https://kolekcije.nub.ba/files/original/a821f58bd4c4e863f681d3c975534bf5.pdf f9dbe4a81e5fdb3c5ce4f9dc6d3d8129 PDF Text Text ��Behar List za pouku i zabavu God. I-XI (1800 - 1911) Izbor S a r a j e v o 1990. �Izdavač: Mešihat Islamske zajednice BiH Izdavačka djelatnost - 'LC-KaUm Gazi Husrev-begova biblioteka G lavni i odgovorni urednik Hilmo Neimarlija Urednik Muharem Hasanbegović O dabrati: Alija lsaković Hadžen Hajdarević CIP - Kaaatalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo 03 : 886. V- 2(497,15) -8(046) BEHAR: list za pouku i zabavu : god. I-XI: (1900-1911) : izbor / [odabrali Alija lsaković, Hadžem Hajdarević]. Sarajevo : Mešihat Islamske zajednice BiH, E1-Kalem: Gazi Husrev-begova biblioteka, 1990, - 476 str.: fak s.: 32 cm 1. lsaković, Alija �LIST ZA POUKU I ZABAVU. Uredio: S afvet beg Bašagić, SA R A JE V O . ŠTAMPARIJA RISTE J. SAVIĆA I DRUGA. �GOD, BROJ 1 l> Hiiet za, za’baf'T-u. I pouku. i. muharema 1318. S A R A J E V O 1. maja 1900. Našim čitateljima i suradnicima. iilmu faridatun ala kulli muslimin ve muslimetin. — Ove je uzvišene riječi rekao najveći božiji milosnik, naš pejgamber a. s. Nauka je dakle fa r z (obvezatna dužnost) za svakog muslimana i muslimanku, a ta nauka obuhvaća sve što je čovjeka potrebno da zna. U prvom je redu ta nauka vjerska, no i da dogjemo do te nauke, da je usvojimo i provagjamo djelovanjem, potrebno nam kogjer, da mnogo učimo, da se održimo u svetoj uzvišenoj svojoj vjeri, potrebno je učiti, da se no u moralnom i materijalnom stanju uporedo s drugijem narodima. To je ta druga potreba nauke, i svjetske, prosvjete uopće. P Nauci je uopće temelj mekteb — škola, a moralnom odgoju mekteb i kuća zajedno. No bez * nauke ne možemo imati ni kuće, ni porodice sposobne za odgajanje podmlatka. Nauka je dakle i opet nauka; a naukom tek mekteb i dom djeluju na čovjeka u pravom smislu, u odregjenom pravcu, naobražavaju ga i oplemenjuju. Ali vremena se mijenjaju dolaze nove prilike, gdje se potrebe uvećavaju, gdje i škola i dom stiču veće zadaće oko odgoja i naobrazbe. Od čovjeka se u raznim prilikama mnogo više traži, mora da više vre­ mena utroši u svoju nauku, pa je jedinoj školi i domu nemoguć odgoj. Čovjeku treba znanja, naobrazbe i izvan toga, treba da se što više bavi naukorrTne samo u školi i domu već takogjer i u društvu, onda i čitanjem lijepe i plemenite knjige. Naš devletlija a. s. rekao je: »Naučavajte djecu svoju za ona vremena, u kojim će Uvjeti/« Ove nas uzvišene riječi zadužuju, da radimo svom silom, da širimo nauk, da podučavamo naš islamski svijet, jer nova vremena donose sa sobom nove potrebe, a i novu nauku. Osim mekteba, dakle nauke u opće i doma kao faktora naobrazbe i odgoja čovjeka i lijepom se knjigom dosta postići može. Većina nas je počela nauku, pa napustila, drugi je na žalost nijesu ni počinjali, a jedni opet — hvala Bogu — naoružali se naukom, da bi mogli svom narodu biti od velike koristi. Kako je zgodnu dužnost, da siromaha potpomogne, tako znan treba da neznana pouči. Za to je knjiga, jedini posrednik izmegju jednih i drugih; knjigom ćemo dakle prenijeti znanje od naučena nenaučenu, knjigom ćemo lakše saznati i najmanju potrebicu onog, koji je žedan nauke, knjigom ćemo dakle dovesti u svezu zgodna i siror maha u neposrednu blizinu, a tim sastankom jedan ćo se okoristiti znanjem drugoga, a drugi će učiniti lijepo i plemenito djelo, na koje ga je i Bog zadužio. Neka dakle „Behar" bude za nas ono središte, gdje ćemo se �behar I sastajati, t. j., gdje ćemo moći svaki svoje znanje iznijeti, svaki svoje iskustvo pružiti svjema po potrebi okoriste njime. Nije nam dakle ni na kraj pameti 1 nas o nvo razumio — <ja ^ ® „mladež" poučavamo starije od sebe, jok! „Behar" ne poziva ni mlagje, da podučavaju strarije, niti * starije, da mlagjim daju nauk, već pozivasvakog pametna i iskusna, pa bio on star Hi mlad, da svoju znanjem, iskustvom, naukom posluži braći svojoj. Ta zamislimo najvećeg naučenjaka, od kog biše mogU okoristit čitava zemlja, ako je zatvoren u svom mjestu ili čak, ako ni u rogjenom svom mjestu ne prosipa svo’6 nauke drugim, da od one nauke ima koristi samo on i nitko više. U to ime pokrećemo evo sa srećom bst , Behar*, koji će svako 15 dana procvasti širom naše domovine i donijeti, ako Bog da, svaki put ' lijepa ; ugodna mirisa. Za lijepu knjigu za naš islamski narod u ovim zemljama osjeća se živa potreba, pa nam ta potreba uprav daje donekle i nade, da će se naš „Behar", koji hoće da ispuni tu potrebu, objeručke primiti. To se nadamo tim više, što su „Beharu" lijepe i plemenite osnove; njegov je naime cilj: učvršćenje naše u svetoj nam vjeri — Islamu, i opća — prosvjeta našeg islamskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovoliko mislimo da je potrebno bilo reći pri prvom procvatu „Behara", jer smo uvjereni, da će gragja njegova najbolje označiti program njegov. * Još jedno pitanje moramo ovdje rasvijetliti: „Behar" će donositi gradivo, koje pretežno u Islam za­ sijeca. No u toj gragji ne će biti ništa nova, niti to može biti, već će samo pretresati ona pitanja, do kojih mnogi od nas za vrijeme svoje nauke nije došao, a sad su mu nepristupačna, jer nije dovoljno savladao turskog i arapskog jezika, da po sebi nastavi dalje. Treba uzeti i naše prilike u obzir, da mi na našem jeziku u tom pogledu ništa nemamo, a svak će priznati, da je na pr. povijest Islama, život pojedinih pejgambera, život imama i zaslužnih ljudi za Islam kao i razna pitanja šerijatska bolje znati nego li neznati i t.d. Sve je to gradivo tako dragocjeno nama, svete notrebno da ga čitamo, da se učimo iz njeg. A hvala Bogu mi već danas imamo svojih ljudi naučenih, hoćeš na istoku, ii na zapadu; mnogi će nam napisati raspravu iz koje bilo grane znanosti, naročito rasprave o životnim potrebama našeg islamskog naroda. Zabavnu gragju čovjek uopće slagje prima, a u ovoj može da se dosta pruži nauke. Lijepa pjesma uzvisi čovjeka, oduševljuje ga, plemem.No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilim etike, u pripovijetki su tako rekuć slobodne ruke. Dobar pripovjedač ispriča nam dogagjaj ili istinit ili izmišljen, ali je na dlaku sve moguće, da se onako dogodilo, pa to nas zanese, osvoji, a svaki dogagjaj — razumije s e nosi u sebi i neko iskustvo, pouku za onog, koji je to doživio, možda prepatio nešto i t. d.,-a mi to njegovo iskustvo gotovo usvojimo, jednom riječi bez ikakva troška. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaća osim toga još i to : da mahane ljudske prikaže da su zle kao što i jesu, vrline da pohvali, a tim samo dvjema činjenicama navraćaju se čitatelji na pravi put. Pa i s druge strane, svakom je narodu mila njegova uspomene iz ratova i t. d., što se punim pravom i od nas može tražiti. Ovaki se dogagjaji, koji takogjer kriju u sebi neku nauku, mogu i u drami obraditi. Sad nam još preostaje, da spomenemo jednu zadaću i namjeru našeg lista, koja je isto tako važna i potrebna, a za koju ne treba ni osobite spreme ni znanja. Prema našem malom narodu ogromno je naše narodno blago sačuvano u uspomenama našeg islamskog naroda, da se takom gragjom malo koji narod može podičiti. Naše narodne pjesme kako muške tako ženske lijepe su i nježne, pune pouke i Čiste narodne pleme­ nitosti. Pripovijetke isto tako sadržaju mnogo zrnce ljepote jezika, mišljenja i shvaćanja naroda našeg; za tim priče, bajke, basne, zagonetke, poslovice, razne rečenice, riječi pune prostodušnosti i filozofije, sve je to naše, naš amanet od očeva nam ostao, pa je upravo šteta pustiti, da to tako i dalje ide od usta do usta, kojom prilikom mnogo zrnce lijepe pouke narodne i propane. Opis kog kraja, povijest gradine kakve, uspomene kog rata, ili junaka narodnog, kako je narod sačuvao osobito treba da sabiramo. To nas plemeni, oduševljuje, mi se dičimo svojim starim. To je, dakle u kratko gragja, koju će „Behar" donositi. A sad braćo suradnici, za pero! Kome što od ruke ide neka sjede i napiše; za što da čuvamo što koji znamo samo za sebe; neka i drugi čuju i vide što mi imamo, čim se dičimo, što je naše. Treba da i ovo znamo: mnogi su narodi imali i imaju svoje velikane, svoje naučenjake, pjesnike i t. d. Svi ti ljudi, rodili su se kao i drugi, učili, čitali, proučavali, „pokušali" i ____ došli do svjetskoga glasa, a svom narodu učinili neizmjernih usluga. I od nas se iziskuje, da učimo, čitamo, proučovamo, pa koji osjeća u sebi snage da i pokuša, a ne treba odmah misliti ni na zlatne uspjehe. U ovakim stvarima nema skokova. Mnogi možda misli, da mu sastavak ne će valjati, pa i ne zamače pera. Mi ove i ovake molimo neka nam napišu kako znaju, neka nam pošalju, a za to je naš odbor, koji i onako sve radove propušta kroz �9 BEHAR I svoje ruke, a radove ove vrsti gledaće još većom, voljom, da uvrsti. Ako radnja i nije po svojoj spoljašnjosti uspjela ima bar lijepu misao, koju je ipak vrijedno iznijeti. Dakle neka se nitko ne ustručava, neka nam samo pošalje, jer nitko ne zna, što se u čem krije. Naročito ovdje valja istaknuti, da se radovi pišu čisto, čitljivo i razgovijetno, da se pišu samo na jednoj strani papira, a druga da ostane prazna. Osim tog i na onoj strani, gdje se piše treba da ostane lievo nešto prazna prostora, ako je moguće pola stranice. Dakle od jednog lista papira treba da je ispisana samo jedna četvrtina, a tri četvrtine da budu prazne. Radove želimo iznositi pod pravim imenima; no ako ko želi da mu se ime zataji, to neka nam naročito piše. Ali rad od nepoznata čovjeka, bez imena, ili pod krivim imenom ne možemo donijeti. „Beharu" je naročita želja, da svoje čitatelje poduči znanjem i iskustvom starijih i pametnih, a mlagji naraštaj, da pobudi na rad. Dakle na posao s hajrom i sa srećom! Uredništvo i oprava „Behara". B e li istoka rujna zora se rudi, — Jedno se više proljeće piše. Gorica lista, a ljubav čista — Čisto životom novijem diše. S istoka Ezan se Muslimc Svijest i rujna zora se rudi, — čuje š vitih munara zove — u njima budi ponos islamskog žara. Dogji, o dogji, moj rode časni, Sa grude tvoje evo ti dara, Dogji, o dogji, — primi dar krasni, Od brata primi granu Behara.^ Na grud je privij, na srce vrelo, Ljubi je — njeguj! sitna je grana. a r u . Okruni njome vedro ti čelo, Pa će ti kruna bit gjulistana. Na našem tlu je rasla i evala, Nama je miraz od našeg roda: Naša je majka nama je dala, Pa gdje je sloge biće i ploda. Svakome sinu gruda je sveta, Časna i mila i svima nama, Pa neka jedna vodi nas meta: Napretku sreći svega islama. Dogji, o dogji — pristupi bliže! A brat ti ruku vitešku pruža, Junačka srca kada se zbliže — Pleten je v ’jenac rumenih ruža! Riza beg Kapetanović. Z n a m en ite izreke. Sabrao i protumačio: H. Mehmed-Teufik ef. Azabagić. tlubul ilme ve lev bissini*. Značenje je ovog mu pamet, a ne vjeru, jer njegova vjera njemu, a hadisa: >Traši nauk, pa makar u Kini*. zuanje tebi; Nauka je dakle tako potrebna, da je moreš Slično ovome ima jedna arapska poslovica, koja tražiti i u Kini, koja.je na kraju svijeta, a glasi: *Uttzur ila ma kale ve la tansur ila meti kale*, gdje su stanovnici pogani, razumije se, ako je što znači: ne gledaj ko kaže, već Što kaže, Ali obično ne možeš naći u mjestima, gdje Muslomani žive. mnogo se puta ne drži ove rečenice, već ljudi traže Pogotovo je dozvoljeno čovjeku tražiti nauku od od onog, koji nešto nekog svjetuje da on najprije bude Ehli kitaba t. j. od onih, koji vjeruju u jednog onaki, kako želi da bude drugi. Pa čak ima jedan Boga. U tom je smislu rekao Imami-Ali: »Elhikmetu arapski bejt (distihon) koji v eli: * Ve gajru tekijjin naši dalletul mutnim feltekifha ve lev min efvahU mušrikine*, jemurrun naše bittuka — tabibun judavin naše vittdbibu što znači: Nauka nije samo u Muslimana; uzmi je pa marizun*, a to će reći: koji nije pobožan, a pobožnost makar iz usta neznahožaca. propovijeda, isto je kao liječnik, koji svijet liječi, a Jedan od arapskih velikana rekao je : >Iza sahitbe on je sara bolestan. Ali jedan arapski naučenjak, komu tnsanen fanzur ila aklihi la dini/ii fe inne dinehu lehu je ovo rečeno, priznajući svoje pogrješke, reče: ilm el ve akluhu teke*, t. j.: Kada se s kim družiš, gledaj bi tlmi ve itt kasartu f i amali, jenfeake ilmi, ve la je- �vjednik i svaki ćete za svoje podanike pred Bogom odgovarati. Svaki i najveći siromah jest zapovjednik komu je mnogo povjereno, kao razum, jezik, srce i t. d. Za sve će te darove božije on odgovarati; da li ih je tiče nauke, da pa makar ti je valjano upotrebio, da li njima kome škodio ili koristio. davao inovjerac ili čovjek, k»)'i se ni saiu ne drži ono&- Zgodan će biti pitan, kako je trošio svoje imanje, da li je ulagao u korisne svrhe, ili je škrtario i ustego što tebe hoće da nauči. Pripovijeda se kako je pošao nekakav čovjek u svoje blago od tolikih dobrih djela, što bi se moglo šumu da donese drva. U putu sretne on medjeda, koji učinit od njeg. Starješina porodice, zapovjednik kakve je hramao u jednu nogu. On se dosjeti, da bi mogao zadruge ili čak čitava jednog naroda biće pitan: kako bit u medjeda trn u nozi; s toga prikuči se medjedu je upravljao svojim podanicima, kako ih je gledao, i izvadi mu trn iz noge. Medjed je sad htio, da. se kako je štitio njihova prava vjerska i svjetska, vanjska čovjeku oduži za tu dobrotu, te ga je pratio u šumu, i nutarnja, da li je štetio ili koristio porodici, zadruzi čuvao mu drva, a kasnije svaki put našao bi se u po­ ii narodu? Nekakav siromah, koji je imao jaku obitelj, *tužio moći i čak donosio mu med iz šume. Jedan put se ovom čovjeku zadrijemalo, te on legne u šumi. a me­ se na svoje kukavno stanje. „Pa ti imaš imanje svoje!" djed ga stane čuvati. U to navale na čovjeka silne — odvrati mu jedan čovjek. „Otkuda mi?" — u čudu muhe; medjed ga branio i branio od muha, ali nije će siromah. „Po što bi mi prodao pamet, koju ti je mogao obraniti. Na pošljetku rasrdi se na muhe, prione Bog podario?" Siromah će na to: „Ne bih ni za hi­ za kamenje i počne se bacati na muhe, ali u tom po­ ljadu dukata". — »Bog ti je dao oči, uši. ruke, noge, zdravlje; po što bi mi to prodao*?" „Ni po što!" — godi čovjeka u glavu i čovjek umre. Iz ove se priče vidi potpuna istina one turske re­ odvrati on. „Eto, vidiš" — veli mu onaj, — »Bog ti čenice: »Aduvvi akti sadiki dzahilden h a j i r l i d u r t. i. -’e udijelio toliko blago, koje. vrijedi hiljade dukata, a ti se opet tužiš na svoje siromaštvo!" bolji je pametan neprijatelj nego lud prijatelj. Iz tog se vidi, da je i najsiromašnijemu Bog po­ Toliko dakle o nauci, da znamo, gdje nam ju je dozvoljeno primiti, a sad promotrimo još dužnosti naše, dario toliko blago. S toga će biti velika odgovornost onih, koji unište to imanje raskošem ili lijenošću. Ste­ na što smo obvezani. *Knllukum rain, kullukum mesulun an reijjetihi*.. čenim blagom pametno upravljaj, a od Boga ti dane Ove nam uzvišene riječi našeg devletlije a. s. vele: darove kao duševnu i tjelesnu snagu dobro i pametno Svaki od vas jest upravitelj, nadglednik, sudac, zapo­ upotreoi u dobru namijenjenu svrhu! durruke taksiri, a to znači: makar ja ti moga znanja, jer će ti ono koristiti, moja ne će naškoditi. Po svemu se dakle vidi, kad se ne treba gledati od koga je; primi je griješio, drži se a pogrješka ti Bijela medžidija. (Uspomena) ej pusto dječinsko doba! Kad ti dan mine molćra" dijeli, za čas dvije hrpe, megju njima mejdan kolik što bi dlan o dlan, sve u ig ri; a teh, dva-tri konopca. Sohe u šake, najbolji otisni „kolo", noć. . . ta nijesi ni lego, a već se zavezo a ono pusto muze po ledini, tek kad-kad poskoči ko u tvrd san, tvrd i gluh ko gluha noć, a zečić preko krtorovine, a oni onamo stali oprezni, spremni k, mehak k ’o mehki pamuk! Po cio Božiji dan svi u dugu lancu, pa dočekuj; prvi promaši, drugi zar C l na onoj žezi, po bujnim poljima, trči skači, ne savu će, jedan udarac ria onako letećivo, al’ samo kad / \ goloj vodi, a tabani bride, al’ to niko i negaopaža. dobar igrač valjano smjeri svojom drenovačom, ma Za čas suni svjerna u glavu „kupati se", i dok nema mu Boga mi druge, već istim putem k nama smo na obalu, ono malo haljinica pobačaj onako natrag. Ali promaši li ga po nesreći, ode ono, obd! ne gdje prije moreši za čas eno pljuska po vodi. Izagji malo, stiže ga da i hoćeš, a „mrtvo" se i onako ne smije odahni, pa opet. Eno, onaj spopao nekakav panj, po­ dirati. Sad pomiči obje hrpe dok prva do „kola", te tako j a s i pa pliva; drugi se premeće s kamena preko goni jedni druge do crnog mraka s kraja na kraj polja. glave, a ovaj . . . . ta vidi čuda! Arap! Bože, ja te A kad nas prićeraj mrak, da kola već i ne vidiš po vike, smijeha, pa onda bježi, noge se polomiše, Arap travi, onda — — klonuli od umora, ali ipak s uzdahom nas goni. A šta je ? Omer se onako mokar zaprpio u prekini igru, pa onako u hrpi kući, a sve pravdajući onaj sitni pijesak — mtllj, pa — što Arap, Arap. I kad se. Onaj će : da li je meni tvoja soha . ., a ovaj je i tog dosta, a on u vodu, sapra ga Bosna, a on osta opet: Samo da mene ne pomete onaj grm, vidio bi ko i bio. Sad brže za haljine, pa opet na ledinu. „K ola"! ♦i H&, „kola" ćemo sad! Uporedo dva i dva! „Suha- R �I BEHAR Krasan je ljetni dan, vedar kao staklo, a još smo u raspustu ruždijanskom. Sunce pripeklo u kaldrmu, vjetra ni ev’, da rukom mahneš, umirilo se, prava hora; ali nešto ham evo hoće da otme igri tu horu. Jučer su tu sjahali kićeni svatovi iz daleka kraja, a sad evo Spremaju se, da vode mladu, neku rodicu našeg druga Omera. Bijesni se konji izvode, a gizdavi svatovi pune, praže; djevojke onamo pjevaju, a sve je izvrvilo po susjednim kućama, po tarabama, sokaci, proć ne možeš. Ka jedan put nasta žurba i žamor u kući pa i u avliji. Pogjoše. U kući nasta plač, roditelji' puštaju dijete svoje u daleki svijet, curo opet pjesme he prekidaju, svatovi uzjahuju aždahe svoje, djeveri daruju sluge, djecu, prosiplju p.^-c, zveket ploča konjskih o tvrdu kaldrmu, a puška pušci ne da odgovorit . . . . vreva, galama, čini ti se sve se prolomiti hoće. Ženskinje. će u hintov, svati zaredaše i povorka pogje, a silan svijet ko roj za njima. Nadomak grada i svatovi zamakoše, nestade ih, samo se još čuo prasak pušaka njihovih. Svjetina ona što ih isprati, natrag, a i mi ko da nas ko razabira, nagjosmo se na raskršću. Svatovi i šenluk njihov dugo se još spominjao u gradu, ali za nas to minu, mi krenusmo u igru. Na jedan put će naš drug Omer, zastade kao da nam hoće da rekne, šta hi se to danas zapovrglo, mi oko njeg, a on sve mučke ruku u džep ama poduboko, kopaj nešto kopaj, dok izvuče; ispruži šaku a na dlanu mu zasja bijela medžidija. Uh! mi svi u čudo. Otkud ti bolan bijela medžidija? trže jedan. — Svatovi! — dočeka drugi gotovo koreći ovog; — svatovi mu dali. Omer je prevrnuo na dlanu, a ona se sjevkala na suncu, uzeo je u drugu ruku, pa je onda, ah kako toplo, čak oholo, ponosito turio u džep i krenuo putem mjereći nas sve očima, a te oči govorahu uprav ono, što mi mišljasmo u taj čas: „nije šala bijela medžidija!" Nije fajde žurba za današnju igru sve smalaksavala; mi išli u hrpi, u sredini našoj i Omer, oliol i čak zami.šljen, a u džepu njegovu „bijela medžidija". Ta nije ni šala! koliko je to groša, koliko dvaestića, marijaša, a krajcara bolan ne bio! I jedva Boga mi naj­ stariji izračuna. Pa zar je to šala imati to sve u svom džepu, znati, da je to. tvoje! Sve mi to pretresamo, a Omer naš sve raste. »— A šta bi se sve moglo kupiti za to ! — trže se jedan novom misli, da još više uzveliča Omera i džep njegov. — Janje! — požuri se jedan. — Šta janje? Bi dvoje! — Ne bih ja! Ja bih pušku. — Ha! — Konja! — Kakva konja? Haljine! — Imam vala haljina! — sad će tek Omer prvu, otkad postade teži za bijelu medžidiju. 11 — Pušku ti, pušku Omere, — opet će onaj ; — eh, da li ja . . . . — Ne da meni otac puške nosit. — Ih, pa moreš ti nju nosit, a da on i. ne zna. — Znam ja, šta ću! — zastade on. Svi pogledamo u njeg. — A ništa, ne ću ni to, — predomisli se on i odusta, a da mi i ne znadosmo od čega. Išli mi dalje, išli u hrpi, Omer u sredini megju nama, a mi oko njega. Često ga omjeri koji od glave da pete, ko da ga prvi put vidi, ili ko hoće da rekne „blago li se tebi!" — i l i . . . „ta kojoj sorti dade Bog toliko blago“. Bijela medžidija, Omer, uopće taj dogagjaj uzveličavao se još više, pošto Omer najmanje bijaše priličan, da u svom džepu nosi bijelu medžidiju. Ali vrijedna je i ona „kad Bog da, ne pita se, kome". Na polju smo, al nikom ni na um ne pada igra; ta kakva igra? Omer je tu, Omer pretežniji danas, a još više ono nešto u džepu njegovu. Napošljetku zapovrže se igra. Danas ćemou„šudle". Hajde de, kako mu drago, mi usred igre, dok će Omer ruku u džep, a mi svi oko njeg. Ostaše štapovi, rupe šudla, ostaše mjesta prazna, a za njih se malo prije jagmili i natezali. Jedva se nekakcr otpoče igra, kad Omer spravi svoj novac u džep. Idem ja nju razmijeniti — na jedan put će on usred igre. Opet svi oko njeg; igra batal. Ni ko: de, ni nemoj, a ipak na svačijim ustima treptilo: „da je u mene i ja bih je razmijenio". I treća se igra započe, a ne svrši. Omer oporavi peljem, a mi za njim. Silna radoznalost, šta će Omer od svog novca. Sve u hrpi tako okraj Bosne, a sve nagagjajući, šta bi se moglo kupit, i šta bi se moglo izleć iz te bijele medžidije: kupit ovcu, pa će se ona ojahjit, pa onda dalje tako . . . . ali jok. Omer to čuje i ne čuje. U džepu mu, broji se, toliki novac, a i ne čuje. se — ne zveči. Evo nas pod obalu, blizu čaršije. Ko će ići raz­ mijenit? Svakako sirota, ko nema oca, da ga opazi u čaršiji — i Šaban zamače s bijelom medžidijom u čaršiju. Ne bih reko, da je do prvog dućana, a on natrag. — Šta je? — Ne će da razmijeni. Treba kupit što god. — Pa kupi! — Šta? — Šećera — A duhana? — Kupi oboje! Kolik dlan o dlan, a Šaban natrag s duhanom, šećerom i — — punim pregrštem para. Sad tabanima vatru ispod obale, što nam noge mogu, a u Omera se sve trese i zvekeće u džepu silna para. Evo nas na domak polja. Zaukružismo oko Omera. Duhan će u Šabanovu kapu, pa s a d ------ reda ti je savijat umio ne umio, pušit mogo ne mogo I Tu se kašlje, tu suze oblile svakog; ali reda je tako, to rado ' veliki, koji �12 BEHAR imaju onako dosta para k ’o Omer. A Omer? Istres’o svu onu sitnež u krilo, pa razabira sve sortu; tu dvije cvancike ruske, bijele ko snijeg, tu pieta, grošića, banovaca, bakreujaka lontoša, da bi njim svako ma­ gare potko vat mog’o, a krajcarima ni besaba nema. — Eh, da im^m s kim poigrati trže se Omer i obreda nas sviju očima. A1 ovamo sve nijemo. — Da ti je gore na „šarine klupe !“ dočeka Šaban. — Šta? Zar se gore igra? — Ih, svaki dan sve o pare. — Ma kako, ja i ne znam! — Omer će. — Ne znam ni ja, nekako u kapu. — Hajdemo ja i ti šale onako, — požuri se Omer s kapom. Šaban sleže ramenima, jer na njemu ne bijaše ni ječerme, a kamo li džepa. — Evo, ja ću ti uzajmiti, pa ćemo onako šale. I za čas baciše po dva krajcara u kapu, treh, treh, prevrni kapu na zemlju. Tura, jazija; digni, jedan nosi, drugi gleda. I oni se zavezoše baš ko veliki, a mi oko njih ko mali. Be, otvori se tu prava igra. Krajcari padaju, zgrću se, novci idu od jednog drugom ; sad Omer Šaban, a sad opet Šaban Omer. Na koncu nikom ništa. Oba se naučiše igrat, a inače oba ostaše na glavnici. Sunce već bijaše zašlo kad krenusmc kući. Dan nam progje baš uzalud, a sve s Omerove bijele inedžidije. I Sjutri dan Omera ni na oči nama, a mi, he, ko djeca, te, jedan manje, jedan više; nastavismo igru da kasnije nikom ni na um ne pade Omer i njegova bijela medžidija. Treći dan prouese se glas, da Omer igra na „Šarinim klupama", i vidi čuda: dobiva, veli zgrće. Tom se svak čudio, a oni na „Šarinim klupama" igrači od zanata i ljudi svakakva glasa, posmješkivali se. Kad im je došao novi drug, popustili mu k’o ribi udicu, nek se djetetu osladi, a poslije će ono znati, gdje će naći novaca za igre. I dan po dan, al daj, ko će znat onda, po temelju pokvariše dijete. Poče i ružđija, ^1 Omera ni od lijeka. Be, otac za ruku, đovedi ga sobom efendiji, al koja fajda, dok se okreni, Omer škrinuo. Ušao otac u trag društvu na „Šarinim klupama"; ni pet ni šest, kako je čovjek naprasit, za štap, pa ih rastjerao, al tada i onako bi­ jahu udrile jesenske mećave i društvo nastavilo igru obnoć kojekuda po zabitim kućama i kahvicama. Druge godine, kad će nesreća Šerifagu shrvala bolja, lego i ne digo se, a Omer onda istom nastavio. Mi ga gdjekad smotri, a on odjeven ko cvijet, a sjutra: nikako oni momak. Bože dragi, ni groš haljina na nj mu. Bijaše siromah sveosve zagrezo u igru. Dan po dan i mi se razigjosmo, neki u Carigrad, neki nekud za naukom, a kad se do nekoliko godina povratismo, imamo šta da vidimo.: ta nije, uije ono, nikako naš negdanji drug, već nekakav hamal, lica Omerova. Siromah glavu zakret’o od nas, a m i ------žaleći svog negdanjeg druga tek tada pogodismo, da svemu tome bijaše uzrok ona nesretna bijela medšidija. Edheni Mnlahđić. Načela Islama i naš zadatak*). Piše Osman Nuri Hađžić. jS gsiS g edna od najprečih potreba nas Muslomana u Bosni i Hercegovini bila je ta, da 3? imamo svoj čisto islamski list, svoje f * *Je<^ n 0 ^s^ams^e novine) °ko kojih vj) bi se okupilo sve, što plemenito islamski ^ f\ osjeća, da uzrađi na korist i procvat islam4 ( skoga elementa, a osobito što se tiče vjer\ skoga odgoja njegovoga. Bez pravoga, koijenitoga vjerskoga odgoja i prosvjetnog preporoda nemamo ništa niti smo što: jer šta vriedi mrtvo slovo, ako ga djelima ne oživljavamo i ako prama njemu ne udesimo sav naš život, obći i posebni, a što je glavno, obiteljski? — To ravnalo, taj putokaz, koji- ima da nas vodi na putu prosvjete i koji ima da nas upućuje, kako da udesimo naš obći, posebni, a nada sve obiteljski život, jest naža sveta vjera — Islam. Islam, kao vjera, velebna je nauka, što ju je dragi Bog po svome poslaniku predao čovje­ čanstvu za njegovo dobro i spas. Po Islamu znamo i vjerujemo, da je jedan i jedinstven Bog, milo­ srdni i milostivi, koji ravna svietovima, koji prosudjuje djela ljudi, te ih nagradjuje ili kazni. Po islamskoj nauci takodjer znamo, što imamo raditi i kakvi moramo biti, da zaslužimo nagradu i da se oču­ vamo kazne božije. Vjera u pravoga i jedinoga Boga i njegova poslanika očituje se našim na­ stojanjem, da budemo plemeniti i dobri: odrazuje se u djelovanju, radu i mišljenju našem, koje mora dobro i plemenito biti, na dobru se osnivati *) P o ielji g. pisca ostavljamo sad i ostavljajm o u buduće pravopis i jezik, kako on piše. U r, ' �I BEHAR 13 i dobru težiti. Islam od nas traži, da u svom ži­ nika i da po njemu objavi svoju volju, da dade votu budemo kriepostni i da za kriepošću vazda zakon, kojega se čovjek ima držati, da se po­ težimo, jer ćemo se time približiti usavršenju pravlja i usavršuje i da se napokon po dobrim naših misli i srdaca, a udaljiti od nizkoga stanja djelima u pravoj i istinitoj vjeri spasi, da po izkvarenosti, zala, neistine i duševnoga propadanja, smrti dodje onamo, kamo milostivi Bog pozivlje koje pod nipošto ne dolikuje čovjeku, kao naj- one, koji su dobro radili, plemenito življeli i u odličnijem stvorenju božijem. I upravo na tome pravoj vjeri umrli. oplemenjivanju i obraćanju čovječanstva od zla i I u istinu nije trebalo dugo da Arabija, koja izkvarenosti, na ljubavi, krieposti i kriepostnu do tada bijaše ognjište zla i izkvarenosti, zasine življenju — na tim se zasadaraa osniva islamska kao zviezda danica, nova predhodnica, koja je nauka, a mi, vjerni mu sljedbenici, moramo sborom navješćivala novi život — spas i preporod čo­ i tvorom tu nauku širiti i učvršćivati, te prama vječanstvu . . . I ondje, gdje je do tada vladalo njoj udesiti cielo naše djelovanje. najstrahovitije neznanje i surovo đivljačtvo, — Islam je vjera razuma, u njegovim zasadama užgala se luča prosvjete, milosrdja, znanja i sadržana su načela napredka, usavršenja, dobro- uljudbe, čije su zrake brzinom munje obasjale stivosti i milosrdja. Dok s jedne strane uči, da zapuštene krajeve Afrike i Azije; zasinule su i čovjek mora biti dušom i srdcem pošten i plemenit, u tada još barbarskoj Evropi, te postavile temelje da mora dobro, plemenito i koristno raditi i mi­ novoj epohi, epohi islamske civilicazije, na suncu sliti, dok preporuča i zagovara duševni, prosvjetni koje se je dugo i dugo grijala sada toli ponosna napredak: civilizaciju srdca i uma, s druge strane i ohola civilizovovana Evropa . . . I gdje je do­ nuka i na rad, materijalno obezbjedjivanje, — u prla rieč vjere u pravoga Boga i njegova posla­ jednu rieč Islam je nauka, koja čovjeka uči, kako nika, tu je nastao novi, pomladjeni život. Arabi, da na ovom svietu živi kao najplemenitiji stvor u neznanju zakržljali, u pokvarenosti okorjeli, božiji i kao takav, živući po načelima Islama, primiv Islam, preporodili su se i digli do takova da zasluži spas duše svoje za drugi, vječni život. stepena uljudbe i napredka, da im se i dan danas To je bivstvo i snaga naše svete vjere, jer divi cio obrazovani sviet. Nosioci i prvi pred­ uočimo li dobro doba, kada je dragi Bog preko stavnici Islama bili su ujedno vjestnici kulture i svoga poslanika objavio čovječanstvu Islam, napredka, civilizatori u pravome smislu rieči, j er uzmemo li u obzir prilike i odnošaje, koji su u Islam i civilizacija dva su uzajamna pojma, dva to doba vladali, onda nam očito i nada svaku nerazlučiva faktora. sumnju izlazi na sriedu istina, jasna kao sunce, Za to i mi, koji smo sljedbenici Islama, kad da je Islam božijom voljom i odlukom već u držimo taj najsvetiji amanet božiji, onda moramo prvom času, kada je bio objavljen čovječanstvu, da se pokažemo, da smo i vriedni i dostojni no­ pokazao, koji su mu osnovi i koja Sveta svrha. sioci njegovi. Svaki pravi i iskreno osvjedočeni Objavljenje Islama jest objavljenje istine, vjere Musloman dužan je i zvan, da po svojim naj­ u pravoga Boga, a s tom istinom popravak i boljim silama radi za širenje i učvršćenje istine, oplemenjenje ljudstva^ da se podigne iz kala i da radi za umanjivanje i uništenje zla, te po­ izkvarenosti, da se uzdigne na stepen, koji mu boljšanje i oplemenjenje, u prvome redu nastojeći kao čovjeku dolikuje. U vrieme objave Islama i težeći sama sebe očuvati u istini, na putu ple­ u Arabiji je vladalo bezvjerstvo i krivovjerstvo; menitosti, dobra i krieposti. To je najuzvišenija — zlo, opačine i najstrahovitija izkvarenost bile 8 vrha, Što nam ju je dragi Bog namienio i On su obvladale tom zemljom i arabskim pučanstvom, je time pokazao, kako nas neizmjerno ljubi, a sad a to je sve značilo i predskazivalo propast tje­ kako da se mi pokažemo zahvalni za tu neiz­ lesnu i duševnu: moralnu i materijalnu. — Sviet mjernu ljubav? — Najzahvalniji prema Bogu bio zagreznuo u zlo, mržnju, zloće i opačine svake stvoritelju i najdostojniji vjernici njegovi bit ćemo ruke; a ljudi, odani pogubnim strastima, živili su tek onda, budemo li radili i činili, kako nas to u medjusobnoj mržnji i svađji — i svidjelo se uči naša sveta vjera — Islam. Hoćemo li se milostivome stvoritelju, da pošalje svoga posla­ držati Islama i njegovih načela, to moramo svim �14 BEHAR srdcem i dušom prionuti uz rad, napredak i učenje: moramo nastojati, da se duševno prosvictlimo, a materijalno obezbiedimo. Ne znači živiti po na­ čelima Islama, ako, zapušćajući njegovu suštinu i bitnost, ograničimo naše djelovanje samo na vanjske forme njegove nauke. Mi moramo težiti za tim, da cielu vjersku sgradu, čitavu islamsku nauku obuhvatimo svim svojim srdcem i dušom, svim razumom i ljubavlju našom, moramo nasto­ jati da shvatimo i usvojimo moralne i etične te­ melje, na kojima se osniva nauka vjere, koju je čovječanstvu priobćio onaj, za kojeg je rekao tvorac svieta: „Levlaće, levlaće, lema halaktul eflaće!“ . . . I kako nema drveta bez debla, tako ne može biti ni čovjeka bež srdea, a što je srdee u čovjeku, to su temeljni osnovi u našoj vjeri. Ako dakle zanemarujemo i zapušćamo temeljne osnove, ni vanjština naših djelovanja — bez nutarnje podloge — ne pomaže. I baš radi toga, što nismo pronikli u temeljne istine naše vjere, što još ne pojmimo, kako treba, etičnu stranu Islama, vidimo u svakidanjem životu strahovitih i užasnih pri­ mjera, kako se naš sviet slabo brine, da živi onako, kako od njega iziskuje Islam. Dok. se svatko drugi brine da se duševno prosvietli i ma­ terijalno podigne, mi zapušćamo jedno i drugo, bez i najmanjeg grizodušja. Koliko pak time griešimo protiv Islama i islamske nauke, koja se ne ogra­ ničuje samo na vanjsku formu, nego uči, kako da se čovjek usavrši u svim duševnim dobrima, i da bude koristan član ljudske zajednice? I tako, dok na jednoj strani vidimo odvratnost od napredka i rada, pogubno propuštanje dužnosti, s druge se strane medju nama uvriežila zavist, inad, hased, mržnja — dakle sve svojstva, koja su u živoj opreci sa islamskom naukom. Ima nas i takovih, koji — ma da znamo da je jedan čin nemoralan i kao grieh zabranjen — ipak ga sviestno uči­ nimo s predhodnom nakanom, da ćemo naknadno obaviti ono, što se traži, da grieh bude oprošten. I — hiljadu je pogrešaka, zaostataka i nedosta­ taka, koji se u svakoj zgodi i na svakom koraku opažaju kod našega svieta, te uza svu vanjsku formu i hvalisanje o čvrstoći i stalnosti vjerskoj i ne treba dugo promišljati, da se dodje do posve bistra i jasna zaključka, da sva ta naša nedaća, sva naša duševna i materijalna bieda dolazi sa m o 'i izključivo odtuda, što ne poznamo temeljne osnove i bitnu svrhu Islama. Ako je tomu tako, a sumnje nema da nije — onda ima li preče i ujedno uzvišenije dužnosti nego se selušno latiti posla, da na najsgodniji način oživljujemo, razširujemo i učvršćujemo bitne osnove Islama, da razsvietlimo njegov zadatak i svrhu njegove, nauke, onako, kako se mora shva­ titi i kako su ju naučali i u životu provadjali prvi njegovi predstavnici, i tek da na tako čvrstim temeljima uzmognemo od početi da gradimo sgradu bolje islamske nam budućnosti? Jer ako hoćemo da živimo kao Muslomani, onda moramo da se brinemo za budućnost, da za nju radimo pravim oživljenjem naše svete vjere, prosvjetnim i odgoj­ nim preporodom islamskoga elementa. Za to se hoće rada, požrtvovna, nesebična i uztrajna rada, jer time, što ne radimo ništa, ili ako radimo iz kakvih drugih pobuda, pokazujemo, da nam Islam nije unonasrdeu; propuštavanjem pak naših dužnosti dokazujemo, da smo mlaki i ujedno da ne shva­ ćamo uzvišene nauke i zapoviedi, što su nam u Islamu dane. Otvoreno se priziati mora, da se je u nas uza sve to, što se je ponešto činilo i stvo­ rilo, ipak veoma mnogo propustilo. Napose smo malu pažnju posvećivali odgoju i prosvjetuom napredku našega elementa, makar da o odgoju i stepenu obrazovanosti ovisi obstanak pojedinca i naroda. Namajemuslomanima, s toga, nastojati, da se prepo­ rodimo, da se oživimo vjerom, da se okriepimo zdravim islamskim moralom i odgojem, — odgojem vjere i prosvjete, koja je već u samoj vjeri sadržana. Prva nam i vrhovna svrha ima biti Islam, a način i sredstva radu za preporod ima biti prosvjeta, koju moramo da unosimo kako u bogatunske dvore, tako i u siromaške Seljačke kolibe. Na osnovima islamske nauke i prosvjete moramo da učvrstimo islamsku obitelj, na kojoj se temelji čitav obstanak ljudskoga đružtva. Obitelj je prvo odgojilište, u njoj se radjaju i odgajaju u prvim, najvažnijim početcima buduća pokoljenja, a kakva će ta buduća pokoljenja biti — ovisi o obitelji i odgoju u njoj. Ono, što se u mladjahna srdea za­ sadi, ne gine; pak s toga treba i znati, šta i kako se ima zasadjivati u nevina islamska srdašca — u duše naše djece. S toga nam je dužnost pregnuti i nastojati, da prvoj našoj školi, prvom ođgojilištu, da islamskoj obitelji pomognemo u odga- �BEHAR I 15 janju, da joj pružimo sva sredstva i olahkotimo što ga mora da traži izvan svoje obitelji, a taj težki i naporni trud oko uzgoja našega podmladka. daljnji odgoj tražiti se mora, jer to stoji u na­ To je težak i naporan posao, ali tim sladji i ravi same stvari, — jer to i sama vjera traži. ugodniji, jer proiztiče iz osjećaja i vršenja vjerskih Islam sam po sebi jest otvorena i neizerpiva bazna i ljudskih dužnosti. Preporod, oživljeuje i učvr­ kulture i prosvjete, koju on izrično prepomča, a šćenje naše obitelji mora nam biti jednom od naša je sveta dužnost nastojati da naš narod, pored najprečih zadaća, da nam tako obitelj uzmogne vjerskoga odgoja, buđeiinakokulturaniprosvietljen: odgovarati svom zadatku 1 svojoj svrhi. Odgojni da se duševno preporodi, a materijalno podigne. rad u obitelji imade nastaviti škola, — al za to Dužnost nam je dakle činiti i \ rsiti sve ono, na i škola mora biti sposobna da nam odgaja živ, što nas upućuje naša sveta vjera, i, oslanjajući se uporabljiv podmladak, zadahnut islamskim sveti­ na vjeru, upućivati narod na sve ono, što mu je njama, proniknut osvjedočenjem i oboružan sve- ne samo od vječne, već i vremenite koristi. Islam i prosvjeta — to budi naš program, naše obćim znanjem, plemenitom obrazbom, da taj tako usposobljeni podmladak uzmogne onda na­ geslo, cilj i svrha našega rada, a taj program staviti daljnji rad za islamsku ljepšu nam buduć­ mora biti islamski program, naš rad islamski rad, nost. Već iz obitelji ima diete posvema islamski rad vjerskog osvjedočenja i ljubavi, rad za vjerski odgojeno i pripravljeno da ide na daljnji odgoj, odgoj i prosvjetni preporod našega naroda V r a č a r a . f estita hanuma“ —*Ni ciglo čeljade n:je bile u cijelome selu, daje nije poznavalo. ? ro r’ ilo se njeno ime po svim selima, glasrio se po kasabama pa čak dokučilo i do šerer Sa- srebrnasto liŠćo, a čudnovate sjene odrazivale se sa visokih gora. Vrelo šumilo i razbijalo se niz tvrdo kamenje — sitne kapljice pretvarale se u ogrlice bisera. Tišina sve spava; kad i kad zadahne te po koji dašak ljubico. Spava cijelo selo. Gluha su doba . . . . Izmegju gustog šikarja — mjesečevim svjetlom promicale dvije sjene — drije prikaze. Vrelu se bliže, lbret-hanuma sa Fatiir ianumom. lbret-hanuma sva u crnu poštapala se drugarici o rame. „Ovo ti je „Vilino vrelo" — promumlja vračara. „Tu ćemo okušati sreću tvoje jedinice, a sada — evo ii ovaj korijen, metni ga pod jezik, pa budi i gluha i nijema. . . . I u času plamsala je vatra na mangali, a kr­ da joj se pozlati. I u trenu zvektala je ogrlica Fatbnahanume u njedrima vračare. „Vile su sve tu — a ono u srijedi što no mu carski turali ferman na prsima — he — to je doma­ ćin, vezir, tvoj sugjeni, a do njega, sin mu, dragi tvoje jedinice". a -v „Čestita banuma! — još ona jedina oa i žena. Da je nije, ;kome bi otišla, da ti la, baci fal"? — govorile žene po sijelima. I bila je sevepli ruke. Je li kome trebalo probajati, zagasiti saliti stravu — letio je Ibret-banumi, a ono prisijeci ko rukom. Tako je prozvala neka pašinica, kadno joj božijim emerom kurtariša sina od uroka. Mlagjarija je najvoljela, ta koliko se njezinim sevepom isprosilo djevojaka i oženilo momaka. Kuća joj je bila na dnu sela, lbret-hanuma sama u njoj; ni rogjaka ni rodice, a vazda po puni budžaci nekakvih trava. I na mjesec prije vakta, vidjelo bi se u nje ljubice, behara i drugog bilja. U svaka doba ni. noći, našao bi je budnu; trave kuhala, osijecala krajSalejman efendijina kuća brojala se megju srednje čicu, razmećala graške, pa uvijek neko uza nju. Vele u šeheru, ali onoga pokućstva, načina i čistoće i megju vilama je imala posla, a vigjalisu je, gdje.u nije se moglo vidjeti ni u prvim kućama. On je gle­ isto vrijeme ulazi na nekoliko vrata. dao svačemu red — svaka stvar pjevala na svom Fatime-hanuma, vrla udovica rahmetli Sulejman mjestu. Kad mu se rodila šći Šefika više nije ni imao etendije došla iz dva dana hoda Ibret-hanumi na od srca evlađa, pir se kazivao na daleko i široko, ali konak, da joj ogleda sreću mile jedinice Šefike. Bog mu ne pokloni duga života razboli se i umrije. 11 . �16 BEHAR Nu ni poslije njegove smrti ne pomete se red u kući — Fatime-hanuma domaćica mu znala je svime upraviti. Šefika mila jedinica rasla majci uz koljeno, rasla i narasla velika djevojka. Akrana ni ljepote nije joj bilo u cijelom šeheru. Već kao dijete zagleda­ vale su je neke hantrme, ali je majka nije nikome dala — ugovorila je za Šemsibega, Osman begova sina i uzela amanet. Samo dok ona bude za udaju. Majka je' ludu ne će udavati. * * * Sunce je zalazilo za planinu kad se Fatime-ha­ numa povratila u šeher. Na vratima dočekala je Šefika, dočekala je cijela čeljad. Istu večer bio je pun čardak pa budi i gluha i I u času plamsala je vatra na mangali, a krnjav lonac pun bilja vreo na plamenu. Nad parom koja je kadila obe žene buncala starica nerazumljive riječi. Fatime-hanuma se kamenita — strepila. Karoenila se od straha, strepila nad srećom mile jedinice Šefike. „Lululululu 1" „Lululululu!" Glas s6 razlijegao prašumom. „Vile!" povika starica i nadosu nečim lonac. „Vila prisojkinja doziva drugaricu preko d rvet pla­ nina. Posestrima joj se odazvala — u času su na vrelu®. Fatime-hanuma se skoro uvukla vračari u krilo. Ta ona ih je davno opazila. Vidjela ih je iste onake, kakve joj je njena nana još u djetinjstvu kazivala. Bile su krasne, još nikad ne vidje onako lijepa, insaua, — osim kad je ona mlagja bila, kadno osta udovica. Samo što ona nije imala krila i onako bujne kose. Stas i oči iste. Dok je badža Štrcala vodu sa prsta, obilazila do sedam puta oko lonca, Fatime-hanuma na novo traula, u kakoj će prilici pokazati sudbina sugjenika kćeri njene. „Vezire viče 1“ — vračara će na jedanput veselim glasom plešćuč Fatime-hanumu po ramenu „Vezirevice! Sad se više ne brinem ni tobom ni jedinicom ti, obe će te u jednu kuću! Znaš — vezir je sugjenik i njegov 5fn, ama sada — “ uznese starica očima i pruži ruku Sunce je zalazilo za planinu kad se Fatime-ha­ numa povratila u šeher. Na vratima dočekala je Šefika, dočekala je cijela čeljad. Istu večer bio je pun čardak k6na na sijelu. Fatime harnima okivala u zvijezde Ibret-hanumu, — pripisivala joj neku višu moć. „Ako ona nije dobra, ja je i ne znam" — govorila sijelkinjama, a ove potvrgjivale mudrost vračare — kimajući glavom. Nu Fatime hanuma nije im šćela reći pravu istinu, govorila im, da je išla ogledati porad zdravlja i onoga svijeta. „Šta ćeš« — na koncu će Fatime-hanuma — „kad prouči nakvu dovu, čini mi se otvori se sve sedam nebesa, a odonuda posukaše meleći. „Može bogme, može« — Mulla-hanuma će iz budžaka — prva joj kona, „i ja sam čula od svoga efendije — bila nekakva žena, pa bogme što ’no velis baš eto tako«. „Vesta starih žena, dočeka jedna sijelkinja, a ostale joj sve ulečeše u riječ: „Nesta, ja — ko ahir zeman«. Odmah sutra dan pronio se glas cijelim Šeherom: Fatime-hanuma vratila amanet Osman begovu sinu. Niko se mje mogo načuditi. Neko u ploču neko u čavo, ali nikakvo čudo nije za vijeka. Iza toga prošlo neko­ liko godina, još nekoliko mušterija pokucalo na Fatimehanumiuim vratima, ali se svi povratiše praznih ruku. Hanuma čeka vezira, a jedinica joj vehne ko jesenski cvijet. Riza beg Kapetanovih. Narodna frazeologija. On je od svakog žita mlin, veli se za čovjeka, koji je svakomu poslu vješt. Spao s leha, kažu, kad neko nešto govori, pa pregje na drugo, a zaboravi što je počeo, biva „izagje iz koncepta". (Leh je u mlinu gdje se vreteno nasloni kad se okreće; kad vreteno spane s leha mlin ne može da melje. Daće jo j na oiegu sira, rekne se za mladu, koja se uda u kuću, gdje su čeljad ljuta i obijesna, pa će joj biva biti ružno kod njih. Mahnuće u kapi vatre, isto vele kao gore. Ja bajem, a on: boli me, kad ko govori nekom ili se opravdava, a onaj ga i ne sluša nit mu razloga prima. Kad se baje u oH se gleda, reknu čovjeku, koji ti za legjima govori, nije iskren. D rži me sita, čuvaj m i žita, veli se ironički za čovjeka, koji hoće svagdje da se nagje, a šve o malom trošku ili džaba. Slično tom: i vuk sit i ovce na broju. Edhem Hulabdić. �I 17 BEHAR * I NARODNE UMOTVORINE, Zaim bega seka. z’o čas ga Veli paša dojde, Po Zlatiju Zaim bega seku; ■ Mače Zlata na obor na vrata, Ugleda je Morić Mustaj beže, Za Zlatom se ašik učinio, Tri put zlatu u majke prosio, Ni jednom mu Zlate ne dadoše. Uranio Zaim-Osman beže, Susreta ga Morić Mustaj beže, Te govori Morić Mustaj beže: „Selam Alejk, sura i ne šura!" Odgovara Zaim-Osman beže, „Alejk selam zete i ne zete!M Mustajbeg mu stade goveriti: „Čuješ li me, Zaim-Osman beže, Tri put sam ti ja prosio seku, Ja ne mogoh isprositi Zlate." Pa mu stade dalje govoriti: „Nemoj reći da ti nisam kazo, Da je više ni zaprosit ne ću, Već ću skupit silovitu vojsku: Ljntu guju, Travničanin Muju, Gorskog vuka, Hnsu bajraktara Bjele ću ti porušiti dvore Tebe mlada s glavom rastaviti, Tvoju majku nogam pogaziti, A seku ti na sramotu ljubit." Pripade se Zaim-Osman beže, Od straha ga zaboljela glava, A od muke i srce i glava. Sveza glavu srmali mahramom, Utegnu se mukaddemom pašom, Pa se vrati svome bjelu dvoru, Susreta ga ostarjela majka: „Hajirola, sine Osman beže!" Odgovara Zaim-Osman beže, Odgovara svojoj miloj majci: „Nije bajir, već nehajir majko!“ Iznova ga poče pitat majka: „Što si rusu zavezao glavu, Što li si se utegnuo pašom, Zagje njojzi Osman govoriti: „Da ti kažem šta je i kake je, Susrete me Morić Mustajbeže, Te mi reče Morić Mustajbeže: „„Selam Alejk, šura i ne sura,"" Ja sam njemu ’vako govorio: „„Alejk selam, zete i ne zete."" Mustajbeg mi stade govoriti: „„Čuješ li me Zaim-Osman beže, Tri put sam ti ja prosio seku, Ja ne mogoh isprositi Zlate."" Pa mi stade dalje govoriti: „„Nemoj reći, da ti nisam kazo, Da je više ni zaprosit ne ću, Već ću skupit silovitu vojsku: Ljutu guju, Travničanin Muju, Gorskog vuka, Husu bajraktara, Bjele ću ti porušiti dvore, Tebe mlada s glavom rastaviti, Tvoju majku nogam pogaziti, A seku ti na sramotu ljubit."" Pripade se Osman bega majka, Oni daju Osman bega seku, Daju Zlatu Morić Mustaj begu, Dadoše je i ne pitaše je, Vjenčaše je i ne kazaše joj. Za to doču Osman bega seka, Ona ode na visoku kulu, Gdje joj sjedi ostarjela majka, Ona sjeda uz koljeno majci, Te govori svojoj miloj majci: „Daj mi ključe, ostarjela majko, Daj mi ključe od novi’ sanduka, Da izvadim stambolsku ćatiju, Da ja rusu svoju stegnem glavu, Rusa me je zaboljela glava." Dade majka od sanduka ključe. Zlata ode u šikli odaju, Sve sanduke redom otvorila, Ona traži svilene gajtane; A ne traži stambolske ćatije, Čim je našla svilene gajtane, Izvadi ih Zlatija djevojka, Trkom sagje u zelenu bašču, U zelenu bašču pod naranču* Objesi se o žutoj naranči, Objesi se žalosna joj majka. Petak bješe niko ne vidjase, Al’ ugleda Mujezin s’ munare, Pa zavika glasom sa munare, Koliko ga grlo podnosaše: „Jazuk vama, Base Sarajlije! Čije zlato visi u Hasbašči, U Hasbašči o žutoj naranči." Tuđe bješe Zaim-Osman beže, Pokraj njega Morić Mustaj beže. Odmah su se jadu dosjetili, Potekoše u zelenu bašču, Kad dogjoše u zelenu bašću, Oba bjehu pamet izgubili, Oni lome granu od naranče, �BEHAR A sa l’jeve jabuku sadili, Više glave rumenu ružicu, Po srijedi param posipabu: Ko je gladan, nek jabuku jede, Ko je žedan, nek vodicu pije, Ko je mlagjan neka se zakiti, Ko je dužan, neka se oduži. Zabilježio: Hasan Deronja. A ne režu svilena gajtana; Ali Zlata izdahnula bješe. Pokupiše hodže i hadžije, Opremiše Osman bega seku, Opremiše te je odnesoše, Odnesoše dženazu klanjaše. Dok klanjaše, u mezar metnuše, S desne strane vodu navratili, Z l a t n a ja b u k a . (Basna.) -io jedan car, pa imao pred svojim dvorima zlatnu jabuku. Svaki je dan izlazio i sjedio pod jabukom i jedva čekao da vidi hoće 1’ jabuka rodit zlatnim jabukama. I zbilja jabuka obebara i rodi sve samim zlatnim jabukama, ali još ne bijahu ni dozrele, a car ništa; kad al iza po noći evo ti iz mraka golema mede sve nešto mrmlja u sebi, upravio bas jabuci. Kad ga sluge spaze svi skoče, pa tabanima vatru, od straha noge polomili bježeći. Sjutri dan opazi car, da je opet nekoliko jabuka ukradeno. Zove sluge, al slugama ni traga ni glasa. Vidi car da tu nije šale, pa pusti telala, da se nagje junak, koji će dočekat hrsuza pod jabukom i uhvatiti ga, a car će ga obasut darovima. Na pošljetku se jave tri brata. Najprije će najstariji sam, jer hoće da sam ugrabi carske darove. Sjedne pod jabuku, ali čim se oko po noći pojavio medo, on kapu u šaku pa kroz mrak, da jfe sve tutnjilo pod njim. Drugu večer dogje srednji brat; ali i on čim spazi medu stisne bježati, koliko su mu noge mogle. Kad reda dogje najmlagjem, Ćeli, on uzme tamburicu sa sobom pa pod opazi da mu jabuka nestaje. Kako koji dan osvane sve po jedna-dvije manje. On dozove sluge pa na njih a hršum, ko krade jabuke; ali oni ne znaju. Onda im car zapovjedi, da cijelu noć sjede i da čuvaju. •Carska se ne poriče; sluge odmah čim se smrkne posjedaju oko jabuke i čekaju hrsuza. Čekali do po noći, jabuku. Oko po noći evo ti mede, sve pod njim granje puca, a ćelo uzo tamburicu, pa kuca ne pometa. Medi budne tuhaf Ćelino ono kucanje, pa mu se približi 1 rej ne „Ama vjere ti, daj ti to mene nauči!" „Hoću, za što ne ću“, — veli mu Čelo. A medo gotovo da poigra od veselja. Onda mu Ćelo rekne: „Hajde obu­ hvati o .o deblo jabukovo što moreš bolje, pa ću ti ja onda kazat daljeu. Medo obuhvati deblo što može bolje, a Ćelo imo već konopac uza se pa ti mog medu stegne oko debla, da su mu sve kosti pucale. I tako ga ostavi. Kad sjutra car ustane i pogleda u jabuku, ima šta vidjeti. Medo obgrlio deblo jabukovo, pa tako stoji. „To li je hrsuz mojih zlatnih jabuka!" — poviče car radostan. Odmah dozove sluge, da medu ubiju a ćeli dadne obilne darove. Pribilježio: Ata Nerćes. L I S T Književnost. Usuli talim vo tsrbSje. Ima po prilici četrdeset godina kako se u Turskoj počelo raditi o uregjenju ženskih mekteba. I tamo se dotle ženska naobrazba kretala samo oko vjere, svjetskog se ništa nije učilo. Kad se ta misao življe prihvatila, Osmanlije su odmah OBjetile prvu i najveću potrebu u tom pogledu, potrebu naime ženskih učiteljica. Za to se u njih najprije osnovao 1282 p. h. Darulmuallimat (ženska preparandija) te kad je ovaj zavod pružio prvi plod svoj, onda su se tek mogle osnivati i ženske ruždije koje danas uprav cvatu i pružaju ženskiuju najpotrebniju naobrazbu. Ta je ženska preparandija dala do danas mnogo učiteljica ženskim ruždijama, što više sve današnje spisateljice A l turske učenice su ženske carigradske preparandije. Dok su mnoge te spisateljice pisale raznih djela na turskom, a i na franceskom jeziku, evo jedna u novije doba AjiSa Sidika prva učiteljica više preparandije bacila se na svoje strukovno polje te napisala djelo pod gornjim naslovom: Usuli talim ve terbije (red podučavanja i odgajanja). Ovo je ujedno u reformaciji turskih ženskih mekteba prvo djelo svoje vrste, izragjeno je popularno kako za učiteljice tako uopće za roditelje i prijatelje ženskog podmlatka. Djelo je razdijeljeno na ova poglavlja: Pojam podučavanja i odgajanja i njihova svrha; čovjek; odgojitelj; tjelesni odgoj; duševni odgoj i m&r; moć shvaćanja, pamćenja prosugjivanja, maštanja i t. d .; odgoj naravi; dužnost i vrute dužnosti; individualnost (džibillet) i odgoj; sa­ �19 BEHAR mosvijest; odgovornost; osjetljivost djece; djelovanje, naravi u djece ; razlike u ćudi djece i ćudoredni od­ goj kao sredstvo za odgoj uoptfe. Ovo je kratak pre­ gled ovoga djela. No ne treba misliti, da je vrijedna spisateljica prenijela misli zapadnih pedagoga i filo­ zofa; ona je uzela ovom djelu za temelj spise islam­ skih pedagoga i filosofa kao Imami Grazalije, Šehabuddini Suherverdije, Abdurrahmani Džamije i t. d. Ovo je djelo izašlo u nakladi Mihranove „svjetske knjižare" u Carigradu (Babi-Ali ulica br. 73). Cijena mu je 6, uvezano 8 groša s poštom. Amr lbni obi Vekas (Jedna stranica iz islamske prošlosti.) U ovom djelu pripovijeda nam nepoznati pisac, kako je ovaj ugledni ashab i veliki islamski ju­ nak potukao Perzijance kod Kadesijo u Iraku. Koje je junaštvo ovdje ^pisano samo se po sebi razumije, kad samo napomenemo, da je u ovoj bitci šaka ljudi pod ovim znamenitim junakum potukla 12.000 Perzijanaca. Osobito mora ugodno djelovati na svakog Muslomana ono dopisivanje i pregovori izmegu oba zapovjednika, pa onda mnogobrojni a uz to jezgroviti govori i mudri savjeti, što ih je on govorio svojim vojnicima. Djelo je izašlo pod gornjim naslovom, dakle pod imenom samog tog znamenitog vojskovogje; u nakladi je Mihranove „svjetske knjižare", a cijena mu je s poštom 2l/s groša. KešaflIstalahatll-funun. (Tumač znanstvenih rijeci.; Napisao EŠšejh Muhamed-Ali bin A li Ettekanevi, I. svez. rječnik arapskih znanstvenih izraza. Carigrad, štampa­ rija „Ikdama" god. 1317. Cijena 10 groša, s poštom 14 l/a groša. Ovo djelo znamenitog indijskog naučenjaka koje sadržaje sve arapske izraze bilo islamskih bilo drugih znanosti, počela je izdavati po nagovoru nekih cari­ gradskih naučenjaka vrijedna štamparija „Ikdamova", a obuhvataće po prilici devedeset štampanih tabaka. Poznati AhmetRamiz ef. u Carigradu dodao je i ispravio neke stvari i preuzeo korekturu. Do sad je izašao I. svezak sa 20 štampanih tabaka. Štampa je izvrsna, na žućkastu papiru u velikoj osmini. Uvod koji tumači sve znanosti zaprema oko 100 stranica, a onda se pre­ lazi na riječnik, koji je sastavljen po uzoru Kamusa, Ovo je djelo tako savršeno izragjeno, da se s njim poznato Ebul-Beka-ovo ovako djelo zvano Kallijat ni sravnit ne može. Fehini. Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Ovako se zove, knjiga, što je nedavno izišla, a kojoj je autorom urednik našega „Behara" Safvet beg Bašagić-Redžepašić, poznat i pod imenom Mirza Safvet. Oveća je ovo knjiga od 14 araka u osmini, u kojoj pisac prikazuje prošlost Bosne i Hercegovine od dobe propasti samostalnosti bosanskog kraljevstva (1463.) pak do 1850. Upravo je to razdoblje prošlosti naše najmanje istraženo i ispitano, a do sada poznata vrela, koja se na nj odnose, tako su oskudna i nepotpuna, da se nije ni čuditi, što do sada od dobi osmanlijskog vladanja u Bosni i Hercegovini nije skoro ništa napi­ sano. To je razdoblje kulturno-historijski i politički od najvećeg zamašaja i znamenitosti za naš narod, te je od velike i neosporive potrebe, da se to razdoblje od četiri vijeka u svakom pogledu rasvijetli. S toga se mora srdačno pozdraviti svako djelo, koje ide za tim. Bašagićevu pak *Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine« pozdravljamo tim radosnije, što je vrli pisac upozorio na djela nova, prije ne baš tako po­ znata, posluživši se njima, obragjujući ovu tešku i pravo reći nezahvalnu radnju. Ali pisac može biti za­ dovoljan, da je zadaću, koju je sebi postavio, sretno i lijepo riješio, pruživ nam evo u istinu kratku, ali zgodnu uputu u prošlost ovih naših pokrajina. Bašagić je, kako sam veli, htio sastaviti samo preglednu sliku po podatcima, što ih je on sabrao, a poznato nam je da je dosta prepisao, nu i sam se tuži, da još „fermani, bujruntije i druge listine, koje trubnu po tavanima i policama, nijesu ispitaue, a ni razni natpisi po javnim gragjevinama. Kad se to gradivo malo po malo obradi i tačno istraži sva istočna i zapadna vrela — istom onda će moći jedan povjesničar od zanata, da sastavi potpunu povjest Bosne i Hercegovine". U ovoj svojoj „Kratkoj uputi" Bašagić je posegao za novim vrelima, te upozorio i na uMuvekitovu kroniku*, u kojoj mora da Ima mnogo znatno zrnce, što ga je Muvekit sabrao 1 iz narodne žive predaje zabilježio o prošlim zemanima. „Kratka uputa" Bašagićeva jest vrlo uspjela kro­ nika dogagjaja, a sad je nužno, da se ona nadopunjava. I sam pisac sigurno osjeća potrebu, da se do sad ne­ poznata razna vrela učine pristupačna širem krugu stručnjaka. Ovim svojim uspjelim djelom dao nam je lijepu uputu, a sada neka nastavi istraživanjem i objeloda­ njivanjem vrela. — Knjigu najtoplije preporučujemo svakom > kome je stalo do naše prošlosti i naše knjige. Cijena joj je 3 krune, a dobiva se u svim našim knji­ žarama. n—n. Kulturne bilješke. Željeznica od Šama do Mekke. Od neizmjerne važ­ nosti biće ovo veliko djelo, što ga sada turska vlada zasniva. Spojiti Sam s Metkom, znači mnogo u pogledu prometa i trgovine, a što je najglavnije: Mekka, to sveto mjesto sviju Muslomana, približiće se tako rekuć svim onim krajevima: Siriji, Palestini, Maloj Aziji, Iranu i t. d. Mi ćemo dobro znati, kakvih je poteškoća bilo, dok se na pr. iz naših krajeva išlo na Mekku suhim, koliko je trajao put tamo i natrag. Ovo se zaista kultnrno poduzeće prihvatilo živim interesom; u Carigradu se o tom sastalo vijeće, a članovi su mu prvi i priznati stručnjaci turski. Prvi je član tog vi­ jeća Hasan Husni paša, ministar mornarice. Trideset oficira ratne škole uzeće se za inžinire i mjernike, a peti kor sirijski ima da se brine za materijal za ovu prugu, koji će se većinom u Carigradu izraditi. Red. SenusI u Africi. Nedavno je uvaženi »Memorial diplomatiqu< i donio vijest o tome, kako Inglezima i njihovu gospodstvu u Misiru i cijelom području Nila prijeti pogibelj od reda, koji se zove Senusi po imenu svoga utemeljitelja. Red (tarik) Senusi utemeljen je pred kojih pedeset godina, a osnovao ga je pobožni i učeni Arap imenom Muhamed ibni Ali-el-Senusi, koji se je rodio 1791. godine na maročkoj granici kao ravni potomak slavnih Kurejšijevaca. Prije četrdesete godine svoga života, negdje oko 1830. ostavio je on svojti domaju, pun srdnje i nezadovoljstva proti franceskom gospodstvu, te se je više godina zadržavao u Meći i po Misiru kao naučavatelj i propovjednik (vaiz), dok se napokon negdje oko 1845. stalno ne nastani u oazi �20 BEHAR DSerabubu, gdje je nastavio svoje naučanje i propo­ vijedanje (vazove). Do skora je on tu utemeljio svoj red, po njemu prozvan Senusi, koji je danas postao politički najmoćniji i najznamenitije bratstvo afričkih muslomana. Ovaj red ima tu svrhu da od Islama odbaci sve ono, što se je vremenom prikrpilo, te da ga pri­ vede na pravu i prvobitnu stazu, od koje su ga odmakla kojekakva kriva naučanja nesposobnih hodža i tugji uplivi. Organizacija (uredba) reda Senusi vrlo je stroga. Sva braća (redovnici) su obvezani na bezuvjetno ču­ vanje tajne što se tiče svih poslova'reda, obvezana su na bezuvjetnu poslušnost prema propisima poglavice reda, na visoko poštovanje njegove osobe, na raegjusobno potpomaganje braće, te na strogu pobožnost, rad i učenje. Članovi reda ne nose doduše nikakvo po­ sebno odijelo, nu ipak se mogu po nekim znakovima raspoznati. Članovima je strogo zabranjeno pušiti i kahvu piti. Ovaj red osobitu brigu posvećuje tome, da gradi džamije i uza njih podiže škole po divljim i zapušćenim krajevima, a u tim Školama za koje se red brine, redovnici poučavaju učenike u čitanju, pisanju i računanju, a osobito pak red i redovnici promiču i unapregjuju obragjivanje tla (ratarstvo i gospodarstvo) napose zasagjuju i goje paome (hurme) i masline. — Pošto je prvi poglavica i osnovatclj reda Muhamed ibni Ali-el-Senusi umro negdje koncem 1858. godine, poglavicom toga moćnoga bratstva postade tada još mlagjahni njegov sin Seidi-el-Mehdi ibni Muhamed ibni Ali-el-Senusi, koji i dan danas stoji na čelu reda. Seidi-el-Mehdi podigao je red na izvanrednu visinu, te je on ušljed toga u veliku ugledu i njegova riječ jest silno mećna, a po svoj Aziji i Africi raširen je glas 0 njegovu bogastvu i uplivu. Samo jednostavna njegova zapovijed dostatna je da u najudaljenijim krajevima obustavi kavgu i možebitni krvavi zaplet megju dva sultana. Kao i utemeljitelj reda, tako i njegov sin Soid-el-Mehdi, odlikuje se velikom pobožnošću i strogim načinom života, a njegovo ustrajno’uastojanj'e, da uspostavlja i učvršćuje mir megju plemenima, da unapregjuje i pomaže prosvjetu, trgovinu, obrt i po­ ljodjelstvo, podiglo je silno njegov ugled u islamskom pučanstvu Afrike. Radi toga se upravo natječu Francezi i Inglezi, koji će višu počast iskazati Saidi-elMehdiji, ne bi li time stekli njegovu naklonost. Sultanu je pošlo za rukom, da živi u dobrim odnoŠajima sa Senusi redom i njegovim poglavicom, premda ga pra­ vila reda ne priznavaju kao pravovaljana poglavicu Islama, već pravila izrično traže, da jedan Arabin, i to Kurejšievac, potomak Poslanikova plemena, mora biti vjerskim poglavicom svih muslimana. Seidi-elMehdi, sadanji poglavica redar, nedavno je ostavio kraj 1 mjesto Džerabubi, gdje je mezar njegova oca i gdje je red učinio i podgojio divne i velike nasade, gajeve i šume. Grodine 1896. otišao je sa svojim najglavnijim učenicima sa ogromnom bibliotekom (ćutubhanom) reda i t. d. u oazu K ufru, koja leži posred libijske pustinje, te koja je od Džerabuba udaljena 12 konaka. Do nekoliko iza toga, kada je moć sudanskog halife skršena bila, Seid-el-Mehdi ode prama jugozapadu za još jedno 12 konaka dalje i to u kraj zvani Garu u u predjel Fiblu&, gdje su sve pristaše Senusi reda, te predručje Beni-Sulejmanskih i Mebdinskih Araba. Tamo se je on naselio, te je početkom marta ove go­ dine otišao 6 konaka dalje jugozapadno na Aini Kalaku, te se čini da će tu u libijskim brdinama osno­ I vati novu prijestolnicu, odakle će moći, bez ik itugjinskoga upliva, ravnati i upravljati svojim redoin _________ n. Pogled po svijetu. Kako je poznato svake se godine sastaju pos]a nici obiju državnih polovina naime austrijskih i ugar skih zemalja da vijećaju o poslovima, koji su zaje(j] nički objema državnim polovinama, a to su financije* vojska i vanjski poslovi. To zajedničko vijeće zove se inače Delegacije. Ove se godine sastale delegacije u Budimpešti 11. o. mj. Za predsjednika izabran je J a. vorski, koji je odmah zatražio od delegacija punomoć te je kod primanja delegacija kod Njeg. Veličanstva izrazio radost za posjet carev u Berlinu i za sjajni doček. Njeg Veličanstvo car i kčalj primio je izasla­ nike delegacija, te u zahvalnici istaknuo da se položaj Anstro-ugarske u ovoj godini ništa nije promijenio. A ustro-Ugarska stoji u najboljem odnošaju sa svim silama, a naročito se može istaknuti, da i Rusija u skladu sa Austro Ugarskom monarhijom podupire taj opći mir. — Zajednički proračun za 190L., što je iznešen u delegacijama predstavljaju ovi brojevi: Cjelo­ kupna potreba iznosi 357.034.706 K. Za ministartvo vanjskih poslova redovita potreba iznosi 10,530.784 K. izvanredna 208.295 K. Za ratno ministarstvo redovna potreba za vojsku 278,649.953 K. izvanredna 25,168.258 K za ratnu mornaricu redovna potreba 28,741.660 K., izvanredna 14,969.160 K. Proračun za upravu Bosne i Hercegovine iznosi kao i OAre 1900. godino suvišak od 198.403 K. * Berlin, prijestolnica Njemačke države, bio je dana 4. i 6. ovoga mjeseca pozorištem velikog slavja. Na 4. u 10 sati stigao je u Berlin car i kralj Franjo Josip I., a na 5. je bilo proglašenje punoljetnosti nje­ mačkog prestolonasljednika. Već se na desetke dana pripremalo u Berlinu za što sjajniji doček visokoga gosta — cara i kralja, te je u istinu i bio veličajan. Sav je grad bio iskićen i načičkan što se može bolje i ljepše, a po javnim i privatnim zgradama vijale su se zastavo austrijske i magjarske. Na kolodvoru je sam car Vilim dočekao Njegovo Veličanstvo cara i kralja, a bila je tu i počasna satnija u kojoj je bio njemački prestolonašljednik sa svoja četiri brata. Na putu sa kolodvora u dvor, carska se kočija ustavila kod slavoluka i tu je cara pozdravio berlinski vrhovni gradski načelnik Kirschner za tim je pristupila nočelnikova kćerka i krasno slovila pjesmu, koja je naročito za to spjevana i uručila Mu kitu. cvijeća (bouquet). Car i kralj Franjo Josip I. srdačno se zahvalio na ovom pozdravu. Od kolodvora do dvora carske kočije pozdravljahu sa najvišim ushitom veliko stanovnništvo. Berlinska i opće njemačka štampa najsrdačnije je po­ zdravila dolazak cara i kralja, ističući sa najvećim zadovoljstvom, da će ovaj visoki posjet još bolje učvrstiti prijateljstvo ovih moćnih država, što je ujedno i zbog miroljubive politike i nastojanja oko svjetskoga mira. Ovome plemenitom nastojanju oko uzdržanja mira i miroljubivosti megju narodima Evrope, dadoše izraza značajne vladarske besjede izrečene na gala-objedu u berlinskom carskom dvoru. Oba vladarska govora naglašuju nastojanje oko uzdržanja mira i uzajamnog prijateljskog saveza. — Ministar grof Ooluchovski podnio je odborima austro-ugarskih delegacija svoj �izvještaj i istakao, da posjeta Njegova Veličanstva u Berlinu odgovara usrdnim odnosima izmegju obadva vladara i države, 1 ako nikakva specijalna politička pitanja nijesu izazvala ovaj sastanak, ono se ipak može priznati, da znači novo osnaženje ovih načela na ko­ jima je podignuta solidna gragja srednjo-evropskog ii mirotvornog saveza. * Ćini se da se je spor izmegju Turske i Amerike još više zaoštrio, jer se iz Waschingtona ultimatumom 1 prijete. U diplomatskim krugovima se drži, da će u -'■* brzo uslijediti prekinuće diplomatskih odnošaja megju Turskom i Saveznim državama, te da će u tome slu­ čaju Njemačka zastupiti Ameriku u njezinim intere­ sima u Turskoj. S druge strane neki drže da ovaj cijeli postupak vlade Saveznih država nije ništa drugo, nego izborni manevar predsjednika sjeveroamerikanskih saveznih država Mac Kinley-a, koji se silno za­ mjerio velikom dijelu pučanstva radi toga, što se nije X htio zauzeti za Bure. Novi kandidat za predsjednika Saveznih država jest Bryana. * / 21 BEHAR I Zadnjih godina Franceska je bila pozornicom i najvećih uzrujanja u duhovima, kakvih se gotovo ne pojavljuje ni za najvećih katastrofa na svijetu, a l ? nije riješenog kapetana Dreyfusa čitav svijet jo raz­ dijelila u dva tabora, te se je tečaj stvari i trzavica u Franceskoj pratio najvećom pozornošću. Stvar kape tana Dreyfusa nije bila ništa drugo nego koprena preko tajnih težnja, koji su glavni ciljevi i svrha svih onih elemenata u Franceskoj, koji su proti repul :anskom ustrojstvu Franceske. Ovi elementi u prilikama, koje danas vladaju, ne mogu uspijevati što se tiče nji­ hovih osoba i osnova, pa se zakleli, da će oboriti današnju republiku i uvesti bilo što drugo — carstvo kraljevstvo, u kratko, da će sve činiti da u zemlji stvaraju smutnje. Ove dvije tri zadnje godine bile su od najsudbonosnijih po opstank franceskoga republi­ kanskoga ustrojstva, protiv koga se uporno i vrlo ruž­ nim sredstvima bore klerikalci, monarhisti, antisemite, i ostali smutljivci. Ovi svi razlikuju se samo prividno i imenima a u stvari su jedno te isto, pa su se na­ pokon i pokazali u pravoj boji, spojiv se u zajedničku skupinu pod imenom nacionalista. To su oni učinili u tu svrhu, da uzmognu što više osvojiti općina u Pa­ rizu i pokrajinama. U cijeloj Franceskoj ima 36 hi­ ljada gradskih općina, a za ove općine vrijedi opće izborno pravo (glasanje, dakle svako a ne samo onaj, koji ima izvjesnu količinu imetka) a uspjeh općinskih izbora djeluje i na držanje većine zastupnika u Fran­ ceskoj komori (saboru). Po tomu, kako dakle ispadne izbor po općinama, može se prosuditi, koje je pravo javno mnijenje i mišljenje u Franceskoj. Do sada se je po svim općinama pokazivalo, da je franceski narod za republikansku vladu, samo je u nekim časovima imao Pariz izdati kao za vrijeme ganerala Bulangera (Bulanžer). Tako se pokazalo i ovaj put i u cijeloj zemlji, svagdje su prodrli republikanci, samo je Pariz nešto zaostao, jer su izabrana 22 protirepublikanska zastupnika (u svemu je 80 općinskih zastupnika). Nu ispadali općinskih izbora u Parizu nije nikakva nesreća za republiku, kad su ostale općine po cijeloj zemlji republikanske. Poznato je da je Pariz iskvaren moralno, pa nije čudo, da u njemu mogu napredovati naciona­ liste: ostali franceski narod izvan Pariza jest moralno jak i neiskvaren, pa stoji uz republiku i time se naj­ svečanije izrazuje protiv svih onih, koji bi htjeli Francesku strovaliti u nove trzavice. 7. o. mj. sastalo te narodno vijeće (Volksrad) u Pretoriji u južnoj Africi, te je vijećalo o stanju Bura i prihvatilo revoluciju, kojom se izražuje sažalenje što Engleska nije prihvatila uvjete mira, koji su bili ponugjeni. Ujedno su prekorili postupak Salisbury-a, koji je cijelu stvar drukčije predstavio nego je u istini. U drugoj je rezoluciji Volksrad izrazio svoju zahval­ nost stranim državama, koje su joj za vrijeme burskoingleskog rata iskazale svoje simpatije za Bure, te je ujedno uložio ponovni pokret na neutralne vlasti radi nečovječnog postupanja Engleza u ratu, pozivljući se na Genevsku Konvenciju (ugovor sklopljen u Genevi, koji su potpisale sve evropske velesile i kojim je odregjeno kako se ima postupati sa ranjenicima i za­ robljenicima u ratu). Londonski -»Times*, doznaju, da megju članovima Volksrata postoji jaka stranka, koja bi htjela što prije sklopiti mir. Za tim se Volksrad bavio predlogom vlade, da se prodaju zlatni rudnici te je ovaj redlog odbijen sa 12 proti 9 glasova. Ova vijest o stranci, ojabi želila mir, stoji u živoj opreci sa izjavama pred­ sjednika države Oranje. Predsjednik reče jednom dopis­ nim New. Jork Heralda: Mi smo pripravni boriti se po zadnji g Časa: nitko od mojih podanika nije voljan po­ ložiti oružja, i mi nikad nijesmo ni mislili, da se samo za jedan čas udaljimo od svoje braće iz Transvala. Mi ćemo se boriti na svim linijama jer mi se od mira nemamo ničem nadati, sve smo stekli oružjem, a svaki 1 najmanji uspjeh Engleza bio je skopčan s velikim gubitcima. Ali u koliko se može vjerovati vijestima, koje dakako idu ispod engleskog terdžaha, Burima u zadnje doba nije baš najbolje i čini se da počinju uz­ micati i napuštati svoje utvrde. Svaštice. Dobar lijek. U jednoj omanjoj varošici arapskoj sastajali se ljudi svaku večer na sijelo, kod jednog čovjeka, kom kuća bijaše u sredini mjesta, baš na udarcu. No hajde de, obnoć se i onako ne može ništa raditi, al neki bi često došli i obdan, pa sjedi tu i benetaj. Domaćinu je valjalo sjediti s ljudima, pa makar i posla imao. Na pošljetku to njemu dosadi, pa kako im nije mogao reći u brk da mu se odbiju od kuće, potuži se jednom hodži na nesnosne posjetitelje. Hodža fnu na to odgovori: „Ako su tvoji posjetitelji ljudi siromašni manje ih časti, a ako su'zgodni išči im para u zajam, pa će te se proći". Jedna knjižnica. Danas se često čuje kako je neka knjižnica u Europi broji toliko i toliko hiljada svezaka. 0 tom se govori tek u novije doba, pravo rekavši od pronalaska štampe; ali Arapi su u stara vremena na glasu sa svojih knjižnica. Bilo je knjižnica u Španiji u Arapa pa su brojile po nekoliko stotina hiljada knjiga. Kako je svaki Arap, svaki naučenjak arapski sabirao knjige, kako je množio svoju knjižnicu svjedoči najbolje ovo: Godine 169. po kidžretu umro je jedan misirski naučenjak u Kairu po imenu Sekabuddini Hafadži, a u njegovoj knjižnici našlo se jeda- �BEHAR 22 naest hiljada svezaka raznih knjiga. Ovo se našlo za* hilježeno u sidžilu tadanjeg misirskog suda. Rnfaije. Svak će znati, da u muslimanskih naroda ima ponajviše pobožnih ljudi, ljudi, koji su se sveosve odali Bogu, tako rekuć odrekli se ovog svijeta. Te ljude obično zovu Derviši no i megju njima ima mno^o razreda ,,tarika“, te se jedni od drugih u mnogo koje čemu razlikuju. Izmegju sviju ovih tarika ili redova odli­ kuju se „Rufaije" koliko po načinu svog ibađeta (molitve) toliko i po čudesima, koja oni čine. Ljudi strani, koji nijesu vidjeli svojim očima: šta Rufaije čine, ne mogu i ne će da vjeruju, da je to uopće moguće. Ovaj je tarik đerviški osnovan prije 800 godina, a utemeljitelj mu je Sejid Ahmed el Rufai rogjen 502. po hidžretu u Obajde mjestu u Iranu. Bijaše to čovjek vrlo darovit a već u mlado doba njegovo sva mu so okolica poko­ ravala i slušala njegovo savjete. Kad je prvi put kao derviš učinio prvo čudo na očigled svojih učenika, za čas je bilo uz njeg preko dvadeset hiljada pristaša. Najzanimivija čuda, što ih danas Rufaije svojom dovom (molitvom) čine jesu ova: Oni uhvate najveću i najotrovniju zmiju, raskinu je na komade, ili je omotaju sebi oko vrata ili č a k ------- pojedu je, a da njima ništa ne bude. Oni dalje jedu žeravicu, gutaju staklo, najdeblju čašu zubima smrvi i proguta, okreće se na jednom mjestu po više sati, da mu se ne zavrtoglavi i na pošljetku ugju u usijanu peć, u samu vatru i opet izagje zdrav i čitav. Veliki su se učenjaci inte­ resirali za to i iztraživali uzroke, ali — — ostalo sve ipak ne riješeno. Bivalo je u Indiji, pa je straža čuvala Rufaiju po četiri mjeseca, on se naime zakopa kao mrtvac i — nit jede ni pije niti mu vazduh ima pri­ stupa, a nakon 4 mjeseca otkopaju ga, a on opet zdrav i živ kakav je i bio. Danas se more vidjet gdje Rufaije čine čuda i po velikim gradovima europskim gdje se skuplja silna publika, gleda i ostaje zapanjena, a za­ gonetka za čudesa Rufaija još uvijek neriješena ostaju. BMF* Upozorajemo naše poštovane čitatelje na oglas u današnjem broju „Behara44 od Studničke. Lijepa je i onako umjetnička radnja, a za nas naročito Sarajlije još od većeg interesa Što pred­ stavlja Sarajevo kakvo je bilo prije 36 godina. Ovu sliku naročito preporučujemo, pošto je na­ kladnik daje jeftinije našim pretplatnicima. Na sred polja lonac vri. Pun grad arapa ni otkuda vrata. Šilo bodilo, kroz zemlju hodilo, ni jelo, ni pn0 pedo utilo. Zadaća. J a sam varoš sad u Bosni, Što me svaki od vas znate: A sad sam vam stvarca mala U džepu me vi imate. Zamijente mi zadnje slovo; Poznato je sad to svima, Da sam jedan dio tijela, Koji ptica samo ima. Ata Nerćes. Zagonetka. a a b li i i k k k a a h i k 1 1 1n n n o o o o r V V V 1 2 3 4 5 6 7 8 9 slovo predlog neugodnost varoš u Bosni mjesto u Bosni plod pokret vode usklik slovo 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Selim. Isp ra v a k . Obje zagonetke u 1. broju nijesu bile potpune. Pod slovčanom zadaćom od II. Deronje treba da stoji ovo: Srednja slova /stana odosgor dolje daju jedn u lestitkuU zagonetki od Selim a treba da stoji prvi redak ovako: 1 2 S r * 5 zanatlija što ovim rado ispravljamo, te se ujedno obe zagonetke kao na novo zadaju, a odgonetke ćemo donijeli n 3. broju. Kaše poruke. Ata Nerćes. Kako vidite nešto smo upotrebili. „Dvostruka prevara“ koliko je lijepa, toliko i naivna. Ovaki bi predmet valjalo izraditi s malo viša poezije; nn nemojte se V i za sada žuriti s ovakom gragjom, V i možete ljepše da nam posložite s kakvom na­ rodnom stvarcom. „Svako djelo . . .“ valja će malo preudesiti. Basna 0 liji nema a sebi onog, što se traži od jedne basne. Palindrom ćemo Zagonetke. (Narodne zagonetke, sabrao S e lim .) U našega Gjerzeleza golem perčin, zelen ćurak i dolama? Samo sebe jede? Mrko bače kroz šumu promače? U našega dede puška do grede; ko god dogje svak je ljubi. Devet baba po ledu se plaža. U gorici na jednoj nožici. Ni na nebu ni na zemlji, već u nebo zja. možda takogjer upotrebiti. M. Š. N i jedna pjesmica nije za nas. M isli su lijepe, ali iz­ rada je nešto loša. Pokušajte što slično u prozi. Mukdim ibn i Reb'iy. H vala Vam na pošiljci. Pismom ćemo Vam odgovorit opširnije H am di M. Ne možemo donijeti poslate pjesme, jer nema u sebi ništa osobita. A . H. M. Nijedna od poslatih pjesama nije za naš list. Mi od Vas očekujemo što ljepše. M —A. K V. Primilo smo Vašu pripovijetka. Za izradu ne bi imali mnogo što reći, ali predmet — predmet izabraste kako zanim iv tako 1 nježan i nekako nezgodan. Možda bi se moglo obraditi da bnde ono, što je kod Vas glsvno, k ’o sporedno, da ne ndara suviše n oči? Predmet je lijep, ps zaslužuje, da se razmišlja o njem. �I I 23 BEHAR Z. y . M Pjesmica: Sve po volji . , . nije Vam uspjela. Misli su Vam lijepe, ama u pojedinim rečenicama; al u cjelini jedno s drugim nema nikakve sveze. I Vama bismo preporučili da za sad sabirete znanja za sabe, pa onda . . . al opet ne morate početi baš pjesmom. Gledajte za sad da nam pribilježite koju narodnu Btvarcu. M. A. V. List ne možemo nikom besplatno davati. A— S. 71 I od Vas primismo dvije tri pjesmice, a ni jednu ne možemo npotrebiti. Izrada bi možda mogla valjati, da st) što drugo opjevali u njima. Vi bi nam m ogli Sto drugo poslati; pjesama imamo ^oć sada dosta i previše. Hafit. Lijepa je Vaša narodna pjesma, narodni su Btihovi vjerno zabilježeni; a l i --------ni hakva uzroka, ni povoda onoj žrtvi; ta to su — i ako 6e bit u narodnoj pjesmi — obične stvari; razboli se i umre. Ne bi vam uskratili prostora u našem listu, da ne znamo, da Vi imate gragje svake ruke. H. M. — A. D . Zaista je zanim iva gragja koju nam poBlaste, ali — ne zamjerite — m i je ipak ne možemo donijeti i to evo za što: Ako se sami roditelji drže onog, što bode djecu da nauče savjetom, onda je onaj svaki savjet suvišan Uzm im o u srednju ruku, da dijote i može i ne može vidjeti ono lijepo vladanje kod svoje kuće, onda bi ovi savjeti im ali mjesta, a l i -------- ovi su savjeti svakako nešto „općenito", neka „pravila" ili bolje „zaključci" na temelju nekog iskustva, ili će sad boljim plodđm roditi ovaj goli savjet, ili onaj dogagjnj, iz kog je postao? Svakako se more više naučiti kad se vidi recimo konac života jednog lašca, nego li kad se jednostavno kaže: ne valja lagati, to je gijehota i t. d. Dakle po našem mnijenju svako ono Vaše pravilo dalo bi se izraditi u nekom ruhu t. j. u nekom dogagjaju iz kog bi onda i roditelji i djeca u opće čitatelji sami rekli ono. što im Vi sad golo dajete. Kjamil. Primismo pretplatu i pošiljku. Misli su Vam lijepe, a kad bi se izradile u prozi još bi bolje bile, a ovako . . . . Mi od Vas očekujemo što drugo, koju narodnu stvarcu, a možda i prevod kakav s turskog. N. N . Vi nam razložiste cijelu osnovu svoje radnje pa tražite od nas savjeta: bili se dali na posao. Osnova je lijepa, sasvim odgo­ vara pravilima, a sad treba to izraditi. Za to Vam sad unaprijed ništa ne možemo reći, da će valjat ili ne valjat. Gledajte m egjutim da se pri izradi ne naprežete treba da Vam se same misli iz pera cijede, i dok tako ide, dobro je; inače ako počnete na silu raditi, onda se silom i čita. Dakle na posao! G.—r? Onaj nam original nije poznat, no prevedite Vi to slobodno, pa ako baš hoćete pošaljite nam i prevod i original, pa ćemo sravniti. Ako samo valjadne, naša je tvrda želja, da svakom damo mjesta u „Beharu". M. S. T .f Opis Vašeg rodnog mjesta nije baš loš, ama ono samo nabrajanje zgrada, ulica i t. d. dosagjuje; u opisu mjesta trjba pružit vjernu sliku ne samo tla, već i stanovništva, nešto iz običaja tog mjesta i — — čim se narod poprečno najviše zanima. Inače lijepo pišete. M. H. S. K. Slijedi pismo. Vlasnik: Adem aga Mešlć. Odgovorni urednik: Safvet beg Bašagić. Štamparija Kiste J. Savića i druga u Sarajevu. 'S T c T' Š e li i t i. I. Pripovijetka. \ roljetna je noć, a tamna da jedva samo nebo razabireš; gluha, nigdje ni živa stvora. Po gdje­ gdje se čuje cvrkut cvrčlca, lcreketuša u bari, ii strašan, tužan glas prokleto sove, negdje na klisuri baš nad samim selom. U gustoj tami jedva razabireš tamne sjene, u sklonu seocu razbacane seoske kućice, sve su — čini ti se — puste, nigdje ni pas da se javi. Al u jednoj samo čuje se tih glas-, glas tužan, nemoćan, U onisltoj čagjavici, potleuši, prokisla krova, leži žena, teška hasta, a dvori je dječak, sin, jedina utjeha majke tužne, b6ne, nemoćne. Žena leži, prevrće očima, a često joj se istrgne iz grudi težak u z d a h -------i ona dozove sina svog. — Hasane! — Evo me, majko! — on gotov, već na nogama & posudicom hladne vode, da majku napoji. — Haso, sine moj 1 — I htjela bi da mu još nešto rekne, ali — — teški kašalj ne da joj. Opet se zanese, sklopi oči, a sin u budžak; svaki čas siromah gledao u čirak, lojanica dogarala. Bože dragi, koliko li ima kako siromah onu muku muči 1 Majka već od lanjskog ljeta leži, i kruta zima već je na izmaku, ona sve gore. A o tac------ ! Treća je eto zar godina, a od njeg nikakva glasa. Zna i Hasan da je otac negdje u vojsci, ta vidio ga je kad otiš’o. Sjeća se dobro, kad su rekli, da mu valja ici, došle mu i haljine vojničke i puška; ih, ta Hasan ga eno sad vidi na avliji, kakav je bio lijep u onim voj­ ničkim haljinama, kad se s majkom mu halalio, a njega poljubio u čelo i dao mu groš; rek’o, da sluša, majku, a da će i on brzo doć. I Haso duboko uzđaše. Treća je godina, zna to on, ta mati je to govo­ rila dok je još zdrava bila. Koliko ga je puta poslala muhtaru, da pita: čuje 1’ se šta za njegova babu. I muhtar bi svaki put rek’o: čuje ja; došla je knjiga od njeg, on će brzo doći. Ali kad je jedan put pitao, vidio je baš dobro, kako se u muhtara otisnula suza niz obraz; reko nešto Hasi, pa se okrenuo od njeg. A Hasan je mislio, da su muhtara rastužili onamo u čaršiji, u sudu, jer svaki ga čas zvali, iskali nekakve konje, iskali ljude da nasipaju testu, iskali žito, dese­ tinu i nekakve pare. I Haso nije nikako mogao pomi­ sliti, da bi muhtar plakao za njegovim babom, jer njegov će babo doć,-svakako valja da dogje, jer nema ko uzorati ni one jedne njivice. I Hasan se daleko zavez’o u misli, svjećica davno dogorila. On se na jedan put trgnuo. Bio se zanio, a �24 BEHAR odmah mu majka na um pade. Učini mu se da ga je zvala jedan put. U sohi bio mrak, a tišina, ništa se nije čulo. On skoči. Gdje je mati, ona se ne čuje, ne kašlje, ne diše----— Majko! — viknu on sav u strahu, i pristupi k njoj. Ona ni da dahne. — Majko! — opet če on još jače, a raskolačio svoje oči u tamni budžak. Uze je za ruku, al ruka, ruka bijaše ko tugja, hladna, ukočena. On ciknu, pa u strahu složi na vrata. Ispred kuće obori niza šljivik drumu. Letio ko da ga vile nose, kapa mu rasla, u ušima nešto šumilo. Letio u tuzi, u strahu, da ni sam nije znao za što, od čega bježi, i ------ kad se jedan put obazre, učini mu se, da leti za njim njegova majka. On je sve dalje skakao, preko trn ja, panjeva, sad na livadu i ------- skok dva, evo ga na cesti. . . . II. Bijaše svanulo, a sunca još ne bi iza brda. Livade se još tamno zelenile, drveće tek pustilo list još golo, ko sjene po njivama, a izmegju guste živice, iz koje se čula hiljada glasova ptičiji, vijugala se bijela cesta, tek malo ovlažena hladnom rosicom proljetne noći. Ptičiji cvrkut iz daleka prekidalo zvonce kiridžijsko. cestom se čuo stropot teških kola, što već nekoliko dana vuku silan teret s Broda u Sarajevo. Veliki al umorni konji jedva vuku teška kola, a na njima teret, ljulja se ko plast sijena. Na šarugi posjeli kolari, pa tek kad ikad mahnu bičem da prekinu onu silnu jednovitost. I sunce se rodilo, penjalo se k ručanici, a kola sve jedna drugim uz šarugu promicala tvrdom cestom, dok sunce na popasno doba, i oni ko odmjereno šaćinu hanu na ručak. Tek što bijahu stali i potražili torbe, da i konje nabrane, kad se zadnji od njih raskolači i poče vikati: — A ! vidi ti njega! — Šta je, Omere, jadan ti ne bio jutros! — u čudu će prednji jedan kolar. — Hodi da vidite! — ovaj će u pola podrugljivo društvu. — Ja imam i bez kirije robe. G ledaj! Svi se zgrnuše oko kola, gdje je na stražnjoj šarugi sjedio dječak; mršav, al očiju živahni. Odijelo mu bilo tanko, pa nešto od jutarnje studeni, a nešto sad od straha opaka kolara, strepio ko vrba u vodi. — A što ćeš tu nitkoviću! — trže se sad osorni kočijaš ozbiljno. — Molim te! — poče dječak gotovo kroz plač. — čiji si ti? — dočeka drugi; — kud ideš? — Ja sam sirota! — provali dijete u plač. — Pa ako si i sirota, — opet će jedan, — ne može se na tugjim kolima đžaba vozit. U to će handžija s golemim ibričićem kahve k njima na meraju. — Čuješ Omere! — veli jedan kroz smijeh <ja se malo i našali, — ne diraj ga, bolan! Zar ti nije 2 uhar, da ti da makar p6 dukata do Sarajeva. — Vjere mi je tako druže! — drugi ć e ._Omer svakako za kirijom ide, a to mu je usputica. I dok se ovi šalili s Omerom, koji se sve yj§e žestio, dotle on spopade dječaka za ruku i zbaci sa Šaruge. — Spadaj! — viknu on. — Ne hraniš ti mojih konja! Oni srkali kalivu tu pred hanom, a dijete se sku­ pilo u kraju ceste i plakalo. — Ma zbilja, kud si ti pošao mali! — sad će jedan od kolara ozbiljno. Ono je plakalo. — Odakle si ti sinak moj? — prigje k njemu handžija. — Iz Slatišta. — promuca ono. — Pa kud si poš’o, dragi? — Ne znam. — A što ideš, što bježiš od kuće? — J a nemam kud kući, otac mi u svijetu, a mati — um — — umrla. — Hej pusta sirotinjo! — kimnu handžija glavom. — Uzmi ga ti sebi! — pogleda jedan u handžiju. Što će mi? — U najam, da ti radit — A imam ih, da valjaju. Dok su.se putnici krijepili crnom kahvom, dotle se pred hanom postavljala sofra i iznosio ručak. Ba­ zgo varali kolari o svom putu, neki jadio za svog konja, da je već osipljivio, drugi se boji, da će mu šina u kola popustiti, a teret težak, i sve ljudi o svom poslu, a mali čučio uz ogradu i nije znao, šta će se dalje zbiti od njeg. — A bi li ti mali u Sarajevo sa mnom? — na jedan put će jedan kolar, na veliko čudo drugih. Svi u ovog izvali še oči. — A bi, što ne bi; — dočeka handžija.— Vidiš, da je pošlo nekud, a ni samo ne zna kud bi, ko ludo. — A što bi ti? — trže se jedan. — Ta vidiš da hoće, da ugrabi kiriju Omerovu! — izvrnu jedan opet na šalu. — Mahnite se Boga ti šale! — uozbilji se ovaj. — Vidite, da je dijete sirota, a vama do šale! Dijete opet počelo plakati. — Nemoj plakat! — skoči on. — J a ću tebe povest sa sobom, pa bogme onda, ako valjadneš, sebi ćeš. Ovi vidjeli, da se čovjeku sažalilo na dijete, a kao i da mu je naš’o nekakav put, baš ozbiljno obreče da će ga povest, pa i oni ušutiše. Tek će poslije ovaj: — Znaš, sjetio sam se nešto. Ono ima u nas na Musalli nekakav mekteb, što su djeca sve u askerskim haljinama. Pa neki dan prije neg sam pošao na Brod, došle zaptije po dijete mog jednog komšije. „Upisano je," veli, „pa valja da ide.“ Dok će otac dječinji iz �BEHAR I kuće: „Šta? Nijeste vi njeg hranili! Gdje ste do sad bili? Već kad sam ga ja podigo na noge i othranio, da vidim od njeg neku fafdu, onda vi hoćete da mi ga vodite! Ne dam, hajd!“ — Eto, tu ću ja njeg! — nastavi ovaj. — Boga mi ti je sevap! — dočeka prvi handžija, a i kolari potvrdiše. Tako i hi. Do sahat su krenula kola ispred Šaćina hana, a na jednim se lijepo smjestio Hasan megju sanducima i svežnjima pamuka. Bilo mu je ljepše, nego li ikad u njegovoj rogjenoj kući. .. m. A u to isto doba u Slatistu bio velik skup; na onoj meraji oko seoskog mejtefa skupili se seljani i klanjali dženazu Hasanovoj materi. Dženaza bila pred mejtefom, jer — Slatište, pusta sirotinja, ni džamije nijesu imali. Svi bili nekako tronuti, makar da znaju, da se sirota žena dugo patila, dugo hrvala s ljutom boljeticom. — Rodila se! — šaptali jedni drugim; — pravi je šehit, koliko se izmučila; rodila se kad se kutarisala one muke. I odnijeli je u hladnu zemljicu, spustili i zagrnuli, pa se svak povratio svojoj kući. Žalili ženu i ljudi i žene ne sa same smrti, jer smrt njoj bijaše samo lijek, već s patnje njene, žalili je i s Hase njena. Šta će on sad? Eto, nema ga, nitko ne zna, gdje je. Zar dijete se preplašilo, ko samo bilo s majkom u kući, pa i od puste tuge, ko zna kud se skrilo, možda u šumu kud, izaći će, a doći će ono, ta kud bi, kud je sirota pristalo samo, još ni momčić tek da mu je dvanaest-trinaest godina. 1 svi se pri povratku s mezara još jedan put osvrnuli na pustu kućicu, odakle jutros iznesoše sirotu ženu. Eto ni Murata nema, ko zna četvrta je eto go­ dina, a ne zna se, živ li je ii’ mrtav. Žena mu ode, a i dijete, dijete pusta sirota, šta će samo u pustoj, praznoj kući. I ljudi tako dugo žalili, tugovali, jadili i premi­ šljali o teškim vremenima, koja evo raskućiše jednu kuću. . . IV. Prolazili dani tiho, neopaženo, ko i sve drugo u životu seoskom, danas se ore, sjutra kopa, sad vjetar, kiša, ne radi se, pa se skupi, henetaj, sad opet nešto novo od suda, popis novih vojnika; jesen, zima . . . i takp jedno za drugim, godina za godinom. Hasanova kućica, a prokisla i rasklimana dok je u njoj i života bilo, stajala još neko vrijeme, da se ljudi sjećaju njega, oca mu i majke, stajala i da se djeca u bešici plaše njom, a kad jedne jeseni udari mećava, ona ko kad nikad nije ni bila u sklopu, za čas hrpa trulile daske, tanka čagjava šepera, ćerpič gotovo blato, neko vri­ jeme stajalo to sve kao neko zgarište, a do godinu iza 25 toga igrala se djeca na kućištu Hasauovu i upleskali ga svojim tabanima, da joj bujad i kdrov sve osve nei zametnu uspomenu i trag. Jedne jeseni, iskrenula bijaše strašna bura; tkiša nebo se otvorilo, a baš u to doba po toj nezgodi bijaše sve Slatište stjerano na cestu, da je nasipa. Ljudi, prokisli, jadni, pozelenili neki od studeni, vukli kum ii’ tukli tvrd kamen, stenjali uprav od puste muke, kad na takom nevremenu čovjek ni sebi ne bi radio. Vatre se naložile po jarcima, pa za čas trkni i spali malo ruke na plamenu, pa opet za tokmak, čekić i lopatu. Ljudi od hućumeta, što ih nadziru, ne daju odahnut, i sami zlovoljni, pa udri na svijet, viči, deri se na onoj buri, već promukli. A kad je devet zala neka je i deseto: cestom na jedan put zamrači. Silan asker, k’o drum je to, pa svaki čas neko, ako nitko, a ono tatar, pošta. Navalila silna pješadija, a tek se odozdol kroz gustu maglu što je postala od onog pljuska, opažao konjanik. Seljaci što nasipaju cestu lijepo se — ako ćeš — i odmoriše, dok ova prva sila miti, a sad tek navali suvarija najprije gjogati, pa dorati, vranci, a daj dva oka da ih se nagledaju, krupni konji, naočiti, vile! Na jedan put jedan sinu iz reda alat, a konjanik na njemu, mlad crnomanjast, tek ga naušnica zagadila. Zabit je, golem mu tunos fes na glavi. Ispade iz reda pa oporavi seoskim putićem k’o da je sto put onuda prošao. Slatištani se čudili, a drugovi njegovi ni da se obazru za njim. Mladi zabit jurio kroza šljivik blatnim seoskim putićem, da je sve pucalo i frcalo blato iznad glave njegove. Psi zalajaše, djeca se razbjegoše, a žene pohitiše na prozore. Stranac se na jedag put zastavi pred golim kućištem Hasanove kuće. Stade i teško uzdaše. Obazre se na najbližu komšijsku kuću i viknu po imenu starca Ibriša. Nitko se ne odaziva. Opet viknu, dok će jedan mališa iz kuće: — Nema Ibriša, on je davno umr’o. On opet uzdaše, pa će malom: — Ima 1’ itko, da mi kaže, gdje je mezar ove žene, što joj je ovo bila knća? U to će jedna djevojka iz kuće, oporavi putem, a konjanik za njom. Žene ga iz kuća mjerile i nitko ne bi ni vjerovat’ mog’o, da je to Hasan, negdanje nji­ hovo siroče i za žive majke svoje. Kad mu djevojka uprije rukom u mezar, mladić ostavi konja, pa se sleže i suzna oka poljubi zemlju, što je krila kosti njegove majke. — Oh, majko moja! — izusti on kroz plač. — Kako sam te ostavio! Pobjeg’o od tebe! oh, oh! Hoćeš li mi oprostiti, majko moja? Djevojka se kamenila. D aje to Hasan Muratović, onaj Hasan sirotan, onih crnih živih očica! I u njoj srce uzigralo, i ona proplakala. Hasan je čučnuo kraj majčina groba, plakao, učio, ljubio zemlju . . . A kad mu vilpviti alat za’rza na putu, on ustade, teška srca �26 BEHAR rastajao se odatle. Pri polasku sage se i dohvati gru­ dicu zemlje s majčina mezara, poljubi je, zavi u rubac i odnese. Jecao, plakao na glas, još jedan put poljubio ono drago tlo, pa onda pojah’o konja i oborio niza šljivik, onim istim putem, preko onih istih panjeva, trnja, kud je ono one noći sletio, a sve više puštao glas, plakao da bi i sami kamen rastužio. A kad na cestu, nagje se u hrpi svojih seljana, drugova iz djetinjstva, staraca još živih, on ih zna sve, a n jega. . . njega kao da niko na zna. — Ljudi 1 — trže on kroz plač. — Omere, Alija, ta muhtaru, zar me ne možete p’oznati. — Hasane! — ozva se jedan iz hrpe. — Vidte, ljudi, Hasan, Hasan Muratovice, živ, vidi g a ! . . . I ža čas bijaše sklop oko njeg. Grlili ga ljudi suznih očiju, ljubili mu haljine, stotine pitanja u jedan mah, a on sad vedar i veseo, što se vidio sa svojim dragim komšijama, seljanima, a sad ga obliše suze: nema oca, majke, pa ni kuće nema, kao da se nije ni rodio tu, i ne zna se, da su kad živili, da je kad bila tu porodica Murata Saletovića, Ali njemu se valjalo žurit, dosta je zaostao ^a društvom. — Braćo 1 — viknu on drhtavim glasom ; — meni valja pohititi, valja mi se rastat od vas, od svoje majke, more b it. . . a ko z n a . . . braćo, halalite m i! — Hasane, dragi Hasane! — povika sto grla. — Mi tebi halalimo, — Da si nam zdrav i živ, gdje god si — dočeka muhtar iznad sviju; —1 i sretan da si nam, k’o što i jesi, da Bog d a . . . — Muhtaru! — opet će on kroz plač. — Evo, molim te, da mi majci svijeću u džam iji. . . — ali so na jedan put žacnu. A h pusta sirotinjo! U Slatištu nem a dža ■■ sjetio se on. — Evo, podijeli sirotinji za dušu m ajke moje • -------jedva je kroz plač izgovarao — ogradi joj mesa/ — tušio se u plaču i pružio muhtaru nekoliko žuta ’ Mahnu rukom seljacima, govorit nije mogao alat zagrabi cestom; za čas ga nestade, a seljaci <Jir nuti do plača ostali za njim gledajući. V. I to je prošlo kao sve drugo. Slatištani se dugo sjećali svog Hasana, Hasanage mulazima, kako kasnije saznadoše. Krasan momak, izučen, pametan, zabit đičili se njim. I ne progje dugo, a u sudu onamo kazaše muhtaru, da je Hasanaga na Crnoj Gori pravo junaštvo počinio. Iza toga se javio iz Stambola, a kako bijaše u ono doba zapucalo na sve strane turskog carstva, tako i Hasanagu bacali s njegovom vojskom sve iz boja u boj. Kasnije kao da zamrije svaki glas 0 njem. Jednog dana dozvaše m uhtarau sud i kazaše mu da je juzbaša Hasanaga pao na Šipka-Balkanu. Kod njeg se našao ćemer sa osamdeset osmanlijskih dukata 1 j 'smo, gdje veli, da se ti novci, ako on pane, i ako ih . agje poštena ruka, pošalju u njegovo rodno mjesto. Do godinu iza tog čuo se prvi put prvi ezan sa nove džamije u Slatištu. Gdje je nekad bila ona potleušica Murata Saletovića, gdje se toliko vremena mučila žena mu, odakle je kroz tamnu noć sinuo Haso mali, da steče u svijetu taki glas, tu na istom mjestu diže se i danas lijepa seoska džamija, vakuf juzbaše Hasanage, a svaki se dan tu uči fatiha za duše ovih Šehita, Hasana, majke mu i oca Murata. Eto, to vam je ujedno i povijest seoske džamije u Slatištu. Edhem Mulabđić. Islamska tolerancija. jrepozvati faktori mnogo su toga do sada naw pisali o netolerantnosti islama prama drugim vjerama. Dapače cijele knjižurine izmišlje­ nih predsuda štampane su, pa još se i danas štampaju, da se u očima civilizovane Europe ocrni islam u svakome pogledu. Ali to još nije sve. Nekakav Karl May izdaje cijeli ciklus ro­ mana u debelim svescima. Tu se u obliku pripo­ vijetke na strašan način crtaju načela islama i izvrću činjenice. Jedan je takav svezak „Am Jenseits", a jodna takova tačka o nesnošljivosti muslomana prama inovjernicima. Mi ćemo se u svoje vrijeme s faktima osvrnuti na sve podvale i predsude. Ovaj put ćemo nastojati samo da nabrojimo ne­ koliko historičkih istina, koje su najbolja svjedočanstva, da je islam najtolerantnija vjera na svijetu, U „Hulasatul kelam fi measiril islam" — u evo šta piše o snošljivosti šeriata prama kršćanstvu i židovstvu: Kao što šeriat brani prava muslomanska, tako isto štiti i prava nemuslomanskih podanika u islamskim državama. To ćemo odmah vidjeti iz narednih historičkih primjera. Mutevekil Alallah Abbasović zaveo bijaše za svoga vladanja nekakve posebne zakone za nemuslomanske podanike, po kojima su se ovi od muslima mogli raspoznati. Ovaj postupak Mutevekil Allahov bio je u �BEHAR opreci sa šeriatskim ustanovama; za to su ga osugjivali ne samo inovjerci, nego t&kogje muslimi i njihova ulema — makar ti znakovi nijesu bili ni na kakav teret dotiČnicima, koji su ih morali nositi. Kad je došao na prijestolje Ebu Džafer Mansuri, koji je bio poznat kao teolog i koga je sam imami Malik priznavao za dobrog poznavaoca islama, odmah je ukinuo spomenute Mutevekil Allahove znakove kod nemuslomana. Kad je regulirao i uregjivao Bagdat sagradio je mnogo hramova i crkava i privatnih sta­ nova za svoje jehudinske i kršćanske podanike i u opće postupao s podanicima neislamske vjere po šeriatu i čovjećanski. Ebu Džaferi M'nsuri nije propustio nikakve pri­ like, a da se ne bi pokazao pravednim i tolerantnim prema svojim neislamskhn podanicima, te bi strogo kaznio svakoga, ko bi im nanio kakvu nepravdu. Isti vladar dao je ispitati sve nepravedne stare običaje u državi, ušljed kojih su njegovi neislamski podanici trpili kakvu nepravdu te ih uklonio strogim naredbama. Tako Su prava neislamskih podanika bila sasvim obezbijegjena; svagdje su uljudno primani, njihove usluge i vještine dobro su cijenjene, jednom riječi ni u čem nijesu zapostavljani ni podrogjivani. Oni su čak zauzimali i viša državna mjesta, gdje im se po­ vjeravala važna i škakljiva državna misija. Na pr. za Omejevića (Umejje) bio je Muavin vezir hrišćanin Zerdžun Burnija, kojega je Muavija veoma cijenio i uvažavao. Ne može se reći barem, da su u ono vrijeme silile kakve političke okolnosti Muaviju, da je morao kod sebe držati vezira hrišćanina, nego su vladari či­ nili iz same svoje uvigjavnosti i pravednosti, te su mogli i nemuslimani zauzimati važna državna mjesta. Harun Errešidu, koji je sa svoje islamske pobožnosti poznat i koji je vazda kao strogi vršioc šeriata ostao, bio je glavni liječnik hrišćanin Bahtjevša. U Harunovih nasljednika bili su takogjer brišćani u državnoj službi: Ebu Zejd Hanin bin Ishak, sin mu Ishak bin Hanin, Ebu Ali Jabja, Ebul-Hasan Hibetulah i još mnogo drugib. Neki su bili savjetnici, neki li­ ječnici, a neki tajnici i t. d. Ebul-Hasan Hibetulah obnašao je ministarsku čast „ominud-devle." Isto tako Ebulferedž Jahja „mutemidud-devle.“ Uhdžizeman Ebulbereket, Hibbetullah Ebulhasan Sabit ibni Kuzzetini Felsefi, Ebul-Hasan Sabit ibni Sinan, Ebu-Ishak Ibrahim i Ebul-Hasan Hilal bilisu jehudinske vjere i ovi su obnašali važne državne činove. Ovi su nemuslomanski službenici uživali pot­ puno državno povjerenje, te su mogli sasvim slobodno i neprikorno dulje vremnna svoju službu vršiti i u ^ činu ostati, i to baš u ono vrijeme kad-no se strogo vršio šeriat i njegove ustanove. Početkom devetoga stoljeća dobavio jo Memun iz Carigrada dvojicu Grka, da mu oni uvedu socijalne 27 nauke u islamske mektebe (škole), te su sam Menun i i bagdatska ulema polagali veliku važnost u tu nauku i cijenili učitelje kršćane, o kojima se sačuvala predaja. Kad je Memun poručio po učitelje u Carigrad, da mu dogju u Bagdat, oni su se ustručavali poduzeti taj korak jer su se do tada o Arapima pronosili svakojaki krivi glasovi i predsude. Držali su ih da su ljudožderi, najgori barbari — i pripisivali im svakojaka zla svojstva. Memun doznavši da Grci ne smiju doći u njegovo carstvo, spremi ponovno po njih jednog kršćanina, koji ih uvjeri, da im je svaka bojazan neosnovana i da će mirno i ugodno živjeti pod Memunovim okriljem. Istom tada se Grci zapute put Bagdata. Kad dogju pred Memuna, iznenadi ih njegova susretljivost, pa iz poštovanja prema halifi hotijahu odmah preći u islam, ali Memun to odlučno odbije, da se ne bi pronijeli još gori gla­ sovi o islamskim državama, i njih uputi na njihov opredijeljeni rad. Eto kako su islamski vladari postupali sa inovjercima još u ono staro šeriatsko vrijeme. Iz toga šeriatskoga vremena jo ostalo, pa i danas se čuva u onim mjestima, gdje zapadnjaci nijesu doprli, velika, gostoliubivost prema svakome. Ovu islamsku čednost u Arabistanu i Anadolu priznaju i nepristrani francuski spisatelji, koji su pro­ putovali to krajeve. Šerijat zapovjeda muslimu, da prema svakome Čovjeku bude uljudan, učtiv i tolerantan; za to se i nalaze još ta lijepa svojstva muslomana u onim krajevima, gdje se šeriat potpuno vrši i — gdje se nijesu uvri­ ježili novi tugji običaji. U nepristranim istorijama naći će se bezbrojnih pri­ mjera o šeriatskoj snošljivosti prema drugim vjerama i njivim sljedbenicima, ali ovo što gore istakosmo donosimo samo za to, da islamski protivnici vide, kako su šeriat i islamski vladari postupali prema inovjercima i to: u IX. i X. vijeku. Uzgred ćemo spomenuti i ovo, da šeriat ne propisuje, da se islamska vjera drugim silom nameće, za to se nigdje ne može naći, da se u islamskim pokra­ jinama upotrebljuju misionari, zavodi i ina sredstva, kojima bi se inovjerci u islam mamili, nego svak uživa potpunu vjersku slobodu. Dočim u drugih vjera imade više načina i sredstava, kojim se služe čisto u svrhu vjerske propagande. Mi prepuštamo drugima kako hoće, neka onako rade, a ponovo preporučujemo svim muslomanima i islamskim državama, da uvijek ostanu prema drugim vjerama potpuno tolerantni, kao što to prepo­ ručuje naš lijepi šeriati muhamedija. Tako ćemo se uzvisiti svojom plemenitošću nad onim nesuošljivim sljedbenicima drugih vjerai pokazati ćemo se vrijedni našega šeriata, kojega drugi napadaju samo za to, jer ga ne poznaju. Toliko u „Hulasatul kelamu i t. d.,w a mi ćemo još nadovezati, da je najbolje svjedočanstvo islamske tolerancije, što su se dvauest vjekova, u islam- �28 BEHAR l l skim zemljama uzdržali Sljedbenici raznih vjera, dok je još pri koncu prošloga vijeka u svima kršćanskim državama vladala velika nesnošljivost prema inovjercima. Današnja tolerancija u Evropi čedo je franceske revo- lucije, a ne misionarstva, kako se razbacuju mQo . mudraci, koji krivim okom gledaju i na to najplemeiliti? djelo modeme prosvjete. Ibro Topi^ Riječi velikih ljudi. ledaj ovaj metež, što je na sv’jet pao I Vas se sv5Jet šteti mj es^° ćaru zdao. Nema ništa bolje, nego kraju lagju; Teško onom ko je na srediuu pao! Efdaluddini Ćašani. No daj taštoj oholosti, da s tobonj zavlada, Jcrbo niko s oholosti nigdje pristo nije. Budi kao dilber-soluf! što se skovrdžava, Pa da tisuć srdaca te sa ljubavi grije. Sve pogreške prijateljsko oko Kroz ružično sv’jetlo zrije; Dočim oko zlobna protivnika — Ni s uspjehom zadovoljno nije! Ebulala Elmearri. Preveo M. S. Dolazak hadžija. . . . . Četrnaesto stoljeće teče od dana, kada je tamo na dalekom Istoku u sretnoj Arabiji zasinulo prvo svjetlo ljubavi, milosrdja i jednakosti, kada se je potresla palača kralja Sasanovića Kosrua Nošerevana u Ktesifonu i utrnuo vječni oganj — četrnaest je viekova, kako je došla objava Islama. — četrnaesti je viek nastupio od onoga znamenitoga dana, kada je božiji Poslanik pobje­ donosno uljegao u sveto mjesto — Meću i obja­ vio: „Istina je tu, više laži nemal" — Trinaest podpnnih viekova navršilo se je od toga dana, a ta se iskra ljubavi i bratstva, istina Islama razširila od indijskih gora do novoga svieta, i kako je onda ona šačica vjernika sa svojim spasiteljem oduševljeno i ponosno širila istinu: „Jedan je Bog a Muhamed njegov poslanik," tako i danas milijuni i milijuni raznih na­ roda iz svih krajeva svieta, razna jezika i narodnosti istim pietetom i oduševljenjem izgovaraju tć rieči. — Trinaest stogodišta prohujilo je u nepovrat od onoga časa, kad je Ćaba očišćena od poganskih idola i kad je postala svetište Islama. Od toga dana pa do danas jednakim se marom, jednom ljubavlju i oduševljenjem muslomani sa svih krajeva svieta okreću prema tome svetištu i šalju svoje vruće molitve Svevišnjemu Alahu za spas duše svoje. I svake godine muslomani sa svih strana svieta upravljaju svoj hod prema Meći, središtu Islama. A to bu daleki i naporni puti: treba prevaliti brda i doline, broditi sinja mora i bistre rieke, gaziti pjeskovite i vruće pustare, trpiti žedju i podnositi vrućinu, — ali sve to vjerni musloman lahko podnosi, svjestan da vrši božiju svetu zapovied, hadžifarz. Njoga izpunjuje čuvstvo pieteta, pobožnosti, čuvstvo vjero u Boga stvo­ ritelja i sladka nada, da će viditi sveto mjesto, a pri takim čuvstvima izčezavaju putne neugodnosti. Netko putuje dan, netko dva, mjesec, tri, pet i više, ali svi se u vrieme nadju ua istom mjestu, oko islamskoga najvišega svetišta — oko Bejtullaha. Silan je, neizbrojan to sviet, i zatravljuje ona velebnost, kada u osvitku zore, kada se rastaje noć sa danom, stotinu hiljada grla zaori u jedan nezamirući glas: — Lebejće, lebejće, la šeriće leće — lebejće! Zrak zadrhti, zemlja se strese od uzklika i uzdaha vrućih molitava pobožna svieta, Arefat dahti pod sil­ nim množtvom, koje izpovieda tu i zasvjedočuje vjeru svoju u Boga jedinoga i njegova Odabranika. U osvitu dana — kano da boće pokazati, da se iz mraka i noći vraćaju danu i svjetlu, da se iz mrtvila i tmine duše dižu k svjetlu Islama. . . Tu razna svieta iz svih kra­ jeva, nikad dosada nevidjena — pa ipak sve zadalinuto i proniknuto jednom idejom, jednom mišlju: oda­ nosti i vjerom u Boga i njegova Poslanika. Najveličajniji prizor, kada se toljki i toliki narodi svieta zajedno i jednako prostiru na svetom mjestu, svi vezani jednom duševnom vezom i svi jednaki pred milosrdjein božijim. I u istinu mora da bude duboko ganut svaki onaj sretnik, kojemu je Bog dao te može vidjeti one svete zidove brama, koje je obasjavao nur sa lica božijega Poslanika, da može gledati i ljubiti ono mjesto gdje je njegova mubareć noga stajala i gdje se je njegovo sveto čelo Bogu na sedždn prigibalo. Potresno, uzdo sito mora biti ljubiti onaj sveti kamen Had&erul Esved, kojega se kroz trinajest stotina ljeta sa najvećim straho­ �BEHAR I poštovanjem dotiču ustnice milijuna pobožnih muslomana. Zanosni osjećaji obuzimaju svakoga musloinana, kada stupa mećanskim ulicama, kojima su stupali pra­ vedni halife, kuda je stupao strogi i nada-sve pravedni Faruk, gospodar ogromna carstva, a opet tako čedan i jednostavan, umiljat i ljubezan . . . Potresno mora biti za pobožnu dušu vidjeti Revzai-mutaheru, posve­ ćeno mjesto, u komu se nalaze zemni ostanci najvećega božijega milostnika i pravednika — našega Devletlije salalaku alejlii ve sellem. — I tolike svete uspomene su tu, koje se redaju izpred očiju pobožnika, koje potresaju njihovim srdcima uznoseći ih k Onome, koji je velikim milosrdjem svojim poslao spas čovječanstvu. I to čovječanstvo eto grne na sveta mjesta u dokaz, da je primilo i da prima spas; dolazi gorljivom dušom i vjerujućim srdcem, sretno, da mu je dragi Bog dao milost te može izvr­ šiti tu jednu od svojih dužnosti. I tu se zaborave sve muke, sve skrbi i boli, jer ljubav prema Bogu i vjera u Boga nadkriljuje sve; gdje je bila zamrla nada, 29 diže se, ugasnula ljubav oživljuje, zaspala vjera ustaje i uznosi slaboga i nemoćnoga stvora božijega. I kao što Zem-zem voda okrepljuje umorna i slaba tiela, tako i sveta vjera, oživljela svetim uspome­ nama na svetom mjestu, kriepi duše i srdca stotina tisuća, koje se nakon obavljene dužnosti vjerske vra­ ćaju svojim zavičajima sviestni one islamske nauke: „Hubul vatani mine! imanM — ljubiti domovinu svoju dubiost je vjerska .------Divno je i ganutljivo bilo gledati i one častne putnike, naše hadžije, koji su se u sriedu na 13. ov. mj. povratili sa svetoga puta u svoju domaju. Opaljena i na pogled umorna lica, ali oka bistra i živa, na koje se odrazuje puno srdce, zadovoljna duša, ponosna, što je izvršila božiju zapovijed, a vesela što se zdravo i čilo povraća u krilo svojih mili i dragi; sretni su i zadovoljni što se vraćaju na svoju rodjenu grudu, jer: ljubiti svoju domovinu dužnost je vjernika. Dobro nam došli 1 ~ w Osman N. tfadžić. I s l a m . Pismo od Ahmeđi Miđhata. Francezki akademik i bivši ministar izvanjskih posala Francezke Gahriel Hanotaux napisao je dva članka u parižkom „Journalu" pod naslovom „Islam". Charles đ Agostino, poznati publicista, koji je u zadnje vrieme mnogo pisao socijalno-političkih razprava o savremenoj Turskoj, obratio se je na svoga pobratima glasovitog osmanlijskog pisca i teologa Ahmeđi Midhata, da mu on reče svoje mnienje o nazorima mi­ nistra Hanotaux-a. Ahmeđi Midhat odazvao se pozivu svoga pobratima i u pismu, pisanom francezkim je­ zikom, razložio mu a kratko svoje mnienje o tome. Pismo glasi: Dragi moj Karlo, Pročitao sam članak pod naslovom Islam od Gabriela Hanotaux-a, što je izišao u „Journalu" od 21. i 28. marta 1900., koji si mi poslao i za koji želiš, da ti rečem moje mnienje. Kad sam uzeo čitati članak, mislio sam, da je cienjeni akademik u svojoj razpravici načinio paralelu, prispodobu izmeđju Islama i Kršćanstva, ali čitajući dalje, osvjedočio sam se, da se je on više bavio tako rekuć političkom stranom ovoga pitanja, nego li vjerskom. Za to sam bio odlučio, da ti novine povratim bez ikakva odgovora, jer nisam nj htio niti mogao da se bavim pitanjima, koja — ti dobro znaš — mene ne zanimaju i za koja ja nisam kom­ petentan, pozvan da ih riešavam, Nu sjetiv se naših davnih i dugih razgovora o vjerama i vjerskim pitanjima, spo­ pala me želja, da ti ta pitanja ponovim, a ujedno da se i osvrnem bar u kratko na jedan stavak u članku gospodina Hanotaux-a, gdje je iznio svoje subjektivne nazore o Kršćanstvu i Islamu. Gospodin Hanotaux prije svega postavlja pitanje o predestinaciji, o sugjenom (usudu), pitajući se, da li čovjek ima slobodnu volju, na što sa nekim sažaljenjem i neutješIjivo, odgovara, da nije ni jedna vjera niti filozofija riešila toga pitanja u skladu i prema zahtjevima ljudskoga uma. Meni se čini, i ja volim tako vjerovati, da je cie­ njeni akademik, odgovarajući na ovo pitanje, abstrahirao, mimoišao Islam i islamsku filozofiju, koja na ova pi­ tanja ima odgovor posve jasan1i na zadovoljstvo ljud­ skoga uma. Na dalje se kao musloman ne mogu slo­ žiti sa mnienjem francezkoga akademika o antropomorfičkoj vjeri Grka. Za njega je to vjera života i rada, akcije, po kojoj čovjek junak (heroj) po svojim djelima može da postane Bog. To je posve naivno shvaćanje, jer ja ne poznam primjera u historiji svieta, da bi ijedan čovjek po svojim djelima postao ,,Bog“, makar da imamo primjera u starom poganskom svietu, gdje su neke osobe, ljudi, podignuti na čast i stepen božanstva. Nu to je pjesnička apoteoza, koja ostaje bez ikakve važnosti za osbiljna mislitelja, za kojega božanstvo nije stvar ili osoba, koja može biti promaknuta iz jednoga stepena u drugi, nego nešto �30 BEHAR uzvišenije, pojam prirodjen najvećem i vječnom biću. Da je tako bivalo u poganskom svietu, dade se raztumačiti time, što su savremenici ovih „heroja" nalazili malu razliku medju čovjekom i „Bogom", ljudstvom i božanstvom, i čim se je jedan svojim genijem razlikovao od drugih, odmah je bio podignut na čast „Boga" ili „poluboga" u olimpijskoj hierarhiji. Ovakovo promicanje ljudi na čast „Boga" nije pod nipošto podizanje ljudih k bo­ žanstvu, nego pcnižavanje ovoga prema čovjeku. Ali božanstvo, kako ga mi shvaćamo i vjerujemo, to jest, ona absolutna i abstraktna sila i moć, ona vječna i sa­ vršena mudrost, ono biće, koje je od uviek i koje će biti za uviek, muže li dakle to svojstvo takova bića biti dano smrtnome čovjeku, kojemu je i život dan i smrt će ga uzeti, a sve bez njegove privole i izvan njegove volje, čovjeku, koji je stvoren i koji će uništen biti, a da ne može dati niti svoje privole? Drugo, što me začudjuje, jest ono, kako gospodin Hanotaux označuje kršćanstvo a napose muhameđanstvo, kako ih definira. „Kršćanska religija", veli Hanotaux, „jest najizravnija baštinica arijske prošlosti, a naglo se odtrgnuv od semitizma (judaizma), komu je bila kćerkom, teži da podigne čovjeka i da ga približi bogu". Govoreći historički, kršćanstvo nije ništa drugo do li reforma, obnova u judaizmu; sa judaizmom pre­ kinuti sveze i „izravno baštiniti od poganizma" značilo bi udaljiti se od Kristove religije, vjere i vratiti se u krilo poganstva, Međjutim se je u prvo vrieme kršćanstvo trsilo sa svom svojom snagom, da uništi ne samo juda­ izam, nego i poganizam. U svaku ruku veoma je smiešno to baštinjenje, reći ćeš ti, dragi Karlo, kada ta krš­ ćanska religija, kako ju Hanotaux označuje, ruši svoje pred je, roditelje svoje, samo da se okoristi njihovim padom. Ti možda imaš pravo, da rekneš tako, nu na Hanotauxu je da ti odgovori. A što se tiče mene, ja ću, uzporedjujući Islam sa kršćanstvom, označiti, šta je kršćanstvo. Šta razumieva dakle g. Hanotaux pod riečju Kršćanstvo? Je li to rimska vjera? Ili je to vjera grčko-iztočna, pravoslavna? Moguće protestantska, refor­ mirana — a da ne navodim množinu drugih vjera, koje se kršćanskima nazivlju? Nu već same prve tri glavne vjere se tako medju sobom glože i jedna na drugu bjesne, da ni jedan nepristrani motrioc ne bt mogao odlučiti, koja je od njih prava Krstova ieligija. Što se toga tiče, trebalo bi upitati Unitarce*) u Englezkoj koji odsudjuju sve druge kršćanske vjeroizpoviesti, a koje opet za uzvrat odsudjuju sve druge kršćanske •crkve 1 Uzporedjujući Islam i kršćanstvo, takodjer je nuždno da označimo i šta je Muhamedanizam. Ova pako zadaća nije tako težka kao prva. Premda Islam nije mogao sačuvati svoje prvobitno jedinstvo, ipak antagonizam (opreka) izmedju islamskih sekta niie takav a da bi mogao izmieniti karakter Islama, kao Y to kod kršćanskih sekta. Razlike i opreke medju isi° ^ skim sektama puno su manje i neznatuije, nego i opreke medju sektama samoga protestantizma. Niitd muslomanska sekta ne smatra drugu tako protivn oprečnom i neprijateljskom, kao što to čine ona ^ najveća ogranka kršćanstva izmedju sebe. U 11&^ nema shizme (razcjepa), nema hereze (krivoga uče ođpadničtva). U islamu nema svećenstva, koje bi *** svojoj miloj volji vjernike izobćivalo ili u vjeri zadr° zavalo; u islamu nema nilko prava, da drugome nameće način i formu svoga vjerovanja. U samoj stvari vjere svaki je Musloman za sebe svoj vlastiti svećenik, a za svoje čine i mišljenje nema nikomu da odgovara osim Bogu, neposredno, izravno i bez ičijega posredovanja. Sam Muhamed nije imao niti si je ikad pri­ svajao moć i vlast, koju si prisvajaju razni svećenici (crkovnjaci) kršćanski. Naprotiv, Muhamed se ničim ne razlikuje od drugih ljudi pred božjom pravdom, kako to Kur-an svjedoči. Sada dakle dolazi pitanje: šta je Islam? Sve muhamedanske sekte davaju i dati će isti odgovor: vjerovati u zapoviedi Kur-ana, obdržavati ih i ništa drugo! Osim toga treba, napomenuti, da sveta knjiga muslomana (Kur-an) ima svoju jasnu i bistru historiju. Prepisi Kur-ana, što su ih Muhamedovi učenici sakupili, u našim su rukama, i od milijuna tekstova (primjeraka), razasutih po čitavom islamskom svietu, nijedan se od drugih ne razlikuje ama niti za jednu rieč. Kuranska dakle vjera ne ide za tim, kako to misli Hanotaux, da čovjeka ponizi, postavljajući Boga u najskrajniju neizmjernost, jer u Kur-anu stoji: „Bog je bliže čovjeku, nego njegove žile kucavice." Ova vjera, razlikujući jasno moralnoga čovjeka od materi­ jalnoga, označuje položaj jednoga i drugoga na takav način, da zadovoljava podpuno ljudskomu mišljenju. Moralni Čovjek — to je ono ja u meni, koje je sviestno, da je prolazno i ništavo pred Onim, koji je stvorio sve. Islam ovome mome „ja" označuje svoj položaj prama Onome, pred čijom bezgraničnošću ve­ ličanstva i beskrajnosti svjetla sva sunca nisu nego slabe iskrice. Materijalni čovjek — to sam onaj drugi ja, koji sam sviestan svojih sila, moći, sposobnosti, te od kojih moram sve očekivati. „Za čovjeka," veli Kur-an, „nema drugo nego ono, što sam zaradi" (ve en lejse lilinsani illa ma sea). Dakle po tomu moralni čovjek nema slobodna suda, volje: ništa o njemu ne zavisi; naprotiv pako, materijalni čovjek ima podpunu svoju volju, slobodnu i nezavisnu: sve zavisi o njemu i njegovoj volji, radu. Tako, kad je jedan sultan Seldžuković, opojen triumfom pobjede, htio uništiti svoga neprijatelja, to je bila ona njegova materijalna, bru­ talna sila, koja ga je na to nagonila, koja se je digla �I BEHAR proti onoj moralnoj sili; nu moralna sila u njemu pobiedi, i turski se junak, kajući se radi svoje krvo­ žedne oholosti, prostire, ponizuje, izpoviedajući svoju ništavost i moleći oproštenje u Svevišnjega. Moli se, budi pobožan, kao da ćeš sutra umrieti, a radi i posluj, kao da ćeš do vieka ziviti — veli Islam. čovjek će u ovo nekoliko rieći naći temeljna naćela, koja ga imadu voditi u njegovom materijalnom 31 i duševnom životu, naime, kako ima skrbiti za ovaj i za onaj sviet. Evo, dragi moj Karlo, što sam htio da ti reknem; ćini od ovoga što hoćeš i pokloni meni iskreno prija­ teljstvo pjesnika, koji je meni tako drag, jer tvoj duh i tvoje srdce odgovara momu duhu i momu srdcu kao srok sroku tvojih pjesama." S francezkog preveo: Hajruddin. Iz narođDe frazeologije. Ž ivi u hararu, veli se onome, koji ne će, a mogao bi živjeti udobnije, ili ima, a ne vidi mu se. Nijesam (nije ori) niti ja kutija, veli se, kad bi §ta govorio o nećem ili o kom, pa ga drugi ukori radi toga, jer da to nije po volji onom, šta ga otkriva. Biva ne moram ja ćuvati nečije tajne, nijesam kutija njegova. Nije svačije ispod sela pjevati, biva nije svakom dato da može raditi što i onaj, kojem je to dozvo­ ljeno, ili nije svatko jednako jak ili pametan, da može nešto izvršiti ili se pokazati negdje. U tugje krave veliko vime kažu, t. j. tugje je sve krupno u očima, biva pretjerano se o tom sudi ili divani. Meni se od tugje svijeće ne vidi, biva meni ni od kog nema nikakve koristi, nitko me ne potpomažu Svi u jedan čavao udaraju, isto kao „svi u jedan rog ili diple pušu itd.; biva složni su. Osumporan je veli se, kad se ko s koje bilo strane potisne, oglobi. U staro doba bijaše na bosanskoj granici mjesto Var. Car ga pokloni tadanjem bosanskom banu, koji se svao Kulin. Na to se rasrdi nekakav Skender, te zapali i donji i gornji dio grada, a ban onda okrene taj grad u vakuf. Rekoše mu, da je to od jednog bana premalo, te on vakufu pokloni još pet gradova po Bosni, koji su to gradovi? F&l&n. 1. Zelen daha, daha, po potoku jaha; zelena mu kapa do ušiju klapa? 2. Dva lončića, četiri poklopčića? 3. U mog oca reznate gaće, glavantava glava, gvozdeno srce? 4. No sve butum pade, ili: Za svašto prisnulo? 5. Četiri brata preko polja trče, jedan drugog ne može da stigne? 6. Malo, a kuću čuva? Sabrao Mehmeđ Hadžimajagić iz Doboja. Hasan Nametak. m Oerka cara krvopije. (Priča iz starina.) a visokoj hridi, gdje s’oblak odmara, Oklen svakog jutra zlatna zora šara, Gdje sunašce jarko zlatne luče žeže, Iz davnina surih — ruševine leže. I kad ponoć tavna razavije mrake, 1 raskrili sanak svoje mreže tanke, Sa visoke hridi — s ruševina tavni’ Svečan mir raskida vapaj neki tajni. —I I taj vapaj tajni, punan bola velja, Nazivaju ljudi iz okolnih sela. — Plač careve kćeri, a zidine puste Skrivene — bršljana u spletove guste. Ostatci su, vele, dvora veleslavna, Što se diz’o gori u vremena davna, Kojemu gospodar car je jedan bio, Što svaki dan, vele, krv je ljudsku pio. On je im’o četu od sto oklopnika, Što motraše uv’jek ozgor sa vidika. I je 1’ koji vitez najahao tuda, Ubojna ga četa opkoli od svuda, I za časak tužan u ropstvo je pao, (Osudu je cara svaki četnik znao), Odmah su ga klali, — i krv mu hvatali, — I nosili caru, — u zlatnu peharu. �BEHAR 32 I jednoga jutra u osvitaj dana, Tek zasjala bješe sunca luča rana, U busije četa zasjela je ova, Krvopiji caru izgledaše lova. Znala j ’ tužna, šta mu car otac joj sprema, A u njega nikad smilovanja nema, Al’ se ipak spremi, pred oca izagje, I zavapi milost, ali je ne nagje. Kad se začu pjesma dvoru ne daleko, Pade u busiju na konjicu neko. Od suhoga zlata u se gledat ne da, Mač o njemu visi krvavoga gleda. „Zar onome milost, koj’ mi četu pobi!" Odgovor od oca kratak, surov dobi. A kada mu ona ljubav svoju reče, I pred njega vapeć na koljena kleče, Kad ga četa spazi radosno pokliče: „Dobro si nam đoš’o, mladi konjaniče! Nemadosmo lova već toliko dana, A žednome caru ne prija ni hrana. Kao divlje zv’jere car bijesom planu: „Smilovanja nema, krv njegovu vranu Danas ću, da pijem!" Na dželate vika: „Krvi hoću danas mladog ubojnika!" Caru krvca vrela iz tvojega t’jela, Ruho zlata čista, što na tebi blista Nama." U to vitez na konjicu stiže, Iz busije četa na noge se diže: „Milost, oče milost!" Molila ga ćerka. „Znaš, milosti nema nikad u raeneka!" Surov car joj zbori. Na dželate vika: „Zakolj’te mi onog l’jepog konjanika!" „Stoj, ne gubi glave!" Sto glasova grmuu, Krvožedna četa na njega nasrnu. Al’ vitezu mladom ne plaši se — oko, Mač od pasa trže, i k ’o sivi soko Krvavi džclati izvedoše roba, Tišina je mrtva, baš k ’o u sred groba. Ljuto gvožgje zveknu, vitez mrtav pade, A careva ćerka pred svog oca stade: U carevu četu nagoni konjica, I rubiti stade glave ubojica. Dosta četu bješe proredio veće, Kada koplje jedno ubojno doleće. „ iK ’ta krvi duša popila ti j ’ veće, Al’ iteza ovog, znaj, napit se ne će!" Reče i poteže mača iz njedara, I sa njime oca u srce udara. Jedan četnik bješe za st’jenu se skrio, Na soko-vitezu nišan sastavio, Al* nišana koplje ne pogodi svoga, Već vitezu ubi konja vilenoga. Car krvolok pade, dušu vragu dade, A prekrasno lane, čedo zore rane, Mrtvu dragom pade na krvave grudi, Suzam’ rane pere, poljupcim’ ga budi. Mrtav konjic pade, a pod njim ostade Vitez plemeniti. Tad četa pohiti I svezav mu b’jele ruke obadvije, Odvede ga caru, što krv ljudsku pije. Al’ lijepi vitez ostade bez daha, A careva ćerka sred čemer-uzdaha Dvor napusti kobni, u kom vitez pade, I megj’ divlje zv’jeri u goru se dade. Krvopija care kćer je im’o krasnu. Kao majski cv’jetak, k’o zoricu jasnu, I to jutro ona sa prozora svoga Gledala je prizor boja žestokoga. I od toga dana kadgod ponoć pane, I Svemirom sanak carevati stane, U dvor dogje ona vitezu viš rake, Gorke suze lije sve do zore jarke. Junaštvo je vidla lijepog viteza, Za kojijem ljubav nehotice sveza, I odmah se dala u slagjahne snove, Kako oči crne ljubiće njegove. I od toga plača i vapaja toga, Đojahu se ljudi kraja okolnoga, I živ niko nije smio izać’ gori I za kratko carski opustješe dvori. To mišljaše ona dok još vitez čili Na konjicu bješe sa vilinskih krili’, I njezinog oca — cara krvopije Razganjaše četu po hridi kršnije. Premnoga Nestalo je Da je bio Al’ i sada Al’ kad konjic pade i l’jepog viteza Divlja četa teškim okovima veza. Tad joj čemer gorki grud napuni mladu, I u teškom ona poče cvilit jadu. Vapaji se viju i ljudi se boje Primaknuti gori, gdje zidine stoje. Carigrad, 15. juna 1900. su odtad prohujala ljeta, onog kobnog dvora kleta, samo zidina svjedoči, svake bogovetne noći Osman A. Gjiktć. �33 BEHAR Istočni Parnas. Pri sastanku juče koliko veselja, Rastanak me danas baš toliko jadi. Čudnovato I što mi života povelja: S dana na dan — vazda drugu pjesmu knadi. Sultan Tugril Selcuković. Gorjeti, spalit se na vatri I derat na sebi ruhu, — Kad plane žarka duša. Hajjam. * S mahom sablje svjetodržea, S maljem, što no tvrgje ruši — Svijet meni stanak posta, Ko tijelo mojoj duši. * Nije vr’jedna kobi ovog sv’jeta sreća, Nije vr’jedan muke sva slast uživana; Užitak od sedam hiljada godina Nije vr’jedna patnje: samo sedam dana. Hafiz. « Od tebe nauči gazela Kretat se, kako treba: Skočiti, stati, pa onda Naivno pogledat za se — Da 1’ lovac na nju vreba. Sa jednijem znakom ruke Gradove sam uz’o mnoge, Otvar’o sam tvrde kule Sa udarcem jedne noge. Nu kad smrt po svoje dogje, Sve to skupa ne pomaže; Sam’ je carstvo — tvoje carstvo, Jer je tvoja vječnost Božel Sultan M. SeUuković. S perzijskoga preveo M. Safvet. Od mene nauči sv’jeća, Komar i rumen-ruža: NARODNE UMOTVORINE. Nevjestina kletva. Ja dal’ Bog da, da nam i ne dogje ! Svekrvica dugo živa bila, Od nedjelje do ponedjeijnika! Zaova se na blizu udala, Tri konaka preko polja ravDa I četiri preko sinjeg mora, Tri duvaka gorom izderala, Tri put knila i noge i ruke! Djever mi se blizu oženio, Jedna metla dvije kuće mela!" mom dvoru na red vodu nose, Reda dogje skoro dovedenoj, Uze vidre i ode na vodu. Svekar veli: „Ne bi nam nevjeste", Svekrvica: „I ne bilo nam je!" Zaovica: „I ne će je biti". Djever veli: „Teške su joj vidre, Teške vidre, a nejake ruke, A daleko za goru na vodu". Kad to čula skoro dovedena, Progovara skoro dovedena: „Svekar babo na Ćabu se sprema, Iz zbirke: Mehmeda Spahe. m Pravda i krivda. Narodna pripovijetka. no ti je bio jednoč jedan čovjek vrlo zgodan, i imao tri sina. Pošto u tom gradu nije bilo dobre vode, on sagradi dobru česmu sa dvanaest fiskija i dovede vodu iz dva dana hoda. Na samoj je česmi sagradio jednu kulu i na njoj dvanaest prozora, a na sredini go­ lemo kube. Kad je to sve bilo gotovo i česme p r o te k le , počeo dolaziti svijet, da gleda taj veliki hajr, što je on sagradio. Dolazio svijet i čudio se, a i zafaljivao hajr-sahibiji. Na pošljetku dogje jedan dedo i pošto sve razgleda rekne onom Čovjeku, još da mu je bulbul-tica, da tu u kuli pjeva, sve bi onda bilo k’o što treba. Hajr-sahibija bio dobar čovjek, i htio baš da mu sve bude pod tamam, pa nije druge već naredi sinovima svojim, da idu po svijetu, i da nagju bulbul-ticu. U mlagjega pogovora nema i oni �34 BEHAR sva tri zapute se u svijet, da traže bulbul-ticu. Išli su dugo jednim putem, kad na jedan put dogju do jednog raskršća. Sad se tu razdijele i svaki krene jednim putem, a prije nego se rastanu, usadi svaki na svom putu po jedan jablan. Kad se povrate, ako koji bude umro, jablan će njegov usahnuti. I tako se rastanu. Ali starijem bratu brzo dojadi hodanje, pa čim dogje u prvu kasabu, odmah se tu najmi u jednog trgovca. Srednji isto tako nije dugo tražio bulbul-tice, već se i on negdje u nekakva bega pribije i tu ostane konje timareći. Najmlagji išao svojim putem dugo i na pošljetku nabasa na nekakvu golu goricu. Kako bijaše umoran, tu pade da se odmori, pa reče sam sebi: „Ah, kako je lijepa ova šuma!w I čim je to on izgovorio, božijim hićmetom ona gora prolista. Iza toga nastavi put i dogje do neke vode, koja bijaše gorka. On opet rekne: „Ah, kako je slatka ova voda!", a voda odmah bude slatka i on se napije. Sad ga put nanese na neku kulu, koja bijaše debelim i visokim zidom ogragjena. Kad dogje pred kapiju, rekne: „Ah, što se ova vrata lahko otvaraju I" — a vrata se sama otvore. Kad u avliju, nabasa na veliko čudo: na je ­ dnoj strani arslan, a na drugoj konj. Pred konjem bi­ jahu kosti, a pred arslanom sijeno. On ne bud’ lijen uzme sijeno pa metne pred konja, a kosti pred arslana, pa onda ugje u kulu. Kad u prvu sobu, a tu djevojka, lijepa k’o vila, a na ruci joj Dulbul-tica. On odmah uzme djevojku za ruku i povede je sa sobom, a po­ nese i bulbul-ticu. Djevojka mu u tom dadne nekakvu kutijicu i rekne, neka to ponese, da bi mu mogla valjati u nevolji, pa onda pobjegnu. Brzo iza toga probudi se gore na kuli div, što je njegova kula i ona djevojka s bulbul-ticom, pa kad vidi, da mu nema djevojke, odmah skoči u potjeru za njom. Stigne ih u avliji, pa vikne na arslana: „Drži arslane, ne daj mi djevojke?" — a arslan ni da se makne. Onda vikne konja: „Ha ti konju, ne daj im, da pobjegnu!" — ali uzalud. „Ha vrata, zatvorite se; rijeko potopi ga, goro, ne daj m u !“ —■ali ništa se ne miče sa sv mjesta. Onda div ostane jadikujući, a momak ođve^ djevojku i odnese bulbul-ticu sa sobom. Kad dogje na ono raskršće i vidi da ni j e(jan jablan nije usahnuo, on krenu sa djevojkom, da traž* braću svoju. Došavši u prvu kasabu, nagje najstarije« brata i povede ga sa sobom. Onda odu drugim pute*m j nagju i srednjeg brata, pa i njeg povedu i tako sva tri zajedno krenu kući. Ali u putu starijem i srednjem bratu bude muka, što je mlagji brat našao bulbul-tiCu i onaku djevojku, te se oni dogovore i bace najmlagjeg brata u jednu jamu, pa pogju s djevojkom kući. Ali nijesu dugo išli, pa se i njih dva posvade za djevojku, te stariji srednjeg ubije i sam odvede djevojku. Kad dogje kući kaže ocu, kako je našao djevojku i bulbulticu, a da su mu braća u putu nmrla. Otac žalio si­ nove, pa na pošljetku i prebolio, a bulbul-ticu metne u kulu na česmi. Ali vidi čuda: tica nikako ne će da pjeva, a i djevojka opet ne će s njim da govori. Najmlagji brat u jami htio da se kako god iskopa iz jame, ali nikako ne može. Na pošljetku na um pane mu ona kutijica, što mu je djevojka dala. Uzme je i otvori, al iz nje izleti arap, i upita ga, šta želi. On mi rekne, da ga odvede njegovoj kući. Arap ga odmah izvede iz one jame i uputi kući. Kad dogje u svoju kasabu, on ne htjedne svojoj kući, već se opkonači u jednoj kahvi. Sjutra dan pogje da vidi babinu česmu; kad tamo, puno svijeta, i sam car došao da osejri česmu kulu i bulbul-ticu u njoj. Svakom bilo za čudo, što tica ne će da pjeva. Ali vidi čuda: čim on uniđe u kulu, tica odmah zapjeva. Svakom to bude za čudo, a i caru, te on odmah pozove najmlagjeg brata k sebi, a on mu sve kaže po redu. Kad to i ona dje­ vojka potvrdi, onda car naredi, da se stariji brat baci u tamnicu, a mlagji da se oženi sa djevojkom. Tako i bi. Ako su živi i danas im je dobro. Pribilježio: Ata Nerćes. L I S T A K. Ibrahim ef. Repovac. Dne 24. maja u podne mno­ i istočne književnosti na ovdašnjoj velikoj gimnaziji. gobrojni znanci, prijatelji i drugovi — članovi profe­ Uzprkos slaba zdravlja on je najsavjesnije i najdivnije sorskoga zbora ovdašnje gimnazije i muške preparan­ ispunjavao svoje zvanje, baveći se ujedno i književnim dije, te mnogobrojni vjernici i njegovi učenici otpratiše radovima. On je — pravo rekavši — bio jedini izmegju do hladnoga groba zemue ostatke profesora Ibrahim svih naših poznavaoca arajjskoga jezika, koji nije ef. Kepovca, koji je u najljepšoj dobi života promienio mogao podnijeti, da sve ono bogatstvo to kulturne ovaj svijet boljim. Neprežaljeni merkum ostavio je za grane istoka ostane neotkriveno našem narodu: on je, sobom osjetljivu prazninu, s čega ga oplakuje svako, koliko mu je zvanje i zdravlje dopuštalo, marljivo radio ko je poznavao njega, njegove vrline, naučnost, nada­ i prevagjao iz arapske književnosti, te je tim svojim renost i marljivost. Merhum je bio učenik bivšega krasnim radovima kitio hrvatski omladinski list „Po­ Reis-ul-uleme, rahmetli H. Mustafe ef. H. Omerovića, bratim" u Zagrebu, a bez sumnje da će se u njegovoj te je slovio kao jedan megju najboljim poznavaocima književnoj ostavštini naći mnogo zlatno zrnce iz arap­ arapskoga jezika u Bosni i Hercegovini. Rogjen u ske književnosti. — Sa Ibrahim efendijom je zakopana Hercegovini u Konjicu (selu Repovcima god. 1860.), naša mnoga nada, krasne misli i pleminite osnove, koje rano je došao u Sarajevo, gdje je zadnjih petnaest je on kanio izvagjati, i o kojim je često puta, u dru­ godina uspješno djelovao kao profesor arapskoga jezika štvu prijatelja, tako zanosno znao pričati. Žaliti je nje­ �I BEHAR gov gubitak tim više, što je on bio uza svu čednost, koja ga je resila jedan od onih, koji je htio i nasto­ jao da svojim vznanjem i iskustvom pomogne i drugoj bradi svojoj. Čedan i skroman, mio i blag, Ibrahim efendija je bio iskren i vjeran drug u društvu, dobar otac i uzoran muž u obtelji, savjestan i promišljen u ispunjavanju svoje dužnosti. Uspomena njegova neka „atn "bude dična, a njegovoj plemenitoj duši od Boga mir i pomilovanje. Rahmetulahi alejhil n — rt. Književnost. Znanstveno izvješće o putovanju po Bosni i Her­ cegovini. Godino 1898. u jesen putovalo je društvo franceskih akademik- i profesora sa visokih škola Bos­ nom i Hercegovinom naročito u tu svrhu, da prouče našu domovinu sa historijskoga i etnografskog gledišta, — da ispitaju društveno, narodnosno-vjorsko i kulturno stanje nnše domovine. Plod svoga proučavanja sada su objelodanili u uvaženoj i po cijelom svijetu raširenoj s notri »R evne generale des Sciences«. Sveske od 1. marta i 15. aprila o. god., svaka od preko 400 stranica po­ svećeno su isključivo Bosni i Hercegovini. Franceski su učenjaci megju se podijelili pojedine struke svojih ispitivanja, te su, može so reći, manje više potpuno uspjeli; i,- u koliko srao mogli letimičnim progledor zaključiti, ovo je najpotpunija i najvjernija radnja o Bosni i Hercegovini što je do sada izišla u stranom svijetu. Radnja je ukrašena slikam« gradova, pojedinih krajeva i raznim likovima iz svih slojeva našega na­ roda^ Bude li nam dozvoljavao prostor lista, mi ćemo od vremena do vremena pretočiti koju stranicu, u ,,Beharu. n—n. Kenznl-Irfan. Ovako se zove djelo, što ga je ovih dana izdao u Carigradu Hadži Muhamed-Esad ef., Šejh Kelamijtne tekije. U ovu je knjigu sabrao rečeni pisac preko hiljadu hadisi šerifa, te ova zbirka može valjati kao vrelo naučenim ljndiina, a i kao vogja za sve Muslimane. Ovo se djelce samo sobom preporučuje jer do sad nije bilo knjige u kojoj bi bilo sabrano ovoliko hadisa. Cijena je knjizi lijepo uvezanoj s poštom 10 groša, a kupiti se može u knjižari „Darušsefeka" u Carigradu. Menakibi hazroti Imami Safli. U ovom je djelu opisao Hilmi zađe Ibrahim ef, učitelj u Carigradu život poznatog imama Šafiije, kojim se Islam ponosi, te je ujedno sabrao u toj knjižici mnogo njegovih lijepih misli. Cijena je knjizi 50 para, a kupuje se u „svjetskoj" knjižari u Carigradu Babi Ali 73. Halid ibni Velid, jahod sejfl sarlmi Ilabl Halid ibni Velid je bio — kako je poznato — bajraktar za vremena našeg devletlije a. s. ujedno prozvan „oštra božija sablja", S toga je dakle vrijedni pisac Hilmi zađe Ibrahim ef. pod njegovim imenom izdao ovu knjigu, veliku 800 stranica, a u njoj opisao njegovo junaštvo uopće a na po se boj sa bizantijskim carem Heraklijem. Njegove ratne osnove mogu i danas vrije­ diti za vojskovogju uopće, a savjeti što ih je davao svojoj vojsci puni su svetog oduševljenja, puni nauke za svakog Muslimana. I ovo se djelo može kupiti u „svjetskoj" (Džihan kutubhanesi) knjižari uz cijenu od 8 groša zajedno s uvezom i poštom. 35 Kulturne bilješke. Napredak Islama UIndiji- Kako je Azija kolijevka na­ roda, tako je u njoj Indija zemlja čudesa, zemlja zgode i bogatstva. Kakvim bogatstvom vladaju Indijanci, to može shvatiti samo onaj, ko je bio onamo, ili naš koji hadžija, ako je imao prilike na Meki da vidi kog Indi­ janca, s kakvom on zgodom dolazi da posjeti to sveto mjesto. A kako su iudijski Muslimani pregorljivi, po­ žrtvovni, kako oni čuvaju Islam, šta čine za njeg, to mi ni shvatit ne možemo. U Muslimana nema misio­ nara, naime ljudi, kakve razašilje recimo Amerika širom svijeta, da prevodi divlje narode u kršćanstvo. Ali Muslimani u Indiji osnivaju čitava društva, koji imaju samo tu svrhu, da podupiru one, koji tek progju na Islam, a da talcih ima dosta, da prelaze na Islam bez ikakva nagovora i t. d., to se može čitati svaki dan u raznim azijatskim novinama. Tako jedno društvo: »Islamsko udruženje « postoji u Lodhojani, središtu amerikanskih misionera.. Tajnik tog „Islamskog udru­ ženja Hafiz Abdullah-han piše u jednom dopisu u mjesnom njihovu listu „Pondžab Observer" ovu vi­ jest: „Nedavno pregje mnogo Kršćana u Lodhejani na Islam. Od tih je jedan: Mister du Nitchauđ, koji jo 12. aprila o. g. sa svojom porodicom primio Islam. Taj dan je Mevlevi Nur Muhamed, učitelj vjeronauke i arapskog jezika na tamošnjoj visokoj školi zvanoj „Islainijje" pred velikom skupštinom Mister du Nitcliauđu priopćio ustanove Islama i dao mu ime Šojhuddin Mu­ hamed, a ženi mu Merjema. — Pošto se Šejhuddin l)avi trgovinom, to mu je obećano, đa će mu se zd njegovu glavnicu skupiti oveća svota, da će u svojim trgovačkim poslovima naći lijepe potpore od Muslimana. U isto doba je primio kod Nur Muhameda Islam još jedan Kršćanin i nadjenuto mu ime Abdulah. Kako je ovaj potonji po zanatu cipelar, to su prisutni da ga u njegovoj radnji potpomognu, naručili oko 70 čifta (pari) obuće i dali mu priličnu svotu novaca, da nabavi po­ trebnu kožu. — Kao veliki uspjeh Islama jest i to da i one osobe, koje po nagovoru misionera pregju na kršćanstvo, ne će tamo da ostanu, nego iza kratka vre­ mena hite u krilo Islama. Pošto svakim danom sve to više prelazi Kršćana u Islam, to ondašnji Mu­ slimani namjeravaju, da pod himajom (pokroviteljstvom) „Islamskog udruženja" sabiru za njih dobrovoljno pri­ nose (ijanu). — Muslimani u Lođehijani mnogo pomažu svim indijskim Muslimanima, osnivajući razno prosvjetno zavode i društva. Tako su osnovali visoku školu „Islamijju", a kako rekosmo, potpomažu i nove Muslimane, te se nadaju pomoći od Muslimana.i izostalih krajeva Indije. Feliim. Pogled po svijetu. Od najnovijega vremena počiraljo evropske diplo­ matske krugove zanimati novo pitanje: pitanje marokansko. Maroko, ta posljedna neodvisna država na sjevernoj obali sredozemnoga moi*a, tako je propala u svakom pogledu, da se mora svakog časa očekivati njegova potpuna propast. Što se tiče samog Maroka, njegove nevolje i propasti to bi jako malo zanimalo evropski diplomatski sviet, — drugo je tu po srijedi. Kako se i.pred smrt pojedinca javljaju sebični nasljednici i unaprijed dijele ostavštinu njegovu, tako se i nasljed­ nici Maroka oglašuju, svaki za sebe prisvajajući pravo nasljedstva na imanje još živog pokojnika. Za nasljed­ stvo se otimlju Španjolska usprkos tome, što je i sama �BEHAR 36 nedaleko smrtne postelje, nadalje Franceska, Italija, Engleska i Njemačka. Franceska kao najbliži rogjak već je opkolila marokanski sultanat iz Algira, s istoka i juga; Španjolska prijeti sa sjevera, isto Italija, En­ gleska bi htjela da na marokanskoj obali stvori drugi Gibraltar (Gjebeli Tarik) a Njemačka bi se zadovo­ ljila sa jednom postajom za ugljen. I makar da to iz­ gleda, kao da su se vrapci potukli za tudje proso, ipak bi ovo moglo uzdrmati evropski mir, dogje li do diobe marokanskog sultanata. 2. Kona konu preko plota zvala: Daj mi tvoj, dok nadogje moj? 3. Prstom ti ga kažem? 4. Ja bacih štap pod oblak, meni pade kolo <Jje vojak’? 6. 0 čiviji visi, o zlu misli? 6. O čiviji visi, o dobru misli? ila s a n đ e d lć Ahm et, *, Početkom ovoga mjeseca potpisana su dva ugo­ vora megju ruskom i korejskom vladom. Koreja doz­ voljava prvim ugovorom Rusiji, da može u luci Masanfo osnovati i podignuti skladišta za ugalj i bolnicu za pomorce. Drugim se ugovorom obvezuje Rusija, da ne će iznajmljivati niti uzimati zemlj'išta 11a otoku Kojeđo, koji leži nasuprot spomenutoj luci, niti će tražiti zem­ ljište u okolici Masanfo. Koreja se obvezuje, da ne će ni jednoj od drugih vlasti.ni iznajmiti, ni prodati zem­ ljište spomenutih mjesta. Masanfo će biti glavni stan ruske mornarice u zimsko doba. « Iza špansko-amcričkoga rata, koji je tako ne­ sretno i sramotno svršio po kraljevinu Hispaniju, Španija je zapala u veliku gospođarsko-financijsku bijedu. Od toga doba čudno upada u oči zlo stanje španjolskih financija. Silvelino ministarstvo htjelo je, da poboljša kako tako teško stanje državnih financija, koje prijete ozbiljnom krizom te je udarilo izradu i povisilo neko poroze. Radi ovih povišica nastali su izgredi u nekim gradovima, a sad je to preotelo mah po cijeloj zemlji. Opozicija se protivi povišenju poreza i izradi, te traži kao najbolje sredstvo za saniranje državnih financija, smanjenje vojske i mornarice. Vlada, nalazeći se u ozbiljnom i kritičnom stanju, preduzela je stroge mjero i Uvela opsađno stanje. Budu li nemiri i dalje trajali i širili se, proglasićo se opsadno stanje u cijeloj zemlji. * Svaki dan Burima sve to gore. Englezi napre­ duju silno, a Buri uzmiču prema Transvalu; oslobogjenje Mafekinga nije mali udarac za Bure, a veliki dobitak za Engleze. Istina Buri su odlučili boriti se do zadnjega časa, ali ipak se opaža malaksalost. U Ame­ rici po svuda rastu sve to više simpatije za Boere, ali teško da će se vlada amerikanskih sjedinjenih država odlučiti na kakav korak, je r Mac Kinley hoće da bude neutralan. Jedan ruski list, „Rossija" predlaže da bi bilo dobro ako bi ostale vlasti opslele Britaniju, i time spriječili svaki uvoz hrane, usljed čega bi u Engleskoj zavladala glad. Treba se sadanjim položajem Engleske, veli isti list, okoristiti; — poslije transvalskog rata teško će to ići.1 Z a g o n e tk e . [Narodne zagonetke.) Zagonetka od M eh iu ed a Sp& he. 1. * ■ * * * * * Sta gjaci najvole. 2. * * « * Imo muslomanskog službenik: Rijeka u Bosui. 3. * * * * Biljka. 4. * * * * * Izraz tuge. 5. * * * * * 6. » * * * * * Pustinja Muško ime: 7. * * * * * Početna slova dobro pogogjcnih riječi odozgo čitana daj a ime znamenitog islamskog pjesnika, a zadn ja odozdo čitana najljepše djelo njegovo. Odgonetke Odgonetka Slovćane zagonetke od H. Deronje iz 1. br. „Behara" bež, ietra, lan, planina, p, paria, top, ptičar, iv a , grana, t, arabija, beg, taliir, maj, oro. Srednja slova odozgor dolje čitana daju čestitko: Sretan pro cva t beharu. O dgonetali sn : Salirija n D o b ic i, A iik Oiner n Sarajevu i Oinsica iz Poeavine. a, srp. Odgonetka zagonetke od Selima iz I. br. „Behara" berber, berba, harab, raba. bara, beba, aliar, rab, beb, bar, behar. O dgonotnnli: Melimed Spaho gim nazijalac n Sarajevo, Izet ef. Sarajlič, n Cazina, K asim NikSić, učenik rnžđije n Sarajeva, Sabriji u D obici i *Brko“ o Brčkom. Haše poruke. P rijatebj B rlan in . U prvom Bino broju već ja v ili, da n e ćemo obzira uzim ati n a potiljke bez pravog im ena. N e znam o, B kim imamo posla. H . N . M . Jedna amo stvaran npotrebili, a ona droga možda po potrebi. One rečenice (Ćelami ćibar) ne možemo upotrebi ti jer nam nijeste naveli pod svakom onog, koji jn je rekao. Inače i ne sadrža­ vaju bal sve Bog zna kakve mudrosti. Potražite ovakih rečenica od Nem ala, J bdnl-Hak H am ida, Midhata, Šamije itd. A m a m i nepre­ stano očekujemo od Vas k akva lijepa provoda. K . A — R . M . — 3 * nas je svejedno bio g a k n državnoj Školi ili softa n medresi, m i svima. Šaljemo list po onoj cijeni. D akle iz­ volite se i V i pretplatiti i naznačite tačno gdje u čite, n kom ste razreda (sunufa) itd. Mi ćem o V am slati list. II. A. M . Saberite j o i poslovica pa ćemo onda počet iznosit. Ono smo Vam poslali. Mabsns selam. Z M . Za ovo Sto nam poslaste izvolite jedan put potruditi se n uredništvo, da se dogovorimo. H ovadle eade M. P rim ili smo v a iu obilata poBiljkn. Gledaćemo; da upobrebiino, Sto se može. Zagoaetkn ipak donijeti ne možem o, pOSto bi jn bilo teSko odgonetnuti. 1. Ptica leti, krila nema, kad se zakolje krvi nema, kad se proda para dosta? Vlasnik: Adem aga Kečić. Odgovorni urednik: Safvet beg Bašagić. Štamparija Biste J. Savića i druga u Sarajeva. �BEHAR I 37 D e r v i š . o sinje beskrajno more, usijan p’jesak se sfere, 1 gledaj, kada ga veće i zadnja napusti snaga Viš njega lomača gori i riga žcravu živu. I noga pokleknu slaba i sv’jest se mračit’ poče, Klonula narav je c’jela i stoji bez nada, vjere Na vreo pijesak kleče i usna prošapta blaga: U daljni život, besvjesno strašnoj smrti na pozivu. „Oprosti grješniku meni. o; Višnji, svijeta Tvorče!" Nikakva drveta nigdje, ni jednog osjenka nema, I pogle, u tome času, gdje čelom pijesak tače, Gdje no. bi umoren putnik spokojno odahnut mog’o, Hlagjani studenac provri i bujno oko njeg* cv’jeće Nit* hladnog, izvora, što ’no slatki mu napitak sprema, Razavi krunice šarne, a bulbul pojati zače Odavno ispi ga žedni plam sunca ognjenoga. U granju lisnatih liurma i divno zacari veće. f Sumornim, polumrtvim krokom,- po živoj žeravi gazi, Sijedu pognuo glavu, sunce ga ognjeno prži, Bez nada narav je c’jela, aT derviš na božjoj stazi; U Boga svojeg se nada, i vjeru u nj’ čvrstu drži. Klonuli derviš se prenu, duša mu oživlje s' nova, Na sedžde Allahu pade, na dar mu zahvali velji. I prigje užitku božjeg raskošnog blagoslova, Što ’no mu izdašno Allah Svevišnji udijeli. Njegovo usahlo oko, što samrt pred sobom gleda, Ni jednom ne planu gnjevom, nit’ usna njegova kada Poliuli Svevišnjeg Boga; s opekla lica mn bi’jeda, Pročitat* nije se mog’o ni jedan izražaj jada. Buna, 18. jula 1900. god. 0, vjerni, nikada nemoj u Boga izgubit nade, Nit’ hulit Svevišnje Ime, na rubu propasti svoje, Jer Allah kuša nas često i mnoge patnje nam dade, Al’ nikad survati ne će u propast vijerne svoje! Osraan A. Gjikfć. NARODNE UMOTVORINE. Ali-begovica. vorergradi Sulejman ćehaja: Od almera i od albabera, Od elmasa i mavi piruza, Od jakuta i od zumurluta. Duvar diže, đukatim’ ga niže, Tahte teže u zlato okiva, Ekserima glave pozlaćuje, B,afe kiti drobnijem biserom, Basamake sa zlatom pokiva, A pendžere od srme saljeva. Sulejmanu majka besjedila: „Ja moj sine, Sulejman ćehaja, Kad si take načinio dvore, Bog ti dao lijepu djevojku — Ko mladicu Ali-begovicu 1“ „„Mila majico, zar je tako l’jepa?"" „Suljo sine, ljepša' bit ne more! Dva joj bena megju obrvama, A četiri megju solufima; Dva joj gjula s dvije strane lica, A na bradi đilberska jamica; Odrasla je k’o tanka Latinka, A nazićli k’o mlada Gjurgjinka." Sulejman je bolno uzdisao Ćekajući kad će noćca doći. Kad se noćca na zemlju spustila, Ode Suljo Ali-bega dvoru, Pa se penje na demir-pendžere. Beg Ali-beg na šilti sjegjaše, Vjernu ljubu na krilu đržaše, Po njedrima ogre joj krojaše, Po gr'ocu biserli gjerdane; Jedna diza bješe prekinuta. Otale se Suljo povratio, Pa on ode svom bijelu dvoru. Kad je sutra danak osvanuo, Eto Sulje u novu čaršiju, Pa se hvali megju jaranima: „Ko bi rek’o, da je ’nako l’jepa Gospoj ica Ali -b egovica!“ Pitali ga mlagjahni jarani: Okle znade, da im pravo kaže. Suljo im je ’vako besjedio: „Sinoć sam je na krilu, držao, Brojio joj ogre po njedrima, Po gr’ocu biserli gjerdane; Jedna joj je diza prekinuta, Ja sam joj je zubom prekinuo." Sve to sluša beže Ali-beže, Od jada ga zaboljela glava; Steže glavu srmali mahramom, Pa on ide svom bijelu dvoru. Susrete ga na avliji ljuba, Da mu skine ćurak sa ramena. Beg j ’ od sebe rukom otiskuje: „Bjež’ od mene, moja nevjernice, �38 BEHAR Vođi roblje, što si ga dovela, Nosi blago, što si ga don’jela“ ! Ljuba misli s njom se šali bego, AT u bega šale ne bijaše. On izagje na bijelu kulu, Pa otvara sahtijau sepete, Pa joj broji potpuno vjenčanje: Trist’ izbroji, trista se zabroji Gledajući ljubi u benove, Jer je ljuba begu vrlo draga. Kad joj blago izasu u krilo, Vidje ljuba, da to nije šala. Kupi blaga što je i don’jela, I Vodi roblje, što je i dovela, Pa se diže u pohode majci. Kad je bila poljem zelenijnm, Susrete je Sulejman ćeliaja, Pa je svrati svom bijelu dvoru, I vjenča je sebi za ljubovcu. Kad je čuo beže Ali-beže, Kako ga je Suljo prevario, Da mu ljube nije ni vidio, A kamo 1’ joj lice obljubio, Puče srce u junaku živu, I umrije žalosna mu majka. Zabilježio: Tale. Mudri savjeti Lokmanovi. tokman i mudrost dvije su nerazdružive ri­ Sevrije (97.—161.) Salebija nam bilježi savjete Lokma­ ječi u istočnim knjigama. Još prije osvita nove, od kojih mi po izbor donosimo slijedeće: 0 islama stari arapski pjesnici češće spominju siučiću, svijet je duboko more i mnogo se ljudi u njemu Lokmana i uvijek mu daju prigjevak „haćim“ utopi. Tvoja lagja nek bude božiji strah, kormilo vjera r mudrac. Tako isto spominju ga i islamski pje- u boga, a veslo pouzdanje u boga. 0 sinčiću, uzmi od svijeta, koliko ti nužno treba ) II; snici, naročito u panegiričnim spjevovima kad za življenje. Ne odaj se njemu tako jako, da drugima ( \ hoće koga pohvaliti radi mudrosti. ) Stotine arapskih i perzijskih stihova dalo bi škodiš, niti ne budni tako neradin, da si im na teret. 0 sinčiću, ne podaji se sasvim nauci, da učenjake se navesti, gdje se ovome ili onome laska, da je mudar k’o Lokman. Što više neki i svojoj ašikliji pri­ potamniš, ili da lugjake zavedeŠ, ili da se preveć od­ pisuju mudrost Lokmanovu. likuješ u društvu; niti ne zanemari istu misleći da je Ko je bio Lokman, odakle je rodom i kad je suvišna i da gojiš ljubav za neznanje. živio? — ta su pitanja neriješena. Suvišno bi bilo o 0 sinčiću, daj društvu prednost pred samoćom, i tome ovdje raspravljati, jer se toliko protuslovnih pre­ ako vidiš ljude, koji boga spominju, pridruži se njima; daja sačuvalo o Lokmanu, da i veliki historici kao jer, ako si učen, oni će ti koristiti i povećat znanje, a Salebi sliježu ramenima i bilježe ih po redu. Ne upu­ ako si neuk naučićeš nešto od njih; možda će im bog štajući se u raspravu, mi ćemo ovdje po Imami Ga- udijeliti svoju milost, pa ćeš i ti biti udionikom u zaliji navesti, da je bio sin Lukalmov, a unuk Adov. njojzi. Ako pako vidiš ljude koji boga ne spominju, Živio je po Salebiji u Davud pejgamberovo vrijeme i ne idi k njima; jer ako si učen ne ćeš se od njih bio mu vezir. Umro je u visokoj starosti poštovan kao ništa okoristiti, a ako si neuk, oni će ti neznanje po­ pravedni sudija i mudrac od svega naroda1). Za njega množiti; možda će im bog opremiti belaj na glavu, pa neka islamska ulema veli, da je pejgamber, a neka ćeš i ti biti udionikom u njemu. tvrdi, da je samo mudrac, kako to i u kur-anu (a. š.) 0 sinčiću, ne prodaji svoje pobožnosti osim samo stoji. Lokmanove mudre savjete čuvao je arapski narod pred istomišljenicima, jer kako god megju psom i s koljena na koljeno kao svete savjete ili urneke mu­ vukom nema prijateljstva, tako isto nije moguće prija­ drosti, dok ih napokon popisaše islamski učenjaci i teljstvo megju pobožnim i raspuštenim; je r ko ljubi tako sačuvaše od zaboravi. Da su ti savjeti, uza svu pretvaranje, biva ružen, i ko se zlu žda, pada pod primitivnost puni duboke pouke i visoke mudrosti, sumnju, i ko pane u društvo zla druga, nije siguran, svaki će se čitatelj lako osvjedočiti. Oni su prije islama i ko ne obuzdava jezik, kajaće se. služili arapskome beduinu kao svete ustanove zz život O sinčiću, budi sluga dobra, a ne budi čedo zla. i društvo; mogu se nazvati arapska narodna filozofija. 0 sinčiću, sjedi učenjacima tako blizu, da se tvoja Svi počimaju s „0 sinčiću 1“ Po autoritetu Sufjani koljena njih dotiču, ali se s njima ne prepiri, inače će MeQa arapskim narodom sačuvala se predaja, da mu je Bog te oni isključiti; uči od njih, ako ti dadu priliku, budi dao na izbor ili život od sedam krava najčvršće rase ili od sedam blag u pitanju, da te ne zapuste i ne budi dosadan da orlova. Lokman je zadaje izabrao. Stari arapski pjesnici često ističu u zgodu i smjeraju na Lokmanov život. im se ne ogadiš. t l i ] �I 39 BEHAR 0 sinčiću, ako jašeš, ne daj se u jahanju od sna svladati, jer ti konj može skrenuti, i mudraci to ne gine za toj drugo je što, ako u nosiljki sjediš, gdje se možeš istegnuti. Kad se prikučiš pristaništu, sjaši i idi pješe, onda nahrani konja prije već sebe, jer je on jedan dio tebe. Najbolje je putovati s početka večeri. Odmori se malo, pa onda putuj od po noći do zore. Putuj sa svojim nožem, u svojim čizmama, pod svojim turbanom i kabanicom i sa svojom bukarom, s iglom, koncem, šilom i obskrbi se s lijekovima, koji tebi i drugima mogu koristiti i postupaj prijateljski sa svojim saputnicima i sve radi s njima u zajednici, samo ne griješi. 0 sinčiću, ne udaraj krinke na se, jer po danu padaš u oči, a po noći pod sumnju. 0 sinčiću, ne opominji ljude na pobožnost, dok i u isto vrijeme sam je zaboravljaš, jer inače si kao svjetiljka, koja drugima svijetli, a sebe izgara. 0 sinčiću, ne drži male stvari neznatnima, jer sutra mogu velike postati. 0 sinčiču, čuvaj se laži, jer ti laž kvari moral, izaziva ljude na pretjerana očekivanja radi tvoje obijesti i na taj način iščezava tvoja čast i ugled. Ne će te niko više slušati kad govoriš i ne vjeruje ti se, kad I što kažeš, a kad se dotle dotjera, život nema više ni­ kakve vrijednosti. 0 sinčiću, čuvaj se hrgjavih navika, neprestanoga napastvovanja i oskudice; jer s tim svojstvima odbićeš od sebe sve drugove, a ljudi će te se uklanjati: sa­ čuvaj u svakom slučaju svoju težinu, budi strpljiv, ako ti braća nijesu tačna i pazi u doticaju s ■ljudima 1 na dobre navike, jer dobre navike, svjetlo lice i ugled I pribaviće ti kod dobrih ljudi naklonost, a kod hrgjavih uklanjanje. 0 sinčiću, ne obaraj svoju dušu u brige i ne naI punjaj svoje srce s jadom radi poblepnosti, nego budi zadovoljan sa svojom sudbinom i s onim, što ti je I Bog odredio tako će biti tvoje vladanje čisto, tvoj I život sretan, tvoj duh. veseo. Ako želiš biti nezavisan iščupaj iz sebe težnju za onim, što imaju ljudi; jer j što su pejgamberi i sidici (pravedni) postigli, to su po­ stigli, što su iščupali težnje za svijetskim imanjem. sinčiću, kratko je vrijeme, jedan kratak dio od njega jest šivot, a malo od malo (kad se odbije) ostaje malo. O sinčiću, čini dobro onima, koji to * zaslužuju, a ne čini onima, koji to ne zaslužuju, jer inače izgubićeš svoje dobročinstvo na zemlji, a za to ne ćeš dobiti nikakove nagrade na onome svijetu. Budi promišljen, a ne rasipan, niti budi 5 škrt u dijelenju, niti davaj preveć. 0 sinčiću, poštuj mudrost, pa ceš i ti biti po­ štovan, visoko je cijeni, pa ćeš i ti biti visoko cijenjen. 0 sinčiću, zavidnik se poznaje po tri znaka: od­ sutnoga omalovažava, prisutnome laska i raduje se svakoj nesreći. Toliko Salebija, a osim toga po raznim antologi­ jama sačuvalo se više mudrih savjeta, koji se pripi­ suju Lokmanu. Evo ih nekoliko: 0 sinčiću, kad čuješ nešto, sakri to u svome srcu i ne pokazuj, jer inače, to će postati žerava, pa će ti spržiti jezik. 0 sinčiću, budi pripravan uvijek slušati, a ne kazivati. 0 sinčiću, ne ostani dugo u kući, gdje se mnogo brblja. Brbljanje vuče za sobom mržnju i neprija­ teljstvo. 0 sinčiću, kako je lišće nakit jednoga stabla, tako su djeca nakit jednoga čovjeka. 0 sinčiću, čovjek bez djece je kao stablo bez roda. 0 sinčiću, budi zahvalan Bogu, da se na tvoja vrata kuca, a da ti ne kucaš na drugim vratima. 0 sinčiću, stupi u posao samo s čovjekom, koji je stariji ili bogatiji od tebe. 0 sinčiću, čuvaj se da ti prijatelji ne saznadu za materijalno stanje. Ako si bogat zavidiće ti, a ako si siromah ostaviće te. 0 sinčiću, nigda ne posreduj udaju jedne že»e. Ako je dobra, ne će ti biti zahvalna, a ako je zla, proklinjaće te. 0 sinčiću, čuvaj se hrgjava društva, ono je k ’o gola . sablja od hrgjava. čelika. 0 sinčiću, zar nije mrav rađišniji od tebe? — on sakuplja ljeti zimnicu. 0 . sinčiću, zar nije pijevac marljiviji od tebe? — on slavi i hvali Boga, dok ti još spavaš. 0 sinčiću, ne idi u blizinu vladara, kad se srde, i u blizinu mora, kad bjesni. 0 Lokmanu pripovijeda se takogjer mnogo anekdota na istoku, od kojih su neke pobilježene, a mnogo ih još imađe, koje se pripovijedaju naušnice. I u nas u Bosni i Hercegovini mogla bi se mnoga pričica naći o Lokmanu, premda je on u našim krajevima, što se tiče mudrosti ustupio mjesto Eflatonu (Plato). Eflaton je u našem narodu isto ono, što je Lokman na istoku. Rečenice: Mudar k’o Eflaton; Laže, da je Eflaton; Da mu je Efllatova pamet, do zla j& i t. d. čuju se Češće, i po seoskim kolibama. Kako je Plato u nas postao slavan, ne da se rastumačiti. Možda nje­ gova slava zasijeca u daleku prošlost, u vrijeme .užega dodira s Grcima, Ali bi se opet i i iz forme imena*) *) Pjesma, kojom se po formi, stihu i mislima podražava drugoj pjesmi.' Nu poftto je ovdje usor u drugome jeziku podražavano je samo stihu i m islim a. ,,Nezira“ je na istoku vrlo obljubljena. Katkada natkrili svoj uzor. �} / BEHAR 40 moglo naslućivati, da smo preko islamske prosvjete upoznali toga grčkoga filozofa. Lokman je kod nas poznat kao bajoslovni liječ­ nik, koji je po narodnoj predaji bio našao i lijek od smrti. Osim te kićene legende čuo sam još više anekdota o Lokmanu kao liječniku. Lijepo bi bilo, kad bi se ko našao, pa ih sve pobilježio. „Ne može ostati, da mu je Lokmani hećim amidža" — veli se, kad se 6 nekom misli, da mora umrijeti. NARODNE I Zloglasni vladar iz Omejevića dinastije J e2^ ibni-Muavi, inače izvrsni pjesnik pjeva o svojoj §u' lejmi u nježnoj ljubavnoj pjesmi, kojoj ja ne 2nai^ ravne u arapskoj poeziji. Zar uijesu divni stihovi N otira ilejha bil-benani ke-enne-ma N otira 'l’-el-bejtil atik il m oharrem i. Leha hnćmn Lokman r e snretu Jnsufi Ve nagmeto Davuđć r e iffetu M eijem i1).*i •) Prstom oa ujo pokazojmo kao na drevnu sveto koću (Ćabu' — U nje je mudrost Lokmanova i ljepota Jusufova i glas Davudov i nevinost Meijemina. UMOTVORINE. Smrt Hasan-aginice. to’no cvili na bijeloj kuli? II’ je vila, ii’ je ljuta zmija? Nit’ je vila, nit’ je ljuta zmija. Čedo ragja Hasan-aginica, Ragjala ga tri bijela dana; Kad četvrti danak osvanuo, Tada njojzi svekar-baho dogje. Govori mu Hasan-aginica: „Svekar-babo, otišo na Ćabu! Doneši mi studene vodice, Ne bi li se čedom rastavila!" Al’ govori svekar n e v je sti^ „Ja ne mogu moja mila snaho, Eno ezan na džamiji uči, Morim ići u džamiju klanjat." U to doba svekrva na vrata. Govorila Hasan-aginica: „Svekrvice, po Bogu majčice! Donesi mi studene vodice!" Al’ govori Hasan-age majka: „Ja ne mogu moja mila snaho, Mene žene u mahalu zovu." U to doba zaova na vrata. Progovara Hasan-aginica: „Zaovice, po Bogu sestrice! Donesi mi studene vodice, Ne bi li se čedom rastavila!" Progovara Hasan-age seka: „Ja ne mogu moja mila snaho, Mene cure na teferič zovu." Kad se opet vrata otvoriše, A na vrata Hasan-aga dogje. Progovara Hasan-aginica: . „Hasan-aga, iza gore sunce! Donesi mi studene vodice!" Kad to čuo aga Hasan-aga, Uze sude, pa ode na vodu; Zafatio studene vodice, Pa on ide svom bijelu dvoru. Kad je bio blizu dvora svoga, Susrete ga ostarjela majka: „Proli vodu, aga Hasan-aga! Ljuba ti je svijet mijenila, Mrtvo ti je čedo porodila, Zlatnih ruku i zlatna perčina!" Zabilježio: Ibrahim Dautović iz Bijeljine. L I S T A K. Književnost. Knjiga Boocadoro. Xeres de la Maraja. Zbirka pjesama 1898.—1899. Zagreb 1900. Ko želi čitati pjesme nježnije od čuvstva, a šarolikije od fantazije, neka nabavi knjigu Boccadoro. To nijesu pjesme, koje se svaki dan pojavljuju u književnosti maloga naroda. To je zbirka, koja i u većih naroda u decenijima ri­ jetko ugleda svjetlo. Pjesnik Xeres i nehote nas sjeća na turskoga pjesnika Fikreta, kao da su rasli na istom suncu, u isto vrijeme, pod uplivom istih prilika. Samo je razlika u tome, što hrvatska kritika ne poštuje Xeresa ni deseti dio, koliko turska Fikreta. Riješiti tu veliku zagonetku nije teško onome, ko pozna prilike i ukus jednoga i drugoga naroda. U Turskoj je probjen led za moderno, a u Hrvatskoj istom su mlagje sile počele probijati. Hoće li im trud ostati uzalud, to se sada ne da sigurno odrediti, jer je javno mnijenje �I 41 BEHAR podijeljeno u dva tabora. Što se tiče knjige Boccadoro ini slobodno njezinim protivnicima možemo doviknuti: ne da se sunce šakom začepiti, jer svjetlo, koje se iz tih pjesama prosipa, jako je tako, da svako oko na njemu zabliješti. Ko je gledao na pozornici Madame Fuller i njezin serpentinski ples u bajoslovnim bojama, koje zamamljuju ljudski vid, tome če slični sklad boja u istočnoj raskoši jednoga Harana ili jedne Semiramide sinuti u knjizi Boccadoro. I Ibnul-Mutez, taj gla­ soviti vladar iz dinastije Abasovića i pjesnik prirodnog i umjetnog sjaja, ostao bi zapanjen pred knjigom Bo­ ccadoro, gdje se grli ljubav s pjesmom u čarobnom skladii perzijske mašte, arapske djevičanske poezije i grčke prirodne umjetnosti. Mi je svima prijate­ ljima čiste, djevičanske poezije najtoplije preporu­ čujemo. Kad je naš „Behar" prije četiri mjeseca počeo izlaziti, mnogi su listovi, koji su nam u neposrednoj blizini ili inače goje neke simpatije prama nama, po­ zdravili „Behar", prikazali ga svojoj čitalačkoj pu­ blici i stupili u zamjenu s nama. Da se i mi odužimo kako treba za taj kolegijalni susret, evo uhvatismo priliku, da i mi njih u ovoj rubrici prikažemo, te ćemo i u buduće osvrnuti se prigodice naročito na poučne listove, kojim se i naš narod može da okoristi. A sad evo ih redom: „Bosnische PostM, list za politiku i narodno go­ spodarstvo, izlazi u Sarajevu dnevno osim nedjelje i praznika, kako se po naslovu vidi, na njemačkom je­ ziku već XVII. godinu. Cijena je listu za Bosnu i Her­ cegovinu i austro-ugarsku monarhiju na godina 24 K, za ostale zemlje 36 K godišnje. List izdaje Joh. Boft. Sctnarda, urednik Oscar Hirt, a štampa se u tiskari „Bosnische Post". „Bob uska Vila", list za zabavu, pouku i knji­ ževnost, izlazi u Sarajevu, XV. god., dva put u mje­ secu, ćirilicom, na dva tabaka. Cijena je listu 8 K na godinu, za gjake 6 K. Vlasnik i urednik lista jest Nikola T. Kašiković, a štampa se u štampariji Biste J. Savića i dr. Sadžaj zadnjeg (18) broja: PreosveŠteni Antonije, episkop i rektor kazanske duhovne akademije u Rusiji (sa slikom); Zimnje veće, (pjesma) od Puškina, ruskog pjesnika; U slobodi, igra iz dječijeg života (u Rusiji), napisala J. A. Ljapunova; Idila (pjesma), od barona Delviga, ruskog pjesnika; Jermolaj i mlinarica, pripovijetka (iz „Lovčevog Zapisnika"), od Turgenjeva, ruskog pisca, prevod; Sestra t braća, srpska narodna pjesma, prevedena s francuskog na ruski jezik, (preveo Puškin, ruski pjesnik), sravnjena s originalom; Marko Nesrećni i bogati Vasilije, ruska narodna priča, s ru­ skog preveo Jocić Lj. C. — Listak je u „Vili" obilat raznim bilješkama književnim i kulturnim: Ruski jezik u Austriji, Nova ruska crkva u Sv. Gori, Poklon cara Nikole Francuskoj, Rusija na pariškoj izložbi, Ruski gjaci u Pragu, Ruska mapa i ćirilica, Narodne knjiž­ nice u Rusiji, Ruski car i pariška izložba, Ruski arhe­ ološki institut u Carigradu, Žensko svenauHŠte (t. j. sve­ učilište) u Moskvi (u Rusiji), Industrijska Škola u Moskvi, Ruske učiteljske Škole u Sibiriji (u Rusiji), Spomenik ruskom caru u Sofiji, Grčke i slovenske ppvelje u Sv. Gori, Ukidanje progonstva u Sibiriji; Citule: Mitropolit Joanikije (u Rusiji), Leonid Nikolajević M aj krv, ruski naučenjak, V. Pavlović Vasiljev, ruski učenjak, Grof Muravjev, diplomata ruski, I. K. Ajvazovski, ruski slikar, Dr. Gj. Dimitrijević, advokat u Vel. Bečkereku. Ova zadnja bilješka je jedina od sviju bilježaka i članaka u ovom broju „Bos. Vile", što govori o čovjeku iz naroda, kom je posvećen ovaj list. No prevariće se, ko pomisli po dragim člancima i noti čama, da je ovo ruski list. „Bošnjak", list za politiku, pouku i zabavu, izlazi u Sarajevu, X. god., jedan put u hefti (sedmici) lati­ nicom, na čitavu tabaku. Cijena je „Bošnjaku" za Bosnu i Hercegovinu i austro-ugarsku monarhiju 5 for., gjacima u pola cijene. Urednik i vlasnik jest Jusuf beg Filipović, a štampa se u štampariji Riste J. Sa­ vića i dr. u Sarajevu. „Brankovo Kolo", za zabavu, pouku i književnost, izlazi u Srijemskim Karlovcima, god. VI., svakog če­ tvrtka, ćirilicom na dva tabaka u formi našeg lista. Cijena je listu za Austro-Ugarsku, Bosnu, Hercego­ vinu i Crnu Goru na god. 10 K, za sve ostale zemlje 14 K (dinara ili franaka). Vlasnik i urednik je Paja Marković-Adamov, a štampa se u Srpskoj manastirskoj štampariji u Sr. Karlovcima. Sadržaj zadnjeg (31. i 32. zajedno): Sedamdeset-godiŠnji rogjen-dan cara i kralja Franje Josipa I. (članak od uredništva); * * *, pjesma od A. Šantića; Od Lermontova (pjesma), preveo M.; Gjurgjijanska (pjesma), od A. Čavčavazde, preveo M.; Mrkunjić, pripovijetka, od Svet. Ćorovića (nastavak); Amalat-bek, pripovijetka, od A. A. Bestuževa, prevod, (nastavak); Pesnik Mistral, od Dante-a, s franc. preveo M. Nikol ć ; Zlatna zvezda, od Benedek Elek-a, pripo­ vijetka, s magjarskog preveo Gj. Žokić; Cvijeta Zuzt *J*va i Dominko Zlatarić, listak iz dubrovačke knji­ ževnosti, napisao D. A. Kivaljević (nastavak); Prilog pitanju o istorijskom pozivu ruskoga naroda, piše V.. Zavitnjević; K dodatku *malog osvrta< g. M. Mediča, piše Savo P. Vuletić; Pravci hrvatskog realizma, od M. Marjanovića; Ivan Ivanović-Kozlov, piše Drag. Popović. U „Kovčežiću", kako „Brankovo Kolo" zove svoj listak ima bilježaka kulturnih i književnih: Ogled francuske bibliografije o Srbima i Hrvatima, za tim se prikazuju zbirke pjesama Čuvstva i poleti, od N. Ostojića i Suze i osmjesi, od I. K. Ostojića; Renesansa od Srepela, što je izdala Matica Hrvatska; Zapisi Andrije Milčinovića, pričice; Ruska rasprava o litera­ turi Srba i Hrvata i još neke knjige i novine, za tim piše prilikom 25-godišnjice češke „Matice Školske" u Pragu i t. d. „Budućnost", list za prosvjetne i materijalne inte­ rese, izlazi u Vršcu svake nedjelje, ćirilicom na čitavu tabaku. Cijena mu je za Austi'o-Ugarsku, Bosnu i Her­ cegovinu 8K, za ostale zemlje 10 K na godinu, a za ratare samo 4K . Vlasnik i urednik Sava Vezenković. Kulturne bilješke. Dvadesetipet-gcdlšnjlca Sultanova. Narodi prostra­ nog turskog carstva danas provode rijetko veselje; danas se uprav navršuje ravno dvadeset i pet godina, kako je na tursko prijostolje, na taht slavnih AlOsmana zasio sadanji sultan i vladar Abdul-Hamid II., dičan potomak stare i slavne vladarske loze Osmanove, što se proteže kroz punih šest vjekova. Narodi turske carevine od vajkada su ljubili i pošti­ vali svoje vladare uprav sinovskom odanosti, pa kako sve, tako i sadanjeg sultana Abdul-Hamida. Dvadeset i pet godina on vlada i upravlja turskim carstvom mudro i razborito u pravcu i duhu kako i vrijeme nje­ govo iziskuje. Kroz cijelo vrijeme njegove mudre vla­ davine njemu bijaše pred očima narod i podanici nje­ �BEHAR ------------------------------------------ ----------- _ _ ^ 1 42 govi, kako je i vrijeme iziskivalo, oni je svu svoju brigu uložio gotovo satno u odgoj i naobrazbu naroda turskog. Mnogobrojni zavodi niži i viši svjedokom su njegove iskrene želje, daj se narod turski intelektualno digne i održi spram drugih modernih naroda. Osim toga nastojeći, kako je sam miroljubiv, svaki zaplet mirom riješiti, štedio je vazda snagu svog naroda, a gdje iskala čast i ponos i slavu tursku znao obraniti, stekao je on kod svojih naroda neizmjerno štovanje i ljubav. — Svaka se godišnjica sultanova proslavi u prostranoj turskoj carevini s osobitim veseljem sa to­ plim željama, da ga Bog i nadalje uzdrži na prijestolju svojih djedova; no ove godine činile su se izvanredne pripreme širom cijele carevine, da se veselje prilikom navršenja 25 godina njegove vladavine što dostojnije provede. Osim toga sav je narod turski kao i sam dvor ustao, da se pri ovom rijetkom veselju mnogom kulturnom i humanitarnom zavodu i poduzeću udari temelj. Turski listovi već od nekoliko dana puni su tih vijesti. Tu se dovršuje nova džamija, te će se otvoriti na sam dan, kad se navrši 25 godina sulta­ nova vladanja, ovdje se otvara novi mekteb, ondje podiže česma, onamo bolnica, negdje sirotište, novi putovi, vodovodi, razni internati, a svega je tog uprav bezbroj u prostranoj carevini. Od svega toga tri su ovaka kulturna poduzeća ponajvažnija, a to je gradnja željeznice ,u Jemen, koja se dovodi u svezu s ovom proslavom, za tim reorganizacije turske mornarice, te otvorenje sveučilišta u Carigradu. Osim toga šire se glasovi o manifestu, što će ga sultan izdati na sam taj dan, a što se drži najvećom tajnom do sada. Taj manifest da će iznenaditi sve narode i podanike Turske, a ujedno uvjeriti o velikoj milosti sultanovoj prama svojim narodima. Najnovija irada Njeg. Veličanstva Sultana odnosi se na novo ustrojeno carsko sveučilište (Darul-fununi šahane.) Koliko se vidi iz pravila i programa preda­ van ja, to ne će biti sveučilište, kakova su u gv već neka .vrsta visoke škole, na kojoj će se preda?'.' više nauke, i to po prilici biće dva fakulteta teolnžS i filozofski; dakako sve u manjemu. Iz škola, k ■ odgovaraju u pravom smislu riječi našim nižim mnazijama primaće se absolventi na tu višu škol* gdje će slušati realne znanosti, povjest literature ialau^’ ske i francuske, za tijem psihologiju, logiku, opći ze mljopis i zemljopis osmanske carevine, arheologiju * pedagogiju. To su svi predmeti, koji će se predavati na toj višoj školi sad za sad, a u buduće se obećaje da će se program prema potrebi proširivati. Teolozima ne trebaju nikakve svjedočbe, oni će se primati na usnovi prijamnoga ispita. Absolventi mekteba: Mulćije Sultanije, trgovačke škole i svih idadija imadu prven­ stvo, da se prime na oba fakulteta. Svaki je početak težak — stara je riječ; za to se i toj visokoj školi mora kroz prste gledati. Nas naročito veseli, što se jedan put došlo i u islamskom svijetu do uvigjavnosti, da se viša važnost polaže na teološke znanosti (ulemi dinijje), jer stari sistem obuke u medresama nije odgovarao svojoj svrsi. Na toj visokoj školi predavače se megju ostalim s posebne stolice tarihi-dini-islam (povjest islamske vjere), o kome učenici staroga sistema nemaju ni pojma, jer im ne zapada vremena od mantika i meauije. — Kako javlja „Moniteur orientale" na 31. augusta t. j. na dan 25-godišnjice care^anja Njeg. Veličanstva sultan Abdul-Hamida II. otvo* riče se svečano predavanja na carskom sveučilištu, i to na teološkom fakultetu s predavanjem o islamu. Na istome sveučilištu dnevno će se držati dva do tri predavanja, koja će moći posjećati takogje činovnici pod imenom „Sami" (slušatelj). Ime profesora, koji će stvoriti predavanja na novoj univerzi ne spominje se, što bi trebalo svakako napomenuti, jer je to važna kulturna pojava. Sad za sad biće sveučilište u zgradi Mektebi-mulćijje, koja će se na rečeni dan sjajno okititi lijepim slikama i znakovima turske države. m Kćerka bega Ljubovića. oletio siv zelen sokole, Iz Stambola na Hercegovinu, Bijel ferman pod krilima nosi, Na koljeno begu Ljuboviću. Ferman uči beže Ljuboviću, Ferman uči, grozne suze lije. Pitala ga šćerca Umihana: „Što je tebi, moj promili babo, Što proljevaš suze od očiju?" Progovara beže Ljuboviću: „Ne pitaj me, šćerko Umihana, Car me zove na carevu vojsku, A ja hrono, vojevat’ ne mogu. Nemam brata, nemam ni bratića, Nemam seko, nemam ni sestrića, A ne imam muškoga evlada, Da ga pošljem na carevu vojsku." Onda njemu Šćerka besjedila: „A Boga ti, moj promili babo, H ajd’ otiđi u novu čaršiju, Porezi mi junačke haljine, I daj meni slugu Ibrahima, I daj meni doru od mejdana, I daj meni hiljadu dukata, Ja ću ići na carevu vojsku." To je babo jedva dočekao. Od zemlje je na noge skočio, Pa on ode u novu ćaršiju. Poreza joj junačke haljine, I dade joj slugu Ibrahima, I dade joj doru od mejdana, I dade joj hiljadu dukata. Opremi se lijepa djevojka, Ona pogje na carevu vojsku, Sa svojijem slugom Ibrahimom. L ’jepo ime sebi nađjevala, �43 BEHAR L ’jepo ime Šan-beg Dizdaraga. Bćad je došla na carevu vojsku, Svaki aga sebi čador penje, A Ibrahim sebi i Šan begu. Svaki aga pod svoj čador igje, A Šan beg se po ordiji šeće, Sva se za njim ordija okreće, A najviše Mujo careviću. Progovara Mujo careviću: ,,A tako mi Boga jedinoga, Ja ću poznat’ lice Šan begovo," Kad u jutru jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, P 'sla Mujo dva labka tatara, Pa je njima ’vako govorio: „Hajte zovte Šan beg Dizdaragu Da s* bacimo kamena s ramena." I odoše dva lahka tatara, Do čadora Šan beg Dizdarage, Pa govore dva labka tatara: „Hajde ustaj, Šan beg Dizdaraga Tebe zove Mujo careviću, Da s’ bacite kamena s ramena." Opremi se Šan beg Dizdaraga, I on ide Muji careviću. Kad je Šan beg Muji dolazio, Sve se age tuđe iskupile, Bacaju se kamena s ramena, Kada dogje Šan beg Dizdaraga, Jednom baci, svima im dobaci, Drugom baci, svima im prebaci, Više im se ni bacati ne će. Svaki aga pod svoj čador igje, A Šan beg se po ordiji šeće. Sva se za njim ordija okreće, A najviše Mujo careviću, Progovara Mujo careviću: „Ah tako mi dina i imana, Ja ću poznat’ lice šan begovo!“ Kad u jutru jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, Posla Mujo dva lahka tatara. Pa je njima ’vako govorio: „Hajte zovte Šan beg Dizdaragu, Da skočimo skoka iz ćusteka." 1 odoše dva lahka tatara, Do čadora Šan beg Dizdarage, Pa govore dva lahka tatara: „Hajde ustaj, Šan beg Dizdaraga, Tebe zove Mujo careviću, Da skočite skoka iz ćusteka." Opremi se Šan beg Dizdaraga, I on ode Muji careviću, Kad je Šan beg Muji dolazio, Sve se age tuđe iskupile, Pa se skaču skoka iz ćusteka. Kada dogje Šan beg Dizdaraga, Jednom skoči, svima im doskoči, Drugom skoči, svima im preskoči, Više im se ni skakati ne će. Svaki aga pad svoj čador igje, A Šan beg se po ordiji šeće, Sva se za njim ordija okreće, A najviše Mujo careviću. Progovara Mujo careviću: „Ah tako mi posta ramazana, Ja ću poznat’ lice Šan begovo." Kad u jutru jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, Posla Mujo dva lahka tatara, Pa je njima ’vako govorio: „Hajte zovte Šan beg Dizdaragu, Da igjemo u vruće hamame." I odoše dva lahka tatara, Do čadora Šan beg Dizdarage, Pa govore dva lahka tatara: „Hajde ustaj, Šan beg Dizdaraga, Tebe zove Mujo careviću, Da igjete u vruće hamame." Govorio Šan beg Dizdaraga, Govorio svome vjernom slugi: „Pobratime, sluga Ibrahime, Nemoj mene prokazati mladu, Kad unigjem u vruće hamame, Kad ja počnem kovče raspinjati, Ti izagji pred vruće hamame, Pa zaviči iz grla bijela, Ko je ovdje Šan beg Dizdaraga, Umrli mu i otac i majka, Eno knjiga po ordiji traži. Pa on ode u vruće hamame, Kad je sio kovče raspinjati, Pred hamamom neko zavikao: „Ko je ovdje Šan beg Dizdaraga? Umrli mu i otac i majka, Eno knjiga po ordiji traži." Kad to čuo Šan beg Dizdaraga, Odmah skoči na noge lagane, Pa izagje pred vruće hamame, Pa uzjaha doru od mćjđana, Pa se mahnu preko polja ravna, Kano zv’jezda preko vedra neba. Za njom trči Mujo careviću. Obazre se Umihana mlada. Kada' vidje carevića Muju, L’jepo skida srmali kalpaka, A prosiplje sitne pletenice, A na čudo Muje carevića, Baš na čudo i velike jade. Kad to vidje Mujo careviću, Plesnuo se rukom po koljenu: „A vaj meni do Boga miloga, �BEHAR 44 Varaše me Turci i kauri, Niko mene'prevarit’ ne može, Osim jedna Ljubovića šćerka, A na ime Umihana mlada. Kad to začu Ljubovića šćerka, Udarila doru vilenoga, Potjerala brdu i dolini, Muslimani, a ne muhamedanci! Jedan ' nogome od čitatelja „Behara" biti će za­ čudan naslov ovoga članka, a kad još reknem da je naziv ,,muhameđanac“ čak jfc i uvredljiv za muslimana, onda će me tek poprieko pogledati. Ali polako, prija­ telju i druže, da se razumijemo! Istina Bog u nas su se rieči „muhamedanac, „muhamedanski" tako udomile i uobi­ čajile, da više nitko i ne misli na njihovo značenje, a kamo li, da bi išao iztraživati, odkuđa do­ laze i da li sbilja označuju onaj pojam i onu misao, koju mi time boćemo da istaknemo i naglasimo. Istina je takodjer i to, da smo mi privikli tomu nazivu: tako nas prozvali, i mi se sami tako zovemo i — nikom ništa. Ali ako izpitamo i dobro uočimo početak i historički razvitak ovoga nazivlja, odmah ćemo se uvjeriti da rieč „muhameđanac", muhamedanski" ni po svome etimološkome značenju ni po svojoj prvobitnoj uporabi, podništo ne označuju čovjeka, koji vjeruje i izpovieda Islam. Naprotiv taj je naziv uvredljiv te je zapravo blasph'emija rabiti naziv „muhamedanac" mjesto mu­ sliman. — A sad da vidimo kako je došlo do toga nazivlja i kako se je razvilo. Kada je po božijoj volji, arabski genij preporodjen islamskim naukom, izišao iz svoga uzahnoga kruga, Arabskoga poluotoka, kada je svjetlo Islama obasjalo i razsvietlilo zamračene krajeve Azije i Afrike, — mjesto podivljalog puka, pokazao se je kulturan, radin, uljudan i prosviećen narod, mjesto poganskih potleušica, počeli se dizati velebni.hramovi — remek djela islamskog genija; mjesto krvi i pokolja, procvala ljubav i milosrdje; mjesto strasti i živinskoga nagona, zavladao zakon, razum i srdce: — prvi uspjesi is­ lamske civilizacije. Nego, ovaj silni i blagotvorni uspjeh islamske nauke, čini se da je u velike zabrinuo njegove nepri­ jatelje, — „glavne stupove sređovjekovnog mračnjačtva," — kako veli Draper — te su odmah odpočeli navale na njega, prikazujući ga u najcrnijim bojama, jer — „kano sinovi mraka i tmine, bojali su se s v jetla"............ „I doista, piše Hađriani I Ka svojemu dragom zavičaju> Pravo zdravo u Hercegovinu. Davno bilo, moja braćo draga, Davno bilo, sad se spominjalo, Kano dobar danak u godini. Iz zbirke: Fehima H. Baščauševića. Poslanik, a ne prorok i propheta! p r e d i o g. Relandi, nema vjere na svietu, koja bi bila tako zlo tumačena od njezinih neprijatelja i koja bi bila izvrg. nuta tolikim porugam i mržnji svieta, kao baš Islam1)" U prvim navalama nastoji Be prikazati Arabe (musli­ mane) kano neznabošce i krivovjerce, koji obožavaju razne predmete i prirodne pojave, pripisujući im bo­ žanska svojstva, te su se čak ti neprijatelji Islama, po­ brinuli za imena tih božanstva, koji se zovu: Apollin, Tervagant, Noiron, Venus, Astarte, Uranion, Baraton, Marg ot. Šaha, Merva, a najglavniji „bog" (haša, sume haša!) da je Mahom. Ove izmišljoštine i pogrde na Islam naročito su se umnožale početkom dvanaestoga stoljeća, je r kako veli Voltaire — „u vrieme križarskih ratova bilo je više byzantinskih kaludjera, koji su pi­ sali protiv Islama, nego li Janičara u turskoj vojsci." I sbilja razdoblje križarskih vojna, ,,le cycle de la croisade" može se nazvati stoljećem ratnih i literarnih navala na Islam. Dok su križari u nebrojenim četama hrlili prama Istoku, dotle su razni ,,trouvere“-isvojim epo­ pejama fanatizovali i jarili svjetinu protiv Islama, prikazajući ga u najcrnijim slikama. Već u prvoj pjesmi toga vremena ,,Le chevalier au Cygne" spominje se kako mati jerusalemskoga emira pita i moli idola Mahoma, koji joj proriče dolazak k rižara: ,,L a m ire Corboranat rerin de pasmoiaon; Par m atin ae leva, moult reclaim e M ahom, Margot et Appollin, Jupiter et Noiron . . . . “ U drugoj se pjesmi razgovara arabskim emirom, te mu predbacuje, muslimani) bezvjerci, da ne vjeruju kao životinje i- da im je „bog" idol je zaludio: vodja križara sa da su oni (Arapi, u Boga, da žive Mohamet, koji ih Vous n'avez point đe D ieu, come biestes viv ez; Ordenanche ne foi en rien ne m aintenez, Fora que de Mahomet qui voua a aaotea.1) A kad iza toga susretne četu konjanika, vodja križara htijući saznati, jesu li to kršćani ili muhame­ danci („adorateurs de Mahomet"), pita ih da li vjeruju u Boga velikoga ili u idola Mahoma i Apollina: �I BEHAR *Va? quel gena estes vos? crćea en Dieu 1« grand; Oa crdes Apollin. Mahom et Tarragantf1) A kad emir muslomana pane ranjen od križara, digne se na koljena i moli za pomoć idola Mahometa: „Quant liroi Sacamanasroit b’ oreille perdue, A hante Toix s’eacrie: Mahomet sire, aiue!*] Nema sumnje da se je time htjelo zaniekati Islamu značaj revulacije, a Alejhi-selamu božije poslanstvo, i muslimane prikazati kao idolatre. Da stvar bude lakše išla, izmislili su cielu pripoviest 0 postanku „muhameđanstva44 i nekom popu Sergiusu. Ludophe de Sudheim u svome izvješću ,,De itinere Terre Sancte44 piše o toj ludoj i proračunanoj izmišljotini na dugo i široko. Mi ćemo navesti samo neke odlomke iz te promišljene bajke jedno radi toga, da ukriepimo našu tvrdnju, a drugo da se vidi, kako su bili ograničeni i zamrzli mozgovi evropejskih pisaca srednjega vieka. U poglavju ,,De Saracenis44 pripovieda Sudheim, „kako je vrag godine 620. posijao medj u Saracenima (Arapima) heresu muhamedanstva> 1 zato se potomci Ismaila više ne zovu Saraceni nego muhamedanci (adoratores Mahometi) po nekome pro­ roku Magometu, koji ih je zaveo: . . . ,,quid u*ique non sunt, sed magis vocandi sunt Magumete a profano quodam Magumeto per quem sunt decepti44. -------Da je Magumet mogao uspjeti i Saracene zavesti „kriv je pop benediktinskog reda po imenu Sergius, koj' je za osvetu rimskome dvoru našao nekakvu neznalicu Magometa i nagovorio ga, da se izdaje za proroka, naučiv ga prije toga nešto iz starog i novog Zavjeta44. U tu je svrhu Sergius*4 izvježbao gladju jednoga goluba, koji bi svaki dan, kad bi se svjetina skupila oko Magumeta, doletio na desno rame Magumeta i u njegovu desnom uhu kljunom tražio zrnje žita, što bi ga Ma­ gumet prije toga metnuo, a tada bi Sergius počeo pripoviedati okupljenoj svjetini, da je to prorok, kojemu Bog šalje angjela u obliku goluba, da mu priopći nje­ gove želje, što je divlja svjetina i vjerovala;**------et cum esset Magumetus in medio populi, ecce! dimisit columbam, quo mox volavit fame urgente super scapulam Magumeti, in auricula grana querens. *) „Ova lukava spletka44, veli Sudheim, „po cielom svietu je pronila glas Magumeta i ljudi su hrlili sa svih strana i priznavali ga za svoga proroka, a Sergius je međjutim prevario neku bogatu udovicu Kandugagju (Hatidža?!) i vjenčao je za Magumeta, i tako su nasiljem i lukav­ stvom zavladali svietom44; . . . tune Sergius suasit ducisse . Arabie nomine Candugagii que erat vidua, ut ipsum. susciperet maritum, quo facto ipse per potentiam et dolum 'totum šibi populum subjugavit *) Za tim isti pisac pripovieda o postanku knjige *Alteriam (Kur-an\t) koju „muhamedovci44 za sveto pismo -drže: „tu bezbožnu knjigu zvanu *Alterian« smislio je i diktirao Sergius, a Magumet ju je pisao, 45 jer on je inače bio neznalica i nije ništa razumio44, . . . post hec precepit prophanas leges condere et librum quem vocant Atterianum componere, quem Sergius dic*avit et Magumeto ascripsit, qui omnino litteras ignoravit*). Sudheim završuje svoj izvještaj sa mrću Magometa i veli: „Pošto je tako Magomet vladao u Ara­ biji sedam godina i budući je trpio od padavice, otrovala ga je njegova žena i upravo, kada se je po obi­ čaju nalazio sam u pustinji, otrov je djelovao, te su ga tu pojeli vukovi i divlje životinje ostaviv mu samo podrpane haljine4* ; -------. . . de morte Magumeti sciendum, quod vij annis in Arabia dominatus fuit et cum esset epilepticus et sordidus, a propria uzore intoaicatus fuit; de quo veneno, cum esset solus in deserto, sicut sepe facere consuevit, solus cedidit, et periit; —. cujus corpus a lupiš et bestiis devoratum fuit, . . . — quod potuit. religi de reliquiis que lupi reliquerunt, nilq'ue inventuip fuit nisi vestes *) — I ova ludost o popu Serigiju za evropski sviet postala je donekle „poviestnom“ (? !) činjenicom, te se još i danas taj nesmisan opetuje, pa čak i u školskim knjigama uz male pre­ inake. Čudnovato da se baš oni, koji bi htjeli da budu nosioci i pioniri kulture i modernog duha, još ne mogu da otresu sredovječnog fanatizma i barbarskih navika! I pošto je dakle taj Magumet tako nesretno za­ glavio —•. piše drugi „kroničar44, Saraceni (muhame­ danci) Su počeli graditi njegovu priliku (kip) od zlata, srebra, drveta i zemlje te ju postavljati po mošejama i njemu se klanjati kao Bogu (haša većela!) Mahomu. Za to se po svim muhamedanskim hramovima nalaze takovi kipovi i razne prilike, koje predstavljaju Magu­ meta; za to je i Tankred Sicilijanski, kad su križari osvojili Jerusolim, prvi poletio u glavni hram (džamiju) „muhamedanaca44, ,,i tamo sav prestravljen nadje na uzvišenom mjestu srebreni kip idola Muhameda44: — Patefacto itaque templo, ille (Tancređus) ingressus, ecce videt simulacrum argenteum Mahumeth. quod erat fusile, stans in ezeelso throno. *) „Ne da se opisati, veli „kronika44 taj užas i „pobožni44 gnjev Tankreda Sicili­ janskoga, kada je na visokom tronu mjesto Krista našao idola Mahumeta i sav uzbiesnjen zaviče: „Ergo non est hic Christus, sed est pravu« Machumeth, pristinus Antichristus44. *) — A malo da nije poludio siromašni Tankred, hodajući po hramu i videći na sve.strane razne kipove idola Magumeta, te razne posude od srebra i zlata, posvećene službi toga idola: — Reperinntur et ibi quingentae caldariae de argento diversao quantitatis, que ad officium Machumeth deputatae fuerant. *) U jednoj „kronici44 pak iz desetoga stoljeća ■) či­ tamo, kako vojnici Karla Velikoga nisu mogli porušiti kip idola Mahometa, jer ima čudotvornu moć. ,.Svaki kršćanin, koji se primakne, ovome idolu, odmah na mjestu ostane mrtav, dočim Saraceni (muhamedanci) idu njemu, mole ga i klanjaju mu se i ništa im ne bude44: — quant alcun crestien s’approche de la dicte �BEHAR 46 statue magique, ii pćrit incontinant, mais quant alcun des Sarrazins va en celluy lieu pour adorer et deprier le dict Mahomet, ii s’en retourne sans auculne lesion et blesure.3) I tako se počelo muslimane nazivati »adoratores Makutnetii, >adorateur de Mahumete., adoratort dt Maomettoe, to jest obožavatelji Muhameda, „muhameđanci", ljudi, koji obožavaju Muhameda, a sve je to smjeralo na to, kako smo gore napomenuli, da se Islamu zani-, eka značaj božije objave, Alejhiselamu božije poslan­ stvo i da se Islam prikaže kao jedna iđolotrijska sekta. To je u kratko historički razvitak toga nazivlja. Uzmemo li pak rieč „muhamedanac" samu za sebe, gramatikalno, i tako vidimo, da ona podnipošto nemože označivati onaj pojam, što ga sadržaje rieč Islam. Nu kad svega toga ne bi ni bilo, ipak naziv „muhameđanac“ ne bi se smio rabiti, jer ta rieč u tome smislu nedolazi nigdje: ni u Kur-anu (az. š.), ni hadisu niti ma u kojoj islamskoj teoložkoj knjizi. Osim toga valjda nema ni muslimana nigdje na svietu, koji bi sebe na­ zivali „muhamedancima", osim mi u B^sni i Herce­ govini. U Kur-anu, hadisu i svim fikuh ćitabima spo­ minje se samo Islam, musliin, a to je jedino mjero­ davno i izpravno. Musliman *) dolazi od arabske rieči Islam, a to pnači: podpuno i neograničeno sljubljehje, posluh, resignacija svega onoga, sto je Bog po svome Poslaniku ljudstvu objavio. Imami Azam r. al Islam definira ovako : El-Islamu : huve-el-teslimu vel-inkijaduli evami rilahi teala. #) Dakle hoćemo li se držati Kur-ana, hadisa i fikuh ćitaba, mi se moramo zvati i nazivati mu­ slimani, a podnipošto i ni u kojem slučaju „muha­ medanci". Ništa nije manja uvreda i blasphemija zvati Mu­ hamed alejhiselama „prorokom" ili „profetom**. Sama rieč prorok ili profeta dolazi od grčke rieči. (rcpo<p<2v) proricati, proreći, nešto unapried predkazati. I ovaj je naziv nastao na isti način i sa istom proračunatom svrhom kao i „muhamedovac". I ovim se hoće, da poreče božije poslanstvo Alejhiselamu. Muhamed al. sel. nije nikakav „prorok" ili .orofeta,. or nije ništa proricao ili nagadjao, nego je božiji poslanik, koji je po Bogu uoblašćen i poslan, da svietu objavi — spas, I vjeru Islama. — On nije „prorok" nego božiji poslanik jer ga tako zove i Kur-ani a. š., jer je njegovo poslanstvo na zemlji bilo čisto božije poslanstvo, on je vršio boži‘ volju i zapovied i prema božijoj volji naučao bož’*’ nauk. Kur-an njega zove Resul (Poslanik) ili Mustafa (odabranik) a to je upravo antipod od prorok ili profeta jer dok prorok znači čovjeka, koji nešto nagadja i proriče, dotle je Resulova definicija posve nešto drug0 Resul naime znači: Redzulun bease hullahu teala Uel halki bi tebligi ma evhahu ilejhi-bi šeriatin kadise ti* 9, to jest čovjek, kojega je Bog poslao da svietu priobći boHje objave o novoj vjeri. Tako je to pravo i po šerijatu, s toga bi moj predlog bio: 1. Da sve domaće i vanjske novine rabe naziv Musliman, muslimanski, mjesto „muhamedanac*, i „mu. hamedanski". 2. Da isto tako mjesto ,',prorok" i „profeta" rabe naziv b. poslanik, ili Muhamed r. (Resululah) ili Mu­ hamed al. sel. ili pak samo Alejhiselam. — Tako je po našem zakonu i po propisima naše vjere, pak prema onoj: suum cuique 1 *) H adrian i Relandi: „De religione 1705. godine; pr. CXXH. M oham m edica“, Utrecht Guillaume I X ., comte de Poitiers : Le Chćtifr." ») L a conquete de J iru salem ; Chant. I. Vers. 236 i sliedeći. V L a conquete de Jirusalem \ Chant Vers. V. 5306 i dalje. 4) L. c. l) Ibidem. *) 8) *) ‘) Op. cit. Ibidem. „Historia peregrinorum euntium Jenisalvm am .“ Ibidem. () Na istom mjesta. *) ,,Chroniqne da faux Turnin". ■) L. č *). Prvobitno muSlim (ismi fail) ali radi duha. jezika (Siveilisan) upotrebljuje se musliman kao neka vrsta ulemi g jin sa , obća im enica koju su Persijanci prvi podali rabiti. *) Im am i A tom : „Fikhiećber“, komentar E b i Munteha, s’tr. 23. 4) Ista ova definicija je i za im enicu N M , samo treba odbaciti zadnju izreku „bi ieriatin hadisetin". D akle je m egju Besu! i Nebi umumi-hususi mutlak. Mostar, 3. septembra 1900. Osm&n Nari Hađžić. Male priče i dosjetke. Svak o svom zanatu I Krojač Ljudevita XIV. uljegne jednoga dana kralju i podnese mu jednu cijelu osnovu o preuregjenju države i ^državnoga ustava. Kralj primi osnovu od krojača a da hi najmanje ne pokaza kakva začu- gjenja. I dok je krojač čekao odgovor ili pohvalu, kralj dozva slugu i reče m u:' — Zovni mi moga ministra, da mi uzme mjeru za odijelo, jer evo gospodin krojač hoće da kroji ustav državi. Krojač ožme ramenima i pobere se. �BEHAR I Tko ne ljubi svoju djecu — nije za državnika! 47 Čednost Ndtko tražio od Imami Ebu Jusufa r. a., da mu Emirul-Muminin, Omer-el-Faruk ležao je jednoga razjasni jednu fikuhsku meselu (pravno pitanje). Ebu dana u svojoj sobi, a oko njega se igralo njegovo Jusuf mu na to odgovorio, da tog pitanja ne zna. „Pa kako ti onda možeš uzimati tolike novce iz dvoje dječice. Na jednom se djeca potjeraju i oboje se uspenje otcu na prsa i trbuh i tako se počnu ruči­ bejtul-mala (državne blagajne)?- upita ga ovaj. Ebu cama tući. U isti mab uljegne u sobu jedan od h. Jusuf mu na to odgovori: „Oni novci, što ih uzimam, Omerovih državnika i sav usupljen stane na sred sobe : to je plaća za ono što znam; a kad bih naplaćivao — Ja Emirel-Muminin, kako možeš dozvoliti, da sve ono, što ne znam, onda ne bi u državnoj blagajni djeca po tebi, caru svib Muslomana, gaze? ni jedna para ostala." *) — 0 ! — u čudu će h. Omer — a šta ti radiš Ljubav prama b ližn jem u sa svojom djecom? — Kad ja dogjem kući, moja djeca ne smiju ni Kad je sa svoje pravednosti poznati endoloski prosloviti, sve mora tiho i mirno biti. — Odvrati on. valija Akabe ibni Hadždžil-Kajš, kojeg je onamo po­ — Moj dragi, kad si ti tako opor sa svojom slao oko 120. g. p. H. Halifa Hešam Omejević, po svom rogjenom djecom, ja kako ćeš, kao državnik, biti sa običaju jedne noći obilazio kordovske ulice, čuje gdje mojom braćom Muslimanima i podanicima; ti niesi za se u jednom dućanu kuje gvožgje. Htijući se raspitati: državnika! I h. Omer ga otpusti iz službe*) čemu taj posao tako u nevrijeme, unigje u dućan. Po­ Ezop i putnik. Glasoviti bajoslovac Ezop', idući iz grada susretne nekoga putnika, koji ga upita: — Koliko ima odavle do u varoš? — Pogji! odvrati Ezop. Putnik ga malko pogleda i opet ponovi pitanje, na što mu Ezop odvrati isto. Putnik misleći, da ima posla sa mahnitim čovjekom, nastavi svoj put. Kad je malo poodmaknuo, Ezc zaviče za njim: — Hej, čuj, dva sahata ! Putniku je tek sad cijelo Ezopovo ponašanje bilo začudno, te se povrati i upita ga, za što mu to odmah nije kazao. — Ama dobar čovječe, kako sam ti mogao kazati dok ne vidim kako koračaš ? — Odvrati Ezop i nastavi svoj put. Majmunova osveta. « slije pozdrava raspreo se megju njim i kovačem ovakav razgovor: Valija: „Dali je to potreba ili pohlepa, što te sili, da ovako u nevrijeme radiš?- Kovač: „Go­ spodaru, nije ni jedno ni drugo, nego radim za jednog nesretnika, koji mi nije suvjerenik, ali mi je suple­ menik.1' Valija: „Ko je taj nesretnik ?Kovač: „To je jedan siromašan krojač imenom Džuza, vlasnik ovog dućana uza me. On mora svojim trudom uzdržavati sedmero nejake dječice i ženu, a evo dvadeset dana, kako leži bolestan. S toga ja mimo svoj običaj ustajem dva sahata ranije, a liježem dva sahata kasnije i što zaradim za ta četiri sahata, po­ klanjam njima za uzdržavanje. Da imam i što više, podijelio bih s njima, ali i ja sam siromah." Valija: „Vrlo dobro ! a hoće li Ti poslije ovaj terzija te novce, što mu ih sada daješ, povratiti ?“ Kovač: „Gospodaru, ja ovo- radim u Božije ime, pa s toga ne očekujem za ovu moju pripomoć plaće ni od kog drugog, osim opet od Boga.Valija: (izvadivši kesu dukata): „Onda neka Ti ovo bude nagrada za Tvoju požrtvovnost, kojom si uzvisio čast Islama prema jednom siromašnom kršća­ ninu.Kovač: „Ako dozvolite, da u ime našeg gospodara dadem polovicu onom nesretniku, ne bi li čim prije ozdravio.- U jednom narodnom vrtu u Londonu bio je smješten afrikanski majmun, s kojim se je dokolno općinstvo jako rado zabavljalo. Nu neki gentillemen imao je tu zlu navadu, da je majmuna znao rasrditi tako silno, te bi jadna životinjica sve skikutala od muke. Jednoga ljetnog dana, kad se je gentillemen primicao šav u bjelini, majmun brže bolje prevali svoju posudicu vode i od praha zamieša blato, uze punu šaku blata, sakrije je za se i onako mirno i lukavo stane proma­ trati došljka. Gentillemen po običaju prikuči se Valija: (izvadivši drugu kesu) „Ne, to je bila kafšzu i počne majmuna dražiti, na što ovaj svom brziAem i takovom vještinom baci na svoga pro­ nagrada Tebi za tvoju požrtvovnost, a ovo je njemu tivnika blato, da ga je od cipela do šešira poprskao. potpora iz državne blagajne (bejtul-mala).Svijet prasne u smijeh, a majmun stane pleskati šapama od vešelja da je prevario „svog inteligentnijeg brata".. . *) Ova je dosjetka izafila u proilom broju „Behara- , i Vamik je pripisao Devalu, a ja je nagjoh zabilježenu, da je je rekao Ebu Upaljetkovao: Vamik. Jusuf, koji je 10 vjekova prije Devala živio. Ja je zabilježih samo za *) Otu mi je crtica pridao dobar poznavalac isto dne literature’ t« bi mogao, kad bi htio, mnogo ovako liepo zrnce prenleti za nai ,Behar" to, da se zna, da ju je prvi rekao Ebu Jusuf i da se zna, da je nikla u islama. Makar to bila i sitnica, ne treba, da puStamo dru­ gomu Sto je nase-islamsko. �u smrti je ljepota svijeta. Halifa Mansur razgovarajući jednog dana sa svojim vezirom Rebiom o prolaznosti svijeta, reče megju ostalim: „Da nije smrti, kako bi bio lijep ovaj sv ijet!“ Rebi mu na to odgovori: rovori: „Prava ljepota ovog 8vij uprav je zbog smrti, jer da nije nje, ne bi Se Veličanstvo nikad dovinulo svog uzvišenog mjesta “ Sabrao Fehim Spaho. Iz narodne frazeologije. 1. Zalud deblo, kad je zeblo, — veli se, kada 6. I patka odbije leda, koliko moše prošdrijeti t. j. ne čini ništa preko mjere. mlagji nadjača starijeg. 2. Sto vrljika može danas jedan čovjek zatvoriti 7. Biće ti miŠija rupa Živkovo polje, — tim se a jednih usta ne može, — veli se onda, kada ko Sto dira ironički onaj, koji se nečega plaši, pa mora bježati sad izgovori, a domalo se onaj glas na daleko razigje. 8. Ko jaH , ta j kvaĆi, — t. j. jači će uvijek nađi 3. Nikad mu jake (ili dvije jake) za vratom, — jačati. 9. Ne guli kore, da ne bude gore, — veli se onda veli se onom Čovjeku, koji sve svoje dobro potroši, a kada se dvojica pobiju, pa i treći doleti i počne nena njemu se ne vidi. 4. Šljeme, pritislo mu tjeme, — reknu za mladića jačega tući. U drugom opet slučaju znači to: ne diraj u nešto ili ne govori o nečem, mjesto bolje, učinićeš gore. koji ostane iza roditelja, pa postane starješina. 10. Svega ljeta jedna repa, i to crvova, — veli 5. Tugja ruka ne išćeša svraba, — veli se, kada te ko zamijeni u poslu, pa ti. ne uradi posla, kako si se onome, koji jedva nešto učini i to naopako. želio, već naopako. Zabilježio: A ta Nerćes. Pogled po svijetu. 0 najzadnjim nemirima u Ušćupu javljaju iz Cari­ grada slijedeće: Prvaci uščupski već su odavno živili na lijevoj nozi s komandarom gendarmarije Mehmeđ pašom i predsjednikom gradskoga vijeća Abdullah begom. Sa zadnjim radi imenovanja osobnih prijatelja u gradsko vijeće. Pod vodstvom Hadži Ferhad bega rečeni prvaci silom su pokušali provaliti n gradsko vijeće, što im je pošlo za rukom. Kad su odstranili nepovoljne vijećnike, zatražili su takogje, da i Abdullah beg Dude lišen presjedničke časti. Ušćupski valija to je javio u Carigrad, odakle je dobio nalog, da pod svaku cijenu uspostavi mir. Na to je valija obavijestio prvake 0 carskoj zapovijedi, ali oni su nastavili dalje agitaciju 1 pokrenuli sugragjane, da zatvore dućane. To je u narodu izazvalo jako uzbugjenje. Komandar gendar­ marije izaslao je brojne patrole na sve strane, pa kad su prolazili pokraj kuće Ferhad begove, opaljena su ne­ kolika hitca na žandare, koji su odvratili vatrom. Tako se razvila neka vrst bitke izmegju žandara i pučanstva, koja je trajala sve do zore. S obje strane ima dosta ranjenih, megju njima nalazi se i Ferhad beg. Napo­ kon je pošlo oblasti za rukom pohvatati glavne krivce i uspostaviti red i mir. • Rogjen dan kraljice Drage proslavljen je na služben način. Što se očekivalo od kralja Aleksandra da učini na vjenčani dan, to je učinio ovom prigodom, da pobudi ljubav i privrženost prema svojoj drugarici; na ime 24. o. mj. pomilovao je kralj sve osugjenike radi atentata na kralja Milana i to: Vlajka Nikolića, Milana Gjurića, advokate Živkovića i Pavičevića, koji su bili osugjeni na 20 godina teške tamnice. Osim toga taj dati je još uveličan s dugim nizom odlikovanja i naimerovanja, koje oglašuje službeni list. Svi mini­ stri dobili su veliki križ takovskog ordena. Na isti dan je naročiti sultanov poslanik Nasr paša uručio kraljici Dragi Šefekat orden u briljantima, a kralju sahat u briljatntima kao vjenčane darove. Kod galaobjeda rekao je kralj zdravicu sultanu, radujući se rijateljskim odnošajima izmegju obje države i za­ valjujući mu u ime svoje i kraljičino, što je poslao Nasr pašu u toj misiji. Kralj će nastojati, da učvrsti prijateljstvo izmegju Turske i Srbije. Rat u južnoj Africi s dana na dan ispada lošije po bure. Englezi su upeli sve sile, da dohakaju toj slobodnoj državici. Starina KrUger videći da će njegov narodić izvući4kraći kraj, zaputio se glavom u Evropu, da traži i moli posredovanje koje bilo velevlasti za mir. Njegov put u Evropu veli se da je samo iz zdravstve­ nih razloga, ali je u istinu skopčan s misijom za posre­ dovanje za mir. Kako su Buri malen naroeić dosta su jada zadali Englezima a imade nade, da će i još s četovanjem po granici nanijeti im grdnih neprilika. Kad bi svi veliki narodi, koji se nalaze pod gospod­ stvom Engleske toliko učinili, koliko Buri, ostala bi ponosna Britanija mahajući šaka. Hoće li KrUger us­ pjeti kod koje god velevlasti, koja će se zauzeti za bursku stvar, jako se dvoji. Najnovije vijesti s ratišta javljaju, da 7—12 hiljada Burastoji pod bojnim oružjem i nastoji spriječiti sjedinjenje engleske vojske. Nekoji opet prelaze na portugalsko zemljište. * Zadnje vijesti s dalekoga istoka vele, da je princ Tua.. ispred carice-namjesnice izdao tajni proglas, �BEHAR U kojem saopštava, da je carski dvor zaključio na svaki način nastaviti rat proti stranim silama. U isto vrijeme, kako javljaju iz oattgaja od 26 septembra vrhovni vojskovogja grof Walđersee očekuje se u Taku, gdje £e predati činskoj vladi ultimatum, da mu izruči pet začetnih vogja u ustanku protiv Evrope jaca kroz ne­ koliko sabata, jer inače, da će Činu navijestiti rat. Amerika čini se, da ne ima volje ratovati u Činu. Ona je odlučila, i kako najnoviji glas veli, uputila svoga poslanika brzojavno, da pregovara ne samo o neza­ visnom ugovoru za mir izmegju Čina i Sjedinjenih država, nego takogje neka ponudi i posredovanje Sje­ dinjenih država izmegju Čina i stranih sila. Amerikanske čete povući će se 1. oktohera iz Pekinga. To raspoloženje Amerike može uroditi dobrim rodom po Čin i njegovo sadašnje žalosno stanje. Svaštice Najdalja ćuprija na svijetu jest kamenita ćuprija u blizini kineske varoši Sangang, što vodi preko je ­ dnog zaljeva Žutog mora. Ona je dugačka osam i po kilometara (2 sata hoda), sagragjena na 300 stupova, koji su ukrašeni mramornim lavovima. Sagragjena je prije 800 godina, te se još dobro drži. Eta njemački narod najvoli čitati. Mnogi koji ne zna njemački zna sigurno za njemačku „Universalnu Reklamovu biblioteku". U toj se biblioteci u malenim sves­ cima i pod nisku cijenu izdaju razna djela njemačka, pa i tugja u provodu. Do sad je izašlo tih svezaka 4100. Jedan je statističar istraživao, koje je djelo u toj biblioteci u najviše primjeraka izdato, pa je našao da je Schillerov ,,Tel“ izdan u 620.000 primjeraka. Za ovim dolazi „Herman i Dorothea" sa 500.000 pri­ mjeraka i prvi dio fausta sa 300.000 primjeraka. Slijepci. Po statističkim podacima ima na cijeloj zemlji oko jedan milijun slijepaca, po čem otpada jedan slijepac na 1500 duša. U samoj Engleskoj^ ima 23.000 slijepaca ili 870 na jedan milijun duša. Slije­ paca ima najviše u Rusiji i Misiru. Šta čcvjeku treba za pedeset godina. _Jedan amerikanski novinar bilježio je samo znamenitije potrebe čovječije, te našao ovaj prosjek, šta čovjeku treba ztf pedeset godina: čovjek pojede za 60 godina 9600 ki­ lograma hljeba, 6000 kg mesa, 1600 kg jaja i u. ugog smoka, a zbog silnog znojenja salio je u so oko 30 hiljada litara vode i drugih tekućina (pića). Pa to sve nije ni čudo, kad se :.na, da mu je u 50 godina prošlo 18.250 dana. Od tih dana proveo je on 6200 u snu, 6340 u radu, a 4200 u zabavi. Poprječno u 50 godina i bolest otme čovjeka oko 600 dana. To je sve samo kod normalno zdrava i razvijena čovjeka, te odgojena za nmjeren život. Ovo naravno ne vrijedi za čovjeka, koji silom u se saljeva otrovna pića, ili se ne hrani umjereno i dobrom hranom. Amarikanskl radnici- Godine 1895. bijaše u d— žavi Nju-Jork u Americi 2290 fabrika, a u njima je radilo ukupno 253,139 radnika. Sve su te fabrike pla­ tile tim radnisima godišnje 110,427.158.81 Dollara ili 436 dolara (1744 krune) jednom radniku. ■ m Sud evropskog učenjaka o islamskoj prosvjeti. oznati njemački orientalista Alfred barun Kremer, koji je cijeli vijek posvetio proučavanju arapske književnosti, a naročito kulturnoj povjesti islama, do sada se istaknuo cijelim nizom obsežnih djela, od kojih ćemo mi ovdje samo nekoliko napomenut: „Kul­ turno poTjesna četovanja na polju islama", Gospodujuće ideje u islamu" i „Kulturna povjest istoka za vladanja chalifa". U tijem a i n ostalijem djelima izlaže učeni pisac'duboko poznavanje islama i islamskih na­ roda i raspršuje predsude zapadnog svijeta, koje su se uvukle u Europu preko zakletih i pristranih nepri­ jatelja islama i svega što je islamsko. Kremer kao nepristrani sudija neustrašivo laća se pera i izlijeva četrdesetgodišnje studije na papir pot­ krepljujući svaku tvrdnju nepobitnim dokazima i činje­ nicama, nevodeći brige: koga će istinom u živac po­ goditi. Sva njegova djela napisana su strogo učenjački, a za to je najbolji dokaz, što je većinu tih djela iz­ dala Akademija znanosti u Beču. Najzamašnije Kremerovo djelo jest „Kulturna povjest istoka za vladanja chalifa", iz kojega mi ovdje donosimo nešto iz pred­ govora, fla naši čitatelji vide, kako jedan njemački učenjak sudi o islamu i islamskoj prosvjeti. Megju ostalim u predgovoru Kremer piše: „Islam i iz njega izvedeni politički i socijalni sistem, od velike je, još i za naša vremena, od uplivne važnosti, da je vrijedno truda, njegovo' kulturno-po vjesno značenje obširnije i stvarnije prikazati, nego se to do sada dogagjalo. Često se čovjek, kad prosugjuje istočne prilike, dade zavesti td utisaka sadašnjosti i zaboravi pokraj toga ona vre­ mena, kad su bili isti islamski narodi, o kojih se bu­ dućnosti sada mnogo' nepovoljnih sudova izriče, nosioci prosvjete, napretka i udivljenja vrijedne duševne snage. Negda je civilizacija imala svoje sjedište na is­ toku. Bagdad nije bio samo politička prijestolnica ši­ roke države, nego tđkogje žarište svih znanstvenih na­ stojanja. Tamo se čitao s najzdušnijom revnosti i najvatrenijim oduševljenjem Aristoteles i Plato, u život se dozivala, oslanjajući se na Tukidida i Ptolomeja, znanstvena studija matematike i astronomije. S Hipokratom i Galenusom pri ruci gojilo se liječništvo i ispitivale tajne prirode. Oslanjajući se na spise starih živo se dalje radilo i čovječanstvo obogaćivalo novim otkrićima. Nu nije se samo opažao veliki pokret na polju ezatnih znanosti. Isto tako filozofske i pravničko-po­ litičke nauke gojene su s najrevnijom njćgom. Ras­ pravljalo se o biću i životnim pitanjima države, po- �50 BEHAR stavljali su se politički sistemi i pravničke teorije, koje su po vrijednosti sve natkriljivale, što su učinili drugi narodi u srednjem vijeku. Zamašne misli, koje su v Europi prokrčile put istom u zadnjem stoljeću, tamo su izrečene već prije osam stoljeća. Dosta je ovdje sjetiti se riječi racionaliste Nezzama (živio oko 235 god. p. Hiđž,), gdje v e li: „Dvojba je prvi uvjet nauke." Zar ne leži u toj re­ čenici klica za svako slobodno i znanstveno ispitivanje? Pravna Akademija u Bagdadu postavila je naredna načela: da nijedno sudbeno očitovanje ne imađe važ­ nosti, koje je pomoću nasilnjh sredstava is tje ra n o d a niko samo na osnuvi sumnje za jedan kažnjivi čin ne smije biti lišen slobode; da život jednog inovjerca ili rob^ upravo toliko vrijedi, koliko život jednog muslima ili slobodnjaka. U toj su se školi pretresala pi­ tanja kao ova: da li jedna žena može obnašati sudsku čast ili ne; d aJi se jedan nemuslim u državnu službu može pripustiti — i dosta je bilo glasova, koji su na to pitanje dali jestan odgovor. Jedan zatravljajući humani duh pokazuje se u svemu, što nam je predano iz onih naučenjačkih kru­ gova. Ni jedan moderni čovjekoljub ne bi mogao s višim gnjevom ožigosati sramotnu trgovinu s evnušima (hađumima), kao što to čini jedan arapski pisac iz IX. vijeka po I. Da, i proti mučenju životinja podigli su svoj glas tadašnji pravnici, da se od strane pogla­ varstva poduzme zaštita. Na polju pravne i upravne znanosti i financija mogu se dokazati zanimivi tragovi uzvišenog kulturnog pokreta. Porezni zakoni, koji se odlikuju prama tada­ šnjim prilikama savršenosti, vrijedili su za cijelu dr­ žavu, dobro uregjena pošta usko je vezala najudalje­ nije pokrajine, megjusobno ucjenjivanje (Zvvischenzoll) bilo je najstrožije zabranjeno. Pomoću osnivanja lo­ kalnih kasa za potporu u svakom gradu, iz kojih nijesu samo domaći siromasi, nego takogje siromašni tugjinči, dobivali potporu, i što više robovi otkupljivani, stvoren je jedan dobrotvorni zavod od neprispodobive veličine, koji je obuhvatao cijeli islamski svijet. Da kako brzo su ih izrabili vlastodršci u svoje svrhe; nu takav je sistem pronagjen, makar da je samo djelomično proveden i to za neko vrijeme, taj je pro­ nalazak trajna zasluga islama. Megju islamskim zem­ ljama vladala je neograničena sloboda seobe. Puto­ vanje na Meku, produženje naučnih studija na viso­ kim školama i akademijama,, koje su cvale skoro 1 svima mjestima, poticale su izmjenjivanje misli i ^na oUk. šavale megjusobno duševo pobugjenje. Jedino čovjek se ne smije dati zavarati tako nom slikom: ova intelektualna struja tekla je kroz srednji stalež, osobito kroz gradsko pučanstv0° dočim na dvoru i u visokim vladinim krugovima slab' je nalazila odziva. Istočni despotdzam tu je osjetio svu svoju tožinu U-palači ehalifa vrijedio je samo jedan zakon: volja negraničenog vladara ili njegovih miljenika. Doduše pojedini vladari podupirali su naučna nastojanja i _ — znajuć ili neznajuć — bili nakloni duhu vremena Pritisak absolutizma bio je samo za to manje osjetljiv jer im nije stajao na raspolaganje aparat bizantinske uprave. Administracija se osnivala malo ne isključivo na samoupravi općiha, koje su uživale sva prava i pot­ punu vlast u svojim stvarima. Organizacija malog broja mladinih ureda bješe pomno uregjena, a naročito duž nosti i prava sudskog urćda bila su od. škole, koja je evala v Bagdadu, najtačnije odregjena i kompetencija raznih oblasti, poglavito sudskih i administrativnih, strogo ograničena. U vladinim uredima vodio se tačan statistički popis o pomoćnim vrelima (Hilfsquellen) u pokraji­ nama, o broju pučanstva po različitim očitovanjima, o prihodu i opsegu plodnih zemalja, rudokopa i t. d. Kako se vidi. iz sačuvanih odlomaka starih poreznih knjiga, ti se popisi odlikuju velikom tačnosti. Eto tako Kremer letimice skicira glavne pojave islamske prosvjete, koje je obradio naučenjački u dva odebela sveska. Mi ćemo na to nekolike nadovezati, da upozorimo neke i neke učenjake na Slavenskom jugu, kad sebi prisvajaju pravo, da mogu govoriti i pisati o islamu, neka se obrate ha nepristrana vrela i neka se ne dadu zavesti bezobraznim podvalama tjesnogrudnih protivnika islama. Svaki iole razboriti čovjek znade, da se nesmije nijedna vjera prikazivati i prosugjivati po pripovijedanju baba i prostih fanatika, nego po bitnim činjenicama njezine prošlosti i po glav­ nim ustanovama njezine nauke. Toliko uzgred, a Kre mer je ostalo učeno prikazao i dokazao, na čemu mu svaki musloman mora biti blagodaran i zahvalan. Nazlm. �I BEHAR 51 N ašim pretplatnicim a. Ovim brojem zavr&ujemo prvo pola godine našega lista. Stoga molimo naše poštovane pretplatnike, koji se pretplatiše samo na prvo pola godine, da svoju pretplatu obnove i ža drugo polugodište. I ovom prilikom umoljavamo sve naše pretplatnike i prijatelje, da nastoje da se naš list što više raširi u našem islamskom elementu. Za mnoge je uprav neznatna svota deset kruna na godinu, a tim će koristiti i sebi, a i našem ovom plemenitom poduzeću, da ovo naše jedino glasilo ove ruke što bolje cvate. Mahsus selam! Uredništvo „Behara".. Dilber djevojka. Narodna pripovijetka. i staro doba, Bog zna koliko ima godina, ži.vio jedan starac sa staricom, imali su samo jednu jeđitu kćer „Dilber djevojku*4. A kakva je to bila djevojka? ! Nikako ni nalik na današnje djevojke; to je, brate dragoviću, najljepša što može biti na ovome svijetu bije­ lome — prava sultanija, pa eto. Za nju ćula cijela carevina, u kojoj je ona bila, pa Sak i u drugoj carenini čuo je carević, mladić od 20 godinica. Ovaj_ odmah pogje sa nek iiko drugova, da je potraži. Išli mnogo vremena, obili dosta brda i dolina, ali koja korist. Nikad od nje ni traga ni glasa. Što je više vremena prolazilo, sve je više carević čeznuo za njom. Jedan dan dogju pred nekaku londžu, u kojoj- se je skupilo nekoliko staraca, brade im do pojasa, a čibuke drže u ustima. Opazivši ih carević, unigje unutra, i nazva im božiji selam, a oni mu ljepše odvrate. Jedan ga izmegju njih upita; „Hair ola sine! Šta te je ovamo navratilo?14 On im uljudno odgovori; „Čuo sam, da ima negdje ljepotica „Dilber djevojka,44 pa imam velik merak za njom44. Na to će mu najsta­ riji od n jih : „Eno je, brate, u drugoj carevini, ama je daleko, ima sedam konaka hoda do njezine kasabe. Ali i to je ništa, nego ćeš putujući njezinoj kasabi nabasati na jednu planinu, a pod tom planinom ima jedno jezero i u njemu živi strasna aždaha. Ko god je htio onuda proći, ona ga je proždrla. Nego dragi moj, slušaj nasihat što ću ti ga sad kazati, pa ćeš ako me poslušaš, toj aždahi umaknuti i djevojku naći. Kad dogješ na tu planinu, ispenji se na onaj kuk, što je uprav više jezera pa zaviči tri puta „Vriska . u tome ćeš čuti smijeh i aždaha će oćoriti, za ono vrijeme dok ti progješ. To se njoj rile smiju, što je pre varena, a „Vriska14 je njezino ime, pa ona misli, da od ljudi niko ne zna njezina imena.14 Otale carević nastavi dalje sa družinom putovati, pa hajde sve pravo. Gdje ih noć zateče ondje noće, a danju su uvijek putovali. Idući tako dogju i na onu istu planinu, a kada su došli do kuka, isj enje se carević na kuk. Kad ugleda aždahu u je­ zeru, odmah zaviče „Vriska14 „Vriska14 „Vriska1*, a iza tog odmah ču se smijeh i on progje slobodno. Šta bi ti duljio, dogju u onaj isti grad, u kojem je '„Dilber djevojka14 živila. Po gradu su hodali neko vrijeme i na pošljetku naigju ispred jedne kuće, iz koje im nešto zasvijetli kao da je gruda dragog kamenja. To bijaše baš Dilber djevojka kraj pendžera, a na krilu joj gjergjef, koji sam veze. Čim je carević opazi, odmah ode ko bez svijesti u bašču pod pendžer, da je bolje vidi, a kad je svu vidi, odmah se bailiše. Dje­ vojka brzo sleti s ibrikom punim vode, te ga počne zaljevati.. Dok se carević malo otrijezni, zahvali Bogu što je vidio tu „mor-ružuu ovoga svijeta. Prikuči se starici, njenoj majci, pa reče: „Po Bogu majko, ako misliš onoga svijeta dženet imati, daj mi kćer za ženu14. Mati ko mati: Ne da svoje jedinice, jedine svoje utjehe nikome: Carević molio, kumio, te jedva umoli i ugo­ vore da za nekoliko dana po nju. dogje. To carević jedva dočeka. Tu se rad rastane od njih i povrati kući s dru­ žinom svojom zdravo i veselo. Kad je došao kući i kazao ocu sve, kako mu se je zbilo, otac mu reče: „Sada pokupi kitu momaka, sve gospodskog soja u svatove, a evo ti pune tri bisage dukata što ti treba putem44. Carević uradi sve kako mu otac reče i do nekoliko dana uputi se po djevojku. Kad su tamo došli, evo ti sad većeg belaja ! Ni djevojke, ni roditelja joj. Sad ko jadniji, ko čemerniji ud carevića? Družina — svatovi po gradu hodali i raspitivali, ali sve uzalud. Na pošljetku jedva nagju trag, po nekoj babetini, baš koni djevojčinoj. Ona im kaza, da ih je zmaj premamio u svoje dvore. Zmajevi dvori bijahu daleko od �52 BEHAR tog grada. Kad to ču carević ne bi mu ni pet, ni šest, nego družini reče: „Braćo moja, druge nije, već da li-, jepo idemo k tome zmaju, ne bi li ga kako usmrtili1*. Družina — svatovi na to pristanu. Carević pogje prvi pred njima i unigje u kuću zmajevu, pa kroz sobna vrata proviri, da vidi ima li ko u sobi. Kad ima šta vidjeti! U sobi leži zmaj, pravo ljudsko strašilo, a dje­ vojka ga bište po glavi. Sada se carević nakašlje da djevojka čuje. Ona to čuje, te odmah izagje, kao da zna šta je čeka. Ugledavši carević a zagrli ga i poljubi u čelo junačko, pa mu rek n e: „Evo ti buzdovan nje­ Zadaća gov ! U njemu je život zmajev, udari ga je(jan Put samo njime pa je on mrtav1*. Carević se zmaja udari ga, a on se raspade na stotinu kom do Sad ko sretniji, ko li veseliji od carevića? Brže n 7^ družini, da se spreme te krenu, sa djevojkom i • zinim roditeljima put svoga zavičaja. Kad su došli kuć' car ih dočeka sa velikim veseljem te provede tak* svadbu, kakve još nije niko zapamtio. I ja sam im svadbi bio, i dobro brke omastio. Ako su živi i danas im je dobro. Ata N erćes ,‘, B e h a r a “. — Pismo uredništvu. — otara ali uvijek nova poslovica „svaki je početak težak", mislim, da je prošla i kroz uredništvo „Behara**. Zamisao, da se pokrene jedan čisto islamski poučno zabavni list, koji će zastupati i hraniti Čisto islamske interese bez ikakve političke primjese, — ta zamisao, bila je, koliko hairli i plemenita, toliko smjela i napredna. Da je bilo od prijeke potrebe, da se pokrene sličan list, o tome niko ne dvoji, a mnogi su to i osje­ ćali i snovali, ali se nisu ufali početi. Dvostruka je poteškoća: materijalna i moralna, a uz to se hoće opreznosti, okretnosti i sabrane promišljenosti, što treba i što ne treba, da se piše u ovakom listu ; takovo gra­ divo i duševna hrana da se pruža našem čitalačkom svijetu. Mnogo je toga, što fali našemu elementu, a nada sve mu je potrebita i nuždna: zdrava i koristna duševna hr^na, koja će ga moralno uzdići, koja će mu srce i dušu oplemeniti i u svetoj ga vjeri-Islamu učvr­ stiti i, u koliko mu je nužno, podučiti. To je prva i najglavnija zadaća „Behara" kako je to i javljeno u prvom broju „Behara". I makar, da je bilo toliko i još više poteškoća, koje je „Behar" morao pregaziti i pre­ broditi, ipak se danas, nakon dvanaest brojeva, koje imamo pred sobom, priznati mora, da je „Behar" svoj zadatak sretno i sa uspjehom vršio, a danas, do njegovih pretplatnika i saradnika stoji, da i nadalje korača istim smjerom, đa napreduje i da se usavršuje. •S toga, gospodine uredniče, dozvolite i meni, is­ krenu prijatelju „Behara" i islamskog hajra, da pro­ govorim koju ovom zgodom, kada „Behar" stupa u drugo polugodište svoga života. Moral je baza, podloga ljudskoga društva, a izvor morala i svake plemenitosti jest vjera. Živjeti prema ustanovama vjere, vršiti njezine zapoviedi i čuvati se onoga, što ona zabranjuje, znači živjeti moralno. Da čovjeg može živjeti po propisima Islam, da može živjeti Ckajrvn-nasi men jen-feun-nase. H adisi Šerif. moralno, nuždno je i da pozna tu vjeru, da poznaje njezinu uzvišenu nauku i moralna načela; jer čovjek može pravo i valjano ljubiti samo ono, što poznaje i što se sraslo sa njegovim umom i srcem. Mi se zanašamo za arabskom, islamskom civilizacijom, ali ćemo se moći oduševiti tek onda, kada budemo poznavali njezine uspjehe i plodove, njezin blagotvorni i humani utjecaj, kojega je vršila u umnom i moralnom razvoju čovječanstva. Veliki muževi islamske prošlosti i ne­ umrla djela njihova genija neoborivi su spomenici i vječit dokaz civilizatorne misije, koju je Islam vršio u tri dijela svijeta. I kao što blago proljetno sunce iza zimnjega mrtvila razgrijava i oživljuje priinrle damare prirode, tako zdrava i korisna lektira, štivo, oživ­ ljuje čovječja čuvstva, srce blaži, um oštri i dušu oplemenjuje. Dok se s jedue strane divimo, recimo, veličini duha Imami Azamova, s druge nas strane za­ grijava, oplemenjuje njegova moralnost, njegov krepostni i uzorni život, njegova požrtvovnost i nastojanje za opće dobro. A koliko je takovih likova i uzora u islamskoj povjesti, koji nas, kad upoznamo njihov život i djela, bodre, plemene i u dobru sokole? Za to „Behareva" pojava i namjera, da naš narod upozna po izvorima sa islamskom sjajnom prošlosti, da ga upozna sa njegovom uzvišenom vjerom, jest plemenita, i, ako Bog ^ od veiikoga haira za naš islamski. Bviet u Bosni i Hercegovini. Ako su za Arabe, Persijance Osmanlije, kojima su vrela Islama i islamske prošlosti i pristupačnija i poznatija, potrebni ovakovi listovi i knjige, kud i kamo je to za nas nužnije i potrebnije Da se uzmogne pisati o Islamu i islamskoj prošlosti, nije dosta samo znati arapski, nego treba i inače učiti, prebirati knjige i proučavati ih te sahirati ono, što je najpotrebnije i najnužnije za naš svijet. S toga je islamska i domovinska dužnost svakoga našega poznavaoca Istoka i istočne riznice, da po svojim silama privredi �I BEHAR koliko može za „Behar" i da na taj način pripomogne islamskoj kulturnoj zgradi, koja je potrebna našemu svijetu. Isto je tako dužnost vjerska i domovinska i svakog drugoga inteligentna i naobražena čovjeka, da svojim perom okiti koju stranicu našega „Behara", da svijetu pokaže ono, što može i koliko može i da ga upozori na ono što bi morao znati a ne zna. Od nas se ne traži, da pišemo Bog zna kako učene razprave i filosofska razmatranja, to nije ni za čitatelje „Behara", nego za nas je najnužnije i za „Behar" najprikladnije, da se iznose male crtice i razpravice o Islamu i proš­ losti mu, životopisi pojedinih velikana, razne zasade i raspravice o odgoju, ponašanju, moralu, učenju, radu i nastojanju; toga je puna i prepuna arabska literatura. Opet ovi drugi mogu da pišu o raznim modernim in­ stitucijama, novovjekim napravama, izumima i društvenim -uredbama; o raznim pokretima, ohretima, o novim nau kama, sistemima i t. d. Pravnik neka piše o modernim zakonima,. o novim uredbama država, o sistemima i sustavima pojedinih državih tvorba, o raznim sistemima vladavina, o gospodarstvu i industriji, o ekonomiji. Sve se to dade na lahak i popularan način prikazati i obrazložiti, a sve je to potrebno našemu svijetu, koji živi na razmedju Istoka i Zapada. Učitelj neka piše 0 odgoju i obuci, o razvoju nastave i modernoj školi; tko pak zna i ko se u tome okušao nek piše lijepu sa moralnom tendencijom pripoviest i novelu, pjesmu i dramu, pak ćete vidjeti, kako če „Behar" bit raznolik, poučan i zabavan. A sve bi to moglo biti, bude li u nas volje i ljubavi; ta hvala Bogu danas je literatura u svakom području znanosti i mnijenja tako bogata, da se ne treba vele ni mučiti, a popularno i labkim stilom zna pisati svaki iole inteligentniji čovjek. Dakle na posao, braćo, a Bog će Vam to dobro djelo i na­ stojanje naplatiti! Malko oduljih, ali mi još jedna leži na srcu. Od uvijek i svagdje mladež je bila i jest uzdanica roda 1 doma. Što se veli, na mlagjima svijet ostaje, mladež je budućnost, na njoj ostaje svijet. Kakva je mladež, onakva će biti buduća generacija, budući svijet; a mladež je onakova kako je odgojena, kako je pripra­ vljena za budući život. Veli se, što posiješ to ćeš i žeti, kako mladež odgojiš, takva će biti. Naša mladež, hvala Bogu, prilično prianja uz školu i nauku, uči, trudi se i muči, da kasnije u zrelim danima, svoga života uzmogne časno vršiti zadaću muslimana i dom6ljuba u vjerskom i domovinskom pogledu. Nu koliko je godj naša mladež u prilici i sgodi, da nauči, da se obogati i oboruža svjetskom,, tako rekuć zapadnom naukom, ipak za nju ostaje Istok terra incognita, ne­ poznat svijet, malo, vrlo malo upozna što o sjajnoj pro­ šlosti Araba, o civilizaciji Islama, a tek da nešto znaju o povjesti i razvitku dini-mubina. Za to je i za ovo najzgodniji „Behar"; čitanjem „Behara" naša će mladež po malo i postepeno naučiti i upoznati ljepote i kra- 53 sote islamske civilizacije, bolje će se i temeljitije upo­ znati sa vjerom-Islamom, te će ju bolje i štovati i lju­ biti, kako se to i pristoji i kako je dužnost vjernika. Ona pak mladež i mladići, koji bilo iz kog uzroka ne pobagjaju školu, a znaju čitati, iz „Behara" će nau­ čiti postepeno i vremenom, sve što im je potrebno za svakidanji život i potrebe. Za to, kako ne bi smjelo biti nijednoga inteligentnoga muslimana, koji, bi ma što doprinio za „Bebar", tako ne bi nijedne musli­ manske kuće smjelo biti, koja nebi bila pretplaćena, na „Behar". „Behar" bi morao biti najvjerniji i naj-. stalniji prijatelj muslimanskih obiteljih. Nu ima mnogo mladića, softa, učenika i gjaka, koji nisu kader nabar viti „Behar", jer se inače muče za svoje eksikstencije i opstank; pak bi za to mogli naši imućniji i bogatiji da za svoju uzdanicu, za našu mladež štogod žrtvuju i svaki pretplati bar po dvojicu ili trojicu. Ta šta je jednom našem zgodnu čovjeku na godinu 30 kruna, a time bi mogao predplatiti pet siromašnih gjaka. Gjaci bi mu bili zahvalni, a Bog bi mu tu dobrotu i onog i ovog svijeta nagradio. To iziskuje od njih harnijeti islamije. Svaki takovi zauzetnik može naći u svome mjestu j'rotnih mladića i siromašnih učenika, koji bi rado čitali, kad bi se mogli pretplatiti; a može po­ slati i na uredništvo „Behara" pretplatu za stanuvit broj djaka, koje sam imenuje ili ovlasti uredništvo, da ih ono nagje u školam u Sarajevu ili gdje u po­ krajini. To je naša islamska dužnost, kojoj se ne bi smjeli oglušiti. A sad gospodine uredniče primite bratski selam. Pri koncu, gospodine uredniče, dopustite mi još jednu primjedbu. „Behar" se dosljedno drži svoga programa i u tome, da u svakom broju donosi i na­ rodnih umotvorina. To je donekle i potrebno, jer je u nas još mnogo zakopana i neprekaljena narodna blaga, ali se pri tome ipak nebi smjelo zaboraviti, da je „Behar" u prvome redu poučna smotra, a ne folkloristički zbornik. S toga bi rubrika narodnih umotvorina, po mome nemjerodavnome mnijenju, morala biti točno odmjerena, a u pravcu i načinu, pisanja strogo opre­ dijeljena, jer za nas, to jest -Beharove čitatelje na­ rodne umotvorine imaju smisla samo u toliko, u. koliko nas mogu zabaviti i štogod podučiti, Drugra strana ove gragje, to jest u koliko ona služi za proučavanje i poznavanje narodnog života i običaja, za nas je mi­ slim u ovom slučaju posve irelevantna. Tim hoću reći, da hi „Beharovi" suradnici narodnih umotvorina morali nastojati, da njihovi radovi za „Behar" moraju u prvom redu imati plemenitu tendenciju i moralnu poduku. Ali ovo ne smije odvratiti i smetati suradnike i sabirače narodnoga gradiva, što više, oni treba da istim marom i ljubavlju kao i do sada sakupljaju naše narodno blago, a uredništvo neka prema uvigjavnosti upotrebi. Ono što ne spada strogo u tekst �BEHAR 54 lista i kad ga se nakupi dovoljno, moglo bi se izdati u posebnom prilogu. Ne bi li mogao „Behar" svako pol godine izdati posebni prilog „narodnih- umotvo­ rina", u kojem bi bilo uvršteno sve gradivo narodno (pjesme, priče, basne, zagonetke i t. đ.), koje je sa­ I kupljeno isključivo u našem islamskom dijelu narod Meni se čini da bi to bilo potrebno, a time učinili mnogo za našu narodnu prosvjetu. U Krajini, početkom oktobra 1900. Male priče i dosjetke. Mudri Šekik. ćuveni Arap po imenu Šekiki Belbi kupio jednog dana na molbu svoje žene jednu karpuzu i đonio kući. Kad je iskrižaše, a karpuza ne bijaše ni malo slatka. Žena se počne ljutiti za to, ali mudri joj muž brzo dočeka: „Šta se ljutiš?" — „Ljutim se", veli žena, „što je karpuza ovako ružna". — „Pa na koga se ljutiš? Bostandžija je imao najbolju želju^ da mu karpuze budn lijepe; trgovac koji je prodao, nije znao kakva je, tako isto i ja, koji sam je kupio, želio sam da kupim dobru karpuzu. Ovaku ju je Bog dao, pa za to tvojoj ljutnji nema mjesta." — Boj se Boga i budi pokoran svojoj sudbini! I kažnjen i nagragjen. Jedan put dogje nekakav čovjek Haruni-Rešidovu dvoru i zamoli dvorjanike, da ga puste pred Haruna, da će on tu njemu pokazati veliku svoju nekakvu umjet­ nost. Kad je Haran dopustio, uvedoše umjetnika k njemu i stadoše svi da gledaju, šta će pokazati. Umjet­ nik izvadi iz džepa čitavu kutiju igala, tada zabode jednu iglu u pod, a druge nastavi bacati stojećke i svaku probaci kroz ušice one usagjene, i tako jednu za drugom izbaca čitavu kutiju. Na to Haran d& za­ povijed, te umjetnika smjesta uhapse. Kad je odležao nekoliko dana, naredi da ga dovedu pred njeg, te mu onda dade stotinu dukata i pusti ga. Kad su ga kasnije dvorjanici upitali: za što je tog umjetnika i kaznio i nagradio, on odvrati: „Nagradio sam ga za njegovu vještinu, a kaznio, što je tu svoju vještinu u besposlicu upotrebio." Dug jednog šaljivdžije. Jedan dvorski šaljivdžija engleske kraljice Elisabete uzajmio od kraljice pet stotina lira. Kad je došlo vrijeme da novac vrati, on udari u molbe, da mu kraljica taj dug oprosti, ali kraljica ne htjede ni da čuje za to. S toga šaljivdžija izmisli ovaj način, da se riješ* duga: On čuje da će kraljica jednog dana proći nekuda, pa on kupi mrtvački sanduk i kad kraljica naišla onim sokakom, on je lego u sanduk, a ljudi su ga ponijeli i uprav se sreli s kraljicom. Ona odmah upitala ža mrtvaca, ko je, pa kad joj rekoše, da je njezin dvorski šaljivdžija ona ga počne žaliti. U to se sjeti i onog duga, pa rekne, da mu to oprašta. Kad to. šaljivdžija čuje, odmah skoči iz sanduka, pa rekne kraljici: Vaše su me riječi toliko obradovalo, da sam ovo — oživio. Tako se riješio duga. Pribrao: Salih ef. Demirović. Dželaluđdini Rumiji. th (^jia si zdravo, y Što uaniza „Mesnevije Uzor zemne Odlomak iz NePine „kaside-i-medhijje.* o vladaru, naših sila duševnije’ ! kao biser na ibrišim „mesnevije"; x) ali k a k v e? — u svakom se stihu krije: umjetnosti i nebeske poezije. Duševni sv’jet Tvoja duša kao sunce obasjava I kreće se po obzoru naših snova, naših java;, Pamet Ti je svjetli dragulj, što nam biće opčarava4 Oovor Ti j;e nježni disaj, što nam žiće razigrava. Jezgru tvoga mudrovanja po djelima Tvojim bira I prosipa po svijetu kao svete iskre mira. Tjesna bi mi rima bila, kad bih htio opjevati: (I ako mi niko ne bi mogo pero zadržati) S kakvom moći tvoja duša naša zemna djela prati. Nek svjedoči „Mesnevija," koja-no će vječno sjati! S turskog preveo: M. Safvet. *) Vrsta pjesama po formi u kojima so rimuju samo po dva I Nef’ ija zanešeni uza tvoje žice svira, A ne uz mudraca Gazne,’) ni Delhijskog uz Emira.1*) stihk; glavno djelo Bumino zove se „Mesnevi." *) D va glasovita perzijska pjesnika-filozofa: H akim i Gaznsvi i Emiri Husrevi Feblevi. �I BEHAR 55 Iie jle tu r-re g a i'b . U oči prvoga petka u redžebn mjeseca zove se „Leiletur-regal'b0. To je sveta i mubareć no6, kad se ye lčanstveno s je tio iz uzvišenoga nebeskoga svijeta odrazilo na niskoj zemaljskoj km gli i obasjalo sve obzore s eternim sjajem i napunilo svu prirodu božanskim mirisom. To je sveta i mubaieć noć, kad je slika i ponos vasione prirode odlikovan s božanskim riječima „Evvelu ma halaka . . . . začeo biti na svome zemnome svijetu, prosuo prve zrake svjetla istine kroz grudi svoje majke hazreti Amine i navijestio skori osvit Islama. Tu svetu i mubareć noć, u kojoj su prvi traci prosvjete rastjerali gustu tminu neznanja i prosvijetlili s božanskim iskrom zapušteni .ljudski rod, tu mubareć noć po cijelome svijetu provode muslimani u skrušenoj molitvi hvaleći i slaveći onaj čas, kad je zasinuo nosioc božjih riječi, mira i prosvjete. Sjajni kandilji s vitih munara, pobožni i skromni glasi iz dobrih mjesto salavati kroz tihu i vedru noć oživljuju ne samo žarka srca puna ljubavi i blagosova prama božijemu poslaniku, nego takogje o vladaju cijelom prirodom, koja regbi, da tajnim šapatom prati i uveličava vjerski zanos ponosnih i slobodoumnih muslomana. Dok se god istina bude poštovala na svijetu, dotle će se svake godine u oči prvoga petka redžeba mjeseca s jednakim oduševljenjem i gorljivosti slaviti ona noć, kad je božiji milos­ nik i ođabranik prvi put zasjao kao žarko sunce na obzoru islama i kao stožer istine u ljubavi i prosvjeti ujedinio milione pravovjernih duša. L e j l e t u r - r e g a i ' b je mubareć noć! Zekonja. Crtica. k*va hajvan je, je li, a dina mi p avom da bi uhvatio, ja li čuo od koga šta god za Zekonju. je on težaku ko sami evlad. Šta bi od one Dvoje u selu gdje se sastane, o Zekonji govore. Žali mBffilllP krute ledine; kaži mi: ko bi ti zadro onim ga svatko, žali i Zekonju, žali i Ibriša. Već ima nešto, gvožgjem onako duboko, ma konj, ah ka­ ama to nitko biva ne smije da rekne, a baš je nekakf kav konj, konj i nije za tog a insan po gotovo. eto tako pa haj dl Muja Lišin, ama ni riječi jedne J V Dobar jaram, kad čoek spari dobar jaram, znaš da ti progovori o Zekonji; kd bi reko čak da mu 6 1) li ti, da se to platit ne more. To su rekli stari nije ni mrsko što je eto Zekonje nestalo. A momče je baš i nekako onako čudnovato. Ako je svagja na težaci i tako je. Pa ti sad razumij Ibrišu Salkonovu. Težak sijelu, on j e ; ako je boj zametnut megju momčađima je on od starina i otac mu i djed i sve, a on još me- on, a on je prvi tabanima vatru; a hvali se đpet da rakli eto za dobrim jarmom pa — onomadne, što no on smije i more što god hoćeš, ne boji se nikog, smije vele, čoek izvratio kesu, dok je u Tuzli na pazaru se i ruga svakom, pa sad svak o Zekonji, a on baš osvojio onog Zekonju i sastavio s Maconjom. Pa ga ni crne ni bijele. A još nešto: Ono još zimus kad no bijaše ljuščilje baš u Ibriša, zagovorili se nešto o utvosad nema! ricama i prikazama, pa kad god ko kaže koju, kako Kako će to bit? Eto tako, nema pa nema! Ko da je u zemlju se nekom prikazalo gore na raskršću ili ga mahalo prop’o, nigdje vola! Eto tu gore bio s ostalim blagom peškirom iz Dedine kućice, a Muja ti odmah: ,,Lh, da na paši, vrelina bila Bože, a obad, prokleti obad do- sam ja tu bio!“ A za Dedinu se kuću znalo baš po­ vez’o se, pa zar — — vo se zaobadao i ko zna gdje tvrdo, da se prikazuje. Ko siromah Dedo, starac od je sad! Selo se čitavo uzdiglo, momci otišli na sve osamdeset, ispatio se kukavac sam bez žene i djece, strane, a sam Ibriš sto put je zaš’o u one johe kraj ko sub panj, bolovao nekoliko godinica, pa umro, a rijeke, gdje bi goveda plandovala, ali sve uzalud. Pust pustu kućicti nit ko prodade ni kupi. Od to doba samo momak da suzu pusti od teške tuge. Jedno je bogme zamrkni gdjegod pa tuda, a ono te nešto maše peški­ i pare tolike, a drugo: eto žao mu baš Zekanje, žao rom s pendžerića Dedina, baš odanle, otkle bi on rahmetli bolestan zvao koga, da mu uhizmeti štogod. ne more preboljeti. Pa kad baš i Ibriš reče, da je i njeg mahalo, a Tri dana se to traži, zavirilo se i u najmanji grm, gdje se ni tele ne bi sakrilo, išlo u Veliki Gaj, Potokom, Muja ti ni pet ni šest: „To se je tebi pričinilo Ibrišu, ispod Crvenih Stijena, a što je najgore ni papka traga od straha 1M Eh, znaš li, da to nije u njegovoj kući �56 BEHAR bilo, koliko je muka Ibrišu, bilo bi svašta, već momak osaburi. Razgovor se opet nastavio i nitko i ne opazi, đa je Ibriša nestalo. Do malo evo ti nečijeg momčeta iz sela po Muju, veli, da mu mater nešto zaboljelo, pa ga zove odmah kući. Maja skoči, a kad je onako sam misleći o materi ispod Dedine kuće, a ono ozgor peškirom, ma malo da ga ne dohvaća po glavi, pa ga još i po imenu zovne baš isti Deđo pa eto. Muja jaukne, da je selom jeknulo, pa složi Šljivikom, a do mala ču za sobom glas, posve drugi: „Muja! Da ti se to nije pričinilo od straha!" On podbrusi još bolje, a kad kući, mati zdrava i živa. Eh; sad vidje šta je. Sjutra je sve govorilo o Muji, kako su ga pre­ pali, Ibriš i još neko. Njemu bilo teško, i sad je regje dolazio na sijelo. Bilo mu teško, što ga je Ibriš ovako nasamario al šta će, ništa mu ne more, već šuti i trpi. Pa sad eto -s toga hoće da reknn za Zekonju, da je to biva Muja nešto bajagi ko da mu se, veli, osveti za ono. Istina vala niko mu za to nije ni reko, već kd gdje on onako šuti za Zekonju, svijet eto tako. Osvanuo petak, treći dan kako Zekonje nema. a bilo vrijeme nekako.tmurno i oblačno baš ko čelo ojagjenog Ibriša. Ljudi se skupili pred seosku džamiju, klanjali, pa onda tu na brežuljku zaturili eglen. Go­ vorili o Zekonji, i imam se čudio i muh ar i sve, a Ibriš sjedio megju njima, jadan i čemeran i svak po­ nešto, a Muja baš ni jedne. Ali vidjelo se rdmah đa ni njemu nije sve jedno, vidio se baš da je nešto ljut, a nikako nije mu se dalo da odapne. Zar ako je načuo, da se za njeg nešto govori, p a ------- ako je da Bog sačuva biva njegovo maslo tuđi, teško je da svijet sazna; a ako nije, onda vjere mi još gore, kad čoeka iftira pritisne. Na pošljetku će muhtar istom da ko utješi Ibriša: — Nije druge Ibrišu, valja ti javiti na sud, da ti je nestalo vola. Ibriš pogleda u njeg, ko htio reći, kad bi znao, da bi ga sud mogao naći, da bi to učinio. — Nije s goreg! — upade komšija’jedan. Nek i sud zna, pa ja da što uhvate. — Ima još nešto, potiho će imam. Na sudu će te odmah pitati: imaš li na koga išćil, da je biva vola — — i on ne izusti već podobro pristisnu jednim okon^. Mene ti pitaj, a oko naših sela ima i Cigana ima vjere mi svakakva svijeta, p a ------— Beli, beli; pravo veliš, — ubrza komšija jedan Ibrišev. To beli im a! — uzdaše Ibriš. Hrgjavi ljudi ima, a najkraće: ne vjeruj d an as------Pa kaži! — ozbiljno će muhtar. Kaži vala, dati je otac, ako imaš iščil. Ljudi! trže se Ahmed Bracan, tu se čovjek može za čas ogriješiti, pa kud će ti duša; već brate Ibrišu, jesi li ti dobro obišao našu okolicu ? — Sve, ni grm nije ostao! odaše on. — Da nije vo na starinu poteg’o? I — Jok brate! Eto sinoć Ahmo doš’o Nra .... ’ ^ eoaa nigdje! — E, ljudi, ovo je čudo jedno. Baš, ko rla je Vo u zemlju prop’o ! Nekoliko časaka zašutili, dok će opet muhtar— Nema, nema druge, već na sud. Pa bogme kaži! — Ma šta će kazat? dočeka opet Ahmet Bracan Šta ć.e kazat kaži m i! — Kazat pa koga misli, da je ukro vola ii morQ bit odveo ii kako mu. drago, samo belći da mu se osveti, — A duša! kud će duša, ako udari na prava čovjeka ? — Ama nije s goreg de, opet će muhtar! Sud će njega naći. makar do godinu. — Ali valja mu kazat na koga m isli! — Pa nek kaže! — Pa eto nek sad k a ž e ! — E, — okrenn se imam Ibrišu. Imaš li na koga ------- da je biva — oni . ? Ibriš slože ramenima, kd žegu ga riječi Bracanove, da ne će na prava udarit, al mu se pogled i nehotice zastavi na Muji. A Muja skoči i planu: — Šta u me gledaš! Ibrišu se razgali čelo. Svi pogledaše u Muju, gdje se ovako poče ritati, a niko mu ništa nije ni reko. — Pa šta je ako gleda! — uplete se muhtar. — Nek ne gleda! — odriješi Muja. Čuo sam ja, šta se govori po selu. — Nije, već to je moj dragi, dočeka muhtar, što no vele: ko je šupalj pod u š i.. . — Muhtaru, ne griješi duše! — Ja ti ništa ne velim, ti si se sam oda6. — Šta sam se odao? Muhtar šuti. — Šta sam se odao, kaži m i! Mphtar puše kroz čibuk. — Govori muhtaru, zlo će bit! — Oho,.ispravi se muhtar. Šta hoćeš ti Muja? — Hoću da mi kažeš, šta ti misliš za me ? — Ja ne mislim ništa, a svijet šta govori, go­ vori i o carevima, pobro moj. — Jp. neću da se govori, kad sam prav ko i ti. — Ko ja, ne znam jesi 1, a ja ti onako ništa ne velim. — Ja sam čuo sve što se govori, pa sam za to i došao da vam kažem, da ja ne dam da se to o meni govori. — Ne daj, šta je meni stalo. Začepi svijetu usta I — Ne mogu, kad je to od vas pošlo. Al samo meni da hoće kogod reći, pa bi vidio!' — Od mene nije pošlo, ja ti kažem, ja ti ništa ne velim. — Jest od Ibriša. Ibriš je šutio. �57 BEHAR I — Govori Ibrišu !<— ustade Muja. Ljudi vidješe da se na zlo naginje, pa uđariše na Muju, da se smiri, kad mu niko ništa ne veli. Bracan ustade* i posadi ga na silu, da je zlo u manje. Ibriš šutio, a Muja puhao, ljutit ko ris. I dok se nad njima svijali crni oblaci i spremala oluja, da oni ni opazili nijesu, oni se tako stišavali, niko nije mog’o udarit na Muju, jer momak ust’o da se unaprijed ob­ rani. Na pošljetku će opet muhtar: — J a ti opet velim Ibrišu, da kažeš za koga misliš da je . . . — Velim i ja, — pritače Muja. Nek nikom za legjima ne govori, već nek kaže u oči. Ljudi pogledaše u Ibriša, a Ibriš u muhtara. — Govori 1 — veli muhtar. — Govori t i ! — veli Ibriš muhtaru. — Nije moje da govorim. — Jest baš tvoje! — trgoše se drugi. Starješina u selu, treba da on . , . — E, kad je tako, — muhtar će, — onda evo čuj me Muja: Svi pogledaše u njeg, pa u Muju. — Evo da ti kažem : I ja i Ibriš imamo šuhvu na te ! Muja skoči, a Bracan pade pred ujeg, da ga uhvati, ako bi poletio. — Ti si ljut na Ibriša! — nastavi muhtar. — A za što! — Muja će dršćući. — Za ono, što no se lani našalio, da te prepane. — Pa za to, da se ja njemu svetim! — Jest! A onda.-vidiš li ti, svakome je u selu bilo i žao i začudno, što je nestalo vola, a tebi baš svejedno. Pa o n d a ------— čuješ muhtaru! — planu Muja, — ti se gri­ ješiš o me, a ja ako sam to učinio, da Bog da me sad grom udario . . . ali jedva da je to izustio, svjetlica sinu i puče tu negdje, ali Muja osta. zdrav i živ. — Pa ništa, ništa, moj sinko! polahko će imam. Oni tako misle za te, ako budeš teško tebi, i bolje će biti da odmah kažeš; a ako nijesi, a oni će zaiskat halala, pa ćeš im halaliti. — Njima da balalim? Nikad! U to su propadale krupne kaplje kiše i dok su ljudi skočili, kiša poli ko iz kabla. Poteci Bvi onako, ali nigdje ništa da se sklone od kiše, a kiša je ugustila kako Bog hoće*. Nema se kud, već najbliže Dedinoj kućici. Lupi neki nogom u vrata, al se ne ot­ varaju, zavalilo nešto odonud. Navališe svi, i kad vrata popustiše, usred kućice Dedine stajaše Ibrišev Zekonja. Ljudi se čisto zabezeknuti od čuda, a Zekonja siromah bio gladan, pa ih ljubezno primio. Tu se ljudi izmirili, svak vidio, da je Zekonju utjerao u kuću onaj prokleti obad za one vreline. Tu Ibriš na istom mjestu, odakle je ono plašio Muju, zamolio, da mu oprosti i halali, a Muja to i učinio. Od to je doba i on nekako bolji bio u očima svojih seljana. Edhem Mulabđić. tJ 6 P o š l j e d n j i traci. Primte, o primte vezeni jagluk 0 mili vali. U svoje krilo primite ovaj Amanet mali! Kako. me moga žarkoga sunca Ne griju traci, Ali beg zlato, kako te ban u Tavnicu baci. Lahorić tihi lišćem žubori, Neretva šumi, Zlatija zlato zlatne joj valć Zaklinje, kumi. Nijesam ga vezla srebrom ni zlatom Jagluk da krasi, Boneći suze, vlastite svoje Trgala vlasi. I mjesto slasti s usana rujnih Čemer te peče, Mjesto bijeli zlatnije ruku Okovi zveče. Kumi ih srećom žarkoga sunca Prvijem trakom, Zaklinje tutnjom gromova silni, Crnijom mrakom: Od Bamažana trista i šeset Prošlo je dana, Trista i šeset na srcu mome Ljutije rana. Tako vam rujne s istoka zore, 0 mili vali, Primte o primte vezeni jagluk, Amanet m ali: ošljednji traci žarkoga sunca Nebom trepere, ^ Čarobno svjetlo s vitih munara Dolom se stere. Žurno ga noste sinjemu moru, Talasi mili, Bijeloj kuli zadarskog bana, Sužanj gdje cvili. Ali beg sunce kada ga spazi Znaće da Zlata Prva će stići zadarskom banu Zadru na vrata Rizabeg Kapetanovlć. ~ ^ 5 " e r �« BEHAR 2v£ i r a d ž . Serejte min hareniin leilen ila haremin Kema serel bedru fi tadžin minez-zule 'mi . Ve bitte terka ila en nilte menzileten ’ Min Kabe-kavsejne lent tudrek ve lem turemi BBusiri. J * o š se veličanstveni „Beitullaliu nalazio u vlasti pogana, natrpan raznim idolima, a „Habilullah" svojim čistim i uzvišenim duhom Činio je ,,tavaf‘ oko svete i Časne Ćabe po običaju, dostojnom božijega poslanika, i lebdio u nebeskim visinama, kad dvadeset i sedmu noč redžeba mjeseca svijetlim putem kroz crnu tminu uzdiže od ,,Mesdžidul-harama‘‘ preko Mesdšidul-aksa čak iznad „Kabu kavseina“, gdje prestaju granice ljudskoga uma. Tu je bio udostojen i odlikovan vidjeti stvoritelja sviju s le to v a , s kojim je Musa pejgamber (a. s.) na brdu Sina govorio, a nije ga vidio. Božansko odlikovanje' ,,rujetullah“ na ovome svijetu palo je u dio samo našem pejgamberu Muhammed Mustafa (sallallahu alejhi ve sellem !) dočim če na onome svijetu svi pravi muslimi u dženetu vidjeti svemogućeg stvoritelja. T a sveta i mubareč noć, kad je najsretniji ađ sviju ljudi išao na nebesa, zove se „Leiletul-Miradž. Ona ima veliko značenje za dobra muslima, jer u njojzi duhom dovodi pred oči veličinu božije svemoći i sveumjeća. Koliko je veličanstven taj prizor pred zatravljenim očima, zamisli smrtni če! samo ovo: biće sve od svjetla, resi ga čelo, iz koga se prosipaju na sve strane zrake mira i islam skog ponosa, kako se uzdiže u nebesa, u svijet eternoga svjetla. Naieđnom osjetiš, da ti padaju krila mašte, da ti je vid nemoćan, da ga slijediš, da ti je um preuzak, da obuhvati neizmjerne prostorije sjaja, a svijetlo biće već se uzdiglo — ko zna koliko v iso k o ! iznad nebesa, u viši — u najuzvišeniji svijet. Na pitanje: Štaje vrhunac znanja? odgovorio je jedan mudrac s dvije riječi: „Spoznaja boga“ — A šta je konac spoznaje boga? — Udivljenje! bio je odgovor s jednom riječi. Udivljenje je granica najvećih veleuma, ni za dlaku ne da se naprijed. Zamisli samo tu mubareć noć, u kojoj je najveći božiji poznavaoc i poslanik prošao kroz neizmjerne prosterije, kroz nevigjene svjetove i čuj uzvišene riječi o Miradžu, koje su se sjutri dan prosule iz mubareć usta, pa ćeš s udivljenjem pred božijom svemoći uskliknuti: „Ma arefnake . . . jer je: „Muessir perda-poŠi kibrija asari hajrette.“ * * * Kao što svuda po islamskome svijetu, tako je i kod nas ta sveta i mila uspomena oži­ vila 27 redžeba i nadahnula naše duše uzvišenim i ponosnim veseljem, a zlatni tadž s visoke Be­ gove munare i sjajni kandilji s ostalih džamija još su uveličavali više osjećaje i napunjali is­ lamske grudi žarkim svjetlom. „Bir teđželli var ki Musa šunde Sina šunde jok!“ L I S T A K. Književnost. Bosanska književnost. U djelu „Bosnien und Her­ cegovina in Wort und Bilđ“ napisa«} je K o š t a H firm a n n o bosanskoj literaturi kratku i zanimivu studiju. U njoj imade dosta podataka iz starije bosanske knji­ ževnosti, ali i dosta pogrešaka iz novije i najnovije. Čovjek se ne može načuditi smjelosti piščevoj u pro­ cjenjivanju Martića kao pjesnika. Kod tvrdnje : „Martić ist ein Weltdichter“ (Martić je svjetski pjesnik) svaki čitaoc, koji preuba pozna Martićeva djela, ostao je za­ bezeknut. I nehote je morao pomisliti, da oči ne va­ raju, ali kad je po drugi put vidio, da zbilja mrtva slova izražavaju čudnovatu tvrdnju, ostao je zapanjen. Svi vjekovi i svi veliki i mali narodi rodili su samo nekoliko pjesnika, kojima se može prišiti taj vejiki �BEHAR I naslov ,,Weltdichter“. Stroga i najnovija kritika poriče opet nekoličini od tih nekoliko velikih umova i genija naslov ,,Weltđichter“, a na jedanput Martić, koji nije mogao u snu sniti, da igda može doći u prvi red pje­ snika na Slavenskom Jugu, podigne u red svjetskih pjesnika, u red Homera, Firdusa, Dantea, Shakespeare-a, Goethe-a i drugih velikana. To znači više, nego preko noći postati: slavan pjesnik s par narodnih fraza. Po našem skromnom mnijenju Martić je dobar narodni guslar, koji umije s .retoričkom vještinom živo prika­ zati patnje raje i nasilja turska. 59 Da nije Mažuranića i Jakšića u tome hi bio prvi majstor na Slavenskom Jugu u tome zgodo-pripovjedanju. Ako u Martićevim djelima^ imade poezije, onda mi svečano priznajemo, da ne znamo šta je po­ ezija, onda Homer, Dante i drugi nijesu nikako vi pje­ snici, jer izmegju njihovih i Martićevih djela nema nikakove sličnosti u onome što se razumije pod riječi: poezija. Toliko za sada, a prvom zgodom ćemo se osvrnuti opširnije na Martićeva djela i s primjerima dokazati da imaju pravo oni, koji poriču Martiću izhitreni izraz : „jugoslavenski Homer" Nauka i bogatstvo. Od Mnallimi Nadžije. ilW J T n° ^ naoia3u * teže za bogatstvom i ®IM'1■ 'M P voHčinom, ali kad bi znali pravu suStinu toga, za čeznu, zaista ne bi togM pgpalftc liku volju za tim pokazivali. Odlična mjesta i unosan položaj, boga/F s . stvo i veličina nijesu baš tako sjajni. Čovjek doduše s njima izgleda veći i bolji od đru.|l^ gib, postane kao nekakav zapovjednik svojim akranima i drugovima i svako mu odaje čast i štovanje; ali skinimo jedan put taj sjajni zastor, pa ćemo onda vidjeti, da taj sjaj, što nam zabliješćuje oči, nije ništa drugo, osim teški tovar i pravo ropstvo ili kako veli Seneka dragocjeni „teret”. Stoga se ne mogu nikako misliti od svakog sret­ nijim oni, koji su samo svojim ugledom i moću od drugih. Vrlo se rijetko nagje sreća i na samom prije­ stolju, kako je to priznao Teodosius grčki car. Kad je on (Teodosius) izašao jedanput u lov, ne­ kako se od svoje pratnje odvoji. Tumarajući po šumi dogje sav umoren i pade pred kolibu jednog ptfstinjaka. Misleći pustinjak da je od careve pratnje primi ga s velikom počašću i poštovanjem, te onda sjedu zajedno. Car baci pogled na sve četiri strane po kolibi i vidi tu nekakv sepet. U tom sepetu bijaše nešto hljeba i jedna brema vode. Pustinjak donese malo te svoje hrane i ponudi caru, a on to rado primi i pojede. Kad pusti­ njak dozna: ko je on, padne odmah na koljena. Car ga pridigne i rekne m u : „Ah oče! kako si sretan, što si ostavio tegobe svijeta, pa živiš ovako u miru! Sreća ne će nikad unići u velika mjesta. Kako sam uživao jedući ovaj tvoj hljeb i pijući ovu vodu, nijesam takve slasti nikad u svom životu kušao. Iići od Boga znanje i nmdrost, a ne zgoda i veličinu. bio miran. Ne okušah ni jednog uživanja, a da nije bilo začinjeno otrovom”. Čovjek se nasiti carstva, časna mjesta, nasiti se i onih čuvara, svega mu bude dosta Slava i prednost, časna i ugledna mjesta, s kojim se misli biti zadovoljan, sve to čovjeka samo uznemiruje. Jednom riječi zgoda i sjaj, časna i ugledna mjesta premda nam omogućuju mnogo ipak nam ne nogu sreće povećati. čovjek se ne smije primiti onog mjesta, za koje nije dorastao, jer visoki dostojanstvenici, ako ne budu stekli sposobnosti za svoja mjesta, u koja su uprte oči svega svijeta, moraju se stiditi. Glup bogataš u onom svom sjaju sliči čovjeku, koji se popeo na kakvo visoko mjesto, pa kako on vidi one dolje u nizini malenim, tako i oni njega odozdo vide malena. Čovjek nesposoban koliko god će visok stepen postignuti, koliko god će se visoko popeti, to­ liko će se poništiti i nisko pasti. Odlična mjesta, bogastvo i sjaj pristoje samo ljudima, koji su sami od sebe veliki. Ali takovi ljudi nijesu pohlepni za tim mjestima, nego ih oni ustupaju opet drugim, koji su od njih sposobniji. Nu ovim ne ćemo da naružimo i ponizimo visoka i odlična mjesta, nego hoćemo pokazati, da za njih treba postići spo­ sobnost. Više puta pohlepa, koja goni čovjeka za visokim mjestima, udalji ljudski ugled s pravog puta, pa ga natjera, da pogje ružnim i nedopuštenim pravcem. Stoga se pametan čovjek, koji ovo promisli i promozga, mora tješiti, što nije za tako visokim mjestima pohlepan. Takav čovjek će od tog odstupiti, kad promisli, da mora svoju čast i krijepost uništiti i da mu valja Karlo V. predajući krunu i,prijestolje svom sinu taj svoj sjaj kurisati i podignuti na ruševinama kriFilipu n . reče mu pred Bvim dostojanstvenicima i ve­ jeposti, dok postigne takav čin. Stoga ne moramo žaliti, ako nas nije sreća uz­ likašima: „Eto sine, stavljajući ti na glavu ovo cvijeće puno bodljikavog trn ja i ovu nakićenu krunu, što se digla na visoka mjesta, na koja su se uzdigli koje na oči čini tako sjajnom, navaljujem na te težak to­ kakvi ljudi bez sposobnosti i bez ploda. To je za nas var. Ja nijesam za svega svog vladanja ni jednog časa bolje t. j. time nam nije sreća učinila krivo, nego dobro. �60 BEHAR Neki ministar financija u Evropi silno se oboga­ tio državnim novcem. Razgovarajući jednom s nekak­ vim naučenjakom, reče: „Ja mislim, da bi čovjek morao imati veliku srčanost, da ponizi bogastvo." Naučenjak mu na to odgovori: Varate se gospodine, to ste krivo rekli. Zapravo da se nešto tako rekne, dosta je, da se promotri u čijim se rukama uopće na­ lazi bogatstvo1*, Bolje je i neznatno bogatstvo, koje je skupljeno krijepošću i vjernošću, nego nebrojeno blago, koje je nakupljeno nasiljem. Nekog njemačkog državnika podsjete, da bi mo­ gao steći stč hiljada dukata, ako bez kraljeva znanja dokine jedan porez. Na tu primjedbu odgovori o n : „Imao sam do sad dosta zgodnih prilika, da stcčem silno bogatstvo, ali nijesam nikad ništa pronevjerio. Ne mogu ni pod svoje stare dane svog đosadanjeg pravca i naravi promijeniti". I zbilja kad je umro nije se u njegovoj blagajni našlo, nego 600 dukata. Kakva ljepota može biti u bogatstvu, kad ono svog sahibiju samo u brigu baca? U istinu ko ne bi znao, da bogatstva, koje je stečeno nepravdom i zulumom, brzo nestane i kad malo dulje potraje, opet je od ,njeg vrlo mala korist, a ako pregje s koljena na koljeno, teško i vrlo malo, da istjera do trećeg pokolenja. Premda nije ni šeriatom ni pameću zabranjeno čovjeku, kad može i kad ga sreća prati, sakupljati imetak i obogaćivati se, ipak je mimo granicu suviše gledati skupljati imetak, osobito, pak nasiljem gasticati, zabranjeno je i po šerijatu i po pameti. Želja, da se obogati češće škodi krijeposti. Jedan stari hebrejski filozof veli: „Ne može ni­ kako biti bez grijeha čovjek, koji je preko mjere pohlepan i koji se je zdao za sricanjem bogatstva. Zlato je mnogog bacilo u bijedu i nevolju, a njegov je sjaj bio u mnogomu uzroku propasti." Nu kad čovjek mogne .bogastvo lijepo upotrije­ biti, onda je ono veliki nimet (blagodat), ali je r to mnogi ljudi ne mogu učiniti, dokazano je iskustvom, da je više puta bilo bogastvo samo na štetu. U istinu čovjek više puta samo zbog svog bo­ gatstva zabludi i propadne, a uz to se zdade raskalašenosti (nevaljalštini). Stoga bi za ovake ljude bolje bilo, da nijesu imućni ni bili. Koliko je ljudi na svijetu, koji čine nepravdu fukari, s dana na dan povećavaju svoje uživanje i raskoš i provode se u koje kakvoj 'besposlici, injesto da svojim bogatstvom potpomognu potrebne, da rastužena srca utješe i svojom krijepošću steku priznanje. Za naše prave potrebe dosta nam je umjereno bogastvo. Tražiti više nego nam treba to izgleda upravo pokazivati se i veličati sama sebe. I Kad čovjek mogne odbaciti nekorisne stvari * besposlice, može onda s malom stvari biti bo*rat *** 1 dovoljan. 6 ' zaĆovjek kad imadne samo ono, što mn n isti treba i bez čega ne može biti, pa onda od tog još ^ bogatstvo traži, onda je to pohlepa i lakoinost ili i budalaština, jer čovjeku što god se više povećava zgoda, to on prema tome uvećava svoje troškove * hire i onda ih mora — htio ne htio — izvršavati Koliko je stvari, koje ne trebaju, a čovjek ih drži za potrebne i ima volju, da ih nabavi; đočim ako čovjek s malim bude zadovoljan, biće onda i s malim imetkom bogat. U tom je stari grčki filozof Diogen prekoračio granicu umjerenosti, ali se ipak mora na umjeren način pouka uzeti iz njegova postupka. To nam svjedoči i onaj dogagjaj: Čitav imetak ovog filozofa bilo je jedno prazno bure u kom je on stanovao, jedna dagarica i jedan čanak, u čemu je jelo držao i jedan tas iz kog je vodu pio. Hodajući jednog dana, vidi gdje jedno čobanče pije vodu iz ruku. On na to reče: „Ne treba mi ni ovaj tas,a i baci ga. Aleksander Veliki đogje jedanput Diogenu, da ga posjeti, pa mu tom prilikom rekne, da traži od njeg šta želi. Diogen se u taj mah sunčao u svom buretu, pa zamoli Aleksandra, da mu svojim sjenom ne za­ klanja sunčanu toplotu, a ostale njegove ponude odbije. Na to Diogenovo ustezanje reče u čudu Ale­ ksandar: „Da nijesam Aleksander, bio bi Diogen1" Jednom grčkom filozofu poslao je Aleksander Veliki golemu svotu novaca'kao dar, ali on to ne htjedne primiti. Ljudi, koji su donijeli te darove rekoše mu konačno: „Ako ne ćeš uzeti sebi, a ti ih barem uzmi svoj6j djeci." —■ „Ako budu moja djeca pametna, reče im on na to, biće' im dosta moj imetak, a ako nijesa pametna, onda im je i to suviše." Eto kako se vidi iz ovih primjera bogatstvo je uopće samo gizđa, koja nije čovjeku nikakva potreba, nego mu može još prouzrokovati štetu i propast. Uz to se mora još i to promisliti, koliko ona ve­ lika bogastva donose brige i glavobolje. Jednog dana đogju Hazreti Aliji sedmorica ljudi i upitaju ga zajedno, da li je bolja nauka ili bogatstvo. Hazreti Alija im odgovori sve sedmorici na po se i to ovako: 1. ) Bolja je nauka, jer opstoji otkako je s stvoren. 2. Bolja je nauka, jer ona čuva svog vlasnika, a vlasnik mora čuvati svoje bogatstvo. 3. Bolja je nauka, jer rutu čenjaka svako poštoje, a bogataš ima mnbgo neprijatelja. 4. Bolja je nauka, jer sio god se ona više troši, to veća biva, a imetak ako se saviše troši, nestane ga. 6. Bolja je nauka, jer se blago može ukrasti nauka ne može. �I BEHAR 6. Bolja je nauka, jer se blago stojeći izgubi, a nauka postane još zrelija. 7. Bolja je nauka, jer blago čovjeka u brigu baca, a nauka ga prosvjeduje. Bogati ljudi, pa makar im ne znam koliko bogastvo bilo, moraju ga jedanput ostaviti i mora im to biti teško. Kad čovjek, koji je nešto imao, seli na abiret, žali i place za onim svojim blagom. Zbilja kako je gorko i teško ostati bez onoga, što ti je za života bilo srcu priraslo. Koliko god je život drag i sladak, onako se je teško i gorko rastati s njim. Najueeniji vladar na svijetu Sulejman-pejgamber (a. s.) najbolje znajući, kako je zgoda uopće ništetna i koliko je sretniji umjeren život od svijub blagodati,, ovako je molio Boga (dž. š.) „O Bože! Ne daj mi ni potrebe ni bogatstva! Milostivo mi podaj samo ono, što mi je potrebno za moj život, da u bogatstvu ne budem toliko zaslijepljen, da Tebe zaboravim, a da zbov « r omaste a ne budem prisiljen uzimati tugje!" I zbilja ako 8e pravo promisli, kako god može čovjeku velika potreba škoditi, tako mu može preko­ mjerno bogatstvo prouzrokovati propast. Osim toga potreba čovjeka prisili na tužakanje i nezahvalnost, a bogataše njihovo bogatstvo natjera, da budu tiuge i ro­ bovi svoga nagona i strasti. Kako bogatstvo i sjaj čovjeka zaslijepi pa zabo­ ravi Stvoritelja i svoje dužnosti, tako ga siromaštvo potišti i ponizi, pa ga natjera da počini zločin, ako mu prava vjera ne bude u pomoći, pa ga ne uzvisi i ne očuva. Stoga je najpraviji put naći se megju bogatstvom i siromaštvom, a udaljiti se od pretjeranosti u svačem. Koliko god je zgodnim lahko potpomagati po­ trebne i činiti dobra djela, ip&k u tom imadu dosta zaprijekai poteškoća. Ona labkoća, koja nam pruža pri­ liku, da izvršujemo naše pohote i unutarnja nagnuća tako je opasna, da je mnogo bolje, da molimo Boga, da nam ne daje bogatstva, koje nas u tako ogromne opasnosti baca. Stoga i mi kao i Hazreti Sulejman (a. s.) molimo Boga, da nam ne daje ni bogatstvo niti siromaštvo, nego mudrost i nauku. Ovdje donosimo za pouku dovu Sulejman pejgamberovu (a. s.), koju je učinio Bogu (dž. š,), kad se je popeo na prijestolje: „0 Bože ! Kad je već Tvoja volja, da se popnem na prijesto, onda Te molim, da me obdariš sposobno­ stima pravedna vladara. Daj mi bistru pamet i pra vedan sud, a od svega najviše da mi srce bude puno božijeg straha, koji je temelj mudrosti! Vladari svijeta mogu vladati državama samo naukom i mudrošću. Beže! koji si 6tvorio i ukrasio naukom i mudrošću ovaj svemir, koji predočnje i dokazuje Tvoju bezgra­ 61 ničnu moć i veličinu; koji toliko v j e k o v a u savršenom redu upravljaš ovim svemirvom Svojom mudrošću, kojoj se ne može ni začuditi, kad se vidi i koja u potpunom svjetlu dokazuje Tvoju vječnu moć; Ti mi podaj makar mali dio one Tvoje mudrosti, da me prosvijetli u ovom mraku! Ispravi mi u ovom vrtlogu, koji me je zao­ kružio, moje pogrešne korake! U kratko nauči me svemu onome, što mi treba, da budem Tvojim ugodnikom Iu Bog mu je tu dovu uslišao, i što mu je dao mudrost i nauku, obasuo ga je još raznim nimetima i od jedanput ga učinio prebogatim. Mudrost nabavlja sve one stvari, koje čovjeku trebaj u, da sretno živi, a nadomješća mu ono, što mu manjka. Ništa se ne može mjeriti s mudrošću, i nimeti ovog svijeta ostaju ništa pri mudrosti. Hazreti Sulejman (a. s.) veli: „Čemu su neznalici blagajne, kad za njih ne može kupiti nauke ni mudrosti." Neki mudrac savjetuje svog sina ova^o. „Sine! Traži nauku u mladosti, da stečeš mudrbst! jer će te ona pratiti do starih dana. Srcem i dušom traži nauku i mudrost! Istražuj ih najvećom pomnjom. Ako tako uzradiš i tebe će vazda mudrost sretati." Naučenjak i mudrac sretni su i pribrani na obadva svijeta. Tu su istinu i pogani (medžusije) svojom pa­ meću k uvigjavnošću znali. To nam'objašnjuje crticakoju je sastavio jedan sljedbenik Platonove škole: On veli : „Jednog dana dogju u skupštinu grčkih naučenjaka idoli bogatstva, pohote, (šehvet) zdravlja i naobrazbe i kažu, da im treba odrediti po jedno mjesto prema njihovom utjecaju na ljudsku sreću, Najprije obrazloži bogatstvo svoju znamenitost i veličinu, te time zamažu oči sudcima. Na to progje naprijed pohota, pa reče; „Jedina je svrha bogatstva, da služi ljudima pri izvršavanju njihovih pohota.“ „Slast najvećih uživanja, svih veselja i sreća po­ staje bež mene gorkau, odvrati zdravlje. Pri kraju poče naobrazba: „Da nije mene ne bi ni bogatstvo, ni pohota ni zdravlje trajalo. Oni, koji ih ne znaju dobro upotrijebiti, propadnu," i time ušutka sve druge. Na to su za sve četiri odregjena mjesta i to na prvom naobrazba, na drugom zdravlje, na trećem pohota, a tek na četvrtom bogatstvo." I zbilja je naobrazba ona, koja je zaslužila, da dovje na pivo mjesto, jer je ona jedina, koja čovjeka i .ii sretnim i na ovom i na onom svijetu. Naobrazba nas uči, da bogastvo dobro i umjereno upotrijebimo. Naobrazba ublažuje nam ogorčenje i tugu, a ulijeva nam nadu za bolju budućnost. Naše želje ograničuje u onoliko, koliko možemo snositi. Dokazuje nam, da naša sreća ovisi o valjanom izvršavanju naših dužnosti. Naobrazba nam donosi srcu veselje i daje nam pravo mišljenje, koje je sa ljudskom savješću usko skopčano, pa bilo u svojim sretnim danima, bilo u danima tuge, od nas se ne rastavlja. Stoga ,e �62 BEHAR zbilja pravi sretnik, koji mogne steći mudrost i nao­ brazbu, Čovjek može samo na putu sabirajući. nauku naučiti, kakve su i kako izvršuje naobražeui čovjek svoje dužnosti i kako se djelom dokazuju istine, o ko­ jim smo ovdje govorili. Svi postupci i razgovori čovjeka koji bude na taj način odgojen i naučen, biće prava slika utjelovljene mudrosti. Ili je bolje znati, ili im ati? made mnogo hadisa, koji nam svjođoče, da je bolje znanje, nego imanje. Jednom prilikom rekao' je naš pejgamber (a. s. v. s ,) ovaj hadis: *Ene medinetul Umi, ve Alijjun babuha*, — ja sam grad znanja, a Alija je njegova kapija. Kad su hariđžije čule za taj hadis, veoma ih iz­ nenadi i razočara u njihovim raskolničkim tvrdnjama. Jednom se sastane deset haridžitskih prvaka, pa od­ luče, da odu sve jedan iza drugoga pitati hazreti Aliju za jednu te istu stvar. Ako im dade svakome naponase uman i različit odgovor, da priznadu hazreti Aliju za alima (učenjaka). Pitanje je bilo: Ili je bolje znati, ili im atif Odgovori su slijedili ovako: Prvome'. Znanost je miras (baština) od p&jgambera (božjih poslanika), a imanje je miras Karuna, Šedada, Firauna i drugih asija (silnika). Drugome'. Znanost tebe čuva, a ti si imanju čuvar. £ Trećeme: Učen čovjek imade mnogo —ijatelja, a imućan neprijatelja. Četvrtome: Kad znanost daješ ona se povećava, a kad imanje daješ ono se umanjuje. Petome: Znanost čini čovjeka veleđušnim i odlič­ nim u društvu, a imanje lakomcem i poniženim. Šestome: Učenu ne može niko znanja ukrasti, a imućnu može. Sedmome: Učen će na sudnjem danu imati šefaatčiju, a imućan će biti pitan od kud mu imanje i kako ga je stekao. Osmome: Znanje s vremenem ne može propasti a: imanjo može. Devetome: Znanost dušu rasvjetljuje a imanje pomrčava. Desetome: Znanost čovjeka čini pobožnim, a imanje bezbožnim. Hariđžije iznenagjene mudrim odgovorima pri­ znadu. na koncu hazreti Aliji veliku učenost i poprime islam Hasan Nametak. P6sL Efdfli-ul-S’mali es-saamu. H adisi Šerif ovjek od svoje naravi naginje i teži za svim onim,1što nije dopušteno. S toga: suzbijati svoje pohote od svega što nije dopušteno znači živjeti po Božijoj zapovijedi. Bog dž. š., dajući ljudima pravu i čistu « vjeru, odredio je megju ostalim dužnostima i ‘j/fc* jedan farz, koji će ih od tih nevaljalih težnja i (i? hira sustezati. Taj farz jest post.' Post čini čovjeka pobožniln i napućuje ga na dobra djela;, to uništuje ljudske pohote (šehvet) i težnje za uživanjem, pa ga time odvraća od svakoga zla i nevaljalštine, i predstavlja mu ovaj svijet i nje­ gove ljepote ništetnim i prolaznim kakve i jesu. Što čovjek više posti, to mu uživanja ovog svijeta postaju odvratnija, a to ne samo što će ga sustegnuti od sva­ kog zla i nevaljalštine, nego će mu još olakšat i svakidanju brigu za opstanak na ovom svijetu. A to su sve povodi i uzroci ćudoredna života i pobožnosti. Po tom je jedan veliki božiji niinet, što nam je farz učinio post, tim više jer sve što čovjeka odvraća od zlih djela, mora biti sveta.dužnost. Čim čovjek više čezne za nečim, tim mu je teže to napustiti, a čovjek je najviše pohotan na jelo, piće i t. d. Kad se čovjek privikrie, da to dvoje napusti i u tom pogledu olakša sebi, da bude pobožan, onda mu je gotova stvar, da se privikne na vršenje ostalih vjerskih dužnosti i da onda u svakom pogledu bude pobožan i dobar. Postom dogje čovjek u red pobožnih ljudi (zumret-ul-mutekin) jer je post njihov prvi znak.1) Post je bolji i uzvišeniji ibađet i od samog na­ maza, jer on djeluje na čovjeka i tjelesno i duševno, dok namaz samo tjelesno i jer niko ne može postiti samo za to, da se u ljudskim očima pokaže dobrim i pobožnim, dočim to može biti i u namazu i u zećatu.1) Čovjek ili postio ili ne, ne može se na njegovoj vanj­ štini nikakav znak primjetiti, nit' se može postom na �I BEHAR ma kakav način pokazivati, dočim mu je to moguće, da se po džamijama namazom ističe i da zećat javno na očigled svijetu dijeli kako bi stekao glas pobožna i darežljiva čovjeka. 13 kratko rečeno u postu nema murajiluka ni nifaka, dok u drugim ibađetima može biti. Post je odregjen uz mjesec Ramazani šerif, jer je taj mjesec postao najuzvišenijim i najpribranijim nad drugim mjesecima u godini i to s toga, što je u njemu kur-ani azimuššan nazil bio«) Bog je dakle od­ likovao Ramazan najvećim dokazom Svoga božanstva (rubfibijjet), što je u tom mjesecu poslan Kur-an a. š. S toga se dade vrlo lahko u sklad dovesti, da je bilo shodno, da ga još odlikuje i jednim od najvećih zna­ kova našega robovanja Njemu (ubudijjet), a taj je post. 63 nici drugih pejgambera, koji su takogjer bili zaduženi postom, izmijeniše ga preinačile ili ga sasvim napu­ stile.1) Ittekasii ahb&rehum ve ruhbanehum erbkben . . . . Bog dž. š. naregjujući nam, da postimo, kazao nam je tom prilikom da ga i tekbir činimo i da mu budemo blagodarni na Njegovim bezbrojnim nimetima Da vršimo i ovu drugu uzvišenu zapovijed, -naime da ga tekbir činimo moramo dokazati zborom, vjerovanjem i djelom. Zborom ćemo dokazati, ako budemo priznavali i spominjali Njegova božanska Svojstva (šifat) i Nje­ gova lijepa imena, a budemo mu nijekali sve ono što Njegovu božanskom biću ne dolikuje (od čega je munezzeb) kao Suparništvo, • društvo, porod i opće svaku sličnost sa stvorom. Ako ovo sve budemo iskreno i sa srca priznavali, onda ćemo ga odmah time i vjero­ vanjem tekbir činiti. Djelom ćemo udovoljiti toj božijoj zapovijedi, ako budemo savjesno vršili svoje dužnosti prema Njemu, naime posteći, klanjajući i t. d. Samu riječ Ramazan tumače arapski filplozi na razne načine, ali izgleda najprikladnije, da dolazi od korijena remđa, što znači kišu, koja padne pred jesen i očisti zemlju od praha, pa kako ova kiša opere ze­ maljsku površinu, tako Ramazan opere muslomanska Taj tekbir ipak ne može biti savršen, dok čovjek tijela i očisti njihova srca od grijeha.1) dobro ne upozna Božiju veličinu i moć i dok ne bude uvjeren, da je Bog dž. š. mnogo veći, nego što to Bog ~dž. š. tako je milostiv, pa nije htio Svojim slabi ljudski um može shvatiti i svojom riječi opisati. robovima ni u ovoj dužnosti dati velikih poteškoći, da Kad to upozna, biće onda uvjeren i o Njegovoj nei­ uzmognu ovaj farz savjesno izvršavati. Tako nije od­ zmjernoj milosti, koji nas je uza svu svoju veličinu, redio, da uvijek postimo, nego samo jedan jedini mje­ moć i bogatstvo obasuo tolikim nimetima i kazao nam sec u godini; dozvolio je, da bolesnici i putnici n mo­ pravi put k istini i spasu. Za to mu onda mora čovjek raju postiti u odregjeno vrijeme — uz Ramazan, nego neprestano blagodariti i zahvaljivati, koliko mu njegove neka toj svojoj dužnosti uduvolje u drugo doba kad slabe ljudske sile dopuštaju. im to bude moguće. Još su u tom razne druge polakšice, o kojima na dugo i široko raspravljaju naši fiBudimo Bogu za to zahvalni i molimo Ga u ovim kuhski ćitabi. Treba se samo malo zadubiti u ovu od­ mubareć danima, danima, kad je On Svojim robovima redbu, pa da se vidi božija milost u svom pravom prosuo toliku milost, molimo ga vruće, savjesno, da svjetlu. Pravo veli o tom Kafal, tumačeći ajeti kerim, vršimo svoju ropsku dužnost prema Njegovoj neiz­ kojim je farz učinjen post: mjernoj milosti, a On nam je blizu, čuje naše mo­ litve, uslišaće ih!.. . . „Gledajte čuda, kojim nas je Bog dž. ž. upozorio Fehint Spabo. na prostranost svoga fadla i rahmeta u ovoj dužnosti!“ U pogledu olakšica za bolesnike i putnike veli jedan hadisi šerif: To je sađaka, koju vam je Bog udijelio, pa je i primite od Njega. Nije Bog samo nas — Muhamed pejgamberov umet — zadužio ovim farzom, nego post bijaše sveta dužnost svim narodima, koji su i prije Alejhisselama živili, a imali pravu i čistu vjeru u Boga i Njegove pejgambere. Bog nas je o tom u Kur-anu obavijestio, da lakše i s većim oduševljenjem primimo tu njegovu zapovijed, jer svaka dužnost čim je općenitija t. i* čim je njom više svijeta zaduženo, tim je lakše snositi u društvu s drugim. Mnogi ti narodi i sljedbe­ ') Fahruđin Er-Razi: Mefatih-ul-Gajb n. 170 i d. ') Šemsucldin El-Fenari: Fnsul-ul.Bedai’ S76. F . Er-Razi: Isto. T) Ibidem l) Ibidem. �BEHAR 64 „Pobratimstvo" (Pism o uredništvu.) . . . Quem deus per dere vult — dementat prins. Omer beg Snlejmanpašić-Skopljak, Osman, A. Gjikić 1 S. A- Zarabegović izdali su ovih dana u Beogradu zbirku pjesama pod naslovom ^Pobratimstvo*. Zašto su se tri mlada „pesnika* odlučila, da u zajednici izdadu plodove „svoje* muze, to nam nigdje ne kažu, ali. ko god pročita ovu najnoviju srpsku hlestokovijađu, u vidječe svrhu i cilj ovog udruženja i tog vajnog srpskoga „bratimstva*. Sve pjesme ove zbirke — a ima ih sedamdeset i pet — gragjene su po jednom ka­ lupu, zadojene jednom mišlju, a sve u skupu manife­ stiraju svesrpsku ideju „Velike Srbije1* Du-anova ka­ libra, koja se stere od Triglava do Carigrada, od Dunava do Jadranskog mora, i mi možemo mirne duše reći, da ni jedan srbijanski šovinista nije tako zanosno, tako gorljivo obradio tu utopističku misao, kao gornja tro­ jica „srpskih pesnika Muhamedove vere**. — Les extremes se touchent. I makar da ovakovi pojavi nijesu rijetki u srpskoj literaturi, jer „Devesilje- , „Dahire“, „Almasije** dnevice niču na polju srpske literature, kao gljive na barovnu mjestu, to se ipak „Pobratimstvo1* n ora smatrati kao posebni pojav, kao signum temporis nezdravih duševnih i društvenih odnošaja. čitajući pjesme „Pobratimstvo “ mi smo se morali i dva i tri puta povratiti da vidimo natpis knjige, nevjemjući svojim očima, da su na toj zbirci otisnuta t* musli­ manska imena. Ne zamjeramo niti izpitujemo ičije narodnosno uvjerenje, ali ipak nijesmo mogli vjerovati, da ima i jednog muslimana, koji bi se tako zaboravio te makar za čiju volju pogazio tradicije i svetinje svoje vjere i svojega naroda. Ali na žalost evc pred nama je knjiga pjesama, — „Pobratimstvo**, na kojoj su potpisana tri muslimana, a ta knjiga, to „Pobratimstvo** jest pođal insult i drska pogrda na uspomene i tradicije nas bosansko-hercegovačkih muslimana, pa i same islamske vjere. Eto to nas je natjeralo, da pi­ šemo o tom najnovijem srpskom pamfletu sa ozbiljnom opomenom, neka se već jedan put manu tog gadnog zanata i navala na naše svetinje, jer ćemo inače biti prisiljeni, da tražimo skrajnje sredstvo, da se pre­ priječi importiranje takovog blata sa beogradskog Kalimegđana u našu domovinu. U „Pobratimstvu ** na prvom mjestu dolaze pjesme Omerbega Sulejmanpašića-Skopljaka, a za živo čudo te su pjesme i najbeternije. Omer beg je u svojim pjesmama prava srpska junačina, on reže i siječe na S.T? strane, te čitajući te pjesme ne znamo bili se lju­ tili ili smijali, jer kad ih čitamo, čini nam se da je pred nama Miloš Kobilić, a kad pomislimo na sama pjesnika i nehote se sjećamo Homerova Thersita. . . . Osim toga do sada smo mislili, da je istinita ona: poeta nascitur, a sad vidimo eto, da može čovjek preko noći i pod stare dane postati „pesnikom*. — Takova čudesa samo „Srpstvo- stvara. Dakle promatrajmo i mi Omer bega kao srpskoga „pesnika* i „junaka*! v. . Omer begu je srpstvo jedina sreća, on za srpstvo živi, za njeg će i umrijeti, to je nebo pred kojijem on pada, Veličanstvo, kome se on divi: „ T t st nebo pred kojijim padam . / lijem te Veličanstvu divimu . Da li je slobodno tako govoriti jednome musli­ manu, to je drugo pitanje, ali pred „srpstvom* mora da sve izčezava. Omer beg kao srbin ima i svoje srpske želje, a te su, priznat mu se mora, baš srpsk i srbijanske. Noć je, — zviezde sjaju — pa i mj e ® je tu — (nije li to divno?), sve spaVa i miruje sam naš Omer beg ne. Njega sirotana pritisle brige, on misli na patnje svog srpskoga -roda, koji ljuto cvili u ropskim lancima, pak mu „pesnik** dovikuje: „Ja m islim na te, o 'robe tužni, Sto ’no te lom i taj sraman lom — Ja m islim na te, moj rode srpski, Sto si na nehaj svijeta svom Misleći tako na srpstvo i na osvetu, „našem* pesniku prolaze dani njegova mlada (sic Ij života i jedva čeka kad će kucnuti čas, da hrli u boj, u borbu za milo srpstvo, al na jednom se s je ti: ,,A1 hora pusta kasno će doći, D a okove skidam a s njim ti ja<L“ Pomislite Omer bega, kako se razmaao na svome ,,hujgun hatu“! Nu kano da i sam pjesnik dvoji o tom srećnom vremenu, pak tužno cvili: „H oću T k ’o starac ma&t’ se mada, Dušmanškim k o sci. tupit m u rez, N a gadnom lica dažmann tvoga, Odužujuć se da vezem vez*. ,,Oh srećo, srećo, oj stigni samo, D a život dadem, da nisam rob, Bar mjesec svojim zlatice sjajem Poštenog borca hlagjani grob*. Mi Vas, nije to šala! To je junačina, koji će za svoj *rpski rod i u grob leći. — Ut figura docet! ... Nezavisnoj ući Omerbegovu srpskom junaštvu, mi ga pitamo, gdje je taj narod srpski, koji je još u ropstvu, i kojega, još dušmani tlače, a kojima Omer beg kani svojom ćordom parati gadna lica? Koje su to srpske zemlje, koje još ujedinjene nijesu, a koje Omer beg želi sjediniti i od dušmanskog zuluma izbaviti ? Po teoriji srpskih „historičara*4 u srpske zemlje spadaju ojim Šumadije i Crne Oore još i ove zemlje: BosnaHercegovina, Dalmacija, Slavonija i Hrvatska (osim Zagorja), Macedonija i Stara Srbija sa Carigradom, jer to je Dušanovo naslijegje. Šumadija je i po samom Omer begovu priznanju već slobodna, jer „Tu se diže stijeg slobode*1 a i Crna Gora, jer je to —* kako „pesnik** veli — slobodno gnijezdo srpskih sokolova, stan junaka i hrab­ rih osvetnika. Dakle ostaju još „srpske** zemlje (? !), koje danas spadaju u državne tvorbe Austrije i Turske, ali koje zemlje, po „mnijenju** Omer bega Sulejmanpašića-Skopljaka-Despotovića treba osloboditi iz dušmanskih ruku i prisjedinit ih „materi Šumadiji**, pa makar to stajalo i „pesnikove** glave. — Šta velite na to? Nije li to zamjerna požrtvovnost ? Ali idimo dalje! Omer begov sinčić, mali nevaljanac, nije tako „žestok** i „osvedočen** srbin kao njegov pesnik-babo, pak ga za oto kanda pesnik-babo kori: ,,U srećnom sanku, o, mili sine, Budnoga babe da 1’ čuješ glas: Njegove krvi, o krvi slatka, Mrziš li ropstvo, štuješ li spas?*1 I pesnik-ćaća teši se,. d a . je dobri Bog i sinu usadio ista „plemenita** čuvstva u srce, pak za to pun nade kliče: „Dušmane mrzi, a srpstvo ljubi, Tako mi sine, ti bio živ, Pane li babo u borbi ljutoj, Osvet’ ga sine, sokole siv!11 Vidite, ko bi rekao, da je onaj novovjeki Tfiersit ta- f # �65 BEHAR I kova junačina!? Neka se sakrije i Herkul i Leonida, jer im je naš Omo slavu potamnio. . . . 1 Omer beg šalje svoju pesmu po vascelom srp­ skom svetu, šalje ju i u srpsko nebo, pak joj veli: „Teška je muka robovat’, braćo, Na lica robski nositi sram, „Ustajmo braćo na borba svetu, Dušanov treba ponovit hram. Koji je to dušmanin, kojem se Omer beg osvetiti kani, lahko je pogoditi, kad znamo da na svakoj stranici srpske historije cvile srpski historićri Da li je jednom muslomanu dozvoljena ovakova isti- ni „petstoljetnog dušmana i tiranina, koji je gnječio ara, megjaz što li, pa makar i u pjesničkoj figuri, — srpski narod." Nu kanda i Omer beg osjeća, da mu mi dvojimo. Pošto je Omer begova pesma opšetala „braća" srbi (razume se oni „srpske vere") ne vjeruju srpske zemlje, i vidjela na jednoj strani patnje i vaj, potpuno i da ga još uvijek smatraju „turčinom" — a na drugoj ,,pitomu Šuraadiju, gdje se vije stijeg slo­ ergo svojim dušmanom, pak ih za to ponizno moli: bode", pesnik je upućuje u drugu srpsku slobodnu „ 0 , srbe brate, pruži mi raku, zemlju: Priznaj mi, dragi, da sam ti brat! „Poleti nebom, poleti zemljom, Poleti pjesmo, a tobom je Bog“ . „ A iftlii li vid.et lava. Za sloboda Ifo se bori. Ti poleti pjeamo moja, Onoj maloj Crnoj Gori;“ „Pa ponosi pozdrav vjerni Za rad sreće, bratskog gleda, Krv nas veže, a ne d’j J i Vjera: Hrlsta, Muhameda. Što velite, a? Moraće se i pravi srbi začuditi tolikoj slobodoumnosti jednoga „Turčina", a pop Jova Sundecić moraće se i u grobu nasmejati svome naslje­ dniku u propovedanju sloge srpskoga plemena. Mi ne­ mamo ništa protiv toga, da Omer bog slavi crnogorske „lavove" i njihova „junaštva", ali ga tek upozorujemo. da su isti ti njegovi „lavovi" i „junaci" najviše jada zadali „onome", kome na prvom mjestu kao za višu sprdnju posvećuje nekoliko verzova. Zna li Omer beg koliko je muslimanske djece, majka i žena ^aplakalo za izgubljenim babajkom, sinom i mužem, koji po ginuše braneći svoj vatan, svoju grudu zemlje od razbojničkih i hajdučkih navala tih Omer begovih „lavova"? Zna li plemeniti beg i pjesnik, da su ti njegovi „lavovi" prouzročili više jada i nevolje nje­ govoj islamskoj braći u Hercegovini, nego li cio drugi sviet? Zna li nesretni beg i pesnik, da su njegova braća muslimani na decenije dan i noć stajali pod puškom i branili svoj ’rz i obraz od razbojnika i ha­ jduka, koje on „lavovim" nazivlje? Sve to Omer beg zna, pa opet u „zanosa" svoje srpske duše obožava te „junake" ,njima se divi i u Lovćen upire oči: A ferim beže, turska te porodila majka!! Nego Omer beg se ni tim ne zadovoljava, njemu nije pravo, što sa njegova braća srbi klonuli i što trpe jaram i zulume, on hoće slobodu svom srpskom rodu, te ga u pjesmi „Ustajte braćo" pozivlje u rat ovako: „Ustajte, braćo, na noge labke, Jer ropstvu zadnji doto je ćaa! Urtajte, braćo, branite pravo, — U ljutoj borbi srbu je spasi„Čujete 1’ zraka handžara zlatnog, 6a ivekom kako poziva nas — Ustajte braćo na borbu svetu — U borbi, znajte, srbu je spas!u Pomislite Skopaljskog Herkula, kako se je nakostrušio na svom — papirnatom pegazu I Da što bolje podjarmi srpske „vitezove", pesnik im spominje dedovski jatagan, koji s&m u koricam reži i kao amanet pradedova za osvetom vapi, a onda: „Ustajmo braćo branimo svoje, Ne dajmo da nas dnšmanin tre! Kek handiar zvedi, nek puška jeći, Nek nam duimazuu od straha mra 1“ onda: Zajedno ko dva hajdemo lava Prot crnog vraga voditi rat!“ Pa onda opet'. „Ustajmo, braćo, neSal’mo krvi, Spasimo rod nam i m ili dom l* „ Čujete l kako d ju a nam pilte, Kako ih p ra ti nevolja, glod ? Vidite l kako narod nam plale, Kako ga tare tulum i ja d / “ Hoćete li od ovoga jasnijeg dokaza, što pjesnik misli ? Nečini li Vam se kao da čitate srbijanske no­ vine, koje cvile o progona srba u Staroj Srbiji i Maćedoniji, u Bosni i Hercegovini? Beže, beže, daleko si zabasao, a vjeruj mi, da bi ti prvi zakukao i oćutio pritisak srpske slobodne ruke, kad bi se — ne daj Bože! obistinile „tvoje" misli i želje u pjesmi ovoj izražene. ■— Iddio ci guardi! Drugi junak i pjesnik „Pobratimstva" jest Osman A. Gjukić. To je što znamo još mlad gimnazijalac. Držeći se sa brišćanima, počeo je za rana pristajati uz „srpstvo", a već u trećem razredu počeo pjevuckati po „B. Vili" i drugim srpskim novinama. Nu zagrijao se za srpstvo, u brzo mu je otješnjala mostarska gi­ mnazija i grad Mostar, pak je otišao u Carigrad bajagi da uči. I poštoAvaljda ni tu nije našao plodnu baru za svoje „ideje", prešao je u Beograd, odakle nam se evo javlja sa druga svoja dva brata u vajnome „bratimstvu". I njemu je srpstvo alfa i oipega, i on cvili i jaduje za svojom „tužnom" domovinom kao Marij nad razorenim Kartagom. I njegova je domovina u ropstvu i pod zulumćarima i on će ju mačem braniti. „Da te branim na tvom kršu, Gdje se jato guja spliće." U „molitvi". pesnik moli Boga, da spasi srpski narod, da iz srpstva izbavi njegovu tužnu domovinu, pak tu molitvu šalje: „Tamo, gdje se vapaj vije Majke moje — domovine- , — onda dolazi nabožna jeremijada, koja svršava : „Hoj, izbavi srpstvo moje, Od vjekovnog ropskog vaja.- Što pjesnik misli pod ovim „vjekovnim srpskim vajem" nije teško pogoditi, a i sam nam on n pjesmi „Crnoj gori" to jasno veli: „Na tvom kršu, što se k ’ neba vije, Luč slobode uvjek jasno sije„Ljuta bura petstoljetnog mraka, Ugasit jo j ne bi kadra traka* Dakle osmanlijsko gospodstvo u Bosni i Herce­ govini ža pet stoljeća jest mrak i tmina, a Crna je Gora luč slobode ! Aferim nesretni sine zemlje Her­ cegove, zar je to zahvalnost onome, koji te je u dini-. �BEHAR 66 inubin priveo, na svojim grudima hranio i uzgojio? Sram te bilo islamskog imena! . . I ovaj se poput Omerbega zaboravio do skrajnosti, pak ne zna ni šta lapurđa. U pjesmi „Oproštaj" pri­ povijeda, kako je bajagi morao ostaviti svoju domo­ vinu i patnički rod premili, pak onda završuje: , ,M kad je k n u sfjenjem tvojim Bojne trube, mila m ati , Eto sina , da za zajam, Tvom duhnann zajam v ra ti!" Tako srpska junačina, a mi ga pitamo, razumije li on smisao svojih verzova. je li on promislio sto je izlanuo ?. Tko ga je natjerao da ostavlja svoj zavičaj i da bježi u Beograd, gdje je valjda već do sada oćutio svu neprijatnost prisiljenog „bratstva". Megjutim to su njegove stvari, ali mi ga opominjemo, da ne prisvaja prava na ono, čega se je dragovoljno odreklo i nek ne zove materom onu zemlju, kojoj se odrodio. — Treći pesnik „pobratimstva" jest poznati Kara- I begović, koji je već davno proklamiaro Zmaja J 0Va za (liaša summe haša) poluboga. I njemu je srpstvo sve i sva, a najveći mu je ideal Kraljević Marko, onai Marko, za koga srpska pesma veli „da je na snopove seko turke, i nagonio ili da uz ramazan vino piju« Eto o tora Marku Kraljeviću sanja dan i noć, Marko je njegov • ideal od djetinjstva i sve što radi, ima da Marku zahvali: „I sto god 'mi mašta sačinjava, Sve to troja zraka obaajava; Blisnu prošla ava vremena d a m a I n njim a tvoja djela slavna'* I tako ide dalje, sve besnija iza pogrdnije, a mi i opet naglasujcmo, da se čudom kamenimo i skoro ne vjerujemo svojim očima, da su na tom potpisana trojica muslimana, koje jedino možemo ispričati onom starom „Quem deus perdere vult — dementat prius :u — koga Bog hoće da uništi najprije mu pamet oduzme. Vamik. U zgodan čas. ^ _ ^ ^ ija š e kao u proljeće — prije i na toliko dana, M l E može čovjek opaziti gdje se prikrčuju mubareć dani „Šehri Ramazana" Sve Be uskomešalo, sve oživjelo, sve se ne­ kako ramazanskim ruhom zaodjelc — drugom snagom opasalo. Već su davno okićene vite mu­ nare kandiljima — mukave se pronose, sadake dijele — svuda se se sprema da što ljepše zapo­ čnu ovi mubareć danu Vrijeme se bliži kuca žugjeni čas, kad — da staro i mlado pane svome Allahu na sedžde i pokaje grijehe. Ićindija okujišala. Sa bijelih bedema oglasili topovi te mubareć dane, a hiljade ljudi opremilo skromne dove svome Allahu — hiljade duša zatražilo halals, hiljade srca jednako udarilo. — Istom što je zašlo sunce za planinu — tisuće kandilja blistalo se na vitino munarama a svemirom sterao se mujezinov glas: „Allah je velik, On je vrh nas!" Pošto je sve klanjalo — izašlo iz džamije — napunili se sokaci pu­ nile se mahale — hitio svoj svome na mubareć — da mu Allah usliša dovu, da mu post kabnl učini Kroz čarobnu večer razlijegali se mahalom mili zvuci skladne pjesme, ozivao se dragi dragoj — ljudi s fenjerima izbijali sokacima, čopori djece tutnjili, čaršija ■va kao da gori, ko da se ori. * * Neka bu doba noći. Još se čula ona vreva, žamor, veselje u divnu skladu ramazanske noći i sve to dopiralo u tanahnu kula begovu. Beg sjedio sara — ogrnut samur ćurkom i odbijao guste dimove na jaserain čibuk. Ispod bijelih trepavica sumorno se dizali kapci na očima. On je čuo svu tu vrevu cijelo veselje. Čudnovate mu se misli glavom vrzle. Njegov cijeli vijek motao se taj čas u crnim gustim kolutovima dima. Gdje su oni, s kojimi je on dočekivao i provodio ove dane i noći. Nema ih, sve pod crnom zemljom. On sam osta kao osječeno drvo. Oh samo da se mogu povratiti one godine — koje prohujaše u neznan, znao bi u što l>i ih potrošio. Oh sve je prolazno, sve je prolazno. — — — I u taj mah bacio je pogled na vitu munaru, gdje su cijelu noć blistali kandilji u ružičastom s v jetlu ------------a sad eno još samo jedan zuri — kao da kaže da tu malo prije bijaše života. Jest „Zaključivao on — svega nestaje, i u času je bacio svu prošlost za legja, a njega eto baca kleta zaborav. J e s t,------- opet je zaključio, sve ga nestaje i sve ostavlja nekakav spomen da je živjelo životom kom je i namijenjeno. Još je kandilj treperio — na munari — a beg je punim srcem ganuća odcijepio dobar komad svoga imetka i u času sagradila je njegova mašta lijep raekteb i nada rila sirotinju. Sjutra dan bio je pun begov konak rodbine i pri­ jatelja, sve mu došlo na mubareć, što je učinio veliki hajir. A i sada se u begovu mektebu uči Jasini šerif za dušu njegovu. Riza beg Kapetanović �I BEHAR 67 E a m : z a n i j a. ečer je tiha, vedra i blaga, Tisućam zv’jezdanebo se šara, Tisuć kandilja treperi blista, U divnom sjaju s vitih munara. „Allahu ekber! — čarobni zvuci Nebu se dižu — šume po travi — „Allahu ekber! — Njegov Poslanik Sejjid Muhammed, Resul je pravi!" Grlas mujezina dolom se stere, Dvorogi mjesec vrhunce zlati; Kroz tihu, vedru, čarobnu večer, Svuda^ se uče hak salavati. „Allahu ekber! — Allahu ekber!" Lahorič lišćem žubori s grana, „Allahu ekber! — Allahu ekber!" — Ječi u srcu svih muslomana. Ponoć je prošla; oluja bjesni, Silne strijele pustinjom strižu, Pri kraju jednom tekije stare Zidine tamne plameni ližu. Bjesni Munja Ali iz I opet oluja, — gromovi prašte, što munju pučinom prati, one tekije stare uče hak salavati. „Allahu ekber! — Allahu ekber!" Svemirom glas se nebu talasa: „Bože, Ti dovu kabul učini — Bože Islamu ljubavi, spasa!" . . . Riza beg Kapetanovi#. Lejlei feadr. ||ad Mekom se prostirala tamna noć, vladala okolicom grobna tišina. U toj pustinji ni­ jeme noći bdile samo dvije duše, duše, koje do tada jedine bijahu rasvijetljene istinom Islama Bijaše to najveći božiji Milosnik i Po­ slanik čovječanstvu, naš pejgamber a. s. sa h. Hadidžom. Te dvije duše usred te tamne noć1 Bogu ibadet činile. Nad Mekom se sterala gusta tama, svud bila grobna tišina, a u toj nijemoj noći sanjaše Ebu Bekir Abdullat Kurejšija strašan i čudan san: Našao se na onisku humku, a pred njim puklo prostrano, skoro ne­ pregledno polje puno raznolika svijeta, muška, ženska, stara i mlada, zdrava i bolesna. U tom bezbrojnom narodu ne mogaše se vidjeti ni jedino prijatno ni ve­ selo lice; na svoj užas gledaše Ebu-Bekir kako se sav taj narod u silnoj mješavini megju se bije i tuče, jedno drugo progoni i zatire. Eno tamo vidi već hi­ ljadu puta i na javi vigjeni čin, gdje zvjerski otac bez ikakva milosrgja zakapa živu, istom rogjenu kćerku — pravog meleća, mjesto da se veseli i raduje, Što je obdaren takim evladom. Tamo podalje zvijere jedno u ljudskoj spodobi zaslijepljeno svojim širĆom para i na komade kida živu djevojku, svoju rogjenu sestru. Usred toga meteža stajaše ćaba okružena razno­ vrsnim idolima. Ebu Bekir ogorčen i ojagjen gledaše u to svoje svetište, zurio u one nepomične kipove i kao da od njih izgledaše, da se jednom prenu, da učine kraj tomu zlu i nesreći. U taj mah prišao pred jedan idol iznemogao i poget starac, vodeći za ruku lijepa i prikladna mladića u najvećem napunu svoje mladosti. Priveo ga pred idol, povalio i za čas je potekla nedužna krv i prinešena žrtva. Mladić se rastavio za uvijek s ovim svijetom. To bijaše zadnja starčeva žrtva, koju učini u svom neznaboštvu i ostade sam samcat na ovom svijetu. Ebu Bekir pogleda i za Čas prepoznade kip idola Lata, čijim se robom i on nazivao. Sve se to njemu pričinilo gadno i ružno, bijaše mu tijesno pri duši, pa mu čak bijahu odurni i oni idoli, kojima se on dotle klanjao i obožavao ih. Zamišljen i mračan gledaše Ebu Bekir tu, u svako zlo zagrezlu svjetinu, dok mu nešto bijesnu pred očima i u jedan tren obasja i čitavo polje i onaj na­ rod na njemu. Ebu Bekir trže pogled, a na onoj �68 BEHAR strani rodi se žarko i svijetlo sunce i obasja onaj narod, koji se malo po malo pridiže iz one tmine i pokloni novom suncu.......... Mjesto kavge i krvoprolića zavlada u njima ma­ hom jednim sloga i bratska ljubav. On se prenu. Sve bijaše puki sanj ali — blage zrake onog žarkog sunca ipak bijahu prodrle u najtamnije zakutke srca i uma njegova. On skoči i — za čas dva nagje se kod božijeg poslanika. A on mu reče, da je zasjalo sunce, i rasvijetlilo cijelo čovječanstvo, da su objavljene prve božije riječi, da je čovječanstvo obasjalo svjetlo svete i čiste istine Islama. U času iskra tog žarkog svjetla rasplamti srce Ebu Bekirovo, jezik mu izusti uzvišene riječi: Bog je jedan i istinit, a Muhamed je njegov Poslanik, i — od Abdullata postade Abdullah,pravi rob pravog Boga jedinog. Boga za oprost grijeha i spas duše svoje, čvrsto uv jeren, da je • Lejletul-kadri hajrun min elfi iekrin......... « * * Lejlei kadr je mubareć noć, je r su te noći ob­ javljene Alejhisselamu prve riječi Kur-ani azimuššana To je s toga najveća i najsvetija noć, i bolje je pro­ vesti tu noć u ibadetu, nego hiljadu drugih mjesecu Ova noć se zove Lejlei kadr — noć časti i ve­ ličine, jer je u njoj poslao Bog dž. š. časnu i veličajnu knjigu po časnu meleću, a narodu, koji uživa čast. Ko još ovu najsvetiju noć provede u ibadetu, moleći Svevišnjeg Alaha, postaće i on častan i ugledan kod Boga. Lejlei kadr pada svake godine uz Ramazani še­ rif, ali u koju noć, ne zna se tačno. Mi se držimo Ubef lbni Kabova mišljenja i još nekojih Ashaba i uzimamo dvadeset i sedmu noć Ramazani šerifa kao Lejlei kadr. Ebu Bekir bijaše prvi poslije Hazreti Hadidže, za njim su slijedili drugi, mala se četica spašenih po­ lagano, ali sigurno povećavala, s početka tajno, poslije progonjena od mušrića, dok najzad rulja neznabožaca i pogana ne prisili šaku pravovjernih, da sa svojim pejgamberom hidžret učini u Medini Muneveru. Tu je božiji Odabranik ljepše primljen, tu su ljudi primili spas i sad ih bijaše više, koji vjerovahu u jednog Boga i njegova Poslanika, pa mogahu i mačem u ruci odbijati navale bijesnih mušrića. S toga je dobro, ako se svaka ramazanska noć drži za Lejlei kadr, pa se svake noći ibadet čini. Bog jc milostiv, On će uslišati molbe svojih vjernih. Istina mora konačno pobijediti, — tako je i bilo. Prava i istinita vjera pobijedila je pogansku. Borilo se dugo i na više mjesta, dok nije došao čas, kad je božiji Milosnik unišao sa svojim sljedbenicima u Meku i očistio Bejtullah od poganskih idola. Ko u Lejlei kadru spomene božije ime samo tri put, stekao je neizmjerno dobro. Bog će mu za to oprostiti grijehe i podijeliti dženet onog svijeta. Noć, kada je prava Istina poput sunca zasjala na sve četiri strane svijeta, kada je Bog dž. š. po svom Milosniku i najvećem pejgamberu pokazao svemu svi­ jetu pravi put spasu, kada je objavljen Islam . . ., to je najveća i najsvetija noć, što se je igda smrkla, to je — Lejlei kadr. Kako je s početka ona šaka pravovjernih muslomana oduševljeno i sa zanosom Čekala onu najsvetiju noć, kada je Stvoritelj svijeta navijestio Svojim robo vima spas, kada se rastvara i zasvijetli nebo, kada je svačija dova makbul, kada Bog otvori vrata Svoje neizmjerne milosti, tako je zanosno dočekuje kroz trinaest vjekova čitav ehli Islam i moli Svemogućega Uz tu mubareć noć silaze meleći, da vide ljude, kako obožavaju svoga Stvoritelja i kako Mu ibadet čine. Koga zateku na dobru djelu, pozdraviće ga, a koga oni pozdrave, tome su grijesi oprošteni. I mi kao i svi drugi muslimani, razasuti širom svijeta, čekamo evo tu mubareć noć — Lejlei kadr, da se pomolimo svemogućemu Alahu za se i svoje bližnje, da ga molimo za bolje daue čitavu ebli Islamu, da nas prosvijetli i nauči svakom dobru, da nas izbavi od džehaleta i stranputice i okrene na pravi put, da nam ponovi vremena, kada su na nebu prosvjete i umjeća Bagdad i Kordova sjale kao zvijezde prethod niče, kada se iz njihovih dar-ul-uluma i medresa pro­ sipala nauka i znauost na sve četiri strane svijeta, kada su učeni hatibi i vaizi s meubera i ćursa pripo­ vijedali samo ono, što je bilo na korist milletu i vatanu I Amin,' bi-hurmeti Sejjid-il-murselin! Fehim Spaho. �I BEHAR 69 B ez glave. Uspomena. oći petka je, a u kakvi smo. Ljetna je noć i jacija već prošla, vrijeme kad se ono počnu ljudi k’o natjecati, ko će bolje zijevnuti, al u nas razgovor sve jači. San nikom ni na um ne pada. A i kako bi, kad sjutra eto sviće petak, prilika je i dan da bude lijep, a pustiće se onamo na polju do dvadeset, dvaest li i pet brzaca, pa nije ako ćeš ni za onu čobu, što je daje mladoženja Osman beg, što će prikrit konja i junaka, a ni za oni bošćaluk, već živ bio, hoće se nam da steče. Nije vjere mi ni šala, kad bubanj kucne, svirala udari, a i konj, ako će i hajvan bit, odmah ušima ko zec, a sve u te gleda, prstom upiru, koliko je kad se rekne: nema brsca kč u njega! A sabibija mu onda sve raste. Ma znaš li ti, da čovjek ne žali od svog zalogaja otkinut, pa dati konju. To ti je živa istina. Pa sad jedni ko u ruci drže za Suljina vranca a drugi — — pročulo se, negdje u nakva seljaka alat, vele, zatvorio onaj k raj; ne more, vele, s njim vam vila. I taj sad seljak doveo svog alata, da ga biva s vrancem ogleda, a i na našem polju još nije trkao. I sad jedni tu u kabvi nijesu konja još ni vi­ djeli, a jemine čine, da . . . . ama se nikom ne čudim ko Avdagi. Zakvačio ti on s Bajrom, ma zagustilo pa eto. A e.babi su oni oba, a Avdaga još više, pa što oni dalje jedan drugog pobija, to onda drugi istom vide: kakva će trka biti, i da su se našla baš dva peblivana na jednom užetu. Bajro jednako zaintačio: mudar je, veli, seljak, othranio konja, a u selu ti je sve petak i trka, pa ga doćero, kroz iglene uši da je kabil, — — a molim te njemu je i lakše konja'tako ujaračiti na selu, nego li nama na kaldrmi. Hrane izobila, polja — prostorija jedna, a u nas .. . — E, čuješ Bajro! — oduši Avdaga. Megjer ti baš ne znaš, što je konj. Ma ne umije seljak, bolan, s konjem, ne umije ; on u njeg trpa ko u vola, a konju se h o ć e -------a šta bih ti tu govorio kad vidim, da ti konja nijesi ni vidio. Sad je to opet Bajru bocnule, a on ti se prometo i kroz sito i kroz rešeto, bio u vojsci, bio s topčijama u komori, u suvarijama, bio je potvrdo u pijadi, a veli, kad bi koji put zabiti zaturili trku, da je ou binbašina konja jaračio. On opet počeo stoti put onu svoju: baška je vidiš li ti konj za jahanja, baška za to­ vara, baška za tereta, za -kola i topa, a opet sve to na jednu stranu, a brsca na jednu. _ Brate Avdaga! — nekako će on ko čisto ugodno mu, što 8e ovako podaleko zašlo. — Nek meni niko ne kazuje što sam ja očima vidio. A znaš li ti Avdaga, — na jedan put se on promijeni, — da ima konja srčanih baš ko insan! Dina mi, zastao on malo i pogeo glavu; dina mi, čuješ, a nemoj mi vjerovati, jer nijesi svojim očima gledo ko ja; zekan našeg,binbašc, ama je on otuda iz daleka, pasmine je . . . ne znam, ne smijem ti rijet, a vele da je iza Kavdaka. Kad no bijasmo u boju, ne znam kod koje ono kasabe, što sam onda vidio, aman ja rabi! Na polju, pa se nema za što zakloniti, već jednu, dvije, pa dogje i do „sungi davran“. A binbaša — — sablju je izvuko, pa ništa što će zekanu svom „ha sokole" i — —umiješa se u kaursku ordiju. Na njemu haljine gore, a on miješa, miješa i za čas izbije na drugu stranu. Ništa što haljine utrne, zekan frkne, pa opet kroz ordiju, kud on, tud trag za njim. Onaki konj da mi je, vjeruj mi. na stotinu bih smio udariti .. . Neko se u društvu nakašlja ko nekako na silu, dok se javi kahvedžija Šaban: — Da te iznese. — Nije da me iznese, već znaš li ti, a šta, šta ćeš ti znati kod svog odžaka, znaš li ti da čovjeku ruka smalaksa udarajući, a da si pješe, bi te za jedini čas svladali. — — I Bajro se bijaše daleko zanio, gotovo da suzu pusti, kad se sjeti te zgode, i pri tom skoro da i zaboravi Suljina vranca i seljakova alata i sve, o čem je i poteko govor. — Ništa I — dovrši Avdaga, jedva dočekavši, da Bajro svrši svoju zgodicu; — ništa ne treba duljiti. Pred nama je vidjećemo sujutra. — I hoćemo vidjeti Avdaga, a ja bi se okladio po tovar zobi, pa nek je pozoba, kog sjutra čphom pokriju. I razigjoše se svi redom i svi puni brige: ko će sjutra mejdan odnijeti. * Još ni zore, ni bijela dana, kad se polutamnim poljem pojaviše dvije ljudske spodobe, išli tek nogu za nogom, a još se tužnije vuklo za njima gladno konjče, utegnuto, sama oklagija. Pa jer tek opažaš da se miču sve pravcem ko po koncu uz polje, a kad bijahu u vrh polja, tu mudri seljak izvadi zob­ nicu i ustače alatu, da hajvan zna, kad poteče, gdje mu valja doći, gdje će naći gospodara sa zobnicom u ruci. Svanulo i sunce već odskočilo za sidžim, kad poče svjetina sve na buljuke, pa pojedince, pješe, na konjima, a sve u živu razgovoru o trci o bracima, koji će prvi. O drugim se malo i govorilo, vranac i alat su jedini, koji se tu takme i za Čudo o njima brigu vocle i oni, koji od njihovih gospo dara nemaju ništa osim, što evo jednim putem dogjoše. I sve se na pošljetku sleglo, samo se još čeka da telal vikne, da se konji skidaju i vođe. Kad na jedan put nikoše uz polje dva konjanika. Odmah se �BEHAR vidjelo, da su ljudi tugji. Bliže do bliže, kad ovoj svje­ tini hrupiše dvojica, ali kakvi konji, kakvi li junaci I Dva brkonje, plećati krupna oka, a stra­ šna pogleda, oružje im se prisijevalo na suncu, a k o n ji------- ne daju u se gledat. Oni, ni govorit ne umiju dobro, Amauti li su, Tatari, koja li vjera; a prolazi tuda svašta, sjetila se svjetina odmah, da su nekakvi Tatari, pošta, šta li, pa bahnuli eto u pustu čaršiju i kad su saznali šta je,- odmah i krenuli na trku. Hajde de, nikom ništa, bili ljudi onako mrki i ozbiljni, a vidi se nikom zla ne misle. U to telal: da se to biva. spema, ko ima brza konja, da se vodi niz polje. Obilježiše piku, postaviše ljude da gledaju, koji će prvi na piku, a — ko će drugi pustit konje ozdol iz tuka ko Avdaga i Bajro. Kad to Amauti sve vid­ ješe, tek što se jedan abazre na drugog, odapeše kopče, sedla padoše, a Bajro i Avdaga sobom im prihvatiše konje, da će ih odvesti i pustit s drugim. I dvadeset i šest konja krenu niz polje. Amo silan metež u svjetini, svak bi htio na piku da sobom v id i: koji će prvi zakoračit na slamu, jedni će po đrvetima, po ogradi, gore brežuljak pokriven svjetinom. Za nekoliko časaka konji istom što se vide dolje u dnu polja, još idu, dobre oči viču odozgor s brijega, još se nijesu pustili. I Amauti nekako u neko doba zameračiše i oni metnuli ruku nad oko, pa zure dolje. Čas jedan tišina, dok dolje puška, a svi vamo graknuae u jedan mah: eto ih! Nasta metež, vika, galama. Vranac prvi, nije; alat! Nije ni alat! Njihov, nije, jest! Vidi, vidi, čak neki gjogica, ama odmiče li, odmiče! Ha sokole ! Dok izbi alat, a za njim vranac, osta gjogica. Evo ti sad dva upoređila za vrancem i alatom. Arnautski viknu neko, be primiču, ha još malo i — — da hi još cigli konopac, bi oba prošli i vranca i alata. Alat jedva da ujagmi za dobar čibuk vrancu, a ona dva sve uporedo ni dva koraka iza njih. Opet silan metež. Seljak zaplaka od pusta meraka, što mu konj osvjetlja obraz, Suljo se snuždi, a Arnauti vjera je smrkoše se. Tek što pokriše alata crvenom čohom, kad stigoše i pošljedni na piku, a za njima do skora Bajro i Avdaga, oba bez duše. — čiji je prvi, po Bogu braćo ? — vikali oba hrapavim glasom. Arnauti već bijahu osedlali svoje onako umorne i sve bi tako lijepo prošlo, ama neko, — — a nikad niko ne znade: ko j e -------viknu u ovoj stisci: „varka, varka je bila!u Što bi okom trenuo Amauti padoše na svoje konje, a kad razabraše riječi onog nesretnika, istom Što pogleda jedan u drugog, u času sinuše dva handžara ko dvije ljute guje, spopadoše čohu s alata i počeše je kasapiti sve na same kajiše. U času svjetina vigje zlo, pa leže niz polje, ko je imao makar kakvo konjče, valjalo mu je tada oku zlata, jedni će u šikaru, drugi po.jem. U jedan put jedan od njih smotri Bajru u blizini i — — nož sinu, a Bajro se prostre p0 ze lenoj travi. A tada pođbođoše konje, pa poljem, ča3 uzduž, Čas poprijeko, u svjetini prava strava, ljudi se penju na drveta, zavlače u živicu, kriju u kukuruze Avdaga je kasao samim krajem polja, vidio šta je bilo od Bajre, pa se svaki čas mašao kape, sve mislio da je nema na glavi. I makar, da je čovjek već u godinama, brzo je bio na kraj polja, obazro se a Arnauti jednako krstare poljem, viču nešto, psuju, a kajiši crvene čohe još im se vijaju iznad glava. Avdaga jednako kasao, kasao, a gledao za se i na jedan put posrne, pa koliko je dug preko — svoje vlastite bike, koja se bijaše uvalila u lokvu i u čudu gledala svog gospodara. A njemu nešto malo i ođlahnu kad smotri svoju biku. „Dragi hajvane" promuca on u sebi i šćaše da je zagrli baš ko svoju rahmetli nanu što bi malešan grlio, pa da se s njom uvali u lokvu, ali ni tu — ne smjede, jer oni eno tutnje poljem, a čini mu se, da su baš za njim uperili. Davranisa se, pa opruži puteljkom i brzo se do­ grabi prvih kuća varoških. Dok do prve kapije, i negledajući čija je, upade u avliju, p a ------- pod basamuke. Kokoši zakakotaše, ko ne navikle vidjeti tako štogod pod basamacima, u neku počeše se kupit oko njeg, h horoz bijaše baš zaleputao da će zapjevati, što je Avdaga iznio živu glavu, kad ispred same kapije tutanj korjskih kopita, sve se ori. Avdaga čini mu se poče mrijeti. Konji protutnjaše i kad nesta topota, Avdaga Bogu šućur učini, a onda nije branio ni horozu da pjeva. Arnauti protutnjali pustom varoši i Čaršijom i nestalo ih, a svjetina se još jednako odmarala po kućaina, pod basamacima i kojekuda. Tek iza podne p 9 Češe neki izbijati u čaršiju. I s početka nekako plašljivo, a kasnije se smijali kako je svijet strašiv. Svaki govorio, da je iza trke „otišo" kući. I već skoro da mrak pane na zemlju, sve ko što je i bilo, a Bajre, Bajre još nema. I Bog zna da bi siromah i zanoćio na onoj ledini, da čobanče nečije nije nagazilo na njeg. Kad opazi čovjeka, gdje leži u travi, prigje i poče ga buditi. Kad ga lijepo prodrma, on progleda. Prve mu riječi bijahu: — Jesam li ja mali, bez glave? — Kako bez glave, udario Mali u smije. Ustani hajde, mrak evo sad će. I Bajro sve polako dizao glavu, ustajao, a sve sijevao očima na sve strane. Onda se objema rukama prihvatio glave, i zbilja bijaše traga, od arnautskoga noža: presjekli mu burmu jednu u šala na glavi. Tada se digo i ko slomljen otišo kući. Liječio se nekoliko dana, strave mu saljevali i za heftu ne bi ni čem traga, ali — — čobanče alčak kazalo negdje, pa svijet ga uze dirati i sve do smrti njegove govo­ rili : kako će čovjek biti živ, a bez glave. Edhem Mulabdič. �I __ ______________________________ BEHAR Zagonetke. Odgonetke. Čudna pitanja zadao Ded .0 1.) K oji je varoS svako? u oku? 2 ') Kbjp. gora trči? 8 .) Koju varoš jednim korakom prekoračiš 4 .) Koji grad nikud ne do ostariti 6 .) Gdje je -la v gazda, a tu ga nikada nema? 6. ) N a kojoj varoši svak sjedi? ) Koji ti grad otvara tvoju vlastitu kuću? ) Iz kog se mjesta djeca najviše kamenom bacaju? 9. ) Koja je varoš neprijatelj iujevima? 10.) Koji čovjek treba da se postavi na glavu, da postane drvo 7. 8. od Šcmsudlua. a a a a 1 a a d d 2 g k n n 3 r r n u 4 3 4 1 .) životinja, 2.) rijeka n Bosni, 3.) varalica, 4.) grad u Ugaskoj. Računska zagonetka od A . B je le v c a iz Mostara. Naletiln jato gusaka, susrela ih jedna guska, pa rek:a: „Selam alejćsto gusaka," a one joj rekle: „Aleju* selam, nije nas stotina gu­ saka, da nas je još ovoliko i pola i četvrtina i ti jedna, bilo bi nas stotina." Koliko ih je bilo? Slovčana zadaća od D žem ala. a a a a a vrata bilja a a a a A žen. koš. ime a a a a a zametak bilja a a a b b deblo h b b 0 d komad drveta d e • e « dom, životinja e e & i i novac i i i j k južno drvo (plod) k k k k T k 1 1 1 1 m ir početak rijeci 1 poljki posao m mjesto u kući 0 primorski grad m m » 0 r r r r rijeka evropska ■ B š t t stanje atmosfere T V V t T V * h j v ▼ Odgonotka „čudnih pitanja" od Dede iz 17. br, Behara: 1. Nojoj, 2. riba-ribar, 3. sova-ovas, boš sob, 6 . lnika-luka, f>) kolar-kola, 7. kos-os, 8 , p&s-pas, kftm-kum, 10 kos-koš. Odgonetnuti: A šut Omer i Fehim Baščaušević, učenik trg. škole oba iš Sarajeva, „Orasica" iz Posavine i Dedo. Odgonetka zago netke od Selima iz 17. broja Behara: 1. Ruš čuk, 2 bajram, 8 . Nomadi, 4. Sumava, 5. kavazi, 6 . Afrika, 7. kordun, 8 . aterira, 9. stršen, 10. kremen, 11 britva, 12 lsmeta, 63. fu­ kara, 14. Smirua, 15. studen, 16. stablo, 17. opanak, 18. slikar, 19. groblje, 20. kaš ka, 21. sotona, 22.) valija, 23. istina, 24. Okrina25. Nevada. Crni kvadrati: Ramazani ie r if mubarek olsun. Ođgonetnuli: Ašik Omer i Šemsnđin iz Sarajeva i „Dedo". „I s la m I k u lt u r a .“ Za g o n e t k a 1 2 71 U „ L e to p is u " Matice, srpske od godine 1892. i 1893. izišla je razprava prof. Milana Nedjeljkovića pod naslovom: »Islam i njegov utjecaj na duševni i kulturni razvitak 7iaroda mu.« U ovoj. je raspravi pro­ fesor Nedeljković grubo napao na Tislain njegove svetinje, poričući mu svaki uslov za uljudni život i kulturni razvitak, Kad je ovo izišlo u pomenutom ,,Letopisuu, ja sam dva tri puta u novinam upozorio u nadi, da će se naći koji od naših pozvanika, koji će na to odgovoriti i znanstveno oboriti neosnovane tvrdnje jed­ noga Nedeljkovića, ali je od toga prošlo i godinu dana a nitko se ni maknuo nije. Da protivnici ne bi re k li: tko šuti, priznaje, latio sam se sam po>sla, da prema svojim slabim sposobnostima a na osnovu vjere dokažem, kako se Islam slaže sa kulturom, kako on diže i popravlja svoje pristaše, a ne ruši i nć kvari, kako to neizpravno tvrdi g. Nedeljković. Tako,. je nastala „Islam i kultura". Jesam li i u koliko sam u tome uspio, vidi se iz knjige. Kritika se u obće pohvalpo izrazila, Pošto niesam mogao naći tiskara, koji bi knjigu uzeo u svoju nakladu i time bi zarizjkao dvie — tri stotine forinti, bio sam prisiljen tiskati jn o vlastitom trošku, dakako u nadi da će se knjiga ražprođati i sama sebe izplatiti. Koliko sam bio nevješt takovim poduze­ ćima i kako me je nada prevarila vidi se najbolje u tome, feto još i danas, nakonšest godina, leži do preko 800. — o s a m s to tin a nerazprđdauih „Islam i kultura14, čiji je sž,m tisak stajao preko' dvije, stotine i pedeset foriuti, Kako mi je bilo ugodno, izplatiti ovih dana taj trošak, može svako pojmiti, tim lakše, dok je još tako ogroman broj nerazpredanih knjiga. Poslije ovoga uvoda, skoro nije ni potreba spo­ minjati, da ovim pozi vijem ponovno na predplatu „Islam i kulture14. Knjige se nalaze kbd mene, a cijeoia je komadu 75 novč., s poštom 8Q novč., (1 Kr. 60 hel.). Nadam se, da će se prijatelji naše knjige i islamske prosvjete sdušno zauzeti i što više predplatnika saku­ piti, te time autoru bar materijalni teret oblašakati. Takovi prijatelji i zauzetnici neka se izvole obratiti na mojua dresu, a ja ću im zatraženi broj knjiga priposlati.*) O sm an H. H ad žić, Mostar, 7. januara 1901. auakultant. plod deblo Srednja slova odozgor dolje daju ime historijskog vladara i junaka. Vlasnik: Adem aga Meštć. *) Po želji pisca i našeg suradnika Osman ef. H ad iića dono­ simo po drugi put onaj poziv, te ga osobito preporučujemo sa že'jom, da se što više ovo djelo rospaša, pošto je zaista 070 prvo i jedino ove vrate napisao u obranu Islama a tim više, što mu se đp sad javio vrlo malen broj pretplatnika. Ured. „Behara" Odgovorni urednik: Safvet beg Bašagić. Štamparija Riste J. Savića i druga u. Sarajevu, �BEHAR 72 I Narodne poslovice. Sabrao: Hadže Zađe. 159. Treba i zasvirati i za pas zaditi. 174. U terzije razđrte šalvare. 160. To su sve drveni lemeši. 175. U varen pilav ne treba vode sipati. 161. Teško meni bez tebe, a još teže s’ tobom. 176. U jednom mu sudu zajam vratio. 162. Teža lakšu preteže. 177. Više harča neg’ omaća. 163. Tko nije kuću gradio,. i vinograd sadio, 178. Više su dvije nego jedna. 179. Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada. ne zna što je trošak. 164. Tko nije za sebe nije ni za dragoga. 180. Vratio mu u jednim opancima. 165. Tko kuca, dokucaće. 181. Vruće se gvožgje kuje. 166. Tko traži, naći će. 182. Zacrtaj na ledu, pa prinesi vatri. 167. Tko laže, nikom ne vjeruje. 183. Zadro nogpm u rivinu. 168. Tko pije, za posla nije. 184. Zagledao se u nj, kao lejlek u jaje. 169. Tko na prečac ide, brzo se oznoji. 185. Zdrav bez novaca na pola bolestan. 170. Tko med vadi i p ste liže. 186. Za maškarom zbilja ide. 171. Tko umrije, uteče,^ ’ko ostade, vidjeće. 187. Zla se čuvaj, dobro ti ne će dosaditi. 172. U mlinici se po dva puta kazuje. 188. Ženin mal vatra u kući. 173. U svakom žita ima kukolja. LISTAK. K njiževnost. „Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini napisao' Antun Hangi. Naklada: brv. dion. tiskare u Mostaru. Knjiga obsiše 329 str., a cijena joj je 2 krune. Hvala Bogu I Evo da jednom vidimo pred sobom knjigu, koja je napisana u našem jeziku, koja se bavi se bavi s nama. a nije zaražena s vjerskom nesnošljivosti i natrpana glupim izmišljotinama, samo da štp više ocrni naše islamske i staroslavenske običaje, naš viteški i čestiti život, s kojim se možemo pred svakim drugim narodom ponositi. Spomenuta knjiga nije djelo ishit­ reno na putu kroz Bosnu u Dalmaciju u roku od tri dana boravka u našim zemljama, kao djelo Tresić Pavičića, niti je čedo proti islamu naperene propagande kao djelo Gjure Turića, niti je zlobno glagoljanje i odraz. očite mržnje proti svemu, što je naše, kao akademička rasprava dr. Radića, niti je naivno čevrljanje Milene Mrazovića, — nege djelo koje je u desetgodišnjom općenju s muslimanima u Bosni i Hercegovini š neumornim trudom sakupljeno, svrstano i bez truna pristranosti napisano onako, kako to naš svijet u istinu misli, vjeruje i živi. Djelo gosp. Hangija prava je slika života i običaja bosansko-hercegovačkih muslimana. Ono otvara strancu nove vidike u naš život i običaje, ono obara sve dosadašnje pre­ sude i izmišljotine, ono zatvara put zlobnim, površnim i nadutim doktorima, koji u ime „Geschaft“-a dolaze k nama, da pišu kao o Ašantima i izvrgavaju nas smi­ jehu preziru i ruglu svoje čitalačke publike. Upravo kao po zdogovoru putopisci, slikari, propovjedači itd,. sve do:,najnovije doba pisali su o nama kao o divlja­ cima bez vjere i zakona, a slikari slikali nas kao amerikanske Indijance — prave nakarade. Naše čestite begovske kuće, gdje nikad jedan ponosni beg nije sastavio dvije žene, opisuju se. kao takozvani istočni haremi puni robinja, odali.ska i vrag ti se zna šta sve usijanim glavama na um ne pada. Pogledaj jednu sliku, koja bajagi - predstavlja našeg zemljaka. Lice ne naliči na ljudsko, koža ne znaš kome rodu pripada ili majmunskom ili čovječij.em, dlaka nije ljudska, nego kostret, a odijelo čim više dronja niza nj visi, tijem je slika uspjelija. Što se tiče slikara — lijepo je primjetio gosp. D. P. N., svaka ih „Ansichtskarta“ u pojam ubija, kako u očima stručnjaka, isto tako u očima svakoga laika. Što se pako tiče pripo­ vjedača, putopisaca, i dn djelo gosp Hangija pljuje im u oči i pobija sve pređsude o nama, našem životu i običajima „Koliko vilajeta, toliko adeta“ veli narod, koji rijetko griješi u svojim poslovicama. I naš svijet — naša Bosna i Hercegovina — ima svoje adete (običaje). Mučan bi bio, ali bi bio i zahvalan rad, ispitati naše običaje i odrediti, gdje im je porijeklo. U nas ima običaja po svoj prilici svih vjera i svin naroda, koji su od iskona u našoj zemlji obitovali ili stajali u užoj svezi. Dakako megju tijem običajima islamski i staro slavenski zauzimaju prvo mjesto. Koje su islamski, a koje staroslavenski obič&jrbosanski muslim ne zna, nego ih naziva skupa.:, naši -turski običaji. Svetkovina Gjurgjev dana po starom kalendaru svi običaji megju momcima i djevojkama u oči_Qjurgjevadne, vjerovanje u more, stuhe, vještice, vile i druge prikaze, žrtve na kućnjem temelju, raspored �BEHAR I uselivanja u novu kuću, skidanje uroka, odsjecanje kraj žice, zagasivanje i sijevanje strave, razne dječije igre, Ćvaranje, nabrajanje i t. d sve su to običaji, koji dolaze u sukob s islamskom naukom, a ipak u nas se još i dan danas vjerno čuvaju i prelaze s matere na kćer. Nagje se i u knjizi Hangijevoj po gdjekoji običaj koji se pripisuje islamu, a nije islamski nego naš na­ rodni. To nije nikakova pogreška od strane pisca, jer je on tako čuo, a bosanski musloriian zbilja drži, da je to vjerska ustanova, jer on, kako rekosmo, ne zna razkovati islamske ustanove od običaja starib Slavena. On je to čuo od oca, otac od djeda, i tako sve od Kulina bana predavalo se s koljena na koljeno do danas. Zanimivo bi bilo sve ispitati, šta bosanski muslimani imaju danas zajedničkoga sa Kulinovim savremenicima. Po našem skromnom mnijenju bilo bi puno zajedničkih krijeposti i vrlina, zajedničkih običaja i navika i za­ jedničkih obreda prigodom raznih narodnih svetkovina. Svega toga našlo bi se na pretek, a sve se to u očima našega naroda^ odrazuje kao vjerska ustanova, premda nema ništa zajedničkoga s islamom. Možda nijedan islamski narod nije sačuvao svoga starog narodnog obilježja, kao baš mi muslomani u Bosni i Hercegovini. Mi smo i dan-danas okorjeli u konzervativnosti, protivinci svakih novotarija kao naši pregji za zemana Kulina bana, Mehmed paše Sokolovića i Zmaja od Bosne. Mi od naših; narodnih amaneta nigda nijesmo popustili ni za dlaku, pa ni danas ne popuštamo, makar se oni protivili vjeri, kulturi i svakome napretku, mi od njih ne odstupamo. Svaki uvigjavniji bosanski muslim osugjujo tu našu tvrdokornost, ali i nehoto svakom ugodom sam griješi kao i svi drugi. Uzmimo samo Sokolovića i njegovu dkorjelu ljubav za materinski jezik, Husejin kapetana i njegovu mržnju proti fesu,' koja se iskalila u potocima krvi, bosanski ustanak proti nizamu i ti«jesnom odijelu, pa onda pogledajmo još i dati- s oko sebe, šta vidimo : sve po starome: običaje, odijelo, način života i rada. Vas še svijet promijenio, a mi ostali onaki isti kao što smo bili prije više vjekova konzer­ vativni od glave do peta. Toliko uzgred radi boljega razumijevanja djela Hangijeva, koje najtoplije prepo­ ručujemo svima našim čitateljima, a naročito tugjincima, koji žele da nas pobliže upoznadu. Gospodinu piscu najsrdačnije čestitamo na uspjehu i želimo mu dobru sreću, da nastavi svoj rad i posije mnogo zrnce istine po tome neispitanome polju. Nazim. Kulturne bilješke. Svadbe, suneti i pokopi, krimska novina „Terdžumana donosi dva članka, iz dva razna kraja u Rusiji, gdje u velikom broju obitavaju muslomani. Oba dopis­ nika tuže se na raskoš, koji je u njihovim krajevima postao običaj, da se na svadbe, sunete i pokope troše ogromne svote novaca. Ko more i ko ne more izvrgnut je tome gadnome običaju, koji se protivi vjeri i razumu. »Bogata pokrajina Širvan, veli dopisnik — više od luksusa strada nego bi stradala od potresa. Ta "bolest ve­ ćinu zarazila, džahilske oči sve više crne, ura Be sve više gasi, napretku Be sve više staje na put, šeriat sve se više zaboravlja. Oni koji su pozvani, da liječe tu bolju kao na pr. ulema i prvaci, oni sami slijepo se pokoravaju toj zloj navici. Svaki dan se .puše veliki kazani halve u slavu mrtvih, a plodne zemlje pokrivaju bankovnim pa­ pirima, a taj običaj nije islamski, nego ostatak iz poganskih vremena. A gdje su svadbe, a gdje su suneti? i raskoš kod tih svetkovina? Drugi dopisnik iz Hokanda veli da m K E m ž rn 73 se na isti način kod njih tjera ko negda u Krimu prave „dokuzlame", a to je Krimljane uništilo, pa se boji, da ista sudbina ne stigne i njegove zemljake: Mada su nje­ govi zemljaci veliki prijatelji novaca, ipak kad dogje do svadbe i drugih besposlica prestaje sve, nestaje računa. Troši se nemilice, bez izma. Kao primjer navagja „sunet“ kod Mula Mehmed Šačir baja, gdje je bilo u gostima do 20.000 duša iz Chokanđa i okolice. Tu se potrošilo ništa manje neg 1.600 čuvala brašna, 600 čuvala pirinča (riže) zaklalo se više stotina velike i male marve. Prama tome nek se uzmu darovi, katovi odijela, atovi, trke i drugi troškovi. Zar to sve nije uzalud bačen novac? Koliko bi se dobra moglo s tijem novcem učiniti, da se okrenuo u prosvjetne svrhe! Tako tamo u dalekom svijetu, ali i kod nas, kako svi svaki dan vidimo ne jde bolje. I naše svadbe i naši suneti mnogoga zaviju u crno. I mi imad.emo po nekim mjestima dosta Šaćir baja, koji su se stenjući naprezali, da uveličaju svoju moć ili bolje rekuć: da se proslave svadbom ili sunetom. Takav luksus kakove pošljedice čekaju, to mi dobro znamo, a toga se boje istom eada širvanški i cbokandski dopisnici. Imaju i pravo, premda tamo ima baja, koji bi svakog našeg bega kupio za trice i kučine. Pretjerani luksus — gotova propast. Nemar u borbi za opstanak — gotovo suzanjstvo. Pro­ povijedanje nazadnih ideja a preziranje naprednih — gotov zločin umorstva proti jednom narodu. Čudnovato, da se baš mi u svima tačkama moramo slagati sa svima natražn acima, a ni u čemu b naprednjacima i prosvije­ ćenim narodima. „Moderna je formula, veli Gambetta, raditi, pa opet raditi i uvijek raditi". Narod, koji. radi oboružan prosvjetom i svima modernim strojevima, može si dopustiti da katkad oveću. svotu potroši na vanjski sjaj; ali narod koji ne će da radi, kako vrijeme i položaj mu iziskuje, taj uza vas kanat(štedljivost), ne može se uzdržati u ravnotežju sa susjednim i naprednijim narodima. A šta će s njega biti, kad uza sav nerad troši više, nego može — pod geslam one' Btare : „Pleti kotac, ko ti i otac“. Ža taj slučaj u sjevernoj Africi ima dosta pokra­ jina, koje mogu služiti ža uzor. U nauci je napredak, u napretku je prosvjeta, u prosvjeti je žilava borba za opstanak, a u toj borbi narodno blagostanje i spas. Taj proglas dvadeseti vijek oprema, na sve narode, s potpi­ som „Kruh“. U toj jednosložnoj riječi, sastoji se sva di­ plomacija, sva filozofija i sva moralna i materijalna snaga pojedinca i naroda. Ko zn* sebi i svome potomstvu osi­ gurati kruh, taj ima pravo na obstanak, inače mora podleći „duhu vremena“. Mali narodi u velikom strahu pred velikim narodima moraju upregnuti sve sile, da se održe. Takav jedan narodić jesu Tatari u kazanskoj guberniji. Bež ikakove pomoći od strane države oni tvore čudesa. Do nedavno nije se znalo za njih, a sada su ^vratili pozornost na se, ne samo Rusije, već cijeloga islamskog svijets. Malo ih je, kakono se veli, ali su ju­ naci, ne na bojnom polju, nego na polju prosvjete. U cijeloj guberniji ima ih do 600.000. U glavnom gradu Kazanu imade devet modernih škola za muške i. pet za ženske, piše „Terđžuman“, i vrlo malo se nalazi indi­ vidua, koji ne shvaćaju korist nauke. Tatarska inteli­ gencija u sva društva prodire i svuda se slušaju njezine riječi. U Kazanu 8e nalazi pet islamskih knjižara i jedna velika tiskara. Osim raznih poučnih i zabavnih djela, tu se tiskaju na godinu tri velika ilustrovana kalendara u tatarskom jeziku i dvije novine. U deset medresa imade hiljadu talebe, gdje se uz razne islamske revno uče i ostale svijetBke nauke. U preparandiji imade ih šesdeset, a na sveučilištu preko trideset. Ko je sve to uredio? �B E H A R 74 „Terdžuman“ nam odgovara „Dobrotvorna zadruga11 (Džemijjeti hajrije), koja neumorno radi oko napretka svojih istovjernika i suplemenika. A gdje smo mi? Na to pitanje moramo slegnuti ramenima i izreći žalosnu, ali živu istinu: mi nijesmo još na čisto : da li nam treba učiti, ili ne? Svi uvjeti su tu, samo kad bi se to pitanje povoljno riješilo i kad bi smo posegli za svijetskom naukom, brzo bi smo prokrčili staze i bogaze napretku i počeli marširati za drugim kulturnim narodima Austro ugarske monarhije „limun uluvvi k&druni ber veđžhi bihterin Jsbat id'er šebadet; „Hel jestevil-lezin.““ Serađž. Zagonet ka Složio ii . o . a a a a dom aća životinja a a a a vrsta žita vrsta ribe a a a a a a d g g g žensko kršćansko ime h i i i j turski činovnik plod k k k k 1 y m m m dom aća životinja n n n o dio stabla 0 0 0 P p djetetu najm ilije r r r r S biljka s 6. 8 t t. mus'omansko' muško ime V * V dio tijela Pogled po svijetu. 9. o. mj. u Maidridu pred kućama i manastirima jezuita bile su velike demostracije od strane pučanstva. — U Abesiniji (Habešu) došlo je nedavno do sukoba’ izmegju kršćana i muslima, koji je urodio velikim krvopolićem. S obje strane panulo je do sedam hiljada mrtvib. — Engleski kralj Eduard VII. imenovao je Njemačkog cara Vilhelma II. maršalom (serdari-ekremom) engleske vojske, a car njega vrhovnim zapovjednikom njemačke mornarice. — Francuska komora prihvatila je zakon proti imetku manastira, a to je veliki udarac za popove u Franceskoj. — 10 o. mj. Presjednik bavarske akade­ mije i tajni savjetnik Pettenkofer ubio se iz nepoznatih razloga. — 10 o mj. bile su u Madridu velike gjačke demustracije proti vladi i papinskom Nuncius-u, — 7. o. mj. vjenčala se nizozemska kraljica Vilhelmina s princom Heinrichom od Mecklenburga. Na vjenčanje ti Haag došla je silesija naroda. — 11 o. mj. umro je u BeĆll bivši srpski kralj,Milan Obrenović od uparen]a pluća« — 4 o. mj. umro je u Vršcu glasoviti vogjs ugarski! Srba dr. Svetozar Miletić i sahranjen je s velikim počastima u Novom Sadu. — 1 o. mj. otvoreno je carevinsko vijeće u Beču, a 4 o. mj. bili su pozvani zastupnici u dvor, gdje im je Nj. veličanstvo car i kralj pročitao prijestolni govor. — Burski general Bota provalio je u Kapak u s 2000 vojske i 7 veliki topova. — Megju Englezima vlada veliki strah, a kad dogje Dewet, on će ih izdevetati do mile volje. — U Kapstatu, kako najnovije vijesti javljaju, pojavilo se deset slučajeva kuge, što je jako uplašilo Engleze i pučanstvo. Ako to bude istina, Buri Će uzmaknuti pred kugom i ostaviti Kapsku. — Kako javljaju iz Pekinga carica udovica izdala je nove edikte o reformama. ------- a a t |u Srednji kvadrati pogogjenih .riječi čitani odozgo dolje, daju narodnu ooslovicn. Ari t mogr i f Od Selim a. 1 1, 1, 2 3, 4 4, 2, 1, 1, predlog 2 pom. glagol 4 potrebno kod jela sveza 4 pokaz. zamjenica predlog 1 kukac islamsko muško ime 3, 4 poslije jela 2, 3 ? 2, 3, 4 Odgonetke. Odgonetka Rebnsa od 8 elim a iz 18. broja „Behara": Bajram mubarek olsunl Odgoneta ali: F ehim H . Baščanševič, uč. trg. škole u Sarajeva, Ašik Omer iz Sarajeva, „član“ stolaćke kiraethane i 6 emsudin. Zagonetke Odgonetka konstrukcije od D eđe iz 18. broja „Behara" : Računska zadaća Zadao Dedo. Ono ti ja pošao u igru i ponio pun džep oraha. Kad na kraju igre dobio Ahmet od svih mojih oraha ravno */»• Ali od tog dobitka dobiju opet njemu: Bećir */,, Suljo Vbj Avdo ljt . i Omer Vio i — tako njemu ostane cigli jedan orah. A koliko je meni ostalo? Brojčana zagonetka Od Fehlma H. Baščauševića. Odgonetnuli: Ašik Omer iz Sarajeva i „član" stolaćke kira­ ----------------------_______________ ■ U ovih šest četvorina [kvadrata] im ađn se brojevi tekuće 1818. g. ako rasporediti, da svi vodoravni pravci, svi okomiti, kao i dva u nakrst, dajn zbir 1 3 . Vlasnik: Adem aga Mešić. ethane. Odgonetka narodnih zagonetaka od iz 18. broja ,.Behara": 1 . akt. 2. knkurnz, 6 . kantar, 7. saramsak [bijeli lak], 8 . zubi, Zildžić Mehmed, gimnazijalac i A šik Omer Fehim a H. Bašćaoševića 3. metla, 4, sito, 6 . bnha, 9. klupko. O d g o n e ta a li: oba iz Sarajeva. Odgovorni urednik: Safvet beg Bušagić. Štamparija Biste J. Savića i druga u Sarajevu. �I BEHAR 75 Imami Muhamed-Grazalija. Kratak životopis. Napisao: Sađik Ugljen. o bi mogao odgovoriti na pitanje: Gdje je znanje; da li je ltaitac znanje u glavi čovje­ čjoj ili u knjigama, koje je opet čovjek iz svoje glave napisao ? Za nas je sad bar sigurno, da je u knjigama, jer mi učimo iz knjiga, sastavljenih umon i napisanih Ćovječijom rukom; ali ako uzmemo prvi knjigu, koju je čovjek iz same svoje glave napisao, ondf kad nije bilo. nikakove knjige na svijetu, dolazimo do zaključka, da je zbilja znanje u glavi. Raspravljajući u ovom pitanju, treba znati, da je ovdje govor o knji­ gama, kao plodu ljudskog umovanja. Glasoviti arapski filozof Muhamedi Gazali r. a., još dok je bio u mla­ dim godinama, izrekao je ovu znamenitu rečenicu: „Lejsel ilmu fis sutur, bel fi sudur" t j. nije znanje u saturama, redcima t. j. u knjigama, nego u prsima, u glavi čovječijoj. Eto, toga velikog arapskog,učenjaka i filozofa hoću ovdje u kratko da prikazem. Velim „u kratko", jer bi zaista trebalo vještije pero, da ocrta kako valja život i djelovanje ovog islamskog velikana, kog dobro poznaju sa njegove učenosti i nemusliman'ki narodi. Muhamedi Gazali (rahmetulahi alejhi rahmeten vasiaten!) rodio se u godini 450. u mjesecu Zilkadetu po hidžretu ;u gradu Tušu. Otac mu Muhamed bio vrlo siromašan čovjek, bavio se zanatom t. j. preo vunu i tkao tkanine od vune. Takom zanatliji (koji se vunom bavi) Arapi vele Gazal, pa je sin njegov prozvat po tom Gazalija. Otac mu je bio vrlo .pobožan čovjek, uvijek je pristajao za učenim ljudima i ako sam nije bio učevan, te bi prisustvovao predavanjima tadašnjih učenjaka. Težip je uvijek za tijem, da su ono, koliko je bio kader ugosti kakovog učenjaka čim bilo, i da mu poštovanje i počast iskaže. Po tom, što mu je otac bio odan naučenim ljudima, moglo se već predvigjeti, da će sina svoga dati u nauku, jer je to neko pravilo na istoku, kad otac opći s naučenim ljudima, da će mu i sin biti naučen čovjek. Ali otac Imami Gazalijin ne dočeka tog veselja svog, jer on se razbolje i umrije, dok su mu sinovi Muhamed i Mahmud maleni bili. Na samrtnoj postelji dozove on jednog svog komšiju i za­ moli ga, da mu nagleda sinove Mahamemeda i Mahmuda i da ih dade u mekteb čim uzrastu. Nakon smrti oca im to dobri, susjed i učini, te Muhameda do malo dade u Mekteb u rodnom im mjestu Tušu. Tu on svrši početne nauke, a dobri mu susjed iza toga do tri go­ dine opremi ga u medresu u Gjurgjan, pošto je i on a i muderris mu uvi dl i veliki dar u dječaka. U Gjurgjanu je nastavio nauke, ali tu nije s početka učio najbolje, pošto je bio još mlad, a osim tog brinuo se sam za svoju hranu, pošto je bio siromašan. Nakon dvije- godine povrati se iz Gjurgjana kući, gdje' je ostao tri godine. Kroz to vrijeme učio je u Tušu, i u tom vremenu steče osobitu volju za nauku, te se opet povrati u Gjurgjan. Tu je sad silnom voljom prihvatio za nauku. Kroz kratko vrijeme on se odlikova megju Svojim saučenicima u svim strukama znanja, a osobito u vjerskoj filozofiji. Jedni kroničari (muverihi) vele, da je s početka bio pristao uz racionalističku sektu islama (uz mutezile) i da je zadavao osobite brige pro­ tivnoj stranki Mutasili (umjerenoj stranki), da joj je bio nesnosljiviji, nego polovina ostalih mutezelijžt. Nu do malo on svojom dubokom učenosti upozna i jednu i. drugu sektu, te okrenu legja mutezilijama, pošto je uvidio njihov slab temelj, te pregje u umjerenu stranku (mutasile. Sad je nastavio svoj posao protiv mutezilija i postade im nesnosljiviji* nego je pTije bio protivnoj stranci. Boreći se proti mutezilija svojim filosofijskim pre­ davanjima i djelima, steče na istoku veliki glas, da su ga prozvali nimamomu, što je svakako golema čast. U godini 482. pozva ga Nazamul-Melik, veliki vezir Melikšaha Seldžukovića u Bagdat, gdje postane muderisom Nazamije medrese, gdje je držao javna pre­ davanja u njima živom riječju odvraćao narod od raznih sekta (frka), osobito od mutezile što mu je za rukom pošlo. Bio je već tada vrlo učen, a to nam svjedoči ovaj poziv Halifov u prijestolnicu, gdje je onda arapska prosvjeta evala i širila svoj miris na sve strane svijeta. Sa svoje duboke učenosti steče u Bagdadu taki glas, da ga je svijet štovao kao i samog Halifu (vladara). Ma da je uživao glas u narodu i na dvoru Melikšahovu, on je ipak bio ponizan i skroman. Od svoje plaće zadovoljavao se je sa malim, ostatkom bi potpomagao sirotinju, osobito siromašne svoje uče­ nike, njima je bio i otac i majka. Bio je vrlo pobožan. Vrijeme je vrlo- cijenio, ne bi propustio jednog časa uzalud, a da ga ne upotrebi ili u pisanju ili u preda­ vanju. Odijevao se priprosto, ali bio uvijek čisto i ukusno odjeven. Čistoću osobito preporučuje u svom zname­ nitom djelu „Ihjai ulumu" na više mjestA s vjerskog i zdravstvenog gledišta. Od njegovih djela najznamenitija su mu „Besitulvesit“,. „Hulasa" i „Ihjai ulumu. Od znanosti bavio se je osobito šeriatskim pravom, moralnom teologijom, islamskom filozofijom i logikom (mantikom), a i u svim ovim strukama znanja napisao po nekoliko djela. U Bagdada je ostao do godine 488, a te godine ode na Meku, da posjeti sveta mjesta, a na njegovo profesorsko mjesto postaviše mu brata Mahmuda, koji je takogjer bio učevan. Pošto se vrati iz Meke. krene u Kudusi šerif (Jerusalim) i osta u njem cijelu godinu dana. Iz Kudusa ode u Sami šerif (Damask) i tamo se zatvori u jedan kut džamije „Emevije", koje se mjesto i danas zove po njem „Gazalije", gdje je započeo pi- �76 B E H A R sati „Ihjai-ulum.« Za koliko je vremena ovo veliko i znamenito djelo napisao, ne Zna se tačno. Kad se iz Damaska vratio u Bagdad, donio je napisano djelo „Ihjai-ulum« i iz njega držao javna predavanja. Iza toga opet ostavi grad Bagdad i ode u Horoš&n,’ a odavle u svoje rodno mjesto Tus, gdje je u svojoj vlastitoj kući namjestio medresu, u kojoj je držao javna pre­ davanja i bavio se naukom. U Tušu je živio od tad sve do svoje smrti, naime do dana 14. Džemazil-ahira 505. kojeg se je dana preselio na onaj svijet. Kako je Imani Gazalija bio učen i pametan, kako je na njeg djelovala i najmanja zgodica, da . bi se on njom poučio, vidi se iz ove crtice iz njegove mladosti. Kad je jedne godine vrijeme mektebskog tatila (raspusta školskog) putovao iz Gjnrgjana kući, a putovao je kao siromašan softa pieše, nosio je uza se u srojoj tor­ bici na regjima «voje ćitabe, da iz njih uči i ponavlja. Ka jedanput u samoći na sred puta ispane preda nj četa hajduka s harambašom naprijed, svi do znba naoružani. „Stoj !« povikaše- ran. On stade. Uzeše mu torbu, pre­ kopaše je, ai to sve sami ćitabi. Prekopaše mu njedra i džepove, para nigdje. Tada ura odnzeše ćitabe, a njeg pnstiše, da ide svojim putem, a i oni tada zamakoše u šumu. Kad se do malo vremena hajduci u šumi obazri v kad on sve jednako ide za njima, „Kuda ćeš ti aJo ?« u čudu ga upitaju hajduci. „Idem k vama« odvrati° „A što ćeš kod nas?« — „Da mi date moje ćitabe'« °Q „Mi smo ti oduzeli ćitabe«, — veli mu harambaša lintitT „a ti hoćeš da ti i glavu oduzmemo ?l> Onda on 8tads pred barambašu, pa žacvili plačnim glasom: ?JJ a v molim, da mi date moje ćitabe, vama i onako ne tre­ baju, već su i poderani, a za mene su čitava moja ser mija (kapital), je r sve mi je tu, što sam naučio u Gju„. gjand«. Na to se harambaša porugljivo nasmija, pa m reče: „Zar tako? Ja sam mislio, da je tvoje znanb što si naučio, n glavi, pa da moreš bit bez ćitaba-, * kad je tako, kad si bez Ćitaba dža'hil ko i ja, onda bu preči tebi, jer ja imam evo svoj zanat. Na to ma pruži njegovu torbicu, pa reče: „Evo, ali gledaj, da to znanje nosiš a glavi, a ne u ćitabima. On se zastidi od ovih riječi, uze svoju torbicu i okrenu svojim putem. Tada je bolje prihvatio za nauku i nastojao, a i postigo, da znanje svoje nosi u glavi svojoj, te je nakon tog iskustva i reko onu poznatu svoju: Lejsel Umu fi utur, bel f i sudur. ,Rahmetullahi alejhi rahmeten vasial“ Na kurban-bajram. (Sabahski ezau.) llahu e kbe r . . . . ; — allahn ekber . . . ! U ranu zoru uzvišeni glas Mujezina zove na Mnsallu nas. Allahn ekber . . . ; allahn ekber . . . .1 — Kroz prirodu tihu — kroz nebeski kras Prpsipa se milje umiljata glasa, Što n svemu budi: i s k r u v j e r e , s p a s a , Što nada sve diže u I s l a m u n a s . Allahu ekber . . . . ; — allahn ekber . . . ! Za muslima pravog koliki je dar Samo on to shvaća, — kad mn duša pliva TJ milome čuvstvu, kad se budi žar U zanosnoj misli, — kad živi, uživa U b o ž a n s k o j v j e r i — u dini I s l a m u Pred vječnu ljubav ti vječnome plamu Panuti na sedždn — to j e velik č a r ! Allahu ekber . . . , , — allahn ekber . . . . I Po mirnom gradu uzvišeni glas Svu prirodu budi, da Svemoćnog slavi U jeziku svome, da Svemoćnog štuje U ljubavi svojoj, da se sve najavi Stvoritelju, koji sve napose ču je; I ko traži milost i ko prosi spas. Allahu ekber . . . . ; — allahu ekber . . . , ! Kahrimana starog premileni zvuk Potrese i prenu. On Šahina budi: ,,Ustaj, drago d’jete, već i zora rudi, — N a Musalli eno sakuplja se puk. „Allah je velik . . . . ; — allah je velik . . . • A namaz sinko najpreči je dug. Najprva je dužnost svakom muslomanu Bogu se odužit, pa onda po danu Urediti: jaram, teljige i p lu gf — Ko naredbe bož’je na vrijeme vrši, U svakome poslu berićet mn daje, TJ svakoj bijedi brige mn rasprši, N a pravome putu sve mu povećaje. �I BEHAR „Allahu ekber . . . . , — allahu ekber Danas imade nadprirodnu vlast. Dvjesta milijuna braće pmslomana Slabi siromašak nz moćnoga chana Bogu će na sedždu u zanosu past’. Na stotine hiljad’ plemenitih ljudi Sa svih strana sv’jeta u Ihramu stoji, U svakome ppnos islamski se budi. I „Lebbejke \k šerike lć k e !“ — poji. Svi ti ljudi Boga jedinoga slave, Svi ti ljudi sl’jede zadnjeg poslanika I ljubimca božjeg — s v j e t l o v j e r e prave, Svemogući kome „Levlake . . . . ! “ povika Svojim zborom, — kad ga pozva na nebesa." Svud tišina vlada: samo žubor vrela U jeziku svome „munadžat“-e pjeva I veliča boŽ’ja, sveumjetna djela, U kojima živo novi život s’jeva. Svud tišina vlada; samo tiče male Stvoritelja svoga zvučnim glasom hvale 1 sve, — što po zemlji miče se i niče, — Lagano „Lebbejke . . . ! svojim glasom viče. A kroz tu tišinu odjekuju glasi — S pobožnoga mjesta — učitelja vjere, Kojeg nauk prate duboki uzdasi Pobožnoga puka; a ljubav bez mjere Pram' Svesilnom bogu po zemlji se stere I pram’ Njegovome zadnjem poslaniku, koji služi ljudstvu na ponos i diku, Kao dini-islam zdravome razumu. 77 Allahu ekber . . ~ allahu ekber I Sahina prenu taj osjećaj svet Iz slatkoga sanka, pa se Drzo diže, Opra i obuče, opremi i stiže, S djedom na Musallu, — pđjevp.u ko cvjet. Čini inu se: niko od njeg ljepši nema Megju cjelom djecom ubavog gradića; Za drugi se bajram već u ulašti sprema, Da iz djece stupi u kolo mladica; Gledaj na čelu mu razgovjetno piše: Da je svjestan sebe, doma i islama Roda i slobode — u tisuć pjesama Što no slavni pregji njemu ostaviše. Allahu ekber — allahu ekber TekbiraŠe Šahin u zanosu vas Uznešeu sa ćursa kićenijem vazom I prirode majske raskošnijem krasom — Allahu ekber . . . . ; — allahu ekber - . .... ! Ne imade Boga do Boga u nas! On je jedan, on je stvoritelj stvorenja, Ni ko njega rodi, ni on koga ragja! Po njegovoj volji sve s’ u nebu mjenja. Po njegovoj volji sve se tu đogagja. Allahu ekber . . . . ; allahu ekber . . . ! Od tisuć glasova razlježe se šum Po prirodi čarnoj, po obzoru plavu — Svesilnome Bogu u hvalu i slavu Prama kom blijeŠti i najveći um!10. zulhidžeta 1317. Mirza Safret. Islamski običaji i ćuđorednost. Iz djela: „Islamski svijet." jednoj od prijašnjih rasprava, kad sam govorio o istočnim običajima i ćudoregju, obećao sam, da ću se osvrnuti na običaje i ćuđoregje naših otaca, koje sada mi i nehotice smatramo kao tugju svojinu. Sada ću i to dodati: običaje i uljudnost, koje smo davno zabacili, pa ih u zadnje vrijeme kao.tugjinštinu primamo sa strane. Jedan od tih običaja jest, kad hoćemo nekome unići u sobu, da pokucamo prije na vratima i na taj način zatražimo dozvolu za ulaz. U opona­ šanju toga običaja neki se upravo smiješnima priči­ njaju. Na primjer držeći taj običaj evropskim mnogi se igraju Evropejaca. pa mjesto, da se posluže s našom riječi „naprijed** s nekim impozantnim naglaskom upo­ trebljavaju tugju riječ „entrez. “ Po nesreći dogje jedan Evropejac, pa pokuca na vrata, čuvši iz nutra riječ „entrez** stupi u. sobu. Naravno prema „entrez“-u na­ govori našega efendiju francuski. Imade potpuno pravo! Ko se služi s riječju „entrez** treba da znade i fran­ cuski. Nu naš efendija ne odgovara, .jer ne-zna pro­ bij eliti fancuski, Obojica i on i stranac Hagjn se u neprilici. Zar to nije smiješao? ’ Ali u istinu je pravi islamski običaj, da čovjek traži dozvolu, kad hoće, da unigje u tugju kuću ili sobu. �U Kur-ani azimušanu izričito veli t* 1) „0 mumini, ne ulazite u kuće osim vaših kuća, dok ne dobijete do­ zvolu od ukućana. “ Kur-ani (a. s.) nije se samo ogra­ ničio na to, nego još o tome iinade puDO bpžijih zapovijedi. U istom ajeti keriinu dalje stoji: „Kad unigjete s dozvolom, hazovite selam (pozdrav) ; dužnost vam je tako lijepo postupati.u Ako u kući ne bude nikoga božija zapovijed glasi:1) „Ako. u njoj (kući) nikoga ne nagjete, ne ula­ zite,*1 — s tijem se upozoruje svaki muslim, da mu nije džaiz bez dozvle unići ni u čiju kuću. Ne dobije li dozvolu od ukućana mora se vratiti natrag.8) Iz toga se vidi jasno, da smo mi zanemarili is-? lamske običije, dočim su ih Evropejci s odobravanjem primili i usvojili. Što nam se ti običaji danas ne svigjaju dolazi odatle, što ih primamo za strane — iz Evrope. U istinu bi trebalo, da se držimo više rečenih običaja, nego tugjinci, a vrlo je ružno, ma da nam se danas pružaju sa strane, što ih ue usvajamo. Kao što gore spomenusmo o kucanju na vrata, isti slučaj imamo i za rukovanje. Da rukovanje spada u islamsku uljudnost, svjedoči nam hadisi šerif:4) „Iza eltekal muslimani, feljetesafeha!“ što znači: Kad se sastanu dva muslimana, neka se rukuju.** Jedan drugi hadis (š) giasi: „Kad se sastanu dva muslimana, pa se rukuju kao braća, s spadaju s njih grijesi kao lišće sa stabala.« B) Budući da je rukovanje islamski običaj, nije po trebe, da to uzimamo od Evropejaea. Ovom prilikom uzimamo slobodu razjasniti još jednu važnu tačku, a to je : više se puta čuje sa strane, a katkad i od naših zemljaka prigovor, da megju muslimirna vlada neprijaznost (ademi ulfet) i nesnošljivost, za to da megju njima nema familiarne ljubavi, i s obzirom na to nikakove zajedničke sveze. Mislimo, da to neopravdano mišljenje nije potrebe pobijati i razglabati; jer ko iole pozna ustanove uzvišenoga šeriata, odmah će biti na čisto, da baš islam naročito propovijeda prijaznost, ljubav i snošljivost. Što više jedan muslim, kad ide s drugim muslimom, pa ih na putu rastavi stablo, kamen ili zid, treba da megjusobno izmijene selam, kad se rastanu i kad se sastanu.6) Takovu ljubav i udruživanje mislim, da ne ispovijeda nijedna vjera ni zakon. U opće o ćudoregju i ponašanju ljudstva ne govori ni jedna vjera, koliko dini-mubin. Nazvati selam prije nego se upustiš u razgovor s nekim iziskuje islamska uljudnost.7) Kad jedan mu*) Suretun-Nur, 27 aje. ») Ibidem 28 aje. *) Ibidem. *) Ebu Davuđ. l) Iza iltekal muslimani feaafeha ehadahuma eh&hu, t i ha tat auoababama, k tm a jetehatu verekudftedleri *) *I za iatehabe redJulani muslimani fe hale bejoetiuma iedžerun, ev hadžernn, ev mederun fel -jeslim ehadahuma ile l ahari ye li jubađilus-selame." Bihki. TJ „Ee-Belamu, kablel kalam “ Tirmizi. slim nekome nazove selam prijo svega, dužnost • dotičnoga, da mu prihvati selam.8) Dočim je kod ropejaca pozdrav tako skup i velik, da jedan drugo' ne će pozdraviti, ako već prije nijesu sklopili p0z nanstvo, t. j. kad se Evropejci zavrnu u jednome dru štvu, ako se ne poznaju, ne pozdravljaju se; isto tako ni ne govore megju se. Kad muslim putuje koga god sretne na pufcu treba da ga pozdravi. Kud se konjanik i pješak su' sretnu, na konjanika pada da nazove selam. Dužnost ide prolaznika da nazove selam onome, koji sjedi. I8to tako islamska uljudnost iziskuje, da manjima pozdra­ vlja većinu!.9) „Rukujte se — (jer s rukovanjem) odstranjuje se nevjera, darivajte se, ljubite se!“ zar to nijesu uzvišene riječi? Koliko se pouke sadržaje se u tome hadisul Najveći je škrtac od svih ljudi, ko štedi selam« veli drugi hadis,10) koji nalaže muslomanima, da ulju­ dno nazivaju i primaju selam. Danas velika većina kod nas ne drži te prijetnje, nego od selama brata muslima okreće glavu i tako griješi. „No sjedaj megju dva čovjeka, dok ti ne đopuste“ zapovijeda hadis11*) (š), a to je tako važna tačka, da nam može služiti kao najbolje svjedočanstvo islamske uljudnosti, koja zauzima odlično mjeBto u ljudskom društvu. Zabranjuje se muslimu,. da sjedi na putu,13) U alafrangi ne pristoji se sjediti po ulici, ali opet to čini većina po nagonu. Kao primjer navesti ćemo samo mnogobrojnu svjetinu, koja sjedi po putu na Bejolu ispred Tepebaši parka. Da bi se taj ružni obi­ čaj ostranio ima više zabrana. Još je jedan od lijepih islamskih običaja kad čovjek u društvo dogje, ako mu prisutni u društvu opredijele mjesto, neka • sjede na njega, a ako to ne bude, neka traži, gdje je najšire, da nikoga ne uznemiri.18) Islam zabranjuje, da dvojica- megju se šapću i tajno se razgovaraju, kad neko treći imade s njima u društvu.14) Ako više ljudi imade u društvu još se stro1žije zabranjuje. Nasamariti koga — kao što je to obi­ čaj u svoj Evropi na 1. aprila — ili inače pre­ variti koga islam strogo zabranjuje. Na pr. šta bilo — da bilo, pa makar i iz šale baciti kome (recimo: neprijatelj ti je umro, ili tu ti je blago izgorjelo) i tome slične besposlice govoriti islam ne dopušta.16) Idući ulicom pljuvati, ili sjedeći negdje pljuvati, pa nogom rastiiati — tu ružnu naviku Evropejci nama upisuju u veliki grijeh; ali u istinu to nije naš'običaji Doduše u nas imade dosta prostote, ^oja to čini, jer ne zna, islamske uljudnosti, jer hadisi šerif veli: kad •J-Siuretun-Nlsa, 84. aje. ?p-fiuh*ri i M iulim . *•) .„Ebhalun-imai men behale bis eelami - Taberani. *>) „La tedžlisu bejne ređžulejnt illa bi iznihiioa!,‘ Ebu-Uavud. >*) „Ijjakum vol džulasu fit tnrakati “ Kuhari Muslim. l4) Bega vi. u ) Muslim i Buhari: „La ju n aiži iauani đune vahidin,“ **) Ebu L)avud. �BEHAR I 79 čovjek pljune, nek mu pljuvača me pane kome na Od islamskih suneta je takogle jedan, da do­ odijelo ili tijelo, kad pljune nek sakrije usta pa krio­ maćin isprati gosta sve do vrata.99) Za to u istoku mice pljune.16 Dakle pljuvati po javnim mjestima i svako gosta prati do vrata. Da pače taj £ 0 običaj nepristojno nogom rastifati pljuvaču nije islamski obi­ kod nas proteže i na hućumetske prostorije, jer se i čaj, nego zla navika proste svjetine. tamo obično izvrši!je. Dok ne progje tri dana -iza nastupa bolesti za­ Kad kome dogje sijevanje treba, da metne ruku branjuje se bolesniku ići u. posjet.” Svrha od ta tri na usta9*) i da nastoji,jda čim manje u društvu zijeva.94) dana jest, da se bolesnik ne uznemiruje i da mu se Kad se kome uzriguje ili štuca, neka n,e podiže posjetima ne urisuje bolest, ako se u istinu nije oz­ glasa, nego neka to čini čim laganije.96) TV mu na­ biljno razbolio. Ako baš logom ne leži ne treba ni laže islamska uljudnost. posjedati bolesnika, recimo ako ga zub boli ili ako mu Bilo u zijevanju bilo u uzrigivanju i štucanju se propne čir, pa mu smeta ići. Islamska uljudnost treba se držati rečenih hadisa, da se čovjek ipo ogadi iziskuje, da se kod bolesnika samo zbore utješne riječi; prisutnima, to zahtijevaju i pravila društva, koja sva^t treba se jako čuvati riječi, koje bi ga mogle rastužiti.” ) čovjek poznale iz obćenja s ljudima.90)*) Dužnost je odazvati.se, kad te ko pozove u po­ sjete,19) ali neučestaj s posjetima, da ne dosadiš, jer rijetki posjeti povećaju ljubav.99) « ) Bihki. Kad neko u društvo dogje dužnost je društvu da **) Ibni Madže. **) Mnslim i Buh&ri mu. načini mjesto.91) **) vIza tedieSšee ebadnkum ev itesa fe la jerfeu bihima esBavte.“ Ebu l'avud. **) Sve te zapovjedi i pravila, koja na navedena jean hadiai Sarifi t.- j. hazreti pejgamberove riječi, koje su nam pipdaU po Bigurnoj tradiciji veliki islamski imami, kojih imena u primjedbi jamče za vjerojatnost. Po njima se vladati dužnost je svakome mualomanu! « ) Bezar. ii) L a jn&dul maridu ila bade selasin. Kazvini. »*) Tirmizi. t») Muslim. *»). Ibidem. 06ina kletva. Stajao sam nekoliko koraka udaljen od kabura, naslonjen na jedan nišantaš, gledaj ći bez cilja po mezarlucima, kad me trže iz razgledanja mukli tutanj gruda, koje su udarale o daske u kaburu, bacih pogled na kabur, njega zasipaju, i eno, već ga poravniše sa zemljom, pa se momci žure da ga uvrše. Nijemo mu je kraj kabura stajao sin sa iz­ mučenim licem i velikom bolju u duši, koja se je mogla na licu mu čitati, nijemo je staja« i gledao kako se momci žure da Sto prije zaspu i uvrše kabur u kome je ležalo njegovo najveće blago, njegov dobri otac . . . Svijet se stao rasipati od kabura, imam se pri­ kučio i stao uz kabur da uči talkin, a.Hasan je još jednako stajao i gledao na očev taze zemljom uvršeni kabur, gledao, i htjeo da pogledom prodre kroz zemlju, da vidi oca i da ga oživi; a kad mu se primakao rogjak, koji ga je čekao, rekavši mu: „hajde Hasane, da idemo kući", i uzevši ga za ruku te poveo; tad Hasau zapade u grčeviti bezkrajni plač. Gledao sam za njim, on se o^bzirao i plakao, dok ga je rogjak vodio, skoro vukao za ruku; gledao sam i žalio rabmetli Hađži Osmana, oca mu, a još više Hasana. Imam počeo talkiu, a glas njegov do srca mi I prodirao i nikada mi se nije činio potresniji nego tada, a kad sam pogledao oko sebe, sve mezar do mezara, a u svakom je po neko zakopan, ima ib koji su ne­ kada drmali našom kasabom, diktatorskom vlašću, imali sjajne konake, dobre atove, mnoge kmetove; a sada od njih je samo prah u kaburima ostao, koji nisu dulji nego oni siromašnih ljudi; samo hladno kamenje, ni šantaši, izragjeni bolje, po tom se poznaje još, da su nekada bili i nešto imali; i sve to gledajući dalje po mezarlucima dogje mi u pamet kako je sa£ jjudski sjaj, svo bogatstvo i vlast ništetno i brzo prolazno; samo su dobra djela trajne vrijednosti. Digob oči imamu kad je svršio talkin; on pogje polagano, tiho stupajući kao da se čuva da ne naruši onog mira i tišine koja je vladala na mezarlucima, pošao sam za njim, izišao na put i šuteći pokraj njega išao. Hasan žali oca, bio je dobar otac i uvjek ga blagosivljo, a i Hasan je njemu u itaatu bio; nemože biti bolje, ni nalik na starijeg brata, govorio je imam, negledajući u me i kao sabirući misli u^glavi. Zar je Hadži Osman imao sina starijeg, ja ga nisam upamtio. Jest, imao je, poče imam. Hadži Osman se ženio dva puta, od prve ženb imao je troje djece; najsta­ rijem bilo je ime Salko. On je bio jedno dvije go- �dine od mene mlagji; ije d n o eme išli u mekteb, a lijuni ljudi žive ne pijndi i ništa im nije hrgjaTije kad Bam .ja. otišao n T. da naetavim nditi u medresi i .,;vW samo žto su zdraviji, napredm jniiSde. svoje s a v j^ ' ' ■ * « djeca — Iz dana u dan pijući, on je sve niže padao i paon se je prošao mekteba, te kao i• druga težačka dao, dok napokon, kad nije više ni odatle bilo novaca pošao za plugom. Radio je i slušao oca sve do svoje dvadesete počeo svog oca krasti. Kad je Hadži Osman potpazio, da mu nestaje godine, a tada okrenu naopako, a i tu je bio uzrok što nije litjeo oca u jednom poslušati, nije gledao pšenice i kukuruza i drugog, on je bio uvjeren da oa sin krade; jer je znao da hodžiui savjeti nisu našli s kim će se družiti. ' U ono vrijeme bila u našoj kasabi samo dvojica odziva u Salkinom srcu; on je uvidio đa mu je sin turaka koji su pili rakiju, svako se od njih uklanjo tako nisko pao da nema koristi savjetovati ga i. 0<J. jer su bili naprašiti, a kad malo sastave, sve gledali vračati, uvigje da se neda popraviti i. počeo ga pro­ s’ kim će se svaditi, ne znam kako i na koji način klinjati. Salko je krao a i pio, i to ne sam već s’ druš­ počne se Salko s’ njima družiti, najpre po prelima, a poslije navedu ga i počne piti, ali je sakrivao, imao tvom, a to društvo pripadalo je onoj sorti ljudi, koji kad griješe htjeli bi da koga gogj mogu navedu na je još stida, Hadži Osman, čim je dočuo, da mu se sin pro- grijeh i to ako ne gori, a ono bar da bude onaki kao pio; došao je mom ocu, koji je onda bio. ovdje imam, i oni, i Salko je u tako društvo bio zapao, velim bio te mu se odhukujući izjađao i kazao svoju nevolju i zapao, je r oni su bili samo s’ njim dok su ga naveli i sramotu, te ga molio da zovne Salku, da ga nasvjetuje dok imo šta krasti, a kad je i tog nestalo, onda su mu i da mu govori nek se progje onog društva i nesre­ okrenuli legja, tražili su druge; koji imaju, a neznaju trošiti, da i njih nauče. tnog pića. Odbijen od (Jruštva koje ga je na sve to navelo, Moj otac zovnuo Salku, svjetovao ga, govorio mu, da je to za njega, sina onakog čovjeka dvostruka sra­ koje ga je navelo da krade, kad mu otac nije više mota, osim Što je haram, da se pijući gubi dunjaluk i htio davati, koje ga je dotle navelo da se grozi ocu, ahiret, i zdravlje i duša, da se imetak upropašćuje, kad nije mogao ujdurisati ključeve na novu bravu na hambar, da, od tog društva odbjen; on je postao gori brojeći mu sve one, koje je piće upropastilo Nikad se megju ljudima ne ćeš ništa brojati — od njiha. Hadži Osman je hodao mrk, najegjen, žalostan, govorio mu moj otac — nego će te svatko prezirati i tebe se kloniti, kao što se i onih nesretnika kloni kako već kada, a kad bi mu moj otac rekao da ga svatko. Progji se pića i onog društva, moj sinko, sra­ ne kune, već da od Boga mu išće selamet; — jer on motiš, i sebe i oca, pa pogledaj samo svog oca, ko­ je Salku-kad god mu je na um panuo proklinjo — liko je čovjek propao u zdravlju, a ono je sve zbog tad bi odgovorio: Ne, moja usta ne mogu iskati selameta onom, tebe, što nisi onaki kao što treba, pa da se on može s’ tobom dičiti ko s’ vrijednim i dobrim sinom; idi pa koga sam ja rodio, a on se meni grozi, rezil me čini oca poljubi u ruku, i zamoli ga nek ti dosadanje na svakom svom koraku, krade me, i sve, sve radi halali, jer ako ti ne halali, ako te prokdne, nigdje ti što je Bog zabranio. Došla kura, Salku zovnuli i on izvukao punu. Iz nema Belameta, ni na dunjaluku ni na ahiretu; jer je konaka se svratio u mehanu, da malo razbije tugu, a teška roditeljska kletva. Salko slušao mirno, oči oborio preda se i šutio, kako prva čaša i drugu zove, on se napije i onako pjan kući pravo ocu u sobu. a kad je moj otac svršio, on je ustao i otišao. Mene . . . su . . . uzeli . . . osta ćeš . . . ra hat, Moj otac je mislio da će koristiti njegov savjet, pa . . . ra m i. . . daj . . . ja i . . đem, mucao je Salko pa je i Hadži Osmanu kazao, da se nada; jer da ga pjan ocu. je Salko pozorno slušao, i otišao sav potišten i H. Da Bog da i ne došao, đa Bog da ti top glavu Osman se nadao i mom ocu zahvaljivao. odnio I hairsuze jedan, rekao mu je otac i izišao iz Salko je zbilja sprva mislio se popravit, ne piti sobe . . . više, ali to je njegovoj glavi i njegovu srcu bila slaba Salko je sutra otišao u Banjaluku da obuče asstrana, a ona jača poticala ga je, da pije — samo da kesrke haljine, otišao je da se više ne vrati. sakriveno pije; a kad se društvo priklopi onoj jačoj, Nije prošla godina i po kako je otišao, a Turska naravno, drugoj strani njegovoj, nije bilo mjesta. se zarati s’ Crnom Gorom pa poslije s’ Rusijom ; tabor Nije prošlo nčkoliko dana njegovo društvo prire­ u kom je Salko služio bio je na Plevni i Salko je u dilo teferić pa i njega zovnuli. On otišao, bilo na kraju jednom okršaju s’ Rusima poginuo. Ori je bio naime kasabe u nekoj zaklonitoj bašči, proteferičili i napili se. topčija i stojeći kod svog topa, čekajući zapovijedi da Salko je iza toga nastavio piti ko gjoja sak­ ga opali, doleti s’ neprijateljskog brda kumbara, te riveno, ali znalo se da pije, —- i okasnio svaku njega u glavu zgodi. Tako sam poslije od jednog nje­ večer, nek mu je slagje večerati, kako mu je dru­ govog druga čuo da je zaglavio, završi imam svoju štvo kazalo, a on nesretnik nije umio smisliti, da mi- žalosnu pripovijest. * Emln. �BEHAR I 81 Riječi velikih ljudi od riječi i čina. Preveo: Seradž. Politika je približiti se ljubavi prvaka s lijepim ponašanjem, a s pravednosti udaljiti se od prostog naroda. Kisra Noširevan. Ne zbori bez promisli i ne radi bez osnove. Mensur Abasovic. Da me Bog sačuva od vražije spletke i mlade­ načkog farizejstval Ebul-Nasim, Eskafi. Pametan treba da se čuva dvoga: neprijateljske laži i prijateljske zavidnosti. lbnu-ebil-Huvari. No se druži s vladarima neka čuva dvoje: oko i jezik. Abđullab-ibni-Tabir. Moj sinkol čuva} se mora, kad se uzburka, i cara kad se uzruja. Lokman. Nad je Ismail-ibni-Ahmed došao u Nišabur reče: Ala je divan grad ! samo da nema dvije mabane; da su mu vode na zemlji, koje se nalaze pod zem­ ljom, a šejhi pod zemljom, koji se nalaze na zemlji. No čuva svoje imanje, čuva dvoje: vjeru i po­ štenje. Džabiz. Ne znam šta je gorče od to dvoje: smrt bogatašu ili život siromahu. Ibnul Mutez Abbasović. Lijenčina ne ubraja se u žive, on je mrtvac, koji se ne zakopava. Nemal Čovjek sve što postigne s marljivošću postigne. Nemal. Male priče i dosjetke. Mravja hrana. Sulejman pejgamber a. 8. upita mrava, koliko mu može biti brane za godinu dana. Mrav mu kaže, zrno šenice. Tad ga Sulejman pejgamber zatvori u jednu bocu, metnuvši uz njega i zrno pšenice. Nakon godinu dana zaviri u bocu, kad li nagje mrava živa i zdrava i kod njega pola zrna šenice. A za što si to ostavio?. — zapita u čudu Sulej­ man pejgamber. Za to, jer kad sam iz Božije blagodati svoju bra­ nu đobivo, smio sam pojesti po čitavo zrno ha godinu; a kad sam spao na ljudsku brigu, nijesam se smio po­ uzdati, da ćete me se sjetiti, jer znam da su ljudi zaboravni, pa sam za to drugu polovinu uštedio, da mogu i drugu godinu preživjeti. Hazim Muftić. Iskrice hazreti Alije chalife IV. Preveo: Mir.-vet. ušmaninu pruži slanu ruku, Neka se sam od tebe zastidi. Dobra sreća naopakih ljudi Zla nesreća cijelom narodu. Mudrost ljudi po zboru se sudi, A vrijednost jedino po činu. Dok pravedno vladaju vladari Dotle Će im i trajati carstvo. Ako možeš srdžbu obuzdati, Svakoj sreći i dobru se nadaj. Tko se svojoj sudbi pokorava, Taj će lako srcu lijek naći. Dok te glede tvoji prijatelji, Dotle ćeš so i ti veseliti. Šta ko zbori u to i vjeruje. Tvrdici je i kamenje zlato. Zabludnika pusti, neka bludi. Spominjati mladenačke dane, To je, brate, puko uzdisanje. �BEHAR Mudar čovjek mora mnogo trpjet. Mjeri ljude na njihovoj vagi, A ne mjeri na svome kantaru. Tko se druži s opakim ljudima, Sigurno je na krivome, putu. Tko dušmanu pod jaram unigje, Najposlije mora propanuti. Nema mjesta na ovome sv’jetu, Gdje ne vlada nekoliko iada. E je žešći udarac jezika, Nego rana koplja ubojita Ako želiš čednim se pokazat, Budi dobar prama slabijemu. Ko se sjeća svojijeh djedova, Taj se može blagosovu nadat. E je ljepša plemenita duša, Već tijelo sliveno u zlato. Jasno, krasno tko zboriti znade, Dragocjenu blagajnu imade. Ako želiš bit u miru, druže, Nemoj vlasti jeziku davati. Lakomost je puko poniženje. Pritužba je slaboga oružje. Poniznost je pravog siromaka Veličajna kod Boga miloga. I jed i med s jezika dolaze ; Stog ga treba dobro zauzdati. Zla navika — to je provalija — Iz koje se ne može izaći. Vanjska kretnja odaje čovjeku Sve, što snuje u dubini duše. Škrt bogataš siromašniji je, Već siromah darežljive ruke. Najgori je čovjek na svijetu, Koji sebe za sveca prodaje. Naravno je : čovjek kudi stvari, S kojima se zanimati mora. Jedan grijeh premnogo se čini, A premalo hiljad u ' sevapa. Ako hoćeš, da te djeca ljube> Ljubi i ti svoje roditelje. Kol'ko znadeš, tol’ko i valjadeš. Čas rodjenja svakom oglašava, Đa se smrti treba pokoriti. Malodušje matica je jada. Naučenjak svoj ugled obara, Ako sobom svoja djela hvali. Sretno čovjek u slobodi živi, A nesretno, gdje slobode nema Ti druži se s dobrijem ljudima, Da te puste zločesti na miru Od razbora boljeg druga nema Ustrpljivost pobjedu izvoišti. Nema oko boljega veselja, Već gledati u lijepo lice. Iskrenost će čovjeka spasiti. Praštaj! Nek se množi veledušje Pred očima tvojih protivnika. Ako čovjek čovjeka proganja, Svijet će im lako omrznuti. Tko je malo preživio jada, Taj neka se dugu žiću nada. E je bolje tražiti nauku Nego čisto prepirati zlato. U zgurava i sjena je kriva. Tko je škrtac a tijesne ruke — T’jesno mu je i srce i duša. Zulum vodi svakog zulumćara Sve to brže njegovoj propasti. 0 teža je uvreda od druga, Već udarac ljutog dušmanina. Za bogatstvom veće škrtac Klepi, Nego žedan za vodom studenom. �I BEHAR 83 Od. smrti se ne može pobjeći. Narodna priča. nekom mjestu živio jedan čovjek, imao če­ tvero djece, a bio vrlo siromašan. Nije mogao toliko zaraditi, što bi moglo biti njemu i djeci, te pošto se.ispatio dotuži mu ,, ^ živiti, pa ođluč! da se usmrti. Smisli otići na i neku klisuru, te se s vrha otisnut niz nju, pa A & dok dolje padne, u tom će i umrijeti. Spremi se i te pogje ne kazajući djeci, kuda će. Kad izagje na vrh klisure, zaveže sebi oči, te legne na legja, da se otisne, kad na jednoć neki glas po imenu zovne. On brzo odriješi oči, pa kad se obazrije, opazi čovjeka u zelenim haljinama. Ovaj ga čovj.ek upita, šta to radi, a on reče :.„Hoću evo da umrem, ne mogu dalje trpiti svoje bijede i nevolje.4* — „Kako ćeš umrijeti preko volje božje ?** — upita ga onaj: „Ja šta ću, „veli on**, — u mene tolika djeca, a nigdje ni pare da ih prehranim". „A znaš li ti pisati ?“ opet će ovaj: „Nešto malo znam1*. „E kad znaš, a ti uzmi knjige i kalem, pa kada se ko razboli, zapiši mu, možda će ozdraviti s božjom pomoću, pa će ti se r u d a platiti i imaćeš onda čim prehranjivati i sebe i svoju djecu. „Ali ne imam ni toliko para, da kupim knjige i kalem**. A ti uzmi kupusni list i ugljen, te napiši „euzu-bismilu**. Iza toga nestane onog čovjeka odatle,' a siromah se malo zamisli i krene svojoj kući. Sutra dan uzme nekoliko kupusnih listova te pogje prvom svomu komšiji, koji već dvije godine boluje i daje pola svog dobra, ko ga izliječi. Kada tamo dogje, upita ga, kako mu je, pa rekne, da će mu on zapisati. Od­ mah izvadi jedan list od kupusa i zapiše ugljenom na njemu euzu-bismile, te reče bolesniku, neka to s vo­ đom popije, da će mu s božjom pomoću odmah bolje biti'. Kad je prošlo nekoliko dana iza toga, dogje po njeg jedan sin bolesnikov, te mu reče, da ga zove njegov otac. Kad je tamo došao, začudi se, kad vidi, gdje je njegov komšija ustao, pa sjedi. Bio je posve ozdravio. On odmah rekne svojim sinovima, da idu razdijeliti cijelo imanje sa siromahom, jer da je on ozdravio njegovom pomoći. To bude siromahu vrlo drago, gdje sada najedanput postade zgodan čovjek. Dan po dan začuje se za njeg^ na daleko, kako. on dobro liječi, te ga je svako pozivao na liječenje. U tom se i u .ondašnjega cara kći razboli, te je car tražio ljekare po svim krajevima, dok mu kazaše za ovog siromaha, te ga car pozove, ne bi T je on mogao izliječiti. On se zaputi caru, kad ga na putu sretne onaj isti čovjek u Zelenim haljinama, te mu reče:'kad izliječi carevu kćer, onda će ga upitati, šta će mu dati za to, a on neka ništa drugo ne ištev nego nje­ gova konja, koji je vrlo brz i koji će mu trebati. On tako i učini. Kad je izlječio carevu kćer, upita ga car, .šta će mu dati, a on reče, samo konja. Car mu je davao i veće darove samo da ne ište konja, ali on nije htio ništa drugo, te car i pri­ stane i da mu tog konja. Jednoga, dana, kada je on baš sjedio u svojoj kući, poviče ga neko ispred kuće njegove i upita, može li uuići. On odgovori, da može, ali ga u isti tren obuzme nekakva zima i poče mu se dlaka je­ žiti. Kad čovjek unigje u sobu, upozna u njem onoga istog čovjeka u zelenim haljinama : „Ma šta mi je ovo, nekakva me zima obuze, kad me ti povika ispred kuće?** upita on: ,,E, moj prijatelju, ono ti htjede prije, da na zor umreš, a vidi , nije ti onda bio čas došao, nego je istom sada došao red na te, da umreš" reče onaj čovjek. On siromah vidi, da nije druge, nego valja umrijeti, kad bi najvolio da živi, pa reče: „E pa dobroj kad nije druge, a ja ću te bar moliti, da me pričekaš dok uzmem abdest i samo malo moga konja zagrlim." Pošto mu on to dopusti, otigje, ali ne uze abdesta, već uzjaše na konja, te put pod noge, udari bježati što god bolje može. Dok je tako nekoliko sabata letio, izagje na jedno polje umoran i žedan, pa opazi na sredini polja četvoricu ljudi, gdje kopaju neki grob. On Se približi do njih, te ih zamoli za malo vođe, dok će mu jedan izmegju njih: „Molim te, ako ti nije mrsko sagji s konja, da o tebi izmjerimo ovaj mezar, jer nam se čini, da je baš tolike rasti onaj čovjek, što je umro tamo u jednom seluj pa nam je daleko do njeg." On sagje s konja, napije se vode i htjedoše o njemu izmjeriti mezar, kad se pred njim Znenada stvori onaj čovjek u zelenim haljinama i reče mu: „E, prijatelju, ti si htio pobjeći od smrti, ali ne možeš. I bolje je, što si pobjego, jer tebi je sugjeno, da ovdje legneš u ovaj mezar, a koliko bi ljudi vi­ djeli muke dok bi te ovdje donijeli." I tako on tuđi umre — jer se ne može smrti pobjeći. Mastafa Abđul-YehaboTić, gim nazijalac. �BEHAR 84 Kulturne bilješke. Baš ameiikansld, Kako se iz Washingtona javlja priregjuje se pod upravom Mr. Austina plivajuća iz­ ložba, u kojoj'će se izložiti amerikanski proizvodi. Ta će izložba ploviti oko svijeta. Vlada sjedinjenih država dala je u tu svrhu više brodova, u koje će se natrpati najodabraniji proizvodi Amerike. Plivajuća izložba V\ će okićena svakom vrsti američke robe. Parobrodi, na kojima će se prirediti izložba, posjetiti će u svojoj plovidbi oko svijeta: Južnu Ameriku, Indiju,'Japan, Rusiju, Čin, Afriku i sve velike luke u tijem dijelo­ vima svijeta. U tu izložbu biće pripušteni trgovci i obćinstvo, da razgledaju izložbu i kupuju, ako im što treba. Ne smije se ništa šteđiti, kad se pokazuje vrs­ noća i solidnošt amerikanskih proizvoda. n§av -svijet ne može doći na izložbu4*, misli gosp. Mr. Austin, ali Amerikanci mogu svemu svijetu na noge donijeti izložbu i udvorno mu ponuditi svoje produkte." Tesla p svojim najnovijim izumima. Nikola Tesla dao je opet. glasa o sebi. On je rekao jednomu Ame­ rikancu, koji ga je intervierao: „Ove godine doći će u praksi u javnost moja tri, a može biti i četiri nova izuma: pi^o, moje svjetlo, što je jednako svjetlu dana; drugo brzojav i telefon bez žica, bez granica obzirom na daljinu, u kojoj će se moći upotrebiti; treće automatski stroj, što ću ga pokazati na jednoj pod­ vodnoj ladji; četvrto je izum, s kojim ćemo moći, da dodjemo u saobraćaj s Marsom i. drugim planetima, (zvjezdama.) Kad svjet bude vidio ove izuma u prak­ tičnoj uporabi, počeće on drugačije o meni misliti". No, u ovaj potonji izum pogotovo se ne može vjerovati. Svakako bi bilo previše . očekivati, ma. bilo od koga, da u jednoj godini izumi više, nego što nam Tesla evo i opet obećaje, ako izvrši svoje obećanje.xIdemo, da čujemo, a ako no budemo imali sreće da te izume do skora vidimo. Pogled po svijetu. I kal ufa ne će marširati prema Palestini, nego će 8v t ostati n svojoj postojbini. Koga zanima: da li & 8y , od rečenih zemalja imati s^oga „Gotfrieda Buljonsko « i kako se rekrutiraju te vojne neka čita uvodni član*! „Pester Leoyda“ od 20. pr raj. — U Beć će doći mački carević prestolonasljednik i ostati tnde par dana” gostima kod Nj. Vel. našega cara i kralja. — Kako se javi' iz Beča podni jeće se delegacijama predlog, da se nabavi uovjh 2000 topova, koji će stajati 140 milijuna kruna. Ta ^ se svota podijeliti na četeri godine. — Njemački car 8e sasvim oporavio. Već se izvaža na šetnju i pohagja p^. zorište. — U istrazi proti va umorstva ruskoga ministra prosvjete otkrila se politička zavjera, koja je bila n«pe. rena i protiv cara Nikole. — Pregovori .izmegju Bothe Kičinera ne samo, da nijesu ratu u južnoj Africi uS|. nili kraj, nego sa ga još razplamtili. I Buri i Englezi spremni su uhvatiti se u koštac i pokušati zadnje sile u Ijntom boju, pa što im bog i sreća dade. Kratko vrijeme pregovora upotrijebili su Bari za obskrbu brane sa žet­ vom, a ratne vogje, da se ljepše ponamjeste, naročito q Oranja Dapače grad Vreede, koji su uporno branili Englezi, bacili sn hrabri Buri n zrak s dinamitom. To se isto dogodilo s jednim vlakom na prozi Delsgoa. Za što 8d se razbili pregovori izmegju Bothe i Kičenera ne zna se pod 6igorno, ali se nagagja dosta pametno, da Englezi iz svog principa ne mogu dati ni trona slobode, a kamo li nezavisnost, kakovo traže barske vogje, koji su vični nezavisnost i slobodu uživati u pravom smisla, tih riječi. Engleski uslovi, koje je Bothi stavio lord Kičner, preveć su zaoštreni, kad se traži, ako je istin ta vijest, da Buri ne smiju nositi orožja bez tngleske do­ zvole i da Se mala Bnrčad uzgajaju u engleskom duba i jeziku. Na to sigurno ne bi niko pristao, osim azijske i afričke faknre, a pogotovo ne će pristati čelični i svoga ponosa, svjesni Buri. A sada eto nezgode za redovita vojsku! Počimsju jesencke kiše, koje puno znače za iz­ mučene engleske vojnike, a tima kišaiha pridružila se kuga, koja se regbi u velike razmahala harati po južnoj Africi, ma da se to zabašurit a s Engleske strane, tz Kapstadta se javlja od 25. marta, da se je još 24. po­ većao prirast kuge za 12 slučajeva. Dakako n ovako nezgodno vrijeme nije ugodan gost ta strašna bolest, ali Burima mogla bi dobro doći n odlučnoj borbi, koja sada moraju povesti na život i smrt. — Rat na dalekom istoka —- u Č id u još nije konačno dovršen, osporio ga je najviše nesporazum izmegju engleske i ruske vlade. Kako nam stižu najnovije vijesti, ruski zastupnik grof Lamsdorf izjavio je, da se taj spor podastre grofu Walderseeu, kao izabranom sudiji, da ga on riješi. Ruski ministar nastave Bogoljepov, ua kome je nedavno počinio atcDtat jedan gjak po imenu Karpović, podlego je rani, od koje mu se krv rastrovala. Rusko gjačtvo po svim gradovima veoma je uznemireno. U Moskvi, Kijeva i Odesi zatvoreno je vrlo mnogo, svenčilištnih slušatelja i slušateljica. Vlada nastoji svima si­ lama, da u gjačtvn ubije svaku iskru samoevjesti i slo­ bode. Čndnovati koraci na praga XX. vijeka 1 — D Pešti an opet smjestili krstove po dvoranama n sveuči­ Svaštice. lištu. To je izazvalo ponovne nemire, pa je predavanje List u sedam jezika. Naravno takav jedan list moralo biti obustavljeno na više dana. U Španiji, Fran­ može nastati i izdavati se samo u onoj zemlji, gdje svi cuskoj, Rnsiji i Ugarskoj ft i drugdje kao da se do- narodi hoće da imadu svoju. raku. Već od nove godine zivlju u život nove križarske vojne. Te yojne po novom izlazi u Činu, gdje svi narodi sudjeluju u uspostavljanja �BEHAR 1 reda i dnevni list pod naslovom „Chma Times. “ Taj se list Štampa ništa manje nego u sedam jezika, i to : činski, japanski, ruski, engleski, francuski, njemački i talijanski. Tako biva i vuk sit i koza čitava 1 Električna željeznica u zraku. Rusko ministarstvo saobraćaja bavi ss zanimljivom željezničkom osnovom. Slavni ruski mjernik Romanov je Uni sagradio u zraku blizu Gačive jednu električnu prugu, koja je vrlo dobro uspjela. Svoj sistem Romanov sada primjenjuje na Nikolajevsku prugu, koja izmegju Moskve i Petrograda vodi po najpravijoj liniji, koja odavna kuburi sa prevoženjem tereta. Romanov na toj pruzi hoće da zamieni paru elektricetom i da prugu podigne iznad zemaljske 85 površine. To bi stalo od prilike 350 milijuna franaka, a godišnji saobraćajni troškovi iznieli bi oko 35 milijuna franaka. Po računu Romanovljevu takav vlak bi jurio brzinom od 120 kilometara za sat, a putna taksa po kilometra bila bi samo 4 filira. Petrogradsko- moskovska željeznica je i onako najskuplje sagragjena pruga na svijetu, jer kad se mjernici nisu mogli da slože kuda da ide ta pruga, pok. car Aleksander uzme linir te po njemu povuče pravu liniju od Petrograda do Moskve, rekavši: „Bitz po semulu (Tako neka bude!) Rasprave prestadoše i pruga je sagragjena pravo, ali je tim skuplja bila, što je morala savladjivati ogromne prirodne smetnje. Ako se Romanovljev plan ostvari, bila bi to ogromna dobrobit za ruski saobraćaj. Zagonet ke. Kofijićev skok. Složio ? i* Stoca. BVO- zi- što kom j ti e- Slad- ai je- iye- gla- gal gla- do- r il sve, jo- ti- som nje- U- Svo- spi- slo- Ta» n- sva- . ii- pti- iua je Po nim jim po- ca mi- ma- od- za kaj va, vi, ka njem ri se ri- dju ro- Bog « mi- te- i- ga ii- ta Bez ri, nim! a nad me- njim 8VO- smje- • da njim na- bo nje- li te ' zik sve- da si. njim dje- stvo- je- T kim si: ! som u- jim aeb- bus nog cvi- ta, BVO- svo- jim ai- 6- e- noj svjet- e- lom 8V0 - b_ sil- - svi da sr» 8 me- bu* CQ je- aa ez- de, da- -nai bez si SVOj j 0- da- plar zvi- ma, u pi- bez ro- sje- rak, a ti 0- defi ar- bu- teg ka bi- na je- va, bez u- vaS, na li- će da P. po ha, ma. ti njim kg, liš- pro- rio- ni- njim Od i Ljn- Sva- ]UI- Nje- ŠSR- da ' »m- 1 1 . se mo- | �B E H A R Islamski običaji i čuđoređnost. Iz djela: „Aletni islamijjet pregjimo na islamske običaje kod sofre (stola). Da se ne bi kogod u neprilici našao i zastiđio,.ne pristoji se, ustajati iza sofre, dok svi prisutni ne prestanu jesti.' Na žalost kod nas u Carigradu zanemaruje se taj lijepi islamski običaj većinom. U Arabiji pako na to se strogo pazi1). Zabranjeno je puhati u piće ili je lo ; treba \ čekati dok se ohladi8). Kad se postavi sofra, megju gostima najstariji po časti treba, da prvi sjede na najođliČnije mjesto. Ako nema takoga gosta, onda je domaćin na redu ili koji drugi gost, kome se želi čast iskazati1). Kad se taj obrčd svrši, onda najstariji po godinama ili po časti prvi, ili u narodu ugledni počima. jesti. Kako bilo da bilo prije starijega od sebe početi jesti, nije pristojno. Prije nego se počne jesti spomenuti ime božije islamski je običaj. T. j.: „Bismillah" reći, pa onda jesti*). Gozbu, gdje siromasi ne učestvuju pejgamber je pokudio1); đočim je gozbe, koje supriregjene o trošku vlastitog truda i rada, naročito pohvalio, jer je i božiji pejgamber Davuđ jeo ono, što. je sam zaradio8). Osim toga za vrijeme gozbe ili jedenja ne treba šutiti, nego voditi lijep razgovor o krijeposnim lju ­ dima i o pristojnosti8). Poslije jela izaprati Usta islamski je običaj. Ne valja jesti, po ulicama i mejdanima, jer je to običaj prostote4). Isto kao kod jela ima i kod pića islamskih pro­ pisa. Pijući vodu ne pristoji se puhati u čašu. Po­ hvaljeno je polagano piti, a pokugjeno napuniti puna usta, pa natežući se žderati.8). Dapače hadis nas upo­ znaje da je — daveći še piti vodu iz punih usta — nezdravo, jer od toga dolazi bolest džigarica. G radu i marljivosti imade u Kur’anu (a. š.) i u hadisu (tradiciji) — ne uzimajući u obzir riječi veli­ kih ljudi — toliko zapovjedi i ozbiljnih savjeta, da ih nije moguće u ovom djelcu nabrojiti. Zapadnjaci, koji se danas toliko razmeću sa riječi *rad, rad", neka malo zavire u islamske ustanove, pa će se lako osvje­ dočiti koliko islam zagovara rad, koliko ni u-jednoj drugoj vjeri. Što neki muSlomani neće da rade, to nije islam kriv nego oni sami, jer ne samo da sebi škode, nego griješe proti Islamu, koji zagovara rad, a osugjuje nerad i nemarnost. Zar ne stoji u Kur’anu: „Ve in lejse lil insani, illa m a seal" Dakle „za čo­ vjeka nema ništa bolje, nego što sam privrijedia. Ži­ vjeti u neradu na račun drugih i „muktešitiu ne smije ni jedan musloman. Hadisi šerif veli:1) „Kad kla­ njate sabah ne spavajte, nego radite i brinite se za hranu". Drugi hadis v e li:8) „Makar i kijamet kopti. sao (sudnji dan došao), ako vam se u ruci zavrnula grančica, posadite je u zemlju". To će reći radite, pa opet radite i uvijek radite — u radu je sreća i s p ^ Iz toga se vidi da je rad od glavnih uvjeta is­ lamske vjere. „Bog ljubi zanatliju", veli hadis 8), a od toga ne treba boljeg dokaza, koliko islam cijeni rad i zanat. Isto tako veli:*) „Kad nastupi mrak onima koji se vraćaju umornih ruku s rada, grijesi se pra. štaju," „Šeriat je veličanstven, a do Bocra put imade" i u radu i- u ibadetu. Ti sii propisi u islamskom svijetu negda strogo se izvršavali. To nam svjedoče i riječi Hazreti Omerove8): „Današnji posao n e ostavljaj za sutra". Kao što imade u islamu dosta savjeta za rad, 'sto tako imade i dosta ukora i prijetnja za nerad i ljenčarenje. Hazreti Omer je ubrajao nerad u istu vrstu opačina, u koju spada pijančenje, dakle u velike grije mufsidliike, Kao što o svemu tako se islam pobrinuo i o pri­ stojnosti kad čovjek spava. Ko spava na ^trehi bez pokrivača, hadis ga ubraja'm egju asije8). U tradiciji preporučuje se takogje ekonomija (ik? tisad), gdje se veli: „Ekonomija je pola življenja (kruhoborstva), prijaznost prama svijetu pola razuma, a lijep način pitanja, pola znanja". *) Pristojno se odijevati, pasati i čisto se držati vjera nalaže svakom muslimanu. Osim toga valja jako paziti na red' i čistoću8). Drugi hadis veli8) : j,Perite odijelo, pođsijecajte kosu i bradu, čistite zube, obla­ čite kićeno odijelo i držite se čisto." D a se taj hadis odnosi i na ljude i na žene nije pptrebe razlagati. U pogledu čistoće imade više lijepih islamskih ustanova, koje se odnose na sve. Kao što su na pr. hšđiši: „Bog je čist, pa ljubi čistoću1)" ili „Bog je dobar, pa ljubi dobrotu; čist je^ pa ljubi čistoću; do­ brotvor, pa ljubi dobrotu i darežljivost; za to držite sve čisto".8)P a još jedan hadis veli: „Obrezujte nokte, ne bacajte ih gdje prije stignete, čačkajte zube i či­ stite meso oko zuba, da ne ostane jela, ispirajte usta, ni pošto s nečistim ustima ne idite meni," Eto na ka­ kav način islam propovijeda čistoću. Čim čovjek ustane iza sna treba — po islamskoj pristojnosti, da umije najprije ruke i lice. Hadis glasi: Kad čovjek ustane iza sna ne smije rukuma ništa di­ rati, dok ih tri-puta ne opere8). Šta više jedan hadis preporučuje, da se nosi bi­ jelo odijelo, jer se na njemu najljepše odrazuje či­ stoća*). �I 87 BEHAR To su sve naredbe, kojih se svaki musloman treba držati i paziti na čistoću, a kamo ti dužnosti kao gusul“ i ;(abdest“, koje.mora vršiti, ako hoće da bude musloman na svome mjestu. Kako čovjek da se ponaša prema svome susjed­ stvu i za to imaju u islamu naročiti propisi. „Gore je ženu svoga susjeda okrenuti na hrgjav posao, nego drugih deset žena", veli- hađis, a isto tako i za kragju u susjedstvu i na strani8). Dužnost je svakog muslomana, da se dobro pazi i u ljubavi živi sa svojijem kom šijama. Šeriat ne dopušta mušku, da oblači žensko odi­ jelo, isto tako žensku, da oblači muške haljine*)". Islam preporučuje milosrdnost nada sve. U Kur’anu (a. Š.) zapovijeda se, da se najprije potpomažu roditelji, pa rogjaci, pa sirote, pa siromasi, pa beskuć­ nici7). Na drugom mjestu veli se o onome, koji na božijem putu, dade zrno žita vratiće mu se sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna8). Kad čo­ vjek daje, ne treba da obvezuje sa zahvalnosti. To je hitni uvjet, ako želi da mu kabul bude, jer u Kur’anu stoji, da je pomoć i sadaka, koja se na taj način daje, jako pohvaljena9). Osim toga treba svaka pomoć i sadaka da se daje da pošteno zaslužena mala10). Pa još k tome treba znati, da se svako dobro djelo ubraja u baaaku (mi­ lostinju)11). Ispuniti obećanje, održati vitešku riječ i z danu vjeru (ahde vefa) veličanstvena je islamska ustan val,\ U Kur’anu stdji da su prokleti oni, koji ne održe riječi1), a hadis po tačiioj tradiciji Ebu Davuda glasi *}: „Ko zulum učini savezniku ili ga ošteti i prisili na više nego može, ili mu uzme stvar bez privole — ja sam mu tužitelj na sudnjem danu." Tako hazreti pejgamber, a slušaj šta hazreti Omer veli: „Ako je išta čovjeku na svijetu sveto, to je viteška riječ *)“. Islam preporučuje da se s robovima i zaroblje­ nicima lijepo postupa. Kad je govor o lijepom i ple­ menitom postupanju sa zarobljenicima, ne možemo mimoići, a da ne rečemo nekima i nekima u Europi, koji su prije par godina ustali baš radi toga proti Islamu, da je islam u pogledu toga najuljuđnija vjera na svijetu, jer kur’ani {a. š:) i hazreti pejgamberove riječi što se tiče milosti i milosrgja natkriljuju sve zakone r ustanove. Doduše islam nije sasvim dokinuo ropstva, ali u prilog robova satvorio je mnoge zakone, koji ih uzimaju u zaštitu i na taj način robove i za­ robljenike uveo u neki krug blagostanja. 0 tome bi se dala napisati cijela rasprava4). TJ islamu je zabranjena psovka 6) ; naročito mrtve psovati i ogovarati nije dopušteno *). U jednome se hadisu preporučuje, da čovjek o mrtvima samo dobro govori. Zla se njihova ne smiju ni u usta uzeti7). S -islamskoga gledišta oholost je upravo prezrena. U jednome ajetu stoji, da je džehenem (pakao) mjesto oholili ljudi8); a u hadisu9) veli se: Ne će vigjeti dženeta (raja) ko imade u srcu trun oholosti. Praštati i pomilovati dužnost je svakoga muslor mana. Ko proguta srdžbu i prašta grijehe drugima može se nadati makfiretu (spašenju) stoji izričito u Kuranu (a. š.),0). Islam I žena. Ko hoće da razumi ženska prava u islamskome svijetu, treba najprije da upozna ženu š poluotoka Arabije; jer nije moguće shvatiti kako valja lijepe ustanove islama, dok ne shvati žalosni položaj i stauje Arapke prije osvita-islama. Jedan od ružnih običaja u Arabiji bio je: daje žena ne samo bila lišena svih prava baštine, nego je ona sačinjavala predmet, koji su muškarci baštinili i ^raspolagali s njime kao s našljednom imovinom, U ona vremena bio je narodni zakon, kad čovjek umre, da djeca naslijede ženu kao svaku ostavštinu. Najstariji sin umrloga, ako mu nije bila mati, trebao je uzeti svoju maćehu za ženu. Tako je po narednom običaju najstariji sin bacao makar koji komad* svoga odijela na ženu i to je bio znak, da je pridržava za se. Ako se najstarijemu sinu nije htjelo oženiti maćehu, onda je na nju imao pravo drugi sin po redu. Najbolji je dokaz prezrenosti žene u ono doba, što su Arapi živu žensku djecu zakopavali. Taj gadni običaj zove se „veed", a nesretna žrtva „mev’uda". Lijepa islamska vjera taj je gadni običaj najstrožije osudila i sasvim ga dokinula. Više ajeta (izreka) u Kur’anu imade, gdje se to nečovječno djelo iznaša kao strašni zločin i gdje se jtena kao i čovjek ubraja mćgju našljeđnike. Prije islama svijet je bio jaso pokvaren u Ara­ biji: Kužni običaj „sofah" (prostitucija), bio je preoteo mah po svuda. Islam je to dokinuo strogim ustano­ vama, uveo brak, osigurao prava žene i djece i pro­ pisao ljudima više dužnosti prama porodici. Svijetli islamski šeriat odredio je, da čovjek ženu uzdržava, da lijepo s njome postupa i da je ne smije zanemarivati i ponizivati. Osim tih prava, koja je uzi­ maju u zaštitu prama Čovjeku, dao joj je još pravo, da sa svojim imetkom raspolaže, koji može po opo­ ruci ostaviti svojoj ili tugjoj djeci. Islam ne drži žene, kako misle Europejci, robinjama. U mnogom nečemu imaju ista prava kao i muškarci, Kao što smo gore napomenuli narod, koji je ženu držao nižim bićem od životinje, koji je kćeri žive u grob zatrpavao, koji je prostituciju gojio u velike, koji ništa, nije držao do zakonitih žena, koji je žene -ba­ štinio kao svaku drugu prćiju, — u kratko narod, koji se bio naučio na svaki način ponizivati i zlostav­ ljati ženska stvorenja, danas pod okriljem islama smatra to nježno biće kao svaki prosvijećeni narod, ljubi je i štiti; a to je najbolji dokaz vrijednosti i uzviŠenosti islamske vjere. �BEHAR 1 Što se j>ako tiče poligamije (teadudi zevdžat) nj Kako je poznato Islamske ustanove pogledom na. našljed^tvo povoljnije su za žene u mnogo slučajeva to nije tako strašno, kako se misli. Poligamija se nio^a nego moderni evropski zakoni. Na primjer: po šeriatu nije osjećala nužnom. Naročito u zadnjem vijeku ri­ žena manje nasljegjuje od muškarca. Iza oca sin na- jetki su ljudi, koji su se zdali poligamiji. Ista pravila slijegjuje dva puta više, nego kći1), jer u ljudskoj za­ o razvodu braka vrijede i za poligamiju. Kad se stro*0 druzi muškoga ide uloga, da reprezentira porodicu. U uzme i razmisli, poligamija nam se pričinja nemogućom Kur’ani (a. š.) stoji, da je Bog u pogledu nafake uči­ (muhal). Kako nam povjest piše, Džafer ElmensUr nio razliku izmegju ljudi i žena, te odlikovao muškarce*). imao je jednu ženu. Kad mu se prohtjelo, da uzme Koliko je u tome pravednosti, kad uzmemo na drugu, pozvao je sebi imami Azama i štavio mu pj. oko lijepo uregjenje porodičnih odnošaja, suvišno hi tanje: koliko'žena može imati jedan musloman? Kad bilo jednu riječ reći. Dočim u nekim krajevima Eu­ je dobio odgovor, da može imati četiri, Elmensur je rope baštinu, plemstvo i sve ostalo nasljegjuje najsta­ doviknuo ženi, koja je stajala za zastorom: „Čuješ li riji sin. Sva ostala djeca ostaju bez baštine i prepu­ šta Ebu Hanife veli?*1 Imam š mjesta razumivši šta je štaju se milosti najstarijega sina. Ako im on ne bude rta stvari reče: „Zaista dopušta se muslomanu, da uzme sklon, moraju ostaviti očinski krov bez pet prebjenih četiri, samo to se na Vas ne odnosi. Vama je dosta jedna žena, jer ste posvjedočili, da nijeste u stanju para. pravedno i nepristrano postupati sa ženama.*1 Ta či­ U islamu je žena neograničeni vlasnik svoga ci­ njenica je zaista vrijedna, da joj še više pažnje po­ jelog imetka. Kada se uda, muž ne samo da ne može sveti, jer jpotječe od najvećega imama. Kako god se tražiti raspolaganja sa ženinim imetkom, nego ne poligamija dopusta, onako se preporučuje monogamija. smije tražiti ni pravo miješanja u njezin imetak. U Zabranjeno 'je u islamu siliti curu, da pogje za Europi je upravo obratno. Uda li se jedna žena, gubi nekoga. Hazreti Omer veli: „Ne silite kćeri da polaze pravo raspolaganja sa svojim imetkom. Muž je neo­ za nemila i ružna, jer i one, kao i vi, ljube ljepotu." graničeni posjednik njezine imovine. Jasno je ko dan, Svrha cijele ove raspravice jest, da dokažemo da je to na uštrb prava krasnoga spola. Većina ljudi kako islam i muževima i ženama jamči prava. Oni ženi se radi novaca ili imetka.. Čim je brak sklopljen ljudi, koji proti zdravome razumu i nauci islama rade, žena potegne ruke od svoje imovine i prepusti je sapa se zđaju hotimičnom razvodu braka i poligamiji, svijem svome mužu. Ako on tu imovinu profućka, što neznalice su i izrabljuju šeriat. U tome dakako oni se vrlo često đdgagja, onda sirota žena ostane bez sami zaslužuju, da budu osugjeni, a šeriat nikako ne ičega izložena svakoj oskudici. Zakon, koji' ženama odobrava njihov postupak. jamči prava i uzima ih u zaštitu sigurno to ne odo­ brava. U Europi imade mnogo takovih čudnih.prilika, Preveo: Terdžnntan. koje otešćavaju ženidbu i oštećuju prava žena. *) Anil H atib. U Kurani (a. š.) u jednom ajetu stoji**4*), da mu­ *) ,Neheu-nebijja en jenfeha fittajuni veš-šurBi.“ Anit-Taževi sa ženama lijepo postupaju ; ako se kada posvade, berani. •) „Iza vudiat-taamu feljebđe’ etili ral "ka vm i ev jahibut-taam i, da se strpe, jer mala razmirica katkada može uroditi ev chajral-kavmi*1. An lbni Asakir. *) An lbni Davnd. velikim dobrom. U jednome hadisu veli1): „Svijet je tržište robe, a u njemu jn najdragocjeniji predmet — ’) „Biaet-taamu taamul velimeti jud’a ilejhel agnijau ve judobra Žena.“ trekul fukarauu. Anift dejhain. ») Anil Buhari. Uza sve to u šeriatu imade ustanova u pogledu *) lmani Gazali. razvoda braka, koje jamče za pravo muža i žene. 4) „El-eklu fis-suki den&elun11. Anit. Taberaai. •} An lb n i Men ur. Jedan hadis glasi*): „Kod Boga je najružniji halal (dopuštenje) razvod brakau. ' Mislim, da više nije po­ *) „Iza saHerjtum el fedlre fela tenamu an talabi erzakikmn“ trebe dokazivati, kakovim je pravednim zakonima tabi *) Anil Bezar. *) „lnnallahe juhibbul -mu mi ne el nmhterife“ . Anil Kazvini. učinjen” (podčinjen) razvod braka. *) „Men emsa kalen min ameli jeđejhi emza m&gfuren lehu U Europi na vjekove se borilo, proti razvodu Anit Taberani. *J ,,La tuehhar • -tele jevmike ila ghđike**. braka, ali je napokon nužda, da se brak može raz­ *} An Ebi Davnd. >rEl iktisada niiftd meiieti, v t teveddnda ilen-naai riiefal vesti, pobijedila. A^to je takogje jedan veliki dokaz, akli, ve hnanna-znali niafnl ilmi.M Anit Taberani. da islamska vjera prednjači sa svojim filozofskim Usta­ ■) Anil-Hakim. •) An lbni Asakir. novama. S tijem hoću da rečem: kako u razvodu braka tako i u drugim prilikama, da su prava ženidbe i Ži­ ‘) „lnnallahe nazifnn jnhibbun nezafete". An, lbni Ađj. vljenja žene na istoku više zajamčena, nego prava *) Anit TIrmisi. žena na zapadu. Što neki europski kratkovidni pisci *) Anil Buhari vel Musum 4) Anit. TirmizL bez ikakova dokaza tvrde, da je žena na istoku prava ») Anil Buhari. robinja, to je samo iz neznanja naših prilika i islam­ *) An Ebi Davnd. ’) Soretul Đekar 5125 aje. skih ustanova. �I BEHAR •) Bnretnl Bekar 262 aje. », SuretuI Bekar 262: aje. i«) f'nretul Bekar 268 aje. ilj „Kullu marnfin aađakatnn" Anil imntn Ahmed » ) >fLa 'dine JI men la ahde lel**ii« Anil imam Ahmed. t) Saretur-Bad, 25 aje *) „Men zaleme mualiiden ev intekasahu ve kellefehn fevka Ukatihi ev ehaze minhu šejen b. gajrl tibi Aefcin fe ene badžironhu ievmel kijaxneti“ , An Ebi Davnd. J •) Dogagjaj, kad je tu izreku rekao veliki chalifa opjevali su glaaoviti njemački pjesnici Platen i RUckert, svaki na po se pod imenom „Harmoaan”. Te riječi, za koje povjest jamči, najbolje su svjedočanstvo islamskog viteškog velednšja. Prim prevodioca *) U „lkdamovoj” kutnbhani iaišla je oveća brošura „Errikku fil islam" od istoga pisca, za to je ovdje izostavio citate upozorujući čitatelje na brošuru. AmiŠ-oejhain. •) Amit. Tirmizi. i) An Ebi Davnd. •) Buretd Zemer, 27 aje. *) An Mnslim. 10) Buretu Ali Imran, 184 aje. 89 t> A ) Ako neko ne ostavi sina iza sebe, onda je kći baštinica. Bude li više kćeri od dvije, one baštine dvije trećine ostavštine. Ako je samo jedna, baštini polovinu. Ako iza umrloga ostane muško djece, r°^ite^ie» R ako ne ostane onda dvije trećine baštini otac, ai jednu trećin majka. Ako šena umre bez djece polovina ostavštine ide muža, a ako imadne djece četvrtina. Ako muš umre bez djece, žena naslijegjuje četvrtinu, a ako ostavi djece iza sebe samo osminu. Ali u svakom slučajn mora se najprije podmiriti opornka i dugovi. Po današnjem žakoniknj koji Srijedi za tursku carevinu i naše zeUalje, sin baštini u novca i akaru..dva. dijela, a kći jedan dio, doćim u zemlji i sin i kći, i brat i sestra baštine jednako. *) Suretun-Nisa, 33 rrjb. *) Snretun-Nisa, 18 aje. 5) „Eddnnja metaun, ve hajrp metaiha el mer’etus-salibatn**. An Mnslim. ------ / *) „Ebgndnl halalin ilallahi et-talaku“. An Ebi Davnd. Narodne popijevke. bđul-lahu, biber po pilavu, y Biber p&li Abdul-lah se mami. Ciganinu zapanulo carstvo, Te svog’ oca najpre objesio. Jadna Liko, Šta si dočekala! Đa te Bosna .kukuruzom hrani. Banjaluka sirkom i jarikom. Jadan-Tale zaludu te bvale, Kad’ ne imaš pare ni dinara 1 Novo sito na visoko visi, A staro se po buništu valja. Neću bega ne begenišem ga, A ni age jer mi nisu drage! 0 mladosti ludo ti li progje, A starosti mrljavo veselje I Gospodski se poznaju harari Uvijek su čohom zakrpljeni; A uzica učkur iz šalvara. Knća mu se kućetinom zvala, A djeca mu gloginje zobala! Sve se bogat ieni od bogata, A siromah jedan od drugoga. Hljeba, sira i studene vode, — To najviše jedu u gospode. Lako ti je trošit bogatome, Sjeromahu: uzdisat za novcem. Tarhana je u Turčina hrana, U kaura, kupus i kumpira. Sabrao: Hadže-Zade Š ta n e v a l j a ? U prvom smo broju „Behara" u pozivu na su­ radnike svratili pažnju na narodno blago svake ruke, Kazali smo da je to dragocjena gragja za „Behar" jer je nešto naše, a u drugu ruku nije ta gragja ni onako tek da te samo zabavi, već i da pouči. U ovo nekoliko brojeva iznesosmo nešto toga, što je već po­ znato našim čitateljima. U ovom broju i u ovoj rubrici počinjemo iznositi neke narodne rečenice, koje ti vele samo „što ne valja". To je — kako rekosmo — takogjer nešto narodno, nešto svoje vrste, al i to nije bez neke pouke. Svakom te tom rečenicom narod po­ učava : čega treba, da se čuvaš, što ne valja da činiš. I te su rečenice naravno kao i obične poslovice, po­ stale ili na temelju iskustva, ili — što je većinom, porijeklom su iz davne davnine i puke praznovjerice. Ali makar da su i praznovjerice, makar da se protežu čak i od poganstva, vrijedno je da se vidi, šta sve bezazleni narod tvrdo vjeruje i kao tako predaje s ko­ ljena na koljeno. Dok se ovo i ovako narodno gradivo, ne iznese, ne može se proučiti narodno mišljenje, pa da se onda prema tom ili utvrgjuje u tom ili da se liječi od tog. Ovdje dakle počinjemo iznositi ovu gragju, što su u dokolici sabrala ova dva naša suradnika: Riza �90 BEHAR I 19. Ne valja: fodiku na vatru ložiti, _ ^eda beg KapetsrioVić i Edhem ef. Mulabdić. Iznosimo ih u kravama. bez kakva osobita rasporeda, već samo složeno po 20. Ne valja: gledat, kad se ćele puštaju, _p0 abecedi, ali n isto doba pozivamo sve prijatelje koji bjeći će. se zanimaju narodnim stvarima, da nam — pošto pro­ 21. Ne valja: gledat male maĆiće, dok ne progle. čitaju ovo sve — prikupe što mogu više ovih rečenica, daju, — gubi se vid. naravno novih, koje već nijesu ovdje iznešene, da se 22. Ne valja: gledat u svoju sjenu, — more SQ tako što bolje iscrpi i šktipi u jednu cjelinu gragja ograjisati. ove ruke. Onda bi se to sve tek imalo urediti, nekako 23. Ne valja: gorućiva luĆa u sobu unositi, ■ — grupirati, da se vidi recimo: o čem ih ima najviše žaleći će se stjenjce. i t. d. Još bismo zamolili poštovane prijatelje, da uza 24. Ne valja: goveda gontti trnovim prutom, — svaku zabilježe i „razlog" za što to „ne valja"; recimo: ne valja ovcama p u t presjeći, jer će vuk u njih uda­ pobjesniće. 25. Ne valja: g risti nokte, — nametnuće se trudovi. riti ; ili: ne valja gologlav sjediti kad grmi, jer more 26. Ne valja: guju dizati više koljena, ne će Be grom ubiti i t. d. Nadamo se, da će mnogi od naših poštovanih su­ narasti. 27. Ne valja: guju ubiti u mraku, — može biti radnika moći bar po nekoliko skupiti. da je prikaza, pa će se pomahnitati. “Ured. „BehafraK. 28. Ne valja: haljine na sebi izvraćati, — -mrziće ga svijet. Šta ne valja . . . . ? 29. Ne valja: haljine p rati u onaj dan, u koji je Sabrali: E dhem i R iz a . p rvi p u t iza gjurgjeva zagrmilo, — da se ne raspanu. N e ljevaj vodo na vodu, 30. Ne valja: hljeb nmakati u sb, — leže se ne loži vatra na Vktira, frenjak — ili: sluti siromaštvu. ne meci noga ha noga, ne udri konj« povodcem — 31. Ne valja: idući jesti, — sluti siromaštvu. ne čini >ebi siKira! 32. Ne valja: ispod ruke gledati, — nema ugura. 1. Ne valja: bacati se na voćku kamenjem, — 33. Ne valja: iza hljeba ostaviti lug nezagrnut> obiće je grad. — djeca će oćelaviti. 2. Ne valja: biti daždevnjaka, ciknuće, pa ćeš 34. Ne valja: iza sna vodu piti, — sluti bolesti. ogluhnuti. 35. Ne valja: iz juĆije vodu piti, bolovaćo debelu 3. Ne valja: bos hodati po solilima, (gdje se stoka bolest. soli), — nabiće se naboj. 36. Ne valja: iz groblja davati sijeno kravi, — 4. Ne valja: brojiti ćele, — rojevi će ti pobjeći. pnsušiće mlijeko. 5. Ne valja: brojiti janjce prije gjurgjeva, — 37. Ne valja: iz krnjava suda jesti, — sluti fune će se dati u njima. karaluku. 6. Ne valja: brojiti zube, — umrijeĆe se. 38. Ne valja: iz lonca jesti, — sluti fukaraluku. 7. Ne valja: da muško uzme ja je ispod kokoši, 39. Ne valja: izvrnutom rukom udariti koga, — — prestaće nositi. nema četerest dana ugura. 8. Ne valja: davati sadaku onaj dan, kad se Ćele 40. Ne valja: jahati izmegju ovaca, — ne će se iznose, — rojevi će se razbjeći. dati u njima (ili treba izvaditi nogu iz uzengjije. 9. Ne valja: davati zajam onaj dan, kad se Ćele 41. Ne valja: jajevu Ijupinu u vatru bacati, — iznose, —* rojevi će se razbjeći. grjehota je. 10. Ne valja: dockan veĆerati, — sluti siromaštvu. 42. Ne valja: janjce goniti vrbovim prutom, — 11. Ne valja: do gjurgjeva obdan spavati, — uginuće. drijemaće se cijelo ljeto. 43. Ne valia: jasiku ha vatru ložiti, — jer je 12. Ne valja: dotaknut se rukom vatre, kad se krava prokleta. pomuze (dok se ne operu ruke), — pucače u krave sise. 44. Ne valja: ja vlja ti se lovcu, kad ide u lov,— 13. Ne valja: drobiti u mlijeko, — krava će se ne će imati ugura. bacati. 45. Ne valja: jednom kašikom dvoje da jede, — 14. Ne valja: držati horoza s ćahurom na koberu, pošvadiće s& — sluti nesreći. 46. Ne valja: jedući poduprijeti se na ruku, — 15. Ne valja: držat kokoš, koja propjeva, — gjavoli iz insana nose hranu. umrijeće neko u kući. 47. Ne valja: jelo držati nepoklopljeno, — ližu 16. Ne valja: dijete ogledati, u reći će se. ga šejtani. 17. Ne valja: dvojica da piju vodu zajedno, — 48. Ne valja: jesti s noža, —■ boliće sandžija. jedan će umrijeti. 49. Ne valja: kad grm i maĆku držati u rukama, 18. Ne vhlja: findžan prevrtati, — nema ugura. — ubiće grom. �I BEHAR 91 60. Ne valja: kad grmi pronioliti se kroz prozor, 81. Ne valja: luč nakomice cijepati„ — more se __ ubiće grom. ograjsati. 51. Ne valja: kad grmt stajati pod trešnjom, ili 82. Ne valja: Lukovu Ijupinu u vatru bacati, orahom, — ubiće grom. grjehota. 62. Ne v a lja :.kad je malo kiše čuvati se od nje, 83. Ne valja: mačku u kolima voziti, — * crk__ biće suša. nuće konj. 53. Ne valja: kašiku davati djetetu, dok ne pro­ 84. Ne valja: makazama nokte rezati, — guli se hoda, — biće ljuto. zanoktica. 54. Ne valja: kazati kadpogjeŠ na put, — nema 85. Ne valja: megju gjurgjeve plesti, — uplešće ugura. se vuk u stoku. 65. Ne valja: kazivati drugom za zvijezdu, kad ' 86. Ne valja: megju gjurgjeve obdan spavati, — leti, — uhvatiće sužnja, koji je pobjego iz tamnice. boljeće glava i biće težak cijelo ljeto. 66. Ne valja : kazivati u petak da te glava boli, 87. Me valja: mesti paučinu u večer, — sluti boliće cijelu bJitu. nesreći. 88. Ne valja: Metati ruke megju noge, — nema 57. Ne valja: kazivati za tičije gnijezdo, — pougura. ješće što mlade tiće. 89. Ne valja: metlo-m koga udarati. — zamjeće se. 58. Ne valja: kladiti se, da smiješ obnoć otići 90. Ne valja: mlijeko u vatru bacati, — pucaju nekud, — stići će te nesreća. 59. Ne valja: kod stoke zmiju spominjati, — za- u kravo sise. 91. Ne valja: mrve prosipati, — more se ograjisati. puhnuće je. 92. Ne valja: mijenjati dovratak u avlijskih vrata, 60. Ne valja: kod vatre govoriti o mladim tićima, — umrijeće domaćin. — poješće ih guja. 93. Ne valja: mirisati leander, — umrijeće se. 61. Ne valja: konje biti fudikom, — okrviće. 94. Ne valja: muško da gleda, kad žensko sprema 62. Ne valja: kosu bacati u vatru, — spađaee. 63. Ne valja: ko'su bacati za vrata, — tpadaće jelo, — ureći će. 95. Ne valja: muško da obuče ženske kaljine, — 64. Ne valja: kravu udarati kandžijom (bičem), pašće s konja. uzmaknuće mlijeko. 96. Ne valja: muško da se dodirne ženske kose, 65. Ne valja: krnjavim ČeŠljem ŠeŠljati 1— — spadaće. sluti siromaštvu. 97. Ne valja: mušku prste kniti, — pašće s konja, 66. Ne valja: kroz lukovo pero puhati, —*pokreili ne će se kalem primiti. paće janjci. 98. Ne valja: na alt-gjun plesti, — ubiće grom. 67. Ne valja: kroz prozor dodati Što, — čini se sihir. 99. Ne valja: na bijelu nedjelju stoku soliti, — 68. Ne valja: kroz prste gledati, — nema na­ pobijeliće stoci oči. pretka. 100. Ne valja: na božić čučati se na stolici, — 69. Ne valja: kućnu zmiju ubiti, — ubija se koze će ohronuti. berećet. 101. Ne valja: na božić na djecu snijeg da pada, 70. Ne valja: kuću graditi od kruŠkova drveta,'— — vještice će im ispiti krv. zaleć.će se stjenice. 102. Ne valja: nad djetetom makaze striškati, — 71. Ne valja: kuću od jednom dograditi, — more sluti velikoj bolesti. se umrijeti. 103. Ne valja: na-duhove sjeći zelenu Šumu, — 72. Ne valja: kupati se prije gjurgjeva u tekućoj vrijeme će obiti, vodi, — sluti siromaštvu ili će zmija ujesti. 104. Ne valja: na gjurgjev ići u drva, — zmija 73. Ne valja: ležati na svojim haljinama, — bliži će ujesti. se smrt. 105. Ne valja: na gjurgjev nositi drva, — za74. Ne Valja: ležati potrbuške, gubi se vid kotiće se stjenice u kući. 75. Ne. valja: ležeći jesti, — biva ko pas (ne budi 106. Ne valja: na gjurgjev prispati (prespati primijenjeno). — hvatače groznica ili ne će moći uraniti cijelo ljeto. 79. Ne valja: ležeći na legjima glediti u nebo, — 107. Ne valja: npizvrat haljine nosati, — ići će pamet se gubi. posao natrag. 77. Ne valja: lijevom sisom prvi put dijete zado108. Ne val]a: naizvrat haljine obući, — obujiti, — biće ljevoruko. đoviće. 78. Ne valja: lisica da ti put presiječe, — nema 109. Ne valja; na jednoj nozi. stajati, —: stići će napretka. nesreća. 79. Ne valja: ljubiti dijete, — biće blijedo. 110. - Ne valja: naložiti na vatru Čobanski Štap 80. Ne valja: ljuljati se na ljuljački prije gjur­ — Uginuće stoka. gjeva, — ostaće krivih legja. �92 BEHAR 140. Ne valja: pođ; orahom ležati, — vještice će ga udaviti. 141. Ne v a lja : bod torbom sjediti, — n.e će 8e sreća. cura udati. 113. .Ne valja: na oprljin (itreći dan i pa aii-gjuna) 142. Ne’ valja: pod visokim drvetom sjediti, sadtievati žito u stog, — uđariće grom. ubiće grom. 114. Ne valja:, na pragu stajati ili sjediti, —e 143. Ne valja: po lugu gaziti, — more Se nema ugura. ograjsati. 115. Ne valja: na sadžaku sjediti. — nema be144. Ne valja: poslije podne krojiti haljine, ifle rećeta. život na niže, kao sunce zapadu. 116%Ne valja: na sebi haljine uhvati. — ušiva 145. Ne valja: po spirinama hodati, — more se se pamet, (ili valja za to vrijeme žutiti ili metnuti ograjsati. slamku pod kapu. 146. Ne v a lja : povraćati hljeb iznad tendžere; 117. Ne valja: natrag ići} —1 mjeri se ocu i kad se drobi, — povrati se mlijeko u krave, materi grob. 147. Ne valja: po zatioku udarati, — nema na­ 118. Ne valja: njihati veHge nad vatrom,— go­ pretka Četerest dana. veda će se razlučiti. 148. Ne valja: praznu beŠiku ljuljati, — umrijeće 119. Ne valja: nokte rasipati, — nema ugura. dijete. 120. Ne valja: nož iz ruke u ruku dati, — boliće 149; Ne valja: prazna sofra da stoji, — kape sandžija. se gjavoli. 121. Ne valja: obe ruke pod glavu metati, — 150. Ne valja: pred akšam spavati, — približuje more se ograjsati. se smrt. 122. Ne valja: oblačiti donju haljinu stojeći, — 151. Ne valja: pred djecom govoriti o žabi, — sluti fukaraluku. udi djeci, (ili se dijete potegne za uho). 123. Ne valja: ob noć'u mlinu spavati, —* pri152. Ne valja: p red večer iznositi vatru iz kute, kazaće se. — umrijeće neko u kući. 124. Ne valja: odijelo izvraćati, — sluti fukaraluku. 153. Ne valja: preko mrtvaca da pregje kakva 125. Ne valja: ogledati se u naći, — vile nose životinja, — biće vukodlak.'ljepotu. 154. Ne valja: preko ruke davati Sto, — sluti 126. Ne v alja: o mijeni prati haljine, — ras- bolesti. pašće se. 155. Ne valja: prepadati malu djecu, — zani* 127. Ne valja: orah usaditi', — umrijeće se prije jemiće, ili mucaćfe. godine, ili dok orah naraste koliki mu je vrat. 156. Ne valja: prevrtati obuću,: sluti nesreći. 128. Ne valja: otkrivenu.beŠiku držati, —.umrijeće 157.. Ne valja: prim irisati bosiok, — sluti bolesti, dijete. ili’ dotakne se rukom, pa se ruka primiriše. 129. Ne valja: otvorene makaze držati, — na 158. Ne v a lja : proći izmegju dvije žene, —; ne onu kuću gleda dušman. će imati djece. 130. Ne valja: ovcama put presjeći, — udariće 159. Ne v alja: prolaziti ispod haljina kad se suše, vuk u njih. — more se ograjsati. 131. Ne valja: ovce striči u petak, — ne će se 160. Ne valja: prolaziti ispod prolivače (babure), dati u njima. — more se ograjsati. 132. Ne valja ovce stn ći u srijedu, — vuk će ih 161. Ne valja: prolaziti okraj zidara, — uzidaće naklati, ti sjen,’ pa ćeš umrijeti. 133. Ne valja: ozivati se. u gluho doba,.— o^rai162. Ne valja: pronositi ja ja kroz blago. — nasati se more, (ili treba do tri put da se zovne). rašće u blaga zaušnice. 163. Ne valja: prste pucati, —- sluti žalosti. 134. Ne valja: p iti vodu stojeći, — grjehota je. 164. Ne valja: puhati, kroz mosur, — biće ti 135. Ne valja pljuvali na vreo sać, — krati se guša. život. 165 Ne valja: puhati svijeću, da sam fitiljg o ri, 136. Ne valja: po bunjiŠtu hodati\ — more se — zameće se suha bolest. ograjsati. 166. Ne valja: puhati u vatru, kad se mlijeko 137. Ne. v a lja : pod kapu ruke podvlačiti, — biće podvaruje, — ne da se krava musti. ti bradavice po rukama. 167. Ne v a lja : putnika pitati, kuda će, — nema 138. Ne valja: podnimiti se, — nema ugura. ugura. 139. Ne valja: pod ogledalom .spavati, — more 168. Ne valja: putovati u onaj dan) u koji si se se ograjsati. rodio, — nazadak ti je. 111. Ne valja na luču sjediti, — more se ograjsati. 112. N$ valja: na metlu stati, — stići će ne­ 1 ! , �I BEHAR 169. Ne valja: reći: Ono. je moja zvijezda, — ako pogodiš, umrijećeš. 170. Ne Valja: safun iz ruke u ruku dati, — biće majasil po rukama, ili mrziće jedno drugo. 171. Ne valja: sam sadžak držati na vatri, — obiće krupa. 172. Ne valja: s desne strane na konja uzjahati, __ biće nesreća. 178. Ne valja: bijelim se pokriti,— umrijeće se. 174. Ne valja: sirovo drvo smokvino na vatru ložiti, — uzmaknuće krazd mlijeko. 175. Ne valja: soli u vatru bacati, — grjehota je. 176. Ne valja: spavati pod strehom, — more udariti damla. 177. Ne valja: srp u zemlju zabadati, — .boljeće legja. 178. Ne valja: s ruke vodu otresati, — more se ograjsati. 179. Ne valja: stoku cesto brojiti, — nestajaće je. 180. Ne valja: sto (tronožac) prevrnuti, — haj­ van ramlje. 181. Ne valja: strmoglav ležati, — bliži se smrt. 182. Ne valja: strugati sud, u kom se varilo što god, — p oki snu će svatovi. 183. Ne valja: sud u sud metati, — ožoniće se domaćin na ženu. 184. Ne valja: svatovi da d>gju s mladom istim putem, kojim su otišli po nju, — pobjeć’ će mkda. 185. Ne valja: sve mlijeko pokušati, — presušiće krava. 186. Ne valja: svijeću utrnuti pusući, — sluti si­ romaštvu. 187. Ne valja: svirati na sviralu, dok kvoĆka sjedi na jajima, — ne će se pilići izleći. 188. Ne valja: tabane uz tabane prisloniti, — oduzima se snaga. 189. Ne valja: tiČija jaja kupiti, — more se opjegati. 190. Ne valja: tražiti u trehiji crva, — more se oslijepiti. 191. Ne valja: u akŠam sadaku davati, — sluti siromaštvu. 192. Ne valja: u akŠam sobu mesti, — sluti si­ romaštvu. 193. Ne valja: udarati kravu Šibovinom (krvinom), okrviće. 194. Ne valja: udarati se po koljenu, — sluti žalosti. 195. Ne valja: udariti koga ua božić, — očiraće se. 196. Ne valja: udati se tnegju bajrame, — blizniće se.*) 93 197. Ne valja: u kući držati paučinu, — opustiće kuća. 198. Ne valja: u nebesa bacati se kamenjem, — obiće grad. 199. Ne valja: u neopran sud jelo metati, — oženiće se domaćin drugom ženom. 200. Ne valja: u noći držati otvorenependžerove, — zapuhnuće crveni vjetar. 201. Ne valja: u noći govoriti o žabi ili vještici, — izaći će na san. 202. Ne valja: u noći ići na cjepalo, — spadaće kosa. 203. Ne valja: u noći koga dozivati, — more se zanijemiti. 204. Ne valja: u noći kohilju oblačiti, — krati se život. 205. Ne valja: u noći mačku pisnuti, — more se prikazati. 206. Ne valja’: u noći na bunjiŠte ići, — ograjsaće se. 207. Ne valja: u noći nokte rezati, — krati se život. 208. Ne valja: u noći u kokošinjak ići, — ograjsaće se 209. Ne valja: u noći obazirati se za se, — more se prikazati. 210. Ne valja: u noći spominjati zmiju, — zanijemiće se. 211. Ne valja: u noći vaditi trn iz noge, — udi zdravlju. 212. Ne valja: u noći zviždati, — kupe se šejtani. 213. Ne valja: u oci božića dotaknuti se peći, — očiraće se. 214. Ne valja: u oči božića miti se, — očiraće se. 215. Ne valja: u oči se kome zagledati, -— gubi se vid. 216. Ne valja: u petak do podne sobu mesti, — sluti fukaraluku. 217. Ne valja: u petak se češljati, — opadaće kosa. 218. Ne valja: u petak haljine prati, — nema ugura. 219. Ne valja: u petak se kupati, — dogodiće se nesreća. 220. Ne valja: u petak se na voćku penjati, — pašće. 221. Ne valja: u petak Šitikoje kop'o djecu, — udi mrtvoj djeci. 222. Ne valja: u petak tkali, — udi stoci. 223. Ne valja: u prvi mrak djecu ivnositi iz kuće, — ograjsaće. *) Bacio otvaramo rubriku Slancima ove vrate. Ovakib i jod ljepših i duhovitijih crtica puna je naročito istočna literatura, pa bi mogli nadi poznavaoci »točnih jezika prevoditi i pretočiti po koju u nad ,,Behar“ i na taj način upoznati nad svijet a bogatstvom duba, dosjetljivosti i vesele ćudi istočnih naroda. �94 BEHAR 224. Ne valja: u prvi mrak iznositi mlijeko iz ktUe, — uđi kravi. 225. Ne valja: u p rvi mrak vodu piti, — ograjsaće. 225. Ne valja: u rogjeni dan haljine krojiti, sluti smrti. 227. Ne valja: u sofru udarati, — gone se meleći. 228. Ne valja: u srijedu davati mlijeko iz kuće, — uđi kravi. 229. Ne valja: u srijedu se brijati, — nema sreće. 230. Ne valja: u subotu haljine prati, — udariće damla. 231. Ne valja: ušicama sjekire u zemlju udarati, — u goveda će biti raspršnjaci, pa će hramati. 232. Ne valja: u utorak od kuće polaziti, — stići će nesreća u putu. 233. Ne valja: u utorak prati haljine, — obiće krupa. 234. Ne valja: u utorak Štti, u koga su djeca mrla, — udi mrtvoj djeci. 235. Ne valja: u vatru pljuvati, — nema ugura. I 254. Ne v a lja : žena da ispred kola prolazi slomiće se kola. 255.. Ne valja: žensko da mušku kapu oblači spadaće kosa. 256. Ne valja: žensko da se Češlja muškim češljeni — spašće kosa. Edhem i RiZa. Moto: Ne udri žene ožegom, N e udri vola toljagom, N e pij vode prigibom! 1. ) Ne valja: djetetu metati pod glavu pelen smrdiće mu usta. 2. ) Ne valja: gledati dijete odojČe bez »MaŠa — krati mu se umur. 3. ) Ne valja: mačku u mraku zvati, — se u njoj šejtan stvoriti. 4. ) Ne valja: metlom biti koga, — nema pretka ćeterest dana. 236. Ne valja: u večer ići na cjepalo, — more 5. ) Ne valja: motati konaca u noći, — pu^/a se ograjsati. se crijeva. 237. Ne valja: u večer prikučivati se , vodi, —6. ) Ne valja: oklagijom biti dijete, — biće more se ograjsati (ili treba se tri put baciti kamenom kućnik. u vodu). 7. ) Ne valja: prati haljine u subotu, — radi 238. Ne valja: uzeti, novac kad se nagje, — more đamle. biti da je sihir* ili iz strave, pa će pomabnitati. 8. ) Ne valja: pratljačom lupati na Aligjun padaće krupa. 239. Ne valja: uzeti što, kad se nagje na raspu9. ) Ne valja: preko beŠike vodu piti, — nes tnici, — more biti da je sihir. 240. Ne valja: vjenčati se megju bajrame, — mlijeka. 10. ) Ne valja: preko insana prelaziti, — ne nema sreće. 241. Ne valja: voće iz groblja jesti, — oboliće. narasti. 11. ) Ne valja: se biti sinijom (loparom), — •242. Ne valja: vodom vatru poljevati, — sluti će se narasti. nesreći. 12. ) Ne valja: se jorganom u Širinu pokriti, 243. Ne valja: vraćat se jednim putem iz džamije zamrziće muž ženu. na bajram, — udi sreći. 13. ) Ne valja: se mušku djetetu u nedilju ob 244. Ne valja: vrata zatvarati, kad se pogje na čiti, — jer će poginuti. put, — da se povrati putnik. 14. ) Ne valja: s jedne strane beŠike dojiti dijete, 245. Ne valja: vruć hljeb načinjati, — ne će biti biće mu nejednaki obrazi. berećeta, 15. ) Ne valja: se na bajram i božić biti, — b 246. Ne valja: vuka kod vatre spominjati, — čirovi. udariće u stoku. 16. ) Ne valja: se u noći Češljati, — opadaće kosa. 247. Ne valja: zamesti koga, — sluti fukaraluku. 17. ) Ne v a lja : šiti na dan rogje nj a, — ne 248. Ne valja: za mrtvim plakati, — udi mu. 249. Ne valja: sa sofrom govoriti o vuku, — više imati djece. 18. ) Ne valja: u nedilju snovati na stanu, — udariće u ovce. 250. Ne valja: za sofrom plesti, — sluti fuka­ taj je dan postao dun-jaluk, pa se krati umur. 19. ) Ne valja: u noći tkati, — jer će kozji pa raluku. 251. Ne valja: zec da ti put presiječe, — nema narast. 20. ) Ne valja: za dugo u bijelo gledati, — m napretka. 252. Ne valja: sove ložiti na vatru, — zubi će se vid izgubiti. 21. ) Ne valja: zecu megju oči gledati. — ne boljeti. 253. Ne valja: žabu uzimati u ruku, — biće ćeterest dana napretka. bradavice. Sabrao Ata Nerćes. �I BEHAR 1. Ne valja: bacati kamenice u vodu, pađaće kiša. — , 2. Ne valja: bacati orahovu ljusku na vatru, doći će misi iz seste mahale, pa će se,-naseliti u onu kuću i šteto će činiti. 3. Ne valja: btiUti se u utorak, more se obričiti devlet dlaka. 4. Ne valja: cijepati drva u akŠam, ubiće drvo. 5. Ne valja: da dvojica piju zajedno vodu, narašće guše. 6. Ne valja: dizati guja više koljena, gubi se vid. 7. Ne valja: djetetu da igju £ose pred obi, biće sasijasto. 8. Ne valja: držati kokoš, u koje'je ćahorast hober, jer da ona prenese u svom hoberu kap vode oko kuće, sve bi pomrlo u onoj kući. 9. Ne valja: gaziti čage, grehota je. 10. Ne valja: gaziti po jorganu, nema većeg sevepa fukaraluku. 11. Ne valja: dugo gledati u vatru, gubi se vid. 12. Ne valja: griskati nokte, opoganiće se. "• " 13. Ne valja: haljine čistiti metlom, deru še. 14. Ne valja: izpod uzla vaditi šta, udi zdravlju. 15. Ne valja: izlaziti ne umiven na poje, sunce će te popljuvati. 16. Ne valja: jedući mrve prosipati, sevep . si­ romaštvu. 17. Ne valja: jesti lijevom rukom, pomažu tani jesti. 18. Ne valja: jesti pred večeru, sevep je fuka­ raluku. 19. Ne valja: jesti sirove orahe, more se žaleći frenjak. 20. Ne valja: kad se Što nagje na putu uzeti, more biti daje nabajano. 21. Ne valja: koga udariti sinijom po glavi, ne će više narasti. 22. Ne valja: kokotima davati jecam, prokvocaće i prestaće nositi jaja. 23. Ne valja: kroz demir dodati Šta, krati se život. 24. Ne valja: kroz stan dodati šta, trgaće se žice u stana. 25. Ne valja: mačka da progje ispod nogu, ne će se više narasti. 26. Ne valja: mutvaka mesti u petak, grjehota. 27. Ne valja: mutvaka mesti u srijedu, ne će se dati u kućnom poslu. 28. Ne valja: nokte bacati na vatru, sluti bolesti. 29. Ne Valja: nokte bacati po putu, more se ograjsati. 95 30. Ne valja: penjati se u petak na dud, pašće se. 31. Ne valja: preko sebe haljinku oblačiti, oftr kariće se. Sabrao Fehim Hadžibafičnnševfć. 1. Ne valja: poći na put u nedilju, nema sreće. 2. Ne valja: preko zalogaja govoriti, udaviće se. 3. Ne valja: puhati kroz nosač od ibrika, opoga­ niće se voda. 4. Ne valja: pušiti duhan kod pčelinjaka, uginuće pčele. 5. Ne valja: puštati ovce u batu, ometiljat će se. 6. Ne valja: rezati nokte u subotu, nema bahta. 7. Ne valja: rezati nokte u utorak, sevep je ve­ likoj bolesti. 8. Ne valja: ruku sklapati, sevep je fukaraluku. 9. Ne valja: se na hljeb navaljivati, grehota. 10. Ne valja: se protezati na so/re, šejtani nose iz insana hranu. 11. Ne valja: sjediti na jorganu, sluti siromaštvu. 12. Ne valja: sjediti na kućnom pragu, jer k’o da si sio na hljeb, tako je grjehota. 13. Ne valja: stojeći na se haljinku oblačiti, ofukariće se. 14. Ne valja: udariti goveče onim, Štapom kojim i ubio zmiju, uginuće. 15. Ne valja: u mjesec gledati, gubi se vid. 16. Ne valja: u noći hodati ispod voća, ograisaće se. 17. Ne valja: u petak mijesiti kruh u kvas, otiće šejsedamdeset berećeta iz one kuće. 18. Nevalja: u petak smetlja iznositi iz kuće, nema berećeta. 19. Ne valja: u prvi mrak knjigu učiti ili pisati gubi se vid. 20. Ne valja: uzvrativši se jesti, udaviće se. 21. Ne valja: započinjati raditi Šta u nedilju, nema napretka u onom poslu. 22. Ne valja: zoviku ložiti na vatri, boliće glava, Fehim H. Baščanševlć. 1. Ne valja: bez bismillepoČimati jesti, nema be­ rećeta. 2. Ne valja: biti gologlav, kad grmi, ubiće grom. 3. Ne valja: blizu stupca od brzojava stajati, kad grmi, može ubiti grom, (gadjajući šejtana, koji je u stupcu). 4. Ne valja: brbaŠati po lugu, nema kući na­ pretka. 5. Ne valja: da troje zajedno puha u vatru, jednoć će umrijeti. 6. Ne valja: da dvoje zajedno jaše na jednom konju, može ko god na njih predati bradavice. �% BEHAR 7. Ne valja: da dvojica vehi terkije na istom konju, neće biti sretan put. 8. Ne valja: da žensko udari muško nogom, na­ zadak je mušku. 9. Ne valja: dizati ruku na starijeg, može ruka ostati onako dignuta. 10. Ne valja: duge nokte držati, gjavoli se pod njima legu. — 11. Ne valja: idućijesti, grehota je, jer se mrvi, pa se gazi Božji nimet (blagodat). 12. Ne valja: iskati u sajam vode ni vatre, sluti siromaštvu. 13. Ne valja: iza sebe ostavljati zalogaj hljeba, gubi se snaga. 14. Ne valja : iz ciganske torbe hljeba jesti, mnogo će se groziti. 15. Ne valja: izvrtati sadžak,, nazadak je kući. 16. Ne valja: jesti lijevom rukom, nije lijepo. 17. Ne valja: jesti na pragu, može se pomahnitati. 18. Ne valja: ježa nogom ćuškati, može na nozi biti živina (ovdje gluho bilo!). 19. Ne valja: kazivati, koliko imaš plela, pomrijeće. 20. Ne valja:: koga buditi, Što se ne će prije tri put imenom zovnuti, može se zblanuti. 21. Ne valja: koga zamjetati, ne će viši uzrasti. 22. Ne valja: kravu biti nogom ni konopom, izjaloviće se. 23. Ne valja: kroza stan Štogod dodavati, kidaće se. 24. Ne valja: lasicu biti, doći će noćno, pa će uši odgristi, ili će haljine izgristi. 25. Ne valja: megju pĆelama gjavola ni vješticu spominjati, ne će se dati u njima. 26. Ne valja: mlijeko po vatri proljevati, presusiće krava. 27. Ne valja: mrve sa sinijegolom rukom mesti, sluti siromaštvu. 28. Ne valja: na mrve leći, mogao bi se zgra­ nuti. 29. Ne valja: na nedizatim haljinama spavati, može se pomahnitati. 30. Ne valja: na pragu mesti, ne će biti dosta masla. 31. Ne valja: ništa bez bismille ostavljati, mogao bi ga poslije ne naći; odnijeće ga gjavli. 32. Ne valja: ništa „gjavolu predavatiu, ne ćeš od toga vidjeti koristi (doći će on po svoje). 33. Ne valja: noćno ići onuda, gdje su se haljine prale, mogao bi se zgranuti (ili treba to mjesto prije žeravom posuti. 34. Ne valja: novu haljinu obući, Što je ne ćeš prije bismillom desnom nogom malo pogaziti, jer ne ćeš u njoj biti sretan, (ili: nek haljine prije nestano ne tebe. 35. Ne v a lja : neoženjenu (neudatoj) mnogo mrviti kad jede, ne će mu (joj) biti lijepa žena (lijep muž^' 36. Ne valja: od tikve Špice jesti, oboliće od suhe 37. Ne valja: orahov list mirisati, oboliće od renjka. 38. Ne valja; otvarati i citati zapis, ne će od njega biti pomoći. 39. Ne valja : otvoreno zijevati, kad se prozijevne mogu onako usta ostati. 40. Ne valja: petkom u podne kuću ni mrve mesti nema sreće. 41. Ne valja: p iti vodu, koja je u ibriku preno ćila, jer su je gjavoli opoganili. 42. Ne v alja: pobijati mašu ili maŠice na ognjištu nazadak je kući. 43. Ne v a lja . po noći koru od jabuke ložiti, gre­ hota je, jer će se. probuditi „Devekuša" (Deve-deva; kuš-ptica), koja živi u vazduhu, i koja se hrani samo mirisom kore od jabuke. 44. Ne valja: poslije ićindije jesti, nema na­ pretka. 45. Ne valja: po zem lji mlatiti, jer kao da se mlati po materinim prsima. 46. Ne valja: pred kakvu babetinu otkrivefia ćela izlaziti, može biti, da je vještica (usta joj se olovom zalila,) pa će nauditi. 47. Ne valja: prelaziti preko tare, kad se navija ili snuje, ne će se dati tkati, kidaće se. 48. Ne valja: preko koga kamen bacati, ne će viši uzrasti (a već ko hoće da baci, onda treba ruku metnuti na glavu). 49. Ne valja: preskakivati preko koga, ne će više rasti. 50. Ne valja: prevrtati kamen, kad lete ždralovi, grehota je, jer će im se pomesti red. 51. Ne v alja: prevrtati kašiku na siniji, sluti siromaštvu. 52. Ne valja: pticu držati u zatvoru, grehota je jer kako bi tebi bilo, da te žatvore.) 53. Ne valja: puhati u vodu, ko se napije te vode, može zviznuti. 54. Ne valja: puhati kome u lice, biće mu lišaji. 55. Ne valja: sam u kući spavati, može se zgra­ nuti. 56. Ne valja: se igrati petinjaka*), kad je suša, ne će biti kiše. 57. Ne v alja: siromaha od kuće odbiti, može biti Hazreti-Hađer (Hrzul), pa će se onda osiromašiti. 58. Ne valja: se megju sobom brojiti, umrijeće koji. 59. Ne valja: se na mačku po noći bacati, može biti, da se utvorilo, pa će presmlatiti. *) Igra ■ pet piljak*. �I BEHAR 60. Ne valja: se podnimljrvati, umrijeće ko u kući. 97 8. ) Ne valja: na gjurgjev putovati, — nema ugura, 61. Ne valja: se u knći zametati sjemenom, iz9. ) Ne valja: na gjurgjev spavati, — cijelo daće žito. ljeto biće dremovan. 62. Ne valja: spavajući noge prema k'bli okre­ 10.) Ne valja: nagorjelom kašikom jesti, — sevep tati, jer se može u snu umrijeti, a kad se umire, treba fukarlulcu. se — ako se ikako može — licem prema k’bli okre­ 11. ) Ne valja: ogriskom od voćke hitati se na nuti. momka ili djevojku, — ostaće neoženjen ili neudata. 63. Ne valja: udariti koga metlom, ne će rasti, 12. ) Ne valja: petkom iz tora prodavati stoke, — (ako se udari, treba metlom tri put u sišu dohvatiti, ginuće ostala. cucuknuvši uz to svaki put). 13. ) Ne valja: petkom vatre davati, — ne će 64. Ne valja: u pčelu prstom pokazivati, umrijeće biti masla. (ili treba cijelom rukom). 14. ) Ne valja: presti vunu u oči petka i ponedelj65. Ne valja: u suton pod strekoin sUijati, može nika, — ne da se u ovcama. se zgranuti, ili sugreb dobiti. (Ako se dobije sugreb, 15. ) Ne valja: priuze od like plesti poŠlje nikoljtreba se za tri noći u suton pod strehom zobnicom trti). dana, — udariće vuk u stoku. 66. Ne valja: u ptiČije gnijezdo dirati, ukleće 16. ) Ne vali« • tugji \obojak obuvati, — svrbiće ptica. noge. 67. Ne valja: u uljanik bos ni gologlav ulaziti, 17. ) Ne valja: u kašiku soli metati, — sluti nazadak je pčelama. fukarluku. 68. Ne valja: u utornik i u subotu novu haljinu 18. ) Ne valja: u vrijući lonac Puhati, — nad o b la č iti, nema sreće. maće se. 69. Ne valja: u zahod tjestavih ruku ići, pretvo19. ) Ne valja: vatre na gjurgjev davati, — n riće se u što drugo. (Tako je od pekara postao me da se u malu. djed. 20. ) Ne valja: zavezati verige obdan, — zavezuje 70. Ne valja: u zapad sunca kuću mesti ni na se rod i ne će biti napretka. kudjelju presti, velik je nazadak kući. 21. ) Ne valja: ženi trudnoj brhŠnenim rukam 71. Ne valja: u žabu kreketušu otvorenih usta jesti, — biće dijete sa prhotinom na glavi. gledati, prebrojiće ti zube, pa će ti umrijeti ots c ili Sabrao Ibrahim Dantović majka. učen. trg. Škol. u Bijeljini. 72. Ne valja: za sofrom ruku držati na hljebu, sluti siromaštvu. 73. Ne valja: žensku dohvatati do ptičijega gni­ ’l.) Ne valja: cvokom biti koga, — nema četerest jezda, opadaće kosa. dana ugura. 74. Ne valja: više glave ni za vratom ruke skla­ 2.) Ne valja: gledati, kad zvijezda preko neba pati, nazadak jo 40 dana. leti, — more se ograjsati. 75. Ne valja: vodu u Ćatrnju vraćati, no će držati 3.) Ne valja: kad se nešto jede, jednom dati, a čatrnja. * jednom ne dati, — napeće mu se jačmen. Sabrao: Hakija.1 4. ) Ne valja: koga iza vrata biti, — jer more pogoditi u šahin damar, pa odmah umrti. 5. ) Ne valja: na ogledalu jestiK — jer se mo 1. ) Ne valja: da dijete kroz sito i rešeto gleda, — u trbuhu živo žaleći. ležaće ospice. 6. ) Ne valja: pred mrak Mjeb jesti, — umrće 2. ) Ne valja: drškom od kašike pitu iz tepsije mati. vaditi. — nadimaće se ko je uzjede. 7. ) Ne valja: priliku ptaviti, — jer će na ono 3. ) Ne valja: haljine prati u oči mijene isvijetu uŠ. dušu iskati. 8. ) Ne valja : u kući zviždati, kupe se miši. iapa, — jer će se raspasti. 4. ) Ne valja: jabuku u vis bacati, tlt njom o Sabrao Serhatlić Abdulah-HIlmi deblo tuči, — biće leda. iz Ušaka (Mala Azija). 5. ) Ne valja: jesti iz o n o g čanka, u kom se m a rv so daje, — to je sevep fukaraluku. 6. ) Ne valja: kuće mesti, dok mrtvaca ne iznesu, — 1. Ne valja: bez bismilla jelo jesti, — gjavii iz insana jedi). pomrijeće svi kućani. 7. ) Ne valja: na gjurgjev pruŠće vući, — biće 2. Ne valja: nož iz ruke u ruku davati, — za 40 dana nazadak je životu. guja oko kuće. �BEHAR 3. Ne valja: bez bismilla poso zapoČimati, — nema u poslu hajira. 4. Ne valja: bez bismilla stvđri ostavljati, — habaju ih gjavli. 5. Ne valja: bez bismilla vodu piti, — može na­ uditi životu. 6. Ne valja: ćitab iza utenja otvoren ostaviti, — proklinje ga. 7. Ne valja: dijete Škakljiti po tabanima, — biće tepavo. 8. Ne valja: djetetu p rst u usta metati, — biće laživo. 9. Ne valja: hljeb mrviti, — fukaraluku sevep, 10. Ne valja: ispod ruke stvari davati, — u ime sihira. 11. Ne valja: iz burila vodu piti, — grlo će boljeti. 12. Ne valja: Iz gjuguma djetetu vodu davati, — obolje će. 13. Ne valja: izvrnut hljeb držati, — boliće legja. 14. Ne valja : jajevu Ijupinu nerazbijenu ostaviti (baciti), — šejtani se kupe. 15. Ne valja: kad mrtvaca nose za njim gledati, — ide očitiji vjd. 16. Ne valja: krozpendzer stvari davati, — ujme evlađa. 17. Ne valja: kroz stan stvari davati, — u ime sihira. 18. Ne valja: laktom beliku ljuljati, — dijete će protiskivati. 19. Ne valja: metlom kravu biti, — zanieće se hajvan. 20. Ne valja: na suncu i na Idadu sjediti,, — (gdje se sunce i hlad sastaje) — šejtani sjede te mogu nauditi. 21. Ne valja: na vruću Žalost ići, — život se krati. , 30. Ne valja : ugrizak jedno drugom davati inadiće se. 31. Ne valja: žena kada rodi za 40 dana u mrak da izlazi, — radi sihira, prikaze i mahnitluka 32. Ne valja ': žensko iz mulke ćese da pare vadi — nazadak je malu. 33. No valja: žensko mušku obuću da oblači nazadak je obadvoma (i fakirluku je sevop). Sabrao: Hadže Zađe. 1. Ne valja: da žensko prifa ti pušku, — ne će se ništa uloviti. 2. Ne valja: dijete prema ogledalu držati, — p0. mahnitaće. 3. Ne valja: donje kaljinke metati pod glavu, — ne more se usniti, ili more se ograisati. 4. Ne valja: gledati kad se ufati mjesec, — krati se viđ. 5. Ne valja: igru držati u baŠČi, — jer se iz one ».uce ne će momak nikad oženiti, ili cura udati. 6. Ne valja: iza večere uzeti hljeb pa jesti. ~ sluti se fukaraluku, 7. Ne vjlja: kakvu stvar iz groblja uzimati. —doć: će mrtvi po nju. 8. Ne valja: ljeskovim prutem stoku biti, guja će je ujesti. 9. Ne v alja: mater oŠinutt, ufati će se ruka. 10. Ne valja:, mirisati cvijet od igde, istiska basul biva. 11. Ne valja: na guju pucati iz puške, —• puška će se razdrijetk 12. Ne valja : na pragu stajati kad grmi. uđriće grom, 13. Ne valja: nokte po noći 'obrezivati, — ograisaće se. 14. Ne valja: pra ti muške haljiue u potoku, — braća će pomrijeti. 15. Nć valja: prema kome ruke preko koljena 22. Ne valja: noćno se ogledati, — može se po-, sklapati, — nema ugura. 16. Ne valja: Ne valja: se Češati masnih* , . mahnitati (ako se pomahnita ne izlječivo je). ma po glavi, — očelaviće se. 23. Ne valja: nokte pred drugim rezati, — mrziće 17. Ne v a lja : smetlje po putu bacati, — ograina nj. saće se. 24. Ne valja: pod strehom sjediti, mogu džipi 18. Ne valja: se u rijeci prije aligjuna kupati, — presmlatiti. utonuće se. 25. Ne valja : pred ahlam liti, plesti, vesti i tako 19. Ne v a lja : se u utorak Šilati, ili odrezivati Što dično raditi, — ili će izgorjeti ili pusto ostati. nokte, — umur se krati. 26. Ne Valja: prije starijeg jesti, — nema be20. Ne valja: u akŠani pisati, — gubi se vid. rićeta, 21. Ne valja: ubiti daždevnjaka, — ciknuće, pa 27. Ne valja: na neopranim haljinama sjediti, — će umrijeti otac i mati. mogu džini- presmatiti. 22t Ne valja: u kuću unositi ono drvo. kojim se 28. Ne valja: prosjaka vratiti, ne udijelivh mu, guja ubila, — uješće nekog od kućana, — može uzdah stignuti. 23. Ne valja: u prvi mrak is po d damle hod 29. Ne valja: sadžak na vatri' sam držati, — gjavli na njemu vare, — ograisaće se. �BEHAR I 24. n a p r e tk a v a lja : više glave ruke sklapati, dana. Hamdia. Ne za 40 1. Ne valja: da preko mrtvaca' mačka preskoči, jer će postati vukodlak. 2. Ne valja: da se djeca igraju zvrka, jer faljivaju konji. 3. Ne valja: da ženske jedu mozak, jer će im se znojiti ruke kad stanu vesti. 4. Ne valja: dijete nad ogledalo nositi, postaje žuto. 5. Ne valja: dijete nositi po mraku: može se pre­ strašiti. 6. Ne valja: dijete preko vode prenositi, ne će biti dugovječno. 7. Ne valja : donositi kući babušaka, bježe kokoši od kfiće. 8. Ne valja: gledati kad zvijezda pada, jer se krati vijek. 9. Ne valja: iz lonca jesti, Diče snijetljivo žito. 10. Ne valja: izmegju ovaca prolaziti, kvari se zihin (um). 11. Ne valja: na božić izbacivati smetlje, biće u kući stjenica. 99 12. Ne valja: na golo sjedati, sluti fukaraluku. 13. Ne valja: njihati vjerugnjaČe, je će se ritati krava, kad se stane musti. 14. Ne valja: noću ulaziti u mlin, može se ograjisati. 15. Ne valja: otkidati od metle, pa Čistiti zube, sluti fukaraluk. 16. Ne valja: pitiprinoćnu vodu, može se oboljeti. 17. Ne valja: pod orahom spavati, može se raz­ boljeti. 18. Ne valja: pokraj greblja zviždatif jer se može priviđjeti. 19. Ne valja: puhati pod kotao dok se mlijeko uzvaruje, užmaknuće krava na mlijeku. 20. Ne valja: rezati nokte u tugjoj kući, jer škodi ako domaćin ima pčela. 21. Ne valja: se igrati klisa, biće gladna godina. 22. Ne valja: se igrati piljaka, jer će biti krupe. 23. Ne valja: sjediti na raskršću, može ograjisati. 24. Ne valja: u petak šerbetiti sobe, može be raz­ boljeti. 25. Ne valja: se u utorakpreoblaČtti, nema ugura. Ne valja: u vrŠaju vode piti, jer će pokisnuti vršaj. Skupio Salem. L I S T A K. Književnost. „Hajal ičunđeu (U mašti). Hnseini-i-Džahid. Tako se zove peta sveska od „Edebijjati džedide ćutubhanesi," koja je ovih dana izašla iz štampe. Poznati pisac novela u novoj turskoj književnosti Hnseini-i-Džahid sada oprema u svijet oveći roman pod gornjim naslovom. Tnrska kri­ tika ne može da se nahvali dosta novoga djela omiljeloga pisca, a čitalačka publika, kojoj je već prešlo u krv čitati moderne stvari, na jagmo raspačava i ovo novu svesku; to joj je najbolja preporuka. U zadnje vrijeme modernizam u Turskoj sasvim preotima mah, a protivnički tabor se tako gubi, da ne smije više u jav­ nosti se pokazati kao neprijatelj nove struje. Uzrok tome treba tražiti u intilegenciji zastupnika stare i moderne škole i raspoloženju čitalačke publike. Kad se govori o modernizmu u Turskoj, ne smije Be zamijenjivati sa mo­ dernizmom, koji danas vluda u Evropi i kod nas na slavenskome jugu. Turski modernisti nijesu se otresli i, što više, ne mogu se otresti od upliva»Kemala, Abdulhak Haraida i drugih, koji su preporodili tursku lijepu knjiga. Njihov fini ukus, duboko poznavanje zapada i vještina u izboru nuanca daje višu eleganciju jeziku i obliku djela. U tome natkriljuju svoje pretšastnike, koji su ra­ dili svoja djela po kalufiraa Duraas fils-a (Keraal) ili Poppe-a (Abdulhak Hamid). Turske moderniste ne po­ I dražavaju slijepo francuskim decadentima, nego od njih uzimaju ono što je lijepo, pa prema svome istočnjačkom ukusu nadopunjuju bvo nezgrapuosti decadente-e sa is­ točnjačkom veselosti i sjetom. To je živo obilježje njihove pjesme i pripovijetke, a to godi čitalačkoj publioi, koja ima svoj posebni ukus neizobličen francuskim ukusom, koji regbi izdiše od dosade Btvarajući uvijek nešto novo, a istina ne stvara ništa novo, nego se nateže u opona­ šanju Kaldejaca, Kineza, Aleksanđrijske škole i Bocačijeva ukusa. Taj miš-maš na prvi mah zatravi, ali. i brzo dosadi, preživi se i zabaci. Dočim tnrska moderna knjiga neće se nigdje zabaciti, kao što se nijesu zaba­ cila djela Hafiza, Firdevsije i dragih velikana Istoka. Od njih su Fikreti, Sahiri, Džahidi i drugi naučili stva­ rati djela prema ukusu vjekova, a ne od Maeterlinka i Dehmela. Svaki od njih ima manje-više^ Bvoju indivi­ dualnost, a opet svi skupa sačinjavaju jednu cijelinu u radu za podizanje tnrske narodne književnosti. I za par godina nadati se da će biblioteka nove književnosti pru­ žiti cijeli niz dijela iz pera tih mladih, modernih sila, koja će sačinjavati samoniklu književnost na Istoku i obratiti na se viši interes Zapada. Mi sad za sad možemo samo toliko reći, da [nas je jiočetak iznenadio. Kao što sve sveske Biblioteke ‘ nove književnosti, tako se i ova sveska može dobiti u knjižari „Džihan.u Cijena je s po­ štarinom 160 K. �BEHAR 100 Kulturne bilješke. Prvi kongres hindakih muslomana. Nedavno se obdržavao prvi kongres hindskih muslomana u gradu Madrasu. Taj sastanak bio je tako sjajno upriličen, da grad Madraa nije zapamtio šta takova. Držeći da će i naše čitatelje zanimati tsj kulturni korak u Indiji, za to ćemo o njemu nešto opši/nije progovoriti. Sve što je u Indiji bilo otmenije inteligencije sve se to okupilo na taj važni kongres koji duboko zasijeca u dušu islamskoga pučan stva, jer se na njemu radilo o preustrojenju dosadanje obuke u islamskim Školama. Birana i pozvana inteligencija raspravljala je živo i dugo o tome životnom pitanju i napokom s većinom glasova usvojila je slijedeću rezo­ luciju: I. Obučavati islamsku djecu žensku i mušku: Kur’an (a. i.) IL Obučavati elementarne pojmove o vjeri koji su potrebni za ibadet i oplemenjenje duše. HI. Obu­ čavati čitanje, pisanje i govorenje jezika: arapski, per­ zijski i ordski. IV. Kad se svrše početne knjige obučavati opširnije razne znanosti i umjetnosti. V. Obučavati pro­ pisane predmete i knjige od strane države, da mogu islamska djeca položiti prijamni ispit za državne škole. VI. Uzdržavati više maturanata, da mogu pohagjati visoke škole (sveučilišta) i tamo slušati moderne znanosti. VII. Moralno uzgajati Muslomane, popravljati im navike i obi­ čaje, koji su u zadnje vrijeme zaraženi sa strane. — Indijska novina „El-nejjirul-Asafi veli, da su se već po­ kazali lijepi plodovi kongresa. Lijepa kita islamske djece u Madrasu s dobrim uspjehom položila je prijamni ispit za državne škole. Pedeset i tri slušatelja uđabr&na su za više škole, koje će zadruga (endžumen) izdržavati o svom trošku. Zaista lijep napredak! Da bog da, da se i mi u Inde ugledamo! pa jednom pregnemo, kako Ebu Safjan veli na rad, jer su nas naši susjedi natkrilili. Daleko smo ostali za njima. Prošlost ih je podigla. Budućnost će nas njima zapostaviti, ako se ne probudimo na rad s geslom : Prosvjetnom blagostanju! Pogled po svijetu . U Peking je stigla vijest, kako javljaju iz Londona od 10. o. mj., da je u Mongolskoj buknuo veliki usta nak. Misli se, da tome ustanku stoje na čelu Tungfušjang i princ Tuan. Ustaše marširaju praraa gradu Kalgani. — Veli se da je belgijski kralj Leopold ineognito dolazio u Rim, posjetio papu, i odmah se vratio natrag. Tali­ janske novine tumače taj postupak na razne načine i snebivaju se što kralj Leopold nije posjetio talijanski dvor. — Talijanska sredozemna mornarica 10. o. mj. posjetila je Toulon, kojoj je na čelu vojvoda od. Genue. Taj posjet dovagja se u savez s približenjem budućoj saveznici Francuskoj, jer se misli, da će Italija istupiti iz trojnoga saveza. Dolazak presjednika Loubeta s mi­ nistrima u Toulon izazvao je to nagagjanje. S druge se strane pako tvrdi, da je njemački kancelft grof B(ilow kod sastanka s talijanskim ministrom presjednikom Zanardellijem ostao od konta, da Italija i dalje ostane u trojnom savezu. — Rusija je službeno izjavila, da se odriče ugovora s Činom u pogledu Mandžurske. Malo ne sve su vlasti ukorile činsku vladu, što je sklopila ugo­ vor sa Rusijom i ona ga onda nije htjela potpisati. Ru­ sija se ustručava navijestiti činu rat, jer se boji da bi mogli nastapiti drugi zsmršaji; ona je uzmaknula, jer je Vlasnik: Adem aga Mečlć. I to ništa ne stoji. Rusija se izgovara, da ne želi nikom« silom nametnuti ugovor i da će mirno čeka*; razvoj do. gagjaja na Istoku. Vojsku nije povukla iz Mandžurak« nego će je i nadalje tamo držati, a to znači: kome nij« pravo neka dogje, pa je istjera, ako mu pogje za ra. kom. Njoj je za sada prva stvar, da se ne reče sa strane, da je izazvala rat. Rusko novinstvo tvrdi i vje­ ruje, da se će će niko naći ko će Rusiji reći, da ukloni svoju vojsku iz Mandžurske, a s tijem je sve rečeno — Maćedonskorae pokretu u Turskoj regbi da je od' zvonilo. Stroge mjeis prot- buntovnicima od strane Tarske i postupak bugarske vlade prama kolovogjama komite« razočaralo je bugarsko zagrijanje i megalomaniju. Vogj« u Sofiji stavljene su f>od istragu, a strijeljačka društva su raspuštena. U Selaniku pako osugjeno je 19 Bugara radi veleizdaje, i to: na smrt Mibajilov, Čonkov i Georgijev; na doživotnu robiju profesor Mašov, Školski u«drornik Tošev, učitelj Nakov i gjak Rizov • na petgodišnju tamnicu dr. Tatardžev i pop Hammat; Ivanov na dvo­ godišnju tamnico, a ostali su oslobogjeni. N aše poruke. M . E n tin u D . ViS način pisanja zbilja nam bb irigj«. Jezik Vam je upravo krasan, samo se viie držite ijekavštine, je r kako Vam je poznato, tijem ae dijalektom sluti danas apsolutna večina. N ala domovina je krasna i ima slika izobilja; naš ti- at je zanimiv i neiacrpiv; naš jezik je slikovit i bogat, ima n njemu sve ito treba; samo u nas ima nešto malo, a to je m i imamo malo pre­ galaca, nulenika, koji imaju volje i spreme, da barataju i perom. Za to treba da jedan radi za petoricu. Pero u iako, pa radi, koliko možeš, io od avakog čestita sina traii narud i domovina. Mahsas-selam. P . N S . * M Pjesmice, koje priposlaste uredništvu .Behara* po našem mišljenju dosta su uspjele, ali pošto po programu lamo muslimani aaragjuju u našemu lista, želji Vam ne mošemo udovoljiti. Obratite se slobodno na koji drngi list. N . H . u D . Kako vidite Vaša pričica je isišia u .Behara*, ali znajte da se to dogodilo nehotice, jer mi od uredništvu nepoznatih osoH ništa ne nvričujemo. Vaša je dopisnica kasno stignnla, u kojoj nas upozoriste, da tajite svoje prava ime, jer se bojite naše poruke. To je u nama evo iia ir lo sumnju u Ya* rad, jer nam je na um panula ona stara: ,,Ko je iupalj pod uši, diži se u . uli*. Držite li se Vi ili ne, to 6e nam budućnost pokazat. Toliko primite na znanje i vjerujte nam, da vile nikada Vaša radnja pod pseudoni­ mom neće doći u naš list, dok nam najprije ne izvolite otkriti Vaše pravo ime. Mahens oelam! N a šim čitaocim a. S ovim se brojem svrgava L godište „Behara1*. Kad se površno pogled baci preko sva 24 broja, svaki će se Čitatelj uvjeriti, da zbilja „Behar* za­ služuje, da se svaki od njega primjerak nalazi u svakoj mnslomauskoj kući. K ako je .„Beharu jedini list u našim zemljama, koji zastupa islam, nije nikakovo čudo, što je našao odziva n narodu i elementu, kome je namijenjeni. U najčvršćem uvjerenju, da će svi bivši pretplatnici odmah ob­ novili pretplatu i da će se još lijep broj novih pretplatnika javiti i tako poduprijeti ovo korisno i plemenito podnzeće, da može i dalje svjesno na­ staviti rad za dobrobit islamskog elementa, odlučilo je uredništvo i na dalje truditi se oko uregjenja >,Đeharau, da odgovara svojoj svrsi. Uredništvo „Behara*. Odgovorni urednik: Safvet beg Baš&jgić. Štamparija Riste J. Savića i druga n Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1900 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID a62e8906-6fc2-48de-a094-c3b47930946d