https://kolekcije.nub.ba/files/original/c0e4ffe052f02fd0209383d6ae4c63c3.pdf 1669c8123713a4539de262e188c01bd7 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR r GODINA IX. 1941. - 1 9 4 2 . SARAJEVO ISLAM SKA DIONIČKA T ISK AR A- �i fcL Mgf, PR ILO G „NOVOM BEHARU", GOD. XIV. V �Suradnici: Ata Nerćes (Hamdija Mulić) Balić Smail Beglerović Fahrudin Bradarić Smail Dubravić (Dogo) Husein Džem-Bu-Ni (Nikola Buconjić) FazlibegoVić Derviš Fetahagić Muhamed Mataradžija Sulejman Muftić Refik Muftić S. F. Muradbegović Husein Sinanović S. Šestić Muhamed Šimčik Antun Zorabdić Atifa �Rahmetli Hamzalija Aj nović �d j e č j i NOVI BEHAR GODINA IX | Sarajevo. 15. »ibnla 1941. | BROJ l Draga djeco Poglavnik Dr. Ante Pavelić Na 10. travnja dogodio se je vrlo velik najvažniji događaj naše narodne povijesti. To je dan ponovnog osnivanja naše Slobodne Nezavisne Države Hrvatske. On će biti za nas najveći narodni praznik, dan narodnog veselja i radosti. Taj je događaj obradovao sav naš hrvat­ ski narod, muslimanske i katoličke vjere jer je prošlo mnogo vijekova kako smo mi izgubili svoju samostalnost 1 �i slobodu. Od tih davnih, dobrih dana glavna naša že­ lja i čežnja bila je to da opet dobijemo svoju slobodnu Nezavisnu Državu, i uz mnogo žrtava koje su paie tokom duge narodne borbe za oslobođenjem mi smo danas doživili taj veliki događaj koji u svima nama izaziva najveću radost. Zato se i vi draga djeco, radujte i molite Allaha za dug život našeg dičnog Poglavnika Dr. Antu Pavelića, i Vođu velikog Njemačkog Reicha Adolfa Hitlera. Za dom! Uredništvo Ne zaboravi na B o g a! U Sarajevu je živio neki čovjek, po imenu Mehaga. Spočetka je bio vrlo siromašan, pobožan i bogobojazan. Radeći i štedeći, steče oko dva miliona dinara. Kada se je ovako obogatio, onda reče : „Dosada sam bio potreban Bogu, a otsada više nijesam.w Ne prođe ma­ lo vremena, kada ga dužnici počeše tražiti: Toliko su mu dodijali, da nije smio ni u čaršiju izaći. Čim bi se Mehaga pomolio na ulicu, dužnici bi ga na svakom koraku susretali i prekopavali. I što god bi mu novca našli, to bi mu i oduzeli. Iz ove se pričice vidi. da čovjek ne smije na Boga dž. š. zaboraviti; pa da ne znam koliko bude imao! S. Bradarić od A.B. 2 �Fiihrer Adolf Hitler Vođa velikog Njemačkog Reicha zove se u Njema­ čkoj i u cijelom svijetu Fiihrer Adolf Hitler. On je svojom dalekovidnošću i odvažnošću ujedi­ nio sve Nijemce u nacional-socijalističku stranku a to­ kom rata oslobodio je sve ostale Nijemce izvan granica prijeratne Njemačke. Izazvana od strane Engleske i Francuske kao i Poljske, Njemačka je stupila u ovaj oslobodilački rat, da bi narode oslobodila od engle­ skog imperijalizma i međunarodnog židovskog kapitaliz­ ma. Kasnije se ovoj borbi aktivno priključila i savezni­ čka Italija te danas ove dvije velike evropske sile uz pomoć hrvatskih ustaša donesoše konačnu i žuđenu slobodu hrvatskom narodu a u skoroj budućnosti će donijeti slobodu i bolji život cijelom čovječanstvu. HEIL HITLER! 3 �Nit’ mi korist nit’ mi šteta Nit’ mi korist Nit mi šteta, A gledo sam Dva paščeta Na ulici Gdje se sreše, Jedno s drugim Da s’ okreše. I gdje staše, Njih se dvoje Tu poklaše. Prevrću se Samo reže, I premeću, A ne kevću. Jedno drugo Zubima hvaća, K’o da nisu Pasja braća. Pa se kolju, Kolju jako, I grizu se Isto tako. Bijelo veće 1 bi jaće, Crno manje Pa izmaće I ulicom Bježat, stane; Katkad skikne, Katkad lane, 4 Još i suze Možda roni Misleć’ da ga Bijelo goni. Uz ulicu Drugu leti, A na vrh joj Kad izleti, Ondje stane Da odahne. Kada vidje Samo da je, Onda poće Tek da laje. Bijelog nema, Da se boji I od muke Da se znoji. Ar se bijelo Natrag vrati, Ne htjede ga Ni gonjati. Što daleko Crno laje, Za to bijelo I ne haje, Nego mu je čisto milo, Što je od crnog Jaće bilo. �Sila pravde ne voli. Pričaju ljudi da je u Stambolu živio nekakav Marko-paša, jedan vrlo strog i nabusit policijski činov­ nik. Po svoj prilici, to je bio neki Ermenin koji je slu­ žio strogom autokratskom samovoljnom režimu sultana Abdul Hsmida. Ovaj Marko-paša opazi na jednoj prometnoj ulici jednu staru, grbavu ženu kako prosi. On priđe k Doglavnik Ademaga Mešić njoj i upita je da li ima dozvolu za prošnju. Kad je odgovorila da nema, on se izdreči na nju riječima „Ka­ ko ti smiješ uopći prositi i zašto prosiš ? “ Na to mu odgovori prosjakinja, da prosi zato, što je njezini si­ novi, koji dobro žive, neće da pomažu. — A gdje su tvoji sinovi? Prosjakinja, koja nije bila dobrog srca. upre pr­ stom na jednog lijepo obučenog mladića, koji je slučaj­ no tuda prolazio, pa reče: „Eno g a ! Ono je jedan moj sin !“ 5 �Marko-paša odmah zaustavi onog mladića i i saspe na nj vatru: „Kako možeš ti, fićfiriću jedan, dozvoliti da ti majka ide u onakim troljavim haljinama i da još prosi? ! “ Iza toga Marko-paša prihvati za sablju i najstrožim riječima zapovjedi mladiću : neka odmah nosi svoju majku kući. „Ali ja nemam majke" ! odgovori mladić. „Ona je umrla !u „Lažeš! poviče Marko-paša, „ti to govoriš samo zato da ne bi svoju majku hranio ! Stidi se svo­ ga postupka, inače ćeš odmah sad u zatvor !w Mladić se prepadne zatvora, priđ3 k prosjakinji i natovari je na se, te kući. Kad tamo dođe, zateče b ra­ ta u sobi, koji ga odmah zapita : „Šta je to, dragi bra­ te ? “ „Naša majka !w „Kako će to biti naša majka, kćida znadeš vrlo dobro, da je umrla prije pet godina ? “ Na to će mladić : „Sve ja to znadem i sve sam to ja govorio Marko-paši, ali nije pomoglo. Nego hajde ti k njemu, dragi brate, pa mu dokaži da ovo nije naša mati." Sila je sila — veli naš narod. Ona više puta ne trpi suprotne odgovore i dokaze. Husejn Dubravić (GJogo) U seoskoj školi Jesi li ikad dolazio u naše selo? Eno tamo na kraju puta, do samog sela, prva će ti u oči upasti naša škola Mala je, ali makar, u nas je to velika palača. Tu uče mali đaci. Dolaze iz blizine, iz naše mahale, a neki dolaze čak iz drugih sela, po sat-d va hoda. Zimi i više. Zapadne snježina, 6 pa mnogo jutro treba prvo prtinu prokinuti i �micati polako korak po korak, A pusta zima, kao da na­ ročito u selu polagano izmiče. Duga je zima u nas, što ono rekoše kao godina. Gladna godina. A nije ni prošla ljetina bila baš obilna. Oskudice dosta. Kakvu ja nemaštinu opažam tek u svojoj školi, među seljačićima. Svako jutro sažali mi se na njih. Jutro je. Na dvoru studeno, dah mrzne, svako se živ zbije kraj tople peči ili se primakao ognjištu, a još rano neprohodnim putevima idu mali đaci. Edhem Mulabdić Promiču u onoj pustinji kao sjenke, kao da su mali dusi pokriveni bijelom, snježnom haljom, miču i približuju se školi. Evo ih u školi. Oko nosa i usta palo im inje, sledilo se, a smrznutim opancima stupaju po podu kao da su na noge navukli neke spletene željezne gužve. Huču, pušu, odižu noge, sad jednu, sad drugu i trljaju smrzle ruke. Dolaze u školu da uče. — Sabah hajr ola! Dobro jutro . . . — Bog vam pomogao, sokolići moji. — 7 �Dok su se okrijepili, nastaje nastava, čitaju, raču­ naju, o nauci govore, pišu i sve na zadovoljstvo. Bistri su i marljivi. Oni su i došli u školu da uče. Brzo dođe podne. Seoska djeca ručaju u školi. Oku­ pila su se sva u grupe, z? sofre, pa se uz „Bože pomozi“ zalažu onim što je kome majka metnula u torbu: komad opora hljeba, grumen sira, glavicu luka. Slatko se zalažu . . . Ja volim da ih tada gledam. To nisu obična djeca, to su ljudi, duševni ljudi. Ne smeta im što je jednom ime Salko, a drugome Marko, ne ništa ih to ne pometa, kao ni to što su i muški i ženske zajedno. Čojski žive i zajedno dijele sudbinu. Pa, Bože, udijeli berićeta . . . Danas vidim da mali Meho ništa o ručku ne jede. Blago ga pitam: — A što ti, Meho, ne ru čaš? . . . Nije majka mogla ranije da ispeče hljeb . . . — P a jesi li, dušo, gladan? — Nisam, reče, pa stidno odmače k prozoru. Sutradan vidim da mi ni mali Milan ne ruča. - - Slab sam, kao pravda se on, pa ne mogu ništa da okusim. Pozivaju ih drugovi k sofri, a oni neće Razumijem ja našu djecu. Obraz im ne da da kažu da nemaju. Mene to zadivljuje i boli. Boli u srcu . . . Ponudim sirotinji koji zalogaj od svoga ručka, a oni se stide. Nećkaju se, a ja im velim: — Uzmite! Ja vam to pozajmljujem i vi ćete to meni vratiti u ljubavi. Bože zdravlje. , . Tek što to rekoh, a ona djeca što su nešto donijela u torbi počeše ponovno i na silu da vuku svoje gladne drugove za sofru. Odlamaju im od svoga komada i daju. A u njih se rumene obraščići, pa stidno zalažu opore zalogaje. Meni se otvorilo srce, negdje u dubljini i skrenem oči od d je ce . . . Divni su janjci moji! Ata Nerćes P r ilo g ,,N o v o m B e h a r u “ g o d . IX. b r . 1 -2 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/96f72eb45824a50531ed8011a881f487.pdf 669e28939b4c108e8bfc665de0132620 PDF Text Text D J E C J 1 NOVI BEHAR GODIM A IX. | 5ara|e»o, lipanj i srpanj 1941, | BROJ 2a-3 Ublažene suze Bilo je to prije dvadesetak godina. Zimsko je doba i negdje u polovici ramazana. Tada sam radio i uvečer, u Večernjoj šegrtskoj školi. Jedne večeri došao sam nešto ranije u školu. Morao sam ispravljati đačke radove. Ulazi u zbornicu jedno šegrče. Stalo i čeka da mu se javim. — Sta je, Ismete, što želiš ? — Imam nešto važno da vam kažem, — govori dosta tiho, pa po tome osjetih da je nešto povjerljivo. — Govori, šta je, slobodno, — rekoh mu. — Eno znate onog Ibru N. Jede svinjske kobasice. On to jede često, a donosi mu drug Ivo N., što do njega sjedi u klupi. Ivo je na kobasičarskom zanatu. — E, hajde ti sad, Ismete, u razred. Ja ču izviđati, a ti šuti i gledaj svoj posao, rekoh mu i nastavih svoj posao. Pozvao sam Ibru u zbornicu. Ulazi dječak zapuštene, kuštrave kose, izmorena tijela, u nekom poderanom ka­ putu, koji je za nj i previše velik, a isto tako i podera­ nih pantalona. Na nogama velike zakrpljene cipele. Bo­ jažljivo gleda preda se. — Odakl® si, Ibro ? — Iz Pre8jenice. — Jesi li večerao ? 9 �— Jesam, veli zbunjeno. _ Ti si na kovačkome zanatu, Kako ti je kod maj­ stora ? — Pa eto, onako. — Kako onako? _ Majstor mi je dobar, samo moram mnogo da ra­ dim, a i majstorici pomažem u kući. — Gdje spavaš? — Spavam u kuhinji na podu. Prostrem vreću poda se i pokrijem se majstorovim starim kaputom. — Šta obično jedeš? — Jedem što mi ostane iza njih. — Pa je li ti to dovoljno? — Bilo bi, da sa mnom ne polovi Hektor. — Ko bi Hektor? — Njihov pas. Plaho majstorici drag, pa mu ne smijem ništa. — Ko te je, Ibro, doveo u Sarajevo? — Doveo me jedan rođak i namjestio me kod sa­ dašnjega majstora, — A pomaže li ti, Ibro, još kogod ? Daje li ti kogod hrane? Izgleda, da si često gladan . . . Ibro šuti. Po­ gleda nesigurne u me, pa brižnu u plač . . . Sutradan odem u društvo „Hurijet". Ispričam ovaj slučaj njegovom predsjedniku. „U ime Božijeg sevaba, zaštiti ovo siroče". Uspio sam. „Hurijet" je Ibru primio na svoju brigu, Našao mu je ljepšu priliku. Kada bi me kogod pitao: „Šta znači Šegrtski dom“, pričao bih mu ovaj slučaj. Ata Nerćes 10 �Mlinar i Ciganin Jedan mlinar opazi nekog Ciganina kako s pra­ znom mješinom ide prema vodenici. Mlinar odmah po­ misli da će Cigo od njega tražiti brašna džabe ili na veresiju, pa stoga legne kraj mlina i načini se da spava. Ciganin, videći s vrata kako mlinar slatko spava i hrče, polako uđe u vodenicu, polako dođe do hambara, polako raširi mijeh i zahvati kašiku brašna... kad naglo ustade mlinar, prihvati za jednu toljagu te puc! Cigu po leđima. Ovaj se brzo uspravi, te onom mje­ šinom udari mlinara, i tako nasta borba u vodenici. Mlinar tukao Cigu toljagom, a Cigo mlinara praznom mješinom, koja je pri svakom udarcu šobotala, pa je njezin glas ovu borbu pretvorio u silnu galamu. Ipak je mlinar brzo pobijedio. On je s nekoliko udaraca Ciganina sasvim oborio i onesvijestio. Videći Cigu kako leži, odluči da ide odmah po žandare i da im opiše slučaj i dokaže kako on nije kriv već Cigo. Dođe žandarska patrola, na licu mjesta provede izvide i najposlije naredi: da Cigu prenesu na nosilima njego­ voj kući, a da mlinar brzo trkne k svojima i da im kaže : da mora ići u sud sa žandarima. Kad su čuli Cigani šta se u vodenici dogodilo, iskupe se u njegovoj kući, pa će najstariji upitati : — Bolan druže, zašto ti nisi njega oborio? — Nisam mogao. Osim toga, bio sam gladan. — A zašto ga nisi udarao po glavi? — Udarao sam više nego on mene ; i kad god bih ga udario, čitava bi vodenica ječala. Ta se galama i stra­ hota ne može opisati. Ko stara i oskurežna mješina. I najposlije : sve se svršilo mojom pobjedom. Ja sam ostao u vodenici, a on je bježao u grad po žandare. 11 �Ovi su moju mješinu ostavili, a njegovu toljagu zaplienili i odnijeli. A da ste bili prisutni, vi ste mogli opaziti kako je on, kao pas, trčao svojoj kući preko njiva, a ja sam kao beg došao svojoj kući u nosilima, pokriven gunjem i opkoljen jastucima ! Husejn Dubravić (Gjogo) Osveta inoče Jedan hodža imao dvije žene. Nakon duljeg življenja 8 njima, Bog dade, pa mu se prva žena razboli. Odmah se vidjelo da neće preboljeti, pa svi ukućani, a naročito hodža, nastojahu da udovoljavaju njenoj najsitnijoj želji. Nekako pred samu njenu smrt našli se na okupu kod nje hodža, mlađa hodžinica i ostali ukućani. Hodža, da što bolje zadovolji bolesnici, ispitivao je na zgodan način za njene želje, pa joj najzad ponudi 1000 dinara da može, ako hoće, štogod sebi i vasijet učiniti. Ovaj gest i ovolika hodžina pažnja bolesnicu ganu do suza, pa mu je zahva­ ljivala i blagosivljala ga, A onda mu reče: — Dragi hodža! Ja vidim, meni nije u dugo. Tebe mi je najžaljivije. Ti imaš tešku kuću i tebi se često na­ vraćaju musafiri. Ova ti mlađa žena fina je i poslušna, ali nije sposobna voditi ovako tešku kuću i dočekivati musafire. Čim ja umrem, oženi se drugom, koja će biti, sposobna da mene zamijeni. Ubrzo iza toga umrije hodžinica, a hodža, čekajući dugo, oženi se s još jed­ nom ženom izgovarajući se da je morao izvršiti ženin vasijet, dok mlađa hodžinica nije imala šta prigovarati, jer joj se tim vratilo samo ono što je ona učinila svojoj starijoj inoči. D. Fazlibegović 2 �Haruni Rešid i seljak Jedan arapski seljak došao Haruni Rešidu u go­ ste. Ovaj, kako njemu tako i ostalim gostima, iznese jelo slično našoj slatkoj paluzi, koja sva dršće kada se malo dotakne. Seljak nije smio odmah da počne jesti, jer se je bojao da nije otrov, i čekao je da počnu oni koji su s njime bili na toj gozbi. Kada su svi počeli jesti, on­ da je i on počeo. S početka je pomalo jeo, a kasnije, kada je vidio da je slatko i dobro, ubrzao je tako da je i samome halifi Haruni Rešidu upao u oči. Kada su se prošli jedenja, nalifa je upitao seljaka kako mu se jelo sviđa. On mu je odgovorio : „Plaho, jer ga ne treba žvakati ni pljuvačke trošiti. Samo ide niz grlo i sasvim je laka hrana. A što je najglavnije, ne napinje čovjeka.u Halifa mu reče : „Još si nešto za­ boravio. A to je, da se u onoga koji ovo mnogo jede, mozak povećava/' On mu odgovori: „Da je to tako, u tebe bi bila glava kao u mazge, jer ga vazda jedeš. “ Small Bradarlć od A. B Kako je u paklu Bilo negdje u kući veliko sijelo. Tu se mlađarija za­ bavljala kolom i igranjem raznih društvenih igara, a sta­ riji sjedili i razgovarali uz kahvu i duhan. U neko doba noći otvore se naglo kućna vrata i kroz njih jurnu unu­ tra nepoznat i zadihan, iskolačenih očiju čovjek te ona­ ko između iznenađene i prestravljene čeljadi proleti i spusti se u budžaku iznad ognjišta. Sve se u kući zapanjilo i usplahirilo od čuda, upi­ rući očima u nepozvata došlju, a on kako se stiskao i 13 �Šćućurio se u budžaku, ni tiče ni miče, niti otvara usta, da štogod progovori. Veliku tišinu prekide domaćin i upitaće ga : — Ko si ti i odaklen si ti, pa da tako i ne pita­ jući i ne čekajući odobrenja uleće u kuću među ovoliku čeljad i sklonu se tu u budžak? Upitani šuti i prevaljuje očima. I drugi ga put pri­ upita domaćin, a on jednako šuti. — Što ne odgovaraš domaćinu, kad te pita? — javi se neko iz družine. Onaj se samo uzdihao i šuti gledajući oko sebe. — A odaklen ti stiže među nas u ovo kasno doba noći ? — opet će neko treći između sijeldžija — kaži nam, da znamo. — Stigao sam iz pakla, progovori došljo. — Eh jesi, iz pakla baš? — dobaci mu neko. — Jesam, jesam, baš iz pakla. — Pa kad si ti, kako veliš, baš iz pakla, pa kako je u paklu, a? — pitaju neki. — A šta pitate, ljudi? — odvrati im nepoznati. Najgore je prva dva, tri dana, dok se privikne, a onda je već iako. Jedva to reče, izleće iz kuće u tamnu noć. Vrata se kućna zatvoriše, a sijelo se produlji bez ikakve po­ metnje. 14 �Kurdijski beg i bagdatski halifa Pričaju kako je jednom neki kurdijski beg u Bag­ dadu ručao sa ondašnjim halifom. Između ostalih jela metnuše se i dvije pečene jarebice na sofru. Na to se ovaj kurdijski beg grohotom nasmije, na što ga upita halifa : „Pravo mi kaži, čemu se tako smiješ?" Beg mu reče : „Pade mi na um ovo : kad sam prije dvadeset godina bio u hajducima, uhvatih u putu jednog trgovca pa mu uzeh sve što je imao, a njega htjedoh da posiječem. On me zamoli da mu poklonim život, a ja neću. Kad vidje da me ne može namoliti, slučajno u blizini ugleda gdje na kamenu stoje dvije jarebice, pa im reče : „Neka ste vi pravi svjedoci i pred Bogom i pred ljudima da ja danas na pravdi Boga ginem!" „To izreče, a ja mahnem sabljom, i glava preda nj pade. Stoga se smijem, što mi dođe na pamet taj njegov prazni govor." čim sasluša halifa što mu beg kaza, odmah skoči na noge pa zaviče: „Ipak jarebice osvjedočiše i istinu kazaše, pa makar bile i pečene". Zaviče na dželate, te odmah tu za sofrom tome istom begu otsijeku glavu. Stoga se rekne : „Kadli-tadli pravda će na srijedu izaći !" S turskog preveo, S Slnanović Sin i mati (Narodna priča) Pričaju kako je bio u jedne udovice samo jedan sin, koga je još izmalena naučila svašta krasti. Kad god bi nešto ukrao, ovaj nesretnik bi donio svojoj materi, a ona bi mu rekla: „Aferim, sine, baš neka si mi to donio ! Opet štogod ukradi pa svojoj majci donesi. Lako je bo­ gatašima živjeti, a mi nemamo ništa. Moramo krasti". 15 �Kako je tako poučavala svoga jedinka, bude ovaj veliki kradljivac. Ali ni to nije bilo zadugo. Uhvate ga kada je krao u jednoj kući, te ga predadu sudu. Sud, pošto izvidi šta je zla učinio i šta je pokrao, osudi ga na vješala. Kad nesretnika povedu da ga objese, pristane za njim mati plačući i žaleći ga. Ugleda je sin te joj reče : „Molim te,' moja mila majko, prirnakni se bliže da ti ne­ što šapnem i da te posljednji put poljubim!“■Jadna mati primakne se sinu te ga zagrli. Poče sin majku ljubiti i i reče joj : „Molim te da te jednom i u jezik poljubimw. Mati isplazi jezik, a nesretnik ga zgrabi zubima te joj ga odmah odgrize. Poče mati bleketati i vrištati bez je­ zika, a nesretnika upitaju : „Bolan, šta to učini?44 Na to on odgovori : „Učinih zato, jer me ne vješa sud, nego materin jezik : što me je još ’zmalena naučila krasti. S. Slnanović r\Jr\ (Alkohol je majka zala) Priča se da je neki okrutni, ali i mudri sultan imao običaj da sposobnost svojih doglavnika na razne načine iskušava. Jednoga dana pozove on iznenada prvog vezira. Reče mu : Ibrahime, Hasanov sine, određujem da biraš ili svetogrđe vjere Muhamedove (.a s.) ili da učiniš gnjusno djelo zinaluk (blud), ili da ubiješ dvije svoje sestre, ili, napokon, da se dobro opiješu, Ibrahim sin Hasanov duboko se zamisli, a onda reče: „Biram posljednje44. Mi­ slio je da je mudro izabrao, i cijeloga toga dana je pio, a predvečer počeo psovati sve što je sveto u vjeri Mu­ hameda (a. s.). Kasnije je učinio zinaluk, a oko ponoć ubije dvije svoje sestre. Kad se je slijedećeg dana otri­ jeznio i vidio kakvim je grijesima opteretio dušu, objesio se. S. Bailć P rilog „ N o v o m B e h a r u " g o d . XIV . b r. 2a-3 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/28a84ad9e13bc18ff5b72819d0e57bf9.pdf bc8d51ece7389fd604352dca7954e0df PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODINA IX | Sarajevo, kolovoz 1941, | BROJ 4 Četiri godišnja doba Zima nam je dugo tekla, Sve dok sunce ne ojača Daleko je već utekla, A za njome nema plača. U njojzi se, to su jadi Što ih nitko poreć’ neće Mnogo troši, malo radi, A potrebe sve to veće. A proljeće kada svane, Ono milo ono blago, Nov se život javljat stane, Pa kome to nije drago? I kada se u prirodi Novi život svuda javlja, Staru, mladu vrlo godi, Pa se zima zaboravlja. U ljetu bi samo htjeli Ugodnosti i topline, Zato nitko i ne želi, Da što brže ljeto mine. Ali ljeto i ne haje U nepovrat ono gmiže, Gmižući ga i nestaje, Hladna jesen za njim stiže. Noć se širi, dan smanjiva Dozrijeva slatko voće, To u jesen tako biva, Pa ga bere kad ko hoće. Dok jesenski dani traju, I veselja što kad ima, A1 kad dođe jesen kraju, Zavladat će opet zima. Džem-bu-ni 17 �Ništa bez božjeg davanja Jedan čovjek hvalio se u društvu, da je zasijao lu­ kom veliku i plodnu bašču, pa da će ga imati toliku i toliku količinu. Ako ga proda uz najmanju cijenu, pri­ mit će lijep novac, zaključio je on zadovoljno. Jedan od slušača primjetio mu je na to, da će biti onako, kako on kaže, ako to bude Bog dao, na što je on nadodao : WU to sam siguran, pa to Bog dao, ili ne dao.w Dan po dan došlo vrijeme čupanju i sabiranju luka. Kad je počupao i sabrao luk, vidilo se da se zaista is­ punilo njegovo predviđanje u pogledu rada i količine. Međutim, kako luk ne bijaše u to vrijeme na cijeni, nije ga mogao odmah ni prodati, pa ga prostrije po tavanu, da sačeka bolje vrijeme za prodaju. Nakon izvjesnog vremena zaviri u tavan i ne malo se iznenadi, kad vid­ je, da mu je sav luk ili pronikao, ili istruhnuo, tako te ga morade svega izbaciti na đubrište. Vidjevši to i sje­ tivši se svojih riječi, pokajnički je uskliknuo : „Međer ništa bez Božjeg davanja i Božje pomoći!“ D. Fazlibegovlć Na pazaru U jednome mjestu bilo je vrlo živo na pazarni dan. Okupila se sva sila svijeta, što mještana, što izvan mjesta. Kao što ne može biti ni proći kolo bez kolo­ vođe, tako rijetko biva i prolazi pazarni dan bez Ciga­ nina, Ciganke i cigančeta. Desilo se onoga dana, te je na pazar došla i Ciganka sa svojim djetetom. Miješajući se i prolazeći između svjetine, išla je mati naprijed a dijete za njom. U velikoj vrevi ljudstva nekako se za­ gubi djetetu mati, a ono se samo ne umjede snaći među svjetinom i počne iz svega glasa kukati i plakati. Mati 18 �ga nije mogla čuti, jer misleći da ono ide neprestano za njom, daleko se je na pazaru udaljila od djeteta. Onima, koji su bili u blizini djeteta, malo po malo do­ jadi kukanje cigančeta. Neki su ga pitali, šta mu je i zašto plače. Ono je bez ikakva drugoga odgovora vi­ kalo samo: — Lijepa moja majko! Lijepa moja majko! Začuđeni oni, koji su ga pitali, počnu ga neki pri­ voditi sad ovoj, sad onoj ženi pitajući ga ujedno je li mu koja od onih žena majka, a ono je jednako nastav­ ljalo svojim vikanjem: — Lijepa moja majko! Lijepa moja majko! Ne mogavši mu naći m*jke među mnogim ženama, dovedoše mu najposlije jednu crnu i koštunjavu rašču­ panih kosa ženu i nimalo lijepu. Ugledavši je ciganče poleti prama njoj raskriljenih ruku i uhvativši se okolo nje vikalo je veselo: — Lijepa moja majko! Lijepa moja majko! Evo moje lijepe majke! Kakva god bila, da bila, svakomu je samo njegova mati mila. Džem-bn-ni Odgoj primjerom Mati: — Stidi se, Alija, tako lagati! Znaš li, što se dogodi djeci, koja lažu? Alija: — Ne znam! Mati: — Doći će po tebe velik crn insan s jednim okom na čelu, pa će te odnijeti na mjesec, gdje ćeš ostati do edžela svoga. Ne laži dakle nikad, jer to je đunah! 19 �Perzijski kralj i učenjaci Kada je Zemir, mladi kraljević, poslije smrti svoga Oca stupio na perzijsko prijestolje, pozvao je preda se sve učenjake cijtloga kraljevstva i reče im, kada su se iskupili: — Odgojitelj moj, liječnik Zeb, učio me je, da bi vladari manje padali u pogriješke, kada bi bili poučeni primjerima prošlosti. Zato želim proučiti povijest svih naroda. Zapovijedam vam, da sastavite povijest cijeloga svijeta i da ništa ne zaboravite, kako bi povijest bila što potpunija. Učenjaci su obećali mladom kralju, da će ispuniti njegovu želju i, otišavši, dali se odmah na posao. Kada je prošlo pet godina, dođu i prijave se kod kralja. Za njima je išla karavana od deset deva, od kojih je svaka nosila pet stotina svezaka. Najstariji učenjak prigne glavu sve do stepenica prijestolja i reče : — Gospodaru naš, učenjaci tvojega kraljevstva sma­ traju čašću, što smiju položiti pred tvoje noge sveopću povijest, koju su sastavili po tvojoj želji. U pet tisuća svezaka skupili smo sve, što smo mogli doznati o običa­ jima naroda i sudbini naroda. Umetnuli smo i drevne kronike, u koliko nam ih je sretan slučaj sačuvao, a pro­ tumačili smo ih mnogim bilješkama zemljopisnim, vre­ menskim i pravničkim. Sami predgovori sačinjavaju to ­ var jedne deve, a dodatke svakom nosi druga deva. Kralj odgovori: »Gospodo, hvala vam na trudu, što ste ga imali. Ali veoma sam zaposlen državnim brigama, postao sam stariji dok ste vi radili. Dospio sam, kako veli jedan perzijski pjesnik, do sredine životne staze i premda se uzdam, da ću umrijeti navršiv svoje dane, ne mogu se ipak nadati, da ću naći vremena, da proči­ tam tako opsežnu povijest. Vaše ću djelo dati spremiti 20 �ii kraljevsku knjižnicu. Uredite mi ljubazno izvadak iz povijesti, koji bi bio primjereniji kratkoći ljudskoga života.« Perzijski učenjaci radili su opet 8 godina; tada su donijeli petnaest stotina svezaka na trim devama . — Gospodaru, rekao je najslavniji učenjak oslablje­ nim glasom, to je naše novo djelo. Držimo, da nismo izostavili ništa važno. — Možda, odvrati kralj, ali ja sada nikada ne či­ tam. Star sam; d"ga djela ne odgovaraju mojoj dobi, zato skratite što više, ali žurite s e ... Učenjaci su se dakle požurili, i tako su na koncu desete godine došli opet. vodeći samo jednu mladu de­ vu, natovarenu s pet stotina svezaka. — Nadam se ovaj puta stalno, da smo radili do­ ista 8tručnjački, reče učenjak. — Nipošto još niste pisali dosta stručnjački, odvrati kralj. Približujem se kraju svoga života, skratite, sačinite stručnije, kako bih doznao povjesnicu čovječanstva još prije nego li umrem. Poslije pet godina pojavi se isti učenjak pred kra­ ljevskom palačom, upirao se o štake i vodio sa sobom na uzdi magarca, koji je na leđima nosio veliku knjigu. — Požurite se! Upozori učenjaka poglavica kra­ ljevske straže — Kralj umire! I uistinu, kralj je već ležao na smrtnoj postelji. Zaustavio je svoj pogled, koji se već gasio, na velikoj knjizi i s uzdahom prošapiao : — Umirem, a da ne poznam povijesti čovječanstva ! — Gospodaru, šapnu učenjak također umirući, sve što znamo o ljudima, skupit ću ti u tri riječi : rodili se, trpjeli i um rli. . . Tako je naučio perzijski kralj malo prekasno svje­ tsku povijest. 21 �Ciganski đženet Pričao cigo, da je u snu vidio i ciganski i musli­ manski dženet. „Pa zar muslimanski i ciganski dženet nije jedno isto?“ Upitat će ga netko od necigam, „Jok, dragi, nijesu zajedno, ne!“ Odvraća cigo. „Evo kako ti je: naši su tamo razapeli čerge kod rijeke i tu se na­ stanili. A ta vam je rijeka kiselice mlijeka. Obale su joj ozidane od kruha poležaka (kukuruza zamiješena u večeru.) Naši sjede, drobe i kusaju, a uz to vesele se, sviraju i pjevaju. A vaši? Vaši se smjestili u jednom čolopeku, gdje nema ni hlada, ni vode, ni hrane. Sunce ih peče, a glad i žeđ mori, pa ne znaju šta drugo da rade nego se međusobno svađaju i tuku. Ovo ti je ovako, dragi, to vjeruj kao da si očima vidio. E, šta ćemo vam mi, ne može vam biti dobro i tamo i ovamo!« D. Fazlibegovlć Riječ koja tješi i sokoli Kažu da je neki halifa zovnuo k sebi najučenije ljude svoje države te ih zamolio: neka mu kažu jednu riječ, koja može čovjeka u nevolji i nesreći osokoliti i utješiti a u veseiju i velikoj radosti privesti k razboru i umjerenosti: „Vi viditeM, govorio im halifa, „ja sam u punoj snazi života i imam kao vladar veliku moć. Ja se bojim kad se previše veselim, da kome građaninu ne učinim krivo i da se ne uzoholim. U ovom slučaju mene bi ta riječ, koju ću urezati u kamen svoga prstena, opominjala na umjerenost. Međutim — veli halifa — ponekad me snađe bolest ili kakva nesreća, i ja sam tada tužan, vrlo tužan i žalostan, pa mi je potrebna riječ utjehe, riječ koja me može ojunačiti i osokoliti. Znate li jednu takvu riječ ?u Svi učenjaci ušutiše. Nitko nije znao takvu riječ. Halifa im reče: neka se dobro, promisle pa kroz sedam 22 �dana da opet dođu. Pošto nisu znali naći takvu riječ, nalifa im produlji rok na mjesec dana. A kad ni poslije toga nisu našli tu riječ, hal fa ih ukori i opet produži vrijeme na pola godine. Najviše se žalostio veliki vezir. Od muke nije mogao dobro jesti ni spavati, a to je primjetila njegova kći. Kad joj je on rekao: šta halifa želi i traži, ona odmah reče: „Pa to je lako. Neka ha­ lifa ureže u prsten riječ „jezulu" (arapski) što znači na našem jeziku: sve je prolazno, sve će prestati, svemu ima kraj. Ova se riječ jako dopade velikom veziru, ode od­ mah k halifi, koji ga nagradi i pohvali. Husejn Dubravić (Gjogo) Svitac i majmuni Visajani na Filipinima pričaju: Jedno veče išla je krijesnica kući jednoga prijatelja. Kad je prolazila kraj majmunove kuće, upita je on: — Krijesnice, zašto nosiš svjetlo? Krijesnica odgovori: — Jer se bojim moskita. — Zar si ti strašljiva ? upita majmun. — Ne, nijesam, bio je odgovor. — Pa zašto onda uvijek nosiš fenjer, kad se ne bojiš? priupita maj­ mun. — Nosim fenjer, da mogu vidjeti moskite i bra­ niti se, kad me hoće ugristi, odvrati krijesnica. Tada se majmun nasmije iz svega glasa, i drugi dan pripovije­ dao je svim susjedima, kako krijesnica nosi svjetlo, jer je strašiva. Kad krijesnica ču, što je majmun govorio, ode u njegovu kuću. Bila je noć, i majmun je spavao. Ali svitac sijevne mu svojim svjetlom u lice i probudi ga. Svitac je bio vrlo srdit i reče: — Zašto si ti pro­ nio glas, da sam ja strašiva? Ako hoćeš znati, tko je od nas veći junak, ja ću se u nedjelju na večer s to­ bom boriti. Majmun upita: — Imaš li druga? — Nemam, odgovori svitac, ja ću doći sam. Tada se nasmije maj­ 23 �mun kad pomisli, da će tako malo stvorenje s njime se boriti. Ali svitac nastavi: — Čekat ću te u šest sati u nedjelju. Majmun prihvati: — Bilo bi bolje, da dovedeš koga u pomoć, jer ja ću doći sa svim mojim rodom, do tisuću majmuna, svaki kolik ja. To je rekao, da bi tu čudnu malu bubu uplašio; mislio je, da je poludjela. Ali svitac odgovori: — Ja ću doći sam. Zbogom! Kad svit c ode, sazove majmun sav svoj rod i pri­ povjedi im o budućem boju. On naloži, da svaki donese kijaču od tri stope i u šest sati u prvu nedjelju da bude na mjestu. Njegovi drugovi vrlo se začudiše, ali jer bjehu navikli slušati svoga vođu, obećaše doći. U nedjelju prije šest sati skupiše se na trgu i na­ đoše ondje svitca, koji ih je već čekao. Kad su zvo­ na zakucala šest sati, predloži svitac, da se po­ mole. Zatim reče, da je gotov za početak. Majmun je svoje ljude bio postavio u red i stao pred njih. Na­ jednom svitac sjede majmunu na nos. Najbliži majmun udari po njemu, ali ošinu tako strahovito po nosu vo­ đinu, da ga je ubio. Svitac je vidio, kako je onaj za­ mahnuo bio, pa skoči na nos drugomu majmunu, kojega ubije treći, upravo onako, kao što je vođu drugi ubio. I tako je išlo dalje, dok je još jedan majmun ostao. Ovaj baci svoj matrak i zamoli svitca za milost. Svitac mu oprosti život. Ali otad su majmuni dobili smrtni strah od svitaca. Dahnhardt, Natursagen III 245. Journal of Amer. Folklore 20,3l4. Tko je m agarac? Mali Orhan pročita na zidu: — Tko to čita, taj je magarac. To ga razljuti i on napiše ispod toga: — Tko piše po zidu, taj je magarac. Prilog „ N o v o m B e h a r u “ god . X IV. b r. 4 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f9a66b88136524849542f205912b55e6.pdf 7d5f712a55668cdf0927fd46a7e58a1c PDF Text Text D J E Č J I NOTI BEHAR GODINA IX I Sarajevo, rujan 1941, I BROJ 5 Poslije magle Izjutra magla Panula nagla, Dolinu skrila, Plaštom pokrila. Kud god se gleda Vidjet se ne da Dolina sama, Što je pred nama. Ni drugo išta U njoj se ništa Ugledat ne da, Kud oko gleda. Magla je gusta, Dolina pusta, Lišće ne šušti, Kiša ne pljušti. Pod maglom eno, Oku skriveno, R’jeka se duga Tiho vijuga. Dok podne stigne, Magla se digne, Nevidan mine, A sunce sine. I evo tada, Baš iznenada Sa sviju strana Krasnoga dana... Džem-bu-n 25 �Ribar i školjka Nekakav ribar Iovljaše ribu u jednom morskom zatonu. Tako jednoga dana, dok se ribar nalazio u čunu, ugleda u morskoj dubini jednu školjku, koja svje­ tlucaše od nekog sjaja. Pomisli da je to kakav skupo­ cjeni dragulj. Baci u more mrežu, u koju zađe jedna riba, koja bi mu mogla služiti kao hrana za čitav dan. No on pusti ribu i skoči u more, da dohvati školjku. Pošto ju je izvadio, vidje da je prazna i da nema one vrijednosti, koju je on zamišljao. Pokaja se za ono, što je napustio iz pohlepe za blagom i ražalosti se nad onim što mu se desilo Drugoga dana on se udalji od toga mjesta, baci mrežu i ulovi ribu. I ovoga puta ugleda jednu sjajnu školjku, ali se na nju nije osvrtao. Imao je loše mi­ šljenje o njoj, te se otstrani. Iza njega dođe drugi ribar, uze tu školjku i nađe u njoj zrno bisera, koje je vrijedilo mnogo novaca. S arapskog Refik Muftić Pas i bubanj Priča se, da je nekakav pas imao običaj pri sva­ kom ma i najmanjem udaru bubnja odlaziti na mjesto bubnjanja u uvjerenju, da je to svadba ili kakva go­ zba. To potakne svjetinu da na njegov račun priredi šalu. Zdogovore se, da udaraju uz bubanj u dva sela, tako da obustave lupanje čim pas dođe na lice mjesta, a u drugom mjestu da počnu udaranjem. Tako i učine. Životinja stane trčati sad u jedno sad u drugo selo, tako dugo dok nije od gladi i žeđi uginula. S arapskog : Refik Muftić 26 �D O G L A V N IK V O J S K O V O Đ A S L A V K O J K V A T E R N IK �Macan Macan bere jagode u livadi kraj vode Naiđoše čauši, pa macana za uši. Macan poče plakati: Nemojte me čupati ! Zabilježio A. Šimčik Čovjek i kuna Neki čovjek imađaše dijete. Jednoga dana žena mu re č e : „Ostani kod djeteta, a ja idem u banju, da se okupam i brzo 6u se povratiti. Zatim ode i ostavi muža s djetetom. Ali on se ne zadrža kod kuće, jer ga je pozvao kraljev poslanik. Nije mogao naći nika­ kvog zamjenika, koji bi mu čuvao sina izuzev kune, koju je pripitomio i gojio još od malih nogu. Životinja bijaše drugar njegova djeteta. Tako je on ostavi kod djeteta, zaključa vrata i ode s poslanikom. Poslije ne­ koliko časaka iz jednog kuta sobe iziđe crna zmija i prikuči se dječaku. Kuna to opazi, udari zmiju i ubi­ je je. Nakon toga je isjecka, od čega joj se napune usta krvlju. Uskoro dođe čovjek, otvori vrata i okrene se kuni, koja kao da pokazivaše da je bila u borbi. Kad je on ugleda onako zamazanu krvlju, odleti mu pamet i pomisli da je kuna zadavila njegovo dijete. Ne ispitavši i ne promotrivši stvar, navali na sirotu ku­ nu štapom i ubije je. Međutim kad je unišao i vidio dječaka zdrava i živa, a kod njega na komade isječenu zmiju, razumjede cijeli događaj i shvati svoje nevaljalo djelo, koje nastade zbog njegove brzine. Lupi se po glavi i re č e : »Kamo sreće, da mi ovo dijete nije ni dato na čuvanje, pa da nisam učinio ovakvo zlodjelo." U tom izbije i njegova žena, koja ga zateče u toj ne- �prilici i upita ga šta mu je. On joj ispriča događaj, pohvali dobro djelo kune, te istače plaću, koju je zbog to­ ga dobila. Na to mu žena reče: „To je plod brzine.« S arapskog Refik Muftić 29 �Kjosk\Ajna Kavak na Zlatnom Rogu ] Priča o svinji i magarici Imao neki Grk svinju, pa je svezao za kolac i me­ tnuo pred nju hrane, da se ugoji. Pored nje je bila magarica sa svojim puletom Pule je uzimalo hranu, koja se prosipala ispred svinje i reklo je svojoj maj­ ci : „Majčice, divna li je ova hrana, da je trajna .!“ „Sinčiću", reče mu ona, „ne približuj joj s e ! Zaista je iza nje velika nesrećau. Grk je htio zaklati svinju i stavio joj nož pod gr­ lo, a ona se gicala i hroktala. To je vidjelo pule, pa je pobjeglo majci i,*iskesivši zube, reklo joj: „Teško tebi, majko! Gjedaj da nije ostalo između mojih zuba nešto od one hrane, pa je izvadi.M S arapskog Fetahagić Muhamed 30 �Želja za diobom Bogati su roditelji nakon svoje smrti ostavili veliku imovinu svojoj dvojici sinova. Ostavili su im : gotovine, zgrada, zemalja, šuma i mnogo još šta drugoga. Za čudo, i ako su braća bila odrasla, ni jedan se nije bio oženio za živih roditelja. Ako su i bila braća od istog oca i iste majke, ipak je u svemu bila između njih velika razlika. Uza sve je bogatstvo stariji brat bio i radiša i štediša, živeći i pristojno i gospodski. On je vodio o svemu ra­ čuna, sve radio smišljeno i razborito. Mlađemu su bratu manjkale sve vrline starijega brata. Desio se šuplja dlana, pa kako bi koja para na nj pala, tako bi i propala. Tro­ šiti i lakoumno živjeti, a ne raditi, to nije nikako moglo slutiti na dobro. Njemu je prva i najpreča briga bila za život današnjice, a o sutrašnjici nije on puno razbijao glavu. Vidjevši stariji brat, da je mlađi udario stramputiccm i da srče u sigurnu propast, nastojao ga je na svaki lijepi način i lijepim savjetom odvratiti s puta, ko­ jim je bio pošao. Sva su nastojanja i savjeti ostajali bez i najmanjega uspjeha. Videći to, odluči se što prije pro­ vesti diobu sa bratom. I dioba je provedena na zadovolj­ stvo obadvojice. Izmaknuvši se mlađi savjetima i opomenama starijega brata, počeo je nemilice trošiti gotovinu, koja ga je bila zapala pri dijeljenju, S dan u dan, s noći u noć rasipao je novac, ne misleći šta može po vremenu dočekati i kakva ga bijeda može snaći. Vrijeme prolazilo, gotovine nestajalo, pa se i zadnja para primicala kraju. A kad je 0 3 fcao čist i praznih džepova, prihvatio se zajmova, zala­ ganja i prodavanja ostaloga imanja. Kroz razmjerno mu se kratko vrijeme sve imanje stanjilo i umanjilo. Ipak se nije mogao ni dozvati ni opametiti. Klonio se stari­ jega brata kao žive vatre, a najviše je volio ne viđati 31 �se i ne susretati s njime. Starijega je brata boljelo ži­ vljenje mlađega mu brata i njegovo zanemarivanje sa­ moga sebe. Krv je krv, a brat je brat, pa ga je opet jako volio i po koji put bi ga prizivao k sebi, ali se on vrlo malo odazivao njegovu pozivu i nije mu dolazio pred oči. On je gonio naopako, dok nije utukao sve svoje imanje i ostao bez igdje išta. Ogolio, obosio, oprljan i otraljan na svoju i sebi najveću sramotu, kao i na sra­ motu starijeg uglednog i vrijednog brata. Počeo se. ma­ kar i porijetko, navraćati bratu, kad je mogao mirne du­ še metnuti prst u uho i zapjevati slijedeća dva stiha iz neke pjesme : Što sam imo, sve sam spisko, Dotjero sam sasvim nisko. A mogla su mu dobro doći i ova četiri stiha : Dobro mi je i boljem se nadam U čem hodam, u tome i spavam, Kad večeram, ručku se ne nadam, Ako ručam, večeru prespavam. Zatekavši se jednom u kući svoga brata, stane mu go­ voriti. kako bi trebalo, da se podijele. — Pa mi smo se već davno podijelili i nemamo više šta dijeliti, odgovorio mu je stariji brat. — Imamo dijeliti, nastavio je on, to, što ti imaš. — A šta bi ti onda radio ? — Potrošio bih svoj dio. — Pa? — f a bi se opet dijelili. — Dokle bi to tako išlo? — Dok bi i ti došao u ovakovo stanje u kakvom se ja nalazim. — E, moj brate, dočekao ga je stariji, ti si imao koliko i ja, ja sam čuvao, a ti ni jesi. Ti si svojoj ne­ sreći sam kriv, pa kako si radio, onako si i prošao. I sam ti Bog može pomoći, a nitko više. Tim je bio izme­ đu braće završen razgovor. Džem-bunl Prilog » N o v o m 32 B e h a r u 11 god . XIV. b r. 5 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/58e2fd713b7dccbbf78572e10e79fced.pdf 0ba499684bee57073941434b5d1eebad PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODIMA IX | SARAJEVO, llitopid, studeni 1prosinac | BROJ 6 Majka uz kolijevku Nini, nini moj maleni sine, Bog ti dao junačke vrline, U te gleda ko u svoga sina I Hrvatska, majka domovina. Tvoja će te odhraniti majka Do golema i kršna junaka, Pa će jednom majka domovina Svog imati čestitoga sina. Sin će majci stajat na braniku S drugovima na čast joj i diku Do potrebe svako Božje doba, Ne plašeć se ni smrti ni groba. Džem-b«>ni Majčin poljubac Upamtio je samo majku. Brata ni sestre nije imao. bio je jcdinac u majke, sav njen ponos i uzdanje... Majka je pretočila svoju toplu dušu u dušu svoga sina, svoje nježno i beskrajno dobro srce u srce svog jedin­ ca i izgubila se kao sjenka što se u smiraju sunca gu­ bi ostavljajući u duši svog jedinca tupu i beskrajnu bol. ali isto tolikofslatko i bolno-čeznutljivo sjećanje — na 33 �jednu beskrajno dobru, nježnu, skromnu majku... I on je, kroz trideset i nekoliko godina svoga mučeničkog i paćeničkog života uvijek mislio o njoj i čuvao uspo­ menu njenu kao najveću svetinju... Jednog dana, a to je bilo dosta davno, prije tride­ set i nekoliko godina, on je procvao kao najljepši cvi­ jet. I cvao, cvao i bio majčin ponos, majčina dika i svo njeno uzdanjc. . Kad se zamomčio osjećao je u se­ bi snagu diva, polet orla. Snagom svoga duha jurio je iznad ponora, provalija, iznad učmalih bara- pištalina i čeznuo za suncem istine, pravde, jednakosti i slobode. Pa ako i nije mogao da se dovine suncu, sa svog visokog lijefa prenosio je svjetlost sunčanih visina na zamračenu zemlju, na kojoj se rodio. Ali bolesnicima i slijepcima svjetlost je smetaia zasljepljenom vidu, za­ mračenom umu. I tog zanosnog orla, koji je danima gladovao, ski­ dali su otrovnim strijelama sa beskrajnih sunčanih visina i bezdušno i besramno gazili po njemu kao po nekoj stvari... I tako zgaženog i poniženog sa oholim prezrenjem odbacili kao nakazu, umobolnika, roba. II Kad dođe jesen, cvijeće poče venutu, trave žutjeti, a on, koji je sa prirodom živio, sanjom poče umirati. Povenu i pade u postelju, skromnu svoju postelju od »lame, U vrućici dozivao je svoju majku. S njome se uklinjao, samo o njoj govorio i s njome^se razgovarao Na »an mu i u vrućici često dolazila mati. Jedne rane zore pitala ga m ati: — Boli li te, sine? — Boli, šiptale su [umorne usne, sklapale »e umorae oči. — A što te najviše .boli, majčin bole, pitala ga mati. 34 �— Glava... prat, ruke, noge, sve me boli 1 — Bol će prestati, sine ! Majka će svojom suhom, ledenom rukom milovati bolnu glavu, prsa, ruke i no ge. Majka će svojom ledenom rukom zaklopiti tvoje umorne oči i bol će za uvijek prestati... da tko bi drugi ako ne će majka tvoja... Bolesnik se osmjehnuo jedva primjdljivim osmje­ hom. Otvorio oči i zamućen pogled prikovao negdje u prazan prostor svoje sobe — u viziju svoje majke... I kao laka sjenka, nevidljiva ruka majke milovala je glavu, prsa, ruke i noge svoga sina... I one su se savršeno mirno i neosjetljivo spuštale uz tijelo. Usne su još šaptale... — 0 majko, slatka moja majko ! Mnogo sam se nabolovao bola, mnogo, mnogo sam se namučio muka! Zašto prije nisi došla, rraiko, da miluješ sina. — Bol čisti, patnja jača dušu, sine ! I mati je pi­ tala sina... — Glava ne boli, sine, — Ni prsa, — Ni ruke, — Ni noge ; Laka sjena pređe vidikom bolesnika. Oči ostašt uprte u jedno mjesto. Ona se nevidljiva i nijema du­ boko nadvi nad njim i utisnu mu svoj hladni poljubi u usne. Usne se sklopiše i pomodriše. Ja ne znam zašto su svi u kući i u komšiluku pla­ kali, kad je majka poljubila sina... Maratbcfovli flMvla 35 �(esen Vrućina je ljetna prošla, Jesen nam je opet došla, Makar kakva ona bila, Ljudima je opet mila. Prispilo je mlivo, voće, Ono baš što ljudi hoće Ali osim voća kruha Hoće još i topla ruha. Pa i drva mnogo žele, Da ih lože, kako vele I ugljena isto tako, Da uz drva gori lako. Svaki pribavlja čega nema, I u kuću svoju sprema, Neka kuća svega ima Kad na \rata kucne zima. D žem b v-n i Skretničar Putnički vlak stiže. Skretničar je na svom mjestu, drži ruku na željeznoj poluzi. On zna, da ovaj vlak treba, skloniti na susjedni kolosjek i da pruga treba ostati slobodna, da bi prošao brzi vlak, koji stiže za nekoliko minuta. Ako on ne bude manevrirao, kako treba brzi će vlak strašno udariti u putnički. Zato on čekaše očima uprtim u lokomotivu, koja se približavala. Jedan glas ga zovnu: „T ata! tata !u To je njegov mali sinčić od četiri godine. On trčaše veselo prema svom ocu. Zatim, uplašen treskom vlaka, koji se pri­ bližavaše tresući tlom, on se zaustavi između tračnica vičući: „T ata!u Lokomotiva se približavaše. Ona je još samo nekoliko metara od djeteta. Šta da se radi? Ima još tri sekunde. Otac može spasiti dijete ali tada on treba pustiti polugu ne izvr­ šivši manevrisanje, pa pustiti da propadne vlak, čiji je spas njemu povjeren. On ne oklijevaše. Sav blijed osta na svom m;estu, vičući očajničkim glasom: „Lezi potrbuške i ne miči se !u Dijete leže i iščeznu pod lokomotivom. 36. �Kako skretničaru izgledaše dugo prolaženje vago­ na preko ljubljenog mu dijeteta ! Zadnji vagon je prošao. Oca obli hladan znoj po čelu, jedva se usudi pogledati. Sta li će vidjeti na mjestu, gdje je ležalo dijete? Dijete je živo. Malo tijelo priljubljeno uz zemlju čak nije ni okrznuto. — Sine, moj mali sine, ti si ostao živ ! — Da, tata, ne boj se ! I otac je plakao od uzbuđenja grleći dijete. Nekoliko minuta kasnije brzi vlak je prošao pu­ nom parom, noseći putnike, koji nisu ništa vidjeli i koji nisu ni slutili, da trebaju pozdraviti junačko požrtvovanje ovog siromašnog čovjeka. S francuskog: Fetahagić Muhamed Arapske izreke o druženju čovjek se usreći družeči se sa sretnim. - - Druži se sa dobrim, da se sačuvaš od hrđavih. — Tko se druži 8 boljim, uvisuje se, a tko; se druži s gorim, ponizuje se — Sastaj se s pametnima, pa bili ti prijatelji ili nepri­ jatelji — Ne pitaj kakav je tko, nego s kim se druži, jer drug drugu ujiše. — Drug je drugu prilika. — Pravi je drugnajo,i j ko te uzvisuje. — Druženje sa hrđavim dovodi dobre u takovo stanje, da bar odobravaju ono, što nije dobro. — Druženje sa glupim, donosi nesreću na ovom svijetu, a štetu na drugom. — Ne druži se sa zlim ljudima, jer će tvoja narav preuzeti ukus njihove naravi. Narav je kradljiva, a družen.e je priljepčivo. — Ukus prelazi i ako to drug na sebi ne opaža. — Svaka se po­ suda čuje onim, što je u njoj. — Svakom čovjeku je uzor njegov odgojitelj. — Koliko se dobrih pokvari tu­ đim kvarom. — Najteže je hinjenje družiti se sa protiv­ nikom. — Teško je kao vriti 8 protivnikom sjediti. — Tko ne bude dobar svojim prijateljima, kad je na vlasti, napustit će ga kad siđe s vlasti. — Čovjek u vjeri svog rtajnog druga — ženi. S. F. Muftić 37 �ispunjena želja Emin efendija Eminefendić bio je potomak vrlo stare i bogate plemićke porodice. Kao veleposjed­ nik je imao mnogo zemlje i mnogo kmetova. To mu je omogućilo, da još u ranoj mladosti ode u Istanbul na dalje nauke. U Istanbulu je učio više godina i, svršivši potrebne nauke, vratio se opet u svoju domovinu. Odmah je nakon dolaska stupio u vjersku službu. Kako je bio vrijedan i u nauci spreman brzo je u časti napredovao. Prekoračivši sredovječnu dobu čovjeka postigao je i najviše do:stojaistvo vjerskoga službenika. Bio je kroz sav ži­ vot vazda zdrav, prijazne ćudi pa čak i u svojoj visokoj starosti. Istom se je, vrlo kratko vrijeme prije smrti, počeo osjećati nešto slabijim. Emin efendija je imao zeta, koji je također bio vjerski službenik. Čim je čuo za punčevu slabost, pohitio je k njemu, da ga posjeti. Došavši u dvor i vidjevši, da je njegova slabost ozbiljna, porazgova­ rao se je malo s njim i s kućnom čeljadi i ne čekajuć dugo otišao u čaršiju. Ne gubeći ni časa vre­ mena potražio je i našao liječnika. Ukratko mu je rekao, kako mu je punac slab i kako ima želju iz­ vesti se malo u selo izvan grada. Onda je zamolio liječnika neka mu odmah ode do punca i pregle­ da ga. — Nakon pregleda ćeš mi — oovorio je dalje, — liječniče reći, bi li se smjelo izvesti ga u selo. Znaš, hvala Bogu, da on ima svoja kola i konje. Ja bih mu ispunio želju, ali ne smijem bez tvoje ri­ ječi. Svima bi u kući bilo veoma drago, da se odveze u selo, ama opet je tvoja najstarija pa će valjati slušati. — Dobro — odgovorio mu je liječnik — evo ja odoh odmah. Pregledat ću ga i kazati ti, šta je i kako je. I otišao je. Emin efendija, vidjevši liječnika vrlo se je iz­ nenadio, pa ako hoćeš i prepao se. Primjetivši to liječnik rekao mu je brže bolje: 38 �— Naljegao sam tvojom ulicom, te se malo svrnuh, da te vidim, šta mi radiš i kako si. (Ova­ ko je govorio liječnik po dogovoru sa Emin efendijinim zetom). — Pa neka si došao ne smeta — prihvatio je Emin efendija — spusti se i sjedi. Ovih sam zad­ njih dana nešto slab, a rado bih se provozati ko­ lima u selo, što mislim učiniti još danas. — A kako bi bilo, da te malo pregledam? — Lijepo. Ako baš hoćeš me pregledati, ja na­ branim, i evo pregledaj me. Pregledavši ga liječnik nije mu ništa govorio o slabosti, a nije ga Emin efendija ni pitao bojeći se, da mu nebi rekao što mu može biti nebi bilo drago. Do malo ga je ostavio liječnik i došavši u čaršiju, našao mu je zeta na mjestu, gdje ga je i osta­ vio prije odlaska Emin1 efendiii. Sastavši se opet njih dvojica, zet je Emin efendijin jedva čekao da čuje mnjenje svoga prijatelja i liječnika, što će ga reći o slabosti njegova punca. Nijesu imali kad raz­ govarati o čemu drugome, pa je liječnik, bez ikakva okolišanja počeo govoriti pravu istinu svome prija­ telju o zdravlju njegova punca, a prijatelj ga je ra­ doznalo slušao. U kakvom se stanju nalazi Emin efendijino zdravlje, prijatelju, evo ću ti reći: Kad čovjek hoće sebi skrojiti haljine, bira sukno što tvrđe, što trajnije, da može što dulje nositi halji­ ne. Kad ih počne nositi koju godinu, odjednom opa­ zi iznenada, kako mu se svijetli recimo kroz ka­ put. A zašto? Jer se ie kaput noseći ga izlizao. Ta­ ko je, prijatelju i sa zdravljem tvoga punca. Sve je, što u nutrini tijela ima, sasvim zdravo, samo što se je sve kroz dugi broj godina izlizalo. Da mu se ispuni želja, ne čekaj nego mu ovog časa idi kući i naredi neka opreme.kola i upregnu konje, te ga iz­ vezu do sela, ali ne dati mu izlaziti iz kola. U to­ liko neka mu se ispunli želja i s mjesta ga imađu vratiti kući, da nebi okasnili. Čuvši i razumjevši zet Emin efendijin riječi liječnikove ozbiljno se zamisli 39 �i ponešto zbuni. A kako nije moglo biti drugačije u isti se tren oprosti s liječnikom i brzim se kora­ kom krenu punčevoj kući i došavši naredi da se sve učini po liječnikovu nalogu. Čeljad su s kočijašem uredila, što je i kako je trebalo, pa su Emin efendiju sjeli u kola, i uza nj je sjeo njegov zet. Kočijaš ih je provozao do sela ne hiteći plaho. Dovezavši ih do sela zaokrenuo je konje i krenuo s njima natrag kući. Iza ne duge se je vožnje kratko vrijeme Emin efendija odmorio a malo poslije odmora, na žalost sve svoje čeljadi preselio na drugi, bolji svijet. Glas se je o njegovoj smrti takorekući munjevitom brzi­ nom pronio čitavim gradom. Osim njegove čeljadi i druge rodbine žalili su ga svi gradjani i drugi znanci bez razlike. Dostojno je opremljen i ožaljen. Kako se vidi, liječnik je točno predvidio smrt Emin efendijinu. Džem-bu ni Što je to ? 1. 2. 3. 4. 3. 6. 7. brašno. 8. tuče. 9. 10. veće je. Čuča čuči, bjega bježi, skoči čuča i uhvati bjegu. Četiri uha, dva trbuha. Skoč h u jamu i izađoh na dvoja vrata. Gvozlenaa zaoblica a mesnati ražanj. Sva gora po vrhu šuplja. Mahnuh repom i obrisah oranje. Sprijeda šilo, straga vile, gore ugljen, dolje Desetero za četvero vuče i u jelovu daščicu Suk sukće, na vrh kuće, plete gaće, putovat će. Kad primetnem, manje je, kad odmetnem, (Odgovori u slijedećem broju) P rilo g „ N o v o m 40 B e h a r u *1 g o d . XIV. b r. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f2962c0e841272098c81903596dc3b90.pdf 0d7579449e52955032557fc7e5b67d77 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODINA X, | ______________________________| B RO J 1 Oholost Oholost je glupa 1 ona je grijeh, Jeftina ii skupa Izaziva smijeh. Tko se visi lako Na nisko može past, Pa izgubit tako Sav ugled i svu čast. Za pametna nije Oholost kakav sjaj, Nit se u njoj krije Ma kakav mudrac, maj. Uljudnost i znanje Mudrom ne dadu past, Više neg imanje Dižu mu ugled i čast. Džem-bu-ni Ćumurilah U prijašnja vremena u nas u K. građani nisu često kupovali drva tovarima u čaršiji. Sami bi udruženi sjekli drva u planini, bacali u Neretvu i tako niz nju gonili splav sve do u Kasabu. Tako jednoć ode Salihbeg sa svojim komšijom i ahbabom Nikom u šumu, da nasijeku ćutruke i bace u Neretvu. Kada su to obavili, valjalo je sad dugim ku­ kama potiskivati ćutruke na sred Neretve, da brže plove i da ne ostanu u plićacima. Njih tako uhvati brzac u rijeci, pa dođu u nepriliku. I �— šta ćemo, Salih beg, ako Boga znaš, udušismo se oba — jada se Niko. — El-hućumu lillah (što Bog dž), reCe Salih beg, pa smjelo obojica preplivaju rijeku I spasu se. — E, brate, da ne bi ono tvoje „ćumurilah*, baš bi se udu’šili — reče Niko kad su zakoračili na obalu. Zabilježio: H. Mulić Sunce i magla Kad se na tle magla spusti, Pramenovi njeni gusti Na što panu, sve pokriju, Pred očima sve nam skriju. Kad se digne i raspline, Žarko sunce opet sine Sa visine neba vedra, Pa nam miijem puni njedra. Magla nema kakvog čara, Nit u sebi ima žara, A tog dvcga sunce ima, Zato nam je milo svima. Džem-bu-nl Zvono - advokat Živa vam je ovo istina. To 6e dogodilo u gradu M. prije pedesetak godina. Hadži Mujagu, koji je imao dosta imetka, spopali •hbabi — budući su bili svi age i besposleni — da on kao valjan čo’jek otvori u čaršiji štogod dućana, gdje bi oni najradije sjedili, a bili i mušterije. Hadži Mujagi se svidi ovaj prijedlog I otvori dućan. Dolaze ahbabi, sjede u dućanu, a pri polasku svaki nešto kupi, ali uvijek na vjeresiju. Poslije nekoliko go­ 2 �dina uvidje hadžija, da će on s dućanom ostati go. Opominjao on svoje ahbabe da plate dug, ali uzalud. Malo po malo, tako ahbabi mu se odbiju od dućana, jer nisu imali više šta ni kupovati. Naotragu se on po­ tuži svome mahalskom imamu. Ovai ga savjetova, da ih sve preda advokatu. Ali hadžija dođe na drugu mi­ sao. On ujduriše volujsko zvono na dućan. Sveže zvono ispred dućana po viš’ ćefenjka, priveže ga uzicom, pa uzme kraj uzice, čim bi koji od dužnika naišao ispred hadžijina dućana, on bi potegao za zvono, a zvono zaklepetalo. Pitali ga, zašto to čini, a on bi odgovorio: „Opominjem dužnike*. Hadžijin dućan bio na „tepiu, pa tuda, ispred njegovog dućana, morao je gotovo svatko proći. Kad njegovi dužnici to opaziše, udari im zvono u obraz i baci u nepriliku: ili platiti dug ili ne prolaziti kroz čaršiju i trpiti bruku. ^Pohitješe da se hadžiji odu­ žuju. Tako hadžija dođe do svoje pravde i bez advokata. Zabilježio: H. Mulić Pouka U jednome je hercegovačkom gradu bio načelnik općine musliman. Za austro-ugarske je uprave imao ne­ što posla u Beču u općinskim stvarima. Došavši u Beč odsjeo je u hotelu, koji mu je dolikovao časti i ugledu. Znao se je snalaziti i u njemačkome jeziku. Uljegavši prvi put u restauraciju, konobar se je nemalo začudio ugledavši „Turčina* u hercegovačkom odijelu s fesom na glavi i u svjetlo plavome džubetu. Nije ga baš ni ponudio kako treba, te je načelnik sjeo za prvi sto do ulaznih vrata i zatražio čašu čaja. Kroz malo se je vre­ mena vrat o konobar sa čajem i, spustivši ga na sto pred načelnika, udaljio se. Posjedivši i ispivši čaj načelnik je zovnuo konobara da naplati čaj. On je na poziv pristupio i naplatio, a načelnik mu je, osim toga, još nešto spu­ stio u ruku, pa otišao. Konobar se je veoma začudio vi­ djevši u svojoj ruci zlatan dukat. 3 �Kad je načelnik došao u restauraciju drugi put, dočekao ga je konobar vrlo lijepo i pristojno ponudivši mu mjesto u pročelju (na odabranom m jestu) Načelnik je sjeo na ponuđeno mjesto i onda naredio č<j. Bio je poslužen kako se je najljepše moglo. Popivši načelnik čaj nije se dugo zadržao, te je zovnuo konobara, platio mu čaj i nešto mu i tada turnuo u ruku i ostavio restau­ raciju. Ako se je konobar prvi put ugodno iznenadio bogatim darom od načelnika, drugi se je put više nego začudio ugledavši na otvorenom dlanu ruke samo jedan novčić. Na taj je način, eto, načelnik poučio konobara, da čovjeka odijelo ne čini čovjekom nego njegove vrline. Džem-bu-ni Pravedna osuda [ednom sam prilikom *čuo u narodu, kako je bila velika glad u Travniku i okolo Travnika za vladanja Dželaludin-paše. Neki valjan iz sela Pakbreva imao dosta žita i, da pomogne sirotinji, dogonio u grad dva puta po tisuću oka žita i nudio ga po četiri novčića/ da se sirotinja jeftino domogne žita i nahrani. I trav­ nički su bezi imali mnogo žita u svojim hambarima, ali ga nijesu davali naroda za gotovo ispod dvadeset novčića na oku, a na vjeresiju nijesu dali ispod četiri groša. To je narodu dodijalo, pa se netko ni đe i dojavi Dželaludin-paši, kako bezi drže žito na visokoj cijeni i za gotovo, a na vjeresiju dvostruko skupl.e Kad je čuo Dželaludin-paša i uvjerio se o istini, pozove k sebi begove i ukori ih strašno. Kartal beg zvaše se begovski prvak. Paša naredi svojim ljudima, da glava Kartalbegova bude na gradskim zidinama prije nego on stigne pod Putičevo, kamo je pošao i da čuje jeku ispaljenog topa, koja će mu javiti, da je izvršeno, što je naredio. Kako je naredio, onako je i bilo, s izvršenjem se osude nije imalo kad čekati. Džem-bu-nl P rilo g ,,N o v o m B • h T T u '« god. XV. b r. 1 4 ��NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 120/1941/1942 liiiiiiiiivi 4040938, 1-12 NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH COBISS 6 r in A sb 120/1943 niliiu inniiiiiiiii l iuiiniiiin i ini ii11 4040939,1 COBISS G � https://kolekcije.nub.ba/files/original/28bad28f4331214ca0c3736675ec53b6.pdf dbb4deb5bdc8cdaa21dda2cd3b1abc2f PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODINA IX. | SARAJEVO, siječanj, veljača i ožujak | BROJ 7-9 Ožujak - lažac U nekijem krajevima Ožujak se lašcem zove, Radi svoje nestalnosti, U danima vazda nove. Od dvanaest svih mjeseci U godini on je treći, Narod kaže da ne može Od njeg biti lažac veći. Odjedamput sunce zasja, Da ne može ljepše, više Al’ oblaci njega zastru, Mjesto sunca evo kiše. I domalo kiše nesta, Rekao bi u čas pravi, Dok iza nje nenadano Duhanjem se vjetar vrati. Vjetar duho i nestao, Prošla mu je brzo vlada, Tišina je, ama eno Mjesto njega snijeg pada. Tako lažac prevrtljivo Neprestano maže, laže, AV pri kraju opet svome, Zelenu nam travu kaže. Džem-bu-ni Lukavi dječko »Pazi, dječko, koliko su dvije mačke i tri mačke?« »Pet mački.« »Točno, ali koliko su jedna mačka, jedna gujavica i jedan vrabac zajedno?« »Jedna mačka.« »Kako to ?« »Vrabac pojede gujavicu, a mačka vrabca — os­ tane jedna mačka.« Preveo s njemačkog: Šestić Muhamed 41 �Ciganin u begovskim svatovima Pošli r-čki bezi u svatove po mladu. Pojahali birane atove, a pred njima pješačio njihov Ciganin Huso. Kada su prilično odmakli iz svog odžaka istom tada ugledaju, da je u Husinih čakšira poderan tur. — Kako si mog’o takih poderanih čakšira poći, jadi te ubili? — Poviču bezi na Husu. Hueo se, da oprostiš, plesne po turu i odgovori ! „Ovo je, bezi, vaš obraz44. Zabilježio Hamdija Mulić Poznala ga po obrazu Primicao se poznati Aga <5. jednoj kući u selu R , u Bekiji Kad je stupio pred kuću, izišla domaćica preda nj, pa ga dočekala s riječima: — Ama, sam te poznala čak, eno odonud. — Kako, bojo? — Poznadoh te lako po crnu obrazu a i toj bradi. (Aga je, naime, bio crnomanjast). Zabilježio Hamdija Mulić Plačljivo dijete Jedno je dijete plakalo na ulici : „Zašto plačeš", pita ga neki gospodin. „Ah44, odgovori dječak, „mati mi je dala dinar, koji sam evo izgubio44. „Evo ti drugi dinar, moj sokole, samo nemoj plakati". Dijete je uzelo dinar, ali nije prestalo plakati. „Zašto i dalje plačeš?44 Upita ga sućutno gospodjn. „Ah ! Jao meni nesretniku !w reče dječak, „sad imam samo jedan dinar a trebalo bi da imam dva.44 S njemačkog: Sulejman Mataradžija 42 �Strah je nemio drug U prostranoj je ravnici trgovačko mjesto. Nedaleko od njega su begovski dvori. Blizu dvora je na široko položenoj strani velik voćnjak, zasađen najboljim vrsta­ ma krušaka. Voćnjak je ograđen osrednjim plotom. U voćnjaku raste i bujna trava, koja se u svoje vrijeme kosi i polaže onako svježa marvi, ili se suši, pa joj se polaže kao sijeno. Okolo korjena voćaka je zemljište čisto i svake se godine uređuje radi boljega napretka stabala. Sve su kruške napredovale i početkom jeseni donosile više, manje dobar plod. Poznato je, da su kruške drage ne samo ljudima nego i međedima. Tako se jedne godine navadio međed dolaziti noćno u begov­ ske kruške, pa ih probirati, brati i jesti. Pročulo se to i u trgovačkom mjestu, a znali su i begovi, kako im čini štetu kruškama U begovskim je dvorima bio zaposlen kao momak ili sluga neki Ibro. Bio je vrijedan, poslušan, radin i povjerljiv. Bio je i naočit, zdrav i snažan čovjek. Be­ govi su ga veoma lijepo pazili i voljeli. Nije mu se dakle imalo šta prigovoriti, jedino bi katkada volio po­ piti koju čašicu rakije, što mu begovi nijesu zamjerali radi njegove valjanosti. I ako su begovski dvori bili malo udaljeni od trgovišta, porijetko je Ibro dolazio u trgovište, i to s kakvim poslom. Jednoga se dana našao Ibro u kahvi među ljudima, te je bilo mnogo razgovora. Netko se između njih javi i pogledavši u Ibru poče ga koriti i predbacivati mu, kako slabo mari za begovske kruške i kako ih slabo nadgleda, pa ih međed uništava. Prigovor je otišao Ibri malo uz nos i ljutno ga. Da bi vidjeli ljudi njegovo junaštvo, otkresa u brk onome, koji mu je prigovarao: 43 �„Ja ću, ako Bog da, još ove noći, koja dolazi, otići i pogledati kruške. Ako nađem međeda teško li će ti ga biti njemu“. Toliko se je usplahirio, da mu nije ni naumpalo otići onoga dana u dvore. Dočekao je mrak i u neko doba noći otišao u mehanu i kucnuo malo poviše rakije, da se ohrabri i uslobodi. Iz mehane je ravno krenuo pokraj dvora u stranu, da vidi, nema li tko u kruškama. Bilo je to okolo dva nepuna sahata prije pola noći. Vrijeme je bilo suho i ugodno, plavetno nebo vedro i posuto sjajnim trepetljivim zvijezdicama. Čovjek dobra i zdrava vida, kao što je bio Ibro, mogao je i kroz čisti mrak podalje vidjeti ispred sebe. Izgubivši nekoliko vremena u hodnji došao je do plota, stao uza nj i umirio se. Bacivši oči­ ma uprama se ugleda, gdje se ljuljaju grane jedne kruške, a čuo je i šušanj. Zazurivši, što je bolje mogao, opazi, da se je netko popeo i da ljuljuška granama. Sve mu se je činilo, da neko probire i bere kruške. Malo mu je doduše rakija pritezala očne kapke, ali mu to nije smetalo pomisliti, da je pod kruškom neki kradljivac. Domislio se Ibro časom, kako će mu se osvetiti i po­ čeo je osvetu. Nečujno se je prevukao preko plota, spustio se potrbuške u gustu travu i puzao prema kradljivcu tako, da bi se pritajio, kad bi kradljivac mi­ rovao, a kad bi granama šuškao, Ibro bi mu se svom brzinom privlačio. Privukavši mu se na dohvat, odluči objeručke ga zgrabiti za šalvare i drmnuti s njime o tle, pa što nađu obojica zajedno hrvući se u gustoj travi. Što je bio naumio, to je i učinio jednim mahom, ali mjesto da je zgrabio kradljivca za šalvare, zgrabio je međeda za butine. Iznenađen međed rukne, što mu je grlo dalo, a isto tako rukne i Ibro iz sveg glasa. Međed u golemom strahu pojuri uza stranu, što je igda 44 �brže mogao, a Ibro pojuri divljim trkom preko straile i nije se zaustavio kroz puna četiri sahata trke. Izmo­ ren i zadihan vidio je da je dotrčao u jedno daleko selo, a nije imao kad od silnoga straha strčati kroz nekoliko časaka niza stranu u begovske dvore. Spustio se je i odmarao. Promišljajući što ga je zadesilo, sve mu je lijegalo u glavu, a samo jedno nije: kako je u onolikom silnom prepadu preskočio plot. Odmorivši se dosta dobro pokraj sela povratio se je laganim korakom u trgovačko mjesto i stigao negdje oko pola dana i u trgovištu se je svrnuo u kahvu, da se odmori i popije kahvu. Sjedeći među ljudima ispričao im je, kakvo ga je strašno čudo snašlo i kako je jedva živ umaknuo. A kad je u pričanju rekao, da se je pred polazak u voćnjak osnažio i rakijom priupitat će ga jedan između ljudi: — Pa šta bi od rakije, kad je ruknuo međed? — Pa šta bi - - Ibro će mu — kao da je nijesam nikada ni vidio ni pio, tako mi je brzo ispirila iz glave. Iz kahve se je Ibro uputio begovskim dvorima, gdje je također ispričao svoj doživlj \\ prošle noći. Bilo je smi­ jeha, ali i hvala Bogu što mu je ostala živa glava. Džem-bu-ni U školi „Koliko je 20 manje 2 0 ? “ pita učitelj jednog đa­ ka. On nije znao odgovoriti. Učitelj mu pomaže : „Ti imaš u džepu dinar i izgubio ga, šta ćeš imati u džepu“. Učenik preporođen brzo dade odgovor: „Ja ću u džepu imati jednu rupu“. S njemačkog : Sulejman Mataradžija 45 �Zima Neprestano zima traje, I njezina sila vlada, AF opeta istina je, Sila će joj i da pada. Od njezinog prvog dana, Pa sve redom do zadnjega, Priroda je uspavana Rad’ studeni radi sn jega. A naizvan čavke, vrane, Javljaju se često jadne Lutajući na sve strane, Da se gdjegod čim prehrane. Iz planine za nevolju I vukovi sela traže, U torovinF ovce kolju, glad veliku da ublaže. 1 čovjeku prema tome Oštra zima baš ne godi, Kada za svoj život S njome I te kakvu borbu vodi. Al’ mladeži sn’ježna zima Sviđa se i dobro prija, Mladež živu volju ima, Da se skliže, da se skija. Džem -bu-ii Seljak u gradu Neki seljak dođe u grad i, da bi ponio kakvu traj­ niju uspomenu o životu u gradu, kupi kazališnu ulazni­ cu i ode u kazalište. On je skromno sjeo na svoje mje­ sto držeći šešir u ruci. Kazalište je bilo puno. Seljak zbunjen gledaše na sve strane. Najednom mu ispade še­ šir iz ruke. Kad se podigao, da uzme s poda šešir, sje­ dište je otskočilo. Našao je sretno šešir i htio opet sjesti. Kako nije ništa znao ni čuo o ovim sjedištima, koja se kad su slobodna automatski priklope, to je pao na pod. Ljut i pun gnjeva seljak ustade i, misleći, da mu je sje­ dište uzeo gospodin iza njega, brzo se okrene i udari mu šamar, poprativ to viknuvši ljutito : „Misliš li možda kaputlijo, da sam ja tako glup i da ne znam za ovu šalu?' S njemačkog: Sulejman Mataradžlja 46 �Zabluda jednog seljaka Jednog dana ponese jedan seljak jednu košaricu pu­ nu krušaka u dvor. Na stepenicama susretnu ga dva majmuna; oni su bili obučeni sasvim kao djeca. Odje­ veni su bili vrlo lijepo i zlatom nakićeni. Imali su ma­ lu sablju uz bok i šešir na glavi. Čim ugledaše seljaka s košarom, bace se na nju. Ovaj ne reče ništa, nego skide smjerno svoj šešir, To spazi neki dvoranin. On ugleda ispražnjenu košaru i ljutito reče seljaku : «Zašto mi nisi napunio korpu?« »Milostivi gospodaru«, odgovori seljak, »Ona je bila sasvim puna, ali vaša gospoda sinovi su sve pojeli.« Preveo s njemačkog : Šestić Muhamed Dvojica kočijaša U jednom se klancu sretoše dvojica kočijaša. Bilo im se nemoguće mimoići ; jedan se morao s kolima vra­ titi. Kako to ne htjede ni jedan ni drugi, počeše se pre­ pirati i jedan drugom dobacivati psovke. Najzad prvi viknu prijeteći: „Hoćeš li mi se ukloniti ili ne ćeš? Ako ne ćeš, učinit ću s tobom isto što sam već učinio s jednim na istom mjestu.“ Napokon se dru­ gi kočijaš poboja, te se povrati. Kada je prvi prolazio pokraj njega, on ga upita radoznalo: „Šta si učinio s onim, o kom si govorio?“ — »Ah, neotesanac nije htio popustiti i tada sam mu se uklonio s puta.* S njemačkog : Suleiman R. Mataradžija 47 �Prevareni magarac Jednom jedan magarac nosio na svojim leđima je­ dnu vreću punu soli. Na putu naiđe na rijeku. Tu se spotaknu preko kamena i pade u vodu. Brzo nađe tlo i ustade, jer mu je u tome teret postao mnogo lakši, zato jer se je jedan dio soli u vodi rastopio. Zapamti ovo magarac vrlo dobro i ostavi za drugi put. Nekoli­ ko dana kasnije naiđe na isto mjesto. Opet se spotaknu, ali htijući, te pade u vodu. Bio je natovaren sa spu­ žvama. Spužve upiše brzo puno vode i postadoše vrlo teške. Magarac radi toga nije mogao ustati i uduši se. Preveo s njemačkog: Šestić Muhamed Odgonetke : Odgonetke 1. Mačka i miš; 2. Jastuk; 3. Hlače ili čakšire; 4. Prsten i prst; 5. Strnište. Odgonetke: 6. Britva kad se obriše poslije brijanja; 7. Lastavica; 8. Prsti, sise kravlje, muzlica (dižva); 9. Dim na krovu; 10. Jama. Što je to? 11. Jedna glava, stotinu kapa. 12. Car večera, buzdovan mu igra. 13. Begovo vino i kadijino vino u jednoj bačvi, a ne pomiješa se. 14. Zeleno se rodi, brkato uzraste, sakato umre. 15. U koš sasuh, na badanj izvukoh. 16. Tijelo drveno, srce prteno, zubi gvozdeni. 17. Tovar nosi, konj nije, iglama bode, švalja nije. 18. Sto jaše, sto kaše, dizgen puče, svi stadoše. 19. Unutra prazno, izvana jamasto. 20. U našeg toromana crven tur i dolama. Prilog nN 48 9 v 9 m Beharu" god. XIV- br. 7-9 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4c983bd96820e0a8347747a64a436fb0.pdf 18a4fa8b528edf7b19dc85203c069c8e PDF Text Text D J E Č J I NOTI BEHAR GODINA IX | SARAJEVO, travanj, svibanj i lipanj | broj 10-12 Knjiga prva briga Danas Nadja zabrinuta Iz škole došla uplakana: Zadaća je vrlo teška — Naučit se mora ispočetka. A za Nadju bila Uvijek prva briga, Da svrši zadaću — Pa tek onda da se igra. Eto zato mala Nadja, Sjela tužno kraj macana. Želila bi da nauči I on jedan dio, Da joj lakše bude Neg zadatak cio. Ali macan šutke gledi, U tu knjigu ispred nje. Bogme ništa nema, Dok sama ne nauči sve. Atifa Zorabdil, učen. gimn. 49 �Tri brata (Bosanska narodna priča) Nekoć su bila trojica braće i imala daleko od kuće čair, a na njemu plast sijena. Braća opaze, da im svake noći nestaje sijena, te odluče, da najstariji brat Čuva stražu. Kad bude oko ponoći, san ga prevari, te zaspi. Kada se u jutru probudi, ali sijeno opet pojedeno. Drugu večer ode srednji brat k sijenu da ga čuva, nadajući se, da će uloviti kradljivca. Ali i njega prevari san, te i on zaspi. Kada se u jutro probudi, ali mu mnogo sijena pokradeno. Treću večer rekne najmlađi brat, koji je uvijek ležao u lugu, te su ga po tom i zvali Lugonja: M Ja ću noćas sijeno čuvatiw. Braća pristanu na to, ali mu ujedno zaprijete golim mačem u ruci. Pošto se smrkne, ode Lugonja na čair, nasiječe trnja i ogradi njim plast, pa legne na to trnje. Kada bi oko ponoći, dođu tri konja plastu, a trnje se uzdrma od skoka tih konja i ubode Lugonju. Lugonja se prene iz sna, uhvati sva tri konja i odvede ih u klanicu. Pošto ih uvede, počnu ga oni moliti, govoreći: „Pusti nas, a istrgni od svakoga iz grive po jednu dlaku, pa kadgod ti dođe do nevolje, zapali jednu od tih triju dlaka, pa čija bude, što je zapališ, onaj će ti spreman doći.w On tako učini i pusti ih na slobodu. Rano u zoru dođu braća, pa kada vidješe, da sijeno nije izjedeno, bude im za muku, pa mu baš ni riječi ne progovore; a i on njima ne kazuje, što mu se dogodilo. Jedno veče počnu pri večeri pripovijedati dvojica starije braće, kako je telćl objavio, da je car iskopao hendek od pedeset aršina, te da je obećao dati svoju najstariju kćer onomu, koji taj hendek preskoči na konju. Sutradćn pođu dvojica starije braće da vide, tko će odvesti carevu kćer. Lugonja ih zamoli, da i njega 50 �povedu sa sob: m, ali ga oni grdno odbiju. Potom se Lugonja vrati opet u zapećak i zapreće se po običaju u lug. Pošto mu braća odu, zapali jednu od onih dlaka, kad eto doleti vranac pod svim takumom i još donese u bisagama odijelo od suhoga zlata. Lugonja se opere, obuče odijelo i uzjaše na vranca, te ode k onoj skupštini. Mnoge i mnoge su konje natjerivali, ali ni jedan nije mogao ni pol hendeka preskočiti. Čim Lugonja dođe, bočne mamuzom vranca, preskoči hendek, ugrabi djevojku, pa pobjegne s njom kući. Car zapovijedi, da se ima dobitnik odmah uhvatiti i k njemu dovesti, ali ga nitko ne mogaše naći. Došavši kući skide haljine i, metnuvši ih u bisage, pusti vranca, a vranić ode, odakle je i došao, djevojku pak uvede u jednu malu sobicu i dade joj komad jare i rekne joj, da b-tde mirna kao bubica Kad braća stignu kući, reknu Lugonji: — E», Lu­ gonja! Da si vidio, kako danas doletje jedan junačina na vrancu, te preskoči hendek i odvede carevu kćer. — Pa vidio sam — odgovori Lugonja. — Odakle si vidio? Upita ga stariji brat. A on mu odvrati: — S oraha. — Braća se nasrde, te posijeku orah. Drugu večer počnu braća pripovijedati, kako je taj dan telal vikao, da je čar iskopao hendek od sto aršina i da je obećao svoju dtugu kćer onomu, koji ga preskoči. čim zora zarudi, pođu dvojica braće, da vide deliju, koji će preskočiti hendek, a Lugonja kao i prije morade ostati kod kuće. Pošto su braća bila podaleko, Lugonja zapali drugu dlaku. Kad eto doleti alat pod svom opremom, a u bisagama haljine od z’ata. Lugonja se obuče, uzjaše na alata, pa brže bolje odjaše. Mnogi su junaci nutjerivali konje na taj hendek, ali ga ni jedan nije mogao preskočiti. 51 �Ćim on doleti, podbode konja i preskoči hendek bez ikakve muke, pak ugrabi djevojku i odletje s njom kući, a za njim poleti potjera. Pošto dođe kući, pusti alata, kao i vranca. Alat odleti, odakle je i došao, a djevojku odvede k njenoj sestri u onu malu sobicu i baci pred nju komad jare i rekne im, da jedu. Kada se braća vrate kući, reknu Lugonji: — Ej, Lugonja! Da si vidio danas još bjesnijeg junaka na alatu, gdje preskoči hendek i odvede carevu kćer. — Pa ja sam to vidio s klanice, — odgovori im Lugonja! Braća razore klanicu i mnijahu, da Lugonja ne će više vidjeti. Iza nekoliko dana pripovijedahu braća Lugonji, kako je car iskopao hendek od sto i pedeset aršina i obećao svoju najmiliju i najmlađu kćer onome, koji preskoči hendek čim braća odu, Lugonja ni pet ni šest nego zapali treću dlaku, a preda nj doleti đogat kao labud s opremom i z'a‘nim ruhom. Lugonja uzjaše i podbode đogata i dođe u skupštinu, preskoči hendek, pa ugrabi djevojku i odvede ju kući. Došavši braća kući pripovijede mu, da je neki junak na đogatu kao na gorskoj vili preskočio hendek i odveo djevojku. Lugonja im reče, da je i danas vidio to čudo s kuće. Braća od jarosti htjednu kuću zapaliti, ali L jgonja ih zamoli, da pričekaju dok izvede, što u njoj ima. Braća mu dopuste, a on izvede tri sestre i upita braću: — Jesu li ovo careve kćeri? — A braća odgovore, da jesu. Lugonja uzme najstariju i dade ju najstarijemu bratu, srednju srednjemu, a najmlađu ostavi sebi. Ako su živi, i sad se vesele. Pobratim 1892. 289-290. 52 �Muha i mrva kruha Hodajući muha Našla mrvu kruha Ali tvrda mrva Ko komadić drva. Ne mogu je gristi, Nema ni koristi, 1 ako je šteta, To opet ne smeta. I za čudo više Još kruhom miriše, Kraj nje muha stala, Pa je uzdisala : U njoj nema masti, Ni ikakve slasti, Najbolje će biti, Mrvu ostaviti.' „Evo sad bi htjela I mrvu bi jela, Ma nezgoda gruba, Ja ne imam zuba. Tri put je obišla 1 dalje otišla, Potražit što nađe Masnije i slađe. Džem-bu-ni- Lukavi mornarski vježbenik Kapetan jedanput sjedi na parobrodu u svojoj so­ bici. Tu pokuca mornarski vježbenik, uniđe unutra i reče: „Gospodine kapetane! Smijem li vas nešto pitati?“ Kapetan kimne glavom smiješeći se i dječko pita dalje: „Je li se jedna stvar izgubila kada se zna, gdje je ona?w Kapetan odgovori: „To je jedno glupo pitanje! Kako će jedna stvar biti izgubljena, kada se zna gdje je!w „To je onda dobro, jer se vaš srebreni čajnik također nije izgubio, ja znam sasvim sigurno gdje je, on je meni prije pet minuta pao u more." S njemačkog: Šestić S. Muhamed 53 �Nema volje Sjedi mala Hanka, Pred njom je čitanka Otvorena, čista, Pa je redom lista. Tako misli, zbori, Čitanku zatvori, Već su noćni s a t i : „Meni valja spati. Sve list po list gleda, Čitat joj se ne da, Nema zato volje Ima nešto bolje. Zato ću spavat poć, A tebi laku noć ! Ja ću mirno spati, Ti ćeš mirovati." Džetn-bu-nl Prava neznalica Nazad nekoliko sedmica neka mlada Bosanka dođe u posjet komšinci staroj Hercegovki. I tu uz šoljicu kafe započnu razgovor o koječem, dok će napokon stara Hercegovka: — Ama, kono moja, za mila Boga, čemu sluti ovo skrivanje? Eto, kažu, da naša država ima pune zalihe svega, pa ipak malo šta da možeš dobiti u čaršiji. — Tako je, kono, odvrati mlada Bosanka. Zbilja i nestaje mnogo nečeg kao kafe, koju dobivamo iz Amerike, pirinča, kojeg dobivamo iz Italije, te soli, koju dobivamo iz mora. — A baš iz mora, — u čudu će stara Hercegovka. Jest iz mora, opet će mlada Bosanka. Samo me biva zanima, u kojem se mjestu nalazi to m ore!? Fahrudln Beglerović 54 �Pametno rješenje Neki je car imao svoju veliku državu. Njegovi us državljani bili većinom pametni i bogati ljudi, kako gra­ đani, tako i seljaci. U jednom se je kraju države među seljacima isticao neki seljak svojom bistrom pameti, uspjelom vještinom i spremnim odgovorom svakome i na svašto. Za to se je njegovo isticanje pročulo čak i u carski dvor. Da bi se car sam mogao uvjeriti o pa­ meti i o vještini seljakovoj, pošalje do njega svoga čovjeka s naredbom, da mu ima što prije doći u dvor. Došavši carski čovjek seljaku u kuću i kazavši mu carsku naredbu, malo se je seljak iznenadio, ali se nije prepao. Po odlasku se je carskoga izaslanika mi­ slio i predomišijao, šta bi to moglo biti, pa da ga sam car glavom poziva k sebi u dvor. Vrtile su mu se u glavi ugodne i neugodne, pa i sumnjive misli. Nije se imao zapravo šta bojati, ama uza sve to je ipak po­ mišljao, eda ga nije tko opanjkao ili što potvorio kod cara. Nije bilo druge, valjalo se je smiriti, što prije opremiti i poći u carski dvor. Opremio se je bez ikakva očekivanja i jednoga dana podranio i krenuo na put. Došavši u carski dvor, lijepo su ga primili carski dvorjani, javili za nj caru i po njegovoj zapovjedi uveli mu ga. Ostavivši ga dvorjani samoga s carem, stajao je seljak pred njim uspravno i opruženih ruku niza se. Car ga je pogledao prijazno, ali i ozbiljno, a onda mu je progovorio: — Ti si, seljače, iz toga i toga moga kraja. — Jesam, gospodaru. — Ja čujem, kako si ti vrlo pametan, vješt i do­ sjetljiv Čovjek. — Nijesam, gospodaru, ni jedno, ni drugo, ni tre•će, baš mimo sve druge ljude, ali se umijem u što čemu bolje snaći nego mnogi tupoglavci. 55 �Na to će mu opet c a r : — Dobro. Sad me što možeš pažljivije č u j! Ti ćeš, meni, brojeći od danas osmi dan, doći pred moj dvor: ni go ni obučen, ni bos ni obuven, ni pješice ni na konju. Jesi li me lazumio? — Jesam, gospodaru, i bit će, kako mi naređuješ — bio je seljakov odgovor. — A sad se vrati u svoj kraj. I tim ga riječima odpusli car dodavši još prije nego što je izašao: — Ako izvršiš ovo troje, što ti rekoh, carski ću te obdariti; ako ne izvršiš, skinut ću ti s ramena glavu. Došavši seljak svojoj kući nije se odviše ni mislio ni brinuo, kako će izvršiti carske zapovjedi. On je ubrzo pribavio sve, što mu je bilo potrebno za rješe­ nje i čekao određeni dan. Osmi je dan podranio i opre­ mio se na putovanje. Golo je svoje tijelo omotao ribljom mrežom. Opancima je odkinuo donji dio ispod tabana, a gornji ostavio iznad prsta i okolo zgloba. Zauzdao krupna i jaka jarca, objašio ga i krenuo caru, da ga vidi. Doputovavši sretno pred carski dvor, dvorjanici su ga primili čudnim pogledom, ne znajući o čemu se radi. Seljak se nije dao zbuniti, nego gdje je stao, ondje i ostao rekavši dvorjanima, neka zovnu cara, da ga i on vidi. Jedan je od dvorjana otišao u dvor i kazao caru, kako ima čudovište pred dvorom. Saznavši to car sašao je pred dvor, pristupio seljaku i stanuvši pred njim gledao ga s najvećim divljenjem. Sasvim za­ dovoljan rješenjem svih triju zapovijedi, što ih je bio dao seljaku, poklonio mu je bogat dar i pohvalivši ga odobrio mu povratak u svoj kraj na konju, kojega mu je također darovao, da ne putuje pješice. Džem-buni* 56 �Štedi i štedi Imao sam — to nije imanje Imao bih — to su prazne riječi. Rad bih imati — to je željukanje Imat ću — to tek čudno zvuči Ali imam — to jedino vrijedi.1 Zato, brajko, što imaš, to štedi. Babo Mali opazi mu kupi maramica, stoj i sa Orhanom pred pomodnom trgovinom. u izlogu džepne maramice, pa moli oca, da jednu. Otac mu r e č e : Što tebi treba džepna balavce? * Mati kara Orhana : — Zašto toliko trošiš sapun, da se igraš mjehurima od sapunice ? — O j han : — Uči­ teljica nam, majko, uvijek govori, da ne smijemo štediti vodu i sapun. * Hodža : — Što to bi s tobom, Mehmede, juče, da nijesi došao u mejtef? Mehmed : — Bio sam hasta. — Kako to hasta? — Imao sam groznicu, pa sam morao ležati — Ležati? Je li? A meni kazaše, da su te vidjeli oko podne, kako tr­ čiš po sokaku kao najzdraviji. — Oko podne? Ha, bezbeli, sad se sjetih. Trčao sam po hećima, da me dođe pregledati. Bilo mi je plaho zlo. * Učitelj: Reci mi, Ahmede, šest divljih zvjeri, koje ži­ ve u Africi ! — Ahmed : — Četiri lava i dva krokodila ! 57 �* Amidža: Što se to igrate, djeco? Orhan — Igramo se ljudoždera. - - Pa što vam Mehmed sjedi u budžaku?_ Njega smo već pojeli. * Djeca su prvi put u školi. Učitelj zapisuje sva ime­ na kaže djeci, kako će dolaziti u školu, kako se treba vladati i šta treba nositi sa sobom i onda upita, želi li još tko što znati. U zadnjoj šćemlni Orhan digne ruku : __ Molim, gospodine učitelju, kad će biti veliki raspust? * Profesor : Z^što nam služi barometar, Sabrija? — Zato da pravimo vrijeme. — E, pa de nam sada načini kišu. * Nadzornik : Djeco, što radimo svaki dan u školi ? — Čekamo kad ćemo kući. * Orhan tuče mlađega brata. Dođe babo i udari šip­ kom nekoliko puta Orhana i reče mu : Zar se ne stidiš tući slabijeg od sebe? — Orhan : — A ti, babo? * Došle kone na sijelo, pa se dive malomu Orhanu, kojemu su tek četiri godine. — On ima oči od majke, reče jedna. — A usta od babe, prosudi druga. — A čakšire imam od brata, pohvali se Orhan. * Učitelj : Orhane, tvoja pismena zadaća „Naš pas“ riječ u riječ jednaka je sa zadaćom tvoga brata — P a jesi, gospodine, mi imamo jednoga psa. 58 �Doveo otac malog Orhana u cirkus. Gfedaju svaka čuda, birane konje i pse i pehlivana, koji je na jednoj nozi stajao, a u rukama, na čelu, na bradi, na nogu dr­ žao i vrtio razne predmete. Orhan sve čeka što će biti i onda se okrene uzbuđeno ocu : — Babo, a hoće li pehlivan nešto načiniti i drugom nogom? * Vlak se ustavi na stanici. Jedan putnik nagne se kroz prozor i vikne : Mali, dođi ovamo ! Evo ti pet ku­ na, donesi mi trešanja, a evo ti još pet, pa kupi i sebi ! — Za čas dođe dječak jedući trešnje i reče : — Evo vam vaših pet kuna, nijesu imali nego samo još ovo za pet kuna ! * Orhan ocu, koji se vratio kući s putovanja : — Ba­ bo, mati me je svaki dan, dok ti nijesi bio, tukla. — Otac: — Muči, od sad ću ja opet paziti na te. * Orhane, ti si opet lizao kajmak ! — Nijesam, majko ! — Nemoj lagati, još ti se na nosu pozna ! — Nije majko, to je još od jučer ! * Mati : — Orhane, što vučeš mačku za rep ! Pusti je odmah, ogrepst će te ! — Ne vučem je ja, ja samo držim, a ona sama vuče. Mati Orhanu : — Sad mi kaži, zašto si bio tučen? — Orhan plačući : Vidiš, kako si nepravedna ! Istučeš me bigajri hak i onda pitaš zašto ! 59 �* Baš kad je Bajrainaga sjedao sa svojom familijom, za ručak, dođe brzojavka, da je umro amidža. Mali Orhan zagleda se u zdjelu, pa tiho pita starijega Murata : — Hoćemo li plakati sada ili poslije ? * — Majko, hoćeš li mi dati još jedan kolač ? — pita Orhan. — Kako? Jedan ti je još n ruci, a već tražiš drugi. — Ne tražim ja drugi, nego pitam, da znam, ho­ ću li ovaj jesti polagano ili brzo. * Dotrči Orhan u kovačnicu baš kad je kovač kliješfcima vadio usijano gvožđe i dovikne mu : — Daj mi majstore kunu, pa ču ga liznuti ! Kovač je htio vidjeti, bi li smio to učiniti, pa mu da kunu. Orhan zgrabi no­ vac, lizne ga i pobjegne. Maloga Orhana poveo otac u zvjerinjak. Orhan pita oca : — Babo, zar i ovaj arslan pjeva ? — Ne pjeva, sine, samo ptice pjevaju. — Pa zašto su g i onda met­ nuli u kavez ? Odgonetke Odgonetke: 11. Glava kupusa; 12. Tele kad sisa kravu; 13. Bjelance i žumance u jaju; 14. Žito; 15. Lula. Odgonetke: 16. Sanduk s lugom; 17. Jež; 18. Tara (stan za tkanje); 19. Naprstak (juksus); 20. Paprika. P rilo g » N o v o m 60 B e h a r u “ g o d . X I V .b r . 10-12 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar Description An account of the resource Od VI godišta je „Novi Behar" počeo izdavati svoj dječiji prilog dajući na taj način i našoj djeci štivo, kakvo se nigdje inače nije moglo naći. Prvi broj Dječijeg Novog Behara izašao je 15. jula 1932. godine, a izlazio je sve do 1941. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Alija Nametak Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Islamska dionička štamparija, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932-1941 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en"><span>This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 23 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar 1941-42 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1941-42 Language A language of the resource bosanski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) Description An account of the resource 1941 Br. 1-6 1942 Br. 7-12 + 1 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 IIIF Item Metadata UUID 6687d46b-b40c-4f73-9abd-7530047a1a86