https://kolekcije.nub.ba/files/original/c91a4310c40be387fd59005cfffeb185.pdf 66e80ae02961e4548b0ae5bb26ad6961 PDF Text Text sm * Nakladom: Ađemage M ešića Uredio: Edhem Mulabdić, fali iuinfavn kiUioleka Uii t o t e m i lifeiituki ■S <Aj£VO S GAJEVO W S A R A JE V O . ŠTAMPARIJA RISTE J. SAVIĆA. / 3 tž �BROJ *24 6 o d . II. L i s t za- poiaJarsj i za-'ba-vu- 7. Muharem 1320. SARAJEVO 15. aprila. 1902. Ne š t o o t a kvi m u. Napisao Fehim Spaho. oš u najstarija vremena potreba je natjerala ljude, da udese kakvu bilo razdiobu vre­ mena, kako bi mogli označiti, kad se je ’ što zbilo. Tako je postao kalendar (takvim). To računanje vremena udešavali su narodi svaki po svom običaju, ali su še u tom svi držali v U dviju nebeskih pojava: sunca i mjeseca, a to je i naravno, jer su oni najvidljivija nebeska tje( lesa. Tako je bilo najlakše udesiti tu razdiobu u mjesece po 29 i 30 dana, koji su se temeljili na sinođičkom mjesecu, koji je imao 29 dana, 12 sabata, 44 dekike i 3 sanije, a to je ono vrijeme, dok mje­ sec obigje jedan put oko zemlje. Jedan veči odsjek te razdiobe sačinjava godinu, koja se oslanja na tropičku sunčanu godinu i koja ima 365 dana, 5 sahata, 48 dekika i 46 sanija, a to je vrijeme za koje se okrene zemlja oko sunca. Takova sunčana godina, koja je od oka ustanovljena na 365*/4 dana, bila je poznata starim Egipćanima još u 14. vijeku prije Isa pejgambora a. s. Osim ove sunčane godine imade još i mjesečna godina od 12 mjeseci po 29 i 30 dana, koja po tom broji 354-355 dana. Da se ova godina približno izjednači sa tropičkom sunčanom godinom, umetali su u početku svake treće godine trinaesti mje­ sec od 30 dana. Kasnije (540 pr. I.) uvedeno je, da se taj trinaesti mjesec umeće svake 3., 5. i 8. god. Pošto je po prilici jednak vremeni razmjer megju 19 tropičkih godina i 235 sinodičkih mjeseci, sastavio je znameniti grčki astronom (munedžim) Meton, ciklus od 19 godina i uveo, da megju njima ima 7 prestupnih, svaka po 13 mjeseci. Te prestupne godine bivale su svaka: 3., 5., 8., 11., 13., 16. i 19. Metonov izum primljen je Grčkoj sa najvišim oduševljenjem, te su taj kalendar urezali zlatnim slovima na mramorne ploče i nazvali ga „zlatnim brojem". Nu s ovim su umetanjem velike neprilike i čo­ vjek se ne može labko snaći. Ali ako se računa po mjesečnoj godini, može se uzeti 12 mjeseci kao mjerilo godine, te nije potrebe, da se ona slaže sa sunčanom godinom, a niti je to moguće tačno udesiti. To je pravo računanje bez ikakvih zamršaja. Tako je kazano i u Kur’ani a. š., da u božijim propisima vri­ jedi godina od 12 mjeseci. �104 BEHAR M j e s e o n e 1 M je s e c i g o <i i n e. 1 - — — 1318 1319 1323 1324 1326 1826 1827 1832 1333 1334 1336 1340 1341 1342 1343 1349 1860 i t. d. _ _ — 1820 1321 1322 1328 1329 1330 1331 1836 1337 1838 1339 1344 1846 1346 1347 1348 ' ~~ Dani, u koje pada početak najeseca. i Kuhanem S rijeda P o nedjeljak P etak Srijeda N edjelja č e tv rta k U to ra k Subota Safer P e ta k Srijeda N edjelja P etak U to rak Subota Č etv rtak Poniedjeljak Rebi-ul-erel Subota Č etvrtak Ponedjeljak Subota S rijeda N edjelja P e ta k U torak Rebi-ul-ahir P o n ed jeljak Snbota Srijeda P on ed jeljak P e ta k U to ra k N edjelja č e tv rta k Džumađ-el-ula U torak N edjelja Č etvrtak U to rak S ubota S rijed a P o n edjeljak P e ta k Džumad-el-ahire Č etvrtak U to rak Subota Č etvrtak P on ed jeljak P e ta k S rije d a N edjelja Rcdžeb P e ta k S rijeda N edjelja P etak U torak Subota Č etvrtak Ponedjeljak Šaban N edjelja P e ta k T’to rak N edjelja Č etvrtak Ponedjeljak Subota S rijeda Ramazan P o n ed jeljak Subota Srijeda Ponedjeljak P etak U to rak N edjelja Č etvrtak Ševal S rijed a P onedjeljak Petak Srijeda N edjelja Č etvrtak U to rak Subota Zil-kiđe Č etv rtak U torak Subota Č etvrtak Ponedjeljak P etak S rijed a N edjelja Zil-hadže S nbota Č etvrtak Ponedjeljak Snbota Srijeda N edjelja P e ta k U torak Ovaka je mjesečna godina, osobito u vjerskijem stvarima, i najprikladnija, jer svaki obred dolazi u razna doba godine. Tako na pr. čovjek doživi a 33 godine, da posti ramazani-šerif u svaka doba godine, a to je i pravo, jer da je sve n zimi, bilo bi prelahko postiti, a opet bi ljeti bilo skopčano s velikim poteš­ koćama. Mnogi sa uveli sunčanu godinu i u vjerske stvari iz nekojih dunjalučkih interesa. Još od iskona uzimalo se za početak računanju vremena važan dogagjaj, pa se počam od njega bro­ jilo redom. Odmah poslije Adema (a. s.) počelo se ra­ čunati od njegova hubuta, i to isprva se brojili redom dani, a kad se taj račun zamrsio, uzeti su mjeseci, a kad se i to zagubilo, onda su tek uzete u račun gogodine. To je po prilici bilo oko „Tufaua“ (opći potop). Iza tog se zagubio i taj račun, te se počelo brojiti od „Tufana" i taj se račun vodio sve do bazreti Ibrahim pejgambera (a. s.), kad no je uzet u račun njegov rogjenđan. Još se poslije računalo od sagra- gjenja Ćabe, od Jusuf, Musa i Isa pejgambera (a. š.), od potopa Firaona i t. đ., od kojih su nekoja raču­ nanja još i danas u krijeposti. U islamskoj su književnosti najpoznatijih šest glavnih kalendara, i to: arapski, turski, koptski, rimski, persijski i meliki. Od ovih je najstariji turski, po kojem su raču­ nali počam od postanka svijeta sVi narodi na krajnjem istoku, kao Kitajci, Mongoli, Turkmeni i dr. Pošto je ovaj kalendar već zabačen, nijesu nužno nikakve po­ tankosti o njemu. Arapi, naročito oni u Hidžazu, računahu po mje­ sečnoj godini, a u zemani džahilijetu (vrijeme prije Islama) uzimahu za početak računanju razne važnije dogagjaje u svom životu, naročito velike ratove kao „ami fll“ ili dan sm ti kojeg svog velikana kao Velid ibni Mugire i drugih. Polovicom reibiul-evela 16. godine poslije Hidžreta, piše Ebu Musa-el-Eš’ari, tadanji valija u Basri, drugom halifi Hazreti Omeru (r. a.), da mu dolaze od �n BEHAR njega pisma i nalozi, kojj su datirani samo danom i mjesecom, a da na njima nema godiue, pa da to mrsi državne poslove, jer nakon godinu dana dotični se datum više ne zna. S toga ga zamoli, da uvede opći kalendar za islamsku državu i da se onda prema tome sve bilježi. Hazreti Omer (r. a.) po islamskom običaju sa-' zove svoju skupštinu, da se o tom važnom predmetu posavjetuje. Na tom sastanku bilo je glasova, da se uzme za početak računanju Alejhisselamovo rogjenje, drugi opet pređlagahc, da se računa od Njegova irtilaha, a hazreti Omer predloži, da se uzme kao prva ona go­ dina, kad je Alejhisselam hidžret učinio iz Mekko u Medinu, temeljeći taj svoj prcdlog na tom, da se tada sav ehli Islam složio i da od to doba počima prava slava i sjaj islamov. Kad je taj predlog primljen i tako utemeljen islamski kalendar na mjesečnoj godini od 12 mjeseci po 29 i 30 dana, nastalo je pitanje kako da se usta­ novi početak mjeseca, to j. da li mlagjak, uštap ili zadnja četvrt, pa je zaključeno, da se računa od mlagjaka (hilal), jer je on začetak svih drugih pojava mjeseca. S toga je moralo biti da mjesec počima. kad se prvi put vidi mlagjak. Mjeseci su po imenu i redu ostali isti, koji su i dotle u islamskoj arapskoj državi vrijedili samo je nastalo pitanje, kojim će mjesecom godina započinjati, da li onim u kojem je hidžret bio, naime rebi-ul-evelom ili kojim drugim. H. Osman, III. halifa, koji je takogjer u toj skupštini sudjelovao, predloži, da se uzme kao prvi mjesec u godini Muharem, budući se u tom mjesecu vraćaju hadžije iz Mekke i jer će se time „ešhuri hurum“ skupiti u jednu godinu. Taj je predlog primljen, pa s toga nije dan hidžreta ujedno i početak godine, nego je ta godina, u kojoj je bio hidžret, prva, a, računa se od 1. muharema. Ti su mjeseci po redu: muharem, safer, rebi-ulevel, rebi-ul-ahir, džumad-cl-ula, džumad-el-ahire, redžeb, šaban, Ramazan, ševal, zil-kide i zil-hidže. Od tih su četiri, i to : muharem, redžeb, zil-kide i zil-hidže ešhuri hurum, u kojima su i sevabi i gri­ jesi, koji se u tim mjesecima učine, veći od onih u ostalim mjesecima. Za ovaj ešhuri hurum znali su Arapi i prije Islama, te se u njem nijesu smjeli krviti, a taj’ su suunet naslijedili od Ibrahim pejgambera (a. 8.) Mnogi su islamski astronomi radili na tome, da za ovu mjesečnu godinu postave definitivan red, pa je, koliko se čini, u tom najbolje uspio znameniti islamski astronom Jakub, koji je za sva vremena sastavio ovu skrižaljku, koju ovdje donosimo, a i iz koje se može viditi, u koji dan u hefti pada početak kojeg mjeseca u svakoj pojedinoj godini: 105 o ovom su kalendaru za Muslomane mubareć i znameniti dani T7 muharemu ; 1. Nova godina; 9. TasuA; 10. Ašura. i h. Husejnov šehadet’) ; 17. Dolazak ashabi fila. 22. Smrt Musa ibni Džafera i Zejnul-Abidina. U saferu: 16. Bolest Alejhisseiamova; 24. Izlazak Alejhisselamov iz pećine.; 27. Smrt Muhamed-ul-Bakira. U rebi-ul-evelu: 1. Alejhisselamov hidžret u Medinu; 4. H. Ebu-Bekir stupio na hilafet; 8. Dolazak Alejhisselamov u Medinu; 12. Rogjendan (Mevlud) Alejhisselamov. U rebi-ul-ahiru: 1. Ogragjenje Cabe po Hadžadžu; 1C. Smrt Amine r. a. ; IQ Ifcmaz objavljen kao farz; lij Početak vlade Abasovića; 18. Upmrćenje Ćisra-a. U Dzumad-el-ula-u: l, Rogjendan Zejnul-AbidinoV1, Ibnuz-Zubejrov šehadet; 28. Smrt Fatimetuz-Zehre r. a. V džumad-el-ahiri: 8, Smrt Ehu Bekira r. a.; 9. U, Oo\er stupio pa hilafet; 15. Obnovljenje Cabe po Ibnuz-Zubejru; 20. Rogjendan Fatimetuz-Zehre r. a. U redzebu: Prvog u oči petka: Lejlei regaib; 21. Rogjendan hazreti Alije r. a.; 27. Lejlei Miradž. U Sabann: 15. Rogjendan hazreti Husejnov r. a .; 15. Lejlei berat; 18. Smrt Džaferus-Sadika r. a. U Ram azanu: 8. Rogjendan Džaferus-Sadikov: 12. Alejhisseiamova ženidba s h. Ajišom; 17. Bitka na Bedru; >) Šehadet znači poginuti za Tjera i domovinu, a koji tak« pogine zove se fieidd- �mm 106 BEHAR 21. 21. 26. 27. Zauzeće Mekke; Šehadet hazreti Alije r. a ; Nuzuli Kur’an; Leiletul-Kadr. U Ševalu: 1., 2. i 3.: Idi fitr. 12. Bitka na Taifu; 14. Bitka na U hudu; 15. Smrt Ebu-Talibova; 18. Smrt Alejhisselamova sina Ibrahima. zil-kidžetu■: 1. Rogjenđan h. Ibrahim pejgamberov r; 7. Muzdelife; 8. Jevmut-tervije; 9. Jevmi arefe; 10. —13. Idi adha (Kurban Bajram); -16. H. Osmanov šehadet; 27, H. Omerov Šehadet i h. Osmanovo stupanje na hila£et. Ovaj kalendar, što ga je uveo b. Omcr-ibnulHatab, vrijedio je u islamskom svijetu ne samo u vjerskim, nego i u državnim i svim drugim poslo­ vima kao jedini kalendar sve do godine 1255. po H., kad no je sultan Abdul-Medžid bati šerifom od Grjulbane izdao razne reforme za tursku carevinu. Tom prilikom je uvedeno, da se u financijalnim i nekojim drugim poslovima računa po sunčanoj godini prema starom kalendaru, a za početak godine uzet je 1. marta. Taj je kalendar prozvan „malijja" (financijalni). Nu u uvagjanju ovog kalendara učinjena je krupna pogrješka time, što je odmah na mjesečnu go­ dinu nastavljeno računanje po sunčanoj godini, a nijesu počam od hidžreta izračunane sunčane godine, pa da bi se onda po tom počelo računati. To je prinukalo nekoje novije islamske astronome, da tačno pronagju sunčane godine po hidžretu. Kako se je pozitivno moglo ustanoviti Alejhisselam je otišao iz Mekke 1. rebi-ul-evela, a na 8. je prispio u mjesto Kuba. četiri dana iza dolaska, po­ ložio je Alejhisselam temelj prvoj džamiji na zemlji i time je bidžret definitivno odlučen. Direktor egipatske zvjezdarnice Feleki Mahmud pasa izračunao je i dokazao u jednoj svojoj risali, koju je izdao na francuskom jeziku godine 1858, da je dan hidžreta bio na 22 septembra 622 poslije Isa a s., dakle onda kada je u jesen dan i noć jednaka. Iza tog je još god. 1285 p. H. znameniti turski astro­ nom Tahir efendija objelodanio švoja vrlo važna istra­ živanja i račune u tom pogledu. Kako bi se imao urediti takav kalendar i. u opće sve potankosti u toj stvari svestrano je razložio da­ našnji carsko-turski povjerenik u Misiru Gazi Ahmed Muhtar paša u svom djelu „Islahut-takvim". (Pobolj Sanje takvima) n Na temelju tog obrazloženja Muhtar pašina i na, kon što se je još naročito s njim posavjetovao počeo je godine 1307 p.^-H. znameniti „turski, nakladnik a i književnik Ebuz-Z ija Tevfik .izdavati svake godine „Nev-sali marifet", kalendar po sunčanoj godini, a B0 Hidžretu. Po ovom kalendaru pada nova godina na dan hidžreta po gornjem Mahmud pašinu računu t. j. u jesen kad je dan i noć jednaka, na 22. septembra po gregori­ janskom kalendaru. Mjeseci su razdijeljeni po godiš­ njim dobama, i. to: prva iesen. druga jesen, treća jesen ; prva zima, druga zima i t.' d. Prvih šest mjeseci,'*dakle jesenski i zimski su po 30 dana* dočini- su proljetni i ljetni pot 31 dan u pre­ stupnoj godini, doćim u prostoj zadnji mjesec t. j. „treće ljeto" imade samo 30 dana. Svaka četvrta je godina prestupna, a ostale su proste. Ali da se ova kalendarska godina; potpuno izjednači sa tropičkom sunčanom, to svaka 128. godina nije prestupna, premda je djeljiva sa 4 kao i prestupne. Ovaj je kalendar, zbog svoje jednostavnosti i lahkog-računanja najpraktičniji od svih postojećih kalendara. Premda ovaj. kalendar- nije nigdje poprimljen, nadati se je, da to bude. u skoroj budućnosti, jer je „Nevsali marifet" vrlo raširen ne toliko radi kalendara, kolikG radi svog obilnog i lijepog .sadržaja. Ovaj $,NevsaF. je više .poznat pod- imenom „Takvim! EbuzZija^,' (Ebuz-Zijaov kalendar.) Koptski kalendar (tarihi kibti) broji svoje godine od <kad je rimski car Dioklecijan vodio rat na Egipat, da upokori Kopte, a to je od godine 148 poslije Isa a. s. Ovaj se kalendar računa po sunčanoj godini i to 12 mjeseei po 30 dana a na kraju svake proste godine poslije zadnjeg mjeseca dodaje se 5, a u prestupnoj 6 dana (ejjami musterika). Početak godine u ovom kalendaru pada na 6. jula po novom kalendaru. Ovaj se -kalendar upotrebljivao doskora u ne­ kojim krajevima Hidžaza i Misira. Rimski kalendar (tarihi umi, tarihi iskenderj), na zapadu prozvan po svom osnovatelju Juliju Cezaru, julijanski kalendar vrijedio je u Rimljana sve do nji­ hove propasti, te je takogjer prešao i u kršćansku crkvu. Pošto . je 36§*/f dana za 11 dekika.i 14. sanija ili za Visa dana više nego li tropička sunčana godina, to tako uregjena kalendarska godina ne može ići p skladu sa suncem pa se astronomičke pojave, n. pr. izjednačenje dana i noći itd., ponavljaju tačno. nakon što mine prava sunčana godina, ali po kalendarskoj godini od 3651/« dana progju u. 129 godina za jedan dan naprijed. Taj red pa još nepravilnosti s kojekakvim ume­ tanjem zamrsiše rimski kalendar i dotjeraše, d^ je go­ dine 47. pr. Isa a. s. 67‘ dana bila razlika megju nje­ govom i pravom tropićkdui godinom. �n BEHAR Pomoću alekšandrijskog astronoma Sosingenesa i ćatiba (scriba) M. Flaviusa reformira Julius Caesar kalendar god. 708 poslije sagragjenja Rima t. j. 47 pr. Isa a. s. Ova je godina imala mercedonius od 28 dana, pa je k tomu još dodano bnih 67 dana, šfco je ova kalendarska godina protjerala mimo sunčani; tropičku, te je tako ova godina, u kojoj je taj kalendar reformiran brojila 445 dana. Po tom je kalendaru ustanovljena godina na 3651/* dan* i uregjeno, da tri godine budu proste sa 365 dana, a svaka četvrta prestupna sa 366 dana. Mjeseci su prozvani: januar (31 dan), februar (28 d.), mart(31 dan), april (30 dana), maj (31 dan), juni (30 d.), juli (31 dan), augur* (31 dan), septembar (30 dana), oktobar (31 dan), novembar (30 dana) i decembar (31 dan). U prestupnoj je godini imao februar 29 dana, a kao umetnuti dan držao se je 24, februara, dan po­ slije rimskih svečanosti nterminalia“» Pošto je 129 godina ovog kalendara više za čitav đarfod prave sunčane godine, to nije moglo računanje po ovom kalendaru ostati u skladu sa suncem, te je to opaženo već godine 325. poslije Isa a. s., kad se sastao crkveni kongres u Nikei. Te je godine bio dan i noć jednaka u proljeće mjesto na 24. marta kao do tada već na 21. marta. Nu tada se nije znalo za pravi razlog tomu, nego to u Evropi doznaše tek u XV. sto­ ljeću pos. Isa a. s. m ok su se dakle u Evropi uzalud mučžii, da stignu pravi razlog toj netačnosti kalendara, dotle su Muslomani to postigli već u XI. stoljeću, i to onda, kada su prvi put po­ kušali, da uvedu u svoje poslove sunčanu go­ dini>. Da im je to i prije trebalo i da su se ža to zanimali, sigurno bi to i prije iznašli, jer kako vidimo, dok im je zatrebalo, odmah su i pronašli. Godine 1093. p. I. (a. s.) primjete nekoji držav­ nici sultana Dželaluddina Meiikšaha Seldžukovića, da bi za državu mnogo korisnije bilo, ako bi se u dr­ žavne, naročito financijalne poslove uvela sunčana go­ dina. Za to Dželaluddin sazove osam najglasovitijih islamskih astronoma kao Omer-ul-Hajama, Eb-ul-Muzaffera, Mejmuna Vasitiju, Mubameđi Hazina i Abdurrahmana Harisiju, te im naredi, da za njegovu državu urede kalendar po sunčanoj godini. Ovo astronomsko vijeće sastane se i nakon što su se u tom svestrano posavjetovali, udariše temelj novom kalendaru, koji je taćrto odgovarao pravoj sun­ čanoj godini, 8 ramazani šerifa 467. p. H. Da ovaj kalondar potpuno odgovara suncu, urediše ga tako, da tri godine jedna za drugom budu proste po 365 dana, a svaka Četvrta prestupna sa 366. Nu da se ukloni i ona pogreška, koju smo vidjeli kod 107 julijanskog kalendara, bude ustanovljeno, da svaka sedma prestupna godina ne padne nakon tu proste, nego tek nakon četiri godine tako, da u 130 godina bude prestupnih 31 mjesto 32i. Time se izbaci onaj dan, koji se po uregjenju julijansskog kalendara nabere u 129 godina. Po ovom kalendaru počinje godina, kad je u proljeće jednak dan i noć, a taj prvi dan u godini zove se nevrozi sultani (sultanov novi dan)." Mjeseci po imenu uzeti su iz stare perzijske go­ dine, a zovu se: ferurdin, erdi bihišt, hardad, tirmah, merdad, šehrijur, mihrimah, aban, azer, zimah, behmen i isfenđarmez. Pet stoljeća poslije toga, kako je u islamskom svijetu uregjen tako tačan kalendar, sjetiše se u Ev­ ropi, da preurede svoj (julijanski) kalendar. Zaludu su razbijali glavu, istražujući za što se julijanski ka­ lendar ne slaže ša astronomskim pojavama, ne mogoše to postignuti dok ne naučiše od Muslomana doznavši za DŽelaluddinov kalendar. tJ drugoj polovini XVI. vijeka sazove papa Gregor XIII. komisiju, u kojoj su se sastali učenjaci iz svih krajeva Evrope. U toj je komisiji usvojen novi preuregjeu kalendar, što ga je predložio Talijanac Luigi Lilio, a koji je prozvan po" rečenom papi gre-, gorijanski kalendar. Pošto je iza Ju lij a Cezara, koji je uredio juli­ janski kalendar, bilo prošlo 13 puta po 129 godina, to je proljetni aequinoktium (jednakost dana i noći) za 13 dana zaostao, te je pao 11. marta. Da se za­ ključku koncila u. Nikei udovolji i proljeće na 21. marta dovede izbačeno je godine 1582. deset dana, te se te godine računalo 15. odmah na 4. oktobra. Da se opet ne povrati stara pogrješka, uzeta je godina 365 dana 5 sahata 49 dekika i 16 sanija, koja se temelji na planetskim tablama, što ih je izdao kostiljski kralj Alfonso X. Pošto je ovakih 400 godina jednako 146.097 dana 26 dekika 40 sanija, a po julijanskom kalendaru ravno 146.100 dana, to su ove potonje u blizu za 3 dana više. Prema tome bude uregjeno, da godine, koje se mogli dijeliti na 4, budu prestupne sa 366 dana, ali konačne godine stoljeća tako zvane sekularne godine kao 1600, 1700 itd. da ostanu ipak proste, premda su djeljive sa 4, osim onih, koje se mogu razdijeliti sa 400. Time ispadnu u svako 400 godina ona tri dana, koja su se dotle po julijanskom kalendaru nabirala. Tako je iza uregjenja bila u gregorijanskom kalendaru 1600. godina prestupna, đoČim su godine 1700, 1800 i 1900, bile proste, a od ovih sekularnih godina biće prestupna tek 2000 godina. Da nije ni ova uredba potpuno savršena priznala je komisija, ali je ipak time praktičnoj potrebi na dulje vremena doskočenor O toj vrlo neznatnoj netačnosti raspravljali su ne­ koji učenjaci kasnije, nu na to se nije do sada uzi' �BEHAR 108 malo obzira, pošto to u opće niti ne treba prije go­ dine 3200. Istom će se oko te godine pokazati razlika za čitav dan: Ovaj gregorijanski kalendar je najrašireniji i poznat je po svemu svijetu. Po julijanskom se kalen­ daru računa još u hrišćanskom svijetu,, a vele, da ga se drže i Muslomani u pustarama oko Fizana i Tuati-a. Julijanski se kalendar obično zove stari, a gregori­ janski novi. Do sad je prvi zaostao za 13 dana. Perzijanci običavahu u staro vrijeme računati pd dana, kad bi došao novi vladar na prijestolje, pa dok bi njegova vlada prestala, počelo bi i novo računanje, kako je novi vladar stupio na prijestolje. Ovaj način računanja vukao se od kralja Džemšida pa sve do Jezđudžurda, pošlijednjeg kralja iz dinastije Sasanovića. Kalendar, koji je po dotadašnjem običaju uveden od dana, kad je Jezdudžurd stupio na prijestolje, nije se više promijenio, kad je poslije njega došao novi vladar, nego je i nadalje vrijedio u perzijskoj državi. Taj kalendar broji svoj početak od 22. rebiul-evela 11. godine p. H. Ovaj perzijski kalendar računa se po sunčanoi godini od 12 mjeseci po 30 dana, a na kraju mjeseca Albana ili Isfendarmeza*) doda se 5 dana tako, da svaka godina broji 365- dana. U ovom kob nđaru nema običnih prestupnih godina, n kojima se dodaje po je­ dan dan kao kod drugih kalendara, koji se račnnajn po sunčanoj godini, nego Perzijanci običavahu u svako 120 godina dodati po čitav jnjesec i time b: izjedna­ čili onu razliku, što bi se njihova kalendarska godina razišla sa sunčanom tropičkom godinom. Ovaj se kalendar zove još Jezdndžurdov kalendar (tarihi Jezdudžurdi i tarihi šehrijari), a kad se spominje kao perzijski obično mu se dodaje još i pridjevak stari (tarihi faresi kadim) za razliku od Dželaindinova kalendara, koji ima, kako je to več prije navedeno, mjesec istog imena. Jevreji imaju mjesečne godine po 12 i 13 mje­ seci. Prosta godina ima 6 mjeseci po 30 dana, a 6 po 29. U svako 19 godina umeće se 7 prestupnih po 13 mjeseci. Po tom prosta godina ima svega 354, a prestupna 384 dana. O pravilnom uregjenju ovog jevrejskog kalendara nije ništa poznato do IV. stoljeća poslije Isa a. s. Prvi put je sistematički uregjen godine 344. Stari Grci .su dijelili mjesece na tri razdjela po 10 dana i zvali su te razdjele: prva, srednja i zadnja desetina. Nijesu imali naročitih imena za dane, a ove su brojili redom po tim desetinama. Tako n. pr. akoi) i) Im ena ovih mjeseci vidi kod D ielalora kalendar«. ■I su htjeli kazati 16. dan mjeseca, kazali bi 6. daa srednje desetine. S početka ne imagjahu redovitog ra. čunanja po godinama, nego su svake četiri godine imali obnovljenje. Osim toga imali su tako zvane olimpijske dev rove, pa su prvi dan svake olimpijade držali velikim praznikom i tada priregjivali velike zabave. Ovaj olimpijski kalendar broji svoj početak od godine 776 prije Isa a. s. Nekako oko 600 godine prije Isa a. s. uređiše Grci kalendar, po kojemu su bile 2 godine po 12 mjeseci od 30 dana, a svaka treća imala je 13 tako­ vih mjeseci. Tim računanjem, koje je inače uregjeno po hebrejskom kalendaru, (ibrani), očuvao se bar do­ nekle pravi kolenđarski tok. Iza tog su još stari Grci provodili kojekakve re­ forme u tom kalendaru, dok nije Meton sastavio po­ znati ciklus od 19 godina, o kojem je još u početku ovog članka bilo govora. Još su vrijedni, da se napomenu: stari albanski kalendar, po kojemu računahu stari Rimljami, onda Selefkosov kalendar, zvan takogjer tarihi surjani, što ga je uveo Selefkos, general Aleksandra Velikog, te napokon franeusko-republikanski kalendar, koji je bio nveden prigodom velikog francuskog prevrata g. 1792. Na naša islamsku novu godinu t. j. na 1. muharema 1319 računali su se po drugim kalendarima, o kojima je ovdje bila riječ, a po kojima se i danas računa, slijedeći datumi: 29. hamla (pryog proljeća) 1287 po sunčanoj godini poslije H idžreta; 7. nišana 1317 po wmalijjiw. 1. Ajara 5661 po jevrejskom kalendaru poslije MusA a. s. 7. nišana 1270 po starom perzijskom kalendaru. 30. ferverdina 823 po Dželalovu kalendaru. 7. nišana 2212 po Selef kosova kalendaru. 20. po gregorijanskom, a 7. aprila 1901. po jnlijauskom kalendaru poslije rogjenja Isa a. s. Po ra­ čunu znamenitog historičara Dionisiosa pogriješilo se je u ovom kalendaru za jednu godinu, te bi sada bila istom 1900. godina. Naprotiv tome pronašao je zna­ meniti turski pisac Kemal beg, da se je Isa a. s. rodio 4 godine prije, nego što se općenito drži. Po tom bi sada bila 1905. godina. S toga ima opravdane samoje o ispravnosti ovog kalendara. �BEHAR 109 M e d v je d ic a . (Basna.' jeki car imagjaše tri sina. Kad su poodrasli za ženidbo, opomene ih otac, da se žene. Stariji se brat, a i srednji ožene, a mlagji ne htjedne. Na to ga otac po. drugi put opomene, a ujedno ga upita, za sto se ne bi ženio. Na to mu sin odgovori, da de otisnuti strjelicu, pa gdje padne, da će se odanle i oženiti, » a drukčije, da ne će. Kako je on rekao, tako 1 mu otac i dopusti, te on svoju strjelicu pusti, i strjelica netragom iščezne. Sada će dakle, da je traži, gdje je pala. Uputi se onim smjerom, kuda je izčezla. Mjesec dana je neprestano išao, dok nije napokon došao u neki veliki grad. Tu dogje u jedan han, da noći. Sutra poslije podne izagje malo u grad, da pro­ hoda ne bi li štogod čuo ili vidio svoju strjelicu. Na­ pokon je spazi na krovu jedne velike kuće. Veseo radi toga vrati se opet u han i tu zateče u jednoj sobi krojača (terziju), kako šije nekakve haljine. Tu se on u prvi mah s krojačem upozna, te poslije dugog razgovora, upitaće carević krojača: „Molim te. maj­ store, bili ti meni znao kazati, odakle je ona strje­ lica na onom krova i kako je ona ondje došla ?“ Ns to mu krojač odgovori: „Moj dragi prijatelju, evo ima mjesec dana, kako je ona ondje pala, pa naš valija iztražuje, nebi li šta saznao za nju, ali još ništa. “ „A ima li vaš valija kćer?“ upita carević. “Po svoj prilicir kako sam čuo, ima“, odgovori krojač. Iza toga carević pripovijedi cijelu svoju odluku krojača i za­ moli ga, da o tom govori ondašnjem val ij i, da je ona strjelica tog i tog .carevića i kako -on moli ruku nje­ gove kćeri. Krojač mu još reče, da je valijin krojač, pa da će biti još lakše govoriti o tom valiji. Drugi se dan opet carević navrati krojaču, da čuje poruku valijinu. Kad je došao tamo, reče mu krojač: „Valija ti poručuje, da bi on rado dao svoju kćer tebi, ali, kaže, njegova kći ima veliku mahanu, pa ne zna, hoćeš li ti pristati ?“ „Ti njemu kaži, da sam ja tako odlučio', pa makar ona imala neznam kakvu mahanu, ja ću nju ipak uzeti“, odgovori carević. Tako i bude. Krojač sve kaže, što je carević rekao i valija mu dade svoju kćer. Kad je bilo prvu noć, dogje carević u sobu, gdje mu je bila vjerenica. Ali, kad tamo, imao je šta i vidjeti ! Na lancu stoji svezana — medvjedica. On si­ romah, pošto vidi, kakva mu je tuga na glavu pala, uzme kur-an, te sjedne u jedan kut i stane učiti i tako do zore, a medvjedica jednako svezana na lancu stoji. Tako bude i drugu noć i treću i t. d.; svejedno. Tako je on siromah sproveo kod valije dvije godine, te se napokon počeo i sušiti. To opazi i valija, te ga pogje nuditi, ako hoće, da može ići sa# ženom kući, svomu ocu. Na to on i pristane, ali kako će doći kući, a oženio se s medvjedicom? Kako će, kad mu Čuje otac, pa druga braća ? On dakle odluči, da će po noći dovesti se u svoj dvorac, a ne će nikomu ništa kazivati. Tako i učini. — Ali, kad je prošlo nekoliko vremena, pozove car sva tri sina i zapovjedi im, da mu do­ nesu od svojih žena po jedan boščaluk, da vidi ruko­ tvorine svojih nevjesta. Šta će sada siromah mlagji carević? Njegova braća lahko će proći, jer su im žene zdrave, a u njega? U njega je žena medvjedica. Pa kako će mu ona naA'esti boščaluk? Zatvori se si­ romah u sobu, gdje je bila njegova nesretna žena, te stane misliti i suze roniti. Kad pogleda kroz prozor, vidi, gdje njegova braća progjoŠe, noseći svaki po boščaluk. Kad to vidi, pogje siromah još više plakati i govoriti: „Ah, dragi Bože, šta će sa mnom biti ? Moja braća progjoše i pronesoše boščaluke, a ja? Ja nemam, šta će sada biti? I kako ću ocu kazati, da je u mene žena medvjedica ?“. Tako on naričući i pla­ čući, pogleda u medvjedicu, a ona stane mumljati i pokazivati glavom prema rafi. Kad on pogleda prema rafi, opazi nešto zamotano. Ustane, uzme i razmota, kad, al’ boščaluk I Skoči zadovoljan i veseo, te pred oca. Polože sva trojica sinova pred oca darove i car zaključi, da je u mlagjega boščaluk najbolji. Poslije nekoliko vremena, zapovjedi car opet po drugi i zadnji put svojim sinovima, da svoje žene dovedu, da ih vidi i pita, šta znaju i šta su za mladosti naučile. Šta opet sada mlagji carević? Kako će on medvjedicu odvesti pred oca? On siromah opet otide u onu šot)u, te Stane naricati i plakati. Kad vidje, gdje mu braća provedoše svoje žene pred oca, još mu se više ražali i stane plakati kao malo dijete. Nije dugo plakao, kad od jednom se medvjedica strese i stvori se pred njim djevojka kao sunce. On siromah s početka nije mo­ gao vjerovati' svojim očima, ali se doskora ragabra, kad ona stade s njim razgovarati. Ona sad obuće feredžu, te s njim pogje pred njegova oca. Kad tamo dogju, zateku i one dvije nevjeste i on svoju braću. Sada svi posjedaju, te car stane ispitivati najprije sta­ rija nevjesta, za tim srednju, a onda dogje red na najmlagju. Nju što god upita, ona ga preteče prije u odgovoru, nego joj on zada pitanje. Car uvidi, da je mlagja nevjesta najpametnija i najvaljanija, te je najbolje i pohvali. Sada istom za mlagjega brata nastane život i nanovo se oženi, premda se nije mogao oženiti sa — medvjedicom. Zabilježio: Mnstafa Abdul-Tehabović, gimnazijalac. �BEHAR 110 n L I S T A K. Književnost. El-mer’atu fl-l-Islam. (Žena n Islamu). Kako je poznato u pošljednje je vrijeme pobudilo veliki interes u Mi siru — žensko pitanje. 0 toj dosta važnoj stvari niču svaki dan razne knjige, o kojima smo nekad i progo­ vorili u našem listu. Tu skoro pokrenuo je znameniti misirski pisac Ibrahim ef. Remzi i list pod gornjim imenom. Iz samog naslova vidi se, da je namijenjen islamskim ženama. U tom listu se lijepo raspravlja o žen­ skom pitanju, piše se o ženskom poslu, naobrazbi, ku­ ćanstvu i u opće o svemu, sto islamskoj ženi treba. Osobito je vrijedno napomenuti životpise i radove zna­ menitih Muslomanki, o kojima se tu piše, a koje treba, da budu uzorom svakoj ženi. Ovaj list izlazi dva put u mjesecu, a godišnja mu je cijena 30 groša. — Dakle uz „Enis-ul-Dželis“ i druge eto u Misiru još jedne po­ jave na tom polju, koja je na korist Islamu. —h — Eehberi nmuri bejtijje. (Vogja u kućnim poslo­ vim a) EtO'nam opet jednog krasnog djela za islam­ sko ženskinje. Pod tim naslovom izašla je skoro u Carigradu knjiga, što je je izdao tumač carske Mabejne Izzet beg. Kako se vidi iz sama naslova nami­ jenjena je ženskom svijetu, koji se tu upućuje u svim granama kućnog posla. To je upravo kao kakav li­ ječnik za kućni posao, jer su u toj knjizi po alfabetu poredani svi kućni poslovi. Hoćeš li dakle naći uputu u nakav kućni posao, potražiš to po alfabetu kao ka^kvu riječ u riječniku. Kako se vidi, djelo je vrlo praktično uregjeno. Hvale ga i turske novine. — Ci­ jena 121/* groša. —ni. „Književni list'*, organ „Cetinjske čitaonice i Gor­ skoga vijenca14. Tako se zove prosvjetni list što je počeo oa nove godine izlaziti na Cetinju u Crnoj Gori, a uregjuje ga književni odbor „društva cetinjske či­ taonice i Gorskog vijenca14. List donosi izvornih radnja i nar. umotvorina, a glavna mu je eilj prosvjetno od­ gojna. Književni list izlazi svakog mjeseca jedaput u svpskama od 2 tabaka velike osmine, a ciena mu je na godinu 6 kruna za inozemstvo. Petar Zrinski historička drama u pet činova, na­ pisao E v g e n i j K u m ič ić . Pisac „Jelkina Bosiljkau i „Urote Zrinsko - Frankopanske", proslavljeni knji­ ževnik Evgenij Kumičić poznat je u ciolom obrazo­ vanom slavenskom svijetu kao vrstan književnik i va­ tren rodoljub. Njegova djela koliko su god s umjet­ ničke strane dotjerana i ugladjena, toliko su manje više može se reći i rodoljubljem zađahnuta i protkana. Radi toga neki umjetnički puristi zamjeraju njegovim književnim radnjama, jer da je patriotizam na uštrb čiste umjetnosti, Što je po našem skromnom mnienju posve neopravdano. Što više nama se čini, da je to u književnosti naroda, koji se tek kulturno počeo razvi­ jati , vrlo potrebito. Literatura srbska i hrvatska može se reći, da je tek u začetku, a čitalački»sviet u prvom razvoju, te je svako djelo srbske i hrvatske literature koje je zadahnuto čistim i razumnim patriotizmom kud i kamo prikladnije za čitatelje, nego li ono, koje je pisano isključivo radi umjetnosti, ono, kako se veli: „I1 art pour l’art.44 Za to mi pe možemo zamjeriti piscu „Petra Zrinskoga*4, što je u svojoj drami dosta pro­ zirno aludirao na današnje političko i društveno stanje svoga naroda. Na to su ga prisille prilike i nezdravi društveni odnošaji. Knjiga je tiskana u tiskari prve hrv. dioničke tiskare u Zagrebu.44 — Ciena ? ” K ulturne bilješke. Pohagjanje mektebi-ibtidatta u škol. god. 1899./900. Od godine 1894. ovamo počele su se u nas ustrajati mektebi-ibtidaije, škole, u kojima se islamska mladež naobražava u vjerskim stvarima. Takvih je mektebi ibtiđaija bilo u Herceg-Bosni prošle školske godine 61 na broju. Te škole pohagjalo je 6471 islamsko di­ jete, od kojih ih je preko 1000 svršilo mekteb i o svojoj uzvišenoj vjeri toliko naučilo, da može nasta­ viti svjetske nauke. Za uzdržavanje tih škola potro­ šilo se u prošloj godini okruglo 85.000 kruna, koje je dala dijelom zemaljska vakufska zaklada, a dijelom sama ehalija. Osim toga je i visoka zemaljska vlada doprinijela za te mektebe kao svake godine blizu 20.000 kruna, koje su upotrebljene u izvanredne troš­ kove naročito oko podizanja novih zgrada za mektebe. Osim toga uzdržaje se ženska mektebi ibtiđaija u Tešnju iz vakufa rahmetli H. Fefim bega Smailbegovića, a brčanski mekteb opet iz vakufa Aliage Kučukalića, koji je lanjske godine okrenuo u vakuf ne­ kretnina u vrijodnosti blizu 100 000 kruna. — Na tim mektebima služilo je 180 mualima (učitelja). U tekućoj školskoi godini ustrojeno je još 10 takovih mekteba, tako da ih sada imade u čitavoj zemlji 71, na koje se troši oko 110.000 kruna i to 75.000 kruna iz zem. vakufske zaklade, a ostalo od stanovništva. —h— Pogled po 8vAJetu. Austro-ngarska. Na 14. aprila stigao je u Beč nje­ mački prijestolonasljednik Fridrik Vilim te je dočekan vrlo srdačno i sa velikim ovacijama.? Grad, kuda se je provezao odlični gost, bio je iskićen, a svijeta na hiljade klicalo i oduševljeno pozdravljalo visokog gosta. Na sjajno okićenom kolodvoru dočekalo je Njeg. Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. sa nadvojvodama i ostalim dosto­ janstvenicima njemačkog carevića, koji je izišao iz va­ gona, poljubio cara u ruku, a car Djega u čelo. Zatim se je carević odvezao u carskim kolima sa carem i kra­ ljem u dvor. U 10 sati istog dana vladar je posjetio prijestolonasljednika, na što mu je on odmah posjet uz­ vratio. U pet sati istog dana bio je sjajni dvorski diner, gdje je prestolonasljednik sjedio s desne strane cara i kralja. Tom je zgodom vladar nazdravio prestolonasljed­ niku ovako: Dobro mi došli Vaša carska i kraljevska visosti, ne samo kao sin moga vjernoga prijatelja cara Vilima, nego i kao moje kumče. I zdam se, da će Vaš posjet još tjeBnije svezati dobre ođnošaje i političko pri­ jateljstvo. Želim, da Vaša car. i kr. visost ponese osjećaje sa sobom kući, da je bila kod prijatelja. — Njemački prestolonasljednik odgovorio je. Molim Vaše Veličanstvo najpoznije, da primite moj duboki osjećaj i moju zahvalu za srdačni doček. Vi ste mi iskazali toliko ljubavi i srdač­ nosti, da moje zahvalnosti neće nestati dok god živim. Dižem čašu sa usklikom : živilo Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip. �n BEHAR Na 15. aprila viećalo je^zajedničko ministarsko vieće o pred lozima, koji će se dometi delegacijama. Svi pred lozi, koji su stavljeni u prvoj sjednici, primljeni sa jedno­ glasno, a tiča se gradnje novih ratnih brodova. Na 17. Bu se ministarske konferencije dovršiće i nije bilo nikovih nesuglasica. Na 18. sastalo se je ponovno na uskrsnih praznika carevinsko vieće u Beču i zastupnička kuća u Budim­ pešti. Rasprava, u carevinskom vieću tekla je vrlo ži­ vahno, te je doSlo do oštrijih izraza izmegju zastupnika pojedinih parlamentarnih stranaka. Na 20. maja sastat će se delegacije u Beču, da razpravljaju o zajedničkim poslovima. Turska, u zadnje se vrieme pogovara, da su izmegju Turske carevine i Velike Britanije nastupili pri­ jateljski odnoSaji tako, te bi moglo doći i do užega sbliženja. Neke novine ističu da bi prijateljski savez izmegju ove dvie velesile bio od probitačne koristi za obe 6traoe te da bi taj savez podjedno bio čvrst jamac stalnog mira, što je nužno za obje države. Macedonski pokret, koji je uplivom i agitacijom bezdušnih prevratnika bio uhvatio opasna zamaha, pri­ gušen je. Bugarski i macedonski prevratnici i mutikaše znali su cielu stvar tako inscenirati, da su, gradeći od muhe me­ dvjeda, bili zainteresovali i strano novinstvo. Da izazovu bunu i nemire, oni su huškali neuku svjetinu, da se odupire turskim vlastima i da time izazovu nemire, a dogodilo se često puta,'da su na vlaš učinili koje nasilje i nemire izazvali, samo da se turska vlast umieša, a da oni onda dignu huku na nekakva bajagi progonstva i zulume sa turske strane. Pošto je donekle tome i sama bugarska vlada pogodovala bili sn se ustrojilii i posebni odh ri za macedonski pokret, koji sn svoje mreže raspleli po :eloj Macedoniji. Ovaj revolucionarni odbor imao je namjeru da jednoga dana pobuni zavedena svjetinu, izvede nemire ne bili se umiešale velesile i riešile mačedonsko pitanje u korist Bugarske kneževine. Nu pošto evropskim vele­ silama nije ma do kakvih zapletaja na Baikanu to su dale razumjeti bugarskoj vladi, neka se ne meče u ta­ kove vratolomije, jer bi je to moglo skupo stajati. Sama je Tnrska poduzela sa svoje strane stroge i oprezne mjere te po Macedoniji pohvatala sve mreže revolucionarnog odbora i ušla u trag njihovim razvratnim namjerama. Nadalje ie Tuska zahtijevala od Bugarske, da i ona odmah poduzme stroge mjere kako protiv centralnog re­ volucionarnog odbora u Sofiji, tako i jrotiv svih članova toga odbora, što se nalaze u zemlji. Bugarska je vlada odmah pohvaćala i u zastvor stavila sve članove central­ nog odbora, te je megjn ostalim zatvoren i presjednik toga odbora Sarafov, a podjedno je zaplijenila mnoge spise, oružje, novce i druga sredstva, koja su pripravili za prevrat. Eto tako su se pripremali bezdušni prevratnici, a kad Tnrska poduzme ozbiljnije korake da očuva mir i poredak, te da narod i zemlja spasi od nesreće, onda ovi bezdušnici jauču na „zulum" Turske, koja — brani svoju kuću. Ali uzdati seje da će turska vlada, pošto sada zna sve osno\e i namjere njihove, biti na oprezu i neće dopustiti, da neprijatelji carstva i naroda nalože vatra pod njezniim vlastitim krovom. Srbija. Na 19. aprila proglašen je svečanim nači­ nom novi nstav za kraljevinu iSrbijn. Kako je poznato, Srbija je od godine 1869 . samostalna i računala se ustav­ nom državom, premda je njezin ustav bio daleko od 111 ustavnosti, ali je ipak sve tako išlo do godine 1888. kada je kralj Milan proglasio nstav^Irtako slobodonman, da je Srbiji može se reći donio više štete nego li ko­ risti. Slobodoumne ustanove Milanova ustava nisu podnipošto odgovarale Srbiji, koja je jtšuviek i slabo kulturno razvijena i politički nedorasla za neograničena ustavnu vla­ davinu. Radi toga je kralj Aleksander • ukazom od go­ dine 1894. dokinuo ovaj ustav, obećav, da će podieliti novi ustav čim nastupe sgodnija vremena za to. Tako je eto došlo do novoga ustava što je proglašen na 19. prošloga mjeseca, a koji je kralj izradio u sporazumu sa svim postojećim političkim strankama u Srbiji. Novi nstav makar da se n malo čem razlikuje od onoga od godine 1888. ipak mnogi n tome vide postepeno približenje absolutnoj vladavini, što bi možda za Srbiju koristipje bilo od ustavnosti. Novim su ustavom uvedene dvije posve nove točke, to jest uvedenje priestolonasljedstva, po kojem mogu kraljevati u Srbiji i ženski po­ tomci direktne linije, što do sada nije bilo; a druga i glavna nova točka jest uvedenje „gornjeg doma" u koji kralj imenuje dvie trećine članova. Mnogima nije pravo ni to, što je novi ustav oktroiran, nametnut, jer polag ustava od 1869. godine ustav može mienjati samo velika narodna skupština. Nu vlada je nepitajući za razne pro­ svjede uvela novi ustav i sad u Srbiji nastaje nova treća ustavna era, koja će imati tu prednost, da zaprieči dosadanje sukobe izmedju legislativne i eksekutivne vlasti. Svaštice. Ratni proračuni evropskih država. Italijanski ge­ neralštab (erćani harb) izdao je jedno djelo, u kojem sravnjuje troškove, što ih izdaju evropske države za vojsku. U tom su djelu prosječno proračunani troškovi oko vojske u zadnjih 10 godina. Iz tog računa vidimo, da Italija nzdržaje 220.000 vojnika, megju njima 18.600 časnika (zabita), a troši za tu svu vojsku 236Vs mili­ juna franaka na godinu. Po tom pada na svakog voj • nika popriečno 990 fr. 50 c. godišnjeg troška. Austro­ ugarska troši na svoju vojsku od 350.657 momaka, megju kojima je 21.710 zabita, 4 0 7 ^ milijuna fra­ naka, dakle po tom na svakog vojnika 1008 frc. 80 c. Njemačka nzdržaje 604.168 vojnika sa 26.335 zabita, na koje izdaje godišnje 736 milijuna franaka, po tom na svaku glavu poprečno 1012 frc. 80 c. Rusija se iz godine u* godinu brine za 1,018.000 aktivne vojske, na koju troši samo 732 milijuna franaka, pa je po tom stoji jedan vojnik 813 frć. 13 c. na godinu. Francuska ima 607.525 stajaće vojske, koja joj proždre svake godine 645 milijuna, dakle stoji je s glave na glavu svaki vojnik 1038 frc. 70 c. — U Italiji biva od svake hiljade malo više nego 6 ljudi vojnik, a na svakog državljanina pada 7 frc. 47 c. troška za vojsku. Od hiljadu austrijskih podanika više ih od 8 biva vojnik, a na svaku glavu pada za vojsku 9 fr. 21 c. — Nje­ mačka uzima iz svake hiljade više nego 10 ljudi u vojsku, a svaki podanik plaća popriečno 14 fr. 8 c. za vojsku. U Rusiji ide od svake hiljade malo više od 5, ljudi u vojsku, a svaki Rus plaća oko 5 fr. 63 c. na godinu: Od svake hiljade Francuza ide ih više od 15 u vojsku, a tu u Francuskoj plaća svaka glava 17 frc. 25 c. za. uzdržavanje vojske. Eto šta stoji mi­ roljubivu Evropu uzdržavanje t°g oružanog mira. 1 • —h — �BEHAR 112 n Zagonetke. Narodne zagonetke. S abrao: F e h i m od Š e n ts n d d in a . H . B a š c a u & e v ić . K alinovik, L aiv a, Prijedor, R o g atica, Teftanj, V ile n ic a , Zvornik 1. L jepii od zlata, a m iliji od b ra ta ? 2. Manje Teče n ad m eće? 3. Nem a nogo bježi, nem a ra k u h v a ta ? 4. P eto rica braće jedne g aće oblače ? 6. U naže Anice d e v e te « k a n ic e ? 6. U naieg ćaće rezn ate g aće? 7. Sav avijet obigjoh, a jed n o g p a n ja ne m ogoh? G ornja im ena treba tak o Tasporedit, d a prvog im ena prvo slovo dragog — drago, trećeg — treće i t. d. d adu im e g rad a n Borni'. Č itateljim a i prijateljim a „B eh ara44. „Olmaja devlet džihande b ir nefes sih h at gib?' veli na svijetu kao jedan časak zdravlja. Osvjedočen o živoj istini Sultan Sulejman: nema carstva tih znamenitih riječi hoču ne ću danas moram zdravlja radi prisloniti pero i predati uredništvo „Behara44 u ruke mome dobrome prijatelju i drugu Edhem efendiji Mulabdiću, koji me je i dosada što ističem s najveoćm zahvalnošću pomagao sdušno i neumorno. Mislim, da „Behar44 nijesam mogao predati u bolje ruke, a uvjeren sam, da će to Štovani čitatelji uviditi iz prvih brojeva i poduprijeti moralno i materijalno ovo ple­ menito islamsko poduzeće. Ma d a j e svaki početak težak, ipak je „Behar44 kroz godinu dana stekao lijep glas n domovini i izvan nje i pokazao da ima u Bosni i Hercegovini priličan broj muslomana, koji znaju i umiju perom baratati; odbijati svaki napadaj na islam i presude o islamu, koje su se preko raznih pisaca raširile na Slavenskom Jugu. Držeći se uvijek svoga programa, „Behar44 će i u buduće vršiti svoju zadaću i nastojati da zdrave pouke \ birane zabave pruža svojim čitateljima, da donosi vijesti o svakom kulturnom pokretu širokoga islamskoga svijeta i da bude dobar tumač izmegju istoka i zapada. Upravljajući molbu na 'sve dosadanje suradnike i pretplatnike „Behara44, da po mogućnosti — čim izdašnije — u svakom pogledu potpomognu novoga urednika, šaljem mahsus selam Safvet beg Bašagić. V la sn ik : A dem aga M ešić. O dgovorni-urednik: Edhem M ulabdić. Štamparija Kiste J. Savića i druga u Sarajevu. Ihtijar Sejfo. Crtica. d kad za se znam, on nvijek ovaki, ni u čem Be ne mijenja. Visok, plećat, n lica ramen Sm v a brada, brkovi i obrve kd snijeg. A kako cJ nosi na svojim plećima ravnih sedamdeset, / — ako nije koja više, nije manje, — nijesn ga 7 Y klete ni pritisnnle, već vazda uspravan, baš ko f \ oni koji bdr, Sto no mu doprli do same kuće More bit, da mi nije bilo*- desetak dvanaest "■ godina, kad nekako namolih oca, da me prvi pat povede a Borje a Sejfino selo, gdje smo imali čiflok. A to ti je seoce, — sedam punih sahata iz koje god čarfiije pogjeS{ sentom onamo Rogatici, Kladnju li. Valja ti proć kroz steče planine, neba ne vidiS, a kapa ti spada kad namjerifi koji bdr ii j81u. Pa kad se nspnefi na najv ilu kosu, onda valja oborit kom ac, pa pobrdaljem haj, haj, dok u jednu debelu kotlinu, i tu- je n a ie selo. Tn sam vidio Sejtu prvi put vigjao sara ga poslije svake godine, a on svakad onaj isti. Svaki pnt saberi se po večeri sijelo, pa istresaj Sto ko zna, a Sejfo sve o medjedima o vukovim a. S vaku bi zgodicn lijepo ispričao, kako su ne znam gdje skrnžili medu, pa ko kdcem , ko sjekirom, a ko — busom, dva tri udarca i on se pre- �n BEHAR 113 vali. Šio bi dovikd s brda pa brdo, medo, onaka slota! On se siromah nije mogao pohvalit, da je bio u bojo, nije bio ni n Stambolu, ko njegov prvi komšija Mešan, nije bio ni u Minira, ko muhtar -Salić, pa --------ne Sudite ga — Sejfo nije bio ni u Sarajevu, ni a kojoj kasabi, on nikako nije ni vidio čaršije; rodio se, odrasto i ostario a sela. I » toga je on sada pripovijedao kako se s medjedima brvao, a vukova Sto je pobio, ni broja nije. U mladosti svojoj vele, na zeca nije nikad puco, već za njim stisni, koliko more, pa nekoliko skokova, i zec je drhtao a njegovim Šakama. K ad god sara otišao u Borje, vazda bi mi Sejto Ja ga i ostavjh, hajde rekoh, neka baš . . . ali kad se navratih pred akšam, da ćemo knći, a on jednako □ džamiji. Sjedio nasred džamije i prebirao zrno po zrno tespiha, a pomalo gledao na vrata kako šadrvan pljuska, a svijet prolazi haremom. Kad ma se ja primakoh, on jednako svijetlih oči ja, dovrši onp što je ačio, pa mi šapnu : — Hajde ti, ja ća čekat ahšam, da džematom kla­ njam, pa ća onda dod. — Imaćemo i gor’ džemat, velim ja, biće još lju d i. . . ali on već počeo očit, mahnu mi samo glavicom, pa na­ stavi prebirat tespih. đoS«o na sijelo; a kad ne dogje od sebe, ja pošalji po njeg. Nešto je bilo u Sejfe, šio nije u dragih Beljak«, bio vrlo sabran čovjek, a onako slatke krvi, pa — po­ mislio ja, da je kud iSao, da je vidio kakve nauke, to bi bio pam etnjak, jer mnoge sam ih vidio: veliki uče­ n jak, a seljak porijeklom. S toga meni drago bilo sa Sejfom. Jedan put mu ja u razgovora sponemem i velim, da je čađo, a .i šteta, što nikud nije išao. A on meni na to, da nije bilo nafake. — Pa ni u SarajeVo 1 Za što makar u Sarajevo ne đogješ? — E h l — uzdaše on. Ta me želja mori, evo i ostsrib. — Pa što ne bi došo? — ja ću s ukorom. — N e more se! — savi on glavicu svoju. — Za što? — Ma nešto ne moga da se nakanim. — To je besposlica, — viknuh ja na njeg. Znam da ne stoji hrgjavo, ima dobre sinove, kome god rekne, da mu opremi konja, pa da krene pred njim u Sara­ jevo da ne bi pogovora bik). A oni još uzdah njegov, kako bi želio vidjet Sarajevo nekako me potače, pa ja ne budi.lijen odmah taj čas zovnem sina mu jednog i reknem, da oca opremi konja, a do heftu će opet ra­ mazan, pa da stari provede koji dan kod mene. OveseK to obojicu s tolikog biva ićrama mog, te sin samo pogleda u oca, da on biva samo rekne kad leE, a konj je spreman za dekika. I tako je i bilo. U oči samog ramazana ja se nešto zabavio a avliji, kad se kapija otvori, a k meni Ihtijar Sejfo sa sinom. Ja ih dočekah, te pošto im smjestih i namirih konja, uvedoh ih u halvat. Baš mi drago bilo, što Mi smo kod kuće i klanjali i iftarili, popili i kahvu, a njeg nema. Do po sahata došao je i večerao. Onda dok se spremi bilo je vrijeme i u jaeiju. Poslije jacije agrabih ga jedva na sijelo, da se razgovorimo. Ali nije bio onaj stari Sejio, ko i tugjio se malo, bio je megju nepoznatim ljudima, ali nekako mu se .nikako nije dalo u razgovor, sve jednako oči mu se krijesile, a usta šaputala. Sjetih se ja, Čo’e k : nikad prije ni zavirio u ka­ sabu ni manju od Sarajeva, a sad tu, pa onda danas klanjao u onolikom džematu, sve je to nekako promije­ nilo starca. Ali ja opet otvorih razgovor. — Kako ti se, Sejfo, svigja Begova džamija, — upitah ga. On podiže obrve, pogleda u me uzdaše, duboko uzdaše i malo trehnu glavom, pa opet nastavi. — Vidim, da t: se svidjelo, — velim ja opet, — kad vas dan ostade. On dovrši tespih, pa će s uzdanom: — Ono je dunjalučki dženet! mi je došo na onaj n oj poziv. Po večeri amo n teravijn zajedno u maha laku dža­ mija, pa onda malo a čariiju. Sjutri dan opravimo sina s konjem k o ć i; a j a Sejfu pred podne povedoh u Be­ govu džamija. Pošto klanjasmo i poslije vaza ja pogledah n Sejfo, ali se n njeg oči rasvijetlile, pa mi istom uz* vinu obrvama, da ja biva idem i gledam posla, on će ostat. Ja odoh. Pred ićindiju navratih se kroz harem, ali njeg nema. Kad a džamijo, a on sluša makabelu, Arap počeo. Doskora i ićindijs, a po ićindiji opet on meni obrvama, da ja idem. Ja ga i ostavit, da ja idem. 1 meni je zaista bilo vrlo ugodno, gledajući starca Sejfu, kako se siromah topi od nekog milja. Ja nijesam još ni ustao, a on već u džamiji i rijetko kad pred ša­ drvan, pa opet a džamija. Ulazio prije ezana, a izlazio najzadnji, mukabelu slušao je od početka do kraja, a vazove isto tako i bilo mu je žao, što ih sve nije mogo čut, što svi u jedno .vrijeme kazuju. To su bili najveći i najsUgji dani u životu njegovu, to mi je nekoliko pata rekao, tih dana da ne će nikad zaboraviti. T ja se nadam da sam dobro učinio, što sam ga doveo. Tako je sve bilo do po ramazana, al dalje, počeo mi se Sejfo nešto mijenjati. U džamiji je opet provodio po cio dan, al ovamo ko nekako tužan. Bilo mi je ne­ ugodno da ga pitam, dok jednog dana niče njegov sin s konjem po oca. — A što si došo? — udarih ja na momka. — Otac poručio po me, — odvrati on. Kad u to Sejfo pade pređa me, a suze mu se sli­ jevale niz staračko lice. — Lijepo mi je bilo kod tebe dragi moj, da ti Bog plati za to, poče me blagosivljati, — ama ne mogu djeca, poželio, nemogu, ah, — i on upirao rukom u srce, — evo izgori za djecom, d& mi ih je samo vidjet i njih i kuću, poželio sam i selo svoje i s v e . . . . �114 BEHAR Razumio sam starca. Nije siromah naučio hodat, pa I dolazio je te godine dva-tri put, svaki pQt no,r mu se sad čini Bog zna, Šta se zbiva u sela njegovu; u mene, a više: starost ga savlada, pa ga nema Sir ° a osim tog na am pade mi i ona: svagdje je lijepo, a Sejfo, često ga se Bjetira. Po pripovijedanju zabilježi * kod kuće najbolje. Pustih ga kad hoće nek ide, ali rekoh da se navrati koji put, vrata su mu uvijek otvorena. On mi zafalio i zamako zafaljujući; a suze mu orosile lice. Edhem Mulabđig. Zl a žena. Narodna pripovijetka. pekom mjestu živjo čovjek, težak. kpji je HKMMTfflh' ,Iliao ženu i pet-šestero djece* Žena mu bila vrjo zla. Što -jgod biJ j&j naredio, da i uradi ona bi posve protivno tome uradila. Jff^ Malo po malo uvidi on, da joj mopai, ako hoće l da mu što uradi, to isto zabraniti, da ne ratli. Jednoga dana ovaj težak pngje s^.plugom i voc[V lovimft na njivu, d& ore. Kad *j$ rpoŠao od kuće • rekne ženi: „Ženo, nemoj mi danas ručka do­ nositi !" AU j e on znao, kada joj onako rekne, da će ona r u č ^ donijeti. Op je orao njivu do podne, pa taman ka^ je htio, da brazdu svrši i da sa volovima otpočne, zapne mu ralo za panj. On vikne na volove, a volovi potegnu još j*tće i izvale panj, kad li se ukaže ispod izvaljenog p,anja duboka jama. On se nasmvie i progovori: „H>, eyo hore, da se kurtariŠcmžene, ja ću ovu jamu pokriti gunjem, a ona kad dogje ja ću joj reći: „Ženo ne sjedaj na gunj lu, a ona će sjesti i propasti u jaipuk Kako je odlučio pokrije jamu gu­ njem, a volove pusti da pasu i stane-ženu čekati, kad će se pomoliti s rpčkom. U to vrijeme i žene mu stigne. Pošto je spustila ručak rekne j[oj: „Ženo, nemoj sjedati na onaj gunj 1“ Ali ona čup to čuje, odn^ah poleti i sjedne na gunj, pa sa gunjem zajedno jallah, te u jamu. Kad se je težak u m rak sa ,racla kući vratio, nagje djecu, gdje plači; i traže, mater. Njemu se sažali i odluči, da će sutra upeti konopac i ići vaditi ženu iz jame. Sutra kad se je rasvanulo ode On do jame i baci konopac u nju, a jedan kraj zadrži u ruci, dok nešto zapne za konopac, u jami.,Qn pomisli, da se je žena uhvatila za kraj konopca i počne iz­ vlačiti. Kad je izvukao, kako je mogao vidjeti, Šta je na konopcu, ugloda dedu „peđo čose lakat bradea bijedne ga natrag u jamu povratiti, ali dedo ti zapomaŽe: „Za Boga nemoj me natrag u jamu vraćati, a ja ću ti sevep biti, pa ćeš se obogatiti. Evo me yidiš, kakav sam obijelio, a do jučer sam bio crne brade1 kap( i ti, ali naopako jučer dogje nekakva žena, pa od'njezina ifrizluka evo obijeljeh". On ga izvuče,:jz jame, a on mu reče: „Ja ću sad otići i, uvući sp u carsku kćer, a ona se ne će moći izliječiti, dok j a >iz iz nje ne izagjem, a kad ti dogješ i rekneš ini, da izagjem, ja ću izaćitt. To rekavši rastanu se, dedo ode svojim pute® a težak ostane orući. Nije prošlo dugo vremena, a glas pukne po svi: jetu, da se je razboljela carska sultanija Naš ti težak, kad to čuje, spremi se i ode, da liječi sultaniju. Kad je došao u prijestonicu, prokaže se, da je liječnik Odmah ga zdrpe sluge i odvedu, da liječi sultaniju. Kad je unišao sultaniji, zaviće dedi: „Hajde izlazi !u a dedo pdgovori, da mu otvori prozor, pa pošto mu je otvorio, on st^ne na prozor, okrene se prema njemu, pa reče: „Neka znaš, ja idem sada u kraljevu kćer, pa nemoj se prevariti, da dogješ, jer ja ne ću izaći..I" To izgovoriv ode. Car kad je čuo, da mu je izliječena kči, nadari bogato seljaka. Iza toga vremena nije dngo prošlo, a raščuje se, da se je poboljela kraljeva kći. Kralj namah caru po­ ruči, da mu spremi onoga liječnika, što je izliječio njegova kčer. Car opet poruči po težaka, a on dogje, Car mu kaže, da ga zove kralj, da mu izliječi kčer, a težak mu odgovori, da ne može. Car mu kaže, da mora ili će ga posjeći. Om vidi da nema druge,, nego uprtu na rame i otputi se kralju. Kad je došao ode najprije u sobu kraljeve kčeri, i zamoli dedu, da iz nje izagje, a onaj mu odjgovori: „Ja sam ti kazao, da ne dolaziš, jer ja ne ću izaći". Težak ko ja đ n ji ko čemerniji od njega, ode kralju i zamoli ga, da mu da petnaest dana muhleta. Kralj mu dozvoli. Četrnaest je dana išao težak kraljevni i molio dedu da izagje, ali ga ovaj uvijek odbije govoreći mu, da ne će izaći. Kad bude u oči petnaestoga dana, težak se stane misliti, kako. bi dedu iz kraljevne is­ tjerao. Napokon se sjeti. Pred zoru unigje kralju i rekne mu: „Svijetli, kralju! U Qvom gradu ima 100 tabija, zapovijedi neka se na svaku tabiju izvuče 100 topova i neka u jedan Čas svi opale 1" To rekne, pa ode kraljevni u sobu. Iza nekoliko vremena pukne sa svake tabije po sto topova, cijeli se grad potrese. Dedo prestravljen �BEHAR n upita: B$ta je to?« a težak mu odgovori: „Jadna nam majka, eno se pomolila ona žena iz jame!« BŠta govoriS bolan?« ^Istinu«. wj a kud ću ja?« ^Ne znam, brate, nego da bi za kavdak". nOtvaraj mi prozor {“ 115 Težak mu otvori prozor, a on ode. Sad ti polete muštulukćije kralju, da jave, da mu je ozdravila kći. Kralj njima dade muštuluk, a težaka nagradi, što je mogao bolje. Iza dva tri dana veselja uputi se svojoj k n ćij djeci. Ponovno se oženi i ako su živi i danas su dobro. Zabilježio: Hamdija. m L I S T A K. Književnost Serhi m edžellei ahbuni adlije (komentar medžele). Napisao merbum Atif beg. Može se reći, da n Turskoj' skoro nema naobraženog čovjeka, koji ne bi bio osvje­ dočen o visokoj naobrazbi merbum Atif bega. Od knji­ ževne ostavštine tog svagdje poštovanog učitelja, koji je na žalost prerano preminuo* jedno jfe od najboljih djela komentar medželle, koji se ovih dana počeo štampati. Kako je ovo njegovo djelo proizvod desetogodišnjeg pre­ davanja na visokoj školi, u kojem je dosta toga iskusio, mora vrijediti za svakoga od alima, koji hoće da temeljit prouči islamsko gragjansko pravo, pa do taliba, koji je istotn u to zagazio. Kogod prouči ovo najnovije djelo u turskoj pravnoj književnosti, uvjeriće se, štc je najglavnije, da je pisano lahkim razumljivim jezikom, da nema kojekakvih nepotrebnih razlaganja i oduljivanja, da je svagdje temeljito rastumačena svaka mesela pot­ krijepljena ustanovom iz šeriatskog prava. Baš s ovog potonjeg mi bi preporučili nekojim našim pravnicima, koji bezrazložno tvrde, da je medžella sastavljena po fran­ cuskom codex-civil-u, neka bi se potrudili, da ovo djelo prouče i steku uvjerenje, da je medžella nikla iz islam­ skog prava — šeriata. Ovo bi naravno bilo mognće samo onim, koji vladaju turskim jezikom. —s Do sad su štam­ pana četiri poglavlja (ćitaba) i uvod, a i ostatak je n štampi, te će skoro izaći. — Cijena? —h— Kulturne bilješke. Izložba tkanina u Konji. Kako su u Turskoj u posljednje vrijeme bili počeli opadati razni lijepi, po­ najviše umjetni zanati, osjetila je turska vlada potrebu da podiže zanatlijske škole, kako bi se stari istočni zanati očuvali i usavršili, a novi uveli i raširili. Takve za­ natlijske škole (mektebi sanai) postoje već po svim vilajetima, a još se uvijek podižu nove po svim većim gradovima. Da se narod još bolje zainteresuje za li­ jepe: zanate, upriliči turska vlada od vremona do vre-< mena po koju manju izložbu, koja je naročito o’chregjena za unutrašnje izrade. Taka jedna izložba*' koja1 je odregjena jedino za tkanine, otvorena je 4. o:"raj. u Konji, a trajaće 40 dana. U tom mjestu ima vrla lijepa, skoro sagragjena zgrada zanatlijske škole, u: koju je izložba smještena; Ovo je prva izložba tka­ nina. Na toj su izložbi zastupani vilajeti: Konja, Kastamoni i Sivasy a stiglo je tkanina svake vrsti i vrlo* lijepih ručnih radova. Osobito se ističu lijepi ručni' radovi, što ib je izložilo ženskinje iz same Konje. Najy važnije mjesto zauzimaju od same Vune izragjene halije iz Korjć onda' svileri’e sedžađe iz Kajsarije, a naročito privlače gledaoce sedžađe iz Sivaza, na ko­ jima su uprav umjetnički izvedene slike nekojih gra­ dova kao Carigrada, Parisa itd. Kajmekam iz AkŠehera poslao je jednu sedžadu, da se iza izložbe po­ kloni zanatlijskoj školi u Konji. Na toj je sedžadi imi­ tirana prva stranica vilajetskog glasila „Konja " Na toj je izložbi zastupana i fabrika■■čohe i šajaka u KaraMurselu, koju je prvi zasnovao naš zemljak Mustajbeg Ćengić. I sve ženske škole iz vilajeta izložile su svoje ručne radove. Džamija TI PetrogradtL Još od nekoliko godina za­ snovana gradnja džamije u Petrogradu počinje, da se ostvari, Muslomani glavnog grada Rusije sporazumili, su se u toj stvari sa svojim muftijom u Orenburgu i kupili jednu munasib sgradu, koju će adaptirati u džamiju. Radnje su već započete ovog proljeća. Za tu gradnju je sabrano preko 43 000 rubalja, te prema, tolikim sredstvima, koja za tu gradnj'u stoje na ras­ polaganje, izgleda da će džamija biti'vrlo lijepa. Ti su novci većim dijelom skupljeni megju islamskom ehalijom kao iana a nešto je došlo i od vasijeta. Zrnje biserovo. Glavno, s čega se mnogi osjećaju nesretni, šasastoji se u precjenjivanju tugje sreće. Tugjim se perjem može kititi, a ne letiti.. Djeca i lude govore istinu, jer su oni jedini, koKad neko kaže, da ljubi istinu, a mrzi laž, to jima se to oprašta. on misli svoju istinu i laž drugoga. �D a je ljepota prolazna, to je utjeha rugobi. Prilike učine čovjeka i kradljivcem , to se može oprostiti; ali da one čovjeka učine i pjesnikom , to se Narav je jedina žena, koja svoje tajne nije \z brbljala. _________ Kad neko u praksi ništa no postigne, onda Se drži za velika teoretičara. ne smije oprostiti. Ne uzimaj ništa za stalno i za nemoguće, pa ćeš Povod za neko dobro djelo kad-kad nije ništa manje iznenagjenja doživljavati. bolji od onog za zlo. S njemačkog E. M NARODNE UMOTVORINE. Brat i sestra u sužanjstvu. \ o im reče, pa se natrag vrati. ) Ode s’ bratom, mlada Ismibana .Noćno hode, a o'b dan spavaju. Neka idu. Pogledajmo Ružu, Polahko se uz polje vratila, Kad je bila blizu svoga dvora, Poletjela što je višo mogla Izletjela u odaju majci Pa'ovako majci progovara: „Mila majko, što ću i kako ću, Duletješo Turci Hercegovci, Odvcdoše Ismu i Mebmeda, Ja sam mlada uz polje strugnula, Jedva sam ti dobježala, majko!1* „Fala Bogu, kad si ti utekla, A Što su njiha Turci odveli, Nek ih vode, njihovi i je su ! Da vidimo Ismu i Mehmeda Mnoga polja i planine prešli, Dok bu došli do polja zelenog; U tom polju bjelica pšenica, Rodno klasje k zemlji savijala, Žet’ je zašlo dvjesta žetelica, A za njima, do. sto vezilica Koji vežu žitQ u snopove ; Nit’ ko pjeva, nit im puška puca. Progovara Isma Mehemedu, „Mehemede, brate, od matere, Šta bi reko, čija li je moba, II je Turska, ili je kaurska! ?“ Njoj Mehemed ’vako odvraćao: „Lahko ćemo pozuavati mobu, Kad im dogje ručak, ii* užina, Ako budu Turci i Turkinje, Užinaće, |*a će klanjat podne, Ak’ nebudu VTurci, već kauri Ćim pojedu, odmah će za poso 1“ ■* Taman oni u govoru bili, Pomoli se jelo žetelicam; Kad jedoše, na noge skočiše, Umiše se, i podne klanjaše. Tad povika Isma, Mehemedu: „Mehemede. čuj, što ću ti reći, Evo ima devet godin’ dana, Kake nismo, s Turcima zborili, Sad kad gori otiđemo mobi, Ti ćeš njima tdrski selam viknut I Oni će ti selam prifatiti, Prifatiti, s’ tobom s’ upitati, Pitaće te tko si, i kako si, Nemoj im se brate kazivati, Već ih pitaj, čija li je moha, Zašto ondi cure ne pjevaju, Zašto momci puške ne pucaju!“ Pa se otlen oni pokrenuŠe, I odoše do kićene mobe. Kad su došli do šarene mobe, Cijela ih je moba poznavala, Poznavala, poznat nije mogla. Mehmed im turski selam viknu Oni njemu selam prifatUe, I l’jepo se s njime upitaše; Pitaju ga koje, i kako'je, Mehemed šuti ništa ne^ovori, Vam ih l’jepo on poćfe pitati: nO, Boga vam, mlade žetelice, Žetelice, a i vezilice, Ćija j ’ ovo gluho-nijema moba, Zašto ovdi cure ne pjevaju, Zašto ovdi puške <he pucaju 1?“( Žetelice njemu odvraćaju: „0 Boga mi neznani junače, Evo ima devet godin dana. Kako s’ vlasi Duvno porobili, I Gabele malo zahvatili, Džafer-bega dvore porobili, I dvoje mu djece odvodili, Mehemeda u svilu povjena, Ismihanu o<£ sedam godina. Ovo j ’ moba bega Džafer-bega; Svakog s’ ljeta ovdi skupi moba, Nit’ s’ zapjeva niti puška pukne 1“ Mehemed im opet govorio: „O Boga vam mlade žetelice, Živ 1’ jošte beže Džafer-beže, I živ 1’ mu na odmaku ljuba! Žetelice njemu govor daju: „Živ je, jošte heže Džafer-beže, I živa je Džafer-begovica!u Mehemed im opet govorio: „0 Boga vam, mlada žetelice, Dajte nama što da užinamo, Jer smo hodeć, plaho izgladnili !** Dadoše im jela izobila; Te se oni malo nahraniše. Kad jedoše*. onda ustadoše, Ustadoše i vr.uko opraše. Melfmeđ im onda govorio: „čujete 1* me mlade žetelica Žetelice, a i vezilice, Zapjevajte, i zapuškarajte, Džafer-begova su djeca ovdi lu Kad to čuše mlade žetelice, Zgledaše se pa se izabraše, Sve ćift, po ćift redom zapjevaše, Onda momci mladi žapucaše. Beg Džafer-beg u dvoru sjedio, Pokraj njeg’ mu vjerenica ljuba, To začuo, iz misli s’ prenuo, Ou mislio da idu svatovi, I pogleda niz polje zeleno, Na mobi je pogled zastavio, Je r u mobi puške su piica£<. I pjesmo se veselo pjevale �D pa s’ okrenu svojoj vjernoj ljubi: Vjerna ljubo, što no može biti, En’ u polju, naša moba pjeva, Glasno pjeva, a jako puškara, Ono dosad niput nije bilo. Kako su nam djeca odvedena. Jat’ su nešto za djecu saznali, Jat’ su njiha očima vidili P On završi, a momče čatrsa, Pa ovako begu progovara: BEHAR „Džafer-beže daj mi muštiiluka, Došlo ti je tvoje dvoje djece!“ On završi, a drugi doleće „Džafer bcže daj mi muštuluka, Djeca su ti kod mobe ostala P On završi, a treći doleće: „Džafer beže daj mi muštuluka, Djeca t’ idu uz polje zeleno !u Njih Džafer beg l'jepo darovao; Prvom dade konja nejahana. 117 Drugom dade zlata nebrojena, Trećem dade ćobu nerezanu! Nije prošlo ni deset dekika, Dogje Mehmed i s njim Ismahana. Majka Mehu triput poljubila, Ismihanu k srcu savijala; Od dragosti tu je i umrla, Jer j’ u njojzi živo srce puklo. Zabilježio: Šemsuddin, Devet godina s mejitom bila. Narodna pripovijetka. io neki car i imao jedno žensko dijete. Kad je Iza toga do dvije tri godine odluči on, da ide to dijete odraslo i kad mu je vakat bilo, dao ga na Meću. u mekteb. Kad god bi ta curica pošla u mekKadijo pošao, naredi mu robinja a sad njegova teb, sve bi joj nešta iz duvarova govorilo: „Ti ćeš žena, da ijoj svašta donese. On upita i sultaniju, „svoja devet godina biti sama s rnejtom**. Za ovo, kako joj robinju Sta ona želi, da joj donese. Ona mu odgovori: nešta iz duvarova govori, kaže ona ocu i materi. Otac ^Donesi mi tri sabur kamena, meni ne' treba i mati, kad to čuju, odmah se počnu spremati da bježe ništa viŠeu. sa svojom kćeri, . da ne bude devet godina s mejtom. Kad se je hadžija vraćao sa Meće, kupio je svojoj Tako bježeći dogju do jedne goleme kuće i odluče, ženi sve što mu je rekla, a sultaniji bio .zaboravio, da u nju unigju, da prenoće, i da vide, sta ima u kupiti .sabur kamenove“, pa je bio dan hoda odmaknuo njoj. Kad su bili na najgornji boj, vide u jednoj sobi od-Meće. čim mu na um pade, odmah upita -jednog mrtvaca, gdje leži. Htjednu unići u sobu pa najprva trgovca, ima li U njega toga kamenja. Na ’ njeglSvu unigje sultanija, a iza nje btjedne otac i mati, ali se Sreću nagje se. odmah za'djevojkom čuvarovi' sklope, i tako ostane Sultanija, kad joj je hadžija dqnio sabur-kamenje, djevojka sa inrtvacem sama. zatvori se u jednu sobu i počme jaditi, i nabrajati sve Tri godino 'dana otac i mati oblijetali oko sobe, svoje muke, a kamen o kamen tući. ne biše li k$ko do kćeri došli, ali uzalud.. Nakon, tri Hadžija se je odmah počeo misliti, što li rć0 joj godine vratei.se kući, ko jadniji ko čemerniji od njih. ti sabur-kameni, te s toga provrti njezina vrata',' te Djevojka bila sa mrtvacem iz dana u dan devet počme viriti, šta će ona raditi i slušati šta će govoriti. godina. Na.kraju devete godine pročuje se nešta pod Sultanija je jadala dok nije prsnuo jedan kamen kulom.: Ona kroz prozor pogleda i vidi, kako se ro­ onda je uzela drugi, te sve tako jadikovala, dok nije binje prodaju. Kad se je od prozora vratima okrenula, i on pr*snfio, a u nje srce tvrdo, te nije prsnulo. Na na veliko njezino čudo vidi, da su se vrata sama otvo­ pošlje&u uzme i treći, te nastavi jadati u kamen gle­ rila. Ona siren niz kulu i jednu od robinja kupi. dajući. Bogme i treći kamen prsne, a ona. kada to Jednoga dana ode sultanija u mutvak, da nešto ugleda stane još više plakati i reče: „Bože, zar je u mene srce tvrgje od kamena!" vidi, a robinja ostane sama sa mrtvacem. Čim je sul­ Na to hadžija uleti u sobu i obgrli je, a ona mu tanija iz sobe izašla, robinjica primi mrtvoga za ruku i skine mu u desne ruke s’ prsta mrtvački prsten. ispriča kako je ona 8 njime devet godina sama bila. Mrtvac odmah pregleda, a ona mu reče: Do nekoliko dana hadžija se a njom vjenča, (oženi), a robinju na konjima razdere. Ako su živi i „Ja sam s’ tobom devet godina sama bila". danas su dobro. -Zato ću te i uzeti za ženu“. Odgovori on. Zabilježio: H am dija. N a:to mu kaže, kako imade jednu robinju. �118 BEHAR n A đ a 1 e t. (P ra v d a ) . Istočna pripovijetka. io nekakav narodni' mudrac i ljekar, te se pričinjao toliko vješt da odgonetao i proreče čas i vrijeme čije god hoćeš smrti. Pa kad je bio tako nčen, bezbeli da je i bolesne liječio, te ga s tog pozivali na sve strane. On hodao i — ko i mnogi drugi; negdje izliječi, a negdje mu smrt ugtabi bolesnika; ali za njeer se svakako daleko čulo. Njegovo liječenje pa i pogagjanja i prori­ canja smrti dospiju i do ušiju tadanjeg cara, u kojem je carstvu živio, te ga car odmah pozove, da mu prorekno smrt. Nije druge valjalo je ići kad car zove, ali se već, odipah uplašio, jer on u istinu tog znanja nije imao, da bj znao kad če ko umrijeti, već onako pogagjao, a svijpt ko džabil, sve mu' vjerovali. Kad je bio kod cara, car mu odmah k&že, za Sto ga je pozvao, pa mu rekne, da i njemu kaže: kad će umrijeti, a on će ga dobro nagraditi; ako li mu ne kaže, a car će ga s mjesta posjeći. On se prestraši, pa se za­ misli. Ako kaže caru, da on to ne može pogoditi, car će ga svakako posjeći, što je do sad varao svijet Za to odluči, da će pogagjati carevu smrt, ali zai&ka od cara mjesec daqa vremena i nešto novaca, da prohoda to vri­ jeme kud je potrebno, pa će se vratiti i kazati caru, kad će umrijeti. Car na to pristane, dadne mu novaca, pa se odmah s mjesta zaputi po carevini. Hodao tako nekoliko dana a sve n brizi, te molio Boga avaki dazi, da mu on odijeli to znanje, -da to caru kaže i da tako iskupi svoju glavu. Jedne večeri oinrkne u jednom selu, te pane na konak u jednog seljanina. Seljak ga lijepo dočeka i ugosti lijepom večerom, a po večeri sleže se mnogo seljaka tu na sijelo. Razgovavaralo se o svačem, dok se na pošljetku otvori i pazar. Njegov domaćin kućni kupovao tu od jednog drugog seljanina jednu njivu, te na pošljetku svi skočili i na­ tjerali pazar. Domaćin odmah 1iznio iz sanduka svoju kesu i platio seljačinu zemlju, a odmah sjutri dan zaveo volove i zabrazdio. Orući .tvrdu ledinu i prevrćući busove ko stijene, nabasa na jedan put na ćup pun zlatnih dukata. Odmah zastavi volove, izvadi ćnp pa ga odnese, ali — ne odriese ga svojoj,kući, već oporavi ravno komšiji, od kog je kupio onu njivu. Kad mu sve lijepo ispriča, kako je našao te novce u zemlji, koja je do sinoć njegova bila, pruži mu taj ćup, govoreći, da njemu dopada. Njegov komšija na to mu odgovori, da ori ne će tog ćupa primiti, jer da nije njegov, a što nije njegovo to he želi imati, pa ne će ni ćupa, makar da su u njemu i dukati, jer je grjehota tugje prisvajati, a on ne će da griješi. Kupac opet veli, da je kupio samu zemlju, da nije znao, da u njoj ima dukata, pa s toga da on ne može prisvojiti tog ćupa. Pa kad mu ga, to govoreći na silu htjede da utrpa, onda ovaj rekne: — Ja sam tebi prodao njivu i sve što je u njoj. U noj su bili i ti dukati, onda prodd sam ti i njiha. Na pošljetku ne mognu se drukčije namiriti, već se oba zapute pred kadiju. Kadija im je razložio i osudio, kako šeriat zapovijeda: čija je zemlja, da su onog i du­ kati, što su se u njoj našli, ali kupac zemlje ipak nije htio da primi ćnpa bojeći se grijeha. Pošto i drugi, prodavač zemlje, nije htio primiti dukata, kadija se do­ misli, te ovako riješi tu meselu: Je lan od ove dvojice seljana imao sina ne ženidbu, a drugi kćer na udaju. Kadija im rekne, da se prijatelje tako, da ovaj oženi svog sina od onog, a da ćup, ostave kadiji, pa će to kadija pošlje rasplesti. Tako i bude. Odmah onaj oženi siha, te se tn svadba zakuha. Kad je bio pir, -pozovu bezbeli i kadija na rnčak. Kadija dogje s ostalim ljndima, a sa sobom donese onaj ćup dnkata pa ga daruje mladi i mladoženji. Siromah onaj mudrac i ljekar sveto vidio, pa se divio pobožnoetii pravednosti tih seljana. Razmišljaj ući o tom na .jedan pat ee domisli, da. bi taj slučaj mogao da ga iz­ bavi od kazne, koja će ga stići od cara, ako ma ne prorekne čas smrti, a eto prošlo mu više od pola vre­ mena, a on se još nije dosjetio šta će caru odgovoriti. Za tj se on s mjesta zaputi caru, da mu dade odgovor. Kad je bio kod cara, mjesto da mu kaže, kad će umrijeti, on mu ispriča sve o onom dupu dukata, Stoje vidio u selu, pa onda ovako završi: „Dokle god, čestiti care, imadneš u svojoj carevini onake pravedne i pobožne podanike, a tako i memure kakav je onaj kadija, dotle ćeš živjeti; ti ne ćeš umri­ jeti. Ti ćeš, istina, otić s ovog svijeta, al će ostat tvoj vječan spomen, a onamo te care, čeka bolji život. Blago li se caru uz ovake podanike 1 Cara ovaj odgovor potpuno zadovolji, te n a g r a d i mudraca, ali mu ipak zapovjedi, da ne tjera više starog zanata, jer: kad če ko umrijeti, to samo Bog zna. Tako i bi. Zabilježio: Haflz Ajni Bošfttlić. �BEHAR Agina 119 ' vižlad. Istinit dogagjaj. | ošao aga . u kmeta na vršidbu i doveo sa sobom troje vižladi. Kmet ga lijepo doče­ kao, ispekao mu kahvu, pa otišao u kuću, da mu što donese da založi. Do malo evo ti mu maje, gdje nosi u jednoj ruci čanak mli­ jeka i kašiku, a u drugoj sahan priganica (uštipaka), a pod pazuhom komad lijepa hljeba. Mli­ jeko i priganice metnu pred agu, a hljeb poče mrviti kerčadi; ali vižlad samo prinjuše, a ni jedno ni da okusi hljeba. — Ne će oni hljeba! — uzdiže aga obrvama. Ma šta ne će! — začudi se jedan seljak. — Hljeba veliš ne će? — Vidi! post im se oladio! — drugi će. — Pa šta jedu! — priupita sad maja. — A šta? — ago će. — Ostavimo im, bogme, što iza sebe, pa eto! — Bi oni, duše mi, aga, — oduši istom sad kmet, — i nepečenih divljaka, kamo li ne bi hljeba ! — Ne budi dijete! — okrenu se aga na nj. — Oni bi krepali, a ne bi okusili hljeba! Eh! kad im se polije mlijekom, onda hajde, de ! — Da ih je meni neko vrijeme, — osmjehnu se seljak, — pa bi ti ja kaz’o, bi li ii’ ne bi. — Mahni se, bo, toga! — ukori ga jedm od seljaka. — To je naviknuto lijepu, he h e j! — Pa dobro, — poče aga. — Ja ću ti ih osta­ viti sedam-osam dana, pa da vidimo, kako ćeš ih to ti naučiti da jedu divljake! Aga bio nekoliko dana, dok je ovrhao, pa onda otišao, a kod kmeta ostavio vižlad i rekao mu, da mu ih svede, kad ih to bajagi nauci divljake jesti. Čim aga ode, kmet zatvori paščad u pojatu, pa im za dva dni ne dade ama baš ni mrve ništa. Treći dan donese divljih krušaka, pa kako god on koju baci, kerčad je dočekaj u — zube, dok se tako sita najpđu. Tako bilo nekolika dana. Kad je bilo vrijeme, kmet ih poveže i povede agi, a uz put nabere i torbu di­ vljaka. Gotovo se prestravi aga, kad vidje svoju kerčad, kako su mu smršala. — I-i-i-i — — ! ako si božji, šta si to radio od njih! — upita kmeta. — Bogme aga ne deblja se na divljakama kao na mesu, — odvrati seljak, pa baci nekolike kruške, a vižlad im ne đadoše ni na zemlju. Aga se čudio, a kmet bacao krušku po krušku, dok su se kerčad najela. — Ma da mi je ne znam ko kazivao, — aga će uzdahnuvši, — ne bi mu vjerovao, da evo ne vidjeh svojim očima. Moja kerčad, pa divljaka! — Eeee — — ! moj lijepi ago, — seljak će otežući, — glad očiju nema. Zabilježio: Haklja. / P a p ir n a ti križari. 'a k a r da smo obima nogama zakoračili u dvadeseto stoljeće, mi ipak često puta imamo razloga, da o tome podvojimo i da se zapitamo: ne živimo li možda u vrijeme križarskih vojna? Opažamo naime u zadnje vrijeme, da se s desna i lieva kao po dogovoru počimlju vrijegjati naše vjerske svetinje, što u posebnim knjigama, što opet u političkim i beletrističkim listovima. Ovdje se jednom ko i nehote omakne „muhamedanski fanatizam", onom ondje „tursko divljaštvo," dok treći cijelom zbirkom pjesama ili kojom kukavnom no­ velom kuša, da otare svoju nečistu repinu o naše sve­ tinje. Mi ovaj zulumćarski zanat ne možemo drugojačije okrstiti nego li „literarne križarske vojne", pak nam jo sveta dužnost ustati protiv ovih papirnatih kri­ žara, a na obranu naših svetiuja. Mi ne izazivljemo nikoga, jor znamo tugje poštivati, ali se braniti mo­ ramo, jer svoje ljubimo i njime se dičimo. Koliko je god nerazumno napadati tugju vjeru, kud i kamo je nerazumnije ne braniti svoju, dapače to je i sramota i grijeh do neba. Onima pak, koji nemaju bar toliko moralnosti i odgoja", da ne diraju u tugje svetiuje, trebalo bi osjetljivo jezičinu pokratiti, jer za njih moralni ukori ne vrijede: ovakove bi trebalo, sudbeno progoniti. Mi ne znamo kako bi inače stali na put ovoj divljoj rulji papirnatih križara, koji- poput onih iz srednjega vijeka, upravo barbarski gaze i vrijegjaju tugji ’rz, obraz, vjeru i sve, što je čovjejcu sveto i uzvišeno. Ova čeljad kanda se napreže iz petnih žila, kako bi podlije i uedostojuije povrijedila islamsko čuvstvo. Tako smo pisali u jednom od prošlogodišnjih brojeva „Behara", a to i sada opetujemo, opetujemo za to, jer ne znamo kako bi drugojačije označili ovaj literarni vandalizam naše „braće" (? !? ) sa Drine i Save. Oni se kano po dogovoru danomice natječu koji će što grublje, prostije i bestidnije uvrijediti našu svetu vjeru i naše vjerske osjećaje, to bi ud nas bila naj strahovitija izdaja vjere i domovine, kada ne bismo �1 120 BEHAR ustali protiv ovih zulumćara i timskih dušmaua i kada ne bismo branili svim mogućim sredstvima svoju vjeru i naše vjerske svetiuje. Nama je naša vjera najsvetija i najuzvišenija stvar, i ništa na svijetu nije tako ve­ liko i uzvišeno, da bi se moglo usporediti sa tom sve­ tinjom. Ako nas tko povrijedi u imetku, osobnoj časti ili ozlijedi na tijelu, mi mu — ako hoćemo — mo­ žemo i oprostiti, ali uvrede vjere, povrede vjerskih osjećaja niti možemo niti smijemo ma kome opro­ stiti. Kad se radi o vjeri, kod nas prestaju svi obziri, za obranu vjere mi smo spremni žrtvovati sve, pa i život svoj. Mi, kako smo napomenuli, ne izazivljemo nikoga, ali kad se u nas dira, kad nam se vriegjaju vjerski osjećaji, onda smo spremni i ne bojimo se nikakve borbe. Hvala Bogu početak i povijest Islama tako je jasna, da ni najmanji dogogjaj nije sakriven u nebu­ lozne i nerazumne legende, njegov je moral uzvišen, čist i velik, osnovan na božanskoj objavi i prirodnom ljudskom razumu, te se u tome pogledu ne bojimo nikoga niti kome ustupamo. Mi stojimo otvoreno na mejdanu i ne bojimo se ma kakvih polemičko-apologetičkih mejdandžija, jer uzvišene zasade Islama naj­ bolja su apologija njegova. Ali kako da polemišemo sa onim barbarima i literarnim vandalima, koji navlaš najpođiije i najkukavnije vrijegjaju najviše vjerske svjetinje bez ikakve razumne i naučne podloge ? Kako da se prepiremo sa onim prostacima i literarnim razbojnicima, u kojih je moralni i duševni niveau ispod ništice ? Kako da se upuštamo u ras­ pravu sa ljudima, u kojih je i zadnja iskra poštenja i razumuosti utrnula, u kojih je životinjska ćud, bo­ lesni moždani i srce otrovano? — Za ove bi najbolja bila — kako reče moj prijatelj Mujaga — ignelija, pa im razbit hajdučko čelo . . . Neka nam niko unaprijed ne zamjeri oštre izraze, jer kad pročita o čem se radi, nema sumnje, da će nam dati pravo. Evo: n Aleksincu u Srbiji izlazi „KaradŽiĆ, list za srpski narodni život, običaje i predanjeu, a uregjuje ga Tih. R. GjorgjevU, profesor aleksinačke učiteljske škole. U tom istom »Karadžiću* u svesci za maj napisao je neki Velimir Stojković članak pod naslovom „Zašto Turci ne jedu svinjsko m eso?" U tom članku Stojkovič piše od slova do slova ovo: „Kad je turski prorok Muhamed umro, skupilo se beše mnoštvo turskih sveštenika i drugih velikaša, da Muhameda do sahrane čuvaju. Turci nisu čuvali Muhameda, da ga neko ne ukrade, nego da ga nešto ne preskoči, jer su verovali u vampire. (Naš narod veruje, da kad mrtvaca nešto preskoči, da će,se po­ vampiriti). Ali i pored tolikog čuvanja, nešto g a je presko­ čilo. Kad je došlo vreme sahrane, niko se nije nadao da će se Muhamed povampiriti, jer su bili uvereni, da su ga dobro čuvali, a drugo, Muhamed je bio prorok. Kad su ga doneli na grob, opoju ga i počnu ga spu­ štati u grob; ali pri spuštanju on počne da lupa po u sanduku. To lupanje nije iznenadilo one koji su u$e. stvovali pri sahrani, jer kažu da svaki muhamedanac kad ga počnu spuštati u grob, počne da se diže. Onda odža govori neke reči i on se umiri. Ali s Muhamedom nije tako bilp, On se ne umiri i ako mu je odža govorio, nego na jedanput izagje iz groba kao svinja i pobeže u šumu. To je bio znak, da se je Muhamed povampirio jer ga nisu dobro čuvali. Posle nekog vremena neki ubiju divljega vepra, kome na papku nagju prsten, koji je bio zarastao tako da se jedva video. Oni skinu taj prsten i odnesu ga da vide od kuda da se nagje na papku veprovom. Idući tako od ruku do ruku, dogje prsten do sveštenika. Kad sveštenici videše prsten, upropastiše se, jer je prsten bio Mumamedov. To im je bio još bolji dokaz, da se Muhamed povam­ pirio i to, da se u svinju pretvorio. Kad to Turci vide, zavjetuju se da ne jedu mesa od svinje. I danas veruju oni, pa i naš narod, da na nozi divljeg vepra postoji neki kolut, za koga misle da je postao od onoga prstena". Tako taj domuzin i dinski đušmanin, a mi pi­ tamo s 'akog iole razumna i poštena čovjeka, neka nam kaže, može li se i zamisliti bestijalni ja i ogavni ja uvreda? Mi Smo mnogo toga čitali u raznim jezicima, ali ovakog smeća nikad i nigdje Ovo je moglo nik­ nuti samo u glavi čovjeka, u kojem je izumro i zadnji spomon ljudskoga ponosa, ovo je . produkt moždana, iz kojili je i zadnja iskra razumnosti ishlapila, ovakav kukavac spada u ludnica a ne u krug razumnih ljudi. Ima li hasne dakle ovakoj ludi dokazivati, kako gadno laže, kako podlo vrijegja? Ne, on nije pristupao ni­ kakvu razumna razloga, za njega bi bio najbolji ar­ gumentom — ignelija . . . . Ali ako kod nesretnog pisca postoji razlog auševne abnormalnosti, koji ga od krivnje ispričava, kako da to oprostimo uredniku lista g. Gjorgjeviću, inače profesoru i učitelju mladeži? Zaa li on kakav je nesmisao i berstijaluk uvrstio u svoj list, zna li on — ne znalo mu se za trag! — kako je strašnu uvrjedu nanio cijelom islamu? Zna li on, dinski đušmanin, da je za onaku uvredu muslimanima farz i najvišu žrtvu doprinijeti ? Pa napokon zna li neznalica i ignorant, da onako prosta i banalna stvar nć spada niti u urednički koš, a kamo li u jedan nazovi „književni" list? — To je zaista moguće samo u srpskoj literaturi. . . Jer, mi mislimo, da nema razumna čovjeka, pa bio on kako fanatičan, koji se ne bi stidio potpisati onako bezobra­ zan i bedast pamflet. Bi, stidio bi se svako, ko je po­ šten, pisati onako o Onome božijein poslaniku, kojeg štuje i za svoga spasitelja (šef-at sahibiju) smatra do preko tri stotine milijuna ljudi. I sama ta okolnost, kAO i to, da je i dan danas, nakon trinaeststogodišta njegov nauk, koji je On po božijoj volji naučao, rasprostranjena po cijeloj zemalj­ skoj kugli, da se svaki dan širi i učvršćuje tako megju �BEHAR n najzapuštenijim, kao i najkulturnijim narodima; daje ta nalika ikvor i uzročnik, kulturo i umnoga napretka, — ta okolnost, velimo, dostatna je da svaki moralan i lijepo odgojen čovjek poštovanjem spominje začet­ nika i propovjednika te nauke. Ali o tome moralisati sa *Karadšićem* i njegovim suradnicima, bilo bi isto Što i megju slijepcima ogledala prodavati. .. Nego bilo bi s druge strane u interesu javnog morala i duševnog odgoja našeg naroda uopće, daše jednom za uvijek prepriječi inportiranjeovakovog blata, što ga Drina iza granice izbacuje u našu domovinu. * * * Da nam ne bi krivalo ni s lijeve strane, pobrinuo se i drugi „brat* — da nas očepi svo­ jim kopitom. U 15., 16., 17., 18. i 19. broju časo­ pisa » Vtenca* izišla je naime nekakva nazovi-historijska pripovijest u versovima od nekoga versinkatora Ivana Lepultća. Taj literarni monstrum zove se »Gjulsa«, a sadržaj je tako banalan, gnjusan i raz­ vučen, da ga mi ne možemo ni u excerptu donijeti. 121 Jedino žalimo, što ovaj monstrum nije ugledao svijet prije antialkoholističkog kongresa u Beču, da ga tamo pošaljemo kao sjajan prilog teoriji o pogubnom dje­ lovanju alkohola na ljudske moždane . . . 1 u istinu je tako, jer mi ne znamo čemu i u koju se svrhu iz­ mišljaju ovako ogavni temati, koji sami po sebi nemaju ama baš nikakve vrijednosti, dok cijelom svojom sadržinom vrijegjaju vjerske osjećaje drugih, pljuju u lice moralu i etici. Šta ima od toga literatura, čitalačka publika; šta ima od toga ma ko na svijetu, ako mu jedan pijani pjesnik iznese u neskladnim ver­ sovima nekakvu izmišljotinu iz srednjega vijeka o pokr­ štenoj turkjnji? Ako bismo i mi zaplovili u srednji vijek, vjerujte mogli bi smo naći mnogu točku crnu i precrnu, koju kad bi samo kao golu činjenicu citirali, osjetljivo bi pogodili u živac našu „braću* sa obje strane. Mi to do sada činili nijesmo, jer nam nije drago izazivati, ali kad se u nas tako nemilosrdno i bezobrazno dira, vraćaćemo im šilo za ognjilo. Dakle Handsofi! Vamik. NARODNE UMOTVORINE Dizđareva Fata Narodna pjesma. (/)asužnjena dva Dizđarevićs U tavnici bana kaurina; Kako cvile, do neba se čuje. Govorila dva Dizdare vica: „Uc’jeni nas, bane gospodine! Išći mala koliko ti drago! Izvedi'nas iz mračne tavnice!* Njima veli bane kaurine: „A Boga mi, dva Dizdarevića, Ja vam ne ću para ni dukata, Već vašega konja od mejđana, I na konju od zlata abaju, U abaji vašu seku Fatu Seku ,Fatu jošte ne udatn." Njemu vele dva Dizdarevića: „Piši knjigu babi Dizdar a g i!“ To je bane jedva dočekao, Pa on piše knjigu šarovitu, Pa je šalje starom Dizdar-agi. Knjigu gleda aga Dizdaraga, Knjiga gleda, suze prolijeva. Uz njeg’ Fata sitan vezak vezla, Pa je Fata babi besjedila: „Ah moj babo, stari Dizdar-aga Oklen knjiga, ona izgorjela? Nije 1’ Bog đd od dva brata moja !p Progovara aga Dizdar-aga: „Evo knjiga oa dva brata tvoja: Tebe išče bane kaurine, Tebe išče, da braću oprosti. A1 ja ne dam tebe u kaure, Makar njiha nikad ne vidio!* Kad to čula plemenita Fata, Od sebe "je gjergjef odbacila, Tri mu zlatne noge odlomila. Ona ode u drugu odaju, Ona uze divit i kalema, I hartije knjige bez jazije, Pa napisa knjigu šarovitu A na ruke banu kaurinu: „Čuješ li me, bane kaurine? Kupi svate, šalji po djevojku, Turske svate, a turske jengjije, Puli duvak do zelene trave, Nek pokrije konja i djevojku, Do pola ga okiti biserom. A od pola dragijem kamenjem." Knjigu daje vlaškoj knjigonoši, Odnese je banu kaurinu. Knjigu gleda bane kaurine, Knjigu gleda, grohotom se smije. JA da vidiš bana kaurina: Tri je grada hule obigrao, Dok je bane duvak sastavio. On pokupi kićene svatove, Pa ih šalje Dizdarevu d/oru. Kad su hili preko polja ravna, Ugleda ih stari Dizdar-aga, Pa dozivlje svoju kćerku Fatu: „A Boga ti, Fato kćeri moja! Čiji li su kićeni svatovi? „Čiji svati, čija li djevojka?* — „A moj babo, Dizdaraga stari. Moji svati, ja sam im djevojka !■* Tu svatove lijepo doČokaše. DarovaSe što za koga bješe. Povedoše kafezliju Fatu. Kad su došli do banovih dvora Ishodili mladi djeverovi, Iznose joj kutiju prstenja: „Sjaši š konja, turkinjo nevjesto !“ „Bogme ne ću, moji djeverovi.* Izlaze joj mlade zaovice, Iznose joj tevsiju bisera! „Sjaši s konja, turkinjo nevjesto, Na poklon ti tevsija bisera!* „Bogme ne ću, moje zaovice ! Dok ne vidim bana kaurina!* Kad eto ti bana kaurina, Njojzi veli bane kaurine: „Sjaši s konja, nogu ulomila! �122 Danas si mi đoru umorila!" „Bogme ne ću, bane kaurine, Dok mi ne daš kl juče od tavnice, Da ispuštam do đya brata svoja. Ban joj dade ključe od tavnic*. Ona pusti do dva brata svoja, Daleko ih seka ispratila, Ispratila na oboma vrata, Pa je braći tiho besjedila: „A Boga vam, do dva brata moja, Kad budete na sred polja ravna, Tuđi raste drvo jelikovo, Ispod njega hladna voda teče, Čekajte me tuđi do sababa! Do sabaha ako vam ne đogjem, Nikad mene vidjeti ne ćete, Već hajdete b’jelu-dvoru svome !u Oni' misle, da se šali Fata. I progjoše drvo jelikovo, I dogjoše b’jelu dvoru svome. Kad je bilo večer po akšamu, Ja da vidiš ljepotice Fate: Večerala i akšam klanjala. Noj ulazi bane kaurine, Njemu steru mekane dušeke: Sve mu stera dušek po dušeku BEHAR u I brusali jastuk po jastuku I kumašli jorgan po jorganu. Tuđi leže bane kaurine, Pruži ruku po mehku jastuku. Ja da vidiš Dizdareve Fate: Lijevom ga je rukom zagrlila, Desnicom mu srce izvadila. Kako jeknu bane kaurine, Odmah svoju majku probudio. Trči majka na odajna vrata, Mila seka na džamli pendžere. Onda veli Dizdareva Fata: „Čudan ti je adet u kaura ! Da mu majka sluša za vratima, Mila seka na'džamli pendžeru!" Majka se je sina zastidila, Mila seka brata pobojala I odoše u kamenu kulu. Ja da vidiš Dizdareve Fate: S bana skida kaurske hasljine, S’ bana skidaj pa na se oblači, Pa mu jami ključe od tavnice, Pa izvede trideset sužanja, Svakome je po žut dukat dala. Pa užjaha na debela Šora I oćera preko polja ravna Pravo kuli babe Dizdar-age. Kad je došla na oborna vrata A babo joj na arliji bješe, Iz ibrika abdest uzimaše Više suzi, nego vode hladne: „Mili Bože, na svemu ti fala! Je li moja uranila Fata? Je. li banu hizmet Učinila ?“ Progovara Fata iza vrata: „Jesam babo, rano uranila, A i banu hizmet učinila,“ Na nožu mu srce izvadila Kad to čuo stari Diždar-aga, Ruke širi, u čelo je ljubi: „Haj aferim, draga kćeri moja! L’jepo će te babo udavati, Udavati kako tebi drago I pola ti mala pokloniti.“ Šenluk čini stari D izdaraga; E tako se bane oženio Crnom zemljom i zelenom travom. Davno bilo, sad se spominjalo Kao dobar danak u godini. Zabilježio: Abdur-Rezak Bjeletac iz Mostara. Iz narodne frazeologije. 1. Na tankom se kraju kola lome, znači kad kakva nezgoda zadesi slaba i siromaha, a kod toliko jačih i zgodnih. 2. Kud će nesreća u babine teoce, znači to isto. 3.,Dere na stranu kb Markovo ralo, rekli bi ti, ako ne poslušaš savjeta pametnijeg od sebe. 4. Nek ne gori ni ŠiŠ ćevap, veli se u slučaju, kad se dvojica nagagjaju, pa da ne bude krivo ni jednom ni drugom. 5. MaĆija trka do potoka, kaže se, kad se misli, da neki posao nema dobra temelja, pa da ne će moći na predovati. 6. Nevoljo broda ne gleda, veli se u istom slu­ čaju kao: kad se tone, za slamku se hvaća, t. j. u i»9volji čovjek ne gleda kud udara. 7. Nikad vatra bez potake ne gori, to znači: ništa se ne će dogoditi dok neko drugi ne bude tome uzrok. 8. Deveti mu plug psima ore, tako se veli za onog. koji je odveć zgodan. 9. Od svakoga žita mlin, tako se kaže za čo­ vjeka, koji hoće u svaki posho ubrusiti. 10. Ne će više baka u drinke, reklo bi se. kad neko u nekom poslu zlo progje, pa ne smije više u to da udari. 11. Dok lisica teftere prouči, ode koža na pazar, tako se Veli. ako neko ihmali (oklijeva) s poslom, koji je vrlo nuždan. 12. Mladu more nije duboko, to jest: mladu čo­ vjeku nikakav posao nije naporan. 13. N e pada snijeg da pomori svijet; već svaka zvjerka da svoj trag ukaže, reknu obično za čovjeka, koji uhvati fursat, pa se hoće da okoristi. Dakle kad ti se pružila prilika ne ostavljaj hrgjava traga iza sebe. 14. Ako je hitnja mrijet, nije' kopat, odgovorio bi tako onomu, koji te na brzu ruku zove ili šalje za poslom, za koji se more i čekat. 15. Prebacio kladu, — Otr'o kašiku. — Pao s Čivije. — Udario repom o ledinu. — Izvrnuo tabane. — Izuo opanke. — Otego papke. Tim frazama veli se da je umro. 16. TuČeŠ mi luk na glavi, ovako će ti reći, ako koga za sitnicu priupitkujeŠ, ili napadaš — ljutiš. 17. Nijesu sve ribe Šarani, to jest: nijesu svi ljudi dobri ni svi zli. 18. Ako ne možeš piti ušćupska pšenica, ne budi ni nametna zob, to jest« ne možeš li majstor — pravi sudija — u nečem biti, a ti se i ne nudi za tol �123 BEHAR D 19. Svoj lončić uz.tugjn vatru, poru gljivo bi ti rekli, kad bi svoju pogrješku prišivao drugom. 20. Gdje se mačke zđrušuju tu miševi posla nemadu, znači: gdje su ljudi u slozi i ljubavi, ne može im pogibelj niotkle zaprijetiti. 21 Meni si deveta rupa na svirali, to jest: ti si meni suvišan, moglo bi bit bez tebe. 22. Na vuka vika, a lisica meso jede, veli se onda kad se neko koristi, a na drugog sumnja pada. 23. Zna, u koju nogu hramlje, veli se, čovjeku, koji uvijek radi za se i za svoju korist. 24. Uvijek milonja uz dragonju, to jest: dobro se dobrim, a zlo zlim vrača. 2B. Ne moše kuja da dostigne zeca, obično se kaže, ako je dohodak manji od rashoda. 26. Ne pitaju se šake: kad se bara suši, tako se veli onome, kome nešto nije pravo, a to se njega i ne tiče. 27. Ujeo se za jezik, tom bi frazom ušutkali čo­ vjeka, kad rekne nešto, što nije po ćudi drugim. Zabilježio: Alija Ćatić M evludi-šerif. fiv a n a e s ti dan Rebiul-Evela ove godine navršilo se je potpunih hiljadu i tri stotine i sedamdeset i dvije godine od onoga časa, kada je došao na svijet najpošljednji, a ujedno i najveći božiji poslanik, naš Devletlija salalahu-alejhi veselem. Došao je na svijet kao i svaki drugi čovjek, rodio se kao obično dijete, ali njegov porod obilježio je Svemogući tvorac svijeta takvim znakovima, koji su predskazivali njegov veliki zadatak i njegovo poslanstvo. Noć, u kojoj je svijet ugledao, bijaše izvanredno lijepa, tiha i mirna, a vidna kao nikad prije. Odijelivši se od majčine utrobe, pao na ^cazdu, pomolio se Svevišnjem za spas i dobro bi­ jednoga ljudstva, molio je, a s njime molila i cijela vasiona, i Bog je bio milostiv i uslišao nje­ govu molitvu . . . I rastao je, rastao kao i obično dijete, ali njegovo djetinjstvo bijaše vjesnik njegova po­ slanstva, njegov život i vladanje znak božije providnosti. I oni, koji nijesu ništa predvigjali, i oni su ga susretali nekako đrugovačije, nego li običnu djecu, njegova nevina i djetinja pojava ulijevala je svakom neko poštovanje i strahopočitanie, a on je bio prama svakom mio i ljubazan. I došao dan spasa, dan božije objave, ali podjedno i dan svetačke kušnje. „Spomeni Božije ime i pripovijedaj svijetu istinu: Bog je jedan, a Muhamed njegov poslanik !w Bila je to prva objava, a koliko otpora, koliko li huke i mržnje na njega — radi te vječne istine! Mušrići i ostali neznabošci, ponosni i ogrezli u iskvarenosti, oboriše se svom silom i najvišim bijesom na božijega ngodnika. Nije bila poštegjena ni njegova posvećena osoba, ali on nije uzmicao, trpio je i radio; radio i podnosio svetačkim mirom sve navale i uvrjede, uvjeren, da će konačno istina pobijediti. I obijeđili ga, da nije pravi poslanik, da je varalica, iskali od njega natprirodna čudesa, a on im reče: „Ali ja sam samo čovjek, obvezan da navijestim obećanja i da opomenem narod vjernih: — da mu kažem put sreće i spasa.“ A njegov život, njegov rad i uspjeh, bilo najviše Čudo božije moći. I kao što blaga, sitna i blagoslovljena proljetna kiša mami travku i list, oživljuje i pomlagjuje uspavanu prirodu, tako je i njegova sveta riječ oživila i preporodila svijet. I nije prošlo dugo, i ispunilo se čudo: božija objava, objava istine i spasa raširila se na sve strane svijeta, širila se u» početku tiho i lagano, a onda sve brže i brže i — svijet je bio spašen. Spašen je bio, jer mu je bila objavljena vječna istina, bio mu je pokazan put spasa i neprolazne sreće: bila je objavljena prava vjera, vjera u Boga jedinoga i jedinstvenoga i njegova poslanika. — Spašen je bio, jer mu je ukazan put vječnoga blaženstva. �BEHAR 124 I prolazili sn dani, godine i vjekovi, a ta se istina širila na sve strane svijeta, je ona zavladala, svijet se preporagjao i — preporpdio. I prolazili su dani, godine i vjekovi, a svijet je slavio taj preporod: slavio je dvanaesti dan mjeseca rebiul-evela. I mi slavimo taj dan, a slavimo ga molitvom tiho i pobožno. Slavimo njega i' molimo Svevišnjega, da nas uzdrži na putu pravde i vječne istine. Molimo ga za spas naše duše, za vječno dobro naše, molimo ga, a on če nas uslišati, jer je dobar i milosrdan: on nagragjuje i oprašta. On je rekao: * Oni koji mole Boga, koji ga hvale, koji ga proslavljaju, koji klanjaju, koji Preporučuju i i * I dobro, a zabranjuju zlo, koji poštuju bozije zapovijedi, biće nagragjenL Navijesti ovu dobru no­ vost vjernima I on je navijestio tu dobru i radosnu novost, a pravovjerni slijedeći njegovu zapovijed, mole ga i uzdaju se u njegovu pomoć. Molimo ga i mi na svakom kraju i u svakoj zgodi, molimo ga i radimo, kako on zapovijeda, a on će nam pomoći, jer je milosrdan i dobar. Molimo ga i molitvom slavimo dan njegova poslanika, po kojem nam je objavio spas i istinu. I neka nas ništa ne odvrati s toga pata, molimo ga i budimo pravedni, ljubimo se i nikad da bi nas mržnja zavela sa pravog puta, jer on je rekao: „ 0 vjerni! neka vas mržnja ne zanese da svrnete sa prave staze. Budite pravedni: pravednost je blizu pobožnosti. Bojte se Boga, jer on poznaje vaša djela." I I * I 1 (tanan NurI Hadžić. L l S T A t K njiževnost Islam kao sveopća vjera. *The C rescent* organ britskih muslimana doooi već u nekolike brojeva ra­ spravu pod naslovom »Islam tke Absolute Religum< (Islam kao sveopća vjera) iz pera Šejb-ul-Islam a i vogje britanskih masti mana A bdulah Q uilliam efendije. U ovoj dubokoumnoj raspravi, učeni nam pisac izlaže Islam od njegova početka do danas, lijepo nam i razgovijetno tu­ mači uzvišena nauku Islam, njegov moral i načelne mu zasade o društvu, života, kulturi i napretku. Na temelju nauke Islama u skladu sa historijskim činjenicama učeni musliman dokazuje, da je Islam vjera sveopćeg značaja da islamska nauka, kao Božija objava, odgovara svim vremenima, svim narodima i predjelima; Islam je jedina vjera, koja u sebi sadržaje sve uslove napredka, sreće i spasa ljudskog pokolenja. * Mi ćemo gledati, da ovu krasnu studiju sto skorije donesemo u prijevoda za čitatelje „Behara". U zadnjem broju „The Orescent<<-a čitamo člančić, u kojem se usporegjuje islamska civilizacija sa evropskom, islamsko draštvo sa kršćanskim, tena temelju historije i povjesnih činjenica dokazu je da je današnja eivilizovanaEvropa u svim naprednim formama uljudbe, duševnog i tje­ lesnog odgoja izravnabaštinica islamske civilizacije. Islam je bia‘ prva luča, koja je počela rasvjetljivati zamagljenu Evropu, prva zraka, koja je ogrijala zamrzle žile u s­ pavanog i u n« znanju ogrezlog evropskog društVa. Ovaj člančić ožet je iz knjige >G od and H is B ooki (Bog i božja knjiga) od S a lhudina, koju najtoplije preporučamo svima onim, koji poznaju engleski jezik, a mi ćemo, ako Bog da — bude li vremena i prostora — od zgode do s zgode donijeti u prijevodu po koji od­ lomak iz nje. Mnallmanl i kršćani. (Chretiens et muslimane). Pod tim naslovom napisao j e L . D e Conteson studiju o muslimanima i kršćanima, osobitim obzirom na T an ka earevinu i na nedavne dogagjaje sa Ermenimk. Suvišno je spominjati (jer je to sad nekako uljeglo u moda) da je pisac do skrajnosti pristran u prosugjivanju historij­ skih i savremenih dogagjaja. U vod u ovu knjiga na­ pisao je franceski akadem ik Ju les L em aitre , a »ni se čudom čudimo, kako se u nekim zgodama i najviši uče­ njaci ne mogu da otresu — vjerske nesnošljivosti. U ostalom mi ćemo se na ovu knjigu do zgode opširnije osvrnuti. ^ ^ _ T a m ik . > Pogled po svijetu. Austro-Ugarska- Austrijski pokrajinski sabori sa­ stali šu se na vijećanja, l i češkom saboru držao je podulji govor zemaljski maršal Lobković, koji je oso­ bito naglasio dolazak i boraVak Njeg. Veličanstva cara i kralja u češkoj prijestonici. Pri ovom posjetu, reče m aršal: Pokazalo se je da su svi stanovnici kraljeviće bez razlike narodnosti odani cara i kralja. — Njegovo Veličanstvo upravilo je na povratak iz Češke, previšnje ručno pismo na češkog namjesnika Condenhove-a, a ko­ jem izrazuje zadovoljstvo nad srdačnim dočekom i iskre­ noj i vjernoj privrženosti oba naroda zemlje, te se podjedno zahvaljuje na uzornom držanju naroda Turska. Čini se, da sa lakavi Grci zaboravili na jučerašnje batine, pa opet dižu svoje razbijene glave i nastoje zamutiti na Kroti, ne bi li ponovno došlo na dnevni red kretsko pitanje. U ta svrha rovare i agitirajn m egju kretskim počanstvem, da traže aneksija sa Grčkom. Ušljed toga je ta n k a vlada upozorila četiri zišt.tne vlasti na agitacije i rovarenja, koja se podazimlju na Kreti protiv suverenstv* saltauova, a a prilog anek šiji. Veli se, da su vlasti upozorile princa Gjora na njegov mandat ijzjavite, da ne će trpiti ama baš nikakve promjene. Koliko će to koristiti ne znamo, ali ako i na- ( �BEHAR n dalje grčki rovari bndu zamućivali, Turska će biti priuljena poduzme ozbiljnije korake, jer ipak grčki bezobrazluk prelazi Bve mjere, a napokon nije ni pravo da se Turskoj oduzme to provo, Sto ga je na bojnom polju oa najdostojniji način i junački branila i znala obraniti. Grci su eto pred./nekoliko godina na Kreti zamutili i doveli do rata, misleći, da će drage vlasti za njih koplje lomiti, a kad su se prevarili u račupu i kad ih osmanlijska vojska natjerala u bijeg, onda su lukavo i kukavički zajankali i tražili pomoć Evrope. Ali neza­ sitni.! prevejaui Grci brzo su zaboravili na turske ba­ tine, pa opet rovare, ne bi li Sto isprosili kod evropske diplomacije, koja se u ostalom ovog puta vrlo hladno vlada prema njihovim vrućim žel ji čama, jer i sama vidi, da bi n~vi sakobi i opet samo Grčku skupo stajali. — Ovih je dana došlo do nemira i sukoba izipegju muslo mana i hrištana u Novom Pazaru i Staroj Srbiji. Dakako da su uslijed toga, ni ne pitajući za uzrok, srbijanske novine digle silnu graju na tobožnje „zulume" i „nasilja" Turak« i Arnauta. Beogradski „Dnevnik" i druge srpske novine crtaju položaj najcrnjim i — naravno — vape za pomoć protiv turskih „zuluma". Čudnovato: Ovi su balkanski narodi kao zmija; kad j n procijepu pisti, pusti, je zviždi. Tako i kriićani u Turskoj. Najprije zamute, iza­ zovu svagje i nemire, a kad ih za to pritisni) onda piste i jauču. Tako je srpski poslanik u Carigradu Grujić upravio „odlučnu" (? l) notu na Portu, u kojoj upozoruje ua nepravedna prianjanja Srba i zatvaranje srpskih škola u nekim mjestima u Staroj Srbiji. Na srpski je diplomata zaboravio, da je turska vlada pozatvarala one. škole i one učitelje, koji bi bili zatvoreni i raspuštani u svakoj državi ua svijeta, kada bi se ispostavi!-) odo, što se dokazalo i našlo u tim školama i kod tih sr tih učitelja. U tim školama i kod učitelja našlo se je »ra­ njenih spisa i kojekakvih pisama, što su ih dobili iz Srbije. Pa dakle nije li pravo, da je Turska na corezn i da se čuva domaćih, kućnih rovara i neprijatelja? Zar bi i jedna vlast na Bvijetu trpila, da joj u njezinoj kuci pod njezinim krovom vlastiti podanici nalože vatru ? Ako Turska zatvara i raspušta srpske škole, to ona nije kriva, već oui, koji su učevne zavode pretvorili u prevratoa odgojilišta, a učitelje u političke i protudržavne agente. Engleska i Transval- Pobjeda Bura i mal&ksanje engleske vojske sve to više zabrinjuje engleske političke krugove. Mnogi bi želili da dogje do mira, samo da nagju častan izlaz. Rarii toga je došlo do razdvoja libe­ ralne stranke. Umjereni liberali htjeli bi da se rat obu­ stavi, pa bilo pod koju cijenu, jer vele, da je taj rat uopće nepravedan, i od velike nesreće po Englesku, dočim imperijalisti hoće da se i dalje rat vodi, te umjerene, liberale nazivaju izdajicama domovine. Zagonetke. Čudna pitanja. Zadao D edo. 1. Koja naša rijek a ne teče pravo? 2. Koja jo varoš prije polje bila? A. U Engleskoj n Londonu .m a najviše m agle; a gdje a nas? 4 . Koja ptica i sisavac, ako zamijene glave, zamijene onda i »ve drugi? V lasnik: Adem aga Mešić. 125 6. Koju uaiu varoš Nijemci jedu} 6. Gdje je srce Evrope ? 7. Iz koje rijeke voda opija (judo? 8. Na ito je nalik čizm a? 9. Kom sisavca treba osjeći rep, p a da se njim (sisavcem .) odijevamo? 10. Kojn dalm atinsku varoš treba razdijeliti n a nake polovine, pa da n njoj onda samo stoka stoji? dvije nejed­ A r itm o g r if od Šenisuilđina. 1 2 3 4 2 uopće 5 4 3 2 4 izm išljotina 2 4 1 5 sudbina (turski) 3 1 6 6 13 3 1 2 4 1 3 6 .4 2 9 8 4 6 1 čovjek vrag 7 gora 8 vjera 4 2 mnsl. muško ime 7 4 mnsl. mnško ime P rv i red ozgor dolje daje im e glasovitog arapskog filozofa Geografljska zadaća. od Hamđije Urejisa iz Mostara. Grad u Busiji Otok n Sredozemnom m oru Varoš n A ziji , n Bosni „ n Rusiji Grad u Kita ju Država u Aziji Varoš u Japanskoj Ostrvo u Japanskoj Rijeka a Ita liji. Odgonetke. Odgonetka čudnih pitanja od Abdurezaka Bjelevca iz 3. broja „B ehara": 1. Rijeka. 2. Jela. 3. Brod. 4. Bosna 6. P rag , 6. Vrbas — vrba. — 7. Petar — pet-ar. O dgonetnuti: Šerasoddin. Fehim H. Baščaušević, uć. trg. škole i Ašik O iner sva tri u Sarajevu, Abdulah Mešić, uč. IV. razr. n ar. osnovne škole n Te&nju, H azim Ribić, gimn. n Sarajevo, Selim Alić, učiteljski pripravnik, Aaim Sarajlić, nč. dar ul-m ualim ina i Mustafa Haliloviu, učenik šerialske sud. škole, svi n Sarajevu, H am dija Kadić, nč. ru id ije u M ostaru, Mehmeđ Zildžič i Ibrahim 81inić, oba gim nazijalci n Sarajevu. Odgonetka geografijske zagonetke od M uharem a D ubravića iz 8. br. „Behara**: Tunis, Zenta, Kanin, D unav, Donec, Minho, D rniš, Linao, V randnk, Fojnica. O dgonetnnli; Seraauđdin, F ehim H . Baš 5aušerić, nč -trg. škole, Ašik Oraer, sva tri u Sarajevo. Abdnlah Mešić, nč. [V. n a r. os. škole n Tešnju, Alija Alibegović i Ahmet Aliefenđić iz. Jajca, Selim Alić učiteljski pripravnik, Ham dija Kadić i Abdnrezak Bjelavac, oba učenici roždije u Mostaru, Mebmed ZildSić i Jbrahim člinić, oba gimnazijalci n Sarajevu, N ikola K rum enacker, uć. trg. -škole u Trebinju. Odgovorni urednik: Edhem Mnlabdić. Štamparija Biste J. S&vića i druga n Sarajeva. �BEHAR 126 n NARODNE UMOTVORINE. Tri katmera. Tri katmera u tri grada rasla: U jednom je Karanfil Alaga, U drugom je soko Musfcafaga, A u trećem lijepa djevojka. Zaprosi je Karanfil Alaga. Priprosi je soko Mustafaga. Pa se otud ljuto zavadiše. I ođoše Muli na mešćemu. Pa govor« dva siva sokola : „Sudi nama Mula sa mešćeme, Sudi nama da se ne svagjamo, Jera more koji poginuti!" Sudio im Mula sa mešćeme : Doveđoše lijepu djevojku. Pa je pita Mula sa mešćeme: „Kog’ ćeš sada momka odabrati ?" Govori mu lijepa djevojka: „A bora mi, Mula sa mešćeme, Oba mlada, oba su mi drao-a A najvolim Mulu sa mešćeme" To izrečo pa na dvor uteče, I vjenčaše lijepu djevojku, Vjenčaše je Muli sa mešćeme. Zabilježio: Feliiiu II. Baščiiušević. Ženidba Šećer Salihage. Pohvali se Duda materina, Da je nije niko poljubio, Osim jednom u mladosti majka, U mladosti i to od milosti. Za to ćuo Šećer Salihaga, Pa on ide svojoj dajinici; „Dojinice po Bogu si majka, Pohvali se Duda materina, Da je nije niko poljubio, Osim jednom u mladosti majka U mladosti i to od milosti. Dajinica za Boga hajaše, A i mudra odviše bijaše. Odmota mu turu od percina, Oplete mu sitne pletenice, Obuče mu ruho djevojačko, Te je ona njega svjetovala: „čuješ mene moj sestriću dragi, Moj sestriću, Šećer Salihaga, Vada danas ići u hamame, Hodi mirno, a govori r’jetko, Ljub’ hanume u skut i u ruku, A djevojke u bijelo lice. Pitaće me hanke i djevojke: Odklen mije lijepa djevojka, Ja ću lagat i kleću se krivo, Ovo mi je sa sela djevojka 1“ Kad dogjoše oni do hamama, Obadvoje u hamam ugjoše, A da vidiš Šećer Salihage; Hodi mirno, a gleda preda se, Ljubi žene u skut i u ruku, A djevojke u bijelo lice. Raspituju hanke i djevojke: „A moj dragi, što si poniknuo Poniknuo, glavu objesio, Kao da si iglu izgubio? Da sam mlada dukat izgubila Ne bih tako glavom poniknul Već bi tebe čisto pogledala, I na te se milo nasmijala!" „Muči, draga, ne govori tako! Nisam ni ja igle izgubio, Nit’ sam za to glavom poniknuo, Nego me je majka ostavila, Sinoć mi je svijet prom’jenila, Djever mi pita nevjeste: „Nevjesto, sestro, kaduno! Čija je ono djevojka, Što rano rani na vođu, Što nosi tel-li papuče, Što nosi tjirli dimije, Što nosi kolan viš njiha, Što nosi fesić nad okom, Na njemu dukat od zlata?" Nevjesta zbori djeveru: „Djevere, zlatan prstene, Ono je moja sestrica." D jever joj mladoj govori: „Ako je tvoja sestrica, ,,A Boga ti Hasanaginice, Oklen ti je lijepa djevojka?" Ona laže i kune se krivo; Ovo mi je sa sela djevojka." A da vidiš šećer Salihage, Kad pristupi materinoj Dudi, — Poljubi je u bijelo lice, Iz obraza krv joj otvorio. Progovara materina Duda: „Bog t’ ubio Hasanaginice, Nije ovo sa sela djevojka, Već je ovo Šećer Salihaga!" Salko zgrabi materinu Dudu, Pa je vodi na sud pred kadiju, I vjenča je radosna mu |majka. Zabilježio: Ata Nerćes. Razgovor. Evo sad so sa kabura vratih, I okrenuh ispred tvojih dvora, Da te vidim, moje milovanje, No bi li mi tuga uminula! Zabilježio: Salem, Djever i nevjesta. More ti biti jetrva!" — „Bogme ako će, djevere. Sretno ti bilo, djevere, S njome se mladom ’žen io I sreću s njom ne želio!“ Hadže Zađe. �BEHAR 127 Željeznica Mostar-Trebinje-Dubrovnik. ’ ~ rt an 15. jula 1901. ostaće u nas u trajnoj jfr uspomeni. Toga so je naime dana otvorila nova želi eznička Pruga, koja Bosnu i Hercogovinu izravno veže s morem, tom najnaravnijom cestom svesvjetskoga života i prometa /YJ Geografijski položaj naših zemalja je ta1/1 kav, da će se svatko, tko letimičan pogled baci na kartu, odmah osvjedočiti i uvjeriti, da 1‘ je Dalmacija naravna čest ovih predjela, a ovi predjeli da su naravno zalegje krasne i sretno naše obale, koja se zove Dalmacijom. Nu duh historije nije mogao tu naravnu jedinstvenost izbrisati. U predrimsko doba jedinstvena se moć ovuda stere, Rimljani ne grade svuda granica svojim provincijama (pokrajinama); na osvitku novoga, našega doba, iz kojega izvodimo ishodište našega života, nema takogjer pocjepanosti i granica, koje danas vidimo, a koje su stvorene ne­ zdravim prilikama srednjega i novijega vijeka, koje su i drugdje ostavile sličnih tragova. Nu uza sve to raztrgavajuće prilike nijesu mogle biti potrgane veze. koje su vetzale našu krasnu jadransku obalu sa nje­ zinim naravnim zalegjem. Dubrovnik, Makarska, Split i ostala mjesta i gradovi na moru bili su naravno luke ovih zemalja i ako je u nas bilo prometnog života, to su mu žile kucavice dolazile s moia. Dubrovnik, Split bili su trgovački emporiji uvijek u iivor sao­ braćaju sa svojim zalegjem. Što je naravno, to je zdravo i dobro-------i naravno je, da je od velikoga gospodarstvenoga interesa, što je Bosna-Hercegcvina evo sada željeznicom spojena s morem. Naročito je to za južnu Hercegovinu od osobite koristi — a od kak,ye „će tek: biti koristi, kad srce Bosne bude spo­ jeno s naravnom svojom obalom ? , .S, toga je posve, razumljivo, da je pitanje o že­ ljezničkoj svezi Bosne i Hercegovine s morem svuda pobudilo neobično zanimanje i ne čudimo se, ako ih čak .ima, koji nerado gledaju povećavanje tih veza, jer ..takovima kulturni i gospodarstveni procvat i na­ predak Bosne i Hercegovine ne leži na srcu: njima su tugjinski interesi preči, nego interesi ovih zemalja. Nu, hvala Bogu, što je u našega naroda bistar um i oko. ;pronicavpnarod se zavoditi ne da — a svečani dani ojfvprftnja npve željezničke pruge u južnoj Her­ cegovini ..pokazaše, da je naroda više do napretka i rada, nego li do vike i buke, koju bi bijeli dizati po gdjpkoji. ?avoditelj i koji prijekim i neradnim okom gledaju, .kako so Bosna i Hercegovina ii svakom pogle.dp svakirj časom sve više dižu nad svoje susjede na Balkanu, Novootvorena želieznička pruga1kod Gabele veže se sa. prugom Mostar—Metkovići, a od tuda ide k jugu preko Hrasna; i popova pofja na Trebinje, te su dva ogranka.ističe na more: na Šutorinu (kotorski zaljev) ■ te Gruž, lijepu i zgodnu dubrovačku luku. Ovom je prugom naročito jugo-zapadni kraj Hercegovine otvoren svijetu i prometu i mi ne znamo gdje bi drugdjo že­ ljeznica značila toliku blagodat, koliko upravo tu. Naj­ bolje svjedočanstvo za to daje sam onamošnji narod, koji sam najbolje poznaje svoje životne prilike, pa koji i jest s onako iskrenim i srdačnim veseljem po­ zdravio tu novu gospodarstveno kulturnu tečevinu. Baš s toga i jest taj narod službeno otvorenje nove prugo pretvorio u potpuno i pravo narodno slavlje i veselje tako, te će oni dani svakom učesniku ostati u neiz­ brisivoj uspomeni. Osim što je ova željeznica nova veza izmegju sjevera i skrajnjega juga monarhije, osim sto je ona od velika znamenovanja za razvitak trgovine i pro­ meta u Bosni i Hercegovini, napose je ona za krajeve Hercegovine bila kao najpotrebnija korica kruha. Ovi se krajevi ne mogu pohvaliti plodovitošću, jer tamo prevlagjuje goli krš, a što ima ono glavnoga polja (Popovo polje), to je većim dijelom godine pod vodom, a pučanstvo nije sigurno nikada, da će ma i izdaleka naplatiti svoj trud i trošak. Ko nije bio u onim stranama taj i ne zna kako se pučanstvo bori sa nestašicom vode i drugim brigama — — — pa tko bi se mogao naći, koji bi smio ustvrditi, da ta željeznica nije bila od potrebe niti da je od koristi ? Lahko je drugim plodovitijim i bogatijim predjelima čekati još koji decenij ovakova prometna sredstva, nu za ovaj kraj je želje­ znica bila prijeka nužda. Niko ne može gole stijene u zlato pretvoriti, ali je udivljenja vrijedno ono pre­ gnuće koje rovi tvrdi krš, kud je nastanjeno krepkč, bistro i zdravo pučanstvo, koje će se znati i moći okoristiti novom kulturnom tečevinom, ako ne već onako, a ono bar tako, što će moći od sad zgodnije i jeftinije na­ bavljati najpotrebnija životna sredstva. I za to nije čudo, da je ono pučanstvo onako is­ kreno i onako radosno učestvovalo proslavi otvorenja nove željeznice, koja se je obavila L5. i .16. jula 1901. A bila je to proslava, kakvih malo kad. biva. U nedjelju dne 14. jula pošla je iz bijeloga šeher Sa­ rajeva po izbor kita otmjenih lica posebnim vlakom u kršnu Hercegovinu na otvorenje nove željezničke pruge. To su bili gosti i pozranici, kojima je u čast preuzvišeni gospodin ministar zajedničkih, financija g. Kaliay u oči polaska na Ilidži. dao gozbu. Na čelu sjajnoj kiti bio je zajednički ministar financija Kallaj, poglavar zemlje general konjaništva baron Ivan Appel, gradjanski doglavnik baron Hugo Kutschera, predstojnici vladinih čđjelenja za unutrašnju upravu i prayosugje Izidor baron Benko i F. Sonnleitner, sarajevski gra­ donačelnik H. Nezir ef. Škaljić s drugim mnogiin od­ ličnicima. Od stranih gosti valja spomenuti u prvome redu ugarskog ministra trgovine Hegedilsa, hrvatskog �128 BEHAR ministra Ervina Ceha, ministra trgovine za kraljevine i zemlje zastupane a carevinskom vijeću Calla. U Mo­ staru im se pridružiše mostarski muftija H.’ Abdulah ef. Ridžanović, biskup Buconjić i mitropolit Serafini Perović, mutesarif Kario baron Pittner s drugim od­ ličnicima. U popeđeljak dne 15. jula bio je polazak iz Mo­ stara — i od Mostara pa dalje šve do mora počimlje pravo slavlje. Sve stanice okićene mnoštvom svijeta, koji se je bio sgrnuo i sbliza i s daleka, da pozdravi otmjene goste i pobodnike, te da pokaže svoju radost nad novom kulturnom tečevinom. Vrlo su lijepi bili dočeci u čapljini i Gabeli, gdje su se svečanoj vožnji priključili neki odličnici iz Ljubuškoga i gdje je ljubuški načelnik Mahmud aga MakiĆ lijepom besje­ dom pozdravio gosp. ministra Kallay-a. U Hrasnu je bio osobito lijep doček; tu su svečani vlak na čelu mnogobrojnoga naroda isčekali načelnik stolački Halilaga Šehić, upravitelj kotara Vagner i podnačelnik Vukasović. Stolački načelnik Šehić takogjer je srdačnom i lijepom besjedom pozdravio ministra Kallay-a, na sto mu se je ovaj prijaznim riječima zahvalio. Dotle je gragjanski doglavnik baron Kutschera razgovarao sa pojedinima iz naroda o mjesnim prilikama, napose pako o novoj željeznici. I što god dalje — to S7e veće slavlje to veća, a za učesnike slagja i neočekivana iznenađenja. Goli je krš prekrio narod,' svaki kamen rek bi. oživi kli­ canje se naroda razliježe na daleko i triko nema upravo kada, da što veću pažnju obrati ovoj- i onako zanimivoj vožnji i vještini, kojom je Ova željeznica izvedena kroz one golijeti. Ravno, Zavala, Uskoplje — tud svuda si prisustvovao čisto narodnom slavlju i veselju, koje je postiglo svoj vrhunac u Trebinju. Na krasnom kolodvoru Trebinjskom sila božija svijeta isčekala svečani vlak, a gradski načelnik Muhamed beg Defterdarević pozdravio je gospodina ministra i njegove odlične goste už' oduševljeno klicanje naroda. U Trebinju je bio banket, pri kom su govorili ministar Kallaj i baron Appel. Na stanici Uskoplju — od Trebinja k moru — sastađoše se svečani vlakovi iz Trebinja i Gruža-Dubrovnika. U ovom vlaku iz Gruža stigli su austrijski ministri željeznica Dr. Wittek, zapovjednik mornarice baron Spaun, namjesnik Dalmacije David, grof Ivan Harraćh, dubrovački načelnik dr. Čingrija, neki za­ stupnici sa carevinskog vijeća, predstavnici stare ple­ menite bokeške mornarice, koja postoji već 1500 go­ dina. Tu u Uskoplju, kad su se našli gosti i pozvanici sa obe strane, njegova je preuzvišenost ministar Kallay obavio svečano otvorenje nove željeznice i, uz urne­ besnu pratnju prisutnika i mnogobrojnog naroda, us­ kliknuo: da Bog živi Njegovo Veličanstvo cara i kralja Franju Josipa I. Iz Uskoplja krenuli su prama GružuDubrovniku najprije bosansko-hercegovački pak onda dalmatinsk1 svečani vlak. U Gružu je na kolodvora mi­ nistar Wittek dalmatinsko parče željeznice predao metu govorom, u kome istače poziv Dubrovnika a trgovini, a završio je : neka živi krasna Dalmacija! Na večer je u hotelu „Imperialu4* na dubrovačkim Pilama bio svečani banket, frđje je prvi govorio pre. sjednik dalmatinskog saoora dr. Ivčević, ‘nazdravivjj prejasnom vladaru našemu, a za njim ministar Wittek Svojim krasnim i zanosnim govorom osobito je osvojio srca prisutnika — a napose đalmatinaca-dnbrovčana ministar Kallay, koji je navedavši stihova slavnog Gundulića, izrekao krasnu hvalu prošlosti Dubrovnika koji je bio kao posrednik izmegju istoka i zapada, želio mu i u budućnosti još sjajniju ulogu. Na krasne i umne riječi ministra Kallay toplo se je zahvalio dubrovački načelnik dr. Čingrija, — nazdravivši pred* govorniku i ostalim prisutnim ministrima. Još su go­ vorili ministar Call i baron Appel. — Te večeri je Gruž i gružka luka bila* čarobno rasvijetljena, gotovo kako su to bile rasvijetljene i svjetlom prelivene sure pećine i obale šumne Neretve u Mostaru u čast svečanostnim gostima. I u Dalmaciji se je narod natjecao, da što ljepše odlikuje goste te da iskaže svoju radost nad novom tekovinom. Krasne konopovke kitile su goste cvijećem, narod im klicao — a gosti se divili onome odušev­ ljenju, O n o m onom narodu i prirodnim krasotama, kakovih je malo gdje naći. Na : ovratku u Uskoplja gosti se oprostišd i razigjoše: jedni se vratiše natrag u Dalmaciju, a drugi pogjoše prama kamenitom Mostaru i bijelom ŠeherSa rajeva Tako je eto svršila svečanost otvorenja nove Že­ ljezničke pruge, svečanost, koja će svima dugo ostati u uspomeni, te koja ima i puno iue važnosti' i znache^ nitosti. Bilo ih je megjn gostima naime, koji' nišu ni­ kada stali nogom na naše tlo, nu koji sa — osobito u zadnje vrijeme imali dosta zgode, da i slušaju ko­ jekakvih stvari o ovim krajevima. Ali sad se je mogao uvjeriti svatko, kakovo je duševno raspoloženje našfcga naroda i najširih njegovih slojeva, kako on zaa i shvaća novo vrijeme i novi duh, kako se v e s e li svomu dobru i napretku. I tako svake godine, svakim časom naša đdmovina dobiva sve više i podesnije uvjete za umni i go­ spodarstveni napredak, a do naroda je našega, đa znadne upotrijebiti ta napredna sredstva, te đa — otresav se pogubna konservatizma — prione prilježito raditi i brinuti se radom te radom i opet radom —* svoju budućnost. I mi se nadamo — a i minuli dan. nas u tom ukrijepijuju — da naš narod sve više progledava i raduje se težnji, koja ide za tim da se naše pokrajine izjednače a svemp's ostalim prosvijetljenim zemljama. Narod se je toma obradovao i raduje se, što je dokazao svojim neprišiljenim učešćem u slavi, j j i j I I j �BEHAR 129 ostavivši plug i motilcu i tešku krasnu. Da narod zna su ga kapama i rukama vičući: živio naš Kallay! Mi visoko cijeniti sve ohe, koji rade za njegov napredak, želimo, da u našim zemljama vidimo i što skorije doživimo vidili smo i po tome, Sto je cijelom vožnjom na svakoj još ovakovib slavlja, da nam željeznička mreža još u stanici taj narod priredio burne i srdačne ovacije nje­ gušće ispreplete zemlju, da nam se spoji Bihać i Banja­ govoj preuzvišenosti ministru Kallay-u. Uz neprisiljene luka s Jajcem, Bugojno sa Spljetom, Trebinje s Fočom, i srdačne usklike „Živilo Njegovo Veličanstvo!- — pa — eda se uzmognemo u pravo vrijeme snaći u tim narod se je natiskavao do vagona, u kojim je bio novim kulturnim tekovinama i prilikama i poraditi ministar Kallay da ga vide i srdačno pozdrave. Svi čvršćom voljom i većom ustrajnošću za naš opći mate­ su ga htjeli vidjeti i u blizinu mu doći, a oni koji rijalni napredak, da nam tako domovina budne sretna, ne mogoše pristupiti bliže od silne navale, pozdravljali zadovoljna i mirna. Amin ! NARODNE. UMOTVORINE. P o b r e . Rva se pobre dobro milovahu: ujedno pobre Karaftfil Mujaga, A drugo je Šećer Salihaga; Kako su se dobro milovali. Jednake su haljine krojili, A jednake konje kupovali. Već što im je jedina mabana: Oba s jednim ašikuju zlatom, SjednimzlatomHadžaginomFatom Pa se Salko na dojmane sprema, Na svom j>obri Zlata ostavljaše I on ode na dojmane ravne, Prevede je Karanfil Mujaga. Kad je došo Salko sa dojmana, Milu majku na avliji nagje, On ne pita: „kako si mi majko ?“ Nego pita: „kako mi je zlato?“ „Dobro zlato, za drugoga dato, Za tvog pobfu Karanfil Mujagu.* Kad to čuo Šećer-Salihaga, Od jada ga zaboljela glava. Niti snima čizme ni kalćine, Nego ode Mujaginu dvoru. Kad je došo Mujaginu dvoru, Na veliko čudo udario: Pred dvorom mu tri kola igrahu Jedno kolo sumbul udovica, Drugo kolo mlađih nevjestica, Treće kolo lijepih djevojaka. Koje kolo sumbul udovica, Pred kulom je Mujagina majka; Koje kolo mladih nevjestica, Pred kolom je Mujagina ueva; Koje kolo lijepih djevojaka, Pred kolom je Mujagina seka A da vidiš ŠećeHSalihage, On se penje kuli uz pendžere, Kad na kn li šilta od kadile Na njoj sjedi Karanfil Mujaga. Na krilu mu Hadžagina Faca, Pa joj ljubi prebijelo lice, Njemu veli Hadžagina Fata : „Bog t’ ubio Karanfil Mujaga; Nijesam bijelo odgojila lice Da ga ljubi Karanfil Mujaga Već tvoj pobro Šećer Salihaga*. Na to se je Salki ražalilo, Džeferđaru živu vatru dade, Puče puška, ostala mu pusta, Ne pogodi Karanfil Mujagu, Već pogodi Hadžaginu Fatn, Odmah Fata crnoj zemlji pade, Pa ne veli: „jallah moja majko !“ Nego veli: „jallah dragi Salko \u Na to se je Salki ražalilo, Džeferđaru živu vatru đa<jle, Puče puška, ostala mu pusta I pogodi Karanfil Mujagu, Na lijepo ga mjesto pogodio Megju puce, gdje mu kuca srce. Odmah Mujo crnoj zemlji pade, Pa ne veli: „jallah moja majko !u Nego veli: „jallah pobro Salko!* Gdje umr’jesmo, pase ne vidjosmo I na to se Salki ražalilo, Demire je rukom izvalio, Pa uljeze u šikli odaju, Pa razmaknu dva mrtva mejita, Nožem se je u srce udrio, Na nožu je srce izvadio, Umrije Salko, žalosna mu majka. Kad se svanu i sunce ogranu Tri mojita redom ukopaše, Nek s’ spominje dok je ovog svjeta. Zabilježio: Abdur-Rezak fijelerac iz Mostara, �BEHAR 130 Oelin san. — Narodna pripovijetka. — jednog siromaha bio sin i zvali ga Ćelo. Jednog jutra reče ćelo, da je nešto usnio; m m đ l a kad ga otac i mati upitaše: šta je usnio, 1 on n e -Mjeđe da kaže. Oni ga molili J da im kaže šta je usnio, ali on ne će pa ne će. 2 ^ Na pošljetku se' zbog take neposlušnosti rodi- 1^ telji ražljute, pa ga istuku i otjerajn od kuće. 7 fy> ćelo išo sve od grada do građa, od kasabe I do kasabe, pa bi ga svagdje zapitali: za što je otišo od roditelja, a kad bi im kazo, onda bi ga svak grdio i utjerivao od sebe. Tako on đogje i u Stambol. U Stambolu ga zaptije odmah odvedu u sud, da ga tamo prikažu kako hoda besposlen, a kad ga i tamo upitaše: za što je pobjeg’o od svojih roditelja i kad im on kaza, kako nije htio. kazati sna, počnu ga siliti, da njima kaže. Ali naš Ćelo ne će, ni njima da dokaže. To se pročuje i do cara. Car odmah pozove Ćelu, neka mu kazuje šta je usnio. Ali se Ćelo ne htje ni samom caru pokoriti. Onda ga car baci u tamnicu. U ono doba bijaše u običaju vladara, da jedan drugom šalje kakve teške zadatke i zamašita pitanja, pa pogodi li onaj, kome je to poslato, dobije nekoliko gradova, a ako ne pogodi, onda gubi okladu Hele, dogje caru u Stambol od nekakva kralja tri zatvorene kutijice, da pogagja, šta u kojoj ima, pa ako pogodi, dobiće tri grada od onog kralja, a ako ne pogodi, mora on dati svoja tri grada kralju. Tada car pozove cijeli stambolski svijet, ne bi li se ko mogo dosjetiti, šta je u kutijicama. Niko nije umio kazati, šta je u tim kutijicama. Onda se car sjeti, da još ima i onog Ćelu u tamnici, te pošalje da mu ga dovedu, ne bi li on mogo znati šta je. Kad je Ćelo vidio kutijice, odmah re č e : U • • je zrno biserovo neprobušeno, u ovoj zriio bisero^ probušeno, a u ovoj trećoj pola zrna bisera." Kad su kutije otvorili, kad li sve onako U l. je Ćelo kazo. # ’ *° Car sad vrlo zavoli Ćelu i pokloni mu ona tri dobivena grada i vjenča mu svoju kćer. Nije prošlo dugo, kad li car pošalje kralju jedan štap, da mu pogodi, koji je gornji kraj štapa. p0št0 je štap bio s obadva kraja jednak, kralj nije nikako mogo znati koji bi bio gornji kraj štapa. Tada pošalje po Ćelu. Ćelo reče kralju, kad mu je pripovjedio za što ga je pozvao, da štap baci u visinu, pa koji kraj udari prije u zemlju, ono je gornji, jer je teži. Za taku dosjetljivost, kralju se vrlo svidi Ćelo, te mu i on dade svoju kćer za ženu. Sad se Ćelo ogradi dvjema ženama, i on sad počne uživati. Jednoga dana uzimao Ćelo abdest tako, da mu je careva kći stajala s desne strane i poljevala na ruke, a kraljeva mu kći držala peškir na lijevoj strani. Tako abdest uzimajući, pogleda Ćelo svoje žene, pa se nasmije. Careva kći to opazi, pa ga zapita, što se nasmijao. ćelo reće: „Na um pade mi moj san" „Hajir-ola, kakav je to san?" — upita careva kći. „E još me nitko nije tako lijepo zapito, pa za to nijesam htio ni kazati, a ti kad veliš Hajir-ola, onda ću ti kazati: Kad sam bio nekoć malo dijete, sanjao sam, a u mene pod desnim pazuhom sunce, a pod li­ jevim mjesec. Eto, sad vidim, da mi se san ispunio, to :.te vas dvije. Zabilježio: H aziin M uftić. L I S T A K. K njiževnost Papirnati križari. Abyssum abyssuin invocat — iz pogreške u pogrešku, iz zla u gore, — reklo se davno, a to se skolilo i „pjesniku" Lepušiću. Naš ga ćlanak u 5. broju „Behara" (papirnati križari) pogodio u živac i sad se previja i cvili kao zmija u procijepu. Htio bi on, da se obrani, ali mjesto obrane pada u još višu i grdniju pogrešku. A tako i treba da bude, jer braniti pogreške znači još jednom griješiti i to namjerno i hotice, a to ne Čine ljudi lijepo odgojeni. Ćovjek lijepo odgojen kad sazna za svoju pogrešku, nastojaće, da ju isporavi: žaliće i kajati se. To zah­ tijevaju najprimitivnija pravila pristojnosti Nu „pjes­ nik" se Lepušić nije toga držao. Njemu nije pravo, što smo ga opravdano prilcorili i što smo njegovu „Gbjulsu" nazvali izmišljotinom iz srednjega vijeka. Za to se on pod svu silu trudi, da nam na temelju „historije" (? 1?) i — Tomićeve stilistike dokaže da je sujet „pjesme" istinit, a sama „pjesma" skladna i da odgovara svim zakonima stilistike i poetike. Siro­ mah ! — Vidi se da je i odgovor pisao u neprisebnom stanju, jer koliko je godj „Gjulsa" nehulazna, odgovor mu je još nebulazniji. Da nam nije žao pro­ �n BEHAR stora u listu i kada ne bism<>. štovali naše čitatelje, mi bismo u cijelosti prenijeli, taj galimatijas, da se čitatelji još jednom uvjere, kako je zbilja istina, da alkohol pogubno djeluje na ljudske možgjane. Nu ako radi toga siromašnog pjesnika možemo ispričati i od svake odgovornosti riješiti, tim imamo više razloga zamjeriti poštovanom „Obzoru*4, što je taj galimatijas donio. Prvo i prvo „Gjulsa** nije u „Obzoru*4 ni izišla niti smo se mi u našem članku ma i jednom riječi „Obzora*4 dotaknuli,: pak mislimo, da nije trebao ii zdravu nogu trn zabadati. Ako se „pjesnik44 htio braniti (a kukavna je to obrana bila), onda je to morao učiniti u „Vijencu44, jer je tamo izišla i „Gjulsa*4. To bi donekle i naravno i dosljedno bilo, dočira taj kukavni odgovor u „Obzoru44 izgleda kao kvrga na nosu ili — možda*; postpva.ni „Obzor14 želi, da ga ubrojimo u — papirnate križare, koji hotimično hoće, da vrijegjajii nas muslimane i našu vjeru? Dozvolimo za časak,' da-je zbilja „pjesnik** našao gragju za svoju „pjesmu*4 u nekoj knjizi, koja se „histo­ rijom4* nazivlje, — mi ipak pitamo- poštovani „Obzor*4, da li je shodno i umjesno podgrijavati stare rane? Mi držimo, da nije. Šta je bilo u srednjem vijeku, da li su „turci*4 zarobili jednu „kaurkinju*4 ili „kauri*4 jednu „turkinju44 — to sada iznositi i u pjesmi pripijevati, mislimo da nema nikakve ni odgojne ni lite­ rarne svrhe. To je ^ivalo^ekoč, kad je svijet drugojačije bio razdijeljen i rasporegjen, kad su vladali drugi nazori, ali danas to n^ma smisla. Danas i moć­ niji i kulturniji, me^jusotoifi udaljeniji i tugji narodi rade i nastoje, da Tž^lade sredovječne op.eke i na­ stale nesuglasibe, da se tako uzmognu mirno i solidno razvijati duševno i rnatprijalno; .oni se zbližuju i bra­ time da uzmognu lakšu i koristonosnije raditi za sreću i dobrobit naroda, i.;.domovine, , A ako je. to potrebno .moćnijim, kulturnijim i tugjim narodima, kud i kamo je to prešnije i potreb­ nije susjednim plemenima, koji su tek u povoju kulture i duševnog razvi ča. I Srbi i Hrvati imadu i pametni­ jeg i prešnijeg posla oko prosvjete i nnrp,d:iog odgoja, nego li podgrizavati stare, sredovječne —. pa makar i „historijske — rane i kojekakve druge trice i be­ smislice. To nas može samo zavaditi, a nikad zbližiti. Pa napokon - valja istinu priznati, da onako ogavne stvari, kao što je Članak „Zašto turci ne jedu sviujsko meso44, „Gjulsa14 i slična- književna nedonošća, ni najmanje ne služe na čast ni književnosti u kojoj su nikli ni publicistici, koja tako literarno smeće brani • A na koncu još ovo: i Srbi i Hrvati žele i hoće, da se njihove, novine i književni produkti čitaju i megju nama muslimanima, ali — vjera i Bog, ovakovi postupci, nas će posve odvratiti i od jeđuih i od dru­ gih, budu li i dalje tjerali ovako nečastan zanat. Dakle mi i opet velimo: Hands off. 131 od svog velikog bogatstva sačuvali, naročito gledajući na druge ruske Muslimane kao u Karabagu i Širvanu (Seinah), koji su u tom vrlo pali. Može se reći oni su još dosta bogati. Od brodova, koji plove po Kas­ pijskom jezeru 50 ih. je vlasuištvo baku-skib Musli­ mana. Dva velika petrolejska zavoda i nekoliko ma­ njih pripada Muslimanima, a i trgovina s Perzijom sva je u njihovim rukama. Premda su mnogo njihova dobra i rada preuzeli Armenci iz Karabaga, a i tugjinci, opet je dosta ostalo u njihovim rujcama, s čime mogu raditi i napredovati, samo treba ozbiljno uložiti trud i ne gubiti vremena. Dok im je obrt i trgovina još na dosta dobroj visini, bili su u pošljednjiin go­ dinama vrlo pali na prosvjetnom polju, nu u najno­ vije dobit i tu su živnuli, te rade i u tom poglodu i već se napredak vidi u velikoj mjeri. Oni već imaju deset javnih škola, u,kojima se* predaje na njihovom turskom (tatarskom) jeziku, a uči se i ruski. Na sva­ koj je školi namješteno po tri nčitelja, a povrh svih je jedan nadzornik. Lanjske godine, otvorili su ve­ černji kurs za obučavanje trgovačkog stališa u-ruskoin jeziku. Njihova mladež počinje u velikom broju po.hagjati javne škole, te već do sad imajn oko 50 mla­ dića, koji svršiše visoke škole. Imaju tri svoja advo­ kata s potpunom naobrazbom, tri liječnika doktora sveukupne medicine, nekoliko tehničara, mašinista i drugih profesioništa. Oni mogu u svem tom biti uzo­ rom Muslimanima ostalih ( ruskih pokrajina. Njihovo pozorište u potpunom smislu riječi, dvije štamparije, javna biblioteka i izdanje mnogih naučnih i literarnih djela kako ‘originalnih, tako prevedenih* kazuje nam, da; ti ljudi rade i uapreduju. Doskora će se. otvoriti velika škola za islamsko ženskinje, koju je zasnovao njihov poznati mecena Hadži Zejnul-Abidin Tagiev. U toj do se školi odgajati i obučavati do sto mladih Muslimanki u svom i ruškom jeziku, učiće takogjer i sve ženske radove: šiti, vesti i t. d., a naročita će se pažnja posvetiti kućanstvu* Ova će škola biti uregjena sasvim u islamskom duhu, a zgi;ad^, koja se već dogragjuje uprav je veličajna. Koji ne znaju što je, misle da je kakav veliki dvorac kojeg hana. Kaku je to velika i trajna uspomena za našeg velikog mecenu I Najveće uspomene velikih hanova jesu njihova krasna turbeta, ali se ovake gragjevine .no .mogu s. tim ni iz daleka mjeriti: Turbe ham govori, o. prošlosti, a škol­ ska zgrada o budućnosti; turbeta su nyesta tišine i mira, a škole su mjesta napretka i rađaj,- ko vidi turbe predaje rahmet, a ko vidi mekteb diže ruke na dovu za boljak i napredak naroda. . . . Kako imaju baku-ski Muslimani dosta toga, što im se ima pohva­ liti, tako opet — kao i svi ljudi — imaju koješta, što im i nije lijepo. Naročito se mora to istaknuti, da im ne valja, što provode život svaki za se osamljen, nproaju kakovih sastanaka. Kako je poznato u dru­ gim našim pokrajinama, sastaju se Muslimani uz ra­ mazanske i duge zimske noći i tu izmjenjuju svoje V&niik. misli. Tako jedan od drugog nešto nauči, progovore 0 narodnom boljku i to sve narodu koristi. Kako u Baku-u, ima dosta bogatih Muslomaua, mogli bi otvo­ riti svoje kuće za take sastanke- Kad govorimo oBaku-u, Kulturne bilješke ne smijemo prešutiti ni velike islamske fabrike. Hadži Iz života raslrih muslimana- Njihovo glasilo: Zejuul-Abidin Tagijev osnovao je veliku fabriku u bli­ „Terdžuman44 (HepeBOAUiiK'B) donosi'niz Članaka pod zini grada, u kojoj se izragjuje i prede pamuk i tka tim naslovom, te počinje sa onim što žive u pokra­ razno platno. Fabrika kao i stanovi za raduiko vrlo jini Baku, o kojima veli slijedeće: Nemar i neznanje su lijepo sagragjeni. Sve mašine dobavljeue su iz En­ bilo je ’ uzrokom, da su bakarski Muslimani protratili gleske po najnovijem sistemu. Sve rnašiue rade elek­ veći dio svog imetka, ,ali hvala Bogu oni su još mnogo tričnom strujom,..a i sve su prostorije tim svjetlom �132 BEHAR nika, kod D e la g o a su zarobili 200 vojnika, 5 topova ; rasvijetljane. Do Bad je stupila fabrika samo polovinom u rad, te dan danas radi u njoj 18 hiljada’ vretena . 10 ktili. i 600 stanova. Kad sva bude gotova, radiće u njoj K ako je E n gleska iscrpila 6voje sile vidi se i sv ega 36 hiljada vretena i 1200 stanova. Radnici su odatle, što je državni podtajnik oVili dana izjavio, da skoro sve M ulom an i, samo je.upravitelj jedan engleski se u Engleskoj 0v6 jeseni ■n o ■će abdržavati obični tehničar, a ima u upotrebi dosta tehničara iluslomana, manevri. koji su razdijeljeni prema svojoj naobrazbi u razna odjelenja". — Toliko „Terdžuman** o Muslimanima u Roku u a mi čemo nastojati; da po njemu upoznamo Kao u južn oj <Africi tako i u K ini za čas reknu naše čitatelje i o životu ostale naše braće po vjeri, koja živi pod Rusijom. — h — 1 da je spor pri kraju,' da *e riješi, kad u istinu još ni iz bliza nem a izgleda, da ć e se s Kinom mir sklo­ piti. N eprestano se radi o tom, .da se kineskoj vladi podastru u v jeti m ita i svi poslanici rade.’ o tom, na edan put se jed a ii u stegn e od tog, i nagodba je razPogled po svijetu. lijena. Tako se E n g le sk a u novije doba zategla, pa se zateže s ta v lja ju ć i kojekakve uvjote, i mir s toga nije ni blizu. L i-H u n g -Ć a n g pozvao poslanike, da po­ Veliki ruski knez Aleksander M ihajlović pohodio je ovog m jeseca Bugarsku, Rumunjsku i Carigrad. dastru svoje za h tjev e,, kako bi i kineska vlada mogla raditi što, da ispunjava uvjete mira, ali sv e uzalud, 12. jula stigao je on sa bugarskim knezom i pratnjom na lagji „Rostislav" u Varnu, gdje g a je dočekao to se sve nekako ote$o; Iz Tjonćinn m jesto da ode mnogobrojan narod. Veliki knez uputio se iz Bugarske engleska posada, a ono ta se njihova posada povećava u Rumunjsku. U Constantiji dočekao ga je rumunjski sa 1000 momaka. prijestolonašljcdnik Ferdinand i ministar-predsjednik Sturdza. Odatle se veliki ruski knez zaputio Sultanu u Carigrad, gdje je vrlo lijepo primljen. Putovanju njegovu pripisuju novine politički karakter, naročito S v a š tiče. se misli, da je veliki knez išao moliti Sultana da on pristane na to, da se Bugarska proglasi kraljevinom, . L ljtk pćL sušioe. ĐaVno su liječn ici uvidjeli da ali u stvari nije ništa istina i taj put v elik o g kneza ljudskom pokoljenju nem a v e ć eg duŠihana od sušice, nije ništa drugo nego obični posjet. a i statistika je potvrdila, da n a v iš e ljudiutnire od nje. P a nije u čudo što liječn ici neprestano um uju i m oz­ • gaju, da nagju lijeic od te bolesti. N edavno je bio i Rat u južnoj Africi kao obično još jednako traje, kongres liječnika u lVondont«. g dje je oeđbito lijepo la k o Englezi neprestano govore, da je več pri kraju. Svake nedjelje čita se u Londonu K ičenem v izvještaj,- govorio francuski HjoĆnik Brounardel o -sušici. Iz n je­ gova govora vadim o .ovdje ’ b&ešo neke m is li: On kaže po kom je nekoliko Bura mrtvih,' ranjenih, toliko uhvaćeno, i toliko se predalo. To su skoro uvijek da jedna petina ljudi pomre od* sušice, a ipak to nije izm išljeni brojevi, da Be tako zam aiu oči engleskom bolest;' da se n e mpže-.izliječiti. Za čo k a z to m u navodi gragjanstvu za one silne milijone, koje E ngleska plaća prftnjer, kad se aa kraljice -Katarine u Engleskoj po­ za uzdržavanje i gubitke svoje vojske u juž. Africi. diglo blagostanje u' zemlji, da se je ouda za 40°/« A kad se narod ne da više zavoditi lažnim vijestima, (a ima ih naravno, koji još i sad Bve vjeruju) tada manje mrlo od su šice, nego prije. N ajviše tome dopri­ K ićener izm išlja nešto drugo: On će sada voditi rat nose lijepe i zdrave zgrade za stanovanje, .» razumije samo konjaništvom, a otpustiće do 70.000 pješaka. se onda, da su Hrgjavi i vlažni stanovi najprikladnije D ak le 70.000 pješaka će kući svojoj, a na to mjesto mjesto za razvitak te bolesti: On veli da iii čak va­ traži on 50.000 konjanika. Pametni je svijet odmah ljalo da država izda noki pravilnik k o g bi se imali uvidio, da je to izmišljotina, jer odakle da Engleska nam akne na jedan put 50.000. konja, a nek stoje voj­ držati ljudi g led e stanovanja. No osim tog ima još nici, kad se zna da je dosadanje konje kupovala u faktora ' koji podupiru {u bolest, a i takih, koji jo raznih država u Evropi. D akle tako je ratovanje n e­ priječo. Sušica prolazi s jed nog na drugOg najviše m oguće, v e ć je to bila gola izmišljotina, da se na­ rodu oči zamažu. U Engleskoj se sve više uvigja pljuvačkom. Sušičavi ljudi ne bi sm jeli pljuvati kud koban svršetak rata, pa se diže protiv Chambcrlaina imaju pristup drugi zdravi ljudi. T o je u Engleskoj silno negodovanje. Sve pametnije i izobražonije bilo zabranjeno, a jedan e n g lesk i bogataš imao navadu da bi za to, da se rat dovrši; jer jedno, što se je državna pljuje, pa su g a globili, a kad ni to nije pom oglo, snaga već iscrpila u tom ratu, a drugo: Bvijet se onda su g a zatvorili. Iza tog d ogju slabi, tamni i Kgraža slu ša ju ć i: šta Englezi rade od burskih zarob­ vlažni stanovi. Tu nikad nem a zdrava i čista vazduha ljenika. i tu je leg lo toj zarazi, a tu Be u jedno najdalje održi. U ovom je m jesecu bilo više okršaja, ali sve po Odatle je onda naravno stanari raznose kojekuda na­ staroj metodi Bura: gdje im se ne isplati, tu se ne ročito u radnički stalež, jet- obično radnički stalež će ni da sukobe b Englezim a. Đurski zapovjednik Biljoon zadaje E nglezim a u Pretoriji dosta muke, a D e stanuje u slabim zgradama. Osim stanova dosta uplilary takogjer u m egalijskom gorju . 1T bitci 23. jula više na razvitak sušice i hrgjava hrana. Obično siro­ oteli su Buri od E n gleza 4 topa, a zrrobili 700 v o j­ mašniji svijet nem a dobre hrane, a stanuje u hrgjavim i �BEHAR n stanovima. Još se ta bolest lal>ko razvije u ljudi, koji su odati piću, Pogotovo stradahu oni, koji pjančuju, a ništa ne drže do brane i dobra Stana. Kaže na dalje, da: bi trebalo urediti nadzor nad kasapnicama i mlje­ karama. Mesom i mlijekom da se takogjer ta bolja širi, pa da svaka komisija odredi, kako je to u Bel­ giji, da li je meso i mlijeko čisto i zdravo. Tim bi se veli prepriječilo, da bolest ne zarazi, al on uopćo navodi primjere, da je i sušićayjh bilo, da su se izlijočili. Veli da so u starih ljudi nalazilo "tragova, da su.nokad bolovali od sušice, pa opet izliječeni. U kratko troba Čovjek da Se kloni pića, da inu bude stan zdrav i hrana uredna i izdašna, da se što višo pere, pa nek se ne boji te bolesti, al treba svak da tako radi. Promet na sarajevskom tramvaju. U mjesecu junu o. g. vozilo se na sarajevskom tramvaju 131.679 osoba i 4220 tona robe, za što je bilo prihoda 16.639 K. IT istom mjesecu lanjske godine vozila se 117.653 osoba i 3998 tona robe, a unišlo 16.361 K. Od l. januara do konca juna o. g. vozilo se na tramvaju sarajevskom svega 671.653 osobe i 28.2.69 tona robe, dok je u to doba lanjske godine 'bilo profeta 583.315 osoba i 24.505 tona robe. Višak osoba ovo godine iznosi 88.438 ili 16.2°/«, a u robi 3704 torja ili 15.1#/0. Za vrijeme od 1. januara do. kopca juna t. g. unišlo je 87.727 K., prama 75.4^4 prošle, god,, u to doba Ove je godine prihod veći za 1,1.273 K. ili 14.99/0 Najbrža vožnja preko ooeana. Iz Londona javljaju od 18. pr. m j.: Parobrod „Deutschland“, koji je jućer sa 676 putnika prispio u Pl/moutb, prevalio je put od 3082 milje iz Newyorka za 5 dana, 11 sati i 4 minuta i time natki ilio ne samo sve svoje’ dosa­ dašnje brzine, nego je u općo pobio rocord za vožnje atlanskoga oceana. Isti parobrod prevalio je već jed­ nom taj put za 5 dana 7 sati i 38 minuta, ali to je bilo za 100 milja kraćom prugom. Parobrod jo pri držao običajnu brzinu od 23 51 uzla, te je jednom u 24 sata prevalio 257 milja. Kapetan Albcrs veli, da nije činio nikakvog pokusa, da natkrili record. U tu svrhu nijesu s njegove slmno činjene nikakve pri­ preme. Uspjeh da so ima pripisati povoljnom vre­ menu i vrsnoći parobroda. Broj liječnika po gustoći žiteljetva ima najviše u Škotskoj i to oko 8 liječnika na 10.000 žitelja. U Španiji pada na toliko žitelja 7 liječnika, iza ove stoji Danska, Italija, Engleska, Švicarska i Belgija sa 6, Njemačka sa 5. Na 10.000 duša pada u Madridu 24, za ovim slijedi Budim-PeŠta, Bruselj, Berlin, Beč, Lon­ don i Pariš. V lasnik: Adcm aga 133 .Zagonetke. Zagonetka od Semsutldlna. • rijeka u Bosni drvo dragi kamen klak planina u Ho cegovini rodbina h 1' i i i k|T ftivotlnja dvopapkar piće Sto sve nadvlada rijeka u Hercegovini •Uja dio tijela ii vol inja m jera narod Slova u debelim kvadratim a daju narodnu poslovicu. Računska zagonetka . od S. Gice. U ovih 30 četvorina im adu se brojevi 1, 2, 8, 4, 6, 6, 7, 8 tako rastaviti, da svi vodoravni, svi okomiti, kao i dva u nakrst daju zbroj 21. Odgonetke. Odgonetka čudnih pitanja od Dođe iz 5. broja „B ehara*: 1. Krivnja 2. Prijepoljc. 3. Maglaj. 4. vuk ćuk. 6. Brod. 6. Istra. 7. iz Pive. 8. ns Italiju. 9. Isno. 10. Kotor-ko-tor. Odgonetnuti: Salih Cico i M. Zildiić, oba gim nazijalci, demsuddin, A iik Omer, Fehim H. Baulčauftević, učenik trg. ikole, svi u Sarajevu. Odgonetka aritm otgrifa od Semsuddina iz 6. broja „Behara* : insan, basna, naših, iblis, Sinaj, islam, Numan, Alija; početna, slova d aju : Ibui Sina. Odgonetnuti: Salili Cico i M. Zildiić oba g im nazi­ jalci, Aftik Omer, Fehim H. Bsftčaulević, uč. trg. Ikole, svi u Sarajevu. Odgonetka geografijske zadaće od Haindije Uvejaa iz 6. broja „B ehara*: Kijev, Cipar, Šignn, Bihać, Vilno, Oirin, K itaj, Kivto, Sikok, Tiber. O dgonetnuti: Salih Cico i M. Z ildiić oba. gim nazi­ jalci, &emsuddin i Aiik Omor, svi u Sarajevu, Ali beg Alibegović i Mula Ahraet jkliofenriić, oba iz Janje, Nikola Krum enacker, .učenik trg. Ikole u Trebinju, Fcliim H. Bašćauiević, učenik trg. Skele u Sarajevu. Odgovorni urednik: Edheiu Mnlabdić. Štamparija B’«*« J. Savili i druga u Sarajevu. �BEHAR 134 n NARODNE UMOTVORINE. Kuna Hasanaga. onoga Kune Hasanage, U njeg kažu samokove dvore, f I pred dvorom demirli kapija, I u dvoru srebrena ćuprija. Na čardaka ibrišim halija, Na njoj sjedi Dževakir kađuna, Pred njom jeste srčali bešika, Na beŠici jorgan od behara, Ona lila sina Sejfullaha. Za dvorom mu zelena livada, Po njoj hoda devet paunova, Pa za njima devet paunica, •Pa za njima devet paunčadi. I pred njima vidra vrlo mudra, Megju njima rosna košutica. Prdđ dvorom mu crvena jabuka, List joj pada oko Biograda, A jabuke oko Baujeluke. Miris joj se čak do cara čuje. To začuje care gospodare,. I on posla dva ulaka mlada. Dva ylaka,\dVa hitra junaka, Po Onoga Kunu Hasanagu. I ođoše dva ulaka mlada, Birden doSli Hasanage dvoru, Oni viču Kunu Hasanagu: „Hajde aga, tebe Sultan zove!" T o'je aga jedva dočekao,*) Pa on skače na noge lagahne, Pa izigje na mermer avliju, A mlagji mu gjogu izvedoše. On uzjaha debela gjogata, Pa on ode ka Stambolu gradu. Kad je bio kroz Stambol bijeli, Tiho jaše, a prida se gleda. On ne gleda ni tamo ni amo, Veće gjogji izmegju učiju. Kad je došo do carskih saraja, Sjaha s’konja gdje i car sjahuje, Čizme skida, gdje no i car skida, Pa uniđe Sultan-Padišahu. Pa on caru Božji selam vikuu, Sultan mu je selam prifatio. Dogje, progje, pa kod cara sjede Odmah pita Sultan-Padišahu: „E p e re ti Kuna Hasanaga, Je U istina, što ljudi govore, Da s’ u tebe samokovi dvori I pred dvorom demirli kapija I u dvoru srebrena ćuprija, Na Čardaku ibrišim halija Na njoj sjedi Dževahir-kaduna, Pred njom jeste srčali bešika, Na bešici jorgan od behara Oua ljulja sina Sejfullaha, I za dvorom zelena livada, Po njoj hoda devet paunova, Pa za njima devet paunica, Pa za njima devet paunčadi, I pred njima vidra vrlo mudra, Megju, njima rosna košutica. Pred dvorom ti crvena jabuka, List joj pada oko Biograda, A jabuke oko Banjeluke, Miris joj se do Stambola čuje“ Govorio Kuna Hasanaga: „Istina je Sultan-Padišahu, Istina je, što ti ljudi kažu. Što mi, hoda deyet paunova Ono mi je do devet sinova, A što jeste devet paunica Ono mi je devet nevistica, Što je s’ njima devet paunčadi, Ono mi je devet unučadi; I pred pjima vidra vrlo mudra Ono mi je seka. udovica; A što kažu rosna košutica Ono mi je šćerca jedinica. Kad to čuo care gospodare, I on reče Kuni Hasanagi: „Gela beri Kuna Hasanaga, Gela beri poiklon šćercu meni1“ To je aga jedva dočekao, Pokloni je ni rječi ne reče. Zabilježio: H&ziin Mnftić. *) Gela beri —. hodi vam u. Sve sve, al zanat! Narodna pripovijetka. o ti u Bagdadu življaše jedan car. Jed­ noga dana "hodao on po gradu, gdje mu je biQ taht, pa tako dogje 'pred kuću jed­ noga siromaha i tu u kući vidi vrlo lijepu ku. Djevojka mu se odmah svidi, pa je od njezina oca. Otac ko siromah čovjek, ala: za cara dat svoju kćer, za što ne bi. 'U odmah pristane; ali djevojka ne će. Kad je * upitaše: za što ne će, ona reče, da joj car kaže kakav umije zanat, pada će mu onda poć. Otac joj rekne, da caru ne ireba zanata, jer je car, pa mu> more bit bez tog, ali ona ne će drukčije. Kad car vidi, da nije drukčije, poče razmišljat, kakav je zanat najlakši, koji bi naiprije mogo naučit. Rekoše mu, da pajbrže more naučit: bas ure plesti. On se odmah prihvati toga i za nekoliko dana nauči taj zanat. Prvu hasuru oplcte? pa je pošalje onoj djevojci na dar, a ona onda pristane i pogje mu. Ko car, mnogo se dana svadba provodila i činio pir. Car je bio sretan i zadovoljan sa ženom, al opet što ga je ona onako napatila, smislio je, da i on nju prvom prilikom za što god onako namuči. Brzo iza tog zatrebalo mu je poć na vojsku. Tu mu ispade pri­ lika, pa on kad pogje na vojsku, reče ženi Svojoj : „Dobro pazi, što ću ti reći : dok se ja povratim s vojske, ako ini kobila ne oždrijebi ždrijebe ko moj at, ako mi ti ne rodiš dijete, i ovo ti ova čekmedža, u njoj su moje haljine pod pečatom, ako mi ih ne izvadiš, a da se pečat ne prelomi, — pošjeć ću te“. To joj car reče, pa ode, a ona se odmah iza �D BEHAR toga lati spreme. Opbemi se Sto bolje more, obuče na se muške haljine, uze uza se sluge al ne. svoje, već druge, nove sluge, jfa se tako spremna krenu za ca­ rem ua vojsku. Kad stiže cara, i ona sa svojom druž­ bom pade tu i blizu cara razape svoj čador. Kad bi iza večere ode' ona caru u njegov čador na sijelo. Car je bezbeli nije mogao prepoznat, pa je na sijelu upita: umije li se poigrat koje igre, a ona rekne da se umije igrat „zarfa". Onda zapovrgnu igru Igrali se dugo, a sve je car nadigravao; onda ona rekne caru, da ona nema volje igrat bez oklade. Tada car rekne i oni se druge večeri oklade po svoj muhur, ona nadigra cara i odnesemumuhur. Drugi put se okla­ de po ata, i ona opet odnese. Ona odnese muhur, pa u svom čadoru otvori onu čekn&edžu, prelomi pečat,pa iz­ vadi careve haljine, pa opet muhurlejše ko što je i bilo. Ata careva te noći zatvori sa bedevijom* Treće večeri oklade se po rćbinju, a tada car nju nadigra. 135 Onda ona ode u svoj čador obuče se ko robinja, pa dogje caru i noći kod njeg. Sjutri dan ona se opet' obuče u muške haljine, pa opet s carem zametne igru i car povrati i svoj muhur i ata Na to se car digne s vojskom i ode, a ona kući. Nesreća htjedne, pa dušmanin razbije sva carevu vojsku, a car jedva pobjegne samo sam u tugju zemlju, pa tuđe pletući hasure živio i tako jedva dogje kući svojoj. Kad mu žena čuje, da on dolazi, izagje pred njeg, a iznese mu dijete, ata i na čekmedži ha­ ljine, a na njima pečat neprelomljen. Tada car udari na nju iftiru, a ona mu onda sve pripovjedi i — on vidi da nije drukčije pa i vjeruje. Iza toga su dugo još živili, a car se uvijek sjećao svog boravka u tugjoj zemlji i kako je onda živio o svom zanatu, pa bi često reko: „Sve sve, al zanat je najpreči". Zabilježio: Abđur-Rezak Bjelevae. P a p i r n a t i križari. „Znameniti Srbi Muhamedanci". Tako se zove knjiga, koja je nedavno izišla u Beogradu u štampariji D. Dimitrijerića. Pisac je knjizi profesor Milenko Vukicević, koji je po svoj prilici zasnovao omašnije djelo pod goii.j;m naslovom, dok ova knjiga nosi znaku sveske prve. U ovoj su knjizi ocrtani veliki vezir Mehmed paša Sokolović, Ali-aga Dađić, Hasan aga Krajišnik, Hadži Mnstafa paša, Husein kapelan Gradaščevji (Zmaj od Bos:io) i Sinan paša Sijerčić — dakle sve naši ljudi i krv od naše krvi. Po tom nam je osobita dužnost, da se osvrnemo na tu literarnu pojavu. Knjiga ova pisana je ne u svrhu, da se pokaže i otkrije historijska nam prošlost, već u svrhu, da ona bude neko ratilo srpske ideje i mamilo na udicu srpske politike. Mi ne možemo nikome zanijekati pravo, da misli, snuje i čini, kako mu ćejif hoće: i Kinez ima pravo, da napiše i naštampa „najučenije historijsko djelo", kojim će dokazati, da je čitav svi­ jet kineski i da je profesor Vukićević kineski histo­ rik ; — nu i naše je pravo i naša je dužnost, da sve­ čano prosvjedujemo proti kojekakvim pokušajima ma kojih, bilo ljudi, koji misle — pa prema tome i rade — e smo mi muslimanski elemenat, nerazvijena i iz­ gubljena masa, koju će istom kaki profesor, učitelj ili diplomata iza Drine jednom nezrelom knjigom moći „osvojiti". Poznato je naime, kakova je bila nafoujenjena uloga na primjer „Omer čelebiji" — pa da, ne spominjemo drugih pokušaja, eto nam od jedan put profesora srpskoga Vukičevića, da nas poučava o onakovim idejama naših otaca i djedova, kakovih i i niti su oni imali, niti su mogli imati u prvdm redu već kao muslimani. Eto već tim dovoljno označismo, da je ta knjiga najkukavnija krparija neistinitih tvrdnja, a da poka­ žemo, da je naš sud temeljit i utvrgjen, napominjemo, da#i „Brankovo kolo" veli, kako je knjiga — neisti­ nita. Mi za sada ističemo poglavlje o Alijagi Dadiću, u kome — kao i u ostalim — vrvi sve jedan za drugim „Srbin Mubamedanac" gotovo u svakom retku. Tu se mostarski ajan Alijaga prikazuje i najgorljivi­ jim „Srbinom", kakav se tek poželjeti može. Samo se nekako ne može jasno shvatiti to njegovo „srpstvo", kud li mu se je djelo, kad i sam pisac — makar i mimohodno navodi, da je ovaj „veliki Srbin mostarac Muhameđove vjere, Alijaga Dadić, 1806. godine ra­ tovao protiv Crnogoraca i Rusa, i to s uspjehom." A gdje li je ono pusto „srpsko osečanje" njegovo i ostalih „Srba Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini", koji tokorse ovamo osjećaju srpski i simpatizuju sa šumadinskim (srpskim) ustankom i kolovogjom mu Karagjorgjem — đočim isti ti „Srbi Mubamedanci" s najvećim oduševljenjem i samoprijegorom lete proti Karagjorgja, da se proti njemu boro? Takove besmislice pak ono redovito — baš n svakom retku — isticanje „Srba mubamedovaca" po­ kazuje, da je dobričina pisac naivan i djetinjast^ eto to ga pred našim očima pere. Djetinjast- pisac možda da za djecu dobro piše — pa eto mu knjige, nek je zadrži za svoju djecu: nu neka niko ne pomisli, da je muslimanski elemenat tako djetinjast, pak da će segnnti za tom djetinjarijom: kad je izdaleka vidimo, mi joj se smijemo. Kao što napomennsmo, i srpski književni list „Brankovo kolo" u glavnom zamjerava Vukičevićevoj knjizi, da nije istinita ni istinoljubiva, makar, da je na koncu ipak preporučava, jer bi ovo djelo uz neke izmjene moglo „zadobiti Muhamedance za srpstvo" i sroditi „ono, što se je razrodilo." Vrlo je zanimiv način, kako „Brankovo kolo" prikazuje Vukićevićevu knjigu, a za naB kao bosauske muslimane dobro je doznati i popamtiti, koje su tajne i skrovite želje srpskih propagatora. Najprije „Brankovo kolo" piše: „U najnovije se doba obraća pažnja Jevrope (Evrope?), a napose nas Srba sve to više na Bosnu . . . Bosna oprostila se eto �136 BEHAR i teške turske ruke, ali i opet nikako da se smiri, baš kao da joj se nemezida hode da osvećuje isku­ šenjem svake ruke, što se u prošlosti grešila o zajed­ ničke narodne interese, te vodila ne baš svagda rodo­ ljubnu politiku u našoj Ltoriji, težeći svakad za za­ sebnom državnom samostalnošću . . . U zlu času turske najezde skrenu bosansko plemstvo i verom, da bi samo sačuvalo svoje gospodstvo. Tć pogreške (pogreška je dakle, što je narod prigrlio Islami) osvećivale su se i osvećuju se u Bosni, a daj Bože, da ta iskušenja kao kazne budu opor i gorak, ali za to i radikalan nauk za budućnost* — Ove otvorene riječi jednog od najozbiljnijih i najuvaženijih srpskih književnih listova govore i preved jasno: jasno se i bistro vidi što „Brankovo kolo* smatra za pogrešku naših djedova i kako želi, da je mi isporavimo. Nema sumnje, da „Brankovo kolo* želi, da se ovakim naukom ispravi i ona pogreška, koju su naši oci učinili (haša, sume baša), kad su prigrlili našu svotu vjeru. Mi smo za to „Brankovu kolu* proveć harni, kad tako iskreno i otvoreno ispovijeda svoje želje i namjere. Zgodno je uvažiti, što „Brankovo kolo* veli dalje: „Pisac namerno zaboravlja, da je ova borba našega naroda u XV., XVI. i XVII., pa delimice (?) i u XVIII. veku i suviše identifikovana sa borbom Hrišćanstva protiv Islama. .. On se trudi, da nam prikaže tu borbu tako, kao da su na pr. Muhamedanski Bosanci, braneći se sa Turcima zajedno od Hrišćana, branili ne interese svog gospodstva, zajedničke i isto vetnfe sa interesima turskoga nesnošljivog jarma, nego interese srpske samostalne Bosne, a to je ipak „des Schtinen zu viel*. U toj vekovuoj borbi je Srpstvo bilo iz najrogjenijih pobuda i ubegjenja uvek na strani hrišćanskih oslobogjača pored sveg toga, što sve iđelo, da ovi imaju tom prilikom svoje političke interese u vidu. A Što je pak pored sveg tog Srpstvo stojalo na strani zapadnih Hrišćana,' te im simpatisalo i pomagalo ih, uzrok je, što je Srpstvo imalo bez sumnje i suviše važnih razloga za to ; ovo je biralo od dva zla — manje .. .* Osobito treba upozoriti na ono mjesto, gdje „Brankovo kolo* nepritajeno govori o višim ciljevima srpstva: „Srbi Muhamedanci treba da nam se vrate to je prirodno, a mi opet treba da ih raširenim ru­ kama dočekamo i voljno im napravimo mosta u na­ rodnom kolu, koje su oni svoje volje, a za ćelo ne iz patriotizma ostaviti. Ali ako hoćemo da nam se vrate, ne pro forma (ne samo onako na oči), ili gonjeni po­ litičkom nuždom ili iz nekih političkih spekulacija (a već imamo žalosnih primora za to, kao što je valjda svima poznato), nego iz čista ubegjenja i ljubavi pramn svom narodu, kao na novo zadobiveni sinovi svog naroda, to ih treba da primamo sa zaboravom i praštanjem onoga, što su se o narod ogrešili, ali ne srne, ue treba da budo, da oni tom prilikom ne ostanu upozoreni i u neznanju, da su se oni teško ogrešili o n svoj narod. Te kad to sa iskrenim žaljenjem uvide a to uvigjenje dokažu svojom novom ljubavlju i pa_' triotizmom, onda su zaista krv organizma narodno? primili u sebe, da ih od sada hrani i da im daje život. No način, kojim treba da ih vodimo tom njihovu vigjenju njihovih grehova, i ako treba da je blag i neuvredljiv, ipak nikako ne srne i ne treba da bude ovakav, t. j. pevati samo slavopoje i laskati onima koji još nijesu to zaslužili. Celina (t. j. Srpstvo) je dovoljno snažna i jaka uvek da može praštati i biti velikodušna prema delu (česti), ali za ljubav malom dolu svom (t. j. muslomanima) ne srne se ipak odri­ cati onoga, na čemu se osniva njegova sva prošlost a donekle i budućnost.* Te riječi „Brankova kola* tako su jasne, da im ne treba nikakva tumača. Taj srpski list rekao je kako navedosrao — da su naši oci učinili pogrešku, što su prigrlili Islam; tim su se, veli „Brankovo kolo* oni teško ogriješili o svoj narod, pak za to da treba sada nas — muslimane — dovesti dotle, da uvidimo to naše „grobove*, jer smo, dakako, na onu prvu „po­ grešku* natovarivali sve ostale, iz nje izviruće „grehove*. Te jasne i nedvoumne riječi ukrijepljene su pogotovo onim lijepim očitovanjem, da je naime cje­ lina „srpskoga naroda* dovoljno snažna i jaka tako, te može hiti i milosrdna prema svome malome dijelu — muslimanima; nu ipak za volju tom majlom dijelu, za volju tim muslimanima, Srpstvo i srpski se narod „ne smije odricati onoga, na čemu se osniva sva nje­ gova prošlost a donekle i budućnost*. „Brankovo kolo" ne opetuje tu, šta je to, na čemu se osniva ta njihova prošlost i budućnost, jer nam jc to prije saobćio, priznavši da se ta prošlost a donekle i budućnost srbskoga naroda osniva na borbi HrišĆHiistva protiv Islama. Te smo riječi gota točno neveli. Pa zar to nije plemenita vrlina „Brankova kola*, što nam iskreno k&znje, šta oni svi skupa misle i za čim teže? Hvala mu za to, samo mu s naše strane poruka, da kaže syojoj „celini*, neka ne vodi računa o „malom delu* nikako i tako neka „celina" kazni „mali deo* za počinjene „grehove, „Mali doo* ne će u tu „celinu*, a nada li se celina, da će nas — mali deo — natjerati, da djelotvorno okajemo svoje „gre­ hove", to će „celina" i opet dobiti „žalosnih primera*, kako ih ,jBrankovo kolo* spomiuje............Jest, jest, razumijemo mi dobro „Brankovo kolo*,• kad ono veli: „PosledicA ovake politike panegirika i laskanja stvorila bi od Muhamedovaca Srba (pošto na to već inkliniraju, nagiaju) neko zasebno udruženje, neku kastu sa prerogativama (pravima), koje ni najmanje ne bi stojale u skladu sa našim nacijonalnim idcjalima, i tim nači­ nom zadobiveni Muhamedanci za Srpstvo ne bi u to svojstvu vršili u Srpstvu onu ulogu, koju treba da vrše". Ova izpovijed „Brankova kola* i suviSo je jasna, a naša je dužnost, da budemo oprezni. Tainlk. �BEHAR n 137 NARODNE UMOTVORINE. Gjerzelez Alija i Kraljević Marko. ?ita majka Kraljevića Marka: I „A moj sine, Kraljeviću Marko, Jesi li se i kad prepauuo, Ja od vuka, ja li od hajduka?« Govori joj Kraljeviću Marko: „Ja se nijesain nikad prepauuo, Ni od vuka, niti od hajduka, Već se jesam jednom prepanuo: Jodnom igjem uz Šaru planinu, Sa svojijeh trideset drugova; Kad izigjoh na vrh na planinu, Kad mi šarac nešto se pomami Ja pogledali sa svojega Šarca, Al* tu leži krilo od sokola Preko puta u Šari planini. Ja povikah na svoju družinu: ,,„Jamt’ otale krilo sokolovo, Da protjeram Šarca vilenoga !*« Svaki drug mi podizaše krilo, Nikakav ga rasta vit ne može, Ražljutih se mftjko, u planini, Pa ja sjaha* sa konja Šarina, 1 ja uzeh krilo sokolovo, Ja ga jedva do pasa podigoh, Pa ga bacih u jelovo granje, Pa protjerah Šarca vilcnoga I provedoh trideset drugova. Kad sigjosmo pod Šaru planinu Svratismo se u pjanu mejhanu, Kad tu sjedi tursko moinće mlado, Za glavom mu krilo sokolo, A kakva je turska serhatlija, štrk na nogam, širok u plećima, Mrke masti, goleme odvasti Po dugačka iz ramena vrata, Po debela, iz obraza brka, Deblja mu je ruka u mišici, Već je meni noga u koljenu. A kad vidjeli takoga junaka, Poda mnom su noge zadrhtale. Tada sam se majko prepadnuo, Pa u strahu zapitali Turčina: „„Otklon li si, od kojeg li grada Kako li te po imenu viču ?"* A on meno po pr'jeko pogleda Pa mi veli tursko momče mlado: „„Hajd’ ne luduj nezuana delijo( Ja otklen sam, od kojeg li grada. I kako so po imenu vičem, Jesi P čuo šeher Sarajevo, U Saraj'vu Begovu džamiju, Viš džamije Šeh-Sinan tekiju, Pod tekijom Gjerzelez Aliju, Ja sam glavom Gjerzelez Alija.«" Kad sam čuo te riječi majko. Ja potekoh Gjerzelez Aliji, Pa zagrlili Gjerzelez Aliju, Udriše mi suze od očiju, Udriše mi niz bijelo lice, Pa ja grlom janačkijein vikuuli; „„Hvala Bogu i današnjem danu, Kad ja uagjoh svoga pobratima l Ja sam, pobro, Kraljeviću Marko! Kad to čuo Gjerzelez Alija, Ruke širi, u čelo rnc ljubi. Tilde smo se majko upoznali, I tuđe smo s’ majko pobratili."’ Pribilježio: ~ Fehim H Baščaušević. '~v6 "<sr~' Današnja ulema. Razgovor misirskog muftije s& šejhul-islamom. 4* 1 drugoj polovini mjeseca jula o. g. bavio se misireki muftija šejb Muhamed Abdulah u Cari­ gradu, te je tom prilikom posjetio i šejh-ulislama Džemaluddin efendiju. Misirski dnevnik „ElMujjed“ donosi u 8421 broju od 30* jula o. g. dopis iz Carigrada, u kojem pi8o o tom posjetu i donosi čitav razgovor, koji je tom prilikom tekao megju toni dvojicom najvećih islamskih vjerskih predstavnika da­ našnjeg vremena. U tom razgovoru došla je riječ i na naša današnju ulemu, o kojoj se ta dva alima ovako razgovarahu: štjh ul‘islam: Nema sumnje da život i opstanak svakog naroda zavisi o njegovim sposobnostima u vremenu u kom živi; ko se bori proti vremenu vrijeme će ga nadvla­ dati. Ali jaše ipak nadam, da će se današnje stanje promi-. jeniti i da će se Muslimani već jednom probuditi, da po­ stignu ono, što ih je prošlo. Nu to ne može biti drukčije, nego ako se za to zauzme ulema i predstavnici lijepog šerijata. M uftija: Zaista, to se ne može drukčije postići, što so ne 6o ulema zauzeti, ali je ulema na žalost sa« svijem napustila opće probitke i najvažnije od njih pri­ pustila kadijama, a nekoje opet ostavila narodu samom. Svoja savjetovanja što ih daju narodu i svoje zanimanje o narodnom poslu dotjerati su dotle, da sve ne vođi — ničemu, a više ni jedan od njih nema sveze s narodom. Vjerujte mi oni nijesu ništa drugo osim pripovjedači (kussas), koji se nazivaju vaizima i džamijskim muderisima, a nemaju ni pojma ni o vjerskim znanosstima ni o narodnim potrebama. Oni mnogo više kvare nego popravljaju1). Stjh-ul-islatn. Nema sumnje da većini ljudi, koji se bave vjerskom naukom manjka poznavanje narod­ nih potreba,' oni ne poznaju ni nauke, koje se drži današnji naraštaj. Da oni poznaju vrijeme, u kojem žive i da znaju njegov naraštaj, njima bi bilo lahko štititi Šeriat i -uzvisiti svoj narod. Alim (naučenjak) ne može se smatrati alimom dok nije svestrano naobrazen, a svestrano je naobražen onaj čovjek, koji može ii sklad dovesti šeriat sa općim narodnim potrebama u svim zgo >) Vo kom jnfaiduni) gk^TO roimma joslikana, �138 BEHAR dama. Ćovjek koji je naobražen samo u svjerskom pogledu, a ne poznaje stanja svog naraštaja, niti slijedi duh vremena, taj se ne moše niti nazvati alirnom, on je samo stručnjak (mutefenniu), to jest on poznaje jednu struku kao gramatiku (nahv), fikh i t. d., a nikako se ne može nazvati aliraom', dok ne pokaše uspjeh svoje nauke u svom narodu, a taj se opet uspjeh ne moše pokazati, dok on ne bude poznavao pravo stanje svog naroda i njegove potrebe. Muftija. To što reče Vaša milost bilo je poznato našoj pregjašnjoj ulemi. U mnogim malikijskim ćita­ bima alim je definiran ovako: Alim je čovjek koji savjesno vrši svoje dužnosti i proučava savremene dogagjaje. To je definicija (tarif) alima obzirom na svrhu njegova iluma. Savjesno vršiti dužnost, znači, da alim nepropusti ni jednog Časa, a da no koristi svomu na­ rodu i sebi, jer je to alimova dužnost koje se on mora čvrsto držati. Stoga je u alimovoj dofiniciji pridodana i ta dužnost, da proučava savremene dogagjaje, jer sc to proučavanje tiče svrhe iluma, budući je ono povod, da se mogne upotrijebiti ilum megju narodom tog vro mena. ćini se, da se ovim tarifom hoće reći: Ko ne shvati svog vremena kako treba i ne upotrijebi ga onako kako se ima upotrijebiti ili ga krivo upotri­ jebi za to što ne poznaje njegov duh, taj samo drobi i govori u besposlicu, i bez svrhe, a ne zna da li će biti od koristi ili od štete. Na ovakovo so ne raožc protezati prava definicija alima, niti so mogu alimimana­ zivati. Koji se na taj način bude vladao, taj ne može bili alim, niti se prava definicija alima može na njeg odnositi. Šejk-ul-Islam: To je baš ono što so mora u ve­ liko žaliti, da se islamska ulema, koja nešto nauči, može ubrojiti u istinu samo u mutefenine, a nije ni­ n kako pravo, da se nazivaju alimima. Stoga j e ostao šeriat zakopan u ćitabima (knjigama), a dušo njegovih slj edberika ostale su lišene svega, da bi se mogle nje. govom uzvišenom naukom okoristiti. (Za tim govoreći osmjehne se) : J a mislim, da nosioce šeriata udaljuje <,# narodnih potreba to, što oni imaju pred očima svoju, a ne narodnu korist. (Ve lealle-l-lezi male bi-hameletiš-šeriati ile l-bu’đi an šuuni-l-ainmcli, huve enne-hum eradu en jachdimii enfuseJium chkssaten, dunennksi zm-meten.) Muftija : Misli li Vaša milost, da oni time koriste sebi, kad eto vidite, da su tako nisko pali i povukli se od svijeta, a njihovi najviši, lišeni su onih prava, koja u drugih naroda uživaju najniži njihove vrste. Dunjaluk (ovaj svijet) bježi im ispred lica, a oni se slomiše više nego iko, tražeći ga. On (dunjaluk) ib mrzi, a oni su od sveg svijeta najpohlepniji za njim. Kad se jedan od njih zadovolji s nekom dunjalučkom stvari, to nije zadovoljstvo sposobnoga, nego zastoj * nemoć nesposobnoga, koji ne može dalje. Zar oni ne bi bili veći i plemenitiji, a zar njihovo časno mjesto ne bi bilo više i uzvišenije, da su oni onaka ulema, kakovu su poznavali naši stari 1. Šejh-ul islam: Pravo veliš, jer ko hoće, da ućini uslugu samu sebi, mora je učiniti čitavu narodu, da onda postigne u općoj koristi svoju vlastitu. Ako onda propadne opća korist propačće i njegova vlastita, a ako sačuva prvu sačuvao je sigurnp i drugu. Muftija'. Tako je moj efendija, to je pravo i istinito pravilo, ali muderisi, koji predaju fikh, ne će to da predaju svojim slušateljima. To su oni, koje je nazvala Vaša Veleučenost mutefeninima ; oni ne vidješe ove rečenice u svojim predavanjima. Ja mislim, da ih u tom može ispričati samo neznanje i zaborav. Temin pađišah i njegov Gjul. (Istočna pripovijetka) jednom velikom gradu življaše neki bo£ataš> iroagjaše tri sina. Na smrtnom času nasvjetuje sinove, da budu u ljubavi i slozi te da se po redu požene i to najstariji, srednji pa najmlagji. Po njegovoj smrti » ^ ostane braći velik imetak i mnogo novaca. Braća ^ ^ su se pazila i u najvećoj slozi živila. Pošto je ) 'f prošla godina dana po očevoj im smrti, nakani najstariji da se ženi. Za to se spremi na put i ponese sa sobom bisage dukata, to uzjahvši na gjogata, okrene u svijet. Dugo je putovao preko brda i dolina, šuma i gora, dok dogje u jedan veliki grad. Prije gradske kapije bila je jedna mala kućica sa po­ jatom, te pošto je došao kasno i nije mogao u grad, jer je bilo već zatvoreno, svrati se mladić u tu kućicu. U kući je bila neka stara baka samo sama. Baka ga lijepo dočeka, konju dadne zobi, sijena i vode, ko dobru konju, a mladiću spremi večeru, ispeče kahvu, napravi postelju. Kad je mladić večerao, počne se razgovarati s bakom. Baka ga upita s kojim poslom putuje po svijetu. Mladić joj kaže, kako se jo pošao ženiti i zapita je, da li ona zna koju lijepu djevojku da bi bila za njega. Ona mu kaže, kako ima u tom gradu jedna vrlo lijepa djevojka i da nije muškog oka bilo, koje je nijo begenisalo. Ali ona je svakog, koji bi je došao prositi nešto zapitala, a to joj niko do sad nije mogao odgovoriti, pa je svakog prosca u kamen pretvorila, udarivši ga nekakvom šipkom i �D BEHAR prošaptavši neke čudnovate riječUi svaki je na mjestu postao kamen. Mladić se nagje u čudu. Pfrćne razmišljati o nje­ zinoj ljepoti, po bakinu kazivanju; kako od nje nejma na svijetu ljepše djevojke, ali i to ga je mučilo, kako ona svakog u kamen pretvori, ko joj na pitanje ne odgovori. Onda se malo zamisli pa će baki reći: „Ja ću sutra k njoj, da je vidim i upitam, bi li ona htjela poći za me, te ako htjedne, onda ću ja gledat da na njezino pitanje odgovorim, pa makar u zemlja propao" .Nemoj mladiću, reče mu starica, u ludo ćeš izgubiti glavu, ne možeš ti sa sihirbazicom na kraj izaći, ue idi ja ti kažem ko svom djetetu." „Hoću i nije druge pa kud puklo da puklo", odsiječo mladić. Boka ga je još dugo molila i odvraćala, ali je sve uzalud. Ranim jutrom, čim je sunce pomol.lo iza brda, obućo se momak i pogje u grad. Stara ga je još svjetovala, ali on je nije ni čuo. Hele kako mu drago, dogjc on u grad i raspita za djevojku te je. počme tražiti, a na pošljetku što je tražio to je i nn|ao. Djevojka jo vrlo lijepa, da joj ni vila ne može u ljepoti akran biti. Čim je mladić ugleda na demiau, uzmo ga ašk, to je odmah zapita, progovorivSi nekoliko riječi, da li bi ona pošla za njog Ona mu odgovori: „Ako mi odgovoriš na pitanje koje ću te upitati, onda ću poći za te, a ako ne odgovoriš, onda ću te u kamen pretvoriti". Na to će mladić ni pet ni šest već odsječeno reče: „Pitaj šta hoćeš, sa.no mi još kaži: dokle treba da ti na to odgovorim" „Dobro, reče ona, kad hoćeš, a ti hajđo raspituj : za što je Temin pađišah svoga gjula gazap učinio, a evo ti četerest dana, pa kadgod saznaš dogji i kaži, pa ću poći za te". Mladić odmah pogje po svijetu, uzevši svoje stvari od bake. Putovao je svukud, kud je god mogao stići za 40 dana, pitao svakog, koga jo god mogao upitati, ali niko mu ništa nije znao o tom ni riječi. Kad je bio 40 ti dan vrati se opet prijašnjoj baki i ostavi konja, te ode onoj djevojci pod penđžer. Kad joj je kazao da nije ništa saznao, ona iznese uekakvu šipku i udari ga s njom, promrmlja nekakve nepoznate čarolije i on na mjestu postane kamen. Prošla je po tom godina dana, a ona dvojica nijesu ni čuli za okamenjenog brata. Na to reče srednji, da će on ići tražiti brata, a i sebi djevojku. On se spremi na put, te pojabavši debeloga vranca, krene glavom po svjjetu. Pa i on kudgod išao i on istoj baki na konak došao. Upoznavši bratova gjogata, začudi se, te raspita staricu, od kuda joj onaj gjogat. Ona mu ispripovijeda, kako je kod nje prije godinu dana bio taki i taki mladić i šta so je od njega dogodilo. Na pošljetku i snjim se isto dogodilo kao i sa starijim mu bratom, te i njegov vranac ostade sa gjogatom u bakinoj klanici. Po tom progje godina, a najmlagji brat čekaše stariju braću kod kuće, ne će li koji doći i djevojku dovesti. Kad vidje, da nema od čekanja nikakve koristi i on se spremi na put, da trazi biaću 139 i da se oženi. On se dobro spremi s novcima, zatvori kuću i pojase dorata, pa hajd’ — majčiu siče — po đunjaluku. On bijaše najmlagji, ali najučeniji i naj­ pametniji. Dragoviću si dragi, što se ono kaže „kud sva braća, tamo i mali Mujo," tako i najmlagji brat, po­ slije dugog putovanja izbije onoj istoj baki, gdje su mu i starija braća konačili. Pozna konje i sazna od bake šta je bilo od braće. Mislio je u sebi: „ma otići ću i ja zaprositi djevojku, pa alabahtuna, kud su oni platili glavom i ja ću ili njih izbaviti ili ću i ja po­ stati kamen kao i oni, pa kud ispali." Ranim jutrom digne se, klanja sabab te pod abdestom ode pod peudžer djevojci. Hele kako mu drago i njemu zada pitanje : „za što je Temin padišab svoga Gjula gazap učinio." I njemu dade četrdeset dana muhleta. Na to mladić odmah pogje u svijet, te drugi dan zateče ga sabah na nekom polju, a on odmah sigje s konja te zahode kopijo u zemlju i za njega sveže svog debelog doru. Uzme abdest te počne klanjati i uprav dok je on klanjao naigje tuda nekakav čovjek u Lelenim haljinama. To bijaše dobri. Dobri pričeka dok je on sklanjao, te upita ko je, i kuda ide. Mladić mu sve potanko razloži o svojem putovanju i o teškom pitanja, koje mu je djevojka zadala. Onda mu dobri reče, neka mu stane na nogu i neka zažmiri, pa će ga on odnijeti k Temin padišahu, te kad mu on reče, da progleda da će već biti ondja gdje treba. Mladić ga posluša, a ostavi konja na polju nek pase Za ne­ koliko časova bijahu oba i mladić i dobri pod padišahovim dvorom. Kad su prispjeli, reče dobri mladiću, da progleda i spusti ga na zemlju. Kad mladić progledi, ali taj bijaše vrijeme od večere. Tuj bila u istinu noć u ono doba, kao što je u isto vrijeme na onom polju početak dana. Oni su taiuo tako brzo došli za koliko bi mogao nabrojati sto. Onda počne dobri mladića svj etovati, kako će so vladati kad unigje u šabov dvor: „Kad unigješ padišahu, on će to lijepo dočokati, daće ti kahvu i pozvaće te na večeru. Ti sjedi i s njim večeraj, ali nemoj jesti, dok ti ne reče tri put „bujrum," pa kad treći pu reče „bujrum," onda mu reci: „Ja ću jesti, ako ćeš mi kazati, za što si svoga Gjula gazap učinio? Onda će ti on odgovoriti, da hoće i ti za tim slobodno jedi i ne boj se ništa. Ako tako učiniš, dobro ćeš proći, a ako pogriješiš i kako drukčije uradiš, poginućeš. Mladić posluša dobroga i unigje u šabov dvor. Šah ga lijepo dočeka. Pošto su popili kahvu, metne se sofra i sjednu večerati. Temin uzme kašiku i reče mladiću: „Bujrum." Mladić šutio i nije počinjao. Onda drugi put reče šah: „Bujrum," a mladić je i dalje šatro. Kad je treći put šah viknuo: „Bujrum," mladić mu odgovori: „Ja ćn jesti, ako ćeš mi kazati, za što si svog Gjula gazap učiuio?" Padišah mu reče: „Blago �140 BEHAR tebi, kad si se tako ponašao, đeder sad jedi, pa ću ti poslije večere pričati." Mladić započne jesti, te pošto su večerali, stane mu Temin pripovijedati ovu priču: Prije nekoliko godina imao sam vrlo lijepu ženu, koja mi je bila draža od svega na svijetu, te od dra­ gosti nazvao sara je svojim „Gjulom “ Osim toga imao sam vjernog slugu i t.ri ata u podrumu. Moj at, kojeg sam sam jaliao, bio je bolji od ona oba, od kojih je jedan bio mog Gjula, a drugi slugin. Makar da se moj at najbolje branio i timario, opet bijaše slab i mršav, preko svega toga bio je izjutra znojan i umoran. Tome sam se vrlo čudio, t.e jednoć upitam slugu, za što je moj konj tako slab i skoro svako jutro znojan. Sluga mi odmah ne htjede kazati, dok mu ne zapri-* jetih da ću ga pogubiti, ako mi ne kaže šta je. Onda mi on počne kazivati: Tvoj Gjul padišahu, kad pogješ ti spavati, ispeče i tebi i sebi kahvu, te u tvoju kahvu metne maka, pa ti odmah zaspiš kao dijete i ne probudiš se do sutra. Kad ti zaspiš, ona se nagizda što može biti bolje, te sigje dolje u podrum, a dotle meni valja i sveg i tvog konja spremit, te uzjašemo i idemo tamo negdje izvan grada. Ja neznam kuda, nego ona preda mnom, a ja za njom, dok đogjemo do nekakve knće, u koju ona ugje, a ja ostanem čekajući dok se ona ne vrati. Nego znaš padišahu, šta ćeš ti učiniti: ti nemoj popiti kahve, već je sali sebi u njedra, a ona će se onda spremati a ti gledaj, kad ona pogje uješče te za nožni prst, da vidi: spavaš li, a ti se stisni i šuti, pa čim ona izide na vrata, ti skoči, opaši sablju i sigji u podrum, a ja ću dotle i tebi spremiti jednog konja, pa ti uzjaši i hajde uzastopce za nama, pa ćeš vidjeti, za što ti se konj znoji." Kad mi je to sluga kazao, čudom sam se čudio, te odma iste noći to učinim. Ona donese kahvu meni i sebi, te ja nju prevarim i prolijem svoju kahvu i legnem bajagi da spavam. Kad se Gjul nagizda, bila je ko vila, ugrize me za veliki nožni prst tako, da sam htio vrisnuti, ali ipak nekako pretrpiin i čim je ona na vrata izašla, ustanem i opašem sablju pa za njom. Sigjem polahko u podrum nzjašem slugina konja, pa sve uzastopce za njima, da me nijesu opazili. Putovali smo oko dva sahata, dok dogjosmo do jedne kuće. Ona unigje unutra na gornji kat, u kojem je gorila svijeća, a u donjem nije bilo nikoga. Onda ja pogjem gore, te provirim kraj žara u sobu, gdje je ona unišla, kad li imam šta i vidjeti. U toj sobi sjedi dvanaest arapa i uza svakog po jedna cura sjedi, samo dvanaesti sjedi za vratima sam. Toim je bio starješina, pa pošto nije imao djevojke, iz­ gubio je čast, te su ga otjerali za vrata. Kad moja žena unigje unutra, sjede kod onoga za vratima, a on ni pet ni šest već joj odvali šamar govoreći: „Što si tako zakasnila, šta si do sad radila, pa da ovdje za vratima sjedim." Kad sam to vidio, bijaše mi vrlo teško i nijesam mogao predurati, da ne trgnem sablja i ugjern megju njih u sobu. Oni bijahu bez orajKako sara utrkao u sobu odrubim onom za vratio^ glavu, te onda zagjem redom, gdje sam kojeg pogođi9 Tako ih sve pogubim, a cure su sve pobjegle. Kad prebrojim trupove, bilo ih je dvanest, a glava je danest. Glavu onog iza vrata ujagmila je moja žena i odnijela sobom. Za tim izagjem otale i odem kući Kad sam taraam bio na kućnim basamacima, sretne me žena i stane me pitati: „Gdje si ti bio u ova doba što si zakasnio ?" Onda trgne iza legja nekakvu šipku udari me njom govoreći: „Do sad bio moj čovjek a od sad magarac." Kad se ja zagledah, kad li ja pravi magarac. Počnem govoriti, ali ričem. Ona me istjera a ja onda pogjem hodati po sokacima i merajama. Djeca su me gonjala, jahala, podbacivala mi konjskih muha i što sve nijesu radila od mene jadnika. Jednog jutra pasao sam na jednoj meraji, kad eto ti ide nekakva žena sa djevojkom. Kad su bili pokraj mene, reče ona djevojka: „Vidiš majko onog hajvana, šta bi rekla, ko je. ono?" „Magarac, eto ko je!" odgovori joj mati. „Ne majko, ono je Temin pađišah, pa je ono njegova žena od njeg uradila. Već kad bi on obreko da će mene uzeti za ženu, ja bih ga izliječila." Kao o<tm to Ćuo pristanem za njima, pa bih htio da progovorim, ali ričem. Mati one djevojke nagovarala ju je da me izliječi, a ona ne će. I ta je djevojka bila megju onim arapima. Ja joj se stanetu umiljavati i ići za njom sve do njezine kuće, te unigjem i u avliju. Za tim se cura okrene i upite me tri p u t: hoću li je uzeti; a ja svaki put mahnem glavom i zagrebem nogama, biva da hoću. Ona nabere nekakvih trava pa ih svari, te mene polije onom vodom još reče neke čarolije, pa veli: „Do sad bio magarac, a od sad Temin pađišah." Onda meni svanu, ja opet postađoh čovjek. Ona mi dade jednu šipku i reče mi, da idem pa da ja gledam da prije udarim svoju ženu njom i da rečem: nek se pretvori u što bilo, u kojeg bilo hajvana. Ako ja ne bih nju prije udario svojom šipkom, nego ona mene, reče mi, da se ne ću moći više nikad izliječiti. Ja je poslušam, te odem kući, kad sam bio tamam uz basamake, ona bijaše opet izišla sa šipkom i počela govoriti ono isto što i prije, a ja se davranisali te odmah udarim nju šipkom i progovorim: dosad bila moj Gjul, a od sada crna čavka. Kad sam pošao u sobu, ona uleti prije mene, te krilima ogrli nad ogledalom onog arapa glavu, koja je visila u zlatnoj čevrmi. Za tim sam ostavio onu glavu u podrum", reče šah mladiću i povede ga dolje. Kad je mladić svojim očima vidio čavku i glavu, sad je vidio da će moći potpuno odgovoriti na teško pitanje. Onda mu opet šah reće: „Dragi mladiću: ti si dobar i čestit, za to ti je i Bog dao, te si se učuvao od smrti. I ona što je tebe poslala i ona je bila u onom kolu sa onih dvana­ est arapa. Nego kad odeš k njoj, reci joj, ako će se proći onog posla što ga je do sad radila i doći ! 1 < i ] I i I ] I ■ | I I | i i I ] ^ I j t I �BEHAR n t6be, onda joj obećaj, da ćeš je uzeti. Još nek one sve poživi što su okamenjeni, pa onda je uzmi. Mladić se oprosti sa šahom i izigje iz kuće, te nagje svog druga gdje ga čeka. Za tim se vrate oba na pri­ jašnji način na ono polje gdje je dorat ostao. To je sve svršeno za nekoliko časaka. Mladić se rastane sa dobrim i ode uprav djevojci. S njom se naredi onako, 141 kako mu je šah rekao, te ona dogje t&be i poživi sve pa i njegoAru braću. Ona se spremi, a njemu nije tre­ balo kupiti svatova, nego oni poživljeni bili su mu sva­ tovi. Braća se izgrle i oni se na putu kući idući ožene, te provedu svadbu u najboljem veselju sva trojica Zabilježio: E. M. LI STA K Književnost. napisao Ivanov. Primili smo na prikaz knjižicu pod gornjim naslovom, koju ne bismo ni mi znali drugo„Papirnati križari". Naš članak pod ovim naslo­ vačije nazvati, nego što ju je vrlo zgodno sam pisac vom u B. broju „Behara", kojim smo ustali na obranu nazvao: „legenda iz bosanskog života", jer je u njoj Islama, a protiv nedostojnih napadaja lista »Kara- sve legendarno: i tehnika i sadržina i obrada, a naj­ dzića«, naišao je na sveopće odobravanje. Mnogi nam viša je legenda u tom, da je to iz bosanskog (1) ži­ prijatelji usmeno i pismeno izraziše svoje zadovoljstvo vota, jer osim toga dodatka „iz bosanskog života" u i priznanje za našu uspjelu obranu, a i domaće no­ cijeloj legendi nema ništa bosanskog — ni historijskog vinstvo bez razlike smjera odobrilo je naše stanovište ni sadanjeg. U pravom smislu legenda 1 Vamik. a osudilo „Karadžića** radi njegova ogavnog i nedo­ stojnog članka: „Za što Turci ne jedu svinjsko meso**. Tako je „Bošnjak** donio na uvodnom mjestu lijep Kulturne bilješke. članak, u kojem odobrava naše pišanje, a najoštrije — kako i treba — osugjuje „Karadžića**; — mostarski MisirsH muftija u bečkoj dvorskoj biblioteci. Mije *Osvit* našu obranu prenio u cijelost*, a poslije sirski muftija Muhamed Abđullah, koji je pred neko­ napisao odrješit i oštar člančić protiv nekog Lepušića, liko dana boravio u Boču, posjetio je tom prilikom i koji je htio da se obrani radi neke pjesmetine, što je dvorsku biblioteku. Taj veliki dostojanstvenik, koji kao izišla u „Vijencu** pod naslovom „Gjulsa** i koju smo mufijau Kahirifungira kao najveći sudac u duhovnim, na­ mi takogjer osudili. Sad napokon evo i raost? ka ročito đuhovno-pravnim pitanjima i koji je ujedno i *Zora* u svesci za juni donosi malu noticu o nKa- profesor u Azhar-džamiji, tom misirskom universitetu, radžiću**, te ga prikorava radi članka: „Za što Turci primljen je vrlo lijepo pri tom svom posjetu, gdje ga je ne jedu svinjsko meso**, kojim da je teško uvrijedio dočekao direktor biblioteke dvorski savjetnik KaraMuslimane. Drago nam je ovo zabilježiti, da se je baček. Vidilo se na njemu da je vrlo veseo, što je nažao bar samo jedan srpski list, koji makar i blago mogao tom prilikom arapski razgovarati, a uz to i prikorava nedostojni postupak „Karadžića**. stručno-tehnička razjašnjenja u svom materinjem je­ Prilog za istraživanje motiva naših narodnih pje­ ziku čuti. Osobitu je pozornost svratio visoki gost na sama; napisao M. Cherubin-Šegvić, tisak Dioničke ti­ persijke miniature u izložbi, gdje se je dugo zadržao skare u Zagrebu. Poznati pisac i kritičar Ch. Šegvić, i mnogo koješta sebi zabilježio. Njemu je bila sasvim (Pier Lučki) napisao je raspravicu pod gornjim nat­ tugja i nepoznata tehnika na mnogim izloženim per­ pisom, u kojoj istražuje motive naših narodnih pje­ zijskim krasopisima, koja svraća na se pozornost time, sama usporegjujući ih sa narodnim pjesmama drugih što su slova (harfovi) izrezana iz papira, pa prilije­ naroda, osobito sa grčkim. Šegvić u svojoj raspravici pljena, mjesto da su kao obično naslikana ili napisana. kuša opravdati thesu profesora Maretića, da su naime Najviše su ga zadivili slikani rukopisi Haririje i dru­ iz priča, koje su prije kolale u narodu, nastale mnogo gih djela, koja su posvećivana i poklanjana pojedinim kasnije naše narodne pjesme, te nastoji dokazati uspo- sultanima. Pošto, je u Misiru rašireno vjerovanje, da regjivanjem naših narodnih sa grčkim narodnim pje­ u bečkoj dvorskoj biblioteci ima vlastoručno pismo smama, da je većina motiva naših narodnih pjesama Alehissolamovo na nekog grčkog valiju, to je zaželio zajednička i ostalim indo-evropejskim narodima i da muftija, da taj list vidi, ali je dobio odgovor, da je se ne može govoriti o kakvu prelazu i prenašanju iz to mišljenje krivo; u turskoj hazni nalazi se pismo, jednoga naroda u drugi, i da sva originalnost naše za koje se dugo vremena mislilo, da potiče od Alejpjesme sastoji u lijepoj formi, kojom su zaodjenuti hisselama, ali je i to bez sumnje krivo. Naprotiv je ti motivi. — Misao, koju je istaknuo vrijedni pisac imao dvorski savjetnik Karabaček, da iz kolekcije panije, Što no se veli, na jabanu, ali bi trebalo zasukati pyrusa nadvojvode Kamera pokaže muftiji najstarije rukave, pa to jasno i temeljito opravdati i dokazati. dokumente islamske kao ratne naloge nekojih asliaba, Takova stvar ne da se na lahku i brzu ruku dokazati arapskih vojskovogja, koji su zauzeli^Misir, megju raspravicom od 20. stranica. Tu se hoće i više poma­ njima takogjer i jedno pismo, na koje«? je bio munur gala i vrela (kojih pisac, kako sam veli, nije imao pri Amr ibnul-Asa, hazreti Omerova vrho^hog zapovjed­ ruci), a ho£e se i truda, spretnosti i spreme, a ova je nika, od kojeg se muftija nije mogao lahko, da rasrasprivica i uza svu spremu i sposobnost pisca — stavi. U odjelu za rukopise proučavao je naučeni misirski dostojanstvenik dulje vremena arapsku raspravu pisai/a olahko i na brzu ruku. Knjeginja Jelena, bosanska legenda u četiri čina; od Asmeije o imenima životinja u najstarijem bečkom �BEHAR 142 rukopisu, koji potiče iz desetog stoljeća. Pošto je vi­ soki gost dosta toga razgledao, oprostio se sa direk­ torom vrlo usrdno i ostavio biblioteku, zahvalivši se direktoru za uslugu i razjašnjenja. —h— Pogled, po svijetu. U najnovije vrijeme francesko-turski sukob svraća na se pažnju a tim za'čudo kao da zavlada mir u Albaniji.-Po tom se jasno vidi, kad političari nemaju gdje god pravog prijepera oko kog bi se zabavili, onda buknu bune u Albaniji. Društvo koje gradi Kee-ove u Carigradu, francusko je, pa se pobudila sumja u turske vlade nii to društvo da ono stoji u svćzi sa Mladoturcima, tobože pomaže1 im bježanje iz domo­ vine i t. d. Turska je vlada počela tom društvu pra­ viti smetnje, a najposlije uskratila mu i*koncesiju. Da­ kako da je taj korak turske vlade bio osjetljiv za društvo', te se je sad u prijepor upleo i francuski po­ slanik u Carigradu Constans. Da se prijepor kako god riješi, turska se osjetila pod pritiskom, te novine re­ koše,’ da je obećala otkupiti cijelo društvo, a kasnije da je povukla svoje obećanje; ali pošto turske novine o tom šute, ne može se znati za sigurno, da li je baš ta kravica na njihovoj strani, kako evropske novine pišu/U sljed toga se taj prijepor tako zaoštrio, da je francuski poslanik ostavio Carigrad, ali čini se, da franceski m in istar vanj. posala Delcase nije sporazuman s ko­ racima poslanika Constansa, te će valjda morati osobno povući konsekvencije svoje naglosti. S v a š t i c e . Štednja. Zar nijesu naši stari rekli: na jednoj pari po četerest uzlova veži. Tim su riječima htjeli da kažu veliku vrijednost te važne grane domaćeg gospodarstva i to još u ona stara vremena, kad su potrebe mnogo manje bile. I zaista nikad ni koliko riječi nije mnogo, Sto se o Štednji rekne. Glasoviti en­ gleski spisatelj Ch. Dickens formulira štednju ukratko ovako: Godišnji dohodak 1000 kruna, godišnji izdatak 999 kruna 99 helera; pošljedica toga: napredak. A godišnji dohodak 1000 K., god. izdatak 1000 K. I h., pošljedica: nazadak. Ako od najmanje zarade svoje uvijek mećeš nešto na stranu, za neko si vrijeme zgodan čovjek; naprotiv da imaš ne znam koliku zaradu godišnju, ako ti to ne može, da đoteče, siromah si, pa da si najveći ve­ likaš. Često se čuje: nta za krajcar ni zgodan ni si­ romah ;B ali nije tako ! Kako je teško i krajcar zaslu­ žiti !u A mnogi je već iskusio, kako gdje kad baš zbog onog krajcarića ostane posao nesvršen. Recimo žuriš se nekud, da vlakom otputuješ, zove te važan posao. Kad na stanicu, . da uzmeš kartu, maujka ti krajcar. Ako ga nemaš, ne ćeš dobit karte, no ćeš ot-ić, osta posao nesvršen, a ti se vraćaš kući nezadovoljan. Ta davno je u nas rečeno: para groš namiruje. Često se opravdana štednja naziva. Škrtosti, ali treba da znamo, da ui škrtcu ni štediši nikad ne će ptić obraz za maijju ii veću, svotu, dok oni koji se razmeću novcem i, trošo više nego im podnosi, samo da &e, pokaži^ kad bilo osramote se, jer im dug nadmetHP prihod.*Za to budi vazda ono što i jesi t. j, tro$j pnolikp, koliko ti podnosi, a ne više kao da se za drugog izdaješ. Nikad no kupuj ono što ti ne treba i bez čega Vlasnik: Adeui aga Mešić. moreš biti, jer nko kupuje, što mu ne treba, prodavače i ono što mu trebaM. To je narodna poslovica, a po. znato je, da su poslovice uopće nekakva pravila, koja su postala gorkim iskustvom naroda. Dakle nije to u đžabu rečeno. Čovjek se prevari, nosi gotovih para u džepu, opazi nešto na čaršiji i odmah mu se i potreba stvori za tu stvar, Jli: učini mu se suviše jeftino, po. lakomi se, pa kupi. Za to ne prenagli se, ne kupuj i ako si baš odlučio kupiti, a ti stvar dobro razmotri’ Ako ikako možeš, odgodi kupnju do drugog dana, jer more biti da drugi dan ne ćeš osjetit one potrebe, da je kupiš. Dosta ti se puta svidi neka stvar samo za to, jer je ti nemaš. A kad je kupiš, onda s njom u kraj, ti novac izdao, a ona sad truhne. Za to ograniči svoje potrebe, stegni ih na najuže nauči se pregarat. Pregarat je doduše teško, ali po malo se vježbaj i u tom, pa kasnije če biti lakše. Čuvaj se dugova! A Šta sti u istinu dugovi? Uzeo si nešto, nadajući se, da ćeš zaraditi, pa to platiti, a ne znaš ni hoćeš li živiti do to doba. Dakle uzimaš ua račun onog vremena, komu ni gospodar uijesi. Dug rasku.ćava kućo, razara život, ubija sreću, prati te kroz čitav 'vijek, pa te ne pušta iz svojih pandža, kad si jednom pao u njih, oduzimaju ti svaki slatki čaj radosti, a uvećavaju tugu i brigu. Bilježi tačno sve svoje dohotke i izdatke, kod brojeva nema hatura, brojevi će ti vazda kazati kako stojiš. Pokazaće ti: za što si izdao previše novaca, a za što premalo, gdje si prekoračio, a gdje uštedio, Ako ti što preostane za budući mjesec ili godinu, onda je jasno da dobro stojiš; valja li ti makar mali dug platiti u budućnosti, onda je zlo. Uloži malu svoticu u trgovinu, blago ili kupi samo kokoš, izdatak ćeš taj za kratko vrijeme i zaboraviti, al taj mali kapital ne će zaboravit tebe, jer će se brzo umnožiti i po vre­ menu sve veći bivati. Narodne zagonetke. S abrao: Halid Šaran-Trebiujac GuSter gaćer n a v rh kuće plete gaće. Ž uta tu n a pre!etila preko D uvna, gvozdena kljuna, a drv en a repa. N asred mora bulbulovo jnje. Crno, maleno svu nuć c ara varalo. D vije se dede kroz plot tegle. Biće, bude, a vode ne pije. Sve sijeno izgori, a pojata osude. Osam b raće jednu opuiu kroje. U. U n aieg gale oko n a v rh rep-t. 10. P reko m ora kupina. 1. 2 3. 4. 6. 6 7 8. Odgonetke. Odgonetka zagonetke od Šeinsuddiua iz 7. broja „B ehara": U vac, iver, alem, kreć, P ren j brat, srna. deva, voda, nila, B um a, abar, vrat. lam a, kila, B u si: U veler se dan hvali. Odgonetnuti: Fehim U. Baldau&ević, ud. trg . Škole i ASik u m e r, oba u Sarajevu. Odgonetka radunske zagonetke od 3 Cice iz 7. broja „Beba: a 1 14 M 4 2 | 9 | 4 | 3 1 | 8 | 2 | 3 7 | 1 | 6 ] 6 7 14 14 j 1 111 1 6 0 | 2 4 |6 1 | 6 2 i 1 4 I. ‘ 5 j 6 Odgonetnuti: Šem sudm , F eh im H BaSdnuAević nueffik trg. Škole > A iik O m er, sv a tri u S m sjev u , A bdurezak Hifzi B jelavac, avrSeni ndenik rnždije n M ostaru. Odgovorni urednik; Edhem Mulabdić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. �BEHAR n 143 Na r odne pošalice. Sabrao A ta Nerćes. no mi ti neki svekar došo s rada u večer kući, pa sic da se odmori: izvadio ćibuk, napunio, pa hoće da iskreše. Ko bilo mrak a svekar bogme i obncio suviše, pa nije vidio iskresati. Zov ne nevu, mu posvijetli. Dogje nova s lučom pa posvii, a on ti počiue: kreši, kreši, al nikako trud '! da uhvati. — Ama babo, kako bi bilo da s luča pr ipališ — reći će mu neva. — lla, bal te odnio — viknu on veseo, — što mi prije ne kaza, već pošto se namučili krešući. Neka punica imala vrlo lijepa zeta, pa ga odveć volila. Eto svakim danom davala mu svo ponajbolja jela, da jcdo. Bogme dan po dan, pa joj so i dosadilo, a zet naučio pa joj dolazio. Kaže ona čoeku, da ga kako skijv^ s vrata, a čoek joj rekne, da mu iznese ćevapa dobro, paprikom nabiberena, i veli još, k tome ljuta luka. Tako j učine. Kad je zet jeo, sve mu, daje kabil, varnice s očiju sipale, a stidio se reći da ne može. Luk ga ujeo opet za oči. pa suzio. — Ama šta ti je zete, što plačoš? pit ga punica. — Ah, na um pala mi- moja rahmetli naaa, sto mi je puta kazala, ne budi pohlepan. — Poslije Je regje punicu pohodio. Ono opet pohodio neki zet punicu, pa kad se je već svijet skupio da ga vide, reći će mu punica. — Pa gledaj dobro, zeto, kako ćeš pred ljudima Što krupno izgovoriti, neka vide kakva imam zeta. Helc, već kad su se skupili svak po nešto reko, a zet se mislio šta će najkrupnije. Svako iščekivao, šta ćo zet reći. Pošto siromah nije mogo ništa krupnije naći, vikne koliko ga je grlo nosilo iz budžaka: „badanj!" Svako živ ogrizno u suzama od smijeha, a punica da pukne od stida. * Ono ini ti neki seljani čuvši od hodže, da imaju ćitabi, pogju u Sarajevo da kupe. Došli u Sarajevo, pa nabasaju nekom bardakćiji na dućan. — Šta ćete? veli im bardakčija. — Ama čuli smo, dušo si mi slatka, da imaš ćitaba, pa da kupimo. Bardakčija se desio poalčak, pa im negdje na­ hvata sršljenova, napuni jedan bardak njima i rekne. — Evo ljudi, ponesite ove ćitabe kućama, svi se u jednu odaju zatvorite, a dobro naložite ama nikom ne dajte ni izaći ni unići, pa sve pucalo — Oni plate i nagna kući. Došli doma, pa se u muhtarevoj jednoj sobi zatvorili, i sve onako učinili kako im je trgovac nasihat učinio, suviše jedan izvana čuvo vrata, da ko ne unigje unutra. Otvore oni bardak, a sršljeni ih počnu peckati, oni onog oni onog, digla se graja. Oni na vratima ne đšl izaći. Nekako jedva razlupaju vrata i izagju, pa vele: „Vala i ako se namučismo, beli se i naučismo." Male priče i dosjetke. Sabrao i preveo Vamik. Pjesnikova nagrada. Pripovijeda se čudna priča o nekom balifi, koji je pjesnicima poricao svako pravo na nagradu za nji­ hove ode (pjesme pohvalnice). Ovaj halifa, čije ime nije ubilježeno, imao je tako jaka memorija *(kuvei hafizu), da bi upamtio svaku pjesmu, koju bi čuo samo jedan put, te bi je znao iz riječi u riječ opetovati. Osim toga imao je jednog roba, koji kad bi čuo pjesmu dva puta, znao bi je na iznst, i robinju, koja kad bi je čula tri puta, mogla ju je posve pravo i doslovno opetovati. I tako, kad bi došao koji siromašni pjesnik, da ispjeva pjesmu u pohvalu halifi i da dobije nagradu, halifa bi mu rekao, da će ga nagraditi su onoliko zlata, koliko je pjesma teška sa onim na čem je na­ pisana, samo ako je pjesma nova i originalna (nje­ gova). Naravna stvar, da bi pjesnik, svjestan, da je pjesma njegova, počeo pjesmu čitati, a kad bi do­ vršio, halifa bi uskliknuo: — To nije ništa novo, to je stara pjesma, ja je znam na pameti — i tada bi je glasno opetovao. — �144 BEHAR Ama ne to — nastavio bi halifa — nego tu pjesmu zna i moj rob! — koji bi tada stupio iza zastora i pjesmu ponovio, a za njim na halifin mig i robinja, koja je takogjer slušala iza zastora. I tako bi se svaki pjesnik povratio bez nagrade, ne mogavši protumačiti, kako je to moguće, da je on smislio i spjevao od riječi do riječi pjesmu, koja je već postojala, a za koju on nikad čuo nije. S a n . Neki trgovac, koji je stanovao u El-Kahiri u mahali El-Hamafi sanjao je jedne noći čudan san Njemu se pričinilo, kako iz njegove kuće iznesoše jedanaest mrtvaca koji su od kuge poginuli. Probudivši Se obuzeo ga je još veći strah, kad je izbrojio, da upravo u njegovoj kući ima deset drugih osoba i on jeda­ naesti ! U jutru čim se rasvane, sazove sve svoje uku­ Za ovo čuo i glasoviti pjesnik Asmai i dosjetio ćane i reče im,: se carevoj ujdurmi, smisli lukavo, kako će ga nad­ — Niko ne zna u gajib (u budućnost) osim Bog, mudriti, a ujedno mu se i osvetiti za sve prevarene ali ja sam noćas sanjao čudan san, pa vas opominjem pjesnike. Radi toga sastavi on odu u najtežem stilu, u da budete gotovi i pripremni za smrt, i tad im pripo­ kojoj su bile upletene najmučnije i najregje arapske vjedi, što mu se snilo. riječi. Kad je odu sastavio i napisao, preobuče se i I doisto sutra dan mu umre najstariji sin (a to lice zamota poput pustinjaka, da ga halifa ne prepozna je bilo godine 1835., kada je u Egiptu vladala kuga), i tako se uputi u carski dvor. iza n jega doskoro žena mu, i tako za kratko vrijeme — Odakle si, šta li želiš, brate arabine? — pi­ sve deset ukućana, a sam on ostane na životu. tao ga halifa. Sad više nije ni najmanje sumnjao u svoj san, — Neka Bog uzdrži na pravome putu cara te je samo čekao na zadnji čas, kad će i on da ostavi vjernih! Ja sam siromašni pjesnik iz porodice Kaudi, ovaj svijet. sastavio sam jednu pjesmu u pohvalu našem halifi, Kada su ukopali i zadnjeg člana njegove poro­ koju želim čitati, — lukavo se previjao Asmai. dice, uvrati se nekom prijatelju na dućan, da mu — A jeste li, brate arabine, čuli naše uvjete? ispnpovjedi taj čudni i grozni san, veleći, da je sada — Ne care vjernih, a kakvi su to uvjeti? -.a njemu reda. Prijatelji su ga odvraćali od toga, — Ako pjesma nije tvoja, ne ćeš dobiti nikakve ali se oa nije dao razuvjeriti. nagrade; a ako li bude tvoja, dobićeš onoliko zlata, — Možda ću ja još večeras umrijeti, te vas pri­ koliko pjesma teži sa onim, na čem je napisana. jateljski i radi božijeg rizaluka molim, đogjite sutra, da me opremite i na grob ponesete, — molio je on — Šta? Da bi se ja usudio prisvajati tugje i svoje prijatelje. — Ja sam već — nastavi siromašni lagati pred jednim vladarom? Bože me sačuvaj! Ja trgovac — kupio ćefin i sve, što treba za pogreb, a pristajem na uvjete, a vladar vjernih neka sudi! sve ćete to naći u mome dolafu u spavaćoj sobi. — Budu li sobna vrata zatvorena, a ja vam se ne ozovem, Za timf glasno i polagano izgovori svoju pjesmu. Halifa je bio iznenagjen, blijedo i ukočeno gledao slobodno ih obijte, ja sam mrtav. I čim je sunce zašlo, on se lijepo za smrt pri­ u pjesnika, kao da se od nešta silno uplašio. Ama ni da bi jednu riječ upamtio. Pogleda na roba, a on ni premi : uzme abdest, klanja, dovu učini i legne u po­ makac, namiguje na robinju, a ona ni da probijeli. stelju sa čvrstim uvjerenjem, da mu je kucnuo Neprilika, ali treba riječ održati. zadnji čas. Kada se je posve smrklo i sobom potpuni mrak — Brate arabine, u istinu je tvoja pjesma, ni­ zavladao, njemu se pričinjalo, da u onim mutnim kad je prije čuo nijesam; pokaži dakle na čem je sjenama vidi strašnu sliku angjela smrti (Azraila al. pisana, da ti dam onoliko zlata, kako sam obećao! se l) Na jednom mu pred oči izašao cijeli njegov prošli — Pošalji, care vjernih, jednog svoga roba, naka život, rad i živovanje: i najmanja sitnica, koju je je donese! on već davno zaboravio, sad mu je jasno i bistro — Da donese, šta? Zar nijesi pjesmu ispisao na stajala pred očima kao javni tužitelj. Spopao ga strah, papiru? — halifa će u čudu. za sve se kajao i molio oproštenje. U tom smrtnom — Ne, gospodaru! kada mi je došlo nadahnuće, strahu, na jednoč opazi kako se nekakva sjena vuče da ispjevam odu u slavu našem halifi, nijesam imao od sobnih vrata prema postelji. Sav prestravljen u pola kod sebe papira, a ne imajući ništa drugo, urezao glasa izmuca: sam je na jednoj mramornoj ploči, što mi je ostala — Ko si? iza oca i eno je u dvorištu tvoga dvora. — Polahko, ja sam Azrail, angjeo smrti 1 — odgovori sjena svečano i jakim glasom. Halifa, držeći se obećanja, nagradi pjesnika, ali da ne bi i u buduće nasio sličnoj lukavštini, odsele Na te riječi siromašni trgovac krikne i pokrije je i on nagragjivao pjesnike po starom običaju arap­ se jorganom po glavi, kao da je htio od smrti po­ skih halifa. bjeći. Ušutio se pod jorganom, da gotovo ni disao �BEHAR n nije, strahujući svaki čas, kad će' mu neumoljivi angjeo potegnuti dušu. Prolazile dekike, prolazili i sahati, a da on ipak nije prestao misliti, da je kucnula zadnja dekika; mislio da angjeo ćeka, dok se on na smrt pripravi. Tako se i svanulo, a on još uvijek u strahu, ni da bi se maknuo. Kada su — prema njihovu obe­ ćanju — došle komšije i videći ga onako pokrivena i nepomična, počeše ga zvati. — Nijesem još mrtav, * odgovori on, da se jedva čulo, — ali je angjeo smrti već bio tu, sigurno će sada doći, pričekajte i ukopajte m e! — Ma božiji čovječe — rekoše mu komšije — za što si ostavio otvorena vrata od sobe i dvorišta? — Ja sam ih zaključao, ali ih je angjeo smrti otvorio 1 — Ali kakav je ono čovjek u dvorištu ? • — Ja ne znam ni za kakva čovjeka, ja sam u svojoj kući sAm; — biće to angjeo smrti, koji se i vama ukazao da ga vidite. — Ne, ono je hrsuz (kradljivac), koji ti je cijelu kuću orobio i sve zgotovio da odnese, ali ga upravo u tom času na sred dvorišta smrt zatekla. — Hvala Bogu! — uskliknu trgovac — to je onaj jedanaesti, kojega će mrtva iz moje krče izni­ jeti, ja sam bez dvojbe spašen. Tako je i bilo. Hrsuz čuo njegov razgovo* sa komšijama, te se požurio da mu te noći kuću obi, 145 ali — smrt mu pomela osnove. Trgovac veseo, da je ostać na životu, hrsuza lijepo opremi i kao jedana­ estog mrtvaca iz svoje kuće sa komšijama do mezara otprati. Opomena. Glasoviti arapski halifa Harun-el-Rešiđ pozove jednom zgodom na dvorsku zabavu pjesnika Ebu AtaHize. Kad je bilo najviše veselje i smijeh, hali£ia umoli pjesnika, da mu u stihovima opjeva njegovu slavu i dvorski sjaj. — Care vjernih! — poče pjesnik. — Živi i uži­ vaj dugo, mirno i veselo sve ugodnosti ovoga svijeta! — Dobro si rekao, samo dalje! — Neka budu ispunjene sve tvoje želje i osnove! — Dobro, samo dalje! — nestrpljivo će halifa. — Ali, care vjernih, kad ti kucne zadnji čas, kada oči stanu i u nebo zapru, a duša u grlo dogje, — oh! onda ćeš silni gospodaru, — uvidjeti, da je ovo sve ništa, da je svijet prolazan i da si živio u tami i opsjeni. . . Na ove riječi halifa proplaka kao malo dijete, a njegov vezir Džafer Bermeki stane prekoravati pje­ snika, za što ožalcšćuje halifu, u mjesto, da ga raz­ veseli. — Ne prekoravoj ga, — reče Harun, — nego mu budimo svi zahvalni. Mi živimo u zabludi, a to ne znamo, mi smo na krivom putu, a to ne opažamo; — on nas je iz toga izbavio! Hvala mU I NARODNE UMOTVORINE. Djevojka i Behar. Rodi gora na kite behara, Ravno polje drobnijem biserom, Tud prolaze kićeni svatovi. Svi svatovi droban biser beru, A djevojka u kite behara; Govore joj kićeni svatovi: „Oj bora ti kićena djevojko, Što ti bereš u kite behara, Što ne bereš drobnogabisera?" Odgovara kićena djevojka: „A bora mi, kićeni svatovi, U mom dvoru puno roda kažu, Divojka je tugjina bratila: „Oj tugjine, moj po Bogu brate, Provedi me priko Romanije Bez govora i bez razgovora!" To je momak za Boga primio, Uze curu za bijelu ruku, Pa je vodi uz goru zelenu. Kad su bili na srid Romanije, Posestrima pobratima pita: „Pobratime, Ćij’ su ono dvori?" „Posestrimo, tvoga pobratima." „Pobratime, kakvo je veselje?" „Posestrimo, ženi ti se pobrol" „Pobratime, čija je divojka?" „Posestrimo, vodim je za ruku!" „Pobifrtiine, ujeli te vuci!" Meni majka malo ruha slaže, Ako kome ne doteče dara, Dosta j ’ dara i kita behara." Zabilježio: E sađ S alihbegO T lć. Pobratimstvo.. „Posestrimo, tvoji bili zubi 1“ „Pobratime, višali te Turci!" „Posestrimo o tvom bilu vratu!" Druge moje, mušku ne virujte! Nikad s njime same ne putujte! Zabilježio: S . S. �BEHAR 146 U Rasla jela. Rasla jela jelika Na vrh brda velika, To ne bila jelika, Već djevojka velika. Igrala se s momčetom, Momče cura nadigra I stade joj na nogu I na čizmu crvenu. „Tamo s’ tamo, gjavole! Ne staj meni na nogu, Ni na čizmu crvenu, Jer je svijet protuhe, Svašta hoće misliti. Sutra ćemo u kolo, Ne fataj se do mene Već do druge kod mene. Biser mi se prosuo, Pomoz’ der mi kupiti I u kitu k ititi!“ Salem. Vita jela. Ja usadih vitu jelu, Na kamenu, na studenu, Haberi mi dođijahu: Da je jela usahnula, Pa ja odoh, da j ’ obigjem. Kad ja dogjoh vitoj jeli, Al’ to jela mah uzela: Iz žila joj voda teče, Iz debla joj čele lete, A iz grana biser kaplje. Iz zbirke: Fehlma H. BaAčauševića. Tuga za dragim. Voda huči, gora pupči, trava zeleni, Gora će se s listom sastat, a ja nejmam s kim, Moj je dragi na daleku, u tugioj zemlji. Ja mu pišem sitno pismo, „dojdi dragane 1“ A on meni odgovara tužno žalosno: „Ne mogu ti draga doći za devet godini" Progje devet i deseta nasta godina I deseto polovina, nejma dragana! A ja idem u gjul-bašču od većeg jada, D b LŠči mi bunar voda, 'ja je ne pijem, Kraj bunara ruža cvate, ja je ne berem, U ruži mi bulbul pjeva, ja ga ne slušam, Ja uranim svako jutro, pa ga otjeram: „Hajd’ otalen bulbul ptica, tu se ne pjeva!" Badže-Zade. Arzikamberov zaDat. — Pribilježio: Halid Šaran-Trebinjac. — jednom velikom gradu u kome je i car stolovao, življaše jedan vrlo siromah čo­ vjek i žena mu, a imali jedinca sina. Oui nijesu ništa imali od svoga imetka, osim I kuće u kojoj su živili i jednu njivu, na kojoj su radili. Više puta bi prošla i godina, a da na toj njivi ne bi ništa posijali, jer sirote ne bi imali ni sjemena. Njihov sin bio vrlo opake ćudi, al dosta oštrouman dječak, pa mu njihova siromaština zada­ vala dosta brige. On jednoga dana ode u čaršiju, te se dugo mislio, što će i kako ć e ; dok mu nešto pane na pamet. Brže bolje odleti kao soko kući, te reče materi: „Sutra, čim se svane, ako Bog da, majko, valja ti otići našem caru, pa ga zamoliti, neka ti po­ zajmi nekoliko dukata do jeseni, da uzmemo sjemena, pa da posijemo onu njivu." Kad mati ču, šta sin reče, odmah poče plakati, pa rekne svome sinu: „Moj sine, ja se caru ne ću ni maknuti, jer će mene car istjerati i zatvoriti u haps “ Ali sin je moljaše, da ode caru, pa pošto vidje, da se mati nećka, uzme štapinu i natjera je, da u jutro ide caru. Pošto se svane i ograne sunce, stara se opremi i ode caru. Došavši do carskih vrata, zau­ stavi je carski nobečija i ne dade joj ući unutra. Stara njega moljaše, da je pusti caru, jer ima puno posla, ali se carski nobečija ne da ni osoliti. Vidjevši ona, da nobečije nikako ne može umoliti, htjeđne si­ lom da caru unigje; ali carski je nobečija uzme, te baci niz basamake. Ona pošto pane, počne plakati i pomagati, da je i sam car tu viku čuo, te otvorio vrata i upita svoga nobečije: „Šta je to?" Kad no­ bečija kaza za staricu ženu, kako hoće silom da ugje caru, on odmah zapovjedi, da mu je upuste. Stara ugje u carsku sobu i kaže caru po što je došla. Pošto je car sasluša izvadi iz svog čekmedžeta deset du­ kata govoreći: „Čim dogje jesen, da mi te dukate vratiš natrag!" Stara se zahvali caru na toj ljubavi �n BEHAR j reče, da će mu ih vratit* čim prije mogoe. Ona odmah veselo izagje iz carske sobe, te ode svojoj kući i dade novce sinu svome i kaza mu što je car naredio. Primivši sin dukate, odmah ode, te nagje neko­ liko težaka; uzore njivu i svu je posije kukuruzom i tikvama. Pošto težaci to sve lijepo urade, plati im on i težaci odu. Svršivši onu njivu ode kući pjevajući, te reče svome ocu: „Moj babo, ja sam njivu posijao kukuruzima i tikvama, a sada je tvoja briga, da se o njoj brineš, da nam ko ne bi pokrao ono, što smo s velikom mukom uradili. Ja sam munasib našao, da ti uzmeš čador, pa da odneseš na njivu i da ondje gve dotlen ležiš i čuvaš njivu, dok ono ne donesemo n svoju kuću, što s .tO posijali, a ja ću ti svaki dan branu donositi." Otac mu pristane na to, te odmah uzme čador, donese ga na njivu, razapne i ostane čuvati njivu. Sin svaki dan ide i nosi svome ocu hranu i gleda jesu li nikli kukuruzi i tikve. Pošto progje nekoliko vremena, niknu kukuruzi i tikve kako najbolje mogu, te bogme i zametnu se i izrastu. Jedno jutro odnese mali svome ocu doručak, pa obilazeći oko njive pomisli u sebi, da ubore jednu tikvu, pa da je odnese kući, da im mati ispeče lijepu pitu. Što jo smislio, to i učinio, pa to odmah i ocu kaže. Otac ga odvraćao od tog, jer tikve bile još zelene, ali se on ne dadne odvratiti, pa u z d u nožić, odreže jednu tikvu i odnese je svojoj materi. Mati odmah uzme jednu kusturicu, te razreže onu tikvu, ali ima šta i vidjeti: mjesto špica u tikvi sve sami dukati! Majka se začudi, pa to odmah kaže svome sinu. Kad on to vidje, obraduje se, pa reče majci, da ostavi dukate i da nikom ne kazuje; a on ode sve trčući i pjevajući na njivu i kaže ocu, što je bilo u onoj tikvi. I otac mu se obeseli, a on da vidi ima li i u drugim tikvama dukata, uzme nožić, te ubere još tri četiri; kad ih razreže, a ono svaka puna dukata. Tada on ode u čaršiju nagje jednog težaka, koji je imao kola, te se pogode, da mu tikve potrga i dotjera kući. Odmah onaj težak upregne volove, te odu na njivu. Potrgaju sve tikve L težak lih otjera kući. Pošto pretjera sve tikve, on mu plati i on ode kući. Sutri dan i otac i sin uzmu dosta dukata, pa odu u Čaršiju i kupe svega što do sad nijesu imali, i tako napune kuću sa svim što im je trebalo. Sad on uzme deset dukata, te ih dade svojojj majci i rekne joj, da ih odnese caru i da mu lijepo zahvali, Što im je pozajmio. Sjutra, pošto se svane, njegova se mati opremi, ode caru, dade mu ono deset dukata i lijepo mu zahvali. Car primi novce od sta­ rice, metne ih u svoje Čekmedže, pa rekne starici, ako joj opet zatreba, nek slobodno đogje, on će joj opet dati. Ona mu opet zahvali, pa ode svojoj kući. Iza toga jedno jutro rekne sin svojoj majci : „Bogme mati, mi smo sad vrlo zgodni, sad bih se ja 147 htio Ženiti!" — „Pa da Bog da s hajrom!" rekne mu mati. „A odakle ćeš da te oženim?" — „Ja hoću, veli on, da ti odmah ideš caru i da mi isprosiš nje­ govu sultaniju I" Na to mu rekne mati: „Bog te ubio, ti mene sve na zlo nagovaraš, kako ću ja od cara prositi njegovu kćer za te, kad ti nije prilika; a znaš li bolan, da ja odem, da hi me car odma katel uči­ nio ! Što će ti careva kći, kad ti nije prilika, ti traži svoju priliku." Na to će sin : „Nema druge, ja druge ne ću, neg sultaniju, već odma hajde i prosi mi je." Mati ga moljaše da se kani ćorava posla, ali ne ko­ risti. Za to se ona spremi i ode caru na prosidbu. Kad dogje caru on je upita: „Što si došla sta­ rice?" Ona veli: „Čestiti padišahu, ne smijem ti ni kazati, rad šta sam došla, a ne smijem se opet kući vratiti, a da ti ne kažem." — „Ne boj se ništa!" — veli joj car, „slobodno mi kaži za Što si došla 1“ — Onda ona reče: „Moj me sin poslao k tebi, da ispro­ sim od tebe tvoju sultaniju za njega." A car joj odvrati: „Pa dobro, kaži ti svome sinu, da on sjutra s ocem dogje meni." Stara se vrati kući i kaže sinu, što mu je poručio car. Sjutra, pošto se svane, zovne sin oca, da idu caru. Oni se oba lijepo spreme, pa odu. Kad dogjoše u carske saraje i uljegoše u onu sobu, u kojoj car sjedi, upita ih car: „Što ste vas dvojica došli?" Otac je šutio, a sin mu je govorio. Onda ga car upita zna li on kakav zanat? Sin onda reče, da ne zna ni­ kakva zanata, a car mu onda veli: „Moj dragi, evo i ja sam car, pa i ja znam hasure plesti, a ti ni toliko ne znaš. Kad ne znaš nikakva zanata, ja ti bogme ne mogu dati svoje kćeri 1" Onda se sin malo promisli, pa veli: „Dobro, ja evo sad ođoh da naučim što bilo, pa mi bar kaži, kakav bi zanat ti najvolio, da ja na­ učim?" Car mu veli: „Hajde, pa nauči Arzikamberov zanat, pa ću ti onda dati svoju kćer. Sin i otac vrate se kući. Mali čim dogje kući^ reče svojoj materi, da im odmah skuha brašljeoicu, jer će odmah. krenuti na put da traže onaj zanat. Pošto se svane, spremi se otac i sin; naspu pune torbe dukata, halali se sin s materom, pa se rastanu. Otac i sin putovali čitavu godinu dana, dolazili u varoši, sela i palanke i svagdje pitali gdje se more naučiti Arzikamberov zanat, ali mu nitko ne umije da kaže. Nakon godine dana izbiju u jedno mjesto u drugoj carevini, te se svrate u jedan han. Handžija ih lijepo dočeka, ispeče im kahvu i pokaže im odaju gdje će spavati. Tu večer kada^ bijaše iza večere upita ih handžija odakle su i što traže. Oni kažu da su iz drugog vilajeta, pa traže Arzikamberov zanat, da ovaj dječak nauči. Handžija im veli, da ima baš u tom vilajetu taj majstor, koji uči „Arzikamberov" zanat i da nije daleko odatle do njeg; ali kaže im handžija: koje god otišao da nauči taj zanat nikad se �148 BEHAR više nije vratio natrag. Otac zamoli handžiju, da im sjutra pokaže gdje je taj majstor, pa makar što bilo. Pošto se svane, oni ustanu i odu handžiji a on ih doskora povede onome majstoru. Putujući jedno dva sata stignu pod jednu golemu planinu. Onda handžija rečo ocu: Eno vidiš onu ondje pećinu, kad dogješ u nju naći ćeš jednu veliku ploču na četiri ćoše, na toj ploči ima jedna gvozdena halka; ti sjedni na tu ploču, poteg 'i za onu halku odmah će doći majstor i pitaće te, što hoćeš, a ti reci, da si doveo ovo dijete na zanat. Na to se hanđžija vrati u svoj han, a oni odoše u onu pećinu. Kad tamo, nadjoše onu ploču baš kako je hanđžija kazivao, te otac sjedne na onu ploču i zađrma halkom. Ne bi malo, had se vrata u zemlji otvoriše, a ozđol niče čudnovat čovjek. Odmah upita oca, što hoće. On veli: „Je si li ti Arzikamber? Doveo sam ti ovo dijete, da ga naučiš svome zanatu." Onaj Čovjek reče: „Baš sam ja taj majstor; ali ja djecu primara samo na godinu na zanat, pa ako ne nauči za godinu, onda dogji pa vodi svoje dijete !" Otac veli na to. „Dobro evo ti dijete! Arzikamber uzme malog i polazeći u onu jamu, reče starcu: „Dobro pamti kad ti se svrši godina, dogji po svoje dijete!“ To reče pa zatvori onu jamu i ode dolje, a starac ode u han da čeka sina. ošto mali unigje u onu kujiju sa svojim maj­ storom, opazi na veliko svoje čudo, kako svud naokolo kanđilji gore, a đuvarovi se sjaj* kao da su od zlata. Idući tako kujijom, majstor na jedan put otvori vrata jedne sobe, a u njoj mali opazi sve same ljudske kosti. Tada mu majstor reče: „Vidiš to su sve kosti od djece, što su u mene bila na zanatu, pa nijesu mogli za godinu dana ništa naučiti i onda sam ih tu zatvorio, a ništa im nijesam dao jesti, ni piti, te su se eto vidiš raspali, a kosti same ostale, pa će i tebi biti tako, ako ništa ne naučiš." Tu sobu zatvori, a drugu mu otvori, u kojoj bijaše petero djece razapeto na zidu, te reče: „Evo vidiš i ovo sam pe­ tero djece skoro razapeo, pošto nijesu naučili mog zanata." Tu zatvori, a treću mu otvori, u kojoj ne bi­ jaše ništa i reče malome: „U toj ćeš sobi sjediti, a nemoj nikud izlaziti da nijesi jadan, a ja idem, pa ću poslije doći i učiću te.“ Zatvori vrata i ode nekud, a mali ostade sam u svojoj sobici. Kad je majstor dobro odmako, da mu se koraci nijesu čuli, onda mali po­ misli u sebi: pošto bijaše vrlo ogladnio, „kako bi bilo, da ja izagjem iz ovo sobe, pa da potražim po ovoj pećini, ne ću li što naći da pojedem, jer vidim, da mi nema danas ništa jesti." Otvori vrata polahko, upane u onaj hodnik, te gore, dolje po Rujiji ne će li što naći, ali nigdje ništa. Najposlije dogje do jed­ nih vrata, koja su bila sva od zlata, upre u ta vrata, a vrata se otvore i on upane u jednu sobu, koja bi­ jaše kao carska urcgjena. Sve što bijaše prostirke posugja, to bijaše sve od samog zlata. U jednom hu’ džaku bijaše stan vas od zlata, a na njemu sjedi cura kao sultani ja, pa zlatno platno tka. Cura bijaše veoma lijepa, a mali ugleda na njenoj ruci almas prste^ koji se sjaji kao sunce. Čim ona djevojka ugleda ovog malog reče mu„Žalosna ti majka, zar si i ti ovamo došao, da ludo pogineš!" Mali joj veli: „Evo i ja sam došao da naučim Arzikamberov zanat." Cura mu kaže, da je nju taj majstor zarobio od- sedam godina, a da joj sada ima već četrnaest. Mali joj reče: „Molim te, daj ti meni, da ja što pojedem, pa ćemo se onda razgo­ varati, jer sam ja veoma ogladnio. Djevojka mu do­ nese divljačine i hljeba,- a mali se pošteno najede. Pošto se najede, onda zapita djevojku: „Čija si ti i odaklen si?" Cura mu kaže iz kog je mjesta, a on onda veli: „Megjer smo mi iz jednog mjesta!" Sultanija nije mogla da vjeruje, ali joj on kaže, kako je prosio u cara njezinu biva sestru, pa kako ga je sam car naputio, da uči Arzikamberov zanat, a to je učinio samo za to, da on nju izbavi. Tada je sultanija vje­ rovala, da su oni iz jednog mjesta, pa ga onda poče svjetova*:: „Ti češ vrlo lahko naučiti ovaj zanat", — rekne sultanija, — „ali ćeš teško izbaviti glavu; nego se meni akuni, čim nančiš taj zanat, da ćeš i mene izbaviti iz ove kujije, pa ću ti ja kazati, kako ćeš se izbaviti." On joj v e li: „Ti mene naputi samo da ja naučim a ja ti se kunem, da ča te izbaviti samo ako budem živ." Onda ga ona poče svjetovati: „On če, veli ona, svaki dan tebi dolaziti i uvijek će sa sobom donijeti po deset štapova, pa će ih sve o te oblomiti, ali ti dobro trpi, pa se ne boj, i on će te svaki dan na taj način učiti, a kad ti bude pošljednji dan od godine, onda će on donijeti taj dan std štapova i svu stotinu će o te oblomiti, i ako to sto štapova izduraš, onda ćeš biti sretan čovjek na ovome dunjaluku. On će još do malo doći tebi, te će stati pred tobom i reći će ti, da radiš ono sto god on bude radio. Najprije će se on malko stresti, te će se pretvoriti u jedno jaje; on će probiti jajetu ljupinn, te će reći neke tri riječi, koje valja da i ti dobro upamtiš; a kad on reče one tri riječi, reći će tebi, da i ti ponoviš one tri riječi, pa da postaneš jaje. Ti to učini, reci te tri riječi i bićeš jaje kao i on. Pošto postaneš jaje, on će ti roči da budeš opet dijete; a samo reci one tri riječi i postaćeš dijete. Na ovaj će način tvoj majstor tebe učiti; on će ti se stvarati u svašto pred tobom, a najposlije će ti se pretvoriti u bravu i kl jnč, koja će se sama otvorati i zatvorati. Tebi će majstor reći, da se stvoriš u bravu i ključ, ti ponovi one tri riječi i bićeš brava; a poslije te brave, onda će se on u svašto pretvoriti, ali ti se nemoj više ni u što pretvarati da nijesi jadan, jer ako se samo još u jednu stvar stvoriš, objesiće te �n BEHAR kao i onu djecu; a čim ode,' moreš se ti sam vježbati, pa slučajno, ako bi se ti u što i pretvorio, a ne bi se umio povratiti, on će te povratiti kad dogje. To dobro, upamti, pretvori se najposlije pred njim u bravu, pa ti je više dosta, ni on više ne zna, što može sakriti, a da ti ne bi znao; — one riječi dobro pamti, što ti ih kaže majstor. Eto, dragi moj, sad ti je dosta, sve sam ti kazala kako ćeš se vladati, trpi, a sada moreš ići odmah u svoju sobu; jer je njemu vrijeme da dogje kući, a sutra moreš opet meni doći." Mali ode u svoju sobu, umalo da ga „Arzikam­ ber" nije zatekao kod sultanije. Arzikamber nosaše jednog zeca, što ga je ubio u lovu, te unigje u sobu, gdje bijaše sultanija i baci zeca na sred sobe. čim je uniŠao u sobu poče miri­ sati po sobi, te reče: „Ovdje je neko dolazio, kako mi se čini insan. Gdje je sultanijo, kaži ga!" Sulta­ nija reče: „Ne budali, moj junače; ko će meni doći, kad niko za m e'i ne zna. A zar ja nijesam insan?" Pošto baci lov ode „Arzikamber" malome, da ga uči svome zanatu ponesavši sa sobom deset drenovih štapova. Čim dogje'u sobu, metne one štapove u jedan budžak, pa se strese pred malim, postane jaje, pro­ bije ljupinu, te reče malome: „Evo ove riječi, što sam ja govorio, dobro upamii, reci ih, pa ćeš i ti postati jaje." Mali izgovorivši one tari riječi, odmah postane jaje. Majstor mu iza toga reče: „Što god ja budem radio, to i ti moraš raditi. Sad izgovori one tri riječi, pa postani dijete kao što si i prije bio 1“ Mt-li to reče i postane dijete. Arzikamber se stvara u svašta, a i mali isto to čini; te se majstor mu najposlije pretvori u bravu s ključem, koja se sama otvaraše i zatvoraše, te poče govoriti, da se i mali pretvori u bravu i ključ. Mali odmah izgovori one tri riječi i postane brava i ključ. Poslije toga reče majstor malome da postane dijete. On to učini. Pošto svrše reče majstor: „Danas nam je dosta, pa ćemo sutra učiti opet, a ja idem, da ti donesem što da jedeš. Majstor ode, Jcad ne potraga dugo evo ti majstora, gdje ruti iiosi jelo. Dćiiio mu hljeba :i ribe; dade mu jelo, pa od« nekuda, a mali ostane jedući. Sjutri dan ode majstor opet u lov, a mali čim. vidi, da je daleko odmakao, brže bolje ode opet Sultaniji. Došavši u sobu upita ga ona: „Je li sve bilo onako, kako sam ti juče kazala?" „Sve je onako, reče mali, kao §to si mi pripovijedala. Ja sam sve već prvi dan naučio." „Dobro," ;veli ona, „ali se više ni u što nemoj pretvarati pred njim, da nijesi jadan, jer će te objesiti'kao i'one ostale. Ja sam i njima kazala, ali oni mene ne poslušaše, pa eto što se je s njima dogodilo;, pa će i s tobom, ako ne poslušaš, što sam ti rekla. Svaki ćeš mi dan dolaziti, čim on ode u lov, a kad god budeš gladan, dogji meni, nemoj da te glad mori. A sada odmah idi, jer će ti majstor sada doći i dobro pamti, ne pretvaraj se vise ni u što, 149 trpi, a šutil" Mali ode u svoju sobu, a sultanija ostane tkajući zlatno platno. Arzikamber čim dogje kući najprije ngje ma­ lome, te mu reče: „Deder momče, pretvori se u so­ kola!" Mali reče: „Moj majstore, ja ništa to ne znanu" „Kako da ne znaš, reče mu majstor, kad si juče sve to znao? Spomeni one tri riječi, što sam .ti ili juče kazao!" Mali sve govori, da on to ništa ne zna; jer ih je zaboravio. Majstor mu ih opet kaže i reče mu, da ih ponovi. On tuc, muc ne umije ni da ih napo­ mene, Onda se majstor rasrdi, pa progovori: „Ne .ćeš, mene prevariti 1“ Uzme ono deset štapova, prihvati ga, te ono sve deset štapova oblomi o njeg. Mali kroz plač reče: „Nemoj, majstore, sutra ću znati!" Majstor se razljuti, te ode od njega. Tako svaki dan majstor dolazi, bije ga, ne će li se prevariti, pa se u što pre­ tvoriti ili možda ne će li ponoviti ono tri riječi; ali on ne će ni da probijcli, već svaki dan kazuje majstoru, da će sjutra znati. Danak po danak, mjesec po mjesec već se i go­ dina približi. eđnog dana, kad Arzikamber ode u lov, mali vas modar, izigje iz svoje sobe, te ode sultaniji. Kad ga ona ugleda upita g a : „A znaš li ti doba, kad si ušao ovdje?" On veli: „Ja sam one šta­ pove dobro upamtio ; još mi ovdje biti samo tri dana, pa ako Bog da ako izigjem zdrav i živ na naš svijet, ne ću ni tebe ovdje ostaviti." Sultanija kada ovo čuje dogje njemu, poljubi ga u čelo, te reče: „Onaj dan, kad pogješ svratićeš se meni i evo ovaj prsten, što mi je na ruci daću ti ga, da ga poneseš mojoj materi i da joj ga predaš. Ovo mi je prsten moje matere, što sam ga do­ nijela ovdje, kad me je on ukrao od roditelja. Pošto pokažeš ovaj prsten mojoj materi i ocu, onda će ti vjerovati, da si bio kod mene i da si me vidio; daćo ti moju sestru i učiniće te moj otac velikim vezirom, te ćeš kao vezir ostati dok si god živ. To dobro upamti što sam ti rekla, a sada hajde, jer će sad on doći iz lova!" Arzikamber dogje iz lova i odmah ugjo malome, te ga po običaja, kao što je svaki dan radio, izbije ne će li se prevariti, da se u što pretvori, da ga već jednom može objesiti, pa kad vidi da ništa ne zna, onda mu reče: „Još ćeš kod mene biti samo tri dana, pa ako pretrpiš još sto i trideset štapova, onda ćeš ići svome ocu, pošto nijesi ništa mogao naučiti." I maj­ stor ode. Kad osvanu treće jutro, kad se malome navršila baš upravo godina; vidje da je Arzikamber otišao u lov, brže bolje otvori vrata od svoje sobe, to odleti Sultaniji. Ćim ga sultanija ugleda zaplače od veselja, pa mu dade onaj materin prsten govoreći: „Još dan' f �150 BEHAR pretrpi one štapove, pa si spašen. Kad se oslobodiš, onda dogji po me, jer si mi se zakleo, da ćeš i mene izbaviti.“ Mali je upita: „Gdje ću ja ovaj prsten osta­ viti ?“ Sultanija mu veli: „Gdje god bi ga ostavio majstor bi znao za njeg, već ga metni pod jezik, tu A\ ga ne će moći naći. Uzme prsten, metne ga pod jezik, te ode u svoju sobu, oprostivši se sa sultanijom. Arzikamber đogje đonesavši sa sobom sto šta­ pova, te’reče malome: „Vidiš ovo sto štapova, prije ćeš umrijeti, nego ćeš ili izdurati; već brže kazivaj ono, što si od mog zanata naučio i onda ću te osta­ viti čestita dok si god živ!u Mali mu odvrati: „Ja ništa-ne znam, pa eto radi što hoćeš.“ Majstor se na to razljuti, uzme ono sto štapova, te jedan po jeđart sve ili oblomi o njeg, a mali sve trpi i šuti. Arzi­ kamber izvadi svoj tefter, da vidi kad je dijete došlo kad baš to jutro tamam ravna godina dana kad je došao na zanat, pa je sad re d : ako ništa ne zna onda izlazi, a ako zna, onda ga objesi kao i druge. Pošto mali nije kazao, da šta zna, nije umio kazat one tri riječi, majstor ga uzme za perčin, pa ga odnese uz basamake na polje, gdje ga je i primio. Starac sjegjaše na ploči i čekaše, kad će mu majstor donijeti dijete. Pošto izigje majstor na polje, nagje starca, te mu reče: „Evo ti dijete! Kod mene nije moglo ništa naučiti." Kad starac vid! svoje di­ jete, reče majstoru: „Što si od njeg uradio? Kako te nije strah od Boga?“ Majstor se vrati u svoju kujiju a starac primi dijete i ode u han. Odmah dozove berbera, te malog obrije i umije. Tu u hanu starac bio sa svojim sinom čitav mjesec dana, dok mu se je dijete oporavilo. Jedno jutro spreme se oni i krenu svojoj kući. Tako putujući sretnu na putu jednog težaka, te ga upitaju: kuda ide, a on im kaže da ide tu n jedan grad na vašar. Kad mali čuje, da tu ima vašar, rekne ocu, pošto onaj težak ode od njih: „Ja ću se sad pretvoriti u jednog velikog vola, biće o njemu uzica ; pa ćeš me uzeti za uzicu i povesti na ovaj dernek, Ćim dogješ na dernek, skupiće se trgovci da od tebe pazarivaju vola, a ti mene slobodno prodaj, ali ne daj one uzice, jer ako im dadeš uzica ostadoh ja vo do vijeka." Stari se malo okrene na drugu stranu, ali se njegov sin već pretvorio u vola i za njim se vuče uzica. On odmah uze vola za onu uzicu, te ga povede na dernek. Došavši na dernek izvede stari onog vola na pazar. Po derneku hodaše jedan hadžija, trgovac od volova, a za njime njegov sluga nosio punu kesu novaca, te čim opazi onog maconju, odmah prigje starcu i kupi vola za pedeset dukata. Kad ha­ džija plati vola, starac skidc uzicu,. al hadžija no da uzice. Tu čitava galama. Starac veli da je prođo vola, a nije uzico, i tako mu hadžija na pošljctkn pokloni uzicu, i on ode. Hadžijin momak odvede vola u po­ jatu i sveza. Do malo iza tog hadžiji na kći pogleda u pojatu, kad iz pojato izleti nekakvo momče o brže vikne oca. al dok otac doleti, momče već • maknu i pobježe. Kad hadžija zaviri u pojatu i vola nema. Poleti sad na vašar, da traži ono" 0d 1 ' je kupio vola, ali dijete ga prije našlo, te oni tab!f nima vatru, da ih ne stignu, pobjegnu iz too- m-0 ' i pogju dalje svojim puteni. 1 rutujući njih dvojica sretnu jednog čovjeka, koji Ju. jaše pošao na vašar. Mali ga upita: što se može najbolje prodati na tom vašaru, a on reče, da se mogu konji dobro prodavati. Onda mali reče oca: „Jaču se sad pretvoriti u konja a ti me odvedi na vašar i prodaj, me, ali ne daj uzde ni po što, da nijesi jadan^1« Istom što to reče, pretvori se u konja a uzda se za njim vuče. Starac uzme za uzdu i povede ga na vašar Čim ga izvede na vašar, kad eto ti jednog povisokog čovjeka, plavih kosa, te upita starca: Pošto mu je konj. „Stotinu dukata, ni para niže !“ — veli starac, a kupac odmah veli: „I ja uzehi" Odmah izvadi kesu, izbroji stotinu dukata, te ih dade starcu. Starac primi novce p a poče da ukida uzdu „Jok !“ veli kupae, „ja sam i uzdu kupio1*. Tu se posvade, a svijet se agzne eke njih. Ali u taj mah konj se strese, pa se pretvori u miša, pa pobjegne u jednu rupicu, a onaj trgovac strese se, pa se i on pretvori u mačku, pa stane če­ kati nad onota rupom, ne će li miš izaći, da ga udavi. Svijet se začudi tome, to jedni otjeraju starca, a drugi prihvate za kamenje, te onu mačku otjeraju. Starac pobjegne iz tog grada, a i mačke nestane s one rupe, a miš prokopa sebi put ispod zemlje, te izagje na polje ; strese se i postane dijete kao što je i prije bio. Odmah se uputi da traži oca. Kad izagje iz varoši, opazi oca, gdje bježi, te poviče: „Čekaj babo!“ Otac ga pričeka, te se onda zajedno upute. Onda otac upita sina: „Kaži mi, ko je ono bio, Što se pretvori u mačku?" Sin mu kaže, da je ono bio njegov majstor, Arzikamber, „pa eno pošao, veli, da me traži po svi-, jetu, ne će li me na koji način prevariti, da me ne­ stane s ovog svijeta". Onda nastave putovati. Za neko vrijemč đogju pod jednu golemu planinu, a na toj planini ugledaju golem čardak. Od jednog putnika doznaju, da su se u tom čardaku sastali nekakvi lovci bezi, pa hoće da love u toj planini. Tada mali reče oču, da će se on pretvorit u hrt#, pa da ga otac povede i da s onim lov­ cima lovi. .Pošto će on moć ulovit svaku životinju bolje nego begovski brti, bezi će njega begenisat, pa će ga. kupit po što god on htjedne, ali da on ni po što ne da sindžira. Tako sve i bude. On Se pretvori u hrta, pa ga ođ\eđe onim lovcima. Kad su sjutri dan pošli loviti, starčev brt najviše ulovi, a tada ga bozi kupe za dvadeset dukata. Starac skine lanac, pa ode svojim putem, a brt ćim su ga bezi svezali u aharu �n BEHAR odmah se strese, pretvori u dijete, £a pobjegne i stigne oca pa odu dalje zajedno. Poslije dugog putovanja dogju u svoje mjesto, gdje je bio i onaj isti car1. Dogju kući svojoj, a stara im se vrlo oveseli. Pošto, su se nekoliko dana lijepo odmarali, ode sin u čaršijtf i prohoda, pa nagje jedno mjesto na kraju kasabe, gdje nije bilo kuća i tu za­ misli* da načini haman To kaže i oću i nasvjetuje kako će on trgovati u hamamu, a ako ko god htjeđne da kupi, neka ga on proda, ali nek ne da ključa. Mali ode u po noći, strese se i on postane harnam. Otac ode sjutri dan, sjedne unutra i metne uza se čekmeđžu pa svijet počne dolazit da se kupa, a stari naplaćuje i sasipa pare u čekmedžu. Tako on trgovao čitavu godinu dana; kad jed­ nog dana dogje nekakav jabandžija, pa poče iskat od starca, da mu proda hamam. Stari na tb pristane i po­ gode se za ravnu hiljadu dukata. Ali kad Stari primi pare, uze ključ da ide kući, ali sad nastade prava svagja. Onaj hoće ključ, a stari ne da. Vidi stari da se na­ mjerio na majstora, pa ne da ključa ža živu glavu, ali u to pritrka onaj kupac, da mu otme ključ, a stari kad vidje da ga ne more o|/uvat, baci ga u bavu, a ključ se pi;etvori u goluba, 'pa odleti put carskih ša­ raj a. Kupac se na to strese i pretvori u jastreba, pa odleti za golubom. U to vrijeme carska sultanija bijaše otvorila pendžer od svoje sobe i tu vezla. Ovaj golub bj :eći od jastreba uleti u njezinu sobu, pane sultan ji na gjergjef, strese se. i postane kita cvijeća. Sultanija odmah zatvori pendžer i ne dade jastreba unići u sobu. Sad ona uzme cvijeće, metne ga u maštrafu pa ga zatvori u dolaf, da ga niko ne vidi, a Sva se soba uzm irisi od nj cg. Sutri dan sultanija sjegjaŠe sa svojom robinjom u svojoj sobi, kad se na jedan put začuje neko po­ maganje pred njezinim vratima. Ona pošalje robinju da vidi ko ono pomaže. Robinja ode i brzo se vrati natrag pa kaže sultaniji: „Jodna starica moli da ugje tiebi*. Sultanija joj reče da je uvede, a kad starica uniđe zapita je sultanija: šta hoće. Starica veli: „Imam jednog sina, pa mi boluje ima već tri godine, pa mu palo na um tvoga cvijeća, te me poslao tebi, da mi dadeš jednu kiticu. Sultanija odmah pošalje svoju ro­ binju, da joj ubere cvijeća iz bašće, a ma ne da onog iz dolafa. Robinja donese cvijeća i dade ga onoj sta­ rici, a starica ode svojoj kući. Sutri dan ona ista starica dogje u carske saraje pa kad unigje sultaniji, rekne: „Jučer sam dolazila i iskala cvijeća, ti si mi dala cvijeća, ali nije bilo ono, što je u tvom dolafu u maštrafi!" Sultanija joj rekne: „Ja onog cvijeća ne dam, ni svom ocu, a kamo li tvom sinu, pa hajde izlazi mi odmah iz sobe!* — 151 Starica izagje i odmah ode k caru te mu sve kaže što je i kako je. Car pošto bijaše dobar, odmah skoči i povede onu staricu u sobu svoje kćeri. Kad kći ugleda oca, skoči na nogo i posadi ga na šilto. Car odmah zapovjedi, da sultanija izvadi to cvijeće, da ga vidi kakvo je. Sultanija ga izvadi i dade ga ocu. I earu se svidi onaj lijepi miris cvijeća, te ga metne pokraj sobe i reče svojoj kćeri: „Podaj malo tog.cvi­ jeća onoj starici, neka odnese svom bolesnom sinu!“ Sultanija reče ocu: „Stani oče, da ja tebi kažem, ođaklen meni ovo cvijeće, pa ćemo joj onda dati." Sultnnija sve pripovjedi ocu o tom cvijeću. Ona starica stajaše u budžaku, te še zaleti, da ugrabi ono cvijeće, ali u taj mah se ono cvijeće pretvori u proso, prospe se po sobi i jedno zrno odleti caru u mestve; ona se stara pretvori u kvočku i piliće, te počne zobati ono proso. Pošto kvočka sa pilićima pozoblje sve proso, osim onog što je otišlo u carsku mostvu, ono se zrno pretvori u lisicu i sve piliće s kvoćkom podavi. Car gleda sa svojom kćeri i čude se šta bi na jedan put. Ona lisica, pošto pojede piliće i kvočku odo i stane na dvije noge u jednom budžaku i gledaše cara i sultaniju. Car se sada upravo preplaši, te roče: „Kaži se slobodno, a ne boj se. Božja i carska ne idu na manjak!* Ona liši .-a stupi nasred sobe, strese se i po­ stane momak, kao što je i prije bio, te progovori; „Padišahu, je li ovo Arzikamberov zanat? T isi mene poslao ima već dvije godino, da ga naučim, kad sam od tebe iskao tvoju sultaniju, da mi je dadeš, pa evo sam ga naučio.* Car skoči i poljubi ga u ćelo, te ga zapita: „Ivo je ono što si ga udavio?" —„Ono je moj majstor, pa eno vidiš pošao da me ulovi, ali ja njega prije ulovili 1“ U to se on maši pod jezik i izvadi prsten, pa ga dade caru. Carska sultanija kad ugleda onaj prsten, zaplače, te reče: „To je prsten moje sestre, sto je je nestalo ima već deset godina, pa ne znamo gdje je i kako je". Car njega zapita: „Gdje si moju kćer vidio?* A on odgori: „Ona je ostala u Arzikamborovoj kući*. Onda car reće: „Kad mi dovedeš tu moju kćer iz kujije Arzikamberove, onda ću ti dati onu, koju si od mene iskao Carska se ne poriče." Onda on reče: „Otvqri mi pendžer, da idem tra­ žiti tvoju kćer, jer sam joj obreko, da ću je izbaviti". Sad se on..,pretvori u. sokola i odmah odleti kroz pen­ džer u Arzikemberovu* kujiju, da dovede sultanovu kćer. Kad. doleti u kujiju odmah uzme sultanovu kćer i dovede.je caru. Pošto dogje, on mu odmah vjenča svoju kćer i učini ga velikim vezirom. Tako on po­ stade carski zet, pošto se je dugo vremena namučio ; jer bez muke nema nauke. Svoju mater i oca dovede u carske saraje i tu su živili do svoje smrti.’. Poslije nekoliko godina car umre, pa pošto nije imao muš­ koga poroda, onda taj njegov zet postane car. �L I S T A K. Književnost. P a pirn a ti križari,.Kara&Žić“. Kako je poznato našim čitateljima u Alvksincu n Srbiji izlazi srpski list „Karadžić" koji je u svojoj svesci za mjesec maj od ove godine do­ nio članak pod Daslovom *Z<x sto turci ne jedu svinjsko meso /«, u kojem je na najneđostojniji način uvrijedio našu svetu vjeru Islam i sve muslimane. I makar, da je taj edurni člančić ne samo strašna i prostačka uvreda na Islam, nego je i sam po sebi banalan i nemoralan, pravo književno gjubre, ipak se nije našao ni jedan srpski ni srbijanski list, politički, ni beletristički, koji bi na ma koji način prigovorio tom književnom smradu. Ali ka« smo mi po svojoj dužnosti upozorili na to smetlje i ne dostojne napadaje i uvrede odbili na dostojan i doličai način, onda su službenici srpske propagande usmeno i pi­ smeno agitirali, da to uopće u „Karadžiću" nije ni izašlo, nego da je to jednostavna naša izmišljotina. Tako se htjela stvar zabašuriti i na nas odinum baciti, da izmi­ šljamo i ba|agi megju jednokrvnu(?!?) braću" (risum teneatis! !!) zavadu mećemb. Nu to je malo b&snilo, jer je stvar bila crno na bijelu: bilo je „Karadžića", koje smo mogli pokazati, a koje su i drogi vidjeli i na Bvoje se oči uvjerili. Sad se tek našao jedan jedini srpski list, koji je blago i kako no so veli „salonski" ukorio svoga druga radi toga, — jer da su „braća" (??!?) uvrijegjena, misleći, da je i to dosta, da se naivnoj „braći' zamažu oči. A „Karadžić"? — On je bizantinski Sude; iza našeg odgovora izašla su dva broja „Karadžića", a da nije ni problo.vio, ali su se za to pobrinuli propagandini službenici. Uvjeriv se, da nema hasne obsjenjivati, .kao da to uopće nije nikad ni bilo, niti n „Karadžiću" izišlo, okrenuli su stvar na drugu stranu i opet u namjeri, da nas i naš list okaljaju. Sada naime nakon četiri mjeseca izlazi a „Karadžiću" (sveska za august i septembar) izjava, u kojoj se uredništvo žali i to (nemojte se smijati!) od sveg srca(?!) što se desilo, „da je u 5. broju „Ka­ radžića" od ove godifle naštampano narodno predanje „Za. što turci ne jedu svinjsko meso" uvredilo našu dobru i čestitu braću (?!) srbe (oho! u tom grmu leži— propagandin službenik) „Mututued'mce" u Bosni i Hercegovini. Da sr je „Karadžić" time zadovoljio, mi se na ovu stvar ne bi više ni osvrtali, ali njemu nije toliko namjera da se pred „braćom" opere, koliko da nas ocrni i za svoje grijehe okrivi. Za to on u svojoj bizantinskoj prevejanosti veli: „Još više žali uredništvo što se našlo ljudi, na žalost naše krvi, k^ji 6U naštampano predanje u „Karadžića" preštampali, izneli i Da veliki doboš i na gnusan način prokoraentarisali u opakoj nameri da Pr j stave naš8 nebratstvo, i da time pokolebaju veru u našu isk nu lju b a v i bratstvo prema braći Srbim a Muhamedancima# Bizantinci 1 Vrijegjaju nas na najprostiji način, Po. grgjuju našu svetu vjeru, našu prošlost i naše svetim' j opet od nas „u ime bratske ljubavi" traže, da mi ^ to ne reagiramo, nego da „sa zahvalnošću" primimo d* znanja. Caboteni! Osim toga ,,Karadžić“ je tu vajnu ,,izjavu“ pre_ štampao i sad je propagandi;.! službeoici na malom pa« riću kao poseban otisok dijele po čaršiji i megju ljude da se biva vidi, kako se „braća" znaju i pokajati, kada to zahtijevaju — propagandini interesi. Doisto hoće se mnogo moralne iskvarenosti, da čovjek bude u i3to vrijeme tako prefrigan i toliko drzovit . . . Malo hasni „Karadžiću" isprika, da se to dogodilo u odsatnosti urednika, jer list nije izašao sam od sebe a oni, koji su zastupali urednika, nijesu valjda tolike bene, da ne bi mogli nviditi, koliko je onaj članak gnjusan i prljav. Pa osim toga, je li taj 3lučaj osamljen u srpskoj literaturi? Da ne spominjemo starih krvavih ^remena, za koje oni vele, da ili treba zaboraviti, jer da onda nijesmo znali, da smo „braća", — dakle preko tog koprenu zaboravi, ali ogledajmo novu i najnovija srpsku iteratara, pa šta tamo vidimo? Kamo profesor Nedjeljković i njegove pogrde ua Islam, kojeg je Osman Kori ef tadžić u svom djelu „Islam i kultura" pobijao i Islam branio? Kamo „Dahire", „Almasije", „Devesilje" j mnoga druga djela novije srpske literature, u kojim se s jedue strane vnjegja i pogrgjuje Islam, a a druge se strana propagira megju muslimanima srpštvo i pravo­ slavlje, jer da je to (haša summe haša!) naša starina? To su djela iz novije i najnovije srpske literature, pa kada se našao i jedan srpski list, koji je tome prigovorio i „dragu braću Srbe Muhamedove vere" (?!) uzeo u ob­ ranu? A? Nikad, nego su još svi povlagjivali i nasto jali, da to megju muslimanima što više rašire. Ali dopustimo, da je i to bilo, davno, davno, čak u devetuaetom stoljeća,, koje je prošlo ima već deset mjeseci, ali je srpska literatura ostala dosljedna svome principa i u dvadesetom vijeku. Evo nema tome neko­ liko dana, kako je u Novom Sada izašla knjiga pod naslovom „Fatine kaduna“ i>ripovetka iz srpske proslostiu} koja je napisala srpska spisateljica Mila. Tenden­ cija je ove „pripovetke" gnjusna, da ne može biti gojusnija. NARODNE UMOTVORINE. Senjanin Ivan. (»Mialio se Senjanin Ivane § N_a srid Senja grada bijeloga: „Ženjen nisam, ženiti se ne ću, Dok no ljubim Turkinjo divojke" Podranile Turkinje divojke Na Crkvinu, hlagjanu vodicu, Prihulja se Senjanin Ivane I ufati Turkinju divojku, Pa odvede svome bilu dvoru, Daleko ga majka ugledala, Još se bliže prid njeg išetala. G ovorio Senjanin Ivane : �BEHAR u „Evo tebi majko zumjenica. Tebi snahe, a* meni ljubovco !“ Ljuto cvili giž'đava divojka, Njoj dolaze Ivanova braća: Donose joj tcvsiju dukata, Da utješe Turkinju divojku ; A1 se šale utješit ne more. Ishodila Ivanova selca: Daje njojzi kutiju bisera, Ne bi li se mlada utješila; AI se šale utješit ne more. Kad se crna noćca unoćala, Dvoje mlađih u halvat svedoše. Ivo sjede na mohke dušeke Pa govori Tnrkinji đivojci; „Otpili kopče Turkinjo divojko!u Plačna mu se divojka primiče, Vlaše se je pjano prigodilo. Desnom rukom kopče otpinjala A livom je hanđžar izvadila. Udari ga u sreo junačko. Kako ga je lahko udarila Na nožn mu srce izvadila, Ivo jeknu sva kula pozveknu, Na vrata mu majka poletila, A na penđžer bratac i sestrica, Mudra bila gizdava divojka, Pa je mlada ’vako besjedila: „0 Boga ti Senjanin Ivane! Nije s’ mlađim mirno razgovarat A od tvoje ostarile majke I od tvoga brata i sestrice!“ 153 Majka se je sina postidila Brat i sestra brata pobojali, Te ođoše u gornje Čardake. Kad to vidi gizdava divojka Skočila je na noge lagahne, Ona uze ključe od tavnice Pa otvara bravu u tavnice, Pa ispusti slugu Huseina I još tome trideset sužanja, Svakom sužnju po žut dukat dade. Pa govori slugi Huseinu: Spremaj nama do dva konja brza Da bižimo u zemlju Turćiju 1“ To je sluga teško dočekao, Pa opremi dva konja vilena I još uz to dva tovara blaga Pobigoše u zemlju Turćiju. Za njima su potir potirali, Al za fajdu, kad su već umakli. Knjigu piše Ivanova majka, Pa je šalje Turkinji divojki, I u knjizi vako besjedila: „Bog t’ ubio Turkinjo divojko, Kad si meni Ivana ubila, Što si meni dvore porobila; Kad si meni dvore porobila, Što si meni sužnje ispustila!8 Njojzi piše Turkinja divojka: „Junak bila, sina ti ubila, Mudra bila, kulu porobila, Milostiva sužnje ispustila!** Pribilježio: S elim Sa b it. Tri s l u g e . Istočna pripovijetka. Carigradu živio jedan vrlo zgodan čovjek i bavio se trgovinom. Imao je trojicu sluga te im je plaćao nejednako: Prvom je plaćo 250, drugom 200, trećem 150 groša mjesečno. Njemu je češće dolazio jedan prijatelj, pa kako je i on vidio, kako trgovac nejednako plaća svojim slugama, začudi se tome, pa ga upita: — Za što ne poravnaš plaću svojim«slugama ? U taj mah. začuju se topovi s morske obale, a to je znak da je prispjela u luku gjemija s robom. On mu odgovori. — Eno čuješ, gdje pukoše tri topa s morske obale. Sad je najprikladnija zgoda, da ti dokažem za što ne plaćam podjednako slugama. Zapovjedi onom slugi, kom je plaćao 150 groša, da ode vidjeti: šta je s gjemijom, što je sada n Inku prispjela. Sluga ode, obigje i vrativši se, kaže mn ovo : — Došla gjemija s robom, a i svijeta ima n njoj. Aga onda pošalje drugog slugu, kom je plaćao 200 groša, da ode vidjeti šta je s tom gjamijom. Sluga ode, obigje i vrativši se na trag, reče im : — Došla gjemija iz Kahire, puna svakojake is­ točne robe, samo trojica trgovaca došla sa na gjemiji, a ostali su odavle, koji sn se ispeli na palubu da vide roba. Aga onda pošalje trećeg slugu, kom je plaćao 250 groša, da i on ode i da vidi šta je s prispjelom gjemijom. Sluga ode.. Do malo ču se topov pucanj �154 BEHAR s morske obale a to je znak da je roba prođata. Sluga se vrati i kaže im: _ Kupio sam svu robu, za dvjesta hiljada groša, na veresiju do sjutra. Aga ne progovori ni riječi, izvadi novce i dadne ih slugi da odmah ide platiti robu. Sluga ode, ne bi ga pozadngo. Kad na jednom otvore se vrata i sluga se pomoli, noseć u čevrmi zavezane novce. Stupi pred agu i prozbori: _ Ja kad sam robu kupio, davali su mi naši trgovci odmah deset hiljada groša ćara, ali ja nijesam htio dati, dok tebi najprije ne kažem, da sam kupio robu. Osim toga vidim, da se na toj robi više more dobiti, pa je nijesam htio preprodavat. A sad ti mogu javiti, da sam robu prodo, za dvjesta i četerest ljada groša, to jest na četerest hiljada groš* a Evo ti novci i tvoji i čar. araKad prijatelj to vidi, pa kad se sjeti s kakvim • odgovorom došao prvi sluga, s a kakvim drugi 0n^ istom vidje koliko je vredniji onaj treći n ,’ ^ » r«* za to reče trgovcu : — Onom trećem slugi povisi plaću, onim uzmakni. — Ne, — veli trgovac, — onim dvojici ne ću uzmicat, a ovom trećem treba da primaknem, Tako je i bilo. Semsuđdin, m Mudra osuda. Istočna pripovijetka, zabilježio M. Hajrović. <^4lno ti bila dva prijatelja i oba zaragjivala svoj svagdanji kruh cijepajući svijetu drva. Više puta zajedno rade i stečenu zaslugu bratski podijele. Jedan put nagje jedan nešto drva u nekakva čovjeka i pogodi se da će ih za groš iscijepati. Ali do skora opazi to onaj drugi, pa pristane za njim i stane ga moliti, da mu i«on pomogne cijepati drva, i da bratski podijele zaslugu, kao što su i došle za­ jedno radili i zaslugu dijelili. — Ali ne imamo šta dijeliti brate dragi, rekne onaj prvi, ja pogodio nešto malo drva, da iscijepam za jedan groš, a znaš i ti, da mi ne može jedan groš iskrpiti kućne potrebe. — Ali brate, ja ne imam danas ni groša, da zaradim, a i ti znaš da je i u mene puna kuća čeljadi. — Sve ja to znam i sve je to tako, ali šta ćemo: kad bude groš na dvojicu, nema ni meni ni tebi, ni srknut ni kusnut. To reče onaj prvi, pa i oporavi za poslom, da onom čovjeku cijepa drva, ali onaj dru£i odmah za njim iz stope u stopu. Prvi počne cijepati drva, a ovaj drugi sjedne za njega? Pa kad god onaj udari sjekirom u drvo, ovaj što je za njim, odahne, davši glas nho“ Kad je onaj iscijepao drva i primao zaslugu onaj groš, skoči i onaj drugi i rekne. — Daj meni p6 groša! — Za što, da ti dam p6 groša? — Za to, jer sam se i ja mučio i svaki put odahnuo, kad si ti sjekirom u drvo udario, Onaj što je cijepao drva, osmijehne se na ove lude riječi, pa oporavi svojim putem. Ali ovaj drugi nije to uzo za šalu, već s mjesta ode kadiji i tuži onoga. Kadija pozove obojicu preda se, pa zapita onoga, što je cijepao drva, za što ne dadne njemu njegov hak, — Jok efendija, njegova haka nema ovdje, ven onaj, on nikako nije ni cijepao ta drva. — Za što ga onda tužiš, kad nijesi cijepao drva ? obori se kadija na onog. — Istina, veli on, — on je iscijepao drva, ali ja sam mu pomogao, svaki sam put odahnuo, kad je on sjekirom u drvo udario. Sad kadija dozna za što onaj tuži, pa se nagje u .čudu. Pošto nije do tada ni jedne takve tužbe imao to ni ove ne htje riješiti, dok se najprije ne smisli Rekne obojici da izagju pred vrata i da čekaju, a on se okrene hodži, koji je u taj par kod njega sjedio, pa ga zapita, kako bi to on osudio. Na to <;ekne hodža: — Ako mi dopustiš, ja. bih im osudio. Kadija odmah pristane na to, ustane sa svoga mjesta, a hodža sjedne, Hodža zatraži sarafsku tahtu, na kojoj sarafi novce broje a oni mu je donesu. Sad zovne one davudžije, pa uzme groš nd onoga, što no drva cijepao i baci na onu sarafsku tahtu. Groš zve kne, a on onda osudi: — Eh, tebi pripada groš, što si drva cijepao, a tebi ona zveka groševa. �BEHAR n 155 T ri druga. Jjlno ti se jedan put zaputili nekud Turčin krš­ ili ćanin i jehudija, pa pošto su putovali cio dan, umorni panu na konak u nekakva siromaha seljaka. Pošto su bili ogladnili zaišću što, da večeraju. Domaćin imao samo komadić sira i kruha, pa im to iznio, a oni odmah vide da to nema ništa, jedva jednom, a kamo li sve trojici. Šta će, počnu se pogagjat za večeru, da jedan pojede, a dvojica da se strpe do sutra. Ali se ne mogu da pogode, jer svaki bi htio da on pojede, te tako nateži se, doli, gori, doknajposlije jedan rekne: da sva tri legnu spavati, pa kad ustanu sutri dan, nek svaki kaže : šta je sanjao, pa čiji san bude najljepši, nek onaj po­ jede večeru. Tako i bude. Svi polegnu, pa pošto su bili umorni brzo zaspu. Ali Turčin ipak ne zaspi, već kad vidi, da su oni pospali, on ustane, pa pojede ve­ čeru u medeni kus i onda i on legne. Sutri dan kad ustanu, počne pi*vi jehudija pripovijedat svoj san: — Ja, veli, usnio, a ja otišo na Turi-Sina, pa sam tu dugo razgovarao sa Musa pejgamberom. Oni mu oba reknu, da mu je san lijep, a na to počne kršćanin da pripovijeda: — Ja usnio, a ja otišao na nebesa, pa me tamo dočekao sveti Petar i dugo me vodao po nebesima. .. Kad oba ova reknu da je i njegov san lijep, onda počne Turčin : Ja, veli, usnijem nekakva čovjeka u zelenim ha­ ljinama, pa mi on rekne, čim me ugleda: „Tvoji su veli drugovi otišli jedan na Turi-Sina, a drugi na nebesa; ne će se, veli, za dugo vratiti, već hajde ustani, pa pojedi onu večeru!“ I ja sam tako i uradio. Onda oba ona kliknu: E, tvoj je san najljepši! H ađže Zađe. L I S F i l Književnost. P a p i r n a t i križari. (Svrtetak.) „Fatme-kadnna" — zove se „pripovetka iz srpske prošlosti", a napisala ju je srpska spisateljica M ila , Tendecija ove „pripovetke", kako smo spomenuli u prošlom broju, gnjusna je, da ne može biti gnjusnija. Spisateljica nas u početku „pripovetke" uvodi u dvor binzatinskog cara Emanuela i tu nam predstavlja Omera i Fatimu, sina i kćer sultana Bajazida, koje je njihov brat po ocu sultan Sulejman dao u robiju bizantinskom caru Emanuelu. Spisateljica je odabrala i vrijeme i dan i predmet naročito samo za to, da uzmogne biti što tendecioznija: Oin se zbiva dvadesetak godina po­ slije propasti srpskog carstva na Kosovu, a počimlje na Vidov- dan, dakle na isti dan kosovske katastrofe. Toga dana to jest na Vidov-dan, dolazi Fata, ili kako je spisateljica zove Fatme-kaduna u sobu Irene, sestre cara Emanuela, gdje je dočekuje Irena i Fatimina od­ gojiteljica Smiljana. Fatma je vrlo tužna, i na pitanje Irene, za što je tužna, Fatma pripovijeda o svojoj ma­ teri, kćeri srpskog cara Lazara, koju je sultan Bajazid uzeo za ženu i s njom rodio Omera i Fatimu..Moja mati — pripovijeda Fatima — bila je uvijek tužna i samo bi se onda razveselila, kad bi joj u pohode došao brat Stevan. Fatima to onda nije znala, ali joj je ka­ snije rekla Smiljana, da je to bio despot Stevan, ma­ terin joj brat, a njezin ujak. Za tim pripovijeda o nesretnom ratu, u kojem joj je zarobljen otac, a majku joj odveli divljaci. Iza toga je nju i brata joj Omera Sultan Sulejman, njihov brat po ocu, dao grčkom carn Emanuelu. I dok ona tako „pripoveda" dolazi i brat joj Omer, te je upita: „Ti si danas bila u džamiji? — pa će onda prkosno: „a ja sam se molio kod kćueK A kad ga za to Fatma prikori, Omer nastavi: — Nemoj mi ništa govoriti, sestrice 1 Ti i sama znaš. koliko sam puta navaljivao*na cara Manojla, da me k rsti.. On- ne će . . Boji se sultana Sulejmana . . E. pa — oni neće da me krste, aja neću da se klanjam“. — Fatima ga počne tješiti govoreći mu: „Car ima svoji . razloga. ; . . nu . , . Bog je dobar. Možda će ti jednom želju ispuniti". — Omer na to nastavi: „Op­ rosti sestrice!. . . Ti si mnogo bolja od mene . .. Danas je vidov-dan. Sama pomiaso na taj dan uzbugjuje krv u meni. .. Ti ideš u džamaju i moliš se Bogu za deda i pale kosovske junake. Ja, pak — kad bih ulao n džamiju, ne bih se mogao moliti, ne! Ja bih se selio: da bal za to da se džamije podižu- natopi se Kosovo krvlju; udariše divljaci na prosvećeu narod. (Pod di­ vljacima misli Osmanlije, a pod „prosvećenim narodom Srbew). U mojim žilama teče dedova krv, krv moje matere. Ja sam Srbin t Unuk svetoga kneza muŠenika l Sejo! — ko je taj, što nas rastavlja od matere ? . . . Nije li sin našeg oca; ne diže li džam ije?------ Nije li divljak onaj, kojj kida božiju ljubav?! Za tim Fatima govori o srpskoj slavi i propasti, 0 Kosovu i kosovskim junacima tako žarko i vatreno kao da je svaki dan čitala — „Srbobran" i spise Sime Lukina Lazića. A kada to čuje Smiljana, stara, okorela, Srpkinja ogrli Fatimu i veli jo j: „Milo moje dete, ti si dostojna unuka Lazareva, vidi kćeri sa onih zvezda gleda nas tvoj sveti deda, on deda matere tvoje viteški ujaci i svi pali kosovski junaci. — oni te bla•gosiljali za taj plemeniti osećaj, koji gojiž prema Srbijiu. — 1 Smiljana podiže Sklopljene ruke k nebu. Molim vas nije šala: po cijelom se svodu nebeskom poredao srbin do srbina, a pred njima „sveti deda", pa gledaju unučad poznu, sina i kćer Turčina Bajezida, kako lepo 1 divno govore o srpstvu, Srbiji i svom srpsko-pravoslavnom porekla. �156 BEHAR A Fatima šta ona radi? „Ona je plakala" od tuge za izgubljenim srpstvom i od dragosti, što je sveti deda“ gleda i „blagosilje" sa — zvezda. O sveta prostoto!.. ... . . . I u tom smislu slijedi sve neslanija iza nebesnije prostija iza pogrdnije, dok na koncu mudra spisateljica ne ishitri način, kako da pokrsti Omera. Omer je za­ ljubljen u sestru cara Emanuela, lijepu Irenu, koja — Omera ne mari. Irena se uda, a Omer radi nesretne ljubavi padne u boljeticu, u sušicu, Hoće da umre. Ali ga tek na smrtnoj postelji spopadne želja, da se krsti, da kao oreklom srbin pregj e u srpsku veru, veru svojih praotaca, car. mu dozvoli da ga krste. Fatima se brine za nje­ govo zdravlje, ali je Smiljana tješi: „Ne boj se, Omer će preboleti, i nova će inu vera doneti sreće i spasa.* Megjutim se iz pobočne sobe čulo tiho čitanje grčkog opa. — Fatima ustade i podiže ruke na molitvu, a miljana se prekrsti. A „posije krštenja Omer je ve­ selo primio Fatimu i Smiljanu. Razgovarao se sa njima op utu u Srbiju, pa kako će ići na grob svetog Save, da mu se pokloni i kako će ići njegovim tragom* — Kad Fatima vidi, da je kraj Omerovu životu, počne pla­ kati, na što joj Omer veli: *Ne plaći, ja sam srećan jer umireni preporogjen ,• umirem u onoj veri, u kojoj nam je majka rogjena, u kojoj je spas . . . * Omer za tim „podiže suru ruku i prekrsti se“, a „Smiljana mu tisne u ruku voštanu svijeću" i jipravo kad je Omer izdahnuo, u sobu ugje vitka kalugjerica — carica Mileva, majka Omera i Fatma — kadunc, koja za tim sa tužnom kćeri i mrtvim sinom otputuje u — Srbiju. Tako svršava Omer, a Fatima — kaduna još gore. U noj se probudi želja, da „postane kalugjerica" i ona se pokalugjeri, te dobije ime »sestra Ana*. A sad da vidite sestru Anu. Takve Srpkinje ne pamti srpska povesnica. Što ćeš više, kad ona prinudi Gjurgja Brankovića, da se „zakune na evangjelju i krstu, da će mu svagda Srbija biti draža od svega na svetu", i onda ga izmiri sa despotom Stevanom. I kad je tako dovršila svoju misiju, reče Smiljani, da je prevede k oltaru i — Fatma kleče: „Gospode 1 hvala ti 1 — za tim ustade, okrenu se Ste van u i Gjurgju, diže. ruke na blagoslov i pro­ šapta: m[r s Vama: — sestra Ana bila je. megju angjelima". Eto to je u najglavnijim crtama sadržina te „pripovetke iz srpske prošlosti", a mi smo doista u ne­ prilici radi izraza, kojim bi mogli dovoljno žigosati ovako ogavan i bestidan zanat propagandiuih službe­ nika. Može li biti nemoralnije i ujedno drzovitije pro­ pagande, nego li je ova? Sve pripovijesti srpske li­ terature u kojima se piše o nama, zadahnute su jednom, te istom idejom: idejom srpstva i pravoslavja. U svim djelima srpske beletristike, u kojim se piše o bosansko-hercegovačkim Muslimanima, uvijek Muslimani ig­ raju tu tužnu i žalosnu ulogu, da prije ili poslije spo. znaju, kako su njihovi predci bili srbi pravoslavni, nalaze po tajnim sobama i dolarima srpske ikone i — najposlije postaju i sami sebi pravoslavni. Sto je svrha takovoj književnosti, takovom mrčenju papira? Ništa drugo nego prosta i najbezumnija vjersko — politička propaganda! Zar se ovim ne na­ mjerava našoj mladeži kroz pripovijest uliti u glavu misao, da smo mi svi nekoč bili pravoslavni srbi H smo se tome izrodili, pak da je pravo, da i 0pet ~\ postanemo ? Hoćete li dakle, da ne reagiramo na ovako p0(j| i hajdučke napadaje na našu svetu vjeru i našu prošlost ? Nama naša vjera nije tek „puka vanjska haljina« nego to je naša najviša svetinja, duša našega bivstva* za koju smo mi uvijek i u svakom slučaju pripravni doprinijeti i najveće žrtve. Uzalud je dokazivati, da >1 su naši praoci bili srbi pravoslavni, mi znamo, da to nismo i da nikad biti ne ćemo — ako Bog dal Ako bi se držali te logike, šta je ko bio pred pet sto hiljada godina, šta bi onda rekla Mila, kada bi je ko počeo natezati sa Darvinovom teorijom? Bjjimo se, da bi ona vrlo zlo p ro šla............ Interesantno je zabilježiti i to, da se nije našao ni jedan srpski list, koji bi makar i blago prekorio „spisateljicu" Milu radi njozine banalnost i koji bi uzeo u zaštitu „dragu braću (?!) Mubamedove vere". Svi oni šute kao ribe, a ko šuti priznaje — davno i 1 su rekli. Da, oni šute, a nije isključena mogućnost, da ćo navaliti na nas, što smo to bajagi iznijeli na veliki 1 bubanj. Oni bi htjeli, da mi šutimo i da njima pustimo slobodne ruke, da agitiraju kako mogu i kako bolje znadu. Ali se varaju, ljuto se varaju, jer smo mi naš list pokrenuli i za to, da stoji na braniku islamskih etinja, da brani interese našeg islamskog elementa i da najodluĆnije i bez ikakva obzira odbija sve navale na * im i Muslimane, ma s koje strane one dolazile. Zadnju izreku podvukosmo, a podvukli srne je za to, da is.aknemo, d a je ovo list isključivo islamski ol an bez ikakve političke boje. Mi branimo i zastupamo . interese Islama, dakako u prvom redu, u koliko se to tiče nas bosansko-hercegovačkih muslimana, ali po mo­ gućnosti i prema našim silama hranimo i branićemo interese cjelokupnog islamskog svijeta. To je program i zadatak našega lista i od njega ne ćemo odstupiti ni za čiju ljubav na svijetu. A ko hoće s nama živiti u ljubavi i miru, neka nas ne vrijegja, neka respektira naše svetinje, pa ćemo i mi njega štovati. Inače — šilo za ognjiioi Tamik. Primili smo na prikaz kalendar „rirvoje", što ga je uredio Ante Jukić, a izašao u nakladi hrvatske dio­ ničke tiskare u Mostaru. Kalendaru, koji je izragjen za god. 1902. dodan je i islamski kalendar za dio go­ dine 1319. i 1320. U zabavnom dijelu ovog'kalendara vidimo dosta lijepe zabavne i poučne gragje, izmegju koje osobito se ističe „Zvonarev teljig" sa svoje ori­ ginalnosti, krepka i jedra narodnog jezika. Kalendar je ukrašen i slikama i to: Don Frano Miličević, fra Grga Martić, fra Radoslav '"Glavaš, Safetbeg Bašagić, Ivan Milićević, Ivan Zotrko, Gazi Osman paša, predsjednik Krttger, gcnerpf De-Vet i još nekoliko nacrta nekih krajeva. Cijena je kalendaru 70 b. Primismo takogjer na prikaz: »Krsnjaci i krsna imena* u nekim mjestima Herceg-Bosno, izdao Mihajlo Milanović, knjižica džepnog formata, na 32 str., a ci­ jena joj je 40 h. U 'ovoj je knjižici sabrao pisac i potedao: koje porodice slave koga sveca. Naravno da je ova knjižica namijenjena samo pravoslavnim. — io ir ' | ; j �R u h. (dnSa.) Po narodnom, pripovijedanju. y ^ v f n o ti se dvojica ljudi, dva velika jarana, raz- do onog što leži. Pade mu na lice a ovaj se poboja, govarali o duši. Jedan kazivo, da duša izide da će ga ujesti, pa htjede da je otjera, ali čela umače iz čovjeka kad on spava, pa hoda kojekuda onom što spava uprav u usta. po cijelu noć, a drugi to nikako nije mogo Do malo iza toga probudi se domaćin, pa se da vjeruje. Razgovarali o tom više puta, i svaki put strese od sna i reče drugu: „Oh, brate, što sam ti bi se rastali kao i prije, ovaj nije nikako mogo, da čudan san usniol" “Hajrolal* dočeka ovaj, „daj kaži to potvrdi. Jedan put se nekako desi, da je onaj Sto mi ga?'' A onaj odmah poče: „Ja ti sanjam, a ja ti ne vjeruje, da duSa izlazi iz čovjeka, došao onome ko u nekakvoj pećini, a u toj pećini silno blago: Ja se na konak. Sjedili njih dva po večeri dugo i razgova­ bogme odmah latim, te nakupim pune džepove, pa rali se o svačem, pa najposlije i polegli. Domaćin pogjem iz pećine, ali — ne mogu na polje, jer voda odmah zaspao, a musafir pomisli, kad onaj pripovijeda, ko more sa svih strana. Okreni tam', poteci am’, al da duša izlazi iz čovjeka, more bit baš da iz njeg voda svud, nikud da izagjem. Povratim se natrag u izlazi, pa smisli, da nikako ne spava, već da sjedi i pećinu, pa udri plači, što ne mogu izaći. Onda kad se da gleda: boćel’ duša izaći iz njeg i otić kud, kako isplačem, pogjem opet da izagjem, al za čudo, vode onaj kazuje. Kako smislio, tako i učinio. Sjedio, sjedio nema, a ja ti veseo iskočih na polje i u tom se i već ni u se i dosadilo, gledao oko sebe, gledao u probudih, tavan i brojio tahte, na pošljetku opazi u duvaru ne­ Musafir njegov sad pomisli, da je ona čela bila kakvu rupicu, a iz te rupice pomolila se čela da izagje duša njegova, pa zbilja, da je izlazila i bila u duvaru On brže skoči, uzme findžan vode i podnese pod onu dok je on spavao. To on i njemu kaže, pa se onda rupicu, da ne da ćeli izaći, ćela pogje da izagje, a sjete onog blaga i raskopaju duvar, kad tamo pun on s vodom pred n ju ; ona na drugu stranu, a on ćup dukata. Oni ga onda izvade, podijele i postanu opet pred nju s vodom. Dugo je tako radio, dok mu zgodni. Zabilježio: Omer. to dotuži, pa baci findžan, pomislivši: za što da joj branim izaći. Ćela izagje iz duvara, pa upravo đogje Narodne pošalice. Priča se, kada je glasoviti Hercegovac. Alipaša Rizvanbegović, gradio kulu na Buni, naredi majsto­ rima da visok i čvr«t bedem okolo udare. Za to mu je trebalo mnogo irgata, pa pozove sve svoje kmetove. Jedan će mu od kmetova : „Ama, turske ti vire, pašo, što ćemo ti mi ovoliki ? — Hm, andan sani, odvrati Alipaša, valja mije­ šati kum, kamen dogoniti, vodu pripravljati, zidati, eto što ćete. Ja hoću, visok i jak bedem da se udari. — Znaš, pašo, pametniji si, ama gjejćek, to je moj zanat, pa bi te nešto tu svjetovo — reći Će mu opet kmet, — Zbori, samo nemoj ludo — rekne mu paša. — Ama znaš, ja ko mišljah da bi bolje bilo gornji dio zida sasvim slabo zidati, jer kad bi dušmanin navalio, sav bi se na nj srušio. — E, stoko jedna baš si ispametovo — na to će Aga, jer mu se svidje kmetova dosjetka. * Ono se opet priča, da se je Alipaša hvalio, da neima nigdje mudrijih kmetova od njegovih. Veli evo kako: moj kmet Nikola u svojoj cijeloj zadruzi sta­ rješina, ponadijevo imena ovako: jednom Nikola, drugom Ivo, trećem Nikola „stariji" za razliku u kući, a četvrtom opet Ivo i t. d. A kad je harač plaćati, po srijedi su dvije glave ili tri, a njiha šestorica. * Opet vele, da je reko Alipaša: svakom se mogu načuditi, a vala beli ovim kaurima jok. E, andan sani, ljetos ga pitaj, bolan što piješ, a on veli da se rashladi; upitaj ga zimus, a on veli da pije, da se ugrije, a sve jedno piće. * Ono opet u jednog čojeka, oteglo papke magare, pa će mu sin početi plakati od žalosti. — Šta ti je sine? — upita ga babo. — Žao mi magareta, — dijete će mucajući kroz plač. — De, ćulhanijo mahnila. babo će na to, — dok je tvog babe biće i magaradi. * Išla dva šperca kroz neki d6, pa Će jedan drugog zapitati: E ; gire ti, kume. što bi ti sad najvolio ? — Oire mi, kume, naj volio, da ie ovaj d6 pun �BEHAR 158 pure, i to polite mlačenicom, pa da ja s jedne strane, a ti s druge prionemo jesti, pa gdje se sretnemo, odgovori svoju vruću želju ovaj drugi. — E, gire mi, si baš pogodio, što sam ja mislio. Opet se ono sastala dvojica šperaca, pa 6e ,• j drugog upitati: — Posta ti, kume, ša bi ti najvolio? — Posta mi, kume, najvolio, da mi je ga| ° deset metara, čibuk osam, a lula od oke duhana4 — Ču, gire mi, kume, ti izabra sve lipote na ovom svitu. Sabrao Ata Nerćes * Papirnati križari. Mesnevije magzi Kur-an est. D iila lu J in i Rutni. l a z a k T u r a k a u E v r o p u " i .„ T u r c i „N. Novine" važnije i korisnije pitanje: „Šta će biti K c °p o d K o ra n o m " . Godine 1899. izišao je sa Slavonijom" ? Kada bi „N. Novine" to pitanje sve­ afe u 11. i 15. broju pariške smotre „ R e v u e strano vintilirale mnogo bi više koristile sebi i svome d e s R e v u e s" članak pod naslovom: „La narodu, nego li se plentati u stvari, koje ne razumiju Turquie peut elle viver? — „može li Turska i za koje pozvane nijesu i time vrijegjati jednu vjeru, živjeti" ? U ovom članku nepoznati pisac, koji koja njima ni starmalom I. K-au ništa zla ne čini. svoje slavno ime krije pod tri zvjezdice nakČudnovato! u cijeloj hrvatskoj i srpskoj lite­ (|[ lapa o svem i svačem: 0 Dželaludini Rumiji raturi nema ni dva retka napisana ju. prilog i pohvalu * i njegovoj Mesneviji, o Kur-anu i janičarima, Islam a; nije se našao ni jedan ni hrvatski ni srpski o turskoj obitelji i — Bog zna o Semii sve negovori, a na pisac ili učenjak, koji bi po vrelim Islam proučio i koncu dolazi do mudroga zaključka, da će (uieo se onda o njemu pisao, a oboji se kao po dogovoru | on za jezik I) Turska propasti i to s jednostavnog natječu, koji će što pogrdnije i prostije reći o Islamu razloga što je eminentno islamska država, te joj Islam, i o našemu Devletliji salalahu alejhi ve sellem, I odnosno Kur-an priječi, da se razvija i da napreduje jedni i drugi nazivlju nas „braćom", dragom i milom, u duhu vremena!?! a kad im se ne pruži prilika, tad nas i ne uvrijede. , Na ovu besposlenu pisaniju pariške smotre nijesmo Amo „braća" na sve strane, da nam već i uši zagluhse onda osvrnuli poglavito sa dva tri razloga: prvo, nuše od te puste „bratske" vike, a onamo udri po što onda neimagjasmo svoga isključivo muslimanskoga nama i našoj vjeri, da se više snositi ne može. U organa, u kojom bi se mogli braniti kako treba, a političkoj borbi iskrviše se megju se o naše bratstvo, 9 drugo jer smo mislili: u Franceskoj naučnoj literaturi a što se tiče napadaja na našu svetu vjeru, tu su ima toliko lijepih i za Islam pohvalnih stvari, te će složni ko rogjeni blizanci. Dok nam s jedne strane i ij ova stvar jedne povremene smotre ostati neopažena i jedni i drugi dokazuju da smo „braća", da oni poš­ bez osobita utiska; pak donapokon pošto je to izišlo tuju naše vjerske i društvene običaje, da nam u u franceskom jeziku, koji se u veliko čita i u Stamdruštvu sa njima ne prijeti po vjeru nikakva pogibelj { bulu, držali smo za stalno, da će se naći koji osmani tako dalje, s druge se strane slomiše utrkujući, koji lijski pisac ili novinar, koji će dostojno obraniti će što pogrdnije uvrijediti nas i našu vjeru, tražeći > Islam i svoju otadžbinu, te dolično pobiti osvade i pod­ i po stranim literaturama, da prevedu ono, što je vale nepoznatog franceskog fanatika. Nu u tom smo protiv Islama i da nam to u ime „bratske ljubavi" j se prevarili: od onda pa do dana današnjega ne podkade pod „bratski" nos. čitasmo nigdje, da bi ma tko sa turske strane na to A kada ustanemo na obranu naših svetinja, kada reagirao. Što se tiče i drugoga razloga, naime, da će im, braneći Islam, uz put prišijemo koju zaušnicu, ta stvarca ostati neopažena i bez osobita utiska, i tu onda se bizantinski previjaju kao zmija u procijepu i smo se pr.evarili, jer evo nakon dvije godine, ta se dovikuju nam, da smo nesnosni, intolerantni, „da svabezsmisao pojavila u spodobi dvaju članaka (Dolazak gjamo sljubljenu braću (!?!),“ — u jednu riječ traže od Turaka u Evropu i Turci pod Kuranom) u podlistku nas, da mi šutimo, da nereagiramo na njihove pro­ zagrebačkih „Naroduih Novina", a u prevodu nekog stačke napadaje. Valja da i to u ime bratske ljubavi? I. K. Koješta! Nema tu bome ni govora o kakvoj slozi, a Kako je ova besposlica nakon dvije godine kamo li „bratskoj ljubavi", dok se vi svi, od prvoga zalutala u uredništvo „Narodnih Novina", to ne razu­ do zadnjega ne naučite štovati naše svetinje, dok ne mijemo, jer je. mislimo, posve irrolevantna stvar, kako budete znali i h t j e l i respektirati našu svetu vjeru za „Narodne Novine" tako i za njihove čitatelje: hoće Islam i naše islamske običaje. — Ove navale na Islam i li Turska još koliko živjeti i za što propada? Kud i sa jedne i sa druge strane nijesu tek slučajne i mirnogredne stvari, nego namjerne i dobro promišljene, koje kamo bi bilo za čitatelje „N. Novina" kao i za same SE P �n BEHAR se piša već u naprijed proračunanom svrhom. Da je to tako, vidi se i po tome, što ih ni politička nužda nije mogla bar na časak' ušutkati, nego u isti mah, kad nam laskaju, podjedno nas i vrijegjaju, upozorujući nas na našu — bajagi — prošlost i prađedovsko „poreklo". Dan danas malo hasne etnografski zakoni i historijske uspomene, a napose će to malo vrijediti u slozi sa onima, u kojih se pod maslinovom granom krije razbojnički nož . . . . Još manje basni govoriti: to se i to dogodilo u odsutnosti urednika1*, — kao da je ovaj pozobao svu mudrost, a drugi svi da su bene — ili nto je poje­ dinac, većina misli drugovačije" i t. d., jer mi još ne opazismo, da bi ma i c i g l a j e d n a srpska ili hrvatska novina odsudila taj nečasni zanat svojih kolega, i da bi tako bar uzela u obranu svoju braću (!) muslimane. Što više, teško bi bilo naći i dvije no­ vine u cijeloj hrvatsko i srpskoj političkoj i beletrističkoj žurnalistici, koje nas nijesu jednom ili više puta najosjetljivije povrijedile u našim vjerskim čuv­ stvima; pa kada se je našao ma tko bilo s koje strane, da bi nas uzeo u zaštitu? A kamo posebne knjige i brošure? Neka niko ne misli, da mi ovim tražimo od njih, da brane nas i našu vjeru io1 Bože sačuvaj! Samo konstatujemo golu činjenicu, a mi smo se, hvala Bogu, u stanju braniti protiv svih „papirnatih križara", ma od kuda oni dolazili.- A ako zahtjevamo, da nas ne vrijegjaju u našim v jer :im čuvstvima, ne činimo to za to, jer se možda r. bi mogli braniti, na protiv, u tom se poglodn na bojimo nikakve ozbiljne i stvarne kritike, ali nam se gadi čitati i pobijati prostačke i fanatične izljeve mržnjo i vjerske nesnošljivosti. — A i staje drugo, nego li vjer­ ska nesnošljivost ići pretraživati stare revije i tražiti članke, kojima se vrijegjaju čuvstva i vjerski osje­ ćaji muslimana i onda to svojim riječima pripovije­ dati čitateljima „Narodnih Novina1*? Doduše mi znamo, da podlistkopisac „N. Novina** I. K. podleži čudnoj maniji, naime, da se plenta u sve što razumije i ne razumije. Tako on piše literarne kritike a sam je pjesnik — u prozi, ocjenjuje umjetnička djela i kazalištne komade, piše kulturna pisma i t. d. Koliko se sjećamo prošle je godine počeo učiti engleski, a već je iste godine pisao o franceskom romanu u en­ gleskoj literaturi. U jednu riječ to je — budi bez zamjere rečeno — neka vrsta književne „Madchen flir a)les**, koja ima osobiti talenat za književno paljetkovanje. Megjutim ostavimo to na stranu, i ogle­ dajmo u kratko, što veli taj nepoznati francoz u „Revue des Revues", odnosno hrvatski literarni paljetkar u podlistku „N. Novina**! U članku „Dolazak Turakau Evropu** pripovijeda se, kako su Turci, bivši još u Maloj Aziji, obožavali vatru i vodu, a kad su provalili u anatolsku ravnicu osjetili su potrebu, pa se primire fizički, a podjedno 159 stim i da svoje senzacije i ideje ustale u formi nekoga konkretnog kulta". „No u religioznom pogledu nijesu se oni mogli prikloniti nijednoj vjeri. Kršćanstvo Grka i Armenaca svigjalo im se je radi svoje miline (?1?) ali im iiij.<| imponiralo, jer je to bila vjera pobjegjenih. Ni islam nije na njih u to vrijeme vršio većega upliva. Islam je u to vrijeme bio rascjepkan šizmom, a kalif njegov u Bagdadu smaknut kao kakav zločinac.** „U XIII. vijeku rodi se u Konj aha (sic) nova jedua religija, koja je još i danas megju Turcima mnogo razširena, premda je osnovana na temeljima sasvim oprečnima islamn. Ova religija je prava religija, a nije sekta, jor se ne prislanja ni uz Koran, ni uz Evangjelje, nego je sačuvana u posebnoj jednoj knjizi: Mesnevi, koju je sam Bog kazivao u pero DželaledinRumi-u. „Muhamedu se je Bog objavio, ali i Dželaledinu ae je objavio", govore vjernici ove religije**. Eto kakav sve nesmisao može napisati čeljade, koje nezna šta piše i ne razumije o čem piše, a kad bi to rekao pred kojim pristašom te „nove religije" (!?) vidio bi kako bi prošao. To bi isto bilo, kao kad bi mi napisali, da jedan recimo vjerski red u kojoj hrišćanskoj sljedbi ne pripada istoj, nego da je to po­ sebna religija I Dakle nemože biti prostije i bezumnije laži, nego li je tvrdnja, da je „Mesnevi** posebno sveto oismo, sveta knjiga, „koju je (basu sume baša!) sam Bog kazivao u pero Dželaludini Rumiji**! ! Vidi se, da nije kako podlistkopisac „N. Novina" tako ni njegov franceski autor nikad Mesnevije ni vidio, a kamo li je proučio i razumio. Istina „Mesnevija** je pisana u parabolama, ali se ni u čem, mani jednom riječi neprotivi Kur-anu ili uopće islamskim propisima. Ako je Dželaludini Rumi utemeljio jedan đerviški red, nije time ni mislio, a kamo li osnovao kakvu vjersku sektu, a još manje „novu religiju". U Islama, kao i kod drugih religija, ima nekoliko vjerskih redova, ali se svi oslanjaju na Islam, tako rekuč na filozofski duh njegove nauke. Eto šta o tome piše Kibrizli Zađe Osman Nuri bej u svom djelu „II genio delT Islamismo:" „Vjerski redovi Islama — veli on — zovu se tarikat, a to, prevedeno ad verbum, znači put, staza, a nji­ hovi poštovani saznavatelji označili su ih kao jmtokaze do moraltie usavrŠenosit, do spasa. Tarikata, ili vjerskih re­ dova ima šest i to: mevlevi, kadiri, rufai, nakšibenđi, saadi, i bektaši" *) Dakle nisu to posebne vjerske sekte ili „nove vjere" nego jednostavno vjerski redovi, koji prema svome utrojstvu imadu različite pobožne vježbe „eksercicije." A kako mevlevije obavljaju svoje „pobožne vježbe", evo noka nam kaže isti Kibrizli — Zađe, koji je više puta prisustvovao tim „vježbama" *) Kibrizli zađe Osman Nuri bej: „II genio del 1* Islamismo,u capitolo XQ. ordini religiosi, str. 141. i slijedeće. �160 BEHAR „Za moga boravka u Konji" — piše Osman Nur1 stinji osušio u .turskoj duši svježi cvijet sočuih hej — „prisustvovao sam više puta pobožnim vježbama Mesnevia«. » Hoćete li više drzovitosti? Je li korist mevlevija, koje se drže u njihovoj tekiji. Kad ugje u veliku dvoranu starješina reda, svi derviši ustanu na gadu dokazivati, da je to koliko bezdušna toliko bezumna laž? Zar oni zaboravljaju, da su noge i razdijele se u dva reda, a Jcad starješina sjedne se Arah; do tada na pola podivljali narod, upravo pod bla na svoje mjesto, onda i derviši posjedaju na koljena. i spasonosnim zrakama Islama to jest Kur jana*^**1 Nakon male šutnje, donese se jedan veliki tesbih (rosarij) pri. digli, oporavili moralno i materijalno, a u civili^-.! i derviši, sjedeći u halki (u okrugu) premoću zrna od i kulturi tako visoko podigli, da ih još ni danas^ tesbiha i svi u jedan glas opetuju: Alahu-ekber, Alah, XX. vijeku nijesu ni dostigli a kamo prestigli m * Alah!«*) Ne dopušća nam sada prostor lista, da se obšir- kršćanski narodi? Zar nijesu upravo Arabi, Muslimjjj nije i potanje pozabavim derviškim redovima, ali ovo i najvjerniji vjernici Kur-ana, zar nijesu, velim, ti ist| Arabi glavni začetnici današnje evropske civilizacije? navedesmo tek za to, da pokažemo, da je neispravna Megjutim u mjesto, da sada ovdje potanje razglabamo i skroz neistinita tvrdnja, da su mevlevije posebna i onako već svakom naobraženom čovjeku poznatu vjera, koja bi bajagi bila oprećna Islamu. Vamik. stvar, da je naime muslimanska Azija, Afrika i Španija visoko stajala u civilizaciji, i kulturi, dok je krštena Evropa drijemala u potpunoj agoniji savršene ignorancije, da dokazujemo, kako su Bagdad, Kordova « podlistkopisac „Nar. Novina« kao i njegov i drugi oveći gradovi islamske države bili pravi pioniri m W m franceski autor, polazeći sa stanovišta, da uljudbe i napretka, dok su recimo London i druga ve­ I M I l ! je Mesncvija posebna „religija" (!?!) dolaze lika središta kršćanske Evrope bili ovijeni gotovo d° vr*° smiješnih zaključaka. Tako oni cineprozirnom maglom neznanja; da, u mjesto svega jeli napredak osmanlijske države, sve uspjehe toga upozorujemo „papirnate križare« na dva djela i p t l njihova oružja pripisuju Mesneviji, toj „novoj" učenog i nepristranog amerikanca J . W. Drapera: |i f ^ religiji (!) Dželaludini Rumije, koji „ae pozna *Histoire du developpement inttfectuel de l' Evrope % .i Alaha". »Les conjlits de la Science et de la religion c, iz kojih Da je ovo sve prosta laž i gola izmišljo­ će — ako su još pristupni razumnosti — moći na­ tina, to će nam biti najlakše dokazati. Uvodne riječi učiti, kakav je Islam i u koliko se sa kulturom u Mesniviju, koje smo mi kao motto ovom članku sta­ slaže. vili glase: „Moja je Mesnerija mozak (jezgra) Kur­ Ali d a ! Zar hasni njih upozoravati na istinu i hiana«. Tako veli sam Dželaludini Rumi o svojoj Me­ storiju? Oni za to malo mare, nego po onoj staroj sneviji, a tko će pametan ustvrditi, da je to nova, po­ tradiciji evropljana svu krivnju radi propadanja i nazatka sebna religija", koja se protivi Kur-anu ? Što više Meistočnih naroda, bacaju na Islain. To je, kako veli snevija se u svemu oslanja na Kur-an, njezina sađrKesninbej u svojoj knjizi „Le mal đ’ Orient«: „II žina i duh njezine nauke izvagjen je iz Kur-ana. est de tradition en Evrope, lorsqu'on parle de la Svaku pričicu ili parabolu, koja se nalazi u Mesne­ dćcadence des peuples orientauz, de' hausser les viji, Dželaludini Rumi potkriepio je ili ajeteti šerifom ćpaules et d’ attribuer le mal a l’ Islamisme: „Tout (rečenicom) iz Kur-ana ili hadisom, Muhamed al. sela- ćela, c’ est la faute de Muhamed", a to bi značilo: movora izrekom. Dakle, kako će Dželaludini Rumi ne po­ „Kada se govori o nazatku istočnih naroda, u Evropi znavati Alaha, kada je njegova knjiga Mesne vi izva­ je postalo tradicionalno da ljudi sažmu ramenima i dak, jezgra one nauke, koju je Alah po Džibrili Eminu svu krivnju svale na Islam : svemu tomu je kriv Muhamed al. selamu saopćio ? To može tvrditi ili luda, Muhamed". koji nikad Mesnevije ni vidio nije, ili fanatik od za­ 1 u istinu, oni nemaju drugog izgovoia, nego, nata, koji nalazi jedinu nasladu u tome, da vrijegja da je tomu Islam kriv, uza sve faktične i historijske tugje vjerske svetinje. dokaze, da nije tako. Da ne diramo u načela drugih vjera, da neispitujemo, u koliko se one slažu ili neAli „Papirnati križari« nijesu se zadovoljili samo slažu sa civilizacijom i umnim napretkom, navest tim, da prikažu Mesneviju kao posebnu „religiju", koja ćemo i opet sud istoga Kesnin-bega, koji je dugo u je na Turke tako djelovala, te su za čas postali na­ Orientu živio i koji nije ni najmanje laskao ni Turcima predan i civilizatoran narod, nego su u svojoj bezniti Islamu. On veli: „A notre jugement, 1’islamisme umnosti pošli tako daleko, da na prosto tvrde, da je n’ est pas plus rćfractair k la civilisation qu’aucune cijeli nazadak i propadanje današnje Turske države autre religion". (Po našem sudu Islam nije oprečan prouzrokovao samo Kur-an, koji je „kao samum u pucivilizaciji ništa^jiše, nego li ma koja druga vjera.) „Papirnati križari", da opravdaju (?) svoje sta­ *) L. c. novište, da je Kur-an ubio civilizatorni duh u Turaka, I �n BEHAR 161 Đavagj®ju> kako 86 me£lu Turcima Kuran obučava, uvakove besmislico i fanatičke izljeve vjerske nesno­ jer da je to „vrlo zanimivo znati!« šljivosti. Dijete — vele oni — već od sitnih nogu počinje Papirnati križari, da dokažu, kako u Turaka ništa ga učiti i to tako, da najprije nauči na izust prvu ne valja, drznuli su se, da dimu i u tursku obitelj, strofu prve knjige. Iza toga uči prvu strofu druge taj najsvetiji araanet svakog muslimana i poštena čo­ knjige, pa tako redom, dok ne nauči prvo strofe svih vjeku. Po njihovom ludom mišljenju u turskdj obitelji 30 knjiga- Kad je to naučilo, onda treba jednako da je megju mužem i ženom prevješena kao zavjesa. S jedne nauči drugu strofu, pa treću, i tako svih 30 knjiga. strane zavjese razvija se kućna despocija, a s druge Kad je i to gotovo, onda se uče strofe od natrag, pa koketerija i ljuboutor. Tu obitelj sastavljaju bića hete­ opet sve redom. Svaku strofu treba najprije izglarogena,.• Nikakva zajednica ne veže ih jedne uz druge. goljati, pa onda napisati, prevesti, naučiti na izust i Samo životne potrebe drže ih skupa. recitovati u nekoj melodiji. Tako je gjak, koji studira Čudnovato 1Nikad u tursku obitelj ni zavirili nijesu, teologiju, pravi automat, koji ima slijepo da utuvi u np poznaju ni vjerskih propisa islamske vjere niti dru­ glavu Muhamedovu knjigu. Da taj način nauka ne štvenih, obitelj sitih navika muslimana uopće a Turaka djeluje na njih najbolje, da ih u fizičkom i duševnom napose, pa ipak imadu obraza pisati o turskoj obitelji razvitku priječi, da od njih — pa i od najčvršćih — i to tako gadno. . čini samo fanatične recitatore i ljude, kojima su afirKad bi mi htjeli ovo pobijati, najbolje bi učinili, matorne tvrdnje najveći dokazi, jasno je samo po sebi." ako bi jednostavno potegli jednu crtu izmegju evropske Baš zanimiv dokumenat površnosti i neznanja (kršćanske) i turske (muslimanske.) obitelji, pak h* „papirnatih križara!« Oni, jadnici, misle, da svi Turci vidjeli, gdje je više „ljubomora" i „koketarije," gdje od prvoga do zadnjega uče Kur-an na pamet, i da se su srđaČniji osjećaji i iskrenije veze izmegju muža i ničim pod kapom nebeskom ne bave više, nego da u ženo. Ali ini to ne ćemo, je? nam nije drago zadirki­ vati, a tko se želi uputiti o muslimanskoj ženi i obi­ tom stroše svoj život. Siromasi, neka im je oproštene telji, i komu nijesu pristupačna druga vrela, neka pomno jer ne znadu što govore! pročita ova dva godišta „Behara," pak. će mnogo toga Jest, megju muslimanima se uči Kur-an na pamet i oni, koji ga cijela znadu na pamet zovu se hafizi, naučiti i bar donekle moći sebi predstaviti muslimansku ali takovih izmegju tri stotine milijuna muslimana si­ obitelj. Uvjereni smo da bi i pođlisko-pisac „N. No­ gurno nema ni jedna četvrtina milijuna, pa kad bi ih vina" i svi njegovi papirnati drugovi drugojačije sudili bilo i više, zar bi to smetalo njihovom umnom napretku? 0 muslimanskoj obitelji, kada bi je iz bliza poznavali, Što više, koja sreća da svi muslimani znadu Kur-ap kada bi proučili načela i islamsko propise, na kojima na pamet, da se po njemu vladaju i da točno obslu- se osniva naša obitelj. Da se ne upuštamo u potanje žuju njegove uzvišene propise, jer hi onda zasigurno razlaganje toga pitanja, navesćomo samo dva hadisa, dvije uzvišene izreke našega Devletlije salalahu kud i kamo napredniji bili u svakom pogledu. A po „mudrom« mnijenju još mudrijih križara, alejhi • ve selem, koje u prevodu glase: „Ko uzme „nije način obučavanja kriv propadanju Turaka nego ženu radi njezine blagosti, lijepa ponašaja, lijepe na­ tome da je kriva Kur-anova nauka, koja je u jezgri ovo: ravi i ćudi, plemenita srca i naobrazbe, biće sretan „Koran je riječ božja, koja je bila prije svijeta. u braku i Bog će ga blagosloviti," „Ništa ljepše, kao Samo oni, koji vjeruju u koran, imaju pravo na sreću kad se muž i žena ljube i miluju.1* „Vjernost, sklad ovoga i drugoga svijeta t. j. na vječni užitak. Nevjer­ 1 mir u obitelji ;je temelj napretku.« Može li biti uznici pako t. j. oni, koji u Koran ne vjeruuju, treba višenijih i racionalnijih propisa o obitelji i obiteljskom da su upokoreni na ovom kao i na drugom svijetu: životu ^ego što su ovi? A ako se ’i^u muslimanskoj obitelji dogodi kakav nesklađ'ili nepodobština, zar se ovdje i preko groba treba da trpe." Mudrijaši! sad ne znamo bi li ih smatrali više na­ je čuditi, ta i mi smo ljudi, od kosti i’ mesa, ali ako ivnim ili umno ograničenim. Evo uzmimo, baš da je bi i u tome pogledu usporedili statistiku izmegju mu­ to jezgra Kurana, pa šta onda? Zar ne stoji u Svetom slimanske i kršćanske obitelji, mi stfto uvjereni,- da bi pismu (Evangjelju) svih kršćanskih konfesija ovo dog- mi muslimani bolje prošli. Ali manimo se toga; dan danas je mnogo i mnogo matičko načelo. Qui crediderit et baptizatus fuerit salsocijalnih neprilika na jednoj i na dragoj strAni,-tišti vobitur, qui non crediderit condemnabitur.“ jedne i druge, pak je kud i kamo bolje i za društvo Dakle ? U ostalom šta je i kakav je sadržaj Kurana, neka korisnije, da svaki svoje rane liječi i lijeka im traži, podlistko-pisac „N. Novina" zaviri u prvi i drugi broj a da druge pusti na miru. Čemu ta besposlena zadir­ „Behara« od ove godine, pa će tamo naći, šta Kur-an kivanja, za što drugom zamjbravati dlaku u okut dok u svom ne vidiš brvna? sadrži i kakva mu je nauka. A sad još jednu, pa da završimo, jer nam se S toga mi ovim ponovno apeliramo na sve hr­ zbilja, kako smo rekli u prvom članku, gadi pobijati vatske i srpske itovine, apeliramo na njihovo čuvstv'o �BEHAR 162 pravednosti, pozivamo ih u ime' bratske ljubavi, da se • ’ j- — već• jednom manu tog gadnog zanata, da nas ne vri-: jegjaju, da nam ne diraju u naša najsvetija čuvstva. Opetujemo: ne tražimo to radi toga, jer se možda ne možemo braniti, n e ; mi se braniti možemo, možemo ako bude potrebe iz defensive stupiti u oferisivu, ali '■* to nema smisla, nema smisla i bezumno je vrijeg.;ati ma čija čuvstva, osobito vjerska. Dakle radimč * 'aki razvijajmo so i napredujmo, koliko koji možemo potpomažimo jedan drugoga, pak ćemo onda biti =’ jedni i drugi i troći napredniji, jači i složiiiji. Iha^ siuiilia similibus. Vamik, '1 * NARODNE UMOTVORINE. Majka i djevojka. Wajka Fatu za večerom kara, p~Za večerom, za šećer baklavom. „Šćeri Fato, meni te ne bilo, Što će ono momci po bostanu ?“ „Nijesu ono momci po bostanu, Već su ono vuci po bostanu 1“ „Kad su ono vuci po bostanu, Što će vuku zelena dolama?" „Ono vuče dlaku mijenio, Pa se čini prema mjesečini 1“ „Kad su ono vuci po bostanu, Što će vuku toke na prsima ?“ „Ono vuče bjelo janje vuče, Pa se čini prema mjesečini!“ „Kad su ono vuci po bostanu, Što će vuku( kajsar jemenije?K „Ono vuče u krv ugazio, Pa se čini prema mjesečini." Seinsuđdin Djevojačka kletva. ()ad morija Mostar raorijaše, <T Sve umori i staro i mlado I umOri majci Ibrahima. Žao joj ga u groblje kopati, Već ga kopa u zelenu bašču. Svako ga je jutro oblazila, Jedno ga je jutro dozivala: - Je 1’ ti tvrdo Ibro, bez dušeka ? Je 1* ti nisko bez brusa jastuka. Je U ti zima bez kumaS-jorgaua ? Jesu 1* teške talite javorovo?u Iz rnezara nešto progovara: „Nije majko, tvrdo bez dušeka, Nije nisko bez brusa-jastuka, Nije zima bez kumaš jorgana, Nit su teške talite javorove; Već su meni guje dodijale: Oči piju, u perčin se kriju! Kdni majko, jOraera berbera, Koji mi je perčin ostavio! Kaži majko, mojim jaranima: Što gledaju, neka ne varaju, Je r su teSke djevojačko kletve. Muž i žena. Narodna pripovijetka. nekom selu življaše muž i žena. Oboje je bilo valjano i radili što se veli i dan i noć, čovjek na njivi, a žena kod kuće. I stoga bogme imali svašta, ničem potrebni' nijesu bili. Na jedan put čovjeku se nešto učini, kako se odviše bio zdao za poslom, da.mu žena ne radi kod kuće koliko bi trebalo. Njemu se učini, da on više radi nego mu žena. Ova mu misao sve većma u glavu ulazila, te najzad, k’o da je Bože 'prosti pamet izgubio, poče na nju vikati/ i psovati je da ^pna ništa no radi, nego samo gotovo jede, te da ga upropašćuje. Ona je jadnica na sve ovo šutila i trpila, jer je volila svoga druga, te joj bilo teško Bvagjati se s njim.' Tako je dugo vremena trpila i najzad je vidjela, da ovako ne može dalje. Za to ona odluči, da tome kraj bude, pa jednog dana reče svome čovjeku: fiEto, kad ti veliš, da ja ništa no radim, ostani ti ovdje, a ja ću na njivu, pa da vidimo, gta ćeš ti uraditi!“ — „Hoću vjčre mi,'" jedva dočeka muž, „pa ćemo baš vidjeti, što će ko uraditi." Kako smislišo, tako i učiniše. £ ađ žena pogjt? u polje na posao, reče mužu, koje poslove treba da posvršaVa dok ona dogje. — Najprije v eli: „Skuhaj nam kruh, pa pomuzi kravu, uzvari mlijeko, a ono jučerašnje izmeti; čuvaj da ti tele ne posasne kravu, pazi da pilićč ne bi vrana po­ kupila i odnijela, i za ručka nam naberi trešanja. Pri­ pazi dobro na kuću, da se ne bi uvukle kakve ciganĆurine i pokrale štogod, onda se nemoj nipošto prevariti, da bi okusio onoga, što je u loncu na tavanu, ono je otrov, pa stoga ne diraj u ono.u Kad mu ovo sve iz­ broji, pohvata volove u plug i ode na rad u polje. Sad se muž okrenu po kući. Najprvo naloži vatru na ognjištu. Pomuze -kravu i nastavi mlijeko, da se uzvari. Započne sada kuhati kruh, ali se sjeti da more dva posla na jedan put raditi, pa s toga uzme ono si- �BEHAR n nošnje mlijeko, te s njim u stap. Stap priveže sebi za pAs i tako kuha$e kru,& a "jedno mu se i mlijeko Jnelo. Kijašo ,iaina' ,ia ova eba. posla dogotovio, kad mu poče ono kipi« nad vatrom, potrči i sagne se da kutarišo, ali .prolije i ovo Što je bilo u stapu i to sV0 po vatri i vatru potrne. Sad šta će drugo nego iznova ložiti vatru. Uze ti mašu ili ožeg u ruke, te odgrnu onaj mokri lug i. opet naloži ^atrsu, te dok se malo razgori, zaprećc u nju kruh. Sada se sjeti pilića, pa izagje iz kuće, da ili vidi. Pohvata ih te poveže jedno za drugo i najposlije sveže i kvočku s njima: Ha evo ih veli sviju, boli se nećo ni jedno sada iz­ gubiti." Sada se sjotK da mu je žena rekla da pazi da tele da ne posasne. P ječi se toga popne ga na trešnju, i metne ua jednu granu i povrati se u kuću. Svrši još neki po­ sao, pa onda ode na trešnju gdje je bilo tele da nabere trešanja za rućak. U tome dogje krava pod trešnju i opazi tele ua grani pa rikne. 1 tele kad opzi nju uZvrti se na grani, otisne'se i pane s trešnje, te slomi vrat. Videći mrtvo tele izgubi se od jada i ne nabra ni trešanja, sagje dolje, i ode u kuću. Sjedio je na ognjištu i nešto se zamislio, kad njemu hrupi ciganČurina. Ona odmah opazi, da k njemu ima nešto, pa ga poče pitati: „Što ti je aga,? što si se toliko zamis1 .. Kad se on od ljutnje otrese na nju, ona ćeopei:„De aga, da y malo bacim u g rah! Te će ti mi ii odmah proći." I tako ga svrnu ciganka i obendži^a, pa mu porobi kuću i s njega skine odijelo, da je ostao ko­ šulji i u gaćama. Ostalo je ciganka sve odnijeh Kad je ovo sve pokupila za čas je nestane, a? on se onda malo razabere, te stane sam sebi govoriti: ,,J*o što učinih, nesretan ti sam ja! Kako ću ženu sada doče­ kati? Oh, da sam ja slomio vrat što je ono tele!" i sad se sjeti, da sam sebi skonča. Sjeti se onog otrova na tavanu, pa Brže bolje uspne se na tavan, napipa čup i stane grabiti otrov iz njega. Siromah istom počeo da jede otrov, kad žena poviče pred vratima: „0 čovječe-e-e! 0 čovječe-e-e!“ „Oho! Šta je bona?" “Gdje si jadan ne bio?" Dva seljaka. Dva se seljaka posvade oko jedne male njivice U toj svagji dogje i do šaka. Oni se uhvate u koštac te su se nekoliko časova hrvali. Jačemu posluži srcca, da obori onoga slabijega, te ga sve udarao koljenima u trbuh. Kad se rastave, ode onaj ubijeni megju svoje drugove, to im kaže, kako je ubio onoga seljaka. Oni ga upitaju : „Kako si ga ubio?“, a on odgovori: „Ubio sam ga veli trbuhom u koljena, da će pamtit, dok je živ 1“ 163 „Ma evo me na tavanu." Bixa tavanu 1“ viknu ona u čudu „Šta radiš tamo ?“ „Vala hoću da se otrujem, te evo jedem ovaj otrov iz ćupa." „0, Bog te prokleo, to nije otrov, to je med. Ja sam ti rekla, da je otrov, samo da ga ne pojedeš, a ti si ga eto opet nanjušio. Ja sam to malo meda ostavila ko velim, kad se zapne, da se ne osra­ motimo, a tebi je to svejedno samo da je tebi što po­ jesti." Sad ga nastavi pitati: „Jesi li ispekao kruh?" „Eno ga' pod sačom!" Ona podigne sač i Vidi samo tijesto u lugu zapretano, nema haman ništa vatre. „Kamo ti tele nesretniče ?“ „Ulomilo vrat." „Šta ulomilo vrat?" u čudu će- ona. „Ama kako će ulomit vrat, ubio te sami Bog." „Bogme ja se bojao da ne će posasti mater, te ga popeo na trešnju." „Ma jesi li lud tele na trešnju penjati?" To me je pomelo, pa nam nijesam ni trešanja nabrao! Kad to žena sve ču, viknu na n je g ; Hajde, hajde slazi , odozgor nesretniče jedan i nekade^e! „Ne mogu," ozva se on, „g6 sam, nagji mi ha­ ljine 1" „A za što si g6?“ „Pokrala me ciganka" „H, resrećo, jedna, nijesu za tebe kućni poslovi, za tebe je plug i brnača." On se pokunjio, pa šuti, ko vidi, da je kr£v. Kad mu žena dobaci druge haljine, viknu mu: „Obuci se, pa hajde pusti one volove i položi im što ti je i poso." On se obuče, pa klisnu iz kuće, te pusti volove, položi im i plug skloni u suho. Ođ to doba živjeli su opet onako sretni i radilo svako svoj pos5, a njemu nikad više nije na um palo, da žena manje radi. * O naer. Boj. U jeđnomo se mjestu navado skakavci, te sve opustoše Sad se spremo svi seljani, da tamane ska­ kavce. Svi ponesu puško, da jh puškama biju. Kad dogju na ono mjesto, gdje su bili skakavci, jedan skakavac pane na čelo jednome od seljana, a ovaj da ga ne poplaši, namigne drugu, da ga na njegovu čelu ubije. Drug naperi pušku i opali, a onaj pade mrtav na zemlju. Sad se svi iskupiše oko njega. Jedan izmegju njih poviče: „Nije ga žaliti, jedan naš, a jedan njihov" T&lib. �164 BEHAR n Crnogorac n džamiji. Priča se kako je jedan Crnogorac đošo pred dža­ miju, da vidi kako Turci klanjaju. Kad se je vratio kući u Crnu Goru pričao svojim: „ču j! Ložija vjera, jedva sam glavu iznio. Jedan se ispe gore na skaline, pa poče vikati i grditi, a oni svi šute ko zaliveni. Dok ti jedan djetić zavika ozgor sa tavana, a oni svi skakaše na noge. Dok oni na noge, a ja božija vjera — tabanima vatru“. Pribilježio: Abdtirozak Bjelevac. Hum i međenijjet. (Znanje i kultura.) Preveo Mušić Muhamed Sami. vi roditelji, koji ne dale, da Vam djeca vaša nauče, znate valjda, da od kalema drvo (stablo) postaje, a od djeteta čovjek. A znate valjda i to, da kalem, ako se ne njeguje, 7l£P ii propane, ii zaraste u trnje, da od njeg nikom nema koristi, a dijete bez odgoja postane čovjek, 5jf al divlji, neotesan. Djetinjstvo je pak jedino vri’S jeme odgajanja, pa s toga treba cijenit to vrijeme, da u ludo ne progje, da se djetetu da što je nje­ govo u to doba. Dijete uzgajati znači: nastojati, da uzraste zdravo i čilo, ćud njegovu navraćat na ono, što je plemenito, a duševno ga usavršivati, da ni u čemu ne bude slijepo kod očiju, da sve zna, što je dužan kao čovjek i kao musliman. Uzgoj je dakle dvostruk: uzgoj tjelesni, i uzgoj duše i srca. Kako ne može biti tijelo bez duše. a duša bez tijela, tako se ne smije nikakav od ovih dvaju uzgoja zanemariti. 0 vi, roditelji, koji ste uzrok, da vaša djeca đogju na ovaj svijet, dužni ste : brinuti se za njih. Dužni ste htjeti i umjeti da odgajate svoju djecu, da ih navraćate na pravi put.. Dužni ste dakle znati sve, što je dobro i što je zlo za vašu dječicu. Dužni ste htjeti, no ako ne umijete sobom, a vi pi­ tajte pametnije, iskusnije. Pošto je znanje 'neiz­ mjerno golemo, pošto je zlo takogjer jako, da od­ vrati i čovjeka s pravog puta, to gledajte rodi­ telji, da ojačate svoju djecu, da ih uputite, kako će moći dok su živi kititi se znanjem i razlikovati dobro od zla. Da vas ko god sad upita, ii biste voljeli, da vam djeca budu zdrava i hajirli, ii da budu zločesti po se i po svoju okolicu, zaista vi biste rekli, da volite ono prvo; pa za što da uskraćujete svoju djecu od nauke. Da znate samo, u kakve musibete mećete svoj vlastiti rod, što ga ne date da izuči nauku, srce bi vam za­ drhtalo. Kad bi vi samo mogli promisliti kako je đžehalet (neznanje) pokugjen, kakvi su strašni plodovi neznanja i neukosti! A vi to želite svojoj vlastitoj djeci! I vi možete reći, da ste im roditelji, da im dobro želite! K ale EesuIullahL - a. t . s: „E lh ik m etn đaUetal m am ini ej nem a vedžedeh* eh&zehaBfi. Pa kad velite, da bi voljeli, da vam vaš evlađ bude hajirli, da bude učen i plemenit, recite onda: kakva su sredstva, da se to postigne! Ako ih pustite da vam ljenčare u ono doba, u koje su pozvani da uče, hoće li vam onda biti hajirli i čestita? Za to dakle znajte, da vam vaš evlađ bude čestit i valjan, put je jedini do tog: nauka; hoćete li, da vam dijete bude zlo i opako, ne dajte ga na naaku, ali u tom slučaju spremite se, kako će te i odgovoriti za ta, svoj čin. Ima nešto što vama i najgorim očevima priznati valja, vi svoju djecu hranite, vi ih odijevate; ali vi to sve činite samo za — tijelo. Bog je stvorio njegovo tijelo i dušu. pa sad šta za dušu njegovu činite? Za tijelo se brinete, a dušu ste zaboravili. Tijelo mu hranite, da ne skapa od gladi, da se uzdrži u životu, odijevate ga i topli te, da ne ozebe, a čim mu hranite dušu, a valja da se i duša uzdrži kao i tijelo. Znajte dakle vi, koji ne znate, što radite, da i duši treba hrane, a hrana duši ljudskoj nijesu nikakve poslastice, već čisto znanje i prosvjeta uopće. Znajte da šerefi insanijet nije tijelom već dušom. Znamenit jedan naučenjak re č e : Iza kunte za ilmin fente muazizun, ve kavluke makbulun ve em ruke mudževizun. Učite dakle svoju djecu sve što im je potrebno kao muslimanu, i kao čovjeku, a valja da svako, dijete više uči nego mu je otac učio, jer dijete će živiti u drugim vremenima, a otac je živio u drugim; znanje se svaki .čas uvećava, pa s toga dijete ima više i da savlada. Hazreti Alija r. a. reče: Ne udešavajte odgoja svoje djece prama svomu odgoju. Imadnete li pred očima ovo dvoje: da vam dijete bude dobar musliman megju muslimanima, dobar čovjek megju ljudima, to ćete se latit^ i tih sredstava. Stvoren si na ovom svijetu, valja ti živit tu i spremat se za onaj, onda ti valja tražiti nauke, koja će te odr­ žati čestita i valjana na ovom, a i snažna dosta, se za onaj spremit možeš. Traži dakle nauku i pćrad ovog i porad onog svijeta. Ući sve, traži nauku pa �D BEHAR akar na kraj svijeta, samo da se osposobiš razliko­ vati dobro od zla. 165 ne zaraste. Tako vas i djeca vaša zovu — mole: Vi oče­ vi naši, rodiste nas, vi ćete i otići do skora, a nas ostavljate za uspomenu, da ste nekad bili na ovom svijetu, a kakva ćemo mi biti uspomena vaša? Kakva ćemo uspomena biti, to stoji do vas. Teško da ćete moći naći izgovora, što zapuštate svoju djecu u neznanje. Siromaština! velite. Ne, to nije opravdanje. Pogledajte malo oko sebe! Vidite li onu sirotu ženu, nigdje nikoga nema osim jedinca sina. Eno je, pere rublje svijetu, pa polovi zalogaj svoj sa sinom, kog jo dala na nauke. To je mati, to je pravi roditelj. Kud će veći siromah od Imami Ehu Jusufa, pa opet znanjem i naukom dogje do tog, da je bio Imami i dinski direk. Osim toga, ostavite li djecu svoju iza sebe neuku, to je isto,' kao da ste im svezali oči, pa ib natjerali da tumaraju po kojekakvim vratolomima. Probudite se roditelji, osvijestite se, pogledajte i u kakvu vremenu živite, pa i radi tog vremena dajte djecu svoju na nauke, jer nauka je jedini put selametu i ovog i onog svijeta! Žito svoje, koje posijaste, Bog dade, pa niče, 3 0g dade i kiše, ali vaše je da ga čuvate da u bujad .Beliar* na kraju druge godine. : TraSfolF vo nas, joŠ do malo, na kraju druge godine „Beharove", pa je svakako urajseno, a i A 3 |i|r s drugih razloga potrebno, da so malo njime ?. zabavimo. Potrebno je s razloga, koje ćemo kasnije /k vidjeti, da raščistimo šta je s „Boharoin1, jer list lili) nije ničiji pojedince, već nas sviju. Pregjimo | s toga za čas njegov osnutak, preletimo n; egov ' život, pa zaključimo na temelju toga i buđ nost njegovu. Kad je ideja o ovakom listu dosta oživila i dosta se osnažila u pokretačima njegovim, kad su bili živo osvjedočeni o potrebi lista, o svojoj koliko bilo snazi na tom polju, onda se pošlo, da se ta ideja oživotvori. No prva poteškoća, prije nego se i koračilo u tu stvar, bijahu troškovi lista, jer nitko nije mogao unaprijed reći, da će list imati toliko predbrojnika, koliko je potrebno, da se troškovi namire. Vijećali i razmišljali, dok na­ pokon ne nabasasmo na čovjeka, koji s mjesta reče: neka se s listom učini pokušaj na godinu dana, da vi­ dimo koliko ćemo imat čitatelja, a koliko radnih ljudi, da se vidi, jesmo li dozreli za ovakih poslova, pa — ne bude li ama ni jednog ciglog pretplatnika, da će on sve godišnje troškove namiriti. I mi s hajrom otpočesmo. Izdadosmo — kako je poznato — poziv na sve rodoljube Muslimane ovih zemalja i pozvasmo svakog da svojim silama potpomogne ovo plemenito djelo. nije im davao ni prava, da klonu i prestanu s listom. Dakle valjalo je odabrat, ili smrt ili život pa kako čovjek osobito u ovakim prilikama treba da bude i malo više optimista, tako se odluči, da se i druga godina s istom misli „za pokus8 nastavi. To je u najkraću ruku istorija „Behara", a sad evo nas u sadaSnjosti njegovoj, na kraju druge godine. Rezultat je i ove godine po prilici isti lanjski t. j. list bi trebao da ima više odziva, a naročito bi trebalo, da ima više radnika. Budući, da su troškovi lista steg­ nuti na najminimalniji minimum, izaći će se i ove go­ dine, da ne će trebati ništa namirivati; ali suradnika je bilo malo lani, malo i ove godine, pa sad treba da se s listom odluči. Znademo dobro, od kakovih bi po­ sljedica bilo, da se prestane s „Beharom8 i s toga smo u duši tog mišljenja, da to ne bude; ali kako da se pogje u treću godinu? S toga je uredništvo izabralo jedan način, da se posavjetujemo, dok je još pravo vri­ jeme. Odlučismo dakle, da pozovemo još jedan put i zadnji put svakog rodoljuba Muslimana, s kojim smo poznati bilo makar po čuvenju, a za koje mislimo, da bi mogli „Behar8 okititi svojim lijepim perom, te iirf poslasmo slijedeće pismo: Sarajevo, početkom lebruara 1902. Cijenjeni gospodine i dragi prijatelju! Evo još 4—6 brojeva i „Behar" će završiti i drugu godinu svoga opstanka. Kakva je uopće bila potreba, Poziv se prihvatio objeručke, i nama obećana pomoć da on izlazi, kakva li bi po tom bila šteta, da prestane, svake ruke, a dosta ih nam se — hvala im budi i o tom nije nužno da govorimo, to ćete i sami znati. ovdje izrečena, — i odazvalo. Što više ni od kog ne Ali prolistajte, dragi prijatelju, i.opet ovo zadnjih dvadobismo ama ni cigle riječi prigovora, pa čak i kad estak brojeva, pa ćete opet opaziti, da se tu izmjenjuje list poče izlaziti. To nas naravno oduševi, i mi s hajrom nekih 5 —6 imena saradnika. Da se širi krug saradnika počesmo. List se dosta dobro primio. I prva godina javio „Boharu8, kako so to mislilo i nadalo, o tom poče za pokus, a i svrši so, a rezultat, toga bijaše taki, kako vidite da smo se prevarili. Pa sad kad bi ovo da pokretače doduše nije oduševljavao za budućnost, no 5—6 saradnika bili neiscrpivi i kad bi „Behar8 i dalje �166 BEHAR idaru činili gradivom, recite sami po duši: je li pravo da se oni sami žrtvuju, da od svog i najpotrebnijeg odmora otkidaju dragocjene časove, pa da za list rade ? Osim toga mislimo već i radi vanjskog svijeta, da nije lijepo da se ista imena vigjaju u listu; i dost i dušrnanin vidi, kako smo nemarni ili nedozreli za ovake stvari, pa da se „Behar" ne može da. okiti raznolikim radovima raznolikih pisaca. No mahnimo se i toga, recimo, da je bolje da izlazi i s istim imenima, pa makar nam i prigovarali za tu malenkost; ali druga je stvar po srijedi. Dosadanji su se suradnici već i iscrpili, smalaksali, osobito videći, kako je slab odziv onih, koji su pozvani, koji bi mogli da svojim radom okite „Behar". Dakle listu sad manjka — ako bi ovako ostalo — i ono sila, što je imao, pa mu uslijed toga manjka naravno i onog što je najglavnije, manjka mu gradiva. Uredništvo je ovaj čas u zdvojnosti, u ovim prilikama ne može pro­ duljiti izlazak „Behara", već evo još jedan put a na ovaj način u skrajnjoj nuždi, poziva se na vas neko­ liko, za koje pozitivno zna, da ste naobraženi, da ste rodoljub, muhibbi islam, poziva vas, da iskreno reknete svoju odlučnu, šta će biti s „Beharom", hoće li dalje izlaziti, može li da izlazi i treba li da izlazi. Daleko snio razasuti, pa ne možemo da budemo u kontaktu, a ovaki bi dogovori i savjeti i češće bili od velike po­ trebe i koristi. Na pretplatu se ne možemo toliko’ tu­ žiti, koliko na slab odziv radnih sila; da reknemo naime da kod lista-ima nekog nedostatka, što bi saradnike odbijalo, ne bi li onda trebalo da i kod pretplate bude loš odziv ? Možda vas dakle i u tom pogledu nešto pri­ ječi, pa daj, recite nam svoju iskrenu 1 Mi dakle ovom prilikom molimo Vas i pitamo: Jeste li Vi toga mišljenja, da je svakako prečo i bolje da „Behar" izlazi, pa makar i dalje kuburio s gradivom ili — da prestane? Uz to molimo Vas i ovo: Možete li nam Vi i hoćete li što napisati i poslati bar do 1. aprila, jer nam tada valja biti na čistu: na čemu smo, hoćemo li s listom nastaviti ili prestati. I onako pored sve volje, upustiti se i u treću godinu praznih aka, ne bismo radi bili, Apelirajući dakle u ovoj skrajnjoj nuždi na Vaše islamsko rodoljublje, molimo Vas za skori odgovor i šaljemo bratski mahsus selaml Uredništvo „Behara". Urednik: Mulabdić,in. p. Sad nas veseli, što možemo javiti poštovanim či­ tateljima i prijateljima lista, da nam se neprestano odazivaju rodoljubi Muslimani iz raznih krajeva naše domovine, pa kako i u listu naglasismo, da smo daleko, razasuti, i pošto ne možemo usmeno, da se posavjetujemo o našim stvarima, biće dakle sad najbolja prilika, da se čuje mišljenje naše i da se mnoga lijepa zamisao ovom prilikom pretrese. Ođlučismo sad, da iznesemo u U „Beharu* niz pisama, što ih primismo na gornji posiv sve onim redom* kako nam stiguju, neka se čuje, što ko misli. Ovako ćemo dakle najlakše doći do istine, jer ne mora biti ni onako kako jedan rekne, pa makar to bio Sokrat. Više ljudi više zna; dakle počnimo: Fojnica, 12. februara 1902. Slavno uredništvo 1 Primio sam vaše pismo, koje me se je vrlo ne­ ugodno dojmilo. Kad se uzme na oko, da našem milom „Beharu" više nedostaje gradiva nego li pretplatnika, mora se zaključiti da je više kriva naša inteligencija nego svijet. I ako ne velite,'svi znamo, da je glavna naša mahana: lijenost, ali uz to još i drugo štošta. Golema bi bila šteta, ako bi — ne đ6 dragi Bog — „Behar" prestao. Od njeg je korist velika, to svatko mora priznati. Uz to svijet ga sve više čita, očekuje od njeg dosta i goji u njeg nadu kao u svog jedinog braniča. Pa kad je ovako počeo osvajati povjerenje i nadu, i još više djelovati, kako bi bilo da prestane? Mislim, da smo potrebni ovakog lista kao gladan hljeba, i za to nok izlazi, dokle god može. Ta valjda ne će uvijek ni ovako biti. U mene ti se u skrajnjem škripcu pojavljuje nada na bolje. Ako Bog da i biće bolje. Ne znam da ima nedostatka kod lista, što bi saradnike odbijalo. Ja sam potpuno zadovoljan, što se toga tiče. Listu apsolutno prigovora nema, nit je, što no vele digo glavu, nit se opet u njeg trpa i što valja i što ne valja. Meni je vrlo žao, što ne mogu više usluge da učinim „Beharu". Šta ćeš, služba za vratom, a hoće čovjek i da se odmori i da pročita što. Za to ja što radim, radim sporo, na mahove. Što se tiče ostalih suradnika, ne znam, kako da budete prama njima susretljiviji, nego što ste. Osobito ovo mislim glede izvanjskih. Što ima u Sarajevu te naše „inteligencije" kako bi bilo da sa njima udešavato sastanke. Dakako u tim sastancima Vi kolovogje mo­ rali biste imati zadnji glas. Možda bi što niklo iz tih sastanaka. Ja za sad od svoje strane mogu obe­ ćati, da ću odsad i u treće godište „Behara" moći poslati dva, tri sastavka, i poslaću ih dok dovršim. Prihvatimo dakle svi složno i zajednički, svak što ko može, ne žalimo truda, a trud se svaki u ovakom poslu dvostruko naplaćuje. Neka živi naš „Behar"! Mahsus Vam selam! Hifzi Muftić, šerijatski sudi'ja. Mostar, 14./2. (1902.) Zil-kide 8./1319. Štovanom Uredništvu „Behara 1“ Ovih dana dobio sam Vaše pismo radi savjeta, koje bi nas vrlo obradovalo, kao i druge mnogobrojne �BEHAR n osobe, koje ste se rađi savjetovanju obratili, da °isnio razumjeli iz Vašeg navagjanja i razlaganja, da ? na§ jedan jedini islamski poučni list „Behar" na prevratu. Dragi gospodine uredniče! Razlozi navedeni od Vaše strane doista dosta su nepobitni, ali u nekoliko Be mora priznati, da postoji krivnja i u osnovateljima B e h a r a 14, kao i u uregjivanju, o čemu ćemo gdjegod kasnije koju prozboriti. Pošto ovaj čas hoćemo da raz­ ložimo i mi našu što imamo, kako da bi se mogao sačuvati ovaj islamski list, to sada o čemu drugom ne preostaje vremena da se govori. Poznato je Vama da je svaku stvar lakše malko popraviti, nego li ju pustiti da se poruši, pak' onda na zidinama i pustoleži novu zgradu podizati. Jerbo, uvjeren sam, da niste Vi niti drugi dobroželitelji islamske budućnosti tako pali u očajnost od napretka ovdašnjeg Islama, pak izbacili iz glave svaku nadu, da je moguće da se već i u ovim krajevima Islam probudi i da sam sebi odabere jednu stazu i put (izmegju današnji mnogobrojni), koji će ga voditi u bla­ gostanje. Samo ta mogućnost i možebitnost sama ništa ne sačinjava. Treba je uzgajati i pojačavati Lagano — lagano raditi i nastojati na tomu, da ne izčezava pod tubom i prašinom, već da po gdješto — po g ešto izlazi na djelatnost. U ovom pitanju nema praktičnijih niti skođnijili sredstava od poučnih novina i vaiza. Najveći dio vaiza i vodiča narodnih, ako što kojemu i može poći za ru­ kom da svoje bližnje u ahiretskim stvarima upravi, ipak u ovosvjetskim stvarima nužno je i istim još mnogo i mnogo upute i pouke. Štovani gosp, uredniče! Kad bi se sad ovaj je­ dini list pustio da zamre, kako bi se kasnije mogla i u kom pobuditi misao i nada u srcu koga rodoljuba, da se koji god nanovu list oživotvori ? Kako bi se mogao takom čemu nadati, budući im se na očigledice srušio jedan, uzrokom što se nije malo truda i žrtve oko obdržanja uložilo? Sigurno ja bih pao u veliki mejusijjet (očajnost) kad bi ovaj današnji list panuo, u tom da li će se više igda podići drugi mjesto njega. Taka nam je prilika od nazad više stoljeća: što smo god izgubili, nismo više nigda postigli. Osobito muslimanske prilike u ovim krajevima materijalno sve nazaduju, te ako se malko ne budemo pojačavati u moralu i izobrazbi, ne ostaje dugo do naše propasti. Molim Vas i ostale dosadanje suradnike „Behara" ispred sebe, te i ispred sviju đobroželitelja islamskih, već, pošto ste ga osnovali i uzdržavali njeko vrijeme, 167 da se strpite i da nastojite svim mogućim sredstvima da obstaue „Behar" u svojoj krijeposti. Jer, njegov bi pad, bio veliki udarac za svakog, koji islamski osjeća, a mogao hi taj slučaj hiti i kao djelimični dokaz, da se nami ne da razviće, ma u kojoj bilo' stvari. Što razlažete, da se je gradivo iscrpilo, to onda povećajte i raširite pritočišta „Beharova". Nabavite po­ učnih islamskih novina, misirskih itd., pak provagj:»j to iz njiha za neko vrijeme. Nagje se više puta i u „ElMuejjedu" i drugoj kojoj novini, što se može za „Be­ har" upotrebiti. Ponovo vas molim, da ne biste i Vi, koji ste se fatili i zapadnog uzgoja, bili nestrpljivi, kao što zapadnjaci time prikoravaju istočne narode, osobito Muslimane. Ja sam n neodoljivoj želji pripomoći što god „Beharu", kao i ostaloj svakoj islamskoj stvari i stoga iz svaku ruku, koliko mi budu moje nemoćne sile do­ puštale. Još i ovo Vam mogu mnijenje istaknuti: Bar ako ni po koji način ne možete obdržati „Behar", a Vi se strpite svakako makar do maja mjeseca, pak pozo­ vite sa dozvolom oblasti od dostojnih osoba na Ilidžu jednu skupštinu u svrhu ne hi li se opstanku „Behara" našla kakva bilo čara i izlazak. Kad se ne hi nikakav zaključak postigao, ipak bi ostala za buduće dobra nada na takav način. Oprobaćete i drugih savjetuika mnijenja, pak koje budete vidjeli najshodnije i najdostojnije, mislim da ćete njim i postupati u ovakoj kritičnoj stvari, koja zasijeca u islamsku čast i budućnost. Oprostite što sam ovoliko oduljio. Sigurno me je potislo i potresla bojazan za naš „Behai". Naravno je da u mladim dobima svako više stoji u opasnosti, nego kad stane na mjeru i kad što no reče kost utvrdi. Tako i Vi nastojte još koje vrijeme oko „Behara". U istinu biće mu poslije puno tvrgja glava. (La havle ve la kuvvete illa-bi-llahi *el alijji-1azirni). Primite mahsus selam Karabeg Ali-Riza. U Sanskom Mostu 20. Rbruara 1902. Gospodine uredniče 1 Kad se sav svijet latio nauke i prosvjete, reda je i nama makar da još općenito ne shvaćamo te po­ trebe. No za opću našu naobrazbu, za prosvjetu ukup­ nog stanovništva ovih zemalja brinu se pozvane oblasti, kao i.svagdje; al za prosvjetu islamskog elementa u ovim pokrajinama pozvani smo mi sami. Davno je �168 BEHAR dakle bilo vrijeme da se latimo svih sredstava, koje će nas voditi k prosvjeti, pa tako je nastala i potreba da imamo i svoj list, koji će nama a iz našeg života davati duševne hrane pored onog što će nam iznositi iz života i povjesti drugih naroda uopće, a islamkih na po se. Raditi dakle za ovaki list kakav je naš „Behar" zaista nije ništa drugo, nego raditi za procvat i prosvjetu islamskog elementa u ovim zemljama, a za taj rad pozvan je svaki musliman, da ućini koliko može. To nam je dužnost. Žalosno je, to se mora priznati, da ipak svi ne mislimo ovako. Osobito je krivnja na našoj mlagjoj generaciji, koja će ti svakom zgodom ovake misli po­ tvrditi, al — slabo sama šta radi : otud je jasno, da vi pokretaći morate najviše da radite, i smalaksate li jedan put, to ni po što nije vaša krivica. Ali treba ipak da se sve boljemu nadamo. Naš mlagji svijet, razni naućni zavodi daju nam ipak svake godine ko­ liko toliko mladih naobraženih ljudi, eto nam na prvom redu naše akaderaićke omladine, eto nam mladih kadija, učitelja, pak ostalih rodoljuba, koji će htjeti i moći pomagati svoj rod koliko im od ruke ide. U to ime dakle i ja Vam šaljem svoj odgovor želeći i nadajući se, da se sve po malo budimo a ra ­ dom „Beharu" potrudiću se takogjer što prije mognem. Primite mahsus selaml Vaš Županjac, 24. februara 1902 Štovani gospodine uredniče! Na Vaš cijenjeni list gledo miloga nam „B ehara" evo i mene, da Vam odgovorim. Iznenadilo me ba§ upravo, da sto u tako teškim prilikama obzirom na suradnike, to da s toga oklije­ vate za dalji život „Behara". Priznajem i uvažujem Vaše poteškoće, ali to bi se dalo ipak lahko ublažiti • jer nije valjda naša inače rodoljubiva muslimanska inteligencija zapala u taku letargiju. Pregnimo malko boljim marom, pa biće Vama olakšauo, a život i op­ stanak dragog „Behara" sačuvat. Bolje da uam na e mezimče časovito malko i prokuburi, nego da posve prestane. Zar cvijeće u jesen no izgubi sav svoj nakit? Ali u proljeće ako i no mahom, a ono lagano ipak obehari. Nije umrlo već je pomlngjcno nastavilo svoj život. Pa neka bude tako i sa našim „Beharom". Zar no bi bila neoprostiva šteta po prosvjetu naše muslimansko braće, kojoj je bio „Behar" ne samo zabavnim, nego još i poučnim štivom, ako bi on pre­ stao? Zar našom indolencijoin da utrnomo život op­ ćega ljubimca našega? Ne! Bolje bi bilo djelo nezačinjai nego još i ovo nedovršenim ostaviti. Na rad za to braćo muslimani! Ne ostavimo djela još u po­ četku nedovršenim, već nastojmo, makar pojedince H aflz A jni F u ša tlić . i sm .lakša ii, da radeći oko njega uščuvamo ga za sadašnjost i prodamo ga časno i podinlatku za buduć­ U Mostaru 23. februara 1902. nost. Ako momentano izvornim temama ne bi mogli puniti stupce njegove, za što ne bi scguuli za valja­ Štovani gospodine uredniče! nim provodima drugih literatura? I ja -mislim da bi Prije nekoliko dana primio sam Vaše pismo, u bilo dobro, da so sazove skupština, u kojoj bi se za­ kome i mene pitate za neko savjete gledo „Behara", ključilo i našlo puta, da „Behar" no upane opet u pa u koliko sam upućen evo da Vam odgovorim. Ja ovako tešku krizu, kao što je eto sada. sam za to da nama Muslimanima Herceg-Bosne ovaki Dotlen pako molim Vas, da izvolite uznastojati, list treba. da Vaše sarajevske sarađnike pobudite na malo inten­ Mi imamo taj prosvjetui list „Behar", ali na ža­ zivniji rad, a i mi sa strane svom mogućnosti n&st lost da je na vrlo klimavim nogama počeo hodati, jaćemo Vas poduprijeti, samo nek nam dalje cvjeta pak hoće da se izgubi. Ja sam za to na svaki način, naš veoma omiljeli „Behar" širom naše domovine. Ja da no bi presto izlaziti, jer bo ako na takav način za sad obećajem tokom budućeg mjeseca malu rukovet prestane, teško da se više pokrene. Da se „Beharu" narodnog blaga, a u buduće i više. dade nove snage i manjkavosti po mogućnosti dopuno, Svak po nešto, je r: „Kamen do k a m e n a palaca" po mom shvaćanju bilo bi umjesno, da u mjesecu a „Beharu" našem eto trajna života. maju na Ilidžu od najuglednije inteligencije sazovete Primite mahsus sclain. jednu konferenciju od herceg-bosanskih Muslomana i H uliti Saran-T rcbinjac, na toj konferenciji neka se odluči: šta se ima činiti. učitelj. Moje je mnijenje ovo i ja da sam urednik bi učinio štogod ovako, jer ako se zaključi što ne mislim, da Slavno uredništvo „Behara"! „Behar" prestane izlaziti, ne će te Vi biti odgovorni Prije nekoliko daua dobili od Vas pismo glede nego svi mi, i tako bi ostala ta ideja u inteligencijo, pak je se nadati da se opet oživotvori; ali ako bi Vašoga lista „Behara", za koji velito, da no ima dosta tako bio u grob sahranjen, Vi ćete mu sami i pokoj suradnika, te Vam je po tom teško moći nastaviti iz­ davanje njegovo. nazivati. Sad primite mahsus selaui! Gledajući na oye dvije godine u nas ima dosta K arabeg Ahuied H ifzi. spremnih ljudi, da u tom pogledu rade, pa kad ih �BEHAR n •ma koji vide potrebu takog jednog lista i mogu ko­ liki) bilo dA rade, nadati so moremo, da i u buduće ćo biti gore, već sve bolje. Osim toga bila bi ve­ lika šteta da se s tim prekine, i s toga troba da se nastavi, pa ako drukčije ne bi moglo biti do boljih vremena nck bude manji ili neka regjo izlazi. Oso­ bito treba da gledate, da se što više mlagji svijet pri­ kuplja oko lista. U Sarajevu, 16. zil-kide 1319, 25. februara 1902. Reisul-Ulema: M. T. Azabaglć. Gospodine urednićel Meqlem jarif zemanen, male mejjtten dž*hilijj«ten. 169 je temelj škola, a knjiga ti je drag kroz cio život. Mi muslimani u Bosni i Hercegovini uhvatimo temelj u mekjtebu i školi kao i drugi, a knjige na žalost ne­ mamo u smislu islamskom. Pošto dakle ovdje nije govor o nauci uopće, nije mjesta da se potanko ras­ pravlja o spomenutim sredstvima, to ćn samo ostati kod onog, što je povod ovome pismu. Kako rekoh lijepa ti je knjiga pratilica u životu, pa nemadavši take lijepe knjige čisto a našem duhu, „Behar" je zaista bio ono, što nam je imalo nado­ mjestiti tu potiebu. I zaista je potpuno udovoljio ovoj potrebi. I dokle god je ovoga i ovakoga pravca, mi ga svi moramo potpomagati moralno i materijalno svaki po svojoj mogućnosti. Koliko sam kađer obećaj em za se, a molim sve one koji sa išta u stanju, da mu pomognu t. j. ne „Beharu" već preko „Behara" svojoj miloj braći, a vi gospodine uredničo primite moje iskreno priznanje na dosađanjem radu i ustrajte dok Bog dadne bolja vremena. U V itin i, 27. februara 1902. Vaš poziv na rodoljube muslimane potpuno je opravdan. Zaista je vrijemo da še jedan put probudimo. Žalosno je kad jedan narod mjesto u napredak sve u nazatku zaostaje. Mi smo osobito u takim prilikama, da svaki čas možemo opaziti svoj zaostatak. Obazritno se samo malko lijevo i desno, pa ćemo opaziti kako su se drugi elementi objeručke latili pa uporedo s vre­ MehmeđrAli beg K apetanovih menom rade. Tu su razna društva, koja reprezontir ] i svijest njihovu, tu su knjige, tu listovi raznoga smjera i pravca i t. d. A mi, do duše i na ovom ' velikom V itin a , 1. marta 1902. mora se čovjek ipak veselili, ima nas kolik) toliko, Voleštovani gospođine uredniče! pa uvigjamo kako koinšije naše napreduju. kak<- mi Vaše pismo koje ste nedavno razaslali, uvjeren nazadujemp t. j. kako uporedo s vremenom ne id "rao i na temelju toga osjećamo i potrebu neke ref*trnwije sam, da je svakoga prijatelja muslomanskog uapretka ražalostilo, da ga je uprav u srce dirnulo. Zar smo u našem kulturnom i prosvjetnom životu. Pa upitajmo se šta nam stoji na putu? Materi­ zbilja toliko nemarni, da „Behar" radi oskudice gra­ jalne. možemo reći, nijesmo ništa slabiji od drugih, diva mora dvojiti za svoj opstanak? Ovo je za nas žalosua pojava 1 moralno, hvala Bogu, još dosta jaki; preostaje dakle da nemamo eneržije, nemamo odlučnosti, principa i t. d., Kroz ovo cijelo vrijeme od kada je „Behar" već mjesto toga zavladala je u nama neka mlitavost. procvao, mogu Vam reći, da sam ga Maslađom čitao Dakle tu nesreću, tu mlitavost moramo zamijeniti i držao sam za so vrijednim, da i najmanju sitnicu odlučnošćn i principom. Budimo dakle svjesni, pa gdje preglodam. Kroz ovo kratko vrijeme koliko smo so se rađr i o najmanjem našem napretku, skršimo sve od ujoga poučili, koliko li muslomanskih velikana upo­ niske i neopravdane zapreke. znali nije nužno, da nabrajam, svima nam je dobro poznato, pa se može reći, da nije bilo „Behara" ovo Neka nam je dakle sveta dužnost, da idemo samo bi bila tajna za nas sa malim iznimkama. U kratko n susret našemu napretku, a to znači raditi u korist „Behar" je narodni islamski učitelj nas muslomana u islama u ovim zemljama. Herceg-Bosni, a s druge strane uaš stražai* i branič A sad razmotrimo malo puteve i sredstva koja naših svetinja. Koliko puta baš n ovo zadnje vrijeme su nam od potrebe. Hađisi šerif veli: „Čovjek, koji mogH smo čitati u raznim novinama nepravedne i bez­ ne poznaje vremena, u kojem živi, izgubljen je i za obrazne napadaje ua nas Muslimane, a to je sve ovaj i za onaj svijet." Dakle prvo je, što moramo imati „Behar" znao najodlučnijim načinom pobiti, čim bi pred očima, vrijeme. Ono nam nalaže, šta moramo nas pred stranim svijetom opravdao, a dotičnoga pi-c.a raditi. Moramo dakle prihvatiti za nauku svake ruke, pred svakim poštenim čovjekom kao lažljivca pokazao. a ona će nas uputiti u zanate, čiji su produkti potrebni Samo bi ovo dosta bilo, da svim silama nasiij.'mo, za ovog vremena, ta će nas nauka uputiti u gospo­ darstvo, šteduju, život i ponašanje u društvu i t. d. No da nam se „Behar" održi. Kako Sam uvjeren „Behar" ta nauka ne crpi se samo megju četiri Školska duvara, je i u narodu vrlo lijepo primljon i obljubljen. Nastojmo, dakle svi zajedno, da ga bar pri­ ne sabire se samo iz crnih slova po bijelom papiru, ta vremeno uzdržimo, a nadati so da bi se jednom i njeb© nauka širi i sabire na više načina; no svakako joj �170 BEHAR gove priliko poboljšale. Bolje je i sa lošijim gradivom nego li nikako. Gubitkom ovog i ovakog lista, mi bismo izgubili što nam je potrebno kao gladuu hljeb, a dugo bi vre­ mena trebalo, da što slično stečemo Ovo bi ubilo u nama svaku volju, te kasuo bi se odlučili i što drugo poduzeti. Kada je „Behar* svjetlo ugledao, mnogi se je obradovao, jer je vidio, da se i mi malo počesmo buditi, pa je onda s pouzdanjem išao u budućnost i nadao se, da ćemo se doskora posve otresti svoje mlitavosti, te nastojati, da ne zaostajemo za drugim svijetom. Kako bi bilo, da so upriliči jedan mali sastanak, možda bi se tako shodan izlaz našao? Najprvo Vi gospodine ureduiče, a onda svi ostali suradnici izvolite primiti moju najtopliju zahvalnost na velikom trudu i krasnom uspjehu. Koliko mi moje slabe sile dopuštale budu, nastojaću, da Vam i ja što pripošaljem. Sada primite mahsus selatn! Mustafa beg Kapelauorlć. U B rč k o m , 15. marta 1902. Veleštovani gospodine uredniče 1 Ta radosna vijest, da će nam u šeher Sarajevu procvasti „Behar" pronese se prije dvije godine dana munjevitom brzinom širom naše mile domovine. Taj preznameniti korak u našem kulturnom nastojanju i napretku, za koje smo eto sabirali sile puna dva de­ cenija, pozdravio je sa ushitom svaki brat muslirn, koji je bio svjestan njegove zamašitosti, kao što po­ zdravlja osamljen putnik iza duge tamne noći prvi tračak zore. Srce nam je zaigralo, misao se vinula u daleku budućnost . . . 1 Ta ko se ne bi radovao tako vjernom drugu, koji nas svakih petnaest dana pozdravi slatkom riječju materinom, iz duše nam pripovijeda o svemu što nas može zanimati iz naše okoline, iz stranih nevigjenih krajeva, iz sadašnjosti i prošlosti, zabavlja nas, tješi poučava i bodri, prati uas na pu­ tovanju, pokazuje staze i otkriva bogaze, čuva i štiti od dušmanske navale i t. d. „Behartf se je za ove dvije godine svoga op­ stanka — čast i slava njegovim saradnicima — održao na dostojnoj visini, ostao vjeran svome programu, kojim se je općinstvu predstavio, mnogo pouke svome čitaocu pružio i, što je od osobite važnosti, donio je nokoliko instruktivnih članaka o našoj svetoj islamskoj vjeri, kulturi i prošlosti i tako rasvijetlio mnogu da­ pače i većini nas nejasnu tačku. „Behar" nas upo­ znaje rnegju se, crta prigodice život našega naroda, prikazuje u kratkim potezima njegovo duševno (a mogao bi i materijalno) stanje i sili nas na razmišljanje o nama samim, da tražimo, kako bi smo svoj život olak­ n šali, obezbijedili i poljepšali. Time „Behar" ne đje luje samo na pojedinca, čitaoca samog, nego i na familiju, te na društvo u opće. Da je društvenost kod nas slabo ili nikako razvijena, to će svaki prj. znati. Istina naš život, naša sreća usredotočuje 8Q nekako u familiji. Ali prilike mnogo koješta promijene. Tc vidimo bajramom i nebajramom. Gdje nema društava, te škole i uzgojilišta za odrasle, tamo pro­ padaju često i najbolje sile baš u cvijetu mladosti Naš dičui „Behar" misli i na to. Spomenuću izmegju ostalog samo ovo: Kako li je zgodna Ekremova šala „Vrag pod čergom," kud bi ljepše zabave u našim društvima. Mlagji bi so zabav li, razmišljali i — Bpa. sili, stariji bi priznavali, i ne fali mnogo, pa eto nas st6 aršina naprijed! Dobro raspoloženje donosi uvijek neku novu zamisao. Eto „Behar" nam daje putokaze i gotovu gragju, samo to valja još praktično provesti. Šta ću duljiti! Sto je „Behar" za nas, to se ne može istom sa nekoliko riječi ocrtati, a ni jesam ni po­ zvan, da ga ocjenjujem ili — ne dao Bog — da mu pišem posmrtnicu, ne! Nego me zabrinu pismo veleštovanog urednika, kojim mi javlja, da je „Behar" u velikoj opasnosti. Nije to kakva zarazna bolest ili što slična, nego „Behar" nema — hrane I Oho, hrane? Baš sramota! Zar ćemo pustiti tako vjernog jarana da ugine i to još- od — gladi?! Prije glavu sa ra­ mena, nego li tu sramotu ! Zar nas ne boli pri duši čitajući pismo urednikovo gdje nas u zdvojnosti pita kao brižna majka nad svojim zlatnim Čedom: „Što će biti 3a „Beharom" ? hoće li dalje izlaziti ? diože li iz­ laziti, ? pa onda, ljut na sve one, koji bi „Beharu" mogli priteći u pomoć, a još se i ne miču, dodaje ironički: „Treba lt da izlazi?!" A kako ne bi trebao jedan zabavno-poučni list narodu od p6 milijuna duša, kad malo prije rekosmo da je za nas od neprocijenjene vrijednosti, do sad najveća naša kulturna tečevina u ovo dvadesetak go­ dina! Kad bismo pustili, da nam propadne, ne zaslu­ žujemo da živimo i ne bismo za dugo vremena smjeli ni pomisliti na takovo štogod. Ta valjda će se naći u pedeset kotareva makar po pola pisca. Hvala Bogu kad se financijama ne kuburi, a gradiva će b iti! Ne smijem mnogo obećavati, jer ko mnogo obećaje, malo daje. Ali onako kojekakvih poslastica iz prirode imam pune džepove. Dobro će biti, da „Behar" malo pro­ mijeni! Toplo Vam zahvaljujem, gospodine uredniče, na Vašem trudu i nastojanju oko „Behara" i ovako lijenog i nemarnog halka kao što smo mi! Drmaite, budite, šibajte! Mahsus selatn! Vaš Hasan Hodžlć, uđitelj u trgoraftkoj ikoli. �' BEHAR D B ih a ć , dne 15. marta 1902. Gospodine nreduičel Važe pismo je jako neugodno djelovalo ne me. Da mi j° ko Prii e đviJe Sodi,1° rekao — Rad smo sVi s velikim zanosom pozdravili pokrenuće jednog islamskog lista, da će taj list doći u pogibelj s našeg nemara, kazao bih mu da se vara. Ali sad vidim, da bih se ja bio prevario. Ako se uzme u obzir, da Beharuu ne manjka materijalnih sredstava, koliko duševne hrane, jasno je, da je tome kriv nemar naših znanih glavica,u a ne naša nemoć. Je li onda kriv prosti svijet, kad mu mi zlim primjerom prednjačimo, tfa sastancima se utječem o u riječima rodoljubivim, ističu se mane i potrebe, odsijevaju spasonosne misli« a kad tamo — sve pusta fraza. Sad je hora, da se djelom pokažemo. Eto, uredništvo „Behara“ pozivaše na naše islamske osjećaje i pita nas, kako, da se održi jedini islamski list u Bosni i Hercegovini. Mora se priznati, da nas samo lijenost pritiskuje i za koga se ne more reći, da ima za taku rabotu talenta, ipak bi se trudom nešto dalo učiniti. Obzirom na svrhu, koju „Behar“ ima, kolika bi šteta bila, da prestane, može shvatiti svaki uvigjavni domoljub. Ne bi li to bila velika ljaga na islamski ponos i žalosno ogledalo naših mana! Ušljed toga moje je mišljenje, gospodine urediiče, da se „Behar" ne smije napustiti. Priznati se mc t, da ono nekoliko vrijednih suradnika puno žrtvuju i za to im mi moramo biti zahvalni. Ali nadati se, da valjda ne će uvijek ni tako ostati. Samo ustrajte još, ne klonite, jeda se i drugi, koji što mogu, ganu. Ja obećajem u koliko mi posao i slabe sile dopuštale, da ću koji redak pridnijeti. Do sada ste iznijeli nekoliko pisama i u njima dosta rodoljubivih misli. Da se sastajemo u tu svrhu, da vijećamo o listu, mislim da nije od potrebe. Istina na oči smo daleko jedan od drugoga, ali nas to ne bi smjelo smetati na putu za naš napredak. Dosta je shvatiti onu zajedničku misao, koja nas veže, koja nas Čini jednom cjelinom; onu uzvišenu ideju, koja treba, da je svakom sveta, a to je napredak i dobrobit islama, pojedinca kao i cijele mase. A Čim da to po­ stignemo, osim žrtvama, radom, slogom, bratskim osje­ ćajima i uzajamnom pomoći, na što nas i uzvišena vjera upućuje. Nije nam moguće svima biti zajedno, da raspravljamo o svom napretku; ali nam je moguće osjećati jednako i raditi složno na onom, što nas spaja, zbližuje, što će nam osigurati opstanak. Dosta je samo da čujemo i znamo, da ima list, organ namijenjen is­ lamskom dobru i općoj zajednici, pa da ga pomog­ nemo i materijalno i duševno, da osjećamo potrebu za nj. A iz tog onda svakako slijedi: Treba da se žrtvujemo, činom posvjedočimo ono, što osjećamo. Ali na žalost u nas je baš obratno. Svako zna, svako vidi, 171 da smo puno zaostali; da je svak uprego sve sile, da osigura sebi budućnost, a mi se opet ne ćemo, da osvijestimo. Pustili smo se, zanemarili, te živimo u nekoj neizvjesnosti, sve čekajući nekakvoga čuda, koje će nas spasiti i sreću donijeti. * Naš islamski narod gotovo sav se nada nekom osobitom slučaju, kad će |mu na jedan put osvanuti bolji dan života i sreće. U tu svrhu ne manjka čestih besposlenih sastanaka, gdje se zna o svemu i svačemu raspravljati, vode se šuplji i nekorisni razgovori, a megju tim se neopazice život u nepovrat troši i pro­ lazi dragocjeno vrijeme uzalud. Tim i takvim životom pokazujemo, da ne poznamo ni sami sebe, niti Onog, koji nas je stvorio. Bog je nas poslao na svijet, da upoznamo njegova neiz­ mjernu moć, njegovu volju. Nu najprije moramo poznati sebe, svoje slabe sile i našu ovisnost o raznim potrebama. Već sama okolnost, da je čovjek biće smrtno, upućuje nas na našu prolaznost, na božiju vječnost. Ista vjera, srodnost, humanitet zadužuje nas na uzajamnu ljubav. Svakidanje iskustvo životne borbe sili nas na društveni saobraćaj. Iz svega toga vidimo, daje čovjek prinužden sam i u zajednici skrbiti se za se i bližnjega, jer je iz iskustva i sopstvenih odnošaja osvjedočen, da mu je život ovisan o radu i vlastitom nastojanju. U nepre­ stanoj borbi nailazi na zapreke, poteškoće,-neuspjehe, te često radi nepogodnih prilika, bolesti i drugih nepovoljnosti ostaje razočaran. Sve je to udezba Sve­ višnjeg, jer ćemo tim, kad upoznamo svoje slabe sile i nedostatke, upoznati njegova neizmjernu moć,'kojom On od vječnosti ravna svemirom, dolazimo do uvje­ renja, da je samo on vječit, svemoguć, osebit i bez potreba; da smo mi nemoćni i slabi stvorovi Njegovi, da je svako naše poduzeće bez Njegove pomoći bez­ uspješno. On bi nas mogao — istina — uzdržavati i bez našeg truda, ali Oh hoće, da Ga mi sobom upo­ znamo — jer videći svoje potrebe, svoju nemoć, bolje ćemo Ga poštivati i izvršivati Njegove zapovijedi. „Men arefe nefsehu, arefe rabbehu." Dakle, braćo, vidimo, da nam je u radu spas, da nam i vjera nalaže, da se za se skrbimo. Nastojmo i ne izgledajmo od puke sudbine spasa, jer „lejse lilinsani illa ma sea“. Ta uzvišena izreka dostatna je, da se ganemo i počnemo već jednom sami sebi krčiti do bolje budućuosti. Radimo dobro, dobrom će nam 6e i platiti. Ne dopustimo, da nam drugi postanu go­ spodari, jer su teške pošljedice, ali, pošlje boja ko­ pljem u trnje. Nije li žalosno, da jedan jedini naš list nakon dvogodišnjeg opstanka prinužden je pozivati se na naše rodoljublje. Da je sreće, imali bismo i više ovakih organa u raznim pravcima. Bili bi puno najpredniji i ošiguraniji za budućnost. Imati svoje, pa i za tugjim posegnuti, ne će biti bez koristi. �172 BEHAR U većine našeg- naroda vlada neopravdano mnijenje, da je nekorisno, pače i pogibeljno čitati tagje listove i knjige, ali je to mišljenje sasvim krivo i s naravnog i vjerskog gledišta. Sveta je izreka, koja veli: J a tanzur ila men kale, vanzur ila ma kale*. Ne treba gledati, čije je duše plod, već kakav je. Vidi sve, prouči sve, te ako je za te i ne protivi ti se vjeri i drugim interesima, koristi se, ako ne, od­ strani. Hvala Bogu, imamo um i pamet, pa možemo prosuditi. Plemenita misao dobro je došla od svakoga. Na hiljade primjera ima u arapskoj književnosti, u tog nekad najprosvijetljenijeg islamskog naroda, da su nauka i misli starih grčkih filozofa, koji su inače bili neznabošci, pretočene u arapski jezik. A šta sn oni bili, nego muslimani,, i to pravi muslimani, koji su cijelom svijetu prikazali islam u pravom njegovom svjetlu i ovjekovječili svoje ime. Zar nam treba bo­ ljeg primjera tražiti? Čitanjem čovjek usavršnje um i crpi nauku za život. Povjest nam na pr. pruža sliku u opće ljudskog života. Ističe dobra i zla svojstva čovječanstva, na­ predak i propast pojedinih naroda i država, uzroke i pošljeđice jednog i drugog. U kratko uči nas načinu života, da se valjana i plemenita djela dobrim i ko­ risnim plaćaju i obratno. Prirođopis, gospodarstvo upu­ ćuje nas, kako da prirodne blagodati što bolje i ko­ risnije na lakši naćin iscrpimo. Priče nijesu ni po što na odmet, jer ili se a njima navode možebitni ili prošli i slični dogagjaji. S pravom neki govore — istina — da se našoj djeci ne bi smjele davati svakakve tagje knjige, da ih čitaju, jer se mlagjahnog duha vrlo lahko primaju za­ razne misli. Pa bač stoga mi treba da nastojimo, da što veče imamo svojih poučnih listova i djela, odakle će djeca moći crpsti duševnu snagu i u islamskom se duhu od­ gajati. Eto nam lijepa primjera našeg dičnog „Behara". Ko može reći, da je „Behar", od svog poćetka donio u svojim stupcima i šta, što ne bi smjela i mala djeca čitati bez ikakve pogibelji ? Za to treba da ga potpomažemo i da zahvalimo onim, koji se za nas žrtvuju. Kolika bi šteta — a i velika sramota za nas — bila, da naš mili „Behar* uvehne, koji nam tako sladak plod namjenjuje. Ne, to ne smije biti. Mi se moramo jedanput riješiti ove trzavice i nastojati, da što više oživotrorimo ovakih i boljih promicatelja našeg na­ pretka. Mi smo još jak faktor, a budućnost je pred nama. Uviđjećemo i mi, Bog će dati, te ćemo stresti sa sebe prokleti nemar, koji nas toliko pritišće. Nastojmo dakle, braćo, svim silama i vlastitom snagom prokrčiti sebi put do napretka. Osvijestimo se, ako hoćemo uopće da eksistiramo. A. Fefctah Sađikovlć. D U D. Tuzli, dne 19. Marta 1902 Cijenjeui gospođine uredniće! Makar da ne spadam u Vaše lično poznate prj. jatelje ili radnike, od kojih se možete nadati pomoći „Beharu", dozvolite mi ipak, da i ja svoje skromno mnijenje u toj stvari izrazim. Prijo nego što pregjom na samu stvar, moram naročito istaknuti, da naš dični „Behar*, koji je đo danas u svakom pogledu svome programu vjeran ostao mora i nadalje opstajati, mora i nadalje cvasti, i na' dalje nas poučavati i naš uzvišeni islam od svakih napadaja hraniti pa makar nas žrtava stajalo. Pre. stankom njegovim mi hi izgubili tako lijepo vrelo naše duševne hrane, a i cijelom hi svijeta pokazali, da smo za svaki napredak nesposobni i da nijesmo nšs p0 miliona elili islama kađer uzdržati jednog lista, koji ne iziskuje Bog zna kakvih materijalnih žrtava. Oni, koji su se pouzdali u svoje noge, te se u kolo uhvatili, ne treba, da malakšu \ treba, da izdrže dotle, dok ih drugi za to sposobni, voljni i odmorni ne zamijene. S toga je po mom skromnom mnijenju, koje ne mora, da bude uvaženo — dužnost u prvom redu pokretača, da do nekog izvjesnog vremena us­ traju, jer koliko god se misli, da mi danas imamo dosta sposobnih sila, ipak se mora ta okolnost u obzir uzeti, šio ima dosta sposobnih u mislima i Senatskim n? 'selama, a slabi u peru ili obratno. Dodaše do danas se ue možemo potužiti na „Beharovo" gradivo ni s jedno ni s drage strane. Usljed toga bi trebalo, da se dosadašnji „Bekarovi* suradnici, a obzirom na uzvišenu stvar malo pretrpe i pridonesu u tu svrhu koju žrtvu sa svoje strane, na čemu ćemo im mi čitatelji puno zahvalni biti, a mi pako, koji smo za pisanje nesposobni, mo­ ramo svim silama nastojati, da potpomOgnemo list s materijalne strane. Po tome mislim. — a i nadam se, da hi i drugi čitatelji „Behara*- kojima njegov opstanak na srcu leži. na to pristali — da se cijena „Beharu" povisi, te da se rad suradnika bar u nekoliko naplati i možda bi se na taj način s vremenom i više takovih privući moglo. Možda će netko prigovoriti, da je i onako „Be­ haru*, koji izlazi samo dva put u mjesecu, dosta vi­ soka cijena, nu tomu se lahko odgovor dati može. jer nek pomisli, da on ne plaća sa ono 5 for. ili 10 K . materijal „Beharov* t. j.' papir, tiskanje i marko i t. d., uego neka dobro zna, da on plaća i time podupire jedno dobro,-plemenito i uzvišeno poduzeće, za što bi trebalo puno više žrtvovati, pa makar se to zvalo i dobrovoljnim prilogom i neka zaviri u dosadanje bro­ jeve „Beharove*, a naročito pako u one članke „Vamikove", u kojima su oni gnjusni i — pravo da so izrazim — bezobrazni napadaji ua islam i islam ske svetinje, tako odrešito, tako jezgrovito i tako rječito �BEHAR obijeni, da se ti napadači ni jednom jedinom riječi Obraniti ne mogoše niti se odbraniti moga, pa neka ^ etne roka na srce i prosudi: nijesu li ti sami članci vrijedni onog malog prinosa, što ga za godinu dana uplaćuje. Ta žali Bože nas muslimana i danas ima mnogo, koji u luksuz, dapače u neke po šeriatu i današniem poretku zabranjene poslove 10 i 20 K. za jednu noć potroše, pa za što ne bi onda ovako plemenitu i uz­ višenu stvar i više nego li što more podupirao, a ne­ kamo li samo onoliko koliko more. Ja ne znam kako bik mogo prestanak „Behara** preboljeti, jer ga čitam takvom nasladom i užitkom, da Vam to nikako kader ni jesam opisati. Meni ga je upravo žao odmah na jedan put pročitati od kraja do konca, nego uvijek ostavljam, da kroz čitavih 15 dana _ dok drugi broj ne stigne — imam bar po nešto čitati i naslagjivati se njegovim mirisavim cvijetom, pa sam 8 toga pripravan svaku materialnu žrtvu pri­ donijeti, pa makar to bilo i od samog moga zalogaja otkinuti. Ne bi bilo s gorega, da se zasada i sa povišicom cijene ogleda, jer svakako i nije pravo, da dosadašnji suradnici pišući u „Behar1*, potroše ono malo odmorna vremena, pa još k tome bez ikakve i najnrnje na­ grade. Što se tiče rada, ja u ime svoje obećajem priposlati koliko moje sile i moji službeni p o s l o v i do­ puštaju ponešto, ako ništa drugo, a ono bar koji prevod, koji bi za „Behar1* odgovarao, Bratski Vam selam šaljući ostajem Azabagić Ešref. • Osim ovih primilismo još pisama od rodoljuba naših, kojim leži na srcu ^Behar“ i njegov opstanak. Ali radi prostora lista, a i zaključka ove godine ne možemo ih u cijelosti da iznesemo u „Beharu**, neg evo donosimo tek jezgru svakoga, za što molimo te naše dopisnike, da nam oproste. Mehmed Hadžimujagić, iz Doboja piše: „Da treba da „Behar" i dalje izlazi, mislim, da će Vam to po­ tvrditi svaki prijatelj islamskog napretka u ovim zem­ ljama. Za rad takogjer nadati se može, daće se oda­ zvati, koji mogu da rade. Ja za se obećajem spram sebe malu pomoć. Ustrajte, dokle se m ože!... Hafiz M. — Ali Dukatar iz Tešnja zahvaljuje na pozivu, a rada takogjer obećaje al ne puno. USitelj u Ljubinju Sulejman ef. Mursel šalje kao odgovor nešto gradiva a obećaje i u buduće. Nada se, da će se i ostala pozvana braća odazvati i potpomoći kako koji može. čokić Ibrahim ef., vjeroučitelj vel. gimnazije u D. Tuzli piše: Svakako je bolje, da „Behar" izlazi, jor je to zbilja skroz naš list, poučan, bez ikakve po­ litičke boje, pa ga čovjek može prep ručiti svakoj 173 muslimanskoj kući. Članci „Papirnati križari11 svigjaju se svakom, te se Vamiku puno priznaje. Bahtijarević Edhem, realac u Banjaluci veli, da bi muslimani, a osobito mlagji naraštaj jako osjetili gubitak „Beharov". Koga se, veli, stvar tiče, onaj je najbolje i razumije. Ja Vas molim, da upregnete sve sile, pa makar kako velite i kuburili, a da se list održi, i da ostane vjeran svom lijepom programu. Dobro Vam razumijem, da Vam je teško, ali, neka Vas tješi i oduševljava, da će Vam Bog trud platiti. . . . Naš vrijedni sarađnik Kađić Ali ef., profesor na vel. gimnaziji u Mostaru, ispričava se da se za sad ne može odazvati „Beharu** kakovom radnjom kao što je ove godine, zbog neke radnje koju je preduzeo mimo svoj službeni posao. No obećaje manje pomoći i moli takogjer, da se ne smalaksava s listom. Hasandedić Ahmet ef., učitelj i Nametak Hasan ef., mualim iz Mostara pišu zajedno u smislu kao i drugi. Hadžić Hakija, gimnazijalac u Mostaru obećaje radova iz narodnog blaga, te po mogućnosti prevoda s drugih jezika. Bukvica Abdulah, gimn. u Sarajevu nada se, kad se uredništvo ovako obratilo na rodoljube, da će biti odziva, obećaje takogjer, koliko mogue doprijeti od posla, da će raditi za list. Svaki je početak težak, a i „Behar** je još u početku, svijet se naš još nije naučio ni čitati knjige a kamo li pisati. Osim toga veli. kad se već pokrenulo ovako zamašuo djelo, treba gledati da se napreduje, a ne nazaduje. Uzejr ef. Eminefendić učitelj u D. Tuzli piše : Ovaj svijet nije hali od dobrih ljudi, pa jeđa se i u nas nagje rodoljuba koji će to plemenito djelo potpo­ magati. Ustrajmo i ne klonimo! Demirović Salih ef. kadija u Sarajevu veli, da je i davno bilo vrijeme da imamo svoj ovaki list, kako imaju i ostali narodi i islamski i neislamski, pa kad je došlo vri­ jeme da ga imadnemo, bila bi velika šteta i govoriti sad 0 prestanku njegovu. Štampa je veli jedini način, kako znani može da pruži svoje znanje drugim i da se sarazmjerno mnogo veći krug naroda može na taj način da okoristi nego neposrednim slušanjem. Obećaje od svoje strane svega što mu od ruku ide. Mohić Omer ef., učitelj u Brčkom piše: Malo ih je koji mogu i hoće da rade i radom potpomognu list kakav je „Behar**. No treba znati, da je bilo nedavno vremona, kad ih ni toliko nije bilo. Na temelju toga zaključuje i nada se, da će tih^ radnika sve više biti, pa s tog moli, da se ne smalaksa. Od male stvari po­ staju velike. „Behar" sve više zalazi u narod, sve ga slagje traže i čitaju, pa za to mora naprijed pa makar 1 sitno koračao. A bez sumnje ne će dugo trebati, ostane li vjeran svom programu, pa će svijet doći do spoznaje, da ga „Behar** od zla brani i na dobro napućuje, a onda mu je opstanak zajamčen. �174 B E H A R Serhatlić Abđulah-Hilmi,-iseljenik naš u Ušaku (M. Azija) moli nas, da neklonemo rad našeg mileta u Bosni i Hercegovini. Malo ih je, Veli, koji pokre­ tačima priznaju trud i požrtvovanje, al to nije od zle namjero, već od neznanja. „Behar" je jedini u stanju da dovede naš narod do samosvijesti islamske, pa bi neprebona šteta bila, da mu se to lijepo djelo ukine. Mulić Hamdi ef., učitelj u Čapljini pišo: Kako bi trebalo „Behar" još nije prodro u narod, ali gdje je doš’o, prihvaćen je svega srca. Gledao sam kako se iz njeg vaz kazuje, kako se narod poučava, a kako lijepo i plemenito i zabavlja. Prihvatimo se veli pera pa što ko može, samo da se održi. U svoje ime obećaje kao što je i do sad kitio stupce „Beharovo" li­ jepom zabavom. Iluin sahibijama ne može se nikako ukabuliti onaj uzur što vele, da ne znaju jezika. To nije uzur, nek napišu što mogu turski, arapski, persijski kako bilo, pa će se to sve lijepo pretopiti u naš jezik, a eto onda koristi narodu. Kakva bi sevapa za­ služio, kad bi važio u hiljadu dvije ljudi, tako mu je po prilici kad što napiše u „Behar", jer vjera je nema te džamije u koju bi stali svi čitatelji „Beharovi". Osim toga, veli, davno bi već vrijeme bilo, da se i našoj dječici pruži lijepe duševne hrane, a „Behar" i tu potrebu sad za sad zaklapa. Radimo dakle neko za djecu, neko za odrasle, a svi za svoj rogjeni narod za braću muslimane. * Iznesosmo naše pismo na rodoljube, a evo danas završimo i odgovore njihove. U tim je odgovorima palo dosta lijepih misli, pa je već s toga ovaj pokus bio lijep i opravdan, da se i ovako priučavamo iz­ mjenjivati misli o našim potrebama. Poziv, da se što više okupimo oko „Behara", donio je izmegju ostalih i tu lijepu misao, da se upriliči jedan sastanak. Krasne li ideje 1 Sastanak otmjenih muslimana i rodoljuba, daše razgovore i posavjetuju o svom stanju i svojim po trebama. A kakve su to potrebe? Je li sam „Behar"? Ni po štol Tako rekavši najmanje „Behar", ta evo ova lijepa pisma, puna rodoljublja, puna islamske svi­ jesti i ponosa dostatna su, da se ovaj i ovaki list mora čuvati i uzdržavati, da on ne smije manjkati. No kako čovjek ne treba ni u čem da se prenagli, tako po gotovo kod ovake plemenite ideje, ne s toga što je za nju možda prerano ili prekasno, već da se što bolje prikupi materijal, da se ta prilika što bolje iscrpi. Razmišljajmo dakle o tom, zdogovarajmo se u društvu, na sijelima, pribilježimo svaki pat svaku lijepu misao za te rijetke zgode, pa kad se jedan put osjetimo n spremniji, ta ovake potrebe nikad ne će manjkati slični su se sastanci držali u svim vremenima, pa ^ tako i ta potreba i u našoj svijesti izbijati na površinu a tim će se češće i jače ukazivati, što mi budemo svjesniji bivali svog stanja i života, pa kad ona a i mi za nju sazrijemo, onda je pravo vrijeme za tog. A sad još riječ dvije o „Beharu". Neki intimniji pisaše nam privatno a i rekoše, da oni ne mogu da vjeruju našim jadikovkama, da smo se „iscrpili". pa — kako se uzme — nijesu baš mnogo ni pogriješili u svom mišljenju. Mi znajući dobro kao pokretači lista njegovu zadaću i cilj, da „Behar" nije ničija svojina, do duše jest formalno vlasnikov, ali kako se znade, vlasnikovo ime stoji samo uvijek na kraju lista, „Behar" je dakle sviju nas, on je posvećen islamu i islamskom elementu u ovim zemljama. Stoga mislismo, a to i sad i uvijek mislimo, kad je nas sviju, da smo naravno i. svi moralno dužni, da se i okupimo oko njega I to a i oskudica u gradivu skloni nas, da se onim pismom obratime na rodoljube, pa sad poslije onih i onakih toplih odgovora i obećanja, ne možemo, a da ne naste/m o započeto djelo. Osim toga pismo je naše uz ona obećanja imalo i materijalnog uspjeha, al nas više okrepljuje onaj sud naše inteligencije, ona topla molba da se ne prestane izdavanje „Behara", iz čega zaključismo još veću potrebu njegovu, nego smo i mislili. Dakle s haj rom nastavljamo. „Behar" će dakle produžit svoj život u pravcu u kom je i do sad izlazio, donosiće radove u islam­ skom duhu, zabave takogjer lijepe i plemenite ten­ dencije, u kratko promijenit se' ne će ni u Čemu. Za ove dvije godine ne čusmo nikakva prigqvora ni glede programa, ni sadržine ni forme. Tek neznatne pri­ mjedbe: daje više ili da je manje narodnog blaga, da je riše ili da ne treba nikako političkih vijesti i t. d. To nas odobravanje uvjerava, da je listu. udaren pro­ gram kakav odgovara našim potrebama. Jedino bi bila naša želja, da mu sadržina bude još ljepša, najljepša od sviju i svačijih listova. No ne može se ni više ni bolje, neg onoliko za koliko smo dorasli. Nije kako se hoće, već kako se more. Ali nadat se je i boljem, dosta je kad jo dobra želja i dobar nijjet. Zahvalju­ jemo dakle našim rodoljubima na onim slatkim i sr­ čanim liječima, te ih još molimo, da gajret učine, da se pomogne „Beharu" kako i kolika se može I Mahsus selam! (§ © e § ) U r e d n ištv o „B ehara". �a BEHAR 175 Carev san. Narodna pripovijetka. eđnom se car preobuče u drugo haljine, pa zati, daj i meni dan i noć, pa onda me posijeci, ako pogje sa svojim vezirom po svijetu. Išli su ne pogodim". „Pa dobro, nek ti bude", reče vezir. dan, dva, dok dogju u jednu kasabu i panu Cim pade crna noćca na zemlju, softa ode u dža­ na konak kod jednoga bega. miju, tu klanja s tim nijetom, da mu dedo izigje na Tu car opazi kćer begovu i ona mu se. vrlo san i kaže carev san. Čim je zaspao odmah mu dedo svidi, pa sjutri dan, kad je bilo vrijeme, da idu. izigje na san i stade mu govoriti: „Dragi sinko : Ja begove kuće, upitaće car bega: „Bi li ti meni već znam, što ti želiš. Za to slušaj dobro, što ću ti svoju kćer poklonio?" Begu to ne bi drago, pa govoriti. Car je sanjao da pred njega pade pečena ^ će mu reći: „Moja je kći mlada, a ti si star; guska, a iz buđžaka se zatrka gavran, te mu ju ujagmi. ona nije za tebe". Nemoj se prevariti pa kome drugom ovo kazati osim nA bi li je caru dao?K upita on. „Caru bi sve glavom caru. Onda mu reci još : Ona guska, to je dje­ svoje dao,' pa i svoj život". U tom car raskopča ha­ vojka, što si je doveo u harem, a onaj crni gavran, to ljinu a na prsima mu se zasjaše carski nišani. je rob, kojega si doveo u ženskom odijelu. On ti je Kad beg to vidi, poče ga moliti: „Aman padišahu! ugrabio djevojku". Softa sutra dan ode veziru i kaže Tebi poklanjam svoju kćer i od tebe oprost ištern!" mu, da on zna, što znači carev san, ali da to nikom Beg odmah ode u harem i javi kćeri, da će ići drugom ne smije kazati osim caru. Kad on sve ispriča s carem. Ta vijest je cijelu begovu kuću obeselila, caru, car se vrlo rasrdi, te odmah naredi, da se posinije šala, car će im biti zet. Za ćas-djevojka i njena ječe i djevojka i rob, te još htjede i dječaka da po­ robinja biše gotove i krenuše s carem pnt Stainl; 'a. gubi, jer se- bojao, da on ne bi to po svijetu razglasio. Za dva, tri dana stignu u Stambol. Car preda djevojku Ali softa se mudar desio, pa zaviče: „Aman padišahu i robinju u harem. samo, da ti jednu priču kažem, pa me odmah posijeci!" Odmah te noći car usnije: gdje pred njega pade „Pričaj!" reče mu car. pečena guska, a iz buđžaka se zatrka gavran, te nu A on počo: „Ono ti je bio, veli, jedan car, tako ju ujagmi. Kad se je probudio zabrinu se, šta ie s •jao. ko i ti, pa imao tiču, koja je u njega u kafezu već Sjutra dan sazove sve svoje velikaše, pa im kaza dvanaest godina bila. Ona mu je pjevala svakojake šta je sanjao, i reče; koji zna, da mu san odgonetne. pjesme. Najzad je progovorila. Kad progovori, zamoli Svi šutili ko zaliveni, dok najposlije reče veliki vezir, svoga gospodara, da ju pusti, da obigje rogjake. Go­ da će on kazaiti, ako ga pusti godinu, da razmišlja. spodar joj da godinu dana vremena, a t.ica odleti u Car mu dadne godinu vremena, ali kad se godina na­ svoj zavičaj i sastade so sa rodbinom. Dan po „dan, godina progje. Tici vrijeme da ide svom gospodaru, vrši, ako mu ne kaže, reče', da će ga posjeći. Veliki vezir krenu u svijet, hele hodaj danas, ali joj je trebalo nešto ponijeti. Dugo je mislila, šta hodaj sutra, nikako da nagje, ko bi mu odgonetnuo god ponese, svega u cara ima. „Tla, veli, ovoga Boga carev san. Najposlije ga sreća nanese na nekoga hodžu. mi u cara nema. Evo ove smokve, ko ju god pojede, Taj mu hodža reče, da će mu kazati za dvadeset i pomladi se. Ovo ću svome gospodaru ponijeti". Usčetiri sabata, šta je car sanjao. Vezir mu reče: „Ako trgne tri, jednu u kljun, a dvije mcgju pandžo i od­ ne pogodiš, posjeć ću te". Hodža čim dogjekući, stane leti svome gospodaru. IJlot-i u sobu i spusli smokve tražiti po ćitabima, ali sve mu bi uzalud, nigdje ne na sred sobo, te ode u lcafez, na svoje mjosto. mogaše da nagje. Vrijeme već na izmaku, i on pogje Kad je car ušao u sobu, opazi svo tri smokve i carevu veziru, đa‘ mu se preda, neka ga posijoče. Us­ stane se čuditi: „Bože moj! Sta ovo znači? U mome put srete svoga jednog softu, koji ga upita: „Što ti dvoru ima svakakovih smokava. Je li ovo more bit je efendija, što si tužan?" Hodža onako ljut ni pet ni otrov ili lijek?" Skupi vijeće i kaza šta mu je tica donijela, te šest, već izbije softu. Njemu se sažali, pa ga poče pi­ tati : „Št.a sam ti učinio, da me tučeš ? Ja ti nijesam im reče, da mu kažu, šta će od tih smokava, raditi. ništa kriv". Hodža poče mekše govoriti i softi kaza Rekoše mu, da naredi baščovanu neka ih posije, ne za što je ljut. „Pa ne boj se ! — veli softa — Što mi hi li koja niknula, pa ćemo onda vidjeti". Tako on i odmah nijesi kazao? Vodi mene velikom veziru, ja ću učini. — Samo jedna smokva bijaše nikla. Kad je mu kazati carev san". Hodža ti so rodi na novo, kad dala prvi plod, sakupi car opet vijeće. Vijećnici rekoše ovo ču. Uzme ga za ruku i odvede veziru, te mu reče: caru: „U tebe ima zatvorenih ljudi, koji su osugjeni na smrt. Izvedi dvojicu, pa ćemo na njima okušati. „Evo, ovaj će ti kazati carev san". Vezir ubrza: „Kazuj more, ali ako ne pogodiš, Ako ostanu živi, neka im je prosto, a ako umru, sva­ ode ti glava sa ramena L" „Ne mogu ni ja odmah ka­ kako su osugjeni". �176 BEHAR Na to car naredi bašĆovanu, da ubere dvije smokve i donese ih njemu, a reče opet da mu se dovedu dva iz zatvora, koji su osugjeni na smrt. Baščovan brzo ode u bašću i nagje jednu smokvu na zemlji. Tu bijaše zmija punu otrova napljuvala. On je uzme i još jednu ustrgne i donese caru i njegovim vijećnicima. U tome i tamničar dovede dvojicu osugjenika. Čim su unišli u vijećnicu, odmah ječUn na njihovu zapovijed uzme jednu smokvu i pojede. Po­ trefi mu se ona s otrovom i on se sruši mrtav. Na to se car vrlo razljuti, te bijašo reko, da se tica zadavi, ali vijećnici dadoše i drugom osugjeniku da i onu drugu smokvu pojede. On siromah dokuči smokvu i pojede, ali odmah se malo strese i pomladi se. Svi su se vijećnici čudom čudili. Ovo su još dvojica okušali i oba su se pomladili. „Eto ti priča padišahu!“ reče sorta „pa sada evo mene. a eto tebe, sijeci, ako ti je volja8. Car mu se smilova te mu oprosti, ali ga upita ; „Kad ti sve tako dobro znaš, kaži mi. šta će moj sin raditi, kad mu bude šesnaest godina?* „Boga mi, to je teško kazati8 veli softa „već molim te, daj mi dva­ deset i četiri sata vremena, pa ću ti onda kazati; a ako ne mognem ni onda, a ti me pusti kući, jer mi je tamo najlakše pogoditi*. Car pristane na njegovu molbu. Kad je pala tamna noćca na zemlju ode softa u obližnju džamiju, tu klanja i nekako se sakrije u džamiji, da ga mujezin nije vidio. Nijet učini, da mu dedo izagje na san i kaže, šta će biti s carevim sinom. Dova mu bi primljena i dedo mu se pokaže na.snu: „Došao si mi opet, da ti savjet dadem? Reci caru: Kad mu sinu bude šesnaest godina, sve sedam careva mu zapta ne će moći dati8. Sutra, dan, čim mujezin otvori džamiju, dječak se išulja da ga niko nije vidio, i ode caru. „Što je? Jesi li doznao?8 — „Jesam pa­ dišahu. Kad mu bude šesnaest godina sve sedam ca­ reva ne će ga moći umiriti (uzaptiti) Car softu vrlo dobro nadari i opremi ga njegovim roditeljima. Ali se car vrlo zabrinu za svog sina. Uzme mu hodžu da ga podučava. Iz saraja mu bez velika pratnje nije nikuda dao otići. Mladi je carević rastao što no reknu k’o iz mlijeka. Dan po dan, bogme već i poodraste. Svrši mu se petnaesta, a nasta šesnaesta go­ dina. Jednom pozove svoga hodžu na večera. Kad je hodža pošao svom učeniku na večeru, pristanu uz njega dva lovačka psa. Hodža ih je odgonio, ali ih nije mogao otjerati. Kad je bilo za večerom, liodža ne htjede jesti, već samo davaše psima. Vidjevši to carević, vrlo se ražljuti, pa viknu: „Baš si ti efendija čudnovat čovjek, ja nijesam pse pozvao na večeru, već tebe*. Ali ga hodža malo ublaži govoreći mu: „Da ti znaš, kako je lov lijepa i ugodna zabava, ti bi sve svoje dao i volio bi ove pse nego oči u glavi. Eto za to ih i ja volim. Careviću se odmah prohtjede ići u lov, pa za­ moli oca, da mu to dopusti. Otac ga isprva odvraćao, n ali na posljetku mu reče da ide, jer mu on reče da će se usmrtiti, ako ga ne pusti. Carević se spremi * ode u lov. Car diže silnu vojsku te prije neg je 0 1 došao, opkoli cijelu šumu, u kojoj će mu sin lov loviti Carević je išao po šumi kao bez glave,' ne pazeći se i na odijelo i ni na što. Vižlad su štektala i jedan put potjeraju zeca, te i carević krene za nji^a Slučajno zec nabasa na jednu pećinu, gdje nije bilo vojnika, vižlad se natisnu za njim a i carević. Izagju iz šume i nagju se na jednom velikom polju. Leteći tako preko polja dogju do nekakve rijeke. Zec odmah zapliva, a vižlad za njim. Carević dogje do rijeke, ali vidi jada, kako će sad preći preko vode? Domala opasi čamčić u blizini, sjede u njega i preveze se preko rijeke. Zaluta tu u nekakvu šumu, vižlad mu se izgube, a on jadan ne zna ni sam, kuda sad da krene. Odluči dalje Izagje iz šume i opet mu puče polje pred očima. Idući tako tim poljem, približavaše se nekakovoj kuli. On upravi hod prema njoj. Unigje unutra i nagje jednoga starca. Selam mu nazove, a ovaj mu otprimi. „Odakle ti careviću ovamo?* upita ga. „Sudbina me donijela* veli carević, ali se začudi što ga ovaj starac poznaje, pa će ga upitati: „Molim te, ko si ti, kad mene po­ znaješ?8 Ja sam tičiji car8, odgovori mu on. Upravo bijaše srijeda a sutra četvrtak, a u taj dan u godini tičiji car ide, da vidi svoje tiče. Tičiji car reče care­ viću: „Razgledaj sve moje dobro, bašću, saraje, samo nemoj u ovu sobu ulaziti*. Car ode, a carević osta razgledajući. Tu je vidio svašta, o čem u svoga oca nije ni čuo. Sve je pregledo pa dogje do one sobe, u koju mu je car reko da ne ulazi. Otvori i nju, pa ima šta i vidjeti, bašću, zasagjenu svakojakim cvijećem. Na sred bašče voda (šađrvan). Najednom doletješe tri golubice k vodi, stresoše se i postadoše tri krasne dje­ vojke, te se počnu tu kupati. Careviću se djevojke svidješe, te se prišulja i ukrade jednoj, perje. Kad to vidješe one dvije druge, odmah pobjegoše, a ona ga stane moliti, da joj da njezino perje, ali on ne da. Kad se pred noć car povrati knpi, rečo mu: „Jesam li ti govorio, da onih vrata ne otvaraš ?8 „Ja no mogoh da otrpim, pa otvorih i evo ulovih ovu vilu. Ja bih poludio, da je nijesam uhvatio8. Ali ne možeš kući, moraš čekati do ovo doba godine!8 veli mu ti­ čiji car. „Makar8, veli carević. Kad je prošla godina, ode car opet da obigje svoje tiče. Kada se jo povratio, dovede careviću jednu veliku tičurinu, da ga odnese kući. Tu se carević oprosti sa starcem, tica ga uzme i vilu pod krila, pa odleti prema Stambolu. Neise, stigne u Stambol s vi­ lom. Otac mu se vrlo obradova. Sada se zametno šonluk i veselje, topovi zapncaše s grada, da je došao carević i još se oženio vilom. Veselje se svrši i vilu vjenčaju careviću. Carević je živio od to doba sretan i zadovoljan. Oiner. “^ © 3 8 ^ �b e h a r 0 177 Hiljada i jedna noć. (Istočna pripovijetka.) S originala preveli: Osman Sari H riži« i Fehim Spalio. Dvanaesta noć. ad bi dvanaesta noć, reče Šeherzada: „Sretni care, ja sam čula, da je pro jak nastavio svoje pripovijedanje onoj djevojci i osta­ lim, dok su kalifa i Džafer slušali, ovako : Iza tog udari moj stric svog sina nalulom, premda je on tu ležao kao crni ugljen. To me začudi a i sažali mi se na svog amidžića, te re­ koh stricu: — Tako ti Boga, amidza, ublaži tugu sa svog srca I Mene muči misao, što se dogodilo tvoui sinu i kaku je postao s ovom djevojkom kao crni ugljen. Zar ti uije dosta ovo, što je snjim bilo, nego ga još i tučeš nalulom. — E, moj bratiću, odvrati mi moj stric, ?ovaj moj sin ljubio je još od malih nogu svoju sestru, a ja sam ga uvijek od tog sprečavao i mislio u sebi, oni su sad maleni, ali kad podrastu biće s njima zlo. Kad sam to istom čuo, nijesam vjerovao, ali sam ga ipak strogo ukorio, rekavši mu: Ćuvjg se tih hrgjavih poslova, kojih nije nitko počinio prije tebe, niti će ih počiniti iza tebe, inače ćemo ostati do smrti pokugjeni i zastigjeni megju carevima, a naše će zgode raznijeti patnici širom svijeta. Pazi se, da što tako ne počiniš, jer ću inače zamrznuti na te, pa ću te ubiti! — Ja sam ih za tim jedno od drugog ra­ stavio, ali i ona, nevaljalica, ljubila je njega, pa je tako bio šejtau njima prevladao. Kad je on vidio kako sam ih zastavio, napravio je ovo sakriveno mjesto pod zemljom i donio ovdje jela, kako vidiš, a mene je zaveo, dok sam ja bio u lova i došao na ovo mjesto. Ali im je pravedni Bog dao, što je za njih bilo, te ih spalio, a ostala je još kazna na onom syijetu žešća i vječita". — Iza tih riječi zaplače gorko, a i ja sam plakao s njim, pa mi dodade: „Ti si moj sin umjesto njega«. Ja se na to zamislili jedan čas o ovom svijetu i njegovim dogagjajima: kako je onaj vezir ubio mog oca i zauzeo njegovo mjesto, kako ja izgubik oko i što se dogodi s mojim amidžićem. To bijahu sve ču­ dnovati dogagjaji i ja sam plakao. Mi se na to ispesmo gore, zatvorismo vrata i nabacasmo zemlju, te uređismo mezar kao što je i bio. Za tim se viatismo doma i nijesmo pravo ni sjeli, kad se oćutiše bub­ njevi i talambasi. huka ratnika, a svijet se napuui tutnjavom i prašinom od konjskih kopita. Mi so sinetosmo, ne znajući što je, a kad car upita, rekoše mu : Vezir, koji je ubio tvog brata, sakupio vojsku i došao 8 njom, da navali iznenada na grad. Stanovništvo so nije moglo braniti, te mu se već predalo.« Ja na to pomislih, ako dopanem njemu u šake, ubiće me, te me to rastuži, pa se opet sjetih, što mi je bilo s ocem i s materom i ne zuađoh, što ću hiniti, jer ako se pokažem, poznaće me podanici i vojska mog oca, pa će radit da me ubiju. U tom škripcu ne nagjoh dragog izlaza, da se spasim, nego razbrijah bradu i preobukob odijelo, te izagjoh jz grada. Sad sam pravo došao ovamo i da ste mi zdravo. Sanio da mi je kogod, da me odvede pred emir-ul-muminina i božijeg halifu, pa da mu kažem svoju pripovijust, što mi se sve do­ godilo. Ja sam eto tako ove noći došao u ovaj grad i zastao izgubljen, ne znajući kuda ću, dok izbi ovaj prosjak. Ja ga pozdravih i kazah mu, da sam tugjinac, na što mi on odvrati, da je i on isto to. Mi u tom razgovori, dok izbi i ovaj naš treći drug, te nas pozdravi i kaza nam, da je i on tugjinac, a i mi opet njemu kazasmo za se. Odatle pogjemo, te nas stiže mrak, a sudba nas naputi vama. To je uzrok, što je u mene razbričena brada i što nemam jednog oka.« — Kupi se i hajde, reče mu na to djevojka. — Ne idem, dok ne čujem, što je s ostalim bilo, odvrati joj on. Svi se začude njegovoj pripovijest, a halifa reče Džaferu: — Tako mi Boga ja nijesam nikad čuo štogod ovako kao što se dogodilo ovom prosjaku. Sad pristupi drugi prosjak, poljubi zemlju i reče: Moja gospodarice, ja se nijesam rodio ćorav, a i moja je pripovijest čudnovata. Ja sam car i carski sin, učio sam kur-au na sedam rivajeta, proučavao sam knjige svake struke pred prvim naučenjacima, učio sam zvjezdoznanstvo (ilrai nudžum), čitao pjesnička djela, a usavršio sam se i u drugim znanostima tako, da sara svoje savremonike pretekao. Moje je pismo slovilo megju drugim pi­ sarima, a ime mi sepronijeloi u druge pokrajine i gradove, za me su čuli i strani vladari. Tako je čuo za me i in­ dijski car, te posla po me, da me išče od oca, spre­ mivši mu darove i poklone, dostojne za jednog vladara. Moj me otac opremi u šest lagja. Putovasmo čitav mjesec dana, dok stigosmo na kopno, te tu iskrcamo konje, što smo ih sa sobom ponijeli u lagji, a darove natovarismo na deset deva. Nijesmo malo pošli, kad li se uzdiže prašina, koja se za čas raširi čitavom okolinom. Kad se iza tog do malo rastupi, ukaza se šezdeset konjanika kao lavovi, što prkosno gledaju. Kad ih smotrismo malo bolje, poznadosmo, da su to arapske pustahije. Pošto spaziše našu malu četicu i s nama deset tovara darova za indijskog cara, zaokru- �178 BEHAR žiše nas i naperiše mizrake na nas. Mi im dadosmo znak, te im đoviknusmo : „Mi smo poslani caru velike Indije, pa nas ne uznemirujte!" — „Mi nijesmo u njegovoj zemlji, niti stojimo pod njegovom vlasti,u odvratiše nam oni, a za tim poubijaše nekoliko momaka, a ostali pobjegoše, megju kojima sam se i ja nalazio, ali teško izranjen. Arapi se zabaviše oko onih darova, što su bili uz nas, a janijesam znao kuda ću okrenuti. Sad bijah moćan, pa eto u jednom ćasu postadoh po­ tišten. Tako pogjem ne znajući ni sam kuda, te se ispnem na jedno brdo i zavučem se u jednu špilju, dok ne osvanu dan. Odatle pogjem dalje, te sretno stig­ nem u napučen grad, u kojem bijaše smalaksala zimska studen, a nastupilo proljeće sa svojim cvjetanjem. Meni bijaše vrlo drago, što sam tu došao, jer bijah već od duga puta sastao, a od tuge sav požutio. Tako promi­ jenjen, ne znajući kud ću ni kako ću, prigjem jednom terziji na dućan, te ga pozdravim. On mi odzdravi i nazove mi dobrodošlicu, te me poče raspitivati za uzrok mog putovana. Ja mu pripovjedih sve što mi se dogo­ dilo od kraja do konca, te ga to rastuži pa mi reče: „Mladiću, ne kazuj se ko si ni što si, ja ti se bojim od cara ove varoši, jer je ono jedan od najvećih ne­ prijatelja tvog oca, pa mu se želi osvetiti." Za tim mi iznese jela i pića, te jedosmo zajedno, a onda se tu noć razgovarasmo. On mi isprazni do svog dućana jedno mjesto i dade mi dušek i jorgan. Pošto sara tu proveo kod njega tri dana, reče mi on: „Znaš li ti kakav zanat, čime ćeš što god zaslužiti?" — „Ja sam pravnik, naučen, znam pisati i računati," kazah mu ja, „Tvoj zanat, odvrati mi on, ne prolazi u ovim kraje vima, jer se u našem gradu niko ne trsi za znanost i pisanje, neg samo za imetak.*4 — „Tako mi Boga. rekoh mu ja na.to, ja ne znam ništa drugo osim to, što sam ti kazao.** — „A ti se onda ujedri, pa uzmi sjekiru i uže i idi u drva; tako se možeš uzdržavati, dok ti Bog da bolje, saino se čuvaj, da te ko ne pre­ pozna, jer će te ubiti.** On mi kupi sjekiru i uže i posla me s nekoliko drvara, preporučivši me. Ja odoli s njima, te sabrah drva i donosoh jedno breme na glavi, pa ga prodadoh za p6 dukata. Odatle sam so prehranjivao, a nešto bih i zaštedio, te sam tako proveo čitavu godinu. Bijaše već prošla godina, a ja po svom običaju odem u onu šikaru da saberem drva. Tu zagjem u jednu dolinu, u kojoj bijaše silno drvo. Zagjem unutra i dogjem do jednog drveta, te počnem otkopavati zemlju oko njega. Kad počeli sjeći, udari mi sjekira o bakrenu halku. Jaočistih zemlju, kad li tu drvena vratašca. Kad ih otvorih ukazaše se merdevine. Ja sigjem dolje i vidim tu nek kva vrata, te unigjem na njih, kad li unutra dvorac tvrde gragje. TJ tom dvorcu nagjem dje­ vojku kao skupocjeno zrno bisera, a iz srca joj bije svaka nevolja, briga i nesreća. Kad je pogledah padoli na sedždu njezinu stvoritelju, koji je u njoj usavršio kras i ljepotu. Pošto ona opazi mene, upita me : „Jesi n li ti čovjek ili džin?** — „Čovjek,** kazah joj ja, ^ ko te dovede ovamo," upita me na to ona, }>Tia ”Vo mjesto, gdje sam ja evo dvadeset i pet godina, , kroz toliko vremena ne vidjeh čovjeka.** Na te njeno slatke riječi odgovorih jo j: „Dovede me Bog u tv / stan, da mi umanji nevolju i brigu." Za tim joj p ^ povjedih sve, što mi se dogodilo od kraja do konca Vidivši, kako mi je teško stanje, zaplaka, pam irečo * „Ja sam ti drhga u nevolji, pa ću ti kazati svoj doživljaj Ja sam kći cara krajnje Indije, koji vlada otokom Abanos. On bijaše mene vjenčao za mog amiđžića, a], me one noći, kad mi je bila svadba ugrabi ifrit imenom Džerdžeris sin Redžemusa sina Iblisova, te pobjegne sa mnom i spusti me na ovo mjesto. Štogod je trebalo gizde, odijela, kumaša, prostirke, jela i pića, sve je ovdje pribavio, a svako deset dana dogje mi jedan put i prenoći. Uz to kad gqjl mi bude trebao po noći ili u dan, rekao mi je da pritisnem rukom na ova dva napisana retka na kubetu, pa ja ne ću ni ruke dignuti a njega ću ugledati kod sebe. Evo su prošla četiri dana kako je bio kod mene, a ostalo je još šest dok opet dogje, pa hi li ti ostao kod mene pet dana, a onda hajde na dan prije, nego on dogje." To me ob­ ra*1 ^a te pristanem, a ona skoči na noge, te me uze za ruke, pa me uvede na kapiju u lijepu i udobnu, banju. Kad ja to vidjeh, presvukoh se, a za tim unigje ona, te sieđe na jedno šilte, a do sebe posadi mene, pa mi donese šerbeta od miška i napoji me. Iza tog dokuči jela, te jedosmo zajedno i razgovarasmo se, dok ona meni re č e : „De sada zaspi i odmori se, jer si umoran!" Ja joj zahvalili, te zaspah, zaboraviv na sve što mi se dogodilo. A kad se probudih, nagjoli je gdje me gnječi po nogama, pa joj učinih dovu. Za tim sjeđosmo, da se razgovaramo, pri čem mi ona reče : „Tako mi Boga baš mi se bilo stislo pri duši ovako samoj pod zemljom, ne našav nikoga, s kim bi se razgova­ rala prvih dvadeset i pet godina. Za to hvala Bogu, koji te meni posla." — Na te riječi nadoveza ove stihove: Da smo znali, da vas dočekamo, Krv bi srca izlili po stazi I crninu oka plamenita, Po njoj noga da hodi i gazi; Prostrli hi obraze i lica, Da šećeto iznad obrvica. J a joj zahvalih na toj pjesmi, što je čuli od nje. Ja je zavolili od srca, pa mi nesta one sve tuge i brige. Tako smo sjedili, pijući sve do noći. Tu noć prespavah s njom zajedno, a nijesam u svom životu nikad take noći zapamtio. Kad u jutro ustadosmo oboje veseli, upitam j e : „Hoćeš li, da te izvedem ispod zemlje, pa da te izbavim od tog džina." Ona se nasmija, pa mi odgovori: „Ta budi zadovoljan i šuti: u svakih deset dana ifritov je jedan, a tvojih je devet." U meni pre­ vlada ljubomori pa joj odvratili : >,Ja ću ovog časa �BEHAR D razbiti ovo kube, što je po njemu ispisano, pa neka dogj® ifrit>da ga ubij em- Meni je unaP'*ijed odregjeno, da tučem ifrite." Mjesto odgovora, ona mi dobaci ove stihove. Za što da se rastajemo? Što se varaš, što te ganja? 0, nikada dosta nije Ljubavnoga milovanja. Pogled po svijetu. Političkim pnz£-/cima. „Jedinstvo" se zove polit, list, što izlazi u Spljetu a urednik mu je čuveni politički puza­ vac Stražičić, pa je dosta to samo, da se vidi, koja je sorta taj list. Ali kako svi ljudi te sorte tako i ovaj, traži dogjaja I političkih zapletaja izvan svojih granica i- tu se nameće sudijom, a sve da svoju ljagu .i ulogu pokrije. Taj list piše i u zadnjem svom broju članak o Macedoniji, pa se na taj članak moramo svrnuti već i s toga Što se ta kuga Siri nepozvana i ovako okušava svijet neispravnim mislima o turskoj politici,. a što je još gore, tu politiku turskih oblasti označuje pošljedicom vjersko turske nesnošljivosti. Taj puzavac bulazr*, se u Macedoniji ne će i ne mogu reforme provesti, dok se. ne odijeli vjerska od političke oblast*. Dok je svakom poznato, da u turskoj upravi vlada zakon mo­ demi gragjanski, da se po Kuranu rješavaju same is­ ključivo vjerska pitanja (nasljedstvo i bra^c), dok u turskoj vojsci i upravi ima sarazmjerno dosta inovjeraca on veli, da se sve ravna po Kuranu, koji ne pri­ znaje drugih vjera. Koliko je drzovit i šovinist vidi se po tom, što sam veli, da u Kuranu piše, ali ako i ne piše, on se tako tumači, da druge vjere ne mogu biti ravno-pravne islamu. Pošten bi čovjek političar bar zavirio u Kuran, vidio što .on propisuje, vidio bi šta se radi u turskoj politici i upravi, pa kad bi našao da se faktično po njemu ravna, onda bi to tek mogao da i konstatira. No puzavci politički ne će toga. Oni vole ovako trovati svijet neistinama, da sebi pribave nekog autoriteta, koji su sami proigrali, i ovako se na­ bacuju na druge. Da u Kuranu piše onako kako bi puzavci htjeli, i da se zbilja turska uprava ravna polnjem, no bi li kršanima đavuo odzvonilo u turskim zemljama, kako je muslimanimaodzvo ilo u Crnoj gori na Btdnjak 1703., u Srbiji za zadnje bune. i t. d. Danas je slo­ bodno sve kritizirati, ali treba bit pošten, pa opravdati ono, što pišeš. Ali toga puzavci ne će. * Buri su do sad pobjegjivali fizički., al kad u no­ vije doba pustiše zarobljenog engl. generala Metbuena na slobodu, tim veledušjem. zadobišo sebi i moralnu pobjedu i tako se i u očima samih Engleza digoše nad Engleze. No Engleska još ne odstapa od boja. Sad putuje lord Wolseley na bojište, formalno se ne zna, za što putujo, al nagagja se, da pntuje ili da kralja Eduarda obavijesti o pravom položaju na bojištu ili da zamijeni nesposobnog Kičenera. Drugi opet vele, da putuje, da s burskim Vogjama sklapa mir. Novije vijesti javljaju, da je burski vogja Shalk-Burgor za­ molio* Kičenera, da dogje u Pretoriju, što mu je i 179 Nevjera je i onako Ovo brzo vrijeme. Ljubavnoj su sreći konac Na rastanku suze nijeme. Ne osvrćući se na njezino riječi, što mi pjeva udarih jako o kube. Šeherzada opazi zoru i presiječe svoje ugodno pripovijedanje. dopušteno. O ovom posjetu govore razni glasovi druk­ čije, hoće jedni da reknu, da je Kičner poručio po njih, da ugovaraju o miru, a to je učinio da ujagmi Wolscley-u, koji ide tom namjerom, da dokrajči taj rat po što po to. Wolseley ima da stigne u juž. Afriku 31. pr. ili i. o. mjeseca. * Negdje početkom prošl. mjeseca iskrca se u Šapcu na srbijansku obalu čovjok u srp. generalskoj uniformi, i pozva sve oblasti, da mu se predadu. Uz njeg bijahu još četiri druga. Pošto je sklonio napredaju financijsku «tražu, policiju i žanđarsku postaja pogje dalje, ali ga u tom času zapriječi žandarski kapetan, poteže revolver a i general se maši revolvera, opališe oba i general se sruši mrtav. Taj lažni general zove se Alavantić, a pošao » da podigne bunu u Srbiji, da se onda pro­ tjera kralj Aleksander, a da na prestolje dogje Karagjorgjević, koji odavna neprestano kibicuje oko srpskog prestolja. Taj se glas raširio u jedan čas po Srbiji, i razumije se, da se klicalo kralju, da je slavio i hvalio svijet kapetana Nikolića, koji junački zapriječi bunu i prevrat u Srbiji. Ali kasnije počeše izbijati čudni glasovi na javu. Poznato jo dobro, kako je srpski narod još od Milana pokojnog ludorija hladan prama dvoru i kući Obrenovića, a osobito od kako se i Aleksander oženi udovicom, kako se izjalovi rogjenje prestolonašljeđnika i. t d., te je dvor sve više gubio svoj ugled u narodu. Da se dakle taj klimavi auto­ ritet kako god popravi, vlada je srpska sama ujđurisala Alavantićcvu navalu i pokušaj bune, da se tako pobudi u narodu što više simpatija za dvor. Novine nabrajaju nepobitne dokaze o toj aferi koju je dvor izmislio, a Alavantić naravno bio puka igračka i žrtva njihova. Čudnovate vijesti dolaze u novije doba iz Turske. Da se radi o progonu jednog čovjeka, ili da koji sam pobjegne ili osjećajuć se krivcem ili bojeć se klevete špijunske, to se moglo Ćuti i odavna i u drugih država. Ali u novije doba progon zabita i činovnika učestao. Bježanje ili progon velikih osoba vojničkih ili gragjanskih oblasti, pa i iz blizine sultanove na dnevnom je redu. Pet generala i preko 140 oficira da je do sad prognano, osugjeno ili pobjeglo, pa naknadno kažnjeno smrću ili doživotnom tamnicom. Sumnjivih vojnika ili ba š izdajica bude i u drugih careva i država, u svakom žitu ima kukolja; ali ako je broj kažnjenih toliki kako pišu novine, onda zaista ili je vojska zaražena nekim idejama, protivnim dvoru i sultanu, ili se nekakav dušman turske carevine uvukao na odlično mjesto turske voj­ ničke i civilne uprave, pa hoće ovako da ruši ugled �180 BEHAR i moć turskoj carevini. Ili je sto i toliko oficira i J činovnika izmet i izdajica roda i doma m je gadna kleveta prisvojila moć, pa kara nemilice. U Moskvi se ušlo u trag, da ruski pukovnik Grimiu, koji služi kod generalnog štaba, izdaje ruske ratne osnove Njemačkoj. Ta se. izdaja njegova opa­ zila već odavna, pa se od tada strogo pazilo na njog i dokazala se izdaja. Po vojničkom zakonu pukovnika bi trebalo pogubiti, ali njega još drže u zatvoru, a neprestano pronalaze još oficira, koji su s njim zajedno Činili tu izdaju. Ti svi oficiri vele da su porijeklom n Nijemci, pa ih sada Rusija progoni, zatvara, a i 0ll: sami bježe iz rusko vojske. Rusija je u savezu Sa Franceskom, pa po mišljenju p ditičara Fra icoska <ie zajedr.o s Rusijom jedan put navaliti na Njemačku i s toga da se Rusija i naoružava, a to naoružavale i ratne planove Njemačka je saznavala od spomenutih Nijemaca u ruskoj vojsci. U Rusiji se gjaci i radnici složili i neprestano demonstriraju i zadaju posla ruskoj vojsci i oblastima Gjaci su održali kongres i tu stvorili zaključak daše bore protiv dvora i dvorskih ministara. Uhapšeno je 20 časnika, koji nijesu dali zapovijedi vojnicima da pucaju na demonstrante. Islam na Istoku. Priopćio Hnlnsi. JjnSra^bvjetski naučenjaci naročito evropejski rijetki su kao bijele vrane, koji pišu neprifV dgafi strano o islamu. Mogju mnogim, koji ga napadaju a sve od puke zlobo i fanatizma ovi nepristrani sudije iščezavaju. No ipak nagje I i l\' se u novije doba, a bilo je toga i prije, da se y 7 pokoji ipak javi i svoje mnijenje razloži u prilog \ islama. Savlada ih ipak jedan put savjest, pa no mogu drugo, nego moraju istinu da rclcnii. Kad bi se mnogi potrudili i proputovali razne krajeve is­ lamske i neislamske, opazili bi mnogo koješta, što bi im s mjesta promijenilo mišljenje. Da ništa drugo, prispodobe li se samo sredstva, kojim se danas šire vjere megju divljim narodima, opaža se velika raz­ lika. Dok na hiljade misionara hrli cijelim svijetom i širi vjeru, islam sam sebi krči put. Po dalekoj Kini i srednjoj Africi misionari ginu, bivaju spaljivani, a Englezi istresaju po čitave brodove svetog pisma po raznim obalama azijskim i afričkim misleći, ako ko samo jednu uzme svi ha je postignuta. No sav taj rad, da se divljaci preveda u vjeru, u jednobošce, pokreće tobože čovjekoljublje; divljaci naime ostaju divljaci, dok su neznabošci, pogani. Treba ih dakle prevesti u vjeru, u kojoj će ostaviti divljaštvo svoje i biti dobri članovi čovječanstva. Ali u no­ vije vrijeme počinju evropejski naučenjaci da se raz­ očaravaju. Da islam na te iste divljake kulturnije upliva nego li ikoja druga vjera, dokazuju nam u no­ vije doba sami ti putnici Evropljani, te evo dva taka mnijenja iznosimo, da se vide. U jednoj sjednici madžarskog zemljopisnog druš­ tva u Budimpošti, čuveni orijentalista profesor V&mbćry govoreći o radu na polju zemljopisa i nabrajajuć putovanja po Australiji, Africi i Aziji, dotakao se i pitanja: o uplivu, što ga Islam i kršćanstvo na istoku imaju, odnosno od ove dvije vjere, koja imade veći civilizatorni upliv na istok, pa megju ostalim reče: „Vi ćete se čuditi, što mi danas naočigled sjaj­ nih pobjeda i velike nađmoćnosti kršćanstva po cijelom širokom cvijetu u opće još ističemo ovo pitanjo, a još više se možete čuditi, ako Vam rečem, da je jedan sluga crkve, kanonik Isak T a y l o r na crkvenom kon­ gresu u ’VVohverhamptonu na veliko čudo i izneuagjenje slušalaca stao da razglaba pitanje: zar se još nije uvidjelo, da kršćanstvo nije prosvjetno orugje sa Afriku, i da je Islam puno podesniji kano civilizator za tamošnje čovječanstvo. U engleskoj, u domovini ve­ likih, smjelih i sloboduijeh misli, smije tako da raz-t matra i jedan crkveni velikaš, koji svojim razlozima i pravo zbori. Poznato nam je, da se Islam, koji je odmah s prvine zahvatio korijena od Maroka do Jave i od Zanzibara do Kine, u tečaju novijeg vremena upravo nepojimljivom brzinom širi po svoj prostranoj Africi, Eno ga na rijekama Kongu i Zambesi, a Uganda, naj­ silnija i najveća eruačka država u novije je doba listom prihvatila vjeru Islamsku. Više od polovice naroda u Africi Islamske je vjere. S toga je od velike vrijednosti pitanje: kako to. da se kršćansko čovječanstvo još sa svojom materi­ jalnom nadmoći sa tolikim grdnim milijunima potro­ šenim u misionarske svrhe i tolikim trudom naših misionara svagdje pokazalo nemoćno'i svagdje izgubilo temolj ispod nogu ? U Engleskoj, gdje su novine ovo pretresale, ondje se razlagalo i naglašavalo mnogo koješta, što sam i sam opazio jia svojem višegodišnjem putovaajn megju Islamskim narodima i što sam u samim svojim spisima mnogo put istaknuo. Ja sam svoje djelo: „Islam u XIX. vijeku1* za­ vršio ovom rečenicom l „Mi još nemamo prava, da napustimo polovicu svijeta — Islamskog — neizbježivom propadanju i da društvu, koje broji milijunima duša, proreknomo k*>- 1 �181 BEHAR n načnu propast 1“ Ovu moju rečenicu kao da istom sada uvigjaju i širi krugovi. Što sara rekao, odnosilo se je samo na Aziju; ali danas se još većma uvigja, da ova fećenica još više važi za Afriku i da se Islam megju crncima pokazao i djelima zasvjedočio kao najpođesnije i najbolje orugje za civilizaciju. Doduše i Islam i kršćanstvo u ove mračne dijelove svijeta unose pri­ padnici stranog soja (plemena), koje Afrikanac naziva divljacima. Pri tom arapski trgovac, koji je s urogjenicima u neposrednom dodiru i po svojim običajima, navikama i boji lica ne razlikuje se toliko od njih kao evropski misionar, šta više on nalazi ljudi koji će ga radije slušati pa može i na moralnost Afrikanca i bolje i puno lakše uplivisati, nego li što to može Evropejac. Ušavši u carstvo Islama dotle prezreni Crnac s mjesta postaje poštovanim članom bratstva od stotine milijuna na broju, a taj isti Crnac iza pokrštenja ostaje samo crni kršćanin i njegova bijela braća po vjeri dulje ga vremena omalovažavaju. Po nauci Islama svi su Muslimani slobodni Ij.udi (kjullu Maslinun hurr), a pored kršćanskih misionara sami kršćanski trgovci sa robovima vijekovima tjerali su svoju gnjusnu trgovinu i afričku djecu na stotine hiljada, šta više na milijune prevažali i prodavali u šećerne bostane američke, i s toga je za čovjekoljupca, kojemu je stalo do sudbine tamnog dijela svijeta, svakako neugodna ist'na po sri­ jedi: da se kršćanski preobraćenici u Africi broje istom ha hiljade, dok islamskih na milijune imado. ^ Tako piše taj odlični magjarski pisac i naučen jak a u novije doba francuz jedan još bolje nadopunjava to isto osvjedočenje. Kako je poznato nedavni rat i natezanje Evrope s Kinom postao je s jstih razloga. U daleku Kinu dolaze ljudi tugji, strani'Kinezu, strani mu i po jeziku i po plemenu i po osjećajima i osvjodočenju i sad počne uznemirivati Kineza na rogjonora mu pragu i nametati mu nešto, za što on ni čuo nije. .Stih se razloga mnogo krvi prolilo. Pisac taj znajući, šta se u zadnje vrijeme vidjelo muke, dok se izvojevala kakva taka zadovoljština Evropi, pa analizirajući ćud i prilike Kineza zaključuje, da njima drugog spasa nema, što ne će listom na islam preći. Kinez je, veli taj pisac, po naravi lijen, ne možeš ga krenuti u kakvu akciju bez velika napora, a kad opet ustane na što, teško ga dovest do uvjerenja. No kako je poznato ima danas već dosta Kineza Musli ana, a ovi,, veli pisac, bitno se razlikuju od svoje rogjene braće. Dok nijesi s njim ni progovorio, vidiš po njegovu ponašanju, po poslu da je nešto drugo nego li brat njegov, a to je od njeg učinio islam. Što više, zaključuje on, u samom boju po načinu ratovanja, po srčanosti i junaštvu po­ znavali su Evropejci s mjesta: koja je kolona islamska. Tu, veli, i djeca od 12 godina drukčije rade nego li stara neznabožac kineski. A k toma treba znati, da se islam svukud danas širi samo pukim slučajem, megjusobni dodir putnika i trgovaca prevodi čitave krajeve u pravu vjeru" 9 “ gT ~ Svaštice 0 kahvi. Glasoviti berlinski fiziolog, profesor Mendel, odavno je ispitivao pošljedice mnogog pijenja kahve, i nije davno što je iznio na javnost rezultate svoga ispitivanja. Mendol dpkazuje da kaliva može opiti čovjeka kao i svako drugo piće, da štetno (sa zarazom) utiče lia n^še živce .(damare) i da se šta više od kahvo može dobiti „pjanačko ludilo" (delirium tremcns), ako Si*; neumjereno pije. Istina, kahva je, za pošljednih desetak godina dost« poskupila, ali je još i sada tako jeftina, d»i je so i siromašni slojevi naroda mogu dočepati, laliko nabaviti i uživati. 2$a to so pijonjo kabv© i raširilo po čitav.om svijetu. i\o mišljenju Mendelovu, mnogo pijonjo kalive s vremenom postajo otrovom takovim, kojo ima onako iste opasno pošljedice ■ko što i mnogo pijenje alko­ hola, .ili pjančarcnje, samo što so zlo pošljedice od kakve no mogu opaziti u onolikoj mjeri, kao od alkokolupg pića. Prekomjerno pijonjo kabve, prouzrokovalo jo opću nervozo $t (živčanu bolest — razdraženosl) koja je u ovom vremonu odviše uzela maha.i vooiua -s <j raširila po cijelom svijetu, a koju isti profesor Mcndel nazivlje „kahvedžijsko pijanstvo". Nervoznosti je početak u kvarenju svega živ­ čanog sistema u čovjeka, koje postepeno sve većeg uzima maha i sve više i više propada, i to u nekih brže a u nekih sporije, kako se koji desi jače ili sla­ bije konstitucije. P o slije onog raspoloženja (razg alen ja) i dobre volje što č o v jek a sn a g je k ad p o p ije ja k u kah v u , n a ­ stu p a obična duševna (duhovna) trom ost. Često čov jek a spopane glav o b o lja, a najvećm a n e san ic a (n esp av an je), p a se dešava da čovjek Ban posve izgubi, a od te bolje teško se m ože izliječiti. Naučnim ispitivanjem profesor Mendel se je uvjerio, da se živčana bolest koju prouzrokuje preko­ mjerno pijenje kahve rijetko kad izliječi. Takav bolesnik više puta sobom opaža zle po­ šljedice svoje ičkije (strasti), pa se sam uplaši i za­ brine za svoj vudžud, koji mu ta bolest hara, ali se i opet ne može da okani svoje zlo navike, koja mu često prouzrokuje bolest, od koje po gdjeko i glavom plati. Pa nije samo to, već tijelo takovih bolesnika i merakčija izvrženo je gotovo svakom z&palonju. Jedan ubod iglico, dešavalo se je da je takovom bolesniku prouzrokovo crveni vjetar (basur-nevazil). Profesor Mendel dokazuje, da obično kahvu vole iti ljudi, koji su življe naravi, i da dogmatici (hladnorvni ljudi) ne mare toliko za nju. �BEHAR 182 Na pošljetku isti profesor dokazuje, da najveći broj onih ljudi, koji su se vremenom zdali na piće i postali pjandure, i robovi kaplje alkohola, ili uzima­ njem afijima (opijuma), započeli su tu svoju zlu na­ viku (strast) pijenjem mnoge kahve ili čaja. n Odgonetka Brojčanice '*) od F. H. „Behara*. Zagonetke. Rodbinska zagonetka. od Hilmije. Išlo piitem devet mladića i jedna fient Kad npitnše ženn, ko au joj ti mladići, ona reče: Četiri au mi brata, četiri djevera, a jedan muž, a svi au braća. Kako je to bilo? 7 6 1 6 2 6 1 8 9 8 7 4 6 8 7 8 G 7 8 C 6 2 8 7 8 4 9 8 6 G 4 8 4 & 2 9 2 l 1 9 4 2 1 8 9 Đaftćauševića i* 6 7 5 1 8 2 8 4 9 8 8 9 G 2 4 G 7 1 7 8 6 3 6 1 2 9 4 r> G 8 2 9 7 4 * 8 Odgonetke. Odgonttka geometiijake zagonetke od Um ata iz 20. broja „Behara": I na joi na više načina. Odgonetnuti: A-B. Bjelevac, August Knežić, Muli med Pokuiić i Mehmed Ribica, učen. trg. škole u Moataru, Omer Salikamidžij u Trebinjit, Alija Kajtaz u Mostaru i Huaein Serda.ević i* Ljubiuja. Odgonetka Pitanja od Džomnla iz 21 br. „Behara 1. Kad je noć najkraća, 2.) posjećeno, S.) njena, 4 ) kantar, 6.) zemlja, 6.1 dim, 7.) sat, 8.) na zemlji, 9.) i, 10) ajena, 11.) korača, 12.) ime, 13) jer ima jezik. Odgonetnuti Ašik Oinor i Fehim H. Uaščaušević. Odgonetnuti: šeinauddin, Ašik Omer i Fehim II. Bai&aušavić avi iz Barajeva. •) Krivo je bilo u zadatku, rodovi brojeva ne daju proizvod već zbir. Vlasnik: Adeiu aga Mcšić. Odgovorni urodnik: Edhem Mulalulić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. Ogledalo. (Crtica.) o danas ne bi znao što je ogledalo, ta neznatna već kako je bio nalik na svog oca, mišljaše, da je stvarca? Ta i u najzabitnijem seocu, u naj­ to očina mu slika. Otac mu već davno bijaše umro, siromašnije djevojke naći ćeš ga, a ona ga nosi i. on s velikim poštovanjem ponese ogledalo sobom, u njedrima, čnva ga i po njemu dotjeruje svoje čudeći lice se, od kud tu da bude slika oca njegova. i kosn. Po ogledalu pozna ljepotu svoga lica. Ali u Kad dogje kući ne kaže za očinu sliku nikom krajnjem istoka, u dalekoj Kini i Japanu ima i danas ništa, pa ni ženi svojoj, već je postavi u jeduu kuti­ sela i krajeva, gdje se ne zna za ogledalo. Djevojke jicu i objesi o gredi u svojoj sobi, gdje spava. Iza se na vodi ogledaju, ii misle da su onake, kako im to toga je neprestauo razmišljao o slici svoga oca, pa mu to zanijelo pamet. Gdje kad bi ostavio svoj posao, momci laskaju i govore. U jednom takom japanskom selu nagje jedan ušao bi u kuću, pa u svoju sobicu i uzeo sliku, pa seljak putem idući malo ogledalce, koje je nekakav gledao u nju za dugo i tako bi često radio, i što je zar daleki putnik evropejBki izgubio, i uze ga nezna- više gledao, sve mu to više misli zapletalo: od kud jući, šta je. Kad malo bolje pogleda, opazi u njemu slika njegova ocal sliku, a kako se nikad nije ogledao, nije znao svoje Na pošljetku i žena opazi tu promjenu na mužu slike, pa ni tada ne znade, da je to njegova slika, svom, pa joj to i čudo, a i brigu zadavalo. Za čudo M �n BEHAR joj bilo. što muž često kući dolazi, a osim tog uvijek hladan i ko zabrinut. Ona odluči da po Što po to sazna za tu tajnu njegovu, pa kad on jedan put izagje iz svojo sobice i ode za svojim poslom, ona ugje u sobu i svu je pretraži, ali ništa ne nagje. Sad udari još u veći merak. Jednog dana kad joj muž po običaja ugje u svoju sobicu, ona iznenada hrupi k njemu i na veliko čudo opazi, kako se on zagledao u nešto pred sobom, a čim nju opazi, odmah to pobaci i po­ stavi u onu kutijicu Što je visila u gredi. Ona se učili nevjesta, tu se malo zabavi nekim poslom, pa brzo izagje. Kad muž opet ode za svojim poslom, ona ugje u sobicu i dokuči tu veliku tajnu, što muž od nje krije. Iz kutijice izvadi stakalce, pa ga uze razgle­ dati, kad na jedan put opazi u njem si ku nekakve žene. Sva se upropasti od velika čuda. Drhtala od uzbugjenja i kamenila se’ od čuda. Dugo je razmi­ šljala, /dok joj na jedan put sjne misao i odgonetka te čitave tajne. Grozno i užasno ! Ona se sva strese od gnjova a kako i ne bi I Eto mislila je, da se muž oženio njom i uzeo je baš od čiste ljubavi, a sad evo se ona uvjerila na svoje oči, kako on drži sliku nekakve druge žene, koja mu je draža od nje i ovako gleda u nju po čitav dan. 0 nevjero muška! pomislila jadna žena u sebi. Oči joj se suzama napune, vrisne od teška bola i pane na zeirljo. Sad se opet razabere malo, još jedan put pogleda u sliku, a ona joj 60 još gora pričini, čudom se čudila, d aje ovaka grdoba ženska mogla zanijeti muža njez 1a. To je toliko satrlo, da taj dan nije mog;a ni ve­ čere spremiti. Kad muž dogje u večer s rada, onr »a ne dočeka po svom običaju na vratima kućnim, već je sjedila jadna i čemerna, zaplakanih očiju. Čim se pojavi kod nje, ona udari u plač: „Zar tako nevjero jedna? Ti si se .meni kleo i preklinjao, da jedino mene ljubiš, i još ni godina nema od našeg vjenčanja, a ti već vjerom krenuo ! 183 „Bog s tobom, ženska glavo, u čudu će on, šta ti je, šta je bilo ?a „Ti znaš, šta je, nevjerniće!" opet će ona. „Ti znaš za ženu, čiju sliku držiš ovdje i svaki dau do­ laziš rad nje, da je se nagleđaš, stid te bilo To rekavši baci mu sliku u krilo, pa nastavi: „Ja ove grdobe ne mogu podnijeti, ne moga gledati u svojoj kući! A onda udari plakati na sav mah. Muž je poče tješiti, al ona no da ni probijeliti, već sve jednako kroz plač viče i grdi ga, da se sve ori. U taj mah otvore se vrata, a k njima upade seoski njihov svećenik. „Šta je to djeco, kakva je to galama>■* n čudu će -duhovnik. „Evo šta je oče!“ poče žena i njemu da pripo­ vijeda, kako joj muž ima sliku nekadve žene, koju voli nego nju, svoju vjenčanu ženu. Na to poče muž da se opravdava: Nije oče, to ništa istina, već sam onomadne našao sliku svog po­ kojnog oca i donio je, pa je postavio na lijepo mjesto i čuvam je. To je slika moga oca, a nije nikakvo ženske. „Dajte, da ja to vidim lu -u čudu će đuhovuik. Kad mu dađdše stakalce, on se zagleda u nj, pa se sav iznenadi od čuda. Ilaskolači oči, pa će mužu i ženi ozbiljnim glasom: „Djeco moja, vi se oboje varate! Ovo nit je slika tvog oca niti kakve žene, već — a evo vidite ovu kosu, ovu kapu, ovo lice, ovo je slika nekog našeg sveca. Ja ću ovo ponijeti i na dostojno mjesto u hram postaviti". Njima dade blagoslov i umiri ih, a o n ' ode za svojim poslom i odnese ogledalo sa sobom. S turskog preveo: Jusufbeg Besalbegović. Lisićiji sud. Basna. Neki čovjek, idući kroz Šumu, čuje, kako na jednom stablu cvrče mali ptići u svom gnijezdu. Mi­ sleći, da ih nije napala koja proždrljivka, gume štapom u gnijezdo, da ih izbavi. Tada iz gnijezda izagje zmija, spuza niz onaj štap, te omotavši se čovjeku oko vrata, reće: „Sad ću tebe ujesti." On se prestraši, ali predomislivši so malo, zamoli zmiju, da ga prištedi, dok bar koga upitaju, bi li bilo pravo, da ga ona ujede. Zmija na to pristane. U tome nanigje jedan čovjek, koji, bojeći se svojoj glavi, osudi, da zmija ujede onoga čovjeka, koji ju jo uznemirio. Osugjeni opet zamoli zmiju, da čekaju još koga. Sad dogje lisica. Ona rekne, da no .može tako na niskom mjestu suditi, nego neka idu za njom do obližnjog panja, gdje će so ona popeti. Kad so popela na panj, reče zmiji, neka i ona stane na zemlju, usporedo sa Bvojim protivnikom. Kad su se tako smjestili, reče lisica čovjeku : „Eto, moja budalo, štap ti u ruci, a pamet u glavi: udri dušmana po glavi I" Maftič Hazim. �BEHAR 184 Pozi? na pretplatu. Evo nas s liajrom na kraju druge godine, a na pragu treće. PoStovani naši čitatelji vidjeće iz članka „Behar44 na kraju II. god, da odlučismo produljit „Behar44 i ukoračiti s liajrom i u IH. god. i dalje ako Bog HL Pozivamo sad sve naše dosadanje čitatelje, da „Beharuu ostanu vjerni, kako će i „Behar1“ ostati vjeran svom programu u svim rubrikama. Molimo ih dakle da što prije obnove pretplatu svoju, za što mi i ne sumnjamo, već pored tog hoćemo ovom prilikom, da ih j 0g nešto zamolimo: Čitatelji naši i prijatelji lista našeg mogu „Beharu** da učine još jednu ljubav, koja ih ništa ne stoji. Progovoriti koju u društvu, na sijelu za „Beharu, skloniti još koga prijatelja, da se pretplati na „Behar* ili bar da se pretplati za svog sinčića, brata ili sirotu kakvu, to može svaki učiniti. Ta s onih 10 ili 6 K. jedva da čovjek plati papir i štampu, d, gdje ti je tolika mo­ ralna korist, a „Beharu11 se svakim pretplatnikom učini velika potpora. Svaki je dakle pretplatnik jedan pomagač na prosvjetnom polju islamskog naroda. Do sad su nam se troškovi kako tako po­ krivali, ali je stoga svak u „Beharu4* džaba radio A ne može se svaki put ni uraditi, a da se lijepo i ne oznoji. Ima mlagjih talenata, pa bi i uradio što god, al mu ne podnosi džabe da radi: Ovoga ćeš dakle potpomoći onom peticom, pa ćeš ga oduševiti i u njemu će se možda razviti krasan radnik u našem prosvjetnom životu. Još nešto: Mogu nas naše ćudi, prilike, osvjedočenja i kojekakve zagjevico dijeliti u koliko hoćeš tabora, al treba znati, kako se svi ipak nagjemo i sastajemo u pozivu i zadaći islama, da nas tako i „Behar** svojim programom sjedinjuje u jedno. Svaka bi kuća trebala da ima svoj „Behar44, U to ime šaljemo kako čitateljima, tako svojim vry.ednim pomagačima saradnicima bratski selam i kličemo: Gajret braćo, što ko može! Uredništvo „Behara*. Vlasnik: idem a g a Mešić. Odgovorni urednik: Edhem ttnlabđić Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1901 Description An account of the resource Br. 24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1901 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 1cd7ef4a-d2f7-4a8c-b66b-210189cce479