https://kolekcije.nub.ba/files/original/10d269dd7000801f8e10d6aa0a151cb0.pdf 74667beaec98628ff86cc7e83478645c PDF Text Text BROJ 2. „BISER“ izlazi dva puta mjesečno. ■ ----- "Pretplata na „Biser" iznosi zadruštvaK 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MUSLIMANIMA U — BOSNI I HERCEGOVINI. - ; GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popusti Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Innemel-muminune ichvetun! El-Islamu jalu ve la jula alejhi! „Budućnost i opstanak muslimana u Bos. i Herc. ovisi jedino o njihovom kulturnom i gospodarstvenom napredovanju." Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. “ ' Sve što se tiče administracije i uredništva lista Neplaćena se pisma ne primaju, — PLATIVO HJTUŽ.VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) __________________ Mostaru. 11. Šabana 1331. ® M O S T A R S A D R Panislamizam i Panturcizam. Francuski napisao X. Prevodi: Salih Bakamović. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevo^ Musa Ćazi Ćatić. Mustafa Kezman: U pramaljeće. (Pjesma). Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S . rapskog prevodi: Edib Tešnjak. Sejfuddin: Mojoj ljubavi. (Pjesma u prozi). Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i ft -uji S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović Poslanik: Epigrami. (Pjesma). Kazanli Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjere i civilazacija. S turskog preveo Ahmed Rašidkadić. Ž A ® 15. jula 1913. J : Sukejna: Blago im je, blago! (Pjesma). Dr. Husein Hulki: Ramazanki post. S turskog preveo: HajretL Hazim Muftić: Sta'mbolski softa i Sadri-Azamova kći. \kif. Jedan vaz. S turskog preveo Ašik. Server: . 1 raznih naroda. NARODNE UMOTVORINE. ?. Zabilježio: O. A. Balić. ZDRAVLJE. Nekolit iječ influenci. Napisao M. Refik. L I S T A K. jz islauskoč vijeta: Otvorenje nove džamije u Kostanci. — joifiž iost: Borba proti prljavoj i nepristojnoj knjizu ujesti. — Kulturne bilješke: Glavni zaključci vak..mcarif. sabora. Svatovske p, BRAĆO MUSLIMANI! Širite i prepladujte se na „MI5BAH“, ,,MUALLIM“, „GAJRET“ 1 „BISER" — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju buđučnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herc, Ilmijje'4, ,,Gajreta“ i drugih korisnih ustanova. Čitajte što viče korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Brado muslimani, širite pamsiamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana. — Sakupljajte dobrovoljne priloge za „Hilali-Ahmer". Radite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. Štamparija .B iser" u Mostaru. �KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUČUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PUCA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". - = F ilija la u T r e b in ju . : = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima š k o la m a , u red im a , m e k te b i-ip ti Jaljam a, v a k u fsk im p o v je r e n s tv lm * , kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v a r s tv im a , tr g o v c im a i ostalim k a n c e la r ija m a za nabavu š k o ls k o g i k a n c e la r ijs k o g p rib ora. V e lik i iz b o r k n jig a iz s v ij u p od ru čja n a š e i s tr a n e k n j iž e v n o s ti N ad alje im a d e s v e k n jig e (k ita b e ) šta m p a n e are b ic o m . Izrag.uje sve u šta m p a r sk a i- k n jig o v e ž a č k u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š la m p llja (m u h u r a ) od k a u č u k a v r lo u k u s n o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. Vanjske se narudžbe obavljaju brze i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se pril«'' platno prikladni darovi. PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DlOfilčKO UnUšn/O) Mostar Sauervaldova ul. CENTRALA u SARAJEVO; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. tfJ Z A L A G A O N IC A p rim a u z a lo g s v e d r a g o c je n o s ti, k a o : z la to , s r e b r o , d r a g u lje i o s ta lo . �BROJ 2. BISER „BISER' izlazi dva puta mjesečno. ----- Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8' — na godinu. LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MUSLIMANIMA U = z BOSNI I HERCEGOVINI. GODINA II : prvi Za oglase plaća put za cijelu stranu ‘ pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Innemel-muminune ichvetunl El-Islamu jalu ve la jula alejhi! „Budućnost i opstanak muslimana u Bos. i Herc. ovisi jedino o njihovom kulturnom i gospodarstvenom napredovanju Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. p i ju, 11. Šabana 1331. ® Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ'VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. MO S T A R P a n is la m iz a m i P a n tu rc iz a m . Francuski napisao: X Prevodi- Salih Bakamović. (Nastavak.) ® 15. jula 1913. slamizma. Koliko god muslimanska vjera i sami Kur'an (a. š ), daju povoljan teren razvoju panislamizma, on se je pojavio tek u našem vremenu sa Sejjid Džemal eddin El-Afganijom Sejjid Džemal eddin je rodom iz Esadabada blizi Hamadana u Perziji*. Nakon što je svoje nauke svršio, proputovao je Perziju, Afganistan, Indiju, Ti rsku, Hidžaz, Egipat, Pariš, London, Petrograd, Berlin i na taj način podobro se upoznao sa stanjem ovih zemalja. Svojom velikom inteligencijom, te svojim uplivom i jakom moći osvjedočenja, Sejjid je prilikom svoga boravka h istočnim zemljama prouzrokovao ozbiljan pokret o probugjenju svijesti u islamkim misliocima i pokrenuo val intelektualne revolucije. Ova propaganda donijela mu je i mnogo neprilika, koje se više puta svršavahu pro­ gonstvom. Tako ga na jedan brutalan i ne­ dostojan način izagnaše iz Perzije; iz Turske ga takogjer protjeraše; u Indiji ga uhvatiše i zatvoriše; iz Egipta ga opet protjeraše. U svim ovim, protiv njegove osobe poduzetim oštrim mjerama, nalaze se prsti Engleske, kojoj on bijaše viliki neprijatelj i kojoj se svakom pri likom svetio. Ovdje nam je nemoguće iznijeti njegovu biografiju, koja je napisana u više jezika: fran­ cuskom, engleskom, arapskom i ruskom. Moguće da je Sejjidova biografija, koju je njegov uče­ Za vjersku reformu treba spomenuti Vehab'tizam u Arabiji, Babizam u Perziji, Senusizam u Sjevernoj Africi, novotarije Sejjid Ahmei Hana i njegovih pristaša u Indiji; savremena tumače­ nja vjerskih ustanova Šejh Muhammed Abdub -a i njegovih pristaša i učenika Tantavije, S id Muhamrned Rešid Rizaa, Hibat- udđin ihrestanije i Muhammed Tal‘at Harba u Egiptu, a kašnje nekolicine tatarskih učenjaka, kao Musa Begof-a, Riza eddina ibn Fahrije, Musa Abdullah-a Šakirdžan i Halimdžan Uridoffa, te njihovih prijatelja u Kazanu i Orenburgu i Zija eddina Kemalije u Urfi. Za emancipaciju muslimanske žene napisano je nekoliko djela na arapskom jeziku, na turskom u Carigradu i megju muslimanima u Rusiji; ali zatočnik je ove ideje egipatski reformator Kasim bej Amin. Što se tiče političkih i administrativnih reforama u islamskim državama, imali bi mnogo govoriti, no ovdje ćemo samo napomenuti, da su mnogi rodoljubi u Turskoj za spas svoje domovine podnijeli i zatvore i progonstva, pa čak se nisu bojali ni same smrti. Istorija mladoturaka i njihove stranke sačinjava vrlo za­ mašnu epizodu evoluciji pelitičkog života u *) Jedan ugledni turski novinar i publicista nepo­ bitnim činjenicama dokazuje da je Sejjid Džemaleddina Turskoj. El-Afgani po narodnosti Turk i su mu roditelji iz mjesta U svim ovim reformama jedna jedina Meragi u Turkistanu, naime sam mu je Sejjid tako pričao. Pr. Prev. ideja dominira svim drugim: ideja pani- �Strana 18. Broj 2. .BISER1 nik i Sljedbenik Šejh Muhammed Abduhu, ču­ veni misirski muftija, u uvodu prijevoda perzinski pisanog Sejjidova djela „Oprovrgavanje materijalista“ (perzinski: Reddi Neićeerijje?, arapski: Er-Reddu al‘ed-Dehrijjin) priopćio, naj­ opširnija od svih drugih. Njegove diskusije sa Ernestom Renanom povodom članka „Islam i znanosti" u pariškoj smotri „Revue Scientifique“ i pohvale, koje mu je Renan u svom odgovoru izrazio, dostojne su, da se zabilježe. Džemal eddin je najviše radio u Egiptu, gdje je i postavio temelje za intelektualni i književni napredak Egipćana. Za tim u Pa­ rizu uza suradnju Šejh Muhammed Abduhu-a; sa velikim uspjesima izdavao je list ,,E1‘ Urvet'ulVuska“ (Čvrsti Oslon), čuveni panislamski organ. Englezi su ga svojim mnogobrojnim intrigama nakon sedamnaestog broja obustavili. Isto je tako Engleska obustavila i njegov drufji V t „Zija ul- Hafikajn“. (Svijetlo Istoka i Zapada?), kojeg je izdavao u Londonu Ove novine, koje su izdavane na arabskom jeziku, raspračuvane su po cijelom islamskom svijetu i polučiše veliki i.spjeh. Ko se želi pobliže upoznati sa i ^emaleddinovim životom, neka se obrati na djelo M. G. Browne-a „The Persian Revolution" (Per­ zijska revolucija); onda na knjigu „Les Homtnes cćlčbres de 1‘ Orient" (Znameniti ljudi Istoka), od Georges ZeTdan-a, te na arapsku reviju „Hazinet ul-E jjam “ (Riznica vremena), koja izlazi u Americi. Sejjid Džemaleddin je najzad došao u Ca­ rigrad, gdje je živio u blizini sultana AbdulHamida, velikog protektora panislamske ideje i gdje je u 1896. godini u vječnost preselio. (Nastavitiće se). H. Hilm i: U škripca. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Nastavak.) — Opet vi kažete ,,ti“?.. A jeste li to vi vidjeli? — Eto vidim prebijenu ruku i meni je dosta. — E, onda radite što znate! Sluga gospodin star­ ješina! Čekajte malo, čekajtel — Izvinite, ja budalaština nemam kada goniti: Djeca čekaju na hodniku, idem ih pustiti, a onda idem ručati, a vi što znate, radite. — Gospodine, kajaćete se za vaše riječi! — To mi se nije još dogodilo. A kad baš želite, da vam još jednu kažem: — Uzmite do znanja, da je juče bila nedjelja, prekjuče vjeronauk, a taj dan znate da nikako i ne dolazim u školu. U petak i nema nastave, sad pojmite li da se ja nemam zašto kajati svojih riječi?! Ali nek stoji! Izvidiće se to, pa ćemo vidjeti, kako će se sa mnom postu­ pati i ko će kraći kraj izvući! Sluga! — reče učitelj i pogje, ali se nešto domisli, povratile i reče: Gospodin star­ ješina, izvolite zvati podvornika i pitati: gdje su mašice, kad vi sami ne znate. Zbogom! Učitelj izagje pred zbornicu u hodnik, gdje su ga djeca čekala i slušala prepirke.. Čim je došao megju njih, reče ih \«še: Gospodine, kad je bio vjeronauk, on se je ljuljao na direcima, pa pao u krečnu jamu. — Ko? — Radivojević. — Ko je vidio? Cijeli razred povika: ja, ja, ja. — Dobro idimo sad kući! III. I ' sata do podne pokucaojje učitelj na predstojnikovim vratima i unišao odvažno, učtivo se poklonivši. Kad ga je p 1s to jr opazio, uozbilji se i skoči sa svoga mjesta, m Hivši r ike na prsa reče: „Jeste li vi onaj junačina, koji dieci p ' bija ruke?" Molim, to nije istina! — reče učitelj odvažno. — Tako? A znate li vi s kim govorite tako osorno? Pazite se, smejsta ću vas otpustiti! Jest, smjesta ću vas otpustiti! Znate li vi, da je vaša sudbina u mojim rukama? — Možete poglaviti, prosto vam stoji, ali ne vjerujem, da bi jedan predstojnik tako kao vi, to učinio prije, nego, što izvidi, što je na stvari. Povedite disciplinarnu istragu! — Vi ćete me učiti, što da radim!? — Ja vas ne učim, to vi znate i sami, nego ja zahtijevam, da je povedete. — Sada ćete vigjeti, da sam ja već na čistu i da je svršena disciplinarna istraga, — rekavši to otvori vrata i viknu: Herr doktor kommen sie da! — Nemojte biti prenagli gospodine prestojniče, jer ko brzo sudi, brzo i lako se vara — reče učitelj. — To je previše! Ja tih uvreda ne mogu više trpiti. — Gospodine, ne mislim vrijegjati, to mi nije ni na kraj pameti! Ja vas samo upozoravam, da je to kleveta, da to nije istina. Dijete je lagalo. — Ja dijete nisam vidio, niti gledao. — Pa ste mogli po kazivanju vjerovati!. . — To je stvar doktora. — Ali ako se i on prevari, kome se ja imam tužiti, nego vama!? U tomu doktor unigje i reče sažalno, ali sigurno; Šta ste vi uradili? Vi morate biti otpušten! �Broj 2. .BISER' — Zbilja? — Ja vam to kažem! Jer ko je vidio djecu mašicama tući. — Kad bi svi doktori bili nesposobni dokazati, kako i čim je dijete ozljegjeno, kao što vi to dokazujete, onda bi ja možda došao i na vješala! Čudim se da jedan doktor ne može konstatirati kako je ruka prebijena i kako se je dao zavesti od jedoog seljaka?! Zaista žalosno! — reče učitelj. — Nudera ti ovog! Ovaj mene i moje činovnike u uredu vrijegja! — reče ljutito predstojnik, metnuvši ruke na prsa. — Gospodo, ili ja ne znam vama dokazati, ili vi mene ne razumite? Na taj način ili sam ja budala, ili vi?! — Na polje! — reče predstojnik osorno. — Odmah sam vani, ali uzmite do znanja da ja juče nijesam bio u školi. — Pa još i to?! Lijepo! — Gospodine predstojniče, juče je bio praznik a prekjuče vjeronauk pa ni prekjuče nijesam bio. Gospodin proto nije odmah djece pustio u razred, pa su se djeca na onim direcima pred školom gegala. Usljed toga je mali pao u rupu od kreča i slomio ruku. To gospodin doktor nije konstatirao, a gospodin se prestojnik na mp pravdi Boga dere i izgoni me kao takina. Neka gospoda uzmu do znanja, da će ne vlada, nego i m nistarstvo znati. S Bogom!" — Učitelj pogje k vratima Upravo kad htjede da izagje, otvoriše se vrata i unigje stari Radivojević: — Stanite, gospodine — reče knez. Molim vas, da mi oprostite, ja sam sve doznao! — S Bogom! — reče osorno učitelj i izagje. — Gospodin učitelj! — vikao je predstojnik, ali učitelj se je načinio, da ne čuje i otišao. (Nastaviće se). A h m e d N aim : Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M u sa Ć a zim Ć a tić. (Nastavak.) Glavni osnov morala u islamskim zemljama — je velika i sveta Muhamedova vjera. Šeriat je jedini uzrok, da su se megju svjema muslimanima od najviših razreda do najnižih slojeva raširile i komunalirale vrline i krijeposti. Muslimani, da izbjegnu opačinama i zlim svojstvima, te da se naoružaju lijepim ćudoregjem, nijesu bili potrebni nikakvoj filozofiji ni pravilu osim Kur’ana, pejgamberova rada i riječi (sunet), te načina života pejgamberovih ashaba (drugova) i njihovih tabiina (šljedovatelja). Strana 19. Ostaci indijske i grčke filozofije, koji su prešli u Islam, nijesu na muslimanima ostavili nikakova traga u pogledu utjecaja na opći tok njihova morala. Istina, indi­ janska priča „Kelile ve dimne", onda Ibni El-Mukfea, te Platonovi i Aristotelovi spisi o moralu bacili su nešto sjene na filozofiju Farabije, lbni Sina-a, lbni Miskjevejha, Tusije i lbni Ružda, al njihovi praktični prin­ cipi pokazali su se toliko bez duha, toliko bez snage, da se nijesu mogli ni pokazati pred bujicom moralnih načela velikog Kur’ana i hadisa. Odgojno svojstvo tih praktičkih moralnih principa ostalo je ograničeno samo na ovim učenim ljudima, koji su se kraj njih držali i zapovijedi i zabrana, što su od pejgambera potekle. U Istinu je vrlo opširno u islamskoj vjeri izložena praktična filozofija, koja u udivljenje i čugjenje baca objektivna i duboka kritičara. Islamska je vjera zaista vjera ćudoregja. Koji god ajet kur’anski potanko analizujemo, ne će nam ni malo teško biti iz njegova smisla otkriti kakovu mudru uputu, koja čovjeka oplemenjuje, odvraća ga od hrgjavih djela, štono su zapreka njegovu blagostanju i koja ga potiče na stazu pravih krijeposti i vrlina. Ako išta ima u Kur’anu, što bi istraživaocu, koji ga proučava, bilo teško shvatiti i iz čega se ne bi mogao izvući, to bi bio jedino izbor i poregjaj ajeta, što se odnose na moral i lijepo vladanje. To je pak s toga, što je Kur’anu i islamskoj vjeri glavna svrha poboljšanje morala ljud­ skoga. Bog je u svetom Kur’anu našem poslaniku najveću slavu i hvalu izrazio u ovom ajetu: „Ve innekje le ala hulkin azira" a to u prevodu glasi: „Bez sumnje Muhamcđc, ti si se uspeo na najveći stupanj morala". Sam veliki pejgamber svrhu je i zadaću svog poslan­ stva odredio ovim riječima: „Ja sam poslan samo za to, da usavršim moral". Kad su pak jednom njegovu časnu ženu Hazreti Aišu zamolili, da im kaže, kakav je u pogledu morala bio pejgamber, ona im je odgovorila lakonički: „Njegov se moral sastoji iz Kur’ana". Ova vjera, koja je ovako veličanstvenu tvrdnju *na srijedu iznijela, od svoje je pojave kroz kratko vrijeme od četvrtine stoljeća postigla svoju odregjenu svrhu i u povijesti svijeta proizvela najveću revoluciju, što se je ikad dogodila. 1 baš samo s toga, što je Kur’an zaštitnik ćudoregja i zatornik opačina, te što je pejgamber sam osobno ruko­ vodio primjenjivanje njegovih moralnih zasada, megju čas­ nim se je ashabima pojavilo mnogo velikana, od kojih bi svaki napose zbog svojih vrlina mogao biti kruna po­ nosa i dika pojedinih naroda. Naša je vjera kroz kratko — kako rekosmo — vrijeme proizvela jodnu veliku besprimjernu revoluciju na licu zemlje, a tom je jedini uzrok to, što se njezin duh, njezin osnov sastoji od morala i što se nije nikad zanema­ rio i propustio ni jedan uslov, ni jedan postulat, koji bi je mogpo dovesti do odregjene svrhe. �Broj 2. ,BISER‘ Strana 20. II. Prije nego što počnemo opširnije razlagati, kakav položaj u Islamu zauzimaju moralne dužnosti, korisno će biti, da pokažemo čitaocima s nekoliko primjera, kako uzvišeni šeriat visoko cijeni ljudske krijeposti i vrline, a kako opet kudi i na nizak stepen spušta zla duševna svojstva i opake ćudi čovjeka. Naš je pejgamber s, a. v. s. — kao što prije napomenusmo — svojim svetim riječima: „Innema buistu li utemmime mekjarimel ahlaki" (ja sam poslan samo za to, da usavršim moral) jasno pokazao, da je lijepo ćudoregje glavni temelj njegova apostolskog poziva. I kad bi htio na molitvi slaviti velikog Allaha, on ne bi smetao s uma moral, nego bi na početku svakog namaza (molitve) ova­ ko govorio: — „Allahumme ihdini li ahsenil ahlaki, la jehdi li ahseniha illa ente: vasrif anni sejjieha, la jasrifu an sejjiiha illa ente!“ (Bože moj! Uputi me na stazu najljepših krije­ posti, jer ti si jedini, koji toj stazi vodi; Bože, odstrani od mene zle ćudi, jer. ti si jedini, koji ih može odstraniti.) Mnogo puta bi veliki pejgamber dizao pred prijes­ tolje Božijeg jedinstva ovakovu molbu: — „Allahumme, inni es’elukje esihhate »el-mijutc ve husnel-hulki!“ (Bože moj! Ja od tebe prosim zdravlje, mir od sviju zala na oba svijeta i lijepu ćud-i Jedne je pak noći sve do zore ovaj nedostiživi mo­ ralista molio: — „Allahumme, hassente halki, fe hassm hulki" (Bože moj, ti si uljepšao moje stvorenje, moj oblik, pa mi i narav uljepšaj!) Kad su ga tom prilikom upitali, zašto jednu rnolffvu kroz cijelu noć posvećuje samo moralu i lijepoj ćudorednosti, on im je odgovorio: — „Innel abdel mumine juhsinu hulkahu, hatta judhilehu husnu hulkihi el džennete; ve jusiu hulkahu, hatta judhilehu su’u hulkihi ennare; ve innel abdel muslime lejugferu lehu, ve huve naimun!" (Božiji sluga musliman uljepšaje svoju ćud, pa ga na koncu njegova lijepa ćud u raj uvede; musliman takogjer kvari svoju narav, pa ga njegova pokvarena narav u pakao strovali. Ima pak i ta­ kovih muslimana, kojima Bog prašta, dok još spavaju.) Hazreti Ajiša je na upit nekog ashaba, kakav je u pogledu morala pejgamber bio, odgovorila: — Ta zar nijesi nikada čitao Kur’ana? Moral Boži­ jeg poslanika sastojao se samo u Kur’anu; njega je to sveto pismo odgojilo ovakovim ajetim a.. . . " Za tim je kao primjer citirala ove kur’anske odlomke: „Huzil afve, ve’mur bil urfi va’rid anil džahilin" (Uzmi samo ono, što ti pripada, naregjuj ljudima da dobro čine i kloni se neznalica) Sura El-araf 198. (Nastaviće se). M ustafa Kczman. U pramaljeće. Baš u pramaljeće Lijepog jednog dana Ja sam Zehru ljubio Usred gjulistana. Viš nas je na grani Slavulj pjesme vio, A ja sam joj nježno Crne oči pio. I tad me je ona Srcem sevdisala, A moja je duša Plamom uzdisala. O Zehrino srce! Liepi cviete moj! Budi meni vjerno Kao i ja njoj fttuhnn* 1 Ferld Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . (Nastavak). Ovdje je govor samo o asimilaciji u životnim pita­ njima; što se pak tiče industrija'nih odnošaja, njihov se napredak i razvitak i ne može postići bez oponašanja i asimilacije. U takovoj asimilaciji nema nikakva rugla po narod, niti ima bojazni po njegov opstanak. Kad je sve ovo, što smo naveli, utvrgjena istina,, nek nam dozvole oni naši učeni ljudi, koji se bave soci­ jalnim pitanjima, da ih zamolimo, neka bi od sad uvijek uvažavali ovaj princip, kad budu iznosili svoje savjete i misli o našim društvenim prilikama i odnošajima. Jer ovo pitanje stoji u najtješnjoj vezi sa životom naroda, to je nužno, da naši sociolozi, koji ga budu riješavali, ne budu kao oni liječnici, koji jedan te isti lijek propisuju boles­ nicima različitih naravi i oprečnih sposobnosti. Ta pošljedica ovakove metode liječenja odstranila bi ne bolest, nego bolesnika sa ovog svijeta. Ovdje je po srijedi još jedna druga činjenica, za koju bi željeli, da ju naši sociolozi kako treba uvaže i o njoj dobro razmisle: Koliko god je danšnja kultura svojom spoljašnošću zamamna, da nam pogledi s udivljenjem o nju zapinju, u njenoj je unutrašnjosti mnogo elementarnih bolesti, koje ubijaju; s toga neka se čuvaju naši sociolozi, da ih ne zavara vanjska ljepota te kulture. Neka oni pokažu malo �Broj 2. ,B I S E P' odlučnosti i prikore svoje poglede, koji se — ne prodi­ rući u samu bitnost — povode za površnim manifestaci­ jama, ili neka se izvole poniziti, pa za kakvoću ove kulture upitati neposredno njene osnivače. Tada će — uvjereni smo — uvidjeti, da je i u onim granama ove kulture, koji najviše zaokupljaju njihove misli, skrivena organska bolest, koja rasulom ugrožava njeno cijelo biće. Na našu veliku žalost mi vidimo, da je ta kultura toliko opčarala Istočnjake, da i njene zle strane i opačine, proti kojih se dižu sami Evropejci, smatraju savršenim vrlinama, koje moramo primiti, te ulažu sav tjelesni i duševni trud, kako bi ih megju nas prenijeli. Ti naši zem­ ljaci i ne čuju one vapaje i tužaljke nosioca te kulture, a nema skoro zdravog sluha u ljudstvu, do kojeg nijesu doprli ti vapaji i tužaljke. Naša povodljivost za Zapadom u svjema kulturnim odnošajima tako nas je osvojila, da ga — kako valja — ne imitiramo ni onda, kad tvrdimo, da smo njegovi imi­ tatori u nekom izvjesnom pitanju. Mi megju nama vidimo mnogo ljudi,[koji raspravljaju o socijologiji i filozofiji, ali oni ih ne poznaju, ili — da se jasnije izrazimo — ne shvaćaju, kako bi se principi i pravila tih dviju znanosti mogla primjeniti na naše stanje, a kako opet na stanje drugih naroda. Eto s toga kad jedan od sociologa zapadne kulture podigne svoj glas, da treba liječiti neku bolest, koja se uvukla u njegov narod, taj njegov glas odjekuje megju nama, jer naši sociolozi odmah udare u iste žice i šta više podvostruče svoj glas, kao da je naše biće istovjetno sa bićem Evroplja pa kad se njihov jedan organ potuži na bol, da r . :ju i naši organi procviliti s groznice ili besanice. Isto tako, kad zapadni filozofi počnu govoriti o potrebi promjene nekojih njihovih filozofskih teorija, njihov glas odzvanja megju našim filozofima i oni ustaju i dos­ lovce prihvaćaju nazore tih filozofa kao da su naše tecrije sa njihovim slivene u jedan kalup. Eto to je uzrok, da su naše knjige, koje bi služile narodnom unapregjivanju, otišle u vjetar i da nijesu imale djelovanja ni deseti dio, koliko je trebalo. Na osnovu ove činjenice neki svijet zaključuje, da su Misirci, postali mrtvo tijelo, da ništa ne osjećaju i da im se već nikakva lijeka ne može naći. Kako ja pak znam, to ne odgovara istini; jer u pogledu liječenja narod je isto, što i pojedinci: kao što jedan lijek ne može imati korisna upliva na pojedinog čovjeka, ako ne odgovara njegovoj prirodi, tjelesnom us­ trojstvu i godinama, nego mu šta više škodi, tako isto ne mogu imati valjana djelovanja na jedan narod socijalni savjeti i upute, ako ne odgovaraju sposobnosti i naravi bolesti tog naroda. Mi se danas nalazimo pred jednim vrlo ozbiljnim i važnim pitanjem, koje imade velikog utjecaja na pobolj­ šanje naše budućnosti, a to je odgoj muslimanske žene, koji bi odgovarao današnjem vremenu. Ali koji bi put trebalo odabrati, da se postigne ta svrha? ■ Neki od nas misle, da je jedini put, koji vodi do te svrhe, bezuvjetno i svestrano pošljedovanje zapadne Strana 21. žene, koja crpi korist jedino iz materijalne kulture i nas­ toje, da ovo svoje mišljenje orijentalcima nametnu. Ali čovjek, koji istražuje sredstva za odgoj žena, u prvom redu treba o ovom razmišljati: — Da li će moguće biti, da se jednog dana mus­ limanska žena stavi u položaj zapadne žene i da Ii ovdje imade ikakova znaka, koji bi dokazivao, da će se u skoroj budućnosti to dogoditti? Kada jedan od nas upravi na se ovo pitanje i ispita već pri­ gotovljene činjenice, koje ga okružuju, jasno će mu biti, da je na taj način apsolutno nemoguće postignuti odregjenu svrhu, jer kad opazi, da se tijelo narodno opire i susteže od ovog lijeka, on će s malo razmišljanja shvatiti, da to tijelo apsolutno nije sposobno, da taj lijek primi. Ovo opiranje i otpornost nije ništa drugo, nego praktični dokaz, da ovaj lijek sadrži neke sastavine, koje se apso­ lutno ne mogu primijeniti na bolesnikovu narav, niti se mogu i kad primijeniti, dok drugu narav ne steče. A kakovu korist liječnik može polučiti, ako uznas­ toji promijeniti narav bolesnikovu, da mu samo naročiti lijek propiše, kad opseg liječništva nije tako uzak, da bi samo jedan lijek obuhvatao? Osobito ako pridodate tome bolesnikovu otporu njego, osjećaj, da mu taj lijek koristiti ne će, nego da će mu na rotiv čestice tijela oslabiti, onda kako bi liječ­ nik moga očekivati, da bolesnik taj lijek pije, da se drži potrebne dijete i ostalih uslova, koje mu je on postavio.? Ako zatim povrh svega toga uvažite, da je bolesnik čuo tužaljke onih, kojima je taj lijek prije davan i da se je vlastitim očima osvjedočio, kako se liječnici u čudu čude, što je njihov lijek — protiv njihovu očekivanju — izveo promjenu u bolesnikovoj tjelesnoj harmoniji, koliko će tek onda bijecjpi bolesnik skeptički i s kakovim nepov­ jerenjem taki lijek primati? Ovo su vrlo važne činjenice, koje ne bi smio nika­ kav sociolog s uma smetnuti, kao što ne bi smjeli ni neki ljudi pripisivati Misircima mrtvilo i bezosjećajnost samo za to, što ne rade onako, kako im oni savje­ tuju. Pošto nam je sada jasno postalo, da većina tih savjetodavaca želi na naš narod primjeniti lijek, koji ne odgovara njegovoj naravi i sastavu, jasno nam je onda i to, da sustezanje Misiraca od tog lijeka ne znači njihovo mrtvilo, nego da ono baš naprotiv dokazuje, da u Misir­ cima imade ostataka starog života, koji ih priječi, da se slijepo pokoravaju spletkarskim pokušajima kojekakovih preuzetnika. Na temelju dakle ovih. činjenica i na osnovu današ­ nje težnje našeg naroda, da sazna, koji je najbolji način, da se njegova kćerka odgaja onako, kako odgovara nje­ govim potrebama, mi smo našli za shodno u ovoj knjizi ocrtati narav žene, njene dužnosti, prirodne darove i pu­ tove, koji bi je doveli do savršenstva, oslanjajući se pri tom u svojim izvodima na zdrave znanstvene rezultate, koji su potkrepljeni autoritetom mnogih savremenih uče­ njaka. �. BI SER' Strana 22. Broj 2. Dolje, u ravnici — bijelio se naš grad, sa posebnim Takogjer smo vrlo pomnom sociološkom analizom u ovoj knjizi dokazali cijelom svijetu, da je pokrivanje svojim šarenilom, a malo dalje razlijevala se velika rijeka. žene neophodna potreba; ali da se ta potreba ne ragja Podno brežuljka, na jednom ovećem brijegu, dizala se iz nepovjerenja prama ženi, nego da je nadošla za to, ruševina stare naše gradine, i kao da se i ta ruševina što je pokrivanje jedini jamac ženske slobode i samos­ razveselila tom krasotom, tim divnim jutrom, pa je izgle­ talnosti, kao što nam to dokazuju povijest i socijalni do- dala, kao da nam hoće pričati našu slavu, prošlost i moć. gagjaji, koji se u svijetu zbivaju. Izmegju bregova, koji su me okružavali, žuborio Osim toga smo odbili sve sumnje, koje su zapreka na putu ovih znanstvenih dokumenata, ili koje su se sup­ potok, a svuda naokolo razlije gao se veseli pijev bezaz­ lenih ptica. rot stavile zgradi islamske kulture, te smo dokazali, da je Sva je priroda pjevala, pa sam se i ja zanio u tim baš ova kultura jedini oblik savršenog ljudskog društva, koje mu se s dana na dan približuje cijelo čovječanstvo. ljepotama, kakovih je vrlo malo, a koje mi nigdje i nikad nijesu tako drage i mile, privlačive, razumljive i pristu­ Iza toga smo naveli dokaze iz znanstvenih istraži­ vanja svjetskih sociologa, da nema ni jednog savremenog pačne, kao naše bile. Nekako u sve to prodirem, sve me neodoljivo priv­ naroda, čiju bi odgojnu metodu poprimili za vaspitanje naših kćera. Iz ovog svega htjeli smo utvrditi, šta i ka­ lači, i ja sam sretan, što sam tu, što sve to shvaćam i kova mora biti žena u jednom civilizovanom narodu. I u i što sve to mene shvaća. Tako zamišljen i opojen sjedio sam, naslonivši se taj par se pred nama pojavila muslimanska žena kao sa­ vršenost ženstva i kao model narodnog napretka — kako uz debelu jelu; promatrao sam okolicu, udisao čisti zrak je prikazuje priroda i historija —, koja je dostojna, da i — uživao. Obuzelo me čuvstvo, kakvo mi inače vrlo rijetko bude uzorom svjetskom ženskinju, kao što su bili prije dolazi, i ja sam se naslagjivao mislima o ljubavi. muslimani uzorom ljudima sviju naroda. I zagledao sam se u jedno mjesto, a slika ljublje­ Ištemo od Boga da ova naša knjiga bude temeljno pravilo za odgoj muslimanske žene i snažni poticatelj za noga bića počela mi se ukazivati pred očima. Razabirao očeve u pitanju odgoja njihovih kćeri, neka bi se jednim sam joj svaku vlas i već sam htio da joj počnem tepati: praktičnim argumentom utvrdila istinitost naših riječi, da jedina .n o ja........... ,ali mi se skoro smrači pred očima. Predamnom se naime pojavila nekakova spodoba, se Misirlije ne ćesustezati, da prime lijek, kad shvate, da koji: ni sada ne znam nazvati pravim imenom. on potpuno odgovara njihovoj naravi i organizmi Bijela, visoka, raspletenih kosa, u bijeloj dugoj opBog upućuje na pravi put, koga on hoće! Nek AIlah izlije svoj blagoslov i mir na prvaka svega oitka, Muha­ .ravi, i.rnir očiju, — kao da je i sada gledam, ustubočiia se preda mnom, gleda me nepomičnim pogledom, široko meda, na njegovu porodicu i drugove!... otvorenim očima sa posmjehom na krasnim usnama, i ja (Nastaviće sa) vidim, kako je svaki čas piipravna, da me nešto zapita. Ja se okamenio, pa se ne mogu niti maknuti, niti progovoriti. Ne znam ni kako, ni zašto, ali meni se .opet izvi iz grudi: moja jed in a.. . Sejfuddin: — Ti je ljubiš?! — progovori tiho — vizija, šta li. — Da! - potvrdih ja i obradovah se, da moju ljubav pozna i ta mala prikaza, vila, Bog li zna šta je. Gospojici: S. D ella M. — A ljubiš li je jako, iskreno, od svega srca? — pitala je dalje. Osvanuo krasan jesenski dan! — Oh, sestro, ljubim je više nego sebe, ljubim je Istok je pozlaćivalo mlado sunce, a po nebu po­ micali se tanki, rumenkasti oblačići, ispod kojih se plavilo iskrenije nego što majka ljubi svoje prvorogjenče, ljubim je svim srcem, svim žarom svoje duše, neizmjerno, ne­ nebo, kao da nam sve to skupa želi reći: dobro jutro! Šuma, koja nas okruživala, bila je i tužna i vesela. opisivo, neiskazano je ljubim ! Ljubim je više nego život, Lišće bjelogorice mijenjalo svoju zelenu boju, pretva­ više nego raj! Ah, pa kako je ne bih ljubio, tu malu, tu ralo se u bakrenastu i žutu, a onda, po malo, — kao dragu svoju curicu, to dijete, sa crnim očima, zlatnom kosom, malim usnama, bisernim zubima i svim, svim.......... život —, padalo sa stabala. — A je li to ona dostojna? — ugrize me prikaza. Borovi su naprotiv bili kao i uvijek: rastrešeni, ze­ — Htjela si me valjda pitati, jesam li ja dostojan leni i veseli. Ja sam sjedio na jednom brežuljku, udaljen od grad­ toga angjelčeta? — pozdravih ja viziju. — Ne, ne! — nasmiješi se ona i ukazaše se sitni ske buke i praha, a okružen ovim prirodnim krasotama, sav ushićen i sretan, što to sve gledam, osjećam, i što joj zubi kao dva niza bisera. Pitam te, je li ona tebe dostojna, zaslužuje li, da je živim. voliš, da je toliko ljubiš. Pogled sa tog brežuljka bio je upravo divan. Mojoj ljubavi. �Broj 2. . BI SER' — Ja te ne shvaćam, ne pojmim tvoga čudnoga pitanja. Je li ona mene dostojna?! Zaista, čudno pitanje! Ne znam jesam li ja nje, ne znam pače ni misli li kada na me, ali znam sasma sigurno, da sam joj neiz­ mjerno zahvalan, da sam joj ropski odan, što mi dozvovoljava da joj smijem reći: ljubim te! Ja je toliko ljubim, da od nje skoro ništa više i ne tražim, to jest ne usugjujem se zatražiti ništa više, jer se bojim, uskratiće mi i tu milost, i onda su sve moje nade rasplinute, moj bi život postao bez svrhe, ja bi bio suvišan na svijetu i ja bih onda.......... Strana 23. on vatreno uzima u zaštitu i obranu, ako ju kogod napane. A da li , bezvjerci smatraju potrebom svoja načela o vjeri, za koja se oni tako zauzimaju? Ako smatraju, onda Džahidbegove gornje riječi ne odgovaraju istini; ako pak ne smatraju, onda je Džahidbegovo predavanje suviš­ no i bez svrhe; ono je dapače nerazumno, jer gospodin doktor hoće da nam prikaže potrebitim svoje uvjerenje, koje on ne smatra vlastitom potrebom. U ostalom ono veliko Džahidbegovo zagrijavanje i zauzimanje, da što više raširi bezvjerstvo, očito nam do­ kazuje, da on to svoje uvjerenje smatra svojom potrebom. — Opet jedan bez duha, bez svijesti, bez eneržije! Pa nije Ii obična onda sofisterija i izvrtanje činjenica tvr­ — promumlja vila. diti, da bezvjerci svoje bezvjerstvo ne smatraju potrebom? — Kako, zašto to govoriš —? upitam je. Priznato je, da se sve vjere osnivaju na moralu i — Da, i ti si bez duha, bez snage, bez volje, bez eneržije. Takovih sam susaela u životu mnogo i mnogo. oplemenjivanju duše, pa ipak im gospodin doktor — ne­ 1 ti si jedan od onih bezumnika, koji se tope nad dolično — pripisuje apsolutizam, koji je najveći kontrast pogledom jedne slabe žene. Pred kretnjom njene ruke morala. To se protivi odgoju i uljudnosti. Mi znamo, da dokaze možemo pribavljati na dva padate na koljena, njenim posmjehom ližete joj cipele. 1 načina: polazeći s učinka na uzrok i s uzroka na učinak. sve to činite tako pripravno, tako sa srca, kao da se tu Kad na primjer vidimo negdje dim, znamo da u isto vri­ radi o sreći cijeloga ćovječanstval Nemate ni toliko smje­ losti, da joj iskreno i ravno pogledate u oči, pa da vidite, jeme i na istom mjestu vatra gori, t. j. mi po dimu (pošIjedici) zaključujemo, da vatra (uzrok) postoji. Kad pak što ta zmija misli, šta hoće, šta traži, šta zahtijeva! vidimo negdje veliku razmahanu vatru, znamo, da je tu (Nastaviće se). vrijeme požar, t. j. mi po velikoj vatri (uzroku) zaključujemo, da požar (učinak) opstoji. Vjernici čvrsto vjeruju u egzistenciju velikog stvo­ ritelja vasioncg svijeta, a to su svoje uvjerenje učvrstili argu mentima razuma i objave. Džahidbegove riječi, kojim veli, da vjernici tek pos­ Dr. Ostnan Natnlk: lije vjerovanja u jednu tvrdnju traže dokaze, koji će ju utvrditi, aludiraju na njihovo vjerovanje u nebeska pisma. Ta vjernici su svoje vjerovanje u objave potkrijepili — ( V je r n ic i i b e z v je rc i) kako rekosmo — i nepobitnim logičkim dokazima, pa da doktor nije u bludnji bio, ne bi ovakove aluzije ispuknuo. S turskog prevodi: A bdusselam Hadžiferizović. Mi ćemo niže navesti naše dokaze, pa ako ih želi oboriti (Nastavak.) doktor i svoje mišlje dokazati, neka navede valjane i ne­ oborive argumente, a ne kojekakve sofizme, kao što je Kasnije će se vidjeti, da neke riječi, koje je Džahid beg prenio iz Descartesa i Voltaire-a, da potkrijepi svoje to činio u svom predavanju. Ideja o Božijem opstojanju je od vjekova megju ateističke tvrdnje, upravo utvrgjuju vjerovanje u egzisten­ ljudima raširena, pa kolika bi bila besmislica tvrditi, da ciju Boga. Prosvjećivanje i nauka — kako se vidi — nužno su vjernici bez ‘promišljanja i argumentacije prihvatili tu rezultira moral, a ovaj opet religiju. No ako polazimo sa ideju i da su prama tom svi glupani i idioti; toliko bi stajališta, da je za čovjeka i bezvjerstvo i vjera neka bilo nerazumno bezvjerce smatrati ljudima, koji ispravnu obveza, neki uslov, jasno će nam biti, da su te dvije op­ i zdravu misao ispovijedaju Po načelima vjerovanja bramanskih Veda (sveto rečne struje — jedna te ista stvar, jer obje nijesu ništa pismo), koje je rašireno u Aziji, Sljedbenici brahmanske drugo, nego li svaka za se odijeljeni program. religije vjeruju u egzistenciju jednog duha, koji obuhvaća Megju njima je samo ta razlika, što vjera pravilno i kako treba upotrebljuje dalekozor, kad hoće neku kon­ cijeli vasioni svijet i prodire kroz vas bitak. Budhiste takogjer vjeruju u tu energiju, koja daje kretnu, nazočnu stvar promotriti i ispitati, te što bez­ život svjema materijalnim tjelesima, te su — po Budhinoj vjerstvo to obratno čini. nauci — usvojili princip nirvane t. j. princip povratka u Riječ »iz potrebe«, koju je Džahid beg u citiranom pasusu naveo, znači, da neko neku stvar smatra nužnom, Boga. I ako su Sljedbenici ovih dviju religija idolopokloni­ ci, ipak prema navedenim načelima svojih vjera vjeruju u potrebnom. Vrlo dobrol Vjernik smatra principe svoje religije potrebom i opstojnost jednog stvoriritelja, dakle Boga, koji cijelim s toga je kod njeg religija sveta i uzvišena stvar, koju bitkom ravna. Teiste i ateiste. �Strana 24. Broj 2. . BI SER' Nekada je na zemlji naročito megju Rimljanima i Helenima bilo rašireno višeboštvo (antropoformizam), ali nikad to vjerovanje nije bilo u protivštini s teizmom. Višeboštvo je, pošto je prešlo megju Arabe, napuš­ teno i mjesto njega se počela širiti nauka o jedinstvu Božijem (monoteizam.) Stari crkveni pisac Jean Erigent na jednom mjestu ovo veli: — J a Boga shvaćam i vjerujem kao izvor svega bitka. Koliko god je do sada bilo bića i koliko god ili je s ovog svijeta otišlo i prestalo bitisati, sva su postala od Božijeg bića". Poznati crkveni otac Sveti Augustin rekao je, da je i Božiji govor (objava) vječit, da nije postao. Po ovom dakle razumijevamo, kako su stari kršćanski filozofi vjero­ vali u opstojnost Boga. Mi ćemo sada navesti dokaz o Božijoj egzistenciji, što su ga filozofi starog vijeka upotrebljavali: — „Apstrahirajući sve vanjske dogagjaje i pojave, mi u svakoj prirodi, u svakoj stvarci nalazimo dokaz, da postoji u istinu jedna savršena supstanca, (mevdžud). Ako je ta supstanca „slučajna", mora imati svoj uzrok, od kojeg je potekla; je li pak i taj uzrok „slučajan", potre­ ban je drugom opet uzroku. Polazeći tako dalje s uz oka na uzrok, doćićemo do jednog bezgraničkog laaca uzroka, a taj je apsolutno nemogućan *i neistinit. Ako je pak taj uzrok nužna egzistenca, onda nas učvršćuje u našem vje­ rovanju, da je to Bog". (Nastaviće se) Mali dio tvojih želja Tek će se uvažit’; Ako želiš stablo postić, Moraš šumu tražit’. * Na vrijeme nek te služe, Daj i drugom mira; Nemoj tražit’, da ti zimi Pčela med sabira. * Ko god radi što i drugi, Manu mu ne vide; Ko se druži s rakovima, Nek natraške ide. „Ljubim ruke!" često ljudi I onome vele, Što u stvari odsječenu Vidjet’ mu je žele. E a z a iil .ltm -S ab it: vcvječanstvo, ideja vjere i civilizacija. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. Epigrami. Po njemačkom složio: Sulejm an Mursel. P rava j’ ljubav slična suzi, Kojom bolja vlada, U oku se najpr’je rodi, Zatim srce strada. Grozna kušnja često čeka Dobivenu slavu; Guski, koju mnogo hvale, Odvrnuće glavu. Bez hrabrosti ne će niko Lovorike brati; Ko s bojazni na put pogje, Opasnost ga prati. Vrat zavrni Što ti zrno Pa iza tog Guvnu jaja Nek junački trnje gazi, Ko želi do ruža; Smjelog sreća sama sreta I ruku mu pruža. * onoj koki, prosi, na tugjemu nosi. Ali čovjek kao takav nalazi se okružen silom strasti i srdžbe. Sirota čovjek! Šta da čini sada, kad se ove dvije sile neprestano s njim titraju, a čovjek se — htio ne htio — njima pokorava. U čovječijoj je prirodi usagjeno neko pokoravanje. Čovjek je pokorna i pobožna životinja. Tko bi sve na­ brojio one pohlepe, one osjećaje osvete i presizanja u tugju pravnu sferu, na koje čovjeka nukaju spomenute dvije sile. Bijedni čovjek je pravi rob u ruci tih dvijuh sila, a osobito, ako im se poda, onda moć razuma isavjesti prestane raditi. Svakako čovjek i jest kao slabo biće stvoren. Sada nam je jasno, da je potreban jedan čuvar ili zaštitnik, koji će čovjeka čuvati u onoj ograničenoj sferi, a da se ne bi ni na jednu stranu nageo. Ali ko da nam vrši tu zadaću čuvara — zaštitnika —? Kakovoj sili da povjerimo tu dužnost? Eto na ovoj tačci moramo zastati i podvrći je malo pomnijem ispitivanju. U tom pogledu imademo pred sobom četiri faktora: fizična sila, država sa svojim zakonima, čast (poštenje), i ideja vjere. Da se najprije pozabavimo onim pravom — fizičnom silom — (prisiljenje). Na prvi pogled nam se čini, da je �Broj 2. Štrana 25. ,B 1 S E R‘ ovaj faktor sposoban održati čovjeka na onom nužnom stanovištu. Zamislimo, da se svi članovi jednog društva naoružaju, te svakog onog, koji posegne za tugjim pravom oružanom rukom opamete i tako zaštite pravo od njegove povrede. Zar nije moguće ovaj način zaštite? Jest, ali zar to nije skroz divljački način zaštite prava, koji nikako ne odgovara čovjeku kao takovom. Kad bi ljudi ustali, da ovim faktorom zaštite pravo, onda bi baš porušili cijeli poredak, a njihova sredina bi ogrezla u krv. Osim toga pravo bi uvjek bilo na strani sile i jačega. Jači ne bi ni­ kada, kako treba vršio svoju dužnost, a slabiji bi uvjek gubio svoje pravo i bio ugnjetavan. Na temelju toga svega mi se ovim načinom zaštite ne možemo zadovoljiti, nego moramo potražiti koji drugi faktor, koji će nam biti za­ štitnikom. Država sa svojim zakonima pričinja nam se kao važan faktor, koji će tu zadaću na se preuzeti. Da li nam je to mišljenje ispravno? Ne, nije, jer jedna državna vlast pa ma kako uregjena bila i snabdjevena najboljim zakonima, ne samo da joj je nemoguće prodrijeti u dubinu ljudskog srca, nego joj nije moguće doznati ni najobičnije slučajeve, koji se u njihovoj obitelji zbivaju, te kako da ovdje zakon primijenimo. Državni zakoni i njihova primjena ne idu ni korak dalje od nekih slučajeva, dočim su ljudske težnje i kretnje sasma raznovrsne, te ako jedan slučaj izagje na vidjelo devedeset i devet ih je tajnih. Kakve korake da poduzme sada državna vlast? Kako će postupati i kakove zakone primjeniti za sve one prestupke, ko:. se tajno izvode? Hoće li se obratiti uhogjenju i čitavu sredinu poplaviti špijunima? Da li i ovo sredstvo može dopr’ i do tajne ljudskog srca? Odkudal Sve ovo ništa ne k( Osim toga, zar i sami organi državne vlasti nisu ljudi isto kao i mi? Ko će njih držati pod paskom? Ili ćemo ih možda ubrojiti u nepogrešiva stvorenja? nego naproti, pogodujući im njihov položaj, pokazuju se drskiji i nestrpljiviji, da svoje strasti obuzdaju. Mislim, da nije potrebe o ovom mnogo govoriti i dokazivati. Nailazimo na mnogo ljudi, koji zagovaraju ideju, da se ova dužnost zaštitnika prava povjeri časti (poštenju). Dapače ova misao se je u naše doba u velike raširila. Smatra se, naime da je tobože čast (poštenje) jedini zaštitnik prava i pravednosti. Svako, u najvažnijem pri­ jeporu, zalaže najprvo svoju čast, da dokaže istinitost svoje tvrdnje. Da li nam može i ovaj faktor — čast (poštenje — preuzeti na se onu važnu zadaću? Hi je to pak jedno­ stavna ideja bez ikakva oslona i dokaza? Nastaviće se) Sukejna: Blago im je, blago I Blago drugam mojim — Sad im dragi kroči, A siroti meni Nema niko doći, I kad gora lista 1 kad snijeg b’jeli, Blago im je, blago — Njih ljubav veseli. A preda mnom tužnom Lik Niobe stoji I u mojoj duši Sjetnu tugu goji. Imala sam dragog... Sad ga više nemam... U nebu mu duša. Ja se za njim spremam. Njemu sam se klela: „Drugog ljubit neću[“ U grobu ću mlada - Stignut svoju sreću. Dr. Husein Hulki: Ramazanski post. (S turskog preveo H alretl.) (Nastavak.) K a k o p o s t u p liv iš e . Da shvatimo, kako post upliviše na ljudski organi­ zam, maramo znati najprije kakvoću upliva, što ga na nj vrši nedovoljni način hranjenja, t. j. insuficivno privremena alimentacija. Ako takovo hranjenje dulje vremena potraje, vjdjeeemo, da će se polahko i postepeno početi javljati ovi znakovi: Naravna tjelesna temparatura (harareti garizijje) djelomično spane i broj tjelešca, zvanih Určc, koja se dnevno izlučuju putem mokrenja, a i broj crvenih zrnca (kuglica, k’jurejvati hamra) u krvi. Masti (sala) u tijelu počne djelomično nestajati, meso postane tromo, živčana osjetljivost se umjeri i u čud čovjeka postane opora, naprasita. Ako ovako hranjenje više dana potraje, navedene se pojave postepeno sve više umnože; a odulji li toliko, da bi moglo prouzrokovati pogibelj, onda se pojavi pro­ ljev (dizenterija) i bilo toliko oslabi, da se skoro i ne čuje. Mast se u tijelu tada sasvim rastopi, crna džigera (jetra) se umanji, a živci postanu slabi, te se čovjek često, bez uzroka uzrujava i srdi, psuje i besmislicu govori; nje­ gova vanjska čula se (havasi hams) poremete, koža mu počinje postajati crvena, a znoj vrlo smrdljiv zaudarati dok se na koncu tako ne rastavi sa životom. Ali ovakav upliv gladi i žegji počinje tek poslije osam ili dset dana; inače ljudsko tijelo može više otpora dati gladi i žegji, nego svijet misli. Šta više, ako neko gladuje i žegja četiri do pet dana, u njegovu se tijelu ne može pojaviti ni jedna izvanredna opasnost po život. �Strana 26. . BI SER* Mornari sa poznate ratne lagje Mčduse, koja se je počttkom prošlog stoljeća nasukala na afričkoj obali, mnogo su dana u jednom čamcu lutali po moru bez hra­ ne i vode, pa ih je ipak većina na životu ostala. Liječnik te lagje Henrik Savini, koji se megju mor­ narima nalazio, napisao je god. 1816. jedno znanstveno djelo o toj groznoj avanturi (sergjuzešt), u kojem veli, da kroz to vrijeme nije osjetio u svom organizmu nikakove spomena vrijedne promjene od gladi, i žegji, osim što je nekoliko zadnjih dana ćutio slabost pamćenja i sjećanja. I u istinu do sada se nije opazila nikakova izvan­ redna promjena u unutrašnjim organima onih ljudi, koji su od gladi ili žegji umrli, te poslije po kirurgu bili obducirani, (tešrih, razugjivani). Osim toga imade ljudi, koji gladni i žedni mogu i pedeset dana živjeti. Zločinac Garani koji je na smrt osugjen 1831., štrajkovao je gladgju i žegju od dana proglašenja osude, te je tek šesdeset i treći dan umro. Takovih osoba, koji su mogli izdržati dugo vremena glad, mnogo je vigjeno. Iz navedenih se primjera vidi, da dugovremeno apstiniranje od jela i pića, ne može u organizmu izazvati kakovu izvanrednu bolest i da je ljudsko tijelo tako stvo­ renoj da može izdržati mjesecima to stanje. Dakle r.e ...ože se ni zamislit znanstveno utvrgjena nemogućnost, da čov­ jek osam ili deset sati izdrži jedno stanje, k jje je kader izdržati više dana, dapače mjeseci. Reći, da je post po samoj znanosti škodljiv, znači tvrditi, da jedna privremena nedovoljna ahmentac: a, koja traje samo osam — deset sati, na ljudski organizam štetno upliviše; takovoj se pak trdnji aposohitno protive i naučna iskustva i liječnička osvjedočenja. Post — kako smo rekli — na naše tijelo samo u nekoliko djeluje, nu pošljedica tog djelovanja je samo to, Što kolanje krvi i tjelesno sagorjevanje — ili da se jed­ nom riječi izrazimo: što funkcija hranjenja postaje troma i teška, a djelatnost živčevlja umjerena, sasvim normalna. (Nastaviće se.) Hazim Muftić: Stambolski solta i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka). (Nastavak.) Sad je muderis stao pokušavati na sve načine, ne bi li djevojku osvjestio. Rastirao joj nečim dlanove i čelo, potkučivao joj nekakve bočice pod nos, natapao joj tjeme i zatiljak raznim tekućinama, dok na jednom dje­ vojka — progleda! Sad, ko je bio veseliji od softe i muderisa?! Djevojka čim progleda, odmah upita, gdje se nalazi. Muderis joj sve lijepo i ozbiljno priopći, kako je ovdje Broj i. dospjela; rastumači joj, kako se je bila očito jako »zani­ jela, te su bili mislili, da je bila umrla. Kako ju je za tim Hafiz iskopao neznajući, da će se moći u život pSvratiti. A onda kako je eto njemu, s Božijom pomoći, pošlo za rukom, da joj je svijest povratio. Kad djevojka, ću šta se je s njom sve zbilo malko se prestraši, ali kad pred sobom ugleda Hafiza, koji joj je eto život spasio, sabra se i reče, da je ona sa svojim položajem sasvim zadovoljna, jer da je ona baš od Boga iskala, da jcj dade ovoga Hafiza, kojeg je već cijelu go­ dinu svakog petka vigjala. Sad više nije se imalo šta čekati, nego se pobrinuti za stan i vjenčanje. Muderis je našao kod svoje kuće pod kiriju jednu malu kućicu, smjestio Hafiza i njegovu ženu, dao im nešto prostirke i brinuo se za njihovu idaru, dok Bog Hafizu ne dadne s kakve druge strane. Sad je Hafiz bio veseo i zadovoljan, a i njegova mlada žena bila je zadovoljna, jer ne samo da se je sdružila sa svojim dragim Hafizom, kojeg je volila, nego joj je eto taj opet njezin dragi Hafiz i život spasio, pa ga voli i iz ljubavi i iz zahvalnosti. Njezino otkopanje iz mezara ostalo je tajnom samo megju njima dvoma i muderisom, jer kad bi se doznalo, da to Hafiz bez dozvole učino, mogao bi doći pod ve­ liku o 'ovornost, za to su o svemu šutili. S e j e lijepo i dobro, samo se naš Hafiz nakon nekoliko dana iza vjenčanja stao brinuti šta će za idaru. Oi što im šalje muderis, doduše, može se živjeti, ali nije pravo da se muderis za njih muči i radi njih svoj dio i manjuje, a osim to ga Hafiz je znao, da se je nje­ gova * na naučila u očinoj kući puno boljem životu i obskrbi nego što sad kod njega ima. To ga je mučilo i o tome je sa svojom dobrom ženom mnogo razgovarao. Ona je bila vrlo pobožna i razumna duša, pa "je svog Hafiza neprestano tješila i razgovarala. Najkašnje se Hafiz sjeti, da bi dobro bilo, da se on digne i prohoda malo po svijetu, ne bi li gdje kakvu unosnu zaradu našao, da tako svoje stanje poboljša. On to pred'oži ženi, a ova opet sve pripusti nje­ govoj odluci. Po tome se Hafiz još zdogovori o tom i sa svojim dobročiniteljom muderisom, što mu ovaj i odobri, primivši se uz to još i nadzora i obskrbe Hafizove do­ maćice, dok se on iz svijeta povrati. Iza toga Hafiz do nekoliko dana krene u svijet. Išao je od grada do grada, od sela do sela, zaragjujući sebi hranu i putni trošak, služeći svijetu što ma­ njim lakšim poslovima, a što nekad, te nekad važeći po džamijama i u pućujući svijet na pravi put, služeći se svojim mnogim znanjem, koje je u medresi stekao. Svijet mu je davao male svote novaca, koliko je kome od srca išlo, ali to je sve tako malo bilo, da ie Hafiz mogao samo životariti, a više puta ne bi mu novaca preostalo, da plati kola iz jednog mjesta u drugo, nego bi morao pješice ići. U takom stanju nije bilo ni govora o kakvoj štednji i gomilanju novaca, kojim bi Hafiz mogao poboljšati svoje kućne prilike. �Broj 2. „ B I Š E R‘ Tako se promećući, dospije Hafiz u neku kasabu, a bio je petak. Hafiz tu ostane da klanja^ džumu. Kad je bilo oko podne, uzme abdest, ode u džamiju, klanja sve što se u petak klanja i ostane u džamiji sve do iza dove. Kad bi iza dove, pogje Hafiz da izagje iz džamije, ali u tom opazi, kako se nekakav hodža popeo na ćurs i počeo da kaziva vaz. Hafiz pomisli u sebi, da će biti za uhar preslušati ovaj vaz. Moguće je, da će mu ovaj hodža u svojim savjetima što god kazati, što će valjati za njegov život i postupak u njegovu poduzeću. Hafiz sjedne i stane slušati. Hodža je važio razum­ ljivo. Izmegju ostalog reče taj vaiz i to, da je svakom čovjeku najhairnije radili onaj posao, koji mu je i otac radio i naučiti onaj zanat, kojim mu se je otac bavio. Na primjer trgovčevu sinu najbolje je biti trgovac, hodžinu hodža, kovačevu kovač i t. d. Ova misao Hafiza vrho iznenadi, jer se sjetio, da je njegov otac bio kradljivac, te bi po tome i on morao krasti, ali to je poznato, da je kragja Šeriatom zabranjena. (Nasta\iće se), M e h m e d Aklf: Jedan yaz. S turskog preveo: A šlk. (Nastavak). Vid te li; Alah dž. š. nam izričito kaže, da naša vjera — vjera prirode, vjera istine; ali to mnogi ljudi ne shvaćaju, nego joj iz svog neznanja pridodaju kojekakove primjese, izmišljotine, koje su u najvećoj opreci s pravim i čistim Islamom. Vama je poznato, u kakovu je stanju bio Blamijet u začetku svoje pojave. Svijetlo naše uzvišene vjere, koje je zasvjetlilo u jednom kulu Hidžaza, kroz dvadeset i pet godina je cijeli skoro svijet poplavilo svojim blijeskom A što je bilo uzrok tom njegovu brzom širenju, kojemu u povijesti primjera nema? Bez sumnje to, što je Islam vjera prirode, vjera isfine i stvarnosti. To priznaju i da­ našnji mnogi evropski učenjaci. Megju zapadnim orjentalistima puno ima poštenih i nepristranih ljudi, koji vele: — „Mi vidimo, da muslimani danas na sve strane žive u letargiji, lijenosti, neradu i zapuštenosti; s druge opet strane vidimo, da islamska vjera u Africi i Kini rapidno napreduje i širi se megju tamošnjim stanovnicima. Unatoč neumornom radu i nasto­ janju naših misionera kišćanska vjera u tom pogledu ne postizava ni stoti dio uspjeha, što ga Islam polučuje. Mi smo mnogo razmišljali, trudili se i ispitivali u roke toga fakta, pa smo na koncu došli do uvjerenja, da je tome jedini nzrok to, što je Islam vrlo prirodna vjera, koja je u potpunom skladu sa stvarnosti i zakonima ljudskog života. „ Strana 27. Drugi pak dio Zapadnajaka tako ne sudi o našoj vjeri, nego ovako govori: — Islam je vjera, potpuno oprečna humanosti i ci­ vilizaciji. Ovu tvrdnju ne trebamo dokazivati; njena je istinitost jasna. Danas 350 milijuna muslimana živi u ve­ likim skupinama po raznim krajevima zemlje, a svi su u podregjenosti, ropstvu i neznanju. Šaka Engleza u Indiji tolike mielijune islamskih Sljedbenika drži kao roblje u svojoj vlasti, a isto toliko Holande a na Javi po svojoj miloj volji up­ ravlja s životom i imetkom dvadeset milijuna m uslim ana'a da izmegju njih do sad niko nije podigao glasa proti tom tiranskom gr spodstvu. Da je islamska religija — dobra i valjana vjera, muslimani ne bi bili u tako mizernu i ku­ kavnu položaju". Eto vidite, braćo muslimani, da o Islamu Evropljani imaju dva oprečna mišljenja. Pa koje je od njih ispravnije? Ta znamo, da je najprije potrebno široko proučavanje i svestrano ispitivanje jedne religije i njenih zasada, pa da se tek onda o njoj povoljan ili hrgjav sud izreče. Nije dovoljno samo baciti pogled na stanje Sljedbenika jedne vjere, pa na osnovu toga stanja stvarati sud o toj samoj vjeri. Mnogi učeni Evropljani, koji su svestrano proučili Kur an i pe gamberov hadis (tradiciju), opravdano tvrde, da je vrlo labava veza odnošaja izmegju današnjih musli­ man. islamske religije. To je istina. Pod imenom Islama danas ,e doprlo samo nekoliko čistih i neiskrivljenih vjerskih zasada; ostalo je sve samo skup novotarija, koje su iz nepoznavanja suštine islamske vjere proprimljene i vjerski im karakter dan od strane površnih hodža. Braćo musi manil Naša je vjera — vjera prosvjete i nauke, a mi smo danas od sviju naroda skoro najzapuštc niji i u džehaletu najogrezliji. Islam je religija rada i požrtvovnosti, a mi njegovi Sljedbenici najmizerniji smo i najkukavniji ljudi. Da je Islam — Maazalahl — u svom duhu, u svo­ joj suštini sadržavao samo jednu ciglu opačinu izmegju onih silnih opačina i zala, koje su megju nas unešene, šta bi danas bilo s muslimanlukom? Sigurno bi taj naš naj­ veći i najsvetiji amanet davno bio brisan s lica zemlje. Meni se čini, da smo mi muslimani posve indiferentni prema Bogu. Mislimo, da će uzvišeni Alah za naš hatur izmijeniti sve one božanske zakone, koje je postavio i sankcionisao na ovoj našoj planeti. Kukavci mi! Badava vičemo i jaučemo obješenih ruku. Ta Bog nije ni najiebu, ni na zemlji. On je svagdje prisutan i nazočan, na svakom se kraju očituje. „Ve nahnu akrebu ilejhi min hablil-verid". jest, Bog je nama bliži od naše žile kucavice. Vi ćete možda pitati, a šta su ove dove i molitve, što ih Bogu upravljamo. Malo smo prije „salati tundžina" proučili, pa zar to ne će imati nikakova djelovanja? ja velim, da hoće, ali moramo promisliti, Što znači dova i molitva. Molitva znači — obraćanje k Alahu i ona će biti primljena kod njega samo onda, ako se ljudi, koji su pretrpjeli štetu uslijed neizvršivanja božanskih zapovijedi, što ih je on Koi’anom ili hadisom pejgamberovim objavio �Broj 2. ,B I S E R' Strana 28. ponovno obrate veliknm Stvoritelju, ako se uzdrže one staze, koju im je on pokazao. Drukčije apsolutno nije moguće, da dova i molitva bude uslišana. U malo prije citiranom ajetu stoji: ,,La tebdile li halkillah“. U Božijem staranju i djelovanju nema promjene. Zašto je Alah islamsku vjeru objavio? Zato, što je njegova božanska volja htjela, da ljude pri­ vede sreći i blagostanju. (Mastaviće se). *) Ustavlja je mili babo, da još ne ide Bogme ne ću mili babo, bit mi ne može — Ej ljepše mi je kod dragoga nego kod tebe. *) Ova se tri posljedna stiha ponavljaju prema tome, koliko ima ukućana i uvjek se spominje ime po redu: majke, brata i t. d. II. Kad djevojka dolazi u mladoženjinu kuću pjevaju djevojke: Riječi raznih naroda. (Prikupio: S e r v e r .) Bolji je ćorav konj od prazna julara. Holandez. Pun trbuh lahko post izdrži. Englez. Niko se nije rodio sa sikirom u ruci. Nijema'’ Svaki magarac drži: e je vrijedan. da ga isporede carskim konjima. Englez. Na odabrati. najboljem mjestu prolaznosti, t eba iišta“ Što u dvoru žubor stoji, Što ono veli — Ej kakvo im je to veseije pa se vesele? Ovo babo sina ženi pa se veseli — Ej svak se tome veseljaše babo najviše. Ova se pjesma ponavlja kao i gornja, pa se po redu spo. nju ukućani. Pjeva se tako, da se djevojke razdijele na d\ eda; uhvate se pod ruke, okrenu se jedne pram drugim Jedan red pjeva dva gornja stiha idući drugima, a za tim se pcvrate natraške na prvo svoje mjesto. U to dri i red pjeva posljedna dva stiha, čineć isto, što su i prve činile. •Englez. III. „Još bolje! “ — neprijatelj je dobra. Francez. Prijateljsko otklonjenje bolje je od nevoljkog uspjeha. Nijemac. Pticu, koja ne leti, lahko je u gvožgja uhvatiti. Nizozemac. Vješta ptica od dvije noge većinom s jednom lovi. Grk. Na ^ odhe um otvorine . Svatovske pjesmei. Kad djevojka polazi iz roditelske kuće, obično pje­ vaju njezine rodice ovo: Već je sunce na zahodu hoće, da zagje Ej naša Mevla na pohodu hoće, da pogje. Kao pod 11., tako se pjeva i ova pjesma: Trepetljika trepetala puna bisera Ej ovi naši bjeli dvori puni veselja. Ovo majka sina ženi pa se veseli Ej svak se tome veseljaše majka najviše Uz knu pjevaju djevojke u jedan glas ovu pjesmu: Pružila se zlatna žica iz vedra neba Savila se našem Osmi Oko fesića: To ne bila tanka žica iz vedra neba Ej neg to bila dobra sreća Od mila Boga. Zabilježio: O. A. B alić — Mostar. �Broj 2. ,B I S E R' ZDRAVbJE. Nekoliko riječi o influenci. Napisao: M. Refik. (Svršetak. Velika je mana našijeh, da malo posvećuju pažnje bolestima, osobito u prvom zametku, nego, kad čovjek stoji sav rastočen pred otvorenim grobom, onda zovu liječnika, kad mu se već ne može pomoći. A pošto je influenca i zarazna bolest, to bi trebalo odmah odstraniti zaražena bolesnika od zdFave čeljadi. S oboljelim ne bi se smjeli zdravi družiti, nego u najvećoj nuždi. Koliko ima slučajeva, da kod jedne obitelji zarazom, otvori se potpuna bolnica, a tu se bogme lahko i strada. U koliko se zna, liječnici nijesu još izumili radikalan lijek, kojim bi uništavali bakcile, te na taj način odmah u zametku spriječili daljne djelovanje toga bakcila i čov­ jeka oslobodili te zaraze. Prema tome za influencu nema odregjenog lijeka. Liječnici nam mogu dati savjet, kako ćemo ju što lakše i bez daljnih pošljedica preboljeti. Svakako je, najbolje, kad bi se čovjek mogao uščuvati, a da na nj zaraza ne dogje. Uz današnje okol­ nosti našega obiteljskoga življenja nije moguće, da se usčuvamo zaraze, te nam na taj način nad glavama lebdi kosa smrti, koja bi u povoljnim prilikama živova <ja bila bar za nekoliko koračaja odmaknuta. Zdravlje i sreća u obi­ telji je svakako najveće blago ovoga svjeta, r to se postizava čistoćom tijela, odijela, prostranim zračnim prostorijama, te zdravom i izdašnom hranom. Uve sve okolnosti, teško je naći u većini našeg naroda, jer je neuk, a i siromah. Ko će najprije doći do nahlade, nego li naša siro­ tinja, a to je baš izvor začetku influence. Kad nastanu u prirodi nagle izmjene studeni i topline, onda se i influenca Strana 29. poragja, koja u mnogo -slučajeva kroz kratko vrijeme za­ razi sve što se u okolišu bolesnoga nagje. Često se čuje za promjenljiva vremena — imam influencu, svaku drugu osobu govoriti. Jadnici se tuže na ovu bolesti Čuvati se moramo nazebe, a ako napane bolest na čovjeka i influenca zahvati korjena u našem tijelu, najbolje je, da prenapornim duševnim ili tjelesnim radom ne osla­ bimo otporne snage svoga tijela. Tu nam treba odmora. Hrana mora biti krepka i hraniva. Moramo nastojati da dosta jedemo mlijeka, jaja, sira, mesa i sočiva. Uz to se preporuča, da se uzme mala količina alkoholnog pića, ili koju ćašicu jake crne kafe. I po koji prašak od kinina dobro djeluje na organizam, te da ga usčuva da mu nu­ tarnji organizam bude otporan proti toj nametnici — in­ fluenci. Ako nastupi glavobolja, trganje u tijelu ili rastezivanje preporuča liječnik dr. May antipirin, fenacetin i antifebrin. Eto, dr: May, liječnik u Tirolu, preporuča onakove stvari, koje se mogu dobiti uz neznatni novac po svim ljekarnama. Najbolje je, kad čovjek oboli od influence, da jede čorbali jela, dakle mlijeko i razne vrsti krepkih i hranivih čorba. Najbolja je govegja čorba, a u nju još razmutiti jedno ili dva jajeta. Bolestnik, čim očuti za bolest, mora odrna:. u postelju, te ostati ležati najmanje osam dana, a kad bolest ! popusti, neka za dulje vremena ne izlazi iz kuće. Ovo je najsigurnije sredstvo, da mu se bolest ne por.ovi. Uz to se, za to vrijeme u toliko oporavi, da dogje u prvobitni stad'j svoga zdravlja. Eto u kratko nekoliko riječi i o toj zarazi, pak, do samoga je čovjeka stalo, da je se čuva, ako hoće da uzdrži svoj organizam nepokvaren i za dugo vremena ušćuvan na ponos svoj i da stoji kao primjer drugima. blST A K Iz islamskog svijeta. O tv o r e n je n o v e d ža m ije u K o sta n ci. — U pretprošli petak je u Kostanci (Rumunjsk) otvorena nova džamija, koju je o svom trošku podigao rumunjski kralj Karol I. Na ovo svečano otvorenje došao je iz Carigrada glasoviti islamski učenjak, Mehmed Esad ef kao za­ stupnik Njegova carskog Veličanstva sultana Muhameda V. halife sviju muslimana, koji je bio dočekan uz najveću pompu od rumunjskih muslimana, a od kralja Karola osobito počašćen i odlikovan. Kralj i kraljica najvećom pobožnošću pratili su od početka do kraja prvi džumanski namaz u ovoj novoj veličanstvenoj džamiji, koju su o svom trošku podigli, a poslije namaza upravio je na njih odulji na francuskom jeziku govor halifin zastupnik Mahmud Esad ef., u kojem im je u ime halife i islamskog milleta izrazio najveću zahvalnost na njihovoj očinskoj skrbi i zauzimanju za vjerske potrebe rumunjskih mulimana. Za tim je Mahmud Esad ef.upravio nekoliko riječi na islamski džema’at, kojima im je čestitao, da žive pod okriljem jednog plemenitog kršćanskog vladara kao, što je Karol I., koji njihova vjerska prava štiti i osobnim materijalnim žrtvama doprinosi pomoć njihovu razvijanju u duhu Islama. Mi muslimani moramo se diviti toleranciji rumunj­ skog vladara, vlade i naroda, kad vidimo gdje na novo podižu o vlastitom trošku naše bogomolje, mjesto da i one džamije, koje postoje, pretvaraju u crkve kao što su to prilikom zadnjeg rata činili »kulturni« Bugari, Srbi i Grci. Evala rumunjskom kralju, vladi i narodu! �Strana 30. Književnost. Broj 2. .BISER' 12. s j e d n i c a . Ništa osobito. 13. sj ed n ica . „ B orb a p ro ti p rlja v o j i n e p r is to jn o j k n ji­ ž e v n o s t i 1*. — Ljudi, kojima je do materijalnoga dobitka i Zaključeno je, da se zamoli zem. vlada, neka uputi do časovitog uspjeha počeli su od neko doba stvarati redov. gragjan. sudove, da u prijeporima, koji se tiču svojim publikacijama u književnosti posebni ogranak, koji pravnog svojstva vakufa, zatraže mnijenje šer. sudaca ili je poznat p<$d imenom, pornografske ili prljave literature. drugih upućenih muslim organa. — To, da li je nešto Gragju za svoja djela traže ti »književnici« u raznim uvakufljeno ili ne. prljavštinama i seksualnim pikanterijama, povlačeći tako N o v e g r a g j e v i n e . (Zaključene poglavito u 13. književnost sa njezinih sjajnih visina na puko orugje za i 14. sjednici, a nešto i kasnije.) Na praznim vakufskim njihove sebične svrhe, ubijajući i kvareći ukus naroda arsama ili ruševinama izgradiće se nove, solidne, koristoza ono što je lijepo i plemenito. Ova profanacija lijepe nosne zgrade. U tu je svrhu zaključeno za 68 novih knjige naravno, da je morala izazvati reakciju kod svih objekata dati pojedinim vakufima 3,844.167 K— zajma ljudi bez razlike vjere, kojima leži na srcu lijepa knjiga i dob­ da podignu novogradnje, od kojih će nositi polovica 10%, ro naroda. Osobito snažan pokret proti prljavoj i nepris­ jedna petina 8%, jedna petina od 12 do 15% te jed­ tojnoj književnosti opaža se kod Nijemaca. Oni imaju, na desetina % prihoda. Za ove novogradnje uzeće vakuf vrlo rasprostranjenu organizaciju, u kojoj su udruženi kreditni zajam do 6 */2% dok mine kriza, kad bi opet mnogi odlični muževi bez razlike vjere i staleža, da vode kamatnjak pao na 5%. Zajam će se podignuti na temelju rat proti prljavoj književnosti. Ova odlučna borba već poka­ zaključka vakuf, upravnog tijela, bez osiguranja sa nek­ zuje uspjeh. Prema izvještaju njemačkog društva za iz­ retninama. Izvanredno zasijedanje vak. mear. sabora sazdavanje novina izdalo se je u Njemačkoj za nevaljale vače se u svrhu otvaranja oferti o zajmu za investicije knjige god. 1908. —1909. ravnih 60 milijuna maraka. i radi odobrenja onih novogradnji, još naknadno, za koje God. 1909.—1910. spao je broj izdataka na 55 milijuna. — usljed izvjesnih zapreka — ne prispješe od povjeren­ Prema istom izvještaju spao je broj izdataka godine stva predloži valjani t. j. sa gragjevnim nacrtima, troš­ 1911. još za daljnih 10 milijuna. To je bez sumnje us­ kovnicima i potrebnim hukmi šer’ijama. Zajmovi za novo­ pjeh zamjeran i zaštegjena je na taj način lijepa svota, gradnje dozvoljeni su prema visini proračunatog dohotka koju bi inače čitalačka publika osobito iz nižih slojeva prvom redu za one zgrade, koje će najviše nositi, a bacila nezasitnim ljudima u džep. redom i za one, koje će se i za dulje vremena Ovo je svakako značajno i poučno i za nas. ispi^ Tako će, u najgorem slučaju, ako uzmemo, pop­ F. Dž. rečno će vak novogradnje imati 10% prihoda a pla­ ćati 6B, zajam, dakle 4% čistog prihoda, sa kojim će amort zi ati svoje zajmove i kamate — vakuf imati iza 17 godina džaba zgrada u vrijednosti od 4 milijona kr i i prihod iza tada od 400.000 K, naravno, ako se strog« iščuva, da se prihodi od novogradnja ne pot­ roše ni u što drugo, nego samo u otplatu zajma. Nema G la v n i z a k lju č c i v a k u f s k o -m e a r if s k o g sab ora. fajde za ovako dalekovidan i važan zaključak, vakuf, sabor ide najviše priznanje. (II. perioda, I. zasijedanje od 11/1. do 25/11. 1913.1 15. s je d n i ca. 9. s j e d n i c a . Ništa osobito. (Mali odmor iza gragjevina!) Ujedinjenim vakufima iz Jajca ne dozvoljava se, da 16. s j e d n i c a . im se njihov polog iz suvišaka kod centr. zaklade od P r a v i l n i k za izdavanje vak. glavnica na mura­ 2470 K — preračuna u otplatu zajma uzetog od centrale, nego neka otplaćuju zajam iz prihoda sagragjenih ko- behu. Po § 1.—2. mutevelija izdaje glavnice uz dozvolu kotar. vak. povjerenstva i uz gruntovno osiguranje i to: ristonosnih zgrada, a za ovu svotu kao »resul-mal« neka sa zaradom do % njene vrijednosti, a sa drugim nekret­ se kupe kakve nekretnine ili se izda na murabehu. ninama do % vrijednosti, pri čemu mutevelija pazi, da 10 s je d n i c a . se osiguračna pristojba iz godine u godinu bedovito plaća. Zaključuje se, da se direktor vakufa sa nekim čla­ § 4. Vak. povjerenstvo postavlja vještake za procjenu novima u zemaljskom saboru zauzme za pravo nekih posjeda, kojim se zajam osigurava. § 5. Prije opterećene vakufa na neke dijelove solnih bunareva u Tuzli, koje nekretnine ne valjaju za zalog za vak. zajam. Do sad su pravo za otomanske vlade uživali, a iza okupacije neosigurane tražbine moraju se osigurati, pa na kom im se to otrglo, što se ne može tužiti(!) sudom, a admi­ bilo mjestu — ma i na opterećenim nekretninama. § 6. nistrativna uprava ne izlazi u susret. — Dalje debate Ne smiju se izdavati manji zajmovi od 100 K— Za nije bilo. Već — — eto tako — šumovlakom. veće zajmove od 500 K — treba dozvola saborskog od­ 11. sj e d n i c a. bora. § 7. Mutevelija ne smije držati kod sebe vakuf, Ne dozvoljava se, da se dadne vakuf, zemljište glavni ;e više od mjesec dana, već novac mora predati »Barica« u Sanskom Mostu Muhadžirima pod mukatu vak. komisiji, da ga uloži na knjižicu u novčani zavod. godišnje po 180 do 200 K —, da na njemu parceliranem Po § 10. Vak. povjerenstvo vodi evidenciju vak. tražbina sagrade kuće, već ako hoće pod zakup na 10 godina uz u svom kotaru i poziva mutevelije na vršenje dužnosti, uslov, da bi ga na eventualni zahtjev poviatili vakufu glede davanja glavnica na murabehu, ako je zanemare. vazda u prvobitnom stanju. — Sa gledišta vakuf, interesa § 11. u slučaju pogibelji tražbine, vak. povjer. upućuje dobro, a loše glede interesa muslimanskog bitka ovdje. muteveliju, da odmah kod suda zatraži osigur. sredstva. Zar nije mogao i vakuf žrtvovati nešto za muhadžire?!... § 13. Kod polaganja zaključnih računa mora mutevelija Dozvoljava se nekom Agariu Šišlću otkup mukate za tačno označiti stanje vak. tražbina. § 14. Ako je mute­ 150 K— uz predhodnu hukmi šer’i, za što bi inače pla­ velija nepismen, dužan je pisar vak. povjerenstva pripra­ viti mu formular za dužnike. § 15. Za periodično otpla­ ćao 3 K— na godinu. Kulturne bilješke. �Broj 2. .BISER1 Strana 31. ćivanje duga, kamate se smanjuju t. j. za svaku plaćenu mezaristanu Kzlaragina vakufa u Varcar-Vakufu. — Taratu, od onoga dana kad je uplaćena, ne računaju se kogjer interesantno! više kamate. § 17. Za prijašnje neosigurane tražbine 24. s je d n ic a . dozvoljava se i osiguranje jamcem na zadužnici. § 19. Zaključuje se, da upravitelj islamskog sirotišta bude U zajmovni ugovor stavlja se zapork?, da i glavnica dos­ »ehl i mutedejjin« — da bude u vršenju islamskih duž­ pijeva na plativost, čim dužnik ne plati redovito kamate. — Po ovom pravilniku odgovaraju mutevelije za sigur­ nosti i lijepom ponošaju uzor pitomcima u zavodu. Nagragjuju se vrijedni prefekti vak. konvikata. nost vak. tražbina po propisima gragjan. prava za zane­ 25. s j e d n i c a . marivanje. Odregjuju se Stipendije visokoškolcima po 1000 K Zaključuje nadalje osnutak posebne zaklade za islamsko sirotište, u koju bi ušli Previšnj poklon, uštede jednako i za istok i za zapad. Od 6.006 K— nagrade za kursove sibijan mualima, na odbrenim stavkama vak. proračuna, milodari i t. d. Iz ove zaklade bi se ovo sirotište uzdržavalo, valjda dru­ daje se 3.000 K— u ime nagrade muallimima go, novo, žensko iz vakufskih sredstava. Istina, o ovom mektebi ibtidaija koji će obučavati, a 3.000 K— u ime nije bilo u saboru govora, ali se mora na to računati po pripomoći, odštete i putnog troška sibijan mualimina, koji prihvaćenoj želji jednoga člana u prorač. raspravi sira- će učiti. Zaključuje se uputiti Ulema —• međžlisu rezolucije: tišta, da se nastoii osnovati i ženski odjel sirotišta. 1) Da se kod imenovanja muftijskih tajnika uzmu 17.—19. s je d n i c a . u obzir u prvom redu najsposobniji mualimi; U ovim tajnim sjednicama usvojena je pragmatika 2) Da se naredi muftijama, neka u buduće vode za činovnike vak. mear. saborskog odbora. bolju kontrolu nad mektebima. 26. —27. s je d n ic a . 20. sj e dn ic a. Nikakovih osobitih zaključaka. — Započeta rasprava o proračunu, pa je pretresanje proračuna potrajalo sve do konca zasijedanja. Uz 28. s je d n i c a . zaključke, koji su u tijesnoj vezi s proračunom, doneseni Zaključuje se otkupiti po pogodbi s mutevelijom su neki važniji zaključci i inače — već prema prilikama, evladijet vakuf Ibrahim paše u Kreševu u samostalni kako je kad šta došlo na ruku. Ističem ih redom. (srf) vakui. Dozvoljava se prodaja stare serdžade iz Sulejman21. s j e d n i c a . ’žamije u Busovači, uz predhodnu hukmi šer’i. Od 8 postojećih mektebi ibtidaijja u Banjaluci ukida bego I oijelno se zaključuje: Svagdje se u proračunu se jedna iz budžetarnih razloga, u kojoj je samo 14 djece, a drugi mektebi su blizu; na 3 ibtidahe ukida se briše izdat ik za desetinski paušalni porez na one objekte, od kojih službenik uzima u naravi prihod vakufa, mjesto po jedno mualimsko mjesto, a na 2 ibtidaije po dva mjesta radi malog broja djece. Za otpadajuće nr Cime plaću negu da taj porez ima plaćati sam službenik. 29. sj e d n ic a . pobrinuće se vakuf, uprava, da im dadne druga mje­ rena službenička mjesta po mogućnosti u Panj luci ili Zaključuje se novogradnja Ahmedbegove džamije u što bliže Banjaluke. Gračauici sa troškom od 18.000 K— od kojih će 2/s dati vakuf, a '/s ehalija. 22. s j e d n i c a . U Vrbanjcu kotar Kotor - Varoš ima se otvoriti U generalnoj debati o proračunu, Bahtijarević zag vara više vjeronauke u školama, preustrojstvo u mektebi ihtijat sunuf, uz dozvolu vlade. — Ovi pripravni jedno­ ibtidaijama, reformu medresa i darul-mualimina, a protivi godišnji tečajevi u mjesto mektebi-ibtidaija otvarače se se spajanju darul-mualimina sa šeriatskom sudačkom ondje, gdje ima narodna osn. škola, u kojoj će djeca produžiti mektebsku nastavu. školom, jer: baška pedagozi, baška pravnici. 30. s je d n i c a . 23. s j e d n i c a . Izvješće šeriatskog odbora, primljeno na znanje, za U nastavljenoj generalnoj debati, Sadiković se pro­ Dženetića evladijet vakuf u Sarajevu. tivi predlogu prorač. odbora, da se mualimima dade 5% Vakif je od 5 sinova postavio H. Sejdibega mute­ skuparinskog doplatka za 1913. godinu, jer je to ku­ velijom sa 3/u prihoda, a ostala 4 sina nadzornicima sa kavno i poniženje, pa predlaže da se dade mualimima po 7 ,, prihoda. Ovi su umrli, a H. Sejdibegu pripalo i 10.000 K— što je odregjeno za tehničke strukovnjake, nadzorništvo i drugih 8/ h prihoda. Vakifov unuk H. Asim koje ne treba uzeti, jer su nacrti za nove gragjevine beg zamolio je nadzorništvo i 8/n prihoda. Sabor, odbor 9koro svi gotovi. dao mu je */,,, a H. Sejdibegu ostalo kao od braće mu H. Egrić stavlja stvarnu primjedbu na izviješće pripalo. H. Asimbegu su date */M prihoda samo za to, proračunskog odbora glede prijašnjeg sab. odbora, da se što ne mogu u jednoj osobi biti i mutevelija i nadzornik; — navodno — nije držao potrebnih principa pri sastavu inače mu ne bi pripadalo ništa. proračuna; on i drugi članovi su se zalagali za to, ali Mualimima muških mektebi ibtidaja u Mostaru, u nijesu krivi, ako to nije i odglasato. kojima je malo djece, pa nemaju mnogo sati predavanja, Da još jedan put ponovim: generalna debata o stavlja se u dužnost, da po nekoliko sati predaju u žen­ vak. proračunu sastavljala se samo iz ova tri govora. — skoj mektebi ibtidaiji, kako se za ovu ne bi uzeo naro­ Zaključuje se zamoliti vladu, da prosvjetnu subven­ čiti mualim. ciju za vakuf iskazuje u zem. proračunu pod skupnim Na predlog jednog bega - saruklije briše se u pro­ naslovom, a ne rastavljene na konvikte i islam, sirotište, računu predvigjena svota od 250 K— za rasvjetu dža­ jer bi zemaljski sabor mogao što ne priznati. mija u Mostaru. — Sad ćemo u mraku... Fe tefekjerul... Dozvoljava se nabava gromobrana na munaru careve 32. s j e d n i c a . džamije u Višegradu za 278 K 50 h — Interesantno! Kotar. vak. povjerenstvima daju se slobodne ruke, Jednoglasno se zaključuje, da se — uz dozvolu šgriatskog odbora — sagradi koristonosna zgrada na da mogu odobrene svote za popravke trošiti i u druge �Strana 32. Broj 2. ,B I S E R' najnužnije, te da smiju glede popravka imati virama sa stavke na stavku. — Vidi još 36 sjednicu. Jedan član zakazuje svoj predlog za sutradan glede... — U zapisniku se ne kaže za što, a po sutra mj em po­ novnom zakazivanju, a ipak ne iznošenju vidi se, da je za popunjanje mjesta reisa. Ne bi odvažnosti, da se o tome progovori, niti da se izrazi želja za što veću opre­ mu toga dostojanstvenika, makar da su 22. člana sabora stajali na jednom stanovištu solidarno za predlog. 33. s je d n ic a . Podnesci na sabor i predsjedništvo sabora, čitače se u saboru i po tom uputiti kud treba. Na protest Banjalučana o zatvaranju ibtidaije i ukidanju mualimskih mjesta zaključuje se, da mualimi ne će izgubiti svoje egsistencije. Jedan član konstatuje po štatutu, da samo ulema medžlis može dokinuti ibtidaiju, kao pozvani faktor za nastavu, a drugi član takogjer po štatutu konstatuje, da vakuf, koji finansira, punovažno može dokinut flnansiranje gdje vidi za nužno. — Ne vidi se, ali biće da su s ovim u savezu uslijedili zak­ ljučci prosvjetnog odbora od 18./II. 1913. i to: 1) za osnutak mektebi ibtidaije mora biti 40 djece za pohagjanje; 2) jedan mualim može u jednom i u sva tri razreda obučavati 60 djece, a samo u jednom razredu i više, ako prostorije dopuštaju, da se sva djeca smijeste “u jednu sobu. Ako je u ova tri razreda više od 60 djece, uzima se još jedan mualim do 100, a preko 120 i treći mualim. 35. s je d n ic a . Prosvjetni odbor izvješćuje, da se s rija setom nije moglo doći ni do kakva sporazuma glede relarme med­ resa i darul mualimina, pa su pregovori prekinuti dok se postavi novi reis. Odbija se protest člana Sefića proti zakljni ika sa­ bora za male dotacije za Mostar. 36. s je d n i c a . Odustaje se od tužbe bivšeg vak. povjerenstva u Bihaću zbog prekoračenja dotacije za gradnju, već se daje prekoračena svota kao zajam. — Sad ga briši, sad ga opet piši. Principijelno se zaključuje: da ne smiju ni vakuf, povjerenstva niti mutevelije u pejedine svrhe odobrene stavke ni u k o lik o prekoračiti niti činiti virama sa stav. na stavku, pod odgovornosti tužbe za trošak mimo odobreni iznos. — Vide 32 sjednicu. I ovdje, sad ga briši, sad ga opet piši. 38. s je d n i c a . Zaključuje se preurediti upravu Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu u smislu vakufname, pošto se ustano­ vilo, da se ove ne drži u mnogo slučajeva. Dozvoljava se, da se na novo izgradi medresa u Visokom sa svotom od 17.000 K — Stara je izgorjela. 39. s j e d n i c a . Odbija se protest Ahmetaševića iz Sarajeva za Morića han, gdje nudi 40°/o kirije više od sadanjeg najam­ nika, kojem je vakuf, sabor u prošlom zasijedanju izdao han na 10 godina uz povišicu kirije od 5°/0> jer se pioti sklopljenom ugovoru ne da više ništa izmijeniti. Zaključuje se za jednu trošnu medresu u Banjaluci — u kojoj nema sohti — da se popravi i izda pod najam, ako se povjerenstvo u Banjaluci solidariše u otpi­ som Ulema medžlisa, da se od druge 3 medrese dvije pretvore u konvikte a jedna ostane za učenje. — Ovo je u savezu s reformom okružnih medresa; samo je pi­ tanje jesu li stare medrese dobre za konvikte i mogu h ovi biti u ćumezu, ako se želi valjana reforma?... 40. s je d n i c a . Pitanje glede kreiranja novih mualimskih mjesta odgagja se do reforme mektebi-ibtidaija. Prihvaća se fetva umrlog muftije H. Omerovića, da se dozvoljava »kad maslahat iktira čini« prenos mrt­ vaca iz novijih grobova, a da se na groblju izgrade po vakuf koristonosne zgrade i zaključuje se, da se gdje treba i zgrade podignu. Plaće sibjan mualima odregjuju se prema broju stanovništva, prirezu i broju mualima pojedinih kotareva. | Sa svotom iznad 3.000 K— zastupani su kao najjači kotarevi: Bugojno, Foča, Konjic, Mostar, Sarajevo, Sreb­ renica, Travnik, Tuzla i Zenica. Zaključuje se, da imamske i sibjan-mualimske plaće dijele kotar, vakuf, povjerenstva po svojoj uvigjavnosti. Principijelno se zaključuje izlučenje ispod nepos­ redne uprave saborskog odbora onih uzapćenih vakufa, u kojih je prihod manji od rashoda. Imamu Hevadže Kemaludin džamije u Sarajevu (Šerif-hodzi) i ove je godine povišene plaća za 100 K— - - lišnje. — Valjda s toga, što u ovoj džamiji nema džciv ata. 41. s j e d n i c a . Zž čini račun za god. 1911. ostavlja se do iz­ vanrednog zrsijedanja sabora, da se prouči po proračun­ skom odboru prije, nego se primi na znanje. Dozvoljava se prodaja vakufskog zemljišta u Jajcu b. h, eraru svrhu proširenja automobilskog pristaništa, te se iraad: hukmi šer’i naknadno isposlovati. — Narav­ no od š sudije — zemaljskog činovnika! Ne dozvoljava se, da se u Doboju uspostavi kotar, vakufsko povjerenstvo. — Sad u Doboju ima kotar, sud (i kadija) samo nema političkog kotar, ureda. Po ovom zaključku izgleda, kao da vakuf naginje politici. Zaključuje se: Pozvati vakuf, povjerenstvo u Gračanici, da neke nekretnine Drapnič vakufa — na kojima su sada ohrdana stabla, jedna ruševina i truhla kuća — očisti i zasadi mladim šljivama. Konačno se jednoglasn zaključuje, da se proračun centralne zaklade zaključi bez rezervnog fonda, dapače sa deficitom od 15.547 K — jer se sabor nada, da će se ovaj manjak poniziti iz raznovrsnih ušteda tokom godine. Ovo su glavniji zaključci novog vakuf, sabora, od kojih — mora se priznati — ima i krasnih, a ima i preuhitienih, koje će možda trebati u drugom zasijedanju odrješivati. Dosta puta su zagovaranja govornika ispala iz vida, a zaključivalo se nešto treće, po čemu izgleda, da se nije moglo sistematski najbolje raditi, niti da su većina članova saboja dobro proštudirali štatut. (Svršiće se) BRAĆO MUSLIMANI! Širite panislamsku štampu! Vlasnik i izdavatelj: Prva musllm. nakladna kn ižara 1 Štamparija u Mostaru. Uregjuje: R edakcioni odbor. Tisak: Štamparije »Bisera" u Mostaru. Za uredništvo odgo/ara: Muhamed B ekir Kalajdžlć. �P n. Č ast m i j e o vim ja v i t i p , n. da sa m osnovao - p o re d svoje dosadašnje »Prve muslimanske nakladne knjižare« - štampariju , knjigovežnicu i tvornicu kaučuk štampilja u Mostaru te filijalu knjižare u Trebinju. štam pilja Š ta m p a rija j e i knjg o vežn ica snabdjevena svim po treb n im ka* i tvo rn ica kaučuk m a ti rijalom ta ko , da će m o ć i sve n a ru č b e svojih cijenjenih m u šte ija iz v r š iv a ti n a njihovo p o tp u n o zadovoljstvo: brzo i ukusno uz vrlo umjerene cijene. N a d a ju ć i se, da će p. n. svoje cijenjene naručbe, koje sp a d a ju u navedene v rste posada, m e n i povjerovati, b ilježim se s o d ličn im štovanjem Muhamed-Bekir Kalajdžić �i ~ ■ ■ ■ ■ ■ ■ i H E J t C E O - B O J ■— > li— zemaljski osigui avajuči zavod za Bosniu i Hercegovinu, ■ Raonateljstoo u Sar ajeou. flpelooa obala (ulaz ticidži Ristić ul. br. a BI « « i ■ 2 ). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . e) p r o ti p r o v a ln o j k ra g ji i f) n a lju d sk i ž iv o t, i to osigu­ a) p ro ti p o ža ru (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) p r o ti š te ta m a k od p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o sig u r a n ja za s lu č a j sm rti; b) m je š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p ro ti š te ta m a od tu č e uz c) o s ig u r a n je m iraza; naknadu potpune štete; Zaood preuzima osiguranja: ■ N A d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n te za slučaj p r e ž iv lja ja , odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučajanaraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji rata, b e z i svake doknadne premije; 1 2. za s lu č a j d vob oja; ! 3. z a s a m o u b o js tv o ; 4. za smrt u s lje d n e z g o d a ) .i « sa „Eg £ '« . ■ . . Premije se računaju p s i fenisko (jeftino); štete se isplaćuju bpzoi kulantno. s 5 Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, (agenture) u svim gradovima i većim mjestima * ' svake vrsti osiguranja. ■ " jfaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja ■ ■ ■ Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZ V R S N O ODLEŽHNO E x ? 0 Rt-PIV 0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|10 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bo^ar- sko-hercegovačke dižavne željeznice. ■ ■ 1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c9597144dfd304d03eafff73bb987063.pdf 5dbb88c4dd474748caf641c346930131 PDF Text Text BROJ 3. BISER „BISER“ izlazi dva puta mjesečnom ■:■■■■■ Pretplata na „Biser" iznosi za društvaK 10-— ; za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8-— na godinu. LIST ZA ŠIREN|E ISLAMSKE PROSVJETE. Innemel-muminune ichvetun! GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E 1-1 s l a m u j a l u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista ----- —Neplaćena se pisma ne primaju, ----------- PLATIVO I UTUŽ1VO U tre^a s'at*na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. ___________ ® 29. Šabana 1331. M O S T A R S A D R Ž A 1. augusta 1913. ® J : Poslanik: Epigrami. (Pjesma). X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Dr. Husein Hulki: Ramazanki post. S turskog preveo: Hajreti. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni). Hazin{ Muftić: Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi Musa Ćazim Ćatić. Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. acd Akif: Jedan vaz. S turskog preveo Ašik. M. Ć. Ćatić: Ramazanska večer. (Pjesma). ■■u ji ' !iogo: Kako je Mehaga uhvatio (Ham ska). Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. NARODNE UMOTVORINE. Vira u junaka. Zabilježio: S. Agić. J. Tanović: Bjelci. (Pjesma). Lucina zeca. L 1 S T A K. Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bez S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizooit ci). Sejfuddin: Mojoj ljubavi. (Pjesma u prozi). K azanli Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjere i civilaza čija. S turskog preveo Ahmed Rašidkadić. Ramazani šerif. Iz islamska svijeta: Glas iz Japana. — Mahmud Baj Huseinoff — Književnost: Perzijska štampa. — Kulturne bilješke: Glavni zaključci vak.-mearif. sabora. BRflĆO MUSblMflNI! Širite i preplaćujte se na „MISBAH“, „MDALLIM", „GAJRET" i „BISER14 — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka* sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herc. Ilmijje'š ,,Gajreta“ i drugih korisnih ustanova, čitajte što više korisne knjige i Širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana, — Sakupljajte dobrovoljne priloge za „Hilali-Ahmer". Radite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. Štamparija „Biser" u Mostaru. �II »ML KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAOK-STAM PILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PUCA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". —,= Filijala u Trebinju. ■......... = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školama, uredima, m ektebi-iptiJaljama, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijama za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V elik i izbor knjiga iz sviju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade sv e knjige (kitabe) štampane arebieom Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pilja (muhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. Vanjsk:© se n a r u d ž b e o b a v lja '»rzo i tačn o u z vrlo p o v oljne cijene, k o jim a s e p rila ž u ot>. atn o p rik la d n i d arov i. . PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul. B O S N U I H £ PC E G O V I N U (DIONIČKO D R U Š TV O ) M o sta r Sauervaldova ul. CENTRALA u SARAJEVO; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričam a zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. ZALAGAONICA prima u zalog sve dragocjenosti, kao: zlato, srebro, dragulje i ostalo. �BROJ 3. ,,BISER“ izlazi dva puta mjesečno.---------— :— Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8#— na godinu. Innemel-m u BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, inune i chvetun! GODINA II Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu. 20, za pola, 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j a l u v e 1a j u l a a 1ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista : Neplaćena se pisma ne primaju,------PLATIVO I UTUŽ1VO U tre^a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina Mostaru. 29. Šabana 1331. ® M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. (Nastavak.) Premda postanak panislamske ideje i živoi Džemaleddinov sačinjavaju jednu te istu stvar, nemoguće nam je ovdje iznijeti njegov živo­ topis; za to ćemo zabilježiti, da e Sejjiđ Džemaleddin za svoga života imao velika u iva megju muslimanima u Indiji, Egiptu i Perziji i da su njegove ideje i planove poslije njegove smrti počeli propagirati njegovi učenici i sljed­ benici, koje su urodile dosta sjajnim uspjesima. Argumenti, kojima se je Džemaleddin u svojoj propagandi služio, mogli bi se u kratko iznijeti ovako: Kršćanski je svijet — razglasavaše on — unatoč što se sastoji od raznih rasa i nacija, zauzeo vrlo nepravedno stanovište prema Istoku i Islamu i potpuno se složio, da uništi islamske države. Kršćanske vojne kao i ideje Pierre-a L‘ Ermite-a, (Petra Amjenskog) još i danas pos­ toje; u stvari nije se ništa promijenilo. Islamski narodi Azije i Evrope nijesu jednaci sa kršćanima pred megjunarodnim pravom. Ove kršćanske države ispričavaju svoje na­ padaje na islamske zemlje tobožnjim barbar­ stvom i nazatkom muslimana, one se osobito tim služe prema turskom carstvu. S druge strane one sa hiljadu intriga i spletaka pa i samim ratovima ugušuju sve pokrete, koji se poduzimlju za reforme i napredak u islamskim ® 1. augusta 19137 zemljama. Megjutim te nedostatke i mane is­ lamskih država lako nalazimo u svim kršćan­ skim zemljama. Od Jave je do Maroka dvade set postotaka islamskog naroda potpalo pod evropski jaram, dok je ostatak islamskih zemalja predmet njihove pretjerane lakomosti. Svakim nam danom u oči upada preporagjanje kršćan­ skih n ^da, koji su u potpunoj „snazi i životu: izjave Gladstone-a i Jules Ferry-a, objave rata od strane Rusije, a osobito one, koje je zapo­ čeo N ;kolaj I. u ime krsta, te velika naprezanja Evrope da naglasi i ovjekovječi vjerske nesug­ lasice muslimana, onda strah, koji ju spopada od muslimanskih vjerskih obreda: od svetog rata, od hodočašća Kabe, od vjerovanja u Mehdiju i t. d.. ne ostavlja ni tračak sumnje o njihovim nepoštenim namjerama protiv islamskog svijeta. Činjenica, da je ova mržnja na Islam kod svih evropskih naroda zajednička, da to nije apanaža samo nekojem izmegju njih i da ona najzad svršaje sa ogromnom koalicijom, imajući cilj uništenja Islama, pokazuje da je muslima­ nima cijelog svijeta od prijeke, nužde jedan skori megjusobni savez za defenzivu, da očuvaju svoju nezavisnost i prime elemente napretka i nabave sredstva evropejske snage. Ovo je kratak prijegled teorija, koje je Sejjid Džemaleddin u islamskom svijetu preda­ vanjem propagirao, te njegovih ideja, koje je privlačivim i uvjeravajućim štilom u svom listu t ,,E1-Urvet ul-Vuska“ objelodanjivao. On je uvijek obvezavao muslimane, da strance ma kako protjeraju iz svojih zemalja; on govoraše; �Strana 34. ,B I S E R' „Evropejci, na Istoku nazivlju „fanatizam" ono, čemu oni kod sebe govore da je „nacio­ nalizam" j „patriotizam". A što oni na Zapadu zovu „samoljubljem8, „ponosom" i „narodnom čašću", na Istoku nazivlju „šovinizmom", što pak na Zapadu smatraju marljivošću i narodnom svijesti, na Istoku drže to kao od ksenofobije (mržnja na strance). Radi toga treba da se islamski narodi što prije probude i da se više ne varaju. Sejjid je u svojoj Povijesti Afganaca, koju je napisao arabskim jezikom, pohvalio ovaj marljivi narod, da je junački obranio svoju domovinu od nasrt­ ljivih Engleza i, diveći se njihovom ponašanju, u veliko ih hvali radi njihove patriotske i islam­ ske marljivosti. (Nastaviće se) H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bo ii.) (Nastavak.) IV. Što je to na stvari? — upita prestojm ; kneza. — Zlo gospodine, prevarilo me je dijet >. Gospodin učitelj je prav i krivo sam mu učinio. Pitao sam sa gospodinom upraviteljem djecu, pa mi rekoše da je moje dijete najbolje učio. Najviše se je oko njega trudio, ne bi li ga ispravio, ali to djetetu nije bilo pravo, pa se je htio učitelju osvetiti. — Dakle nije ga on udario? — upita prestrašen doktor. — Nije, to je i samo dijete priznalo. — Nego, kako je to bilo? — upita pristojnik. — Dijete se ljuljalo na direcima, pa spalo u rupu i tu ruku prebilo. — Onda ste vi nas nasamarili! — reče doktor. — Ne on, nego vi. Pravo je rekao gospodin uči­ telj, da ste vi morali znati, kako je udarac nastao. Zaista velika blamaža! — reče prestojnik. — Ne, ne, ja toliko nijesam kriv. Ja sam mislio, da knez istinu govori, a nije mi ni na um palo, da ispitujem, kakav je udarac bio. Tom je sve knez kriv. — Bićemo mi sve tri kriva, — reče prestojnik. — Bi li se to dalo ispraviti, upita knez, ja ne žalim troška. Ne bi kabulio za stotinu dukata, što sam prava zdrava čovjeka napao. — A što će misliti o meni,? Ja sam bio veoma nesmotren i netaktičan! Stoga se je on onako muški po­ nio. Znate, da mi nije niko izgovorio onoliko, koliko on, Broj 3. te mi je to i dalo povoda, da budem onako grub. Ali kako će se to. svršiti? Kneže idi u školu, pa kako znaš moli ga, da ti oprosti. Tu ne treba žaliti, jer pametan je i odvažan dječko. Mogao bi nam sve trojici kapu ugrijati. — Bi li mu ponudio što od para? — Idi pa radi što znaš, ne će škoditi, ako se posavjetuješ sa gospodinom školskim stariješinom. — Kako bi bilo, da se zovne stariješina ovamo? On bi ga mogao skloniti, da nam oprosti; reče — doktor. — Dobro je, sad mi nešto pade na um. Pitaću ja stariješinu, ima li kakva pogreška kod tog mladog učitelja, pa ćemo s tim možda opet doći u sklad. — Ne bi bilo dobro, da zna stariješina, da smo mi u škripcu, da se bojimo, da se krivim osjećamo — reče doktor. — Pravo imaš, nego idi ti kneže zovni stariješinu i to gledaj da urediš. Gledaj ti, kako ćeš se izmiriti, a mi ćemo već lako; — dodade prestojnik. Kada je knez izišao, prestojnik će doktoru: — Ovaj nas je lopov nasamario, ali će to meni skupo platiti. — Kako će se to svršiti? Ja sam u brizi. Čuo sam ■ nadzornik hvalio, je li to istina? — upita doktor. Istina i te kako istina! Znate li vi, da je na njemu četiri i seca bila sva škola? Titd je dolazio nadzornik, rekao mi je, da je malo or. 'dh učit i'a. Osim toga fali ga i stariješina. — Kako bi bilo, da v i ' pišete nadzorniku, da on p osredni, on bi njega poslušao? To ja ne bi smio učiniti. To je još gora blama­ ža! adzornik bi za svakog učitelja mnogo učinio, a nek­ moli za onog, koji mu se dopada. — Ja što ćemo gospodine prestojniče? Znate li vi, da ja nemam više obraza pogledati mu u lice?! — A ja,? Ja sam mu još i vrata pokazao, a osim toga mu zaprijetio, da ću ga otpustiti. — A bi li vi to mogli učiniti? Bi, ali to sada ne bi smio, jer bi mu sam dao oružje, s kojim bi me poslije progonio. Biva, da se spa­ sim, njega ću upropastiti, a tim ne bi njemu štetu nap­ ravio, nego sebi. Onaki mogu svagdje naći zarade, a onda bi nam tek bio za vratom. — To me sve većma zabrinjuje — na to će doktor. — ServuzL. Idem ručati, a pritom ću misliti, što ću učinuti. — reče prestojnik. — A Dieu! . . . . ' . . V. U jedan sat po podne bili su u prestojnikovoj kan­ celariji: školski stariješina, doktor i knez. — Čuli ste gospodin stariješina, kako nas je knez — mene i doktora — nasamario. Ja sam vas pozvao, da se posavjetujemo, kako će se to svršiti. — To će teško ići. Čuo sam, da je efendija bio na pošti. Sigurno je teligrafirao na vladu ili negdje na drugu stranu, �Broj 3. . BISER' Doktoru i prestojniku stadoše oči. — Što ćemo sad?! — reče doktor. Prije svega, treba da zna štovani čitatelj, da je prestojnik bio jedan od onih starih nesposobnih prestojnika, koji je imao mnogo kubure radi svog neznanja, pa je radi toga bio veoma strašljiv. Ako bi mu čovjek zapri­ jetio sa vladom, onda ga uhvati drhat. Doktor je bio strašivica, kao svaki jevrej. Osim toga bojali su se, da ne izagje na javu, što su oni imali sa knezom. — Kneže, reče prestojnik — vidi što ti uradi? Ovo će najprije skočiti na nos tebi, pa meni što bude. Nego idi, ako želiš, da ne propaneš, pa skloni gospodina učitelja, da ti oprosti i reci mu, nek mi po podne dogje, da onaj zapisnik poderemo. Knez izagje, a prestojnik upita stariješinu: — Bi li se išta moglo naći, da je taj mladi gospo­ din uradio, što bi mu se moglo prigovoriti? Ima li on priprave? — Ima. Zgotovio ih je prije na ravna tri mjeseca. — A pije li on rado? Gospodine prestojniče, znam kud smjerate. Njemu se ne može naći ni trunka. On je revniji od mene. Kad sam ja bio bolestan, vodio je on školu ko i ja. Nadzornik mi je rekao, da se rijetko nagje ona' učiteljska sila. Ja sam imao preko deset mladih učitelja pod mojom rukom, ali onakog još ne vidjeh. Ne žali truda ni vremena, a što je gla’ 10, gleda, da se bolje usavrši. Nikad o besposlici ne govori. Uvjek nešto pita, čita i kritizira. (Nastaviće se.) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. (Nastavak.) »Innellahe je’muru bil-adli vel-ihsani ve itai zil-kurba, ve jenha anil-fahšai, vel-munkjeri vel-bag’ji...« (Zaista Bog nalaže pravdu i dobročinstvo, izdašnost pram srodnika; on zab­ ranjuje gadne riječi i djela, pokugjene stvari i prestup gra­ nica pravičnosti...) Sura Ennahl 92. »Vasbir ala ma esabejkje, inne zalikje min azmilumur« (I strpljivo snosi jade, koji te snagju, jer ta strpnja tvoja je odlučna u svjema stvarima) Sura Lokman 16. »Ve limen sabere ve gafere, inne zalikje lemin azmil umur« (Vjerovanje pak svih ljudi, koji nepravdu strp­ ljivo snose i praštaju, mnogo je stalnije i uzvišenije, jer strpljivost je zaista od najvažnijih stvari, koje odlučuju; ona je mudrost života.) Sura Šura 41. »Fa, fu anhum vasfah, innellahe juhibbul-muhsinin<. (Ali im ti oprosti i mimoigji njihove pogreške, jer Bog Strana 35. ljubi one, koji su plemeniti u svojim djelima, koji dobro čine) Sura El-maide 16. Ve lija’fu, ve lijasfehu, ela tuhibbune en jagfirellahu lek’jum...« (Nek im oproste i mimoigju njihove pogreške. Ta zar ne bi ste i vi voljeli, da Bog vama oprosti) Sura Nur 22. »Idfa’ billeti hije ahsenu, fe izellezi bejnekje ve bejnehu adavetun kjeennehu velijjun harnim«. (Zlo dobrim vraćaj, pa ćeš vidjeti, da se tvoj neprijatelj promjenjuje u zaštitnika i prijatelja.) Sura Fussilet 34. „ .. .lil-mutteki nellezine junfikune fisserrai veddarrai vel-kjaziminel-gajza vel afine anin-nasi; vellahu juhibbulmuhsinin" ( . . . Onijem bogobojaznicima, koji milostinju od svog imetka dijele, kad su u izobilju i kad su u os­ kudici, koji umiju zatomiti svoju srdžbu i koji za uvrede praštaju ljudim a.. . Bog zaista ljubi one, koji dobro čine.) Sura Ali Imran 128. „Idžtenibu k’jesiren minezzanni, inne ba’dazzanni ismun, ve la tedžessesu, ve la jugteb ba’dukjum ba’dan..." (Ne podozrijevajte suviše često, jer ima podozrenja, koja su griješna, ne uhodite tragove drugih i ne govorite zlo jedni o drugim) Sura Hudžrat 12. Mi bi se možda udaljili od predmeta ove rasprave, kad bi i pširno nabrajali sve vrline i lijepa duševna svojstva svetog Božijeg poslanika, koji je moralni vogja cijelog islamskog illeta. To ćemo prepustiti onim piscima, koji su svestrano i potanko kritičkom analizom opisali život, djelov. je i r. oralno vladanje pejgamberovo od njegova blagosovenog rogjenja pak sve do preseljenja u viječnost, te ćemo se zadovoljiti samo tim, da navedemo neke nje­ gove hadise, koje su putem tradicija upoznali Sljedbenici Islama, a koji, općenito uzevši, na moral potiču, a od opačina odvraćaju. Evo tih uzvišenih hadisa: „Husnul-hulki halkullahil-a’zam“. (Lijepa ćud je najveličanstvenije djelo Božije.) „Mekjarimul-ahlaki min a’malil-dženneti" (Plemeni­ tosti moralne su rajska djela, t. j. one čovjeka u raj uvode.) „El-hulku viauddini" Ćud je poklopac vjere; to će reći: kakvoća vjerovanja jednog čovjeka mjeri se po kak­ voći njegove ćudi.) „Ma min šej’in judau fil-mizani eskale min husnilhulki, lienne sahibe husnil-hulki lejeblugu bihi derežete sahibissavmi vessalati" (Izmegju svega, što se meće u tezulju ljudskih djela, nema ništa teže od morala: ćudoredan čovjek svojom lijepom ćudi postizava stepen onog, koji posti i Bogu se moli.) „Re’sul-akli baded-dini etteveddudu ilennasi, ve istinaul-hajri ila kjulli berrin ve fadžirin" (Poslije vjere vrhu­ nac je mudrosti pribaviti sebi simpatije i ljubav svijeta, te dobro činiti i plmenitu i hrgjavu čovjeku.) „Alejkje bi husnil-hulki, feinne ahsenennasi hulkan ahsenuhum dinen" (Drži se strogo lijepog ćudoregja, jer u vjeri su najbolji oni ljudi, koji su po ćudi najbolji.) �Strana 36. Broj 3. .BISER1 „El-Islamu husnul-hulki!" (Islamska se vjera sastoji od lijepe ćudi.) „Ma hassenellahu halka abdihi ve hulkahu, fe jut’imehu ennare" (Bog ne će paklenom plamenu predati svog slugu, kojem je i oblik i ćud lijepo stvorio.) „Keremul-mer’i dinuhu, ve hasebuhu husnu hulkihi, ve muruvvetuhu akluhu", (Ljudska se slava sastoji u vjeri čast u lijepoj ćudi, a ljudstvo u razumu.) „Innekjum len tes’avunnase bi emvalikjum, feseuhum bibastil-vedžhi, ve husnil-hulki“ (Vi ne smažete, da sa svojim imanjem cijeli svijet obaspete dobročinstvom; za to nastojte ljudima dobrotu učiniti prijaznim licem i lijepom ćudi.) „Innellahe istahlesa hazeddine linefsihi, ve la juslehu li dinikjum illessehau ve husnul-hulki“ (Bog je ovu vjeru (Islam) kao čistu, učinio svojom vjerom. S toga se vašoj religiji (Islamu) pristoji samo darežljivost i lijepa ćud. Dekle ne budite nemarni, nego gizdajte svoju vjeru tim dragocjenim uresima.) (Nastaviće se). A ezani ga mujezinski prate I zvek posugja s iftarskih sofara, Krila mu zvjezde svojim trakom zlate I plam kandilja sa vitih munara — I tople molitve pobožno ga piate. Suton je pao mirisav ko smilje I siplje zemljom svoje nujne čare, Grleći krilom drhtave kandilje — Sv’jet opet puni trge i pazare, A suton miri kao amber — smilje. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena, S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . (Nastavak). M. Ć. Ćatić: Š ta Ramazanska večer. Mom pobri A. Rašidkadići’. 0Suton se spušta, mirisav ko smilje I siplje zemljom svoje nujne čare Gle, mujezini već pale kandilje I sviet ostavlja trge i pazare, A suton pada, mirisav ko smilje. . . . Pobožni ljudi za soframa sjede, Molitve usne šapuću im ti’o; Radosnim okom u satove glede — Bliedilo sveto post im licem svio; A1 oni veselo za soframa sjede. Na polju suton sve to više pada. I sve su stvari u duboku m uku... Čekaju ljudi, kad će top sa grada Navjestit’ iftar u plamenom zvuku — A vani suton sve to više pada. I gle, na jednom svjetlost neka sinu S tabi.e biele, ko nur s Tura da je, A sa njim zvuk se po vazduhu vinu — Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje? Večernji angjeo to iz topa sinu. I hrli, noseć psalam vrh usana, Intinman, mio ko Božije rieči — I zadnji disaj umrloga dana U njemu plače, uzdiše i ječi. . . . Angjelu drhti psalam vrh usana. je žena? Žena je plemenito stvorenje; nju je stvaralačka moć Božij tredila, da umnožava čovječiji rod i njena je dužnost u tom pogledu vrlo velika i uzvišena, da se s njom n iškarac apsolutno ne može mjeriti. Da žena uzmogne valjano tu važnu dužnost obav­ ljati, njoj je Bog dao sve potrebite organe i doveo ih u harmoniju s tom dužnosti tako da — kad se pomno pn leda — cijeli nam tijelesni ženin sastav dokazuje, e je nju Božija moć odredila samo za vršenje te dužnosti. S toga mi vidimo veliku oprečnost i razliku megju tijelom žene i muškarca, a to nam jasno govori, da oni nijesu stvoreni, da se ma na kojem bilo polju poslovanja megjusobno natječu. U enciklopediji devetnastoga stoljeća pod riječi: „ženau čitamo ove retke: — „Razlika izmegju muška i ženska ne sastoji se samo u tom, što su im različni oblici spolnih organa. Jest, i ako se najveća diferencija megju ova dva roda opaža baš u njihovim organima spolnim, ipak je posve jasno, da kod obojih i u svjema drugim organima, pa čak i u onim, koji su megjusobno najsličniji, postoji neka oso­ bitost, koja megju njima razliku čini". Za to pisac ovih redaka u enciklopediji postavlja znanstvenu poredbu izmegju sviju muških i ženskih tje­ lesnih organa, osnivajući je na potankom anatomičkom eksperimentiranju, pak nastavlja: — „Tjelesna konstrukcija žene blizu je djetinjem tjelesnom sastavu, pa stoga su žene kao i djeca pretjerano osjetljive, te se vrlo naglo uzrujavaju i srde. Veselost, tuga i strah njiha se veoma brzo i lahko prima, nu pošto ti afekti na njiha djeluju bez njihova raz­ mišljanja i intelektualnog djelovanja, to iščeznu. Za to je �Broj 3. ,B I S E P' Strana 37. eto svaka žena izvržena nestalnosti i promjenljivosti". U J. Tanović: istoj enciklopediji nalazimo i ove riječi: „Ljudima je svjema poznato, d a je priroda ženama usadila u dušu veliku ljubav prama svakoj svijetloj stvari Ej, kopkaju bjelci mojih osjećaja, i svemu onome, što je može uresiti i ljepotu joj povećati. Sedlaju ih želje — žene vidovite, Ova posve naravna ljubav sama je po sebi vrlo za­ Zauzdaju gjemom od tanane svile, konita i legalna, jer sve što je pri ženi, čini je potrebitom gizdi i nakitu. 1 lakim ih krokom zajahuju čile, Tu potrebu ne diktira ženi samo njen prirodni sas­ Da poteku moje ate v ilo v ite-------tav, nego i njena socijalna dužnost, a to je ona dužnost, 1 gle, jezde bjelci mojih osjećaja! što ju žena ne može vršiti drukčije, osim pomoću privGrabe ati moji nevigjenim lietom, lačivosti, kojom dušu muškarca opija. A na njima vrište binjedžije mlade — I za to, što žene znaju, da njihova moć ovisi o Plodna polja ravna čepkaju i gaze, ovoj privlačivosti, sve što podaje ures i povećava ljepotu, Proježgjuju uske klance i bogaze sve to na njiha vrši silan upliv, kojem se teškom mukom I prolieću šume — božje ru k o sad e----------odupiru i u njima budi težnju za gizdom tako, da nijesu Grabe ati moji nevigjenim lietom. izuzete iz ovog pravila ni najrazumnije, ni najčišće žene. Glasoviti filozof i socijalistički mislioc Prudhomme u Ej, čudni su moji bjelci viloviti. svom jednom djelu ovako piše: Još čudnije one mlade binjedžije: — „Koliko je žena umno od nas slabija, toliko je Teže jednoj meti i cilju bez cilja, i njena savjest slabija od naše savjesti, a i ćud joj je Hiljadama ati prevaljuju milja, posve drukčija od naše ćudi. Sud jedne žene o lijepu i U neznane kraje, gdje se ljubav k rije -----------.ružnu ne može biti istovjetan s našim sudom za to, što Ej, čudni su moji bjelci viloviti!... se može za stalno reći, da one u poredbi s muškarcima nijesu odgojene kako treba. Predočimo li sebi dobrahno ženu i njeno stanje, vidjećemo, da su one prama pravednosti ili preijerane ili posve indiferentne, jer nejednakost je njihovo svojstvo. Dr. Osma*’ Namik: Kod žena takogjer ne možemo opaziti težnje za ravnotežom izmegju prava i dužnosti, a ta baš nja muškarca uči i — ako je ne može postići » uta. — (V je rn ic i i b e z v je rc i) potiče ga, da se upusti u najžešću borbu sa svojim suvrsnicima — ljudima. S tu skflg prevodi: Abdusselam Hadžiferizovlć. Stvar, koju žene obožavaju i ljube više nego išta dru6 . (Nastavak.) jesu privilegije i osebujnosti! Što se pak tiče pravde, koja Filozofi i učenjaci srednjeg i novog vijeka egzisten­ je izjednačila sve razrede ljudskog društva, ona je za žene ciju Boga dokazuju ovim argumentom. teški tovar, kojeg ne mogu nositi". Uzročna veza megju istovjetnim jedinicama ovoga Eto to su riječi encikopedije devetnaestog stoljeća i glasvitog zapadnog socijalističkog filozofa. Riječi pak svijeta sačinjava jedan bezgranični solidno uregjeni oblik M antegazze, kojim autor „Emancipacije žene" potkrepljuje i prama tome je ta veza „slučajna", jer je potrebna dije­ lovima (česticama), od kojih se sastoji. Pretpostavljajući svoje misli nemaju nikakove vrijednosti u svezi s ovim kod svake „slučajne stvari" njezinu egzistenciju nebivopredmetom, one se prama tvrdnjama tolikih filozofa i so­ vanju, ona je potrebna uzroku, koji će joj egzistenciju ciologa prošlog stoljeća mogu smatrati kao ideje pojedin­ stvoriti, a taj uzok ne može biti spomenuti oblik, jer — ca (efkarul-ahad) prama istinama utvrgjenim od strane pošto je nužno, da opostojnost uzroka, prethodi opstojnosti cijele skupine (Idžma), jer enciklopedije su jezgra pros­ učinka — ovaj bi oblik morao prije sebe egzistirati; to vjete prošlog stoljeća i osnov sviju znanstvenih rasprava. Sto se tiče samog mene, slobodno smijem reći, da je pak apsolutno nemoguće. Takogjer ni jedan od dijelo­ sve nedostatke, koji prljaju moral zapadne žene, nije pro­ va (čestica), koji sačijavaju rečeni oblik, ne može biti uz­ uzrokovalo ništa drugo, nego to, što su ih njihovi muš­ rokom tog oblika, jer u ovom slučaju morao bi onaj dio karci pri odgajanju udaljili od prirodnog zakona, kao što (čestica), koji se pretpostavlja kao uzrok cjeline, biti uzrok takogjer i zasebno sviju drugih dijelova (čestica) cjeline, ćemo vam to, ako Bog da, dokazati njihovim sopstvenim riječima. Ali da su se ljudi pri odgajanju ženskinja držali pa po tom i uzrok sama sebe i sviju svojih bezgranič­ nih uzroka. No i tako rezonovanje logika obara. Dakle islamskog odgojnog zakona, danas ne bi naša žena bila moramo priznati da izvan spomenutog oblika neki pose­ primjer zuluma i nasilja, niti bi se sav njen posao i rad sastojao u strastvenom ludom gizdanju i šetanju, kao što ban uzrok postoji, a to je Bog. Filozofi na taj način dokazuju opstojnost nužnog je opisuju Evropejci. bića — Boga. Što se tiče islamskih teozofa (mutekjeli(Nastaviće se), Bjelci. Teiste i ateiste. �kroj 1 ,B I S E R' Strana 38. min), oni to na četiri načina dokazuju: a) postankom ma­ terije, b) slučajnošću materije, c) postankom svojstva ma­ terije i d) slučajnošću svojstava materije. Dokaz pod a) ovo je: — „Materialne čestice, od kojih se svijet sastoji, postale su. Sve što bivstvuje, nekada nije bivstvovalo Sve pak, što je postalo po svjedočanstvu zdravog razuma, nužno iziskuje egzistenciju nečega, što ga je stvorilo, uspostavilo, a to „nešto" je nužno biće — Bog. Dokaz pod b): — „Pošto su sva nebeska i zemaljska tjelesa sas­ tavljena od nedjeljivih materijalnih čestica (molekula i atoma), to su potrebna tim česticama i za to su „slu­ čajna". Kako pak kao takova nijesu u svom bivovanju sa­ mostalna, mora da izvan njiha postoji neka sila, koja ih je stvorila, te koja njihovo bivovanje uzdržaje i unišćuje, a ta je .sila nužno biće — Bog". Dokaz pod c) — „Neprestana promjena i prelaženje iz oblika u oblik elementarnih čestica, što svijet sačinjavaju, nužno iziskuje opstojnost jednog moćnog, stalnog, mudrog i ne­ promjenljivog vječitog upravitelja, koji te promjene proizvagja izvan tih čestica. N. pr. promislimo li se malko pomnije o načinu zametanja i razvijanja ljudskih tjelesa u majčinoj maternici, odmah ćemo nužno priznati, da je onaj, koji sve to proizvagja, mudar ; znan, a to je nužno biće — Bog. Jer zdrav razum i nepokvarena narav ne mogu dopustiti, da bi kakova nedostatna i r:epotpuna inteligenca mogla biti uzrokom ovakovih srvršeno mudrih i solidnih činova". Napokon dokaz islamskih teozofa pod d) je ovo: — „Pošto su sva tjelesa u prirodi megjasobno slična obzirom na svoj sastav, jer ih sačinjavaju jednovrsne jedinice (čestice), to se sama po sebi ne mogu razlikovati ni individualizirati (tahsis), nego pomoću osobnih svojstava. Po tom dakle ta su tjelesa potrebna jednom individualizatoru (muhassis), a taj je — jer ne može biti , slučajan" — nužno biće — Bog. Džahid beg je iza prvih svojih riječi, koje smo na početku naveli, trebao zahtijevati, da vjernici - ako ništa drugo — iznesu svoje dokaze u ovoj stvari i tek onda proti njiha svojim argumentima operirati; nu on toga nije učinio, nego je svoje misli nastavio ovako izlagati: — Ovi dokazi imaju važnostL samo za one, koji ih upotrebljuju u svoju korist. Vjernici naime njiha smat­ raju apsolutno valjanim i nepobitnim. No u istinu ti do­ kazi samo dokazuju njihovo vjerovanje u Boga, a nipošto samu ezistenciju Božiju. Megju tim je svako takovo do­ kazivanje suvišno, jer ono ništa ne dodaje Božijoj obstojnosti, koja je već svakako vjernicima poznata. Da i mi pak ne mislimo i ne vjerujemo kao Laudenteque*), suvišno bi nam bilo na se upravljati pitanje: >zašto«?. I zaista je tako. Ni jednom vjerniku nije pot­ rebno pitati se »zašto«?. N astaviće se) *) Laudenteque je francuski pozitivistički filozof. Doktor Džahidbeg je osnov svog predavanja uzeo iz njegova djela „Atheisme". Sejfuddin: Mojoj ljubavi. Gospojici: S. D ella M. (Nastavak. — Ali, kako se usugjuješ nazvati je zmijom? Ko si ti? — zagrmim ja. — Samo lagano i tiho, zaslijepljeni čovječe! — opo­ menu me sasvim mirno utvara. — Da, rekla sam zmija, i, budi uvjerem, nijesam zadovoljna s tim nazivom. Htjela bih za sve žene naći nešto gorega, ono što bi njima pri­ ličilo. Zmija, to je zaista preblag naziv za ženu! Ali vi ih muškarci ljubite, vi to ne možete uviditi! Vi ste za to i slijepi i preglupi! Vas obmanjuje ženski pogled, ženska kretnja, njen posm jeh... Vi ne pitate ništa, vama je dosta, da vam se pusti, da je obožavate, da joj tepate i da je cjelivate! Kukavice! Kako ste niski, kako ste maleni i neznatni! — Ali, šta govoriš... — Strpi se i nemoj me prekidati! Ja ih poznajem mnogo, vrlo mnogo, koji ljube, a ne znaju koga ljube! Dapače žive u istoj kući, blagosloveni bračnim ceremoma, a još sveudilj ne znaju koga imadu uza se. Vidim na bi, da si i ti jedan od onih zasljepljenih, koji jedva čeka vidi svoju odabranicu u svojoj bračnoj sobi, i misli, da će mu odmah s njome osvanuti rajski dani ži\ ta. ti.-1 za to, da ti otvorim oči, — ako je to uopće ni iiće. - da progledaš prije, nego što skočiš u bezdan. Pitala sam te, je li ona tebe dostojna? Dakako, nijesi mi znao odgovoriti, jer na to nijesi nikada ni pomis­ lio. Ja poznam ljude, pa ti mogu reći, da je od sto žena, jedna dostojna muža Ili, ako hoćeš obratno, od sto mu­ ževa, ni jedan nije dostojan žene! — Tebi se miješa, ženo, šta govoriš tuđe? — upanem joj u riječ. — Miješa se svemu svijetu. Ili, pravije, žene su promiješale pamet cijelome svijetu. Koliko vas muškaraca pita, je li žena ima smisao za njega. Hoće li ona njega, za to, što ga hoće, što ga ljubi, ili za to, da ima titulu, druga novac, treća ovo, a sve slobodu! Sve hoće slododu da, udavši se, — mogu birati muškarce po volji. A vi, glupani, ne vidite to, slijepi ste! Koliko imade žena, da pomaže svomu mužu u poslu koliko ih pak ima, da znadu najbližu okolinu, da znadu, šta biva — recimo sa njihovom domovinom. Ali vi to sve ništa ne vidite, ne čujete i ne tražite od njih. Vama je glavno, da sve svoje, sav svoj život do­ nesete pred ženu i da joj sve metnete u suknju i pod cipele! Eto, znaš li na primjer ti, ljubi li tebe tvoja odabra­ nica? Znaš li ti, šta znade tvoja odabranica? Znaš li ti, hoće li ona tebe uopće, i ako te hoće, hoće li te za to što te ljubi, ili za to da se uda, za to da bude slobodna? Možda će ona donijeti sobom navaca! A ti novci nisu tebi ništa drugo, nego lanci, u koje te veže, dok traži �Broj 3. ,B I S E R‘ druge, a onda joj moraš za te novce kupiti skupu opravu, da se svidi - drugome! — Sve je to suvišno za moje zlato! Ona je dragulj, angjeo je, i ko god bi proti nje rekao ma jednu riječ, ja bih bio u stanju, da ga smrvim u prah, u pepeo. — Ne spominjem imena, ali te samo upozorujem, da dobro pogledaš u ponor, prije, nego u njega skočiš! Vidi u prvom redu, ljubi li ona tebe, kao ti nju, je li dakle dostojna da je ljubiš, to jest, može li i hoće li da ti uzvrati ljubav, a onda, onda-----, ne dovrši vila i nestade je. Ostao sam kao okamenjen. Prošlo je nekoliko vre­ mena, i ja se nijesam mogao sabrati. Nijesam mogao ni misliti, ni osjećati. Ne znam, da li od straha ili iznenagjenja pred tom bijelom pojavom, ili pod utiskom teških joj riječi, ali ja nijesam u prvi momenat znao ni šta je sve rekla, ni šta to sve znači. Kad sam došao sebi, ponovio sam sve njeno nabra­ janje, i, pomislivši na svoj ideal, požalio sam, što je ta bijela prikaza iščezla, jer sam iskreno zaželio, da joj — barem pljunem u lice. S kojim pravom dolazi ta protuha, da meni drži prediku o ljubavi. Kako se usugjuje ta prikaza , da meni k u u ave žene, dakle i moju ljubav. Pa je li to u ostalom istina, što mi je tu sve na­ brojila? Ne tiče me se! Ne ću da to ispitujem! Nek su sve žene sotone, moj ideal, moja ljubav, odabranica ja, nije taka kao druge, ona je najbolja, na'jčišća, najsvetija, ona mora da je ideal svima ženama, a meni je ona sve? Ne ću ništa da tepjtujem, ne ću ništa zlo da na njoj tražim! Da, ne ću, jer vjerujem, da je ona pravo savr­ šenstvo Boga, na njoj bi uzalud tražili svi-vijekovi i svi ljudi ma i najmanju pogrešku. Da, ja ponovno vjerujem u nju kao u najidealniju žensku čistoću, i za to je od sada ljubim više, nego .sam je ljubio do sad, tako mi pepela svih ljudi i ljubiću je vječno, sve više i više! (Svršiće se): Kazanll Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjere i civilizacija. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak). Dakle, da unesemo malo svjetla u tamne strane ovog pitanja: Čast (poštenje) je jedno svojstvo, kojemu ne mo­ žemo opredijeliti ni pravog značenja, niti jedinstvene bit­ Strana 39. nosti. To je jedno svojstvo, koje u jednom plemenu ili pak narodu opredjeljuje neki stupanj, do kojeg čovjek smije doći, a svaki dalnji korak proglašuje nečasnim i ne­ valjalim. Eto to je dakle onaj faktor, što ga čašću (poš­ tenjem) nazivamo Ovo je pak svojstvo ljudi veoma razli­ čito i pokazuje nam se u raznovrsnim oblicima, te mu ne mo­ žemo odrediti granicu, a niti poznajemo njegovu pravu bitnost. Vrlo rijetko nailazimo na slučaj, gdje se u tom pogledu jednako misli kod sviju plemena i naroda. Dapače više puta vidimo, da je n. pr. stanoviti čin u jednom te istom narodu kod jednih osobita čast, dočim u očima je drugih prava nevaljaština. Dnevna kronika nam je tomu najbolji svje­ dok. N. pr. u Evropi je u granicama časti zajedničko posjećiva­ nje balova, zabava i t.d. Tuđe dogju muško, žensko, sin, kćerka, otac, mati i sve je to poput beduinovih kosa izmješano, te je svakom slobodan izbor, s kime. će sjediti ili šetati Otac od sina, mati od kčeri ništa se ne stidi, jer je to sve u granicama časti dočim bi to kad islamskih, a možda i kod svih istočnih naroda velika sramota bila. Ova razlika i oprečnost u pojmu o časti, ne samo da postoji megju raznim plemenima, nego dapače i megju raznim klasama jednog te istog naroda. Poznata je stvar, da ljudi, štogod rade i misle, to oni čine u ime svoje sreće (blagostanja). Sreća je uvjek krajnja svrha. 1 ova sreća nam se opet pokazuje u raznovrsnim oblicu. , Pojedini razredi i staleži iščekuju svoju sreću na raznim kapijama. Pojava sreće nije jedinstvena. N. pr. neko je poljodjelac, neko pisar, neko vojnik, a neko pak i vladar, ali svakomu je od njih zvanje predmet njegove sieće. Za njih je sreća njihovo zvanje i na njemu je os­ nivaju Ali, da uzmogne ova sreća opstojati potrebno je, da čovjek posjeduje čast. Bolje rečeno: Zaštitnik sreće je čast (poštenje). Ovo je baš ona strana časti (poštenja), koja nama može u posao pristati. Odavde proizlazi, da su sreće, kakogod su im izvori razni, tako isto i one reznovrsne, a došljedno tome i zaštitnik te sreće — čast — pojavljuje nam se u razli­ čitim slikama. Kakogod je velika razlika izmegju nosioca sreće n. pr. poljodjelca, pisara i vladara, te kakogod im je i sama sreća nejednaka, isto tako nejednak je i stepen njihove časti. Jedan diplomata traži svoju sreću u politici i hoće pošto poto, da ju otud izbije. I uspijeva. Naravna stvar, da i odavde proizlazeća sreća hoće svoju čast. Ali ova čast nije slična niti jednoj koga drugog staleža. Kod drugog staleža nepošteno je kovati prevare, nekomu zamke plesti i prekidati ugovore, dočim se jedan diplomata može bez uztezanja na ovo svako obratiti, i tn se ne može u nepoštenje ubrojiti. Glasoviti Bismark proveo je cijeli svoj vijek izmišljajući razne hile, a niko ga sa nepoštenja ne okrivi, jer je u istinu bio pošten čovjek. On je svoju čast i karakter potpuno očuvao. Dakle vidimo da čast nema svog opredjeljenog središta, nego je nestalno svojstvo, koje nam se sa stotinu lica pokazuje. Na temelju toga ne �Strana 40. Broj 3. . BI SER* možemo ni ovom faktoru povjeriti onu važnu dužnost ču­ vara ljudskog prava. Članovi jedne zajednice udešavaju uvjek svoje kre­ tanje u granicama svoje časti, a ovo njihovo kretanje kat kada bude štetonosno po drugu koju zajednicu. Dakle ovi prvi su stanoviti čin radili u granicama svoje časti, dok je kod drugih prestupak i povreda njihovoga prava. Mnogo puta čujemo, a i vidimo, da neko nešto čini, a da ne povredi svoje časti, nu to se od sama njegova brata smatra nevaljaštinom i on ga s nepoštenja okrivljuje, jer je taj čin bio uzrokom, da je ovaj svoje pravo izgubio. U ovom slučaju vidimo, da oba imadu pravo i da su oba časna, samo je ovdje jedno pravo povregjeno. Povrede prava i njegov gubi ak na svaki način nisu jedna — dvije, nego ih je mnogo i mnogo, ali sve u granicama časti i zaogrnute njenim plaštom. Ovaki sluča­ jevi povrede prava i ako se na prvi pogled ne osjećaju, kad učestaju, potresu i samim poretkom, kao što .i kul­ turu koče. Vidimo da ni ovom faktoru — časti — kao neodregjenom pojmu ne možemo predati zadaću zaštite prava. Mi se ne možemo oslonuti samo na one, koji se strofo kreću u granicama časti. Dr. Husein Hulki: Ramazanski post. (S turskog preveo Hajreti.) (Nastavak.) Nestrpljivost l’jepu djelu Nikako ne prija, Jer se i list postepeno Iz pupa razvija. Želudac i crijeva, pošto neko vrijeme ne obavljaju probavne funkcije, odmore se i okrijepe. Osobito vrlo koris­ no ovaki odmor utječe na ljude, u kojih se je želudac raširio, a crijeva oslabila i elastičnost izgubila, pa su s toga oboljeli na slaboj probavi. Dapače liječnici takovim ljudima propisuju kao lijek dietu, a svrha im je od tog jedino to, da mu se želudac i crijeva isprazne i odmore, te da se zapriječi ukiseljavanje i gadni zadah hrane zbog teškog prokuhavanja u probavnim organima. Ta se svrha naravno postizava za vrijeme posta. Post ramazanski vrši takogjer psihičkiefekat (duševni u p ­ liv, te’siri ruhani) na čovjeka, a taj se efekat sastoji u tom, što svaki uvjereni musliman zadovoljstvom srca i mirnoćom savjesti, koju osjeća, vršeći svoje vjerske duž­ nosti, sve svoje osjećaje i pohote odlučno pod svoju vlast potkuči. Njemu se tada pruža prilika, da očisti od grijeha oju dušu i svoj moral poljepša jednom vrsti psihičke et. ije (terbijjei ruhanijje), koja se zove „nijjet" (nam­ jera), i sastoji se u njegovoj čvrstoj odluci, koju u svi­ jesti st da će za cijelo vrijeme ramazanskog posta svoje strasti i pohote držati u svojoj pobožničkoj vlasti. Gvakovu borbu sa samim sobom i pobjedu nad svojim strastima, životinjskim pohotama i tjelesnim potre­ bama da iašnje znanosti smatraju duševnim svojstvom, koje oi.^ nazivaju autosugestijom*) (Telkinat bizatihi). Iz gornjih se izlaganja vidi, da za vrijeme posta nastaju pod njegovim uplivom tri pošljedice, o kojim treba malo opširnije progovoriti. — Evo tih pošljedica: 1. Funkcija hranjenja prestane uslijed insufisivne alimentacije. 2. Za vrijeme posta želudac se i crijeva ispraz­ ne. 3. Osobiti se znakovi opažaju u centru živčanom (Merkezi asab.) Kad se slabo vrši funkcija hranjenja (fili igtiza), krv počne po malo ispijati mast u ljudskom tijelu, t. j. mast se počne topiti i trošiti, ili zapravo čovjek slane sam sebe jesti, a to se stanje po znanstvenoj terminologiji naziva „autophagija", koja se od strane liječnika kao metoda liječenja u mnogim slučajevima bolesti umjetno uporabljuje. Jer kad tijelo ne prima potrebitu količinu hrane, ono uza svoju mast jede t. j. rastapa takogjer i neke svoje boles­ ne sastavne čestice. Eto s toga su liječnici, kako bi tijelo jedući samo sebe, uništilo te bolesne čestice, postavili metodu liječenja Kada silnik moć izgubi, Tad sa mržnje pati; Mrtva orla i vrana će Hrabro čerupati. *) Kad je prije nekoliko godina neki Talijan Succi — kako su novine javljale — proživio četrdeset dana bez hrane i vode, poznati je profesor Cermin ustvrdio i dokazao, da je toli­ ko vrijeme mogao izdržati glad i žegj samo pomoću autosu­ gestije. (Nastaviti će se). Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom slož’r: Si^ejman Mursel. Lako stara smrt obara, Skoro redom kosi, Al’ i mlada iznenada Često sobom nosi * Kao mudrac moraš dušu Na visoko dići, Gdje je grdnje zavidnika Ne mogu dostići. * Umišljenom velikanu Ne skreći sa puta; Žaba vazda jako zine AF muhu proguta. * �Broj 3. ,B I Š E R‘ „apstiniranjem" u mnogim bolestima kao u polisarciji, nekojim zastarjelim sifilisima (frenjak**), nekim upalama i t. d. Od takovih metoda liječenja megju liječnicima su najpoznatije ove: „Valsaloaova metoda", „Metoda Dancelova“, „Metoda Steinova", „Schveiningerova metoda", te Demonova, Hartlova i arapska metoda. Strana 4l. Mnogo je ljudi, koji su — bez ikakove potrebe liječ­ niku — popravili svoj želudac samo pomoću ramazanskog posta. Osobito ovdje treba istaknuti u kakovu je stanju živčani sustav čovječiji za vrijeme ramazanskog posta. Kako se vidi gladovanje nije vrlo škodljivo po nas, nego se po medicinskim pravilima dapače upotrebljuje za neke bolesti kao korisno sredstvo. Ako dakle neko misli, da se post islamski, koji nije ništa drugo, nego privre­ meno apstiniranje od hrane i pića, škodljiv i koliko tru­ nak, taj posve krivo misli. To pak njegovo krivo mišlje­ nje, ili pravije: uobražavanje bez sumnje je pošljedica njegova slabog vjerovanja u islamske istine. 1 danas u Njemačkoj postoji jedna metoda liječenja apstiniranjem od hrane, koja se zove „Hungerkur" a koja je tamo vrlo priznata i primljena. S ovoliko ćemo se o tom zadovoljiti, jer se bojimo, da će nam se prigovarati, e smo se od premeta udaljili, ako se i nadalje upustimo u razlaganje o svjema meto­ dama liječenja apstiniranjem od hrane, od kojih smo neke gore naveli, a koje Francuzi nazivlju: «Cura famis" i „Diete negative". Nama je svrha bila pokazati čitaocima, kako je naša vjera velika i kako islamsku svetu ustanovu, post i sama znanost prima kao jednu vrst higijenske metode. Napomenuli smo, da se uslijed nedovoljnog hr jenja (insuficivne alimentacije) za vrijeme posta probavn organi: želudac i crijeva ostanu prazni, bez hrane, te da se tako odmaraju i jačaju; nu osim toga na te organe ne mogu tada uplivisati nekoji ptomaini***), koji nastaju kao pošlje­ dica — ukiseljivanja za vrijeme prokuhavanja (Svršiće se). 6| f Hazlm Muftić: Stambolski softa i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka). (Nastavak.) Hafiz je sada bio svjestan, da se gornje vaizovo pravilo ne može protegnuti na one ljude, čiji su očevi radili šeriatom zabranjene poslove, pa mu je bilo začudno, zašto to ovaj vaiz nije odmah u svome vazu rastumačio. Za to se odluči da poslije vaza pred džamijom upita dotičnog vaiza o gornjem pravilu. — . Oprostite, efendija, što ću vas malo uznemiritil Vi ste ada u džamiji kazali, da je svakom čovjeku naj­ bolje biti ono, što mu je i otac bio!" reče Hafiz vaizu pred džamijom, kad ga je na samu uhvatio. — Jesam l" — odgovori hodža. — „Dobro! Ali vidi, moj je otac bio veliki kradljivac! Kako ću ja biti ono što i on, kad je kragja zabranjena?" Hodža se na to malo zamisli, osmjehne se, za tim nastavi — „Ja ću i tebi naći izlaz, a to je: Ti se moraš držati četiriju šartova u životu, pored kojih moreš slo­ bodno krasti. Ta četiri šarta jesu: prvo: gdje te god naNedovoljno je hranjenje osobito koristan i djelotvo­ ran lijek za one ljude, u kojih se je želudac raširio, a maski vakat zateče, odmah uzmi abdest i klanjaj, drugo: nemoj nikad slagati, treće: što god se kome dopada, — crijeva elastičnost izgubila. a ne protivi se šeriatu, nek se i tebi dopada i četvrto: Meni su neki ljudi kazivali, da su za vrijeme rama­ kada kradeš, nemoj sve pokupiti, nego ostavi i sahibiji zanskog posta izvanredno mirni, i normalni dočim su se najmanje polovinu!" — izvan ramazana uvijek tužili, da poslije svakog jedenja Tu se Hodža i Hafiz rastadoše i do malo vremena osjećaju, kako im gore ruke, dlani i čelo, kako odmah je iz toga mjesta nastavio svoje putovanje, zapamtivši tijelom klonu i otrome, te ih san spopane; jednom riječi: dobro vaizove savjete. kako teško hranu probavljaju. Kad je naš softa iz te kasabe krenuo, sustigne u Dakle post je po tom higijensko vrlo korisno sred­ putu dvojicu derviša, takogjer svjetskih putnika, pa ih za­ stvo za stomak i crijeva. moli, da ga u svoje društvo prime. Derviši ga preko volje prime i nastave svi skupa putovanje. **) Na primjer sifilis, koji se nije na vrijeme i valjano Dervišima je bilo nekako mrsko Hafiza odbiti, a još liječio, nego je prekomjernim ,upotrebljavanjem žive u lijekove prešao u fazu tercernog frenjka, liječi se t zv. arapskom meto­ im je teže bilo što su ga u svoje društvo primili, jer im dom, a to je jedna vrsta diete. FUiologijski osnov te metode je u napred bilo žao, što će morati svaku zaradu s njim sastoji se u tom, da čovjek gladuje, da se umanji funkcija hra­ dijeliti, za to su sada počeli snovati način, kako da ga njenja, te tako pospješi autophagija, t. j. trošenje masti i nez­ dravih čestica u ljudskom tijelu. •**) To su neke vrsti organska tjelešca, koja pr.laze u krv i u tijelu s toga nastane tromost 1 toplina a koža ispuca, te još neki znaci se pojave; jednom riječi tako se zove sve ono, što preuzrokuje autointoxikaciju t. j. •amootrovanje. se kutarišu. Tako su neko vrijeme išli i išli, dok ne dogjoše do nekog bunara, u koji se moralo duboko sići, da se vode zagrabi. Osim toga derviši su znali i to, da ko je god u ovaj bunar do sad sišao, nije se više povratio. �Strana 42. Broj 3. ,B I S E R‘ Derviši su za to dakle znali, a vidili su na Hafizu i njegovom nevinom ponašanju, da on u to nije upućen. Za to derviši zamole Hafiza, da on sigje u taj bunar i zagrabi im vode, jer su jako ižednili. Hafiz ne misleći ni na kakvo zlo, uzme malu posudu, koju su derviši sobom nosili i sigje niz nekakve slične basamacima ljestve u bunar. Kad dolje, a ono nije bunar, nego nekakva duboka pećina kroz koju teče lijepa bistra voda, a naokolo su se vidile još mnoge udubine poput soba, koje su u sti­ jenu uvaljene. Hafiz se sage da zagrabi vode, a u isti mah izagje pred njega iz jedne pećine jedan Arap sa golom sabljom u ruci. — „Stoj! Ne možeš naljevati vode, dok mi na jedno pitanje ne odgovoriš." — zagrozi se Arap Hafizu. Za tim Arap odvede Hafiza u jednu pećinu, u kojoj se vidilo po tlima mnogo insanskih glava odsječenih, a u jednom kutu je sjedila nekakva stara, vrlo ružna baba. Arap, koji je bio mlad i vrlo lijep, pokaže sabljom na onu babu i upita: — „Vidiš li ovu staru babu?! Ja sam nju sebi vjenčao i uzeo za ženu! Kako se to tebi svidja?" — Hafizu to u prvi mah bilo začudno da ovako mlad i lijep čovjek uzme onako staru i ružnu babu za ženu, ali se u taj čas sjeti savjeta onoga vaiza, da što god se kome dopada, a ne protivi se šeriatu, ne treba kuditi. A najposlije, kad se Arapu njegova baba svidiia, za što, da se ko na to ljuti i s njim se džaba svagja. Srećom kad je meni ne utovariva, promisli Hafiz i sabravši se odgo­ vori. — „To je vrlo lijepol Kad ti se takc svidjela, neka si je baš vjenčao!" — Taj se odgovor Arapu očito dopao, jer pokazavši Hafizu one odsječene glave kaza mu, da su to bili, sve oni, koji su protivno odgovorili; gadeći mu njegovu dragu babu, pa su za to i zaglavili. Za tim darova Arap Hafiza sa jednim šipom, rekavši mu neka mu to bude spomen od Arapa iz dubokog bunara i dozvoli mu da može slo­ bodno zagrabiti vode i izaći. Hafiz ostavi šip za pojas, zahvali se Arapu i zagra­ bivši vode izagje gore svojim dervišima, koji su se bili izvalili na ledinu da malo prokunjaju u uvjerenju, da su se Hafiza za uvijek riješili. Kad derviši ugledaše Hafiza, iznenade se, ali da sakriju pred njim svoju zlu namjeru, napraviše se, kao da ne znaju šta se dogagjalo prije sa onima, koji su u ovaj bunar silazili, uzmu vodu, napiju se i krenu sa Hafizom dalje. Idući malo dalje, ugleda Hafiz, kako preko polja u smjeru prama njima leti jedan Tatar na konju, koji raz­ nosi poštu. Po odijelu i drugim znakovima upozna Hafiz, da je to stambolski Tatar — poštar, te odluči zamoliti ga, da i njegovoj, kući ponese jedno pismo, u kojem će se javiti svojoj ženi, da je fala Bogu zdravo i da se ne brine za njeg. Tatar se je izvinjavao, da nema kad čekati, jer da hiti, ali na mnoge molbe Hafizove zastane i pričeka, dok ovaj napiše pismo. Hafiz kaže Tataru sokak i kućni broj, gdje ima ovo pismo predati, a uz pismo predade Hafiz i onaj šip, što mu ga je darovao Arap, zamolivši Tatara, da to preda kod njegove kuće, jer da pri sebi nema ništa boljeg i vrednijeg, sa čim bi svoje ukućane obradovao. Tatar sve primi i dobivši od Hafiza još nešto hedije u novcu za svoj trud, krene niz polje najvećom brzinom. (Nastaviće se). Mehmed Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: Ašlk. (Nastavak). Ljudstvo je bilo u povojima razvitka, u djetinjstvu kulturno-socialne evolucije; ono je prošlo kroz mnoge vje­ kove, mnoge epohe prevrata i revolucija, pa je prema svakoj toj epohi trebalo i novu religiju objavljivati. Na ncu je kao pošljedna Božija objava došao Islam, da izv ljudstvo iz bludnje na put istine i spasa, kako bi — d se njegovih ustanova i propisa — postiglo na ovom si e'u sretan život, a na onom vječito blaženstvo. Jest s tom je svrhom objavljena naša sveta vjera. Islam je vjerski rad, vjerska borba. Bog je u Kur’anu ( a .' rekao: , Obavljajte molitvu", pa je odmah tom dodao: „I dijelit: zećat". A ko može davati zećat? Svakako onaj, koji ?: :a, k o je bogat. A čime se imetak i bogatsvo stječe? Naravno, radom i nastojanjem. Eto vidite, braćo islamska. D a uzmognemo jednu od najvećih vjerskih dužnosti izvr­ šiti, moramo raditi, samo raditi. Na mnogo mjesta u Kur’anu (a. š.) imperativno se muslimani upućuju na složan rad i zajedničku borbu, a takogjer ih i mnogi pejgamberovi hadisi pozivaju, da kompaktno djeluju na korist svoje zajednice. A kako ćemo mi udovoljiti tim vjerskim propisima? Bez sumnje samo radom i nastojanjem. Da su oni muslimani, koji su živjeli u početku Is­ lama, bili kao mi, da li bi blii [mogli polučiti sve one sjajne i vanredne uspjehe u kulturnom i društvenom po­ gledu, što ih je historija zlatnim slovima zabilježila? Ah, kako oni bijahu radini, marljivi, veledušni i energični! Cijele čete i skupine velikih ashaba rasijale se na sve strane svijeta, osvjetljujući ih lučom prave i istinite prosvjete. Nijesu kao mi skrštenih ruku stajali, nego su nastojali i radili i njihovu se jedino radu ima zahvaliti sva ona materialna i intelektualna kultura, koja je više stoljeća carevala u Iraku, Siriji, Egiptu i Andaluziji, a na čijem je temelju izgragjena ova današnja civilizacija na Zapadu. A što je uzrok, da je islamski svijet došao u ovo današnje kukavno stanje? �Broj Š. Strana 43. .BISER" Mi vidimo, da su na sve strane: u Kini, Indiji, na istoku i zapadu, na sjeveru i jugu današnji muslimani u letargiji i nazatku, u smrzlo^ti i stagnaciji. Megju njima nema ljubavi ni poznanstva; jedni o drugim pojma nemaju. Nas ni jedan ne zna, koliko u kojem kraju zemlje živi naše jednovjerne braće, njihovi jezici, običaji i ćudoregje toliko su nam poznati, koliko i španjolska sela; Trebali bi se sramiti. Kad hoćemo jedni druge upo­ znati, moramo se obraćati na Evropljane i evropske knji­ ge. Ah, kolikog li za nas u tom poniženja! To bi morali jednom shvatiti. Poznato vam je, da je Islam ustanovio jedno najveće i najsolidnije bratstvo, pa gdje je to bratstvo sad? Danas nema jednog naroda, da je rascjepkaniji i razdijeljeniji od nas. Muslimani na sve strane u neznanju i mizernosti pro­ padaju. Evo vam za primjer one naše braće, koji žive pod vlašću gordog Albiona. U Indiji ima 200 milijuna ljudi, a podijeljeni su u dvije vjeroispovijesti: muslimanstvo i brahmanstvo. Oni su jednog roda i plemena, jednog jezika i domovine. A šta s njima radi engleska vlada? Muslimane potiče, da na kurban-bajram kolju samo volove, koje Sljed­ benici brahmanske vjere smatraju svetom životinjom; musli­ mani se naivno povedu za tim spletkama i uprkos svojih suplemenika žrtvuju volove, što megju brahmancimanar!'izaziva negodovanje, koje katkad nagje izražaja i u reakciji, tako, da oni u muslimanske džamije bacaju svinjećije glave pa se iz toga često izrode megju njima tučnjave i bitke koje se svršavaju na obostranu štetu, a na korist samih Engleza. Takovom eto politikom „Devide et impe En­ glezi svoju vlast podržavaju u Indiji i nad rtislii nima i nad brahmancima. Kad je današnji afganski emir na svom putovanju kroz Indiju vidio ovo žalosno stanje Indijanaca, rekao je tamašnjim muslimanima: — „Šta vi radite, za Boga!? I ja znam, da je na nas kurban vadžip, da smo ga dužni klati; ali pitam vas, da li taj kurban baš mora vo biti? Zar ne bi mogli žrtvo­ vati, deve, ovce, koze? Zašto tom budaleštinom svojom Englezima somun pomašćujete?. . . Emir Habibullah je otišao i megju brahmance, otkrio im pozadinu ovih megjusobnih borbi i tako ih donekle ublažio. Pogjimo u Kinu, pa ćemo i tamo isto stanje kao u Indiji naći, a to sve zbog muslimanskog džehaleta i ne­ znanja. Neko je rekao: — „Kao što kršćanstvo ne može opstojati uz prosvjetu i nauku, tako ni Islam ne može egzistirati uz neznanje i džehalet." Tako je: kršćanstvo je vjera inferiornosti; ono ne trpi znanosti ni napretka. Muslimanstvo je pak vjera evo­ lucije, napretka, i rada; s toga je u najvećoj opreci s ne­ znanjem i džehaletom. Mi svi znamo, da je Islam u po­ četku svoje pojave bio na vrhuncu slave, kulture i moći. Mi smo tada bili na tolikom nivea-u intelektualne kulture da su neuki Evropljani iz najudaljenijih krajeva Zapada dolazili na nauke u Bagdad i — poslije — u Kordovu, gdje su se prosvjećivali znanjem islamskih učenjaka. U andaluzijskim su sveučilištima stekli naobrazbu mnogi kra­ ljevi, državnici i visoki crkveni dostojanstvenici sa sviju strana kršćanske Evrope. Tamošnji mnogi gradovi bijahu rasadišta prosvjete i znanja. Onda se polahko počeo širiti džehalet i neznanje, dok na pošljetku nijesmo došli u ovaj kukavni položaj. (Nastaviće se). Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) Za ljetnih noći vazda je pred našom ulicom čitavo sijelo. Ljudi, koji su cijeli dan trpjeli poznatu mostarsku žegu. izlaze iza večere na ulicu, te sjede na jednoj dugoj klupi, da se prije spavanja ugodno porazgovore na tihom noć n vjetriću. To bi se sijelo ponekad oteglo do iza pola . a osobito onda, kad bi se povela riječ o prikazama i gjavlima... I sada se — nakon pet godina! — sjećam, kako je lbmga pričan na toj klupi, šta mu se je dogodiio jedne noći Dubravama, kad je u svom bostanu dozivao svoga Im idžiđL.. Ozivao mu se sa sve četeri strane, a ipak nije bio u bostanu, već na prelu kod cura u drugom selul — Mujag opet nedavno, a u gluho doba, iskočilo pred noge šareno kozle iz našeg groblja, koga on nije nikako mo­ gao uhvatiti. A večalo je čudnovato... Mojem dajdži opet došla pred noge kvočka sa pilićima, kad je nešto prije ponoći išao kroz Podhum kući u našu mahalu. Pa zaludu je moj dajdža „hiškao" i gunjem mahao oko sebe, opet nije mogao kvočke poplašiti. — Moj komšija Marko iste večeri kazivaše, šta se je prije dogodilo umrlom Selimagi, kad se u gluho doba vraćao sa sela kući, pa je rad sebe morao čučnuti kraj našeg harema (groblja). Tad mu je sa zida skočio vrag upravo za vrat i povikao: „Selimaga, de me pronosaj!" Selimaga je ponio vraga na sebi, uhvativši mu čvrsto obje noge rukama. Kad su stigli do prve svjetiljke, vrag je rekao; „Pusti me!“, na što Selimaga zaviče: — A, jok! — i opet ponio vraga dalje do druge svjetiljke, pa ga tu sa sebe svalio. Tad opazi na svoje čudo, da to nije bio vrag, no budalasta Ciganka H a ta! Kada je ovo Marko ispričao, dodao je još kao poduku: da je u ovakim teškim zgodama najbolje, da čovjek bude sabran i da odmah ne bježi, već neka junački pogje k prikazi, pa bogme neka je rukama opipa i prihvati. Onda će se osvjedočiti, da tu nije ono, što mu se pričinilo, nego je kakav predmet, ži­ votinja i t. d. — Imaš sasvijem pravo, moj Marko! — pritakne moj prvi komšija Mehaga. — Evo da vam kažem, što sam �Strana 44. Broj 3. .BISER1 ja prije dvije godine doživio baš u ovoj našoj mahali. — Prisutni se pomakoše bliže Mehagi, i četrnaest očiju pade pogledom r a njegove krupne, plave brčine, na široko lice sa dosta udubljenim crtama i dugim i raskuštranim obrvama, kroz koje su zurile njegove dobroćudne oči. Imao je na sebi plavu „monduru" željezničku sa kratkim bijelim piskom na debeloj uzici. Niže raskopčanog kaputa vidio se početak bijelih dosta zamazanih hlača, iz kojih su izlazile čvrste noge sa jakim, krupnim stopama, kakove je imao samo Marko Kraljević ili Džerzelez Alija. Ruke su mu bile okošite, ali debele kosti, runjave i duge, kojima bi toliko pripomagao svome govoru, da bi njihovim zna­ čajnim kretnjama od sitnice načinio krupnu stvar. Prema njegovoj tjelesnoj veličini odgovarao je i njegov glas, a odmaklost u godinama, koja se vidjela u licu i pogledu, davala je njegovom govoru ozbiljnost i važnost toliko, da su prisutni svom dušom učestvovali u ovom njegovom doživljaju. „Vi znate — govoraše Mehaga — da sam ja čuvar kod željeznice; ovo mi je 21. godina u službi, a 56 go­ dina je prošlo, od kako me je majka na svijet dala. Kroz toliko godina nikad mi se nije ništa prikazalo i ako sam momkom svašta radio. Sto sam noći u groblju prespavao! — pa mi se opet nije šta trefilo. Samo, vala, jednoć u mojem životu bijah u neprilici, ali se je dobro svršilo. To je bilo u kasnu jesen prije dvije godine, ja sam bio u jedan sat po podne preuzeo službu do u jedan po ponoći, kad trebam ići kući. Prije, nego ću ostaviti s*ražarenje, sjednem na prag jedne drvene čuvamk e, da za­ motam cigaru i da je pripalim na mojoj svjetiličici. Ta je kućica na osami i do najbliže zgrade ima 20 m. Taman ja da ću otvoriti duhansku kutijicu, kad me po glavi i po rukama posu nekakav pijesak. Pogledam više sebe, gore drvena šiša, a pokrov od katrana. Nema ništa upadljivo. — Nu odaklen dogje pijesak? — Ustanem i obigjem čuvarnicu, ali ništa novo. Uzmem svjetiljčicu, pa se zaputim prema drugim zgradama, obigjem ih, ali ne vidim nikog. Iza toga se opet vratim na ono mjesto, prigledam dva tr puta onu šišu, zamotam cigaru, pripalim je, pa odoh u kancelariju, da prijavim moj odlazak. Već je prošao jedan sat poslije pola noći, kad sam sa kabanicom i svjetiljkom pošao kući. Noć je bila tamna, ali ipak pomrčina nije bila tolika, da se ne bi moglo vi­ djeti put i grmlje i kuće, kuda prolazim. Po nebu su se gomilale teške oblačine, kojima je vjetar svaki čas mijenjao oblike, dok je po zemlji raznio prašinu, papirčiće i opalo lišće iz jednog kuta u drugi, zbijajući ih u kolutove, da lakše zalepršaju zrakom. A meni se nadalo misliti i raz­ mišljati: odakle bi mogao doći onaj pijesak? — Valjda od miša! — rekoh .u sebi, pa da tu misao zabacim, pogledam u one oblačine, što se na visini preganjahu sad na jug, sad na sjever. Zagledavši se tako k nebu, odjednoč izne­ nadno posrnuh o jedan kamen, koga je neko bio ostavio tamam nasred puta a na početku naše mahale. Promrmljavši nešto „onom, koji je taj kamen bacio na put“, uk­ lonim ga u jedan kraj, da ne bi još ko s njega posrnuo i pogjem dalje. — Hm, ovo je noćas drugo iznenagjenje - rekoh u sebi, idući putem, nastojeći silom, da ne mislim ni na kamen ni na pijesak. Megjutim sam došao megju oba naša groblja. I s desne i s lijeve strane vidiš razne grmove i tolike bašluke (nadgrobne biljege) kako stoje na tom tajanstvenom mjestu, kao da su mrtvi izašli iz gro­ bova, pa se zamotali u platno, da gledaju, ko prolazi u gluho doba po toj cesti. Ja sam tuda prolazio toliko puta bez ikakve misli, ali baš te noći imagjah u srcu nekakvu tjeskobu. A kad još ugledah onaj krupni bašluk, odaklen je budalasta Hata skočila na vrat Selimagi, ja podigoh svjetiljku malo na više i odmakoh je od sebe, da bolje posvijetlim put i da makar što radim. Još nisam ni mitio groblje, kad ugledah pred sobom na jedno 5 —6 koračaja zeca! Jest Bogami, žec! To ti je bio golem... zekast zec biva zekonja. — Valjda je iskočio iz harema — reko sam sebi za neku utjehu, ama odmah iza toga rečem: — Ako je to zec, za što ne bježi? Za što stoji baš megju grobljem i gleda u me? (Nastaviće se). ^ H O R D ftE UJVIOTVOFJINE. Vira u junaka. U Mostaru šećer mejtef kažu, U njem uči triest divojaka, Hodža im je Šećer Salihaga, Kalfa im je dilber Umihana; U ruci joj od zlata šibica, Čim svituje svoje drugarice: Moje druge, ne hodile hude, Ne držite vire u junaku! Muška glava, šušnjevita grana. Udri granom o zelenu travu, List opade, a grana ostade. Ovaka je vira u junaka. O jablane!.. O jablane i te tvoje grane, Savi grane do zelene trave, Da ja pridem moru na jaliju, Da upitam Muju i Aliju: II je lakše kugu bolovati, Ili dragu u drugog gledati, Pa govori Mujo i Alija: Triput lakše kugu bolovati, Nego dragu u drugog gledati, Jer u kugi samo boli glava, A za dragom i srce i glava. Zabilježio: S. A glć. �Broj 3. Strana 45. . BI SER' h IS T A K- ® $ Ramazani šerif. U ponedjeljak na 4. ov. mj. nastupa ramazan, za Sljedbenike islamske vjere najblagosloveniji i najmubarekniji mjesec u godini; mjesec u kojem je veliki Stvoritelj svemira počeo preko Džibrili Emina objavljivati našem svetom pejgamberu najveću istinu — Kuran azimuššan. U ovom će se mjesecu svaki pravovjerni musliman potegnuti od nevaljalih djela i opačina i sav se predati ibadetu, posteći i moleći svemog' ćeg Allaha, da mu oprosti grijehove, koje je možda svijesno ili nesvjesno počinio kroz ostalih jedanaest mjeseci u godini. Ramazan je dakle mjesec muslimanske pobožnostl i ibadeta, koji nnm savjest čisti i duševno zadovoljstvo daje; nu on nam takogjer i fizičke koristi pruža, kao što to lijepo dokazuje Dr. Husejn Hulki beg u svom članku „Ramazanski post", što ga mi u našem listu iznosimo. Osim toga ramazan je i sa socijalnog gledišta veoma koristan po islamsku zajednicu, jer su u njemu bogatiji ljudi vjerom zaduženi sirotinji zećat i sadakai fitr davati, na iftar je pozivati i tako joj olakšavati teret životne nevolje i račuvati je od kragje i drugih nedozvoljenih činova, na koje ju može glad i nevolja natjerati Uz ramazan se muslimani često sastaju na iftarima i sijelima, gdje učvršćuju islamsko bratstvo i zdogovaraju se o zajedničkim potrebama u životu. Na tim iftarima i sijelima mnogo put iznikne po koja korisna po Islam misao, koja se poslije realizuje i muslimanskom narodu na uhar služiti stane. Naše bi kadije, muallimi, učitelji i imami patrietisk djelo učinili, kad bi sada u ovom mubarek mjesecu na iftarima i sijelima pokupili i po kojeg pretplatnik: „biseru , ko- ie pokrenut jedino za to, da u naš narod i porodicu širi zdravu islamsku prosvjetu. To ih ne će nikakva truda stajati, a islamskom će prosv n napredku mnogo doprinijeti. Želeći svoj braći muslimanima, da ovaj mubarek mjesec isposte u sreći i selametu, kličemo im: Ramazani šerif mubarek olsun! fz islamskog svijeta. G las iz Japana- — Mjesečni panislanski list l. Japanu »Iskamsko bratstvo« koji u Tokiju na engleskom jeziku izlazi, u jednom članku o sadanjem stanju Islama, megju ostalim veli ovo: »Evropa sa svojim raznim spletkama sijući razdor i neslogu megju muslimane, nasilnički napada na islam­ ske države, a evropska štampa na najbezobrazniji način viče na muslimane i uzvišeni Islam.« »Islamsko bratstvo« nabrojivši sve nepravde Zapada prema muslimanima nastavlja: »Skrajnje je vrijeme da se već jednom svi musli­ mani: Osmanlije, Arapi, Perzijanci, Afganci i Indijanci ujedine. Ovo je jedini način, kojim se muslimani mogu osi­ gurati protiv hajdučkim navalama Evropljana. Svi musli­ mani trebaju danas shvatiti ozbiljno stanje islamskog Hilafeta, te okupivši se oko njeg, bratski se zauzeti za njegov spas i napredak«. Mahmud Haj H useinoff — U Rusiji je umro čuveni islasmki dobrotvor; multimilioner Mahmud Baj Hu­ seinoff, koji je sa svojom braćom Ahmed i Gani Bajom bez pel para kapitala počeo trgovati i nakon smrti iza sebe ostavio nekoliko miliona rubalja*) Braća Huseinoin, u sticanju novca bez ikakvih sredstava, te u obilnom da­ vanju istog za svoj narod, sliče amerikanskim milionerima. Do sada ova tri brata što su za života dali, ili na smrti hl. oporu, om stavili svote ogromnog novca, za granju dža­ mija, me i resa, škola, i dobrotvornih društava, te za uzdržavanje muslimanskih gjaka u Rusiji, Turskoj i Evropi, iznašaju milion i po rubalja (preko 3,000.000 kruna.) Poslije Mahmud Bajove smrti spremljen je za njega na Hadž, Damla Hajrullah ef., koji je u ime merhumovo u Carigradu za dobrotvorne svrhe dao 16.200 kruna. Da Bog (dž. š.) braću Huseinoffe ralimet učini, a islamskom svijetu ovakih zauzetnih dobrotvora mnogo udijeli! Amin. s- Književnost. P erzisk a štampa. (Od njezina postanka do danas.) — Prva perzijska novina ugleda svijetlo godine 1848. početkom vlade šaha Nasredina. Njezin vlasnik i izdava­ telj, Mirza Teki Han Emir Nizam, pisao je o perzijskoj politici i novini osigurao saradnju viših činovnika u dr­ žavi, a njezin urednik, rodom Englez, prevagjao je članke iz evropskih novina, koji nijesu bili u opreci sa šahovom politikom. Novina je do 261. broja imala naslov »Ruznamei Vekaji« (Dnevnik dogagjaja), dok je početkom 1856 uzela ime »Ruznamei Devleti Alijjeji Iran«, (Dnevnik Perzijske vlade) a od 1903. godine izlazila je pod imenom »Iran«. Poslije su u Perziji u raznim vremenima izlazile mnoge novine kao »Taheran« »Ruznamei Ilmi« (Znans­ tveni Dnevnik), »Ettela« (Obavijest), »Šeret« (Sjaj), »Fe heng« (Razum), te u Carigradu Ahter« (Zvijezda), u Lond nu »Kanun« (Zakon), koju je uregjivao princ Mirza Malk �Strana 46. .BISER' Han Nazimudevle, za kojeg se misli da je napisao poznatu brošuru »Zadnja riječ Islama Evropi«. U Kairu je izlazila novina »Hikmet« (Mudrost). Za vlade Muzaffer-eddina u Perziji je izlazio priilčan broj novina, čiji su urednici bili većinom školski upravitelji. Tada je najviše doprinio razvoju novinstva u Perziji, Hadži Mirza Ali Han Eminuddevle. Novine, koje su tada izlazile jesu slijedeće; U Teheranu: »Terbijjet« (Odgoj), »Surejja« (Vlašići), »Hulasat ul-Havadis« (Kratak prijegled novosti) »Šerafet« (Plemstvo), »Edeb« (Dobri Odgoj), »Šahinšah« (Car), »Felahat« (Znanost), »Kevkebi Deri« (Dvorska zvi­ jezda), »Nevruz« (Novi dan godine). U Tebrizu; »El-Hadid« (Željezo), »Adalet« (Pravda), »Kemal« (Savršenstvo), »Ihtijagj« (Nužda), »Ikbal« (Sreća). U Mešheđu: »Edeb« (Dobri Odgoj), koji je kašnje prenešen u Teheran. U Bender - Bušir-u: »Muzafferi«. U Istih anu: El-Islam«. Izvan Perzije: »Az&d« (Oslobogjenje), »Miftah uzZafer« (Ključ pobjede), »Pervereš« (Odgajanje), »Surejja« (Vlašići), »Čehre-Numa« (Koji pokazuje svijet), »Medžmua-i Ma Verai Bahri Hazer« (Transkaspijska Smotra). Pri kraju vlade Muzafler-uddina, proglašenjem usta­ va i slobode štampe, novine su se u Perziji jako pom­ nožile. Pošto bi nas daleko dovelo, kad bi prikazivali — novine, koje su izlazile u Perziji od god. 1848. pa sve do danas, a kojih ima 243, to ćemo u kratko prika­ zati samo sada izlazeće novine. U Teheranu: «Istiklali Iran« (Perzijska Nezavisnost). To je dnevnik pokrenut 23. džemazi ul-evela 1228. Glasilo za slogu i napreda1:. Iz­ davatelj: Dr Husein Han, okulista, a kašnje Sejjid uha med Han, mjernik. »Amuzkjar« (Vještak). Polumjesečnik. Osnovan 18saffera 1326. Izdavatelj: Šejh Ali Iraki. »Iran-i Nev« (Nova Perzija) Dnevnik. Pokrenu u redžebu 1327. Organ perzijske demokracije. Direktor: Abu-z-Zija, kašnje Aaga Sejjid Mehdi Akgja. Urednik: Resul zađe Mehmed Emin. 'Temeddun* (Prosjeta). Sedmični list. Osnovan 1 1321. Samostalnih nazora. Direktor: Muđebbir ul-Memalik. Od ove je novine petnaest brojeva izišlo u Rehtu. »Dženub« (Jug). Osnovan u Ševvalu 1328. Direktor Dagistani. »Ruznamei Resmi i Devleti Iran« (Zvanični list Perzijske vlade) Izlazi tri puta nedjelno. Osnovan 18. rebi-ul-ahira 1329. »Soruš« (Angjel koji mjeri djela samrtnika). Sed’ mični list. Osnovan 23. Zil-kadeta 1328 Urednik: Azad ul-IsJam Lahigjani. »Asr« (Vijek). Sedmični list. Osnovan u zil-hidži 1328 Organ umjerene stranke. Direktor: Aka Mirza Agaji Isfihani. Upravitelj: Hadži Šejh Hasan Han Tibrizi »Medžlis« (Sabor). Osnovan 8. ševala 1324. Direk­ tor: Sejjid Muhamed Sadik Tabatai, kašnje Šejh Jahja Kašani. U Isfihanu »Afitab« (Sunce). Mjesečnik. Osnovan 20. rebi-ul-evvela 1329. Direktor: Mukamed Han Taherani. »Engjumeni Isfihan« (Klub Isfihanski). Sedmični list Osnovan 21. zil-kadeta 1324. Direktor: Džebel Amujs El-Musevi, odgovorni urednik: Aga Seragjuddin. Broj 3. »Beledijjei Isfihan« (Isfihanska Općina). Izlazi dva puta sedmično. Osnovan 4. zil-hidžeta. Imao je više urednika. »Pervane« (Leptir). Izlazi svaki deveti dan. Demok ratskih nazora. Direktor: Sejjid Hasan Mumin-zade. »Zajende Rud« (Ime rijeke koja teče kroz Isfihan) Nedjeljni list. Osnovan 1. rebiul evvela 1327. Demokrata. Direktor: Muin ul-Islam. Hunsari. U Rehtu: »Amuzkjar« (Vještak). Sedmični list. Osnovan 8. Džemazi ul-ahara 1329. demokratskih nazora. Direktor: Muhamed Teki Širazi. »Hair ul-Kelam« (Najkorisnija Riječ). Osnovan 24. džemazi ul-ahara 1325. Ovaj demokratski organ imao je pod uredništvom Efsah ul-Mutekellimina još jedno taheransko izdanje, kojeg posljedni broj nosi datum od 23. saffera 1326. »Kengaš« (Vijeće). Izlazi dva puta sedmično. Osno­ van 13. zil-kadeta 1328. Umjerenih nazora. »Gilan«. Izlazi tri put sedmično. Osnovan 26. šabana 1328. Umjeren u politici. Direktor; M. Z. »Nesimi Šimal« (Sjeverni lahor).' Osnovan 2! šabana 1325. Direktor: Ešref El-Husejni. U Tibrizu: »Tibriz«. Izlazi tri put sedmično. Osno­ van u zil-hidži 1328. Upravitelj: Husein. »Seadet* (Sreća) Polumjesečnik. Osnovan u rebi ulahiru 1329. Umjerenih nazora. Direktor: Azad-ul-Islam Lahigjani. »Šefek« (Zora) Sedmičnik. Osnovan 27. ramazana 1328. D’moktata. Direktor: Dž A. Riza-zade. I Nedžefu: »El-Ilm« (Znanost). Osnovan 1328. Piše pri. nolitike visokih činovnika u državi. ■ »Nedžef«. Osnovan u rebiul-evvelu 1328. Nezavisan. Ravnatelj: Zovin-zade. U Mi edu: »Huršid« (Sunce). Izlazi četiri puta nedj.ilno. 0 „ jvan u muharremu 1328. Demokratskih na­ čela. Lirektur: Muhamed Sadik Tibrizi. *Ne\behar« (Proljeće). Osnovan 9. ševvala 1328. Direk* : M. Behar. U Kazvinu: »Kazvin«. Izlazi dva puta sedmično. Osnovan u rebi ul-ahiru 1328. Demokrata. Direktor: Mirza Ebul Kasim. U Kermanu: »Kerman« Osnovan 17. rebiul-evvela 1329. Direktor: Mirza Gulam Husein Kermani. U Kermanšahu: »Kermanšah«. Sedmični list. Osno­ van 3. zil-kadeta 1327. Demokratskih nazora. Direktor: Fasih ul-Mutehellimin. U Bender - Buširu: »Muzafferi« (Muzafferov list) Izlazi dva puta mjesečno. Glasilo demokracije. Osnovan u Ševvalu 1319. Ovaj je list imao još jedno izdanje u Mekkei Mukerremi. U Urmijji; »Ferverdin« (Ime prvog mjesesa Zoroastrove godine). Nedjelni list. Osnovan 28. džemazi-ulevvela 1329. Demokrata. Direktor: H Agazade. Izvan Perzije a na perzijskom jeziku izlaze slije­ deće novine: U Carigradu »Šems« (Sunce). Sedmični list. Osno­ van u ševvalu 1326. Umjerenih nazore. Upravitelj: Sejjid Hasan Tibrizi. U Kairu: »Čehre-Nema« (Koji pokazuje svijet). Sedmični list. Osnovan u god. 1322. Umjerenih nazora. Direktor: Abđullah Muhamed. U Bombaju: »Habbul-Metin« (Tvrda veza). Sed­ mični list. Imao je još dva izdanja, jedno u Teheranu, a drugo u Rehtu. Panislamski organ. Direktor: Dželal-edDin El-HusejniMuejjid ul-Islam. Osim ovih novina izlazilo je u Perziji mnoštvo litografiranih noćnih listića, zvanih (Šebname) kao »Kerna« �Broj 3. ,B I S E K‘ Baba Taheri«, »Nam Nare«. Beuki Azrailc »Pelli Gafilin« i t. d., te Četiri pet novina na francuskom i nekolike na turskom i ermeoskom jeziku. .U svakom slučaju, za sve novine u Perziji, bile bolje ili slabije, može se reči, da su učinile mnogo koristi Perzijancima, jerbo su im inspirirale želju za čitanjem i naobrazbom. Pa ne samo manje obrazovani ljudi da su sa nasladom čitali novine, nego i analfabete uzimali su ih za svoju djecu i na taj način štampa je mnogo do­ prinijela za opću naobrazbu u Perziji. Strana 47. Ovogodišnji proračun samostalnih vakufa povoljniji je od lanjskoga. — Proračun centralne zaklade je bolje i intenzivnije proučavan. I ovaj, ima u sebi materijalnih nedostataka, koji se pokazuju u tome, što su sve dotacije na slabim temeljima i u megjusobnim silnim nerazmjerima. On pak ima naslove i stavke, kao što načela proračuna iziskuju. Predvigjen je: Prihod 930.000 .K— Razhod 928.975 « Višak 1.015K— Prema god. 1912. povišeno je pokriće za 18.900 K, U »Revue du Monde Musulmane«-u a potreba za 20.429 K— S. Specijalne potrebe povišene su: na poboljšanje plaća sibjan mualima 10.000 K— u prvom redu, a ostatak na . poboljšanje imamskih plaća i 5°/0 skuparinski doplatak za mualime mektebi ibtidaija. Sibjan mualimi će se platiti- prosječno po kotareG lavni zaključci vakufsko-m earifskog sabora. vima a povjerenstva će im odmjerivati plaću po zasluzi. (II. perioda, i. zasijedanje od 11/1. do 25/11. 1913.) Isti princip vrijedi i za imame, ako nijesu dovoljno pla­ Kako je u povojima još uvijek rad vak. sabora ćeni iz samostalnih vakata. Kod izradbe pragmatike za mualime njihove će( se najbolje se vidi iz generalne debate o proračunu, tome kulmenu parlamentarnog rada. U ovoj debati govore plaće riješiti stalno i definitivno. Generalne potrebe povišene su dijelom na pobolj­ samo trojica, od kojih samo jedan izgovori uvod u gene­ ralnu debatu, a druga dvojica samo kritikuju po jedan šanje plaća činovnika sab. odbora, po izglasanoj prag­ stav. U ovoj debati ne prekida se riječ o našim potre­ matici; eputni troškovi činovnika« za 4.000 K; bama svestrano niti dapače u vjer. prosvjetnom pogledu povišica honorara pravnom referentu « 1.200 « cjelovito, ne argumentiraju se uzroci naše slabosti, ne « bor« - radi izvanrednog zasijedanja « 3.000 « poziva se niko na odgovornosti i t. d. Već sve za jedna *i. ma medresa u okr. mjestima« « 20.000 « uže! Je li ovo znak potpune osviješćenosti, da drukčije »rei darul-mualimina« « 13.400 « ne ide, nego što jest sada, ili se šuti iz obzir i? = na za su. siromašnoj djeci u mekteb. « 1.300 « to neka svako sam sebi odgovara. »kurs i sibjan - mualima« « 6.000 « Proračun. <ipeu ■« « 12.000 « i li ino- ir provizor mjernika za planove Expoze proračunskog odbora, primljen za p gu i nad ■ novih gragjevina « 10.000 « generalne i spebijalne debate, jest u suštini uv ■: Dosa j' vakufski i jedan novi provizor. mjernik Proračunski odbor u svojih 13 sjednica proučavao imali bi proći cijelu zemlju i pregledati sve vakuf objekte je osnovu proračuna za 1913., predloženu po prijašnjem saborskom odboru. Nije bilo vremena za detaljno pruiu- te njihovo stanje i vrijednost ustanoviti; a naročito preg­ ledati novogradnje. čunavanje, ali i letimičnim pregledanjem uvjerio se, da Stipendije se predvigjaju u svemu sa 34.000 K — je ova proračunska osnova, a i dosadanji vakufski pro­ računi sastavljeni bez ikakvih principa i proračunskih i to: 16.000 K (16 Stipendija) za pravo, filozofiju, vis. sistematskih podloga, pa za to došla u proračunu za tehniku i medicinu — za svaku struku po 4, kao beska­ 1913. velika razlika i silni nerazmjer kod pojedinih ko­ matni zajam uz povrat, kad svršenik dobije u stužbi tarskih proračuna te kod pojedinih naslova i stavaka 1.600 K— plaće: 10.000 K (10 Stipendija) za teologiju na kojem istoč. sveučilištu, uz reverz, da će u prvom Central, zaklade. Kod ovog proračuna ne može se izbrisati ta ano­ redu služiti vakufu po potrebi; — i 8.000 K za gjake darul-mualimina, maksimalno po malija i provesti potpuna jednačba, ali se može utirati 300 K a minimalno prema imovinskim prilikama. put za to i postepeno dovoditi u sklad naslove i stavke Sve molbe za Stipendije šalju se preko onog vak. i provagjati jednakost. povjerenstva, u čijem se području molitelj nalazi. U koliko se ne mogu pokriti potrebe iz samostalnih Povišica pokrića uslijedila je većinom na temelju vakufa, pokrivaju se one iz centralne vakuf.-mearifske konstatovanih uspjeha iz knjiga prošle godine, te na os­ zaklade. novu toga (za koje 20.000 K—) što će centrala od U proračunu samostalnih vakufa za 1913. pred- svake investicije ili samostalnog vakufa uplaćivati troš­ vigjen je: kove za izradu projekata i proračuna po provizornim Prihod sa 897.531 K mjernicima. Rashod « 724.878 « Vakuf, proračun, što se tiče prihoda, nategnut je Višak 172.653 K do skrajnih granica. Odakle sada podmirivati druge vjer­ Prema 1912. godini povišen je prihod za 35.164 K ske, prosvjetne i opće kulturne potrebe naroda, nadola­ zeće s vremenom a u savezu sa mladom autonomijom?! a rashod za 66.152 K — Narod ne poznaje dobro vjere, njenih moralnih i Razhod: Prihod: Po okružjima je etičnih principa, nema volje za prosvjetom i kulturom, 69.226 K 80.877 K Travničko nema ideala, nema inicijative ni dovoljno snage za da­ 32.253 « 41.535 « Bihaćko našnju borbu. Naše doba ispunjava narod tamnim živo­ 311.291 « 388.050 « Sarajevsko tarenjem bez boje, snage i energije. Nehajni smo za sve, 123.341 « 141.076 « Banjalučko a naročito za borbu u kulturnom i prosvjetnom pogledu. 69.577 « 102.237 « Mostarsko S toga veli izvjestitelj proračunskog odbora: 119.190 « 143.756 « Tuzlansko Kulturne bilješke. �Strana 48. Broj 3. „ B I Š E R' »Naša je autonomija pozvata, da proti svim našim nedostatcima vojuje i podiže narod u prosvjetnom i kul­ turnom pogledu!« Autonomija mora preći na uregjenje vjerskih odnošaja, njenih institucija i prosvjetnih zavoda, makar i sa velikim novčanim žrtvama. Istina, prihodi rastu, a nade je, da će investicije — novogradnje — dati lijepa prihoda. Proračun samostalnih vakufa za 1913. godinu zak­ ljučuje se u glavnom: 1913 bilo je 1912. više za Prihod 899.987 K 861.767 K 38.220 K Razhod 751.021 K 658.726 K 92.295 K Višak 148.966 K 203.041 K — 54.075 K — Najbogatiji kotar sa vakufima jest Sarajevo sa 352.262 K prihoda, a najsiromašniji je Ljubinje sa 339 K prihoda. Preko K 0.000 K— vak. prihoda nema više ni jednog kotara, a ispod 1000 K— su kotarevi: Bileća, Cacko, Ljubuški Nevesinje i Županjac. Nemoguće je pružiti kakve više informacije o pro­ računu samostalnih vakufa bilo po mjestima i okružjima, bilo po formi da se n. pr. znade koliko se troši na up­ ravu vakufa, na džamijske službenike, vjerske svečanosti, sibjan mektebe i ibtidaije, na medrese i t. jer štampani proračuni vakufa na 450 stranica nemaju ni jedne pregledne tablice, nikakva indeksa i t. d. Nego samo skrhano jedno na drugo — čitava kupusara. Nego ako čovjek traži vakuf, mora listati proračun dok ga nagje, kao ja n. pr. tražeći vakuf džamije u Bos. Brodu. Proračun vakufske centralne zaklade detaljnije je izragjen. Ali se ni iz njega ne može sve iscrpsti. Ja sam n. pr. — istražujući nove mektebi ibtidaije — mogao jedino znati koje su nove, kad sam sravnio prošlogodišnji proračun s novim, pa zaporkom kao nove označio one, kojih u proračunu za 1912. nijesu izvedene, pa koliko je sada novin — to se ne zna. (Ja što sam nabrojio jest 17( Nu makar za prinovu, ali sam slučajno pogledao mektebi ibtidaiju u Novoj Kasabi kot. Vlasenice, pa je nigdje ne nagjem niti kod centrale niti prenešene na koji samostalni vakuf. A do godine 1912. je bila Ova ibtidaija je i sad u N. Kasabi, ali je u proračunu nema. Tako je isto i s ibtidaijama u Tesliću i u Lepenici kotar Tešanj. Cjelokupni proračun centralne zaklade preliminiran je je sa: Razhodom od 950.547 K i Prihodom «935.000 « Deficit 15.547 K— Naslovi pokrića su: za 1913. prema 1912. -)- više ili manje I. 10°/0 vak. mear. prirez 431.000 K — 24.000 K 136.500 K + ‘ 2.500 K II. Bogoštovna subvencija 102.000 K + 2.(00 K III. Prosvjetna subvencija IV. Najamnine od nekretnina 110.000 K + 20.01 0 K V. Dohodak od 4. vak. konvikta 76.000 K VI. Hardžimuhaseba od samos 26.000 K + talnih vakufa 3.000 K VII. Tretina, kesim i zakupod vakut. nekretnina 6.000 K VIII. Murabeha na vak. glavnice 20.000 K IX. Paušl za prenose pristojbe 4.000 X. Desetinski paušal 3.000 XI. Naknada parbenih troškova 500 XII. Razni nepredvigieni prihodi 20.000 Ukupno Naslovi potrebe su: I. Ured saborskog odbora: a) redovita potreba: 1. Plaće 2. Doplatci b) izvanredna potreba K K K -|- . 400 K K -(- 20.000 K 935.000 K - f 23.000 K 1913. 52.300 12.220 550* 1912. 51.070 5.430 4.000 65.070 K Ukupno 61.000 1913. bilo 1912. 15.300 II. Sabor i saborski odbor 12.300 44.063 III. Kotar vak. povjerenstva 41.000 28.950*) IV. Uzdržavanje medresa 8.230 20.000*) V. Darul-mualimin 6.580 271.789 VI Mektebi ibtidaije: 283.887 osim toga iz samostalnih va­ 50.484 kufa na mektebi ibtidaije 68.153 Sveukupno za mek. ibtidaije 325.272 352.140 VII. Putni troškovi ulema medž9 000 9.000 lisa i muftija 44.000 Vili. Sirotište 83.000 Konvikti 103.C00 106.360 X. St endije 34.000 22.000 78.351 XI. U. amijske svrhe 79.244 107.934 125.520 XII. Sibjan mektebi (osim toga iz samostalnih 10.498 vakufa na ove 15.083 110.423 Ukupno za sibfan mektebe 140.603 17.517 16.194 XIII. Uzapćeni vakufi 1.580 XIV. Užar :avanje tekija 1.689 33.700 XV. „ nekretnina 40.100 XVI Mirovinski fond: 10.000 a) za mualime mek. ibtidaijei 10.000 4.000 b) za činov. sab. odbora 4.000 XV]1. Ostali izdatci: 2.824 13.730 a) redoviti 17.700 b) izvanredni 21.000 20.525 Ukupno naslov XVII. 34.730 Ako se uzme u obzir, da u ovom naslovu otpadaju u izvanrednoj potrebi prorač. za 1913. sadržani izborni troškovi od 15.300 K —, to onda pravo povišenje ovoga naslova iznosi 29.505 K— Sveukupni prihod vakufa (samostal. centr. zaklade zajedno) predvigja se 1913. sa 1,834.987 K— a razhod sa 1,701.568 K— te se pokazuje višak od 133.419 K — prema čemu faktičnog deficita nema u proračunu vakufa kao u zejedničkom gospodarstvu. Šemsuddin * Umanjeno radi prenosa honorara pravnog referenta od 4.000 K - st ovg naslova na ostale razne izdatke, prema čemu bi, da ova stav. nije ovdje brisata iznosilo pravo povišenje nas­ lova prama 19'2 godini za 8.<>70 K— *) Povišice radi reformi BRAĆO MUSLIMANI! Širite islamsku prosvjetu! Vlasnik i izdavatelj: Prva muslim. nakladna knjižara 1 štam parija u Mostaru. Uregjuje: Redakcioni odbor. Tisak: Štamparije »Bisera" u Mostaru. Za uredništvo odgovara: Muhamed B eklr K alajdžlč^ �P TU Čast m i je ovim ja v iti p. n. da sam osnovao - pored svoje dosadašnje »Prve muslimanske nakladne knjižare« - štampariju, knjigovežnicu i tvornicu kaučuk štampilja u Mostarii u filijalu knjižare u Trebinju. štam parija j e štampilja knjgovežn . ; k ~ i tvornica kaučuk snabdjevena svim potrebnim n tevijalom tako, da će moći sve naručbe svojih ciienienih mušterija izvršivati na njihovo potpuno zadovoljstvo: brzo i ukusno uz vrlo umjerene cijene. Nadajući se, da će p. n. svoje cijenjene naručbe, koje spadaju u navedene vrste posala, meni povjerovati, bilježim se s odličnim Štovanjem Muhamed'Bekir Kalajdžic �H ERCEG-BOSfifl zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Raonateljstoo u Sarajeuu. flpeloua obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . — e) proti provalnoj kragji i f j na ljudski život, i to osigu­ a) proti požaru (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žiuota obuhuataju: nicama; c) proti nezgodam a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj smrti; b) m ješovta, odnosno osiguranja govorr.osno osiguranje; za slučaj doživljaja i smrti; d) proti štetam a od tuče uz c) osiguranje miraza: naknadu potpune štete; Zavod preuzima osiguranja: d) životn e rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživljaja, odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja uzgojnina. Osiguranja žioota ualjaju osim slučaja naraune smrti takogjer 1. za pogibelji rata, b e z j svake doknadne premije; I S = 2. za slučaj dvoboja; ! rt o3. za sam oubojstvo; | j-j 4. za smrt usljed nezgoda I -u ‘a Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzoj knlantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. S V : Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ODLEŽMO E X P 0 RC-PIV0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|10 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosan- sko-hercegovačke dižavne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4b268f308ee695acfc738ddcd0b0fcc9.pdf 4ad11cebcbb2aa5ea5dbd7d0006a0c01 PDF Text Text BROJ 4. Pretplata na „ Biser“ iznosi za društva K 1 0 — ; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale^ 8-— na godinu. GODINA II BISER „BISER' izlazi dva puta mjesečno. ------- ■— — Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA Š IR E N |E ISLA M SKE PROSVJETE, Innemel-mu minune ichvetun! E l - I s l a m u j a l u v e 1 a j u l a a 1 e j hi ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista Neplaćena se pisma ne prim aju, = : PLATIVO I UTUŽiVO U trcba slatl na.adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina Mostaru. 13 R am azan a 1331. ® M O S T A R S A D R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: " Salih Bakamović. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Cazim Catić. M. Ć. Ćatić: Teubei nesuh. (Pjesma). Ž A © J : Hazim Muftić: Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. Z)r. Husein Hulhi: Ramazanki post. S turskog preveo: HajretL Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma). M^ktned Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: Ašik. Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Hu. eska). Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. 5 arapskog prevodi. Edib Tešnjak. Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici I t»C7 S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizn'46. 15. au gusta 1913. LISTAK Iz i 'ams> »ci). Karanfilaga: 1 opet. (Pjesma). Kazanli Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjeie i Civilazačija. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadid. birj4 Dijeta: Širenje prosvjete u Haukandu. — l0S, Muslimanske knjige u Rusiji. — Kulturne |. a rerjn0 zasjjedanje v..kufsko-mearifskog sabora. Revizija v: ifsko-mearifskog štatuta. Gajretova skupština. - Pnr i odgovori uredništva. - S uredničkog stola. - Ispravak. BRAĆO MUSLIMANI! Širite i preplaeujte.se na ,,MI5BAH“, „M0ALUM“, ,,GAJRET“ 1 ,,BISER“ — Osnivajte razna korisna društvu kao n. pr. zanatlijska, trgovačka* sokolska,, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-here, llmijje'4, ,,Gajretau i drugih korisnih ustanova, čitajte što više korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama, Brado muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana, — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond isl. sirotišta. Badite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. Štamparija „Biser" u Mostaru. �mi n i ran Kinin, jthhiiil KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUGUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PUCA. MOSTAR. VLA STITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". .... — Filijala u Trebinju. = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebi-iptiJaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim p o g la ­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk olsk og i k ancelarijsk o g pribora. V e lik i izbor knjiga iz sviju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade sve knjige (kitabe) štam pane arebicom. Izrag.uje sve u štam parsku i knjlgovežačk u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š lam pilja (muhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. f j ^ “' i Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige, Vanjske se narudžbe obavljaj u brza i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se prilažu - splatno prikladni darovi. — — II i— ■ — — C— PODRUŽNICA HRV ATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul. § 0 S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČKO DPfJŠTVO) Mostar Sauervaldova ul CENTRALA u SARAJEVO; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje tete 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. <9> Z A L A G A O N 1C A prima u. zalog sve dragocjenosti, kao: zlato, srebro, dragulje i ostalo. �BROJ 4. BISER „BISER* izlazi dva puta mjesečno. ---------- Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, I n n e m e l - m u mi n u n e i c h v e t u n ! GODINA II. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j al u v e 1a j ul a a 1ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve ®t0 se administracije i uredništva lista ---------- Neplaćena se pisma ne primaju, ' puvT IV O I UTUŽiVO U treba s*at‘ na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina Mostaru. 13 Ramazana 1331. © M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić . (Nastavak.) Kazali smo, da je Džemaluddin prema koncu svoga života došao u Carigrad. AbdulHamid koji je tada aktivno radio, da proširi krug upliva svoga Hilafeta, bio je začaran nje­ govim dolaskom i mnogo se je koristio njego­ vim savjetima. © 15. augusta 1913. jom, u kojoj bijaše i dosta uleme, bi naročito odaslan u Japan, da obnovi stare veze i da širi Islam megju Japancima, ali na nesreću pa­ robrod se na pavratku potopi. Takogjer se je opremilo dosta islamskih misionera i propov­ jednika u Centralnu Afriku, Sudan, Kinu i Is­ točni Turkestan. Najvažniji od ovih pokušaja bijaše imigra­ cija muslimana, koja je najbolje rezultate dala. Turska, osobito pak Carigrad postade sre­ dište, u koje jatomice dolažahu islamski velika­ ši i odličnjaci iz sviju dijelova svijeta. Sve ove uplivne, sposobne, oduševljene i rodoljubive ličnosti, koje bježahu pred tiranijom njihovih Sejjid Džemaluddin svojom dubokom islamskih vladara, ili pred nepravdom evropskih poznajom država na Istoku, upućivao ga je u osvajača, bijahu u Carigradu sa velikim rešpeknjegovim poduzećima i živo radio da poveća tom primani; tu su imali krasne stanove, držav­ sultanov upliv u Perziji, Indiji i Afganistanu. ne potpore i oni u veliko olakšavahu ostvare­ Jedna grupa Miado-perzijanaca radila je u Ca­ nje projekata svoga dobročinitelja. rigradu pod njegovim ravnateljstvom; oni su Osim muslimanskih imigranata iz Rusije i slali spise i upute u Nedžef i Taheran, da što balkanskih državica, koji hiljadama dolažahu u više predobiju šiitske uleme i uplivnih ličnosti Tursku i svake godine pravljahu nove naseo­ u Perziji. Mirza Aga Han Kermani, koji je poz­ bine po maloj Aziji, isto tako i uvažene poli­ nat u perzijskoj povjesti, te Mirza Riza Kerma­ tičke ličnosti sklanjahu se u stolicu Hilafeta i ni, ubojica Nasreddin- Šaha, bijahu agilni čla­ druge gradove po Turskoj. Tako su znameniti Abdul-Kader, Šamil, Ismail Paša egipatski henovi ove grupe. Sa afganskim emirom Abdurrahman Ha­ div i Šejh Ubejdullah, vjerski poglavica Kurda, nom uspostaviše se prijateljske veze i Abdul- te sami Sejjid Džemaleddin i još mnogi ug­ Hamid posla emiru jednu skupocjenu sablju. ledni Arabi iz Hidžaza, Jemena, Sirije i Mezo­ U Indiji takogjer činjeno je mnogo propagande potamije, došli u prijestonicu i druga mjesta u i sultanovi agenti dopirali su do Hajdar-Abada turskom carstvu. S druge strane, osim šiitske u Dekanu. U Bataviji na Javi osnovao se tur­ uleme iz Nedžefa i Kerbela-a i perzijski prin­ ski konsulat, a pokuša se i sa Japanom doći čevi i ministri, koji su pali u nemilost, te pris­ u saobraćaj. Jedan parobrod sa turskom misi­ taše drugih vjerskih sekti, različitih od šiit- �Strana 50. Broj 4. .BISER1 ske dolazili su u Bagdad, a afganski emigranti, privatnici ili zvanične ličnosti nestanjavahu se u Damasku. Svi ovi doseljenici podavahu se aktivnoj propagandi i činjahu značajan utjecaj na svoje suvremenike u islamskom svijetu. I drugi su elementi doprinijeli za napredak i razvoj Panislamizma: činjenica da je sultan protektor dvaju Harema, Mekke i Medine (Hadim ul-Haremejni Šerifejn), pa sama dužnost, koja se tom titulom nameće, onda ,,hadž“ (hodo­ čašće) koji svake godine na hiljade pravovjer­ nika vrše, osobito pak imućniji izmegju njih, koji ostaju od tri do četiri mjeseca u Hidžazu, Siriji i Carigradu, dalje blagonaklonost, koju ukazuje [sultanova vlada ovim hadžijama, zatim pak odašiljanje „Mahmela" i ,,Surre“, sa veli­ kim sjajem i nakitom u Sveta Mjesta, te svet­ kovanje Kurban-Bajrama na Mini i t. d. dosta uplivišu na razvoj i širenje panislamske ideje po cijelom svijetu. Prisutnost većine islamskih velikaša i ha­ džija svakog petka na džuma-namazu, gdje se i sami sultan nalazi, ceremonije, .,Selamluk“-a, te Abdul-Hamidova inicijativa za gradnju po muslmane važne Hidžaske željeznice, pomoću subkripcije svih muslimana cijeloga svijeta, imaju takogjer dosta utjecaja na razvoj panislamske ideje. Oduševljenje, koje prouzrokova gradnja ove željeznice, dade začetnicima pokreta, kao i dru­ gim misliocima islamskim, sjajnu ideju da pri­ likom hadža na Kabi, prema zahtjevima vreme­ na naprave jedan megjunarodni panislamski kongres. Jedan od najznatnijih izmegju ovih Sejjid Abd ur-Rahman El-Kevakibi, rodom iz Halepa i natjecatelj Sejjid Džemaluddinov i Šejh Muhammed Abduhutov, koji je početkom dvadesetog vijeka u Egiptu umro, napisao je za ovu stvar jedno važno djelo na arapskom jeziku pod naslovom „Ummul-Kura" (Majka gradova - ime M. kke). U ovoj knjizi Kevakibi, sakuplja u Meku prilikom hadža reprezenta.-te sviju islamskih zemalja, tako da na tom velikom kongresu prisustvuju hodže i šejhulislam iz Carigrada, muftija i šejhul - mešaih Džamiul-Ezhera, išani i kadikalani iz Buhare, mudžtehidi iz Perzije, efendije iz Kavkaza, mulle, l.azreti i šejhovi iz Indije i Rusije i t. d. i gleda ih, kako na bratski način raspravljaju i istraživaju sredstva za napredak i preporod is­ lamskih naroda. Poslije Sejjid Džemaluddin EI-Afganije panislamska ideja postaje univerzalnom, bar u islamskom svijetu i neprekidni napadaji kršćan­ skih naroda, te njihove invazije islamskih zemalja sve to više pospješuju taj pokret. (Nastaviće se), H. Hilm i: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Nastavak.) — Onda mi je još žalije da sam ga uvrijedio — reL prestojnik. A šta ste mu rekli? Rekao sam mu, da ću ga otpustiti i — zaprijetio mu, tim. — On vam ne će to oprostiti. Ponosan je do skrajnosti, a ima i prijatelja. Vidio sam mu pisama od visoki ličnosti. — Onda smo propali — reče očajno doktor. — Ja sam više nego siguran, da će biti premještaja ureda radi i na vlastite troškove. — reče ozbiljno stariješina. — Idite gospodine upravitelju, pa gledajte, da to svršite, biću vam zahvalan! — A ko će mene s njim pomiriti? 1 ja sam mu krupnih rekao. — Je li za istu stvar? — upita doktor. — Jest na žalost! Za druge mu nijesam nikad imao prilike ni jedne reći. — Onda pošaljite ga k meni, ja ću s njim govoriti.! reče prestojnik. — Ja ću mu kazati, nek dogje u četiri sata. — Ne u četiri, nego odmah. — To ne će učiniti, jer ne pušta ni minute svog razreda. Jednoč ga nadzornik pozva u zbornicu, a on reče: Izvinite, imam još pola sata nastave! Ostavite koga da pazi. — reče mu nadzornik. „Nemam koga, vanda bi me gospodin nadzornik zam ijenio".. . To se je nadzorniku tako dopalo, da mi je poslije rekao: „Kad Bosna imadne ovakve sve učitelje, onda će joj pravo sunce sinuti!" — Da sam znao, da je taki, poslao bi i ja svoga Pubu. — reče doktor. — On ti ga ne bi primio. �Broj 4. . BI SER* — Za što? — Jer je malen. . Kod upisivanja rekao je gospo­ dinu načelniku: „Načelniče, imate li vi jače dijete?" — „Nemam, reče načelnik". Onda izvolite poslati bešiku i jednu dadilju, nek mi dijete ne smeta. Kad ga budu lilali, onda će bar biti mirno. — Sjećam se i jal — reče prestojnik. — Nije ga primio? — upita doktor. — Ni za živu glavu. — Koliko je djetetu godina? — Lani je bilo istom šest. — A mom će biti u augustu sedam. — Onda ga možete poslati, kad bude nova školska godina. Sluga gospodo! — S luga!. . . Tako, nek on dogje u četiri sata. — Bićete služeni!........................ IV. Bilo četvrt do dva sata, kad je mladi učitelj došao u školu i odmah u svoj razred otišao, i neuvrativ se u zbornicu. Sjedio je par minuti, dok su sva djeca unišla, a onda je počeo raditi. Kad je bio u sred rada, otvore se vrata i unigje knez. Učitelj ga pogleda mirno i stade dalje raditi. Kad je svršio reče: „Vi gospodine nijeste znali, da je strogo zabranjeno nastavu smetati? Oprostite gospodine, reče knez — molio bi vas, da malo izagjete na ganjak! — Ne običajem izlaziti, dok se sat ne svrši, ali na vašu želju, mogu par minuti izaći. Samo budite kratak. Kada su izašli reče učitelj: „Što želite?" — Molim vas za oproštenje! — i turi učitelju nešto u džep. Učitelj se brzo maši rukom i izvadi nekakav pa­ pir, a kad ga razmota, ugleda 40 K. — Šta je ovo kneže? — Eto, dar što ćeš mi oprostiti. Ne će biti samo to. — Dobro, ovo je dokaz, da ste priznali svoju kri­ vicu. Danas sam teligrafirao na vladu, da se odmah izašalje jedan vladin povjerenik, koji će sve ovo ispitati i krivce kazniti. Zar vi mislite, da bi ja za ovo pišljivi para pretrpio onaliko ruglo i napadaj od vas, prestojnika, stariještne, a što je najgore vi ste mi oskvrnuli čast pred djecom. S Bogom! — Gospodine, nemojte sreće vam! Evo priznajem, da sam bio kriv, pa vas molim, da mi oprostite, a odsele, što znate radite od malog, da ga zakoljete, ni riječi vam reći ne ću. — Dragi moj, da sam ja mislio djecu klati, ne bi ja bio učitelj. Moja je zadaća da lijepim riječima dovodim djecu i odgajam ih, a ne tučnjavom. Ali sve da sam ih dosad tukao, od sad ne ću, jer može se koji roditelj naći taki kao vi, pa me onako napasti. Čuo sam gospodine od predstojnika i upravitelja kako vas fale. Šta ću kad nijesam znao, da ste taki. Nego molim vas, oprostite mi, a i vi će te vidjeti ko sam ja! Strana 51. — Nije nužno, da više vigjam, vidio sam dosti! s Bogom. — Oprostite gospodine, zaboravio sam kazati, da vas je pozdravio gospodin prestojnik, da mu dogjete. — Ako mu trebam, zna gdje je škola, nek me nagje. Ja mu više ni koraciti ne ću, tako mu kaži; — rekavši to ode u ra z re d ....................... U tri sata dogje podvornik u razred učitelju i reče: „Moli vas gospodin upravitelj, da dogjete u zbornicu, kad pustite djecu na odmor. — Dobro, reče učitelj i pogleda u sat. Odmor dje­ ce. Sedmičaru ti stani kod vrata i po dvojicu puštaj van. Da mi je mir . . . Kada je došao u zbornicu, našao je stariješinu sama. — S luga!. . Što ste me zvali? — Je li istina, da ste vi što pisali na vladu? — To su moje stvari!. . A ko vam to kaže? — Kaže knez. A što mu ne oprostite, kad vas moli za oproštenje.? — Da je on meni došao kao čovjek i molio me za oproštenje, bio bi mu oprostio, nego on je pao iz jedne pogreške u drugu. Išao je da me podmiti, evo vi­ dite. Je li ovo dokaz, da sam nevin i ako ste i vi tvrdili da sam kriv. Ama neka, vidjećemo. (Nastaviće se). A h m e d N aitn : Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M usa Ć azlm C atić. (Nastavak.) „Ehabbukjum ilejje ve akrebukjum minni medžlisen jevmel-kijameti, ahsenuk’jum ahlakan". (Meni je od vas najmiliji i najbliži na sudnjem danu onaj, koji je najljepše ćudi.) „Ekjmelul-muminine imanen, ahsenuhum hulkan, elmutaune ikjnafen, ellezine je’Iifune ve ju’lefune; ve la hajre fi men la je’lifu ve la ju’lefu". (U vjeri su najsavršeniji oni pravovjerni, koji su po naravi (ćudi) najbolji: to su oni ljudi, s kojim svako može u prijateljstvu živjeti. Oni pri­ jateljuju sa svijetom, a dopuštaju, da i svijet s njima prijateljuje. Nikakova dobra nema u onim ljudima, koji ne mogu biti intimni s drugim, niti dopuštaju drugom, da mu intiman drug postane) „Innellahe juhibbu mealijel ahlaki, ve jekjrehu sefasifeha" (Bog zaista ljubi velike krijeposti, a prezire zle ćudi.) „El-jumnu husnul-hulki". (Blagoslovi sreća sastoji se u lijepoj ćudi.) „La akle k’jettedbiri, va la hasebe k’jehusnil hulki". (Nema mudrosti kao oprezna razmišljanja, niti plemstva kao lijepe ćudi.) �Strana 52. Broj 4. ,B I S E R* „Salasun men lem tek’jun fihi ev vahidetun minhunne, fe la ta’tedu bišej’in min amelihi: takva, tahdžuzuhu an measillahi, ev hilmun jek’juffu bihi essefihe, ev hulkun jeišu bihi bejnennas". (Ako kod jednog čovjeka nema triju svojstava, ili bar jednog od njih, ne smatrajte nikakovo njegovo djelo dobrim djelom. T a tri svojstva su ovo: bojažljiva pobožnost, koja čovjeka zaprečuje, da Bogu griješi; blagost, koja bi i naprasita čovjeka umirila; te ćud, koja čini, da sa svijetom u miru i prijateljstvu živi.) „Sa’adetul-mer’i husnul-hulki ve min šekavetihi su’ulhulki“. (Sreća je ljuska u lijepoj ćudi, a nesreća u zloj.) „Innel-muslimel-musdide lejudrik’ju deredžetessavva mil-kavvami biajatillahi bihusni hulkihi ve k’jeremi daribetihi“. (Pravedan musliman će bez sumnje svojom lijepom ćudi i plemenitom naravi postići čast onog čovjeka, koji se vazda Bogu moli i posti.) Jnnel-abde le jeblugu bi husni hulkihi azime deredžatil-ahireti ve šerefil-menazili, ve innehu ledaiful-ibadeti; ve innehu le jeblugu bismi hulkihi esfele derek’ji džehenneme, ve innehu leabidun". (Bez sumnje svaki Božiji slu­ ga — i kraj slabog svog ibadeta — postignuće svojom lijepom ćudi najveće časti i nagrade na onom svijetu. Zbog hrgjave pak naravi i pcbožni čovjek će biti spušten na najniže ljestvice pakla.) „Su’ul- hulki jufsidul-amele, k’jenia jufsidul-hallu elasele; ve husnul-hulki le juzibu el-hatiete, k'jema tuzibuššemsu el-dželideu. (Ružna ćud kvari dobra djela, kao što sirće kvari med; lijepa pak narav rastapa grijehe, kao što sunce snijeg rastapa.) „Su’ul-hulki šu’mun, ve šizaruk’jum, esveuk’jum hulkan°. (Zla ćud je nesreća i koji je od vas najružnije ću­ di, taj je i najgori.) „La jezalul-abdu minellahi beiden ma jusiu hulkahu". (Dokle god čovjek pogoršava svoju ćud, dotle se sve više udaljuje od B oga) „Inne li k’julli šej’in tevbeten illa sahibe su’il-hulki, fe innehu la jetubu min zenbin illa veka’a fi šerrin minhu“ (Za sve ima pokajanje, ali ga nema za zloćudna čovjeka, jer on se ni od kakva grijeha ne može pokajati, a da odmah u gori grijeh ne zapane.) Jednom je neki ashab upitao velikog pejgambera, šta je moral, na što mu je on odgovorio: — „En tesile men kata’akje, ve tu’tije menharemeke, ve ta fuve ammen zalemek’je". (Da se sastaješ s onim, koji te iz mržnje napušta, da si izdašan prama onom, koji tebi sve uskraćuje i da praštaš onom, koji ti nep­ ravdu čini.) Jednom opet neki ashab, sjedeći sučelice prama pejgamberu, upita ga: — Šta je vjera, o Božiji poslaniče? — Lijepa ćudorednost, on mu odgovori. Ashab se za tim premjestio na desnu, pa onda na lijevu stranu pejgamberovu i još dva puta na nj upravio gornje pitanje, na koje mu je pejgamber isti odgovor dao. Na pošljetku ashab mu progjeza legja i po četvrti put ponovi svoje pitanje: — Božiji poslaniče, šta je vjera? Tada mu se pejgamber okrenu i reče: — Ta čovječe, zar ne razumiješ? Vjera je, ne dati srdžbi, da nas obuzme. Neki je čovjek Božijeg poslanika molio, da mu dade jedan savjet, pa mu jc on rekao: — Gdje god si, Boga se boj! — Još jedan savjet, Božiji ugodniče, čovjek nastavi. — Poslije svakog grijeha učini jedno dobro djelo, da taj grijeh uništiš. — Još je d a n .. . . — Sa svijetom se vladaj lijepo i ćudoredno. Kad ga je na koncu taj čovjek zapitao, kakav je posao najbolji i Bogu najugodniji, pejgamber mu je od­ govorio. — Moralno vladanje. Jednog dana u prisutnosti pejgamberovoj pripovije­ dahu o nekoj ženi, da svaki dan posti, svu noć se moli Bogu, samo da je zle ćudi, da cijeli komšiluk uznemiruje svojim jezikom. Pejgamber na to reče: — U toj ženi nema nikakova dobra, ona je od onih, koje su za pakao odregjene. III. Primjeri, što smo ih do sada naveli, dovoljni su, da razjasne odnošaj izmegju vjerskih obvezatnih činova i morala u pogledu Islama. Sada ćemo pak navesti neke primjere, koji će odre­ diti odnošaj izmegju morala i temeljnih principa vjere, neka bi čitatelji potpunoma upoznali, kako islamska religija svojim šljedbenicima kao svetu dužnost propisuje da se što više okite lijepim ćudima i vrlinama. Mi ćemo dakle svratiti pažnju čitatelja na dolje navedene hadise: — „El-imanu bid’un ve seb’une šu’beten, fe efdaluha kavlu: la ilahe illellah, ve ednaha imatatul eza anittariki; vel-hajau šu’betun minel imani". (Vjera imade sedamdeset i nekoliko ogranaka, izmegju kojih je prvi: „Nema Boga osim Allaha", a najzadnji: po­ dizati s puta, kud ljudi prolaze, sve, što bi im smetalo. Stidnja je takogjer jedan ogranak vjere.) — „Ešreful-imani, en jemunekje ennasu ve šerfulislami, en juslemennasu min lisanik’je ve jedik’je ve ešreful-hidžreti, en tehdžuressejiat". (Najplemenitija je vjera, kad u te svijet povjerenje ima; najčasniji je Islam, kad je svijetu mir siguran od tvog jezika i ruke; a najljepši je rastanak, kad se od grijeha rastaneš.) — „Efdalul-imani, en tuhibbe lillahi ve tebgada lillahi ve ta’mele lisanek’je fi zikrillahi azze ve dželle ve en tuhibe linnasi ma tuhibu linefsik’je, ve tek’jrihe lehum ma tekjrihe li nefsikje ve en tekule hajren ev tasmute". (Najodabranije je vjerovanje, da ljubiš radi Boga i da mrziš radi njega, da svoj jezik upotrebljuješ u slavljenje Boga, da drugom želiš sve ono, što ti ljubiš i želiš, da nikom ne želiš ono, što tebi nije ugodno i napokon da govoriš samo lijepo pilemenito, ili da šutiš.) �6 roj 4. ,B i Š E R‘ — „Vellezi nefsi bijedihi la juminu abdun hatta juhibbe lieh i ma juhibbu linefsihi minel-hajri“. (Tako mi onog velikog Tvorca, u čijoj je ruci moj život, nikakav čovjek ne može pravo vjerovati, dok svom bratu ne uzaželi svaku sreću i dobro, koje sebi želi.) Strana 53. Gospode, razum prosvjetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku, Demone sve što može da savlada. . . . Nek tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvjetli mi sada! (Nastaviće se). Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem čašom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine čare — 0 raspiri mi stare vjere plam enl. . M. Ć. Ćatić: Teubei-nesuh. (Pokajanje jednog griješnog pjesnika.) M o m p o b r i S. B a k a m o v i ć u . Gospode, evo na sedždu ti padam, Pred viječnom tvojom klanjam se dobrotom 1 molitvu ti u stihove skladam, Proseć: „Oh, daj mi smisao za ljepotom!" — Gospode, evo na sedždu ti padam. Ti znaš, da bijah nevin poput rose I poput liera u proljeću ranom; A1 ljudi, med što pod jezikom nose, Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, Ma da sam bio nevin poput rose. I tada s tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pustoš i tamu Ah, strast mi razum u okove sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu — I s tvoga ja sam zabasao puta. Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomrčo je grijeh — Postadoh sarhoš osori i grubi, Sav ideal mu što je vinski m ijeh,. . Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!. . 1 slavih Bakha kao sveto biće, Veneri pete jezikom sam lizo — Vlastitim zubom ja sam svoje žiće Komad po komad kao zvijer grizo, Slaveći Bakha ko božansko biće. Svačiji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bježahu I sve me čiste klonule se ž e n e .. . Vajl teško mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene. Ja sada bježim pod okrilje tvoje 1 tvog Kur’ana, tvoje viječne rieči, Gospode, griehe odriješi moje 1 bolesnu mi dušu izliječi — Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje. Gospode, evo na sedždu ti padam, 1 kajem griehe pred tvoj m dobrotom — I molitvu ti u stihove skladam, Proseć: «Ah, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo na sedždu ti padaml . . . — M uham ed F erid V edždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . (Nastavak). Nu danas megju muslimanima imade i takovih žena — i ako ih je malen broj — , u koje su se usredotočile vrline njihova spola i u kojih su se razvile plemenite naravi pod blagotvornim utjecajem islamskih običaja, pa su postale upravo životom svojih porodica, izvorom blaženstva za svoju djecu i utjehom svojim muževima. Isti filozof poslije ovako piše: — „Koliko god nam danas više manjka temelja zdrave društvene organizacije, nego što nam je manjkalo, kad smo prešli iz politeizma u monoteizam, ipak je (čov­ jek govori pravo) nasuprot tom ljudski intelekt mnogo se više usavršio i srčani se osjećaji daleko više razvili i oplemenili. Žene su u to vrijeme bile u vrlo kukavnom po­ ložaju, koji im nije dozvoljavao, da od sebe — kako tre­ ba — pa makar šutnjom odbiju lažne doktrine, kojekakovih sofista, koji su mislili, da brane žene, a u istinu su vodili rat proti istini i zdravom razumu. No što se tiče današnjih žena, one danas — hvala blagoslovenoj slobodi — otvoreno pokazuju prezir i gnjušanje nad lažnim savjetima ovakih zavodljivaca, a taj je njihov prezir dovoljan, kad nema znanstvenih obrana, koje bi stale na put takovom duševnom otrovu, što ga sipaju pokvarene duše. Najviša pak opasnost od ovakovih parazita prijeti našim visokim aristokratskim krugovima, u kojim bogatstvo vrši vrlo hrgjav upliv na moralno stanje žena. Naša braća Orjentalci trebali bi se od sad oprezno čuvati, da ne nasjedaju svemu onom, što zapadni romansieri iznose, jer oni svoje laži i fantasmagorije pišu samo �Strana 54. ,B I S E R‘ za to, da prama sebi privuku simpatije žena. Ove pak bijednice i ne znaju, da bi ih savjeti tih pokvarenih pisaca mogli upropastiti i staviti u mnogo veće ropstvo, kao što ćemo mi to, ako Bog da, dokazati poslije riječima zapad­ nih učenjaka. Suviše jedan dobar psiholog bi bez oklijeva­ nja dao svoj sud, da su musi. žene utjelovljeno savršen­ stvo pravog ženstva. Islamski su običaji do skrajnosti pogodni ženskoj naravi. 1 kada bi ženske sposobnosti i darove odgojili i razvili u okviru tih običaja, tada bi se muslimanske že­ ne nalazile na mnogo višem stupnju, te bi u svijetu vrla važan utjecaj vršile. Da smo htjeli, mogli smo još mnogo primjera na­ vesti proti zapadnoj ženi iz riječi savremenih zapadnih učenjaka i filozofa; ali mi smo se zadovoljili samo s cita­ tima iz enciklopedije, jer nam ti citati, koji su bez ikak­ vih fantasmagoirija i predrasuda, utvrgjeni kao istina od strane oficielne skupine učenjaka, mogu svjedočiti, da je na Zapadu žena još uvijek predmet, koji je izvrgnut oštru i nepovoljnu sudu filozofa. Osim toga ovi citati ne će dati orjentalcima, da lahko uzmognu smatrati istinom sve ono, što su neki feministe na Zapadu pisali u korist žena ne bi li glas stekli, ili ne bi li sebi pribavili simpatije žena, ili iz nekih drugih sebičnih razloga. Veliki evropski učenjak, August Compte, osnovaoc sociologije irealne filozofije, takove ljude naziva pokvare­ nim i perverznim besposličarima, pa nastavlja: — „Svaka pojedina epoha socialnih revolucija — kao i ova u naše vrijeme bila je pošljedica kojekakovih venskih predrasuda i krivih misli o njihovom društvenom položaju. Ali prirodni zakon, koji je taj kiasni spol (žene) odredio isključivo za obiteljski život, nije nikada bio iz vržen kakovoj velikoj promjeni. Jer ovaj je zakon tako stalan, tako zdrav, da uza svo opstojanje onih njemu protivnih sofisterija i bez potrebe čijoj zaštititi i obrani, sam sebi suvereno vlada i gospoduje". Š ta je p riro d n a d u ž n o st žene? Žena ima u ljudskom životu vrlo veliku dužnost, koja se sastoji u čuvanju ljudskog roda i osiguravanju njegovog trajnog opstanka. Muškarac se apsolutno ne može u ovom pogledu sa ženom natjecati, jer izvršivanje ove dužnosti zavisi o osobitom obliku tjelesne konstrukcije. To je pak stvar, koja se ni uz najveći napor ne može postići umjećem i pukim oponašanjem. Ova osobita ženska dužnost imade svoje slijedom povezane periode i u svakoj toj periodi nekoje neodje­ ljive potrebe, o kojima ćemo se mi ovdje malko pozaba­ viti, da uzmognemo, kako treba, shvatiti važnost i ozbilj­ nost ove ženske dužnosti. Da, ta dužnost iziskuje trudnoću, porod, dojenje i odgoj djeteta. Ko god se — makar površno — zadubi u ovaj Broj 4. lijepo uregjeni vasioni svijet, otkriće mu se pred očima istina, da svako biće u tom svijetu imade neku osobitu dužnost, o čijem potpunom izvršivanju ovisi njegovo indi­ vidualno savršenstvo i savršenstvo njegove vrste. Katkad se dogodi, da neko biće izigje izvan odregjenih granica svoje dužnosti, pa koliko se od njiha udalji, toliko će se udaljiti od svog savršenstva, a prama tome će to imati hrgjavog utjecaja i na cijelu vrst, kojoj to biće pripada. Takav njegov prijelaz preko granica odregjene mu dužnosti treba smatrati kao neki nered, koji — proti sebi — iziskuje pronalazak zgodnih i racionalnih sredstava. Kad je za nas ta istina već utvrgjena, treba nam sada ispitati, kakove su granice ženske dužnosti, jer tek ćemo tada saznati i savršenstvo žene, koje ona postizava svijesnim vršenjem svoje dužnosti i njenu manjkavost, koja joj pridolazi iz propusta ili prestupka te dužnosti. Rekli smo, da ženska glavna dužnost iziskuje četiri periode: trudnoću, porod, dojenje i odgoj djeteta. Ali kak­ vo bi znanje čovjek mogao o tim periodama steći iz ove naše kratke studije, kad su o njima stariji i noviji uče­ njaci napisali bezbroj opširnih djela, koja ne samo da ne bi mogli lako ispitati, nego bi nam trebalo napisati ci­ jele stranice, da im samo imena nabrojimo. Ta ko bi ispred mene dokazao onoj nevoljnoj ženi. koja s djetetom u utrobi sudjeluje u radničkim štrajko­ vima i bunama, da izvrgava najvećoj opasnosti svoj život i život sitnog nevinčeta, što ga pod pašom nosi, pušta­ jući svoje nježno slabo tijelo, da se mota i kotrlja megju valovima uzbješnjele mase? Ko bi ispred mene rekao onoj majci, koja se u vremenu dok još novorogjenče doji, srdito dere i glas podiže pred narodom, ne bi li njene političke nazore prihvatio, da će tim svojim duševnim uzrujanjem pokva­ riti svoje mlijeko, pa svom nevinom čedu mjesto zdravog životnog napitka pružiti otrov, koji mnogo put biva sud­ bonosan po njegovo življenje? Zamislimo jednu majku, koja bi morala svu svoju pažnju posvetiti odgoju svog od dojke odbijenog djeteta, ali koja mjesto toga po cijele dane na sudu brani zločince, da im olakša kaznu, a po cijele noći pro­ učava ustanove zakona i prikuplja pravni materijal za tu obranul Ko bi sada ispred mene tu majku opomenuo, da ona, zanemarujući proučavanje odgojne nauke, hrgjavo odgaja svoje čedo, — i ako sama misli, da je taj odgoj dobar — i da će ono kad odraste biti prosti zločinac, pa joj poslije ne će koristiti ni sva njena pravnička sprema ni polemička vještina, da ga uzmogne pred sudom obra­ niti i dokazati njegov alibi, koji bi ga kazne riješio Pa nijesu li ova stanja, što ih navedosmo kao prim­ jer, pravi prkos proti prirodnih zakona i bunjenje proti njihovih neumoljivih normi? Zanemaruje li žena one poslove, koje joj njena prirodna dužnost nameće, a o kojim ovisi njena sreća i savršenstvo i bavi li se onim, što njoj i njenu društvu samo škodi, — to se ona tim udaljuje od svog savršen­ stva, bez kojeg se ne može ni njeno društvo usavršiti. �Broj 4. Strana 55. ,B I S £ R‘ Mi sada samo ovoliko rekosmo, a vidićete u slije­ dećim našim poglavljima sve one gorke pritužbe, koje socialozi civilizovanog svijeta podižu proti tom, što su se žene počele baviti muškim poslovima i proti onim puko­ tinama, koje su one tim svojim neprirodnim zanimanjem otvorile na zgradi evropske kulture. Ovdje se nameće jedno pitanje: Da li žena može potpuno izvršavati svoju glavnu dužnost onda, ako s muš­ kim sudjeluje u vanjskim, izvanobiteljskim poslovima? Na to odgovaramo: Kroz devet mjeseci trudnoće žena ne može valjano obavljati nikaova posla; šta više ona ne može ni svoje kućne dužnosti obavljati osim teškom mukom i opasnošću, jer kroz to vrijeme zametak u njenoj utrobi ulazi u razli­ čite periode i faze. Svaka pak ta perioda imade neke svoje tragove, koji se pojavljuju na majci i neka obilježja, koja su usko vezana uza znakove majčine bolesti. Jer prijelaz djeteta iz periode u periodu, pošljedica je mnogih unutrašnjih izmjeničnih djelovanja u majčinoj utrobi, koja na njen cijeli sastav uplivišu različito prama razliki jakosti i slabosti njena tijela. Ova perioda u ženskom životu ima osobitih zdrav­ stvenih uvjeta, na koje trudna žena mora strogo paziti i primjenjivati ih na ostale periode „blagosovenog stanja", ako želi, da ostane zdrava i ona i dijete poslije porogjaja. Ne posveti li pak žena pažnje ovim uslovima, sama će se bac.ti u takovu opasnost, koja bi mogla i nju i njeno dijete s životom rastaviti. (Nastaviće se.) Ti si, mila, sjedila na uskoj drvenoj klupi, ja sam te dvorio, a moja misao i moj duh klečali su pred Tobom! Zanešena prirodnim krasotama promatrala si — Bog zna što, a ja sam drhtao nad svakim dahom Tvoje duše. Kroz rijetko lišće ljubio je mjesec Tvoje lice, a moj je pogled dragao zlatnu Ti kosu. Iz Tvojih sjajnih očiju krijesile se dvije jasne zvijezde i ja nijesam ništa drugo želio, nego da mi Tvoje oči budu vječno sunce. U taj blaženi čas, kad sam Ti s lica, s očiju, s kose, sa cijelog tijela Tvoga pogledom, punim ljubavi i oboža­ vanja pio rajski med, preleti me uspomena na jutrošnji moj doživljaj, i sve mi se riječi one bijele žene kao munja ponoviše u glavi. Ali ih brzo otjerah od sebe, i nastavim promatrati Tvoj angjeoski lik. Jedno se njeno pitanje ipak zadržalo, i ne dade, da ga s drugima odagnam. Vrti mi po mozgu, pritište me i pita: „A ljubi li ona .tebe" ? Ali ja ne ću ni o tome da mislim, ne ću ni time da gubim vrijeme, hoću samo, da te gledam, da se naslagjujem.............. Da Te pitam? Čemu? Jedno je sasvim sigurno: je sam u ljubavi naprama Tebi nepokolebiv, nenatkriljiv. . . . I ako me ne ljubiš, ništa zato. Ja sam i opet ne­ pokolebiv. Uživam i hvalim Bogu, što mi je dao priliku, da Te nagjem i da evo stojim uza Te. ! kad bih sve i najgore muke morao zbog Tebe podnijeti, rado sam pripravan na tu žrtvu, i bio bih sretan kad bi zbog Tebe izgubio — život. Daj samo, da Te dvorim, da klečim pred Tobom da patim zbog Tebel Sejfu d d in : Dozvoli, da Ti cjelunem rukul Dalje ne mogu! Sve što znam, sve što želim, sve što hoću, sabrano je u cigle tri riječi, najiskrenije, što sam Gospojici: S. D e lla M. ih ikada izrekao. I ako do sada nijesam ništa napisao svojom krvlju, ove tri svete riječi napisane su zaista (Svršetak.) krvlju moga srca. One su izljev svih mojih osjećaja, a glase: Ljubim Sunce se primicalo zapadu, i već je pružalo svoj Te — Slava 1 žarki cjelov velikoj planini, za kojom će se' do malo Mojoj ljubavi. zgubiti. Zapadno nebo poprimilo je grimiznu boju, a suton se počeo spuštati u dolinu, u polje i na naš grad U daljini se vidjele krasne konture naših gora, a kroz široko polje ljeskala se velika rijeka u svom sre­ brenom toku. Iznad stare gradine prolijetale su ptice, a dolje, na podnožju ovog brežuljka tiho je žuborio Kraljičin zdenac. Srebreni mjesec ispeo se na nebu, svaki čas pri­ pravan, da bar donekle zamijeni sunce i posvijetli zemlju. Na pola je suho lišće na visokom drveću tajnovito i sjetno šuškalo, a na nebu se pojavila prva zvjezda večernjača u potpunom svome sjaju. Dr. O sm an N am ik: Teiste i ateiste. ( V je r n ic i i b e z v je rc i) S turskog prevodi: A b d u sse la m H a d žiferizo v ić. (Nastavak.) Kakav li je Džahidbeg argumenat mislio pod doka­ zom, na kojeg gornjim riječima aludira, kad do sada nije nigdje naveo ni jedne riječce, koju vjernici kao svoj do­ kaz upotrebljuju? Po svoj prilici pokaznom zamjenicom „ovi" (do­ kazi) cilja na dokaze, što ih teiste u obranu svog vjero­ �Strana 56. Broj 4. ,B I S E R' vanja navode, a o kojima je on tek natuknuo na kraju prvog pasusa njegova uvoda u svoje predavanje. S toga ja sada velim: eto sam citirao gore neke dokaze, što ih vjernici upotrebljuju, a te dokaze mora kao valjane i nepobitne priznati svaki čovjek zdravog razuma, pa bio vjernik ili bezvjerac. Samo se po sebi razumije, da teiste tih dokaza ne pobijaju, no ako se gospodin doktor osjeća sposobnim upuštati se u polemiku o tom, to je nešto drugo. Bilo bi ga suvišno zbog njegove tupoglavosti u ovom slučaju žaliti i štediti. Džahid beg o dokazima vjernika veli, da oni samo utvrgjuju njihovo vjerovanje u opstojnost Boga, ali, da nipošto ne dokazuju samu Božiju egzistenciju. Ako on želi, da mu se prstom upre i kao materijalno t jelo Bog pokaže, naravno da je to nemoguće. Uz to doktor priznaje, da su dokazi vjernika dos­ tatni, da potkrijepe njihove tvrdnje, a odmah za tim veli, da je njihovo dokazivanje suvišno.. Megjutim dokle god jedan čovjek, koji pripada jednoj religiji, ne sumnja u vjeru, dotle sve nije potreban tražiti kakoVa razjašnjenja o njoj; s toga i vjernici nijesu trebali nikakova razjašnje­ nja od gosp. doktora, koji je tako preuzetan u svojoj ateističkoj propagandi. Džahidbeg svoje sofisterije’ dalje nastavlja, pa veli: Jer pretpostavimo li, da sam ja teista i vjernik, na­ ravno, da bih najvećim uvjerenjem i naivnošću vjerovao, da je prvi čovjek stvoren od zemlje. I kad sam se već jednom u to uvjerio, svakako bi suvišno bilo poslije pi­ tati se zašto i tražiti dokaze. Jer dokaz vrijedi samo za to da nekoga u nešto uvjeri; dočim potreba dokazivanja otpada, ako sam se ja u nešto naivno i velikim uvjere­ njem uvjerio. Ako je Džahidbeg vičan, da slijepo i naivno vjeruje u sve ono, što čuje — nemamo ništa proti toga reći. Ali vjernici su svaku dogmu svoje vjere shvatili, slušajući, kako se dokazima utvrgjuje njena istinitost, pa su se u nju čvrsto uvjerili. Tradicijom je prenešeno s koljena na koljeno vjero­ vanje u religiozne istine. Nu čemu o tom dugo govoriti. Promislimo li se kako treba o principima razvoja, koji u tri prirodna carstva putem evolucije vječito vladaju, opazićemo, da se ni malo načelima znanosti ne protive ne­ beska pisma, koja govore, da je Hazreti Adem (Adam) stvoren od zemlje. Džahid beg se upire na prvotne svoje riječi i veli: Ali će vjernici nama reći: Ima bezvjeraca kao što ste vi koji niječu opstojnost Boga; njima pak treba po­ kazati dokaze o egzistenciji Boga. Bez sumnje vjernici navode svoje dokaze; ali zato, da istinu na srijedu istjeraju, da proti bezvjeraca argu­ mente pokažu. Vjernici se po priznanju onih, koji te do­ kaze prihvaćaju, koriste tim argumetiranjem. Ta ne pos­ toji li pravo savjetovanja i upućivanja na pravu stazu? Pa ako takovo upućivanje nemadne željena ploda, šteta sva spada na one, koji ne vjeruju, jer vjernici su samo svoju dužnost vršili i njihova je savjest čista. Džahidbeg je pak gornje riječi izlanuo za to, da budu uvod u njegovo dokazivanje svojih ideja. Gledajte, šta sada veli: Priznaje pak vjernika, da i bezvjerci postoje doka­ zuje, da nikakove vrijednosti nemaju njihovi dokazi o opstojnosti Božijoj. Jer da u istinu ti dokazi imaju kako­ vu vrijednost, trebalo bi da nema bezvjeraca, koji ne osjećaju ni za čim potrebe osim za istinom S toga su dokazi o egzistenciji Boga vrijedni hvale samo obzirom na one, koji vjeruju, t. j. koji ne osjećaju potrebe doka­ zima. Veliki Stvoritelj svemira — slava imenu njegovu — sve je stvari stvorio u paru, t. j. svakoj je stvari stvorio njen kontrast (did). N. pr. noć je kontrast danu, zima ljetu, studen vru­ ćini, crno bijelu, gorko slatku, a isto tako kotrast su vjernicima bezvjerci. To je za to, što se bitna vrijednost svake stvari može odrediti samo pomoću njena kontrasta. Uz to Božiji običaji, ili da se znanstveno izrazimo: prirodni zakoni ni.esu promjenljivi. Za to opstojnost vjernika nužno ne iziskuje, da na licu zemlje nema bezvjeraca, niti opstojnost bezvjeraca umanjuje čast vjernika i uzvišenost njihova vjerovanja. Baš obratno, činjenica, da bezvjerci postoje, uzvisuje teističko vjerovanje, jer tako se jasnije očituje veličina religije prama bezvjerstvu i ko­ liko bezvjerci uporno stoje proti vjerničkih dokaza, toliko se njihovo neznanje ispoljava. Po tom vjernički dokazi dobivaju veću vrijednost, jer samo se pomću njih istina otkriva. (Nastavitiće ye). Earanfilaga: I opet. Ja sam slušo, Mila dušo, Jednom poziv tvoj: „Kad ćeš domu doći momu, Ti, dragane moj!“ — Evo mene, Očne zjene! Javih ti se ja; A ti huknu I umuknu, Pocrvenje sva. „Drugog čekam 1 pogledam Čija bit imam" To mi reče Pa uteče, Da te ne vigjam. �Broj 4. .BISER1 A ja ostah, Ko sirota, Srca slomljena; Sad te gubim, A1 te ljubim Opet — nevjerna — — K a z a n li H allm -S a b it: Čovječanstvo, ideja vjere i civilizacija. Štrana 51. zakonita djela, dok na drugoj strani jedan nevjernik kroz čitav svoj vijek ne učini ni jednog prestupka. Samo je ovo iznimka, koja ni najmanje ne obara opće pravilo, koje se uvjek temelji na pojmu većine. U kratko: Čovječanstvo, civilizacija i ideja vjere spojeni su poput lanca jedno s drugim. Ako se jedno pomakne sa svog mjesta, drugo se uništuje i propada; ako jedno poigra na svom mjestu, neminovno je, da se i drugi potresu. l Na temelju toga izlazi nam na srijedu činjenica, da se ne smije dozvoliti slučaj, gdje bi se oni jedno od drugog rastavili. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. (Svršetak). Kako vidimo, do sad ne nagjosmo ni jednog faktora, kojemu bi smo mogir povjeriti gore spomenutu dužnost. Tijekom našeg ispitivanja razumismo, da niti fizička sila, niti država sa svojim zakonima, kao ni pojam časti (po­ štenja) ne će moći, kako treba vršiti zadaću zaštitnika prava. Sada nam osta jedina nada u ideji vjere. I zaista ovaj faktor — ideja vjere — biće potpuno kadar, da nam preuzme na se onu veličanstvenu dužnost, jer se vjera očituje u vjerovanju Boga i budućeg vječnog života. Jedan pravi vjernik uvjek vjeruje u jednog Boga, stvoritelja svega što postoji. Pravi vjernik uvijek misli na to, da je on pod paskom Onog, koji sve zna i vidi. On vjeruje da će jedanput doći pred sud svemoćnog Allaha i polagati račune za sva svoja dobra i zla djela, koja je javno ili tajno počinio, pa da će prema svojim djelima biti i kažnjen ili nagragjen. Eto tako je stanje pravog vjernikal Dobro se promislimol U koga je ovako tvrda vjera, zar on može preko svoje savjesti podati se strastima? Kako će on sebi dozvoliti, da zanemari svoju dužnost, te da posegne u tugju pravnu sferu? Kako će jedan, koji tvrdo vjeruje u Boga i budući život, biti nepravedan i skrenuti s pravog puta? Dakle jedan vjernik nalazi se pod takovom vlašću i zaštitom. U njegovim očima su vladar, ministar, poglavica, sudac, pisar, zanačija, poljodjelac sve pred ovom vlašću jednaci. Nema razlike megju bogatašem i siromahom, megju silnim i slabim. Svi će na koncu pred jedan forum. Da li svako ima fizičnu silu i pojam časti? Otkudal Osim toga zaštita prava sa idejom vjere je pravedna i trajne naravi. Da Ii je ovako kod vlasti i primjenjhanja njenih za­ kona? Otkudal Na temelju svega ovog, faktor, koji je jedini dostojan, da mu se s pravom povjeri stroga zadaća zaštitnika prava jest vjera — ideja vjere. — Ova teorija nam je proizašla iz svestranog ispitivanja ljudskih odnošaja. Dogodi se da' i jedan vjernik čitav svoj vijek, po­ davši se svojim strastima, provede, čineći nevaljala i ne­ Hazim Muftić: Stambolski solta i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka). (Nastavak.) Dok je Hafiz sa tatarom stvar uregjivao, derviši su se već bili zdogovorili da Hafizu otvoreno kažu, kako bi se oni rado s njime rastali, jer da oni imadu neke svoje račune, pa da' im on smeta. Hafiz ih odmah posluša, jer nije volio nikome biti na teret, te zahvativši se dervišima i na dosadašnjem dru■štvu, odvoji se i krene sasvim drugim putem. Tako je opet išao sam, zadovoljan što je ženi poslao onu miloštu i pismo i do skora stigne u neki grad. TJ taj je grad naš Hafiz prispio pokasno, nekako pred akšam, pa ne znajući sam, kuda bi skrenuo, sjedne na ćefenak jednog trgovca, da se tu malo odmori i ras­ pita, gdje bi se mogao ukonačiti. Trgovac je bio neki Hadžija, koji je osim dućanske radnje imao još i rad sa­ kupljanja loja na veliko, te se bavio izragjivanjem svijeća i safuna. Hadžija softu lijepo primi, počasti ga čajom i ispita za njegov hal i ahval. Hafiz kaza, kako je pošao, oo svijetu, ne bi li gdje šta zaradio, da može sebe i svoju kuću lijepo uzdržavati. Hadžiji se dopade skromnost i li­ jepa namjera softina, pa mu ponudi, da bi ga on rado primio u službu i kaza mu, da bi kod njega imao nadzi­ rati sav imetak, zamijenjivati Hadžiju u dućanu i posluži­ vati, kad što bude trebalo kod kuće. Tu ponudu Hafiz odmah primi i nagodi se sa tr­ govcem, pošto će ga služiti, te je o d m a h ju noć svoju službu započeo. Hadžija je bio bez djece, a imao je samo ženu i sluškinju u kući i bio je vrlo dobar i pobožan čovjek. Hafiz je vjerno i pošteno sve svoje poslove vršio tako, da se je na svemu odmah veliki napredak mogao opaziti, u što bi god on unio svoje ruke. Ali njegova gospodarica Hadžinca nije bila čista srca. Do nekoliko dana iza Hafizova dolaska nagovori je šejtan, te stane snovati, kako bi Hafiza navela da počini kakvo zlo djelo. �Strana 58. ,B 1 Š £ ft< Ne kazuje nikom ništa, nego jedno jutro reče Hadžiji da kupi mesa i neka ga pošalje po Hatizu kući. A kod kuće rekne sluškinji, neka ona ne primi meso od Hafiza, nego neka mu kaže, da je hanuma zapovjedila, da on sobom unese meso u kuću i preda hanumi. Kad je Hafiz meso donio, vikne sluškinju sa avlije, a kad mu ova priopći zapovijed hanuminu, on posluša, unese meso hanumi u sobu, ali je pri tom gledao preda se. Kad zla žena vidje, da ovaj čovjek ne će ni da gleda u nju, ja kamo li da bi je poslušao, pa htjeo učiniti kakvo zlo, razljuti se i istjera ga iz kuće. Hafiz tada ode u dućan da vrši druge svoje poslove. Nu Hadžinica se iza toga pobojala, da je Hafiz ne bi pred kim odao, jer ga je natjerala, da u kuću ulazi, kuda muški bez domaćina ne bi smjeli ulaziti, pa stane snovati, kako bi se Hafiza sasvim kutarisala. Mislila i mislila, dok na jedno ne smislila. Skorih će dana Hadžijini ljudi u velikim kazanima izvan grada pre­ tapati loj, pa Hadžinica nagovori one momke, koji će loj pretapati, da će ona poslati nekoga prvi dan, da pita, je li loj gotov, a oni onda onoga prvog neka odmah spopanu i bace ga u najveći kazan kvrcajućeg loja. Hadžinica momke dobro potplati i zaprijeti im, da nikom o tome ne kazuju. Kad bi onaj dan, Hadžija po nagovoru ženinu reče Hafizu, da ode lojotopama i upita, je li gotovo. Kad je Hadžija tu zapovjed izdao, bilo je već blizu podne. Hafiz odmah bez prigovora krene polahko kroz čaršiju. Ali kad je bio kraj čaršijske džamije, zauči ezan na istoj, a Hafiz koji se držao onog savjeta, da odmah klanja, gdje ga god koji namaski vakat zateče, skrene, uzme na šedervanu abdest i ode u džamiju da klanja podne. Dok je Hafiz klanjao podne, Hadžinca se je u duši veselila, misleći da je on već varen, pa pošto se želila na svoje oči osvjedočiti o njegovoj smrti, spremi se sama, obuče feredžu i zavije se pa odhiti do lojara. Hadžinica se zadihala i nije bila dobro ni izgovorila riječi „Je li gotov?“ — a na jednom je nekoliko snažnih 'lojarskih ruku ščepa i ponese u kazan. Hadžinica se prepane i stane vikati, da je ne bacaju jer je ona Hadžinica, ali joj to ništa nije pomoglo, jer su momci za tili čas izvršili svoju zadanu riječ, da prvog ko uogje pitati, je li loj gotov, moraju po nalogu njihove gospodarice baciti u kipući loj. Tako dakle svrši Hadžinica, kao i svaki onaj, koji drugom radi o glavi. Kad je Hafiz poslije došao i upitao lojare, da li je loj gotov, ovi mu odgovoriše, da jest, samo da moraju loj otrijebiti od kosti i kosa . . Hafiz se vrati i kaza Hadžiji, što su mu lojari rekli. Hadžija se iznenadi, kad ču da u njegovom loju imade kosti i kosa, a znao je da je on uvijek kupovao samo čist loj. Za to i on pohiti, da stvar ispita, jer mu se to sve činilo nekako sumnjivo. Poteci gore, poteci dolje, Hadžija ustanovi, da mu nema Hadžinice, a do nekoliko Broj 4. dana nakon svestrane istrage i potankog ispitivanja doznade Hadžija svu istinu, šta mu se je sa ženom dogo­ dilo. Za to pozove Hafiza preda se, razloži mu cijelu stvar i kaza, šta i kako se je dogodilo. On se je, — veli uvjerio, da Hafiz nije ničemu tome kriv, dapače, da ga je vrlo zavolio i cijeni njegovu uljudnost i poštenje, ali da ga ipak nakon tolikog udarca koji je Hadžiju u obitelji snašao, ne može više kod sebe držati, nego mu isplati njegovu zaradu, dade mu i više nego su se pogodili i halali, a Hafiz uzme svoju zaslugu i krene iz toga grada dalje. Hafiz je već, po odavno otišao od svoje kuće, a da nije još zaslužio ni stekao toliko novaca, sa koliko bi se imao računa kuću Stambol povratiti, za to se stade baviti mišlju, kako bi bilo, da već jednom pokuša sreću u kragji, kad mu se eto ne da redovitim putem mnogo zaslužiti. Mislio i mislio i najkašnje se Hafiz odluči, da će n prvom gradu, u koji sad dospije pokušati krasti. Kragja, prisvajanje tugje imovine bez dozvole i znanja vlasnikova jest zabranjena i strogo kažnjiva rabota. To mi znamo, a znamo da je u to i naš Hafiz svakako kao učenik medrese bio upućen, pa nam je sad začudno, kako to da on, koji nam je inače poznat kao pobožan i uredan čovjek, ubrusi i odluči se na taki jedan posao. Ali se sjetio opet da se obično mlagji ljudi povjera­ vaju povagjaju za postupcima i nagovaranjima sta­ rijih, a osobito za onim, koji su namješteni na ona mjesta, sa kojih svijet prima direktivu za svoj rad i uzorno postupanje. Na primjer, mnogi mladić se ne ubrusi napiti alkoholnog pića sve dotle, dokle god bude živio u uvje­ renju, da to ne čini ni njegov otac, učitelj, hodža ili drugi uzgojiteli, ili koji od njegovih starijih drugova i braće, za koje je on još u djetinjstvu zaključio, da su to ljudi od riječi i ozbiljna posla, koje u svemu može slijediti i vje­ rovati im. Ali čim neko od tih mladićevih uzora na nje­ gove oči izvrši kakav prestupak ili se za nekakav nedoz­ voljen čin očituje povoljno, odmah mlada duša počne dvojiti o stalnosti pravoga suda glede dotičnog prestupka i lahko će ga iza toga zlo društvo zavesti i kanderisati na vršenje nedozvoljenog čina. 1 na našeg Hafiza su riječi onog vaiza djelovale, jer je on svakog vaiza, — na temelju teorija, koje je u med­ resi stekao, — smatrao mjerodavnim u svojim izjavama, te je, — premda u tome uvjeren, da kod spoznatog pojma, e je kragjn pokugjena i zabranjena, treba ostati stalan, — ponovno preko vaiza doznao i naknadno proširio svoje znanje — da ima i kragja, koje nijesu ni zabra­ njene, a to da su one, uz koje se kradljivac bude držao onih četiriju šartova, što ih je vaiz poslije Hafizu kazao. Taj vaizov postupak nije bio opravdan, ako je kod svog preporučivanja kragje mladom Hafizu mislio ozbiljno. A i šala mu nije bila umjesna kod nepoznata čovjeka, jer ako se je i pouzdao u mladićevu ahmediju na glavi, dr­ žeći, da će ga on kao takav shvatiti moći, zar nije bilo moguće, da ahmediju zamota i onaj, koji nikad u medresu ni zavirio nije, pa bi tako naš vaiz mogao nasjesti i na se veliku odgovornost metnuti i pred Bogom i pred ljudima. �Broj 4. Strana 59. . BISER' Eto i Hafiz hoće da krade! Ko je tome kriv? Niko drigi, nego vaiz! Ali ipak mi možemo ustanoviti, da je vaiz bio ipak donekle oprezan, jer je Hafiza sapeo sa ona tri — četiri savjeta, koja mu je stavio u dužnost da ih se bezuvjetno mora držati. A sigurno je i po licu Hafizovu mogao us­ tanoviti, da*je to čeljade, koje ne umije ništa o zlu mis­ liti, jer se na Hafizu odrazivala sama dobrota, nevinost i plemeniti osjećaji. Dr. H u sein H ulki: Ramazanski post. (S turskog preveo H airetl.) prisutnost razuma, pokoj srca, mir savjesti i sposobnost, da se musliman molitvom u ekstazu uznese. Ramazanski post pomoću tih psihičkih fenomena radikalno liječi neurasteniju, jednu vrst živčane bolesti, koja se sastoji u tromosti nerva, a koja je pošljedica pretjerane napetosti njihove. I zaista svaki pravovjerni, koji posti, svoje srce oslobodi svake dunjalučke mrlje i nevaljaštine i svoj mo­ ral psihičkim zadovoljstvom poboljša, a da to stanje veo­ ma korisno upliviše na odmor živaca i na očišćenje sav­ jesti, o tom ne treba govoriti. Duševni mir, što ga evropski liječnici nijesu mogli svojim neurasteničnim klientima ni s hiljadu medicinskih sredstava i lijekova pribaviti, taj duševni mir muslimanima na vrlo prirodan način pribavlja ramazanski post, koji je jedna od najkorisnijih ustanova islamskih za ovaj i onaj svijest. [Svršetak.] K ad lije č n ič k a z n a n o s t n e d o p u š ta , Osobito ovdje treba istaknuti, u kakovu je stanju živčani sustav čovječiji za vrijeme ramazanskog posta. Kao što smo gore napomenuli, čovjek koji posti, pomoću svoje odluke i nijjeta strast pobijedi i svlada, te postane čvrste i jake volje. U Evropi alkoholom zaraženi ljudi smatraju nemo­ gućom stvari spas od alkohola, koji je tamo poput straš­ nog demona u svoje mreže ulovio sve razrede ljudi. Ali megju muslimanima bolest alkoholizma, koja se na žalost prilično uvriježila, za vrijeme ramazana prestane i ljudi, zaraženi alkoholom apstiniraju se posve od pića, a to sve pomoću odluke i nijjeta, da će postiti, odnosno pomoću religiozne snage, koju za vrijeme posta duševno osjećaju. Koliko vrijedi ovako jedno uzgojno sredstvo u društvenoj zajednici, suvišno je o tom govoriti. I zaista pobijediti svoje strasti i životinjske pohote velika je vrlina ljudska i ljudi, koji tu vrlinu posjeduju smatraju se i u drugim narodima kao karakteri i dobri značajevi. Svaki musliman, koji se je priviknuo, da za vrijeme ramazana postom očisti svoju savjest i koji se je pomoću svoje velike vjere naučio, da se sam sa sobom bori, je li jednom nijjet učinio, da posti, on će taj nijjet i izvršiti pa ma ne znam šta bilo. Tome su nam lijep primjer ljudi, koji su alkoholiz­ mu odani. Kod drugih naroda vrlo se rijetko desi, da se alko­ holičar progje pijančevanja, dočim kod islamskih naroda apstiniranje od alkohola za vrijeme ramazanskog posta — posve je obična stvar. Kako se musliman pomoću posta privikne, da se sam sa sobom bori, tako se za vrijeme ramazana kod njeg posve izgube mnoge sposobnosti za živčane bolesti, a to sve pomoću nekojih duševnih stanja*), kao što su *) Phenomenes psychiques. da se p o s ti. U svjema stanjima, koja ne dopuštaju uporabu ne­ dovoljnog hranjenja, znanost nalaže, da se ne posti, uz uvjet, da se naknadno ova dužnost obavi. Svi oni, koji su tjelesno potrebni, da im se funkcija hranjenja obavlja u granicama njihova fiziološkog razvitka, ne bi po znanosti smjeli postiti; n. pr. dječica, čiji se organi tjelesni nijesu potpuno razvili, nego im se pomoću hrane [jelesna formacija tek usavršuje i upotpunjuje. Ženske, koje su za vrijeme hajza (ženske periode) mnogo krvi izgubile, onda majke, koje djecu moraju hra­ niti svojim Mlijekom, svojim tijelom, te slabunjave žene, koje u maternici hrane nerogjeno čedo, pošto ne mogu snositi insuficivne alimentacije, privremeno mogu da ne poste, uz uvjet, da će naknadno napostiti. To je dokaz, da je šeriat u svojim ustanovama jednu dlaku na četrdeset koma­ da cijepao i da nikakovu znanstvenu potrebu nije izosta­ vio izvan okvira svog proučavanja i ispitivanja. Isto je tako u potpunom skladu sa znanošću to, što je šeriat uz uvjet naknadnog napašćanja privremeno oprostio od posta one, koji su na putovanju, t. j. vojnike i putnike, koji su izvrženi naporu i poteškoćama toliko, da je nužno, da im je hranjenje normalno i prirodno. Bolesti po šeriatu takogjer zaprečuju od posta, ali to su bez sumnje one bolesti, za koje je šeriat sam ustanovio, da post ne podnose. U te bolesti ne spada umor nogu, polisarcija, i neke želudačne bolesti, obične prehlade i t. d.; takove bolesti dapače — kako su svi liječnici ustanovili — mogu se liječiti pomoću posta i s toga ne mogu nikad biti podlo­ gom, na kojoj bi šeriat čovjeka riješio od dužnosti posta. Ali kad funkcija hranjenja počne opadati i u neko­ jim bolesnim stanjima, koji zahtijevaju autophagiju, i po znanosti i po šeriatu treba privremeno post napustiti, ra­ zumije se uz uvjet naknadnog napašćanja. �štrana 60. Kod liječnika su sve vrste tih bolesti poznate, a mi ćemo spomenuti samo ove: sušica, sposobnost za sušicu, trajno držanje diete, i nekoje operacije. Higijenska Broj 4. .BISER1 pravila, kojih se treba držati za v r i j e m e posta. Gore smo u kratko rekli, da je post jedna vrst diete, te suviše, da u nekim slučajevima može služiti kao metoda liečenja, od koje se — kako znanost liječnička tvrdi — mnogo koristi može polučiti. Po tom nam se u prvom redu čini, da se ne treba držati nikakov.-h zdravstvenih pravila za vrijeme posta( kojeg medicina smatra samo jednom „higijenskom dietom“, jednom „metodom liječenja" jednom „zdravstvenom apsti­ nencijom". 1 zaista je tako. Kad je jednom post od same znanosti prihvaćen kao jedno higijensko pravilo, protuslovno bi bilo tvrditi, da je sam post potreban nekojim higijenskim pravilima. Dapače mi priznajemo, da se ne slaže s logikom, što smo ovom odsjeku naše knjižice dali gornji naslov. Ali onaj je post, post što ga je šeriat ustanovio, a nije ono stanje, što ga mnogi ljudi uz ramazan uobičavaju provoditi. Nakon gladovanja od sabaha do akšaina za večerom pojesti deset rozličitih jela, te želudac preko mjere natr­ pati, onda popušiti toliko cigara, zbog kojih zapne prokuhavanje hrane; za tim sve do zore obilaziti kavane i sijela, probdivši noć, kad je vrijeme spavanju i odmoru — to je eto obični post naših ljudi. Pridodajte tom još to, da se mnogi — misleći, olakšati sutrašnje pošćenje — prenajede i na sehurskom jelu; da za tim — htijući ugasiti žegj — popije toliko vode, koliko mu može probavu pokvariti; za tim da od­ mah legne i cijeli dan do ićindije spava i lijenčari, pojmićete, koliko takav način života mora štetno djelovati. Takovi su ljudi neophodno potrebni higijenskim uputama i naša je svrha, da jedino njima nekoliko pra­ vila kažemo. Takovim uputama nije potreban ni jedan musliman, koji za iftarom pojede potrebitu količinu jela, te poslije teraviha legne spavati, a na sehuru opet umje­ reno pojede i u dani na vrijeme ustane, pa se radom i ibadetom bavi. Kao što običaji velikog našeg pejgambera u svakoj stvari muslimanima mogu služiti kao putokazi sreće i selameta, tako mogu i u pogledu posta. On se je uz rama­ zan strogo čuvao pretjeranosti u jelu i pilu i hranio se onoliko, koliko je potrebno bilo; pa bi to isto trebali či­ niti i muslimani, koji poste. Za iftarom se ne smije uzalud puniti stomak, koji se je, posteći, ispraznio; treba se čuvati tjestenih jela, koja se u stomaku zadržavaju, kao što su simit i pita; onda treba izbjegavati suho meso kao pastrmu, sudžuka i t. d. Poslije jedan dva komada maslina i malko slatkiša treba dovoljno pojesti hranjiva i lahko probavljiva jela, za tim vrlo malo teško probavljiva jela kao Pilava ili bureka i prije nego što se je apetit osjekao, treba se od sofre podići i akšam klanjati. Teraviju treba klanjati u obližnjoj kojoj džamiji, te poslije malog odmora i razgovora otići leći i tijelo saču­ vati od umora i besanice. U sehursko doba dobro je oprati ruke, »lice, usta i nos, zatim pojesti umjereno lahkih i malo soljenih jela kao čorbe, zeleni, muhalebije i slična. U danu treba u obično vrijeme ustati, a ne lijeno se cijeli dan po dušeku valjati. Pošto post ni na koji način nije zapreka radu, to čovjek treba najvećim spokojstvcm srca i najvećim mirom duše Bogu se moliti i baviti se svojim svagdanjim poslo­ vima i radom. Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u le jm a n M u rsel. Često mjesto uvr’jedjenih Drugi jedom kipe; Što b ’ morali voli bučat, Ono kola škripe. „Ili moje, ili tvoje", Dva su pojma razna; Tugja kesa puna zlata Za mene je prazna. Ne varaj se, na temelju Čvrstom sreću traži! je r nada je slab oslonac, Ljude samo draži. * Kog bez slave sudba svali, Ne m’jenja u stvari, Potonuo nasred mora, U’ u plitkoj bari. * Živima se ne priznaju Ni zasluge prave: Ako želiš uživati: Umri, da te slave! M eh m ed A klf: Jedan vaz. S turskog preveo: A šlk. (Nastavak). Ako. braćo islamska, ne budemo jednodušno pora­ dili, da iskorijenimo ovo neznanje izmegju nas, propast je naša sigurna. Ima jedna vrlo poučna basna u „Masneviji", velikom djelu Mevlana Dželaluddina Rumije: — „Neki siromašak �Broj 4. ,B I S E P' imao jednu vrlo trošnu kućicu, u kojoj je stanovao sa že­ nicom i s nekoliko sitne dječice. Kad god bi julrom po­ šao na rad, uvijek bi se okrenuo licem prama kućici i rekao: — O moje staro ognjište! Nemoj nipošto da se srušiš i moju porodicu zatrpaš, a da mene prije o tom ne obavijestiš.. . Kad je siromah čovuljak jedne večeri s rada došao, opazi na svoje veliko zaprepašćenje i žalost, da mu se je kućica srušila i cijelu familiju zatrpala S teškom tugom u srcu popne se na ruševine svog razo­ renog ognjišta i poput jejine počne zavijati: — Ah, zašto si nesretna kućice, pala i moje og­ njište utrnula? Ta nijesam li te svako jutro molio, da me obavijestiš o svom padu. Kako si nemilostiva! . . . — Žašto me koriš, kućica mu odgovori Ja sam tebi dosad hiljadu puta htjela reći, da se jedva na nogama držim, da ću se brzo srušiti Ali kad god sam otvorila usta, da ti to rečem, ti si mi ih odmah šakom blata za­ čepio. Sve pukotine mojih zidova bijahu jezici koji ti o mojoj propasti govorahu; ali ih ti nijesi htio razumjeti". Eto braćo muslimani, toj je kućici slična naša dru­ štvena organizacija, zgrada naše države. Gdje god se je kada na njoj pojavila koja pukotina, mi smo gledali da je šakom blata zamažemo, a nijesmo pazili na njen temelj. Napokon je došao dan i zgrada se počela iznenada rušiti. Hvala Bogu, nije se još sasvim srozgala, ali budemo li i dalje u nemarnosti i indolenciji, i temelj će se njezin pretvoriti u mogilu kamenja. Pa Šta da činimo, da zapriječimo tu katast ofu? Je­ dino ne propuštati uzalud vre.i ena, nego intenzivno raditi, razmirice i svagje izmegju sebe odstraniti i jednodušno na­ stojati, da se osnažimo i unaprijedimo na svjema područ­ jima ljudske civilizacije. Ne smijemo se ni s koje strane pomoći nadati, nego se uzdati jedino u se i u svoje kljuse. Nekada su iz Evrope ovamo dolazili poslanici i po cijele mjesece u Carigradu boravili, dok bi bili udostojeni časti, da petkom na selamluku poljube uzengiju konja na kojem je islamaski halifa jahao. Danas pak mi argusovim očima pogledamo, da li će na pr. engleski ministar spoljnih poslova u svom exposć-u pred parlamentom o nama koju lijepu riječ reći, ili hoće li na priliku francuski premier-minister proti Turskoj i Is­ lamu ublažiti svoj ničim neopravdani gnjev. Šta smo prvo bili, a šta li smo sada? To bi tre­ bali znati. Danas se svijet ničemu ne klanja osim snazi i bogatsvu. U pseudokulturnoj Evropi najveća prava uživa onaj, ko je najjači, najbogatiji. Tamo se ne čuje vapaj slabih i potištenih, jer niko nije uvjeren u njihovo pravo i pravdu Jednom je veliki misirski muftija, merhum Muhamed Abduhu u Engleskoj neko vrijeme boravio. Kad je poz­ nati engleski filozof, Spencer čuo za taj boravak, htio je otići u posjete muftiji; ali pošto je bio bolestan, to je za­ molio, da bi njega mui'tija posjetio. Merhum se je toj molbi odazvao i Spencer ga je veoma prijazno i ponizno primio, Strana 61. Poslije izmjene nekolikih konvencionalnih frazi Spencer će ga upitati, kako mu se Zapad svidio, na što mu je mutfija odgovorio: — Gospodine moj, mene ne pitajte za Evropu; ja bih o njoj htio od vas štogod čuti, jer vi ju u dušu po­ znajete. Izvolite me pitati, o Istoku i njegovim prilikama, pa ću Vam rado dati informacije o svemu onom, što mi je poznato. Tada je engleski duboki mislioc ganutljivo ove ri­ ječi rekao: — Na žalost, ovdje je čovječnosti posve nestalo. Civilizovani su ljudi sasvim bez osjećaja pravde i prava. Ja tvoje pravo otimam i gazim, jer sam snažniji; ti moraš trpiti i ginuti, jer si nejak. Ja kroz crne naočare gledam na budućnost. Mi ovo ne bi htjeli, ali tako vam je, prijatelju. Vidite braćo islamska, kako jedan zapadni učenjak sudi o evropskoj humanosti i civilizaciji. To nije plemenita, prava ljudska civilizacija. Ali šta ćemo, njenu struju ne možemo zaustaviti. Evropska nenasita buržoazija bori se i radi modernim tehničkim sred­ stvima i mašinerijama, postizavajući kolosalne uspjehe i materijalni napredak, a onda dolazi k nama, da nas eksploatiše i cijedi u svoje pohlepničke svrhe. Veli se, da jedna nezgoda više na nas utječe, nego hiljadu nasihata. Mi dosad nikad nijesmo htjeli slušati sa­ vjete, a i hiljadama nas je nezgoda i nesreća zadesilo, pa se opet nijesmo mogli osvijestiti. S toga bi bar od sad morali gledati, da daljnje nesreće predusretnemo i otklo­ nimo. Moramo raditi; ali kako? To je, braćo, vrlo važno pitanje. Prije po prilici sto godina zadesila je jedan veliki narod u Evropi ovakova katastrofa, kakva je u ovom vre­ menu zadesila islamsku državu — Tursku. I taj je narod onda vodio više godina rat i bio već klonuo duhovno i fizički. Stoga se održalo jedno veliko narodno vijeće, koje je raspravljalo o tom, kakve se imaju mjere poduzeti, da se narod spasi od očite propasti. Svi filozofi, diplomati, političari, sociolozi i vojni stručnjaci o tom su svoje mi­ šljenje izrazili. Jedni predlagahu, da se stave pod zaštitu jedne velike sile, drugi zagovarahu savez, treći reformu u organizaciji vojske, četvrti opet podizanje pomorske trgo­ vine i t. d. Megju njima bijaše jedan starčić, pa kad je na nj red došao, da svoje mnienje rekne, on predloži podizanje osnovnih škola, na što se svi prisutni grohotom nasmijaše: — He, ludo stara! Od kud bi osnovne škole mogle otklonuti ovu katastrofu? Ali starčić, koji je bio potpunoma svijestan gornjih riječi svojih, na to se je podigao i u oduljem govoru raz­ ložio, da u jednom narodu, gdje nije raširena elementarna prosvjeta, ne može biti ni dobre vojske, ni mornarice, niti trgovine i gospodarstva. Njegovo je mišljenje cijelo narodno vijeće prihvatilo, jer je nepobitno dokazao, da je tadanjoj narodnoj nesreći bilo uzrok jedino to, što svom protivniku nijesu bili ravni u odgoju i prosvjeti. Iza toga svi sinovi toga naroda po- �Strana 62. .BISER' čeli su kompaktno i jednodušno raditi na podizanju pro­ svjete i rezultat je toga njihova rada — današnja kulturna i ujedinjena Njemačka. Prosvjeta, prosvjeta!.. Za nas nema drugog spasa. Ako hoćemo kao narod živjeti, moramo objeručke prihhvatiti za nauku. 0 nauci i prosvjeti ovisi naš opstanaknaša vjera; o njoj opstoji i ovaj i onaj svijet. Rekosmo malo prije, da naša vjera ne trpi neznanja i džehaleta; ona bi morala propasti, ako njeno vodstvo nezznalice u ruke uzmu. U Kur’anu (a. š.) i pejgamberovu hadisu ima bez­ broj istina. A kako se te istine mogu otkriti, da se od njih korist crpi? Bogme znanjem i ničim drugim. Koliko li se danas otkriva velikih istina iz pojedinih kur’anskih ajeta, koja se nijesu nikako razumjevala prije tri-četiri sto­ ljeća! Da je Kur’an bio u ruci evropskih naroda, vidjeli bi ste, da bi oni cijeli svijet do sad preveli u krilo islam­ ske vjere. (Nastaviće se). Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) (Nastavak. Be duše mi, mene okupiše čudnovate misli, a po tijelu zagjoše nekakve ježurine, kao da me ko poli toplom vodom. Dlake na glavi, rukama i prsima ko da oživješe, uši mi se pomakoše a nozdrve suziše, pa mi ponestade zraka u prsima. Noge se počeše kolebati. . . — Što ću sad? — pitam se u muci, stojeći pred zecom, a opet se držim donekle junački. Zar da pred zecom od prve položim oružje? To ne smije biti! Ali šta da radim? Hoću li proći mimo nj’ kao da ga ni vidio nijesam (a tako mi se krupan učinio!), ili ću se povratiti i okrenuti drugim putem, da dogjem kući. — Tako ja mislim i premišljam, sam se pitam i sam odgovaram, a kroz čitavo to vrijeme kao da mi je nekakvo nevidljivo stvorenje sjelo na rame, pa me pita: „Mehaga, za što si tu stao?“ Hm, zašto sam stao? To zna sami vrag, koji mi se eto predstavio zecom u gluho doba! Tako sam stajao ko „na raportu" pred zecom makar pet minuta, a svaka mi se minuta prometnula u sate. Na pošljetku ipak odlučih proći mimo zeca, pa što god dragi Bog dadel Već htjedoh zakoračiti, kad se on prope na Broj 4. zadnje noge. — Vidi ti novog belaja! — pomislih u sebi. Izmaknem svjetiljku još bolje preda se i njom zavrtim, ali zec jednako stoji na zadnjim nogama, gledajući u moju svjetiljku i u moje ruke. Ama gledam i ja u nj. Vidim ga dobro, krupan zekonja, koji svaki čas kupi brke i kao da mi se njuškom podrugiva. — T a to ne može biti zec! — rekoh u sebi, a kao da isti onaj tajanstveni glas ponovno pita: „Mehaga, za što tu stojiš megju grobljima? Pomaknem se malo u stranu. . . . Sad kao da mi neko nasadi drugu glavu, tako mi pridogjoše nove misli; sjetih se: da u ovakim prilikama ne valja bježati, no junački uhvatiti „čudo". Nekakva nova snaga dogje u noge i ruke, a po čitavom tijelu probi čudan znoj, osobito oko koljena. U tom času posegoh brzo desnom rukom za nje­ govom glavom, kako bi mu oba oka ispala, — nu on se vješto vrcnu i nadade bježati niz cestu. . . — Ama ću te uhvatiti, vjeru ti zadajem! — povikao sam glasno i škripajući zubima od neke ljutnje i osvete, potrčao sam odmah za njim tako, kako nisam nikad prije. Čini mi se, da su mi koraci bili dugi dva metra; bio sam brz ko vjetar. . . Makar što je na meni bila smotana ka­ banica i što sam držao svjetiljku u lijevoj ruci, ja sam ga tako ir. iški gonio više od pola kilometra, da megju nama nije bilo više razmaka od 5 —6 koračaja, i u onom trku sam mu mogao vidjeti bijele dlake pod repom! Od Mejtefića, gdje mi se najprije prikazao, do Ograde (Starog pazara) nismo nikog sreli. Ovdje sam ga gotovo prestigo i bio bih ga ulovio, da se nije natrag vrcnuo, te istim putem poletio prema Mejtefiću. — Ama svejedno što trčiš grobljima! — povikao sam još ljuće i dadoh vatru taba­ nima, da ga dostignem. Bio sam se zapuhao ko ciganski mijeh, a teške moje potkovane cipele tutnjele tvrdom cestom jače od konjskih ploča. Kad smo dotrčali do Tikvinove ulice istrča nekakva mačka i od nekog straha, ne znajući se vješto ukloniti, uskoči na jedan visoki zid, da preko njega izbjegne našoj noćnoj trci, ali morade pasti pod zid i pretrčati na drugu stranu ceste. To uplaši zekonju i još jače uperi prema groblju, a i ja uložih sve sile da ga dostignem. Dotrčavši do groblja, opazih, da neka­ kav čovjek ide prema meni, a onda stade. Očito se je uplaišo bio od našeg mejdana. “Drž. . !“ — povikah mu, ne će li zecu zakrčiti put. A znate li, šta je on učinio? Raskrivio se ko ranjen v 6, pa strugno uz cestu, kao da ga svi gjavli gone! To je zecu bilo začudno, a meni smiješno pored sve moje muke i nevolje. S toga je moj protivnik skočio u stranu, pa se opet povratio istim putem prema ogradi. — Ama ću te uhvatiti, da ću glavom platiti! — pomislim i potrčim za njim. On svrnu u prvu pokrajnu ulicu, a ja za njim; on se uvuče u prvu kolovogju (kućni kanal), u onu nečistoću i ja odmah uvukoh ruke, da ga zgrabim, ali on vješto iskoči, te udari natrag prema Ogradi. Na­ ravno, da sam ga gonio, ama sam i razmišljao: jeli to baš zec ili je vrag, koji me vodi na nečista mjesta? �Broj 4. Strana 63. . BI SER* Od velika znoja bio sam vas mokar, noge su mi od umora oteščale i odebljale, ama vidim, da i njega izdaje snaga. Više sam ga puta dostigao do u korak, ali dok bi se sageo, da ga zgrabim, već bi mi rastavio nekolika koračaja. Nu ipak smo junački trčali. Goneći se tako prema Ogradi, čujem konjsko zvono i poklik: „de dorate!** To je nekakav seljak sigurno nosio na konju „trećinu** ljetine svojem agi. Što smo bliže dolazili ovijem stvore­ njima u susret, sve je zvono rjegje zvonilo, pa i prestalo. Valjda je oboje stalo zbog našeg trka. (Nastaviće se) LiISTAK . Iz islamskog svijeta. rodopisu 1, o psihologiji 2, o medicini 6, o agrikulturi 8, o zanatu 1, o kritici 5, o filozofiji 6, o povjesti 18, o književnoj povjesti 3, riječnika 2, dječijih knjiga 24, Širenje prosvjete u Haukandu. — Musliman­ o geografiji 13, pozorišnih djela 23, o raznim znanostima skom listu »Terdžumanu«, koji pod uredništvom poznatog 3, o socijalnim pitanjima 10, za pučku lektiru 16, o prosvjetitelja ruskih muslimana, Ismail bega Gasprinskog glazbi 5, za životna pitanja 3, kalendara 9, za računstvo izlazi u Bakčesaraju na Krimu, pišu iz najvećeg grada 3, za fotografiju 1. u ruskom Turkestanu, Haukanda, da su se tamo s najve­ Knjige „Hali ahvalu (Sadanje stanje), „Pejgamberle ćim uspjehom održavali ovogodišnji ispiti na islamskim Tarilr 'Pejgamber i njegova povjest), „Millet Mehabbeti“ mektebima, na kojim se predaje fonetičkom metodom. (Rodoljub'1’i i „Ikram us-Salfhin“ (Dar pobožnih) i ako Muslimanski odličnici, koji su prisustvovali tim ispi­ su od strane vlasti bile konfiscirane, na protest njihovih tima, čisto su zaneseni i udivljeni s brzog naukovnog vlasnika dozvoljene su nakon sudbene istrage i njihova uspjeha, što ga fonetička metoda pruža, pa su najveću izdanja. hvalu i priznanje izrazili učiteljima na njihovu trudu i Ako ova djela na više od dvadeset miliona musli­ radu oko prosvjećivanja islamske buduće genera u mana u Rusiji razdijelimo, vidićemo da na svako osam Haukandu. dolazi jedna knjiga. A ako pak i njihove troškove podi­ Poznati alim i kadija haukandski, Damla Ktma' iddin, koji je bio prisutan ispitima i uvjerio se o velikoj koristi fonet- jelimo na svakog muslimana u Rusiji, pada jedna sedmiičke metode, odlučioje, da u trećem haukandskom kotaru na kopejke. osnuje jednu osnovnu školu, te je već počeo graditi dvo­ Ovo je dakle kratak prikaz raznih djela naše katnu zgradu za to. Škola će ova nositi ime »Kemalijje«. braće u Rusiji, štampanih u prošloj godini, iz kojeg se Osim ove škole rečeni je kadija odlučio podići jed jasno vidi, da se oni strogo drže svetih riječi ,,Ve nu srednju školu uz Emin Džanbajevu medresu, pa je u en lejse.....“ i da uvijek slijede vjerske propise uzvišenog to ime odredio šesdeset hiljada rubalja. Neka Allah za­ Islama o radu i prosvjeti. puštenom Islamu umnoži ovakove rodoljube! Daj Bože, da se i mi već jednom u njih ugledamo! S. E. Književnost. M uslim anske knjige u Rusiji. — U prošloj 1912. godini u Rusiji je izdano 608 raznih muslimanskih djela u 2,812.130 primjeraka, kojih su štamparski troškovi iznosili 681.739 rubalja (preko 1,000.000 kruna). Od ovih knjiga u Kazanu je izdano 249, u Orenburgu 64, u Uf i 26, u Istriljatamaku 7, u Astrakanu 6, u Baku-u 3, u Timurhan-šuri 2, u Tiflisu 2, u Taškendu 1, uTrojskom 1, što skupa čini 361 djelo, od kojih je 69% u Kazanu štampano. Na arapskom jeziku u cijeloj Rusiji štampano je 65 raznih knjiga, a od tursko-tatarskih narječja u kirkizkom je izdano 36, u azerijskom 24, u kazi-kumakskom 6, u turskom 5, u daraganskom 2, u čečenskom 1, u sartskom 40, u adžemskom 9, u asatinskom 3, u kabartajskom 2 i u avarskom 5 knjiga. Sa znanstvenog gledišta knjiga je napisano: O vjeronauci 178, školskih 95, za nastavu i odgoj 7, o biografiji 2, o književnosti 80, o pjesmi 35, o pri- Kulturne bilješke. Izvanredno zasijedanje vakufsko.m earifskog sabora sazvano je, radi zajma za izgradnju vakufskih novogradnja te radi reforma muslimanskih naukovnih za­ voda u B. i H. kao i radi nekih drugih prešnih riješenja. Sabor je radio od 19. do 29. jula o. g. i donio dosta važnijih zaključaka, koje ćemo mi što skorije donijeti u „Biseru" za naše čitatelje. R evizija vak -m earif. štatuta U drugoj sjednici zimušnjeg redovitog zasijedanja vak.-mearif. sabora na­ glašena je potreba revizije našeg autonomnog štatuta i zaključeno, da osnovu izradi saborski odbor u svom na­ ročitom zasijedanju, umnoži je i u novinama publicira, kako bi se što više izmjenile o njoj misli i odsvakle stavili umjesni predloži. �Strana 64. Broj 4. ,B I S E R' Ma da je ovaj zaključak prešan, vakufski saborski odbor se u tu svrhu naročito još ne saziva, niti se osnova izragjuje, niti će se brzo u javnosti staviti na diskusiju. A šta da istom reknemo za uspjeh, kad bi mogao biti polučen i kada bi smo novi štatut mogli dobiti? — Mi bi smo se vrlo radovali, kad ovo ne bi bila druga mes’ela o reformi medresa, već kad bi se što prije počelo raditi na reviziji štatuta, koju svako nužno osjeća. „G a jre to va " skupština. Obdržavana je na 29. jula o. g. i raspuštena. Hoće li se kad nastaviti ili ne će više nikako do nje doći — pitanja su. Mi o njoj ne možemo pisati, osim ako bi .smo ovu rubriku preokrenuli u „Ne­ kulturne bilješke"! Jer, „Gajretova" ovogodišnja skupština, sa svom svojom paklenom zvizgom, drekom i hlupom, gdje se nije dalo doći nikome do riječi, niti se je htjelo ikako omogućiti ljudima dolikujuće raspravljanje i izbori; gdje je najzad došlo od strane a k a d e m i č a r a otimanje i de­ ranje zakonitih glasovnica, pa „balkanski juriš" i tučnjava stolicama i pucanje revolvera — e, takova skupština se više ne može ni‘ spomenuti bez strahovita šuma u glavi: — „Sramota, velika sramota, koja se samo kod nas može desiti!" — ne može se spomenuti bez stida u obrazu, ko ga ikako irria, pa makar se ništa ne osjećao krivim za ogavno barbarstvo ove skupštine. Ovdje smo vidjeli pravo strahovito lice zbilje, koja nas ubija u pojam: da osobe, koje se ne oplemene kako treba: najprije vjerom, prosvjetom i kulturom, spremne su u svakoj prigodi počiniti svako zvjerstvo i zločin prije nego li biti čovjek, a kamo li plemenit čovjek. . . Ovo nas goni, da i ovom prilikom ponovimo jednu tačku svoga programa za naš muslimanski narod: Naj­ prije čvrsta vj$ra i dobar odgoj uz pravilnu naobrazbu, pa onda, dok se tim ublaži pogibelj nacionalizova ]a za nas, pristupaj ako hoćeš narodnosnom radu! — U vjerskom zapasivanju, lijepom etičkom odgoju i zdušnom n i jbražavanju ne bi nas imalo pak za dugo šta razdvajati i zavadjati, osim ako neprijatelj, koji bi vidio da ćemo tim kulturno i gospodarski iskočit preda nj kao brz vlak, ko­ jemu ništa ne može na put da stane; ili neprijatelj ili onaj, ko bi se bestidno dao u službu neprijatelja, da za svoje dobro ruši stotine hiljada muslimana, a za to, da ga možda ni savjest ne grize. — Nama se je učinila „Gajretova" skupština uvodom tokvoga rada. M. Poruke i odgovori uredništva. H. Salih ef. Gjozić u Kladanj. - Primili smo Vaše pismo, u kome nam javljate, da ste skupili u svom ma­ lom i siromašnom Kladnju dvadeset pretplatnika našem listu, na čemu Vam izražujemo najdublju hvalu i priz­ nanje. Vaše zauzimanje za list i dobar uspjeh vrlo nas, veseli, tim više, što se mnogi tuže, da se ne da raditi na širenju zdrave islamske duševne hrane, jer da je to­ bože naš elemenat vrlo nehajan prema svemu, što je ko risno i plemenito. Baš Vaš uspjeh protivno dokazuje i uvjerava nas, da ne leži uzrok slabog uspjevanja naših listova u samom narodu i njegovoj tobožnjoj nehajnosti prama lijepoj knjiži i zdravoj duševnoj hrani, nego u lijenosti i nemaru ljudi, koji su pozvani, da rade na širenju islamske pros­ vjete u našem narodu. Ponovno Vam se najljepše zahvaljujemo ispred našeg vrlo zapuštenog milleta na Vašem zauzimanju za njegovo intelektualno podizanje. Bog vam platio Vaš trud! Akademičaru u Beč. - Na Vaš upit, da li je gospodin Abdurezak Hifzi Bjelevac član redakcionog odbora, od­ govaramo, da nije, jer se njegovi liberalni nazori ne slažu s programom našeg lista. Selam. A. R. u F. —Kako vidiš tvoj će se rad skoro iscrpiti, pa gledaj, - da nam na novo što god pošalješ. Šta je s »Poligamijom«, zar je nijesi još svršio? Pohiti, molimo te. Bratski selam. S uredničkog stola. Počam od 5. broja počećemo u prevodu našeg pri­ jatelja i suradnika gosp. Salih bega Bakamovića donositi „Tarika", glasovitu dramu najvećeg osmanlijskog pjesnika, Abdul Hak Hamid bega, uz koju će prevodioc takogjer u kratko iznijeti život i književno djelovanje njena geni­ jalnog autora. Sujet ove lijepe drame uzet je iz islamske daleke pršlosti: u njoj se blistavim stilom i živom plastičnošću prikazuje arapsko osvajanje Andaluzije (Endelosa) pod voc = 'm velikog islamskog junaka Tarika. Nadamo se, da će naši poštovani čitaoci s veseljem pozdrav ii ovu novost u „Biseru", jer će u „Tariku" naći najbolje pouke, zabave i duševnog uživanja. * Demokrati — šačioa zavedene muslimanske mladeži, polemišuči sa „Muslimanskom ujedinjenom organizacijom', o „Gajretu", dobaciše im u „Srpskoj Riječi", i ovo: „Osnovali ste „Biser", da ubijete „Gajret" (list). Pošto se ovo tiče naše kože, mi, ne upušćajući se u tu polemiku, izjavljujemo samo glede „Bisera" slijedeće: „Biser" nije pokrenula ni jedna politička stranka u našoj domovini u kakve političke svrhe, a najmanje da se njim ubije list „Gajret", preko čega mi prelazimo s indignacijom, već je „Biser" pokrenula naša nužna po­ treba, da njim, kao čisto islamskim listom koristimo ko­ liko možemo našoj braći i sestrama. Naročito da koris­ timo njegovim poučnim vjerskim i moralnim islamskim radovima mlagjoj generaciji, kržljavoj u islamskoj vjeri i ćudoredju, koja je u svojoj nastranljivoj zasljepljenosti sve prije, nego pravi muslimani zborom i djelovanjem, te dr­ žanjem do vjerskih istina i ustanova. Ko ovoga temelja našega programa iz dosadašnjeg „Biserova" rada nije još prozreo, a ipak hoće „Biseru" da podvaljuje nisku strančarsko-političku djelatnost, ili je slijep ili pakosna protuha, za koje mi u svom uzvišenom pozivu ne ćemo da imamo riječi za odgovora, jer iznad takvog truleža daleko na više stojimo. I s p r a v a k . U uvodnom članku prošlog broja na 1. strani, a u 7. i 8. retku 2. stupca potkrala nam se je jedna omašna pogreška. Tamo naime stoji: . . preporagjanje kršćanskih naroda, koji su u potpunoj snazi i životu", a trebalo je stajati: „. . . preporagjanje kršćanskih naroda u samrtnoj borbi, a uništavanje islamskih, koji su u pot­ punoj snazi i životu." Dakle, neka poštovani čitaoci isprave. Vlasnik i izdavatelj: P r v a m u slim . n a k la d n a k m iž a r a i š t a m p a r ija u M o sta ru ,______ Uregjuje: R e d a k c io n i odbor. Tteafr- Štam parije ,B ise7a“~u M ostaru. ’ Za uredništvo odgovara: Muhamed Bekir Kalajdžić. �5♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ i P Č ast m i je ovim ja v iti p . n. da sa m osnovao - p o re d svoje dosadašnje »Vrve muslimanske nakladne knjižare« - štampariju, knjigovežnicu i tvornicu kaučuk -štampilja u Mostaru te filijalu knjižare u Trebinju. Š ta m p a rija štam pilja ie i snabdjevena knjg o vežn ica , ivim potrebnim i tvornica ma u ja lo m tako, kaučuk da će m o ć i sve na ru ć b e svojih cii njenih nvišlt iju i w r š iv a ti n a njihovo potp u n o zadovoljstvo: brzo i ukusno uz vrlo umjerene cijene. N a d a ju ć i se, spa d a ju da će p. n. svoje cijenjene na ru ćb e , koje u navedene vrste posala, m e n i povjerovati, b ilježim se s od ličn im štovanjem Muhamed-Bekir Kalajdžić �=----------=----------■----------5----------i ----------i ----------i ----------i ----------i ----------i --------| | a H E B C E G - B O S N R ■ zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. ■ Raanatcljstao u Sarajeau. flpdoaa obala (ulaz Hadži Risfić ul. br. 2). ■ Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .— Zaood . S) ■ ■ ■ preuzima osiguranja: e) proti provalnoj k ragji i d) životne rente, koje odmah ili _ . . . _ f) na ljudski život, i to osigusu odgogjene; ranje za slučaj smrti i doiivljfja, . ) rente za siujaj p r e iiv .j.ja , osigmimje miraza godišnjih renodnosno osiguranja udovnina; a 1 ' ' 0 osiguranja uzgojnina. strojeve, gospodarske’ T o b rtn e zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) ro b e 'vodomm kopn0odm T lIJT znicama; Kombinaciic za osiguranje žioota obuhoataju: c) proti nezgodama za pojedi. . _ . načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj smrti, govornosno osiguranje; b) m ješovta, odnosno osiguranja d) proti štetam a od tuče uz za slučaj d o živ lja ja i smrti; naknadu potpune Štete; c) osiguranje m iraza: Osiguranja žinota oaljaju asin, slučaja naraane smrti takogjer 1 . z a pogibelji rata, bez | i « svake doknadne premije; 2 . za slučaj dvoboja; n 0. 3 2a sam oubojstvo; I E g 4. za smrt usljed nezgoda 1 Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. ■ i Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. ■ ■ ■ ■ ■__________ ■ ■ ■ ■ Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ODL E Ž HNO E x P 0 R t - P I V 0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaeiji bosai - sko-hercegovačke državne željeznice. _ ■ ■ ■ ■ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e254219698d4739cf3bc24911841015f.pdf a4fb848feec2f86571d2b16c65bfce04 PDF Text Text BROJ 5. GODINA II „BISER' izlazi dva puta mjesečno. - — -------- — Pretplata na „ Biser “ iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K A'—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed-noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENjE ISLAMSKE PROSVIETE. I nne me l - mumi nune ichvetun! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. ■ ■ ■— Neplaćena SC pisma ne prim aju,------------- 30 Ramazana 1331. ® ILI-I s l a mu j al u v e l a j u l a a l e j h i ! ^g a r PLATIVO I UTUŽ1VO 0 Mostaru. Sve što se tiče administracije 1 uredništva lista treba slati na adresu: „BISER“, Mostar (Hercegovina) M O S T A R S A D R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Ž A 1. septembra 1913. J Mehmed Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: Ašik. Salih Bakamović. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni). J. Tanović: Pjesma momenta. (Pjesma.) Husein Gjogo: Kako je Mehaga (Humoreska). N A R O D N E Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog pre1- Sfrnšu uhvatio Lucina zeca. U M O T V O R I N E . >rđ\ . . Dvi djevojke. Abdul-Hak ffamid: Tarik ili osvanje Španjolske, (dram a) S turskog prevodi: Salih Bakamović. L 1 S T A K. M. Ć. Ćatić; U svijetloj noći . . . (Pjesm a) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. * arar prevodi: Edib Tešnjak. >s Zilkida A. Tuzlanka: Moja tuga. {Pjesma.) Dr. Osman Namik. Te iste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. tiazim Muftić: Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. Sulajman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) Rama ’nsfe ba ■am: — Iz islamskog svijeta: Musliman­ sko druš: »o pasavanje Titanica. — Prelaz jednog inte­ ligentnog pa a na Islam. Kulturne t *ke: Poduprimo svoju siročad. — Poništenje izbora r< i$-e!-uleme. — Ovogodišnji absolventi šer. sud. škole u Sarajevu. S uredničkog stola. Ispravak. A p e l n a p r ija te lje Is la m s k e p r o s v je te . Usprkos velikomu deficitu, što smo ga prošle godine pretrpjeli zbog slabe, ili skoro nikakove, pretplate, mi smo i u ovu godinu stupili i nastavili „Biserovo'4 izdavanje, nadajući se, da će nas naša jednovjerna braća obilnije pretplatom potpomoći u našem napornom radu oko prosvjećivanja i religiozno — moralnog osvješćivanja zapuštenog našeg milleta. U to smo ime sve četiri do sada izišla broja od t. g. raslaii na ogled svjema muslimanima u našoj domovini, za koje smo obzirom na njihovu povoljnu situaciju mislili, da će se abonirati na ovaj jedini pravi muslimanski književni list, a osim toga smo se s molbom obratili na mnoge naše inteligente po svjema kasabama i varošima Herceg-Bosne (učitelje, kadije i muallime), da sc prime povjereništva našeg lista u svojim mjestima, te da ga nastoje koliko je moguće raširiti megju muslimanima. Nu na žalost — i ako je našem listu cijena vrlo niska, da se svak može na nj* pretplatiti — mnogi nam već" prvi broj povratiše, a neki opet, za koje znamo, da su dobro Štamparija „Biser" u Mostaru. �situirani, zadržali su prva tri broja; dok su nam četvrti otposlali s lakoničkim riječima na omotu ,,Neprimam“. Tako nam je mnogo exemplara 1., 2- i 3. broja propalo i znatna nam se time šteta nanijela i to skoro isključivo od onakovih ljudi, koji su svojim položajem i naobrazbom prvi pozvani, da pomažu islamsku prosvjetu. Oni pak naši inteligentniji ljudi, koje smo molili, da se prime našeg povjereništva u u svojim mjestima, ne samo da se nijesu toj molbi odazali, nego su s igonrancijom preko nje prešli, ne našavši za shodno, da nam bar odgovore i drugog svog sugraganina preporuče za povjerenika. To je sve slaba svjedodžba naše svijesti, našeg islamskog patriotizma. Istina našlo se je par originalnijih i požrtvovnijih muslimana megjunašom inteligencijom, koji su nam — svijesni svoje islamske dužnosti — pokupili u svojoj okolini po nekoliko pretplat­ nika, ali to sve ni iz daleka ne odgovara potrebama, uz koje je uvjetovana egzistencija našeg lista. S toga mi evo opet upravljamo apel na rodoljublje sviju muslimana i molimo ih, da nas svojom pretplatom potpomognu u našem radu na polju islamskog prosvjećivanja; molimo našu inteligenciju, da preporučuju narodu naš list, koji je jedino pokrenut za to, da njemu moralno koristi, pružajuči mu zdravu islamsku duševnu hranu. Gospodu pak, kojoj smo poslali na ogled sve četiri ovogodišnja broja, a oni nam ih nijesu povratili, smatramo -ovim brojem kao predbrojnike, te ih uljudno molimo, da nam odmah pošalju pretplatu za ovu godinu odnosno za prvo polugodište ili prvi kvartal njezin. U slučaju da ovaj naš apel os* . bez ’ispjeha moglo bi vrlo lahko sa šestim biti zapečaćena sudbina ovog iedincg islamskog iiževnog lista. Dakle, braćo muslimani i Muslimanska intei cijo, ako ne želite propast „Biseru", nastojte da se pretplaćujete na aj' i da nam odma! pretplatu šaljete, jer njegov opstanak ovisi samo o pretplati vašoj. U to ime vam šaljemo is'am ki bratsk’ selam! Uredništvo i uprava. BRAĆO MUSLIMANI! Širite i preplaćujte se na ,,MI5BAH“, ,,MIJALLIM“, „GAJRET“ i „BISER*1 — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herc, Ilmijje'4, ,,Grajretau i dragih korisnih ustanova, čitajte što više korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana, — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond isl. sirotišta. Radite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. �BROJ 5. GODINA II BISER „BISER “ izlazi dva puta ----mjesečno. — Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, I n n e m e l - m u mi n u n e i c h v e t u n ! Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a mu j al u v e I a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista ------ Neplaćena se pisma ne primaju, PLATIVO I UTUŽIVO U tret3a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 30. Ramazana 1331. © M O S T A R X: P a n is la m iz a m i P a n tu rc iz a m . S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) Tada muslimanski mislioci slijede i propa­ giraju Sejjid Džemal eddinove ideje: Mustafa Kjamil, Šejh-Muhammed Abduhu i Sejjid AJpdur rahman EI - Kevakibi u Egiptu; Rizkuddin Mergjani, Musa Begoff, Ataullah Bajezidoff, Barudi i t. d. u Rusiji; Mir Ali Hajdar u Indiji, te napokon Hadže Tahsin, Mahmud Es’ad i t. d. u Turskoj, postaju gorljivi borci iste ideje. Sve muslimanske novine pa i one, koje su izlazile u zemljama osvojenim po kršćanima, pro­ pagirahu ove ideje, a nekoje izmegju njih bile su zvanična glasila — Panislamiz na. Takogjer su osnovane i mnoge druge novine za njegovu obranu i širenje u islamskom svijetu kao „Si­ rah Mustekim“ (sada izlazi pod imenom Sebil ur-Rešad: Put Spasa) i ,,Hikmet“ u Carigradu; ,,EI Alemul- Islamijjuu (Islamski svijet) u Kairu; Iršad (Vogjenje na pravi put) i „Hilal“ (Polu­ mjesec) u Baku-u, te „Ahbari Vakil?“ u Indiji. Perzijski list „Habl-ul- Metin“ (Čvrsta Veza) takogjer je jedan od gorljivih branitelja Panislamizma. Osim novina izdalo se je i mnogo djela, koja raspravljaju o Panislamizmu, bilo otvo­ reno ili manje više prikriveno, kao „Ittihadi Islam (Panislamizam-Ujedinjenje Islama), što ga je napisao Šejh Er-Rais na perzijskom jeziku © 1. septembra 1913. i mnogo drugih djela na arapskom, turskom, ta­ tarskom i urdujskom (indijskom) jeziku, za koje mislimo, da bi ih bilo suvišno ovdje nabrajatiJedan od najinteresantnijih članaka, koji su napisani do danas za ovaj predmet, bez dvojbe je onaj, što je objelodanjen u pariškoj reviji ,.L’Ilustration“-u, ako se ne varam, pod naslo­ vom „Zadnja riječ Islama Evropi" sa pseudo­ nimom Abdul Hak Bagdadi. Ovaj članak u kratko sadržaje sve pritužbe muslimana na Evropljane. Govorilo se, da je pisac ovoga članka od­ nosni brošure princ Mirza Malkom Han, bivši perzijski konzul u Londonu. Nu kako bilo taj članak sačinjava jedan od najlogičnijih argume­ nata za obranu Islama. Jedna od slabih točaka Panislamizma jest ta, da unatoč dobrom dočeku svih muslimana, nije imao redovite organizacije, ni djelotvornog odbora sa marljivim, oduševljenim i ustrajnim agentima, koji se ne bi ni od čega bojali da postignu žugjeni cilj. On u stvari rada podsjeća na filozofske škole starog vijeka i neke aziatske vjere Njegovi se neprijatelji bez razloga pteše, a njegove pristaše opet ne bi smjeli i nadalje ostati optimiste kao i do sada, jerbo on nije imao stalnog duha u svome radu. Koliko god najveći dio mislioca i uplivnih osoba u muslimanskom svijetu, osobito pak u Turskoj kao Namik Kemal i njegovi prijatelji, bijahu velike panislamiste, mi danas ne vidimo važnih rezultata. Pravo rekuć, mi ne vidimo nego jedan slabo uregjeni pokret u stolici Hilafeta u izdavanju ,,Sebil-ur-Rešada“ i u nekoliko pub­ likacija Šehbender-zade Hilmije i Ahmed Bey-a Agajef-a. S druge strane ova panislamska djela nijesu ostvarena, nego naporom i radom imigranata, �Strana 66. „BI SER* to jest muslimana, koji potječu iz zemalja što su potpale pod evropsku vlast, kao od Kavkazaca i Tatara, koji su postali turski podanici; npr. od Abdur-rešida Ibrahimoffa iz Sibirije i drugih. Dok prave Osmanlije, koje se nazivlju panislamistima nijesu u unutrašnjosti ništa drugo nego prikriveni panturcisti, koji se prikazuju pri­ stašama sveislamskog ujedinjenja, samo kad su u doticaju sa muslimanima iz drugih zemalja. Pri svemu tom, koliko god Panislamizam nema svoje redovite organizacije, on nalazi u samom Islamu vrlo povoljan teren za svoj raz­ voj i ideja solidarnosti i bratstva megju svim muslimanima tako je učvršćena, da u slučaju opasnosti ne bi bilo beskorisno na nju se poz­ vati. Skorašnji tursko-talijanski rat, u kojem su se vidili Arabi i Senusije iz Kirenaike, kako dra­ govoljno hrle Turcima u pomoć, koje prije ni­ jesu voljeli, tomu je dovoljan dokaz. Prije nego svršimo ovo kratko izvješće panislamskog pitanja trebamo kazati, da ako su začetnici i propagatori pokreta bili složni u da­ vanju imena svom sistemu, ipak se opaža ve­ lika razlika u objašnjenjima tog sistema. Ima dakle panislamista i panislamista. Tako na primjer megju njima ima sanjara, koji zamišljaju osnovati jedno veliko tursko carstvo, slično onome Omejevića ili Abasovića. Oni su uvjereni da bi se ovaj plan u više manje udaljenoj budućnosti dao lako ostvariti. Ali ne želeći raditi za slogu svih muslimana bez raz­ like sekte, oni izražuju veliku mržnju prema Ši’i jama i svima ostalim suvjernicima, koji ne pri­ znaju za halifu carigradskog sultana. Prema nji­ hovom stanovištu Perzija bi bila jedna zapreka za ustanovljenje ovog carstva, te jedna pregrada postavljena megju Tursku s jedne i Indiju, Af­ ganistan i Turkistan s druge strane; zato oni žeie da bi ove pregrade čim prije nestalo. Sa ovim se slažu sultan Fatih Mehmed II., sultan Jildirim Bajezid, a osobito sultan Selim I. i njegov znameniti sadri-azam Mehmed paša Sokolović, onda najviši neprijatelj Perzije i ve­ liki panislamista Namik Kemal Bey i neki dio mladoturaka. (Nastaviće se.) Broj 5. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Nastavak.) — Trebam ovu priliku izrabiti, pa i njemu i sebi po­ moći, a prestojnika metnuti u još veći škripac. E baš volim nego mnogo novaca, što im je onako ugrijao kapu... Sad ću mu još i ja pisati, a kako je strašivica, udariće ga kap; — govoraše sam sobom školski starješina, a za tim sjede da piše: Poglaviti gospodine! Po vašem nalogu kušao sam sklonuti mladog učitelja, da vam oprosti, ali on se ne da ni osedlati. On je odlučio zavhaliti se. Veli: da zna mnogo koješta, pa da će sve u javnosti dati. Uvredu, koju smo mu nanijeli, mogli bi možda oprati samo tako, da ga molimo za oproštenje pred onim osobama, pred kojim smo ga uvrijedili. Ja bih drage volje na to pristao. Kazivao sam mu, da ste ga zvali u kancelariju, ali on odrešito reče: „Šta, zar da mu ja idem na noge, da mu praštam?! On je mene uvrijedio u svojoj kancelariji, nek me moli u našoj zbornici." Znam da ste mi dobar prijatelj, pa vam radi toga ovo i pišem. Oprostite, da vam moram reći tnoj savjet, da pozovete g. doktora i u 4 sata dogjete. Dajem vam poštenu riječ, da niko za to ne će znati.! Sa osobitim štovanjem! Vaš pokorni sluga: N. M. To pismo je bilo u prestojnikovoj kancelariji u '/a 4 sata p. p. Kad ga je pročitao, uhvati se rukom za kosu i reče: — Što me nasamari onaj magarac — mislio je kneza — a i doktor je kriv. Zaista je velika blamaža, da jedan doktor nije mogao znati, kako je ozleda nastala. A šta bi to znao mladi učitelj? Možda onu aferu sa Z., a to baš ne bi bilo Bog zna š to !. . . Ali ako bude znao ono sa M. agom ?!. . To bi me moglo posjeći. A . . sijeno i krave?! Joj!. . — uhvati se za glavu. To bi bilo gore od smrti! Stade hodati po sobi. Dogje do vrata, otvori ih i reče: — „Doktore dogji ovam o!.. — No, was ist dass? — Zlo, jako zlo. Mladi učitelj hoće da se zahvali na službi. — P a neka, tim bolje! — Šta govorite? Tim gore, a ne bolje! Ako on ode, odosmo i mi, ode i plaća i penzija, jer on je kazao stariješini, da mnogo zna, pa da će iznijeti na javu. — S aprlot!. . Je li moguće? — Evo vidite pismo. �Broj 5. .BISER' — A bi li se to dalo popraviti? — Trebamo ići u školu moliti za oproštenje. — Idimo odmah! — Vidite doktore, kakvu ste blamažu nanijeli. Kako ste mogli reći, da je ozleda udarcem nastala? - Pa reko mi je knez. —- To je vaša stara pogreška, što vjerujete. Da ste vi i onu komediju sa L. ispitali, bila bi danas svršena stvar, a kad vas je ono opržilo, trebali ste biti oprezniji. — Vidite, i kod tog slučaja bio je učitelj. — Eto vidite, dosta mu je da to zna, pa da oba dobijemo po turu. — On zna gospodine pnstojniče i za onu curu S. — Je li moguće?! — Jes, jest, ja vam kažem! — Krasan ti taj pojam ima o nama. Njega se valja pod svaku cijenu riješiti Samo idimo mi sada u školu! A ja ću naći načina, da ga se kutarišemo. VII. Bilo je deset minuti do četiri sata, kad je mladi učitelj ugledao prestojnika i doktora, gdje idu u školu. — Ala sam im zapaprio, reče sam u sebi zadovoljno. Sad će okajati sve grijehe. Sad ih trebam susresti na veoma hladan način. Odmah ću stariješini dati zahvalu, a tim ću ih još više zatjerati u škripac. Za tim poče pjevati sa djecom. Pjevao je do četiri sata i deset minuti. Onda lijepo poreda djecu i pogje s njima niz stepenice. Blizu ulaza u školu bila je zbornica, u kojoj se je čuo razgovor. Pustio je djecu, pa se vrati u zbornicu, kao da ništa ne zna, noseći papir u ruci. Kad unigje na vrata reče: Sluga! Evo gospodin stariješina moje zahvale.. Vi znate što ćete s njom raditi. S JBogom!" — To rekav spusti na sto papir i pogje da izagje. — Stanite malo gospodine! — stariješina će. — Efendija, poče prestojnik. Mi smo došli da vas molimo za oproštenje. Nepravedno smo s vama postupali, a tome je uzrokom bio onaj magarac knez — Znam, on je mnogom koječem kriv, — reče učitelj hladno, ali ozbiljno. Prestojniku stade pljuvačka u grlu. — Ali koliko sam vidio, on si je zabio u glavu, da može titrati sa svakim. — Koliko li je šta meni izgovorio pred gospodinom stariješinom, da mi je bilo došlo, da sam tražim zadovolj­ štinu sa stolicom. Poslije |m e dogje moliti za oproštenje, pa misleći, da sam i ja kao drugi, turi mi u džep evo ovo. Ja sam ovo zadržao kao corpus delicti i evo vam predajem, a ja ću predati tužbu kaznenom sudu. Učitelj je znao da sudci sa predstojnikom dobro ne žive, pa je i tim htio prestojnika u škripac utjerati. — Nemojte biti taki! — reče doktor. -— Recite mi gospodine doktore, što bi radili od Strana 67. onog, koji bi se titrao sa vašom glavom, časti i službom. Bi li mu oprostili? — Bih gospodine, za što ne bih, kad me moli za oproštenje. — Ali za što onda nijeste oprostili K.. već mu onaku štetu nanijeli?! Pa kakvim ste vi slavljem ustvrdili, da sam ja djetetu ruku prebio i rekli mi — kao da vi otpuštate - da ću s mjesta biti otpušten. Dakle, da slučajno nijesam mo­ gao dokazati, da sam prav, vi bi me predložili na isklju­ čenje, pa da bi vas i na koljenima molio. To je bio za doktora tuš! i nije znao jedne riječi reći. — Ali njega je. nasamario onaj lopov — pomože mu prestojnik. — Žalosno, veoma žalosno! Da jedan seljak, koga još vi jedan prestojnik — nazivljete lopovom, može jed­ nog doktora navesti na tanak led, a isto tako i prestoj­ nika.. Ja ne znam, kad vi već znate, da je on lopov — a to zna i kazniona — kako mu možete dozvoliti, da je knez? Jadno ono selo, koje on kod vlasti zastupa! Za to baš želim što prije iz ovog mjesta otići! — Pa ako vi želite premještaj, gospodin prestojnik će var to isposlovati, a nemojte se zahvaljivati. — reče stariješina. — No vidite gospodin stariješina. čovjek bi se pre­ vario u vama. Gospodinu prestojniku i doktoru može se oprostiti, jer oni nijesu pedagozi, njihova je struka druge naravi, a vi bi morali znati proučiti doktora. (Svršiće se.) J. Tanovič: Pjesma momenta. (Gospogjici E.) San i Java kliknuli su, kliknula je Vasiona, Pa me gromko pozdravila. Sreća mi se nasmijala I slašću me opojila edenskije regiona — Haj, Ljubavi vječne pehar Sreća mi je darovala! I otrovom ja mezetih Venerinih škorpiona, Od te smjese čudnovate duša mi je sva drhtala, A1 ja pjesmom slavio sam svijetlo carstvo Cupidona.. I zvijezda Sevdaha je moje žiće obasjala, Što ga tvoja mladost goji, duša moja uzdržaje, Puna želja, nade puna i visokih ideala, Koje snaga moje pjesme probugjena podržaje, Sileći me, da se dižem u nedogled, u visine, Gdje moj Idol slatko sanja sred cvijeća i sv’jetala — 0 Idole mašte moje, čeznući te, pjesnik gine!. , �Strana 68. Broj 5. ,B I S E R' A h m e d N aim : životu, ili drugim riječima: ona nas upućuje u sva pitanja Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M u sa Ć azim C atić. (Nastavak.) — „La jestek’jmilu abdun el-imane, hatta juhibbe li ehihi ma juhibbu linefsihi ve hatta jehafelbhe fi mizaluhi ve džiddihi “ . (Čovjek ne može imati potpuno vjerovanje^ dokle god ne uzaželi svom bližnjem ono, što sebi želi i dok se u svojoj šali i zbilji ne uzboji Boga.) — „La jestek’jmilu abdun el-imane hatta juhsine hulkahu ve la ješfi gajrehu ve en jevudde linnasi, ma jevuddu linefsihi, ve lekad dehale ridžalun el-džennete oigajri a’malin ve lak’jin binnasihati li ehlil-Islami". (Čovjek ne može imati potpuno vjerovanje, dokle god ne uljepša svoju ćud, dok ne svlada svoj gnjev i dok ne uzaželi svijetu sve ono, što sam sebi želi. Imade šta i šta ljudi, koji nijesu nikakovih dobrih djela činili, ali su ipak unišli u raj, jer su islamskom narodu dobro želili i upući­ vali ga.) — „Innerredžule la jek’junu muminen hatta jek’june kalbuhu mea lisanihi sevaun ve jek’june lisanuhu mea kalbihi ve la juhalife kavluhu amelehu ve ju’mene džarruhu bi\asikatin“ . (Čovjek zaista ne može biti pravi mumin, dok mu ne bude jednako srce i jezik, a jezik i srce, dok mu se god riječi i djela ne slažu i dok mu susjed ne bude siguran od njega.) Promotrmoi li malo pomnije sve te hadise, vidjećemo, da su kod nas moralne dužnosti i prava pomiješana sa vjerskim zapovijestima, što više, da su identična s njima. Ni jedne moralne zasade nema u islamu, koja ujed­ no nije i religiozna, vjerska zapovijed. Svaki od sedam­ deset i nekoliko ogranaka islamskog vjerovanja vjerska je dužnost, vjerski praktični čin. Kao god što je jedan važan dio našeg vjerovanja izgovaranje uzvišenih riječi: „La ilahe illellah", tako je isto jedan dio vjerovanja, da s puta kojim ljudi prolaze, otklanjamo zapreke n. pr. da kamenje u kraj odstranjujemo i t. d. Musliman je svijestan, da mu je molitva, post, zećat i hadž vjerska dužnost, ali on takogjer zna, da ga njego­ va vjera zadužuje, da čuva svoje zdravlje, da hrani i iz­ država svoju porodicu, da pokazuje prijazno lice prama ljudima - svojoj braći i t d. Kao što je po Islamu veliki grijeh, koji je strogo zabranjen, samoubojstvo, opijanje alkoholom, hazardne igre, preljub, potvora t. j. uvreda nečijeg poštenja riječima, prisvajanje tugjeg imetka, tako je isto zabranjeni grijeh: drugog klevetati, zlo govoriti, zdravlju škodljiva jela jesti, želudac pokvariti, neuljudnim ponašanjem gubiti ugled i sam sebe bez uzroka ponižavati. Islamska vjera ne ostaje tek pri tom, da čovjeka naučava samo dužnostima, prama Bogu; ona je reli­ gija, koja nas naučava i svjema najsitnijim stvarčicama, kojima smo potrebni u našem materijalnom i duhovnom vjere i života. Uzvišeni šeriat je namazom i ramazanskim postom pružio nama svjema priliku, da učestvujemo u zajednič­ kom uživanju blagodati; no uz to je bezbroj njegovih us­ tanova, koje odregjuju, da tugje pravo moramo rešpekto vati i onakovih, koje pružaju mogućnost veledušnim ljudi­ ma, da neka svoja prava drugim ustupe i poklone. Iz^ršivanje ustanova našeg društvenog zakona tako­ gjer je jedan znatan dio naših vjerskih dužnosti. Naši pojedinački odnošaji su jasno i u pojedinostima odregjeni. Islam je potanko ustanovio prava i dužnosti izmegju članova porodice, izmegju muža i žene, te izmegju sus­ jeda i prijatelja. On je tako utemeljio megju svjema mus­ limanima jedno realno čvrsto bratstvo, kakovom nema primjera. Musliman se ne osjeća strancem ni u jednoj islamskoj zemlji, nego na protiv baš za to, što je stranac, on uživa tamo više poštovanja i blagodati zajedništva islamskog. Jest, musliman megju svojom vjerskom braćom druge zemlje i narodnosti, ćuti se kao kod svoje kuće, jer vidi, da ni tamo ne manjka ruku, koje se pružaju, da mu na pomoći budu, da ga podupru i tako jednu važnu vjersku dužnost izvrše. Veliki naš pejgamber je rekao; „Allahu fi avnil-abdi, ma k’janel-abdu fi avni ehihi “. (Rog je na pomoći čovjeku, dokle god je on na pomoći svom bratu.) Ne može se ni zamisliti jedan musliman, koji ovakovu pejgamberovu riječ ne shvaća, i koji ne bi u pomoć pri­ tekao jednom svom bratu — po vjeri — , koji se u ne­ volji nalazi. Ne treba se ni malo čuditi, da je samostalno jednu veliku civilizaciju stvorila ovakova jedna religija, koja bez­ brojnim moralnim zasadama osigurava najsavršeniji odgoj i oplemenjenje sviju ljudskih duševnih svojstava. 1 zaista naša je vjera ovu kulturu stvorila i to sa­ mostalno, bez da je crpila pri tom pomoć od filozofija drugih civilizovanih naroda. Kad su se muslimani najstrožije držali propisa svoje vjere, tada su stvorili onu sjajnu i veličajnu kulturu, koja je cijelom ljudstvu najvećih usluga učinila i koja svojom impozantnošću nas u čudo baca. Da se opet povratimo velikoj i slavnoj našoj proš­ losti, moramo se otresti nemarnosti i letargije, u koju smo zapali, pa se strogo držati moralnih propisa naše uzviše­ ne vjere. IV. Osobito molimo čitatelje, da ne bi iz zadnjih riječi trećega članka ove rasprave izvadili misao, kao da smo mi htjeli omalovažiti suvereni visoki položaj, što ga filo­ zofija zauzima u ovom stoljeću velike prosvjete i civiliza­ cije. Nama ni na kraj pameti nije, da negiramo one ve­ like zasluge, što ih je filozofija stekla svojim uplivom na osnivanje evropske današnje kulture, �Strana 69. ,B I Š E P‘ Mi smo jedino htjeli reći, da ne samo neki filozof­ ski pravci, koji su pokazali sposobnost, da mogu biti uz­ rok širenju moralne dekadence, nego da ni one zdrave filo­ zofske teorije, koje — osnivajući princip dužnosti na ra­ zumu — svojom krajnjom svrhom smatraju principe „isti­ ne," „dobra" i „lijepa", — velimo — da se ni te teorije ne mogu natjecati sa suverenom vlašću, što je religija pokazuje u prisvajanju širih masa naroda. Megju filozofima, koji bi se u ovom smislu htjeli osloboditi vjerovanja u revelaciju (objavu), vrlo se mali broj nalazi onakovih, koji bi — crpeći moralno pravilo isključivo iz razuma — mogli sebi uzeti za praktični princip , dužnost" i „moralnu odgovornost" i prema njoj se vladati. Trinaest je pak stoljeća minulo, od kako je islamska vjera — ne zapuštajući ni jenog od moralnih principa jedne najčišće i najstalnije filozofije — počela uvijek jed­ nakim autoritetom i energijom širiti sve ćudoredne pleme­ nitosti megju sve razrede i slojeve ljudi: inteligentne i idiote, bogate i siromašne, učene i neznalice, plemiće i plebejce. Tim, što su u Islamu ćudoredne dužnosti obojene religioznom bojom, nije se njihova moralna suština ni malo povrijedila; niti se je u islamu ikada pojavila protivština ni spor, megju razumom i vjerom. Jer osnov naše vjere sačinjavaju intelektualni ele­ menti, umni principi. Islam se nikad nije nisko spustio s one velike visine, na kojoj razum stoji. Naš je pejgamber s. v. s. rekao: — „Dinul-mer’i akluhu, ve men la akle lehu, la dine lehu". (Vjera je čovječija razum. Ko nema razuma nema ni vjere.) Svi su islamski alimi složni u tvrdnji, da je razum jedan od Božijih dokaza, s toga u našim moralnim principima nema ništa, od čega bi se razum ustegao. Da to shvatimo, ne će biti bez koristi, ako ovdje uzmemo principe racionalista, koji su najzdraviji megju svjema filozofsko-moralni n sistemima i najprikladniji duhu Islama. Mi ćemo dokazati, da se ti principi skoro potpunoma slažu s principima naše vjere. Za ćudoregje je slobodna volja najvažniji elemenat, što su ga otkrili i opredijelili stari i novi filozofi; za to ne možemo, a da ovom prilikom u prvom redu ne uzme­ mo za predmet rasprave vjerovanje muslimana u kader, predestinaciju. Muslimanima se zbilja mnogo prigovara to vjerova­ nje i mnogo ima ljudi, koji misle, da baš zbog tog vje­ rovanja nemaju nikakove moralne vrijednosti djela Sljed­ benika islamskih. No mi smo uvjereni pozitivno, da takovi ljudi nijesu mogli razumjeti, kako muslimani vjeruju u usud, kader. Velika je nepravda, što neki Evropljani — apstra­ hirajući neke filozofske sisteme, koji strogo zastupaju teo­ riju fatalizma — nas muslimane napadaju i objegjuju tim fatalizmom, zamišljajući izmegju njega i naše vjere nerazrešivu kauzalnu vezu, šta više identificirajući pojam „Islama" sa pojmom „fatalizma". Ta ni jedna religija se nije tako duboko upuštala u ovaj tamni problem. Muslimani su najvećom ozbiljnošću raspravljali o pitanju predestinacije i slobodne volje i dok su ateističke i teističke filozofske teorije većim dijelom držale se principa „fatalizma", naši su teozofi, koji su spojili u jednu cjelinu logičke i vjerske dokaze i izmirili religiju s filozofijom, dokazali opstojnost slobodne volje i svoje tvrdnje o tom riješili u smislu nauke današnjih ra­ cionalista — moralista. (Nastaviti će se.) A b d u l-H ak Hamid:*) Tarik. (O svajan je Š p a n jo lsk e ). Drama u šest činova i četeri dodatka. LICA: I. A rap sk i v o jn ič k i zbor. M usa bln N asir 1 . .. .. . 5 ... T a rik Ma Zijad J Osvoj.telji ŠpanjoUke. Aziz : Musaovi sinovi. BLervai Z ehra, M-saova kći. Ejjub b in Hablb M ugiz E rrum i | Slavne vojskovogje. Z ejd b in K ^ ssadi T arif b ir M alikj J M u slim ili g ro f J u lljan os. S a liia , E jju b ova k ći kao v o jn ik . A z r a b inti A n ta r Em ina kao vojnici. A iš a . Z ejn eb J Stari borac. Žalobne djevojke. Zaljubljenik. Arapski zapovjednic i islamska ulema. Prvi šejh. Vojska. Mnoge djevojke kao voj­ nici. Sluge, glasonoše i izvjestitelji. Š p a n jo ls k i v o jn ič k i zbor. R od erik , k ralj. Ila, k raljica. G rof J u llja n o s, ili M u slim . L u cija, vojni vodonoša, djevojka tužna i zaljubljena u jednog starog islamskog vojnika. J ed a n sv e ć e n ik , koji je zaljubljen u Luciju. M e r k a io v a žen a , u crno obučena. G rof du F e r ia | D o n L u d v ik o M erkado G en era l A lfo n so Znamenite vojskovogje. G en era l D o n S o li G en e r a l A n g e llo K a p eta n D o m in o I Gotsko plemstvo. Ostali španjolski oficiri. Princeze. GroficeVojvotkinje. Done. Agjutanti i ostala vojnička pratnja. *) Abdul-Hak Hamid beg, autor ove lijepe drame, koju se ja usugjujem u vrlo mršavom prevodu u naš je­ zik pretočiti, jest najveći osmanlijski pjesnik od postanka osm. literature do danas. Da bi poštovane čitaoce »Biserove« bar donekle upoznao s ovim genialnim »čedom �Strana 70. . BISER' I. ČIN. Broj 5. M u s a : Prije šesdeset i šest godina, dakle upravo u dvadeset i šestoj godini po hidžretu kahirski je aleksandrijski guverner, Abdulah bin Sad bin Ebi-Surhi bio po­ slao vojsku, da Afriku osvoji. Neka govore naši dušmani, što im drago; mi našu historiju možemo nazvati osvojalačkom epopejom. Sjeverna Afrika u ono vrijeme bijaše pod vlašću grčkog cesara. Čerčiz, guverner predjela, koji se stere od Tripolisa do Tangera, hotijaše s nešto više od sto hiljada vojske na put stati islamskoj vojsci. Kod Šebitalije boj se izmegju njih vodio oko pedeset dana. Koliko je Čerčiz lahko vojsku pribavljao, toliko je teško bilo islamskoj vojsci pripomoć dobiti zbog velike udaljenosti, a i zbog toga, što je bila osječena veza izmegju bojišta i prijestonice. To je bilo uzrok, da su se u našoj vojsci pokazal* znaci nemoći i slabosti. A kako da vam opišem, na koji je način neprijatelj ovu zgodu upotrebio?... Središte naše vojske bilo je pravi strašni sud. Za­ mislite, kako je, kad na širokom bojnom polju pogine i u viječnost preseli pedeset hiljada ljudi. Eto, u takovu je stanju bila vojska islamska 1 U isto vrijeme muslimanski gradovi bijahu opustjeli. Kuće islamske bijahu pustinjske pećine, na prozorima crni zastori; vrala im bijahu zidovi, a džamije te društvena i zabavna mjesta zatvori. Dvorovi, ulice i trgovi bili prazni i pusti. Zamislite jedan veliki kulturni grad, koji u tišini i pustoši groblju sliči. U takovu se eto stanju nalazila halifska prijestonica, koja oplakivaše vojsku islamsku. Uvjeren sam, da se u Arabiji prolivene suze mogu usporediti s krvlju islamskih boraca, koja je u Berberiji prolivena. Dostojno je, da se prokletim smatra ovaj predjel, koji se nahranio sirotinjskim pravom i nevinom krvlju napojio. Upravo u času, kad sa jednim odjelom vojske bježahu ispred neprijatelja pejgamberovi drugovi: Abdulah bin Abas, Abdulah bin Omer i Ukbe bin Nafi, nenadno se poput predodregjene smrti i naglo poput munje iz oblaka — preletivši kao vjetar pjeskovitu pustinju — pojavi s ogromnom vojskom na ratištu Abdulah bin Zubejr, gdje zlosretni vojskovogja Abdulah bin Sad bijaše. Tu se je eto dogodila znamenita vjerska bitka, koja se u povjesti naziva „Harbi ubadele" Našljednici četiriju velikih Halifa, četiri hrabra gene­ rala, vršeći svoju svetu dužnost sa pobjedonosnom sabljom u ruci, i ovaj su put na uspomenu darovali arapskoj povjesti, ili pravije rečeno: junačkoj epopeji još jednu sjajnu pobjedu, koja je dostojna, da se uklesa u „Hadžeri muallaku". Guverner Berberije, Čerčiz pade na bojnom polju od Ibni-Zubejrove ruke, a njegova vojska i pratnja većinom bi zarobljena i potučena, te se mir i red na neko vrijeme uspostavi. Poslije nekog vremena za vladanja Muavije bin Sufjana i njegova sina Jezida egipatski guverner Ukbe bin Nafi’ dogje u Afriku i osvoji Siren, Kartagu i Tunis. P o­ znati grad Kirvan dade napraviti. Koliko li veličajno djelol On nije rušio, nego podizao. Sjajna li uspjehal Iza tnga krenuvši na jug od Atlanskog gorja, spusti se na obale Suske pokrajine. Znamenito je, da je Ibni Nafi’ kad se je našao pred kanarskim otocima, natjerao svoju kamilu u Atlanski ocean, pa bacivši jedan put pogled na more, a jedan put na nebo, zamolio Svemogućega, da mu vojska mogne po moru hoditi, obećavajući za to, da će svetu islamsku vjeru raširiti na cijelom prostoru izmegju dva zemaljska pola. poezije istočne« (Šarkiin tifli ši’ri), ja ću se ovdje u kratko osvrnuti na njegov život i književnički rad, koji je vrlo opsežan i raznovrstan, a na kojemu se temelji današnja turska moderna literatura. Francuski pisac Fazie u svojoj »Antologie de l’ Amour Tur« o njemu svoj sud izražava ovim riječima: »Buduće generacije osmanlijske ne će govoriti, da je Abdul-Hak Hamid živio za vrijeme vladavine sultana Abdul-Hamida, nego da je sultan Hamid živio u vijeku Abdul-Hak Hamidovu«. I zaista je tih riječi dostojan ovaj veliki umjetnik, jer najveličanstvenijom energijom i snagom svog duha on je preporodio osmanlijsku lijepu knjigu, da se ona danas može mjeriti s mnogim literaturama zapadnih civilizovanih naroda. Sami poznati engleski orjentalista Mister Chipick priznaje, da je jedini uzročnik brze književne evolucije u Turskoj — Abdul-Hak Hamid beg. Pjesnik se je rodio u Carigradu u godini 1854. od vrlo ugledne porodice, čiji i muški i ženski članovi bi­ jahu sama duševna aristokracija. Otac mu Abdul-Hak Hajrullah ef. bijaše državni savjetnik i dvorski arhivar, a kasnije poslanik u Teheranu; djed mu je pak bio veliki dvorjanik na dvoru sultana Mahmuda II. i Abdul-Medžida I., a pradjed čuveni misirski učenjak i kadija Abdul Hak Sinbatija, koji je u Kairu ukopan i čije se još i danas turbe smatra kao neko svetište, koje tamošnji Arapi često zijaret čine. Hamid je prvi odgoj i elementarne nauke učio pred svojim učenim ocem zajedno sa svojom mlagjom sestrom, Abdul-Hak Mihrunnisom, kasnijom darovitom i čuvstvenom pjesnikinjom turskom, koja je prije nekoliko godina umrla. Kad mu je otac imenovan poslanikom na perzijskom dvoru — pjesniku je tada bilo devet godina — i on je tada pošao u Teheran, gje je ostao tri godine. Tu je na­ učio perzijski jezik, upoznao se s bogatom literaturom Iranaca — i počeo svoje prve verzove kovati u genru mističnih pjesnika, nu ti njegovi prvijenci — naravno — nijesu nigdje ugledali svijetla. Ali boravak u prirodnim ljepotama bogatoj Perziji i zdušno čitanje njenih parnaskih predstavnika ostavili su na mladoj Hamidovoj duši vječiti i neizbrisivi pečat iranske (Dogagja se u velikom šatoru Musa bin Nasirovu u blizini Septe.) 1. PRIZOR. (Musa bin Nasir, Aziz i Mervan njegovi sinovi, te Zehra njegova kći. Svi šute i mirno M usa-a slušaju.) �Broj 5. Strana 71. ,B I Š E K' Ovaj zemaljski govor, izrečen prama nebu veličajan je i plemenit kolik i nebeski govori, koji na zemlju slaze. Da nebeski angjeli uzmognu dostojno primiti taj veličajni govor, uvjeren sam, da se je zemaljska kugla nekoliko se­ kundi prestala okretati. blještave i kićene poezije; šta više oni su uz oca mu Hajrullah ef., koji bijaše i sam pjesnik, bili glavni izvori njegova pjesničkog nadahnuća. U dvanaestoj godini Abdul-Hak Hamida je otac po­ slao u Pariz u jedan institut, gdje je četiri godine pro­ boravio na naukama, a po svršetku je došao u Carigrad i kao perovodni vježbenik stupio u ministarstvo vanjskih poslova, a do malo iza tog bio imenovan podtajnikom poslanstva u Teheranu, gdje mu je još uvijek otac za­ stupao tursku državu. Kasnije je pjesnik služio kao tajnik kod ambasada u Parizu i Londonu, za tim kao generalni konsul u Bombaju, opunomoćeni minister u Haagu, te kao legacioni savjetnik londonskog poslanstva, odakle je — poslije zavedenja ustavne vlade u Turskoj - imenovan poslanikom u Madridu, a onda poslanikom u Bruselju, gdje i sad boravi. Hamid beg je najprije počeo suragjivati na Šinasijinu »Tergjumani ahvaluc, kasnijem »Tasviri— efkjaru«; njegovi se tada radovi sastojahu samo od omanjih lirskih pjesmica i kratkih crtica. U dvadesetoj godini svojoj napisao je u prozi drarm »Strpnja i postojanost« (Sabru-Sebat), koja nema mkakove dramske vrijednosti, ali koja je svojim novim blis­ tavim stilom i originalnošću misli privukla pažnju sviju ta­ dašnjih carigradskih književničkih krugova. Iza toga je — za vrijeme svog službovanja u Pa­ rizu kao tajnik poslanstva — izdao zbirku lirskih prjesama pod naslovom »Bunler odur« (Ovo su one!..), u kojim opi­ suje pariški život i dojmove, koje je na nj taj kulturni centar Evrope proizveo. Ove su .pjesme i oblikom i mi­ slima posve originalne — one su bile prvi vijesnici knji­ ževne renovacije u Turskoj. Kad je pjesniku bilo 25 godina, — u Bombaju bi­ jaše tada konzul — napisao je dramu »Duhturi Hindu« (Hinduska kći), koju je naš mladi i vrijedni književni radenik, Šemsudin Sarajlić bio počeo prije dvije godine na naš jezik prevoditi i u »Gajretu« iznositi. Sarajlić je tu dramu kasnije — kako sam čuo — uslijed nekih nesporazumaka s »Gajretovim« odborom po­ vukao i nije ju htio nastaviti. Zaista velika šteta! Osim ove drame Hamid beg je za vrijeme svog boravka u Indiji spjevao i izdao jednu knjigu lirskih pje­ sama pod naslovom »Malabara-Hill«, u kojim u živim bojama i slikama iznosi pred naše oći veličanstvene lje­ pote indijske tropske prirode, pomiješane s pompoznim šumom Gangesa i fantastičnim mitom brahmanske religije. Kasnije je Abdul-Hak Hamid u kratkim razmacima na svijet izdao ova djela: „Sahra" (Polje), „Hadžle" (Mladina soba), „Makber" (Groblje), „Nesterin" (Divlja ruža), „Nazifa" „Tarik", „Tezer", „Fantin“, „Ešber“, i „Bir sefilenun hasbihalr* (Samorazgovor jedne bludnice.) Svojim „Poljem" unio je u osmanlijsku poeziju sa­ svim nov oblik, nove misli i poglede na svijet; dapače može se reći, da je tim djelom udario prvi osnov knji­ ževnoj revoluciji u Turskoj. „Polje" je pjesnička, umjet­ nička analiza života; u njemu pjesnik povlači paralelu izmegju velegradskog kulturnog meteža i buke i izmegju tihog beduinskog, seoskog života. Svojom formom je ovdje Hamid mnogo sličan bel­ gijskim pjesnicima. (Sviiit će se.) Eto tako su oni najprije počeli osvajati i pobjegjivati, a nama primjer i put pokazivati. Ja sam Musa bin Nasir, kojeg je halifa Abdul-Melik bin Mervan postavio guvernerom Egipta. Ja po zapovjedi halife Abdul-Aziza osvajam Afriku. Potukao sam ratoborne Berberije na dalekom Zapadu, koje moji prethodnici nijesu mogli pobijediti. Zastavu islamske slave sve više uzdižući, progjoh tako kroz mnoge pokrajine i najzad se uputih do na kraj dalekog Zapada. Slaveći ime Svevišnjega, zemlja se napuni pravovjernih, a nebesa naših riječi. Ja sam prihvatio Ibni Nafiov plan; ali on je mogao doći samo u ona mjesta, koja ja posjedujem. On je sve gradove, što ih je osvojio, morao povratiti starim posjednicima, a ja ih od njih po­ novno uzimam i Islamu darivam. Berberije, koji po licu i izgledu, po strpljivosti i pos­ tojanosti, po hrabrosti i jakosti na Arape sliče, ali koji u lukavštini i prevari ne sliče ni na koji narod, na jednom su odbacili oklope, kojih do tada sa sebe nikada ne ski­ dahu i s mrtvačkim okrugama na vratu zamolili od nas oprost i pomilovanje. Dolazak takovih na stotine hiljada u bijele okruge umotanih crnih stvorova prama meni, pričinjaše se kao pokretni grob, na koji su se oblaci i oluje spustili. Osjećaji, što ih u moje srce uliše ti crni u mrtvačko odijelo ubučeni stvorovi, smijem reći, da su bili toliko ple­ meniti, kc :o i misao velikog Mesiha o mrtvacima, što ih je oživio čudotvornim znakom. Mi se tom divljem narodu ne htjedosmo osvetiti. Kad su oprost zamolili, sviju smo ih na slobodu pustili. Kako god ja ljubim ljudstvo, tako isto želim, da budem kod ljudstva obljubljen. (Nastaviće se.) M. Ć. Ćfttlć: U svijetloj noći... U svijetloj noći, kad koketno žmire One male zv’jezde oko bone Lune; U cvijetnoj noći, kad zefiri pire 1 drhtavom usnom s lipe behar trune; — U mekanoj noći, kad ljiljani mire Kao tvoje dojke raskošne i pune, Moje misli tebi svoja krila šire I glavu ti vjencem vjenčanijem krune. A ti Nigjar, spavaš razbludno ko vila, Polunago tijelo tako ti je krasno I po njemu kosa prosuta ko svila.. . Moje misli cielu cjeluju te strasno, Pa gdje cjelov spuste, tu ruža procvjeta; Nigjar, ti si ljepša od dženetskog cvijeta. �Strana 72. M uhamed Ferid Vedždi: ,B 1 Š E R' Broj 5. i mrka oporost i šta su sve druge mnoge vrline i nedos­ taci kod čovjeka, nego učinci onih predodžaba, što su mu se u mozgu naslikale, dok je on još bio ludo dijete, koje ništa ne shvaća. S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . Mi često vidimo, kako po običaju svijet sažaljuje (Nastavak.) neke ljude, koji baštinjenim imetkom hrgjavo i rasipno Liječnici vele: Trudnoća je ženska u istinu boles­ gospodare, a zar ne bi bilo pravije sažaljevati one mnoge neuke majke, koje ni pojma nemaju o pravilima valjanog no stanje; s toga ukućani trudne žene trebaju prama njoj djetinjeg odgoja? A kolike li razlike izmegju raskošno najljepše i najobzirnije postupati, držeći je daleko od potrošenog velikog imetka i izmegju jedne plemenite duše, svega onog, što bi je rastužilo, ili što se ne bi poduda­ ralo s njenom naravi, jer to sve hrgjavo i štetno upliviše koja je na moralnu smrt osugjena! . . . Neodgojeno dijete, kad odraste, služi — htjelo ne na zdravije njeno i njena djeteta u utrob:. Takogjer bi uku­ htjelo — na teret svojoj vrsti i na sramotu svom narodu; ćani trebali trpeljivo snositi i pri azno susretati njenu srdžbu i gnjev, jer takovi se afekti kod trudne žene pojavljuju ili pak — a to je najneznatnije zlo hrgjavog odgoja — od zbog nervne ratrešenosti, koja je neodjeljiva od trudnog njega nema nikakove koristi ni narodni pleme, pa njegov život postaje bez ikakove važnosti po ljudstvo. stanja. Što se tiče porogjaja, to je perioda mnogih straho­ A da je toga čovjeka u doba nevinog djetinstva vanja i opasnosti, kad je trudna žena izvržena žestokim sreća poslužila, da pane u ruke jednoj majci, koja bi va­ bolima, koji se poslije pretvore u pravu bolest i slabost. ljano odgojila njegove naravne darove i razvila mu du­ Liječnici su napisali mnoge ogromne knjige o ovoj ševne sposobnosti, on bi kao odrastao muž bio jedan od periodi i u njima opširnu izložili ona higijenska pravila, onih sretnih ljudi, pomoću kojih narodi postizavaju blago­ koja su potrebna, da ih se majke drže jer ih baš ta pra­ stanje i pomoću čijeg nastojanja i rada uzdižu se do vr­ vila Spašavaju od mnogovrsnih groznica, koje im u toj hunca veličine i napretka. periodi život ugrožavaju. A da Ii će doći vrijeme, kad će svijet jednom Perioda dojenja je manje opasnija po majke od pr­ shvatiti tu istinu i majkama prepustiti ovu veliku odgo­ vih dviju perioda, ali je tim opasnija po dijete. Ali i za vornost? Da li će doći doba, kad će ljudi znati, da odgojna tu periodu postoje posebni higijenski zakoni, kojih se treba strogo držati, jer ako majka suviše jede tvrda nauka nije od onih jednostavnih znanosti, koje mi nau­ jela, tada mnogo put dojenče njeno oboli na stomaku i čimo kroz mjesec — dva, nego da obuhvaća veći dio dobije proljev, što mu često put smrt prouzroči. Mnogo psihologije, zatim metodu odgajanja duševnih sposobnosti put pak majka nerazumno preko mjere zadaja svoje do­ i sva sredstva za umno i racionalno poboljšanje naravnih jenče, pa tako ono od sitosti postaje tromo i teško, a to darovitosti, te da prema tome dugogodišnje proučavanje biva uzrokom, da i njoj — kao majci — a i cijeloj po­ iziskava? Hoće li doći vrijeme, kad će se ljudi uvjeriti, da rodici život dosadan i mučan postane. Nu ni to nije dosta. Imade još mnogo uslova glede sve znanosti, koje su u usku odnošaju s pedagogijom, takova djeteta Na te se uslove mora strogo paziti sve imaju svoje mnoge široke ogranke i različite sastavne di­ od dana njegova rogjenja pa do vremena, kad se ono od jelove, zbog kojih nikad razlučivanje klora od oksigena, pravih trokuta i rješavanje ostalih sise odbije. Ti su uslovi n. pr. hranjenje, odijevanje i izračunavanje matematičkih pitanja ne će u mozgu majke odgojiteljke čistoća djeteta. Kad bi se jedan od tih uslova zanemario i propus­ imati više mjesta, nego što je potrebito, da ona o tom površno znanje steče? . . tio, to bi na dijete vrlo hrgjavo djelovalo. Da se u našoj Eto to je dužnost žene, to je njeno savršenstvo, domovini dobro vodi statistika, vidjeli bi tada, da naša djeca većim dijelom umiru za to, što im majke ne poz­ pa je naša sveta zadaća, da sve što je moguće poduz­ memo, kako bi ženu približili tom savršenstvu, u uveli je u naju principa, po kojim treba djecu odgajati. U periodi odgajanja majka se nalazi pred najsvetijom granice njene dužnosti i da sve ono, što nju od te duž­ i najvažnijom svojom zadaćom. Jer kad dijete na zemlju nosti ndaljuje, smatramo našom socijalnom bolešću, koju moramo zdušno iskorjenjivati, ili bar nastojati, da je ogra­ iz tajanstvenog svijeta dogje, ogledalo je njegove duše prazno, bez ikakovih pojmovnih likova i čisto od sviju ničimo i lokalizujemo. Kad čujemo, gdje se govori o ovoj ili onoj ženi, moralnih opačina i duševnih sramotnih svojstava; ali je sposobno, da primi na se u cjelosti svaku predodžbu, koju da je izumila — recimo — aeroplan, da je držala javno predavanje o mikropima, ili da predaje na kojem sveuči­ mu odgojitelj pokaže. Svaka ta predodžba ima neke svoje posebne nužne lištu anatomiju, hirurgiju i slično, mi tada takove žene ne potrebe i efekte, koji utječu na savjest djeteta, kad se bi smjeli hvaliti s njihove savršenosti, nego bi ih trebali razvije u mladića i uprkos njegovoj volji guraju ga onoj otvoreno pokuditi zbog njihovih mahana i manjkavosti, jer strani, koju su već za nj prije pripravili. Ta šta je smje­ su se o prirodu ogriješile i granice svoje dužnost prestulost i strah; šta darežljivost i škrtost; šta vesela prijaznost pile. Trebali bi tada naše ženskinje opomenuti i savjetovati, Muslimanska žena. �Broj 5. da se dobro čuva, kako se ne bi povelo za takovim že­ nama i u bespuće zabludilo. D a li je že n a fiz ič k i i d u še v n o ra v n a m uš k areu . Mi znamo, da je nastojanje žene na Zapadu oko emancipiranja ispod vlasti muškarca i izvojštenja ap­ solutne samostalnosti glavni uzrok svjema onim pretjeranostima, čije ćemo mi žalosne pošljedice u ovoj knjizi izložiti; znamo takogjer, da su ove pogubne ideje, šireći se pod uplivom kojekakovih štetnih sugestija, prenešene i na Istok; s toga ćemo u ovom odsjeku čvrstim argumen­ tima dokazati, da je uobražena ženska samostalnost i emancipacija jedna vrst prirodne nemogućnosti i da je onaj, koji nastoji, da tu nemogućnost realizuje, sličan čovjeku, koji svoje sile ulaže, da izmijeni i preobrne ne­ promjenljive principe prirodnih zakona. Taki čovjek nema od svog rada nikakova ploda; on je sa svih strana okru­ žen samo neuspjesima u svom nastojanju. Anatomska nauka je dokazala, da je muškarac u mnogom pogledu tjelesno jači od žene i to vrlo osjetljivo; šta više, jedni učenjaci misle, da današnja žena nije ženka današnjeg muškarca, nego neke druge životinje, koja je njoj slična po tjelesnom sastavu i slaboći. Ti učenjaci drže, da je ta životinja izumrla u životnoj borbi s čovje­ kom, koji je prisvojio njenu ženku, od koje se je razvila današnja žena. (Vidi odsjek pod naslovom ,,Žena“ u ve­ likoj francuskoj enciklopediji.) 1 ako ova pretpostavka nema nikakove vrijednosti kod većine učenjaka, ipak nas ona upozoruje na veliku razliku megju muškarcem i ženom, o kojoj ćemo mi op­ širno govoriti u ovoj knjizi. Slabost žensku mi ne uzimamo kao dokaz, da je žena mizerno stvorenje, nego ju smatramo jednim primje­ rom Božije mudrosti: "„Rabbunellezi a’ta k’julle šej’in halkahu summe heda“. (Naš je gospodar onaj, koji je svaku stvar stvorio i oblik joj dao, pa je onda uputio.) Jer dar i moć, što ju je Bog svemogući ženi darovao, u skladu je s osobnim dužnostima, kojim je on ženu obve­ zao. Ta Bog je u velikom Kur’anu rekao: „Inna k’julle šej’in halaknahu bi kaderinu, što po prilici znači: „Mi smo zaista svaku stvar stvorili po odregjenom mjerilu". Prirodoznanci pak vele: „Priroda nije rasipna i rastrošna". Što se tiče razlike izmegju muškarca i žene. to je nauka o iskustvu (empirologija) utvrdila, da je visina os­ rednjeg muškarca dvanaest centimetara veća od visine osrednje žene. Ova se razlika opaža kod divljaka kao i kod civilizovanih ljudi, suviše i kod djece obojeg spola. Težina tijela pak kod osrednjeg muškarca obično iznosi sedamdeset i četiri kilograma, a kod osrednje žene samo četrdeset i dva i pS kilograma. Muskulatura je ta­ kogjer kod muških mnogo savršenija od ženskog mišić­ nog sustava. Strana 73. ,B I S E R‘ (Nastaviće se.) Z ilk id a A . T u zlau k a: Moja tuga. U bašti mi ruža cvjeta, A pokraj nje pelin niče — Na ruži mi slavuj poji, Kraj pelina vrana kriče. Ruža svojim mirisima U raj moju baštu stvara, A pelin mi svojim dahom Sve u čemer ljut pretvara. Slavuj pjesmom miloglasnom Tužnom srcu snagu daje, A vrana mi bučnom krikom Pobugjuje bone vaje. Ja ću sada pelin trgat, Sebi od njeg v’jenac viti, Rujnu ružu svom ću dragom Za uzdarje ostaviti. Pa nek sjetnog srca moga Crna vrana tuge broji, A kraj srca mog dragana, Neka slavuj pjesmu poji! Dr. O sm an N am ik: Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: A b d u sse la m H ad žlferlzo v ić. (Nastavak.) Ali Džahid beg ignorira tu činjenicu, pa nastavlja: — Htio bih vam reći, da je velika pogreška i strašna zabluda od strane vjernika, što oni navode dokaze o Božijoj egzistenciji, jer tako samo bezvjercima daju slobodu, da otvoreno šire i propagiraju bezvjerstvo. A da su ti njihovi dokazi nedovoljni, utvrgjuje činjenica, što bezvjerci postoje i što se svakim danom neprestano sve više množe. Ali teiste ovakovo naše argumentiranje ne će moći razumjeti. Vjernici su od nazad nekoliko stoljeća o egzisten­ ciji Boga navodili bezbrojne logičke i revelacijske argu­ mente, (Delili akli ve nakli) koji su poslije često bivali izloženi prigovorima i pobijanjima od strane nekih ateista, štono imagjahu velika retoričkog dara, kao što su n. pr. bili materijaliste. (Dehrijjiun). Ali nikad nijesu bezvjerci mogli izvojštiti pobjedu nad vjernicima. Ako se hoće objektivno misliti, lako će se na srijedu iznijeti, na čijoj je strani bludnja: da li na teističkoj, ili na ateističkoj. �Strana 74. .BISER' Broj 5. Nu pogjimo dalje. pokvarila opačinama i griesima, a to je posve opravdano Džahid beg u posljednom citatu veli, da je strašna i u skladu s društvenim interesima ljudstva; nu vjernici ni zabluda od strane vjernika, što oni navode dokaze o eg­ takove individue ne ponizuju, nego se suviše Bogu mole, zistenciji Božijoj. Ako je gospodin doktor, držeći se poz­ da se poprave i svoju ćud poljepšaju. natog suda, e je čovjek naklonjen ono činiti, što je ne­ Svakomu je poznato, da je vjera stvar ljudske sa­ dopušteno, gornjim riječima hotio dokazati da se bezvjerci vjesti, a svaki je čovjek osobno odgovoran svojoj savjesti. sve više učvršćuju u svom uvjerenju, što ih više vjernici Vjeri se niko nikada ne će protiviti, dok se ne zadokazima oblijetaju, — onda je krivo mislio, jer vjernic, podjene polemika, a je li se jednom polemika o njoj za­ nikada nijesu ateiste na silu i s fanatičkom upornošću počela, tada se otvaraju širom vrata svakom zlu i nepo­ upućivali na put istine, niti su im kada prijetili i stra­ dopštinama. šili ih. Tom nam je živ primjer Džahid beg. Njega od vjer­ S toga tu nema nikakva uzroka kakovoj „strašnoj za­ nika nije niko izazvao, a on je izletio kao ždrijebe pred bludi" od strane vjernika. rudo, pa pripovjedajući, kako vjernici bezvjercima pripi­ Što se tiče rapidnog umnožavanja bezvjeraca, tome su suju zabludu i tvrdoglavost, srdito navaljuje na njih (vjer­ poglavito dva uzroka: Prvi je velika naklonost pohotama, nike), ironizira ih i časti pogrdnim epitetonima i šta više usagjenim u ljudsku narav, koju (naklonost pohotama) re­ smatra ih najnižim životinjama, kao što ćemo poslije ligija ljudima zabranjuje, a bezvjerstvo dozvoljava i suviše vidjeti. preporučuje, a drugi je uzrok uobraženje i sam odopadnost A da li bi istinoljubivi ljudi tako štogod trebali nekih ljudi, koja se ragja iz ignorancije i pokvarene naravi činiti? njihove. Džahid beg se, kako se iz njegova predavanja može Nekoji mladići, čije se cijelo znanje sastoji u predrazumjeti, diči i ponosi svojim bezvjerstvom, pa se prama naobrazbi, umišljaju sebi, da su učeni filozofi; oni jedno­ tom ne bi trebao ljutiti, ako ga neko nazove bezvjercem. stavno bez ikakova razmišljanja negiraju ono, Što im ne Nu bez sumje on bi se i još kako srdio, kad bi mu komože shvatiti ograničeni um, taj jedini im kapital, te bez­ vjerstvo smatraju nekom vrlinom, a to je eto uzrok, da se god pred svijetom rekao da je ateista. A što je tom uzrok? Ako je bezvjerstvo stvar dobra i pohvaljena, čemu bi se danas svuda kao gljive poslije kiše javljaju kojekakovi onda čovjek ljutio za to, što ga svijet poznaje kao beztalmi-filozofi, slični gosp. dru Lžahidbegu. Vjerske pak istine naučavaju ljude krijeposnu životu, vjerca; ako je pak bezvjerstvo pokugjeno i omraženo, za vrlinama i humanosti; one im dokazuju koristi i ljepote, koje što bi čovjek sam sebi sramotni pridjev bezvjerca pripotječu od pravih znanosti i s toga baš eto čvrstvo uvjereni šivao. Ako bi se reklo, da se bezvjerstvo mora u tajnosti teista je jedino potpuni čovjek, koji je u sebi sastavio sve krijeposti, znanje i savršenstvo. Ako je taki čovjek u po­ ispoviedati zato, što njegove vrline nijesu svakom poznate, jer se nije raširilo kako treba, mi bi na to ovako gledu naobrazbe i znanja i ograničen, on ipak — ako ništa drugo — goji simpatije i ljubav prama nauci i na­ odgovorili: — Ateizam nije nova stvar, kako mladi doktor učenim ljudima. Snažna i odgojena individualnost nikada ne može biti uobražena, egoistična i samodopadna, kao što misli; on je vrlo star, samo je — prolazeći kroz razne epohe povijesti — mijenjao svoj oblik a činjenica, da sve je Dr. Džahid, koji svoje sofisterije ovako nastavlja: — Jer oni, to jest vjernici u prvom redu objegjuju bez- do danas megju ljudima nije mogao naći zgodna tla ni vjerce s tvrdoglavosti i pripisuju im bludnju, ne smatra­ uhvatiti korjena, jasno govori, da je on bez ikakva va­ jući ih kao jednu slobodnu ljudsku skupinu. Vjernici vele, ljana i solidna temelja. da je vjera jedan veliki Božiji dar i da su bezvjerci zaTo će svaki razuman čovjek bez oklijevanja priz­ uvjek lišeni toga dara, pa da s toga nijesu vrijedni ži­ nati, a naši čitatelji neka sami sude, da li je vrijednost vjeti na svijetu. ateizma uzrok, da ga njegovi Sljedbenici u javnosti taje. U jednom od navedenih pasusa svoga predavanja Iz samih prije navedenih Džahid begovih riječi ra­ Džahid beg se hvališe bezvjerstvom, veleći, da areligiozni ljudi nijesu potrebni ničemu, osim istini; nu s tim riječima zumije se, da se bezvjerstvo sastoji u apsolutnoj indiferentnosti prama svjema ljudskim obvezama i u raspojasanom potonji citat stoji u djelomičnoj kontradikciji. Ovdje se Dr Džahid beg od istine udaljio, koliko slijepom trčanju za životinjskim pohotama, pa prama tome sunce od zemlje. T a vjernici su obvezani samom vjerom, bezvjerce bi pravije bilo nazivati „robovima strasti", nego da o svakom čovjeku dobro misle; oni nikog ne smatraju li slobodnim ljudima. gadnim, nikoga ne potvoraju, niti ponizuju, niti o kome zlo Vjernici svoju vjeru smatraju Božijom objavom, Bomišljenje imaju. Vjernicima vjera zabranjuje, da prama lju­ žijom uputom, ali takogjer drže, da ni ateiste na bezvjer­ dima hrgjavo postupaju; ona ih upućuje, da prama svakom stvo nije niko drugi uputio, nego Bog; po njihovom miš­ budu ljubazni, blagi i uljudni i oni smatraju svojom duž­ ljenju razlika je izmegju te dvije Sljedbe u vrijednosti i nošću, da svakom čovjeku prama njegovoj vrijednosti i pošljedicama, koje od njih potječu. zasluzi svoje poštovanje i odanost odaju. To se njihovo Džahid beg, promijenivši cilj svojih ataka na teizam, poštovanje ne proteže jedino na one ljude, čija se narav ovako nastavlja: �Broj 5. . BISER' Vjernici tvrde, da se religiozno uvjerenje ne može steći logičkim rezonovanjem i dokazima; ali unatoč toga naučavaju učenike starih škola argumentiranju postavke o Božijoj egsistenciji. Oni dakle s jedne strane vele, da su religiji nepotrebni dokazi, a s druge ih strane smat­ raju nužnom potrebom za naučavanje vjere. Nu takova kontradikcija u postupanju vjernika nama ie uvijek veom a ugodna i mila i mi ju nikada ne ćemo napadati. Riječima „starih škola" Džahid beg apostrofira me­ drese islamske i njihovu naukovnu metodu. Svrha je Stu­ diranju šeriatskih nauka, da se upoznaju i učvrste religi­ ozne ustanove i zasade, a ne da se prisilno i presijom bezvjerci pozivaju u krilo vjere. Kako treba islamska ulema pri prevogjenju ljudi u Islam postupati, to lijepo odregjuju ove uzvirere Božije riječi: „Bellig ma alejkje, fe in lem jakbilu, ve ma alejkje", što po prilici u prevodu znači: „Objavi svijetu ono, što ti e u dužnost stavljeno da objaviš; pa ako ljudi ne bi htjeli primiti tvoje upute, ti ne ćeš za to odgovarati, nego oni." Treba znati, da vjernici nikad bez zakonitog uzroka ne će agresivno istupiti proti bezvjeraca. Na protiv oni su vrlo obazrivi prama ateistima, kad svoje vjerske principe od njih brane. Njihovo je pri tom oružje teologija i oni ni u kakovu polemičnom sukobu nemaju straha ni prezanja pred ateistima. (Nastaviće se.) H a zim M u ftić: Stambolski softa i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka.) (Nastavak.) Još ćemo se kasnije osvjedočiti, da se hafizu, rad držanja onih četeriju vaizbvih savjeta nije nikako ni dalo pogriješiti, te mu kragja u njezinom prljavom smislu ni­ kako nije mogla poći za rukom. Dakle hafiz hoće da kragjom pokuša povećati svoj imetak i s tom odlukom stigne u novi, njemu nepoznati grad. Kad je hafiz stigao u novi grad, ne htjedne se nigdje ukonačivati, nego odmah obagje nekoliko ulica, pregleda, gdje bi najzgodnije bilo doći u noći i najkašnje begeniše jednu lijepu veliku kuću, u koje je avlija bila ogragjena ne baš visokim zidom. Po vanjštini kuće izgledalo je, da je to vlasništvo ; nekog bogataša, a to hafiz i traži, jer u maloj kući držao je, da se nema šta ni nakupiti. Tu kuću hafiz dobro zapamti, pa se povrati u čaršiju, a kad je bilo oko pola noći. krene on na posaol Pregje preko zida u avliju, koja je bila prostrana i pokaldrmljena, na sredini je avlije bio bunar iz kojeg se, voda vadila sa kofom na čekrk, a do bunara je opet bila sagragjena nekakva mala zgradica sa jednom sobom. U Strana 75. okolo te zgradice su bile klupe i mali cvijetnjaci. Hafiz sve pregleda i vidi da je svukud u dvorištu vladao red i čistoća. Sad se mladi kradljivac obazre na kuću. Glavna vrata su zaključana a i za avlinska vrata se je osvjedočio da su iznutra dobro zamandaljena. Trebalo je dakle u kuću ući s koje druge strane osim vrata, za to hafiz stane pregledati pendžere. I zbilja ugleda na gornjem katu kuće do avlinske strane jedan pendžer sasvim 'otvoren, a uz pendžer se je dizao jedan razgranat dud, sa kojeg se je lahko moglo ući u sobu Mladić odmah uspuže uz onaj dud i preko jednog ogranka dogje do pendžera, kroz koji za tili čas uskoči u sobu i nagje se na mehkoj sećiji. Kad je kradljivac pogledao po sobi, imao je šta i vidjeti: Soba je bila dobro prostrta i opskrbljena najboljim namještajem, a što je najglavnije, na sredini sobe ležala je velika kamara sve skupocjenog nakita: srebrenih i zlat­ nih prstenova, halhala, mengjuša, bašlija, tepeluka, toka, probušenih i neprobušenih dukata svake cijene i drugog raznog nakita. Po svemu se moglo zaključiti, da je to kuća nekog bogatog trgovca, koji trguje sa skupocjenim nakitom. Hafiz odmah zaključi, da mu ne treba u druge sobe te kuće ni zalaziti, te ukućane uznemirivati, nego stade kupiti maj nakit. Prije nego je posao započeo, sjeti se vaizova savjeta, da ne smije sve zatečene stvari pokrasti nego da mora i vlasniku ostaviti najmanje polovinu. Za to prostrije dvije bošče, koje je tu u sobi našao, te u dvije hrpe stane dijeliti svoj plijen govoreći: „Evo meni, evo sahibiji!" Taj je posao potrajao dosta dugo, jer se pri svr­ šetku opazilo, da se zora približila. Najkašnje hafiz svoj dio lijepo zaveže u onu jednu bošču, uzo natakne sebi na vrat i polahko se spusti opet niz onaj dud dolje u dvorište. Već je hafiz bio lijepo odozgor sišao i krenuo prama glavnoj avlinskoj kapiji da će na sokak, a u tom na ob­ ližnjoj džamiji zauči sabahski ezan. Softa kad ču ezan zastade, da se malo promisli: ili bi otišao u čaršiju, pa se tamo za sabaha pripremio i kla­ njao, ili bi to ovdje svršio, kad eto svakako imade pri ruci bunar. Pošto se bojao, da bi mu, dok bi do čaršije pris­ pio, sabahski vakat mogao izmaći, to se odluči, da tu u dvorištu uzme abdest i sabah klanja u onoj maloj sobici kod bunara, pa je onda lahko bez brige put nastaviti kud ga volja. Odmah spusti svoj uzo na jednu klupu, zasuče ru­ kave i stane spuštati kofu u bunar, okrećući kolo na če­ krku, oko kojeg je bio namotan debeo i jak lanac, za koji je opet pričvršćena dosta teška gvozdena kofa. Ova kofa je handrljala i lupala o kamenje u du­ bokom bunaru, a i kolo je jako škripalo, kao da odavno nije namazano. �Strana 76. 6roj 5. ,B I S E R' T a lupa i škripa je razbudila i onako već naspavane ukućane, kojima je odmah bilo začudno, od kuda to neko na njihovom bunaru, kad su svi znali, da je avlija dobro zaključana. U toj kući je stanovao jedan hadžija sa ženom i kćerkom djevojkom. Prva se je probudila djevojka, te odmah otrčala na kameriju da s pendžera vidi, je li to baš neko u njihovoj avliji. Kad se o tom osvjedočila i na svoje oči vidila nepoznata čovjeka, kako zasukanih rukava grabi vodu iz bunara, otrči odmah pa to kaza materi, a ova opet probudi hadžiju i kaže mu, šta je na stvari. Hadžija ustane, zaogrne svilenu mećansku hrku, da se ne bi prehladio, izagje na dvorište, da vidi ko je došao sabahile u njegovu avliju, a i da usput uzme abdest na bunaru. Dok je domaćin došao do bunara, dotlen je stra­ nac već bio uzeo abdest i počeo klanjati sabah u onoj sobi, koja nije ni bila zatvorena. Hadžija se začudi, kad vidje, da je u dvorištu sasvim nepoznat stranac, a kad još Uz put zaviri u onaj svežanj i prepoznade svoje stvari, uvigje hadžija da je to kod njega pokradeno, ali kad ooet pomisli, da hajduci obično sa plijenom bezobzirce bježe, a ovaj to ne čini, nego još i klanja, uvidje da ima posla sa vrlo čudnovatim kradljivcem. Za to se nije toliko ni strašio, nego stade i on uzimati abdest vodom, što je u kofi iza hafiza preostala. Dok je hadžija uzeo abdest i počeo se otirati sa peškirom, kojeg mu je kći sa pendžera dobacila, dotle je softa bio klanjanje dovršio, ustao, spopao svoj svežanj i krenuo pokraj domaćina, nazvavši istome selam. — „Eh, alejkumusselam! — — Stani, kud si to pohitio?!“ — reče hadžija, tarući se. — „Hitim, jer sam davno ovdje došao!" — — „A što ti je to u uzlu?“ domaćin će, smijući se, — „Ovo sam nakrao!" — odgovori hafiz hladno. — „A gdje si nakrao?" — — „Eno ondje, gore u onoj sobi!" — pokaza ha­ fiz u otvoreni hadžijin pendžer nad dudom. — „Pa to je moje!" — opet reče hadžija kroz smijeh, vidivši, da kradljivac ne bježi već lojalno priznaje svoj čin. — „Ja sam i tebi ostavio ovoliko, a ukro sam samo polovicu". — Za tim hadžija stade moliti svoga kradljivca, da ne hiti nikud, nego neka čeka, dok i on klanja sabah, pa da će zajedno ići u kuću popiti kahvu, a da ništa ne smeta što je davno ovamo došao, jer i onako ne će nigdje z a ­ kasniti, što softa i primi te sjede na jednu klupu, a kad je hadžija klanjao, uputiše se obojica u kuću, ali hafiz sve čuva svoga uzla i nosa ga prebačena preko ruke. U kući uz mangalu i kahvu hadžija svoga gosta obširnije upoznao i plaho ga begenisao. Od neko doba se počeo hadžija baviti mišlju, da bi bilo vrlo dobro tog iskrenog i čestitog mladića što više uz svoju kuću prive­ zati, pa mu i svoju kćer za ženu dati, jer su vrlo rijetki ovaki zetovi, zaključivao je, hadžija u sebi. Do malo izigje u ku4u i porazgovori se sa ženom, kad li se i stara domaćica bavila istom osnovom, jer je ispred so­ bnih vrata, gdje je hadžija i gost sjedio, sve čula o čemu su ovi razgovarali i po uljudnom ponašanju mladoga softe ustanovila, da je to jedna dobra i čestita duša. Hadžija za to ne htjede časa časiti, nego odmah po­ nudi mladiću, da ostane kod njeg, da će ga on upustiti u sav svoj imetak i vjenčati mu svoju kćer. Hafiz uze razmišljati. Ovo hadžija od mene traži, njemu se dopada, a šeriatu se ne protivi. Ako njegove ponude ne primim, učiniću mu na žao, a ovamo ću se opet morati potucati bez ikakvog imetka i opet ne ću moći svoje drugarice u Stanbolu usrećiti. A moguće je da je meni Bog dželešanuhu i naredio, da sa ovim izgladim svoju počinjenu već pogrešku, koju sam kragjom na se natovario. A ovako će mi ovaj plemeniti čovjek sve halaliti i ja ću svojoj ženi u Stanbol moći dobar dio mala halal putem stečena odnijeti i kutarisati je bijede i nevolje. (Nastaviće se.) Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u le jm a n M u rsel. I ako nam često duša Ugodnosti pruža, Krasno lice ipak prije Djevi nagje muža. * U svijetu makar više Jedna luda stoji, No što misli, koji sebe U pametne broji. 1 nesreći, braco, treba „Dobro došla!" reći, Kad je sama, te uza nju Ne idu jadi veći. Mnogi pita prije djela Što mu srce veli, Al’ od sebe ono skreće Kuda sšmo želi. M ehraed Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: A šik. (Svršetak). Braćo islamska! Muslimani ne bi bili danas u ovom mizernom položaju, da su ulagali i deseti dio onog truda i rada, što su ga ulagali Evropejci u širenje kršćanstva i obranu svog svetog pisma — Indžila. �Broj 5. . BI SER' Kad se govori o „muslimanluku", mi uvijek moramo pomiš.jati na zdravi i čisti oblik islamske vjere, kakav je bio za vremena pejgamberovih ashaba. Braćo islamska! Ovaj kulturni svijet nikad nije mo­ gao dati jednog velikog čovjeka, u kojem su se sve vr­ line i krijeposti usredotočile, kao što bijahu: Ebu-Bekir, Omer, Osrnan, Alija i drugi pejgamberovi drugovi i vjerni sljedbenici. Oni svi bijahu učeni, moralni, napredni i svi se — skoro — razumijevahu u državnu politiku A ko ih je tom svemu naučio i uputio, kad su prije islama živjeli u nez­ nanju i mrtvilu, u najzapjštenijem možda kraju zemaljske kugle? Njiha je, braćo, Islam odgojio i oplemenio, ali pravi nenatrunjeni Islam. A kako bi se mi danas mogli vratiti zdravoj formi naše vjere? Samo znanjem i prosvjetom, a nikako i nikada džehjletom, koji danas vlada našim ži­ votom. Imade na Zapadu ljudi, koji vele: — Nekad je vjera mogla nešto učiniti na korist ljudstvu. Kršćanstvo je na primjer prije hiljadu i više go­ dina bilo korisno po čovječanstvo; ali mu je danas vrlo štetno, jer je u opreci s njegovim napretkom. I vaše je muslimanstvo takovo: prije hiljadu godina je moglo biti od koristi ljudstvu, ali je danas ono zapreka razvitku i kulturi njegovoj Na ovo bi mi mogli odgovoriti na više načina; ali ćemo se zadovoljiti samo time, što ćemo napomenuti sud mnogih modernih mislioca, da je kršćanstvo u istinu u opreci su klturom; dočim da je Islam istovjetan s njom i njenim napretkom. Evropljani nijesu mogli napredovati dok se nijesu otresli kršćanskih dogmi, mi pak obratno tome, počeli smo nazadovati onda, kad smo islamskoj vjeri „zbogom" rekli. Tako smo povremeno eto došli u ovaj kukavni položaj. Strana 77. pristojno življenje one propovjednike i vaize, čija je narav uprljana kojekakovim strastima i pohotama. Braćo, mi moramo rekoh vam — najprije sebe odgojiti i oplemeniti, pa onda svojr j djeci dati zdravo vjersko vaspitanje, kako će biti pravi muslimani i ljudi, od kojih će se narod koristiti. Ta nijesam li vam malo prije spomenuo njemački narod, koji je prije sto godina bio u ovakovom bijednom položaju, u kakvom se mi sada nalazimo? Taj eto narod danas hvala prosvjetnom radu nje­ govih sinova — najveći je faktor u megjunarodnoj politici cijelog svijeta. Islamska vjera nama obećaje sve ugodnosti i bla­ gostanja u zemaljskom životu. Pa za što to obećanje nije ispunila? Sve s našeg džehaleta. Mi muslimani do sad nijesmo jedni druge poznavali i razumjevali, pa ni sad se ne razumijemo, a to je baš glavni uzrok današnjeg našeg mizernog stanja. Muslimani su neuki, u neznanju: i Arap i Turčin i Kurd i Arnaut i Hrvat i Indijanac i Perzijanac i svi ostali. Stoljeća su prošla, a mi ništa nijesmo učinili na opću našu korist, nego u ljenčarenju i megjusobnim razmiricama ži\ 'nro. A kome god se na današnje svoje stanje potužimo, odgovara nam: — Ah, šta vam ja mogu pom oći?!... Bog je u Kur’anu (a. š.) rekao: ,,La jukjellifullahu nefsen illa vusaha". t j.: „Alah ne će ni jednoj duši (čo­ vjeku' natovariti breme koje premaša njezinu snagu". — „Ja se podvrgavam svjema zapovjedima naše vjere: obavljam molitvu u redu, dajem zećat onako, kako su to „hilei-šerijom" odredili; na hadžiluk Bog zna nijesam išao lično, ali sam poslao bedela, koji je za me tu dužnost izvršio i povratio se, da Bog kabul učini! Njegova sam avlijska vrata u zeleno obojio. Principi islamske vjere — principi su prirode i nje­ nih zakona; oni su nepromjenljivi. Kao što je ljudski in­ telekt svojim razvojem otkrio mnoge istine u svijetu Pri­ rode, on tim razvojem može i u muslimanskoj religiji otkriti i upoznati te iste tajne istine. A čime i kako? Bogme znanjem i prosvjetom. Sociolozi su ispitivali i istraživali uzroke našeg opa­ danja, nazatka i rasula društvenog, pa su došli do za­ ključka, da je svemu tomu uzrok naše neznanje i dže- Od vremena do vremena i današnje stanje musli­ mana sažaljujem; ali šta ću, to je sve sugjeno. Ta svijet je ovaj smrtan, prolazan." Tako eto govore naše sofe, a da li imaju pravo? Dobro, nek je ovaj svijet prolazan; ali šta će s nama na onom svijetu biti? — „Svakako ćemo biti nagragjeni za ove muke i patnje t. j. unići ćemo u raj". Možda. Ali tako Bog ne veli, u Kur’anu, pa niti u hadisu o tom ništa nema. halet. — „Mislite Ii vi, da ćete unići u raj prije nego se po­ kažete strpljivi." Boš! Kur’an vam odgovara. Veliki Božiji poslanik je rekao: „Ne ćete unići u raj, dok ne uzvjerujete, a vjerovati ne možete, dok se megjusobno ne užljubite". — „Dobro, ti na to veliš, ja sve muslimane ljubim, u mom srcu nema mržnje ni prezira prama mojoj vjerskoj braći". Lijepo je to. Ali ljubav i samilost su unutrašnja duševna svojstva, apstraktni pojmovi pa da se uvjerimo u njihov opstanak moramo u vanjskom svijetu imati neki njihov zn a k ; oni se moraju očitovati konkretno- Da su dostatni osjećaji Stoga, br. ćo, u prvom redu moramo izmegju sebe odstraniti razmirice i neslogu, pa zajednički raditi na po­ dizanju prosvjete u islamskom narodu. Djeci našoj moramo najprvo strog islamski odgoj dati, a onda nastojati, da nauče prave savremene znanosti ili obrte. Nu prije svega trebamo sami sebe odgojiti; moramo svoju narav oplemeniti, značaj usavršiti i proći se megjusobnih antipatija, surovosti i mržnje. Kako li je smiješno zabranjivati alkoholna pića og­ rezlim pijanicama! Još je smješnije pozivati na uljudno i �Strana 78. Broj 5. 'BISER' srca, ne bi nama Bog zapovijedio, da klanjamo, postimo i druge vjerske dužnosti obavljamo. On bi jednostavno rekao: „Srcem me priznaji i to je dovoljno!" No tako nije. 1 sami Stvoritelj želi vidjeti naše unutrašnje stanje u vanjskim oblicima. . . 1 to onaj Stvo­ ritelj, koji poznaje sve tajne i skrivenosti. Hadis, što smo ga gore citirali, veli nam, da mi muslimani ne možemo imati potpune vjere, što ne ćemo svoju vjersku braću ljubiti, a bez potpune vjere, nema ni rajske blagodati. Dakle bez ljubavi i vjere ne može biti blagostanja ni na ovom ni na onom svijetu. I ovamo i onamo propast! Eto, to je, Bože nas sačuvaj, jasna propast! A da li bi muslimani ovako rascjepkani mogli živ­ jeti? Bog je rekao: „Muslimani su samo braća". Pejgamber pak V.li: „Svi su muslimani na svijetu kao udovi jednog tijela. Razboli li se jedan ud, svi će osjetiti bol." U drugom opet hadisu veli: „Ako trn ubode jednog muslimana, koji je na kraj svijeta, ja u svom srcu osjećam njegov bol". Eto to je samo kultura kod Islama; drugo nije ništa. Mi smo s našeg neznanja svoju svetu vjeru doveli u ovo stanje, a vjera nas u ovaj položaj. Islem je postao vjera mizernosti i golotinje. Štednju, zadovoljstvo, tevekul, strpnju — sve smo krivo razumili. Nemamo pojma o životu pejgambera i nje­ govih ashaba. Kako su oni radili i kako su se borili, ši­ reći istine naše svete vjere? Dobro je poznat Hazreti Omerov položaj u Islamu: drugi je halifa bio. Njega je Božiji poslanik tako visoko cijenio, da je o njemu jednom rekao: „Kad bi poslije mene od Boga poslanik došao, to bi Omer bio". Eto, taj veliki Omer šetajući jednog dana po Medini, opazi jednog u dronjcima obučenog čovjeka, koji je pognute glave i obje­ šenih ruku stajao, pa potegnuvši kandžiju, omjeri ga po legjima i reče: — „La temut alejna dinena, emata-kellah!", što u prevodu znači: „Ne stavljaj našu vjeru u lik mrtvaca, Bog te umrtvio!" Vidite li, da naša vjera nije vjera mizernosti, nužde i siromaštva. Osobito islamski tevekjul (predanje k Bogu). Mislite da je on onaki, kako ga mi shvaćamo? Tevekjul, što ga Kur’an i hadis propovjedaju, jest tevekjul, koji do­ lazi tek onda, kad se sva sredstva upotrebe. Lijepa je ova Sadijina priča: „Neki čovjek bude pri­ moran provesti jednu noć u šumi, pa kako se je bojao gorske zvjeradi, popne se na jedno visoko drvo, da tu probdije do zore. Megjutim od neko doba opazi pod sta­ blom jednu hromu lisicu, gdje leži, pa se u njemu probudi znatiželjnost, od čega živi ta hroma i bolesna lisica, šta jede i šta li pije. U tom se iz daljine pomoli jedan og­ romni lav, noseći u svojim raljama šakala, te došavši pod stablo k lisici, razdere ga i počme jesti. Pošto je pojeo, koliko mu je trebalo, udalji se opet u šumu, a lisica jedva povlačeći svoje sakato tijelo, p riy e ostatcima šakalova ti­ jela, nahrani se i legne opet počivati. Tada onaj čovjek pomisli: „Gle, kako Bag šalje nafaku pred noge jednog slabog i za rad nesposobnog stvorenja. Eto, dobro vidim, to je prebijena lisica; ali opet ne ostaje gladna. Kad je dakle tome tako, zašto bih ja razbijao glavu i brinuo se za životna sredstva? Radije ću se povući u kakav miran zakutak i predati se Božijoj milosti." Iza tog sigje s drveta, malko popoigje i naišavši u šumi na jednu špilju, u nju se sklone. Čekao je jedan dan, dva dana, ali nikog, da bi došao ili prošao. Treći dan nesretnik od glada iznemogne, klone i tvrdo zaspi. U snu mu dogje nekakav čovjek i rekne mu: — „Ustaj, ludo jedna. Zašto ležiš i zašto se podaješ toj mizarabilnoj lijenosti, kad ti je Bog zdravlje dao? Ta nije li sramota i grehota, da se spuštaš u položaj jedne hrome i bolesne lisice? Digni se i budi lav, neka se ostacima tvog plijena i drugi hrane." Od dužnosti, koje nam naša vjera nalaže, a koje mi krivo shvaćamo, jedna je strpnja, sabur. Mi pod saburom razumijevamo snošljivost poniženja i sramote. Sabur p ak u Islamu ne znači ništa drugo, nego li otpor proti životnim nedaćama i nepogodama. Bog je u Ku’ranu rekao: „O pravovjerni! Budite str­ pljivi, megjusobno se natječite saburom; budite stalni proti nepogoda životnih i bojte se Boga, pa ćete biti sretni i zadovoljni." A pomoću čega bi mi ove Kur’anske istine saznali? Bogme, pomoću prosvjete, pomoću znanja. Mi od­ lazimo s ovog svijeta, a da nam ove istine ostaju nepo­ znate, pa pobrinimo se bar, da ih naša djeca shvate i ra­ zumiju. Uzrok današnjoj našoj katastrofi državnoj leži u našoj neslo7i, a uzrok opet neslozi je naše neznanje i džehalet. S toga podižimo savremeno uredjene škole, dajimo našu djecu na nauke, širimo prosvjetu u narodu, pa će sve Božijom pomoću na bol e krenuti. Vidite, da su nas rat i megjusobna nesloga u ponor bacili; s toga nije sada vrijeme počinka i razmišljanja. Da očuvamo ugled Islama, nemojmo žaliti ni moralnih ni ma­ terijalnih žrtava. Složimo se u radu za Islam, pa svaki prama svojoj mogućnosti pomozimo, da se naš narod iz­ bavi iz ovog groznog i nesnosnog položaja, u koji je dos­ pio našom .krivnjom. Bože, pomozi Islam i muslimane! Bože podaj nam strpnje, učvrsti naše stope na pravom putu i daj nam po­ bjedu nad nevjernicima! Amin! Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) (Nastavak.) Megjutijem sam zeca dostigao, ali sam pomislio, da će mi izmaknuti, ako ga htjednem rukom uhvatiti. Za to zgrabim svoju kabanicu i njom zamahnem na zekonju, a od pusta derta zavičem: „Sad si moji" Nije kabanica ni pala na tle, a već se oču čitava zgužva preda mnom na �Broj 5. Strana 79. ,B I S E R' dvadesetak koračaja. Zvono je brzo zvonilo, konj je frkao i svom silom povukao seljaka mz cestu, koji je nepres­ tano vikao: „Ptoć, ptoć . . . jadan bio!“, ama se nije ni sam zastavljao. I to je u meni pobudilo smijeh. 1 ja sam se baš ljudski smijao i ako sam i dalje trčao za zecom, jer ga kabanicom ne pritiskoh; on joj se bio zgodno izmaknuo. Od velika trka duša mi došla u kotlac, a bo^me i mojem protivniku. Ja se toliko namučio s njim, zar da pri zadnjem naporu ostavim mejdan? Zar da bude konac ovog boja u korist strašivom zecu, a ne meni? Zar da ga pustim, kad sam ga toliko izmorio? — 0 , to ne će biti . . . 1 To ne smije biti! — Tako sam sve mislio, a sve ga gonio. Kad je on okrenuo niz prvu ulicu, okrenuo sam i ja, on izbi na „spile“ i potrča niz kameniti puteljak prema Neretvi. Ja sam ga ipak slijedio. On se je nekoliko puta prevrnuo, ama sam i ja dva put pao na debelo meso i desnu ruku dobro zgulio. Takogjer sam razbio svjetiljku, ali zeca nijesam puštao iz vida, jer kad se gonimo — neka se baš gonimo! On se zavuče u jednu malu pećinu . . . Šta ću sad? Da se zavučem, ne mogu, jer je bila niska. Osim toga bi zec mogao na drugi kraj izbiti, pošto je pećina bila podugačka. To me u progonjenju pomete. Ne ide, da ga ostavim, kad sam toliko muke vidio, dok sam ga umorio i eto u pećinu satjerao. Morao sam malo razmišljati, kako ću doći do pobjete,koju sam jedva oče­ kivao. Ta vrijeme je, da se jednoć smirim! Nisam gledao u sat, ali je bilo blizu tri sata, a u ta gluha doba na obali Neretve . . . to je neugodno. Čuješ huku i bučenje valova, osjećaš neugodni miris silnog smetlja, a opet sto­ jiš kraj pećine, da uhvatiš zeca . . . Zeca? a jest vraga! (Svršiće se). Narodne umotvorine . Širašir g o r a . .. Šimšir gora procvala beharom, Ravno polje bilim biserima. Tuda idu kićeni svatovi. Svi svatovi bio biser beru, A1 ne bere kićena divojka; Ona bere u kitu behara. Pitao je kume i diveie: - ,,A bogati gizdava divojko, Što ne bereš tog bila bisera, Već ti bereš u kitu behara". — „A bogami kume i divere, U mene je tugja majka bila; Kratko kroji, dugo joj se čini, Usko reže, široko se čini —, Pa u mene tankog ruha nema, Stog ja berem u kitu behara. Dosta dara i kita behara." — — „A bogami naša snaho draga, U tvog vojna puno roda kažu, Nije dara ni u boščaluku, A kamo li u kiti behara." Dvi divojke Dvi divojke na gradu klanjale, Klanjajući od Boga iskale: - „Daj nam Bože, po jednog junaka, Po jednoga ama pametnoga, Koji čuva cara i zanata, A ne pije vina ni duhana. Od duhana kuća upljuvana, A od vina nije nikad mirna, Od rakije uvik poplakuje. Zabilježio: S. A g lć. LilSTAKRamazanski bajram. Iz islamskog svijeta. Sjutra na 2. o. mj. svršavaju se mubarekjdani muslimanskog posta i preksjutra u jutro osviće ramazanski bajram. Mi ovom prilikom smatramo svojom ugod­ nom dužnošću, da svoj našoj pravovjernoj braći iz dna srca čestitamo ovaj veseli blagdan, že­ leći im od velikog Allaha svaku sreću i na­ predak u njihovom osobnom i društvenom ži­ votu i kličući im: Id i s e i d i f i t r i n u z m u b a j r e k j ol sum! M u slim a n sk o d ru štv o 1 spasav& nje T ita n ic a Kako kazanski list »Jildiz« javlja muslimansko se je spasavajuće društvo »Braća Mehmedoff« iz Astrahana obra­ tilo s ofertom na »Withe Star« kompaniju u Londonu za spašavanje lani potonulog najvećeg parobroda na svijetu, »Titanica«, te je označilo i svoje uslove, po kojima bi se prihvatilo toga teškog posla. Braća Mehmedoff do sada su mnogo parobroda spasili i izvukli iz Volge i Kaspijskog mora, pa je u ime cijelog Islama poželjeti, da uspiju i u ovom svom og­ romnom pothvatu i tako u megjunarodnom natjecanju osvijetljaju obraz Islamijetu, kojeg Evropljani smatraju inferiornim, kulturi nepristupačnim i pasivnim socialnim faktorom, �Štrana 80. .BISER' To neispravno mišljenje niko ne pobija kao ruski muslimani, koji i ako potišteni najvećim despotizmom i tiranskim pritiskom fanatizovanih Moskova — svakim danom sve više napreduju na svjema područjima kulture. U Rusiji muslimani imaju svoja parobrodarska društva, željezničke kompanije, razne rudarske konzorcije u Uralskom gorju, velike fabrike i trgovine, a i sve skore res­ tauracije su na ruskim željezničkim prugama pa i one u Moskvi i Petrogradu u rukama muslimana. Ah, kad bi se i mi u njih ugledali, pa jednom pri­ hvatili svi zajednički za rad!... Ali.. s . B. P r e la z je d n o g i n t e lig e n t n o g b r a č n o g p ara n a I s la m — Prije kratkog vremena na Islam su prešli: Dr. Dimitrije Konjević, liječnik iz Cerovića u Slavoniji i njegova supruga Olga Ninkić, bivša učiteljica u Smederevu u Srbiji, pa se je na 19. o. mj. — kako novine javljaju pred šeriatskim sudom u Brčkoj obavilo nji­ hovo ponovno vjenčanje po propisima šerijata, poslije čega su oni željeznicom otputovali svom domu u Čerović. Mi iskreno pozdravljamo našeg novog jednovjernog brata i sestru i od velikog Allaha, » k o j i n i j e n i k o g r o d i o , n i t i j e k o n j e g a r o d i o « , ištemo da im pro­ svjedi srca islamskom uzvišenom naukom i da ih uzdrži na pravoj stazi, na koju ih je eto svojom milošću i upu­ tio. Amin bi hurmeti sejjidil-murselin!... Kulturne bilješke. P od u p rlrao s v o ju s ir o č a d . — Kako doznajemo ovih je dana vakufska uprava izvršila zaključak vakufskomearifskog sabora o pripremama za ustrojstvo fonda našeg sirotišta i pojedinim povjerenstvima razaslalu cirkular o sabiranju prinosa za ova^fond,^ dostavivši, _im i potrebni broj bro3uFiča"črovoj našoj vitalnoj i prijekoj društvenoj potrebi. Mi sa ushitom i oduševljenjem pozdravljamo ovaj pothvat vakufske uprave i molimo Boga, da ovaj korak naigje kod našeg milleta na potrebno razumijevanje i potporu. U samoj brošurici dovoljno je ocrtana potreba i nužda ovakog zavoda, a mi ćemo ovdje upozoriti samo na to, da će ovaj fond obezbijediti ne samo našu žensku siročad, nego i u velike pridonijeti ozdravljenju naših dru­ štvenih prilika i neprilika. Kome su poznate sve grozote, kojima je izvrgnuto naše ženskinje u glavnom i nekim većim gradovima naše domovine, taj će sigurno otkinuti od svog zalogaja, da omogući ostvarenje inštitucije, kojom bi se nove žrtve otele iz ralja sigurne propasti. Tu skoro izdao je ulemamedžlis proglas na Sarajlije, u kojem ih upozoruje na nji­ hove islamske dužnosti, a mi možemo dodati samo još to, da bi se prva dužnost naših pravih dušobrižnika i ostalih vaiza i uleme — imala sastojati u realnom radu za os­ tvarenje ženskog sirotišta, u kojem bi naša siročad našla zaklona i obrane od zla, kojemu je izložena. Držimo da bi bilo vrlo uputno i potrebno, da ulemamedžlis i od svoje strane izda potrebnu uputu imamima i ostalim vjerskim službenicima, a mislimo da ne ćemo udariti na krivu adresu, ako ovu humanu inštituciju sta­ vimo na srce našim vrijednim kadijama, koji biše joj na vrlo Iahak i jednostavan način mogli priskrbiti lijepe pri­ loge. Jedna samo riječ prigodom izdavanja nićah — murasela i - sirotištu je osiguran lijep prilog razdragana roditelja ili vesela mladoženje. — Sastanci u društvima i na sijelima, bajramski, pa svadbe, suneti i druge obiteljske svečanosti, sve je to ko stvorena prilika za sakupljanje ovih priloga. Budućnost jednog naroda temelji se na vršenju duž­ nosti njegovih svijesnih članova i mi završujemo ove re­ dove sa bratskim pozivom na sve nas, da svak prema svojim silama pripomogne i poradi za ovu našu potrebu. Bio sretan početak ovog rada i djelovanja i dao dragi Bog, da doskora uberemo plod ovog islamskog i čovječanskog pothvata! S. K. P o n iš t e n je Izb ora r e ls - e l-u le m e . Pri zaključku lista doznadosmo, da su izbori reis-el-uleme n a k o n o s a m m j e s e c i poništeni s motivacijom, da je jedan od trojice predloženih kandidata (H. Hasan ef. Hadžiefendić) ruiniran, radi čega da treba izabrati i predložiti na ime­ novanje novu trojicu. — Dugo se s tim natezalo, kakva će se naći izlika da se izbori ponište — i to nakon toga, pošto su izbori po vladi kao zakoniti prihvaćeni i minis­ tarstvu na daljnje uredovanje poslani. I tuđi su zapeli. . . Je li tada bilo kakvih pregovora izmegju vlasti i poje­ dinih kandidata, je li ko smetao, da iz upravnih interesa nije mogao biti imenovan, je li se kome nudilo kakvo vi­ soko zvanje, a da se odrekne svoje kandidature, je li to odbijeno, pa po tom da je uslijedilo poništenje izbora i t. d. ili jc što drugo po srijedi — mi ne znamo. Stoga bi nam vrlo drago bilo, kad bi se to objasnilo i kad bi onaj, ko možda u tom poslu smeta, otvoreno istupio pred muslim.mskn izbornu kuriju, te rekao da ga više ne biraju. Onda bi smo s još većim interesom čekali, šta će na to reći kurija, koja se sastaje odmah po bajramu u Sara­ jevo na ijuvo biranje. O v o g o d iš n ji a b s o lv e n t i š e r . su d . š k o le u S a r a je v u — Ispiti na šerijatskoj sudačkoj školi ove su se gnJine zbog vojnog mobilizirunga u našoj domovini - vrlo rano - u maju obdržavali. O ovim ispitima mi nijesmo bili do sad obaviješteni i ako je dužnost školske direk­ cije bila, da nas kao muslimanski list, kojem je svrha prosvjećivanje islamskog mileta, obavijesti o godišnjem naučnom rezultatu ovog našeg najvišeg vjersko prosvj. zavoda u Bosni i Hercegovini, pa da o njemu našu jav­ nost izvijestimo. Kako nam sada jedan naš prijatelj javlja, ove su godine serijatsku sud. školu svršili ovi omladinci: Osman Nuri ef. Redžović, H. Begić Salih ef., Gjozić Hafiz Salih ef., Hodžić Ali ef., Semizović, Mehmed ef., Repovac Naših ef., Korkut Derviš ef., Hadžić Abdulah ef., Sikirić Osman ef., Durić Ismail ef., Muftić Ismet ef. i Brankovič Sinan ef. Neki će od ovih absolvenata šer. škole nastaviti nauke u Carigradu na teološkom fakultetu, neki u Za­ grebu pravo, a neki će se posvetiti- kadijskoj struci. Mi svjema ovom prilikom — makar i kasno — čes­ titamo i želimo im svaki hajir i napredak, nadajući se, da će znati i htjeti i sada i po svršetku daljnih studija poraditi na kulturnom i religiozno- - moralnom podizanju svog milleta. Isp r a v a k . U 4. broju »Bisera«, strana 60., Epi­ grami, 3. red ozgor mjesto: »Što b’ morali voli bučat« treba da bude: »Što b’ morali voli bukat;« a u 12. redu mjesto: »Ljude samo draži», treba da stoji: »Ludi samo draži.« — Vlasnik i izdavatelj: P r v a m u slim . n a k la d n a kn iž a r a 1 šta m p a r ija u M ostaru . Tisak: Štamparije »Bisera" u Mostaru. Broj 5. Uregjuje: R e d a k c io n i od bor. Za uredništvo odgovara: M u h a m ed B e k ir K alajdžJc, �KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUČUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PLIĆA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". = F ilija la u T r e b in ju . Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima šk olam a, u red im a , m e k te b l-ip tila lja m a , v a k u fsk im p o v jer en stv im a , kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v a r s tv im a , tr g o v c im a i ostalim k a n c ela rija m a za nabavu š k o ls k o g i k a n c e la r ijs k o g p ribora. V e lik i iz b o r k n jiga iz s v iju područja n a še i str a n e k n již e v n o sti. Nadalje im ad e s v e k n jig e (k ita b e ) štam p an e a re b ic o m . Izrag.uje sve u š ta m p ir s k u i k n jlg o v e ž a č k u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š la m p ilja (m u h u ra) od k a u č u k a v rlo u k u sn o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. V anjske se narudžbe obavli' se i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se prilažu b e st no prikladni darovi. » t™ « « ii nm ........... ■ ' PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul B O S N U I HE P E G O V I N U (DIONIČKO DRUŠTVO) JVIostar Sauervaldova ul CENTRALA u SARAJEVU; posestrima u TUZLI. Potpnno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklala 250.000 S. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. < «> Z A L A G A O N IC A prima u zalog sve dragocjenosti, kao: zlato, srebro, dragulje i ostalo. �HER C EG -BO Sfifl zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu« Raunateljstoo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 ,- Zaood preuzima osiguranja: e) p ro ti p ro v a ln o j k ra g ji i f) n a lju d sk i život, i to osigu­ a) p ro ti p o ž a ru (makar ga i grom ranja za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku it d. b) p ro ti š te ta m a kod p rev o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žiuota obuhoataju: nicama; c) p r o ti nezg o d am a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o s ig u ra n ja za slu č a j sm rti; b) m je šo v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p ro ti š te ta m a od tu č e uz c) o s ig u ra n je m iraza; naknadu potpune štete; d) ž iv o tn e re n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n te za Slučaj p re ž iv lja ja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn ln a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. za p o g ib elji ra ta , bez I svake doknadne premije; 2. za slu č a j dvoboja; J 3. za sam o u b o jstv o ; 4 za smrt u slje d nez g o d a I « 5= *a g| £» Premije se račnnajn posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzoj kulantno Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima'i većim mjestima dajn rrdo sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje = IZVRSNO ===== ODLEŽHNO E x P O K C - P I V O PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosan- sko-hercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/57cfcc9100d704012beef30cd5f729ea.pdf cebfc8534b8b65352e16a02994f48333 PDF Text Text BROJ 6. „BISER“ izlazi dva pula mjesečno. — -■ - . —------Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4 - ; a zaostale K 8 na godinu. BISER GODINA II LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. I n n e me l - t nu mi n un e i c hv e t un ! Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a mu j al u ve 1 a j u l a a 1 ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve št0 se tiče administracije i uredništva lista — - Neplaćena se pisma ive primaju, — p l ^TIVO I UTUŽIVO U treba stat* na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 14 Sevala 1331 ® M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih B ak am ović. (Nastavak.) Jedna druga grupa htjela bi jednu konfe­ deraciju, u kojoj bi sve muslimanske države, ujedinivši svoje snage, imale udjela i tjerale jednu te istu politiku prema inozemstvu. Sujjid Džemaluddin bio je pristaša ovog sistema; ali najaktivniji i najzagrijaniji za ovu formu bijaše šah Nadir, veliki pobjeditelj i vladar Perzije. Ali najveći dio pristaša Panislamizma, kako* to i same izjave Sejjid Džemaluddinove poka­ zuju, prije svega misli stvoriti zajedničke ideje i čvrsto prijateljstvo megju svim muslimanima, učinivši kraj beskorisnim vjerskim prepirkama sunnija i ši’ija, koje bijahu od sultana Sulejmana i vladara iz dinastije Safevija zauzele dosta oštar karakter na štetu i jednih i drugih, te nadahnuvši im osjećaje solidarnosti, sakupiti ih u jedno kolo, da se tako mognu održati nasrtajima kršćanskih država, koje svim silama nastoje, da ih podjarme. Ima mnogo primjera, gdje nekoje ideje, čim stupe u javnost, daju pod utiskom dogagjaja posve protivne rezultate od onih, koje su očekivali začetnici pokreta. Ovo se je više puta vidjelo na Istoku. U Perziji, Japanu i Kini prvi su koraci prema zapadnoj civilizaciji učinjeni pod pritiskom jedne slijepe i brutalne reakcije. ® 15. septembra 1913. Hoće se biti snažnim, da se obrani vjera, da se odstrane nevjernici i da se osigura pro­ tiv njihovom prodiranju. Na ovaj je način Ja­ pan primio od Evrope njeno znanstvo i metode, pomoću kojih je obranio svetu zemlju svoje domovine. Tako Japanci, postavši civilizovani, znaju da još većim žarom brane svoju rodnu grudu. Ovo se može primjeniti i na muslimane u zadnjem vijeku. Oni se nijesu htjeli moderno obrazovati i primati elemente napretka sa Za­ pada, nego su nastojali da obrane svoju ugro­ ženu vjeru, da spase Islam i očuvaju Hilafet i sveta mjesta. I Evropa je u ostalom postupala kao i oni, kada je zauzeće Carigrada zaprijetilo pobjedom polumjeseca nad krstom i uništenjem kršćan­ ske vjere. Neprestane invazije naroda, kao što su Turci, nijesu prouzrokovale osviješćenja na način kako se je to u Evropi dogodilo; za to se je trebalo obratiti na sredstvo toliko moćno, kao što je vjerski osjećaj. Primicanje opasnosti, te prirodna borba za život prave čudne stvari, za to se ne može zanijekati činjenica, da je u zadnjim godinama pod utjecajem religioznog osjećaja u Islamu bilo dosta preporoda i nap­ retka. Sve vjerske ideje, kojima je temelj bio obnovljenje muslimana, dale su dosta povoljne rezultate. Islamski mislioci primali su po redu poli­ tičke ideje sa Zapada. Na primjer Panislami­ zam je ragjen po uzoru Pangermanizma i Pan­ slavizma. Takogjer se je pokušavalo sa različitim sis­ temima vlade, država se je reorganizirala usta­ �Strana 82. Broj 6. .BISER' novama i nekim zakonima sa Zapada, suviše primljena je ustanova i narodna vlada, koju filozofi devetnaestog vijeka smatrahu izvrsnim lijekom svim nezgodama, oa kojih narodi pate iljek kojeg od šesdeset godina prijatelji iz Ev­ rope neprestano preporučavahu Turskoj kao jedini, koji bi joj osigurao opstanak. Ali ni jedna od ovih teorija ne urodi po­ voljnim uspjesima. Uvogjenje ustavne vlade, koje je najbolje sredstvo za ukinuće tiranije i pronevjeren ja državnih upravnika, rasvijetli i iz zablude izvede islamske mislioce, koji pri­ pisivahu brzo napredovanje islamskih država prema dekadenci unutarnjoj zlouporabi i vanj­ skim navalama, iz čega je slijedilo, da je sta­ nje uvijek bilo maračno i dade im nade da se država može spasiti samo nadahnućem patri­ otskih osjećaja funkcionerima upravnog držav­ nog aparata. Razočarani sa toliko pokušaja islamkki mislioci bili su jednodušni u predvigjanju skore pogibelji s vana, te za to počeše tražiti druge metode. Oni su pažljivo proučavali uzroke dekadence i blagostanja naroda; jednom riječi, oni su proučavali filozofiju povjesti i zakone evolucije. Ali unatoč svim svojim naporima, ne mogoše formulirati jedno odregjeno mišljenje, jedan ideal, koji bi se mogao braniti. Jedan od ovih ideala, koji se je nedavno pojavio u Turskoj i gdje je naišao na sveopće odobravanje, jest Panturcizam ili Panturanizam. Ima dvije godine kako se Turci, Tatari i Kavkazci naprežu oko njegove propagande i oko toga, da ga privedu u jednu jaku organinizaciju. On je donio jednomu od njegovih začetnika Jusuf begu Akčura Oglu jedan glas, koji se može usporediti sa Sejjid Đžemaluddinovim, ali od kojeg se on daleko razilazi u svojem načinu djelovanja. Akčura Oglu je rodom iz sjeverne Tatar­ ske sa obale rijeke Volge (Idil) ali on je do­ šao u Carigrad još u svom djetinstvu. Tu je svršio elementarnu nauku i proboravivši neko vrijeme u Parizu, povratio se je u svoju domo­ vinu i počeo se zanimati politikom i novinar­ stvom. U godini 1904., za vrijeme ruske revolu­ cije, stupio je u stranku Kadeta (konstitucio- nalni demokrati) i sa Ajas Ishakijom osnovao list ,,Kaznn-Mubbiri“ (Kazanski vijesnik) Na­ kon toga posjetio je Petrograd i proputovao Finsku. Poslije proglašenja ustavu u Turskoj povrati se u Carigrad kao dopisnik wVakta“ (Vrijeme), jednog od najvažnijih turskih listova u Kazanu, kojeg su izdavali braća Šakir i Zakir Ramijeffi. Nastavite se) H H ilm i: U škripcu. (C rtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Svršetak). Onda se ne bi dali navesti na tanak led. Vi nijest poznavali kneza, njegova djeteta, pa ni gospodina pres- tojnika ni doktora, a da ste to znali., vi bi to izvidili i ne hi dopustili, da se ovaka huka buka i blamaža proiz­ vede. I ako nijesam imao pobliže posla — izuzam dje­ teta — sa pomenutim, ipak sam ih pobliže promatrao i nije mi ni čudo, da se je ovo sve desilo, jer sam to unapri­ jed predvidio. Ali pustimo to kraju, ja kao mlagji — ipak ću popustiti, pa vam praštam i molim vas, da sa mnom više ne pravite šala i komedija. - A što će biti sa onim, što ste vi pisali na vladu? — upita prestojnik. — Što,? ništa. Za to vas glava ne će zaboliti. (jer 'nije ništa ni pisao.) — Fala vam, rekoše mu svi i rukovaše se. — A sad ove pare uzmite sebi, pravo je da vam da jo š toliko dvoje — reče prestojnik. — Sačuvaj Bože sebi ih prisvojiti! Ali ih kao svoje darujem siromašnoj školskoj mu recitel Molim gospodine djeci. Sam o molim vas, to stariješina, da uzmete i po­ dijelite siromasima bez razlike vjere. — Pravol Živio! — rakoše začugjeno svi. — A hoćete li i njemu oprostiti — reče doktor. — Samo se po sebi razumi, jer bi inače morao vas zvati za sjedoke, pa bi opet bili na istom mjestu. Hahaha.l Pravo — rekoše svi. — Vi ste gospodine jako duhovit čovjek, a vaše dosjetke mi se jako dopadaju! Vi imate krasnu — Skoro i ja budućnost. — reče laskavo pres­ tojnik. u to vjerujeml Jer da svega toga nije, bio bi me danas seljak smlatio, pa mi se ne bi znalo ni za trag, — reče u šali učitelj. Ali je ta šala i pres­ lana bila. Pri rastanku svi su držali gotove govorancije i svi su „tvrdo" obećali učitelju, da će mu biti uvijek na ruci �Broj 6. „ B I Š E R“ a osobito se je prestojnik hvalisao, da će mu isposlovat što god želi. U najboljem „prijateljstvu" se rastadoše. Strana 83. zaključne riječi su mu bile: „Pu'čaj to kolegama i reci im nek se čuvaju svojih „šefova", jer kad im se grade naj­ veći prijatelji onda im baš o glavi r a d e !.............. Allah rahmetejle! EPILOG. Do kraja istoj školi školske godine bio je i nije mladi učitelj na više za to vrijeme došao „u škripac", niti je on koga natjerao u škripac, Bio je u sve tri J . Tanovićs kuće pomenute primljen, a i knez ga je lijepo susretao gospode dobro U krvavoj noći. i uvijek na par koraka prije snimio svoj veliki šal s glave. Prestojnik kako će Uteklo je roblje iz ropskoga mraka I mezevu sišlo, gdjeno sunce gori, Da razbija lance, da se za se bori — — — Dovele ga borbi vile iz oblaka. i doktor su za cijelo to vrijeme gledali, što bolje ići na ruku mladomu učitelju. Bio je „Hausfreind", a gospoje su rado s njim šetale. Kada je učitelj pošao na ferije, rastao se je sa svima „ najprijateljskije“, a prestojnik mu je na polažu tumačio kako će sve lijepo koješta urediti, k id Krvavi se bajrak leprša u zraku, S blještavih handžara odsjevaju traci — A atovi vrište, padaju junaci, Dozivljući svoje vile u oblaku. se ućitelj povrati. Pišite veli, ako vam bude sto trebalo, ja ću vam se rado u pomoći naći. Pišite koju razglednicu, jer znate, da ja rado imam i sakupljam to. Doktor se je veselio povratku učiteljevom, jer će Skršena je sila, raspršeni mraci, Pobjednom je krunom borba ovjenčana — Tog, što nije znao ljepote ni dana, Dovedoše suncu gigantski koraci. on svoga malog poslati njemu u školu. Učitelj je držao sve za iskreno, pa je zaista iz to svakog mjesta, gdje je došao, poslao više razglednica. Dvadestog augusta se učitelj iznenadi, kad je u Nema ropstva više!... Sunca ima svima — Jurišem oltare njegove otesmo... Zdravo nebo naše, zdravo silna pjesmo I ti sunce naše bez magle i dima! — — — novinama čitao svoje premještenje. Dobio je mjesto s ko­ jim nije bio ni najmanje zado'oljan. Poslije je dine uz doznao, da ga je pretojnik na kraju go­ godišnji školski iskaz „pofalio" i predložio u interesu nastave, da se taj marljivi, i spremni učitelj pos­ tavi na taku školu, gdje će biti „sam ostalan", jer je to zavrijedio. Eto tako se prestojnik kutarisa tog svog mučitelja. Ali pravda je svoje izvršila. Za kratko vrijeme i prestojnik bude A hm ed Nalm: došlo je djelo na vidjelo „ureda radi" na vlastite troškove, a tek sad je pao u premješten Temelji islamskog morala. pravi škripac, jer sto je muka predeverio, dok je došao S turskog prevodi: M usa Gazim Catić. na svoje novo mjesto. I doktora je zadesila ista sudbina, pa se je obisti­ (Nastavak.) Mi smatramo velikom svojom dužnošću — a već nila ona narodna: Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. je i vrijeme — da sva ova kriva mišljenja o muslimanima Godinu ispravimo. dana iza toga bio je učitelj definitivno troškove, Dakle u prvom redu nek svako zna, da muslimansko pridonijelo novo mjesto, a još više optere­ vjerovanje u usud uije u bitnosti onako, kakvo bi moglo ćenje i njegov neprekidni rad, pa je otišao tražiti pravde. umanjiti moralnu vrijednost muslimanskih nakana i djela. „transferiran" u nebo jer mu je to Zaista i nije bio — da kako na vlastite Muslimani vjeruju u sudbinu t. j. oni vjeruju da je za ovog svijeta, jer ili se je on Bog stvoritelj i dobra i zla u svijetu; ali u isto vrijeme prerano, ili sav svijet prekasno rodio! Koji su poznavali ovo, rekoše: „sugjeno tako". vjeruju, da sami svojom slobodnom voljom Kolike li filozofije i strpljenja u toj riječ}! Zaista ni pravom stazom, koju im je Bog pokazao, a i krivim pu­ jedna riječ u svim rečnicima, vi’ e utjehe kao tem, od kojih ih Bog odvraća. Svaki nepristran i pametan čovjek po našem mišljenju poslovicu.: Svako je svoje m o že— ne upušćajući se u nadnaravne, metafizičke istine ne daje ova. T a riječ „pobija" i onu mogu ići i — sreće kovač. sam sebi postaviti ovaj sud: „Ni jedna se vjera na svijetu ne može zamisliti, da bi s jedne strane riješavala Ovo mi je pričao davno sam (pokojnik) rahmetli kolega prije na par dana, nego će svijet promijeniti, a čovjeka atributa „odgovornosti", koja je nerazdjeljiva nužda ljudskih djela, a da bi mu s druge strane nalagala �Strana 84. Broj 6. ,B I S E R' kojekakove dužnosti i obveze u pozitivnom i negativnom — „La jus’elu an ma je f’alu ve hum jus’elun." (Bog smislu. Ako čovjek nema slobodne volje, čemu bi vrijedili ne će onda njemu za svoja odgovarati.) Sura El-en bija 23. vjerski kanoni i zapovijedi, koje nemaju nikakove svrhe osim da upute, kako treba slobodnu volju upotrije­ biti Ako je čovjek neodgovorno stvorenje, kakva onda volje, kako se biti odgovoran za svoja djela, a vi ćete la jugajjiru' ma bi kaumin njemu može hatta ju - gajjiru ma bi eufusihim". (B og ne će promijeniti ono, što je ljudima podario, dokle god oni prvi ne smisla imaju ustanove o dužnostima i zabranama? Ako nema slobodne nikom — „Innelahe promjene što imaju sa zla na dobro i obratno.) Sura Errad 12. i zabranjivati. Kakovu bi vrijednost imala — „Zalikje bi ennllahe lem jekju mugairen ni’meten njegova djela, da ih nazovemo dobrim ili zlim? Kakva bi en’ameha ala kavmin hatta jugajiru ma bi enfusihim". (T o bila nellto nalagati je zato, što Bog ne mijenja dobročinstva, kojim je ljude god religija podigne sa svojih Sljedbenika odgovornost za obasuo, dokle Sure počinjena djela, ona ih je sama na smrt osudila. El-enfal 55. razlika izmegju plemenita čovjeka i zlikovca? Koja Mi pak ne poznajemo ni jedne vjero, koja kao Islam sadržaje bezbroj zapovjedi i zabrana, što se odnose na Eto god to je oni samo ne izopače svoje duše.) nekoliko ajeta, koji dokazuju slo­ bodnu volju ljudi po nauci Islama, a negiraju od njega fa- vjerovanje, bogoslužje, društvene odnošaje pojedinaca i sku­ talizam, koj pina, te hadisa, koje je naš veliki pejgam ber izgovorio o tom. jedne na kazne i mora'no vladanje. Ne poznajemo ni vjere, koja je kao Islam odredila granice izmegju mu se pripisuje. Sada ćemo navesti nekoliko — „Kulluk’jum rain ve kjulukjum mes’ulun an reijje- dobra i zla, izmegju dopuštenog i zabranjenog, te koja je tihi.u (Svaki je od najplemenitijih djela, svoje stado.) o kojim ljudstvo ovisi, do naj­ od vas pastir ne sm iješ činiti..." Pa kako bi jedna ovaka svrhu postavila oplemenjenje i svaki ste odgovoran za (N astaviće se.) nižih činova izcrpivo sve iznijela, nalažu.i: „Ovo radi, ovo religija, koja je sebi za ljudskih duša, koja je us­ tanovljena da usavrši moral i baš s toga naročitom svojom zadaćom smatrala, da odgoji u čovjeku slobodnu volju; — A t dul-H ak H am id:*) Tarik. kako bi — velimo ta vjera mogla čovjeka smatrati prostim mehanizmom bez svog htijenja i tako sama rušiti tem elj (O svojenje Š p an jolek e). svoje egzistencije? Mnogo ima ajeta kur’anskih i pejgambernvih hadisa, Drama u šest činova i četeri dodatka. koji izričito naglašu,u l,udsku odgovornost za odluke i čine S turskog prevodi: S alih B ak am o v lć. a od kojih ćemo mi ovd,e neke kao primjer navesti. — „ Fe men jamel miskale (Nastavak.) zerretin hajren, jerehu ve men jamel miskale zerretin šerren, jerehu." (O naj, koji bude učinio koji bude dobro učinio od težine trunka, vidjet će ga; i onaj zlo, od težine trunka, vidjeće ga.) Sura Znade se, da sam ja j< dan nema primjera i priiike. Mora, koja predovanju zapriječila, Božiji stvor, kojemu su Ibni Nafia u na­ ne mogu moj put zatvoriti i pre­ okrenuti. Do sada sam napred išao, pa i od sada ću ići: Zulzilet 8. — „Kul h’jullun jamelu ala šakiletihi, fe rabbukjum Ja hoću, da islamska vjera zavlada ne samo kopnom, nego a’lemu bi men huve ehda sebilen." (Reci, moj poslaniče: i morem. T a kakova je uopće razlika izmegju Svako radi po svom načinu i mišljenju; ali pustinja i izmegju m oral? Bog najbolje zna, ko ide najpravijim putem.) Sura Esra 86 . — „L ejse lil insani illa ma sea." (Č ovjek ne može imati ništa, osim onog, što sam s t e č e ) Sura En-nedžm 4 0 — „Men k’jane jtiridu harsel-ahireti, nezid lehu f, harsihi, ve men k’jane juridu harsed-dun’ja, nutihi minha.“ (Onom, koji hoće da obrag juje njivu budućeg ćem o mu plod usjeva dati plodove sa njive povećati; ovog života, mi isto tako ćem o i onom svijeta, koji ju hoće obra- gjivati.) Su ra Sura 19. — „Ve kul el hakku min rabbikjum, fe men šae feljumin, ve men šae, fel-jek ’jfu r". (Muhamede reci: Istina dolazi od Boga, pa ko hoće neka vjeruje, ko ne će neka ne vjeruje.) Sura E l-kjehf 28. — „Men amile salihan fe alejha; sume fe li nefsihi, ve men esae ila rabikjunn turdžeun." (K o čini dobro, za se ga čini; ko pak čini zlo, čini ga na vlastitu štetu. Vi ćete se D žasije 14. kasnije vratiti svom gospodu beskrajnih 1 u pustinji se kraj ne vidi kao ni u oceanu. Bogu.) Sura u oceana imaju vaiovi kao brda i po pjeskovitim Ako pusti­ njama imaju pokretna brda. Upadajući i izlazeći dogjosm o ovamo, a na isti ćemo način odavde napred ići. *) On kulturni svijet ovako prikazuje: Uglagjeni u tom svietu gentelmani Tako vam se eto na ljubavi blaže — Dame ne će samo jela i odiela, Nego i za pozdrav od njih novac tr?že. Prosjaci su tamo proste prozelite, A proroci opet raskošnici pravi, Lihvarske su banke hramovi im sveti, A bog im je novac: njega svaki slavi. Žene su im liepe ko angjeli što su, Rasipniku jednom svaka je maitressa — 1 ima li kod njih kakovoga raja, Kazalište to je, što moral potresa. — — �Broj 6. Berberijski narod smo vidjeli; sada proučimo i upoz­ najmo narod Španjolske Ova zemlja, koju sam naumio osvojiti, po krasoti sliči na Damask, po umjerenosti tem­ perature na Jemen, po mnrštvu cvijeća i mirisavih stvari na Indiju, po bogatstvu plodova na Egipat i napokon po obilju skupocjenosti i ruda na Kinu. Moj je cilj pokazati narodu te bogate i prirodnim države, koju tolike krasotama urešene pokrajine sačinja­ vaju, Božiju veličinu, sjaj i istinu naše vjere, dobrohotnost islamskih velikaša i ljudsku dužnost bogoštovanja. A z iz : A je li naš halifa o tom španjolskom ratu M u s a : Nije baš tako potrebno, da o ovom ratu obavješten ? halifa bude Strana 85. ,B I S E R‘ obaviješten. On me je imenovao glavnim vojskovogjom, pa na kojoj strani vidim sreću, tamo sam slobodan krenuti. Ako budem pobijegjen, onda me halifa može na odgovornost pozivati. Megju tim je jedna molba otprem­ ljena prijestolju za dozvolu, da se na Španjoslku povede. Tu je molbu pi ala Zehra. Ne plod moga života, nego je i vojska samo da je našljedn ca moje islamska sestra islamska zemljak nja? Nije li nas naša sveta i vjera Islam obvezala, da nam f muško i žensko mora znati, da čita i piše? Zašto da se i ja megju njih ne ubrajam? Valjda što nemam prilike, hoćete me učiniti neprilikom. A z i z : Nemoj se toliko ljutiti. Neka ti bude sablja oštra, a ne iezik. Ko te sa strane čuje, mislio bi, arapski vje ski borac, koji svoju sudbi iu kara za nije u boju stekao da si to, što čast šehita. Ti ta kritičarska pitanja stavljaj svojoj sudbini, a ne nama. Z e h r a : Ja se protivim vašim u zanosu izgovorenim riječima „Pobjediteljica" i „pjesnikinja". isto je, što i u tmini na utvaru oružje Sudbinu karati potezati Sudbina nije ništa drugo, nego čovjeku pridružena slijepa vila, koju on može voditi, na koju god stranu zaželi. Vi mene zamišljate besmrtnim arapsjdm borcen, koji ona kara svoju sreću, što nije postao šehit Ali ko vaše riječi s polja čuje, ne će li pomisliti, da se b6j bije? Glas vam odjekuje, kao A z iz : M cja je sestra pobjediteljica. zemlja se trese M e r v a n : M oja je sestra pjesnikinja. da gromovi pod pucaju; gdje nog' m stanete, vama. Razgovor vam sliči ratu, a čemu vam onda rat sliči? Na strašni sud, ili na zemaljski Z e h r a : Ja sam kći a apskog vojskovogje Ibni N aPa u školi naobrazbe, opisuje. Najstarija u središtu vojske, naravi. M oje je misli opisala. sira i arapske sam narodnosti. Najmlagja nam je s perom u ruci gdje s'ihove sastavlja i u njima ratove nam s mačem o bedri stihove ponavlja spremajući se na bitku. T a nijesam li i ja islamska kći, da li je što sam junjakinja i pjesnikinja? T a možete čudo, potop? Da na ovaj s 'ije t potop dogje, zaista vi ne biste li mi m gju plakali. Ali kad bi ste zbog nečeg zaplakali, mislilo bi se, onda Arapima pokazati i jednu djevojku, koja ne zna čitati i pisati? Svaka, koju vidim, raspravlja ili o o ratovanju. književnosti ili »Groblje« je Hamid spjevao nad rakom svoje prve žene, koja je u Berutu u cvijetu mladosti, a nakon dvo­ godišnjeg bračnog života s pjesnikom, preminula. U ovom je djelu Hamid izlio sve osjećaje svoje ljubavi i boli u najzamamnijim umjetničkim bojama i variacijama; ovdje mu slike teku, prhte i našu dušu poput vina opi­ jaju. On u »Groblju« n. pr. pjeva: Ti u tamnom grobu ležiš, a ja povrh tebe I pitam te: Milje moje, da 1’ te tuđe zebe? Jesi P došla pred prijesto svemožnoga Boga? Da P suštitinu saznala si veljeg čeda toga? On je, draga, nevinašce, plač mu nijema tajna, A lice mu rujni osmjeh i svjetlost bezkrajna Radosna je žalost njemu kolijevka snova, A u ruci igračka mu prevrat svih svjetova. On je, dušo, nevinašce, al’ mu konca nema — Sam je sebi Bog, a viečnost u oku mu driema; Taj koketni stvoritelj je svjetlom bića svoga Stvorio te u mislima mračnog uma moga. Kad čitamo ove retke, oni nam prije zaokupe srce nego razum, prije nam izmamljuju čuvstva, nego misli i naša duša tada zajedno s pjesnikom osjeća i potpuno ga razumije. Hamid je u ovakim svojim pjesmama lirik. Katkada se čini, da nam ništa ne kazuje, ali dok nam se mozak bavi njegovim prozirnim i poput metala tvrdim zvonkim riječima, duša nam više osjeća i razumije, nego li shvaća. Pjesnik u nama uzbugjuje čuvstvovanje oso- da se cijeli svijet potaplja. Hoću da kažem: Arapi kao što sam i ja Arapkinja; sve troje smo ste, djeca jednog oca i jedne domovine. bito onda, kad nam svoje težnje, svoje potrebe, tugu i plač svoje iskrene duše pripovijeda. Takovo je eto njegovo »Groblje«, taj mirisavi cvijetak rezignacije sa groba prve mu ljubavi. Hamid je prije svega umjetnik i to rogjeni umjetnik par exellence. On u prvom redu misli na umjet­ nost, a onda na druge stvari. Književnost i artizam kod njega nijesu — kao kod Kemala i Zija paše — sredstva pomoću kojih se nekoje ideje u narod raširuju; naprotiv on takove ideje upotrebljuje kao pomoćno sredstvo u svom literarnom artizmu. S toga su Kemalova i Zija pašina djela manjkava, nepotpuna i ona s umjetničkog gledišta ostaju u dubokoj pozadini Hamidovih litetarnih tvorevina. Najveća Hamidova odlika je to, što je okvii njego­ vih misli neograničen, beskrajan; on se u svojim djelima uspinje u najdalje visine ljudske misaonosti i intelektual­ nog života. Pročitajmo samo ovaj odlomak iz njegova »Ešbera«: A le k s a n d e r : Kinos, šta je ova bitka, šta je strašna vojska ova? O Peridas i ti reci, čemu slični taj rat kruti? P e r i d a s: Ptolomeja pitaj za to!.. A le k s a n d e r : Historika zala ljutih?!. P t ol ome j: A zašto me ponizuješ?.. Eh, baš mi je, care Žaol Ta ja povjest pisao sam, a ti si je sam stvarao. �Strana 86. Broj 6. .BISER1 Vi ženske sm atrate uopće nekorisnim one sirotice ne uživaju nikakovih prava. stvorovima i Da. Kad bi vi zbog nečeg zaplakali, mislilo bi se, da se svijet potaplja. Ali reci mi u kojem si boju kao kći jednog borca ubila neprijatelja, pa da te pobjed'teljicom nazivaju? A z iz : (Prim ivši od M usa-a znak.) Ja sam svojim Ali ne znam, da li će se vaša lica smijati, kad se pokaže očim a vidio. Ubila je Berberiju. koji je ranio i hotio jutro sudnjeg dana, ili će plakati, gubiti Tarik bin Zijada. I suviše, ona je kad se sunce sa Za­ Mi ćem o svakako plakati, povezala okrugom mrtvog Berberije. Zehra je pada rodi. M e r v a n : Bez sumnje. kad se sunce rodi sa Zapada, jer će tada ona crna zvi­ jezda biti nesretna po cijeli islamski svijet. A da se mog- teljica i književno naobn žena djevojka. sve do sudnjeg dana postojati. uznemiri, ali se poslije sabere.) si se sa mnom u svakoj našla. Ja sam te osobno nekoliko puta sačuvao, a bitci neko­ liko si se puta ranila na nekoliko mjesta. Ja to svjedočim M u s a : (U sebi) Tako kćeri uzrok, da ju je na glas čitao. može smatrati šehitom a svaki nije onaj, ubio koji umre. Da si sultan, čija je vojska uvjek pobjedu odnosila, onda ne bi bilo nužno, da neprijatelja ubiješ, a da se pobjediteljicom prozoveš. A le k s a n d e r : Ne uzbugjuj misli moje, znaš da ja sam bog ratistal Aristotel, šta je ovo?... A ris to te l: II pobjeda, Ili ništa!... Vrijednost i ljepota ovog malog odlomka s gledišta dramske tehnike savršena je, a misli su duboke poput dubokog i mirnog jezera, u koje nam duša slatko i s uživanjem tone. Rekao sam, da je i Hamid u nekim svojim djelima čisti lirik; ali pogledamo li na glavni osnov njegove po­ ezije, vidjećemo, da je on u prvom redu romantik, jja mida moramo takogjer smatrati i simbolistom obzirom na njegov jezik i na način njegova izražavanja. Usprkos činjenici, da je u drami prvi uslov jasnoća, Abdul-Hak Hamidov ponešto nejasni jezik glumca skučava pod svoj upliv i sili ga, da nešto osjeća. Hamid je kao romantik prvi megju Qsmanlijama po­ čeo pisati kazališna djela u skladu s pravilima dramskog pjesništva. Istina, sujet skoro svjema svojim dramama: »Tariku«, »Ešberu«, »Tezeru«, »Nesterinu«, »Fantinu«, »Nazifi* i t. d. uzimao je iz daleke prošlosti. On uvijek u svojim dramama bira onakove junake, koji nose svojstva hrabrosti, smjelosti, idealnog sanjarenja, tankoćutnosti, ponosa, samosvijesti i poštenja. Takav mu je tip naslovni junak naše drame »Tarik«, takav je i Ešber, koji »u interesu domovine« i u ime časti svog prijestolja i krune« svoju rogjenu sestiu ubija. Ešberu i kao zarobljeniku ne dozvoljava ponos, da klekne i pokloni se pobjednosnom Makedoncu; šta više on smatra za po­ niženje, k id ga Aleksander hvali, da je veledušan i ju načan, pa se sam tada ubija. Nuzgredno ovdje ističem, da je Hamidov ,,Ešber„ po svom sujetu s malom razlikom sličan Corneilleovom „Horacu". Kako Ešber tako je i Nesterin pravi romantični tip: da osveti smrt svoga oca, muči se, kuje osnove i planove i na koncu izvršava samoubojstvo unatoč silnoj težnji za životom i velikoj ljubavi prama svom ljubavniku. I liječnika Z e h r a : (Oholo) U istinu tu sam pjesmu vila. Ali ju je Ibni Zijad nadopunio. 1 to vala. Čovjek, koji se je samo u ratu našao, na čita (Zehra se opet moja! Ali tebe nazivaju pobjediteljicom; eto to ne mogu priznati, ni jednog neprijatelja, ne može se smatrati pobjediteljem , se si bolesnim učinila. jer ti si uvijek svoje oružje u vlastitu obranu upotreblja­ i pobjedi- (Zehra M e r v a n : I ja sam čuo, gdje Tarik b n Zijad nekakove stihove, koje je Zehra sastavila M u s a : Zehral T i po­ ranu jednom strese, a onda se opet umiri. nemo sm jati, trebamo biti uvjereni, da će islamska vjera kao što se ne Tarikovu je ja bio sasta­ sigurno M u s a : Dakle ti si Ibni Zijadu ranu zavezala, a on je tvoju pjesmu nadopunio. Na milosrdan postupak — ljubavni odgovor. Z e h r a : (Pažljivo pogledavši Musau u oči, sama za se) Ne ljuti s e ! . . . (Glasno) Prokleti Berberija hotijaše Richard u »Tezeru« prelazi iz oblika u oblik, iz vjere u vjeru i na pošljetku ubija svoju ljubavnicu, pa i sa;, i sebe. Svi su ovi tipovi nadnaravni, nadčovječni, fantas­ tični; ali su u svjema Hamidovim dramama dogagjaji tako povezani i skladni s logikom života, da čovjek i ne osjeća, da su njihovi junaci iz svijeta fantazije i izvan običnog ljudskog života. Mi pred duhovnom veličinom tih junaka osjećamo, kako nam se duša uzvisuje, ople­ menjuje i čeliči, da i sama bude spremna na borbu za svoje ideale. Eno nam Nazife, žene, koja odvažno oko u oko kritizira fanatizam pobjedonosnog kršćanskog vladara; eno nam »Samorazgovora jedne bludnice«, koja umire, gušeći se u prljavim dronjcima svog razderanog djevičanstva i nevinosti. Sve su to tipovi romantični: ali oko sviju njih živi jedan svijet pjesme i fantazije, oko sviju njih leprša jedno nebo umjetnosti, ukrašeno zvijezdama, suncima, mjesecima i svjema pjesničkim ljepotama. Hamida su za pravo ova savršena djela uzvisila nad sve osmanlijske pjesnike prije i poslije njega. Za njega je sami Kemal jednom prilikom rekao: — „Ako ima iko pravo, da se zove obnoviteljem naše knjige, to je Sinasija ili ti. Ja sam pak megju vama crta, koja vas spaja*. I zaista Kemal je ovim riječima istinu rekao, a i o sebi je dobar sud dao. Hamid je i u prozi velik, osobito u dramskoj prozi; njega u tom niko nije megao natkriliti kod Osmanlija. Istina, katkad se kod njeg, n. pr. kao u „Tariku" nagje mnogo vrlo dugih monologa, koji i dosagjuju, nu to je prirodna posljedica njegova romantizma i vremena, u kojem je takove stvari pisao. Eto, dovde sam u kratkim potezima „Biserovim" čitaleljima iznio literarno djelovanje velikog ,,Tarikova“ pisca, za kojeg daroviti vogja modernih osmanlijskih pjesnika, Teufik Fikret u jednoj pjesmi reče, da „kad god se Hamida sjeti, pred či mu dogje, Jedan duboki svemir i zamah orlovskog krila. S. B. �Broj 6. Strana 87. M i š £ R‘ pogubiii ništa manje, nego jednog vojskovogju. Tarik bin Zijad je duša i uzdanica vojske. Onaj je nitkov izabrao za čime bi nam dušu oduzeo; onaj Kad u goru mene donesete, Spustite me na zelenu travu. svoiu žrtvu baš ono, razbojnik nam je Kraj potoka, pod jeliku tanku, htio Na kladu mi naslonite glavu. naše uzdanje uništiti, Nemojte me od sela daleko, Tarik bin Zijad nije ni vojnik ni vojvoda; on je ci­ jela vojska; on je tvngjava. Neka vigjam svoj svijet bijeli, Onaj lopov htio je zarobiti Neka vigjam polja i livade, cijelu vojsku i jednu tvrgjavu porušiti. Tarik bin Zijad nije jedna pokraji a. ni vojska Ovaj nevaljanac Neka vigjam zavičaj cijeli. ni tvrgjava htio je osvojiti on je A sunčani kad se dignu traci cijelu Na vršike tanahnije jela, tu pokrajinu, te bi tim i vojska uništena bila i pokrajina nam iz ruke otišla. U kratko svi Ostavite tihoj me samoći bi mi bili uništeni. Ja Do osvita drugog dana bijela: sam vojskovogji Ibni Zijadu u pomoć pritekla i tim jednu pokrajninu Sam ću gledat kako sunce tone porvatila jednu vojsku spasila i jedan narod Na zapadu u rumenom sjaju, oživjela. Sam ću gledat: u eteru plavom Osim toga tu je bilo nekog naslagjivanja s osvetom; Kako prve zvijezde podriitaju; ali pošto se ova stvar samo mene tič e ... (zastane) M u s a : Dovrši I . . Šta bi se samo tebe tica lo ?.. Sam ću gledat, kako veće slazi, Z e h r a : T e tom Berberiji nijesam dala vremena, da Suton pada na voće, na cvijeće; život požali. Jer kad se je odlučio, da vojvodu Tarika ubije, Sam ću slušat pjesmu iz daljina, nije osjetio sažaljenja prama njegovoj Zehri. Kad o tom Kad se dragče u ašikluk kreće. stanem misliti, srce mi... ne, nije... da li sam pobjediteljica Sam ću slušat mrmor potočića, ili nijesam, vi o tom sudite. Od gradskih mi draži šadrvana, A z i z : T i si zaljubljena u rat. Sam ću slušat kako gora ječi, M e rv a n : Ili pravije, ona je Ibni Zijadova ljubavnica. M usa: (Za se) Ili pobjediteljica ljubavi. Kad se budi ponoć uspavana; Sam ću gledat ked zvijezde tonu, Z e h r a : Ja sam samo svoju dužnost izvršila. M e rv a n : Ali p jesm a !? Ako ono nije pjesma Iza brda kada zora plavi; je Sam ću... sve ću slušat i promatrat, li valjda la ž ? Sio se meni do sunca pojavi. Z e h ra : T a nije zar pjanost. T o su neki stihovi, koji samo dogagjaj opisuju. (Nastaviće se.) A kad sunce iza gora sine, Ako tad me ne nagjete živa, Ne tužite, jer željah: i mrtva Da priroda u knlu me skriva; K aran filaga: Da počivam ponad bistra vrela Kad bolovah. 1 na grobu da mi ruže cvatu, Da me poje rosom sa listića 1 mirisom u sunčanom zlatu; Nosite me u goru zelenu, A iz dalji preko groba moga, Gdje slavuji po drveću lijeću Da se lahor iz gora povija I u večer, kada mjesec šija, Rodnom polju, da buja i cvate — Bijele vile na planinu slijeću. S tim lahorom živ ću biti i j a . . . Nosite me iz tijesnog grada, Gdje fabričkim zrak se truje dahom, Gdje se gavan u kolima voza, Praćen ljute sirotinje ahom. Muhamed F erid Vedždi: Muslimanska žena. Nosite me iz meteža ovog, Gdje se ljudstvo za pare prodaje, Čisto srce, plemenita misd Gdje u oku svijeta ne sjaje. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. (Nastavak.) Dr. De Carinie u velikoj enciklopediji, govoreći o mišićnom sustavu, ovako piše: — „Muskulatura je kod žena tri puta slabija i ob - Ah! čim prije nosite me samo Iz vrtloga pakosti i zala, — jamom manja od muške muskulature, a i kretnje su žen­ T a sžm davno bježb bih odavle, skih mišića toliko tromije i snagom manjkavije od muških A1 sam bolan — snaga me izdala. mišica". �Strana 88. Broj 6. .BISER- Srce, taj centar životne energije u srednjoj veličini Mi na to odgovaramo ovako: „Pretpostavimo, da je kod žene je manje i lakše poprečno šesdeset grama; a i ta tvrdnja opravdana. organi kod muškog su razvijeniji i jači, nego glas tanak i zvonak? Naučno je utvrgjeno, za disanje kod žene. Znanost je utvrdila, da muškarac u jednom općenito kod žena da barbarski stanovnici trop­ karbona (dušika), dočim skih krajeva upotrebljuju grama i nešto malo više; s toga je temperatura ženskog skim poslovima, pa ipak se i kod njih opažaju ove razlike kao radnike svijeta do danas u poljodjelskim svoje žene i drugim v an j­ megju muškarcem i ženom. tijela manja od topline muškog tijela. Što se tiče pet vanjskih stvorenja je ga žena ne može u istom vremenu sagorjeti više od šest satu sagori oko jedanaest grama od Ali zašto Učenjak De ćutila, učenjaci Nikoles i Carinie u velikoj enciklopediji veli, da Billiere su dokazali, da su ona slabije razvijena kod žens- se ova razlika opaža i kod Patagonaca (divljeg plemena u kinja, nego kod jakoga spola. N. pr. žena ne može oćut- Americi), kao što se opaža kod stanovnika Pariza. jeti miris lintunskog parfema S toga je suvišno o ovom pitanju raspravljati. iz daljine, iz koje ga muško Što se tiče osjeća, dok se jakost tog mirisa ne podvostruči Iskustvom je dokazano, da žena ne može osjetiti za - 2u5qo ' oslabljeni miris muškarac modrikove kiseline, *) može oćutjeti i kud Što se tiče okusa je za i sluha, dočim ga ia^3ut) umanjen. oni su kod muškarca znatno tanji i osjetljiviji, nego kod žene, a dovoljan ti je za to dokaz činjenica, da su svi izabrani vještaci, koji znadu ukusna jela praviti i svi umjetnici, koji na glasoviru izvagjaju lijepe melodije, skladajući glasove u divnu harmo­ niju — muškarci, kao što je to opširno dokazano u veli­ koj enciklopediji. Dokazano je takogjer, da je i opip kod muškarca istančaniji i osjetljiviji, nego kod žene. brozzo, Siregji i drugi utvrdili su, Strukovnjaci Lom da žena podnositi tjelesne bolove, nego muškarac, ledu umnog prednosti centra, misati, jer je to muškarca nad ženom u pog­ je i o tom pitanju suvišno pole- eksperim entalna nauka o duši (psihologija) dokazala, da izmegju muškog i ženskog mozga po mate­ riji i obliku velika razlika postoji. Znanost je utvrdila, da je osrednji mozak muškarca oko stotinu grama teži od srednjeg ženskog mozga. Ovdje se nama ne može prigovor staviti, kao da bi tu razliku mozgovnu rezultirala diferencija tjelesne veličine, muškog i ženskog spola, jer težina muškog mozga prama težini njegova tijela stoji u odnošaju kao 1:40 dočim kod žene ta težina prama tjelesnoj težini stoji u relaciji kao 1:44. — Razlika je dakle očital (Nastavit će se). može više što dokazuje, da je ona mnogo manje osjetljivija od muškarca. Lombrozzo veli: — Ovo je za čovječiji rod velika blagodat, jer žena je izvržena mnogim bolestima i mukama kao što je trudnoća, porogjaj i drugo, Šemsuđdin S arajlić: pa kad bi bila osjetljiva kao muškarac, U putu. ne bi to sve mogla podnositi. Iz svega, što smo žene uza svu svoju sada (Crtica.) naveli, razumije se, da su relativno prirogjenu slabost izvržene Putujući nepogodama života više nego muškarci i da mnogo češće jedan put na selo širokim drumom kroz od njih postaju ciljom raznih bolesti, a to jasno dokazuje, mirišljive steče planine, sustigao sam nekog ihtijara. Pred da ženski njim život mora biti isključivo kućni, unutrašnji, a Poznati učenjak Trousier u enciklopediji ovo piše: „Zbog ženine tjelesne slabog razvitka njena njena narav jo j je mnogo tjelesna slabosti i relativno vrlo živčanog sustava, mi vidimo, da je uzbudljivija konstrukcija toga kad žena vrši neke od muške naravi, a da manje otporna od muške. S svoje išao natovaren konjčić, a on iza njega stupao široko, prebavcivši štap preko ramena i držeći se rukama nipošto vanjski kao kod muškaraca. — je dužnosti kao trudnoću, za nj. Pošli smo zajedno, pričajući koješta. — Kako živiš, ihlijaru? — Pa, šućur Bogu. Imam nešto kućice i dvije njive i dvoje djece. najzgodniji Ali čo’jek ovog u muškog našem uzeo mi je džematu. Šaćiraga Uzeo ga sinu na porogjaj i d ojenje djeteta, to vršenje kod nje prouzrokuje mjesto i dao ga u medresu. Uči, priča jedna, a ja sam nekoja ostao samo konjčića. bolesna opasna. Možda stanja, će neko k oja su po nju manje ili više tome ovako prigovoriti: „T a ana­ tom ska slabost, koju ste vi kod žene ustanovili, pošlje- dica je pritiska, što ga muškarac vrši na njihovu slobodu s jednom uz ženu. I imam ovog Ovdje ihtijar zašutje, kao da prebira neke tihe misli u pognutoj glavi, pa će poslije: — Volim ga kao i presije, koju on čini ne njih, da se vječito bave onako- kad bi išao vim poslovima, koji im zdravlje narušavaju". a ja se s njim zaskoči u megj. *) Modrikova kiselina ili modričina (francuski Acide prussigue, a arapski; Hamdi prusik) sastoji se od ugljika, dušika i vo­ dika, te po tom sačinjava vrlo žestok otrov. curicom s materom i dijete. Odražao mi iz malehna u grad. Tako, kobila nosi tovar razgovaram. Darnem ga Pa pfitl — šiknu starac se prutem, a on propni i gicni, pa nadigni rep i na usne i puče prstima, pokazujući kako bi konjčić hrlo poletio. �broj 6. Strana Š 9 .. „B I Š E R“ Na mile dane cvieća i sunca: Beskrajne sreće, opojnog sevdaha, Kad vedre naše topile se duše Od rajskog milja i slatkog uzdaha — - - Potrčao bi malo, pa se za čas vrnuo i udario oko mene. Hoće da me ujede, hoće da me udari čiftom — i šta sve ne bi htiol... A kad mu bilo dvije majka godine, mu je uginula. Osvanula je jedno jutro mrtva u hanu u gradu. — Šta sam tada belaja podnio!... Nek ova slika, dragi, tebe sjeća I u tvom srcu vječno ljubav grije, Srdašce ako prestane mi kucat, I crna zemlja tijelo mi skrije. Starac zavrtje glavom i odhuknu. — Handžija me hoće da tuži, ako odmah ne iznesem leš na polje. A ja ne mogu. Letio sam i molio gdje koga stigni. Ali što smo mi, Turci, brate dragi. . . Niko ne će jeftinije od pet nemam. . . forinti da leš odstrani. A ja tih para 0 primi sliku i ktkad je barem Orosi suzom, moj dragane mio! Jer mrtva slika oživjeće tada 1 tebi tepat zanosno i ti’o: Ihtijar dćknu konjčića i otpljucnu. — Zapiakah jednome ćafiru tako i ta k o .. . „Daj ti meni — veli — tri krune. Imaš Ii?“ — Imam i ne bra­ nim — kažem mu. „E šuti" veli, pa je odvuče kolima, da zatrapi. Ko veseliji — »Sva zemska blaga, sve što čovjek ima, S vremenom sve će u ništavnost poći — Ljubav je samo vjernih duša vječna, Nju ni smrt ne će uništiti moći!... nekud u od mene! Polekoh kući, a sve Boga molim, da mi konjčić bude živ. Kad ja kući a njega nem a.. . — Kako? priupitah ja, odjahujući svoga konja, pošto nam je valjalo poći niz strmo. — Nema ga kod kuće. Odbio se s tugjim konjima Dr. Osman Namik: nekud u gajeve. A mene strah da ga vuci ne izderu. Pa se digoh odmah po akšamu, da ga tražim. — Proljeće bi­ Teiste i ateiste. jaše pa jagorčina miriše. — A ja oam ga dugo dozivao (Vjernici kroz mrak i tražio kroz crne šik a re.. . Nema, pa nema Umorih se i vratih se, da ću kući. Jednako sam ga vabio... Ali, prema meni se šume cakle u mraku i gajevi šute, puškomet hoda od kuće, kad ondi vidim nešto crno stoji. Pogledah. Kljuse. Prigjoh, a ono zahrza — kao da se zasmija. — Moj konjčić! Obradovali se. — Alčaće jedan, kažem mu i povedoh ga za uho kući. A on me sve hoće zobima za mišicu. A meni urago, drago... Džahid beg dalje produžuje: Mi znamo, da vjernici s gledišta evolucije nijesu naši savremenici, ali mi ipak ne ćemo odustati od tvrdnje, da su vjernički dokazi o egzistenciji Boga nedovoljni, jer to moramo nužno činiti kao bezvjerci, koji uvijek smat­ raju svojom potrebom istinu braniti. Džahid Od tada njega tovarim. Odem s njim u grad i vratim se — Nipošto! B aš kad mi ga je Šaćiraga hotio uzeti.. Bio sam mu nešto kriv u param a.. . Kaže: „Daj mi konja ako ne možeš platiti." E ne dam, brate. Evo ti dijete, a htio reći, da su se stupanj spoznaje evolucionih da su vjernici u oin ošaju prama njima na najnižem nivea-u kao kakove neaktivne životinje, koje nijesu dostojne, da se smatraju ljudima, pa da se prema tome ne mogu smatrati savremenicima ateista. konja ne d am .. . — — Princip evolucije u prirodi nije pitanje, koje je Razumio sam starcu. „Zaljubljen je u svoje kon jče", mislio sam, dok smo pričali, ovim riječima na najveći principa i tako polpuno upoznali bitnost stvari, a — Ne bi ga prodao? našalih se ja. dalje polahko beg bi bezvjerci uspeli a i ne umorim s e . . . bezvjerci) (Nastavak.) a njega nema ni da gdje njisne... Istom kad sam naišao pokraj jednog grma, i S turskog prevodi: A bdusselatn H adžiferizovlć. idući kroz mirišljive tamne širokim drumom, po hladu. gore, kako — gosp. doktor i njegovi -sumišljenici misle — otkri­ veno prije dva — tri stoljeća u Evropi. Ta historijski fakti nam dokazuju da su to pitanje Arapi pretresali, rasprav­ ljali i u andaluzijskim školama predavali. Šta više, Arapi su princip evolucije primjenjivali i na anorganska bića, na mineralne stvari, te su tvrdili, da tvar, zvana „Crveni sumpor" Šeflka N esterin B je le v a c : Spomenak. Na našu mladost raskošnu i dragu, Što kitile ju šarne duge boje, Uz drhtaj srca kadno naše žiće U Amorovu ognju gorilo je; ahn?er) nastaje iz postepenog formiranja mineralnih tjelesa. Evolucija pak ljudskog organizma ne sastoji se (Kjibriti — kako bezvjerci misle — samo u mijenjanju oblika i formi — kao da je čovjek n. pr. bio vč, magarac, konj ili maj­ mun, pa da je najposlije primio današnji ljudski oblik — nego je prvotna tjelesna forma čovječija razvijala se po zakonu evolucije, stanje došla. dok nije napokon u današnje �- Strana 96. „BISER- Princip evolucije i kod ostalih sviju životinja nije onakov, kako ga ateiste pretpostavljaju. Broj 6. mogli protumačiti one uzroke, koji prosvijećena srca ra­ zumnih i savršeno ćudorednih ljudi čine ogledalom, gdje Pošljedn m citatom Džahid beg je svršio svoj uvod u se odrazuju uzvišene tajim tvene misli i vrline; kako bi te predavanje i onda počeo raspravljati o dokazima vjernika znanosti mogle obuhvatiti kakvoću i bivstvo tih zagonet­ glede B ožije egzistencije, podijelivši ih u šest vrsta. On to nih i problematičnih uzroka? Neka ovako počinje: gospodin doktor. — Vjerničkih dokaza o Božijoj opstojnosti u glavnom je šest vrsta i to: metafizički, moralni, povjesnički i kosmološki dokazi, te dokazi, koji se osnivaju na kretanju svemira i na savršenom redu, koji u njemu vlada. govoriti bezvjercima na njihovo krivo mišljenje o Božijim Iza toga Džahid beg, prelazi na metafizičke nam na to odgovori Mi ne vidimo, da je potrebno i jednu riječ više od­ poslanicima i nebeskim pismima. T a tvrdnja bezvjeraca, da su pejgamberi obični ljudi, do­ kaze, pa veli: a nebeska pisma samo skup prirodnih misli, ne znači ništa — Izmegju ovih i drugih argumenata imade znatne razlike, koja se sastoji u tom, što su svi metafizički do­ kazi nepojmljivi nama bezvjercima. Ta kako bi ih pojmili, kad do tog poimanja samo jedan put vodi, a to je, da ih slijepo prihvatimo i valjanost im priznamo. Dozvolite mi, da vam jedan primjer navedem: Upitate li jednog vjernika, zašto vjeruje u opstojnost Boga, on će vam odmah odgovoriti: — Za to, što je pejgambera i sveto pismo (Kur’an) poslao. Vjernik naravno misli, da ti je eto tim riječima do­ kazao, da Bog jest, da ima. drugo, nego li negiranje i Boga i pejgam bera Džahid beg pod metafizičkim argumenat, što dokazom misli onaj ga je objava upotrebila a takovi su do­ kazi za njeg bez vrijednosti, jer on u objavu S toga ako gosp. doktor od vjernika traži odgovor razmisli o onim argumentima, koje sam ja gore naveo, a koje su i filozofi i islamski teozofi u ovom pitanju upo­ trebljavali. Gledajte, kako dalje — to Džahid beg obara metafizički Ovdje nam najprvo treba iznijeti m išljenja velikim Božijim poslanicima. Oni vele: „Kod ateista o liječnika je — Na žalost spomenuti dokaz, što ga vjernici upo­ trebljuju, nosi samo ime dokaza, a takovi su svi metafi­ zički argumenti: oni su samo izražaj osobnog mišljenja teista. Bezvjerci pak — kao što sam ja — imaju posve drugi način mišljenja. Sud jednog teiste o egzistenciji Bo­ žijoj ne bi nikad mogao od mene poteći; to je sud po­ jedinih individua, koji je meni — naravno potpuno ne shvatljiv. Hajde menai spada u metafizičke dokaze, te — i ako je dovoljan, da njim ut\rdi vjernik svoje vjerovanje da nije dostatan ovom pitanju, što ga je Džahid beg uzeo za predmet raspravljanja, jesu filozofski i mutekjelliminski argumenti, koje smo mi gore naveli. Megjutim gospodin doktor sam priznaje, da su i me­ tafizički dokazi dovoljni, da utvrde vjerovanje pa prama tom morao bi kod teista, priznati i istinitost tih dokaza. On nije naveo ni jednog protuargumenta vjerničkim meta­ fizičkim dokazima o egzistenciji Boga; niti je mogao nji­ hovu snagu oslabiti, oboriti ih i dokazati, da su nedostatni da pobiju vjerovanje ateista, nego je jednostavno rekao, skup prirodnih misli i pravila. Vrlo lijepo! Ako se priznaje ljudi, pojedinih koji su vanprirodne da je potrebno nešto, što će posredovati, da se ljudima objave Božije istine, odakle bi Džahid izvući zaključak, da bi taj posrednik drugo osim čov jeka i da odregjenom cilju i putu, kojim su stupali. — umanjuje za to, što ono sadržaje E to tako o pajgamberima i o Božijoj objavi misle beg onda mogao mogao biti nešto bi se vrijednost svetog pisma neke prirodne ideje i pravila? Jest, Kur’an i druga sveta pisma bezvjerci. sunce — dokazati egzistenciju Božiju i izraziti način ateističkog miš­ ljenja o tora. pojave pokazivali i sve misli svoje posvećivali samo svom nata argu- razmišljajući, pojavljuje govore; poznato je takogjer, da su utemeljitelji iskreni vjernički pejgam bera i nebesko pismo poslao" da su pejgamberi samo obični ljudi, a sveto pismo samo neko trabunjanje, neko besvijesno buncanje, kao da u snu religija bili pravedni i pretpostavimo, da navedeni „Jerbo je i ne poznato, da se kod ljudi, koji dugo poste (ne jedu naprežu, beg hotio reći, obarajući valjanosti Ali argumenti vjernika u — Ovakovo argumentiranje mi bezvjerci bezuslovno odbijamo i ne smatramo ga nikakovim dokazivanjem. Ta znanstveni principi dokazuju, da poslanici nijesu ništa drugo, nego ljudi kao i mi i da su nebeska pisma, što su ih oni svijetu naučavali, samo skup nekolikih naravnih ideja. S toga mi apsolutno ne možemo shvatiti vjerničke metafizičke dokaze, ili da se drukčije izrazimo: nama je nemoguće vjerovati u egzizstenciju Božiju. umno eto Džahid On dalje o tom nastavlja: dokaz, što ga vjernici upotrebljuju: piju), a uz to se je metafizičkih argumenata, kojim teiste kadkad operiraju. ne vjeruje na svoje pitanje, zašto oni vjeruju u Boga, neka malo bolje i svetog pisma. „T a svakako nema Boga, da bi poslao pejgam bera." — osim metafi­ Ja ću sada Džahid begu ovo reći: „U nauci je poz­ zičkih principa — sadržavaju naravne ideje i pravila; ona stvar, da se — uregjuju u času kad se pri otvorenoj havi na zenit uspne — oblik i sjena izvjesnog tijela, sobne zakoniti odnošaje život osobna, ljudi, ćudoregje, lijepe megju- porodična i društvena prava i koje se nalazi u blizini orahova stabla, odrazi i naslika na dužnosti; ona potiču na nauku i proučavanje naravi stvari tom stablu; ali današnje znanosti nijesu kako treba na čuvanje zdravlja, na krijeposno vladanje i upoznaju nas protumačiti, kako nastaju kadre nužni uzroci ove pojave, koji jedan drugi kauzalno siledije. Pa kako bi onda te znanost s onim svjem a uzrocima, koji pretka i blagostanja. nas dovode do sreće, na­ �Broj 6. Pa kakovim bi dokazom Džahid beg mogao oprav­ dati svoje Strana 91. ,B 1 S"E R‘ mišljenje, da sveta pisma kao skup takovih Hafiz ni sada nije znao, šta bi prije počeo, mnogi mu poslovi na glavu pali uregjujući i upravljajući sa toli­ ideja i pravila nužno nijesu objavljena od Boga? Gdje mu kim imetkom, a ni to ne bi dosta, nego do jedan mjesec je iza punice umrije taj dokaz? Mi ne možemo razumjeii smisao njegovih riječi: „Metafizički su dokazi samo izraz teističkog miš­ ljen ja..." Džahid beg je trebao makar kakav metafizički argumenat navesti, da potkrijepi svoje mišljenje; ali kod njega nema ništa, što bi sličilo kakovu dokazu: sve same sofis­ terije. On veli, da sud jednug teiste o Božijoj egzistenciji ne bi mogao nikad od njeg poteći. T a to je posve na­ mu naglo i žena, te se lako onaj sav imetak svali na glavu siiomašnom hafizu. Tada hafiz vidje, da mu više nema opstanka u tome mjestu, nego sav imetak proda i Stanbola. Sad neka naš hafiz putuje, šta se je sa njegovom ženom za toliko vremena dogodilo. Mi znamo da je maloj kućici, na brizi svog kao što je on njihov sud susretao. kašnje s puta poslao koje on smatra mišljenjem pojedinih individua, a imade mnogo ići, jer tak stekao, a mi ćemo se zavratiti u Carigrad, da vidimo ren, da će vjernici taj sud istim onim načinom susretati, mišljenje te krene put se je plaho od Stambola udaljio, dok je onoliki silni ime­ ravno. Ali, ako kakov sud od njega poteče, nek bude uvje­ Htijući razjasniti zašto ne može da shvati vjerničko unovči, hafiz svoju ženu ostavio u onoj dobrog muderisa. Da joj je po onome tataru pismo i onaj šip što ga je od Arapa dobio. Tatar je svoju dužnost uredno sokak i kućicu — Ja ne mogu naći ni jednog vjernika, koji u ras­ pravljanju o ovom pitanju ne postupa svojeglavo i su­ bjektivno, pa stoga ne mogu nikako razumjeti one teističke argumente, koji su subjektivne naravi, 'a imam i pravo da ih ne razumijem, jer oni nijesu nikakovi argu­ menti, nego proizvod vjerničke uobrazilje. Ja ponavljam, da su metafizički dokazi nepojmljivi nama bezvjercima i s toga — naravno — ja neću zalaziti u polemiku o njima, jer morao bih prije polemike razumjevati. ćom sa sokaka i kad mu se ženski glas odazvao, preba­ Džahid beg je evo opetovao, da se vjernički dokazi ne mogu razumjeti prije, nego što se pod označenim izvršio, našao onaj gosp. doktor ovako rezonuje: brojem, viknuo pred ku­ cio je pismo i šip preko taraba u avliju, i otišao svojim putem. Žena je pismo i šip uzela, Izljubila slatke darove, vrlo im se obradovala. ali pošto se je nadala, da će se dragi hafiz brzo povratiti, nije mogla pregoriti onog šipa sama pojesti, nego ga da čeka dok joj ostavi na rafu na vidljivo mjesto, čovjek dogje, pa da ga s njim zajedno slatko pojede. u njih čovjek ne Čekala i čekala, ali ni hafiza ni od njeg kakva ha- uvjeri, a to znači, da čovjek može vjerovati nešto, što ne bera. Najkašnje od velike želje za hafizom uzme onaj šip shvaća i ne razumije. T o se pak protivi pravilu, jei otkud i izljubi ga, jer su ga bi teiste trebali vjerovati se odluči, te šip raspolovi u namjeri, da jednom polovi­ Božiju egzistenciju, ako nijesu raži mjeli dokaze, koji je utvrgjuju. nom sebi žegj se hafizove ruke doticale, a onda ugasi, drugu će polovinu čuvati, da je zajedno sa hafizom pojede. Kad žena šip raspolovila, ima šta i vidjeti: u šipu mjesto onih vodenih bobica, sve sami dragi kamenovi! A pošto ona opet bila kći Sadri-azaniova, jednog od najve­ ćih carskih dostojanstvenika, to je Hazim M uftić: razuma da shvati, koliko Stambolski softa i Sadri-azamova kći. komadić vrijedi. Za to se ona nije vidjela je, da je to jedan imala toliko znanja i hiljada dukata svaki onaj mali ni malo uprepastila niti začudila; veliki, od Boga dar, te se od­ mah snagje, obuče zar, rukavice i drugo, što joj je za (Istočna pripovjetka.) (Nastavak.) I tako hafiz hadžinu ponudu prihvati i taj dan se kod mjesne mehkeme vjenča sa hadžinom kćerkom. Sad istom naš hafiz uvigje u koliki je imetak uga­ čaršije trebalo, pa ode i nekoliko onih komadića dragog kamenja proda. Kad je već imala opći cijelu svom dobročinitelju stvar u rukama onaj silni novac, pri­ i skrbniku onome muderisu i zdogovori se s njim, kako će svoje gospodar­ s nakitom, zlatom i stvo povećati i pobrinuti se, da ne bi li kako doznala za srebrom; posjedovao je mnogo zemlje i dosta velikih kuća svoga hafiza, da ga kući povrati, jer mu više nije potrebe zio. Hadžija je imao veliku trgovinu i dućana; koje je pod kiriju izdavao. Ali gdje je sreće, tu je i nesreće. Do mjesec dana putovati. Muderis joj je iza hafizove ženidbe, umrije stari hadžija, o do dva mje­ bila učena i razumna, to se je i sama znala u mnogo čem seca umrije i stara pomoći. Odmah je kupila jedne velike .saraje, obskrbila ih sa hadžinica od žalosti za hadžijom i tako sav imetak osta hafizu i njegovoj ženi jer hadžija i žena mu nijesu nikog od rodbine i miraščija imali, osim onu jednu kćer. najskupocjenijim u svemu prostirkama pomogao, a kako je ona i namještajem. Nabavila mnoge sluge i sluškinje, kupila potrebiti broj konja i fija­ �Strana 92. Broj 6. , 6 I S E tj' kera. Postav lja je i razne upravnike svoga imetka, tajnike, ružice; poslije toga je ekonom e, baščovane i svu silu potrebitog osoblja. cigare. Kahva sa otoka Cejlona, a duhan misirski. Poslije toga podvoravanja nastaje službeno ispitivanje Osim toga uz svoje saraje podigla je još jedn ve­ liku palaču i odredila je za musafirhanu, te u svrhu ne bi li što prije što god za svoga hafiza doznala, isposlovala je od oblasti, da može na svim skelama postaviti svoje ljude, carigradskim ulazima i koji musafira: ko je, slijedila večera, a onda kahva i odakle je, kako se zove i od kuda pu­ tuje i t. d. (Nastaviti će s e ) će svakog došljaka i musafira, koji u Stambol dolazi, primiti i odvesti u njezinu musafirhanu, pogošćeni svojih gdje sluga ovaj što će sa svim po dva dana svaki biti besplatno i svačim , te bi tako hanuma preko i sluškinja svakog musafira zna o njezinom efendiji, ispitivala, da li ili nije li ga po čem gdje vidio! T ak o to išlo s dana čitavo jato putnika, svak se Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: Sulejm an M ursel. na dan; momci dovodili po Nij’ na svome mjestu duša ispitivao u tančine, zavodilo Zaljubljenih ljudi, se to sve u posebne knjige i sve se moguće poduzimalo, U tugjemu t’jelu živi, al za hafiza nije nikad niko znao ništa kazati. Kad bi jednog dana, izigje na jednoj stambolskoj Za kojijem žudi. skeli iz lagje Nek od drugog svaki dobro jedan softa u svilenoj mećanskoj hrci, sa bijelom ahmedijom oko glave i u ruci nosi uekakav zem- Svoju tajnu skriva; bilj pun kao šip. Gledaj da ti t v o j pepeo Po odvažnom koracanju i slobodnom kretanju vidilo *0* Žeravu pokriva. se je, da su tome carigradski putevi dobro pozati, jer se putnik nije ni malo na skeli zadržavao, da bi tu koga Čiji živci ne podnose priupitao, kojim bi putom trebao ići, da prispije stanovitom Zvono kada tuče, mjestu. Nek mu onda za konopac T a j putnik bio je naš hafiz, sa čijeg si lica mogao čitati osobito veselje i zadovoljstvo, radi toga, što je već Nikako ne vuče. * jednom, nakon dugog Kad ko svemu ljudstvu traži, natom svijetu, i napornog tumaranja po nepoz­ — eto stigao svome cilju, — došao je u Stamboll * Što mu ne valjade, Cio svijet dobro vidi, Nu nije hafiz ni pet karaka koracio od skele, a Al’ sebe ne znade. obkoliše ga nekvi ljudi, uljudno mu se naklanjajući i poz­ dravljajući. Hafiz im odzdravi i htjede ali ga ovi opet obustaviše, sebi prokrčiti put, pokazaše mu svoje legitim a­ „Kud će kruška, već pod krušku" T o je zakon stari; cije sa carskim muhurima i rekoše mu, da on mora prvo 1 u carskoj bašči mora ići u musafirhanu njihove Kopriva da žari. gospodarice, pa onda, ako ima % kud na drugu stranu. Hafiz ih je molio, da ga puste, jer da on nije stra­ nac, nego da ima svoju kuću i familiju u Stambolu, ali mu nije ništa pomoglo, jer se i policija najkašnje umiješala i hafizu razjasnila, da se neima fajde protiviti. T ešk a srca hafiz sjedne u ponugjeni mu fijaker i odveze se u veliku musafirhanu velike stam bolske dobrotvorke. Hafiza vrlo firhane. Sv e je obskrbljen sa zadivila prostrto svim uredba i bogatstvo ove musanajskupljim potrebama perzijskim ćilimima, od najveće, do najm anje. Na svakom kutu te susreću lijepo odjevene sluge i svaki ti ima nešto da ni maknuti, a da posluži. Ne daju te ti se, što se kaže odmah ne upitaju, da li ti što fali, mogu li ti kakvu uslugu učiniti. Čim su hafiza mu ponudili srebren uveli u dočekanu odaju, odmah su legjen i ibrik, da može uzeti abdest i malo se s hladnom vodom okrijepiti. Za tim mu donese jedna sluškinja na zlatnu tabaku čašu slatkog šerbeta od M erhum Šejh M uham ed Abduhu: Islam ne poznaje oćajavanja. S turskog preveo: A h m ćd R a šid k a d ić . Oni, koji tvrdo vjeruju u Božiju moć i veličinu, ne padaju nikad u očaj; to im i sveta viera zabranjuje. Zar ne vidimo da svemogući Bog, koji najistintiije govori, u velikom Kur’anu, veli: »Innehu la je j’esu min revhillahi illel • kaumul - kjafiirun« Onda: »Ve men jaknetu min rahmeti rabbihi ileđ-dallun«? Dakle, kako će se očaj pri­ miti svijetlog srca, koje vjeruje u istinitog Boga, njegovu moć i sveznanje. Zbog toga eto mi velimo: Zar se može muslimanima, koji tvrdo vjeruju u Božanske istine i Alejhisselamovu od Boga poslanu objavu, a kojih imade danas tako velik broj, dozvoliti, da padnu u očaj i izgube nadu u povratak stare svoje slave, i napretka? �Broj 6. Strana 93. „B I S E P' Isto tako im njihova sveta vjera ne dozvoljuje da se, kako to danas u velikoj mjeri čine, pokoravaju svakoj niskosti, da trpe i polažu se najokrutnijim nasiljima, te te da se sustežu promicati Božansku riječ. Osim toga muslimani su — hvala Bogu još i danas poštegjeni od nekih nesreća, koje zadesiše mnoge narode, jer se još kod njih nalazi vladalaca, u čijim rukama imade dosta psežan teritorij. Sada s potpunim pravom možemo reći: Vrata Božije milosti njima su otvorena i ne treba ništa drugo na njih unići. Duh Božanski vije se nad Njihovim glavama i nije drugo potrebno, nego da udahnu njegove moći, pa kad se budu prilike jedna za drugom pružale, nudiće im ruku pomućnicu. Sjećaće ih, da moraju ovu niskost sa sebe zbaciti i iz svoje duboke letargije se probuditi. Pokazivaće im pravac, koiim će poći, da podignu svoju slavu na prvobitni stepen, a taj pravac da je u utvrgjivanju megjusobne sloge, kako bi ruku o ruku poradili zajednički, a za zajednički im cilj vlastito snaženje i napredak. A ovo će sve na vrlo lahak način nadoći, bude li se megju njima učvrstila vjerska veza jednos tavnosti. Pošto im je u rukama veliki kur’an koji očajavanje ubraja u svojstva zalutalih i bezvjernih ljudi, zar ima kakav razlog očajavanju i osijecanju nade u Božiju mi­ lost? Zar možemo naći kakovu srodnost izmegju pravog puta i zalutalosti. Zar nakon istine ima što drugo, nego li kriva staza? Ispričava li štogod one muslimane, kuji se dadoše na očaj i beznagje? Hoće li oni i nadalje podno­ siti nisko ropstvo, nakon svog velikog gospodstva i onolikog suvereniteta. Šta oni očekuju od ovakog svog ži­ vota, koga provede kukavno i u svakoj potrebi i siro­ maštvu, podnoseći najokrutnije tiranije zakletog nepri­ jatelja? Zar nijesu muslimani napustili svaku ..arljivost i rad, te bezbrižno miruju, a njihovu sredinu poplavio je neprijatelj, koji jedva čeka njihova zla, koji smatra svaki njihov korak nevaljalim, koji je tako nizak, da i najple­ menitija njihova svojstva proglašuje prljavima, te koji ne miruje i ne stoji, a uz to muslimane okrivljuje s nezna­ nja i nesposobnosti, čak dotle da nisu sposobni stupiti u kolo naprednih naroda. Može li čovjek, koji do skrajnosti nije izgubio ljud­ ske . osjećaje podnositi ovakovo ponižavanje. Ne treba, da moja braća smetnu s uma, da su muslimani nekad bili ženica svijuh naroda. Osobito nek pomisle, da to nije tako davno bilo. Historija se nije zagubila, islamska djela i kulturni spomenici nijesu sasma uništeni, a tragovi islam­ ske slave, nijesu još potpuno zbrisani sa zemaljske površine. U zanemarivanju Bogom zapovijegjenih dužnosti, hajde, neka nam bude ispričana masa, ali kako da nam se u tom pogledu ispričaju naši učeniji ljudi, koji su zaštitnici šerijata i pravi poznavaoci njegove duboke nauke. Zašto oni ne pozivrju slozi ovo pocijepano islam­ sko društvo? Zašto ne ulože sve sile za postignuće brat­ skog jedinstva muslimanskog? Zašto ne rade na uklonjenju mržnje i hladnoće jadnih prama drugima? Neka se svojski zauzmu, te bar onima, koji su u njihovoj blizini i koji su im još očani, uliju uvjerenje u istinitost Božijih grožnji, neka opominju svakog onog, koji se o njegove za­ kone ogriješi; onda neka im uliju radost, koja će im dati nova života i poleta, a tu je Božje obećanje blaženstva, svakomu onom, koji dobra djela ljudima čini. Jest imade jedna blagoslovena grupa ljudi, čija su srca obasjana sjajem velike vjere, a koji već rade na ostvarenju ovog velikog djela. Oni rade na raznim stranama naše zemlje, a nadaj­ mo se j Pd ostalih muslimana, da će im ruku pružiti, te složivši se podignuti svoju snagu, a lice, Božije obećane milosti, toga će mi se časa nasmijati. In tansurul-Iahe jansurk’jum ve jusebbit akdame k’jum. Jrffc k Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) (Svršetak) Nu nije druge, volja ga uhvatit', pa što god bude. Odlučio S3m provesti pravo opsijedanje pećtie. Ama kako? Mislio sam zureći u pećinu, prvo, sužiti pa sam ovo naumio .Valja: otvor pećine; treba s kakvim štapom njezin otvor progurkati, da protivnika prisilim na bijeg. I to mi je pošlo za rukom otvor, za tijem nagjoh. Kabanicom i kamenjem zagradih cijeli potražih Onda čučnem mali izlaz kakav štap, te ga na smetištu i na jednom po sredini i stadoh će da izagje. kraju pećine, otvorim mlatiti štapom. Nu on ne Ko da ga ni nema u pećini. Ako je šejtan — rekc i u sebi — sigurno je izišao! Za to stanem učiti. „Kul-euze a desnom još jače nastavim istraživanje. U jednom kutu osjetim, da štap mlati po nekom predmetu. Ha to je! — - - I pogodio sam: — štap ga potjera na onaj otvor, a .tu ga zagrabih za šiju — Stani dušmane! ga ponesem za — uši istim rečem i škrinem zubima, te putem natrag. Naravno, uzeo sam kabanicu i razbijenu svjet ljku. Noseći ga, začudno mi bijaše, zašto se zec ovo nije zekonja? nikako Zašto ne miče. Ili se je zatajio ili ne grebe i ne vrišti? Kad sam izbio na glavnu ulicu — ko da sam se istom rodio. Hvala Bogu, te sam na pravom putu! Tu su svjetiljke, tu su prozori s obiju strana ulice, pa je odmah lakše dihati i živjeti. Došavši blizu jedne svjetiljke, stisnem ga bolje za uši, a on se ne miče. Okrenem mu oči prema svjetlu, one se sjaje. Naročito razgledam, da li su mu kapci očni otišli na kanate — ko u vraga, što no pričaju, ali ne vidjeh kanata, oči mu se nijesu ni sklapale. A da budem u tom još sigurniji, protarem te onda podmetnuti prst svoje oči, da bolje vidim, uz njegovo oko. Mali se kapci pojaviše ozgor i ozdol, biva ništa osobita. Sve ko obično. — E jest ovo pravi zec; — rekoh i pogjoh dalje. Noć je bila vrlo tamna. Meni je bilo silno vruće, te mi se s toga činilo, da vlada velika omarina. Kao da će sad kiša početi padati. Pohitim, da što prije vidim svoju kuću. Koraci moji tutnje ulicom i ruše noćnu tišinu. Samo mi je nešto začudno, da nema pijeveca! Da hoće koji — Bog do — nema. Za to zapjevati, mi se obveselio bi me, ali toga misli nijesu smirile, već sve gojile neku sumnju u moj lov. Pade mi na um i to: je li to zec ili zečica? Vidiš — rekoh u sebi — moja ,,vizitacija“ �Strana 94. — T o si ti konja nije bila potpuna v eć površna. Osim toga mi se učini, da je jedno uho njegovo manje od drugog. Pohitim do obližnje svjetiljke, da oborim zle misli i da ušutkam Broj 6. .BISER' tajni glas, koji je u ušima vrzao. — — — I m oja ponovna vizitacija bi izvršena. O na me je potpuno umirila. . Nadomak poplašio... truni krivice, da je to „neko" htio njega napasti i ubiti na pravdi Boga. — Već ja tebe, gospodine, lijepo molim, da zaštitite moju sirotinju na carskoj džadi, kad Vam je odjednoč se poče zec otimati i grebsti, pa u malo da mi car dao silu i snagu. — Mehaga promijeni mjesto, se ne ote. Ja stoga priskočih svojim vratima, udarim jed­ desnu nogu preko lijeve, nom nogom m oje kuće, a uza jedan zid od groblja u kanat (krilo) te zovnem: — Fato, otvori sjedio, prebaci — Odmah sam se sjetio, o čem se to radi. Sigurno — Eto, e t o . . . ozva se ona. Kad je došla do vrata, pa prije no će ih otključati, zapita: — Kakva ti je hitnja, je ono nekakav „razbojnika", seljak koji je doveo trčao stražara ulicom da ovaj uhvati u tri po ponoća kao lud. Nasmijao sam se, sebi i seljaku. Nu vrag mi ne dade Mehaga ? — Ne pitaj, već otvori. . ! mirovati, te onako Kad je vrata otključala, nije ih odmah širom — ko da vidim, koji je to seljak, što mu se „prikazalo". obično — otvorila, nego ih maln „oškrinula", te iza kanata promolila nos. — Šta ti je to u ruci? — zapita me, uprijevši (čini mi se) jedno oko np zeca, a drugo na me. — Evo z ec! — Eh, oklen će sad biti zec? uhvatio zeca malo prije. Ako ne vrata jo š bolje prikuči, mrsko što je pa iza kanata prikorno upita : — Što ga nosiš u kuću? Zar ti je kuća do sad bila mirna. . ? M ene uze „hulja", te zavikah: — Otvaraj i ne za- novetaj, kad- ti velim! Žena pobježe odmah uz basamake, pa s tavana do­ baci: — Ja ću spavati ama, a eto tebi sobe, pa radi h o ć e š .. . I ova je otišla u odaju. Čuo sam i kako je iznutra prijevornicom zatvorila. Nisam govačke robe, pa sam ostavio stari odajna u odaji sanduk od lampu pod šta htio ništa govoriti, da ne probudim kćeri, koje su takogjer spavale. Z eca sam zatvorio u jedan tr­ aasamake, a kaput objesio kraj sobnih vrata. Ondah zažegoh lampu, te se počeh spremati za spavanje. Nu opet sam htio vidjeti, je li ono zec, te sa lampom pogjoh sanduku. I gledao sam ga i gledao, promatrao ssm ga s desne i lijeve strane — ali ništa ne opazih neobična i sumnjiva. Zaista — rekoh, to je pravi zec, te se počeh svlačiti, da po običaju umijem lice i vrat na česm i. razgovor, koji bivaše sve jasniji, što se koraci više približavahu. — -------T o se je tebi pričinilo! — govoraše je ­ dan debelo i oštro. — Ama nije, gospodine B oga mi! Evo ja sam bio s knnjem blizu ove ulice, Ii?) svim trkom prikazalo, ne bi trčao i konj kad prema vi lio, da je bio pjan, da je galamio i trčao po cesti. — Evo ovaj seljak — veli Ilija — dotrčao u našu „kara­ ulu", te prijavio, kako ga je neko htio napasti i ubiti, a radi toga je on morao s konjem konj prevalio tovar, iz sepeta lična šteta. Daklen, je si bježati. Pri tome je izletio bostan, a to je pri­ li li od tog trka išta čuo, M e­ haga? — Vala ko kroza san čuo sam nekakav trk iz da­ leka. 1 čuo sam, da neko viče: „Ptoć, p to ć".. — T o sam ja bio! upade seljak u riječ. — A nisi nikog vidio? — Nisam, dragi Ilija. Ja sam spavao. — Pri tome stadoh trati oči kao da sam jo š pospan. Stražar i seljak otpuhnuše nekoliko puta kroz nas, sazmaše malo ramenima i odoše dalje da „istražuju". Ovdje Mehaga za jao cigaru, a kad je čas prestade pričati, jer je savi­ pripalio, dovrši svoj doživljaj ovako: — Sutri dan odoh komšiji na dućan. Eglen — b eglen dogje riječ i na noćni slučaj. Veli mi kako je neko prošle noći posijao pipunove i karpuze po cesti i da su radnici rano pokupili više komada bostana. U tom izbi Luča, nešto tužna, te zapita dučandžiju, je li znade, da je kogod uhvatio zečicu... Sinoć bila pobjegla, pa je nema a petero zečića skapaje bez majke. Tako je ona jadikovala, U to začuh, kako se neko razgovara. Opazih, da je to osobit sam ja taj, koga traži. — Dobar večer, Ilija! — javih se stražaru. bude zec — onda je šejtan, pa gotovo. — Čim izrekoh „ šejta n ", ona haljinama izagjoh na ulicu, kuči sa seljakom meni, te poče pitati, da li sam ja ikoga — B ježi, Boga ti. . . Ti zeca. . . ? — Jest, ja sam u noćnim — Hah! — usklikne stražar, kad me opazi i pogje prema meni. Noge mi se posjekoše, jer pomislih, da on zna, da — D obra noć, Mehaga! opet će stražar; koji se pri­ — Uhvatio ga. . . kazuje! gdje je pa prihvati za duhansku kutiju, da zamota cigaru, te nastavi: brzol — vrata opet će onaj navodni „gospodin". Sad se seljak kleo svim i svačim, da pri njemu nema je lopov, kavkgadžija (ko meni. Evo da se je meni to opazio, ta životinji se ne pri­ a ja grizao usne. Biva je to Lucina roba! Do jedno pola sata pošaljem nečije dijete po Luču, da jo j predam robu. Kad je došla m ojoj kući, odmah je zaviknula: moja „Ih, zeka!" — — T v oja zeka nesretne glave — rekoh — Kako? I ja jo j sve ispričam o progonu, o bijegu i slučaju sa konjem i seljakom; ne zaboravih spomenuti opsijedanje u pećini i ženin zdravlju! doček. M jesec dana mi je nazatka u �Broj 6. Strana 95. .BISER' Nu Luča nije mene žalila, no zečicu. A kad je pošla da zečicu uzme i ponese, rekoh ozbiljna lica, da mi plati otštetu za pantale, za fe n je r... Trebali ste samo vidjeti kako me je pogledala preko oka i kako je usta nakrivila. Omahnuo sam rukom, da ide i da nosi zečicu, samo da ne bi zagalamila, pošto bi se tada sjatila cijela mahala Kad je prelazila avlijski prag, nije rekla: s Bogom! već u pola glasa izvali nešto krupno, krupno. A ja sam morao šutjeti. Jedino, što sam mogao učiniti, jest to da sam sle­ gnuo ramenima i rekao — Alah selamet i Luča i njezina roba! — Ipak, kad sam je pred večer sreo u putu, poz­ dravio sam je i ona mi odzdravila. Tad sam malo odah­ nuo i rekao sebi: sigurno nije nikom pričala moju trku iza pola noći... Ciganinu zapanulo carstvo Pa svog oca najpre objesio. Da su cure po baščama cvijeće, Svi bi momci baščovani bili. Gospodski se poznaju harari: Uvijek su čohom zakrpljeni, A uzica učkur iz šalvara. Hljeba, sira i studene vode: To najviše jedu u gospode. Jadna Liko, šta si dočekala, Da te Bosna kukuruzom hrani, Banjaluka sirkom i jarikom! Jadan Tale zaludu te hvale, Kad ne imaš pare ni dinara! NARODNE UMOTVORINE. Narodne popijevke. Jadno Duvno, šta si dočekalo, Da u tebi Soldin zapovjeda! Jadno ti je srce u Hrnjice, Gledajući ranjena Halila! Bojičicu bojiš li se Boga? Bojim Boga, a više nikoga, Malo cara, ni malo vezira. Zabilježio: M. Kurtagić Muhamedov. hISTAK. Iz islamskog svijeta. V a ž n a Musi. skupština u Londonu — Mus­ limansko društvo »Džemijjeti Muhamedije« ovih je dana u Londonu obdržavalo svoju glavnu godišnju skupštinu, na kojoj je veliki islamski rodoljub iz Indije, Emin Aga-han držao opširno predavanje o islamskom bratstvu i potrebi megjusobnog potpomaganja sviju musli­ mana na svijetu Predavač se je tom prilikom osvrnuo na pošljednji balkanski rat i poraze, koje je država sveislamskog halife u njemu doživila, te je rekao da vlada Velike Bri­ tanije — ako želi uza se imati 65 miliona muslimana in­ dijskih — mora živjeti u prijateljskim odnosima s Tur­ skom; da mora braniti njen azijski posjed i podupirati ju moralno i materialno, kako će moći sanirati svoje upravne prilike i kultivirati zaspuštene provincije' svoje. Predavanje ovo saslušano je najvećim interesovanjem a onda je na predlog ovog islamskog rodoljuba zaklju­ čeno u Londonu pokrenuti na engleskom, arapskom i ordujskom jeziku jednu veliku mjesečnu smotru, kojoj će biti glavna svrha, da Evropljane, poglavito Engleze upoz­ naje s ljepotama i uzvišenim zasadama islamske vjere, te da megju islamskim narodima širi veliku misao panislamizma, btatstva i civilizacije. Neka Allah blagoslovi spasonosni rad ovog blago tvornog društva! P o ž rtv o v n o s t jednog K ozaka. — Muslimanski list »VakaU, koji izlazi u Kazanu, u jednom od svojih prošlih brojeva javlja, da je prije nekog vremena jedan musliman Kozak imenom Mokač Kuramiš u selu Tuztoju (kotar Aftoba od kazanskog okruga) o svom trošku po­ digao džamiju, . u koju je uložio 7900 rubalja (oko 20000 K.) Ovaj je požrrvovni i pobožni islamski seljak u go­ dini 1905. utemeljio o vlastitom novcu i jednu elemen­ tarnu školu u istom selu, te joj i vakuf privezao, od či­ jeg se prihoda izdržavaju dvije nastavne sile. Kuramiš je divan primjer islamskog svijesna i po­ žrtvovna rodoljuba megju seoskim muslimanima u Rusiji. Bog ga blagolovio! Ž u rn alističk a m uslim anska škola. — »Vakat* javlja, da će se ovih dana u Ufi (Rusija) otvoriti turska islamska žurnalistička škola, u kojoj će se predavati op­ ćenito o novinarstvu i novinskom izvjestiteljstvu, a koju će imati pravo pohagjati isključivo muslimani. Potrebe materijalne ovog važnog zavoda podmirili su ruski mus­ limani dobrovoljnim prilozima. D o brotvorno d ruštvo u Tifllsu — Carigrad­ ski list »Tesfiri Efkar« u zadnjem broju donosi ovogo­ dišnju bilancu musi. dobrotvornog društva iz Tiflisa u ruskoj Armeniji. Po toj bilanci prihod društveni iznosi 5403 rublje (oko 14000 K), od kojih je potrošeno u potpore četrnaestorice učenika i učenica srednjih i viših škola 614 rubalja, siromasima i nemoćnim 365, tifliškoj isl. čitaonici 795 rub. a ostatak na upravne potrebe društva. Ovogodišnji suficit od 2424 rublje pridodan je društvenom rezervnom fondu, koji sad ima 11102 rublje. E le k tričn a ra sv je ta u B uhari. Jedva ima deset godina, od kako je grad Buhara, prijestolnica istoimenog hanluka i negdanji slavni, centar islamske civilizacije, počeo primati tekovine evropske kulture. Megjutim zau­ zimanjem samog hana i marljivošću gragjana kulturno podizanje u Buhari rapidno napreduje. Nedavno je — �Strana 96. .BISER' kako ruski muslimanski listovi pišu — Mir Hajdar Hadži Mirbedeleff dobio od hana koncesiju za rasvjetu Buhare elektrikom, pa je u tu svrhu uz sudjelovanje domaćih tr­ govaca osnovao jedno društvo, a za samu inštalaciju i upravljanje rasvijete iz Evrope nekolike mjernike i elek­ trotehničare dobavio S. B. Književnost. R a z g o v o ri o v jeri i filozofiji. — (Dini ve felsefi musahabeler.) Pod gornjim imenom štampana je prije po godine u nakladi »Sebilurrešadove« knjižare u Carigradu jedna veoma znanstvena knjiga, koju je napisao učeni osmanlijski pisac Fend beg, bivši poslanik saborski iz Kutahije. U ovoj se knjigi potanko, ali vrlo razumljivo ras­ pravlja o svjema metafizičkim problemima i o svjema drugim pitanjima, koja su u usku odnošaju s religijom, a svako to pitanje sačinjava samostalno poglavlje ovog naučnog Ferid begova djela. Da naši čitatelji uzmognu dobiti pojam o sadržini njegovoj, mi ćemo ovdje navesti pojedina poglavlja njegova: 1. Na koji način Kur’an obuhvata istine. 2. Bog u Kuranu nije razgovijetno i pojedinačno objavio istine, koje trebaju ljudi znati. 3. Razlika izmegju Kur’ana i ljudkkih književnih djela, te konkretni primjeri te razlike. 4. Jasno i nepohitno argumentiranje mutekeliminske tvr­ dnje, da je položaj čovjeka prama istinama Kurana isto. što položaj idiota i neznalice prama prirodnim tajnama. 5. Opasne pošljedice bezvjerstva. 6. Čovjek se ne smije pouzdavati isključivo u razum; s toga je u vjerskom, raspravljanju potrebna hladnokrvnost i neprena lijenost. 7. Jasni dokazi, koji tu tvrdnju utvrgjuju. 8. Ako se može vjerovati u ono, što nam se pričinja, onda se mora vjerovati u kretanje sunca, i nepomičnost zemlje. 9. Tvrd­ nje su većine bezvjeraca prosta igra uobrazilje, a ljudske vrline i krijeposti opstoje samo uz religiju. 10. Kako se je poznati ateista Litrć na smrtnom času povratio vjeri. 11. Ludila i samoubojstva, koja su potekla od bezvjer­ stva 12. Oblik je prirode u očima areligioznih ljudi strahovit, a njihove su teorije o moralu nevaljale i pok­ varene. 13. Duševno stanje bezvjeraca. 14. Duzina poz­ nata »Povijest Islama« plod je prostog fanatizma i nes­ nošljivosti. 15. Sreća ovog svijeta — bez obzira na blaženstvo poslije smrti — opstoji uz vjeru. 16. Obaranje nauke onih filozofa, koji drže, da je svijet samo zlo. 17. Sve teorije, koje se osnivaju isključivo na umu, ili su pretjerane ili sasvim manjkave. 18. Šta je ona slijepa sila, koju prirodom zovemo. 19. Tvrdnje evropskih filo­ zofa, da.nije moguće postignuti zadovoljstvo i sreću filo­ zofskim idejama, koje rezultira proučavanje znanosti. 20. Ko više uživa zemaljske blagodati: vjernici ili bezvjerci. 21. Uzalud se trude neki ljudi, da ispitaju istine, misleći upoznati suštinu vjere. 22. Logično dokazivanje, da je moguće, da mnoge stvari izvan dohvata razuma postoje. 23. Umna razmatranja o orgumentima, koji Božiju egzis­ tenciju utvrgjuju. 24. Položaj čovjeka prama bivstvu Boga i poslanstva sličan je položaju od majke rogjenog slijepca prama bojama. 25. Ljudsko je neznanje neiz­ mjerno u odnošaju prama njegovu znanju. 26. Zašto je poslanstvo Božije skučeno na nekoje pojedince, a nije izravno ljudstvu objavljeno. 27. Naučno osvjetljenje toga Kulturne bilješke. Izb o r R eis-el-u lem e. — Na 7. t. mj. sastala se je u Sarajevu hodžinska kurija i izabrala trojicu kandi­ data na stolicu našeg najvišeg vjerskog poglavice u Herceg-Bosni, te ih je vladi na imenovanje predložila. Izabrani su: naš odlični alim H. Džemaluddin ef. Čaušević s 22, te Šalim ef. Muftić s 13 i Hamza ef. Pužić s 12 glasova. Mi se ovom izboru od srca radujemo i čestitamo svijesnoj izbornoj kuriji, da je složno i jedinstveno opet birala na prvom mjestu našeg Džemaluddina, koji svojom spremom i agilnošću zaslužuje više nego li i jedan naš alim, da obnaša visoku čast Reis-el-uleme. Nadamo se, da će vlada ovaj izbor potvrditi, jer mnogi naši vitalni interesi zahtijevaju, da se već jednom imenuje spreman i radin alim, koji će i znati i htjeti zapušteni Rijaset podići na onaj stupanj, kako će potpuno odgovarati svrsi i dužnostima islamskog prvog vjerskog tijela u Bosni i Hercegovini. Bilo s hajrom! ,,Ittihadi-m usllniln“. (Jedinstvo muslimana.) Jedan nam prijatelj iz Kladnja javlja, da je tamo prije kratkog vremena osnovano muslimansko društvo pod naslovnim imenom, kojemu je ponajglavnija svrha raditi na slozi kladanjskih inače rascjepkanih muslimana i širiti megju njih islamsku prosvjetu i panislamsku misao. Začetnik je i osnovatelj ovog društva agilni islam­ ski omladinac i panislamista, Ćazim Ruščuklija, koji je prije tri godine u Kladnju sa svojim drugovima osnovao i antialkohol. društvo »Iršad«, da istrgne musi. mladež iz kala pjančevanja i vucarenja po mejhanama. Nadati se je, da će sada kladanski muslimani od­ straniti sve megjusobne razmirice i oko ovog novog društva okupiti se kao oko matice pa zajednički i bratski početi raditi na uhar kladanjskog Islamijeta. Hajirli, da Bog da! Vlasnik i izdavatelj: P r v a m uslim . n ak lad n a k n jižara i šta m p a rija u M ostaru . Tisak: Štamparije „Bisera" u Mostaru. Broj 6. pitanja. 28. Mišljenje materialista o duši. 29. Stanje duše poslije rastanka njena od tijela. 40. Vjerovanje fatalista i determinsta. 31. Duboka filozofska ramatranja o sud­ bini, usudu i slobodnoj ljudskoj volji. 32. Znanstveno je dokazana ispravnost islamskog vjerovanja u sudbinu i usud. 33. Šta je sudbina, te muslimansko vjerovanje u nju. 34. Teorije o obliku i sustavu svemirskom. 35. Znanstvena istraživanja prama prirodnoj sposobnosti ispi­ tivača daju razne zaključke i teorije. 36. Raznovrsna mišljenja pesimističkih i optimističkih filozofa o svijetu. 37. Teorije Schoppenhauera, Hartmanna, Fenelona i nekih drugih o svijetu. 38. Da se ustanovi, što je dobro i lijepo, nužno mora opstojati zlo i ružno. 39. Razna mišljenja fiilozofa o bitku. 40. Teorije filozofa, koji bez­ uvjetno niječu vanjski, izvanumni bitak. To su eto teme, o kojim se u ovoj knjizi rasprav­ lja, a koje bi morao svaki iole naobražen čovjek pozna­ vati; s toga mi sada ovu knjigu najtoplije preporučujemo svakom, ko turski jezik poznaje, a mi ćemo je donijeti u prevodu kao posebnu knjigu naše (muslimanske) bibli­ oteke u budućoj godini ili na uvodnom mjestu našeg lista, da bi se njom i i druga naša braća koristila. Knjiga se može dobiti u knjižari »Sebilurrešada« u Carigradu, a cijena joj je s poštarinom K 2*40. Uregjuje: R edakcionl odbor. Za uredništvo odgovara: Muhamed Bekir Kalajdžić, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/897e405b007e3f2ea236ce38fb47cfcc.pdf 99bbcd17eb031e32b8e4fcb25b02c738 PDF Text Text BROJ 7. „BISER* izlazi dva puta Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4 - ;a z a o s ta le K 8 — na godinu. BISER LIST ZA ŠIREN|E ISLAMSKE PROSVJETE ' I n n e m e l - m u mi n u n e i c h v e t u n ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju, = = = 30. Ševala 1331. GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E M s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i l Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: »BISER«, Mostar (Hercegovina) Mostaru. M O S T A R S A D R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Karanfilaga: Rodica. (Pripovjest.) M. Ć. Ćatić: EsterL. (Pjesma.) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Špar;olsk?. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. J. Tanović: Ljubavni azil. (Pjesma.) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. 3 aEBr kog prevodi: Edib Tešnjak. A. Hifzi Bjelevac: Za ljetne dosade. (Hadže. M ovdnevnik.) Zilkida A. Tuzlanka: Oh, gdje si?... (Pjesma.) Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. Hazim Muftić: Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. Ž A 1. oktobra 1913. J : Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) S. Bakamović: Iz arapske lirike. N A R O D N E U M O T V O R I N E . drage. — Bjeli Bišću. — Dertli jesam. — Zabi’5o: M. Kurtagić Muhamedov. Z D R A V L J E . S. E fcuni Deset higijenskih pravila. L I S T A K. Iz masi* iisaog svijeta: Islamsko sveučilište u Medini. — Umo.j jednog velikog islamskog prosvjetitelja. — Književnost: »Avec les vaincus". — La campagne de Thrace octobre 1912. mai 1913. Kita ljubica. — Kulturne bilješke: Gajret. — Razno: Čudnovate osude. B ra ć o m uslim ani! Širite i pretplaćujte se na „M ISB A H ", „MUALLIM", „G A JR ET" i „BISER" — Osnioajte razna korisna društoa kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanoue. Šaljite što niše suaju djecu na razne moderne zanate, trgooine i škole, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članoue „Udruženja bos - herceg. Ilmijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanona Čitajte što otše korisne knjige i širite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u duhu načela soetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas soih muslimana. - Sakupljajte dobroool ne priloge za fond islamskog sirotišta Radite sa muslimanskim radnjama, ako žel te seb,e podupirati. Štamparija „Biser" u Mostaru. �KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAU&IJK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA ĐLICA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Blsera“ i „Muslimanske biblioteke". ......... Filijala u Trebinju. = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima šk o la m a , u r e d im a , m e k te b l-ip ti dalja tu a, v a k u f s k im p o v je r e n s tv im a , kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v a r s tv im a , tr g o v c im a i ostalim k a n c e la r ija m a za nabavu š k o ls k o g 1 k a n c e la r ijs k o g p rib o r a . V e lik i iz b o r k n jig a iz s v ij u p jd r u ć ja n a š e i s tr a n e k n j iž e v n o s ti. N ad alje im a d e s v e k n jig e (k ita b e ) šta m p a n e a r e b ic o m . Izrag.uje sve u š ta m p a r sk u i k n j ig o v e ž a č k u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š la m p ilja (m u h u r a ) od k a u č u k a v r lo u k u s n o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. V anjslce s e n a r u d ž b e o b a v lja ju b r z e i tačn o u z v rlo p o v o ljn e cijene, k o jim a s e pril*’ ' -p la tn o p rik la d n i d aro v i. ■ H M M B H n a M f l l l i PODRUŽNICA ZA Sauervaldova ul IHiaiMMI 'tML. l a m n a H l H I I B I M I LTSKE CENTRALNE BANKE B Q i ^ U (D IO N IČ K O I H ER E G O V I N U ■ ^ J Ž T V O ) M o s ta p Sauervaldova ul CENTRALA n SARAJEVU; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričnvna zaklada 25U.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskoTnptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. Z A L A G A O N IC A prim a u ^alog sve dragocjenosti, kao: ^lato, srebro, dragulje i ostalo. �BROJ 7. „BISER' izlazi dva puta mjesečno.------- -----------Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. ln n e m e l - m um i n u n e i c h v e t u n ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se n<; vraćaju. 30. Sevala 1331 GODTNA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j al u v e 1a j u l a a 1ej hi ! Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U ircua siau na aaresu: „jjAoE/Iv , Mostar (tiercegovinaj Mostaru. ® M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi- S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) Od vremena do vremena on je takogjer pisao, prema svome uvjerenju, članke za »Sir a t i M u s t e k i m « , glasilo panislamista i tru­ dio se da istovremeno osnuje novine ,,T u r k J u r d i" (Turska Domovina) i „ T u r k Od ja g i" (Tursko Ognjište). On je bio takogjer i suradnik lista „ T u r k D e r n e i " (Turski Sajam). I najzad uspjelo mu je koncem decembra 1911. izdati prvi broj revije „ T u r k j u r d i " . Kada je Sejjid Džemaleddin htjeo Panisla­ mizam privesti u redovitu organizaciju, našao je posve priregjen teren. Za Panturcizam pri­ like su bile još povoljnije, zato je Akčura Oglu imao uspjeha kolik i Sejjid. Sada proučimo postanak Panturcizma Ideja turskog nacionalizma pojavljuje se više u formi znanstvenog i historičkog pitanja, nego li u obliku političke doktrine. I ako dodamo da prva objavljenja ove ideje imaju za podlogu istraživanja evropejskih orijentalista, ne ćemo biti pretjerani. Historički dogagjaji, osobito pak oni, koji nas upoznaju sa slavnom prošlošću i sjajnom civilizacijom, nijesu li glavni faktori u osvješćivanju naroda? Ali, kako se misli, turska rasa nije imala civilizacije slične onoj Grka, Perzijanaca i Araba. I do pred nekoliko vremena ® 1. oktobra 1913. držalo se da se, ta civilizacija nije pokazala nego u napadajima i krvoprolićima; njezino nas ime ne podsjeća na druge uspomene osim na Atillu (Atli Han), Helagu-ja, Džengiz-Hana i Timur-Lenka (Tamerlan). Megjutim historijska istraživanja devetnaes­ tog stoljeća dala su naći neke tragove civiliza­ cije od nekih ogranaka turanske ili uralo-altajske porodice. Najprvi su magjarski i finski uče­ njaci, istražujući porijeklo njihove rase, počeli čistiti tle. Nijemci su poslije ozbiljno unaprijedili povijest, filologiju i etnografiju. Za tim su Rusi, koji posjeduju samu kolijevku uralo-altajskog plemena, Turkistan, doprinijeli svojom pomoći, koja je osobito znatna. Istraživanjima magjarskog profesora Vambćry-a, ruskog učenjaka Radloff-a i najzad M. Von Lecoq-a i mnogih njihovih drugova, imala su za rezultat stvorenje jedne nove znanosti, turkologije, znanosti koja se ne može usporediti sa egiptologijom i asirologijom, pošto je ujedno područje manje pro­ strano, a literatura koju nam ističe, jedva je tek starija od srednjeg vijeka. (Iznimku čine zadnja otkrića M. Von Lecoq a, sa kojim se penje malo na više, ali u kojim se nalaze iranski traci.) Ali dosta je bila i toliko da zagrije i odu­ ševi panturciste i da probudi nacionalnu svijest megju Turcima. Nekoliko učenih magjarskih historičara, ne­ davno u Budimpešti osnovaše historičko i znan­ stveno društvo „ T u r a n i T a r s a s a g " (Turansko Udruženje), koje sama magjarska vlada pot­ pomaže sa 6.000 kruna godišnje subvencije, jedan je dio turskih književnika i učenjaka u �Strana 98. . BI SER' svezi sa Magjarima i njihovim udruženjem, osobito jedan bivši oficir Negjib Asim, koji je najbolji od turskih sadanjih pisaca i koji po­ najbolje poznaje historiju, jezikoslovje i etno­ grafiju turanskih naroda, jedan je od agilnih čla­ nova tog magjarskog udruženja. S druge strane, teorije i pisanja samog pro­ fesora Vambery-a, imale su dosta upliva na panturciste. Od nazad pedeset godina ovaj magjarski učenjak, koji je ujedno i turski pisac, sudjelovao je u veselju i patnjama mladoturaka. Za vremena vlade sultan Abdul-Aziza, on je bio suradnik »T a s v i r i-E f k j a r« a (Opisi­ vanje Misli), a za vlasti nasilničke Hamidove politike, radio je sa mladoturcima, koji su se bili sklonuli u Evropu i saragjivao e kod nji­ hove novine ,H u r r i j e t “ (Sloboda) u Lon­ donu, kao i kod Ahmed Riza begova ,,M e šv e r e t-a (Vijeće) i njegovih drugova u Pa­ rizu. I tako, bivši uvijek u neprekidnoj vezi sa rodoljubivim mladotrucima, on je mnogo dopri­ nio za razvoj ideje Panturcizma Osim toga njegovo „ P u t o v a n j e u C e n t r a l n i T u ­ ki s t a n" i njegova „ I s t r a ž i v a n j a o p o ­ r i j e k l u t u r s k e r a s e “ bila su početna točka za prvjence stranke Panturcizma. S druge strane predavanje njemačkog jezika u Carigradu i njegovo propagiranje megju turskim učenja­ cima, potpomagalo je ovu vrstu nauke, koja je svečano otpočela sa člancima pisanim u raznim revijama, od Negjib Asim-bega i znamenitog leksikografa Šemmsuddin Sami-bega (Turski Larousse). Ova su dva učenjaka, kojima se je kašnje pridružio Veled Tahir iz Bruse, prije desetak godina osnovali jedno znanstveno udru­ ženje, koje je češće objelodanjivalo u ,,Ikdam“-u (Marljivost) vrlo uvaženih članaka Negjib Asim beg je većinom pisao pjesme, a Sami beg je objelodanjivao istraživanja o arabsko-perzijskoj leksikografiji. U ovom vremenu bijaše se u Kavkazu i Tatarskoj pojavio pravi nacionalni preporod. Ove zemlje imadjahu već odavna svoj organ: „ T e r g j u m a n ' (Tumač) u Bagčesaraju na Krimu, kojeg je prije trideset godina osnovao vrijedni Ismail beg Gasprinski, list koji je imao prethodnika u „ E k i n g j i " . (Zemljodjelac) iz Baku-a. Ali pošto ovaj zadnji prestade izlaziti, Broj 7. „Tergjuman‘‘ je ostao sam. Ruska revolucija, davši veliki razvoj štampi, dala je ,,Tergjuman“-u mnogo braće, kao ,,Š a r k i R u s “ (Istočni Rus) kojeg u Tiflisu izdaje Muhamed Aga Šahtaktinski; , , H a j a t “ (Život), koji izlazi na trošak milionera Hadži Zejn- ul-AbidinaTekijoffa, a uregjivan od Ali bega Huseinzadea iz Salijan-a i Ah­ med bega Agajeffa, prvaka Panturcizma; ,,T a z e H a j a t " (Svježi Život) i „ S a d a " (Glas), koje uregjuje Hašim beg; „ I r š a d " (Upućivanje na pravi put) i ,,T e r e k k i“ (Napredak) Ahmed bega Agajeffa; „ F u j u z a t " (Blagodati) Huseinzade Alibega, „ H a k i k a t " (Istina), „G u n eš" (Sunce) i , , I k b a l “ (Sreća) Uridoffa; to su sve glasila kojih troškove obično plaćaju milioneri iz Baku-a i koja su igrala veliku ulogu za probugjenje turskog nacionalizma. (Nastaviće se.) K&i nfilaga: Rodica. Hajdarbegova Nefa, milo djevojče, radovala se, što će kod njih do večer biti sijelo. Veselo je pomagala majci spremati jelo preko dan za žetelice. I sve pogledala kad će im doći Alija, malo daljni rodjak. Kad je ovaj došao oko ićindije, radosno ga je uvela u kuću. 1 gotovo je bila brža od matere u pitanjima: kako mu je bilo te godine u gradu na naukama, što im nije ni put došao kroz mjesec dana, otkako je kući izišao, nego istom da dolazi na poruku, je li njih zaboravio — i puno drugih sitnica. I ukorila ga: — Ne bi sigurno ni danas došao, da ti nijesam poručila, da će Fata biti na žetvi i na sijelu... A on se branio: — Bih, rodice, bih. Ta šta mi je i Fata, pa da bih samo radi nje došao. — Ama eglenišete vi. — P a po gdjekad. Tako Alija svojoj rodici iz pešestog koljena, ali u čijoj je kući bio pažen od svih kao u svojoj i tim nekako privik­ nut, kao da je tu u najbližoj rodbini. Naročito su ga vo­ ljeli, otkako ih je umio da ugodno zabavlja plodovima svoga višegodišnjeg učenja. Dičili se s njim. Nefa ga je, rek’bi, najviše voljela,. I dok bi se drugi ustručavali da ga pitaju to ili ovo, ona je bacala pitanja na nj’ kao iz rukavice, da bi joj, jedva mogao odgovarati. I sad ga je, govoreći o Fati — njegovoj jaukliji — htjela još nešto pitati... Ali ne upitala. Ostavila je do večeri, kod sijela. — — — — — ------------- — — — — — �Broj 7. Strana 99. ,B I S E R* U večer se sijelo razljuljalo. Topla ljetna noć, nebo vedro, a na avliji bukti mašala. Djevojke posjele uz tarabe, a momci ispred njih. Ašikuje se u sav mah. Žagor, a iz žagora se časovito jače razabiru glasi pjesme i smijeha, pa onda vrisak, ga­ lama, puškaranje i drugo — k& u slobodnom veselju. Iz svega se opet naročito razabire jecanje tambure, ponekad jako, kao kad gora ječi ili se iz srca kida težak uzdisaj, ponekad tiho, kao da lišće treperi ili još tiše, kao što na više u čistim, modrim nebesima zvijezda zvijezdu ljubi u milošti. A kad se sijelo utiša, i djevojke se izmaknu u kameriju, jedni momci im pristupaju na naročit razgovor, a drugi se hvataju pod ruke i uz cilik karaduzena igraju krivog kola... Dotle je Alija za kućom u mraku na pendžeru. Aši­ kuje s Fatom, djevojčetom u šesnaestoj, ali zdravljem i napretkom kao u dvadesetoj godini. Uz Fatu je sjedila Alijina rodica Nefa, njezina drugarica. Kao dva pupoljka sjedile su u noćnoj tami. Fata u zanosu govori s Alijom, koliko se vole. I u šali mu dobaci, kad Alija uzdahne, da ne može bez nje živjeti: — Ima vakta za našeg gledanja. Mlada ja, mlad si ti, pa ćemo se voljeti... A rodica Nefa ih sluša i potajno uzdiše... Ona svog rodjaka voli previše. Naročito su joj drage njegove sanjarske oči i puno, bijelo, umiljato lice, kao u djevojke. To osjeća odavno, a osjetila je i večeras, kad je s njim samim o sunčanom zalasku išla pred ir bu. Pitala ga je svašta, samo da sluša njegov govor. To joj je godilo pri večernjem lahoru, na pogledu krvavog za­ pada iznad tamnih, mirišljivih gora, a u krilu zelenih li­ vada i njiva, što vonjaju mladim sijenom i zrelim žitima... To je za nju bilo carstvo mile slobode: osnažujuce vrelo života i razuma u čarnoj prirodi. — — — Tako su se i vratili pred mobom. Dok su cure - žetelice stupale iza njih, zapužarene u licu s dnevne vreline i rada i veselo pjevale: „Puhni mi puhni, hladane...", dotle su njih dvoje koracali naprijed tiho, kao dva makova cvijeta i pričali... Rodica je govorila Aliji mnogo, od srca. Ali šta — ne zna ni sama... Iza velike dnevne žege ugodno je puhao hladan gorski vjetrić, podrmavao sa stablom njezinih u srcu uko­ rijenjenih želja i otkidalo se lišće — riječi sa vrelih usna u prozirnu večernju tamu, koja je samo u grmovima jače vladala S boščom na glavi i mirišljiva kao katmer išla je uza nj’ i zagrlila ga. I osjetila ga pod mehkom rukom kao cvjetić, koji se tek razvija. A pune zvijezde se ukazivale iznad njihovih glava... U govoru mu rekla, da će mu Fatu u noći izvesti na pendžer. A ne kazala mu za što? — da baš ona želi slušati iz njegovih usta zvuke o milovanju. Ne kazala mu, da će i ona biti uz Fatu, kao što mu se ni sada ne odaje, da je tu, dok sluša slatku harmoniju njihova nevinog ašikovanja. Ne srdi se na Fatu, niti je govor što uzrujava. Nego samo šuti i potajno uzdiše: Zašto da sam mu ja rodica, pa mu ne smijem ni kazati, da...“ Kad je Fata pošla kući, Nefa je zastavila Aliju na pendžeru. Upitala ga je: voli li zbilja Fatu? On joj odgo­ vorio, da je odveć ljubi. A ona onda otišla na čardak i legla. Mislila je i mislila. Mislila je beznadno svašta i — ništa... I jecala je prikriveno, dok su se sa sijela čuli ve­ seli odjeci — a i poslije, kada se sve utišalo Druge godine bilo je opet sijelo kod Nefe. Ali na njemu nije bilo Alije. Otišao je u vojnike. A Fata s dru­ gim slatko razgovarala, kao i s njim prije godinu dana. Nefa je gledala i mislila u sebi: — „Ja ne bih mogla prema njemu tako..." I treće godine — po običaju — tuđe je bilo i žetelica i sijela. Ali na sijelu nije više bilo Nefe. Nju su udali. Otišla je u svoju sreću, kao što idu i sve njezine drugarice. Istina, malo teže, ali za to nije niko znao. Kako niko nije slutio, da je nju kad bio zagrijao plam čiste i žarke ljubavi prema čovjeku, koje ga ona po vladajućem običaju ne bi smjela voljeti, tako niko ne opazi, kako ona silom guši taj plam u sebi, tješeći se sažalno: — I ako mu se Fata udala, što da mu ja reknem kad bih ga čekala, pa i dočekala?... Svijet me zna, a i on me zna, da sam mu rodica. * Nekako u isto doba Alija, prebolijevajući u srcu čuvenu Fatinu udaju, pisao je svojoj rodici: „Dosta mislim o svijetu i o svom životu. Pa mi se čini, da bih mogao zabaciti svijet i njegovo naklapanje, kad bih mogao biti od koga pažen i iskreno milovan. Makar onoliko, koliko mi je bilo lijepo na vašem zadnjem sijelu... 0 , sada mi se to sijelo često pojavi pred očima, kao kakav sladak san. Kao da mi oči otvara, da vidim, što onda nijesam vidio. Ali možda..." Alija je dugo zavijeno pisao, — pisao i derao, jer se ne ufaše tako pismo poslati — rodici. Razumila bi ga sigurno, to čuti, ali ipak ko zna šta bi na to rekla... Nefine svate vodio je put kraj novog Fatinog doma, u kojemu se ona već obikla. Prolazeći, pjevali su: „Ah moj Aljo crne oči, Ti ne hodaj sSm po noći..:" Je li se Fata, koja je to slušala, sjetila nehotice Alije, da on možda tad sam bijedno stražari ispred kakve velike kapije, dok se ona eto već udomila? Je li se sjetila svog razgovora sa njim na sijelu kod Nefe, njegove ro­ dice, koja ih je čuvala? — Ili da je na to htjela podsje­ titi Nefu, ili tek onako od milošte, zovnula ju je, kad joj je prolazila ispod prozora: — Rodice! Zovnula ju je, a možda i ne bi, da je znala, da će se s te riječi proliti suze pod duvakom i upriječiti misli: �Strana 100. . BI SER' Broj 7. — Kad je meni sugjeno da pogjem u mrak, a da se ne smjednem prikučiti višem svjetlu, koje je rudjelo uz nas, što ga bar ti iza sebe ostavi?! U srcu mladom tvome Ja znam, da oganj gori I meni kd nur se javlja, Što iz njeg Jehova zbori Sred svoga beskrajnog- slavlja; Nur vječitoga žara..... Ali to F ata i da je čula, ne bi mogla pojmiti, pa je opet veselo zovnula: — Rodice, hajirli ti bilol Ester! U svietu svome pjesnik i prorok ja sam, Što čeznuć ljepote traka, Kroz tminu tebi basam... A moja pjesma je štaka, Koja čudesa stvara. ‘ Svatovi su nastavljali pjesmu, odmičući dalje u noć: „Sama ću ti dvoru doći, Sama doći u po noći..." A u taj mah se nešto pod duvakom zaljuljalo u sedlu i onesviješteno palo na zemlju. Tako mi Jehove moćnog, Što vedro čelo je tvoje Stvorio pločom onom, Gdje zakon mudrosti svoje Užgć je nad Sionom, Da vjerom duše hrani!... Alije više nije bilo kući. Iz vojništva otišao nekoj šumskoj firmi kao nadzornik radenika. 1 često pred večer — kad bi se kroz granje probi­ jali zadnji traci sunca i zlatno ga obasjavali u pozi tihog ozbiljnog nadzornika, a šumski lahor igrao mu se kosom — on bi se sjetio sijela kod rodice: učinilo bi mu se, da čuje neko bezazleno čevrljanje uza se i kao da mu pada na rame jedna mala, mehka ruka.... Pa bi se *rznuo. Tako mi stražara noćnog, Megj’ zviezdam što treperi I zemlji cjelove nudi: O Ester, judejska kćeri, Pjesnik te čezne i žudi Ko sunca zimski dani!... M. C. Ć atič: Ester!... (Jednoj Izraelićanki) Tako mi Jehove moćnog, Što dahom usne svoje Po nebu oblak goni, Nadojen ko dojke tvoje, Pa dažd se iz njeg roni I mrtvu pustinju hrani!... Tako mi stražara noćnog, Megj’ zviezdam što treperi I zemlji cjelove nudi: 0 Ester, judejska kćeri, Pjesnik te čezne i žudi Ko sunca zimski dani. Daj moja Safora*) budi, Ja tvoj ću Mojsije biti!... Naš kovčeg zavjetni,^ — duša Nebeski sevdah će kriti. Ah, sevdah!... Ko taj med kuša, Edenske sniva krase! Esterl Sred tvojih grudi Dva su mirisna brda, Brda Sinajska sveta, Gdje poput ovčijeg krda Stado mi misli šeta 1 pase... pase... pase. — — •) Mojsijeva žena. 4hmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Cazim Catić. (Nastavak.) — „Men nukaša el-hesabe, uzibe (ve fi rivajetin uhra) juhlek’ju" (Ko god na sudnjem danu bude često polagao račune za svoja djela, taj će biti podvrgnut mu­ kama.) Po drugoj tradiciji: biće upropašten. — „La tezulu kadimen ibne Ademe jevmel-kijameti inde rabbihi hatta ju’sele an hamsin: an umurihi fi me efnahu, ve an šebbabihi fi me eblahu, ve an malihi ejne ik’tesebehu ve fi me enfekahu, ve ma za amele fi ma alime". (Dok Ademov sin ne bude pitan za pet stvari, ne će se moći rastaviti od Boga gospodara. On će se pitati, u što je svoj život protratio, u čemu je svoju mla­ dost prometnuo, čime je svoje imanje stekao, u što ga je potrošio, te napokon kako je svoje čine udešavao prama onom, što je znao, što je naučio! Posebno svraćam o pažnju na ovaj uzvišeni ajet: — „Fe le nes’elennellezine ursile ilejhim ve le nes’elennel-murselin". (Mi ćemo na odgovornost pozvati one narode, kojima smo poslali svoje apostole i mi ćemo na račun pozvati i same poslanike) Sura El-Araf 5. P o ovim svjema ajetima i hadisima vidimo, da je islamska vjera princip „odgovornosti" veoma jasno izlo­ vila i njime ustanovila vrlo čvrst temelj ćudoregju. Nama �Broj 7. fi'-l S E R‘ utemeljitelj naše vjere veli: „Staza istine i blaženstva je javna; ja sam vam je kao dan pokazao. Dakle, što hoćete, ono odaberite. Ako pogjete za mojim savjetima, to je u vašu korist, a ako ih mimoigjete, šteta je vaša". Nu najvažnije što je u ovoj cijeloj stvari, to je fakat, da se po islamskoj nauci niko ne može otresti ove odgovornosti. Po islamskom vjerovanju i veliki Božiji poslanici — kako se iz zadnjeg ajeta može razumjeti — odgovorni su za svoja djela. I naš uzvišeni pejgamber, koji je vječite Božije istine objavio i kojem je cijeli islamski narod na svaki njegov mig pokoran šljedbenik, odgovoran je Bogu za svoja sopstvena djela, kao i za poslaničke dužnosti, koje mu je Bog stavio. Ovaj je veliki genij za vrijeme zadnjeg hodočašća u Meku držao odulji govor, pa je više puta upravio na veliku masu ljudi upit, da li im je objavio ono, šio mu je Bog naložio, na što je svaki put masa odgovorila sa ,,da“, te bi tada pejgamber svaki put upravio Božijem jedinstvu riječi: — Gospode moj, ti budi svjedok ovog priznanja. Mi ne znamo, da ima većih dokaza za odgovornost poje­ dinih ljudi od ovih primjera. V. Odgovornost, koju je islamska vjera ustanovila, to je osobna, individualna odgovornost, koju svaki zdravi razum bez oklijevanja prihvaća. Niko nije odgovoran za tugje čine, niti će zbog njih biti koren ili pozivan na odgovornost. S toga eto Islam otvoreno pobija kršćansku dogmu o „istočnom grijehu" (ma’sijjeti aslijje, Pe’che orginel), t. j. grijeh, što ga djeca i unuci baštine od otaca i dje­ dova. Proučimo malo bolje kur’anska ajeta: — „Ve la teziru vaziretun vizre uhra". (Nikoja duša, koja nosi svoje breme, ne će nositi brertie druge duše.) Sura Zemir 9, Fatir 19, El-enam 164, El-esra 26. — „Kul: etiullahe ve etiurresule, fe in tevellev, fe innema alejhi ma hamile, ve alejk’jum ma hamiltum, ve in tutiuhu tehtedu, ve ma alerresuli illel-belagul-mubin". (Reci im moj poslaniče: Pokoravajte se Bogu i pokora­ vajte se njegovu poslaniku. Ako okrenete legja, za to se ne će od njeg tražiti računa; od njega se traže samo njegova djela, kao što se od vas traže vaša. Ako budete slušali, bićete rukovogjeni. Poslaniku nije ništa naloženo osim otvoreno propovijedanje.) Sura Nur 53. — „Ja ejjuhellezine amenu alejk’jum enfusek’jum la jedurruk’jum men dalle iza ihtedejtum ilellahi merdžiuk’jum džemian, fe junebbiuk’jum bi ma k’juntum ta’melun". ( 0 vjerni! Vi se trebate brinuti o sebi. Zablugjenje drugih ne će vama škoditi, ako ste na pravom putu rukovogjeni svetim kur’anom- Svi ćete se vi vratiti Bogu, koji će vam dokazati sva djela, što ste ih za života počinili.) Surei Maide 104. Strana tOl. — „Ja ejjuhennasutteku rabbek’jum vahšev jevmen la jedžzi validun an veledihi va la mevludun huve džazin an validihi šej’en". (0 ljudi! bojte se vašeg gospoda i strašite se dana, kad roditelj mjesto svog djeteta ne će moći ni trunak primiti nagrade ili kazne, niti dijete mjesto SAOg roditelja.) Surei Lokman 32. — „Tilk’je ummetun kad halet leha ma k’iesebet ve lek’jum ma k’jesebtum, ve la tus’elune amma k’janu ja’mel’jum". (Oni su naraštaj,koji je već došao i prošao. Njima je ono, što su stekli, a vama je ono, što ste zas­ lužili. Vi ne ćete odgovarati za njihova djela.) Surei Bekare 128. Prelaz odgovornosti s jednog čovjeka na drugog islamska vjera svodi samo na one slučajeve, kad nečija zla ili dobra djela prelaze na druge ljude; a da je to posve opravdano, ne trebamo razjašnjivati. U dvadeset sedmom ajetu Surei-Nahla Bog veli: — „Li jahmilu evzarehum k’jamileten jevmelkijameti ve min evzarillezine judillunehum bi gajri ilmin; ela sae ma jezirun!" (Neka uprte na sudnjem danu sve svoje grijehove i grijehove onih, koje su oni zaveli u bludnju, a sami bijahu neznalice. Kako su ružni njihovi grijesi!) Slično i jedan pejgamberov hadis glasi: „Men senne sunneten haseneten, fe lehu edžruha ve edžru men amile biha; ve men senne sunneten sejjieten, fe lehu vizruha, ve vizru men amile biha ila jevmilkijameti'*. (Ko god uspostavi jedan lijep običaj biće za nj’ nagragjen svojom nagradom i nagradom onih, koji se budu vladali po tom običaju. Ko god pak ustanovi kakav hrgjav običaj, snosiće za sudnjeg dana i svoje griješno breme i breme onih, koji se budu vladali po tom hrgjavom običaju.) U drugom jednom hadisu ovo stoji: — „Iza mate ibnu Ademe inkata’a ameluhu illa min selasin: sadakatin džarijetin, ev ilmin jentefiu bihi, ev veledin salihin jed’u ilejhi“. (Kad umre čovječiji sin, njegovo djelovanje prestane, osim u tri stvari, a te su trajna mi­ lostinja, (javno dobročinstvo kao podignuti o svom trošku most, džamiju, bolnicu, školu i t. d.) znanje, kojim je dru­ gim koristio, te plemenito dijete, koje mu hajir-dovu čini.) U jednom je pak hadisu naš Devletlija ovo rekao: — „Eddallu alel-hajri k’je failihi, veddallu eleššerri k’je failihi". (Onaj, koji na dobro napućuje, isto je kao onaj koji sam dobro čini; a onaj, koji na zlo navodi, isto je kao onaj, koji zlo tvori.) Po gornjim ajetima i hadisima vidi se, da svi oni ljudi, koji će po islamskoj nauci biti nagragjeni ili kaž­ njeni za djela drugih ljudi, nijesu bili pasivni, nego da su aktivno neke čine vršili. Svaki njih ima neka djela, koja od njeg potječu i na druge prelaze; svaki je pod sopstvenom odgovornošću učinio neki zao ili dobar čin, čije se korisne odnosno štetne pošljedice — naravno — mnogo vremena osjećaju i u zajednici. �Strana 102. Broj 7, ,B I $ E ft' Takovi su činovi n. pr. nekoga na dobro napući vati, ili ga na zlo navraćati; uspostaviti lijep ili ružan običaj; druge ljude naučavati; ustanoviti neku javnu zakladu koja će poslije osnivačeve smrti na opću korist služiti; posve­ titi veliku pažnju odgoju sv> je djece, čija će dobra djela i vladanje biti na korist i drugim ljudima i t d. i t. d. I dokle god korisne ili štetne pošljedice nekog na­ šeg čina traju, naravno je i opravdano, da prvi izvršioc tog čina bude sudionikom odgovornosti t. j. nagrade od­ nosno kazne, koja s tim činom u uzročnoj vezi stoji. VI. Eto to je princip „odgovornosti", što ga je naša vjera na slobodnoj volji osnovala. Sto se tiče pitanja, kako se je ovaj princip u našem intelektu mogao sjedi­ niti s principom vjerovanja u „kader', to pitanje spada megju metafizičke probleme, o kojim ovdje nije prikladno raspravljati ni polemizirati. Mi možemo samo to toliko reći, da nema niti jed­ nog čovjeka, ni jednog naroda, koji nije osjetio nuždu, da pokorno obožava jednu suverenu apsolutnu silu, štono se visoko uzdiže nad ljudsku moć; nema ni jedne vjere, sekte ni filozofije koja je zanijekala egzistenciju te jedinstvene sile. Sva razlika se sastoji u tom, što se toj sili - pri njenu odregjivanju — dajii različita imena i nazivi. Idolatri je zamišljaju u svojim krivim boštvima; vjen ici mo­ noteiste i neki filozofi nazivaju je „stvaralačkom energi­ jom" „kudret i fatira“, „prvotnim uzrokom" i , uzrokom sviju uzroka", a nekoji opet mislioci „uzročnom vezom bezbrojnih odregjenih motiva i uzroka". (Nastaviće se) Abđul-H ak Hamid: Tarik. (O s v o je n je Š p a n jo ls k e ). Dram a u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: Salih Bakamovlć. (Nastavak.) M e r v a n : (Izvadivši iz džepa dva papirića). Hoću li čitati. Jedan je stih tvoj, a drugi Tarikov. Z e h r a : Čitaj 1 (Za se) Ako se baš hoće da mi otac saznade, onda ti čitaj, a ne ja. M u sa : (Za se). T a joj se želja na licu čita. Srce mi se od veselja topi, kao da sam Kur’an na izust upamtio. M e r v a n : (Azizu) Ibni Zijadov odgovor ti čitaj. U zm i! (Dadne mu jedan list). A ja ću čitati stihove moje sestre. (Zehri) Slušaj, ovo je tvoje 1 (Čita): Ko taj princ je, što je ost’o u plamenom boju, U oluji oblakova ko da j ’ zv’jezda sjajn a? S a svih strana dušm ani g a s mačevim a kruže, „Ah, spasi m e!“ u očaju vapaj mu se vinu. A z lz : (Čita) A ko li je pod oružjem ona vila bajna I kud li je upravila laku nonu svoju? Zar u hrabroj mojoj vojsci i angjeli služe?.. U pomoć je stigla meni proti dušmanina. M e rv a n : (Čita) Njegovo mi stanje evo ljubav povećava, Neka mi je za to svjedok Bog, sto srca spaja! Oh, kako je učtiv bio ko dobrota prava: Blijedom usnom na usne mi cjelov vrući spusti, Prošaptavši: „Lijepa dušo, hvala ti najveća!" A z iz : (Čita) Ona j’ uzrok, da mi sad se ti’elo poživljava, Opet mi je pokazala sviet u slici raja — Ah, kako li ona slatko moj san ispunjava: Misleć na nju, mis’o stan mi obasjava pusti. Gle, i opet srce mi se one mome sjeća! M e rv a n : (Čita) Šta bi bilo, dok tu ležim zamišljena mlada Kad bi tajno pod čadorom javio se meni 1 opet mi izrazio vruću hvalu svoju — I kad bi me probudio svojim amber- dahom, Pa da opet opojim se bolom i sevdahom ?... Zar je čudo, kad od mene osvjetljen bi bio Njegov stanak, pun uzdaha, o kom je zborio?.. Ah, slagjani njegov cjelov kao vatra planu I upali tjelo moje, pa sad rekbi gori!.. A z iz : (Čita) 0 kada bih u opasnost opet pao sada, Pa nevina ona vila, angjeo mileni Da dohrli od propasti spasit dušu moju, Da joj motrim bajno lice s’ uzdahom i ahom! S njenih čar a bol je meni na srce se svio; To zna ona, ali taji. Moj angjele mio, Brzi lijek, što ga nagje, da mi viđaš ranu Uzrokom je da me sada tisuć tuga mori! M e r v a n ; (Čita) Gle, sada je drugi vjetrić popuhnuo meni!.. 1 vizija jedna oVo pokraj mene stoji — Srce mi je izgubilo moć i snagu svoju, Dok sam željno promatrala onoga junaka! U mom društvu on je samo cigli trenut bio I za taj je trenut evo meni izmamio Potok suza, ma da do sad nijesam suza lila. A z iz (Čita) Tek čas jedan pred okom mi b’jahu Čari njeni; A1 joj slika ostala je usred grudi mojih.. . Sv’jetlo joj je lice kao munja u oblaku, Nju je čelik srca moga privuk’o s oblaka — I dok tako naglo sletiv; prama meni kroči, Ja ne znadem, kakvom čudnom, kakvom tajnom moći Opet mi je porušeno srce popravila. M e r v a n : (Čita) Moj dragane, dok te tražih, uzdižući ti’o, Ti si čudno skrivao se od poglada mojih. �Da velika ti si rietkost, mora priznat svatko, Tvoja rietkost, moj dilbere, i po tom se znade, Što na nebu ni na zemlji para ti nemade. — Daj promatraj lijepe djeve, ophodnice sada Pa negješ li megju njima zvjezdu moje sreće, Poznati ćeš, da ja Mars sam, štono ratom vlada! A1 zar Zehra, koja sada robinja je tvoja, Dostojna je, da Marsovo velje ime nosi, Kad od tebe, moj junače, sebi svjetla prosi ?.. A z i z : (Čita) Draga moja, nebih nikad ja zaniekat htio, Da su meni život dali divni čari tvoji, Ali ti si moćna mene i uništit' lahko!.. O kako li ugodna je prisutnost mi tvoja; Ja bih umro, ne budeš li sugjenica moja! Odr’ješiću rane, što ih ti poveza mlada. A kako bi tumačio onaj slatki sanak? Pred tim sankom nek sav svijet u bescjenje pada, Za njega bi Tarik život žrtvovao sada! Tvoj dolazak moj je život spasio nesreće; Al’ s odlaska tvog srce mi sada tuga kosi. (Prisutnim) To je toliko i svršeno je! Z eh ra: A zašto to čitate? Ili me hoćete pokazati pismenom ili nenaobraženom? M e rv a n : (Za se) Sad će se vidjeti kakav je utisak na nju učinilo naše otkriće, a pošljedice se će kasnije pokazati. M u s a : (Za se) Ah, na stranu ta šala! Moja kćerka je u istinu vanredno biće. Zehrina ni jedna vlas ne bi zatreptala i kad bi kraj nje munje sijevale, kad bi joj pred očima cijele vojske listom ginule, a gradovi se i tvrgjave rušile i pokrajine gorile. Jest, njena ni jedna vlas ne b: zadrhtala ni onda, kad bi se od suza jednog velikog naroda velike rijeke stvarale. Ali čudnovato: čim se pred njom spomene Tatikovo ime, odmah joj tijelo zaigra poput morskih talasa. Kći Musaova po ranjenicima kao smrt gazi, a u krvi se kao život krije Ona je megju mrtvacima kao dobri duh, a u plamenu ćini se kao vila. Megju vatrama se pokazuje kao vjetar, a kao ljubav megju muke dolazi. Zehra kao utvara po mrsku hoda, pod kamenje se i zemlju kao šehit skriva, a u jutro pokazuje oči sjajne i ognjene poput jutarnjeg sunca. Ali čudnovato: čim se Ibni Zijadovo ime spomene, lice joj postane kao pomrčano sunce. Moja kći, kada u snu vidi dvoje zaljubljenih, tumači ih kao dva neprijatelja. Zehru, koja ljepotu i ljubav zamišlja kontrastima kao rat i mir; Zehra Musaova kći, koja se može u nevolji pokazati kao mlada nevjesta, a u nevjestinoj sobi kao ratoborni vojnik, eto ta Zehra čim čuje Ibni Zijadovo ime, postane tužna kao poražen borac a zamišljena kao kakav optuženik. Ona tada pokazuje nestrpljivost zaljubljene žene i promjenu u licu sušičave djevojke! Zaista čudnovata stvar! Megju tim ovo je baš dobro došlo, ovo je zgodna prilika i sredstvo, da postignemo cilj. Ovo je dobar dokaz, da ćemo pobjedu izvojštiti A u istinu Tarik je vrlo prikladan zaljubljenik za Zehru. (Viče na polje). Dijete! Z e h r a : (Za se) U istinu biće onako, kako ja mislim. M u s a : (Slugi, koji je u taj čas došao) Hajde, Tariku Ibni Zijadu javi, da ga očekujemo. (Sluga ode). Z e h r a : (Za se) Razumijem mu namisao. Ne znam kako, ali razumijem, pa razumijem. D r u g i s lu g a : Zapovjednik Septe, grof Julianos dolazi. M u s a : Nek izvoli! (Sluga ode) Ovaj čovjek, što mi u posjet dolazi, podnio je dosta nasilja i uvreda od špa­ njolskog kralja. Stoga hoće, da nam se preda i time nam uslugu učini. H a ... evo g a ... Izvolite gospodine grofe! (Nastaviće se.) J. Tanović. Ljubavni azil. Gdje slavulj pjeva i gdje lipa miri. Cdje cvjeci cvatu i prhte leptiri — Tu stan je Lelja, tu je kuća Lađe, Tu ljubav svoje skrovište imade. Ah, tamo i ja sam ljubav uživo 1 sebe i Nju od svijeta skrivo — Ah, tamo i ja ljubio sam djevu I radovo se ptičijemu pjevu. još i sad slušam, kako ljubav bruji, Ko glasi s harfe Zeusova sina Kad prati Muze, Orpheja i Lina. Još slušam, kako biljišu slavuji I kako njene nadimlju se grudi — — — Aj’ da je tamo skrivat se od ljudi 1.. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. (Nastavak.) Osim toga su izbrežine i udubine ženskog mozga (telafifun ve tearidžun) relativno manje i nesregjenije i baš tu činjenicu strukovni učenjaci smatraju za najveću razliku izmegju ova dva spola. Megju muškim i ženskim mozgom postoji takogjer diferencija u lugavoj (?) cerebralnoj supstanci (Dževherun sindžabijjun), koja se smatra centrom shvaćanja i miš­ ljenja ljudskog. Ta je supstanca znatno i osjetljivo manja kod žena, nego kod muškaraca. Ali prama ovom manjku mi vidimo, da su kod žene središta osjetljivosti i uzbugjenja relativno sregjenija i �Strana 104. ,B I S E R' konstrukcijom savršenija, nego kod muškarca. De Carinie u velikoj enciklopediji o tom ovako veli: „Ovo je stanje u potpunom skladu s onim faktorima, koji u duševnom pogledu čine razliku megju oba spola, jerbo je kod muš­ karca više intelekta i shvaćanja a kod žene više uzbud­ ljivosti i passije. (Infial)". Bez sumnje, sve nam ove možgjane diferencije naj­ jasnije dokazuju, da je centar shvaćanja kod čovjeka raz­ vijeniji, nego kod žene, te da je prema tome muški spol intelektualno sposobniji i savršeniji od krasnog spola. Ovdje nam se ne može prigovor stavit, kao da je ova razlika pošljedica dugih pustih vjekova, u kojim je žena bila lišena odgoja, ali da će se tokom vremena njen mozak razviti tako, da će biti jednak mozgu muškarca, jer se iste te razlike opažaju i kod onih plemena, koja od iskona žive u divljaštvu i kod kojih nema ni traga odgoju ni muškog ni ženskog spola. Ako je odgoj i nauka uzrok, da je muški mozak veći i sregjeniji od ženskog, zašto se onda ta razlika u istom obliku opaža megju spolovima i kod posve primi­ tivnih naroda, koji su još u prvotnom stadiju prirodnog razvijanja i kod kojih jedan spol nad drugim u pogledu intelektualne sposobnosti nema ni trunak prednosti. Nu neka se malko umire naši inteligenti, koji megju nama podupiru širenje materijalne kulture. Jer Zapadnjaci sami dokazuju, da se razlika izmegju njihova muškinja i ženskinja u istoj onoj mjeri povećaje, u kolikoj kod njih civilizacija napreduje. U velikoj enciklopediji čitamo ove retke: — „Napretkom civilizacije sve jasnija postaje pri­ rodna diferencija izmegju m uškarca i žene; ta se diferen­ cija više očituje kod bjelaca, nego li kod crnaca". Nu neka se ni malo čitaoc ne čudi, što je ova raz ­ lika izmegju spolova veća u ovom obliku zapadne kulture. Ta prirodni zakoni svojim nijemim riječima govore muš­ karcima i ženama, koji žive u zemljama, gdje ta kultura vlada: — mudrosti cipe, jer opet ne „Čuvajte se, da se ne ogriješite o zakone Božije i da ne povregjujete njihove nepromjenljive prin­ koliko god uznastojite, da sebe i svijet zavarate, ćete moći proizvesti promjene u njima. T a svi su se prijašnji narodi bunili proti tih zakona i o njih se griješili; pa su za to izginuli u valovima ništavila, ne vidjevši ni trunak koristi od svoje moći i veli­ Broj 7. Muslimanska se žena mora strogo čuvati, da ne pane u strašni ponor, jerbo ako bi i muslimanke — kao Evro­ pejke — počele tražiti onu umišljenu samostalnost i eman­ cipaciju, ta bi njihova težnja mogla — Bog ne dao — još više povećati razliku izmegju njih i muškaraca i mjesto slobode donijeti im vječitu nesreću. Neka uz to muslimanska žena dobro znade, da po­ većavanju diferencija izmegju njenih sestara i muškaraca u civilizovanom svijetu nije ništa drugo uzrok, nego nji­ hovo nastojanje, da se s muškarcima natječu u njihovu vanjskom životu, jer taj je život poprište samo muškog a nipošto ženskog rada. Ove poznate diferencije baš čine, da muškarci od vajkada trajno nadilaze žene u svjema poslovima i odnošajima vanjskog života. A dokle bi se tek onda dotjeralo, kad bi se ova razlika još više povećala?.Šalji Nacionalni ekonomi su na osnovu glavne prirodne diferencije izmegju muža i žene po matematičkim princi­ pima izračunali privilegije i hegemoniju muškog spola nad ženskim. Tako n. pr. filozof Proudhone dokazuje, da cje­ lokupna sposobnost i snaga muškarca prama cjelokupnoj sposobnosti žene stoji u razmjeru kao 3:2. On zatim doslovce ovako piše: — „Svako društvo nastaje iz ujedinjenja triju ele­ menata: rada, znanja i pravde; pa po tom prava vrijednost muškarca prama vrijednosti žene stoji u relaciji kao 3> < 3X 3 : 2 X 2 X 2 t. j. kao 27:8; uz ove pak uslove apsolutno se ne može uspostaviti ravnovjesje izmegju snage i sposobnosti ženske i muške; s toga je podložnost slabog spola jakomu spolu nužna potreba, koja se ne može ničim odstraniti. Kako žena pred forumom piirode i pravde svojim sposobnostim a odgovara tek trećini muških sposobnosti, to bi emancipacija, koju u ime cijelog ženskog spola neki traže, po nju bila prava nesreća, koja bi ju dovela u očajno stanje, da ne rečem ropstvo. I takav bi njen po­ ložaj bio posve legalan". (Nastaviće se.) A . Hifzi B jelevac: Za ljetne dosade. (Hadžer-Merešov dnevnik.) čine. Istina, ovi prirodni zakoni nemaju jezika ni usta, da nas riječima opom enu na naše pogreške i zablude, ali oni nas opominju svakodnevnim pojavama i dogagjajima, koji se u njihovu okviru dešavaju. Eto baš ovo povećavanje diferencije megju muš­ karcem i ženom vrlo je praktičan dokaz, da se žena ne kreće u djelokrugu, koji joj je Bog odredio. Neka se za to žene već jednom prenu iz svog sna; neka se ljubitelji ljudskog napretka osvijeste i nastoje, da racionalnim putem uvedu ženu u njene prirodne granice. 1. B ila n c a je d n e g o d in e . Prošla je godina! Za pravo nije to kalendarska go­ dina. Nešto više ili manje, ne znam! Bilo je isto ovako vrijeme Ali razlika je velika od lanjske godine. Nije vru­ ćina. Ima kiša, pak nije nužde nikuda iz Mostara. A i ne može se. Veliki dogagjaji, ratovi, razne političke, di­ plomatske i književne afere na dnevnom redu! Konferen­ cije, ugovori i t. d., propadanje na jednoj strani, dizanje na drugoj — i obratno, rušenje podignutog i oskvrnuće uskrsloga... �kroj 7. ,k I § £ fc‘ Ništa! Čudna godina! Čovjeku dolaze svakakve misli u glavu, osobito kad je na samu, kad nije u društvu. Ne može se načuditi, je li se to sve dogodilo, u jednoj godini ili u jednom sto­ ljeću. Ako počmeš od lanjske godine, sa ovog istog mjesta gdje smo za jednog problematičnog popodneva slušali vojničku glazbu na našem ,,guvnu“, pa pregledaš u duhu sve redom počam od prve ,,Gajretove“ skupštine, pa druge pa ugovora o Tripolisu i rata na Balkanu, prvog i dru­ gog, pa do danas do ponovog poziva na ,,Gajretovu“ skupštinu, imao bi mnogo reći, ali to se ne može pisati sada za ove dosade. O tom kad noći podulje. Opet, koncert!... Svijeta ima više! Uzrok je nedjelja, jer sada rijetko kada u petak koncertuje glazba! Svijet je ne razumi. Lani smo krivo mislili. Držali smo: ili glazba nas ne razumi, ili mi glazbu, nu danas ja ispred sebe smijem jedno priznati: da je pogreška na mojoj strani. I to je uspjeh jedne godine — spoznanje, da nešto ne razumim... Jeli to napredak ili nazadak ne znam, samo se ja tješim s riječima jednog glazbenika, koji mi je rekao, da nemam sluha i ako osjećam ljepotu... Što se mene tiće, ja sam spokojan. Probao sam da naučim ali mi nije išlo od ruke. Ne znam šta je to; — valjda nemam dara, ili sluha, ili ruke ne umiju gudalo držati. Jedno će biti. Kupih violinu i nakon po godine prodadoh je, a ne naučih... Poslije tamburicu, pa harmo­ nije i ništa!... Ne znam ni uz obične gusle. Sramota! Možda bi me i Tale proklinjao da oživi... Strana 165. za pravo glasa u Engleskoj, pohod španjolskog kralja u Pariz . . . Protesna skupština odgojiteljica u Parizu proti romana „Les auqes gardiens11. . . Izvješća francuskih novina o pomiranju i porodu i bojazan za budućnost franceske nacije. Traženje uzroka i traženje brzog lijeka proti te nesreće, koja hara fran­ cuski narod. Javlja se i Adam Pane sa svojom „Stefanijom11, tumačeći na svoj način uzrok opadanju francuskog naroda. Odložim novine. Gledam okolo sebe. Pred hotelom u parku šetaju oni, koji ne će da sjede. Sve u svili što je ženska, a sve u novu što je muška... Ne mogu se podignuti, da čujem, o čem razgovaraju. Do mene sjedi plavelinka sa dvoje djece. To je, re­ koše, žena nekakva francuza, koji je došao kopati čuriru u Hercegovini. Da, eto i njega sa dvojicom inžinira za drugim stolom. Govore o poslu, o izdavanju akcija... — To će donijeti velike koristi narodu. .. govom on finom francuštinom. . . .„da ćete mu odnijeti otkriveno blago iz njegove kuće — mislim u sebi... Ja prevrćem opet novine. Glazba svira nešto pola­ gano, nešto fino toplo. Turska straža! — uskliknem na pola glasa i odložim novine. Zamislio sam se tamo negdje blizu Jildiza, za doba Hamidova vladanja. Zvuci glazbe polagano dolaze. Za tim sve glasniji i glasniji i čini mi se, da vidim kako ispred mene prolaze. Opet lakše. Odlaze. Nestaje ih za zavojem, kako će pred Hamidije džamiju da se poklone silnom gos­ podaru. . . — To je neko mekano i lijepo čuvstvo, što samo jedan Vratiću se koncertu. orijentalac razumi, mislim u sebi. A mi svi to osjećamo — — — „Cigarete!11.. onu mekoću i ljepotu, onu toplotu, koja dolazi od drugog — Sofort bitte schon!... — „KelnerL. sunca!... Toplo i lijepo!... — Molim odmah!... Povlagjivanje... Gledam... Šta? pitam se, to se i Neko kuca ključićem o čašu. Zvek noževa i viljuovim ovdje svigja!... šaka. Vojnička glazba svira nekakav komad, koji zviždi Onda je lijepo!... i ciliće. Sjednem. . . . „Bitte schon!... Razumim Istok, ali nemam sluha da i Zapad ra­ — — — — Kelner! — — zumim. .. —, Izvolite naručiti gospodinel Ipak je to dobar uspjeh od jedne godine!... — ,Jedan program — — — — „Platiti!11. .. -- --------------Kelner!------------- - „Izvolite, gospodine! Kucanje čaše. Glazba prestaje naglo osječeno. — ,Ja sam iskao program današnjeg koncerta i — Zahlen, kelner! — — nijeste mi ga donijeli, čitao sam novine, koje sam ovdje — — — Pivo gospodine? — — našao i evo vam dvadeset helera.. . —, Jedan program. — — Ostalo za drugi put!... —, To će Vam vojnik dati, izvolite — — — . , . Hvala gospodine. . . Ja šutim. Kelner ljutito odlazi. Prevrćem novine. Ima ih i starijeg i novijeg datuma sa dogagjajima na Balkanu, slike sa ratišta, razna iz­ vješća, crtice i priće o pojedinim okršajima, izvještaji no­ vinarskih dopisnika i t. d. Za tim londonska konferencija, njezini planovi i za­ ključci, onda potpisi preliminara. — — Borba žena 10. juna 1913. �Strana 106. ,B 1 S E R' Z llklda A . T uzlanka: Broj 1 . On preko toga šutke prelazi i ovako nastavlja: Oh, gdje si?... Jesenji vjetrić tiho lahori I s drvlja lišće na zemlju pada I kroz aleju potok žubori, Ko u mom srcu pošljedna nada. Hoću F ga vidjet? II nikad više Moja ga ruka zagrlit ne će? Ah, da F u Levhi — mahfuzu piše Da me resit ne će moje rosno cvieće?.. O gdje si, gdje si dilberu dragi, Da moga srca liječiš boli?.. S vjetrom ti leteć moj uzdah blagi Za jedan evo cjelov te moli. Dr. O sm an Namlk: Telste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: A bdusselam Hadžiferizović. (Nastavak.) Čovjek najprvo ispita i shvati bivstvo i narav jedne stvari, pa tek onda upravi njoj težnju, nagje je i napokon prihvati, jer nikakove nema koristi od istraživanja argu­ menata o bitnosti neke stvari, ako se je čovjek u nju uvjerio, prije nego što ju je shvatio i razumio; osim toga njegovo poznavanje te stvari ostaje dvojbeno i sumnjivo. Nu ovdje je po srijedi još nešto. Ja mislim, da Džahid beg, koji je osmanlijski i islamski sin, a osim toga čovjek školovan i naobražen, znade šta je vjera i da shvaća njenu bitnost prama svojoj intelektualnoj sposob­ nosti. On pak sam obratno tvrdi, da ne poznaje i ne shvaća religije; pa mi tu njegovu malianu i nedostatak pripisujemo slaboj formaciji njegova mozga. S toga on ima potpuno pravo, kad veli, da je u pravu, što ne razumije teističke argumente u pitanju Božije egzistencije. Neka Džahid beg malo bolje promisli o tom, ka­ kovu je nepravdu učinio, pobijajući teističku postavku, da je religija Božiji dar. Ja ga zaista iskreno sažaljujem. Nu hajdemo dalje. Ako je gospodin doktor svojim riječima: J a ne mogu naći ni jednog vjernika, koji u ovom pitanju ne postupa svojeglavo i t. d .“ mislio reći, da vjernički argu­ menti ne obuhvataju i bezvjerničke dokaze i da su konstruisani samo za to, da teističko vjerovanje utvrde, onda je i nehotice priznao, da vjernici općenito uzevši slijede svoje vlastito mišljenje, da nikoga kao Džahid beg slijepo ne majmunišu. Neka nam Dr. Džahid beg iznese jedan argumenat, koji bi teističko vjerovanje obuhvatao, a koji ne bi uz to i bezvjersko vjerovanje mogao utvrgjivati i stajati u odnošaju s njegovim subjektivnim mišljenjem. - Ja ću ovdje još nekoliko riječi progovoriti o naravi metafizičkih dokaza i o mišljenju vjernika o Bogu. Da dobijemo neki pojam o tom mišljenju, kojim bezvjerci, osobito nominaliste*1) dosta važnosti daju, dovoljno će nam biti analizirati nekoje metafizičke argumente kao što je Descartesov2) i Sent-Anselmov3) dokaz o egzistenciji Božijoj. Evo, kako Descartes rezonira: — Ja znam, da jesam, ali šta sam? Ja sam manj­ kavo, nepotpuno, nesavršeno biće; nu ja ne mogu ni za­ misliti svoje nepotpunosti i nesavršenstva, što ne ću zamisliti jedno apsolutno savršeno biće. Ova misao ne može od sama mene. poteći, jer sam nesavršen, a ne može mi takogjer doći ni iz vanjskog svijeta, jer on je od mene još nesavršeniji. Dakle nužna je konzekvenca, da je ta misao meni došla od jednog apsolutno savršenog bića, koje samo o sebi postoji«. Meni ovo Descartesovo rezoniranje izgleda kao ka­ otični skup nepotrebnih riječi, koje se ne mogu razumjeti. To je priznanje, koje se ne temelji na uzrocima, koje je badava u vjetar bačeno. Naravno, ja ne mogu otkriti, kakvo vi o ovom dokazu mišljenje imate; ali ako ga ne smatrate — kao ja — nepotrebnim Iraziranjem i uzalud­ nim sofističkim mudrovanjem, onda iz toga nužno slijedi, da ste i vi vjernici i da se identifikujete s Descartesom u njegovu mišljenju o Bogu.“ Mi ćemo u prvom redu analizirati ovaj Descartesov argumenat. On postavlja tvrdnju: „Ja znam, da jesam " i time nam najprije kaže, da osjeća svoju egziztenciju, a zatim odmah stavlja pitanje: „Ali šta sam ja ? “, iznoseć na srijedu spoznajnu ideju svoga J a “, pa onda na to od­ govara: J a sam nesavršeno, manjkavo biće" i tim riječima priznaje svoju nemoć i slabost. Poslije tog dolazi ova premisa: „Nu ja ne mogu ni zamisliti svoje nepotpunosti i nesavršenstva, što ne ću za­ misliti jedno apsolutno savršeno biće". Ovim mudrim riječima Descartes hoće reći, da čovjek — misleći o svojem bivstvu i egzistenciji ne može shva­ titi svoje slabosti i nemoći sve dotle, dok — zamišlja­ jući prama svojoj umnoj sposobnooti savršeno biće — ne sazna, ua je to biće nužno i da je sav bitak u njegovoj vlasti i samo njemu posvećen. Riječima: „Ova misao ne može od sama mene po­ teći, jer ja sam nesavršeno biće." D escartes iznosi fakat, da sam čovjek svojim nastojanjem ne može nikad da shvati *) Nominaliste su pristaše nominalističkog smjera u filo­ zofiji, po kojem se sva naša spoznaja osniva na pet vanjskih osjetila, te je svo ljudsko znanje prema tome relativno. Nomi­ nalistički nazor uzima, da općeni pojmovi (universalia) nemaju objektivnog bitka, nego ;h tek naše mišljenje iz pojedinih pr dmeta apstrahira, te prema tone imadu bitak samo u nečemu pojmovnom i označuju se riječima „nomina". Po toj filozofiji ljudski um ima jedno svojstvo, koje čini, da čovjek realnim bi­ ćima smatra i one supstancije u prirodi, koje nemaju apsolutnog bitka, te da piiznaje opstojnost i nadnaravnih metafizičkih bića. I misao o egzistenciji Boga ragja se iz tog svojstva po mišljenju nominalista. ') Poznati francuski filozof, koji je živio u sedamnaestom stoljeću. ’) Glasoviti crkveni pisac, čije su metafizičke rasprave dobro poznate na Zapadu. �Broj 7. Strana 107. ,B 1 S E P‘ visokih istina, je da mu se njegova slabost i nemoć ne da uspeti u njihove tajinstvene i nedokučive sfere. Premisom pak: „Ova mi misao ne može doći ni iz vanjskog svijeta, jer on je od mene još nesavršeniji..." hoće da nam kaže, da odgoj, nauka i znanstveno ispiti­ vanje svemira ne mogu nikad samostalno dovesti do spo­ znaje Boga i istina, te da je čovjeku nemoguće iz vanjskog svijeta crpiti upute za to, što sva njegova bića u pogledu spozna;e sposobnošću intelektualnom daleko ispod čovjeka stoje. Ovo je pošljedna premisa i nju slijedi si'ogizam: „Dakle nužna je konzekvenca da je ta misao meni došla od jednog apsolutno savršenog bića, koje samo o sebi postoji." Ovim nam zaključkom Descartes dokazuje, da se spoznaja Boga stječe samo objavom i Božijim nadahnućem i da se istina u ljudskom srcu javlja isključivo kao bo­ žanski dar. Descartes je o egzistenciji Božijoj navedeni argumenat zdravom U gikom pripravio, te ga prema svojoj intelektualnoj sposobnosti i znanju shvatio i njegovo je­ dinstvo priznao. Može se reći, da je Descartes drukćije mislio, ali to se nas ne tiče i mi se bez potrebe ne ćemo upuštati u ispitivanje njegove savjesti. Džahid beg ne će razumjeti ništa od ove analize, pa ju mi upravljamo samo onim, koji će ju pravo shvatiti. Mi pak držimo, da gorn e Descertes-ove riječi više sliče na riječi jednog dubokog filozofa, nego li na riječi jednog zatucanog vjerskog fanatika. 1 to je istina. Ako pak te riječi Džahid beg ne razumije, smatra­ jući, da spadaju u područje metafizike, to je posve na­ ravno, jer ne razumije njihova sadržaja, da bi ih mogao prihvatiti ili kakovim dokazima pobiti. Tvrdokornim fanatizmom on negira opravdanost tih riječi Descartes-ovih i ovako nastavlja: »Nu uzalud se je trudio Descartes, taj veliki čovjek i ponos sedamnaestog stoljeća; on je badava do­ kazivao svoje uvjerenje o opstojnosti Boga. Jer ako je čovjek u nešto uvjeren, on ne osjeća potrebe, da to svoje uvjerenje dokazuje i opravdava. Moguće, da to Descartes nije shvaćao. Nu neka nije shvaćao; ali to je prirodni zakon, a stajati pod upli­ vom prirodnog zakona, ne zavisi o poznavanju njegovih principa. I baš stoga se je Descartes opet utekao prirodnom zakonu, t. j. on se je umno naprezao i mučio, ali svoje uvjerenje nije ničim opravdao, nego tek bez argumenta afirmirao. Ta on je apsolutno uvjeren bio u svoju tvrdnju o egzistenciji Boga i za to ju nije bio potreban doka­ zivati. Po tom njegov argumenat nije ništa drugo, nego prazna frazerija. Ovdje se ne govori o tom, da li je ovaj argumenat Descartes upotrebio zato, da svoje uvjerenje potkrijepi, ili nije, a Džahid beg ga je naveo za to, da ga prikaže kao metafizički dokaz o Božijem bivovanju. Ovdje je trebao ovaj argumenat ili priznati valjanim, ili dokazati njegovu nevaljanost; nu on se je kao i u dosadanjim svojim izvo­ dima i u ovom slučaju držao samo sofisterija. Osobito je nelogično i nerazumno što gosp. doktor tvrdi, da je Des­ cartes uzalud um naprezao i mučio se, da dokaže op­ stojnost Boga i što veli: da je to činio pod pritiskom pri­ rodnog zakona, a da tim svom prvotnom uvjerenju o Bogu nije niti što dodao, niti oduzeo. (Nastavit će se). Hazim Muftić: Stambolski solta i Sadri-azamoya kći. (Istočna pripovjetka.) (Svršetak). Za to pristupi jedna lijepo obrazovana sluškinja pred hafiza, te ga u prisutnosti glavnog hanumina tajnika, koji opet sve iskaze putnika bilježi u jednu knjigu; upita: — „Oprostite, efendija, nešto ću vas ispitati: Moja gospodarica vam šalje mahsus selam i moli vas, da meni kažete vaše cijenjeno ime i prezime, vaše prebivalište i odakle putujete!" — Hafiz joj sve lijepo kaza i usput reče sluškinji, neka zamoli lianumu da ga pusti, da može ići svojoj kući, pošto se je davno sa svojim ukućanima rastao, a da bi on drage volje kasnije, do nekoliko dana, mogao doći, pa ovdje svoju kuruntinu odležati. To sve tajnik zapisa, a sluškinja, kad ču hafizovo ime i prezime, vrcnu se, te odleti iz sobe, kao da je neko kandžijom ošinu i otrka svojoj hanumi: — „Meni muštuluk hanumal Tvoj je efendija do­ šao!" - viknu sluškinja i kaza joj, kako se zove noćešnji njihov musafir. Hanumi se lice razvedri, daruje sluškinju obilnim darom, ali radi veće sigurnosti, pošalje još i drugu i treću sluškinju u musafirhanu, da i one ponovno ispitaju novog musafira o svemu, kao što je to i prva učinila. Sluškinje su sve jednako kazivale i svaka je dobila krasne muštuluke, a onda se hanuma sama zavila, obukla zar i rukavice, metnula koprenu na lice i uputila se u mu­ safirhanu. Kad se je i ona uvjerila, da je novodošli musafir, niko drugi, nego baš glavom njezin željno očekivani hafiz, onda se je pred njim otkrila i kazala mu, sve šta se s njom zbilo, od kako je on otišao u svijet. Tada je i hafiz svojoj ženi pripovijedio svoje do­ življaje u putovanju i od te je noći nastao sasvim novi i veseli život u tim sarajima. Musafirhane nijesu ukidali, nego su i nadalje tu putnike dočekivali i proširili svoje dobrotvorno djelovanje na više, te su podizali mektebe, bolnice, sirotišta i druge hairli zavode. Nikada nijesu nikom ništa na žao učinili, svakog su potpomagali i ugledali, a trošili su samo u Božije ime, Njemu se zahvaljujući i od Njega tražeći pomoći i blago­ �Strana 108. ,Š I S E ft‘ slova, jer su oboje bili uvjereni, da onaj sav imetak što ga njih dvoje zaimadoše, ne stekoše ga svojom mukom ni zaslugom , nego jedino Božijom dobrotom i merhametom. Hafizu je njegova dobra žena, kad se je s puta po­ vratio, kazala, da još nije druge polovice onoga šipa ni načela, nego da je ostavila, te da će je zajedno s njim na­ staviti trošiti. Tu je dakle bilo sreće i blaženstva izobilja, ali sada nastalo jedno novo pitanje. Osjećalo se je da nešto fali... I hafiz i žena mu, imali su sada veliku želju, da svoga punca i oca nekako obavijeste, da njegova kći nije umrla, da i sada živi i to, sretnim životom da živi. T a je dakle želja morila naš sretni i čestiti par. Oni su o tome mnogo razmišljali, zdogovarali su se i sa nekim višim državnim dostojanstvenicima, koji su s njima bili u prijateljskom odnošaju i kojima su svoje tajne bili već povjerili. Po tome se je čitavo visoko i učeno carigradsko društvo upreglo u tu misao i brigu, kako bi se našao najshodniji i najljepši način, da se sijedom velikom veziru kaže, da mu je kći i sad živa. Najkašnje se jedan učeni i visoki dostojanstvenik sjetio jednog izlaza, kojeg priopći ostalima, što su svi kad je razjasnio, kako bi se to imalo izvesti, odobrili i pristali na to. Po predlogu toga prijatelja imade se u hafizovoj kući prirediti jedno veliko odlikaško sijelo, na koje će do­ maćin pozvati mnoge paše i vezire, učenjake, državnike pa i svog punca — Sadri — azama. Za to se je izabrao naročiti odbor, koji se imao po­ brinuti za sve da sijelo ispane što urednije i sjajnije. Odbor se je najprije pobrinuo, da gosti dobiju što ljepšu večeru. Za tim se je ispitalo, šta veliki vezir najvoli jesti i šta je njegova najmilija zabava. U tome je hanuma bila najbolji tumač, te je kazala, da se njezin otac najradije zabavlja poslije večere, igrajući se s njom šaha. U tu svrhu se nabavilo raznovrsnih igara, kao tavla, dama, domine i jedan osobito lijep šah istog kroja, kakav je po opisu hanume bio u kući sijedog vezira. T e su se sve igre poredale na jedan posebni hastal u odmornoj sali, gdje će gostima biti pri ruci. Za svaki slučaj pozvano je i nekoliko vrsnih liječnika na tu zabavu, da mogu uvijek biti na usluzi. Po tome se je sve udesilo i priredilo, da nikome ne smije ništa manjkati i u odregjeno vrijeme gosti su došli i sijelo je u potpunome jeku započelo. Sijedi vezir kao najsitariji i najodličniji megju pozvatim, zauzeo je počasno mjesto po odredbi priregjivačkog odbora, za to su se svi, kako domaćin, tako i ostali naj­ više kretali oko velikog vezira, kao pčele oko svoje ma­ tice, zabavljajući ga i čineći mu razne usluge. Poslije večere, koja se je obavila u posebnoj dvo­ rani, prevedeni su odlični gosti u odmornu salu, koja je bila prostrta i nakićena isto, kao što je bila prostrta i nakićena najmilija soba velikog vezira u njegovom domu. 6roi 7. Kad je vezir sjeo na za njeg odregjeno mjesto, bio je ne­ kako dobro raspoložen, kao da je kod svoje kuće, a to je valjda djelovao taj namještaj, koji je za njeg bio ne­ kako običan, a i drugi su gosti bili veseli, te je možda i to utjecalo, pa je vezir bio dobre volje. Sad je zabavljanje započelo na svim linijama. Svak se o nečem razgovarao, kahva i razni šurupi se pili, najfinije se cigare pušile. Neki se opet igrali kak­ vih igara, neko nešto, neko nešta samo je veliki vezir mirno sjedio izvaljen u mehkoj kadifeli stolici i kroz dim od svoje cigare gledao na hastal, koji je naprama nje­ govu sjedištu bio postavljen i na njemu poredane razne skupocijene stvari sa onim fino izragjenim raznim razli­ čitim igrama. Vezir je najviše gledao u onaj šah i pri tome se je vidilo, da ga je to gledanje za čas bacilo u neku sjetu i rastrešenost. Brzo je pušio i često kao uzdahnuo, isprav­ ljajući se na svojoj mehkoj stolici. Sve je izgledalo, da bi starac, da ga nije bilo stid tolikog društva, — megju kojima su mnogi njegovi mlagji i potčinjeni, — sada najvolio propjevuljiti koju pjesmu — tužaljku, s kojom bi rado oplakati nekadašnju svoju sreću. Tu promjenu na veziru pratili su po dužnosti mnogi prisutni gosti, te su stali hvatati zgodnu priliku, da se late posla, sa vezirom u zgodan razgovor zagju. Prvi je započeo domaćin. On je tobož iznenada prevukao svoju stolicu bliže vezirovoj, te je u ulogi do­ maćina nastojao upotrebiti svu svoju vještinu, da starca razgovori i nabavi. — „Ekselencija, nešto ste kanda neraspoloženi ? Mogu li vam kakvu uslugu učiniti?! “ — „ Estagfirulah! Molim nije ništa manjkalo, samo onako na nešto sam se podsjetio, odgovori punac zetu, iz­ nenadivši se na njegovo pitanje. — „To mi je milo. Ali ja bih želio, da ni uzdisa­ jima nema mjesta pod mojim krovom. Strah me dakle, da vam nije što kod mene neumjesno izvedeno, učinjeno, re­ čeno ili tako štoI“ — — „Ni najmanje kuzuml Nego zbilja, da ne bi vi što na me posumnjali, ja ću vam povjeriti jednu štam par­ sku p o grešku.. . . . . Onaj šah ondje na onoj masi podsjetio me je na moju rahmetli kerimu. . . Znate vrlo rado sam se s njom igrao šahal . . . Pa eto, to jel . . . A ona je toga znala izvrsno! Rahmetullahi alejhal" . . . — „Allah rahmet ejle! — Nemojte molim vas ni govoriti o mrtvim! Nego da vama, — ako dozvoljavate, — pribavim nekoliko časova te ugodne zabave. A to će biti ovako: moj harem znade vrlo dobro igrati šaha, a šah je eto tu, pa ću ja s vašom dozvolom dovesti svoju hanumu evo ovdje. Neka se lijepo zamota i m etne koprenu, pošto imade mnogo jabangjija, pa neka vas tako želja mine vaše rahmetli kćerke!" — Vezir se tome nije mnogo opirao, jer je bio stras­ tveni šahista, a pošto se nije poigrao, od kako mu je kći �Broj 7. Strana 109. . BISER' umrla, to mu se činila neka osobita sreća i naklonost do­ maćinova, da ce mu pribaviti toliko ugodnosti, te će sad uživati dvostrukom slasti: umisliće da mu je kći živa i da se eto s njim zajedno igra njem u. najmilije igre — šaha. — „To će biti kruna noćešnjeg veselja i vrhunac vaše dobrote!" — askliknuo je vezir za hafizom, kad je ovaj pošao da zamoli hanumu, da sa časnim starcem okrene jednu partiju šaha. Dotle su drugi za igru sve pri­ redili: primakli do vezira naročiti niski sto, postavili na njeg šah sa figurama, privukli još nekoliko fotelja i kanapu za domaćina i hanumu i drugo što je trebalo. Kad se je domaćin pomolio sa hanumom stasitom kao što je i vezirova kći bila stasita, sa odmjerenim i odvažnim koracanjem, kao što se je i vezirova kći kre­ tala; obučena u crni svileni zar, kakav je i vezirova kći najviše oblačila, sve je tada skočilo na noge i svratilo pozornost k stolu, gdje će se sada vezir i njegova kći igrati šaha. Vezir nije razumio te tolike pozornosti, koja mu je od sviju prisutnih bila posvećena, nego je držao, da se to sve radi njegove starosti i visokog položaja ćini. Starac je bio ushićen pojavom mlade u žaru zamo­ tane hanume, te mu je njezina u svemu sličnost njegovoj kćeri odmah izmamila duboki očinski uzdah. Sad je već i igra započela i cijelo je društo sa ve­ likim zanimanjem pratilo svaku kretnju igrača. Ali čim je ruka domaćice, odjenuta u finu od crne svile rukavicu, pomakla već treću figuru u igri. stari se vezir stao gušiti od plača. Na upit domaćinov, što je uzrok tolikom plaču starac je odgovorio, da je ruka njegove igračice ista, kao i ruka njegove rahmetli kćeri, da su kretnje, potezi, način igranja i sve eto u dlaku, sve je isto. — „Pa nemojte toliko plakati, jer je moguće, da vaša kći još živi, moguće je da vam je ona sasvim blizu!" — reče domaćin smijući se, ne bi li malo starca razgovorio. — „Od kud vam padaju na um take rijeći, kužim? Ko umre, ne vraća se više megju žive!" odgovori starac duboko uzdahnuvši. — „Pa zbiljam, nije potrebno se toliko žalostiti na ovakom jednom veselju. Može biti da i u domaćinovim ri­ ječima imade nešto istine!" umješa se netko iz društva. Starac se na ove riječi malo izvali u svom naslo­ njaču pa čudnim i ukornim pogledom pogleda onoga gosta, koji je pošljednje rijeći izgovorio, kao da hoće da svojim očima vidi to čudovište, koje može u tako odličnom društvu govoriti nešto, što nema nikako svoga značenja. Na to onaj bez ikakva pometanja nastavi obrazla­ gati, dokazujući, kako je moguće, da je vezirova kći bila samo zamrla. Ukućani mislili, da je ona u istinu umrla, pa su je opremili i zakopali. Poslije da je može biti neko sumnjajući u njezinu smrt, došao pa je lijepo otkopao, dozvao je k svijesti i izliječio. Ali, da o tome nije smio ocu njezinu ništa do sad kazati it. d. Govornik navede nekih sličnih slučajeva, gdje su se neki i nakon liječničkog ustanovljenja tobožnje smrti, ipak poslije davranisfili i k životu povratili. Na ovo je vezir samo šutio i čudio se, držeći da je to sve pravo, ali da se to njega nikako ne tiče, pošto on zna da je on svojom rukom svoje dijete u zemlju spustio, te da je taj sav razgovor izveden nekako slučajno, radi njegovog uzbugjenja, što je ustanovio veliku sličnost megju njegovom rahmetli kćerkom i ovom ovdje domaćicom, ali je taj sav razgovor ipak mnogo vrijedio, jer je starca doneklen pripremio na daljnja otkrića. Sad su vezira pitali, da li bi on mogao poznati svoju kćer, kad bi se ona sada slučajno odneklen ovdje pokazala, a on se je smijao takom pitanju, izjavljujući da bi svaki otac svoje dijete svakad mogao prepoznati, da to nije ništa teško i da je to uopće smiješno i suvišno pitanje. Iza toga se je umješalo još nekoliko govornika, koji su izokola dokazivali veziru, da je moguće prava istina, da je prisutna domaćica prava kći njegova a najkašnje je domaćin, kad je već vidio, da su starca na sve pripremili kad je sav ugovoreni program iscrpljen, ustao te svečano i ozbiljno veziru očitovao, da ta njegova domaćica u istinu jest njegova kći, za koju je on mislio da je bila umrla i da to dokaže, zatražio je dozvolu od starca da može ski­ nuti koprenu sa lica svoje žene. Kad se veziru oči ustavile na licu i suznim crnim očima prisutne domačice i kad se po tom uvjerio, da to nije niko drugi, nego prava njegova kći, onda mu je došla — od silnog uzbugjenja - nekakva slabost, te se je kao onesvješten zavalio na svojoj naslonjači. Doktori su se odmah našli u pomoći i za nekoliko časaka su vezira opet osvijestili. Iza toga je kći oca poljubila u ruku i zet puncu u prisutnosti sviju gostiju ispripovijedao svoju i svoje žene prošlost i doživljaje. Kad se vezir već dobro davranisao i počeo živjeti novim životom, rekao je zetu da se obistiniše njegove ri­ ječi, da je njegova dobrota što mu je dozvolio igrati se šaha sa domačicom: kruna noćešnjeg veselja! Sutra dan je vezir išao osobno na mezarluke, otko­ pao kćerin mezar i kad je vidio, da unutra nema ništa, onda mu je uvjerenje bilo potpuno, te je taj sav dogagiaj u prvoj audienciji caru ispričao. Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u lejm a n M ursel. Nek propada, nek se ruši, Neka gori, nek se puši; Svakoj kući pravo budi, Gdje preslica maču sudi. * Udri loncem o kamen Život mu o koncu, Sad kamenom o lonac, Opet kuku lpnpu, �Strana 110. Kažu dobro i jeftino Nije brat i brat; Jeftin pazar znadni da je Tvome džepu tat. * Kada majstor zvono l’jeva I ne sluti kob, Da će možda ono isto Pratit ga u grob. Za vel’ku gospodu i lijepe žene Što ću reći čuj: Dvori ih i slušaj, gledaj im u zjene, AT im ne vjeruj! S. Broj 7. .BISER' Bakam ović: Iz arapske lirike.*) Ti noćas m otraše nebo, poplavljeno zvijezdama. I ti govoraše: „Ja mislim na gjulistane Šama, koji obiluju tako krasnim cvijećem." A m r Jezid. Sunce, crvenije od cvijeta ohkuana, zalazaše za la­ danjem. Ovo bijaše ugovoreni čas. Ja bijah privezao svoga konja i sio. I ti dogje moja d ra g a ! Mene je tada obuzela velika jeza, kao spavača, kojeg iznenadi zora. Ibnl Zejdnn. Kad je molim za milost, ona se zadovolji sa sm ije­ škom, gledajući preda se. Šta ja mogu očekivati od jedne tako velike ljubavi! Ona zna za moć svoga smiješka. Kako ću joj zatajiti, da je ljubim ? Ti si moj svijet sa brežuljcima i vrtovima, sa izvo­ rima i plodovima. Ja bih želio imati tisuću ušla, r'ja bih želio, da nikako nemam potrebu spavanja. Ipak nijesam li ja putnik, koji svake večeri zaspe pod mirisavim lišćem ? Ti si moj svijet s brežuljecima i vrtovima, s izvo­ rima i plodovima. Kad se tvoj dah dotakne moga lica, ja pomislim na lahore Hidžaza, koji su potrgali nebrojene ruže. Moji sokolovi mršaju na svojim sjedalima, moji se konji otugjuju od uzde, sjaj mog oružja počima tam niti; ali šta stalo do svega toga, kad je sjaj tvojih obraza sličan krvavom srcu šipova, kad je tvoj trbuh mnogo vitkiji od legja mojih atova i kad su tvoji poljupci uvijek nezasi­ ćeni sokolovi 1 P rostrt po slatkim brežuljcima tvoga tijela, ja pij m na izvoru tvojih usta, stiskajući svoje plodove. A b du lah El-H assan. *) Čuveni orientalista Franz Toussaint je u pariškoj smotri „Mercure de France" u francuskom prevodu objelodanio neko­ liko lijepih kasida arapskih, koje su nedavno nagjene u gradu Tombuktu u (Istočni Sudan) u arhivima starog Sankore- jskog islum. sveučilišta. Ovdje su nekoje od tih kasida po francuskom doslovce prevedene. Djeca sjedeći u avliji džamijskoj, ponavljaju ajeta iz Kur’ana. Da li će se kasnije sjetiti, da im je Mahma spremio smokava i s n ije g a ? .. N epoznati pjesnik. Pustite ljubavnike, neka se skitaju oko moje kuće. M ožete li vi spriječiti muhe, da ne lijeću oko medenih kolača ? Pustite ljubavnike, ali ih obavijestite, nek sagrade sebi grobove, jer nikoji melem ne liječi ožljeda, koje prouzrokuju oči moje drage. Nepoznati pjesnik NARODNE UMOTVORINE. Zeman druge... Zeman druge da se rastajemo, Gdje reknemo da se sastanemo. Neko dvoru, neko dragom svome, A ja nemam dvora ni dragoga: Bili dvori, pa se salomili, Bio dragi, pa se oženio. Bjeli Bišću. Bjeli Bišću golem teferiču, Sa tebe se vidi na daleko, Gdje moj dragi bjele dvore gradi. Poduminte meće jasenove, A pendžere oći djevojačke, A demire od junaka ruke, Simlju teše u pozlatu meće. Dertli jesam. Dertli jesam, večerala nisam: Da je šećer, nebi večerala, Da je halva nebi pogledala, Da je diba neb’ je oblačili. Nit sa babe, nit sa mile majke, Već sa dragog, sam ga Bog ubio. I s njegova dockan dolaženja, Sinoć mi je najdocnije došo I meni se mladoj pofalio: »Moja draga ja se oženio I» «Nek si dragi, hairom ti bilo I mene je moja majka dala, Za careva sina Sulejmana. Zabilježio: M. K u r ta g ić M u h a m e d o v . ZDRAVLJE. Deset higijenskih pravila. Higijena je znanost, koja nas upućuje, kako ćemo postupati, da očuvamo svoje zdravlje i izbjegnemo bo­ lest. Ništa nije za čovjeka korisnije od poznavanja higi­ jenskih propisa, jer zdravlje nam je jedan najskupocjeniji dar Božiji, nad kojim moramo uvijek oprezno bditi, kako bi ga laglje očuvali. Izmegju mnogih higijenskih propisa mi ćemo ovdje deset ponajglavnijih navesti, kojih bi se morali čvrsto i postojano držati: �Broj 7. . BI S ER* 1. Trebamo vježbati naše tijelo i udove bilo obič­ nim mzičkim radom, bilo drugim kretnjama, da ih učinmo snažnijim, gibivijim i čvršćim. 2. Tijelo treba držati u trajnoj čistoći, jer nečistoća nagja mnoštvo raznovrsnih bolesti. 3. Moramo udisati uvijek čist zrak, te radi toga od vremena do vremena naše prostorije zračiti. 4. Biti umjereni u svemu, poglavito u jelu i piću i izbjegavati svake pretjeranosti. 5. Jesti polahko i jelo dobro prožvakati. Osobe, koje brzo jedu i dobro ncprožvakanu hrana proždiru, podvrg­ nute su raznim bolestima stomaka. 6. Hraniti se moramo zdravim i hranjivim jelom, jer hrana je materijal, koji služi za gradnju našeg tje­ lesnog organizma. Strana 111. 7. Trebamo paziti, da se ne izlažemo promahi i studenu zraku, kad nam je tijelo znojno. 8. Najvećom pažnjom izbjegavati studeno piće, kad nam je vruće. 9. Ustajati i lijegati rano. Izbjegavati razvratno življenje i za to se uvijek zanimati korisnim I vrijednim poslom. 10. Moramo se sustezati od svagje, biti lijepe blage ćudi, ne podavati se pretjeranoj tuzi i očaju u žalosti i nevolji, koje su u vezi s našim životom, nego se skrom­ no pokoravati odredbama Božije providnosti. Uzdržimo li se ovih deset glavnih higijenskih pra­ vila, bićemo uvijek i tjelesno i duševno zdravi, a naravno uz to vazda vedri, čili i zadovoljni. S. Bakamović. LilST A K Iz islamskog svijeta. — Turska je vlada zaključila podignuti u Medinei Munevveri sveučilište sa tri fakulteta: pravničkim teološkim i filozofskim, te je u tu svrhu i potrebiti novac odredila i glasovitom arapskom učenjaku, Abdul-Azizu Čavišu, kojeg je imenovala rekto­ rom, povjerila, da nagje sposobne profesorske sile za sve tri fakulteta. Sada carigradske novine javljaju, da je Čavis 1e nastavnike našao u Siriji, Misiru i Hidžasu i da će se već kroz dva mjeseca sveučilište otvoriti u prisutnosti prijestolonašljednika princa Jusuf Izzudina. Za sveučilište je uzeta privremeno jedna medinska medresa, dok se nova velika zgrada ne podigne, za čiji će se plan i gradnju skoro izdati natječaj. Ustanovljenjem ovog novog islamskog sveučilišta turska je vlada učinila veliki hajir za cijeli islamski svijet, jer tim je pružila priliku svjema muslimanima, željnim nauke, da se savršeno naobraze ondje, gdje leži sveto tijelo najvećeg Božijeg poslanika i utemeljitelja uzvišene islam­ ske vjere, Muhameda, prosvjetljujući se njegovim velikim duhom, da kasnije uzmognu raditi na korist islamske zajednice. Neka je za to svaka čast i hvala turskoj vladi. Bog je blagoslovio! I s la m s k o s v e u č iliš t e u M e d in i U m o r s tv o je d n o g v e lik o g is la m s k o g p r o s ­ v je tite lj a . — Ovih je dana iz zasjede od nepoznatih osoba umoren Islam Hadže, veliki vezir Chivskog hanluka u centralnoj Aziji, koji stoji pod ruskim suzerenitetom. Prilikom ovog umorstva sve su muslimanske novine u Rusiji donijele velike nekrologe, u kojim ističu, da je smrt Islam-Hadžeova veliki gubitak za cijeli islamski svijet, a osobito za budućnost Chive. Islam-Hadže je kroz cijelih petnaest godina stajao na kormilu ove male islamske državice i za to je vrijeme mnogo učinio za njezin procvat i napredak na kultumoekonomskom polju. Bio je uman i agilan državnik, da mu je rijetko para naći u islamskim državama; veoma je razumijevao potrebu društvene i kulturne reformacije svog naroda u zapadnom novovjekom smislu, pa je najviše nastojao da megju mlagju generaciju u Chivi raširi plodove moderne prosvjete. U tu je svrhu dobavio u svoju domovinu mnoge jake učiteljske sile, koji su poznavali ruski i turski jezik i podigao mnoge moderno uregjene škole, u kojim se sistematski predaje; osim toga je o svom vlastitom trošku u ( Ihivi utemeljio jednu veliku medresu i mekteb, kojima je i ogr iman vakuf poklonio. Za ekonomski razvitak svog naroda Islam-Hadže je takogjer i ..mgo učinio: iskopao je mnoge velike kanale za natapanje zemlje, podigao mnoge velike željezne mos­ tove i izgradio silesiju dobrih cesta i prometnih sred­ stava. Do njegova vremena ni u samoj prijestonici han­ luka nije bi'o pošte ni telegrafskog ureda, a on je za vrijeme svoje vezirske službe po cijeloj svojoj domovini otovrio na mnogim mjestima pošte i brzojave. U samoj Chivi ustanovio je veliku modernu bolnicu sa sto i pedeset kreveta, u čiju je gradnju utrošio vlas­ titog novca oko dvije stotine hiljada rubalja. Na tu je bolnicu pozvao ruske liječnike, megju kojim ima najviše muslimana iz Kavkaza, Krima i Kazanske gubernije. Po ovom svemu vidi se, da je smrt ovog velikog muslimana nenaknadiv gubitak za zapuštenu našu braću u Chivi, koja je baš sada najpotrebnija bila jednom ri­ jetkom rodoljubu i državničkom talentu kao što je IslamHadže. Nama se čini, da u ovom umorstvu svoje prste ima sama Rusija, kojoj nikako ne miriše napredak njenih islamskih podanika i koja na svaki način proganja sve musi. prosvjećene elemente. Islam Hadžeu želimo od Boga rajsko naselje Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten! Književnost. „ A v e c le s v a ln cu s" . — La campagne de Thrace octobre 1912 — mai 1913. (Berger — Levrault, nak­ ladnik, Pariš.*) Sa nekom tihom rezignacijom pročitao sam gornju knjigu od francuskog žurnaliste Georgesa Remond i od­ ložio je. »Sa pobijegjenima«, naime Turcima preko osam mjeseci živjeti povlačiti se natrag i gledati očima, kako *) „Sa p o b ij e g j e n i m a " Vojna u Traciji oktobar 1912. — maj 1913. Napisao Georges Remond. �Strana 112. ,B I S H R' Broj 7. se raspada jedno veliko carstvo, kako komad po komad zaljubljene istočne hanumice, a formom su upravo savr­ mesa otpada od trulog tijela velikog čovjeka — Turske. šeno dotjerane, kao da su ispale ispod pera kakova Pred očima redale mi se slike jedna za drugom, jedna Teufik Fikreta ili Faik Alije. tužnija od druge, a nad ovima crnilo se oblačno nebo Mladu je pjesnikinju zanosno pozdravila turska kri­ skore budućnosti velike islamske države. Nepregledne tika, predpostavljajući je kao pravu umjetnicu i samoj pustinje i ruševine — sama groblja gdje je nekad pjesma do sad čuvenoj Nigjar hanumi. pjevana i gdje je mujezin s vitih munareta slavio ime Mi ćemo u narednom broju donijeti jedan cvijetak iz Svevišnjeg!.. Sve je zamrlo, svuda vlada smrt, kolera, ove lijepe kitice u prevodu pred naše čitatelje, a i nadalje ćemo bijeda i neimanje. Vidim pred sobom Krk-Klisu, Lile- po koji donositi, jer smo uvjereni, da će svak u njima Burgas, Drinopolje, Čataldžu; — slušam topove i puške, naći naslade svom estetskom čuvstvu. jeku ranjenika i J a č nevine djece, sijedih staraca i slabih Ove se pjesme mogu naručiti u knjižari »Marifet«, žena... Gledam ponosnog junaka Sukri pašu, branitelja a cijena im je 4 groša. C. Edrene, gledam Enverbega u svom taboru na Čataldži, kasnije je u Carigradu na Porti, za tim pred Sultanom gdje mu nosi listu novog ministarstva na potpis... Nazim »G ajret«. Poslije ovogodišnje »Gajretove« glavne paša umire... K’jamil paša bježi u inozemstvo, a veslo skupštine, na kojoj su se odigrali onakovi žalosni prizori, države, koja hoće, da se sunovrati u bezdan uzimlje u što su ih inscenirale političke strasti naših stranaka, govo­ ruke Mahmud Šefket... Nu nesretno strančarstvo, izdajice rilo se u javnosti, da će vlada raspustiti ovo naše pros­ domovine oduzeše mu život... On umire za domovinu, jer vjetno društvo, jer da su u njemu neuredno vogjeni je za nju sve žrtvovao, prodavši najposlije i svoj imetak, poslovi. da pomogne nesretnoj domovini. Šefket umrije vjerujući Ti se glasovi o raspustu nijesu obistinili i — kako samo u čudo, koje će spasiti domovinu i zaustaviti inva­ čujemo — ovih je dana stvoren kompromis izmegju uje­ ziju barbara, koji su pošli da na Aja-Sofiju stave krst i dinjenih i demokrata glede biranja odbora na budućoj okaljaju je svojom poganom nogom. A tu barbarsku najezdu skupštini, koja se ima što skorije sazvati. zaustavio je na Čataldži Džemal, Fetihi i Enver... Neprijatelj Nama bi veoma bilo milo, da se ove vijesti obis­ je stao, jer narod, kojem je trebalo izdahnuti, udario je tine, a još bi nam milije bilo, da se jednom prestane sa posljednim silama, stavilo se sve u jedan neprelazan zid povlačenjem stranćarstva i partaizma u ovo naše jedino i svi rekli: »Samo preko naših mrtvih tjelesa!«.... kulturno društvo, koje je osnovano samo za to, da koristi Ovo su dojmovi Remondove knjige. Pisac je pisao n^-son zapuštenom narodu, a ne da bude predmetom sa velikom ljubavi i zaslužnim simpatijama o Turcima. glozenja i svagje megju jednovjernom braćom, a još Georges Remond gledao je Enverbega i Fethibega u manje da bude rasadište jedne političke strane struje, afričkim pustinjama kako se junački bore i otud i ona kao što je do sada bilo. silna simpatija naprama ovim junacima!.. Remond je vje­ Daj Bože, da se jednom počne raditi na »Gajretu« rovao, da će i u Traciji zateći istu vojsku, kao što je onako, kako je u skladu sa uzvišenim Božijim riječima vidio u Tripolitaniji i Cirenaiki, ali na žalosl! našao je »Innemel-muminune ihvetun!« sve u neredu, — demoralisano nesretnom vladom K’jamilovom i njegovih drugova... Od Turske je moralo otpasti ono, što je otpalo!... Č u d n o v a te o s u d e . — Francuski list »Courir« Ono bez čega Turci nijesu mogli biti, Turci niti narod bilo je Drinopolje!.. Oni su ga morali dobiti natrag, jer iznio je neke osude, koje su pale u državi Francuskoj, ono je za Turke isto, što Mek’ja, Medina, Bagdad i Ca­ pa ih je usporedio megju se, da se vidi, kako neki suci rigrad!... To je prijestonica prvih osmanlijskih careva — i sudovi dijele pravdu ljudima na zemlji. Evo nekoliko primjera. to je svetinja turske povješti. Porotni sud u Parizu r i j e š i o j e k a z n e dne »Mi ćemo sklopiti mir kakav god hoćete, ali mir bez Edrene ne može biti — rekao je Džemal bey; — 8./I. 1912. mladog Josefa Frecheta, koji je gespojici Bou»naši ministri dobro znaju ako napuste Edrenu, da ću chet rinuo nož u vrat i teško je tijem ozlijedio. Kaznena komora je 9./II. 1912. osudila gospogju dignuti proti njima revoluciju«... Georges Remond znao je iskoristiti ovaku priliku i opisati sve strahovite gro­ Maret Furel n a č e t i r i m j e s e c a t a m n i c e , Što je zote balkanskog rata... Knjiga inače obiluje i lijepim opi­ džepnim nožem razrezala zadnju gumu u jednog auto­ sima, nužnim podacima i svim onim, što se može očekivati mobila. od jedne ovake knjige. A inače protkana je nekom mis­ Daklen guma skuplja od ljudskog vrata. Kaznena komora u Limoges u o s l o b o d i l a j e tičnom poezijom, koja se proteže kroz sve retke, kao »cme niti nekakva prokletstva, koje se moralo izvršiti nad jednu čuvaricu (vehtericu), što je u banji, u vodi, svezala lancima jednu budalastu ženu, pa se je za to utopila. Turskom... Pariška kaznena komora je 8./I. 1913. osudila nekog A ti grijesi, koje je Turska morala svojim životom Gilberta, koji je iz šale skinuo vrata od aborta, pa ih okajati jesu: vladavina Abdul-Hamida... Knjigu preporučujem svakom, ko vlada francuskim donio u vratarsku ložu svojoj ženi, n a t r i m j e s e c a jezikom, dobiva se u Parizu kod nakladnika za 3 fr. 50 c. z a t v o r a . A. Hifzi Bjelevac. U novembi u 1912. riješio je pariški porotni sud K ita lju b ic a . (Bir deste menk’ješe.) — Tako se radnika X. od svake kazne i ako je iz ljubomornosti zovu lirske pjesme mlade osmanlijske pjesnikinje Nezihe svojoj ženi odrezao nos džepnim nožem, dočim je kaz­ Jašar, koje su prije kratkog vremena štampane nakladom nena komora u Parizu osudila dne 22./VII 1912. meha­ ničara Leona Donvelle-a na o s a m n a e s t m j s e c i knjižare »Marifet« u Carigradu. Sve su ove pjesmice veoma nježne i čuvstvene t a m n i c e , što je, iz dragosti otkinuo zubima vrh od poput ljubavnih zvukova sa struna ćutljivog srca jedne nosa svojoj ljubeznici! 1 to je oto pravda! Kulturne bilješke. Razno. Vlasnik i izdavatelj: P r v a m u s llm . n a k la d n a kn iž a r a i Šta m p a r ija u M o atarn , -------- THm^: S^"1pariJ<>^Bjjcra* » Mnrtarn Uregjuje: R e d a k c io n l od b o r. Za uredništvo odgovara: Muhamed Beklr Kalajdžić. �Natječaj. Vakufsko-mearifski saborski odbor ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ podijeliće nekoliko zajmova od K 1.000 — slušateljima visokih ♦ ♦ škola za godinu 1913/14. ♦ Molbe za ove zajmove imaju se predložiti putem nadlež­ ♦ ♦ ♦ ♦ nog kotarsko vakufsko-mearifskog povjerenstva i istima se imaju predložiti slijedeći dokumenti1. Svjedodžba r stečenoj naobraz 2. svjedodžba • zdravstvenom stanju 3. vladina i opeins 4. revers o otplati odbijeEit ajma. Sadržaj reversa može se uviujeti kod vakufskih povjeren­ stava, a molbe se imaju predložiti najkašnje do 10. oktobra ov. g. I dosadanji vakufski Stipendisti imaju moliti za zajam. Vakufsko-mearifski saborski odbor. A �H E K C E G - B O S f i f l zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Raonateljstno u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristfc ul. br. 2). Dionička glavnica K 4,000.000.e) p r o ti p r o v a ln o j k r a g ji i f ) n a lju d s k i ž iv o t, i to osigu­ a) p r o ti p o ž a r u (m akar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) p r o ti š te ta m a k od p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o s ig u r a n j a z a s lu č a j sm rti; b) m j e š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p r o t i š t e t a m a o d t u č e uz c) o s ig u r a n j e m ira z a ; naknadu potpune štete; Zaood preuzima osiguranja: d) ž iv o t n e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n t e za slučaj p r e ž lv lj a ja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji ra ta , b e z i svake doknadne premije; 2. za s lu č a j d vob oja; 3. z a s a m o u b o js tv o ; 4 za smrt u s lje d n e z g o d a I .« « 5 rt | g £ ~ Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzoi kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju r^do svo upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ------ ■ ODLEŽHHO ExP 0Rt-PIV0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje a pokrajinu franko ua svskoj štaciji bosansko' hercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/091822a81854fe2383eee8210f5ad92b.pdf 8cbd851a6aa303be2a0eebd6e92e97f4 PDF Text Text BROJ 8. GODINA II BISER „BISER* izlazi dva puta Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8*— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nne me l - mumi nune i chvetun! E M s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista =— . Neplaćena se pisma ne primaju, = ----- — pLATrvo i UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 14. Zilkide 1331. © M O S T A R © 15. oktobra 1913. SADRŽAJ: X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. M. Ć. Ćatić: Tvoje oči. (Pjesma.) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. A. Hifzi Bjelevac: Za ljetne dosade. (Hadžer M e' iv dnevnik.) Karanfilaga: Kakva pjesma. (Pjesma.) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. Neziha Jašar: Moja čežnja. (Pjesma.) M. Hifzi Muftić: Bogataš i radnik (Crtica.) Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. S. Bakamović: Iz arapske lirike. Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) b*S2T0V0. Narodne umotvorine: • Njema Fata. i '•him H. Baščaušević. Listak. Iz islamđtog svijeta: Bugjenje Kirkiza. — Muslim. ženska ifiž;. gimnazija. — Raspuštanje muslimanskih đrušta - u Rusiji. — Književnost: Sarajevske džamije i oruge javne gradnje turske dobe. — Kulturne bilješke: Pokret za uspostavu rada i normalnih prilika u „Gaj retu". — Muslim. društvo „Afijet" u Olovu. — Razno: Prerane udaje. — Promjena podneblja. — Poruke i odgo­ vori uredništva. JAVNA ZAHVALA. Ooih je dana Hafiz Ali ef. Sefić iz Mostara putooao u Bas. Brad, te se je tom prilikom sjetio i našeg lista ,,Bisera“, parnu tamo našao nekoliko pretplatnika, na čemu mu ooijem putem izričemo sooju najljepšu zahoalnost i priznanje, kličuči mu: Žioia 1 Upraoa ,,BlS£Rfl“. Štamparija „Biser* u Mostaru. �¥ KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUOUK-ŠTAMPIUA (MUH VMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA 0L1CA. /MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Blsera“ 1 „Muslimanske biblioteke". ..............- = F ilija la u T re b in ju . = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebi-iptiJaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima o p ćinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i k ancelarijsk og pribora. V elik i izb or knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade s v e knjige (kitabe) štam pane arebicom . Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pllja (m uhura) od kaučuka vrlo uku sn o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b a v lja ju , b r z e i t a č n o u z v r lo p o v o lj n e c ij e n e , k o j im a s e p r ila z u ' s p l a t n o p r ik la d n i d a r o v i. PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul B O S N U I HER E G O V I N U (DIONIČKO DRUŠTVO) Mostar Sauervaldova ul. CENTRALA u SARAJEVU; posestrima a TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. Z A L A G A O N IC A prima ti ^ralog sve dragocjenosti, kao: 2;lato, srebro, dragulje i ostalo. : ♦ I : * ♦ �BROJ 8. „BISER" izlazi dva puta mjesečno. — ----------Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 41—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. Inne me l - mumi nune ichvetun! GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera- Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista ---:: Neplaćena se pisma ne primaju, ----------- ~ PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 14. Zilkide 1331. © M O S T A R ® X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakam ović. (Nastavak.) Osim ovih, osnovano je još mnogo drugih novina kao „T e k j a m u 1“ (Svršenost), organ muslimanskih socijalista, ,,Z e u b u r“ (Pčela), humoristična novina, obje u Baku-u, .Mu 1a N a s r u d d i n“, te jedan od najboljih listova na Istoku „N u r“ (Svijetlo) i ,,U 1f e t “ (Sporazum) Abdurašida Ibrahimoffa u Petrogradu; „J i 1d ii z“ (Zvijezda) Maksudoffa; ,,B e j a n u 1-H a k“ (Objava Istine) Šejh Attara Osmanofa; „ Da n " i „ D a n j i l d i i z i " (Donska Zvijezda) i t. d. u Kazanu; ,,Š u r a “ (Skupština) i ,,V a k a t“ (Vri­ jeme) u Orenburgu; ,,T o m s k“ u Tomsku u Sibiriji, „I d i 1“ (Volga) u Astrahanu i t. d. S ovim se novinama stvara opći pokret u svijetu i pripomaže se općem zbliženju osoba i izmjenjivanju njihovih ideja. Ova toliko prostrana štampa još više do­ prinosi propagiranju književnog utjecaja Turske, jerbo je ona kao jedina nezavisna država u turskom svjijetu više uradila za svoju literaturu, nego li svi drugi ogranci turske rase. Ovi se odnošaji svršiše s emigracijom panturcista iz Kavkaza i Tatarske u Carigrad poslije turske revolucije. Unatoč svim ovim pokretima zasluga, da je ideji Panturcizma dat odregjen forum i jedna moderna organizacija, jedino pripada Jusuf beju Akčuri, direktoru revije „ T u r k J u r d i“. 15. oktobra 1913. On je prije deset godina objelodanio jedan članak pod naslovom „Tri politička sistema" u novini ,,T u r k“-u, koja je izlazila u Kairu. Ovaj je članak sada izdan u posebnoj brošuri i ra­ širen kao izvješće panturskih načela (principa). Pisac u ovom članku, odnosno brošuri ana­ lizira metode i ideje velikih ličnosti i reforma­ tora turske carevine sve od sultana Muhameda II. do danas. On izvagja od svih ovih neodregjenih i ne­ jasnih metoda i ideja tri politička sistema, koja prosugjuje i kritizira. I sa raznim argumentima nastoji dokazati nemogućnost provogjenja dvaju izmegju ovih sistema: Panislamizma i Otomanizma, te se trudi da dokaže potrebu primanja trećeg sistema t. j. Panturcizma. Ovdje mi ne ćemo procjenjivati logiku za­ ključivanja Akčura-Oglu-a; ali pošto se bez toga historija političke evolucije u Turskoj ne bi mogla prikazati, mi ćemo joj dati mjesto, koje zaslužuje. Tom prilikom najavili bi naše osobne ideje svim vrijednim našim prijateljima Osmanlijama i savjetovali bi ih prijateljski; ali držimo, da je ovdje dosta, ako rečemo ispravno kao autor ovog članka, da je propušten povoljan momenat za politiku Otomanizma, za koju Akčura-Oglu dosta jakim argumentima dokazuje, da je nesavremena. On tvrdi, da politika Otomanizma ne može opstojati, pošto bi sa raznim narodnostima osmanlijskog carstva sačinjavala nešto slična Sjevero-Američkim Sjedinjenim državama. Evo zašto: �Strana 114. .BISER4 Ova se politika prije svega protivi aspira­ cijama i osjećajima Turaka, jer bi ih lišila vlasti i dozvolila, da i drugi narodi u zemlji imadu udjela u državnoj upravi, radi čega bi turska carevi ia postala jedna država bez ikakve forme i u kojoj bi Turci, jako umanjeni, bili jednaki drugim narodima. Ona se protivi samom Islamu, koji vjerni­ cima daje mnoge privilegije i viši rang nad inovjercima, te koji ne dozvoljava vlade nemuslimanima. Ona je protivna željama i namjerama nemuslimana u Turskoj, jer su pod utjecajem kršćanskog Zapada dosta napredovali, te jedva čekaju zgodan momenat, da podignu ustanak i uzmu vlast u svoje ruke. Ovi nemuslimani nikako ne žele raditi zajedno sa onim, koji su ih podjarmili i ne će da se s njima slože, da naprave jedan novi preporogjeni otomanski narod. Otomanska politika se protivi i ambicioznim planovima Rusije obzirom na Panislamizam, krš­ ćanstvo i zauzeće Carigrada, stare prijestonice pravoslavja. Protivi se ta politika takogjer ve­ likom dijelu javnog mnijenja u Evropi, koje — podržavajući staru vjersku mržnju neprestano radi, da Turke istjera iz Evrope i oslobodi krš­ ćane ispod muslimanskog gospodstva. Što se pak tiče Panislamizma, Akčura-Oglu upozoruje na rastuću mržnju megju musliman­ skim i nemuslimanskim podanicima Turske; najzad on smatra otpor i mržnju nekojih ev­ ropskih velesila proti ostvarenja panislamskih projekata, kao nesavladive zapreke. Pisac se kasnije osvrće na Panturcizam i odgovara na neke možebitne prigovore. On smatra Rusiju najvećom zaprekom ostvarenju ove ideje, jer ona ima mnogo podanika Turanaca; ali s druge strane on se nada, da će druge države pružiti svoju pomoć za ostvarenje ovog sistema, koji je upravljen proti Rusiji. Ovo je dakle kratak pregled onog članka, koji je postao programom intelektualnog pokreta u skorom vremenu megju Turcima. Direktor političkog lista ,,T u r k", koji je izlazio u Kairu, Ali Kemal beg objelodanio je ovaj članak i onda na nj odgovarao u nekoliko brojeva tog lista; ali budući da ovaj odgovor Broj 8. obiluje igrarijom riječi Namik Kemalove literarne škole i njegovih učenika, mi ne ćemo preko njeg preći, ograničivši se samo na to, da istak­ nemo, e je Ali Kemal — pošto je žestoko na­ pao Jusuf bega Akčura Oglu, vruće branio politiku Otomanizma. Njegov odgovor sadržaje u isto vrijeme vrlo opravdanih govora o pravom stanju Turske i strogih kritika o iluzijama imperialista i ide­ ologa turskih, koji žive u svijetu iluzija i sa­ njarija. Nakon toga izišao je jedan treći članak iz pera Ahmed Ferid bega, narodnog poslanika iz Kjutahije, a kasnije osnovatelja konstitucionalne narodne stranke i umiješao se u ove diskuzije. Ahmed Ferid beg suzbija nazore Ali Kemala i opravdava politiku oportunizma, da bi se moglo služiti sa sva tri sistema, a onda nastavlja: — Panislamizam je neostvariv i ne može imati budućnosti- ali danas se treba koristiti prednostima, koje nam pruža. I Panturcizam ima vrlo sjajnu budućnosti; ali on sada ne po­ stoji i naravno ne može se ni korist očekivati od onog, čega još nema. Ali politika Otoma­ nizma ma da nam ne obećaje solidne buduć­ nosti, pune nade, ipak je najlaglja i najnužnija politika u današnjem vremenu; u kratko: ona je uvjet politićke egzistencije turskog carstva. (Nastaviće se) Abdul-Hak Hamld: Tarik. (O svojenje Špan jolske). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: S alih B akam ović. (Nastavak.) II. PRIZOR. Prijašnji i Julianos. Julianos: (Poslije pozdrava) Dolazim, da potvrdim vjernost, zapovjedniče. Musa: (Pokazavši mu mjesto) Zahvaljujem grofe, to je vrlo radosna vijest. Julianos: Predajem vam Septu bez kapi krvi; to je eto znak moje vjernosti. �Broj 8. Strana 115. .BISER1 M u sa: Dobro, da se bez krvi predajete; inače da se s mačem Septa osvaja, ovdje vam se ne bi znak pri­ jateljstva ukazao. Time vi ljudstvu činite samo uslugu i tom ne treba dokaza. Naravno, da vaše gradove i ravnice ne želite vidjeti u slici crvenog mora. J u l la n o s : Na našem prošlom sastanku ste govo­ rili, da ste zaduženi čuvati ljudska prava. Pa zar od vas ne smijem tražiti nagradu za ove usluge, što ih uime ljudstva činim. M u s a : Vi ćete nagradu za te usluge uživati od svoje savjesti, dokle ste god na životu. Čovjeka ni sveci ni carevi ne mogu nagraditi onako, kao njegova savjest. Vaša je pak usluga tako velika, da bi mi nasiljem i ndpravdom smatrali, kad bi vas za nju nagradili. J u l la n o s : Osim toga učinio sam vam još jednu osobitu uslugu: opisao sam vam naime potanko 1 opširno neurednosti gotske države. Ako vam budem slagao, ka­ znite me, a ako ne budem, nagradite me. M u s a : Ja sam onam'o svakako poslao Berberiju Tarifa. S pet sto konjenika se je ukrcao na lagju i otišao. Nije bilo potrebno, da nas vi izvjestite o stanju, jer mi smo i suviše upućeni u sve, mi smo znali i koliko je vojske tamo. J u l ia n o s : Svakako je i Tarifova obavijest kao i moji izvještaji. Dakle nijesam slagao. M u s a : Da se Torifova obavijest i protivi vašim izvještajima, mi bi opet prešli u Španiju. U zaljevima Ceute i Tangera brodovi nam se grade, to ste svakako vidjeli. Mi ćemo ukrcati na te morske tvrgjave upravo četrdeset haljada pustinjnskih lavova. Kralj Roderik ako hoće, neka svoju vojsku na aždahe posadi i spremi. Da vam iskreno rečem: prije svega kod nas je jedan izdajica dostojan kazne kao kakav krvni ubojica. Dakle smatrajte za nagradu, što vas ne kaznimo. Mi ne znamo, šta vam je namjera: ili svom kralju izdaj­ stvo, ili nama vjernost, ili ljudstvu usluge. To je nepo­ znato. J u l ia n o s : Uzmimo to sve troje. Dakle s jednim ciljem tri posla vršim. Onda tražim nagradu za svoj po­ sao, koji se na vas odnosi. M u s a : Po srijedi je izdajstvo. Da je i u našu ko­ rist, nije vrijedno. J u l ia n o s : Pitajte me jednom, šta želim. Da li ima kakav niječan upit? M u s a : Prije svega svršimo nagodbu o predaji, pa ćemo se poslije razgovarati. (Ustaje na noge.) J u l ia n o s : Roderika ću vidjeti poražena, a to je meni dosta. Ja bih bio zadovoljan, kad bih s vješala mogao njegov poraz vidjeti. M u s a : Evo, Tarif d o la z i... III. PRIZOR. (Pregjašni, Tarif, Salha binti Ejub i nekoliko sluga.) M u s a : Govori najprije, jesu Ii istiniti grofovi izvješ­ taji o Španjolskoj, za koje sam ti pisao? T a r if : Sve je istina zapovjedniče. Gotska država nije u stanju, da nam se održi. J u l ia n o s : Ako ništa, a ono bar priznajte, slavni vojskovogjo, da ja nijesam lažac! M u s a : Do dva sata da se nagjemo u gradu, gos­ podine grofe!.. (Julianos zahvali i izigje). Vidite moja djeco, i vi ste svaki zapovjednik i voj­ voda. Dobro i plemenito postupajte prama svojim potčinjenim. Vladar, koji svoju okolicu preziranjem i mržnjom časti, u većoj je opasnosti, nego onaj, koji je od nepri­ jatelja opkoljen. Njegovi su dvorjanici, komornici, pa čak i ministri proti njega, a i jedan proti drugog; ali su svi prijatelji njegovih neprijatelja. Tome je evo dokaz Julianosova izdaja svog kralja i vjerna odanost prama nama. Pričaj Tarife, šta si prijeko radio, šta li si sve zapazio. T a r i f : Čim sam odavde krenuo, odmah sam se iskrcao na španskoj obali. Dva tri puta smo se okušali s neprijateljem. Bilo ih je sedam do osam stotina. Otpor im bio svagje bez uspjeha. Sviju smo ih zarobili Doveo sam i mnogo zaplijenjenog hajvana. Kralj im je veoma slab, vrlo uznemiren. Nijesu se u stanju od nas braniti. Vojske imaju koliko nas dva tri puta: blizu sto i dvadesest hi­ ljada. S a l h a : Pa kako onda nijesu u stanju nama otpor dati. Jedna se osoba mora braniti proti navali trojice, ali jedna osoba nikad na tri udariti. M u s a : Salha! Da ih je trista puta više, nego nas, opet ćemo proti njih ići. Njiha je vrlo mnogo, ali su u megjusobnoj neslozi, mi smo pak složni svi, i ako nas je malo. Oni vjeruju više bogova, a mi imamo samo jednog, istinitog Boga. Zašto jedan čovjek ne bi smio udariti na tri osobe, koje su u megjubonoj svagji? S a lh a : I ako je megju njima razdor i svagja, ipak, kad bi se mi u njihove razmirice umiješali, oni bi se slo­ žili proti nas, jer su im isti Bogovi i bogomolje, isti ci­ ljevi i neprijatelji. Kad bi netko sa strane navalio na dva brata, koji se megjusobno tuku, ili kad bi jednom od njih u pomoć poletio, da ga obrani, ja držim, da bi odmah oba brata napustila megjusobnu borbu i složno na tog čovjeka navalili. M u s a : Sve da im je obrana osigurana, pobjeda im nije izvjesna. Fakat je, da se države sa uvjerenjem u po­ bjedu, upuštaju rat. T a r i f : Vojnici su im u gvozdene i kožne oklope obučeni. M u s a : (Upadnuvši mu u riječ.) I naša su srca oklopljena. T a r i f : Svaki njihov vojnik je kao strašni kip; svaka im kuća utvrgjena kao kakova tvrgjava; svaka im tvrgjava ugledna i sjajna kao da je sn eb a pala. Gradovi su im od gvožgja i kamena gragjeni, a vodenim jarkovim a j prokopima opasani i zaštićeni. �Strana 116. Broj 8. ,B I S E R' Ali megju njima je razdor. Kralj je uznemiren. S a l h a : P a zar se zbog toga ne će moći nama oprijeti? Valjda ćemo mi u njihove gradove iz visine kao nebeske munje silaziti? M u s a : Ne Salha. Vi ćete ženski borci silaziti u skupu kao angjeli, a mi ćemo pak ne kao munje, nego kao kuranski ajeti spuštiti se, da tamo uvedemo sreću i blagoslov Božiji i da trajan mir i red uspostavimo. S a l h a : (Zehri) Kako ti možeš šutjeti toliko? Z e h r a : (Salhi) A kako ti opet toliko možeš govo­ riti? S a l h a : (Za se) Zehra ne zna u z r o k a ... Tarik od­ lazi . . . Z e h r a : (Za se) Tarik odlazi... Salha ne m a uzroka... (Tarik se pojavi iz daleka.) S a l h a : (Uzdahne) A h ! .. Eve dolazi! .. Z e h r a : (Uzdahne) Evo dolazi... A h!.. li se podaš strasti i ništavosti, doći ću preda te kao angjeo smrti. Što god budeš u ime svete pravde poduzimao u navalama ili u izmicanjima, u tom će te Božija providnost pomagati; a štogod u sramno ime pohote i sebičnosti učiniš u svojoj slabosti i naglosti, za to će te Božija kazna stići. Sjutra ćeš preći sentanski klanac. S a lh a : (Za se) Čim je jednom stavio svoj predlog, očito je, da će i svoju nakanu izvršiti. Z e h r a : (Za se) Čim je jednom nešto nakanio, znak je, da će i svoj predlog dati izvršiti. (Nastaviće se.) M. C. Ćatić: Tvoje oči. IV. PRIZOR. (Prijašnji i Tarik bin Zijad.) T a r i k : Vi ste me zvali, zapovjedniče... (U sebi s uzdahom.) I zehra o v d je !... M u s a : Da. Kao vazda, tako te i sada trebam Za­ povijed, koju sam izdao za polazak na Španiju treba da se izvrši i bez Halifine dozvole. Za ovu zgodnu priliku moram tu dužnost žrtvovati. Propustiti zgodnu priliku, koja se ukaže za vrijeme službe, veća je pogreška, nego li ne tražiti dozvolu od vrhovnog zapovjednika. Naše lagje, konji, deve, konjanička i pješačka vojska, ratna sprema — sve je to gotovo i za polazak spremno. I od Berberija imamo dosta vojnika. Neka proljeće devedeset i druge godine po hidžretu znamenito postane s našim osvajanjem. Sutra se polazi na Španjolsku, pa tebe imenujem glavnim vojskovogjom. Moj je život soba tamna i duboka, Gdje bijeli rietko zaviruju dani — Tu u vazi srca na niemoj tenhani Cvatu mrki cvijeci bez snage i soka. Tek katkada, Nigjar, taj — Ko sunčana traka sa Svesilno mi prodre kroz U sobu života i cvijetke tvoj pogled pjani neba visoka — pendžer od oka mi hrani. Pa sva mi se soba tad napuni sjaja, A cvijeci poprime sve zamamne boje, Što kroz suze Amor u dugu ih spaja I miris se njihov porazlije svuda — — Svemoćne su, Nigjar, plave oči tvoje, Dok stvaraju tako nadnaravna čuda! Z e h r a : (Za se) Eto ti na preokreta, što ga od prije naslućujem !. S a lh a : (Za se) Eto ti preobreta, izgledam!.. kojeg odavno T a r i k : Ja ću dakle kao vojskovogja upravljati vojskom; ali ako vojska bude pobijegjena, ko će onda sa mnom upravljati? I ja trebam jednog zapovjednika, a to ste vi. Naš vas je halifa imenovao prvim neodgovornim vojskovogjom cijele vojske, za to bih ja mogao posao svršiti samo pod vašom komandom. Ako se od vas od­ vojim, pokoravaću se najčudnovatijim fantazijama, koje su daleko od zdravog razuma; osvajaču u mašti najljepše i najuzvišenije stvari. Isto kao kakova arapska bedevija bez uzde: mjesto da stoji, ona neprestano trči. M u s a : Prvo: ljudska prirodna sposobnost ne mjeri se po zvaničnom naslovu. Mnogo je zapovjenika nespo­ sobnih, a mnogo mlagjih pametnih. Drugo: razumni i raz­ boriti ljudi nikada ne trebaju vogje. Jedan junak s onom bedevijom može i bez uzde vladati. Pojmim, šta želiš reći. Ja ću tebi iz nevidljivog svijeta zapovijedati kao vladar sudbine. Gdje ti bude tijesno, doletjeću kao Hjzir, a ako Ahmed Nalm: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Cazim Catlć. (Nastavak.) Islamska ulema pak, ne negirajući ni determinističke odregjene motive niti fatalistički prvotni uzrok i stvara­ lačku moć, ustvrdili su slobodnu volju kod čovjeka i što je najzačudnije, tu tvrdnju argumentirali dokazima, kojima je današnje racionaliste dokazuju. Istina poslije prelaza nekih filozofskih sistema megju muslimane neki su islamski teozofi — poput fatalista — držali, da ne postoji ljudska slobodna volja; ali ova teozofska struja nije našla u Islamu pristalica, nego je potis­ nuta od islamske uleme, koji su slobodnu volju i odgo­ vornost ljudsku dokazivali. Muslimani kao što su vjerovali u opstojnost slo­ bodne ljudske volje, (Libertć personelle) o kojoj ovisi �Broj 8. .BISER' moralni zakon i odgovornost, tako su vjerovali i vjeruju u jednu „apsolutnu univerzalnu volju", t. j. u volju neiz­ mjernog, svemoćnog Boga, tvorca vasionog svijeta (Voloutć divine); muslimani znaju, da njihova odgovornost t: j. kazna i nagrada ovisi o njihovoj slobodnoj volji. Mi pitamo, da li se može jednoj filozofskoj struji u grijeh upisivati vjerovanja u predestinaciju (kader), ako ta filozofija — bez upadanja u protuslovlje — tvrdi opstoj­ nost jednog, Stvoritelja, koji ima neizmjerno znanje, moć i htijenje i vjerovanje u opstojnost ljudske slobodne volje, ili — po današnjoj terminologiji — moralne slobode (Ihtijari ahlaki) (Libertć morale?) U grijeh upisivati Islamu vjerovanje u kader znači sto, što pripisivati Božijim atributima ograničenost ili neopstojnost. Mislimo, da ne će biti bez koristi, ako ovdje nave­ demo nekolik d riječi Charlesa Jourdaina, bivšeg člana francuskog instituta, jer su one kao ogledalo mišljenia kakova pravog islamskog alima. Jourdain veli: *) — „Da je čovjek slobodan, da ima slobodnu volju to je pozitivno utvrgjeno, jer to nam i savjest dokazuje. Takogjer je pozitivno utvrgjeno, da Bog imade svoja neizmjerna savršena svojstva, jer to nam i razum shvaća. Ovo dvostruko pozitivno znanje čvrsto je usagjenu u ljudska srca još u prvoj periodi razvijanja umnih sposob­ nosti, dapače i prije nego što počne um djelovati i pre­ dodžbe dobivati. Za to filozofija nije potrebna, da nam to dokazuje kojekakovim „ kombinacijama i mislima, niti je sposobna da svojim sofisterijama oslabi ta naša pozitivna uvjerenja. Filozofija bi sve svoje nastojanje trebala svesti samo na to, da strogo uvažuje ove dvije istine, koje je apso­ lutno nemoguće pobiti u njihovoj bitnosti. Onaj dan, kad bude filozofija otkrila tajanstvenu tačku, na kojoj bi se spojile ove dvije istine, biće jedan od najznačajnijih i najepohalnijih dana u povijesti čovječanstva. Nu tim, što ne zna, kako bi se spojile ove dvije istine, ne može ih filozofija zanijekati, niti se može otresti dužnosti, koje joj je zdravi razum postavio.". Muslimani vjeruju da je Božija volja samostalna u proizvagjanju sviju svjetskih dogagjaja, pa megju njima i ljudskih činova, koji su proizvod Božije moći. Muslimani vjeruju, da je Bog stvoritelj kako univerzalnih zakona, koji svemir uregjuju i upravljaju, tako i sviju pojedinih pojava i dogagjaja, koji se po tim univerzalnim zakonima zbivaju, jest, muslimani pozitivno vjeruju, da Bog ima beskrajnu moć i neizmjernu volju, da radi sve ono, što hoće po svojoj apsolutnoj volji. (Fe’al lima jurid.) Ako ima ljudi, koji se protive ovom vjerovanju, i kojima se ono ne svigja, to su samo filozofi, koji niječu egzistenciju Stvoritelja svijeta. Ovo pak naše vjerovanje je apsolutno neodjeljivo od vjerovanja u kader. *) Charles Jourdain — Diktionaire des Sciences philosohiques, art. „Fatalisme". Strana 117. Ta posve je nešto drugo vjerovati Boga ovako, kao što ga mi vjerujemo, a drugo je: vjerovati ga kao pravog tvorca sviju dogagjaja i činova ljudskih u svijetu, a onda svoju osobnu odgovornost nijekati, podati se lijenosti, ne raditi na pribavljanju životnih sredstava i nepotrebnim smatrati otpor proti opasnostima, koje čovjeku prijete. Izmegju ova dva vjerovanja leži nepremostiv jaz, U jednom od vrlo poznatih filozofskih leksikona **), u odsjeku, gdje se raspravlja o muslimanskom vjerovanju u sudbinu, nalaze se ovi retci: — „Muslimanske države se bez otpora i obrane izlažu nasrtajima kuge, jer su uvjerene, da su dani našeg života odbrojeni i da nema nikakovih sredstava, pomoću kojih bi se izmijenila odregjena sudbina". Od ovih riječi ne može biti veće laži i podvale. U Kur’anu stoji: — „Ja ejjuhellezine amenu huzu hazrek’jum". (0 , pravovjerni! Oprezni budite t. j. pripravite si sva sredstva, koja su potrebna, da vas zaštite". Surei Niša 73. U drugom opet ajetu Bog ovo veli: — „Ve la tulku bi ejdik’jum ilettehluk’je". (Ne ba­ cajte se vlastitim rukama u ponor opasnosti.) Surei Bekare 191. Osobito navedenu podvalu filozofskog leksikoni iz temelja ruše ovi pejgamberovi hadisi o kugi i lepri (Cžuzamu.): — #Fir minel-medžzumi firarek’je minel-esedi". (Bježi od čovjeka zaražena leprom, kao što bježiš od lava.) „Itteku saiiibel-džuzami, kjem a juttekal- esedu, habeta vadijen, fehbetu gajrehu". (Bojte se na džuzamu oboljela čovjeka, kao što se lava bojite. Kad se on u jednu dolinu spusti, vi u drugu sagjite.) .rpg „K'jellimil-medžzume ve bejnek’je ve bejnehu kadru rumhin". (S čovjekom koji na džuzamu boluje, razgovaraj tek onda, kad si od njeg udaljen za duljinu koplja.) Jednom neka arapska plemena pošalju jednu depu­ taciju, koja se je u ime njih trebala pejgamberu pokloniti i izjaviti pokornost i prelaz na Islam. Megjutim deputantima bijaše i jedan na džuzamu oboljeli čovjek, pa kad su svi rukovali se s pejgamberom i izrazili mu svoju odanost, i red došao na tog bolesnog čovjeka, pejgamber mu ne pruži ruku, nego reče: — „Irdži, fe kad baja’nak’je".. (Vrati se, jer smo sklopili mir, ugovor.) Jednom opet prilikom, dok je na jednoj prostirki na tlima sjedio pejgamber sa Enesom Ibni Malik’jom, htjede im prići neki na džuzamu oboljeli čovjek. Pejgamber odmah Enesu reče: — „Ja Enes! Itnil-bisate, la jetau alejhi bi kademihi". ( 0 Enesel Digni prostirku, da ne bi na nju nogom stao.) Naš Devletlija je pak za kugu ovo rekao: — „Iza semi’tum bittauni bi erdin, fe la tedhulu alejhi,, ve iza veka’a ve entum bi erdin, fe la tahrudžu **) Dictionaire des Sciences philosophiques, art „Morale" �Strana 118. .BISER' m inha firaren m inhu". (Kad čujete, da u jednoj zemlji kuga hara, ne idite tam o; kad se pak zatečete ondje, gdje je kuga, ne izlazite odatle, bježeći od k u g e ) Kako se po ovom hadisu vidi, naš je pejgamber pre­ tekao trinaest stoljeća današnje znanosti u postavljanju osnova karanteni. VII. Pogledajm o sada, šta se pripovijeda u jednom od hadiskih k’jitaba: — Drugi halifa pejgamberov Omer bin El-Hattab bijaše s nekoliko vojske pohitao put Šama (Damaska), da priteče u pomoć islamskoj vojsci, koja je tamo vojevala. U to baš vrijeme u šamskoj se vojsci bijaše kuga pojavila. Kad je halifa prispio na mjesto zvano „S urg“, dogje mu u susret vojvoda Ebu Ubejde bin El-Džerrah sa svo­ jom pratnjom i javi mu, da u vojski kuga hara. Tada halifa pozove k sebi muhadžirine (one ashabe, koji su se iz Meke u Medinu preselili poslije pejgamberova hidžreta, da sačuvaju vjeru i život od idolopoklonika), koji su se u njegovoj pratnji nalazili, da se s njima posavjetuje, da li će se povratiti, ili će put nastaviti dalje unatoč haranju kuge. Jedan dio muhadžira reče, da ne bi bilo umjesno vratiti se, kad se je već jednom krenulo s veoma važnom svrhom; drugi pak dio halifi govoraše: — „Uza te se nalazi ostatak pejgamberc vih drugova, pa ne bi od tebe bilo lijepo, da ih vodiš onamo, gdje strašno kužna bolest hara, jer bi ih izvrgao očitoj pro­ pasti". Uvidivši halifa nesaglasnost muhadžirina, reče im, da ga ostave i da mu pozovu Ensarije (ashabe rogjene Medinelije.) Nu i ovi pejgamberovi drugovi ne bijahu složni u mnijenjima, za to halifa — u zdvojnosti — i njiha otpusti i naredi, da mu se pozovu kurejšitski starci, koji su prije pejgamberova hidžreta u Medinu iselili. Megju ovim sijedim muhadžirima ne bijaše nesug­ lasja: oni svi predložiše, da se halifa sa svojom sviom i pomoćnom vojskom povrati, jer da nikako nije pametno ljude izlagati pogibelji od kuge. Poslije ovog vijećanja halifa razglasi vojski, da će se sjutra na put krenuti. Kad se je u jutro vojska spremala na povratak, vo,s<ovogja Ebu Ubejde prigje hazreti Omeru i upita ga — „E firaren min kadrillahi?" (Zar bježati od Božije sudbine?) Na to mu halifa odgovori: — „Nijesam trebao ove riječi čuti od tebe, o oče Ubejdetov. Da, bježeći od Božije sudbine, zaklinjamo se za Božiju sudbinu. Zamisli sebi, da imaš čopor deva i da se taj čopor spusti u jednu dolinu sa dva brijega, od kojih je jedan obilat s pašom, a drugi pust i gS. Ako ti budeš te deve pasao na brijegu, koji je obilat pašom, nijesi li ih pasao po Bžijem odregjenju; isto tako ako Broj 8. ih budeš pasao na golom pustom brijegu, nijesi li ih pasao po Božij j sudbini?" Tek što je halifa ove riječi izgovorio, pristupi mu Abdurrahman bin Auf, koji ne bijaše prisutan za vrijeme razgovora i reče, da se on dobro sjeća, kad je Božiji poslanik jednom prilikom rekao. — Iza semi’tum bittauni... (Kad čujete, da u jednoj zemlji kuga hara i t. d.) gore citirani hadis. I kad ne bi ovaj hadis tada u istinu bio priopćen, opet bi se ovaki zaključak — kako ga je Omer u vije­ ćanju stvorio — morao izvesti iz samog duha islamske vjere, iz sviju ajeta i hadisa, koji se odnose na odgovor­ nost čovjeka za svoje čine i na vjerovanje u usud. To dokazuje i činjenica, da je — prije nego što je Abdurrahman bin Auf gornji hadis priopćio — najveći islamski vladar, Hazreti Omer po zaključku muhadžirinskih staraca dao zapovijed za povratak vojske iz šamske zemlje, gdje je kuga harala. Hadis je samo potkrijepio taj zaključak, što su ga stvorili prvi muslimani, štono su najbolje poznavali duh islamske vjere. Nu zašto dokazivati? Sama važnost, što ju je Islam davao liječničkoj znanosti, potpunoma pobija onu podvalu filozofskog leksikona, koji se smatra jednim od najvećih djela ovog stoljeća. (Nastaviće se), A. Hi zi Bjelevac: Za ljetne dosade. (H a d ž e r-M ere šo v d n e v n ik .) 2. Ram azanski dojmovf. Ja ne ću pisati o ramazanu ni postu. Pisao je »Biser«, a čini mi se: izaći će skoro i knjiga o »Rama­ zanskom postu«. To je stvar svakog pojedinca. Ne ću ni o kandiljima, kako tiho žmirkaju, u noćnoj tišini... Ni o iftarima, jer mene nije niko pozvao, pa ne znam, da li bi se trebao zahvaliti ispred koga drugoga. Čini mi se da je Ćazim o tom nešto pisao. Možda je on na iftaru bio i čekao za sofrom, kad će top s tabije. A onda, da se izrazim njegovim riječima. »...Ezani ga mujezinski prate. I zvek posugja s iftatarskih sofara, Krila mu*1) zvjezde svojim trakom zlate I plam kandilja s vitih munara — i tople molitve pobožno ga prate«. Ašikovao takogjer nijesam, pa eto ne znam ni šta bi o tom zabilježio. Ja se povukao u Bristol. Tu u kavani sjedio sam po čitavu noć i slušao ciličuće gusle nekakovih svirača. Ne znam ni šta su, a još manje šta su pjevali. Svijet im *') Večernjeg angjela, koji je „iz topa izletio". �Broj 8. Strana 119. .BISER1 pleskao rukama, pa bi gdjekad i ja onako više s drugima. Bezistanu štolove i ostalo. Idu i Čuče, idu u Sarke it.d.*2) Učitelji su držali analfabetske tečajeve — oprostite, u Nešto drugo treba našoj ženi, i to ne staroj, koja igračnici sa našim akademičarima, koji su svršili i došli je nogom nad grobom, nego našoj djeci, treba da se da rade — za narod. Jednu večer šetajući s jednim uči­ poslužim riječima jedne učiteljice: teljem Srbinom, pozvah ga u kavanu a on mi se ispriča: »..Valjan odgoj kod kuće — i savremena školska »Oprosti, imam posla oko sregjivanja računa »Prosvjete«. obuka!.. Treba prekinuti sa umišljenim predrasudama »Pa sutra ne zaboravi se navratiti*... o čitanju i pisanju, treba i našoj ženskoj djeci otvoriti Takogjer ne mogu, jer moram držati predavanje širom vratu znanja, jer stupanj kulture jednoga naroda u zadrugi... odgovori mi on. mjeri se po ženama*3) Ja se oprostio i uljegao u kavanu. Pogledao redom po svima gostima, nije li Salih prvi ili drugi došao. Ili možda hadžija, da malo pretresemo: šta ima u Bukureštu. Sjedam. Preda mnom gospodjica, malo tepa: ...erlauben Sie!.. Karanfilaga: Nema drugel Daj deset helera.. Odlazi... — »Gospodin će himber?« pita kelner. ... s kašikom... neko dobaci iza legja. 29. (svakog mjeseca.) — Što si večeras tako uranio? — pita neko iz ćoše. — »Nisam bio u klubu, nego ravno od kuće Pjevao bih. Tople pjesme ovamo... Kakva pjesma! Ovako je s malim razlikama svaku večer. U klubu je isto. Dogješ, čitaš novine i raspravljaš o reisu. Jedan hoće ovog, drugi onog... To je nužno, jer kad se reis imenuje, onda će tek i muslimanski prosvjetno vjerski rad započeti. Jedan čovjek ne može sve preporoditi, neki misle. .. Ali on je obećao povišenje muallimskih plaća. ...Ali ako vakufski sabor nema sredstava, da to provede, ostaće obećanje i ništa više... — »Ti si i proti toga... neko mi predbaci. — »Nijesam«. Ja bih muallimu u Podveležu dao dvijesto kruna plaće na mjeseci I podvelešci plaćaju namet, a nemaju ni hodže ni džamije, ni mekteba... — »Mogli bi im dati jednu džamiju iz Mostara...« neko će u šali. — »Trebaju i nama«... brani neko od starijih. — »Ova mladež ne klanja, pa misle, da džamije ne trebaju... — »Trebaju — veli opet neko — ali treba ići u njiha, a ne, prazne, da plaču za džematom... Iz kluba u kavanu... Tako su prolazili dani ramazana. U posij ednim da­ nima nekako se razgovor'promijenio. Jedna mala brošurica o »Uzrocima propadanju muslimanskih naroda* nenadano bačena megju nas, povela diskuziju o ženskom pitanju. Postavila se tri tabora. Ja sam spadao u prvi tabor ali ne uz pisca brošure, nego malo dalje od njega. Drugi tabor bijaše, da se »nešto« učini, eto n. pr. neka djeca idu u mekteb i nauče vesti i učiti, klanjati... Treći su bili protiv svegal A Hotić tražio, da žene mogu podmirivati same svoje potrebe u čaršiji... I bili su svi protiv togal... A žena u Sarajevu već godinu dana izabire sama u Brusa- Kitio bih vama, Ali mi se nešto ne da Danas u pjesmama. Misli ovo, Smišljaj ono, Makni amo, Makni tamo; Oznoji se, Namuči se — Pa ništa na srijedi! Oči stisni, Pero grizni, U kut bulji, Lakte žulji, Nešto piši, Onda briši — Jer ništa ne vrijedi! Da pjevati nije lahko, To ti svako znade, Osobito, ko u pjesmi Umjeća imade. Vedrim umom I razumom Tu trebaju Da s’ biraju Slobodne riječi,*) **) Mi se s ovim izvodima našeg prijatelja i suradnika Bjelevca ne slažemo i ako ih u cjelosti ovdje iznosimo. Ta Hotić nije u svojoj brošuri tražio samo to, da naše ženskinje može osobno podmirivati svoje potrebe u čaršiji, kao što to u Sarajevu čine, izabirući same štofeve po bezistanima, nego je zahtijevao, da one mogu zajedno s muškarcima obavljati i neke vanfamilijske poslove, što šeriat. nikako ne dozvoljava s izvjesnih moralnnih razloga. Sta je i kakova je dužnost musi. žene. najljepše je dokazano u Muhamed Feridovoj raspravi „Musi. žena“, koju mi u Biseru iznosimo. Ur, *») „Biser" str. 274 od lanjske godine. �Strana 120. „ B I Š E R“ U odjeći Ruha narodnoga; T ad slagati I vezati, Srokirati, Popravljati I preplesti I navesti Stilom lahkog sloga, Da čitatelj u bezbrizi, Mogne shvatit umah Što mu pjesnik predočuje, Ne naprežuć uma. Ali tako Sada lahko Zapjevati, Nanizati Želje raj ne, Misli bajne — Ja nijesam u stanju, A zbog jada Srca mlada, Koj’ ga tišti, S kojeg pišti, Koji hara I umara I noću i danju. Jer džep mi se opraznio, Kokuz — nemam p a ra ... A već znate, da se tada Loša pjesma stvara. — — X M uhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. (Nastavak.) Ovo su riječi jednog učenog nacionalnog ekonoma, koji je dobro proučio stanje svoje domovine i svestrano shvatio položaj njene snage i slabosti, pa ne bi trebalo da te riječi omalovažimo i na stranu bacimo. Prudhone megju tim ne umanjuje prava žene; on na jednom mjestu ovako piše: — „Priroda je ženu nadarila isključivo duševnim darovim a i u tom se pogledu njena vrijednost ne može procijeniti. Žena svakako nadilazi m uškarca s ovog gle­ dišta; ali ipak uz uvjet, da joj on inpulsa i poticaja daje. Dakle žena mora biti podvržena zakonu muške vlasti, pa da tek onda za se sačuva onaj svoj neprocje­ njivi prirodni dar, koji sam po sebi nije njeno stalno bitno svojstvo, nego samo neko pridošlo stanje, neki oblik ili atribut. Broj 8. Izjednačenje muškarca i žene po tom bi te ženske darove stavilo u vrlo ružan i hrgjav oblik, ono bi r a z r ­ ješavalo bračne veze oženjenog para, ubijalo njegovu ljubav i bilo uzrokom propasti ljudskoj". Jest, žena nije stvorena, da čami u ropstvu, s toga se ona treba boriti, da postigne svoju umjerenu slobodu. Nu kakovim će je oružjem postići? Bogme, oružjem, kojim je nju Bog darovao, a koje ne spada u vrst našeg oružja, što ga u ratu upotrebljujemo. Mi nemamo moći, da se sličnim oružjem suprot stavimo tom ženskom oružju; ali na veliku žalost, žene su to oružje zanemarile; suviše ono im nikad ni na pameti nije. To oružje ne sastoji se ni u čemu drugom, osim u tom, da žena poznaje važnost svoje dužnosti i uzvišenost onog neprocjenjivog dara, kojim ju je Bog darovab, a kojim ona mora razumno ravnati i korisno ga upotreb­ ljavati. Ovo oružje ženu čini objektom čašćenja, poštovanja i hvale, jer ona tada — poput vladarice — vlada ljudskim osjećajima i prirodnim težnjama. Želili samo, žena tada može državnim brodom ravnati; može monarhički sistem podržavati; ako hoće u republikanski ga režim ili u soci­ jalističku društvenu organizaciju pretvoriti. Nu to žena može praktično izvesti samo onda, ako svoju djecu po svojoj volji može odgajati i poticati je, da teži onoj svrsi, koju ona želi. Kad bi to žena izvela, tada bi države postale moćne i napredne, a vladari bi na svojim visokim prijestoljima počeli osjećati strah pred veličinom žene i smatrati svoje prijestolje uzdrmanim, ako bi majke bile nezadovoljne njihovim vladanjem. Suviše, žena bi tada željeznim sindžirom okovala muškarca, pa ga na koju hoće stranu vodila, da mu se osveti, što je svojim rukama povrijedio njeno pravo, inspi­ riravši joj lažima okićene ideje o njenoj emancipaciji i Što ju je prisilio na taj način, da kao muškarac obavlja na­ porne tjelesne poslove, ne bi li samo privredila potrebiti zalogaj i izbjegla zubima strašne smrji. Samo je veliki stvoritelj — slava mu i hvala — ovo udesio onako, kako se njegovoj mudrosti priliči, te je ženu obdario velikom tankoćutnošću i neizmjernom milošću i ljubvlju, kako će dostojna biti onog visokog položaja, s kojega će moći rukovoditi ljudske težnje i vršiti suvereni upliv na svoje dtuštvo. Za to žena i ne može ništa drugo zapovijedati, osim hajra i dobra, niti može išta drugo slijediti osim čuvstva ljubavi i samilosti. Ovo je evo ženino oružje i da je žena svjesna bila, da je stvar kako treba poznavala, ona bi za to oružje objeručke prihvatila i ne samo, da ne bi slušala riječi onih, koji bi joj ga htjeli iz ruke oteti, nego bi ih još opravdano u javnosti optužila, da zavide njenoj budućnosti, da bi joj željeli današnje ropstvo podvostručiti i život joj otrovom ogorčiti. P a kad žena zna, kakova joj je budućnost, da li bi bila zadovoljna, da se otkrije, da se pokrivanje ukine? Nipošto; jer ona će poslije iz naše sociološke analize �Broj 8. ,6 i S E R‘ shvatiti, da bi ukinuće pokrivanja podvostručilo njeno ropstvo, koje bi prouzrokovalo neaktivnost njenu, pa su­ više zapriječilo je, da dopre do svoje krajnje svrhe, koja Se postizava samo radom i napredovanjem. A da li žena teži, da se s muškarcem natječe u vanjskim, neobiteljskim poslovima? Otkuda!... Ta to bi — kako ćemo niže dokazati na osnovu svakodnevnog iskus­ tva — nju skinulo s prijestolja njena carstva, koje se po­ rodicom zove i ona ne bi mogla nikad dospjeti središtu onakove budućnosti, u kojoj bi bila njena sloboda, sreća i blagostanje. Pa šta bi trebala žena činiti? Treba naučiti, kako će biti dobra majka i kako će poznavati zakone svojih dužnosti; ona se mora izobraziti toliko, u koliko će biti savršeno upućena u najtanje tan­ čine i probleme odgojne nauke, jer odgoj samo čini, da strašivac postaje odvažan, škrtac darežljiv, rojalista repub­ likanac i socijalista privrženik monarhičkog sistema. Neka žena prestane izlaziti na polje, neka se ne diči time, što je naučila strane jezike i neka ne troši vre­ mena u kojekakove prividno zamamne besposlice, jer oda li se svemu tome, udaljiće se od svog savršenstva u ko­ jem je njena čast i veličina i poste, eno će dospjeti onamo, gdje je ropstvo i podložnost čeka. Nju ne smije zavarati to, što su žene drugih naroda slobodne od pokrivanja i što sa svojim muževima promeniraju bulevardima i parkovima. Nek muslimanka ne misli, da su te žene bliže svojoj boljoj budućnosti, nego li ona. Ovako rapojasano slobodno stanje Evropejke je svra­ tilo na stazu, protivnu njihovoj sreći i blagostanju; s toga i njihovi narodi podižu tužbe proti tom njihovu današnjem položaju, kao što ćemo mi to opširno iznijeti u ekscerptu iz djela zapadnih velikih mislioca. To je eto savršena žena, to je njena prava i isti­ nita sloboda, to je njeno oružje u borbi života, pa neka muslimanke dobro drže pred očima onaj primjer i neka nastoje, kako če mu se polahko približiti, jer tako će pos­ tignuti i svoju sreću i podignuti naše blagostanje, koje je uz nju skopčano. Bog upućuje na pravi put, koga on hoće! Da li žena može polučiti onakovu slobodu, kakovu joj žele. Mi smo znanstveno dokazali, da žena nikada nije kadar ni po svojoj tjelesnoj ni umnoj sposobnosti, da se s muškarcem natječe i da mu se pridruži u vanjskim poslovima; nu to nije s toga, što joj je Bog dosudio ka­ kovo poniženje, nego zbog same njene dužnosti, za koju je stvorena, da je vrši, a koja ne zahtjeva od nje više nego što joj dopuštaju njene prirodne sile. Bog, veliki stvoritelj svijeta nije njeno oružje u ovoj borbi za život učinio ovisnim o njenoj mišićnoj snazi, nego o onom uzvišenom daru, o kojem smo govorili u prošlom odsjeku. Taj dar je izvor njene sreće i ljestve, po kojima se uspinje do časti i slave. Strana 121. Mi smo u prošlom odsjeku dokazali, da razvoj toga dara, te duševne svojine ženske ovisi o njenoj podložnosti muškarcu. 1 stoga je ona dužna u svom interesu, da se stavi izravno pod zaštitu muškarca Ta kad se svojevoljno ne bi stavila u podložnost muškarca, na to bi bila prisiljena, jer ona se nikad ne bi mogla s njim natjecati ni boriti ni u kakovu izvanobiteljskom životnom poslu. Pobjeda u toj velikoj borbi prije svega zahtijeva snagu mišića i otpornost tijela prama svjema teškoćama i naporima. Najveći dokaz za ovo jest činjenica, da je žena od početka svog stvorenja pa sve do danas stajala pod vlašću muškarca. Ta koliko god se naprezala fantastična filozofija, da svojim zamamnim štilom uništi veličinu prirodnog zakona, koji zahtijeva, da „jači slabijeg kvači", ipak joj nikad ne će poći za rukom, da to učini, kao što joj ne bi pošlo za rukom, kad bi zahtjevala, da se slabiji narodi oslobode iz pandža jačeg naroda, ili kad bi tražila od jačeg čov­ jeka, da se spusti na niveau svog slabijeg brata i s njim se izjednači u svakom pogledu. Jerbo prirodni zakoni, koje je Božija mudrost stvorila, da gospoduju nad ljudskim djelima ne mogu svog djelo­ vanja i rada ni za čas pokvariti, pokoravajući se fantasmagorijama i iluzijama nekolicine ljudi, koji bi htjeli, da je oblik bitka onakav, kako ga oni u svojoj fantaziji zamišlaju, a ne onakav, kakav mora, da uvijek bude. Veliki i mudri tvorac, koji je svakoj stvari dao njen oblik i onda je uputio na put mudrosti i umjerenosti, svemir je podvrgao savršenom redu; s toga nama nije dopušteno da istupamo proti tog reda i zakona i da ra­ dimo kako bi njegovo djelovanje oborili kojekakovim so­ fisterijama i smicalicama. Ko tako radi, taj uzalud trud ulaže, a osim toga je moguće smatrati ga buntovnikom proti svetih božanskih prirodnih zakona i njihova zakonodavca. Kad bi mi bili od onih ljudi, koje zamamna spoljašnost zavarava i koje povoršnost na sebi zadržaje, bez da prodiru u pravu istinu, mi bi rekli, da se je žena na kul­ turnom Zapadu izvukla ispod vlasti muškarca; ali samo stanje stvari drukčije govori, nego što mnogi sebi za­ mišlja. Jer prirodn zakoni: „Jači slabijeg ništi" nije manje djelotvoran u tim civilizovanim državama, nego ma u kojem bilo drugom kraju zemlje. Promjenom mjesta samo se mijenjaju vanjski oblici tog zakona, a nipošto bitne i glavne forme. Mi smo u ovom svom mišljenju stalni i možemo navesti očite dokaze, da ljudska misao u svakoj stvari teži, da pokrije prave istine magjioničkom sljeparijom i koprenom, koja oči zavarava, a to je uzrok, da i božan­ ski zakoni proti tih sljeparija još žešće nasrnu, te ujedi­ nivši se s drugim prirodnim zakonima, da svoju suverenu moć dadnu jače osjetiti usprkos onih ljudi, koji se za �štrana 122. ,B 1 $ E R< spoljašću povode i koji bi htjeli podvrgnuti svojoj volji te nepromjenjive zakone. S toga takovi narodi su spoljnošću svojom drukčiji, nego što su i kakovi su u istinu; a vi ćete iste te pojave vidjeti u svakom kraju zemlje, gdje gospoduje uzaludno opsjenjivanje sam a sebe. Pogledaj te narode, koji se proti sviju bolesti bore raznim lijekovima, štono nas u čudo bacaju, i lijekovima, za koje misle, da će im život produžiti i snagu mladosti sačuvati; vidjećeš, da su ti narodi više izvrgnuti bolestima i tjelesnim nevoljama nego ikoji divlji narod, kod kojeg nema nikakovih nacionalnih liječničkih sredstava, da bi se pomoću njih mogao od napasti obraniti. A zašto? Za to, što su ti divlji narodi mnogo bliži jednostavnom primitivnom životu i prirodnom prvotnom načinu života od onih naroda, koji tvrde, da su postigli savršenstvo kulturno. Prvi se pokoravaju prirodnim zako­ nima, a drugi su istupili preko njihovih granica, poticani znanjem i naukom, što su ju postigli, te su se u životu podali svojim strastima i okružili se mnogim sredstvim a( nadajući se, da će pomoću njih staviti se izvan dohvata prirodnih zakona. Nu oni time nijesu u istinu ništa učinili, osim što su se stavili u još više ropstvo tih zakona i privukli na se vlast još nekojih drugih prirodnih činbenika, što ih rezultira njihovo opsjenjivanje samih sebe i povogjenje za spoljašnošću stvari. Ovo stanje njihovo isto je što i stanje žene. Jer nekoji fantaste iz tih naroda misle, da je njihovo ženskinje postiglo velik dio slobode i da se svojim prirodnim darovima mnogo više koristi, nego Ii žene zapuštenih ne­ kulturnih naroda. To svoje mišljenje oni opravdavaju kojekakovim kićenim riječima i opsjenjivanjem; ali u isto vrijeme sama priroda u laž ih ugoni čas riječima ljudi iz njihova ambienta, koje ćemo mi — ako Bog da — kasnije navesti, čas opet samim svojim djelima, čiji se tragovi jasno opažaju. Ta mi smo u prošlom odsjeku dakazali, da je raz­ lika izmegju bijelog muškarca i žene znatno veća, nego izmegju crnca i njegove žene. To pak nije ništa drugo, nego praktični znak, da je slabi spol na Zapadu u trajnom opadanju i dekadenci, a ta trajna dekadenca glas je pri­ rode, koja jasnim jezikom govori, da je ropstvo zapadne žene — ma kako ono svojom spoljašnošću izgledalo — gore i teže od ropstva crnačkih žena. Mi smo naveli jasne argumente, osobito pozivljući se na najveće savremene sociologe, da je žena u civilizovanim državama u većoj podložnosti i ropstvu od istočne žene, pa se nadamo, da će to biti najveća zapreka i štit muslimanskoj ženi, koji joj ne će dati čuti riječ -em an­ cipacija", kako ne bi pala u gore stanje od današnjeg njena položaja. Nek muslimanska žena drži pred svojim očima samo svoj odgoj i vaspitanje svojih sposobnosti prarna prirod­ nom zakonu, koji joj je odregjen od dobrog i velikog Broj 8. Allaha; jer ona će tek tada biti dostojna onih pohvala kojim su je obasula neka kur’anska uzvišena ajeta i pejgamberovi hadisi i tada tek ne će biti izvržena onom žestokom sudu znanosti i učenjaka kulturnog svijeta, koji su nemoćni izbaviti se iz one opasne provalije, u koju su pali, kao što ćemo mi to dolje razložiti. Da je prave i istinite ženske slobode bilo na kojem bilo kraju zemlje, to bi sigurno prije znali veliki učenjaci, nego li kakovi romansieri i ne bi tada ti učenjaci tu riječ nazivali „nemogućom i iluzornom slobodom", koja bi pogoršala stanje žene i uništila je, ako bi se kadgod ostvarila. Veliki pozitivistički filozof i utemeljitelj moderne so­ ciologije Auguguste Compte veli u svom učenom djelu „Politički red na osnovu čulne filozofije" ovo: — „Mi se ne ćemo mučiti, upuštajući se u ka­ kovu polemiku o ovoj apsurdnoj fantasmagoriji (t. j. žen­ skoj emancipaciji), koja je zapreka napretku; samo: — da odredimo važnost pravog reda i poretka — trebamo [znati, da ako jednog dana žene postignu onu materialnu jedna­ kost, koju im — bez njihove privole — traže nekoji ljudi, uzimajući ih u zaštitu, da će tada njihove socialne duž­ nosti biti onoliko narušene, koliko se naruši i iskvari njihovo duševno i moralno stanje. Jer žene bi u tom stanju bile :zvrgnute napornom i teškom radu po većini tvornica, da pribave sebi svagdanji zalogaj hljeba; one se ne bi mogle ispod tog tereta dizati, a u isto bi se vrijeme pomutili i glavni izvori megjusobne ljubavi izmegju njih i muškaraca". Na kakovu temelju ovake svoje teorije osnivaju ovi učenjaci? Na zdravoj znanosti i poznatim životnim zako­ nima, a ne na svom prohtjevu i želji, koja im je u dušu usagjena za rušenjem i mijenjanjem svemirskog reda i poretka. (Nastaviće se.) Neziha Jašar: Moja čežnja. S turskog: Šair. M ekana je čežnja moja Kano lahor u proljeću, Kad šapuće čuvstva svoja Mladom cvieću. Moja čežnja bijela je Ko sanjarska mjesečina, Kad u blagoj noći sjaje Sa visina. Čežnja moja drhtaj ima Ko što dršću lake sjene, Kad nad plavim jezerima Mrak se prene. �Broj 8. ,6 I Š E f>‘ Moja čežnja tajno miri Poput stidne ljubičice, Što nevino u sviet viri Iz živice. Ah, čežnja je moja tiha, Ko ljubavni sanak što je! — Čežnja moja: zvuk je stiha S harfe moje!. . . M. H. Mufti Bogataš i radnik. Jedan radnik, srcem derviš, koji je popravljao put, opazi kako se putem tiho — mlitavo šeta jedan bogataš, pun ponosa i kao da ne vidi svjetine, što kraj njega tka. Radniku se u toj figuri prikaza samo pomična sjena. On se podboči na svoju kazmu, oči obori preda se, duh mu poleti u visine, a iz usta mu u talasićima, zadahnutim mirisom pitome ruže, poleti tiha molitva: — Bože, podijeli mi blagosovljenog rada, a učuvai me od dosadnih hiljada! Dr. Osman Namik: Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizovlć. (Nastavak.) Ta ovo je obično trabunjanje. Što se tiče njegove pretpostavke: „Stajati pod up­ livom prirodnog zakona, ne zavisi o njegovu poznavanju" držimo, da je nije trebao na ovom mjestu upotrebiti. Ta svako znade, da čovjek ne može izići izvan pri­ rodnih zakona i da sve što čini, čini na zahtjev njihovih principa bez obzira na to, da li ih poznaje ili ne. Nu pogjimo dalje. Džahid beg nastavlja: — Ali nemojmo Descartes-ovcs na muke stvaljati. Upi­ tajmo ih samo, kojim su oni orugjem izmjerili savršenstvo i kako je Descartes mogao otkriti, da je vanjski svijet od nas nesavršeniji. Nu koji su prihvatili Descartesov dokaz, ne će moći razumjeti ove naše riječi, nego će im se možda grohotom smijati. Ja niti sam Descartesov pristaša niti protivnik; ja ljubim samo istinu i njoj služim. Descartesov sam dokaz shvatio, a i Džahidbegov protudokaz i nijesam u tom našao ništa smiješna. Samo sam se potonjim doktorovim riječima začudio i nasmijao se, jer su vrlo neumjesne. Štrana 123. Ja ovdje velim, da u vasionom svijetu osim materi­ jalnih stvari, imade i apstraktnih, duhovnih, čije biće nije vanjsko, nego umno. Istina Džahid beg i slični ljudi dušu bezuvjetno niječu, odnosno je poistovjetuju s funkcijom mozga; s toga je posve razumljivo, ako ovih mojih riječi ne shvaćaju. Ako ih pak Doktor shvaća, onda mora znati, da se duboki smisao D^skartesovih riječi, koji se odnosi na bitnost stvari, ra­ zumnim ljudima otkriva pomoću supstance, koja se pod imenom „umne moći" kod ljudi razvila. Džahid beg s Deskartesa prelazi na svetog Anselma, pa veli: — Sada ću istaknuti dokaz Sent-Anzelmov o Bogu. On ovako rezonuje; « Mi svi imamo ideju o savršenom biću; apsolutna pak savršenost iziskuje opstojnost, savr­ šenog bića dakle po tom savršeno biće ima«. Glavna . tačka ovog umovanja je prirodna misao o Bogu; s toga se ovaj dokaz može u ovu tormu staviti: »Mi imamo prirogjehu misao o Bogu; naše pak misi nas ne varaju, dakle po tom Bog ima«. Ovdje se mogu prama tom dvije premise izlučiti: a) Čovjek ima misao o Bogu i b) Naše misli nas ne varaju. Najprije ćemo ovaj dokaz analizirati. Postavka „Mi imamo ideju o savršenom biću" izrazuje ovaj smisao: „Mi zamišljamo opstojnost jednog savršenog bića, koje pri sebi ima sva savršena svojstva i koje je čisto od sviju manjkavih i nedostatnih atributa". Premisa pak: „Apsolutna savršenost nužno iziskuje opstojnost savršeuog bića" znači, da svemir odnosno priroda iziskuje egzistenciju savršenog bića. Napokon zaključak: „Dakle apsolutno savršeno biće ima" znači, da ima nužno biće — Bog. Džahidbeg je ovaj dokaz po svom shvaćanju prei­ načio pak mu je dodao i riječ „prirodnu" i tim je sam pao u stupicu. Jer rekavši, da je misao o Božijoj egzis­ tenciji ljudima prirogjeno svojstvo i drugu postavku sta­ vivši u oblik „Naše pak misli nas ne varaju", pa na koncu zaključivši, da Bog postoji, pravu je samo istinu iznio na srijedu. Nu znamo, da mu to nije bila svrha, kad je oblik Sent Auzelmova argumenta ovako izmijenio. To je on po svoj prilici nehotimično učinio Dod časovitkn upli­ vom okoline, u kojoj se od svog djetinstva nalazi. Da je primjetio, kako je sklepao ovaj dokaz, sigurno bi ga kas­ nije izmijenio. Nu slušajmo, kako on dalje naklapa: — Glede prve premise, da čovjek ima misao o Bogu, ja velim, da je kod mene nema. I ako se veli, da je ta misao univerzalna t. j., da je svi ljudi imaju, mi smo eto bezvjerci u tom iznimka, pa prema tome ili mi nijesmo ljudi, ili ta misao nije univerzalna t. j. ona nije svojina svega ljudstva, nego jednog njegova dijela. Činjenica, da mi bezvjerci postojimo jasno dokazuje ovu moju tvrdnju; ali pernici nikada i nikako ne će da shvate ovog mog argumentiranja. Džahid beg je u početku sam rekao, da je misao o Bogu općenita, a sada najednom protivno tvrdi i pada u kontradikciju, veleći, da je svi ljudi nemaju. Ja na ove njegove riječu ne ću reagirati, jer one su pusto nesuvislo brbljanje jednog naobraženog sofiste. �Strana 124. M I S E 8‘ Sam o ću mu toliko reći, da nikad ne može dokazati neopstojnost Boga time, što kod bezvjeraca nema misli o njegovoj egzistenciji. T a mi smo prije rekli, da je opstojnost bezvjeraca kao vjereičkog kontrasta rezultirana nuždom Božije mud rosti. To je tako odvajkada bilo; i to se ne može smatrati kao da bi nedostojno bilo Božije veličine. Što se tiče Džahidbegovih riječi „Ili bezvjernici nijesu ljudi", teiste o tom ne će dati svog suda, jer bi se možda ogriješili o propise božanskjh objava. Ako pak bezvjerci sami sebe sm atraju nečim drugim, osim ljudi, mi se u to ne ćemo pačati. Gospodin doktor dalje veli: — Ovo sliči, kzo da bi jedan daltonik*) zdravom čovjeku dokazivao, da nema misli o boji. I u istinu, kad bi jedan daltonik nama rekao: »Vi velite, da je ova boja crvena, ali nije nego crna«, i kad bi nam htio to doka­ zati, naravno: ne bi nas mogao uvjeriti. I mi kad bi vjernicima dokazivali, da misao o Bogu ima samo jedan dio ljudi, ne bi ih u to mogli uvjeriti. S toga ih nemojmo time mučiti, nego nastavimo dalje. Kako se vidi Džahidbeg ili sebe prispodablja daltoniku, ili sam on ima mahanu u vidu, pravije rečeno u mozgu. U oba slučaja ne trebam o se obazirati na ove njegove riječi, jer bi uzalud stvar otegnuli. Nu slušajmo kako on nastavlja: — Sada ćemo preći na premisu- »Naše misli nas ne varaju*. Ovo je evo pravo polje za polemiku izmegju vjernika i nas bezvjeraca. Mi velimo, da nas naše osobne misli, dapače razmišljanja mogu prevariti, jer mnogo ima naših ideja, koje nemaju svog objekta. N. pr. takove su misli o pravoj crti, o zvuku i o boji; a u istinu prava crta ne postoji u vanjskom svijetu, jer ima samo jednu dimenziju, duljinu, dočim širine i dubine odnosno visine nema. Ona je dakle apstraktan pojam. Po svoj prilici Džahidbeg je na koncu osjetio, da će njegovo dokazivanje ispasti proti njega, pa se je latio misli o ravnoj crti, zvuku i boji, tvrdeći pri tom, da nas naše misli mogu prevariti, jer da mnoge od njih nemaju objekta u vanjskom svijetu. Ako je gospodin doktor pod pravom crtom mislio meridiane i paralele, o kojim kosmografija govori, to je šta drugo. 1 mi znamo, da se takove prave crte zamišljaju na zemaljskoj kugli, dakle da su tek umišljene stvari i da ne postoje u vanjskom svijetu. Nu Džahidbeg nije trebao govoriti o takovim umišljenim stvarima, kad sam priznaje da ih ne može njegov um pojmiti. Ako je pak pod pravom crtom mislio poznatu geo­ metrijsku tvorinu: pravac, ja ću mu ovo reći: Svako geo­ m etrijsko tijelo je omegjeni prostor, koji se sastoji od m egjusobno spojenih ploha; plohe se pak stastoje od više spojenih ravnih crta, koje nijesu ništa drugo, nego skup m egjusobno vezanih tačaka. Prem a tome prava crta ima vanjsko biće, štono se sm atra kao granica plohe, koja imade dvije dimenzije: dužinu i širinu. *) Daltonizam je mahana u oku, koja je uzrok, da čovjek (Daltonik) ne može razlikovati crvene boje. Broj S. Kad bi i ravna crta imala te obje dimenzije, smat­ rala bi se megjom tijela; nu ipak ne može se njena op­ stojnost nijekati za to, što ona imade samo duljinu. T a mi vidimo kojekakovih stvari kao što su: konac, vlas i slično, koje imaju samo jednu protegu: duljinu. One nijesu dakle ništa drugo, nego prava crta, pa ipak ih ne možemo zanijekati. Nu čujmo, kako Džahidbeg govori o boji i zvuku: — Veli se, da zvuk i boja postoje, ali u istinu njih nema; oni su samo nužna pošljedica nekojih preduvjeta. N. pr. da zvuk nastane, mora u prvom redu biti jedno živo tijelo, koje čuje, onda jedno drugo tijelo, koje može zvuk datii i napokon mora biti nešto, što će megju ta dva tijela posredovati t. j. zvuk prenositi. Dok se sve tri ova uvjeta zajedno ne nagju, dotle ne može zvuk nastati. Slično je i s bojom. Dakle ako uzvjerujemo, da su ravna crta, zvuk i boja samostalna apsolutna bića, sami ćemo sebe prevariti. Po tom naše nas mišljenje vara, ako nije osnovano na znanstvenoj podlozi. Da ovo pitanje još bolje osvijetlim, ja ću nekoliko riječi progovoriti o Laudentequ-ovu apsolut­ nom pravcu. Kad Džahidbeg ovdje o boji nije opširnije progo­ vorio, ja ću — da ne kvarim reda — progovoriti o njoj dvije — tri riječi. Sedam je osnovnih boja u prirodi, koje vidimo u dugi za malko oblačna i kišna zraka. Te boje nastaju prelamanjem sunčanih zraka, kad se para, koja se di :e iz mora i rijeka, u zraku zgusne i u obliku kiše pada na ze 'ju; to pak zbivanje jasno dokazuje, da boje u prirodi postoje. Svakom je poznato, da se isti proces zbiva, kad prama suncu voda iz česme ili iz vodoskoka štrca. U ostalom ne vidimo li, da sve stvari imaju boju. N. pr. lišće i trava imaju zelenu; partokal zlatnu, kajisija žutu, trešnje crvenu, i t. d. Imade dapače stvari, od kojih se proizvode boje, kao što je šiška, panalomba i dr. To nam sve dovoljno dokazuje, da u prirodi postoji boja. Ako pak gospodin doktor traži, da boja ima tijelo, kao što je tražio od prave crte, onda je to naravno ne­ m oguće, jer boja je svojstvo stvari kao što je gorčina, slatkoća, tvrdoća i mekoća i t. d. Svaka stvar to svojstvo ima ali boja naravno nema samostalno tijelo. Džahid beg i njegovi jednomišljenici drže, da su vanjska ćutila izvor spoznaje; nu čini se po njegovu izla­ ganju o boji, da bi to svoje uvjerenje napustiti htio. Pregjimo sad na zvuk. Zvuk postoji u cijeloj prirodi, a nastaje tako, da zvučna sposobnost, koja je skrivena u svakom atomu, nagje stvarna izražaja u vanjskom svijetu, nakon što se nagju nekoji potrebiti preduvjeti i uzroci. Zvuk kod živih bića nastaje bez vanjskog uzroka i njihovom voljom, a kod neživih stvari posredstvom vanj­ skim. On se sastoji u tom, da glas pomoću zračnog tala­ sanja dopre i u dodir dogje sa sluhom živih stvorova. Eto dakle zvuk se pojavljuje iz tijela, koje ima svoj­ stvo, da zvuk dadne; uho pak živog bića, koje ga čuje, �Broj 8. Strana 125. ,B I S E R‘ jest centar sluha, a praznina je sredstvo, pomoću kojeg se čuje. Zamišl ati pak, da ne postoje ta tri preduvjeta i negirati po tom opstojnost zvuka, isto je što nijekati boje, predpostavljajući, da vid ne postoji. (Nastaviće s e ) S. Bakamovič: Iz arapske lirike. (Svršetak.) Ako vam je dosadilo biti ljubljenim za vaše bo­ gatstvo, obucite smegje odijelo sa crnim prugama i izigjite u noć. Vaša će srca biti slična kadionicama, koje prosjaci njihaju po raskršćima; ona će pjevati ljubavne pjesme; ali ni jedna ženska ne će im udijeliti milostinje ljubavi. Svako će prolaziti, govoreći: „Čemu, ovaj Božiji siromašak nema ni papuča?!...." Neka bogataš pokuša nositi smegje odijelo! Ipak je sretan, ako — došavši kući — nagje jednu dragu, k^ja će mu udijeliti milostinju ljubavi, ako je igda imao pa­ puče. Abmed Eil-H am za. Dolaskom zime jata ptica preleću nebo. Upravo sada mi osjećamo čežnju za zavičajem: Ali Bog je čovjeku da­ rovao uspomenu i nadu. Neka je velikom Bogu hvala! ' 0 zidine Damaska! Ja se krijem, da vas oplakujem I O moj narode, neka ti moja udaljenost ne donese patnje, slične onima, koje uništiše Nuhov narod, Hudov narod i narod Salihov ! Halifa Osman Iz dinastije Omejevića-Kordova. * Paome, koje se gibaju na oluji, zavide njenoj vit­ kosti, a zvijezde zavide dvjema zvijezdama, koje se zasjaju u dnu bunara, kada se na nj ona nagne, da vodu tegli. Boja njenog lica slična je boji nojeva jaja. Njeni su zubi izragjeni poput lišća u jasmina. Njen je jezik ptica u mirisavoj krletci. Njene su ruke sačuvale odsjev prve zore na svijetu. Njeni su nokti pupoljci ruže, a ruže njenih prsiju čine blijedom grimiznu boju stida. Da stvori moju dragu, Bog je iscrpio sve svoje riznice, a kad je pomislio na njeno srce, nije mu ništa preostalo, osim jedne koštice od datule. Kada vi budete mene sahranjivali, molite Lejlu, nek vam dadne tu košticu i posijte ju kraj moga groba: iz nje će se roditi jedna paoma, koja će me podsjećati na vitkost moje drage. Ali ako ja morao sahranjivati Lejlu, ja ću zasaditi aloj kraj njena groba, čije će ju lišće, slično maču, pod­ sjećati na patnje, koje mi je ona prouzrokovala. Ibni Tahhar, Ja sam tvoje tijelo ugladio sa toliko poljubaca tako* da ono sada slići svetom „El-Djuf“ kamenu, što ga je toliko usana cjelivalo. Sunce se može ugasiti i mjesec pasti; ali ti ćeš me obasjavati svojom blistavom svjetlošću. Nepoznat pjesnik. Ove mlade djevojke, koje se razgovarahu kraj presušjelog zdenca, zamolile su me, da izrečem jednu poeziju. One čekahu, podrugljivo se smijući: I za malo vre­ mena ja sam izgovorio jednu poeziju o mladim djevojkama Da li sam mogao naći predmet ljepši? I pošto su mi one dobrohotno čestitale, ja sam uklesao ovu poeziju u moju memoriju, da vam je mognem ponovno izgovoriti: — „ 0 krasne djevojke, koje se smijete, nije li i moje srce slično ovom zdencu? T a i ono je ugasilo žegj tolikim djevojkama; ta i njega je presušilo bezbroj djevojakal Najprije se one hotijahu samo zabavljati, ali pošto more mog srca bijaše bistro, one se u njemu dugo og­ ledavahu. Poslije se povratiše sa ozbiljnim licima, s drago­ voljni n pogledima i dlanovima u obliku čaše. I kada more moga srca prestade biti bistro, one više ne prepi znavahu svojih lica; ali ipak njihovi dlanovi osta­ doše u obliku čaše, jerbo — o mlade djevojke! — vrlo ožedniela gazela ništa drugo ne sluša, osim svoju žegju. Ahm ed El-Hamza. Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S ulejm an M ursel. Sa minulim bogatsvom se Mnogi dugo kašnje diče, Ali voda, što j’ protekla, Mlinskog kola sad ne miče. Nemoj protiv prirode Nikad zalud slovit; Znaj, šio maca okoti Mora miše lovit Mnogi ti se u životu Nikako ne svigja; Malo j’ vrta sa ružama, Korov svud se vigja. Često s dobrih osobina Opasnost ti pr’jeti, Kuna mora zbog svog krzna Ranije, umr’jeti. �Strana 126. Broj 8. .BISER' Mladi zečić na M lada djeva u Zalutaju mimo S pravog puta golemu polju široku sv’jetu svoju volju zamamljivu cv’jetu. Zrnje biserovo. Držati sa svijetom — istina — muka je; ali odvojit se posve od svijeta je — propast. Štogod više želja, sve je manje nspjeha. * Žena, koja mnogo ne želi, jest žena koja puno ko­ risti. Pravo i dužnost su kao stabla hurme (datule): ne rastu li jedno uz drugo, ploda ne daju. Neki ljudi su zapravo ljudi, a neki su samo natrpana odijela. Ne može pogriješiti samo onaj, kome više ništa ne ide od ruke. * Ima ljudi poput riba: ako čuvaju usta, ne nastradaju. Neke su žene od prirode marhametli, a neke tek onda, pošto mnogo zla porade. NARODNE UMOTVORINE. Nijema Fatima. Iz zbirke: „Haremske ružice." Majka Fatu sitno pletijaše: Od petero i od devetero, Još je bolje majka svjetovaše: — „Kad te Fato ljepa sreća nagje, Ne govori za godinu dana, Ja 1’ godinu, ja li polovinu". Ljepu Fatu ljepa sreća nagje, Čak u M ostar begu Ali-begu, Odvedoše begu Ali-begu. Kad je došla Ali-bega dvoru, Lijepoj Fati već je na um palo, Što je njojzi majka govorila; Ne govori za tri godinice. Ali-begu po dvoru govore: „Što će tebi nijema Fatima?" Veće se je begu dodijalo, Pa zaprosi baš drugu djevojku I on skupi kitu i svatove, T o je beže jedva dočekao, P a on vrati lijepu djevojku, Natrag ju je majci povratio, Na ’nom konju, u onom odijelu. Pa ih posla po onu djevojku. Kada vidje ljepotica Fata, Da odoše kićeni svatovi, Ona ode na gornje čardake, Obuće se što god ljepše more: Na se udri dibu i kadifu I pripinje biser i dukate. Ona sjede kraj džamli pendžera, Otkle će se svati pomoliti. Dok evo ti kite i svatova, Oni idu uz polje zeleno. Konja igra gizdava djevojka Do djevera mladog Muhameda. Progovara sa konja djevojka: „A bora ti, djever Muhamede! Nije treba u te ni gledati, Nekamo li s tobom g o v o riti,» Što se ono vaša kula sjaji? II’ je alem, ii’ je dragi kamen? II’ je čaša megju bekrijama? II’ je diba megju terzijama? II’ je gjergjef megju veziljama? IP je vila u zid uzidana? IP je zlato niz kulu prolito?" Govori joj djever Muhamede: ,,A bora mi, moja nevjestice! Nit je alem, nit je dragi Nit je čaša megju bekrijama, Nit je diba megju terzijama, Nit je gjergjef megju veziljama, Nit je vila u zid uzidana, Niti zlato niz kulu prolito, Već je ono moja nevjestica, Nevjestica, tvoja inočica, Inočica Ali-begovica." U ta doba svati dohodiše. Ja da vidiš ljepotice Fate, Ona sigje na mermer-avliju, P a dočeka lijepu djevojku. Njojzi veli sa konja djevojka: „Selam-alejeć, nijema kaduno!" — „Alejeć-selam, brzo govorljiva! Još se brže majci povratila Na tom konju, a u tom odjelu." Poletiše begu na muštuluk: „Progovori ljepotica Fata!" Ko mu prvi na muštuluk dogje, On mu dade blago nebrojeno; Ko mu drugi na muštuluk dogje, On mu dade čohu nerezatu; Ko mu treći na muštuluk dogje, On mu dade konja nejahana, Ode beže u visoku kulu, U odaju svojoj miloj majci. Njemu veli ostarjela majka: „Vrati sine, lijepu djevojku!" �Broj 8. % „BI SER" ® LaI S T A K . Iz islamskog svijeta. Bugjenje Kirgiza. - Ruski učenjak grof N. Jatalin u zadnje je vrijeme poduzeo bio odulje putovanje kroz kirgiške krajeve, pa je svoja opažanja — jednom ruskom listu pisao. Izmegju ostalog grof Jatalin ovo veli o toj našqj dalekoj islamskoj braći — »Već heftu dana živim megju Kirgizima, kod kojih sam opazio velike promjene. Prije nekoliko godina kirgiski su krajevi bili prava pustinja; nigdje nije bilo traga školi ni prosvjeti. Sada je posve drukčije. Kirgizi imaju svoje škole, učitelje, liječnike, ljekarnike i bolničare, a gjaci im nose svi uniforme. Devedeset kilometara južno od Karkalinskija vidio sam jednu sa zlatnim naočarima vrlo otmenu i lijepu kirgisku gospogju, za koju mi rekoše, da je učiteljica na kirgiskoj ženskoj osnovnoj školi, ona je čak iz Koštanja ovamo došla, da naučava i prosvjećuje kćerke svojih jednovjernika i saplemenika. Kirgizi je veoma cijene i poštuju. Ja duhovnim okom gledam svijetlu budućnost ovog plemenitog i prostodušnog n uroda, koje prije nekoliko godina nijesmo smatrali, nego pros­ tim životinjama. Musi. ženska niža gimnazija. Kako ruski listovi javljaju ovih je dana zauzimanjem nekojih agilnih i prosvjećenih mladih muslimana osnovana niža nska gimnazija u najnaprednijem gradu Transkavkazije, Aškabadu, na kojoj će se osim gimnazijalskih predmeta predavati kuhanje, higijena i pedagogija, a od jezika: turski, perzijski i ruski. Raspuštanje m uslimanskih društava u Ru­ siji. — Kulturno i ekonomsko napredovanje naše braće u Rusiji, trn je u oku fanatičnim Moskovima, pa se laćaju svakakvih sredstava, da zapriječe muslimane u njihovu razvitku i da im ometu svaki pokret, kojem je svrha koristiti islamskoj zajednici. Tako je prije kratkog vremena ministar unutrašnjih poslova naredbu izdao, da se trinaest muslimanskih druš­ tava raspusti i da im se imetak konfiskuje. To su ova društva: Musi. ekonomska i socialna dobrotvorna društva u Usi, Hongoru, Nižnjem Takilu i Krasnofimu; udruženje naprednih muslimana u Tobolu; društvo za širenje pros­ vjete megju muslimanima u Nuhi; muspmansko društvo u Samari; musi. dobrotvorno društvo u Stavropolu; druš­ tvo za zaštitu muslimana, koji uče u „Prvoj školi1' u Omsku; tatarsko-kirgisko društvo za megjusobno potpomaganje u Gorjefu Uralskom; udruženje naprednih muslimana u Tomsku; „Safa", društvo za širenje prosvjete u Baku-u; musi. gjačko potporno društvo u Baku-u. Ova sva društva odavno postoje, a nikad se do sad nijesu ogriješila o zakon i red. Uzrok njihovu raspuštanju je — kako sam ,,Teidjuman“ veli — to, što služe vjer­ skom i nacionalnom napretku ruskih muslimana. N. pr. ruska je vlada držala, da se sa zakonom kosi treći članak pravila krasnotimskog društva, koji glasi: „Društvo će raditi, da se medrese i mektebi refor­ miraj u“. Strana 127. ® $ To samo može učiniti jedna nesnošljiva klerikalna vlada; kao što je ona u Rusiji; ali svi dušmanski progoni i šikanacije ne će moći smesti našu rusku braću na putu napretka i kulturnog razvoja. Književnost. Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe. — Naš prijatelj gosp. Sejludin ef. Kemura, bibliotekar Careve džamije u Sarajevu odavno se bavi proučavanjem povijesti sarajevskih džamija, medresa, te­ kija i drugih javnih zgrada iz osmanlijske dobe, te je dvije knjige pod naslovnim imenom objelo­ danio, ka separatni otisak »Glasnika zem. muzeja u Bosni i Hercegovini«, a u jednom opet svesku posebno u islam­ skoj štampariji tiskao na turskom jeziku »Povijest Careve džamije« sa slikama. Gospodin Kemura je morao kao mrav raditi, pre­ kopavajući arhive i prelistavajući tarihe vakufname i dri ”1 pisani materijal, dok je ove knjige napisao i na svijet izdao. Tim nam je on veliku uslugu učinio i pru­ žio nam vrlo dragocjen izvor za poznavanje kulturnoprosvjeti.og stanja našeg glavnog grada za vrijeme četiristogodišnje vladavine Osmanlija, pa zaslužuje svaku hvalu i priznanje. Mi ove knjige svakom najtoplije preporučujemo. Naručiti se mogu kod samog pisca u Sarajevu, (kod C a­ reve džamije.) i kod naše knjižare u Mosturu. M. Kulturne bilješke. Pokret za uspostavu reda i nor aalnih pri­ lika u „Gajretu". — Pododbor »Gajretov« u Foči izvješćuje nas, da su svi tamošnji članovi toga našeg kulturnog društva održavali na 31. augusta t. g. skup­ štinu u prostorijama islamske čitaonice „Ittihadi muslimina", te su stvorili rezoluciju ć najnovijim „Gajretovim" odnošajima, od koje su jedan primjerak i nama na uvr­ štenje poslali. Mi ne možemo tu rezoluciju u cjelosti donijeti; jer nam ne dopušta prostor lista ali ćemo u glavnim izvatcima njen sadržaj ovdje navesti. Fočanski članovi „Gajreta" najprije konstatiraju, da se je uvukla u to naše mjezimče politika, strančarenje, osobnost i nacioalizam i da su baš ti faktori prouzroko­ van na ovogodišnjoj glavnoj »Gajretovoj« skupštini one nečuvene Skandale, kod kojih su imali posla pogrde, šamari, stolice, pa i revolveri i kojima je društvu nanešeno materialne štete nekoliko hiljada kruna. Fočani dalje vele, da je ovakov postupak pobiješnjelih strančera u stanju: a) mnoge društvene članove odbiti od rada za »Gajretov« napredak; b) mnoge čla­ nove prisiliti, da ne plaćaju članarinu i c) mnogim po­ voda dati da se ispišu i prestanu biti članovima društva. Iza tog Fočani izjavljuju svoje negodovanje nad pošljednim skupštinskim barbarskim dogagjajima, te apeluju na sve muslimane širom Bosne i Hercegovine, da ih ti dogagjaji od rada za nG ajret“ ne smetu i da nagju načina, kako bi se u društvenoj centralnoj upravi konsoli- �Strana 128. . BISER* dovale prilike i kako bi se otklonilo strančarstvo, politika, osobnost i narodnost iz „Gajreta", koji je svojina cijelog ehli Islama u domovini, a ne pojedinih ličnosti, grupa i stranaka. ' Fočanski »Gajretovi« članovi osugjuju dosadanji pos­ tupak centralnog odbora bez obzira na njegovo unutarnje djelovanje s razloga: a) što ništa ne računa s pododbo­ rima i povjerenicima u provinciji; b) što im ne daje uputa i savjeta i što ih drugim načinom na rad; ne potiče c) što ih ne izvješćuje o toku rada i djelovanja glavne skup­ štine i d) što im nikada i nikako ne daju primjera za intevzivni rad oko „Gajretova“ napretka. Na koncu Fočani stavljaju na znanje središnjem odboru: a) da će bez obzira na kojekakve glasine o prestanku društvenog djelovanja i na dalje ostati članovi »Gajreta«; b) da će i dalje oko njegova napretka inten­ zivno raditi i c) da će pribavljati nove članove i plaćati članarinu; ali tako, da će preko tamošnjeg pododbora pokupljeni novac u fcčansku muslimansku banku plodo­ nosno ulagati i da ga ne će centralnom odboru sve dotle slati, dok se »Gajretove« prilike ne konsoliduju. Rezolucija se svršaje riječima, da time fočanski »Gaj­ retovi« članovi ne će nipošto oštetiti ni zalogaj uzeti musi. siromašnim gjacima, niti iz daleka na to pomišljaju. Mi svog suda o ovoj rezoluciji ne ćemo izricati; ali ona je svakako interesantna pojava, kojoj bi centralni »Gajretove odbor morao pokloniti više pažnje i važnosti. Broj 8. Sve ove prerane udaje skloljene su iz običaja i zbog miraza. Roditeljima tih djevojaka je dužnost, da po mogućnosti što prije »kupe« muža svojoj kćeri pa makar od po litre! A jer njihova vjera bramanska zabranjuje ženama, da se ponovno udavaju, to danas ima dvadeset i šest milijona udovica, koje se ne mogu udavati, ne mogu sreću steći. One provode jadan život vjerujući, da će njihove patnje na zemlji uveličati uživanja mužu na »onom* svijetu. A što je još tragičnije, u tolikom kolu udovica imade ih puno, koje nijesu uživale bračni život radi malodobnosti, ama su službeno odnosno pismeno zavedene kao žene, čiji su muževi iza toga pomrli ni ne znajući, šta je ženidba. Tako su mladi bili. I kod nas se ponekad desi, te kadija vjenča odveć mladu djevojku, recimo su 11, 12 ili 13 godina, a to je prerano i protivno prirodi. Taki su brakovi obično nes­ retni, pa bi ih trebalo izbjegavati. U nekim slučajevima bi trebalo upravo kazniti one osobe, koje su krive da do te anomalije uopće dolazi. Narodu treba pravih majki i zdrave, normalne djece. Prom jena podneblja. — Srednja Evropa bila je nekada ledena pustinja. Najnovija geološka istraživanja dokazala su, da su Austrija, Belgija i Njemačka bile nekada u davno doba sniježne Jpustopoljane, kao što su sadanji krajevi na sjevernom i južnom polu. Kotlina češke zemlje bila je ledeno more, prebivalište mroževa i tuljeva, a okolica Beča i Berlina bila je domovina sjevernih medjuJa To je stanje trajalo nekoliko hiljada godina; na to M uslim ansko citaon ičk o društvo * A fijet“ se je zemlja pretvorila u studene močvare; poslije je došlo u O lovu. — Selo Olovo u kotaru kladanjskom, čiji su stanovnici većinom muslimani, vrlo je udaljeno od većih doba prerija poput sibirskih i sjeveroamerikanskih stepa, i življih mjesta, pa je tamo muslimanski društveni život a napokon evo šuma. Tada su ovdje bile najobičnije i prosvjetno stanje bilo vrlo zapušteno i kukavno; s toga životinje crnooki sjeverni miš, sobovi i losovi. Tih je bilo se je u zadnje vrijeme naš vrijedni prijatelj i povjerenik u Njemačkoj još 44 godine prije Isa pejgamberova rou Kladnju Ćazim ef. Ruščuklija intenzivno zauzeo, kako gjer> i, kadno je rimska vojska poplavila germanske kra­ jeve. □ stepama je već onda bilo stada i divljih konja; bi pomogao svojoj olovskoj braći i izvukao :h iz dosaa u prvom stoljeću poslije Isa pejg. naselili se vuci i danjeg džehaleta i megjusobnih razmirica, koje su — medvjedi. kao svagdje — i tamo vladale. Ćazim ef. je sada pošlo za rukom, te je u Olovu ovih dana osnovao muslimansko čitaoničko društo »Afijet«, čija je pravila sam izradio i vlasti na odbrenje podnio. Glavna zadaća ovog novoga društva je širenje M. H. M. u B. N. — Primili smo s Ilidže poslanu sloge i zdrave islamske prosvjete megju olovskim musli manima, pa mu mi želimo svaki hajr i napredak u radu. stvarcu i odmah smo je — kako vidite — uvrstili u ovaj broj. Nastojte, da nam štogod veće pošaljete; jer vi znate tako lijepo pisati. Mahsus selam. H. A. H. K. u C. — Od vaših priposlanih radova, nešto ćemo u naredni broj uvrstiti. Malko se dakle str­ pite. Selam. Prerane udaje. — Neprestano opadanje nekih A. A. B. u T. — Kako se vidi po vašim prvijennaroda u evropskim kolonijama ponukalo je neke držav­ cima, vi ste još mlad, ali darovit poletarac, od kojeg se nike, da pronagju uzroke toga propadanja, te da ga može nečemu nadati, ako budete zdušno čitali naše bolje zastave. Sve enkete, koje su se bavile tim predmetom, pjesnike. Izmegju poslanih pjesama, neke ćemo po mo­ saglasne su, da je najveći razlog i uzrok onom narodnom gućnosti malko dotjerane uvrstiti. M. Selam. degenerisanju i propadanju nevaljal običaj: da se ljudi M. K. M. u K. V. — Doći će u narednom broju. prerano žene, odnosno udaju. Ti mladi parovi u bračnom Selam. životu brzo oslabe i ostare, a njihov evlad posjeduje R. K. u T. — Jedna vam je stvarca posve počet­ malo snage, da se dobro razvije i da odoljeva raznim bolestima, što no se u kolonijame tako često pojavljuju. nička, bez ikakve vrijednosti, a jednu ćemo nešto izmijeniti Po najnovijoj statistici u samoj engleskoj Indiji ima i uvrstiti. Selam. A. D. G. u T. — Radove nemuslimana ne uvršta­ 25.000 djevojaka, odnosno majki, koje su se »udale«, a nemaju više od 5 godina života. Žena, koje nijesu starije vamo: to je program našeg lista. Inače vi prilično lijepo od 10 godina, ima dva milijona. Šest milijona je žena pjevate, pa možete svoje pjesme kojem drugom listu poslati. Pozdrav. staro do 15 godina, a 9 milijona do 20 godina Poruke i odgovori uredništva. Razno. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA I) MOSTARU. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSTARU. Uregjuje: REDAKCIONI ODBOR. Z a urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �Btfaćo muslimani! Štampajte sve potrebne TIS^RfilCE kod Štamparije „B ISER A u ]V[oslara, jer ćete time bez ikakvih žrtava poduprijeti širenje islamske prosvjete. �HERCEG-BOSflA zemaljski osiguravajući zavod za Bosno i Hercegovinu. Raonateljstuo u Sarajeou. flpćloBa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .- e) proti provalnoj kragji i f) na ljudski život, i to osigu­ a) proti požaru (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) proti nezgodam a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj smrti; b) m ješovta, odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj do živ lja ja i smrti; d) proti štetam a od tuče uz c) osigu ran je m iraza; naknadu potpune štete; Zaood preuzima osiguranja: d) živ o tn e rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživljaja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja uzgojnina. Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. za pogibelji rata, bez j i « svake doknadne premije; I a ^ 2. za slučaj dvoboja; o. 3. za sam oubojstvo; Sg 4 za smrt usljed n ezgoda I ču ~ Premije se računaju posve nisko (jeftino): štete se isplaćuju brzoi kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje G = = = IZVRSNO ------- ODLEŽHNO E x PORC-PIUO PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Bazašilje n pokrajino franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/50cf535258cbd0cc76127142865a47c3.pdf 553398001511e09af54a87f7d778b5aa PDF Text Text BROJ 9. „BISER" izlazi dva puta mjesečno.-------- ~.rpz=—Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8 '— na godinu. GODINA II BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu siranu 20, za pola, 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi Računa se 8 kruna po stranici LIST Z \ ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Inne me l - mumi nune i chvetun! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista’ PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. M O S T A R 1. Zil-hldže 1331. S A X: Panislamizam i Panturcizam. Sđlih Bakamović. E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i l D R S francuskog prevodi: Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tunović: Priznanje. (Pjesma.) Ahmed- Naim: Temelji islamskog morala. S Musa Ćazim Ćatić. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Šp.i S turskog prevodi: Salih Bakamović. Dželal Sahir: 0 lijepa nevina ženo. (Pj Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska prevodi: Edib Tešnjak. Ahmed fiamdi Aliefendić: Pod dugom. (Pripovijest.) Abdul A ziz Borić: Slomljeno je srce mojel (Pjesma.) Ž A ® 1. novembra 1913. J : Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. m Marsel: Epigrami. (Pjesma.) .jepota glazbe. N a ro d n e u m o tv o rin e : H. Baščaušević. L ista k . svijeta: Broj muslimanskih gjaka na Kavkazu. ženski list. — Muslimani • u Finskoj. — trg. banka-u Baka-u. Književnost: „M isbah’. :roci- propadanju muslimanskih naroda". Kulturne bilješke: Muslimanska banka u Bos. Krupi. Poruke i od­ govori uredništva. — Ispravak. Jesmo li na pravom putri? U nekol'ko brojeva iskreno smo istaknuli nehaj našeg i do sada u njegovo izdavanje nlno^o materijalnih' žrtava milleta, a naročito naše inteligencije za „Biser" i naglasili, uložio. U zadnje naime vrijeme počeli su nam povraćati list i da bi svako trebao doprinijeti i poraditi ža nj’ onoliko, onakoyi čije materialno stanje dopušta, da bez teškoće pedeset' ovakovih listova siromašnijim muslimanima plaćaju, a koji koliko se kao svijestan čovjek i musliman dužan osjeća. Naročito smo u 5. broju na koricama lista istaknuli ..uz to danas igraju najvažnije uloge u našem kulturnožalosnu činjenicu, da su se naši inteligenti — izuzam socijalnom životu, pa su prema tome u prvom redu pozneke časne rijetke iznimke — oglušili i našem posebno vani, da pomiču prosvjetu u našem milletu .i da ga u tom tiskanom pozivu, da se u svojim mjestima prime našeg rukovode. Takovi su eto mnogi ljudi primali „Biser*' sve. dopovjereništva, ili da nam bar drugog kog;: preporuče, ko 6. i 7. broja, a onda su nam ga bez ikakove motivacije bf se te otačbeničke dužnosti primjo. povratili, a naravno, da nam nijesu ni platili ni poslali Taj nehaj naših prosvjećenih ljudi u zadnje je vri­ jeme ubio svaku volju u redakciji lista i svaki trunak prijašnjih brojeva. energije u njegovu vlasniku, koji je — vogjćn jedino mišlju, da koristi prosvjeti, islamskoj — „Biser“ pokrenuo Mi smo razmišljali i tražili uzroke tom nehaju ^naše inteligencije, pa smo na koncu zaključili, da se program i �pisanje našeg lista ne svigja tim ljudima, koji hi prvj Kako bi nam bilo, kad ne bismo imali svog knji­ m orali voditi računa o našem islamskom napretku i pro­ ževnog lista, ako zbiljski mislimo na islamski odgoj svog svjeti. podmlatka i prosvjetu našeg mileta? Na koncu: je li težak obol za „Biser", kad znamo, da svi , narodi štogod su stekli u svojoj kulturi, stekli su samo pomoću svoje lijepe S to|;a ćemo ovom prilikom staviti pitanje na svakog od njih: Jesmo li mi izdavanjem . Mi ne s ovakovim uregjivnjem \ „B i s e ra ' na p r a v o m p u t u ? zaziremo ni od kakovih odgovora. Neka svako metne ruku na srce i pravedno nam rekne svoj književnosti, bez koje bi bili slijepi, giuhi, bolesni, pros­ jaci i t. d;? J e s m o li d a k l e mi n a p r a v o m p u t u ? Molimo svakog inteligenta muslimanskog, da nam sud: griješi li redakcije u čemu,, ili primjereno ispunjava odgovori. I ako nam većina dokaže, da nijesmo, podvrći svoju dužnost? Bi li se pored slabih pretplata i zbog po- ćemo daljne izlaženje „Bisera" njihovu sudu i odluci — a ‘ manjkanja saradnika m ogao „Biser" bolje uregjivati i kakvoga nam u ovim prilikama — gradiva manjka? Imade li štogod zazorno u „Biseru" prema svrsi, kojoj je nami­ ako jesmo, onda neka se svaki nehajnik prema „Biseru" stidi što ne može za nj dati — neznatnu pretplatu. Uredništvo i uprava. „BISEARA". jenjen; na čiju suradnju može list biti upućen (mlagjih ili starijih), te kakova nesebičnost i požrtvovnost moše ga uzdržavati? Braćo muslimani širile i uofuuirilo islamsku štampu. jer je ona jedina moćna "a nas sačuva u zadnjem čas** r>čite ropasti. PODRUŽNICA HR ATSlt i h ZA S a u e r v a ld o v a u lic a . B O S N U i (D IO N IČ A R S K O ^ r NTRALNE BANKE t t t K G E G O V I N U D R U 5 T V 0 ) M O S T A R . S a u e r v a ld o v a u lic a CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni ulošci oko 3,000.000. P r e u z im a u lo š k e n a š te d n ju i p la ć a v is o k u k a m a tu . Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. N a r e d b o m z e m a lj s k e v la d e za B o s n u i H e r ­ c e g o v i n u o z n a č e n a je H r v a s k a C e n tr a ln a Ita n k a p u p ila r n o s ig u r n im z a v o d o m , u k o ji se m ogu u lu g a tl p u p lla r n i n ovci (m a s e m a lo d o b n ik a i s lič n o .) O v o Je n a jb o lja p r e p o r u k a i z a o s t a le u la g a č e . MJENAiNICA : Kupuje i prodaje vrijednosne pđpire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu. Izdaje kreditna pisma. ZALAGAONICA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. �BROJ 9. BISER „BISER" izlazi dva puta mjesečno. —-— _______ Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4‘—; a za ostale K8-— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nnemel - mu i n u ne i c h v e t u n ! GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - l s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve ®to se tič^ administracije i uredništva lista ---- Neplaćena se pisma ne primaju, ------ PLATIVO I UTUŽ1VO U trc^a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 1. Zil-hldže 1331. @ M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić (Nastavak.) Ideja Panturcizma, koja devet-deset go­ dina napredovaše teško i polako, sada jako utječe na turski nacionalizam. O njemu se sa a raspravlja otvoreno i ozbiljno, kao o znanstve­ noj teoriji; ali argumenti, na koje se oslanja nijesu baš uvijek pouzdani Nu kako bilo, on će od sada utjecati na buduću politiku Turske, te mislimo da je potrebito da mu ovdje izne­ semo kratak prijegled. Panturcisti se oslanjaju na pravila savremene socijalne filozofije i miješaju teoriju ve­ ličine i opadanja država, koju je postavio Montesquieu, sa načelom socijalne evolucije naroda, kako su ga jasno izrazili Herbert Spcncer i drugi sociolozi. Oni tako misle da su neki narodi istrošeni, dok drugi dostizuju svoj vrhunac, a treći opet teže za svojim razvitkom. Megju istrošene narode oni ubrajaju Grke, Perzijance i Egipćane. Oni stavljaju evropske narode u kategoriju naroda koji, dospjeli svom vrhuncu, upućuju se prema dekadenci, a Turke pak meću u treću kategoriju, to jest megju narode, koji istom ulaze u stazu napretka i civilizacije, imajući pred sobom sjajnu budućnost; budući da je tjelesna snaga Turaka ista kao u primi­ tivnom stanju ljudskog života, te da njihovi živci nijesu izmoreni pretjeranim radom i iz ® 1. novembra 1913. čega slijedi da po prirodnom zakonu jači sla­ bije podjarmljuje, Turci će biti jedini vladari budućnosti. Ratoborni karakter turanske rase poznat je već od starog vijeka. Borbe Huna, Massageta, Gi iza, Mongola, Tatara, Turaka i t d , sve od početka historičkog doba sa arijanskom rasom, njihovi napadaji koji svagdje prouzrokovaše užas, ovim ideolozima daju velike nade i mnogo snage da rade za buduću velićinu njihove rase. Svi panturski pisci prikazuju ove ideje u sjajnim frazama. Oni govore da su u zapadnoj i centralnoj Aziji od najstarijih vremena živila dva neprijateljska plemena, iransko (arijansko) i turansko; jedno od ovih rasprostranjeno je od sjevera prema jugu, a drugo od juga prema sjeveru. Ove dvije oprečne struje, dvije neprija­ teljske rase bile su neprestano u megjusobnoj borbi; u istinu nailazimo u svakoj epohi historije na krvave tragove njihovog natjecanja u Transoxiani, u Harzemu, u Horasanu, na obalama Kaspijskog mora, po brdima Dagistana, i t. d., premda ove borbe većim dijelom u istinu ne bijahu nego borbe barbarstva protiv civilizacije ili, bolje rekuć, borbe sablje protiv pera. Značajno je da su ove dvije rase jedna drugu uzajamno pobjegjivale, jedna drugu sa snagom i junaštvom, a druga prvu sa znanstvom i civilizacijom; drugčije rekuć, Turanci svaki put kada bi osvojili Iran s’vremenom primahu običaje, civilizaciju i način življenja Iranaca i u najviše slučajeva bivahu asimilirani od ovih potonjih. �Strana 130. „ BI SER* Ova je stvar tako jasna, da nam povijest Istoka za nju daje toliko dokaza te bi bilo su­ višno o tom dalje govoriti. Dakle unatoč gospodovanju Turanaca i Turaka, od hiljadu godina u centralnoj i za­ padnoj Aziji, u Iranu, Transoxiani i još za neko vrijeme u Indiji, te u našem vremenu u Iranu, Turkistanu, Turskoj i Tatarskoj, oni su nasli­ jedili Irance u civilizaciji kako u jeziku tako i literaturi. I da vjerski antagonizam nije činio zapreke za vlada sultana Selima i Sulejmana, zvanični jezik turske carevine bio bi perzijski; ta i danas osim glavnih riječi turski, cijeli se osmanlijski riječnik sastoji od riječi iz perzijskog i arabskog jezika. S’ druge strane, kada su Turci zaposjednućem aziatskih obala Sredozemnoga mora i Evropske Turske došli u dodir sa svojim pobijegjenicima Grcima, oni su od ovih potonjih mnogo običaja poprimili. Posve je prirodno da jedan narod ne ima­ jući originalne i potpune civilizacije kad zavlada sa jednim mnogo kulturnijim narodom, mora primiti civilizaciju ovog potonjeg. Ali panturcisti ne priznaju da stari Turanci nijesu bili sposobni i da nijesu posjedovali ele­ mente civilizacije. Oni sve nedostatke, koje povjest tvrdi za Turance, pripisuju Irancima, Gr­ cima i t d. i prihvaćaju sve pohvale koje su historičari izrekli za junaštvo njihovih djedova, ali nijekaju sve pogreške, koje im isti histori­ čari pripisuju. Oni smatraju cijelu stranu historiju turanske rase kao neosnovanom, pošto su narodi koje oni pođjarmiše na vijeke ostali njihovi neprijatelji i klevetnici, za to oni i gledaju Perzijance i Grke kao svoje najžešće neprijatelje, koji i jesu uzrokom da su Turanci izgubili svoju origi­ nalnu civilizaciju i literaturu. Prema njihovom mnijenju, prvi korak, koji bi se morao učiniti, jest taj da se iz turskog jezika svi arabski i perzijski elementi odmah izbace i da turski jezik ne sadrži ni jedne neturske riječi. Najzad oni namjeravaju sjediniti tursko-tatarske jezike i stvoriti jedan opći literarni jezik, koji bi se propagirao u cijelom turanskom od­ nosno turskom svijetu, da bi tako postojao samo Broj 9. jedan turski narod u zapadnoj, centralnoj i sje­ vernoj Aziji. Jedan od najzagrijanijih megju panturskim piscima, jest Ahmed Agayeff. Da pokaže turski svijet, on crta jedan krug, koji ide od Balkana prema Mančuriji i sadrži cijelu Malu Aziju, Balkan, Krim, Kavkazku, Dagistan, obale Volge, Saratof, Samuru, Ufu, Kazan, Orenburg, Sibiriju, Polarne krajeve, Mongolsku, Kinezki i Ruski Turkistan, Buharu, Hivu, Horasan, južne obale Kaspijskoga Mora, Azerbajdžan, i t. d. i pridodaje da turski svijet, koji je veći i od Evrope i Amerike, ima osamdeset miliona sta­ novnika. U jednoj seriji članaka objelodanjenih u reviji „ T u rk J u r d P , glasilu panturcista on ide daleko sa svojim nacionalnim turskim ide­ jama, opisujući moralne, intelektualne i prosvjetničke sposobnosti turske nacije i hvaleći njihov kulturni napredak, istiće vještinu Turaka u trgovini i ekonomiji, te za primjer donosi svoje sunarodnjake u Rusiji i one koji stanuju u sjevernim i zapadnim predjelima Perzije. On izražuje veliku mržnju protiv Peržijancima i nji­ hovoj civilizaciji, koju nazivlje praznom i trulom, te proti književnim djelima iste kao što je Š a h N a m e pjesnika Firdusije; on kori Sultan Mahmuda Gazneviju, osvojitelja Indije, da se je zaboravivši svoju tursku narodnost, posve iranizirao i da je dozvolio Firdusiji, najžešćem neprijatelju Turaka, da na njegovom dvoru ob­ novi perzijsku narodnost, da grdi i kudi Tu­ rance, da u zvijezde okiva Perzijance, te da ovjekovječi Perziju sa obečanom nagradom tur­ skog sultana. Takogjer on napada i Ši’itizam, obilježje perzijske narodnosti, te žali da se je isti i megju Turcima proširio. Veliki argumenat panturcista da opravdaju svoju doktrinu, koji je bez sumnje inspirirao Pangermanizam i Panslavizam, jest kao i kod ove dvije doktrine, opasnost koja prijeti malim na­ rodima da će ih uništiti velike nacije, kako to iziskuju zakoni evolucije. Jednom rijeći treba stvoriti veliki narod da se mogne odupirati ut­ jecaju latinske, slavenske, germanske, an glosak ­ sonske i kinezke rase, koje se opažaju svuda. Primitivno stanje turanskih ili uralo-altajskih jezika u stupnju evolucije i nered u njima, �Broj 9. . BI SER' Strana 131. kojeg je manjkavost civilizacije prouzrokovala, pošto bi se rosa digla, krenuo bi uz brdo stado u papribavlja panturcistima vrlo povoljan teren za senju, prijećajući s njim sat-dva, dok se ne bi mašio zaravanaka i planine. A tada bi kroza šumu i paljike ožeostvarenje njihov.h ideja, jerbo danas se jezik, gao po dva-tri sata sa stadom naprijed. Makar da su više praktično nego znanstveno smatra kao naj­ steče planine pukle na dugo i široko, njemu su ipak na čvršća veza nacionalizma. daleko poznate svaki panj, svaka dolina, svaki put, svaka Za njihove argumente u korist nacionalis­ klada. Znao je gdje je kojem seocu upremase, znao kad tičke propagande, panturcisti se oslanjaju na može za nuždu napojiti stado na šumskom potoku, a kad istraživanje evropejskih orijentalista, historičara ga je opet morao stjerati na rijeku, iza koje su se redala razmaknuta seoca i poljane, pa ga opet jaskom uzvrati i filologa. Jedan od ovih evropskih učenjaka preko brda. koji se mnogo cijeni u Turskoj, jest historičar Sa drugim čobanima malo se kad sastajao. Radije Leon Cahun, koji u veliko hvali Mongole i bi sjeo u šumi na kladu i gledao ljuljanje borovih i hoD žen-iz Hana. Njegovo dosta poznato djelo pod morovih grana, ili odmičući od kuće ili dotjerujući stado na rijeku da ga napoji, latio bi se frulice, pa na njoj naslovom „ U v o d u h i s t o r i j u A z i j e " kajde izvodio. nedavno je prevedeno i na turski jezik. Njegova tanka frula bila mu je odavna razgovor. Čudnovato je da panturcisti, unatoč njihovoj Sve momačke i djevojačke pjesme, koje su se u njego­ velikoj želji da ponovno ožive svoju prošlost i vom rogjenom kraju pjevale, izvodio je na svojoj frulici nacionalizam, slabo čitaju djela pisana u raznim lahko, bez ikakva napora, prebirajući po njoj prstima kao dialektima turskog jezika ili pak u arabskom od igre. Prsti bi igrali po fruli, a glasovi bi se sad za­ i perzijskom, koja se odnose na njihovu histo­ tezali i zavijali na jače, sad se drobili u prekidanju i je­ riju i t. d. i kojima se baš najviše služe evro- canju, tanjili se i odskakali, kao djevojačko grlo u pjesmi, s kojega planina ječi i na daleko odzvanja. Samo, u nje­ pejski učenjaci u stvari istraživanja (Nastaviće se) Šemsudin Sarajlić: Čobanče. i. Osamnaest mu je godina, a od desete je za sta.’ :m u gori. Planina ga hrani i goji. Mlado momče, lijepo i ži­ vahno. Svježe, veselo lice, a oko bistro kao gorski vrutak. Stidljiv, prikrivao bi pred svijetom svoje osjećaje. Već se zavodio u svoje misli u šumskoj tišini, uz nera­ zumno, ali ljubezno stado. Svoje mlade dane provodio je u ushitu u slikovitim prirodnim krasotama: izjutra prvim obasjanjem sunca po gorskim vrhovima, o podne šumskom tišinom i debelim hladom, a pred večer, kad bi se iza brdeljka pomiljao za stadom kući, blagim »hladanom« i tonućim suncem na zapadu daleko ispred ožarenih tankih oblačića. Sve ga je krijepilo, sve osnažavalo, pa bijaše jak i lagahan, a na­ predan i mio, kao zelen bor. S osnaživanjem razvijalo se u njemu momaštvo, pupalo nešto tajno uz slatke snove, tajno i čeznutljivo. Uzburkavalo mu srce i mlada stidljiva prsa, žarilo oko i ubrzavalo kretnje i hod, a mirišljivi zrak napunjalo toplom tanahnom maglicom slatkog sjećanja na prve snove mla­ dića, koji tek pupa, ’prosanjane na nagradi, u samoći do svoga krotkog stada. Je li se ko razumio tome njegovom rascvjetavanju teško je pogoditi, jer se on klonio svijeta. Ranim jutrom izgonio je krave na popasak do ručanice, a od ručka, govom sviranju odražavalo se više vreline srca i više čežnje. . . Mnogo starije srce — kad bi se čobanče opazilo iz prijeka od sela i iz njiva, uz veliko bijelo stado i čulo njegovo svirauje — spomenulo bi se svojih mlagjih dana i jače zakucalo. Mladež bi mahom napela sluh i sa breckanjem krvi slušala glase iz brda, koji bi se spuštali u duboku kotlinu rijeke i opet se dizali, pa polahko zamicali za stadom preko brda. I glasi se čuli: »Plaho momče!« i'»Volim kad udari, nego Bog zna što...« A kad se to i ne reklo, uzdah bi kazao tako što. Djevojke već zamišljale, kako će on za godinu, za dvije biti dobra prilika za ašikovanje, dok se stada mane i počme zalaziti k njima na sijela. — Ali Džaferagića Kada na to ne čekala. Već će poći jednoga dana s bremom na rijeku, kad je opazila na pomolu stado, da vidi onoga koji joj sve više zadiraše frulom u srce. Nekad ga je viđala, znala ga je nešto malo iz dav­ nina. Ali ju je sada nešto naročito vuklo njemu bliže, odkako su glasi njegove frule počeli nemirnije ječati, kao da izgledaju i traže milovanja. Istina, njoj se već mnogo momci javljaju — ukoračila je u osamnaestu — javljaju radi njezine zatravljujuće ljepote i dobra položaja, ali u njezinom srcu to ne ostavlja takvih tragova, kao frulica, koja prijeko u brdu samo dogje i progje i za koju ne reče nikome, da je zamjećuje, makar da ju je čula svugdje, ma ne znam gdje bila. Bi li Salko — naše čobanče — svirao, da je znao, da koga uznemiruje svojom frulom, a najmanje Kadu, koje ne zna, da je kad vidio, ali je čuo, da mnogi veći i sa strana lome koplje oko nje — teško je reći, pošto glasovi frule zvučahu više na oduške njegova mladoga �Strana 132. Broj 9. . BI SER' srca, nego li da teku od puke zabave. S toga se nije čuditi, što je, izdaleka dolazeći, sa zanimanjem gledao, kakvo je to mlado žensko na vodi i sudeći već da je djevojka, što je počeo misliti, kako će što brže do vode, da je dobro sagleda. Zviznuo je stadu dva-tri puta jako na prste i ono se zatrkalo na niže k vodi. A on se lahko zaskakao za njim s kamena na kamen i s busena na busen, dok se nije našao za čas na vodi, sučelice Kadi na drugoj strani. U kotlini rijeke nije više bilo žive duše. Za njim debelo brdo, obraslo grabovim i ljeskovim grmljem, a za Kadom kruškanje i kroza nj širok put na više u seloSredinom kroz malu livadicu protjecala tiha i duboka ri. jeka, a preko nje, podaleko na niže, podignut most za prijelaz, od kojega je vodio drugi put u selo, da se negdje pod njim sastane s ovim drugim putem, kojim ženskinje silazaše na vodu. Rijeka nije bila plaho široka, koje de­ setak koračaja. Pod bošćom, zaklonjena lica, pritisnula je Kada ru­ kama bremu u vodu, da joj se natoči. A Salko, opazivši njezine jedre, oble ruke, podusjane krvlju, gole do laktova, pa puno gibko tijelo, zastojao je zapanjeno i za­ gledao se u nju. Stajao je čas-dva, dok Kada nije, kao i ne znajuć za nj’ odmahnula bošču s lica i Šinula žarkim pogledom u ovce preko rijeke. Salki se zamutilo pred očima... Vidio je, kako se uzvrati bošća i ispod bošće se ukaza lice lijepo, kakva on do tada nikad ne opazi. Vidio je oći. crne, plamene oči, bijelo grlo i čvrsta njedra, pa mu se nešto počelo okretati u glavi, koljena podrhtavati, a u ušima šumjeti. I kad su se malo po tom one plamene oči zaustavile na njemu, rumeno se lice još više zažarilo i oko usana joj preletio rajan smiješak, pri čemu su sinuli krasni, bijeli zubi, on osjeti kako ga krv pali u obrazima i skrenu po­ gledom u stranu.. . Pa u što god da pogleda, vidi samo pred sobom lice i žarke oči. A onaj mali smiješak — za nj riječi nema — samo je obasjao lice, da sine u još većem sjaju, u neiskazanoj ljepoti. Sabrao se malo, da još jedan put pogleda: je li u istinu pred njim ljudsko stvorenje, ili mu se to tek prividje. Ali kad je pogledao prijeko, na drugoj obali je sta­ jala samo uspravljena brema, a iza prvog kruškovog debla virilo je tek nešto malo od djevojčinog odijela. Sakrila se od njega. (Nastaviće se.) Oj nježna ženo punanih grudi, Raskoši meke bijelog tiela, Jusuf te traži, pjesnik te žudi — Ljubav ti strasnu i jaku nudi, Pokritu plašteft tananog vela, Što »plamen čežnje" zovu ga ljudi. % Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. (Nastavak.) Zaista je čudnovata ovakova podvala, kad je svakom naobraženu čovjeku poznalo, da su muslimani najveće usluge liječništvu učinili. Megju muslimanima su općenito poznate ove riječi, koje neki pripisuju pejgamteru, a neki jednom velikom islamskom alimu: — „El-ilmu ilmani: ilmul-ebdani ve ilmul-ed’jani" (Dvije su vrsti znanja: poznavanje tijela t. j. liječništvo i pozna\ ije vjere, dakle vjerske znanosti.) Treba uočiti, d a j e u ov , rečenici liječnička znanost prije spomenuta, nego vjerska. Po velikom imamu Gazaliji naučavanje i vršenje ečništva je „farzikifaja" t. j. dužnost, koja s jednog muslimana otpada, ako je drugi musliman vrši. No ostavimo mi Gazaliju i obratimo se izravno na najpouzdaniji izvor, na Božijeg poslanika. Ovi hadisi nepriitn o dokazuju našu tvrdnju: Ljepoto! Sliko svih zemskih čara! Pohlepo naga ljubavnog žara! Klanjam se tebi i licu tvome Ko ljubav silnom plamenu svome. — „Ja ibadellahi, tedavu fe innellahe teala lem jeda’ daen illa veda’a lehu devaen gajre dain vahidin elherem". ( 0 Božije sluge! liječite se, jer Bog nije ni jedne bolesti dao, a da joj i lijek nije odredio; jedina bolest, koja je izuzetak od tog, jest starost.) — „Innellahe teala lem junzil daen illa enzele lehu devaen alimehu men alimehu, ve džehelehu men džehelehu illessam". (Bog nije ni jedne bolesti spustio, a da joj nije i naročiti lijek spustio. Ko taj lijek zna, taj zna; ko ga ne zna, taj ne zna. Jedino smrti ne na lijeka.) — „Innellahe halekaddae veddevae, fe tedavu, ve la tetedavu bi haramin". (Bog je stvorio i bolest i lijek; dakle liječite se; ali ne samo sa zabranjenim lijekom.) — „Innellezi džealeddae fe džeale šifae ma šae fi ma šae". (Bez sumnje, onaj, koji je bolest dao, i lijek joj je odredio. On je lijek za ozdravljenje onog, koga hoće, stvorio u onom, u čemu je htio) — „Ma enzelellahu daen illa enzelellahu lehu šifaen". (Bog ni jednu bolest nije spustio, a da joj nije naročitog lijeka spustio.) Dobroto! Dare svih bož’jih dara, Miloto blaga, što nemaš para! Klanjam se tebi — dražima mome, Što riječ daju pjesniku svome. — „Li k’julli dain devaun, fe iza usibe devauddai berie bi iznillah". (Svakoj bolesti ima lijek. 1 kad se pravo potrefi lijek proti bolesti, nje nestane s Božijim dopuš­ tenjem.) J. T anović Priznanje. �Broj 9. „ BI SER* Strana 133. — „Eddevau minel-kaderi ve kad jenfeu bi iznillahi". rukovogjenja objave — mogao otkriti, ipak — ako bi (Lijek je stvar Božije sudbine, što katkad Božijom pomoću htjele polučiti svoju svrhu — morale bi imati takove teks­ koristi.) tove i dokaze, koji se ne kose za pozitivnim činjenicama, — „Eddevau minel-kaderi ve kad jenfeu men ješau nego koji ih poikrepljuju i učvršćuju. bi ma šae“. (Lijek je stvar sudbine. Bog katkad izliječi Nije li tako, onda ne može se naći zdrav i valjan onog koga hoće, onim čime hoće.) način, po kojem bi se u Kur’an vjerovalo. Oni, koji muslimane ne t poznaju, treba li bi već Dok je ljudsko znanje kroz ovo hiljadu i tristo go­ jednom znati, da islamsko vjerovanje u sudbinu ne potiče dina prošlo kroz hiljade kalufa i poprimilo hiljadu na lijenost, mizernost i letargiju. raznih oblika; dok su filozofske i eksperimentalne znanosti Muslimani znaju i svjesni su, da se svi dogagiaji u doživjele bezbroj promjena, nikad se kroz to vrijeme nije vasioni zbivaju po nekim stalnim zakonima i da te doganašao — niti se danas nalazi — kakav ozbiljan i racio­ gjaje rezultira jedan bezgranični lanac motiva i učinaka. nalan uzrok, kOji bi potresao vjerovanjem muslimana, a I nema tog muslimana, koji ne bi znao, da bez sjetve to je nadnaravno čudo (mu’džiza) Kur’ana. nema žetve i da je nemoguće išta postići, što se ne će Baš obratno: na kakovu se god stupnju ljudsko latiti srestava i rada. znanje nalazilo, Kur’an svoje Sljedbenike pot.če da ga Veliki je naš pejgamber nekom beduinu, koji je — naučavaju i po mogućnosti što više unapregjuju ne znajući, šta za pravo znači „predanje sudbini** (teveI sami stil navedenog ajeta jedna je od Božijih uputa, k’jul) — pustio u haremu džamijskom svoju devu, ne koje pokazuju, da je borba izmegju znanosti i prave po­ svezavši je, i k njemu unišao, da mu se pokloni, rekao: zitivne vjere jedna besmislica, jedna nerazumljiva stvar. — „Akilha ve tevek’jel!** (Zaćusteči je, pa je onda Promislimo li se malo, vidjećemo ovo: 1. Po gornjem ajetu vrijede sve premise pozitivnih predaj sudbini.) Kad je jednom halifa Omer ibni El-Hattab upitao i eksperimentalnih (empiričke) znanosti, ako nijesu tek nanekog Jemenliju, koji je bez posla vrludao medinskim so­ baćene hipoteze. Na muslimane je dužnost, da — rukokacima, čime se. zanima i dobio odgovor: „Ja se predajem vc jeni drugim mnogobrojnim ajetima, koja im nalažu, da steku znanje, o nebu i zemlji — te znanosti izučavaju. Božijoj sudbini“, gnjevno ga je ukorio ovim riječima: — „Ne, vi nijeste mutevek’jil, vi ste lažac“. Mute- Jer dužnost je razmišljati o Božijim znakovima. 0 Božijim vek’jil je onaj, koji se predaje sudbini tek onda, kad je znakovima se pak ne može razmišljati, dok se ne upoznaju svemirski zakoni, ili kako ih Kur’an naziva „Božiji ii zemlju tek sjeme posijao. Uvjet islamskog „tevek’jula** jest, da „mutevek’jil“ običaj“.i 2. Kui’anski ajet naučava, da Bog ne mijenja svoje nikad ne smeće s uma postulate prirodnih zakona; a ako običaje i da od njih ne odstupa, a to ništa drugo ne znači, ih smetne, pa ga zadesi kakova nesreća, da tada to ne nego da su nepromjenjivi svemirski zakoni, koji su pred­ pripisuje u grijeh sudbini, nego samu sebi. met empiričkih znanosti. Tim se muslimani potiču, da se Biti nemaran prama prirodnim zakonima i ni podašto ko iste znanstvenim otkrićima. ih držati može samo onaj, koji Islama ne poznaje, ili je 3. Opetovanje gornjeg ajeta ima osobitu važnost. veliki duševni siromah. To opetovanje — osim što nas upozoruje, da veličamo i Prirodne zakone Kur’an nazivlje Božijim običajem. I hvalimo svemirske zakone, dokazuje nam dvije istine. Sva da nikako nije bilo znanosti i filozofije, muslimani bi znali, sakrivena ljepota i dubina misli u opetovanom tekstu da opstoje neki zakoni — ili po šeriatskoj terminologiji ovog ajeta leži u zamijenjenim riječim.t „promijeniti** i „Božiji običaji** —, koji u svijetu vladaju. „odstupiti**. U Kur’anu stoji: Prva riječ nam dokazuje, da se prirodni zakoni ne — „Sunnetullahilleti kad halet min kablu ve len mogu promijeniti t. j. ukinuti i drugim nadomjestiti, a tedžide li sunneti.lahi tebdila**. (To je eto običaj Božiji, druga riječ opet aludira na neprestani rad tih zakona bez koji od va kada vlada. I ti ne ćeš naći promjene u Bopometnje i zapreke, a to će reći, da ti zakoni djeluju žijem običaju.) Sura Feth 23. uvijek i neprekidno, ne gazeći svojih principa. Na drugom pak mjestu u Kuranu Bog veli. Koliko li ljubavi, težnje i slasti osjeća jedan istra­ — ,,Fe len tedžide li sunnetillahi tebdilen ve len živač istina, koji se u ovakom uvjerenju baci na otkrivanje tedžide li sunnetillahi tahvila'*. (Ti nikad nećeš naći prom­ svemirskih tajni!.. jene u Božijim običajima i ti ne ćeš nikad vidjeti, da Bog U ovom se je ajetu Bog izrazio u jednini, a ne u odstupi od svojih navika.) Sura Melaik’je 41. množini, t. j. rekao je „Božiji običaj *, a ne „Božiji Nuzgredice ćemo malko zadržati poglede čitaoca na običaji*1. ovom zadnjem ajetu, koje — kao uzorak nenatkriljivo lije­ 1 iz toga mi razumijevamo, da su vrlo opravdana pog kur’anskog stila, te jednostavnosti i čistoće islamskog nastojanja, što su ih novovjeke znanosti do sad uložile, vjerovanja — jasno otkriva bitnost i suštinu prirodnih da raznovrsne zakone, za koje se držalo, da su inegjuzakona, što svijetom upravljaju. sobno odijeljeni, zasebni, povrate jednom samo univezalI ako su izvan predmeta i svrhe uzvišenog Kur’ana nom principu. (Nastavitće se).. one znanstvene istine, koje bi ljudski um samostalno i bez �Strana 134. Abdul-Hak Hamld: Tarik. (O sV ojen je Š p a n jo ls k e ). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) T a r ik : Ovdje ostaje moja pamet, moj razum, ju­ naštvo i srčanost moja. Ta zar ćete me, oduzevši mi oružje, poslati kao zarobljenika? Kako će jedan zarobljenik s vojskom upravljati? Kako će jedan bolesnik liječnicima svoje lijekove dati upotrebiti? Je li to moguće? M u s a : Ako nemaš oružja, imaš svoje tijelo. Tvoje je tijelo vojn cima štit, a i štit je takogjer oružje Nemoj da ponavljam: sjutra ćeš unići u zaljev Španjolske T a r i k : (Za se) U napredovanju je pobjeda, slava i istina, a zar ja napred ne želim? Ići ću u rat, ne žaleći ni malo svog života. Ali je Musa bin Nasir dosta star. Toga se najviše bojim. Nu na koncu, šta m oje biti? Ja ću se u ovom napornom poduzeću uništiti. The, nek je to poduzeće plemenito, nek je moj rad savršen, pa neka propanem. Za rodoljubne dužnosti žrtvovaću sve svoje nade. Jest, ali Zehra — ta djevojka, koja je ljepša od mladosti i skupocjenija od života!?. Zar da njeno prija­ teljstvo bude prolazno kao mladost, a moje ujedinjenje s njom nesigurno kao život? Zar nebeskih da se ta voljeti, a Broj 9. ,B I S E R‘ da moja Zehra, koja je od hurija česlitija, od angjela nevinija i od bož'ca krasote ljepša; zar Zehra kao hurije, angjeli i božice može samo ne uzeti? Da se uvijek na nju misli, a da se nikad ne vidi!? Ja štogod želim, kod Zehre nalazim, jer osim nje drugo ništa i ne želim. Ah, pa da nju pregorim! Zar da onaj raj bude prolazan kao ovaj svijet, ili da ovaj svijet bude obmamljiv kao san? 1 zar da ona svadbena postelja, gdje su sve moje želje usredotočene, zar onaj nebeski tahterevan, onaj nas­ lonjač ljubavi, onaj hram nevinosti, onaj oltar poštenja, onaj grob zločina, ono stratište podlosti i izhodište svjet­ losti postane kućom tmine, sjedištem mraka, kršom ništavosti i grobnicom nestanka? Zar da se ta nada moje budućnosti pretvori u us­ pomenu prošlosti?.. (Kao izvan sebe nenadno.) Zehra!.. Zehra!.. (Svrativši na se pozornost prisutnih) Sjutra ću ići! Sjutra idem, pa makar bio sudnji dan! M usa: Najprije ćeš krenuti na Algeziras*) Izgleda, da će ti se tamošnji zapovjednik Tedmir svakako odup­ rijeti. Ako pobijediš, dobro ću te nagjaditi: da ću ti svoju kćerku, Zehru. (Tarik i Zehra zadršću a za tim odmah oboje obori oči tlima. U isto se vrijeme očuje glas od Salhe, koja se brzo umiri.) *) Džeziretel-hadra. M e r v a n i A z iz : (jednoglasno) Vidiš, naša je izjava djelovala, a rezultat će joj kasnije doći! M u sa: (Za se) Ljubav u čovjeku sve duševne sile pobugjuje. Junaka Ibni Zijada pokazuje ubogim Tarikom. (Glasno) Ali mojoj kćerki moraš iz Španije poslati jedan zaručbeni dar. T a r ik : U dvorovima gotskih kraljeva u Toledu ima dvadeset i pet skupocjenih vladarskih kruna. Njiha ću poslati. M u s a : To ni| mene, ni tebe ne zapada, a ne može se ni mojoj kćeri dati. Ako se zaplijene, otpremiće se Halifi Za krune će se prema procjeni odre­ diti jedna svota novaca, od koje pet postotaka pripada državnoj blagajni, a ost tak će se podijeliti megju vojnike Ti nama pošalji jedan taki zaručbeni dar, koji ne bi ništa vrijedio, kad bi se prodavao, a kad bi se uzimao, da ga ne bi mogli milijuni platiti Dogji k meni; kao za­ ručbeni dar... (Govori mu na uho) ako pošalješ, onda ti dajem moju kćerku T a r ik : Budite uvjereni! M u s a : (Tarifu) Da idemo vidjeti te zarobljenike i konje, što si ih doveo. T a r ik : (Osmjehnuvši se) Tarif je prije nas sviju stupio na tlo Španjolske! T a r if: (S osmjehom) Ta tamo je putovalo još mnogo Berberija. M u ja : Megjutim na obali, gdje je najprije stupio, trebamo sagraditi jednu varoš pod imenom Tarif. Svak će viceti, da ne idemo na Španjolsku, da je rušimo, nego da je kultiviramo. (Promotrivši Salhu) Imam još jednu riječ za ovo društvo, pa kogod od prisutnih hoće, može jc na se odnijeti. Ja sam starac; poznato mi je, da ljubav ima tri stepena. Ona uvijek počevši od trećeg, dolazi na drugi i prvi stepen. To jest, ljubav se spušta ozgor dolje. Kad je na trećem stepenu, može se izliječiti, a kad je na dru­ gom, može se preokrenuti; ali je li došla na prvi stepen, nju nije tada moguče ni odstraniti ni promijeniti. Sada ako želite, idimo vidjeti zarobljenike i zapli­ jenjene konje. (Odlaze.) PRIZOR V. (Najprije Zehra sama, onda Tarik, a kasnije Musa.) Z e h r a : S jutra odlazi! Kad on odlazi, zašto mi otac ovdje ostaje? Kao da još ne vidi, da je Afrika već umirena. Kad je prošli dan rekao, da će Mervan i Aziz s njim ovdje ostati, a da će na Španjolsku drugog poslati, odmah sam znala, da je to Tarik. Da, njega on šalje. A zašto da ja ovdje ostajem kao siročad i nejaki. Ja, Zehra u ratu sam muško, a u ljubavi žena! Evo u junaštvu požrvovna kći Musaova, u Tarikovoj je otsutnosti nemoćna. Zehra binti Musa, koja se smatra princezom u ljepoti, u ljubavi je pokorna kao robinja. Ta i mudžahidske žene idu u rat, gdje zajedno sa svojini muževima postaju šehiti, ili gazije. A šta sam ja skrivila, pa da vodim brigu o Tariku i njegovom životu, a �kroj 9. ,B I Š E R' da ne mognem kod njeg biti? Šta je Tarik zgrešio, pa da ne mognem kod njeg biti? Što je Tarik zgrešio, pa da se onda baš od mene udalji, kad je zaželio, da bude blizu mene? Ah, zašto moj otac Tarika bez mene šalje? T a r i k : (Nenadno u n iša vši)... Da me prisili na osvojenje Španjolske, a da zato tebe dobijem .. Z e h r a : Ah! Jesi li došao, da mi još j dnom rečeš, da ćeš sju ra odlaziti ? T a r i k : Ovaj moj nagli odlazak, da se što prije cilj postigne, isto je kao kad bi u nadskakivanju natrag išao da iz daljeg skočim, da tebi brže dogjem. Raduj se, što te otac usporegjuje sa velikom zemljom Španjolskom. Ako ja Španjolsku osvojim, on će mene s tobom nagraditi. Ja ću Islamu jednu državu dati, a Bog će meni udijeliti jednog angjela, kao što si til Z e b r a : Uvjerena sam, da je otac moju ljubav primjetio, prije nego sama ja. T a r i k : Oštroumni Arapi mogu i promatranjem stanje svake stvari saznati. Ili njima pogled i srce sve otkriva. Z eh ra: Kad je tako, zašto ti ne možeš saznati, da ja ne ću moći tvoje odsutnosti podnositi? Ah, Ibni-Zijad, ti ćeš meni iz Španjolske poslati „fatihu", a ne svadbeni dar! T a r i k : ( Velikim naporom) Dijete! Državne dužno­ sti nadvlagjuju ljubavne osjećaje. Z e h r a : Zar ti mene za slavu žrtvuješ? Nevjerniče!.. T a r i k ! A h l... Tebe je teško žrtvovati vrlo teško. Zehra, ja sam Arap, ne govorim laži. Znadem mnogo ko­ ješta ali za licemjerstvo, ne znam. Da podignem slavu Islama, tebe ću žrtvovati, premda je tu žrtvu teže preni­ jeti, nego li Španjolsku osvojiti. Z eh ra: Tako? Ali eto opet me žrtvuješ. Zar tako? T a r i k : Tako jel Pod moranje je tako: ja te s po­ nosom žrtvujem. M u s a : (Ulazi osmjehnut) Tarik bin Zijad, dostojan slave Ibni Zijad!.. Ovaj je svijet prolazan za ljudski život on nije dovoljan za lijep glas i lijepo djelo. Grof Julianos je prešao na Islam. I on sjutra zajedno s tobom polazi. Od Halife sam dobio sada zapovjed; (pokazuje pismo) gledaj... on zapovjeda pravdu. Z e h r a : (Nehotično) Sjutra ćeš ićil T a r i k : Sjutra, preksjutra, uvijek ću ići samo naprijed. M u sa: Da te Bog učini pobjediteljem i da ti ne­ prijatelja uništil (Obadvojica odlaze). Z eh ra: (Za se) Kad sjutra ne bi otišao, ja bih ga spremila. ZASTOR PADA. II. ČIN. Kraj pritoka Vadilate i u blizini rijeka Šeris prikazuje španjolsko središte. PPIZOR I. Don Luis Merkado, grof Duferia, kapetan Domino, general Don Sol, vojvode i časnici u oklopima, s buzdovanima, sjekirama, mačevima, štitovima, pračama, hclcbardnma, pancierima i kop­ Strana 135. ljima. Djevojke napojiteljice vojvoda.Pobočnici, glasonoše, jahač na mazgama. Kasnije Don Alfonso. G r o f D u f e ria : Glasovi su važni. Junački Tedmir gubi na ratištu! Pobjeda je uvijek na strani Arapa. Go­ vori se, da je Tarik vrlo hrabar i vješt vojskovogja Beduini koji se nalaze u njegovoj pratnji, neprestano se pomnožavaju i kud prolaze, svuda pustoše kao poljski vihori. Da im na put stanemo, kako ćemo spram kuge stajati ? Da bježimo, kako će se pred olujom bježati? D o n L u iz M e r k a d o : Oluja sa čovjekom udara i u kamen i u zemlju; ali mu ne dira u čast. Mi se branimo, pa ako i poginemo, ostaće nam ime i čast. Osim toga mi možemo Arape i Tarika otpremiti ili onamo, odakle su došli, ili u sami pakao, D o n S o l: To je moguće. Vojske imamo preko deve­ deset hiljada, a sa Tarikom jedva da ima četrdeset hiljada, ratnika, od koj h jednu četvrtinu sačinjevaju same ženske. D o m in io : Kako ćemo mi ratovati s jednim naro­ dom, čije su se žene naoružale? D u f e r i a : Recimo, da ih dočekamo, ali je li vam pobjeda sigurna. D on L u iz M e r k a d o : Ako se prije samoga boja na poraz pripravimo, naravno je, da ne možemo pobije­ diti. Nada u pobjedu jedna je od onih stvari, koje hrabre vojnike. Časnici uvijek trebaju vojsci pripovijedati o po­ bjedi, i jenoj slavi, o ratnom plijenu i njegovoj vrijednosti. Ako i nadalje nudemo govorili take riječi, koje srca rastužuju i živce slabe i koje će zbunjene ljude đo ludila dovesti, moramo propasti i kad bi nas bilo ne devedeset hiljada, nego dvadeset puta po sto hiljada. D on S o l: Pa i ako u Arapa ima ženskih pod oružjem, zar ih nema i kod nas? Ta valjda vi ove neše napojiteljice ne držite za svadbene peharnice? Ako i nijesu hrabre, one ipak čovjeku daju hrabrost. Dogjite, da vas vidim, gospogjice! Ta šta vam je; zašto ne točite? Ili vi nemožete govoriti kao djevojke, koje gledamo u snu; ili ne čujete, što se govori ?! Ovdje ima toliko osoba ozebla srca i smrznute krvi; udijelite im malko topline. (Uzima času od jedne djevojke) Toči! (Napojiteljice počnu tamo i ovamo točiti vino.) D on L u iz M e r k a d o : (Don Solu) I ti središte vojske pretvaraš u pivnicu!.. D on S o l : Jerbo naši -časnici svoju hrabrost u krčmi pokazuju... (Pije). D o m in io : Da, i mi imamo ratnica. Samo njihove ratnice prolijevaju krv, a naše vino. Arapi su naučili ispijati čaše smrti, a mi p jemo malagalsko vino. D o n S o l: Zar vino?.. Oh, oh!.. (Pije.) Duša! Duša! J e d a n p ob o č n ik : Tedmir je napustio Algaziras i pobjegao! (Riječi uzbugjenja prekidaju pobočnikov govor. Nekoliho prisutnih megjusobno govore.) D r u g i p o b o č n ik : Tarik se nalazi u daljini od jedan sat hoda! Nenadno je izbio s vojskom kao zvi­ jezda repatica. . . . D on L u iz M e rk a d o : Ah, ah! Kako velika brzina! Naša vojnička straža nama javlja za neprijateljev dolazak, �Strana 136. kroj $. . BISER' kad je on već došao!. . (Don Alfonsu, koji dolazi.) Tedmir pobjegao! Tarik dolazi! D on S o l: I mi ćemo Tarika otjerati! Obranu tre­ bamo, napadajući, činiti. D on A lfo n so : Po mom mnijenju bolje bi bilo, da se za obranu natrag povučemo: D o m i n i o : Ja se ne ću s ovog mjesta ni makni ti. D u f e r i j a : Ja ne vidim drugog spasa osim predaje. N e k o lik o č a s n ik a : (U jedan glas.) Trebamo na­ valiti: Ne, nego bježim o... Predajmo s e . . . Ne, ne pre­ dajmo se !... M e r k a d o : Ja već vidim, šta će od nas biti zbog ovog nesporazuma i razdora. Evo još jednog glasonoše! (Prema došljaku) Kako? Jesi li vidio, da je na ovu stranu prešlo četrdeset hiljada Arapa? G l a s o n o š a : Kako sam ja doznao Tarik je kraj Algerizasa brdo zauzeo i nadjenuo mu ime „Džebelettarik" (Gibraltar). M e r k a d o : (S prezrenjem) Da, tako se nešto dogo­ dilo prije dva mjeseca! D o n S o l: (Hodajući govori.) I mi ćemo Tarika uhvatiti i zarobljenikom ga nazivati. Živila Španjolska! S v ik o l i c i : Živio Roderik! Živila Španjolska! V o jn ič k a s t r a ž a : Po kraljevu nalogu trube svi­ raju za navalu! M e r k a d o : To nije nužno javljati. I mi već čujemo Najzad da li smo nužni komandi onog pjamce, onog vla­ darskog brbljavcal? D r u g a v o j n i č k a s t r a ž a : Po kraljevoj zapovjedi trubači sviraju za navalu. M e r k a d o ! Jeste li vi obavješteni? Kažu da nepri­ jatelj dolazi. P o b o č n ic i: Neprijatelj se evo ukazao! Neprijatelj dolazi! M e r k a d o : I mi to vidimo. Na to nas nije nužno opominjati; (Zagor, opća kretnja; vojnici trče; bubnji i talambasi udaraju; španjolske se zastave počnu vijati; ja­ hači na mazgama navaljuju. - To stanje traje.) J e d a n p o b o č n ik ! Arapi prelaze rijeku Šeris sa devama. G e n e r a l D o n A lfo n z o : ( Trgnuvši sablju) Nek u zemlju propanu! Mog konja!... (Konja dovode. - Čuju se glasovi straha i užasa) G l a s o v i : Živio kralj! Živila kraljica! M e r k a d o : Kralj i kraljica se mogu naći. Nek živi domovina i narcd, domovina i n aro d !.. (General Don Alfonzo uzjaši na konja i kreće. Svi skupa lete. Opća kretnja: jedni odlaze drugi dolaze). J e d a n č s n i k : Arapi su dušli u Latu. Već riječicu prelaze! D u f e i i a : Ah, šta bi bilo, kad bi se ovog ratovanja prošli! (Vika se i graja povećaje. Lukovi se napinju, stri­ jele i prače lete. Čuju se poklici užasa i krik ranjenika. Jedni preko drugog lete; uvijek se navaljuje. Čuje se ne­ koliko glasova: Kralj!... Živio kralj! Kralj dolazi!... Živio naš kralj!). M e r k a d o : Živila Španjolska! Gle na nosiljci dolazi!.. Po svoj prilici će izgubiti prijestolje 1.. Glupane! Mislis li, da si izišao u lov na ženske!.. Zar se u rat dolazi u tako sjajnoj i biserom okićenoj odori? Ali gle, nije nosiljka, nego kočija! Sio je u poznata kraljevska kola. (Glasno se smijući.) Ah, to je život!.. Ako ništa, ono bar da se pred smrt pozabavimo Dolazi na kolima, u kojim će ga ne­ prijatelj zarobiti 1.. (Opet prezirno se grohotom nasmije.) Život... Život! Bar da ovako u zabavi mrijemo! Dolazi na ratište u odori bludnice; dolazi nagizdan kao lutka!.. Pa opet hoće., da ga narod voli kao malo dijete... (Nastaviće se.) D žclal Sahir: O liepa nevina ženoL. S turskog preveo: M usa C azim Ć atić. 0 liepa nevina ženo, kojom se ljepota diči! Što mi se kroz dušu šuljaš poput šimširske sjene ?... Zar ne znaš, da moja duša pustoj pagodi sliči, Što vječni mraci ljube trošne zidove njene. — Ahl u toj pagodi davno kandila pogasi vrieme, Pendžeri, kubeta, vrata u noć joj avetski zjaju, A po tlu idoli leže pa sveto njino tjeme Pogana gamad gazi. I mrki pauci tkaju Po svuda mreže guste. Na polju okolo hrama Uz pisku i divlji hihot lijeću šišmiši, sove — 1 svud se slegla pustoš i gusta olovna tama 1 suzom nadojeni sjetni oblaci plove. Tek katkad s kupom u ruci nad tom se pagodom vine — Pojući pjesmu mira — angjeo krila bijelih I katkad biserni mjesec poput utjehe sine, Prosipljuć s usana svojih pregršt lotosa svehlih.... .. O lijepa nevina ženo, kojom se ljepota diči! Što mi se kroz dušu šuljaš poput šimširske sjene ?... Zar ne znaš, da moja duša pustoj pagodi sliči, Bez vjere i žrtvenika, bez mile uspomene? — Pa zar pod njenim svodom da Veselog djetinskog smjeha, što I zar da ružična noga nebeske Po prahu i ka'.nom blatu, gdje odjek biljurski zvoni s tvoje usne se roni? kćeike gazi gamad pogana plazi ? Ne, ne, o divna ženol Ti nemoj dolazit više U hladne i tamne kute pagode — duše moje, ler tamo odavno veće otrovni vihor diše, Pa bi potrgat mogo ljiljane mladosti tvojel... �Broj 9. Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E dib T e šn ja k . (Nastavak.) Bilo je prije nekojih naroda, - o kojim ćemo mi poslije nešto progovoriti — koji su svojim umovima obi­ lazili i bludili oko ovakovih neostvarivih poduzeća, pa je njihov životni opstanak bio izvrgnut svjema teškim soci­ jalnim nepogodama, te su najzad propali, ostavivši iza sebe samo uspomenu, da su nekada bili na ovom svijetu. Ovakove pojave i dogagjaje sociolozi smatraju iskus­ tvom, poslije kojeg se oni ne daju zavarati od kojekakvih kićenih laži fantastične filozofije. U enciklopediji devetnaestog stoljeća na jednom mjestu stoje ove riječi: — Ovaj pokret, koji se u današnje vrijeme poveo u korist žena, ne može dati nikakova drugog rezultata osim konačnog pozitivnog utvrgjenja istinitosti onog općeg iskustva. Ta ljudski je vas rod dugo vremena živio u mnogo nižem i u svakom pogledu težem socijalnom sta­ nju, nego što je današnje stanje žena, koje on sažaljuje. Ali su napredni narodi ljudskog društva počam od sred­ njeg vijeka bili toliko jaki, da su se mogli kutarisati od poteškoća i zapreka, koje su ih kružile, jerbo ova soci­ jalna bolest i izopačenost, koja bijaše nužna pošljedica prošlih vremena, nije nastala iz toga, što bi se vladajući tjelesno odlikovali nad podložnim kao što je to koa muš­ karaca i žena, megju kojim baš organska t. j. tjelesna razlika postoji. Što se tiče podložnosti žene prama muškarcu nju obratno baš nije nužno ukinuti, jer ona će se moći pos­ tepeno preobraziti i u sklad dovesti sa općim moralnim usavršenjem. Ta ova podložnost se osniva izravno na prirodnom opadanju žene, koje nikako nije moguće zaustaviti; ovo prirodno pak opadanje i nedostatak činjenica je, koju do­ kazuju svakodnevna sociološka opažanja i biološka isku­ stva. Biologija nam n. pr. anatomski i fiziološki dokazuje, da su kod sviju životinjskih vrsta, naročito kod ljudi žen­ ske po samoj prirodi od muškaraca tjelesnom konstruk­ cijom mnogo niže i slabije u djetinsko doba". Kad je gospogja Hircoure, koja je poznata kao gor­ ljiva zaštitnica žena, jednom pisala glasovitom filozofu sociologu, Proudhone-u pitajući ga za njegovo mišljenje o ženskom pitanju, on jo| je odgovorio, da ni malo ne daje važnosti nastojanju žena oko svoje emancipacije, kao što je i doslovce u svom djelu „Shvaćanje reda" rekao, da to nastojanje nije ništa drugo, nego ambicija žena, koja dokazuje neku bolest njihova spola i da ta bolest svjedoči, da one nemaju dara ni sposobnosti, da bi mogle svoju snagu procijeniti i svojim poslovima samostalno ravati. Strana 137. ,B I S E R‘ M u h a m ed F e r ld V ed žd i: Te svoje tvrdnje poslije on opravdava svojim znan­ stvenim doktrinama i doslovno veli: — Spolna razlika izmegju muža i žene, slična je — ne ću reći: jednaka razlici izmegju spolova i vrsti ostalih životinja. Zbog te baš razlike nije moguće ženi i muš­ karcu, da budu ravni i jednaci, nu ja ipak ne velim, da oni ne mogu biti nešto drugo. Žena ne može biti pripadnica jedne zemlje (držav­ ljanka), što joj neće muž biti pripadnik te zemlje. Kao što se n. pr. rekne gospogja predsjednikovica ženi pred­ sjednika republike. Ali ove moje riječi ne znače, da žena nema nikakove dužnosti ni uloge u životu. U kratko: ja sam pripravan, da neoborivim faktima i argumentima dokažem, da žena mnogo niže stoji od muškarca u svijetu umjetnosti, filozofije i morala i da bi ona propate, kad bi njen položaj u društvu bio onakav, kakav je muški i kakav joj vi želite, jer ona bi na taj način postala obična robinja". Na žalost, ovakove stroge znanstvene doktrine su konačna pošljedica samilosti i sažaljenja onih, koji se bore za apsolutnu žensku emancipaciju. Ta sva ta nastojanja ovih ljudi, svi njihovi obmamljivi argumenti padaju u prah pred prirodom i znanošću i rezultiraju samo to, da se svjetski učeujaci gnjevno dižu proti takovih ljudi, a da žena pos­ taje igračkom svjetskih usana. jedan ustaje i veli, da je žena još u dobu djetinstva; drugi veli, da nije odgojena, a treći nešto treće, što oz­ biljno ožalošćuje nas muslimane, što nam sama naša vjera nalaže, da prama ženi lijepo i ljudski postupamo. A koliko li su štetne po ovaj slabi i nježni spol takove uzaludne riječi, kojima se on tobože u zaštitu uzimal A kako su žene bile nepotrebne tim riječima! Autor „Emancipacije žene", drži da u Evropi i Americi postoji pokret, koji ide za tim, da proširi žensku slobodu, pa ovo veli: — „S toga eto ljubitelji napretka u Evropi i Americi živo rade, kako bi poboljšali položaj žene i doveli je do još višeg savršenstva, iznad onog, do kojeg su dospjele. Oni su stalno i čvrsto odlučili, da će se boriti na ovom putu, dokle god žene ne dopru do stepena, na kojem se muškarci nalaze i dokle god ih ne izjednače sa sobom u ljudskim pravima.. (Nastaviti će se). * A h tn ed -H atn d i A lie fe n d ić : Pod dugom. Motto: Ko pod dugom umre, svezanih ruku ide na onaj svijet. Rijetko je naći čovjeka, da se čuva tugjega haka, kao što bijaše rahmetli Mula Osman. U cijeloj našoj čaršiji, a i u drugim bližim mjestima izvan naše kasabe nije niko mogao dahnuti griješnicom i reći: — „Vala se kod mene Mula Osman zadužio i ne htjede mi platiti". �Strana 138. ,B 1 S E ft' Do duše bilo je u njegovom životu i takovih ne­ zgoda, da bi bio prinužden i na priček — do boljeg vre­ mena — kupiti. Kad bi došlo vrijeme da dug plati, a on se nije mogao dotle osigurati s novcima, onda bi otišao svom vjerovniku, pa bi se ispričao, rekavši mu: — „Danas je mog duga rok istekao, pa treba da ti sada platim, ali — na žalost — ja ti nemam odakle pla­ titi, nego ako mi baš ne možeš roka produljiti, ja ću pro­ dati najpotrebniju mi stvar, pa ću platiti." Takim bi riječima vjerovniku smekšao srce, pa bi mu sa zadovoljstvom rok produljio. A on bi se požuirio, pa bi što prije onu svotu sakupio, te dug isplatio. — Kad god bi došao u kahvu, kahvedžija bi mu, po običaju, donio kahvu, a on čim popije odmah je plati, prije nego se je findžan ohladio; a kad bi mu kogod prigovorio, što tako odmah plaća, on bi se ispričao, da je zaboravan, pa bi kasnije mogao ne platiti. Mula Osman je lijepo živio. Imao je nešto malo svoje zemlje, ali je bila plodna, pa bi mu lijepu godišnju idaru donosila. Velim, lijepu idaru, za to, — jerbo je Mula Osman — isto kao i njegova domaćica — bio kanatli. Nije u svaku besposlicu i u razne ćeifove novaca trošio. Uvijek se držao one narodne poslovice: „Ko kupuje što ne treba, prodavaće ono, što mu treba". Kuća mu nije bila kakva zadružna; imao je samo jednoga sina, koga je izdržavao u gradu u medresi. I on je nekad učio u medresi, pa je toliko naučio, da je poslije bio nekoliko godina imam u čaršijskoj džamiji, ali je najposlje, dao ostavku od službe. Prisililo ga, da ostavi službu, novo nadošlo vrijeme, u kojem treba više raditi nego prije. Od imamske službe vrlo slaba plata bila, pa je mislio: ako hoće čovjek da poveća svoj imetak, ne može ga povećati nikad imamskom platom, nego će uvijek biti na glavnici ili će nazadovati, a svoje djece nikad usrećiti ne može, jer je djetinja sreća u očinom džepu. Suviše, znade Mula Osman, da džamijskom službeniku svako stavlja razne prigovore za svaku sitnicu, a prigovor je teže trpjeti, nego gvožgje gristi. On je svog sina dao u medresu da uči, jer mu je drago bilo, da i ne n bude učevan čovjek. Ali nije postupao sa svojim sinom onako, kako je njegov otac s njim postupao, jer je osjećao, da današnje vrijeme drugačije iziskuje. Njegov je otac njega jednostavno dao u medresu i ništa više, a on je dao svog sina najprvo u osnovnu školu, pa pošto je pred vjeroučiteljem svršio po­ četnu vjersku nauku, i svršio osnovnu školu, onda ga je dao jednom vrijednom, ali usavršenom majstoru na 4 go­ dine, da nauči zanat. Kad je pak svršio zanat i uzeo svje­ dodžbu od majstora, odmah je nastavio vjersku nauku u medresi. Sada — reče Mula Osman - dokle bude moguće, može učiti u medresi, a kad ostavi medresu, nabaviću mu alat (orugje) pa neka prihvati za zanat, neka pošteno radi i živi. Ja — veli Mula Osman — kad sam ostavio medresu da mi ne bi ovo malo zemlje, ne bih znao čim bi se zanimao, i kako bi se prehranjivao, jer nijesam znao ništa svojim rukama uraditi. — Broj 9. Mula Osman pošto ostavi imamsku službu, otvori dućan te nabavi nešto bakalluka i poče raditi. Kako je ta prva godina bila plodna, a njegovo ponašanje sa mušterijama, uljudno posao mu pogje u ruku vrlo dobro, tako, da je zaslužio u svome dućaniću lijepu svotu novaca. Tada on odluči povećati trgovinu i sa mehkom robom (manifakturom). Treće jeseni ode Mula Osman u Sarajevo i donese mehke robe, a posao mu od tada još bolje pogje u ruku. Od tog je vremena Mula Osman počeo ljepše i udobnije živjeti. I sin mu je, Sulejman efendija, ostavio medresu i došao kući. Otac mu nabavio orugje, i on poče raditi za sebe kao stolar u svojoj radionici. Za vrijeme odmora uvjek je osta­ jao kod kuće ili u dućanu kod oca. Nabavio kjitaba i raznih poučnih knjiga, pa se zabavljao i čitao ih. Nije se htio klatariti sa lolama i bitangama, koje kuda, po birti­ jama, niti je zalazio u one kahve, u kojim većinom za­ natlije igraju komara i drugih raznih igri. Samo bi nekad petkom — i to vrlo rijetko - izišao u mahalu i to na želju prijatelja — a Bogme, ne bili mu se koja djevojka dopala, jer mu majka odavno nagovara oca da ga oženi. Jednoga dana pronese se glas, da je isprošena načelnikova kći. — „Za koga?" Pita se znatiželjno po čaršiji. „Za Sulejman efendiju, Mula Osmanova!" To je njegove zavidnike veoma kosnulo. — „Jeli to moguće?!" rekoše oni, sjedeći u kahvi. — „Zar Sulejman Mula Osmanov da uzme onaku djevojku. Čudo, kako načelnik dade svoje jedino dijete za njega kad je ona imala boljih mušterija? — Ko joj je bio bolji mušterija? Upita ih Mustajbeg trgovac, vrlo naobražen čovjek. Na to će jedan izmegju njih razjaren: „Salih Ome- ragin, on je ludio za njom, a osobito, čovjek zgodan, a starinom soj. Zar se Sulejman može srav­ niti s načelnikom? Načelnik ga može za mekinje kupiti. Na to će opet Mustajbeg, malo uzrujan: — „Što badava praviš galamu"? Bi li bilo to pametno, da načelnik dade svoje jedino dijete za Saliha Omeragina, koji je svoga oca lumpujući upropastio do sada bar na 2 —3000 forinti. Zar je soj Salih Omeragin, koji je i mo­ ralna i materijalna propalica, a nije soj Sulejman efendija, koji je naučen, a ima i svoj dobar moderan zanat, pa može gdje god hoće živjeti, nije pokvaren, niti ide stranputice? Zar je načelnik poludio dati svoju kćer onom, koji se je u njegov imetak zaljubio, a ne u njegovu kćer? Treba mu za budućnost, kad nestane: šta, veli, načelnik je veoma star, odmah će umrijeti da se njegovim imetkom progustiram. Zar je načelnikova kći izludila poći za bitangu i sebe baciti u vječitu propast". Zavidnici progutaše pljunku i ušutiše. — Veselje je trajalo čitavih petnaest dana. Sulejman ef. bio veoma veseo i zadovoljan. Moglo se primijetiti, da mu je godio novi život. I Almasa-hanuma — Sulejef. mlada — bila je potpuno zadovoljna, jer je osjetila �Broj 9. ,B I Š E R' da ju Sulejman ef. strastveno ljubi. Imala je nadu, da će on uvijek taki ostati, te da mu ne će zapeti oko za koje drugo žensko biće i da će uvijek nju - samo jedinu nju voljeti. — Do godinu iza Sulejman ef. ženidbe, razboli se Mula Osman, te legne na smrtnu postelju. Sulejman ef. ga je brižljivo posluživao, davao mu lijekove i na svaku njegovu želju i zapovijed bio pripravan, da mu što bolje udovolji. — — „Sulejmane! sjedi der kod mene"! Reče Mula Osman, ono jutro, kad mu se bila bolest pogoršala. Su­ lejman sav protrnu, pa sjede kod očina uzglavlja. — „Šta želiš, babo"!? — „Sine! Slušaj dobro moj zadnji savjet. Nemoj se bez nužde nigdje zaduživati. Nemoj nikom ni novčića ostati dužan. Bez šta možeš biti, ono ne kupuj, pa ne ćeš biti dužan. Dug je zao drug, a osobito je tugji hak težak, jer Bog dž. š. svoj hak, ako hoće, može pokloniti, jer je njegova milost široka, a ako hoće, on će i kazniti, a tugjeg haka ne će pokloniti, pa će na sudnjem danu svako svoga prava tražiti i — naći će ga. Sine! otigji u čaršiju pa upitaj one osobe, što sam s njima pazarivao: da li nisam ostao štogod kome dužan, pa ako budem ostao, a ti plati. Sine! nemoj biti tvrde ruf . Uvjek siromahe i nemoćne po mogućnosti potpomaži I potporna muslimanska društva ne zaboravi, i ta su nam društva potrebna kao komad hljeba". To Mula Osman izgovori, pa poče šehadet k’jelimu izgovarati i čim je svrši, nakon jedne minute izdahnu i — umrije. — Tog se časa ukućani iskupiše, te nastade plač i jecanje. Sulejman ef. je gorko plakao i žalio svog rodi­ telja — bez mita dosta — kakovog više nikad imati ne će. Cijela se kasaba ožalostila sa smrti Mula Osmanove. A kako i ne bi? Munla Osman je bio vrlo dobar; nije nikada nikoga vrijegjao, nego na protiv, svakom bi se lijepom i prijatnom riječi javljao. Spram mogućnosti svakom bi bjedniku pomoć pružio, ma to bilo: novcem; drvetom, brašnom i t. d. Ko god bi ga za savjet upitao, svakome bi volju ispunio i savjetovao ga. — Ko god je čuo za Mula Osmanovu smrt, svako je pohrlio da dogje na dženazu i da svoga dobroga dosta zadnji put očima isprati u vječitu kuću — u mračni grob. Da je Mula Osman bio inegju svijetom obljubljen, najbolje je posvje­ dočila velika skupina svjetine na njegovoj dženazi. — Dva su dana prošla, od kada je Mula Osmana izmegju živih nestalo. Od onda u njegovoj kući niti je tko gotovio, ni jeo ni pio, niti se je moglo jesti od puste žalosti. Treće jutro Sulejman ef. uranio, pa je sjeo sa svojom majkom, te se s njom razgovarao o očinoj smrti. Njegova mlada hanuma ispekla kahvu, pa im unijela, da se na jutru okrijepe. Svekrvin i mužev findžan nalila, pa im dodade, a onda progje u jedan kut sobe i poduprijevši se rukom o čelo sjede. — „Šta je tebi, nevjesta, što šutiš? Strana i 39. — „Hajde popi kahvu", reče joj svekrva. Almasa uzdahnu pa reče: — „Ništa vala majko, nešto sam se zamislila o rahmetli babi". — Na to će Sulejman ef. sažaljivo: — „Hajde ovamo Almasa, sjedi za mangalu pa popij kahvu, nema koristi badava misliti". — „Usnila sam ga noćas"! To Almasa reče, pa brižnu u plač, a svekrva je začugjeno upita: — Hajr inšallah nevjesta, kako si ga usnila?! Almasa, otravši suze odgovori: — Vigjoh ga u nekakvoj zelenoj livadi, a on sjedi na jednom brdeljku. Sjeo je na koljena, a uzeo svoj štap, pa ga metnuo preko krila. Izgledaše mi vrlo neveseo. Ja ga upitah: kako ti je ovdje, babo na ovom svijetu? A on mi odgovori: — „Svakako, draga nevjesta! Za sve sam Bogu dž. š. dževap učinio, samo ne mogu da odgovorim za nekoliko groša, što sam ih zaboravio na dun’jaluku platiti, nego sam ih ostao dužan. Za to sam odregjen da na ovoj Božijoj vrućini ovdje sjedim i da se patim. A ako moj sin za me dug plati, onda ću otići pod ono veliko drvo — što ga vidiš — u onaj hlad, i onda ću se od ove patnje osloboditi". Ja pogledah gori na jednu brdoravan, na kojoj se je uzdiglo jedno neobično — visoko a granato drvo, od koga se prostire veoma veliki i debeli hlad. Onda se opet obazrem babi i reknem: — „Čudim se, babo, kako da ti budeš dužan, kad si ti sve prije plaćao čim štogod kupiš, a što si na veresiju uzimao, to si u vrijeme točno plaćao, a osobito, nije nitko iza tebe nikakva duga tražio". Na to babo uzdahnu, pa mi reče: „Reci Sulejmanu, neka se opet raspita po čaršiji: kome i koliko sam ostao groša dužan, pa neka plati da se iz ovog znoja i vreline uklonim u hlad". Onda se zašuće i opet pogleda u me, te htijaše nastaviti govor, dok se nešto sruši — a ja se probudih". Na to će Sulejman ef. tužno: — „Baš mi je to za čudo... ja sam se za njegov dug raspitivao po cijeloj čaršiji i nitko mi ne reče, da mu je moj otac ostao štogod dužan. — Taj je dan Sulejman ef. za to ponovno raspitivao svakoga po čaršiji, ali opet, kao i prije dobi isti odgovor. Sulejman ef. je bio veoma zabrinut, hodao je izvan sebe. Da je itko toga vremena rekao, da mu je njegov otac dužan — odlahnulo bi mu. Iza toga do deset dana dogje handžijino dijete Sulejman ef. kući i javi mu, da ga zove u han nekakav čovjek — jabandžija. Sulejman ef. dogje u han, a handžija mu stranca prestavi da je trgovac iz Sarajeva. — „Ja sam vas — reče trgovac — zatražio da vas upitam: da li ćete vi priznati, da je vaš otac meni dužan stotinu groša još od prije dvije godine. Kada je dolazio u Sarajevo, uzimao je od mene robu, pa nije sve mogao da isplati, te je ostalo neplaćeno sto groša, a on je kasnije, valjda, zaboravio platitit, jer ga nijesam ni jedan put opomenuo. Na to Sulejman ef. radosno uskliknu: �Strana 140. ,B I S E R' — »Gospodine! duboko vam zahvaljujem, kada ste me opomenuli za mog oca dug. Tim ste mi veliko dobro učinili. Dakle, do sad vam je bio moj otac dužan, a od sada više nije. Evo ti ja mog oca dužnu svotu isplaćujem". Potegne kesu i izbroji trgovcu čistih stotinu groša. Kada je Sulejman ef. došao kući, kaza majki i mladoj hanumi, šta se je sa trgovcem dogodilo za dug. Taj je slučaj i njiha veoma obveselio. U sviju se je moglo na čelu neko zadovoljstvo pročitati i drago im je bilo što je Almasin san izišao na pravo, da Mula Osman ne leži više pod dugom. — c A b d u l-A z iz B orić: Slomljeno je srce moje! G o sp o g jic i A . B. R. Slomljeno je srce pusto, Raspukle su grudi moje , 1 ja vehnem! Pitaš: zašto? Ah s nevjere, dušo, tvoje!... Ti sad s drugim ašikuješ, Drugom pružaš ruku meku: To me boli, s toga eto Moju dušu jadi peku. Ali neka! Sretna budi, Moja bol te ne će kleti — — — Samo katkad u toj sreći I tužna se mene sjeti!... Dr. Osman Namlk: Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: A b d u s s e la m H a d ž ile r iz o v ić . (Nastavak.) Prethodni uvjeti i nužni slijedom povezani uzroci, uzrok su postanka; ti su uzroci i uvjeti jedni drugim ne­ ophodno potrebni; naime svaki pojedini od njih iziskuje opstojnost drugog i svijet se neprestano mijenja prama njihovom mijenjanju. Običaji Božiji na taj način vladaju. Osim toga ravna crta, boja i zvuk — to su sve slučajne stvari, a slučajnu stvar tumačiti analogno prama nužnom biću nije apsolutno dozvoljeno po zdravom razumu, ma kako ta analogija odgovarala pravom stanju stvari. Po tom i kad bi bili ispravni Džahidbegovi dokazi o tim trima stvarima, naime o pravoj crti, boji i zvuku, ipak nikako ne mogu se primijeniti na egzistenciju veli­ kog stvoritelja svijeta a osobito onda ne, kad se pozitivno zna, da su neispravni i lažni. U svijetu prirode postoji i prava crta i boja i glas; oni nijesu samo apstraktni pojmovi. I s toga ovdje nema feroj 3. nikako mjesta polemici izmegju vjernika i bezvjeraca o primjeni tih stvari na Božiju egzistenciju. Gospodin doktor je malo prije rekao, da će govoriti 0 problemu »apsolutnog vertikalnog pravca", pa ćemo ga 1 o tom saslušati: — Ja ću o ovom pitanju sada govoriti, na se ga primijenivši, pa naravno vi ćete me — zbog njegove važnosti —■ pomno saslušati. Kao što vjernici imaju prirogjenu ideju o Bogu, ja tako imam prirogjenu misao 0 apsolutno vertikalnom pravcu, jer ja u ovom svemiru ne mogu ni zamisliti jednog tijela, koje nema prazninu »povrh sebe« i »niže sebe«. Nu izmegju »gore« i »dolje« ima jedan apsolutno okomiti pravac; n. pr. nadamnom je nebo, a niže mene površina zemlje. Jer ako ne zamislim izmegju neba i zemlje taj pravac, ja ne mogu odrediti svog stajališta u svemiru. Pri prispodabljanju dvaju objekata, oni ne smiju biti istovjetni; nego megju sobom slični; oni moraju imati nešto zajedničko, a to se zove „tertium comparationis" (Vedžhi šebeh.) Izmegju ideje o Bogu i o apsolutno okomitom pravcu nema ništa zajedničkog, nema ništa, što bi ih činilo sličnim. Ako se uzme kao „tertium comparationis" megju njima sama ideja, opet je bez osnova, jer Bog nije samo apstra 'in pojam, nego veliki znanošću i umom utvrgjeni problem, dočim je rečeni pravac pusta tvorevina fantazije e ljudske. udnovato je, kako je Džahidbeg, bojeći se da se valjda ne skotrlja gdjegod, skoknuo na zemlju i zamislio se u obliku kipa, koji je za kolac privezan. Kadkad se opet pričinja kapetanom broda, koji je izgubio kompas na širokom oceanu, pa se ne može orjentirati i odrediti tačke, na kojoj se nalazi. Ali mora Džahid begu biti poznato, da je i „gore" 1 „dolje" bilo nebeskih tjelesa, bilo njihovih stanovnika samo znanstvena predpostavka. Mi ne znamo u koju vrst filozofije spada njegovo zamišljanje apsolutno okomitog pravca i pripisivanje svemirskim tjelesima onog „gore" i „dolje", kad to nijedno ne postoji, jer je oboje izvan za­ kona gravitacije, koji u svemiru vlada. On dalje veli: — Misao o ovom apsolutno vertikalnom pravcu vrlo je raširena megju ljudima. Neki n. pr. ljudi ne mogu nikako shvatiti, da mjesec može u prostoru zračnom sta­ jati, bez da je uz nešto vezan. Isto tako i s djecom. Golovanci su se bojali, da im se nebo na glavne ne sruši. Nu i ako je misao o apsolutno okomitom pravcu vrlo ra­ širena megju ljudima, ja ipak ne mogu kategorički ustvr­ diti, da se ona kod sviju ljudi nalazi; ta možda ima ih i takovih, koji te misli nemaju, kao što ima i bezvjeraca, koji nemaju ideje o Bogu. Šta više moguće je, da je prva misao više u ljudstvu rasprostranjena, nego li misao o Bogu. Naravna stvar, da se širenjem prosvjete sve više umanjuju ljudi, koji imaju misao o apsolutno okomitom pravcu; takovi su ljudi većinom iz nižih neprosvjetljenih slojeva, pa naravno, da se ta njihova ideja mora smatrati obmanom. Razum pak djece, nije razum, razvijen pomoću saz­ nanja, nego posve prirodan. �Broj 9 Što od starih pametno važnim i Strana 141. . BISER' se tiče Golovanaca, poznato je, da je to jedan u neznanju ogrezlih naroda, pa mislimo nije na njih se pozivati, raspravljajući o ovakovim znanstvenim pitanjima. Osim toga ova neispravna misao o rečenom pravcu i kad bi bila ne znam koliko raširena, ipak to ne bi izis­ kivalo njenu istinitost, jer u svijetu još uvijek imade toliko raširenih krivih misli i predrasuda. Uz to danas ne bi ni djeca iz osnovne škole da­ vali nikakove važnosti ovoj obmani o rečenom pravcu. Onda čime bi mogao Džahid beg dokazati, da se je ona onoliko raširila megju ljude; ako je pak r širena megju bezvjercima, vjernici ih za nju ne pitaju, niti im zbog nje prigovaraju. (Nastaviće se.) Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u le jm a n M ursel. Taktika. I u moru svoga žića Neka brodar znade, Kad se uprav plovit’ ne da, Lavirat’ valjade. * Nenadana opasnost te Često stigne hudo; Klisuri se brod ukloni, Nasuče na prudo. Kog je žegja za znanošću Daleko odvela, Nek bar crpe svježu vodu Iz živoga vrela, Sudbina Nemoćni smo spram sudbine, Što nas v’jekom prćža; Odregjenu ribu hvata 1 razdrta mreža. „Ja pojimam što je muka," Zalud mnogi zbori; Onaj pravo vatru znade, Kome kapa gori. Kad te bogat prijan zove Tad mu dom pohodiš, Siromašnu i nepozvan sebe dohodiš, Travunjanln: Ljepota glazbe. Es steckt der Same vieler guten Tugenden in solchen Gemilthern, die der Musik ergeben sind. *) Luther. Pored raznolikih stvari i predmeta u prirodi, koje zavolimo — ni sami ne znajući za što, — te se čak sa osebujnim zanosom divimo skladnosti njihovih raznoličnih boja i kontura, tako nam isto omile i neki proizvodi umjetničkog stvaralačkog duha, te u njima osjećamo neko ugodno duševno raspoloženje. Opet imade takovih stvari i pojava, koje nam se ne mile i koje su nam odvratne, premda nema' razloga, radi čega su nam odvratne. U prvom slučaju osjetićemo u duši nekakovo ugodno duševno raspoloženje, a u drugom neugodno. To duševno stanje nazivamo čuvstvom. Takovo čuvstvo, koje se pobugjuje na gore navedene načine, nazivamo estetskim čuvstvom. Od sredstava, kojin.a se razvija estetsko čuvstvo, vrlo je važna glazba. Ona se u glavnome dijeli u vokalnu (■glasovnu i i instrumentalnu (glazbalnu). Vokalna, koju u prvom redu sačinjavaju narodne popijevke, sadržava u sebi takove glazbene elemente, kojima nam se zagrijava srce i krijepi duša. Narodni napjevi, poradi raznoličnosti svoje melodije, vrlo povoljno utječu na obrazovanje estetičkog čuvstva. Ljepota melodije sastoji se u načinu izmjenjivanja tonova Što se pravilnije izmjenjuju tonovi, to nam melo­ dija popijevke bolje godi duši i slušamo je s nekom osebujnom nasladom. Izmjenjuju li se pak tonovi nepra­ vilno, kao što je to kod škripe drvenih kola, onda nam se nervi prenesu u takovo duševno stanje, koje baš naj­ bolje ne prija našem organizmu. Slavujevo pjevanje pratimo s najvećom nasladom i ugodno nam odliježe u duši, dok graktanje gavrana baca nas u neku sjetu i sumornost duševnu, što nerado slušamo. Slavujevo je pištanje lijepo i ugodno, a gavra­ novo hrapavo graktanje ružno i odvratno. Koliko god narodne popijevke uspješno utječu na razvitak estetičnog čuvstva, kad se pjevaju jednoglasno, ipak se njima u tom pogledu ne polučuje onakav uspjeh, kao kad se pjevaju u zboru — višeglasno. Kao što nam većma prija i oku godi zelena livada, išpromiješana šarolikim cvijećem, nego čisto zelena, tako će nam još većma prijati i duševnu nasladu pružiti livada, u kojoj su cvijeci mnogobrojniji, nego li u onoj prvoj. S toga ćemo reći, da je ova livada ljepša od one prve. Tako je i s narodnim napjevima. Čujemo li jednu popijevku, koja se pjeva jednoglasno, pa iza toga drugu, višeglasno, rećićemo, da je ova druga ljepša i milozvuč­ *) U takovim srcima, koja su odana muzici, zasagjeno je sjeme mnogih dobrih krijeposti- �Strana 142. ,B I S E R‘ nija. Otpjeva li se za tim kakova pjesma, koja je prois­ tekla iz duše koga pjesnika i koju je uglazbio kakav glazbeni umjetnik, tada ćemo se topiti od milja, razgali će nam se Čitav organizam, duša će nam zaploviti valo­ vima milozvučnih akorda. Kako je to stalo s instrumentalnom muzikom? Nema čovjeka, koga ne bi omamila svirka ma kakvog muzičkog instrumenta! Koliko nas puta zanese sviranje čobančetove sviralice, kad se desimo gdjegod u planini, u kojoj ono provodi dan uz svoje bjeloruno stado?! Onaj glas sviralice, izpremiješan milopojem ptica pjevica, pa ona romantičnos|t planinska, sve je to u tako­ vom skladu, da se ljepše zamisliti ne može. 1 upravo radi te skladnosti u prirodi, ljepše i ugodnije nam dušom odliježe biserni glas sviralice. S kakovom duševnom nasladom slušamo melodije, koje se izviju s pojedinih glazbenih instrumenata? A kako li nas se tek dojimlje i u kakovom nam se milju kupa duša, kad čujemo harmonično brujanje zbornog sviranja?! Radi množine raznoličnih elemenata, kojima se obra­ zuje i usavršuje estetsko čuvstvo, zborno pjevanje i svi­ ranje, te muzika uopće, spadaju megju najbolja sredstva te vrsti. Od kolike je vrijednosti po čovjeka, kaj najsavršenijeg bića Božijeg, estetika, ne da se u malo riječi kazati. Dosta je, ako reknemo, da nas ona uči: kako ćemo razabirati, šta je lijepo, a šta ružno: šta je privlačivo, a šta odvratno; šta nam se mili, a šta ne mili, i to sve bez obzira na našu neposrednu materijalnu korist. Pošto je već prije istaknuto, da se estetsko čuvstvo usavršuje glazbom, a u današnje je doba ona svakom pristupačna, s toga je svakom preporučujem. U njoj će - - pored obrazovanja rečenog čuvstva — za dokolice uvijek naći ugodnu zabavu i duševnu nasladu. NARODNE UMOTVORINE. Brat i sestra. Iz zbirke: „Haremske ružice." Maćehica Muhameda kara, A babi mu^begu.'Ali-begu: „Ah čuješ li, beže Ali-beže! Svak’ preposti šehri-Ramazana, Tvoj Muhamed ni jednoga dana, Već u krčmi č a šejsp ija še." U ta doba Muhamed na vrata, On mi nosi bijela musafa. Svome babi turski selam viknu, Babo mu ga primit ne htijaše. Kad to vidje mladi Muhamede, On mi ode na gornje čardake S vojoj sek i ljepotici Fati, Broj 9. Pa govori lijepoj djevojci: „A Boga ti, moja sestro Fato, Što se na me ražljutio babo? Što mi ne htje selama primiti?" Govori mu ljepotica Fata: „Bogme ne znam, brate Muhamede." U to doba babo mu na vrata, On nosaše perna buzdovana, Stade biti mladog Muhameda, Kud ga bije, sve mu krvca lije, Kud ga kuca, sve mu koža puca. Pade Fata ocu po rukama: „Nemoj babo života ti tvoga, Ispaše mu oba crna oka." Za to babo haje i ne haje, Već on bije mladog Muhameda. Kad ga se je dosti natukao, Onda ode niz bijelu kulu. Ja’ da vidiš ljepotice Fate! Skočila se na noge lagane, Ona stere mekane dušeke, Pa uzima mladog Muhameda, Uzima ga za bijele ruke, Povali ga u mehke dušeke, Pa govori mladom Muhamedu: „Moreš znati, da ćeš preboljeti? Da prodajem rnho iz sanduka, Da ja tražim po moru berbera, Da kupujem po dukat mehlema". Govori joj mladi Muhamede: „Ah čuješ li, moja mila seko! Mogu znati preboljeti ne ću. Ne prodaji ruho iz sanduka, Ti ne traži po moru berbera, A ne kupuj po dukat mehlema!" To izusti, a dušicu pusti. Kada vidje ljepotica Fata, Da umrije bratac Muhamede, Ona lati noža žeženoga, Nožem se je u srce udrila. Kol’ko se je lako udarila, Na nožu je srce izvadila. Tu dva mejta naporedo pala. Kad u jutro jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, Ispod kule prolaze jarani, A jarani mladog Muhameda. Oni njega mlada dovikuju, Al’ iz kule niko s’ ne oziva. Babo se je jadu osjetio, Ide beže uz visoku kulu, Kad izigje na gornje čardake, Desnom nogom vrata otvorio, A lijevom u krv ugazio. Na golemo čudo udario: Kad li leži zlato M uhamede. �Broj 9. Strana 143. ,B I S E P' A do njega ljepotica Fata, Kad to vidje beže Ali beže, Odmah se je natrag povratio, Pa dovede hodže i hadžije 1 dovede bule i kadune, Pa je svoju djecu opremio 1 dvoje je djece ukopao. Svako ih je jutro oblazio, A jedno je jutro podranio, Svoju djecu po imenu viče: »Ustaj Mušo, ustaj moja dušo! Gjogat ti se na telala dao, Kupuje ga moja neprilika, Neprilika iz Bru«e kadija, Svome sinu zlatu Muhamedu. Ustaj Fato, ustaj moje zlatol Kavad ti se na telala dao, Kupuje ga moja neprilika, Neprilika iz Bruse kadija, Svojoj kćerki ljepotici Fati.“ Dok mu nešto iz zemlje govori: „Otle hajde, naš premili babo! Bog ubio prokletu maćehu, Koja nas je s tobom zavadila, A na pravdi Boga istinoga." Kad to čuo beže Ali* beže, On ti ode svom bijelu dvoru, Svoju ljubu na avliji nagje. Ja da vidiš bega Ali-bega! Mahnu sabljom i desnicom rukom, Svojoj ljubi odsiječe glavu, Pa on vadi noža iza pasa, Nožem se je u srce udrio, Na nožu je srce izvadio. Zabilježio F eh im H. B a š č a u š e v ić . L i I S T AKIz islamskog svijeta. B roj m u slim a n a gjak a n a K a v k a zu . — F.ema izvještaju prosvjetnog odjela kavkazke vlade u lanjskoj godini pohagjalo je niže i više državne gimnazije 590, a realne škole 558 gjaka muslimana. U ženskim nižim i višim gimnazijama bilo je u svemu 154 učenice muslimanke. Preparandiju je pohagjalo 74 muslimana, a djevojačku školu »Marinski« 17 musiimanaka. U zanatlijskim školama bilo je 191, u gradskim školama 1263, a u osnovnim rusko tatarskim školama 16.697 muslimanskih gjaka. U cijeloj Kavkazkoj ima 1541 muslimanska škola, u kojima predaje 1625 učitelja, a koje pohagja 31.533 muslimanskih gjaka. S. B. M u si ž e n s k i list. Ovih je dana počeo u Kazanu (Rusija) izlaziti muslimanski ženski list pod imenom »Ši­ jom Bihja«, kojemu je svrha: prosvjetno i odgojno podi­ zanje i oplemenjivanje islamske žene. Utemeljitelj je i urednik ovog lista Jakub Halili ef., vlasnik islamske knji­ žare »Jol« u Kazanu. M u slim ani u F in s k o j Prije kratkog vremena je čuveni islamski učenjak Mahmud Esad et. u svrhu pro­ učavanja proputovao sve ruske pokrajine, u kojim žive muslimani, pa je svoje dojmove o njihovu kulturno eko­ nomskom stanju iznio u dva-tri velika članka u bagčesarajskom „Terdžumanu". Po Esad efendijinu pisanju naj­ napredniji su izmegju ruskih muslimana, oni u Finskoj. Njiha ima tamo tek nekoliko hiljada naseljenih, a svi se skoro bave trgovinom, poglavito manufakturom. Oni imaju svagdje, gdje stanuju, svoje džemate, džamije i imame, a žive u velikoj slobodi i uživaju sva gragjanska i polička prava kao i Finlandezi, s kojima stoje u najiskrenijim pri­ jateljskim odnošajima. Ima takovih tamošnjih muslimana, koji su počeli s pedeset kopejki trgovati, a danas imaju milijune kapitala. Esad ef, na koncu veli, da muslimani u Finskoj svaki dan sve više napreduju i da uživaju ve­ like simpatije Finaca kao ogranak turanskog stabla. M u slim an sk a tr g b ank a u B aku -u . Zauzi­ manjem muitimilionera Aga Bala Kolijefa, vlasnika parnog mlina u Baku u, tamošnji su muslimani prije nekog vre­ mena osnovali muslimansku trg. banku s osnovnim kapi­ talom od tri milijuna rubalja, koja je uz dosadanju ta­ mošnju muslimansku banku već otpočela svoje djelovanje. Književnost. ,,M l9b ah ‘ . Saznajemo, da će od 1. novembra o. g. organ »Bos herceg. Džemijjeti-ilmije« promijeniti oblik i izlaženje. Imaće format običnih političkih novina, izlaziće jedan put na sedmicu, a štampače se veći dio arapskim pismenima, a neki dio latinicom i ćirilicom. Radi ovih promjena biće mu i cijena nešto viša, po svoj prilici za članove »Dž.-Il« 5, a za nečlanove 8 kruna na godinu. „ U z ro ci p rop adan ju Islam sk ih n arod a”. — Pod tim je .naslovom prije kratkog vremena nekakav do sada u našoj književnosti i javnom životu nepoznati Alija Hotić, koji - kako vele — studira pravne nauke na zagrebačkom sveučilištu, izdao jednu brošuricu, koja je odmah zauzimanjem nekojih naših ultra liberalaca i Mostar poplavila i — naravno — izazvala najveću osudu muslimana proti sebi, a najveće negodovanje proti svom autoru. Mi smo kupili i od početka do konca pročitali tu i formatom i sadržajem malu knjižicu, koja tako krupan naslov ima, da bi njegov smisao mogli obraditi samo učeni filozofi i sociolozi, koji su u tančine proučili Islam i u najsitnije sitnice analizirali sve dogodjaje, sve uzroke i pošljedice u kulturno društvenoj historiji i razvitku is­ lamskih naroda. Mi smo je pročitali i s dubokim uzdahom odložili, jer nas je ugnjavila i umorila, govoreći samo ono, o čemu �\ Strana 144. „ B I Š E R“ _________________________________ Broi 9 smo sto put opširnije čitali i što smo možda više nego taj Hotić poznavali. Ova je brošurica takogjer izazvala i naše negodovanje proti svom umišljenom i ambicioz­ nom ocu koji bi — slijepo u svemu majmunišući Evropejce i njihove kulturno društvene nazore — hotio silom iz stuboka prevrnuti naš porodični i socijalni život, te ga staviti u onakav oblik, kakav je na Zapadu i koji bi želio, da se islamski narod odreče svih svojih tradicija i muslimanskih obilježja, pa da postane zgoljni Nijemac ili Francuz, kojem ne treba ni vjera, ni ko će ga u vjeri naučavati. Te on svoje želje u nekojim izvodima otvoreno iz­ nosi, pa ćemo se mi sada na te izvode — mimoišavši sav ostali sadržaj — osvrnuti i njihovu netačnost do­ kazati. Govoreći — u nekoliko rijeći — o uzrocima pro­ padanja pojedinih naroda i konstatujući, da je taj uzrok kod isl. naroda sama vjera (meazallah?), Hotić doslovno ovo veli: — „Ima pako ustanova, kojima čedni izvor nala­ zimo u Kuranu, ali koje je gorljivi fanatizam izobličio do granica ludosti. Pod njegovim uplivom [fanatizma] popri­ mila je vjera, kojoj prvobitnom zadaćom bijaše, da poduči i odgoji narod, demagoški karakter tako, da vrijćdnost čovjeka pred prijestoljem vjere izćezava, čovjek je tu kao sredstvo, da se vjera onakova, kakova jest, uzdrži, čovjek i vjera zamjenili su svoje uloge, mjesto da mu posluži, on njoj služi. Hotić u prvoj rečenići ovog pasusa veli, da ' us­ tanove Kur’ani-azimuššana do ludosti, izobličio gorljivi fa­ natizam, a da je imalo imao pojma o Islamu i o Kur’anu i da se nije pri prisanju te rečenice služio mislima ka­ kvog zapadnog fanatičnog pisca, ne bi nikad mogao ta­ kove gluposti i uvrede na Islam izgovoriti. U prvom redu gospodin akademičar Hotić morao bi, bar kao inteligentan musliman, koji se usugjuje pisati o ovakovoj temi, znati, da po propisima same velike naše vjere nije nikad ni jedan čovjek mogao tumačiti uzvišenog Kur’ana i nje­ govih zasada, ako nije u dušu proučio sve islamske glavne znanosti, ako nije strogo upoznao sva četiri te­ melja naše vjere i sve ostale nauke, koje su poznate u vremenu, u kojem on živi. Od komentatora (mufessira) kur’anskih najpoznatija su i najpriznatija trojica i to: Fahrudini Raži, Zimahšeri i Kadi Bejzavi. Sva trojica ovih velikih ljudi poznavali su u tančine sve savremene znanosti i svu nauku Islama, pa su onda pisali svoje tefsire na veliki Kur’an, koji i danas zadivljavaju najveće evropske učenjake i filozofe. Razija je upr. poznavao duboko astronomiju, matematiku, liječništvo, geometriju, geologiju, pa filozo.iju Platona, Aris­ totela i drugih grčkih filozofa i t. d. On je a i druga dvojica sve te onovremene znanosti doveo u sklad s islamskom vjerom u svom tefsiru, koji se sastoji od osam debelih svezaka, a za koje lijepo reče naš Osman Nuri Hadžić, da im je svaka stranica velika knjiga duboke filozofije. Naša se je ulema, tumačeći Kur’an, strogo držala eto ovih velikih ljudi i nije se nikad usudila po svom vlastitom ukusu i ćeifu izobličavati njegove uzvišene us­ tanove, kao što to reče famozni Hotić, u svojoj još tamoznijoj brošurici. Zadnjih je godina veliki učenjak i misirski muftija, šejh Muhamed Abduhu predavao u ezherskom sveučilištu svoj tefsir, što ga već više vremena iznosi u »El-Menaru« njegov učenik Sejjid Muhamed Rešid Riza. U tom je tefsiru besmrtni Abduhu, čiju svestranu učenost cijenjaše i engleski filozof Spencer i svi glasoviti evropski učenjaci, protumačio svaku zasadu i ustanovu Kur’ana prama današnjim znanostima, a pri tumačenju mu ipak bijahu oslonac Razija, Bejzavija i drugi stari mufesiri. Nu po Hotićevu mišljenju niti su stari mufessiri, niti Abduhu bili kompetentni, tumačiti Kur’an; on bi to znao najbolje učiniti: sve kur’anske ustanove onako pro­ tumačiti, kako će njegovu ćeifu i pokvarenom ukusu goditi. (Nastaviće se.) Kulturne bilješke. M u slim a n sk a b a n k a u B o s K ru p i. Elhamdu lilah, i kod nas se bosansko-hercegovačkih muslimana u zadnjih nekoliko godina poveo pokret za gospodarstvenim podizanjem, te se je'd o sad osnovalo već više novčanih zavoda po raznim mjestima kao u Sarajevu, Tešnju, Ba­ njaluci, Brčkom, Bjelini, Foči, i t. d., koji služe na uhar i korist našem milletu, izbavljajući ga iz pandža bezdušnih lihvara i stranih, tugjinskih kreditnih zavoda, koji su mu krv i znoj sisali. Sada evo novine javljaju da su i krupski muslimani inicijativom g. Oskara Somogjija, direktora Muslimanske centralne banke u Sarajevu, koji je u službenom poslu prije nekog vremena putovao kroz Krajinu i u B. Krupi se dva-tri dana bavio, zaključili osnovati svoj kreditni ’ ivod s kapitalom od 100 hiljada kruna, koji će se priba'- ti rasprodajom 2000 dionica po 50 kruna. Pravila su ovog novog muslimanskog novčanog za­ voda kako čujemo — već izragjena i vladi na odo­ brenje poslana, pa će on skoro otpočeti djelovati na ko­ rist islan skog naroda. Mi pozdravljamo ovo korisno ekonomsko poduzeće krupskih muslimana i želimo mu svaki uspjeh i napredak. H Poruke i odgovori uredništva. M. Z. u 0. Hvala na pošiljci. Unići će u naredni broj Bratski selam. H. S. Gj. u K. Ono nijesmo mogli ni uz najbolju volju uvrstiti, jer sama stvar nema trajne važnosti, da bi joj se dalo mjesta u kulturnim bilješkama. Trebao si po­ slati kojem od političkih listova. Selam. M. Ć. G. u S. Vaš prikaz Charlesa Boudellaire-a poslali smo g. Matošu, da ga pregleda, jer — ne poz­ navajući francuskog jezika — mi se bojiimo, da taj prikaz nije jednostavno otkle izvagjen i preragjen na naš jezik. Pjesme pak vaše: »U francuskom salonu« i »Madame« uputili smo kroz naš koš u Pariš gospogjici Carmen, koja oko »kipa Venusova pleše«, jer ona će ih valjda razu­ mjeti, pošto vbnjaju po „hiper modernom* parfemu, a nama belli ne idu u glavu. I s p r a v a k . U prošlom broju dogodila nam se po­ greška kod prelamanja lista, da su u narodnoj pjesmi: »Nijema Fata« prometnuta četiri stiha na kraj prvog stupca a trebali su da dogju na svršetku pjesme. To su ovi stihovi. To je beže jedva dočekao, Pa on vrati lijepu djevojku, Natrag ju je majci povratio, Na ’nom konju, u onom odijelu. Uz ove stihove izostalo je i ime Fehima H. Baščauševića, koji je pjesmu zabilježio. S toga ga molimo, da nam tu nehotičnu pogrešku oprosti. Vlasnik i izdavatelj. PRVA MISLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA U MOSTARU. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSTARU. Uregjuje: REDAKC10N1 ODBOR. Za urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �Braćo muslimani! Š ta m p a jte sV e p o tre b n e T I S K R flI C E k o d je r ć e te tim e b e z ik a k v ih ž r t a v r �HEHCEG-BOSfiA zemaljski osiguravajnći zavod za Bosna i Hercegovinu. Raonateljstoo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz liadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .— Zaood preuzima osiguranja: e) p ro ti p r o v a ln o j k ra g ji i f) n a lju d sk i ž iv o t, i to osigu­ a) p r o ti p o ž a r u (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzrošfc) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) p r o ti š te ta m a kod p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhuataju: nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o s ig u r a n ja z a s lu č a j sm rti; b) m je š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p r o ti š te ta m a o d tu č e uz c) o s ig u r a n je m iraza: naknadu .potpune štete; d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n te za slučaj p r e ž iv lja ja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji rata, bez I .« « svake doknadne premije; 2. za s lu č a j d vob oja; ~ 3. z a s a m o u b o js tv o ; g g 4 za smrt u s lje d n e z g o d a 1 £ " Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. Ravnajeljsstvo u Sarajevu (Apelova (agenture) u svim gradovima i većim mjestinr svake vrsti osiguranja. oba!&; ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva uPute u stvarima osiguranja i preuzimanja Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje (f) IZVRSNO ODLEŽHNO ExPORC-PIVO PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i T)0 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|10 litre. Razašilje a pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/91631c3d3505d3eba6e5f3cc7e0579bd.pdf 670a0ad58f91e866780ad38afe407336 PDF Text Text BROJ 10. GODINA II. BISER „BISER" izlazi dva puta mjesečno. . Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4 ' - ; a za ostale K 8-— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Innemel- muminune ichvetun! E l - I s l a m u j al u v e 1 a " j ul a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. ---------------Neplaćena se pisma ne primaju, ■— ------ 15. Zii-hldže 1331. - Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U tre^a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. © M O S T A R © 15. novembra 1913. SADRŽAJ: Vjeroljub: Kurban Bajram (Pjesma). Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) Hafiz Muhamed Spužić: Presvijetlom gosp. Hadži Mehmed Dr. Osmati Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. Džemaluddin ef. Čauševiću, Reisul-ulemi u Sarajevu. X: Panislamizam i Panturcizam. Salih Bakamović. S francuskog prevodi: N a ro d n e u m o tv o r in e : Zam reit> Šemsudin -Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J . Tanović: Vjetar. (Pjesm a.) Sadka djevojka. Z d r a v lje . Ahmed Naim: Tem elji islamskog morala. S t Musa Ćazim Ćatić. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim sunce. (Pripov Muhamed Ferid V e d ž d i Muslimanska žena. S ar . prevodi: Edib Tešnjak. L is t a k . r.g iz imamu’ — N. . noijeta: Znaci kulturnog podizanja u Perziji. . ■ Afganistanu. — Panislamistički pokret. — R edžeb Kartalović: Jesen. (Pjesma.) iBteiiiuka društva u Sibiriji. Književnost: „Odgovor na Ha- Abdul-Hak tiamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. natonxove napadaje na Islam". — „Uzroci propadanju islamskih naroda." Kulturne bilješke: Izbor Reis-ul-uleme B is e r o v im č ita te ljim a i p re tp la tn ic im a . Ovime javljamo svjema našim pretplatnicima, odnosno manjka. S toga ćemo svima, koji nam do nove godine ne predbrojnicima, da smo pripovijest „Pod drugim suncem" pošalju pretplatu, obustaviti trinaestim brojem šiljanje lista. od našeg vrijednog suradnika, Abdurezak Hifzije Bjelevca, Na pošljedku javljamo svjema muslimanima, da prošla koja je u prošlom godištu izlazila, počeli ovim brojem do­ godišta „Bisera" mogu dobiti neukoričena po običnoj ci- _ nositi i to s razloga, što je nijesmo zbog velikih troškova jeni, a ukoričeno: obični uvez K 7.40, mogli u posebnom prilogu tiskati, kako smo to prije obe­ koricama K 8*— ćali i što smo odlučili tu pripovijest u posebnoj knjizi Nadajući se, da će braća muslimani jednom uvažiti naš teški položaj oko izdavanja lista, pa se sjetiti prilikom Muslimanske biblioteke izdati. Uz to molimo sve naše predbrojnike iz prošle go­ bajramskih mubarek dana svoje dužnosti i pomoći nas u dine, da nam pošalju dužnu pretplatu, jer će mo im obus­ našem s velikim taviti šiljanje lista, a i tužiti ih za selamimo ih. uplatu duga. Ovogo­ dišnje predbrojnike takogjer molimo, da što prije pretplatu spreme, jer izdavanje „Bisera" ždere silne materijalne žrtve^ koje originalni s finim se namiruju jedino pretplatom, a te u siloj mjeri materijalnim žrtvama skopčanom radu, Administracija. �najsrdačnije čestitamo Kurban-Bajram želeći da ga provede u najboljem zadovoljstva i rahatlnku! BRAĆO MUSLIMANI! Sjetite se za vrijeme bajramski mubarek dana ISLAMSKOG SiROTIŠTA. Braćo muslimani! Sirite i pretplaćujte se na „MISBAH", „MUALLIM", „G AJRET" i „BISER" — Osnioajte razna korisna društoa kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zem ljoradničke zadruge i druge korisne ustanoae. Šaljite Sto oiše sooju djecu na razne m oderne zanate, trgooine i Skale, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članooe „U druženja bos - herceg. Jlm ijje‘% „Gajreta" i drugih korisnih ustanoou ritajte Sto oiSe korisne knjige i Sirite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju om ladinu u ... 'a soetoga Islama. Braćo m uslim ani, Sirite panislam sku ideju, jer u njoj leži rn cs soih muslu i. — Sakupljajte dobroD olne priloge za ond islamskog sirotiSta Radite ‘ j m uslim anskim 'njama, ako žel te sebe podupirati KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUCUK-STAMPILJA (MUH AMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA ULICA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izđavateljica „Bisera" i „Muslimanske biblioteke". = F i l i j a l a u T r e b in ju . = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebi-iptidaljam a, v akufskim p o v jeren stv im a, kao i svima o p ćin sk im po gla­ v arstv im a, trg o v cim a i ostalim k an celarijam a za nabavu šk o lsk o g i k an c e la rijs k o g p rib o ra. V eliki izbor knjiga iz sv iju p odručja naše i stran e k n jiževn o sti. Nadalje im ade sv e knjige (k itab e) štam pane areb ico m Izrag.uje sve u štam p arsk u i knjlgo v ežačk u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pllja (m u h u ra) od k aučuka v rlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. Vanjske se narudžbe obavljaj u. brze i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se prilažu besplatno prikladni darovi. & T i ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ■ �BROJ 10. B IS E R “ izlazi dva puta mjesečno. Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8 -— na godinu. BISER GODINA II. LIST ZA IRENjE ISLAMSKE PROSVjETE. I nne mel - mumi nune i c hv et unk E l - l s l a m u j a l u v e l a j u l a a l ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju, - Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Sve što se administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ1VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Zil-hldže 1331. ® M O S T A R ® 15. novembra 1913. VjeroIJub: K U R B A N BAJRAM- Liepo Jutro prhnu sa Zorina njedra Noseći pod krilom tielo mrtvog mraka; U oku mu mladost odsijeva vedra, A na čelu snaga ko sunčana traka... Kao smiešak ljeta bogata i štedra Liepo Jutro prhnu sa Zorina njedra. I gle, muslimani bude se iz sanka, I zimaju abdest i oblače nova Svečana odiela za bajramskog danka, Pa džamiji igju, gdje se Bogu dova Kao tamjan diže. I munara tanka Svojim molitvama sve budi iz sanka. 0 kuda će sada i šta li mu zbore One dobre usne, što su živi psalam ? Gle munari leti, gdje kandilji gore, Mujezinu starom nazivljući salam — 1 „Allahu Ekber“ svud se glasi ore: Mujezin i Jutro u glas jedan zbore: Svud „Allahu Ekber“ ko glas Božji ori I na sedždu vjerni svi padaju ljudi; U srcu im plamen pobožnosti gori, I ushitom vjerskim talasaju grudi, Dok s menbere hatib svetu hutbu zbori I glas topa dok se sa tabije ori. O muslimi, dogj’te u džamiju sada, Da molitvom duše okriepite mrtve, Jerbo rahmet Božji na zemljicu pada, Da bajramske vaše blagoslovi žrtve. .. Nek islamska vjera srcima vam vlada, O muslimi, dogj’te u džamiju sada! — I molitva minu, a muslima hrle Domovima svojim da kolju kurbane, Sirotinju svojom milošću da grle, Da kurbanskim mesom viđaju joj ran e... I njihove duše kreposne i vrle U tom času raju na krilima hrle. 0 muslimi, braćo, dan uzvišen to je, Kad „Allahu EkberM naša srca spaja 1 u Meki kada hiljade nas stoje Na sedždi; a Islam srca nam o svaja.. . Snažimo Islamom danas srce svoje — Jerbo kurban-bajram, dan nam sveti to je! �Strana 146. Broj 10. .BISER' Haflz Muhamed Spuzlć: P r e s v i j e t l o m g o s p . H a d ž i D ž e m a lu d d in ef. Č a u š e v ić u reisul-ulemi u Sarajevu. • Sred tavne noći i tjeskobne magle Premilostivo Car V as imenova Svjetlosti nigdje ne bijaše van: Reisom našim, za nas to je raj — Od zore rujne ne bijaše znaka, Narod će cieli uzviknuti gromko Kamo li bieli da se javi dan. Ko i ja sada: Živio naš Kraljl Oblaci gusti zastrli su nebo, Narodu evo ja čestitam sada, Ne bješe vigjet niti nade trak — Vas za Reisa kad mu dade Bog; M jesec pomr’čo, crnina pokrila Ja sebi sada ništa si ne želim — Gustijem velom i zadnji mu zrak. Reisom vidjeh ideala svog Narod bijaše izgubio nadu. Kad sam Vas vigjo prvi puta, rekoh: A kako ne bi, kad ga tjera kob — Ovaj bi Alim znao biti Šah; Stariji naši — tomu je već davno — Al’ mislio sam da će želja moja Nehaju crnom postali su rob. Uzalud otić u pepo i prah. Mlagji šta rade? zbog nehaja prvih Zvanje je Vaše prepuno dužnosti: Iz jata svog se spremaju na bieg; Stazom je korov proniko i trn Jer nema vogje da im put pokaže G jehalet kleti ukopo se svuda: I da ih sebi okupi pod stieg. Islamu liepom neprijatelj crn. Trutova dosta, al matice nema — Rukama golim to čistiti valja, Trutovi znadu samo jesti med; Pa korov bode, a trn gore jo š — A narod davno čeka vogju svoga, Pregnuti valja pa nek boli, peče Da stogodišnji jednom skrši led. Jer drug’če poso bio bi nam boš. Bilo je vogja; zvali su ih tako — Pa bi nam rekli protivnici naši: Ali boš posla, sve sam goli trut; — „Ta mi smo znali da će tako bit"; Mnogo se narod prevario puta, Pa bi se i ja od srama i stida Al’ fala Bogu nije ovaj put. U crnu zemlju tad morao krit. Prirodno tako moralo je biti. Inšalah velim: kajanja bit ne će Nesloge klete tjerala nas kob, Vi ne možete haša biti trut. Pa koje čudo, što je narod bio Vi ćete znati pokazati činom, Nemile sudbe pastorče i rob. Kud treba stupat i gje pravi put. I sad je udes pošo da nas goni, Vi ste sred tmine naša zvijezda sjajna, Ali se razbi o sloge nam hrid — Zore nam sjajne svijetli ste zrak, I za tu slogu B og nam skupo plati: S istoka što se pokazuje svijetu, „Id uzre bize šimdi oldi Id!“ Sehar vaktunde kad razgoni mrak. M ujeser nama Allah učini T e, Allah Vas dugo poživio ljeta Da našoj noći jednom bude kraj, Islamskom rodu na diku i čast, S imenom Tvojim dičio se dugo I sve Vam želje ispunio Vaše Narod naš cieli i naš zavičaji Da plemeniti ispuni T e k a s ti... �Broj 10. „BISER* X: P a n is la m iz a tn i P a n tu r c iz a m . S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v i ć . (Nastavak.) Oni većinom sakupljaju historičke frag­ mente, koje su pronašli i protumačili evropski učenjaci, kao Kahun, Barthold, Radloff, Thomsen, Von Lecoq, Vambćry i dr. i preko njih se upo­ znaju sa svojom prošlošću. Istina kada je Akčura Oglu držao jedno predavanje o DžengizHanu, koje je kašnje objelodanio u svojoj reviji, nabrojio je i neka stara istočna djela kojima se je služio, a megju njima i čuvenu povijest Mongola ,,D ž a m i-u t-T e v a r i h“ ili ,,T a r i h i R a š i d e d d i n " , koju je napisao Rašideddin, ministar Ghazan-Hana Megjutim proizišlo je iz ovih ideja neko­ liko važnijih djela i znanstvenih udruženja, kao znanstveno i literarno društvo „ T u r k D e ^ n e j i " i društvo otomanske historije „ E n g j u m e n i T a r i h i O s m a n i". Znanstveno društvo „Turk Derneji'S osno­ vano je od nekolicine turskih učenjaka, megju kojima se nalaze Negjib Asim Bey i Ahmed Hikmet Bey, koji je fungirao kao zvanični turski delegat na zadnjem orientalističkom kongresu u Ateni; oni su objelodanili mnogo študija o povjesti i književnosti turske rase. Kao što smo malo prije rekli najzagrijaniji i najuvjereniji panturcista jest Jusuf Bey Akčura Oglu. On je objasnio svoju doktrinu u dva pre­ davanja, koja je kašnje objelodanio u svojoj reviji. Prvo je predavanje o povijesti Džengiz Hana (Timo-Čina), a drugo o Timur-Lenku. Ova su predavanja držana na jednom meetingu kojeg su panturcisti obdržavali protiv novine „Tasviri Efkjara“, koja je u jednom članku do­ nijela jednu frazu protiv Tatara. U ovim pre­ davanjima on se tuži na proklinjanja, kojima sami Turci obasiplju Džengiza i Timura i pripisuje nepravdu i pristranost historičarima naroda, koje su ovi slavni osvojitelji pobi­ jedili. On žali da je muslimanska religija postala sredstvo za napadaje na Džengiza, te da je Islamizam od lukavih Perzijanaca iz­ Strana 147. rabljivan u korist njihove nezavisnosti, a protiv njihovih neprijatalja Mongola i da su isti Perzijanci naveli Turke, Sljedbenike Islama iz T atarsko-Mongolske rase da proklinju ove potonje, dajući im prihvatiti jednu historiju, koja je je­ dino napisana da brani Irance i njihovo pravo. Nakon što je po redu odgovorio na sve pritužbe, Jusuf Bey Akčura u veliko hvali za­ sluge Džengiz-Hana i njegovo nastojanje da uje­ dini sve Irance od Istoka do Zapada te da ih očisti od stranih pokvarenih elemenata, kako bi Mongoli sa svim, pa i iraniziranim Turcima sa­ činili jedan najmoćniji narod na Istoku. Nekoliko panturcista idu još dalje i tvrde da je tursko-turanska rasa dala Istoku, pa možda i cijelom ljudstvu izvor njegove snage. Oni takogjer tvrde da božija providnost tako hoće da svaki zastarjeli, iznemogli i na pola izgub­ ljeni narod može postići svoju staru moć i ve­ ličinu, ako mu se dodadne elemenat preporogjenja koji je turska krv. Oni opet dokazuju da su svi vladari Istoka, kako Kine tako Egipta i Indije iz turske rase, isto kao što su vladari Zapada, najvećim dijelom bivali iz germanske rase. Jedna od historičkih teorija ove grupe sa­ stoji se u razdiobi historičke evolucije Islama na tri periode: arabsku, perzijsku i tursku; iz čega oni hoće da ustanove, da je vrijeme dvaju prvih već proilo i da je danas red na Turcima da upravljaju Islamom, da šire njegov nauk i da nose njegovu zastavu; dakle turska rasa je jedina koja danas ima pravo da ravna islam­ skim i istočnim svijetom. U razdiobi evolucije Islama na tri periode ima donekle istine, ali ako potanje ispitamo ovo pitanje doći ćemo do zaključka koji nije baš povoljan za Turke. Pristaše ovog sistema do­ daju, da je turska rasa mnogo doprinijela raz­ voju civilizacije, a za dokaz tomu, oni citiraju otkrića M. Von Lecoq-a u Turfanii teujgurske tekstove i stare natpise u Orkondu. Oni nastoje da dokažu da je najveći dio znamenitih učenjaka u Islamu bio iz turanskog ili turskog plemena i da jedini uzrok da su ovi turski učenjaci svoja djela pisali najprije u arabskom, a kašnje u perzijskom jeziku, manj­ kavost turskog pisma u onom vremenu. U ovoj �Strana 148. .BISER1 Broj 10. stvari oni imaju donekle pravo, takav je slučaj literaturu pod Imenom Idil (Volga). Najprvi je za Al-Farabiji i Dževheriju koji su bili turske čuveni alim Šehab-iddin El-Mergjani prouzro­ narodnosti, ali oni idu predaleko i označuju kovao bugjenje nacionalnih osjećaja i napredak Turcima sve stanovnike Transoxiane i Hora- tatarske književnosti. Poslije dolaze Abdul-Kasana kao što su perzijski filozof Ibni Sina jjim El-Ensari u Kazanu i Ismail Bey Gasprin(Avicena) i mistični pjesnik Mevlana DžeHleddin sky sa svojom gospogjom Zehra Hanumom, Rumi i dr * Dakle ovdje nacionalizam prevladava sestrom Jusuf Beya Akčura Oglu, direktora re­ znanstvo i ne oslanja se na drugo nego na same vije „Turk Jurdi“ . Nova idilska literatura počimlje od godine hipoteze. Da pokažemo koliko panturcisti hvale turansku rasu, dosta je da napomenemo kako 1905.; otada se je dosta pomnožio broj prozasu prilikom balkanskog rata Grke i Srbe pre­ ičara i pjesnika koji su napisali mnoštvo djela. zirali a Bugare, možda svoje više neprijatelje Najpoznatiji megju njima jesu Kadi Rizaeddin od gornjih, u veliko hvalili radi njihove hra­ ibni Fahreddin, Fatih Kerimi, Ali Asgar Kemal, brosti, ali jedino za to što ovi potonji pripadaju Fatih Emir Han, Jarallah El- Veli, Ishak Ajazi turskoj rasi i što su slavizirani Turanci, koji megju prozaičarima, te Abdullah Toghayeff, Said potječu od jednog te istog starog naroda kao i Ramyeff prozvani „Derdm and“, Abdul-Megjid Turci, koji je negda živio s onu stranu rijeke Ghafuri, Negjib Dumavi, Oghmasi, Beširi megju pjesnicima. Najbolji je prozaičar Ishak ljazi, a Idila (Volge). Mijenjajući sve mane Turaka u sposob­ najbolji je pjesnik Abdulah Togajeff. nosti, panturcisti vide u njihovoj sporosti razuma Ovi su pisci osnovali novu narodnu knjiiskrenost; u njihovom strogom konzervatizniu že t i . i učinili prvi korak nacionalnoj politici stalnost; u manjkanju njihove sposobnosti za i Pantircizmu ili bolje rekuć Panturanizmu, ko­ radom pravičnost; jerbo kako oni govore, trgo­ jemu je većina od ovih književnika zagrijani vina dovodi do demoralizacije, nesloge i laži. pristaša Ideja Panturcizma svakim se danom sve Ova je literatura porodila jednu političku to većma širi megju mladeži, koja je strastveno grupu, koje su reprezantenti Zijaeddin Kemali zaljubljena u francusku literaturu, a osobito megju iz Ufe, Haiimgjan Uridoff, Kadi Iši, M usa Beionom koja se interesira za filozofske i socialne koff, Ajneddin Ahmerof,, Akif Hasan Sabri Ajideje, za doktrinu evolucije naroda i za Dar­ vazoff, Hasan Ata Hadi Mahmudoff, Ahmed Orvinizam. manemiyoff, Šakir i Zakir Ramiyoff, te najzad Ruska revolucija od 1904 takogjer je utje­ Jusuf Bey Akčura Oglu i dr. Dnevni list cala na bugjenje nacionalnih osjećaja raznih „ J i l d i z " (Zvijezda) koji izlazi u Kazanu, do­ naroda u Rusiji. Sveučilišta, osobito pak ono u nosi mnogo članaka iz carigradskog „ T a n i n a 8 Kazanu, jako su utjecala na mlade tatarske (Glas), organa Mlado-Turaka panturcista. študente. S druge strane rastuće pohagjanje U Kavkazu su se onamošnji panturcisti visokih škola u Carigradu od muslimana iz podali direktnoj i jakoj propagandi i uspjeli su Krima, Kazana, Orenburga i sa obala rijeke daleko bojje nego su očekivali. Oni su osobito Volge, te djelatnost Mlado-Turaka da prošire suzbijali Ši-itizam i perzijsku civilizaciju, te ko­ ideju bratva njihove rase, na njih je takogjer risteći se ruskom revolucijom i političkom sla­ dosta utjecalo. Šta više moglo bi se reći da se bošću Perzije, donekle su i uspjeli. Megju Kavevropejske ideje i metode više i laglje šire u kažanima, koji su najviše doprinijeli za ovu stvar, Tatarskoj nego li u turskoj. U istinu pokret za treba citirati Ali Husein Zade-a iz Salijan-a i bugjenjem mnogo se više osjeća u Tatarskoj Ahmed Bey-a Agayeffa iz Karabag-a. Agayeff nego li u Carigradu, jerbo je tamo jednoj ci­ je u 1905. god. izdavao list , , H a j a t M (Život) jeloj grupi književnika i rodoljubivih teologa u Baku. izišlo za rukom da stvore jednu novu narodnu Pogrešno je mišljenje piščevo o narodnosti Rumijinoj jer utvrgjeno je znanstveno, da je on Turčin a ne Perzijanac. �Broj 10. Strana 149. „ B I Š E R‘ Š e m s u d ln S a r a j l l ć : Ovce su Zaludu je čekao nekoliko časova,, ona se ne okrenu. Da Čobanče. je zov ne.. . nije imao snage, stidio se. I otišao je i iz brda, zamičući, vidio je , kako Kada (Nastavak.) sveudilj nepomično stoji kraj vode. Gleda li za njim, to se megjutim počele vraćati od vode. On više nije vidio. »Kada. . . Kada je to,« šumilo našem čohančetu kroz ili je zaokupio i izašao za njima klecavo iz kotline. »Ko je ona?« pitao se i obazirao prema vodi, odmi­ čući polako za stadom preko brda. A Kada je jo š uvijek stajala za kruškom kano da je glavu, dok je duboko udisao šumski zrak sabirala misli i utišavala srce, koje je još silovito kucalo. Pričinilo jo j se, da nikad u životu nije vidjela ljepšeg i šta više progovori? zdravijeg momčeta. Pa tek kako zanosi ona njegova stidljivost i svježina lical? Oh, osjećaše, da se dala na ve­ Ono, on bi njoj liku vratolomiju, što je u taj mah sišla ua vodu, je r svi drugi svom svojom rječitošću. Možda bi bilo bolje da je ostala kod kuće i da je prikriveno slušala frulicu. Tad a je ne bi gonilo srce na rijeku, mogla bi se — A bi li on njoj mogao šta više reći? Kako bi? Pa kad ga i ne bi glas izdao, — šta bi?.. rado što rekao, kad bi bili davnašnji poznanici, pa da bi smio. Ali on ak o?.. . I Salko osjetio, da ga je ću- tijaše, da ju je on jednim pogledom više prisvojio, nego u uzavrele grudi, zrak sladak, da ga u svemu tijelu kao mehlem ćuti. Zašto silazi vodi? Zašto ga više ništa ne upita, niti Kadina ljepota na rijeci sapela, srce mu čvrsto zgrabila i rasijala misli daleko, dalje nego li i pogledi dopiru. A grudi mu se jako šire na uzdah ili da duboko srknu zraka u se. Čini mu se, gledajući s brda na daljnje ravnice i brdeljke, da bi to savladati. A ovako, ko zna hoće li moći odoljeti, da se još ne iskrade do vode, kad god mogne. prostre svojim širokim sve maleno i tijesno bilo, da se on odatlen s brda prsima na njih. Čini mu si, da N jega v id jeti!.. . i Kada ga je kradomice pogledala sva ta ubava širina nije toliko čarovita, koliko Kadina po­ od kruške, kako odmiče preko brda, a pri srcu jo j bilo, java, niti u dani, kad je sunce zlati, niti u noći, kad je m jesec rosi srebrenim valom. kao da gleda iz tame na mlad m jesec ... Po običaju stado je sutra dan došlo na rijeku se napoji. Salko je s jakim udaranjem srca silazio u kotlinu i gledao, ima li koga na rijeci? Ali, njegove vile, o kojoj od jučer sve budan sanjaše, na vodi nije bilo. Prišao je k vodi i napio se, pa onda dugo čuvstveno gledao prijeko na obalu, gdje ju čer stajaše lijep', nez­ nanka. A u srcu je jako želio, da je i sada tu__ vidi. Čini mu se, da vidi, kako je Kadino selo pitomije, kroza . i do njeg pute vi širi i ljepši, okolo njive i voćari rodniji, Džaferagića šljeme nadvisilo sve druge kuće i stotine drugih ugodnosti u cvatu i mirisu sa mlade Kade. — »Odsela, samo što bliže tome selu!« govorio mu neki unutarnji glas. T a i onako su gorski potoci utanjili mora silazili svaki dan na rijeku sa stadom. Ali šta, ako Gledao je i gledao, pa sažeo ramenima i htio da se vrati. i Kada uzsilazi?! Heće li i može h svaki dan? — A u taj mah se iza krušaka pojavila ista jučerašnja dje­ vojka sa sudima za vodu u ruci. I makar da je usporna ta dva dana slučajno sišla kad i on? lecnuo se Salko. S toga je s nestrpljenjem čekao da i sutra dan Ili je koračaj, kad ga je ugledala, ipak je jakom voljom prišla sigje na rijeku sa stadom. Je r ako i opet d o g je.. . Ali Kade više nije bilo ni jednoga dana. Salkina do rijeke, da natoči vode. Opet je žarko pogledala Salku i rajno mu se na­ previša stidljivost i nju smela, da se nije usudila silaziti na rijeku, kad smiješila. Pa će mu reći s plamenovima u licu : on dolazi. A možda se bojala i svijeta, — Č ije su ovce? da ko ne opazi, šta je vodi vuče, s čega bi ona, čini jo j — Moje, odgovori Salko, gledajući u stranu. — A kako je tebi ime? se, kad bi se doznalo, u zemlju propala od stida. Salko je na to, kad više Kade nije nalazio na ri­ — Čobanče. jeci, rekao sebi: »Ono je bilo slučajno«. I radovao se, Ona se podsmjehnu, pa će mu opet reći: ne će li se tako slučajno makar kad bilo opet susresti i — Moreg li čuvati? — Ko me pita? usmjeli se Salko, dok je nemirno vidjeti. Jedan put je opazio, kad se vraćao sa stadom od rijeke preko brda, kako ga iz voćara od sela dugo gleda kršio prut u rukama. — Zar ne znaš? — Ne znam? jedno žensko čeljade, na to se okrenulo i ne gledalo ga Mala stanka. Ona se smjehulji, zaklanjajući se, kao da bi mu krivo ime kazala, a on je milo gleda, kao da više. A nije otišlo. Jest, Kada j<! — kaže mu srce. To potvrdjuje i razumjela, pri- njezino okretanje od njega. Drugi put čuo je od sela djevojačko pjevanje. P je ­ brala se malo Kada i rekla mu, ali drhtavim glasom, da vale su skupa dvije djevojke tanko glasovito. ,Jed an je je ona Kada Džaferagića. glas Kadinl uvjeravalo Salku nešto iz dna srca. — I on je moli neka ga ne muči. Kao da ga je prese­ stao pa se zagledao u selo, ne će li je gdje opazili. A nećeno. Ali Kada nije više zborila. Okrenula se i on je dobro pjesma se na to prekinula i nastupila tjeskobna tišina u vidio, kako se njezine ruke tresu, kako bošća drhturi. višeg svijetla oči bliješte i samo se čuje zujanje mušica. — K ad a?!.. . kliknuo je Salko i gledao je vrućem ljetnom danu, kad sa žege zrak treperi, s pre- �Strana 150. Broj 10. ,B I S E R' Ovo nije sm etalo Salku, da i dalje misli o Kadi s najvećom nježnošću i milinom. Tek, stuživalo ga je Ahmed Naim: bez- Temelji islamskog morala. na g je , da nem a nikakove koristi od m išljenja o Kadi, je r vidi, da ona nije njemu ono, što bi on njoj mogao biti; S turskog prevodi: Musa Cazlm Ćatić. nije, niti hoće da bude. Ova tuga m iješala mu se po ne­ kad (Nastavak.) s bolim a u srcu, pa bi zašutio i u sred planine, da 5. U ovom dugo vrem ena ne dadne glasa od sebe. I što više misli o Kadi i toga se spominje, sve mu viša sjeta sjeda na se ajetu što u njemu nije Radi tih tugaljivih o sjeća ja — gdje u beznagju zah.ilova Kadu — počeše zamirati na njegovoj fruli glasovi veselog otk ucaja mladenačkog srca, a ja v ljati promjene ni odstupanja", se neki kod tičkog dokaza. Neki zagonetkom ili prijelazom iz napona na procvjetanje, prošlosti u budućnost. Niko nije znao, kako je iz ta pro­ mjena nastupila, niti šta znači. Niko više pravo ne raza­ pravih i duboko da se kosne nagovješta držimo, da čobanče moje, čobanče, — kako me ne ra­ zumiješ?! t uzdisala Kada, k oja je sve te glase čula i n a j­ i to se odnosi na pozitivni nema vrijednosti ni snage matema­ dogagjaji, su uzroci, nijesu za koje mi istraživanjem pravi bitni u roci, a nema bi mogao dokazati nužnost i onih dogagjaja, koji su u istinu uzroci. Priznavajući nepromjenljivost prirodnih zakona, ipak to uvjerenje (princip) nema one snage, koju imaju pozitivne istine, koje su nužno poznate. S toga nešto, što svakoga čeka, nagoviješta prolaznost, pad. »Oh, učenjaka znanstvenog puta, koji birao, čuje li sa frule što jo š nikad nije čuo, a i onako, dublje, nego prijašnji veseli glasi, je r a Poznato je, da uvjerenje u premise prirodnih nauka vato zvučali, a svijetu, koji ih je iz daljine slušao, bili srca, krije u tom stepen, koji ovisi o empiričkim znanostima. novi žalo viti, puni bolne čežnje, koji su i njemu čudno­ m akar tužno, može da se svira najdublja misao rečeno ,,U Božijem običaju nema prom­ jene ni odstupanja", nego" ,,U Božijem običaju ne ćeš naći dušu i srce u tugu zamotava. koliko god znanosti uznapredovale, ipak će uvijek opstojati mogućnost, da zamišljamo jo š jedan uzrok, -!m onih poznatih uzroka, koji proizvagjaju dogagjaje, bolje razumila. I mislila je , kako da se s njim sastane i Je t da dobijemo 100 lo0 matematički utvrgjenog pozitivnog nagovijesti mu što g o d .. . znanja, to bi zavisilo o najširem i najpotpunijem istraži­ vanju i skupno cijelog (Nastavitće se.) svemira i pojedinačno sviju doga- gjaja, koji se od iskona do u viječnost zbivaju; da je pak to nemoguće, jasno je kao bijeli dani S toga, da se dobije uvjerenje, koje nas može za­ dovoljiti, dovoljno je , dogagjaj, koji što su J . Tanović: ga ako se ne pojavi kakav slijedeći bi oborio uzročnost prethodnog dogagjaja, empiričke znanosti uzrokom priznale. S toga istog razloga vjernici, koji vjeruju sveta pisma (objavljene Vjetar. vjere) ne nalaze u empiričkim znanostima nikakova prin- pcipa ni remise, koja bi uzdrmala njihovo vjerovanje u objavu i apostolska nadnaravna čudesa. Duše silan vjetar ko jek a vjekova, Po I priječi oranje ogromnih rasada ovoj pretpostavci mi bi mogli iz navedenog ajeta ovaj smisao izvaditi: I poljane hara proklijalih snova, — „Vi Povaljuje tršće isklasalih nada. Božiji običaj onoliko poznajete, koliko ste ga mogli proučiti. U tom vašem poznavanju ne ćete naći Otim lje se orač, na volove viče: promjene. — „Hajde, hrano moja, pjevala ti sreća!" Vjetar ne da dalje, plug se ne pomiče — — Hajde, hrano moja, pjevala ti sreća!... Čeka orač dalje, a volovi gmižu, Pucaju i škripe jarmovi i oja, Plug i orač miču i vjetrinu strižu... — „Po čelu mi graške popadale znoja; opada. — toga Ne će te vidjeti Nu uz to ipak ni da se ono mijenja ni da nijesu običaja, što ste ga vužna vanjska očitovanja otkrili. astoje se iz njegovih slobodnih D je la 1stvoritelja svijeta čina, a nije moguće, da se ta djela u suštini promijene". Jednom riječi: Prava vjera i znanost vazda su u skladu, jer su obje istine, a megju dvije istine ne može nikad biti opreke i protivštine. Nama naša vjera pokazuje put i način, kako da vjerujemo u nadnaravna čuda (mud- Na obadva dlana pocrnjeli žulji; žizu) Oranje je proha i pogača moja!“ principe; naša vjera u sklad dovodi sa našim vjerovanjem sve i objavu, znanstvene bez da sisteme, se koji ogriješimo o logiku i njene su prošli fazu hipoteze; a isto tako vrlo lijepo izmiruju vjerovanje u sudbinu sa od­ govornošću i radom ljudskim. Istina, izgleda kao da Evropejci imaju pravo, što o nama hrgjavo mišljenje imaju zbog naše dekadence i pri­ �6roj iO. ,fe I Š E P' došle nam slabosti u životnoj utakmici sa njima. I mi im ne možemo ništa prigovoriti, ma koliko nas oni korili za to, što smo svoju prvašnju slavu i kulturni sjaj napustili. Ovi njihovi prigovori i ukori, moguće nas mogu potaknuti, da se povratimo svojoj svijetloj prošlosti i da obnovimo svoju staru civilizaciju. Strana 15l. U Kur’ani — kerimu stoji: — „La ikjrahe fiddini, kad tebejjenerrušdu minel- gajji." (U vjeri nema prisiljavanja, jer pravi se je put potpuno raspoznao od krive staze.) Sura Bekare 257. Nu ako ovu našu dekadencu i propadanje oni sma­ traju kao bitni rezultat islamskih vjerskih načela, mi se U drugom pak jednom ajetu veli se: — „Lijehlikje men helekje an bejjinetin ve jah’ja men hajje an bejjinetin." (Da bi znajući poginuo onaj koji je trebao poginuti, a onaj, koji je trebao živjeti, da dužnim osjećam o opomenuti ih, da se u tom znajući živ i) Sura Enfal 44. preveć va­ raju. Jer dok se je množio broj pravih muslimana, koji su Veliki Imami Gazali nabraja sto i šesdeset i tri se strogo držali islamske vjere, dotle su musi. narodi i kur’anska napredovali, a čim su je muslimani počeli zanemarivati, počeli su i nazadovati, dok napokon nijesu spali u ovaj uvjere u vjerske principe. Dugo bi nas zavelo, kad bi ta ajeta ovdje navodili. bijedni položaj, u kojem se nalaze. Ako su muslimani ako su vrlinu „tevekju’a" nije kriva vjera. vekjul" su objavljena da ljudske umove Nu pogledajmo ove lijepe pejgamberove hadise: — „Dinul-mer’i akluhu, ve men la akle lehu, la dine izopačeno upotrebljavali, tom lehu.“ (Razum je vjera čovjeku, pa ko nema razuma nema ni vjere.) obratno rekao: „Zaćusteči devu, pa je predaj sudbini Božijojl" — „Kivamul-mer’i akluhu, ve la dine li men la akle lehu.“ (Razum je stup na koji Utvrgjena je istina, da su se muslimani doktrinom vjerovanja koja napustili svaki rad i djelovanje, Naš pejgamber nama nije ovako „te- naučavao, nego ajeta, islamskom u sudbinu vrlo mnogo koristili u pogledu civilizacije, politike, znanosti i morala. Da je is­ lamska država kroz jedno stoljeće proširila se do poznatih se čovjek naslanja; onaj nema vjere, koji razuma nema.) — „Efleha men ruzika lubben". (Spašen je, ko je nadaren razumom.) granica, tome je uzrok samo ustrajnost i odlučnost mu >li- „Ibne Ademe! Eti’ rabbekje, tusemma akilen, ve la la’sihu. fetusemma džahilen". ( 0 čovječiji sinel Poko­ mana, koju su crpili iz vjerovanja u kader. Tom se istom ravaj se svom gospodaru Bogu, pa da te pametnim čo­ uzroku mora pripisati i to, da su se muslimani kroz kratko vjekom n vrijeme od jednog stoljeća otresli barbarstva i postignuli licom nazivati.) — „Innellaha teala jebgadul-mumine ellezi la zebere sve blagodati najkulturnijih naroda. Nema sumnje, da je ovaj uzvišeni princip o „ka­ dru" imao velikog utjecaja na učenjake današnje Evrope, lehu“. (Bog zaista ne ljubi onog čovjeka, koji razuma nema.) — te su postali kapaciteti u znanostima. Osobito pak ko ne „Ma ikjtesebe mukjtesibun misle fadli ilmin, u sudbinu nema čudotvornog upliva jehdi sahibehu ila huden, ev jeruduhu an redijjin, ve la is- ćudoregje, taj je vrlo malo proučavao ljudsku psihu. tekame dinuhu hatta jestekime akluhu". (Ne može niko vidi, da vjerovanje na ivaju; a ne griješi proti Bogu, jer će te nezna­ Dovoljno je samo sjetiti se toga, da je ovo vjerovanje do najvećeg stupnja i savršenstva u muslimanima razvilo sve ništa lijepe vrline kao što su: darežljivost i dobročinstvo, voj­ pravog razuma i shvaćanja, ne može nička i kulturna odvažnost, trpeljivost i snošljivost nepo­ prava.) — „Eneššahidu alellahi, en la ja’sire akilun illa re- goda, preziranje osobne koristi, pa i same smrti i t. d. steći vrijednije od znanja, što bi ga moglo uputiti na pravi put i od krivog puta odvratiti. Ko god nema feahu, hatta jedž’alu Mi ćemo sada odrediti, kakav položaj u Islama za­ uzima drugi princip, što ga je filozofija u ćudoregju po­ stavila, t. j. princip dužnosti intelektualne, duhovne. Najprije moramo reći, da nije nijedna vjera na svi­ jetu ljudskom razumu dala onakog visokog položaja i po­ štovanja, kakav mu je dao uzvišeni islamski šerijat. Jedan od najglavnijih temelja islamske vjere jest taj, da se prelazak u Islam i prihvaćanje njegovih principa osniva na diskusiji i polemici (munakaše, munazare). I ako je vjera stvar savjesti, ona opet po Islamu mora biti pošljedica umnog odabiranja, t. j. ona se mora razumu dopadati kao lijepa i uzvišena stvar. Božije strane svjedok mu ni vjera biti mesirehu ileldženeti." (Ja sam od da nikad razuman čovjek — dok mu zadnje mjesto ne bude raj — ne će poskliznuti, a da ga odmah Bog ne će podignuti.) — „La ju’džibennek’jum islamu redžulin, hatta ta’lemu ma ukdetu. aklihi." (Nek vas ne zadivljuje musli­ manstvo jednog čovjeka, dok ne saznate, kakove je pa­ $ meti I) — „El-džennetu mietu deredžetin, tis’atun ve tis’une li ehlil-akli, ve deredžetun li sairl (Raj ima stotinu stepenica, od kojih1* asillezi dunehum." devedeset i devet odregjeno za razumne ljude, a samo jedna za ostali svi­ jet, koji od njih niže intelektualno stoji). — „Ja Alijjul Iza tekarreben-nasu ilellahi bi envail- Veći dio islamske uleme smatra vjerovanje neznalice, birri, fe tekarreb ilellahi bi envail- akli, tesbekuhum bidde- t. j. onog, koji u vjeri druge oponaša bez svog umneg razmišljanja o njoj, tek nužnim, ali im to vjerovanje nije redžati verzulfa indennasi fiddun’ja ve indellahi fil-ahireti.“ baš najugodnije. stvima, ti mu se približuj raznim umnim djelima, pa češ ( 0 Alijal Ako se svijet Bogu približuje raznim dobročin­ �Strana 152. Broj 10. ,B t S E R‘ To bijahu pitanja o kja je Rifatbeg razbijao glavu. od njih veću čast postići kod ljudi na ovom, a kod Boga na onom svijetu.) I ako je nekad imao širi pogled o raznim pravnim , šerijatskim — „Ine lillahi hav&ssun, juskjinuhum refiad-deredžati li ennehum kjanu fidun’ja a’kalen-nasi kjanet i soujalnim pitanjima, vremenom taj pogled suzio se samo na trgovačke zakone i najnužnije u svag­ hfmmetuhum ulmusabekatu iletta’ati ve kjanet alejhim fidududdun’ja ve danjem životu, tako da nije mogao ni jedno od gornjih zinatuha." (B og ima odabran,h ljudi, koje će postaviti na pitanja postaviti na čvrst tem elj, a jo š manje unijeti mrvu svijetla u bitnost njihovu. On je tek toliko vjerovao, najuzvišenije stepene, jer su oni najpametniji od ljudi. Nji­ hova je požrtvovnost i veleduoje na ovom svijetu posvećena natjecanju u pokornosti prema Bogu, a u njihovim su očim a nizki i odurni ures i bogatstvo svijeta.) da je Sabina njegovo dijete, da je plod prave i nevine ljubavi s Elizom; v je­ rovao je jo š i to, da će mu i danas tu ljubav E liza priz­ nati... Vjerovao (Nastaviće se) je jo š i to, da će mu Eliza povjeriti ljubav svoje kćeri, ali jedna stvar, koju nije razumijevao, bijaše sumnja, kako je Eliza mogla dozvoliti ovaku ljubav svojoj kćeri!... Možda ni Eliza ne zna A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) pišu... Tim gore!... češće pred podne i sjedio u pisarni preko dva — tri retovim sa Sabinom. T ek Nusret ljubi!... zila svaki dan, ležala na stolu neotvorena. Važne đoznačnjegovu stolu nepotpisane. Ni skim nije općio od svojih potčinjenih, izuzev kratkih odgovora, koje je davao na razna pitanja njegovih činovnika iz knjigo­ vodstva. Na burzu nije ni išao. Izgledalo kao da ga ništa ne zanima i da je za n j’ čitav svijet prestao biti. Oko ićindije otišao bi nekuda; hodao ulicama Carigrada, ne misleći ni kući, kako o čemu to — njegov svojoj sobi i razmišljao: poslen trgovačkim na sve. Kod a vraćo ne se često vrlo kasno bijaše običaj, gdje bi sjeo u Neki su mislili, da je silno za­ poslovima i da ne može da prispije kuće i kod rodbine zabrinuto ga gledali, misleći da je to tuga za izgubljenom nadom u Nusretovo zdravlje, a n jeg a trla teška, mora, teška sumnja i misao, da već nije kasno k ajanju svili grijeha. Nusret, njegov sin, koji je otišao da umre u tugjem svijetu od teške i nesretne bolesti; — Sabina, njegova kći — i njihova ljubav bijaše teški oblak sumnje, koji prekrivaše nebo Rifatbegova doma... T ak o mu je doktor rekao!.. Jest, Sabina Sanjan!... On je dobro čuo... N ije se prevario... Rifatbeg nije više ništa dalje znao. Njemu nije trebalo ni znati... N jegov sin ljubi njegovu kćer — brat ljubi sestru. Nusret je rogjen kao zakoniti njegov sin Afendaki zađe, dočim Sabina nosi porodično telja dra Sarijana... ime svoga pokrovi­ J e li Sabina nezakonita? Ima li pravo na svoga oca? Im a li prava na nasljedstvo dra Sarijana, ako je otac primi? H oće li je zakon u korist m ajke njemu dati, ili će odbiti njegova prava i zašto? Ima li Rifatbeg pravo, da kao otac posreduje u ljubavi svoje djece?... čuo je On nije ni pitao znati, je r se je srca, ljubav od Šem sibega, da je više, nije smio više ni bojao... Rifatbeg bio u sumnji, a nikom lije smio povjeriti tajnu svoje nesretne prošlosti. sata, a da ne bi ništa radio. Razna pisma koja su dola­ nice ležale na mlada Rifatbeg nije znao ništa pobliže o odnošajima Nus- općili s Rifatbegom, opazili su naglu promjenu na njemu. U trgovinu dolazio vrlo kasno, skoro mislio Rifatbeg — proljeće života... Cvjetovi proljeća nose plod jesen i.... X X I. Svi koji su za tu lju bav, možda je i njoj tajna, kao hiljade slučajeva, o kojim a svaki dan novine Jednoga dana kući. Zatekao došao Šem sibeg ranije Rifatbegovoj i n jega kod kuće. L iječn ik-otišao najprije, da pregleda Fadilu, koja je već tri — četiri dana ležala u postelji. Kad je Fadilu pregledao, pozvao g a Rifatbeg na č a j u svoju sobu. U uvo dvadeset dana, kako je Nusret otišao iz C a­ rigrada, nije Rifatbegovo ni jednom vidio. Bilo mu čudno­ vato držanje Rifatbega kad mu je spomenuo Nusretovu ljubav. Šem sibeg je to zamjetio; je r dva puta preupitao ga Rifatbeg za ime djevojke. Kad mu je po treći put rekao, R ifatbeg problijedio i nije ništa odgovorio. Šem sibeg je pod tim imenom Sabine Sarijan osim naslućivao da se krije jo š nekakva tajn a, onoga, štomu je Nusret pri odlasku povjerio. mlad čovjek. N jega je ova stvar svaki dan više zanimala, ne Šem sibeg bijaše samo kao liječnika, kako je to on pričao Rifatbegu, nego kao i neoženjena čovjeka, čije je oko požudno gledalo lijepu Fadilu. On je znao, da od toga ne može ništa biti, ali pomisao da će popucati veze s Murisom, podavala mu nade, da bi ta bogata djevejka mogla biti i njegova buduća žena. Šem sibeg kao savremen čovjek nije ni računao na ljubav. T a to će samo po sebi doći!... Možda će Rifatbeg i pristati, je r i Šem sibeg — i ako ne će biti diplomata i zastupnik ipak je doktor, kojeg čeka sjajn a velike carevine — budućnost. Tako je mislio Šem sibeg i ta mu misao laskala. Kako je poznavao prilike u kući Fadilinih roditelja, udesio prema tomu i svoje držanje. Govorio Fadili o Murisu. Hvalio ga, hvalio ga i previše, proračunato, da mogne poslije ja č e istaknuti njegove pogreške. Ali se prevario! Kad je počeo proti Murisu, ona ga zamolila da prestane. Tako se i jutros isto dogodilo. �Broj 10. Fadila ga jutros umolila, da jo j o Murisu ništa ne govori. Bila je uzrujana. — „Vi ste mi Šemsibeg sami preporučili mir i govorili mi da se ne uzrujavam, a sad me vi sami uz­ nemirujete. Molim vas, da me ostavite!" Šem sibeg dvostruko tumačio ove Fadiline riječi; — no njegova sujeta dozvoljavala mjesto onom povoljnijem tumačenju. Smirio se, zamolio oprost i otišao Rifatbegu. Nakon oduljeg razlaganja o Fadilinoj prehladi i tumačenju one sjete, one prikrivene tajne tuge počeo Šem sibeg razgovor o Nusretu onako iz daljega, da mogne poslije preći na Murisa. — Šta vam piše Nusretbeg? — upita Šemsibeg, pijući polagano mirišljivi čaj i pušeći finu cigaretu, koju mu je Rifatbeg da. — Piše... Dobro je! Hvali se, da mu ide na bolje. I meni je dva puta pisao, nekakvi doktor — tražeći pisma u džepu — pozivao me da dogjem na čas u E g i­ pat, pa da bi mogli onda zajedno natrag. — Nek ostane tamo... Bolje mu je! Ovdje je neum­ jereno živio. — K6 mlad čovjek! A onda i ona nesretna njegova ljubav sa Sabinom... Rifatbeg Strana 153. . BISER- problijedi. Šem sibeg to opazi i za to po­ kuša da izrabi priliku: „ . . . ali ne mogu da vas razumim, za što bi priječili Nusretbegu, da je uzme!... — „Veliki B ože!.. I M urisbey!. . . Jadna d jeco !.. . vikne očajno Rifatbey i sruši se na sećiju. Doktor priskoči u pomoć, namjesti Rifatbey-a i izagje na izvan. Na hodniku srete Samibeya i zatraži od njega hladne vode. — „Rifatbey-u je pozlilo... onesvijestio se“. . . rekne Šemsibey lagano Šam iji, kako ne bi ukućani čuli i uz­ bunili se. Doktor se vrati u sobu da pregleda Rifatbeya — »Šta se je dogodilo doktor efen dija«?., upita za­ brinuto Samibey. — — »Biće uzrujanost b e y -u n !« ... — »Nesretni N u sret!«... On g i silno... — Ali to je ništa! Sad će ovo proći... Samibey sjedne do doktora. Čas je Rifatbey je poćeo k sebi dolaziti. . . . ,Jad na djeco!" pun boli i tuge u n esrećio"... Samibey je čuo se pridušeni otegnut glas —■ „jadna djeco m o ja.. . J a tim turate sina u propast, u smrt... Jeste li saopćili razlog Nusretbegu, za što mu ne dozvo­ ljavate?... Kad bi on znao... Možda onda... Znate, Rifatbeg, ne bi imalo zlih pošljed ica.. — Šemsibeg!... J a vas visoko cijenim, pa mislim, da gledao Rifatbeya sa sažaljenjem Mu­ Sa­ binu. . . (Nastaviće se.) R ed žeb K a r ta lo v lć : Jesen. Sa sjevera vjetar duhnu I već lišće zemlji pada, Slavuji su umuknuli: Ne pjevaju pjesmu sada. Sa sjevera vjetar duhnu, toliko povjerenja! Planine se zacrnile vašu k ć e r « !... — Sabina vaša kći!. . . začugjeno priupita Šemsibey. — »Da d o k to re ,.. Sabina Sarijan moje je d ijete... — .. .1 nesretna sudbina htjela je da se vaš sin zaljubi u Sabinu, — sudbina je htjela da vaš z e t... Obzorje se tugom muti; Kao divi zabrinuti. Sa sjevera vjetar duhnu, Šarni cvjeci uvehnuše, A leptiri lakokrili Iščezoše, uginuše. Rifatbey skoći na noge. Sa sjevera vjetar duhnu, — »M urisbey«!. . . — . . . Murisbey ljubi vašu k ć e r .. . nastavi hladno i I život je umuknuo — proračunato Šemsibey. — Moju kćer Fadilu, Hej, i u mom srcu plač je Silnog vjetra odjeknuo!... mislite Šem sibey?.. . upita Rifatbey, dišući naglo i zapinjući ugovoru. — #Ne R ifatbey.. . Murisbey ljubi Sa b in u ... i pri risa. . . A Rifatbeyov bolni poklik odnosio se i na — ćete i vi moju tajnu znati čuvati!? — O m olim !. . Nadam se da sam stekao kod Vas — »A zar bi Vi, dozvolili vašem sinu, da uzme sam vas tom u isto vrijeme mislio na Nusreta, Fadilu i — — Ako je možda Rifatbeg našao Nusretbegu drugu — Ali vi s trajala šutnja. Doktor je držao Rifatbeya za ruku i gledao na sat. — P a ako se oni vole... — Nemojte!... prekine g a Rifatbeg, to ne može biti> tajna... Nešto m i je Ri- fatbey o Nusretu pričao. . . I najednom pozlilo m u ... ja imam razloga, da mu to ne dozvolim. djevojku, koju on ne će da uzme... — Ni to doktore... To je tajna... M oja osobna a u to vrijeme Samibey donese vode, da ga umiju. % �Strana 154. Broj 10. ,fe 1 Š E R‘ Muhamed Ferid Vedždi: vidjeti — ja ovaj izraz upotrebljujem, oponašajući soci­ Muslimanska žena. ologa Wilima Ferera.) Megju tim fantastama imade takovih ljudi, koji rade ■ S arapskog prevodi: E d ib T e š n ja k . da se države i vjere unište, ima ih takovih, koji dozvo­ ljavaju sve životinjske pohote, a ima ih opet i takovih (Nastavak.) koji se bave opakim fantasmagorijama, da iz temelja sruše Ja ipak ne ću zanijekati, da imade ne baš mali broj Zapadnjaka, koji polemišu o opravdanosti potpune sye ljudske vrline i velike kulturne tekovine čovječanstva. je ­ dnakosti. Pa da li je nama, o Istočnjaci, sudbina propisala, da vjerujemo i da slijepo slijedimo ovakove ekstreme u svjema Tam o su dakle dvije stranke, koje se megjusobno našim društvenim prilikama i odnošajima. bore: jedni smatraju dovoljnom slobodu i prava zapadne žene, Zar nama nije dosta, što vidimo, kako i znanost i koju je do sad postigla; drugi pak traže, da se ta osjećaj i razum i svi ljudski učenjaci i umnici danas oči­ sloboda i to pravo proširi, kako ne će biti nikakove raz­ tuju ono, što je islamski šerijat jednom riječi očitovao, pa like izmegju oba spola. da otvorimo oči i da — slijedeći svete ustanove toga še- Mi pak velimo, da nikako ne bi prihvatiti, osim ako mogli ovu teoriju rijata — spasimo se Božijeg i ljudskog prokletstva. bi se gospodin pisac „Emancipacije Pisac „Emancipacije ženske" veli: žene" malko potrudio, te nam iznio misli i diskusiju obiju — „Općenito uzevši, žene u očima muslimana nijesu spomenutih stranaka, da saznamo njihovu pravu važnost i potpuni ljudi. Svaki muškarac misli, da on ima prava gos- da ustanovimo, koja je od njih jača i koja više pristaša ima. Mi megju znanstvenim kapacitetima, čija smo mni­ jenja djelomično naveli, a koja ćemo i poslije navoditi, nijesm o ni jednog vidjeli, da bi mu se dopadao ovaj dio obmanljive slobode. Mi znamo, a i svak zna, da za poznavanje naravi stranaca za nas nema drugog puta, osim da riječi njiho­ vih velikih učenjaka kao dokaz uzmemo. S toga smo se i mi držali tog nužnog puta, pa smo naveli dosta citata iz enciklopedije i iz djela velikih ev­ ropskih filozofa, kao što su: Auguste Compte. Prondhone, Jules Simone i dr. podovanja nad ženom i u odnošaju prama ženi prema tome se ravna". Mi na to velimo, da nema nijednog muslimana, na kojeg se nešto računa, koji bi ovakovo uvjerenje imao, ?‘a više ne može se naći jedan musliman, koji bi rekao da je žena dijete prama muškarcu i da megju njima po­ stoji onakova razlika, kakova je megju ostalim životinjama, kako to tvrde fiziološki učenjaci. (Vidi enciklopediju de­ vetnaestog sto lječa) Ne može se takogjer naći jedan musliman, koji bi rekao, da današnje žene nijesu ženke današnjih ljudi, nego da su ženke nekakova slabijeg stvorenja muškog, koje su ljudi uništili i tu ženku sebi prisvojili. (Vidite veliku en­ Nu kad bi mi svoje misli uložili u djela svakog za­ padnog pisca, tada bi morali biti pripravni prihvatiti i pri­ ciklopediju!) Na koncu nema muslimana, koji bi rekao, kao što znati svaku sofisteriju, jer sloboda pisanja i štampe, kojom je poznati filozof Prondhone se oni koriste, dozvoljava im, da mogu sve što hoće na prazne makare po tvornicama. pi­ sati; suviše megju njima ima i takovih ljudi, koji prepo­ ručuju ubijanje nikog osim svakog bolesnika, da zdravih, želeći tobože na u svijetu ne bude taj način očistiti rekao, da žene podsjećaju Zar ovo sve skupa ne dokazuje, da žena u očima najvećeg neznalice muslimana uživa veće poštovanje i ugled nego li u očima najvećeg evropskog učenjaka? ljudski rod od ružnih prelaznih bolesti. Sada nam preostaje samo jo š to, da jedan poman vre­ pogled bacimo na republiku Joming, koja je politička prava menu sklopljenih očiju prelazimo preko zdravih znanst­ Pa da li se nama pristoji, da u ovom teškom žene uvela megju svoje državne zakone. Ova republika venih disciplina, te da se — s omalovažavanjem prela­ broji — kao što nam zadnja statistika kazuje — šesdeset zeći preko suda i mišljenja jednog najvećeg zapadnog um­ hiljada stanovnika, a to znači, da brojem stanovnika stoji nika — svom dušom bacamo na ispod mnogih poznatih gradova. Zemlja je ove ralno djela kojekakovih mo­ iskvarenih ljudi, koje i zapadni pametari osugjuju, jer se bave kvarenjem ćudoregja i sijanjem smutnje megju muški i ženski spol. Gospodin autor „Emancipacije ženske" veli, da se brdovita, a državice osim toga ona u kulturnom pogledu daleko zaostaje za centrima sjeveroameričkim kao što su: Nevvjork, Filadelfija i Čikago. Pošto nas je autor „Emancipacije ženske" obavi­ na Zapadu dvije stranke megjusobno bore o ženskom pi­ jestio o tom stanju u spomenutoj republici, prelazi tanju. na žensko pitanje i svoje nazore opravdava riječima jednog Mi pak velimo: Jest istina je: jednu tu stranku sa­ opet činjavaju umni učenjaci, duboki poznavaoci prirode i njenih tamošnjeg suca, koji veli: — „Obavljanje javnih dužnosti od strane žene nije tajna, a druga se sastoji od samih fantasta, koji se povode nikakova zapreka, da one vrše svoju glavnu zadaću i po­ samo za svojom maštom i iluzijama. ziv Ako ovi potonji u kojem bilo u kući. Ja ne poznajem kod nas ni jednog čovjeka, pitanju jednog dana koji bi se potužio na svoju ženu, da je zanemarila i za­ pobijede prvu stranku, to ne bi bilo nikakvo čudo u ovom pustila svoje kućne poslove zbog vršenja javnih poslova." bolesnOmo bliku civilizacije. (Oprostite — kao što ćete (Nastaviće se.) �Broj 10. Strana 155. ,B I S E R‘ A b d u l-H a k H am id : N e k i č a s n i c i: Tarik. (Mnogi odjeli vojske počimlju uzmicati i bježati) K r a l j: (vičućim glasom) Španjolska se gubi!. Zar (Osvojenje Španjolske). svoju domovinu ostavljate? Zar vašu djecu i rodbinu ne­ Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: prijatelju ostavljate? Gdje idete? N e k i b je g u n c i: Tarik nam na glave slplje gvožgje S a lih B a k a m o v i ć . (Nastavak.) i oganj! Valja klisure! Mi se u krvi i zemlji gušimo! J o š n e k o lik o b je g u n a c a : Tarik dolazi! Bježite! PRIZOR H. „Pregjašnji. U kočiji od slonove kosti sa upregnutim ša­ renim mazgama, u crvenom zlatom izvezenom ogrtaču sa bijelim biserom potkićenom kraljevskom krunom na glavi kralj. Oko njega dvorjanici i zapovjednici kraljevske straže". S v i k o l i c i : Živio kralj!... Smrt nam dolazi! Bježite! Bježite!.. K r a lj: Kamo? Gdje? Strašivice! Zar će te mene ostavivši pobjeći. M e r k a d o : 1 vi ste njih za vrijeme mira bili osta­ vili; za to i vas oni za vrijeme rata ostavljaju! K r a lj: (Tresući sobom) Ah!... Bježe!... K r a l j: — Živila gotska država!... (Svatko kralja oponaša. Kralj se sa dalekozorom u raci uspravlja u kočiji. Prelaze rijeku. Trubaču daju za povijed da svira napadaj. Čuju se glasovi deva i zveka oružja. Konji hržu. Uvijek se navaljuje. Je k a umirućih vojnika.) K r a l j: Hajde moji junaci! Danas će Španija ili naša biti ili arapska. (Gleda na dalekozor. Vojnici leteći viču: živio krali Roderik, živila kraljica Ila. Mrtva tijela padaju jedna na druge, Na svakoj strani žurba i trčanje.) K r a l j: Trubaču, desnom krilu konjanika za navalu! (Trube opet zatrube. Sulice i prače iz zraka na zemlju padaju.) Je d a n Naš gospodaru! Nesretni naš gos­ podaru! Propadosmo!. Bježimo! Mrijemo!. p o b o č n ik : Grof Duferija zapovjednik tole- D o m in io : (Bježeći govori) Kako ćemo se održati prema vražijoj nesreći, Roderik? D o n S o l: (Takogjer bježeći) Kako stajati prema biču božijem, kralju? K r a lj: (U istom stanju) Ah!.. Bježe!.. M e r k a d o : (Smrtno pogogjen) Ja ne bježim Roderik! Ja., ja umirem! Ali ne za vas!. Ja umirem za domovinu!: Živila domovina! (Umre.) PRIZOR III. „Kralj. Ostatak španjolskih bjegunaca. Tarik lbni Zijad. Arabski mudžahidi i mudžahide sa strijelama i kopljima. Od Španjolaca neki se biju, a neki bježe". K r a lj: (Bjeguncima) Zar ćete me pustiti da me zarobe? Nitkovi! Zar će te dozvoliti da se gotska kruna K r a l j: Dominio! Dominio! Ti budi grofov nasljednik. nogama pogazi? T a r i k : (Sa mačem u ruci navaljuje na kralja) Ro­ derik, bolje je umrijeti u junačkim rukama, nego živjeti D o m in lo : (Odlazeći) megju nitkovima. danske pješačke pukovnije pogibe! Da vidimo, čiji ću ja biti prethodnik. J e d a n d r u g i p o b o č n ik : Geueral Don Sol! desnog krila konjanički zapovjednik bježi! poražen; bježe od naših sjena, oficiri od naših vojnika, a kralj od K r a l j: Nek pojačaju lijevo krilo! N e k o lik o b je g u n a c a : Arabi! Arabi! našeg zapovjednika! vjed za pomoć! J e d a n č a s n i k : Šta radili da radili, sve jedno! Tarik se drži, da i gromovi kao Od Španjolaca niko i ne osta osim zamjenika i mrtvaca! K r a lj: (Vičući) Trubaču!.. Ešbiljanskoj diviziji zapo- lbni Zijad (Kralj braneći se sabljom bježi i Tarik ga goni.) J e d a n mudžahid: Strašivi stvorovi! Vojnici im (Arabi neprestano čine navalu i napreduju. Neki Berberci hoće da raskomadaju kraljevu kočiju, a neki opet nastoje da plijene.) piramide padaju! J e d n a m u d ž a b id a : Jeste li Berberije, šta li? Zar Leti kao kugle iz ratnog stroja! Šta može grom vulkanu smo vas ovamo doveli da rušite i plaćkate? Odstranjujte učmiti? M erk ad o : se od kočije!. Ako Ali njegov dolazak ne sliči ovako do­ vas astrologa sa dalekozorom u ruci! A njegov pak izgled nije kao u kralja Roderika, koji sjedi u kočiji od slonove (Padaju kugle iz ratnog stroja, kamenje iz prača i mašću natopljene zapaljene krpe.) S v i k o l i c i : Živio naš kraljl K r a lj: Živila moja vojska! J e d a n d r u g i č a s n ik : General A n g e llo -------- Ah: voljci bježe. zapovjednik, sviju će vas PRIZOR IV. „Tarik. Mugiz ur-Rumi, Julijanos. Ostali arabski zapovjed­ nici. Glasonoše. Mudžahide. Mudžahidi. U Tarikovoj ruci krvav rubac, u rupcu se vidi nešto zamotano". kosti, sa šarenim mazgama! (govoreći rani se) bježi! (Padne) K r a l j: (Gledajući na dalekozor) vidi kazniti!.. lasku jedne mlade!. A njegovo gledanje ne sliči gledanju I kastilski dobro­ T a r ik : Javite Zejd lbni K’jesadi — us Seksekiji, nek neprijatelja dalje ne goni. N e k o lik o g la s o n o š a : (Lete) Pobjeda se izvojšti. Nek talambasi dadnu zapovijed da se stane. (Čuju se glasovi talambasa.) J e d a n g la s o n o š a : (Sa zapečaćenim pismom u ruci) Pismo od vrhovnog zapovjednika lbni Nasira, zapo­ vjedniku lbni Zijadu. �Sirana 156. kroj 10. ,6 1 Š E R' ( Pošto pročita za T a r ik : Epigrami. se) Musa me opominje da s ovog m jesta dalje ne idemo, dok ne dogje od njega zapovijed. I on je na novu dao sagraditi jednu novu flotu da ovamo krene Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: Sulejman Mursel. Kako razumim, nije mu po volji što smo brodovlje spalili i što smo do ovamo došli, bez zapovijedi. A da mi brodove Vječita zagonetka. nijesmo spalili, zar ih ne bi neprijatelj potopio? Jo š je čudnovatije što nam ne odobraje, da smo dovle napredovali. Biće da je riječi „zgodnu se ukaže za vrijeme službe propustiti, Žena ć ’ ostat zagonetka priliku, koja Za vijeka c’jela, viša je odgovor­ Nepoznata, neprovidna, nost nego li ne čekati zapovjed od Halife“, zaboravio! Ah! Ja sam još onda rekao da je Da j ’ staklena t’jela. emir starac ( Glasonoši ). Kaži njegovoj visosti em iru .. da ga sa strahopoštovanjem Od varave nade, braco, ljubim u ruke. Svadbeni dar koji je tražio za kćerku, evo Manje vjeruj ženi, sam pripravio, ( Pokazujući rubac) Eto to je kralja R ode- Lukavost jo j nadilazi rika glava!. T o je svadbeni dar, koji od mene traže! More, što se pjeni. (Megju prisutnim čugjenje i groza) Prve suze. Ju lijan o s: (Uzimlje rubac od Tarika razdriješivši ga gleda) A h !. upravo on! ( Malo poslije) Okrutni vladaru, Plačuć’, oči šćah izgubit, vidiš li kakav Prvom u vijeku; je konac tvoje glava, koja je nosila onu okrutnosti? Gledaj tvoja carsku krunu, radi čega je, i u Sad me svaki danak uči, čijoj se ruci nalazi! Zašto suze teku. (Digne rubac i vikne) Sebičnost. U ruci zlostavljanog okrutnička glava!.. Ko nije vidio neka gleda! Sebični su skoro ljudi (Obuhvativši lubanju p lače i gleda na nebo.) Po zemljama svima; Uzmi, uzmi!.. Bože, ovo je tvoja osveta! Ko dukatim zborit’ znade, (I negledjući, osječenu glavu pruži glasonoši.) Uzmi, uzmi!.. Bog me je osvetio!. (D aje ) T arik: ( Glasonoši ) Svakako da imaš družine. Kad ne bi ni imao, mi smo puteve koje Svak ga shvaća, prima. smo prešli, učinili sigurnim. Ići ćeš spokojno i pošiljku predati njegovoj vi­ Dr. Osman Namlk: sosti emiru. Teiste i ateiste. G lasonoša: Pa da i ne vidim puteve sigurnim, šta bi bilo? Valjda će preda me ispasti, nekoliko Španjola? Bra­ (Vjernici niču se glavom njihovog kralja. T a r ik : Treb aš se žuriti. T a j svadbeni dar, što u Ju lijan o s: Ugiblje se kao jogunasti vrat! Razbija se kao glupi nosi Raskomada se kao ohola glava! — — Idi što možeš bržel G laso n oša: (Trčeći) Ići ću brzo kao kad se nosi lubanja! Gospodo, moji drugovi, pogledajte ovamo. Ovu krv koju vidimo u rupcu, izgleda da nije znaju za bilo nužno proliti. Kod onih, koji ne razloge, koji naše namjere pravo no prosugjuju, ove krvi svaka kaplja može kralja, sam za to, da moje ime okalja, jednoga što je neprijatelj; pogubiti, bez sumnje protivi se čovječanstvu. Ali kako vrijeme i stanje iziskuje postupati i opet je zahtjev bezvjerci) (Nastavak.) ruci imaš, lako se razbije kao kruna tiranska. T a r i k : (Pokazuje rubac prisutnim) i S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferlzović. Gospodin doktor nastavlja ovako: Misao pak o apsolutno okomitom pravcu nema ni­ kakva značaja s gledišta matematičkih znanosti. Je r kolko god na zem aljskoj površini imade tačaka, toliko imade i rečenih pravaca, a podnožni pravac svakog čov jeka ne stoji u sm jeru i položaju drugog čovjeka, nego je prama njemu položen horizontalno. T o znači, da je moj apsolutni okomiti pravac čas u vertikalnom čas u horizontalnom položaju, a to odnošaj odregjuje. Relativna pak stvar, naravno ne može biti i apsolutna. Vidite dakle ja imaui i misao o apsolutno oko­ mitom pravcu, a u isto vrijeme spoznajem i m išljenje matematike o njemu Kako su šest strana svijeta tek hipoteze, isto su onog čovječanstva. Ne zabo­ tako i hipoteze i ono „gore" i „dolje" svemirskih tjelesa, ravljajući da se zakon ljudski prema potrebi vremena iz­ a i okomiti i horizontalni pravci na površini zemaljskoj. daju i vrše, te prema potrebi, vremena mijenjaju i ukidaju, P a to nam nije trebao gosp. doktor dokazivati. službenik je podložan svome zapovjedniku, zapovjednik zakonu a zakon pak treba da je prema potrebi. (N astaviće se) On nastavlja: — Ako ja sada uvjerenje, što su ga D escartes i sveti Anselmo gojili prama svojim sopstvenim m išljenjima, �Broj 10 primjenim na prirogjene ideje, onda ću — naravno — morati zaključiti, da je matematika lažna i da je u blud­ nju zavela kosmografiiju. Tada ću bez ustezanja reći, da matematika uzalud i nepravedno dokazuje neopstojnost apsolutno vertikalnog pravca i da Kosmografiija u bludnji priznaje ispravnost tih dokaza, veleći, da nema ni „gore" ni ndolje“. Nu ja se stidim činiti kao Descartes i sveti Anselmo i pretje­ rano uvjerenje poklanjati svojem mišljenju. jednom ne bi se moglo uvjerenje u Božiju egzistenciju ni malo uzdrmati ni onda, kad bi se njena neistinitost dokazala, kao što je dokazana neopstojnost apsolutno okomitog pravca. Mi smo prija kazali, da se Descartesovi i Anselmovi dokazi potpuno služe s pravom istinom; ta oni nijesu ništa rekli u svojim argjmentim 3, što bi se protivilo zdravom razumu i bitnosti same stvari, o kojoj govore. Džahidbegove su nam pak riječi poznate. On ničim ne dokazuje P'etjeranost uvjerenja ovih filozofa u svoje misli o Bogu. Oni su se sarrio izraziii pravedno o jednoj činjenici, koliko su je mogli shvatiti, a Džahidbeg je baš onaj, koji pre­ tjerano Strana 157. . BISER* uvjerenje poklanja svom mišljenju i koji dugim Nijesu dovoljni pozitivni argumenti kosmografije, da obore moje mišljenje o tom pravcu, a tako isto nedo­ voljni su znanstveni dokazi, da unište uvjerenje vjernika o Bogu. Nu ja ipak priznajem, da je ideja o apsolutno vertikalnom pravcu jedna besmislica, dočim teista nikako ne će tu besmislenost priznati ideji o Božijoj egzistenciji. Dakle vjernik se vara u svom prirodnom mišljenju, ali nije svijestan toga; za to nemoj, da teiste uznemirujemo, govoreći im, da nas naše misli varaju. Mi ćemo se samo time zadovoljiti, što ćemo apodiktički ustviditi, da se na­ rav metofizičkih dokaza sastoji samo u ekstremnom uvje­ renju o ispravnosti sopstvenih misli pojedinaca, a da n ji­ hovo navogjenje argumenata nije ništa drugo, nego pošljedica pretjeranog fanatizma. gleda prikriti pravu istinu. Džahidbeg je tim riječima završio svoje soiističko Nu nek bude uvjeren gosp. dokto , da vjernici ova- rezoniranje o poredbi izmegju Boga i apsolutno okomitog pravca lz tih riječi izbija otvoreno njegova svrha, da je sofisterijskim cjepidlačarenjem kim besmislenim brbljanjima ne daju nikakove važnosti. hotio dokazati, kako je ideja o Bogu kod vjernika samo On se ne može otresti sofisterija, nego nastavlja: Je r ja veliku vrijednost pripisujem iskustvu onih, koji su naoružani sredstvima, potrebnim za proučavanje i ispitivanje i to iskustvo smatram kao najnepobitniji dokaz, pa velim, da su misli tih ljudi, koje se na iskustvu osni­ vaju, vjerodostojnije i bliže istini, nego li misli mojih djedova i moje, koje sam svojom slabošću stekao. Za to ja priznajem s potpunim uvjerenjem, da je „apsolutni pravacu bez ikakova smisla i nikakove k- ice ne pripisujem, onim, koji tu misao na iskustvu temelja. Zadubimo li se malko u ove letke, vidjećemo pod puka obmana, pravcu, koja kao i ideja je u njegovoj o apsolutno vertikalnom glavuči našla mjesta, t. j. on je hotio reći, da su obje ove ideje u protuslovlju sa zna­ nostima, ali da se njihova istinitost, ne bi mogla oboriti ni najoštrijim dokazima kod onih ljudi, koji su se u nju uvjerili. Džahihid beg — priznavajući, o spomenutom pravcu zati, da je da se njegova misao protivi znanosti — ne zna doka­ i vjernička ideja o Bogu protivna naukama bludnju. Prvom rečenicom ovog pasusa misli reći, da bi eksaktnim i za to nastoji ubijediti u to, kako se ta ideja osniva na pretjeranom osobnom mišljenju pojedinaca i da ovo i ono činio, kad bi kao D escartes i sveti Anselmo metafizički argumenti pjetjerano pošljedica fanatizma njihova. kakovom bi maskom gosp. doktor hotio zavesti ljude u bio uvjeren u svoje mišljenje; u drugoj pak rečenici — cijeneći iskustvo onih, koji su naoružani pot­ rebnim sredstvima, za ispit vanje — veli da je misao vjernika nijesu ništa drugo, nego On se trudi, da obori teističku tvrdnju: „Naše misli nas ne varaju", uistinu pak vjernički metafizički argu­ o apsolutnom pravcu bez osnova i želi dokazati, kako on menti su takogjer argumenti nekojih tobože u svojem dočim mišljenju nije fanatičan. Ali gledajte, kako odmah poslije toga rezonuje: Ali moje priznanje ne može me zapriječiti da v je­ rujem u „apsolutno vertikalni pravac", je r mi je ta ilu­ zorna misao nužna, da zamislim svoj položaj. S toga eto unatoč mišljenju kosmografije ja ne mogu napustiti misao o tom pravcu. Mi ćemo dakle uzeti kao osnov problem apsolutno okomitog pravca i tako ćemo odrediti misao vejernika o Božijoj egzistenciji. njihovo vjerovanje. I ovim je riječima gosp. doktor — znajući, da je misao o rečenom pravcu posve krivo i neispravno, rekao, da će uporno stajati na svom mišljenju, te je, usporegjujući tu misao s idejom Božanstva i svojom o Bogu, utvrdio neosnovanost morskom logikom ovaj zaključak stvorio: — Kao što god ja imam misao o apsolutno oko­ mitom pravcu, tako vjernjci imaju ideju o egzistenciji Boga, t. j. ta njihova ideja nije utvrgjena nikakovim znanstvenim dokazima. I ako su ti argumenti o Bogu nedovoljni, tom vjernici ne daju važnosti; suviše vjernikt) evropskih filozofa, se dokazi islamskih filozofa i mutek’jellimina ne odnose na mudroslovlje Premisa: ,,'er je stvar je čisto i filozofiju, nego na sopstveno pejgambera i sveto pismo poslao" metafizičke, odnosno revelacijske naravi; s toga je Džahidbeg, koji niječe revelaciju, trebao to pitanje mimoići i u nj’ pera ne zabadati. On je ipak tu premisu naveo, a uz to i argumente Descartesa i svetog Anselma, odbivši ih, jer da su tobože metafizičke prirode. Nu koliko teiste imaju filozofskih argumenata, koje gosp. doktor nije kader razumjeti? (Nastaviti će se). �Strana 158. Broj 10. ,B I S E R' NARODNE UMOTVORINE. Kao što god svaku prelaznu bolest prouzrokuju male i običnim okom uevidljive životinjice, zvane b akte­ rije, koje se u ili na ljudskom tijelu nastane tako isto i Sadka djevojka. šarlah nastane onda, kad jedna vrsta bakterija dogje Za onom gorom zelenom, u ljudska krv ili tijelo uopće. Životinjice, što prouzrokuju I za najvišom planinom, šarlah, vrlo se lako prenose Bijelo cv ’jeće i mavi. goga, je r tu nije Vrani se konji igrali, vidljivog predmeta, koji je bio Srebrna sedla lomili, nego I zlatne uzde trgali, blizinu bolesnika, te da se od iste bolesti razboli. je često dostatno O vijem Dobru se putu spremali s jednog čovjeka na dru­ potrebno, nije da se netko dotakne koga u dodiru s bolesnikom, samo to, da čovjek dogje u rečeno, da se u tom slučaju i mora Ka onom šeher Travniku, svaki čovjek razboljeti, je r Po onu Sadku-djevojku. jeti, a osobito tako zvana dispozicija ili raspoloženje prema su tu jo š potrebni drugi uv­ Sjela im Sadka ter plače, ovoj bolesti. D jeca od T ješi je mlada jetrva: djeca od jedne godine i odrasli ljudi vrlo rijetko. Divno se kolo okreće, Isto — „Ne plači naša nevjesto, 2-10 tako imaju godina se najlakše razbole, a veliku otpornu snagu prema ovoj I ja sam majku imala, bolesti i oni, Pa nisam tako plakala. njihovo tijelo boreći se prvi put protiv te bolesti stvorilo koji su već jednom bolovali od nje, je r je Tv oji su dvori saraji, u krvi protuotrove, koji onda u svako vrijem e štite tijelo Svekar ti babo ko paša, od te kolesti; dogodi se ipak, da ovi protuotrovi poslije Svekrva prava hanuma, izgube jed an dio svoje snage, te se takav čovjek onda i po drugi put razboli od iste bolesti. Dragi ti sivi sokolel još treba spomenuti i to, da žene, koje su istom rodile, Sadka jo j tiho odvraća: „Ako su dvori saraji takogjer U mog su babe još boljil drugi c(- jek, koji im a kakovu ranu na tijelu, je r je rana vrlo lako dobiju šarlah, a isto tako i svaki Ako je svekar ko paša, na tijelu jedan vrlo opasan 1 moj je babo ko vezir! b akterije u krv našu, te se radi toga trebaju takovi ljudi Svekrva prava hanuma, veom a ču\ati, da ne bi došli u blizinu kakova bolesnika ili da bi M oja je majka gospoja, od šariaha Ako je dragi siv soko, bila u dodiru s bolesnikom. Šarlah I ja sam ko sultani ja! “ se otvor, kroz koji dogju razne težinu u vrlo raznim Zabilježila: Z u m r u t a A r a b a g i ć . ikakve se pokazuje stupnjevim a, te razne vanjske znakove. normalni znakovi njezini zamršenim, da, se stvari dotakli, koja je s obzirom na njegovu jakost i Obični tok prema tom i uz bolesti i najvažniji mogu postati na taj način vrlo uz šarlah pridruže jo š mnoge druge bolesti. Vanjski ZDRAVLJE. malih crvenih tačaka i to n aj­ a poslije i po čitavoj koži. Ove se tačke pojave za kratko vrijeme u tolikoj mno­ žini i tako gusto, da se Šarlah (scarlatina, krzamak) se vrlo često pojavljuju kao epidemija, t. j. kao prelazna bolest, od koje u kratko vrijeme velik broj ljudi jed noga m jesta ili jednog ovećega predjela oboli. Osim sredstava, k oja bolesti samo važno i to, da je jed na mogu za liječenje i sprječa­ liječnici upotrebljavati, one jedn a s drugom sliju, te koža onda izgleda na više m jesta manje ili veće površine Šarlah ili krzamak je jedna od onih prelaznih bo­ vanje ove šariaha je st osip na koži, koji se s prije na vratu, prsima, legjim a, Mediciner: lesti, k oje znak početka pokaže u obliku vrlo je ovakova bolest i svakomu čov­ jek u makar i iz knjige poznata, je r je to prvi uvjet, koji jednolično crvena i malo nabujala, otekla. O vaj osip obično traje 4 — 5 dana, te onda opet počne se i najgornji dio kože, tako zvani epidermis, u većim ili manjim listovima guliti. Osip od šariaha može kadgod biti tako neznatan, da uopće ne vidimo, a samo guljenje ili ljuštenje epidermisa pokazuje nam poslije uz druge znakove bolesji, da je to bio šarlah. Osim osipa šariaha treba spomenuti groznicu, vru­ j e potreban, da se liječnici mogu s uspjehom boriti protiv ćinu, koja se već dan — dva prije osipa pojavi; prije te širenja epidemijskih bolesti uopće. T o g a radi ocrtaćemo groznice uhvati često bolesnika drhat radi velike studeni ovdje najvažnije stvari, koje interesu svoje djece, općega dobra znati, mora svaki otac imati u a svaki čovjek uopće u interesu što prije groznice nastane. Kao česti znakovi bolesti šariaha jo š su i b ljuvan je, glavobolja, besvjestica, a katkada i grčevi. �Broj 10. .BISER' U vrijeme, dok jedan čovjek boluje šarlah, može vrlo lako da dobije tako zvano zapaljenje sluznice kože u ustima, grlu i nosu, a ovo se može dalje prenijeti na pluća, uši, oči i na crijeva; kratko vrijeme iza bolovanja, pak im jo š za vrijeme bolovanja od šarlaha može nastati veoma opasno zapaljenje bubrega. Ovo su sve vrlo opasne a najviše puta smrtonosne bolesti, radi kojih i jest šarlah tako strrahovita bolest, te je baš radi sačuvanja od ovih bolesti neophodno nužne, da se u svakom slučaju šarlaha pita liječnik za savjet. Kako će se ove bolesti liječiti, stvar je u slučaju liječnikova, ali ćemo mi ovdje ipak spomenuti, da je čis­ toća rublja, kože bolesnikove, i stana mu vrlo važna stvar za njegovo zdravlje! Isto tako treba veoma marljivo ispi­ rati usta, grlo i nos bolesnika. Strana 159. U tu se svrhu daje odraslijoj djeci rastopina od kalijeva hypermanganata (1 — 2 kašike za čaj te 1°/0 rastopine na jednu čašu vode), da njom usta i grlo is­ piru; proždirati se naravno ne smije. Isto je tako dobar vodikov superoksid (hydrogenium peroxidatum Merck), koji se dobiva u apotekama i drogerijama kao 30°/o rastopina, a za ispiranje se usta smije upotrebiti samo 2 % rastopina. Za to treba uzeti od one 3 0 % rastopine jednu kašiku i smiješati je s 14 istih tih kašika vode, te onda s tim usta isplakivati. Da treba bolesnika i ono čeljade, koje ga poslužuje, odstraniti od ostale zdrave čeljadi, samo se od sebe ra ­ zumije, je r bismo, propustivši tu dužnost, mogli učiniti težak i neoprostiv zločin prema svojim najbližim i prema svakom čovjeku uopće, koji bi se mogao od bolesnika zaraziti (inficirati.) hlSTAK Iz islamskog svijeta. Z naci kulturnog napredovanja u P erziji. U glavnom gradu Perzije, Teheranu otvoreno je prije nekog vremena narodno kazalište, te je već nekoliko na perzijski jezik prevedenih kazališnih komada do sad davano. Narod je veoma zadovoljan i oduševljen za ovu kulturnu insti­ tuciju. U blizini ovog kazališta podignuta je i velika javna knjižnica, koju Teheranlije svaki dan pohagjaju i čitaju korisna književna djela. N em iri u A fganistanu. Iz Kalkute u Indiji brzoja v lja ju berlinskim novinama, da englesku indijsku vladu zabrinjuju nemiri, koji se u zadnje vrijeme dogagjaju u susjednoj islamskoj državi Afganistanu. Uzrok je ovim ne­ mirima navodno to, što je autoritet afganskog emira Habi bullah chana vrlo opao u narodu. Nu ko malo poznaje proždrljivost Evrope kršćanske i gramzljivost gordog Albiona za islamskim zemljama, taj ne će ni n alo sumnjati, da glavni uzrok ovim nemirima leži u agitaciji same E n ­ gleske, koja bi i ovu svoju susjednu islamsku državu hotje la progutati u svoju nenasitu kitovsku utrobu. Prateći ovakove pojave svakom muslimanu mora srce krvariti. Predstavnica liberalnosti kršćanske Francuska, koja je svojom velikom revolucijom, »eksplozijom vječitih istina« — kako to reče Abdul-Hak Bagdadija — progla­ sila bratstvo, jednakost i slobodu sviju ljudi i naroda i koja je u svojoj zemlji provela rastavu crkve od države i kongregacije raspustila, konfiskavši im imetak; ta eto Francuska bez ikakva prava osvaja Maroko i Tunis, gdje samo muslimani žive, osniva osam biskupskih diecesa, da megju islamskim narodom šire kršćanstvo i da njene tr govačke težnje ostvaruju, širenjem alkohola i drugih ot­ rovnih industrijskih proizvoda megju nevine i čiste mu­ slimane. Takovu kulturnu misiju vršila je i Engleska još u većem opsegu, osvojivši Indiju, Adan, Misir, Cipar, Kjuv ejt i t. d., pa eto i sada u ime te kulture hoće da i Afganu kršćansko opijelo otpjevaju. Najžalosnije je megjutim to, što se muslimani daju na lijepak zavesti pd pvih ci- vilizovanih barbara, pa svojom megjusobnom borbom na taj način podupiru ostvarenje njihovih paklenih namjera. Da nam dragi Allah svjema digne koprenu s očiju i probudi nam islamsku svijest, kako bi jedanput shvatili i upoznali kršćanske namjere o nama! Panislam ski pokret. — Posebni londonski do­ pisnik brzojavlja ruskom poznatom antiislamskom lista »Novoje Vremja« ovo: — »Pokret, koji se u zadnje vrijeme opaža megju indijskim muslimanima, vrlo zabrinjuje engleske političke krugove. Ovaki se je protuengleski pokret dogodio u go­ dini 1897. za vrijeme tursko-grčkog rata; ali tadanjem pokretu ne bijaše uzrok velika ljubav i oduševljenje in­ dijskih muslimana prama turskom carstvu. Tim su po­ kretom indijski muslimani htjeli pokazati Engleskoj zati moć i autoritet ondašnjeg afganskog emira, Abdurrahmana, što ga je uživao kod njih, te na taj način sebi isposlovati neke privilegije od indijske vlade. Nu današnji afganski emir nema toga autoriteta ni ugleda, a osim toga u samom Afganistanu pobune su na svakodnevnom redu; stoga sadašnji se pokret u Indiji ne može smatrati djelom emira Habibullaha. Današnji panislamski pokret je djelo islamskih uči­ telja i pisaca, koji svaki dan novinskim člancima, govorima i brošurama dokazuju islamskom svijetu, da će Engleska Tursku istjerati iz Evrope, da će jo j i Malu Aziju oduzeti, te zajednički sa drugim kršćanskim državama porušiti sveta mjesta: Meku i Medinu. Sada su središta panislamizma Pešaver, Alikara, Dehlija i Lekjno.« Islam ska društva u SibirJ ji. — Kao što je kod muslimana u Rusiji napredovala kultura i kulturne insti­ tucije, tako se taj napredak opaža i kod naše braće u Sibiriji. Na primjer iz godišnjih proračuna i izvještaja, koji se u islamskoj štampi iznose, doznajemo, da su u Irkutsku muslimani osnovali jedno veliko udruženje, čiji je uteme­ ljitelj i predsjednik Šejhullah Sefiullejn, a upraviteljica Nefise hanuma. Doživotnih članova ovo društvo ima 28, a godšnjihi 62. Pri osnivanju njegovu Šejhullah e f.je dao dobrovoljnog �Strana 160. .BISER1 priloga 1 0 0 0 rubalja, a devet mu je članova is l žene. Osnovni kapital, koji je u banku položen, iznosi 11.500 rubalja, a ovogodišnji interes 6 5 2 rublje. — Društvo je ove godine otvorilo tečaj za ženski ručni rad, te je nabavilo učiteljice i sve potrebštine. Književnost. „O dgovor na H an o to xc-o v e napadaje na Isla m ". — Kako u cijelom islamskom svijetu, tako je i kod nas poznat sa svoje velike učenosti veliki misirski muftija šejh Muhamed Abduhu, da ga Bog blagoslovi! T a j veliki učenjak je pod gornjim naslovom napisao jednu knjigu, u kojoj pobija iz tem elja napadaje bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova i člana francuske akadem ije nauka i umjetnosti, Hanotuxa, koji je u jednom svom spisku najžešču napao islamsku nauku i povrijedio muslimanska prava. Kogod ovu knjigu pomuo pročita, tom će se pred očim a otkriti bezbroj neizmjernih istina o islamskoj vjeri i o evropskoj civilizaciji. O samoj vrijednosti ovog djela suvišno je i govoriti, kad znamo, ko je njegov autor. Mi ovu knjigu najtoplije preporučujemo svjem a muslimanima, koji poznaju arapski jezik , a gledaćemo, da je pretočim o u naš jezik i da je u posebnoj knjizi Musi. biblioteke izdamo. — „U zro ci propadanju islam skih n aro d a" (Nast.) Hotić veli, da je islamska vjera pod uplivom fanatizma poprimila dem agoški karakter, tako da vrijednost čovjeka p red prijestoljem vjere iščezava, da je čovjek tu ka o sredstvo, da se vjera uzdrži onakova, kakova je pa za­ ključuje: d a su čovjek i vjera zamijenili svoje uloge: mjesto d a mu posluži ona njemu, on njoj služi. Mi ne možemo ni zamisliti jed n og musi-mana, koji ima trunak islamskih osjećaja, da bi se ovakim blatom bacio na uzvišenu nauku Islama. Sam o najpokvarenije stvorenje može pripisati svojoj v jeri dem agoški značaj, a nikako čovjek oplemenjen njenim etičkim i moralnim zasadama. Vrijednost čovjeka po islamskoj nauci je vrlo velika, je r u K ur’ani-mubinu je B og zakletvom utvrdio, da je čovjeka zaista u najljepšem obliku stvorio. Ako je pak tomu dodao uzvišene svoje riječi, da je čovjeka strovalio na najniže stepene, to je sigurno odnosio na onakove po­ kvarene ljude kao što je taj Hotić, koji u svojoj majmun­ skoj zaslijepljenosti B ožijoj v ječitoj objavi pripisuje de­ m agoški karakter. Kad bi pijani A lija — rekoše nam, da je notorna p jan ica — znao, šta znače uzvišene B ožije riječi: »Le kad halaknalnisane fi ahseni takvim « ne bi nikad izlanuo, da je po islam skoj nauci čovjek svaku vrijednost izgubio. T a k o isto taj uobraženi A lijica nije kao musliman smio reći, da je u Islamu čovjek postao sredstvom, da se v jera uzdrži onakova, kakova je . Kur’an kao B ožija objava v ječit je i neprom jenljiv; naime po šeriati-m uham ediji ne može niko kur’anskih istina m ijenjati ni derogirati. Na prim jer kod nas se ne može dozvoliti, da se — recimo — u ram azanskom postu islamskim Šljedbenicim a daju kojekakove olakšice kao da puše, piju i slično, kao što kod kršćana V atikan im a pravo na d avanje takovih olak­ šica proti slovu pravog objav ljen og E v a n g jelja. Nama se čini, da se je kršćansko kanonsko pravo svojom ustano­ vom o autorizaciji pape, da daje kršćanim a polakšice u Broj 10 obavljanju vjerskih dužnosti, dopalo, pa bi hotio taj princip primijeniti i na Islam, kako će luglje provoditi svoje pijanske orgije po zagrebačkim pajzlima. Hotić veli, da su čovjek i v jera zamijenili svoje uloge i kogjoja se srdi, što sada čovjek služi vjeri, mjesto da ona njemu služi. Po islamskoj nauci čovjek su i vjera jedno drugom neophodno nužni (Lazim ve melzum kabilunden). Čovjek je naime u svom životu potreban vjeri, da ga ona ru­ kovodi, da ga oplemenjuje i moralno odgaja, te da ga upućuje, kako će svoje dužno ropsko poštovanje prama Boga izvršavati; vjeri je pak nuždan čovjek, je r bez njega kao najsavršen ijeg B ožijeg bića, bila bi bezpredmetna, bez svrhe. Po tom i čovjek služi vjeri, odnosno Bogu, v la­ dajući se po vjerskim uputama, a i v jera služi čovjeku, je r ga oplemenjuje i na pravu stazu svraća. Mi po gornjem citatu »pametnog« i »intelegentnog« Hotića možemo zaključiti, da ga je otrovala životinjska filozofija ludog N ičea i pokvareno m aj muni ziranje jednog D anvina i H aeckela o evoluciji i selekciji, te da bi stoga — sm atrajući se obićnom životinjom, odnosno »nadčo­ vjekom« — hotio oboriti svaki autoritet i vrijednost svake religije. T a j naš zaključak utvrgjuje jedn a epizoda iz gimnazistićkog života H otićeva, kad je jednom prilikom — bio je šesti razred sarajev ske gim nazije, kako smo čuli — došao u konvikat m egju islamsku nedužnu dječicu i rel-*o: "B o g je umro«. E to taj i jo š u mladim danima tako pokvareni Hotić sada ustaje, da cijeli Ehli-lslam savjetuje, kako će svoju vjeru reformirati, kako će je u »staru formu« dotjerati, i ako ni pojm a nema o Islamu, kakav je u svojoj suštini i kako su g a naši veliki mufesiri tumačili. (Nastaviće se.) Kulturne bilješke. Izb o r R els-u l-u lem e p o tv rg jen — Njegovo je Veličanstvo — k a k o su novine javile — potvrdilo izbor n ašeg obljubljenog i veleučenog alima H. Mehmed Džemaluddin ef. Čauševića z a vrhovnog islam skog vjerskog poglavicu u našoj domovini. Od kolike je važnosti ovaj izbor po islam ski millet, suvišno je govoriti, jer nema skoro ni jednog muslimana u Herceg-Bosni, kojemu bar p o čuvenju nije pozn ata sprem a i agilnost n ašeg dragog Džemaluddin ef. a koji ne bi bio stalno uvjeren, da je b a š jedini D že­ m aluddin ef. čovjek, koji će htjeti i znati brod islam skog vjerskog života povesti boljoj budućnosti. Da potan ko svoje čitatelje upoznam o sa novim Reisom, »B iser« će u jednom od narednih brojeva donijeti njegovu sliku i životopis, a m ožda u kratkim potezim a i njegovo djelovanje na dobru islam skog naroda kroz ovo u ekoliko godina. Mi z a sa d a s najvećim ushitom pozdravljam o novog n ašeg vjerskog predstavnika, n ašeg dragog D žem ala, koji je ujedno i duhovni vogja n as panislam ista, p a mu od velikog Allaha želim o svaki uspjeh u njegovu budućem djelovanju na dobru i hajru islam skog milleta. Živio n aš D žem al dugo godina na diku i p on os b o san sko hercegovačkim muslimanima. V la sn ik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA U MOSTAR«,___________ U regju je: REDAKCI0N1 ODBOR. Tis a k : ŠTAMPARIJE ..BISERA- U MOSTARU. Z a urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ~ — H E ^ C E G - B O S ^ f l zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Raonatđjstuo u Sarajeuu. flpeloua obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . — Zaood preuzima osiguranja: a) proti požaru (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) proti štetam a kod prev oza robe vodom, kopnom i željez­ nicama; e) proti provalnoj k ragji d) životne ren te, koje odmah ili su odgogjene; f ) na ljudski život, i to osigu­ ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) ren te za slučaj preživ ljaja osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f ) osiguranja uzgojnina. Kombinacije za osiguranje žiuota obuhuataju: Osiguranja žiuota ualjaju osim slučaja naraune smrti takogjer c) pro ti nezgodam a za pojedi­ 1. za pogibelji ra ta , b e z i X'r načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj sm rti; svake doknadne premije; I » = b) m ješovta, odnosno osiguranja 2. za slučaj dvoboja; 1 _. govornosno osiguranje; za slučaj doživ ljaja i sm rti; d) proti štetam a od tu če uz 3. za sam oubojstvo; I |g c) osiguranje m iraza; naknadu potpune štete; 4 za smrt usljed nezgoda J Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzo i kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, (agenture) u svim gradovima i većim mjestima dain ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje ------- IZVRSNO ------- ODhEŽHNO E x P0RC-P150 PRIZN ATO OD NA JBOLJE V R S T E . Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 5 0 boca od ®|10 litre ili po 25 i 5 0 boca od 7|i0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. �T A K V I ] « Uvezana lanjska godišta za 1332. godina izišao je te se m ože dobiti kod PRVE MUSLIMANSKE NAKLADNE mogu se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8'~, u običnom uvezu po K 7 40, kao i posebne originalne korice po K 2- KNJIŽARE I ŠTAMPARIJE U MOSTARU, I 1 lz cijenu ođ 20 hel a s poštom 25 hel. po komadu. PODRUŽNICA HRVAii*tvfi CENTRALNE BANKE ZA S a u e rv a ld o v a u lica. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S au erv ald o v a u lica CENTRALA n SARAJEVO; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni nlošci oko 2,000.000. P reu zim a uloške na štednju i plaća visoku kam atu. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. N aredbom zem aljsk e v lade za Bosnu i H er­ mjbn a CNICA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim ceg o v in u o zn ačen a je H rv ask a C en traln a trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu. Izdaje B anka pupllarno sigurnim zavodom , u koji kreditna pisma. se m ogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) Ovo je najbolja p reporuka i za o stale ulagače. ZALAGAONICA: Daje zajm ove uz zalog dragocjenosti, kao: srebra, dragulja i slično. zlata, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8a4cbc5b8f27a9d569c711bf699b67af.pdf 4d85f0cfb0998f74419e757aa61c9bb3 PDF Text Text BROJ 11 „BISER' izlazi dva puta mjesečno.-------- ------ ------- Pretplata na „Biser" iznosizadruštvaK 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. GOD1N II. BISER Za oglase plaća se prvi put za. cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nnemel - mumi nune ichvetun! E l - I s l a m u j a l u v e 1a j ul a a 1 ej hi l Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. 1. Muharema 1332. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ1VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. # M O S T A R S A D R dil: Našem novom reisu! X'. Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Šetrisudin Saraflić: Čobanče. (Pripovijest). Ahmed Naim: Temelji islamskog'morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. Mehmed Dželal: Dva života S turskog preveoRašidkadić, J. Tanović: Plač robinje.- ^Pjesma.) M. Ć. Ćatić: Pjesnik NeJ’ija. Studi di Storia Orientale. Munevera B.: U predveče tiho. Omer K.: Na raskršću. Posvećeno jednom Ruhsar Navare hanuma: Revolucija. S turskog Šafr. Ž A ® 1. decembra 1913. J : N a r o d n e u m o tv o r in e : Mujini dvori. Pribilježila: Zumreta Azapagić. »vanje našeg novog reis-ul-uleme.- Iz islaniNova islamska godina i lbni Haiđun. — Itavanje muslimana. Ribolov u Kaspijskom Nasilno m tv o rn a pripomoć. Književnost: Mali tur- iezeru. o -.-h o sar., KuJti bii ’» - iMl gfjfcciml iecrlk- — Barba polumjeseca i krsia. — ie: Klub muslimana akademičara iz B. i H. Uredničkog stola. — Razno. Penzija kuji— = Zadnji apel pretplatnicima i prijateljima islamske prosvjete. Mi smo od početka ove „Biserove" godine do sada nekoliko puta upravljali apel na musli­ mane Herceg-Bosne, da se pretplaćuju na ovaj jedini čisto islamski književni list u našoj do­ movini, a naročito smo molili pri tom islamsku inteligenciju, da bi se u svojim mjestima za­ uzme, te pokupi nam po nekoliko pretplatnika i tako nam pomogne i olakša izdavanje „Biserova“ ; ali — na žalost — svi ti naši apeli i molbe ostadoše skoro bez ikakva odziva i kod naroda i kod inteligencije. Ovaj nehaj za islamskom prosvjetom daje vrlo slabu svjedodžbu o patriotizmu i musliman­ skom osjećanju našeg milleta i njegove obrazo­ vane klase; naročito pak moramo osuditi onu braću muslimane, koji su se javili kao pr.edbrojnici »Bisera« i koji su ga do sad redovito dobivali, ali na sve naše molbe i apele, da pretplatu pošalju, ostadoše posve ravnodušni i gluhi. Biva, list primati, čitati i njegovom se du­ ševnom hranom koristiti, a ovamo ne htjeti is­ lamsku dužnost izvršiti i pretplatom ga potpo­ moći u njegovu prosvjetnom djelovanju i radu oko bugjenja islamske svijesti i podizanja islam­ skog morala! To je žalosno, vrlo žalosno! Mi ovom prilikom posljedni put apelujemo na našu inteligenciju, kadije, muderise i mual- �lime, jednom riječi sve muslimane u koji nije izumro islamski osjećaj da se jednom živo zauzmu za „Biser “, kako bi mu u svojoj okolini pokupili po nekoliko pretplatnika i osigurali d^lnje izlaženje, jer inače bi ovaj jedini pravi islamski list uz ovakove prilike morao prestati izlaziti. Posljednji put takogjer molimo naše dosadanje predbrojnike, koji se još ne aboniraše, da nam pretplatu čim prije pošalju; inače ćemo im trinaestim brojem obustaviti dalnje šiljanje lista i za dužnu ih pretplatu sudu predati. Ta mi smo do sad uložili silne materijalne žrtve u izdavanje „Bisera" i deficit čemo dosta znatan pretrpjeti, pa bi ta gospoda trebala to uvažiti i sjetiti se već jednom svoje dužnosti i dužnu pretplatu podmiriti. Imajmo bar malo islamskog i ljudskog insafa, za Boga dragoga! U prava »Biserac. Braćo muslimani! Sirite i pretplaćujte se na ,,VAKAT“, „MISBAH", „MUALLTM", „GAJRET" i „BISER" — Osniaajte razna korisna društua kao n. pr. zanatlijska, trgouačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustgnooe. Šaljite Što oiše sooju djecu na razne moderne zanate, trgboine i škole, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članooe „Udruženja bos - herceg. Jlmijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanooa Čitajte što oiše korisne knjige i širite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u duhu soetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamšku ideju, jer u njoj leži spas .jm musi. 'a. — Sakupljajte dobroooljne priloge za ond islamskog sirotišta Radite sa muslimanskim 'jama, ako žel te sebe podupirati. Uvezana lanjska godišta U mogu se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8 u običnom uvezu po K 7 40, kao i posebne originalne korice po K 2- m VT Čast mi je javiti da sam Mikanovu *■ • A " ’ ljekarnu ,,K carskom orlu" preuzeo i obskrbio N O V IM ljekovima, specijalitetima i inom svakovrsnom robom tako, da mi je mogoće u svako doba ovim potrebam a zadovoljiti. Naručbe u pokrajini biće tačno otpremljene. I Vjekoslav Hočevar, ljekar Mostar Srednja ulica. �BRO| U GODIN II. „BISER" izlazi dva puta mjesečno. — ----------- — Pretplata na „Biser" iznosizadruštvaK IO —; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8- — na godinu. BISER LIST ZA SIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, nneme l - mumi nune ichvetun! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. 1. Muharema 1332. ® riflŠEJVL Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prije vod j oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - l s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. M O S T A R ROVOM © 1. decembra 1913. REISU! Čeko te je narod ko ozebo sunca, Da mu viđaš boli i stoljetne rane, Misleć, da će s tobom danak da mu grane Sa života našeg najvišeg vrhunca. I ti si nam došo, dragom Bogu hvala, Sudbinom Islama da upravljaš sada; Ja vjerujem da će reiska ti vlada Biti pravi izraz naših ideala. Ti tek napred hrli, a narod te cio — Uvjeren u jakost tvog velikog duha — Na tvom putu prati, naš Džemale mio! Reistvom je tvojim pobjedila pravda — Nek pred tvojim umom u prašinu pada Klika, što se hrani korom tugjeg kruha!.. Adil. �Strana 162. „BI SER* x- Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: S alih B akam ović. (Nastavak.) U otomanskoj carevini postaje se panturcista, bilo nakon posvećenja znanstvenom radu, bilo pak pod nagonom nacionalnih osjećaja ili političkih težnja, kao što su Nedžib Asim, Ahmed Hikmet, Tahir iz Bruse, pjesnik Mehmed Emin, Galib Bahtijar, Zija bey, Fuad Raif, Safvet, Dželal Sahir, Arif, Šemsuddin i t. d. Ali što otomanske panturciste karakterizira jest to, da najaktivniji izmegju njih nijesu pravi Turci; oni su većinom Čerkezi ili Donme ži­ dovskog pori,ek!a, ili pak stanovnici evropske Turske od grčke ili slavenske krvi. Ova se ka rakteristička pojedinost osobito opaža megju učenjacima, književnicima, državnicima i vogjama političkih i literarnih škola u Turskoj. Tako je na primjer Šemsuddin Sami bcy, ve­ liki turski leksikograf koji je napisao mnogo riječnika i leksikona, porijeklom Albanac; Ahmed Midhat, najbolji turski pisac i romancier, koji je iza sebe ostavio više od dvije stotine raznih djela, a koji je nedavno umro, bijaše Čerkez; Murad bey, najveći savremeni histori­ čar Turske, kao i Ahmed Saib, takogjer histo­ ričar i političar, isto su Čerkezi; Abdullah Dževdet, dobro poznati pjesnik i književnik, porijeklom je Kurd, a najveći dio prvaka mlado-turske stranke potječe od Donma ili iz evropskih provincija. Megjutim ideja Panturcizma sada ima drugu priviačivost, a to je da narod uvijek teži za nečim, što je novo; osim toga ona je u suglasju sa težnjama intelektualne klase, na koju je uplivisala evropska civilizacija. Radi toga ista ova klasa sa grozničavom energijom nastoji da obnovi i oživi jezik, stil, običaje i duševne sposobnosti Turaka; oni hoće da iz­ bace sve strane elemente iz jezika, običaja i socijalnog života, ili da se izrazimo riječima samih vogja pokreta, oni hoće da očiste tur­ ski milieu. Broj 11. Ovo se čišćenje čini na dva načina: prvou karakteru nacionalizma i kulture, a drugo u jeziku, Koji otvara široko polje za polemizi­ ranje. U obnavljanju jezika i književnosti tako­ gjer se razabiru dva načina: prvi je klasički t j. reformiranje gramatike i stila, a drugi, p vrativši ■jeziku njegov primitivni karakter, pri­ bližiti ga onom turskih nomada, starih Čagtajaca i Ujgura (Ugra), ili spojivši razne ogranke turskih jezika (ili kako oni kažu, razne dialekte turskog jezika), pozajmiti manjkajuće riječi iz staro-turskog jezika. Prvi dio ovih reforma, t. j. renoviranje narodnih običaja i tradicija sastoji se u uvagjanju starog načina života Turanaca, kao dati sultanu naslov „Hakan-a“ (Hakan), organizirati konjske trke i osnivati zadruge za poboljšanje konjske race, izmijeniti sve arapske riječi sa turskim, nadijevati u buduće novorogjenim stara imena kao Oghuz, Toghrul, Turhan, Ertoghrul, Alptekin, Orhan i t. d., onda dati oživjeli stare narodne komedije, Karagoz i Kbr-Oghlu, te na­ cionalnu glazbu M e h t e r h a n e * ) i pučke pje­ sme kao D a s t a n i Aš i k G a r i b i As l i Gar ai n, dalje propagirati uporabu riječi stare turske zajednice kao „Bodon“ (Narod), ,,Jurd“ (Domovina) „Kurultaj" (Sabor) i proširiti upo­ trebljavale turskog nacionalnog pića, kumiz-a (Uvinjeno mlijeko od kobile.) i t. d. Što se tiče drugog dijela reforma to jest obnovljenja nacionalnog jezika, jedna je mno­ gobrojna grupa turskih književnika vć postavila pravila novom jeziku (Jeni Lisan) i sada na­ stoji da to realizira. Njezin se program sastoji u „energičnom suzbijanju utjecaja i na­ vale drugih naroda na jezik i u čuvanju nje­ gove nezavisnosti s moralnog i literarnog gle­ dišta od upliva drugih jezika". Ovaj novi jezik ima tri temeljna pravila, koja su na široko protumačena u organima ove grupe. Osnova ovog sistema posve je logična i znanstvena. Ona se sastoji u primjenjivanju stranih riječi na pravila turske gramatike, davši im pravi turski oblik, prema nepromjenljivim pravilima jezika, te u simplificiranju jezika tako, *) Preklanjske godine turski su leaderi osnovali jedno ndruženje da ponovno ožive ovu narodnu glazbu. �Broj 11. ,B I S E R' da svi slojevi naroda mognu lahko shvaćati t. j. neudaljivši se mnogo od današnjeg govora, zamijeniti sve strane, osobito arapske i per­ zijske izraze sa zabačenim turskim riječima, a strane pak izraze, kojih nema u jeziku, upo­ trebljavati prema pravilima turske sintakse. Osnovatelji ovog sistema većinom su mlagji književnici kao Hamdullah Subhi, Ali Džanib, Dželal Sahir, Nesimi Sarim, Tahsin Nahid, Beha Teufik, Ahmed Nebil, Ali Seha i tako dalje. — Oni imaju još mnogo pristaša od istaknutijih književnika u Carigradu kao što su Abdullah Dževdet, Husein Džahid, Aka Giinduz i dr. Literarno udruženje „Fedžri Ati“ (Buduća zora), takogjer im daje svoju pomoć. Ali ova se grupa sudara sa jednom stran­ kom konzervativaca, pisaca iz stare i srednje škole, kao što su Ebu-Zija Teufik (jedan od starih političkih leadera i obnovitelj otomanske književnosti, koji je nedavno umro u Carigradu^ Ahmed Midhat, Redžaizade Ekrem, Kemal paša zađe, Said bey i sve pristaše Šinasme i Namik Kemalove književničke škole, čiji organ bijaše „Tasviri Efk’jar". (Opisivanje misli.) Dva savremena glasovita pjesnika AbdulHak Hamid i Teufik Fikret, te dva znamenita prozaičara Dženab Šehabuddin i Sulejman Nazif, kao i Mehmed Reuf i Halid Zija, pa od mlagjih Jakub Kadri i Koperli zađe Mehmed Fuad, takogjer pripadaju ovoj grupi, koja je veliki neprijatelj novog jezika. Megju ove dvije književničke grupe uvijek se vodi oštra borba i neprekidna polemika. Suvišno je Sovoriti da su panturski političari kao i njihovo glasilo „Turk Jurdi“ na strani mlade književničke gru­ pe, t. j. i oni su zagrijane pristaše novog je­ zika i književne reforme. (Nastaviće se) Š em sudln S arajlić: Čobanče. (Nastavak.1) Jednoga julskoga dana stupao je Salko apatično kroz planinu pored svoga stada. Ovce su mirno pasle, a on se prepušćao svojim tužno-bolnim mislima. Otkinuo bi tu i tamo po koji listić papaadi i svrtao ga megju prstima, ili bi koju grančicu omahnuo svojim Strana 163. štapićem, iskočio na kladu, sageo se za kojom krupnom jagodom, zakopao nožem stvrdnutu smolu na homari i tome slično. Zabavljao se, zatomljivao u srcu žar, koji ga pali za Kadom. Frula mu je ležala u torbici, nije imao volje ni da je dohvati. Mučke je sjeo na jedan panj i po stoti put dočaravao sebi pred oči ona dva susreta s Kadom. Pa se pitao; što se onoliko smeo ? što joj nije još što rekao ? Može biti da bi je makar toliko predobio, da se ne bi odvrtala od njega. Ovako, Bog zna, kad će se opet vidjeti — nikad možda, kao što se ni do tada ne vidješe. Može se ona udati, a ne će z n ati... Ali šta udati?! Sjeknulo je Salku po srcu i čisto ga s te pomisli u srcu zaboljelo. A šumom je lahorio lahak povjetarac i tišina vla­ dala ... . Na jedan put pričini se Salki, da čuje nekakvu pjesmu izdaleka. Kao da je dolazila iz šumskih dubina Utajao se za čas, pa sluša. .. Zbilja, čuje se pjesma. I to ne jedna — više ih. Kao da su vile uhvatile kolo, pa se razuzdale. Samo, nikako ne može da uhvati pravu stranu, odakle dolažahu zvuci. Sad bi mu se učinilo da dolaze iz bliza s desna, sad izdaleka s lijeva, sad kao da su kružili oko njega planinom. I ovce su podizale glave kao da slušaju, pa nas­ tupajući preko jednog srta, zagledale se pozorno naprijed. Salk i - itade, pribi se stadu i pogje naprijed do ruba jedne doline. A tu je iznenagjeno stao, ugledavši pred sobom u dolini koje trideset osoba: žena, djece, momčadi i d vojaka. Brali su jagode u lubnjeve i sepetiće, veselo govoreći i pjevajući. On se poteže malo natrag i proturi stado preda se, kako će proći iznad doline. A onda se uzbugjeno krenu za stadom polahko. Uzbugjeno, jer megju djevojkama, pričinilo mu se, da je opazio Kadu. Kad je ponovno opazio berioce, bili su raštrkani po dolini jedni tamo, drugi ovamo. A tik do njegovog stada bila je Kada s jednom malom curicom, a pratio ju jedan gizdav momak. Dobacio joj po koju riječ. I Salko instimktivno osjeti, da joj ašikuje, jer se je Kada često osmjehivala na njegove riječi. Salki nešto tegobno kano da sape noge. Jedva je koračao naprijed. Volio bi nego išto, da tuda ne udari, da to ne opazi. Ali više nije mogao natrag. Stado su već svi vidjeli, a Kada i njega opazila, jer se je — zakrenula u stranu. Sagibala se, da uzme po koju jagodu, a njega na oku držala. I kad je Salko nanišao blizu nje, pogledala mu je nasmješivo u lice i veselo mu doviknula: — Čobanče, hoćeš li jagoda?! Momak iza nje popratio je to glasnim Smijehom, — smijehom, kojim kao da se ismijava ili pravi šalu s mlagjim, lugjim. Salki udarili plamenovi muke i stida u lice. Oborio glavu preda se i ne odgovorio ništa. Ne vidio više ništa, mračilo mu se pred očima. Samo mu se učini, da njega neko posu jagodama i da se oko njega jagode prosuše po travi. .. �Strana 164. Broj 11. „ B I Š E R' Zakrenuo se svome stadu i pribirao ga. Želio je, što prije maći se odatlen. I dok je odlazio — a za sobom ostavlja vesele berioce i s njima Kadu u razgovoru s drugim — pri­ činjao se sam sebi vrlo malešan i neznatan, lud i smeten. Činilo mu se, u inače sunčanom danu, da se nad šume nadvijaju gusti teški oblaci i njega pritiskivaju, pribijaju ga za zemlju. Ni sam ne zna, dokle je tako otišao sa stadom i odakle se vratio. Ne zna, kako se ponovno našao na istom mjestu, gdje su bili berioci, zašto je zastao ondje, gdje je Kada stajala i zašto je pribrao nekoliko prosutih jagoda, koje je Kada na njega bacila, da ih pomiriše... Dok je mirisao jagode i zgledao mjesto, gdje sta­ jaše Kada, pričini mu se, da kraj žbuna vidi nešto bi­ jelo, maleno. Prigje i pogleda. Bijaše jaglučić. Njezin? sijevnule su Salkine oči i on sav radostan brzo uze jagluk sa tala. Sigurno ga je izgubila! mislio je i radovao se, kako će joj ga povratiti. Ipak se bojažljivo zapitao: da li ga nije naročito poturila, da ga poslije po njemu prokuša', je li se kad povratio na to mjesto. Pa šta, kad bi i to bilo? On je osjeća bliže srcu, a to bi joj i kazao. Pa će i kazati, kad joj bude predavao jagluk. Ali kad će to biti? Salko se sjetno zamisli. — Taj susret u šumi, iz­ nenada, bio je opet slučajan. A poslije će mu kao i prije, okretati legja i ismjehivati ga. Salko je griskao usnice od velike pečali. Čitav dan bio je kao slomljen, a na večer jedva da se zaveo u san, čvrst, dubok san, kojega kao da nije ni imao, tako se opet sutradan nevoljnim ćutio. Jagluk je sakrio u njedra do srca i njim kanoda blažio tugu u njemu. Sve ga je nosio uza se, da ga dadne Kadi, dok je prvi put vidi. Sva ki put bi ga našao pod rukom u njedrima, kad bi iz planine potjerao stado na vodu, da ga napoji. A kad je jednoga dana, dolazeći rijeci, opazio Kadu, kako s nekom djevojčicom pere rublje na vodi, izvadio ga je i zavio u nj’ kamenčić, kako bi joj ga .lakše prebacio na protivnu obalu. — Ima li još jagoda u šumi, čobanče ? pitala ga Kada, kad je sišao k vodi. — Ima— Pa što mi ne nabereš? — Ne ćeš ti mojih jagoda. Kada se veselo nasmija: — Što ne ću ? — Tako. — Naberi t i ... — Ima ko tebi' brati — zateže Salko. Kada mu se sada posmjehnu, a u njega se srce steže. Vidi, udario je o liticu. Pa da što prije dokrajči razgovor, reći će jo j: — Da sam znao, da ćeš primiti, nabrao bih ti u tvoj jagluk. — Kakav? pogleda ga Kada. On joj pokaza jagluk : — Izgubila si ga ondje ? Na to se Kada glasno nasmija, pa će reći, sveudilj se smijući: — To je Hasanov jagluk. Kaže, da ga je izgubio negdje u jagodama. Salki se zavrtje ravan pred očima. Nesvjesno po­ diže ruku i baci jagluk u sred vode. — Ali, čobanče! dozvala ga mehko Kada. — Evo mu moj jagluk, ako je za jagluk — od­ govorio Salko, ne pogledajući više na Kadu i prebacio joj ga. Pa je brzo zaokupio ovce i pošao, posrćući. (Nastaviće se). A hm ed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M usa Ćazim Ć atić. (Nastavak.) „Ennasu jamelune bil - hajri ve innema ju’ta udžuruhum ala kadri ukulihim". (Ljudi dobro čine; ali će im se nagrade davati prama njihovom razumu.) Eto takovim riječima naš veliki pejgamber odregjuje ljudskoj pameti vrijednost, s kojom se ne može vrijednost nikakove stvari usporediti i mjeriti. Kod nas je razum temelj i osnov vjere. Svaki musliman, koji vjeruje u Božije bivovanje, u poslanstvo pejgamberovo i u sve ono, što je on od Boga objavio, svakako je u te istine stekao uvjerenje putem logičkih zaključaka i argu­ mentacija. I ako su oblici i metode, te slabost i jakost argu­ menata različiti, ipak osnov vjere nikada ne može biti, što se ne će oslanjati na neku vrst dokazivania. U Islamu takogjer nema nikakovih vjerskih tajna koje ne bi bile otkrivene i poznate ljudskom razumu. Kod nas se čovjeku ne može niti se je moglo reći, da je uz vjerovanje obvezan bez obzira na to, da li ga njegov razum shvaća ili ne; Islam ne veli, da razum nije sposoban rasugjivati i diskutirati o vjerskim pitanjima. To je tako u Islamu strogo odregjeno, da se i poslije stalnog i najnepobitnijim logičkim dokazima utvrejenog uvjerenja o principima vjere, o Kur’anu kao objavi i o pejgamberovu poslanstvu, uvijek islamske zasade tumače u prenesenom smislu, ako se vidi, da i najmnnja opreka izmegju njih i oštrih logičkih argumenata postoji. U ovakovim slučajevima sva je islamska ulema suglasna u tom, da se — pošto se temelj vjere oslanja na umno argumentiranje — svaki put izostavlja onaj smisao, što ga daju riječi, ili rečenice, pa da se metaforički tumače. �Broj 11. ,B I S E P‘ Oni vele: „Riječima davati važnost i prednost nad koncepcijom, znači temeljni princip žrtvovati sporednom, nuzgrednom načelu. Eto u tom treba tražiti uzrok, da se je islamska vjera onako brzo raširila, te bez ikakovih misionerskih organizacija i novaca svoju civilizatorsku misiju izvršila, dočim kršćanske države i danas uza silne troškove i žrtve u Afriku i Aziju šalju misionerske uregjene ekspedicije ') koje s mukama i naporom pozivaju ljude u krilo Evangjelja, a da ipak vrlo male uspjehe polučuju. Muslimani se vladaju po razumu, a kršćani po čuv­ stvu. Jedni nastoje da uvjere logičkim argumentima, a drugi govore o nekakovim tajnama S toga je eto u Ev­ ropi filozofija oslabila religiju i suviše proti njoj pobudila odvratnost i neprijateljstvo, dočim su na Istoku vjerski učenjaci, koji su se bavili filozofijom, religijske istine utvrdili, sjedinivši teologiju s filozofijom. IX. S gornjim navodima bila nam je svrha dokazati, da moralna dužnost islamska nije ništa izgubila od logičke vrijednosti time, što joj je temelj osnovan na objavi. Jest kod nas je vjera izvor moralnih dužnosti. Mnogo je i to vrlo mnogo zapovijedi i zabrana u Kur’a u i hadisu, štono se odnose na pojedine ćudoredne dužnosti. Ali po mišlje­ nju jednog muslimana pokoravanje ovim zapovijedima i zabranama, koje su potekle iz jednog vanjskog izvora ne znači ništa drugo, nego to, da je on (musliman) pojam dužnosti crpio opet. iz glavnog principa t. j. iz razuma Jer u glavnom njegovo vjerovanje i muslimanstvo rezultat je logičkog rasugjivanja i argumentiranja. Svaki m uslinan zna i vjeruje, da je Bog sveznan, da kao stvoritelj svemira poznaje sve tajne ljudske pri­ rode, da bolje nego li čovjek poznaje kakvoću odgoja ljudske volje, koja dovodi do savršenstva ćudorednog; napokon musliman vjeruje i zna, da Bog nije ničemu potreban, te da su prama tome uvijek njegove zapovijedi u vezi s dobrom, a zabrane sa zlom i nesrećom ljudskom. Nu ni pri tom sve ne ostaje. Šeriat pojedinačno nabraja sve koristi i štete ovih zapovijedi i zabrana, te većinom komentarisanjem rasvjetljuje put, koji vodi ću­ dorednom savršenstvu; ili drugim riječim a: uzvišeni šeriat navodeći svoje obveze, uvijek tizima razum kao rukovogju, te logičkim argumentima dokazuje ljepotu, uzvišenost i korist, koju čovjek može crpiti iz tih obveza. Svaki obvezani musliman (muk’jellef) je razumom stekao uvjerenje, da šeriatske zapovijedi uvijek sreći, a zabrane vazda nesreći vode. Veliki je Allah čovjeka obdario svjetlošću razuma; on je naoružao taj razum prvim principima kao što su: zlo i dobro, sreća i nesreća, istina i laž, pravo i dužnost. On je čovjeka svojom objavom naučio dužnostima ljud­ skim i omogućio rukovogjenje razuma; pa zašto bi onda taj razum bacao s njegova uzvišenog prijestola ? ') t o najnovijoj statistici misionerska društva u Evropi i Americi troše godišnje preko pet milijuna engl. lira u širenje Evangjelja. Strana 165. Kad bi se ovako pitanje na čovjeka upravilo, bez sumnje bi ga stavilo u vrlo težak položaj. Istina, u Islamu je objava vrelo ćudorednog ideala, ili drugim riječima ona je vrelo univerzalnog moralnog principa, moralnog nužnog zakona, koji ne trpi manjka­ vosti i iznimnosti, a o kojem ljudska sreća ovisi. Nu to ništa ne smeta muslimanima, da držeći se pejgamberovih riječi: ,,E1 hikmetu dalletul-mu’mini, ehazeha ejne vedžedeha“ — prihvate poznato i opće priml eno Kantovo pra­ vilo: „Ti se onako kreći, kako će opće pravilo, kojem je tvoja volja podvržena, t. j. zakon, kojemu se pokora­ vaš, biti princip jednog univerzalnog zakona". Dapače mi možemo reći, da se i naš ćudoredni zakon u tom sastoji. Ako u šeriatskim vrelima ispitamo ovaj univerzalni zakon, mimoišavši pojedine zapovijedi i zabrane kao ogranke naših moralnih dužnosti — vidjećemo, da je taj zakon veliki zakonodavac tako savršeno izrazio, da on vrlo lahko osvaja ljudske umove. U jednom hadisu je rečeno: — „El-birru ma itmeenne ileihil-kalbu. . .“ (Dobrota je ono, u što se srce može uvjeriti i njime se zadovoljiti.) Poznato je, da je potrebno rukovogjenje razuma, ako se radi o tom, da se srce uvjeri u dobrotu ili zloću jednog djela. U jednom drugom hadisu se veli: — „El-birru husnul-hulki, vel-ismu ma hak’je fi sadrik’je ve kerihte en jettalian-nasu alejhi". (Dobrota je lijepa ćud, a grijeh [zlo] je ono, što se je smjestilo u tvom srcu, a ti ne dopuštaš, da ga svijet upozna.) Drugi opet jedan hadis glasi: — „Ma k’jerihte en jerahun-nasu mink’je fe la tef’alhu binefsik’je, iza halevte". (Kad si usamljen, ne čini sam sebi ono, za što želiš, da ljudi ne znaju, da je od tebe poteklo.) Razmislimo se malko o ovom. Da li je stvar, za koju mi želimo, da je svijet ne poznaje, išta drugo, nego li ono, što naš razum ne priznaje kao univerzalan princip? Nama naša pamet govori, da su ova pravila, koja odregjuju dobrotu i zloću, mnogo bolja od Kantova ćudo­ rednog zakona, jer taj zakon obuhvaća — kako izgleda — samo rad i djelovanje tjelesoih organa. Ovaj zakon nema ni riječi o našim namjerama i željama, dakle o našem duševnom djelovanju, niti jasno pokazuje, kolika je odgovornost za namjere, koje nijesu u praksi primjenjene. I kad mi smisao Kantova inperativa „Kreći se" protegnuli i na naše namjere, opet se ne bi umanjiia vri­ jednost smisla, što ga gornji hadisi daju. Jer pretpostavimo li da svi ljudi jedan prama drugo n goje neke zle nam­ jere, opet ne će moći nikom nikakova šteta nastupiti, sve dok se zla namjera u praksi djelovanjem tjelesnih snaga ne provede; po tom se razumije, da ono Kantovo pra­ vilo svodi dužnost i ćudoredni zakon samo na lijepu upo­ trebu organskog rada i djelovanja. Gornji pak hadisi jasno vele, da smo mi odgovorni za sve naše dobre i zle namjere. Mi smo dakle po še- �Strana 166. Broj 11. ,B I S E R‘ riatu odgovorni za sve naše namjere i želje, koje nijesmo u čin preveli. U Kur’ani-mubinu stcji: — ,,Ve in tubdu mafienfusik’jum ev tuhfuhu, juhasibk’jum bihillahu". (Ili vi iznosili na javnost vaše nmjere i želje, ili ih tajili, Bog će vas pozvati da polažete račun za njih.) Sura Bekare 284. U drugom jednom ajetu stoji: — „Innessem’a vel-besare, vel-fuade, k’jullun ulaik’je k’jane anhu mes’ula". (Čovjek će biti pozvan na odgovornost za sve: za sluh vid i srce) Sura Esra 38. Kod nas se moralna vrijednost čovjeka odregjuje više po njegovim mislima i namjerama, nego po radu i djelima. Naš je veliki pejgamber rekao: — „El-a’malu binnijati". (Vrijednost i kakvoća ljud­ skih djela mjeri se po svrsi, kojoj su namijenjena.) Drugi opet jedan hadis glasi: — „Innellahe la janzuru ila suverik’jum ve a ’malik’jum; janzuru, ila kulubik’jum ve nevajak’jum ". (Bog za sta ne gleda na vaše likove i djela, nego na vaša srca i na­ mjere.) U jednom pak hadisu ovo stoji: — „Nijjetul-mu’mini hajrun min amelihi". (Namjera jednog muslimana bolja je, nego njegovo djelo.) Kantovo pravilo — kao što smo malo prije spomenuli — samo je jedan ogranak univerzalnog moralnog prin­ cipa naše vjere, a crpljeno je rekbi iz onih pejgamberovih riječi: — „Ma ahbebte en jef’ale bik’jennasu, ief’alhu, va ma k’jerihte en jef’alehunnasu bik’je, fe deinnase minhu". (Čini ono ljudima, što voliš da oni tebi čine, a ne čini im ono, što ne voliš da oni tebi čine.) (Nastavi će se). M ehm ed D želal: Dva života. S turskog preveo: A hm ed R ašidkadić. Zamišljam sebi čovjeka u naponu svoje poletne mla­ dosti, čovjeka kojemu je tek dvadeset i šest godina. Isti službuje u jednom od državnih ureda. Ranom zorom se digne iz postelje, te pošto abdest uzme, one spise, koje nije mogao u kancelariji dovršiti, poreda po jednom kanapeju, te počne jedan za drugim rješavati. Ako je pak zimno doba, kada se mora rano u ured, onda polako po­ jede po nekolika jajeta, hoja mu je njegova draga že­ nica priredila, onda, poljubivši malu kćerku, uzme pod pazuhu smotak koncepata i u ured se požuri. U njegovu džepu imade uvjek novaca. Premda bura jako duha i izvodi žalosnu pjesmu svojim zviždukom izmegju suhog granja, a pored njeg prolaze prazne kočije, on nikad ni jednu nezamijeti, nego nabivši na glavu kapuricu svoje kabanice da se sakrije od krupnih sniježnih pahuljica, uvjek pješice ide. Ne daje važnosti ni tom što pored njega često tramvaj prodrunda. On nije škrtac, ali ozbiljno o budućnosti misli. Imade ženu i jedno dijete, koje treba hraniti i uzdržavati. Kad god dogje u kancelariju i njegov šef i kancelista — koji su svakako čovječni ljudi -- njega, kao pi­ sara, dočekaju vesela i nasmijana. On nikom nikad nije na žao učinio, za to ga svako ljubi i poštuje. Pošto svoje ime unese u dnevnik o redovitom pohagjanju, svojski vrši svoju zadaću sve do pred večer Kad bi se pred večer kući vraćao, njegovi drugovi bi ga običavali ovako sali,etati; „Hajde prijatelju, da idemo večeras u Galatu, tamo ćemo se lijepo zabavljati1', na što im je on ovako odgovarao: „Oprostite, zapriječen sam, jer sam večeras kod tetke pozvat! Ne škodi! I slagat se može, ako se tim hočc jednu obitelj i njenu budućnost od propasti sačuvati Ciča je zima, a britki sjever udara sniježnim pahu­ ljicama u lice. Naš pisar se veoma brzo žuri kući. Samo se je u čaršiju navratio, te maloj kćerki kupio toplu fanilu, a ljubljenoj ženi tople suknene cipele. Do pola sata će se topiti u vrućim poljupcima svoje kćerke i u toplom zagrljaju mlade zdrave žene. Ovo je prava sreća, blagostanje i napredak! 0 vi mračnjaci! Zar ne vidite, da je ovaj ćudo­ redni čovjek uždio luču sreće, pomoću koje ide da svoju obitelj izvede na put spasa! * 1 opet predstavlja sebi ovak isto mlada čovjeka, ali u koga je već nos pocrvenio, jagodice nabrekle, a ruke počele drhtati. Čim se iz strašnih sanova i privigjenja pro­ budi, popije na jednoć po pola oveće čaše rakije, jest, hoće čovjek da razbije mahmurluk. Njegova žena, koja dršće od studeni pokraj mangale, na kojoj ni žižke vatre nema moli ga: „Za Boga ne pij toliko, kako ćeš vani ići! On joj sa osmjehom mahmurna čovjeka nehajno odgo­ vori: „Ti gledaj posla"! Ljuljajući se poput džerdžefa izigje iz kuće. U džepu imade još samo dvadeset groša, Osim toga nema nigdje više ni pare. Zove jednu kočiju. Kočijaš unaprijed pita: „Imadete li petnaest groša? Imam! Neugodan vonj rakije, koji je čak do kočijaša dopi­ rao, izazvao je na kočijaševu licu izraz negodovanja. Ovog propalicu dovezao je na urečeno mjesto. Oslonivši se pijanica na ono još preostalog novca, svratio se u jednu gostionu, te nešto pojeo i popio. Ostao je i bez jednog novčića, pa sad nek ide kuda ga volja. Svako, kogod ga vidi dobacuje: „Evo onog pijanice"! Ovaj čovjek već nije ni za kakav posao. Um otupio, ruke dršću, dakle ne može ništa raditi. Tužan i u beznagju se kući vraća. Htio bi čašu rakije, ali od koga, da ju isprosi? Sirota žena čeka bar oku pirinča, da čorbu napravi. Njegova mala kćerka, koja je pružila dršćuće ruke, čeka samo . . . . samo bar jedan zalogaj hljeba. �Broj 11. Strana 167. . BI SER' Ovo je najveća nesreća i najgori nazadak! 0 vi velikodušni ljudi, zar ne vidite, da ovaj pija­ nica ide da utrne sunce sreće jedne obitelji! J . T anović Plač robinje. Što skrivih, Bože, te me kazni kruto ? . . . Djeca mi trublje silnikova glasa; A iz rana mi — dubokih dolina Ori se jeka mojije planina 1 mojom dušom bolno se talasa — Šta skrivih, Bože, te me kazni kruto? — Zar možda silu slabome pokazat?. . . Život sam bila potištenom robiju I snaga pravdi, prkos tiraninu, Koplje i branič ludu i nevinu; Tisuće silnih poslala sam groblju! — Pa zar ćeš pesti slabome pokazat? IP ^ognuh čelo i silniku klicah?. . . Žena i sestra ponosa sam bila, Smrt ropskih duša, melem ponosnijeh — — — Snaga i ponos dva su moja krila 1. . . Zar pognuh čelo i silniku klicah? — Što skrivih, Bože, te me kazni kruto ? 1 . . . % M. C. Catić: Pjesnik Nefija. To je jedna izmegju četiriju najvećih i najjačih pjesničkih individualnosti na turskom parnasu starijeg perioda. Nekoji osmanlijski literarni povjesničari i kritičari njega pretpostavljaju i samom ocu umjetne turske pjesme, Fuzuliji, a francuz Edmond Phasie i Abdul-Halim Memduh bey u svojoj „Antologiji turske lirske pjesme" tvrde, da je Nef’iji osobito kao jaku satiriku teško naći premca megju pjesnicima sviju naroda. Ovaj veliki pjesnik je svo­ jim poput dlijeta oštrim perom uklesao datum napretka i evolucije u osnovni kamen osmanlijske literarne umjetnosti, što ga je prije njega na jedno stoljeće postavio slavni Bakija. Nef’ija je autor najljepših kasida (panegričkih pje­ sama) u osm. književnosti, nu on u isto vrijeme bijaše i nenatkriljivi satirik, koji je znao u najduhovitijim stihovima šibati sve paroke i mahane svog doba i svojih savremenika. Kasnije mu je satira rekbi prešla u krv, pa je često bez ikakva povoda izrugivao i napadao sve, što ga je okruživalo; biču njegova ognjenog sarkazma i jetke poruge nije mogao niko izbjeći, pa ni sami njegov otac: Ah, to mi nije otac, to crna muka je za me. Nefija je — kako ćemo vidjeti — najposltje postao žrtva ovoj svojoj maniji izrugivanja. Mi ćemo ovdje navesti u originalu jednu kiticu iz jedne njegove jetke satire, u kojoj šiba nekog Tahir ef. koji ga je negdje u odlična društvu vrijegjao i pogrdnim imenima nazivao: Bana Tahir efendi kelb dimiš: Iltifati bu suzde zahirdur. Maliki mezhebum benum žira Itikadumdže kelb tahirdur. Ova u originalu tako divna kitica, u vrlo mršavu prevodu ovako glasi: Gospodin mi Tahir reko da sam pseto; Da me štuje, ta mi riječ kaže eto: Jer mezhebu malićkome ja pripadam, Po mome je vjerovanju Tahir pseto. Krepčina ujedljivosti ove kitice pointirana je riječju „tahir" u zadnjem stihu, koja u arapskom jeziku znači „čist"; ali u ovom slučaju označuje i osobnu imenicu njegova napadača Tahir efendije. Pjesnik dakle s jedne strane svom protivniku vraća šilo za ognjilo i naziva ga — kao i on njega — psetom; s druge pak strane hoće da kaže, da nije ni malo uvrijegjen tim, što ga je napa­ dač nazvao psetom — jer on kao Sljedbenik malićijske sekte i pseto smatra čistom životinjom — nego dapače, da ga je napadač počastio time, što mu je pripisao svoj­ stvo čistoće. Sama ova kitica dokazuje, kako je Nefija bio velik pjesnik i talentirani satirik. Najglasovitija i najljepša je njegova satira „Strijele sud­ bine" (Sihami kaza), o kojoj sam on ovo veli: Udarac će mog talenta trista jada onom zadat’, Ko bi sa mnom raspravljao o nauci poezije. Ja sam Rustem u pjesništvu, narav mi je strelac pravi, Sa terkešom epigrama »strela sudbe« dosta mi je. Reformirani Bakijin artistički jezik Nefija je uljepšao i usavršio. Najveće je njegovo odličje to, što svoje misli i zvonke krepke riječi nije nikad hotio, da žrtvuje sroku i strogim pravilima istoče metrike. Nefija je bio tako velik majstor, da su g a s e rima i ritmička melodioznost upravo bojali i bez sustezanja mu se pokoravali. Nef’ija je stekao prvenstvo megju svjema osm. pjesnicima u pogledu lijepe dikcija i blagozvučne konpozicije stiha. Njegov jezik je prijatn i glatko teče; u njemu ima neke klasične jedrine i snage, neke opojne i slatke miloglasnosti. Pjesme su mu pune nevigjenih tonova i boja. Redžai zađe Ekrem bey za Nef’iju veli, da je više nego li i jedan osm. pjesnik svoje radove stvarao po pro­ pisima jezičnih i pjesničkih zakona. On se puno ne bavi umjetničkim slikama, kao što su anafore, metonimije, me­ tafore, antiteze i t. d.; on svojim poredbama uzima za �Strana 168. Broj 11. .BISER1 osnov ukus i jedrinu izražaja, za to su one vrlo ugodne i prijatne. Sliko su mu katkad opore, oštre, hiperbolične i ne­ naravne, i mi to osjećamo, ali ih ne možemo ostaviti, nego ih s nasladom čitamo, jer svu njihovu nenaravnost i oporost pjesnik prekriva šumnim ritmom metalnih riječi i jedrom kompozicijom svog željeznog stiha. Nef’ija je prije svega pjesnik snažnih biranih izraza, on dugo i dugo traži riječi, pa kad ih nagje i jedne s drugim poveže, onda nam se one čine, da su slivene u jednu jedinu riječ, koja — kad ispod njegova pera izlazi — zvuči poput zlatnog cekina. Istina, pogledom na sami osnov, Nef’ija se nije puno udaljio od svojih predšasnika; on je — kao što smo rekli — jedan od učenika Bakijine pjesničke škole; ali je svog učitelja daleko natkrilio, a od svojih se savremenika toliko odvojio kao umjetnik, da i sami veliki prvak druge knji­ ževne periode, Namik Kemal, koji nikad ni u čemu nije imao uzorka, priznaje u jednom svom staroklasički pisa­ nom pismu u „Tahribi harabatu", da je Nef’iju oponašao. Mnogi su kasniji pjesnici imitirali Nef’iju, ali ni jedan se nije uzvinuo do one visine umjetničke, do koje je dopro njihov uzor. Ovaj daroviti pjesnik bio je — kao i sve velike individualnosti — svijestan svoje veličine. On u mm gim pjesmama sam sebe slavi i hvali; ali kad mi čitamo te njegove samohvale, ne gnjušamo se, nego ćutimo nasladu i uživamo. Evo kako Nef’ija u jednoj pjesmi sebe hvali: Svako slovce ciklus mu je tajni Kemalova božanskog divana, A svaka mu točkica je mala U srdašcu Enverinu rana. Ova zadnja kitica kazuje nam, da su Nef iji u pje­ vanju bili uzori glasoviti perzijski pjesnici Kemal Hadžendi i Enverija, koji je najljepše kaside u perzijskom jeziku spjevao. Nef’ijina je samohvala, veli Šihabudin Sulejman, o p ­ ravdana, jer on je sam osjećao, da je visoko natkrilio svoje pjesničke savremenike, pa je prama tom osjećanju i svo e fahrije pjevao. Šihabudinu se čini, da je Nef’ija baš u fahrijama najiskreniji i da je u njima izlio sve svoje najdublje osje­ ćaje i čuvstvovanja. Nef’ija uostalom znade, da svojim željeznim jezikom čitatelja prisili, da s nasladom čita i ono, što on nije u duši ćutio i osjećao To je velik uspjeh, što ga nije ni jedan osm. pjesnik mogao postići. Nef’ija katkad u svojoj pjesmi filozofira, nu filozofija mu je često besmislena, ili frazerska i ižvakana. Tu besmislenost i fraziranje čitaoc u prvi mah ne osjeća, jer je uvijena u skladni šum melo­ dioznih riječi i u fantastično šarenilo nenatkriljive pjesničke tehnike. Nef’ijin nas jezik tako osvaja, tako nam misao zao­ kuplja, da nam se nije moguće oteti utisku njegove magičke lj pete i opojnosti. Kao primjer njegove pjesničke filozofije, navešćemo ove stihove iz jedne njegove kaside: Ja ne mogu opisati tebe, Kako tvojoj dolikuje slavi, Ja, koji sam u svijetu briga Kapacitet i učenjak pravi. 0 ne misli, da to nebo viečno, Od večeri štono jutro pravi, Javiće ti konac dogagjaja — Ta kome ih do sada dojavi!?.. Ja sam možda najveći filozof Mudrih misli, tvorac divnih slika — U zakonu pjesme i ljepote Svog vremena ponos sam i dika. Zaista je ovaj pusti svijet Kao sanak, što će brzo proći — Vrijeme mu prolijeće brzo, Dok otvoriš i zatvoriš oči. Ma da mnogi pjesnik pred svijetom Hvališe se po noći i danu, Ja opjevam samo svoje stanje, A brbljanje i govor na stranu... Ne hvastam se niti se hvališem; Umni ljudi cjenit znaju mene. Ja sam Arif*), s tog ne smijem zborit Prazne r’ječi, ko što zbore žene. Pero moje čudotvorno pjeva Ljepše, nego tisuću slavuja — Na sv’jetu mu niko ravan nije, Osim plamna Kelimova guja. **) *) Onaj, koji je upoznao sebe, Boga i svijet. **) Čudotvorna štaka Mojsijeva, koja se pretvarala u vatrenu aždahu i žderala oganj, što su ga Faraonovi magjioničari čarolijom stvarali. Nef’ija je najviše na glas izišao sa svojih kasida koje — općenito uzevši - natkriljuju sve pjesme te vrsti u osmanlijskoj literaturi i formom i mislima. Kad n. pr. hoće opjevati rat, on nam ga prikazuje živo i plastično, puštajući uzde svojoj orlovskoj mašti, a riječima davajući bujan i snažan život od praha, blata, dima, zveke mačeva i rike topova i pušaka. Uvod, Fahriju i epilog svojih kasida on tako skladno i lijepo poveže, da svi ti odlomci izgledaju kao jedan oblik, jedna suvisla cjelina. U tom je Nef’ija najveći um­ jetnik i majstor. Pjesnik je mnogo pjesama spjevao na perzijskom jeziku. Ekrem bey veli, da — izuzam sultana Selima 1 — ni jedan osmanlijski pjesnik nije mogao ni iz daleka kao Nef’ija na perzijskom pisati, suviše da je Nef’ija taj jezik tako poznavao, da bi mu se divili Fejzije, Urfije, Hakanije i mnogi drugi perzijski pjesnici. �Broj 11. ,B 1 S E R' Pripovijedaju, da je Nef’ija jednom prilikom pred sultanom Muradom IV. ex abruto izgovorio jednu kasidu od 38 distihona, koja počinje krasnom kiticom: Proljetni je vjetrić pirno, zorom ruže procvjetale; Nek i naša srca cvatu, daj napuni, saki, čaše. te da mu je sultan usta zlatom napunio. Ovo smo eto u kratkim potezima prikazali pjesnički rad ovog velikog titana osmanlijskog parnasa, a sada ćemo na kraju progovoriti koju riječ o njegovu životu. Nef’ija se rodio u Hasankali u Maloj Aziji okolo 990 godine po hedžri (po prilici 1582. po Is.) i za vla­ davine sultana Ahmeda I. (1603.— 1617.) došao u Cari­ grad, gdje je brzo svojim izvanrednim talentom i otmenošću stekao simpatije vezira i drugih državnih dostojan­ stvenika. Kroz kratko vrijeme prokrčio je sebi put u državnu službu, gdje je brzo napravio sjajnu karieru, postavši komornikom (musahib) sultana Murada IV. i ministrom financija, (šaki evel defterdari.) Gore smo istaknuli, da je Neflija bio strastven i neumoljiv satirik. U jednoj se tezkiri pripovijeda, da je sultan Murad IV. jednog dana čitao njegovu glasovitu satiru „Strijele sudbine" (Sihami kaza), te da je nenadno u taj čas grom iz vedra neba puknuo u blizini u neko stablo. Sultan je prestrašeno odbacio od sebe satiru i kad se malko sabrao, napisao je poznati distihon: G’jokden nazire indi »Sihami kazasina«, Nef’i dilile ogradi Hakin belasina«. U prevodu te riječi glase: I Nefiji je zbog jezika zlobnog Božija pravda jak udarac dala Njegovoj evo »Strijeli sudbine« S visokog neba nazira je pala. Iza toga je sultan Murad pozvao preda se pjesnika i strogo mu zabranio pjevanje satira; dapače vele, da je pjesnik morao u njegove ruke položiti zakletvu, da će se zauvijek proći te svoje manije. Nef’ija megjutim u jednoj kasidi, koju je tada sultanu posvetio, ovako pjeva: Od danas - čvrstom žaklinjem se vjerom Ja nikad više nikog grdit ne ću, Tek da si, care, slobodu mi dao, Da mogu grdit svoju crnu sreću. Nef’ija se nije mogao izliječiti od ove svoje bolesti; on je kasnije prekršio sultanu zadanu riječ i spjevao vrlo oštru satiru proti Bajram paši, pa čim je za to sultan čuo, dao je nalog da se pjesnik zadavi, što je odmah i učinjeno, (god. 1632.) Kraj svojih slavnih pobjeda nad neprijateljima i velikih osvajalačkih djela sultan Murad IV. mnogo je nevine krvi prolio i mnogo života na pravdi Boga uništio. Povijest bi mu ipak tu nedužnu krv mogla zaboraviti, ali ne će i ne može zaboraviti ubojstvo jednog gfnijalnog Nef’ije, kao što nije zaboravila i Fatihu oprostila smaknuće Strana 169. velikog našeg zemljaka, državnika i pjesnika, Mahmut paše Abogovića Hrvata. Abdul-Halim Memduh beg pobija tvrdnju nekih turs­ kih kroničara kao da je pjesnik zadavljen zbog satire, u kojoj je šibao Bajram pašu. On veli, da je Murad IV. Nef’iju smaknuo za to, što je u njemu nazrijevao velikog takmaca i suparnika, koji je postao vrlo opasan po nje­ govu slavu i ugled u narodu. U sultanskoj riznici u Carigradu — veli Šihabudin bey čuva se i danas jeđnaNef’ijina slika, po kojoj se vidi, da je pjesnik imao velike brkove, dugu progrušanu bradu, simpatično a dostojanstveno lice i žive vatrene oči, pune energije. Prvak modernih osm. pjesnika, Teufik Fikret pak o Nef’iji ovako u jednoj pjesmi, njemu posve­ ćenoj — veli: Jedno svietlo — crno lice, a obrve savinute Kao dva handžara; Poput mača oštar pogled, pun ideja i značenja, Pun živoga žara. Govori se, da su Nef’iju poslije smaknuća bacili u Marmarsko more, ali Memduh bey veli, da to ne odgo­ vara istini. Po njemu je pjesnik ukopan u bašti blizu Vis. Porte, gdje mu se i danas vidi zapušten i bez bašuika giob u jednoj živici. Prilikom Nef’ijine smrti neko je napisao ovaj chronogram: „Higjvuruzg’jar Nef’iji Ef’ai g’jirdigjar telhk’jami zehrimari šimširi hunbar oldi“, a to u prevodu znači: „Nef’iju zmijske ćudi satira i vrijeme učiniše žrtvom zmijskom otrovu krvavog mača". Rahmetullahi alejhil Studi di Storia Orientale vol. i. di Leone C a e t a n i, Deputato al Parlamento (Ulrico Hoepli) 1911.; XV. i 419. str., 8°. Autor ovoga djela, Leone Caetani, Teanski vojvoda, objelodanjuje od godine 1905. jedno veliko djelo o povjesti Islama pod naslovom Annali dell’ Islam, koje, kao što sam u svoje vrijeme rekao u »Budapesti Szemle« (CXXII. svezak, 3 1 1.-314. str.), tvori u toj znanosti novu epohu. Polazeći on od godine do godine, opširno prikazuje vrela za posmatranje dogagjaja, sravnjiva ih i podvrgava komparativnoj kritici, pokazuje na razilaženje i nesu­ glasje megju njima, razjašnjuje što je razlogom ovom nesuglasju, ustanovljuje pravce predaje, koji se razilaze i za rezultat stavlja u sasvijem novo svjetlo politički raz­ vitak i činjenice Islama. Ovo je djelo silnih dimenzija (do sada je izišlo samo 4 sveska u obliku folija svega 3918 strana, seže do 22. god. hidžre) i važno je ne samo za �Strana 170. ,B I S E R‘ povjest Islama, nego uopće može se, što se tiče kritike vrela, nazvati školom historijskog metoda. Pišući svoju monografiju na strogo stručnjački način i potanko izlagajući činjenice, ukopčaje dogagjaje u glavne struje svjetske povjesti te razjašnjavajući pobude dogagjaja, ujedinjuje strogu ocjenu vrela sa najvišim gledištima. U njegovoj osobi združen je pronicavi kritičar vrela i fi­ lozof povjesti. Osim toga ima univerzalnu povjesnu naobrazbu, a to ga osposobljuje da zagje takogjer na terene, koji su srodni njegovom predmetu. On oživljuje svoja kritična ispitivanja s najzanimljivijim ekskurzijama na polju kul­ turne povjesti. Ovom velikom djelu biće samo tako reći pregledni izva­ dak ona serija, od koje mi sada 1. svezak hoćemo prikazati. Ta će se serija sastojati od 4 sveska, a svrha će bit njima — kao što autor sam kaže — da rezultate ovog velikog djela rezumira i preudesi tako, da ih šira pu­ blika može dobiti i razumjeti. Ali taj 1. svezak, premda mu je oblik zahtjevima obrazovane publike namijenjen, ipak daleko natkriljuje tu svrhu. U zadnjem poglavlju (289. —400. str.) bavi se sa postanjem Islama i prvim njegovim širenjem i to zaista tako, da rezumira rezultate velikog djela. No u prijašnjim poglavljima ispituje pret­ hodne povjesne tekovine Islama sa potpuno novih gle­ dišta na temelju povjesnih prilika semitskoga roda i arap­ skoga naroda i teži pri tom u prapovijest njihovu prije mnogo hiljada godina. Nije još niko dosada sveo taj dio povjesti na tako duboke temelje; nije još nijedan historik ispitao postanak Islama tako, da bi ga promatrao kao povjesnu tekovinu, koja daleko seže u prošlost. Smije se reći bez pretjeranja, da se knjiga njegova može smatrati za najradikalniju po­ javu ove literature. On ispituje svoju problemu na temelju pozitivnog prirodoslovlja, pa dolazi pri tome do novih iz­ nenadnih rezultata, da im 8e čitatelj na svakom koraku divi. Pokret, što ga je Islam u VII. vijeku pobudio za kratko vrijeme dove je do obrazovanja najveće svjetske vlasti (države), što ju povjestpoz naje. Caetani dovodi taj pokret u svezu sa najstarijim vjekovima semitskog roda i prikazuje ga kao zadnje zrno u lancu seoba i obrazovanja država toga roda. Do sada smo za rastumačenje postanka Islama zadovoljavali se time, da smo nastojali, da razu­ mijemo i razjasnimo najbliži milijo (milieu) tog postanka; ispitivali stanje društva Arapa tek prije Muhameda i one prilike, koje su mogle uplivisati na nj (na društvo) iz bli­ žih ili daljih okolnosti. Tek su u zadnje 2 decenije poku­ šali, da se arapski svijet prije Islama istrgne iz zatvore­ nosti Arapskog poluotoka i da ga uvrste u povjesne veze velikih azijskih naroda. Poimence glasoviti assyriolog Hugo Winckler — koji je mnogo djela napisao o orijentalnom svijetu u starom vijeku — poglavito u djelu »Altorientalische Forschungen» (3 sveska 1893.—1900.) prikazao je po asirskim ostacima (spomenici?) one dodirne tačke, po kojima se slarovječna Broj li. Arapska uvrsti u povjesnu tekovinu azijskih na­ roda. Dokazao je, da u klinovitim pismima nalazeća se Magan, Milukhkha; Mnspri i druga narodna i pokrajinska imena naznačuju pojedine dijelove Arapske, s kojima je velika babilonsko-asirska država bila u političkoj i gospo­ darstvenoj vezi. Ova otkrića učinila su kraj mnijenju, koje je do onda vladalo, kao da bi Arapska u svojoj pustinj­ skoj zatvorenosti bila svjetskom prometu nepristupačan teren, kod kojeg su se veliki osvajački pokušaji (Aleksander Veliki; Aelius Gallus) vazda zaustavili. — Ta su ot­ krića modifikovala gledišta, s kojih promatramo prilike Arabije u starom vijeku. Učenje Wincklerovo radikalno je promijenilo tuma­ čenje geograjske nomenklature (Musri je prestao biti ime­ nom Egipta, te je postao identičan sa Midianom u bibliji; Assur bi prenesen na obale Mrtvog mora) i njemu su se mnogi priključili u školi assyriologije. Tako je na priliku Hommel razvijao i primijenio u mnogome teoriju Winklerovu. (Aufsatze u. Ablundbungen. Grundis der Geographie u. Geschichte des alten Orients. 3. izdanje Minchen 1909.). Dapače našli su se učenjaci, koji su ga populariziili. Tako na primjer Webcr Oton (u više manjih djela ap'-iilavitou »Arabien und der Islam« [»Der alfe Orient« 2. sei III. god. tečaj, 1. svezak] Leipzig, 1904.), i Grimme Hubert u životopisu Muhameda, koji je izišao u zbirci namijenjenoj za obrazovanu publiku (Die Weltgeschichtliche Bedeutung Arabiens. Muhamed [Weltgeschichte in Karakterbildern. Munchen, 1904.] opisaše predhodne dogadjaje po kombinacijama Winckler-Hommela. Ove teorije kao uopće novotarije, nijesu se obazirale na staru školu. One su često pretjerane i pune neobuzdanog optimizma, zaključci im očigledno nevjerojatni, dapače i nemogući. Radi toga su pristaše stare škole vrlo oprezni, što se tiče hipoteza te asiriološke škole, koja postoje u svojim tvrdnjama sve neumjerenija. Caetani ne pripada onima, koji a liimine odbiju re­ zultate nove škole. Dapače on neke tačke, kojima se sa gledišta historijske i filološke kritike ne može prigovarati, uvrsti u jedan univervalni sistem. Te su tačke u njega samo pojedina zrna u konstruiranju predhistorijske po­ vjesti semijskog roda, jerbo Caetani u pretresanju svoje probleme ide do najdubljih temelja. Polazište mu je prijeporno pitanje p r a d o m o v i n e Semita. Znamo, da su u tom pitanju bila tri mnienja. Po nekojim polazila je njihova seoba u predhistorijsko doba iz Mezopotamije, po drugima iz Afrike (sa Etiopskih alpi) treći opet tvrde, da je Semitima prije, nego što su se razišli, bila Arapska visoravan zajedničkom pradomovinom (Nedžd); odavle polazeći su se pojedine grupe naselile po raznim zemljama Azije. Živući te grupe po raznim zem­ ljama razvile su se kao samostalni narodni individuji i formirala su se kod njih srodna narječja: aramejski jezik, kanaansk* jezik, abesinijska, južno semitska narječja u Africi. �Broj 11. Strana 171. ,B I S E R' Zastupnici tih suprotnih tvrdnja podupiraju svoju stanovišta filološkim razlozima, što su ih dobili uporegje, njem dotičnih jezika. (Vidi o tome moju raspravu: »A sćmi faj oshaz&jšrćl es v£ndorlds£r61“, Nyelotudom&nyi Kozlemenyek 1875. god., XII. sv., 285.—340. strane). Caetani u tom prijepornom pitanju prihvaća ono mnijenje, koje traži pradomovinu Sepiita u Arabiji. Čini on to ne samo na filološkoj osnovi; njegovi zaključci po­ čivaju više na geološkoj bazi. Po istraživanjima Geikie-a, Croll-a i drugih prirodoslovaca o g l a c i a c i j i zaključuje on, da su u to ledeno doba bile u Arabiji take prirodne prilike, da su tamo mogli ljudi živjeti u velikim i gustim masama, dok su u Mezopotamiji u isto vrijeme potpuno manjkali taki uvjeti. Dokazuje nadalje, da je poslije na­ stalo baš protivno stanje. Krajevi srednje i istočne Ara­ bije osušili su se postepeno (inaridimento). Gdje su u pra­ staro doba guste šume pokrivale rijekama ispresijecanu površinu, a klimu ublažile i oplodile isdašne kiše, tamo se tlo polako isušilo (Moramo pomisliti proces od više hiljada godina). Sa florom pretvori se i fauma. Sve u većoj mjeri nestajali su uvjeti za udoban život. Glad i oskudica prisiliše mase na iselenje. Take prirodne promjene prinugjivahu ljude već u prastarim, predhistorijskim vremenima, da se isele iz pra­ domovine u tugjinu. To vrijedi dakako ne same za Ara biju, nego za sve ove krajeve, koji su se radi istih prirod­ nih promjena postepeno osušili. Po tome tumači Gaetani pojavu, da na kraj »ima gdje je kultura isčeznula prije više hiljada godina, a sta­ novništvo na neznatan broj opadalo, nekoć — kako to iskopine dokazuju — evala je visoka kultura. Pozivlje . Caetani glede toga na rezultate istraživanja Blut-a u juž­ noj Africi, Stein Aurela (za koga inače misli, na 85. str. da je ^anglo'indijan») i Sven Hedin-a u srednjoj Aziji Da su ti — od spomenutih učenjaka ispitani — krajevi potpuno propali i sada jedva naseljeni, tomu se može samo jedan uzrok naći, i to onaj, što ga je geološka ekspedicija »Carnegie-Institution« iz Washingtona u Turkestanu ustanovila (Pumpelly, E x p l o r a t i o n in T u rk e s t a n 1905.): U d a v n o j p r o š l o s t i p l o d n i i c v a t u ć i , g u s to n a s e l j e n i k r a j e v i , p o la k o su ( o s u š ili se ssiccamento dell’ Asia Centrale). Inače isto vrijedi i za Saharu, gdje je danas pjeskovita pustara, a prije je bila cvatuća kultura (61. strana).1) Nastaviće se. Munevvera B .: U predveče tiho. U predveče tiho evo sjedim sama Pod bijelom ružom usred gjulistana. Oko mene irava i mirisno cvijeće, Povjetarac blagi na krilu se kreće. U obližnjem lugu glas se divni čuje: Savujeve pjesme to kroz vazduh bruje. I ta divna pjesma podsjeća me sada Na doba, kad s dragim ašikovah mlada. Tu pod bjelom ružom s njim sam ljubav snila 1 tada sam sretna — ko u raju — bila. A sad lijem suze od tuge i jada, Odbjegla je mene i sreća i nada. Ovako ću tužna vječno suze liti: Da 1’ će ovaj dilber sugjerfik mi biti? Omer R: Na raskršću. (Posvećeno jednom prijatelju.) Vraćao sam se iz tugjine. Zabavljen mislima i pustom željom za rogjenim do­ mom, pribih se u jedan kut kupeja i nisam s nikim od saputnika govorio. Valjda je na svakoj stanici pridolazilo i odlazilo mnogo putnika, jer sam tek opažao nova lica i novu okolicu. Na slijedećoj stanici rekoše, da ćemo opet čekati oko dva sata na vlak i ta me je vijest upravo porazila, jer mi se je činilo, da smo i onako previše po­ lako putovali, pošto smo dva tri puta na nekakovim sta­ nicama još po toliko vremena čekali. Tugjina. Ona neumoljivo steže. Vuče te sebi, kao magnet sitne komadiće željeza, koji sakupljaju oko sebe i druge čestice od iste materije, a otkidaju se poteško i slobodne su od te sile tek onda, kada se uklone iz nje­ zinog polja. Ja sam prije doprhnuo ovamo i čini mi se, nisam nigdje čekao na stanicama, a sada se teškom mukom otkidam. Razmišljajući tako pogjoh sakupljati svoje stvari i pripravljati se da izagjem. Kad prispjesmo, spustih svoju prtljagu na kolodvorski peron, neznadavši kako bi utukao ovo dosadno čekanje. Pogledam oko sebe i opazih mnogo stranog svijeta, komešanja, drndanja kola, žena, hamala, guranja, dreke, vreve, meteža, žurbe, uopće svega, što se može vidjeti ') Ova je ocjena, što je mi u prijevodu donosimo, izišla na jednoj velegradskoj stanici, s koje se razilaze pruge U časopisu „TOrtćneti Szemle“ (1912., I. god., 1. sv.) u Budim­ na sve krajeve svijeta. Da se uklonim s puta odem u pešti, a napisao ju je Goldziher Ignac. �Strana 172. restauraciju i pokušani, da nešto založim. Iza toga uzmem nekakove novine, pa ne dovršivši, izagjoh opet na peron, da vidim vlak, koji je upravo bio prispio iz moje domo­ vine. Koliko sam ovaj čas osjetio, da ljubim svoj dom. svoje rodno mjesto, kuću, davna prijatelja, susjeda i či­ tavo gragjanstvo jedne stare varoši, ukratko sve u čemu sam niko. Sve sam ljubio, sve mi je bilo milo i slatko* Doduše rod mi je izumro i nikoga nemam. Otac mi je umro u rano moje doba, a s njim sam sve i pokopao. Ono što je ostalo i ne mari za me. Prenesoh se u pro­ šlost i misleći ovako o sebi, osjetim, da me nečija ruka čvrsto steže za desnu mišicu. Okrenuh se i ne mogoh se snaći u prvi mah, samo što kliknuh: Šta . . . ? M ustafa. . . ? K uda.. ? U tugjinu, brate, odgovori mi on, koji mi je bio najbolji prijatelj i s kojim sam nekad rame uz rame u školi sjedio. Sada se tek snagjoh, zagrlim i poijubim nježno prijetelja, ne pustivši ga iz zagrljaja. — Idem, da još <ovu godinu svršim, nastavi on. — Pa zar opet, da se za toliko ne vidimo? — Hm, možda i više prijatelju ... — K ako? Nedočekavši odgovora, priupitam ga: — A kako je t a m o : ...? Šta si radio? — Sve po starom e ko u nas. Može slobodno us­ tati iz groba i moj i tvoj djed, pa će isto zateći, što su i ostavili, sam o s razlikom, što je mnogo stranaca, koji se megju nama živo vrte. S nerazumijevanjem vorim ništa. Broj 11. ,B I S E R' — Ali zbilja, kako je on, jedva dočekani, da pre­ kinem to njegovo tragično razglabanje našega soci alnog života. - Je li svršio teologjiju ? — Samo upi ao semestar, a ni otišč nije. On sada potpuno vegetira, kao na primjer kruške ili paprike po njegovu bostanu, sarkastično se nasmiješi i ućuta. — Ma svi smo mi takovi, na koncu pridometne, naglasivši svaku riječ i poče se spremati, da ugje u vlak koji je već pripravan čekao. Pomognem mu i stanem prpd prozorom, da se s njime oprostim, a kad izagje, upitam ga: — Jesi li se sastajao s Džidžom H a t... — Umrla je sirotica. Razbolila se od upale pluća, a njezini je kod kuće liječili biljem, pa na koncu pod­ legla. — — A ti? — Sad sam izgubio i ono što sam još jedinu volio i idem u tugjinu, da živim, gdje bilo, kad već moram živjeti, a ljudi su me iz doma otjerali* — — Svi mi moramo svojoj domovini ostati vjerni i u najgorčijim časovima ž iv o ta ... — Okani se fraza i otrcanih teorija, prekine me srdito. Ja ljubim, brate, domovinu svoju, njezina brda, njezin kamen i goli njezin krš, ja želim umrijeti na nje­ zinu krilu, ali ne megju njezinim sinovima. — — Ja te ne razumijem. — Razumjeti ćeš. Vidjećemo se poslije, kad se i ti v ra tiš. . . — Od kuda? Iz do m o v in e... pogledam u njega i ne odgo­ On nastavi: — Ja sam prije dva mjeseca otišao na Istok i pri­ mio tugje državljanstvo. Sada dolazim od kuće, gdje sam obavio još neke poslove i putujem na studije, a poslije ću ostati tamo u inozemstvu, uzdahne Mustafa i ućuta. — A za što si to učinio, bolan? — Z ašto? Otjerao me svijet, brate, i njegovo nera­ zumijevanje, neshvatanje, strančarstvo, glupe konvencije onalnosti; onda osim toga mi dolje ne živimo nego životarimo. Ne tražimo mnogo, a imamo još manje i padamo jedan po jedan ko trulo voće sa s ta b la ... Pojedinac ako se i po­ digne, propada cjelina — — Treba odgoja i naobrazbe, javnih radenika i . . . — U nas se, on nastavi ne dočekavši, da ja svršim, stara generacija pomlagjuje. Zastarjelo shvatanje hvata korijen u našem podm latku. . . Nas preziru, jer je sve grijeh, što zahtijeva vrijeme, pa tako i u masi svi poku­ šaji ne donašaju nikakav plod ... Gragjanstvo je kod nas najbolje tlo za neslogu i zavist, strančarstvo i dem agogiju.. . Konji se ili recimo volovi tove na teret svoje oko­ lice, jer nam ne valjaju bolje društvene klase, — — te i moj b r a t... Zašutjesmo obadvojica. Ja sam se ljutio, što ja toga svoga prijatelja ne poznajem, što ga ne mogu da shvatim i razumijem .. . — Vlak polazi, brate, prenu me on. Stiskoh mu desnicu i zaplačem za prijate liem. On još nekoliko puta mahnu rupcem, pa ga nesta u dimu i gustoj jesenskoj m ag li... Ostao sam još dugo na istom mjestu, a da ništa nisam mislio, samo što čuh odmjeren glas konduktera: Zagrabi Boszna Brod! Ja se vratim Mahinalno uzmem svoju prtljagu i ugjem u kupe Poslije susretnem njegova brata i rečem : — Selam ti je Mustafa. — Tamam, odmahne mi rukom, pa nastavi svoj put. Ja sam pogledao za njim i opazio sam, da se je vrlo udebljao. . . �Broj 11. Strana 173. ,B I S E R' R u h sar N uvare hanum a: Revolucija. (S turskog: S a ir.) T o l s t o j e v o j o t a d ž b i n i. Niski ljudski egoizam i izdajničko koristoljublje — to vam je ona silna crna para, što se u slici dima izvija iz tvorničkih tornjeva, pa groznim licemjernim intrigama cijeli život pretvara u veliku zagušljivu tutnjavu. 1 dok ta blažena i prokleta para, koju je znanost otkrila, titanskom snagom pokreće strojeve i svoju suve­ renu vlast svaki dan povećava, rasplamsavajući sve žešće strašnim plamenom sebičnosti oganj koristoljublja i lako mosti, koji — buneći se — kipi u ljudskim dušama, dotle se cijeli rod Adamov pati i prži na lomači opačina i zala. O vječna groznico čovječanstva! O mračna vatro tiranije! Ugasi se već jednom, za uvijek se ugasi! Zar ti nije bilo dosta hramova, što si ih do sad popalila, kulturnih krajeva, što si ih porušila i razvalina koje si za sobom ostavila?... O fanatična i tvrdoglava buko, koja zaglušuje vrlinu, istinu, ljubav i ljudski mir! O veličanstvena, ali i mizerna tutnjavo! Zar ti nije dosta dosadanjih intriga, spletki, mane­ vara i lažnih obećanja, što ši ih u svom bučnom vrtlogu u svijet bacila!?... Bože moj!.. Jadna ti i nepravedna protuslovlja, koje u prah obara visoke ideale poletnih i iskrenih duša!... strojevima, što se vrte, čuješ gvozdenu muziku silništva, u kojoj jeca materijalna kultura i opora ognjena pjesma grube lažne prosvjete. U tutnjavi pak osjeća se zvjerska tmina bitka i .sušičavo divljaštvo, u kojem kašlje niskost moralna. Da se ova bolesna i zvjerska tmina odagna, da se ova mračna tiranska vatra uguši, trebalo bi od baklji, koje se bune proti SAjema ovim sebičnim tradicijama i običajima, stvoriti jednu veliku svijetlu vojsku — vojsku sunca, vojsku humanosti. Na žalost, dvadeseto stoljeće — i ako mu je naj svetija i najprirodnija dužnost, da tu vojsku organizuje da njenim spasonosnim trakama otjera sa sebe olovni mrak grube sile i nepravde — još u svom početku evo nastoji, da održi na životu tamni i zvjerski duh Nerona — tog mrskog tirana i krvoloka . Ah, da li je ovaj moderni vijek prihvatio od svog prešasnika savjet, da šutke odobrava sve ove nove torture, lomače i inkvizicije? Da li je ovo moderno doba takove zločinačke upite slušalo od najvećeg sina Sjevernog car­ stva, od besmrtnog Tolstoja?!... Ne vjerujem. Onda prokletstvo i rat svjema dušmanima čovječnosti, pravde, ljubavi i mira! Rat i prokletstvo svjema, koji grozna zvjerstva čine pod maskom čarobne lažne civilizacije i onima, koji ta zvjerstva potiču i po­ dupiru. Revolucijo! O pozitivna; zakonita i puna svjetlosti revolucijo! Ti si neizmjerno velika, uzvišena i sveta. Ja te obožavam i klanjm ti se čak i onda, kad krv rijekom prolivaš, kad živote kao snopove kosiš. Revolucijo, ti si sveta i uzvišena! NARODNE UMOTVORINE. Mujini dvori. Pošetaše sarajevski dilberi Na Istočnik, na Bendbašu na vodu; Gledale ih Sarajevke djevojke: Sve djevojke u bijelu čemberu, Samo jedna u crvenu džamfezu. Sve djevojke sa jaglucim mahahu, Muju draga al vezenom čatkijom. Mujo dragoj po porukam poruči: — „Moja draga, moja slatka sladijo, Što me mašeš al-vezenom čatkijom ?! Dobro stani desnom nogom na zemlju, Kako ćeš mi po mom dvoru hoditi, Kako li ćeš mojoj majci goditi, Moje seke hitrom vezu učiti?" Draga dragom po porukam poruči: — „Nisu tolki tvoji dvori, saraji, Da ne mogu po njim mlada hoditi; Nije taka tvoja majka gospoja, Da ne mogu tvoju majku dvoriti; Nisu tolke tvoje seke vezilje, Da ih ne ću hitrom vezu učiti". Opet Mujo svojoj dragoj poruči: — „Koliki su moji dvori Saraji, Po tri paše uporedo ulaze; Kolika je moja majka gospoja, Bosom nogom na šilteta ne staje, — Već oblači a od zlata papuče; Kolike su moje seke vezilje, Za dan caru abahiju ‘) navezu. Pribilježila : Z u m re ta A zapagić. ’j Pokrivač za konja, obično po kaditi zlatom izvezen. �Strana 174. „BI SER- Broj 11. LISTflKVisoko odlikovanje našeg novog reis-ul-uleme. Ovih je dana visoki carigradski mešihat jih razloga. Ali da je ovaj naš alim dostojan podijelio menšuru (autorizaciju) našem novo ovog visokog mjesta, najbolje svjedoči njegovo izabranom i od Njegova Veličanstva našeg pre- odlikovanje od strane halife sviju muslimana. milostivog cara i kralja potvrgjenom reis-el- Ono dokazuje, da je naš novi reis-el-ulema po­ ulemi, presvijetlom gospodinu Hadži Mehmed znat i priznat kao dobar islamski učenjak i u Džemaluddin ef. Čauševiću. U isto je vrijeme samom centru Islamijjeta, gdje se nalazi najveća Njegovo Veličanstvo osmanlijski vladar i halifa naša ulema. sviju muslimana, odlikovao našeg reisa jednim Mi smo uvijek visoko cijenili spremu i volju od najvećih odlikovanja za ulemu: haremejni našeg dragog H. Džemaluddin ef., znajući, da muhteremejn pajom. To je treći stepen ilrnijan- koristi svom zapuštenom milletu, i vazda smo ske časti iza šejhul-islama, a današnji nosioci željeli, da dogje na stolicu našeg vrhovnog su mu samo muftije od Meke, Medine, Misira, vjerskog poglavice u Herceg-Bosni, vjerujući, Edrene, Izmira, i eto sada naš reis el-ulema je on jedini alim, koji je dostojan toga viVijesf o mešihatskoj menšuri i ovom hali- sq ! • g zvanja. finom odlikovanju našeg najvećeg dostojanstve­ Jest, mi čvrsto vjerujemo, da će Džema­ nika, izazvala je najveće veselje i radost u svim luddin ef. znati i htjeti svoju tešku dužnost slojevima bosansko-hercegovačkog islamskog vršiti sto put bolje i savjesnije, nego njegovi milleta, a naročito megju našom ilmijjom i megju predšasnici; vjerujemo, da će on željeznom većinom naše inteligencije, koja je u Džemalud­ metlom očistiti sve ono, što su njegovi pret­ din ef. vazda gledala jednog jedinog našeg alima hodnici u rijasetu ostavili. dostojna i sposobna, da bude na kormilu našeg U to mu ime želimo Božiji blagoslov i vjerskog života. pomoć pejgamberova ruhanijjeta, kličući: Istina, bilo je nekoliko ljudi visokog polo­ Živio naš novi reis-el-ulema 1 žaja, kojima nije po ćejfu bio izbor Hadži Dže­ Živio Hadži Mehmed Džemaluddin efendija maluddin ef. za reis-el-ulemu; ne znamo, s ko­ Čaušević! Iz islam skog svijeta. N ova islam sk a godina i Ibni Haldun. Nastupio je blaženi mjesec Muharremul-Haram. Neka je blagosloven za sve nas muslimane! Zadnjim danom Zil-Hidžeta svršila se je hidžretska 1331., a danas nastala 1332. godina. I ako je razmak izmegju prošle i novo nastale go­ dine vrlo neznatan, da se sastoji samo iz pojave mlagjamjeseca, ipak nijedan musliman ne može ostati hladan i ndiferentan prama stupanju u novu hidžretsku godinu. Mi ne možemo vidjeti ona ljeta, što će doći, niti ih možemo znati; ali nam srca ispunja nada, da će ona biti blagotvorna i sretna po .islamsku zajednicu. Prošlost je poznata. Njene smo boli pretrpjeli, a i radosti uživali. I kao što naša nada hrli prama lijepoj budućnosti, tako i naša misao roni u more naše prošlosti, želeći nas uputiti, kako ćemo pripraviti buduće armade naše sreće i blagostanja. Jest, u ovom slučaju naša misao, koja je brža od ptice i elektrike, hrli izravno hidžretu — preselenju — našeg velikog pejgambera iz Meke u Medinu. Prva godina hidžreta! Misao, koja prelijeće s godine, na godinu; misao, koja sve ispituje, mora se zadržati na godini 732. Otkriće nam je Amerike i Australije sasvim nepo­ znato u to vrijeme. Europa je siromašna na svim područ­ jima života društvenog i ogreznuta u silnom neznanju, slijepo vjerujući u sve bajke i legende, u sve, što su im lažne gatarice i duvne bajale i gatale i povlagjujući satanskom ironijom sve mu, što je vršila službena i pravedna inkvizicija, paleći na lomačama naivne ljude. Tada se go­ vorilo i a praksi provodilo mišljenje, da su znanosti za­ branjene i da žene nemaju duše. Eto tada se utemeljuje Osmansko carstvo, koje je sedam stotina godina vršilo i kulturno-socijalnu i ponosnu političku misiju, a koje je u zadnje doba počelo padati i nazadovati. �Broj II. ,B I S E R' Eto od ovog dana je proteklo upravo 600 godina, a tada se je, naime na 1. muharema 732. godine po hidžretu rodilo u Tunisu jedno arapsko dijete. Njegovim rogjenjem na svijet je došla pozitivna filozofija, filozofija povijesti i mjerilo znanosti. Da, u ovom se je djetetu inkarnirao jedan duh, koji dobro zna razlikovati bijelo od crna, laž od istine i pravu vjeru od primjesa, natruhe i predrasuda. Čovjek, koji se je rodio 732. godine, jest najveći Arap, najveći musliman, najveći čovjek. Ne samo islamski svijet, nego je i cijelo ljudstvo dužno, da se pokloni ovom djetetu arapskom, a naročito Evropa, jer- svijetle misli ovog djeteta više su rasvijetlile Zapad, nego li Istok. Ovo islamsko dijete bijaše istinski vogja Voltaire-a, Montesquea, Darvina i drugih dubokih mislioca Zapada. U islamskom svijetu — čini se — da je ovo dijete zaboravljeno, a to ne dolikuje nikako kulturi Islama. Evropljani osjećaju dužnost, da iz zahvalnosti za djela ovog dječka, podignu mu spomenike, koji će ga ovjeko­ vječiti. A ko je ovaj dječkec? Ibni Haldun, Bog ga blagoslovio! Ne će biti s gorega, ako ovom prilikom ovdje izne­ semo u kratko život ovog velikog muslimana, koji je megju kršćanima više poznat, nego megju nama, sljed­ benicima Islama. Abdurahman Velijuddin, sin Muhamedov, inače poznat pod imenom Ibni Haldun, rodio se je u Tu­ nisu godine 732. po hidžretu, gdje njegov djed Muhamed bin Hasan bijaše doselio iz Sevile u Španjolskoj. Ibni Haldun je jos za mladih dana pred poznatim arapskim učenjacima u Tunisu izučio sve suvremene zna­ nosti, te je 754. godine po hidžretu u svojoj dvadesetoj godini stupio u službu tuniškog vladara, Ebu I >haka. Kroz kratko vrijeme njegov se učenjački glas pr na sve strane islamskog svijeta, te ga je na svoj dvor po­ zvao maročki sultan, gdje je mnogo godina ostao, a na posljetku se preselio u Andaluziju. Godine 765. Ibni Halduna je andaluzijski sultan opunomoćio, da kao njegov poslanik ugovara mir s kra­ ljem od Kastilije. Kralj se je divio učenosti i vrlinama velikog Ibni Halduna; od njega se nije htio rastajati, te ga je zamolio, da u njegovoj službi ostane. Ali Ibni Hal­ dun tu molbu nije htio uvažiti, nego se ispričao i opet se povratio na dvor svog suverena, andaluzijskog sultana Ebu Selima. Iza toga je služio kod u ono vrijeme poznatih bedžanskih i tilmistanskih vladara, a na koncu se povukao s političkog polja i nastanio u gradu »Tvrgjava islamske djece« (Kal’atu evladil-islami), gdje je počeo pisati svoju cijelom svijetu poznatu historiju. Od te se je historije sačuvao samo njen predgovor Početkom hidžretske 784. godine počinje pravi znanstveni rad Ibni Haldunov. Tih je godina on došao u Aleksandriju a za tim u Kairo, gdje je slušateljima ezherskog sveuči­ lišta predavao savremene znanosti. Tada je na se privu­ kao pažnju misirskog sultana, te je godine 786. imenovan vrhovnim sucem Egipta. (Kadijul-kudat). Na tom visokom mjestu ostao je tri godine, a 789. godine otišao je u Meku, da dužnosti hadža obavi. Poslije hadža, kad se je poznati tatarski vladar Ti­ mur 803. godine pvjavio, Ibni Haldun je otišao u Damask (Šam), te je pao u ruke ovog silnog osvajača, koji je za­ divljen bio njegovom učenošću i vrlinama: Tu je neko vrijeme kao odličan gost bio čašćen i obasipan dobročinstvima od Timura. Strana 175. Ovaj ga je vladar pozivao u svoju službu kao mi nistra, ali se on nije htio odazvati tom pozivu, te se je povratio u Aleksandriju, sa namjerom, dam privatnom životnu i samoći dovrši svoju započetu veliku historiju. Zadnje godine svog života Ibni Haldun je proveo kao profesor Ezhera i kao vrhovni sudac Misira, a u vječnost se je preselio 26. dan ramazana 808. po hidžretu. Njegovo blagosloveno tijelo pokopano je u Sofijskom groblju u Kairu u blizini »Babun-nasra«. Ovaj veliki učenjak napisao je mnogo znanstvenih djela i pjesama, a najpoznatije mu je djelo »Predgovor« povjesti pod naslovom »Unvanul-besar«. Dva sveska ovog predgovora na turski je preveo glasoviti učenjak islamski i šejhul-Islam, Piri Zađe Muhamed Sahib bej, a treći svezak opet poznati dvorski arhivar i turski državnik Dževdet paša. Sva tri su sveska tiskana u štampariji Mehmed Lebibovoj u Carigradu godine 1277. po hidžretu. To je jedino Ibni Haldunovo djelo, koje se je do danas sačuvalo, a sadržaje opširni komentar sviju zna­ nosti onog vremena. Ibni Haldun je prvi čovjek, koji je počeo historiju kritički i pragmatički pisati, razlučujući strogo laž od istine i bajke od činjenica. On sam u svom »Predgovoru« to priznaje i veli, da se ponosi, što je historiografiji dao stalan i objektivan princip. Ibni Haldun je ispravio mnoge islamske i grčke povjesti, koje su prije njega napisane bez rasugjivanja i kritičkog rasčinjanja, te je tako postao u očima civilizovanog svijeta kao vogja i uzor evropskih historičara. O kojoj god je znanosti i umjetnosti pisao, on ju je jasno razumljivo definisao; mnoge je hipoteze starih učenjaka strogo ispitao i mnoge istine otkrio, te današnjoj evropskoj kulturi ostavio mnogi dragocjeni materijal, da se razvije i usavrši. Ibni Haldun je učenjak, s kojim se diči ne samo Islam, nego cijeli kulturni svijet; ali ga za vrijeme nje­ govo ni jesu znali kako treba cijeniti i poštovati. On sam u svom »Predgovoru« sa žalošću konstatuje, da u njegovo doba luč islamske civilizacije u Andaluziji dogorjevala je, te da su znanosti i nauke samo djelomično svijetlile još jedino u Misiru. Mi smo svojom dužnošću smatrali, da se prilikom muslimanske nove godine sjetimo velikog Ibni Halduna, koji se je poput svijetle zvijezde sjajio u ono doba, kad je Islam počeo nazadovati i opadati na svim područjima kulturno-društvenog života Slava velikom muslimanu, besmrtnom Ibni Haldunu! P an isla m ista . Nasilno pokrštavanje muslimana. Turski list »Ikbal«, koji u Bakou na Kavkazu izlazi, donio je prije nekoliko vremena jedan dopis, u kojem se govori o na­ silnom pokrštavanju ruskih muslimana u sahumskoj guberniji. Tu se veli, da su pravoslavni misioneri na silu zaveli dvadeset i četiri muslimanska sela u popis ruskoortođokskog življa. Muslimani se žestoko protive ovom nasilnim pokrštavanju, ali im se misioneri prijete, da ne će ni pedalj zemlje državne dobiti, ako ne postanu kršćani. Ovi fanatični vlaški popovi nijesu dali na prošli kurban bajrrm, da muslimani iz okolice Sahuma bajram-namaz klanjaju, a osim toga su prisilili nekoje imame, da potpišu očitovanje, kako ne će više u džematu s narodom kla­ njati, niti pri ukopu mrtvaca javno dženaze obavljati. Stanje je tamošnjih muslimana veoma nesnosno, pa su se pritužili kod muftije i generalnog guvernera, nu teško da oće im lakše biti, jer ovo misienersko društvo stoji pod vodstvom poznatog episkopa kneza Uhtomskog, koji u �Strana 176. ,B I S E R' yrlo uskim prijateljskim vezama stoji s ruskom vladom, pa i sa samim carem Nikolajem. Ovaj knez u popovskoj mantiji bio je prije mitropolit u Kazanu, gdje je bio raz­ vio najvišu djelatnost oko prisilnog pokrštavanja tamošnjih muslimana, pa kad nije tamo uspio, onda je na sopstvenu molbu premješten u Sohum, gdje eto opet stari svoj fanatički zanat tjera. Lanetullahi alejhi! R ibolov u K aspijskom jezeru. Do sada je ču­ veni islamski rodoljub u Baku-u H. Zejnil Abidin Tegijef uzimao u zakup mnoga ribolovišta u Kaspijskom jezeru, koje se smatra kao najbogatija voda za lovljenje ribe. On je državi plaćao svake godine za ribolov 450.000 rubalja, a sada je u zakup uzeo i ostala ribolovišta Kaspijskog jezera, koje su zakupljivala Braća Vavabojof — Rusi. Na ovaj je način najbogatije ribolovište na svijetu u du­ ljini od 150 km. prešlo u ruke jednog muslimana. Ragjali nam se ovaki muslimani! P an isla m ista . D ob rotvorna pripom oć. Inžinir Alibegov darovao je ovih dana 10.000 rubalja muslimanskoj dječijoj bol­ nici u Bakou. Muslimani, koji služe kao časnici u ruskoj vojsci, osnovali su megju sobom jedan odbor za skup­ ljanje dobrovoljnih priloga u svrhu gradnje jedne džamije u kupalištu Kiladovski na Kavkazu. Multimilioner iz Bakua, poznati dobrotvor H. Zejnul-Abidin Togijef darovao je u to ime 15.000 rubalja, a Ali beg Šurbekirof i Ismail beg Bikjer po 1000 rubalja. Broj 11. k n již a re i štam p arije* (M uham ed B ekir K alajdžić) u M o ­ sta ru i kod n a š e g pov jeren ik a i g la v n o g su ra J n ik a , Sem su ddin ef. S a ra jlić a u S arajev u . Kulturne bilješke. Klub m uslim ana akadem ičara iz B. i H. u Beču. Pišu nam iz Beča, da je prošlog mjeseca opstojanje ovog muslimanskog akademskog društva odobrenjem pravila dobilo zakonito priznanje i svoj rad otpočelo. U to je ime obdržavana prva glavna skupština na 15. no­ vembra o. god., na kojoj je izabran upravni i nadzorni odbor, kako slijedi: Predsjednik: Afan D i z d a r e v i ć , cand iuris. Podpredsj.: Muharem beg D u b r a v ić , cand. med. Blagajnik: Derviš O m e r o v i ć, cand. iuris. Tajnik: Hasib Im a m o v ić , sluš. učit. akad. Revizori: Haki beg D ž in ić , cand. ing, i Su^ejman beg A g a n o v ić , stud. iuris. Mi držimo, da će ovo naše akademsko društvo znati i htjeti koristiti svom milletu, kojeg je do sada nacionalni antagonizam naše mladosti cijepao i u nekoliko oprečnih struja dijelio. B il- h a ir ! Književnost. S uredničkog stola. O vaj je broj »B isera« m orao „Mali tu rsk o-b osan sk i riječnik". Sast . ga - ovoliku za k a sn iti z b o g nepred v id iv ih teh n ičk ih za p re k a , je i štampao u Monastiru A h m e d K u l e n d e r . Cijena koje su n astale u šta m p a riji; ali će re d a k c ija n a sto ja ti, 2 krene. Dobiva se kod Prve muslimanske nakladne knji­ da ovu m .ahanu isp rav i, tak o d a će z a k a šn je n i b ro je v i po žare i štamparije (Muhamed Bekir Kalajdžića) u Mostaru. m og u ćn o sti n a vrijem e izaći. Ovaj, po naslovu »mali riječnik«, sadržaje preko 6000 riječi turskih i onih, koje se često u turskom knji­ U ovom smo broju morali izostaviti zbog nagomila­ ževnom jeziku upotrebljuju. Pisac, ma da je dugo boravio nog gradiva četiri tekuće radnje i to : „Muslimanska u Turskoj, poznaje dosta dobro naš jezik t. j. dosta lijepo žena", „Tarik", „Teiste i ateiste", „Pod drugim suncem" prevodi, zbog čega se ovaj Riječnik najtoplije preporu­ i recenziju Hotićeve brošure „Zašto islamski narodi ne čuje, tim više, što do sada ne imadosmo ništa valjano na napreduju". ovom polju. Molimo štovane čitaoce, da nam za to oproste, a Borba p olum jeseca I krsta. Mi smo u jednom od prošlih brojeva donijeli recenziju naslovne knjige, koju je na engleskom jeziku napisao poznati učenjak i profesor Cambrigjeoskog univerziteta Halil Halid beg. To lijepo i znanstveno djelo preveo je na naš jezik M. Ć. Ćatić i ono će ovih dana izići iz tiska kao prva redovita knjiga tMuslimanske biblioteke«. Kakova je ova knjiga najbolje svjedoči ime samog pisca i sujet, o kojem se u njoj govori. Ako još napomenemo, da je ona prevedena na turski, ordujski, arapski, ruski i francuski, onda tek njena vrijednost postaje jasna naročito za nas muslimane. Mi ljubiteljima islamskog napretka i prosvjete naj­ toplije preporučujemo ovu knjigu, jer smo uvjereni, da će u njoj naći najljepše duševne hrane i upute u odnošaje Islama prama kršćanskim narodimn i njihovoj neoprav­ danoj ekspanziji proti muslimanskih zemalja Knjiga stoji K 3, a može se dobiti kod »Prve muslimanske nakladne mi ćemo gornje radnje počam od narednog broja početi dalje iznositi. Razno. P enzija književnicim a. — U Švedskoj i Nor­ veškoj vlada posvećuje osobitu pažnju na razvoj lijepe književnosti. U tu svrhu daju se plaće znamenitijim knji­ ževnicima u tim državama, da še mogu što bezbrižnije predati svojim Studijama. Pa pored ostalih književnika, koji uživaju velike plaće od države, vlada predlaže od zgode do zgode zemalj. parlamentu, da se odredi i pen­ zija pojedinim kulturnim radenicima. — A da kod nas kad god bijaše i najnužnije potpore, ne bi Polić Kamov tra­ gično svršavao u tugjini, Matoš gladovao u Beogradu, Parizu i Ženevi, Kranjčević bijedno propadao, a Ujević, Kovačić i mnogi drugi daroviti književnici potucali se od nemila do nedraga kao najzapušteniji tipovi Gorkijevi. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MISLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA U MOSTARU.___________ Uregjuje REDAKC10M ODBOR. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSTARU. Za urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �HERCEG-BOSfifl jski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Raunateljstoo u Sarajeuu. Rpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica k 4 ,0 0 0 .0 0 0 .- Zauod preuzima osiguranja: e) proti provalnoj kragji i d) životne rente, koje odmah ii su odgogjene; ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) rente za slučaj preživljaja osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f) osiguranja uzgojnina. a) proti požaru (makar ga i grom f) n a l j u d s k i ž iv o t, i to bsiguprouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it d. b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) proti nezgodam a za pojedi­ a) osiguranja za slučaj smrti; načno, kolektivno, (skupno, odb) m je š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; (d proti štetam a od tuče uz c) o s i g u r a n j e m ira z a : naknadu potpune štete; Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. za pogibelji rata, b ez i t, svake doknadne premije; 1 5 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; • c. 3. z a s a m o u b o js tv o ; § g 4 za smrt u s lje d n e z g o d a I Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzo i knlanliio Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica' br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima dajtu rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. — Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje (9 IZVRSNO ODLEŽHNO E xporc -pivo PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|i0 litre ili po 25 i 50 boca od 7jI0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. �♦♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦♦♦ ♦♦♦♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ■ ♦♦<>♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦ "8 KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUGUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA PLIĆA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljima „Bisera" i „Muslimanske biblioteke". — = Filijala u Trebinju. ■ = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebl-iptidaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V e lik i izbor knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje imade sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom . Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pilja (m uhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. 3 0 ** Kupuje i prodaje nove i »rne školske i druge knjige. V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b r. zijaju c>» i tačno cij en e, k o j i m a s e f r i l a ž u b e s p . & « B r tH ~ iri -aJ . S Ili uz vrlo p ovoljn e 'O p r i k l a d n i d a r o v i . ^15L< 4- > ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ i « . P O D R U Ž N IC A H R V A .: ZA Sau ervald ova ulica. BOSNU CENTRALNE BANKE I HERCEGOVINU (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S a u erv a ld o v a ulica CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,0(0.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni ulošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visoku kamatu. Eskomptira i reeskom ptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom z em aljsk e vlade za Bosnu i Her­ ce g o v in u označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom , u koji se m ogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) O vo je najbolja preporuka i za ostale ulagače. MJENAČMCA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu? Izdaje kreditna pisma. ZALAGA0N1CA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. »♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦i B* � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e6e3307665d4ccb1bb78c9aa7dca5b55.pdf c3a038e25ee1bfc9821de82744be77c5 PDF Text Text GODIN II. BROj 12 BISER „BISER' izlazi dva puta mjesečno.----------■—........... Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8*— na godinu.. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA SIREN|E ISLAMSKE PROSV|ETE. Innemel-muminune ichvetun! El- Is la mu jalu ve la ju la alej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adre su: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. ' M O S T A R 15. Muharema 1332. S X: Panislamizam i Panturcizam. Salih Bakamović. A D R S francuskog prevodi: Ž A 15. decembra 1913. ® J : Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tanović: Život. (Pjesma). Narodne umotvorine: Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog Musa Ćazim Ćatić. i Zlatija djevojka. Pribilježio: Muharem Kur- A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim sunce. Osman A ziz Borić: Ruža. (Pjesma). Listak. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanski prevodi: Edib Tešnjak. H. Gjogo: Doktor Lacmanin. Lebib: Ti si mi sve. (Pjesma.) ;o izvadaka i kritika što su ih donitalijanske i fraucuske novine o jeseca i krsta. — Kulturne bilješke: M. Gj. u Sarajevu. — Poruke i odgovori uredništva. Upravo je izašla iz štampe 1. knjiga „ M u slim a n sk e b ib liotek e" BorDa polumjeseca i ftrsta sa 208 strana (13 araka) Cijena 3 krune. (Izvolite pročitati kritike uglednih engleskih, francuskih i talijanskih listova o ovoj knjizi, koje se nalaze u ovom broju „Bisera*.) �Ne zaboravite poslati pretplatu! 0 Umuljavamo ovime svu gospodu, koja nam sve dosad ne poslaše pret­ plato da to odmah učine, jer čemo, kako smo to i prije javili, obustaviti sli' jedećim brojem list svakom bez obzira, ko nan ne bude poslao pretplate. Dakle ovo je zadnji broj što ga šaljemo onima, koji nam pretplatu ne poslaše. ,, x . Administracija „B isera. B ra ć o m uslim ani! Širitc i pretplaćuje se na ,,VAKAT“, „MISBAH", „MUALLIM", „GAJRET" i „BISER" — Osnioajte razna korisna d ^ t o a kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanooe. Šaljite Sto oiSe sooju djecu na razne moderne zanate, trgooine i Skale, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članooe „Udruženja bos - herceg. Jlmijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanooa Čitajte Sto oiSe korisne knjige i Sirite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u d"*- i<.čc!a soetoga Islama. Braćo muslimani, Sirite panislamsku ideju, jer u njoj leži s»^ j soih mu 'ana. — Sakupljajte dobroooljne priloge za and islamskog sirotiSta. Radite s* muslimanskin. idnjama, ako žel te sebe podupirati. L# 1WT Č ast mi je javiti da sam Mikanovu • * ljekarnu „K carskom orlu“ preuzeo i obskrbio N O V IM ljekovima, specijalitetima i inom svakovrsnom robom tako, da mi je mogoće u svako doba ovim potrebam a zadovoljiti. Naručbe u pokrajini biće tačno otpremljene. mogu se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8V, u običnom uvezu po K 7*40, kao i posebne originalne korice po K 2‘- I V j e k o s la v H o ć e var, Ijekar Mostar Srednja ulica. �BROJ 12 GODIN II. BISER .BISER" izlazi dva puta mjesečno. -----Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1,50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja ,uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Innemel - mumi nune ichvetun! Kl -I si a mu j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adre su? „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Muharema 1332. M O S T A R x- P a n isla m iza m i P a n tu rcizam . S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. • (Svršetak.) Reforma ova sastoji se u izražavanja misli, na način prikladan nacionalnom duhu, raču­ najući sa poregjajem izraza, osobinama jezika i njegovom eufbnijom. Turski jezik spada u kategoriju sastavljenih jezika (Longues agglutinantes), ne poznavajući ni dugih ni kratkih slogova; pogrešno je dakle bilo u njeg uvagjati rabsko-perzijsku prozodiju, koja je kad je poznato posve osnovana na kvantunu, Saradnici T u r k J u r d i — a namjeravaju istu zamjeniti sa starim nacionalnim stihotvorstvom, koje je oču­ vano u narodnoj poeziji i koje je osnovano prema broju slogova: stih ih moral imati devet ili jedanaest. Umjetna književnost koja je osno­ vana prije tri četiri stoljeća od Fuzulije, Nefije, Nedima, Bakije, Galiba, a kasnije nastavljana od Šinasije, Namik Kemala, Zija-Paše, Mualim Nagjije i Abdul-Hak Hamida, kroz dugo vre­ mena po uzoru perzijske, a kasnije francuske literature, mora posve iščeznuti. Stanovnici Ca­ rigrada, ako žele imati jednu narodnu književ­ nost, trebaju se obratiti na narodne pjesme svojih pradjedova, Turkmena iz srednjega vijeka. Složene misli današnjega vremena, moraju se izražavati u starom jeziku Čaktajaca. Poeziju bi trebalo reformirati; po uzoru d a s ita n - a , narodni 1 spjevova, koje a š i c i , pripovjedači ljubavnih scena, ponavljaju po carigradskim 15. decembra 1913. kafanama, po selima Male Azije i na svadbama nomada. Najznamenitiji od pjesnika ove nove škole je Mehmed Emin, koji je za prve vlade unionista imenovan guvernerom Erziruma. Ovo je jedan odvažni panturcista, koga njegovi dru­ govi smatraju obnoviteljem poezije, nazivajući ga narodnim pjesnikom (Mili šair) i u veliko hvaleći njegove stihotvore, prave ga Shakespeare-om Turske. Revija T u r k J u r d i , ne samo da u svakom broju donosi pjesama ove vrste, nego suviše ona propagira i zastarjele čagtajske ri­ ječi, trudeći se da zbliži razne tursko-tatarske. dialekte, te iznaša uzore govora kašgarskog, uzbekskog, azerijskog itd. Gdje.kada ona citira otkrića starih turskih djela, kao manihejske tekstove*) priopćene od V. Lecoq-a i Dr. Stein-a, a gdjekada pak objelodanjuje članke o plemenima i jezicima uralo-altajskih naroda, kao Magjara, Bugara, Finaca itd, Zvanična organizacija panturcista ne zado­ voljava se samo sa T u r k J u r d i - o m ; svi članovi mlado-turske stranke sa njima se pot­ puno slažu, Isto je i sa Narodnom Ustavnom partajom, koj^ je prošle godine osnovana; ona je u svom političkom programu otvoreno izja­ vila da se potpuno solidariše sa ovom teorijom. Osim do sada nabrojenih osnovano je i drugih sličnih inštitucija, kao „ T u r k 0 g j ag i“ (Tursko Ognište) koje ima svojih podružnica i po provinciji. Društvo se ovo, osim propagiranja panturcizma, ozbiljno i marljivo žauzimlje i za socijalni i kultrrni napredak turske nacije. *) Manicheizam je dualistička vjera koju je osnovao he­ retik Menes u III. stoljeću u Perziji. Pr. prev. �Strana 178. .BISER' Udruženje „ T u r k T a l e b e J u r d i" (Dom turskih gjaka), kojeg su članovi sposobniji Stu­ denti iz Carigrada i sa strane, kao i društvo „Prijatelji Male Azije" i dr., marljivo rade za istu ideju. Megjutim panturcisti imadu i protivnika megju osmanlijskim Turcima, koji se dijele na dvije grupe. Prvu grupu sačinjavaju pristaše politike Otomanizma, koji, osugjujući imperializam i želeći mir sa Evropom, rade za održanje sadanjeg upravnog sistema; to suliberalci A hrar: članovi Liberalne-Entente i prijatelji Kamil-paše i Engleske. Oni su protivnici i panislamizma i panturcizma, te imaju posve drukčije političke nazore. Najvažniji su članovi ove grupe Ali Kemal, Riza Tevfik i Lutfi Fikri. Druga najvažnija i najmnogobrojnija panturcistima protivna grupa, sastoji se od pristaša panislamizma. Ovi su im još žešći protivnici od prvih, pošto smatraju panislamizam elementom razdora megju muslimanima, razoriteljem vjer­ skog bratstva, koje je glavni princip Islamizma, te kao jednu teoriju (nacionalizam) protivnu muslimanskoj religiji Glavni organ panislamista S e b i 1-u r-R e š i d bilo direktno ili indirektno, ovaj nauk nepre­ stano suzbija. Ovdje nam je istaknuti, da prevlast pan­ turcizma nad drugim partajama, proizlazi otale, što je kod ovih vrlo malo logičnih i stalnih ljudi u njihovim nazorima. Njima manjka jedan jasan, odregjen ideal. Danas se u Carigradu ne može naći ni jedan panislamist, odlučan i stalan kao što je bio Sejjid Džemaleddin El-Afgani, niti jedan aktivni i odvažni pristaša Otomanizma kao što bijaše Midhad paša. Marljivi i odušev­ ljeni panturcisti, unatoč njihovoj manjini i šovinizmu svakim danom rapidno napreduju. Njihov žestoki protivnik Riza Tevfik više piše njihovoj ideji povoljne članke u reviji „ T u r k J u r d i " , a neprijatelj novog jezika i stila „ T u r k J u r d i “-a i znamenitit urski mislioc i publicista Džemall Nuri, koji se u zadnje vrijeme sa svojim djelima o potrebi preporoda Turaka i svih muslimana jako proslavio; takogjer saragjuje u istoj reviji. A „ S e b i 1 - u r - Re š a d “, organ panislamista ima svojih suradnika i megju panturcistima, koji u slučaju potrebe u njemu Broj 11. objelodanjuju članke za propagandu svoje dok­ trine u odjeći panislamizma. Može se reći da panturcizam napreduje pod nagonom socijalnih uzroka današnjega vre­ mena, a da je on dosta uplivisao i na političke partaje u Turskoj, ima se zahvaliti agilnosti i radu njegovih upravljača. Jednom riječi, političke vogje od dvije ili tri partaje gotovo su iste tako, da je jedan prvak društva „Jedinstvo i Napredak" unionsta u parlamentu, a panturcista u „Turk Ogjagi -u. Šta više opstanak i pobjeda panturcističkih ideja, možda je u glavnom rezultat rada društva za Jedinstvo i Napredak". Interesantno je što su vogje panturcizma tvrdo uvjereni, da Turska ne može opstajati kakva jest; ona se mora sasma promijeniti i dati mjesto jednoj ujedinjenoj i preporogjenoj iurskoj naciji koja će imati za domovinu sve zemlje izmegju Kine, Mongolije i Male Azije, tako da u ovoj ogromnoj državi neće stanovati niti jedan neturski elemenat. Ali unatoč tomu oni uvijek interveniraju u politiku današnje vlade i svim silama nastoje, da svoje pristaše proture u zemaljski sabor Dnenici unionista marljivo rade oko širenja ove misli na razne načine, oni dižu polemike da najzad mognu opisivati vrline i sposobnosti turske rake. Oni hotimice stvaraju incidense okrivljujući jednu novinu, jednog govornika, glumca ili umjetnika da su svojim postupkom uvrijedili turski narod, što prouzrokuje proteste, napadaje i obrane koje oni objelodanjuju i time javno mnijenje za svoje ideje predobivaju. Tako su prošle godine, prilikom prikazi­ vanja erame T i m u r - L e n k u pozorištu Manakian u Carigradu, alarmirali javno mnjijenje i žestoko napali najstarijeg glumca u Turskoj, da je prikazivao dramu sastavljenu prema po­ datcima perzijskih historičara, koji optužuju velikog heroja Mongola kao najvišeg krvnika. Na isti su način postupali i prema EbuzZija Tevfiku, koji je u svojoj novini „TasviriEfkar“-u, nazvao Džengiza i Tatare krvolocima. Ovo je prouzrokovalo da je ratni sud novinu suspendirao. Osim mlado-turskih listova u Carigradu, panturcisti i mlado-turci osnovali su još i drugih �Broj 12. Strana 179. ,B 1 S E R' glasila za propagandu u provincijama kao „ Ti i r k K i“ (Turski zavičaj), J u r a n “, „T ii r k D i 1i“ (Turski jezik), ,,G e n g j K a1e m 1e“ (Mlada pera), i t. d. Značajno je, da je jedna od najboljih književnikinja u Turskoj, Halide Hanuma pristupila panturskom pokretu i napisala nekoliko nacio­ nalnih romana, kao ,,H a n d a n“ i ,,J e n i T u r a n ” koji je izišao kao podlistak u ,,T a n in ”-u. Halide Henuma u jednoj novini izjavljuje, da se ponosi naslovom „barbarski nacionalista”, kao i što se mnogi turski študenti kažu da su „pravi i zakoniti potomci Džengiz-Hana”. Ali ovo nije ništa čudno od strane osoba, kod kojih su pretežniji nacionalni osjećaji, od historijskih dokaza i koji su uvjereni da Džengiz i Timur-Lenk nijesu bili barbari, nego na­ protiv osnivači jedne civilizacije. Isto tako oni kritiziraju neke od turskih savremenih pisaca, ne isključujući ni najvišeg od svih, Namih Kemal Beya, koji je pogriješio da se je priznao pristašom Herzem-Šaha u njegovoj borbi protiv Džengiza i da je kriti­ zirao navale Mongola na islamske zemlje i njihovo rušenje bagdatskog Hilafeta. Oni napa­ daju njegova najznamenitija djela, kao njegovu dramu „ D ž e l a l e d d i n H a r z e m - Š a h “, te njegovu brošuru „ Emi r Ne v r u z " , govoreći da je trebao preferirati Džengiza, velikog mon­ golskog osvajača i turanskog imperatora, na Dželaleddina i sultan Muhameda Harzem Šaha, koji bijahu porijetlom turci, ali zavedeni i pok­ vareni perzijskom civilizacijom posve se iraniziršše i postadoše vladaoci Perzije. Najzad oni pretpostavljaju Timur- Lenka, kojeg historija turska smatra kao jedno prokleto biće, što je sultana Jilairim Bajezida držao u zatvoru i patio, na samoga Bajezida, prigova­ rajući mu da se nije htjeo pokoriti velikom imperatoru njegove race. Praktična posljedica Ovih ideja jest to, da mi vidimo upravljače turske, da danas više pažnje posvećuju oko njenog intelektualnog i ekonomskog razvitka, kao i oko reformiranja turske književnosti. Tužne vijesti koji svakim danom slušamo o sudbini turaka u Evropi, Jemenu, Hidžazu, Iraku i Tripolisu, pokazuju gdje vodi ta ideja. Može se u skoroj budućnosti dogoditi da to prouzrokuje ozbiljnih posljedica za ovu državu na Istoku, koja je i zadnje' islamsko1 carstvo. Prijatelji ove zlosrećne države jako su za­ brinuti šta će se poroditi od ovih iluzija, ovih nemara, ovih pogrešnih politika i ovog prezi­ ranja savremenih odnošaja megju narodima; neče se možda nikad moći postići izgubljena prilika sa zanemarenjem jednog jedinog dana. U megjunarodnoj politici treba ozbiljno, računati i sa okolnostima. Oduševljenje ali zanešene vogje turske, sanjajući o jednoj sjajnoj dalekoj budućnosti i radujući se umišljenom primicanju povoljnosti koje im se pružaju sa pukim iluzi­ jama koje Zapadnjake opominje na primicanje sudnjeg dana i bojati se je, ako pak ovaj dan — ne dao Bog — dogje, da to ne bude slavizirani Turan pred njihovim očima i da na veliku žalost islamskog svijeta i njegovih pri­ jatelj zadnje carstvo Islama, koje je stvoreno nakon Muhamed (a. s.)-ovog džihada, sa junačhim borbama i pobjedama Araba iz Tihame u sedmom stoljeću (p. i.), ne izčezne uvijek sa sjetske pozornice, spustivši za sobom zastor historije Islama, kao što se je dogodilo s Rimom i Asirijom. Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Nastavak:) J1V. Toga ljeta Salko više ne vidio Kade. Ne htio da je vidi. Opazio ju je jedan put samu na vodi, ali’'ne htio k njoj. Već je uzvratio stado, pa ga otjeTao na drugo mjesto na rijeci i napojio. Drugi put je vidio, kako ga je iz jednog vrtića is­ pod sela mahnula jaglukom. On nije ništa uzvratio. Već se do malo latio frule, pa na njoj zatužio, žaldvito zatužio, da suze natjera na oči. I svoju tužaljku izveo na lahak prijekor, nemoćan, ali potresan prijekor. A onda je, na očigled Kade, uzdigao frulicu — svoje najmilije blago — visoko iznad glave i tresnuo njom o kamen, da se sva rasprsla na komadiće. �Strana 180. Broj 12. ,B I S E R' V. Od tada je Salkino stado nijemo od kuće odlazilo u planinu, nijemo se kretalo kroza šumu, silazilo na ri­ jeku i zamicalo preko brda, šutke se pred večer kući pomiljalo. Utihnula je čitava okolica, koja kano da je evala, kad su se po njoj razasipali čuvstveni glasi, veseli i snažni, jecavi i boni. Sve kao da je došlo prije reda do jeseni, do umiranja. Pa i samo stado ne bilo više razigrano kan prije. Ni zeljov više ne preskakivao klada, već se lijeno kretao za stadom, vukući nisko rep po zemlji. Svijet, naviknut na Salkino sviranje, osjećao je sada duboko u duši nestašicu njegovih glasova. I dobacivalo mu se usputice: — Šta si se zasitio, što ne sviraš ? Niko mu nije prodirao dublje u dušu, niko ga nije razumijevao. Više ga je razumijevalo kano da njegovo stado. Dok bi on sjedio na kakvoj šumskoj kladi i tugovao, podbočivši glavu rukama, prišla bi mu po koja ljepuškasta ovca i sućutno ga gledala. On bi po nekad uzeo sebi koju do nogu i pomilovao je. Zagledao bi joj se u oči, zagledao u lice i ispustio je hladno iz ruku: »Nijesi kao K a d a ...« A na to bi mu se iz granja kano da za­ smijala kakva ptičurina i zaleputala krilima. Po nekad bi, kad bi bio od svijeta daleko u šumi, zabulgario: »Zelen-kado, ne zelenila s e ...« Ako bi tada gdje na daleko pukla koja suha gran­ čica na tlu, pričinilo bi mu se, da neko tiho prolazi šu­ mom i sakriva mu se oku od drveta do đrveta. Samo gdje-gdje sine komad bijele bašće iza debala. Ili je to sunčani trak } . . . Po negdje bi se zastavio kod šumskog potočića. I kao da bi čuo iz njegova glagova glagoljanja mehko dozivan je: »Čobanće!« Pa bi se ogledao plaho oko sebe A stoljetna stabla kočila se u stoičkom miru, raspucane žute kore, s visokim, geveljastim granjem i dubok mtik vladao u šum i. . . Salko bi uzdahnuo: »Sve je kaže, a nje nigdje n em a... Lahor mi šapće njezinim glasom, gora mi ječi njezinim dahom; njezinim očima žega me bije, njezino krilo šumski hlad za me j e . . . Svuda je vidim, a nigdje je nema. Druge voli, a sa mnom se smije i kloni se od m ene.. O, za­ što je nagjoh, zašto upoznadoh?!...« Koliko god Salko nije htio više da vidi Kade, u samoći bi opet jedino o njoj mislio. Ljubav, koja ga je njoj jako pritegla, savlagjivala ga je i lomila mu snagu, da se slatkim mislima ne može oteti. Sad bi je u duhu vidio na rijeci i s njom razgo­ varao, ali jetko razgovarao, sad bi je negdje vidio u ne­ volji i pomagao joj, svesrdno joj pomagao, ne govoreći ništa, kako bi jače osjetila, koliko je voli i koliko trpi. . . Bi li je tim mogao predobiti za se? — M ožd a... Nu, a što bi njemu onda takova ljubav, na silu zadobivena, ako ona njega onako ne voli sama od sebe, po svome srcu ? . . . To boli, to jade zadaje. VI. Do koje dvadeset dana po aligjunu nastupile su žetve. Salko svaki dan vidio uprema se na sve strane, kako se ženje sad ovdje, sad ondje. Često puta čuo i djevojačke pjesme, vidio veće mobe, vidio svijet, kako k tim mobama dolazi i odlazi. Po nekad bi splandovao ovce, kad bi došao gdje u blizinu mobe, pa gledao i slušao veseli život pred sobom. A misao bi mu se s uz­ dahom stopila: »A ja sam sam; nema duše, s kojom bi se razgovorio«. Nekad bi zašao i bliže kojoj mobi. Privlačio ga bujni život sebi. Činjaše mu se, da će se tako bar na čas razblažiti od gorčine. Tako je jedan put, kad je vidio veću m6bu blizu šume, a ovce se same od sebe splandovale, otišao do ograde oko njiva, uspeo se na nju i sjeo na vrljiku. Mirno je sjedio, makar da je vidio, kako su se neke djevojke okretale i gledale ga. Miran je bio i kad ga je domaćin prvi put pozvao, da im dogje. Ali kad je do­ maćin još dva-tri put ponovio svoj poziv, odgovorio je Salko: Ne mogu od ovaca. — Neće ovce nikuda, kad su se zaplandovale! — sokolio ga domaćin I Salko skoči s ograde, pa pogje prema mobi. A dvije djevojke zapjevaše, da je sve u šumi od­ jekivalo : »Drago moje, bole li te ran e?...« Salko htjede da se vrati. Jedan djevojački glas za­ parao ga po srcu. Jer, bez sumnje, to bijaše glas — Kadin. - - — Kako je prije ne opazi, pa da ne dogje ni do ograde, kamo li preko ograde . . . Ali šta će sad, već pošao, pošao. Stidljivo dogje do mobe i upita se s domaćinom. A onda ispod oka pogleda na djevojke i prvo što je vi­ dio, bila je Kada. njemu legjima okrenuta. Nu, njemu je to bilo draže od svih drugih djevojačkih lica. Dao se u mali razgovor s domaćinom, koji izabiraše uža za snopove, da mu odgovara na pitanja stid­ ljivo, ali pristalo za njegovu lijepu mladenačku pojavu. Jesu li ga dotle cure motrile ili su radile, on nije pazio. Trgnulo ga je istom ponovno pjevanje: »Da ne bole, ne b’ se rane zv a le ...« A na to je domaćin sokolio djevojke: — Tako, zapjevajte, baš imate kome! Salko poniknuo očima preda se. Biće, da niko ne zna za njegovu tajnu — mislio je u sebi. A kad bi ko mogao i slutiti, e, u zemlju bi propao od stida — či­ nilo mu se. — Šta se stidiš? izbavljao ga domaćin iz nepri­ like. Što ne prigješ taman uz njih? Ja koga će boljega �Broj 12. Strana 181. .B ISE R 1 dobiti ? Deder ti, slobodno do njih — malo je Alibegovića! Pa i zažanji malo megju njima, onako od alimka, ako hoćeš! Da se ne izda, Salko je čvrsto uzeo svoje srce na dizgin i pokazao se veselim. Gledao je djevojke, sad ovu, sad onu. S poznatim prozborio po koju riječ od običaja, a nepoznate mu pokazivale znanice. Megju nepoznate ubrojili mu i Kadu. Njemu kao da se odvali kamen od srca. »Biva, niko ne zna ni zašto« A Kada mu je na to pogledala milo i sabrano u lice — za čas, pa se brzo sagela do žita. Dole su mu kazivali još za neke djevojke ko su i koješta drugo govorili, ne zastajući u radu, on je hitro kradimice pogledao na Kadu i opazio, kako i ona na nj često ispod oka pogleda. Jedan put se usporavila i kao da će otrati znoj, trgnula je jagluk iza pasa i ponijela ga licu. Kiajevi mu se razmahnuše i Salko opazi, da je to njegov jagluk. Pogledao ju je upitno. A ona povuće očima u nj, kao da će reći i »Nijesam ga nikome d ala...« Salku podigje nemir. A i Kada kao da se vidjela uzbugjenom. I dalje ga je pogledala ispod oka i s malim pod­ smjehom, žanjući. Onda je na jedan put bacila srp i smrknuto se ispravila. A mobom preletje usklik : — Poreza se Kada po malom prstu. Kažu, da vrlo boli, kad se čovjek srpom p r ^e. Ali Kada, iza prvog njenog trzaja u licu, brzo je pogle­ dala u Salku i — videći zar njegovo zaprepaščenje — za čas se razvedrila. Pogledala je s osmjehom na prst, kako iz njega krv curi i — kao da je se to ništa ne tiče — sva blažena odgovarala na saučešća drugarica: — Neka, neka; ne boli me. I trgla je jagluk iza pasa, da njim ustavi krv. Ali, jagluk se dobro natopio, a krv se ne ustavljala posve. Djevojke se čudile i snebivale. A Salko skoči po ibrih u hlad i donesavši ga, reći ć e : — Da peremo hladnom vodom. A evo metvice, pa ćemo onda zaviti. Domaćin je megjutim dobacivao iz svog probirališta: — Ta ne bojte se, neće crijeva izaći. Dok su se druge djevojke na to okrenule i odgo­ varale mu pola u šali, pola u prijekoru, Salko je uhvatio zgodu da rekne Kadi, prišavši uz nju: — Da ti ja polijem? A ona mu se neizrecivo milo osmjehnula: — Ne mogu, da me stariji poslužuje. (Nastaviće se). T a n o v ić J . : Život. Prozorje puca gorama svijesti mlade: To osvit rosom umiva lisnate grane 1 suši sabah maramom sunčeve kose . . . Život je zora, što krije neznane dane. Ćarlija snaga, zorinim žilama struji, Život se snaži i ore dužnosti strane, Lemeš se ljeska i slaže duboke brazde . .. Život je polje, što daje plodove rane. S proplanka lahori mladost njivom života, Talasa klašće, povija zelene grane: Koketu nijemu miluje nestašno čedo . . . Život je Sfynga, što čuva čudesne tajne. Utoli mladost, izdaje napon i snaga, Umiru želje i rude umorne njive: Život je prošo, suton se svijesti spušta, Liježe u grob svoj, ljube ga magle sive. X A h m e d Naim : Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M u sa Ć azim C atić. (Nastavak.) X. Eto, to je moralni princip, kojeg muslimani u istinu slijede. Kakav ćudoredni i praktični smisao kod racionalista imade njihovo - načelo: „Radi dužnosti vršiti dužnost", takav isti smisao u istini kod muslimana imade princip: „Dužnost vršiti radi toga, jer je ona Božija zapovijed". Naš je veliki pejgamber (a. s. v. s.) jedne noći, kad se sav svijet povukao i u san zaveo, toliko na molitvi stajao, da su mu bile noge otekle. Ajiša, njegova žena (r. a.) mu je tada samilosno rekla: — „ 0 Božiji poslaničel Zašto se toliko um araš? Zar nijesu tvoji prijašnji i budući grijesi oprošteni?" Na to joj je pejgamber odgovorio: — „E fe la ek’junu abden šek’ju re n ? ' (A zar da još ne budem Bogu zahvalni sluga?) Muslimanima je svima — iz nižih i viših razreda — poznata misao, da svoja djela moraju činiti radi Božijeg zadovoljstva. Jer u Kur’anu, nakon što su se nabrojila do­ bra i blaženstva ovog i onog svijeta, veli se: — „Ve ridvanun minellahi ekjberu, zalikje huvelfevzul-azim". (Božije je zadovoljstvo veće od tog svega; to je eto zadovoljstvo velika sreća), Surei Teube 73. �Strana 1Š2. ,B I S E ft* Božije pak zadovoljstvo bez dvojbe ovisi o djelima, koje čovjek po zapovijedi objave treba činiti i koja će ga dovesti sreći i blagostanju; šta više, Božije zadovoljstvo ovisi i o ljudskoj unutrašnjosti, t. j. o ■mislima i na­ mjerama. Nema skoro ni jednog-muslimana, koji ne zna, da svako iskreno i pohvaljeno djelo treba biti radi Boga i Bogu posvećeno. Islamski je pravedni halifa, Omer bin E1 Hattab (r. a.) jedan put rekao ove riječi o pejgamberovu drugu (asbabu) Sahibi R um iji: — „Rahimellahu Sahiben, lev lem jahfillahe, lem ja’sihi!“ (Nek Bog izlije svoju milost i blagoslov na Sahiba; njegova je vjera tako stalna i jaka, da Bogu ne bi griješio ni onda, kad ga se ne bi bojao t. j. kad bi mu Bog obećao, da ne će biti kažnjen na onom svijetu). Iz ovog se razumije, da je Sahibo»a pobožnost po­ tjecala samo iz poštovanja velikog, vječnog i svemogućeg Boga, za kojeg je dobro znao* da su mu se ljudi dužni pokoravati. Učeni Imami Šafi’ija je rekao: — J a ne znam, da sam se ikada upustio u pole­ miku, a da nijesam želio, da se kod mog protivnika istina pojavi". Vidi se, da je ovaj veliki imam smatrao svrhom po­ lemike više da iznese istinu na srijedu, nego li da pro­ tivnika uvjeri. Dokazajući istinu, on se je oprezno čuvao, da ju ne povrijedi sam ougodnošću, uobraža^aniem i ohor lošću, kao da je protivnika pobijedio, jer ta s /ojstva ne­ maju nikakva odnošaja sa traženom svrhom polemike. Poznati filozof Sadija Š iro k i pripovijeda, da je. šejh Suliriverdija do ponoći na ibadetu stajao i Boga molio: — „Bože, baci moje tijelo u pakao i toliko ga uve­ ćaj, da tamo ne bude više nikom mjesta od tvojih robova!" Sirri Sahti opet veli ovo: — J a sam trideset godina molio Boga za oprost za to, što sam jednom rekao: El-hamdu lillah! (Hvala Allahul) U Bagdadu naime bijaše veliki požar, koji je mnoge m ahale požderao. Jedan moj znanac dogje mi u susret i reče mi, d a 'je moj dućan spašen, na što sam ja uzviknuo: Slava Allahu-I Evo trideset godina ima, kako se ja kajem za tai uzvik, jer sam u tom času druge ljude zaboravio, a samo na svoje dobro i hajir mislio". Kad je poznati Sufjani Sevrija jednom prilikom upi­ tao pobožnu Rabiai Advijju, šta je suština njena vjero­ vanja, ona mu je odgovorila: — „ja se ne klanjam Bogu za to,, što bih se bo­ jala pakla, ili što ljubim raf. Inače kakova bi bila razlika izmegju mene i zbog sluge? Ja Bogu ibadet činim zbcg svoje ljubavi i čežnje". Ebu Sulejman Daranija v eli: — „Bog im a'td k o v ih svojih robova, koje ni strah od pakla, ni nada u rajske blagodati ne može baciti u nem arnost i nehaj prama N jem u; t. j razmišljanje o Allahu nikad ne dopušta, da im ovake stvari na um padajy, a kamo li ovaj svijet". Broj 12. Poznatog je učenjaka Kerbiju upitao jedan njegov prijatelj: — „ 0 oče Makfurav! Šta tebe potiče, da toliko ibadet činiš B ogu?" Karhija je ćutao, a prijatelj ga ponovno upita: •- J e li sjećanje na sm rt?" — „Hm, a šta je sm rt?" — „Sjećanje na grob?" — „Ta šta je g rob?" — „Možda strah od pakla, ili nada u raj?" — „Šta to znači? Svemoćni Stvoritelj, u čijoj su vlasti te stvari, što si ih nabrojio, tako je velik i uzvišen, da ćeš ti sve te stvari zaboraviti, ako ga uzljubiš Ako izmegju tebe i Njega bude poznanstva, ako sebe i Njega upoznaš, On će te kutarisati sviju tih stvari". Možemo reći, da ne bi mogli šale nabrojiti sve ovakove primjere odgoja u islamskom svijetu, što se ne bi upustili u polemiku o tom, da li bi ljudi bez vjerovanja u objavu mogli svoj duh ovoliko oplemeniti samo moral­ nom teorijom „Dužnost vršiti za to, što je dužnost". Naj­ važnije je pri tom to, što ovako islamski odgojeni ljudi nijesu u svom djelovanju i radu nikad težili za svrhom, da steku slavu i svoje ime ovjekovječe. Uzor i vogja muslimana, veliki Muhamed (s. a. v. s.) je zapovjedio, da budemo iskreni i sasvim Bogu odani: J a ejjuhen nasu, ahlisu amalek’jum lillahi, fe innellahe la jakbilu minel-a’mali, illa ma halesa lehu". ( 0 ljudi 1 Pazite da svoja djela iskreno Bogu posvećujete i da im nikakove druge namjere ne pridodajete, jer kod Boga ne će biti makbul nikakova djela, osim ona, koja su iskreno učinjena, da Njega zadovolje). Drugi opet jedan hadis glasi: — „Innellahe la jakbilu mivel-ameli, illa ma k’jane halisan lehu vebtega bihi vedžhehu". (Bog zaista ne će ukabuliti drugih ljudskih djela, osim onih, koja su iskreno radi njega učinjena i kojima se traži Njegovo zadovoljstvo). S toga je uvijek davana prednost tajno učinjenim dobrim djelima pred javno učinjenim, jer tajno djelo može biti prosto od licemjerstva, pretvaranja i usiljenosti; ono je bliže potpunoj iskrenosti od javnog čina. Mi možemo slobodno reći, da nema ni jednog Istočnjaka, koji ne bi poznavao ovaj osjećaj duševnog užitka i slasti, kad mu ne zna ljevica, što mu daje desnica. U Kur’ani-Kjerimu stoji: — J n tubdussadekati fe neimma hije, ve in tuhfuha ve tu’tuhol-fukarae, pa huve hajrun lek’jum ". (Ako vi javno dijelite milostinju, to je vrlo pohvalno, a ako je tajno di­ jelite i sirotinju podupirete, to je za vas još bolje). Surei Behare 173. Prvi je znak iskrenosti, da plemenito i dobro bude sve, što čovjek javno i tajno tvori. U Hadisu naš pejgam ber (a. s.) veli: — „Tamamul-birri en tamele fissirri amelel-alanijjeti". (Da bude neko dobro djelo potpuno, treba da i javno radiš ono, što činiš (tajno). �Broj 12. MI Š E U drugom jednom hadisu se veli: — „Men ahsene fima bejnehu ve bejnellahi, k’jefahullahu ma bejnehu ve bejnennasi; ve men asleha seziretehu, ahsenellahu alanijjetehu". (Ko god odnošaj t. j. tajna djela izmegju sebe i Boga poboljša i sredi, Bog je voljan da poboljša njegov odnošaj s drugim ljudima. Ko god svoju unutrašnjost, svoje tajne oplemeni, Bog će uljepšati njegovu spoljašnost, njegova vanjska djela). (Nastaviće se). A. Hlfzl Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) XXII. Početkom decembra nastala prava zima. Carigrad sa svojim vitkim minaretima i mnogobrojnim džamijama prekriven snijegom izgledao drugačiji. Zelenila posve ne­ stalo, lijepi gjulistani opustošeni. U zraku visoko ispod oblaka vidio si tek crne svrake, kako lijeću. Mali vrabci okupili se ispod pokrova džamija i unutrašnjosti munara, zgureni jedan uz drugog cvrkutali tužno, kao da su osje­ ćali bojazan, da se za dugo ne će dignuti ledena koprena sa zemlje. Osjećali su zimu, studen i glad . . Nad morem kružili bijeli galebovi i spušćali se na usidrene lagje, da potraže koje zrnce kukuruza ili koju mrvu kruha, koja je pretekla mornarima. Nebo se nije vidilo. Na moru vladala velika magla, a po pisanju ca. gradskih novina na Crnom i Egejskom moru bjesnila strašna oluja. U carigradskoj luci nakupilo se množina lagja, koje su očekivale, da se smiri oluja i da krenu na put. Snijeg je padao po vjetru. Ribnjaci i šadrvani bijahu se poledili. U Carigradu pripovijedali, da ovake zime nije odavno bilo. Pred velikim skladištem žita Afendagi zađe Rifatbeya u Zlatnom rogu stajala dva trgovačka broda gotova da pogju. U skladišnoj pisarni sjedio Rifatbey s Munir pašom i razgovarali o nečemu vrlo povjerljivo. Na Rifatbey-ovu licu vidila se zabrinutost i velik interes za Munirpašino pripovijedanje. Razgovor je bio o Murisu i mladoturskom sastanku u Bukureštu. Munirpaša bio ljut na Murisa, kako se je dao zavesti, da se onako opasno izlaže možebitnom progonu i osumnjičenju. — Ne mogu pojmiti tu strast, — govorio Munir­ paša — da taj čovjek i povrh svih obećanja sudjeluje u mladoturskom pokretu 1 — Njegov život u posljednje vrijeme nikako mi se ne svigja — primjeti Rifatbey — čuo sam raznih stvari o njemu. — Ekrembey ga je turio u propast; nego bi tre­ balo da ga za vremena upozoriš na opasnost i pozoveš na red ! Ti imaš posve pravo 1 Mora se svega proći — P‘ Strana 183. znadeš Rifatbey! — mora se Muris oženiti, a ja ću onda pobrinuti se za njegovu sigurnost.. . Ja m ogu! . . . — Teško je to njemu kazati. Ja sumnjam, da će poslušati. Nije više onaj dobri Muris! . . . Svijet ga je pokvario . . . — A Fadila? — Ona nema utjecaja na nj. — Tako? Ostavio je? — Ne; ali više ne dolazi. — Nego? — I ti ga još nijesi pozvao na red, Rifatbey! ? Ne valja! — Ja nešto drugo mislim. — Da čujem. — Šemsibey je tražio ruku moje kćeri i ja sam mislio . . . Munirpaša stane razmišljati. Rifatbey izvadi pismo iz ladice i pruži ga Munirpaši. Paša je čitao pismo i nezadovoljno gladio svoju prosjedu bradu. Kad je pročitao pismo, pogleda Rifatbey-a. — Je li kajil ona? — Fadila? — Mislim. ■- Ona ništa o tomu ne zna. Moralo bi se pred nju d; s gotovom stvari . . . — Ali, Rifatbey, ja mislim, da nije dotle došlo... — I još dalje . . . — Kako? — upita iznenagjeno paša. — Ja nijesam zadovoljan s Murisom. Volim ga, drag mi je, ali sumnjam u njegovu budućnost. . . P r o p a o !? ... — začugjeno upita Munirpaša. — Prezadužen je . . . — To nije što . . . Plati 1.. . Ti moraš nešto žrtvo­ v a ti... Muris je aristokrata, a Šemsibey j e !.. P a zil... Munirpaša ustane. Rifatbey mu stane razlagati svoje stanovište, nu paša ostane kod svoga: Muris je aristo­ krata, budući zastupnik Velike carevine . . . — Ne znam 1 — slegao ramenima Rifatbey. — Znaš; pokušaj! A onda . . e, šta ćeš! ? — Eto Šemsibey-a... On će biti dobar muž! Kad je paša otišao, Rifatbey se vratio u pisama i gledao kroz zamrzle prozore, kako se tovari žito pred njegovim skadištem. Dva velika parobroda pod podpunom parom stoje spremna da krenu iz luke čim se stiša oluja na moru. Rifatbey je razmišljao o Munirpašinim riječima; o Murisu i Fadili. Po sata iza odlaska Mumrpaše, Rifatbey naglo skoči sa svoga mjesta, progje kroz kancelariju u pokrajnu sobu, u kojoj je bila velika blagajna u zidu smještena, otvori je, izvadi čekovnu knjigu i stavi potpis na jedan cheque. Za tim obuče kaput i izigje iz kancelarije. Pred skladištem sjedne u kola i naredi, da ga odveze na Bey-Ogliju. �Strana 184. ,B 1 S E R' Snijeg je padao. Rifatbey je gledao kroz zamrzle prozore, kako prolazi kroz Baluk-pazare ispred zatvorenih đijćana$ ispred kuća, .koje su se istom gradile; za tim preko ćuprije, preko koje su žurno išli prolaznici zamo­ tani u topla odijela. Sreo po kojeg radnika u promrzlom odijelu sa teretom na legjima i stresao se. Rifatbey nije ništa mislio. Nije znao ni šta će mi­ sliti, jer sve ono, što se je dogodilo posljednjih dana, bijaše njemu i previše poznato. Nije još gubio nade. On je uvijek mislio, da nije i posljednja karta izgubljena. Mislio je, da će ipak Muris ppkazati toliko plemenitosti i uvidivši, kolika je opasnost po srijedi, spasiti čast nje­ gove obitelji. . . . I sad je došao taj č a s ! Današnji razgovor sa Munirpašom otvorio mu oči. Mora se više sve pokušati... Murisbey je silno zadužen, a možda je po, srijedi još nešto, što niko ne zna . . . Možda je Muris žrtva kakve spletke s Ekrembey-om, jer život poslanika u Petrogradu bijaše roman hiljadu i jedne n o ći. . . Broj 12. — Kada?! — izn?nagjeno će crnac. — Bey je redovito hio ovdje prije mjesec dana • • ■ — Budite slobodan^ recite mi sve o Murisbey-u, ja ću vas bogato nadariti. Crnac pogleda. — Bojim se 1 Mogla bi mu moja izjava naškoditi, a ja svoga gospodara vrlo ljubim. Ja bih i život za njega žrtvovao. — Ne bojte se! Ja volim takogjer Murisbey-a, i i leži mi na srcu njegova sreća, radi ćega sam i došao, da govorim s njim. Recite mi posve slobodna — Dobro, ali Bey, — unaprijed Vam kažem, da vam ne ću sve reći. . . — Gdje je sada Murisbey ? — Otišao je prije deset dana s Ekrembey-om u Bukurešt i nije se vratio. Poslije, došla'je Sabina, — Vi je ne znate, i tražila Murisbey-a. — Sabina dolazi često ovdje? — upita drhtavo Rifatbey. — Ona je uvijek ovdje s Murisbey-om. — Je li to draga Murisbey a? — Jest; krasna djevojka, koju Murisbey silno ljubi! Pred lijepom elegantnom kućom, u blizini engleskog Ona je ovdje kao u svojoj kući. poganstva, izagje Rifatbeg i pozvoni na velika gvozdena — A gdje je ona otišla, kad ste joj kazali, da vrata od ulaza. nema Murisbey-a. Omalen crnac izagje i otvori vrata: — Ne znam 1 Murisbey je ostavio pismo za nju. — Šta izvoli Bey-efendi? Ja ne znaju, šta joj. je pisao. — Je li Murisbey kod kuće ? Ona sigurno nije otišla s njim. — N e ! — odgovori kratko crnac. — Ne. — A ne bi li mi znali reći, gdje se on sada na­ — A gdje je ona; — gdje stanuje? lazi, jer imam o važnoj stvari s njim govoriti. Nedaleko; blizu Pera Palace-a, na lijevo. — Ne znam ! — odgovori opet kratko crnac, gle­ — A da li znate, hoće li Misirbey brzo doći ? dajući pozorno Rifatbey-a. — To n e ; Salina je rekla, da će bey kroz deset dana , Rifatbey je znao, da tako ne će ništa svršiti. Za­ natrag... misli se čas; za tim izvadi iz novčarke dva napoleona i — Je li Vam još išta rekla? — ...d a odmah dogje k njoj. pruži ih crncu s riječima: — Ja sam Afendakizade, Murisbegov prijatelj. Imam Nastala šutnja. Rilatbey je razmišljao o svemu, što mu je crnac rekao i zaključivao, da se radi o vrlo nešto vflo prešno da mu kažem. Crnac primi s osmjehom novce i uvede Riiatbeya važnim stvarima. Mislio na mladoturke. Sigurno važan sastanak u Bukureštu; jer Hilmi paša, poslanik na ru­ u kuću. munjskom dvoru, naginjan je politici Mladoturaka. To se Rifatbey nije ni jednom bio u ovoj kući od kako se Murisbeg preselio. Idući kroz hodnik, divio se Murisovu je znalo. Ali Sultan ga visoko cijenio kao svoga najpo­ ukusu i raskošu, kojim bijaže kuća snabdjevena. Neki vjerljivijeg poslanika. osobiti miris privlačio ga. Crnac je išao pred njim. Kad Crnac je stajao do Ritatbey-a i gledao kroz prozor su prošli dosta uski hodnik od kakovih deset metara, kako snijeg pada. dogju na široki okrug, s kojeg su vodila vrata u poje­ Najednom zazvoni zvonce. Crnac se strekne i prodine sobe u prizemlju, a desno od ulaza basamaci na blijedi. Rifatbey pogleda. prvi sprat. Crnac stane i otključa vrata, pokazavši Rifat— Zaboravio sam zaključati vrata; — reče crnac beyu rukom, da unigje. Lijepa prostrana soba bijaše ure- boji se, da nas ko ne zateče. — Adil! — zovne neko pred vratima sobe, u ko­ gjena za primanje. Sve što je tu vidio Rifatbey, odavaše osobiti ukus Murisa. Ni jedne stvari nije bilo više nego joj je Ritatbey sjedio. Crnac problijedi. što je trebalo; a takogjer nije ništa falilo, što je trebalo — To je ona! . . . da bude. — Sabina, jeli? — upita Ritatbey. Rifatbey. sjedne blizu prozora, koji je gledao u park — Da, ona me uvijek tako zove, njezin je glas ! za kućom i upita : Idem da vidim. — Kada dolazi Murisbey? �Broj 12. Strana 185. . BI SER' RHatbey se mijenjao u licu. Srce mu neobično ku­ calo. Želja da vidi nakon osamnaest godina svoje dijete obuze ga svega i on skoči na noge. — Adil! — šapne polagano — daću Vam hiljadu franaka, samo je pustite unutra, da je vidim! . . . Molim Vas . . . — Bojim se . . . — Ne, Adil! . . . Ja Vam jamčim, da se ništa ne će dogoditi. Adil, kako je crncu bilo ime, otvori vrata, na koja stupi Sabina Sarijan. Kako ugleda Rifatbey-a, zastade i dade Adilu znak, da dogje njoj. Adil je razumio. — Jedan Murisbey-ov prijatelj, — odgovori lagano. Sabina stupi dostojanstveno u sobu u elegantnoj zim skoj opravi, na kojoj su topile pahuljice snijega i na­ kloni se lagano Rifatbey-u. Rifatbey prigje bliže, na što mu Sabina pruži ruku. — Afendakizade Rifatbey — prestavi se. — Vi poznajete Murisbey-a? — Da, imao sam s njim nešto važno govoriti. — Meni izgledate poznat . . . Jest, tako je! . . ., Vi ste onaj bogati trgovac žitom?. . . reče šaljivo Sabina. Rifatbey je sav drhtao, gledajući u Sabininim du­ bokim kao more očima jedan nezaboravljen dio svoje prošlosti, gledajući pred sobom cvijet svoje mladosti — svoje ljubavi. . . — Va^he stvari su Vas dovele ovamo? — upita Sabina, — možda nešto za huriša? Možete im reći, ako nije politika. — Ne. Mademoiselle, ali važna stvar, gdje moram s njim osobno govoriti. Sabina pogleda. Pogje ogledalu i odloži krzno, ko­ jim se bijaše oko vrata omotala, za tim se obrati Adilu: — Nek je sve u redu u kući, jer će Murisbey još večeras doći. On je brzojavio, ali kako se moja majka nalazi u Kučuk Čekmedži, moramo sutra ili za dan ka­ snije i mi. Moraš otići na pristanište s automobilom . . . Jesi li razumio? Adil kimne glavom. — A sad idi . . . Kad je Rifatbey čuo, da se Ehiza, Sabinina majka, nalazi u Kučuk Čekmedži, postade mu teško, jer je on mislio još svakako danas govoriti i s njom. Nasta šutnja. Rifatbey je samo gledao Sabinu, a u njegovoj duši budile se svakojake uspomene na davno minulu prošlost. $ve je proteklo ispred njegovih očiju... Sietio se Nusreta. Htio Sabinu da pita; ali se nje ustru­ čavao. Zamjeriti će se. — Z im al... monsieur Afendaki. — Ja ne mogu pamtiti ovake studeni. — A Vi mislite sada na selo ? — primjeti Rifatbey. — Majka je tamo. — Mislim da je put vrlo hrgjav. — Sigurno. Hoćete li s automobilom? . — Ako se moglo. Inače kolima, jer smo pozvani kod vlastelina Pietra Bafijadisa na pir. Bili su dobri pri­ jatelji s m o j im o ce m . Rifatbey poblijedi. Sabina ustane ne zamjetivši Rifatbey-ovo uzbugjenje i ižigje pred vrata. — Adil 1 ... Napravi brzo čaj 1 ... Rifatbey ustane i zamoli Sabinu, da ne treba čaja, jer da nema kada više čekati. — Molim, samo ostanite. . . Nije lijepo. — Hvala I Moram otići, — reče drhtavo Rifathey gledajući preda se i oblačeći rukavice — ostavite Murisbey-u moja posjetnicu. Rifatbey izvadi posjetnicu i preda je Sabini. za tim se oprosti i ode. Adil otvori ulična vrata, a Rifatbey mu preda sto­ tinu franaka u zlatu, rekavši, da će mu i ostatak predati čim dogje u kancelariju. Jedva je došao do kola. Noge su mu drhtale a srce neobično kucalo od uzbugjenja. Osjećao je, da će mu se nešto zlo dogoditi. Kočijaš mu otvori vrat?, Rifatbey sjedne u kola i zapovjedi, da ga vozi na željezničku sta­ nicu na Sirkegji. Snijeg je padao i duhao hladan vjetar — — — (Nastaviće se). Abdul-Aziz B o rić: R u ž a , Mojoj Zlati. U bašti mi ruža Divan miris pruža, Razvija se, cvate: Prava slika Zlate. Cvati, ruže, cvati, Daću tebe Zlati, Da zakiti grudi — Ti joj ures bude! Pa joj, cviete ubav, Šapći moju ljubav, Što čuvstvima svojim Napram nje ja gojim I �Strana 186. ,6 I š E ft* Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib T ešnjak. (Nastavak.) To oružje ne sastoji se ni u čemu drugom, osim u tom, da žena poznaje važnost svoje dužnosti i uzvišenost onog neprocjenjivog dara, kojim ju je Bog darovao, a kojim ona mora razumno ravnati i korisno ga upotreb­ ljavati. Ovo oružje ženu čini objektom čašćenja, poštovanja i hvale, jer ona tada — poput vladarice — vlada ljudskim osjećajima i prirodnim težnjama. Želili samo, žena tada može državnim brodom ravnati; može monarhički sistem podržavati; ako hoće u republikanski ga režim ili u soci­ jalističku društvenu organizaciju pretvoriti. Nu to žena može praktično izvesti samo onda, ako svoju djecu po svojoj volji može odgajati i poticati je, da teži onoj svrsi, koju ona želi. Kad bi to žena izvela, tada bi države postale moćne i napredne, a vladari bi na svojim visokim prijestoljima počeli osjećati strah pred veličinom žene i smatrati svoje prijestolje uzdrmanim, ako bi majke bile nezadovoljne njihovim vladanjem. Suviše, žena bi tada željeznim sindžirom okovala muškarca, pa ga na koju hoće stranu vodila, da mu se osveti, što je svojim rukama povrijedio njeno pravo, inspi­ riravši joj lažima okićene ideje o njenoj emancipaciji i što ju je prisilio na taj način, da kao muškarac obavlja na­ porne tjelesne poslove, ne bi li samo privredila potrebiti zalogaj i izbjegla zubima strašne smrti. Broj 12. A da li žena teži, da se s muškarcem natječe u vanjskim, neobiteljskim poslovima? Otkuda!... Ta to bi kako ćemo niže dokazati na osnovu svakodnevnog iskus­ tva — nju skinuto s prijestolja njena carstva, koje se po­ rodicom zove i ona ne bi mogla nikad dospjeti središtu onakove budućnosti, u kojoj bi bila njena sloboda, sreća i blagostanje. Pa šta bi trebala žena činiti? Treba naučiti, kako će biti dobra majka i kako će poznavati zakone svojih dužnosti; ona se mora izobraziti toliko, u koliko će biti savršeno upućena u najtanje tan­ čine i probleme odgojne nauke, jer odgoj samo čini, da strašivac postaje odvažan, škrtac darežljiv, rojalista repub­ likanac i socijalista privrženik monarhičkog sistema. Mi ćemo pak te ljude, koji rade na oslobogjenju žene, upitati, da li odgovaraju istini riječi toga američkog suca, kojima se tvrdi, da žensko zanimanje javnim poslo­ vima ne iziskuje pasivnost i nemarnost žene prama njenim glavnim dužnostima. Da li može jedna žena, koja vrši službu kakova po­ litičkog činovnika, kad je spopanu bolovi porogjaja, osta­ viti svoj ured cijela dva mjeseca, pa da se opet u nj povrati? Da li će ovakova majka moći svaka dva •’ta svojim mlijekom dojiti nevinče, ili će ga pustiti ko­ je! ^vim dojilama, koje ništa ne znaju ? Da li se pristoji toj majci, da zanemari odgoj svog djeteta, za koji je nju isključivo veliki Bog stvorio, kad nije moguće, da tu svetu dužnost iko osim nje obavi i kini imade stotinama muškaraca, koji bi mogli obavljati ove vanjske poslove, kojim se ona zanim a? Mi nikako ne mislimo, da bi gospodin autor „Em ancije žene" bio zadovoljan s takovim stanjem, jer on sam v eli: — „Veći dio svijeta misli, da je odgoj djetinji pi­ tanje, koje nema nikakove važnosti; ali ko njegov značaj potpuno poznaje, taj zna, da nijedna stvar, ni jedno pitanje ljudsko, ma kako veliku važnost imalo, ne iziskuje kao djetinji odgoj više šireg znanja, veće pažnje i težeg napora i truda. S gledišta znanosti odgoj je potreban svjema naukama, koje nas upoznaju sa zakonima čovječijeg tjelesnog i duševnog rasvitka Samo je veliki stvoritelj — slava mu i hvala — ovo udesio onako, kako se njegovoj mudrosti priliči, te je ženu obdario velikom tankoćutnošću i neizmjernom milošću i ljubvlju, kako će dostojna biti onog visokog položaja, s kojega će moći rukovoditi ljudske težnje i vršiti suvereni upliv na svoje društvo. Za to žena i ne može ništa drugo zapovijedati, osim hajra i dobra, niti može išta drugo slijediti osim čuvstva ljubavi i samilosti. Ovo je evo* ženino oružje i da je žena svjesna bila, da je stvar kako treba poznavala, ona bi za to oružje objeručke prihvatila i ne samo, da ne bi slušala riječi onih, koji bi joj ga htjeli iz ruke oteti, nego bi ih još opravdano u javnosti optužila, da zavide njenoj budućnosti, da bi joj željeli današnje ropstvo podvostručiti i život joj otrovom ogorčiti. Što se pak tiče teškoća i napora, to se oni sastoje u tom, što je praktično primjenjivanje odgojnih zakona na različita stanja djeteta od dana njegova rogjenja, pa do godina zrelosti, potrebno velikoj trpeljivosti i postojanosti, te strogoj pažnji i opreznosti nad djetetom i njegovim vladanjem; i zaista je stoga vrlo malo poslova, koji izis­ kuju toliko truda i napora kao odgoj. P a kad žena zna, kakova joj je budućnost, da li bi bila zadovoljna, da se otkrije, da se pokrivanje ukine? Nipošto; jer ona će poslije iz naše sociološke analize shvatiti, da bi ukinuće pokrivanja podvostručilo njeno ropstvo, koje bi prouzrokovalo neaktivnost njenu, pa su­ više zapriječilo je, da dopre do svoje krajnje svrhe, koja se postizava samo radom i napredovanjem. I mi velimo, da su te riječi istinite i da ih ne bi nijedan pametan čovjek zanijekao. j?li kako se one mogu dovesti u sklad sa onim hvalama američkog suca, kojima u zvijezde okiva zakone Janueng republike, po kojim naj­ važnija državna zvanja. 1 da li odgovara pravdi, da ni na ženu tovarimo važne kućne dužnosti i s naporom skop­ čano odgajanje djece, te da još povrh toga navalimo na �Broj 11 nju i to breme, da se po cijeli dan trudi ispitivanjem zločina i primjenjivanjem ustanova kaznenog zakona na izvršioce tih zločina? Kad sebi dozvoljavamo, da odgovornost za hrgjav odgoj prtimo na vrat žene, i ako znamo, da je odgoj potreban velikoj pažnji, postojanosti i trpeljivosti; kako nam onda može pravednost dozvoliti, da je povrh toga tovarimo dužnostima, da vrši državne poslove i izravnava sporove megju ljudima? A šta će muškarac raditi, ako žena bude obvezana tim dvjema poslovima? Ako je to put, kojeg će se žene držati, da dogju do svog savršenstva; onda se u divljim nekulturnim zem­ ljama može naći mnogo ljepših primjera ženskog savr­ šenstva, jer tamošnji muškarci ničim ne razbijaju glave, nego mirno i zadovoljno sjede i svoje žene prte svojim poslovima; one im dapače siju, žanju, u mlinu brašno melju, iz dalekih mjesta vodu donose i slične teške po­ slove vrše. Onda bi trebalo, da mi te divlje narode valjano proučimo i da od njih naučimo, kako muškarci trebaju da mirno živu i blaguju na račun ženskog truda i na pornog rada. Pa nije li ovo pravo ropstvo za ženu, koje je po­ kriveno obmamljivom i lažnom slobodom? Ako ima istine, kojoj se ne može prigovarati i koju priznaje osjećaj, razum i savjest, to su riječi poznatog filozofa i nacionalnog ekonoma Julesa Simona. koje je napisao u francuskoj jednoj reviji (18. svezak) a koje glase: — „Žena, koja radi izvan kuće, običnog radnika, a ne posao žene“. Strana 187. . BISER' obavlja po Autor „Emancipacije žena" dalje veli: — „Skoro je postao neizmjeran broj onakih žena na zapadu, koje se zanimaju van obiteljskih poslovima Imade ih svećenica, arhitehtica, uredskih pisarica, novinskih direktorica, te beanterica po observatorijama i poštanskotelegrafskim uredima. Žene većinom obavljaju činovničke poslove i dužnost i u prosvjetnim ministarstvima, te broj učiteljica na osnovnim školama iznosi 95°/0.“ U ostalom gospodin pisac nije ovih riječi, a ni drugih sličnih navoda naveo ni radi čega drugog, nego za to, da bi pomoću njiha svoje mišljenje o emancipaciji žene učinio dopadnim. Nu ekonomski učenjak Jules Simon u spomenutoj reviji veli: — „Danas su žene zaposlene u tkaonicama, štam­ parijama i t. d., i t. d., a i države ih upotrebljuju u po­ slove po svojim tvornicama, te one na taj način sebi zaslužuju par groševa, ali prama tom ozbiljno narušavaju temelje svojih porodica. Jest, ljudi su se počeli koristiti zaragjivanjem svojih žena; ali njihova se je zarada uma­ njila baš za to, što su se žene pnčele s njima u vanjskim poslovima natjecati." Isti učenjak poslije ovako nastavlja svoje razlaganje: — Nu ovdje ima žena, koje su naprednije od prvih one su zaposlene kao knjigovodje po trgovinama i kao učiteljice državne; a mnogo je megju njima i takovih, koje služe kao činovnici u upravi pošta i telegrafa, željez­ nica, pa kod francuzke i kreditne lionske banke, ali ove su dužnosti, te žene posve otugjili od njihovih porodica." Ovo su riječi jednog oca obitelji, a nema sumnje, da otac obitelji najbolje ' zna, kakove prilike i odnoša vladaju u njegovoj kući. Stoga ne bi bilo od nas lijepo i razumno, da njegove gornje riječi na stranu bacimo, te da prihvatimo za načela, protivna njegovim načelima. (Nastaviće se) H. Gjogo: Doktor Lacmanin. liječi bolesnike po najnovijoj metodi. (Komedija u 2 silhuetne slike*) I. SLIKA. Teška operacija na seljačkoj glavi. (Ambulatorium jednog liječnika.) Doktor1) (Ogleda svoje stvari, kao noževe, makaze i t. d. i pregledava sobu, da li je čista): Moj pomoćnik ili pravije sluga nije baš neupućen u svojoj službi. Moram priznati, da je čista soba, da su stvari dobro otrvene, pa se sjaje. Evo n. pr. ove nožice (pokazuje ih) bijahu od krvi tako zamrljane, ko da su sasvim zargjale. Pa i ovaj nož (pokazuje ga)! Bog zna, koliko je odrezao mesa pod Tarabošem, kada sam tamo bio prošle borbe u praksi* (Ostavi nož) Zaista je to bilo dobro za moju struku. Ki­ rurgija je u balkanskom ratu više dobila za jedan mjesec no prije — u miru — za 10 godina. Ovim je ratom čovječanstvo puno izgubilo, ono je nazadovalo, ali je moja struka veliku korist izvukla iz one muke i klaonice. Sjećam se, da sam u Podgorici vidio punu )embilu turskih nosova; prodavali su ih ko sitne kruške na dućanu! Sluga (ulazi): Gospodine doktore, evo jednog boles­ nika ... Doktor: Uvedite ga! (Sluga izagje.) Bolesnik (Ulazi zamotane glave): Dobar dan..! Doktor', Bog ti pomogao! Koje te dobro meni vodi? Bolesnik: Nije dobro, nego zlo, moj gospodine. Doktoru se od dobra nikad ne ide... Vidiš gospodine... (Stane odmotavati povez oko glave) da oprostite. Doktor: Ja, ja! (Kašljuca.) Bolesnik (nastavlja); i da oprostite, u mene se nešto napelo... �Strana 188. ,B I S E R‘ Doktor: Napeto? Bolesnik: J e s , gospodine, baš napeto.. . pa mi se na vrh glave propeto. .. Doktor: Pa? Bolesnik: Pa ne znam, šta ću od života svoga. Spavati ne mogu, jesti ne mogu! U glavi vazda stotinu čekića — Doktor. Pa? Bolesnik: Pa »doktor« i p6. sam čuo, moj gospodine, da si ti Doktor (Pokloni se na laskanju): Pa hoćeš, biva, da te liječim? Bolesnik: Jes’ gospodine! U tebe je sretna ruka. Veliku si korist učinio, što si u našem selu izliječio »zekulju« Dane Mrgjele, koju je probola krava moga nesretnog »hage«. dine. Doktor: A ko ti je aga? Bolesnik: Da ti po duši reknem, ne znam, gospo­ . Doktor: Je li to moguče ? Bolesnik: Jašta je, gospodine. Moj >haga« ima dva sina; jedan je kod »odža«, a drugi hoda u pantalama Obojica ništa ne rade. Odža po vazdan iz berbernice u kahvu i iz kahve u berbernicu, pa se inadi, a ruke mu vazda u čakširama. Oni opet, što nosi pantale, rijetko i dolazi kući na konak: već eto ga u hotelima, megju švabicama, pije i p ije... Doktor: A kako se ti zove s? Bolesnik: Ja? Ja se zovem Dija hodalo. Oženjen sam od Pedala, a sin mi od Kasala. Stojim ljeti u Veleškim stjenama, a zimi u Trčalima. Doktor: Dobro, dobro.. . (Premeće svoje stvari. N e­ nadano) Izuj opanke! Bolesnik: Zašto gospodine? Doktor (U poslu); Da vidim »napetak«! Bolesnik (Skoči): On nije na nogama n o na glavi Doktor (U poslu): Pa? (Okrene se seljaku) Ali sjedni! Bolesnik (Sjedne): Evo sam ja odvio šal, moj gospodine. Doktor (Prilezeći m u): Dobro, dobro.. vidjećemo. (Ugledavši golem čir na glavi, stane se zgražati.) Bolesnik (Namještajući s e ): Ima neko mjesec dana — Dostor (za seb e): Ovo je cir strasan. (Razgleda). Jos nije dozrio, jos je zelen. Bolesnik (nastavlja): kako mi je to koptisalo. Sve se bojim, da mi mozak ne zahvati ta grdosija. Ne znam pravo, kuda udaram. Trpio sam, šutio sam — ali jutros tako me je to bolilo, da sam plakajući trčo u grad i evo, gospodine, tebi došo, da mi sijaset skineš ili ublažiš. D oktor: Dobro, dobro. Ti se ne boj, a ja cu — vidices — učiniti, sto budem mogao. Ama ima jedna stvar . . . B olesnik: Koja? Broj 12. Doktor: Treba ti se potpisati, da pristajes na moje liječenje. B o lesn ik: Ja nemam para — D oktor: Pare ne trebaju. B olesnik: Da me sud poslije ne poćera? D oktor: Neće, neće 1 B olesnik: A banka? Doktor: To se banke ne tiče. Nije to mjenica ni d u g ; to je samo za to, da pristajss, da ti cir izliječim. Bolesnik (r&do): Ah, hoću, gospodine. Samo ja n’umjem pisati, ali znam prst pritisnuti. D oktor: Dobro, dobro. (Zovne slugu). Sluga (ulazi): Šta izvolite? Dostor: Revers! (Sluga ode). Doktor (razgleda ranu): Ovo te mora mučiti. (Trese glavom). Sluga (donese papir i potkuči seljaku): Potpiši se! Bolesnik (plašljivo): Da nije što banki? Sluga: Nije, nije! Bolesnik: A sudu? Slu g a : Ali, nije ! D oktor: To je samo za me, znaš! B o lesn ik: Dobro, potvrdiću; na vašu dušu! (Opire se, a poslije upre prstom, te papir prodre). Doktor (ljut): Ali što radite ? (Slugi): Donesite drugi! (Razgleda ćir). Sluga (donese drugi papir i pero): Evo, pa samo polahko metni prst na papir. Bolesnik (Premišlja, onda pristane): Eto! Doktor: Dobro, dobro; ti se ne boj. (Prihvati se­ ljaka za rame). Boli li te ovdje? B olesnik: A, a! Doktor (uzme ga za u ši): A ovdje ? B olesnik: Jok! Doktor (upre malo u ćir): A ovdje ? Bolesnik (skoči): U h ! . . . D o k to r: Šuti, šuti, ja te samo vizitiram, zn aš. . . Ja jos nisam uzeo noz, — ta eno ga na stolu! Bolesnik (umireno): Ehe, eh e. . . (U stolici se malo raskomoti). Doktor: Ti se ništa ne boj. Sve ce to biti brzo i lako. Doktor Lacmanin štedi svakog bolesnika, — to do­ bro znaj! (Iza toga — hotimično — počne opet ispitivati seljaka, da li ga boli uho, čelo i t. d. U tom je seljak već skoro zaspao u stolici. Slugi namigne). (Sve ce dobro biti, jer ja liječim po najnovijoj metodi. V id ite... (Tad svom snagom udari cijelim dlanom u čir). Huh! Bolesnik (ko lud sine na noge, raskrili ruke): Uh! ... (Poleti put doktora, da ga zadavi, te ga odmah zgrabi po pasu i obori). (Lampe se utrnu). �Broj 12. . BI SER* L eb ib : Strana 189. hovo izvršenje odobravati. A nemamo na jednom reći, da se one čovječnosti protive! Na ovom svijetu vidimo mnoM koješta, što se danas smatra doŽ im i potrebnim, a je sjutra nevaljalo i nepotrebno. Mnogi će se dogogjaji i ; u ovom i u budućem vijeku smatrati nesavremeni, ak» samo ne budu proti čovječnosti. Ti si mi sve. cl j Kada s visine Sunašce sine, Njegov je čar Svoj zemlji d a r; Kako smo mi osugjivali djela i poslove naših pregja, koji su živjeli prije deset stoljeća, tako će možda i naši potomci nakon deset stoljeća' nas koriti zbog ovih naših postupaka Ali ovo je jedna nesmotrenost Oni, koji se usugjuju nekoga koriti, trebaju pomisliti na vrijeme, koje je i izvor i tok dogagjaja A1 za te care I za te dare Ne marim, n e : Ti si mi sve! Zapovjednici, moji drugovi! Kad uništimo vladavinu kralja Roderika, onda smo uništili samo jednog neprijatelje A naš je cilj uništiti ne kraljevu osobu, nego kraljevstvo, a taj je cilj postignut kraljevim smaknućem. I kad bi me ko upitao, zašto sam pogubio tog vladara, ja bi mu mogao odgovoriti: „Za to, što nam je bio neprijatelj". Kad bi me pak ko upitao, zašto ubih tog neprija­ telja, odgovorio bi mu: „Za to, što je bio vladar". Jedan takav neprijatelj, jedan takav vladar, da su njegovim smaknućem svi Španjolci potučeni! A znate li, zašto sam kralja Roderika pogubio, a ne zasužnio? Zato, jer je kralj Roderik i na me nava­ ljivao. Krv, koju vidite na ovom rupcu, nije samo njegova krv. (Zagrnuvši rukav, pokaže jednu veliku ranu,) Kad mjesec bliedi Po nebu gredi Pa njegov sjaj Obasja gaj — Ja toga sjaja I toga baja Ne volim, n e : Ti si mi s v e ! Kad u svom raju, U zelen-gaju Slavuljak svoj Izvija poj, Sluša mu glas Prirodni kras, J u l i a n o s : ( Dotrčavši u strahu.) Ah!... Zar je i on vas ranio? Da zavežemo___ Samo ja ne — Ti si mi sve! T a r i k : Zavežite ovim rupcem! (Muhadžidama, koje ga okružuju.) Ta ova rana nije veća od one rane, koju mi je zadala__ n e,. . . oprostite— koju je povezala Zehra binti M usa! . . . (Za se.) I vi ste krasne, ali me nijeste u stanju kao ona iz pogibelji izbaviti. (Nekoliko mudžahida povezuju rupcem Tarikovu ranu.) M u g iz -u r -R u m i: (Približivši se.) To ste vi trebali još prije kazati— Ah, nema krasa I nema glasa Ko što je tvoj, Angjele moj — Ja ti se divim, Ja za te živim ; Za drugo ne — Ti si mi sve! T a r i k : Tako je... ali sam zaboravio, Mugiza. (Ka­ menje i strijele padaju). Jrf&k Abđul-Hak Hamld: Tarik. (Osvojenje Španjolske). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) Kada je jedan službenik primoran vršiti zapovjedi svoga starješine, koje na prvi pogled izgledaju kao da se protive čovječnosti, pravedne sudije tada trebaju uzeti u obzir okolnosti i duh vremena, te takove zapovjedi i nji­ J u l i a n o s : Gle, gle; Ne stideći se, bježe kao prolazni oblaci i kamenje bacaju. Kao optuženi vladari i plaču i vatru sipaju. Plačući poput zločeste djece bježe i kamenjem udaraju. T a r i k : Kamo, gdje je ostao Zejd ibni Kessadi? (Jedan ogroman kamen pane, svak s prezrenjem gleda). J u l i a n o s : (Preplašeno odskočivši.) Ah ! Vidite, to je užasno! Gospodine zapovjedniče, ostavimo ovo mjesto. T a r i h : Dogji k sebi, grote! Kraljeva kočija ovdje stoji. Ako žališ, ti možeš otići onima, koji su ovo mjesto ostavili. Ali mi smo za sad ovdje, pa sve da padaju nebeski meteori, a ne kamenje! J u l i a n o s : Moja je namjera jedino vas očuvati. T a r i h : Preče ti je da sam sebe č u v a š !.. J u l ia n o s : Gle, još je d a n !.. (Opet jedan kamen pane). �Strana 190. T a r i k : (Julianosu.) Vidiš grofe, i naše se m udžahide s ovog mjesta kreću samo, kad su smrtno pogogjene!.. J e d n a d r u g a m u d ž a h id a : (Nad glavom umrle.) Nije tako .. Mudžahide padaju samo onda, kad ih Azrail udari ? J u l i a n o s : (Približi se umrloj djevojci.) istinu um rla? Jedna um irao? .. Broj 12. .BISER' m u d ž a li d a : Da li si ti ikad Zar je u od šale J e d a n b o r a c . (Umirući.) I ja umirem. Julianose> obradujte L u ciju !.. (Kamenje pada). J u l i a n o s : Luciju? Ali ko je t o ? Sigurno oni misle, da im je ovdje kralj, pa na njeg gagjaju!.. (Jedan od zapovjednika pane i nekoliko ga ljudi opkoli.) T a r i k : Zapovjednici, drugovi moji 1 Da ja nijesam kralja pogubio, mi bi morali još dugo vremena po Špa­ njolskoj krv proljevati. A u proljevanju krvi nema nikakove ljepote. Megjutim, kao što god ne mogu od vrućice oboljela tjelesa ozdraviti prije, nego li im se krv pusti; tako sc isto ne može preporoditi ni jedna zemlja, u kojoj pokvarenost vlada, dok se u njoj krv ne prolije. Jest, da ja nijesam kralja ubio, ko zna koliko bi trajao i kakobi žestok bio ovaj rat, što smo ga istom započeli voditi! Sada pak kad bi i dulje potrajao, ne može biti žestok kao ii početku; osim toga ja dvojim, da će dugo trajati. Da je kralj ostao u životu, gubici bi i pomor dvostvuko bili veći u srazmjeru megjusobne raatuće mržnje, oprečnosti ciljeva i povišenja ratne žestine, Dakle, 'pogubivši kralja, ja sam sve te mržnje, smutnje i žestine ratne odstranio i time tri stotine hiljada ljudi spasio od žalosti, bijede i smrti. Da, ja sam ukinuo samo jednu glavu, da spasim nekoliko stotinu hiljada života! Sada već neka povijest o tom sudi, kako god hoće! J u l i a n o s : Još nešto ima. Vladavina je bila Roderiku^slagja od života, a život bi mu bez vladavine bio gorčiji i nesnosniji'od smrti. Dakle, da ga sačuvate od mnogo žešće patnje, nego što je smrt, vi ste mu ukazali milost i dobrotu, te ga života lišili. (Smije se.) T a r i k : Nije vrijeme od šale, a Zejd ibni Kessadi Essepsaki još ne dolazi! M u g i z - u r - R u m i : (Pogledavši na drugu stranu.) Evo Zejda! Brzo uzmiče! J e d a n d r u g i z a p o v j e d n i k : (Kraj Mugiza.) Čudno­ vato je, što i neprijatelj sve brže uzmiče. J u l i a n o s : Gospodine zapovjedničel Vi zapovjedite, da vojska neprijatelja više’ ne progoni / .J ako je nepri­ jatelj pobijegjen, nije isklučeno da će se u budućnosti opet osnažiti. Ja bih bio z a 'to , da neprijatelja progonimo, sve, dok ga ne poražimo tako, da se ne će moći više oporaviti. Š ta^vL na to velite? T a r i k : (Kao da ne čuje.) Ti Španjolce nazivaš neprijateljima, Da, i mi ćemo tebe zvati Muslimom! J u l ia n o s : To je vrlo umjestno, jer svakako sam postao muslimani Drago mi je da od vas dobivam novo ime; ali sada progonimo neprijatelja, T a r i k : Progonićemo ga. Ovo je naše zadržavanje privremeno. Megju tim nije nikakovo junaštvo progoniti neprijatelja, koji bježi. M u s l lm : Ako nije junaštvo, nije ni strašljivost osobito, ako ih upozorujemo za to, da ih pokorimo, a ne da ih pokoljemo. T a r i k : Muslime, do danas si nam bio pristaša zato što si bio protiv Roderiku. Ali sada kad nema Roderika, zašto da budeš protivnik svog naroda i domovine? M u s lim : Ja sam najprije — kako je vojskovogja Bin Nasir zamislio — pribjegao Arapima samo za to, da Roderiku pokažem neprijateljstvo. A da se pak sada od vas ne rastavljam uzrok je, što sam se osvjedočio, da ovamo nijeste došli radi pustošenja i proljevana krvi, tako sam se isto uvjerio, da se sveti zakon, kojemu se vi po­ koravate, temelji na dubokoj filozofiji i vječitoj istini, a to me je zadužilo, da pregjem na uzvišeni islam. A sve da i nijesam promijenio vjeru, ipak bi se sretnim smatrao, što sam pristaša jednog tako velikog naroda, kojemu je živ *na zadaća samo ljudstvo podizati. (Nastaviće se). Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: Sulejm an Mursel. Dok se bogat tek odluči, Da ubogu dade, Dotle njega med živima Više ne imade. * Star o ženi oštro sudi, To redovno bude, Kud se ruže već oberu, Da ih mnogi kude. Vragoljasto žensko oko Kome tajnu šapće, Pravog svjetla taj ne gleda, Već po mraku tapće. Slatke riječi mom želucu Voće odveć gnjilo, Daj mi hljeba, pa tad pričaj, Što je nekad bilo. �Broj 12. Strana 191. , B I S E R‘ Slušaj, braco, što ću reći, Nije savjet ružan: Kad je majka Zlatu ugledala, Ona reče tanahnoj robinji: Bolje ti je gladan leći, Neg’ ustati dužan. P a'ti-re ci Zlatiji djevojki: Nu, pogledaj, kako sporo lsajbeže,- zove', t e ' Mustajbeg. Eno došla raja iz tinara — „Hajde, leti, tanahna robinjo, Lijenost naprijed gmiže, Siromaštvo za njom hiti 1 dovezla bjelicu pšenicu". 1 lako je stiže. Pa govori Zlatiji djevojki: A odleti tanahna robinja, — „lsajbeže, zove te Mustajbeg. ¥ Eno.''došla ,raja iz timara 1 dovezla bjelicu pšenicu". Al* to Zlata haje i nehaje, NARODNE UMOTVORINE. Vilić Husein i Zlati ja djevojka. Veće vavik rujno vino pije. Jope veli ostarjela m ajka: — „Hajde, leti, tanahna robinjo, Pa ti zovi Zlatiju djevojku". A odleti tanahna robinja, Vino pije Vilić Huseine Na Udbini, na sred Latinskoga, Pa govori Zlatiji djevojki: — „lsajbeže, zove te Mustajbeg, U ruci mu crvena jabuka, Karanfilom zrnom nakićena, Djevojačkim zubom nagrižena. Ugleda ga Zlatija djevojka, Eno došls raja iz timara 1 dovezla'bjelicu pšenicu". Skoči Zlata ko^da ne sjegjaše. Od sebe je gjergjef odbacila, Pa dofati mušku gieisiju. Od nafa je kapu odbacila, Kada se je malo otkučila, Prosuše se sitne pletenice; Uzvrnula zelenu.dolamu, Ukazala sitnuTsačmaliju. Ona skide fesić i dukate, A obuče mrku medžidiju; Ona skide džamfezli haljine, A obuče zelenu dolam u; Kad]je vigje Vilić Huseine, Plesnuo^se ' rukom’ po kolinu, Ona skide sedefli nanule, A obuče cakle kundurice, Nova m’ saja puče na kolinu : — „Avaj meni do Boga^miloga, Dug bojali čibuk zapalila, Pa otigje Vilić Huseinu: — „Selajm alejć, Vilić Huseine!“ Varaše me Turci i hajduci, Nikojmene prevarit ne može, Nego samo Zlatija djevojka!" — „Alejć selam, neznana delijo!" Zabilježio: Muharem Kurtagić, Muharemov. Vazdan bila, rujno vino pila. L ilS T A K . Književnost. NEKOLI KO IZVADAKA I KRITIKA ŠTO SU IH DONIJELE NEKE ENGLESKE, TALIJANSKE I FRANCUSKE NOVINE O „B O R B I P O L U M J E S E C A I K R S T A ". Iz „ S t a n d a r t a " od 18. aprila-1907. godine: — „Autor je ove divno i znanstveno napisane knjige jedan musliman, koji je u Engleskoj vrlo do­ bro poznat sa svojih mnogobrojnih djela. Ova knjiga, u kojoj pisac slobodnom kritikom rasčinja zasluge Islama i kršćanstva za civilizaciju, vrlo je intere­ santna i vrijedna pažnje..." Iz „ D a i l y T e l e g r a p h “-a od 14. juna 1907.: — „Ova je knjiga pisana svestranim 'razm atranjem, velikom znanstvenom spremom i dubokim kritičkim istraživanjem, te čitaocima možeiposlužiti, da prošire svoje znanje. Čitaoc ovog djela bez �Strana 192. Broj 12. . BISER' sumnje će iz bližeg moći proučiti mišljenje Istoka o Evropi i njenoj civilizaciji". Iz „ W e s t m i n s t e r - G a z e t e “ od 3. aprila 1907.: — „Gosp. Halil Halid je i prije nekoliko go­ dina napisao jedno ovako važno i pažnje vrijedno djelo. I ovo djelo sadržaje mnoge piščeve odlične vrline, kao što su : zdravo razmišljanje, sposobnost kritičkog istraživanja i umjerenost u pisanju". Iz „ P a l i - M a 11- G a z e t e " od 22. maja 1907.: — „Ovo je djelo gosp. Halida vrlo prikladno sredstvo, da se isprave krive misli i predrasude o Istoku, u koje nekoji Evropljani vjeruju". Iz „ D a i l y N e w s “-a od 19. marta 1907.: — „Gosp. Halil Halid velikim marom i odlučnošću — a bojimo se, posve opravdano — na­ valjuje na kršćansku Evropu i njenu demoralizaciju, koju kršćani ne će da vide: on strogo osugjuje neke religiozne ceremonije i običaje, te šiba licemjerstvo, koje se kod nas prom iče. . . Nu mi se ne trebam o na nj srditi, nego ga moramo pohvaliti, što je svoje snažne argumente slobodno na srijedu iznio i to tijem i pažnje vrijednim jezikom". Iz „ T r i b u n e " od 25. marta 1907.: „Usporegjujući stanje islamskih država sa dru­ štvenim položajem kršćanskog svijeta, pisac nam mnogo koješta prigovara i osugjuje nas; ali ti svi skoro prigovori su opravdani i istiniti". Iz belgijske mjesečne smotre za kolonijske stvari i prilike „ B u l l e t i n d e la S o c i e t ć d’ ć t u d e s C o l o n i a l e s " od 1. maja 1907.: — „I ako je autor ovog djela, koje je napi­ sano, da Islam uzveliča i pohvali, Istočnjak, ipak je on dokazao, da svestrano poznaje engleski jezik, kao i politiku i mišljenje Zapadnjaka. Vrijedne su pažnje njegove riječi, kojima veli, da će od sada megju Istočnjacima zavladati jedinstvena ideja proti nasrtaju i invaziji zapadnih država". Iz pariške povremene smotre „ R e v u e d u M o n d e M u s u l m a n " od m aja 1907.: — „Ovo Halil Halidovo djelo sadržaje vrlo gorkih navala, ali i veoma mnogo koristi. Ono je pisano plemenitim osjećanjem, a pitanja, koja se u njemu iznose, svestrano su proučena i ispitana. Autor ne poklanja važnosti pričam a; on govori samo o općenitim dogagjajima i komentariše ih, da ih si­ stem atski valjano sredi u jednom djelotvornom tek­ stu". Kulturne bilješke. M . G j . Š . K . u S a r a j e v u . U našeg glavnom gradu osnovan je prije nekoliko mjeseci. »Muslimanski Gjački Športski Klub«, te ima već priličan broj članova Ovo je prvo muslimansko gjačko društvo ove vrste, koje je naša muslimanska omladina osnovala, da pobudi malo više interesa megju muslimanima za šport, koji u velike koristi kao odgojno sredstvo u tjelesnom i moralnom pogledu. Osim toga, kako čujemo, svrha je ovog društva, da radi na slozi svih bosansko-hercvgovačkih muslimana, da već jednom prestanu stranačke borbe i megjusobna trvenja te da i naš muslimanski elemenat jednom složan i grupisan u jaku cjelinu pogje u borbu za -svoja prava. Klub će nastojati, da svako muslimaiisko društvo ove vrste, koje se u buduće osnuje, imadne ovu svrhu pred očima i da radi svim. silama na slozi i jedinstvu b.-herc. muslimana. Da se održi ovaj klub, koji ima tako lijepu svrhu i da u zametku ne propadne, trebamo materijaloih sred­ stava. Kako je naša omladina siromašna, dužnost je nas musin ana, da što više materijalno i moralno potpomognemo te m oii o naču braću, da to i učine. Poruke i odgovori uredništva. E . u D . V . Da Vam iskreno rečemo, Vaša priposlana pjesma u sebi ne sadržaje ničega, što bi je činilo pjesmom; ona je prosta tirada, u kojoj su iznešene samo svakom poznate otrcana fraze. Od pjesme se, prijatelju, ne zahtijeva samo rima, nego u prvom redu originalan smisao i blještava forma, a tog oboga kod Vas posve manjka. Oprostite nam, što Vam morumo savjetovati, da radije prihvatite plug, kojim ste se i do sad zabavljali, i da prelomite pero, koje nije za opore ruke, bez estefskog opipa. Inače ne ljutite se. Bilo bi od Vas bolje, da Se na »Biser« ppretplatite, nego da ga tovarite onakovim pro­ duktima Vaše Melpomane. B r a ć o m u slim a n i! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku*. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA 1 ŠTAMPARIJA 11 MOSTARU,___________ Uregjuje: REPAKCIONI ODBOR. T is a k : ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSORU. Z a u red n ištvo o d g o v a ra : MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ �\ H E H C E G - B O S f l f l zemaljski osigaravajaći zavod za Bosnu i Hercegovino Raonateljstoo u Sarajeuu. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristiđ ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . Zaood preuzima osiguranja: a) p r o t i p o ž a r u (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) p r o t i š t e t a m a k o d p r e v o z a robe vodom, kopnom i željez­ nicama; c) p r o t i n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje; (d p r o t i š t e t a m a o d t u č e uz naknadu potpune štete; e) p r o t i p r o v a ln o j k r a g ji i d) ž iv o tn e r e n t e , ko e <.dm su odgogjene; f) n a l j u d s k i ž iv o t, i to osigu­ ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) r e n t e za slučaj p r e ž i v lja ja osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f) osiguranja u z g o jn in a . Kombinacije za osiguranje žioota obuhoataju: Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji r a ta , b ez i a) o s i g u r a n j a z a s lu č a j s m rti; svake doknadne premije; b) m j e š o v ta , odnosno osiguranja 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; 3. z a s a m o u b o js tv o ; c) o s i g u r a n j e m ira z a : 4 za smrt u s lje d n e z g o d a I &© £= & § 2 &'•=» n Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kuiantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i, zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. D io n ič k a p iv a r a u S a r a je v u preporučuje svoje (5 IZ V R S N O ODLEZHNO E k p o r c - p i v o PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje a pokrajina franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. eb �8* ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ I ♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦ ■ ♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦' KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUČUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA PLIĆA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". = F ilija la u T reb in ju . = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebl-iptidaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V e lik i izbor knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom . Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pilja (m uhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikv«rne školske i druge knjige. V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b a v i* c i j e n e , k o j i m a s e p ri . a ž u b et •'*-*' ~ i t a č n o u z v r l o p o v o l j n e M n o p r ik la d n i d a r o v i. PODRUŽNICA HR\ ATSKF .ENTRALNE BANKE ZA Sau ervald ova ulica. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S a u erv a ld o v a ulica CENTRALA a SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. -- Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni nlošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visok u kam atu. Eskomptira i reeskom ptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom z em aljsk e vlad e za Bosnu 1 Her­ ceg o v in u označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom , u koji se m ogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) O vo je najbolja preporuka i za o sta le ulagače. MJENAČNICA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu. Izdaje kreditna pisma. ZALAGA0N1CA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e1d5372be6a5b5b20fad8af36a8e51c.pdf 9db45bda737665b7bc550bbb46017303 PDF Text Text BROJ 13 GODIN II. „BISER“ izlazi dva puta mjesečno. ----------Pretplata na „Biser“ iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu t 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. 2a prijevode oglasa iz jed- LIST ZA ŠIRENIE ISLAMSKE PROSV|ETE. nneme l - mumi nune i chvetun! E l - I s l a m u Jal u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. —■ ■ — Neplaćena se pisma ne primaju, — 1. S a f e r u l - h a i r 1 3 3 2 . Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ1VO U treba 8lati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. © M O S T A R © 1. j a n u a r a 1914, SADRŽAJ: M. H. Muftić: Dvanaesti rebiulevvela. Narodne umotvorine: Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tanović: In memoriam tirano. (Pjesma). Biserdžik: Memija delija i Bajram Čelebija. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska • žena. S arapsl prevodi: Edib Tešnjak. Listak. Mevludišertf i Ittihad. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem, Lebib: Pastir i pastirica. (Pjesma). svijeta: Panislamska liga. — Muslimansko Dr. Osman Namik-. Teiste i ateiste. S turskog prevodi: Abdusselam i. — K njiževnost: Okjud. — Kulturne bilutrnet*. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje S turskog prevodi: Salih Bakamovič. ¥ PRVU M U 5L 1M . N M L H D N fT KN 31Z H R B ŠTAMPARIJA KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUfiUK-STAMPIUA ( M U H A M E D - B E K 1R FRANJE JOSIPA ULICA. M K A L A J D Ž 1Ć ) 05O U L V L A S T IT A ZG RADA. Izdavateljica „Bisera" i „Muslimanske Biblioteke'1. 1■ 1 11 ■= Filijala u Trebinju. • rT= EE Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima š k o la m a , uredima, m ektebi-iptidaljama, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima o p ć in s k im p o g la varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu školsk og i kancelarijskog p r ib o r a . V elik i izbor knjiga iz sviju područja naše i strane književnosti. Nadalje im a d e sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom. Izragjuje sve u štam parska i knjigovežačku struku spadajuće poslove, kao i sve vrsti štam pllja (muhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. J . V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b a v lja ju b r z e i ta č n o u z v r lo p o v o ljn e žu b la t n o p riK r ik la d a ro v i. cijen e , k o j im a s e p r i la z o e s p ia iad un mi uaiuvA. �Razbor žene upoznajemo već po njenoj vanjštini, jer razbo­ rita žena uvijek je lijepa i svježa. Najviše žena umije cijeniti veliku moć, koju im pođaje lijepo lice. Baš zato je toli obljubljena Eellerova pomada za lice „Elsa". Od nje postaje lice čislo, rumeno, ako Vas što boJi, rabite nježno i meko, nestaje pijega itd., a stoje 2 lonca franko 5 kruna. Njegovanje ljepote pot­ pomaže Fellerov boraksov sapun (80 helera) i Fellerov ljiljano-mlječni sapun (1 kruna), ako se istodobno rabi. Divni porast kose polučuje i glasovita Fellerova Tannochina-pomada ,,Elsa“ Ta pomada osvježava i jača kožu na, glavi, čini kosu bujnu i meku, zapriječuje stvaranje prhuti a stoji svaki lonac K 160, jakost II. Bilo bi suvišno, da tekar nabrajamo K 3- . Tko trpi od glavobolje, migrene i t d. pojedina blagotvorna ^vojstva ovih rabi Fellerov migren^tift, koji hladi i ublažuje pravih Fellerovfh proizvoda, koji boli a prem mu je poraba trajna, stoji ipak Srimo 80 hel. Isto tako je obljubljena voda za ublažuju boli i ozdravi) uju, jer 1_ i ljekarne Fellerove po 1 krunu. — Jača što smo se mi sami osvjedoči, tako oei n bole i trepte, i služi protiv upale. — prokušane proizvode jedino prave rase je uvjerilo tijekom tolike godi! a i Sve E. V. Feller u Stubici Elsa trg mnogo lisučan.ših čitalaca., da 'edv, r ! ?aSil;- s ^karnik Zagorje (Hrvatska). 0 1 M I T Dl PETE „Fellerov Elsa Fluid" ,,EIs2-piIuIc“ j postoji koje bolje pučko i .»čim! sredstvo. Imade doduše mnn^ . p^t- j vorina ili — kakio no ih majke izvedoše, kada bi djetetu zaprijetila pogibao, kazati — „sličnih sredstava*4, ali često čujemo pripovijesti. Prečesto je dijete majci miiije od vlastitoga života. Stoga dobro shvaćamo bol majke, nijedno nije bilo kadro, da nadkrili kad joj je dijete slabo, blijedo, nemoćno, kada se ne raz­ pouzdane i pn kušane ove proizvode, vija, neimajući teka. — Naši čitaoci bi morali takove dakako treba da budu pravi a takove majke uvijek upozoriti na Fellerovo riblje ulje i zagorski sok za prsa i protiv kašlja. Ove proizvode uzimaju rado možete dobiti kod: odrasli i djeca. Fellerove ribije ulje je bez mirisa i okusa, O junaštvima E. V. FELLERA, ljekarnika Stubica, Elsa trg broj 326 (Hrvatska), i to pravog Fellerovog EJsa-lluida 12 malih ili 6 dvostrukih ili 2 Spe­ cijalne boce za 5 kruna franko, a Elsapi'nle 6 kutija za 4 krune franko. nije dakle neugodna teka, kao drugo riblje ulje. Od F e­ llerovog ribljeg ulja brzo se oporavlja, [tijelo se jača, težina tijelu naraste, zadobije se zdravi tek. Ovo je sred­ stvo neophodno potrebno, da škrofulozna, slaba, slabo­ krvna djeca pa i odrasle o.ačaju. Majci, koja doji dijete, pribavlja dovoljno mlijeka i novu snađu. — Protiv kašlja promuklosti, prsobolje, propadanja u ramenima, teškog disanjd i vratobolje neka se rabi zagorski sok za prsa i protiv kašlja, koji otapa sluz i ublažuje boli. Povoljno djeluje na organe disala i pluća, jnča i krijepi čiiavo tijelo Osjećamo se zdravo i voljko nakon • uporabe tog soka, koji je prijatnog okusa. Ove proizvode* liječnici preporu­ čuju, a IjeKarnik E. V. Feller u Stubici Elsa trg br. 326 (H rvatska) šalje 2 boce za 5 kruna Iranko; naznačite u narudžbi ime proizvoda, koji želite, �Privilegovana zemaljska banka Z A BO SN U i H ER CEG O VIN U . Uplaćeni dionički kapital 14 milijona kruna. Redovne rezerve i fond za sigurnost založnica K 5 ,5 0 0 .0 0 0 . CENTRALA U SARA|EVL\ F ilija le : u Banjaluci, Bjeljini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. Isp o stav e : u Bihaću,LDerventi, Doboju, B Gradiški, Lije i , Bos Novom, Bos. Šamcu, Travniku, Trebinju, Višegradu, Zenici i Zvorniku. Z astu p stv a : u Gacku, Goraždi, Sanskom mostu i Stocu. Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjestima. imaju pupilarnu sigurnost, te si pokriće ili osiguranje. — Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Herceg' vine inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižic ■ nosti svake vrsti u pohranu i upravu kao otvoren polog ili kao „Safe" - u za tu svrhu uregjenom oklppijenom prosiur i stranke i banke. O r i i a i l i o n i n -r a r n k n • Kod banke ustrojeno odjeljenje robe kao što i posebno odjeljenje na zemaljske p.■> r U U U . 33 agencijom u DOBOJU, bavi se sa svijem u trgovačku struku zasijecajući!.i d i. misiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. G lavni predm eti izvoza su suhe šljive i žito. Kod banke lopstojeća generalna agentura c. * povlaštenog osiguravajućeg društva „A SSICURAZIO NI Bp -;.n sve vrsti osiguranja. Kod banke opstoji i Glavno zastupstvo za B. I I., pr - j* * aust. općega i n. pr.: osiguranje protiv nezgoda pojedinaca, radnika d'USiva i t. d. proti za. šteta; preuzima osig. djece protiv nezg. sa povralk .r premije. Braćo muslimani! širite i pretplaćujte se na ,,VAKAT“ , wM ISBA H a, „MUSLIM. S L O G i' i „BLšF.R Osnioajte razna korisna društoa kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zc i .;i ; • zadruge i druge korisne ustanoue. Šaljite što oiše sooju djecu na razne ma i v i škole, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za ćlanooe „Udruženja bas i Ilmijje", ,,Gajreta“ i drugih korisnih ustanooa Čitajte što oiše korisne knjige i šn knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u duhu načela soetoga. Islama Braća musliman n. panislamsku ideju, jer u njoj leži spas soih muslimana. — Sakupljajte dobrooolj 1 n ' ITlusiimansko sirotište — Radite sa muslimanskim radnjama, ako žel te sebe podupirati. �Izvanredne knjige „Muslimanske biblioteke“, koje sa do sad izišle Iz života za život * Nekoliko islaraskik ustanva. odgojne pričice za islamsku mladež od poznatog muslimanskog prosojetnog radnika Hamdi ef. Ululiča. (Rta Flerčesa). Knjižica sadržaje ove pričice i crtic e: Novi junačina, I djeca vole domovinu, Mudri dječak, Dobro srce, Kradljivac, Mudri starac, Čobanče, Što je tražio, našao je, Ramazanske moći> Ko je kriv. Poštuj roditelje, Mali majstor, Prvi ^jagluk, U srećnom komšiluku, Radiša, Pošteni radnik, Pravednost. Pod kulom Ali ~paše Rizvanbegovića, Ahmed beg Hercegović, Uspomena u narodu, Hadžija, Hazreti Omer r. a., Iz sužanjstva. C ije n a je k n jiz i 1 k r u n a . je knjižicu napisao Hl. Ć. Ćatić, a sorH’- ' * ! idamskoj mladeži u praooj slici prikaže nekoje islamske ustanooe, kojima se od s;rane čoroj)., ’ prigooara, Štono ih nekoji naši zanešeni omladinci u tom slijepo oponašajt Pisac je \p usk ? u onoj raspraoici kratko ali jezgrooito i popularno rastumačio i njihoid oprand^*^;Jflkirr. |u:nentima dokazao Knjižica je podi­ jeljena u ooih sedam poglaolja: Vjero u ap ’ . Istom, 'hfl*' (Sojedočanstoo), JTliraz, Zašto Islam zabranjuje muslimanki pođi za inovje.-ca, izrtre u Ii ai lopstoo*. Cijena 30 helera. O du I _ I __________■ _ _ I3 la IT IS K G J u Odu je kejigu napisao na francuskom U ^ mT C ^ i I misirskili^čnikDr-Hhmedbe9Džeihun« (S higijenskog gledišta) a na naš ju je jezik preoeo marljiui prosnjetni radnik Salih BakamoDič. Knjiga ima ovaj sad ržaj: Pokornost, Pranje, Abdest, Namaz, Post, Hadž, Sadaka (Mi­ lostinja) Zećat, Poštenje, Sudbina, Razdioba vremena, Kazantena, Ženidba, Spoljašno držanje ženskih prama muškim, Višeženstvo (Poligamija), Rastava braka, Razvratan život, Igre, Opi­ jum i alkoholična pića, Duhan, Jelo i piće muslimana, Rezanje nokata, Osobita čistoća m us­ limana, Džamije, (Bogomolje), Muslimanska groblja (Haremi), Muslimanski stanovi i u njima stanovanje, Muslimanska odjeća, Odjeća ženskinja muslimanskog, Dodatak C ije n a 6 0 hel- I? Q T T 1 Q 7 Q n c 5 i n n c t llfllllf lA U lld lU j l U v l i Napisao Dr. Husejn Huiki. P reveo Musa Ćaztm Ćatić. Odo je knjižica razdijeljena na: llood i ooa poglaulja: Kako post upliuiše, Kad liječnička znanost ne dopušta, da se posti i Higijenska praoila, kojih se treba držati za orijerpe posta. Ooa formatom malena ali sadržajem orla korisna knjižica potrebna ]e soakom muslimanu, jer nas upučuje u soa zdraostoena prauila, kojih se trebamo držati za Drijeme posta. Cijena 30 hel. �BROJ 13 GODIN II. „BISER “ izlazi dva puta mjesečno. - — ----------- Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola IO. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 1 0 — ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. I nnet nel -mumi nune i chvetun! E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba s'at' na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 1. Safer ul-hair 1332. M O S T A R Muhamed Hifzi Muftlć: 12. Rebiulevela *) — Prigodna besjeda. — U istinu . . . Opetujem: zaista . . . I po treći put velim : zaista . . . Uz ove teške i kritične dane, kadno su se nad cijeli islamski svijet nadvili tmurni i mrki oblaci, koji - ne znaš — ili nose uništavajući grad, ili blagosovljenu kišu, otvorimo i razga­ limo svoja ozebla prsa ove mubareć večeri to­ plim tracima žarkog sunca, koje se rodi prije 1395. godina u vrućoj Arabiji u starodrevnom gradu Meki, a koje i nakon tih trinaest dugih vjekova jednakom toplinom grije one, koji mu se obraćaju! Kako vam je poznato, čestiti gragjani, običaj je kod prosvijetljenih, kulturnih i napred­ nih naroda, sjećajući se svojih velikana i du­ ševnih vogja, od vremena do vremena priregjivati spomendane, jer je to okrepa za ljude, što ih uzdiže iz praha svagdanjeg života i daje im poleta za uzvišenije ciljeve. Pa i mi, težeći za duševnim oživljenjem, sastajemo se, da se sjetimo onog, čiji je život bio početak nove epohe, znamenite za cijelo čovječanstvo. Ova mubareć večer, 12. Rebiulevela, sa­ brala nas je ovdje kao vjerne sljedbenike svoga ') Ovu je lijepu besjedu držao u užem krugu na 12. Re­ biulevela o. g. u čitaonici vrijedni islamski prosvjetni radenik gosp. Hifzi ef. Muftić, kadija iz Bos. Novog, pa ju i mi u „Bi­ seru" donosimo, uvjereni, da će u njoj muslimani naći krasne pouke, Ur. ® 1. januara 1914 Pejgambera Muhameda a. s., da ju oživimo i da se njegovom uspomenom osvježimo. Uzmite, vrijedni drugovi, na dobrostivo znanje, da ovaj put ne ću biti kroničar. Ne ću vam opisivati njegova trinaestgodišnjeg naučavanja blagom riječi u njegovom rodnom mjestu Meki, skopčanog sa tolikim tegobama i opasno­ stima, koje je snosio herojičkom strpljivošću; niti ću vam nizati ratne dogagjaje od deset go­ dina za vrijeme boravljenja u Medini, koje je sa svojim vjernim Ashabima vodio nenatkriljivom hrabrošću, umom i bistrinom trajno proti brojnijem, fizički i materijalno jačem neprijajatelju, jer će biti od toga svega i vama dosta poznato. Nego ću ovaj put ovu svoju besjedu začiniti sa nekoliko zgoda ili anegdota i bilje­ žaka iz njegova domaćeg, privatnog i društvenog života. Promatrajući njegovo ogromno djelo i tok javnog života u t*škoj i neprekidnoj borbi od 24 godine poslanstva, prikazuje nam se njegova pojava u obliku isključive ozbiljnosti, da ne re­ čem grube strogosti i energije. A megjutim, obratno tome, on bijaše u privatnom životu vrlo ugodan i pitom, finih i privlačivih osjećaja i vladanja. H. Alija r. a. u svom opisu izmegju osta­ log veli: ,,Ko bi ga prvi put vidio, osjetio bi naprama njemu strahopoštovanje, a kad se kogod s njime više upozna, zavoli g a \ Mnogo je navoda, koji utvrgjuju, da je bio u privatnom saobraćaju vesela i osmjehnuta lica. U jednoj tradiciji od H. Ajiše r. anha, ovako se Alejhisselam prikazuje: Niko nije bio ljepše �Strana 194. . BISER' ćudi od Božijeg poslanika a. s. Nije ga niko od ashaba ili od ukućana dozvao, a da se nije odazvao sa: „Lebbejkje", što bi smo mi rekli ,,lepe“, a što ima značiti: „slušam te“. Enes bin Malik r a. pripovijeda: „Služio sam Božijeg poslanika a. s. deset godina. I ni­ kad mi ne reče niti ,,uf“ ; ako sam nešto učinio, nikad mi nije rekao: „zašto si to učinio”, a ako sam što propustio, nije mi nikad prigovo­ rio: „zašto si to propustio?8 Osim što nije nikad udario niti sluge niti žene, Muhamed a. s. je sobom krpio svoje ha­ ljine, popravljao obuću meo kuću, muzo ovcu, kolinčio devu, polagao blagu, jeo sa slugom, donosio kupljene stvari iz čaršije. Nije izabirao jela, nego što bi mu se do­ nijelo od jela, to bi jeo, makar bilo i bajato. Ovaj skromni i priprosti život ne treba pripisivati tome, da su okolnosti bijede prisiljavale Pejgambara na ovaki način života. On je toliko puta bio u položaju i prilici da se obogati, ali nije htjeo. Sjetimo se, da se je prvi put oženio sa bogatom udovicom H. Hatidžom r. anha. A prije ženidbe, radeći sa njezinim 'metkom, pokazao je, da je umio biti i valjan trgovac. U prvim godinama njegova poziva nudili su mu mekanski prvaci poimence na usta Utbe bin Rebia, veliki imetak, da napusti naučavanje nove vjere- On je tu ponudu otklonio. Pa kasnije u Medini toliki je ratni plijen prošao kroz njegove ruke, a da se nije htjeo obogatititi. Jest, dolazio je u posjed tolikog imetka, da je drugim davao u jedan put po 100 deva. Nu, što je došlo, to je drugim razdijelio, osta­ jući u takom stanju, da mu je ječmeni hljeb bio redovita hrana. Rekao je= Kad bi u mene bilo zlata kolik Uhud planina, ne bi me vese­ lilo, da kod mene prenoći i jedan dukat osim onog dukata, što bih ga sačuvao porad svoga duga. Pa kao kod kuće, tako i izvan kuće bio je dobar i blag, idealan drug i prijatelj. Svakog je do­ zivao po arapskom običaju počasnim imenom i koje je pojedinom od ashaba bilo najmilije. Kod susre­ tanja prvi je nazivao selam, prvi je pristupao da se rukuje. Kad bi gdje došao, sjeo bi, gdje bi našao prazno mjesto Ne bi nikom presjecao govora, doklegod ne bi kogod prekoračio gra­ Broj 13. nice. A tad bi ga spriječio ili bi ustao odatle. Nije dao da se ustaje ispred njega; nije se dao u ruku ljubiti. Ebu Hurejre r. a. kazuje, da je bio uz njega, kad mu je jedan čovjek pristupio, da ga u ruku poljubi, našto on trgne ruku i reče: „To čine Adžemi prema svojim carevima, a ja nisam car. Ja sam jedan čovjek od vas (iz vaših redeva)“. Džerir bin Abdullah r. a. veli: Nikada me Božiji poslanik a. s. nije zastidio od kako sam primio Islam, i nije me vidio, a da nije bio veseo i osmjehnuta lica. Šalio bi se sa svojim ashabima, sastajao se, razgovarao. Zabavljao se je sa njihovom djecom, okupljao ih i posagjivao u svojoj sobi. Odzivao se je na poziv slobodnog čovjeka, roba, robinje i najvećih si­ romaha. Oblazio bolesnike i na kraj Medine. Ako bi mu kogod došao za kakovu potrebu, ne bi ga povratio, što mu ne bi potrebu namirio ili barem lijepom riječi otpremio. Dapače kad bi ga i robinja, ma čija bila, uzela za ruku, odvela bi ga dokle hoće, dok bi joj posao svršio. Kazuje se, da je Alejhisselam rekao: „Neka mi od mojih ashaba nikoji ne kazuje ništa od drugog, jer ja volim, da megju vas izagjem, a ja sam čistih (zdravih) prsa". Svoju je rodbinu oblazio i ugledao, bez da bi protežirao i odlikovao one, koji su bili bolji i vredniji. I rekao je: „Ta i ta porodica nije da su oni kod mene bolji, ali ih ja oblazim radi rodbinstva". Osobito mi je naglasiti, gospodo moja, jednu njegovu značajku, koju bi trebali naročito danas uvijek imati na pameti, a to je : opraštanje za nanešene nepravde, za koje se nikad nikom nije osvetio. Jedino ako bi se kogod ogriješio o Božiju zapovijed, tada je bio strog sudija u smislu ajeti kjerime. Inače je opraštao pogreške i preko njih prelazio veledušno. Dogje jedan put jedan Ara­ bija, vodeći dvije deve, i osoro potegne za ogr­ tač Muhameda a. s„ pa reše: „Muhamede, na­ tovari mi ove dvije deve od Božijeg imanja, što je kod tebe. Što bi mi natovario, ne daješ mi ni od svog imetka niti od očinog". Pejgamber a. s ušuti, pa će malo kasnije reći: „Ovo je imetak Božiji, a ja sam njegov rob... 0 Ara- �Broj 13. ,BISER‘ bija! Tebi će se odmazditi, što si mi krivo učinio!" „Ne", odgovori Arabija. On ga upita, za što, a Arabija odgovori: „Za to, što ti zlo ne vraćaš zlim". Muhamed a. s. se nato nasmije, a ovom čovjeku natovari jednu devu ječma, a jednu hurmi. U bitci ’na Uhudu njemu je izbijen zub i bio je ranjen u lice. Neko od ashaba mu reče, zašto ih nebi prokleo, a on odgovori: „Ja nisam poslat, da budem proklinjao, već sam poslat, da od Boga svijetu dobro išćem i da budem blagoslov. Bože moj, ti uputi moj narod na pravi put Zaista oni ne znaju". Takih bilježaka ima dosta, ali se mi za­ dovoljavamo sa ova dva primjera. Bilo je časova, kad se je njegova velika i plemenita duša ganula do suza. Vidili su ga suznih očiju na mezaru njegove kćeri. — Kad je umro Osman bin Mazun r. a., poljubio ga je, a suze su mu potekle. Ovaj Osman je jedan od prvih, koji je odmah u početku primio Is­ lam, a umro je koncem druge godine po Hidžretu. Još je u njega bilo jedno svojstvo, koje ga čini simpatičnim i ugodnim u društvu. Onaj, koji to svojstvo ima pri sebi, uvijek će imati više društva, nego onaj, koji je vazda namrgogjen. Nevina šala, bez sarkazma i uvredljivosti, lijep je ures duše. I naš Pejgamber a. s. imao je običaj i pošaliti se sa svojim ashabima, r. anhum. Samo šta ima, njegova šala bila je va­ zda istinita, nije sadržavala ni truna lažljivosti. Na primjer: Enes bin Malika r. a., kojeg je majka kao dječaka od deset godina dovela Pejgamberu a. s., kad se doselio u Medinu, zvao je katkad: „Ja zel-uzunejn!“, t. j. 0 ti, što imaš dva uha! — Jedna starica reče, da joj Pejgamber a. s. učini dovu, da unigje u dženet On joj odgovori, da baba ne će unići u dženet. Na to baba počne plakati, a on joj onda rastumači, da ona u staračkom obliku ne će unići u dženet, nego pomlagjena. Za tim prouči: Inna enše’nahunne inšaen fe džealna hunne ebk’jaren uruben etraben". (Mi smo te ljepotice stvorili posebnim stvaranjem; učinili smo ih nevinim, muževima dragim i u njihovom dobu). Kako vidite iz ove nekolike bilješke, naš Pejgamber a. s., kao što je bio velik i nenat- Strana 195. kriljiv kao javni radnik, isto je tako bio i u privatnom životu nesravnjivo ugodan i pitom, domaćin, drug i prijatelj. A tim sveukupnim odlikama i izveo je svoje veliko djelo, za koje ga je dragi Bog poslao kao blagoslov za sav svijet. Jest, pri našem Pejgamberu Muhamedu a. s. su se združile sve vrline i odlike duha u najsavršenijoj formi I zaludu ćeš listati istorije svih naroda iz sviju vjekova, ne ćeš mu naći ravnog. Dok Muhamed a. s. može biti kao uzor u svim vrlinama, dotle drugi velikani proslaviše se samo sa nekim odlikama svoga duha, i tim što su se rodili u prilikama, prikladnim za uspjeh, ili se najprije razviše naobrazbom, a okolnosti im pomogoše. Na primjer Sultan Fatih. Rodio ga je ve­ liki car Murat II., na gotovo je prijestolje za­ sjeo, pa je tako bio u povoljnim prilikama, da razvije svoj osvajalački talenat. I — gospodo moja — krijepio je svoju dušu naukom svoga Pejgambera a. s. Slavni Isaak Nevvton najprije je svršio sve­ učilište u Cambridge-u, a kasnije je bio pro­ fesor u istom. Proslavio se je samo kao velik astronom i otkrivač zakona o gravitaciji. Napoleon Veliki, zaista jedan od najvećih vojskovogja, da nije predhodno svršio vojničku školu, zar bi u opće postao generalom, zatim prvim konzulom prve francuske republike, a napokon carem. Pa kakav njegov svršetak bi­ jaše! Njegov genij ne očuva ga od propasti. Njegova mi sudbina izgleda kao onog orijaša u jednoj priči, koji, ne znajući šta će učiniti sa svojim prejakim rukama, sam .se udavi. Slavni Likurg i Solon dadoše državne za­ kone, svaki samo svojoj državi, pravo rekavši svojim gradovima, Sparti i Ateni. A pogledajmo djelo Muhameda a. s .! Rogjen kao sirota, bez naročita odgoja, nije naučio ni pisati, a šta sve učini! Na velikom prostoru Arapskog poluostrva, dugu dva mjeseca, a ši­ roku jedan mjesec dana puta, ujedini cijeli arap­ ski narod, do tada rasut, neobuzdan, poludivlji, i iz temelja osnova državu, davši joj i temelje državnog uregjenja. A osim toga, nauči svijet �Strana 196. Broj 13. . BISER' u jednoj svjetskoj vjeri, koja sama sobom — bez propagande — uvijek stiče sljedbenika, ne samo megju divljim plemenima srednje Afrike, nego i megju najvišim krugovima najprosvjetIjenijih nraoda. Ako zamislimo Muhameda a s. i druge svjetske velikane prema njihovim djelima, to nam se ostali prema njemu pokazuju kao pa­ tuljci prema divu. Jest, drugi su svjetski veli­ kani sjajne zvijezde prvog, drugog, petog, de­ setog reda na vedrom nebu, koje nas ljetnim blagim noćima svojim treperenjem dragaju i zanose u priče Hiljadu i jedne noći, nu koje gube svoje svijetlo, kad se On, žarko sunce, pomoli na obzorju, da kroz studeni svemir svo­ jim toplim zrakama obasipa ovu hladnu grudu, da ju oživi. Ovaj veliki Arap, ovaj najveći čovjek, ka­ kvog nije druga majka rodila, izveo je najveće djelo, na svijetu nevigjeno, i mogao je to iz­ vesti, jer ga je — ne ljudi, nego — Bog Sve­ mogući uzgojio i zadahnuo svojim vječnim slovom. * Ebu Talib, amidža, Pejgamberov a. s , kod kojeg je on i odrastao i koji ga je štitio dok je bio živ, kad je bio na smrtnoj postelji sabere kurejške prvake i u svojoj oporuci, što ju je pred njima izgovorio, izmegju ostalog reče i ovo: „I ja vam preporučujem, da Muhamedu činite dobro, jer je on megju Kurejšijama ElEmin t. j. pouzdani, a megju Arapima Sidik t. j. pravedni. I pri njemu su sve vrline, koje vam preporučujem . . . Budite njegovi pomagači, a njegovom društvu zaštitnici. Tako mi Boga, niko ne će poći njegovim putem, a da se ne će upraviti (biti kako treba), i niko ne će primiti njegovu uputu, a da ne će biti sretan", I zaista je tako! S toga neka je naš Pejgamber a. s- naš prvi ideal. Pa slijedimo ga, ne samo formalno vršeći neke vjerske propise, nego u svakom pogledu i u svagdašnjem životu, primajući ga duši onako srdačno, kao što je on bio srdačan naprama svakome, naročito naprama svojim ashabima i svojim sljedbenicima. Budemo li njegovi pravi sljedbenici, to — i ako su nas poklopili mrki oblaci — i nama će se razvedriti i razgaliti- I sa Božijom pomoći, ne će biti zapreke. koju ne ćemo moći uklo­ niti s puta boljoj sreći, i sa pouzdanjem ćemo moći pogledati u budućnost. Ovaj optimizam izriče i perzijski poznati pjesnik i filozof Šejh Sadi u stihovima: „Či gam didari ummet ra kji bašed čun tu peštiban Či pak ez mevdži bahr anra kji bašed Nuh kještiban". (Kakvu brigu da imaju šljedbenici, kad si im ti zalegje; ta kakova je bojazan od morskih valova, kad je Nuh lagjar.) Otvorimo dakle svoja srca blagotvornim tracima, što se ove mubareć večeri prosipaju od spomena našeg velikog i dobrog Pejgambera Muhamed alejhisselama! Semsudin Sarajlić: Čobanče. (Nastavak.) On je pogledao u jagluk, natopljen njezinom svje■žom koji bi radije imao, nego sve na svijetu, i za­ molio je potresno: — Daj mi ga s a d ? A ona se uzmučila, pa kimnula glavom, te će reći šapatom, oborivši pogled nicć: — Ne, ne mogu, dok ga operem; drugi put, ako hoćeš, i deset drugih. Salko klonuo, spušća ibrik i čekaše, dok se djevojke okrenu. Prigjoše i poliše Kadi, uzeše od Salke metvicu i povezaše joj ruku. Krv se ustavljala i djevojke se razvedriše. Jedna će rećy —- Da ne bi onog čobančeta, ne bi smo znali, šta ćemo ti raditi. — „Čobanćeta . . .«,ponavljao je Salko sebi u glavi, Svi me samo tako znaju. Mlad — lud. Eto, i opće s njim nezazorno. Sigurno ne biše bile takve prema kakvom pra­ vom momku. A Kada? Je li ga razumjela? Sigurno jest, pošto mu je pravilno odgovorila, makar i neumjesno. U tome je došao mobi ručak. Djevojke su sjele je­ sti, dok je domaćin svezao jedan snop, da proba uža. Onda je i on otišao u hlad, a Salko sjeo na snop i odatle se ponešto s njim razgovarao. Djevojke ga zovnuše, da s njima jede. On odbi, veleći, da je ručao. Na to će jedna djevojka reći Kadi kad su jele pitu: — Kado! Ovo je čobanče tebi valjalo. Pošalji mu malo pite. Kada ga je pogledala s osmjehom: —^Hoćeš li pite? �Broj 13. ,B 1 S E R' — Ne ću, — odgovori Salko. Nu, jedna djevojka mu ipak donese u sahanu jedan komad: — Evo, poslala ti Kada. — Hvala jo j; nijesam gladan. — Ama uzmi. — Ne ću. — Djevojka se povrati do sofre. Ali sad je Kada ustala, ponukana od drugarica, uzela sahan i pošla prema Salki. Nije se ni malo od njega zaklanjala, već se sva rumenjela s nekog unutarnjeg nemira. — Uzmi od mene! — govorila mu je potiho, do­ lazeći. On je vrtio glavom.. — Ne ćeš od mene?! Uzmi, kajaćeš se . . . — Daj mi jagluk. — Što će ti? — Da ga na srcu nosim. Kadi preletje rajan smiješak oko usana, a onda joj udariše plamenovi uz obraze. Obori pogled zemlji i niemo mu pruži sahan, pa se još jedan put osmjehnu. Salko je šutio i mrko pogledao preda se. — Uzmi! . . . mehko će mu Kada. — Ne ću! . .. Ne ću od tebe ! — reče glasno Salko ustade i okrenu u šumu. Domaćin se je nalakćivao u hladu, kao da ništa i ne vidi. Djevojke, koje čuše zadnje Salkine riječi, zastao doše u jelu i pogledaše se zagonetno. Kada gledaše čas dva nijemo za Salkom, a onda ga milo zovnu: — Čobanče! Nu on se i ne okrenu, makar da mu je dugo zujao Kadin moleći glas u ušima. VII. Ljupki jesenski dani iza ove mdbe rashladili su, istina, donekle Salku od prvih velikih osjećaja ljubavi preko ljeta za Kadom. Ali tim više počela su mu sad cvjetati čuvstva, neiskazana poetična čuvstva, koja su upijala u njegovu dušu svu ljepotu jesenskih milih, sun­ čanih dana, ječanje gora u sjenkama raskidanih bijelih oblakova, što su se kao velike stijene vidjeli ovdje ondje na čistom plavome obzorju, šuštanje žutog opadajućeg lišća, ogolijevanje i opušćivanje prirode i t. d. U takim danima napajalo se Salkino srce nekom novom slašću, tihom ali jedrom, i kucalo snažnije sa svoje ljubavi prama Kadi, koju sve to slagje ćutijaše, što je osjećaše tajnijom. Ponekad bi se toliko razblažio, da mu se pričinjalo svejedno: voli li njega Kada, ili ne. On je nju ljubio i ta slast ljubavi bila mu je dosta, da bude previše blažen. Ipak ga je sada vuklo, da progje po ne­ kad sa stadom preko brda prema Kadinoj kući, ili s njim sagje do rijeke, da ga napoji. Svejedno bi mu bilo, da bi gdje i Kadu vidio, ne bježi od nje, jer mu se nije više tako okrutnom pričinjala od mobe, pošto je dosta premišljao kasnije o njezinom tadanjem držanju. Tako je jednoga dana, kada je dogonio na rijeku stado i tuđi opazio dvije djevojke, sišao smjelo do rijeke Strana 197. pred njih i pogledao ih. Došle su po vodu; jedno je bila Kada. Druga mu se javila: — Hoćeš li koju jabuku ? Kada se na pola zakrenula od drugarice, a on je dobro vidio, kako sa strepnjom očekuje njegov odgovor — Hoću, — osmjehnu se Salko. A u Kade sinu lice neiskazanom milinom i ona po­ gleda krišom na Salku s velikim veseljem. Kadina drugarica prebaci Salki jednu jabuku i pruži ruku prema Kadi, da joj još dadne. — . Izrazbijaće mu se, ako mu ih tako bacaš, — primjeti Kada. — Ja kako ću? Hoćemo li ovako u jagluku sve od jedan put? — pitala je drugarica. — Makar, — kaže Kada, zavezujući jagluk, pa će dodati ispod glasa: Pitaj ga, hoće li još . . . — Hoćeš li još jabuka? — okrenu se djevojka Salki. — Dar nije težak, — odvrati Salko, pritajavajući uzbugjenje radi onoga, što je imalo uslijediti, pošto je vidio, šta se sprema. A na to je Kada, ošinuvši ga veselo svojim plamenim' pogledom, prije nego joj se mogla drugarica pravo i ©krenuti, zavitlala snažno jaglukom jabuka i gruhnula ga njim u prsa. Salko pritišće rukama jabuke na srce i — dok vidjaše, kako drugarica gleda začudno Kadu, a ova njega svesrdno - prige se brzo i poljubi jagluk, nov, navezen poput njegovog. — Šta to? — pitala drugarica Kadu. — Ništa, — ozva se Salko,.— evo jabuke su u mojoj ruci. Djevojka se čudila, kako se čas prije staniše preko vode, a onda je tražila od Salke, neka im povrati jagluk. On pogleda u Kadu, a ona se samo osmjehnu, kao da će reći: »šut! ti!c — Vrati nam jagluk, — govorila drugarica, pa ću ti nešto kazati. — Znam ja to, da je samo onako . . . odbijao Salko. — Nije, vjeruj mi, već ću ti baš kazati. — Pa kaži, ja ne ću veresije. — Eh, eto, doći ćemo ti prekosjutra u blizinu na sijelo. — Gdje to? — U Mediće. — To je meni svejedno? — pogleda on u Kadu. — Pa možeš i ti doći, — kaže Kadina drugarica. — Da vam donesem jagluk? — šalio se Salko. — Ah, pa zar ga ne ćeš sad povratiti ? Kada se sage do suda, da nosi vodu, kao da je sve kazala, što je htjela tuđi kazati. Salko joj je razumio, pa će odgovoriti drugarici’ — Van da ako tamo. _ Ali ja ga tamo ne smijem iskati. Zar da sve mu svijetu kažem, da smo ti davali jabuka? �Strana 198. .BISER' — Ne brigaj ti, — umirivao je veselo Salko, — to ne će niko znati. — Ali si ti čudan, — zgledala ga djevojka — pravo čobanče. — Makar, — osmjehnu se on. (Nastaviće se). štinama, što ih ovo stanje prouzrokuje. To su one opačine i zla, koje iz točnih statistika poznaje svaki poznavaoc stanja i prilika u onim zemljama. Mi ćemo ovdje navesti jednu opasku gospogj« De Afrinao o napretku američkih žena na polju umjetnosti i književnosti. Ona u svojoj smotr „Enisul-Dželis" od 30. septem bra 1899., pošto je navela statistiku o napretku američkih žena u književnosti i umjet­ nosti, ovako piše: — „Ali jasno je, da sve što više žene napreduju u znanostima, to muškarci sve više umnožavaju raspust braka, a to se najviše dogagja u Sjedinjenim sjeveroameričkim državama. Tamo je raspust braka zauzeo naj­ šire dimenzije, koje nije zauzeo u islamskim i ostalim zemljama". J. T anović: In memoriam tiranno. „Zapisci jednog roba". Mi ćemo o ovoj velikoj opasnosti, koja se iz brač­ nog razvoda ragja, govoriti na posebnom mjestu, kad na­ vedemo one strahotne statistike o njemu. S toga ćemo se čuvati, da ne duljimo i samo ćemo reći, da mi ne mi­ slimo, da bi žena bila kod muža za to omražena, što bi se bavila naukom i književnošću. Ono, što nju čini ni­ skom i odurnom, nije ništa drugo, nego njeno nastojanje, da se s muškima natječe u njihovim, vanobiteljskim po^vima. Zar ja ću trpjet ropstvo i sram otu?! — Klonuti volim pod bremenom svojim, No načut samo o sramoti koju! Zar ja da sličim puzavome skotu ?! Ne! nikad ne ću pognut šiju svoju Pred tvojim bičem, tiranine silni, Ni tražit milost, volim poginuti, A biti hajduk za nepravdu tvoju. Iz ovog svega slijedi zaključak, da republika Joming nije onaj uzor, koji bi u ovom pitanju vrijedilo oponašati, jer kad bi tako bilo, onda bi prije nego iko za njenim se primjerom povele Sjedinjene sjevero-američke države, koje su _ ielu zemlju uvele u sferu kulture i bogatstva. Možda će se nekoji čitatelj ovom čuditi i pitati se, kako su te američke države, koje najviše promiču slobodu, mogle nehajno ovaj zakon zanemariti i pustiti, da ih druga država u tom preteče. Ali ako bi taj čitatelj saznao glavni uzrok tome, odmah bi se prestao čuditi. Ta vlada am e­ ričkih država je ovaj zakon dijelom prokušala, pa ga je onda ukinula, kad se je na svoje oči osvjedočila o veli­ kim njegovim štetama. Sramota demon života je moga, A ropstvo vatra, što užiže mržnju I crven plamen, što osvetu piri, Da smrvi posluh roba kukavoga. Ja mrzim vraga ropstva i sramote, Kumiri moji ponos su i snaga I život onaj, što prkosit znade Tiranskom licu, bez sjene dobrote. — Upamti dobro, tiranine Rob traži život slobode i Odmazda sili vulkanski se Još ček? poklik iz grudiju Broj 13. strašni, m ira; sprema . . . mračnih. % Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešu jak. Gosp. pisac „Emancipacije žene" veli: — „Da dokažemo napredak američkih žena, dovoljno nam je reći, da se iz statistike, pisane god. 1880., razu­ mije, da je broj žena, koje se bave samo znanošću i književnošću, dosegao do 75%> a broj onih, koje se po trgovinama nalaze, do 6 3% , te broj onih, koje su zapo­ slene obrtom i industrijom, do 6 2 % “. Ali gospodin pisac nije htio ni iz daleka natuknuti štogod o onim socijalnim ubitačnim opačinama i nevaljan- Godine 1870. osnovalo se je pod predsjedništvom gospogje Martin jedno opasno društvo od samih žena, te počelo tražiti za žene politička prava, a u tom ih dapače potpomagahu i mnogi muškarci iz političkog svijeta, koji su opravdavali mišljenje tog ženskog društva prije, nego su o njemu i njegovim posljedicama razmislili. Poslije su članice ovog društva počele držati javne govore na skup­ štinama, pisati članke po novinama i voditi žestoke ras­ prave s vogjama pojedinih političkih stranaka, navodeći dokaze proti njihovu mnijenju, dok na koncu nije zaklju­ čio parlamenat, da se i ženama politička prava podijele. Iza toga je u godini 1872 gospogja Martin kandi­ dirala na predsjedništvo republike, te je bila izabrana i u svoje ruke preuzela prvo mjesto u državi. Nu nije se mo­ gla dugo održati, jer su je kroz kratko vrijeme napustile njene drugarice, te je megju njima nastala najveća protiv­ nost i borba. Napokon je država ovaj zakon zauvijek ukinula. Ovaj poznati dogagjaj u povjesti Sjedinjenih država opširno je opisan u 18. svesku „Revije revija". �osnivati, položaj se je žene sasvim promijenio, jer ona je već stupanjem u porodicu, svoju samostalnost izgubila: ali je prama tom stekla jedno moralno središte, što ga prije nije imala". Eto iz ovog sociološkog razmatranja saznajemo, da je žena u doba svoje samostalnosti bila u krajnjoj bijedi i poniženju. Dakle, ako ona želi, da opet postigne tu svoju samostalnost, nek radi i nastoji svoju želju ostvariti, Mogao bi sada neko re ć i: — „Ovaj sadanji pokret za samostalnost i slobodu žena nije skopčan s ničim, što bi porodicu porušilo, kao što je to prije bilo; s toga žene ne će biti prezrene i ponižavane, ako svoju slobodu izvojšte". Mi na to odgovaramo: — „Istinu je rekao, ko je ustvrdio, da se povjest sastoji od ponavljanja istih dogagjaja, jer žene u svima civilizovanim zemljama nastoje danas, da brak pokvare, te u tu svrhu ogromne knjižurine sastavljaju. U 18. svesci „Revije revija" stoje ove riječi: — „Vrlo je jasno, da je brak, kojeg su naši očevi smatrali nužnim, sa svjju strana bio izvržen silnim potre­ sima, jer intelektualni napredak žene, te svakodnevno pro­ širivanje njenih prava i njena silna težnja za izjednačenjem s muškarcem, ugrožava naše teorije o braku, što smo ih mi naslijedili. Napuštanje braka i težnja za raspustom od strane ljudistva — to su dva važna pitanja, koja svakim da­ nom sve vi : napreduju u Americi i u svima evropskim državama; a sva ova stanja ženska pokazuju nam jednu socijalnu bolest, koja mora zakonodavce pobuditi, da ju radikalno liječe". Ove su lijepe riječi zaključak, stvoren na dubokoj sociološkoj analizi. Megjutim mi ne držimo nemogućom stvari, da će neki dio žena jednog dana postignuti ovu apsolutnu slobodu i samostalnost. Ali one će se tada ba­ citi u najteže ropstvo i na najniži stepen bijede i mizerije. Ali nama — muslimanima, — kojima ništa ne manjka osim mudrosti, što no ju moramo uzeti, gdje god je nagjemo, ne priliči se, da prihvaćamo ikakove običaje, prije nego potanko ispitamo sve ljudske dogagjaje i prilike. Jest, mi moramo otvoriti oči i pažljivo promatrati svjetske odnošaje i prilike, da se pred nama otkriju sve koristi osmjehnuta lica, a sve štete s grubim i grdnim izgledom, te da što je korisno primimo, a što je štetno odbijemo. Svakako nama naš Bog preporučuje, da ispitujemo historiju prošlih naroda, da istražujemo uzroke njihova opadanja i propasti, kako se ne bi kao oni strovalili u ponor ništavila. Eto, mi smo se ovog puta malko držali, pa smo vidjeli, da je ženska apsolutna samostalnost uzrok i njene i muške nesreće. S toga se eto mi moramo oprezno ču­ vati, da se ne bacimo u ovaki opasan vrtlog, te moramo četiri razdoblja, veli se ovo: — „Iz ovoga se razumije, da je prošlo jedno vri­ za poboljšanje ženskog položaja tražiti drugi način, kako jeme, u kojem nijesu bili poznati porodični zakoni i kad ne Čemo ni u čem prestupiti granice Božije mudrosti i ljudske prirode. je žena bila slobodna od sviju veza i potpuno samostalna (Nastaviće se). (Lijepo se o tom razmislite!) Megjutim je ona bila do kraj­ Megjutim ja ne mislim, da o ovom pitanju treba diskutirati, jer da je republika Joming htjela ovaj zakon ukinuti, to bi mogla vrlo lahko učiniti, kao što su Sjedi­ njene države učinile. Ovakove pak lažnim ruhom odjevene teorije ne mogu se nikako nazivati slobodom po juridičkoj termino­ logiji. To nije sloboda, nego jednostavno odstupanje muža od svojih nekih prava, koja on može kad god hoće po­ vratiti, bez da se boji kakovoj djelotvornoj protivštini. Mi u ostalom ne tvrdimo to u sumnji; prije nam je filozof Prudhomme rekao, da ne prihvaća ove pretjerane slobode, koju nazivaju „emancipacijom ženskom1*, pa dalje ovako nastavlja: — „Ja ne samo da nijesam pristaša ženske eman­ cipacije, nego sam — ustreba li — najveći zagovornik običaja, da se žena zatvori, a naravno je, da čovjek može taj zatvor provesti, samo ako hoće, t. j. muškarac kadgod hoće, može ženu lišiti slobode". Autor „Ženske emancipacije" veli: — „Ovo je u najkraćim potezima historija žene, koju ćemo mi u dvije-tri riječi prikazati. Žena je živjela slobodna u prošlim stoljećima, kad je ljudstvo bilo u svo­ joj kolijevci. Poslije, kad su se porodice počele osnivati, ona je pala u pravo ropstvo; a još poslije, kad je ljud­ stvo krenulo putem civilizacije, promijenila se je forma ovog ropstva i nekoja su ženska prava priznata. Ali je žena opet bila osugjena, da trpi apsolutističku volju mu­ škarca, koji joj nije dopuštao, da se koristi onim pravima, koja im je on dao. Iza toga, kad je čovječanstvo postigio današnju visinu kulture, žena je postigla potpunu slobodu i s muškarcima se izjednačila u svima, ili u većini prava. To su vam eto četiri faze razvoja ženske slobode, prama kojima stoje četiri epohe u historiji svjetske civilizacije". Pisac „Ženske emancipacije" tako veli, ali ni riječce nije rekao o tom, kakovo je stanje žene bilo u raz­ doblju te samostalnosti, kako se je žena poslije te slobode — kad se je porodica osnovala — zadovoljila ropstvom i napokon, kako se je ta društvena revolucija dogodila. Ako se ispitivač malko potrudi sa željom, da sazna sva ova pitanja, opaziće, da svako od napomenutih razdoblja imade neka svoja stanja, koja su od njega neodjeljiva, pa kad bi se žena htjela povratiti u jedno od tih razdoblja, bezuvjetno bi se morala pokoravati njegovim potrebama i ustanovama. Prama tome, kad i sam gosp. pisac „Emancipacije žene" vidi, da se civilizovana žena trajno povraća prvašnjoj samostalnosti, onda bi trebao pristati i na ona stanja, koja su bila nužda onog vremena. Pogledajmo sada, kakova su ta stanja bila! U enciklopediji devetnaestog stoljeća, govoreći o ova njih granica ponižavana. Kad se je poslije počela porodica �Strana 200. ,B I S E R‘ A. Hlfzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) XXIII. Ni hrgjavo vrijeme, ni snijeg, ni neprolazni put do Kiićlikćekmegje nije mogao smesti Rifatbey-a . . . Kolima došao do blizu dvorca, koji se pred njim u sjeni večer njeg sunca kočio na jednoj ovišoj strmini opasan velikim zidovima. Ri(atbey u bilo čudnovato pri duši. Osjećao nešto neizvjesno; nešto ga tištilo. Okolo njega bilo je sve mrtvo, bez života! Čitava okolina, đoklen je oko mogo pregledati, bijaše pokrivena snijegom. Nebo se nije vidilo od velike oluje. Rifatbey je koračao lagano, osta­ vivši kola podno brijega, jer nijesu mogla uz neuregjen i zapušten puteljak, koji je vodio Sarianovu dvcrcu. Ovaj dvorac doživio je čudni historiju. Sagradio ga prije stotinu i nekoliko godina jedan talijanski posla­ nik. Za onoga mističnog doba pričalo se o ovom dvorcu čudnih stvari. Okolišni vlastelini pripovijedali, da se u njemu za nekoliko godina nije nikad po čitave . <ći dunulo svijetlo. Veselja i pjesme bez kraja i konca orile se iz tog čudnog dvorca. Nekakvi ljudi dolazili iz Carigrada i teferičili. U ponoći prolazila često muzika kroz ubavo seoce, a za njom žene u polunagim i gospoda u čudnim odijelima. Gorile baklje i osvjetljivale noć. Dolazili neka kvi putnici u lagjama morem i ostajali tu po više dana; igralo se i pjevalo . . . Za tim opet odlazili, a da nije niko znao, ni ko dolazi ni ko odlazi . . . Jedne večeri došla vojska, opkolila dvorac i pohva­ tala goste. Te noći vidili neki seljaci, kako vode pod puškama i gplim sabljama sakupljene goste talijanskog poslanika. Iza toga nestalo svega. Dvorac opustio . . . Korovlje naraslo po lijepim vrtovima, a mjesto pjesme i muzike gakale švrake i vrane ispo streha čudnovatog dvorca. Do nekoliko godina kupio dvorac sa svim posjedom oko njega nekakav Adžem, takogjer čudak, o kojem su pripovijedali, da se bavi alkemijom. Neki su govorili, da i gjavole sakuplja, da mu pomognu pomoći, kako će ka­ men i željezo u zlato pretvarati. On je bio miran. Nije nikud izlazio, niti je koga puštao u dvorac, osim svoje dvije kćeri — dvije jednake bliznice, koje su oživljavale mrtvilo u dvorcu i okolo njega. Jednoga dana nestalo Adžema i njegovih kćeri — i dvorac ostao prazan skoro pedeset godina. Poslije se naselio jedan Englez i popravio dvorac. Poslije njegove • smrti prešao dvorac u posjed njegovih rogjaka u Engleskoj, koji su ga od vremena do vremena iznajmljivali. Prije deset godina kupio ga odvjetnik Sartijan, gdje je svake godine po čitavo ljeto ostajao sa ženom i svojom kćerkom Sabinom. Rifatbey-u je bila poznata povijest ovoga dvorca pa ćutio mistični dodir prošlosti u svojoj razigranoj mašti. Broj 13. U dvorcu je stanovao čuvar Sarijanova dvorca i nadglednik njegovih dobara sa svojom starom ženom i dvoje djece. On je bio i baščovan i jedan od najboljih i naj­ iskrenijih prijatelja udove pokojnog doktora Sariana. Kad je Rifatbey pozvonio na vratima, baščovan je sjedio u kuhinji sa svojom kćeri, pijući vrući čaj i raz­ govarajući : — Ko bi to mogao biti po ovom nevremenu? — primjeti baščovan, očuvši zvonce u hodniku. — Da nisu oni iz Carigrada, — odgovori mlada osamnaestgodišnja kćerka baščovanova — jer je madame rekla, da im se danas ili sutra nada. — A da! Vjeruj, jer Pietro daje gozbu, pa su i naši pozvani. Stari baščovan pregrne kabanicu i izagje da otvor vrata. Udovica Eliza sjedila je u svojoj sobi. Bilo joj do­ sadno, te bi često ustala sa mekog naslonjača i pogle­ dala kroz prozor, da vidi, hoće li Sabina večeras doći. Prozori su bilf zarošeni, pa nije mogla odmah viditi, nego je morala svakim časom otrti staklo rupcem, da vidi niz cestu, da li tko ide prema dvorcu. Kad je ugledala, kako i nečija kola okrenula prema dvorcu, pomislila je na Sabirni i Murisa. Nije ni mislila, da bi i oni došli auto­ mobil >m radi nevremena. Ali kad je vidila, da je iz kola izašao samo jedan čovjek, obratila je još veću pozornost. Ko bi to mogao biti po ovakom vremenu, mislila Eliza, uz lajući durbin da bolje vidi. No dok je Eliza pogle­ dala, putnik zamakao joj vidu. Sjela na kanapu do ka­ mina, .obučena dosta lagano obzirom na studen, koja je na izvanu, vladala. Bila je znatiželjna, hoće li taj neznas nac njojzi i s kakvim poslom ide. U to unigje baščov.nova kći na vrata i javi Elizi, da jedan čovjek iz Carigrada želi s njom govoriti o vrlo važnoj stvari. Eliza se uznemiri. — Šta to može biti? Jeli vam rekao svoje ime? — Nije, madame! Otac je tražio od njega posjet­ nicu, ali je on rekao, da nema uza se. — Ništa nije rekao što želi? — upita Eliza ponovo bojeći se, da se nije što Sabini dogodilo. — Nije ništa! Želi s vama govoriti . . . — Neka dogje! . . . Eliza ustane, da poravna kosu pred ogledalom i ne­ hotice pogleda se bolje. Dobro sačuvana svježina lica i ljepota stasa, elegantna oprava, u kojoj bijaše obučena, ne odavaše je nikome, da je majka djettta od dvadeset godina Starost se nije opažala na Elizinu licu, šta više, izgledala je i previše mlagja nego što je u istinu bila. U to se oču lagano kucanje na vratima. Eliza pogje vratima, na koja je unišao Rifatbey ozbiljno i dostojan­ stveno. Eliza je gledala pozorno došljaka, koji je pred njom stajao bez riječi, ne rekavši, ni koje ni odaklen je došao. �Broj 13. ,B 1 S E R' Izvolite naprijed! — reče Eliza, pokazujući mje­ sto rukom do kamina — i oprostite, da gospodina nepoznajem . . . — Gospogjo! — reče drhtavo Rifatbey — nije ni nužno, da znadete moje ime, koje vam je možda i pre­ više poznato, i koje vam je prouzročilo toliko nesreće... Eliza uzdrhta, pogleda oštro došljaka očima, koje su sijevnule kao munja u mraku: — Rifatbey! . . . Ja sam tako slobodan bio, nakon osamnaest go­ dina, pokucati na vaša vrata. Eliza, blijeda kao mrtvac, ostavi Rifatbey-a bez ri­ ječi i prigje prozoru. Srce joj je neobično kucalo, a glava gorila, kao u vrućici. Noge joj počmu drhtati, grudi se nadimati od silna Uzbugjenja, i ona sjedne na stolicu kod prozora, spustivši glavu na ruku. Rifatbey, uznemiren, stajao je kod peći kao kip, gledajući tamo preko sobe kod prozora udovicu Elizu — nekadanju svoju dragu Elizu Anadćs . . . Njegovo srce, u kojem je bilo mjesta samo trgo­ vini, novcima, burzi, vrijednosnim papirima; koje je već' otvrdlo i očelićeno u jednu veliku blagajnu, sada mu nije dalo odvažnosti, da onom lakoćom, kako je svršavao trgo­ vačke poslove, svrši i ovaj roman svoje mladosti. Dugo je razmišljao i borio se sam sobom, ne imajući riječi da počme. Dok je Rifatbey razmišljao o načinu, kako će za­ početi razgovor s Elizom, ustane ona satrvena i prigje mu s riječima : - - Izvolite, Rifatbey! Ja sam žena i nijesam se mogla oteti uzbugjenju, ili preneraženju . . . Neka sjena prošlosti — uspomena . . . gorko razočaranje . . . — Oprostite, gospogjo! Ja ću biti brz. U ovaj čas zaboraviste na se, zaboraviste na sve, što je prošlo i ako možete, oprostite mi 1 Radi se o nečem važnijem . . . Ja tražim od vas jednu veliku žrtvu . . . Eliza problijedi. — A to je ? — upita Eliza uznemireno. — Da ostavite Carigrad, da otputujete u Evropu i tamo živite. — Čudnovato! A za što, ako smijem pitati? Zar meni tolika opasnost prijeti? — upita prestrašeno Eliza pomislivši pri tome na Murisa i Sabinu, na Mladoturke i Ermene. — Nije. Ali drugo ima . . . Oprostite, što ću smiti reći! .. . Eliza se počela uzrujavati. __ Samo izvolite! Budite otvoreni i recite otvoreno što mislite. — Vi imate kćer Sabinu ? . . : — Jest, — odgovori Eliza sa nekom rezignacijom. — A ona je moje dijete . . . — Jest, gospodine Rifatbey, — ali na koje vi ne­ mate nikakva prava. — Ne govorim o pravima . . . — Nego? Recite brzo, ja sam nestrpljiva! Meni će se zlo dogoditi, ako me mučili s vašim pitanjuna. Strana 201. — Moj . . . moj sin . . . — mucao polagano Rifat- bey. Eliza čekala. — . . . ljubi vašu kćer . . . — izusti Riiatbey i os­ tane na mjestu. Eliza krikne očajno, pogje da se sruši na pod i uhvati se za stolicu: — Vaš sin, Murisbeyl . . . Bože moji Zar toliki grijeh ! . . . — Moj sin Nusret. . . — Nusret? Pa šta onda?l . . . — On je uklonjen . . . Moj zet — zaručnik moje kćeri Murisbey . . . — Murisbey zaručnik vaše kćeri! ? — upita iznenagjeno Eliza, ne vjerujući sama sebi, da to čuje. Nasta kratka stanka. Eliza sjedne u stolicu i pokaže rukom, da i Rifatbey sjedne. Pune grudi dosta lijepe žene. nadimale se i spuštale od silnog uzbugjenja. Eliza zapita d rhtavo: — Mislite li, Rifatbey, na Sabinu? — Ne 1 Ja imam još jednu zakonitu . . . — Pa da mene otjerate u svijet, i da ja žrtvujem sreću- svoje kćeri za sreću vaše kćeri ?! Oprostite! Ali molim vas, gospogjo! Ja ću vam svake go­ dine plaćati deset hiljada franaka i dati miraz od pede­ set hiljada Sabini, samo da se odreče Murisa i da odete iz Carigrada. — Ne ću I — odgovori kratko i uvrijegjeno Eliza. Za novce ne ću prodati sreću svoga djeteta . . . Zapam­ tite to ! . . . Eliza ustane, nakloni se Rifatbey-u bez riječi i progje ispred njega kao sjena u pokrajnu sobu. Kad je došla u drugu sobu, zajeca očajno, pokrije lice rukama i pane onesviještena na pod. Rifatbey je sjedio u polumračnoj sobi. Nije znao, šta bi učinio. Par časaka iza odlaska Elize ustane Rifatbey, izvadi iz lisnice ček (cheque) i ostavi ga na stolu. Pri polasku pogleda po sobi, dogje vratima i za­ ustavi ,se. Čas je razmišljao, a za tim otišao niz basamake. XXIV. Nepregledna morska pučina. Veliki rumunjski paro­ brod plovio svom brzinom, presijecajući uzburkane mor­ ske valove. Na Crnom moru vladala velika oluja i svi drugi brodovi, koji su trebali otploviti, nijesu pošli, osim velikog »Carola«. U pristaništu Kostance nakrcalo se mnogo putnika. I ovaj veliki brod ustručavao se otisnuti iz luke i radi nezgodna vremena zakasnio je gotovo de­ set sahata. Ali ipak pred zoru krenuo. Megju mnogim putnicima u prvom razredu sjedio Murisbey Jahjapašić, koji se bijaše prije na dan povratio iz Bukurešta sa pouzdanog sastanka Mladoturaka. Ekrembey nije smio odmah s Murisom, jer se je bojao, de ne bi vlada posumnjala u ozbiljnost toga sastanka i dala mu �Strana 202. Broj 13. .BISER' revolucionarni karakter. Ipak su u Carigradu znali za taj sastanak Munirpaša je povjerljivo pripovijedao Rifatbey-u i čudio se, da je i Muris tako daleko zagazio u »vrato­ lomiju Mladoturaka«. Muris je bio nezadovoljan. Ono sve, što je čuo što je zaključeno, nije ga zadovoljavalo, jer program je isključivao narod iz sudjelovanja. A' Muris je bio opreč­ nog mišljenja, premda je bio i sam uvjeren, da će to teško biti bez topova i bajoneta. Osim toga, nije mu se svidila još jedna stvar, koja je izbila iznenada na povr­ šinu ; naime pokazalo se, da je stranka slabo organizirana i da se neke vogje diametralno razilaze u vanjskoj po­ litici. O tom je Muris razmišljao. No, osim toga, još je jedna stvar tištila Murisa. Čekajući u Kostanci odlazak parobroda, opazio je na pristaništu hrpu iseljenika iz Bosne, koji su svojim bi­ jednim izgledom i govorom svratili njegovu pozornost. Žene i djeca stajali su ukočeni na studeni pod vedrim nebom u izderanim haljinama, većinom nižega staleža — sama sirotinja, i kao da ni sami nijesu znali, kuda ih vode ti nesretni puti sudbine. Ljudi razgovarali megjusobno i prepirali s e : za što im ne daju ovim brodom u Carigrad. Murisbey, koliko je god bio dobra srca, ipak njegov egoizam nije mu u ovaj čas dozvolio, da prigje njima i da ih pita, ili da ih uputi i nagje im mjesta. Prošao je dva puta ispred njiha i onda otišao u pisarnu agencije, da se raspita: za što ove iseljenike ne puste sa »Carolom« u Carigrad. Tamo mu rekli, da je previše putnika, a vrijeme hrgjavo. No kad im je Muris rastu­ mačio, da je to sama sirotinja i da ih iz humauiteta treba pustiti, predstojnik agencije privolio je i poručio im, da mogu noćas otputovati. Muris je bio zadovoljan. Kad je brod pred zoru krenuo, Muris legao da spava. N u .nije mogao usnuti. Pred sobom gledao onu hrpu ispaćenih lica, gledao žene i djecu, kako jedno uz drugo zgureni sjede po svo­ jim sanducima i drhću. Bilo mu žao, što se nije raspitao, odaklen idu i kakva ih nevolja goni, da ostavljaju svoju rogjenu grudu. Muris nije poznavao prilike u svojoj do­ movini, pa nije ni razumijevao, šta tjera te bijednike, ali je znao jedno, da im u Turskoj bolje ne će biti. Ismjehivati će ih, smatraće ih bespravnim i klonuti ih se . ., Zvaće ih pogrdnim imenom: »muhardžira« . . . Murisa to vrijegjalo, jer i njega su nekad u školi tako zvali, kad bi se porječkao s kojim drugom. Ni njega nijesu trpili! . . . Ni danas ga ne trpe, samo što nije Turčin! . . . Oni ne trpe nikoga; njihov šovinizam ne pri­ znaje nikomu pravo u Turskoj osim onima, koji su rogjeni Turci . . . Pa ti bijednici biće prezirani u Carigradu kad brod prispije, policija će ih pregledati i odvesti u , posebnu kuću za »muhadžire«, odaklen će ih sutra otpremiti u Aziju. Tamo će ih nestati . . . Propašće u moru T uraka. . . A za toliko će ih manje biti u Bosni koji se ni odaklen ne će moći nadoknaditi. Ustao Muris, ne mogavši zaspati, i izašao na pa­ lubu. Brod je jurio svom brzinom, presjecajući morske valove . . ., jurio u jutarnjoj magli, koju su jedva prosijecale zrake izlazećeg sunca. Oluja se bijaše nešto stišala od sinoć. Muris je gledao tamo u jednu žarku tačku, gdje mu se činilo kao da je vulkan u moru provrio. Iz zapaljenog mora odsko­ čile zlatne zrake i prosule svoje svijetlo po nepreglednoj morskoj pučini. Za tim se počelo sunce pomaljati iz sinjeg mora . . . A na njegovoj sjajnoj ploči učinilo se Murisu, da vidi nekakav drugi svijet . . . druge ljude. Taj svijet približavao mu se malo po malo i njemu postajao po­ znatiji . . . Njegov otac! . . . Da, eto njega . . . On ga dobro vidi! . . . Tu je do njega brat Hamdibey, tu sestra, ro d b in a ... ubavi Vitez, lijepi vezirki Travnik!! Tu sve poznata lica, slična onima, što s njim seda putuju . . ostavljaju domovinu 1 . . . Murisa uzelo neko čudnovato čuvstvo nostalgije; mekano čuvstvo, koje mu je izmamilo suzu na oko. — Murisbey dugo ostao na palubi razmišljajući o ne­ čem nepoznatom, velikom i silnom, — razmišljao o ne­ čemu, što je ležalo u njegovu srcu, što ga je pokrećalo, davab mu snagu, a čemu nije znao imena . . . Kasnije sišao dolje u treći razred, da vidi ta po­ znata lica i da ih pita, kuda će, šta ih tjera, da ostav­ ljaj lijepe krajeve Bosne i Hercegovine. Dolje je bilo mnogo putnika. Muris išao polagano i gledao. Eto tamo je jedan starac s jednom curicom i jednom ženom. Do njega čovjek kakvih četrdeset godina, lijepa izgleda. Na krilu mu spava dijete, a on nešto raz­ mišlja. Do njiha posjedali drugi; žene, djevojke, djeca i ostali . . . Svi šute Niko s nikim ne razgovara. Jedan hodža u izderanoj džubi uči u musafu *) i prevrće zrna od tespiha. Muris stane. Starac ga pogleda. Hodža nije pogle­ dao. Zadubio se u učenje. Možda ga tješilo, možda mu davalo snage, da podnese rastanak s domovinom. Starac nešto tiho rekao ženi do sebe, a ova kimnula glavom. (Nastaviće se.) L e b ib : Pastirica i pastir. Na kamenu Na studenu Sjedi djeva, Pjesmu pjeva. Glas joj ori Svud po gori, Srce dira U pastira, *) Kur'an. �Broj 13. ,B I S E R' Što potajno Motri bajno Rumen lice Pastirice. Srce igra Ko u tigra. On bi rada Da ga svlada, A1 se ne da. Kada gleda Svoje milje I omilje, Za kim kuca, Vene, puca. Želja pusta, Pastir usta, U tren oka Dva, tri skoka. I eno ga Krajem svoga Zlata sjedi, Pa ga gledi. Sretan posta, Jer mu osta Od tog doba Sve do groba Pastirica Vjerenica. Dr. Osman Namik: Teiste i ateiste. (V je rn ic i i b e z v je rc i) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžlferizovlć. (Nastavak.) Džahid beg bi trebao ovo znati: Svaki čovjek nužno radi i postupa prama sposobnostima, koje je u djetinjstvu i mladosti stekao odgojem i načinom života svoje oko­ line ; ili drugim riječima: rad i djelovanje svakog čovjeka nije ništa drugo nego li konkretni pojav njegovih dušev­ nih svojstava, koja su usagjena u njegovu narav. To se pak zove moral i ćudoregje. Istina, ono se opaža, da moral pojedinaca po samoj naravi odgovara njihovu sebeljublju i samopoštovanju, ali svaki čovjek ima samo jednu moć, pomoću koje — prema sposobnosti — može svoja djela i rad udešavati, da budu u skladu s pravdom i is-^ tinom, a da zbog samopoštovanja ne povrijedi samoljublje i čast drugih ljudi. Ta je moć razum, a inače se naziva i „savjest" obzirom na njen opsežni utjecaj na ljudska djela i radove. Svaki čovjek svoja i tugja djela pomoću „savjesti" rasugjuje i upoznaje. Strana 203. Prema tome, ne može se reći — kao što to gosp. doktor veli — da pokornost prama roditeljima potječe iz egoizma. Istina, „ego" je preče nego što drugo. Nu re­ cimo, da se pokornost prama ocu ragja baš iz egoizma i pomislimo, da jedno dijete iz nekog razloga svog rodi­ telja uvrijedi svojim postupkom. Ono će tada taj svoj postupak rasuditi razumom i shvatiti svoju pogrešku, pa se i pokajati Ali ovo se pokajanje ragja iz grižnje sa­ vjesti, jer je dijete povrijedilo obiteljska prava i javni moral, uvrijedivši roditelja, a uz to se je pobojalo, da mu se čast i samopoštovanje ne naruši, a prama tome i oso­ bni interes ne povrijedi. Ako neko hotimično ili bez zle namjere neki kaž­ njivi delikt počini, ali se poslije — razmišljajući — uv­ jeri u opačinu tog čina, razumije se, da će se pokajati. On će u- srcu osjećati najdublju tugu zbog povrede sa­ mopoštovanja i zbog straha, da od svijeta ne bude pre­ zren i odbačen uslijed počinjenog grijeha. Ako pak neko učini neko dobro djelo bilo poje­ dincu ili skupini, taj će u srcu osjetiti najveće zadovolj­ stvo i veselje, jer je tako stekao glas kao dobrotvor, a to je godilo njegovu egoizmu i ambicioznom osjećanju. Takova eto osjećanja nijesu ništa drugo, nego ob­ jave savjesti, a savjest je isto što i duša. S toga prvi čin iziskuje odgovornost i kaznu, a drugi nagradu. Nema pak ni jednog čovjeka na zemaljskoj kugli, koji se ne bi pokoravao sudu svoje savjesti. Ako gosp. doktor nema ovakovih osjećaja, onda je on bez dvojbe nadprirodno biće. Razmišljajući o ovakovim duševnim stanjima, nužno se mora zaključiti, da postoji jedno biće, koje ih proizvodi, a to je nužno biće — Bog. Prema tome posve je neispravan silogizam, da je kriterij u moralu sebičnost. Kriterij je u moralu samo od­ govornost pred vlastitom savješću. Dr. Džahidbeg dalje veli: Dakle kriterij u moralu nije odgovornost, a uz to čovjek nema slobodne volje, jer determinizam dokazuje, da su sva ljudska djela rezultirana nekojim odregjenim uzrocima. Po tom ne može niti ima pravo ljude odgovornim držati Bog, u čiju apsolutnu egzistenciju teiste bez imalo sumnje vjeruju. Eto ovakova vrst moralnog argumenti­ ranja u temelju se sama ruši i nema nikakove istinske podloge. Prije smo definirali determinizam. Sada gosp. doktor prema toj definiciji bezuvjetno negira slobodnu volju kod čovjeka. A da li je Džahid beg ikada čuo definiciju živo­ tinjskog roda, koju logika odregjuje: „Životinja je osjet­ ljivo biće, koje se svojevoljno kreće" i t. d. ? Logika dakle i svim životinjama pripisuje slobodn volje. A da li je to opravdano ? I kako se može slobodna volja kod ljudi nijekati. Istina, sva su ljudska djela i poslovi posljedice ne­ kih odregjenih uzroka, ali je poput bijelog dana jasno, da ljudska volja utječe na to, kako ti uzroci nastaju. Ti uz­ roci ne mogu po samoj naravi nastajati. Npr. sitost na- A �Strana 204. .BISER' staje natrpanjem stomaka jelom, a tome je uzrok glad, jer kad je stom ak prazan, tada je čovjek gladan. I kad on ne bi osjećao gladi, tada ne bi osjećao ni potrebe, da stom ak napuni. Ova oba stanja (sitost i glad) su u nužnom kauzal­ nom odnošaju. Osim toga, kad čovjek osjeti glad, a ne pribavi sredstva, da je utiša, ili je sirom ašan, a nemoćan zaraditi životne potrebe, tada će mu se zdravlje pore­ metiti. Ako pak tomu ne podade važnosti, razboliće se, a zanemari li liječenje bolesti, posljedice opasne po njegov život nastaju. Nu ako se čovjek u hranjenju uzvlada po higijen­ skim propisima, njegovo će zdravlje vazda normalno biti. Kako se vidi, na ovaj se slučaj mogu primjeniti sva ljud­ ska djela, t. j. slijedom povezani uzroci se pojavljuju onako, kako se slobodna volja — zlo ili dobro — upo­ trebi, a to je eto u pravom značenju — sudbina. Jednom riječi: Dr. Džahid beg, negirajući slobodnu volju kod ljudi, ne može naći pravog dokaza, da ljudstvo nije odgovorno svojoj savjesti; s toga ja ponavljam, da moralni argumenti učvršćuju vjerovanje teista, a bezvjersko mišljenje iz temelja obaraju. Kao što je na koncu prvašnjeg sofističkog argu­ mentiranja, tako se je gosp. doktor i ovom prilikom za­ klonio za štit svoje tvrdoglavosti, pa veli: — Ali oni, koji se ovog dokaza drže, govore, đse njihovo mišljenje ne može u bludnju zavesti, te poka zuju najveće uvjerenje u svoje religiozne ustanov,, ali je pokazana stvar, da se jako uvjerenje ne može spsolutno dobiti. S toga nemojmo uzalud mučiti one, koji vjeruju u moralno argumentiranje. Zadovoljimo se opetovanjem, da su ovakovi dokazi identični s metafizičkim argumentima. Jest, vjernici pokazuju čvrsto i trajno uvjerenje, o s­ lanjajući se na snagu svojih dokaza, pa je s toga nemogućan otpor ateista proti njihove logike i opravdanih riječi. (Nastaviće se) A bdul-H ak Hamid: Tarik. (O s i/o je n je Š p a n jo ls k e ). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: Salih Bakam ović. (Nastavak.) T a r i k : Muslime, da te tvojim prelazom na Islam ne smatram članom naše zajednice, znadni, da bi te zbog izdajstva domovine i naroda predao Španjolcima neka te pogube. M u s l im : Pomilovanje je djelotvornije od kazne. T a r i k : Djelovanje se pomilovanja opaža samo u sadašnjosti, dok kazna djeluje i u sadašnjosti i u buduć­ nosti. Pomilovanje će dirnuti u srce one, koji su ga do­ Broj 13. stojni, ali za one, koji ga ne zavregjuju, kazna je djelovatnija. Pomilovanje je za male, a kazna za velike krivce. M u s lim : Svakako ćete me i vi pomilovati, da dru­ gima primjer dadete, kao i Ibni Nasir. T a r i k : Ovo mrtvo tijelo podsjeća na neku uvaženu ličnost M u s l i m : (Pogledavši na pokazano truplo) Don Luiz M erkado! . . . To je najhrabriji, najveći, a i najponi zniji čovjek Španjol ke 1 I ako je bio savršeni mudrac, koji je sposobm nove znanosti objavljivati; veleum, koji je spreman filozofiju predavati; strateg, koji je kader g e ­ neralima i vojskam a upravljati; književnik, koji bi umio perom čudesa stvarati, i državnik, koji je vješt vladarima i narodima ravnati, ipak naši učenjaci, vojskovogje i knji­ ževnici ne htjedoše cijeniti i priznavati njegovu sposob­ nost, vrlinu i vještinu! Don Luiz M erkado! Don Luiz Merkado! P a zar si opet za njih život dao! M u g iz : (Približivši se mrtvaca) Ranjen je na ne­ koliko m jesta! M u s l i m : I zaista nema nikakva drugog znaka os:m tih rana. Ima ženu, koja je iste naravi kao i on. Sigurno će i ona umrijeti. T a r i k : Ja izvanredna bića ljubim, pa sve da su mi i neprijatelji!. . . Mudžahidi, vojnici, s počašću ponesite njegovo mrtvo tijelo i zakopajte ga (Nekoliko boraca dižu Merkadovo truplo; Tarik, Mugiz i Muslim k njima pristupe i nekoliko koraka mrtvaca zajedno nose. Oni se kasnije vraćaju, a m udžehidi sam i nose Merkada). T a r i k : Bio je španjolske narodnosti, a arapske na­ ravi. Napišite njegov životopis i uklešite mu ga na nad­ grobni spomenik. Neka svako misli, da je to grobnica i muslimanskog junaka i gotskog viteza! Nek bude i dža­ mija i sam ostan! Gdje do sad ostade Bin K essadi? Tebe očekujem P? PRIZOR V. (Prijašnji. Neki mudžahidi i mudžahide- Zejd. Zastavnici). Z e jd b in K e s s a d i - u s - S e k s e k i : Zapovjedili ste da se zaustavimo. Neprijatelj neprestano bježi, a naši ga vojnici hoće još uvijek da progone. , T a r i k : Nek se vojska na tri kolone razdijeli. Prvom ćeš kolonom upravljati ti Mugize. Najprije ćeš krenuti prama Guadalkiviru (Vadi elkebir) i Kordovu opsjesti. M u g iz u r R n m i : Sa svojim ću pobjedonosnim voj­ nicima oko zidina Kordove još jedan pokretni bedem na­ praviti. T a r i k : Bin Kessadi, ti ćeš drugu kolonu predvoditi i opsjednućeš gradove M alagu i Elbiru. Z e j d - b i n - K e s s a d i : Od svojih ću šehita praviti nas’pe, šančeve i stube, i tako u gradove ulaziti. T a r i k : A ja ću upravljati trećom kolonom. 0 arap­ ski emiri, gazije i m udžah'de! Poznato vam je, da sam dao potopiti brodovlje, na kojem smo se prevezli. Mi se sada nalazimo u takovu položaju, da su pred nama ne­ prijatelji, a za nama m ore! Zato se nemojte ustezati od igjenja naprijed, jer ako budete uznapredovali, u izgledu vam je pobjeda i veliki plijen. Ali se morate bojati uz­ �Broj 1?. Strana 205. .BI SER* micanja, jer ako budete uzmicali, svi ćete se u moru uto piti, ili se u pržini ugušiti Dakle u vašim je rukama, da budete uništeni, ili da živ te u blagodatima! Moji ratni drugovi, mudžahidi i mudžahide! Arapski vladar nalaže pravdu. On nam zapovijeda, da se strogo držimo uzvišenih propisa svetog Islama. Ne prolijevajte krv nevinih; gledajte, da ne ucvilite duše slabih i nejakih. Budite uvijek bogobojazni. Klonite se grabeža i pljačkanja, nasilja i palenja. Kogod ubije drugog, osim neprijatelja, koji se opire oružjem, smatraće se prostim ubojicom. Takove ću odmah smrću kazn'ti. Sa zarobljenicima i sa svima, koji milost mole, postupajte blago i Ijubezno. Nemojte ni načije vlasništvo napadati, ni­ čijeg prava gaziti i pi u čije poštenje i čast dirati. Inače bi ja takove ljude smatrao lopovima, buntovnicima i div­ ljacima. Moja jednokrvna braćo! Ištite pomoć od našeg jedinog Boga, koji je Islamu obećao potporu i zašt'tu. Bu­ dite hrabri i oduševljeni; pokažite, da ste pravi potomci svojih djedova. Pazeći svoje vjerske dužnosti i u ratu i u miru, budite uvijek stalni. Ako budete navaljivali, pobjeda je na vašoj strani; a ako uzbježite, poraz vam je siguran. Koji se plaši smrti, neka ne bježi, jer će onda bez dvojbe umrijeti. Ko želi pak živjeti, neka napred stupa proti neprijatelja, jer jedino tako možemo pobjedu izvojštiti i slavan život osigurati. Mi smo evo u Španjolsku uništi. Opet vam ponavljam: Po zapovijedi našeg velikog šerijata, naša je zadaća nasilje uništiti, a pravdu uspostav ljati; gradove podizati, a ne rušiti. Neka nam veliki Allah na pomoći bude! S v i : (visokim glasom) Da nam Bog na pomoći Bude! ( Tarik, Mugiz, Zejd i ostali zapovjednici jašu na konje). T a r i k : Nek se kraljevska kočija preda kraljici! (Potjeravši konja). Drugovi moji, vojnici! Pogjimo, da ostvarimo našu uzvišenu zadaću. (Na polasku najprije je­ dan, a onda svi skupa viču: „Neka nam Bog za kratko vrijeme cilj ostvari! Amin ! . . .) T a r i k : Junaci i braćo moja! Mi idemo, da pravdu objavimo. (Opet najprije jedan, a onda svi skupa viču: „Da nam Bog trud i napor plodnim učini!" Polaze). T a i k : Pogjimo u Toledo, u Toledo! M u g iz : U kordovu, u Kordovu! Z ejd : U Malagu, u Elbiru! M u s lim : Napred, samo napred! S v i : Idemo, idem o! T a r i k : (na konju) Mudžahidi, mi idemo u sveti rat, koji je vaša domovina. Idemo, da se odazovemo Božijim riječima: „Borite se! . . .“ Slijedite me! Dolazimo iz Ara­ bije, a igjemo u Španjolsku! (Brzi hod nastaje). M u slim : Živio Tarik bin Zijad! (Svi skupa viču: „ Ž ivio!"; trublje i talambasi sviraju. Odlaze). DODATAK II ČINU. (U noćnoj tišini vidi se jedno groblje). PRIZOR I. (Muslim sam). M uslim : Kakav posao može imati u ponoći na arap­ skom groblju jedna španjolska djevojka? Zapitah je, a ' ona mene poče koješta ispitivati. Rekoh joj, da dolazim sa groba Don Luiza Merkada, ali se ona, ne primjetivši ništa, udalji od mene Kaže, da je u španjolskoj vojsci peharnica Kad je upitah, kako se zove, reče mi, da joj je ime Lucija. Hah! Lucija! Lucija! Sad se tek sjetih Kad ono u prošloj bitci kraj mene poginu jedan arapski voj­ nik, reče mi: „Obradujte Luciju!" (Pogledavši na jedan grob). Ovo je grob onog vojnika; očima sam vidio, kad su ga ovdje ukopali. (Obazrijevši se na drugu stranu). Ali gle! . . . Neko dolazi. Da se bar ovdje sakrijem (Sa strane, na koju Muslim gleda, pomoli se jedna u čaršaf umotana ljudska prilika i pravo polazi prama onom grobu, za tim skine čaršaf, na što se ukaže jedna u crno obu­ čena djevojka). (Nastaviće se). NARODNE UMOTVORINE. Memija Delija i Bajram Čelebija. — Iz zbirke: „Haremske ružice1*. Pivo pije Memija Delija I sa njime Bajram Čelebija. Govorio Bajram Čelebija: „A bora ti, Memija Delija! Ja imadem šadrvan-vodicu, A ti imaš seku ljepoticu; Smiješ li je poslat šadrvanu, Da donese studene vodice?" Oni su se ljuto okladili: Za bijele dvore i ahare, Iz ahara konje nejahane, Sa čardaka blago nebrojeno. Kad to čuje Memija Delija, Baci čašu, raztrjezni se malo, I on ode svom bijelu dvoru. Daleko ga seka ugledala, Malo bliže prid njeg išetala. Progovara Memija Delija: „Ukloni se, mila moja seko! Dobar konjic da te ne pogazi, Oštra ćorda da te ne obreže, Ljuti bratac da te ne okara. Da si Bog dč u oči slijepa, A da nisi odviše lijepa, Odoše mi dvori i podrumi, Iz podruma konji nejahani, Sa čardaka blago nebrojeno". Sve joj kaže, što je i kako je. Govori mu seka ljepotica: „A bora ti, moj premili brate! Kupi meni konja od mejdana, Ko što no je 'jevanskog ćehaje; SrežL meni gjuzel-odijelo, �Strana 206. Ko što no je ljevanskog ćehaje". Ode bratac u novu čaršiju, Pa joj kupi konja od mejdana I poreza gjuzel odijelo, Ko što no je ljevanskog ćehaje I donese svom bijelu dvoru. Oblači se ljepotica Ajka, Kad s’ obuče, metnu kalpak na se 1 uzjaha konja od mejdana, Pa otjera preko polja ravna. Ona dogje Bajram Čelebiji, P a mu kuca halkom na vratima. Bajram-beže na čardaku bješe. Udje Ajka na avlinska vrata, Dogje, progje šadrvan-vodici. Tuđe stoji varakli stolica, Sva zastra crvenom kadifom; Sve su redom čaše pokićene I rumenim vinom natočene. Ajka pije šadrvan vodicu, Ugleda je Bajram Čelebija, Ugleda je sa visoke kule, P a on ide šadrvan-vodici, Od jordama u žutim čizmama, Od taslame u b’jeloj ječermi. Dogje, progje beže Bajram-beže 1 on njojzi turski selam viknu. Ona mu je selam prihvatila, Po selamu hošgeldiju daju, Još se oni za zdravlje pitaju. Pita Ajku Bajram Čeiebija: „Otkle li si neznana delijo? Otkle li si, od kojeg si g ra d a? Kako li se ti na ime zoveš?" Govori mu Ajkuna djevojka: „Ja sam junak od Lijevna grada, A na ime ljevanski ćehaja. Ja sam čao i ljudi mi kažu, U onoga bega M ehm ed-bega, Da imade ljepotica seka; A ja ne znam staza, ni bogaza, Ne znam puta do bijele kule, Već Boga ti Bajram Čelebija, Da me vodiš begu M ehmed-begu, Da zaprqsim seku ljepoticu, Da joj dadem prsten i dukate". Bi 1’ mu milo, ne bi ni koliko, Ali njemu biti ne mogaše, Zamisli se Bajram Čelebija: „Vidi sada jada iznenada 1 Što ću junak od života sv o g a? Da ne odem do bijele kule, T u će mene dušman prevariti, Uzeće mu prstan i dukate, Ne čudim se, jer je ženska glava, Jer mu para u sandžaku nema, Broj 12. ,B I S E R' mm Uzeće je, da ga Bog ubije, Oteće mi Ajku ljepoticu". Sve mislio, na jedno smislio, Skoči Bajram na noge lagane I on ode na bijelu kulu, Pa otvara sahtijan-sepete 1 povadi bajram ske haljine. On se svuče, te se preobuče, P a oblači bajram ske haljine, Oblači se, što god više može, Namješta se, što ljepše umije, Ogleda se i dva i tri puta, Pa on ode niz visoku kulu. Bećar jeste, nigje nikog nema I zatvori tu bijelu kulu 1 izvede konja iz podruma. Iz avlije konje izvedoše, Pred kapijom konje uzjahaše. Konja drži Bajram Čelebija, Konja jaše Ajkuna djevojka. Ode Ajka preko polja ravna I sa njome Bajram Čelebija. Konja igra i tamo i amo, Pa govori Ajkuni djevojci: „Vidi kule, ljevanski ćehaja, Vidi kule bega Mehmed bega! Sad nas Ajka gleda sa pendžera, Ne uzdaj se u ljepotu svoju, Ne uzdaj se ni u zgodu svoju, Gleda Ajka momka od mejdana". U ta doba do kule dogjoše. Izhodio Memija Delija, Izhodio pred bijelu kulu, Pod sestrom je konja uhvatio 1 on njojzi hošgeldiju viče: „Dobro doš6, ljevanski ćehaja, Dobro došo, bolje mene našbl" Bajram njemu turski selam viknu, On je njemu selam prihvatio, Po selamu hošgeldiju daje. Skoči Ajka sa dobroga konja, Skoči Ajka kano muška glava, Kastile je kalpak ukinula, Prosuše se sitne pletenice. Kad to vidje Bajram Čelebija, Kol’ko huknu, tahta džama puknu; Kol’ko jeknu, sva kula pozveknu. Udari se rukom po koljenu, M 6r mu čoha puče na koljenu. „M edet Alah do Boga miloga! Varaše me Turci i Kauri, Niko mene prevarit ne može, Osim danas Ajkuna djevojka. Odoše mi dvori i ahari, Iz aharS konji nejahani, Sa čardaka blago nebrojeno", �Broj 13. Strana 207. „BI SER" Progovara Memija Delija: »A Boga mi, Bajram Čelebija, Težak oklad, a mlogo je blago, Ti ćeš meni blago izdraviti, Ja ću tebi seku pokloniti, Pod junačku sreću je dobila". Spas od smrti. - - Jučer spasih jednog siromaha od smrti. - K ako? - Pitao sam ga: „Šta bi učinio, da ti dam dukat?" Kaže: „Objesio bi se za nj". A ja, da ga spasim od smrti, ostavio sam dukat opet u džep. li i s TA K - Muslimansko zanatlijsko udruženje Ittihad i Mevludi-Serif. Ovdašnje vrijedno muslimansko zanatlijsko grada manifestiraju rogjendan Božijega poslanika. Ova svečana proslava rogjenja pejgamberova udruženje „Ittihad", kao i svakom drugom zgo­ dom, tako je i prilikom mevludi-šerifa dokazalo, po vrijednom zanatlijskom udruženju „Ittihad" da kao islamsko društvo potpuno shvaća svoje dokazuje, da još nije izumro islamski osjećaj kod naših vrijednih zanatlija, nego šta više, da dužnosti. Ovo je vrijedno društvo u oči mevladi- oni ovim činom mogu služiti za primjer i dru­ šerifa pozvalo svoje članove, da korporativno gima islamskim društvima kako u Mostaru, tako odu u Karagjozbegovu džamiju, gdje se je učio i širom domovine. Mi s naše strane najsrdačnije pozdravljamo mevlud, kojemu se je pozivu velika većina čla­ nova i odazvala, te je upravo milina bila gle­ ove korak vrijednih zanatlija i čestitamo im na dati, kad je duga povorka jednovjerne braće islamskoj svijesti i radu na širenju islamske dru­ krenula iz društvenih prostorija, da proslave štvenosti, te kličemo: Živjele naše vrijedne za­ dan rogjenja najvećega čovjeka i po slanika natlije, i ustrajali na bugjenju islamske svijesti. Na koncu apelujemo na muslimane grada Božijeg, Muhameda (a. s.). Pošto je dovršen mevludi-šerif, ova je kor­ Mostara, da se upisuju kao članovi u ovo vri­ poracija krenula glavnom ulicom dc društvenih jedno društvo, te da ga na taj način što bolje Panislamista. prostorija, gdje su zaključili, da poslije podne potpomognu. na svečan način korporativnom ophodnjom Iz islamskog svijeta. Panislam ska liga Nedavno je u Carigradu osno­ vana panislamska liga pod imenom ?Džem’ijjeti Hajrijjei Hamije« (Zaštitno dobrotvorno društvo), kojoj je cilj para­ lizirati propagandu nasrtljivih kršćanskih misionera, te ši­ riti nauk uzvišenog Islama megju narodima Azije i Afrike. Društvo ovo već ima velik broj članova, koji su najvećim dijelom islamski učenjaci i bogataši iz Sirije, Iraka, Hidžaza, Jemena, Egipta, Tunisa, Tripolisa, Algira, Perzije, Afganistana, Indije i t. d. Sjednice se redovno obdržavaju dva. puta mjesečno, te je prilikom zadnjeg zasijedanja zaključeno slijedeće: 1. Da se odmah počme raditi oko osnivanja pod­ ružnica u svim gore nabrojenim islamskim pokrajinama. 2. Da se doprinesu sve moralne i materijalne žrtve za osnivanje obranbene lige u Tripolisu i Bengaziji, 3. Da se odmah pošalju nekolike misije za propa­ gandu, kao i nekoliko vrijednih novinara u Egipat i cen­ tralnu Afriku i t. d. Bili su prisutni: Od Egipćana: Muhammed Ćirarai paša; princ Abbas Halim paša, brat velikog vezira i guverner Bruse; Izzet bey; Ali bey; Ali Mubarek bey i t. d. Od Tunižana: Šejh Abdul-Aziz Čaviš, koji je dulje vremena živio u Egiptu; Šejh Salih Šerif; Ali Baš Hamba, bivši advokat u Tunisu, a sada inspektor ministarstva pravde u Carigradu. Od Indijanaca: Abdul Hakim i još pet uvaženih ličnosti. Iz Tripolisa: Jusuf Šetvan bey; Sulejman-el-Barusi; Šejh Ahmed, reprezentant Senusija i t. d. Iz Jemena: Bin Rešid; .Rešid paša; potpukovnik Musa bey i bivši pukovnik Jildiza Said bey. Iz Mekke i Medine: Šerif Ali Hajdar bey, bivši mi­ nistar Vakufa, Šerif Nasir bey, senator itd. itd. �Strana 208. ,B I S E R‘ Eto ta svijetla imena svjedoče nam, da će ova spasonosna liga znati i htjeti najbolje vršiti uzvišenu za­ daću, koju je sebi postavila. Mi panislamsku ligu s ushitom pozdravljamo i nje­ nim osnivačima kličemo: Allah muininiz olsun! g B. Književnost. U kjfld. (S a v je t) Pod ovim imenom napisao je vjeroučitelj carigradske gimnazije »Daruššefeke* Ahmed Besim ef. jednu vrlo lijepu i korisnu knjigu, koja sadr­ žaje petnaes hutbi i vazuva. Pisac je uzeo u obzir da­ našnje socialno i intelektualno stanje muslimana, te je prema tome i teme birao: 1. poljodjelstvo, 2. gojenje do­ maćih životinja, 3. zanati, 4. trgovina, 5. udruženja, 6. rad i nastojanje, 7. štednja i trpeljivost, 8. nauka i pro­ svjeta, 9. higijena, 10 odgoj i genealogija, 11. islamsko bratstvo, 12. brak, 13. borba, 14, sloboda i jednakost, 15. ljubav prama domovini. Knjiga ima 184. stranice, a cijena joj je 5, a s po­ štarinom 6 groša. Mi ćemo gledati, da je na naš jezik prevedemo, a dužnost bi bila naših imama i hatiba, da pojedina njena poglavlja džum’om kao hutbe (govore) drže, jer tako bi se narodu mnogo koristilo. Kulturne bilješke. ,,M e rh a m et“ . ') Pod gornjim imenom potaknulo je i ostvarilo ovdašnje naše zanatlijsko društvo s Hurijet« jednu lijepu, po svojoj svrsi plemenitu misao. Mi gledamo, kako iz dana u dan poradi ekonomskog propadanja broj naše sirotinje raste i kako u savezu s time prosjačenje sve više zauzima maha. Kuda se god okrenemo, po svim ulicama i svim javnim mjestima susrećemo našu fukaru a naročito žensku, kako se vuče od osobe do osobe i od dućana do dućana, proseći milostinju i napastujući za­ posleni svijet. Tu ružnu pojavu našega društvenog života prosjačenje, posmatramo uvijek i svagdje, pa i ako se tiče našega obraza i pred nama samim i pred stranim svijetom, i ako glad i bijeda naših bližnjih pobugjuje u nama osjećaj merhameta, ipak nijesmo bili u stanju, da se trgnemo i ovomu zlu po mogućnosti doskočimo. Svi se slažemo u tome, da je klatarenje ovolike fukare sra­ mota po muslimane, svi bez razlike starosti i mišljenja jednako kritikujemo i osugjujemo ovaj naš porok, jer nas jednako tišti, ali se malo ko brine, da nagje puta i na­ čina, kako da se javnom prosjačenju stane na put, a da sirotinja ipak ne skapava od gladi i pod pritiskom drugih nevolja, koje siromaštvo za sobom povlači. Čestiti i agilni članovi društva »Hurijet« bavili su se ovim pitanjem već dulje vremena, a tome nastojanju njihovu ima se zahvaliti osnutuk društva »Merhamet«. Zadaća je »Merhameta«, da organizira privatno milosrgje, da sabere u jednom društvu sve one, koji imaju osjećaja za svoju potištenu braću i sestre, pa da iz društvenih članarina, dobrovoljnih priloga i drugih prigodnih darova stvara jedan fond za sirotinju. Iz toga fonda davaće se onda potpore ondje, gdje bude to u istinu bijeda i nevolja tražila i s toga će društvo tačno ispitati i voditi ') »Vakat«, br. 23. od 29. januaVa o. g. donosi čla­ nak pod gornjim naslovom, kojega i mi radi njegove važnosti, prenosimo, a društvo, o kojem se ovdje govori, najtoplije braći muslimanima širom Bosne i Hercegovine preporučujemo, jer utrti suzu sirotinjsku jedna je od glavnih Božijih zapovjedi. Broj 13. pregled nad čitavom sirotinjom. Usporedo s time ići će društvo za uklanjanjem prosjačenja, koliko se to naravno dade postići, pa će zatražiti i pomoć policajne vlasti, kada bude trebalo, da se prosjačenju, kojemu nije povod nužda nego obijest, stane na kraj, kao i uopće prosjačenju osoba, koje društvo pomaže. Društvo se već konstituisalo, a u odbor su izabrani ljudi bez obzira na njihovo poli­ tičko mišljenje, kao što je i trebalo da bude, jer gdje se radi o zajedničkom viđanju boli naše, tu ne treba da bude podjele na stranke i strančice po političkom osvje­ dočenju. »Merhamet« nam, hvala nastojanju svjesnih zanat­ lija, daje priliku, da okušamo volju i snagu, a mi se na­ damo, da će naši ljudi pokazati dovoljno uvigjavnosti i razumijevanja, pa ne samo pristupiti kao članovi u ovo društvo, nego i svakom zgodom od svojih suvišaka do­ prinositi u društveni lond, jer radi se o islamskoj duž­ nosti, a i o našem obrazu. Da sa »Merhametom« ne će nestati siromaštva, samo se od sebe razumije. Siromaštvo je posljedica našega eko­ nomskog propadanja, a da se to spriječi, treba naći prave njegove uzroke i onda te uzroke ukloniti. S toga koliko god š:rokogrudan bio naš merhamet i isticao se on u kakvom god obliku, ne može biti ni govora o tome, da bi se time mogle i naše ekonomske prilike poboljšati. Ali, toliko se dalo u našim prilikama postići, a i to je, kako smo gore naveli, bilo od velike potrebe. Iste ove vrijedne zanačije shvatile su i same sasvim pravilno, da bi korisnije bilo, da se svijetu dade zarade i da se prisili na rad i za to se one prve i po­ takle n sao, da se osnuje fabrika čarapa u Sarajevu, i tu smjesti makar i mali broj našeg siromašnog ženskinja, gdje bi moglo na dostojan način sebi hljeb zaragjivati. Ali ta misao sa nakon dvogodišnjeg zavlačenja razbila na slabom odzivu našega svijeta, pa je »Hurijet« pošao za onim, što se dalo postići. Iznosimo ovo, da upozorimo i naša druga društva, da bi se prenula iz svog mrtvila i poradila na općoj na­ rodnoj dobrobiti. Mi imamo u Sarajevu nekoliko musli­ manskih društava, koja bi kao takova mogla dosta uči­ niti, kada bi bilo življeg zanimanja Mnogo našega svi­ jeta ne zna čitati ni pisati, a želio bi da se nauči, samo traži da mu se dade zgodna prilika, kako ne bi u svom poslu stradao. I ako se ovdje otvara široko polje rada našim društvima, nije nam poznato, da i jedno od njih drži tečajeve za analfabete, a još manje kakve druge ko­ risne tečajeve. Poznato je takogjer, da naše djaštvo mnogo kuburi sa zdravljem zbog loše hrane, a to mu onda i u nauci, naravno, veoma smeta. Sporazumom megju ovda­ šnjim društvima, kada bi se dakle radilo zajedničkim si­ lama i sredstvima, dalo bi se bez kakva osobita truda i žrtava i to konačno postići, da se osnuje gjačka sofra i siromašnom djaštvu pruži zdrava i jeftina hrana, i da se oslobodi svoga najgoreg neprijatelja — gladi. Isto tako mogla bi zajednički poraditi ova društva oko ostvarenja jedne zajedničke biblioteke, koja nam je od velike po­ trebe, jer bi ona mogla mnogo doprinijeti prosvjećivanju našega svijeta. Nabacismo samo nekoliko misli, koje bi trebale da budu predmetom rasprave u ovim našim društvima, a što vrijedi za društva u Sarajevu, to vrijedi više manje i za društva po drugim mjestima naše domovine. Patriotska je dužnost naših društava, da razviju svoju djelatnost u narodu, a mi ćemo se u buduće češćj osvrćati na poje­ dina naša društva, pa ćemo rado zabilježiti i svaki naj­ manji njihov uspjeh. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA I) MOSTARU,__________ Uregjuje: REPAKCIOHI ODBOR. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA1' P MOSTARU. Z a uredništvo odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ �p> ^ Čast mi je javiti da sam Mikanovu * * ljekarna nK carskom or!u“ preuzeo i bbskrbio N O V IM * Ijekovima, specijalitetima i inom svakovrsnom^ robom ' tako, da mi je' mogoće u svako doba ovim potrebama zadovoljiti. Naručbe u pokrajini biće Jačno^ otpremljene. Uvezano prvo godište •BISERA' I može se dobiti u origi­ nalnim koricama po K8V, u običnom uvezu po K 7’-, kao i posebne originalne korice po K 2- PODRUŽNICA HR? ZA Sauervaldova ulica. V jekoslav Hočevar, ljekar Mostar fS iiJ B O S N B ’ 1 M F i? J Srednja ulica, ITRALNE B A N K E 0 0 V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR S a u e r v a l d o v a u lic a CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. ■■ Pričuvna zaklada K 2 8 0 Ukupni ulošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visoku kamatu. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom zem aljske vlade za Bosnu 1 Her­ cegovin u označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom, u koji se mogu ulugatl pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagače. 4 1 MJENAČMCA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugu novac.' Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredšitima tu — i inozemstva, izdaje kreditna pisma. ZALAGAONICA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. �o zb iljn a s t v a r svakako je sač u v a le zdravlja. Čovjek može godine svog života na tom svijetu veseo i zdrav sprovesti i ostati čil do u visoku starost, ako se' nastale boli i muke, koje postaju od propuha, prehlade, vlage na pr. reumatizam, ulozi, neuralgične boli, glavobolja, zubobolja i bol u uhu, šumljenje u ušima, slabost očiju, drhtavica tijela, bol u krstima, bol u legjima, bodac, kostobolja, probadanje u ramenima itd., odstrane se Fallerovim ublažujućim ,,Elsa -flu id o m ‘f Djeluje oživljavajući i osvježujući, 4e priječi kašalj, hunjavicu, promuklost, vratobolju, poteš­ koću kod gutanja, boli u prsima i druga zla. Hvale ga i preporučuju mncgi liječnici u mno­ gobrojnim priznanicama. Mi sami upotreblja­ vamo Fellerov fluid, da zadobijemo zdravi san, jake živce, snažne mišice i zdravo kolanje krvi, te ga možemo samo najtoplije prepo-- ~ ■ — Naručuje se kod ljekarnika E. V. Fellera u Stubici Elsa trg br, 326. Zagorje (Hrvatska): 12 malih ili 6 dvostrukih ili 2 špecjjalne boce za 5 kruna franko, 24 malih ili 12 dvostrukih ili 4 špecijalne boce za 8 kruna 60 helera franko, 60 malih ili 30 dvostrukih ili 10 .Spe­ cijalnih boca za 20 kruna franko. — Kod že­ lučanih boli, loše probave, tromosti crijeva i začepljenosti služe Fellerove tjerajuće rabarbarne „Elsapilule* sigurno i brzo, pobugjuju stolicu i čiste krv, te. inače nikako škodljivo ne djeluju. — 6 kutija šalje za 4 krune franko ljekarnik E. V. Feller, Stubica, Elsa trg 326 Zagorje (Hrvatska). — Čuvajte se patvorina, koje su bez vrijednosti,' te pazite točno na naslov, jer samo pravi ,-Elsa“ preparati iz lje­ karne u Stubici nagragjeni su visokim odliko­ vanjima u cijelom svijetu. V; čovjek od toga, što jede, nego od onog što probavlja. Stara je to istina. Ali je svakako istinito, da više ljudi umire od preobilnog jela, nego od gladovanja. Što ne možemo probaviti, optere­ ćuje naš želudac, naša crijeva* a to je opte­ rećenje uzrok mnogim patnjama i bolima že­ luca i crijeva. Ako krv živo ne kola, srce često trpi, nastati će mučnost, nadimanje, riganje, žga­ ravica, podražaj na bljuvanje, živci oslabe, a često se ćutimo grozničavi itd Tomu zlu lako ćemo izbjeći, ako rabimo Fellerove tjerajuće Rahbarber ,Elsa pilule “. Djeluju tako, da pobudjuju tek, pospješuju probavu, utišaju grčeve, zaštićuju osjetljivo probavilo protiv svake boli. Rabili smo je protiv začepljenosti i tromosti crijeva, kao i protiv neugodnog odebljivanja, te smo se uvjerili, da nikada škodljivo ne dje­ si luju. 6 kutija za 4 krune ili 12 kutija za 7 kruna 60 filira šalje franko ljekarnik E. V. Fel­ ler, Stubica Elsa trg br. 326 (Zagorje, Hrvat­ ska). Preporučamo po vlastitom iskustvu takodjer ,,Elsa-fluid“ kao prokušano kućno sredstvo protiv reumatičkih boli i uloga, protiv glavo­ bolje od neuralgije, protiv boli u licu i tijelu, promuklosti, vratobolji, boli u prsima, protiv inih posljedica propuha i prehlade, da tako postignemo zdrav san, snažne mišice, jake živce, te uopće čvrsto zdravlje, 12 malih ili 6 dvo­ strukih ili 2 špecijalne boce franko 5 kruna, 36 malih ili 18 dvostrukih ili Specijalnih boca franko 12 kruna 40 helera. Mi se čuvamo patvorina te naručujemo prave preparate samo od ljekarnika E. V. Fellera u Stubici Elsa trg broj 326 (Zagorje Hrvatska). �HERCEG-BOSRA zem aljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Raundteljstuo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . Zaood preuzima osiguranja: a) p ro ti p o ž a ru (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it d. b) p ro ti š t e t a m a k od p re v o z a robe vodom, kopnom i željez­ nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje; (d p ro ti š t e t a m a o d tu č e uz naknadu potpune štete; d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili e) p ro ti p ro v a ln o j k r a g ji i su odgogjene; f) n a Iju d s tti ž iv o t, i to osigu­ ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) re rfte za slučaj p r e ž iv lja ja , osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f) osigčiranja u z g o jn in a . . Kombinacije za osiguranje žioota obuhuataju: Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji r a ta , b ezi .£ 0 a) o s i g u r a n j a z a s lu č a j s m rti; svake doknadne premije; | % ; b) m je š o v ta , odnosno osiguranja 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; 1 za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; 3. z a s a m o u b o js tv o ; | gg c) o s i g u r a n j e m ira z a : 4 za smrt u s lje d n e z g o d a ) ti premije se računaj« posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzoj knlanino. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz. Ha'dži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upuie u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje ------ IZVRSNO ------ ODLEŽHNO ExPORC-PISO PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 tjoca od 7j10 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaclji bosansko' hercegovačke državne željeznice. �Braco muslimani! Š ta m p a jte s v e p o tre b n e TISKHfUGE kod !1F I I S E i r u jVTc^caru, jer ćete time bez ikakvih žrtava poduprijeti širenje islamske prosvjete. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/38411fb2669c0a4b73d002b80854a9aa.pdf 8ab7cc1f543d5b02076b78e5de9c6632 PDF Text Text BROJ 14 GOD1N II. BISER „BISER1* izlazi dva puta mjesečno. — ■■ . Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ^ za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8-— na godinu. E l - l s l a m u jalu ve la j u l a a l e j hi ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. — Neplaćena put ža cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nn em e l - m u m i n u n e i c h v e t u n ! — Za oglase plaća se prvi se pisma ne primaju, = = = = = Sve ®t0 sc t*^e plativo I UTUŽ1VO U tre^a administracije i uredništva lista s'at* na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Safer-ul-haira 1332. ® S M O S T A R A D R Ahmed Naim: Tem elji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. Ž A J ® 15. januara 1914. : Hazim Muftić: Sirovo drvo. Lebib: Sirotica. (Pjesma). Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). Narodne um otvorine: M. Ć. Ćatić: Krvavi stihovi. (Pjesm a.) Hasanaginica. Zabilježio. Muhamed Kurtagić, Muharneaov, . Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog CJ.'I. prevodi: Edib Tešnjak. Bolje je korisnije od ljepšeg. . ............. Ijež'o: Kadrija. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Prinovije' . Z d r a v l je . J . Tanović: Gatačka ruža. (Pjesm a). Salih Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. ( V je r "" i b ezv jerci S turskog prevodi: Abdusselam Hadziferi ović. Jz \U m A. D elcamp: Jim-Jim. . _... . , s *■ R n a : B l" sm0 za)£đn0- (P jesm a >' Mehmed Akif: Drugi vaz. S turskog preveo : s' dtar.ied Horoz i lisica. Zabi- . ović: Sklad naše duše i tijela i njihove promjene. L is t a k . — t ziji svijeta: Napredovanje Islama u Kini i Japanu. istr a: sfcc kazališno društvo. Književnost: Uzroci islamskih naroda. - Kulturne bilješke: T kv - Merhamet«. Mevlud na t e t a s k o j gimnaMuslimanske zemljoradničke zadruge. — Obvezatno t.s5ag»anje rriektebi iptidaija. ¥ PRVA MllSbllVl. NAKLADNA KN3IZRRA ŠTAMPARIJA, KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUGUK-ŠTAMPiLJA ( M U H A M E D -B E K I R K A L A J D Ž IĆ ) FRANJE JOSIPA ULICA. MOSIHR. V L A S T I T A ZGRADA Izdavateljica „Bisera11 i „Muslimanske Biblioteke . — .. - ■ - = h Filijala u Trebinju. “ ----- Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima š k o la m a , u redim a, m ektebi-iptidaijam a, v akufskim povjerenstv im a, kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v arstv im a, trg o v cim a i ostalim k an celarijam a, za nabavu šk o lsk og i k a n c e l a r i js k o g p r ib o r a . V elik i izb o r knjiga iz sv iju p odručja naše 1 stran e k n ji ž e v n o s t i. N a d a lje im a d e sv e knjige (k itab e) štam pane areb icom Izragjuje sve u štam p arsk u i k n jigovežačku struku spadajuće poslove, kao i sve vrsti štam p ilja (m u h u ra) od k au ču k a v rlo ukusno uz najumjerenije cijene. & Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. ♦ V a n jsk e se narudžbe obavljaju brze i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojim a se prilažu besplatno prikladni darovi. : A �Izvanredne knjige „Muslimanske biblioteke" koje su do sad izišle Iz života za život odgojne pričice za islamsku mladež od poznatog muslimanskog prosojetnog radnika Hamdi ef. JTlulića. (Rta Rerćesa). Knjižica sadržaje ove pričice i c r t ic e : Novi junačina, I djeca vole domovinu, Mudri dječak, D obro srce, Kradljivac, Mudri sta ra c ," Č obanče, Što je tražio, našao je, Ramazanske moći> K o je kriv. Poštuj roditelje, Mali m ajstor, Prvi jagluk, U srećnom komšiluku, Radiša, Pošteni radnik, Pravednost. Pod kulom Ali paše Rizvanbegovića, Ahmed beg Hercegović, Uspomena C ijen a je knjizi 1 kruna. u narodu, Hadžija, Hazreti Omer r. a., Iz sužanjstva. NeKoIiKo isIams&iR ustanova. O du je knjižicu napisao Hl. Ć. Ćatić, a sor&" 1 islamskoj mladeži u praooj slici prikaže nekoje islamske ushpooe, kojima se od sirane Ćoropi^ prigooara, štono ih nekoji naši zanešeni omladinci u tom slijepo oponašaju Pisac je te ušle 7 u oooj. raspraoici kratko ali jezgrooito i popularno rastumačio i njihob-i opraedc^ost jakim lu.nentima dokazao. Knjižica je podi­ jeljena u ooih sedam poglaolja: Vjera uor , Isiam. 'ha*' [Sojedočanstoo), miraz, Zašto Islam zabranjuje muslimanki poći za inoaje'^fl, iznr a lt ni Jlopstoo. Cijena 30 helera. X I ____ | ■ ✓ isidrnsKG duiiiC^ ii (S higijenskog gledišta) Knjiga ima ovaj sa d rž a j: Pokornost, Pranje, Abdest, Odu je kejigu napisao na francuskom misirski liječnik Dr. Rhmed beg Džejhun, a na naš ju je jezik preoeo marljioi prosojetni radnik Salih Bakamooić. Namaz, Post, Hadž, Sadaka (M i­ lostinja) Z ećat, Poštenje, Sudbina, Razdioba vremena, Kazantena, Ženidba, Spoljašno držanje ženskih prama muškim , Višeženstvo (Poligam ija), Rastava braka, Razvratan život, Igre, Opi­ jum i alkoholična pića, Duhan, Jelo i piće muslimana, Rezanje nokata, O sobita čistoća mus­ limana, D žamije, (B ogom olje), Muslimanska groblja (Haremi), Muslimanski stanovi i u njima stanovanje, Muslimanska odjeća, O djeća ženskinja muslimanskog, D odatak i i ( l l l l f l Z f f l l l t rl i t n n c f J| U u l i C ijen a 6 0 hel- Napisao Dr. Husejn Hulki. P reveo Musa Ćazim Ćatić. Ooa je knjižica razdijeljena na: Uood i ooa poglaolja: Kako post uplioiše, Kad liječnička znanost ne dopušta, da se posti i Higijenska praoila, kojih se treba držati za Drijeme posta. Ooa formatom malena ali sadržajem orio korisna knjižica potrebna je soakom muslimanu, jer nas upućuje u soa zdraostoena praoila, kojih se trebamo držati za Drijeme posta. Cijena 30 hel. �GODIN II. BRO| 14 BISER „BISER" izlazi dva puta mjesečno.. . .— ----- — Pretplata na „Biser" iznosi zadruštvaK 1 0 — ; za učenike i muallime K 4 -— ; a za ostale K 8 -— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. Innemel-muminune ichvetun! - Neplaćena se pisma ne primaju, put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l- Isl am u jalu ve la ju la a le jh i! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. —- Za oglase plaća se prvi Sve što se tiče PLATIVO I UTUŽ1VO U administracije i uredništva lista tre^a slati na adresu: „BISER ", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Safer-ul-haira 1332. ® M O S T A R Ahm ed Naim: S turskog prevodi: M u sa Ć a z im Ć a ti ć . (Nastavak.) XI. Vidi se dakle, da je islamski šerijat moralne duž­ nosti crpio iz objave, ali da pri tome nije ni koliko tru­ nak narušio racionalnost ovih principa, niti je povrijedio čast i privilegij, što ga je ljudski razum dostojan. Kao što je ovaka teoretična strana ovog pitanja, tako je islamska vjera pokazala besprimjerni uspjeh i u praksi i primjer , t. j. u širenju intelektualne dužnosti megju različite slojeve naroda. Kao što smo gore napomenuli, mnogo je primjera velikih ljudi i žena u Islamu, kao što su: Sahibi Rumija, Sirri Saktija, Ebu Sulejman Daranija, poznati Kerhija, Rabiai Advija i t. d., ali ovakovi ljudi ne sačinjavaju većinu muslimana. Suvišno je razjašnjavati, ko­ liko je čvrste, borbe, te velike misaone i duševne odgoje potrebno, da se dospije do onog moralnog stepena, do kojeg su gornje osobe dospjele. Većina svijeta zadovoljava se samo zamišljanjem ove savršene svrhe. Niže pak slojeve svijeta u njegovu djelo­ vanju potiče svakako najviše pomisao na nagradu i kaznu sudnjeg dana, ili otvoreno da rečemo, pomisao na osobnu korist Treba samo napomenuti tu važnu okolnost, da i ona prosta svjetina koja se nije dotle uzvisila, da bi sv o­ jim idealom 15. januara 1914 ljan lijek — sugeriranje apstraktnih istina, te je veliku pažnju Temelji islamskog morala. Šafija, Suhriverdija, ® mogla smatrati jedno apstraktno savršenstvo, posvećivao konkretnim poticajima i razgovjetnom opisi­ vanju sviju blagodati i muka na onom svijetu. I zaista, da ljudske duše dospiju do moralnog savršen­ stva, potpuno je opravdano stvarno poticanje i zastrašivanje, jer u prvom redu je nemguće, da bi čovjek od sebe odba­ cio misao na osobnu korist. S druge opet strane ta misao olakšava duševni i umni odgoj u mlado ljudsko doba i pomaže, da se čovječija volja laglje okrene prama pleme­ nitijoj i boljoj svrsi. Dok znanosti i prosvjeta napreduju, dok se intelekt i oštroumno t usavršuju, dotle i svrha uzvišenija postaje. Krajnja koje pak svrha je st: Božije zadovoljstvo, I eto tada pravaideja dužnosti ostvaruje potpuna i savršena. Inače zofija postignuti u sebi sadržaje sve blagodati i slasti ovog i onog svijeta. se kao ideja dužnosti, što nam ju filo­ naučava, ostaje samo u svojstvu teorije i stvarno se u srcima ne može ustaliti niti postati što drugo, osim prosta želja, koja odregjuje fantastičnu svrhu moralista. S toga je predmet šerijatske objave, da uputi svijet na stazu sreće i spasa, dvovrstan: jedan se sastoji od samog blaženstva, dakle od zadovoljstva Božijeg, a drugi od nagrada i kazni. Nema čovjeka, koji ne bi bio zaslu­ žan ovog drugog predmeta. Da se pak postigne prvi pred­ met objave, zavisi o velikom savršenstvu ćudorednom. Hadisi šerif g lasi: — Eddun’ja haramun ala ehlil-ahireti, vel ahiretu haramun ala ehliddun’ja, ve huma haramani ala ehlillahil (Ovaj je svijet zabranjen ljudima od onog svijeta, a onaj je svijet opet zabranjen ljudima od ovog svijeta. Oba su u svom radu i djelovanju cijeni važnost i potrebu potpune pak svijeta zabranjena ljudima, koji Boga ljube). Ovaj hadis muslimane glede ćudoredne svrhe u tri iskrenosti. Veseljenje nagradi i strah pred kaznom kod pri­ kategorije dijeli: Vrlo je mnogo ajeta i hadisa, koji doka­ mitivne mase nije ništa drugo, nego tajno poticalo, koje ona zbog manjkavosti odgoja miješa s idejom prave mo­ ralne dužnosti. zuju, da moralne vrijednosti nemaju ljudi prve kategorije, Pošto se vjerske zapovijedi protežu na cjelinu, a ne na pojedince i|i drukčije: pošto je dužnost općenita, to, kod svakog ima naklonost prama iskrenosti, nu ta se is­ krenost u praksi kod svakog ne opaža. Veliki šerijat je uzeo u obzir činjenicu, da prama većini ljudstva za odgoj i poboljšanje morala nije dovo­ koji se „ljubiteljima ovog svijeta" nazivaju. Ljudi, koji kod šerijata imaju moralnu vrijednost, jesu oni, koji se brinu o onom svijetu i velikom Stvoritelju. Ljudi od onog svijeta spadaju u drugu kategoriju i zaslužuju ili nagradu ili ka­ znu. Savršeni su pak oni, koji ljube Boga i koji su do­ stojni blaženstva i Božijeg zadovoljstva, a izmegju njiha je i izmegju ljudi od onog svijeta velika razlika prama ovom hadisu: �Strana 210. — ,B I S E R' Hasenatul-ebrari sejjiatul-m ukarribin, (D obra djela dobrih ljudi grijesi su onih, koji su Bogu blizu). Sretnici, koji sačinjavaju lju b itelja ", jesu veliki ljudi, svećuju neizmjernom beskrajnom uzvišenu skupinu „Božijih usavršavanju i koji su u razmišljanju, kako će se Jedan dio Evropljana, gledajući kako se nekoji ljudi s obožavanjem klanjaju čovjeku, misle, da se i mi O rjen - koji svo svoje nastojanje po­ moralnom Broj 14. talci našem pejgamberu (s a. v. s.) klanjamo. Nema kriv­ ljeg i neispravnijeg m išljenja od ovog. Muslimani dužnost obožavanja vrše samo prama velikom Stvoritelju i u tom u vjeri i znanju, u nikoga njemu ne pridružuju, jer to je kod njih pravi poli- U Kur’anu je o ovim velikim ljudima objavljen ovaj teizam i idolopoklonstvo. Istina, mi muslimani smatramo svojom vjerskom duž­ dobroti i ljepoti unaprediti. nošću a je t : — Ela, inne evlijaellahi la haufun alejhim ve la hum potpuno jahzenun. (Znajte, da zaista za Božije ugodnike nema straha ne može i da oni ne poznaju nikakove tuge). drugom Princip kretanja i rada ovih ljudi temelji se na ri­ pokoravanje našem velikom pejgamberu. Naša ljubav i poštovanje prama njegovoj uzvišenoj osobi nikad se sravniti stvorenju. ni jednom s ljubavi nikakva stvorenja prama Ali kraj sve te ljubavi i poštovanja muslimanu na pamet ne dolazi, da bi ječim a : — Men isteva jevmahu fe huve magbun. (Kod koga nadčovječnim su dva časa jednaka, taj je prevaren). Da se kutarišu iz skupine .p rev arenih ", oni se uvi­ s t o ji: jek bacaju u razmišljanje i ispituju svoju unutrašnjost i djela, te (R eci im, o moj poslaniče, ja sam kao i vi samo č o v je k ; se trude, da svaki čas u životu budu savršeniji i napred­ meni se Božije istine objavljuju). niji od prvog časa. bićem smatrao pejgambera, koji je posred­ nik izmegju nas i Boga. — Kul innema ene bešerun misluk’jum juha ilejje. Suviše, jedno Kod njih je tolika težnja za usavrša­ Na nekoliko m jesta u Kur’anu je od pejgamberovih imena „Abdul- vanjem , da se ne zadovoljavaju ni s jednim stepenom sa­ lah“ t. j. Božiji rob. Drugi dio islamske „šehadet-kjelim e" vršenstva, koje poznaju, a kojih bezbroj imade g la s i: E to Je v m i — Ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resu- s toga je sudnji dan u Kur’ani mubinu nazvan tegabunom " (danom megjusobnog varanja), jer tada ne će biti nikoga — pa ma bio bezvjerac ili vjernik, luhu. (I svjedočim t. j. srcem vjerujem, a jezikom očitu­ jem , da je Muhamed Božiji rob i poslanik). Kako se vidi, pokvaren ili pobožan — koji ne će opaziti, da se je pre­ vario. Svako će vidjeti, da postoji viši stupanj od onog, je prije varao. Sam o treba i o ovom razmisliti: nagradi i kazni na onom Veliki je koji je Moralni princip o svijetu, koji potiče na dobra nj promiču, i ako se nije uzvisio do naš pejgam ber jednog arapskog seljaka, u prisutnosti njegovoj pod uplivom, što ga je na proizvela poslanikova pojava, počeo u cijelom tijelu drhtati, umirio ovim riječim a: djela, mnogo je uzvišeniji od principa koristi, što ga ne­ koje filozofske teorije „robovstvo" se Muhamedovo (a. s.) prije spominje, nego „poslanstvo". do kojeg je on dopro, te će na taj način shvatiti, da se — Hevvin alejkje fe innema ene ibnu imreetin, kjanet tek’julul-kadide. (Saberi se, jer ja sam sin jedne žene, ćudorednog načela Božijih ljubitelja. On skoro nema nikakova odnošaja s tim teorijama. koja se hranila suhom korom). T o nije ništa drugo, nego princip dužnosti, koji bi se i ra- ne može nikojem muslimanu s uma odstraniti uvjerenje, da cionalistima mogao dopadati. se njemu mora pokoravati i da su od Božije strane došle Pošto je prešna korist poticalo na rad kod onih, Megjutim , ova uzvišena poniznost našeg pejgam bera sve zapovijedi koji princip koristi prihvaćaju, to je za njih svaka prešna gamber je korist i udobnost svrha uz uslov, da ne bude skopčana Č ovjek, i zabrane, što ih je on objavio. Jer pej­ narodni rukovogja i upućivač na pravu stazu. koji vjeruje, da je pokoravanje Božijim nalozima nz veliki trud i muku. Oni pak muslimani, koji ljube korist po nj samo dobro i sreća, bez sumnje će vjerovati, da je transcendentnog svijeta, a za koje smo rekli, da im du­ isto ševnog odgoja manjka, držeći na umu tu korist, razmi­ šljaju tako po nj sreća pokornost prama objavitelju tih naloga. o tom, kako će se pokoravati zapovjedim a velikog Da shvatimo, kako je potrebno uvijek ovim pogle­ Allaha, koji je sav svemir u divnom redu stvorio i koji je dom postavio dužnost pokornosti prama pejgamberu, dovoljno je pomno zakone, najprikladnije ljudskoj naravi, štono čo­ vječanstvu zajam čuju sreću i blagostanje na oba svijeta. razmatrati ona ajeta i — Ve s poznatim općim primite, a uzdržite se obvezati. objavljuju ma atakjurnurresulu fe huzuhu, ve nehakjum anhu, fentehu! (Sve, što vam racionalisti žele ljude koji pročitati slijedeća ajeta kur’anska: P osljed ica je pak toga opet samo dobro njihovo, koje re­ zultiraju dobra djela. T aki njihov rad je u potpunom skladu pravilom, kojim hadise, Božiji poslanik donosi, to od svega onog, što vam on zabra­ njuje). Sura El-H ašr 7. * XII. Ovom prilikom smatramo svojom dužnošću, da ispra­ — Kul in kjuntum tuhibbunellahe fettebiuni juhbib- vimo nekoje neispravnosti i pogreške, o kojim a se često kjumullahu susrećem o u nekojim djelima, koja raspravljaju o Istoku i rahim. njegovim odnošajima. vas B og uzljubi i grijehe vam oprosti. Bog prašta, on je ve jagfir lekjum zunubekjum ; vellahu gafurun (Reci im : ako Boga ljubite, slijedite mene, pa da �Broj 14. Strana 211. .BISER1 milostiv. Reci im : Pokoravajte se Bogu i njegovu posla­ niku; ali ako vi ne uslušate, bez sumnje znajte, da Bog ne ljubi nevjernike). Sura Ali Im an 29. reći, da ga vruće voli. Ali nije mogla dati one strepnje, — Kul etiullahe ve etiurresule fe in tevellev fe innema alejhi ma hummile, ve alejkjum ma hummiltum ve in tutiuhu tehtedu ve ma alerresuli illel-belagul-mubin. jeknula velebna tajna glasba, što je samo njegovo srce razumije, njega opaja i napunja slašću od Kadinih pla- (Reci im : Pokoravajte se Bogu i pokoravajte se njegovu poslaniku. Ako se odvratite, poslanik je odgovoran samo ikada, oči mu bile blještave, pogledi brzi, lice zažareno, a grudi pune neiskazanog milja. Jedva se suzdržavao, da za ono, čime je obvezan — dakle za objavljivanje Božijih istina; a vi ste odgovorni za ono, čime ste obvezani — dakle za pokornost). Sura Nur 53. svakome ne kaže za svoju blaženu sreću. onih pogleda, one svesrdnosti. Ovo je za Salku bio tetik, kojega dok bi se do­ taknuo, kao da bi daleko u nekom začaranom kraju od­ menih pogleda. S toga Videći na sijelu se osjećao snažnijim,, nego li Kadu u gizdavom odijelu, lijepu iznad sviju djevojaka i odabiranu od svakoga, stiskao se u se, a srce samo što mu drhturi i mišice brecaju. Slo­ — Ja ejjuhellezine amenu etiullahe ve etiurresule ve ulil-emri minkjum; fe in tenaza’tum fi šej’in, ferudduhu bodno ju je ilellahi verresuli in kjuntum proveseliti. ahiri, ( 0 ravajte tuminune billahi vel-jevm il- vi, koji vjerujete! Pokoravajte se Bogu, poko­ se njegovu poslaniku i izmegju vas onima, koji nj, pošto mogao promatrati, je r niko ne gledaše na se svako za se brinuo, kako će se što b olje I Kada ga je rijetko ispod oka pogledala, suzdržljivo, kao da ga i ne zna i kao da slučajno pogleda prema onoj strani, gdje on izmegju drugih sjedi. vlast vrše. Ako megju vama nastane kakav spor u kojoj U po sijela tražile su »natpijevanje«, pošto je dotle stvari, to vi onda prepustite sudu Boga i njegova posla­ bilo dosta šale i veselja. Pa su ga i započele na način, nika, ako vjerujete u Boga i sudnji dan). Sura Niša 62. da iz daljeg stupaju dva para djevojaka uaizmjenice jedne Ako se glede ovog pitanja obratimo na riječi našeg pejgambera, naći ćemo ove had ise: — Innema ene bešerun misluk’jum, iza emertukjur. bišej’in min dinikjum fe huzu bihi, ve iza emertukjum bi- prema drugima, pjevajući naročitu pjesmu za t o : »Od mog dvora do dragoga Nigdje plota ni potoka . . .« ■ K l 1 je jedan par otpjevao ova dva stiha, odšetavši šej’in min re’ji fe innema ene bešerun. (Ja sam samo jedan čovjek. Kad vam nešto glede vaše vjere zapovjedim, to po slogo\ ima pjesme prihvatite nuo sa svog mjesta i po tom postupajte; ali ako vam nešto po svom mišljenju naložim, znajte, da sam ja čovjek). * ti ve odmjerenim korakom do drugog para i vrativši se na svoje mjesto, drugi bi se par kre­ prema prvome, pjevajući slijedeća dva stiha: -Sam o jedno suho drvce; Innema ene bešerun mislukjum ve innezzanne juhjusibu ve lakjin ma kultu kalellahu fe len ekjzibe Tu mi sjedi Salko srce . . .« U prvom paru bila je Kada. Momci su se posure- alellahi. (Ja sam kao i vi samo čovjek. Mišljenje pak može dali kraj biti i krivo i pravo. Ali jesam li vam samo kazao, da je bilo na nogama. Salko je stajao na kraju, blizu drugog para, suče­ Bog to i to rekao, nemoguće je, da bih ja Bogu laž puta, da djevojke prolaze ispred njih. Sve je lice Kadi. S a velikim zanimanjem pratio je natpijevanje. pripisivao). (Nastaviće se) P jesm a mu je dobro poznata, pa je računao, šta bi pje­ vala Kada kad počinje pjesmu, a šta opet, da je u dru­ gom paru. S toga je prije početka trnuo, ko će prvi pjevati i moleće poglede upiro u Kadu. A Kada je , osmjehnuvši se u jagluk, smjelo prva koračila. Kad se povratila na svoje mjesto i stala da sačeka, Šemsudin Sarajllć: Čobanče. dok drugi par svoje svrši, Salku je obuzela strepnja. J e ­ (Nastavak.! da vidi i čuje, kako će to otpjevati. Ali Kada kao da se dva je čekao, da dogje do novog Kadinog pjevanja, samo nije ufala toga ni malo. Dok je drugi par svršio, odva­ VIII. žno je koračila, i, gledajući milo u Salku, čuvstveno cik- Sijelo u Medićima nije bilo najviše, ali je za Salku bilo potpuno, nije moglo biti potpunije, je r je tu bila Kada. A ona je ispunjavala za nj svu kuću, svo njegovo srce. Kud god pogleda, samo nju v id i; ko god šta rekne, nula tankim glaso m : »Salko srce, raspni puce, Raspni puce, puče srce . . . » Salko više ne mogao uzdržati. Sunuo je iz kuće on njezin glas čuje. N ije se više bojao za njezino voljenje. K azala mu za čas pod vedro nebo, da zvijezdama povjeri veliki os­ se na riječi je ća j svoje radosti: »Oh, ona me volil . . . » šutke, odvažno. Istina, ona je mogla onako dati jabuka i kome drugome, pa da jo j se ipak ne može — — �Strana 212. Ni Broj 14. .BISER' sam ne zna, koliko je dugo stajao, zagledavši se u b ezbrojn e ljupke zvijezde. T rg nuo se istom, — Ovo neka stoji za onoga pravoga, dok se jav i. kad je — Ko je to ? — pitali su momci, čuo nečije k o ra ča je kraj sebe. — Ako se kad jav i, vidjećete. K ada se uzbugjivala i zaplam injala s ovih svojih — K o je t o ? — pitao je krupan glas. Salk o se ja v i. riječi. Zadugo je gledala preda se. Kao da je prem išljala — Ah, č o b a n č e ! P a što stojiš tuđi sam ? — Ništa, vala. je li se p renaglila? Momci počeše — H ajdem o u kuću. megjutim dovikivalo, da bi trebalo sijelo raskinuti, pa im I to dobro tako se Salk o povrati u umireno sijelo, gdje bi mu sad odveć bilo tijesno, da se ne n ag je u novom činu, kad se momci natječu kod d jev ojak a za cvijet. ozlojegjeno odstupati. dogje, da odmah obodu na vrata. Odavno se I drugi su izlazili za njima, je r je domaćin v ik a o : — Dosta je , dosta. H ajte, da se jo š malo zaspi branosti. Što ljep ša d jevojka, to je kod n je više n a tjeca ­ do sabaha. I djevojke telja , odu u sobe. Sam o je Salko sjedio, svejednako zamišljen D obiti od d jev ojke struk cv ijeća, b ijaše znak odaa k oji bi dobio cv ijet, ta j je odnosio pobjedu, da g a djev ojka najvoli. Kod Ona odgovarala na veliko ašikovanje, što je sipalo kao iz ru­ kavice, da jed a n drugom ne daju odušiti. s vatrenim riječim a svaki suzdržavao, da Ali — K ade se natjecalo pet momaka, sve po izbor. su lica Koliko god je preotimalo maha, ipak se se ne oda, kako gine za Kadom. ipak kazivala, koliko bi svaki volio, da od nje dobije cvijet. Salko kakav se se slučajno našao do tih momaka i slušao, razgovor plete izm egju njih i Kade. Zar iza dugog n atjecan ja, jed an se odvažio da re k n e : — V ala, Kado, ne bi trebalo da ti mneiš ovolike momke. O daberi koga hoćeš, samo neka se zna, s kim si. — Ja nijesam jo š za udaje, — odgovarala Kada, pogledavši kradom na Salku — pa ne mogu ni jednog od vas tako ustale na noge, sprem ajući se, da odabrati . . . Svi ste mladi, svi ste meni dragi. Čobanče, što se ne dižeš? — rekao mu neko. A on se zastidio. K ao da ga je ovaj uhvatio u sred se zaklanjala bošćom , osim očiju, i posve malo im uzdisanje su na svome mjestu, kao da nije ništa zam jećivao oko sebe. njegovih baš tajnih u taj misli i prozreo mu ih. Zastidio se, je r tren sm išljaše: kako bi izgledalo, da se on sada pred svijetom jav i Kadi, da mu se ona odazove, a on da zatraži cvijeće, ono cv ijeće sa srca, i ona da mu ga d ad ne! . . . Žurno je odavno, skočio stojeći i pogledao u Kadu. O na kao da na samu, čekala taj njegov pogled, mi 1 ii i sama nešto tajno, možda sublizu Salki. Nu zilazilo — oni se samo pogledaše s osmjehom, stavši vrlo blizu jedno drugome. Druge djevojke su prikupljale svoje stvari i pjevale ispracnu, a momčad puškarala ispred kuće. Dotle Salko šapnu K a d i: — Hoćeš li mi dati taj cv ijet? — Što će ti sad? — M akar, ali trebaš pokazati najdražega. — Od srca je . . . — To Kada je brzo trgnula cvijet, pa mu g a mi je jo š rano kazivati, — branila se ona — je r , velim, nijesam za udaje. P a bi mi se dragi, koga zina drugarica bih odabrala, m ogao nekad iznevjeriti. rukavice, pogleda ih značajno i osmjehnu se. R ekavši ovo, ošinula je Salku oštrim pogledom, a on — kan da su tuđi kola minula plast, — je r se je sijelo ra­ se sav zbunio. Razumio je , da cilja na njega. Ali dala. N je­ s vode pade pred njih u taj mah kao iz P a će do­ baciti Salki prigušeno, polazeći s K ad om : — Dobro je , sada znam, šta si mi dužan za jab u k e kak o samo može reći, da bi se on njoj nekad iznevjerio kako? Im a K ako može o tome misliti? Sreć a njegova, Preko zime stado nije išlo na pašu. da se niko nije osvrtao na nj, već su momci dalje zaokupljali Kadu, a ona se b ra n 'la : — IX. li k o ja ljepša, ima li b olja u svoj okolici? Imam samo dva struka Salko se više nije mogao vidjevati s Kadom. A kako mu odlučiše kod kuće, da on više ne će ni ići s ovcama, cv ijeća (jedan je bio već će za to najm iti kakvo momče na proljeće, to se on na solufu, a drugi na grudima, na srcu), pa vas ne mogu nije više ni nadao kakvim sastancim a s Kadom na vodi, sviju podmiriti. već je tražio druge načine za razgovor. O bratio Oni su je sveudilj zaokupljali, a ona je onda trgla kitu cv ijeća od solufa, napravila od nje pet dijelova i rekla im : O va je prenosila poruke od jedn og do drugoga. Isprva nježne i mile, a poslije mučne i zabrinute, pošto — Evo, ako hoćete od jed a n put svaki ponešto. Momci jo j se K a- dinoj prijateljici s vode, da im ona bude na ruci. počeše prigovarali, a ona stišće cvijeće u šaci i ispušća ga preda se, r e k a v š i: — Kad ne ćete, ja ne mogu drugačije. — P a im aš eto kitu c v ijeća na srcu, rekoše jo j. A ona se osm jehn u: su Kadu njezini roditelji htjeli udati u jednu prikladnu kuću, odakle je prošena. — Rekla je da ne će - pričala jedan put drugarica Salki. — K azala im je , da voli poći i za čobanina, nego za njega. Drugi put mu pričala: �Sroj U. Strana 213. ,B I 5 E R' — Zlo će biti, ako ti ne misliš s njom štogod uči­ niti. Hoće da je dadnu na silu . . . 1 s uzbugjene u zanosu duše Salki je bilo mučno pri srcu. Nije znao, šta će biti s njim, ako bi izgubio najdraže na svijetu. Presijecao je jelo, presijecao s a n ; uvijek bio kao izvan sebe. — B iće da je to opazila njegova majka, dok ga je zapitala jedne večeri na samu: Stihovi moji krvavi — — Salko, šta je te b i? . . . Imaš li kakvu tegobu na srcu ? Salko je šutio. Lepršaju mi sumbuli i ruže: 1 iz svakoga tog mirisnog stiha Odiše kao njena duša tiha Dašak nevine ljubavi. Promijenio si se . . . — Kaži mi. . , . Salko je slegnuo ramenima i pogledao jo j stid­ ljivo u oči. M uham ed Ferld V edždl: Muslimanska žena. — Voliš li ti kakvu djevojku? On zakloni rukom lice? S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. — P a ? Kazuj 1 Kad ne moglo biti drugačije, Salko jo j sve kazao. (Nastaviće se.) — Dobro je to, — osmjehnula mu se m ajka i oso­ kolila ga. — Meni Kada nije mrska. Dovedi je . . . ne ću samo da si taki . . . Sju tra k večeri je sijelo Pod gajem kod njezine sestre; ona će tamo svakako biti. Uzmi so­ bom dva-tri dobra druga, a eno vam pu sat; pa da vidim, kako ćete je junački izgrabiti . . . Salko je nošću. prihvatio majčine ruke s velikom zahval­ Može li žena u vanjskim poslovima zajedno s muškarcem sudjelovati? Zaista je najgadniji oblik ženskog ropstva megju po­ jedincima i narodima, žene samu sebi prepustiti i bac ti je u životnu borbu, da se sa svojim nježnim tijelom, tanko­ ćutnom milosti, srcem, punim ljubavi, i dušom, punom samilosnog osjećaja, bori s muškarcem rame uz rame radi Rano sutradan vidio se s Kadinom drugaricom i — Hoće li Kada biti na sijelu Podgajem ? zalogaja hljeba. Jest, najveće je ropstvo za ženu, ako je osugjena, da po cijeli dan i suviše jedan dio noći radi naporni posao po tvornicama u plamenu i dimu, ili da — H oće; to sam ti danas htjela ispričati. na sred ulice ostane, da se protura megju mnogim nev olj- pitao j e : — P a smijemo li danas što raditi? — Kako pogag jaš! . . . A baš je Kada tako rekla, da ja tebe upitam . . . — Dobro. Hoćeš li nam biti na pomoći i šutjeti? — Evo ti vjera, da hoću. Salko jo j je na to razložio plan, kako će učiniti i zamolio je , da to odmah Kadi javi. A njemu u večer neka samo kimne glavom, da je u redu. (Svršiće se). nicima i bijednicima te strahotne kulture. Kad bi vi jednog dana obišli najveće tvornice u Amei'fci i Evropi, vidjećete u unutrašnjosti tih veličanstve­ nih zgrada, koje se okom ne mogu pregledati, prava ču­ desa, da ćete pred njihovom pojavom zapanjeni biti Vi ćete tamo vidjeti velike skupine ženskog nježnog spola, koje su zabavljene najtežim poslovima, koji silno umaraju one, stojeći nad ras- mišiće i živce. Tam o se plamtjelim pećima, bore s mukama i patnjama života. Eto tada ćete na njihovim licima, koje je ispržila ta paklena vatra, čitati ove riječi, koje vam se nikad ne će iz uma izbrisati: — M. Ć. Ć a t i ć : „Ovo je posljednji stupanj ropstva, što su ga muškarci ženama nametnuli!" Krvavi stihovi. Ako te bijednice upitaš, koliko koja dnevno prima za rad u tom rasplamtjelom paklu, stotine će ti ih, a mo­ žda i hiljade odgovoriti, da im dnevna plaća za njihov Nevidno jedna ruka od etira nesnošljivi i teški posao ne prekoračuje dvadeset centima, Prstom mi grudi dotiče — t. j. nešto manje od misirskog groša. Ah, njena ruka u srce me dira T o je pak svota, koja nije dovoljna ni da im omo­ I sice drhće ko ptiče gući životariti. Od veljeg milja i medene slasti, ne bi ih ni u najkulturnijim i najprosvjećenijim državama S prstića njenih što s*ruji; našli više nego 5 % - Ako pak pogled bacite na doktorice i inžinirkinje, I cijelo more uzvišene strasti Kroz život pjesnikov bruji. Ljudi, koji kod nas pišu o emancipaciji žene, mjesto da ovu socijalnu bolest promatraju onako, kao što to čine �Strana 2l4. .BISER' Broj 14. učenjaci ov og stoljeća, mjesto da sav svoj trud ulažu — na zor hoćemo tu bolest megju se prenijeti, da poslije od kao američki i evropski filozofi — u to, da naše zemlje nje sačuvaju od te bolesti, ti eto pisci nastoje otvoriti i nama u čemu oponašati, zašto ih ne oponašamo u onom, što je ova strašna vrata, jer misle, da mi korak po korak slije­ dimo Evropu. dobro i zdravo. Ali da patimo i muke snosimo. Ako mi Evropljane trebamo (N astaviće se). su ti ljudi malko razmišljali o onim fakto- rtma, koji štite naš islamski socijalni život, saznali bi, da se mi pomoću snage, što nam ju je Islam udahnuo, nala­ zimo u takovu položaju, u kojem smo zaštićeni od sviju ovih strašnih socijalnih bolesti. A . H ifzi B je le v a c : Pisac „Moderne žene" v e li: — Zbog toga mi možemo Pod drugim suncem. opet ustvrditi, da broj žena, koje se zanatima bave, mora svake godine sve više rasti, jer stupala. mi idemo stazom, kojom (Nastavak.) je Evropa prije nas Muris p rjgje bliže. S tarac progovori hrgjavim tur­ Mi u ovom pitanju imamo posve oprečno mišljenje mišljenju gospodina autora „Moderne žene". Mi ne idemo skim n aglaskom : — Š ta ćeš ti, efen dija? — N iš ta . . . saže ramenima stazom Evropljana, niti se je išta opazilo, što bi to po­ kazivalo. Bacim o li najm anji pogled na naš i evropski soci­ jalni oblik, našim vidjećem o odmah vrlo veliku i njihovim rima. Mi smo životnim razliku megju temeljim a i društvenim fakto­ jedan narod, koji je svoje socijalne veze utvrdio vjerskim principima; u naše se je umove učvrstilo uvjerenje, da nikad ne ćem o pasti s prijestolja svoje slave i veličine, osim ako napustim o te principe, koji svoje sljedbenike dovode do sreće i blagostanja na oba svijeta. Evropejci su pak narodi, čije pojedince spaja nacio­ nalna ili domovinska v e z a ; u njihovim se je lubanjama učvrstilo uvjerenje, da nijesu do stupnja današnjeg svog napretka mogli dospjeti, dok nijesu napustili naučavanje vjere i njenih zasada. O vaj jednostavni pogled na naše i njihove opće s o ­ cijalne tem elje dovoljan je da nas uvjeri, da ih mi ne bi mogli oponašati u njihovim životnim odnošajima sve dotle, dok kod nas ne bi stupila nacionalna i domovinska ideja mjesto vjerske, i dok se u naše duše ne bi sm jestilo uvje­ renje, da ne ćem o moći napredovati, što ne ćemo islam­ sku religiju napustiti. A je li moguće, da bi ovakova nagla promjena na­ stupila, kad nam znanstvena iskustva svaki dan pokazuju, da je jedino naša vjera eliksir našeg zdravlja i lijek na­ ših rana. Ovo Jednom ne s toga naroda — i ja sam govor. — Sjedi, evo o v d je ! . . . Ha, tako 1 Može biti, znalcš nam kazati, kako je u T u rćiji . . . Mi smo pošli, da kutarišemo sibjan, nek nije m egju vlahom . . . Muris j e šutio, a starac stao p r ič a ti: - Digli smo se, da izhidžretimo, je r vele, da nije džaiz pod vlahom b i t i . . . Izm ješalo se sve. Ne znaš više ni ko je T u rčin ! . . . P a se ne može gledati. — A kako ste živili u B o sn i? — upita naglo Mu­ ris, presjekavši starcu pripovijedanje. — Ama eto, ko i prije. T a, vala, nije hrgjav o, ali gd je ćeš ti, da ti Švabo zapovjeda ? . . . E to nekih dana, malo prije nego što smo zaiskali pašoše, ustao Camil- efendija u džamiji i kaže, da više nije džaiz džume kla­ njati. V e li: car nije većil i ne može se više . . . K o može, neka za ranije traži selam eta. — A je li hodža iselio? — upita Muris ponovo. — I on će u brzo, — veli on, — čeka, dok proda zem lju. Ne da jeftino. — A v i? — Mi prodali pošto po to, samo da možemo u T u rćiju . Tam o nam ne treba, je r devlet dijeli . . . Muris ušuti. Č as je trajala šutnja, dok će ti jed an je činjenica, koju su — kao mi — shvatili 5 nekoji glasoviti učenjaci Zapada. ideja Muris iz B o sn e ; čuo sam kako razgovarate, pa mi drago. Starcu zasjaju oči življe, kad je čuo Murisov od­ r ije č i: naša spada — A iz k o jeg si ti m jesta, mladiću ? glavna veza, glavna društvena u vrst veza osialih plemena i nareda mi apsolutno ne možemo slijediti primjer nikakva u onim do sta rca : pitanjima, koja bi mogla uzdrmati našu’ narodnu prirodu i k oja ne bi bila u skladu s našom kul­ — Iz Travnika, ako ćeš pravo, — odgovori Muris. — I ja — Ne sam, brate . . . Može biti, da me i znaš ? znam. A kako se zoveš ? — upita Muris, posm atrajući pozorno jed n og sredovječna čovjeka, koji ga je upitao. turom, nama milom i svetom. Uz to put, kojim slijedi Zapad — J a sam , brate, Bećirov ić Salko. A čiji si ti? u pogledu ženskog p ita n ja pun je opasnosti i strašnih po­ — Jah jap ašić, — odgovori Muris dostojanstveno. nora, a to priznaju i najveći evropski sociolozi. Oni žen­ sku nom zaposlenost muškaračkim bolešću, koju treba poslovim a nazivaju social- liječiti i suzbijati, pa zašto mi — Ama, B o g a him begov s in ! . . . — Jesam . ti 1 — usklikne B ećirov ić — Ib ra- �6roj 14. Strana 215. ,B 1 S E R' — Allah rahmet e jle ! . . . Dobri Ibrahim beg! . . . E , baš mi je drago! A jesi li, brate, u carskom hizmetu? — Jesam. Sabina Sarijan. — Lijepo, bogme, dok je carski nazar na tebi. I brat ti je , Hamdibeg, onamo u Švabe . . . E , Allah je kad er! . . . Govore, da nakog hećima na daleko nem a. . . gao doći. Sabini odlahnulo.' Pošla da izagje, nu činovnik jo j A i za sirotinju dobar! . . . Ko je znao, da ću te viditi.. — Je li Hamdibeg dobro? — Dobro je, beže, vala ja sam ga vidio poodavno. Otiš’o je u Sarajevo, tamo u špital, da liječi . . . Pozvali ga tamo, jer nemaju na vladi hećima . . . Kad je izašla iz automobila, pošla ravno u pisarnu parobrodarske agen cije, da upita, hoće li skoro »Carol« prispjeti. Tam o jo j rekli, da bi svaki čas mo­ ponudi mjesto, da sjedne, naklonivši se prijazno lijepoj d jev ojci: — Ako madame čeka parobrod, izvolite s je s t i! Vani je vrlo hrgjavo. — Hvala, — odgovori Sabina — imam u blizini automobil. - Jeste li našli mjesto, gdje ćete se naseliti? — upita Muris starca. Činovnik se nakloni: — Bila je velika oluja na moru. Drugi nijedan pa­ — Ne znamo. Rekli su nam, da će nam u Stambolu sve kazati. Ćamil efendija učio knjigu od jednog muhadžira, pa eto, brate, piše selam et! . . . Samo izigjite, robrod nije pošao. — T a k o l? — odgovori, kroz zube Sabina, polazeći — piše — pa se ni za što ne bojte . . . vratima. — Velika oluja . . . opetova činovnik, nu Sabina nije čula njegovih riječi, je r je već bila na sokaku. Muris je ušutio. Pustio glavu na ruku i gledao za­ vedene bijednike i sažaljivao ih, ali nije imao odvažnosti, Sabina pogje prema pristaništu. Tam o iz magle od obale Hajdar paše dopiralo jo j do očiju jak o svijetlo svje­ da im reče istinu i da im rasprši lažne iluzije o umišlje­ tionika. Ona se zagledala u tu svijetlu tačku, a duhom se prenijela na Crno more u susret velikom »Carolu«, noj sreći i blagodati u Turskoj. na kojem je Starac naredio djevojci do sebe, da ispeče kavu na mašini, a starac o nečem povjerljivo razgovara sa jednim do sebe sjedećim muhadžirom. burkane valove mora, a kroz njiha parobrod sa svojim velikim električnim reflektorima. N ije Sabina ni opazila, Kad je kahva bila gotova, ponude i Murisa. On ispije dva findžana, za tim se oprosti, obečavši im, da će putovao njezin Muris. Ona je gledala uz­ kako je mrak pao oko n je ; nije opazila, kako je počelo opet hladiti i puhati vjetar. O na je gledala udaljeni svje­ tionik kroz polumrak v ečernjeg sutona. Najednom od jed ­ se u Carigradu pobrinuti, da ih lijepo smjeste. Osim toga nog svijetla obećao im, da će poraditi, da ih ne pošalju u Ankoru i varkom i mislila; da su jo j se oči zabliještile. O krene se kakav bolesni predjel, gdje bi izumrli i pobolili se . . . oko sebe. Nekoliko carinskih stražara šetalo obalom, svijet Oni mu se zahvalili . . . Muris pred podne izašao gori na palubu, da po­ se sakupljao, se brata Hamdibega i požalio, što ni on ni drugi nijesu na put stali iselivanju muslimana iz Bosne . . . dva. a hamali N jojzi se to činilo optičkom dozivali se megjusobno teškim anadolskim naglaskom. Parobrod je dao znak — dugo, muklo kroz noćnu gleda, kakvo je vrijeme i da ruča. A u duši osjećao te­ šku tugu nad sudbinom ovih zavedenih bjednika. Sjetio postala tišinu. — Dolazi 1 . . ., kliknula Sabina i sjetila se, da je ono drugo svijetlo bilo od parobroda, koji se iz Bosfora primicao rihtemu. Srce jo j počelo neobično kucati. Bila je uzbugjena pri pomisli, da će sada, kad se lag ja usidri, Veliki rumunjski pačobrod plovio je svom brzinom presijecajući uzburkane morske valove. Na Crnom moru vladala velika magla, da se nije ništa okolo moglo na stotinu metara opaziti. stisnuti Murisu ruku, nakon deset dana odsutnosti! . . . A to deset dana bilo je za Sabinu čitav v ije k ! . . . Za deset časaka primakao se veliki parobrod uza silnu huku rihtemu i usidrio se. XXV. Putnici izlaze. Hamali iznose prtljagu. Žamor, vika, Oko četiri sata popodne, kad se je već počelo mra­ dozivanje . . . Sabina gleda, kako putnici, zamotani u te­ čiti na Galatskom rihtemu, nije bilo nikoga. Parobrod se ška zimna odijela, prelaze preko ćuprijice, koju su met­ nijedan nije očekivao radi hrgjava vremena na nuli s broda na obalu. Sabina drhće. N ije jo j zima, ali moru Hamali sjedili u kahvanama, po rihtemu i pušili n erg ilej srce zebe, je r onog, koga ona očekuje, nema megju put­ grijući se čajem ili kakvom rakijom. U rumunjskoj agen­ nicima. ciji bili su dobili vijest, da će »Carol« poći, ako oluja redane osvjetljuju potpuno prispjeli parobrod. prestane. Iza podne došla je opet vijest iz Kostance, da je otplovio. Vjetar je bio već utihnuo, ali snijeg jo š je na pristaništu. Sabina baci pogled na izlazak broda i ugleda Murisa. Radostan poklik ote jo j se iz d u še: M uris! . . . uvijek padao, da se nije ništa vidilo unaokolo ni pede­ set metara. Kad je Svijetlo s broda i mnoge svjetiljke uz obalu po­ (Nastaviće se). ezan na obližnjoj munari zaučio, zaustavio se automobil u blizini lijonske banke i iz njega izašla Kom ešanje �Strana 216. .BISER1 J . T a n o v ić : Broj 14. sumnje u nepoznate stvari. Pa ko zna, koliko se je od početka čovječanstva pojavilo vjera. G atačka ruža. Ali kraj svega toga, sve one vjere, koje nijesu osnovane na nebeskim knjigama, ne mogu se vjerom nazivati. — Gdjici Emini. — U ovom vjerskom pitanju ima jedna tačka, koja naročito privući pažnju, a to je, zašto su ljudi u M egju čednim planinskijem b ilj.m mora Odrasla je — mirisna ružica, početku svog razvijanja imali ideju religije. I sam Džahid beg priznaje opstojnost Ruža rasla — evala su jo j lica, te ideje. Pa kad je to tako, mi ćemo o tom malo više progovoriti. A stas vitki procvjeto jo j miljem. Po našem uvjerenju, kad jedan čovjek — pod silom - prirodnog Punane jo j bibaju se grudi, zakona — jo š u doba djetinjstva počme da T ijelo jo j čudan miris širi, shvaća, šta je dobro a šta zlo, šta je crno a šta bijelo, Sto osvaja ko prpošni h ri, on počme ispitivati stvari i dogagjaje svijeta prema svom Što opija, da čov jek poludi. umnom shvaćanju. sec, N. pr. kad vidi noć, dan, sunce, mje­ izlazak i zalazak zvijezda sa njihovim promjenama, Nebo jo j je pogled darovalo, odmah će se pitati, čija su to d jela; Što ranjava — svojom bojom plavom i vidi sijevanje Što okiva — tom ljepotom pravom. s tim upravlja, napokon kad vidi padanje snijega i kiše, kad čuje grmljavinu munje, razmišljaće, ko pitaće se, ko ih iz visine spušta, — i tada će mu razum 1 jo š više nebo jo j je d alo: zaključiti, Četu jednu mladih poklonika, nevidljiva, velika i svesilna Inteligenca. P a i mene, u meni pjesnika. Taj da sve te to proizvodi, ko pojave izvagja jedna našim očima zaključak potječe iz tog, što je u djetinji um uklesana početna teorija, da svaka stvar na svijetu nije % sama pravio i izradio. T o je pak temelj religiozne ideje. se Dr. O sm an Nam ik: i poslije postanka Teiste i ateiste. ( V je r n ic i od sebe nastala, nego da ima neko, ko ju je na­ ovog pojave nastaju, svijeta, pa tada najprije roditelji — Na taj je Historijski dokaz. tradicijom O vaj se dokaz može ovako sred iti: »V jerov anje u religiju ustanovljeno je u svim a narodim a. Ono se je u početku pojavilo kao vjerovanje u jed n og ili u više B o ­ gova. S tog a B og postoji, je r da B o g ne postoji, ne bi uvijek u svim a narodim a bilo vjerov anja u religiju «. Ali ovo rezonovanje je sam o po imenu dokaz i ništa ne pri­ dodaje onim dokazima, što smo ih prije spomenuli, niti — naravno — može argum entirati egzistenciju Boga. i makar nepismeni bili u dušu mu usagjuju misao, da je ovo biće, koje pomenute pojave proizvodi — vječni, nevidljivi Bog. (Nastavak.) moralni a kojeg je ono zamislilo — obraća rodi­ teljima i odgojiteljim a, da mu razjasne pojave i dogagjaje b e z v je r c i ) S turskog prevodi: A b d u sse la m H ad ž'. rizo vic. M etafizički, D ijete razmatranja — u želji, da ispita uzroke i da sazna, ko je onaj, od koga sve navedene historijski dokazi, za Džahid beg veli, da njima vjernici argumentiraju koje eto način kod ljudi od drevnih vremena postojala religiozna ideja i vjerovanje u Božiju egzistenciju. Teorija pak: „Svaka stvar na svijetu ima nekoga, koju je napravio ili stvorio11, koja je u djetinjem mozgu nastala, jedna je blagoslovena vječna iskra, koju je rezultiralo razmišljanje o ljudskim djelima, što nam svaki čas pred očim a stoje. Ova se iskra kod svakog pojedinca podjednako ragja i postepeno raste i od njega se ne ra­ stavlja, sve dok mu se luč života ne ugasi. Dakle prava je i istinska teo rija: — Bog postoji, jer da ne postoji, ne bi uvijek megju svoje tvrdnje, nijesu uopće dokazi, kojim se vjernici služe. M e- svjem a ljudima bilo ideje p Božijoj egzistenciji: gjutim pitanje Gospodin doktor v eli: O vaj v jernički dokaz sam o nam jednu stvar doka­ zuje, a to je , da je čovjek samo jed n a religiozna živo­ tinja. T eiste to tvrde i vele, da su ljudi kao najsavršeniji i najpribraniji B ožiji stvorovi, obvezani, da B o g a v je ­ ruju i da mu se k la n ja ju ; ostala pak stvorenja nijesu tim zadužena. poznato je naše m išljen je o prva dva dokaza, pa ćem o sada o posljednom progovoriti dvije-tri riječi. Gosp. doktor veli, da se je vjerovanje u religiju u početku po­ javilo kao v jerovanje u jednog ili v i š e Bogova. Mi pak ve imo, da nijedna od B og a ob javljen a vjera nije na­ učavala politeizma, nego jednoboštvo. Drugo je Zaista čudnovato 1 Džahid atributi, koji se Bogu pripisuju. beg je , raspravljajući o Kad su se pak megju ljudima počela osnivati udru­ ćudorednom argumentu, negirao slobodnu volju i ljude htio ženja, naravno da se je u svakom udruženju pojavila jedna lišiti tog svojstva, što ga i životinje imaju. 1 ovdje bi on vrst htjeo religije prama njegovoj sposobnosti i prilikama vre­ mena. 1 u to je svaka čija religija, vrijeme suština bilo i nužno, da se ispovijeda bitnost nije dalje išla od ljude i životinje izjednačiti u shvaćanju i spoznaji. Ai treba znati, da je vjera stvar razum a; nju shva­ titi, a prosta životinja biti — apsolutno je nemoguće. Šta �Broj 14. Strana 217. ,B I S E više, shvatanje vjere nije jednako ni kod pojedinih ljudi, Tričarije 1 . . . Pa opet prosta a jedni je uopće ne shvaćaju, jer to zavisi o savršenstvu neisplaćena umne sile, a ta nije svakom dana. S toga riječ „religiozna zasluga . . . masa, pa moja kod njega Ah 1 . . . Da, dd! Sve to bijaše životinja" nema nikakove vrijednosti, pa se nikako ni upo­ usko skopčano sa ovom povijesti". On je izgovorio zadnje riječi s proračunatom i pri­ trebljavati ne može, jer nema svog objekta, svog nosioca. vidnom bezazlenosti, zatim se okrene gordoj bezdušnoj Da je čovjek najsavršenije stvorenje, dokazuju to­ like znanosti, toliki kulturni napredak ljudstva. Pa kad je nemani, to tako, onda ako ima na svijetu mudraca, koji ljude iz­ sure kapke i s udivljenjem promatraše nepogrešivo pore­ jednačuju danih osam valjaka, koji pri dodiru zraka žarkoga sunca sa životinjama, to su sigurno samo bezvjerci. koja ohole i nepomično stajaše, nestrpljivo išče­ kujući na vješte ruke svoga upravljača, nježno jo j podigne Naročito vjera zavisi o razumu, razmišljanju, rasugjivanju, odsijevaju, kao da su od čistoga kristala izliveni. razlikovanju i govoru, nepomično buljio je a to su svojstva, kojima je samo čovjek nadaren i niko više. 1 ovo bi trebao znati gosp. doktor, pa ne bi onakove besmislice izbacivao. Da svoje prve riječi potkrijepi, on nastavlja: Ali moralna svijest kod pčela i mravi više je raz­ vijena, nego li kod ljudi, pa prema tome se može suditi, da je i njihov društveni život nešto savršeniji od ljudskog. I kad je to tako, zašto ne bi ove pažnje vrijedne životi­ njice prepustile jednom bogu kontrolu nad svojim socialnim zakonima, koji su mnogo stariji od naših. Pripisivati životinjama moralnu svijest, vrlo je ne­ Dugo i u njih svojim očima, koje su se od oduševljenja krijesile, i izvan sebe, u nekom opojnom za­ nosu, usklikne v eselo: — „Krasne li životinje I“ Gosppdin Sigurd bijaše nepovjerljiv, dapače nije s početka vrlo mučaljiv 1 se usugjivao sa Jim-Jimom na samo ostati niti mu u lice pogledati. Nu rek’ bi, da se malo po malo umirivaše, jer mu sa zabrinutog lica bijaše isčeznuo i zadnji trag strah a; bio je potpuno siguran: — „Vidio sam te, Jim-Jim. Vidio sam te u svijem umjesno i protivi se razumu, jer životinje nemaju ni svi­ trkama . . . Ti si prekrasan trk a č; tvoja hladnokrvnost. . . jesti tvoja odvažnost . . . !“ ni morala. svijesti" mislio Možda je Džahid beg pod „moralnom „društvenu m isao"; ali životinje nema' — „A h! A h! . . . Gospodine Sigurde, o mojoj hlad- unutarnjih duševnih moći, pa prama tome ni misli društve­ nokrvnosti. . . o mojoj odvažnosti I . . . zaista je suvišno nih. Socijalni osjećaji, koje opažamo kod nekojih životinja i govoriti". kao kod pčela i mravi, sastoje se iz prirodnog nagona, instinkta. Inače oni nijesu posljedica kakove misli i svi­ Zatim nastavi, cereći se: — „Alors, stvar je izmegju nas uregjena? Ja ću Istina, zajedničko vas s najvećom opreznošću povesti okolicom A u d e?. . . življenje pčela i mravi i njihovi poslovi, kao pravljenje Megjutim se ne trebate ničega b o ja ti; jamčim Vam, da se saća, meda i stanova, velika su i važna umjetna djela ne će ništa izvanrednog dogoditi; biće Vam ugodno kao u jesti o potrebi društvenog života. — orama njihovim tjelesima. Dapače još više privlači pažnju krevetu U ostalom, ako još dvojite, te i mene računate u dosjetljivost slona, psa i majmuna, a naročito je intere­ koži vašeg pregjSšnjeg običnog vozača Jakova, koji vam santno, kako kune u vodi grade svoje stanove. je zatjerao strah u kosti, stavivši vas, sa svojom nepaž­ njom i lakoumnosti (Nastaviće se). u pogibelj, tada vam bez okolišanja mogu reći, da se grdno varate, jer sam ja sasvim drugi čovjek, nego je on". Sigurd je kolebao. Jim-Jim mu je primjetio A. D elcam p : odmah na licu nutarnju borbu, koja se u njemu zbivaše, pa zato i ne propuštaše Jim-Jim. uzaman vrijeme, niti mu dade da dugo razmišlja, nego upotrebivši svu svoju vještinu laskanja i pretvaranja, za­ — Pa „A h! Ah! Govorili su vam, da sam poludio čak i neke novine digle su cijelu hajku na me. Naravski, da me to ni najmanje ne smeta, jer kad sa va­ ših stotinu konja triumfalno pojurimo okolicom Aude, i sami čete se osvjedočiti o izvrsnoj vještini, potpunom zdravlju i vanrednoj jakosti mojih mišica". Jim-Jim, najvještiji trkač i pobjeditelj tuniške auto­ poče blagim i umiljatim glasom: — „Sto mu muka, kakav je toliki strah, pa da se ne smijete pouzdati u moju svugdje priznatu vještinu i okretnost. Zar zbilja ne dajete nikakve važnosti mojoj umjetnosti, — ili valjda u mašti utvarate kakav pustolovni izlet sa nepredvigjenim zaprekama. Oh 1 Pokušajte I . . . Odlučite se, pa ćete uvidjeti, da ste krivo mislili. Veličan­ utrke, na jedanput prestane kriještati i mahati stvena priroda, o kojoj možda ni ne sanjate, iznijeće vam rukama po zraku; nečemu se bješe dosjetio. Nesigurnim korakom stupi do gospodina Sigurda, vlasnika tvornice pred oči sve svoje čare zamamne ljepote. Kao leptir na krilima letjećete po cvjetnim poljanama, išaranim raznolikim miomirisnim cvijećem, diviti se romantičnim predjelima mobilske automobila „Sigurd et Cie" i sasma tihim glasom reče: ljivog — „Sjećate li se, dragi moj gospodine, onog osjet­ slikovitih brda i dolina, do ušiju će vam dopirati šum udarca lanjske godine na tvornicu Clairon, kojeg bujnih rijeka i vodoskoka, kroz guste šume udisaćete čisti i svježi planinski zrak, oči će vam blještati, gledajući bi­ sam ja iznio na bubanj. Istina, bila je to samo tajno po­ stavljena zamka starom Claironu. Ali ništa I . . . Ah 1 Ah I... stre potočiće, kako tiho žubore, vijugajući se svojim kri- �Strana 218. vuljastim .BISER' stazicam a, a milozvučni cvrkut ptica opojiće Broj 1i. A . R iza : v as . . . o d u š e v iti. . . zanijeti u carstvo b lažen stv a! . . . “ Bili smo zajedno. Stari m ašinista nije promašio cilja, njegove riječi d je­ lovale su na Sigurda kao m ehlem ; bio je o č a r a n . . . M aj­ munskom brzinom Bili smo zajedno sami ja i ona napuni stroj vodom i benzinom, pre­ U niemoj samoći. Kao ljubav bona gleda pomno šarate, da li su privijeni i namazani, te pošto se uvjeri, da je sve u potpunom redu, otvori motor . . . Oko nas je svuda mirisalo cv ieće; Tutanj . . . buka . . . kleptanje . . . zaori zrakom. Gospodin se Sigurd, u toj nenadnoj Poj nježnog slavulja’ umuk’o je veće. huci i smetnji, kao nehotice Bliedi m jesec s neba pros’o zrake sv o je: uspne, vrata klapnu i . . . Niemi pogled upro u nas — dragih dvoje. Automobil pojuri fukćući i previjajući se niz ulicu de la G rande-A rm će. Brzo preleti malu divlju šumicu i 0 , kako su divni ti umilni čaši, dospije do vrhunca Suresnes, zatim se počne spuštati niz jedan Gledajući njene raspletene vlasi, slikoviti obronak, kojeg sa sviju strana okruživahu duboke provalije. Svietle poput sunca, mehke poput svile — Munjcvnom vlak, oka brzinom letio je zviždeći kao expresni Čini mi s e : take nijesu ni u vile. katkad bi se oskliznuo o izrovljeni jarak i za tren nadvio nad A usne jo j male, rajske slasti pune, bezdani ponor, kao da će se u nj sur- vati, onda bi opet naglo iščeznuo izmegju visokih Iz njiha se tiho biser-r’ječi trune. hri­ dina, ostavljajući za sobom uzvitlanu prašinu. A h ! da, jim -Jim je bio zaista krasan v ozač! On je činio čudesa sa svojim igrama. U najvišem trku Ja jo j žudno rekoh: „Liepa dušo moja, Daj da ljubim oči i ta lica tv o ja !" i na najopasnijim putevima pušio je svoju lulu, kre­ veljio se nike, rugao znao, Ona me je tada stidno pogledala kao klown, oponašao starog Clairona, izvagjao šaljive scene što kao I u zagrljaj mi sa osmjehom pala. u cirkusu, zadirkivao u prolazeće put­ im se, psovav ih, pjevao, derao se i Bog bi sve I poć’o sam strasno ljubit nježno lice nije radio. Sličio je negdašnjiip veselim i I usne i oči svoje ljubavnice. komedijaškim rimskim kočijašima. — A h! A h! klicaše on, — govorili su vam, da sam Bili smo zajedno, sami, ona i ja : poludio 1 . . . Hej, kako sam oća zaljubljenim p r ija ! Pogledajte me, gospodine Sigurde, da li u .istinu izgledam lu d ? . . . Ah! divna živ otin jo!" Stotinu-kćnja penjaše se lagano na M ont-Valćrien. — „Uz ovaku strmu stranu, bez m alaksanja! . . . bez promjene b rz in e! . . . A h ! Gospodine Sigurde, kakve M ehm ed Afeif: Ii krasne životinje, kakve Ii divne nemani! Nikada, gospo­ Drugi vaz. dine, vjerujte, da nikada jedan Clairon ne će biti u stanju ovako šta p o sje d o v a ti. . . A koja opet razlika u gipko ći! A h ! da li smijem samo pustiti svu brzinu, ali, d o sta ! Jo š samo kojih pedeset časaka strpljenja, pa nas eto na po­ svećenom mostu Chatau . . . A kaldrma ? . . . hej 1 u malo što je ne zaboravih. Gadno će biti preko nje trusati, dok se dospije do vrhunca koji Peck, se već eto i pomalja..." Kola se kotrljaju gjavolskom brzinom. Za dva mi­ S turskog preveo: M uham ed Z ah iro v ić. Esteizu billah!: Ja ejjuhellezine amenu! Isbiru, ve sa­ biru, ve rabitu; vettekullahe leallekjum tuflihun. (0 , vi, koji vjerujete, pokažite odvažnost i postojanost — mnogo veću od svojih neprijatelja; budite spremni stupiti u borbu, a pri tom se bojte Boga, pa se nadajte sreći.) Kroz vrtlog Ovaj se ajet nalazi na kraju sure Ali Imran. Da uz- mnogobrojnih zavoja i na najpogibeljnijim mjestima, gdje mognemo kako treba shvatiti uzvišenu zapovijed, što nam su gledali svaki čas smrti u oči, izvagjao je Jim -Jim s naj­ se nalaže riječima: „isbiru" i „sabiru", treba nam se malo višim oduševljenjem sv oje vratolomne pehlivanluke. Sigurdu više pozabaviti oko riječi „sab r", odakle dakako da to nije god ilo; bio je kao izvan sebe, od uža­ dene. Sa b ’r! Ah, on je jedna od najvećih krijeposti ljuds­ snog straha, koji ga bijaše spopao, drhtao je kao šiba kih; s njim se ni jedna od ćudorednih vrlina ne može us­ na porediti. nuta progutaše vodi, krv cijelu strmen Saint-Germ ain. mu se u žilama bijaše sledila. Nu čim je su i ove izve­ Ni jedna krijepost nije tako mnogo u Kur’anu automobil izmakao iz tijesnih klanaca i dočepao se rav- spominjana, tako nijega Sahabei kjiram r. a. jedan od drugog ne bi se puta, odlahne mu, osjećao je, kao da mu je neko čvrsto nalagana, kao što je to sabur. nikad ra­ doduše poskakivao je i dalje stao, a da ne bi proučili sure Vel’asri. T o su činili za to, kao lopta sa svoga sjedala, ali kao većini automobolista, da bi jedan drugog opomenuli, neka se u svemu — osla­ tako se i njemu činilo, kad je već izmakao jednoj nevolji njajući se na Boga — čvrsto i nepokolebivo drži sabura, iz šaka, da u drugu više nikada ni zapasti ne će. (Svršile se.) koji je skinuo veliki teret s v rata; dovoljan za akciju oduševi. čovjeka, da ga posvema utješi i za �Broj 14. Strana 219. ,B 1 S E R' Svo No, a šta li je to sabur? Osim što mi, današnji njihovo dakle buncanje i neznanje proizašlo je muslimani ne posjedujemo te krijeposti, što se z^ve sabur, mi joj ni pravog značenja ne znamo. Mi ide itifikujemo pojam — sabura sa pojmom ropstva i potištenosti. Po našem op­ ćenitom shvaćanju sabur znači povlačiti se, ugibati se. Čemu ? — svačemu. Ili pravije, ugibati se i onom, čemu strpljivosti, pa da svestrano prouče vjeru i narod. U zadnje vrijeme mnogo se kod nas spominje riječ se ne smije najzadnji, da ugibati. Mi na pr. dopuštamo, da budemo budemo osramoćeni, bijeni i napadani. U krijepošću i čvrstoćom, upravo odgovara značenju sabura. sabureći mi se izlažemo svim iskušenjima, koja da se prilagogjuje Nijemcima, Englezima, Francuzim a u njihovim moralnim osebinama, već pregnimo, da ga na­ kratko, kako smo to malo prije htjeli naglasiti — iz pomanj­ kanja svete vrline sabura, jer nijesu mogli žrtvovati toliko karakter: ova riječ, protumačena odlučnošću, postojanošću, s nas brišu i najmanji znak ljudskog ponosa. Bože, šta Kur’an veli, a kako mi razumijevam o?! Sabur će reći: stupati u borbu, a ne povlačiti se. S čime ćemo se boriti? Boriti se trebamo sa svima za­ prekama, koje nam smetaju da se dovinemo onog polo­ žaja, koji nas kao ljude ide, izvrgavajući se svima mogu­ ćim opasnostima i mukama, da ne bismo poslije osugjeni bili podnositi one gorčine, što nam ugibanje priprema, Budući je to tako, onda okanimo se preporučivati narodu, učimo moralu uzvišenog Islama. Islam je najveći i najčvršći muslimanstvu je najsigurniji temeij putovogja moralnosti, morala. Ale.jhis- selam, koga je Bog dž. š. odlikovao ovim uzvišenim rije­ čim a: „Ve innekje leala chulukim azim“ (Zaista si T i, o Muhamede, na najvećem stupnju moralnosti), bio je zaista uzor krjeposti i nedostiživi moralista. Svima nam je dobro Zar ne stoji, da treba žrtvovati svoj mal i džan, rahatluk poznato, i uživanje na Božiji put, na put istine, za vjeru i za svoj narod? Ovo je, eto, pravi sabur. kjiram, koji su u školi ove svete osobe odgajani. Ne stoji to samo u našim knjigama, to priznaju iole pošteni evrop­ Nu, ne uporabivši nikakva sredstva, nego poniženi spokojno podnositi tlačenja i bijede i još govoriti: „Ovako hoće sudbina, pa treba trpiti . . . " i jo š misliti, da se tim prikaljuje, e, to se nikada ne može nazvati saburora. Zi-Mahšerija, jedan od velikih mufessira kur’anskih, tumači sabur s k ih p o tp u n im p r o p is a , ćemo da shvatimo. više rada i iz v r š iv a n je m š e r ija t - ali koja korist od toga, kad mi to ne Šerijatski propisi zahtijevaju manje ili požrtvovnosti. Trebamo samo to promisliti, kakvi su usavršitelji i usavršeni bili sahabei- ski kršćani-pisci. „. . . Muhamed, koji je, podijelivši danju siromasima sve, što je imao, ostajao samo s jednom da­ tuljom za večeru, pa bi i nju dao zadnjem prosjaku, koji mu je zakucao na vratima, i s Aišom (r. a.) tu noć gladan proveo . .“ Ovako se pošteni kršćanski pisci o Alejhisselamu izražavaju. Vratimo se k predmetu. Uzvišeni nas ajet poziva, da saburimo, a ako naigjemo na neprijateljsku otpornost, da pojačamo sabur. Da smo do sada postupali po ovoj uzvišenoj za­ koliku sreću donosi rad i požrtvovnost, a koliku nesreću povlačenje i pasivitet. povjedi, ne bismo danas s uzdahom spominjali svoju pro­ Zar nije z n a n j e jedan od prvih šerijetskih naloga ? nogama čepa ponos i dostojanstvo Vjere i Šerijata. Za to, Vrlo dobro, šlost ; ne bismo dozvolili dušmanu, da svojim prljavim ali da se znanje postigne, dozvolićete, da dakle, što se nijesmo odazivali otvorenom i kategoričkom treba požrtvovanja, treba sabura. Zamislimo li korist, koju nam znanje pruža na ovom prolaznom svijetu, a opet ka­ nalogu: „Rabitu! . . .“ (Budite pripravni stupiti u borbu [složno]), i „Ve eiddu lehum mestetatum min kuv v etin...* kvu poziciju zaprema na onom vječnom svijetu; (Budite spram i napo­ dušmana — koliko više možete — snab­ kon, ako si predočimo neznanje, koje je velika sramota i djeveni svim potrebitim sredstvima za borbu) — i jest ci­ poniženje na obadva svijeta, zar ne ćemo morati najsve­ čanije priznati, da ovaj šerijatski nalog kategorički zahti­ jeli islamski svijet jedna strašna pozornica pokolja. jeva pregalaštva i rada. Bilo je uvijek, a i sada je opće pravilo, da pribav­ Prama tome bi sabur zn ačio: ne ljanje sile i moći zahtijeva podobru dozu požrtvovanja, te gušiti se u kalu neznanja, nego za postignućem korisnih ako hoćemo biti snažni i moćni, moramo se unaprijed iz­ nauka izlagati se svima mogućim poteškoćama i trpko ih ložiti svima eventualnim zaprekama i poteškoćama i ju­ snositi. nački ih snositi. U zadnje se je vrijeme pojavila jedna struja, koja Ovo se zove sabur, što nam ga Kur’an az. š. na­ ide za tim, da muslimanstvo ili sasma ukloni i izbaci iz laže, a ne svoje sredine, ili da u nj unese neke novotarije. Čuli smo, čujemo vapaja šta govore, a čitali, šta pišu, i uvjerili smo se, da svi oni, najgroznijim mukama. koji viču: „Izbacimo v jeru!“, i koji traže kojekakove no­ ono, da mirno sjedim o, začepivši uši, da ne islamske nam domovine, koja se guši u Rabbena, efrig alejna sabren, ve sebbit akdamena, shvaćaju vjere. Da bijahu ti ljudi bar toliko vansurna alel-kavm il-kjafirin! (Proli na nas, Bože, i udi­ svjesni, te pogledali u vječnu dušu, koja vlada milijonima jeli nam sabur, učvrsti nam noge na pravom putu i po- ljudskih osjećaja i kretnja, ne bi se drznuli pomišljati na mozi nam, da pobijedimo narod, koji T eb e ne vjeruje! votarije, ne izbacivanje samo v jere; da koliko bilo shvaćaju šerijat, oni ne da ne bi osjećali potrebe uvlačiti novotarije, nego bi svojim vlastitim očima vidjeli, da se trebaju prihvatiti najstarijih kao najstalnijih formi šerijata. �Strana 220. ,B I Š E R‘ H azim M u ftić; Sirovo drvo. Zim ska jc noć. D uga je, može se sijeliti, naspavati i opet rano uraniti. I mi smo sijelili i koristili se ugodnim razgovorom i korisnih i zabavnih članaka iz književn h listova, koje sm o od svojih pregja nasljedili. T a ja , za Što su duge zim ske noći i za čega su knjige i književni listovi! Iza sijela smo legli spavati. 1 ja sam legao i slatko zaspao, a oko mene su i m oja mala d jeca. 1 ona su se krijepila ugodnim snom, kojeg nam je dragi B o g za odmor odredio. Ali ja sam se za kratko vrijeme opet probudio. D a li sam što sanjao, ne znam, ali znam, da sam se probudio. Pogledam oko sebe, sv e je bilo na svom mjestu. Jedini sahat je svojim kuckanjem na svoj uobičajeni način prekidao noćnu tišinu. Pogledam ga, stajao je na hastaliću kraj uvrnute lampe. D jeca su jo š sinoć postavila sahat kraj lampe, da rekazi budu osvjetljeni, te neka se sa ležišta može u svako doba noći ustanoviti vrijeme. - „D obro, dobro, neka si dvanaest, — pomislih u nerazdrijem anoj glavi i htjedoh nastaviti spavanje, ali u to mi do čulnog osjetila doprije, kao iz velike udaljenosti nekakvo vikanje. _ no — o — o! 0 . . . 1 Š . . . Š . . . š . . 1 — “ Jednom, pa drugi put, pa više puta. Podignem glavu sa jastuka, da bolje čujem , b ojeći se, da mi se to nije samo pričinilo. Vikanje se ponavljalo i ja sam sasvim jasno čuo, da je neko iz prilične udaljenosti zvao u pomoć i jakim zviždanjem budio svijet. Po zvuku uvidim, da je nesreća očajnikova prilično daleko od mene i moga komšiluka, ali ipak u meni sa­ vjest zaključi, da treba po mogućnosti priteći u pomoć, ili barem probuditi druge, da se oni u pomoći nagju. Za to odlučim izaći na jazluk, osluhnuti i ustanoviti na koju mi je stranu poći. Ogrnem se, jer sam bio malo znojan, izigjem iz tople sobe na otvorenu i studenu divhanu, otvorim jedan pomični mušebak i stanem osluškivati. Kasaba se je sterala ispod moje kuće u dolini. O p­ ćinski fenjeri, koji se nijesu bili jo š potmuli, pravili su male svijetlo žute krugove ovdje — ondje. Ali ni onako nije bilo velikog mraka, jer je snijeg bio pokrio sve, gdje se je samo mogao zaustaviti! Ju ću prepustiti pjesnicim a, da opjevaju čare zimske ponoći, jer sam ja obični prozaičar, pa ne mogu od stu­ deni stvoriti toplinu. Za to nijesam tu na divhani dugo ostao. Ali dok sam se zadržavao, niiesam više nikakva vikanja ni zviždanja čuo. P o tome sam se opet u sodu povratio zaključivši da ono nije bila nikakva vika ni zviždanje, nego da se to meni bilo pričinilo. Kad sam se u sobu povratio i htjeo već leći, oćutim opet ono isto zapomaganje. Ali ja mu više nijesam vjerovao, nego Iiježući pade mi pogled na male prozore gvozdenih furunskih vrata. U peći se je sjajilo nešto malo zaostale žari od sinoćnje vatre, te me to podsjeti, da bi bilo dobro malo vatru potaknuti, neka se soba preveć ne zahlag[uje. Sto smislio, na to i odlučio. Broj 14. Otvorim furunu kad li iz nje odjeknu ista ona pom agljavina i zviždanje, koju sam ja išao na divhani osluhivati! Prevrnem mašicama jednu glavnju, knja se tu na žari cvarila sumnjajući, da se u drvetu nije zadesio kakav stanovnik iz roda kukaca, pa ovliku galamu diže, ne bi li ga ko iz muhasere izbavio. Nu toga nije bilo. Drvo je bilo zdravo, masivno i puno, do polovice već pretvoreno u crveni žar, samo što mu je pri vrhu, — gdje mu je oštra sikira ostavila svoj žig, — curila i šklobutaia nekakva tekućina. T o je drvo bilo sirovo. L e b ib : Sirotica. Sirotica ja bez oca O stala sam svoga I sada se jedva sjećam Lica mu miloga. Što mi sve je otac bio, Pričala mi majka, Jer ja nisam mogla znati Luda i nejaka Volio me, milovo me, Pričala mi mati, Spreman bio sve za mene, Pa i život dati. Često puta majka i ja Ronile smo suze, Što Bog nama hranitelja S ovog svijeta uze. Sam a majka radila je Sa deset nokata. Njoj i meni doticala Nadnice jo j plata. Radom svojim gojila me Roditeljka draga. Pa mi uz nju ne manjkalo Nikakovog blaga. Živila sam zadovoljno Uz majčino krilo, Puno lakše snosit ranu Za ocem mi bilo. Godinica jedva koja T ak o mi je prošla, A u srcu k prvoj rani I druga je došla. M ajčica mi nenadano Bolovati stala, Ja nejaka dvorila je, Koliko sam zna a. Uzdisala, molila sam Boga bez prestanka, Da bol ljutu lah k-1 svlada I preboli majka Nu Božija svakako je Bila volja sveta Da mi vrla majka ode Sa ovoga svjeta. Sm rt je došla, pokosila Nježni život toli, Ne mareći za majčine Ni za moje boli. Da me ne bi nakon majke Gonjo udes hudi, �Broj 14. Strana 221. .BISER' Za me su se zauzeli M losrdni ljudi. M jtsto oca, mjesto majke brinu se i rade, Pa mi tužnoj sirotici Nevin život slade Buže, čuvaj svuda ljude Milosrdne, vr’ edne Da iza njih ne ostaju Sirotice bjedne. A u kuli čedo zaplakalo. Za to čuo aga Hasan-aga Pa on pih brata Muhameda: „Muhamede moj brate rogjeni Čiju j’ kulu sunce ogrijalo?" „Bogme tvoju moj premili brate!" Kad to čuo aga Hasan-aga On se tati rukom u džepove Pa izvadi stotinu dukata Pa ih daje bratu Muhamedu: „Na ti brate muštuluk od mene" Pa odleti u visoku kulu, NARODNE UMOTVORINE. Hasanaginica. Šetao se aga Hasan-aga Otvorio od odaje vrata, Kad mu ljuba^čedo pridajala. Govori joj aga Hasan-aga: „Šta je ljubo, moj očinji vidu: U’ je muško ii’ od Boga žensko." Ispred dvora udovice Zibe; Ona muči ništa ne govori. Gledala ga udovica Ziba Nagoni se aga Hasan-aga, Sa čardaka s dvjema zaovama, Nagoni se tri četiri puta. G kdala ga, pa je govorila: Ona mu je? tiho govorila: „Hod’te vidte dv’je zaove mlade „Muško ti je živosti ne bilo, Hodte vidte agu Hasan-agu, Nisi mio ko si do sad bio!" A1 je lijep aga Hasan-aga, Još bi aga puno ljepši bio, Sunce stalo. Da ne ljubi nerotkinje Kade“ . Ona misli da niko ne čuje, Sunce stalo, pa se zagledalo, Al’ to čuje aga H asan-aga, Pa se natrag b’jelom dvoru vrati, Gdje Alibeg vjernu ljubu pušća Pa govori bratu Muhamedu: „Muhamede moj brate rogjeni! Popola su evlad podjelili: B e g o jM u jo i sinak Sulejman. Uzmi snahu za bijelu ruku, Ljubi daje nejaka Bećira Pa je vodi, u zelenu bašču Mahni ćordom odsjeci joj glavu". Jer je nema ko vezu naučit A u svojih četerest godina. 1 lijepu ć^rku Sultaniju, Hoće bratac brata poslušati, A i kose dobre nagojiti, Uze snahu za bijelu ruku Sultaniji ruho sakupiti, Pa je vodi u zelenu bašču, Vazdan ju je po gjul-bašči vodo, Snltaniji svate dočekati, Nemere joj glavi kidisati; Dovede je nerodci jabuci Pa govori svojoj snahi mladoj: „Vidi snaho nerotke jabuke Bi 1 je bilo hakom posjeknuti?" Nainah se je snaha dosjetila Pa govori djever Muhamedu: ..Moj djevere od zlata prstene. Ne sjeći me po bijelu vratu, Već me sjeći po svilenu pasu, Da ti vidiš šta bi čedo bilo: H’ je muško ii’ od Boga žensko?" Govori joj djever Muhamede: „Je 1 istina moja snaho draga?" „Jest istina djever Muhamede". Podukrad je u kulu uvede, Podukrad joj jelo donosio. Nije prošla ni nedjelja dana, U pohode kćeri othoditi. Bolje je korisnije od ljepšeg. Radio težak na njivi, a pčela dogje i zazvrča mu na uho: — Je li de, da za ljude nema korisnije životinje od mene ? Čovjek joj na tu njezinu oholost odvrati: — Za nas je ovca korisnija. Od njezina mlijeka pra­ vimo sir, kajmak i maslo, a od njezine vune pravimo sebi odijelo. Tvoj je med, istina, sladak, ali je za na 5 bolje ono, što nam je korisnije. Pčela se zastigje i ode. Horoz i lisica. Dogje lisica horozu na livadu, pa će mu reći lukavo: — Kako je tvoj rahmetli otac lijepo pjevao! 1 sad kao da mi zvone u ušima njegove krasne kajde. Da li i ti tako lijepo pjevaš? Horoz, ne sluteći, da ga ona tim vara, da ga zgrabi kad zatvori oči pjevajući, raskoraci se i zapjeva. Lisica ga �Strana 222. .BISER' zgrabi u zube i poleti s njim u šumu. T o opaze kućni psi, pa p otrče za lisicom . A horoz ć e onda, da prevari lisicu , r e ć i: — Kaži im, da si ti u mene došla u goste, pa smo p ošli, da se m alo prošetam o. O kaniće te se. L isica ispusti horoza i okrene se na pse, a horoz m egjutim sk oči na drvo i spasi se. Lisica dogje onda pod drvo, pa ć e za ja d a ti: — Š te ta vala za usta, k oja se otvaraju kad ne treba. A horoz ć e : — N ije sam o to. V eć štetaza oči, koje žmire kad ne treba. N a to se lisica pokunji i odmagli u šumu. ZDRAVLJE. Salih Omanović: Sklad naše duše i tijela i njihove promjene. (P o njemačkom ). Sigurno je, da izmegju tijela i duše vlada neki odnošaj, koji nije slučajan i djelomičan, a dade se lako poj­ miti i razumiti. T o ćem o sa nekoliko primjera malo pobliže razja­ sniti. Uzmemo li za primjer naš svakidanji obični smijeh, to ćem o biti sigurni, da je to odražaj ili slika nekog du­ ševnog raspoloženja i radosti. Nabori na našem licu pre­ dočuju nam neke bolove i duševne patnje — a ako gle­ damo nešto ukočenim pogledom — to će svak odmah znati, da se tome čudimo. Kad se stresem o, ili, kako mi kažemo, kad protrnemo, onda nam to veli, da smo se ne­ čeg jadno uplašili; nježni pogled priča nam d nevinoj i iskrenoj ljubavi, — a kad nam se čelo namrgodi, a po­ gled nam se namrači, to se vidi, da smo jako rasrgjeni i da nas onda treba pustiti u miru. Svi ovi osjećaji, što ih ovdje nabrojism o, spojeni su sa našim ćutilima, da pravo kažemo, to je izražaj naših ćutila. Ako pak mi nešto osjetim o, a na našem se licu ne pokaže nikakav znak, n. pr. da nam ne mogne niko čitati na licu srdžbu, premda smo rasrgjeni, onda moramo to tako razumjeti, da nam je duša jako nekim neugodnim slučajem potištena, ili je sam osjećaj tako slab, da nije mogao natjerati nikakav izražaj na našem licu. Mi možemo jačinu i kakvoću svih osjećaja prema odražaju na našem licu mjeriti tako, ako neko pati od bolov a ili ie veseo ili zaljubljen, samo dopčni individium ne sm ije b iti' potišten, a i osjećaji trebaju da su tako jaki, da izazovu odražaj na licu. U svakog pojedinog čovjeka nijesu osjećaji jednaki, dapačje neko osjeća više, neko slabije, tako umjetnici kao k ip a r;, slikari i pjesnici osjećaju najsavršenije i najplemen tije njihovi osjećaji nisu samo proste forme osjećaja, n’ego je to nešto, što običan čovjek ne može lako pojmiti i shvatiti. Broj 14. Prem a tom e se onda sve promjene, što u našem ti­ jelu nastanu, reflektiraju u našoj duši i ostavljaju za so­ bom duboku brazdu — trag. T e promjene mijenjaju naše moralno shvaćanje, estetsko poim anje i etičko mišljenje. Čim je naše tijelo odmoreno i okrijepljeno, tim je i duša naša čila i najsposobnija za svoju funkciju. Kad se zdrav čovjek probudi izjutra, tad ima veliku i jaku duševnu snagu, njegova je energija čvrsta, a misao b u jn a; kad se jo š doručkom okrijepi, onda mu duševna snaga kulminira, dok usred dana ne pane gotovo na nulu — oslabi i pregje u neku vrst besvjestice, koja sliči do­ brom, slatkom i zdravom snu. Ako se naši o sjećaji naglo promjenjuju, to se slabi tjelesna funkcija kao n. pr. kad smo jako uplašeni, onda imamo sasma slab apetit, a probava nam je m anjkava; kad nam se na dušu navuče teška potištenost, onda nam svi tjelesni organi malakšu, a napori naše duše, ako su trajni, prouzrokuju tjelesne bolesti. Da bude ova mala raspravica malo razumljivija i in­ teresantnija, mi ćem o ovdje progovoriti o funkciji našeg mozga, koji igra najglavniju ulogu u našem tijelu, a koji najviše utječe na našu dušu. Sve fizičke promjene našeg mozga, imaju i svoje zle odnosno dobre strane. Kad na pr. nekog udarimo čvrsto po glavi, to se njegov mozak poremeti, čovjek pane u nesvjesticu, izgubi mišljenje, a ako je udarac bio malo jači, izgubi i samo pamćenje. Kod duševno zakržljalih ljudi, tako zvanih idiota ima ućarac po glavi, dakle mozgu, i dobru stran u : on mu duševnu snagu, u koliko je oni imaju, poboljša. Mi danas susrećem o u životu dosta duševno slabo razvijenih, i. to je morao biti neki uzrok, koji nije dao, da se mozak tih ljudi dovoljno hrani, jer i naš mozak, koji će sigurno zakržljati i oslabiti, a to će se odrazivati u njegovoj duševnoj snazi. — Ako pako izvanje i nutarnje okolnosti budu utjecale silno na mozak, kao prekomjerni, teški i dugi duševni napori, nagli potresi naših ćutila, koji nastupe nekim nesretnim slučajem, kao i velika radost, onda mora da- se duševno stanje sasma poremeti, čovjek poludi, a i njegov se mozak jako promijeni, što se je mo­ glo opaziti na umobolnim pacijentima pri seciranju. Glavni uvjet, da mozak bude zdrav, jest zdrava krv i dobra cirkulacija, i čim je ova posljedna jaka, tim su osjećaji u mozgu jači, misli brže i volja jača. Dakako za dobru i zdravu krv treba dobra i zdrava hrana, te čim je ova slaba, tim je krv slaba, funkcija mozga zaostaje, a ako je hrana dobra, onda je i funkcija mozga jaka — osim u onom slučaju, gdje se puno hranljivih čestica utroši na održanje muskula, što se tumači, da većinom tjelesno dobro razvijeni ljudi imaju slabu možgjansku funkciju, a prema tome i duševnu snagu. Ali treba se čuvati onih tvari, koje naše n .rv e razdražuju i time prouzročuju nervozne promjene, kao što je alkohol, čaj, kava, duhan i opium. Ovoga se, u koliko se može, treba ozbiljno čuvati, ako hoćemo, da smanjimo onaj postotak nervoznih ljudi i da imamo što veći broj duševno zdravih ljudi. LiISTA K . Iz islamskog svijeta. N apredovanje Islam a u Kini 1 Jap an u . K in e­ ski muslimani, koji su igrali važnu ulogu u rev oluciji i dosta doprinijeli za uspostavu republike, sada m arljivo rade oko osnivanja kulturnih in stitucija i oko zbliženja sa svojom braćom u Japanu. Muslimansko prosvjetno dru­ štvo u Tonkinu danas b roji preko pS milijuna članova, �Broj 14. Strana 223. ,B I S E R‘ a ima svojih podružnica u Pekingu, Hangčeu-u, Šanghaju i svim višim gradovima Kine. Svrha je ovog društva ši­ renje prosvjete megju muslimanima i propagiranje Islama megju Kinezima drugih vjera, u čemu se već do sada polučilo dosta sjajnih uspjeha. I japanski muslimani, kojih broj svakim danom ra­ ste, intenzivno rade oko osnivanja islamskih prosvjetnih ustanova po svim višim gradovima Japana. Bivši major u japanskoj vojsci, a sada direktor islamsk h škola u Tokiju, Hasan Muršid ef. Hatono, nedavno je poslao vrhovnom odboru muslimanskog prosvjetnog društva u Tonkinu jedan opširan izvještaj o broju i stanju japan­ skih muslimana. U tom se izvještaju veli, da danas u Japanu ima tri milijuna muslimana i da se Islam megju Japancima (velikom brzinom širi. Dok je prije tri godine broj Članova Muslimanskog društva u Tokiju iznašao jedva tri hiljade, danas je toliko porastao, da se je sa člana­ rinama i prinosima, jedino društvenih članova, moglo os­ novati više škola i sagraditi jedna velika džamija Hasan Muršid el. na kraju izvještaja moli kinesku braću, da od sada kako moralno, tako i materijalno pot­ pomažu svoju braću u Japanu. Na ove vesele vijesti, tonkinsko je muslimanskć društvo odmah odredilo jednu oveću svotu novaca za gradnju jedne islamske preparandije i jedne medrese u Tokiju. A onda se je obratilo na jedno muslimansko društvo u Rusiji sa ovom molbom: »Pošto smo uvjereni o velikom napredovanju i s ja j­ noj budućnosti Islama u Japanu, odredismo o svom trošku u Tokiju osnovati jednu muslimansku preparandiju i jednu medresu. Ali pošto nemamo nastavnog osoblja, to molimo našu braću u Rusiji, da nam pošalju što više učenih muderrisa i učitelja za predavanje našoj japanskoj braći na istim . učilištima. Svaki će od njih dobivati redovitu plaću i potpunu opskrbu, a osim toga njihova braća po vjeri ostaće im za uvijek zahvalna*. Druga revija za širenje Islama u Japanu, koju gore spomenuti Hasan Muršid ef. Hatono na japanskom i en­ gleskom jeziku u Tokiju izdaje, a koja se zove »Islam«, neprestano piše o potrebi ujedinjenja svih muslimana i o načinu, kako bi mogli kineski i japanski muslimani za­ jedno sa Afganistanom pomagati Tursku. Ovaj list za­ stupa mišljenje, da cijela A zija mora doći pod islamsko gospodstvo. S. 8. Pekje efendum! Mi ćemo ove njegove riječi malko kritički prorešetati, da vidimo koliko one odgovaraju istini. U prvom redu moramo istaknuti, da je naš veliki imam Nu’man bin Sabit dozvolio,, da se svaki musliman u slučaju nepoznavanja arapskog jezika — može na svom materinskom jeziku Bogu moliti, a to je već do­ voljan dokaz, da je tolerirao i provogjenje Kur’ana na druge jezike. Stoga mi danas vidimo, da su pojedini islamski narodi kao Turci, Perzijanci i t. d. preveli Kur’an na svoje jezike. Nu ako je kasnije ulema bila protivna prevogjenju Božije objave s arapskog na druge jezike, to je potpuno opravdano iz dva razloga: a) zato, što se je mislilo, da megju svjema islamskim narodima može op­ stojati vjerska veza samo pomoću poznavanja jednog je ­ zika kao saobraćajnog sredstva i b) za to, što se je d r­ žalo — potpuno opravdano — da bi prevagjanje Kur’ana iskrivilo sam njegov original, kao što se je to desilo sa Evangjeljem, u čijim prevouima vrve pogreške jedna za drugom T a zna se, da svaki jezik ima neke svoje osobine, naročito trope i figure, koje prevogjenjem na drugi jezik mogu davati posve drukčiji smisao i koncepčiju. Da, to bi mladi učeni Hotić trebao znati, pa tek onda se latiti pera i pisati o ovakovoj temi. On veli, da je reakcija i hadise — ako je trebalo — krivotvorila, a svaku slobodu kritike smatrala aten­ tatom na Islam. (Nastaviće se) M uslimansko kazališno društvo. Kako jav lja bagčesarajski »Tergjum an«, kavkaski muslimani već oda­ vno imaju svoje kazališno društvo »Kafkaz Musliman Drama Artistleri«, koje pod ravnateljstvom poznatog Nekizade Šemsuddinskog sa velikim uspjesima daje razne ka­ zališne komade iz muslimanskog života. Tako je ova muslimanska pozorišna družina prije kratkog vremena u Gazlevi predstavljala dramu »Stara Turska« i komediju »Dursun Ali«, u čemu je vanredno uspjela. Istu su komediju sa ne m anje uspjeha odigrali i u Bagčesaraju. S. B. Književnost. „U zroci propadanju islam skih n aro d a“. (Nast.) Gosp. Hotić dalje v e li: Da se to stanje još bolje učvrsti, zabranila je reakcija prevoditi Kuran, tumačila ga, kako je ktjela, a ako je baš moralo biti, krivotvorila je i hadise, a svaku slobodniju kritiku sm atrala je, kao što je i danas smatra atentatom na Islam. Uz to se uvriježilo, da je sve novo suvišno i kao nepoznato vjerskim zasadama vrijedno prezira, Kulturne bilješke*) R eis ul-ulem a i »M arham et«. Poznato je , da je inicijativom ovdašnjeg muslimanskog zanatlijskog udru­ ženja osnovano društvo »Merhamet« za potpomaganje naše sirotinje. Svi odavno osjećamo potrebu, da se učini nešto, što bi ublažilo bijedu naše mnoge sirotinje; svi smo uvigjali potrebu i osjećali dužnost, da siromašnoj braći i sestram a pomognemo, da im pružimo prilike, da nešto zarade i zasluže, da uklonimo ili bar umanjimo prosjačenje našeg .siromašnog svijeta, koje nas tako pred nama samim i pred drugim svijetom sramoti. S toga smo svi sa radošću pozdravili djelo naših svijesnih zanatlija i preporučili ga svim muslimanima bez razlike stranaka. Megjutim se je ipak našlo individua, koji hoće da ometu ovo plemenito djelo, a što je najžalosnije pri tom, našlo se je i takih, koji su ovu plemenitu zamisao i pot­ hvat htjeli prikazati sa šerijatskog i vjerskog gledišta kao nedopustivu. Priča se, da je jedan od poznatijih alima javno u jednoj džamiji na vazu proti »Merhametu« govorio. Ovako izvraćeno tumačenje vjere i šerijata ogor­ čilo je mnoge, te su se neki osnivači »Merhamet« društva obratili na novog reis-ul-ulemu Mehmed Džemaluddin ef. Čauševića i zamolili ga, da on pobije ono krivo tumačenje vjere i muslimanima preporuči društvo. Gosp. Ćaušević odazvao se je toj molbi i izdao izjavu, koju mi doslovce donosimo: Pokažite megjusobno milosrgje, pa će vas Svevišnji obasuti sa svojom neizmjernom milošću! Na više mjesta u Kur’anu, a i u hadisi-šerifu doka­ zuje se, da Islam i njegovi sljedbenici treba da budu na najvišem stepenu visine. Prem a tome trebalo bi, da smo mi muslimani u ahlaku, trgovini, zanatim a i megjusobnom pomaganju — u kratko: moralno i materijalno najboga­ tiji narod. Trebalo bi, da nema m egju nama onog, što bi moglo baciti ljagu na uzvišeni Islam. Jest, to bi sve tr e ­ balo, ali na žalost puno mahana imamo, koje bi na svaki način trebali istrijebiti, ako hoćemo, da dokažemo, da smo pripadnici uzvišene islamske vjere, *) Prenešene iz „Vakta“, �Strana 224. .BISER' Broj 14. M eg ju vidljivim našim m ahanam a jed n a je ta, što ne pazim o na našu sirotinju, što puštamo m uslim ansku fukaru, da se potuca svukud, da pod o c jen ju je ponos Islam a. M i učim o, da sv ak a veličanstvenost pripada Bogu, p ejg a m b eru i pravovjernim muminima. Mi znamo, da si­ rom aštvo m ože dovesti do najg ad n ijih posljedica. D akle, ako hoćem o izzet i ponos ehli im am a da sačuvam o, ako želim o predusresti n ajv ažn ije posljedice sirom aštva, m o­ ram o i dužni smo srediti pitanje fukare i sp riječiti rezalet, k o ji nam b a c a lja g u na naš uzvišeni Islam. Mi smo Ovo davno treb ali učiniti, je r nam to nalaže naša vjera, ali eto i u ovom pitanju pretekli su nas drugi. rekao: »Poznato je , da ostale konfesije u Bosni i H erce­ S v je sn i m uslim ani u Sa ra jev u , shvaćaju ći svoju v je r ­ sku dužnost i položaj, koji ne dopušća, da se ovo pitanje i n ad alje z ab acu je s a : » n e m e la z u m , e to neka p r o s e « , osnovaše društvo po im enu »M erham et« i zatražiše od m ene, da g a preporučim b raći muslimanima — što evo i č in im : B ra ćo m u slim ani! N eka vam je na srcu M erham et, na jezik u M erham et, a i kad se džepa dotak n ete, sjetite se »M erham et« društva, pomoću k ojega ćem o — ako B o g da — otkloniti svaku neugodnost, što dolazi zbog sirom aštva. — lrhamu . . . ve ahsinu . . . sredstava pa će prem a ključu i muslimani dobiti onaj dio, S a r a je v o , 11 rebi-ul-evela 1 332. H adim -ul-m uslim in: M ehm ed D žem aluddin. M evltld na tu zlan sk o j gim naziji. K ako smo mogli doznati s pouzdane strane, pokrenuta je jed n a lijepa i hvale vrijedna id eja m egju srednjoškolskim nastavnicim a u Tuzli, k oja ide za tim da se uvede u naše škole p r o ­ slava mevluda onako, kako to zaslužuje jed an zna­ menit čovjek, kao što je bio naš pejgam ber Muhamed (a. s.) O va je proslava vrlo nužna za nas i našu kojoj treba raskazati, šta je bio naš pejgam ber mladež, (a. s.) i šta je učinio Islam na kultum o-prosvjetnom polju nekada, a kakovi su danas islamski narodi. Potrebna je da dozna naša mladost, kako je negda bio i zato, Islam slavan i kulturan, a kako g a danas posve drukčije tumače i iz­ nose. N aša mladež nem a ni pojm a, šta je to m e v l u d i koje on imade značenje, pa jo j to treba potanko razložiti. Ovu plemenitu školskih nastavnika namisao naših tuzlanskih valja srednjo­ da podupru pozvani faktori i da je nastoje prenijeti i na o s t a l e n a š e š k o l e , da i mi znademo, ko je bio naš pejgam ber (a. s.) i koliko je učinio Islam za ljudstvo uopće. govini imadu priličan broj zem ljoradničkih zadruga, mani nem amo gotovo nikako ovako jed n e potrebne usta­ nove kao što su zem ljoradničke zadruge. N aši su sugragjani radili mnogo na tom e polju, zem aljska im je vlada davala potpore pa je i nam a muslimanima za ovu svrhu ostavila neku svotu, koja se do sad nije jo š potrošila, je r je nijesm o imali g d je potrošiti. O ve godine podijeliće se za ove zem ljoradničke zadruge v eća svota koji ih zapada. Molim vakuf.-m earifski sabor da me ovlasti, da mogu za ovu svotu otvoriti preko prvih ferija jed an kurs za muallim e, gd je bi se uputili, kako se osni­ vaju zem ljoradničke zadruge, kako se vodi u njim a slovanje i t. d, O vaj je predlog direktora A rnautovića po­ primio vak. m earifski sabor i ovlastio ga, da osnuje ovaj kurs u S a ­ rajevu. Ne mislimo na ovom m jestu isticati korist i važnost koju igraju zem ljoradničke zadruge u napredovanju na­ rodne privrede, o tome je valjda svako osvjedočen. H o­ ćemo, da istaknem o jedino prestavništva zem aljskog ovo: In ten cija sabora, da što je narodnog više podigne privredu u ovim zem ljam a, u tu su svrhu milijoni gjen i i najveći dio poslova vodiče se odre- preko zem ljorad­ ničkih zadruga. Bila bi grdna šteta, da u to vrijem e mi muslimani ne im adnemo ni jed n e zem ljoradničke zad ru ge; u vrijeme, kad će zem ljoradničke zadruge razviti sve svoje djelovanje. Dužnost je svih pozvanih, da o ovome ozbiljno pro­ misle i da što prije počnu s osnivanjem ovih zadruga. G dje se može, gdje ima spremna svijeta, da to radi, neka se odmah i počne. O bavezatno p o h agjan je m ektebi iptidaija. — Na jedn oj od prošlih sjedn ica v akuf.-m earifskog usvojeni su u sporazumu sa ulema medžlisom sabora propisi o obvezatnom p oh agjanju m ektebi iptidaija za muslimansku djecu u Bosni i H ercegovini. naših na­ naći Vakufsko mearif. sabor, zaključio je da se udovolji jed n oj prijekoj potrebi i da se osnuje muslimanski gim nazijski odobrenja i pomoći kod naših predstavnika, kao i to, da konvikt u Bihaću. K ako su do ni vlada ne će im ati o tome se je jav n o često puta govorilo. protiv ove iz zem aljskih M uslim ansk i g im n azijsk i k o n v ik t u B ih aću . Nadamo se, da će ovo lijepo nastojanje stavnika uroditi plodom kod naše omladine i da će ništa koje potpomaže i zem aljska vlada. N a žalost jed in i mi musli­ čisto v jersko-pro­ sad gim nazijalci kubnrili sv jetne stvari opće muslimanske. Tim se više uzdamo, da T o j se je potrebi izašlo u susret od strane će nam vlada izaći u susret, je r kad Srbi mogu slaviti u m earifskog sabora i po svoj prilici m oraće se konvikt školi svoga sv Bihaću već na 1. m arta ov. g. ustanoviti. Savu, zašto ne bi mogli muslimani to isto pravo i za se tražiti i dobiti ? M uslim anske zem ljo rad n ičk e jed n oj zadruge. Na sjednici vak.-m ear. sabora iznio je direktor Arna- utović jed an predlog, koji je vrijedan da se istakne i da se o njemu povede diskusija. Arnautović je tom prilikom Braćo muslimani! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku*. V lasnik i izdavatel]: PRVA MUSL1M. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA I] MOSTARU. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" II MOSTARU. vakuf.- Uregjuje: REDAKCIOHI ODBOR. Z a uredništvo odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ u �Uvezano prvo godište Javna zahvala. Prilikom moga odlaska iz Goražđa ispratili su me članovi islamske u Mostar čitaonice s odborom do pod Obarak, te im ovijem izričem moju duboku zahvalu, želeći da čitaonica i u buduće kao Sto i do sad cvjeta i napreduje na diku i ponos islamskog elementa. može se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8'", u običnom uvezu po K 7 -, kao i posebne originalne korice po K 2 - Mostar, 25. siječnja 1914. PODRUŽNICA HR iSKii C F TRALNE BANKE ZA S au erv ald o va ulica. B O S N U Muhamed Hadžiosmanović, činovnik Hercegovačke banke d. d. i . E G O V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S au erv ald o v a ulica CENTRALA u SARAJEVO; podružnica u TOZLL Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni ulošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visoku kam atu. Eskomptira i reeskomptira mjenice. na tekući račun. Daje zajmove Naredbom zem aljske vlade za B osnu i H er­ cegovinu označena je H rv ask a C entralna B anka pupilarno sigurnim zavodom , u koji se mogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) Ovo je najbolja preporuka i za o stale ulagače. MJENAĆJIICA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, rzžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredšitima tu — i inozemstva. Izdaje kreditna pisma. ZALAGAONICA: Daje zajm ove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. �H E R C E G - BOSflfl aljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Raonateljstuo u Sarajeou. flpdoua obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 . e) p ro ti p ro v aln o j k rag ji i I d) f ) na lju d s’.i živ o t, i to osig u-I a) p ro ti p o ž a ru (m akar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojev e, gospodarske i obrtne ta i t. d. f) zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. Zapod preuzima osiguranja: b ) p ro ti š te ta m a kod p re v o z a robe vodom, kopnom i željez­ nicama; Kombinacije za osiguranje žioota obuhoataju: živ o tn e re n te , koje odmah ili su odgogjene; re n te za slučaj p reživ ljaja, odnosno osiguranja udovnina; osiguranja uzg ojnina. Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer c) p ro ti n ezg o d am a za pojedi­ 1. za pogibelji r a ta , bez načno, kolektivno, (skupno, od- a) o sig u ra n ja za slu ča j sm rti; svake doknadne premije; b) m je šo v ta , odnosno osiguranja 2. za slu čaj dvoboja; govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; 3. za s a m o u b o jstv o ; (d p ro ti š te ta m a od tu č e uz c) o sig u ran je m iraza: 4 za smrt usljed n ezg od a naknadu potpune štete; j .« « I „ ! a I § § I Premije se račnnajn posvenisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzo i kulantno. Ravnateijsstvo (ageifture) u svim u Sarajevu gradovima i većim (Apeiova obala, ulaz mjestim a daju rado sve Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva upute u stvarima osiguranja i preuzim anja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ODLEŽflNO EXP0RC-PIV0 PRIZNATO OD NAJBOLJE V RSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje ^p o k ra jin u franko na svakoj štaciji bosanskokercegovačke^državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1980937730ce086a041c25b46f533a1a.pdf fd229ccbf3e6b741cbb3bbbfc7295781 PDF Text Text BROJ 15. i 16 GODJN II. BISER „BISER" izlazi dva*puta mjesečno.------ — ------- Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 5(1 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. I nne me l - mu mj t i u n e i chvet un! E 1-1 s 1a mu j al u v e l a j u l a a l e j h i l Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista = Neplaćena se pisma ne primaju, — ■— --- PLATIVO I UTUŽ1VO U treka slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 4. i 19 Rebi-ul-evvela 1332. ® M O S T A « S A D R Ahmed Naim: Osnovna načela Islama, njegova prošlost i sadašnjost. S turskog prevodi: Panislamista. Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tanović: Majčino zaklinjanje.. (Pjesma). Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. Musa Ćazim Ćatić. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugitn suncem. A. D. G.: Amoru. (Pjesma.) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S Ž A ® 1. i 15. februara 1914. J : Listak. muslimana akademičara iz Bosne i Herce— Iz islamskog svijeta: Islamska uniGlas iz Indije. — Visoka škola za fMedresetul-Vaizin) u Carigradu. — Knjiama. Vrline Kur'ana. — Islamska oa, zli bilježi. — O nacionaliziranju riječi uz prikaz brošure Šukrije Kurbilješke: Instalacija novog Reis-elPorilke i odgovori uredništva. prevodi: Edib Tešnjak. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama S turskog prevodi: Salih Bakamović. M. J.: Jutarnji crescendo. (Pjesma). Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. A. Delcamp: Jim-Jim. Sejjid Džemaluddin Afgani: Uzgdj. S arapskog preveo: Muhamed Tufo. Abdul A ziz Borić: Da sam lahor . . (Pjesma). H. W .: Guša. Študi di Storia Orientale. Narodne umotvorine: Ženidba age H^sanage. Zabilježila: Mulija H. Karić. Majka sina iz dušeka budi. — Sjaj mjeseče. Zabilježio: M. Kurtagić Muhamedov. Ženidba Mušica Mehmeda. Zabilježio: 0. A. B. Braćo muslimani! Širite i pretplaćujte se na „V ak at" , „ M isb ah ", „M u slim an sk u S lo g u " i „ B is e r" — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herceg. limijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanova. Čitajte što više ko­ risne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Braćo muslimani' širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih musli­ mana. — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond islamskog sirotišta Radite sa muslimanskim radnjama, ako želite sebe podupirati. �P O D R U Ž N IC A H R V A T S K E C E N T R A L N E B A N K E ZA Sauervaldova ulica. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČARSKO DRU TVO) OŠTAR. Sauervaldova ulica CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. == Pričuvna zaklada K 270.000 llkupni ulošci oko 3,000.000. MJENAČNICA: Preuzim a uloške na štednju i plaća visok u kamatu. Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredšitima tu — i inozemstva, izdaje kreditna pisma. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom zem aljske vlade za Bosnu 1 Her­ cegovinu označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom, u koji se mogu ulugatl pupilarni novci (m ase malodobnika i slično.) ZALAGA0N1CA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebfa, dragulja i slično. Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagače. privile$ovan£ ~~.<ialjska banka * ZA BOSNU i HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički kapital 14 milijona kruna. Redovne rezerve i fond za sigurnost založnica K 5,500,000. CENTRALA U SARAJEVU F ilija le : u Banjaluci, Bjeljini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. Isp o sta v e : u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški* Lije nu, Bos Novom, Bos. Samcu, Travniku, Trebinju, Višegradu, Zenici i Zvorniku. Z a s tu p s tv a : u Gacku, Goraždi, Sanskom mostu i Stocu. V e le p ro d aja d u h an a u svim spom enutim m jestim a . H i r t r t i f k L ’n r n r k ■ daje hipotekarne i komunalne zajmove do 30 godine. Izdaje 5010 založnice i 50|0 komunalne i l l | J U l c a a i i i u U l l j C l J C I I J C . obligacije. Ove su založnice i komunalne obllgacije u Bosni i Hercegovini proste od poreza, !mai" nnnii..ni, cioi.rnnef »a » mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. — Osim toga mogu služiti u čitavoj austro- a tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom o što i pose „ ___ „__ ___ __________ ____________ vijem u trg« a vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. Glavni pre d m e ti izv o z a su su h e šljive i žito. Kod bankefopstojeća generalna agentura c. k. povlaštenog osiguravajućeg društva „A SSICURAZIO NI G EN E R A L I1* prima sve vrsti osiguranja. Kod banke opstoji i Olavno zastupstvo za B. 1 H. prvoga aust. općega društva za osiguranje, koje prima osiguranja svake vrsti, kao n pr.: osiguranje protiv nezgoda pojedinaca, radnika, društva i t. d. proti zakonite dužnosti jamstva, protiv provalne kragje i vodovodnih šteta; preuzima oslg. djece protiv nezg. sa povratkom premije. �Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO odlezhno E xporc-pivo PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5[10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|i0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanski hercegovačke državne željeznice. b ^ - a s r H E R G i ? 0 - P J S f l f l zemaljski 'osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovino Raonateljstoo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 , Zaood preuzima osiguranja: e) p r o t i p r o v a ln o j k r a g ji i f) n a l j u d s k i ž iv o t, i to osigu­ a) p r o t i p o ž a r u (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) p r o t i š t e t a m a k o d p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhuataju: nicama; c) p r o t i n e z g o d a m a za pojedi­ a) o s i g u r a n j a z a s l u č a j s m rti; načno, kolektivno, (skupno, odb) m j e š o v t a , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; (d p r o t i š t e t a m a o d t u č e uz c) o s i g u r a n j e m ir a z a : naknadu potpune štete; d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n t e za slučaj p re ž iv lja ja , odnosno osiguranja udovntna; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaiu osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji r a ta , bez svake doknadne premije; 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; 3. z a s a m o u b o js tv o ; 4. za smrt u s lje d n e z g o d a g g > r! Premije se raConain posve nisko (jeftino): štete se isplaću ju brzo i kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. �MUSLIMANSKA BIBLIOTEKA1' Izdala je nedavno I. redovnu knjigu: m 3* BORBA POLUMJESECA I KOŠTA. Ovu je knjigu na engleskom jeziku napisao glasoviti osmanlijski učenjak i političar, H a l i l H a l i d beg,negdariji četrnaestgovišnji profesor engleskog sveučilišta u Kembridžu.'a sadašnji turski generalni konzul u Bombaju u Indiji. Ova'lijepa knjiga, u kojoj se strogom kritičkom analizom raščinjaju najvažnija pitanja Istoka i Zapada, odnosno Islama i kršćanstva, dijeli se na ova poglavlja: Riječ-dv.je, Nekoliko razma «a o odnošaji Ho uir jeser- , lj|jp(g> Islama, Nfci.ecž i položaj Is!?r pilumj*; :a’ natjecanje « skog uspjeha u vjt ? kulturi,. Prijašnji ća.iski kler i položaj ,sta, Širenje kršćanstva r.ju vjera, Uzroci islam­ --atjecanju, Višeženstvo (Poli- gamija), 0 razvodu braka (Talak hakkunde), Kršćanski i islamski robovi, Zašto je ukinuto ropstvo, Evropsko osvajanje polumjeseca, Opasnost od muslimanskog jedin­ stva, Nekoliko končanih razmatranja. Ova za svakog muslimana, potrebna knjiga prevedena je na francuski, nje­ mački, Jurski, arapski i urdujski jezik, te su o njoj najpovoljniju kritiku do­ nijele mnoge velike engleske, talijanske i njemačke novine, a i naša -se je štampa o njoj najbolje izrazila. ,,Borba“ je skoro sva- raspačana, pa Prva muslimanska nakladna knji­ žara i štamparija misli drugo izdanje štampati, ako se [dostatan broj mu­ šterija javi. * Cijena je ovoj knjizi 3 krune. �BROJ 15. i 16 „BISER- izlazi dva puta mjesečno. ________ Pretplata na „Biser" iznosizadruštvaK 10-— ; za učenike i muallime K 4 —;a z a ostale K 8- — na godinu. GODTN II. BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nne me l - mumi nune i chvet un! E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve se tiče administracije i uredništva lista ------ : Neplaćena se pisma ne primaju, PLATIVO I UTUŽ VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 4 i 19. Rebi-ul-evel 1332. ® MO S T A R ® A hm ed Nalm: Osnovna načela Islama, n je g o v a p ro š lo s t i s a d a š n jo s t. S turskog prevodi: P anislam lsta. 1. i 15. februara 1914. Islamska je vjera derogirala i oborila sve prijašnje vjere; ona je religija savršenstva i pri­ rode, čije će slovo do sudnjeg dana vladati. I ako je Islam derogirao prijašnje šeriate i zako­ ne, on ipak priznaje i potvrgjuje vjerovanje sviju pejgambera. Da nijedna vjera osim Islama nije kod Boga makbul i da je vjera velikih Božijih po­ slanika, koji su prije Muhameda (a. s.) živjeli, pravi Islam, jasno nam dokazuju ovi kubanski ajeti: — Innedđine indellahil-Islam. (Kod Boga je prava vjera Islam.) Islam je najsavršenija i najpotpunija nebe­ ska vjera, on je od Boga (dž. š.) poslije sviju pozitivnih religija objavljen, a temelj, na kojemu se osniva, jest nepokolebivo vjerovanje, da je Bog jedan i jedinstven, da nema premca ni druga, da nikom i ničemu ne sliči, da viječno i neprestano djeluje, te priznanje da je Muha­ * med (s. a. v. s ) Božiji poslanik i da su istina — Šerea lekjum mineddini ma vessa bihi sve zapovjedi i zabrane, koje je on od Boga Nuhan vellezi evhajna ilejkje ve ma vessajna svijetu objavio. Muhamed (a. s.) je pošljedni Božiji posla­ bihi Ibrahime ve Musa ve Isa en ekimuddine nik, a njegovo je poslanstvo navješteno megju ve la teteferreku fihi. (Bog je vama kao vjeru retcima Starog i Novog Zavjeta i kubanskim uzakonio ono, što je nekada Nuhu (Noju) sa­ ajetom, u kojem veliki Allah u usta Isa pej- vjetovao. 0 Muhamede! Vjera koju smo mi uzakonili, jest ono, što smo tebi objavili i što gamberu meće ove vječite riječi: — Ve mubešširen biresulin je’ti min ba’di smo nekada Ibrahimu (Abrahamu), Musa-u ismuhu Ahmed. (I poslan sam, da vam javim (Mojsiju) i Isau (Isus), a to je, da usprav­ radosnu vijest, da će poslije mene doći jedan ljate vjeru i da se u njenim pitanjima ne cije­ pate u tabore i stranke.) poslanik po imenu Ahmed.) IslamsKi Sljedbenici se strogo drže kuban­ Zdravom pogledu razumna kritičara i ispi­ tivača danas se ne može zatajiti navještaj pej- skih riječi: — La nuferriku bejne ehadin min rusulihi. gamberova dolaska, što ga Stari i Novi Zavjet (Mi ne razlikujemo ni jednog izmegju Božijih sadržaje. Bogu slava i hvala, veliki dogogjaji, koje poslanika.) Ali protivnici Muhamedove otvorene objave su prijašnji pejgamberi i narodi pogledali, po­ javili su se potpuno kako u samoj svetoj osobi i danas drže, da su njegove vijesti o tradicija­ Muhamedovoj (a. s.)( tako i u islamskom narodu ma i vjerskim zasadama, koje se pripisuju sta­ koji slijedi njegovu stazu — stazu pravde i istine. rim pejgarnberima, apokrifne i iskrivljene. �Broj 15. i 16. . BISER' Strana 226. Islam je vjera prirode, jer on naučava tako uzvišene a i jednostavne istine, da ih lahko prima svaki razum, ma na kojem stupnju bio. U Kur’anu se veli, da je Islam Božije djelo, prema kojemu je On ljudstvo i njegovu narav stvorio: Fitretellahilleti fetarennase alejha! U islamskim vjerskim dogmama nema — kao u kršćanstvu — nikakovih tajni, koje razum u ropski lanac okivaju. Ni jednom muslimanu nije zabranjeno razmišljati o istinama i tajnama prirode. Baš obratno u Kur’anu (a. š.) je vrlo mnogo ajeta, koja kude i osugjuju one ljude, koji — živeći u nehaju i letargiji — ne raz­ mišljaju o beskrajnim i bezgraničnim tajnama ljudske duše, neba i zemlje. Jednom se prilikom nekoliko ashaba razgogovaralo u prisutnosti pejgamberovoj o ajetikerimi iz Ali-Imran sure: — Inne fi halkissemavati vel-erdi vahtilafillejli vennehari leajetun li-ulil-elbab. (Zaista u stva­ ranju nebesa i zemlje i u redovitom mijenjanju noći i dana ima znakova za razumne ljude.) Tom je prilikom naš veliki pejgamber rekao: — Vejlun limen lakjeha bejne fekkejhi ve lem jete’emmelha! (Teško onom, koji ovaj ajet žvače megju vilicama t j. ko ga čita, a ne razmišlja o njegovu značenju!) Islamska je vjera uvijek u skladu s razumom. Izmegju zdrave pameti i prave objave nema nikakove protivnosti. Ustanove pak Islama obuhvaćaju sve ljudske potrebe od ovog i onog svijeta, stoga su velike moralne i materijalne po­ trebe , koje od njih potječu. Šeriat upravlja svoje riječi izravno pojedincima, koji su obve­ zani vršenjem vjerskih dužnosti, t. j. puno­ ljetnim ljudima. Naučavanje vjere ne pripada samo jednom razredu, jednoj kasti, nego je svako obvezan, da ju — koliko je moguće — nauči. Muslimani radi vršenja bogoslužja, hvala Bogu nijesu potrebni svećeničkoj hierarhiji, koja bi p.sredovala izmegju Boga i roba, te ljudima grijehe praštala. (Nastavićc se). Š em sudin S arajlić: Čobanče. (Svršetak.) X. U večer se sijelo kod Radine sestre vrglo u kući. Kućna vrata bila su sa strane, bliže sobama. Kuća je bila dosta prostrana. Pod vrh su posjedali momci, a dje­ vojke prem a njima dolje ispred sobnih vrata po dugoj klupi, iz kraja u kraj. Na srijedi visi verižnjača i u njoj gori luč, koji osvjetljuje kuću. Kada je sjedila sa svojom povjerljivom drugaricom na kraju ispred cura, vrlo blizu kućnih vratu. Gdje kada bi s njom ponešto šapnula i bljednula s unutarnjeg prigušujećeg nemira. Ali, veselo sijelo tog ne opažalo, pa i ako malo, ne osvrtalo se na to, jer djevojke obično uvijek m egju se šapću. Dvoja sobna vrata bila su otvorena. Iza njih su gvirile na sijelo žene, umotane u ćaršafe. Djevojke su potiho megju se ćeretale, pokrivene neka jemenijom, neka burundžukom. Mnoge su imale pred sobom bošće, da se zaklanjaju od momaka, a neke su je imale na ramenu i s,.ir..> kraj od nje pred licem. Sprva, dok sijelo nije uzelo velikog jeka, momci su bili mirni; razgovarali su megjusobno i šaliii se. Tek po gdje .koju šalu kaživali su i djevojkama, neka se i one malo nasmiju. Rijetko, zavladala bi na čas i «šutna dekika«, koju bi djevojke jedva malim pjevušanjem izmi­ jenile, Takva jedna šutna dekika zavladala je u iskup­ ljenom sijelu, kad su se na jedan put pojavili preko kućnog praga peterica mladića iz m raka u sijelo, mladi i jedri, gizdavi i pod pusatom. Dok su prva trojica unišli, pro­ letio je sijelom šapat: »Evo Alibegovića*, a kad je čet­ vrti uskočio za njima, prvi put opremljen za sijelo, klik­ nuše neki kao u te p a n ju : — Gle čpbančeta, — i on pošao po sijelima! Došljaci posjedaše odmah od vrata redom jedan do drugoga ispred drugih momaka, a Salko, m a da m egju njima, ali ipak malo naprijed, upravo pram a Kadi. Nastalo je dugo dovikivanje — te: »Ovamo!« te: »Neka, svejedno, ovdje ćemo!« te: »Ružno će vam biti!« te : »Neće, nećem o godinu sidjeti!« — a onda je zare­ dalo pozdravljanje i ispitivanje. Djevojke su uz to zapje­ vale visokim glasom — kao da ih i one pozdravljaju — i sijelo se u času zaljuljalo. Salko je u toj općoj veselosti pogledao u djevojke, pa u Radinu drugaricu, a ona mu kimnula glavom i dva puta, ne čineći mu se m egjutim ni vješta. Salko je na to brzo razgledao situaciju, kao da će reći: »Sve je dobro«. Kada, sad blijeda, sad rum ena u licu, vrlo ga je rijetko pogledala, već se, što je m ogla više zaklanjala u bošću, da joj mnogi ne vidješe ni očiju, kamo li veliku spremu te večeri. Je li sakrivala bojazan, da im se što ne poremeti ili je još uvijek bila pod dojmom Salkine �Broj 15. i 16. ,B I S E R' pojave, kojega bi večeras onako lijepog zavoljela, da ga nikad prije nije ni vidjela. Ili je strepila sa drugaričinog šapnta: — Gledaj, kako su se osigurali, da im niko ne bi smio na put stati?! . . . Samo ćemo malo pričekati, pa ćemo odmah izvesti,. Kada je sa strahom pogledala; gdje joj je zet? Nu on nije ništa slutio: sjeo je na drugoj strani s muškijem i eglenisao. — — — A sijelo uzimalo sve veći jek veselja i razdraga­ nosti. Djevojke su pjevale, a momci podvikivali, puškarali i dobacivali im fraze ašikovanja, Dvije su tambure dro­ bile, a u uz njih se preklapala i po gdjekoja sjecavica. Salko je od neko doba počeo krišgom pogledati na vrata, dok mu jedan udarac o kamen pred kućom nije javio od straže, da im je ravan slobodna, da vani nigdje nikoga nema. Onda je značajno pogledao u Kadinu dru­ garicu. Ova razumivši pogled, pozvala je do malo vre­ mena dvije druge djevojke da poigraju u sredini kuće. Jedna se na kraju našla, koja je upitala domaćina: — Hoće li cure poigrati? — Dete, vala, što god hočete! posladio on, a momci to radosno popratili. Pred prve redove momaka postaviše tamburaša, da svira »igračicu«. Neke se djevojke podigoše na noge, da tako gledaju igranje, a tako i neki momci. I Salko je ustao sa svojim drugovima, da s nogu prati igranje. Nu megjutim su mu dvojica drugova pod izlikom da će puškarati pred kućom, izašli u mrak, a on, kao htio, a kao i ne htio s njima — našao se do praga, pred drugom dvojicom svojih drugova. — Hajde ti slobodno, čobanće — sokolili ga neki momci iz sijela — ne plaši se pušaka, pa i ti koju ispali. A on kao da i smio, kao da i ne smio, polazio i vraćao se. Megjutim je Kadina drugarica, sa još dvije djevojke zaigrala nasred kuće. Tam buraš im je kucanjem davao takt igri, a one lahko poskakivale tamo amo. Salko pogleda na Kadu, dva koračaja pred sobom. A ona, kao da je sabrala silu snage, skočila je na noge i čvrsto stajala, tapkajući desnom nogom — spremna na put. Salko podiže glavu prema svojim drugovima pred kućom. A tamo jedna puška puče. Kadina drugarica na to zaigra jače sa svojim drugama, primičući se vješto sve bliže i bliže verižnjaku i luču. Salko ponovno pogleda u mrak pred kuću. A tamo opet puška puče. Neko u sijelu podvrisnu, a Kadina drugarica poskoči sada iz sve snage. Poskoči. , . i udari glavom u luč, a on se sav prosu na tle. Plamen se ugasi, a trijeske se u varnicama zapušiše. Mrak u času napuni svu kuću. Salko u mraku baci se naprijed za jedan koračaj prema Kadi i ispruži ruke, a ona, mekahna i topla, pade Strana 227. mu u naramak i pohitje s njim preko praga u m rak Preostala dvojica Salkinih drugova, kad ispred njih sinuše preko praga dvije zagrljene sjenke, metnuše ruke na oružje i stadoše do vrata ukočeno. U sijelu se megjutim orio velik smijeh. Momci su vikali, a djevojke se prikupljale oko sobnih vrata. Tam ­ buraš je još neko vrijeme u mraku svirao, zamjećujući, da još uvijek neko pred njim igra. Dapače čulo se, kako neka djevojka kaže: — Udri ti, mi ne prekidamo. . . Momci se na to - ne mičući se niko sa svog mjesta — još više smijali. Neko je pokušao, da krehne šibicu, ali su mu je drugi brzo uduhnuli. Samo se do­ maćin gromko razvikao: — Ama šta vam je, ako Boga znate?! Pa je ustao i pohitao luču, da ga pribere i uždije. A kad je pri tome zamijetio, da djevojke još igraju, ljutito će reći: — Nosi vas gjavo tamo u sobu, hoćete i mene ovdje skrhati. . . Kad se je luč, ponovno uždio, postavio u verižnjak i osvitlio kuću, nastalo je izmegju momaka i dje­ vojaka sa sobnih vrata toliko šaljivih dobacivanja i pri­ jekora, da se sve sijelo treslo od smijena. Uz to je svak po nešto objašnjavao krivio igru ili tražio u šali, da se opet igra ili sokolio djevojke, neka slobodno izlaze iz soba. A niko se i ne razumio dvojici Salkinih drugova, što stoje onako važno kod praga. Sijelo se u svom dobrom raspoloženju opet nastav­ ljalo. Kadina drugarica stidno povirivala sa sobnih vrata. A svaki put, kad bi povirila, napadali je šaljivo momci •za njezino igranje. Ona im isprva prkosila, a poslije vragoljala za to. I istom nakon jednog sata rekla im, da ona tome nije kriva, — Ja ko je? pitali je u šali i zvali je da izagje, da im kaže. Ona razvlačila i jedva jednom iskočila megju dje­ vojke, pa se nasmijala: — Mene nemojte kriviti; ja šam navraćena da utrnem vid. — Ko te je navratio? — Kazaću, ako ćete me svi mirno slušali. I da se niko ne ljuti na me. — De, samo kaži. Dvojica Salkinih drugova pomakoše se s praga i, sigum da je Salko već prispio kući, išćeznuše u mraku. A Kadina je drugarica prokinula sijelu: — Pričati ću vam jednu priču. Bilo jedno čobanće mlado i lijepo, kao zelen bor, pa se zagledalo u jednu djevojku, kao rumenu jabuku. I ona se u njega zagle­ dala. . . P a šta ću vam duljiti, hotjeli da se uzmu . . . P a odaklen će on nju odvesti, pa sa sijela . . . Ali da to niko ne opazi, navratiše . . . — — — Momački pogledi poletješe po curama: Spopada ih čudnovata slutnja. Jedan je šaptao da ne vidi jedne, drugi, da ne vidi druge; ali bi kliknuli: »aha, tu je!« Sam o dvojica-trojica zelenjeli... �Ama ko te navratio, kroz zube. Bome ona - Kada. lo se nijemo u čudu od smijeha, kad se grom te ne zgodio! istisnu Otišla ja za čobanče. zgledalo. A do malo se domaćin udario šakom u Kukavac ti sam sinji, kako ću sad punici na Ne boj se! vikali mu: Čobanče će kola podma- ić : Majčino zaklinjanje. ) čedo moje, majčina ti mlieka, 'odigni čelo visoko i gledaj lo čovjek u sviet; od sile ne predaj — bratskoj rani traži zgodna lieka. listrinu primi iz gorskije rieka, Jpijaj snagu iz dalekih gora, Jlivaj jakost iz sinjega mora, ) čedo moje, majčina ti mlieka! 'i unuk jesi nekadanjih lava, ’a budi junak, otmi se hajduku, iilom ga nagnaj, da ti vrati prava . . . testresi grivu, uzdrmaj poljane, )onesi život zapuštenom puku — )n čeka njemu obećane dane. talm: n e lji i s l a m s k o g m o r a la . S turskog prevodi: M u s a C a z im Ć a tić . (Nastavak.) je poslije dogovora njinovo mišljenje ua»< Npr. ashabsko mišljenje se je usvoj tici u bitkama na Bedru i Uhudu. Jedne pejgamber je savjetovao nekojim Arapima (paome) kalemiti, pa mu oni odgovoriše, da ljenje obavljaju. Na to im je on rekao: — Entum a’lemu bi umuri dun’jakju njalučke poslove bolje poznajete.) Vidi se dakle, da pokoravanje pejga kovo, kakovo bi moglo narušiti ideju di da se mi u istinu samo Bogu klanjamo i obožavamo. Naše se pokoravanje pejgamberu ra nosti prama njemu odnosno iz toga, što { se njemu pokoravamo isto onako kao što vjedniku pokorava jedna vojska, koja je c dužnost vrši. Kao što na jednog komanda gova i njegovih vojnika odgovornost, tal odgovoran za se i za svoje sljedbenike. 1 žava i ovaj hadisi šerif: Men ehabbeni fekad ehabellahe fekad eta’allahe. (Ko mene ljubi, taj i Boj meni pokorava, taj se i Bogu pokorava.) Inače naš veliki pejgamber nije nik; povjednik. On samo narodu istinu i ljudsk reno objavljuje. On ih upućuje, govore pravi, a ovo krivi put.“ Iza toga se prepi j. ljudskom razumu, da li će primiti suštu da li će poslanika slušati, ili ne. Malo prije navedeni hadis jasno 1 ajeta kur’anska: — Men jeti’irresule fekad eta-allahe fema erselnakje alejhim hafizan. (Ko se Bi pokorava, Bogu se pokorava; ko se pak kornosti, nije ti za nj’ štalo, jer mi tebe da budeš njihov čuvar.) Sura Niša 82. — Fe zekjkjir, innema ente muzekjkji bimusajtirin. (Opominji ljude, jer ti si sam minje; ti nijesi nad njima neograničeni Gašije 21, 22. Ideja dužnosti i obvezatnosti u is osnovana na tako jaku i čvrstu temelju, nije oprošten ni sami veliki naš pejgaml Suviše, on je onaj, koji je prvi obv �Broj 15. i 16. . BI SER' dužnost bila da to redovito čini. Dok je za njegove Sljedbenike dozvoljenu milostinju primati, to njemu nije bilo dopušteno. Dok je dozvolio, da sljedbenici njegova milleta os­ tavljaju baštinu svojoj djeci i porodici, dotle on nije ni­ kom ostavio ni trunak baštine. Njegova baština nije po­ dijeljena megju njegov rod, nego je predata muslimanskoj državnoj blagajni (bejtul mal) na temelju njegova hadisa: — Nahnu meaširul-enbijai la nurisu; ma terekjnahu sadakatun. (Mi pejgamberska skupina ne ostavljamo nikom baštine; sve što iza nas ostane, to je milostinja.) Vrijedna su pažnje ova ajeta, koja nam govore, da je i pejgamber kao i ostali ljudi Bogu odgovoran za svoja d jela: — Fe lizalikje fed’u vestekim kjema limirte ve la tettebi ehvaekum ve kul amentu bi ma enzelellahu min kjitabin ve umirtu li a’dile bejnekjum Allahu rabbuna ve rabbukjum, lena a’maluna ve lek’jum a’ma'ukjum; la hudždžete bejnena ve bejnek’jum. Allahu jedžmeu bejnena, ve ilejhil-mesir. (S toga ih pozivaj pravoj vjeri i ispravno se vladaj, kao što ti je zapovijegjeno; ne slijedi njihove želje i reci im: Ja vjerujem u knjigu, koju je Bog spustio; meni je naregjeno da megju vama pravedno postupam; Bog je gospodar naš i vaš; nama naša djela, vama vaša djela; nema mjesta svagji i neprijateljstvu megju nama, jer Bog će nas sve sastaviti. Njegova je prisutnost mjesto našeg povratka. ) Sura Šura 14. — Kul inni nuhitu en a’budellezine ted’une min dunillahi lemma džaenijel-bejjinatu min rabbi ve umirtu en uslime lirabbil-alemin. (Reci im : Meni je zaista zabranjeno, da se klanjam onim lažnim boštvima, koja vi — osim pravog Boga — prizivljete, jer meni su došli od mog Gospodara jasni znaci. Meni je naloženo, da se predam gospodaru svjetova.) Sura Mumin 68. — Ve umirtu en ek’june minel-muslimin. (Meni je Bog zapovijedio, da budem od muslimana t. j. da se Njemu predam.) Sura Junus 73 i Neml 93. — Kul inni umirrtu en a’budellahe muhlisan lehuddin Ve umirtu li en ek’june evvelel-muslimin. Kul inni ehafu in asajtu rabbi azabe jevmin azim. (Reci im: Meni je na­ regjeno, da se Bogu klanjam iskreno, ne primješavajući ništa vjeri; meni je naregjeno, da budem prvi megju mu­ slimanima. Reci im: Ja se bojim, da me ne stigne kazna na veliki dan, ako Bogu zgriješim.) Sura Ezzumur 14. i 15. — Kul inni ummirtu en ek’june evvele men esleme ve la tekjunenne minel-mušrikjin. (Reci im: Meni je zapovjegjeno, da budem prvi musliman i da nipošto ne budem višebožac.) Sura En-am 14. — Kul inne salati ve nusukji ve mahjaje ve memati lillahi rabbil-alemin la šerikje lehu ve bi zalik’je umirtu ve ene evvelul-muslimin. (Reci im, o Muhamede: Moja molitva i moja pobožna djela, moj život i moja smrt pri­ padaju Bogu, gospodaru svjetova, koji nema premca ni druga. Ovo mi je zapovijegjeno i ja sam prvi musliman.) Sura En’am 163. Strana 229. Koliko li se je htjelo u srca islamska ukorijeniti ideju dužnosti i odgovornosti I I ako svaki musliman pozitivno zna, da je svaka zapovijed i zabrana, koja je potekla od pejgambera, na suštoj istini i mudrosti osnovana božanska ustanova; i ako bez takovog uvjerenja jedan inovjerac ne bi mogao biti pravi musliman, ipak je pokornost prama pejgamberu skučena samo na izvršivanje vjerskih zapovijedi. U Kur’anu (a. š.) na jednom mjestu Bog je rekao: — Ja ejjuhennebiju iza džaekjel- muminatu jubaji’nekje ala en la jušrikjne billahi šej’en ve la jesrikne ve la jeznine vela jaktulne evladehunne ve la je’tine bi buhtanin jefterinehu bejne ejdihinne ve erdžulihinne ve la ja’sinekje fi ma’rufin fe baji’hunne vestegfir lehunnellahe. Innellahe gefurun rahim. (0 poslaniče! Kad ti dogju žene, koje žele u pravu vjeru preći, pa u tvoje ruke htjednu položiti za­ kletvu vjernosti i obvezati se, da ne će ništa pridruživati Bogu, da ne će krasti, preljub činiti, svoju djecu ubijati, ogovarati i klevetati, pripisujući tugje dijete svojim ljudima i napokon da ne će odricati tebi poslušnost ni u čemu, što je dobro, onda ti prihvati njihovu obvezu i moli Boga da im oprosti. Bez sumnje Bog prašta, on je milostiv.) Sura Mumtehine 17. Koliko je dužnost i odgovornost teška iz ovog se razumije „Kad je objavljeno sure, u kojem stoje uzvišene riječi: „Fastekim kjema umirte" (Kako ti je zapovijegjeno, onako se ispravno vladaj), naš je tada veliki pejgamber re k ao : — Šejjebetni suretu Hud. (Mene je postarala sura Hud.) I uistinu tada mu se je počela mubareć brada progrušavati. Prilikom pošljedne hutbe (govora), koju je držao kratko vrijeme pred zadnji hadž i svoju smrt, pejgamber je pozvao sav okupljeni narod kao svjedoka i upitao ga: — „Ela, hel bellagtu? (Recite jesam li objavio?) — Jesi, o Božiji poslaniče, narod mu je odgovorio. Na to je devletlija upravio pred previšnje viječno prijestolje Božijeg jedinstva riječi: — Ti mi budi svjedok, Bože, gospodaru moji Ove su riječi potekle samo iz pejgamberove želje da sam osjeti, a i da drugim dadne osjetiti težinu ljudske užnosti i odgovornosti. Jednom riječi: islamska vjera za­ htijeva, da se klanja i pokorava samo velikom Bogu. Po­ kornost pak stvorenju njegovu skučena je na vrijeme, kad se hoće primjeniti vjerske zapovjedi i šeriatski zakoni — a to su naše kulturne ustanove i to samo u skladu s Božijim zadovoljstvom. U opačinama pak i u grijesima ne može se nikom pokoravati, kao što je to u hadisu rečeno: — La ta’ate limahlukin fi ma’sijetil-haliki. (Nikojem se stvorenje ne smije pokoravati u neposlušnosti Bogu.) Svako drugo, ovom protivno mišljenje o Islamu krivo je. Islam je posve čist i nikakva stvorenja ne priznaje, da je dostojno obožavanja. (Nastaviće se). �. BI SER' Strana 230. A. Hlfzi B jelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) Broj 15. i 16. Vratio se zamišljen u blagovaonicu, sjeo na divan i zapalio cigaretu. Sabina je nešto pisala, za tim izašla iz sobe i uručila pismo Adilu, da ga odnese njezinoj so­ barici i preda. — Treba li donijeti š to ? — upita Adil, oblačeći kaput. Neki je pogledaju. Ona pogje kroz svijet bliže brodu. — Ona će ti već sve urediti. Uzmi kola pred vra­ Kad je stupila na ćupriju, zaustavi je policaj, ali Sabina tima i reci mome šoferu, neka spremi automobil u garažu, ne htjedne stati. Muris je držao jedno dijete za ruku i jer više večeras ne će trebati . . . čekao. Kad je ugledao pred sobom Sabinu, ugodno se — Biće u redu . . . iznenadi, korakne bliže njojzi, vodeći dijete za ruku. Za Murisom počnu izlaziti muhadžiri, sa svojom prtljagom i sanducima na sebi. Sutradan osvanulo krasno decembarsko jutro. Snijeg — M urise!. . . klikne Sabina, stiskujući mu ruku i prestao padati, nebo se iz vedrilo i vjetar utihao. Sunce gledajući u lijepe cm e oči. Glas joj je drhtao od uzbu- granulo po cijelom C arigradu i njegove trake krale se i gjenja. kroz bijele svilene zastore u »bijelu sobu« Murisbey-ova — Sabina, ti ovdje po ovakom vrem enu! . . . pristana . . . kori je nježno Muris. Svi predmeti, sav namještaj i sve, što je bilo u — Samo da te čas prije ugledam! . . . Murise, da prostranoj sobi, bilo je bijelo. U dnu sobe pod bijelim znaš, kako mi je bez tebe bilo! . . . A ovo dijete? — umjetnim ljiljanima dvije postelje, nad kojima je visio upita Sabina, gledajući dijete kraj Murisa u slabom iz­ angjeo raširenih krila. Jedna postelja bila u potpunom deranom kaputiću. redu, dok u drugoj ležali su zagrljeni Sabina i Muris u — Jedno dijete iz Bosne . . . muhadžir! . . . tvrdom snu. Sabina pomiluje dijete po licu. Jutarnje sunce dopiralo kroz prozore i cjelivalo nji­ — Siroto dijete! . . . A kako samo ide? hova lica i bijele grudi mlade djevojke. U sobi vladala — Ne, S ab in a! . . . Ide s roditeljima, pa mi dozvo­ neka sv e ta tišina. Miris osvježujućeg parfima širio se lili samo čas, da ih ovdje preporučim mome prijatelju po sobi. predsjedniku povjereništva za iseljenike. Lagano dihanje Murisa i Sabine, tik-takanje sata u Sabina reče Murisu, da će ga čekati kod lijonske sobi prekidalo tu svetu tišinu. banke, dok Muris ode do kancelarije povjerenstva Razdanivalo se. Oko deset sati pokucao Adil lagano Četvrt sata iza toga sjeo je Muris do Sabine u na vrata. Niko se nije probudio. Kucanje se ponovilo. automobil i odvezao se u stan. Muris otvorio oči podignuo lagano Sabininu ruku i us­ Z a večerom, koju je napravio Murisov aščija, raz­ tao. Polagano se obuče i otvori vrata. govarao Muris sa Sabinom, pričajući joj otvoreno čitav Adil mu preda posjetnicu. tok pouzdane konferencije u Bukureštu. A onda se raz­ »M unirpaša! .. .« Šta to znači ? — iznenadi se Muris. govor okrenuo na drugo; — Ja sam ga upustio i rekao mu, da vi spavate, — A majka Eliza ? — upita Muris iznenada Sabinu a on mi reče, da svakako mora s vam a govoriti. — što nije i ona na večeri? Muris čas ušuti, pogleda Adila, za tim mu re če: — O na je u Čekmegji . . . — Idi i reci paši, da ću odmah doći. — S ada? — začudi se Muris. Muris nije slutio dobro. Bojao se. Mislio je, da je — Ne znaš? pala i na nj sumnja radi bukureškog sastanka . . . Mo­ — Šta je ? — Pietro Gafijadis zaručuje kćer, pa smo pozvani. žda . . . Bog zna . . . Munir paša sjedio je doli u Murisovoj primaćoj — I ja ? — To se razum ije!... M ajka je otišla prije tri dana sobi. Postajao nestrpljiđ, što je morao još i na M urisa čekati. Pogleda na sat, za tim ustane na noge i prim akne a ja nijesam htjela, dok ti ne dogješ . . . se pisaćem stolu, na kojem je od jučer stajala Rifat— M ajka te ostavila samu u C arigradu? beyova posjetnica. — U tvojoj kući . . . Munirpaši je istom sada jasno bilo, za što se. je Muris pogleda Sabinu. jutros Rifatbey obratio na nj i povjerio mu čitavu tajnu — Ti si ostala ovdje? svoje djece i svega života. Jedino je zašutio Sabinu. O — Da, Murise . . . . J a sam gospodarila, tvojom ku­ njoj mu nije ništa Rilatbey rekao. ćom vladala, prim ala goste . . . Ti se ne ćeš ljutiti . . . Dok je Munirpaša o tom razmišljao, unigje Muris, — Hvala t i ! . . . Ti si tako dobra . . . ozbiljan i ponosit, i pokloni se paši i svome šefu. Čas je nastala šutnja. Muris je o nečem razmišljao, — Murisbey, — poče paša blago — oprosti, što ža tim ustao i naredio Adilu, da se pripremi čaj za njega sam ovako rano došao u tvoj stan. Možda te u opće i Sabinu i iznese u »bijelu sobu«, čudi moja pćsjeta. �Broj 15. i 16. »BISER1 Strana 231. — Da, Vaša preuzvišenosti, ali je smatram nekom jer im više mjesta nije bilo u domovini, a nad svim, kao velikom naklonosti. Izvolite sjesti. avet, vladala jildizska kam arila! . . . Munir paša sjedne. Muris je ostao na nogama na­ Vidio i sebe megju njima; gledao u duhu, kako će prama paši. se jednog dana otvoriti vrata njegove sobe, doći policajni — Oprosti oglum ! Biću vrlo kratak. O jednoj agenti s kolima i odvesti ga nekud, odaklen se ne će stvari čim se manje potroši riječi, tim se ista prije svrši. nikad osloboditi . . . Muris je postajao nestrpljiv. To će mu biti nagrada za njegov rad na korist i — Je li kakva nesreća? — upita Muris, uzbugjen spas Osmanove d ržav e! . . . pašinim riječima. Eto, dotle je došla Turska! . . . Radi jedne neispale — Radi se o tebi . . . ženidbe mora čovjek stradati, — radi osobnih i famili­ — Bože 1 . . . O meni ?! Dakle sam osumnjičen ? jarnih stvari . . . Treba ti svakog slušati . . . Munir paša pogleda značajno Murisa. N e ! . . . Bože m o j! . . . mislio dalje Muris, možda — Svašta ima . . . Ali je još vrij.eme, da se sve ja i krivo činim . . . Ali šta može biti! . . . Danas je sve uredi. Ja sam došao ispred Rifatbeya: da se još danas k asn o ! Sabina je već u mojoj kući. To vidi svak, — to vjenčaš sa svojom zaručnicom . . . zna cio C arig ra d ! To i ona — Fadila zna . . . Muris problijedi: Sirota! Ona nije kriva! Ona je angjeo! Trpi, — — Fadilom! . . . nesretna je! . . . Da, eno je . . . Vidi je . . . Tužno; nježno — Fadilom . . . Radi se o imenu i časti moga naj­ ga gleda! . . . boljeg prijatelja. Fadila je nesretna zbog tvoga nehaja... A tu sliku prekriva Sabina , . . Ti vodiš razvratan život . . . Ona, ah, Sabina ga je osudila i on pripada samo Murisu sijevnu oči kao munja: njoj! . . . — Molim, vaša preuzvišenosti, da me ne vrijegjate! — Ti ćeš prekinuti sve sa dosadanjom razvratnicom i vjenčati se s Fadilom . . . Vrata se lagano otvaraju, ulazi Sabina u svoj svojoj — Ah, preuzvišeni! Ne tražite to od mene! . . . — Ti ne pristaješ, Murisbey? Je li? Ne vjerujem... ženskoj ljepoti, koketno, dostojanstveno prilazi Murisu: — Murise! . . . Ja sam te smatrao kao svoje dijete, a ti . . . Muris pogleda: — Ja vas molim, da ostavite sad tu stvar! Ja — Sabina! Ti si se već obukla?1 ne ć u ! . . . — Ti si zaručnik djevojke; ti si joj se zakleo i dosta je više . . . Poštedi sirotu djevojku! — Nemojte I . . . Nem ojte! . . . krikne Muris očajno i pane na stolicu. — Ti moraš, moraš M urisbey! Jesi li razumio moje riječ i! . . . Ili . . . Muris skoči na noge: — N e ! — reče odlučno — ako sam izdajica, obja­ vite m e ; ako sam zlo mislio, progonite me, kuda hoćete... Ja se nikoga ne b o j i m ... Ja sam o s t a v i o svoju do­ movinu i svoj narod i p o s v e t i o s v o j e s p o s o b n o ­ s t i ptomanskoj državi. Moja je savjest mirna . . . To re­ cite kome hoćete. Ja se ne bojim. Iz krvi moje, kad mi dželat odsiječe glavu, niknuće cvijeće Slobode, jer milion Murisa ostaće na životu, koji misle kao i ja . . . — To je posijedna tvoja riječ! — zaprijeti Muničpaša i zalupi vratim a za sobom. > . . . posljedna riječ . . .“ opetuje Muris očajno, na pašine riječi i nasloni glavu na ruku. P red Murisovim očima sinuo strašan prizor. Otvo­ rilo se more, u kojom su se na dnu raspadale lješine najzaslužnijih muževa Turske, njihovo meso služilo je ribam a zu hranu, a njihove kosti za igru! Tamo u pu­ stinjama Arabije ležali u zatočenju najbolji pjesnici, knji­ ževnici, historici i naučenjaci, novinari i žene . . . Širom čitavog svijeta potucali se najbolji političari i diplomate, XXVI. Nakon što je Muris ručao kod Sabine, otišao je francuskom poslaniku comte de Cohambine-u kući i dugo razgovarao s njim. Muris se bojao Munirpašine prijetnje i htio se na nekakav način osigurati. Kad je svršio Muris s poslanikom, ode conte de la Valetle-u i saopći mu rezultat razgovora. Conte de la Valetle osmjehne se: — Zar tolika opasnost ? . . . — Nastala je . . ., odgovori zaurinuto Muris. — Dvije putnice za vas i Sabinu napraviću Vam odmah, M urisbey; izvolite s je s ti. . . Muris sjedne. Conte de la Valetle je pisao, glasno govoreći: „Contesse Irene de la Valetle i Muris bey Jahjapašić". . . Murisbey skoči: — Ali ne na moje ime! Ja idem preobučen u slu­ čaju potjere. Putnica mora i za me nositi drugo im e. .. — |a sam se šalio, — reče conte de la Valetle, tješeći Murisa. — Putnicu za vas daću Vam suda moju, jer mi vrlo sličimo jedan drugome . . . — Vrlo dobro, samo da ja mogu nesmetano svaki čas otići sa Sabinom . .. , odgovori Muris. �Strana 232. — Nebojte se, prijatelju! S mojom putnicom otvo­ ren Vam je svijet! . . . Da ste francuski podanik, mogli bi nesmetano ostati u Carigradu. — Ja mislim — nastavi Muris — ne će biti mirno! Munir paša ipak nije tako opasan čovjek, ali moram mi­ sliti na svoju sigurnost. . . Kad je conte bio gotov i predao Murisu dvije put­ nice, oprosti se mladi Jahjapašić od prvog taj ika francu­ skog poslaništva i ode žurno na pristanište Sirkedžije, odaklen će muhadžiri biti otpremljeni Tako mu je Murad efendija, predsjednik „muhadžirin-komisiie", rekao . . . Parobrod je bio već u pripremi. Osim bosanskih iseljenika, bilo ih je još i s Krete, iz Bugarske, te iz nekih dijelova Grčke. Svi su sličili jedni na druge Svi siromasi, bijednici, kojima je tijesna postala domovina i pošli u ši­ roki svijet, jer su čuli, da Sultan dijeli zemlju, blago, no­ vac i sve ostalo . . . Ništa ne treba raditi, jer „devlet je je silan, a hazne pre p u n e". . . Dan je bio dosta lijep. Bilo je hladno, ali kako nije padao snijeg, popodnevno sunce lijepo ugrijalo. Na prista­ ništu bilo je mnogo svijeta. Muris pogje bliže, da vidi Murad efendiju i da mu još jednom preporuči muhadžire Najednom mu upane u oči mnoštvo kola, koja se bijahu lijepo poredala, a oko njiha djeca, žene, u lijepim b o tr tim odijelima. Pomislio na svatove. „Dđ, to će sigurno biti", pomisli Muris bey u sebi. Prolazio je kroz grupe iseljenika. Tražio Muris „ s v o j e " . Tako ih on u duši svojoj nazvao. Tek do obale' svratio jedan prizor M urisov pozor­ nost. Ugledao ono dijete, što ga je sinoć izvec na galatskom rihtema. Dijete je milovala nekakva hanu na, u lije­ pom elngantnom žaru, dajući mu nešto iz torbice, koju je u ruci držala. ,,Ko bi to mogao biti?" — pomisli Muris. — „Mo­ žda kakva žena, koja dijete poznaje; možda iz rodnog m jesta! . . . Ima ih ovdje dosta . . . Prigje bliže: — Hanum efendum ! . . . Taj mališan je moj . . . reče Muris, primičući se bliže i nevidivši lica žene, koja je dijete milovala. Mali pogleda Murisa, žena podigne „valu" i radosno klikne: — Muris b e y !. . . Muris stane zapanjen. Nije znao ništa u prvi čas reći. Pred njim je stajala Fadiia Afendaki zađe. — O prostite! . . . poče Muris drhtavo i uzbugjeno, teško izgovarajući ono „te". — Fadile hanum, jeli to m o g u ć e ? .. . — K ako? — pogleda ga Fadiia žarko. — Vi o v d je ! . . . Milujete ovo dijete, a ne znate ni čije je. — Odgovoriću vam vašim riječima: Broj 15. i 16. . BI SER' „mališan je m o j" . . . — Ono je iz Bosne — sin jednog muhadžira . . reče Muris s nekom sentimetalnosti — Znam. I ja sam kći jednog m uhadžira... Gorko je im e! . . . — A što je F ad a; o, pardon, Fadile hanuma ovdje ? Možda ? . . . Muris ne doreće. — Molim, M urisbey! Zovite me Fada, jer ta k o ... Nedoreče. Okrene lice od Murisa i otare oči rupcem, koje su se caklile od suza. — Vidim tamo svatove . . Možda se . . . — Udajem . . . nadoveza Fadiia odvažno, pogle­ davši Murisa ispitujućim pogledom. — Možda? — Sadija . . . — Samibegova sestra! — Moja posljedna . . . Fadiia ne izreče posljedne riječi. — Recite, joj ispred m ene: sretan p u t! . . . — Ali ja ne smijem kazati, da sam razgovarao sa Vama, jer će me pitati, gdje smo se vidili. — A vi joj kažite, da nas je puki slučaj sreo, kad su odlazili njezini svatovi. — A taj slučaj? — upita Fadiia. — Odlazak ovih bijednika, za koje sam se zauzeo. Fadiia pogleda Murisa, za tim pomiluje dijete po g!n i progovori drhtavo: Muris 1 Ovo dijete je slučaj! . . Možda . . . i:. F: 1 a ne odgovori. Prignu se djetetu i dadne mu nešto ru k u ,. pogledavši pnnovo njegovu čupavu kosu i ode brzo. ne pogledavši više ni jednom Murisa. Muris prigje djetetu i uzme ga za ruku. Dijete mu pokaže zlatan novac od jedne osmanlijske lire. Murisu po­ stane teško pri duši. Osjetio se krivim prvi put u životu pred jednim srcem, koje će možda onoga svijeta tražiti od njega obra­ čun za nanešenu krivicu. Poslije podne, očekujući kod kuće povratak Adila, koji je otišao Sabini, da je pita, u koliko će sati doći po nju, — pisao je Murisbey pismo slijedećeg sadržaja: „Ljubljena Fado!" Svojom mističnom rukom dotakla si moje srce, koje ćete vječito ljubiti i ostati vječito vjerno i onog časa, kad više ne budem dostojan tvoje ljubavi ni tvoga po­ gleda . . . Ja sam nesretan . . . Ova je riječ dosta, da ti sve rastumači, jer za njezinim tumačenjem krije se čitava tragedija jedne duše, koja je sve htjela ljubiti. . . (Nastaviće se). �Broj 15. i 16. ,B I S E ft' A. D. G.: Amoru. Na podnožju ti i ja klečim evo — A mojih dana prestao je mir. Jer otkada me tvoja strijela rani, U bezdani ja zapao sam vir. A izlaz gdje je ? . . . Ne vidim ga više . . . Ah srce moje, tiše, kucaj, tiše! 0 ti svesilna i neponjatna Moći! Na podnožju ti kleči sitan rob. U okovima dvoriće te dotle, Sve dokle skrit ga ne će strašan grob. U viru ja tom sve se gubim više . . . Ah srce moje, tiše, kucaj, tišel M uham ed F erld V edždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E d ib T e š n ja k . (Nastaviće se.) Mi ne bi smjeli ništa primiti od te kulture bez du­ boke i svestrane analize; kad stanemo pred njene zamarnljive varave ča e, trebamo oči dobro protrti rupcem mu­ drosti, da uzmognemo razlikovati lijepo od ružna. Ako pak ne osjetimo odvažnosti, onda treba da bar upitamo evropske učenjake za njihovo mišljenje o tom. Mi baš ovaj čas sjedimo u svojoj knjižnici, a pred nama leži mnogo djela, koja su u vezi s ovim predmetom. Dakle mi ćemo iz njih izabrati one retke, koji su u odnošaju sa ženskim pitanjem, da muslimani uzmognu sa­ znati, kako se je nama — ne izliječimo li sopstvenom rukom svoje bolesti — uzalud nadati, da će nam bolest ruka drugih naroda izliječiti. Poznati kapacitet u antropološkoj znanosti (ilmi insan], Wilhelm Ferer, piše u prvom svesku „Revije revija" od god. 1895. slijedeće: — Zaista je vrlo mnogo znakova, koji nas opominju na skori pojav krajnje nevolje i bijede zbog ovog ob­ lika kulture, u kojem danas živimo (Vrijedno je o tom razmisliti), jer ni jedan dan ne će proći, a da ne će posmatrač naići na nove opomene i prijetnje u toj kulturi. Pa s toga moramo držati, da smo obvezani dužnošću vlastitog liječnika Ove riječi glasovitog sociologa — pri ruci nam je mnogo takovih primjeraka — jasno nam pokazuju, da u dana­ šnjem obliku zapadne kulture imade vrlo mnogo znakova, koji s prijetnjom govore, da će u skoro vrijeme nastati velika opasnost po sastavne elemente te kulture, naročito Strana 233. od strane žene. Dakle, ako je neophodno potrebno, da mi Zapad oponašamo i slijedimo u nekom životnom pitanju, onda nam najmanje treba, da ga mudro i rozumno ispi­ tamo prije, nego nam noga posklizne u ponor, jer tada nam ne će kajanje koristiti. Ako pak nijesmo u stanju, da ispitamo velika socijalna pitanja, koja su u uskoj vezi s budućnošću naroda, nama se je bar vrlo lahko obratiti za uputu na učenjake te kulture i koristiti se njihovim svakodnevnim iskustvom. Žele li čitaoci saznati njihovo mišljenje o ovoj stvari, neka pročitaju ove riječi učitelja pozitivističke filozofije i utemeljitelja sociologije Augusta Comptea, koje mi prenosimo iz njegova djela „Politički red na osnovu principa pozitivističke fi ozofije". Ovaj učenjak govori o pitanju ženske zaposlenosti s muškaračkim radom i navodi društveno poremećenje, koje od tog nastaje, pa poslije ovako nastavlja: — Ali mjesto ovih i ovakovih fantasmagorija i ilu­ zija, koje ruše zgradu kulture i kvare oblik ljudskog dru­ štva, moguće je postaviti jedno prirodno pravilo, koje će potpunoma život žene zajamčiti. To se pak postizava time, da se odrede i ograniče nekoje materijalne dužnosti aktiv­ nog spola (muškaraca) prama krasnom spolu (ženama). Jedino je i isključivo moguće pozitivističkoj filozofiji — obzirom na to, šo se ona odlikuje duhom istine - da ovo prirodno pravilo postavi onako, kako će ono uvijek gospodovati i čuvati svoj odlični položaj. Megjutim nova filozofija, koja je prije pobudila ovo opće nagnuće, nije pozitivistička. Posao pozitivističke filozofije u tom pogledu je jedino, da onom općem na­ gnuću, kako treba, odredi vrijednost, nakon što potanko ispita sve kretnje i rad ljudskog roda. Muž treba hraniti i izdržavati ženu. Ovo je prirodni zakon, kojeg se ljudstvo mora držati; ovo je zakon, koji jedino odgovara kućnom životu krasnog spola; ovo je zakon, koji poljepšava i usavršuje i najgadniji oblik dru­ štva prama napretku ljudstva. Svaki materijalni napredak, što ga za ženu iziskuje današnje stanje, neophodno potrebuje strogo valjanu primjenu ovog temeljnog zakona. S toga nužno njegove posljedice nastaju obratno svakom radu, koji je u odnošaju s društvom, a osobito protiv plaće radnika. Ovaj zakon, koji potpuno odgovara Potpunom na­ gnuću, u uskoj je vezi s časnom dužnosti žena obzirom na to, što one vrše znatan upliv na muškarce, od kojih potječe kretanje i rad. Ova prisilnost — da muž uzdržaje ženu — sliči onoj prisilnosti, po kojoj radnički slojevi moraju izdržavati prosvijećene ljude, kako bi mogli svoju glavnu dužnost svijesno i potpuno izvršavati. Muška duž­ nost prama ženi s materijalnog gledišta je uzvišenija, jer dužnost žene zahtijeva, da ona živi kućnim, unutrašnjim životom. Eto gornje su riječi potekle od utemeljitelja socio­ logije i pozitivističke filozofije, koja je krajnja tačka, do koje će ljudstvo doprijeti, da putem ćutila upozna bitnost stvari. �Strana 234. Broj 15. i 16. ,B I S E R' Tž, pomislite, je li moguće u ime prirode i eko­ nomije dozvoiiti ženama, da se pridruže muškarcima u izvanobiteljskim poslovima. I da li se poslije toga — o vi, koji vjeru prirode ispovijedate — pristoji vama, da se dižemo i griješimo proti prirodnih zakona, pa makar nam sa Zapada dolazili? Mogao bi se neko naći, da nam ovakav prigovor stav i: — Dobro; ali šta ćemo raditi, kad današnje stanje zahtijeva, da se mnogo ženskinja bez porodice nalazi. Hoćemo li ih napustiti, da od gladi umiru i da se s mu­ škarcima ;ne natječu u vanjskim poslovima? Mi bi na to odgovorili ovo: — Kad znamo, da ženski rad izvan kuće narušava društveni red i poredak, onda od nas dužnost i ljubav pramaJdruštvu zahtijeva, da nastojimo, kako ne bi olakšali širenje ovog zla. Od nas čovječnost zahtijeva, da to zlo nastojimo svim silama i mogućnostima odstraniti i utamaniti, te da posljedujemo one požrtvovne ljude u Evropi i Americi, koji se — da osiguraju lijepu budućnost ljudskom rodu — zauzimaju kod vlada, da ustanove zakone, štono bi zajamčili mir i blagostanje ovog slabog ljudskog spola. Pogledajmo sada na civilizaciju islamske religije, da vidimo, ima li u njoj čega, što bi život ženskog spola osiguravalo od pandži glada i ne imanja. Da, ženi je u Islamu osiguran opstanak ovim ri­ ječim a: — Ako muž jedne žene umre, a ona u svom radu nemadne nikoga, ko bi ju uzdržavao, onda je dužna državna blagajna (bejtul-mal), da je izdržaje i sve joj potrebe podmiruje. Eto, tu je ustanovu postavila islamska civilizacija, kojoj se povraćaju sljedbenici praktične i pozitivističke filozofije nakon što su njihovi narodi prošlioz dae rkhjj faza, što ih promjena vremena proizvodi. ( Predstavnik i utemeljitelj tog filozofskog sistem a Auguste Compte, u svom glasovitom djelu „Politički red“ veli ovo: A kakovo bi naše stanje bilo, ako bi ih u tim bojetima oponašali, i to danas, kad naše slabo stanje dozvo­ ljava ojačanje ovake bolesti megju nama i kad vidimo, da oni postavljaju nove zakone, koji ženu oslobagjaju od teškog rada i ropstva, štono se ispoljava u ženskom obavljanju vanjskih poslova? Zar bi htjeli uzalud vrijeme tratiti i kvariti ono, što smo svijetu savjetovali i preporučali ? A čemu ta muka, kad znamo i kad smo se vlasti­ tim očima osvjedočili, da je naša islamska civilizacija krajnja svrha, kojoj se ljudstvo svaki dan sve više približuje ? A šta li potiče evropske učenjake, da se protive ženskoj uposlenosti u vanjobiteljskom radu usprkos uvje­ renja nekojih orijentalaca, koji drže, da je natjecanje žene s muškarcima u poslu jedan zamaman i lijep oblik civili­ zacije i veliki korak ljudskom napretku. Ono, što te uče­ njake čini protivnicima ženskog vanobiteljskog rada, nije ništa drugo, nego njihovo vlastito očevidno osvjedočenje u hrgjave posljedice tog rada. (Nastaviće se). Abdul-H.»k Hatnid: Tarik. (Osvojenje Špan jolske). Drama u šest činova i četiri dodatka. S. turskog prevodi: S alih B akam ovlć. (Nastavak.) PRIZOR II. Ožalošćena djevojka sama dolazići. Svuda tmina, tek kut ovaj pun je sjaja, pun je milja! Je l’ to raka, ii je zapad, toplo sunce gje počiva, H’ je dušek, gdje no dilber vjekoviti sanak sniva? Ah, to nije pusta varka, ta ovo je prava zbilja. Gle, od ove razvaline gjulistan je sad postao — Da li s neba na zemlju je to jutarnji oblak pao? — U slučaju, da žena nema muža ni bližnjih rogjaka, dužnost je društvu, kojemu ona pripada, da joj osigura život i to po pravilu uzajam nosti: ili drukčije zbog njene nesomostalnosti, koje se ne može otresti, ili — osobito — zbog njene nužne moralno-odgojne dužnosti. U pogledu ovog predmeta, ove riječi imaju za ljudski napredak istiniti i ispravni smisao: — Život žena treba — koliko je moguće — biti kućni, obiteljski, i žena se mora odstraniti od svakog vanjskog posla, da joj se omogući valjano vršiti njenu glavnu dužnost. Je P moj dragi tu ukopan, il’ se mjesec uhvatio?l Gledaj samo, kako se je ugasnulo svietlo moje — U turbe je od cvijeća grob se njegov pretvorio, A to turbe mirisavo gjerdek-soba postalo je, 0 ta sobo prepuna je rujnih ruža i ljubica — Raskrili mi svoj zagrljaj, ja sam tvoja ljubavnica! Ovo je mišljenje filozofa dvadesetog stoljeća, a ja držim, da se ono potpuno slaže s principima islamske civilizacije. P a na kakav bi se dokaz pozvali, da bi našem narodu mogli preporučiti, neka oponaša nosioce materi­ jalne kulture u svima njihovim bolestima. Tuba stablo sjenato se nastanilo sred trn jaka, Ne, to jedna hurija je švoj naručaj otvorila, I.ožaj sveti nevinosti, ljubavnog čuvstva raka 1 ognjište božanstveno i edenskog klupa milja — Ili se je svetac kakav u ekstazu uzdigao, P a za uvjek zemskim tlima na sedžu je Bogu pao? (Više groba). �Broj 15. i 16. Strana 235. ,B 1 S E ft‘ Ah, na ovom dragom mjestu nek i mene sad nestane, Kad za vazda sunce moje za svoj zapad zašlo tu je! Da, on b’jaše pravo sunče, što potamni na.tanhane, On je istok pomrčani, zapad koji vatrom ruje — Refleksom mu u cvjetnjak se odijelo mi crno stvara, I ako sam mrka noćica, bar sam noćca puna ćara. Po žviežgju gusta tmina, a vrh sjene mjesečina, Po ljepoti viečna tuga, a po duši savjest čista ! Promatrajuć to satana nemoćan čc pasti tlima. — Na licu se bezvjerničkom kao osmjeh vjera blista. A ko ne mre, zar dosadan zemski život mu ne biva, Ta svijetlo prave sreće pod zemljom se samo skriva.*) Ovdje su se razni cvjeci rascvjetali na sve strane) 0 da li je živa čežnja porušeno tielo tvoje — Tvoj nadgrobni kamen sliči meteoru, štono pane Sa nebesa zemskim tlima i svud prospe trake svoje. Da 1’ su ovo rasciepljena ta nebesa modro-plava: Ta cvjeci su puni sjaja, a svietla su mirisava. (Svršivši ove riječi ožalošćena se djevojka na grob sruši i ostane nepomično ležati.) Kad ko ima ljubovnika, drugog nikad tražit ne će! Ah, bez tebe tužnoj meni i eden bi prazan bio; Kad je s polja, moj angjele, tvoj grob tako lijep i mio, U njemu je jošte bolje: — pravi stanak viečne sreće. Dok u grobu, u svjetlosti tvoje tielo sad počiva, Ja ne mogu u žalosti tu ne zemlji ostat živa. Zar u tvojoj čistoći, te uvjeravat o tom treba? . ... Gle tvoja je, dragi, raka ovu noćca oživila; Ona je kao bijeli kamen, što je ozgor pao s neba, II srebrna ko selvija, a u moru zelenila. 1 ja kod bih svoje krvi dvi-tri kapi darovala, Kakova bi — ne znam — slika od tvog groba tad postala. Je su 1’ ovo sa jasninom okoline okićene Ili povrh zemskog lica mirisavi snijeg leti! Kada čovjek razočaran bez slobodne volje vene, Ja ne znadem da li biednik pod moranje mora arieti? A1 to nije smrtno tielo, to je duša uspavana. A više nje ja sam bašluk, u kom bol je uklesana. Ja sam prije mrzila te i nad tobom se zgražala I osoba i svojstva ti odurni su meni bili, ' A poslije kad sam čula, da te je smrt progutala Srce su mi osjećaji tužnog aška ispunili. Ti si umro: tvojom smrću postala sam žena tvoja. Ja u tebi sve sam našla, sve što ljubi duša moja. Tvoja svijetla ova raka oltarom mi postala je, Pa nek i moj crni zoluf tebi od sad pojas bude; Moje srce — ovu vjeru ispovjeda i priznaje, Ona vječna istina je, što zanosi mudre ljude. Ja se slipo pokoravam Amorovim nalozima — Venera će da me brani i pod svoj me štit da prima. O viječno snivalište, utočište drago, moje, Ja se sjećam evo sada naših prošlih svih vremenal 0 raskrili svoj zagrljaj, da ne cvili srce moje, U rastanku i mukama, gle na meni sad bremena 1 moj život ašićki će prolaznošću dokrajčiti! (vadeći mač) Evo ovaj oštri handžar ključ će tvoga groba biti. Ovaj ključ mi prošle noći svećenik je jedan dao, Ko da tvoja, dragi, raka kajpija je Božjeg raja! 0 raskrili svoj zagrljaj, ne bi 1’ narod vjerovao. Da još jedan ima svijet, gdjeno nema uzdisaja, 1 sinovi Ademovi gdjeno svi su ravnopravni: Istovjerci, Jednorodci, muslimani i kršćani. Zar moguće Ue bi bilo, da učiniš mi dobrotu, Pa da raju vinemo se u plašt jedan zamotani — Gle, gola sam, ostala sam nesretnica u životu; Željela bih, da me samrt sa pepelom tvojim sravni, Otvori mi svoj zagrljaj, pa nek strašni sud zavlada, Nek sviet reče, da po zviežgju neprozirna tmina pala, PRIZOR III. Prijašnja, Muslim. kasnije jedan svećenik pod koprenom. M u s lim : Nekakova po prilici osamnaestgodišnja, u crno odjevena djevojka! Za što je, pala po ovoj šehitskoj grobnici? Valjda hoće, da opiše nesreće ovog rata? (Pri­ bliživši se djevojci, opipa je rukom i prevrne; u to pogje i zastane.) Uh, ubila se !. . Bodež joj u lijevoj dojci, baš u izvoru života ! . . Lucijo, Lucijo ! .. Otišla na onaj svi­ j e t ! . . (Ugledavši na zemlji njen ogrtač.) Gle, sa sobom je ponijela i mrtvački pokrov 1.. (Pokušava, da bodež iz djevojčina srca izvadi.) .s v e ć e n i k : (Zapovjedajućim glasom.) Ne diraj! Bodež, koji u njenu srcu leži — to je moj bodež. M u s lim : (S užasom odskoči s mjesta, držeći bo­ dež u rad.) Ko je ovo? S koprenom na licu nekakav svečei,:1 S v e n i k : (Grozeći se Muslimu.) Ova djevojka, koja je pala p i ovoj grobnici, ili pravije, koja je pala u pogibao, jesi jedna velika griješnica. Htio sam joj grijehe opros ali je priznala, da ljubi jednog arapskog borca i nije mi oe htjela pokoriti. Ljubiti pak jednog arapskog mudžahida — naravno — veliki je grijeh; nu pregjimo preko toga. ja sam ovoj djevojci dokazao, da se mora meni dopustiti, inače da će taj bodež u grudi dobiti. Ona me je odbila. Megjutim nije ni bodež učinio ono, što sam ja hotio; ona mi ga je nenadano iz ruke otela. Da je naumila tim bodežom samoubojstvo počiniti, razumio sam iz samih njenih riječi, kada je od mene bježala. Nu pošto mi nije biio u interesu, ne hjedoh je od te nakane spreča­ vati. Jer premda sam u nju do ludila zaljubljen, volio sam je pustiti da krepa, nego da mi tajne razglasi. Znao sam, da će ona mudžahidov grob tražiti; s toga sam je noćes tajno slijedio. Svrha mi je bila, da je još jednom ponudim, da mi se na ovom groblju preda. Ali ugledavši i tebe ovdje sakrivena, ne mogoh se usudtti da se pojavim. To je pak za to, što bi se u protivnom slučaju i vi djevojci ukazali, ili bi se ona — opazivši prije Vas — zastidila, ili ustrajala na svojoj tvrdoglavosti, pa me ponovno odbila. Osobito pak mogla bi me pred tobom odati, a ti bi me opet mogao spriječiti u nakani i dje­ vojku u obranu meti, ne shvativši da, je moja sveta ponuda vjerska stvar i misleći, da se ona osniva na čuv­ stvu pohote i strasti. Zato sam na nju čekao, dok svrši lju­ bavnu tragediju i život skonča. Najzad je vlastitom rukom izvršila same ubijstvo za svoju nepokornost prema meni. Ali bodež je moj. Evo, njegove su mi korice i sad za pojasom. *) Ove je stihova preveo: Ćazim Ćatić. �Strana 236. ,B I S E R' M u s lim : (Govori drhščući rukama i nogama, pa se polako približi svećeniku.) Zar korice? Korice, korice? Jesu li to? S v e ć e n ik : Da, to su. M u s lim : Ne nego ovo! (Udari svećenika bodežom u prsa, bodež zvekne i prelomi se.) S v e ć e n i k : Stoj! Nemoj tako. Kako je moje lice pod koprenom, tako mi je i tijelo pod o k lo p o m !.. A i za pojasom mi se takogjer može još jedan bodež naći. {Pokaže jedan drugi veliki bodež.) M u s l im : Vidim. . . U toj se svećeničkoj odori krije i jedan razbojnik. S v e ć e n i k : {Mašući bodežom.) Kini se otale, inače ću i tebe staviti u stanje one djevojke, za koju si rekao, da opisuje nesreće ra ta ... M u s lim : Nesreća rata, uzrok r a ta !... Ako je ova djevojka opisala nesreće rata, i ti si prava slika zlobnog fanatizma. Neka vrag nosi i tvoju duhovnost i tvoju tje­ lesnost! (Svećeuik opet maše nožem i put pokazuje.) Usmr­ tio si nevinu djevojku, boječi se, da ti tajne ne oda. Podli stvore! A zašto ne moreš te tajne od mene sakriti? Misliš li valjda, da sam ja tvoja savjet? S v e ć e n ik : Jer sam siguran, da se od tebe mogu obraniti. M u s lim : Budi uvjeren, da će te savjest u b iti!.. S v e ć e n ik : Kako ćeš me naći i šta m možeš uči­ niti? Jedan svećenik pod koprenom— M u s lim : Ta svakako je vaših vrlo Eialo, koji ne­ maju koprene. S v e ć e n ik : (Surovo.) Traži m e !.. (B. o odlazi.) M u s lim : (Gledajući za njim.) Satana ode! Ugledao je ovdje angjela, pa ne može više ostati! Ode u pakaol (Pri­ bliživši se mrtvom tijelu ožalošćene djevojke, tužnim glasom.) Angjele, angjele, kojeg je ruka paklene furije u raj otpravila. (Naslonivši se na nadgrobni kamen, neko vrijeme gleda u djevojku.) ZASTOR PADA. III ČIN. Pozornica prikazuje sobu sa riznicom u kreljevskom dvoru u Toledu: PRIZOR I. Tarik bin Zijad, Zejd bin Kessadi, Mugiz Errumi, Muslim nekoliko zapovjednika, dvije tri mudžahide. T a r i k : Evo upravo nakon godinu dana našeg do­ laska u Španjolsku, neprijatelj nam predade glavni grad Toledo, prijestonicu kralja Rroderika. Jedan dio gotskog plemstva, koje se je nalazilo u prijestoljnici, pobjegao je preko Pireneja u Francusku, a drugi preko m ora u Italiju, dok su se nekoji plemići s narodom i vojskom nama pre­ dali. Mugiz Errumi je osvojio Kordovu, Bin Kessadi M alagu i Elbiru, a ja sam unišao u Toledo. Danas se sva trojica nalazimo u riznicama gotskih kraljeva. Mi smo sva ova velika osvajanja samo svojim jedinstvom postigli sve svoje uzvišene eiljeve samo mogjusobnim savjeto­ Broj 15. i 16. vanjem ostvarili. Krenuvši iz velike udaljenosti od četer mjeseca puta, prebrodismo sinje more |i osvojismo toliko tvrgjave, gradove i države. Sve ove sjajne uspjehe polu­ čili smo samo jedinstvenošću u poslovima države i vjere, pokornošću u marljivosti, domoljublju i svakom korisnom poduzeću. Čuvstvo i nepokolebivo pouzdanje u vjeru za jednu je vojsku bolje obrambeno sredstvo, nego li i ok­ lopi i štitovi. Tvrda sloga i jedinstvo za jedan je narod sigurnije utočište spasa, nego li i bedemi i trgjave. Po mom uvjerenju: dužnost ljudstva ne sastoji se samo od ednoboštva, nego i od megjusobnog jedinstva, jerbo je i jedinstvo kao i jednoboštvo — istinito. M u s lim : Vojska, koja se nalazi pod upravom jednog tako revnog zapovjednika, pobjediće, kud god krene. T a r i k : Ja nijesam zapovjednik, naš je zapovjednik šeriat. M u s lim : Kako? Zar od vas ima ovdje još viših zapovjednika? T a r i k :Da, šeriat je zapovjedao i vojskovogjama i vojsci. Ja sam bio jedan pokorni službenik, jedan prosti vojnik. I sada sam prosti i pokorni vojnik. M u s lim : Ako časnici u ratu tako uzasmrtraju, da su ravni prostim vojnicima, onda će se svaki vojnik pofl isticati za časnika. P a u istinu nekoji se od vojnika 1 ažu dostojnim te časti. Zejd b in K e s s a d i: Evo slušaj! Ima ih koji su vi­ djeli, u je Mugiz Errumi pod Kordovom na svoja legja prtio voju ce i tako ih uzdizao do zidina tvrgjave, pa je ka !je sebe i ostale drugove dao konopima na bedem izv ći, . i iz ratnog stroja u tvrgjavu probaciti! M u g iz E r r u m i : A ima ljudi, koji su vidjeli, gdje je 7 u bin Kessadi na svoja ramena uzimao gazije, kojim su boju u noge osječene, i petnaest-dvadesetgodišnje ranjene mudžahide i tako ih preko rijeke prenosio. On je u elbiranskom klancu odriješio zavoj svoje rane i njime pove­ zao ranu jednog prčstog vojnika, i ne obazirući se na svoju ranu, iz koje je krv udarala. M u s lim : Vi i ranjenike u boj vodite, držeći se valjda one: „Nije vojnik, ko se ne bori, dok nosi na ra­ menu glavu i dok jednom rukom vladati m ože.“ Vi u boj nostite i one, kojima su noge osječene, veleći da se mogu rukama braniti. Vi sve od staraca pa dao djece u rat vodite, dok vaši nemoćni i kopijom pogogjeni sami dra­ govoljno idu. To sve donekle mogu pojmiti. Ali šta ćete s ovim ženama nježnih srdaca? To eto ne mogu da shvatim. (Mudžahide se uzrujavaju.) T a r i k : I one svojevoljno u rat polaze. M u s lim : Vidim, ali kakva od njih korist u ratu? T a r i k : (U šali.) Ako ništa, ono bar viđaju rane. M u s lim : (Takogjer u šali.) Jest, ali ne one rane, koje su oružjem prouzrokovane. Z e j d : One ne ubijaju svoje prijatelje kao ljubovnice drugih zemalja, nego svoje neprijatelje. M u s l im : Moje je uvjerenje, da žene nas donose samo na ovaj svijet, ali da nas ne mogu na onaj otpremiti. �Broj 15. i 16. .BISER1 J e d n a m u d ž a h id a : (Kao izvan sebe.) Megju dušman'ma da si bio, to bi onda iskusio (Svi se smiju.) ■Vu si im: (Promatrajući mudžahidu.) Da sam i na neprijateljskoj strani, prijatelj bih ti bio. Mugjahida: Nije lijepo, da se ovdje porugljiva šala zbiva 1 Tarlk: Ali pazi, ona se razumije i u pjesmu. Go­ vor joj je u stihove složen. Ako ni jeste primjetil, evo: Megj dušmanim da si bio, to bi onda iskusio! Nije lijepo, da se ovdje porugljiva šala zbiva! (Svi se smiju.) (Nasta iće se.) M. J.: Jutarnji crescendo. Mujez n s munare pravovjerne viče, U ranome jutru da slave Allaha, A kroz maglu dolje horos kukuriče . . . To su prvi znaci mladoga sabaha. ;ro i 1 jejine liežu, a vrapci se bude, Već se čuje žamor s neskladnim dž /< Na uranku bruje vrap’čje pjesme Inde 1 paraju vazduh neugodnim zvukon Radenici idu na rad po dva, po Zaturili kose otrag na ramena. Iza brda veće sunce na njih m< Ulicama uskim odjekuje lupa Čepenaka malih. I već mnoga žena Na bunar se žuri; u ruci joj kupa. Dr. O sm an Namlk: Teiste i ateiste. ( V je r n ic i i b e z v je rc i) S turskog prevodi: A b d u sselam Hadžlferizović. (Nastavak.) Gosp. doktor je trebao ove činjenice objektivnim pogledom promatrati, pa ne bi ljude sa običnim životinjama izjednačivao. Naročito je obično besmisleno trabunjanje, kad Džahidbeg zadnjim riječima daje mogućnost, da kod životinja postoji osjećaj o egzistenciji Boga i o obožavanju njegove svemoći! On dalje veli: Strana 237. Ali teiste ne će priznati, da i pčele i mravi imaju svoje posebne bogove, jer oni ovo shvatanje samo sebi monopolizu u i time se diče. Vjernici ne priznaju višeboštva, a niti su do sad čuli, da i životinjski rod vjeruje u jednog ili više bogova; oni ne izbjegavaju ovakovih riječi, koje se protive logici i zdravom razumu, s toga apsolutno nikakove važnosti ne poklanjaju tim Džahidbegovim riječima. Ali se oni uvijek ponose svojom inteligencijom i znanjem, koje im je vječni Bog darovao i njemu su vazda na tom daru zahvalni. Gosp. doktor ovdje uzima novu temu, novu misao, pa veli: Megjutim i ako je ovako vjerovanje bez temelja, ono ipak bez sumnje umanjuje potrebu policajne vlasti; dapače ono bi stupilo mjesto te vlasti, kad bi — kako treba — u ljudskim umovima smjestilo se i učvrstilo. Ali ja opažam, da je skoro nemoguće naći jednog veoma po­ božnog teistu, koji bi posjedovao do zadnjeg stupnja vrline i krijeposti ljudske. Džahid beg, dokazujući, kako je čovjek „religiozna životinja", i razjašnjavajući nepotrebnost teističkog straha pred Bogom, izražava se tako, da svojim riječima spoljašnjost (formu) uljepšaje, a unutrašnjost (smisao), koju je htjeo izraziti, kvari. A bijednik i ne zna, da je prvom re’rora ovog pasusa jednu istinu rekao. mi Ualdun je naime na jednom mjestu rekao: Narod jedne zemlje, koji je ćudoregje i lijepe vrline u . o i tako dopro do krajnjeg stupnja čovječan­ stva, ni]i jotreban nikakovoj vladi za upravljanje držav­ ni' toslo- na. U takovom narodu svima odnošajima i pri­ likama ravnaju i upravljaju njegovi razumni, pravedni i u moralu s -vršeni sinovi. Vlada takovog naroda zove se uzor :n i plemenitom vladom. Jasno je kao 4 puta 4 jest 16, da bezvjerci ne mogu imati moralnih vrlina zbog svoje pokvarene naravi i da je lijepo ćudoregje samo kod vjernika, čija vjera zahtijeva moral i sve ljudske krijeposti. Toj činjenici se ne može protusloviti. S toga baš eto u jednoj zemlji, čiji su sta­ novnici isključivo vjernici, vrlo se malo, ili skoro nikako zločini dogagjaju. Leglo zločina su one zemlje, gdje ljudi nijesu obvezani nikakovim vjerskim dužnostima, gdje vrlo slo­ bodno ugagjaju svojim životinjskim pohotama i strastvenim težnjama. Što se tiče vjernika, oni se uvijek odstranjuju, suviše plaše se ovakovih gadnih pohota i prljavih strasti. Po tom — kako smo prije rekli — vrlo je oprav­ dana i istinita prva rečenica zadnieg pasusa iz Džahidbegova predavanja. Ali zadnja rečenica toga pasusa je obični sofizam i kao posljedica doktorove umišljenosti, nije vrijedna pažnje. Megjutim. da dokaže, kako je ovakovo religiozno shvatanje vjernika slično običaju, po kojem nekoji ljudi slijede svoju maštu, i kako ono nije osnovano na jednoj pozitivnoj činjenici, gosp. doktor veli, da ono (shvatanje) kod njega nema vrijednosti, pa nastavlja: Jer ako obratno tome ustvrdim, ne ću moći naći argumenta, na koji bih se oslonio. Vjerovanje dakle teista, da sva svoja djela obavljaju u prisutnosti jednog �Strana 238. Broj 15. i 16. . BI SER' apsolutnog svevidljivog Boga, jest pusto samozavaravanje, što ga ni kod djece ne možemo opaziti. Jer ako djeca prirede jednu igru i u red je dovedu, te ako ih tada je­ dan vidljivi ili nevidljivi posmatrač uzme pod svoju kon­ trolu i zabrani se igrati onima, koji varku čine, djeca će tim biti vrlo zadovoljna. Ali ipak djeca znaju, da su ona ovoj igri red postavila i onom posmatraču ne pripisuju apsolutne vrijednosti. Pošto Džahidbeg nema vjere, mi ćemo ovdje mimo­ ići strah od Boga i progovorićemo nekoliko riječi o sa­ vjesti umnih i pravednih ljudi. Da li se pristoji ljud­ skom dostojanstvu i razumu, ako neko u svom činu i poslu, što ga poduzme, razmišlja o njegovim zlim ili do­ brim posljedicama; ili ako neko jedan posao vrši bez ikakova mišljenja na njegove posljedice? Vjernik zna, da svoj rad i posao obavlja u prisut­ nosti jednog nevidljivog posmatrača t. j. pod kontrolom svoje savjesti, pa se prama tom može reći, da je kod njega odgovornost pred savješću onaj faktor, koji odregjuje pravac njegovu djelovanju i pasivitetu. A da li je stanje vjernika pohvalno ili nije, neka sami čitaoci pro­ sude. Što se tiče dječijih igara i reda, po kojem se zbi­ vaju, one nijesu istovjetne s poslovima odraslih razumnih ljudi i s načinom, po kojem oni te poslove udešavaju; suviše megju tim igrama i poslovima nema nikakva odnošaja, koji bi ih sličnim činio, jer dječija igra os+aje samo igra bez ikakove važnosti, dočirn rad odraslih ljudi ima i svoj objekat i svoju svrhu. Djeca priregjuju igre, ali ne mogu procijeniti koristi ni štšte, koja od njih potječe; odrasli pak i razum i i ljudi unapred odregjuju sve dobre i zle posljedice svoj rada i djelovanja. Džahidbeg veli: Ja ponovno velim i priznajem, da je čovjek religio­ zna životinja i to od davnih davnina; s toga je to dugo vrijeme iziskivalo evoluciju, po kojoj se je religiozna ži­ votinja odvojila od ostalih u posebnu vrst. Najnovija pak vrst — jesmo mi bezvjerci. Vrlo lijepo! Dakle je ateizam krajnji i savršeni stu­ panj teizma, ili drukčije da se izrazimo, teizam je mnogo vremena vladao megju ljudima, pa se je od njeg po za­ konu evolucije ateizam pojavio. Zapravo mi ne znamo, šta bi rekli ovom sudu i učenosti doktorovoj. Pogledom na to, što se bezvjerstvo sastoji u neobu­ zdanom životinjskom vrludanju po pašnjacima strasti, samo jedan razuzdani bezvjerac može reći veliku neistinu, da je teizam svoju evoluciju proživio. Za pravo ateizam je kon­ trast teizmu. Priroda je svakoj stvari stvorila oprečnu stvar, pa je tako i bezvjerstvo — kao kontrast vjere — megju ljudima nastalo. Ali to, što se je ateizam poslije teizma pojavio, ne čini ga časnim i pribranim, jer koliko god u nekojim stvarima poslije njihova savršenstva nastaje na­ dutost, smrad i raspadanje po samim prirodnim zakonima, ipak se taj proces ne može smatrati kao nešto, što je li­ jepo i pohvalno. Kako god, dakle, u materijalnim tjelesima "od uplivom uzdaha nastaje nadutost, sm rad i raspadanje tako ::am je isto priroda pokazala, da može i u materijaljalnim 'Straktnim) stvarima potpuno pokvariti suštinu jednog pitanja i iz temelja ga preobrnuti. (Nastaviće se). Djeca ne samo da ne daju nikakove važnosti ka­ kvoći svoje igre, nego dapače ni običaju i redu, što su im ga njihovi roditelji postavili u životnim pitanjima, kao što su: jelo i piće, odijevanje i spavanje, šetanje i pohagjanje škola i t. d., jer njihova umna moć nije toliko raz­ vijena, da bi mogla shvatiti važnost ovakovih pitanja. Djeca dakle nijesu po tom sposobna ni za to, da bi mo­ gla dati kakovu važnost svojoj igri i redu, po kojemu se ona zbiva. A. D e J-am p : Što se tiče odraslih ljadi, oni su sposobni odrediti sve uzroke i posljedice, sve moguće koristi i štete svog rada i posla; jednom riječi, oni znaju sve, što je u uzroč­ noj vezi s njihovom dje'ovanjem. Odrasli ljudi s toga polažu veliku važnost na svaki svoj posao i rad, za koji pozitivno znaju, da nastaje nji­ hovom slobodnom voljom; ali oni pri tom poslu opet mole velikog Stvoritelja, da ga blagoslovi i uspjehom okruni. Ovo je pak — mimoišavši moralnu stranu molitve — ; mnogo skladnije s moralom i uljudnošću, nego li biti egoista i samodopadan, kao što je to mladi i razuzdani Dr. Džahid beg. U ovom je pogledu prosugjivanje jednog posmatrača dječijih igri mnogo slično prosugjivanju savjesti teista, k a k o 'b i u granicama pravde svoje djelovanje i pasivitet očuvali. Jim-Jim. (Nastavak.) — „Bah! Divno li će izgledati, ako se na ovoj okuki otkopčam!" — uzdahne Sigurd. Čim su mitili posljednji zavoj, pukne im pred očima duga ravna cesta. Jim-Jim je bio uzhićen od veselja: — „Pazite, d j e c o ! ... Sada ćemo malo zasv irati!... A h ! A h ! Ja sam lud . . . Gospodine S igurde! Za ime Božije! Vi me čudno gledate. Ah! Jesam li zbilja poludio!" Jim-Jim stisne se u svome škafu, pritisne stopama pedale, ščepa zaporanj i upre očima u daljinu: — „Koji stupanj brzine pokazuje brojalo?" — „Š ezdeset. . . šezdesetipet. . . sedamdeset . . . nabrajaše Sigurd smješeći se. — „Čekaj, čekaj droljo!" urliče Jim-Jim. „Ovako nijesmo pogodili, šalu ćemo na stranu, pa malo bolje podbrusiti . . . Zaporanj šklapne, a automobil se zaljulja. — „Koliko?" — „Osamdeset". Jim-Jim umukne; govorio je sada vrlo rijetko i is­ prekidanim riječima; tijelo mu je bilo zgrčeno i nagnuto �Broj 15. i 16. . BI SER' nad motor, glava naherena a vilice stisnute sa na pola stisnutim usnama. Više je sličio kakovoj prikazi nego li kakovoj ljudskoj spodobi. Njegovi prsti kao mehanizmom gonjeni, doticali su se lagano zubaca na pokretaču, našto je stroj počeo sve više i više bučati. Stabla, šuma, tele­ grafski direci, kao i drugi predmeti prolijetahu pokraj njih kao sjenke, očima ih nijesu mogli zamijetiti . . . A Jim-Jim? Križao je po praznom prostoru nadnaravnom brzinom, kao razdražena zvijer kad žrtvu proganja. Jurili su tako neko vrijeme, ne mijenjajući položaja, dok napokon Jim-Jim ne uskliknu: — „Kolodvor tamo! Š ta cijal... Raskršće puteval... Željeznica! Pogledaj!" Strana 239. u nekoj melankoliji sabirau je i posljednje raštrkane misli i pitao se, gdje je sada. Bijaše li zaista prošao P ontais? Da li je u blizini Beauvais?, toga se više ne sjećaše. Megjutim Jim-Jim ne tajaše mu više svoga veselja: — Ah! gospodine Sigurde! Vaša smetnja, Vaša zbrka! . . . godi mi, zabavlja, veseli . . . A h ! Ah 1 ja činim svakom usluge, nikoga ne štedim . . . i Vama isto nudim, ja nijesam više lud . . . vjerujete li Vi u to, gospodine S igurde?. . . Tamo! . . . ta m o !. . . vidjećete moju hladnokrv n o st. . . osvjedočiti se . . . Jim-Jim pokazivao je pri tom, nemarno mahajući ru­ kom, raskršće na željezničkom putu, na kome Sigurdu oči ukočeno stadoše. Gospodin se Sigurd bijaše ispravio na svome sjedalu, — „Vidite li?" buljio je u odregjeni pravac, kojeg mu Jim-Jim bijaše — „Da . . . da . . . vidim . . . označio. Vlak se megjutim sporo pomicaše iz svoga skro— „A vidite li takogjer željeznicu, koja nam s de­ višta, pospješujući postepeno svoju brzinu. Nesretni tvor- sne strane u susret dolazi? ničar bijaše kao gromom ošinut, objema se rukama uhvati — „Da . . . da . . . vidim . . . za glavu, a hiljadu raznih misli i slutnja prohuji mu moz­ — „Nu, tada se kladim, da ću joj presijeći p u t . . . gom ; činilo mu se kao da mu neki tajanstveni piskutljivi A h! A h ! . . . glas prijeteći dovikuje: „Dosta! Ovdje je svemu kraj!"... Jim-Jim nije se šalio, on podvostruči brzinu. — „Jim-Jim!" .kričao je Sigurd, „za volju Božiju, Po sreći željeznički čuvar bijaše nekom pometnjom obustavi stroj! Molim te i preklinjem, obustavi ga .. . zaboravio spustiti pregradu preko puta, kuda automobil smiluj s e . . . Budi razborit! Nemoj nas stavljati u oči projn.- ropčući i previjajući se kao pijavica. Gospodin pogibelj!" Sigurd j io je vidio lokomotivu, koja kao strašna avet Jim-Jim nije se obazirao na tople molbe Sigurdove, fukćući i zviždeći dojuri na pet metara, možda i bliže, nego se i dalje šalio: ali Jim-Jim bijaše promašio. — A h ! A h ! Vi ste se malo prestrašili . . . Kolo­ - A h 1 Ah! recite mi gospodine S ig u r d e ... da, dvor! Ž e lje z n ic a ! ... Ah! razumijem. Sitnice! pa recite i obodnp| imade li jedan lugjak ovaku hladnokrvipak, sve te sitnice zadaju Vam puno boli str a, od n o s t. . . A h ! koliko sam Vam puta govorio, gospodine njiha strepite, drhćete . . . A ja ? Recite po duši, gospo­ Sigurde, Ja sam sa ovakim kolima u stanju preskočiti dine Sigurde, bi li jedan lugjak mogao ovaka herojska ju­ zid . . Naravski, Vi toga ne vjerujete . . . Koliko je ra­ naštva izvagjati? Ah! sveti Bože! Ne, ja više nijesaik čunalo ?lud . . . Molim, pogledajte, koliko je stupnjeva sada ? — „Stoičetrdeset", — otpuhne Sigurd, mahajuć — „Stoidvadeset. .., a kazaljka napokon pomiče se glavom. sve dalje, dalje". . . — „Stoičetrdeset! Stoičetrdeset!", — klicaše veselo — „Pomiče se dalje! . . . Bravo! H ura! . . . Cilju se primičemo, za par sekunda poskočiće na stočetrdeset. Jim Jim. „Ah! Ah! Ah! Biće i stoipedeset! . . . Ah! Ah! Ah! Ah! Ah! Kojeg li iznenagjenja, divnog li veselja! Jeste li vidjeli, gospodine, divne životinje . . . Čim ovdje Ja sam opčaran sa Vašim magjijskim kolima, gospodine na stopedeset skoči, Jim-Jim će preskočiti preko onog Sigurde . . . ta to je veličanstveno . . . njihova munjevna zida, štono se ovdje pomalja . . . Gospodin Sigurd uperi oči prama nizini obronka i brzina preskočiće sve zapreke. Ah! Ah! Ah!" Gospodin Sigurd bivao je svakog časa uzrujaniji, zaista, na svoje veliko čudo, ugleda na sred ceste veliki smrknuta čela i namrštenih obrva, gledao je odmjerene zid. Htjeo je nešto govoriti, ali mu riječ zapne u g rlu ; kretnje kazaljke, koja se neprestano naprijed pomicaše. htjede pružiti ruke, da zadrži lugjaka, ali mu udovi bijahu Jim-Jima njegova zbrka ni malo ne smetaše, on je jedno­ ukočeni; od silnog straha bijaše se na pola onesvijestio. — „Da, gospodine S fg u rd e !" ... ćeretaše se Jimstavno nastavljao s prirodnim oduševljenjem svoje uobiča­ jene zabave: smijao se, pjevao, šalio i veselio. Napokon Jim, „dvije hiljade franaka polažem, ako ga ne preskočim... opazi u trećem kilometru seljake, koji, na njegovu žalost, dvije hiljade franaka, jeste li razuumjeli! Držite i h ? . . . Ah! skrenušes ceste, udaljujući se suprotnom puteljkom, našto nakon ove oklade, ne ćete mi više govoriti, da sam lud... Užas pred groznom smrti, kojoj su strmice letili u ih počme psovati i grditi: — „Ah! Tupoglavci! . . . fino ti mi umakoše! Ali naručaj, osvijesti ga, vidio se ulovljen u stupici,|iz koje se više nije mogao izvući. Htio ne htio, morao^se,' poko­ kuda će onamo! Zar ih zbilja moram nadići". Siromašni gospodin Sigurd bio je sveosve rastresen, riti krutoj sudbini, da s njime upravlja. Krupne kaplje znoja nije se znao snaći; brda, doline, polja, sela i gradovi cijedile su mu se niz blijedo lice, a tijelom mu’neprestano prolijetahu mu najednak ispred očiju, kao meteori, a on prolazahu srsi; bio je izoliran. Razgoračenih očiju buljio �Strana 240. ,B I S E R‘ je tupo u ogromni zid, koji se povećavaše, rastaše, . . juraše . . . Ponovno prikupi svu snagu, istrgne se iz mrtvila, koje ga bijaše sveosve svladalo, pokuša, ne bi li još u pravo vrijeme mogao zadržati Jim-Jima, ispruži nemoćno ruke, ali prekasno .. . — „ Z id ! ... Z id !... Ž eljeznica!... Pro-pa-st!" — jaukne bolno i sruši se. U isti mah zemlja zatutnji, strašan prasak zaori i automobil, rastrgan u stotinu komada, poleti u zrak . . . zatim zavlada grobna tišina . . . Kad je gospodin Sigurd došao k sebi, najprije mu zapne oko o iznakaženo tijelo Jim-Jimovo, koje kraj šina ležaše razlijepljeno kao smokva. Iz svih šupljina u glavi krv mu je ćurkom tekla, u kojoj bijaše sav ogreznuo, a mnoštvo radoznalih seljaka okruživaše ga sa sviju strana. Teškom mukom uspjelo je Sigurdu na rukama i nogama dopuzati do njega. Jim-Jim borio se s dušom, nemoćni trzaji pojedinih dijelova tijela odavali su mu još iskru ži­ vota, iskru, bez dvojbe posljednju . . . U smrtnom času, kad mu je već duša počela izlaziti, čuo je Sigurd hropčuć' iznemogli glas, gdje mu dopire do ušiju, ali tako žalosno i monotono, kao zvuk mrtvačkog zvona: — „V idite! . . . ja . . . ja . . . sam . . . Vas . . pi­ tao, . . . jesam l i . . . ja . . . lu d ?. . . Ja-a Ji m, ..• Sigurdu su navrle suze na oči, žao mu ga je b ilo . Htjeo mu je pomoći . . . Još jedan trzaj tijela i njegova se zvijezda za uvijek ugasi. S francuskog preveo: Džem r adln. S ejjid D žem aluđdin A fganii Uzgoj. S arapskog preveo: M uham ed Tufo. U koje god živo tijelo (bilinu, životinju i čovjeka) svratimo svoj pogled, opazićemo, da njegov opstanak ovisi o nomainom i skladnom djelovanju onih elemenata (anasir), koji ga sačinjavaju. Dok megju tim pojedinim elementima uzvlada sklad i harmonija, dotle će i tijelo biti zdravo, a čim od njih jedan osili i prevlada, tijelo će izgubiti svoje normalno stanje, funkcija će mu se poremetiti i ono će oboljeti. Kako god tijelo oslabi s prevladom jednog elementa nad drugim .f tako isto oboli, ako se opire proti otporu jakog'vanjskog utjecaja pojedinih elemenata. Npr. velika studenj uništava naravnu tjelesnu temperaturu, a velika i prekomjerna vrućina prouzročuje zapalenje, pa kad se u tijelu istroši potrebna mu naravna vlaga, ono će nastradati i oboljeti. Za to je baš i ustanovljena botanika, medicina, ki­ rurgija i mnoge druge znanosti, koje će raspravljati o skladnom gibanju onih čestica, od kojih su razna tjelesa Broj 15. i 16. sastavljena i pomoću kojih će povratiti jedno oboljelo tijelo u svoj prvašnji položaj, da vrši dužnost, koju mu je Svemoćni Stvoritelj odredio, da ju vrši do odr.:gjenog roka (Edželi mahdud) Ratari npr. odregjuju razne komade zemlje, zašto je koji sposoban, te koji će se orati, a na koji će se razno voće i drveće saditi; oni takogjer odregjuju, kako se ze­ mlja ima gojiti, obragjivati i t. d i t. d. Liječnici raspravljaju o hrani i njoj sastavnim če­ sticama, te o tom, koja hrana najbolje odgovara za poje­ dini stomak, a i^to tako i o zrak u : naime koji je čist, a koji nije. Oni poznavaju iz teorije i svog iskustva lijekove, koji mogu tijelo povratiti u obično, normalno stanje. T a­ kogjer jedan liječnik ne može biti specialista, što ne će poznavati botaniku t j. što ne će znati, koja je travka za koju bolest, te koja je korisna, a koja pogibeljna i otrovna. Liječnik mora uz to dobro poznavati uzroke pojedinih bolesti i povijest njihovu. Ako on posjeduje ove nužne kvalifikacije, moći će uspješno i liječiti svaku bolest sa onim lijekom, koji je za nju najshodniji i najprikladniji. U protivnom pak slučaju liječnik je glasonoša, koji navje­ šćuje dolazak Azrailov (a. s.). Naš veliki pejgamber je u jednom hadisu o tom •*KEG: — Nadriliječnici moraju nadoknaditi onu štetu, koju zrokovali „liječenjem". N; Iriliiečnik će zbog svog neznanja upotrijebiti mje­ sto pravog lijeka protivan lijek, a to će bolest još više p oršati Da nije njega bilo, bolesnik bi se nadao i bez li eč iika ozdravljenju; ali ovako sve je propalo. Kako god liječnik mora biti znan i učen, tako isto mora iti pravedan, iskren i milostiv, jer ako takav ne bi bio, mogao bi za čas postati lutka u rukama neprijatelja bolesnikovih, i u tom bi slučaju možda mjesto lijeka otrova dao ili liječenje usporio. Na ovakovog liječnika ni najmanje ne utječe to, što će bolesnikova bolest oduljiti i ozdravljenje zakasniti, jer on za svako pregledanje pobirenu odregje svotu — pa što dulje, to za njeg bolje. Suviše, on bi mogao i na to pomišljati, da bi mu se bolesnikova smrt bolje isplatila, jer bi mogao biti u tom slučaju možda nagragjen od onih osoba, koje smrt njegova klienta jedva očekuju. Po tom je mnogo bolje, da se takav „liječnik" nikako bolesniku ne priziva, nego da se na njegovu pomoć obraća. Kako god tjelesni normalni život ovisi o skladnom gibanju raznih elemenata, tako je isto i sa duševnim živo­ tom Duša se može naviknuti na jednu i dvije svoje megjusobno oprečne sposobnosti, ali će na koncu njom zagospodariti ona, kojoj je najviše odana Zato čovjek zdrava razuma ne smije se podavati skrajno oprečnim duševnim svojstvima, nego se treba držati umjerenosti i zlatne sredine. Pogledajmo malo! Svakom je čovjeku potrebna smjelost, ali uz to mu je potrebna i bojazan, strašivost. Ako se on bude držao — u svom kretanju — umjerenosti, naime ako bude o d su £ �Broj 15. i 16. Strana 241. ,B I S E R' važan i slobodan ondje, gdje treba, a strašiv, gdje je nu­ žno, tada će biti sretan i ne će nikad nastradati. Ako se pako ne uzdrži umjerenosti, nego pretjera u odvažnosti ili strašivosti, lahko će nastradati, jer se ne će bojati ni onog, čega se treba bojati; odnosno strašiće se od one stvari, od koje se treba strašiti, a i od one, od koje ne treba. U oba slučaja, dakle, biće izvrgnut opasnosti i po­ gibelji. Umjerenosti izmegju pretjerane smjelosti (tehevvura) i kukavičluka (džubna), kaže se hrabrost, junaštvo, odvažnost. Čovjeku je takogjer potrebna darežljivost i štednja. Ako se on uzdrži umjerenosti, biće sretan, dočim će po­ stati rasipnik ili škrtac, ako pretjera granice darežljivosti, odnosno štednje. U prvom slučaju trošiće i ondje, gdje ne treba, a u drugom, štediće i škrtariti i ondje, gdje se ne bi smjelo. Posjednik prvog svojstva biće raskalašen, pa će kupovati i one stvari, koje mu ne potrebuju, a stara poslovica veli: „Ko kupuje ono, što mu ne treba, prodavaće i ono, što mu je najpotrebnije". Posjednik pak drugog svojstva žaliće i škrtariti od sama sebe, svoje djece i susjeda. Umjerenost je dakle za sve ljudske duševne sposob­ nosti najbolja granica izmegju dvije oprečne skrajnosti: pretjeranosti (Ifrat) i nedostatnosti (Tefrit). Duša se može lahko pokvariti i vanjskim utjecajem, kao npr. hrgjavim odgojem i druženjem s onim osobama, koje su nemoralne i pokvarene. Čovjek, koji se druži sa nemoralnim osobama, za čas će poprimiti njihovu ć .1 i počeće njiha oponašati u cijelom svom kretanju i vla ju, Otuda nastaje nemoralan život i pokvarenost, č.ja osljedica propast ne samo pojedinca nego i cijele skupine. Dakle, kako god tijelo može oboljeti, tako isto m ef- ■' ljudska duša bolesna postati. Uslijed ovih okolnosti je baš ustanovljena moralistika, koja će nad dušom bditi i paziti — ako bi duša oboljela i na stranputicu zašla — da ju izliječi i na spas izvede, kao što medicinska znanost bdije nad tijelom i njegovim organima. Po tom možemo zaključiti, da su i moraliste jedna vrsta liječnika, pa kako običnom liječniku treba poznavati gore navedene stvari, tako i moralista, koji kani narod odgajati i upućivati, mora prije svega taj narod u dušu poznavati, kao i onu ranu, od koje on boluje, pa prama tome mu najpodesniji i najprikladniji lijek pružiti. Mora­ lista takogjer treba biti svijestan i iskren dobroželitelj svom milletu, koji ne će prodati narod za ništavni i ne­ znatni interes ovog prolaznog svijeta. Ako narod imadne onakove vogje, koje posje­ duju gore spomenute nužne kvalifikacije, može mu se če­ stitati svaka sreća i uspjeh. Naprotiv, ako mu se na grbaču popnu kojekakovi nadriliječnici, npr. ako bi se na minber i kjurs i t. d. počeli uspinjati glupani, varalice i farizeji, onda slobodno smijemo zakukati nad sudbinom toga jadnog naroda. Ovakav muršid u ime morala sije opačine, a mjesto dobra zlo. Mi ne možemo reći, da on narodu dobro ne misli, ali zbog njegova neznanja, poragja se od dobra naj­ veće zlo. Misleći, da liječi jednu ranu, on ju još gore povregjuje i pogoršava. On ne zna, a uz to ne priznaje, da ne zna. (La jedri, ve la jedri, ennehu la jedri). Da bar samo ne zna i da priznaje, da ne zna, mnogo bi lakše bilo i dao bi se dozvati; ali ovako sto put je bolje, da ga nema, nego da postoji megju ljudima. Takogjer ako ne bi bio svijestan i iskren dobroželitelj svom narodu, on bi lahko mogao upotrebiti svoj savjet kao sredstvo, da može što laglje doprijeti đo svojih ci­ ljeva i sopstvene koristi, a iz toga — naravno — slijedi, da ga ne će ni najmanje srce zaboljeti, što će pojedine osobe, pa i čitav narod oboljeti i nastradati. On će se obogatiti na narodni račun i biće lutka u rukama nepri­ jatelja svog milleta. Narodni prvaci mogu se podijeliti u dvije kategorije i to : u vaize i hatibe, te u književnike i novinare. Ako oni imadu nužne kvalifikacije, koje smo gore istaknuli, a uz to rade za dobro svog naroda, onda zaslužuju svaku počast i rešpektovanje, a osim toga su se odužili svojoj ' vini i milletu. Inače u protivnom slučaju zaslužuju prezir, omalovaženje, pa i prokletstvo. Onaj, koji vedri i oblači, treba s njima o upiti i iz zemlje ih protjerati, neka ne mćre i ne upropašćuju narod svojom bolešću, koja je slična kugi i koja mi ostaje ograničena samo na njima, nego prelaz na dr ge, te ih truje i tamani. A bdul-A ziz Borić: Da sam lahor. .. Da sam nešto tihi lahor Svilenije mekih krila, Što no piri povrh bašta I gospodskih krasnih vila! Kroz prozor Baš u sobu I udiso bez Iz grudi joj bih uvuk’o se svoje drage prestanka daške blage. Cjelivao joj cvietne usne I stiskao ruku bielu 1 pjesmice ašiklije Pjevao joj noćcu cielu! �Strana 242. .BISER1 H- W. Guša. Bertold Zipser bijaše mlad čovjek od kojih dvadeset i šest godina, prilično bogat, dobro razvijen, veoma tašt, veoma plašljiv, revan, prilično inteligentan, ali na žalost imagjaše naduven vrat, t6 jest, bijaše mu počela rasti guša. Ova ga guša dovodila do pravog očajanja, jer to bijaše onaj kamen, o koji se na žalost spoticala gospogjica Rosa Kugler, kojom bi se Bertold Zipser rado ože­ nio zbog njena miraza. „Mi nećemo gušava čovjeka!" izjaviše kategorički hiljade gospogjica Rosa Kugler. „Šta ću ja činiti?" pitaše sam sebe u nedoumici Bertold Zipser. „Operirati se!" savjetova ga hirurg doktor Ignaz Bimssteiger, na koga se Zipser obratio, pošto mu više nijesu mogli pomoći nikakvi prašci, pilule, flasteri i ma­ saža. „ O p erira ti..? " „Da. Mi ćemo Vam gušu otkinuti i ništa neće ostati osim onoga mjesta, gdje je visilal" „A b o lo v i. . ? primijeti plašljivo Bertoid Zipser. „ Nećete ih ni osjetiti, jer ćemo vas omamiti! Vi ćete zaspati, pa kad se probudite, a guše više nema Onda se možete i za tri nedjelje zaručiti!" Bertolda Zipsera progje neka slatka jeza. U mašti vidje sam sebe bez guše. Sad bijaše Iijep; bez mane, upravo krasan. A miraz gospogiice Rose Kug­ ler kao da vidi kako mu pada zvekćući u s»iu. Ova pomisao nadvlada ostatak njegove plašljivosti. Diže se, pruži hfrurgu ruku i reče: „Ja sam se odlučio!" „D obro", reče hirurg: „Dogjite preksjutra oko deset sati opet u čekaonicu." U odregjeni dan tačno dogje Bertold Zipser u pri­ vatnu kliniku doktora Ignaza Bimssteigera. Bio je blijed, koljena mu znatno drhtala a nešto mu se neugodno mutilo po želucu. Jednom riječi: bijaše ga uhvatio strah. Zazvoni nekako plašljivo, pozdravi jako učtivo dje­ vojku, koja mu otvori vrata, kaza joj svoje ime i upita za liječnika. Djevojka se nasmija, kao da je znala o čem se radi i zovne sestru Ova, mlada i prilično lijepa djevojka posmatraše jedan čas Bertolda Zipsera, zatim se i ona nasmija i reče „Ah, Vi ste taj gospodin sa gušom?" „D a", potvrdi Bertold Zipser, crveneći se. Sestra otvori vrata od čekaonice. „Molim, izvolite unutra, gospodin je doktor ovaj čas još u poslu." Broj 15. i 16. Ona se osmjehnu da se jedva moglo primijetiti, klim­ ne glavom prema Bertoldu Zipseru i iščeznu. Sa čuvstvom velike neprijatnosti sjedne B. Zipser. Tek sada opazi u čekaonici još tri pacienta, jednog mlada čovjeka, komu bijaše umotana desna ruka, jednu staru gospogju, na kojoj nijesi mogao lako opaziti od čega boluje i jednog ojagjela starca sa zavezanim čelom Bertold Zipser nakloni se, zagleda se značajno u tavan i zakašljuca. Baš je želio otpočeti kakav razgovor. Ove ljude, što sjede, sigurno već otprije liječi doktor Bimssteiger, pa bi ovi moguće znali tačno kazati, boli li jako i za dugo, kad se čovjek operira. Ali kako će ih zapitati, a da ne oda svoju plašljivost. Bertold Zipser proučavaše po redu njihova lica, kako bi pogodio, koji je od ova tri bolesnika najpristupačniji. 1 pošto prirodna ona snaga koja ga gonila da nagje mira, nadvlada opet onu prirogjenu sramežljivost, trgne se i okrene onom mladom čovjeku pa zapita: „Oprostite, liječi li se gospodin u ovog liječnika? Sva tri pacijenta na to u isti mah podigoše glave ■ pogledaše začugjeno Bertolda Zipsera. Osobito se onaj mladi čovjek nagje u neprilici i ok ■ ”aše sa odgovorom. Konačno ipak pogleda u B. Zipsera, klimne glavom i refo „D a". „ja jaim e .. . namjeravam otkinuti svoju gušu, oduši B< *olđ Z pser. „Recite mi, da li to jako boli ? “ C ia se starija gospogja stade očigledno vrpoljiti na stoiici, i onaj umotani starac bombardiraše Bertolda Zip­ ser? a zamjerljivim pogledima. Mladi se čovjek zbuni još više. „Ja ne znam" odgovori, uzmičući ramenima. „Ja mišljah, da vi imate iskustva u ovakim stvarima jer ste i s a m i ............ “ Bortold Zipser pokaže prstom na umotanu ruku. ,,E d a “, reče mladi čovjek, „mene je jako bolilo." „Jako bolilo? P a zar vas nijesu omamljivali?" „Bezbeli. Ali pošto sam se probudio . . . ? Bertold Zipser problijedi. „T ak o ? Pa dakle ipak boli? Užasni bolovi, je li?" Mladi gospodin ne odgovori više, jer se u taj čas malo otvoriše vrata od sobe, u kojoj je doktor primao bo­ lesnike. „Hajde, ko je na redu;" zagrmi glas hirurgov. Bertolda Zipsera obuze jeza i kao lud pogleda za mladim čovjekom, koji žurnim korakom skliznu u hirurgovu sobu. Tako bi se i on za koji čas previjao od strašnih bolova, a za što upravo ni za što, radi neznatne gušice, koja se jedva opaža i nikako ne sm eta! I na jednom kao da opazi silnu krv pred očima. Iz ovoga na pola zamrlog stanja plahnu ga glas one čudne stare gospogje, koja ga hrapavim glasom zapita: „M ožete li podnijeti narkozu, mladi gospodine? �Broj 15. 1 16. Bertold Zipser trgne se i pogleda u ona dva bodljiva tvrda i ledena oka. „Kako?1* reče on. Čudna gospa namjesti usta na pola milosrdan, a pola sažaljiv osmjeh. „Izgleda, da Vi ne znate, kako je u stanovitim prili­ kama veoma pogibeljno pustiti da čovjeka omame klorotormom“. „Ne znam" reče Bertold Zipser upropašćen novim strahom. Ona se čudna gospa vrlo uozbilji. „Ja Vas opominjem" reče ona. „Prije svega bi Vam savjetovala, da najprije uredite sve svoje stvari, da napra­ vite vaš testamenat i da se sa svojim oprostite. Hiljadama je ljudi došle u narkozi umrlo. Utegnu Vas, omame Vas i Vi se više ne probudite. Ja sam na primjer imala jednu te tk u .. . “ U ovom se času otvore vrata od hirurgove sobe i odjeknu oštri glas doktora Ignaza Bimssteigera: „Dalje po redu!“ Čudna gospa, baci još jedan brzi duboki pogled na Bertold Zipsera, diže se i iščeznu. Zipsera bijaše probio ledeni znoj po čelu. Duboko uzdahnu, spusti se na stolicu i zažmuri. Što je? Da ne um ire? Više mu nije padalo na um da ima gušu. Samo se sjećao onog, što je ugodno i lijepo proživio u svom ži­ votu. Oh, pa baš se on nema na što potužiti Imao no­ vaca, zdrav je, ugledan omiljen, pa baš aso ga i ne usreći gospogjica Rosa Kugler sa svojim imetkom a ono u tu čari koji druge, pa makar i siromašnije cijev , 1 toga svega zar da se sad odrekne? Bertold Zipser uzdahne još jednom tako duboko, da se moglo primijetiti. „Da, d a“ odjeknu mukli bas iz ćoše, u kojoj je sjedio starac s povezanim čelom, potvrgjujući Zipserov strah. Bertold Zipser uzdigne očima kao da traži pomoći. „Šta to rekoste?" upita on. „Ah, ništa", odgovori starac. J a pojimam Vaš strah i Vaše brige. Zaista je gadna preko svake mjere . . . " „Šta?" upita B. Zipser sa ustavljenim dahom. „Narkoza", odgovori oporo starac. „Čovjek je zamišlja mnogo lakše i ljepše, ali je sasvim drukčija". „Kako to?" „Bože moj, jednostavno Vas smrt davi. Drže Vam nešto pod nosom što jako miriše da Vam se odmah dah zaustavi. Ne možete više disati i Vi se gušite.. . Ali ne­ mojte zato klonuti. Kad se obiknete na onaj miris, činiće Vam se ugodan. Čovjek zaspi čvrsto mirno i ništa ne sanja, a ako bi što mogao zaželjeli, to bi bilo da se više ne probudi. „ T a k o ..." priupita zapanjen Bertold Zipser. „Dalje po redu!" viknu strašnim glasom doktor Ignaz Bimssteiger iz pokrajne sobe. Strana 243. . BI SER' „Da, samo hrabro želim Vam sreću, reče starac pri čem se diže i nakloni Bert. Zipseru. Bertold Zipser blehnu za njim. „Hvala!" odvrati mehanički. 1 sada bijaše sam. Ah ako sada zaori grozni glas krvožednog kasapa, onda je on na redu. On! Pa zar se ne može izmaći? 1 dok je Bertold Zipseru neizrecivoj bojazni pazio na svaki šum iz pokrajne sobe, trgne ga na jednom pomisao. Što — zar mu nije od volje da pobjegne? Bertold Zipser udahne jako, odvažno. Neko ćuvstvo bezkonačne slasti provre njegovim tijelom. Oči mu zasjaše a noge se opet osnažiše. Polahko ustane, odšulja se na prstima do vrata, otvori ih polako, pa kao uhoda nagne trijemom. Kad teška vrata od klinike za njim klepnuše pogladi objema rukama znojne kose. Nije se više ni okrenuo već odmagli brzim korakom kući. Preveo: Poslanik. ; ndi di Storia Orientale «ol. Leone C a e t a n i , Deputato al Parlamento fUlrico Hoepli) 1911.; XV. i 419. str., 8°. (Nastavak.) Ara* I dakle, dok se nalazila u povoljnim prirod­ nim prilikama, bijaše pradomovina semitskog roda, a kad su nastale za život nepovoljne prirodne promjene, uporedo s tim promjenama iseljavali su se stanovnici u take krajeve, gdje su prirodne promjene stvorile pogodne uv­ jete za život. Tako su došli razni slojevi Semita u pret­ historijsko i u historijsko doba uvijek u gušćim grupama u evropske i afričke zemlje, koje okružuju basen Sredo­ zemnog m ora; tako su prispjeli i u Egipat, gdje stvoriše — pomiješavši se sa prastanovništvom — čudnovatu kul­ turu; tako dogjoše u Babiloniju i Asiriju, gdje su organizovali silne države p6 zapadnoj Aziji; tako dogjoše u Palestinu (Feničani, Kananski narodi, Židovi), a odavle na sjever, u Siriju (Aramejci). Po ovim seobama i naseljavanjima — koja se pro­ tezahu na mnogo vijekova — tumači Caetani velike povjesne dogagjaje u A ziji: formiranje prve velike babilon­ ske monarhije za vrijeme Sargona I. (god. 3800. pr. Hris ta ); formiranje druge monarhije za dinastije Hamurabi (2 0 0 0 .-1 8 0 0 . pr. Hr.). Da je ta glasovita dinastija arap­ skog karaktera, prvi je Hommel dokazao, a to i naš autor potvrgjuje. Njih zamjenjuju u gospodstvu Azije oko god. 1000. pr. Hr. Asirci, koji su se već odavno naselili po gornjem porječju Tigra. Iza Asiraca dolaze na površinu Kaldejci — porijeklom iz istočne Azije. Ovi zasnovaše moćnu kaldejsku državu, koja se prostirala za Nabuko- �,B I S E R' Strana 244. donozora (505. pr. Hr.) od Egipta do Iranskog visočja... »Država Nabukodonozora, prvog kaldejskog kralja Bahilonije, bila je — kao što i ona za Hamurabi-a — prava arapska država«, veli naš autor (str. 199.). »Bila je ona isto tako čisto arapska, kao što ona, koju će 1200. god. poslije Arapi muslimani uskrisiti za Omara«. Moć Semita izumrla je naime u VI. vijeku pr. Chr. u Aziji. Njihove poslove zauzeše moćni Medijci, a iza njih silni Perzijanci. Kir, Kambiz i Darije predobiju hegemoniju nad Semitima. Vlast Perzijanaca obori Aleksander Veliki. Za njega i njegovih potom aka prevladava grčki živalj, u Aziji. Iza Grka dolazi Rim i Parti, a nakon ovih opet Perzijanci. Za vrijeme od 1000 godina bili su dakle Semiti posve potisnuti. Prijašnji gospodari postali su podložni Medijcima, Perzijancima i Grcima. Ovo ropstvo ukida napokon osvalačko napredovanje Islama u VII. stoljeću pr. Hr. Time je stigao naš autor k svome cilju. Ispad Is­ lam a iz arapskog poluotoka i osvajalačke uspjehe njegove na onim prostorima, gdje su bile prije mnogo vjekova nastale druge semitske svjetske države, — sm atra on kao zadnji momenat čestih iseljivanja iz Arabije. »II quale rappriesenta F ultima, la piu gloriosa e la piu qranđ rivendicazione semitica che la storia ricordi« str. 2UU.J. Kako se vidi, on ukopčava pokret Arapa u uzročnu ne­ prekidnost velikih, svjetsko-povjesnih pokr ta. Narodne umotvorine. j| --------------------------------------------------- — Ženidba age hasanage. Dvore gradi aga Hasanaga, Šimlu teše, u pozlatu meće, Klince kuje, u srmu zamače, Merdevine od b’jela bilura, Dvoru viata od suhoga zlata, Zveketala od drobnog bisera. Ja kake je dvore sagradio, Još je ljepše bašču nasadio, Naokolo tunje i narandže, A u srijedi žute limunove. Kad je aga dvore sagradio, Njemu stara besjedila majka: „Hajde sine da te ženi majka!" A1 joj veli aga Hasanaga: „A Boga mi, moja mila majko, Gdje imade za te prijatelja, Ondje nema 2a me djevojaka: A gdje ima za me djevojaka, Ondje nema za te prijatelja." Opet veli Hasanage majka: „Evo ima seka Alagina, — Broj 15. i 16. Ondje ima za tebe djevojka." Govorio aga Hasanaga: „Hajde, majko, kako tebi drago;" Kad to čula Hasanage majka, Ona ode u svoju odaju, Zavi lice, obuče feredžu, Ona ode strmu niz sokake, Kad je došla Alaginu dvoru, Bez sabaha u dvor ušetala, Bez selama u gornje čardake, Uz stotinu i tri basamaka. Kad čardaku otvorila vrata, Ali sjedi zlato Alagino, Na njojzi je duzen odijelo, Obukla je sutmavi čakšire I tozluke od mrke kadite, Opasana mukademom pašom, Za pašom joj devet sam okresa: Sami krešu sami vatru daju, Sve kamenje, sve drago kamenje. Kad ugleda Hasanage majku, Dozivalo Alagino zlato, Dozivalo svoju milu majku: „Meni, meni, moja mila majko, Evo dogje naka horjatkinja!" Kad to čula Hasanage majka, Odmah se je natrag povratila. Daleko je aga ugledao, Malo bliže pred nju išetao, Pa govori ostarjeloj majci: „Jesi 1 mi se majko umorila, Jesi li mi zlato isprosila?" Sve mu majka po istini kaza. To je agi vrlo muka bilo, U njemu je srce poigralo I na srcu burundžuk košulja, Na košulji tokali gječerma: Sve mu toka o toku udara, A aga je rukom pritiskuje. Kad je bilo večer po akšamu, On uzima divit i kalema I hartije knjige nepisane, Pa on piše listanahnu knjigu; Jednu piše na vjetar je baca: „Ne nos vjetre knjige ni jazije, Već pameću Alagina zlata, A sve za mnom agom Hasanagom!" Drugu piše, na vodu je baca: „Ne nos vodo knjige i jazije, Već pameću Alaginog zlata, A sve za mnom, agom Hasanagom!" Kad je bilo oko pola noći, Neko kuca halkom na vratima; Govorio aga Hasanaga: „Ko to kuca halkom na vratima?" Govorilo zlato Alagino: �Broj 15. i 16. Strana 245. . BISER' „Otvor vrata, aga Hasanaga, Otvor vrata, odnese me vjetar!" A1 to aga haje i ne haje. Opet veli zlato Alagino: „Otvor’ vrata, aga Hasanaga, Otvor vrata odnese me voda!" Otvori joj aga Hasanaga, Otvori joj obadva kanata, Pa govori Alaginu zla tu : „Sagni glavu Alagino zlato, U tebe je pogolema glava, A u mene pomalena vrata." A1 govori Alagino zlato: „Nemoj mene više prekoriti, Ne ču nikad mlada govoriti." Kad to čuo aga Hasanaga, Uze zlato za bijelu ruku — I vjenča je sebi za ljubovcu. Zabilježila: M ulija H. Karić, učenica VII. razr. ženske ruždije u Sarajevu. Majka sina iz dušeka budi. Majka sina iz dušeka budi: — „Ustaj sine, rodilo se sunce, Sve djevojke prolaze na vodu." — „Neka majko, to je meni Nek prolaze, moja proći ne će, Sinoć sam joj bio na pendžeru, Sa pendžera lice obljubio. Dala mi je sa grla gjerdana 1 dala mi od zlata maramu 1 rekla mi da će za me poći, A ja njojzi, da ću je uzeti." Sjaj mjeseče. . . Sjaj Nek Nek Nek Nek Nek mjeseće noćni serhatlijo, mi dragi po serhatu hoda, mu grana fesa ne obara, ne kalja tura od potura, ne kalja sedefli kundura, ne truni, zlata sa sahata. Zabilježio: M. K u rta g ić M uham edov. Ženidba Musića Mehmeda. Zagleda se Musiću Mehmeđe Ljepom sekom bega Hasanbega. Ja kakva je vesela joj majka, Da je take u svoj Bosni nemal Cura fina, a od sebe bisna, Za njome se momci pomamiše. Dosta bješe zaprosilo bega Ljepu seku bega Hasanbega, Ali Ajka ni jednoga neće. Jednog jutra bješe uranila 1 otišla u zelenu bašču, Tuđe nagje mladoga junaka Po imenu Musića Mehmeda. Ljepo Meho Ajki govoraše: „Srce Ajko, jesi 1’ uranila, Dvor pomela i abdes uzela, Pa mi ovdje došla na vigjenje, Da s’ gledamo i asikujemo". „Jesam bogme, Musiću Mehmede, Ovdje došla, da ašikujemo". Tada reče Musiću Mehmede: „Daj mi Ajko kiticu bosilja, Da ponesem i da te spominjem, Jer mi srce za tobom izgara." Oni misle: niko ih ne čuje, A1 ih čuje mlada nevjestica, Nevjestica Hasanbegovica. Ona trči begu u odaju. Sve kazuje begu Hasanbegu. ad ’ čn čuo*beže|Hasanbeže, Or je britku pripasao ćordu, Pa p Keče Musiću Mehmedu: „S . kopile, Musiću Mehmede, Misliš da si danas utekao, Rusu :ću ti odrubiti glavu." Kada vidje ^Musiću' Mehmede, Da će njega beže dostignuti, Odmah* stade begu govoriti: „Evo mene, beže,1Hasanbeže, Ili’ mi voliš odrubiti glavu, II’ poklonit’ djevojku sestricu? Vjeruj beže, Ajka nije kriva" Kad to čuo" beže Hasanbeže, Britku ćordu u korice baci — Pa zagrli Musića Mehmeda, P okloni mu’ Ajkunu' sestricu. Zabilježio: O A. B. Braćo muslimani! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku". �Strana 246. ,,B I S E R“ # $ _________ M 15. i 16, LilSTAK- $ # Proglas. *) Prije nekoliko mjeseci osjetila je nekolicina muslimanskih akademičara, koji su na naukama u Beču, potrebu da osnuje novo muslimansko akademsko društvo. Društvo bi imalo udovo­ ljiti zahtjevima većine muslimanskih akademi­ čara iz Bosne i Hercegovine, koji iz različi­ tih principijelnih razloga nijesu članovima nije­ dnoga od muslimanskih akademskih društava „Zvijezde" i „Svijesti". Odluka je pala; dru­ štvo je osnovano i nastojaće, da čim prije počme s radom na svom programu. Ali na žalost, prije nego što su društvu udareni sigurni temelji, prije nego što je stupilo u život i samo se pokazalo u javnost', po­ čeli su ga sa svih strana javno napadati. U tom su se osobito istakli zagrebački .kademičari muslimani. Svi ovi su bili neobavijsšteni, svi su napali osnivače društva, odnosno buduće druš­ tvo, bez dovoljnih razloga. Gospoda su imala pri ruci poziv nekolicine kolega iz Beča, kojim su ovi pozivali svoje drugove na sastanak, gdje bi se imalo raspravljati o osnutku novoga društva. Poziv nije imao nikakve veze sa druš­ tvom, nego je svojina nekolicine kolega sazi­ vača. Gospoda, koja su napala društvo, uzela su jednostavno taj poziv za program novoga društva i na osnovu toga su se oborila svom žestinom na njega. Mi smo pokušali, da našoj javnosti izne­ semo svrhu i zadatak našega društva i tim ujedno odbijemo ove neosnovane napadaje na društvo. „Novi Vakat", koji bi nam pri tome najzgodnije mogao poslužiti, nije iznio naše izjave. Razloga za to ne ćemo da ispitivamo, hoćemo samo da konstatiramo, da je to, pored drugih činjenica, koje su zasmele normalan tok društvenih prilika, bilo uzrokom, da naš elemenat još ni danas ne zna za društvo, za koje s pravom možemo reći, da je po svem nastalo iz njegovih osjećaja i potreba. *) Ovaj je proglas ovih dana izdao klub muslimana akadem ičara iz Bosne i Hercegovine u Beču. Zato smo odlučili izaći pred našu javnost s posebnim proglasom i u njemu iznijeti osnutak i opstanak našega društva i istaknuti njegovu zadaću. Glavna zadaća „Kluba muslimana akade­ mičara iz Bosne i Hercegovine u Beču" jest kulturno i ekonomsko podizanje bos-herceg, muslimana. Prije dvije godine nastojali smo mi, da se oba muslimanska društva u Beču „Zvijezda" i „Svijest" stope u jedno s temeljnom gore navedenom zadaćom. Do toga, na žalost, nije moglo doći; megju članovima obaju društava nastupile su razlike u mišljenju i načinu rada, a posljedica toga bila je, da su članovi jedan pp jedan počeli istupati iz društava. Broj mu­ slimana akademičara, koji nijesu bili ni u jednom od ovih društava, bio je veći, nego je bilo članova u oba društva. Uz to su bili gc *ovo svi mišljenja, da je najpreči rad megju b .-he. i . muslimanima podizati ih što više kulturno i unapregjivati ih ekonomski To uvje­ renje je vezalo već odavna većinu musliman­ skih akademičara, a potreba rada u ovom smislu pokazuje se svakim danom sve većom. Iz ovoga uvjerenja i osjećanja ove potrebe nikao je naš klub. Naš elemenat je zaostao u svakom pogledu, pa čvrsto uvjereni, da mu je jedini spas u šire­ nju prosvjete i ekonomskom podizanju, držimo momentano suvišnim svako nacionalno prepi­ ranje, koje se proteže na bos.-herc. musli­ mane. U ovom se upravo razlikujemo mi od naših kolega ovdje u Beču. Mi svi želimo, bez sumnje, da naš elemenat podignemo u svakom pogledu; svi mu želimo svako dobro, ali se razlikujemo samo u načinu, kako da ga dove­ demo do višega kulturnog stepena, do boljega ekonomskog stanja. Neki drugovi misle, da će postići svoju svrhu radikalnim širenjem nacionalne ideje megju bos.-herceg. muslimanima. Mi tomu ne prigo­ varamo; ne ćemo nikoga da priječimo u njegovu �Broj 15. i 16. Strana 24?. ,B i S E R“ radu, ali nam se čini nezgodnim taj put i način rada megju našim elementom. Mi smo umjereniji; ne ćemo da lomimo preko koljena tako znatnih problema; hoćemo i mo­ ramo da računamo s momentalnim osjećajima i raspoloženjem bos.-herc. muslimana pa da radimo polako, postepeno, ali sigurno. Mi mislimo, da je za sada najpotrebniji rad megju bos -herc. muslimanima kulturni. Zato smo ovo društvo i osnovali, i rad u ovom pravcu biće naša glavna zadaća. Uvjereni smo da će bos.-herc. muslimani, kada budu stajali na višem stupnju kulture, kada se budu nalazili u boljim ekonomskim prilikama, i sami doći do uvjerenja, da i oni moraju s drugima uporedo koracati, da im niko ne će morati naturati na­ cionalne ideje onako napadno. Mi dakle hoćemo kulturno blagostanje. Hoćemo, da se megju bos.-herc. muslimanima osniva što više škola; nastojaćemo, da se megiu njima obdržavaju analfabetski tečajev«, podižu zemljoradničke zadruge, sokolska i druga udruženja i t. d. i t. d. Sve ćemo mi to činiti, ne obazirući se ni na koga i ne ustručavajući se ni od čegE Prilike nas sile, da se momentar/> separi­ ramo kao muslimani i da prema tome udešavamo svoje javno djelovanje. Tim ne ćemo da rečemo, da treba potpaljivati razdor i mržnju megju bos.-herc. muslimanima, katolicima i pravoslavnim, nego, obratno, smatramo svojom svetom dužnošću, sve razmirice i nesuglasice megju njima stišavati i nastojati, da jedne dru­ gima što više zbližimo. Naše separiranje i naš program diktiran je nuždom. Tim je naravnije, da ćemo se našega programa morati čvrsto držati. Taj separizam nije ni za dlaku drukčiji, nego je kod pravo­ slavnih i katolika. Ali u toliko je naše separira­ nje upadnije, što ga nemamo za što sakriti, čim ga prevući. Da mi da ćemo se s braćom Srbima i Hrvatima, pravoslavnim i katolicima, rame uz rame rado boriti i megjusobno se potpomagati u zajedničkom radu, gdje nam god bude moguće. Ali gdje god se bude protiv nas radilo, otvoreno ćemo ustati na protivnika i pozvati u pomoć svakoga, ko nam hoće da pomogne, pa makar ga to ne bio prijatelj ni­ jednoga od nas. Najbolji dokaz za to, da nas na ovakav rad sile prilike u našoj domovini, jest to, što je naše društvo, prije nego je zapravo zako­ nito postojalo, naišlo na velike simpatije megju našim svijetom. Sa svih strana obećana nam je materijalna i moralna pomoć. Neki rodoljubi, kao Osmanbeg Pašić, Fahribeg Teskeredžić i Ahmedaga Kovačević, pokazali su svoju simpa­ tiju i djelom. Prinosom od K 50 pristupili su našem klubu kao utemeljitelji. Uvjereni smo, da će ovaj primjer, nakon ovoga proglasa, mnogi slijediti, pa s velikim pouzdanjem završavamo, uz želju, da nas­ koro ovakav rad urodi što obilnijim plodom u našem elementu. Klub muslimana akademičara iz Bo­ sne i Hercegovine u Beču. Aganović Sulejmanbeg, stud. iuris. A lajbegović Mehmed, stud. iuris. Bajraktarević Muhamed, aps. ing. Biser Uzejir, aps. agr. Dubravić Muharembeg, cand. med. DIzđarević Afan, cand. iuris. D/.inić Hakibeg, cand. ing. * tamović Hasib, stud. ped. phil. A uftić Atif, cand. for. ing. Jm anović Salih, cand. for. ing. Omerović Derviš, cand. iuris. R eizović Abdurahman, aps. med. Salihbegović Ahmedbeg, cand. med. Salihagić Su ljaga, aps. ing. i nar. poslanik. Sulejmanpašić Dževadbeg, cand. ing. Tallć Hašim, stud. med. Iz islamskog svijeta. Islam ska univerza u Medini. Ima nekoliko vre* mena, kako je u ministarstvu vakufa u Carigradu prihva­ ćen zaključak, da se podigne jedna sa vremena visoka škola u svetom gradu Medini, gdje su pohranjeni sveti ostanci Alejhisselamova tijela. U tu je svrhu jedan »Ik* damov« suradnik intervjuvisao direktora prosvjetnih insti­ tucija u ministarstvu vakufa u Carigradu o projektiranoj gradnji i nastavnom programu spomenute univerze, koji mu je dao slijedeće razjašnjenje: — Osnivanje »Islam, univerze« u Medini, ovaj kulturni pothvat naišao je na opće odobrenje i lijep prijem ne samo kod [nas, u osmanlijskoj imperiji, nego i u svima zemljama, gdje stanuju muslimani, što je i razumljivo. U svrhu rada oko gradnje i odregjivanja nastavnog pro­ gram a islamske univerze, konstituiran je ovdje pod pred­ sjedništvom ministra vakufa jedan centralni odbor, čiji su �Strana 248. ,B I S E R‘ članovi: veliki vezir, ministri nutarnjih djela i pravosugja, savjetnik mešihata, drugi predsjednik i nekoliko članova senata, a kao počasni članovi toga odbora fungiraju: egipatski kediv, mekjanski šerif, bivši ministar prosvjete Emrullah, te mnogi prinčevi i odličnici egipatski i šamski. Osim toga, ustrojen je i jedan mjesni upravni odbor u Medini; u ovaj su odbor ušli: haremski šejh, direktor harema i mjesni komandant vojni. Gradnja ove univerze stajaće 200.000 lira (4.400000 kruna). Veći dio ove svote podmiriće ministarstvo vakufa. Svojom novčanom pripomoći sudjelovaće u ovom hajirli poduzeću ministarstvo prosvjete i »Narodna Obrana«. Isto tako se tvrdo nadamo i velikoj materijalnoj pomoći i od ostalog islamskog naroda izvan naših granica, koji nam je vazda u korisnim poduzećima obilne pomoći slao. Učenicima cijelog islamskog svijeta otvorena su vrata naše islamske univerze. Što se tiče predmeta, koji će se učiti na ovoj univerzi, o tom se sada u ministarstvu vakufa svestrano i temeljito proučava. Pri sastavljanju nastavnog program a uzimaće se u prvom redu obzira na svijetlu prošlost Is­ lama, na ona slavna vremena, kada se je islamski svijet intelektualno dizao. T a sjajna perioda dala je muB*? nima bezbroj umnih velikana svake s tru k e : astronoma, filozofa, apologetičara i t. d. Naučna i znanstvena djela ovih velikana, što su ih iza sebe ostavili, uzeće se za podlogu pretresanja, te će se prem a potr :bi i vremenu unijeti u nastavni program. Da nastava b id e štc savremenija, pobrinuli smo se i dobili program e glat :ih za­ padnih univerziteta, a naročito oxfordskog, kembridžskog, sorbonskog, hajdelberškog i filadelfijskog. Isto tako do­ bili smo i današnje savrem ene program e p o sto je l m e­ dresa u Egiptu, Tunisu i Indiji. Kratko rečeno, sastavlja se na nadležnom m jestu vrsta i broj predmeta, što će se tu učiti. Čim bude novi program sastavljen, daće se štam ­ pati, kao i disciplinarni propisi, te kućni red toga zavoda. Misli se, da će gradnja ovoga zavoda trajati dvije godine, ali m inistarstvo vakufa ne želi tolikog otezanja, nego se bavi mišlju, da u tu svrhu iznajmi zgodnu zgradu, kako bi se sa predavanjem odmah otpočelo. Ovaj će zavod ponovno oživiti u islamskom svijetu divnu uspomenu na stare, veličanstvene medrese, koje su u svoje vrijeme davale muslim anim a i tada još neprosvjetljenoj Evropi tolike učitelje — kapacitete sviju znanosti Bilo hajirli! ,,V a k a t“. Glas iz Indije. Panislam ski organ »Habl-ul-Metin«, kbjeg na perzijskom jeziku u Kalkuti izdaje čuveni alim Dželal-ud-Din El-Husejni Muejjid-ul-Islam, u najnovijem broju u zadnjem dijelu članaka «Kešakeši Mesihijjet ba Islamijjet« (Borba K ršćanstva sa Islamom), izm egju osta­ loga veli još o v o : »Ne vide li muslimani, da su se kršćanske države odavno složile i megjusobno sporazumile da unište i Hilatet, tu jedinu nadu budućnosti Islama. Skrajnje je vri­ Broj 15. i 16. jeme, da se islamski narodi cijelog svijeta već jednom iz mrtvila probude i davši jedan drugome bratsku ruku, da pogju putem spasa. Uzmimo za primjer kršćane 1 Ako se jednom njihovom članu, m a bio on na kraj svijeta, dogodi kakva nesreća, cijelo će ge kršćanstvo sažaljavati i gledati, da mu pomogne. Ali ako negdje na hiljade mu­ slimana plati životom, ili kakve nesreće dopane, ni jedan se glas za pomoć iz Islama ne će čuti. Mi nemamo islam­ skih osjećaja, ne znamo za islamsko bratstvo, ne razum i­ jemo značaj i važnost panislamizma. Ne ćemo da shva­ timo, da je nevolja našeg brata, naša nevolja, da sa pomoći, koju bratu pružimo, sebe pomažemo. P a zbog čega ' smo ovaki ? Ni radi čega drugog nego zbog ne­ znanja, toga našeg najljućeg neprijatelja, i ne obaziranja na duh vremena. Ako se što prije ne osvijestimo, te ovako i dalje uzigjemo, sigurna nam je propast. Dvije prešne stvari mogu islamske narode s p asiti! Prva je islamski odgoj i svestrana savrem ena n a­ obrazba, jer bez savremene znanosti, tog najboljeg oružja, nije moguće danas opstojati. Druga je, da muslimani cijelog svijeta shvate oz­ biljnost položaja i da što prije stupe u redovitu organi' u panislamizma, inače ne ćemo se moći održati prama ne*, ‘đnim navalam a uredno organizovanog i mnogo snaži. neprijatelja. Ovu misao ujedinjenja dužnost je svakom muslimanu podupirati, kao što i vjerske propise vršiti, 2 T bez toga i sam a nam je vjera u opasnosti!« Dakle, osvijestimo s e ! S. B. ' i soka šk o la za islam sk e v a ize (M edresetu lVafrdn) u Carigradu. P rije kratkog vrem ena utem e­ ljilo je ministarstvo vakufa u C arigradu jedno visoko uči­ lište pod gornjim imenom, u kojem će se m uslimanska taleba izobražavati za vaize i islamske misionere, koji će u duhu uzvišenih kur’anskih zasada i pejgamberovih su­ neta (običaja i riječi) širiti m oral i lijepu nauku Islama. Ova će visoka škola stajati pod nadzorom ravnateljstva prosvjetnih institucija u m inistarstvu vakufa. U nju će se svake godine putem natječaja primati najviše četrdeset gjaka i to trideset iz Turske, a deset iz ostalih islamskih zemalja. N auka će pak trajati četiri godine, kroz koje će doba taleba uživati sva prava, što ih uživaju slušatelji ostalih visokih škola. Upisnina, školarina i ispitna taksa ne će se plaćati, a dok se internati ne ustanove, sluša­ telji će dobivati mjesečno K 30 i ručak u danim a pre­ davanja. Uvjeti prim anja u ovu visoku školu jesu : a) da učenik ne muca i ne tepa, da nem a manjkavosti u tje ­ lesnim o rganim a; b) da nem a manje od 20 a više od 30 godina; c) da ne bude bolestan prelaznom bolešću i k a­ žnjen za kakav zločin ili p re stu p a k ; d) da se učenik obveže poslije svršenih nauka vršiti četiri godine službu, koju će mu m inistarstvo vakufa pram a propisu školskog štatuta odrediti, i e) da na prijamnom ispitu učenik do­ kaže sposobnost, koju školski Statut iziskuje. �Broj 15. i 16. ,B I S E R‘ Predmeti, koji će se u visokoj školi za vaize i is­ lamske misionere predavati, jesu ovi: 1. Tefsir-šerif (Ko­ m entar na Kur’an). 2. Hadisi-šerif (Pejgamberova tradicija) zajedno s Usuli-hadisom (Nauka o poznavanju hadisa). 3. Tlmi-k’jelam i Tarihi ibni kjelam (Dogmatika i njena povijest). 4. Ilmi-fikh (Šerijatsko pravo). 5. Usuli-fikh (Fi­ lozofija šerijatskog prava). 6. Feraiz (Nasljedno pravo). 7. Sijerunnebij (Život pejgamberov). 8. Povijest, i t o : Povijest Islama, Povijest Osmanlija i Turaka, Kulturna povijest i Povijest vjera. 9. Zemljopis, naročito turski i islamski zemljopis. 10. Osmanlijska književnost. 11. Arap­ ska književnost. 12. Perzijska književnost. 13. Matema­ tika (Rijazijjat) i to: aritmetika (Hesab), geometrija (Hendese) i Algebra (Džebr). 14. Kosmografija (Ilmi hejet). 15. Fizika (tabiijjati hikmet), kemija (kirnja) i prirodopis (mevalidi selase). 16. Filozofija i t o : logika (mantik), psi­ hologija (ilmi ahvali ruh), moralka (ilmi ahlak), metafizika (ilmi ma ba’dettabia) i povijest filozofije, osobito islamske. 17. Sociologija i nauka o odgoju (ilmi idžfm a ve terbije). 18. Pravo i t o : u kratko teorije, civilni, kazneni i vakuf­ ski zakoni i naredbe, te formacija islamskih pojedinih sku­ pina i korporacija. 19. Ekonomska i finan'cijalna znanost (ilmi iktisadi ve mali). 20. Higijena (Hifzussiha). 21. Go- Strana 249. naslovom u svojoj nakladi izdala jedno veoma važno i dragocjeno djelo, koje je napisao poznati islamski učenjak i državiii nadodvj etnik vrhovnog suda u Carigradu, Berekjet-zade Ismail Hakibeg. U ovoj je lijepoj knjizi odlični pisac preveo i komentarisao četrdeset i tri ajeta iz Kur’ani kjerima, koja se odnose na filozofiju i društvenost. U komentaru svakog ajeta jednostavno su i razumljivo riješena mnoga važna pitanja, štono zasijecaju u današnje socijalne i životne prilike muslimana. Cijena je ovoj kra­ snoj knjizi samo K 4'80, a naručiti se može kod Sebilurreššadove knjižare u C arigradu. vorništvo i predika (Hitabet ve mev’iza, i to praktteoretski. 22. Gimnastika (terbijei bedenbje). Kako se vidi po ovom nastavnom programu, ova će visoka škola davati Islamijjetu vrijedne i učene alime, koji će mu i znati i htjeti svojim radom i spremo i ne­ procjenjive koristi učiniti i kao islamski n.Lione uspje­ šno paralizirati rad kršćanskih misija, koji j naj ; upe­ ren proti našoj uzvišenoj vjeri. Jaliniz Dženabi Hak muinleri olsun! Književnost. P ovijest Islama. Napisao F i l i b a l i Š e h b e n d e r - z a d e Ahmed Hilmi beg. Cijena K 4-80, uvezano K 5- 80. Ovo je prvo djelo svoje vrsti u turskom jeziku, koje je napisano po najnovijoj historiografskoj m etodi: s t r o g o z n a n s t v e n o i k r i t i č k i . U ovoj povijesti učeni autor, koju je napisao — uzgred budi rečeno — profesor filozofskog fakulteta carigradskog sveučilšta, znan­ stveno pobija pisca »Islamske povijesti« Dra Doziju, što ju je na turski s francuskog Dr, Abdulah Dževdet beg preveo. Šehbenderzade nepobitnim historijskim argumen­ tima, obara iz temelja prinćipe i ideje ekstremnih racionalista, materialista i drugih fanatičnih pisaca, koji žele izvrtanjem povjesničkih činjenica na Islam ljagu baciti, kao što je to učinio famozni Dr. Dozi u svojoj »Povijesti Islama«. Mi ovo divno djelo preporučujemo svima poznavao­ cima turskog jezika. Knjiga se može dobiti u knjižari »Daruššefeka« u Carigradu, trg Visoke Porte broj 40. V rline Kur'ana (Nedžaibi Kur’an). Sebilurreššadova knjižara u Carigradu ovih je dana pod gornjim „Islamska revija" (Islam Medžmuasi). Prije nekog vremena muslimanski su poznati učenjaci i pisci u Cari­ gradu zaključili izdavati narodnu vjersku i znanstvenu smotru pod gornjim naslovom, koja bi dva put u hefti izlazila. Program ove smotre odmah je na široko zasno­ van i sregjen, a mogao bi se izraziti u jednoj jedinoj rečenici: »Religiozan život i živa religija 1* Opstanak je ovom novom islamskom listu osiguran, jer su mu mnogi učeni pisci iz Turske i ostalih islamskih zemalja obećali svoju saradnju. Pran.a tome, ova bi smotra bila središte vjerskih i drugih znanosti. Iz program a se razabire, da ge * njoj nekoja viseća religiozna pitanja ispitivati gs ^„ znanstvenog znanstvenog gledišta, gledišta, te će se redakcioni odbor — ćEc '- li sredstva i prilike — u tom pogledu obra­ ćati s s ,em na sve islamske alime. Takogjer će se uvijek »z iti u obzir usmene i pismene primjedbe i mišlje ta čitaoca, a u smotri će se uvijek pred čitalačku publiku i siti znanstvena i šerijatska pravna pitanja. Osim toga, znanstveni će odbor ispitivati odgovore smotre na svak postavljeno pitanje. Smotra će naročito nasto­ jati, da otvori blagotvoran put istraživanju i proučavanju islamskih znanosti, kao što su: šerijatsko pravo, filozofija šerijatskog prava, dogmatika, islamska povijest, K ur’an i hadis. Ova će smotra pripravljati najviše siguran i valjan teren vjerskom odgoju i moralu, te okupljati staro i mlado oko jednog ideala: p a n i s l a m i z m a . Program nadalje veli, da će »Islamska revija« pratiti štampu i sve dogagjaje u islamskom svijetu; ona već sada ima u islamskim centrima svoje valjane i sposobne dopisnike. Glavne rubrike u »Islamskoj reviji« ustanovljene su, a to su o ve: Kur’ani-Kjerim, Dogmatika, Misticizam, Hadisi i Pejgamberovi običaji, Životopisi, Vjerska litera­ tura, Islamski odgoj, Život islamskih naroda, Musliman­ sko gospodarstvo, Povijest, Islamska povijest, Islamski zemljopis, Islamska štampa, Islamske vijesti, Sala, Soci­ jalna pitanja, Zemaljski i transcendentni život, Moral, Pristojnost, Obrana Islama, Turske medrese, Bugjenje svi­ jesti islamske, Spas Islama, Islamske starine, Islamska žena i t. d. i t. d. Redoviti suradnici »lsi. revije« su ovi: Musa Kjazim ef., bivši šejhul-islam, Veled Čelebi ef., poglavica mevlevijskog reda u Konji, Mahmud Es’ad ef., profesor cari­ gradskog sveučilišta, Abdullatif, Sejjid, Ahmed Mahir, G’jSk Alep, Ahmed Agajeff, Akčura ogla Jusuf, Maridin Ebul-Ala, Kjćpruli zađe Mehmed Fuad, Kjamil, Fadil Arif, �Strana 250. ,B I S E R“ H. Nimet, Bereket-zade Ismail Haki, Abdurrešid Ibrahim, Kadi Rizauddin bin Fahruddin, Musa Džarullah, Jusuf Šetvan, Šejh Salih Tunisi, Brusali Mehmed Tahir, Imam Abdullah, Zajesaali Velijuddin, Fatih M uiteđa, Mensurizade Said, Mustafa Fevzi, M. Šemsuddin, Ali Šejh ElArab, Hašim, Mufid, Kjazim Nami, Vahi, Ragib, Aka G’junduz, Indijanac Muhamed Azad han, Halim Sabit i t d, i t d. Gore smo naveli u kratkim potezima program ove smotre, a sada da prikažemo sadržaj prvog njena broja, koji je izišao prije — po prilici — petnaest dana. Na uvodnom mjestu »lsi. revije« stoji turski prevod »Fatihai-šerife», a iza toga dolazi vrlo lijep članak od bivšeg šejhul-islama Musa Kjazim ef. pod naslovom »Islam i napredak«, u kojem se iznose vrline Islama i riješavaju nekoji današnji socijalni problemi muslimanske zajednice. Članci: »Pejgamberovi hadisi o učenju Kur’ana« i »Šerijatska pravna znanost s gledišta historije« vrijedni su pažnje, a naročito je lijep i poučan članak »Moj po­ gled na islamski šerijat«, što g a je napisao glasoviti is­ lamski alim, Musa Džarullah Bikjeff iz Petrograda. T ur­ ski sociolog, G’jćk Alpbeg, u raspravi »Suština islamskog odgoja« prikazuje muslimanski odgoj, osnovan na panislamizmu i savremenosti. Važne su takogjer članci: Mu­ sliman« od Muallim Fejzi bega i »Znaci osvješćivanja u muslimanskom svijetu« od poznatog turskog pisca M. Šemsuddin bega. Osobito ovdje ističemo vrijednost dviju hutbi (go­ vora), koje bi naši imami i hatibi svakako treba i proči­ tati i pram a njima na našem jeziku po koju h tbu sa­ staviti i petkom je na džum’i svijetu pročitati. Napokon vrijedni su pažnje članci »Jemen« i Jemenlije« od Kunur Alpa i »Kozački muslimani ujsunskog plemena« od HadŽi Baj Om er ef. »Islamska revija« izlazi jedan put u petnaest dana, a cijena joj je na godinu 9, na pola godine 5 franaka, Administracija se nalazi u posebnom odjelenju središnje uprave »Islamskog dobrotvornog društva« na Čagal-Oglu u Carigradu. Mrka kapa, zli bilježi.1) „Ova je knjiga („Borba krsta i polu­ mjeseca") pisana svestranim razmatra­ njem, velikom znanstvenom spremom i dubokim kritičkim istraživanjem". »Daily Telegraph«. —ib. Čudne li su g a ove naše vlasti i oblasti! Strepe za jedan glas pri izborima i radi toga naregjuju izvide, istrage, disciplinarne kazne i kako se već zovu sve te »odlike« jednog apsolutističkog režima. Guše glas savjesti i ličnog nagnuća razvijenih i akademski naobraženih odgojitelja naše mladeži, a ovamo su slijepe i gluhe za sve drskosti i provokacije balavčadi, što ih svaki dan ') Ovaj je članak, kojeg mi u cjelosti prenosimo, izišao u »Misbahu« (broj 17.) kao odgovor na kritiku »Borbe polumjeseca i krsta« od M. Ćelića-Gazanfera u »Srpskoj Riječi«. Broj 15. i 16. izvagjaju na oči svih tih »revnih« direktora i upravitelja naših srednjih zavoda. Mi ne ćemo podrobno rasčinjati ovih nemilih pojava i zadovoljićemo se samo jednim karakterističnim prim je­ rom. Dugogodišnji profesor jednog od najznamenitijih svjetskih sveučilišta, odlični turski publicista Halil Halidbeg, napisao je jednu odličnu knjigu, kao analizu onih silnih podvala i nepravdi, što se Islamu nanose od strane tobožnjih evropskih »stručnjaka^ i »naučenjaka«. Tu je knjigu ovih dana izdala na našem jeziku zaslužna knji­ žara M. B. Kalajdžića u plemenitoj nakani, da njome otvori oči našoj »evropeiziranoj« inteligenciji, što se bez ikakve kontrole i samorasugjivanja povodi za neumjesnom modom naopako shvaćenog liberalizma i naprednjaštva I šta mislite, ko se nalazi pozvanim, da progovori o tom remek-djelu jednog istinskog stručnjaka i dubokog mi­ slioca? Kakav doktor ili svršeni filozof? Jest d a! Tu knjigu ocjenjuje jedan — srednjoškolac, i to još pod punim imenom. Oh ironijo! Nama nije nam jera osvrtati se na »duboke« misli i ideje jednog žutokljunca, koji bi mjesto novinskih kritika trebao pisati domaće i školske zadaće o — žabi i juncu. Pribilježićemo ovu mudru recenziju samo radi toga, što a odraz pokvarenosti i pogubnosti duha, koji se na­ m e t. kalemi u čiste duše naše omladine. Gazanfer se ogragjuje proti štam panju ovakih djela, jei la smetaju solidarnosti »sa nacionalnom (!) b ra­ ćom drugih konfesija« i veli, da je u nas »grandiozna nužda kuiiurnog života i napretka, š t o n a m j e d i n o n a ć i k m o ž e d a t i « . Ovom je dječaku »panislamizam« naivan i previše iluzoran, a da bi mogao koristiti kultur­ nom i apretku n a ie g elementa«. Taj dječko ide još i dalje, p a veli, da kod nas nekoliko ljudi »dolazi sa ovakovim — a n t i k u l t u r n i m djelima, sa m u z e a l n i m i d e ­ j a m a i s i f i l i s t i č k i m n a č el i m a, da zaslijepe još više i onako neosviještenu našu masu, koja je 400 godina nesvjesno i ropski utučena apsolutističkim zastrašivanjem osmanske im perije; hoće, da se i danas ta masa, do srca isisana, zauzim a — i taj narod stavi u službu ideje, koja jedino ide za tim, da očuva teritorijalne m egje n a m a t u g j e d r ž a v e i naroda, koji propada«. Nacionalni dječko završuje svoje razm atranje upitom : »Jesu li ova panislam ska gospoda svjesna, da time čine prim arni zlo­ čin na sopstvenim svojim osobama, na svojem narodu — da čine zločin?« Dvije su pojave, na koje se moramo osvrnuti pri­ godom ove gjačke »recenzije«. Našem je srednjoškolcu tugja i daleka jedna islamska svetinja, hilafet, i mi mu radi toga ne bismo toliko ni zamjerili, je r je u pom anjkanju tog osjećaja kriva m anjkavost vjerskog odgoja naših srednjoškolaca uopće. Nu moramo prosvjedovati proti tonu i drskosti, kojom se u jednom odličnom listu usugjuje o toj našoj svetinji govoriti jedan gjačić. M oramo prosvjedovati jedno s toga, što se ovakim ispadim a ne­ zrele mladeži usporuje željno školovanje islam skog dijela našeg naroda, a drugo s toga, što su ovaki ispadi očit �Broj 15. i 16. . BI SER' dokaz, da naš školski sistem pogoduje ovakim strujama i time direktno podupire — naravno samo u drugoj formi — paklenu Kalajevu osnovu o kulturnoj zaostalosti nas muslimana. Jer da se ovaj gjačić plaši discipliniranja sigurno bi dobro promislio prije nego li javno izvali ovo­ liku uvredu svom narodu. Da našoj vladi i njenim školskim vlastima leži, is­ kreno leži, na srcu i aš napredak i naše kultiviranje, upu­ ćivali bi nam djecu na školsku knjigu i pristojnost; su­ zbijali bi odnarogjivanje naše uzdanice i naših budućih predstavnika. Mi s toga odlučno tražimo, da se većom pažnjom prati držanje našeg gjaštva i da se malo bolje primjenjuju školski propisi, koji gjaštvu priječe piskaranje po javnim organima i listovima, osobito političkim. Mislimo, da smo dosta rekli. Drugi se naš prigovor mora odnositi na držanje ulema-medžlisa u ovoj stvari. Mi smo u više navrata ne­ pobitnim faktima dokazali, da će stagnacija našeg vrhov­ nog vjerskog tijela uroditi našom propašću i više smo puta pozvali nadležne, da se maknu i prekinu ovaj tro­ godišnji san članova ulema-medžlisa. Pitanje vjeronauke na našim srednjim zavodima, pitanje je održanja Islama u ovim zemljama i — neka govori ko šta hoće — ne budemo li se u zadnjem času trgnuli i popr vili svoje pogrješke i propusti, možemo biti sigurni, da će’ naša mlagja generacija z tploviti stru­ jom, koja će dovesti do kraha vjerskog osjećanja i u našoj srednjoj generaciji, a kamo li omladini i nima, koji stoje, ili će stajati pod njenim uplivom Mi o već jednom upozorili, da se vjersko zvanje na srednjim zavo­ dima ne smije shvaćati kao sredstvo za uhljebljenje koje­ kakvih »sretnika«, što ih na svojim legjima iznese agovor i protekcija pojedinih činbenika bivše i sadanje uprave. Mi smo naročito upozorili na opasnost, što prijeti od uporabe izvjesnih vjeroučitelja, koji niti posjeduju spreme, niti je njihov život i ponašanje u skladu sa ovim uzvišenim pozivom i teškim zvanjem. Upozoravali smo, ali koja fajda? U nadi, da će bar ovaj drastični primjer uzdrmati »islamske« osjećaje našeg rijaseta, nalazimo za munasib, da još jednom upozorimo na taj neoprostivi propust našeg ulema-medžlisa i oponemo ga na apsolutnu prešnost od­ stranjenja ove manjkavosti, koja za sobom nosi jednu masu zlih i sudbonosnih posljedica. Nije nužno dokazivati potrebu školovanja naše mla­ deži, niti je nužno naglašavati potrebu valjana njena vjerskog odgoja. Nu stoji fakat, da sadanji hal naše srednjoškolske omladine imperativno zadaje pitanje : »Kuda vodi o v a k a v odgoj te naše omladine i je li moguće mirno trpjeti, da se ona sukcesivno otugjuje i svojoj vjeri i svom narodu?« Mi ne trebamo zatvarati očiju, niti tu koriste te’vili: sadanje stanje našeg gjaštva ne pruža nimalo povoda za optimizam i mi se moramo ozbiljno pobrinuti za saniranje ovih nezdravih prilika. Dužnost je ulema-medžlisa i muftija, da bdiju nad vjeronaukom i vjeroučiteljima naših srednjih zavoda i ulema-medžlis ima Strana 251. dapače prava svrgnuća ovih vjeroučitelja. Za što se već jednom ne otpočne vršiti ta islamska i zakonska dužnost? Hoće li se time čekati do kijametskog dana? Mi kategorički naglasujemo, da nema m jesta ni vremena za čekanje i upozorujemo, da bi nam se nehaj u ovom pogledu mogao grdno osvetiti. Još nešto. Uz vakufske konvikte, koji godišnje stanu preko 30.000 K, počeli su se i zadnje vrijeme otvarati privatni konvikti »Hrv. Straže« i »Osmana Gjikića«, ko­ jima je svrha pohrvaćivanje i prsrbljivanje naše omladine. Nad uregjenjem i upravom tih konvikata ne vodi niko kontrole, niti se ulema-medžlis brine za nadzor tih kon­ vikata. Ne brine se dapače ni za nadzor vakufskih. Istak­ nemo li, da je M. Č. Gazanfer viceprefekt ovdašnjeg kon­ vikta »Hrv. Straže«, upozorili smo i na opasnost ovakih instituta i podvostručenu dužnost ulema-medžlisa, da tim konviktima posveti svestranu pažnju. »Svi ste čuvari i svi odgovarate za svoje stado«, veli hadisi šerif, a mi dodajemo, da je odgovornost ulemamedžlisa tim veća, što taj nadzor spada u njegovu služ­ benu dužnost. Mudru dosta . . . — O nacionaliziranju m uslimana.1) Nekoti£& riječi uz p rik az brošure Š ukrije K urtovlća. Vidjela ž a b a ..., pa i ona digla nogu. Vidio Šukrija Kurto' da drugi pišu, pa i on prihvatio za kalem. To je najispravniji zaključak, do kojega će doći svako, ko pročita knjižicu Šukrije Kurtovića pod gornjim naslov om. 1) Čem« piše Šukrija, pod inače lijepim naslovom, teško je reći. Nema jedne misli, koja bi išla cijelom knji­ gom, pa da bi se moglo u kratko reći, koja je. Sadržaj tako smeteno napisan, da se ne zna, šta je Šukrija htio reći na čitave 54 štampane stranice. Nadrobljeno je u njima svega i svačega, pa je čovjek baš u neprilici, da pogodi, šta je htio pisac da obradi. I da nema naslova, čisto se ne bi moglo pogoditi, koju bi svrhu htio postići nadobudni pisac svojom brošuricom. A ovako su one tri riječi rekle više, nego 54 stranicg sadržaja. Čovjek barem zna, o čemu je Šukrija h t i o da piše. Pošto se radi silne »logičnosti« u pisanju ne može pogoditi i navesti u kratko čitav sadržaj brošurice, to ću samo u kratko navesti, o čemu je u njoj govora. Početak je s okupacijom Bosne. Onda se nastoji protumačiti, zašto naši muslimani onoliko ljube Tursku, i ako su im Turci n a j g o r i d u š m a n i n a d u n j a l u k u , g o r i n e g o s a m i Š v a b e , jer i ako su im braća po vjeri, nijesu im nikada pružili ruke pomoćnice, dok ih je Austrija gnjavila. Prelazi se onda na razlaganje, smije li vjera imati ikakova uficaja na javne prilike, i zaključuje, d a n e s m i j e ; a zatim — razumije se po­ svema dosljedno ovoj pretpostavci — pomoću nekih iz­ reka iz svetih knjiga muslimanskih, nastoji dokazati, da 1 Ovaj članak prenosimo iz »Hrv. Dnevnika« i ako se sa svima izvodima njegova pisca ne slažemo. Uredništvo. �Strana 252. ,B t S £ R‘ muslim an m ora biti domoljub i — n a c i o n a l i z i r a n i S rb in . Ovo su samo neke misli ili, da se bolje izrazim, o ovome je govora u Šukrijinom prvjencu. O čemu se govori još osim ovoga, to ću navesti kasnije usput, a nešto ću i preskočiti, jer se bojim, da bi samo navagjanje onoga, o čemu se govori, bilo predugo. Govori se naim e o svemu i svačemu, samo vrlo malo o onome, 0 čemu bi se imalo govoriti prema samom naslovu knjižice. Zaustaviću se na nekim dijelovima knjige. U nastojanju, da nagje uzrok, zašto naši muslimani vežu svoju sudbinu sa sudbinom turske carevine, dolazi Šukrija do ovoga: »Nama se č i n i... da treba glavni razlog ovakovom mišljenju i osjećanju za Tursku tražiti u državnoj uredbi, koju su imali Osmanlije. Njihova je uprava počivala sva na vjerskoj osnovi. Ona je svoje podanike dijelila u dvije g ru p e : T u r k e (muslimane) i V l a h e (sve druge vjere), i u dvije interesne sfere: tursku i vlašku. M u s l i m a n i s u b i l i u n j o j p r i v i l e g o v a n i u v i j e k na r a č u n d r u g i h v j e r a — raje. T a k o je bilo i s b o s a n s k i m m u s li m a ­ n i m a . Oni su živjeli u takom privilegovanom stanju 500 (čitavih?, op. pisca) godina, pa je sasvim prirod' da im je okupaciona uprava . . . m orala podići u očima još više Tursku (str. 9.). Po Šukrijinu dakle, mišljenju, uzrokom je ljubavi naših m uslimana prem a Turskoj to, što su bili p r:yilegovani, dok je ona vladala našom domovinom. Da vidimo, što sam Šukrija govori, kakovi su to privilegiji bili. O osvojenju Bosne i Hercegovine veli za T u rk e : »Tako su osvojili i našu domovinu i d o š l i s u n a m k a o n e p r i j a t e l j i , da n a s p o d j a r m e , a ne da n a m d o n e s u I s l a m « . (Str. 12.). Za tim malo nadalje: » I s t o ri j a n a š a u z a j e d n i c i s T u r s k o m , pa o n d a d o g a g j a j i , za k o j e mi svi z n a m o i do­ ž i v j e l i s m o i h, g o v o r e , d a s u n a m t a i s t o v j e r n a b r a ć a sve prije, samo ne p r ij at el ji 1 za šti t n i c i . I s a d a žive u u s t im a n a r o d n im o n e g r o z o t e , k o j e s u n a n a m a u č i n i l i T u r c i ... Dosta je spometiuti ime Dželal p a š e . . . i o n d a i me j o š s t r a s n i j e g a A b d u r ah m an a . . . i o d m a h će m o vi dj et i to tu r s k o p i j a t e l j s tv o p r e m a n a m a . . . N i j e s u n a s d r ž a l i ni za l j u d e n i z a m u s l i m a n e « . . . (Str. 14.). Kakvi su ovi privilegiji, to znade valjda jedini Šu­ krija. Onakovo postupanje, o kakovu on govori, u nas se zove malo dru g a čije: proganjanje, mučenje ili slično. Sve prije, nego privilegovanje. P a ipak, uza sve to, što govori Šukrija o ovakim progonima naših muslimana od Turaka, drži ustanovljenim, da je baš postupak Turaka prem a njima probudio u njima tako silnu ljubav, da i sada čeznu za onim divnim vremenima, u kojima su ih Turci onako mučili i davili. Zaista bi čudovište bili naši muslimani, po mišljenju Šukrijinu. Turci ih progo­ Broj 15. i 16. nili, klali i ubijali (u kratko vrijeme po 300 odličnika! str. 14.), Austrija ih niti kolje niti ubija, pa opet čeznu za Turskom 1 Ko će doći do ovoga zaključka, ako su mu svi moždani n redu? Neću se osvrtati na razloge, zbog kojih je u doba reformacije, Turska u istinu progonila naše muslimane (Ne uopće muslimane, nego samo spahije i plemiće, koji su se protivili reformama. »Biser»), niti ću isticati, da ih je progonila samo, jer su bili protivnici reforama, nego ću samo istaći, da onako pisanje o Turskoj, kakvo je Šućrijino, ne samo što pokazuje duboko neznanje, nego slijepu mržnju na državu i narod, čija je ratnička povijest jedna od najslavnijih, što ih svijet ima. A do ovake po­ vijesti drži barem i sada Šućrija, o b o ž a v a l a c j u ­ n a k a B i t o l j a i K u m a n o v a ! Nepoznavanje ove po­ vijesti govori mu u tvrdnji, ba naši muslimani nijesu pomogli kod stvaranja Turske, jer, ko je imalo pogledao koju povijest Turske, mogao je vidjeti, da je u doba iza osvojenja Bosne relativno najviše, a kvalitativno najbolje vojskovogje i državnike dala Turskoj Bosna i Hercego­ vina. Mržnjom Šukrijinom na Tursku odišu riječi, kojima prekorava Turke radi proganjanja naših muslimana. Jer bi barem on, kao »svjestan* i »napredan«, morao biti lau Turskoj, što je svojim radom oko reformiranja prva budila led. P a ako joj taj rad nije uspijevao radi c. Ta naših muslimana, šta je .o n a m orala učiniti, da provede -reforme, koje su — nema o tom sumnje — bile po r.arođ korisne? P a ios k i ako se ne mogu čuditi Šukrijinu neznanju, jer bi me baš začudilo obratno, ipak mi je čudo, zašto govori s lakom mržnjom o Turskoj, pod kojom je je ­ dan dio našega naroda, muslimanski, imao svoju sjajnu Pr°šk>st. Zar djeluje na naše muslimane srpstvo baš tako, da m oraju mrziti na državu, s kojom su njihovi djedovi doživili toliko slave i u kojoj su, barem neko doba, bili slobodni? Zašto moraju i naši muslimani »Srbi« mrziti T ursku? Ako je mrze pravoslavni, to je razumljivo. Mrze je radi r a z l i k e v j e r e , r a d i k r s t a i d i n a . To se vidi iz čitave njihove prošlosti. P a zar je isti razlog i u muslimana »Srba«? Nemoguće, pa s toga čudno i neprotumačivo. Neću da razglabam ovdje o vjeri, a osobito o Is­ lamu, kojemu ne pripadam. Tu nemam riječi. Samo ću spomenuti, da niti sa najpristranijega stanovišta nijesu istinite riječi: » d a g a u b i j a i n e d a m u n a p r e d o ­ v a t i b a š ono, š t o j e d r ž a o d o š l e z a s v e t i n j u i z a p o t p u n o p r i r o d n o (razumije se vjera)«, str. 20. Jer kad su mogli M auri onako napredovati i kad su mogli usprkos vjeri, z a k o j u Š u k r i j a d r ž i , d a u b i j a i da n e d a n a p r e d o v a t i , r a z v i t i kul­ t u r u , k o j o j se u č e n i s v i j e t i d a n a s divi, z a ­ š t o n e b i m o g l i i n a š i m u s l i m a n i ? Ta i Arapi su osnivali sve na vjeri. Ali je drugo nešto, zašto muslimani u Bosni i H er­ cegovini nijesu napredovali. Zar ne upada u oči činje­ nica, da su muslimani u doba najjače sloge sa Srbima �Broj 15. i 16. .BISER1 najviše selili, a najmanje djece slali u školu? Zar ne upada u oči, da preporod naših muslimana počinje pak­ tom muslimansko-hrvatskim ? Treba pogledati statističke izvještaje o školstvu, 'p a će se vidjeti, da je samo kroz zadnje dvije godine poskočio broj muslimana po školama jače, nego kroz čitavo vrijeme do pakta. Evo razloga, ibog kojega nijesu mogli napredovati naši muslimani, a sada počinju krupnim koracima! Bili su u slozi s onima, koji im nijesu dobro mislili. Ta ko je muslimane nago­ varao na seobu ? Srbi i posrbice! Ko je muslimane od­ vraćao od škole, uvjeravajući ih, da će im katolička Austrija djecu pokrstiti? Ko drugi, nego i opet Srbi i posrbice! Sada su se muslimani oteli zagrljaju svojih dušmana, i ovi su izgubili svoju moć. Više ne upaljuje ko prije ono, što Srbi i njihovi prijatelji muslimanima go­ vore. Muslimani ne slušaju Srba, ne slušaju njihovih ne­ iskrenih i dušmanskih savjeta, postavili su se sami na noge, i rade ono, š t o im z d r a v i r a z u m , p a i v j e r a — b i l o to Š u k r i j i p r a v o i l i n e — n a ­ l a ž u . I čim su se oslobodili Srba, počinju napredovati. I to vidno, tako vidno, da su njihovi dobri stari prijatelj Srbi iznenagjeni, pa i preplašeni. Jer znadu Srbi dobro, što muslimani jače napreduju, to je manja prilika njima, da će napredovati. Jer do sada su Srbi najjače napreci vali na štetu muslimana, pa im se sada već gubi izgled da će napredovati ko i do sada, i šta više, već se jasno vidi, da bi muslimani, kao materijalno najjači elemenat, mogli ozbiljno ugroziti uopće i svaki napredak pravoslavnih. To Srbi vide i otuda ovolika huka n. mu1 ane. Vide to jasno po svemu; vide, kako se iz dan. i dan sve više nižu muslimanske radnje, zanatlijske i trgovačke, a sve uz radnje pravoslavnih. Vide, gdje muslimanska djeca svaki čas u što većem broju ulaze u škole i ' su u strahu, da će pravoslavni i u zemaljskim službama danas šjutra izgubiti privilegirani položaj, u kojem su danas radi toga, što su »domaći«. Vide to i osjećaju, da im neće cvasti ruže, kako su im cvale dosada, pa otuda i onako zaprepaštenje i nastojanje,. da povuku muslimane u vrtlog političke, »opozlcionalne« borbe, ne bi li ih tako borbpm zabavili, da na ostalo ne gledaju. Samo, Bogu hvala, dosada im je trud uzalud! Zabavih se ovim malo jače. Ali sam morao. Htio sam dokazati, d a n i j e v j e r a o n o , š t o , k a k o v e l i Š u k r i j a , n e d a im n a p r e d o v a t i , nego da su to oili Srbi, i niko drugi nego Srbi. Kako je god neispravna Šukrijina tvrdnja, da vjera sprječava muslimane u napretku, t a k o j e n e o s n o ­ v a n o m iš lje n je , k o je z a s tu p a Š u k r ija , d a m u s lim a n i ne bi s m je li im a ti z a p r o g r a m č u v a n je m u s lim a r s k ih in t e r e s a i d iz a n je m u s lim a n a n a k u ltu rn o m i ekonom skom p o l j u . (Str. 21.). Držim, da je baš ovo, što bi po mu­ slimane bilo najbolje, ako se hoće računati kao musli­ mani. Ne velim, da moraju imati samo pred očima vjer­ ske interese. To nikako I Ali velim to, d a r a d o k o v je r s k ih i n t e r e s a n ije n e p o tr e b a n , v e lim d a p a č e o t v o r e n o , d a j e t a k a v r a d n u ž d a n. Strana 253. Muslimani su danas u Bosni i Hercegovini vjerski osamljeni. Žive megju katolicima i pravoslavnima. Potpore izvana nemaju nikakove. A ne mogu joj se ni nadati. P a š t a j e n a r a v n i j e , n e g .o d a s a m i u s e b i z a ­ t r a ž e s p a s . A veća će vjerovatnost biti, da će taj spas naći, ako ga zajedničkim silama traže. A to je ono, što oni i čine. A Šukrija im to zamjera. Valjda s toga, što se nijesu toliko fanatizirali kao Srbi, pa u Turcima ne vide divljake, košto ih vidi Šukrija, i što u svojoj vjeri ne vide ono, što ih ubija i što im neda napredo­ vati, kako to hoće Šukrija. Malo sam se prije osvrnuo na tvrdnju Šuorijinu, da je muslimanima kriva .vjera, što nijesu napredovali, a sada ću se osvrnuti na drugu njegovu sličnu tvrdnju. Na strani ‘28. tvrdi, da je vjera samo privatna stvar, k o ja u ja v n o m ž iv o tu ne s m ije d o ć i ni do iz r a ž a ja , a k a m o li do o d lu č n o g u t j e c a j a . I razumije se, da to obrazlaže već poznatim svojini »učenjačkim« načinom, da čovjeka gotovo »osvjedočava«. Kao sa katedre govori Šukrija o vjeri, o »stvarima onoga svijeta*, o tome, da »o i n t e r e s i m a n a r o d a , g r u p a i lju d i, v j e r a n e i g r a i n e t r e b d a ig r a i k a k v e u l o g e « . E baš znade, šta pišel I to piše, k a k o B a lk a n c i s v r š iš e r a t s T u rs k o m , koj n o b j a v i l i k a o r a t k r s t a p r o t i p o lu m jj e s t i baš u doba, kada se u Engleskoj vodi najjača boi home-rulu, kojoj je temelj u vjeri. Da je barem Šul rija došao, pa rekao kralju Nikoli, da vjera ne i; 'a u ; otu naroda ikakvu ulogu, možda bi ga po­ slušnu i ne b i bio počeo onako grozan rat. Ili barem da je napisao kakvu poslanicu Ulstercima, da vjera ne smije da igr^ u životu naroda nikakve uloge i obrazložio je kako on to samo znade, možda bi ih nagnao, da napuste borbu protiv home-rula i da raspuste svoje dobrovoljačke čete. A o\ako baš evo najnoviji dogagjaji pokazuju po­ sve jasno, kako pravo ima Šukrija kad tvrdi, da vjera u interesima naroda ne igra i ne smije igrati kakve uloge. Radi vjere je nastao jedan veliki rat vojskom, prahom i olovom; radi vjere se vodi jedan od najvećih parlamen­ tarnih ratova, a ipak ona »niti igra niti smije igrati ka­ kve uloge«, kako to najodlučnije tvrdi najkompetentniji sudija u tim stvarima — Šukrija Kurtović. Dovle je išlo kako tako. Mogla se je navesti barem po.gdjekoja misao ili tvrdnja, ali pisati dalje, šta se na­ lazi u Šukrijinoj brošurici, gotovo je nemoguće. Tako je sve zbrkano, konfuzno, da se ne mogu više naći ni po­ jedine misli. S toga ću se obazirati na pogdjekoju reče­ nicu, koje je malo vrijednija, da se o njoj govori. Iza kako je Šukrija naveo, da su se muslimani bo­ rili osim vjere još i za agrar, i napisao nekolike stranice o agraru, a da se ipak ne može pogoditi, šta je htio reći — radi toga ne mogu o tome ništa govoriti — ustanovio je nešto, što još nikome nije bilo poznato, na­ ime d a j e i d e a l i z v a n č o v j e k a , pa onda prešao na nekakovo razlaganje bez glave i repa, ili da pravije re­ knem, na nekakvo razlaganje, kome je po njegovu vla­ stitom priznanju »cilj promašem*. (Str. 31.). �Strana 254. I . BI SER' A onda Šukrija nastavlja. Piše, piše tako učeno, da se ne zna, šta piše. U svom pisanju navodi, »te ćemo (razumije se muslimani) postati muslimanski Židovi«, malo dalje »postaćemo Cigani u pravom smislu«. (Str. 32.). Dakako, kad je rekao p o s t a ć e m o , misli Šukrija i na sebe. A kako je velik Srbin, sigurno će postati srp­ ski ciganiu. A to će biti svakako za njega dika. Biće naim e čišći Srbin nego je sada. Držim, da se je već i odlučio: ili će u kotlokrpe ili u svirače. Preporučio bih, da ide u svirače. Tako će moći najlakše širiti i propa­ girati zavjetnu misao. Svakako lakše i uspješnije, nego sa brošuram a & la »O nacionaliziranju muslimana«. Iza kako je sve muslimane poslao u cigane, za­ ključuje Šukrija: »Nesposobni u borbi za opstanak — izgubićemo imanje, a u radu bez stalna pravca i nevogjeni nikakvim idealima, nego trenutačnim interesim a — uz to još fukare — izgubićem o m oral. I z g u b i ć e m o d a k l e u s e b i o n o , š t o n a s č i n i čovjekom , a k a o ta k v i, s a s v im je p riro d n o , g u b im o i Is ­ la m , i p o s t a j e m o n a j p r o s t i j i p r o l e t a r i j a t « . (Str. 33.). Je li moguće višeg nesmisla napisati, nego je na­ pisao Šukrija u ovo nekoliko redaka ? Zaključio je odnekuda, da su muslimani nesposobni u borbi za opstan?'* Onda je uzeo, da nemaju nikakvih ideala, sve ih stjero na fukaru, samo da može zaključiti, da će oni izgubiti moral. Ovo je zaključio, iza kako je na nekolike stranice obrazlagao, d a m u s l i m a n i p r e v i š e d r ž e d o v j e r e i d a im j e o d t u d a č i t a v o z l o . Dakle po njegovu bi izgledalo, da vjera čini muslimane nesposobnima za borbu za opstanak; da če ih ona dovesti do fukare, jer ih ne vodi nikakav ideal, nego samo trenutačni interesi (malo prije je baš pisao, da ih vjera vodi:). Ovako pisati o svojoj vjeri može sairo enaj, koji je niti ljubi niti štuje, a o vjeri uopće samo onaj, koji nema pojma, kakav je ona odlučan faktor u životu poje­ dinaca i čitavih naroda. No ni po jada, da je ostao samo kod gornjega zaključka. Pošao je dalje. Najprije je ustvrdio, da će muslimani izgubiti m oral; onda, da će prestati biti ljudi, i napokon, da će istom onda izgubiti Islam. Ako bi za­ ključivali po logičnim zakonima, mogli bismo doći do ovoga: I s l a m m o ž e b i t i b e z m o r a l a . Taj je za­ ključak ispravan iz navoda Šukrijinih, koje sam malo prije citirao. A je li ispravan objektivno? Valjda će i Šukrija dopustiti, da nije, nego da je vjera prvo, a moral da vjeru uključuje, a ne obratno. Sa ovim tvrdnjam a i zaključcima svršava nekako psovanje Šukrijino. Iza njega dolazi poučavanje. Ali ipak, kakogod je imao nedaću, pa bi psovao neopravdano i besmisleno, još veću nedaću ima, kad naučava. Ponajprije uči Šukrija muslimane, šta je domovina. Evo kako veli: »Pod domovinom se razum ijeva cijeli onaj prostor zemlje sa svim onim ljudima, koji govore istim jezikom, u glavnom su istih običaja. Z a d o m o ­ v i n u , o d n o s n o n a r o d n o s t , je dakle m jerodavan je ­ zik, običaji, n vjera nikako«. Str. 38. Broj 15. i 16. Pam etnije definicije još valjda niko nije napisao, otkada se mrči papir murećepom. Učenjaci razbiše glavu razmišljajući, šta bi mogla biti narodnost, a Šukrija ima evo gotovu definiciju, dok je još student. I to još kako je ispravna 1 Narodnoft je identična s domovinom. A pošto je po njegovoj definiciji domovina neki prostor, to je i n a­ rodnost prostor. Bogu hvala da eto doznasmo i t o ! No nije dosta, da je domovina narodnost i narod­ nost da je neki prostor. Treba još da imade ljudi, koji govore istim jezikom i u glavnom su istih običaja. Tam an definicija ko stvorena za naše prilike. U Bosni i H erce­ govini govore doduše sve tri vjere istim jezikom, ali su im običaji različiti. Dakle nema svih obilježja, koja su potrebna za jednu domovinu-narodnost. I s toga su u jadnoj Bosni ni više ni m anje nego tri domovine i tri narodnosti A tek u drugim zem ljam a! Ali kad se je Šukrija bacio na naučavanje i definovanje, ne sustaje lako. S nepojmljivom »oštroumnošću« u sugjenju i »lakoćom« u rješavanju, bacio se je da ri­ ješi, kad se gubi domovina. To biva, kad se u jednoj pokrajini stanovništva odnarodi i primi tugji jezik i obiKuđ će i šta ispravnije? Po Šukrijinoj je definiciji domt , djeli prostor zemlje sa svima onim ljudima, koji g istim jezikom i u glavnom su istih običaja. Kad se neko stanovništvo odnarodi, primi u cijelosti isti jezik i iste ibičaje, ostane na istom prostoru, pa ipak, i ako staju sva obilježja Šukrijine domovine, gubi domo­ vinu. Da je barem Šukrija konsekventan u svojim tvrd­ njam a! A ovako ili sam ne vjeruje u ispravnost sVojih zaključaka i definicija, ili ne zna biti dosljedan. Možda je oboje. P a nije ni čudo! Kako bilo da bilo s ovim definicijama i izvagjanjima, ipak krunu nosi druga definicija o narodnosti* Evo šta u njoj kaže Šukrija: »Narodnost označava čo­ vjeka kao člana jednoga naroda; označava mu jezik i običaje i sve drugo, što čini narod narodom ; ona je sa svakim čovjekom već rogjena« . . . (Str. 45.). U svoj vijek nikada ne čitah bolje definicije. Definiše se narodnost s jednom nepoznanicom : s n a r o d o m (jer nigdje ne napisa Šukrija, šta je narod), ili bolje, sa bezbroj nepoznanica: » s v e d r u g o , š t o č i n i n a r o d n a r o d o m « . A uza to jadan narodnost ograničuje na jednoga čovjeka. »Narodnost označava čovjeka kao člana jednoga n a ro d a « . . ., dakle narodnost — čovjek, koji je član nekoga naroda. Malo prije je označio narodnost kao domovinu, kao prostor, a sada kao čovjeka, živo biće. Koja li je defi­ nicija samo prava? A m ožda ni jedna. Vjeruje li u to i Šukrija? Malo je drukčija definicija o nacionalizmu: »Nacio­ nalizam je svjesnost čovjeka, da pripada jednoj narodnoj zajednici, i svjesnost, da s njom pada i diže se: on je ljubav prem a svome rodu i pokazuje čovjeka kao f a k ­ t o r a u narodu, on je — protivno od narodnosti — ino- �Broj 15. i 16. . BI SER' bilan, aktivan i buntovan, čini sve, da dogje do svojega cilja, on teži slobodi i neda se sputavati; on nije usagjen u narodu i ne ragja se sa čovjekom; on se stiče u životu odgojem i kulturom, i istoga nije kod svakoga čovjeka, niti kod svakoga naroda jed n a k ; on nastaje u čovjeku i u narodu i znači — p o k r e t e . (Str. 46.). Ove definicije i opisivanja bića nacionalizma bez­ uvjetno nijesu Šukrijine. Gdje ih je našao, ne znam. Ja se na njih doduše nijesam namjerio, ali sam siguran, da nijesu Šukrijine. I to s najjednostavnijega razloga, jer je definicija ispravna. Samo označivanje bića nacionalizma nije posvuda ispravno. Drukčije je, gdje dolazi sam Šukrija do riječi. Od­ mah pogje naopako. Najprije ustanovljuje, da Nijemci i Talijani nijesu imali nacionalizma prije pokreta za sjedi­ njenje. Radoznao sam, drži li Šukrija, da se je i Nje­ mačka sjedinila baš radi nacionalizma ili jer je morala Kako izgleda, on to vjeruje. P a opet njegovo zaključi­ vanje, da je pokret za ujedinjenje urodio nacionalizmom mjesto obratno! Vidi se, kako je sam shvatio ono, što je prepisao. Nije sretniji ni u nastavljanju svojih razm atranja o nacionalizmu. Jer tvrdnja »po jakosti se nacionalizma mjeri snaga jednoga u borbi sa drugima«, više je nc-g glupost. To piše Šukrija danas, gdje broj, pare i znanje vladaju najviše baš u svim narodima, a gdje ideje, prije onako odlučne, danas djeluju tek u manjoj mjeri. S ovakim neumjesnim nađovezivanjima na definiciju 0 nacionalizmu nastavlja Šukrija, dok ne dog,e dc konca brošurice, da pokaže, zašto je baš onoliko pisao, mučio svoj bijedni mozag i trudio svoju vrijednu ručicu Svršava sa psovanjem na — Hrvate. On, Srbin, ispovjedalau ideje, da su Hrvati i Srbi jedan narod, ali dva plemena (str. 20., pa i ovdje nije mogao barem prepisati ono, što je drugdje čitao!), ipak nije mogao, a da ne pokaže slijepe mržnje na Hrvate. On ni više ni manje nego niječe Hrvatima da uopće imaju nacionalizma i tvrdi, da pravi (zar ima 1 krivi?) nacionalizam postoji samo kod Srba. Iz čega zaključi ovo mudri Šukrija? Tvrditi, da u Hrvata nema nacionalizma, može samo bezobrazno čeljade. Ne velim neznalica, jer neznalica o onom, što ne zna, i ne govori. Samo bezobraznik govori ono, što znade, da nije istina. Inače opširni Šukrija ne nagje ni riječi, da potkri­ jepi svoju tvrdnju, da je tek u Srbe pravi nacionalizam, a u Hrvata da ga nema. T a on voli obrazlagati. Zašto nije baš ovdje našao riječ dvije, da kaže, iz čega dogje do onoga zaključka? Ko imalo pozna povijest hrvatskoga i srpskoga na­ roda, doći će svakako prije do zaključka, ako ne, da u Srba nema nacionalizma, a ono, da je u Hrvata naciona­ lizam, prije jači, nego isto onako jak kao u Srba. Srbi se ponose oslobogjenjem od Turske. Ističu to kao nešto, što osobito pokazuje jakost njihova naciona­ lizma, snagu njihova naroda. A je li to istina ? Zaborav­ ljaju ili možda i ne znaju, da je sve njihove borbe in­ Strana 255. scenirala Rusija, a sami Srbi da su ulazili u njih pod lozinkom » za k r s t č a s n i « . Vjera je bila ono, što je Srbe poticalo na ratove s Turcima, a ne narodnost. Bo­ rilo se je hrišćanstvo protiv polum jeseca; raja protiv spahija, a ne Srbi protiv Osmanlija. Tek kasnije, kada je Rusija stvorila Srbima jednu državu, današnju Srbiju, po­ čela se u njoj razvijati narodnost, koja i do danas nije posvema razvijena, jednostavno s toga, što je nižim slo­ jevima narodnost isto što i vjera. Tako je bilo sa Srbijom. A tek u drugim kraje­ vima, gdje brižna ručica majčice Rusije nije mogla daro­ vati braći po hrišćanstvu slobode! Reći ćemo u nas, u Bosni. Kakva je ovdje srpska narodnost, pravoslavni se­ ljak vjere ili narodnosti srpske. Šta njemu označuje srp­ stvo? Ništa drugo nego pripadnost vjeri pravoslavnoj, srpskoj. P a s toga i pravoslavni seljak, kada ga pitaš, šta je, odgovara, da je Srbin, a time misli samo na vjeru. A čim ga upitaš, kako govori, zine ko budala ili u najboljem slučaju odgovori: naški. Pa ni u gradovima nije bolje. Tamo gragjani, koji su u kulturi malo više doprli, znadu doduše, dana rodnost i vjera nije isto, ali ipak rade samo kao Srbi pravoslavni, a ne kao srpski nacionalisti. Iznimke su rijetke. Tek kulturno najviši red pravoslavnih jest uistinu nacionalan. Ovo sve znade i Šuk. pa ipak govori o pravom nacionalizmu kod Srba. Valjd mu nije izražaj srpskoga nacionalizma pojanje u crkvama, palenje tam jana subotama ili možda svetkovanje krsnih imena uz pjevanje crkvenih pjesama? Malo se drugačije očituje nacionalizam u Hrvata. Je li čuo Šukrija za godinu 1845. i 1848. u Hrvatskoj? Nije bilo Hrvatima ruke pomoćnice majčice Rusije, nije Hrvatsk . bila u Turskoj, oslabljenoj od mnogobrojnih ne­ prijatelja i neuregjenoj radi unutrašnjih njezinih sinova, pa ipak su se Hrvati podigli. Krvlju su svojom najprije protestirali za svoj jezik, a kasnije pošli u rat za svoju narodnost. Nije Hrvate dijelila od M agjara vjera, kako je dijelila Srbe od Turaka; nijesu Hrvati išli u rat protiv M agjara pod lozinkom »za krst časni«, kako su išli Srbi protiv Osmanlija, nego su smuli u boj, da spase svoju narodnost od nasrtaja magjarskih. Pa šta je bilo uzrokom god. 1883, 1902. i 1903. u Hrvatskoj? Zar nije i opet narodnost, ili ako hoćete, da se bolje razumije, nacio­ nalizam ? P a ipak Šukrija tvrdi, da u H rvata nema nacio­ nalizma, da on istom nastaje. Tvrdi, da je jedino pravi nacionalizam u Srba. To može činiti samo mržnjom za­ slijepljeno čeljade. Ili možda još i malo g o re ! Pa tek u nas u Bosni. Da nje ne spomenem, rekao bi tkogod, da sam učinio namjerno, jer da nije u njoj nacionalizam ipak razvijen. Ko imalo znade razvitak hrvatstva n Bosni i Her­ cegovini, znade, kako su se Hrvati morali žilavo boriti, za što se Srbi nijesu uopće borili: za svoje ime. Kome nije poznato, da je bosanska vlada od vremena Nikolićevih kasnije jednostavno zabranjivala spominjati ime hrvat­ sko u govoru i pismu ? Ko ne zna, a da se je imalo �Strana 256. «i u upoznao sa prilikam a u Bosni za prvo doba okupacione vlade, da se je radi samih govora i pjesama, u kojima se je spominjalo ime hrvatsko, kažnjavalo ne samo policajno, nego i sudbeno? Z ar nije dosta poznato, da je cenzura u prvim hrvatskim novinama u Bosni i Hercego­ vini »Hercegovačkom Bosiljku« i »Glasu Hercegovca« brisala i sam u riječ H rvat? P a ipak su uza sve to ustra­ jali Hrvati u borbi za svoje ime, dok im iza dvadesetgodišnje borbe nije uspjelo, da dobiju slobodu, da se na­ zivaju onim, što jesu i čim se osjećaju. I onda su išli dalje. I tako danas mogu s ponosom pogledati na pro­ šlost, a s najljepšim nadam a na budućnost. Danas katolik Hrvat, jednako seljak ili gragjanin znade, ko je i šta je, znade, zašto je Hrvat, a zašto katolik, ljubi svoju narod­ nost i vjeru. A Srbin? Neka odgovori na ovo Šukrija! Svršio sam s onim, na što sam se mislio osvrtati u Sukrinovoj brošurici. Mislim, da općenitoga suda ne trebam davati. Iz m ojega se razlaganja vidi, kakva je. Glupačka um išjenost. nezrelost sudova, neispravnost za­ ključaka, nepoznavanje predmeta, o kojem se govori, n e ­ poznavanje tem eljnih pojmova u nauci o državi, zasukanost, m ržnja i zaslijepljenost jednoga Šovena prevejavaju čitavom brošuricom. A povrh svega toga nedosljednosti i protuslovlja! Nije valjda odavna napisana knii kojoj bi bilo onoliko protuslovlja, kao u ovoj bvošurici. N a neka sam upozorio. Mogao bi još na nek>, ali ću se ograničiti samo na to, da istaknem, da Šukrija na jednom m jestu drži, da muslimani ne m ogu sačinjavati jedr ■kla­ sne ili političke grupe (str. 22.), ali malo dalje, n r. 26. tvrdi, da od muslimana može postati jedan posebni, po­ litički narod, dakle nešto mnogo više nego »klasna ili politička grupa«; onda na str. 23. tvrdi, da muslimane u Bosni dijele interesi, a kasnije na str. 40. opet, da su interesi »svih nas, m akar koje vjere bili, isti i zajed­ nički«. I tako kroz cijelu brošuricu. I eto ovako što n a ­ pisao je i izdao jedan Student! Da je pisac kakav gjak niže srednje škole, rekao bi čovjek: vidi se, nešto je či­ tao, a kad je pisac jedan »Student«, šta onda? Da se može dati treći red sa zabranom, da ne smije više ni­ kada pera prihvatiti, hajde de, a ovako! Držim, da ću najbolje učiniti, ako preporučim, da si Šukrijinu brošuru pročita svako, kogod može. Osobito gjaci muslimani. Jer ako bi kome i bilo srpstvo išta simpatično, nakon Što pročita ovu brošuru, sigurno će se stiditi pristupiti ili ostati u vojsci, u kojoj ima rijeći — Šukrija Kurtović. Ovo preporučujem tim radije, što se ni »Narod« ne smide usuditi, da je preporuči, po svoj prilici radi istoga raz­ loga, zbog kojega je ja preporučujem. Kulturne bilješke. Instalacija novog R e is-el-u lem e Ovih je dana N jegova Presvijetlost novi naš Reis-el-ulema, Hadži Hafiz Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, otputovao u Beč u pratnji vrhovnog šerijatskog suca, Ali Riza ef. Prohića, i t r Broj 15. i 16. vladina podtajnika, Fehim ef. Spahe, da u ruke Njegova carsko-kraljevskog Veličanstva položi zakletvu kao najveći muslimanski vjerski dostojanstvenik u našoj domovini. Novi Reis-el-ulema — kako su domaće novine ja ­ vile — povratiće se odmah nakon zakletve u Sarajevo, gdje će se i njegova instalacija obaviti. Čujemo, da se mnogobrojni islamski svijet iz pro­ vincije sprema, da na taj svečani čin dogje u Sarajevo, želeći biti svjedokom i očevidcem ustoličenja sebi najm i­ lijeg, a alimskom spremom i sposobnošću najzasluženijeg čovjeka za ovo visoko mjesto. I naš list — kao čisto islamski i kao vjeran sljedbenik misli i načela Hazreti Džemaluddinovih — poslaće na ovu svečanu instalaciju svog vlasnika i glavnog urednika, da ga zastupaju prili­ kom toga općeg islamskog slavlja, kojega nijesmo doče­ kali, niti smo mogli dočekati kroz razdoblje od okupacije do danas. Mi smo uvjereni, da će se dolaskom ovog velikog čovjeka na stolicu vrhovnog poglavice bos. hercegovačkih muslimana i sveta panislamska ideja, koja nas je jedina kadra spasiti od očevidne propasti, ojačati, i da će se njen uspjeh osigurati m egju bososansko-hercegovačkim muslimanima. S toga kličemo iz srca i d u š e : Živio novi Reis-el-ulema! Živila panislamska ideja, kojoj on glavni zaštitnik i predstavnik! Poruke \ odgovori uredništva. A. R u F . Šta je s- Tobom, ja hfi? 11 boluješ, ili ašiku š, pa se »Biseru« toliko vrem ena ne javljaš? Mo­ lim" Te, gledaj nam što prije poslati kakovu svoju radnju. Naročite nam dobro došla pojedina poglavlja iz knjige »Zulmetden nura«, koja si nam obećao prevoditi. Ne budi, dakle, u gaf letu, nego nam se javi. Bratski Ti i panislamski selam! M. T. u S. Vaš smo krasni rad primili i uvršta­ vamo ga u ovom broju. Mislimo, da ćete se i u bu­ duće češće put sjetiti »Bisera« sa pokojim lijepim prevodom s arapskog i turskog jezika. Hvala vam i mahsuz selam ! Falku u T. Vi nas pitate, zašto ne odgovaramo na napadaje Ćelića i Ćeće, koji su u »Srpskoj Riječi« izišli proti Muslimanske biblioteke i «Bisera«. Da vam iskreno rečemo, mi ne polažemo nikakove važnosti ni na ove pamflete ni na njihove balave i žutokljune pisce, koji ne vide dalje od usta do nosa. Naročito ne uzimamo u račun uobraženog Gazanfera, koji je prevrtljiv poput afrič­ kog kameleona. Ovaj je balavac i nacionalizovani zvekan saragjivao na našem listu, i ako je list od početka svog izlaženja uvijek stajao na današnjem — panislamskom — programu. Kad mu pak mi jednom nijesmo htjeli donijeti dvije nevaljale pjesmice i životopis Karla Bodlera, koji nije odgovarao našem program u, Gazanfer je — da nam se osveti, a ne iz nacionalnog uvjerenja — m egju gjacima poveo najveću kam panju i agitaciju proti »Bisera«, a eto u zadnje vrijeme i proti Muslim. biblioteke. Prem a tome, vi sami možete stvoriti sebi s u d : da li se je vrijedno osvrtati na napadaje ovakovih prevrtlji­ vih »srpsko-hrvatskih« balavaca. Mahsus vam selam! V la s n ik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAM PARIJA 1) MOSTARU,______________U re gju je : REDAKCIOM OPBOR. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U HOSfARU. Z a uredništvo odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ �Izvanredne knjige „Muslimanske biblioteke*', koje su do sad izišle života za odgojne pričice za islamsku mladež od poznatog muslimanskog prosojetnog radnika Hamdi ef. JTlulića. (flta llerčesa). Knjižica sadržaje ove pričice i crtice: Novi junačina, I djeca vole domovinu, Mudri dječak, Dobro srce, Kradljivac, Mudri starac, Čobanče, Što je tražio, našao je, Ramazanske moći, K o je kriv. Poštuj roditelje, Mali majstor, Prvi jagluk, U srećnom komšiluku, Radiša, Pošteni radnik, Pravednost. Pod kulom Ali paše Rizvanbegovića, Ahmed beg Hercegović, Uspomena u narodu, Hadžija, Hazreti Omer r. a., Iz sužanjstva. Cijena je knjizi 1 kruna. HeRoIiko islamskifi ustanova. Odu je knjižicu napisao Hl. Ć. Ćdtič, a nekoje islamske ustanooe, kojima šeni omladinci u tom slijepo dito i po.pularno rastumačio i nji jeljena u ooih sedam poglaolja: zabranjuje muslimanki poći za i Islamske (S higijenskog mskoj mladeži u praooj slici prikaže prigooara, štono ih nekoji naši zanee u odo ] raspraoici kratko jtli jezgro’umentirna dokazao Knjižica je podi(Sojedočanstoo), miraz, Zašto Islam pstoo. Cijena 30 helera. je kejigu napisao na francuskom misirski liječnik Dr. Rhmed beg Džejhun, a na naš ju je jezik preoeo marljioi prosojetni radnik Salih Bakamooić : Knjiga ima ovaj sadržaj: Pokornost, Pranje, Abdest, Namaz, Post, Hadž, Sadaka (Mi­ lostinja) Zećat, Poštenje, Sudbina, Razdioba vremena, Kazantena, Ženidba, Spoljašno držanje ženskih prama muškim, Višeženstvo (Poligamija), Rastava braka, Razvratan život. Igre, Opi­ jum i alkoholična pića, Duhan, Jelo i piće muslimana, Rezanje nokata, Osobita čistoća mus­ limana, Džamije, (Bogomolje), Muslimanska groblja (Haremi), Muslimanski stanovi i u njima stanovanje, Muslimanska odjeća, Odjeća ženskinja muslimanskog, Dodatak Cijena 60 hel- Ramazanski post. Napisao Dr. Husejn Hulki. Preveo Musa Ćazlm Ćatić Oua je knjižica razdijeljena na: Uood i ona poglaolja: Kako post uplioiše, Kad liječnička znanost ne dopušta, da se posti i Higijenska praoila, kojih se treba držati za Drijeme posta. Ooa formatom malena ali .sadržajem orio korisna knjižica potrebna je soakom muslimanu, jer nas lu ć u je u soa zdraostoena praoila, kojih se trebamo cfržati za Drijeme posta. Cijena 30 hel. �za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo) Franje Josipa n i 13. SARAJEVO Interurban telefon broj 273 i 340. - Brzojavi: MUSLIMBANKA. - Frallie Josipa ni. \ l Žiro-račun kodAustr-Ugar. banke. « Broj bos.-herc. pošt. šted. 1048. Dioničarska glavnica K 3,000.000 (do sada uplaćena 3o°/0). Preuzima novac na uložne knjižiti. i na tekući račun za štednju i ukamaćuje ih najpovolk’-^. '‘dm ulagačima stavljamo na raspolaganje besplatne imlatni poštanskih štedionica. Daje zajmove na tekući *ačun J..-Vc fcnreni mjenice, unovčuje dozminic trgovačkim središtima u lq : j Ć?frove H .C ip u svim mjestima inozemstva. •. Unovče* I? n . Eskomptira i reeskomptira -uje isplate i naplate na svim žustro-Ugarskoj monarhiji i mjenice, ižrijebane vrijednosne papire i kupone. . . Kupuje i prtdaje vrijednosne papire, devize i valute. Preuzima zaloge svake vrsti u pohranu i upravu. .. Obavlja sve bur­ zovne naloge najkulantnije. .*. Uzima u komisiju i parcelaciju svih Izdaje svojim mušterijama kreditna većih kompleksa zemljišta. .\ .. pisma za sva veća mjesta Evrope. Naredbom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 22./2. 1913. broj 20594/111 -3, pro­ glašena je Muslimanska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom, dakle bankom, u koju se mogu ulagati jetimski novci (novci malodobnika), sudski depositi i tome slično. Ovo je najbolja preporuka i privatnim ulagačima. �Braco muslimani! Š t a m p a jt e s v e T I S K R H I G E p o tr e b n e kod je r ć e te tim e b e z ik a k v ih ž r t a v a p o d u p r ije ti š ir e n je is la m s k e p r o s v je te . �* ♦♦♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦♦♦♦♦♦♦♦♦ ■ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ! 8 PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA ŠTAMPARIJA, KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUĆUK-ŠTAMPILJA (M T J H A M E D ’ B E K I R K A L A J D Ž I'Ć ) FRANJE JOSIPA ULICA. M OSOIR. V L A S T IT A ZGRADA. Izdavateljica „Bisera11 i „uslim anske Biblioteke11. = Filijala u Trebinju. ■= Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredima, m ektebi-iptiđaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V elik i izbor knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje imade sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom Izragjuje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spadajuće poslove, kao ’ i sve vrsti štam pilja (miihura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. — [V a n sk e s e n a r u d ž b e o b av lia ju b rz e 1 ta č n o u z vrlo p o v oljne cijene, k o jim a s e p rila ž u b e sp la tn o prikcladpi darovi. ♦ ♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦ ♦♦♦♦! ra muslim. nakladna knjižara mma na skladištu ove knjige: može se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8'a u običnom uvtzu po K 7'-, kao i posebne originalne korice po K 2- Tri pripovijesti iz muslimaskog života, — -90 u v e z a n o ................................. 1 20 Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod S t o c a ....................................... 1-60 Q d arv in iz m u ............................................. 1. — Nešto o obrtničko-radničkom zdravstvu — 60 Oba gluha, šala u 3 čina iz bos. života 150 Ćorav račun, šala u 3 siike . . . . 1— Jusuf i Ismail (Dvije islamske pjesme) — -20 Avdija, poučna pjesma za islam, mladež 1• — Nasrudin-hodža, njegovi doživljaji i šale 1 — Ašiklije (Muslimanske sevdalinke) . . I*— Boj pod Banjalukom (narodna pjesma) - -50 Tursko-bosanski r i j e ć n i k ........................... 2 — Isl^m (Faithnf I s l a m ) ...............................— -80 Narodno gospodarstvo ...................... 1-50 Zašto i kako se sabiru poštanske marke — 70 Žensko o b r a z o v a n j e ................................. — 40 Zapisnici islamske prosvjetne ankete (štam­ pano a r e b i c o m ) ............................ 2 — Muslimanske narodne ženske pjesme 2— Razija (p r ip o v ije s t).................................. ]!•— Sličice i profili (pripovjesti i crtice) . — -60 Emancipacija muslimanske žene . . !•— � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini - 1913 . Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Description An account of the resource Br. 2-16 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 IIIF Item Metadata UUID 45676c2e-c6f4-47b3-8e89-df70fd66b304