https://kolekcije.nub.ba/files/original/b81ebb004aba71dcea261a5d5a3adbc8.pdf 4564cb54b867632becc7d5683052dcc2 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/daf04d8af97ade44f081b58a4a05e4f8.pdf 2bdd04e3a6688d3440adfa73c2313a4f PDF Text Text g i s e i ^ list z a šipenje pposviete m e g ja m u sli­ m a n im a a Bosni i Hercegovini. God. I. f.a k ic d o m : Prve muslimansks nakladne knjižare i štamparije (f/Iuhanosc! Baki* l^alajsžić) u flflostaru. Uredio: ]VIusa Ć a zim Ć atić 1912/ 1913. JVIostap. Š ta m p a r ija „B iser" ��SA D R ŽA J. P O U Č N I ČL ANC I . AStm: 0 društvenosti 179, 198, 244, 269. Azm zađe Refik beg-Ahmed Rašidkadić: Panislamizam i Evropa 3, 17, 49, 97, 121, 145, 169, 193, 225, 257. Bjelevac Šefika Nesterin: Odgoj i Škola 274. Catić M, Ćnzim: Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tur­ sko pjesništvo 73. Osmanlijski pjesnik Galib-dede 124, 15č, 173. Fočanin: Pojam o zećatu 19. Gjogo Husein: Kratak pregled perzijske književnosti 208, 246, 272. fiebel /. P. - Poslanik: Korisne pouke 86. Kazazović S.: Sredstva i dojmovi tragičnog izražavanja 231, 264. Muftić M. Hifzi: Šta je naš cilj 4. Muftić S. Firuz: Dževdet paša 5., Crna gora 25. Mulić Hamdija: Majka 8. Čast 51. U zlu se ne poništi 130. Resulović Nazif: Žena 101. Serdarević Muhamed Seid: Samopouzdanje i tevekjul 51. Istina i pravda 151. ZABAVNI DI O. P R E VF DEN E. PRIPOVIJETKE I CRTICE. Or i g i n a l n e : P bjelevac A. Hifzi: Pod drugim suncem 99, 122, 147: 2u0, 234, 266. ts Gjogo Husein: U tugjem svijetu 7, 22. Životopis jednog gjeda 83, 110, 133, lfO, 183, 215. Hamzalija: Ne bi joj sugjeno 9, 23, 59. Kanšihnvić Mirhab —Šukri: Dva života 32, 54, 81, 129, 153, 181, 210. Muftić Hazim: Mlade i stare mačke 80. Jedan život Muftić S. Firuz: Nevoljnik 17. Nerćes Ata: Gljive 55. Tukac i tuka 76. Resulović Nazif: Jaram 132. Sarajlić Šemsudin: Bijela tačka pod gajem 171, 197, 226, 260, 176. me- P J E S M E . U P ROZ I . J I ORIGINALNE: 131. Ljiljanski: Tragedija duša, ili „Bijela ruža" 86, 112, 138, 162. Mirhab: Uvehla majska ruža 6. S. Asim: Ptica 18. Tanović J.: Najljepša stranica neispisana 9. 259, H. F. —Zahirović Muhamed: Borba s tigrom 271, N. N.-Resulović M.-Mačka mladog mornara 68. Paul Jean- Poslanik: Nesretnik u oči nove godine 58. U S T I H O V I MA . ORIGINALNE: Bjelevac Šefika Nesterin: Idu dani 83. Ljubavi 213. Ali Suad- Ćatić M. Ćazim: B6 sjećanja 162. Ali Dzanib —Ćatić M. Ćazim: Vihor 59. Svlc ian Saib —Ćatić M. Ćazim: Kroz drvlje, Izbledjele bašte 105. Šekib Akif—Ćatić M. Ćazim: Lustradžija 59. Tahsin Nahid —Ćatić M. Ćazim: Megjii cvijećem 105. 103, P R E VE DE NE : P J E S ME Ćatić M. Ćazim: Vizija 7. Mystika, Nostalgija 4. Ja čekam 9. Nux 53. Iz ciklusa „Oženi" (sedamnaest soneta) 77. Hram ljubavi 81. Iz zbirke „Živi cvjetovi" (osam soneta) 98. Smrt, Kurban — bajramski kandilj, Imaginacija 131. U mom atelieru 154. Onim kojih se tiče 179. Moja ispovi­ jest 198. Kraj Neretve 263. Čelić M. Gazanfer: Njoj 16. Stara priča 58. Suze 162. Mrak 185. Domoljub: Povijesti otadžbine 4. Ferid: U sutonu 63. Karanfilaga: Na pendžeru 176. Karišiković Mirhab-Šukri: Tebi samo pjevam 11. Kurtagić Fadil: Čarobna priča 5. Mutni stihovi 62. Mis­ terij 155. Narcus: Noćna slika 183. P. S. P.: Uvehlom oleandru, Dugi čaši 18. Sirotoljub: Islamsko sirotište 147. Šairi Tešnjevi: Gajretu 170. Tane >ić J.; Akord bola 11. Ti i ja 231. Sutonski snovi 268. Tuzlanki A. 7ilkida: Tiho je 244. PREVEDENE: Ahmed Hikjmet —Ćatić M. Ćazim: Kad se je svijet stva­ rao 1 1 1 . Hamdullah $ubh—ćatić M. ćazim: Svjetlo i sjene 112. Jakub Kadri—Ćatić M. Ćazim: Osamljeni putnik 61. Mehmed Fuad —Ćatić M. Ćazim: Gajevi tuge 8. Dželal Sahir —Ćatić M. Ćazim: Spram horizonta 62. Dženab Šihabuddin —Ćatić M. Ćazim: Ovo ie sve ljubav 62. �DRAME. ORIGINALNE: Bielevac A. Hifzi: Lukavi opančar 1C5. napredak muslimana u Mandžuriji, Djelovanje kineskih muslimana u Nankingu 275. Islamska misionerska ekspe­ dicija na Filipine, Broj muslimana u Americi, Važni zak­ ljučci indijskih muslimana 276. PREVEDENE: Ljeskovčanin Hajrudin—Ćazim: Alkibijadovo pseto 55. MALE PRIČE I DOSJ ETKE. Azabagić Zumreta: Hafizova mudrust, Pametna robinja, Dobra nada, Dosjetljiv berber 185 S.: iNoširevan i hamal, Ko što čini, sve sebi 21. R. A.: Karakušina osuda 21. AFORIZMI. Balić 0. A.: Zrnje biserovo 11. Mudre izreke 19. Kasumović Ahmed Hamdi: Istočno biserje 274. Lebib: Narodne poslovice 64. Mursel Sulejman: Epigrami 273. Narcus: Aforizmi 86, 186. Rašidkadić A.: Aforizmi 113, lb3. S. F.: Zrnje biserovo 19. NARODNE U MO T V O R I N E . Arnautović Fadil: Sarajke djevojke, Duda Penjavina i Varešanin Meho 164. Balić 0. A.: U kadune Ismetaginice 11. Bašcaušević H. Fehim: Kad morija Mostar mor'ja e 275. Čavkić F.:'Za sevdahom 138. Kurtagić Muharem Muhamedov: Mustajbegoviea 65. P. Hajrudin: Dilber Meho i Fatima mlada 19. Nesretna ljubav Zlatije djevojke 87. Z D R A V LJ E. Deronja Osman: O toplini zdrava ljudskog tijela 87. Hodža: Prva pomoć kod manjih nezgoda 1*2. Tjelesna njega naše školske mladeži 22. 0 stanovima 66. Sušica — tuberkuloza 113. M. Refik: Zrak i ljudski organizam 139. Ognjuština ili tifus 350. LI ST A K. IZ ISLAMSKOG SVIJETA: Bagdadska željeznica 13. Jubilej „Polumjeseca" 67. Ismailbeg Gasprinski 116. Porast muslimana na Javi, Hazreti Omerov novac, Ramijev Pomirba muslimana i Budhista, Musli­ mani se buoe Gasprinski otvara mektebe u Bombaju 141. Smrt velikog muslimanskog učenjaka 164. Mevludi šerif 186. lrtihalidari - naim, Vjersko - prosvjetna autonomija kineskih muslimana, Bugjenje svijesti muslimanskih žena 217. Kulturnu i gospodarstveno podizanje ruskih muslimana 252. Drago­ cjenosti Sultanove riznice 253. Kulturno gospodarstveni KNJIŽEVNOST: A. H. B.: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. Napisao Dr. Safvet beg Bašagić.) 92. Ćatić M. Ćazim: Odbjegle noći. (Pjesme osm. pjesnika Husejn Sireta) 68. Kipovi. (Pjesme osm. pjesnika Faik Alije) 165. D. Z.: M. Milinović ,,Ko je provodadžija?" 24. H.: Književni pupoljci 142. H. J.: Trogodišnji književni rad lista „Gajreta" 188, 218. Muallim: Islam i kultura 14. Uredništvo: Uspomena pejgamberova preseljenja iz Meke u Medinu, Sličice i profili 14. Ćorav račun, Muallim, Jusuf i Ismail 70. Književne studije. „Gajret" 118. Gajret, Misbah, Muallim 166. Muslimanska žena 221. Nekoliko isl. ustanova, Talasanje misli, Dječinske pjesme, Gajret, Misbah, Muallim 254. Muslimanska biblioteka u Mostaru, Zapisnici islamske prosvjetne ankete, Iz tmine k svjetlu, H vat >ka zajednica 277. KULTURNE BI LJ EŠKE: N'rodni dobrotvor, Pomognimo „Gajretu", Prva musi. nakladna knjižara 14. Za „Gajret", Hodžinske Stipendije, Muslimanski soko u Mostaru, Izložba ručnih radova i crtariia zanatlijske škole u Mostaru, Položili ispit zrelosti Odgoda ovogodišnje skupštine društva „Gajret" 25. Sti­ pendije za obrazovanje trgovaca 26. Udruženje bos herc. ilmijje 70. Musi. centr. banka, Islamski gjački konvikt, Po­ četak školske godine 71. Narodna dobrotvorka 72. Pravila bos. herc. ilmijje 93, 119, 142, 191, 223, 256, 278. Proslava desetgodišnjice „Gajretove" 166. Musi. sirotište, Kranjčevićev spomenik 167. „Gajretova" desetgodišnjica 190. Zabava u korist Muhadžira 192. Džemalov vaz u Carevoj džamimiji 2 22. Pasivitet „udruženja bos. herc. ilmijje" 278. RJEGJE UVRŠTAVANE STVARI : Nekrolozi: Osmanu A. GJikiću i Mahmuthegu Fadilpašiču. Raznu. S ureničkog stola. Poruke i odgovori uredništva. Zagonetke i t. d. i t. d.i* U drugom broju ovog godišta pogrešno su se obilje­ žile stranice rednim brojevima; na pr. prva stranica počinje kao i u prvog broja sa 1., a trebala je počiniati sa 17. i takoiedom do zadnje stranice, koja je morala biti obilježena sa brojem 40. mjesto sa 24. Dakle neka poštovani čitatelji to isprave i pogreš­ ku nam oproste. �BROJ i. „BISER" izlazi dva puta mjesečno — ----Cijena je listu za gjake, muallime 1 talebu u Bosni 1 Hercegovini god. K 3 '—, dok za ostale K 61—, a za sve ostale zemlje 10 fra­ naka. - = = BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 30 helera. R u k o p is i se ne vračaju. Neplaćena se pisma ne primaju. ■■■ G O D I N A L___ Za oglase plača se prv; put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER",Mostar (Hercegovina,) PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. 1. J u n a 1912. Vlasnik, izdavatelj i nakladnik; M O S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDl-BEKiR KALAJDŽIĆ. 15. R e d ž e b a 1JJO. GregjUje: Redakcioni odbor. Riječ-dvije o pokrenuću ,,Bisera“. Prestankom izlaženja našeg prvog poučno-zaba ;nog lista ,,Behara" pa privrimenom obustavom lista „Gajreta" već se je odmah osjetila neka praznina, neki zastoj u našem književnoprosvjetnom radu. Naš narod i ako je većinom nepismen,, ipak je rado što živom riječi, što čitanjem oplemenjivao i hranio dušu svoju lijepim štivom, lijepom poukom, koju su mu naši radenici na književničkom polju preko spomenutih listova pružali. A sada? Spomenuti listovi — kako re­ kosmo — prestadoše izlaziti, a naš narod time izgubi ono vrelo, kojim je svoj um, svoju već od prirode razvijenu duševnu sposobnost usavršavao, a ujedno i naši osobito mladji književnici ostadoše bez onog sredstva, pomoću kojeg bi mogli svoj duševni produkt megju svoj narod proturati i tako ga postepeno dizati kulturnom i prosvjetnom napredku kao što se i ostali narodi dižu, jer samo lijepim i poučnim štivom narod će jedan oplemeniti i usavršiti svoju dušu i tako kao svjestan svoje uzvišene zadaće stupiti u kolo ostalih prosvećenih i kulturnih naroda. I baš s toga. da bi se našem narodu pružila ta prilika, da se kulturno i prosvjetno pjdigne i ojača, a u zdogovoru s većinom naših književnika širom Bosne i Hercegovine, evo pokrenusno takav jedan list, da tako bar donekle ispunimo tu prazninu našeg kulturno - prosvjetnog rada, odnosno da nastavimo rad bivšeg lista „Behara", koji je kroz vrijeme svoga izlaženja našem narodu od neprocjenjive koristi bio i koji ga je svojim blagotvornim djelovanjem prilično podi­ gao iz onog mrtvila, u kome se je nalazio. Ovaj novi poučno-zabavni list, kog pokrećemo, zove se „Biser". Pisati će u čisto islamskom duhu, te se ne će upuštati u politička pitanja, jer stojimo na tom stanovištu, da je našem narodu preče prije dušveno prosvjetljenje i usavršenje, nego li prazna politika, koja — unaprijed budi rečeno, ne će u našem listu mjesta imati. Dakle list „biser" baviće se jedino i isključivo prosvjetljenjem i kulturnim podizanjam našeg naroda, te će pojedino gradivo donosili u čisto islamskom duhu, kako bi mogao zaći u sve slojeve našeg naroda kao i u naše porodice, gdje je još najpotiebniji, te će u svome djelokrugu odnosno u okviru programa biižljivo nastojati, da u svoje kolo okupi sve naše radenike na kulturnom i prosvjetnom polju, da tako kao kompak­ tna cjelina što više svome milom narodu od pomoći budemo, a osobito će pažnju posvećivati �Strana 2. BI SER Broj 1. lijepom i valjanom odgoju našeg podmladka po onoj: Na mladjima svijet ostaje. U kratko: Biser" će gledati da probudi našu svijest, da se već jednom maknemo s naše dosadanje mrtve točke, gdje se je mnogo pero slomilo, mnogo lijepa i plemenita ideja ugasnula, mnogo veliko djelo propalo. Svjesni svoga podhvata i zadaće, a osokoljeni srdačnim pozdravom mnogih naših starijih i mladjih književnika, vjerujemo u lijep i hajirili uspjeh našeg , Biseia", te s velikom ljubavlju, jakom i čvrstom voljom laćamo se posla, nadajući se, da nas ne će ni jedan, koji se na peru osjeća sposobnim — ostaviti u koliko može i u koliko se vjerski zaduženim osjeća, jer samo našim jedinstvenim i složnim radom moći će ,,Biser" vršiti onu misiju, za koju se pokreće, moći će odgovarati svojojoj uzvišenoj zadaći, List „Biser" štampaće se latinicom, te će donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi, pa bili oni poučnog ili zabavnog sadržaja; razne pripovijesti iz našeg svakdašnjeg života, zatim prijevode iz turske, arapske i strane litarature (kod potonje u koliko se ne bude kosilo s programom lista); donosiće rasprave, koje zasijecaju u Islam i u naša životna pitanja i potrebe, kao i prikaze iz stranih literatura; kao i razne dogadjaje iz Islamske povjesti i iz islam­ skog svijeta, sakupljanjem našeg narodnog blaga i t. d. To u kratko napomenusmo, o čemu će se sve „Biser" baviti što se tiče samog gradiva. A sad pri koncu još nešto da napomenemo. Svaki zna, da je danas u opće svako poduzeće, svaki posao skopčan s velikim materialnim žrtvama, pa naravno i izdavanje jednog lista, a Gsobito ovako književnog, iziskuje dosta truda a još više troška. Ali mi smo se ipak na to oi lučili, čvrsto uvjereni, da će naši prijatelji suradnici, učitelji, muallimi i gjaci živo raditi na tom, da se list što više medju naš narod raširi, kao i da će naši predplatmci svojoj dužnosti odmah i u redu udovoljavati, kako bi „Biser" u redu izlazio. Šta više mi smo tako daleko išli, da smo postavili cijenu lista najnižu što može b iti: naime za muallime i gj-ke 3 K a za ostale 6 K godišnje, jer nas pri tome nije vukla kakva želja za možebitnim dobitkom, nego kako naprijed rekosmno: list „Biser" pokrenusmo jedino u namjeri, da svome narodu pružimo duševne hrane, da ga prosvjtno i kulturno podignemo, da naš podmladak valjano odgojimo, kako bi danas sutra našem narodu mogao od koristi biti, da našu familiju i porodicu oplemenimo i uzgojimo u čisto islamskom duhu i da naše književnike u jedno kolo skupimo kao kompaktnu cjelinu. Dakle to je naša na­ mjera bila pri pokrenuću „Bisera", anjegova opstojnost zavisi samo i jedino od njegovih predplatnika odnosno od same preplate. S toga mislimo i šta više uvjereni smo, da će svak svojoj dužnosti udovoljavati, a mi, izdajući prvi broj na svjetlo, kličemo: Bože daj, da „Biser" bude stjecištem kulturnog i prosvjetnog podizanja našeg naroda, da bude jedna nit, koja će nas sve u jedno kolo združiti i podići na onaj stepen naše jakosti, kako bi za sva vremena osigurali sebi i svome potomstvu ljepšu i sigurniju budućnost! Uz mafisuz selam: Uredništvo „Bisera" �Broj 1. BI S ER Panislamizam i E vropa" Arapski napisao Azma dez Refik beg. Prevodi Ahmed Rašidkadić. S pomoću Boga velikoga i blagoga započinjem, uzdajući se u potporu pravde i povjesti. Namjera mi m da ovom prilikom progovorim o neprijateljskom pisanju evropske štampe, koja postaje sve to neraspoloženijom, a koja je kadra navesti ev­ ropske državnike na sasma neopravdane korake i u budućnosti biti uzrokom patnjama na hiljadama ljudi. Nadam se, da ova moja razlaganja ne će ostati beskorisna bar ljubiteljima istine pojedinih naroda. Uvod. Pošto je opstanak ljudskog društva uvjetovan na uzajamnu pomoć ljudi jedni drugima, to je zakon udruživanja prirodna stvar ljudskoga društva. Svrha i cilj druženja su različiti, prema razlici potreba do­ tičnog društva. Kako je god potrebno, da se dvojica druže n. pr. za postignuće kakvog cilja manje v ijednosti, isto jc tako nužno, da se ujedini v;oC sku­ pina za postignuće viših ciljeva. A ovo udruživanje je takogjer podvrgnuto nekim okolnostima, koje su prirogjene ljudima, a to su različiti osjeća.i ljudi, Od ovih osjećaja — bližih odnošaja — ljud' ponajglavniji su oni, koji sjedinjuju jedan ili viš~ naioda u jednu cjelinu, a ovamo spadaju ideja roda, nacije, domaćne i vjere. Ove odnošaje ljudi nazivamo opće­ nitom vezom ljudi. — Veza ljudi, proizlazeća iz ovih ideja i osjećaja, bijaše već od postanja ljudskog roua uvjetom opstanka ljudskog društva. Ljudi su po pri­ rodi egoistični, te potisnuti svojstvom pohlepnosti naginju na podčinjavanje slabijega. Zato je potrebno, da se ljudske oprečne sile po mogućnosti s razmjernima učine, s razloga, da onaj jači ne bi slabijega tlačio. — Ljudi su u svojoj evoluciji slični bilju: Kadgod jedna biljka, koja se brzo razvija, uništuje one oko sebe, isto je tako sa jednom skupinom ljudi, koji nemaju uvjeta, da silu jednakom silom odbiju. Ova skupina je ljudi potiš­ tena od svojih susjeda. Čim jedna od dviju skupina ljudi jednakije sila proširi svoju silu, drugoj je nužno za se se pobrinuti, ako misli oduprijeti se onoj sprem­ nijoj i održati se. Ideja roda uvijek je uža od one domovinske, za to joj se i oduprijeti ne može. Kako god se ove dvije ne mogu oduprijeti jedna drugoj isto je nemoguće, da se odupre ideja nacije onoj vjerN e. Kojigod narod bude potišten od naroda širih ideja, potišteni je primoran starati se, da sebi pri*)Kad je lanjske godine ,,Beliarw počeo opei da izlazi, dao sam bio štampati u njemu prevud ove brošure, te je i izašao, „Uvod?“ u drugom broju. Na žalost ,,Behar“ je sa drugim brojem prestao izlaziti, te sam našao za munasib, da ovaj prevod štam­ pam u ,,Biseru“. Prcvodioc. Strana 3. bavi bar ono, čime će onom drugom ravan postati Na pr. Nijemci su od Fracuza jači. Ali kad bi Fran­ cuzi ujedinili sve romanske narode, Nijemci bi bili prisiljeni, da to kod Germana učine, čim bi opet do­ šli u položaj jačega. Sada primjenimo, osim ovih prirodnih, vjersku vezu megju ljudima. Uzmimo za primjer, ako bi se svi kršćanski narodi ujedinili, onda bi Turci prama njima ostali sasma slabi. Na temelju toga bi slije­ dilo, da bi se svi islamski narodi morali Turcima pridružiti, da time dobiju jednaku protusilu. Gore spomenute odnošaje ljudi, koji nastaju sa­ mom prirodom, kao n. pr. domoljublje i narodnost mogu se uništiti tek onda, kada dotičnog naroda ne stane. Iza ovih dviju veza na trećem mjestu do­ lazi vjerska, Uzrok, da ovu vjersku svrstavamo tek na treće mjesto, je taj, što rijetko nailazimo na pri­ mjer, gdje se je ta veza u praksi provela i što vi­ dimo, da to nastaje tek u skrajnjem času nužde! — Vrlo rijetko vidimo, da je vjera sve njoj pripajuće elemente ujedinila. Samo vidimo, da su pripadnici oojedinih vjera donekle jednakih osjećaja. Na pr. kada se kakova nesreća dogodi onim mislimanima na Istoku i oni na Zapadu osjete žalost, ali to nikad ne prelazi granica sažaljenja. Islamska vjera upućuje sve svoje vjernike na bratsvo i uzajamnu pomoć, ali na žalost vidimo, da se ovo bratstvo baš kod Muslimara najmanje praktikovalo. Odmah iz vladanja islamskih velikana Bekira i Omera (r. a.) nastao je razdor megju Muslimanima prihvativši, osim islamskog bratstva, kojekakove dru­ ge ideje, te to bijaše uzrokom njihova opadanja, što se na žalost još ni do danas uklonilo nije. To je ta­ ko daleko pošlo, da ni najgrozniji položaj Musli­ mana nije ih mogao odvažiti, da se ujedine. A uzrok tomu je ponajglavniji taj, da se je iza vlade četvorice velikih halifa počelo u islamskoj državi ap­ solutistički vladati. Kakogod su bile raz'ičite pohote silničkih Sultana i islamskih vladara, tako si1 njihovi državljani pošli raznim putevima razdora i nesloge i tim uzrokom su svi oni zakoni i principi velikog Islamijeta, koji u sebi sadrži spas i blagostanje ljudi, odprhnuli sa površine njihove države. Još su nam pred očima križarske vojne, koje su izvikali svojim paklenim fanatizmom, glasoviti pop Pater Lermit i papa Urban II. Zapad je poput na­ bujale rječine, čitava dva vijeka pod žezlom kršćan­ skog jedinstva, nasrtao na Istok, te su u tem pogle­ du kršćani imali daleko veći uspjeh, nego Muslimani. U toku ovih dogogjaja, islamsku bratstvo i sloga napram kršćanksom jedinstvu, bijaše gotovo nikakvo. Proučavajući, kao kakvo čudovište, povjest križar­ skih ratova, osim malog uspjeha Sultana Nuruddina Zeugia, ne nalazimo nigdje na primjer islamskog je­ dinstva i prema tome zapanjeni ostajemo. On je je­ dini pomoću svoje mudrosti, znanja i taktične politike �Strana 4. Broj 1. ,,B I S E R “ uspio, da složi ata — bege (vojskovogje) sirijske i one Domoljub: arapskog poluotoka. Povjest otadžbine. Godine 559. (po Hidž.) kadno je pakleni fana­ tizam poput izbibanog valovlja srtao na Istok, kadno Evo te gledam zanešenim okom, su čete križara nemilosrdno harale, Nuruddin je znao Pov’jesti drage domovine moje ; sve to odbijati, povjerivši upravu najpobožnijim lju­ Srce mi strepi, a desnica drhće, dima, koji su kod naroda najviše upliva imali. Stranice svete prevrćući tvoje — Od velikih nesreća, koje Islam i Muslimane zaI duša mi se, puna poštovanja desiše, jedna je u 7. vijeku po H. tatarsko osvajanje, Pobožno svakoj tvojoj riječci klanja. . . . koja je porušila sve lijepe tečevine islamske civili­ Na javor - guslam’ u najslagjem zboru zacije, a i same svjetle trake te civilizacije pomrčale Tebe su vile moga roda vile te najzad bile uzrokom propasti vlasti Abasovića. I svaki spomen prošlosti nam slavne Poznato je, da su Tatari sa svojom barbarskom Ko’ svet amanet u te su nam slile, vojskom otišli čak s krajnjeg istoka, te naišavši na Da svojim žarom sred našije grudi Siriju i Malu Aziju porušili sve, što im je pod div­ Stari nam ponos i viteštvo budi. ljačke ruke došlo. Šta su sve učinili Tatari Islamu i Muslimanima, najbolje nam to opisuje Ibni Esir u 0 knjigo slave! Ja u tebi vidim uvodu svoga djela: „Dogogjaji godine 617“. On veli: Junačkog Tvrtka i sve svoje pregje, „Ovoga, već davno minulog dogogjaja sa prezirom i S handžarom oštrim u desnici ruci gnjušanjem se spominjem. Da ovaj dogogjaj, kome Ponosnoj Bosni kako brane megje — sam ja takogjer očevidcem, opišem, suzbija me neka 1 poput smjelih divova i lava nutarnja sila". Prsima štite svoja stara prava. Zar je lahko pisati o onim nevoljama, koje Is­ Ja vidim na tvom uzvišenom listu lam zadesiše? Zar imade neko, koji bi prama tome Sva ona davna neumrla djela, mogao biti ravnodušan? Ali šta ću? Moljakanje dru­ Štc ih Sokoli, Pijale i Tire gova i prijatela mojih, sile me, da evo nekoliko re­ Stvor še, kad su uzdignuta čela daka napišem. Mislio sam, i odljučio se: Ako ja to Najvećem carstvu na kormilu bili napišem, time ne ću ništa koristiti, zato odlučih, da I krv dušmansku potocima lili. im želju udovoljim. Ova odluka sadrži u sebi spo­ minjanje onog dogogjaja, kakova više ni dani ni noći ja vidim, kako vrh krševa naših ne rodiše. Ovaj nesretni dogogjaj uzrokom je nazadku Sunašce zlatne slobodice sije, čitava čovječanstva, a napose Muslimana. Ne ćemo Junačka seka kako bratu svome pretjerati, ako rečemo — da na čitavim stranicama Niz jedra pleća turu-perčin vije, ljudske prošlosti ne možemo naći primjera ovom ža­ A dična mati svog jedinca hrani, losnom dogogjaju. Čitava povijest ne samo da nije Da Herceg-Bosni čast i ponos brani. ovakovo divljaštvo zabilježila nego ni na primjer nigdje ne nailazimo. Ovako se žalosno Ibni Esir spo­ Ja vidim evo sve krvave vojne minje toga dogogjaja. Kako se vidi Tatari su na I bojna polja i britke handžare bližnjem Istoku poharali narode i države islamske. I alaj — barjak, što se nebu vije Muslimani bijahu bedemom, koji je imao odbiti napa­ I toke, što se na šunašcu žare daje divljih idolopoklonaca, pa ih ni to sve ne može I bjesne ate, što ko vihor lete — dovesti do jedinstva i sloge, nego su se niske pogla­ Ah, vidim svega iz prošlosti svete. vice pojedinih plemena megju se borili i zatirali. U tvome krilu! Tobom zanešeno Čudnovato, da ih ni ovaki ozbiljan položaj nije opa­ metio, pa da se odazovu onoj zapovijedi Božjoj: U grudima drhće mlado srce moje — Živijem žarom cjelivat bi htjelo „Vatesimu bihablillahi gjemia ve la tuferrikku" Tvoj svaki redak, svako slovce tvoje; U slobodnom prijevodu znači: Na tvoje listove duša mi je pala, „Uhvatite se svi u jedno kolo 0 sveto nebo mojih ideala! i nemojte praviti razdora". Naprotiv pojedine poglavice radeći, da očuvaju svoj individualitet zatirali se i to im bijaše kamen smutnje, te n je dugo potrajalo i oni su tako oslabili, da je to pogodovalo i onako bijesnom nasrtaju Ta­ tara. To tako sve dalje išlo i završilo se propašću vlasti Abasovića. (Nastavitće se.) 0 naše slave ogledalo vjerno ! Daj rodu mome putovogja budi; Svoje mu vatre ulivaj u dušu, Svojijem dahom nadahni mu grudi, Pa sv’jestan tebe neka smjelo brodi Svojemu spasu i svojoj slobodi! �Broj 1. BISER Zahrgjo handžar dok o klinu visi I svoju prošlost pokopanu sniva, Moj narod neka laganijem perom Budućnost ljepšu na tebi osniva, U tebi gleda ideale svoje, Pov’jest drage otadžbine moje! Fadil Kurtagić: V Čarobna priča. Čarobnu sam sanjo priču : Amorovih regiona I žalova Kevserovih presadio da sam cvieće U gjulistan žića svoga nekad tužna i prebona, Što prpošno poče krilom Serafovim da polieće. Cvatom mojih idealž procvala je vasiona, Kojom nada, želja, sanja prosulo se pramaljeće Purpurnijem svojim sjajem - skladno poput distihona U zanosu mišljah, da ga rasplinuti ništa ne će. S ledenjaka srca tvoga skliznula se gorka java: I sl’jedila milu pričurgjulistana mirisava, Kog uzgajah kao čedo u života svoga r a j a -----Gdje su sanje gniezda vile u azuru tvojih zjena, Tu obmana gruba ragja zmije teških uspomena, Što se mojom krvlju hrane i život .mi ispijaju. . .. Dževdet paša. (Biografija.) S turskog preveo: S.-Firuz Muftić iz Foče. Dževdet paša se je rodio 1238. god. po hidžr. u Lovči, gdje je po svršetku niže škole učio pred muftijom i muderisom arapsku književnost, tefsir, logiku i druge znanosti. Nakon toga je neko vrijeme kod rečenog lovčanskog muftije tajničku službu oba­ vljao. Za vladanja Sultan Mahmuda (1255. god. po hidžr.) ostavio je službu i nastavio nauke u Carigradu, gdje je temeljito učio od vjerskih predmeta: šeriatsko pravo, pravnu filozofiju šeriata, islamsku tradiciju (hadis), tefsir (tumačenje Kur-ana), moralistiku, dog­ matiku, a od svjetskih: geografiju, svjetsku povijest, prirodopis, prirodoslovlje, matematiku i astronomiju. Poznavao je pet jezika i to: turski, arapski, perzijski, francuski i bugarski. Još u ranoj mladosti zanimao se je književnošću, te je napisao dosta zabavnih i poučnih djela. On je prvi, koji je počeo sabirati pravila turskog jezika, da ga učini književnim jezikom, te je nakon Strana 5. velikog truda i dosta dugog vremena i uspio u svom poduzeću, napisavši gramatiku turskog jezika. Za ovu zaslugu zovu ga Turci: preporoditeljem turske knji­ ževnosti i ocem turskog jezika. Dževdet paša je bio i kroničar, pa je napisao i jedno kroničarsko djelo, zvano: ,,Takvimul-efkar“. Od svih knjiga najviše su ga zanimala puvjestnička djela, pa ih je najviše i čitao, a po tom je sebi odabrao pravac u književnom radu: historijski, te je megju ostalim napisao „Povijest Islama“ i „Povijest otomanske države" i još je pored toga dovršio prevod sa arapskog iezika „Kulturne svjetske povijesti". Godine 1260. po hidžr. posveti se kadinskoj struci, te nakon godine dana položi ruus-imtihan i po tom bi imenovan I. carigradskim kadijom sa mjesečnom plaćom od 1500 groša. Godine 1265. imenovan je direktorom dar-ulmualimina (preperandije) i ministrom prosvjete, te je odmah počeo sistematski reformirati sve škole, uvedavši u njih svjetske predmete i preudesiv način pre­ davanja po savremenoj metodi. Pored ovoga je još mnoge škole na novo sagradio, a i starih dosta ob­ novio i popravio. On je prvi sagradio žensku školu u Carigradu i dao u nju svoju kćer, a poslije glasovitu spisateljicu Fatime-Alije-hanumu, da se u nj ugledaju i ostali sugragjani. Godine 1273. imenovan je članom učenjačke skupštine, koja je sastavila jednu zbirku šeriatskih ustanova, zvanu: „Metni metin". Iste godine ime­ novan je još i članom visokog vijeća, koje jo sasta­ vilo kanun pod imenom: „Dobre uredbe", megju čije ustanove spada i zemljišni zakon (Erazi-kanun-nama), koji još i danas vrijedi za Bosnu i Hercegovinu. Za tim ga je otomanska država spremala u više vilajeta, da uredi i reformira upravu. Tako je na pr. god. 1280. proputovao Bosnu i Hercegovinu i kroz jednu godinu i po uveo je u njoj nužne uredbe. Kad se je povratio u Carigrad, nagragjen je za taj posao osmanije ordenom II. stepena. Godine 1284. imenovan je predsjednikom kasacionog sudišta u Carigradu, koje je tada fungiralo mjesto ministarstva pravosugja, a kasnije je isto pre­ tvoreno u sekciju ministarstva. Kad se je osjetila potreba, da treba izraditi gragjanski zakon (Medželei-ahkami-adlije) za otomansku državu i to u smislu šeriata, bude ustrojena jedna učenjačka anketa, koja je radila na tom od god. 1284. —1293. Za cijelo vrijeme, kroz koje je ovaj zakon izragjivan, bio je on kao predsjednik ili prisjednik rečene ankete. Ovom se zakonu prigovara, da je kopija francuskogTgragjanskog zakona (Codex civili),3 ali to jie odgovara istini, pošto su se rečeni učenjaci strogo držali pri sastavljanju toga zakona šeriatskih ^vrela, koja su — skoro sva — Medželi slično rasporegjena �Strana 6. B I S E R i koja iste ustanove sadrže, a pisani su — neki — prije 800 god. Jedino se Medžela razlikuje od starih kjitaba time, što je na paragrafe sastavljena. 25. maja 1895. po I. a. je ovaj veliki državnik i organizator, nakon dugogodišnjeg uspješnog rada na prosvjetnom i političkom polju, ispustio svoju pleme­ nitu dušu. Na zapovjed carske irade pokopan je kod Sultan-Fatihove džamije u Carigradu. Rahmetullahi alejhi! Mirhab. Uvehla majska ruža. (Pjesma u prozi). Predvečerje . . . Sunčani su se traci kao izčezavajuća sjena la­ gano gubili u daljini iza onih nedoglednih gora i tek bi se još po koji navratio kao da mu je žao ostaviti bu nost i život mladog pramaljeća. Zeleno lišće, nabujala stabla i šaroliko cvijeće uz tihi Zefir kao da govore, da se pozdravljaju i šapotom jedno drugom nešto pripovijedaju . ., dok se opet tamo po onom bujnom zelenilu bezbroj razno­ vrsnih vijenaca, od raznovrsnog cvijeća izprep’ ten ih, prelijevaju i uz lagani povjetarac svoje prijašnje obli­ ke u druge .. ljepše, ukusnije i zamamnije mijenjaju. 0 , divno je i veličanstveno to sve promatrati, u pri­ rodi biti i prirodnim se čarima nasladjivati! Onamo opet na drugoj strani čuo se tihi žubor vrela, lagano padanje titrajućih kapljica, koje su se prema zadnjim sunčanim tracima poput zrna bisera sjale i neke zamamljive . . privlačive i draguljne boje davale, dok ie u onom malom, zelenilom nadkrivenom, grmu slavuj lagano svojim umiljatim pjevom raznovrsne melodije izvijao sve jače . . jače, kao kad dragi dragoj uz koljeno prebire na struni tanane žice i svoj glas uz titraj njihov pusti, da se akordi pjesme sve više i više dižu . . a ona to sve sluša., svaki glasak . . svaki akord s nekom nezasitnom Čež­ njom guta . . . U onom istom zelenilu pod onom izraslom vrbom, što je svoje tanke grančice, okićene resama poput djevcjčeta. kada svoje crno-svjetle kose ras­ plete — sve do zemlje spustila . . . tamo je sjedilo jedno biće, koje sve to promatralo .. sve to gledalo, ah . .. u prirodi vazda boravilo .. nju ljubilo u njen nedokučni život prodiralo......... I kao da je gledaš! . .. Naslonila sa jednom ru­ kom i nešto . . nešto premišljala . . . Bijelo proljetno odijelo osobito je još više doprinašalo onoj njenoj prirodnoj ljepoti, onim lijepim crtama lica mladog andjelčeta, onoj bujnosti i duljini crne joj kose, s kojom se povjetarac igrao i rasipao ih po stasitom i razvi­ Broj 1. jenom tijelu. . . A one crne oči . . one dvije iskrice žerave, pa one pune ručice,. . . ah .. sve ti je to odavalo sliku savršene ljepote, koju pjesnici kao neko uzvišeno biće slave i opjevaju. I priroda kao da zna, da se u njenom mekanom krilu nalazi jedno biće, slično angjelu, koje ju liubi, pa je nastojala, da je razveseli, da joj dušu i srce okrijepi . . . da je zadrži u svome slatkom zagrljaju . . I ona to sve vidi . . sve razumije kao i onaj još zadnji trak sunca, što se na njenoj raspletenoj i bujnoj kosi potitrao i nekud se daleko tamo izgubio . . . kao i resice vrbe, što se lagano kradomice spušćale i njeno bijelo ali zamišljeno lice nerazumnim i nevidljivim poljupcima gladile . . . Sve to vidi .. sve razumije kao i onog malog slavuja, što joj je negda dušu i srce blažio, što joj najdivnije svoje pjesmice pjevao . . . i leptira, koji se toliko puta za blagih i lijepih proljetnih noći na njenoj kosi odmarao i svoju dušu krijepio... I jednako je mislila . . onako nepomična, dok bi se tek kadkad bijele pune grudi dizale i za čas opet duboko tonule. a u ti čas bi se po lagani koji uzdah iz grudi mladog djevcjčeta izvio .. uzdah pun neke duševne patnje .. neke unutrašnje borbe .. nekog nevidij.vcg duševnog te re ta .. Na licu bi se pokazala neka promjena, oči bi se sitnom suzom zasvjetlile i — kao ukočene najedanput stadoše prama jednoj opre­ dijeljenoj tački. I zagledala se, . . a u to vrijeme? . . Ah kakve se sve misli i osjećaji pobudiše u gru­ dima . . u srcu . . u duši njenoj ! Sjetila se, kako se negda u to doba veselila, kako se onom istom pri­ rodom nasladjivala, kako je tolike noći slušala onog .stog slavuja, oni isti žubor vrela, ono isto cvrkutanje lepršavih ptičica, noćno šaputanja cvijeća s blijedim mjesecom . . . sjetila se onog mjesta niže vrbe, kamo je pogled uprla, gdje je jednoć on stajao, pa onih umiljatih njegovih riječi, smijeha, vragoljaste šale, titraja mladih mu grudi i kucaja njegovog srca. koje je samo za nju bilo . . . za nju živjelo . . . nju jedino ljubilo . . . Ah, sve joj se to časovitom brzinom u misli izredalo . . . i kao izvan sebe skočila je .. i poput krasnog Angjela, poput one gorske vile kad raspletenih kosa upravi svoj hod preko zelenih du­ brava, išla je tamo onoj tački i činilo joj se kao da ga tu vidi, kao da tu stoji . . . on, koga jedino ljubi, kome bi jedino srce svoje .. dušu svoju dala, u či­ jem krilu bi najvolila vječni sanak suiti . . Ali . . . Na jednoć stade . . Grudi joj se naglo dizale i spuštale poput sitnih valova bistroga potočića, a lice kao da dobi smrti izgled , . . „Ne! On nije! . . Tek slika nje­ gova . . . On leži .. ha .. spava . . sanak? Vječni sa­ nak spava? ' To je sve takim tonom takim glasom izgovorila kao da vidiš, da joj se ta svaka riječ iz dna srca od njene duše odkida . . . a ona sve više smalaksava. Opet je sjela! Vidjela je, daje ono bila tek ilu­ zija, tek varka njenih mnogobrojnih titraja svakovrsnih �Broj 1. BI S ER misli i sjećaja — a u isto vrijeme počela je cijela priroda, da svoje milo čedo, svog milog angjela raz­ veseli, da joj pomogne, da joj dušu i srce oblaži. Ali sve je bilo uzaludno!-------— Za kratko vrijeme tužio je slavuj, tužio leptir, mjesec i zvijedice male .. tužila je priroda cijela nad uvehlom ružom, nad sudbinom svojih vjernih dvaju drugova .. . Vizij a. M. Ćazitn Ćatić: ZikruS-šebabi hasretun. — H. Ali. Katkad snatrim u tišini U zaklonu plave sjene 1 dozivam pred svoj pogled Davne svoje uspomene. Pa u tome sjetnom času Iz predjela nepoznata Doprhne mi jedna ptica Na krilima suha zlata. Povrh mene na grančici Ljuljkajuć se, pjesmu vije, Poput vina opija me Zvuk njezine melodije. U tom zvuku ko da dršće Moja prošlost, mladost moja, Ukrašena amber — cv’jećem Od magijskih tisuć b o j a . ------Katkad ptica s grane sleti I na moja prsa pane, Pa me zlatnim krilom gladi I cjeliva stare rane. A njeni su svi cjelovi Srcu mome melem — trava... Hej! al ova zlatna ptica Koketna je i varava! Jer kad mi se ruka digne, Njeno t’jelo da uhvati, Ona prhne s mojih grudi I u neznan kraj se vrati. Njenim tragom tek se čuje Smijeh jetke ironije.------Ah, ta ptica, to je duša • Mojih dana minulije!... Strana 7. U tugjem svijetu. (Narodna priča.) Napisao: Husein Gjogo. Ne može se kazati: koje je godine ovai dogagjaj bio, ali se je dogodio jednom našem čovjeku iz Hercegovine, koji se davno i davno bio iselio u pusti Anadol. Tako pričaju stari ljudi po kahvama i sijelima. Oni Anadolci nijesu mogli trpjeti našeg Aliju s toga, što nije bio njihovog nesula i što je bio valjan, pa počeo sticati lijep imetak, koji bi kupovao od ta­ mošnjih ljenivaca. Pobojali se oni, da će naš čovjek postati najbogatiji u toj pokrajini, pa s toga odlučiše, da ga pometu, pa i unište, — ako bude moguće. Om za to pridobiju i valiju te pokrajine, pa s njim zajedno počeše vijećati, šta će i kako će raditi. Podugo su vijećali, ali nisu mogli ništa zaključiti, jer je Alija bio veoma dobar i pošten čovjek, koi: nije volio huku i galamu, nego posao i rad. Najposlije reče imam od najveće džamije u tome gradu ovo: „Meni se čini, da on ne klanja u mojoj džamiji. Ja se ne sjećam, da je ikad ondje klanjao koji namaz, a kamo li koju c’žumu na božiji petak. Mi svi znamo, da je moja alanrja u čitavom našem gradu na velikoj časti i da ima toliko carskih fermana, koliko bi jedna druga“. — Jest tako je! Za to ja kao njezin mujezin, koji sa visoke munare dozivljem svijet na molitvu, uživam od sviju gragjana veliku čast. Taj stranac, što ne aolazi u našu džamiju, mene ponižava... — go­ voraše mujezin, koji bi još govorio, da ga imam ne opom nu, da prestane, jer on nije sve izgovorio. — Kad je daklen tako sve razloženo, ja pred­ lažem, da naš valija izda strogu zapoviied: ko god ne dogje u petak u moju džamiju, neka ga dželati posijeku — i s tijem završi imam svoj govor. Valija stane razmišljati: činilo mu se, da je to preoštra kazna i da bi svijet graknuo na njegovu upravu, kad bi telal to razglasio. S toga valija stade predlagati blažiju osudu, ali imam i mujezin svom silom naskočili, da bude onako, kako je rečeno. Na­ kon duge prepirke ipak se nagodiše i sastaviše ovaki zapisnik: — Ko god u ovaj petak, što će doći, ne dogje u najglavniju džamiju na džumu, taj će biti posjećen, ali na taj isti dan. Carska m'lost, koju izriče naš dobri valija u carevo ime, tome nesretniku pro­ dužuje život na ovom svijetu kroz četiri hefte, a če­ tvrtog petka moraće pretrpiti kaznu, koju objavismo, jer se ljuto ogriješio o vjerske propise. Nu carska milost je još dala tome nesretniku pravo, da može za četiri petka, što će ih proživjeti, izreći četiri svoje želje, koje će se morati ispuniti, jer bi drugčije mogao usugjenik u zadnjem svom času izreći kletvu na sa­ mog padišaha". Ovaj zapisnik prisutni potvrdiše svojim muhurima, a sutra dan narediše telalu, da to razglasi po svem gradu. �Strana 8. Broj 1. B I S E R Naš čovjek nije ni slutio, da je to sve upereno protiv njega, pa nije ni polagao veliku važnost toj objavi. — „Ja mogu klanjati i u drugoj džamiji, pa se pomoliti Allahu iz dna duše. Ta Bog nije odredio, u kojoj džamiji treba klanjati, već je odredio, da se na svakom mjestu treba Boga moliti i spominjati", — govorio Alija u sebi. Kad je došao prvi petak, Alija u obično vrijeme pogje u drugu džamiju, koja je bila njegovoj kući najbliža, da se oduži svojoj dužnosti, koju mu vjera nalaže; ali kad tamo stiže, a u džamiji nema svijeta. Pogje s toga u drugu, pa u treću i t. d. ama ni u kojoj se ne klanja, jer su svi gragjani otišli u onu najveću džamiju. Za to i on pogje tamo, ali u po puta srete ljude, koji su se već vraćali iz džamije, a malo zatijem dotrčaše dvije zaptije, te ga odvedoše svezana valiji u konak. Tamo nagje valiju u njegovoj sobi, a kraj valije posjeli: nam, mujezin i još nekoliko Anadolaca. Čim dovedoše Aliju pred valiju, svi skočiše na noge od velike Ijutine. — Ti da ne dogješ u moju džamiju! — vikao imam iz svega glasa, držeći šaku više glave. — Ja ću ti kazati! — grmio mujezin prot;v Alije, dižući obje šake u visinu, ko da će ga svega smrviti. Valija opet iskesio svoje zube, jednom rukom prihvatio Aliju za rame, a drugom daje prisutnima znak, da se umire, a onda će ljutito: — Ti, stranče, nisi klanjao džumu u najvećoj džamiji. . . . — Nisam! — A jesi li čuo carsku zapovijed prekjučer? — Jesam ! — E dosta je više! — osjetljivo klicali drugi. — Pa kakav sam ja grijeh počinio ? — zapita mirno naš čovjek, na što mu mujezin planu ko živa vatra: Zar da se protiviš, griješniće? — Šutite! — poviče valija. — Ja sam u ovoj sobi gospodar i moje 'e da govorim i korim, da sudim i osugjujem. Naredba je izdata od ovog carskog ureda, i ona se mora poštivati i izvršivati. Ovaj stranac nije radio, kako carski sud naregjuje, i za to će mu dželat odrubiti glavu u četvrti petak. To je jasno rečeno i pravo sugjeno, i protiv toga ne smije niko govoriti. — Za tijem, okrenuvši se Aliji, upita: — Kaži šta želiš, da ti izvršimo, jer tako stoji u onoj osudi, pa onda hajde kući i čekaj konac svoga života . . . Alija se bogme promijeni u licu i stade razmi­ šljati, ali ga valija opomenu riječima: „Kazuj ili ako ne ćeš, idi kući svojoj ženi“ ! „Kad nije druge, evo ću reći — progovori Alija. — Dajte mi stotinu dukata! Valija otvori sanduk, te mu pred prisutnima izbroji novac, na što Alija ode. Kad je došao kući i ispričao ženi, šta se dogo­ dilo, nije mogla u prvi mah vjerovati, ama kad joj izruči ono sto dukata, udari u plač i tugu. Ona je jako voljela svoga muža, jer je bio dobar i pošten i mlad, pa je s toga postala tužnija od samog čovjeka, koji je na smrt osugjen. Čitavu heftu dana nije spa­ vala, po danu nije mogla od jada ništa raditi, već je vazda tugovala, plakala i razmišljala: bi li se moglo izbjeći nesreći, koja eto prijeti njezinom mužu, a po tome i njoj i njezinoj djeci. Kada je osvanuo prvi petak, čim se je Alija probudio, zapita ga: ie li što izmislio za svoj spas. — Mene je ova stvar tako iznenadila, da ja ne mogu ni misliti — odvrati Alija. — Biva, ti nisi ništa dobro izmislio? — Nisam . . . Ta meni je sve crno pred očima. - E zahvali Bogu, ja sam se jednom dosjetila. Kada danas odeš valiji, da mu kašeš svoju drugu želju, ti onda zaišti od njega njegovu kćer, — reče mu žena. — A šta će mi to pomoći u mojoj nevolji? — Samo ti poslušaj moj savjet — odgovori žena, — i ja sc uzdam u Boga, da će nas ovog belaja kutarisati. Tako i bi. Alija reče valiji u brk, neka mu dade kćer za ženu. Naravno, da je ta želja valiju plaho :znenadila i ražljutila. ( itav je sahat hodao po svojoj sobi, te razmišljao i sve prstima od ruku pre­ vrtao. — Ja ti ne mogu šćeri dati, promrmlja on, au mu Aiija napomenu, da u carskom zapisniku stoji, da se mora ispuniti želu onoga, koga se osudilo, pa ko ne radi, kako carska volja zapovijeda, taj je caru ne­ poslušan. — A zar smije jedan carski veliki službenik kršiti careve naredbe? — zapita ga Alija. Valija se još više nzhoda, još jače zavila prstima i na pošljetku uzdahnu: — Eto, nek bude, kako želiš .. . (Nastaviće se.) Mehmćd Fuad: Gajevi tuge. Blijede usne melankoličnih večeri cjelivaju pred­ mete, pune spokojstva i sipnje. Na srce se prosipa drhtava tuga: zlatni prah tajanstvene čežnje. Dok se vjetrovi večernje sjete bude iza sna, dotle se u duši otvaraju stare rane. Mrtvačka ruka noći uvija sve stvari u koprenu satkanu od drhtavih sjena. IJ tuzi daljina trepte sjene, melodije i drhtaji i magla du­ boke sentimetalnosti zasjenjuje oči. Duše, nijeme i pune samoprijegora, traže istančane poljupce ljiljana iz starih nepoznatih krajeva. S turskog: Ćazim. �Broj 1. BISER J. Tanović: Najljepša stranica — neispisana. Pjesnik ............ Sjeo je da napiše tešku, ali milu stranicu, . . . stranicu svoje burne i paćeničke duše, . . . stranicu, što ju je ikada napisao: Iskrenu ko Istina, lahku ko uzdah, milu ko zvuk daleke glazbe, ljupku ko nevinče, zvučnu ko pjesmu, svježu ko proljetno jutro, punu ko grudi nevine djevice, jedru ko čedo prirode, potresnu ko tutanj grmljavine, a tužnu ko majčin jadI gle! Umoči pero . . . . Sabire misli . . . . traži riječi . . . . Najednom dodje Demon, rastjera mu sve to blago sanje, a najljepša stranica, stranica, njegove burne i paćeničke duše osta neispisana........... Hamzalija : Ne bi joj sugjeno. (Piipovjest iz seoskog života). I. Zadnji dani mj.juna već su na izmakL, a poljski poslovi u najvećem jeku. Pozniji se kukuiuzi okopa­ vaju, a raniji već i zagrću. Svukud je žurba; u cije­ lom selu nema nikog živa da je besposlen. Jutro je! . . . ! Sunce prosulo povjesmo svojih zraka na sve strane i sve malo po malo se uspinje na nebeski svod poput kakova starca uz visoKO brdo. Bistre kapi rose, kao riblje oči, prelijevaju se pod tim zrakama, pa ti se čini, kao da se je iz gjerdana zrnje biserovo djevojci ispod vrata prosulo po zelenoj travi. Slavulji skakuću po živicama i umiljatim glasom svo­ jim izvode divne kajde. Nad gajevima i iznad potočića dižu se tanke magle kao lake sanje i nestaje ih pod utjecajem blagih sunčanih zraka poput jutarnjega sna. Na rubu istočnog neba razabiru se crvene, pa onda ljubičaste konture oblaka, koje sve po malo iščezavaju, a ispod ni'h se ukazuje čisto nebesko plavilo. Već iz daleka čuješ romon potočića, kako se verući izmegju brežuljaka i brda ruši u ponor. A ju­ tarnji vjetrić ćarlija i igra se lišćem na drveću: pre­ vrće ga, okreće, isto kao kad se sudbina igra čovje­ kom, tim sitnim zemskim mravom. Oko kuće Osme Omahića sve je živo. Stara Osminica sa svojom dugom košuljom, bjelom kao snijeg, izašla je u dvorište i prosiplje zrnje kukuruza sitnoj peradi, kokošima, pa ih vabi, a one se sliježu u hrpu, tiskaju se, otimaju jedna od druge, a kvočka se raščepurila, pa se jagmi, da svojim pilićima nagje mjesta. Strana 9. .Mejra, kći Osmina, vraća se s vode uprćena obramenicom, na kojoj su s obje strane bile obješene buce pune vode. Njeno se je mlado i gipko tijelo uvijalo pod teretom, nu ona kao da ga na sebi nije ni osjećala. Kad dogje kući, spusti vodu, a uze dižvu i pogje toru, da muze krave. Mali Salih sprema za to vrijeme svoju čoban­ sku torbicu. U nju je metnuo kukuruzni kolač, komad sira, luka i soli. To je njegov ručak i užina. Već se spremio, pa premišlja: hoće li šta zaboraviti. „Ha, ha, vidi: za malo da je nijesam zaboravio"! — veselo se nasmije mališan i otrče po svoju sviralicu, tu vjernu njegovu drugu, bez koje on ne će nikuda ni pedlja. Potraži je, te kad je nagje, zadjenu je za pas, pa veselo otrči toru. A kad je Mejra pomuzla krave, sluči on volove, krave i junad zajedno, a telad nasamu zatvori. Velika goveda zajmi pred sobom, izvadi svi­ ralicu iza pojasa i poče svirati. Zvuci se rasuše na sve strane Najednom začuje odziv svoga druga Sulje Halepova, koji takogjer goni goveda na Uriju. Požuri i za čas zamače u seoski put, koji vodi sredinom sela. Star5 opet Osmo zadjelava klin, jer mu se motičište rasušilo, pa hoće da ga zaglavi. — Bećire! — vikne on izdignuv malo glavu i uperiv ou u kuću svoju, viš koje je sjedio na dugom hrastovu par ju. 0>, babo! — odazove se Bećir, najstariji sin Ocmin. Šta ti tamo radiš ? — Obuvam se... — A jesi 1’ ti ono nama još kogagod zovnuo na kopanje? Vjera i Bog, nas troje ne ćemo danas ništa učiniti u onolikoj njivi. — Ma ono, vala nijesam. Ti mi ništa ne reče pa ja i ne zvah nikoga. — Boga mi, da si nam zovnuo kogagod. — To je lahko! Sad ću, evo odmah. — Izagje pred kuću, pa će što mu grlo donosi: — Ooo. — Hasane-e! — Hasane! — Ko viče? — odazva se krupno muško grlo odonud, s onu stranu potoka. — Vičem ja. More 1’ kogod od vas doći danas na kopanje, more li? U to koka, koja je htjela snijeti jaje, poče se rakoliti, a Bećir, koji je čekao odgovor Hasanov, ražljuti se, pa uzme klipaču s tla i baci se na nju vičući: — Iš, lisica te odnijela! Što si sad tu zaga­ lamila... ha? — Ta nemoj me pometati, Boga ti! Eno čovjek viče, — srdito će Bećir, pa će onda okrenuv se Hasanovoj kući: — Šta kažeš? — Doće kogod, doće, — odgovori Hasan. Mejra se je uprav vraćala od tora, noseći dižvu punu mlijeka. Kad je čula, gdje Bećir viče Hasana �Strana 10. B I S E R Broj 1. da dogje na kopanje, sva protrne od nekog iznena- njime stijenu mogao razbiti — što se kaže. U obra­ gjenja, veselja, čega li ? — „Pa i on će biti danas na zima se crvenio,a oči mu sijevale kao živa žeravica. kopanju11 ?! — samo joj iz usta izleti pitanje. Za malo Tanani perčin mu izbijao ispod malog crvenog feda nije u taj čas bacila na zemlju i mlijeko i dižvu. sića i prekrivao bijeli puni vrat. Pa i Mejra je bila vrlo lijepa. Osobito ju je resio Obuzmu je neke misli, te polako spusti dižvu na tle, a pogled upre onamo, otkuda je trebao Hasan doći. vječito blagi, veseli izražaj lica. Modre oči poput Nije prošlo dugo vremena, a Hasan se Imširov pomoli vedra neba rujanjskog dana, — gledale su bezazleno s motikom preko ramena. Ona ga je gledala takovim u svijet. A opet one kao jagode crvene usne, koje su pogledom, kao da bi ga njime htjela privući sebi. A vječito potsjećale na ruj istočnog neba za blagih on je žurno koracao kao da je išao posred polja, a ljetnih dana, pa oni pravilni maleni nosić, iznad kojeg ne uz brdo. Pa kako i ne? Momak na ženidbi; u se je kočilo uspravno i uzano čelo, sve ti to odavalo najboljem naponu snage. Kad je bio nekoliko koraka sliku savršene prirodne ljepote. daleko od Mejre, ona skoči i sva kao izvan sebe, a Oboje ih je raslo kao iz vode, pa kad su dob­ kao brzo i mlado jelenče otrči kući. rano poodrasli, snimiše im čobanske torbice s ramena, a dadoše im druge poslove. Mejra je od sad u kući II. s majkom radila, a po katkad bi i ocu i bratu u Hasan je bio jedinac u Imšira. Za to bi matere poljskim poslovima pomagala, dok je Hasan uvjek u selu i govorile svojoj djeci, kad bi im prigovorila, s ocem na polju radio. Isprva je jako neobično bilo jednomu bez dru­ zašto i oni nemaju nove džemadane ili ječerme kao Hasan: ,,E, lahko njemu; njegov babo grabi gotovinu, goga. Pa kako i ne, kad su do sad po cijelo ljeto a tog u nas nema. Vi se ne trebate s njim ni pore- bili jedno uz drugo kod goveda, a i u zimi se često diti; on je jedinak, a otac zgodan ko jedan po jedan". sastajalil Istina oni su se s vremenom već i na to navikli. Osobito je Hasan nešto čutio .. . nešto nevidlji­ To bi djecu jako peklo, ali morali su biti zadovo^ni i s ovim odgovorom mjesto nova džemađana. Ovako vog, sjećao za Mejrom. Nešto ga je uvjek vuklo bi i djeca otkresala Hasanu, kad bi se on počeo hva­ k nje Tomu se je opirao, nastojao da uguši, ali mu liti sa svojom iečermum ili novim opancima, našara- se nije dalo — osjećao se je slabim za to neko unu­ nim sitnim, žutim brokvicama. On bi se samo nasmi­ tarnje unišćenje . . . . Njegove su oči neprestano tražile ješio i rekao: „E Bogme, šta ću vam ja; neka i vaši nju - i samo nju. U njem se je nešto kuhalo, vrelo, a on ni sam nije znao, što to sve znači. Čeznuo je oci rade kao i moj, pa će i oni imati". On doduše nije nimalo bio ohol radi toga; on za njom . i ta je čežnja rasla sve iz dana u dan, se je rado igrao sa svakim djetetom u selu. A kad dok se napokon nije pretvorila u pravi oganj vruće i je odrastao, dapače je gonio i goveda na pašu, te tu žarke ljubavi. Hasan ni tad nije pojmio, šta to znači. Ta on je za'edno s njima po Uriji skakao. Starija bi djeca po­ čela u njeg dirati zbog novog mu džemadana, a on dosad volio samo oca i majku! Istina volio je i svoje kako je bio jako stidan, poče ih izbjegavati. Obično drugove, i ako su ga dirali, ali on je bez njih mogao bi se udalj:o od njih, pa bi sam u hladu plandovao biti. A eto sad na jednom dolazi nešto sasvim trećega, koje je veće od te ljubavi prema drugovima, dapače i uz to svirao na svoju sviralicu. Mejri, koja je takogjer čuvala goveda na Uriji, i prema samim roditeljima. On osjeća u svojoj nutrini često bi se sažalilo na njeg, pa bi i ona pošla za neizmjernu ugodnost, a u isto vrijeme i neprijatnost, njim. I tako bi njih dvoje po cio dan zajedno sproveli. što nema svog dosadašnjeg mira. Mora misliti na On bi obično svirao štogod na sviralicu, a Mejra bi Mejru; — ta mu pomisao pruža slast i on u njoj vidi pjevala. Da vrati Mejri ljubav, što mu čini društvo, sebe, vidi svuj život. Nu jedina muka, što ga peče, jest pomisao: uzvraćao bi on njena goveda, kad bi se raštrkala. A „Možda ona o tome ne će htjeti ništa ni da čuje? kad bi se mrak prikučio, onda bi sabrali sva goveda i zajedno krenuli kući. Ne će li me ona odbiti, pa i nasmijati mi se! Oh, Mujica, Mušana Bajramovića sin, je osobito ne­ onda bi bilo trista jada! Ne bi valjalo ni četiri pare". rado gledao to njihovo druženje, pa je nastojao na Eto tako je Hasan sprovodio život s dana na svaki način, da ih jedno omrazi drugom. Za to bi dan, baveći se poljskim poslovima i misleći o svojoj uvjek Mejri klevetao Hasana, govoreći, da joj on po­ Mejri do kasno doba noći. A onaj dan, kad ga je ručio sacf ovo sad ono. Ali ništa mu ne pomože! Oni Bećir zvao na kopanje, tvrdo je odlučio, da će sve to uvigješe, šta on time hoće, pa bi mu se samo smi­ Mejri saopćiti. Uhvatiće lijepu zgodu, kad bude na jali, kad bi kojem šta govorio. samu s njom, pa će joj reći sve, sve šta je i kako je. Tako su oni još od mladih nogu bili upućeni Ljepši čas nije mogao ni odabrati, nego kad budu cio jedno na drugo i uvjek se rado nalazili zajedno, pa dan zajedno na kopanju. (Nastaviće se.) se skupa igrali, pjevali i svirali. Hasan je još od malena bio krupan, zdrav, da bi �Broj 1. Strana 11. BISER Oj, draga moja, Ti mi slomi liru Ljubavi, sreće i veselih dana, Da pjevam uz pratnju Tuge i Rana! Mirhab-Šukri Karišiković. Tebi samo pjevam . . . . Oj, draga, s Bogom! Ostani u miru I budi srećna drugoga na krilu; Ja tražim Bacha, Bachanticu villu ! Tebi sanio pjevam, kćerko Afrodite, Žice harfe moje udaraju za te, Svaki uzdah duše, svako slovce pjesme Podsjećaju vazda moje srce na te. <& I gledo sam, Azra, po sto puta gledo, Kako mjesec bl’jedi sjajno zvježdje vodi, A nas dvoje negdje u tišini tamo Kako povjetarcem tihim morem brodi, 1 kako tvoje to vilinsko tijelo Usvaja mi dušu, cijelo žiće moje — Ah, i ja ću jednom kao Ašik-Garib Prolit more suza na krioce tvoje. 0, ja tebi pjevam ! Tvoje biće slavim 1 prirodu šarnu, kuda ti koracaš I Danicu zvjezdu, pramaljetno Sunce, Onaj žubor vrela, kamo pogled bacaš. Ah, ja sam ti, Azra, biće zagonetno, Što ga samo ljubav podiže i hrani — Još kad bijah djete — kad ne znadoh za sv’jet Amorova strijela u srce me rani. I od tada, Azra, Mirhab će da pjeva, I da tebe diže, opjeva i slavi — Jer jedina ti mu vilinskom ljepotom Na gudalo prvi polijet pjesme stavi. Tebi samo pjevam, kćerko Afrodite, Žice harfe moje udaraju za te, Svaki uzdah duše, svako slovce pjesme Podsjećaju vazda moje srce na te. J. Tanović: im Zrnje biserovo. Pribrao O. A. Balić. Žalost je kao rana; manje vas boli, kad je ne dirate. * Ovaj je svijet zagonetka bez odgonetke. * Mjesto sitnih zvijezda, da su sve sunca, ne bismo ništa vidjeli; svi bi oslijepili. * Nikad se ne može vidjeti duša bez tijela, a tijelo bez duše može. * Kiša i rat ma koliko, da ih po kad-kad želimo, brzo nam dosade. * Pisanje je kao predivo, ono izlazi iz mozga, kao konac iz povjesma, * Kad istinu uredite, dotjerate i okitite, onda postane ružna kao prava laž. * Čovjek, keji čvrsto vjeruje u Boga, život mu je mio, a smrt nije strašilo. * Ni jedna ljubav nije tako kratkotrajna, kao ljubav naroda. * Svaki je fanatizam vatra; njenim plamenom ne upravlja svijest nego vjetar; kad se ugasi ostavlja za sobom crno zgarište. Akord bola. Ggjici Š. K. Ej, duša moja slomljena je lira, Što zvoni tužno ko večernje zvono, A glasi se ko ranjenik bono, Kad traži ležaj pokoja i mira. NARODNE UMOTVORINE. U kadune Ismetaginice. Pribilježio: O. A. Balić. Glasovi njeni jesu pjesme bola, Kad ječe silno, — ječe rastrgano, Kad ječe blago, ječe uzdrhtano -— Te pjesme jesu pjesme mog Idola. U kadune Ismetaginice Dvije šćeri i četiri sina. Lijepo ih je majka odgojila: �Strana 12. B i S E R Mušku djecu šalje u mektebe, Da postanu carevi zabiti; Žensku djecu majka naučila Tkati, vesti, itibar činiti. Kada ih je majka pogledala, Bogu dragom šučur učinila, Kad joj taku djecu darovao. Kada su joj šćeri ponarasle Njih mi prose age i begovi Od sve Bosne i Hercegovine. Majka ih je lijepo poudala Mejru daje Alajbegoviću Mladu begu s krvave Krajine, A Fatimu Omer efendiji Iz Travnika vezirskoga grada. Kad je tako šćeri poudala Ona stara Bogu se molila Da joj djeca dug umur imadu, Rahat budu, djecu izragjaju Mušku djecu careve junake, Sto će dinu hizmet učiniti; Žensku djecu, mlade pašinice Sto će ragjat sokolove sive. Zdravlje. Prva pomoć kod manjih nezgoda,. — Nesvjesitca. Ako kome dogje nesvjest, a ti mu podaj crne hladne kave, u koju uspi malo vinskog sirćeta, te mu podaj e Broj 1. popiti. Prije toga mu natari sljepočnice i čelo, pak će mu odmah biti Iaglje. Štucavica. Štucavicu ćeš najlaglje otjerati, ako polagano lijevaš niz grlo vode. Dobro je uzeti malo burmuta u nos. Ako te neko iznenada prepane, nestaće štucavice. Trun. Često se dogodi, da ti trun upane u oko, a to dosta muči. Onda tari drugo oko, pak će trun izaći. Zapane li ti koštica u grlu, nastoj da pljucaš, metnuvši prst u grlo. Dobro je progutati i koricu hljeba. • Ako ti što upane u nos, a ti uzmi burmuta, pak ćeš u kihanju sve izbaciti. Dobro je u nozdrve šmrkati ulje. Zagje li mušica ili što drugo u uho, naspi ulja, te ga izll onda će trun ni mušica izaći napolje. Krvotok nosa. Osobito ljeti, za velike vrućine dogodi se, da ti na jednoć iz nosa počne teći krv Da je zaustaviš najbolji je lijek šmrkanje vode. U vodu je dobro uliti nekoliko kapi sirčeta. Dobro je šmrknuti u nos kalofona i tipse, te će odmah prestati krv. Metni mokre obloge na zatiljak, sljepočice, na siju i nos oa će onda prestari. Od ujeda pčele i ose. Najprije izvadi žaoku, a onda d^bro iscijedi iz ranice sukrvicu, pak tu ranicu poli slan im vodom ili krečnum vodom, a možeš ju posuti i lugom. Ako ti ono mjesto oteče, a ti metni hljeba umo­ čena u mlijeko pa drži. Dobra je i vlažna obična zemlja, ili crvenica, samo je češće promijeni. Hodža. L I S T AK. o Osm an A. Gjikić- Naš mladi pjesnik i književnik, marljivi i radini trudbenik oko podizanja prosvjetnog i kulturnog napretka našeg muslimanskog milleta, nakon duge i teške bolesti zaklopio je u subotu 30. marta o. g. svoje umorene oči i zamijenio ovaj svijet drugim. 1 taman, kad je počeo gledati, kako se naš muslimanski elemenat podiže i razvija u našoj zemlji; kako naš mlagji naraštaj hrli u škole i zanate; kako trči sve k procvatu i napretku svoje rogjene grude, da na taj način ovu zemlju podigne na visinu civilizovanih zemalja Evrope — morade, na žalost, podleći nesretnoj sušici i svoj blagodarni rad ostaviti na drugima. Teško mu je zamjenika naći, jer njegov rad bio je mnogostran, a najviše koncentnrao se oko podizanja podmlatka, te je kao poslovogja društva „Gajret'* uregjivao list pod imenom „Gajret“, koji je megju mlagjima, a osobito megju gacima uhvatio duboka korijena. Njegovom smrću za­ �Broj 1. „ B I Š E R“ Strana 13. spalo je i to njegovo ljubimce, gdje je mogao žar svoje mladenačke poletne duše preliti u čita­ lačku publiku. Svojim zlatnim perom znao je začiniti i ukrasiti osim „Gajreta" i druge listove, te ši mogao čitati često u raznim listovima izljev njegove pjesničke duše. A još g. 1903. izdao je rahmetli ( )sman svoje „Ašiklije*, a šta je najljepše, gdje se baš zrcali njegovo plemenito srce, on izdaje ovo djelo, u korist muslimanskih siromašnih gjaka. Godine 1902. — dakle prije godinu dana izdanja „Ašiklija" izdao je rahmetli Osman .Muslimanskoj mladeži" pjesme, koje su v iše vjerskog sadržaja i koje upućuju osobito našu mladež, da <uva svoju vjeru, koja ga je jedina u stanju sačuvati od svakog zla i nevolje, te na jednom mjestu veli: „Sveta vjera Muslimanska Nek nam vječno srce grije! Ne daj Bože, gusta tmina Svjetlost sunca da sakrije"! Rahmetlija je takogjer svakom zgodom rado pomagao i gjaku, te je, tako rekuć, od svog vlastitog zalogaja otkidao, i ovima pružao pomoćnicu ruku. Kleta sudbina je htjela, da baš u 1. broju „Bisera" konstatiramo smrt našega u radu druga. A kolika bi sreća bila, kada bi zajednički i s onom njegovom požrtvovnom ljubavi, u zajednici podizali kulu prosvjete: upućujući naš na-od, a osobito mladež na dobro, dajući mu zdrave duševne hrane, da bi se u svakom pogledn podigao do one visine, koja mu po samom položaju i pripada. Osman je zaklopio svoje truđm oči, ali njegov rad ostaje trajnim, a njegova p ^žrtvovanost u nama će ostati kao putokaz, da bi se čvrsto držali one: Prosvjetom k slobodi! Rahmetullahi alejhi, rahmeten vašia ! Iz Islam skog svijeta. Bagdatska željeznica. — Prigodom rogjen-dana našega halife Njegovog Veličanstva Sultana Mehmeda Rešada dogotovljen je i dat prometu jedan znatan dio bagdatske željeznice. Ta željeznica počela se gra­ diti prije deset godina. Za nju se interesovao čitav islamski svijet, kao što i danas prati svaki pedalj, koji se napravi na tom putu, koji vodi našim najsve­ tijim mjestima: Meki i Medini. Kroz taj dugi niz go­ dina radi se na toj pruzi, koja je po Tursku od ne­ izmjerne važnosti i dogotovljeno je od svega počam od Konje pa do Burg urlije nekih 328 km. — dok se je u prošloj godini izgradilo skoro 150 km. U idućoj godini sagradiće se kako Izgleda još preko 200 km. Tome odugovlačenju sa gradnjom bile su povod nesuglasice megjCt Francuskom, Engleskom i Njemačkom. Uzrok je bio i izmotavajuća i neiskrena politika Turske, dok nije došla nova era, da i Turski narod reče, da je gospodar u svojoj kući, te cijeneći važnost toga poduzeća požurio dogragjenje ove korisne, kulturne tečevine. Svečanosti otvorenja ove godine prisustvovali su izmegju ostalih Džavid bey, ministar gragievina, g. Hugnenin, direktor anadolske željeznice i Husein Džahid bey, poslanik u turskom parlamentu. Ovom prilikom u promet stavljeni dio željeznice iznosi 140 km. Počinje od Doraka preko Atane do Mamure. Iz Atane do Mersina vodi na more već odavno izgragjena željeznička pruga. Ovu novu prugu prekida od glavne željezničke linije Konja—Ergili pa Durak Bagdadu još kojih 90 km. nezgotovljena puta. Taj put, koji počinje od Ulu-Kišle do Doraka, uza sve nastojanje nije «e mogao dogotoviti radi tehničkih poteškoća. Mnogobrojne ćuprije i prokopi kroz krše­ vita brda Turos usporili su radnju da ovom prilikom i ovaj dio ne bude predat javnom prometu. Od ovih 90 km. dograditi će se ovog ljeta još 54 km. dnčim ostalih 34 km. zbog vrleti i provalija moći će biti go­ tovo tek slijedeće godine. Na ovom dogotovljenom putu bagdadske žen ljeznice data je koncesija istom društvu, koje je gra­ dilo glavnu liniju na izgragjenje i sporednih pruga od Toprak—Kale pak do Iskenđeruna. Ovoj se pruzi pripisuje velika trgovačka važnost, jer njena zadnja stanica, Lskenderu-u, tako je zgodna pomorska luka, da danas-sutra postane najzgodnija tačka malo-azijskih obala za izvoz na more žita i drugih sirovina iz unu­ �Strana 14. Broj 1. „ B I Š E R“ trašnjosti plodne Anadolije i blagoslovljene Mezopo­ tamije. Na glavnoj liniji od Mamure u pravcu prema Halebu takogjer se dogragjuje 150 km. projektirane pruge, tako, da će putnici, osobito hadžije, koji ne će morem da putuju moći prije godinu dana sjedinivši na Haj-dar-paši u udobni kupe, te proputovavši pitomi Anadol i pustu Arabiju osvanuti pred kapijom Resulullahova grada Medine. A odavle karavanom u Meku, dok kroz koju godinu i tuda ne preleti željeznica, da skrati onaj dugački današnji put. M. B. Mladi naš književnik iznio je u ovom malom djelu 14 prilično uspjelih sličica i profila iz našeg života. Mi djelo ovo preporučamo našim čitateljima, jer će u njemu naći zdravih, zabavnih i poučnih misli, koje ga mogu samo oplemeniti. „Sličice i profili" dobivaju se ih kod samog pisca ili u I. muslimanskoj nakladnoj knjižari u Mostaru. — h- — W L . L M j M r a Kulturne bilješke. Književnost. Uspomena Pejgamberova preseljenja iz Meke u Medinu, Izašla je ovih dana iz štampe u Egyptu jedna nova knjižica pod naslovom: „Uspomena Pejgambe­ rova hidžreta“, koju je napisao i vlastitom nakladom izdao vlasnik ,,E1-Menara“: Muhumed-Rešid-Riza. Sa­ stoji se od opisivanja hidžreta, od dogagiaja Hanefi bega Nasifa, koji su se zbili prilikom njegova pozi­ vanja u Islam, te ogovara, koji prikazuje važnost hidžreta i pozivanja muslimana, da počnu računati vrijeme od hidžreta sunčanim godinama, a da prc danu s mjesečnim. Pribilježio: S. Firuz. „Islam I kultura.“ — Još g. 1894. izdao ]e naš vrijedni književnik svojom nakladom djelo „Islam i kultura“ g. Osman Nuri Hadžić. Djelo je izašlo kao od­ govor prof. Milanu Nedeljkoviću, koji se je u „Ljeto­ pisu Matice Srpske" na najnedostojniji način oborio na našu svetu vjeru — na Islam. Od kolike je važnosti ovo djelo, ne trebamo ovdje isticati. Osobito, kad se uzme u obzir, da je svestrano obragjeno u lahkom i razumljivom stilu, te će i kod inovjerca naići na ugodno čitanje. — Samo se djelo preporuča. Ovdašnja „Prva muslimanska nakladna knjižara“ je dosta mali broj ostalih od primjeraka ovoga djela od samoga pisca prekupila, te ga sama raspačaje. Pošto će se i ova mala zaliha brzo raspačati, to preporučamo našim čitateljima, da to djelo čim prije naruče. Cijena je vrlo snižena od 1'50 K na 1*20 K, a pogotovo za pretplatnike našega lista stajaće samo 1 K. Naručuje se ili preko uredništva „Bisera" ili preko I. muslimanske nakladne knjižare u Mostaru. Muallim. Sličici i profili. — Napisao A. Hifzi Bjelavac. Tisak Hrv. dioničke tiskarne u Mostaru god. 1911. Cijena 80 h. Narodni dobrotvor. — Mi Mostarci se imamo po­ nositi sa našim veleposjednikom i gradskim načelni­ kom g. Mujagom Komadinom, a mislim i sav musli­ manski elemenat, kad čuje za ime svoga dobrotvora, ostaće vječno haran ovome imenu. Koliko je dobra učinio u pogledu poljepšanja grada, najbolje svjedoče radnje, koje se izvode. Tu je električna rasvjeta, banja, te novi most i prošire­ nje Luke ulice; a kolikoće još toga biti. A sad ćemo reći u čemu je njegova darežljiva ruka učinila dobro našem miletu. Njegovom ponukom i n^govim troškom, podignut je muslimanski ženski mekteb u Brankovcu, te se je prije dva mjeseca po­ čelo sa uzgojem našeg ženskinja u vjeri, podučavanjem u elementarnim naukama, kao i ručnom radu. Tu polazi preko 60 naših curica, koje će danas sjutra steći toliko u nauci i ručnom radu, da će se kasnije s malo muke moći, tako rekuć, same usavršavati, da će biti dobre majke i domaćice. Njegovo najnovije djelo jeste: Maslimanski gjački konvikt Mujage Komadine. U Brankovcu je svoju veliku, lijepu i prostranu zgradu dao naš vrli rodoljub u tu svrhu. Unutarnji poregjaj je posvema preudesio, te će početkom školske godine 1912./13. primiti u svoj konvikt od 30—40 naših siromašnih mladića, da im dade prilike, da se mogu o njegovu trošku izobražavati u ovdašnjim školama. U prvom će redu imati prvenstvo siromašni dje­ čaci bez roditelja iz Mostara, a onda iz cijele kršne nam Hercegovine, dok se ne popuni broj 40. Mi se radujemo ovom plemenitom djelu našeg Mujage Komadine, te mu ovom zgodom želimo od Svevišnjeg Allaha dugo zdravlje, a za ove silne žrtve neka mu dobri Bog stostrukom mjerom u svemu na­ doknadi. Živio naš dobrotvor g. Mujaga Komadinal Pomognimo „G ajntu“ . Kod nas je u Bosni i Her­ cegovini najhumanitarnije društvo „Gajret", koje go­ dimice izdaje lijepe svote gjacima kao Stipendije i �Broj 1. B I S E R i potpore. Ovo društvo ima i svojt artikle, koje se prodaju, te od tog ima društvo i lijepu pomoć. Ne bi smjelo biti ni jednog muslimana, koji ne bi trošio ove predmete, a time bi indirektno pomogao svoje U svakoj veseloj, a i žalosnoj zgodi trebao bi se svaki musliman da sjeti „Gajreta", makar s malom novčanom potporom, jer zrno do zrna pogača, a to dobro ovom društvu dogje. Ne bi smjeo ni jedan musliman u Bosni i Her­ cegovini biti, a da nije član „Gajreta", makar s malim mjesečnim prinosima. Pred očima svakog muslimana treba da stoji: Pomogni ,,Gajret!“, a to treba i propagirati, pak je naša budućnost sačuvana. Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. — Naskoro će se navršiti devet mjeseci, što je vlasnik i izdavatelj našeg lista gosp. Muhamed-Bekir Kalajdžić prekupio knjižaru Gjure Džamonje, koju pod gornjim naslovom vudi Gosp. Kalajdžić je knjižaru preuredio i snabdjeo svim artiklima, koji zasijecaju u tu struku. Ovo je prva i jedina muslimanska na­ kladna knjižara u cijeloj našoj domovini, koja, kako se iz samog naslova vidi, ima taj plemeniti i hvale­ vrijedni zadatak, da u svojoj nakladi izdaje korisne knjige za naš narod, radi čega je mi našim čitateljima najtoplije preporučujemo. R azno. Strana 15. južnoj Europi i srednjoj Americi. U augustu žanju u Srednjoj Europi i Engle/koj, a u septembru i oktobru u Švedskoj i Norvežkoj. U južnoj Africi i Amerikanskoj republiki Peru dozrijeva žito u novembru. U de­ cembru se nigdje ne žanje. Kako se vidi, u godini je u jedanaest mjeseci žetva, ali ipak ne obilujemo hljebom. Elektromagnetička biljka. U južnoj Americi u re­ publici Nikarangua ima jedna biljka, koja ima u sebi elektromagnetična svojstva, te joj je za to i ime: Thyt-o loca electrica. Kad je čovjek hoće da odreže, oćuti u nožu taki električni udarac, da se gotovo pre­ straši. Ako joj se na 8—10 koračaja približiš s kom­ pasom, stane se igla naglo okrečati, ako ga metnemo povrh biljke, onda se igla neprestano okreče. Magnetizam te biljke se mijenja — oko 2 sata po podne je najjači. Zanimive rečenica o braku. Arapi imaju ovo mni­ jenje o braku: „Brak je kao zlatni kafez, tko je u njemu, želio bi van, a onaj, koji je vani, čezne za njim“. — Traži od žene savjeta, ali radi, kako sam hoćeš"! — Istočna je rečenica: „Ako je žena malena, sag ’5 se k njoj, ali o svakoj stvari, koju misliš za­ početi, osavjetuj se sa njome". Španjolac misli: „Brak je vreća, u kojoj možeš megju 99 ljutica naći jednu jegulju". „Punica je i od šećera gorka". — „Lju­ bomorni muž je sličan pijanici, znade, gdje se vino dobi mjeri". Rumunji pak kažu: „Bračna sreća jest: nijema žena i gluhi muž". Francuz drži o braku: „Tko vjeruje ženi, vara se, a tko ne vjeruje, toga ona vara" Nijemac kaže: Peći i ženi je mjesto kod kuće". Može li majmun naučiti gsvoriti? Kako je DarKako ćeš najlakše revidirati množenje? Dogodi vinova nauka zahvatila bila velikoga maha, to su i se, da čovjek potroši mnogo vremena, dok se uvjeri, liječnici počeli u velike proučavati život i razvoj maj­ je li dobro pomnožio jedan broj s drugim. A to je muna. Liječničko društvo Johana Hopkinoa učinilo je vrlo jednostavan način. N. pr. 5684 X 327 Proizvod ozbiljan pokus, da majmuna nauči govoriti. Odgojitelj .7052 je majmuna bio, koji se je zvao „Ham", kapetan Fridrik 11368 d’ Osta. On je Hama naučio izgovarati „mama", ,,da“ 39788 i ,,ne“, a lahko mu je išlo izgovarati samoglasnike, 1,858.668 dočim je druge glasove nejasno izgovarao. Majmun je 1,858.668. Ako sad saberemo množenik : 5 + 6 + 8 — (- 4 = 23, pa množitelj 3 + 2 -j- 7 = 12 kod je bio „civilizovan", on lijepo sjedi za stolom i jede množenika ćemo sabrati: 2 + 3 = 5, a kod mno- sve jestvine sa obitelji kapetanovom. Majmun se je danju odjevan, a noću bi odjeću snimio i lijepo je žitclja 1 + 2 = 3. Sad ćemo 5 X 3 = 15 ili 1 + 5 = 6. Kod proizvoda mora izaći opet 6. Probajmo složio na stolicu. — Kako se vidi od majmuna ostane 1 + 8 + 5 + 8 + 6 + 6 + 8 = 42 = 4 + 2 samo majmun. = 6. I sad mi je množenje pravo. Može se računati Otrovne jame. Čovjek ne može pojmiti, da bi se i sa najvećim brojevima, a opet se može na isti način igdje moglo naći otrovnih jama, a eno na otoku Javi osvjedočiti, je li dobro pomnoženo. X. imade čitava jedna dolina, zvana Guero-Upas, u kojoj Kada sa gdja žanje. Na zemlji se žanje gotovo se razvijaju zagušljive ugljikove pare, od kojih se po svu godinu. U januaru žanji u Argentini i Novoj pogiba. Ovakova jama je nagjena i u Sjedinjenim Selandiji; u februaru i martu u zapadnoj Indiji i sjevero-američkim državama u Jekowstone National Egiptu. U martu je žetva u najvećem jeku na otoku Parku, gdje su — ne sluteći na zlo — zabranili lov, da se divljač umnoži, ali na njihovu žalost nagjoše u Cipru u maloj Aziji, Persiji i na Kubi. toj jami veliku hrpu krepalih životinja — otrovala U maju žanju u Kini i Japanu, dočim su juni i juli mjeseci, kad se žanje kod nas i u opće u cijeloj ih jama. �Broj 1. „ B I Š E R“ Strana 16. Poruke i odgovori uredništva. Piikupio u narodu: O. A. Balić. 1. ) Ide ovca preko doca i nosi sto šoca. 2. ) Gurava baka sve polje preskaka. 3. ) Kad vidiš onda ga ne vidiš, a kad vidiš onda njega vidiš. 4. ) Dugo, bijelo sav svijet preplelo. 5. ) Na tavan se penje a kosti nema. Naš list nije mogao na 1. o. mj. točno izaći, jer su u sara­ jevskim štamparijama slagari štrajkovali, a i danas u nekim ne rade, pa su zbog toga neki listovi iz Sarajeva ovdje se štampali, radi toga smo mi tek n a3 .o . mj. sa ovdašnjom štamparijom ugovor sklopili. Postoje ovaj broj — kako gore napomenusmo, zakasnio, — to bi morao i drugi broj zakasniti te da se tome zakašnjenju i daljnjem neurednom izlaženju izbjegne, mislimo 2 i 3 broj zajedno na 1. jula izdati, te će tako u buduće uvijek točno i na pravo vrijeme moći izlaziti. ništa ne M. Ć. Č. Dobro bi bilo, kad bi nas se i s kojim prijevodom sjetio : Recimo s kakvom crticom ili pripovijesti s turskog ili arapskog. M, s e l a m. ? Vašu pjesmu donijećemo u idućem broju. Javite se kojom stvari u prozi, jer pjesama na pretek imamo. M. s e l a m , J. T. U Vama ima pjesničke žice, samo je treba malo više usavršiti, a to će biti trudom i dobrom voljom. Eto nešto smo do­ nijeli. Samo radite i ustrajni budite, jer svaki je početak težak. M. sela m. Prometaljka. Složio: Sarim, Mostar. a, a, b, e, i, i, I, n, s, u. Ako gornja slova ispromećeš i dobro poredaš, daće ti ime glasovitog arapskog genija. A. M. u. B. Vaše radnje ni nz najbolju našu volju nismo mogli donijeti, jer ste slabo temu obradili. Ali ipak nemojte klonuti nego pokušajte nešto drugo! imajući na umu, da niko nije odmah pjesnik i književnik poetao, jer u svemu se truda i napora iziskuje. Svaka stvar ako se više puta prorešeta, onda će zaista vrijediti. M. 8 el am. N. N. Možda u idućem broju. Ali ako imate što drugo — pošaljite, jer i onako ovakovog gradiva previše imamo, M. s e l a rn. Hf. n. S. Isto i za Vas, samo smo se od Vas većem radu nadali, jer znamo, da s radovima obilujete M. s e l a m . Našim čitaocima. Prvi broj našeg lista šaljemo svima onima, za koje držimo, da će se na isti pretplatiti. Stoga najljepše umoljavamo sve one, koji se ne misle na naš list pretplatiti, da nam izvole isti odmah povratiti. Ujedno molimo p. n. gospodu, koja misle biti pretplatnici ,,I>isera“ da nam unaprijed izvole poslati cijelu ili bar polu-gođišnju pretplatu, jer opstanak lista „Bisera* zavisiće jedino od njegove pretplate. Zato unaprijed napominjemo, da nam niko ne zamjeri, što mu se ne će — ako ne bude unaprijed poslao pretplate — poslati drugi broj. Otpravništvo. Za uredništvo odgovara: Muhamedi-Bekir Kalajdžič. Hrvatska dionička tiskarna, Mostar � https://kolekcije.nub.ba/files/original/feecc1879bc7340973de1e817e7a3c75.pdf 76188f6db976af23eb8d05b90d1ee4cc PDF Text Text BROJ 2. i 3. nBISER“ izlazi dva puta mjesečno •== = = Cijena je listu za gjake, mualFme i talebu u Bosni I Hercegovini god. K 3 '—, dok za ostale K 6'—, a za sve ostale zemlje i0 fra­ naka. -- r= = - -------- - BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 30 helera. R u k o p i s i se ne vraćaju. = = Neplaćena se pisma ne primaju. = = ______________________ _______ _________ _ ____ 15 . J u n a c i 1 . J u l a 1 9 1 2 . V lasn ik , iz d a v a te lj i n ak lad n ik : o P O rn GODINA 1. Za oglase plača se prv put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 0, a za šes'nae stinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrStenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve St0 se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER",Mostar (Hercegovina,) PL ATIVO [ UTUŽIVO U MOSTARU. M Prva muslimanska nakladna knjižara A*1IHAMEDI-BEKIR KAL AJDŽIĆ. O S T A R I 29. Džemad-el-ahara i 16. Rcdžeba ! - 1330. — U re g jd je : R e d a k c io n i o d b o r. moći sviju Muslimana. Sami pak islamski vladari bijahu ugrezli u takvu letargiju, da im nikad ni na Arapski napisao Azma dez Refik beg. um palo nije, da se politički ujedine. Prevodi Ahmed Rašidkadić. II. Sve da su se i ujedinili Muslimani, ne bi, (Nastavak.) kako misle evropske diplomate, nastala nikakova Da Ii je ispravno evropsko mišljenje o panisla- opasnost po evropsku civilizaciju, nego bi naprotiv mizmu? Iz našeg razlaganja u uvodu razumismo, da Muslimani bili očuvali svoj prirodni položaj, čime bi su iz prirode udruživanja nastali neki odnošaji ljudi, podčinj .ni narodi sudjelovali u koncertu kulturne Ev­ kao domoljublje, rasa, narodnost itd. Svrha ovih bližih rope i time naravno služili ravnoteži čitava svijeta. odnošaja ljudi je ta, da dotična skupina očuvsa svoj Kako smo gore spomenuli socijalni zakoni iziskuju, individualitet, kao i to, da se tim udruženjem dobije aa svaka skupina ljudi teži, da očuva svoj položaj i neka ravnoteža megju oprečnim težnjama ljudskih samostalnost, te pošto su ljudske potrebe, a i prava skupina. Kod ove tačke opažamo, da je vjerska veza različita, jedina ova težnja ragja ideju i jednakosti. III Panislamizam i ovom slične riječi, zamjenjuju ljudi najmanje utjecala na praktičnu vrijednost ljud­ skog udruživanja. Gore smo spomenuli, da ni najgori se kadkad takim izrazima, kojima oni, koji ih produ­ položaj, kada Tatari i Križari harahu islamske zemlje ciraju hoće samo da nahuškaju druge narode proti i narode, ne ponuka Muslimane, da se odvaže na Muslimana. Ovakova su sredstva kod diplomata na­ vjersko jedinstvo. Da su se Muslimani tada odlučili, šeg doba, dok ih u čitavoj islamshoj pcvjesti naći ne da se naprama onolikoj organizovanoj sili ujedine, mi­ možemo. Dapače evropske su se diplomate više puta slim, da niko ne bi imao prava stoga ih okrivljivati, time služili, kao sredstvom za podčinjavanje islamskih jer je to slučaj, koji je sasma prirodan u nuždama naroda. Ovakovim sličnim sredstvima služili su se ljudskog života. Inače bi bilo nužno ukinuti sve so­ tlačitelji sviju vijekova. Ako već poznamo, da postoji ta ideja islamskog cijalne zakone, ukinuti jednakost i bratstvo ljudi, te prekinuti sve megjunarodne odnošaje. A to je jedna jedinstva, načićemo uzrok njenog postanka samo u fantazija, koja se nikad ne će i ne može ostvariti. Kad evropskom nasrtaju na nas. Ovo jedinstvo Muslimana bi moguće bilo, — pa da se ljud: pretvore u Božje pa ga nazvali panislamizmom ih zajednicom Musli­ angjele mira, onda bi se to moglo ostvariti, pa ne bi mana, iz njegovog pravog značenja se razumi samo težnja Muslimana stvoriti organizovano jedinstvo, da smo ni mi prigovorili. Megjutim su neosnovane sve one tvrdnje i bo­ tim steku ravnotežu prema evropskim kršćanskim jazni onih, koji se plaše od islamskog jedinstva, da vladama, koje sistematski otimaju čovječanska prava je tobože opasan po svjetski mir. To je nepravedno islamskih naroda. Čudnovato je od kulturne Europe, što ona smatra iz više razloga: zakonitom i pravednom stvari podčinjavanja istočnih I. kod sviju naroda je pretežna sila udruživanja isk'jučivo narodnost. Muslimani su u tom pogledu još naroda, dok na drugoj strani ne dopušta i bezpravdalje pošli od drugih naroda, što je i bilo uzrokom nim smatra svaki pokušaj Muslimana, da se u pogledu uspješnom podčinjavanju naših naroda od strane Ev- uzajamne pomoći ujedine i očuvaju svoja prava i sa­ ropejaca, a Muslimani se nisu pozvali ni na samu mostalnost. Zašto nam oni, koji govore da Europi — uzajamnu pomoć megju sobom, jer uži osjećaj za do­ bolje rečeno, njenoj osvajaličkoj politici u Aziji i movinu bijaše potirnuo onaj vjerski, o uzajamnoj po­ Africi — prijeti opasnost ako se islamsko jedinstvo Panislam'zam i Evropa. �Strana 2. __________ I ostvari, ne priznaju, da i islamskim narodima prijeti opasnost od sistematski ujedinjene kršćanske Evrope, a osobito kad tragove toga vidimo u svakidanjoj praksi. Evropski političari straše svijet i tim, da je panislamizam opasan i da je to jedno jedinstvo, koje je samo vjerski separatizam proizveo, te da je tim uzro­ kom opasan po evropsku civilizaciju. Dočim kako ćemo već niže razložiti, kad bi se Muslimani strogo držali islamskih propisa, islamsko bi jedinstvo služilo još većem napretku civilizacije i svjetskog blagostanja. Islamska vjera i njena Asocijacija. Poznata je stvar, da je svrha pozivanja u vjeru, privesti pojedince, kao i čitave skupine, jednome vjerovanju i time pri­ vezati jedne uz druge. Na temelju toga pojedinci jednog naroda, koji pripadaju jednoj te istoj vjeri, već samim tim, što oni jednako vjeruju, jednako i osje­ ćaju. To je ona vjerska veza, koju gore, megju ostalim vezama i bližim odnošajima ljudi istakosmo, a koja je jaka podloga, da se podržaju dobri odnosi megju pripadnicima jedne te iste vjere. U tom po­ gledu ni Islam nije ništa različan od drugih vjera, samo nam je ovdje napomenuti dvije osobite tačke: Islamska vjera s jedne strane propovjeda osobito bratstvo megju Muslimanima, a s druge strane čovječansku ljubav i dobre odnose megju svjema ljudima na zemlji. Ova kako megju Muslimanima osobita ljubav i bratstvo, tako i megju svijem ljudima ljubav u širem smislu zapovjegjena je na više mjesta kuranskim ajetima i Alejhiselamovim izrekama (Hadisima). Ajeti su u pogledu islamskog bratstva. „Innemel muminuni ihvetun" t. j. Svi su vjernici jedni drugima braća. 2.) „Vatesimu bihablil-lahi džemia ve la tuferriku.“ t. j. 0 vi, koji vjerujete, privežite se za tvrdo božansko uže, budite složni, te se čuvajte, da se ne bi jedan od drugog rastavili. 3.) „Vc teavenu alelbirri vettakva ve la teavenu alel-ismi vel-udvan.“ t. j. 0 vi Muslimani, u dobru pomažite u ostvarivanju zla. Hadisi su: 1.) El-muslimune tetekjafen demahum ve jesa bizimmatihim ednahum ve hum ala jeddimen sivahum.“ što znači: Muslimani jedan za drugog krv pruljevaju, najniži i najpokvareniji je pripravan na borbu u obrani islamskih svetinja, oni su nama nepri­ jatelji kao jedna ruka. 2.) „El-muminu lil-mumini kjel-bunjani ješudduhum baduhu badan." što znači: Vjernici su jedni naprama drugima kao sastavni dije­ lovi kakove zgrade, gdje svi skupa čine jednu cjelinu 1 time dobivaju pravo — značenje svoje snage. Kolikogod su se zanemarili islamski propisi o uzajamnoj pomoći i bratstvu, ipak su do danas ostali bar u svoj teoretičkoj vrijednosti. Sada da nabrojimo ajete i hadise, koji se od­ nose na čovjekoljublje: ajet je: „Ja ejjuhennazu inna halaknakjum min zekjerin ve unsa ve džealnakjum šuuben ve kabaile SER“ Broj 2. i 3. litearefu inne ekjremekjum indalahi etkjakjum." Znači: 0, vi ljudi, mi smo Vas stvorili kao muško i žensko i podijelili Vas na više plemena i naroda. Znajte, da je kod Boga najbolji onaj, koji je najplemenitiji i bogobojazniji. Hadis je: „La fadle li arebijjin ala adžemijjin ve la liebjeda alel esvedi illa bittakva." t. j. Niti arap na nearapa, niti bijelac na crnca imade kakovo prven­ stvo, osim ako je koji bogobojazniji.*) Odavde se dakle razumi, da Islam zagovara osobito dvije tačke, koje čine vezu megju ljudima, a to su: jednako osjećanje i uzajamna pomoć, koja se imade dijelom očitovati. Kod ove uzajamne po­ moći takogjer je uvjetovano to, da ta pomoć ne bi služila ostvarenju zla, nego li dobra, te da bude na korist općoj stvari. Islamsko bratstvo mora se očito­ vati u tom, da se tom zajednicom odbija nekakav nečovječni nasrtaj. Svrha uzvišenih Božjih riječi, kojima se zago­ vara sloga, a odvraća od nesloge, sasma je jasna, kad se uzmu u obzir prilike ljudskog društva, da svaki narod želi oćuvati svoj karakter i moralni položaj, te je jasno i svako ujedinjenje proti onome, koji hoće da bezpravno, nepozvan umiješa svoje prljave ruke u tugje poslove. Ovo vjersko jedinstvo nije upereno da služi ne­ prijateljstvu proti drugima, već naprotiv prema ljud­ skoj civilizaciji i upućenosti ljudi jednih na druge služiće još većem napretku i sregjenosti ljudskog društva. Svemogući u jednom ajetu veli: „Ja ejjuhem nazu inna halakjnakjum min zekjerin ve unsa.“ (ajet) Dakle u ovom se sastoji ono jedinstvo, koje Islam zagovara. Kad se savjesno promislimo, dolazimo do za­ ključka, da je bolje i korisnije, kada bi ovo jedinstvo imalo skroz islamski karakter. Razborit čovjek će takogjer uvidjeti, da je jedna nesreća po kulturu, i to, što su Muslimani ovako nesložni i razbitih ideja. Osim toga evropske države otimaju prava islamskih naroda i ugrožavaju njihov politički položaj, čime proti sebi izazivaju njihovu mržnju. Svakako jedini je razlog, zašto Muslimani ne koračaju stopama naprednih naroda i sudjeluju u svjema kulturnim tečevinama, samo taj, što su oni napustili Islamom zapovjegjenu slogu i jedinstvo, što je takogjer uzrokom nesregjenju njihovih socijalnih prilika. Inače i svakoj zdravoj i na moralnim princi­ pima zasnovanoj kulturi je najveća svrha, da ljude podvrgne nekom redu i time ih približi jedne dru­ gima, te ne samo, da od islamskog jedinstva ne prijeti *) Kolika razlika izmegju ovih svetili zasada i one tvrdnje evropejaca, da su oni nad drugim narodima. Pisac. �Broj 2. i 3. . . B I Š E R“ nikakova opasnost, nego je to naproti urodilo lijepim blagodatima po čovječanski napredak. Da društvo živi pravim svojim životom, da čuva svoju navodnu čast, ponos i samostalnost, da se opre onome, koji hoće da mu gazi njegova čovječanska prava, da ukazuje dobročinstva onome, s kime u do­ brim odnosima živi, eto to su ona svojstva, koja Islam od jednog društva traži. Nečovječan je postupak zapadnih diplomata, nji­ hovo prikazivanje islamskog jedinstva u sasma preobrnutoj slici. Pošto njihova tvrdnja ne odgovara ni historiji ni zasadama vjere, Islam to najpornije odbija od sebe. Ne možemo propustiti, a da ovdje ne nave­ demo jedan primjer, koji će još više rasvijetliti te­ melje islamske istine. Pošto je primjer, koga ćemo navesti i povjesničkog i religioznog karaktera, sadrži u sebi dva različita značaja: Jedan put su Kurejški pogani, pošto su njihovi bližnji odselili u Medinu, htjeli pohoditi tamo svoje rodjake. Njihovi rodjaci, sjetivši se svega onoga, šta su sve od njih pretrpili, ne htjedoše primiti tih nji­ hovih posjeta. Tom prilikom je sašlo aje: ,,La jenhakjumul-lahu anil-lezine lem jukjatilukjum ve !em juhridžjukjum min *dijarikjum en teberruhum ve lem tekattu ilejhim innal-lahe la juhibbul-muktin." Opomena Muslimanima, da im Svemogući ne zabranjuje ukazati dobrotu nemuslimanima, s kojima su u lijepim odnosima. Ovaj sveti princip, ova kuranska zasada, obara svaki nasrtaj na socijalne zakone, svaki pokušaj ne­ prijateljstva i nesloge uopće megju ljudima, te proglašuje sve političke aspiranje ilegalnima. Držeći se ovog svetog principa, islamske vlade ne samo da nijesu kome naturali svoje vjere, nego nisu inovjercima ni povoda dale, da se u drugu državu iseljuju. Tek zakonodavac Sultan Sulejman, pošto je uvidio upasnost od neprestanih ustanaka kršćana Evropske Turske, htio je pokušati sviju ih u Islam obrnuti, u koju svrhu je zatražio mnijenje i dozvolu tadašnjih islamskih učenjaka. Islamska ulema mu je uskratila tu dozvolu, motivišući to time, da se nasilno preobračanje u Islam skroz protivi njegovim liberalnim načelima. Opasnost, koju je prozreo tada Sulejman, postoji i dan danas ioš u većoj mjeri. Gore rekosmo, da egoistične ev­ ropske diplomate ne uzimajuć u obzir bratstvo i slogu nemuslimanskih naroda, tvrde da islamsko jedinstvo prijeti svjetskoj civilizaciji. Zašto oni ne dolaze i na to, da je velika šteta po civilizaciju to, što oni uniš­ tavaju društveni položaj njima podanjenih islamskih naroda? Zašto ne priznaju, da oni tim postupkom škode jedinstvu čitava čovječanstva i ruše najveće socijalne zakone. Ovakovi nasrtljivi postupak evrop­ skih političara, koji oni diplomatičkim smatraju, za napredak i civilizaciju je pravo promicanje konzervatizma, koji nas toliko nazad baca. Ova njihova nesavje­ Strana 3. sna, od svake pravde i čovječnosti ogoljela polb:ka sliči mi na priče starih naroda o vilama i divovima ili na lažne bogove starih Grka. Oni uništuju narode i države, a kad se čuje patnički glas, to oni ne slušaju, jer to iziskuje politička taktika. Oni gaze najsvetija prava čovjekova, pa i opet ne pada odgovornost na njih, jer to zahtijevaju političke prilike. U kratko: Kad se god kakovo zlo počini, te se slučajno dogje pred sudiju ljudske savjesti, oni za advokata sebi postav­ ljaju politiku. Dakle, kako je oni shvaćaju, to je ela­ stična stvar, koja se dade prema prilikama pretvarati u sve moguće oblike. Na temelju toga evropski političari smatraju zakonitim, u punom smislu, podčinjavanje islamske zajednice od strane evropskog jedinstva. Sada nastoje, da još i ono islamskih država, koje se još održaše,postane žrtvom njihovih nasrtaja. Njihova prljava namjera je, da onima evropskim veleumima zaslijepe oči, koji su pravi ljubitelji pravde i čovječ­ nosti, za to oni i pripovjedaju o položaju opasnosti od panislamizma. Nadamo se dočiće jedan dan, kada će vidjeti, da su se jako varali. Nastavit će se. Pojam o zećatu. Muslimanska je vjera velika dobrotvorka za sve siromahe. a naročito za one megju vjerskim pristali­ cama. Ta krijepost ne sastoji se samo u milostinji, nego i u uzajamnim brigama i društvenim vezama, što postoje megju vjernicima. Milostinja u Islamu dijeli se u dvoje: jedan je dio svojevoljan, a drugi nametnut kao dužnost. Svo­ jevoljna je ona milostinja, o kojoj veli hadisi-šerif: „Tajna milostinja blaži srdžbu Božiju“. Javno dijeliti milostinju bez hvastanja i spočitovanja, vazda je do­ bro, ali bolje je nadarena milostinja, koja je tajno učinjena bez taštine i koja je samo za Božju ljubav. Dakle svojevoljnu milostinju smatra Islam dobrim djelom, i ako nije vjerska dužnost, — dogmat, jer može svaki čovjek, koji je za rad sposoban, da je učini, a tim lakše, što nije odregjeno, koliko se mora dat', nego koliko kome ide od srca da da, da tako pokaže bratsko osjećanje za siromašnog istovjernika i damu ublaži tegobno životno stanje. Druga vrsta milostinje, što je dogmat i član vje­ rovanja, (četvrti član sifeti-Islam-a), zove se „zekjat". Riječ ,,zekjat“, koja znači: očišćenje, dokazuje, da je Svemogući kao zakonoša podario djelu istu smisao: na ime očistiti svoj mal, razdijelivši jedan dio siromasima, e da ostalo bude dobro stečeno za vla­ snika. No posljedica ovog mudrog zakona ne zausta­ vlja se samo na tome, nego kad se malo bolje pro­ misli, taj zakon ima pravac i namjeru koliko vjersku toliko i političku. Odredivši siromasima pravo na udioništvo u bogataškom imanju i uglaviv, da budu �Broj 2. i 3. BISER Strana 4. bogataši jamci i zauzetnici življenja siromaha, time je uspostavljeno pravo načelo bratimstva megju Mu­ slimanima, postavljena osnova zajednice i snage, a ujedno udarena čvrsta zapreka proti socijalizmu, koji sa strahovitim klicama neprestano raste i koji prijeti osnovama današnjeg evropskog društva. To načelo ne samo da poboljšava stanje siromaštva, nego što više i kod samih bogataša budi osjećaje darežljivosti i zakonitog milosrgja, a ujedno istišnjava osjećaje pri­ rodnog samoživstva, koji bi mogli u siromasima izleći gnjev proti bogatašima. I tako taj dogmat spaja jedne s drugim vezom ljubavi i bratimstva, što se vazda osjeća megju dobrim Muslimanima. Općenito da reknemo: Islam je svojim prista­ šama sa zekjatom tako pomogao, da se — kad bi se ta vjerska dogma potpuno izvršavala — ne bi moglo naći siromaha i proletarijata, kao što je to bilo u prva dva stoljeća, kad su se Muslimani tačno svojih islamskih propisa držali. Po arapskom: F o č a n in . M. Ćazim Ćatić: D va soneta. Mystika. Ponoć. Olovna tmina ko tjeskoba Geji djevičanskoj pala je na grudi; U njoj se — regbi —■stere grob do groba I strašnim mirom drhtaj srca budi. Zamišljen mjesec tek katkada sine ! s bl’jede usne prospe biser—priče, Po kadifnoj r’jeci. Sred sjetne tišine Megj’ lišćem lipe ćuk se, plačuć, miče. , Ko duh kakova griješna mrtvaca, Misterij kroz mrak lagan korak baca, Svileni skut mu ko talas šumori. Usna je neba ukočena, tupa — Misterij krajem osamljenim stupa, I Geji nešto nijemom r’ječi zbori . . . . Nostalgija. Daleko .. . daleko >za devet gora, Kraj jedan spava, pun sviiu ljepota; Daleko.. . daleko preko sinjeg mora Počiva zemlja sreće i života. U njoj se cvijeće svjetlobojno smije I slavuj vječno u sevdahu ludi — To cvjeće rosu moje čežnje pije; Oj, da je s njim mi zakititi grudi! . a . Večer. U svojoj izbi čujem sada, Gdje me iz mraka zove tajni glas Tamo daleko preko sinjeg mora. Nostalgično Lunin drhturi talas, Po njemu moja sjetna duša pada I plovi . . . plovi preko devet gora, Do jednih safirnih vilinskijeh dvora. M. Hifzi Muftić: Šta ie naš cilj? ) (Predavanje držano prije dvije godine). Draga braćo! Kad pogledamo oko sebe u naš svijet, vidimo, da nas svaki za nječim drugim teži: jedni težimo za vlastitim probitkom, jedni za čašću, a pri tome zabo­ ravljamo našu zajedničku potrebu, jest! Mi smo ras­ pršeni, mi smo bez kompasa, mi ne idemo opredjeljenom cilju, koji bi nam bio preči od naših pri­ vatnih probitaka i ličnih naklonosti. Obratno tome drugi elementi imadu svoje iz­ vjesne ciljeve, kojima teže i za koje se sve radi i žrtvuje. Za to njihova poduzeća bolje napreduju, nego naša, oni se bolje slažu nego mi, jer svi jednom cilju igju. U nas često put i najpametnija ideja pada s toga, što lično ne volimo onog, koji ju iznese. Z?r to treba primjerom dokazivati? Pošto ovake naše društvene prilike ne vode selametu, nego rasulu i propasti, to se moramo oko jedne misli okupiti, moramo jedan c:lj naći, koji će nam biti preči od imetka i časti, dapače preči od ro­ ditelja i djece. Taj naš cilj jest Islam, njegovo učvrščenje i na­ predak za nas i za naše potomstvo. I taj naš ideal, naš cilj nije to Islam Hadži Loje (da se duhan otvoreno a ne u paklićima prodaje) niti je Islam Husein kapetana (tvrdoglavost, natražnaštvo i sila). Naš je ideal Islam Hazreti Ebu Bekira, Hazreti Omera, misirskog muftije merhum Šejh Mu­ hamed Abduhu, to jest islam razboritosti, pravde, rada i napretka. Glavni razlozi, zašto mi sebi Islam postavljamo za cilj, jesu ovo: što se temeljne ustanove Islama slažu sa razumom; što Islam ističe, da je najpreče slijediti onog, koji upućuje na istinu. „E femen jehdi*) *) Ovo prodavanje od našeg suradnika i mnogom poznatog na peru radenika g. M. Hifzi ef. Muftića donosimo u cijelosti bez ikakove preinake na naročitu njegovu želju, premda se s nekim odlomcima dotičnog predavanja ne slažemo. Ali pogledom na njegovu tendenciju, a osobito gdje je riječ o našim društvenim prilikama i o npkim islamskim ustanovama, kojih bi se s\aki musliman morao držati i iste potpunoma izvrša­ vati, to ipak donosimo dotični članak, premda je već u mnogom zastario, jer smo uvjereni, da će za naš narod samo i jedino od ko­ risti bili, a osobito kada je to sve g. pisac lijepo obrazložio. Op. Uredniitva. �Broj 2. i 3. BISER ilel-hakki ehaku en jettebia" . . . što je svrha Islama da ljude oplemeni. Hadisi šerif veli: „Buistu lj-utemmime mekarimel-ahlaki", (t. j. poslat sam da usa­ vršim plemenite čudi). Drugi hadisi šerif veli: ,,E habbun-nasi ilal lahi men huve enfeu lin-nasi", t. j. Bogu je najdraži onaj, koji je po svijet najkorisniji. I tako dalje sve ostale ustanove imadu uzgojnu tendenciju. Islamu se rado prigovara da je ženu zaposta­ vio. Nu u kakvu ju je stanju zatekao Islam? Zatekao ju je sasvim bespravnu i dosudio joj dostojno mjesto uz čovjeka. U kuranu se mahom spominje žensko uz muško. Kazne i nagrade za vjersko vršenje i kršenje jednako je za jedno i za drugo. A koliko ju je Islam podigao kao majku! Hadisi šerif veli: „El-džennetu tahte akdamil - umehati", t. j. Raj je pod nogama matera. A da ju nije posve izravnio sa muškim, po sri­ jedi je to, što ju muškarac i umno i tjelesno nadvi­ suje. To je narav jednog i drugog spola. Pa zar je Žena u prosvjetljenom Zapadu — mi­ sliš — izravnana sa muškarcem? Nije, niti če ikad biti. Po austrijskom gragj. zakonu žena ne može biti punomoćnik. Tolstoj je pred svoju smrt izrazio misao, da žena nije ravna muškarcu. Negdje sam čitao, da je njeki evropski pametar rekao, da će žena vazda samo onu naobrazbu dobiti, koju budu htjeii muškarci da joj dadu. Ono, što kavaliri laskaju ženama to ne spada u predmet ozbiljne rasprave. Tolerancija (snosi* vost) je jedan buni dio da­ našnje civilizacije, koja se je u Evropi tek iza fran­ cuske revelucije počela pravo udomaćivati. A u Islamu je postajala odkako je Islam star. Od osnutka prve Islamske države, pa do dana današnjega, vazda je bilo inovjeraca u njima. Otvoreno ću reći, i u ona vremena kad je bilo nepravde i zuluma u kojoj islam­ skoj državi i u takim razdobljima, ipak su mogli — pa makar i sa mukom — opstati druge vjeroispovjesti. A bilo je hiljadama puta prilike pojedinim is­ lamskim državama, da iskorjene druge vjere, ali ne htjedoše. Islam zbilja ispovjeda toleranciju. Ali ostavimo same ustanove Islama ! Šta kaže historija? Ah, uprav historija pokazuje pravi sjaj i vr­ line Islama ! Uzmite kojeg samo objektivnog povjes­ ničara, pa će te viditi, šta je Islam. Eto vam „Posljedni prorok" od Dragutina Ilića, eto vam knjiga „0 herojima" od Korlejla. Eto vam „Istorija umnog razvića“. Šta su Arapi bili prije Islama, a šta postadoše i šta sve ućiniše n korist kulture poslije, pošto ga primiše? Prije je to bio narod rascjepkan na plemena, koja su se megju se vječno borila i uništavala, ne­ moralni i bez državnog uregjenja: ko je bio jači, taj je imao pravo. Primivši Islam, Arapi se ujediniše, uskrisiše kulturu, kakve do tad ne upamti svijet. Šta više Islam je učitelj Europi. Islam je prenio grčku Strana 5. mudrost i to povećanu u Europu. Šta mislite, kad bi Europa usvojila desetični sustav računa i dokle bi se još držala rimskih nezgodnih brojki, da u desetom vijeku Herbert, kasniji papa Silvestar II. nije imao gdie naučiti arapske brojke, da ne bijaše kulturnih Arapa u Šp^niji toga vremena? On je prvi u Europi i to u Rainsu počeo poučavati arapske brojke i geografiju po globusu, kojega je donio iz Španije. Reći će se, da je Islam prestrog u svojim pro­ pisima. Ali ću ja na to primjetiti, da on nigdje ne traži, da se čovjek upropašćuje, ili da čini ono, što mu je nemoguće. Pri kraju drugog sureta jedno aje glasi: ,,La jukelliful-lahu nefsen illa vus-aha", kojeg ajeta je smisao, da Bog ne zadužuje čovjeka, da vrši osim ono, što može. I tako gdje je god potrebno ima oblakšica. Na primjer: V. žena trudna, (noseća) ili dojila (koja doji dijete) ako se boji, da će ona ili dijete nastradati u slučaju, kad bi postila, ne treba da posti, (iz fetava-Hindije). 2. fikuhsko je pravilo, da otpada zabrana upotreba vina i uginulog živinčeta u slučaju nužde. A to je pravilo po Kuranu postavljeno. „Femeniddurre garje bagin ve la adin fela isme alejhi" 3. Amr ibni Asi r. a. jedan od uglednih ashaba kad je bic u jednoj vojni jednog jutra ustane, kad li mu treba voda. Pošto je noć bila hladna, on uzme tejemmum mjesto gusula i klanja sabah. Kad je to bilo saopćeno Pejgamberu alejhusselamu, nije na to ništa prigovorio. Onaj hadisi šerif navodi imami Buhanija r. a. u svom velikom djelu. Inače sve su Islamske ustanove sa opravdanom svrhom, koja je samo od koristi. Na primjer vino, a po tom i drugi sav alkohol je zabranjen piti. Da je zabrana potpuno opravdana i od same koristi po čovječanstvo, dovoljan je dokaz, što danas u najkul­ turnijim državama najprosvjetljeniji umovi i rodoljubi osnivaju antialkoholistička društva. Dakle nakon trinajest vjekova dolazi se na ideje, koje je Islam odmah postavio i praktično proveo. Drugi primjer je namaz (klanjanje). Ne spominjući ostalo blagotvorno djelo­ vanje ove zapovjedi, navešću samo to, da u izvršivanju ove zapovjedi ima jaka podloga za disciplinu i privikavanje ljudi na red i poslušnost. Razuzdani Arapi i pomoću namaza za dvadesetak godina složno pogjoše napretku. (Ovdje mi na um pade šarlatansko filozofiranje onih, koji nabasavajući na mudre duboke motive vjerskih ustanova, hoće da poreču božanski izvor vjere. Je li vjera ludorija? I mora li baš od Boga poticati ono, što je bezumno? Oni su baš bez­ umni, koji do takih sofističkih ideja dolaze. Mi na protiv vjerujemo, da baš ono, što je razumno, mora da je od dragog sveznajućeg Boga!) Izmegju ostalih Islamskih ustanova šta tek da reknemo o ze.ćatu, četvrtom islamskom šartu? Kad­ god bi se ovaj šart u cjelosti njegdje vršio, zaista bi ongje pretežne socijalne (društvene) bijede bile uklo- �Strana 6. ..BISER njene. Ured bih ustvrdio, da bi socijalizam bio time riješen. Pa u opće Islam uzgaja darežljivost megju svo­ jim sljedbenicima. Teško bi mi bilo uvjeravati, da bi se mogla gledati onaka bijeda megju islamskim uz­ gojenim gragjanstvom, kakva je onih nevoljnika po londonskim kanalima, gdje noćavaju i ginu od gladi a kraj njih prolaze milioneri i miljarderi, koji svoje preogromne imetke troše u karte i orgije. Megju islamskim uzgojenim svijetom samo bi onda sirotinja počela umirati od gladi, kad ni zgodni ne bi mogli imati brašna, kao što se priča, da je u Egiptu jedanput bila glad, pa je jedna bogatašica da­ vala času dževahira za času brašna. U današnje doba rado s ponosom ističem (bez ikakvih drugih citata — navoda—) daje naš Pejgamber alejhisselam učio ovu dovu: „Allahumme inni euzu bike minel-adžzi vel keseli', što u prevodu znači : „Bože, ti me očuvaj od slabosti i od lijenosti". Pa kad to sve promozgamo, što rekoh o Islamu, zar nije dužnost čovjeka, (ako hoće da bude pravi čovjek, koji se ne povodi za strašću i pohotama), da mu sve drugo bude na drugom, trećem, desetom i stotom mjestu ? Ne protiveći se nikakvoj naučnoj istini, dapače usvajajući ju, a isto tako i štogod je mudro i razbo­ rito, prema onoj riječi, što ju je rekao Imami Alija: ,,El-hikmetu dalletul-mumini" (Mudrost je muminova izgubljena stvar pa ju uzmi makar iz usta mušrića— idolopoklonaca) nalazimo u Islamu istinitiju pouku i korisniju i čovječniju i pravedniju i praktičniju od svih doktrina, koje se sa Islamom kose i koje se ne mogu dovesti u sklad, kao što je ona Ničeova teorija o pravu jačeg, koja vlada megju životinjama. A ljudi što se budu više prosvjetljivali, zaista moraju se više udaljivati od onakih teorija. Pa kako, dragi brate, da mi svome cilju pogjemu ? Oplemenjujući svoja srca uzvišenom naukom, treba nam na prvom mjestu, da čvrsto odlučimo, da mi moramo na ovoj lijepoj grudi u svojoj ponosnoj i i kršnoj Bosni i Hercegovini ostati trajno, ma nas ne znam kakve bijede i nevolje snalazile. S toga moramo odlučno biti proti iseljivanju, jer su u tom dvije štete: koji ostajemo, postajemo slabiji, a koji idu, mahom se upropašćuju. Ovaj sa­ dašnji pokret moguće da će se skoro stišati, ali su­ deći prema osjećajima i umnom pojimanju naše mase, vjerojatni su i u buduće ovaki pokreti, samo ako što nova izbije na javnost, što se ne će slagati sa njiho­ vim shvaćanjem. A toga će po svoj prilici bivati čudo. Razvitak prilika iziskuje i iziskivaće mnoge dru­ štvene dapače i porodične reforme. Te sve reforme moramo mi sačekati i ostati pravi muslimani. I svaki svijestan pravi rodoljub neka ima i to na pameti, pa neka svoju okolicu na to pripravlja. Broj 2. i 3 . Ako naš svijet bježi od novotarija, neka zapamti, da ne može od njih pobjeći, pa da bježi za Kavdak. A to nije ni razborito ni junačko, dok malo poteš­ koće odmah tabanima vatru. Ja se osobito pobojavam, da nas ne bi na novi hidžret uzdiglo riješenje agrarnog pitanja. (Pošto je izglasan zakon o fakultativnom otkupu kmetova, ova je opasnost minula. A kad je ovaj govor držan to je pitanje bilo na dnevnom redu). Ili mi opstojimo imetkom, ili imetak o nama? Sposobnost i radinost imetak stiču. A zar mi ne imamo ni malo tevekjula i pouzdanja u Božiju pomoć, ako smo ono, što se kazujemo? Oni, koji su naslije­ dili imetak od svojih starih, neka se zamisle, da je morao njeki njihov starenik biti bez ičega, pa svojom sposobnošću (junaštvom, — znanjem trgovinom) da je zametnuo imetak ili posjed i ostavio ga svom po­ tomstvu. Pa šta mislite? Je li se Islam utemeljio i podi­ gao pomoću imetka ili moralnom snagom ? Isto tako mnoga i premnoga velika misao? Gdje nikne velika misao, pa se povede neograničenom energijom, imefak sam dogje u siužbu. Dakle nad imetkom ne strepiti. Dapače na njega ni ne računati, kao na jedino sredstvo, već se obo­ ružati sviješću i pljunuti u šake. „Himmetur ridžal takleui džiba", t. j. „Čvrsta ljudska volja ruši brda". A prilike kakve su danas, uprav je tefefić ra­ diti za ideju, da se uzgajamo i oplemenjujemo u Islamu. Austro-Ugarska — pod čijom smo upravom i zažtitom, jest jedna moderna velesila i prosvjetljena država, koja ima samo taj zahtjev, da njezini državljani budu vjerni podanici u političkom smislu. A što se tiče vjere, ona to pripušta svakom pojedincu, da goji ubijegjenje kakvo hoće. Zapad ipak nije onaki, kakav je bio za vrijeme križarskih vojna i španjolske inkvi­ zicije. Ja kako bismo mi svome cilju služili, kad bismo trebali potajno klanjati, kad bismo bili proganjani i šikanirani radi vjere? A to je sve podnosio naš Pejgamber alejhisselam i njegovi ashabi u prvom osvitku Islama. Postavljajući Islam za svoj cilj, mi time ne ćemo da porečemo narodnost. Ta i govor je jedno svojstvo čovjeka, kojim se razlikuje od životinje. A kojim je­ zikom čovjek govori, toj narodnosti i pripada. Mi po jeziku pripadamo onoj slavenskoj grupi od jedno de­ setak milijuna duša. To je pleme: Srbi i Hrvati i mi Bošnjaci. Jedan narod, samo su tri imena, kao i tri vjere. Ali imena koliko hoće neka bude, sve jedno je. Narod je jedan. I mi treba da sa drugim elementima, svojim sunarodnjacima gojimo narodnosne simpatije i sugragjansku ljubav. Ta kuća nam je jedna. Neka se ne do Bog — zapali, Sviju nas je šteta. Ali s tim zajedno mi ne ćemo da budemo šovi­ �Broj 2. i 3 BISER nistički tjesnogrudni. Čovjek ako hoće da potpuno čovječno osjeća, tad treba da osjeća za sve čovje­ čanstvo. I bez svake sumnje bolji je i treba da je i draži i jedan pošten i čestit Kinez, nego rogjeni brat, koji mi o zlu radi. U ostalom sam socijalizam, ta najnovija misao vodilja prosvijetljenog Zapada, zapostavlja narodnost široj čovječanskoj misli. Što će se njeko osjećati Srbom ili Hrvatom ili Bošnjakom, ne treba da nam to smeta našem zajed­ ničkom radu, osobito danas kad i sami Hrvati i Srbi, naša braća po jeziku idu za zbliženjem. Onda je neu­ mjesno, da bismo mi muslimani osobito megju se uvlačili tu suvišnu prepirku radi gologa imena. Neka se svak osjeća koje hoće narodnosti, samo neka je pravi muslim. Dakle naš je cilj Islam, i to s toga, što igje za istinom i što oplemenjuje čovjeka. Naš je put prosvjeta i to samo prosvjeta. A naše je oružje znanje i naobrazba. U tugjem svijetu. (Narodna priča.) Napisao: Husein GJogo. (Svršetak j Do dva dana prevede Alija valijinu šćer, koja je bila tako lijepa, kao da su je džini ukrali iz car­ skih dvorova. Čitav je grad ječao od silnih bonja i truba, od bubnjeva i talambasa, koji su zvečali i liukali u mladoženjinoj kući. Sva je kuća bila tako vesela i živa, kao da se u nju dovelo stotinu mladih nevjesta i sa svakom do stotinu bijesnih svatova. Niko ne bi mogao ni pomisliti, da je domaćin te kuće, koji se evo oženio, osugjen na smrt, — ali je to ipak svako znao i megju sobom govorio, Prvu večer, prije nego će mladoženja poči u sobu mladoj, zovne ga prva žena sebi i na samu mu reče: — Moj Alija, ja sam do večeras vodila brigu za tvojim spasom, te nijesam čestito ni spavala, .. . od večeras eto neka tu brigu vozi nova kućanica, jer mi je vrlo potreban mir. — Ona kao da je znala unaprvo, da će se dogo­ diti onako, kako je govorila. Jer: prvo jutro je mlada raspitivala, šta je to bio Alija kriv, pa je na smrt osugjen; drugo jutro je grdila one ljude, koji su ga osugjivali; a treće jutro doviknula: „Ne boj se, dragi Alija!“ Pa čim je petak osvanuo, ona mu saopći, šta će iskazati, kad dogje u ured njezinom ocu. — Eh, šta želiš danas, nesretniče?! — pitao ga valija pred cijelim medžlisom (vijećem). — Hoću da mi dadeš jednu olovnu kruglju, u kojoj će b ti junga (oko 2 kg.) težine i hoću da je ta kruglja na jednom dugom lancu, koji se može oko ruke saviti — odgovori Alija. Strana 7. Valija se podiže sa svog mjesta, te iz jednog budžaka donese taku kruglju, pa je dade Aliji govo­ reći: — Eto, to je baš moja ,,salma“ (kruglja), ali ne zaboravi, da ćeš u budući petak ostati bez glave ta­ man u podne, kada se začuje ezan sa munare! Vidjelo se iz ovih riječi, da valija još više mrzi Aliju. Dušavši kući, ispriča svojoj mladoj ženi sve od početka do kraja, bile kazao joj i to, kako ga je njezin otac mrko gledao. — Ako će — opet će ona,— još imaš pravo jednu želju reći, pa se ne boj ! — I tako je to ona junačUa svoga muža, da je izgubio strah od džellatove sablje. Mirno je provodio dane pa je u miru dočekao i — petak. Ali opet, kako se je vrijeme približavalo polovinu dana, poče ga sve više obuzimati neka slutnja i čudan strah, a sve mu žena govorila: — Ne boj se! a onda mu ka­ zala, šta će iskati u uredu, kad pristupi onim svojim dušmanima. Još je bilo pola sata, duk podne zauči, kad ie unišao valiji i — na svoje veliko čudo! — našao kod njega ne samo imama i mujezina, nego još neko de­ setak ljudi. Alija odmah pomisli, da su te ljude po­ zvali njegovi dušmani, da vide strah u našeg čovjeka. Svi su u nj gledali ko mačka u džigaricu, svi su mi­ slili, da će biti sav potišten, — ali su se prevarili. Alija je junački stao pred valijom i junački posmatrao čitav medžlis. Ma oklen si ti ? — pitaše ga jedan starac, keji se je čudio onom junačkom držanju. — Ja sam rodom iz Hercegovine. Pa jesu li i drugi Hercegovci taki ? — Jesu još bolji. . . . — Kako to ? — Eto tako . . . odvrati Alija. Oni su bolji s toga, što su ostali u svojoj kršnoj zemlji, pa ini ne sudi ko meni tugji čovjek. — Dosta ! — zagrmi valija. — Mi smo tebi su­ dili i ti si za kratko vrijeme mrtav čovjek Sad samo reci pred ljudima tvoju pošljednu želju ! — Svi se ušutiše. Svi, — a najviše imam i vaMja — izbečiše oči očekujući, šta će Alija reći. Sve ko za­ mrlo . .. samo se čuje zveket lanca, koji ie Alija va­ dio sa olovnom krugljom. — Što želiš? — opet će valija. — Moja je želja — poče naš čovjek — da ovom krugljom udarim po tri puta u prsa valiju, ima­ ma i mujezina, pa ouda slobodno dovedite krvnika, da me posiječe. — Taka želja iznenadi sve Anadolce, al najviše onu trojicu. Bijaše se čuo u jednog i pridušeni smi­ jeh, ama ovima nije bilo do smijeha. Valija se pod­ boči na ruku, imam se prihvati za bradu, a mujezin od muke izgrizao čitav desni brk. Ostali samo šute, šute i glavom klimataju .. . Čas pogleda valija ima­ ma a čas mujezina kao da pita: a šta ćemo sad? — �Strana 8. Broj 2. i 3. BISER nu ovi samo gledahu u njega i njegovo zamišljeno crno-žuto lice . .. Pošto su neko vrijeme šutjeli, prvi se valija okrene osugjeniku rekavši: „Daj der mi tu ,,salmu“ u ruku!“ Alija mu je uruči i on je stade po rukama prevrtati i podizati dolje i gore, a sve otpuhivaše na nos. — Daj der da i ja izmjerim tu ,,salmu“! poviče imam val” \ji mu je i uruči. Imam je pri tome mjerenju ne samo otpuhivao, nego i glavom vrtio, a vrtio je sve češće, što je duže podizao kruglju . . . . Sad i mujezin ustade pa će ljutito imamu : „Od kad je omjeraš . . .? Ta i meni je život drag, pa hoću, da i ja vidim, je li kruglja teška! — Pri tome polo­ vinu medžlisa udari u smijeh, a kad je mujezin uzeo kruglju, pa rekao: — Ih, što je teška! — onda čitav medžlis prasnu u smijeh. Ali valiji, imamu i mujezinu nije bilo do smi­ jeha . ., oni su postali još zamišljeniji i tužniji. — A koliko si puta naumio udariti ove naše ljude? — zapitaće Aliju opet onaj stari Anadolac. — Tri put brate ! — odgovori mujezin sa veli­ kim bolom, ni ne čekajući, da to Alija kaže. — U mene su slaba prsa . . . u sebi će vaiiju. — A mene će usmrtiti od prve! - - poviče imam. — Ja duše mi ne ću da znam za tu želju .. . poviče mujezin, ali svi drugi rekoše, da se Alij:na želja mora ispuniti, jer tako stoji u onoj naredbi, koju su cni potvrdili svojim muhurima. U to se proču glas nekog mujezina sa obližnje munare. Svi se trgnuše, jer treba sad dovesti pred svijet osugjenika, da ga pogube, ali prije toga treba da se ispuni ona želja. — Eno uči mujezin sa munare, ja trebam ići u smrt . .. zuviče Alija, — ama pri e da ispunim želju. Niko ne govori više, svi gledaju u one, koje treba u prsa biti, a ovi gledaju u svog protivnika. — Što šutite, već da udaram . .? opet će Alija. Opet teška šutnja . . . — Mujezin je već proučio ezan s munare, dederte na posao! — navro Alija. Istom se sada pomače imam, onda usta na noge i reče gledajući u vaiiju : — Ja bih nešto rekau, ali uz uvict, da mi niko ne će biti protivan. — Valija to iedva dočeka i zaviče: — Niko ne smije biti tome protivan, kome je god život drag; go­ vori moj prijatelju ! — Vi svi znate, moji dobri zemljaci, da ja vršim u mojoj džamiji svoju dužnost 30 godina, pa je svaki mogao opaziti jedan moj običaj: ja naime svaki put na kraju molitve dobro razgledam, ko je bio na mo­ litvi. Tako sam ja gledao i razgledao i onda, kad je ovaj čovjek iz tugje zemje bio osugjen, pa sam — na moju dušu! (i tu se imam udari rukom u prsa)— ja tada vidio ovog čovjeka (t. j. Aliju) kako za mnom klanja taman uz mujezina1 — izgovori to imam. i — Tako mi svih mojih mrtvih! — poče se klet mujezin — to <e istina, što veliš; on je baš kod mene klanjao! — — A tako mi moga slabog zdravlja, i tako mi ove sablje i jest tako bilo — usklikne valija, — Ja sam taman iza Alije izašao iz džamije i on me je jedan komadić puta pratio. Ostali Anadolci uvidješe, kako ona trojica krivo svjedoče, ali to ne htjedoše reći; jedino onaj starac prigje Aliji i polahko šapnu : — Ako ikad odeš u svoju zemlju, nemoj tamo kazivati, kako se u nas sudi. Od to doba je naš čovjek živio u miru i kućnjem zadovoljstvu, a vaiiju iza toga brzo otpustiše iz službe, a tako i imama i mujezina. Hamdlja Mulić—Hrasnica: Majka. (Iz radnje: Narodno prosvjećivanje" *.) Djeco, vaš je dženet pod nogama materinim! (Arapska rečenica). Poslije dragoga Stvoritelja (dž. š.) ima li čovjeku iko preči i draži od svoje roditeljke! Bog je dao čo­ vjeku neku neodoljivu i za čudo nikad nepresahnutu ljubav i žar prema svojoj majci. Ko je ima, u veselju je zove, u tuzi traži. Pobratim pobratima zaklinje majkom, a je li se soko odlikovao, svako mu veli: „Radosna mu majka, koja ga je rodila! . . Majka je ono biće, koje je rodilo čovjeka. Sama je čovjeka Bog odlikovao. Dao mu je pamet „koja caruje“ i snagu „koja orijaška djela danas čini“, a sve je to opet na čast i diku majke. Majka je ono biće, koje uz dnevnu brigu i rad, da namiri sve kućne poslove, bdije još i nad bešikom svoga miljenčeta, koja dan i noć drži blage svoje oči nad njim, koja ga dan i noć privija na mehko svoje srce. Majka je prva uzgajatcljica i učiteljica. Čovjek istom, kada ga je majka rodila kao malo djetešce, što bi bez majke?! Ne može poletjeti na krilašcima kao ptiče. Ne može zrno hrane naći. Dugo valja da progje mučnih i veselih dana, dok najdraže biće svo­ jih roditelja počne izgovarati mile riječi: ,,mama“ i ,,baba“. A kad će istom prvi zubić niknuti, kad li će prvi korak kročiti?! Malušno i nemoćno dijete ima majku. Nju osim svoje prirogjene ljubavi prema svome čedu, goni i jaka volja, da ga hrani, krijepi i čuva. Buja li joj djetešce ko iz vode, vesela je i radosna, mrša Ii i boluje, tužna je i žalosna. Važni su časovi ti u odgajanju prvih godina dječijih. *) Vidi o lome štampane već radnje u „Gajretu11 listu Pr. p. �Bro.i 2. i 3. Strana 9. . . BI SER Majka blago gleda u svoje dijete, pa i ono nju i sve domaće. Majka mu se lijepo javlja, pa i ono miluje sve oko sebe. Jest. to su prvi početci lijepoga njezinog odgajanja, da joj dijete jednoć bude pravi čovjek. Lijepo veli profesor Josip Milaković u svojoj vrijednoj knjizi „Majka" ** : „Od prvog dana treba da majka svojom nježnom ljubavlju bdije nad svojim djetetom, pomažući, da se ono može skladno tjelesno i duševno razvijati. No najveći posao nastane, kad se stanu u djetetu buditi iskrice duševnog života. Sav duševni život sastoji od vrlo malo elemenata, od ko­ jih se raznom kombinacijom, vježbom i razmatranjem stvara ova množina. Ako se ti elementi ne počnu ja­ čati i vježbati već u prvo doba njihovog probugjivanja, ne će se moći nikada kasnije k savršenosti privesti". Pa onda opet veli: „Odatle upravo vidimo ve­ liku važnost majčinoga rada, pošto se u prvo doba ona pretežno dietetom bavi, a ti prvi dojmovi jesu najjači i što se za to vrijeme učini, biće stalnije od onoga, što bi se kasnijim uzgojem htjelo postignuti". Profesor Gache iz Alaisa u svojoj knjizi na francuskom jeziku, „Les memoires d’ Antoine on Notions populaires de morale et d’ ekonomie politique“ veli (po prijevodu Ele Kranjčevićeve) na usta jednome radniku: „Da nikad nijesam ostavio svoje majke, da je ona vazda moju dušu u svojoj ruci no­ sila, mislim, da bi moj život bio kao svetački život". Znanje ne čini toliko čovjeka srećnim, no ga čini naobrazba, odgajanje. Baš je majka prva, koja odgaja. Svojim dobrim srcem utječe na dječije srce Njezina čednost, iskrenost, naivnost, uvijek se na djeci poznaje, ako to negdje nije njoj u odgajanju uloga oteta, ili više puta pometena. Nekad se govo­ rilo, a i danas se o tome piše, da se djeca maknu iz kuće, a predaju odgajalištima. Predbacuju, da majke ne znaju naučavati djecu, da razblugjuju i maze djecu itd. Ali im drugi, velika većina odgovara, da dobro naobražena i učena majka sa svojom jakom voljom više učini u odgajanju u prvoj dobi dječijega života, ^to je lijepoga i dobroga kasnije u čovječijoj duši, nego sve ostalo školovanje i sama sebe naobražavanje. Zaista se ovo i u našim skromnim prilikama u Bosni poznaje. Majka prva uči na poštivanje Boga, na krijepost i druge vrline. .. . Turski; veliki književnik Mualimi Nadžija veli: „Naobrazba ženskinja (majki) jednoga naroda, mje­ rilo je čitavoga njegovoga napretka". A nama malom narodu nego da bi najpreča bila zadaća što više posvećivati pažnje odgajanju i nauci našega ženskinja, — budućih majki. Neki su do sada ** Ta je knjiga izašla još prije 16 godina, a najbolja je knjiga o majci na našem jeziku. početci tu, pa malo po malo, jeda i u nas sunce nauke što bolje ogrije srca budućih nam majki. * Uz majku je i otac. Njegova je zadaća zadrža­ vati svojim primjerom kod djece poštivanje prema majci. On joj treba da je pravi drug u svemu. Po­ mete li je, pa makar i najmanje vrijednosti, pri činu odgajanja, poznaju se na djeci rgjave posljedice. Otac neka je štiti, čuva,pomaže, blaži i bodri, .im Djeci je i onako: „dženet pod nogama materi­ nim" ! Razmišljavajmo o tome ! . . . . M. Ćazini Ćatić: Ja čekam . . . Ja čekam vilu ljubavi i moći, Što živi negdje u dalekom kraju, U njenoj kosi plamna sunca sjaju, A u očima pramaljetne noći. Oh, ja ju čekam u neznanom gaju, Smaragdne borje gdje ’no ambru toči; Cv’jetnom će stazom tuda ona proći, U vladarskom raskošu i sjaju. Pod ml’ječnim grudma mi ljubav će don’jeti, Na usnam’ pjesmu, kakve niko ne ču, — Njen će mi cjelov dušu da posveti. I ja ću tada bez gr’jeha i boli, Ko asket, koji tek ljubi i moli — Snivati Eden i beskrajnu sreću . . . . Crna Gora. (Kratka historija pogledom nn prodiranje Tiuaka kroz njezin teritorij) Iza Karpata, a na jugo-zepadu balkanskog polu­ otoka nalazi se Crna-Gora, gdje se u sedmom stoljeću po I. a. doseliše neka slavenska plemena i nastanivši se tu, izmiješaše se sa starosjedilačkim narodom: Skipetarima (Arnautima). Pošto crnogorska zemlja nije plodna, a ni bo­ gata, to je ona u trajnom miru bila punih šest stostoljeća. Kad su Srbi u Srbiji, a derebezi (lenski go­ spodari) u Bosni, Hercegovini i u Arnautluku prevo­ dili državnu organizaciju, tada je došao iz Francuske knez Petar Balša u sjeverni Arnautluk, te odatle zauzeo Drač, Akčehisar, Kroju, Skadar i Podgoricu i ujediniv ove pokrajine učinio ih je kneževinom, pro­ zvanom: Zeta. Megjutim kad je vladao četvrti i peti Balšin nasljednik naime Balša II. i Gjorgjo I., Sultan Murat I. pošalje 4000 vojnika pod zapovjedništvom Hajrudin paše, a kašnje pod Timur pašinim, da zauzmu �Strana 10. „BISER rečenu knjaževinu, na što su okupirali i zauzeli Drač, Skadar i Podgoricu. Godine 1289. po I. a., a iza Kosovske bitke mnogo se sultanovih nepodložnika (emigranata) u Crnu-Goru doseli. Čira ]e sio na otomansko prestolje sultan Bajazid I. odmah je vojsku spremio u Bosnu i Hercegovinu, da ih posve zauzme i k svojoj državi pripoji. Kad je to dovršio, spremi vojsku i na Crnu-Goru, kojoj je pošlo za rukom, da je prodrla do u unutrašnjost Crne-Gore. U tom knjaz Gjorgjo napusti južni kraj i obrati se na Mljetačku republiku, da posreduje mir. Pošto su Osmanlije za sultan Jildirim-Bajezidova vladanja svoju pažnju na Anadol svratili, koji im je na kućnom pragu, to su Zetsku knjaževinu zapu­ stili i domaćim vladanje prepustili s uvjetom, da im godišnji danak daju i njihov suverenitet priznaju, a u tom ju je Venecija sebi prisvojila. Kada je knjaza Balše dinastija izumrla, pregje vlast u ruke Stefana Čarnojevića, te se i Zetska knjaževina po njemu prozva: Čarnojevička gora, odakle je ušljed preinake u narodnom govoru nastalo ime: Crna-Gora. Kad su Osmanlije Moru csvajali, Čarnojević sa Mletačkom republikom zajedno zauzme sjeverni dio Arnautluka i neki dio Hercegovine. Nu Hercegović Ahmed-paša (Jarko sin Hercega Stjepana, koji je na Islam prešao, kad su Osmanlije Hercegovinu zauzele, i koji je postao predsjednikom carskog savjetujućeg vijeća) navali na Ornu-Goru sa 1476 vojnika i tom prilikom zauzme do kraja Hercegovinu i od nje Cr­ noj gori pripadajuće krajeve. Kada je ratovao sultan Mehmed-Fatih s Mlečanima, da povrati Skadar, tada je crnogorski knjaz Ivan Čarnojević Mlečanima u ratu pomogao, za što su Osmanlije nakon osvojenja Ska­ dra na Crnu-Goru navalili i sva u njoj bolja mjesta zauzeli, a poharavši štono mjesto Žabjak, prisile Ivana, da se povuče u gorske krajeve. Godine 1484. Ivanov sin Maksim ubije Miloša, sina srpskoga kralja zbog nekakve djevojke — koju su oba ljubili — i uteče u Tursku u Skadar, te tu pregje na Islam i prozove se Skender-beg. (Ovo nije Skender-beg Kastriota.) Nakon prelaza na Islam do­ bio je timarluk (leno) Bošat (selo kod Skadra). Skadarljani kako su glasoviti junaci i vjerni carski služ­ benici tada bili, omile sultanu i počnu napredovati u časti tako, da je jedan od Bošat-begovih (Maksimovih) potomaka i na vezirsku stolicu došao. Megjutim potomci Ivana Čarnojevića, a Gjorgjina familija, isele se iz Crne-Gore, a upravu povjeri i preda mjesnom mitropolitu, kog su zvali: vladikom. Ova mitropolija bila je po tadanjoj hijerarhiji vezana za Ipečku patrijaršiju, koja je i crnogorske mitropolite potvrgjivala. 1ako su Crnu-Goru Turci i Mlečani više puta osva­ jali i zauzimali, ipak nijesu mogli zadugo ostati u njoj, Broj 2. i 3. pošto je gorsko tlo nerodno a zemlja sama prirodno siromašna, a po tom još i neuregjena, te se nije mo­ glo isplatiti ni jednom, ni drugom osvajaču, da u njoj trajno ostane; nego biše oni nju samo iz politike k svojoj državi zvanično pripojili, a unutarnju upravu do­ maćin vjerskim poglavicama. — vladikama povjerovali uz neznatan godišnji danak. I tako o unutarnjoj upravi osvajači nijesu računa vodili. Od Ivanova sina Skenderbega potomci, koji su kao paše Skadrom upravljali, isticali su svoje našljedno pravo na crnogorsko prestolje, te su za to neko­ liko puta s Crnom-gorom rat vodili. Megjutim, kad je crnogorski princ Omer beg prešao na Islam sa svojom porodicom i prijateljima, dogje u Crnu-Goru 1 zasjedne na knjaževsko presto­ lje; a sila se crnogorskog naroda u nj ugleda i na Islam pregje. Iza Omer-begove smrti zauze i sve druge do tada ne osvojene krajeve skadarski valija Ali paša, te je predade opet mjesnom vladiki uz go­ dišnji danak. Ovaj je vladika odsele bio otomanskl namjesnik, a nosio je naslov paše. Ovako je Crna gora u miru ostala samo po stoljeća, a poslije se osili i prestade danak plaćati, što ponuka Ali pašu, Mehmed pašu i Arslan pašu, da su s njome više puta u okršaj dolazili; ali najzad kad je skadarski valija od vis. Porte zapovijed dobio, da je mora upokoriti, on je za kratko vrijeme svu pregazi i sultanovoj vlasti upo­ kori. Iza toga je Crna-Gora cijelo stoljeće pod irzravnom turskom upravom bila: vladajući njom skadar­ ski valija. U to se je vrijeme Crna-Gora posve turskom caru pokoravala i lojalnom pokazivala, te je tako opet isposlovala, da se je uprava vladikama povjeravala. Nu godine 1702. kad je vladao vladika Danilo I .Petrović, dogovore se pravoslavni Crnogorci, da navale iznenada na svoje zemljake Muslimane, da ih poubi­ jaju i utanače, da to nedjelo izvedu oko pola noći u oči Isatova rogjen-dana rečene godine. Što su rekli, to su i učinili! i još si uz to samovlast od turske uzurpirali. Ovaj grozni dogogjaj jako se je kosnuo svih muslimana otomanske care­ vine, a naročito bosansko-hercegovačkih i arnautskih, te za to hercegovački valija pogje s vojskom na CrnuGoru i progje kroz nju te prenese šehite u obližnja turska mjesta i pokopa ih, ali je ne može zauzeti. Iza toga dogogjaja su Bošnjaci, Hercegovci i Arnauti više puta Crnu-Goru pregazili i na danak prisilili, ali ni­ jesu više nikad njom samostalno vladali. Godine 1815., a za vladanja Napoleona-Velikoga borili su se Crnogorci i s Francuzima, da si povrate Kotor i okolicu Bojane, ali im bi bezuspješno, pošto je Austrija bečkim ugovorom rečene godine dobila Veneciju i Dalmaciju s Raguzom i Kotorom. 12. maja 1858. godine, a iza bitke na Grahovu izmegju knjaza Danila i Hasan-Daim paše, evropske velevlasti, a naročito Francuska uplivišu na Tursku, �Broj 2. i 3. Strana 11 BISER da je dala privolu, da se Crna-Gora samostalnom proglasila. Pucam od rečene godine počela je CrnaGora državnu organizaciju i neke uredbe u svojoj zemlji uvoditi. Godine 1860. umre Danilo u Kotoru, a zasjedne na prijestolje 17-godišnji dječak Nikola, koji se pro­ zove: Knjaz i gospodar Crne-Gore i brda, te koji još i danas njome vlada. Po turskom: F i r u z. Hamzalija: Ne bi joj sugjeno. (Nastavak). III. Kod Dede Pehića je pir. Oženio sina, pa hoće da provede veselje, kako treba. — „Kad ne mogu — veli — kako imućni provode, mogu onako, kako je Bog dao.“ — Kuća je kao šip puna ženskinja. A na polju, u bašči, prostro Dedo svojim prijateljima pod kruškom u hladu. Uzeli mangalu s kahvom preda se, pa jednu po jednu ispijaju, a kolutovi se dima iznad njih viju. Lijepo je zaista bilo pogledati ovo društvo, u kom su bili gotovo sve sami starci sa svojim dugim sijedim bradama, kao ovčija vuna! Na njihovim si licima mogao opaziti veselje, koje bi ali cesto pre­ krili oblaci tuge za nečim. A to je, po svoj prilici, bila — mladost. Uspomena na mlade dane zausta­ vila bi ugodno raspoloženje, a često izmamila i po koji uzdah . . . Tamo dalje, poviš bašče, uhvatila se mlagjarija u kolo, pa igra, skače, da se sve zemlja pod nogama trese. Uhvatio se momak uz djevojku, pa se tu skače, podcikuje, pjeva, a Deli-Mujo pritiskao tamburicu uz prsa, pa sitno kuca, a glasno popijeva. E, nema to: Već da mu je i osamdeset, morao bi u kolo. Tu ti je Zejnil Beširov, Bahto Suljin, pa Ilasan Imširov, Ibro Muratov, Ahmet Dedin, mladoženja .. . Tu su ti i djevojke: Alija Suljina, Zubejda Begina, pa Mejra Osmina, pa . . . Ko bi ih sve nabrojio! Uhvatio se sve par po par, dragan s dragom, pa igra. Sve ti se čini, i ne staju nikako na zemlju, nego po zraku skaču — što se rekne. Hasan se uhvatio s Mejrom, pa nešto potiho šapuće, odmaknuv se od ostalih, kad se je kolo svršilo i nastupio odmor. Istom najednom neko otpočne: „Hajd’ u kolo, ko ’no smije; Ko ne smije, nek se smije, nek sc smijei“ A djevojke preuzmu, pa će: „Igrala bih, al ne mogu Prebio mi dragi nogu.“ Sad zaorc svi u jedan glas: Ij, ju; ij-ju-juj, De poskoči ne luduj!" Za čas se kolo uhvati i već se tu igra, skače sve u šesnaest. Obješenjak Ibro Muratov kao da se je pomamio, skače što’ no riječ po tri koplja u vi­ sinu i četiri u širinu, pa podcikujući, pjeva: ,,Ala mi se razigralo kolo; Što me ne ćeš da poljubiš, lolo? I -ju, ij-ju-juj, De poskoči, ne luduj!" Veselje je bilo u najvećem jeku, kad se na jednom pomoli Mujica, Bajramovića Mušana sin. Nje­ govu dolasku se nije veselio niko, jer je on bio ve­ liki kavgadžija. Napio bi se ko’ čep, pa onda zagji, da traži kavge. Ljudi ga nijesu mogli odgoniti od od kuće, jer je bio muhtarev sin, pa kad bi ga otje­ rali, zamjerili bi se muhtaru. I ovaj put je bio u pripitom stanju. Čim je došao, odmah je počeo zadirkivati. — Vidi ti moje Zubejde, kako i ona igra, — počeo je on. — Alija, što malo bolje ne poskočiš; nijesu ti bukagije na nogama! — Šta je tebe briga za mnom? — osiječe mu kratko Alija i ne pogledav ga. — Uh-uh! Vidi ti nje! Ne da se cura ni pošalit sa sokom! Gdje si ti to naučila? — Ha . . .? — Gdje sam, da sam, tebi nije stalo — Alija će u namjeri, da ukloni svaku sumnju kud Murata, ier se je pobojala, da bi on otalen mogao zaklju­ čiti, da ona imade kakovih ljubavnih odnošaja s Mujicom. I ako je dobio ćušku, ipak Mujici nije dao vrag mirovat. Istina, sad se je prošao Alije, ali je uperio oko na Mejru. Ona je uprav prolazila ispred njega, a on sa svojom nogom potpetlja Mejri noge i ona jad­ nica za malo da nije pala na zemlju. Sva je sreća, te ju je Hasan čvrsto držao, inače bi morala pasti. Na to se Mejra zacrveni, pusti se iz kola i pogje u kraj. To se je duboko kosnulo Hasana. Ta zar nju, Mejru, da neko na njegove oči vrijegja i dira? Krv mu uzavrije, sav pomodri od bijesa, pa se okrene Mujici, te će mu oštrim glasom: — Šta si ti došao ovdje svijet napadat'? — Drago mi je! Što ti hoćeš? — Kako: „šta ti hoćeš?" Hoću, da bude svijet miran od tebe, da ga ne napastuješ kao mamen pas. — Ko? Zar ja mamen pas? — srdito će Mu­ jica, raskoračiv se kao horoz na Hasana. Ali ga Ha­ san brzo dočeka, uhvate se u koštac i počmu se hr­ vati. Kolo se odmah razigje, nekoji htjedoše, da ih rastavljaju, ali ih drugi zadržaše, jer su znali, da je Hasan jači, pa baš neka mu malo skuha poparu. To je svak’ želio! �Strana 12. ,,B i S E R“ Zbilja je Hasan poslije nekoliko zamašaja shrvao Mujicu, Ijosnuo njime o zemlju, pa ga stao pirati: — Hoćeš ikad više? Je li? Što ne govoriš? Mujica se dosjeti, da imade nož za pojasom, trgne ga iz korica, ali ga Hasan prihvati tako čvrsto za ruku, da njome nije mogao ni maknuti. U to se i starci, oćutiv galamu, zgrnu nad njih, rastave ih i pošalju ih po drugim momcima kućama, a oni opet otigju pod krušku za svoju mangalu. Djevojke su se poput lahkih srna rastrčale kud keja. I tako mjesto, na kom je bilo toliko veselja i živahnosti, ostade samo pusto. — Hej pusta mladosti! — uzdahne Dedo klima­ jući svojom sijedom glavom tako, da mu jc duga, bijela brada udarala u prsa. — Znaš li, bolan ne bio, Osmane, kad se ono ti oženi, pa kad smo kod tebe pirovali? Oh, pusti vaktu, što to sve brzo progje! 1 sad se sjećam, baš kao da je to jučer bilo, kad čuh da si doveo. Ja, kolikog li veselja, po Bogu brate! Jedva sam čekao, da dogje četvrtak! Sve sam čas po čas brojio. — Ja, brate, — prekine ga Imšir - ama današnja ti se mlagjarija ne zna ni veseliti. Ono je bio vakat, ono je veselje! Šta mi nijesmo još radili! Skakali na mijeh, trčali se, bacali kamena, igrali kolo — ma ne znam svega ni nabrojiti! . . . — Šta ćeš, de? — preuzme riječ Murat, starac od kojih šesdeset i pet; — mlagjarija zapušta staro Neima ti ni onih naših pjesama, ni kola, ni ašikovanja; neima ništa starog. Sve ti je ovo okrenuto drukčije, naopako . . . Izrodio se svijet, pa eto ti. Mi smo živjeli toliko vrijeme zajedno, pa nikad se ne pobismo. Malo se porječkaj, pa i ušuti. Rekao bih, da nije megju nama ništa ni bilo. — Pa, čuješ, nije im se, kad bude nekako, ni rugati — važno će Imšir. — I ovo je došlo s vre­ menom. Nijesu ni naši očevi bili ovaki kao mi, pa nijesu ni naši sinovi kao mi. Sve ti se ovo mijenja. Što je danas, već ga sutra nije. Pa, brate, prije nije bilo toliko ni ovog prokletog pića. Ako bi se ko i napio, zavući se u kuću, pa čekaj, dok se otrijezni, i onda ide megju svijet, a nije, kao do je to danas: Naloče se, pa onda ide kavgu zamećati. -- Tako je, Boga mi — povladi Dedo Imširu, sliježući ramenima. — A čujete l’, baš mi se čini, da je i njima u ovom vaktu teže, neg što jc nama bilo. — Kako nije, Bog ti dao?! — odovud će Imšir podigavši glavu. Ta, dok smo bili njihovih godina, nijesmo imali ni pola njihovih briga. Uzmite samo našu kuću. Bila nas puna kuća — to svi hvala Bogu — znate. Nas same braće bila trojica, pa tu ti otac, amidža, pa toliko ženskinja. Na njivu nas izagje či­ tava sofra. Kad bi kakav posao trebalo obaviti, a mi se redaj na izmjenice: sad ovaj, sad onaj. A eno Broj 2. i 3. moj Hasan nema mira! Bog me ubio, ako ga hvalim, što mi je sin! Tako vam je pa eto. — Ovim je rije­ čima htjeo Imšir, da opravda svog sina i da skine bar donekle krivnju s njega, što se je malo prije pogužvao s Mujicom. — Ta znamo, znamo, po Bogu brate! — svi će povlagjujući mu. — Neima ga niko izmijeniti — nastavlja Imšir. Ja, Boga mi, ne mogu, pa kud puklo da puklo, nego baš njemu je — što no riječ — i na sito i na re­ šeto. Boga mi, da mi ga nije, ne znam, šta bi bilo sa mnom. — Ma šta ti reče, Imšire! Pozivlju li ono njega ove godine na vizitu? — upitat će Ago, sredovječan čovjek. — Jest, brate bogme. — Pa mogli bi oni njega — ne daj Bože . . . — Ne će zar! Dao sam i molbu. Znate, da sam sam. On mi je desna ruka, a ako hoćete, vala i oba­ dvije. Pa ko velim, biva, da će mi ga .. . Eh, ako Bog da! — Boga mi, zdrav je momak, plećat, a čuo sam, da takove najviše uzimaju, — dobaci Suljo s nekom Dojažnju. Jest, hvala Bogu. Ali opet će oni meni njega ostaviti. Selim Berberović, veliki prijatelj muhtarov gle­ dao je postrance u Imšira i sve se potajno smješio, pa će u sebi onda, kad je Imšir svršio: Neka beli! Potrest ćeš ti malo kesom, ako Bog da. Mrak se je počeo spuštati na zemlju, a društvo se pomalo poče razilaziti, ostaviv mladence, da uži­ vaju sreću bračnoga života . . . IV. Muhtar je već javio svim onim, koji ove godine imadu „vizitu", da se u ponedjeljak, 12. juna, [madu svi u gradu skupiti pred osnovnom školom, gdje će se pregledavanje obaviti. Na taj glas muhtarov mnogo se je srce potreslo, mnoga se ie suza skotrljala niz lice. Ta, kako i ne bi! Nekom sin, nekom brat, nekom opet dragan polazi onamo, gdje će im ga možda ot­ kinuti s grudi za čitave tri godine. Najviše se je potreslo srce Mejre Osmine. Zašto baš njeno? Nije teško pogoditi onom, koji je vidio na piru Atifa Dedina zajedno s Hasanom. Taj je odmah mogao opaziti, da tu ne fali milovanja. Pa i ono nji­ hovo često sastajanje od ono doba, kad je Mejra na kopanju kod njih kazala Hasanu, da ga voli, puno je koješta govorilo. Kad je Mejra čula taj glas, suzna oka krenula je na vodu. Tu je dugo, dugo plakala i molila se Bogu, da se ne rastane s onim, za kim tako čezne i kog toliko voli, a zatim se vratila kući puna nade �Broj 2. i 3. ,,B I S E R“ da će joj se ta molba uslišati. U toj nadi već je sebi bila stvorila sliku, kako će to krasno biti, kad njoj dogju i jave, da Hasan nije primljen. Ona će onda onome, ko joj to prvi javi, najbolju čevrmu od svog ruha dati. Već ju je i našla, pa je u sanduku naposamu ostavila. Želila je samo, da joj on dogje. Ona bi ga onakog tužna i zabrinuta razveselila. Kazala bi mu, da se je ona za njega dugo i dugo molila, da ga ne uzmu. Mrak se je hvatao zemlje i prikrivao je sve, što se na njoj nalazi. Mejra izašla u voćnjak, čim je u kući i na polju sve sredila. Znala je, da je on danas na radu, pa je i izašla s namjerom, da ga vidi. Po­ gled, pun žudnje i čeznuća — upirala je na onu stranu, odakle je on imao doći. Najednom se on pomoli. Nju obuze silno ve­ selje, pa da je imala krila, poletila bi na njima pred njeg, samo da što prije s njim progovori. — Šta ćeš sama tuđe — počne Hasan, prikučiv joj se i to u očitoj neprilici, jer nije znao, kako da počne razgovorom. Ta kako će i znati, kad bi još veći junak morao podleći udarcu njezina plavoga oka. — Eto vala; i ja malo izašla. Ko biva malo da... A ti se umorio ha? — Pa nijesam, čuješ! Eto kako god sam se umorio, opet bih mogao sad ponijeti na seb: djevojku taku, ko što si ti. — E zbilja? — doda Mejra zarumeniv se u licu. E bi rekao, po obrazima joj ruže počeše cvjetati. A oko! — Oh ono plavo, puno miline oko! Zatitralo je, a iz njeg su sipali pogledi puni čežnje, želje i mladenačke strasti. — Bi, duše mi — odgovori joj Hasan, odmahnuv nehajno glavom. — U ponedjeljak na „vizitu! Je li?“ — pitala je Mejra, i ako je to sigurno znala, ali ipak je htjela da povede razgovor o tom, pa makar i ovakovim up tom — Da — odgovori Hasan, a u isti čas mu pre­ leti preko lica tračak tuge. Nu brzo se osokoli i raz­ veseli, pa će Mejri: — Ne trebaš se ništa bojati. Otac je i onako star, a predali smo molbu, pa ja da upali"! Mejra je izgubila svu odvažnost, koju je imala prije, nego se je sastala s Hasanom. Obuzela ju je ona prirogjena ženska slabost, koja, ne samo da joj nije dopušćala snage, da ga tješi, nego joj nije dala ni toliko, da bi se sama tješila. — E, moj Hasane, to nije sigurno . . . — Kako da nije sigurno?! — pitao je Hasan takovom sigurnošću, kao da je cijelu stvar imao u svojim rukama. — Otac ne može ništa raditi, pa kad bi mene uzeli, i sama znaš, brzo bi naše ognjište opustjelo. — Ne dao dragi Allah, da se to dogodi! Ta, ja mu se uvijek .. . Nije mogla ni da izgovori, što je Strana 13. htjela, jer joj se pošljednje riječi ugušiše u plaču i jecanju. — Pa ne trebaš plakati, za Boga! Šta je. pa ako me i uzmu! Živa glava će sve pretrpjeti, tješio je Hasan, a ona je megjutim sva izmorena lagano otišla svojoj kući . .. V. Osvanuo je ponedjeljak, 12. juna. Na jutarnjem nebu pokazao bi se koji oblačić, ali bi ga brzo ne­ stalo. Sinoć je pala sitna, ljetna kišica, a evo od jutra tako lijepo vrijeme. Da nije tlo bilo mokro, ne bi se znalo, da je kiša ikako padala. Sunce je upeklo Da sve prži. Priroda se nekud okrijepila, upravo oživjela od ove kišice poslije dvomjesečne suše. Ku­ kuruz je veselo dizao svoje perje u vis, a seljak sa srcem punim zadovoljstva prolazio pokraj njive i gledao tu promjenu na njoj. Prije bio kukuruz žut, listove objesio k zemlji, nekako tužno izgledao, a sada se punosno ispravio, pozelem'o. Listovi puni ži­ vota i svježosti srše u vis. Seoskim sokakom koracao je jedan starac od kojih 60 godina, napola bijele brade, povisok, obučen u čisto bijelo ruho, a preko ramena prebacio suk­ neni gunj, a uz njega je stupao mladić od kojih dva­ deset godina, krupna stasa, crnomanjasta lica, a na­ ušnice mu se bile istom pokazale. Osobito su ga resila dva garava oka, iznad kojih su se omotavale obrve kao dvije pijavice. To su bili Hasan i otac mu Imšir. Koračali su odmjerenim, nc previše velikim korakom. — Eh, na moju dušu, ne bi se za našeg zekonju samo skinuo pred onolikim svijetom — reći će Hasan iza dosta duge šutnje, odmjeriv pri tom svojim po­ gledom oca. — Šta ćeš, sinko: Što se mora, to ni teško nije. Da mi ne ćemo zakasniti? U koliko je ono reko muhtar, da moramo kod škole biti? — očito zbu­ njeno će otac. — Čini mi se, u dva. Ne ćemo mi zakasniti. Ta eno sunce istom što je dva konopca odskočilo. Kad su bili blizu vrljika, što su bile namještene kraj puta, gdje je kolnik skretao s puta Osminoj kući, poče Hasan bacati pogled u bašču, što je okružavala Osminu kuću. U jedan tren zaslade. „Ona je, vjera i Bog" pomisli Hasan u sebi. „Pa kako me gleda!" Zatim kao izvan sebe potrči za ocem, koji je već bio prilično odmakao. — Šta je tebi, pa ti zaostaješ, dijete? Hasan se na taj upit zbuni. Nije znao, šta da mu u taj čas odgovori! ali se najedanput sjeti, pače: — Toka od opanka mi se odape, pa sam je sapinjao. Ali Imšir se je već sjetio, šta je tu po srijedi. Hasan se još jednom obazrc. I gle: Eno se čevra njišc po zraku. Maše njome ona — Mejra. ,,A kako �Strana 14. BISER je nevesela", pomisli Hasan, a i njemu istom što nijesu udarile suze na oči. Ali se je ipak tješio, nije se više obazirao na Mejru, a već su skoro i sašli s puta, pa će onda n^ cestu. Mejra je nepomično stajala i gledala sve dok ih nije nestalo s vida, dck nijesu zamakli. U to se začuje glas: — Mejro! — E, majko* — Der amo; trebaš mi nešto. — Eto me, eto odmah. — I za tili čas je doskakutala do kuće kao srna. — Šta je majko? Šta ti trebam? — Što su ti oči suzne? A, janje moje? — Ta ništa! Znaš, majko, ja uvijek onako, kad . . . — E, nije to uvijek. Ti si se puno promijenila ... Prije si vazda pjevušila i od srca se smijala. Sad od tog ništa. Ha, sad se sjetih: To se je crv zavukao u srce, pa vrti, rovi, ne da mira. E, to je! To i ništa drugo! — Šta tebi, majko, sve ne pada na um? Ta otkle da meni . . . — He, moje dijete, zna se kozi na rozi? Nemoj tako činiti, nemoj! Kad ga i uzmu: Ima pasa i osim šarova. — Prodji se, Boga ti, majko! T opet uvijek zbijaš šale. — Pa i da si! Drago ti je! Samo nemoj sebi kidisavati. Mejra se je stidjela majke, pa je samo čekala na zapovijed, što će raditi, pa da ide za svojim poslom, u samoću, jer joj je ona sad najugodnija. Napokon i to dočeka! Majka je uprav popretala kolač, pa će joj: — Hajde pomuzi krave, pa ćeš ići ono haljina, što smo poparili, izaprati. Mejra uzme dažvu i pogje toru, a neprestano je mislila o njem — o Hasanu . . . Sunce se počelo prema zapadu spuštati, pa je već skoro i užina. Mejri se svaki sahat činio dug kao gladna godina. Poslala je malog Bejtu Mahina u grad, da čeka, dok se Hasan pregleda, pa čim ga pregledaju, da joj dogje odmah javiti. Obećala mu je onu čevru, što ju je već davno bila našla, dati kao muštuluk. Do ručanice prolazilo vrijeme i kako i tako, a poslije baš nikako. Pa već i prvi suton na­ stupi, a njoj nikakva glasa. Ona izašla u voćnjak, pa iščekuje Bejtu. Poglede pune nade i ufanja upirala je na put, što je vodio podno njihova šljivika, dok joj mrak svojom koprenom nije zastr’ovi dika. Najednom opazi, gdje se nešto putem bjelasa. Tijelom joj u isti mah prolete kao neki trnci, pa se odmah zatim izgubi. „Bejto je! Jest! On je! Šta li mi sad nosi?" pitala se je Mejra u sebi. Malo se osvi­ jesti, htjela bi poletjeti preda nj, ali ne može. Bejto Broj 2. i 3. se sve više i više primicao k njoj, ali jc išao nekako nesigurno, glavu je oborio premu zemlji. „Bože, nekakova čudna slutnja, bojazan mc obuzima. A i on nekako pognute glave ide" — govorila je ona u sebi. Pogje prema njemu. Bejto brate, govori, šta je bilo! — saleti ga ona. Dijete se uprav prepade; ne zna, šta da joj reče. — Govori! Govori, šta je bilo, — ubrzala Mejra, te svak. čas postajala nestrpljivija. — Bejto proždre nekoliko puta pljunku, pa će onda drhtavim i nesigurnim glasom: — Vjera i Bog, uzet je. Šta ću ti krit, šta li ću ti šit? — Šta? Uzet? Je li istina? — ona će kao izvan sebe u nekom iznenagjenju . .. — Tako je sugjeno. — Oh! zajeca, pa će glasno: „Pa zašto mi nijesi prije došao kazati? — Nijesam ni ja znao do na jedan —'.da rečeš — sahat pred mrak. Njega danas ured najpošljednjeg pozvaše. Čim je pošao unutra, odmah ljudi zavikaše: „Njihov je!" U sobi, gdje su zatvoreni oni, koje uzmu orila se je pjesma: ..Pitaj majko, žali l’ mene babo, Što je mene oženio Švabo: Puškom šarkom i ocem i majkom, Kabanicom vjernom drugaricom." Ne progje ni kolik što bi čovjek cigaru duhana ispušio, istom nastade vriska u sobi, a Hasan se još sasvim i neodjeven ukaže na pendžeru. — Je li bio — prekine ga Mejra u pričanju — neveseo? — Pa, čuješ, i jest! Pričinjao se je, da mu je svejedno, ali se je opet moglo vidjeti, da mu je žao. On bi more biti i zaplako, ali ga stid megju onolikim svijetom. — Pa gdje je on sad? pitala je Mejra, gušeći se u plaču. Imšir izagje vala odmah napolje, a on ostade gore u sobi: Kažu, da mu valja nakvu zakletvu datiJa nijesam čekao toga, nego sam odmah ovamo pošao. — Nek si, dragi Bejto. — Izvadi čevru iz nje­ dara, pa će pružajući mu je: — Na, evo ti ovo, što si me poslušao. A sad moram u kuću, tražiče me. — To rekav, krene kući, utirajući suze na očima. Bejto zaviri u čevru, smota je, pa krene i on kući . . VI. Tri su dana prošla po viziti, a Hasan Mejri još ni jedan put nije došao, pa su je počele kojekakove misli obuzimati. Nu uza sve to je ona tvrdo vjero­ vala, da on nju voli nadalje. „Večeras je uoči petka; on će sigurno doći. Do sada valjada je imao neka- �Broj 2. i 3. „ B I Š E R“ Strana 15. kove pometnje ili je baš hotimice ostavio do noćas. — Jok, vjere mi. Samo da hoće doći. Ja bih mu sve kazala. Da, sve, ne — E pa onda, ja ću ti kazati. Da ćeš me odmah bih mu ništa prešutjela" — govorila je u sebi Mejra. iza Jurjeva voditi, a kad je već Jurjevo prošlo. „To je sve njegovo maslo. On je i bio uzrokom, da — Ali ti znaš, kakva je grana na putu bila. su ga uzeli: Šta — veli — kad njega uzmu, ženidba — Znam, znam sve. Ali znam i još nešto drugo. će biti zapriječena. On otić u vojništvo, a ona ostati. — Šta bi to drugo moglo biti? Sigurno ga ne će čekati, dok on odsluži. Ja ću je za­ — Radi se o nama. — 0 nama? iskati od oca, a on će sigurno i pristati na to. I tako moj Mujica smiren. — Oh varaš se stara lijo! — Ni o kom drugom, nego o nama. Ja ću ti Zar se ja nazvat ženom Mujičinom, a nevjestom Mu- sad sve kazati. Vi muškarci obično kažete: Duga šanovom? Nikad! Voljela bih ostat i usidjelicom, nego kosa, kratka pamet, ali se u tom vrlo često varate. — Šta ti to na um pade? to učinit. Ovdje ti beli, muhtaru, ne će upalit." Tako je Mejra promišljala sjedeć sama u sobi uz otvoren — Čućeš! Baš mi jučer reče Alija Suljina, da prozor. „Šta, ja zar da se iznevjerim svom Hasanu? muhtar mene kani zaprositi za onog svog blencova. Bože, sačuvaj i zakloni! Ni za živu glavu. Zaboravit — Za Mujicu? njega; onog zlatnog, slatkog Hasana?!“ — Uzme jastuk, — Jest za onog istog Mujicu, s kojim si se koji je bio kraj nje, stane ga grliti i cmokati! „Šta, neki dan pobio. Od onda je ulomio zub na te. Pa da je ovo on“ — pomisli. — Ah, što bi ga ovako, šta misliš, ko te je u vojništvo otpremio? Niko drugi evo ovako zagrlila, pa 'onda nagledala se onih lijepih, nego on, muhtar. medenih obraza", govorila je ona, pritiskujuć sve jače i — Kako će me on otpremiti? jače jastuk na grudi. Bila je najednom zaboravila svu — Zar on nije mogao tamo njima kazati, da ti tugu. Srdžba na muhtara i sina mu bila ju je po­ ne trebaš ccu, da je on zgodan i Bog zna što još? pustila. Svi živci su joj u tijelu igrali. U obrazima ,-u Oni mu kao muhtaru povjerovali, pa te i uzeli. je oblila krv, što joj je jako lijepo pristajala pr: mje­ — Boga mi, prilika je, da je tako. sečini. Sva je drhtala od silnog uzbugjenja. — Ali čekaj! Nije on htio da se na tom pomo­ Kad je bilo oko jacije zbilja oćuti se šuštanje gne. On je htio jednim h:tcem dva zeca libiti. I tebe lišća u Krušćaku. Mejra se odmah sjeti, da je to on. spremiti u vojništvo, a onda poslije i mene za Mujicu. To ne smije biti! Pa za to brže skoči, lagano na prstima se izšulja iz — I ja kažem tako, ali sad je na tebi, da to kuće i pogje Krušćaku. spriječiš. — Hasane! - Lako je reći: „Na tebi je, da to spriječiš", — Oj dušicel ali kako? — Ti li si? — To je bar lasno: vodi me! — Jesam, Mejro! — Dogje do plota, komu je — Ali ja moram ići-----s druge strane bila Mejra, pa se nasloni na nj. — I vratit ćeš se. — A kamo te prije; zar me se tako sjećaš? Hasan se malo zamisli. Digne glavu u vis, pro— ukori ga ona, šibnuv ga plamenim svojim po­ ždre nekoliko puta pljuvaku, te brzo stvori odluku: „Odvešću je, pa neka je kod oca i majke, dok se ja gledom. vratim, pa eto. A svakako i ostaju sami. Ona će im — Nijesam mogao — vjeruj; imao sam posla! biti utjehom". Još jednom pogleda u nebo, a onda u Ove kosidbe, vrag ih ne odnio, uzjahale za vrat, pa Mejru, pa će: dahnut ne može čovjek. — Dobro, ja ću te voditi. Ali znaš, ja se prije — Pa nijesi zar obnoć radio? toga moram malo i spremiti, a valja mi kazati i Ibri — I tog je bilo. i Zejnilu. Oni bi se sigurno ljutili, kad bih bez njih ? to učinio. — Ti mi ne vjeruješ? — A zašto da to odlažemo? Ta davno su ka­ — Vjerujem, vjerujem, kako da ne bi? Ko bi još zali: Što će biti jesenas, neka bude večeras. mogao biti, a da tebi ne vjeruje? — Meni je svejedno, samo će se oni ljutiti. — Pa nijesam, vala, još nikog ni prevario. — Ne će, kad im kažeš, šta je bilo u stvari. — Samo mene. — E pa dobro. Onda ćemo još večeras. Hoćeš li? — Tebe? — Hoću. — Ja šta, neg mene. (Svršiće se.) — Šta? — Ti znaš, šta. — Ja ne znam. -- Znaš, samo se pretvaraš kao da ne znaš. — �Strana 16. Gazanfer: BISER Broj 2. i 3. liko sati debatirali. O, kako bi se moj Refik znao zagrijati za neke naše životne potrebe, a osobito kad bi riječ Njoj. bila o našem narodu, o njegovom kulturnom i pro­ Gdjici L.—i. svjetnom podizanju. Ali znao se je megjutim tako raK6 tajna slika rajske bašte, ko mile sanje, srditi, da bi najedanput svoj govor prekinuo i dugo Beskrajni Svemir ko velo predamnom se pruža. dugo šutio, kad bi govorili o našem zastoju, o našoj U cvjetnom krilu mirisne b a šte — o Ljubavi, nehajnosti i lijenosti, koja bi nam vrlo lahko mogla Najmilije sanje Ti sanjaš u hladu ruža. sudbonosne dane donijeti, kojima bi morali podleći pod priskom sadašnjeg vremena i njegovih bezbroj­ A grane rumene ruže pregiblju se Zemlji, nih zahtjeva glede opstanka kako pojedinaca tako i Da poklone se i Tvome afroditskom caru. cijele skupine, cijelog jednog naroda. Ja dršćućijem rukama držim vjenac ruža — Refik bi o tome svemu znao stvarno govoriti i I niče padam i čeznem u ljubavnom žaru. raspravljati, jer je bio u sve versiran, svoj ie narod dobro proučio i u njegovu psihu pronikao, a povrh Taj vjenac će kitit Tvoju ambrozijsku kosu, toga dobro sve njegove dobre i loše strane proučio A ja Te vodit duž naših livada i gaja, kao i uvidio sve one zaostatke, koji nam naprijed ne Ko kraljicu svoju. Ko jutarnju biser-rosu, daju, koji nam život ubijaju i našu eksistenciju uz­ drmavaju. To je sve Refik znao, i o tome je radio na Što slavuji piju — ko slatki nektar cvjetni, svakom koraku. Veselio bi se u duši, kaa bi nekom Ja slast ću kušat sa Tvoje usne. Glazba slavja nešto pomagao, kad bi nekog iz bijede izbavio i na Pratit će nas uo mitskih dvora, gdje žive sretni. pravu ga stazu uputio — veselio se, kad bi kakva hjepa ideja za dobrobit našeg naroda nikla, te bi za nju dan i noć radio i nikada se ne bi umorio, nikada nt bi žalio vremena u takove svrhe upotrijebiti. Baš radi te njegove radinosti i agilnosti, svako ga je po­ (Pripovijest.) štivao, svako ga hvalio i veličao, a osobito, naši mlagNapisao: Mirhab-Šukri Karišiković. dji ljudi, naša buduća narodna vodilja i narodna uz­ Jednog proljetno jutra, — bio je petak usta­ danica, premda bi mnoge znao žigosati oči u oči li smo ja i moj drug Refik i pošli na šetnju malo radi lijenosti, nemarnosti i nerada oko podizavanja i izvan grada. Ptice su okolo po grmlju cvrkutaie, sla­ svestranog jačanja našeg naroda u miloj nam domo­ vuji biglisali, a ševe su u zračnim visinima — titra­ vini. istina Refik bi znao više puta i prekoračiti gra­ jući na laganim krilašcima — izvadjale svoje obične nice u nekim stvarima, ali bi se opet dao vrlo lahko svakjutarnje melodije. Priroda je u opće oživila ne­ popraviti, samo kad bi se dotična stvar obratno nje­ kim novim životom, koji čovjeka u svoj zagrljaj mami govom mišljenju temeljito razložila... do k azala... — Čuješ li, Refik! Hoćemo !i malo onamo u Vi­ poput djevojčeta u cvijetu svoje bujne mladosti. Ah, nograd . . . Mislim, da ćemo tu naći vrlo lijepe kako je krasno to proljetno jutro! Mi smo šutke sve dalje i dalje išli. Refik se zabave, a nije kasno! Još se ni prve sunčane zrake ni­ čisto naslagjivao! Bacao je poglede ha sve strane, su pokazale — ja ću da prekinem našu dugotrajnu kao da je htio tu svu ljepotu prirode na svoje grudi šutnju i da ma kako bilo otpočnem razgovor. — To je misliš tamo u Vinograd na ,,Murad“ privinuti Čisto se nije htio obazirati na mene. Više sam ga puta za nešto priupitao, ne bi li se pustili u kako ono naše djevojke govore, — on će u smjehu, razgovor, ali on bi pri svakom mome upitu bio kra­ pošto je stao i okrenuo se prema meni, jer se bio tak, te bi se odmah opet zanio u one idilične slike. od mene prilično udaljio. — Jest! Taman tamo! Pa ćemo muradati — a Pa tome se doduše nisam ni čudio! Poznavao sam ga od djetinjstva kao čedo prirode, koje joj je biće i djevojaka na pretek, upadnem mu u riječ. vjerno bilo — nju ljubilo, u njenom zagrljaju živjelo, — Ali ja nisam nikada tamo išao. Ovo govorim jer bi on znao za vrijeme ferija, kada bi se s nauka iz čuvenja. Slušaj, sad ću ti reći, od koga prviput čuli povratio — po mjesec i više biti negdje na selu, u za taj Vinograd ... za „Murad" . .. planini. Ah, koliko bi mi puta znao pripovijedati o — Pa pripovijedaj, reci mi! brzo mu na to uprirodi, o romantičnom i idiličnom životu, pa kad bih letim u riječ, jer sam se bojao, da se opet ne bi dao mu prigovorio, da previše ideališe i u fantastičnim onom idiličnom svome promišljanju . . pa bi i opet slikama živi i uživa, znao bi me više puta napasti šutnja., duga šutnja nastala. Megjutim oDazih mu na s riječima: „Ti si čovjek čudnovat! Ti ne znaš, što licu neku naglu promjenu ,. činilo mi se, kao da se je život i u čemu se sastoji. Ti ne znaš, šta znači ovi čas u duši borio. Ali to ne potraja dugo. Najed­ živjeti . . . i t. d.“ Ali ja bih na to ušutio! Tek gdje­ nom mu se lice opet razvedri, podigne svoj smjeli kad bi zašli u neka naša pitanja i o tome po neko­ pogled pa će: „Evo slušaj! Jednog jutra, a to­ Dva života. �Broj 2. i 3. BISER mu je već 3 godine dana — uranio sam prije nego što smo ovo jutro. Obučem se i odem šetati tamo preko Medreseta, pa upravim ravno za grad u kafanu. Bio sam sam .. Gdje i gdje susreo bih kakvog starca, kako se žuri na posao .. .inače još svuda vla­ dala je grobna tišina. Za gradom sjeo sam na onu klupu, znaš, na koju mi običajemo sjediti. Kahvedžija je istom bio ustao. Dobri moj Suljaga! Kako me odmah kafom poslužio., kako me tim našim običnim jutarnjim pi­ ćem okrijepio. E, znaš! Čini mi se, kao da je dukata vrijedila. Zovnuo sam i njemu jednu crnu, pa pošto je ispeko, sjeo je kod mene i počeli smo razgovor. Ta znaš, da ja volim s njime razgovarati, jer i ako je čovjek od staroga kova — ipak se da popraviti, da se novom duhu prilagoditi, samo kad ko ima, koji će mu pomoći, koji će ga uputiti . . . I vratio sam se! Skrenuo sam opet prema Sumbul-mahali. Megjutim već je bilo prilično odjutrilo. Ulice su malo živahnije bile . . . i mladi ljudi išli su za svojim poslom. Tada sam ujedno susreo nekoliko puta naše ženskinje, kako sve u skupu po dvije — tri i više idu nekud Bakijama. Ah. kako su vesele bile, kako živahne! Nisam tada znao, kuda idu. Mi­ slio sam: To mora nekakvi feferić ili nekakvo vese­ lje biti. Šta ćeš! O tome se nisam zanimao, a u ma­ hale još nisam bio počeo ići . .. Dakle šta da znam i šta mogu sve da mislim? Nenadano na jednom uglu ulice izbi preda me jedna djevojčica! Mlada je bila kao kap! Nije se ni krila, jer je bila pod šalom . . Upravo da se nismo sudarili. ' Ona se vješto kao paunče ukloni, pogleda me osmjehnutim licem .. i htjede mi nešto reći — ali ušuti .. U taj čas mi se to mlado i još posve nevino djevojče tako pričinajalo, kao da nije zemaljsko biće, nego kao da je angjeo s neba pao. Šta misliš! U taj mi čas na um padoše svi oni velikani., koji u pjesmi opjevaše kićenim opisom svoje ideale, ljepote pujejedinih ženskih bića — ali mi se čini, da ni jedna od tih pjesama ne bi mogla predstaviti onu pravu ljepotu ove mlade djevojčice. Čisto mi se misli ledile i ukočile nad onim njenim slatkim i vatrenim pog­ ledom! — E, kuda si pošla? Što tako hitiš? ja ću, po­ što je već htjela otići.. . . — Idem u Vinograd! Pa zar vi ne ćete? A gle, kako dvjevojke prolaze! Tamo je vrlo lijepo, a l i . . . Htjela je još nešto reći, pa ušuti .. . Mene ove njene riječi još više opiše, jer vidjeh, da u tom mladom angjelu počiva nešto više. — Šta ali ...? Što mi ne rećeš? Mene to zani­ ma, da saznam, — ja ću da prekinem šutnju. — Ja ću vam reći. Tu više ima jedna džamija i tamo se kroz izvjesno vrijeme ide ranim jutrom na molitvu. Mjesto zovu Vinograd — a ono, što svijet traži ,,Murad“, pa dakle ako se hoćete namuradati — bujrum, a imaćete i zabave — i rekavši to, brzo se Strana 17. izgubi u okrajnjem sokaku, pošto se nekoliko puta okrenula i slatko se nasmijala. Eto od tada znam da taj Vinagrad ima i da tamo jutrom svijet ide. To mi je reklo ono posve mlado djevojče s takovim lijepim riječima, lijepim glasom, lijepim i nekud privlačivim pogledom, da mi se čini, kao da je evo tu pred so­ bom gledam, promatram njenu savršenu ljepotu i kao da plivam nekud u dubini njena osmjehnuta lica i primamljivog pogleda. — Pa da li si kašnje to djevojče vigjao?, ja ću pošto sam tako pomno saslušao riječi svoga milog Refika, koji je sve to lijepo, živahno i nekud puna srca pripovijedao. .. . — Ne! Više nikad! Bog zna, gdje je s a d a ! ... uz­ dahne Refik i čisto se zanese nekud u teške misli .. To sam odmah primijetio. — Ali možda ćemo je vidjeti! — Pa šta onda? Bih li je mogao poznati! Što mis­ liš! Od tada je već 3 godine dana.. . Baš kad sam bio u šestom razredu . . . to se je meni dogodilo. A svakako od toga ne bi nikako koristi imao .. Refik će malo tužnije . . . . okrene se prema onoj strani, gdje se ta scena izmegju njega i onog djevojčeta dogodila. .. a ja sam megjutim pošao prvi i lagano smo se približavali opredijeljenom mjestu. (Nastaviće se). S. Flruz Muftić, Foča. Nevoljnik. (Slika s unee.) Bilo je to ljetnog popodneva, sjećam se dobro! Sunce je nasred neba stajalo, spuštajući svoje žarke zrake okomito na zemlju. Po cestama je svuda velika prašina, jer odavno nije kiša padala, a niti se jc cesta poljevala. Vjetar kad-kad puhne i uzvitla cnele oblake prašine i sićušnog pijeska, pa ga svali na ono, što mu prvo u susret dogje. U to doba prolazio sam s poslom jednom po­ krajnjom ulicom, kojom je grobna tišina vladala. Nigdje nikog živa ne bijaše! Svjetina se razbjegla po kućama, kafanama i bašćama, da ne gori u sunčanom žaru i da ne udiše zagušljivu prašinu. Nu samo na kraju ulice opazih jednoga metlara, koji je objeručke prihvatio brezovaču, pa smeće na hrpice prašinu, koju opet usprkos njegova rada i muke, talasi vjetra na sve strane raznesu. Umoran od napora spusti metlu na tle i sjedne na panj pred jednom zatvore­ nom kahvicom, istegne rukav od košulje i pobriše znoj s umornog lica. Za tim se podboči na desnu ruku i upre svoj tužni pogled u — metlu. Na prvi čas opazih, kako mu se čelo mršti i kako mu se duša s teškom misli bori. Pred očima mu je crna slika."njegovih mladih dana, koje je uzaludno i u �Strana 18. raskalašenosti potratio, pa do nje opet slika visoke starosti, tjelesne slabosti, duševne klonulosti i kržljavosti, te savjest, koja ga pita: za što je mlade dane uzalud potratio, koja ga progoni i u duši kao crv grize, što mora pod stare dane, a na ovakovom sunčanom žaru, gutajući gustu prašinu, po vas dugi dan raditi i ulice mesti, dok njegovi svjesni vršnjaci, koji su za rana obezbijedili staračke dane, sada mirno kod kuće počivaju. On još jednom otare prašljivim rukavom znojno čelo pa se opet zadubi u misli, koje su mu ponovno stavljale pred oči iste one crne slike. U toj duševnoj tjeskobi mislio je i na to, da bi se kako mogao iskopeljati iz toga teškoga stanja i položaja, ali je vazda do negativnoga zaključka dolazio. Za to odluči, da se ukloni sa ovog svijeta, koji je „more jada i nevolja" Ta šta će živjeti, kada je život tako gorak, tako težak, a osobito za njega, koji je izložen svagdašnjem teškom naporu i trudu, kojem je sudba odredila samo patnju i ništa drugo! I pri tim teškim mislima smrče mu se čelo, okičeno mno­ gobrojnim borama, oči se zakriješiše i kao da se pred njim ukaza nekakva crna neman, nekakovo zialo, ponor.... Ah, kakve se sve crne slike pred njegovim oči­ ma za toli kratko vrijeme izredaše!... Ali na jednom se prenu... Pogleda oko sebe i sabravši se malo, nenadano mu se lice razvedri, posta nekud veselije, običnije, jer baš u taj tren kao da spazi pred sobom panoramu svoje sitne i mile dje­ čice, za keju bi sve žrtvovao — pa i sami život svoj! Pa kako da svoj grozni zaključak izvrši i svoju railjenčad nemiloj sudbini preda?! Jest — misli u sebi — od Boga je i zlo i dobro bogatstvo i siromaštvo, pa e da koji od mališana na selamet izagje, te cijeloj kući stanje obezbijedi. Ova misao još više mu razvedri lice, diže mu muku sa srca, ublaži toliku bol u duži, ojača ga tako, da je opet sa zadovoljstvom za brezovaču prihvatio i svoj posao nastavio... P. S. P.: Uvehlom oleandru. Nekad cvao oleandar U mom gjulistanu, A sad gledam mjesto njega Suhu, golu granu. Nekad cvalo na njem cv’jeće Ružičaste boje, Sad na stablu zapuštenum Suhe grane stoje, Broj 2. i 3. BISER Ja sam negda zal’jevo ga Biser-suzom sreće, A sad lijem gorke suze — AT mi procvast ne će . . . P. S. P.: Dugi čaši. Rekla mi je, da će doći, Kada prvi sumrak pane I kad prva zv’jezda noći Na azuru gore plane. Ja je čekam pod pendžerom, Al’ zaludu — noć već pada — Zv’jezda gore plami kr’jesom . . • Noć je — mene pušta nada. — Zv’jezdo sjajna i mjeseče, Nujne sjene, tiha noći, Bi li vi mi znali reći, Hoće 1’ draga k meni doći? S.—Asim Ptica. Zi ma! . . . Na polju velika mećava. Nigdje živa stvora vidjeti: sve je našlo sebi zaklonište, ljudi u kućama uz toplu peć, a životinje se povukle u svoje stanove. Samo po gdje koju ptičicu možeš opaziti pod krovovima i po rupama. Ovaka jedna doleti i na moj prozor. Sva je mokra, . . . drhće . .. Pobila se uz hla­ dna okna i proviruje tugaljivo u sobu. Rekao bi da moli: „Smilujte mi se! Pustite me u sobu! Spasite nastradalog Božjeg stvora !“ Gledajući je, oledeni mi srce u grudima. Usta­ nem i približim se k prozoru, da joj otvorim, da ju spasim, ali se ona najedanput poče kretati . . . Ugle­ dala je jato svojih drugarica. Oh! kako najednom posta vesela i živahna! Strese sa sebe snijeg i — ko­ liko što bi okom trenuo — poleće k njima. Jadnica! Možda se bila odmetnula od svoje dru­ žine i zalutala. . . . Kako sam veseo, kako mi srce veselije kuca, gledajući je spašenu i veselu megju njenim drugaricama ! A kako bih tek veseo bio, da i svoju zalutalu braću vidim u kolu i zagrljaju sa ostalom svojom braćom! Za jedan dobar korak bili bi bliži k spasu našem i sreći mile nam domovine......... ^ [^ 1 5 * ^ l5ai5gi5'5ll5^l5'51[5*5ll5*^ �Broj 2. i 3. BiSER Strana 19. ZRNJE BISEROVO. MUDRE IZREKE. Prikupio: S. F. Pribrao: O. A Balić. Glava je mudrosti Boga se bojati. * Ako hoćeš, da ti je savjest mirna, neka ti je na­ mjera čista. * Koji čovjek vjeruje, da Bog sve vidi, on ne će ni javno ni tajno griješiti. * Lijenost i besposličarenje ključ su nužde i nevolje. * U uzrujanosti niti sudi, niti koga kazni, jer u uzrujanosti nestaje razuma. * Čovjek sa zijanom sjeda, ako sa srdžbom ustaje. * Ljutnja je slatka, ali joj je plod gorak; a savjet je gorak, al je plod njegov sladak. * U dženet se sa samim bogoslužjem ne će unići, nego uz to treba i čisto srce imati. * Kada jedna stvar iz ruku ode, onda joj se vri­ jednost sazna. Najplemenitije plemstvo jest lijepa naobrazba. Hazreti Ali. (r. a.) Čovjek uživa trajno i mirne duše samo ona dobra, koja je skupo platio trudom i naporima. Pridom. Ako mi u vremenu živimo, to moramo s vre­ menom i napredovati. Mi moramo s vremenom na­ predovati, inače će nas vrijeme za sobom vući. Blago onom, ko dragovoljno ide. Herdcr. Ko suviše mnogo promišlja, od tog ne očekuj mnogo. Šiller. Dvije polovine čine doduše jedno cijelo, ali upamti: od onoga, što je polovno ragjeno, ne biva cijelo djelo. Ko je samo polovno zdrav, može kazati, da je bolestan. Rikeri. Sloboda nije ni pravo, ni čimenica, ona je na­ grada, najveća nagrada, koja sobom nosi najviše sreće. Ko je ne osvoji, taj ne će okusiti ni jedne duboke ni trajne radosti života. Pavot. Narodne umotvorine. Dilber Meho i Fatima mlada. Pribilježio: Hajrudin. Meho gleda u mahali zlato Meho gleda, a majka mu ne da: „Progj se, Meho, Fatime djevojke, Jer su njojzi četiri mahane: Prva joj je, moj sine, mahana, Jer u Fate ruku neimade; Druga joj je, moj sine, mahana, Jer je Fata u struku malena; Treća joj je, moj sine, mahana, Jer se Fata bjeli i bakarni; Četvrta je njezina mahana, Jera često izlazi na vrata. — Majka će ti bolju isprositi Rukatiju, rukom bogatiju". Sin Meheirjtd majci odgovara: „Mila majko, ne griješi duše. Nije blago ni srebro ni zlato, Već je blago, što je srcu drago". Ode Meho l’jepc Fate dvoru, Kad mu Fata bješe za gjergjefom. Gjergjef joj je od krm’zli merdžana, A na njemu Dubrovočko platno U ruci joj igla od bilura, A u igli svila od Misira, Ispletena venedinskim zlatom. Sjeo Meho pokraj ljepe Fate, Pa joj broji po gjergjefu grane. Dok još Meho kod Fate bijaše, Majka mu je isprosila zlato. Kad eto ti tanke robinjice: „Hajde Meho, tebe zove majka, Dovela ti lijepu djevojku. I ljepša je i viša od Fate, �Strana 20. I boljeg je roda i plemena". Ljepa Fata njozi progovara: „Bježi dvoru, tanka robinjice, Srdit Meho da te ne okara, Oštra čorda da te ne obreže!" Ode dvoru tanka robinjica, Dok eto ti ostarjele majke: „Hajde dvoru, sine Mehemede, Majka ti je dovela djevojku". Vadi svoje dojke iz njedara Haramljuje materino mljeko, Ako ne će svom bijelome dvoru. Prepade se hrane materine, Podje Meho svom bijelu dvoru, A zaplaka lijepa Fatima: „Vidi Mehe, vidi hainina, Koliko se meni zaklinjao, Da se drugom oženiti ne će". Progovara Meho, momče mlado: „Ne ću Fato, života mi moga, Života mi i tvoga i moga, „Ili s tobom, ii zemljicom crnom!" Ode Meho svom bijelom dvoru; I uljeze u gjerdek djevojci. Pa on uze sedefli tamburu, Sitno kuca tanko popijeva A u svaku Fatu pripijeva: „Sada misli moja dilber Fata, Da djevojci bjelo lice ljubim. Nijesam, Fato, tebe ne želio Već se opet tobom oženio, Ne na ovom već na onom svjetu". Pa govori lijepoj djevojci: „Digni duvak sa bijela lica". Ona diže pulli duvak s lica, Sinu lice kao žarko sunce Grlo bjelo sjajna mjesečina, Progovara Meho momče mlado: „Lijepa jesi i viša od Fate Ali nijesi mome srcu draga Kao što je moja mila Fata". Pa zaklinje lijepu djevojku: „0 tako se u sreći smirila Ne u ovoj, već u drugoj, mlada, Ti ne cvili dok zorica svane Dok ne svane i sunce ograne, Nek se moja braća naigraju, Nek se moje seke napjevaju, Nek se moja naveseli majka. Pozdravi mi moju milu majku, Nek me kuplje od ruže gjulsijom BISER Broj 2. i 3. Nek opremi što — god ljepše može, Nek mi pusti perčin niz nosila, Što no ga je Fata uzgojila. Tri je zlatna češlja salomila, Dok je meni perčin odgojila. Nek sakupi sve moje jarane, Nek me nose kroz gornje sokake Ispred b’jelog Fatimina dvora Ne bi 1’ Fata perčin raspoznala". Uze Meho oštroga handžara, Pa se udri u srce junačko — Kako se je lako udario Na nožu je srce izvadio. Kad u jutro bijel dan osvanu, Dan osvanu i sunce ogranu, Progovara Mehmedova majka: „Vidi Mehe, vidi hainina, Kako mu je zlato omiljelo" Zatim ode na bijelu kulu, U vrata je nogom udarila, Sama su se pusta otvorila, U krvcu je majka zagazila, A zacvili lijepa djevojka: »Bog t’ ubio Mehmedova majko, Što ga nisi Fatom oženila, Jadna si ga jutros poželila" 1 kaza joj želje Mehmedove. Majka skupi Mehine jarane, Pa ga nose kroz gornje sokake. Uto doba Fata na pendžeri, Kad je ona perčin ugledala, Ona pade na demirli pendžer. Misli majka, da se prenemogla AP je Fata dušom preminula, Pa zakuka Fatimina majka, Ona kuka kano kukavica A previja kano lastavica Pa dozivlje Mehine jarane, „Stan’te malo Mehini jarani, Pričekajte drugoga mejjita" Zajedno ih u grob ponesoše Zajedno im raku iskopaše, Kroz raku im ruke sa»taviše A u ruke rumene jabuke, Kad se prenu nek se poigraju. Više Fate rumen ružu sade. Više Mehe vinovu lozicu Podno noga vodu navratiše: Ko je rumen nek se ružom kiti, Ko je gladan, neka se najede, Ko je žedan neka se napije. �0 Broj 2. i 3. „ B I Š E R“ Strana 21. Pripovijetke iz naroda. Noširevan i hamal. Ko sto čini, sve sebi. Nuširevan bijaše jedan od najslavnijih perzijskih vladara, koji se je danom i noću trudio, da širenju demoralizacije (izopačenja) na kraj stane, koja se je tada megju svim slojevima naroda bila ukorijenila. Jednog dana ode car u tenefus sobu na odmor te sjednuvši uz prozor, nepomično gledaše, kako svjetina vrvi, ali mu na jedan put oči uteku na jednog hamala, koji je pjevajući, go i bos na ki­ šovitu vremenu ispod carskih saraja brzim koracima jurio. Car se tome slučaju veoma začudi, te naredi, da se taj hamal odmah preda nj dovede. Ta mu se naredba za čas izvrši. Čim hamal stupi u sobu, car ga zapita za uzrok veselja. Hamal na to izvadi iz džepa jednu bocu, koja bijaše napunjena nekakovom tekućinom, pa mu reče: „Ova se tekućina zove mest (veselje) a kad je čovjek popije postane ser-hoš (ve­ sele glave). Caru se to svidje, te kupi tu tekućinu, da joj narav sam prouči. Pošto car otpravi hatnala ispred sebe, uzme tekućinu te je popije. Do malo mu se počne ćud mijenjati, kao da se u razna bića pretva­ ra. Najprije počne pjevati, za tim buncati, a najposlije ga san savlada, te zaspi. Kad je sjutra dan ustao, glava ga je boljela, a i savjest grizla, kad su mu ukućani kazali, da je nepristojne riječi u pijanstvu izgovorio. Sad se car sjeti onoga hamala, koji ga je u toliku sramotu strovalio, te naredi odmah da mu se preda nj dovede, da mu žao za sramotu vrati. Kada hamal stupi pred cara, duboko se nakloni i na označeno mjesto stade, a car ga prezreno pogleda i reče mu: „Kako se smjede usuditi zlikovče, da prodaš caru bolest mjesto veselja"? Pošto hamal sazna, šta se je caru dogodilo od njegova pića, prepade se zlih pošljedica, te mu se poče ispričavati. „Istina je, care, da se čovjek lahko razboljeti može iza pića, koje živce razdraži i oslabi, ako i malo ozebe, ili se ne naspava, ali ništa to ne bi bilo, kad bi se opet na­ pio, čim ga je piće popustilo". „Pa bih li ja ikada mogao da ne pijem, a da opet veseo budem, kao pri piću sto sam veseo"? upita ga car. „Bi care. samo onda tako mogao ostati, kad bi do mog stanja (hamaluka) dotjerao, te ga nemao za što kupiti", odgo­ vori hamal i s tim se nakloni i ode svojim poslom. Car pošto je sam iskusio, da je piće sredstvo, kojim se demoralizacija širi, izda naredbu, kojom zabrani pravljenje i prodavanje pića. Priča se, da je bila jedna žena, koja je uza svaku riječ, kao uzriječicu govorila: ,,Ko što čini sve sebi". S te uzriječice je svjetina „Svesebum" prozva i mjesto svoga vlastitoga imena, Svesebomise do smrti zvala. Jednoga dana dogje Sveseba u komšiluk jednoga bega ženi, kad joj je muž nekuda na put bio otišao, a i sinovi joj se u lov opremili i krenuli. Sveseba boraveći dane kod begovice, bijaše joj sa svojom uzriječicom dosadila te begovica naumi, da je otruje, da je se tom zgodom kurtariše. Jednoga jutra urani be­ govica i skuha pogaču, u koju je otrova umijesila. Kad je iza podne Sveseba kući krenula, begovica joj dade otrovanu pogaču, veleći joj, da kod kuće imadn~ šta večerati. Vraćajući se begovi sinovi iz lova, ne mogoše od gladi do kuće doprijeti, te se uz put Svesebi uz­ vrate i zaišću jela da glad ublaže. Sveseba im da onu pogaču, koju joj je njihova mati dala. Kad su bezi pojeli pogaču, krenuše kući, te nijesu ni preko kućnoga praga prešli, zavale se oba i umru. Kada se je stvar ispitala, doznalo se, da im je njihova vlastita mati smrt priredila, a Sveseba da ie nevina i da nije ona ničemu kriva. Sveseba dok je živa bila, vazda je svoju uzriječicu govorila, koja se je megju narodum kao poslovica ukorijenila: ,,Ko što čini, sebi čini!' prib,iježio: s. Karakušina osuda. Priča se, kako je nekakav čovjek — u staro doba — došao na tužbu Karakušiji, koji se potuži, da mu je neki čovjek izbio oko. Karakušija pozove dotičnoga i osudi, da se i njemu iskopa oko, dakle jedno za drugo: kisasuna kisas. Osugjenik gr. zamoli riječima: „Molim te, da me samo časak saslušaš! Ja sam po zanimanju terzija, pa će mi biti šteta, ako mi se oko iskopa, jer mi trebaju obadva. Ja imam jednoga susjeda, koji je lovac, njemu ne treba nego jedno oko. Pa ako je mo­ guće, da se njegovo oko iskopa mjesto moga" — na što Karakušija i pristane i dutičnom lovcu bez ikakva suvala i bez ikakve krivnje oko izvadiše. Za to se rekne megju našim narodom, kad bude što tomu slično: „To je hukjmi Karakuši". (Ka­ rakušina OSuda). Pribilježio: A. R. �Broj 2. i 3. BI SER Strana 22. b ZDRAVLJE. Tjelasna njega naše školske mladeži. Kad dijete pogje u školu recimo od 6 ili 7 godine pak do 14 ili 16. god. ovo doba računa se u mladenačko, kojemu treba posvetiti najviše njege i pažnje. U ovo doba mora se kod djeteta na sve paziti, jer što se u ovim godinama postigne — a to je svakom djetetu kao osnova za daljnji njegov duševni i tjelesni razvoj — to mu je dobrobit svega kasnijeg života. Tjelesna njega potrebita je jednako kako muškim tako i ženskim. A da se to postigne, potrebita je primjerena hrana i čist zrak, dostatno gibanje u čistom zraku, gimna­ stika, plivanje i kupanje, prostrano i ne suviše topla odjeća. Ako pružimo djetetu sve ovo, što navedoh, onda se se od njega može nadati, da će mu se i du­ ševni rad valjano razvijati i da će danas — sjutra biti na ponos u prvom redu svojih rocl.ieija, a kasnije na sreću svoga naroda i svoje domovine. Što se tiče hrane mora se na to paziti, da se u što većoj količini daje, jer u tom razvoju svakako je potrebno, da dijete što izdašnije hrani svoje tijelo. Hrana ne smije ni preslana ni zapanrena biti, te ni suviše kisela ni slatka. Voće je vrlo dobra hrana, ali mora biti zdravo, potpuno zrelo. Od pića je najslagja dobra voda, ali i pri tome se mora imati na umu, kad je dijete ugrijano, da vode ne pije. Isto je tako i mlijeko zdravo piće, te se djeci u ovim go­ dinama mora davati u što većoj mjeri. Razmućeni med ili razni sokovi dobro su piće za vrućih dana. Mla­ deži ne smije se nikako davati alkoholnih pića, jer to ubija i duh i tijelo njegovo. Mladež, a osobita školska, mora se što više kre­ tati u svježem zraku, jer školske prostorije, pa makar kako bile uregjene, obiluju sa pokvarnnim zrakom, koji je na uštrb mladenačkog tijela, zato potrebno joj je, da se za odmora prošeće u čistom zraku. Stoga mnogo školski dvomjesečni praznici doprinose, da se naša školska mladež duševno i tjelesno okrijepi pa je osobito onima, kojima je Bog dao te mogu, da svo­ ju dječicu pošalju u planinu, gdje će u izobilju imati čistog svježeg zraka, koji će ga u velike okrijepiti. Ovo je potrebno takogjer i za onu mladež, koja se nalazi po većim gradovima, gdje s dana u dan guta silnu prašinu s gradskih ulica. Slobodno kretanje, skakanje, trčanje, gonjenje, vikanje, pjevanje, nabacivanje i slično mnogo poma­ že tjelesnom uzgoju, ali to treba da se izvršuje u čis­ tom zraku, jer time trostruko potpomaže tjelesni razvoj. Kod nas su uvidjeli i stariji mladići, da je ne­ ophodno nuždan tjelesni uzgoj, te osnovaše „Sokolske 0 družine", gdje po nekim ustanovljenim pravilima nje­ guju sve dijelove svoga tijela, te ga time učvršćuju i jačaju. I ovo bi sredstvo bilo vrlo dobro za našu učeću mladež. Doduše opstoji kao predmet po svim zavodima: gimnastika, koja na žalost ne donosi želje­ nog cilja, jer u dva sata sedmično ne može se Bog zna što postići. I sa ovog gledišta trebalo bi se malo više pobrinuti, jer: „Mens sana in cornore sano“. (U zdravu tijelu, zdrav je i duh). Pranje ljudskog tijela je je od velike korist za tjelesni razvitak. Trebalo bi djecu privikavati, da pe­ ru svoje tijelo u hladnoj vodi najmanje sedmično jed­ noć. Za ljetne zapare i svaki dan. Plivanje je od velike koristi za razvoj mladenačkog tijela, jer kretrja u vodi kod samog plivanja pospješuje cirku­ laciju krvi, kroz pojedine dijelove tijela, a time ga hru ii i jača. Kod kupanja potrebno je, da se zapamti ovo: Nikada ne idi ugrijan naglo u vodu, nego se malo odmori, te onda pogji, opravši glavu i prsa, pak ti voda ne će naškoditi. U riječnoj vodi, ako ne znaš dooro plivati, ne kupaj se! Dubljinu vode moraš dobro poznavati, ako si se nakanio u njoj kupati. Za mladež izvrsno djeluje morska voda, te ako se kod kuće kuplje, potrebno bi bilo malo soli u vodu staviti, jer ovakova voda rastvara lakše pore, koje izlučuju znoj, a baš to je potrebno čisto i u redu držati. Sad ćemo još nekoliko reći o samoj odjeći, jer i to upliviše na tjelesni uzgoj. U prvom redu se mora misliti na rublje, koje se najviše kvari izlučivanjem nečistoće iz tijela. Za to ga treba što češće mijenjati, a najmanje jednom u sed­ mici, a za vrućih dana i dva i tri puta na tjedan. Gornja odijela moraju biti pristala, a ne da su možda preširoka ili pretijesna. Osobito se mora paziti na to, da se oko vrata ili oko pasa ne steže, jer time spriječava cirkulaciju krvi. To vrijedi i za mušku i žen­ sku djecu. Odijela ne smiju biti predebela, a ni previše lagana, nego se mora udesiti tako, kako će odgova­ rati onom mjestu, gdje se čovjek nalazi. Najviše se mora paziti i na doba godine, jer ljeti treba lagano i tanko, a i prostrano, dočim zimi toplije 1 pristalije odijelo. Prostorije, gdje obitava ućeča mladež poslije škola, moraju biti vidne, čiste i prostrane, pak će u ovakovim stanovima zdravlje cvjetati. Kao što je potrebno često presvlačenje, tako isto je potrebno često mijenjanje rubenina oko po­ steljine. Voda nije skupa, te se s malo truda može u �Broj 2. i 3. ,,B I S E R“ potpunom redu čistoća sačuvati, koja daje polovicu zdravlja. Naša uzdanica je mladež, a osobito ona, koja se nalazi po školama, te joj treba tjelesna njega, ako hoćemo da imademo čvrst i zdrav naš mlagji naraštaj — naše buduće gragjanstvo, pa za to trebamo, da tu Strana 23. našu uzdanicu podignemo i učvrstimo u njenom pri­ mitivnom razvitku, a to se najlakše postizava izdašnom hranom, čistoćom i svježim zrakom. Eto to troje nek je na umu, pak će od naše mladeži biti kremenjaci, a ne mlitavci i zakržljali bijednici. Hodža. LISTAK.o Riječ-dvije našoj učečoj mladeži. Nakon deset mjesečnog napornog rada dogjoše i ferije, preko kojih će se naša učeča mladež nižih, sred­ njih i viših škola odmarati puna dva mjeseca, da opet novim prikupljenim silama uzmognu nastaviti svoje študije. Ovima na ovom mjestu hoćemo riječ-dvije da reknemo. Svaki sin ovijeh zemalja mora da nastoji, da ovu zemlju podigne, da uznastoji, da prosvjeta prodre u najniže slojeve našega zapuštenoga na­ roda, mora gledati, da pismenost zagje i u najzabitniju kolibicu, jer pismenu čovjeku otvoren je horizont, pružena i podata sredstva napretku i pro­ svjećivanju kako pojedincu, tako i i množini. S toga bi trebali naši učenici srednjih, a pogotovo oni vi­ ših škola, da u svom mjestu, odnosno u svojoj bli­ žoj okolici otvore za vrijeme praznika analfabetske te­ čajeve, da na taj način pripomognu prosvječivanju naroda. I ovaj trud biti će mu nagragjen, te mora odmah svoj početak javiti kotarskom predstojniku, a kad završi svoj posao mora istoga pozvati, da pri­ sustvuje izpitu, te će za svoj rad dobiti na svakog učenika, koji se pokaže, da je naučio čitati i pisati — 4 K, a za svaki svoj sat rada po 1 K. Eto na taj će način doneklen i nagragjen biti, a neka mu je najviša nagrada ta, što je vidio u lijepom uspjehu svoje zadovoljstvo, jer je radio za svoj narod — za svoj muslimanski elemenat. Druga bi dužnost bila svakog sveučilištnog gragjanina te srednjoškolskog učenika, da za vrijeme ovijeh ferija nastoji u svom mjestu i okolici, ne bi li pribavio što više članova našem jedinom humanitarnom druš­ tvu „Gajretu". S toga bi svaki od učeče mladeži mnogo doprinio ovom našem prosvjetnom vrelu pot­ pomaganja, ako bi našao samo po jednog utemelitelja ili najmanje 5 prinosuika. To nije težak posao. Naša učeča mladež morala bi nastojati, da u svakom dućanu nagje artikle, koje izdaje naše miljenče „Gajret“, jer time indirektno pomaže svoje. Eto, mladeži draga, ovim načinom imaš pune ruke posla, pa gledaj, da za ovijeh školskih praznika ne budeš skrštenih ruku, jer od svakoga od nas traži naša mila domovina pomoći, a najviše u prosvjeći­ vanju našega naroda, pa gledaj, da na svakom svom koraku makar i savjetom pomogneš napretku i bla­ gostanju svoga naroda, svoje domovine. Pred oči ti stavljamo sliku, kako češ najlakše da se odužiš svom narodu i svojoj zemlji, pak ako joj makar i nešto vrlo male daruješ od onog, što posjeduješ, vjeruj, da si veliko djelo i dobročinstvo učinio. Ovim te retcima — uzdanico naša — podsje­ ćamo na posao, a pouzdano se nadamo, da ćeš se objeručke latiti istoga, te tim koristiti svome rodu, svojoj rogjenoj grudi. Prijatelj svog milleta. Vitez Bilinski u Herceg-Bosni Zajednički ministar financija, upravitelj Bosne i Hercegovine Njegova Preuzvišenost dr. Leo vitez Bilinski posjetio je Bosnu, te je od 7. do 25. juna probavio u Sarajevu, a otalen preko Mostara u Monarhiju. 25. juna je stigao u Mo­ star gdje je 26. posjetio veliku gimnaziju, jubilarnu osnovnu školu, gradsko poglavarstvo, električnu cent­ ralu, te vrelo Radobolje i Bune, gdje je usput posjetio i podrum Jelačića. I u Sarajevu i na Ilidžama je Njegova Preuzvišenost pregledala mnoge kulturne usta­ nove, te se osvjedočila na svoje oči o našim prilikama. Veselilo bi nas, da je njegova Preuzvišenost zašla i u naša sela, te se na svoje vlastite oči osvje­ dočila o stanju našeg naroda. Osobito nam je milo, što je novi ministar, svojim nastupom kao upravitelj ovih zemalja, uredio u zemaljskoj vladi posebni odio: bogeštovje i nastavu. Ovo nam daje garancije, da će se intenzivnije poraditi oko uregjenja i podizanja škola, kao i vjerskih ustanova u našoj lijepoj do­ movini. Ovoliko smo mogli sa nekom radošću pobilje­ žiti, jer poznavajući naš millet, koji treba kulture, a �Strana 24. „ B I Š E R“ ova ustanova nam garantuje, da će se bržim tempom poraditi oko toga, kako će se naš zapušteni narod prosvjetno i moralno ozgojiti, te se osoviti na svoje vlastite noge, jer mora da mu leži na srcu: Prosvje­ tom slobodi! Književnost. Na znanje. Molimo sve pisce kao i izdavatelje knjiga i u opće kakovih ćasopisa, da nam izvole iste na naše uredništvo slati, pošto ćemo otvoriti rubriku za prikaze i ocjene raznih knjiga i izdatih djela. M. Milinović; „Ko je provodadžija?" šala u jed­ nom činu 1 —36 str. osm. Naklada pisca. Cijena 1 K. Narodna pozornica jest bez svake sumnje jedno vrlo zgodno i uspješno sredstvo za kulturno-prosvjetno podizanje naroda. Poučni komadi izvedeni na pozor­ nici i praćeni valjanum mimikom, živo se usjeku u dušu i daju mu poriv za ozbiljno i tr'jezno razmiš­ ljanje, dižu ga iz one letargije i indiferentnosti, koja je na žalost reć’ bi srasla s našim narodom i prouz­ ročila mu onaj očevidni moralni i materjalni nazadak, dok zabavni komadi hrane i oplemenjuju dušu na­ roda i daju mu smisla za viši duševni život koji mu smisao skoro potpunoma manjka. Up’avo s ovoga razloga morali bi svi, koji se osjećaju pozvani, da rade na kulturno-prosvjetnom podizanju naroda, svr­ nuti pozornost na ovo snažno sredstvo za odgoj na­ roda. Pojedinci društva i korporacije morali bi se zanimati i širiti narodne pozornice i aranžirati na­ rodne predstave, gdje se samo može. Naravno, uspjeh će se tek onda polučiti, ako budemo imali lako obragjenih dramatskih komada sa zabavnom i poučnom sadržinom, koja će što snažnije blagotvornije djelovali na narod. Pri izboru komada za narodnu pozornicu svaki pravi prijatelj i prosvjetiiteij naroda mora biti oprezan i raditi s nekim stal­ nim ciljem, a ne onako bacati sve bez razlike pred narod. Pri tom ne smije se nikako računati s tim, što bi možda momcntano godilo ili rado bilo primljeno od nižega naroda. S toga svaki ozbiljan prijatelj i odgojitelj naroda radit će proti onim spekulantima ili burzerima, koji računajući sa neodgojem i nišim ne­ plemenitim nagnućima čovjeka, daju narodu ono, što ga ne oplemenjuje i ne podiže, nego kvari i ubija. Treba nam djela za odgoj naroda sa valjanom sadržinom u narodnom duhu. Glasovitiji dramatičari malo su ili nikako ovakovih djela spisali u našemu jeziku. Oni su više računali na višu gradsku publiku i za njih djela stvarali, dok su moguće držali, da njihova dramatska djela pisana za narod ne će imati progje pak su se od toga opstinirali. Istom kod pjesnika, koji su uže skopčani s narodom ili svojim Broj 2. i 3. životom ili službom, vidimo težnju za pjesničkim stva­ ranjem iz naroda i za narod. Ni ovih nemamo do sada puno. Poslije Ekrema i Kuzmanovića javlja se na ovom polju Marko Milinović pučki učitelj po drugi evo put, prvi put sa „Amanetom" a drugi put evo sa „Ko je provodagjija?!" koje djelce dobismo na ogled. ,,Ko je provodagjija“, jest karakterna vesela igra u jednom činu, a sudjeluje deset lica. Sadržaj je uzet iz gragjanskog života, a prikazuje nam s jedne strane onu ukočenost i prefriganost (Lucija), što se čestu krije u gospodskom životu, a s druge strane nespret­ nost i protivnost gragjanskoj etiketi skopčanu ujedno sa lukavosti (Lujko). Supruga umirovljenog gruntovničara A. Ramerskoga Lucija htjela bi po što po to udati svoje dvije sestrične Veroniku i Mandalenu. Lucija, pravi majstor u lovu na mladoženje, priregjuje Češće sa svojim sestričnama „Theeabend-e“, na koje poziva mladu gospodu, ne bi li zaručila svoje sestrične sa kojim od njih. Čisti izdaci na „Theabende" kao i to, što njegova supruga radi snubljenja dobiva ime provodrgjija, ljuti Ramerskoga i on bi htjeo svemu tomu učiniti kraj. U tomu pomaže mu njegov sluga Lujko Buoalo. Lujko to udesi sve tako, da se na koncu Lucijine sestrične ne zaruče sa snubljenom gospodom liječnikom Pitićem niti sucem Majićem, nego s ne­ kim posve drugim a to je Franz Trempe, trgovački putnik i Nikola Doboš, bankovni činovnik. Odatle Lujko postaje pravi provodagjija, koji za tu svoju zaslugu dobiva za zaručnicu Katu služavku Remeisicoga. I to je konačni rasplet igrokaza, kojega smo očekivali. Ova vesela karakterna igra odlikuje se osobitom lakoćom narodnoga jezika i stila. Što se tiče lica, glavno je lice Lujko dobro ocrtano i možemo reći, da je jedini on predmetom komike i smijeha, doćim nuzgredna lica puno su slabije ocrtana i često čine dojam kao da su to figure za nuždu, da se može radnja razvijati. Pisac je mogao i više istaknuti i njihov karakter i dati im širu ulogu. Po svemu čini dojam, kao da se je pisac pri obradbi ovoga komada morao žuriti. Još u prizoru 17. pri kraju, gdje se go­ vori o ,,Urlapu“ i kupanju, ono kupanju moglo je izos­ tati, a da komad ne bi izgubio ništa od komičnosti, jer mi ne vidimo velike komičnosti u onom pripovi­ jedanju Lujkinu, da se muški i ženski zajedno ku­ paju, dapače imao sam priliku gledati izvedbu ovoga komada i posmatrati publiku, kod koje je ovo mje­ stu, na mjesto smijeha izazvalo neugodno i nenadno uzbugjenje. Inače djelce je za preporučiti osobito za narodne pozornice. Mi se nadamo, da će nas g. pisac i još sa kojim krasnim komadom obeseliti. D. Z. �Broj 2. i 3. BISER Kulturne bilješke. Za ,,Gajret“ . Upravni odbor ,,Gajreta“ sazvao je glavnu godišnju skupštinu za 7. jula t. g. u Sarajevu. Pošto mi muslimani vidimo s dana na dan sve veću korist od potpomaganja naših gjaka po srednjim i višim školama, to bi ova skupština morala biti što brojnija, da se na taj način zasvjedoči, da smo svom dušom zauzetni za ovo humanitarno društvo. Najma­ nji kutić naše lijepe i prostrane Herceg-Bosne ne bi smio biti, a da nema povjerenika, koji će megju svo­ jim narodom propagirati ovu ideju i koristi od ovog našeg miljenčeta—Gajreta. Koliko se može vidjeti, i ovaj je odbor sa veli­ kim marom i zauzetnošću poradio, da se što više samo društveno stanje podigne, a tako se isto nadamo, da će i novi upravni-odbor propagirati istu ideju, da bi se na taj način što više učećoj mladeži priskočilo u pomoć, a osobito na današnjoj skupoći. „Gajrctu treba materijalne potpore, a odbor će znati s tim manipulisati — i otrta će biti mnoga suza siromašnog mladića-učenika. Na svima je nama, a i na učećoj mladeži, osobito, koja dolazi na ferije s vi­ sokih škola, da u svakoj zgodi nastoji, da se sto više skupi za naš ,,Gajret“, jer: zrno do zrna, pogača! Hodžinske stipendije. Zemaljska vlada sa Bosnu i Hercegovinu raspisala je natječaj, da će se počet­ kom škol. godine 1912./1913, podijeliti nekoliko Sti­ pendija po 400 K godišnje onim učenicima islamske vjere u gimnazijama u Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Mo­ staru, koji su voljni po svršenim gimnazijskim naukama posvetiti se ulematskom staležu i u tu svrhu ii za svršene donje gimnazije stupiti u šerijatsku su­ dačku školu u Sarajevu, ili za položenoga ispita zre­ losti nastaviti teološke nauke na sveučilištu (dar-ulfunun, dini šube) u Carigradu ili Kahiri. Onaj, koji želi ovu Stipendiju dobiti, ma svoju molbenicu najzad do 5. jula o. g. predati kotarskom uredu u mjestu svoga boravišta (u Sarajevu vladinom povjereniku za zemaljski glavni grad). Ovoj molbenici valja priložiti rodni list (izvadak iz popisa žiteljstva), posljednu školsku svjedodžbu, svjedodžbu uredovnog liječnika i obveznicu (reverz), da će se molitelj po svršenim gimnazijskim naukama posvetiti ulematskom staležu'i u tu svrhu ili za svr­ šene donje gimnazije stupiti u šeriatsku sudačku školu u Sarajevu, ili iza položenog ispita zrelosti na­ staviti teološke nauke na sveučilištu (dar-ul-funum, dini šube) u Carigradu ili Kahiri, a u protivnom slu­ čaju dobivenu Stipendiju zemaljskoj vladi u cijelosti povratiti. Obveznicu valja, da s moliteljem zajedno pot­ piše i njegov otac, odnosno od suda postavljeni sta­ ratelj (tutor) a moraju ti potpisi biti po dvojici svje­ doka ovjerovljeni. Strana 25. Molbenice bez gore spomenutih isprava kao i one koje budu iza gore označenog roka predane, ne će se u obzir uzeti. Muslimanski soko ii Mostaru. Zauzetnošću našeg sugragjanina g. Smailage Šarića i nekolicine prijatelja sokolstva, osnovao se je u Mostaru „Muslimanski Soko“, te je odmah prikupio veliki broj naših mladića, koji su se osobitom marljivošću dali na vježbanje raznih sokolskih vježba tako, da su na 23. juna dali u bašči gostione ,,K zapapnom logorištu" prvu javnu vježbu. Uz vojnu muziku izvagjali su naši vrijedni so­ kolovi, a uz pohvalu i odobravanje brojno prisutnih gostiju: skupne vježbe, vježbe na spravama, vježbe na skoku, u vis, te vježbe na ručama, a na koncu je izvedena u slikovitom obliku piramida. Naša se je mladež toga dana svojom izvedbom ponijela, te će, sigurni smo, latiti se i dalje još većom ljubavlju i žarom oko potpunog razvitka sokolske ideje, držeći se one: Jačajuć i uzgajajue tijelo, jačamo i uzdižemo i duh! Napred za sokolstvo! irioiba ručnih radova i crtarija zanatlijske škole U Mostaru. Bogatu zbirku gjačkih radova iz kovačke, bravarske, limarske, tesarske, stolarske skupine pre­ gledali smo, te smo se divili njezinoj preciznoj izradbi. Isto su tako oosve lijepo izragjene i crtarije, koje iziskavaju osobite marljivosti i rada. Izložba je trajala samo dva dana 26. i 27. juna o. g., te je istu posje­ tilo mnogo našeg svijeta, a naša djeca — budući majstori — sa osobitom susretljivošću dočekivali su posjetioce, te im pokazivali i tumačili izragjene stvari. Svaku hvalu zaslužuje direkcija i nastavnici ovoga zavoda, koji su doprinijeli, da je izložba u svakom pogledu vrlo lijepo uspjela. Obraćamo pažnju na ovaj zavod roditeljima naše mladeži u Mostaru i okolici, da bi u što većem broju doveli svoju djecu u ovaj zavod, gdje će se naučiti valjanu zanatu. Položiti ispit zrelosti. Na ovdašnjoj velikoj gim­ naziji obdržavao se ispit zrelosti, kojem su se pod­ vrgli četvorica Muslimana, te isti položili. A to su: Alajbegović Ibrahim, Brkić Husein, oba iz Mostara, Kapetanović Mustajbeg iz Počitelja i Metilj AlijaMehmed iz Čapljine. Mi spomenutim od srca čestitamo, tvrdo uvje­ reni, da će kao zreli i slobodni gragjani na svakom mjestu i koraku poraditi oko podizanja i unapregjivanja našeg milog naroda. Odgoda ovogod. skupštine društva ..Gajret“ . Pošto su stigli od nekih pododbora društva ,,Gejret“ pro­ testi, da nijesu po § 44. društvenih pravila p imili na vrijeme pismenu obavijest o sazivu ovogod. glavne skupštine društva ,,Gajret“, glavni odbor uvaživši te �Strana 26. ,,B I S E R“ proteste ugodio je ranije zakazani rok od 7. jula za 17. jula ov. god. Dakle ovogod. glavna skupština društva „Gajret" obdržavaće se 17. jula 1912. u 1 sat poslije podne u sporednim prostorijama Društvenog Doma u Sarajevu, sa istim dnevnim redom. Time ispravljamo našu gornju vijest. (Op. ured.). Stipendije za obrazovanje trgovaca. Trgovačka i obrtnička komora podijeliće za školsku godinu 1912/13. deset štipendija po 20 K mjesečno onim učenicima, koji žele pohagjati trgovačke ili trgovačke stručne škole. Za tim će podijeliti trgovačka i obrtnička ko­ mora dvije štipendije za trgovačku ili eksportnu aka­ demiju u Beču ili kome drugom mjestu u godini 1912/13. i to po 80 K mjesečno i 310 odnosno 330 K za školarinu, te prinos za učila u iznosu od 30 K. Reflektanti na ove štipendije imadu svoje molbe podnijeti trgovačkoj i obrtničkoj komori najdulje do 1. septembra 1912. i priložiti im: a) domovnicu ili krsni list, b) svjedodžbu siromaštva. Molitelji za trgovačku ili trgovačku siručnu školu imaju osim toga pridonijeti svjedodžbu da su s uspje­ hom svršili 4 razreda osnovne škole' molitelji za tr­ govačku akademiju, svjedodžbu da su svi šili s uspje­ hom 4 razreda gimnazije, realke ili koju trgovačku stručnu školu; napokon molitelji za eksportnu akade­ miju imaju doprinijeti dokaz o položenom ispitu zre­ losti na kojoj gimnaziji, realci i trgovačkoj akademiji. Oni, koji kane moliti Stipendiju da nastave zapo­ čete nauke na kojoj od navedenih škola, treba da svojoj molbi prilože i svjedodžbu o dosadašnjem na­ pretku u nauci. Razno. Znameniti dani u mjesecu junu. Broj 2. i 3. Novinarski kurs u Americi. U Americi je bogati novinar Pulicer u svom testamentu ostavio velike svote, da se na Kolumbija univerzitetu podigne četiri godišnji kurs za novinare. Ova je universa objavila svoj program. Nastava će otpočeti u septembru ove godine. Glavni zadatak nastave je, da se študentirna dade opšte obrazovanje i specijalna tehnička uvježbanost tako, da budu potpunoma vješti novinarskom poslu. Megju predmetima, koji se predaju, nalaze se: istorija, filozofija, prirodne nauke, pravo i strani jezi­ ci. Uz to moraju študenti marljivo da čitaju savrene listove. — Da se študenti potpunoma usavrše u svom poslu, moraju, prije nego dobiju novinarsku diplomu, šest mjeseci raditi stvarno kao novinari. Redakcije su se izjavile, da će rado ovakove študente primiti na šest mjesečnu praksu. Što sve kazuje pečat na listu. U novije vrijeme došli su u modu listovni pečati u privatnoj kerespondenciji, naročito ženskoj. Na elegantnom ženskom pisaćem stolu danas ne smije više manjkati manje ili više skupocjena pečatna garnitura. Pečatnjak je lijepo brušen poludragulj kao n. pr. ametist, oniks, lapislaziuli itd. ili jednostavan monogram, mističan znak kome se pripisuje, da donosi sreću itd. Dama pravog uku­ sa upotrebljava samo jednu stanovitu boju pečata, za koju se jednom odlučila, ali u pariškom otmjenom društvu razvila se neka vrst cijelog „pečatnog govora11, koji iziskuje razne vrsti pečatne boje. Pozivnice za svadbu i objave zaruka pečate se kao snijeg bijelim pečatom, a žalobne objave, naravno crnim pečatom. Za običnu korespondenciju sa rogjacima upotrebljava „fashionabl0 Parižanka smegji pečat izmiješan žuć­ kastim mrljama. Za dopisivanje ljubavnika postoji već cijela skala pečata i pečatne boje, te svaka nuanca imade svoje posebno značenje. Muškarac, koji s dos­ tojnim počitanjem piše odabranici svoga srca ali joj se još nije očitavao, rabi pečat boje tamnog rubina. Naslovnica se prema tome može ravnati i znade, što ima očekivati. Odgovori li mu pisamcem, koje je zape­ čaćeno pečatom smaragdovske boje, tad znade, da će biti uslišan. Dobije li pako pismo s ljubičastim pe­ čatom, onda znade da dotična prema njemu goji prijateljska čuvstva, ali da o ljubavi ni nema govora. Tamno modri pečat znači odklon, hladnoću, ružičasti srdačnu sklonost, blijedo-zeleni pečat znači spočitavanje i brigu, žuti ljubomor i srčbu, jasno-modri pri­ jateljsku sklonost, narančasti strastvenu ljubav, a sivka­ sti prazan žep! Ovaj zadnji malo tko upotrebljava, ma i kako mu prazan bio žep, jer znade, da nitko ae bi htio ni otvoriti pismo s takovim pečatom. 2. Rijeka (Fiuma) postaje slobodnom lukom 1717. — Nikola grof Zrinski, ban, brat Petrov, rodio se u Čakovcu 1620. 4. Turci i Mlječići zajedno ulaze i zauzimlju Klis g. 1532. 7. Gaj otvara tiskarnu u Zagrebu 1837. 10. Kraljević Rudolf u Zagrebu g. 1888. 16. Posljedna predstava u starom kazalištu u Zagrebu 1895. 17. Ruska i Crnogorska vojska bombarduje Du­ brovnik g. 1806. 19. Hasan paša zauzimlje na juriš Bihać 1592. 22. Mletački admiral Pietro Loredan osvaja Trogir 1422. Trgovanje ljudskim glavama. General Nahuma, 24. Grad Zadar podleže se Austriji g, 1797. guverner dijela otoka Formose, koga ustupiše Rusi 26. Otkrit Gundulićev spomenik u Dubrovniku Japancima, pripovijedao je nekom američkom novinaru g. 1893. vrlo znamenite dogodjaje iz života divljačkih pleme­ 29. Bitka na Zrinskom polju kod Une 1689. na, koji nastavaju na ovom otoku. Barbarsko stanje, �Broj 2. i 3. BISER" Strana 27. u kojim se ovi ljudi još nalaze, dolazi do izražaja u za potrošak kave najveću korist vuku, jer tri četvr­ užasnom običaju, da svim svojim neprijatelima i stran­ tine od cijele kavine produkcije daju brazilske dr­ cima odrube glave. Megju ovim divljacima najdivljije žave. Godišnji potrošak kave na čitavom sv:jetu iz­ je pleme Astaji-Jam, koje broji 30.000 muškaraca, a nosi do 21,197.000 metričkih centi ili 17,684.000 vreća. stanuje na sjevernom dijelu Formose. Nijedan dječak Na pojedine države otpada na: Sjevernu Ameriku nije primljen u ratničku kastu, ako nije posmicao 8.000. 000 centi,Njemačku3,650.000,Francesku 2,275.000, stanoviti broj Ijuskih glava. U jesen upriličuju se for­ Austriju 1,100.000, Holandiju 760.000. Belgiju 625.000, malni lovovi za ljudskim glavama u krajevima, gdje Švedsku 670.000, Norvešku 270 000, Dansku 295.000, stanuju druga plemena. Odsječene glave po više sto­ Italiju 456.000, Rusiju 480.000, Švicarsku 212.000, tina, tada su donešene kući i uz svečane ceremonije Englesku 266.000, Španiju 248.000, Portugal 70.000. položene na daske ili kamenje. No ljudodžeri nisu. Tursku 290.000, Grčku 35.000, Rumunjsku 52.900, U tome se razlikuju od divljih Novo-gvinejaca i sta­ Bugarsku 30.000, Srbiju 18.000, Egipat i sjev. Afriku novnika ostalih otoka. S lubanjama oni trguju. Ubi­ 190.000, Kap 325.000, Indiju 100.000, Kanadu 110.000, jeni medvjed ili bivol plaća se sa pet do deset ljuba- Pacifik i Kaliforniju 300.000, La Platu 370.000 i Au­ nja itd, već prema vrijednosti robe. straliju 100.000 metrički centi. Izračunavanje kubičnog sadržaja pravilnih tjelesa. Kubični sadržaj grede, koja je četverostrana, te su joj stranice posvema jednake, lako je kubični sadržaj izračunati. Izmjeri se jedna strana debljine, te se pomnoži sama sobom a ovo se pomnoži sa duljinom i eto nam izračunata kubičnog sadržaja. Kod drugih oblika je malo teže. Ako je podica jednog tijela istostraničan trokut, onda moramo da nagjemn površinu toga trokuta i pomnožimo to zduljino.n (visinom) i eto nam kubičnog sadržaja. Mi ne znamo, kolika je visina trokuta i sad moramo to da pronagjemo. Visinu istostranična trokuta pronaćićemo, ako duljinu jedne stranice pomnožimo sa 0'28868 i tad ćemo dobiti visinu; sad nam je lahak daljni posao. Ako je za osnovicu jednog pravilnog tijela peterokut i tad ćemo visinu jednog trokuta u peterokutu pronaći, ako osnovicu (jednu stranicu) pomnožimo sa 068819. Isto tako i kod pravilna šestarokuta, ako duljinu stra­ nice pomnožimo sa 0.86603, a kod pravilna sedmerokuta, stranicu sa 1'08326, osmerokuta sa 1'20711, kod deveterokuta sa P37374, a kod deseterokuta stra­ nicu sa T53884, danaesterokuta sa 1.86603, i eto nam visine dotičnih trokuta i sad nam je lahko površinu toga lika pronaći a poslije toga i kubični sadržaj. Spomenik Kolumbu u Waschingtonu. Ovih dana su u Waschingtonu otkrili veličanstven spomenik obretniku novoga svijeta Hristoforu Kolumbu. Sakupila se toga dana sa sviju strana Amerike sva sila svijeta, a samom otkriću prisustvovao je predsjednik Saveznih zemalja sjeverne Američke Taft. Spomenik sačinjava zdenac, gdje se na stražnjoj strani podiže veliki stup, na kome sjede četiri velika orla. Oni drže u kljuno­ vima zemaljsku kruglju, na kojoj je zapadna hemis­ fera izragjena u obliku reliefa. U zdenac strši prednji dio broda, na kome sjedi Kolumbo. Njegov lik je iz­ radio poznati kipar Lorado Taft, nećak predsjednika Saveznih država. Koiiko se gdje potroši kave? Premda su cijene kavi u ovo nazad 30 godina znatno poskočile, ipak se s dana u dan sve veća količina troši. Brazilijanci Kako se čuva carsko blago. Blago ruske carske obitelji, koje je najvrijednije i največe na čitavom svijetu, čuva se u jednoj tvrgjavi, koju čuva 180 ne­ aktivnih oficira. Ovi su veoma dobro plaćeni, a prije nego što budu primljeni, moraju biti skroz neporočnog ponašanja, i ne smiju biti odani nikakvoj strasti ni previšim uživanjima. Jedan dio carskog ruskog blaga Čuva se u londonskim i pariškim bankama. Blago ta­ lijanske kraljevske kuće sakrito je u jednoj malo vrgjavi, te je smješteno u izbama. Tvrgjava je sagragiena na jednom otoku u sredini rijeke Tibera Tako je odjeljeno od kopna i čuva se jakim voj­ ničkim odjelom, te je nepristupačno najrafiniranijim lopovima Za 16 i pol minuta oko svijeta. Ovih dana po­ stignut je rekord u brzini. Za 16 i pol minuta obišla je oko svijeta brzojavka. Newyorški list „Times" poslao je brzojav slijedećeg sadržaja: „Pošaljite ovaj brzojav oko svijeta. „Times" u Ne\v-Yorku.“ Tačno u 7 sati na večer predata je brzojavka na centralnom brzojavnom uredu u New-Yorku, a u 7 sati 16 mi­ nuta i 30 sekunada već je stigla natrag, prevalivši u svemu 28.613 geografskih milja. Umro najveći savremeni rumunjski spisatelj. Da­ leko od svoje domovine — u Berlinu — umro je ovih dana najveći savremeni rumunjski spisatelj i najuspje­ liji dramatičar, što gaj e Rumunjska ikada imala: Joan L. Caragiale, u 60 godini. Pokojnik je već dugi niz godina stalno boravio u Berlinu. Smrt njegova težak je udarac za rumunjski duševni život i taj gubitak osjećaju i najširi slojevi rumunjskog naroda. Ca^agiale je znao kao nitko drugi shvaćati prave rumunj­ ske tipove i životne odnošaje, te ih prikazivati veli­ kom stvaralačkom snagom. Njegovi igrokazi: „Scriso area pierduta" („Izgubljeno pismo"), te „0 noapte furtunoasa" („Burna noć") klasički su repertoire ru­ munjskoga kazališta. Caragiale istaknuo se i kao no­ velista i feljtonista te je napisao i potresnu tragediju „Napastea11 („Usud"). Njegove novele i skizze prevevedene su na više ježika, a zastupane su i u njemač �Strana 28, „ B I Š E R“ koj reklamnoj univerzalnoj biblioteci. Caragiale pošao je iz Bharlottenburga, gdje je boravio sa svojom su­ prugom, u Berlin i tamo mu je pukla jedna žila. Njegovi su smrtni ostanci odprcmljeni u Bukarešt, gdje će biti sahranjeni na državni trošak. Ostavština ad „calandas graecas“ . Upravni odbor grada Berlina ima da se pozabavi zamršenim raču­ nanjem i pitanjem: Kad će glavnica od 2000 maraka sa kamatima toliko narasti, koliko iznosi dug grada Berlina. Radi se naime o oporuci majora izvan službe i tajnog savjetnika Juliana Eisnera pl. Cyronova, koji je u svojoj oporuci ostavio gradu Berlinu 2000 ma­ raka uz ove odredbe: Kapital se imade koristonosno uložiti i posebno upravljati. Kamati se imadu tako dugo priklapati glavnici, dok glavnica ne dosegne vi­ sinu gradskog duga. Kad se to zbude, onda se polo­ vica godišn ih kamata smije trošiti, a polovica dalje priklapati glavnici. Mimogred spominjemo, da je dug grada Berlina g. 1908- iznašao 369,798.900 maraka, te je od onda narastao do 600 milijuna maraka. Prema tome ni jedan od današnjih berlinskih suvremenika ne će dočekati dan, kad će dug grada Berlina biti pokrit tom „velikodušnom" ostavštinom. Muž i žena- Žena, ako je ružna, onda mužu nije mila, ako je lijepa, onda se svigja i dugima; ako je bogata, onda je muž siromašan; ako je ona siromašna, onda je teško hraniti; ako je mudra, onda hoće ona da vlada; ako je luda, onda ne umije da sluša. Ima neka vrst žena, koje se srde, kad im kažeš: a Vas ljubim; a srde se pako i onda, kad im to ne kažeš. Brak je ljubavi to, što vjetar vatri, ako je većma ne raspiri, on je ugasi. Ljubav ili ne prašta ništa, ili prašta sve. Žene se megju sobom mrze, ali ipak jedna drugu brane. Vražja lagja. Najstarija i najčudnovatija lagja, koja sada plovi morima za cijelo je, kako newyorški listovi pišu, lagja, koja se baš sada nalazi na putu onamo. Radi se o staroj lagji „Success", na kojoj je engleska vlada kroz 15 godina prevažala razboj­ nike iz Engleske u australske kolonije. Mornari zovu lagju „vražja" ili „paklena". „Succes" je isprva gragjena kao oboružana lagja za vožnje u Indiju, a u god. 1853. kupljena od engleske vlade. Vladi je slu­ žila, kako smo gore rekli, za prevažanje kažnjenika i robijaša, dok nije nakon ukinuća deportacije potop­ ljena u luci od Sydneya, da se tako izbriše trag ovoj lagji punoj neljudskih okrutnosti prema osugjenima. Poslije je lagja opet dignuta te kao zanimiv objekat prevežena u Englesku, gdje je još više od 1 milijona ljudi razgledalo. Čemu sada plovi put Amerike, to se ne veli. Extravagantna milljunarka Najextravagantnija žena u Newyorku sada je za cijelo Mrs. Julia Lavvrence. I)o svoje 50. godine živila je u čednim prilikama. Broj 2. i 3. Nedavno je od neke udaljene rogjakinje, o kojoj nije imala ni pojma, baštinila veliku svotu od 160 milijona kruna. Jednim mahom bila je druga. Kupila si krasnu palaču u jednoj otmcnoj četvrti, i oko nje dala podići krasan park. Za isti kupila je najskupocjenije drveće i bilje. Kao velika obožavateljica bi­ blije dala je dopremiti — s Libanona nekoliko origi­ nalnih cedrovina te je u svom parku zasadila po­ seban vrt Salemonov. Kao služinčad namjestila je u svojoj kući tek — propale aristokrate, koje je u Americi lahko našla, tim što nije gledala na svotu, koju je plaćala. Njezina kuharica potiče od prastare franceske porodice, dok je njezin kočijaš pravi pravcati — markiz. Njezin frizer bio je jedan njemački barun, dok je prostije poslove u kuhinji obavljala jedna talijanska markiza. Držala si je posebnoga sli­ kara, koji ju je morao u svim mogućim pozama sli-* kati, dok je njezin kućni pjesnik morao svim njezinim časovitim raspoloženjima dati oduška u posebnim pjesmama. Sve to stajalo je silu novaca, tako, da su se napokon morala djeca knd suda potužiti i tražiti da im se majka stavi pod kuratel. Gospogja Lavvrence namjeravala je ništa manje nego u svom parku po­ ći ći posebnu kazalištnu zgradu. Pred sudom potužila se gospogja Lavvrence na svoju djecu, jer im ona ne dozvoljavaju ni najneznatniju zabavu. Ali sve to nije pomoglo, jer je sud uvidio, da je gospogja notorna razsipnica, pa je sud predao upravu imetka najsta­ rijem sinu, koga je majka prije ne dugoga vremena bila odbacila, jer se zaručio sjednom plesačicom na užetu. Muslimanski konvikt Mujage Komadine. Početkom nove školske godine otvoriće naš velevrijedni gradonačelnik g. Mujaga Komadina — naš dobrotvor — za muslimansku sirotinju konvikt, gdje će naša uzdanica, koja je željna nauke, a nema sred­ stava, naći utočišta, te se izobrazivati u srednjim za­ vodima i medresama, koje se nalaze u Mostaru. 0 ovom hvalevrijednom podhvatu progovorili smo u prošlom broju, te nam za danas ne preostaje, nego da na ovom mjestu donesemo „Kućni red", koji je sastavljen i odobren u gornju svrhu. Iz ovog pravil­ nika potpunoma se razabire, što nas jako i veseli, očuvanje u vjeri i moralu. Pitomac mora svijeh pet vakata dnevno klanjati, nc smije psovati, alkoholnih pića ni u konviktu ni izvan njega uživati. Red u kon­ viktu, prema ustanovljenom rasporedu mora biti po­ tpunoma uzoran i uredan, odgovarajući prema našim prilikama i današnjem vremenu. Da se i naši cijenjeni čitatelji upoznadu tim „Kućnim redom" donosimo ga u cijelosti. Evo ga: �Strana 29. BISER Broj 2. i 3. K U Ć N I RED K o n v i k t a M u j a g e K o m a d i n e u Mostaru za siromašne muslimanske učenike vjerske škole do Idžazeta (Medrese), gimnazije i trgovačke škole u Mo s t a r u . Osnovatelj, vlasnik i vrhovni upravitelj konvikta. § 1. Konvikt osnuje i o svom trošku uzdržava Mujaga Komadina iz Mostara, te je ovaj neograničeni vlasnik i gospodar, kao i vrhovni upravitelj i nadzor­ nik konvikta. Zemaljskoj vladi stoji pravo, da se preko svojih organa može shodnim načinom osvjedočiti o prilikama, koje vladaju u zavodu i potražiti potrebna obavje­ štenja od njegove uprave. Primanje i isključenje pitomaca. § 2. Vlasnik samostalno odlučuje o primanju ili neprimanju, kao i o isključenju pitomaca. Pitomci, njihova obskrba i njihov kucni odgoj. § 3. U konvikt će se primati oko četrdeset siroma­ šnih muslimanskih učenika iz Bosne i Hercegovine, koji pohagjaju vjersku školu do Idžazeta (Medresa). gimnaziju i trgovačku školu u Mostaru, koji će u njemu imati besplatno cjelokupnu opskrbu kao hranu, sta­ novanje, poslugu, rasvjetu, ogrijev, pranje rubha, lije­ čenje, i t. d. osim odjeće i obuće i koji će se u njemu kućno odgajati u pravom vjerskom islamskom duhu. Odjeća i obuća. § 4. Pitomci moraju iz svojih sredstava nabaviti od­ jeću i obuću. U izvanrednim slučajevima osobitog siromaštva mogu pitomci imati odjeću i obuću besplatno. Vjerske i moralne dužnosti pitomaca, kazne. § 5. Pitomci moraju bezuvjetno pokoravati se vjer­ skim propisima i vladati se moralno u svakom pogledu uzorno, a u svojim naukama napredovati uspješno. Imenito su dužni: a) da klanjaju pet vakta namaza u konviktu, b) da klanjaju Džumu i bajram namaz u gjamiji, c) da poste ramazan. Ko propusti makar i jedan vakat namaza kla­ njati, bilo ma iz kojeg uzroka osim iz razloga predvigjenih u Šerijatu, kaznit će se prvi put opomenom, drugi put ukorom, treći put isključenjem. Na isti se način kazni i psovanje vjerskih svetinja. Pitomce, koji kroz dulje vremena pokazuju hrgiav uspjeh u svojim naukama, isključuje vlasnik po svojoj uvigjavnosti. Najstrože će se kazniti i psovanje, porugljivanje i uvreda drugova. Alkoholna pića. § 6. Zabranjono je pitomcima u konviktu i van kon­ vikta piti alkoholna pića i za školskih dana i za ferija. Politika, narodnost. § 7. Zabranjeno je pitomcima baviti se politikom, učestvovati političkim manifestacijama ili demostracijama. kao i nazivati se Srbima ili Hrvatima, dok su konviktaši. Upravitelj. § 8. Upravitelja konvikta postavlja vlasnik, a dužnost je upravitelja, da se brine o tome, da u konviktu vlada u svakom pogledu uzoran red, uzorna čistoća, da se u opće u njemu postupa po zdravstvenim propisima, da se pravila kućnog reda tačno vrše, te da kazni pitomce, koji se u ta pravila ogriješe. Upravitelj je dužan da češće izvješćuje vlasnika o napretku i vladanju pitomaca u opšte. Upravitelj kazni pitomce opomenom, ukorom zatvorom i postom. 0 promjenama u osobi upravitelja ima se svaki put obavijestiti oblast. Pomoćnik, § 9. Upravitelju potpomaže jedan pomoćnik, a tako­ vim postavlja upravitelj jednoga gjaka iz višeg razreda, koji se odlikuje uzornim ponašanjem i dobrim uče­ njem. Ovoga je dužnost, da pazi na red svojih dru­ gova te da sve, što se dogodi megju gjacima, javlja upravitelju. Pomoćnik zan cnjuje upravitelja kad je ovaj odsutan. Muidi. § 10. Osim pomoćnika postavlja upravitelj još dva muida (korepetitora) od vr jednih gjaka viših razreda, a njihova je dužnost, da se brinu za napredak pito­ maca u školi, da poučavaju mlagje, koji im se povje­ ravaju i da pomažu pri nadziranju i izvršivanju odre­ daba kućnog reda i dnevnog rasporeda. Oni će ujedno se brinuti za red u sobi za spavanje, u kojoj će i oni pored ostalih imati svoj krevet. Po potrebi može se još koji gjak postaviti muidom. V; erska nauka. § U. Pitomci su dužni, da redovno dolaze na vjersku nauku, koja će im se držati svakog petka u konviktu 2—4 sata po podne. Red i raspored. § 12. U konviktu pitomci moraju da se vladaju po dnevnom raspuredu, koji će im svaki dan na izvjesno �BI SER Strana 30. vrijeme biti odregjen (ljetni, zimni, ramazanski). Kada se pitomci pozivaju, davat će se znak električnim sig­ nalom i pitomci moraju ići onamo, kuda ih upućuje raspored toga dana. Ustajati i lijegati, uzimati abdest, ići na klanjanje, na doručak na ručak i večeru, pola­ ziti u školu moraju na znak električnog signala. Svako odsudstvo mora se unaprijed objaviti upravitelju. Zajedničko učenje. § 13. Zajedničko učenje odregjeno je u Dershani (sobi za korepeticiju) za sve gjake. Za vrijeme učenja mora biti u Dershani potpuni mir, ne smije se razgovarati niti lupati knjigama ili drugim stvarima. Soba za spavanje. § 14. U sobi za spavanje ima svaki pitomac svoj kre­ vet, koji mu upravitelj odredi i svaki je dužan svoj krevet u jutro urediti. Odjeća, obuća i knjige § 15. Svaki je pitomac dužan svoju odjeću i obuću držati u redu i čisto. Haljine, koje pitomac nosi, mo­ raju biti očišćene i složene. Knjige i druge školske stvari, kada se ne upotrebljuju, moraju biti na svom odregjenom mjestu. Tugje haljine i stvari uzimati bez znanja vlasnika je zabranjeno. Broj 2. i 3. a Udaljenje iz konviKta. § 19. Udaljiti se iz konvikta slobodno je samo uz dozvolu upravitelja ili njegovoga zamjenika. Obnoć izlaziti iz konvikta nije dozvoljeno. Odmor. § 20. Za vrijeme odmora dozvoljeno je pitomcima, da se zabavljaju u avliji ili pred zgradom konvikta. Kuhar (aščija). § 21. Kuhar dogotovljuje jelo po odredbi upravitelja. Sluga. § 22. Sluga vrši kućnu službu prema propisima kuć­ nog reda i rasporeda. Na koncu pripominjemo, da bi dobro bilo, da bi naši cijenjeni čitatelji, koji bi u svom mjestu našli kakovo siromašno, a čestito i talentirano dijete, koje je svršilo četiri razreda osnovne škole, da bi ga upu­ tili na našega dobrotvora g. Mujugu Komadinu, koji će ga, sigurni smo, primiti i dati mu prilike, da se dalje naobrazi. U prvom redu morali bi se za ovo zauzeti naši čestiti i vrijedni učitelji, a onda mualimi, te vakufska povjerenstva, koja moraju da bdiju nad napretkom našeg muslimanskog milleta. Dakle na posao za naše opće dobro, koje nam ga pruža svojim konviktom g. Mujaga Komadina. Hublje i banja. § 16. Pitomci se presvlače svakog petka. Rublje (čamašir) svakoga pitomca mora biti označeno brojevima. Jedan je gjak odregjen da kupi nečisto rublje i da ga daje na pranje. Ako se kod vračanja rublja opazi, da što god manjka, treba to odmah prijaviti. U banji se pitomci po potrebi kupaju, a redovno najmanje svaki mjesec jedan put. Namještaj i čistoća konvikta. § 17. Pitomci moraju na to paziti, da se namještaj u konviktu ne kvari i da se drži u najvećoj čistoći. Na pod se ne smije pljuvati, ne smije se lupati vratima, niti galamit' po sobama i hodnicima. Soba za bolesnike. § 18. Za bolesnike je odregjena posebna soba, u kojoj bolesnik može ležati samo kratko vrijeme i to kako odluči liječnik. Po odluci liječnika odprema se bole­ snik u bolnicu, Trošak za liječenje u bolnici ne nosi vlasnik. S k ro m n e ž e lje . Sjedio Nasrudin ef. gladan kod kuće pa udario razmišljati i sam u sebi govoriti: „Da imam dvadesetak groša, sad bih otiš’o u čaršiju i kupio mesa. Kad bih još imao kotao, a drva bih uzajmio u komšije, odmah bih naložio vatru i nastavio meso, a onda eto debra ćevapa, eto slatke čorbe". U to neko pokuca na vrata. Kad hodža otvori, unutra upade dijete siromaha komšije, držeći čašu u ruci. „Što hoćeš?" upita ga hodža. „Bolesna mi mati" veli dijete; pa joj na um palo mesne čorbe; molim te, da mi malo daš!" „Vidi ti, što je ovaj sviet!" planu hodža ljutit sam sebi. J a istom nešto namislio, a oni već nanju­ šili miris?" �Broj 2. i 3. Strana 31. BISER Z ajam . Rebus. Došao jedan komšija Nasrudin efendiji, pa ga zamoli, da mu da u zajam sto groša i da mu dade četiri mjeseca vremena, da mu novac vrati. Na to će hodža : „Novaca nemam, a vremena mogu ti dati, ako hoćeš i osam mjeseci". Š ilo z a o g n jilo . Išao Nasrudin ef u varoš i vodio za sobom ma­ garca. Kako je bio ljetni dan i jaka žega, hodža pre­ baci svoj kaftan preko magarca i pogje dalje. Ali u putu neko se našali, pa mu ukrade kaftan s magarca. Kad se hodža obazre i vidi, da nema haljine, povika magarcu: „Gdje je Kiftan?" Magarac šuti. ,,E dobro, reći će hodža ljut, pa skine samar s magarca i metnuvši ga sebi na legja, doda: „Kad mi dadeš moju haljinu, onda ću ti povratiti samar". Polis, polis, polis. Složio: Salihamidzić. Prometaljka. Složio: O. A. Ballć. Ime kršćans. a a a m Ime muslim. 1 r a r Grad u Italiji i g V s Plan. u Bosni i i i r Drž. u Evropi V e š 1 Drvo m P d t Grad u Rusiji a a s Grad u Bosni a 0 V e j i n b r n h a 0 nj .s ITl t a i 1 I Početna slova, dobro poredane zagonetke — či­ tana odozgo dolje — daju ime glasovite ličnosti iz hrvatske prošlosti. Narodne zagonetke. 3 Prikupio: Avdija. Zagonetka u kvadratu. a a e e vesela igra k 1 I m muško ime muslimansko 0 0 0 0 dio tijela čovječijega 0 r r gj ptica Zagonetan novac. 1. 2. 3 4. 5. 6. Ide šumom ne šuška, ide vodom ne šapka. Dvije koze, jedan vrat i onaj jedan prerezat. U naše mace oka na repu. Sama sebe jede. Slama izgori, a pojata ne može. Čuješ ga, ne vidiš ga. Poruke i odgovori uredništva. A . R Donijeii smo, kako vidite, vašu jednu stvar, a drugo i uz najbolju volju ne možemo. Pokušajte malo što više, ali samo lijepo i razborito, jer bolje se je i malo više namučiti, pa da viijedi, nego nešto n a "brzu ruku napisati bez ikakve vrijednosti. Time se samo uzaludno vrijeme troši. M. sel am. M. O. u V. Primili smo tvoje dvije pjesmice. Vidi se, da su početničke, ali pošto se ipak vidi, da imaš pjesničke žice, to ne moj klonuti, što ih ne iznesosmo u našem listu. Čitaj što više veće pjesnike i radi, pa će biti s vremenom uspjeha. M. sel am. A. S. Eto vidite, da smo jednu stvar donijeli, a za drugo vrijedi i za vas kao što gore rekosmo. M. s e l a m . M. Ć. Ć. Sta je s Tobom? Za što se ne javljaš? II boluješ ili ašikuješ — ali u obadva slučaja trebao bi se javiti, jer obečanje teško dugovanje. Svakako očekujemo od Tebe što skorije kakovu oveću radnju. P r i j a t e l j s k i sel a m. J. T. u ti. Po mogućnosti donijeti ćemo nešto. Samo bi tre­ bali malo više pažnje posvećivati svojim radovima, a osobito, da se u njima odrazuje narodni govor, jer svaki za narod i radimo. Sad bar imate prilike, pa to izgladite i s takvom nas se radnjom sjetite. M. sel am. H. M. u T. Vrlo nas čudi, zašto ste zaboravili na naš „Biser". Mislimo, da će te svoie izvršiti, M. sel am. �Broj 2. i 3. BI SER Strana 32. Potpuni pregled željezničkih pruga i troškova gradnje I. Po programu obiju vlada monarhije (dotično ministra dra Bilinskoga). 1. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. gragjevna perioda. Tuzla— Brčko— Bjelina (normalno) 101 km = K 25,500.000 Bihać— N o v i ........................................ 67 km = K 20,500.000 Banjaluka— J a j c e .................................. 71 km = ; K 36,300.000 Samac— B r č k o ................................... B. Gradiška— Banjaluka. Bugojno— Aržano (uskotračno) . 85 km = : K 34,000.000 Doboj— Samac (normalno) . . . 61 km = K 20,000.000 Doboj— Sarajevo (normalizovanje) 186 km = K 66,000.000 Tuzla— Kladan— Sarajevo (normalizovanje) Sarajevo— Fojnica— Prozor— Rama (normolno) Jajce— Rama—Mostar (normalno) 166 km = K 75,000.000 Tuzla— Doboj 60 km (nocmalizovanje) Mostar— Klek 166 km (normalizovanje i novogradnja) II. gragjevna perioda. 35 km = K 7,000.900 130 km = K 60,000,000 85 km = K 30,000.000 A. ukupno po programu ministra u I. periodi 737 km K 277,400.000. U II. pe 250 km K 97,000.000. Ukupno po programu ministra u I. i II. periodi 987 km K 374,000.000. Pruge 5, 12 i 13 nisu u toj svoti sadržanu a stajat će ukupno K 100,000.000. Dakle ukupnu K 474,000.000. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. II. Po programu saborske zajednice. I. gragj. perioda II, gragj. per. III. gragj. per. Tuzla— Brčko— Bjelina (normalno) 101 km —. K 25,500.000 Dopunjak po Bihać— Novi (normalno) 67 km . . , . = K 20,500.000 zem. savjetu Banjaluka— Jajce (normalno) 71km . . . = K 36,400.000 Samac— Brčko (normalno) 35 k m ........................................ = K 7,000.000 B. Gradiška—Banjaluka (normalno) 48 k m ......................................................... = K 10,000.000 Bugojno—Aržano (uskotračno) 85 km . . ~ K 34,000.000 Doboj— Samac (normalno) 61 k m .........................................= K 20,000.000 D oboj—Sarajevo ( n o r m a ln o ) .................................................... Tuzla— Kladanj— Sarajevo (norm.) 130 km . = K 60,000.000 Sarajevo— Fojnica— Prozor— Rama (normal­ no) 85 km .......................................................... = K 30,000.000 Jajce— Rama—Mostar (normalno) 166 km = K 75,000.000 Tuzla— Doboj (normalizovanje) 80 k m .................................................................... = K 15,000.000 Mostar— Klek (normalizovanje dotično no­ vogradnja) 166 k m ........................................................................... ........................... = K 75,000.000 B. ukupno po programu saborske zajednice u I. periodi u II. periodi ukupno kilometara 705 km = K 281,400.000 96 km = K 27,000.000 801 = K 308,400.000 C. Dopunjak po zemaljskom savjetu kilometara 294 = K 100,000.000 Razlika megju dužinama po programu A i B jest 186 km t. j. pruga Doboj— Sarajevo a u iznosima K 60,000.000 a povrh toga pruge 5, 12 i 13 po programu C sa ukupno 294 km. .Ukupni trošak pruga po prograu saborske zajednice, dotično zemaljskog savjeta nakon potpune Ugradnje bio bi 408,400.000 kruna. Pošto se ovih dana pretresalo pitanje o gradnji željeznica u našoj domovini — to evo donesosmo^taj potpuni pregled budućih pruga, da bi se i naša gospoda čitateh' što više uputili u našu buduću željezničku mrežu naše domovine. (Op. uredn.) Za uredništvo odgovara: Muhamidi-BiKlr Kalajdžio. ‘Hrvatska dionička tiskarna, Mostar � https://kolekcije.nub.ba/files/original/61f1e124cf853d3dc50df8acdb5105e4.pdf 29f47c56cf25df6c964559ff160767a0 PDF Text Text BISER BROJ 4 . ,,BISER“ izlazi svakog mje9goa na 24 stranice. — - ~ Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime), i muslimansko ženskinje K 3’—, a za ostale K 6 — godišnje za Bosnu i Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. -— ■■■- LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU- • SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Neplaćena se pisma ne primaju. Za oglase plaća se prv put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes nao stinu 4 kruDe. Sli­ jedeća uvrštenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p i s i sen ev ia ća ju . - GODINA I. treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina,) ■■= PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. Š ev v a l 1330. Vlasnik, iz da va te lj i n a k la d n ik : MO S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak.) Evropa i isla m sk i narodi. Prije nego počnemo razlagati o historijatu napadaja evropskih političara na ideju islamskog jedinstva te njihove agresivnosti na islamske na­ rode, hoćemo da progovorimo o aspiracijama u podčinjavanju tih naroda i o tobožnjim uzrocima tog potčinjavanja, kojima evropske diplomate zavaravaju javno mnijenje. Kod evropskih poii tičara je geslo: Pravo je sila —, a dan danas su većim dijelom islamski narodi pali u stag­ naciju i slabost, da gotovo nije potrebno činiti kakve pretpriprave za njihovo potčinjavanje. Poznata je stvar, da su i kršćanski evropski narodi u ono doba, kad su njima vladali apso­ lutistički vladari i popovi, živjeli kao i ostali na­ rodi u velikom ropstvu i duševnoj zaostalosti. Evropski narodi toga doba, koji he znadijahu ni za kakove blagodati slobode, bili su pripravni, da i na najmanji mig svojih apsolutista pohrle i u najveće nezgode i opasnosti. Na pošljetku, kad su se narodi dokopali svete slobode i stresli sa sebe ropske lance, koji ih tako dugo sputovahu, naravna pošljedica toga bijaše, d a su državnici i mnogi funkcioneri morali polagati račune o svom radu pred forumom narodnog suvereniteta Zagrijane ljubavlju za slobodom neke su stranke u tom pogledu pošle još dalje, te su [ S ep tem b a r 1912 . Oregjaje: Redakcioni odbor. počele pripovijedati jednakost i bratstvo sviju ljudi i zagovarati ideju, da se ograniči sila ka­ pitala i birokratizma. Neki su dapače predlagali i to, da se u državama ukine sila, koja je glavni uzrok svjema zapletajima i neprijateljstvu naroda, te stvoriti pitanje razoružanja kod svih država. U svima narodima Evrope nalazilo se ljudi sa velikim idejama, ^da socijalni položaj ljudi poprave, te učenjaka i filozofa, koji su pripovi­ jedali o sreći i napretku ljudskom, ali državnici, koji su ravnali sudbinom narodnom, da izvedu svoja tobože velika djela, klonuli su se i prezali od ovih velikih umova. Pošto je pokretalo jav­ nog mnijenja bilo u rukama tih velikana, naravna stvar, da su državnici nastojali, da svojim popostupkom ne izazovu javno mnijenje proti sebe. Za to su evropske diplomate uvijek prije nego bi nasrnuli na koji slabiji narod, da opravdaju svoj postupak, počeli o dotičnom, a osobito o sasma udaljenom narodu širiti svakojake glasine i sofistički kovati podvale na nj, time su išli za tim da dokažu tobožnju zakonitost svog po­ stupka. Za postignuće svog cilja uzeli su za glavno sredstvo štampu, koja prosto denuncira i napada. Napadaj evropske štampe na islam­ sko jedinstvo isto je iz ovog razloga. O Islamu i islamskim narodima piše se tako ogavno, da se čitalac mora zgražati. Javno mnijenje, koje ne može doprijeti do prave istine, zavogjeno je na taj način, jer mu je prikazivana opasnost po kulturu i napredak, a time se je opravdavala politička agresivnost. Dakle eto na takav su način evropske vlade �Strana 50. B I S E R raspirivale mržnju svojih državljana proti islam­ skih naroda, dok bi najzad ta mržnja poput žestokog ognja planula. Ne žacaju se nikakvih sredstava, samo da do svog cilja dogju. Evropski su političari sa svojim neprijatelj­ stvom na islamske narode okrenuli osvajalački pogled na Istok, a da su svaku zgodu iskori­ stili, o tom svjedoče dva historička momenta. Jedan je star, a drugi je novijeg podrijetla. Ovaj stariji je ispunjen vjerskim fanatizmom, a prljav je tako, da služi čitavom čovječanstvu kao žig sramote. Za primjer čemo navesti društva in­ kvizicije, koja je odigrala tako strašne tragedije, da u čitavoj ljudskoj povijesti ne možemo naići na onakva grozna nedjela, kao što ih počiniše Španjolci nad Muslimanima. Osim toga pod­ sjećamo još i na križarske ratove. Nasilja ovih fanatičnih i neobuzdanih križara plavila su poput nesavladive nabujale rječine, islamske narode. U Broj 4. Poslije je opet nekad te nekad, a osobito u doba križarskih vojna, kad su zapovjednici došli u dodir sa od sebe kulturnijim islamskijem svi­ jetom, sinula po koja zvijezda prethodnica, ali je njezino svjetlo brzo potamnilo za crnim za­ storima crkve i tamnim mantijama popovskim. Luterove ideje bile su kadre, da i od onih, koji se slijepo pokoravahu duševnoj potištenosti, učine najizrazitije borioce za umnu slobodu, one stvoriše nove ljude i čvrste karaktere. Ljudski umovi se probudiše s novim životom i pokaza se ne­ odoljiva želja za slobodom. U polovini Xvl. vijeka, a za vladanja kra­ ljice Elizabete u Engleskoj, poče nova Luterova vjera da ragja dobrim plodovima. Svakako u to doba Engleska bijaše jedino utočište velikih ljudi, koji moradoše pred katoličkim fanatizmom na­ pustiti domovinu i bježati u tugjinu, zbog čega se tuđe počeše razvijati sve grane znanja i U ovu periodu historije ne ćemo se dalje umjeća. Čudnovata je činjenica, da baš u ono doba upuštati, jer nabrajati grozote i nedjela toga kad u Evropi nastaje preporod, u islamskim doba, ništa ne koristi, nego na proti svako ple­ menito srce mora zakrvariti, a ljudska čuvstva državama počinje stagnacija, a to sve pada se negodovanjem potresti. Osim toga ljudi da­ u doba vladanja najmoćnijeg tuiskog cara sul­ našnjeg doba klone se i da šta čuju o nedjelima tana Sulejmana-zakonodavca. — onog vremena, dočim velikani na peru ne usuSa Kolumbovim otkrićem Amerike poka­ gjuju se, da o tom štogod objektivno pišu. Na te­ zala se je u čitavoj Evropi želja za kultiviranjem tih melju toga sada ćemo se ograničiti na onaj prekomorskih krajeva, kojim načinom je nadonoviji momenat, koji imade dodira s početkom šlo zbliženje megju zapadnim državama. U ovom evropskog preporoda i savremene kulture kao pogledu su Portugalci imali najvećeg uspjeha, i sa slabljenjem i opadanjem najviše islamske jer su otkrili morski indijski put, osvojivši mnoge države — turskog carstva. — oceanske otoke. Putem, koji Portugalci otkriše, Početak savremene kulture, koja nas toliko pošli su odmah Englezi i Španjolci. Englezi su u zadivljuje, pada u doba glasovitog Lutera. U XVI. vijeku osnovali indijsko trgovačko društvo šesnaestom vijeku pojavivši se on u Njemačkoj, i počeli odmah eksploatisati te krajeve. Francuzi učinio je veliki p r e o te t u kršćanakom svijetu. i Holandezi nijesu htjeli, da u tom pravu ostanu Njegove brošure bile su prve, koje najavljivahu za svojim komšijama. Pred ovom najezdom slobodu mišljenja, a piopast duševnog apsolu­ Evrope padale su islamske države u Aziji i Africi, tizma, pred čijim mrakom su i same krunjene a Osmanlije bijahu izložene neprestanim napaglave niče padale. Te brošure dadoše novi život jima kršćanske Evrope tako, da su s mačem u čitavoj Evropi. Jest! Mi priznajemo, da je katkad ruci morali braniti svoj položaj na Istoku. i na mnogo prije Lutera u Evropi sinula koja Klica prosvjete, koja se istom u Evropi bi­ iskra prosvjete. To mi ne niječemo. U osmom vi­ jaše omladila, sada je nesmetano razvila svoje jeku življaše franački car Karlo, koji prilično na- grane na svaku stranu. U islamskim zemljama stojaše, da pomakne u državi znanje i umjeće, naprotiv nastaje stagnacija i veliki nehaj. Za sjaj­ ali na žalost to vrlo kratko vrijeme trajaše, jer nog doba vladanja sultana Sulejmana, pred čijom se ubrzo iza njegove smrti i ova iskra ugasi. silom strepijahu sve države, te baš za vrijeme, kad �Broj 4. BISER" čitava kršćanska Evropa bijaše lišena svakog blagostanja i napretka, prestaje perioda osvajanja, a nastaje ona opadanja turske države. Za ovo imade nekoliko stvarnih razloga: Prvo: U Evropi nastaje preokret u idejama i megju zapadnim svijetom ragja se želja za preporodom, dočim islamski svijet zauzima tada sasma indiferentan položaj i postaje skroz strani motrioc, gdje se jedan diže a drugi pada, što i jest uzrok, da se nijesu latili za savremen napredak i civilizaciju. Drugo: Sultan Sulejman dade mletačkoj i Genoskoj republici te francuskom kralju Franji I. neke kapitulacije. Treće: Osmanlije su slijedile po­ grešnu politiku, što su svu svoju snagu trošili na Evropu; oni su najviši dio i najbolju svoju vojsku angažuvali na beskorisno upokoravanje nekih krćanskih podanika, ni ne misleći na bu­ dućnost, što je glavni uzrok, da se na drugoj strani država nije mogla razvijati. (Nastavit se}. Hatndija Mulić — Konjic. Čast. (Kulturna crtica). Riječ čast se svakojako upotrebljava u našemu na­ rodnome govoru. Više puta se i ne misli na pravu suštinu riječi „čast", nego posve u drugom se smislu spomene. Evo na pr.: govori se o nekom čovjeku bez ponosa, pa mu se posve krivo veli: „on ne drži do časti" ili čak neki će reći: ,,šta će mi čast, neka ja imam novaca" i t. d. Tako ne poznavajući pravoga smisla te riječi, vrijegja time drugoga, pa i sebe i šta više dokazuje sam, da u opće ne poznaje te ljud­ ske vrline, da je kukavno cdgojen. Čast je izraz čistoga morala; ona je izraz ideje dobrote u čovjeku; ona je uzvišeno čuvstvo, što čuva najveću svetinju ljudsku. Ko nema časti, taj nije u pravom smislu ni čovjek, ili da bolje reknemo, on je moralna kukavica, prevrtljivac (bez karaktera); on to­ bože nosi znakove časti, ili „drži do sebe", ali ne zna cijeniti te svetinje, pa je i bez časti. Veličina je ljudska u njegovoj časti. Čast ne trpi oholosti, taštine; ma nikakve mane ni slaboće. Kulturni je Arap rekao: „Čast nije u mome plemić­ kom listu i očevu (djedovu) naslovu. Čast je moja, — moja vlastita vrijednost". Ona nije ni u diplomi, rangu i t. d. nego u ljudskoj moralnoj svijesti. Strana 51. Častan čovjek ne traži priznanja, fale ili čak laskanja. U tome uživaju oni, koji misle, da se čak stieče rangom ili sojem. Čast se ne da kupiti, a kuje jednoć ima, taj je čuva kao svetinju. Čast koliko je čista i svijetla, toliko je i osje­ tljiva. Ko nam dira u čast, taj nas vrijegja. Ona je naša čuvarica svih naših ideala. Za to pazimo, da nam je čast neokaljana: gledamo, gdje ćemo i s kime ćemo Za to, koji se od nas svojim umom, svojim moralom) svojim uzornim životom i radom visoko dižemo, služi nam na čast. Koji se na protiv prezireći sve ono, što čovjeka krasi i kiti, snizi dolje u blato, ne cijeni sebe kao čovjeka, s takim nigdje i nikada. Neimamo svi prilike naukom se naobraziti niti se odgojiti u svim vrlinama, ali imamo pred sobom ljudi od časti t. j. učenih i dobro odgojenih. To su nam uzori. Ugledajimo se u njiha!...... Muhamed-Seid Serdarević: o nopouzdanje i tevekjul. Megju mnogobrojnim vrlinama, koje čovjeka trebaju da kite, samopouzdanje zauzima jedno od najvažnijih mjesta. Čov.iek, kojem manjka ovo lijepo svojstvo, ne smije nikada sobom poduzeti ničega, kolikogod bi to za njega bilo i vrlo koristonosno, ako samo izi­ skuje kakva truda, riskiranja i makar malo umijeća. Da pak nema nikakva koristonosna poduzeća, koje manje vise nije skopčano s trudom, da nc iziskuje koliko bilo vještine i umijeća i da ne traži nekog riskiranja, — to danas i djeca znadu. Čovjek bez samopouzdanja budući da sobom ne smije ničega poduzeti, uvijek gleda, da mu ko drugi što učini, ili ga bar zdušno potpomogne. A može li, odnosno hoće li ti ko drugi učiniti kao što sam sebi? Ne smijem baš reći, da se toga u svijetu ne može naći, ali za sigurno smijem reći, da bi bilo hiperbolično, kad bih ustvrdio, da se takav jedan — osobito u današnje vrijeme — i u stotinu može naći. Ovdje bez ikakva ustezanja smijem primijetiti hadisi šerif: „Emasu kje ibilin mietin, la tedžidu fiha rahileten" (Svijet sc može prikazivati kao jedan stotinjak deva, megju kojima ne možeš naći jednu za tovarenje). Da je čovjeku nužno da imade samopouzdanje, pa da se ne samo mogne odvažiti na zamašnija po­ duzeća, nego da sobom obavlja i sve, osobito važnije poslove svoje, a da se u drugog ne uzda, — to i naš narod svjedoči, kad kaže: „Tugja ruka svraba ne češe“ i kad umije lijepo pripovijedati o tome, kako su vuka pitali, za što mu je vrat debeo, a on odgo­ vorio, da se on za svoju hranu sobom brine, a ne uzda se ni u koga drugoga. �Strana 52. BI SER Broj 4. Kako je za pojedinca nužno, da ga resi samo­ bi dohoci, ako ne nadmašivali, ono bar dosezali p0pouzdanje, tako je to nužno, što više i još nužnije troške, pa da imetak svaki puta ne pokazuje deficita, za jedan narod. Uzmemo li proučavati stanje sadanjih što bi — ako bi ustrajalo tako sve — dovelo do i prijašnjih naroda, vidjećemo, da je svaki onaj na­ podpune propasti. Rada bi bili i mogli, ali ne smiju, rod, koji se uzdao u drugoga, da mu ispuni njegove — jer treba nešto poduzeti, a oni se ne mogu i ne smiju recimo — prosvjetne potrebe, ostao pravi džahil, te pouzdati, da će to poduzeće moći da privedu kraju. se je, izgledajući od drugoga, da mu udovolji njegovim Kako je sve u svijetu podvrgnuto mijeni, to je ekonomskim potrebama, patio u nevoljama kao pra­ pučelo odzvanjati i pogrješnom vjerovanju u to, da va fukara. Uzdajući se opet, da će ga neko drugi plemići i gospodići ne trebaju ni znati ni htjeti da obraniti od neprijatelja, koji je na njega navalio, do­ šta rade. Samo je vrijeme to vjerovanje ispravilo i živio je — potlačenost i sužanjstvo. poućilo i najtvrdoglavije ljude, kako je za svakoga Uvažimo li, da je samopouzdanje jedna cd naj­ bez razlike nužno, da se miče, da radi, ako hoće da većih vrlina čovječijih, da je ono uslov sreće i na­ živi. Po tome je nastao preokret i u samom odgoju pretka, sami ćemo doći do uvjerenja za potrebu uz­ — to se jasno opaža — i rekao bi, da su uzgajatelji, gajanja njegova kod djeteta — kod pojedinca — i koji nekad nalaziše za ugodnu dužnost, da sugeriraju kod naroda. Roditelji su dužni, da punom pažnjom gospodi: ne trebate raditi, nijeste rogjeni za to; drugi uzgajaju u svome djetetu samopozdanje i pobugjuju će sve gotovo na noge donositi; — počeli sada ma­ u njemu smisao i ljubav za rad, što je s onim prvim kar izokola provlačiti im kroz uši: „Ko ne radi ne u tijesnoj vezi. Isto su tako dužni muallimi i uči­ treba da jede!" Uz poučavanje o potrebi rada i butelji. Norodnoj opet inteligenciji — i duhovnoj (ulemi) gjenje smisla za nj’, dolazi i uzgoj samopouzdanja Ra­ i svjetovnoj — pada u dužnost, da to čini u narodu dinost doduše nije vezana za samopouzdanje, jer — u širokim slojevima. imade ljudi vrlo radinih i valjanih, kojim ipak samo­ Ovo j,; svojstvo veoma manjkavo i posve slabo pouzdanje ne dostaje, ali je istina, da je rečeno svoj­ razvijeno kod nas. muslimanskog elementa u Bosni stvo bez radinosti iluzorro, ono se kod onih, koji i Hercegovini, a — valjda u savezu s općom stagna­ samo ljenčare, a ništa ne rade, ne da ni zamisliti. cijom muslimana — i u drugih islamskih naroda. Ovo, šio rekoh o našoj aristokraciji, ne može Bugjenjem svijesti, koja se opaža danas skoro kod se dakako uzeti strogo kao općenita tvrdnja, ona svih muslimanskih naroda na svijetu — što se nikako tek imade značaj one: Lil ekjrere hukjmul kjulli. ne da zatajiti — počelo se i samopouzdanje sve više Gore ustvrdih, da je samopouzdanje slabo raznjegovati i razvijati. Same autonomističke težnje t. j. viieno skoro kod svih današnjih islamskih naroda. Nu zahtijevi, rad i borba za izvojštenje raznih autonomnih iz velikih djela starih muslimana, koji u svoje vrijeme prava, dokazom su ove naše tvrdnje. bijahu skoro jedini pioniri kulture, o kojim djelima Stanemo li proučavati život i odgoj pojedinih nam istorija lijepo priča, sudimo, da je ehli Islam pri­ slojeva našega naroda, vidjećemo, da je samopouzda­ jašnjih vremena uz druge lijepe vrline kao odličnost nje mnogo manje kod viših slojeva, kod naše aristo­ odvažnost i t. d. bio i pun samopouzdanja. Njegovi kracije, uzevši tu riječ u širem smislu njezinu. Uz­ privatni i javni uzgajatelji uspješno su gojili ovo lijepo gajateljima, roditeljima i učiteljima aristokratske djece svojstvo i rezultat toga bio je taj, da je stvarao upra­ nije bilo gotovo ni na kraj pameti, da u njima uzga­ vo čudesa. jaju rečeno svojstvo. Dolazilo je to pak odatle, što se Dini Islam, nalažući svojim Sljedbenicima, da se je držalo, da aristokratsko dijete, kao sin odlična bega pouzdavaju samo u Boga (tevekjlsjul) naregjuje, daše age ili efendije ne treba i ne smije ništa raditi, jer kite samopozdanjem. Stari muslimani kao pravi Sljed­ da za to nije ni stvoreno, ono da se je rodilo za to, da benici i žarki ljubitelji svoje vjere, tom su se vrlinom u mu drugi hizmet čini, da drugi rade, a ono da uživa. punoj mjeri kitili, kao što su slušali i druge zapovi­ Pa pored takog vjerovanja, odakle da se samopouz­ jedi Dini-mubina. danje uzgaja u jednom begoviću, agiću ili efendiću, Ovdje bi nam mogao kogod primijetiti: Propo­ jer što će mu samopouzdanje, kada niti hoće niti vijedanjem tevekljula ubija se samopouzdanje, jer se umije išta da radi ? ! to dvoje, kao dva kontrasta, isključuje, pošto tevekjul Materijalno propadanje, koje je snašlo više naših znači: pouzdanje u Boga, dakle u drugoga, a ne u odličnih aristokratskih porodica, potječe od više uz­ se. Na to imadem reći, da je taj prigovor osnovan roka, megju kojima su kao najglavniji: raskalašenost, samo onda, kada se „tevekjul" uzme u ovome smislu, rasipništvo, neracionalno gospodarenje imetkom i ne- u kojem se danas obično uzima, dakle kao ljenčarenje dostajanje samopouzdanja, što je dijelom izravan uzrok i ugursuzluk' neracionalnom gospodarenju. Mnogi bi, uvidjevši, da Ovako krivo i pogubno tumačenje tevekjula je ne mogu izaći na kraj, da im se prihodi ne poklapaju novijeg dć tuma i raširilo se je megju islamske na­ s rashodima; radi bili povećati svoj imetak, kako rode, ušavši i u kjutubi ahlak (knjige etičkog sadr- �9 ________ \ ) Broj 4. „ B I Š E R" Strana 53 žaja) pošljednih pisaca, širenjem pogubne nauke sta­ U ostalom šta se može i očekivati od jednog vjer­ novitih redova Mutesavvife, čija (mističnaj filozofija nika, nego da se svakom prigodom sjeća svog Stvoritelja, — puput i one druge — imade raznih pravaca, kri­ od Njega prosi milost i uzda se u Njegovu pomoć. vih i pravih, korisnih i štetnih. Koje dakle pun tevekjula, pun je i samopouzdanja. Nu kad se uzme tevekjul u onome smislu, u ko­ jem ga uzimahu prvi muslimani i kako ga je Resulullah (s. a. v. s.) i djelom i riječima jasno tumačio, onda spomenutom prigovoru nema mjesta. Budući M. Ćazim Ćatić: da tevekjul ne znači stajati skrštenih ruku, nego na Nox. protiv latiti se posla i poduzeti sve, za što se drži A . . . . Topićevoj. da će dovesti do cilja i pri tome biti pun pouzdanja Po ulicama zaspaloga grada u Boga, kur-anske riječi: „ S a mo se u B o g a p o ­ Svilenim krokom povlače se sjene, u z d a j t e , a k o s t e pravi v j e r n i c i : " znače : ne­ Krvavi plamen s lampiona pada mojte se ni u koga drugog (ni u kakva stvora) po­ U mrak ko uzdah zaljubljene žene — uzdavati i nadati se, da će Vam neko drugi želju Po ulicama zaspaloga grada. ispuniti, vašim potrebama udovoljiti i osigurati vam U niernom zvuku zamišljene noći postignuće ciljaj uzdajte se sami u se, pa se prema Svetog se bola veličanstvo širi — tome i vladajte, vršeći ono, što na vas pada, podu­ Zv’jezdice plaču u plavoj samoći zimajući sve, što u vaš djelokrug zasijeca, ne zabo­ I njima suza kao tamjan miri ravljajući pri tome ipak, da imade nad vama jedna U niernom zvuku zamišljene noći... viša sila, koja sve vaše osnove može razvaliti, a i vi što razvalite opet da shlopi! Ah! šta to šumi sa dalekih sfera? Mogao bi i ovdje izletjeti kogod s pitani«''1 ■3a 1’ oblakovi pahuljasti plove, Kad već čovjek mora da se lati posla i da poduzme V.h uzdrhtalih skrovitih jezera, sve, za što je prilično, da će do cilja dovesti, čemu Prosipljuć bjele i pamučne sn o v e? ------onda pouzdanje u Boga? I: ako pouzdar e u Boga Šta li to sumi sa dalekih sfera?... znači što i samo pouzdanje, za što se ne kaže izravno: II naga Venus tajnu čežnju zbori? Uzdajte se u se!? Odgovor je na prvo pitanje: Kolikogod se čov­ II sa c.mbala angjeoskih zvuci jek lati posla, ipak to ne znači, da će ga svršiti i da Šapuću ljubav? 11 kevser žubori? će mu ispasti onako, kako on želi. Za mnoge stvari misli­ I! Luna maše s lepezom u ruci? mo, da su sigurna sredstva, koja vode stanovuom ii naga Venus tajnu čežnju zbori? cilju, ali se ipak prevarimo; uza svu našu brigu i Trenuci to su ekstaze i raja, pažnju često nam se puta računi pomrse i planovi Časovi sveti, kad pjesničke grudi izjalove. I baš odatle, što se ovo ovako mnogome Slatko se šire s mekih osjećaja, dogodi, izlegli su se pojmovi „sreće" i „nesreće" pa Što ’no ih Sevdah cjelovima budi — čovjeka, koji u svojim pndhvatima ili u jednom sta­ Trenuci to su ekstaze i raja!... novitom poduzeću uspije, zovemo „sretnim" i kažemo za njega: „Sreća ga služi" ili: „Sreća ga poslužila", O noći, ženo neznanih daljina, dok onome, čiji se trud izjalovi, velimo: „nesretan" Kojoj u oku dršću priče sjajne! „sreća mu se iznevjerila" i slično. Tvojega duha i tamnih dubina Iz ovoga odgovora razabire se i odgovor na dru­ Meni su mile, tako mile tajne — go pitanje. Budući da je čovjek slabašno stvorenje, 0 noći, ženo neznanih daljina! — o čemu je i sam uvjeren, često puta i bez pra­ Po odajama samotnog života voga povoda klone duhom i neopravdano pane u očaj, Etirna sad mi tvoja noga stupa; a nužno je, ako hoće postići cilj, da ga za cijelo vri­ Pod njenom stopom svud cvjeta ljepota — jeme njegova djevovanja i rada oko ostvarenja sta­ 1 sve u tvome mlijeku mi se kupa novite želje prati nada u uspjeh, — zapovijed glede Po odajama samotnog života. pouzdanja u Boga je sasvim umjesna i opravdana. Njome se dapače mnogi, kojem odvažnost ne dostaje, Moj duh sa tvojim duhom se cjeliva, sokoli na rad i potiče na korisna poduzeća, jer kad Na tvojoj usni moja pjesma spava znade, da je Bog ne samo nečiji, nego svačiji dakle I sva mi tuga u tvoj mrak se sliva — i njegov i da na Božju pomoć i milost n.je niko 0 noći, ženo spokojna i plava, udario monopol, prema tome da mogu svakome dakle Pjesnik te evo grli i cjeliva! — -----i njemu u dio p asti/^prije j će^se na svašto odvažiti, nego inače. �B I S E R « Strana 54. Dva života. (Pripovijest.) Napisao: Mirhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) Išli smo dalje. Ja sam malo uhitrao, da bi još za vremena stigli u vinograd. Refik je isto tako mene slijedio brzim koracima. 0 kako smo se bili zadihali, kako umorili! Ali ipak nismo klonuli duhom! Ta ko će u onoj prirodi, u onom romantičnom predjelu klo­ nuti! Tu čovjek i ne misli na smalaksavost, nego mu se što više grudi šire, pune svježeg uzduha, pune neke zasičenosti, jer kuda god pogledaš — na sve te strane dočekuje neko veselje, neka zamamljivost i neka tajna privlačivost — rekao bi, da te sve zove u svoj na­ ručaj. Na protivnoj strani od nas vidiš, kako se rijeka Miljacka vijuga izmegju šarolikih i gorostasnih kuća šeher-Sarajeva, kako ti pruža neke biserne odsjeve prema prvim sunčanim zrakama, a onamo opet izdi­ gao se visoki Trebević sa svojim tvrgjavama i kao da prijeti cijeloj okolici — cijelom gradu. Gledaš li pak niz Miljacku, odmah ti u oči upadaju one visoke i vitke munare, pa one veličanstvene zgrađeEkoje se poput orijaša sve jedna uz drugu nižu, pa ti i neho­ tice oko zapne u nedogledi, kako željeznica juri i poput zmije vijuga se kroz sarajevsko zeleno polje, izbacujući cijele oblakove crnog i gustog dima. — Ali ne hiti toliko! Refik će, pošto smo malo na više krenuli. — Pa ne hitim ! Ali, dragi Refiče, ti trebaš znati, da ne ćemo moći stići, ako ne budemo pospješili korake. — Pa ne moramo baš sada biti na mjestu. — Ne moramo, to je istina! Ali šta ćemo mi tamo sami, kad se bude svijet vratio? — Pa zar to ne traje dugo? — Ne! Za kratko vrijeme sve se svrši. — E, onda se požurimo! — to reče i uporavi upravo samnom. Nije se više obazirao na okolicu, koja ga je osobito zanimala, nego si samo mogao vidjeti, kako brzim koracima naprijed žuri. I zaista za par časaka bili smo na mjestu, samo je još trebalo nekoliko koračaja dalje cestom krenuti, da dogjemo upravo do džamije. Već na prvi pogled ugledali smo silnu svjetinu. Cijela je cesta bila puna mladeži. Tu više ceste na onoj zeleni posjedale djevojke sve po dvije—tri i više ih u skupu, a odmah do njih naslonio se na ogradu momak i vidiš po njihovoj kretnji, kako jedno drugom nešto dobacuju, kako se smiju i eglenišu. Pa nije samo na onom mjestu! Taki ti se prizori svaki čas dogagjaju i izmjenjuju pred očima. U opće cijeli mi vinograd sličio nekoj šarolikoj bašći, punoj razna cvijeća. Ja sam nisam znao, kuda bi: da li još naprijed ći, ili se na cesti zadržati pa čekati, kada počnu pro- Broj 4. laziti. Refik isto tako nije ništa progovorio. Na licu sam mu mogao primjetiti, da ga je ova slika silno iznenadila, jer on nije nikada prisustvovao ovolikom skupu djevojaka i momaka, gdje ih na stotine ima. — Ja ne znam sam, da li bi se ovdje negdje u kraj sklonuli ili gore dalje išli! Šta ti misliš? ja ću. pošto je nekoliko djevojaka pokraj nas prošlo natrag i s njima nekoliko momaka. — To ti bolje znaš! Ali baš ako me hoćeš po­ slušati, bolje je ovdje ostati. Ondje ćemo više ceste sjesti, pa ćemo moći sve vidjeti ko god progje. A znaš... možda će i ona! Zar nije ova osnova lijepa, jer megju onom svjetinom, kad bi gore otišli — ne bi ništa vidjeli. Refik ć? i kao da mu se nekud one crne oči zacakliše. — Ali ti si i previše naivan! Kako možeš tako nešto previše odavati jednoj stvari pažnje, kada za nju nisi siguran ni da više opstoji? A...? Refik me na to čudnovatim pogledom pogleda i mogao sam vidjeti, kako mu se preko čela mala nit ljutnje prevukla. — Pa zar nije tako? ja ću, pošto mi nije ništa na moj upit odgovorio, nego se bio na protivnu stranu okrt iuo. Molim te, o tome mi tako ne govori, — on će i poće se verati uz obalu. Ja sam ga slijedio i ni?am mu ništa na to odgovorio, ier sam vidio, da sam ga u njegovoj duši uvrijedio. Sjeli smo na travu. Oko nas je takogjer sjedilo nekoliko momaka, koji su sa bijelim rubcima mahali na dje\ojke, koje su cestom sad lagano išle, sad opet zastale i koketno jedna drugoj nešto pripovijedale. — Pogledaj! Eno već svijet polazi! Zaista ne bi mogli ništa vidjeti, da smo dalje gore otišli, a ovdje je baš lijepo. Svak mora ispred nas proći. Samo... i htjede još nešto izustiti, ali se brzo susteže. Na licu mu se ipak pokaza neka veselost, neka znatiželjnost — Pa reci slobodno, što hoćeš! Nemoj se sustezati bar preda mnom! Ja i ako sam malo hladniji i ako pojedine stvari prisugjujem ozbiljnije, ipak nisam takav, da ne bih mogao i u tom tvom mišljenju su­ djelovati, jer znam, da si čovjek pun ideala, da ljubiš i voliš sve, što je lijepo. Ja ako sam malo prije rekao, da si naivan i da ne trebaš toliko previše davati pažnje jednoj stvari, za koju ni sam nisi siguran, da postoji, to ne stoji, daje o toj stvari razgovor sa mnom glede iste isključen. Refik me na to pogleda, pa će osmjelmuta lica: Eto, znaš, volio bih ono djevojče vidjeti, nego ne znam što! Ona kao da mi je uz srce prirasla! Tri su godine prošle, ali uspomena je ostala i ja kao da je i sada gledam, kako se slatko i vragoljasto nasmija, pa isčeznu nekud u drugi sokak. Dakle sad me zaista razumiješ i ne ćeš mi više zamjeravati mojim rije­ čima ti, reče j upravi pogled prema cesti. �Broj 4. BISER Svijet je već počeo prolaziti. Momci se nabaci­ vali za djevojkama, koje su kao srpe hrlile cestom. Na sve strane čuo se slatki smijeh i ljubavne riječi. Gdje i gdje mogao si vidjeti opet, kako momak s dje­ vojkom gotovo uporedo ide i kako nešto ozbiljnije razgovaraju. „To su zaista zaljubljene duše" rekao bi Refik ovakom paru. Dok sam sve to naokolo proma­ trao, dotle je moj Refik neprestano gledao prema cesti. Znao sam zašto, pa ga nisam više ni pometao. Svijeta je sve manje i manje bilo; tek si mogao još na ra­ štrkanim mjestima vidjeti po nekoliko djevojaka i momaka." — Ona..! Ona i niko drugi! Refik će u sav glas. Čisto me iznenadio. — Ko? — Ona...! Ustani! Vidiš eno je., to je., a ne., ne! Nije ona. Ja pogledam i ne mogoh ništa primjetiti. Refik se čisto promijenio u licu. Ustao je. Cestom su 'išle tri djevojke u žarovima, a uz njih jedno djevojče pod šalom. Pratio ih je jedan po svoj prilici gjak iz koje srednje škole. — Ona...! Jest! Hajdemo! — i Refik me poteže za ruku. — Ana koja? ja ću u neprilici. — Eno ona u šalu! Idimo ih pratiti! Pošli smo. Kada smo sašli na cestu, one su se već bile približile na domak par koračaj?. Ja sam odmah svratio pozornost na ono djevojče i na prvi pogled opazih, da su Refikove rijeci zaista istinite, jer u istinu pred sobom vidjeh angjela, čedo Ljepote, kome treba pažnje poklanjati. Refik je stao kao ukopan, ni da jedne riječi progovori. Bio je kao izvan sebe. — Jeste li se namuradali, dražesna gospojice, Refik će, kada su upravo mimo nas prošle. — Isto kao i vi! — jedna će izmegju njih. I posli Smo za njima. fNastaviće se.) Ata Nerćes: Gljive. (Crtica.) Ja mrzim gljive," te gadne nametnice, što ’no sebi mjesto nagjoše na truleži bilja i životinja. 0, kako je lukavo i neiskreno to bilje, koje više puta nosi u sebi ljuti otrov?! Mrzim ih. . . 0, kako ih ne ću mrziti?! Onomadne je neka žena, da obeseli svoje dijete, otišla u šumu, da nabere koju „pečurku". Zaista ih je u šumi našla mnogo. Eno, ondje se šarene poput cvijeća, ondje su nabu­ brile i izbočile svoje gadno tijelo. Jadna žena, kao Strana 55. obično svaki čovjek — ne osvrćući se na svoje isku­ stvo uvijek i na zdrav razum — mislila je: sve što se crveni kao merdjan, sve što se bijeli kao mramor bijeli, sve je to lijepo, sve valjano. Ali da, na večer joj je djetetu pozlilo od „lijepih" šarenih kao cvijeće gljiva. Ali ipak, ipak!.. Kada me te otrovne biljke sjetiše na lukavost, prefriganost, neiskrenost i t. d. sjetih se u taj čas, tebe čovječe! Kada pomislim na mnoge i svagdanje današnje ljude u finim odjećama, lijepoj, ponosnoj kretnji, šta više i u dobrim karijerama, a zavirimo li im u crna srca i crne duše, o, onda ja vas ne mrzim gadne gljive, vi ste istom biljke. Dakle, ja ne mrzim više gljive, ja mrzim ljude, koji pod finim i bogatim plaštem kriju siromaštinu odgoja, koji u salonskom smiješku kriju zmijin ijed... Ijesknvčanln Hajrudin: Alkibijadovo pseto. Požuriš ,a slitfa u četiri scene. Dogagja se u Atini 430. god. pr. Is.) LI CA: Sokrat, glasoviti grčki filozof. Alkibljad, atinski prvak. Tlmej, atinski prvak. Milon, Time-ov rob. Alkibijadovo pseto. P rva scen a. (Sokrat i Milon.) /U avliji svoje kuće Sokrat sjedi zamišljen, položivši\ \glavu u dlanove ruku. Milon naglo u avliju upane./ Mi l on: Za ljubav Božiju, Sokrate, zakloni me! Zaštiti me od gospodareve srdžbe. Timej me je na mrtvo isprebijao. Ah, i sad me progoni! Spasi me, Sokrate; biću ti zahvalan . . . . S o k r a t : Bijedni Milone! Šta si to počinio, pa da se je toliko tvoj gospodar ražljutio? Mi l on: Ah, ja sam vrlo nesretno stvorenje! Pregorjele mi jarebice, što sam ih gospodaru za ručak prigotovljao, p a .......... S o k r a t : Pa zar Milon, stari atinski vojnik, gleda na takove sitnice? Ako su jarebice malko preplanule, to ništa ne čini. U ratovima je stiipao i suh hljeb .. . Mi l on: Moj Sokrate, moram ti priznati, da su se jarebice pretvorile u pravi ugalj. S o k r a t : (osmjehnuto) E, onda je razumljiva Timeova srdžba. Mi l on: Da! Ali me je na drugi način trebao opomenuti, a ne bičem. �Bi oj 4 BISER Strana 56. S o k r a t : To je istina! Nu kaži mi, kako si mo­ gao ostaviti na vatri jarebice, da izgore? Mi Ion: Svemu je krivo prokleto Alkibijadovo pseto. Svagdje njušku zabada. Nekako se provuklo u kuhinju kroz jednu rupu i ugrabilo hljeb, što ga bijah sebi za ručak spremio. Ja sam tada ostavio jarebice na vatri, pa za njim potrčao, da . . . . S o k r a t : Jedan put su na smrt osudili nekog tvrgjavnog zapovjednika za to, što je napustio obranu tvrgjave i pošao u potjeru za hrsuzom, kaji mu je bio ukrao novčarku. Mi Ion: Potpuno opravdana kazna! Njegova je dužnost bila, da čuva i brani tvrgjavu. S o k r a t : Kao što je tvoja dužnost bila čuvati jarebice. 1 ti si — kao onaj tvrgjavni zapovjednik — iz vlastite koristi zanemario svoju dužnost. Mi Ion: Da, Sokrate, vrlo sam pogriješio. Ali... S o k r a t : E, drugi put pazi, da ne pogriješiš. Nego jesi li bar mogao svoj hljeb oteti od pseteta? Mi l o n : Nijesam, Sokrate! Prokleto pseto je bilo brže od mene. Jedva sam ga stigao kod Akropole; ali je bilo kasno, jer moj je hljeb već bio u njegovu trbuhu. S o k r a t : A jesi li kaznio pseto? Mi l o n : He, razumije se. Ubio sam ga. S o k r a t : Ubio ?! ... Mi l o n : Tako mi se čini. Udario sam ga štakom po glavi takom žestinom, da se je odmah po zemlji prostrlo. S o k r a t : Hm... Tvoj se^gospodar zadovoljio samo time, što ti je tur isprašio, a ti si bijedno pseto na mrtvo ubio. Mi l o n : Ali, Sokrate, pomisli, da je razlika izmegju mene i jednog psa. S o k r a t : Tako je. Pseto nema razuma, pa ne zna razlikovati zlo od dobra, dopušteno od nedopu­ štena. Ono nije svijesno svojih činova. Mi l o n : Zaista, Sokrate, veoma mi je žao, što sam ga ubio. Jer da sam se malko promislio... S o k r a t : Prijatelju, razum je vrlo spor. On ne može dostignuti srdžbu, koja je nagla i brza poput munje. Mi l o n : Uh, dobro govoriš, dragi Sokrate, A ako se pseto bude samo onesvjestilo ?... S o k r a t : I to je moguće. Ja bih to želio, Milone, jer Alkibijad... Mi l o n : Ah, Sokrate, sakrij me, jer eto gospo­ dar dolazi! S o k r a t : Bježi u kuću! Kaži Ksantipi, da nijesi ručao, pa će ti dati štogod da -'pojedeš. (M'lon uleti u Sokratovu kuću.) D ru g a sce n a . (Sokrat i Timej.) T i m e j:*](Naglo unišavši s bičem u ruci.) Sokrate, da 11 si ovdje gdje vidio mog roba Milona? So k r a t : Eto ga u mojoj kući! Ti me j : Priznajem, da je svet prag Sokratova doma i da se ta svetinja ne smije povrijediti. Ali kad čuješ, šta je moj nesretni rob počinio, ne ćeš ni časak oklijevati, da mi ga izručiš. S o k r a t : Znam, znam. On mi je pripovjedio. Ti me j : Je li ti kazao, da je zbog njegove ne­ marnosti moj ručak izgorio? S o k r a t : Jest, sve mi je kazao. Šta ćeš, dragi Time! Siromahu pseto Alkibijadovo ugrabilo hljeb, pa potrčao za njim, ne bi li svoj ručak oteo. Ti mej : He! Za, komad hljeba pustiti, da moje prepelice izgore! Molim Te, pusti mi ga, da ga na­ učim pameti. S o k r a t : Valjda ćeš jarebice povratiti, ako ga ubiješ ? Ti me j : Ali Sokrate, ja roba moram kazniti. So k r a t : Ti si vrlo strog prama robu, Timej! Reci mi, da li si ti ikad u svom životu osjetio po­ trebu, da ti tvoji gospodari oproste neku pogrješku? T i me j : (u čudu) Moji gospodari!?... Sokrate, ne zaboravi, da sam ja atinski gragjanin i da nemam Irugih gospodara osim atinskih zakona, kojim sam se vuzda pokoravao. S o k r a t : A misliš li, da se ne griješiš o zakon, koji zabranjuje zlo postupanje prama robovima ? (Ti­ mej šuti.) No ja sada ne ću govoriti o zakonima. Time«! Znaš li, da imaju drugi gospodari, koji vladaju i nad atinskim plemićima, i nad perzijskim kraljevima, i nad misirskim faraonima, i nad svima ljudima? Ti me j : Misliš valjda bogove? Ta mi se njima pokoravamo. Oni su moćni, da nas kazne za naše grijehe i imaju na to potpuno pravo. S o k r a t : (smijući se) Ali oni prama nama naj­ više blago postupaju. Da li si ikad doživio, da te oni za jednu prepelicu progone s bičem u ruci? Da su tako bogovi prama nama postupali, zlo bi bilo s nama, Timej. Ti me j : (sakrivajući bič za se) Zaista, Sokrate, ti si zagonetan, neshvatljiv čovjek. Kadgod sam preda te s nekom namjerom došao, morao sam ju promije­ niti. Evo čas prije bijah čvrsto odlučio, da Milona žestoko kaznim, a sada se upravo stidim svoje srdžbe. Sad sam skoro pripravan, da robu oprostim. Ti imaš čudnovatu premoć nad ljudima, Sokrate! S o k r a t : E, prijatelju, da ja tu moć imam, ti ne bi bio samo pripravan oprostiti Milonu, nego bi mu do sad već oprostio bio. T reća scen a. (Sokrat, Timej i Alkibijad s mačem u ruci.,) So k r a t : Kuda tako nagliš Alkibijade ? Al k i b i j a d : Tražim Timeova roba. S o k r a t : Ne traži ga! On je ovdje. A što ti treba ? �Broj 4. B i S E R A l k i b i j a d : Da ga u pakao otpremim. Kazaše mi, da je moje pseto ubio. Prokletnik! Tim ej: Molim te, Alkibijade, ne prenagli se! Rob je moj. A l k i b i j a d : Ja ću ga kupiti. Koliko za nj tražiš ? T i me j : Nije mi na prodaju. A l k i b i j a d : Dobro! Ali ja ne ću odustati od svoje nakane. Moram ga ubiti... T i me j : Bićeš kažnjen novčanom globom. A l k i b i j a d : Neka! Ipak ću svoje pseto osvetiti. S o k r a t : Pseto osvetiti?!... Dakle bilo ti je vrlo drago? A 1k i b i j a d: Pa zar to nijesi do sad znao, Sokrate? S o k r a t : Znao sam, da je pseto tebe volilo. Više ništa. A l k i b i j a d : I ja sam njega volio. Bila je to krasna životinjica; svi su je Atinjani hvalili. S o k r a t : A zašto si mu tu skoro rep odrezao? A 1k i b i j ad: Jer se je o njemu bilo prestalo govoriti. S o k r a t : Dakle, ti si htio, da tvoji sugragjani o njemu uvijek govore ? A l k i b i j a d : Priznajem, Sokrate, svoju f'abusi. Ja bih htio, da se vazda o meni govori... S o k r a t : Ili o tvom psetetu... Ali ja ću ti, pri­ jatelju, reći, da o njemu više niko ne govori, odkako si mu rep odsjekao. Svaka novost megju Atin anima tri dana kola, pa se zaboravi. I o tvom će se psetetu sada opet tri dana govoriti, jer je lipsalo, s toga tre­ baš biti zahvalan Milonu, što ti je to uživanje pribavio. A l k i b i j a d : Ah, bijedno moje pseto! Šta mu je učinilo, da ga.... T i me j : Hljeb mu ugrabilo.... A l k i b i j a d : Za jedan hljeb ubiti životinju!.. Kako je kamenita srca taj rob! S o k r a t : A zar nije kamenitijeg srca onaj, koji mu je rep odsjekao, da ugodi bolesnom osjećaju svoje ambicije? A l k i b i j a d : (nepomičan) Sokrate!... S o k r a t : Pa da! Od čega je veće bolove pre­ trpjelo: ili od robove štake, ili od gospodareva noža? A k i b i j a d: Ali ja mu nijesam život oduzeo. S o k r a t : Rob ga je izbavio muka... A l k i b i j a d : Kakovih muka, Sokrate? S o k r a t : Ta ti si pseto čuvao, samo za to da ugodiš svom ćejfu. Milon ga je pak poslao onamo, gdje ga ti ne ćeš moći naći, da ga na muke stavljaš. Pseto je, Alkibijade, sretno, što je krepalo, jer da je dalje ostalo na životu, ti bi mu sigurno odrezao još uši i na druge ga muke stavljao, samo da se o njemu — u vezi s tvojim imenom — govori. Ja ti opet velim: pseto je sretno, što je uginulo. 0 njemu će se sada govoriti dva—tri dana, a tim je udovoljeno tvojoj ambiciji. Zato trebaš zahvaliti Milonu. Strana 57. A l k i b i j a d : (turajući mač u korice.) Ah, Sokrate, Ja ne znam, kakav si ti čovjek. Čim preda te stupim, čim se s tobom upustim u razgovor, odmah postajem posve drugi čovjek. T i me j : To sam i ja malo prije rekao. A l k i b i j a d : A znaš li, Timej, zašto je tako? Kad god mi svojim umom ne možemo nešto shvatiti i riješiti, tada nam to sve Sokrat riješava. T i me j : Tako je, Alkibijade. S o k r a t : (otvorivši kućna vrata) Izigji, Milone! Mislim, da se nemaš više čega bojati. Jer srdžba se nikad ne može s razborom sjediniti. Gdje razum vlada, tu nema mjesta gnjevu i srdžbi. Č etv rta sce n a . (Prijašnji, Milon i Alkibijadovo pseto.) /Milon izlazi iz Sokratove kuće. U isti čas uleti u avliju\ VAIkibijadovo pseto i potrči prama svom gospodaru./1 A l k i b i j a d : Pseto moje! (miluje ga). Mi l on: (za se) Gle, nije papcima otegnulo. Slava bogovima! S o k r a t : E, Alkibijade, šta sada veliš, da si ub:o Milona ni kriva ni dužna...? A l k i b i j a d : Ali zašto su mi slagali?... Mi ' o n : Nijesu slagali, dragi Alkibijade. Ja sam zaista pseto udario i mislio sam, da je krepalo. A l k i b i j a d : E, onda te sažaljujem, jer evo već odmah pseto traži odmazdu. Gle, gle, kako te pro­ matra. Sad bi te ujelo, da ga za šiju ne držim. (Pseto laje.) Pokušaj, Milone, da ga ublažiš. Mi l o n : (kleknuvši pred pseto.) Oprosti mi, go­ spodin cucak! Bio sam vrlo ijutit, kad sam te ošinuo. Znaš, srdžba je gadna stvar; ali je prolazna. Oprosti mi, molim te, dragi gospodin cucak! /Pseto laje; ali se polahko umiruje. Pogledajući na\ \ gospodara, liže Milonu ruke. / A l k i b i j a d : (U čudu, pritajenom srdžbom) Pra­ šta mu!?... S o k r a t : Pa nije li i tebi oprostio, što si mu rep odsjekao? Mi l o n : (zadovoljno) Ah, kako je dobro to psetance! (milujući ga) Kad drugi put ogladniš, možeš slobodno bez mog pitanja moj hljeb uzeti i pojesti. S o k r a t : Alkibijade, tvoje pseto je dobar primjer onim ljudima, koji budu bijeni. Vidiš, kako prašta! Ti me j : A Milon je opet lijep primjer onim, koji nekog istuku. (pruživši ruku robu) Oprosti mi Milone! Ti si sam rekao, da je srdžba ružna stvar, ali je prolazna S o k r a t : Gladnih očiju biti gadno je ljudsko svujstvo, kao i svi drugi nedostaci i mahane. Tek pošljedice su srdžhc mnogo opasnije, jer brzo nastu­ paju. Čovjek ne smije ništa činiti, dok mu je um uzrujan i poremećen. (Zastor pada). S turskog: Ćazim. �Strana 58. BISER Broj 3. Ah, zmije mu se za prsi kvače, a gorki otrov kaplje, i sad tek vidi, gdje je došle bio. ..Bože, daj mi opet moju mladost!" zavapi bolno Stara priča. nesretni starac. „Da mi je otac, da me ponovo odnese na raskršće, da izaberem pravi put!" Prije stvorenja svjeta Na milijun ljeta: Da, ali mu je oca već davno ne stalo, a tako Živjela je na zvijezdi jednoj kao vila, isto i mladost prošla. Živjela je s vitezom jednim i sretna je bila. Nedaleko nad nekom močvarom opazi, kako Kad se Zemlja stvori njezin vitez o d e : krijesnice leteći svjetlucaju i kako ih zatim na groblju Da i Zemlju vidi i ljude na njoj, ne staje. „Ono su moji u ludo izgubljeni dani!" po­ Jedan zlobni čovjek viteza probode; misli nesretnik u sebi. Vitez je umro i u zemlji s n ije ------Nebom zasja i poleti zvijezda, okomi se na Ona plaču provodi vijek svoj zemlju i ne sta je u hiljadama sitnih varnica. „Ono ----------------------------------i suze lije .--------sam sada ja!" reče njegovo bolno srce, a zmijski se zubi teškog kajanja zariše još dublje u njegove rane. Ona uvjek plače, Sad tiho sad jače, Bolesna njegova mašta vidi mjesečare po krovu, Suzam zaljeva Zemlju i grob viteza svoga; vidi krila vjetrenog mlina, koja će ga sad poput ruku Kišom zovu suze toga bića ubogoga. da zahvate, a u mrtvačnici blizu spazi ličinku, koja Izvori, rijeke, jezera i mora, stade poprimati crte njegova lika. I to sve suze te vile bajne; Usred te borbe najednom začu kucanje s tornja Koja dogje gdjekad Zemlji na vrh gora : i muziku, koja je pozdravljala novu godinu. To bijaše Ljudi to zovu pojavom S r e ć e ------ugodan dojam. Pogleda naokolo po horizontu po ši­ Prose udovu i oči joj sjajne, rokoj okolici i pomisli na svoje vršnjake, koji su danas -------— ----------------- al’ nikog ne će. — sretni oci svojih obitelji i vrijedni sinci svoga naroda. „1 ia bih sada mogao kao i vi boraviti blagi sanak Kad ona dogje i traži grob viteza svoga j provoditi sretan život, da poslušah savjete i želje Gdje joj je? Gdje snije? svojih roditelja o Novoj godini". Nad njim skrušeno padne i plače U tim grozničavim uspomenama svoje mladosti ----------------------------- — i suze lije. — — pričini mu se kao da se ona ličinka s njegovim crtama u mrtvačnici diže i što mu se više približava, to on više prepoznaje svoj lik iz mladijeh dana. Napokon ne može više u nju da gleda, zakloni oči, a hiljade vrućih suza potekoše licem i ne stade ih u sni­ jegu. On samo uzdisaše neutješljiv i nesvjesno šaptaše: Jean Paul: ,,Oh, dogji mi dogji, moja mladosti, dogji"! I ona zbilja dogje, jer je on samo sanjao uoči Nesretnik uoči Nove godine. Nove godine ovaj strašni san; on je dakle zbilja bio Oko pola noći uoči Nove Godine sjegjaše starac mlad. Samo njegove zablude nijesu bile san, s toga za­ pokraj prozora, gledajući sad u nepomično i zvjezdano hvali Bogu, što ga mlada odvratio od krivog puta, a nebo, sad u mirnu, čistu i bijelu zemlju, na kojoj niko okrenuo na onaj svijetli, što vodi u mirnu blagoslov­ u to doba nije nesretan bdio već on. ljenu zemlju, gdje obilna žetva nagragjuje trud, a an­ Blizu sebe vidi svoj grob pokriven, ne zelenilom gjeli rajsko cvijeće sade. mladosti, već snijegom starosti. Iz svoga dugoga ži­ Povrati se snjim, mladi čitaoče, ako si zašao s puta! vota nije drugo ništa ponio do bolesti i grijeha, poha­ Ne dao Bog, da ti ovaj strašni san bude budući rana tijela i opustjele duše, srca puna otrova, a sta­ sudac, jer bi onda uzalud dovikivao: ,,Oh, dogji mi rosti teška kajanja. Njegovi mladi dani vitlaju se dogji, moja mladosti, dogji!—jer ona ne bi došla. danas pred njim kao sablasti i vuku ga opet na ono divno jutro, gdje ga otac prvi put postavi na raskršće Slobodno preveo: Poslanik. života i pokaza oba puta. 1 sam vidi, da nije pošao onim svijetlim, što vodi u mirnu i blagoslovljenu zemljui gdje obilna žetva nagragjuje raniji trud i gdje angjeli rajsko cvijeće sade. On je pošao onom tamnom krtorovinom i dospio u crni pakao, gdje otrov sa stijena kaplje, gdje u tami pecaju guje, a teška omora guši, davi. M. Ć. Gazanfer. s je z ik a ’ �Broj 4. M. Ćazim Ćazlć: „ B I Š E R“ Strana 59. svašta nagagjao. Jedm su ga psovali, što je to učinio, dok ne odsluži vojništvo, jedni su govorili, da to nije S osmanlijskog parnasa. čist posao, da je nešto šušnulo, pa ovako na brzu ruku odvede je. Ali svijet ko svijet! Jedni u ploču, Lustradžija). jedni u klinac. Malo ih je bilo, koji su znali pravi razlog tomu. To su bili sami najbliži Hasanovi i MejKraj jedne ulice on je u tamnom zakutku sio, rini prijatelji i prijateljice. Pogledom prolazak prateć’ veselih i sretnih ljudi — I sami su se njihovi roditelji iznenadili tomu. U oku njegovu s nadom odsjev se bijede slio Mejrinu ocu dapače bilo je krivo. On je bio naumio I prašnom ulicom tiho za prašnom obućom bludi... dati bvoju kćer za muhtareva sina, jer su mu mnogi provukli kroz uši, da će je muhtar i zaprositi, ali se A sve je njegovo blago: razb’jena kutija jedna, je on brro umirio. Na njeg je osobito djelovala Mejrina Stočić i dvije—tri kefe i komad prljava platna. majka. Kazala mu je sve, šta je čula o muhtaru: da Kraj njega psetance leži, a pred njim lokvica blatna: je on bio uzrok, što je Hasan uzet, jer je mislio, da U njoj gle, drhturi sjena njegova života leđna. će mu se tako najbolje osvetiti za sina, a tako i Mejru zadobiti za Mujicu. Stari Osmo samo nekoliko Katkada u ovoj lokvi on lice ogleda svoje, puta popriječi očima, zavrti glavom i na to ne odgo­ A onda okrene oči i motri okolo sebe: vori ništa. Prljavu obuću čeka. Briga ga u srcu zebe Hasanovi su se roditelji donekle obradovali, ali im je bilo samo žao, što im sin toga nije prije kazao, Za suhu koricu hljeba, Ah, grozan zanat vam to je! ali kad im on sve ispripovjedi, smiriše se i počeše Svijetu ližući noge, njegovo proći će žiće — se spremati piru. Ljudske bijede kip je njegovo mizerno biće!... Naročito je^Imširovica bila vesela! Hasan je radio Šekih AklL — einilo ioj se — dva puta više neg prije, dok nije bio oženjen. Srce joj je napunjalo osnbito zadovoljstvo *) Ulični čistitelj cipela. pa se je stara češće pitala: „Kakvo sam to dobro učinila, pa‘me dragi Bog ovako obdario?". Još je je­ Vihor. dine željela, da to zadovoljstvo dugo potraje i da dobije ur.uče, s kojim bi se pod stare dane zabavljala. Urlaj, zviždi, buči, neka se kule ruše! Zvijezde rukom čupaj, nebeske alem-krune, „Ali Bože zdravlje", govorila je ona, ,,i to će biti, jer Nek tvojim tragom lete. Sred ognja i sred frauše su da^no kazali: Gdje je dvoje i trećem se nadati". Nek se vapajem smrtnim svi horizonti pune! Tako se je tješila Imširovica. Ali sve to veselje i zadovoljstvo pomutila bi im Mnoge se suze suše na tvom gigantskom krilu, pomisao, da Hasan mora ići u vojništvo. Pir se ie Uzdasi mnogi tonu u divljem jeku tvome. proveo, kakav se odavna u selu ne pamti. Svak je Ti, vihre, slaviš prkos, plamnu otpornu silu; bio zadovoljan, osim muhtara i njegovih najbližih Hrastovi s tvog se daha ko krhke grane lome. prijatelja. Prikučio se i dan Hasanova odlaska. Majka je I ja sam sličan tebi: moja je glava puna na svakom koraku ronila suze. Starac bi se često za­ Lude objesti tvoje, gordog ponosa tvoga ... mislio, odhuknuo b i . po nekoliko puta, pa bi molio Oh smij’ se, smij’ s oblaka, zviždi, ruši i mori! dobrog Allaha, da mu u pomoći bude. A kake je tek bilo jadnoj Mejri? Ta istom se dvoje mladih golubića Kad zemlju bičem šiba desnica tvoja stroga, sastalo, a već se moraju rastajati! Istina, ona nije Šta je beskrajni obzor, šta li drhtava luna?! Pred svekrvom plakala, ali bi se zato sklonila gdje u Šta je vapaj i suza, kad tvoj se smijeh o ri?!.. kut, pa lijevaj suze ko kišu. Hasan se je pričinjao Ali Dzanib. sasvim ravnodušnim. On ih je sviju tješio. — Nemoj plakati — govorio je on Mejri. — Nijesam umr’o. Doći ću opet. Ti samo budi pametna. Slušaj mi oca i majku, a što god ćeš raditi, čuvaj mi obraza, pa će biti sve Hamzalija: dobro. Ne bi joj stigjeno. — Ali kako ću ja bez te b e ----- ? pitala je Mejra. (Svršetak.) — Eh- kako ćeš? Lakho! tT a . nijesi ni'prva ni VII. pošljedna, koja tako ostaješ. Šta ih još tako ostane, Sutra dan se munjevitom brzinom raznio glas pa još s djecom. Mejra na te riječi ušutjela, pa počela trti suze. po selu, kako je sinoć Hasan odveo Mejru. Svijet je �BISER Strana 60. Dan je polaska. Hasan spremio sve svoje u sanduk. Majka mu pala u kutu, pa suzi, i plače, Bože moj, kamen bi rasplakala. — Sine! — vikne ga ona. — Oj, majko! — Deder malo amo! — On se prikuči, a ona ga zagrli. I njeg ganuše materine suz.e, pa i on zaplače — Šta si me zvala majko? — — Eh, šta sam te zvala! — Da te zagrli i poljub tvoja majka. Ta na srcu si mi ležao, ti si krv moje krvi, a davno su kazali: Nije krv voda — Zatim iz­ vadi iz njedara malu krpicu, u kojoj je bilo svezano nekoliko groša, pa mu je dade govoreći: - Maj ti ovo, nek imaš, ako ti gdje u putu za­ treba. — On uze pare, metnu ih u kesu, pa se pokunji. Htjeo bi nešto reći, ali se stidi. Napokon se odvaži, pa će — Pazi je, vjere ti! — Kako ne ću, tmj sinko! Ne vodi brige o tome! Rastanak je težak bio. Najteži čas u cijelom Hasanovu životu. Ali tako je moralo biti, i on nije mogo ništa protiv toga. Bilo je suza, plača, jecanja----- . VIII. Hladna je jesen već nastupila. Poljski se poslovi pospremaju. I Imšir se otima starosti. Radi, koliko može i koliko mu sile dopuštaju. Ali se pri tom često sjeća svog Hasana. „Od Boga našao, brate, onaj, koji je bio uzrokom, da mi ga uzmu"! znao je starac više puta kleti. Pa kako'i ne će! Poslova se nago= milalo, a on sam. Doduše nevjesta mu pomaže, ali šta može žensko? On se zapleo u poslove Kao pile u kučine, pa ne zna, kako će na kraj izaći. Platio bi rado, ali ne može nikog na nadmeu naći. Svak gleda svog posla Kad će Bog dati, Osmo s djecom svoje poslove svršio, pa onda pritekao prijatelju u pomoć. Imširu drago, ne može se kazati. Tako i Imšir svrši svoje poslove Starica je neprestano sjedila u kutu kraj zem­ ljane peći i plakala za sinom. Plač joj je već bio go­ tovo oči ispio. Staračko, naboiano lice odavalo znak blize smrti. Kad bi se zakašljala, jedva bi se povratila. Ko god bi je vidio, prva mu je misao bila: „Ovo je prvom mrazu večera". Zbilja tako i bi! Čim su nastupili studeni zimski dani, ona je sasvim pala. Nije se više ni dizala. Za nekoliko dana je pustila svoju dobru, plemenitu dušu, preselila se na onaj svijet. Zadnje su joj riječi bile: ,,A moj Hasan! Zar ga ne ću ni vidjeti"? Mnogi je žalili, a imali su i koga. Ta nije nikom nikad ništa krivo učinila! Sa svakim bila dobra i ljubazna. I Imšir je počeo pobolijevati. Stari Osmo se prepade, da ne bi i njem šta bilo, pa veli: „Ne daj Bože, ako i njemu šta bude, ne valja. Baš ćemo mi pokušati njega izbaviti". Broj 4. Za nekoliko dana ode Osmo u T . . kotarskom predstojniku, kaže mu sve, šta je i kako je, pa ga zamoli, da gleda, ne bi li Hasana pustili, da dogje svojoj kući. Predstojnik mu obeća, da će sve sile upotrebiti, da mu molbi udovolji. *** Proljeće je granulo! Imšir malo oporavljen je­ dnog petka izagje i u grad. Ta nije tamo bio već ima toliko vremena. Čim je došao u grad, zovnu ga po jednom panduru predstojnik i reče mu, da mu za koji dan sin dolazi. Ja kolikog li veselja, Bože dragi, kad je čuo da mu dolazi sin! Lijepo htjede predstoj­ niku ruku poljubiti, što mu je to kazao. On taman od predstojnika, a pred njega Selim trgovac u T . . u. Dade mu pismo. On ga zamoli, da mu ga i prouči. Hasan je pisao, da dolazi kući i iskao para za putnog troška. Imšir odmah pošalje novce i vrati se kući. Kad je kazao Mejri, da Hasan dolazi, za malo da nije poludila. Počela je svekra pitati u potanko­ stima o tom, koji joj je sav veseo odgovarao. Ona brže bolje odleti da to kaže i majci. Oni se svi u kući obvesele tomu. Nije prošlo 5 —6 dana . Hasan je došao kući. Svi su iz Osmine i Imširove kuće istrčali preda nj, da ga dočekaju. Veselju nije bilo ni kraja ni konca. Šio je Hasana najviše iznenadilo, bio je njegov mali sinčić Osman, koga je Mejra povijena držala u naramku. Htio je, da odmah k njemu poleti, čim je došao, ali se zastidi pred ocem, puncem i punicom pa njih sve ižljubi u ruku, a onda se okrene Mejri i u ta je za zdravlje. Ona je onako ponosno, što mu j- rodila sinčića, odgovarala na njegova pitanja. Kad su već sjeli, počeše se ispitivati za kahvom, š a je sve i kako je bilo. Kad dogje riječ i’ o majci 1 asanovoj, on uzdahne i proli suze niz lice. Punica ga je tješila. Stari Imšir gotovo kroz plač progovori: — Baš ne dočeka, rahmet joj duši ono, što je najviše želila: povratak Hasanov i unuče. — He, šta ćeš, prijatelju, — Osminica će. Nije joj bilo sugjeno, — Imšir će, slegnuv ra.menima. Poslije su se svi razišli za svojim poslom. Hasan je opet prihvatio za svoj posao, a Imšir je sa zado­ voljstvom gledao svog sina. gdje se muči i radi, če­ kajući konac svog života. Hasan ga je poštivao, kao što treba, da sin oca poštuje. Ljetos su se obavljali u selu izbori za muhtara. Svijet je promišljao, koga bi izabrao. Starom muhtaru su mnogi koješta prigovarali. A najviše, što su mu u grijeh upisivali, bilo je, što je krivo učinio Imširu i biu ga rastavio sa sinom. Zato su mnogi bili s njim nezadovoljni. Izbori su bili obavljeni. Osman Omahić postao je muhtar. Mušanu je bilo vrlo mrsko, što on nije �Broj 4. B I S E R više muhtarom. On je išao i prestojniku, pa ga molio, da uništi ove izbore, jer bajagi nijesu obavljeni u redu. Predstojnik ga odbio, a on udario megju pisare, pa im dijeli nemilice novce, samo da mu pribave muhtarstvo. Oni mu obećaše. Tako je on trošio na pisare, a Mujica pio, dok se gotovina muhtareva ne potroši. Sad se muhtar ujede za jezik, pa se okani i pisara i muhtarstva. Sina odbi u svijet, je r ’ se nije prošao pića. Samo ga je pekla jedna misao; a ta je, što je Hasanu učinio krivo. Odluči ga zamoliti, da mu halali. Što smislio, to i učinio. Hasan ga lijepo dočekao kao starijeg, a kad mu je bivši muhtar kazao, zašto je došao, Hasan se nasmije, pa će mu: — Žao mi je bilo, što si mi to učinio, ali ja ti opet halaljujem. Zaboravit' ćemo sve, kao da nije'ništa ni bilo. — — Hvala ti, drago dijete! Sad ću moći rahat u grob leći. Hasan je i dalje živio sa svojom Mejrom i starcem ocem, uživajući sreću, koja ga je neprestano pratila kao i njegovu čeljad . . . Strana 61. govitom kraju. 0 veliki vjetre, koji moje uši zaglušuješ i moje kose mrsiš! Ako imaš ikakve sličnosti s lahorom, ponesi moj pozdrav stanovnicima začara­ nih zlatnih gradova! Reci im: Najednom nepoznatom maglovitom, ledenom putu u maglovitu daleku pre­ djelu zemlje ostao je bez štapa i kabanice jedan za­ bludjeli osamljeni putnik!... Bježah od sunca, od nebeske bogate kraljice, koja svaki dan po cijele sate prostire svoje zlatne svijetle kose po blatnim tlima, po visinama i nizi­ nama, po grbama i ranama griješne zemlje. Bježah od svijetla i sjaja. Bježah od svjetala, koja se igraju ljudskim bojama i oblicima, koja harmonički ustroj ljudskog tijela prostiru po licu zemlje u smi­ ješnoj i crnoj slici, sad ga uveličavajući, sad umanju­ jući. Bježah od sviju boja: od zelene i plave, bijele i crne, žute i mrke, ljubičaste i rumene. Bježah od sviju ljepota, što ih ragjaju aprilski lugovi i travnjaci. U zelenoj boji vidjeh varku, u plavoj nevjernost, u bijeloj tugu, u crnoj opasnost, u žutoj smrt, u lju­ bičastoj b';, u rumenoj čežnju i veselje. Jednog me dana pozvala na svoje lagodne grudi ijuuićasta boja maglovitih ledenih predjela. Boja, slič­ na starom nagrobnom kamenju maglovitih hladnih krajeva. S'atka prolazna boja studenih maglovitih do­ lina. I ja sam pošao s kabanicom bola o ramenu i Fadll Kurtagić. sa štapom če nje u ruci. Ovdje ne bijaše ni svijetla, n: boje, ni sunca ni zvuka. Bijah sam ja i bezglasnost Mutni stihovi. neizmjerja, bezbojnost beskrajnosti.* Ja i bezgranični prostor. Bijah na krajnjoj tačci Svemira, na rubu vaNa krvavom trgu cvieća ružićnoga, siore, na beskrajnom putu. Kog ubraše moga iz vrtova zdravlja, U jednom još ne dovršenom kutu svijeta stupao Bez sviesti rulja i bez cilja svoga sam poput osamljenog, zamišljenog, nijemog boštva, Sa hihotom sluša zdvojan glas što javlja. koje bludi, noseći u ruci čarobni štap stvaralačke Opojena kupe znanja iz tamnoga, moći. Putovao sam. Kadkad udarah štapom o tle, da Divljačkoga željna na vieke slavlja, se uvjerim u svoje bivstvo. Slušao sam njegov tamni Ulicama luta, biesno traži boga — ledeni zvuk, što ga je iz leda izbijao: Tuk, tek, tuk! Moleć, da je tmina svjetlu ne ostavlja. Onda sam se opet teško i bezglasno ^klizao Usahlo mi oko gleda vrutak česme poput kakve velike sjene. Života mi mlada — tužna razgovara ! — Ne znam, koliko sam vremena tako putovao. A akordi crni svakidanje pjesme Ne bijaše ni noć ni dan. Ja sam bio izvan granica općih prirodnih zakona, koji vladaju u svijetu. Ko­ Obaviti maglom žutom preko gora račao sam veseo, slobodan i opijen prazninom vre­ Vuku se ko nakva čarobnjačka sjena — mena i prostora. Najednom je nastalo talasavo gi­ I košćata, mračna ruga mi se žena... banje u ljubičastoj zamišljenosti magle. Pubojah se, da magla ne otprhne, pa zastadoh. Magla se nije dizala, nego se počela zgušnjavati. Tada se iz nje pojavi jedan oblik blijedo-bijele boje, po kojem je­ dno plašljivo daleko sunce prosu blijedo rumenilo M. Ćazim Ćatić. od nebrojenih boja. Iz turske moderne lirike. Bez sumnje — pomislim u sebi — ovo je „fata morgana“ maglovitih ledenih’ krajeva Osamljeni putnik. Nastavih putovanje, okrenuvši glavu od te slike, da ju ne vidim. No u taj čas mi za čelo zape neko Ostadoh bez štapa i kabanice. Evo me na lede­ nom, nepoznatom, maglovitom putu u hladnom ma- tijelo i ja na svom ledenom licu oćutih neku toplinu. �Strana 62. BISER U Broj 4. Začugjen stadoh! Preda mnom sada stajaše slika — A ona jata oblakova, što se u tisuć oblika mlade polunage žene pune čarolija i magjije. Ona javljaju?... mi pristupi i u moje pomućene oči usadi svoje, koje — To su etirne ptice, koje čas rastu, čas se su sličile dvjema neizmjernim čarobnim ponorima, smanjuju. One se katkad u suze rastope— otvorenim prama zvjezdama posutom dalekom nebu. — Šta su ove noći, što se nad nama spokojno Mojem ogluhlom uhu prinijela je svoje usne, koje su uzdižu?... me podsjećale na začarane zlatne gradove maglovitih — Sada je dan na umoru. Ovaj mrak biće njeledenih krajeva. Mojoj je duši govorila glasom, u kogov mrtvački pokrov. Taki pokrov jedne etirn jem je proljeće zvonilo. na nebu tkaju od tmine i tajanstvenih sjena, da njime — Ozebla sam, rekla je. Studeno mi je... pokriju umrle danove. Odgovorih jo j: — Ah, ja sam osjetila boni drhtaj tih nervoznih — Lijepo dijete ! Ti si tako topla, kao da si ruku !. . . — Draga! One ruke nemaju srca... sad sa sunca sišla. Dosta ti je tvoje topline. Nastavi svoj put i mene ostavi mom miru! Ona ponovi: — Ozebla sam!.. Zima mi je... — I ti ćeš meni odgovarati na neka pitanja, Pobožno i s predanjem svukoh svoju kabanicu, ako želiš moje srce obeseliti. Reci mi, šta je tvoja pa je prebacih preko njenih golih ramena, koja su iznimna ljepota, ukrašena plavom zavjesom ? drhtala, oponašajući nazeblost. Mišljah, da će tada — Šetalište tvojih pogleda. otići, nu ona još kod mene stajaše. Upitah je : — A tvoje oči, pune topline i sjaja?... — Šta bi htjela? Šta još želiš? — Dva sunca, koja u zimi tvoje srce svijetle i — Tvoj štap, putniče, tvoj štap. Put je taman, tebe grijupa trebam vodića. —- A ove sjene, ova sjeta tvog lica?... Ja joj rekoh : — To su bojažljive ptice, koje u nervoznom — Lijepo dijete gazelskih očiju ! Ostavi mi bar strahu vječito dršću. moj štap, koji svojim zvukom oživljuje samoću mog — Ko ih plaši ? ... puta. Pogji! Plamen tvojih očiju dovoljan je, da ra­ Noć budućnosti. Svakom je životu sugjeno, svijetli staze, kojim ćeš proći. da u strahu smrt očekuje... I naša ljubav jednog će — Tvoj štap, ona ponovi. Tvoj štap, dobri pu­ dana umrijeti. I preko njena rumenog tijela cvaki tniče !.. će pokrov položiti jedne nevidovne ruke, koje su bez Dao sam joj ga. Ona se udaljila, ništa mi ne osjećaja. ostavivši u znak zahvalnosti. Ja sam neko vrijeme — Uh, šuti, draga, šuti! Dosta je — slušao zvuk svog štapa, ko.i je sada — rastavljen od — Ovaj će pokrov pohlepno-prionuti uz njen vrat, mene — putovao. a naša će joj srca biti — grob. Zatim je nastao opet mir. Sam sam. Zeben, držDželal Sahir. ćem. Bez štapa sam i bez kabanice ostao. O veliki vjetre, koji mi kose mrsiš! Ako imalo Ovo je sve ljubav. sličnosti imaš s lahorom, ponesi moj pozdrav stanonovnicima začaranih zlatnih gradova. Reci im: U jed­ Katkad pred tobom stajah pobožno i spokojno. nom dalekom maglovitom kraju zemlje na pustu le­ Tada je moje srce bivalo blagoslovljeni izvor ljubavi denu putu ostao je bez štapa [i kabanice jedan zablu­ i milja. Činilo mi se, da tvoje cijelo biće u svojoj djeli osamljeni putnik, koji nigdje nikog nema! duši Ijuljkam i uspavljujem skladnom i opojnom pjes­ mom. Naša se ljubav pred mojim očima pojavljivala Jakub Kadri' u slici raskošnog gaja, punog sjena i svijetlih drhta­ vih tačaka. U njegovoj dubini nijesam mogao ništa Spram horizonta. vidjeti osim jednog komada čistog, nepomućenog neba. — Uh, Sahire, da nam se je sada dignuti k ne­ U mom je srcu i na mom jeziku drhtala tada tajna molitva, tajni psalam velike sreće i blaženstva. besima !... — Draga moja! Ne traži u nebu nade!... Katkad sam te nepravedno mučio strogim uko­ — A kaži mi, šta su ta plava nebesa? rima i divljom kletvom... To bijahu iskre mojih gnjev­ — Beskrajno visoko šetalište zvijezda. Do njeg nih osjećaja. Samo vatrene uvredljive riječi poput oštrih mačeva mogahu biti tumač moje lude Ijubone dopire ljudska misao... — A ono sunce, što na horizontu plamti?... mornosti. Ta bi bura moje srdžbe u tren polomila — Velika vatra, koja grije zemlju, a zemlja se sve grane i stupove u gaju naše ljubavi, pa bi se oko nje vječito vrti. odmah i stišala. Ja sam te tada ucviljenu gledao, �Broj 4. B I S E R Strana 63 Lagano čuli se zvuci kako zbog mene, zbog moje srdžbe plačeš i kajao Sve tiši — tiši su bili — sam se u duši; ali sam kraj tog opet ostajao prkošljiv Slavulj je prestao pjevat, i skoro zadovoljan, štb sam te rasplakati mogao. Suton se gubio mili. Gdjekad sam ludio, gledajući, kako se svijetlim sjenama tvojih lijepih crnih očiju krijese tajanstvene Do čas je mjesec blijedi čežnje i slatkostrasne želje. Raspleo zrake svoje Tada hi u mojim nervima ludo i pnmamno izaObasj’o prirodu cjelu vrila grozničava strast. U glavi mi se vrtilo, mutilo. I ono ašika dvoje.-----Želio sam cijelu tebe sa svjema česticama tvoga ti­ jela na ruke primiti i tvbj život do pošljedne kapi posrkati svojim usnama, rukama, grudima, svom svojom dušom. Predstavi sebi razbarušene kose ljudske glave, koja se kotrlja u ponor, pun drhtavog cvijeća: eto Mačka mladoga mornara. moji nervi takovi bijahu. Ja se nijesam mogao nikada nasititi tvog mirisa, tvojih cjelova tvojih ruku, koje Thomas Lowther bijaše mladi mornar na palubi su strastveno me grleći — visjele niz moja ramena. velike jedrenjače „Hibernia", koja u mjesecu maju Glada.i i opijen pripijao sam se uz tvoja njedra godine 1722. iz bristolskog pristaništa — kako se po i srkao mirise tvoje ljepote. jednoj staroj kroničarskoj vijesti u Bristolu pripovi­ Katkad — stojeći pred tobom — pomišljao sam jeda — zaplovi put Indije. U lagji je bilo prilično na mogućnost, da ne ćeš biti moja, da ćeš se od mnogo miševa i parcova, koji su svojom nesnosnom mene rastati i da ću ja bez tebe živjeti. Tada bi rabotom kvarili kako lagju tako i sve, čime je ista nešto u meni proplakalo. U srce bi mi se počele ci­ natovarena bila. Radi toga bijahu sa sobom poveli jediti kaplje ognjenog bola, koji prži i izgara. U tim jednu sivu mačku, od koje je slaba korist bila, jer su plačnim časovima povlačeći svoje biće po tlima se s njome obijesni mornari igrali; jedino mlagjahni — ja sam. kao na krajnjoj granici života, živio u Thomas gojio je spram nje neko prijazno osjećanje. smrtnim bolovima. Ječao sam i cvilio, položivši glavu Osamnaesti dan plovidhe bude jedrenjača žrtvom na prag velike čarobne zgrade, koja se ,,Živut“ z ve. strašnoga orkana, koji je sa zapada pomamno bjesnio. Ali ja sam ipak ljubio svoju bol; ja sam ju podgaLagja nasjedne na marokanskoj obali. Većina se mor­ jao i čuvao u dnu srca, a sve zbog tebe i naše lju­ nara u valovima uzburkanoga mora utopi, dok je bavi. Nikad ne pnželjeh, da moje rane zacijede. samo nekima pošlo za rukom, da su se kopna do­ Ovo je sve ljubav. Ovo sve ljubav bijaše. Ah čepali. Megju spašenom mornarskom momčadi na­ ja sam tebe uvijek samo — ljubio! lazio se je takogjer Tom, kome je uspjelo, te je i Dženab Sihabuđin. mačku izbavio. Grabežljivi stanovnici obale nijesu brodolomce baš gostoljubivo dočekali, nego ih zlo­ stavljajući za sužnje, u unutrašnjost zemlje odvedu i tamo ih kao robove prodaju. Toma prodaju nekom odličnom i bogatom sta­ F erid : rom Mauru* koji je s njim posve prijazno postupao, U sutonu. a samo ga pri kućnim poslovimu upotrebijavao. Mačka Gospojici A. C. je još uvijek s Tomom bila i radovaše se marokan­ skom toplom suncu, čija toplina vrlo povoljno djelo­ Tamo u zelenom lugu vaše na živoi njenog organizma. Slavulj je pjesmice vio, Tako proteku dvije godine, za koje je vrijeme Pozdravljo prirodne čare, mladi mornar lako naučio jezik Maura (arapski). Je­ Ah. opjevat sve je htio. dno veče, kad je Husein Deheb* — tako se zvao stari Maur — stupio u sobu. u kojoj uprav njegova I slušala njega druga večera bijaše na sofru donešena, opazi Tomasovu I noćni leptiri mali, mačku kako na sofri brižno jede masni pilav. Priroda, šarno cv’jeće Na to se Husein ražljuti i otjera lakomu živo­ 1 rijeke tihi vali. tinju, koja pobježe u jedan kut sobe, tražeći gdje bi A tam’ u bujnoj travi * Tako se zovu stanovnici države marokanske na sjevero­ Čuo se glasak mio — zapadnom dijelu afričkog kontinenta, čiji su pradjedovi nekada Ah to je ljubimće dragoj Spanijom gospodarili. Vrhunac njihove moći govori se da je bio Pjesmice s lire vio. za Abđurahmana III., koji je god. P29. primio naslov -kalif1*. �Strana 64. B I S E R se sakrila. Odmah iza toga ona stane tužno cijukati i maučuči savije se od boli, konačno se izvrne na legja, opruži sve četiri noge i bijaše već mrtva. Husein je s rastućom zapanjenošću i s užasom posmatrao čudnovato stanje mačke. Strašna sumnja probudi se u duši staroga Maura. Svi ovamo! — poviče Husein. Sve se sluge oko njega zgrnuše, a megju njima i Tom. — Gdje je Hasan? — — On je još u kuhinji — reče jedan od sluga. Dovedite mi ga! — Sluge dovedu Ašči-Hasana. On se pričinjaše ne­ što prestravljenim. — Jesi Ii ti ovaj pilav svario ? — upita ga nje­ gov gospodar. — Jesam, gospodaru, — promrmlja Hasan. — Mačka mladoga gjaura okusila je malko pi­ lava i tada je u velikim mukama uginula. — Ja to ne razumijem, gospodaru ! — — Jelo je otrovano — nastavi Maur. — Za Boga, to nije moguće. — — Priznaj! — opet će Maur. — Ja neznam šta ću priznati — odgovori kuhar. — Ti si otrova s jelom pomiješao.. — — Nijesam. — -- Dakle odmah pojedi to, što je mački pre­ ostalo ! — — Gospodaru, na koljenima Vas molim, nezahtijevajte to od mene! — u strahu će Ašči-Hasan. — Jedi! Kuhar se drhčući nakloni, pa onda zajeca: — ia ću priznati, milostivi gospodaru! — — Jesili ti otrova u pilav metnuo? — — Jesam — odgovori aščija. — Ko te je na takav zločin nagovorio? — Vaš vlastiti sinovac Ahmed Jezid, promuca Hasan. — Kukavac! I on je valjda htio postati mo­ jim baštinikom. Ja ću njega ubiti i našljedstva ga lišiti. Sam ću suditi tome prokletniku, te ću ga smrću kazniti. Brže mi ga ovamo dovedite! — Neke sluge otrče iz sobe. Naskoro se bez Ahmed Jezida povrate i jave: — Gospodaru, prije nekoliko časova uzeo je Ahmed Jezid najbržeg konja Vašeg i u planinu odbjegao. Nije ga moguće dovesti. — — Ako je on moga konja „Džarida" uzeo, za­ ista bi tada bilo uzaludno za njim u potjeru ići. Mo­ žda će nesretnik sam u propast posrnuti. Ko zna, možda će grabežljivi Kabili* nevaljalca gdjegod u planini usmrtiti kao kakvog bijesnog šakala**. — * Kabili su pleme, koje pripada narodu berberskom. ** Čagalj ili zlatni vu k (Canis aureus Briss), živi u sjever­ noj Africi, Turskoj, na sjevero-zapadu Azije, a nagju ga katkada i u južnoj Dalmaciji. Spada u zvjerad, na ljude ne nasrće. Napolje s tim lopovom, nastavi rasrgjeni Maur; bacite Ašči-Hasana u tamnicu; moj prijatelj, kadija osudiće ga po zakonu na smrt! Ova zapovijed bude izvršena bez ikakvih dalj, nih pošljedica. Poslije toga se Husein Dehebi okrene prama Tomu i prozbori: — Milostivi je Bog valjda tako na­ redio, da tvoja mačka bude sredstvom spasu moga života. Zato budi dragom Allahu vječna hvala ! Ja ti mladiću, moram trajno zahvalan biti. To trebaš od mene zahtijevati. Imaš li kod kuće u tvojoj domo­ vini roditelje ? — — Imam, gospodaru, — odgovori Tom. — Jesu li ti roditelji siromašni? — — Vrlo siromašni, milostivi gospodaru ! — — Bi li ti možda rad bio, da vidiš tvoga oca i mater tvoju, ili da opet budeš u tvojoj domovini? — — S kolikom žudnjom želim ja to ! — — Dobro, — reče stari Maur — tvoja će se želja ispuniti. Ja te lišavam ropstva i poklanjam ti slobodu. Osim toga, evo ti još hiljadu dukata, da se u svoju domovinu ne vratiš kao bijedni siromašak.— Tom, obradovan time, najljepše se zahvali svome gospodaru. Husein Dehebi isprati ga sžm do jedne luke na sjevernoj obali marokanskoj i otpremi ga lagjom u Portugal. Mladi mornar odavde prispije zdrav i veseo u svoju domovinu. Njegovi se roditelji vanredno obraduju, što su ga opet vidjeli, jer ga već dugo mrtvim držahu. Tom odmah napusti mornarsko zvanje. Obilati novci, ko­ jima ga je veledužni stari Husein Dehebi nagradio omogućili su mu, da se je kasnije oženio i na taj način udario temelj vlastitoj porodici. Sretno i zado­ voljno živio je u blagostanju još mnogo godina. Uvi­ jek je bio prijatelj mačaka a pored toga nesret­ noj sivoj mačk' ostao je trajno zahvalan, što ga je ovako usrećila. Po njemačkom: N. Resulović. NARODNE POSLOVICE. Pribrao: LEBIB, Prsten s kamenom, žena s čovjekom. * Bez dogovora u polje pošla, bez snopa kući došla. * Ko ne može konja, on'bije samar. * Ne čudim se Heri, što pogje begu, već begu, što uze H&ru. * Baba šumom, djeca drumom. * U vodu upo, kiše se ne boji. �Broj 4. Strana 65. B I S E R Neka uči Vide, kuda dim ide. * Za nevolju i mačka svijeću izjede. * Koja koža blizu kosti, ono tijelo rugla dosti. * Kad se noge pruže, zna se, šta je čije. * Kasno drvo gotovi ugarci- kasna djeca gotovi prosjaci. * Lubina (lubanja) se mjeri, kad se očisti. Narodne umotvorine. Mustajbegovica. Glavu veže Mustajbegovica, Beg Mustajbeg drži ogledalo Pa govori svojoj vjernoj ljubi: „Lijepa ti si, moja vjerna ljubo!" Govorila Mustajbegovica: „Ne budali beže Mustajbeže, Ti ljepote ni vidio n’jesi. Da ti vidiš Šehovića Kadu I njezinu šećer l’jepu Nazu, Ne bi znao. ko te je rodio I bijelim ml’jekom zadojio." Govori joj beže Mustajbeže: „0, Bogati, moja vjerna ljubo ! Sastavi me šećer l’jepom Nazom, Dati ću ti ćurak i ćurdiju, Dati ću ti roblje i robinje I daću ti gjerdan od dukata." Reče ljuba, ujede je guja. Pripe skute, uzvrnu rukave, Ona ode u nove mutvake, Sve gospoje na večeru zovnu. I pozovnu Šehovića Kadu I njezinu šećer l’jepu Nazu. Večeraše i akšam klanjaše. Govorila Mustajbegovica : . 0 Bogati Šehovića Kado! Ustavi mi šećer l’jepu Nazu, Neka sa mnom u dvoru prenoći, Jere nema bega Mustajbega." Reče Kada, ustavi se Naza. Kad se gospe s’ sobeta rasule, Večeraše i akšam klanjaše 1 odoše u bjelu odaju, One steru mekane jatake. L’jepa Naza jaciju klanjala, A na vrata beže Mustajbeže, Uze Nazu po svilenu pasu, Pa je baci na meke jatake. Ljubi Nazu s’ večer do sabaha. Kada se je danu okrenulo, Ljuba Šalje tananu robinju, Da dovede šećer l’jepu Nazu. Govorila tanahna robinja, Govorila begu Mustajbegu : „Mustajbeže, selam ti je ljuba, Da ti šalješ šećer l’jepu Nazu, Kara će je ostarjela majka". Govori joj beže Mustajbeže: „Had’ joj kaži, mlada robinjice, Ne vraćaše mejit sa mezara, Ni od mene šećer l’jepa Naza", Povrati se mlada robinjica, Pa sve kaza Mustajbegovici. To je njojzi vrlo mučno bilo, Pa ti šalje opet robinjicu. Govorila mlada robinjica: „Mustajbeže objesi t’ se ljuba!" Govori joj beže Mustajbeže : „Hajđ’ joj kaži, mlada robinjice, Nek se vješa na krilu je ljepša!" Pribilježio: Muharem Kui'tagić, Muhamedov iz Kulen-Vakufa. �„B I S E R“ Strana 66. Broj 4. m T " ZDRAVLJE.® m iž S L ______________________ » s 50 prostoru od kakvih 16-20 nr noćiće po 8 - 1 2 čla­ nova obitelji, a tu im je i kuhinja i spavaća soba, jer Najveći uzrok propadanju i iskorjenivanju našeg zbog velike cijene ne mogu udobnijeg stana naći. naroda ušljed raznih epidemičnih bolesti, jesu bez Koliko imade još ovakovih stanova, koji su bez dvojbe veoma slabe stanbene prilike, osobito kod ni­ poda i sa trošnim krovom, pak za vrijeme kiše mo­ žih slojeva našeg naroda. Ako pogledamo kućicu, u raju se često podmetati komadi dasaka, da im voda kojoj stanuje: seljak, radnik, obrtnik i zanatlija, pa ispod golog tijela ne teće. I ovakovo bijedno stanje šta ćemo tu naći? Mračnu nisku sobicu, a možda i našeg seljaka i uopće našeg naroda iz nižih slojeva u bez krova ili poda, te je u njoj prenatrpano sa živim pogledu njegova prebivanja i stanovanja, daje povoda stvorovima, koji jedva zapremaju onaj dosugjeni im propadanju našeg naroda s dana u dan, jer ga bijeda prostor u časovima svoga odmora. s jedne strane, a s druge strane kučevlasnik sa svo­ Ne znamo, gdje bi gore i jadnije stanje našli, ilj jom velikom kirijom dovodi do ruba propasti do u selu ili gradovima! Pogledajmo kuću naših seljaka! tjelesnog, duševnog i materijalnog posvemašnog uni­ Io je niska potleušica, u koju se mora uči napola štenja. sagnut, a u njoj ćeš naći mračnu, zadimljenu sobu i stotinu 1 radionice naših zanatlija nijesu u boljem stanju, nekakvih stvari, koje ne bi smjele u sobi biti, pa ne ier su iste bez ikakva uregjaja pogledom na zdravlje bi čovjek vjerovao, da tu obitava cijela jedna obitelj od onih, koji moraju tu iz dana u dan raditi i život pro­ 10 do 20 članova, a u prostoru od 10 do 25 četvornih voditi. metara. U jednom kutu je polica, na drugom kraju I naši hanovi nijesu takogjer boljega stanja od dan sanduk, a skoro na sredini je ognjište. Dosta ovakovih radionica. U njima se dapače kupe najniži slo­ veliki dio prostora zaprema srg, na koji se vješaju jevi i to u masama, jer sirotinja nije u stanju, da boljega prljave i zakužene haljine. Prozora skoro nema nikako, zakloništa nagje, jer ga s jedne strane neimaštvo, a jer u Hercegovini su ovakove kućice većim dijelom s druge strane nepoznavanje štetnosti po zdravlje i život zidane suhozidom, te ima dosta pukotine, a kroz vječno ovakovog obitavališta ne može da odvrati, ako je što otvorena vrata dolazi prilično dosta svjetlosti. Po Bosni imućniji, te jedan i drugi mora da propada. U ovaje to malo drugojačije. Tu su „modernije'* kuće, jer kovim hanovima (prenoćištima) spava se jednostavno su većim dijelom na jedan kat, jer se moraju radi na podu bez ikakve prostirke ili pokrivke. Prostori vode podići nešto iznad površine zemlje. A tu je opet se nikako ili vrlo rijetko zrače, a same prostorije niti velika mana, da je pod sobom u donjem boju u t. zv. se čiste niti kreče. Unutra je zrak tako zagušljiv, da ,,magazi“ kod mnogih kuća smješteno blago, koje čovjeka, koji sa ulice dogje, tako zakusne, da je pri­ svojim isparivanjem daje neugodan vonj čeljadi, ko­ moran odmah na polje izaći, ako nije, kao što su ovi jima je sugjeno, da u ovakim stanovima mora da sta­ bijednici, priučio se na ovakovi vonj. Zar ovakovi nuje i živi. prostori nijesu ubitačni po ljudski život ?! Baš iz ova­ Kod hercegovačkog seljaka je takogjer njegovo kovih prostorija razilaze se klice svih epidemičnih blago blizu njega. On svoju kućicu razdijeli pleterom bolesti, te koje osobito u zadnje vrijeme nevjerojatno u dva dijela, jedan dio za štalu, a u drugom sprovodi kose i miču s površine naš onako bijedni i malobrojni sa svojom obitelji zimske duge noći u odmoru i spa­ narod. vanju — u kratko u tome i takovom stanu provodi Često i obične kafane služe za prenoćište. Po on cijeli svoj život sa mnogobrojnom svojom obitelji. cijeli se dan tu sjedi i puši u razgovoru i eglenu, a Eto, kolike nesreće prate naš seoski puk, baš u večer, kad se kafana zatvori, gosti se povaljaju gdje u pogledu njegova stanbenog stanja. I Životinje imadu su i sjedili, te u onako zagušljivom zraku traže „odugodnije nočiste, nego li ga ima naš bijedni seljak. mora“ svome tijelu. Jadan je to odmor, jer ga onaj On je u tom nadmašio i samu okorjelu zvijer, te mu zrak ne krijepi, nego mu dapače u tijelo usagjuje treba čim prije pomoći, treba mu pokazati, kako će razne .bakcile, od kojih mora jednom podleći. na jeftin način doći do udobna stana. Kod nas se do danas vrlo' malo posvećuje pažnja Pregjimo sada u kasabe i gradove, te pogledajmo na konačišta, te se prema statističkim podacima po­ gdje radnici stanuju! Šta ćemo tu naći? Jadno i bi­ kazuje veliki razmjer mrtvih slučajeva od same tuber­ jedno stanje ga je strpalo u vrlo trošnu kućicu, te u kuloze. Godine 1908. obdržavala se anketa za suzbi­ vrlo malom prostoru obitava on i njegova obitelj. U janje tuberkuloze u Sarajevu, te je pl. Hadrović iznioJ 0 stanovima. �Broj 4. „ B I Š E R“ Strana 67. da su baš krivi širenju tuberkuloze stanovi, rekavši: da dogje do zdrava i udobna stana. U ovom pogledu „U zimsko doba ima kod seljaka u jednoj sobi, koja mogla bi djelovati kotarska vijeća sa saborom zajedno, je dosta tijesna, najmanje desetero čeljadi, često ih te prema odregjenom nacrtu, naložiti našemu seljaštvu, se puta tu nakupi i 20—30, te moraju u istoj sobi da mora takovu i takovu kuću napraviti, a naći mu spavati. Sobe na selu niske su po prilici T5 m, tako, naravno i izvor, odaklen će na jeftin način doći do da se čovjek ne može ispraviti, što nije slučaj samo zajma u slučaju, ako mu je isti za taj posao potreban. kod siromašnih već i kod bogatih ljudi". Na istoj Što se tiče podizanja radničkih stanova, to bi anketi donosi dvorski savjetnik dr. Kobler u svrhu se moglo za izgradnju zauzeti veća radnička, tvornička suzbijanja tuberkuloze kao prvu tačku podizanja novih i industrijalna poduzeća, te radniku pružiti prilike: ili i poboljšavanje postojećih stanova. Vladin savjetnik da ima udoban stan uz nisku kiriju, ili mu naći na­ dr. Seidenfeld iznio je na istoj anketi podatke, što ih čine, kako će lakše doći do povoljnog zajma, da si je našao kod smrtnih slučajeva u Bosni i Hercego­ sam prema njihovu nacrtu podigne kućicu. vini u g. 1905. Prema njegovim izvidima, umrlo je u Možda bi u gornjem pogledu mogle najviše dje­ rečenoj godini 51.039 osoba, a od toga od same tu­ lovati „Sreske blagajnice", te i njima, koji najviše za­ berkuloze 7.237 ili 14"/o. Ako promotrimo smrtne slu­ štićuju radništvo, sigurno leži na srcu i to aktuelno čajeve od tuberkuloze po gradovima, nalazimo prema pitanje, te će ga, daj Bože, čas prije i privesti kraju. izvještaju dr. Seidenfelda, da u Sarajevu umire od Gradska općina sarajevska već je uzela to pi­ sušice na 1000 osoba 115, u Mostaru 10'7, u Bihaću tanje u pretres, te se je nadati, da će sve moguće 7 7, u Travniku i Tuzli po 5‘2, u Banjaluci 35. učiniti, samo da što prije to pitanje kraju privede. Još ako se bude malo više pažnje posvećivalo Jadnu sliku u pogledu stanbenog stanja u zemlji iznosi na istoj anketi savjetnik dr. Bayer, koji reče na prenoćišta i na razne hanove — a osobito na one, izmegju ostaloga: „Takovi stanovi bez svjetla, bez u kojima se noćiva, te uz stroge odredbe vrši nadzor zraka, ispod površine ceste, škodljivi su ne samo za nad istima, onda će se zaista smanjiti broj smrtnih obitelj, već i za dijete, jer čim dogje na svijet, usiše slučajeva od zaraznih bolesti, te će se u našem na­ rodu podići nova generacija života, sreće, zdravlja i klicu smrti". U kratkim crtama iznesosmo jadnu sliku stan­ zadovoljstva. Popravimo i podignimo udobne i zdrave stanove benog stanja našeg naroda. — Za narod, koji pro­ pada s dana u dan, potrebno je, da se čas prije našemu narodu, to nas i bijedno njegovo stanje u tom mjerodavni faktori zauzmu za njegovo — najdrago­ pogledu zadužuje, pak će nam se trud u novom i zdra­ cjenije mu na svijetu — zdravlje. Treba tome narodu vom pokoljenju sto na sto naplatiti! Na kome je, na pomoći, treba mu pokazati, na kakav, ali jeftin način posao za svoj narod! Hodža. LI STAK. o Iz islamskog svijeta. Jubilej „Polumjeseca". Nedavno se u Carigradu slavila godišnjica „po­ lumjeseca", turskog nacionalnog grba. Za vrijeme križarskih, kao i na španjolskom po­ luotoku sa Marokom, velikih vojna — na mnogo mjesta čitamo, kako se je „polumjesec" protiv krsta borio. Nu historičari kada su ovo pisali, živjeli su u slobodnoj pjesničkoj eri, pošto islamski polumjesec upravo ove godine navršuje svoju 400-godišnjicu. Jauz Sultan Selim I. učinio je 1512. god. polumjesec tur­ skim narodnim grbom. Prije toga turski grb bijaše jedna životinja, ondašnjim hrabrim Turcima vrlo pri- stajaća veličanstvena ptica: orao. Odlični engieski pjesnik Fletcher Phineas još god. 1633. spominje crnog orla mjesto turskog grba. Prije pojave kršćanstva, polumjesec je kroz 600 godina bio grb grada Bizant-a, te se na tadanjim mnogim novcima i medaljama može vidjeti. Kada su Osmanlije primili taj bizantijski sim­ bol, odmah su ga upotrebili kao nacionalni grb, a kasnije ga stavili i na ratne zastave. Zatim su ga po­ čeli stavljati i na minare i kube vel'kih džamija. Jenjičarska vojska najprva je pod polumjesecom ratovala, a njezin polumjesec već i danas postoji, te se kao i ostale ratne starine čuva u carigradskom ratnom mu­ zeju ,,E!bise-i-Atika“. Jenjičarski ratni bajrak ima na vrhu koplja zlatni, sitnim zvoncima, okičeni polumjesec, ispod kojega sa �Strana 68. , B I S E R“ dvije strane vise dva konjska repa, od kojih je jedan Fikret svojom pjesmom i Halid Zija svojim ruma. crne, a drugi crvene masti. U ostalom polumjesec je nom i novelom. U to vrijeme ..Scrveti Funun" izniče poput ka­ bio prije nego ga Turci poprimiše takogjer i simbol kršćana. Kada je naime Karlo Anjou-anski kod Tag- kova svijetlog ostrva, poput oaze u moru olovnog liacozzo-a pobijedio Konradin-a, u Messini je 1268. mraka, koji je pritiskivao intelektualni život osmanosnovao viteški red sa polumjesecom sa ovim geslom: linskog naroda. Kao megju zidinama starih grčkih „Donec totum impleat orbem“. Poslije je u 1448. god. hramova, tako su se tada megji četiri zida „Serveti jedan drugi Anjou, taj red preuzeo i drugo mu geslo Fununova" uredništva skupljali pošljedni borci na­ dao. Sa padom anžuanske kuće nestalo je i reda sa pretka i istine, koji bježahu od opskurnog konzerpolumjesecom, jer pošto je već bio postao i simbol vatizma Nadžijevaca i od tiranije apsolutističke vladaTuraka — kršćani su ga posve ostavili. Kada je Sultan vine „crvenog sultana". Megju tim eto borcima mi Selim III. došao na prijestolje, osnovao je takogjer vidimo i mladu pojavu Huseju Sirotovu, koji je jedne orden sa polumjesecom, koji je bio od zlata, a u sre­ noći 1895. godine s nekoliko drugova deportiran u jedan dini je imao briljant sa urezanom carskum turom daleki napušteni kraj Male Azije, gdje je sve do pro­ (monogramom). Ovaj je orden hio odregjen samo za glašenja ustava u turskoj carevini u mukama i pat­ strance i prvi je njime nagragjen bio znameniti engle­ njama živio. I baš u toj nesreći Siretova života leži ski admiral Nelson, poslije abukirske bitke. Konačno početak njegova pravog umjetničkog rada i djelovanja. je Sultan ratih Mehmed II. izmijenio donekle formu Sve njegove bolje pjesme ocvale su u tmini pro­ turskog polumjeseca. fre^eo: S. Bakamović. gnaničke ćelije, a u njima su kao u ogledalu slikokovito iznešene sve patnje i stradanja, svi boli i čuv­ stvovanja pjesnikova srca. Husejn Siret nije od prirode stvoren kao izvan­ Književnost. redan pjesnički talenat, s toga je kroz njegove živce Odbjegle noći. Nakladom knjižare Muiitar Ha'.i- t: bao prostrujati jedan otrovni samum ; on je trebao dove u Carigradn izašla je prošle godine pod gornjim doživjeti jedan jak udarac u životu, pa da mu se uz­ naslovom knjiga pjesama darovitog osmanlijskcg budi nervni sustav, da sc sa struna njegova srca iz­ lirika Husejn Sireta, koje megju pjesničkim izdanjima mame najljepši akordi, a taj udarac je kod njeg bio - jad i nevolja prognaničkog života. „Biblioteke moderne književnosti" zauzimaju vrlo od­ Nesretni dani, što ih je pjesnik proveo u h snilično mjesto. Siretove pjesme su kao neki most. neka veza M~nsuru, jednoj zabačenoj varošici Male Azije, skjp izmegju autora „Razbijenih gusala" i pjesnika „Noć­ su krvavih avantura i doživljaja. To je — kako sam nih vjetrova", jer svojom formom, tehničkom, dikci­ Siret u svojim „Uspomenama" veli — zaborav! eno, jom i slikovitošću sliče Teufik Fikretovim stihovima, i od dohvata vremena daleko zabačeno, mjestance, a svojom dušom se pričinjaju kao neki mali svijet, oko kojeg visoke gore plamte pod žegom ljetnog sunca, mali dio onog beskranojg svemira osjećaja, što nam a cijela varošica, čijim se sokačićima razvila pakiena vatra — čovjeka zagušuje svojom sparinom i smrd­ ga pred oči donose pjesme Šihabudinove. Istina Siret nije kao Fikret mogao svojim pr­ ljivim zadahom. Stanovnici onog mjestanceta su mizerni stvovim pjesmama steci umjetnički glas, niti je kao Šihabudin uspio, da svom artizmu pribavi veliku ljubav ruvi, polunagi, ogrezli u džehaletu i nemoralu : pravi i udivljenje čitaoca; ali je ipak sebi prisvojio jedno tipovi predhistorijskog doba. Da upoznamo one samotne noći, što ih je Siret od'jeljeno mjesto, koje je prilično izloženo svjema po­ proveo u Hasni-Mensuru, dosta je navesti ove stihove: gledima turske čitalačke publike. Kad koju Siretovu duševu tvorevinu pročitate, Zar ja &am zločinac prosti ? vi ne ćete osjećati udivljenja, ali ćete u dno duše I šta li zgriješih, da mi ćutjeti iskrenu ljubav prama njenu autoru, jer on Stan je sobica tijesna, osjeća i svoje osjećanje u dušu čitaoca preliva. Ta Gdje studen i tmina čami? se odlika opaža u Siretovim — kako prvim, tako i Ja kalugjerskijživot u potljednim pjesmama. Ovdje provodim sada, Djelomično pomanjkanje fantazije i nepotpunost S ove mi samoće duša artističkog shvaćanja kod njega nadomješćuje iskreno U pustu dosadu pada. čuvstvovanje, koje je bitni biljeg njegove poezije. Husejn Siret se svojim prvim radovima javlja Gušiću se u miru groba — u ono vrijeme, kad se je privodila kraju literarna Ah’ da 1’ ću tako dovjek? borba izmegju „starih" pristaša Nadžijine škole i U ovom regbi gn’jezdu „mlagjih" Ekrcmovih gjaka, kojim je na čelu stajao Sova sam, a ne čovjek__ �Broj 4. B I S E R I sve je spokojno. Nigdje Ni svjetla ni zraka nema, U mraku dubokog mira Na sanak sve se sprema. Tek jedna izdiše sv’jeća, A pram njoj jedna sjena; Pred okom čežnja mi stoji Bolesna i zamišnjena. — Dosta je ove patnje ! Drhtavo jezik joj zbori; Ona se na plamen baca, Da sama sebe zgori...“ U ovim patničkim danima uz pjesnika se uvijek nalaze dva vjerna druga, dvije „sablasti": Čerkeska oslobogjena robinja, s kojom se Siret iz ljubavi vjen­ čao i mala Hadžesta, plod te njegove i ženine mu ljubavi. On vjeruje, da je besmrtan, da će vječito živjeti u svom djetetu, pa za to pjeva : Ti zaman otvaraš žvalje, 0 smrti, ponore kleti! Ja nisam besplodna grana, Stog ne ću nikad mr’jeti. Siret je zaljubljen muž i dobar otac, koji se u svom prognaničkom životu nikad dušom ne rastavlja od svog djeteta i svoje ženice : „Sunce tone. Po obzorju mlada večer šara slike, Bacajući sjenu tuge na sve strane i vidike. Čuj, dolazi glas od zvona s mirnog polja iz daljine: Vraćaju se bjela stada ko oblaci vrh pučine. Aj, šta tako ponad staze ja pogledam svaku veče, U čeznuću kao pastir, kog u lugu noć zateče? Da 1’ me tražiš u tom času, o Hadžesto, pile moje, Dok ja plačem, dozivljući pred svoj pogled oči tvoje?." Zadnji reci ove pjesme izrazitim jezikom tu­ mače svu gorčinu Siretove čežnje : Dok ja bdijems tvojom slikom usred mira ponoćnoga, Pile moje, da 1’ ti u snn snijevaš sada oca svog?" U svjema pjesmama, što ih je pjesnik u pro­ gonstvu spjevao, oštro se opaža nervoznost osjećaja i misli. Kad se on sjeća svoje bijedne ženice, koja nikoga na svijetu ne poznaje osim njega i svog iedinčeta, kojoj je sav život bez njih stran i tugj, onda Siret zamišlja svoju skoru smrt i čini mu se kao da vidi najdražih svojih dvoje bića kao bijedne sirote bez ičije zaštite i ljubavi. Vječita briga za njih provejava sve njegove pjesme: Strana 69. ,,I moj je pogled bludio ko ptica Prirodom, što je predvečerje ovi Rumenim mirom. Gledao sam kako Obzorjem jedan čami oblak plovi; U njem’ je sunce zakopano bilo I horizontom krvne suze lilo. Viš mene tako stupalo je večer, U njedra jednog oblačka sakrivena... Ja vidjeh: jedna nepoznata ruka Taj oblak uze za svilna pramena I nositi ga naglo tada stade — Današnjeg dana, en život pade!... Draga, u tako jedno sjetno veče 0 mojoj smrti ti ćeš glase čuti, 1 gledati ćeš — daleko od mene — Plačuć, na jedan obzor, što se muti..." Ovo ćućenje bliske smrti postaje istinom, realizuje se. Ali Siret ne umire, nego njegova žena, koju je on u dubokoj tuzi i žalosti ostavio daleko za ve­ likim gorama i širokim rijekama. Nesretna ženica, na koju Siret uvijek misli u svom p.ogonstvu, ne mogaše snositi veliki bol rastanka; ona lagano vene, suši se i - umire, a mala Hadžesta ostaje siroče u prvim danima svog nevinog živeta. Tragični ovaj udarac sudbine pjesnik je spjevao u jednoj ovećoj tužaljki, koja počinje ovim krvavim stihovima: „Ah! one oči, čije suzice evo dršću U mome pogledu, sad se okreću k meni s puta, Po kojem, bježeć, mjesec skliže se tiho, lahko. I njihov zadnji pogled, na meni što je stao, Mutna je regbi zvjezda velike tuge i bola!.. Ah, one oči sada beskrajnom daljinom blude I nikad, nikad ne će osvjetlit više moći Noćcu ljubavi moje!.." Duboka tuga ove pjesme prijelazna je, ona dje­ luje na dušu čitaoca tako, da i on sam — proči­ tavši je — u ovom svem osjeća bol njena autora i nije mu se moguće oteti suzi nad ovom nesrećom pjesnikovom. Ovo su prave pjesme ljudskog srca, kakvih je malo naći u turskoj lijepoj književnosti i baš ovo iskreno osjećanje boli čini razliku izmegje Husejn Sireta i drugih novijih „mlagjih" turskih pjes­ nika, koji pjesmu smatraju samo igranjem riječi, i srokova, a ne i izljevom duševnih osjećaja pjesni­ kovih. U Siretovim pjesmama imade zamamnih orjentalnih boja i mirisa: „I nikad više ne će opojni mirisat miris, Koji se prosiplje s naših koketnih ružinih grudi U rujnoj dalekoj bašti...." �Strana 70. B I S E R U njega je mnogo takovih stihova, koji nas podsjećaju na klasičnu tursku poeziju: J a svjetlosti i plamena kao leptir žudim 1 moja se naga duša ledi, evo bez n j e -----Na usnama svojih dragih ja sam čaša rujna, U kojoj se iskri vino ljubavi i čežnje." Možda će se nekada na Siretove pjesme spu­ stiti koprena zaborava; ali ja sam uvjeren, da će svaki čitaoc, kojem slučajno dogju u ruke, u njima osjetiti kucanje jednog ljudskog srca i najiskreniji plač jedne napaćene pjesničke duše. M. Cazim Catić. „ćorav račun11. Nedavno je izišla iz štampe vrlo uspjela pozorišna šala „Čorav račun" u tri slike od gosp. Saliha Kazazovića. — Knjiga je izašla u vrlo ukusnom izdanju, u piščevoj nakladi, a štampana je u štampariji Vogler i dr. u Sarajevu. — Pisac je uzeo siže (gragju) iz našeg savremenog provincijalnog života, te je u ruhu zdravog i vrlo originalnog humora obradio tendencioznu satiru na raspojasan život muslimanske mlagje generacije kao i na prilike, koje takovom ži­ votu kod nas nesmetano pogoduju. Ovo je satira svoje vrste u dramskom obliku i u našoj oskudnoj dramskoj književnosti zaista jedna dragocjenost, koja se i sa literarne i sa dramskoscenerijske strane najtoplije može oreporučiti svakom prijatelju naše književnosti. — Zbog malog broja lica kao i zbog tehničke jednostavnosti i ljepote ovoga pozorišnog komada, preporuća se najtoplije ovo divio u svrhu prikazivanja svima našim društvima i kiraethanama u Bosni i Hercegovini. Knjiga iznaša četiri štampana arka u osmini, a cijena joj je 1 K, te se može dobiti kod „Prve mu­ slimanske nakladne knjižare u Mostaru" kao i kod Muslimanskog naprednog i dobrotvornog društva „Medenijjet-a“ u Travniku, koje društvo ima glavnu ra­ sprodaju. „Muallim11. Primili smo 9. i 10. broj lista, što izlazi već drugu godinu pod gornjim imenom u Sarajevu, pod uredništvom vrijednog prosvjetnog radenika g. Muhamed-Sejid ef. Seraarevića a izdaje ga Muslim. muallimsko i imamsko udruženje za Bosnu i Herce­ govinu. Spomenuti list izlazi jedan put mjesečno i štampa se arebicom, a donosi pored ostalih stvari i lijepih članaka o uzgoju naše mladeži. Zadnji brojevi toga lijepo ureguvanog lista imaju slijedeći sadržaj: Povijest mushafa. Odlomak iz povijesti din Islama. Prostitucija i njezine pošljedice. Pjesma iseljenika. Zorna nastava. Društveni glasnik: Ovogodišnja društvena skupština. Konstituisanje odbora. Naš list. Darovi društvu. Bi­ lješke: „Udruženje bos.-herc. ilmijje". „Siroti mustekim". — „Sebilurresad". Mi ovaj list braći muslimanima najtoplije preporučujemo. Jusi1.' i Ismail. Pod ovim naslovom izašla je ovih dana iz štampe u nakladi „Prve muslimanske nakladne knjižare' mala knjižica u kojoj su štampane dvjje islamske pjesme: Hikjaja o Jusuf peigamberu i Hikjaja o Ismail pejgamberu Kako se ugodno čita kod našeg islamskog na­ roda ova knjižica i kako je obljubljena, najbolje svje­ doči ta činjenica, što su dosad štampana dva izdanja na jagmu raspaćana, radi ćega se je treće izdanje mo­ ralo prirediti. Cijena je ovoj knjižici vrlo niska samo 20 helera, te je može i najveći siromah nabaviti, a može se do­ biti u svima knjižarama. Mi ovu knjižicu sa naše strane najtoplije pre­ poručujemo našim čitateljima. Kulturne bilješke. U d ru žen je b o sa n sk o -h e r e e g o ■ v a č k e ,,Ilm ije<fcPrPikom zasijedanja prosvjetne ankete u Sarajevu, kojoj je takogjer prisustvovalo noj koliko najuglednijih naših alima, izbilo je megju istima na površinu pitanje o osnivanju jedne organizacije, kojoj bi bila zadaća, da okupi u jedno kolo svu ilmijju Bosne i Hercegovi: e, te da tako ujedinjena radi na čuvanju kako svojih staleških tako i svih islamskih intere a, a osobito da pazi na Što bolje učvršćenj i vršenje svetih islamskih načela megju naše n veoma zapuštenom narodu. Ova ideja naišla je na veliko odobravan e kod svib prisutnih alima, te se u tu svrt u odmah izabrao privremeni odbor, komu je po­ vjerena zadaća, da sastavi i izradi pravila, le da nakon toga ista predloži skupštini na odo­ brenje. Privremeni je odbor dotična pravila izradio i po skupštini ista kao primljena uz male pre­ inake vladi na odobrenje predložio, koja ih je u aprilu o. g. i odobrila. Na 28. o. mj. sazvao je privremeni odbor glavnu skupštinu u svrhu izbora glavnog od­ bora, na kojoj je sa svib strana Herceg-Bosne prisustvovalo mnogo naše najuglednije ilmijje, te su na istoj izabrana u odbor slijedeća gospoda: Za predsjednika: Hadži Mehmed Džemaluddin ef. čaušević; za podpredsjednika: Šalim ef. Muftićj �Broj 4. .BISER" 7.a tajnika: Muhamed Seid ef. Serdarević; za blagajnika: faib ef. Saračević, za knjižnjićara: Tufo Muhamed ef.; za revizore: Sakib ef. Korkut i Ibrahim ef. Saric. Bez funkcija: Ahmed tf. Burek, Mehmed ef. Polić i Salih ef. Svrzo. Provincijalni članovi za okružje sarajevsko: Numanagic H. Husni ef.. Muftić Abdul-Hamid ef.; za okružje travničko: Babahmetović Hadži Ali ef., Kurt M. Sevket e f.; za okružje mostarsko: Alajbegovič H. Salih ef., Kurt H. Muhamed e f.; za okružje banjalučko : Maglajlic H. H. Ibrahim ef., Fejzagič H. Ilafiz Bekir e f.; za okružje bi­ h a ć k o : Jahić H. H. Jusuf ef., Redžić H. H. Ibrahim e f .; za okružje tuzlansko: H. Ergić H. Salih ef., Mehmedagić Arif Hikmet ef. — Na istoj skupštini primljena je jednoglasno rezo­ lucija, koju su predložili brčanski alimi, a ko­ jom se traži, da se svim mogućim i zakonitim sredstvima najenergičnije poradi na tom, da naš najugledniji, najradiniji i najzaslužniji alim veleučeni g. Hadži Mehmed Džemaluddin ef. Caušević bude izabran za našeg vrhovnog vjerskog poglavicu — za reisu 1-ulemu Mi sa najvećim veseljem i zadovoljstvom istićemo i pozdravljamo gornju rezoluciju, čvrsto uvjereni, da će ista kod svih muslimana Bosne i Hercegovine naići na najveće zadovoljstvo i jednodušno odobravanje, jer je g. Oaušević je­ dini u stanju, da svojom velikom spremom i svojom marljivošću, što nam već dosadanji nje­ gov rad svjedoči — odgovara svim zahtjevima, koje to veliko zvanje i iziskuje. Sto se pak tiče samog udnženja, koje je djelo g. Oauševića, mislimo, da ne će biti niti jednog muslimana, kojeg ne bi ova nužna i korisna organizacija obradovala i u svoje kolo privukla, a naročito naše muallime, vjerouči­ telje i u opće cijelu ilmijju Bosne i Hercego­ vine, jer smo čvrsto uvjereni, da će spomenuto udruženie na čelu sa svojim vrijednim odbor­ nicima živo poraditi u smislu svetih načela uzvišenog Islama na svim linijama na moralnom i prosvjetnom podizanju našeg veoma zapu­ štenog naroda. V Strana 71. vila tog udruženja s namjerom, da naš narod upozna što bolje svrhu i cilj tog udruženja, a tim više, što su pravila štampana arebicom, koja još nije svima dobro poznata. Muslimanska centralna banka. U prošlom mjesecu otvoren je ovaj naš veliki novčani zavod sa 3 milijuna kruna početnog kapitala, te je već otpočeo sve ban­ kovne poslove. Ova naša kulturna intitucija kao i njeno ostva­ renje u velike nas veseli, jer time je našem narodu pružena prilika, da u slučaju materijalne nužde ne nasjeda raznim lihvarima i kod raznih novčanih za­ voda, koji ne samo, da mu uz veliki kamatnjak preko gruntovnice daju novac, nego ga dapače uz to još na svemoguće načine izrabljuju tako, da čim koji padne u ove zamke, više se ne kutarisava bez posvemašnje propasti. S toga svaki musliman treba u prvom redu, koji je imučan, da kupi dionica u ove naše zajedničke banke, a onaj, komu novaca treba, da se jedino na našu centralnu banku obraća, jer će time ne samo lakše i s manje troška doći do novaca, nego će ujedno i to naše veliko poduzeće tim korakom potpomoći. Ovo u kratko donesosmo, te ćemo se u idućem broju malo opširnije osvrnuti na naše stanje u ovom pogledu, a osobito pogledom na upropašćivanje našeg težaka od strane raznih lihvara i drugih manjih nov­ čanih zavoda. Islamski gjački konvikt. Pod ovim imenom ot­ voren je ove godine muslimanski gjački konvikt I Sarajevu, zauzimanjem vrijednog gjačkog prija­ telja g. Hakije ef. Hadžića, u koji je primljen lijep broj naše siromašne mladeži, koja je ostala na putu bez ikakvih sredstava za daljnje školovanje. Ovo je djelo svake hvale vriledno, te se osjećamo dužnim, da se najljepše zahvalimo, kako gosp. Hadžiću, tako i svima podupirateljima toga korisnog djela, na zauzi­ manju i očinskom staranju za napredak i budućnost naše uzdanice — školske mladeži. Početak školske godine. I ove se je godine kao i lanjske upisao i pošao veliki broj naše musliman­ ske mladeži u sve srednje zavode, a naročito u gimna­ zije i trgovačke škole. Ova nas pojava mora veseliti, jer time i naš elemenat posvjedočava, da zna cijeniti va­ žnost i korist naobrazbe, koja je najglavniji uvjet kod svih naroda za svako napredovanje. Nu pri tom mo­ ramo napomenuti, da nije dosta samo da se veliki broj naše mladeži u srednje škole upiše, nego da je mnogo važnije, kako će uspijevati ta mladež u nauci i kakove će uspjehe polučiti. Da iskreni budemo do­ sadanji uspjesi nijesu nas zadovoljavali, a naročito ne moralno-odgojna strana, koja je glavni uvjet za Pozdravljajući osnutak ove humane, ko- svaki rad. Uzrok, da jc naša mladež u moralno-odristonosne i neophodno nužne organizacije po gojnom pogleciu, a osobito ona sa strane, slabo, bolje spas Ehli-Islama ovih zemalja, donosimo pra­ reći nikako dosada uspijevala, leži u tom, što je bila �,,B I S E R“ Strana 72. prepušćena sama sebi, kako bez ikakva nadzora od strane svojih roditelja, tako i od samih konvitskih uprava kao i vjeroučitelja, koji su dužni za čitavoga vremena brižljivo i valjano nadzirati i voditi o njoj računa. Pored roditelja, konviktskih uprava i vjerouči­ telja držimo, da je moralna dužnost i nastavnika musli­ mana, da bdiju i nadziru našu školsku mladež. Vodite više brige odgojitelji mladeži o povjerenoj vam uzdanici. Narodna dobrotvorka. Na 19. ov. umrla je u Sa­ rajevu dobrotvorka Sejda hanuma Bičakćić nakon teške bolesti. Ona je još za svoga života zajedno sa svojun mužem, H. Mujagom Bičakčićom uvakufila svoju kuću u Haiilbašića ulici, u kojoj je stanovala do svoje smrti. Iz toga će vakufa naša siromašna djeca, koja pohagjaju škole dobivati pomoć. Svrha njezinog vakufa je isto što i „Gajretova", pa se može s pravom reći, da je ona prva narodna dobrotvorka u današnjem vremenu, kada nam znanja i školovanih mladića treba. Osim toga je rahmetH Sejda hanuma još odre­ dila trećinu svoga imetka, da se podijeli sirotinji iza njezine smrti. Rehmetullahi alejha rahmeten vasiah! P r a v i l a Udruženje bosansko-hercegovačke elmiije (Bosno ve herceg džemijjeti ilmijjesi) I. Ime i sjedište društva. § 1islamska ulema u Bosni i Hercegoviui osniva društvo pod imenom „Bosne ve herceg, džemijet il­ mijjesi" (udruženje bosansko-hercegovačke ilmijje) sa sjedištem u Sarajevu. II. Svrha i zadatak društva. § 2. Društvo ima taj zadatak, da udruži i ujedini svu ilmijju u 3osni i Hercegovini u jednu cjelinu, pa da udruženom snagom radi na širenju dobre i zdrave prosvjete; naročito vjerske na učvršćivanju islamskih vjerskih osjećaja; na poticanju islam?kog elementa na vršenje vjerskih dužnosti; na suzbijanju protu islam­ skih ideja i običaja; na iskorjenjivanju on h zlih i štet­ nih navika, koje su se tečajem vremena uvukle u islamsku zajednicu; dalje raditi na tom, da se musli­ manskom podmlatku daje valjan i jedinstven odgoj; štiti staleške interese i ugled ilmijje i nastojati, da se ona podigne i održi na onoj visini, kuja joj pripada. Za uredništvo odgovara: Muhamedi-Bakir Kalajdžlć. Osim toga društvo ima raditi na potpomaganju siročadi, udovica i onih svojih redovitih članova, koji su siromašni i koji nemaju mirovine kao i na pru­ žanju potpora samim takovim članovima u izvanred­ nim nezgodama; naročito pak treba nastojati,1za tim, da se položaj i materijalno stanje muallima, vjerouči­ telja, imama i muderrisa poboljša. Društvo kao društvo ne smije pripadati nikakvoj političkoj stranci, ali mu je ipak dužnost, da podupire one misli i poduzeća, koja su korisna po ehli Isiam u Bosni i Hercegovini, pa potjecala ona odakle bilo. (Nastaviće se). Iz uredništva. Naš list ni je mogao sve do danas izaći k razloga, što je ovdašnja štampa­ rija, koja je jedina u Mostaru, prenatrpana poslom. Da bi pak list „Biser“ u redu izlazio, od­ lučili smo, da u mjesto dva puta — jednom mjesečno izlazi i to na 24 u mjesto 16 stranica, ier se time omogućuje ne samo redovito izlal' 'n lista, nego nam se ujedno pruža prilika, da ^ećo^ mjeri donosimo pojedino gradivo od naših vrijednih suradnika. Za o molimo sve gg. pretplatnike, naše su dnike kao i čitatelje r Biseraa, da ovo do znanja uziru, te da s nama zajedno svim si­ lan* porade ha tom, kako bi se „Biser“ što više podigao na onu visinu, koja ga zapada i kako bi kao naš jedini muslimanski književni 3st uhvatio čvrsta korijena u našem narodu, da ga što više prosvjetno i kulturno podigne. U savezu s ovim naglašujemo ponovno, da će ,,Biserw i nadalje redovito izlaziti, te time otpa­ daju sve glasine, koje govore o prestanku nje­ gova izlaženja. Mi smo se na to odlučili i pri tome od­ lučni ostajemo, pa se s toga nadamo, da će nas naši prijatelji, pretplatnici i suradnici kako moralno tako isto materijalno potpomoći u na­ šem pothvatu. Na znanje. U drugom i trećem broju nepažnjom su krivo pomećani brojevi stranica, te u ovom broju ispravljamo onako, kao da su stranice drugog i trećeg broja dobre. S toga neka svaki g. pretplatnik „Bisera" 2. i 3. broja ispravi brojeve stranica tako, da su mjesto: „1, 2, 3 i t. d.“ stavi tintom „17, 18, 19 i t. d.“. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8ab520afeb0d0fe97bb91b5cf9931f9e.pdf 693ec00c794b13821a34f8bfdac213fa PDF Text Text BROJ 5. DISER“ izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. = = Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje fmuall me), i muslimansko ženskinje K 3'—, a za ostale K 6-— godišnje za Bosnu i Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. = BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. Ru ko pi si se ne vraćaju. = = Neplaćena se pisma ne primaju. -- GODINA I. Za oglase placa se prvi put za cijelu str mu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnae stinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina,) PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. Z ilk id e 1 3 3 0 . V lasnik, izd a v a telj i nak ladnik : M O S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. M. Ćazim Ćatić: Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Ko je pratio kulturnu povjest Osmaniija, tome je poznato, da su Pcrzijanci imali velikog intelekt ■ alnog utjecaja na život i razvoj turskog naroda. Taj se utjecaj opaža u svjema elementima osmanlijske civilizacije, u svjema granama njihove umjetnosti (ar­ hitekturi, glazbi i pjesmi), pa dapače i u svjema stup­ njevima socijalne im evolucije, a prešao je megju n h preko seldžučkih Turaka, koji su ga primili od turicomanskih plemena, kad su se iz Irana preselila u Malu Aziju. No kako se vidi, po samom naslovu ovog članka, mi ovdje ne ćemo govoriti o tom općenitom utjecaju, nego ćemo u kratkim potezima pokazati čitaocima intelektualni upliv Perzijanaca na samu osmanlijsku li­ jepu književnost, poglavito pjesništvo, te mirticizam kao glavni izvor toga upliva. Već u prvim danima postanka osmanlijske lite­ rarne umjetnosti vidimo, da su osmanlijski pjesnici u svojim duševnim produktima ostentativno imitirali svoje perzijske drugove. Kasnije je ta „manija imitiranja“ — kako to zgodno K’jbprili zađe veli — za­ uzela tolike dimenzije, da su osmanlijski pjesnici sve trope, slike i figure, pa i smisao cijelih verzova i ki­ tica ad verbum prenosili u svoja djela, te je s toga i sami njihov jezik sličio napolici perzijskih i turskih riječi. I ako je slavni pjesnik Bakija (živio u prvoj poslovici XVI. stoljeća) svojom umjetničkom rukom uspio osmanlijski artistički jezik tako izbrusiti, dotje­ rati i takovu mu eleganciju podati, da su se u njemu svaka misao i čuvstvo mogli izraziti bez imalo prozaičnosti, a dosta blizu narodnom shvaćanju, ipak se taj utjecaj , Perzijanaca time nije mogao istisnuti iz osmanlijske lijepe literature. O k t o b a r 1912. Oregjtije: Redakcioni odbor. 1 najveći turski pjesnik, a Bakijin savremenik’ Fuzulija prikazuje nam se u svojoj pjesničkoj pripo­ vijesti „Lejla i Medžnun“ kao potpuna perzijska indi­ vidualnost svojim religijskim nazorima (bio je Šiit) te oblikovanjem i načinom izražavanja svojih ideja, rna da je to njegovo djelo nastalo pod uplivom arapske književnosti, iz koje mu je i sujet uzet. U otio su vrijeme mnogi turski pjesnici, kao sultan Selim I. pjevali cijele „divane" na perzijskom jeziku. I autor poznate „Tedarruname" (Knjiga o skru­ šenoj odanosti), Sinan paša, ispričavajući se, što je to svoje djelo napisao na turskom jeziku, ne bi li bilo piistupačno i široj publici, veli, da ono po svom sa­ držaju i svojim idejama pripada perzijskoj književnosti, i ako oblikom i vanjštinom pripada osmanlijskom na­ rodu. Te nam Sinan pašine riječi dokazuju, kako su slabo u njegovo vrijeme (XVI. stoljeće) susretane i primane knjige, pisane turskim jezikom. Toj velikoj ljubavi prama jeziku potomaka Zoroastrovih i njihovu duhovnom utjecaju na osmanlijske pjesnike najglavniji je uzrok perzijski misticizam, s toga ćemo se ovdje malko više pozabaviti s niim, kao s vrlo važnim faktorom ne samo u književnosti, nego i u socijalno kulturnom životu Osmanliia. Misticizam je grčka riječ, a znači: tajarstvenost; tajna, čudnovata vjera; vjerovanje, da ljudi mogu s Bogom općiti; zatim: duševna bolest, kad se neko prepušta nepravilnoj igri mašte, koja ga mami u nad­ naravni svijet. Inače misticizam (Urni tesavuf) znači: jednom govoru (riječi ili rečenici) dati dva smisla: vanjski i unutarnji (manai zahili, manai batini); ili — da se jasnije izrazimo — smisao u pravom filološkom zna­ čenju, kako ga riječ ili rečenica donosi, i smisao u metaforičkom značenju, kako ga mistik — pjesnik u sebi zamišlja. Pjesnik na primjer pjeva o ljepoti dragina lica, o vinu, svijetlu i ljubavi, ali mu nije prava svrha hvaliti te stvari; njemu je glavna namjera sla- �,B I S E R“ Strana 74. viti velikog Stvoritelja pomoću tih objekata i tako se zanositi u mističnu ljubav prama Bogu kao apsolut­ nom osnovu, koji sve obuhvaća. Sve, što je u životu lijepo i uzvišeno, mistični pjesnici smatraju vidljivom vezom izmegju Boga i čovjeka, koji ga je spoznao, dakle „Arif billah* postao. Oni šta više ni na tom ne ostaju, nego zaljubljeni u intuiciju, traže odraz Božijeg lica u svjema lijepim stvarima i pojavama vanjskog svijeta. Dakle njima nije svrha — kako rekosmo — u svojim duševnim izlivima hvaliti objekte pojavnog svijeta, kao pošljedice i učinke, nego slaviti Boga kao prouzrok tih objekata, koji su samo oblici božanskih atributa. Zato mistici daju svakoj riječi neki posebni tajni smisao, a svakoj rečenici posebnu interpretaciju. Tako oni i svoja djela smatraju učincima božanstva. Lijep primjer tome, daju nam ovi stihovi turskog pje­ snika Ališira Nevaije: G’jul juzunde bulbul Senun eszariina natik, Šem’i vadide pervane Seniin husniina šejda! Na ružinu 1‘cu slavuj Čita vječne tvoje tajne, Pokraj sv’jeće leptir ludi, Ljepote ti čeznuć sjajne. Šejh Širazija (živio u četrnaestom stoljeću) pre­ veo je s perzijskog na turski jezik knjigu „Razijin cvijetnjak“, koja govori o misticizmu, a u njoj je razgovjetno protumačeno, šta koja riječ ili rečenica kod istočnih mistika znači u svom unutarnjem, tajnom smislu. Po njegovoj interpretaciji n. pr. vino označuje Božije tajne, svjetiljka Božije svijetlo t. j. ljubav i t. d Misticizam nije ljudski um zaustavio samo na materiji i pojavama konkretnog svijeta; on ga izvodi izvan granica njegovih, pa svaki obični pojam komen­ tari i razjašnjuje jednim uzvišenijim pojmom. Misticizam potiče čovjeka, da se sav posveti razmišljanju o Božijem bivstvu, o transcedentalnim stvarima, o'duhovnim stanjima čovjeka kao o „ekstazi" (hajret) i „nestanku u Bogu" (Fena fillah), a to ra­ zmišljanje dovodi rdo istine i intelektualne mistične ljubavi prama Vječitom prouzroku svega bitka. Prve začetke mistične filozofije susrećemo u Indiji, a to nam dokazuje ova priča iz svetih brah­ manskih knjiga Veda: — „Jedna žena, imenom Metredži upita nekom prilikom svog muža: — Šta bih ja morala činiti, da spoznam Boga? Da li mi ti možeš o tom što kazati ? Muž joj ua to odgovori: — 0 najdraža drugarice moga života! 0 kakvoj me lijepoj stvari pitaš!.. Dobro slušaj, što ću ti reći. Žena svog muža ne ljubi zato, što joj je on muž, nego Broj 5.' zato, što u njemu vidi Božiju moć. I mi svoje supruge ljubimo, ali zato, što ta naša ljubav preko njiha pre­ lazi na Božije biće. To je, draga ženice, stvar, o kojoj moramo kroz vas život razmišljati, ako hoćemo da dogjemo do spoznaje Tvorca. Kad njega upoznamo, onda nam cio svijet poznat postaje". Zamislimo li se pomno u ovu priču, ne će nam ni malo teško biti naći osnov spoznajne teorije misti­ cizma. Muž izravno ne ljubi ženu t. j. „učinak", nego Boga t. j. „uzrok"; on u ženinu biću vidi Božanstvo i slavi ga. Kad dubokim razmišljanjem dogje do spo­ znaje Boga, onda on upoznaje i prirodu sa svjema njenim tajnima; dakle on primitivni pojam (pojavni svijet i njegove stvari) razjašnjuje uzvišenijim pojmom, Bogom, pa čim do njegove spoznaje dopre, odmah mu obične stvari i pojave same od sebe otkrivaju svoja bića. Takova pak teorija spoznaja nije ništa drugo, nego misticizam. U grčkoj kulturnoj povjesti takogjer nailazimo na mističnu filozofiju. Mi ćemo ovdje, počevši Aristo­ telovom osnovnom teorijom: „Život je — kretanje", navesti neke misli toga velikog filozofa, koje mogu osnov misticizmu poslužiti, bez da se upuštamo u .pitivanje njegovih bezbrojnih ideja, koje se pre­ tvaraju u logičku potrebu, da se u svakoj stvari i pojavi /anjskog svijeta traži bolja i ljepša stvar. Po Aristotelu je život — kretanje, a pravi uzrok tug kretanja je udobnost, za kojom težimo kao svr­ hom Potpuni pojam razjašnjuje manjkavi, a savršena stvar nesavršenu... Kako se iz tih premisa vidi, Aristotel u svojoj filozofiji pretpostavlja nesavršenoj stvari savršenu stvar; čovjek se — po njegovoj nauci — ne smije zadrža­ vati na nepotpunim i manjkavim pojavama i objektima, nego — da ih uzmogne upoznati — mora steći naj­ prvo spoznaju o savršenim i potpunim stvarima. Koliko se ljudska misao više približi ovoj tačci spoznaje savršene stvari, toliko će ona upoznati bit­ nost i tajne života, a ta spoznaja čovjeka odvaja od njegove svagdanje okoline i uzvisuje ga nad ostale obične smrtnike, koji do nje nijesu doprli. Krajnja svrha misticizma je — kako rekosmo — stvarima i pojavama vanjskog svijeta dati neki viši, unutrašnji smisao. Aristotel veli, da svaka naša kretnja nastaje kao pošljedica jednog uzroka, pa i sama onda postaje uzrokom. Polazeći tako s uzroka na uzrok, koji se protežu u bezbrojnost, čovjek je prisiljen najzad ustaviti se na jednom pošljednom uzroku, jer uzroci se ne mogu u beskrajni lanac protezati. Tako nas Aristotel dovodi do prouzroka, a to je — Bog. Koliko se ljudski um približi tom prouzroku, koliko ga upozna, toliko će i živ-t apoznati, jer „nepotpuno", „manjkavo" i ,,Pr0" lažno samo se može razjasniti i upoznati „potpunim*, „savršenim" i „vječitim". �Broj 5. ,B i S E R' Istočni mistici su prihvatili te osnove doktrine Aristotelove spoznajne teorije, pa su — baveći se duševnim i nadnaravnim pojavama i stanjima, kao što su „jedinstvo substancije" i „nestanak u Bogu" — probudili u srcima ljubav za spoznajom Tvorca i u svakom objektu pojavnog svijeta našli su po jedan smisao za hvaljenje njegova neizmjernog bića. Na taj su način u svojim djelima htjeli dati izražaja svojim spoznajnim idejama, svom duhovnom slavljenju Boga i mističnoj intelektualnoj ljubavi prama njemu. Ne može se ipak zanijekati, da izmegju prvih mistika i kasnijih postoji velika razlika ne samo u pogledu nabožnosti i odanosti k Bogu, nego i u filo­ zofskim principima i nazorima. Mistici, koji su živjeli u prvim stoljećima Islama, veliku su važnost polagali na posvemašnju nabožnost i slijepu odanost načelima objave; oni tada još ne bijahu zašli u panteističko mišljenje o Bogu i svijetu. Kasniji pak istočni mistici velikom voljom i jasnoćom opravdavahu panteističku teoriju o „jedinstu egzistencije", koju je prvi megju njiha prenio Perzijanac rodom, Bajezid Bistamija. Misticizam su u turskoj književnosti raširili naj­ više derviški redovi (tarik). Svi osmanlijski pjesnici bijahu isključivo ulema i obrazovani šejhovi, koji te­ meljito poznavahu arapsku i perzijsku literaturu. Za njiha je bila prirodna potreba, da svoje duševne pro­ dukte kite mističnim idejama, te da tako postignu uspjeh u oponašanju perzijskih književnih djela, k-)ja su im kao model služila. Derviški redovi, osnovani na misticizmu, koji mašti daje neizmjeran polet, a čuvstvovanju pruža mnogo vrela naslade, usporedno su s poezijom podgajali i prirodnu potrebu ljudske duše prama muzici i uopće estetici. Dok je ortodoksna ulema nastojala, da tu potrebu uništi i iskorijeni, jer se je protivila jasnom slovu objave, odnosno pejgamberove tradicije, dotle su se derviški redovi tru­ dili, da je prošire, pa im je tako pošlo za rukom odgojiti mnoge duhove, koji su veliku ljubav gojili prama pjesmi, muzici i umjetnosti. S toga se ne treba ni malo čuditi, što su skoro svi osmanlijski pjesnici izišli iz redova derviša i da su općenito stajali pod uplivom misticizma. Ti se redovi nijesu nužno mogli oduprijeti uplivu socijalno-kulturnog ambienta, u kojem su na­ stali i zato općenito nose biljeg svoje mjesne okoline. Na primjer kod derviških redova, koji su se pojavili u arapskim zemljama, pa prešli megju Osmanlije (a i nama u Bosnu), kao što su Kadirije, opaža se velika nabožnost i odanost Tvorcu, koja se manifestuje u javnim molitvama uz bučne popijevke i arapske igre, dočim kod onih redova, što su nastali u veselom i živahnom perzijskom narodu, vidimo neizmjernu oda­ nost ljubavi i umjetnosti, pjesništvu i fantastičnom sanjarenju. Taki je mevlevijski red, koji se svakako odlikuje izmegju ostalih redova, jer iz njegova su krila baš izišli najveći osmanlijski pjesnici i muzikalci. Strana 75. Ma da se je taj red pojavio u Maloj Aziji, dakle megju Turcima, ipak on nosi sve biljege perzijanštine; jer mu je sami osnov u Perziji nastao. Uvažimo li tu činjenicu, lako će nam biti shvatiti, kakve je duboke tragove na osmanlijskom socijalno-kulturnom životu ostavio perzijski duh. Grad Konja, koji bijaše od davnina kulturni centar zapadnih Turaka, bila je za vladavine Seldžukovića najveće žarište islamskog misticizma u Maloj Aziji, a u njoj je i mevlevijski red pod uplivom Perzijanaca, osobito Šemsa Tibrizije, osnovao veliki filozof-pjesnik Mevlana Dželaludin Rumija, rodom Turčin, ali dušom i odgojem potpuna perzijska indi­ vidualnost. Njegovo neumrlo djelo „Mesnevija" više je stoljeća osmanlijskom lijepom knjigom vladalo i držalo na životu utjecaj Perzijanaca na Osmanlije Naravno, da taj utjecaj Iranaca i njihova misti­ cizma nije mogao vječito trajati; on se je pomalo počeo gubiti već u doba Nef’ije (17. stoljeće), naročito u vrijeme elegantnog i raskalašenog carigradskog pjesnika Nedima, kadno se počela živo osjećati po­ treba turske društvene reformacije i što bližeg odnošaja C manlija sa zapadom. Tada se je misticizam u pjesništvu počeo vrlo ružno shvaćati i tumačiti: mistična se ljubav stala pretvarati u erotičke izlive, a vino, koje bijaše simbol Božijih tajni, opjevalo se i slavilo kao izvor tjelesne ugode i naslade bekrijske. To nije nikakovo čudo, jer je to iziskivala potreba vremena, u kojem je u Carigradu vladao duh raskoša i raskalašenosti starog Bizanta. Na sijelima i izletima u carigradske okolice, gdje se je uz pehar „rumenike" veselilo i pjevalo, naravno je, da nijesu bile primane pjesme pravih mistika, koji su se trudili, da svojim duševnim tvore­ vinama u povučenosti i rezignaciji protumače narav stvari i razotkriju koprenu spoznaje sa lica apsolutnog bića. Za vrijeme dakle Nedimovo u carigradskom životu je više vladao utjeqaj Bizanta nego Perzije. Stara turska lijepa knjiga poglavito pjesništvo poslije Nedima krenulo je kolotečinom dekadence i izopačenosti; tek je nešto malo života pokazala u doba Sabita i Kodže Ragippaše, kad je bila popri­ mila više filozofsko obilježje i karakter didaktične knjige. Pjesništvo je od tada sve do šejha Galiba, geni­ jalnog autora „Ljepote i ljubavi" (Husn ve ašk), ostalo na smrtnoj postelji. Ovaj veliki mistični filozof i pjesnik nosio je u najdubljim zakucima svoje duše intelektualni (upliv Perzijanaca, poglavito svog velikog pira Mevlana Dželaludina Rumije. Galib i preporod, što ga je on na turskom parnasu proizveo, mogli su nastati samo pod duhovnim blagoslovenim suncem „Mesnevijine" poezije i misticizma. �Strana 76. .BISER* Perzijski utjecaj intelektualni, koji je bio za­ prekom, da turska književnost — crpeći iz naroda i prirode gradivo — postigne velik i zdrav organizam i koji je turskoj pjesmi dao upravo konvencionalan karakter, svoju je misiju završio sa Šejhom Galibom i u njegovu peru izlio pošljedni dah renovacije i preporoda osmanlijske umjetnosti. I sam veliki autor „Ljepote i ljubavi" veli: Fejz irdi Dženabi mevleviden, Aldiim nidže dersi mesneviden; * Blagoslov je stigo k meni od velikog Mevlevije — 1 postigoh mnogo štošta, čitajuć mu mesnevije. i pokazuje, koliko je blaga, koliko nadahnuća crpio iz perzijske lijepe knjige. Poslije Galiba, koji je umro 27. dan ramazana 1212. po hidžretu, turska je literarna umjetnost — izložena valovima napretka i svjetlosti, što se je sve više sa zapada širila prama orjentu — prošla kroz vrlo kritičnu fazu prelaza i perzijski je intelektualni utjecaj sve više jenjao, dok napokon nije za doba Šinasije, Zija paše i Namik Kemala posve iščezao, ostavivši svoje mjesto uplivu zapada, poglavito Francuza. Namik Kemal u nekim svojim literarnim dizer tacijama i essayima, a Zija paša u svojoj poznatoj „Pjesmi i prozi“, kojoj imaju mnogo zahvaliti pristaše turske narodne književnosti za književni preporod; pokazali su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća do tada nevigjenu energiju i besprimjernu odvažnost, raspravljajući o štetnim pošljedicama mi­ sticizma i perzijskog utjecaja na osmanlijsku literaturu, I zbilja, nužna pošljedica toga izopačenog utje­ caja i misticizma bijaše ne samo književna dekadenca nego i kulturno-socijalno rasulo Osmanlija.Jer begtašijski derviški red, koji se još pri osnutku osmanlijskog carstva raširio megju Osmanlije i vršio velik upliv i na same državne poslove, poprimivši značaj jenjičarske temeljne vjerske dogme, bio je jedan od glavnih faktora turskog nazadovanja, dok mu napokon sultan Mahmut II. nije smrtni udarac zadao uregjenjem reformacije u vojski. To isto vrijedi i za mevlevijski red, čiji su se principi vrlo krivo shvaćali i zlo primjenjivali u životu, jer zloporaba misticizma, koji se — kako smo vidjeli — osniva na intelektualnoj ljubavi i jedinstvu bića i koji u književnosti svojom svrhom smatra ljepotu ideja, vazda rezultira tjelesnu pohotu, uživanje, raskoš, moralnu indeferentnost i ku­ kavičko predanje sudbini, a to se baš vidi kod Osmanlija kao i kod Perzijanaca. Da su ti daroviti narodi gledali svoju umnu aktivnost i energiju posvetiti poboljšanju ćudoregja i kultuviranju duše, mjesto što su se gušili u kojekakovim predrasudama, zloupotrebljujući načelo misti- Broj 5. čizma o „ništetnosti ovog svijeta" i o „nestanku u Bogu", danas bi pokazivali mnogo više života i soci­ jalnog blagostanja. Uočivši, da bi osmanlijski narod sa svjema činbenicama svog bića propao, ako bi i dalje ustrajao na putu moralnog nazadovanja, koji je kao pošljedica zloporabe misticizma — uz fanatizam zadnjeg stoljeća vladao u njihovu društvu, mlagja je generacija pod vodstvom Šinasije, Zija paše i Kemala otresla se misticizma i počela u osmanlijsku lijepu književnost unositi realne i korisne motive i elemente, koji su kadri oplemeniti njihov narod. Ipak kraj svih svojih zlih pošljedica, misticizam i utjecaj perzijski u turskoj je književnosti stvorio mnogo umjetnih djela, kojim bi se mogli ponositi i daleko kulturniji narodi, nego su Osmanlije; s toga on potpunim pravom zaslužuje, da mu se dadne posebno odjeljenje u kulturnoj povijesti turskog naroda. Ata r r-čes: Tukuc i luka. (Crtica.) Toplo jesensko sunce izmamilo nas je na dvo­ rište. Tva se je naša gazdarica tomu sjetila, pa je već oko devet sati nas upozorila: „Gospodo, gjaci, izvolite na sunce! Grije sunce, upravo ugodno"! Njezin prijedlog svi usvojismo. Jedan je pograbio bržebolje „Osmana", drugi mlagji. botaniku, treći „lomonda" i tako smo svi bili na dvorištu zabavljeni, blažeći se na toplim zrakama dragoga jesenskog sunca.... Da se prekine kadkada i tišina, koja bi naravno morala nastati, kada se već htjelo pripravljati u nauci, Ferid bi, naš najveseliji drug, što — šta šaljivo primjetio, a mi bi se dosjetkama takim veselili. Za čudo, gazdarica bi obično u taj čas došla megju nas, pak bi u ulozi majke: „Nemojte prekidati svoj mir! Molim Vas, samo budite dobri"! Danas je ne bi ni jedanput. Mi smo se odmah sjetili, šta je po srijedi. Gazdaričin se je, a i njezinoga muža čuo glas iz kuhinje. Nijesu stari bili nešto dobre volje, pa su se porječkali. Njezin muž bivši nekad „feljbaba", a sad penzionirani kancelist, inače starac, nije baš uvijek popustio svojoj ženi. Gazdarica je, naime uvijek mislila, daje pamet­ nija od muža, a i mi smo primjetili već prvih dana, da bi i nad nama gjacima htjela imati neko pravo. Dašto, mi smo joj to odbijali onako alčački: Trpićemo tvoje litanije, samo ti nama što bolji „melšpajz"!.... I njiha se dvoje dovuklo u svagji k nama na dvorište, a u taj čas izigju pred nas gazdaričini tukac i tuka. �Broj 5. Strana 77. „ B I Š E R' — Pravo kažite, gospodin Ferid, izgleda li Vam antipatičan tukac?! Jestj gospogjo, — odmah joj odgovori Ferid. Uo, no, gospodin Ferid. Vi se kao da malo u to sve razumijete... brzo primjeti gospodin, gazdaričin muž. „Ta vidite, molim Vas, kako je samo gadan jedan pogled tukin, pa joj lice upravo gubavo, gadan kljun i t. d. a naprotiv, gledajte samo krasno, dosto­ janstveno držanje tukca...." živo je govorio gospodin... Da, da... ali... zatezao je u neprilici Ferid, ali, gospo­ dine, nije li moguće u modi, da je baš ono lijepo, što ne izgleda tako šareno kao tukčevo n. pr. perje, a i držanje treba da se ima prirodno kao n. pr. što ga tuka ima... „Jest, jest... jelte, tukac se uzoholio, znate kao kakav veliki gospodin, pak mu se već na nosu vidi, da mu je prazna glava, a moja tukica, kako je skromna..." veselo je govorila gazdarica. „Gospodin se Ferid slabo razumije u ovu upravo zanimljivu znanost, pak kažite to Vi, gospodin Ekrem", reći će po nešto nezadovoljno gospodin muž. ... Ma kako ću Vam kazati, gospodine,... Doduše tukčeva je vanjština lijepa, šta više dostojanstvena, ali to se danas ne cijeni. Znate, kako se uzme, ali znam Sigurno, da bi sami grčki filozofi rekli: tukiua skrom­ nost je diamant, a dostojanstvo tukčevo je istom zlato i t. d.... Gospodin se na to još ražljutio, smrsio je brzo, tobože kao da ga mi ne čujemo: „To će mi biti suci i gospoda"... pak je ljutito ušao u kuhinju. Gazdarica je ostala megju nama slaveći svoju pobjedu, a i mi smo bili veseli, jer nam je gospogja obećala „upravo sjajan" sjutrašni ručak... Na žrtvenik joj ljepoti je pala Bezbrojna žrtva: devet punih ljeta Krvca je tekla podno Troje-grada. Sapho. S ružom na usni, sa suncem u kosi Kroz gaj maslinov šetala je ona, Što vječno miri po cvijeću i rosi . .. 1 dvorila je lijepog Apolona: Na struni lire drhtala joj pjesma, Vječna i mlada ko i duša njena: Stih svaki bio biserna joj česma Magičkih boja, svjetala i sjena. Platonske dušu punile joj težnje . .. A' jednog dana — ili jedne noći — Pastira nekog smutiše je oći . . . 1 od tad vazda kao kip od čežnje S ružom na usni blijeda i bona Megj’ maslinama čekaše ga ona. ----- - Zulejha. Zulejha ne može bit bez ideala, Zulejha ljepotu sa zanosom ljubi 1 u ljubavi joj svo se biće gubi, • Baš ko u ognju jedna iskra mala. Svaka joj miso i želja i nada Jusufa prati misirskijem putom — Pa zar je grijeh, što je žena mlada Za bijelim mu posegnula skutom? Filistri o tom nek što hoće zbore — Ja tek vrh Nila meku gledam pjenu I slušam, kako vali mu žumore: M. Ćazim Ć a t ić : Iz ciklusa „O ž e n i “ . Gospogjici Šemsi P Helena. Blago Zulejhi, kad u srcu ćuti Ljubav k ljepoti!.. Čistu dušu njenu Ni kada grijeh ne može da smuti!... Balkis. 0 njoj je svuda širila se priča Preko zemalja i dalekih mora — Sred kolibica i mramornih dvora Slavljahu čare junonskog joj bića. Rujine Sabe i sad pričat znaju Priču iz drevnih biblijskih vremena, Kad ’no je Balkis u kraljevskom sjaju Ravnala sudbom bezbrojnih plemena. Pa zar je čudo, što Parisa mlada Dovede čežnja pred kapije njene?.. Ta same oči lijepe Helene Više su vriedile od trojanskog grada. Njoj sa svih strana prosci dolažahu, Cjelivajući podnožje joj trona — Puzavost njinu preziraše ona I nogom srca gazi im u prahu. 1 nju je junak ko idola sveta Prenio preko Egejevih vala; A1 ciela na to digla se Helada . . . Tek gordi sin je Izraelov znao Likom joj svojim ispuniti grudi, Kad s džinskom vojskom pod Sabu je pao. �Strana 78. .BISER1 Ifrit je čežnje~nju bliedu i niemu Donio s krunom pod krilima k njemu I rek’o: „Kraljice, robinja mu budi!... Judita. A nilske i sad pričaju sirene, Da ona b’jaše ko i druge žene: Svemoćna slabost i zla dobrota. Merjem. U templu ona palila je sv’jeće, Mnogi je pjesnik u stihove svio Vrline njenog djevičanskog srca, Iz kojeg nekad žar zanosa kvrca, U tmini kada Izrael je bio. A srce čisto ko rosa i vjerno. Jahveh je Jahveh je I r’ječ joj Drhtnuše I Onaj, koji stvara sva čudesa I u svem život svojim dahom budi, Njoj svoju rieć je poslao s nebesa I nadahnu joj netaknute grudi. silni zborio joj s usta, dušu prosvjetlio njenu — iz sna Svetu Zemlju prenu. polja i sva brda pusta. Dvorila Jehovu pobožno i smjerno — Duša joj bila ko ljiljansko cvijeće, I kao zv’jezda, što u Kanan vodi, Ona je tako svoj narod povela Žugjenoj met': spasu i slobodi. Iz njiha genij rodio še t a d a ------A1 ljudi u taj podigli se mah: — To prljav plod je grijeha i gada!... I haljina joj lepršala biela Ko st’jeg na čelu pobožnije č e ta ------Judita žena je velika i sveta. Tek kad joj srce smrviše u prah, Viš njena čela drhtnu aureola: Merjem je čista... Suza svetog bola!... Astarta. Hipatlja. S i pendžera Uranijina hrama Babelski silnik noću je i danju Klećo na pragu njenih sobnih vrata, Viseće bašte podigo je za nju S lišćem smaragdnim i drvljem od zlata. Promatrala je nebo noći svake) Sa zvjezdicama — povućena, sama — Ašikujući. Skidala je trake I sve na svijetu Bog što stvori liepo, Sve to Astarti ;pred=nogam’ je teklo . . . Na njen je mig se palilo i sjeklo I pr’jestolja se rušila u pep’o. Dalekih sunca, da osv’jetli tamu Viš rodne zemlje i viš Svete r’jeke... A1 kad je jednom radila u hramu, Na papir mećuć čudne slovke neke, I pred;nju jednog dovedoše dana Čobana nekog iz judejskih strana, Babelska boštva što'grdi i crni — U lance sape opskurna ju klika I dovede u svete crkve mire... Tu ispod bliedog Isusova lika Pa čujte, kakva osuda je pala: Astarta skut mu cjelivat stala: — 0 daj me svojim ćebetom zagrni!... Djevičansko joj rastrgaše t’jelo, A Nazarencu mrštilo se čelo: — Zar tako ovdje moju ljubav šire?!. Kleopatra. Hansa. Bijaše ona ko i druge žene: Angj’o i demon, — skup kontrasta svih. Život joj bio i buran i tih, A leđnim ognjem gorile joj zjene, Njena je plesma sjenata oaza, Gdje megj, paomam' sto izvora vrije, Umornog putnika kad nanese staza Da odmor nagje i da zulal pije. Mržnju i ljubav štono prosipahu Povrh Misira. Čas sunce, čas grom... Mnogi Antonij klanjo's e 'pred njom, A mnogi robovi srcem joj vladahu. I tad da baci mutne oči svoje Pustinjom pješčanom dalekome kraju, Gdje no života beduinskog boje U svjema svojim nuaceama sjaju... Za jedan vječni tren otrovne slasti Žrtvom je njene uzburkane strasti Tisuću palo muških života... Hansu je rodio čador i sahara Kraj pustog druma hitrih dromedara A hranila je granata oaza. �Broj 5. Strana 79. ,,B I S E R' Njena kasida oblačak je kiše, Što blagoslovom i mirisom diše Vrh divljeg Nedžda i pitomog Hidžaza. Fatime Ezzehra. Finijem gestom svoje ruke pune Na harfi kad bi Fitnet takla strune, Svi pjesnici bi zaniemili tada. Lady Godiva. Najbolja kćerka izmegj’ sviju kćera, Mirisni cv’jet s pejgamberove grane — Bijaše čista bez ikakve mane Ko njena srca postojana vjera. Na bielom atu plemkinja je mlada S prosutom kosom niz obla ramena Jahala naga kroz ulice grada Ko Iiepa priča iz drevnih vremena. Izmegju žena najvjernija žena, Ponosna, čedna, ko paoma mila — Božanskom lavu je žarka ljubav njena U boju zv’jezda predvodnica bila. Ljudi i žene u čudu gledahu Tu nikad do sad nevigjenu sliku; Njen ženski stid je vuko se po prahu Pod pločom bjelca kroz zaglušnu viku: I megju majkam’ nikad majke take Nježne i dobre!... Kerbelske sokake Svaku noć — vele — sad oblazi ona; Ko kiša na nju sasule se kletve, A svijet ne zna plodove te sjetve, Sv’jet ne zna, da je njena žrtva sveta — 1 kad kod groba Svete žrtve stane, Nijemo plačuć, po humku mu pane, A s njome plače c’jela vasiona.... Tek poslije čuše: plemkinja je htjela Nagošću svoga jasminskoga t’jela Zaodjet golog oguljenog kmeta... Jeanne d’ Are. George Saud. I žena vatren heroj biti znade, I ženska desnica može čelik biti, I žensko srce smjelosti imade, Slobodu svoga naroda da štiti, Koketna darna pariških salona, Utjelovljenje prpošnije hira — 0 uzičici finih je manira Vodila za nos bezbroj Salomona. Kad dušmanske joj legije zapr’j e t e ------I Jeanne d’ Are jedna kći Evina b’jaše, Što gorila je plamom vatre svete, U njenoj ruci handžar se blistaše------- U boidoaru se njenu sastajahu Artizma liepog mnogi svjetlonosci 1 ruku mnogi prosili joj prosci, I srca njina — igračka joj b’jahu. Francuski narod s njom se poput vala Na branik svoje otadžbine dig’o, Da strese ropski sa vrata joj igo: Musset je pjesmom skute joj cjeliv’o, Ehopin joj glazbom milost izmamljivo, A1 ona ostade hladna kao st’jena. Ona je simbol narodne ideje I njene krvi svaka kaplja mala Izvor je jedne slavne epopeje... Žedna i željna žrtava i pliena Muške je lovila dalje sred tenhane, Stvarajuć nove ljubavne romane. Fitnet. Karmen Sylva, U krugu pjesnika i umnih vezira Fitnet spomenik otmenosti b’jaše, U njenoj duši nježnost odsjevaše Ko sunce u sred dubokoga vira. Kraljica žena u sjaju i slavi, Sjeni se mnogi klanjaju joj puci — Skiptar i lira blješti joj u ruci, Kruna i v’jenac na bijeloj glavi. Nju odgajala je dobra Melpomena U krilu svoga amber — gjulistana — I opojna je bila pjesma njena Ko tonovij srebrnog fistana, S krune i skiptra sunčan trak joj pada I blagoslovom jedan narod grije; Lira i v’jenac zvuk i miris lije Vrh cjelog ljudstva. Njena riječ vlada Za čijim*skutom po cvijetnoj stazi S lukom i strielom Amor nekad gazi, Da lovi srca matora i mlada. Srcima kao angjeosko slovo.... Njoj skiptar Mars je od svog ognja skov’o, Apolon liru od svjetlosti svoje. �J H _ S E R' Strana 80. Pred tronom njenim muze dvoreć stoje, A Klio prste cjeliva joj ruke: Utjelovljene ideje i zvuke. Nigjar. U peru ona srce svoje proli — I Sevdah vječni njenom krvlju piše Stihove slatke ekstaze i boli, Kroz koje mitska čarolija diše. Riječ joj svaka — suzica je č'sta, Ljepote objavu što bojama zbori Sa Manijeva umjetničkog kista... Čežnjama mistike njeno njedro gori. S visine svoga pjesničkoga trona Spušta se megju svoje sestre ona, Da vjerom duše klonule im kr’jepi. — Nigjar je apostol istočnije žena, Ko b’jeli seraf vazda duša njenja Nad svetinjama haremskijem strepi... Hazim M uftić: Mlade i stare mačke. — „Treba razumjeti uzroke toj razdvojenosti Oni ne trpe svirke u svome društvu, a ovi opet naj­ više radi toga neće da se fuzioniraju. Žao ra vele tambura!.... A vremenom će ih i oni sami odbaciti, iskupljati se pobaška i ružiti svoju mlagjariju „što se je po­ kvarila"....! Na to se ne treba ni ljutiti. Eto ovi se ljute na stare, što neće da stupe u njihovo omladinsko dru­ štvo. A istom bi se onda kajali, jer bi stari tada izgu­ bili svoj nufus i autoritet! Kada bi se pored ovakih principa, a bez odba­ civanja svirke društva sjedinila, izgledalo bi, kao kad bi veliku bundavu htjeo nataknuti na tanku slamku"! Tako razlagaše naš prijatelj Ahmet, kad smo neki dan razgovarali o tome, na koji bi se način mogla sjediniti ova naša društva, kojih skoro u svakom na­ šem mjestu danas imade po dvoje: starije i omladin­ sko i to svako sa istim ciljem i svrhom, samo što još u omladinskom imadu tambure, dočim stari to ne trpe. Radi ovih tambura mi danas živimo podijeljeni u dva tabora. Na dvije strane trošimo svoju i moralnu i materijalnu snagu. Mjesto jedne kirije, plaćaju se dvije; mjesto jedne članarine trošimo dvije. Mjesto da mladež čuje i nauči što korisno od iskusnih svojih starijih, odstranjena je od istih, pa gubi vrijeme naj­ više u besposlici, igranju, sviranju, kartanju i odgo> \ varanju. Mjesto da stari imadu prilike, što god novog • savremenog čuti i doznati preko svoje mladeži uzdanice, odijeljeni su od iste, pa troše zlatno vrijen^ u neradu, zijevanju, tužakanju i grdenju novog nPo_ kvarenog" naraštaja. Tako se sve veći jaz neprestano pravi megju 0va dva svijeta i njihova mržnja jeenih proti drugih Po. staje sve veća i veća. Prije dok se je samo po privatnim kahvama sjedilo, ta se razdvojenost nije ni opažala, ali danas u doba organizovanih društava, ta je rascijepljenost sistemisirana, kao nekim pravilima uregjena. Dokle će ovo ovako ići, pitaju mnogi i šta će se iz svega toga izleći? Niko ne uzbija savjeta uvigjavnih ljudi i niko neće da promisli, da su i sadašnji stari bili nekad mladi i da će današnji mladi u budućnosti doći na mjesta onih starih. Šta i šta starih imade, koji su malo više iskreni, pa pripovjedaju, kakvi su oni naopaki bili u svojoj iladosti, a opet koliko i danas imade čestitih i soih mladića, da se platiti ne bi mogli. Po tome mi onda uvigjamo, da dobra i zla imade na obje strane i da ga je bilo i prije kao i danas! Zar ne bi sada na obe strane bilo korisnije, kad se ■/i združili u jedno društvo, te svoje zajedničke sile upotrebili na opću korist? Tako bi bili stalniji i jači, jer je nemoguće povezan snop štapova prelomiti najjačem čovjeku, dočim ih razvezane i razbacane i malo dijete sviju izlomi! — „0 klete tambure, ovo je sve radi vas! Šta bi smo s njima, Ahmete" ? — upita neko iz društva. Ahmet je megju nama poznat kao originalan čovjek. Mlad je i dosjetljiv, te nas znade više puta iznenaditi sa svojim zanimljivim prispodobama. U ovom slučaju, kad smo započeli pretresati ovu našu društvenu razdvojenost i ispitivati njezine uzroke, Ahmet je najviše šutio i nešto razmišljao, a sad kad se na njega naročito sa upitom obratismo, on okrenu nešto kazivati sasvim drugo, te se do završetka nje­ govog govora nijesmo mogli ni sjetiti, šta mu je meram. — „Velika je razlika izmegju starih i mladih mačaka"! — govoraše Ahmet. — „Nije u tome, što su one veće, a one — manje i što su u jednih pandže i šape dulje i jače. N ije ni zato, što je u jednih avaz jasniji i što su u drugih repovi dulji i kitnjastiji. A ni radi toga, što jedne mogu veći komad mesa pojesti! Nego za to, što se mlade mačke rado igraju, a stare to ne će, nego se drže ozbiljno; igru n e vole-" ostarile su... Pokušaj povući kanapu ili komadić krpice ispred jedne stare mačke, pa ćeš vidjeti, kako je hladna 1 �Broj 5. .BISER' Strana 81. mirna. Ne će ni da te pogleda. Žmiri i kunja, a kad M. Ćazim Ćatić. te malko ispod oka pogledi, kao da ti hoće da kaže, koliki si adabsuz; odrastao si, a još nijesi pameti Hram ljubavi. stekao!.. To neokaljano Svetište je moje, Po gdje koja, nakon dugog Tvog zadirkivanja'i Gdjeno kip tvoje ljepote se koči, svrdanja ispred nje, iskolači svoje žute oči u Te i Kandilj mi čežnja viš njeg psalme toči, stane nešto mlatati repom, što je znak, da se je raSv’jetle i meke poput kose tvoje. srdila. Ima ih pa bajagi mlatnu šapom po kanafi i to Tu začarane gledaju mi oči nekako nespretno, ali to su one, koje nijesu još posve Najljepše slike i najljepše boje — ostarile, nego u njima još ima mladenačke mačije krvi, Ej, tu ja tebi pjevam pjesme svoje pa hoće da Ti donekle želju ispune! U mističnoj i punoj kada noći, A male!? Ti malo zagrebunjaš noktom čak gore na sećiji, Pred kipom klečeć na''piedestalu. a ona gjipi čak odozdol ispred furune, pa se stane A golubovi mojih rujnih snova s Tvojom rukom hrvati. Grize zubićima, jagmi Ti i . Svijaju gn’jezdo hramu uvrh krova... najmanju stvarčicu, pa je ćuška, ćuška; a zadnjim no­ Iz njina kljuna biserje se truni žicama neprestano nešto oduvire, oduvire. I tiho tjeme posvećeno kruni Povučeš li joj ispred nosa kakvu klipibu ili Tvojemu kipu — mome Idealu.------olovku, pa okrećeš sve u okolo, ona to bez umaranja goni, goni i vrti se u čevrntiju. Sve se čudiš, kako joj se ne zanesvijesti! Još nikad ovome hramu preko praga Hoće uspuzati i uz nogavicu, zaskakuje se i uz Gr’jeh'blatnom nogom do sad prešo nije, duvar, kad-kad se i sa svojim repićem zabavlja. Dogje Niti je strasti ljudskoj bilo traga joj nekad volja, pa skače i igra se sama, bez da je Pod kubom tom, što ko nebo se vije. iko zadirkuje. Ako je ostaviš sa malim d>etetom i s njim se igra i zabavlja ga. Dira njegovu malu ru­ U miru ovdje tihi sanak snije čicu, griska mu nožice, a da pri tom ipak ne . ujede Nevinost u svojoj svoj krasoti naga, i ne ogrebe. Na usni joj se Platonizam smije, Uzvišen’ kao tvoja duša blaga Eto, hajvan, pa ima nešto razuma i zna. da je dijete, — dijete! I mirisima svojim me opija, Ali i pored toga svega, opet se u jednoj kući i Pa u ekstazu duh mi se uzvija male i velike mačke nekako snose i slažu. I rajem šeće, Nigjar, lieru moj !.... Jedu i spavaju zajedno. Svaka naponase, a nekad To neokaljano Svetište je moje, i sve skupa brane i čuvaju kuću od neprijatelja i krad­ Ideal mi je — kip'ljepote tvoje; ljivih miša. Ah, ja sam monah, vjerni sluga tvoj!-----Često se vidi, kako stara mlado liže, njeguje i čisti. Mladi se starima nekako uvlače i umiljavaju. Pa kad-kad se malo i sa repom stare pomalo poigra, ali to bude nekako pristojno i pri raspoloženju, pa se stara ne ražljuti. Ono što nekad stara na malu zareži to je za održanje nužne discipline. (Pripovijest.) Vidi se, da je ova razlika nekako prirogjena, pa bi je trebalo razumjeti, a nikako se radi nje ljutiti i Napisao: Mirhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) praviti torape... I tambure i defovi bi se mogli negdje u kraju Premda su ubrzale radi naše nenadane pojave, za zastorom držati, a društva sjediniti"! ipak smo ih sve stopu uza stopu slijedili. Niti ja niti Refik nismo se obazirali na onoga nama još nepo­ znatog mladića, koji je gotovo uporedo s njima išao i češće se puta slatko nasmijao* Po svoj prilici, da je jedna izmegju onih triju u zaiovima bila njegova ljubeznica, pa da s toga uporedo s njima ide i razgo­ vara se. Dva života. �Strana 82. .b i s e r ; Broj 5T Moj je Refik šutio. Vidio sam, da mu je nešto s jedne sad s druge strane. Ja sam se bio u taj čas krivo, a da s&m nisam mogao znati, što bi moglo čisto zanio u te idilične slike, u te potresne prizore sbiti po srijedi. On bi čas ono djevojče pogledao, ča i ond umiljne glasove djevojčeta, koje uz glas har­ opet onog mladića i kada bi na njega pogled upro — monike izvija svakovrsne melodije. 1 dok sam ja u mogao si onda na njemu primjetiti, kako mu se ne­ tome uživao i s tim se svakičasnim prizorima naslanadano na čelu bore kupe i mršte, a u isti čas kako gjivao, dotle je moj Refik neprestano svraćao svu lice poprima sasma drugi izgled — izgled nekog ža­ svoju pozornost na ono djevojče, koje je već primjeljenja, zamišljenosti a i zavisti. To se je sve moglo tilo to Refikovo ponašanje, pa se je sve češće i češće obaziralo na nas, a osobito na Refika, koji bi joj, sav na prvi čas lahko primjetiti. blažen tim njenim pogledom, dobacio po koju šaljivu, Ja i ako nisam ništa govorio — ipak sam za­ ključivao po njegovom cijelom držanju, da mu je a više puta i ozbiljnu riječ. Bili smo već na uglu triju ulica, koje su se meveoma krivo, što oni mladić ide uopredo s djevojkama, jer da se boji, da baš on s onim još nepoznatim dje- gjusobno križale, kad one na jednom rastadoše. Onaj mladić, pošto je izmijenio nekoliko riječi — naklonio vojčetom ne razgovara. — Je F Refiče, da je tebi krivo, što on s njima se i davši nerazumljivi znak rukom — otišao je uli­ ide? ja ću posve lagano, da bi se osvjedočio otome. com, koja vodi upravo na „Medreseta". Ja sam se i — Ah, brate! Meni nije krivo; da sam uvjeren, Refik lagano približavali njima. — Možda gospojice ne znaju, kuda će — Refik da on s njome ne razgovara... A ako to bude, onda ne samo, da će mi biti krivo i teško, nego šta više će, pošto smo se već blizu njih došli. — A kako ne bi znale, gospodine! jedna od njih. biti ću mu u tome zavidan; govorio je Refik, a oči — Ali možda ne smijete same....! Oni vas prasu mu od neke zažarenosti poput žeravice sijevale. „Ta gledaj — on će opet nakon male stanke, — kako t'oc ostavi, ja ću na to, ne bi li kako bilo došli do iio boljeg poznanstva. ona koraca". Je F kao srna, kao jelenče! Ta viniš, — Ah... Ono je naš jedan poznanik..! S njime kako je krasna, kako dražesea. Jest1Sad je još mnogo smo samo malo imali nekog razgovora. dražesnija! Onda je bila još luda — a sad... sad se - Pa da! to smo primijetili. — Refik će — ali ako je eno posve razvila — ali u istom onom svojstvu slobodno gospojice pratiti — mi stojimo na usluzi... ljepote i dražesti. ’l baš je to jedini razlog, zašto sam — Ali zašto? Ta mi nismo toliko vrijedne, to­ ja najedanput poznao nakon prolaska \remena od tri godine dana — to reče i duboko uzdahnu. Govorio liko zaslužne, da nas gospoda prati. Možda se vi samo je kao izvan sebe i po tim njegovim riječima još se s nama šalite! Zar ne..? ono će lijepo djevojče na više uvjerih, kako je moj Refik upravo postao ljubo­ Refikov upit. — 0 ne, gospojice! Osobita bi nas čast zapala, moran prema onom djevojčetu. — Pa zašto šutiš, kada ti je toliko za srce pri­ kad bi to doživjeli!... Refik će uzhitreno na te njene riječi. Na licu mu primjetih odraz nekog veselja, ne­ rasla? Zašto joj ne dobaciš koju? ja ću na to? — Drage bih volje to učinio, ali će mi možda kog unutarnjeg zadovoljstva. onaj zamjeriti, jer bojim se, da on s njome ne razgo­ Ah, ne govorite tako! Odkie, da bi to mi vara — Refik će na moj upit. doživjele? Ta možda ste više puta vidjeli, kako na­ — Ali, mani se te mislil Ta vidiš, da on na nju protiv momci nas djevojke izbjegavaju, a kamo li, da i ne gleda, već na onu drugu u sredini, što je u žaru! nas još prate... ono će djevojče. Zar ne..? Gledaj, kako se jedno na drugo smiju,kako — Kako to mislite? Ja nc mogu pojmiti, da bi jedno drugom nešto pripovjedaju — ja ću, da bi time mogao jedan naš momak, koji je bar donekle svjestan makar donokle pomogao Refiku, koji se u duši borio. sam sebe, izbjegavati naše ženskinje i šta više ih — I ja mislim, jer da štogod ima, ne bi se ona prema Vašim riječima bagatelisavati. Doduše i toga onako na nas obazirala, nego bi svoj pogled jedino se nagje, ali bi trebalo svakoga, koji to čini, osuditi na njega upirala... Refik će posve lagano. i preziru ga dati — Refik će na to. U tom razgovoru već smo se približivali Sumbul— Ali, gospodine, to vi govorite tako, jer znate mahali. Ni ja ni Refik nismo znali, kuda i gdje idemo. što valja, a što ne valja, što je dobro, a što je zlo... Jedini nam je cilj bio, da ih pratimo, pa dokle bilo. — Ne! Ja samo tako mislim i to je moje uvje­ To su i one opazile, pa su se čas smijale, čas opet renje, a možda ih ima, koji posve drugačije misle i nešto šašaptavale, sad opet ubrzale svoj hod, sad na­ sude... Ali to neka stoji! Nego možda da smo ovim jedanput posve lagano, ali koketno koracale. našim razgovorom gospojice previše zabavili, što na­ U putu smo na sve strane susretali momke i ravno od nas ne bi lijepo bilo. djevojke po vratima i pod prozorima. Svuda živah— Ni najmanje, — jedna će od njih — jer smo nost i slatki razgovor, koji bi od časa do časa pre- zato i izašle, da se malo prošetamo, porazgovorimo sjecao zvuk pjesme i harmonike, koji bi dopirao sad Vazda smo i u kući. �Broj 5. .BISER1 Strana 83. Ali draga moja zaista već dugo ovdje stojimo! Neočekan Bolje je da se malo maknemo s ovog mjesta - druga Oluje ii’ žege, — će i lagano upravi cestom. Jedan čas zlonosan Pa možemo, ali vidi, moraćemo se skoro ra­ I pokida stati. Već smo blizu kuća — ono će djevojče i pošto Cvijetke im plave, je krenula s ostalim, dadne nam znak mahom šala, Isisa miris i uništi, da ih slijedimo. Čamu boju . . . Refika je ovaj znak čisto obveselio! Sav rado­ Tako zakon mjene stan slijedio ih je gotovo uporedo, i s njirra se smi­ Vrši pravu svoju. jao i razgovarao, te bi se i ja gdjekada u te razgo­ vore upustio. Idu dani, Već za neko četvrt sata bili smo u Arap mahali. Nestaje života, Putem su nas dvije u žaru ostavile i otišle kući, dok Sve umire — nestaje svega je s nama još ono djevojče i njena drugarica ostala. Brzo, brzo . . . Išli smo posve lagano. Refik je neprestano promatrao Sve tako se mota, — ono djevojče i čisto se naslagjivao njenom bistrom i Nestaje života. shvatljivom razgovoru, jer je zaista po cijelom njenom držanju moglo opaziti, da je to djevojče duševno pri­ lično razvijeno i da bi se moglo još više usavršiti li­ jepom podukom i knjigom. Na izmaku Arap mahale u jednoj pokrajnjoj ulici Životopis jednog megjeda. najednom rastaše se i nakon par riječi — ona se u žaru udalji, pošto se je na pratnji zahvalila i umać* rHumoreska.) u jedna omanja vrata, dok je ono djevojče upravo Napisao Huseln Gjogo — Mostar. vis-a-vis od nas u jedna vrata uletjelo. Refik se je Ne umijem vam, braćo, kazati onaj dan, kad je odmah približio vratima, dok sam ja ostao na cesti. Nakon nekoliko minuta povrati se Refik i saopći mi, naš Salko uhvatio megjeda u dubokoj Ljutoj, iz koje da ima po podne u 3 sata „Randesvous" s onim dje- vazda izbija nekakav duman i pusta magla! Znam vojčetom čije ime niti Refiku, niti meni ne htjede ka­ samo to da je bila kasna jesen i da su prije megjeda na tri dana dolazile finance u naše selo i tražile zati kao i one njene ostale drugarice. muhtara; a prije finanaca na dva sahata išla su dva (N astavit se.) šumara i nešto bilježila po našoj planini. — Neka Bog na dobro okrene! Vazda se je dobro u Njega uzdati... ama ja ovo kažem: baš kad su sve promjerili, vuk je preklo Muminu kravu muzaru od dvanaest pedlji, a grom je u selu isti dan spržio Mujina alata — ko gorsku vilu — i još petero goveda. Kad je za to čuo naš Šefika Nesterin B jelevac: hodža, povjko je: „Ljudi, Allah znade, za što to čini..!" Idu dani . . , Vama su — možda — pričali Humljaci štošta o tom megjedu i o Salki, ama im ništa ne vjerujte, Idu dani, jer se oni radi ispaše više godina natežu s našim lju­ dima. Ima ih, pa su čak govorili, kako mi nismo me­ Nestaje života. gjeda ni vidjeli. — To je... to je, braćo, hotimična Sve umire — nestaje svega; potvora, da ne reknem laž! Jer — tako mi ove kahve, Brzo, brzo . . . koju pijem — istina je živa, da ga je Salko donio Sve tako se mota — pred ručak na Iegjima ovdje - pred svoju kolibu i tu Nestaje života. mu ga muhtar sa svojim rukama snimio s vrata. To Ljiljani bjeli, će vam potvrditi cijelo selo, koje je megjeda gledalo, I rumena ruža, a potvrdiće i muhtar sa svojim muhurom — pa šta Karanfil, lale i jasmini ćete više? Opadaju . . . Hele ti, braćo, naš Salko uhvatio megjeda bez Žute, bijede, venu, puške i bez noža, pa ga svezana ponio svojoj kolibi. Jedni propadaju — Prvi, koji ga opazio, bijaše muhtarev šarov, a odmah iza njega Ajka, žena Salkina. Na dva puškoDrugi žiju, meta ga stimao i zalajao, da se čulo čak do na HuCvatu se i rastu, sinu vodu. Pa i sami Mumin kaže, da onakog pasjeg Da i njima jedan čas dogje �Strana 84. ,B I S E R ' hršuna nije čuo odkako je krepala hodžina kera, koja je prva, odmah iza okupacije — opazila |žandare u našem selu. Siroti je to bilo zadnji put, jer je sutra dan nagjoše mrtvu i ukočenu. Neki vele, da su je žandari otrovali, ama hodžinica — eno je i danas žive! — tvrdi, da nije otrovana, već da je crkla od muke, šro je „Švabo" došao u našu zemlju! Nu kako bilo, da bilo: šarov je uzbunio cijelu planinu i svu svoju braću oko torova. Muhtar se taman pripremio, da što u kolibi za­ loži, pa čuvši onoliki i onaki lavež, ostavi ručak, te skoči pred kolibu rekavši ženi: Pritvori, vrata, može bit su financije! U tom se oču na desnoj strani nešto podalje Ajkin glas: — Šta to nosiš Salko? A Salko poviče: — Ne daj, ne pušćaj pasa, jadna bila! Ajka je odma naslutila, da ima neko čudo po srijedi. U srcu je nešto stegnu. Pogleda na djecu, što su kraj nje stajala, pa nehote pogje korak naprijed i još jače upita: — Ama šta ti je na legjima, bolan? — Evo megjed! — reče Salko iz daljine. Ona se zabezeknu. Zasjeni rukom oči od sunca, da bolje vidi. Kad je razaznala, da mu na vratu stoji baš megjedije mrko runo i da mu šape niz ramena stoje poviče: — Je li živ? — a u stranama dva put odjekne: J e li živ?" — Ja šta je veg živ! Kao da je konj udari u tančinu, tako Ajku zaboli u žličici, te sva očajna zakriči: — Ne amo, ne amo, jadan bio! Ne idi amo, evo djece! No Salki nije bilo toliko do njezina straha, ko­ liko do toga, da što prije stovari sa sebe mrko zvi­ jere, koje je težilo kao olovo. A Ajka, videći, da je njezina opomena uzaludna, brže-bolje potjera djecu u kolibu, s izvana je zatvori, da ne bi mogla izaći i sama — ko da je vile gone — zažeže u stranu, u komšiluk. Još da nije tada priletio muhtar Salkinoj kolibi, moga mi Boga, braćo, ne bi siromah imao s kime otovariti megjeda... — Hej, junače! — klicao muhtar snimajući me­ gjeda, — hej, junače, halal ti hrana! — Šta to kažeš, muhtaru ? — pitaše Salko pokrupnim glasom kao da nije čuo. — E beli si junak, da ti para nema! — govorio muhtar gledajući čas na megjeda čas na Salkine mi* šnice i ramena. Salki godila ova pohvala, te još bolje rasoući svoj crveni džemadan, da prsa bolje izboči pa sa nekim zadovoljstvom reče: Sindžir, sindžir, brate, da ga svežemo za jasen! Broj 5. Muhtar skoči kolibi, otvori vrata i stavši megju zaplašenu djecu zapita: — Gje... gje je sindžir? Jedna curica od desetak godina pokaže rukom na kačicu, pa dok je muhtar po njoj burljao tražeći sin­ džir, iza njega su dva mališana u košulji rumeni i g0_ loglavi provirili svoje glavice kroz vratašca i gledali izvaljenin očima, Staje „babo" prislonio uz jaseno drvo. — Unutra, pasja muko! dreknuo muhtar noseći sin­ džir i zatvarajući kolibu: — Unutra, eno megjeda! — Oba mališana udare u plač, ama ih curica do malo smiri i nšutka. — Kako ćeš ga svezati? — pitao muhtar razmotavajući sindžir i gledajući Salkina ramena. — Lijepo, brate... — Kako „iijepo"? — Skinućemo mu torbu sa glave, pa onda oko vrata — govorio Salko i rukom zaokružio put, kuda će sindžir doći. — Ja mu, brate, ne bi torbe ni skidao! — reče muhtar. — Ja bi’! Znaš, gusta je, pa će se zadušiti — ivorio Salko i gledao, šta će muhtar. — Ti si bogme čudnovat! — poviče ovaj. — Zar nije bolje, da se i uduši, veg da ,,on“ koga uduši? Ovgjt su dieca: tvoja, moja... Ibrina; ovgje je hajvan - nabrajao muhtar, ali ga Salko tješio: Neće, ne će, ne boj se! Mi smo ovgje... — ja se ne bojim — opet će muhtar, — ama božji čovječe: za što da se igramo s njegovom glavom? Za što da mu torbu snimamo? — Ako će opet... — Grjehota je mučiti, pa makar i megjed bio! Kad mu svežemo sindžir, a noge (prednje mu i jesu povezane, šta onda možemo počiniti? — govorio Salko, da umiri muhtara. — Dobro, dobro, brate — vikao m u h t a r kad tako hoćeš, a ti radi, kako znaš, ama ti veiim: ti si odgovoran, ako šta bude! — Taman! — osiječe Salko. Sindžir sveže oko megjedijeg vrata, noge mu još bolje poveže, i svezavši sindžir oko jasenova debla, svuče torbu sa me­ gjeda. Muhtar se dobro izmaknuo, metnuo ruke na pokove, te gledao nešto nagete glave. I premda je bio protivan, što se je torba snimila, opet je sa ne­ kim udivljenjem promatrao megjeda i njegovu runjavu glavu, pa mu pri tom češće palo na um: koliko je snage trebalo, dok je bio savladan! Megjed je bio mlad i zaplašen, pa — kad po­ gleda u sunce — uzvrti se kao iza sna, te zamumlja. Prvim se nogama teško opirao o zemlju, jer su bile dobro pritegnute. Pošavši malo naprijed, zaustavi ga lanac. Tu zastade, a onda prinese njušku k uzici na prednjim nogama. — Ušaha! — povikne muhtar bojeći se da me­ gjed ne pregrize uzicu, a na to mu on zamumlja �Broj 5. „ B I Š E R' mjesto odgovora, te se zakloni za jasen, da ne gleda svoje dušmane. I Salko je promatrao svaki njegov kret. E baš si muško! — opet muhtar udari u hvalu — baš si muško, dok ti njega svlada: — Svlada’ vala! — dometnu Salko. — Ama kako, za Boga? — pitao muhtar idući prema Salki. — Lijepo, brate... Jutros pogjoh u mlin, pa na prvom počivalištu — kod one okuke — malo založih iz torbe. Taman se digoh, da otresem mrve s torbe, - a on iza kamena. Stani — stani! On se prope, a meni ko da netko šapnu: „Navuci mu torbu na glavu" i ja odmah posluša. Za čas sve bi gotovo. To ga smete, jer ništa ne vigjaše, te ja bez muke omotah uzicu oko njegovih noga i tako ga svezana ponesoh kući. Dobro si, duše mi i dušina mjesta! — veli muhtar. — A da nijesi bio brz, moglo je svašta biti svašta. I snaga, brate: i ona sudi... — popravljaše Salko. — Jes’ i snaga i brzina. Oboje, brate... — Hajde na kahvu, rr.uhtaru! — pozove ga Salko idući prema kolibi. Za njim upravi muhtar i zastađe pred kolibom, dok je Salko unišao k djeci, da ogleda ima li na ognjištu vatre. A gdje je ona? — pitao curicu. Otišla je gori, čim si došo — odgovori ona pokazujući rukom prema strani. — Otišla sigurno da javi... reče muhtar. - Tuke su ti današnje žene — tnžio Salko tražeći kutiju, u kojoj stoji kahveni „takun". Mjesto da pomognu svome domaćinu, a one vole poći u tugje kuće i raznositi habere (vijesti) iz svoje... Eto, pa se ženi! — I božjim hićmetom (čudom) svaka je taka potvrgjivao muhtar i obrvama uzdizao — eto baš svaka! — Ho, ho, hoj.J oču se iza kolibe šuškav glas. Može li se tamo, Salko? — Hajde, hajde, Mušane.J viče Salko raspuhivajući vatru. Brzo potakne dva tri ugarka, a onda zapovjedi curici, da dobro opere šerbetnjak i da pri­ stavi nek se voda ugrije. Posli toga izagje pred kolibu. — Ggje je megjed? — pita Mušan s prvih tabana. Kakav megjed, čojče! — u šali će Salko. Veg ti meni reci: je li „moja" kod tebe? — Sad nije! Eno je u Huse. — A biva je bila? — Jes’, ama^se gotovo nije ni okrenula. ,,U nas eno svezan megjed" veli s vrata, pa odmah spuči dalje... — Nikad ne bi trebalo telala — dobaci muhtar, ama ga presiječe Mušan sa pitanjem: — Ama gdje je megjed? Strana 85. — Eno ga, čojče; ta nije mače, da ga ne vidiš! — reče muhtar, te sa Mušanom pogje prema jaseni. Salko je izostao kod vrata, pa gledao, kakav će dojam biti kod Mušana, kad razgleda rr?gjeda. Iza neke stanke upita: — Aja li, Mušane! Šta ti o „njemu" veliš? — Velim, brate, da si djetić! Kad te je majka rodila, nije za džaba rekla: „muško je!“ — Ne pitam te ja za se, neg za nj! — reče Salko kao da ne voli hvale, dok mu je u istinu srce plaho kucalo od nekog veselja. — Za nj ti, brajko, neznam šta reći. Megjed ko megjed, a ti ko nikoji u našem hududu (kraju). — Kako to? — pita Salko za razjašnjenje. — Evo kako! Ja sam ostario i zube polomio idući po našem kršu i po našim planinama, pa još nijesam vidio čovjeka, koji bi ov’likog megjeda ufatio i još kući donio. Vas razdragan otrči Salko u kolibu, da što prije ispeče kahvu i da svoje prijatelje ljudski počasti: Curica je prala findžane, a on.se nadimao i puhao kao mijeh u razgorenu vatru, samo da bude kahva čas prije gotova. Megju tijem se oko megjeda iskupilo dosta se­ ljana i njihove djece, te je muhtar morao nekoliko puta pričati, kako ga je Salko uhvatio. Sa sviju strana padale opaske, doskočice i pitanja, a na sve je odgo­ varao muhtar, uz Mušanovu pomoć. Neki su počeli i meg'eda podraživati, nu u to izbije iz kolibe Salko sa pečenom kahvom, pa poviče: — Hodite; gotova je! Seljani pogjoše prema kolibi. Posjedoše oko Salke, koji se pustio u jasenovu hladovinu na zele­ noj travi. Jedni sjedoše na ledinu, drugi podmetnuše poda se kamenje, da im se gaće ne otrave, a muhtar sa starim Muminom i Mušanom oturisa na drvenu klupu, što bijaše prislonjena uz kolibu i pod strehom. Megju njima, u tom okrugu čučnuo Salko, metnuo kahvu na travu i redao findžane. Neko vrijeme gledali šta radi Salko, ama tn šutnju prekide Mujo Halilov. On uhvati Salka za mišnicu i usklikne: — Evo što je jače od megjeda! — Bježi, čojče, branio se Salko, metnuvši šećer u njegov findžan. — Da nas je, Bog do, još ovakih.! primjeti stari Mumin. — ...onda se ne bi Humljaci umetali kamena sa našim selom! — dometne Osman Mujin, koji je lani služio „cara" (t. j. vojništvo). Bili bi mekši, bi, brate. A vjeruj se, bi i sud imao manje posla — govorio stari Mumin i puhao na čibuk, koji je vazda sa sobom nosio. — Ali će oni i za ovo čuti... veli Mušan pri­ majući kahvu iz Salkine ruke. — Čut’ će za megjeda, beli... �Strana 86. .BISER' — Trebalo bi im ga sad pokazati — predloži Mujo, — neka ga vide svojim očima da posije ne kažu: „bogme nisu megjeda ni vidili, a kamo li uhvatili!" — Za to je lasno — veli Mušan. — Ko ne vjeruje, neka nas pita. A da će im biti muka, to znamo svi; i da će gledati ovo sve umanjiti — i to znamo. Kahva se pije... Findžani se po drugi put pune. Salko se neprestano okreće po družini, da natoči, kome se findžan ispraznio. Trava se ljuljkala, grane od bukava odje se micale. Ugodan vjetrić puhao sa jugozapada preko brjegova i žitnih dolova te se zadjevao o Ijetnje haljine naših seljana — planinštara. Sunčane zrake ojačale svaku boju tako, da je trava izgledala zelenija, hladovina plavlja, torovi i začagjele daske na kolibama još tamnije i crnje. — Vidjećete vi — poče Osman — oni će reći: megjed je sasvim malen, megjed je mlad i lud... Ko do sad čujem, kako to govore. (Nasttviće se.) Broj 5. I. P. Hebel: Korisne pouke. Ništa lakše ne zaboravi čovjek u svom životu kao množenje, pa da ga je ne znam kako u školi učio i znao. A ipak se u školi uči za život, a mudro it se ne sastoji u znanju, ntgo u prvoj primjeni i izvršivanju onoga, što se naučilo. Recimo da neko svaki dan u besposlici potroši po 10 helera. Mnogi, koji obiluje, reći će: „Pa to baš nije mnogo!" Ali je to ipak u godini dana 3.650 h. a za 30 godina imamo svotu od 109.500 h. ili 1.095 K, što čovjek samo onako baci, a ova je svota svakako golema. Neko opet svaki dan provede po 2 sata u bes­ poslici, misleći svaki put: „Danas mi je moglo biti". To je za godinu dana 730 sati, a za 30 god. 21.900 sati ili 912 izgubljenih dana našega kratkog života. Kad promisliš, to je više nego 1.095 K. Objam je zemljin 40.000 km. ili 10.800 sati hoda. To je zaista dalek put. Ali kad bi čovjek mogao ići L jiljan sk i: u pravcu i to samo po jedan sat svaki dan, za 30 g. Tragedija duša ili „Bijela ruža" □išao ci zemlju. Iz ovog se vidi, koliko čovjek može u s. životu uraditi, ako samo po jedan sat provede (Pjesma u Prozi.) u kor. radu, a koliko bi tek onaj, koji svaki dan Pozdrav. upotrebi ia korist i sreću svoju i svojih suplemenika. Ali ko nikad ne započne, ne može nikad ni svrJa te pozdravljam na pragu mojih dvora koje ko se s mal m na jednom ne zadovoljava, ne je razdragana mašta od bisera i dragog kamenja na­ šit pravila!. Ja nemam toliko smjelosti, dati pružim ruku. može dokučiti, kako se malo po malo može ipak Slobodno preveo: Poslanik. Klečeći pred tobom, dajem znak robovima mojim, že­ mnogo uraditi. ljama mojim, da ti širom otvore vrata; da ti moji ideali ponesu skutove tvoje oprave... Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora! Sreća, Pribrao: Narcus. koju srce osjeća u svojoj poniznosti, neizmjerna je... Najljepše ruže iz gjulistana mojih uzdisaja kidam pred Aforizmi. tobom i posipljem put, kuda tvoja noga kroči — —. Ljubav domovine s vjerom je skopčana. Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora! Ja znam, Hadisi šerif. da mi nosiš nešto ko sreću, ko utjehu — biti ćeš u Premda vidite, da će Vam naškoditi, ako istinu mojoj blizini... Ja ću paziti na svaki mig tvoga oka, svaki pokret ruke, i svaka tvoja želja biće ispunjena rečete, Vi ju recite, jer je u istini spas, čuvajte se laži makar znali, da će vam koristiti jer na pokon u laži prije nego što je i zamisliš... Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora i nudim propast. Hadisi Šerif. ti sve riznice moje duše, koje su pune dragoga ka­ menja. Ti nosiš čarobni ključ; ti ćeš otvoriti začarana Ko sna jednog učenika struje novčić, kao da je vrata na mome srcu! Ti nosiš čarobni štap, kojim ćeš na Božiji put žrtvovao cijelo blago. Hadisi šerit. čudotvorno oživiti kamen — srce... Za to prekorači slobodno; jer naći ćeš srce, koje U svoj povijesti nema ljepšega prizora, nego će te razumitiL Dogji slobodno i ne boj se ni čega! gledati, kako i svoja prava gube oni, koji prava dru­ Sreća je uza te, ona će te slijediti i ovamo... Jedno gih gaze. srce, koje te neizmjerno ljubi,, čezne za tvojom blizi­ A. Starčevi«. nom i smjerno šapuće pozdrav sultaniji srca na pragu Podnašati krivicu pa joj se svom dušom ne pro­ dvora, koje je razdragana mašta od bisera i dragog tiviti, jednako je kao da sami pomažemo nepravdu, kamenja napravila... koja se na nama vrši. Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora! Valtaire. �Broj 5. Strana 87. ,B I S E R“ Narodne umotvorine. Nesretna ljubav Zlatije djevojke. Kad’no Omer iz Stambola dogje I obljubi Zlatku Begovića Na livadi pod Kovačićima; Dade njojzi mito plemenito: Baš na glavu od bisera granu, A u uši od zlata mengjuše I na grlo diziju dukata, A na ruke srma belenzuke — 1 reče je uzet’ o jeseni. To ne vigje niko ni oklena, Već livada, na kojoj se ljube. Livada je ovcam’ govorila, Bjele ovce čobaninu svome, Čoban kaza u putu putniku, Putnik kaza na vodi brodaru, Brodar kaza u selu imamu, Imam kaza svojemu gjematu Gjemat kaza ocu i materi. Svojoj Zlatki majka progovara: ,,Ko t’ obljubi vele jadna bila?“ „Progji me se, moja mila majko, Ako me je jednom poljubio. Dao mi je mito plemenito I rek’o me uzet’ o jeseni" Ljeto progje, medna jesen dogje, Rodi čedo Ziatka materina Malo jčedo, al’ je muška glava. Oženi se Omer momče mlado Iz Travnika travničkom djevojkom. Čedo zavi Ziatka materina, Čedo zavi u bijelu svilu, Pa ga šalje Omeragi mladu: „NS tu tebi,od zlata jabuku, Na jabuku, pa se igraj s njome Kao sa mnom pod Kovačićima" Vrati čedo mladi Omeraga, Poručuje Zlati Begovića: „Luda ti si Ziatka materina, Inu ii mala nema mu hesaba, Kupit hoću od zlata jabuku. Imam ljubu igrat ću se s njome". ha toga vrijeme postajalo Malo vr’jeme ni godina dana — Udade se Ziatka materina Preko mora za careva sina. — Zabilježio: P. Hajrudin. ZDRAVLJE. Kako je god ljudsko tijelo vrlo zamršena, isto je tako ono i jedna vrlo osjetljiva sprava, jer ono ne trpi, da ima u sebi sad više, sad manje topline, Svakomu je čovjeku, koji hoće da sačuva svoje niti -da su mu razni dijelovi njegovi različito topli, zdravlje, veoma potrebno znati, u kakvom odnošaju nego treba, da su mu svi dijelovi u svako vrijeme stoji toplina ljudskoga tijela prema njegovom životu jednako topli i da je visina ove topline po prilici 37° 1 zdravlju, te ćemo zato ovdje ocrtati najglavnije fizi­ po Celsiusu. ološke pojave na ljudskom tijelu, koje se odnose oso­ Toplinu tijela mjerimo termometrom ili toplo­ bito na toplinu, i na osnovi kemijskih^ fizičkih zakona mjerom. Na svakom ovakom toplomjeru vidimo vodo­ ih rastumačiti. ravne crtice, koje su jedna od druge jednako udaljene, Ljudsko je tijelo jedna makina, jedna vrlo za­ a pokraj njih stoje brojevi, koji označuju visinu, stupanj mršena sprava, kojoj je uvijek potrebna i z v j e s n a ili grad topline. Ako jedan takav toplomjer sa živom m n o ž i n a topline, ako hoće da u redu radi, da žive metnemo u led, živa će u njemu doći do one vodo­ u zdravlju. ravne crtice uz koju stoji broj „nula" (0); a ako ga 0 toplini zdrava ljudskoga tijela. Sastavio: Osman Dcronja, stud. med. u Beču �Strana 88. ,B I S E RJ Broj 5. Ako pojavu izgaranja dublje i kemijski istražu­ postavimo u vodu, koja vrije, onda će živa doći do jemo, vidjećemo, da ono nije ništa drugo, nego spa­ broja „sto“ (100). janje kisika s ugljikom, koji je najprije zagrijan na Kao što toplinu drugih tjelesa, tako isto mjerimo i toplinu ljudskoga tijela toplomjerom sa živom, kod neki izvjesni stupanj topline. Kada preko zažarena ugljika vodimo kisik, onda koga su stupnjevi uregjeni po Celsiusu. Ovakav jedan toplomjer, koji je osobito napravljen za mjerenje se on s njim spaja, te se p r i to m r a z v i j a t o l i k a topline ljudskoga tijela, metnemo pod golo pazuho, t o pl i na , da ugljik, ako ga još slobodna ima, ostane pritisnuvši dobro golu ruku uz golo tijelo. Iza jedno i dalje užaren, pa šta više, da i okolne predmete 5—10 minuta izvadimo toplomjer i brzo pročitamo ugrije; čim presiječemo dovoz kisika, odmah prestane stupanj, do koga je živa došla, te ćemo vidjeti, da će i spajanje ugljika s kisikom, a s tim i daljnje razvi­ živa pokazivati, ako smo zdravi 37°; kad čovjek spava janje topline. Ugljen, koji je prije gorio, prestaće može imati 1 36°, a kada težak posao radi i 37’s0, a gorjeti, te će se i sasvim ohladiti, ako mu ne dovo­ dimo s druge strane topline. da ipak bude pri tom sasvim zdrav. Kad se tvrdi ugljik spaja s plinovitim kisikom Svu toplinu, koja je ljudskomu tijelu za njegov život i rad potrebna, stvara ono kao živi stvor u sebi onda od toga nastane jedan kemijski p l i n o v i t i samo, te je onda upotrebljava u razne svoje potrebe. spoj, koji se zove u g l j i č n i d v o k is ik ju g ljič n i Radi što jasnije predodžbe o stvaranju topline dvokis) ili u g l j i č n a k i s e l i n a . Budući da je ovaj u ljudskom tijelu, navešćemo ovdje i rastumačiti neke spoj plinovit, to on iščezne radi svoje malene speci­ pojave, koje su iz običnog života svakomu čovjeku fične težine i radi svojih plinovitih svojstava u zraku, a ostane od čitavoga goriva ostatak, zvani pepeo, poznate, ali nejasne i nerazumljive. Zimi, kada nam je studeno, ložimo vatru u pe­ koji se nije mogao spojiti s kisikom u ugljičnu ćima, da bismo tim stan ugrijali. Kao gorivo upo­ ’ »selim'. Iz ovoga razmatranja nam je jasno, zašto uzi­ trebljavamo drvo ili kameni ugljen (čumur). Poznata ■ gorenje drvo i kameni ugljen i zašto pro­ je stvar, da je dvoje potrebno, ako hoćemo, da vatra mam izvodi. j puhanjem zračnu struju; zato, jer u drvetu poćne goriti. i kamen .m ugljenu ima veoma mnogo ugljika, a u 1. ) da gorivo tako ugrijemo, da bude moglo primiti vatru. U ono vrijeme, kad ljudi nijesu pozna­ zr, i kisika, te dovedavši ove pri izvjesnoj toplini vali današnjih sredstava za stvaranje vatre, trali bi u dodir, prouzrokujemo, da se oni kemijski spoje i oni drvo o drvo, dok se ne bi jedno od njih zapalilo; da se na taj način razvije nama potrebna toplina. Kao što god mi stvaramo na gore opisani način kasnije je u tu svrhu služio kremen, a najposlije šibice. 2. ) kad je drvo već upaljeno, onda trebatoplinu, da tako isto nju stvara i naše tijelo; i ono uzima vodimo preko njega zračnu struju, što mi na taj način ugljik i kisik, te ih spaja, da dobije toplinu. Kao što činimo, da jednostavno ustima ili mijehom pušemo u se god u peći goreći spoji ugljik s kisikom u ugljičnu kiselinu, koja onda kao plin kroz dimnjak izagje u već zažareno drvo. Puhanjem dovodimo užarenom drvetu nepre­ zrak, tako se isto od ugljika i kisika u našem tijelu stano novi zrak, a s njim i dostatnu množinu kisika, stvara ugljična kiselina, koju mi na usta, i na nos koji je potreban, da drvo izgori, t. j. da se velika kao kroz kakav dimnjak iz pluća izdahujemo u zrak. Pita se sada, kako dobiva ljudsko tijelo ugljik množina drveta pretvori u vrlo neznatni ostatak, koji i kisik? — Ono dobiva oboje u hrani. ne može izgorjeti — u pepeo. Ugljik dovodimo tijelu jedući razna tvrda i te­ Zrak je tijelo, koje mi ne vidimo, jer je on bez boje i proziran, a sastavljen je u glavnom od dva kuća jela, a osobito masti, brašno (mlivo) i slatka druga tijela: od dušika i kisika, koji su takogjer bez jela. Mast, brašno i šećer su najglavniji izvor, odakle boje i sasvim providni, te ih zato ne možemo očima naše tijelo dobiva ugljik, a ako ovih nema, onda rga vidjeti kao ni staklo, koje je dosta tanko i čisto. ono može da dobiva i iz bjelančevine, koje u tijelo Staklo možemo uvijek lako prstima napipati, jer je dovodimo jedući meso, sir, jaja, grah, sočivo (sačivicu) ono tvrdo, dok je kisik jedno vrlo rijetko, plinovito i slične stvari. tijelo, mnogo rjegjo nego vodena para, te ga zato mo­ Kisik dobiva tijelo naše dihanjem iz zraka, te je žemo samo onda osjetiti, kad on u velikoj množini prema tom i zrak hrana isto tako, kao n. pr. meso i s velikom brzinom u o b l i k u v j e t r a udara u i druge stvari. Mi dakle udihujemo zrak radi kisika, naše tijelo. koji se u njemu nalazi, a ako u zraku nema kisika, Drvo je takogjer sastavljeno tijelo i to u glavnom onda ne samo da nam od njega nema nikakve ko­ opet od dva druga tijela: vode i ugljika. Ugljik mo­ risti, nego nam može takav zrak biti i za zdravlje žemo vidjeti i opipati, jer je dijamant (dragi kamen) vrlo opasan. najčistiji ugljik, a isto se tako i grafit, kameni ugljen Ovakav nevaljali i nezdravi zrak bez kisika i ćumur sastoje gotovo od sama ugljika. nalazi se u zatvorenim prostorijama, u kojima su više �Broj 5. ,,B I S E R“ sati bile životinje ili ljudi, koji su dišući sav kisik potrošili, a ostao je gotovo sam dušik i izdahnuta ugljična kiselina. Masti i slasti nalaze se na više mjesta ljudskoga tijela naslagane kao rezervirana hrana. Čovjek naime može od vremena do vremena mnogo više ovakove hrane da pojede, nego mu je za život i rad u tom vremenu potrebno, zato tijelo onaj višak sačuva, rezervira ga, te ga onda troši, kad mu u hranu manje dovedemo, nego li mu za život treba. S kisikom nije tako, jer tijelo nema nikakvih sredstava niti načina, da bi kisik gdjegod u sebi ostavljalo za rezervu, te ga onda u oskudici kisika upotrebljavalo, nego ono mora svu množinu kisika, koja mu je od časa do časa potrebna, u isto vrijeme to udahivati; ne bude li ga imalo ili moglo udahnuti, prestaće za čas u njemu svaka kretanja, ono će se ohladiti i umrijeti. Ako dakle ljudsko [tijelo ima u sebi dostatno materijala, iz koga će uzimati ugljik, i ako još može dihanjem svaki čas dovoditi kisik, onda će ono — pretpostavivši, da je inače zdravo — moći za razne svoje svrhe na gore rečeni način stvarati toplinu. Ljudsko je tijelo tako uregjeno, da mu razni njegovi dijelovi služe za razne životne potrebe: plu­ ćima uzimamo kisik u krv, želudac nam probavlja jela i t. d., te kakvo je čudo, da su učenjaci nastojali pronaći i onaj dio ljudskoga tijela, u k< m se toplina pravi, t. j. gdje se zbiva gore opisano spajanje ugljika s kisikom i kakve su vidljive promjene na tom dijelu ljudskoga tijela, kad on stvara toplinuPronašlo se, da su to mišići, muskuli, ono, Sto se u običnom životu zove k r h t i m me s om. Mišići (krhto meso) služe nam za gibanje. Gdje god u ljudskom tijelu vidimo običnim okom ma kakvo gibanje, to se zbiva s pomoću mišića; oni su dakle pokretači kao što pojedinih dijelova, tako i či­ tavog našega tijela. Iz toga, što se pojedini dijelovi ljudskoga tijela, kao i tijelo samo, sada kreću, a sada opet miruju, razumije se, da je mišić jednom u stanju kretanja, t. j. jednom on r adi , a jednom opet u stanju miro­ vanja, t. j. on mi r uj e . Kad mišić miruje, on je normalno najdulji > najtanji, a ujedno i najmekši; počne li pak raditi, on se stegne, pokrati i odeblja, a postane nešto i tvrgjiMišići se stežu na poticaj, koji dolazi kroz živce iz mozga u glavi ili iz mozga u hrptenici. Da pak to stezanje može nastati, nakon što je poticaj već došao, potrebno je, da se u njem dogodi jedan ke­ mijski proces, t. j. da se u njem spoji ugljik s kisikom. Kad se je u mišiću kemijski spojio ugljik s kisikom, stvori se u njem toplina, a to sve opet na nama još nepoznat način prouzrokuje, da se mišić stegne i izvrši neku radnju. Strana 89. Eto dakle to je mjesto i način, kako se i gdje se toplina stvara. Toplina se stvara u našim mišićima, kad oni rade, t. j. kad se u njima kemijski spaja ugljik s kisikom. Izvršujemo li veću radnju, to će se i ovo spajanje u većoj mjeri dogagjati, te ćemo mi zato, da bismo veći potrošak kisika u isti čas nadomirili, morati brže i dublje dihati i više ćemo se ugrijati. Spomenuli smo, da je ljudskom tijelu za njegov život i rad ne samo toplina potrebna, nego da mora i visina te topline biti uvijek i na svim mjestima ista, to ćemo sada, nakon što smo vidjeli, kako i gdje se toplina stvara, još i to proučiti, na koji način tijelo naše drži toplinu svoju uvijek na istom stupnju, jer je to za zdravlje naše vrlo važna spoznaja. Budući da ljudsko tijelcr samo svoju toplinu stvara, to je ono jedan izvor topline, te zato uvijek iz njega izbija toplina, ako je opkoljeno zrakom, koji ima manji stupanj topline fmanju temperaturu), nego je ono samo. Isto tako može naše tijelo i da prima u se to­ plinu iz zraka i okolnih predmeta, ako su oni topliji, 'ego li je ono; sunčane zrake, kad dovoljno okomito padaju, imaju takogjer veću toplinu, nego je naše tijelo te onda ono i od njih prima toplinu. Ovo izdavanje i primanje topline dogagja se po zakonu za prelaženje energija uopće s jednoga tijela na drugo, koji nam zakon'o samoj toplini ovo kaže: toplina prelazi uvijek s toploga tijela na hladnije i to sve dotle, dok im se topline sasvim ne izjednače, t. j. dok oba tijela ne budu imali jednak stupanj topline. Kako se iz ovoga fizičkoga zakona vidi, naše bi tijelo u svako doba godine imalo istu temperaturu (stupanj topline), koju ima i okolni zrak, da nije samo izvor topline, te da uvijek izgubljenu toplinu ne nadoknagjuje svojim životnim radom. Ipak se može dogoditi, da tijelo više topline gubi, nego je običnim životnim radom može stvoriti, te mu onda prijeti opasnost, da će mu se tempera­ tura sniziti ispod 37° C. i da će mu se radi toga pokvariti njegov obični i zdravi životni tok. Da se to ne bi dogodilo, tijelo se naše služi ovim najglavnijim sredstvima: 1.) Kako svako tijelo, koje iz sebe izdaje toplinu, ovu na površini svojoj izdaje, to je najprije potrebno, da se, što je moguće više, ograniči dovoz topline iz nutarnjosti tijela na njegovu površinu. Ovo tijelo naše na taj način postigne, da stegne sve vrlo sitne žilice (kapilare) na površini svojoj, t. j. u koži, kojih je ona prepuna. Kad budu na taj način sitne kožne žilice stegnute, ne će moći ni krv u većoj mjeri dolaziti u kožu, te se prema tom ne će s krvlju ni mnogo topline na površinu tijela dovoziti. Osim toga, što će tijelo tada �Strana 90. .BISER1 Broj 5. Boljega razumijevanja radi navešćemo najprije 'i manje topline na svojoj površini izdavati, postaće ovdje i rastumačiti slične pojave iz običnoga života nam radi pomanjkanja krvi u koži i koža blijeda. Ako uzmeš kašičicu soli, koja ima n. pr. 15oC. 2. ) Ako ovo sredstvo nije dostatno, onda se naše tijelo na svim mjestima, gdje imamo mišića te je saspeš u čašu vode, koja ima istu temperaturu kao i s6, dakle 15oC, i čekaš jedno po sata, dok se (krhta mesa) počne pomalo kočiti, t. j. mišići se samo malo stegnu i postanu nešto tvrgji, te mi tada ve­ s6 sama od sebe u vodi rastopi. Tada izmjeri s po­ moću toplomjera toplinu slane vode, te ćeš naći, da limo, da smo se od studeni skupili. Tim, što su se mišići naši malo stegli, prešli su je voda postala s t u d e n i ja. Pita se, zašto? Poznata je stvar, da će se ista množina soli u oni iz stanja mirovanja ili nerada u stanje gibanja ili rada, a pošljedica od tog bude ta, da se povisi istoj množini vode tim prije rastopiti, što je voda vruća: toplina vode dakle prouzrokuje rastapanje soli, množina napravljene topline. Kako se god u ovom slučaju većina mišića te je prema tom toplina za rastapanje soli veoma stegne, tako se stegnu i oni sitni mišići u našoj potrebna. Ovo je i uzrok, zašto je voda u čaši postala koži, koji podižu dlake na koži, te nam se radi toga dlake naježe. studenija, kad se je so u njoj rastopila. S6 je za svoje 3. Ako još ni ovo ne pomaže, onda se naše ti­ rastapanje trebalo topline, a budući da je ona sa svih jelo dadne na izvanredno stvaranje topline na taj strana bila opkoljena vodom jer smo je mi sasuli način, da potakne većinu mišića na brzo i jako ste­ u vodu — nije mogla te topline ni odakle uzeti, nego zanje i rastezanje, dakle na žestok i brz rad, kojim od vode, u kojoj je sasuta; toga radi uzela je so za se brzo stvori velika množina topline. Ovaj se fizički svoje rastapanje toplinu od vode, te je voda postala proces očituje u tom, da mi u svijem dijelovima studenija. našega tijela počnemo drhtati i to tim jače, što je Sličan je ovomu idući slučaj. Ako zimi metneš veća potreba topline. mnu vode na kakvo suho mjesto, da u nju ne Ne pomažu li s/a ova sredstva i ne budemo li mole ta ni odakle padati niti da je mogu kakve mi sami svojom svojevoljnom kretnjom i drugim na­ životinji piti, onda ćeš nakon 1—2 mjeseca dana činima: odijelom, dovozom topline s vana i t. d. opaziti, čaša nije puna, nego da je nekoliko vode mogli spriječiti, da tijelo izgubi više topline, nego je iz e nestalo. Učiniš li to u proljeće, vidjećeš već može stvoriti, onda će se temperatura ili na svim iza : Koliko dana, da je iz čaše mnogo vode nestalo, mjestima našega tijela ili samo na nekima sniziti a ljeti će, kad je velika vrućina, za nekoliko dana ispod normalne (37° C.), te će na taj način prestati nestati e vode iz čaše. Ako tu istu čašu napu­ i oni uvjeti s obzirom na toplinu,, pod kojima živa njen: vodom držiš oprezno na plamenu n. pr. od tvar našega tijela može da izvršava sve svoje životne ^ampe tako, da u njoj voda vrije, to ćeš vidjeti, da radnje i tijelo će radi toga prijeći iz zdravoga stanja će za nekoliko sati nestati sve vrele vode iz čaše. u bolesno. Kako se to tumači? Kako je god sniženje temperature u našem tijelu Svaki smo put vidjeli, da vode iz čaše nestaje opasno za zdravlje, još je opasnije njezino povišenje i to tim prije, što je viša temperatura zraka. I ovdje iznad normalnoga stupnja — po prilici 37° C., te kako je dakle toplina uzrok, da se voda pretvori u sitnu god tijelo ljudsko ima sredstava, da se bori protiv paru, koja onda ishlapljivanjem ili isparenjem ode u zrak. prvog slučaja, tako isto ima ono načina, na koje će Kako je god dakle toplina potrebna, da se tvrda se obraniti od povišene temperature. Temperatura (stupanj topline) ljudskoga tijela s6 pretvori u sitni i običnim okom nevidljivi prah, koji onda kao rastopljena s6 pliva u vodi, tako je mogla bi nastati veća, kad čovjek radi kakav težak posao, a toplina je okolnog zraka umjerena; isto bi isto toplina potrebna, ako hoćemo gustu vodu da pre­ moglo nastati, ako čovjek i miruje, ali je temperatura tvorimo u rijetku paru. Iz ovoga vidimo još i to, da okolnog zraka veća, nego je normalna (zdrava) tem­ ćemo u isto vrijeme tim veću množinu vode moći peratura^ ljudskoga tijela, jer tada tijelo stvara toplinu pretvoriti u paru, što budemo imali više topline, te kao obično, a još u nj ulazi toplina iz toplijega zraka. prema tome, da ćemo i tim više topline trebati, što Najgori bi slučaj bio, kad bi čovjek radio težak posao veću množinu vode budemo htjeli pretvoriti u paru. u zraku, koji ima veću temperaturu, nego ljudsko tijelo^ Na ovom se zakonu osniva i ohlagjivanje ljud­ tada bi se radi oba uzroka nagomilavala prevelika skoga tijela s pomoću znojenja. Kad tijelo u gore toplina u njem, te bi se tijelo moglo da ugrije i preko navedenim slučajevima bude prisiljeno boriti se protiv 45 °C , što bi naravno imalo za posljedicu smrt, jer prevelike topline, onda ono izlučuje na površini svojoj je temperatura već od 42 °C. za ljudsko tijelo radi veliku množinu znoja, koji se u glavnom sastoji od zgrušanja bjelančevina vrlo opasna. vode i vrlo malo drugih tijelu nepotrebnih tvrdih izluProtiv prevelike temperature bori se tijelo naše čina. Ova se voda počne onda ishlapljivati i to s po­ z n o j e n j e m. moću topline ljudskoga tijela, te se na taj način počne �Broj 5. »BISER' tjelesna toplina trošiti i snizivati, a tijelo se ohlagjivati isto onako, kako smo vidjeli, da se voda ohlagjuje, kad se u njoj so rastapa. Ako je zrak, u kom se mi nalazimo, suh, onda može lakše da u nj prelazi ona para, koja se stvori ishiapljivanjem znoja na površini našega tijela, te se radi toga u suhu i parom nezasićenu zraku mi brže ohladimo, ako smo oznojeni, jer se onda znoj na našem tijelu brže ishlapljuje i tim našem tijelu brže oduzima toplinu. Isto se to dogodi, ako stojimo oznojeni na vjetru ili mahanjem sami umjetni vjetar prouzrokujemo. Tada mi naime vjetrom ili mahanjem rastjerujemo onaj zrak, koji je oko nas i koji je već parom iz nas za­ sićen, a dovodimo novi i suhlji, koji onda bolje u se prima novu paru iz našega tijela, te tim ishlapljivanje znoja, a radi toga i ohlagjivanje našega tijela, pospješi. Radi toga se može na vjetru i suhu zraku brzim ishiapljivanjem znoja tijefo naše tako brzo ohladiti, da mu temperatura padne ispod 37° C-, te da se veoma prehladimo. Ako je pak zrak odviše zasićen parom, a mi radimo uz visoku temperaturu zraka kakav težak posn . onda ne može ona para, koja se ishiapljivanjem znoja na našoj koži stvara, da u zrak odlazi, jer i onako već u njemu ima dosta pare, te radi toga prestane i ishlapljivanje, a prema tom i odvagjanje opline iz našega tijela. U ovom slučaju ne koristi znojenje n'šta i ne budemo li na umjetni način odvodili suvišnu toplinu iz tijela ili ne pobrinemo li se, da se u što manjoj mjeri stvara u nama toplina — treba prestanuti ra­ diti! — onda se u ljudskom zdravu tijelu može na­ kupiti toliko topline, da se bjelančevine zgrušaju, te da u taj čas nastupi smrt od tako zvane kapi radi vrućine. Strana 91. Iz ovoga čitavoga razmatranja vidimo, da koža na površini našega tijela ima neprocjenjivu važnost za naše zdravlje, jer je ona pravi upravitelj topline ljudskoga tijela. Ona se na opisani način brine, da se ne bi toplina našega tijela niti povisila niti snizila, jer čim jedno od ovo dvoje nastane, može da najveća nesreća snagje naše zdravlje. Radi toga ću ovdje još navesti ukratko i gimnastiku (vježbanje) naše kože — makar to ovamo ne spadalo — i u glavnom rastu­ mačiti njene posjedice. Kako god možemo ruke i noge izvježbati vježbom da vješto i brzo izvršuju ono, što hoćemo, tako se isto može vježbom i koža izvježbati, te da i ona brže i vještije izvršuje svoju zadaću. To se postigne najlakše kupanjem studenom vodom i takovim tjelesnim radom, gdje se moramo znojiti od napora — napor naravno ne smije biti nipošto prekomjeran, a mnogi se ljudi ne smiju radi raznih bolesti u opće kakvom tjelesnom naporu pod­ vrći. Kupati se takogjer treba vrlo oprezno, a osobito je to važno za od sebe slabe ljude, jer ovi teško podnose takove kožne vježbe. S početka treba da se što brže okupamo i da se onda, otravši se dobro, što brže obučemo, a poslije može kupanje za zdrave ljude, kad im se koža već uvježbala, i dulje vremena (15—30 minuta) trajati. Ko nema mjesta da se okupa, dovoljno je i to da spužvu (sungjer) zamoči u studenu vodu, te da njim tijelo umiva. Kupanjem studenom vodom vježbamo kožu, da se moše brzo boriti protiv studeni, a napornim radom opet protiv vrućine. Imajući ove najglavnije pojmove o toplini zdrava ljudskoga tijela možemo s pomoću svoga uma život naš tako urediti, da se od mnoge bolesti sačuvamo — a to je baš^bio cilj ovih redaka. Mahmudbeg Fadilpašić, Dana 15. o. mj. ranim jutrom pronijela se je gradom Sarajevom tužna vijest, koja se je velikom brzinom cijelom našom zemljom raznijela, navještajući veliki gubitak smrću Mahmudbega Fadilpašića. Umro je jedan od najodličnijih članova grada Sarajeva, čijom smrću nestaje jednog najstarijeg člana plemičke obi­ telji u Bosni; s njim nestaje čovjeka, koji je najveći dio svoga života posvetio radu i oko blagostanja svoga milleta. Mi muslimani širom Herceg-Bosne oplakujemo svoj kobni čas, jer izgubismo osobu, koja je od naravi blaga, iskrena i darežljiva prava sirotinjska majka. U javnom životu isticao se je merhum, kao revan pobornik za narodna prava. On je svim silama radio oko prosvjetnog i kulturnog podizanja muslimana u Bosni i Hercegovini, te je u tu svrhu znao rado žrtvo­ vati i veće materijalne doprinose. Idealom mu je po- �Strana 92. »B noći akciju oko kulturno-prosvjetnog napretka našeg naroda, te mu je naš narod, cijeneći, njegove duševne vrline i zasluge oko narodnog podizanja, rado pre­ davao najvetalnija svoja pitanja. Opća je želja bila, da u upravu svakog kulturnog ili gospodarskog po­ duzeća dogje i merhutn Mahmudbeg. Već u početku pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju stajao je merhum u prvim redovima bo­ raca, a kad je vjersko-prosvjetna autonomija dobivena, postao je podpredsjednikom vakufsko-mearifskog sa­ bora, a predsjednikom vakufsko-mearifskog kotarskog povjerenstva. Merhum Mahmudbeg Fadilpašić je dobio i narodno povjerenje, izborom za narodnog poslanika u zemaljskom saboru, u kojem svojstvu je i zaklopio - svoje blage oči. Osobite zasluge idu baš njemu oko osnivanja „Muslimanske centralne banke" kojom je bio prvim predsjednikom. Otomanska vlada odlikovala ga je ordenom „Medžidije" IV. reda. Ostavlja iza sebe dva sina i kćerku, koja se je nedavno udala'za uglednog bosanskog plemića Bećirbega Gradašćevića, a najstariji mu sin polazi safajevsku realku. Mahmudbeg je umro, ali njegovo ime biti će vječno sačuvano u srcima našega naroda širom HercegBome, te će ga se zbog njegovih nebrojenih dobro­ činstva učinjenih našem narodu, svatko ugodno sjećati. Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiah' Književnost. __ __ dina sastavljao „Uputu u prošlost Bosne i Herceg0. vine" jer fermani, bujruntije i druge listine, koje truhnu po tavanima i policama nijesu ispitane. Isto tako razni natpisi po javnim gragjevinama propadaju s dana na dan, povjesnički neistraženi i neobragjeni... Tako nam sam Safvetbeg govori, a to opravdava potpuno i svu onu površnost, kojom je pisana „Uputa8. Pri koncu nam je obećao, da će se zabaviti i ispitati život i djela onih naših pregja, koji se na polju lijepe književnosti proslaviše kao prvi pjesnici, književnici i veliki umnici. A to je svoje obećanje i ispunio davši nam ljetos lijepu i zamašnu knjigu: „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti", rezultat marnog dugogodišnjeg proučavanja i istraživanja djela naših pregja u ogrom­ noj i raznolikoj islamskoj književnosti. Težak je to posao, tim teži, kad se uzme u obzir, da sve turske antologije, koje su do danas izdate ni­ jesu potpune, pa je Safvetbegu trebalo tražiti i ispi­ tivati: A kad se uzme još i to da su mnogi naši veikani iz prošlosti pisali i u ova tri jezika, pa još k tomu neki na tuceta toga su napisali, onda istom *emo pojmiti Safvetbegovu marljivost i ljubav na­ pi ma knjizi koju je napisao! Megju .nama muslimanima na žalost ostala je nepozn. ta široj publici. To je mana naša; naše čitaeke publUce, koja za ovake rijetke pojave slabo haje. Nekoji ima, koji opet vode velike rasprave o knjigama i književnosti, a poznaju ih jedva po naslovima. A k nja je još i nekoji špikulanata, koji su pokvarili ukus čitalačke publike sa kojekakvim romanima za 20 helera; zatim leži i krivnja na našem domaćem novinstvu koje svoje čitatelje hrani raznim polemi­ kama sijući razdor i neslogu megju svijet i onako — neodgojen!.. Ovo napomenu uzgred povodom Safvetbegove knjige. A to mora da boli pravog rodoljuba — jednog književnika, koji je radio bez ikakvih dobitaka, samo, da dade svojoj braći knjigu u kojoj je na sva vremena sačuvana uspomena na našu prošlost! 0 knjizi se mnogo govorilo — što više i prij nego je štampana zasebno, — sa izvjesne joj se strane dobacivalo koješta radi pitanja narodnosti, koje je Safvetbeg uzgred dotakao! To je bilo s jedne strane. A mi muslimani?! Kako smo je mi primili! To najbolje zna sigurno autor; ali je sramota da ovako malo se brinemo za one sinove naše, koji na diku i ponos služe velikoj islamskoj književnosti!.. Bošnjaci 1 Hercegovci u islamskoj književnosti. (Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine: Napisao : Dr. Safvetbeg Bašagić). — Istočni jezici izumiru megju . nama. Već su vrlo rijetki oni, koji se posvećuju izu­ čavanju ^tih jezika. A prema tomu i istočna literatura postaje nam svakim danom napristupačnija. Istok se odmiče od nas, a mi gubimo i ono nešto malo tradi­ cionalnoga — ono nešto istočnoga, i kratko je vrijeme pred nama, kad će se na vrata istočne prosvjete pečat udariti. A stim će sve izumrijeti. Pa i danas! Koliko ih je, koji se koriste sa znanjem istočnih jezika! Vrlo malo, sasvim malo, — a tog malog broja još je manji broj kojih su drugom koristili sa svojim znanjem. Megju ove rijetke i časne iznimke bez sumnje spada, i autor gornje knjige Dr. Safvetbeg Bašagić Čitav život„ čitavu svoju mladost posvetio je Safvet­ beg izučavanju triju glavnih istočnih jezika i triju literatura. Prema ovome može se mirne duše ustvrditi, da je ova knjiga stručno i znanstveno obragjena i ispitana. Safvetbeg je revno radio, da bar spasi od za­ boravi ono, Što se još da spasiti, radio je u oskudici o kojima na gradiva, kao što je radio, kad je prije dvanaest go- pojma... „Sudbina je našeg roda, Da narodim drugim daje Velikane...“ žalost ni naša intelegencija ne ima ni �Broj 5. __________ ,,B I S E R“ _______________ Strana 93-_ A sad sa ovom knjigom dao nam je Safvetbeg preglednu cjelokupnu sliku naših velikana na polju istočne prosvjete. U četiri perioda iznosi nam autor preko 130 životopisa pjesnika, književnika i drugih, koji se istakoše na književnom polju, iznosi ih ne onako suhoparno kako je običaj, nego kritički ispi­ tujući jednog po jednog navagjajući njihova djela, donoseći odlomke, da se čovjek naslagjuje čitajući prevode, koje je naš. pjesnik njemu prirogjenom vje­ štinom presadio u naš gjulistan. Ni jedna riječ nije nužna za preporuku Safvetbegove knjige*), jer knjiga sama sebe preporučuje tim više, kad navedemo, daj e ista primljena kao dok­ torska disertacija na bečkom sveučilištu. Knjiga se dobiva kod knjižare Braće Bašagića u Sarajevu, a može se naručiti i kod „Prve musli­ manske nakladne knjižare" u Mostaru, uz cijenu od 2 K. III. Materijalna sredstva društva. a) b) c) d) IV. Članovi društva. § 5. Članom društva može biti svaki musliman i mu­ slimanka, koji plaća odregjenu članarinu i pokorava se društvenim pravilima. A. H. B. Kulturne bilješke. P R AV I L Udruženje bosansko-hercegovačke elmijje (Bosno ve herceg džemijjeti ilmijjesi). » (Nastavak.) § 3. Da se postigne cilj istaknut u prvoj alineji gor­ njeg paragrafa društvo će: 1. Izdavati list, koji će služiti njegovim organom i u kojem će se donositi korisno štivo i potrebni naputci. 2. Izdavati vjerske i druge poučne knjige, kitabe i risale. 3. Pri potrebi izašiljati sposobne i vješte ljude kao vaize u ona mjesta, gdje bude potrebno. 4. Budnim okom pazeći na rukovogjenje naših au­ tonomnih vlasti u vjersko prosvjetnim poslovima, raditi na tom, da se na mektebe, medrese i druge zavode postavljaju samo sposobni i spremni ljudi i da se vakufsko mearifski novac kao .i subvencija troši n& prvom mjestu u svrhu vjerske prosvjete. 5. Podupirati ideju osnivanja autonomnih zavoda i ispunjavanje cilja naše vjersko-prosvjetne autonomije kao i paziti na to, da se njezina prava čuvaju i dje­ lokrug ne skučuje. 6. Raditi na tom, da se u naše vakufsko-mearifska tijela biraju sposobni- ljudi, koji će znati i htjeti da štite vakufsko šerijatske propise. *) U.jednom od slijedećih brojeva donijeti ćemo opširan prikaz o radu nekih naših književnika, kojom ćemo se prilikom posebno osvrnuti na ovu knjigu. § 4. Materijalna sredstva društva jesu: prinosi članova, dobrovoljni prilozi, pokloni i vesaje i prihodi od knjiga i društvenih artikala. a) b) c) d) e) § 6. Članovi društva dijele se na: redovite, pomagače, utemeljitelje, dobrotvore, i počasne, § 7. Redoviti članovi društva kao i pomagači društva mogu biti po svojoj volji.: prvog reda, koji plaćaju mjesečno po 4 K — h., „ 2 „ — „ drugog „ •». „ 1 „ - „ trećeg „ „ „ „ „ „ — „ 50 „ četvrt. „ „ „ „ - „ 20 „ petog „ „ „ „ § 8. Redoviti članovi jesu isključivo ilmijja, a to su:: Rejs el-ulema, članovi ulema megjlisa: Muftije, Mudirrizi, kadije, šerijatski vježbenici, muallimi mekjtebiihtidaija, sibjan mekjteba i sejjar muallimi, vjerouči­ telji svih Škola, imami, hatibi, šejhovi kao i svaki onaj, koji je usposobljen za jedno od spomenutih zvanja, a nosi odijelo ilmijje ili odbor u svojoj sjednici zaključi, da ga obzirom na njegove kvalifikacije i jednog alima dostojno vladanje treba smatrati čovjekom od ilmijje. § 9. Članom utemeljačem može biti svaka osoba mu­ slimanske vjere kao i svi muslmanski zavodi i korpo­ racije, koje najednom ili kroz godinu daha uplate u društvenu blagajnu svotu od 300 kruna. § 10. Dobrotvor je svaka ona islamska osoba,' zavod ili korporacija, koja od jednom ili kroz godinu dana uplati u društvenu blagajnu svotu od 200 kruna ili pokloni društvu nešto ove vrijednosti. �goj 5. .BISER' Strana 94. § u. Počasni član je onaj, kojeg glavna skupština na predlog glavnog odbora izabere za njegove vanredne usluge učinjene društvu ili vjerskoj prosvjeti za mu­ slimane ovih zemalja. (§ 35. tačka 7.). § 12. Članovima utemeljačima, dobrotvorima i poča­ snim izdaje glavni odbor diplome i to počasnu odmah čim budu izabrani, a utemeljačima i dobrotvorima kad optpunu uplate članarinu. § 13. Vasijjeti i prihodi vasijjeta namijenjenih društvu trošiće se u one svrhe, koje u okviru ovih pravila odredi musijja, ne bude li pak musijja ništa odredila, onda će ih glavni odbor nakon predhodnog odobrenja od glavne skupštine upotrijebiti u one svrhe, za koje drži, da su najsevabnije. V. Pravo i dužnosti članova. § 14. Redoviti članovi, koji su najmanje šest mjeseci prije skupštine članom postali i za sve to vrijeme uredno platili članarinu kao i dobrotvori . utemeljači, koji pripadaju ilmijji imadu i aktivno *oasivno pravo izbora, a svi ostali imaju pravo da prisustvuju dru­ štvenim glavnim skupštinama i pod-odborskim skup­ štinama i da podnese glavnom odboru pismene predloge, koji će ih ako nagje za shodno iznijeti na pre­ tres u skupštini. (Uvjet za posjedovanje aktivnog i pasivnog prava izbora ne traži se dakako od izbor­ nika u prvoj konstituirajućoj skupštini društva.) § 15. Dužnosti članova jesu: 1. Uredno unaprijed plaćati članarinu; 2. promicati cilj i unapregjivati interese društva; 3. pokoravati se društvenim pravilima i zaključcima glavne skupštine, te glavnog odbora; 4. držati se islamskog adaba; 5. Napose dužnost je redovitih članova, da se uvijek i svagdje vladaju uzorno kako to dolikuje časnom staležu ilmijje. štvo nijesu uplatili svojih članarina, biće opomenuti i ako opomena kroz 3 mjeseca ne uspije, prestaju biti članovima i gube pravo na uplaćenu svotu. § 18. Članom prestaje biti: a) b) c) d) istupom, smrću, iseljenjem i isključenjem iz društva. § 19. Član društva, koji bude svojim radom oštećivao interese društva ili dogje u očiti sukob sa ustanovama ovih pravila, a naročito onaj redoviti član, koji svojim protušeriatskim ponašanjem bude sramotio stalež ilmijje, bit će iz društva isključen. Takvog člana isklju­ čuje glavni odbor, a on kao nezadovoljnik može tomu pismeno prigovoriti na glavnoj skupštini. Definitivno isključenje takvog člana objaviće se u društvenom organu. VI. Organ uprave društra. § 20. ,gani uprave društva jesu: glavni odboi i nje­ gova skupština. § 21. Na čelu društva stoji glavni odbor od 22 lica i to 10 iz Sarajeva megju kojima mora biti najmanje 2 mua^ ma i 12 iz ostalih krajeva Bosne i Hercegovine 1 to iz svakog okružja po 2. Glavni odbor bira re­ dovito glavna skupština većinom glasova, tajnim gla­ sanjem pojedince ili na želju skupštine aklamacijom. Tajno glasanje obavlja se osobno i to posebnim ce­ duljama provigjenim društvenim muhurom. § 22. Glavni odbor se bira na 2 godine dana, no izmegju sebe izabere presjednika, podpredsjddnika i 2 revizora, od kojih će jedan biti zamjenik tajnikov a drugi zamjenik blagajnikov. § 23. Nakon izminuća izborne periode redovito glavna skupština bira novi odbor, ali polovica sarajevskih odbornika ostaje u odboru još dvije godine. 0 tome, § 16. Članarina se obično plača svakog mjeseca una­ koji će ostati u odboru, koji će istupiti i na mjesto prijed, ali tko hoće može to učiniti za više mjeseci. njihovo skupština druge birati, odlučuje kocka. Pri idućim izborima istupaju izmegju sarajevskih odbor­ § 17. nika oni, koji su vršili odborsku dužnost četiri godine, Koji član ne plati članarine za tri mjeseca, do­ a na mjesto njih skupština bira druge dok ona peto­ biva opomenu od glavnog odbora, ako nakon opo­ rica, koja su ustupila u odbor u predhodnim izborima mene ne uplati dužni iznos, prestaje biti članom i gubi ostaju u odboru do slijedećih izbora. Tako skupština pravo na uplaćenu svotu. svake dvije godine bira samo 17 članova glavnog od­ Isto tako dobrotvore i utemeljitelje, koji nakon bora. Prvašnje članove glavnog odbora može skup­ isteknuća jedne godine od kako sa se upisali u dru­ ština svaki put ponovno birati. (SvrSiće se.) �Broj 5. ,B I S E R' RAZNO. Brzojav bez žica na zvijezdu Mars. Staru pro­ blemu, po kojoj da na zvijezdi Mars-u ima živih ljudi, skoro su opet na javno pitanje iznijeli dva američka učenjaka, profesor'David Todd i fizičar Leo Steffens. Učenjaci su naime nakon dugog proučavanja došli do uvjerenja, da bi pomoću brzojava bez žice izmegju Zemlje i Marsa moguće bilo svezu usposta­ viti. Ozbiljna im je namjera jednu takvu stanicu te­ legrafa bez žice na zemlji ustanoviti, koja bi u stanju bila na Mars lako slati vijesti. Nu prije toga obojica će odletjeti u zračnu visinu od deset milja, odakle će im uspjeti prve brzojave na Mars poslati. Oni drže, da su stanovnici planete Marsa toliko civilizovani, da već poznaju brzojav bez žice. Učenjaci dapače drže mogućnim, da su stanovnici Marsa već davno na nji­ hov način počeli probati da dogju u svezu sa nama, ali da mi te znakove nijesmo opazili ni razumjeli. Šta je neprirodnije, pišu iz Newyorka, nego taj njihov fantastični plan, jer ima važnih zapreka. Tako na prvom redu taj njihov let na toliku visinu! Ali dva će učenjaka od sada priregjivati više zračnih izleta, da bi se mogli toj vrtoglavici prouzrokujućoj visini priviknuti. Kada im ovo uspije, čekat će vri­ jeme, kada bude Mars najbliži našoj zem ;i. Druga je poteškoća, da li su stanovnici — kad predstavimo da da ih ima — Marsa u istinu kulturni ljudi i da li poznaju brzojav bez žice, pa još brzojavni sustav Marsova Marconi-a; možda je sasma drugčiji od onog zemaljskog Marconi-a. Njihovu osnovu većina je svietja s’dvojbom primila, ali interesantno je da su oba učenjaka sa svojim drugim mnogobrojnim uspjesima već veliki ugled stekli kako u američkom tako i u engleskom znanstvenom svijetu. Profesor Todd rekao je pred jednim novinarom, da oni o uspjehu njihova plana ni najmanje ne dvoje. SeJam svjetskih čudesa staroga vijeka: 1. Egipatske piramide. 2. Semiramidini viseći vrtovi. 3. Dianin hram u Efezu. 4. Zersov kip u Olimpiji. 5. Maurolov grobni spomenik. 6. Kolos na otoku Rhodosu. 7. Svjetionik na otoku Pharosu. Veličina Balkanskog poluostrva. Evropska Tur­ ska ima 160.300 km2 i 6,130.200 stanovnika. Bugarska 9 5.345 km2 i 4,329.108 stanovnika, Grčka broji 64.979 km2 sa 2,631.952 stanovnika, Srbija ima 48.303 km2, a 2,853.659 stanov., Crna Gora ima površine 8.433 km2 sa 250.000 stanovnika, Bosna i Hercegovina ima 51.027 km2, a 1,895.673 stanovnika. Prema tome cijeli Balkanski poluotok ima 438.087 km2 sa 18,090.592 stanovnika. Strana 95. Duljina željeznice na svijetu. Početkom g. 1909 iznosila je duljina željeznica na čitavoj zemlji 951.760 kilometara. Amerika je imala duljinu od 484.685 km., Evropa 318.952 km., Azija 90.050 km., Afrika 29.630 km., a Australija 28.443 km. Gradnja Željeznice je najskuplje stajala Englesku i Irsku 620.000 maraka po 1 km., a onda Belgiju oko 230.000, Francesku 144.000, Nje­ mačku 123.000. Rusiju 90.000, a takogjer i Ameriku 10.C00 maraka po kilometru. Najstarije novine. Kao najstarije novine na svi­ jetu računa se list kineske vlade, što izlazi u Pekingu a zove se „King Pao", koji je započeo prije 1.400 go­ dina. Iz početka se taj list pisao na pločama šimširova drveta, a danas se štampa sa najmodernijim strojevima, sasvim po evropskom načinu. Uregjuje ga vrlo naobraženi ljudi, od kojih su neki svršili visoke nauke u Evropi. Z a go n etke. Prlbirao: M. Kurlagić, Muhamedov. 1. Sikirica šamarica po vrh gore zvečala. 2. Puna kapa lješnika, a megju njima car— orah 3. Sjeko lipu jednog ljeta, sjeko drugog i sjeko ljeta, uvjek lipa jednolika. 4. Nit je u kući ni na dvoru. 5. Zlato uvij, zlato savij, kad sutra zlata nema. 6. Gore ploča, dolje ploča, a u sredini živo sjedi. 7. Vuk zaronu u buk i iznese na repu jabuku. H. Hadžihasanović: „Slovna zagonetka". za, uš, in, pat, na, na, ham, stu, tap, ja, e, pon, i, kra, di, gi, be. 1. muško ime musi., 2. vrijeme u putu mjesec-, 3. dio kuće, 4. pokrajina u Africi, 5. pokrajina u Aziji, 6. doba života, 7. pokrajina u Bosni. Ako su riječi dobro poredane, početna i zadnj i slova čitana odozgor dolje, izuzevši najzadnje slovo u najzadnjoj riječi, daju ime, u povjesti znamenitog;, čovjeka u Bosni. �Strana 96. Poruke i odgovori uredništva. Prometaljka. a 1. narod. a a a b d dž I i i i i j 4. KrŠć. muško. ime. m 2. Varoš u Arabiji. i Broj 5. ,B I S E R' a 2. Rodbina. 1 3. Rijeka u Africi. i 1 1 m n n 6. Rijeka u Bosni. n r r 7. zvjerka. u V t 51 t z 8. Misi. muško ime. Početna slova dobro poredana, daju ime glaso­ vitog Arapskog učenjaka. N. R. u 0. Primili smo Vaše radnje, te smo jednu kako vidite — donijeli u prošlom broju, u osta­ lom nadamo se, da ćete nas se još kojom radnjom što prije sjetiti. selam. Narcus u V. Od Vaših radova neke smo uvr­ stili. Pjesme Vam nisu baš za javnost, ali ipak ne klonite duhom, jer dobra volja i ustrajan rad sve postizava. Selam. C. Poslane smo pjesme primili, koje ali polag najveće volje nismo mogli donijeti. U ostalom vrijedi za Vas ista kao za gornjeg. M. selam. M. Ć. u T .: Vaše smo radove primili, te smo neke u ovaj broj uvrstili. Hvala i priznanje! M. selam. H. M. Ć. Poslano smo primili, od čega u,ovom broju nešto donosimo. Hvala lijepa. M. selam. Hvala tih stvai Zagonetka u letvici. 1. Nošnja. 2. Rijek u Evropi. Č. u K. Glede one stvari možete je poslati. rizi i nastojanju, te podupiranju plemeni­ M. selam. 3. K. u F .: Poslane stvari nisu za javnosti. M. selam. R. u F.\ Pored čekanja i žurnih zamolbi, ono nam ne spremište, radi čega smo morali i bez onog s petim brojem izaći. Pozdrav. 3. Dostojanstvenik. 4. Varoš u Rusiji. F. H. u S. Gradiva imamo dosta, a dosta i go­ spode suradnika. Za „Biser" se ne trebate ni bojati. Ali ipak po onoj: što je više jaja — gušća čorba! pa bogme ima nas dosta, koji možemo, pa samo još dobre volje — eto radova, eto „Bisera" sa svojom zadaćom, za koju je i pokrenut. Složio: A. Salihamidžić. Rebusi. d je d o d je br je L A ? 2 ” d d je je d je ci zna ju — — ju — mu se ci. S. B. u M. Vaše smo cijenjene radove primili i kako vidite — u ova dva zadnja broja nešto donijeli, te očekujući daljnje radove, lijepo se zahvaljujemo. M. selam. R l’ & M B - f 3 ” I 7”” 3’ 5” lj ’5’ O’” 7”” 5” ”2 6” O’” Za uredništvo odgovara: Muhamedi-Bekir Kalajdžić. Našoj gg. čitateljima. Nastavak od uvodnog članka: „Panislamizam i Evropa" nismo mogli doni­ jeti, pošto nam prevodioc nije nastavka spremio. S toga molimo, da ovo gg. čitatelji do znanja uzmu i da na nama nikakve krivnje nema. Radi toga je i ovaj broj morao zakasniti. Selam! Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/881b95c4411841b48e9e14ee313cec77.pdf da0bb3db419a1706684963438c3d29e6 PDF Text Text BROJ 6. BISER „BISER" izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. Cijena je listu za gjake (taleb’j ), ičitelje (muallime) i muslimansko ženskinje K 3'—, a za ostale K 6 — godif nje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zem lje 8 franaka. — GODINA I LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vračaju. = — Nepladena se pisma ne primaju. = r-\Q Q rn Za oglase plada se prvj put za cijelu str.nu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes na* stinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve Sto se tiče administracije i ureddiStva lista, treba slati na adresu: „BISER* .Mostar (Hercegovina,) __________________________ PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. Z ilh id že 1330, Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: |_______ M O S T A K Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEK1R KALAJDŽIĆ.______________________ Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak.) Što se tiče kapitulacija, one su baš gh /ni uzrok opadanju Turske države. Osobito su one privilegije, koje su se dale poslije Sulejmana kao n. pr. vjerski pro­ tektorati, bile uzrokom vječitih intervencija Tako se 1740. godine dogodi za Tursku nesreća, što je ona Francuskoj poklonila protektorat nad katoličkim sve­ ćenstvom u Turskoj. Kad se je Turska našla u neprilikama, Evropa nije propustila ni jedne prilike, gdje će joj na lukav način pribaviti još veće neugodnosti, a s druge strane Evropa je okrenula svoj osvajalaćki pogled na Istok i Muslimane u Africi i zauzela se za njihovo podči­ njavanje. Megjutim Papa predloži, te se Austrija, Poljska, Venecija i Malta složiše za zajedničku akciju proti Turaka i taj savez 1683. nazvaše svetim savezom na Muslimane. Tada se je otpočelo sa neprestanim na­ padajima na Osmanlijsku imperiju i izložiše ju naj­ gorim opasnostima na kopnu i na moru, što je uz­ rokom da se to čitavo vrijeme ispunja samim krvavim scenama. Baš nekako u to vrijeme, Petar Veliki diže ruski narod iz životinjskog u ljudski položaj i stvori državu, koja Osmanlijama posta tako opasnom, da su Sre­ dišnja Azija, Kavkaz, Turkestan, Evropska Turska i Iran, bili izloženi pogibli toga novog neprijatelja. I u istinu nastojanjem Petra Velikog Rusija postade ponajtežim bremenom na vratu Turske, a iskra ratnog ognja, koju Rusi zapališe ne bi u prilog njih, jer Turci muževno odbijahu svaki nasrtaj, za to Rusija moršde svoj osvajalaćki nagon okrenuti na Perziju. I N o v e m b a r 1912. Uregjdje: Redakcioni odbor. Iran se pak tada nalazio u kritičnim časovima cije­ panja i slaboće. Petar Veliki znao je izrabiti ovo ža­ losno stanje u Perziji, za to je s vojskom prešao kavkazko gorje i osvojio dosta prostrane predjele Dagistana; osim toga na zapadnoj obali morskoj, pri­ poji svojoj državi Sugur i Benader. Za tim Petar još ostavi iza sebe poznatu oporuku, koja je u ostalom prava slika njegove pohlepnosti i nasrtljivosti. Ovom oporukom zahtjeva on, da se krimskim Tatarima made na svaki način samostalnost oduzeti; Turska i Perzija da se pod svaku cijenu podčine, a da se pri izvagjanju toga ne bi na zapreke naišlo naglašava potrebu da se neke evropske države u savez pozovu. Po ovoj se je carskoj oporuci, koja inače karakteriše njegov moral, i postupalo, nu premda se je nešto i ostvarilo, ne pogje im za rukom, da sve njene točke izvedu. Za carevanja čuvene Katarine, koja je 1772. zasjela na ruski prijesto, pošlo je Rusima za rukom, da megju krimske Tatare bace kamen smutnje i razdora, što je urodilo pošljedicom, da je došlo do ugovora u Kinardži, po kojem su Tatari izgubili sa­ mostalnost, a Rusi zaposjeli crnomorske obale. Kata­ rina je otpočela pregovore sa austrijskim carem Jo­ sipom II., da bi se Tursko carstvo podijelilo, da bi se neki otoci bijelog mora zaposjeli, a najzad da se u Carigradu postavi nova vlada po uzoru bivše bizantiske. Da bi ovu osnovu osigurali predali su Ruski i austrijski poslanik Porti note svojih vlada slijedećeg sadržaja: I. Da se zajamči sloboda trgovine i plovidbe, te da se u tom pogledu odmah sastave štatuti i za­ koni, kao i to, da se po uzoru evropskom pribave trgovačka komunikaciona sredstva i njihova sigurnost, II. Da se Turska ni u kojem slučaju ne upliće u upravu Tatara, a krimskom chanu, da prizna sa­ mostalnost, �Broj 6. ,B I S E R' Strana 98. III. Da u nekim provincijama ukine pobiranje haradža. Porta je iz ovih nota prozrela zle namjere tih dvjehu država, koje su pošle samo za tim da Tursku zbrišu sa geografijske karte, i naravna stvar smjesta ih odbila a da se prema okolnostima sastavi odgovorna nota sazvala je jedno vijeće u Carigrad g. 1197. (po H.) Nakon što je vijeće svestrano pretreslo te drske zahtjeve, došlo je na to, da se tuđe krije ideja osvajalačka. Oni sq zahtjevali od Turske ono, što nije ni­ kako mogla učiniti, samo da je izazovu u rat i na taj način čitavu odgovornost na nju svale. Turska pak bijaše izmorena neprestanim ratovanjem te nije željela, da još sa dvjema državama dogje u sukob. Ali pošto je savez izmegju Rusije i Austrije bio očevidan, a opasnost rata na vidiku, Turska, da bi imala što više vremena, da se za rat spremi, otposlala im je odgo­ vornu notu, u kratkom izvatku, slijedećeg sadržaja: Po dvojici poslanika, tih previsokih vlada, pre­ date nam note, proučene su sa najvećom voljom i pažnjom. Opomene i prijateljski savjeti glede nekih reforama i njihovog brzog provedenja, nailaze kod visoke porte na najdublje simpatije i zahvalnost. Neki pako odnošaji, koji izazivlju pritužbe carske ruske vlade, po mogućnosti će se popraviti, a što se tiče starih ugovora, mi ćemo ih se uvjek strogo držati. Glede našeg držanja, mislimo, da smijem ) ustvrditi, da obe carske vlade znadu, kako i u koliko je naša politika miroljubiva. Iza toga nije dugo prošlo, a neprijateljstva su otpočela svom silom. Rusi prisvojiše Eflak, Bagdan i Besarabiju, a ovi drugi poplaviše Srbiju. Što su ovom zgodom Rusi i Ismail-Kali*) izveli divljačka krvopro­ lića, služi i danas na ćelu čitava čovječanstva kao neizbrisivi žig sramote. Kao, da sama kruta sudbina pribavi ove nezgode, koje politički položaj Turske države bijahu dotjerale u očitu propast ali baš tada umrije car Josip II. Posredovanjem ostalih velesila rat se dokrajči i dogje do ugovora u Žištovi. (Nastaviće se.) Musa Ćazim Ćatić. Iz zbirke „Živi cvjetovi". A. Zahiroviću. Cvjetovi njeni na krilu prhte, I leptiri joj cvjetaju, U zvuku ptica boje joj drhte I s mirisima lietaju. Lahori teku, jezerca pire, A plavu svjetlost sunca joj Šire 1 biele sjene trepere — Tu u beharu statua neka Plamnoga tvoga cjelova čeka I plače pjesme — bisere ... Majsko jutro. A kud se žure plašljive sjene? Kud noćne ptice se spremaju? U zagrljaju te šume snene Zar svojih gnijezda neim aju?... Sad dan će doć u sjajnoj ekvipaži Na glavi sa krunom cd zlata — Već otvoraju mu nevidni paži Kapije safirnih palata. U zapjenjenom šumu kaskada S parom se biser diže i pada Na usne mirisnih cvjetova. Drveće šuti ko u ekstazi — — Viš nas angjelski blagoslov slazi U zvuku sunčanog cjelova. Zaboravljeni otoci. Čuj, kako sivi kliktaju ždrali U našoj tamnoj šumi!... Na žal su mrtvih jezera pali, Gdje val ko priča šumi. Oni su negdje daleko bili: Čak iza devet gora — Sad su nam u pohod došli na krili’ Ah, preko sinjeg mora! — I cvjetak su nam donieli meki Sa nepoznatih otoka nekih U drobnom kljunu svome; U mojoj bašti. Liepa je moja sjenata bašta Ko vrt čarobnog Edena — Nju gradila je raskošna mašta I jedna ljubav vatrena. Pa opet na put krenuće oni — — Čuj, kako tužno kliktaj im zvoni U mračnom tremu tom el. .. Kamelije. *) Ismail-Kala je jedna važna utvrda, koja je 1195. god. (po H.) na Dunavskoj obali sagragjena. Nakon dugog obsjedanja Rusi su ju osvojili. U gradu se je nalazilo 30 000 vojnika i 15.000 stanovnika, koje su Rusi nakon osvojenja do i najmanjeg djeteta poubijali. Jednome je samo skočivši u Dunav uspjelo, da se spasi i isti je o tome pokolju donio žalostnu vijest u Carigrad. Cvieće u vazi kristalnoj sniva: To bijele su kamelije — Gle, sjeta njinom bjelinom pliva Ko duša kakove Ofelije. �Broj 6. Strana 99. .BISER' 0 gdje su ambre njihova daha? Zar tako rano ishlapiše? — Na žrtveniku našega sevdaha Sav tamjan svoj ispališe... U pratnji nimfa nagih i liepih, Što put im strašću gori. .. Zvjerad u džbunje skrivena strepi I rog se niemo o r i.------- 1 meni, Nigjar sada se čini, Da shvaćam pjesmu latica njinih, Gle, kako diskretno šumore: I mi smo lovci. Ja s usne tvoje Sokove lovim: smeške i boje U mreže mašte plahe — - Mi dječica smo dalekog luga, U šapatu nam sva vaša tuga I vaši svi snovi govore. — A ti strelicom pogleda svoga Čuvstva i čežnje srdašca moga I ljubavne mi ahe ... Remontanti. Pod višnjom. Bijeli behar s višnje se truni Ko perje angjelskih krila I perivoj se gizdavi puni Dahom proljetnih vila: Gle, kako Tuga krilima sada Prirodi lice rasjeni!... I zlatno lišće s grančicama pada Pod dahom pozne jeseni. Kroz ovo gusto nervozno granje Zefiri neznani pire — Ah, da 1’ to šapću daleke sanje, II’ vile lepeze šire? ... Mekane suze — ko čežnje duge Bolesno sunce prosipa I njinim biserom daleke luge Po bliedom čelu posipa. I u sred toga svečanog trena Dršću ti kose ko svjetla sjena: Zavjesa ljubavnog boga, Na tvom balkonu cvjetovi žute, Na tvom balkonu slavulji šute U dubokome smiraju — Pa jagodice gladi mi n u jn e-----Gle, p’jan sam, srčuć s usnice rujne Sokove života tvoga!... Tek remontanti časkice krile: U zlatnoj kosi jesenske vile To zadnji smješci titraju! Pejsaž. Ćutke smo išli ruku pod ruku, Oko nas raskošni gajevi. . U tajinstvenom nijemom muku Samotni drhtali krajevi. Po jezercetu vrh masnih vala Bijeli labud je plivao, A na njedrima čipkasta žala U momi satir je snivao. Mi tu smo stali. A za vrhunce Viš nas je svjetlo tonulo sunce Ko silnog genija misao ... Trak zadnji — poput zlatnoga pera — Po površju je tihog jezera Krvave stihove pisao ... U lovu. Ko drevna bajka diše planina, S daha joj prhte snovi — U miru njenih tamnih dubina Sad lov Diana lovi A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. „Ja mislim na jednu rijeku sa mnogo pritočica, koja izvire iz mračne, prostrane i duboke šume i koja je tako bistra, da se može viditi kamenje kako na dnu blista. I ta rijeka nije isušena kao Cedron i nije san, kao ona 0 kojoj govori Ezechiel, i nije je nemoguće pro­ naći, kao one Hoskia, no i danas žubori i huji . . . “. Selma Lagerlof, I. Ibrahimbeg Jahjapašić ležao je na smrtnoj po­ stelji na svome imanju u Vitezu. Za njegov život ne bijaše više nikakve nade. Liječnici iz Travnika i Sa­ rajeva dolazili su svaki čas da bar umjetnički olak­ šaju posljedne časove plemenitom starcu. Čitava rod­ bina i prijatelji došli su, da ga još vide za života. Zekija došla najprije. Za tim sin mu Hamdibeg iz Beča, koji je bio otišao, da polaže posljedni liječnički ispit. I brat mu Ahmedbeg došao iz Brčkog, a najposlije Murisbeg, najmlagji sin Ibrahimbegov iz Ca­ rigrada. �Strana 100. ,B I S E R' Svaki je čas neko dolazio, neko odlazio. Na svakom licu vidio se izraz saučešća. Svak je žalio Ibrahimbega, jer svima bijaše dobar prijatelj, a siro­ tinje pravi dobrotvor. Mnogu suzu utro, mnogo me pomagao u bijedi i nevolji. Seljaci iz okolice dolazili i pitali sluge kako je „starome begu", kako su ga oni zvali. Dolazili Ibrahimbegovi kmetovi iz najudaljenijih sela, da čuju, kako je njihovu gospodaru. I kupili se oko vrata, sjedili zabrinuto gledajući kako liječnici izlaze zabrinuto praćeni po kojem sinu Ibrahimbegovu. Očekivali, da će koji izjaviti: da još ima nade, da će stari beg ozdraviti. Oni se nisu bojali, dok je Ibrahimbeg dolazio megju njih, nije moglo njima biti nikakva zla. Žita nije moglo nestati za kruh njihovoj djeci, sijena nji­ hovu blagu... Oni se nisu parničili. Sve razmirice, koje su na­ stale megju njegovim seljacima rješavao je Ibrabimbeg bez suda, bez troškova na zadovoljstvo zavagjenih. I za to su oni sa strahom gledali svaki čas šta će biti sa Ibrahimbegom i hoće li njegova bolest kre­ nuti na bolje. Oni bi rado našli jednog izmegju sebe, koji bi se žrtvovao, da drugi ne izgube dobrotvora i štićenika čitave okolice — svih njih... Gdje je god ko došao, odakle je god se ko vra­ ćao pitali jedan drugog za Ibrahimbega. Koje dolazio od Ibrahimbegove kuće mjesto selama susretali ga poznanici sa upitom: J e li begu lakše" ? — Onako... hasta... J e li mu i malo lakše" ? — Sve onako, u neznanju... „A šta hećimi kažu iz Sarajeva" ? — Ni oni ništa neznaju... „Allah je kader! Da ga Bog učuva"! — AminL Ovaki i sličan razgovor raspleo bi se obično na testi, u kafani, na sijelu, u kućama Ibrahimbegovih seljaka i svršavao se jedino nadom u božiju pomoć. U Ibrahimbegovu konaku takogjer! Hamdibeg bio uvjek uz oca. On se najbolje, kao liječnik razu­ mijevao u bolest i sam preuzeo na se njegu Ibrahim­ bega. Sjedio više njegove glave i pazio na svaki mig bolesnikov, da mu iz očiju na pola već umrlih una­ prijed razumi šta želi. Murisbeg bi drugda ušao u sobu, pogledao sad oca, sad brata, prohodao šutke po sobi, došao pro­ zoru i zagledao se u zelene livade na kojima su ra­ dili Ibrahimbegovi ljudi. On je došao naglo iz Carigrada. Brat ga pozvao brzojavno na Želju oca, da ga još jednom vidi. I Mu­ risbeg se opremio za jedan sahat, prijavio se odjelnom predstojniku Munir paši i otputovao. Broj 6. Tako je bila želja njegova oca... Doduše on već odavna nije bio u Bosni — nije ni oca ni brata vigjao, pa nije htio nikako ostati, premda je on mislio, da Ibrahimbeg nije opasno obolio. Tješio se. Nazebao, starost i slično... Ocu će dobro biti! Tako mislio na prvi čas, kad je brzojavku primio. Nu kad je predočio u mašti, da bi mu otac mogao umrijeti — i da ga više ne bi nikad vidio, javilo se ono veliko čuvstvo u njegovoj duši, da je želja roditelja svetinja... I po­ hrlio.. Došao kući vidio oca, razgovarao povjerljivo s jednim liječnikom iz Sarajeva, koji mu je otvoreno izjavio: da nema više nade... S bratom se sastao o b i č n o : pružili jedan dru­ gom ruke i nazvali jedan drugom: „dobro došao"!.. Obojica iz velikog svijeta. Obojica odgojeni da­ leko od roditeljske kuće; daleko jedan od drugog svaki od njih p o d d r u g i m s u n c e m... A takogjer i ovi drugi, koje je tu uz oca zatekao bijahu mu životom i običajem — I općenjem tugji. Sestru ostavio, kao djevojčicu, kad je bio posljedni njt, a sada je vidi kao majku uz čovjeka njemu po■«* nepoznata... edini koga on još dobro zna — ko ga je rodio ko g štitio i podigao na ono mjesto gdje je — to bija e njegov otac ! A onda ni njega više ne će biti... On će biti Si n a c megju s voj i m, kao što je i sada tugji pripadn'k u svojoj domovini. Pri tim mislima nešto ga steglo oko srca; obazrc bi se oko sebe: pogledao oca, za tim brata, a na oči bi mu navrle suze... On to nije tumačio, kako bi neko drugi - : sentimentalnost!., rekao bi sam sebi i prišao bratu s riječima: „Kako je ocu"? Hamdibeg se prenuo iz misli, pogledao Murisa, za tim oca. Uzeo bi ruku Ibrahimbegovu i opipao bilo, a onda kratko odgovorio: „Nepromjenljivo...". Nakon toga bi Muris polako na prstima izašao iz sobe. I u istinu Muris je bio stranac! Sluge, subaše, sluškinje i ostali ne rado su pitali Murisbega za Ibrahimbegovo zdravlje. Nijesu se ustručavali. Bojali se, da se ne će udostojiti mladi beg sa zlatnim naočarima ni odgovoriti. Pa ga nijesu ni pitali. I Muris to osjećao — vidio to; tim više kad bi gledao kako se oko Hamdibega kupe i raspituju. I ako je Hamdibeg rijetko izlazio iz očeve sobe, tek onda kad bi došao koji liječnika, da dulje ostane uz Ibrahimbega, ili kad bi vrućina popustila izašao bi Hamdibeg, da se prošeta. A tad bi svi navalili na nj pitanjima: �Broj 6. ,B i S E R‘ „Kako je begu... pitao jedan... ama je li mu i malo lakše" ? pitao drugi. „Može li išta' jesti" ? — treći... „ — Bože daj, da ozdravi... uzdahnu tamo sta­ rac iz grupe, a Hamdibeg odgovarao svima jednako: „bi će dobro, ako Bog da!.. A svi k tomu dodavali: — „Hoće ako Bog da!.. II. Strana 101. je našla poštena i valjana čovjeka. Muris će u svijet, jedini ti ostati ćeš u ovoj kući, dok možda i tebi ne postane tijesna. Šta ćeš, svijet je taki! Ali molim te dok si ovdje pazi se sa svijetom. Vidi, rekoh sa svi­ jetom!.. Svijetom!.. Da me krivo ne shvatiš! Sa mojim svijetom: sa mo j i m l j u d i ma , sa onim s v i ma koji na našoj zemlji živu. Koji su se izrodili, uzrasli i ostarili. Budi im dobar, pa će i oni tebi vjerni i pošteni. One naše livade, one mračne šume pune su blaga, a oni moji ljudi — seljaci puni su poštenja i vjere — zdravi... Pazi ih, pomozi ih! Podaj im što im fali — a ne uzmi im ono što njima treba, bez ćega ne mogu biti. Obagji ih, savjetuj i liječi ih... Ibrahimbeg se počeo uzrujavati, glas mu drhtao. Riječi je teško izgovarao, ali ih je govorio iz duše. Nije skoro vjerovao, da to govori čovjek na smrtnoj postelji. Kad je opazio, da Ibrahimbegu previše glas drhće pogledao ga suznim očima, uzeo mu ruku i stavio na usne. A Ibrahimbeg završio teškim i isprekidanim gla­ som: ,,A Murisa čuvaj, jer svijet je velik pa bi se mogao izgubiti, a šteta je da se i jedan cvijet otruni na tugje zemljište"... Deset je dana prošlo tako. Jedan čas poboljša­ valo se Ibrahimbegovo zdravlje, čas opet izgledalo, kao da će sad izdahnuti. Niko se nije odmicao od njega: Svi su sa strahom očekivali šta će se dogoditi. Hamdibeg bijaše uložio sve sile, da olakša posljedne časove svome ocu. On kao liječnik znao je dobro, da više nema nikakve nade, ali ipak drago mu bilo na­ dati se. Pa možda!.. Ni liječnici nemaju uvijek pravo. Jedne večeri izašao Hamdibeg iz sobe. Ibrahimbeg bijaše zaspao, jer vručina bijaše popustila. Tek što je na avliju sašaj, da prošeta doleti sluškinja i reče mu, da gi otac zove. On se trže. — „Ko kaže" ? upita u čudu nevjeruj ći svojim očima. Hamdibeg pritisnuo električno puce na zidu „Beg je zvonio... ja sam poletila... i on mi rekao jednom rukom, a drugom primio Ibrahimbega na prsa. da zovnem tebe..." ispriča isprekidano sluškinja. Bijaše oslabio usljed velikog duševnog napora. Hamdibeg se vrati. Muris doletio u sobu, a za njim sluškinja. Ibrahimbega zatekao otvorenih očiju. „Umire otac... izusti teško kroz suze Hamdibeg. — Kako ti je sada ?.. upita ga prilazeći njemu Sluškinja zaplače na vratima, a Muris prigje bliže. i pipajući mu bilo. Ibrahimbeg otvori oči, pogleda Murisa dugačkim — „Dobro, ako Bog da!.. Sjedi ovdje!.. pogledom i nemogne ništa reći. Hamdibeg sjedne do dušeka. Muris poleti ocu, pane pred njega na dušek, — Da vidim oče je li već vručina popustila? megjutim Ibrahimbeg izdahne.... — „Ne treba. Popustiće. Biće meni dobro, ako Dvojica sinova okrenu ga prema k’bli, a Hamdibeg Bog da!.. Ja se ne brinem za se. Ta i godine su, pa mu zaklopi oči... '(N^um«56 se.) šta imam žaliti... „Ali oče! Ali o čem ti govoriš"? — „Ti si doktor; ti znaš!.. Zovnuh te onako, da ti nešto kažem. Odavna sam htio! Ali nijesam mogao. Nazif Resulovlć. Nekakav gaflet... Žena. „Pa sad ti je bolje! Bujrun, kaži mi štosi htio"! U prošlom deceniju nastao je megju ženama — „Nije to ništa! I ti bi to sve znao, ali ti volim reći. Ti*znaš, ja sam se lijepo pazio sa svakim, pa tako silan pokret, čiji je utjecaj i u socijalnom životu žena u Turskoj i u Japanu odziva našao. Mnogi su mi ne bi bilo drago, da neko poslije zažali na me! Oporuku sam napravio davno; nije što god — to je — imajući krive sudove o ženama — u tome svoje dužnost. U njoj sam’povrh ostalog odredio jednu malu mnijenje u mnogo koječem promijenili i na taj način svoticujnovca, da je moj ,,vasi-muhtar“ potroši u što o ženama sasma druge nazore poprimili. Učenjaci, fi­ hoće, u koju god hoće dobrotvornu svrhu: džamiju, lozofi, psiholozi, Iječnici, kriminalisti i moralisti od medresu, mekteb... Šta hoće, prema potrebi... Drugo vajkada su dokazivali, da žena predočuje jedno slabo je sve navedeno. Ali ono što u ovo nikako nespada stvorenje — jedan slabi spol. U ovo nekoliko poši o čem drugi i ne misli ja te molim sinko, da mi to ljednjih godina dokazali su neki turski, engleski, nje­ ti učiniš. Ja ostavljam iza sebe dvojicu vas sinova i mački, ruski i Američki učenjaci, da sve te tvrdnje o jednu kćer. Zekija se je već udomila j sretan sam da ženi nijesu ispravne, te da se uopće o kakvom sla- �Strana 102. „BISER8 bijem ili jačem spolu ne može ni govoriti, dapače čovjek i žena podjednako su jaki samo se razlikuju načinom života. Ovu će mo tvrdnju obrazložiti slije­ dećim dokazima: Tjelesna je gragja žene doduše drugačija nego kod muškarca. U njega su mišići jače razvijeni, ali uza sve to nije žena od njega tjelesno slabija. Otigjimo u polje i posmatrajmo pri poljskim poslovima muškarce i ženske opazićemo, da žena prosječno iste poslove tjelesno radi koje i čovjek. Pogledajmo žene, koje nose čitave tovare, kao: punane košare na tr­ žišta, pletenke s rubljem i si., pa ćemo se začuditi, koliku snagu imadu ti slabi stvorovi. Stupi li u cirkusu koja akrobatkinja (gimnastičarka) pred gledaoce, da izvede nekoliko pokretaja na ručama, preči i t. d. uvje­ riti će se, da se mišići i u žena tako izvježbati mogu, da su se kadre uprav orijaške snage domognuti. Ovo nam dokumentiraju i razna sokolska društva, gdje ženske svojom tjelesnom snagom mogu sasvim uspo­ redo stati s muškarcima. Sve do pred kratko vrijeme nije se na žalost kod obrazovanja djevojčica ama posve ništa obaziralo na uzgoj tjelesne snage njihove. Sistematska tjelovježba za djevojčice u školama se je istom nedavno počela obučavati. Ako se orema tome uzme, da je žena dosad bivala slabija od čovjeka, to je stoga, što joj se kod uzgoja sprečavalo, da svoju snagu čeliči i razvija. U buduće toga više biti ne će. Isporedimo sve te momente, pomislimo na to’ da i megju muškarcima imade i te kako slabih indi­ vidua, osvjedočit ćemo se, da žena nije fizički slabija od čovjeka. Kako je dakle stala u psihičkom duševnom životu? Veli se, da žena nije srčana kao čovjek, te se ovome još obično doda: to nije njezin posao, jer žena nije stvorena za ratovanje, nego za stradanja, muke i trpnju. Ova je tvrdnja vrlo neosnovana. Žena nije samo stvorena za stradanja, muke i trpnju, nego ima pod­ jednaka prava na svoj život kao i čovjek. Današnje žene — i ne misleći na sve te tegobe, koje im se upriličavaju — ipak su dosta hrabre. Ako se uzme u vrlo kritičnim trenutcima, gdje treba smrti u oči gle­ dati, to su žene bez iznimke povjestničkih momenata — isto toliko srčanosti pokazale koliko i ljudi. Li­ ječnicima je poznato, da se žene najtežim operaci­ jama s mnogo većom srčanosti podvrgavaju nego li muževi. One ne samo da srčanije podnašaju boli pri vrlo opasnim i teškim operacijama, nego su i kod dugotrajnih belesti mnogo hrabrije i strpljivije od ljudi. Dokazima je utvrgjeno, da muškarac teže trpi bolove nego žena. Već razmjerno maloj slabosti čo­ vjek podlegne, dok žena udavŠi se i postanuvši maj­ kom većinom svu svoju skrb ulaže oko članova po­ rodice, što čini i onda, kada je jako slaba. I volja je u žene isto toliko jaka, koliko volja čovjekova, a Broj 6. često je čvršća i ustrajnija od njegove. Što već žena jednoć poduzme, to će ona — prezrevši sve eventu­ alne poteškoće - konačno izvesti. Čovjeka je mnogo lakše sklonuti, da započetu ideju napusti. On se u mnogo slučajeva već unaprijed boji, da li ne će, pri stvaranju svoga plana, već u početku nabasati na kojekakove zapreke. Žena je čvršća u svojoj odluci i lako ne popušta. Ona svladava zapreku po zapreku, dok se ne domogne željenoga cilja. S tega su i u nesreći žene postojanije i čvršće od nuškaraca. Ovu nam tvrdnju najbolje dokazuje statistika o počinjenim samoubojstvima. U teškim okolnostima tri puta više muških skončaju svoj život nego ženskih, jer je žena tamo još uvijek hrabra, gdje čovjek već odavno očajava. Da je volja u žene jača nego u čovjeka, doka­ zuju nam na stotine hiljada brakova, u kojima je čovjek u većina stvari podvrgnut ženinoj volji, jer je njegova slabija. Istina, imade i žena slabe volje, ali u manjem broju nego ljudi. Ako u brak stupe dva ka­ raktera s posve jednako" jakom voljom, te se godima izmegju njih bude vodila prepirka, dok se kona »e slože i dok se oprečne snage obiju karak­ tera izjednače, to će od deset slučajeva tih pre­ pirki u devet žena pobjedi ti. Ona zasnovanu namisao dokrajč. muževu namjeru podvrgava svojoj. Odlični enjak i psiholog profesor Hans Gross veli: »Nije ispravna tvrdnja da slabost žene leži u njezinoj volji. To je u svim pitanjima razuma posve druga­ čije. Hoćemo li nekoga osloviti, to će mo kod nor­ malno organiziranog čovjeka opaziti, da mu je to istom, onda moguće, može li doći do logično sastav­ ljenog niza razloga (sudova). Razum žene ne posje­ duje, logiku. Mi ćemo ono, Što je na ženi istinski žensko pripoznati, pa ćemo odlučivši to istom onda vidjeti, da ona nema prave logike. I ako je ne pos­ jeduje. ona će i s prividnim razlozima nekoga mimogred i najsjajnije osvjedočiti, te do prividnog zaključka doći. Opažamo, da ona vrlo lako popuzne, te joj se to pripisuje kao slaba strana volje i ako je tomu uz­ rokom drukčija konstrukcija njenoga razuma. To isto radi žena i kad se promisli. Jedna fraza, jedan blistav izraz, jedan umirujući govor dostaje joj umjesto jednog čitavog niza razloga, što joj se ponovno kao rgjavo djelo spočitava. Na ovo se može odgovoriti: Ne čine li toga i ljudi? Pristupimo kojoj političkoj skupštini, pa ćemo vidjeti, kako izvjesno govornik sa par zgodno upotrebljenih fraza pokrene na stotine iskupljenih ljudi, te neprestanim opetovanjem tih fraza, koje su možda posvema krive, dovoljno je, da svakog, koji ne pri­ pada toj masi, usmrte. Oni govornici, koji hoće da svoga protivnika poraze, ne upotrebljavaju takovih fraza, nego se služe stvarnim i logičnim razlozima. I ljudi su vrlo skloni prividnim razlozima, tim više, jer �Broj 6. „ B I Š E R“ ih sam njihov temperamenat na to sili. Čovjek sangvinik uvijek pristupa uz prividne razloge, a megju ljudima je najstrožiji logičar u mišljenju i prosugjivanju, te koliko se do danas znade, to je takogjer najdublji mislioc megju učenjacima. Na hiljade ljudi, koji nemaju velike naobrazbe, isto su tako slabi logičari kao žene i obrnuto: jedna visoko obrazovana žena, koja je u svom obrazovanju znanstveno školo­ vana, ne će se dati zavesti frazama, prividnim razlo­ zima i blistavim rečenicama. Gore citirani učenjak još na jednom mjestu do­ kazuje, da je razum žene slab. On veli: ,,K slaboj volji žene obično se još računa i njezina brbljavost, koja joj ne da, da može ikakve tajne očuvati. Tome je pak i opet uzrokom druga gragja njezinoga uma, koja tu djeluje. To dokazuju činjenice, koje je Kant potanko protumačio: žene mogu vrlo dobro sačuvati vlastite tajne, ali tugjih nikada. Da im to leži u ra­ zumu, a ne bi štetu, koju nanose time, već unapred predvigjeti mogle. Svaki nas dobro znade, a i povjest velikih procesa opet nas uvijek uči, da su zasnovana djela i njihove planove u najviše slučajeva izbrbljale žene. U tom nas pravcu najbolje mogu poučiti spretni i iskusni tajni policisti, koji se za ruiniranje važnijih pothvata bez iznimke obraćaju ženama i to rijetko kad da bi im taj pothvat promašio cilja". I na ovaj prigovor možemo odgovoriti, dokaza /si, da ta tvrdnja općenito ne vrijedi. Imade vrlo mnogo žena, koje svaku tajnu najbrižnije sačuvati mogu. Brbljave su žene većinom neobrazovane, kojima manjka i najpotrebniji odgoj duševni. A nema li i megju lju­ dima brbljavih? Ne ogovara li se u svakoj porodici, pa i u kavanama? Ne odaju H i muškarci tajne kao i žene? 0 tome se svako može uvjeriti, povjeri li jednu tajnu, do čijeg se očuvanja premnogo ne drži jednakom broju žena i ljudi. Iza nekog vremena ćemo se uvjeriti, da su oba spola uprav podjednako dis­ kretni ili indiskretni. Sama okolnost, da je mozak u žena manji i lakši nego u ljudi uzrokom je, da su one izvrgnute raznim prigovorima. Na temelju ovoga neki tvrde, da je narav ženama sasvim uskratila sposobnost za one duševne poslove, kojim se ljudi bave. I ova je tvrdnja sasvim neosnovana. Pošljendnje godine, za kojih su žene gotovo u svim područjima znanosti i umjetnosi vanrednu duševnu sposobnost pokazale, dokazom su, da mali i lagani mozak žena može isto što i mozak ljudi. Iz cijeloga ovoga razlaganja možemo mirne duše reći, da žena ni u kojem pogledu nije slabija od čo­ vjeka, nego mu je fizički, duševno i moralno sasvim ravna. Strana 103. Dva života. (Pripovijest) Napis'ao: Mirhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) II. Jednog jutra mjeseca juna ustao sam ranije nego obično i izišao u bašću, da se malo svježim jutarnjim zrakom okrijepim. Sunce je istom počelo bacati prve svoje zrake na obližnje bregove i time navješćivalo svoj dolazak. Ah, kako je to lijepo i ugodno šetati po tom zelenilu izmegju šarolikog cvijeća, s kojeg se iz tihana i nevidljivo gubila sitna rosica! 0 to šarno cvijeće, o te mirisave i privlačljive ružice! 0, kako vas ja volim i kako se sretan osjećam u vašem krugu, jer megju vama mi se pred očima stvara sasma drugi život — život sličan rajskoj ljepoti, gdje svuda samo bujnost, veselost, zadovoljstvo i sreća cvate! Ta šta ima ljepše, nego s vama biti — s vama živjeli; jer sve, što me sada okružuje — jest jedna velika knjiga, koju i najveći geniji ne mogu ni pročitati, a kamo li njen sadržaj shvatiti! Ah, to je jedna knjiga, koju što dalje čitaš to te sve više zanosi, sve ti više svraća pozornost na pojedine daljnje stranice! I dok sam, šetajući okolo po bašči, svoje grudi čistim zrakom ispirao i tu prirodnu idilu promatrao— dotle je neprestano slavulj svoju milu melodiju tamo u obližnjem grmu izvagjao, i pozdravljao pjesmom navještaj dana. Ja sam se čisto smatrao, kao da sam istom rodjen, kao da u meni počimlje nova i svježa krv cirkulirati. Na nekoliko sam se mjesta sageo i šarno cvijeće mirisao — a ono kao da se veselilo, što ga volim i što mu život štedim! U tome sam se više puta sjetio na mog Refika i na njegove neizmjerne ljubavi prema prirodi, u kojoj on jedino utjehu, za­ dovoljstva i veselja nalazi. Sjetio sam se ujedno i njegove ljubavi prema Džemili, koju je od prvog susretaja zavolio i s njome počeo ašikovati — sve više i više — slično kao kad sjedneš na čamac i sve dalje — dalje odlaziš od obale, dok se najedanput ne nadješ na pučini, na debelom moru, koje onda s tvojim ži­ votom ravna i upravlja. Tako se je isto i moj Refik sa Džemilom najprije upoznao, a onda postepeno za­ lazio u sve veću i veću ljubav. Jedno prije desetak dana sjedio sam u bašći na jednoj klupi i čitao „Romea i Juliju" od Šekspira. Čisto sam se bio zadubio u one ljubavne odnošaje mladih ljubavnika i kada sam došao do onog mjesta, kad u osvit dana Romeo hoće da odlazi, jer se boji njenih roditelja, a Julija, obuzeta strašću i ljubavnim žarom, sve te pomisli odbacuje i umiljnim glasom, dovikuje mu: „Slavulj pjeva — a ne ševa"! — u tome �Strana 104. .BISER' Broj 6. baš času najednom se proču na vratima neko lagano sada činiš — a činim i ja, samo s tom razlikom, što kucanje. Nisam znao, tko je! Zaklopim knjigu i sta­ ja predjoh na visoku školu, a i ti ćeš skoro. Pa uz nem osluškivati, ali ništa! Opet uzmem knjigu i la­ toliko nevolje ipak smo isplivali vazda na površinu, gano stanem čitati. Bio sam već pri njihovom rastanku, a to baš s toga, što smo bili odlučni i što nam je kad opet proču se jače kucanje, a onda čuh Refikov jedina lozinka bila: Samo naprijed u započetom poslu! glas. Odbacim opet knjigu na klupu i brže bolje po­ Ah, divno je ono doba bilo! Čini mi se, da više ne letim vratima, da vidim, šta je to s njime, što me jutros ću nikad onakovih lijepih časova života proživjeti kao tako rano traži. Njegovu sam se dolasku čisto iznenadio! što onda, a isto ne ćeš ni ti! Ta kako smo se šalili, kako veselili! U tome nas nije ništa priječilo. Pred — 0 , jesi li već ustao? on će. — Još davno! Ima već nekolika sata, pa sam našim je smijehom i šalom izčezavala svaka teška pomisao. A sada?... u tome malo zasta, pogleda nekud odmah izajjao ovamo u bašću i nešto čitao. — E, to je vrlo lijepo! I ja najvolim rano ustati, tužnim pogledom prema prvim sunčanim zrakama, pa po prirodi šetati, jer čovjeku dosadi sjediti uvijek što su već počele i na nas padati, pa će dalje: Sada čovjek ovi svijet posmatra malo drugačije — s drugog na jednom mjestu. Za čas smo bili u bašći, jer Refik nije htio, da gledišta! Čovjeka sada kruže i zabavljaju druge misli, u sobi sjedi, a osim toga mi je rekao, da mi ima koje mu život sputavaju i terete! I zaista ovo je razlog, zašto se više puta uklonim nekud u prirodu, jer tamo nešta mnogo pripovjedati. Ja sam ga okolo po bašći proveo, da vidi, kako ipak nalazim neke slasti, neke bujnosti poput onog sam sve uredio, a onda smo sjeli na onu istu klupu. mladjanog života — pa mi u tome i nehotice sine — Pa šta si to čitao? Refik će prema meni na um ona: Ah, ipak si krasan, svijete moj! Na to ušuti! Šutio sam i ja, te sam gledao čas s osmjehnutim licem. njega, čas opet u cvijeće, koje je pred nama izdiglo — Zaista ćete začuditi, jer znaš da ja obično svoji arolike čašice, na kojima su se sunčani traci ne čitam ovakove stvari. igrali., dok je Refik prevrćao listove knjige. — Kakove ? —- Pa kad ti tako misliš, koji u prirodi živiš, — Ljubavne, eto kakove! A to opet tebe najviše zanima, osobito sada u zadnje vrijeme, ja ću na nje­ uživaš i u njoj tražiš svako veselje, jž kako ću ja onda taj svijet prosudjivati! S kog stanovništva ? Zaista gov upit i da ga malo darnem. bi onda morao biti pesimista, a ipak nisam, i ipak Ali Refik se nije na to ni obazirao, nego najed­ ideališem i ljubim, ali samo u manjoj mjeri nego ti, nom uzme knjigu i pogleda naslov. „Romeo i Julija"! klikne sav radostan! Ah, pročitao sam ovu knjigu više jer tvoje je srce vruće i mekše, ja ću, da prekinem šutnju. Refik me na to pogleda, pa će ćisto veselim puta i nikad, nikada se ne mogu nasititi. Vazda bih je čitao! — nastavlja on — a ti možeš još tako nešto glasom i s osmjehom na licu: — Dakle ipak nijesi pesimista! Ipak ideš mojom stazom — slijediš me pa govoriti! — Naravno, da bi ti čitao, jer si se i ti počeo makar to ne bilo u podpunim koracajima... uporedo. upušćati u ljubavne odnošaje isto kao i Romeo, pa Ali, čuj! Ovo sada nek stoji! Ta svaki dan o nekim možda, da će i tvoja sreća i blaženstvo cvasti isto stvarima raspravljamo..! Sad ćemo o nećem drugom, onako kao i kod njih dvoje! Nije li tako, Refiče, ja pa sam baš radi toga do tebe i došao. Zaista bi već i gotovi bili, da sam odmah na samu stvar prešao.... ću prema njemu u šali. — Pa šta bi to moglo biti? ja ću u znatiželj— Ah, ne govori o tome! To samo može na peru da iznese jedan Šekspir, ali se u samoj stvari nosti! Refik se malo zadubi u misli, pogleda me onim do onoga vrhunca ne može doći. Ali da ti istinu ka­ svojim crnim i vatrenim očima, pa će tiho: — Ali, obećaj mi, da ćeš me u svemu pomno žem, ja se već dosad osjećam nekud sretnijim, što sam se s onim angjelčetom upoznao i već počeo ra­ saslušati i da ćeš mi kao svome drugu i prijatelju na svaki način gledati pomoći... Hoćeš li? zgovarati. Šta će na koncu biti — to ne znam ! Ne — 0, drage volje! Sve ću za tebe učiniti sve! znam, da li će mi sreća i blaženstvo cvasti, kako mi 0 tome ni ne sumnjaj! Drugo je šala a drugo ozbilj­ ti predbaci ili će se nešto obratno dogoditi... nost, a kako mi se čini, biće govora o pošljednjem, — Šta obratno? Što bi to moglo biti? ja ću da kako se vidi po tvom držanju.. Nije li tako? prekinem šutnju, jer se je Refik nakon zadnjih riječi — Ah, jest... jest...! Ta kako ti to sve znaš po­ dao u reko duboko zamišljenje. goditi..! Kako si prozrljiv! Rafik će na te moje rijeć* — Ali kako bi se moglo nešto obratno dogoditi! posve zadovoljnim tonom. veselije će Refik — jer što čovjek hoće i za čim ide s čvrstom voljom — to može postići. Ta znaš sam ('Nastaviti će se.) po sebi! Sjećaš se valjda kako smo zajedno u školu išli — kako smo jedan drugom svoje teško stanje pripovijedali, učeći uz to tolike predmete. To ti i �Broj 6. Strana 105. ,B I S E R' M. Ćazim Ćatlć: S osmanlijskog parnasa. Kroz drvlje . . . Mi sjedimo megju cvijećem, Mirisi nas opijaju. Vrh ljubavi naše, draga, Mjesećeve oči sjaju. Kroz drvlje se vidi, eno, u večernjoj sjeni Jedno gn’jezdo: azil mira, jedan dvorac sneni. Pendžeri mu otvoreni zure u nebesa, A na vjetru trepiri im svilena zavjesa. U ruci mi tvoja ruka; Naša srca skladno biju I u pjesmu jednoglasnu Osjećaje svoje liju. Po balkonu osjenjenu, čuj, veče koraca I po cvijeću ljubavnome mjesečinu baca. Iz te pjesme u naš život Rumeni se cvijeci trune, Iz te pjesme mirisi nam Bezoplačnu mladost pune. U tom gu’jezdu fantastičnom živi jedna žena Kroz pendžer na obzor gleda plašno, zamišljena. Kraj nje lahor tajnim dahom kao ljubav diše I uvojkom njene kose raspletene njiše. Svilen plašt joj tiho šušti niz naga ramena, U njenom se oku sjaji tisuć uspomena. I ja strasno u tom raju S tvojih usni srčem slasti — Milje moje, ja bih htio Tvoje usne sad ukrasti! . .. Tahsin Nahid. Ko zvjezdane noći što se u daljini kriju. . . Vrh usni joj osmjehnutih davne čežnje mriju. Kadkada joj sjetni pogled u obzorje tone 1 tada joj iz očiju suzice se rone. ' A te suze stvaraju se u stobojno cv’jeće, Što nikada uvehnuti ni izbl’jedit ne će .. . Kroz drvlje se vidi, eno, sred večernje sjene Jedno gn’jezdo: azil Priće, ponajljepše žene. Sulejman Saib. Izbledjele bašte. . . Izbledješe bašte u sjetnoj samoći, Beznadno i bono jecaju fontani; Tvoje rubin — usne u mjesećnoj noći, Izbledješe kao mrtvi fesligjani. Bezglasno se lahor ko molitva krili, l/jio ć sipljuć miris zaspalih cvjetova, A u naša srca dah topli i mili Sladostrasne čežnje i dalekih snova. Po licu me draška pramen kose tvoje, A po čelu gladi tvoja ruka mala, Mirisna ko jasmin, rumena ko lala. Obzorje se steže u beskraj bez boje, Bašte pune mira i ekstaze ćute. — Tiho naša lica i cvjetovi žute . . . Sulejman Saib Megju cvjećem. Mlada večer san se krili Samo cvjetnoj na obali, Šum se čuje: to s lahorom Ašikuju bijeli vali. A. Hifzi Bjelevac: Lukavi opančar. (Komedija u dva čina). Osobe: Hadži-beg Musa, njegov sluga Opančar Ahmed, opančarev kalfa Onbaša-beg, desetar Muktar Financ PRVI ČIN. (Pozornica prikazuje jednu oveću sobu (ćiler) u Hadžibegovoj kući. Stropa (šiše) nema, nego se vide začagjene grede. U dnu pozornice vidi se nekakvih ibrika, legjen, lonaca, jedan jelov sanduk. Na desnoj strani jedan velik sanduk i na njemu sbačene sirove kože. Po podu nekakve česetine prostrte. Na lijevo prozor, koji gleda u bašču. Kad se zastor digne Musa posprema po sobi. Za tim mete dižući prašinu.) P r i z o r pr vi . (Musa sam.) Musa: (mečući kože u sanduk) E mu karavara nije!... I vazda kriv!... Ako ljeti: Musa poteci u Čitluk, Musa poteci u Iliće; Musa tamo, Musa amo!... Moraš biti uvijek i kod kuće i na selu — i sluga i subaša i sve... Ljeti sijeno, žito!... U jesen trganje; beri grožgje, traži mušterije; nosi, kupi; — prodaji i sve jadni Musa! (sjedne i savije cigaru). E, ne može se više! A bogme i godine; jer davno je starog Hadžibega �Strana 106. ,B I S E R" Broj 6. Musa: Odmah aga! (odlazi) otac rahmetli Hadži Aganaga odveo me iz Posušja! Hadžibeg: Eto de! Neznam. Može biti, da sam Eh, davno... davno ono bijaše!... Aganaga umri — B. gmu se duši smiluj!.. A sad ovi — pa Mehmed- i ja zlo mislio. Može biti nije ni opančar kriv! Opet beg, njegov sin, da Bog ukloni nad krajcarom bi je siromah pošten, dok je on i od drugih kože kupo­ umrli!... Pa vazda Musa krifM... (ustane i nešto po­ vao i plaćao ih pošteno (zamisli se). Ama opet (maše sprema): Pa sad ova nesretna pastrva! Musa opet glavom) opančar! Prepreden je, da mu karara nema! po pastrvu, pa daj kolji: opet Musa i to krijuć po Jedan put mi u ovome ortakluku batisa 300 groša, noći. Vazda muka i muka!... (osluškuje): Neko ide! pa onda opet 200; pa duhan, pa grožgje, pa sijeno!... Sigurno Hadžibeg! Sad će opet biti: hajde Musa ovo, Opančar! I Musa je čini mi se s njim, on nešto s njim hajde Musa ono, dok jedno jutro i neispapi se... (sebi): šara!... (Neko kuca na vrata): Ha, kad prija! Biće si­ gurno Musa s opančarom! (Prigje vratima i otvori ih): E bogme ne možeš dugo, ostario si MnsaL. Musa! Musa!.. (Glas iz vana). Hadžibeg traži te beg P r i z o r drugi. Onbaša (uznemiri se i zatvori vrata): Onbaša! beg! Šta će on! Opet nešto. Ili duhan, ili porez ili a da (Prijašni i Hadžibeg.) nije... (Poleti sanduku i pokriva ga žakama): da ne Hadžibeg: (dolazi) Hm! Ti Musa ovdje, a ja uligne! uh bogami on je čudnovat! Mogao bi me i obih drvo kamen tražeći. prokazati, pa onda eto globe — odoše kože!... Musa: Ma evo kože ove gledo’, da se ne ucrvaju, er znaš davno smo ih bacili ovdje. P r i z o r treći. Hadžibeg: Hm hm, a bolan Musa šta ćemo s njima. Ta neće nam se ovdje smrditi. (Prijašnji i Onbaša.) Musa: Pa k’o ti veliš, da ih prodamo? (Onbaša ulazi sa knjigama pod pazuhom) Hadžibeg: Ja; da ih ti pronosaš po čaršiji. Hadžibeg: (gleda ga začugjeno, zatim gleda Musa: Bogme si baš oporavio! Zar, da me malsanau. kože): Bujrum beg! tari uhvate?! 0 a: Hadžibeg, sabalehairosuml Hadžibeg: Kakvi maltari! (dosjeti se). Aha; meHad i eg: Bujrum, beg! Šta je? Da nije što gjer ti veliš: što smo ih krijuć općine zaklali. otu<_ ozuhurilo? Musa: Pa, da što; ta znaš, da treba krvarinu Hibcša: Ama ništa! (oklijeva) Znaš, Hadžibeg platiti. Ta kad bi me uhvatili otišle bi i kože i sve meso u begluk, a opet bi džerimu platio ^ onu od ono onon.-đne kad dolazih s financima. Hadžibeg: Šta je po Bogu, kazuj, da neće opet aršina!... Hadžibeg: Ham, hm (osmjehne se). Bolan Musa — kazuj beg, da mi opet neće kuću premetati (Sebi) Opet taksirat, opet opančar!.. eto te ko „domišljar Ilija". Pa da šta veliš ti? Onbaša: (tražeći po tefterima): Nije, nije ništa, Musa: Bogme bi aga najbolje bilo, da zovnemo majstora opančara, pa da ih njemu prodamo. A njemu Hadžibeg, — jedna pozivnica. Hadžibeg: Kuda, ako si turčin da ne će opet i trebaju; on će ih kupiti, jer sam i prije njemu kože globe? Ah, čudne nesreće!... prodavao. Onbaša: (dajući mu zelenu pozivnicu): Evo Hadži­ Hadžibeg: Ham! hm! Opet onog opančara! Baš ko da te je pod starost osihirio. Ta znaš, da sam i beg u četvrtak zovu. zbog onog duhana s njim nagraisao. Znaš šta bi kad Hadžibeg: Ama adžeba za što li je? Zelena, kažu, da je od globa. nagjoše financi onu vreću duhana!? Musa: Vala znam... Onbaša: (značajno) Više puta biva tako. Hadžibeg: Pa čiji je šer’, nego njegov, a ja plati Hadžibeg: (gleda pozivnicu, smota je i metne u globu. Pa ono ispitivanje i belaji!------džep). Eto baš neće me se da progju. Musa: Pa šta ćemo? Onbaša: (dosjeti se): Hadžibeg, ja sam čuo da Hadžibeg: E vala beli ne znam (nakon šutnje): kaniš uzeti oni vinograd kraj mene. Pa šta misliš? A kako ti je plaćao? a?.. Jeli odmah ili na veresiju? Hadžibeg: Ama ne znam vala, eto u malo smo Musa: Kako kada; samo vazda mi je s njim stali (polagano): Ima mi on nešto i dužan, znaš onaj pošteno bilo. ortakluk, pa već jednom da svršimo! Hadžibeg: Biva, kako veliš; bolje ih je njemu Onbaša: Vala sam mu i ja mušterija. i jeftinije dati nego drugome, ali se bojim opet općine, Hadžibeg: Pa ja ću ti ga onda predati, samo da ko god ne dozna. da se ja naravnam. Musa: Bogme ago, to je tvoj posao, ako ćeš Onbaša: E pa dobro. Ja sad idem, pa ću se mu ih i pokloniti. sjutra malo i opančaru navratiti ne će li natjerati pazar. Hadžibeg: (ispravi se) Musa, hajde der ti njega Hadžibeg: Dobro, dobro! A kako ono bi po­ zovni, ama znaš kaži mu: Hadžibeg te zove... zivnica? U utorak reče li ono? �Broj 6. ,B I S E R“ Onbaša : (polazeći) U četvrtak. Hadžibeg: Ejvala (odlazi). Pr i z or četvrti. (Hadžibeg sam, poslije Musa i opančar.) Hadžibeg-. (Izvadi pozivnicu iz džepa i gleda ju) Ama ko li, što li me zove? Ako bude globa nikad gore. Ode sva ljetina! (Gleda na sat) Beli ga nije našao, dok Muse nema natrag! (Čuje se bahat) Ha, eto ih idu. Opančar: (dolazi s Musom) Šta je hajrola Hadžibeg? Hadžibeg: (Musi) Zar mu nijesi kazao? Musa:. Ja borme nijesam. Hadžibeg: (Opančaru) Majstore! Opančar: (lukavo) Šta je hajrola? Hadžibeg: Ama eto zaklao sam pastrvu krijući od općine, pa ovo što imam koža ovčijih, da ti ih prodam, znam da tebi trebaju. Opančar: Pa peke. Samo, samo ako ne budu skupe. Da vidim. Hadžibeg: (Musi) Izvadi te kože iz hambara, neka ih majstor vidi. Musa: (p.nn'e se na hambar i stane ih vaditi) Eto ih aga, baš sam ih uredio. Hadžibeg: Eto ih majstore, pa vidi. Opančar: (pregleda kože i sebi) Ah mol su pa pošto bile. Hadžibeg: E majstore, kako veliš. Opančar: Ja neznam tvoj je mal, pa je tvoje, da rečeš pošto su. Hadžibeg: Ja velim po 15 groša sjedne na drugu. Opančar: Mahni se turske ti vjere Hadžibeg! kakvih 15 groša ? Hadžibeg: Ja šta ti veliš? Opančar: Ja velim po deset groša. Hadžibeg: E vala, nije pravo mene više zapa­ daju. Musa: Vala aga, kad bi moje kože bile volio bih ih njemu i jeftinije dati nego drugom. Hadžibeg: Dobro jeftinije, ali to je sasvim niska cijena. Malo mi majstore daješ. Opančar: A ti ih prodaj kome drugome. Možda će ti ko i više dati. Musa: (upada u riječ) A maltari, ,pa policija!... Hadžibeg: Pa globa!... e...e! To ti je najgore! Već daj ih^ ti ' plati po dvanaest groša s jedne na drugu. Musa: Eto majstore, a vala su baš dobre. Opančar: Pa tamam eto ću ih platiti po 12 groša. Hadžibeg: E dobro! Neka srećno bude (neko kuca na vratima Musi): Musa koje sad vidi der. Musa:.{ote van). Hadžibeg: (opančaru): A kako će mo s onim vinogradom ? Strana 107. Opančar: Molim te Hadžibeg pričekaj me malo jer znaš i ja sam siromah, a znaš oni moj vinograd, eno sam ti ga pokazivao, (sebi) Tri tugja vinograda i jedan moj platit će Hadžibeg L. Hadžibeg: Ama majstore vremena su, pa globe, pa ovo, pa ono, a zima ide... ljetina da Bog sačuva!... Musa: (s vrata): Hadžibeg, Hadžibeg! Muftar... financi,.. Hadžibeg: (upropašćeno) šta kože, kakve kože ko im kaza ? Musa: (pridušeno s vrata) Duhan... duhan traže!.. Hadžibeg : I duhan, i kože!.. Ah čudne nesreće!... (opančaru) Majstore po Bogu brate, pomozi, eto kože nosi, evo ovud kroz pendžer. Opančar: A ako me uhvate na avliji? (Poleti pohlepno hambaru vadi kože i baca ih na pod.) Musa: (uzrujano) Šta ću im kazati, oni hoće unutra po što 'po to. Hadžibeg: (opančaru) Majstore po bogu brate broj: dvadeset i dvije bravije ima... (smeteno) Ama kako rekosmo po 12 groša! Opančar: (Lukavo mečući kože u vreću)... dobro dobro; a ako me ufate!... -Musti: (s vrata)... meso aga — i meso će vidjeti i odnije i. Hadžibeg: (smeteno) Ah nesreće i taksirata! Ne će proći bez gjerime (opančaru) Nosi majstore, odmah, sad će oni' Eto znaš koliko je: — dvadeset i dvije bravije 'po 12 groša. Opančar: (poprti vreču sa kožama) Odo ja Hdđzibeg! (pogje s vrećom prema prozoru). Hadžibeg: (poleti za njim) E, majstore!... Opančar: (s prozora) Ne boj se, neću ja nikome kazati, da sam kože u "tebe kupio. Hadžibeg: E čekaj, kako ostadosmo? Opančar: E to 22 bravije po 12 groša! Hadžibeg: Ima još i osim toga: pare, pare!!... Musa: (koji je kroz to vrijeme okamenjeno stajao čuvajući vrata; pogleda van): Hadžibeg zovu da ulignu. Hadžibeg: Hajde, eto mene na vrata (opančaru) Majstore nemoj otići! Pare!... Musa: (s vrata) Evo muftara! Hadžibeg: Eto mene ne pušćaj ga unutra (glas s’ vana: „Hadžibeg") Eto me! (U ovo vrijeme Hadžibeg izlazi; opančar ode s vrećom kroz prozor, a Musa ostane gledajući za njim). Musa: (nakon stanke) I odnese kože bogami! Opančar ode, a ti se hajde sad nateži i traži pare! Biću opet ja kriv. Musa ti si ga pustio, ti si mu dao kože. P r i z o r pet i . (Musa i Hadžibeg.) Hadžibeg: (doleti unutra): A opančar?! �Broj 6. .BISER' Strana 108. Musa: Pobjego je kroz pengjer. Hadžibeg: Hitro hajde ukloni meso odozgor! Musa: Ihi! A financi? Hadžibeg: Sad će odmah unići. Hajde hitro! (Musa odlazi): Hitro Musa! Musa: Odmah. Hadžibeg: (sam gleda na prozor) I ode bogami! I kože odnese, a ko zna, kad će platiti. E, taksirata nekakva po Bogu! Pa sad duhan traže, meso, kože i sve... A povrh svega eto globe one od aršina.. Musa: (s vrata) Hadžibeg! Hadžibeg! Hitro po Bogu, evo ih u avliji. (Hadžibeg polazi van — u to za­ stor pada). DRUGI ČIN. (Pozornica kao i prije). . P r i z o r pr vi . A svaki se dan prebire kuća! Ama, beli i hak mu je! Hotio bi uvijek s tugjih legja, a ne zna šta ima. (sjedne na klupi i počne jesti) Evo, ni ručao nijesam, daj sakrivaj meso! daj u potjeru za opančarom, da kože plati, ali sve bi gjaba. Tko će njega stignuti, ta kod njega ništa insanskoga nema. S tim čovjekom gjavoli i gjini vladaju. Ahmed: (s vrata) Jeli doma Hadžibeg? Musa: (prestrašeno) Šta je opet sada? Da nije opet nešto izbilo? Ahmed: Ama mi Hadžibeg treba! Musa: Odmah ću ga zovnuti (pogje vratima i viče) Hadžibeg! Hadžibeg! Ahmed: (sebi) Šta će se sve iz toga izleći, dragi Bože?! Kako li će se ova čitava stvar riješiti? Musa: Eto Hadžibega! P r i z o r treći. (Prijašnji i Hadžibeg.) Ahmed: (dolazi na vrata i gleda po sobi) E baš je i moj majstor gjavolja majka! (zove) Hadžibeg! Hadžibeg: (s vrata) Šta je opet Ahmede ? Kamo (dogje na sred sobe) Nema ga! nema ni opančara! ti majstor, kamo kože ? Šta ću ja ovdje; šta ću mu ja?! Pa još onakvog Ahmed: (naivno) Pa i ja ga tražim. Ne znam, skrtca da prevari!... Srete me tu na cesti, nosi kože: gaj hajde u Hadžibega kući i traži mene. Reci, da me zibeg: Pa šta će ti? Šta je opet? Da ga policija traži! (gleda na prozor): Aha, eto ga preko tko ne iraži? bašče! a šta će sad? Nešto opet nosi. Ahmed: Ama Hadžibeg! ćini mi se, da mu se Opančar: (dolazi i proviri kroz prozor) Ahmete! najbolje ne piše. Ahmed: E, šta je! Kazuj, šta ću raditi? Hadžibeg: Kazuj, po Bogu, Ahmede, šta je bilo! Opančar: Zatvori ona vrata, da ne bi ko došao, Hm! Hm! i opet nešto! dok sam ja ovdje. Kad ja odem i ti otigji kroz pro­ Ahmed: (značajno) I čini mi se baš nešto krupno. zor pa okolo na avlijska vrata. Traži mene. On će te Eto jutros dogje inspektor sa dvije zaptije i traže pitati, šta ću ti, a ti mu kaži, da je došao sad u majstora. Ja ih pitam... dućan stražarski inspektor sa zaptijama i da su me Hadžibeg: (prekine ga) Šta veliš bolan, pa što ga tražili radi nekakvih koža! Eto znaš.... traže? Ahmed: Dobro!... Uraditi ću, samo i meni bakšiš. Musa: (sebi) Opet nekakve petljanije!... Opančar: Neboj se, a sad hajde. Evo ovuda! Ahmed: (nastavlja) Traže ga za nekakve kože, (pokazuje na prozor). kažu, da je zaklao pastrvu kradomice od općine, pa Ahmed: (ode kroz prozor, a opančar ulazi, no­ eto onda mu ode i meso i kože u begluk, pa onda seći na vratu napunjenu kesu). opet globa! Opančar: Ha! Škrtac jedan, prohtjelo mu se Hadžibeg: Be sve ti džaba, ama globa — mučno moga vinograda! Ama ćeš ga Boga mi skupo platiti je to! (savjesno) Teško je to i prav se s njima drČekaj ti, vidjećeš, s kim si se uortačio! Nećeš se lako ljati, a kamo li kriv. razortačiti. Kože su moje, one su već na sigurnu Ahmed: Ama tko ga natenta, da kolje pastrvu, mjestu, a ti čekaj mahšera, da ti platim! (Čuju se krijući od općine! koraci). Aha, neko ide... dosta je! Ovdje može tkogod Hadžibeg: Šuti! nemoj nikome kazivati o kožama. izbiti, pa nikud gore. (Uzme vreću, otkljuća vrata, a Ahmed: Šta je? Da nijesu tvoje? Da nijesi ti zatim ode kroz prozor). klao pastrvu? Hadžibeg: (u smetnji) Ama nije... već onako ti P r i z o r drugi . kažem: baš je tvoj majstor taksiratu dužan! (Musa sam, zatim Ahmed). Musa: (dolazi zaprašen, noseći komadić suha mesa i kruha u ruci): E Boga mi, ni ovakog dana a sve zbog onog nesretnog duhana. Sad uvijek financl u Hadžibega — on je ortak s opančarom!.., Prizor četvrti. (Prijašnji i opančar.) Opančar: (viče iza kulise) Ah stignuće me, Boga mi, pa ode duhan! Nemože se dalje! �Broj 6. Strana 109. ,B 1 S E R' Hadžibeg: Ha! Šta je to? Tko onako viče? Baš kao da je neko u mojoj bašči. Ahmed: (poleti prozoru) Majstorov glas! Musa: (gleda kroz prozor) Jest, aga opančar! Nosi nešto na sebi; da nije duhan! Hadžibeg-. Kakav duhan! Zar da mi opet kuću prebiru? Ne...! Ne...! Nedaj mu Musa kroz pendter! Zatvori! Opančar, (probaci vreću kroz prozor, za tim uleti) Po Bogu, braćo, da ovo duhana sakrijem!.. Potjerali me financi... Hadžibeg: Ne-š’ unutra! Izdiri! (Musi) Otjeraj ga Musa! Neću ja, da moja kuća gori! Dosta je meni više ortakluka. Ovo nije nikakav ortakluk, nego batakluk. Opančar, (poleti Hadžibegu) Kumim te Bogom, Hadžibeg! Ovog puta sakrij me, sad će tinanci! Hadžibeg: Jok, jok, brate! Ne možeš ga ovdje sakriti, meni je dosta munta i globa, pa gjavolu i ti i duhan! Opančnr. (baci u sanduk duhan) Samo sada, Hadžibeg, pa je sav tvoj ćar! Hadžibeg: (lakomo) Hajde bježi oda-le! Hm, hm, kako ću te sakriti, kad će sad financi! Ne ću ja ćara! Ahmed: Pa pomogni mu Hadžibeg! Hadžibeg: (dosjeti se) Jok jok! A kože? Šta bi s kožama? Opančar: (lukavo) Moj Hadžibeg, čim ja na sokak, a evo ti policije, kao da si je iz rukavice bacio: „Halt, u ime zakona kože ovamo". Što bi dlan o dlan, kože odnesoše!... Ostah ja praznih ruku. Mislim se, bi li išo u općinu, pa da kažem, da sam kože kupio, ali znam, da će me pitati, od koga sam kupio. Pa šta bih onda? A opet znam, da ćeš i ti ragje pregorjeti kože nego li tri puta veću globu platiti, pa još uz to i meso morati dati. Mašući praznim šakama, odem kući. Kad dogiem kući nagjem ovaj duhan. Jedan mi ga seljak donio. Hadžibeg: (sebi) Hm! Hm! Kože platiše glavom. Ali opet dobro je, da je meso ostalo. (Glasno) Pa šta si ga ovamo donio? Zar da ja za te plaćam globu? Nosi, brate, odmah! Opančar: Kako ću ga ostaviti, kad mi financi kuću premeću. Hadžibeg: Pa zar ga više nigdje nijesi imao sakriti, nego si ga donio ovamo? Opančar: Zar nijesmo ortaci? A ćar je vas tvoj ako ga ne nagju!... Hadžibeg: Dobro... dobro! Sad hajdete odavlen, a duhan nek ti stoji (svi odlaze osim Hadžibega). P r i z o r pet i . (Hadžibeg, zatim jedan financ i muhtar.) Hadžibeg: (sam) Eto belaja! Sigurno su ga vidjeli kad je otišao. Sigurno je odmah jedan poletio za njim. U zao čas se ja s njim uortačio. Odoše kože,... uh dvadeset i dvije kože po 12 groša, 264 groša. Mogao sam još pet ovaca kupiti. Ama ne ćeš ni jedne. Pa sad ako dogju, pa još i duhan nagju, biće još većeg belaja. Biće para ćara, a četiri zijana. Muhtar: (s vrata) I tamo ćemo malo Hadžibeg! Hadžibeg: (u strahu za sebe) Eto ih Bogami! (glasno) Šta? Ovdje ništa nema. Šta ćeš ovamo? Eto neka vas Musa provodi po štali i bašči. Ovamo nije nitko došao. Šta vi tražite po drugi put ovamo? Financ: (ulazi) U ime zakona mi ćemo i ovdje pregledati. Ja sam ga tjerao do vaše bašče, a tada mi se je izgubio. Hadžibeg: Koga? Koga? (u smetnji) Kože je po­ licija odnijela. Vi nijeste ništa maloprije našli. Financ: Ja duhan tražim, ja nemam ništa s ko­ žar .. Hadžibeg: Pa eto tražite! Muhtar: Pogledaj, gospodine, može biti da nije baš ni došao ovamo. Financ: (traži) Pa trebalo bi kazati, gdje je! Hadžibeg: (gleda u sanduk; sebi) Uh odoše kože, pa još ako duhan nagju, eto iznova belaja. Financ: (približi se sanduku) Šta je u ovom sanduku? Otvorite, da vidim. Hadžibeg: (u strahu) Pa ništa! Vjerujte, nema ništa! Financ: (podigne poklopac ushićeno) Puna žaka duhana! To je onaj. Hadžibeg: (za se) Ah nagje ga, Boga mi. Financ: (vadeći vreću) To je! To je! I vi ste sukrivac (otvarajući vreću sebi govori): Ti će mi svi platiti (otvori vreću, začugjeno gleda): A’ to nije ni­ kakav duhan! Taj lopov! (Izvadi nešto talaša iz vreće) Hadžibeg: (začugjeno) A! Prokleti opančar! Muhtar: Ah šta je lijepi, brate, oznojismo se tjerajuć ga! Financ: I mjesto duhana našli smo talaš. To su čarolije. Hadžibeg: E belli ne će te više kod mene tra­ žiti duhana! Financ: (Vadeći još uvijek talaš iz vreće): Taj će mi lopov ipak pasti u ruke. Ja ću mu već pokazati. Hadžibeg: (seb') E, beli nije mi sada žao koža. (Zastor pada). �Strana 110. , B 1 S E R' Životopis jednog megjeda. (Humoreska.) N apisao: Husein Gj»go — Mostar. (Nastavak) U tom izbi Ajka pred kolibu, ali s protivne strane nego je otišla iz kolibe. Na licu joj se vidjelo, da je Jjuta. Progje mimo ljude bez riječi, te ode k djeci. Istom iz kolibe, sasu vatru, padoše ljute riječi na Salku i megjeda. Ona ga koraše i ružaše, što je doveo grdnu zvjerku megju djecu, da je zastraši; što je svezao me­ gjeda kod tora, da popiaši cijeli hajvan i da izazove svu pašćad na lavež i boj, pa da se ne može cijelu noć .ni oči zaklopiti. Ko bi živ iskupio ovce, koze i goveda, ako samo ugledaju, Šta je uz jasen? Ljudi — pa i Salko — pokušavahu, da reknu koju protivnu misao, ali ne mogoše doći do riječi. Ajka svom silom naskbčila, da se mora megjed kud bilo odvesti i ukloniti ispred kolibe. I ženina pobijedi. . . Neko predloži, da se megjed daruje vladi, neka ga hrani za Ilidže, ali predlog pade; ta ko će zvijer odvesti u Sarajevo, s njom unići onoj gospodi,pa ga priteslimiti (predati)! Mušan sa svojim šušljavim gla­ som izreče, da ibi bilo najzgodnije zvjerku odvesti u kotarski ured, pa je dati predstojniku, neka čini s njome šta hoće. Taj bi dar s toga valjao, što je Salko predao lani molbu, da mu se izda dozvola za gradnju mliniće na Ljutoj, na onom brzatku, pa bi tako došlo povoljno riješenje. Ama i taj plan propade; obori ga muhtar, koji je dokazivao, da bi se tim đaWm pre­ plašio svaki činovnik u kotaru. Nastala bi Salki veća šteta no korist. — Pa da ga je u grad odvesti i prodati? — opet će Mušan. — Ma kome, kome..? — poviče muhtar. — Zar da ga kupi s'ari Alibeg svome jedincu? iiriso, da mu za kasom stoji? ili Meho, da mu sahate gradi? — A „oiiuciri"? — Njima je dosta i naših soldata! Na posljetku predloži starac Mumin, da je naj­ bolje darovati megjeda žandarima. Dugdnogi Ibro naprnji usne u znak, da se baš ne slaže sa Muminovim predlogom. Inače je tišina nastala, a Salko se neprestano obazirao po družini, da vidi, kako se ko drži. I muhtar je šutio i, klima­ jući okomito glavom kao da prebire sve razloge, gle­ daše n vrh svojih opanaka. Tu šutnju presječe neki Alija, mlado momče i izjavi, da ga on ne bi darovao žandarima. — Ti si još mlad, dijete... pokrupn© će Mumin, — i ti još ne znaš, šta ja znam; ja... ovako star! -- Pa baš bi ga i ja volio kome drugom dati... izusti dugonogi Ibro. Bi li mi znao to razkazati? — pita stari mudrac Mumin. Ibro samo slegne glavom i ramenima. Broj §7" — Oni nisu „velika" gospoda! — priteČe Alija, — Šta su oni? — — još si ti zelen, momče! opet će Mumin po_ krupno. Ti još ne znaš pravo, šta su žandari i koliko oni mogu. Kaži ti meni: ko ono dolazi u naše selo i prelazi preko planina svaki drugi ili treći dan? Ko? Žandari! A kaži ti meni: ko ono piše i zapisuje po selu, ako si prolio safunjaku pred svoja vrata? A kaži ti meni: ko ono ove godine prebra kuću i po­ jatu u Mehe Ajkića? — ko li ono nagje u bašći i to u jednoj kupini staru pušćetinu i šta bi lani radi toga s našim Alijom? — Duše mi... uzvikne muhtar i opet ušuti, ali se vidjelo pb njegovu držanju, da se podpuno slaže s Muminovim riječima. Mumin dalje nastavi: — A ko ono... moj Alija!... nagje u stjenama pieklani kozu Husinu? Niko je nije mogo od cijelog sela naći, a dvojica je nagjoše, ufatiše i dovedoše Husi, pa siromah otrese „muntu" (globu), što nije pravo reko, koliko ima koza, kad se je brojilo? Ti ■+iš, Alija... A odgovori mi, sinko moj, oklen izbijaju pozivke meg j nas? Na njima podpis pristojnikov, a pristojnik nije 'iio ti našem selu ima tri godine! Oklen to? — "akc tc ? Oklen svaki petak onoliko svijeta pred prist jniko om sobom? Ko ih je prijavio? Ha, ha, siriko ti si još lud, zelen, mlađ! Ti jo§ ne znaš, koliku silu imaju žandari! Oni su protjerali hajduke, oni su umi.i i onoga Boška, što no je bio strah čitavoj našoj okolini... Tu j.e Mumin prestao .i istresao duhan iz c ne lule. Ljudi gledali u njegov čibuk, u tozluke i u džemadan; gledali i šutili. — Oni će, beli, i megjeda urediti i istalumiti — napomene Mušan. Opet stanka, jer se svak nešto zamislio. — Pa šta velite ljudi? pita Salko. — Podaj ga Žandarima, kako Mumin veli... pre­ dloži Mušan. — šta ti veliš, muhtaru? — pita ga Salko. — Šta i Mušan, Salko! — Žandari će ga primiti sigurno — veli Alija. — I ja kabulim, što ljudi reknu. Nek bude baš žandarima! Ama sad oni nisu na ovoj planini, jer su jučer prešli preko nje. — Treba ti odnijeti megjeda u njihovu kasarnu u grad; nema druge, ako hoćeš, da ga što prije uklo­ niš. — Veli muhtar, gledajući pod jasen. — Što prije, brate! dometne Salko, o&luhivajući šta Ajka radi u kolibi. Sad se zametne razgovor o tome: kako će se megjed opremiti, kako će ga donijeti do u kasarnu i kako će ga predati carskim ljudima. Raspravljalo se do U tančirie i naposljetku se ovalco uglavilo; �Broj 6. ,B I S E R' Mumin će dati Salki grožgjani sepet, a muhtar će mu opremiti svoju kobilu, koja je vrlo mirnaSalko će megjedu nataći na glavu tcrbu, prve će mu noge dobro zamotati u krpe i čvrsto svezati sindžirom, pa će ga metnuti u sepet, a pri tom će mu poma­ gati Mušan. S jedne će strane natovariti na kobilu taj sepet, a s druge će biti drva, te će obojica s ko­ bilom krenuti u grad. Nu jer će tamo doći kasno po noćj, kad se ne „ureduje", moraće prenoćiti kod Mujage, kome je Mumin prije tri dana prodao tovar šljiva za pekmeza, a i bez toga, Mujaga imagjaše dosta dobra na ovoj planini. Sutra „u 8 sati prije podne" kako im je to muhtar naredio — trebaju megjeda predati žandarima u kasarnu, pa ako pane od njih koja para, neka lijepo podijele megju sobom. Od predugoga govora počeli neki zijevati. Muhtar i Mušan ustadoše sa svog mjesta, da noge malo opruže i da se protegnu, jer su se previše nasjedili. Za ovim se povedoše i drugi, te za malo vremena bijaše sve na nogama. Jedni gledahu na megjeda, drugi u stranu, ne će li opaziti svoje blago kako po,lazi kućama i torovima. Sunce se dobro prigelo k zapadnoj strani i dobr.o popustilo u svojoj vruć; Sjene od raznog drveća bivale dulje i odvr emmado vremena mijenjale svoja mjesta. Vjetar bio 1riličit i dobrano ljuljao grančicama, čemerikom i požutjelim žitom u dolovima. Maje su počele dozivati ■qbanč;>d, neka kreću kućama, a iza toga već se u daljini ia zvona predvodnika i vidjele se bijele gruy o.aca, koje su pohitile k svojim janjcima, što će :za njiii.s protivne strane doći. još malo i već se čuje, blej: ije njihovo, čuje se i mukanje goveda na polazku iz paše. Ljudi prepoznavali po zvuku zvona i po rikanju krup­ noga blaga, čiji se „ohmut" (stado) već približava. - Vrijeme je biti pred torom! — rtče muhtar i pogje svojoj kolibi, a i za njega nageše i drugi, da pomažu majama pri večernjem planinskom poslu. Samo su ostala na mjestu, gdje se kahva pila, Salko i Mušan koji svom ozbiljnošću počeše ispunjati želju Ajkinu, da se što prije uporavi sa grdnom zvijeri, dok je ne ugle­ daju goveda i ovce, jer ih žive ne bi šale sastavili po­ novo, ako se samo preplaše. (Nasta-ride se.) M. Ćazim Ćatić. Iz turske moderne lirike. Kad se je svijet stvarao. . Tama!.. Duboka zagušljiva tama!.. U zapjenje­ nom dimu, koji je cijeli svemir poklopio, neka užur­ banost, strah i vika! Vihri su tekli, stijenje pirilo, ognjevi vrili. Od šumskog plamena stvarali se vrtlozi. koji se u kovitlac vrte. Od rastopljenog željeza po­ stojale vatrene struje. Gore se kotrljale, a mora se StFana l i t . ćas punila, čas praznila. Oblaci se ježilj i rikalir q iz. njih mirijade zvijezda iskakale i na sve strano lepr­ šale poput vatrenih bubica. Zapjenjeni i nabujali ognjevi strastvepp se bacali na burne nara le talase voda. Vatra se s vodom grlila. Svemir se vrtio, neprestano vrtio!.. Angjoli, kojim je bilo naregjeno, da svijet izragjuju i uregjuju, prhtahu s jednog kraja vasion-e na drugi. Jedni sp držali plamenove za repove od dima, drugi hvatali vode za glavu od pjene. Gore su gu­ rali, zvijezde su valjali i rijeke, koje se uza stabla dizahu, u korita polagali. Neki su Velikog Medvjeda za rep, a neki opet Jarca za rogove teglili. Jedan požrtvovan angjeo hrlio je brzinom munje kroz oblake magle i dima, htijaći zadržati Veneru, svijetlu i lijepu zvijezdu, koja je bila promijenila pra­ vac, svoje putanje i zabludila. U tom je času Venera jednim naglim obijesnim okretom zgnječila krilo angjelu, koji ie onesviješten ita stijene pao. Kad je sebi došao iz očiju mu se skotrlja niz kamenje jedna kaplja, jedna vrela suza. Tvorac je vidio požrtvovanost ranjenog angjela i ona mu je veoma godila. Zato je htio, da uspomenu na ovu . gjelovu suzu sačuva. Iz te prve suze On je stvorio pr^og Čovjeka. — $ * *. Već r se ' vijet polako dogragjivao i uregjivao. Rijeke su plazile u svoja korita, a mora u svoje ne­ izmjerne dubine. Zvijezde se počele vrtjeti’ oko svojih osovina. Vulkani se gasili, trnuii, Sunce je svaki dan cijelom bitku darivalo nešto više boje, nešto više ži­ vota. Vjetar svaku- noć pridodavaše prirodi nove, lje­ pote, nove kompozicija Sitne kapljice večernjeg zapadnog grimiza pre­ tvarale se u ažurne ružine grančice, oblaČići u sno­ pove ljubičastih cvjetova, a majušne atomske zvijezdice u bijele makove usnulih njiva. Pregršt duginih čarobnih boja pomr,imaše, sliku paunova perja. Sve ove ljepote, sve ove miline bijahu nagrada i dar angjellma, koji su pri svorenju svijeta pokazali toliko marljivosti, toliko požrtvovanosti. Da se nauŽivaju tih novih nevigjenih ljepota, angjeli su u jatima šetali, lepršali,, skakutali i zavla­ čili se u sjene stabala, pijući glasove ptica i uvija­ jući se u mirise cvijeća. Jedan izmegju njiha najmlagji, najljepši ali i najumorniji bijaše za sunčeva izlaska sio na sred jednog snopa cvijeća, koje je svoja njedra, svoje listiće širilp prama etirnom svijetlu sunca. Kao sva ostala stvorenja, i taj je angjeo znati­ željno očekivao jedan izvanredni dogagjaj u prirodi. Usnama je i očima počeo srkati sunčane zrake. U tom trenutku je svaka ptica dobila po jedno svijetlo per- �R 1 S E R“ Strana 112. ce, svaki cvijet po jednu novu boju, a svako stablo po jedan novi slatki Dlod. Od jedne kapljice svijetla, što ga je angjeo pio, pojavi se na njegovim usnama neka rumen, neka ljepota. Ta ljepota, ta rumen bi­ jaše prvi osmjeh na svijetu. Tvorac je vidio požrtvovanost angjela i ona mu je veoma godila. Za to je htio, da uspomenu na ovu slast, na ovaj osmjeh ovjekovječi. Od tog je prvog osmjeha On stvorio prvu ženu. 1 tako se je dovršila gradnja svijeta 1... Ahmed Hik'jmet. Svijetlo i sjene. Čim se je na horizontu pomolilo Sunce s plamnom bakljom u ruci, sjene su se odmah razbježale i posakrivale u duboke šume megju drveće i stijenje, zaštitivši se pticama, koje su lepršale. Sunce je život i nada, tmina je smrt i očaj. Oni jedno drugo uzastopce prate i vječito se izmjenjuju. Sunce je svojim zlatnim listom ponovno prelilo bojama drhtavi suton maglice, što ga bijaše čas prije raspršalo. Moru i nebesima je dalo plavu, šum' livadama zelenu boju. Preko očiju živih bića razlilo je izražaj veselja, a u srca unijelo iskru nade... Zatim je zlatnu baklju, što ju je držalo u ruci, visoko podiglo i počelo boje rastapati. Stupalo je za sjenama, koje su drščući koračale po dž movima gora i po živicama usnulih gajeva. Sjene neke ogr­ nute zelenilom i zadubljene u morske valove, počele se povlačiti u dubine, pune spokojstva. Jedne se spu­ štahu u ponore, a jedne se opet zaklanjahu u špilje i gudure. Uspinjući se teškim korakom povrh polja i njiva, Sunce je opazilo, kako ga izvjedljivo promatraju po­ sakrivane sjene. Leptiri i ptice, što ih je ono stvorilo od svoje krvi kao dijelove vlastitog života, razasuli se po gajevima, iskresavajući pokretima svojih krila crvene, žute i plave iskre. Ribe od stotinu magijskih boja — ploveći po moru — skupljahu sunčanu svjetlost i po dubinama je raznašahu u tisuću čarobnih iskrica.... Raspirivši svoj oganj, Sunce je počelo sipati plamenove po njedrima morskih talasa, pretvarajući ih u krvavo žarište. Kad se je tako visoko uspelo, da je moglo sve dobro vidjeti, opazilo je, kako su se sjene opet skupile za zapadnim obzorjem i poplavile sva mjesta, kuda je ono proputovalo. Sunce se tada lagano spustilo zapadnom horizontu, upalilo oblakove u uzduhu i izgubilo se s vidika, ostavivši iza sebe požar mekanog oblačja, s kojeg su krvave kaplje curile povrh kontura dubokih usnulih gajeva. Čim je Sunce zašlo, sjene su opet izašle iz njegova ishodišta. Na sve su strane vrvile, brišući plamenilo neba i mora, zelenilo šuma i livada. Iz očiju živih bića su izbri­ sale izražaj veselja, a iz srdaca nadu protjerale. Sove i šišmiši, koje je tmina stvorila od svoje krvi kao dijelove svoga života, prhnuše u zračne vi sine, iskresavajući pokretom svojih krila crne iskrice Plač sova i ćukova punio je šume i gore i remetio dosadnu tišinu okolina. Sjene se s neba na zemlju spuštahu u gUstini jatima, poput gladnih ptičurina, koje sa svih strana padaju na uginulu životinju. Opazivši slavoluk „kumovske slave", što su ga u visini podigla daleka sunca, sjene su polegle po zemlji i — nepomično usadivši svoje crne griješne oči u nebesa — počele misliti o bezbrojnim suncima, koja ih prate. Na sve strane tišina. Tuga i melankolija carevaše. Sjene su polagano raskrilile svoje crne koprene i po srcima ih prostrle. Pokrivši slavoluk od „kumovke slave“, što je na nebu ljudskih srca podigla Nada, Zdvojnosti su popus šišmiša bezglasno otprhnule. Dok sjene, povučene u samoću razmišljahu, dotle se je u jednom kutu zemlje počela svjetlost širiti i teći poput čarobne rijeke. Najednom su sjene kri­ lima zakleptale. U taj čas — tražeći njiha — pojavio Mjesec viš planina sa srebrnom zubljom u ruci. 'iijele njene trake bezglasno su puput sablasti u šu unišle. Neke su — ogrnuvši se zelenim ve­ lom ■o moru polegle. Jedne se nečujnim koracima 'uljale tužne pogašene odaje, da straže nad usnus; ■ ma; druge se opet u mrtvoj tišini — poput M' duhova — poredale po borovim i jelovim gar ima. Mjesec je moru, nebu i šumama dao nove boje nove ljepote. Oči je živih bića prelio izražajem me­ lankolije i u srca unio mjesto nade — ljubav. Mjesec, ljubimac Sunca podigao je svoju sre­ brnu zublju viš zemlje i počeo uzastopce pratiti plave drhtave sjene. Hamđullah — Subhi. Ljiljanski: Tragedija duša ili „Bijela ruža“. (Pjesma u prozi.) (Nastavak.) Njezin doček. Ona je došla u proljeće moga života obasjana suncem mojih nada na zlatnim kolima mojih želja. Pratila je svita uzdisaja, a zaklanjali je angjeli svojim krilima od zlobe i zavidna oka. Došla je u dvore moga srca čista kao ljiljan, netaknuta, nevina... Donijela je u očima dubokim kao more, tajinstvenim, kao čudesa božija — jedan ko­ madić neba. Donijela je u svome srce sreću, — Život u svome angjeoskom biću... �Broj 6. ,B I S E R' Strana 113. Došla je sa svim slavljem uz umiljnu pjesmu razdragane duše — došla je u svom veličanstvu mla­ AFORIZMI. dosti... Dostojanstveno kao kraljica prekoračila je Traži nauk pa makar u Kini. Hadisi-Šerif. njezina nožica pragove mojih dvora! U slavu njezinu pridonešeno je stotinu žrtava — krv je prolivena za Najveći je gospodar nad ljudima onaj koji im sreću njezinu. najviše služi. Hadisi-Šerif. Pred ulazom gorio „vječito oganj" u slavu Vje­ Stid je jedan dio vjere. čitoga. Ona pristupila smjerno i molila, molila tiho, Hadisi-Šerif. kako može moliti samo jedna nepokvarena duša, jedno Mir je gospodar sviju posala. biće koje istom u život stupa. Hadisi-Šerif. Ona je molila i čitava vaseljena s njom zajedno... Bog je čist, za to ljubi čistoću. sunce, nebo, drvlje, ptice, rude i čitava priroda. Molila Hadisi-Šerif. bez riječi, bez suza... Na njezinu licu titrao blag odSvi ljudi osim učenih, živi su mrtvaci. sjev sreće i zadovoljstva, pred njom u nedoglednu Hadisi Šerif budućnost titralo sve u sjaju duginih boja... Znanje je kao jedno svijetlo, koje razveseljuje Njezina duša bijaše čista od grijeha, kao u dje­ judsko srce. teta — bez grižnje savjesti!.. Hadisi-Šerif. ... I sve kleklo s njom pred žrtvenikom, da moli za Tko me nauči samo jedno slovo, učinio me je nju, za njen život — za njezinu sreću. A njezina usna svojim robom. zborila tihu molitvu! Čas — dva vladala majestetična Hazreti-Ali. tišina, za tim se uspravila mahnula rukom i robovi se Tupost srca nastaje od prenatrpavanja stomaka. dizali... Primicali se smjerno i ljubili skute, a njezin Hazred-Ali. pogled tražio nešto oko sebe. Djelo je najbolja slika čovječije duše. Tražio nešto obećano, nešto što je tek bilo pred­ Hazreti-Ali. met njezinih sanja... I našla!.. Mora ina snaga ljudi je u čistom i pravom vjeDug pogled — pogled pun čežnje s-stao se rovanju. Hazreti-Ali. s mojim pogledom i ona prekoračila... Uz stepenicu išla uza me šutke, a oko nje Dobro uči, tko istinu kaže, pametno govori, tko risalo sve majskim cvijećem, proljetnim životom — preporuča što je pošteno, slavu zaslužuje i dobiva, srećom... tko ju za narod traži. A. Starčević. ...Ona je došla... Sabrao i preveo: Ahmed Rašidkadić. ZDRAVLJE. bistvovanje u ljudskom tijelu unište i spriječe njezin pogibeljni rad. Tko proizvodi to ubitačno haranje u našem ti­ Od najstrahovitijih bolesti, koje zarazuju ljudsk život, svakako je sušica ili tuberkuloza. Koliko i ko­ jelu? pitalo bi se. Odgovor nam je na to dao mikronokop, koji je otkrio neizmjerni svijet sićušnih ži­ liko naroda propane baš ovom nametnicom, koja podgriza niti ljudskog tkanja, te svojim djelovanjem osla­ votinjica životinjskog i biljevnog carstva. Životinjice bi stanovite dijelove, tako da čovjek postepeno ugi­ životinjskog carstva imadu zadaću da u zemlji i vodi ba i gubi se — nestaje ga sa lica zemlje — umire. izvode razne rastvorine, koje se pretvaraju u takove Ovo haranje, koje kosi ljudske živote, vlada baš me- stvari, da služe bićima biljevnog carstva za daljnu gju mladošću, te nam najljepše cvjetove otkida od gragju, a pogotovo imaju veliku ulogu po čovjeka, jer ih je mnogo vrsti, te čovjeka bacaju u razne živućeg ljudskog roda. U prijašnja vremena gospodarila je ova bolest bolesti. Životna bića, koja na r^čun čovjeka kao i živo­ podpuno nad čovječanstvom, ali sad su joj ušli u trag, te svom silom nastoje liječnici, da joj njezino tinje žive, zovu se parasiti. One su najniža vrsta bi- Sušica — tuberkuloza. �Strana 114. .BISER' linskog carstva, a žive na račun drugoga tijela, i to na taj način, da na useljenom mjestu lokalno njegovu otaničevinu troše, a radi toga i upalu prouzročuju i na taj način djeluju, da sokove iz tijela troše i kroz to otrovne stvari izlučuju, koje obično razne teške bolesti proizvagjaju. Ovako proizvedene bolesti dije­ limo u dvoje i to na akutne i kronične zarazne bo­ lesti. Akutne zarazne bolesti naglo se razvijaju, a tako isto i naglo se odstrane, dok hronične bolesti lagano počimaju i obično dugo vremena traju. Bakterije se dijele u tri vrste i to: 1. kokke, 2. bakcili i 3. spirille. Bakterije i bacili nalaze se u zraku, površini zemlje, kao i u samoj zemlji, te na površini vode kao i u nekoj odregjenoj dubini iste. Bakterije se nalaze i na čovječijoj koži, osobito ondje, gdje se nečistoća zadržaje i gdje se čovjek mnogo znoji. U želudcu ne mogu da se zadržavaju, jer ih solna kiselina ubija. Tri su puta da mogu ući u čovječije tijelo i to: koža, probavni i dišeći kcmadi. Tu moraju naći povoljne uvjete da se podpuno razvijaju, jer se često dogagja, da je čovjek uz sušičava: dan i noć ali opet ne primi na se te bolesti. Ako jedan bacili dogje u pluća, te se on na­ stani na jednom stalnom mjestu i počne se razvijati i množiti prema tome, kakvi su mu uvjeti za njegovo bivstvovanje. Bakcilima su potrebna: sredstva za svoje uzdržavanje, te to uzimaju iz samoga tkiva plućnog. Po­ što bakcil izlučujeizseberaznesastojine, koje truju čovječiji organizam, jer prelaze u krvne sudove, ta na taj na­ čin raznesu se po čitavom čovječijem tijelu. Njihovo brzo razvijanje rapidno bi razorilo cijeli prsni koš, te bi čovjeka kroz kratko vrijeme rastavio od živućih stvo rova, da tu nema obrane, koja se opire djelovanju bakcila. Same stanice brane se od njih, a krvna tjelešca, koja se neprestano gibaju, hvataju ih i unose u sebe, te ih na .toje izbaciti na polje. Kod onih, koji nemaju jaka organizma, te im rtanice u tijelu nijesu jače i moćnije od bakcila sušice, taj će podleći i obo­ ljeti od te bolesti. Čim se je bakcil sušice nastanio u plućima i stao djelovati, to se opaža na čovjeku,jer dobiva po­ većanje temperature: vatru, ćuti slabost i klonulost tijela, počne kašljati, znojiti se po tijelu u noći — i to su prvi znaci zaraze. Ako bakcili zaraze jedan dio pluća, to ih umrtvi za svaki rad, a čovjek hoće da se one klonulosti i smetanja u radu ostatka pluća ri­ ješi, stane izbacivati, ili naprezati silnim kašljanjem da se toga riješi. Ovo naprezanje silno škodi orga­ nizmu. Najbolji teren za bakcil sušice je tijelo slabo kržljavo, slabo hranjeno, ne naviklo na promjene tem­ perature, nepriviklo raznijn naporima i nezgodama, ili ako je iznemoglo, te iztrošeno duševnim ili tjeles­ Broj 6. nim radom. Kada bakcil sušice nagje ovakav teren, on svoju djelatnost posve može da razvija. I pojedini dijelovi u našem tijelu mogu da obole od sušičavih bacilla. Na pojedinim zglobovima, gdje smo pretrpjeli ozljedu ili uboj mogu se bacilli sušice nastaviti i razvijati, kao i u bubrezima koji su pre­ trpjeli upalu u mjehuru, koji je imao katar pa ga nije izliječio, ili ga ima u crijevima, koji su imali razne upale i drugdje. Pošto su bakcili tako sićušni, da ih čovjek pro­ stim okom ne može vidjeti, to su tim opasniji, jer se mogu na nevidljiv način ušuljati u naše tijelo da ga uništuju. Koliko ove nemani ima po raznim predme­ tima u sobi, na našem odijelu, rukama, kosi, obući, na kuhinjskim predmetima i drugdje, jer ih vjetar i druga koja sila prenosi iz kašlja zaraženog pat­ nika, a mi to sve gledamo, ali ih ne primjećujemo. Svakako možemo naslućivati gdje ih najviše ima. Ako sušičavi kašlje i izbacuje, to je za stalno da se bakcili oko njega kruže, te je ova okolica zaražena i opasna za prisutne, koji su u neposrednoj udaljeno­ sti jadnog patnika. Siromašni slojevi našega naroda najviše pate od o bolesti, jer su svi uvjeti za razvitak sušice potpun ' povoljni. Slaba hrana, prenatrpan, mračan i vlažan stan, a prema tome i odjeća i obuća nikakova. U predprošlom broju „Bisera" bilo je na ovom mje­ stu govora o stanovanju našega naroda, te je iznešeno po samim slučajevima (liječnicima) za ankete za suz­ bijanje sušice u g. 1908. da su u prvom redu krivi slabi stanovi našeg naroda, a da se sušica najlagje nastani i širi. I hrana doprinaša mnogo, da jedan organizam lakše, a drugi slabije sušičavi bakcili zarazuju. Jedino se mogu da tome opru, jer su im stanice i tkanje opasne, te nastanjeni bakcil sami unište i iztjeraju iz svoje okolice. Kad pogledamo hranu, kojom se hrani naš se­ ljak, malo obrtnik i zanatlija, tu ćemo opaziti, da ve­ liki broj ovakovih progju po čitave dane od koma­ dića najprostijeg kruha s lukom, ili malo sira, te dobro je, ako nekada ima mlijeka i jaja. Rijetko kod ovakovi imade mrsa. Jedino, kad mu je kakav god, onda si bolju hranu prigotovlja, ili mu je došao kakav gost, onda gleda, da u kući bude mesa. Kod sirotinje ni tada toga nema. Uz ovakove uvjete, kakav će biti organizam, a kakav podmladak?! Sve ovo dovodi do rasula i propadanja, te moramo misliti na prosvješćivanje našega naroda, da ga na taj način uputimo na njemu najdragocjenije zdravlje, — na njegov organizam, koje ga će moći i znati njegovati, te se odhrvavati ovakovim napustima. Svaki mora bar znati to, da sušičav ne leži i ne boluje u istoj sobi, gdje spavaju ostali ukućani, da bolesnik ne baca svoje hrakotjne po sobi, nego u �Broj 6. ,,B I S E R' kakvu posudu, u kojoj ima vode, da ukućani, ne jedu istom kašikom i iz iste zdjele, odaklen i bolesnik; da iza bolesnika — iz iste njegove čaše — ne pije vode niti ikakve tekućine. Ni pod ikakvu cijenu, iza smrti bolesnikove da nemamo njegovo odijelo, rublje, po­ steljinu za svoju uporabu, jer na taj način ostaje bo­ lest u obitelji i prelazi s jednoga čeljadeta na drugo. Prosvjetni i gospodarskii ntenzivni rad u našem narodu može mnogo doprinijeti, da se sušica bar skuči na minimum. Naša je zemlja po prirodnom svom položaju u svakom pogledu bogata, te bi iz te zemlje trebalo iskorijeniti ovakove bolesti, a tim lakše, jer su ti preduvjeti za suzbijanje. Zar se u našoj zemlji ne bi mogao osnovati sanatorij, gdje bi se bolesnici, koji su u prvim početcima zaraze, mogli opravljati, a tim i izliječeni biti. Utvrgjena je činjenica, da čist zrak, sunčano svjetlo, dobro hranjenje i dobro njegovanje tijela su sredstva, kojim se mogu bijednici od sušice odhrvati' Humanost zahtjeva, da se i za one, koji su teže zaraženi, potraži veća njega i briga, nego što je u svojim slabim i jadnim kućicama ima. Za ovakove trebalo bi podizati bolnice, gdje bi svaki teže žara ženi bolesnik morao biti primljen i njegovan. Time bi se dvoje postiglo, jedno, što bi teret jednoj obitelji otišao s vrata, a drugo, spriječilo bi se gornje zakuživanje obitelji onog nesretnika, a sušičavi bi u ovakom lječilištu bio više njegovan i pažen, nego li kod kuće. Strana 115. Trebalo bi čisto zakonom ustvrditi, da svaki sušičavi bolesnik, koji nema propisane uvjete kuć­ ne njege, mora biti odpremljen u bolnicu za plućne bolesti. Odgovaralo bi zakonima higijene, kad bi se bolesnici od tuberkuloze odmah izolirali od zdravih članova. Za suzbijanje sušice potrebno bi bilo, da se osnivaju posebne zadruge, ili kod nas da današnja kotarska vijeća, sa kotarskim liječnikom budno pra­ te i vode brigu i nadzor nad osobama koje su bo­ lesne, ili su u zajednici sa bolesnim. Liječnik bi mo­ rao ovakove besplatno njegovati i o svemu davati upute, koje bi se morali preko članova vijeća pro­ voditi. Zar ne bi se mnogo uradilo za sriječavanje ove bolesti, kad bi ovakova društva propagirala, da se po svuda ne pljuje i da se stanovi desinficiraju gdje je bolesnik ležao, kada bi se megju članovima (megju narodom) održalo više raznih predavanja o Čuvanju zdravlja i o samoj sušici, gdje bi ga upoznali sabivstvom same te bolesti, te mu dali načina, koko da se u prvim početcima odhrve istoj. Ovakove su uredbe vrlo dobre, te treba li na­ rod, zemaljski sabor i zemaljska vlada zajednički navjestiti rat sušici, ako hoćemo, da je sa tijela našega naroda trsimo, gdje je stoljećima nad njim gospodarila. Držimo se svi devize: U rat proti sušici! Hodža. b LISTAK.o Stagnacija se i s ticala na svim linijama. U kul­ turnom i političkom razvitku osjeća se nerad, a prema tome i nazadak. Deset je godina, kako je „Gajret“ osnovan, a do danas nije našao pravog odziva megju (Dojmovi sa jednog sastanka.) nama. Deseta godina već se navršuje — deset go­ Negdje koncem septembra sastali smo se u Sa­ dina tihog i skromnog rada trebalo je ipak s neko­ rajevu. Bilo nas odasvuda. Izgledalo kao da su svi liko riječi popratiti i dati bilancu o njegovom radu naručeni. Sastali se na jednom mjestu pa se rasprav­ članovima i prijateljima našeg razvitka. ljalo. Bilo o svemu govora dok nije pala riječ o na­ Da se proslavi desetgodišnjica „Gajretova" rada! šem ,,Gajretu!‘. Tu smo se svi pogledali i jedan od Kako i na koji način nastalo je pitanje, da se drugog tražili razjašnjenje: za što „Gajret" ne na­ izvede nešto slično „Prosvjetinoj" proslavi. Ne ide. preduje u onolikoj mjeri koliko nas ima brojem u Nemamo društava, nemamo sokola, nemamo muzika, Bosni i Hercegovini. a ne bi imali sigurno niti onoliko učesnika, jer pri­ Tu se svak našao kriv! Nije nijedan mogao reći znati se mora, za „Gajret" se nije onoliko radilo koliko da se je „odužio" i radio za ,,Gajret“ onoliko, koliko za „Prosvjetu", a naš svijet nema ni toliko oduševljenja, koliko su ga imali učesnici „Prosvjetine" proslave. je bilo dosta da se „oduži svojemu narodu". Predlog za ,,G a j re t o v u “ spomenicu. �Strana 11b. Broj 6. BISER' Pa kad bi bilo slučajno i štete, zar ne bi 400-500 . . . I onda se došlo na jednu ideju: da se pro­ slavi desetgodišnjica „Gajretova" rada izdanjem jedne kruna deficita mogli lahko podmiriti ljudi višeg po­ spomenice. A stim bi se donekle popunila i ona praz­ ložaja po 20-30 kruna bez ikakovih poteškoća, zna­ nina u našoj književnosti, koja se tako silno osjeća jući da tim koriste jednoj opće koristnoj stvari. U to ime imao bi se osnovati izdavalački odbor, danas nakon prestanka nekih naših književnih lis­ u koji bi trebalo na svaki način da dogje nekoliko tova. književnika, koji bi preuzeo daljni rad oko dogotov­ Svaki narod, a osobito mlagji naraštaj, osjeća veliku potrebu za zdravom duševnom hranom, koju ljena „Gajretove" spomenice, tako, da bi bezuvjetno jedino može dati lijepa književnost. Ali, da će u nas morala biti gotova polovicom ili još bolje početkom ta potreba preći u glad, nijesam vjerovao. A da je to februara slijedeće godine. Ali da se ne bi „Gajretov" odbor našao zapos­ istina, osvjedočio sam se na našem sastanku u Sa­ rajevu, kad se je tako živo raspravljalo o književnosti tavljen ovakim izdanjem spomenice, s druge strane morao bi se izjasniti: kani li sam proslaviti. „Gajretovu" i uzrocima nerada. desetgodišnjicu i na koji način, te nosi li se tom mišlju Okrivljivali se „stari“ i „mladi", na koncu se da i jednu spomenicu izda? oprostilo obima i zaključilo slijedeće: Razumijemo da predvigjene svote u proračunu Da se poradi na tome kako bi se proslavila za to nema, ali uz naknadno odobrenje skupštine za desetgodišnjica „Gajretova" 20 februara 1913. skromno, potrošak, za koji držim, ne bi niko ni riječi primjesvako mjesto za se prema prilikama priredivši taj tio, već bi svaki prijatelj „Gajretov" i pohvalio upravu dan u korist „Gajreta" po jednu zabavu sa čistim za taj rad znajući, koliko indirektno koristi samom prihodom u korist „Gajreta". „Gajretu"! Da se izda spomenica, u koju bi osim spomen S tim smo se rastali u nadi, da će se naći neko, pisanja o „Gajretu" došli još i radovi poučni i za­ će nas u ovom predlogu poduprijeti. bavni, koji bi prikladni bili za ovu zgodu. Ovo iznesoh na javnost sa molbom, da se o Najviše je zapelo kad je došlo do finansiranja ovom predlogu povede diskuzija. djela, koje bi obuhvaćalo oko 300 stran ca, a troškovi Mo s t a r , u novembru 1912. bi sizali do 1500 Kruna. To je ono pitanje, a ne A. Hifzi Bjelevac. treba ni riječi potrošiti za rad, jer smo bili svi uvje­ renja, da bi svi naši književnici sudjelovali drago­ voljno kod izdanja rečene spomenice već i iz obzira naprama samom „Gajretu". Iz islamskog svijeta. Dakle po srijedi je bilo financiranje. „Gajretova" skupština je ljetos zabacila predlog Sakib ef. Korkuta, da se proslavi „Gajretova" deset­ godišnjica, a do eventualija nije došlo prilikom druge skupštine, gdje bi se ponovo ovaj predlog iznio. Tako „Gajretov" proračun ne predvigja ni jednog novčića za proslavu desetgodišnjiee „Gajeta". Prema tomu „Gajretov" odbor ovaku spomenicu ne može ni izdati. Red bi bio na kome drugom. Mogao bi se sas­ tati poseban odbor za izdanje ovake spomenice, koja bi sa imenovanjem pododbora u raznim mjestima imao sve prirediti što bi nužno bilo do 20. februara 1913., kao i sa izdanjem spomenice biti potpuno gotov, da ju na odregjeni dan dobiju gotovu u svim mjestima naše domovine i tom prilikom rasprodaju. Ja sam mišljenja, da bi se trošak isplatio, ako bi se imalo uložilo više truda pa makar ovi troškovi iznosili i preko 2000 K., jer će „Gajretovu" spome­ nicu kupiti svako naročito, ako ne bude skupa i ako. sav prihod od nje bude odregjen za „Gajret". Uz to djelo ne bi bilo prolazne naravi, pa bi se slobodno moglo štampati u više hiljada primjeraka, koji će se prodati za sigurno, ako ne od jedan put, a ono ipak kroz kratko vrijeme. ISMAIL-BEG GASPRINSKY. U današnjem islamskom svijetu teško je naći premca glasovitom turskom piscu i preporoditelju rusk'h muslimana Ismail-begu Casprinskom. Povodom njegovog novog zauzimanja za napredak turskih i in­ dijskih muslimana, evo šta o njem piše Jusuf-beg Akčurin, urednik carigradskog uglednog lista „Turk Jurdi": Po mome mnijenju — piše on — u zadnjem Četvrtstoljeću Turcima je najviših i najvažnijih usluga učinio Ismail-beg Gasprinsky. Ismail-beg je ujedno savršen narodni učitelj, razborit i promišljen pisac, vrlo spo­ soban novinar i narodni dobrotvor. Rodio se 1257. godine u selu „Gaspri" na krimskoj obali. Majka mu je iz stare krimske plemićke porodice, a otac mu je marljivošću u službi zadobio plemstvo. Ismail-beg kao dijete bude spremljen u vojničku školu u Moskvu. Ismai-beg je, koji će kasnije postati najviši turski patriota, prvu naobrazbu stekao u toj ruskoj školi, a što je glavno, svoj je narodni odgoj primio u prazničkim danovima od jedne ruske šovinske porodice; od na Turke napadanjem znamenite ruske novine „Moskovskie Vjedomosti“ dopisnika pro­ �Broj 6. ,B I S E R' fesora Ivana Katkofa! I prije smo pisali: Osoba, koja se sobom uvjerila o* božijem jedinstvu, došla je iz jedne idolopoklonske porodice1). Obnovitelj Islama Imami-Gazali bio'je’ učenik neznaboškog sofističkog reda. Voltaire-a, Renan-a odgojili su jezuite. I Ismailbeg je svoj prvi vjerški i narodni odgoj primio u po­ rodici Kaznagjijefa od šoviniste Katkofa! Ismail-beg Gasprinsky od takih je ljudi, koji drže, da izmegju jedne ideje i njenog ostvarenja, izmegju namjere Pizvedenja, ne smije biti prekida. Čim se jedna misao prosudi vrijednom — treba ju odmah ostvariti. Još dok je boravio u Moskvi, čim je počeo osječati veliku ljubav i svezu za tursko-tatarsku na­ rodnost, kojoj pripada, odmah je pod nagonom tih osječaja ustao na djelovanje. Da pomogne Osmanlijamama, koji su tada sa kretskim ustašama vojevali, pobjegne iz moskovske vojne akademije. U Carigradu se htjede upisati kao dragovoljni oficir, ali uzrokom tadanje klimave Portine politike dosadi mu uzaludno očekivanje, zato mjesto na Kretu uputi se u Pariz. Ismail-beg je od takih ljudi, koji izkustvu, ži­ votu i očevidnosti višu prednost daju, nego mrtvim knjigama. On voli misli sobom iz života uzeti, negn li svoju glavu mislima drugih natrpati. I u Parizu mjesto da pohagja škole, voljeo je u toj ogromnoj školi knjigu života proučavati. Iza povratka u Rusiju, posveti se pisanju te 1297. god. izda na ruskom je­ ziku knjigu pod naslovom: „Muslimani u Rusiji". Domalo iza toga postane učiteljem ruskog jezika na jednoj od muslimanskih medresa u Bagče-Saraju. Ismail-begovo prvo djelo „Muslimani u Rusiji", i ako je mala knjižica od jedva 30-40 stranica, ipak u onom vremenu isticala je njegove misli i bila je neka vrst programa njegovih projekata za budući rad što je sve od velike značajnosti. U toj knjizi opaža on vrlo ozbiljan položaj sa gledišta turskog naciona­ lizma i pred tursku intelegenciju iznaša jedno vrlo važno pitanje. Taj opaženi položaj jest ovo: U jednom dijelu Azije i Evrope stanuje jedan mnogobrojni narod. Taj narod je tursko-tatarski. Na prama drugim na­ rodima, tursko-tatarski je narod u znanju, umjetnosti kulturi, bogatstvu i snazi vrlo zaostao; ako ovako uzigje^ovaj narod po prirodnom zakonu „Strugle for existence“2) uništit će se, drugi će ga snažniji narod proždrijeti. Iz ovog opažanja slijedeće pitanje proiz­ lazi: Šta je uzrok tursko-tatarskom nazadovanju i opadanju? Šta treba činiti, da se taj narod od pro­ pasti učuva? Ismail-begov cijeli život prošao je u traženju i nalazu odgovora ovom važnom pitanju. Povjest Ismailbegovih misli jest povijest odgovora, koje je našao tom velikom pitanju, a povjest njegovog rada jest po­ vjest djelovanja prema gornjim odgovorima. *) lbrahim (a. s,) ^ Borba za opstanak Strana 117. U svojoj brošuri „Muslimani u Rusiji" ovo pi­ tanje ovako riješava: Uzroci naše slabosti jest naše neznanje, naše nepoznavanje savremene znanosti, te neshvaćanje prirodnih zakona. Da se spasimo, učimo evropejsku znanost i primajmo misli i ideje! Ali evropejsku znanost samo je moguće kroz njihove medrese u njihovom jeziku megju turko-tatare uvesti. Radi toga u Rusiji stanujući Turci trebaju imati svoju tursku književnost. Kao prvi korak ostvarenju ove misli, Ismail-beg pokreće list „Tergjuman". Ismail-beg, koji nije ni od naroda niti od države nikakva sticanja izgledao, kome se je nasuprt hiljadu zapreka pravilo, jedino sa svojom odvažnošću i strpljivošću uspio je „Tergjuman" izda­ vati. „Tergjuman“-ov prvi broj ugleda svijetlo 10. aprila 1883. godine, te i danas neprekidno izlazi. „Tergjuman" je Ismail-bega Gasprinskog naj­ više djelo. U ,,Tergjuman“-ovu tridesetgodišnjem životu vi­ dimo opet da se radi sa raznih gledišta oko onog velikog pitanja: „Kako bi moguće bilo Turke za život osposobiti?" I nagje li se odgovor jednom dijelu pi­ tanja, urednik ,,Tergjuman“-a ne zadovoljava se sa tim tgoretičkim riješenjem, on odmah nastoji to prak­ tički izvesti. Prvi zaključni odgovor je, neophodna potreba osnovne obuke: da se turko-tatari naobraze, trebalo je početi od djece, trebalo je djecu u brzo na lagan način i prema duhu savremene znanosti podučavati. Odavle se rodiše „škole po novoj metodi". Za osnovu podučavanja u ovim novim školama, sastavio je po uzoru evropejske fonetičke metode prvu tursku abe­ cedu „Učitelj djece". On je na ovom pravom putu naišao na tri ve­ like zapreke. Prva je od tih: neznalice u hodžinskoj odori. Oni digoše veliku buku, kako je novina, savremena znanost po šerijatu zabranjena, kako je to protivno starim islamskim običajima i t. d. Ismail-beg je svojim oružjem te napadaje odbijao i dokazivao obratno baš kako Islam svojim Sljedbenicima zapo­ vijeda, da stiću znanost i nauku. U „Tergjuman“-u vješto pisanim vjerskim člancima, sjajnim uspome­ nama stare islamske kulture, te velikom pričom: „Mus­ limani zemlje blaženstva", potpuno uspije u ovom po­ gledu te tako bi ova poteškoća savladana. Druga je zapreka raznovrstnost i nesrodnost tursko-tatarskih narječja. Gasprinsky se mnogo trudio da se ta narječja i dialekti umanje. „Tergjuman" je neprestano preporučivao, da se povrh tih raznih nar­ ječja uči jedan opći turski jezik. Taj opći jezik imao je biti zapadno turski (osmanlijski), ali od stranih ri­ ječi purifikovani jezik. Ali nije bilo moguće u svim tursko-tatarskim školama jednim te istim jezikom pre­ davati. Njemu je za to na općem trećem velikom kon­ gresu — „Saveza ruskih Muslimana", uspjelo na opće �Strana 118 „ R I S E R' privolenje dati, da se nakon trogodišnjeg učenja mjesnog narječja, ima učiti „turski književni jezik". Treća i najteža zapreka dolazila je iz političkog položaja u Rusiji nastanjenih Muslimana, koja i danas postoji. „Tergjuman" kao drugi zaključni odgovor, do­ kazivao je nepobitnu istinu, da je nemoguće napredovati jednom narodu, ako samo muški budu naobraženi a ženske ostanu na starom stepenu kulture. „Polovicu naroda sačinjavaju žene, majke i prve odgojiteljice naroda". Ismail-beg uzevši tako u obranu ženske, mnogo je i neprestano pisao, da se što prije i prema duhu vremena moraju ženske naobraziti. Po mome mnijenju Ismail-begovo najoštrije djelo i jest „Ženska zemlja", koje je radi ovog važnog pitanja" napisao. I u ovom pitanju on nije ostao pri samoj teoriji, nego je svoje misli i praktično gotovo izveo, te tursko ta­ tarske žene u Rusiji imaju jedino Ismail-begu zahva­ liti za svoj današnji socijalni položaj. Ismail-beg se brzo uvjerio, da samom naukom nije moguće narod podići na željeni stepen kulture, ako se ne bude obaziralo i na narodno siromašb bijedu, ako se ne bude stalo na put narodnim nevo­ ljama, koje potjeću iz socijalne borbe. Ovome je kao najbolji lijek našao „dobrotvorna" i „potporna" društva. Gdje je god bilo turko-tatara osobno je pomagao si­ rotinju tih društava. Ovo je treći od zaključnih odgo­ vora koje je „Tergjuman" našao. Ismail-beg Gasprinsky nije nikada s’ uma smećao svoje ciljeve, koje je odlučno, jednostavno i razgovjetno opredjeljivao i izvagjao te je neumorno strpljivo radeći, sretnim se osjećao, kad bi većinu svojih ideja mogao ostvarenim vidjeti. Danas u Rusiji u svim go­ tovo postojećim tursko-tatarskim školama predaje se po Ismail-begovoj fonetičkoj metodi. U većini furkotatarima nastanjenih gradova osnovana su sa ogromnim kapitalima razna dobrotvorna i prosvjetna društva, koja neprestano napreduju i sa velikim uspjehom svom cilju idu. A ekonomska i razna potporna društva raširena su do u najmanja sela. Ismail-begova misao 0 turskom jeziku i narodu već od dvadeset godina u svakom broju ,,Tergjuman“-a se iznosi, a koju je svaki ruski Musliman dobro shvatio: „Tergjuman", koji je raširen i poznat megju turskim narodima kao što su turk, tatar, azeri, kumak, nugaj, baškird, uzbek sart, tarangja, kjašgari, turkmen i dr., uzeo je za za­ daću, da megju svim tim Muslimanima širi prosvjetu 1 da islamske škole reformira. Piše vrlo lakim i jas­ nim štilom, da ga svak može razumjeti". Da se danas može govoriti o ujedinjenom tur­ skom narodu u Rusiji, ima se zahvaliti Ismail-begovu tridesegodišnjem neprestanom radu. Tako jedan od znamenitih orijentalista sa zapada pozdravi „rogjenje novog naroda na Istoku". Broj 6. Po našem mnijenju i ideja o ujedinjenju svih cijeloga svijeta turskih naroda potekla je od velikog Ismail-bega. U tome se i „Turk Jurdi" ponosi ka0 ,,Tergjuman“-ov mlagji brat. Sabri. Književnost. Književne studije. Uredništvo „Bisera" namjerava u svojim daljnim brojevima donijeti opširan prikaz o radu naših književnika, kako bi i šire krugove upo­ znao sa njihovim djelima. Stoga molimo sve književ­ nike muslimane, da nam pošalju svoje knjige, koje su štampali. Isto tako molimo sve književne listove kao i izdavače knjiga, da nam nove knjige šalju uzamjenu odnosno na prikaz. „Cejret". Vrlo je interesantna činjenica u našem razvitku, da danas neimajući ni jednog političkog lista imamo dva književna. Doneklen bi to bila i ■tiešljiva pojava, kad bi oko njih bila okupljena i ava književna elita. No bolji poznavaoc naših pri­ lika ne će to tako zaključiti, kad se zna, da i oni gotovo silom izlaze — samo da se posve ne prestane. Ali u pošljednje vrijeme kako smo obavješteni sa ;erodavne strane nastaviti će, da redovito izlaze ka­ ko .Gajret„ tako i „Biser". I na taj način doći će mo opet pred jednu zagonetnu pojavu, u našem kulti rnom životu: ne može se politički raditi, dok narod nije dignut na onu visinu, da može politiku razumi­ jevati. Prije svega narodu treba zdrave duševne hrane koju mu jedino može dati lijepa knjiga. 0 tomu, ne treba trošiti ni riječi, jer to je već pitanje stotinama puta dosela raščlanjeno. Najbolje nam svjedoči historija raznih naroda, gdje je uvijek u njihovu razvitku igrala ne mal, glavnu ulogu lijepa knjiga i pjesma. Književnici i pjesnici bili su kod svih naroda preporoditelji njihovi i prvi vodiči njihovu prerodu. Pa stoga i ova pojava sa ovoga gledišta p r i č i n j a , se utješljivom. U nas je mlada književnost, koja još nije pro­ drla ni do jednog književnog centra. Ona se razvija preživljuje sve krize, kroz koje mora proći, da se očisti od predrasuda, i konvencionalizma. I ta mlada književnost — nas bosansko-hercegovačkih muslimana posebne vrsti je u hrvatskoj i srpskoj knjiženosti. I sigurno će za uvijek ostati dok jedan musliman piše, jer naš život posve se razlikuju od života naših su­ plemenika. Naša književnost bila je otpočetka čisto poučna te i sama zabavna djela imala su poučnu tenden­ ciju — očitu, da se je mogao čitatelj poučavati iz knjiga i zabavnog sadržaja. �Broj 6. Strana 119. .BISER' Od prije, nazad deset-dvanaest godina, kad se ozbiljnije kod nas počelo, pa do danas, k ad oni koj i su p o č e l i „š uš t al i " u s v o j e m r a du izuzev ne­ kolicinu čitava naša književnost ostala je na mladim silama. I omsami nijesu mogli održati je; — ne zato što nijesu bili j a k i nego za to što su se razdijelili dva razna tabora. I ti su uzroci u glavnom bili uzrokom što je „Behar" prestao, što je „Gajret" neko vrijeme bio obu­ stavljen. U posljednje vrijeme pokušalo se opet pos l j e d n i m s i l a m a te izgleda po svemu da će biti uspjeha i da će se opet naši književnici, i stariji i mlagji okupiti i zajednički početi raditi. Sa ovom željom i sa pozivom da se skupimo oko „Gajreta i „Bisera" napisao sam ovo redaka, sa uvjerenjem, da obadva lista mogu cvasti, na našu diku, samo ako se uklone još neke nesuglasice. A dužnost je naše čitalačke publike da pudupre kako nakladnike, tako i pisce, da mognu ustrajati u svome radu. Posljedni dvobroj „Gajreta" zadovoljio nas je i mi se podpuno nadamo, da će mo i u buduće u njemu naći novi rad uvijek zabave i pouke. U onom broju pored ostali redova javlja nam se Hadžić sa svojom lijepom i poučnom radnjom „Kul­ turna povjest islama", koja će svakom muslimanu dobro doći, tim više kad zna da to piše jedan čovjek koji povijest Islama u tančine pozna. Osim toga ima još nekoliko članaka manje i veće literaturne vrijed­ nosti većinom prijevoda. Kod ovoga sa divljenjem moramo »staći lijepu baladu naše spisateljice Šefike Nesterin Bjelevac pod naslovom : „Azema", koja nas lijepim stihovima prenosi u bajni Istok. Ona nam je poznata po još nekim njezinim uspjelim radovima u prijašnjim brojevima „Gajreta", za tim u „Zemanu" i „Biseru", te se je nadati da će nam pružiti još koje zrnce njezine mekane pjesničke duše. Mi s naše strane preporučujemo „Gajret" svima prijateljima našega napretka i želimo, da zajednički s „Biserom" zdušno poradi na prosvjećivanju musli­ manskog elementa u Bosni i Hercegovini. Cijena je listu za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku Monarhiju za članove „Gajreta", talebu, uče­ nike, težake 2 — K za nečlanove 4.— K, a za druge zemlje 10 franaka. Ihsam Muslimani! Š i r i t e d obr u štampu ! Kulturne bilješke. P R A V I L A Udruženja bvsansko-hercegovačke ilmije. (Bosna ve herceg džemijeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 24. Redovita glavna skupština bira osim 22 člana glavnog odbora još odborskih zamjenika iz Sarajeva, megju kojima mora biti makar jedan muallim. Man­ dat odborskih zamjenika jednak je onome odborniku na upražnjenu mjestu, kojeg odbornika glavni odbor postavlja jednog od izbornih zamjenika, i to onoga, koji je dobio najviše glasova. U slučaju, da je izbor obavljen aklamacijom kocka će odlučiti o tome tko če doći na upražnjeno odborničko mjesto. § 25. Sjednice su glavnog odbora redovne i vanredne, a drže se svako 15 dana, a vanredne, ako to zahtjeva viša polovica članova glavnog odbora ili predsjednik. § 26. Odborska sjednica moše se držati, ako bude prisutna nadpolovična većina članova glavnog odbora iz Sarajeva. Zaključci se stvaraju većinom glasova. Pri jed­ nakoj podjeli glasova odlučuje ona strana, na kojoj predsjednik dade svoj glas. U vrlo važnim postupanjima treba pozvati na sjed­ nice i vanjske članove glavnog odbora, a svakako u godini 1 put. 0 tome da li je koje pitanje vrlo važno, s čega bi trebalo pozvati i vanjske odbornike, odlu­ čuje sarajevski odbor. No ali ako bi dvije trećine vanjskih člavova odbora tražilo, da se sazove šira odborska sjednica; mora se ona sazvati. Vanjski od­ bornici, koji dogju na odborsku sjednicu, dobivaju primjerenu svotu u ime putnih troškova i prenoćišta. § 27. Koji odbornik iz Sarajeva tri puta izasebice ne dogje na odborske sjednice, a izostajanje nijednom ne opravda unaprijed, prestaje biti odbornik. § 28. Predsjednik zastupa društvo u javnosti, saziva i vodi sjednicu odbora, predsjeda društvenim skupšti­ nama, vodi brigu, da se skupštinska riješenja točno vrše, nadgleda rukovogjenje društvenim imanjem, odo­ brava izdatke, potpisuje blagajničke isprave sa bla­ gajnikom a ostale isprave i sve dopise sa tajnikom. (Nastaviće se). �Strana 120. Broj 6. .BISER1 RAZNO. Žene u Indiji. Kada kogod čuje, da u istočnoj Indiji izvjesne žene imaju zvanja, koja traže specijalno i visoko obrazovanje, da poneke od njih pišu knj ge i u javnosti zastupaju pitanja općeg značaja, da je urogjeničkim djevojkama dopušteno da Studiraju me­ dicinu na univerzitetu u Bombaju — kada kogod sve to čuje, on će onda sasvim prirodno pomisliti, da ci­ vilizacija u istočnoj Indiji džinovskim koracima ide naprijed. Ali koliko je silne muke imala civilizacijaj dok je te uspjehe postigla, i kako su prilike tako za nju rgjavo stajale, naročito u pogledu žena, najbolje se može vidjeti iz zakona, koji su još u snazi i koji se odnose na socijalne i bračne odnose žena. To su dvanaest zapovijesti, koje u t&čnom i vjernom prevodu glase: 1. Za ženu, osim njenog muža, nema drugog bo­ žanstva na svijetu. 2. Ma koliko muž bio mator, ružan, neprijatan i strog, i ma pored sveg tog izgubio još i cjelokupno imanje, ipak zato treba žena svu svoju pamet, ljepotu i privlačivost samo na to da upotrijebi, kako će što ljepše postupati i kako će što više zadovoljstava pri­ baviti njemu, koji je njen neograničeni gospodar na zemlji. 3. Žena ima cijelog svog vijeka da sluša i da se klanja: kao djevojka da se klanja pred svojim ocem, kao žena pred svojim mužem, kao udovica pred svo­ jim sinovima. 4. Svaka udata žena treba vrlo brižljivo da se stara, da ljudima sa tjelesnim i duhovnim preimućstvima, ne poklonja mnogo pažnje. 5. Žena sebi ne smije dozvoliti, da zajedno sa svojim mužem sjedne za sto, nego da smatra za čast što može jesti ono, što je njen muž ostavio kao su­ višno i ružno zgotovljeno. 6. Kada se muž smije, treba i žena da se smije a kada on plače, treba i ona da plače. 7. Svaka žena, pa ma kolika bila bogata i viso­ koga roda, treba svojim vlastitim rukama da zgotovi muževljeva omiljena jela. 8. Da bi u očima svoga muža izgledala privlačna, žena treba svakoga dana da se kupa, prvo u čistoj vodi, pa zatim u vodi sa šafranom; ona treba svoje kose da češlja i namiriše, ivice očnih kapaka da oboji antimoniumom i mali crven znak načini na čelu. 9. Kada joj je muž na putu, žena treba da posti, na zemlji da spava i nikakvim nakitom da se ne kiti. 10. Kada se muž vraća kući, Žena treba veselo i radosno da mu izagje u susret, i odmah da mu po­ loži tačan račun o svome ponašanju riječima, pa čak i mislima za vrijeme njegovoga odsustva. Za uredništvo odgovara: Muhamcdi-Bekir Kalajdžić. 11. Kada muž ženu pomiluje, ona treba da mu zah/ali na njegovoj ljubaznosti. 12. Kad muž ženu bije, ona treba strpljivo da snosi kaznu, da ga uzme za ruku, zahvalno ga po­ ljubi i zamoli za oproštaj, što ga je naljutila. ZAGONETKE. L o g og ri f od: Emina. Ja sam riječ od dva slova, Zamjenica ličnog kova. Pročitaš li mene straga Pitalica tad sam blaga; A čitaj me turski, pravo, Izbrojim ti prste zdravo. Poruke i odgovori uredništva. Travnjanin: Primili smo. I naš je program kul­ tu. podizanje našeg elementa. Mi ne sumnjamo u Vas sposobnosti, pa se nadamo da će te u onom prave, i raditi kako ste pisali. Radove će mo Štam­ pati pn redu., Selam! M. Ć. Ć. Ono će nam vrlo dobro doći. Pošalji nam i onu pripovijest od Hikmeta. Selam! A, K. Muhamedov. Dok pročitamo javićemo Vam šta će biti s Vašim radovima. M. H. T. Primili smo. Pjesmu ne možemo do­ nijeti, jer nije što osobita. Kod narodnih pjesama treba birati najljepše. Zagonetku takogjer, jer nijeste poslali odgonetke, a mi nemamo toliko vremena, da se sami mučimo. Inače hvala! — Y: VaŠ rad štampat ćemo čim dogje na red! N. O: Rado bi učinili po vašoj želji, ali nije za javnost. A. R. u F. Primili smo vaš nastavak, kao i priposlane aforizme, koje u ovom broju, kako vidite donosimo. Pošaljite još ovoga, kako ste obećali, te Vas molimo, da nam nastavke redovito šaljete. J. u S. Šta je s Tobom?! ? — Ni od Tebe ništa!... H. M. u R. Vaša je zaliha iscrpljena. 5. B. u M.: Isto. Hamdija S. List nikom ne šaljemo što ne će pret­ platu poslati. Selam. Svim vakufskim povjerenstvima: Molimo Vas, da nam izvolite javiti sakupljene pretplatnike i eventu­ alno preostale brojeve povratiti. Neka se ispravi u 5. broju „Bisera" na str. 85. u 30. redu ozgor na desno prva rečenica, odnosno prva njezina riječ tako da mjesto: „Tuke su ti" it.d. bude ispravljeno u „take su ti". To je štamparska pogrješka, koja mijenja pravi sadržaj rečenici. — Osiim te, ima još i drugih, koje se mogu lakše upoznati i ispraviti. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/975633272f99fd156ad4d8103c53f619.pdf 6d1767ba1e6567f41b8c2b48b5ca959b PDF Text Text BROJ'7. nBlSER“ izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. = = — Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muall me) 1 m uslim ansko ženskinje K 3 '—, a za ostale K 6 — godifnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. — - : BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE M EGJU M U­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. GODINA I. Za oglase plača se prvi p ut za cijelu str nu 40, za pola 20, za osm inu 6, a za šes n at stinu 4 krune. Slijedeča u vrStenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 8 k ru n a po stranici. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p i s i se ne vračaju. Sve Sto se tiče adm inistracije i uredništva lista, - N eplaćena se pism a ne primaju. = treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina,) ^ ________________PLATIVO 1 UTUŽIVO U MOSTARU. M uharrem Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: 1331. | M O S T A R P rv a m uslim anska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. | D ecem bar 1912. GregjUje: Redak(ioni odbor. jevaše da Carigrad pripadne u njegov dijel, na što Napoleon ne htjede pristati. Na to car predloži, da se Carigrad učini slobodnom lukom, ali francuski Prevodi: Ahmed Rašldkadić. imperator ne htje ni na to privoljeti. Napoleon ne bi­ jaše od onih ljudi, koji nisu znali, kakva bi opasnost (Nastavak.) nastala p'6 svjetski mir, kad bi Rusija zaposjela onako Pošto se je eto na takav način završilo neprijatelj­ važnu tačku, kao što je Carigrad, ili kad bi mu došla stvo izmegju Turske s jedne a izmegju Austrije i Rusije u neposredni komšiluk. Dakle, to je uzrok, da pre­ s druge strane, Turskoj se i opet ne pruži prilika, da svoje govori nisu mogli uroditi nikakvim plodom, te da je rane, koje su nakon dugog ratovanja jako krvarile, vida, i opet ostalo sve, kako je i bilo. Kad su Rusi i ovaj te da se ratnički podigne, jer sada opet bi izl t na put uvidjeli, da su im sva nastojanja završena ne­ napadaju Francuza. Kako nam je poznato Napoleon uspjehom; počeli su birati drugi put, kako će svojoj Bonapart god. 1213. (po Hidž.) 1798. (po Isa a. s.) pohlepnoj nestrpljivosti pribaviti uspjeha. priredio je vojnu na Misir, te pošto gaje osvojio, prešao Megjutim Carigrad je tada prežjvljavao kritične je sa svojom vojskom u Siriju i time Osmanlije stavio u veliku nepriliku. Ali junački otpor Turske vojske časove revolucije: Selim III. bijaše se zauzeo, da reformiše vojsku i uvede disciplinu u nju, ali se time prisili ga, te se morade povući iz Sirije s namjerom, izvrže bijesu pomammh Jenjičara, te izgubi prijestolje, da se u Misiru smjesti, nu pomoću Engleskcm ne a malo za tim i glavom plati. Mustafa IV., koji sada mogaše ni to održati i Misir bi pcvraćen svom sta­ zasjede osmanski prijesto, bijaše za kratko vrijeme rom gospodaru. prisiljen, da carstvo prepusti Mahmudu II. Evropa pak nije niti jednog časa oklijevala, a da Ovi žalosni slučajevi, koji su se redali sve jedan bi Tursku na miru pustila, nego uvjek s novim na­ za drugim, dade Rusima još većeg povoda za njihova padajima na nju iskršnjavala. Pošto je Napoleon zasio na francusko prijestolje neprijateljstva. Rusi su vješti, da nagju uzrok svom napadaju, nasta zbliženje izmegju njegove i turske države. Nu to se nikako nije svigjalo Engleskoj i Rusiji, te od­ za to i ovaj put Turskoj navijestiše rat. Sad opet mah otpočeše sa napadajima. S jedne strane englesko planu puška izmegju Rusa i Francuza, te na taj način ratno brodovlje, usidrilo se pred Čanak-Kalom i bez­ Turska bi spašena iz očite pogibli. Rusija, da bi se razložno stranom ošteti, a stranom uništi tursku mor­ što bulje oprla Francuzima, zatraži od Turske mir. 1 naricu; s druge strane Rusi prelažahu preko Dunava. godine 1812. bi potpisan ugovor o miru u Bukureštu. S time zajedno što je rusko neprijateljstvo na Sva sreća za Tursku, da baš toga časa planu rat izmegju Napoleona i Rusije. Rusi biše uz strašan po­ takav način, toga puta, privedeno kraju, Aleksander raz suzbijeni, te tom zgodom dogje do ugovora u okrenu svoj pohlepni pogled na drugu stranu. Pošto je uvidio, da nije tako lahka stvar dijeliti Tur.-ku, Telsitu godine 1223. (po Hidž.) Bezprimjeran je slučaj da su oba vladara, još obrati se na druga sredstva za izvedenje oporuke prije nego su počeli i pregovarati o miru promijenili Petrove, te potače stanovnike Peloponeza na usta­ svoja stanovišta i uz drugu kajdu udarili. — Kad su nak za njihovu samostalnost. Poticanjem samog cara, se oba cara u Talsitu, sastala predmet pregovora Grci su osnovali tajno revolucionalno društvo sa cen­ bio je dioba turskog carstva. —' Aleksander I. zahti­ tralnim odborom u Petrogradu, a pod predsjedništvom Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. �Strana 122. „ BI S E R* * jednog od ruskih velikih knezova. Ovo je društvo odmah otpočelo sa širenjem revolucionarnih ideja. Nije dugo prošlo, a ova je misao poplavila čitavi po­ luotok Peloponeza i njegove stanovnike digla na usta­ nak. Peloponežani su sada podastrli turskoj vladi svoje trćžbine i zaprijetili se ujedno, da će ustanak tra­ jati sve dotle, dok im se i najzadnja tačka ne udovolji. Svi evropski kršćanski narodi priskočiše im u pomoć i nisu birali sredstava, samo da se što prije pospješi dioba Turske. Usprkos sve odvažnosti Grka, usprkos toga što su iz Evrope dolazili mnogi dobrovoljci i oficiri, ne mogoše Peloponežani ustankom postići ono što su htjeli i taj neuspjeh izazva ponovno negodo­ vanje Evrope. Rusko, francusko i englesko brodovlje poče krstariti ispred Pelaponeških obala, te usidrivši se pred Navarinom uništi Tursku i Misirsku morna­ ricu. Sad je tek Evropa učinila veliki pritisak na Portu, da se mora udovoljiti zahtjevima Grka. Visoka Porta je s mjesta ovaj nepravedni korak odbila. Ru­ sija i opet navjesti rat. Turska se ne bijaše još ni od prvog rata s Rusima oporavila. Osi.r, tog ona bi­ jaše dugo vremena zaokupljena poslom za ugušivanj. ustanka. Jenjičarski odžak bijaše se istom ukinuo, a inače se prilike u vojsci ne bijahu konsolidovale, za to bijaše za Tursku veoma opasno i opet se u rat upustiti. Pokraj takih okolnosti, turska se je vojska, iza malog otpora, počela pred Rusima natrag povla­ čiti. Rusi osvojiše čitavu Rumeliju do Edrena (Adrianopola). Evropa, koja mirnim okom gledaše sve te uvjete propasti Turske, kad uvidje da Rusi i Cari­ gradu zaprijetiše, što se sa političkim ravnovjesjem u Evropi nikako ne slaže, predloži ona pregovore o miru iza kojih uslijedi Edrenska konvencija, koja je 1829. potpisana, a po kojoj se Turskoj pjvraća izgubljeni teritorij. (Nastaviće se). A. Hifzi B jelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) III. Osvanulo sumorno proljetno jutro. Magla se još povlačila čitavom okolinom... Nije se moglo odrediti ili je oblačno, ili je samo to od velike magle. Zrak vlažan, težak. Izgledalo još rano premda se već bijaše podobro odanilo. Na livadi, na putu rijetko si vidio kojeg prolaznika; drugda prošla bi samo koja kola glavnim putem ispred žandarske postaje i skrenula putem prema Kruščici. Jedno beznačajno jutro kakva su rijetka u ovoj okolini. Preko čuprije putem, koji vodi od željezničke po­ staje prema Vitezu, koračao je čovjek zaogrnut crnom kabanicom polagano, a po crtama i izgledu lica već 7. si na prvi pogled mogao opaziti, da mu je nešto teško na duši. Čas bi se zaustavio, bacio pogled čitavom okolinom oko sebe i zastao. Uzdahnuo bi i zamislio se, a za tim nakon kratke stanke pošao opet lagano naprijed. Izgledalo, kao, da nerado ide. Kad je pro­ lazio mimo žandarsku postaju istrči pred njega za­ povjednik i prigje mu učtivo s riječima: — Gospodine, doktore, kako je ocu od jutros? — Od sinoć nije ga više megju živima, odgovori prolaznik, Hamdibeg sin Ibrahimbega Jahjapašića. — Umro? začugjeno priupita zapovjednik postaje nevjerujući riječima mladoga bega. —Sinoć gospodine. Upravo se sad vraćam s pošte, odaklen sam brzojavio nekim prijateljima, koji će možda još danas stići na dženazu. — Pokoj mu i rahmet njegovoj velikoj duši, a vjerujte mnogo će se oko orositi suzom teške tuge nad njegovim gubitkom. — Šta ćete, sudbinal... Umrijeti se mora, danas ili sutra! Niko se nije mogao spasiti. Liječnici su ulo­ žili svu vještinu, ali se nije moglo proti volji božijoj... Nestalo života — došla smrt!.. — Vjerujte doktore, da nikad ne ću zaboraviti dobi g bega! Ja ga poznam već deset godina, od kako služim u ovoj okolici. Možda više nego i sami, jer vi ste bili u svijetu, na školama, a ja sam bio s njim ovdje zajedno. Sirotinjska majka! Čisto nam je žao i neobično bilo, kad bi preko zime odselio u Travnik Nešto nam falilo! Bog mu se duši smilujL Hamdibegu tekle suze niz lice, slušajući jednog stianca s kakvim poštovanjem govori o njegovu ocu. Nije se mogao dulje zadržavati, jer je trebao biti kod kuće, da pripazi na sve, jer jutros, kad je otišao na poštu ostala su u kući gotovo samo ženskadija. Muris otišao u Travnik, da pokupuje što treba i obavijesti ostalu rodbinu, subaše takogjer kud ko razišli se... Vijest o smrti Ibrahimbegovoj brzo se raširila. Još sinoć znala je bliža okolina, a u podne, kad je Hamdibeg sjedio s Murisom u sobi i, dok je hodža opremao mrtvaca stizali brzojavi od onih, koji radi udaljenosti nijesu mogli doći na dženazu. Eto tamo istom otvorenih brzojava iz Sarajeva, Tuzle, BanjaUike, Brčkog, Županjca i t. d. i t. d. kojima prijatelji duhom hrle, da otaru suzu žalosnicu. Iz Travnika, Zenice, Bugojna, pa i iz samog Sa­ rajeva došlo mnogo Ibrahimbegovih prijatelja, da mu iskažu posljednu počast i otprate ga do groba i da vide, kad crna zemlja sakrije posljedne ostatke jednog plemenitog srca — jednog dobrotvora čitavog naroda. Sve sobe bijahu pune. Pred vratima na cesti i s jedne i s druge strane posjedao svijet i čekao na dženazu. Nisu samo muslimani došli, nego čitava oko­ lina bez razlike vjere bijaše se sakupila pred kućom. U svih na licu vidio se izraz iskrene tuge i saučešća nad smrću Ibrahimbegovom. �Broj 7. ,B I S E R‘ Oko tri sata po podne, kad je drugi voz doveo još preko stotinu Ibrahimbegovih štovatelja iz Trav­ nika mejit*) je već.bio potpuno opremljen. Za tim je dženaza krenula niz cestu prema groblju gdje je odregjen vječiti stan Ibrabimbegovu tijelu, a njegovoj dobroj duši u dženetu... Svak se grabio da ponese na rukama Ibrahimbega, niko nije mogao održati suze. Nekoji su i gla­ sno plakali. Za dženazom su išli okružni predstojnik sa mnogo činovništva svi u crnini, a za njima svijet, da se nije moglo okom pregledati. Nakon što je pred džamijom klanjata dženaza, krenula je povorka na groblje, gdje su dvojica sinova: Hamdibeg i Murisbeg položili Ibrahimbegovo tijelo u grob. ... I za čas zasula ga crna zemlja... Na stotinu ruku činilo dovu, da Bog udijeli Ibrahimbegovoj duši rajsko blaženstvo i na stotine oči orosilo se suzom. Nemuslimani otkrivene glave stajali su pobožno slušajući dovu imama, koja je svaki čas praćena sa: amin.. amin... Čitavom okolinom vladaše tajinstvena tišina, sunce se kralo kroz oblake, kao da i ono azumije žalost tih svih, osobito oni koji su u lbrahimbegu izgubili štićenika i pravog prijatelja. I počeo se svijet razasipati, kad je imam proučio dovu. Grupa po grupa odlazila, šutke bez riječi do­ zivajući u pameti svaki sebi: da će svakom kucnuti posljedili čas... Ta život je kratak, ako ga čovjek u potrebi u dobro, a dug ako zlo čini... Hamdibeg se uvratio s mezara odmah kući, da utješi ženskinje i razgovori se, a Murisbeg otpratio prijatelje svoga oca do željezničke stanice, da im se zahvali na dobroti, koju su im iskazali... Večer se spustila na zemlju, a mrak počeo ovi­ jati prirodu svojim crnim velom. IV. Megju braćom postojala velika razlika u shva­ ćanju i poimanju života i stvari. Razilazili se — da­ leko, daleko jedan od drugog, ali ipak ne tako da­ leko, da bi to urodilo ma kakvim nesuglasjem. I je­ dan i drugi imao je u svemu pravo, samo s tim što je svaki polazio sa drugog stanovišta. I Muris i Ham­ dibeg osjećali su živu potrebu sporazuma, ali nikad ne mogoše naći zlatne sredine. Dok je jedan tumačio jednu stvar, kako je shvaćaju u Beču ili Berlinu, ili uopće na zapadu, drugi je to gledao očima jednog istočnjaka. Hamdibeg bijaše vrlo ozbiljan, naginjao više pe­ simizmu, ispitivao svaku stvar iz njezina začetka, kako se je već privikao na to kao liječnik kad traži i ispi­ *) Mrt.ac. Strana 123. tuje jednu bolest u njezinu začetku. U Beču, još dok je bio i mlagji, već prve godine odao se svom dušom isključivo liječničkoj znanosti i na svakom mjestu jednom riječi u čitavu svom životu bio je samo liječnik! Muris bijaše naprotiv posve druga narav. Idea­ lista, optimista, površan u svemu odan lagodnu Ži­ votu posmatrao čitav svijet s njegove dobre strane i sve gledao kroz prizmu ljubavi i sreće. Pa ga tim više slučaj očeve smrti prenerazio. Trpio više radi toga nego Hamdibeg, pošto je bio dalje od oca i činilo mu se, kao da ga je i sam otac tako cijenio — cijenio kao slabijeg i davao mu manju važnost. To ga bolilo ! A nije znao da je otac drugačije to shvaćao, jer je i on polazio sa svoga stanovišta, ali posve trećeg... Ibrahimbeg je poznavao sentimentalnu dušu svoga Murisa, pa ga štedio da ne trpi previše znajući, da je Muris doneklen i razmažen raskošnim životom i okolinom u kojoj se kretao. U Hamdibegu si vidio na prvi pogled n a š tip , čovjeka, koji je bl i ž i nama i našem životu. To si mogao viditi i iz razgovora, držanja, općenja. U njemu nije Beč mnogo šta primijenio — jer je Hamdibeg ostao i u Beču Jahjapašić, sin naše grude, koji je sve žalosti i radosti svoje domovine osjećao i dijelio, dok Muris bijaše u svemu tip jed' og osmanlije. Odgojen u Carigradu u najvišim krugovima, zadahnut tradicionalnim misticizmom jednog istočnjaka Muris bijaše svemu bliži os:m onomu narodu iz kojeg je nikao, megju kojim je svijetlo božijeg dana ugledao Da ga nijesi sreo u Bosni, gdje ti se prestavio kao: Murisbeg Jahjapašić mogao si u Carigradu dane i mjesece općiti s njim, a da ne bi poznao, da i u nje­ govim ž lama kola vruća krv ponosnog Tvrtka i So­ kolovića... Odgoj mu dao sve osmanlijsko pa i imenosaše: Jahjapaša-zade Muris!.. Po svršetku nauka stupio preporukom i zago­ vorom nekih prijatelja u ministarstvo izvanjih poslova, gdje je mislio i ostati u službi Turske govoreći da, kad služi jednoj islamskoj državi, da s tim služi i onoj velikoj islamskoj ideji, koja svakim danom preuzimlje maha u islamskom svijetu. No tomu se Hamdibeg protivio. On se nije mo­ gao složiti sa Murisovim nazorima, te nastojao oko Murisa, da ga pridobije, da Muris ostane u Bosni, megju svojim i tako direktno u prvom redu koristi svome narodu, koji mora, da mu je preči od svih drugih naroda... Tu se razilazili i nastajala megju njima ozbiljna prepirka. Na koncu Hamdibeg popustio živoj naravi svoga brata i napustio misao, da zaustavi Murisa. „Bog zna kako ga sjajna budućnost čeka"! — rekao bi sebi — „pa za što da mu budem uzrokom! Svak je tvorac svoje sreće, ali bi nekad i to trebalo žrtvovati za sreću bližnjega../. �Strana 124. „ B I Š E R‘ Oni ostali sami. Rodbina se razišla nakon ne­ koliko dana i za čas počelo sve po starom. Jedino što se je na Ibrahimbegovu mezaru zelenila trava. Njega nije bilo. Muris to nije osobito osjećao, pa ni Hamdibeg, ali nestanak i pustoš najviše su osjećali Ibrahimbegovi ljudi, kojima je sada falio vogja i branitelj. Oni ga se više sjećali i nazivali mu rahmet, nego njegova vlastita djeca. Hamdibeg nije mogao nadzirati ogromno imanje, koje je sada bilo njegovo vlasništvo i njegova brata Murisa i sestre, nego je povjerio nadzor subašama, dok svrši liječničke ispite, a Muris nije imao ni smisla, da radi o tome. I tu malu promjenu već prvih dana osjetili kme­ tovi i pridržnici Jahjapašića, i još više žaMli i plakali za starim begom, koji im se više ne će nikad megju njih vrat ti. A tako prolazio dan za danom jedan ko i drugi Hamdibegu u čitanju, a Murisu u lovu i zabavi. Nakon četiri mjeseca, nekako polovicom augusta rastala se braća na kolodvoru u Zenici. Hamdibeg ostao opunomoćen, da uredi imanje, da ga da u zakup i šta god hoće učini, a Muris otpu­ tovao u Carigrad. Braća se rastali hGdno pruživši jedan drugom ruku i zaželivši sretan put!.. Voz pošao Muris ustao na prozor, dobacio bratu: alah emanet... i zurio tupo na varoš, koja je počivala u tihom ljetnjem snu. Nešto ga zabolilo u duši - postalo mu teško. Nehajno tužan zavalio se na mekan j šilte pr­ voga razreda i zadubao u misli. On, Muris odlazi iz svoje domovine, k^ju je po­ znavao tek iz zemljopisa, odlazi tamo, gdje je odrastao, gdje žive i gdje mu je tako dobro!... Bosna bijaše za nj, kao i ostale zemlje, kuda je proputovao, jedino s tom razlikom, što mu ovdje ostaje brat, sestra, rodbina, imanje... . , A ta brda, ta polja i livade, rijeka Bosna niz koju putuje ne bijaše za nj ništa osobita. Tako je nešto vidio i drugdje. Lijepo je. To on i ne niječe. Ali mu ne bijaše u srce — nije za nj priraslo. Muris će to sve naći u Carigradu; malu rijeku zamijeniti će veliko nepregledno more, te šume i brda velike planine — a ljepotu — još veća ljepota bajna Istoka. Ali mu ipak bijaše nešto teško pri duši. Nu on o tom nije htio dalje misliti. Namjestio se udobno na svome mjestu i uzeo čitati dnevne novosti iz lista kojeg bijaše na stanici kupio. Hamdibeg ostao još dugo na kolodvoru. Činilo mu se, kao da će taj isti vlak vratiti se sada s druge strane, da još jednom vidi Murisa, da se još s njim porazgovara ne bi li ga kako god sklonuo da ostavi Carigrad i da se nastani na svome imanju. Da ostane, Broj 7. da koristi svome narodu. Ta on je tako naobražen! Da radi za narod, da ga vodi i upućuje; da ga brani i čuva. Ali badava! Sva nagovaranja Hamdibegova ostala su beskorisna. Murisbega je nešto vuklo u Carigrad — megju tugje od svojih kojima je tako potreban bio. Kasno u noć vratio se Hamdibeg u svratište, uzeo sobu i spremio se, da spava. Nu nije mogao. Htio da misli na sve: i na Murisa i na imanje, na narod, na bosanski narod poglavito muslimane, pa onda na sav Islam i na koncu na se... ... I opet se vratio Murisu. Za što nije ostao, pa za što nije ostao još m jesec-dva dana? Dok se smrtovnica provede, dok se nasljedstvo uredi? Nego onako: „Hamdibeg! Idimo da ti potpišem punomoć...". I na sudu i ne gledajući šta je otiskano, a šta rukom ispisano na punomoći potpisao... Šta god hoće!.. Samo je on morao otputovati - više se nije mogao zadržati!.. — „Služba me zove...“. na posljetku rekao, kad g? ;e Hamdibeg nagovarao. Hamdibeg razmišljao dalje: Otac je već umro Os sam da upravlja velikim imanjem, kojeg i ne pozr. Od očeve smrti nije ništa učinio, osim što se je :a ispit spremao. A tamo treba mnogo rada biljna rada i truda, da se uzdrži u redu, kako ga jtd držao. Da sam upravlja imetkom,da žive m e g j u o č e ­ vi l j udi ma , da s nj ma dijeli — radost i žalost?! Da podjeli sve i svoje sebi pridrži? Da proda i novac kapitalizira? Da sve da u zakup poštenu čovjeku i posveti se isključivo svome zvanju? Nije znao. Noć je prolazila i počeo već dan bijeliti. Hamdi­ beg nije mogao usnuti. (N astavke se.) Musa Ćazim Ćatić: Osmanlijski pjesnik Galib-dede. Nema sumnje, da je šejh Galib-dede jedna od najmarkantnijih pojava na osmanlijskom parnasu sta­ rijeg doba i po kvantumu i po kvaliteti svojih pje­ sničkih radova. Šta više za njega se bez ustezanja može reći, da zauzima veoma vidno i odlično mjesto megju najboljim umjetnicima cijelog islamskog istoka. Rodio se je u Carigradu 1171. po hedžri (1749. po Is.) od vrlo pobožne i dobre majke Emine i oca Mustafa Rešid efendije, koji bijaše tajnik kod neko­ liko vezira, a na koncu perovogja velikog vijeća (divana) na carigradskoj porti. Šejh Galib je početne nauke primio od oca, a onda počeo pohagjati muderiska predavanja u Fatihovoj džamiji, gdje se je megju svojim drugovima �Broj 7. [BISER1 Strana 125. odlikovao velikom inteligencijom i svestranim shva­ Pjesnikov atelier bijaše tada pravo ognjište i ćanjem propisanih naukovnih predmeta. Uz to je on zasadište blagotvornih ideja, koje su otkrivale obzorja slušao predavanje glasovitog mističnog djela „Mes- novih do tada nepoznatih pjesničkih ljepota. nevije" pred tada poznatim perzeologom Neš’et efen­ Kad je glavar mevlijske tekije u Galati, Numan dijom, a to je djelo ostavilo silni upečetak na kasniji beg bio riješen tog zvanja, na njegovo mjesto bijaše Život i pjesnički rad Galibov, kako ćemo to vidjeti u imenovan neki šejh iz unutrašnjosti, koji - - ne prislijedu ovog prikaza. spjevši u Carigrad — u putu umrije. Tada je eto po­ Još tada kao vrlo mlad dječak Galib bijaše niži sredovanjem tekijskog šejha na Jenikapiji izabran na činovnik kod velikog vijeća na porti. Nedovršivši za­ to važno mjesto Galib, a taj se izbor u carigradskim počete nauke, krenuo je u Konju, da se zaredi u der- učenim krugovima smatrao velikim i rijetkim dogagjajem, jer Galib svojim znanjem, svcjim uzornim i viški red Mevlevija, čiji gorljivi ljubitelj bijaše. Srce, puno vatrene čežnje i velike mistične lju­ otmenim životom bijaše jedinstvena pojava megju ta­ bavi, koju je crpilo iz ,,Mesnevije“, neodoljivo ga danjim pjesniicima i obrazovanim ljudima turske privuklo posvećenom grobu njena autora i dubokog mi­ jestonice. Od toga časa galatska je tekija bila stjecište stičnog filozofa, Mevlana Dželaludina Rumije, koji je osnovao mevlevijski red. Njegov se grob u to vrijeme osmanlijske elite, a njezin glavar najpopularniji i naj­ smatrao svetištem i ćabom pobožnih derviša na cije­ omiljeniji čovjek u Carigradu. Svaki gazel, svaka riječ mladog galatskog šejha — kako ga tada nazivahu — lom islamskom istoku. prenosila se s usta na usta, a ugled mu sve više ra­ Galib je htio u glavnoj konjijskoj tekiji kraj toga stao, pa i sami sultan reformator Selim III. češće bi groba provesti tri godine propisanog dvorenja kao puta — osobito kad bi se učila mukabela — pohodio džan*), prosvjećujući se u neposrednoj blizini duhom galatsku tekiju, gdje bi se u njegovoj prisutnosti obavvelikog svog pira; ali je prije — nego što je navršio ljalu bogoslužje uz propisane mevlevijske ceremonije. propisano trogodišnje dvorenje— morao ostaviti Konju Su’tan Selim III. je neizmjerno cijenio i poštovao i povratiti se u Carigrad. Njegov naime otac Mustafa šejha Galiba. pa ga češće i nagragjivao carski i obi­ Rašid efendija nije mogao snositi žive želje za svojim lato. Tom vladarevom naklonošću prama bogodanom jedinim evladom, pa je nekoliko puta izrav 10 i neiz­ pjesniku mnogo se je koristio i mevlevijski red, a po­ ravno molio Čelebiju, da mu dozvoli sinu povratak u glavito galatska tekija. Sultan Selim III. je na poticaj prijestonicu, te da tamo u mevlevijskoj tekiji na Je- Galibov popravio „zelenu kapulu" na turbetu Mevlana nikapiji dovrši svoj ,,čille“. Galib je dakle prek< svoje Rumije u Konji, pa mevlevijsku tekiju u Galati i Kavolje otišao iz Konje i u Carigradu se zaredio kod simpaši i t. d. tada glasovitog šejha Sejid Ali Nutkije. Pjesnika je više nego iko cijenio njegov učitelj Poslije ovlaštenja na ,,iršad“ povukao se u očinu perzijske književnosti, Neš’et efendija, koji mu je u kuću na Sudlidži, gdje je počeo pisati svoje neumrlo početku pjesničkog rada dao i pseudonim „Esad";on djelo „Ljepotu i Ljubav". Već do tada su njegovi ga­ je pak prama svom učitelju, kao zahvalan učenik uvi­ zeli išli od ruke do ruke, a glas s jezika na jezik, te jek gojio veliku ljubav i poštovanje, kako nam svje­ su članovi carigradske duševne aristokracije i pjesnici doče ove njegove riječi: hrlili u posjete mladom mevlevijskom umjetniku, da Ti si nov mi život dao, u njegovu društvu provedu po koji čas, smatrajući ga Ti mi narav uljepšao... dragocjenim užitkom i nasladom. 1 Neš’et efendija je pjesme pisao; ali se njegovi umotvori ne mogu ni iz daleka porediti ni s najneuspjelijim pjesmama njegova učenika, jer Neš’et efendija *) Tako se u mevlevijskom redu zovu oni derviši, koji — istom stupivši u red — moraju tri godine u tekijskoj kuhinji po­ ne bijaše od Boga dani pjesnik, nego strogi učenjak. služivati, tekiju čistiti kandilje paliti i druge unutrašnje poslove Čudnovato je, da su i Galibovi neki gazeli, kojim je obavljati. Kroz te cijele tri godine oni ne smiju iz tekije na polje imitirao svog učitelja, vrlo slabi, skoro bez ikakve izići bez dozvole nadstojnikove, niti se ičim — osim vjerskih ob­ reda - baviti; dapače kroz to im je vrijeme po propisima mev- vrijednosti. Mladi galatski šejh najvećom ljubavlju i pošto­ levijskog roda strogo zabranjeno čitanje i nauka. Tek kad navrše t. zv. „čille-', t. j. trogodišnju dužnost dvorenja u tekijskoj kuhinji, vanjem u svojim djelima spominje svog oca, Mustafa onda počimaju pred kuhinjskim prelektom (kazandžijom) učiti Rašid efendiju, čiji je odgoj — regbi — mnogo utje­ „Mcsneviju" i ,,MinhadŽul-fukarau (Putokaz siromašnih), djelo, u cao na pjesnikovu dušu, da se razvije do potpune kojem se gPvori o mevlijskim obredima i životu prvaka i predstav­ pjesničke individualnosti. On u jednom gazelu pjeva: nika toga mističnog reda. General mevlevijski stanuje u Konji, a zove se „Čelebija11 ili 0 Galibe, ja slijedim stope dragog oca svoga, ,,Aziz“ ; on je ujedno glavar konjyske tekije i kao takav ima du­ Kog sam vazda dužan hvalit i za njeg se molit Boga. žnost osmanlij8kim vladarima opasivati mač, kad stupaju na prije­ Vječno Allah povrh mene nek njegovu drži sjenu, stolje. Glavari drugih mcvlevijskih tekija zovu se ,,Dede“, a om Ovaj svijet vasioni ja poznajem tek po njemu. koji eu navršili „čille“ — derviši. �Strana 126 Broj 7? „ B I Š E R“_ Kad je dovršio svoje besmrtno djelo „Ljepota i Ljubav" šejh Galib je na poticaj svog oca u jednoj ovećoj pjesmi opjevao pejgamberov miradž (Ulazak k nebu). On nam o tom u uvodu te pjesme sam pri­ povijeda: U pjesmu se još ne b’jaše 0 miradžu priča svila — Ah, ta I;ubav, ta ljepota Bez krune je svoje bila. Pa moj otac meni reče: — „Daj zapjevaj i o ovom!.." 1 ja pjesmu tu dovrših Duševnim mu blagoslovom. Kad u sv’jetu ljubavi je Mogao mi vogja biti, Zar očinstvo svoje ne bi Opet m^g’o obnoviti!?.. Ovaj sujet (pejgamberov miradž) opjevali su mnogi osmanlijski pjesnici kao Belig, Hakanija, Sabit Užičanin, Sulejman Čelebija, autor poznatog „Me .luda" koji se i kod nas u Bosni uči prilikom pejgamberov a rogjen-dana, i t. d.; ali ni jedan ga nije uspio obra­ diti onako lijepo, s onoliko ljubavi i volje kao mladi galatski šejh. Ovaj bogodani pjesnik je umro od sušice u čeierdeset i prvoj godini svog blagoslovljenog ži­ vota (1790. po Is.), ostavivši iza sebe ucviljenog sije­ dog oca i ženu, oslobogjenu gruzijsku dvorsku robinju, koju mu je sultan Selim III. poklonio bio. Zadnji distihon na kraju njegova kompletnog „Divana" ovako glasi : Doć će vrijeme, kad će mene prijatelji spominjati I mog društva, o Galibe, svaki trenut c’jenit znati!.. Ovo se proročanstvo ispunilo, jer danas sva osmanlijska elita i duševna aristokracija najdubljim poštovanjem spominjt ovog velikog pjesnika i diči se s njime kao s jednim od najvećih sinova turskog naroda. Šejh Galib je dakle vrlo rano preselio u vječ­ nost, a da je sa svojim snažnim pjesničkim poletom, sa svojom orlovskom maštom proživio još nekoliko ljeta, bez sumnje bi stvorio takovih monumentalnih djela u turskoj lijepoj književnosti, kakvim bi se mo­ gli podičiti i najnapredniji, najkulturniji narodi na svi­ jetu. Ipak kroz svoj kratki život Galib je mnogo uči­ nio za osmanlijsku literaturu, ostavivši iza sebe jedan veliki kompletni „Divan1* gazela, munadžata (himna Bogu), natova (pjesma u slavu pejgambera), zubaija i t. d. i najljepšu tursku pjesničku pripovijest „Lje­ pota i Ljubav", kojom je na istoku prvi udario temelj simbolističkoj poeziji. Osim toga napisao je komentar na „Mesneviju" i arapski komentar na K’josedž-dedeovo mistično djelo „Sohbetus-sofije" (Intimni razgovori). Galibovi svi gazeli osnivaju se na misticizmu i baš misticizam je poglaviti uzrok, da je on u svojoj „Ljepoti i Ljubavi" krenuo simbolističkim smjerom. Kad god ja u ruke uzmem to remek djelo osmanlijske poezije, moram vazda ostati zapanjen pred ve­ ličinom Galibova stvaralačkog genija, koji ga je stvo­ rio.* Čini mi se, da tada osjećam sve krize njegova misticizmom opojenog prometejskog duha i rekao bih, da vidim plamen njegovih svijetlih očiju, u kojim se odrazuje moć božanskog nadahnuća i turobno blijedilo visokog mu čela, koje obuhvaća sve dubine i visine, sva spokojstva i bure sve istančane slike, sjene, svjetla, boje, kompozicije, mirise i žive refleksije, št j se ne daju riječima izreći. Jest, ja tada osjećam sve naslade njegove samohvale i sve ljepote njegove mi­ stične ljudske samosvijesti i ponosa, koje izbijaju iz ovih krasnih stihova: Srce moje, srce moje, Što te tako tuga mori? Ah, ma da si ruševina, Ti si hazna začarana Gdjeno silno blago gori. Ti si biće uzvišeno: Pokretima svojih krila Angjeli ti klanjaju se — Ti si duša: bliznac ti je Dah velikog Džebraila. Dobro motri bivstvo svoje: Ti sveg sv’jeta suština si, Diglo si se iznad svega. Ti si čovjek... u očima Vasione zjenica si!.. Tek nakon duga i duga razmišljanja čovjek počme shvaćati uzvišenost i snagu Galibove velike duše i širokog pogleda, koji obuhvaća sva nebesa, sve zvi­ jezde i sunca. Povučen u samoću svoje — poput mistične fi­ lozofije - mračne sobice tekijske i promatrajući u predvečerje zalazak sunca za zelene bosporske gore, on pjeva: Zublja moje duše sitnim plamom gori, Kom su tjesne megje beskrajnih nebesa; Grudi su mi gn’jezdo svijetla i kr’jesa: Takog sv’jetla nema ni na Sinaj-gori. „Meni se čini — veli turski književnik Ahmed Hikmet — da nije Mevlana Dželaludin Rumija napisao svoje besmrtno djelo „Mesneviju", da bi šejh Galib mogao pobožna mevlevijska srca osvjetljivati produk­ tima svoje bogodane duše, koja je gorila u živoj mi­ stičnoj ljubavi prama Bogu i njegovu poslaniku", �Broj 7. Strana 127. ,B I S E R' Ni sami Hassan bin Sabit nije mogao u svjema svojim panegiricima bolje i ljepše pohvaliti Muhameda (a. s.), ni prama njemu izraziti više ljubavi, nego što je to galatski šejh učinio u ovoj cigloj kitici: On je sveto Svjetlo, što se stvori prije svega, Ko u drugo boštvo svoje vjerujem u njega. Da shvatimo pravu veličinu ovog genijalnog pjesnika, koja dopire skoro do mudžize (stvaranje nadnaravnih pojava), dovoljno nam je znati, da je on svoj kom­ pletni divan sastavio u dvadeset i četvrtoj godini Ži­ vota, a „Ljubav i Ljepotu" poslije toga na dvije go­ dine, dakle u „jutru mladosti", kako to on sam veli: Gle, u jutru mladih dana nad odbjeglom tminom Otmene sam poezije opio se vinom! Duk’jdi umuzden puši sačagini Ačdi g’jonullar deli bajragini. Ičup, ičup kendi elunden anin Duramojup upmišim ajagini. Čok surunup g’jozlemišim uzlejup Ajaginin izini topragini. Virmadi bir kimseje Galib gečid Kande čevrdise soz irmagini. Niz ramena prosu joj se Sa koprenom kosa vrana I razviše st’jeg ludila Mnoga srca razdragana. Poslije imenovanja glavarom galatske tekije pjesnik je vrlo malo radova napisao: tek nekoliko mističnih gazela na perzijskom jeziku, nekoliko prigodnih chronograma i panegerika, u kojim je hvalio sultana Se­ lima III. i njegovu sestru princezu Beghan, koja ga je veoma cijenila i češće posjećivala. Sva dakle svoja djela — kako rekosmo — napisao je do svoje 26. godine i postao u cvijetu mladosti vladarem pjesnika svog doba: S čežnjom silnom u prahu sam Trag joj stope pogledao I iz njene pijuć ruke, Nožice joj cjelivao. Mog su carstva podanici ideje i ^ ječi. Gazeli, koje je u ranijoj mladosti spjevao nijesu od bog zna kakve vrijednosti, a ni u kasnijim pjesmama te vrste nije se mogao uzvinuti do Fuzulije i N dima. On o svojim prvim gazelima veli: Pisac „F vijesti turske književnosti" Šihabudin Sulejman veli. da ovako čistom turkovštinom nije mogao pjevati ni jedan turski pjesnik poslije Ališira Nevaije i Husejna Bajkare. U neku vrst samohvale Ja sam jednog dana pao I stihove iznenada Megj’ drugovim’ kovat stao. A1 sam opet pomislio: Vrijednosti imat ne će Kod pravije ljubavnika Ti gazeli, to cvijeće. Jer svaka je početnička, Puna strasti i ludila — U osvitku mladih dana Splela ih je moja vila. U „Ljepoti i Ljubavi" kao i u poznijim njegovim ga-^ zelima ne vidimo toga samoponiženja, nego naprotiv češće se susrećemo sa stihovima, u kojim vrije ponos i samohvala, što katkad prelazi u autoapotheozu, kao što ćemo se poslije uvjeriti. Interesantno je, da su Galibovi gazeli, koje je pod pseudonimom ,,Esad“ objelodanio, mnogo put ljepši i savršeniji od onih gazela, što ih je pod pravim imenom u svijet pustio. Kao što vidimo u njegovu „Divanu" čisto perzijskih i arapskih pjesama, tako ih dosta vidimo čistim turskim jezikom pisanih: Kad god na drum Galib svrne Šumnu r’jeku pjesme svoje, Tuda niko proć ne može, Da od milja ne zapoje. Ne znam zašto; ali meni je izmegju sviju pred­ stavnika osmanlijskog parnasa iz prvog perioda, pa sve do Teufik Fikreta najsimpatičniji svojom pojavom i svojim manirama šejh Galib. Fuzulija, taj rastrešeni ljubavnik, taj tužni slpvulj najčišće lirike osmanlijske, bez sumnje je bio priprosti derviš sa poderanim gjubetom i neuredno omotanim turbanom oko glave. Nef’ija mi pak po svojim pjesničkim tvorevinama iz­ gleda kao kakav u licu opaljeni korpulentni jenjičarski aga s krupnim glasom i debelim pogledom, koji se tek povratio iz dugogodišnje vojne, a na čijem oholom licu imade više izražaja surove ćudi i naprasitosti, nego li miline i blagosti. Za Nedima se opet svakako zna, da je bio gurav i bekrija par exellenc. Galibovu pak pojavu ja sebi ovako zamišljam: To je umiljat i otmen mevlevijski šejh crne pune brade, tankih obrva, zelenih očiju, koje gore vatrom neubuzdane ljubavi, krupnih trepavki, bijela lica, malko natrag zabačene odmjerene glave sa tankim zelenim turbanom. Čini mi se kao da ga sada vidim, kako kroz avliju mevlevijske tekije u crnom dugom gjubetu stupa ritmičkim korakom izmegju poredanih oda­ nih mu derviša, koji ga dubokim naklonima s rukom na srcu pozdravljaju, a on im odzdravlja s onakovim osmjehom na usnama, kako ga kod svoje drage za­ mišlja : �Strana 128. Broj 7. „B I S E R ' S njenih usana slatkih Osmjeha boja kapa.... U ovom derviškom naklonu manifestuje se njihova neograničena grozničava ljubav prama njihovu glavaru, a ta je ljubav jača od poštovanja i izrazitija od ma kakve odanosti. Pjesnik „Ljepote i Ljubavi" u svoje je vrijeme — kao što smo to već napomenuli — uživao viši ugled nego svi njegovi savremeniei na osmanlijskom parnasu — i bio je toliko put čašćen od samog sul­ tana i njegove sestre princeze Beghan. Šta više, tada se već na sva usta govorilo, da će biti imenovan šejhul-islamom. On ne bijaše samo glavar jedne tekije i tankoćutni pjesnik, nego jedan od najelegantnijih i najumnijih lica megju duševnom aristokracijom osmanlijske prijestonice. Koliko je važnosti davao čistoći i ljepoti jezika u svojim djelima, toliko je on — od dana, kad je stupio u mtvlevlijski red — pažnje posvećivao čistoći i otmenosti svog odijela. Kad je jednog petka za vri­ jeme učenja „mukabele" došao u tekijsku sobu za „sima’", obučen u vrlo elegantno i fino odijelo, koje je bilo u potpunom skladu s njegovim harmoničnim tjelesnim ustrojem i simpatičnim licem, našao je kod svog sjedala jedno pismo, u kojem mu se smrću pri­ jeti, „što se je preveć odao gizdi i lažnim čarima prolaznog svijeta, zaboravivši na Boga i odi canje, koje mevlevlijsk ired propisuje". Učenog i tankoćutnog pjesnika ovo se pismo vrlo dojmilo. U srcu ga zabolilo, kad je \idio, da se megju dervišima, koji njega tako žarko ljubljahu i poštovahu, nalazi i ovakovih neznalica, i ovakovth niskih stvorova. Galibu je naročito bilo žao, što su take neznalice u isto vrijeme bfle počele iznositi kojekakove laži i potvore proti njegovu plemenitom za­ štitniku, sultanu Selimu III Od tog doba pjesnik se je posve potegao u sa­ moću svoje radne sobe, gdje je još nekoliko godina proveo pobožnog života, a onda od sušice umro. Galib bijaše vrlo simpatična, učena i otmera umjetnička ličnost. Ko god je s njim nekoliko časova u društvu proveo, privukla ga je njegova elegancija i odgoj, pa mu se ne bijaše moguće oteti simpatijama i ljubavi prama galatskom šejhu. Tako o njemu piše u svojoj „Tezkiri" Esrar-dede, njegov savremenik i gorljivi prijatelj. Što su ga pak neki pjesnici toga doba kao Sururija izvrgavali javnom ruglu i šibali bičem svoje satire, 'o se imade pripisati jedino Galibovu izvan­ rednom pjesničkom talentu, inteligenciji i velikom glasu, na kojem su mu oni zavidili. Carska sestra, princeza Beghan, koja je od svog brata tražila glavu kapelnika dvorskog orkerstra, Sadulah bega, kad je čula za neke njegove nepodopštine, što ih je počinio, neučavajući u glazbi haremske ro-, binje, eto ta okrutna i krvava princeza gojila je vi­ s o k o ' poštovanje i duboku odanost prama nježnom, galatskom šejhu. Dok ga je ona ljubezno i umiljato obasipala riječima „Pamučni moj šejhu!..", bogodani je pjesnik, sav razdragan njenom naklonošću, pjevušio: Svjetlom svoje milosti je Dušu moju ispunila 1 srce mi porušeno Jednom rječi popravila; ili Sto put svojom naklonošću Stvorila je moje oči Bujnom česmom, iz koje se Radosnica suza toči. Prvu zbirku Galibovih pjesama princeza je ukoričila i pozlatila, pa ih pjesniku poslala. On joj je tom pri­ likom spjevao pjesmu zahvalnicu, u kojoj slavi nju i brata joj sultana Selima III., a za koju je — kako se pripovijeda — bio nagragjen s deset hiljada dukata u zlatu. Šejh je zbog ovih darova i carske milosti vazda osjećao neizmjernu zahvalnost i ljubav prama vojim visokim dobrotvorima. Vrijedno je ovdje napomenuti, da šejh Galib kraj !ju tih darova, naklonosti i poticanja odstrane sultan; i njegove sestre — nije mogao postati ni do­ bar paneg rčki pjesnik kao Nefja. ni nenadmašiv ga i\ *a kat Fuzulija. On je mnogo prije, nego što je p pisati pjesme u slavu svojih dobrotvora, izvijao na 1 ri -onosni stih: Na pjesničkome ja dvorim oltaru Naravi svoje bogatome caru. Iz tih riječi i iz ovog krasnog distihona: Plamen srca svoga zamjenio ne bih Sa svjetlošću Božjeg otkrića i java; Svoje baklje ne bih ni za mjesec dao, Što no svojim trakom noćcu uljepšava razumije se, da je Galib bez ičijeg poticanja i bez reflektiranja na ikakovu osobnu korist pjevao, gonjen jedino prirodnim nagonom i ambicijom, da natkrili sve svoje savremene pjesnike. Tajna bogodana vatra, što je tinjala u njegovom srcu, najednom je poput vulkana buknula i iz nje se je pojavila „Ljepota i Ljubav" u svoj svojoj milini i do tada nevigjenoj lje.poti. To je remek djelo dovoljno, da nam dokaže, e je galatski mladi šejh u cvijetu svoje mladosti sve starije pjesnike osmanlijske nadvisio plemenitošću svog osjećanja, majstorskim crtanjem lica i opisivanjem zgoda, te istančanim umjetničkim ukusom u pogledu izbora pjesničkih slika i figura. I zbilja, turski pjesnik Zija paša u svojoj autologiji „Harabatu" potpunim pravom tvrdi, da je Galib na ovaj prolazni svijet došao samo zato, da stvori „Ljepotu i Ljubav". (N astaviće se.) �Broj 7. . . B I Š E R' Dva života. (Pripovijest.) Napisao: Mirhab-Šukri KariSiković. (Nastavak.) Ja mu na to nisam ništa odgovorio, nego sam nestrpljivo iščekavao, kada će otpočeti i šta će mi sve govoriti. Bio sam uistinu znatiželjan, i ako sam već unaprijed predmnijevao, da će biti govora o njemu i Džemili, odnosno o njihovu prvom poznanstvu i ra­ zgovoru, jer sam po Refikovom držanju uvidio, da je već počeo o Džemili misliti i računa voditi. Refik je neko vrijeme šutio, zadubivši se u neke misli. Dva-triput me je pogledao i na očima sam mu primjetio, da se u duši bori, i da se ne može da od­ luči na to saopćenje. Ja više nisam mogao čekati, te ću prema njemu: — Dakle, što to može biti na stvari? Zar bar meni ne možeš povjerovati sve, kao svome od mladih dana drugu i prijatelju?.. Ove ga moje riječi takoše i nekud osokolišć. On se nenadano trže iz one zamišljenosti, pa će vesela glasa: „0, ne! Ja se od tebe ni najmanje ne ustežem, od tebe ništa ne krijem i budi uvjeren,; a to ti kao jedinom i najvećem prijatelju velim, da od tebe ne ću ništa kriti! Što ja znam — znaćeš i ti! Ti ćeš mi biti onaj, kome ću sve svoje veselje i zadovoljstvo voju ttigu i patnju otkrivati — a isto misiim, da ćeš i ti to činiti, jer ta koga ovdje više imamo! Mi mo dru­ govi od djetinstva, i ostaćemo za vazda! 0, reci mi, nije li tako! — to reče i blagi pogled baci prema meni kao da moli, da te njegove riječi potvrdim, da mu obećam i- uslišam svakoj molbi. Ja se čisto izne­ nadili tom njegovu govoru! Ntsam znao, šta bih mu odgovorio! Drugovi jesmo bili od prvog poznanstva i vazda smo zajedno bili, dok nije otišao na više škole, • a kad bi se povratio prigodom ferija, ili kakvih pra­ znika, opet bi nerazdruživi bili. Krili nismo ni do sada ništa jedan od drugoga — što sam ja znao, to je i • on! A sada? Sada opet nenadano dolazi s ovakovim upitom i to baš' u ono vrijeme, kad smo vazda za­ jedno i kada me o svakom1 svome koračaju izvje­ šćuje. Pa šta da mu odgovorim? Rekao sam mu ukratko: — Refiče! Ja ti najljepše zahvaljujem na to­ likom povjerenju 1 biidi uvjeren, da te kao pravog prijatelja držim i da će svaka naša riječ, svako naše djelo, svaka naša tajna ostati pri nama i niko o tome ne će ništa znati! Osim toga što god budem mogao učiniti za te — ne ću žaliti žrtava i truda, kao'što i ti nisi nikada žalio radi mene!... Refik na to skoči, pruži ml ruku, pa će: —5- Hvala ti, prijatelju! A sada ću ti reći, zašto sam došao! —1na to sjede, pa nastavi: Kako sam ti već prije nekoliko dana govorio, ovih dana Strana 129. morao sam odputovati u Beč, da polažem prvi državni ispit. Što se tiče same spreme — pa eto! Mislim, da će se nekako moći isplivati. Ostaću tamo po svoj prilici jedno dva do tri mjeseca, jer se moram tamo još malo pripremiti, pošto imam dosta poznatih gjaka, koji su prvi ispit napravili, pa će mi to donekle dobro doći, taj jer će me u mnogo što-šta uputiti, što sam ne bih mogao polučiti! Nije li tako? Ta znaš, da sam ne možeš iz knjige sve dobro shvatiti, kao kad s drugim zajedno učiš, jer dvojica više znadu... Ali sada, dragi moj. prijatelju, dolazi nešto drugo!.... nešto, štc me veže i sapinje, nešto što mi moju dušu, moje srce i moje misli vuće sebi, kaa kad jaki vir u svoje kolo uhvati izmorenog plivača i za čas ga proguta kroz svoje ždrijelo, premda se on muči i nastoji, • da toj sili izbjegne, da se te otvorene čeljusti riješi.... Istina on se muči neko vrijeme i napokon umire... dok obratno ja u tome uživam i čisto se naslagjujem u bujici te sile, koja već počimlje s mojim bićem ravnati i upravljati! Znaš me dobro! Sjećaš se onog jutra, kada bdosmo u vinograd i kada tamo nagjosmo ono djevcjče, onog angjela! Znaš, kad sam isto to jutro ugovorio s njome „rendesvous" za po podne. I otišao sam! Najprije smo se jedno drugom predsta­ vili, a onda smo zašli u razgovor. Već na prvim ri­ ječima m gao sam uvidjeti, da u tom djevojčetu ima dosta lijepa odgoja, dosta lijepih manira i inteligen­ cije. Ah, k ■ iretniji, ko. radosniji od mene! Stajala je preda mnom kao slika, koja ima sve potrebštine sa­ vršene ljepote! Ja sam se čisto smatrao, kao da se nalazim negdje izvan svijeta... negdje u drugom i ljepšem svijetu... — Ah, gospojice Džemila! rekao sam joj: „Ta ima li iko ljepši od vas; a ima li iko sretniji sada od mene, što imam čast s vama razgovarati. A koliko tek mora biti sretan i blažen onaj, koji s vama ra­ zgovara — odnosno vaš dragi"! Ona me na to po­ gleda, pa će u smijehu: — 0, ne! Ta nisam ja sama na svijetu! To mi bar previše laskate gospodine!.. Onakova sam, kako me Svevišnji stvori! — Ali ne budite time uvrijegjena, jer moje je to mišljenje, meni takova izgledate i ja moram ono kazati, što je na stvari! Zar ne, gospojice! Istina je nepobitna! —r Ali toliko baš nije! Vi se samo sa mnom ša­ lite! Zar ne! ona će prema meni tako umiljnim gla­ som, kao da joj iz usta biser siplje. — 0 ne! U mene je u ovakovim stvarima šala isključena, te vam ponovno velim, da ću današnji dan u analima svog života zlatnim slovima ispisati i ona će me vazda na vas sjećati kao što se i danas sje­ ćam, kad vas prvi put vidjeh prije po prilici tri godine, kada ste pošla u vinograd na „Murad". Vi se toga možda ne sjećate, ali ste meni još onda ostala u srcu. �Broj 7 jn_s_LRl Strana 130. u duši mojoj i., jutros sam vas na prvi pogled upo­ znao..! Rekoh svom drugu: „Ono j e ’angjeo, što se prije tri godine u jednom sokaku preda mnom stvori"! I zaista vi ste bila! Sve isto... Ni u čemu se niste promijenila, nego što ste danas odraslija.. punija! Ona se na to kao zastidi i zakloni vatreni pogled za vrata. Ostao sam tu kod nje oko tri sata, te smo se toliko u razgovor upustili, kao da smo stari pozna­ nici. Momci i djevojke su prolazile tamo — amo, a ja sam stajao kao ukopan. Mene više drugo nije mo­ glo zanimati, nego sam svoj pogled upro prema njoj, a svoje misli i osjećaje prepustio njoj! Zatim Refik ušuti, uzdahne, pa će opet: — Ali kuda sam tako daleko otišao! Ta to ti sve znaš! Već sam ti s time glavu probio, što se rekne! — Ah, ne! ne! Ta to meni osobito godi, a ja te potpuno razumijem, kao da se to sve sa mnom dogagja, ja ću na to. Refik me na to blago pogleda, uze sa klupe knjigu, otvori je, zatim je brzo zatvori, pa će posve tihim glasom: — I tako sam se s njome rastao, pošto smo ugovorili, da ćemo se na večer opet sastati. Ja sam gotovo svaki dan išao i što je koji dan prolazio, to sam sve više i više dobivao volju za razgovor, te je dolazilo časova, kada bih i do zore ostajao, pa opet... opet bi mi bilo malo... Najvolio bih, kada se od nje ne bih ni rastajao. A sada? Sada eto dodje čas, kad se to mora učiniti..! Bio sam sinoć kod nje! Rekao sam joj sve, a ona bi pa prodje! Šutila je dugo... dugo, a onda će posve tiho: „Pa ja vam želim sretan put i dobar uspjeh". — Ja sam joj uz to rekao, da je zaboraviti ne ću i da ću joj preko tebe pisati... Eto, zato sam došao, da ti to kažem! Sve će preko tebe ići, jer znam, da s^m u tome siguran i da ćeš me o svemu tačno izvješćivati. Je 1’ da ćeš mi tu ljubav učiniti ? Je l’, da ćeš mi na nju paziti... i da ćeš me u svemu izvješćivati ? on će i pogleda me nekud tugaljivim pogledom, iz koga sam pročitao, da se u duši bori, jer sam znao, a i po njegovom se govoru vidjelo, da je zaljubljen u Džemilu i da jedino o njoj misli... — 0 sve... sve ću ti drage volje učiniti... ja ću na taj njegov upit. Za tim smo još neko vrijeme na onoj klupi sjedili, a onda se je moj Refik sa mnom oprostio i otišao svojoj kući. 0, kako mi je teško pri duši bilo! Žalio sam njega, što odlazi, a žalio opet što previše misli o Džemili, jer sam se bojao, da mu se ne bi što dogodilo... (Nastavlće se.) Hamdija Mulić, - Konjic : U zlu se ne poništi. (Iz knjige „Narodno prosvjećivanje" .) Neko reče, da su narodne poslovice, ogledalo narodne duše. Nije se prevario; narod sam o sebi najpraviji sud izriče. Ima u našega naroda poslovica: ,,U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi". I dok se zbilja naš narod u dobru i ponese, to se na žalost svaki dan vigja, da se naš čovjek i poništuje. Ima ljudi u narodu pa hoće, da su već po svojoj prirodi i po svom odgoju u svemu slobodni, da nijesu muhtač nikomu, ne daju obraz ni pošto, vole i suh hljeb jesti, nego se o tugjoj muci hraniti. Takvi su ljudi ponosni, što su svoji, na djelu su kremenjaci, i vidiš im na ponošaju, da im se na svačemu vidi odraz plemenštine. Nema ih nikada ondje, gdje se tobožnja čast i slava stječe, ne naturaju se gdje im nije mjesto, a junački se opiru, ako ih kogod s mjesta goni. U njiha nema hinjenja ni puzanja; ne umiljavaju se nikome; tugjemu se bogatstvu vesele, a nikad ih radi toga ne mori zavist; sami po sebi su jaki, odrje­ šiti, junaćr, a većemu i pametnijemu od sebe daju nrvenstvo i čast. To su svijetli obrazi i karakteri. Srećan narod im t^ki-i ljudi. Njima se na čelu vidi ona ponosna: „Teško meni bez mene". On znade, da je stvoren, da rad. i živi krijeposnim životom. I kao mrav prema velikoj moći dragoga Stvoritelja, on se Njemu jedi­ nome za zdravlje i rahatluk moli, a uzda se u svoje, i to samo u svoje šake. Pogledajmo ljude s druge strane. Ima rogjenih prosjaka i danguba, kojima se je još u bešici pričalo o hrani iz tugjih ruku. Taki su ljudi dangube, kuka­ vice i ništice (nule), a sav im je rad i briga: živjeti o tugjoj muci. To je crna vrsta ljudi i jadan narod u kojemu ih ima! Narod što god je nekulturniji, sve ima više pro­ sjaka i bogalja. Ljudi, koji su putovali po prosvjećenim zemljama, pričaju, da se rijetko vigjaju prosjaci. Zdravu čovjeku je sramota prositi. Ima ih kljastih i sakatih od poroda, pa opet imaju obraz i usred svoje siromaštine teško im je pružiti ruku za milostinju. Taki ako ništa, a oni uzmu kakav instrument (čalgiju) pa sviraju, ili nose uza se dučančiće, pa se pretrgom bave. Hajde, zagji po našim krajevima. Ima mjesta pa kad si izišao iz vlaka, odmah te susreću s povicima još i mala djeca: „Molim, da ponesem kufer"! A gdje je toj djeci kućni odgoj, gdje mekteb i škola?! Mani, ne pitaj ni za jedno: znaš, da mu mati negdje u kone srče kahvu i puši cigaru, a otac u kahvi otvorio s bra­ ćom dembelima slatki razgovor. �Broj 7. Strana 131. ,B I S E R" U kojemu god mjestu dogješ u čaršiju, vidićeš dosta kahvi. Ko je kahvedžija? Mahom Huso, Haso ili Alija. Nijesu li ovi sve znaci, da je tu naroda dosta lijena i nemarna?! Već je kućnome odgoju, a posli e i školskome (mektebskome), da u mladeži razvija ljudsku svijest, ponos, dostojanstvo i plemenitost. Valja djecu živim primjerima dovesti, da vide, da je bez nevolje prosjačenje, ljenčarenje it. d. gadno i odurno i da onaj koji to čini nema časti ni ponosa. Djeci valja tumačiti, da je samo onaj srećan „koji se uzda u se i u svojih deset nokata", a radeći tako moli se Bogu i čuva svoj rz i obraz. Jest, dužnost nam je obazrijeti se oko sebe, pa na kućnome pragu svome otpočeti odgajati ljude svijetla karaktera, koji će biti na diku i ponos svome narodu i otadžbini. M. Ćazim Ćatić: Smrt. Ejne te k ’jun, ju d rik ’je l—mevt. Hadis. Sam sam u sobi — u mrkoj samoći; — Preda mq,om stala jedna sablast niema, Upiruć u me od kristala oči, Što'vatren led im u zjenici driema. Ironijom joj usna prelivena Šuti ko pečat mutnije nebesa — Tek pandža lako podiže se njena I po plećima griva joj se stresa. Ja trnem, dršćem bez glasa i daha, Tu strašnu sfingu gledajuć pred sobom I grudi moje lede se od straha — — — Čuj, tupa usna tiho joj se miče: — Ja vječito sam zagonetno biće, Ruka mi ravna bešikom i grobom... M. Ć i z ' m Ć a tić : Kurban—bajramski kandilj. U tišinu tamnu, u prazninu mraka Ognjene mu oči bojažljivo zure I plamne im suze pobožno drhture Ko tanana parca osmjehnutog maka. 0 šta li to gleda krvava mu traka U toj masnoj tmini, kud vjetrovi jure? 1 zašto li plače, dok sve stvari žmure I dok c’jela zemlja duboka je raka?.. Čuj! crveni jezik nijemo mu zbori: — Pjesniče, i u mom srcu noćas gori Životvorna ljubav vječitoga Boga! I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim I ja mu dobrotu munadžatom hvalim, Osvjetljujuć tminu suzom bola svoga... M. Ćazim Ćatić : Imaginacija. Pobratim u Š. K. Oj zašto li vazda sanja moja duša 0 dalekom carstvu nepoznate Priče, U sevdahu čeznuć kao Huma-biće Mirisa i boje nevigjenih ruža! Zašto svake noći, kad sav svijet sniva, Zavodljive oči cvijetnih chimera Kroz mrak u me glede ko sv’jetlo jezero, Ode se naga Pjesma kupa i umiva! Ta zaštu mi narav sanjarsku je dao Bog, da kule zidam na sunčanoj grani, Gdje u b’jele noći i rumeni dani ! Zs\iO, zašto..., kad sam ko crv u prah pao, Gdje koprenom crnom zbilja mi života Sve te liepe sanje uvija i mota?!.. Hazim Muftić : Jedan život. (Crtica.) Večer je bila oblačna. Nakon dvomjesečne suše, kiše je malo padalo. U komšiluku se provodilo svadbeno veselje; dje­ vojke kolo igrajući pjevale, momci podvikivali. Zbog toga je u okolici bilo živahno. Ona je sjedila kod pendžera i slušala kako u komšije pjevaju. Slušala je i ugodno se sjećala lanj­ skoga svog veselja, jer je i ona lani dovedena. Nu sad je očekivala novo svoje veselje. Bila je u blagoslov­ ljenom stanju i očekivala čedo, svoj plod, svoju ra­ dost. Samo „Bože daj, da se sretno halasi"! — sve su joj tako govorile. Njezin muž, njezin vječni drug, otišao je nekuda, ima već desetak dana, — kao što često nekuda otide, ne kazavši svojima. On nije bezprijekornog ponašanja, to je svak znao i pripovijedao. Ali ona ga trpi i nada se, da će se popraviti, kad mu ona daruje dar, — svrhu njihovog sjedinjenja. On će �Strana 132. ,B I S E R' ■ _ g ro ) 7. Ovaj nenadani glas neugodno se dojmi, j, Hajdara Fejzu, te im,.čisto, bi žao,, što- im taj nezvani gostp0r remeti raspoloženje, koje si.čas prije na njihovimi-li-, cima opaziti mogao. Fejzo ustade, pogje pramai vra-, tima. te otvorivši.ib ugleda pred kućo.m Salana Maikina. — Šta ćeš ti sabahile .Salane, da Bog da te vi|e. odnijele?! — reče Fejzo malko šaljivo. . — Pitaš, me šta ču! Zar,onoliki mi zijan uraditi pa da ti ne dogjem na hesab ljutito odvrati Salan! — Ma kakav sam ti zijan učinio i na -kakav si mi hesab došao?, trag ti se zameo Salane! — opet će Fejzp. — Ama šta kakav zijan?, Zijanr koji se Jahko- neplaća — odgovori Salan. D ok.se tako ..njih dvojica prepirahu, dotle je Fejzinica ispekla kativu i čekala, kad će' -joj ge do­ maćin ispred kuće povratiti. I Hajdar je izišao iz kuće, čim je čuo svagju izmegju Fejze i Salana. — II se šališ ii ti to zbilju govoriš Salane? — umiješa se Hajdar. — Nema tu nikakve šale, moj brajko, nego ja ne znam, ko će- meni moj jaram namaknuti?, — tuD.... 'o odgovori Salan. Pri izgovaranju ovih riječi, moglo se je primjetiti, kako mu , glas podrhtava,. a lice poprimljuje ža­ lostan izraz. U isti čas navrle su mu i suze na oči, te i svako rekao, da je tuđe golema šteta po srijedi. — Hajdemo u kuću Salane, — Fejzo će - da popijem ■ kahvu, pa da. se ko ljudi porazgovorimo i vidim«. kakvog ti je jarma ne stalo! Salan se nećkao i otimao, ali mu druge ne bi: morade unići, jer su ga Hajdar i Fejzo silom uveli u kuću. — Šta radiš, ako si božiji? — reče Fejzinjpa r— kahvu sam davno ispekla, pa je evo i uvrela čekajući te. A vidi ti Salana Maikina u našoj kući. k6 od želje. E beli će danas nečije magare lipsati! - Šuti, umukla, ako Bog da, — prekiqe je Fejzo te namignuvši joj, nastavi: — Salanu su vrata naše kuće vazda otvorena. Što ga često nama . nema, to je sigurno s toga, jer je čovjek zaposlen. Kako ti to ne promisliš? Haman ste vi žene tanke pameti. Sjedi brate Salane, sjedi i ti Hajdare! Iza toga im domaćica nalije po findžan crnčite N azif R esuiović: smotavši sva trojica po cigar duhana, počnu. — uz odbijanje gustih dimova — srkati kahvu. Jaram. — E sad mi onako lijepo razloži, dragi moj Ne znam pravo, kada je to bilo; ali mi se sve Salane, kakav zijan treba, da ti platim? — progovori čini onoga dana, kad se je otelila Ajdinova vezulja. Fejzo. Hajdar bijaše izjutra otišao tu komšiluku Fejzi MaliJučer mi je onaj tvoj, što ’no ide u školu, ćevom na kahvu. Uprav, kada je Fejzina domaćica kažu mi neka djeca, koja su tuđe bila, zapalio plot pristavila kahveni ibrik uz vatru i stala prženim zrnje- od njive, te mi je u njemu izgorio jaram, koga ne čem zasipavati mlin, što joj gaje iz Izmira donio da- mogu šale pregoriti, — odgovori Salan. jidža Hajro one godine, kad no je išao na hadžiluk, Kad je ovo Salan izgovorio, Hajdar i Fejzo zgliepoviče neko ispred kuće: „0 Fejzo!, jesi lj kod kuće“ ? daše se u nekom čudu, jer su.pp onoj njegpvoj tugi se kajati i iskače od nje oprosta, a ona će tada zapla­ kati i oprostiće mu sve! Tada će živiti, — maštala je njezina dobra duša, — skladno njegujući svoju malu milu bebu! Ona je o tome razmišljala, pa se veselila tom životu. Noć je minula, dan- osvanuo vedar i l;jep, zrak bio ugodan .i blag. Svak bio zadovoljan zbog lijepa vremena, a osobito težaci. Na piru se u komšije još više pjevalo. Njega još nema. Može biti, da još za više dana ne će doći. Šta je njemu briga. Zar on i o čem vodi računa! Zar on zna i zar on hoće ikako da zna;, šta, jse .može- kada dogoditi! Ona je oko podne rodila — kćerku. Dijete je sasvim zdravo. Žene se našle u pomoći, te dijete pri­ mile, okupale, zamotale i povalile da mirno spava. Ona je bila slaba, kao i sve ostale, nakon po­ roda, ali se u duši veselila, rado je gledala malu svoju zamjenu. I sjedila je ona, sjedila sa dobrim ženama. Ra­ zgovarala se čitav sahat i pila je kahvu. Ali do jedan sahat, ona je opet legla ili nači­ nila se, te zaspala,----------- zaspala vječnim snom, jer joj je velika pritajena uzrujanost iadi neopravdane odsutnosti muževe u ovako svečanom času, kad se obitelj povećava, — opet mnogo ogovaranje i rdnje proti nehajnom mužu od strane mnogobroj pri­ sutnih žena — previše djelovala na mlad' dobro srce. Srce joj je puklo, kap ju udarila. Svak ju je žalio, a najviše zbog male sirotice. No većina ih, koji su i njega i nju poznavali, kad su za n ezinu naglu smrt čuli, rekli su — „rodila se“! Jer živjeti sa čovjekom, koji imade okamenjeno srce, — koji gleda da ugodi samo sebi, a o svojim bližnjim ne vodi nikakve brige — nije nikakav život. I sljedeću noć se je u komšiluku provodilo svad^ beno veselje, još življe, jer je bila mjesečina. Pjesme se pjevale, a i muzike su svirale. Ona je sinoć ove pjesme sa svoga. pendžera slušala i naslagjivala se, a noćas je ondje blizu dža­ mije. pod zemljom njezino tijelo... �Broj 7. »B ]_S-E i suzama zaključivali, da se tuđe radi o mnogo većem zijanu i hesabu, koga je Salan.već toliko puta istaknuo. Strana 133. — Otkad si ti Salane počeo upotrebljavati onaj jaram ? — Ima, ja mislim, osam godina — odgovori on. — Kakvim si plugom orć zemlju? — opet će učitelj. — Ovim našim drvenim — odvrati Salan. — Koliko si puta na godinu or6 r jesi Ii duboko? — upita učitelj. — Ja mislim tri puta u godini i prilično duboko1 — odgovori on. — Jesi li gjubrio zemlju? — učitelj će. — Jesam, ali ne često — odvrati Salan. Kad ga je učitelj ovako potanko ispitao, te dobio jasnu sliku njegova rada oko zemlje, progovori; „Dragi moj Salane! Da je tvoja zemlja dosta dobro žitom ragjala uzrokom je, što- si je često i prilično duboko orćj'što- si je gjubrio i što ti je sjeme valjalo. Jaram kakav mu- drago bio samo ne valja li plug, ne uzoreš li što češće i na vrijeme, ne pogjubriš li zemlju i nije li ti sjeme zdravo, ne će ti roditi ni žito. Uzmi ti moj Salane, onaj gvozdeni plug, uzori zemlju ne­ koliko puta godišnje, gjubri je i zasijavaj zdravim sjemenjem., a jaram neka ti napravi ko bio i makar haka'. h«o„ zemlja će ti se predirati od roda! Sva su trojica s najvećom pozornošću saslušali riječi učiteljeve, a Salan. je.-sav umiren zahvalio mla­ dom učitaj u, što ga je ovako lijepo, uvjerio,, da jaram nije uzrokom dobrog roda, j obilnog, ploda, te je — izmirivši se s pejzom..— pri polasku obećao, ,da će nabaviti drugi, jaram i gvozdeni plug.,. — Ja sam Salane mislio, da je to, ne daj Bože, nešto golemo, a za jaram ćemo mi lahko, — opet će Fejzo. , Na ove Fejzine riječi bijaše Salan iskolačio svoje goleme oči, te bi čovjek rekao, da se s dušom ra­ stavlja. U isti trep pomoli se na kućnom pragu Fejzin sin Imšir, koji s e je bip; povratio iz škole na ručak — Nije lasno, moj brajko,,’onaki jaram nabaviti jer nema više ’nako sevepli majstora, k’o što je bk* majstor Musto, — odvrati Salan.. — Pa nije li svejedno; ili ga načinio Musto ili koji drugi majstor?, reče Fejzo. Ja samo znam, da je ovi tvoj obješenjak kriv, pa moje žito ne će više k’o dosad ragjati — promuca Salan. Pri ovim Salanovim riječima Fejzo sav. gnjevan mrko pogleda maloga Imšira, pa ga srdiipopita: Kad si uz plot u Salanovoj njivi, ložio vatru? — Nijesam ja, oče, — u plaču ,ć e . dječarac nego Selman Mujkanov i Mušan Redžin, kad su jučer na paši pekli kukuruze. — Eto,,Salane, čuj, što .dijete kaže, a j^. ču ti platiti i jaram i plot, samo da prestanemo s ti i besppn slicama; nijesmo djeca, — Fejzo će — sam1’ mi još reci, dragi moj Salane, za što ti odsad ne će ra ajj žito k’o prije? Ovdje se je Salan malko zamislio, pa uzdah uvš.i reče; Nije meni, brajko, za jaram, da je živ majstor Musto; ali pošto ’onakog majstora više ne ragja,majk i to sam ja iz temelja prop’o. Otac mi je — Iahl^o mu Životopis jednog megjeda. duši bilo — još za života stotjnu puta rek’o: „Čuvaj Salane ovaj jaram, jer ga je stari Musto načinio! Otkad (Humoreska.) sam ga poč’o na volove metati, otada mi se žito ro­ N apisao: Husein G jogo — M ostar. dom predire". (Na$tav*k) Svi su u kući najpomnije slušali i pratili goyor Salanov, dok ga ne- prekide Hajdar: Hajde bolan, ne­ Vas je zapad z a p lita o u n^kojvatri i u rume­ nom žaru, ali se sunce nije vidj#|p. .Sakrilo, sa za goli moj tu mahnitati; k’o da jaram daje rod! — Nema; dragi Salane, jaram nikakva posla vrh dalekog Lisinja, sasuvši po,vispyimia,. svqj-e,-šare­ nilo. Još je bio vedar, jasan dan po ravnipi .i brežulj­ s rodom žita-, — doda Fejzo. — I ja imam- makar malo- mozga u glavi, moj cima, samo nešto, prodo.Une utopuLe.u .ne^oj tišini.i brajko;- ja ću na sudu svoj jaram tražiti, — odsiječe tankom mrčilu, kan. da su .željne, počinka.. Dan je pomalo sve više gubio svoje svpj§trvp, a noć navjaćila Salan. — Ne znam ja ili je u njoj mozak ili slama tamni.veo na cijelu okojing. samo ti kažem k’o rogjenom bratu, da jaram ne ore Tada. su naši ljudi potjerali ,kQbilu upeRiyšj. zemlju, niti daje roda. Ako se ne vjeruieš, hajde sa prema gradu... Kobila je u početku bila^vrlp mirpa. Sirpta nije: mnom i s Hajdarom našem mladom efendiji, učitelju u školu, pa će nam on to najbolje razložitr — reče Fejzo. ni znala, šta nosi u sepetu na svpjpj., desnoji strani Iza toga im domaćica nalije još po jednu kahvu, Put je s prva bio lijep, ali što se ,više spuštao niz te zapalivši sva trojica po cigar, ispiju kahve i kre­ kose, niz brda prema dolini, postajao je sve teži, uži i kamenitiji. S osobitim oprezom prelažahu preko li­ nu školi. Kad.su došli: učitelju,: on ih je vrlo1 ljubazno i tica, u kojima su konjske noge uduble neugodni pususretljivo primio, te pošto; je od Fejza saznao za što teljak, pa se je nekoliko puta desilo, da je konj kod tih mjesta pao i skrhao se. su došli, ponudi im mjesta, da sjednu i upita; �Strana 134. ,B I S E R' Broj 7. Mušan se zbilja izmakne, omjeri kobilu i put, Pred kobilom je išao Salko vodeći je za jular, a iza nje ,,dekao“ Mušan; dekao i razgovarao se... pod kojim je zijevala jedna prodolina, te pomisli: ako Što su dalje išli, to ih je noć sve više zahvatala. Mjesec se kobila razbjesni, ode dMje! Ko će onda živ muhkrupni, puni mjesec izbečio se prema svoj strani. Svi­ taru dati račun? Za to poviče: — Tegli za jular, Salko, tegli! — a sam stade jetlio pute njima i njihovoj kobili, koja je polagano spuštala noge u kamenice i vratom zatezivala, da se lupati prutom po njezinim sapima, neka polazi. Tako ne bi tovar previše nageo naprijed. Sepet je škripao, je i opet morala naprijed, dok se je megjed ušutio, ona oduhivala, a njezin topot potkovanih noga nešto kao da osjeća, da bi i on pri tom mogao nastradati, jače zvučio u noćnoj tišini. Putem se kobila nije sasvim smirila; okretala se, Ovo noćno društvo išlo ko — obično. Toliko je hrzala i zastajkivala, ama je opet nosila svoj teret, puta bio svaki seljak u gradu i toliko je puta kobila koračajući po kamenju. Sreća je bila, što je put bio išla istim putem pod svojim tovarom, pa se i navikla sve to bolji. Sa zadnje okuke, koja je bila na toj na svoj posao. Ama to putovanje nije bilo nešto obi­ strani, opaziše naši putnici u daljini grad, što ga je čno - - megjedu, jer mu je bilo prvi put, da ide u mjesečina obasjala. sepetu, na tugjim nogama, na konju. Osim toga mu — Fala Bogu! — uzdahne Salko — blizu smo. je Salko namaknuo gustu torbu na glavu, a Mušan Još samo da sagjemo na glavnu cestu. upravo nemilosrdno sputio njegove noge sindžirom, — Onda smo za po sahata u Mujage! — doda ga je moralo dobro boljeti. Ljudi su mu snagu metne Mušan. ograničili, oni su mu i Božji zrak prikratili, pa nije — Hoće li biti kasno ? mogao dihati onako, kako je naučio, već koliko je — Eno svijeća, još gore! torba dopuštala! S toga megjed zamumlja... Naperiše prema glavnoj cesti. Taman pri dnu Kobila odjednoč zastade. Bog joj je dao dva uha. kako će na glavni put, popuznuše kobili zadnje da i ona čuje, što se zbiva oko nje. Njima je strignogt, er je bilo pri kraju sasvijem koso i pjeskovito. nula nadrijed i natrag nekolika puta, ne će li ponovno Čitav tovar žestoko tresne o zemlju, a megjed za­ čuti i raspoznati taj čudnovati glas. mumlja svojim strašnim glasom. — Deh! — drekne Mušan i ošine je vitkim pru­ Kobila odmah sine na noge kao da je gola, bez tom. — Šta stojiš, ta nije vuk! tovara. Sako brže bolje uzme za jular pri glavi, da I ona je morala dalje poći, jer je Mušan prilično je bolje zadrži, stegavši ga objema šakama, te je po­ tvrda srca spram životinja i jer je Salko teglio za jular. vede d a tri koračaja na stranu, na cestu. Tu ona — Boga mi, Salko — reče Mušan, — mi bismo poarcoči na prednje noge, okrene se nekoliko puta se mogli namučiti, ako se megjed prokaže. sa tovarom u vrtlog. Salko poblijedio, a Mušan se — Ne će zar — veli Salko i još bolje potegne smeo, pa samo hodao okolo nje i zviždao, da se umiri. za jular. — Ne bi se ovako plašila — reče Salko — da je Iza toga su išli jedan sahat. Put je bivao sve nije lani megjed napao i bbranio! ružniji a napredovanje sve teže i laganije. Tovar se — Sigurno je oćutila i prepoznala megjediji jače ljuljao dolje — gori, da je megjed udarao gla­ glas! — opet će Mušan. vom i legjima o sepetovo pletivo kao uzburkani va­ U tom se ponovno stade okretati. Puše na no­ lovi u drvenoj kanti. Toliko klimanje ga smutilo, pa zdrve kao ciganski mijeh, nešto se raskorači i dobro je morao opet — zamumljati. zahrže. — Odmakni se, Mušane, ubiće te! — opomiKobila puhne žestoko na nozdrve, trgne glavom, njao Salko. Tek što se Mušan izmaknuo, odape zad­ i istrže jular iz Salkine ruke. Zastade, onda se malo njom nogom u stranu jedan put... dva put... tri put... raskorači i uzdignuvši glavu vfsoko, visoko, zahrže.. Megjed opet zamumlja kao da pita: šta se to Oči su joj sijevale kao vatra, a uši strigle na sve dogagja? strane. Tako je stajala neko vrijeme, a da je ni Salko To je mumljanje tako prepalo kobilu, da je kao ni Mušan ne mogoše natjerati, da dalje pogje. Ona bijesna poletjela prema gradu, niz cestu, dok je Salko je htjela, da pod svaku cijenu budu računi čisti, i za trehnuo o ledinu kao krošnja smokava. to je poskočila u stranu, tresnuvši sepetom kao da — Šta ti bi, za Boga?! — pitao Mušan prileŽeli podsigurno saznati, jesu li u njemu šljive ili je u tivši mu u pomoć. — Ma šta bi i kako bi? njemu nešto živo i strašno. — Ne pitaj, brate — tužno će Sulko kao ra­ — Vidi gjavla! — usklikne Mušan i u nevolji njenik, — ne pitaj, veg poteci za kobilom! se nasmijao njezinom skoku. — Kao da je čovjek, Mušan s početka kao da oklijeva; činilo mu se tako zna! — prešnije pomoći čovjeku, nego li trčati za mahnitom — Izmakni se, Mušane, — veli mu Salko,— da životinjom, ama se sjeti, da je kobila muhtareva, te te ne udari. on okupi like i trkom zamače prema gradu vičući; — �Broj 7. .BISER1 Ptoć, ptoć.. mala moja! PtoćJ Trčao je koliko je god mogao, ama je nigdje još ne opazi, a kamo li dostiže — Jesu li joj kolani pritegnuti? — dovikivao Salko za Mušanom, ama ga Mušan nije u onom trku ni čuo. Cesta je bila široka, ravna i okučasta prema be­ demima, ispod kojih se protezala. S desne strane, pod cestom, tekao potok. Ako prevali — razmišljao Mušan, trčeći, pa pane u potok, šta će onda biti? A ako još megjed iskoči iz sepeta? Oh! — uzdihivao i dvostrukom snagom trčao niz cestu metnuvši šake na prsa. — Progje prvu okuku, ne vidje nikog, dotrči na drugu, — i opet se ništa ne vidi. ali mu se čini, kao da čuje, da zemlja u daljini tutnji. — To ona trči! — reče u sebi i nastavi trk. Izbi na treću okuku i tu srete jednog seljaka na konju. Čovjek okasnio nešto u gradu, pa noćno kre­ nuo svojoj kući, svome selu. — Bra... bra..te — mucao Mušan od velikog truda i teške zaduhe, — vigje.. vigje li kakvu ko.. kobilu, brate? — A vigjoh gjavla i šejtana! — veli seljak. — Ono nije kobila! — Je li prevalila to., tovar? — Nije, ama će sad, ako još nije! — veli seljak. — Ih, moj brate, — ukorno će mu Mušan, — što je ne ufati? — te opet potrči naprijed. Za njim gledao seljak, a onda mu dovikn — Ko će vraga zastaviti i ufatiti? Nadigišila rep, pa kao da je vile gone, a iz sepeta nešto buči ko da su se svi gjavli u njemu sastali! — Mušanu više došla duša u kotlac, te jedva dihau. Noge mu se zapletale, trk bio lakši i težak. Pas mu se bio otpasao, a tozluci na koljenima spali. Jedva je nekako stiže pred gradom. Prevalila tovar. Sepet, drva i samar sve je bilo pod njezinim trbusima i visjelo, jer su konapi čvrsto držali zajedno sa kolanom. — Ha, ptoć, ptoć moja zeka, ptoć..! — vikao Mušan iz daljega polahko i mehko, a u duši od jeda i ljutnje ništa što nije zaplakao. — Ptoć, moja zeka! — mirio je on, približavajući joj se i pruži joj desnu ruku kao da nešto daje. Kobila, sva u znoju i u bijeloj pjeni stala, gicala se i hrzala, gledajuć prema Mušanu. Kad je on uhvati za oglav, trgne njim nekoliko puta, da iskali svoju žuć, pa onda poviče: — O.- hoj.. Salko..o.o! Iz noćne tišine očuje se daleki odziv. — 0..hoj Pohiti, pohiti.i.i., prevalila je..! PohitiJ! Kad je došao Salko, obojica teškom mukom po­ novno natovariše kobilu i sve troje izmoreno nastaviše put. Sad je Mušan prvi išao a Salko dekao idući kroz grad izmegju bijelih kuća i zelenih bašča. Svud je bila tišina i svačija vrata zatvorena. Nije se vidjelo svjetlo u mnogoj kući, jedina Mehina kahva bila otvo­ Strana 135. rena, a u njoj sjedila dva tri mladića, te se igrala „žandara". Mjesečina je sa vedra, plava neba razlila svoje svjetlo po cijeloj prirodi, a r ko bi najviše gledala na naše planinštare, što su krenuli niz ma­ halu k Mujaginoj kući. Mujagina je kuća — stara kuća od jednog boja, koju je sagradio njegov dedo. U prizemlju bi stanovao zimi, a čim odali vrijeme, preprtlja u prvi boj, u tri odaje, te bi tu ostao sve dok bi zastudilo. Pred kućom je bila golema, kaldrmisana avlija (dvorište), a za kućom se nalazio prostran vrt, u kome bi Mujaga po vas dugi dan nešto čeprkao, da mu vrijeme lakše progje. Oko cijelog tog zemljišta povučen je zid, samo ovaj nije bio tako visok oko vrta, koliko onaj oko avlije, a to s toga, da se tijem zapriječi svako gledanje u „tursku" avliju, kuda se žene zadržavaju. Na avliji, u jednom kraju bila je staja za kravu, a u, drugom kraju, baš prema basamacima i blizu vrtnih vrata stajala dašćara za drva t. j. drvarnica, koju je Mujaga prije dvije godine dao načiniti. Mujaga je iza okupacije nekoliko godina bio trgovac, ali je pred sedam-osam ljeta prebacio terezij^ preko vrata, zatvorio dućan po temelju i otišao kući, da se sasma poda tihom životu. Šta ga je nag­ nalo na ta korak, ni danas se pravo ne zna. Jedni vele, da je stekao pa mu više ne treba, a drugi — ko svijet! kažu, da je on čudnog „tabijata" (ćudi), da je mušičav, pa nije mogao dalje da kao trgovac ugagja svijetu i mušterijama. U kući je imao ženu i kćerku jedinicu, imenom Fatu. koju je jako volio ne samo s toga, što druge djece više nije imao, nego i za to, što ga je ona plaho pazila i slušala. Oko nje se Vrzao najviše neki Alija Mujagin, mlad momak i ona mu se s početka oda­ zivala, nu kasnije puče tikva i toj ljubavi. Alija je s toga bio najviše kivan na Mujagu, jer je držao, da joj je on zabranio' s njim (Alijom) govoriti, ali je u tome svaka krivnja Mujagina bila netemeljita, pošto Mujaga uopće o kakvom ,,ćosanju“ (ašikovanju) nije ništa znao. Fata je sve to tako lijepo krila, da je on vazda mislio, kako njegova šći ni ne zna, šta će to reći „ćosanje". Pravi povod tome prelomu bio je sam Alija, koji je bio vrlo otresit i neodgojen, pa Fata nije htjela da i dalje sluša njegove sramotne riječi psovke, što bi ih govorio po navici, bez temelja i u sasvim nedužnim stvarima. Baš onaj isti dan pred ručak, kad je Salko no­ sio megjeda svojoj kolibi, — Mujaginica je naložila vatru na sred avlije, da vari pekmez u golemom, crnom kazanu. U ono isto isto vrijeme, kad su se ljudi kupili oko hrasta i pili kahvu na planini, — u ono isto vrijeme se okupilo jedno desetak što žena, što djevojaka u Mujaginoj avliji, te s njim (one se �Strana 136. _B I S E Ru nijesu krile od svog'„dede“) zajedno miješale crne šljive sa debelom mečkom, vatru poticale, kahvu pekle i veselile se. Kad je bilo jedno dva sahata pred mrak izvila se je i pjesma rt'aših djevojaka, da se čulo u tri mahale (četvrti). Istina, to nije veselilo Mujbgu, već ga još ljutilo, - ali je ipak trpio i mislio: hajde deh, nije ni to često! Nu pjesma je morala prestati, a da nije navršila ni ravan sahat svoje vladavine. Evo zašto! Očuo „nesretni" Alija, d a j e u Mujage veselje pa odmah pohitio, da vidi svoju Fatu i daj e kakogod -dozove na razgovor, a mislio je: žene su u avliji; pa je Mujaga ostavio kuću i otišao u čaršiju. Došavši do njegovih vrata, prikuči im se i kroz ključanicu poglada u avliju. Na sred avlije plamsala vatra i -nad njom stajao crn kazan, iz koga izbijala para pomiješana sa dimom. Kraj kazana, na jednoj klupici, sjedio Mujaga u ljet­ nim haljinama i zasukanih rukava, te gledao čitav rad oko pekmeza. Lice mu je .sjalo od osjeva a brada bijela i duga, klimala tamo amo. Mujaga seobazirao desno i lijevo, dočim ga Fata dvorila crnom kahvom. — Vidi jarca, što se je kuriso (namjestio)! — Alija u sebi. Gledao ga sa nekom mržnjom, te mu nije bilo pravo, da muško stvorenje trogju tolikim ženama traži sebi zabavu. To mu se či nio ne.što dje­ tinjasto od starog čovjeka i za to odluii to •'-jegovo zadovoljstvo fazbiti. Alija promijeni glas pa kao kakvo dij zapita kroz ključanicu: — Je li mi mati tamo? — Odmah je Mujaga opazio, da to nije dječji glas već nćkojeg momka bezobraznika, koji gleda kroz ključanicu u „tursku" avliju' tugje žene i djevojke. Pa kao da je bio' pripreman, odgovori: Eno ti je u klanici (pojati) kraj jasala! — tim je htio reći, da mu je krava — mati! Na to se momak nasmije pravim muškaraČkim 1 glasom, a to još Više raspali’ Mujagu. U jedan tren pograbi Tfiečku iz kazana, pa potrči na vrata put Alije. — Pričekaj pasjakoviću jedan! — vikao Muj'aga otvarajući zaključana vrata Megju tijem je Alija podbrusio pete prije rtego li je Mujaga sa zamazanom 1paljaćom tzletib pred Vrata, na ulicu. Videći da rema nikog, povrati se u avliju, za­ ključa vrata pa stade vikati: - Ma koji je ono bijo pas: mu se mesa ilabijo? Koji, kbji? Da on gleda „turske" žene?! Da on gleda u mojii aVliju?! Oh.. oh..! kliktao on i zavrtao suhim rukama — da sam ga vidijo! Žene su samo šutile, a djevojke se pokunjile. U Mujagirioj: duši kuhalo nešto ko u starom Munlinovom lončiću i na koncu1 prevri. Okrene se djevojkama i tresnuvši dbjema rukama prema njima, zaviče: — Vi, vi ste ovom1 krive! Vi i vaš Jezik! — Iza toga baci paljaču iz kazana na tavan, kehne ilogom kahvenu dževzu s fihđžanima, pa prihvati za uši od kazana, — Šta ćeš to? — pitala ga žena blijeda I drhtava. — Skidaj! — Ali za Boga, pekmež još nije varen! — Skidaj kad ti kažem! — grmi Mujaga. — Aitia, dragi; još samo čejrek pa je gotov! opet će ona. — Biva ti mene he ćeš slušati? — Tbzdreči se on i svom silom povuće kazan s vatre prema sebi. Mujaginica i Fata brže bolje' prihvatiše za druge ugj ponesoše kazan, jer bi ga inaće sam Mujaga pre­ valio. — Kuda? - gotovo kroz plač pitala Mujaginica. — Tu, pod basamake! — U Sobu je bolje da na izvanu ne stoji... — Šut! — osiječe’ Mujaga i ddrhah ode uz ba­ samake u odaju ni ne pogledavši Više na avliju. Žehe uvidjele, šta je na stvari i sažalno gledale na tužnu Mujaginicu. Sve'ko otrovano i sve ljuto na Mujagu i njegov tabijat. Malo se provrzli po avliji, pospremali neke stvari i nakon toga se društvo razišlo Svojim kućama, dok nijesu domaćini ostavili kahve i dućane. * * * Mujaga je sjeo megju1pćhdžere pod ogledalom na ku sećiju. Desnu strahu prislonio uza zid, noge ; da se potkupio i tako ščućnren sjedio puno... puno; jedio, odbijao guste dimove duHana i razmišij E za što će on gledati kroz ključanicu? Za Što ć. n a nije znao, ko je taj — gledati u tugje avlije t gje žene? Za što deh? — Sto je puta kimnuo t ,avom i sto puta u sebi rekao: — E za što će ^tedati u moju avliju? — ama nikad nije mogao doći do tih razloga. — Što je pas, pas, kudrov! — grdio ga on. — Ono je samo, da ljude ezijeti (muči). Mrak se već spustio na zemlju i sva se priroda smirila u nekom miru i odmoru. Ahšam okujisao, lampe se već zažegle po kućama i svjetlo prodiralo kroz pendžere i žarove, dočim je mjesec poplavio čitav grad, sve bašće, kuće i avlije svojom svjetlošću, što je do­ lazila sa istočne strane. Mujaga nije išao u džamiju — što mu je bio običaj — u ahšam; ni u jaciju, već je obe molitve kod kuće obavio. Više niti je stoga mjesta - izmegju pendžera — silazio, niti je većerao niti i jedne pro­ govorio. Tek iza jacije, kad mu je žena pokućila findžan kahve, on se malo pomaknuo, napunio novu lulu, pa rekao: - Sutra ćeš zorom uzeti krpe i zatarkati onu ključanicu! — — I ja ću! — reče Fata, da mu uzburkanost umiri. Očito ga je Fata zadovoljila, jer mu se nabori na Čelu umartjiše i dimovi profijediše. To jć bilo sve što se moglo opaziti, a drugačije je i dalje! šutio i srkao kahvu... Taman je Mujaginica u sebi fekla: — Fa*a Bogu, kad se malo stiša! — kad opet neko lupne vratima nekoliko puta. �Broj 7. .BISER' — Ma ko je opet? — srdito i uzrujano pita Mujaga sa pendžere. Fata i Mujaginica protrnuše. — O... Mujaga!.... ču se dozivanje — Ali ko je? — opet će on. — Otvori, naši smo! On skoči na tavan, ama prije nego li će niz basamake, vikne: — Fato, posvijetli, jer ne vidim!— Istina, mjesečina je sjala, ama su basamaci bili u sjeni, a povrh toga je Mujaga imao „kokošiji vid". Hvatajući se lijevom rukom za priječku od basamaka i držeći u dosnoj tespih, sigje u avliju, pa prihvativši za „erezu" na vratima i opet zapita: — Ko je? — Evo ja, Mujaga! —. odgovarao netko iza vrata. — Ama ko si ti? — Mušan i Salko — Ehe! — odahne Mujaga i otvori vrata. Salko otvori i drugo krilo od vrata, te sa kobilom unigje u avliju. Mušan sa Salkom hoće da rastovari. — Šta je to? — pita Mujaga — Evo brate, drva za te, a sepet nek prenoći kod tebe do sutra. Drugog mjesta ne znamo boljeg. govori Mušan. — Mogli ste u han — upade u riječ Mujaga — eto ga tu u blizini. — Iz tih riječi uvidi i Mušan i Salko, da agi ni ^ drago, sto su došli. Salko malo promumlja nešto u sebi, a Mušan se dva tri put počeše iza ušiju. — Salain ti je naš muhtar! — veli mu ovaj, ne će li biti što r ši. — Alejkjumusselam! — uzvikne Mujagi i c ah priupita: — A šta ćete s kobilom? Kod mene, uj se nema mjesta. A... a! — štucne se Mušanu u duši. — ovojnema selameta! — a onda zapita: Imamo li, Mujaga, gje sepet u suho ostaviti? Mujaga pokaže prstom na dašćaru i pridrži ko­ bilu za oglav, da ne bi pošla k zidovima i otkinula koju grančicu posagjenog cvjeća. Mušan i Salko spodbiše megju se sepet i odnesoše u dašćaru. Putem šaptao Mušan: — Duše mi ti, Salko, nema ovdje za nas konaka! Stari „titiz“ (škrtac) ne da ni kobili, da kod njeg prenoći. — A mi ćemo u han. pa šta Bog da! — Dobro, reče Mušan, — ama ja nemam već pet šoldi! I ja sam slabo stao — reče Salko — ali će, valjda, žandari... Tu prestade, otvori vrata od daščare koja su bila kanafom privezana. Nu prije nego će sepet unijeti unutra, zapali Salko šibicu, da razg'eda. Daščara je bila dosta uska, ali duga. Na sredini, iza vrata, stajao dobar direk, koji je podupro šljeme na polovici. U jednom kraju, desno, ležala naslagana, iscijepana drva u dvije „kamare", a izmegju drva i direka bilo cjepalo, krupno i izglodano. Unesoše sepet. — Svezaćemo ga za direk — veli Salko, Strana 137. — Biva ćeš ga ispustiti? — Grjehota ga je, Mušane, više mučiti; makar je i megjed... — Nije, nije brate, jer nas je namučio ko niko živ! Ipak privoli Mušan, da ispusti, a kad mu je Salko htio skinuti torbu sa glave, već je Mušan bio na izvanu i otud svjetlio šibicom. Za tijem pritvoriše dašćaru. Pogjoše obojica prema Mujagi, a Mujaga pogje prema vratima, vodeći kobilu lijevom rukom, a desnom prebirući zrna od tespiha. I to je bio našim ljudima jasan znak, da trebaju tražiti han za konačište. — Alahemanet! — vikao im Mujaga, premda još nijesu nj izašli iz avlije. Ko pokisli ostaviše obojica s kobilom kuću i uputiše se niz ulicu, kako će handžiji na konak. Za njima zaškripi stara brava na vratima, a iza toga se oču Mujagin glas: — Fato; posvijetli, Fato, ne vidim izaći! — E jesi li ga vidio, Salko? zagrižljivo govorio Mušan ulicom: — Stao kod vrata-, usurdupio se ko kip. — Šta ćeš, boji se, da mu u kući ne ostanemo... — A jesi li ti vidijo onog tespiha u ruci? Ima aršin duljine! — opet govorio' Mušan idući, a nakon '■ šutnie zastane, uhvati Salku za desnu ruku, po­ gleda - dobro u oči, pa povjerljivo nastavi: Moj brate, a tebi nešto kažem! Nosi li on i sad žute mestve n; gama, nosi li on vazda tespih u ruci, ostaje li vavijek zadnji u džamiji, — — bježi, bježi od njega ja t velju! Bježi, brate....! O akc je govorio sve do hana. Kad. je Mujaga izašao u edaju, već je bila pros­ trta postelja. Mehki dušek zapremio trećinu poda, po dušeku prostrt bijel čaršaf, a na vrhu metnuta dva duga jastuka i po njima ležao Jastukbez", dočim je na kraju čekao lahki „kumašli" (saten) jorgan na domaćina i njegovu ženu. Lampa je dobro uštunuta i slabo svijetlo zurilo po prostranoj, bijeloj odaji sa bo­ sanskim namještajem. Mujaga se poče pripremati na počinak, jer je bilo neko doba noći. Taman kad je nabio stari vuneni čulah na glavu (u njem je vazda spavao) zapita ga žena: — Šta su -ono donijeli? Drva stranu i sepet — — Je li sve nama? — Nije sepet — — A šta je u njemu? — Nisam pit’o, ali mislim da su jabuke iz nji­ hova sela. Na tom se sve svršilo, Mujaga je poslije toga legao i povukao jorgan na se sve do ušiju, iza njega je legla Mujaginica, a najzadnja hljaše Fata, koja je sasvijem lampu ugasila, pa onda legla na šilte u drugi kraj SObe. Nastaviće se.) �Broj 7. BISER' Strana 138. Ljiljanski: Tragedija duša ili »Bijela ruža" (Pjesma u prozi.) (Nastavak.) San ž iv o ta . Kad sitna apriiska kiša sipi ja sanjam san života. Ja se podajem nečem što ne razumi n, ja živim nekim drugim životom, koji je posve daleko od shvaćanja čovjeka... I kad sve žije novim životom, kad cijela pri­ roda preporagja se, kad se drveće počinje zeleniti i slavulj pjevati ja tužim... Kad ševa pjeva i lastavica cvrkuće tražeći staro gnijezdo, da se smiri, ja osjećam nemir u duši; ja strepim, plašim se nečega! Ja se bojim, ja sanjam za tihi aprilski noći jedan težak san, san o žutom lišću i uveloj „bijeloj ruži", i o porušenim dvorima moga života. Ja se plašim... Ja se plašim onog sivog neba iz kojeg sipi tiha apriiska kišica i natapa zemlju — budi život!.. Ja se tada prenosim u život maštanja, lutam za Fata Morganom i umaram se... Živim u halucinaci­ jama, preživljujerr život sanja — ideala... A poslije se vračam u zbilju potiš’en — rastrovan... Ah, taj život što ga moja bolesna duša stvara, ah taj san što ga moram sanjati svake godine kad nastanu aprilski dani... U dalekoj začaranoj zemlji u dvorima čiji piag nije ljudska noga prekoračila upoznao sam nju... Tamo sam je vidio, tamo zaljubio i poveo je iz tih dvora, gdje je carevala u carstvu mladosti, ljepote živola i cvijeća. Čuvarica „svetog gaja" zaspala gledajući kako se cvijeće razgovara, cvjeta i miriše... Ona je zaspala, a ja došao pred zlatna vrata i pokucao. . . . I tad je ona izašla, otvorila sedam brava, sa sedam zlatnih ključeva. — Kuda ovuda putniče? Za sevdahom. Na svijetu se naći ne mogaše, Što Alibeg ljubu milovaše, Od mila je Zerre-Kadom zvaše, Ona mu se ljepše odzivaše: — Lepe beže, rumen karanfile. Od mila je na krilu držaše, — Iz svijeta Pakosti na krilu Sanja dogjoh, da se napijem na izvoru Života napitkom prave Ljubavi... — Ulaz je svima zabranjen iz svijeta Pakosti! Ovdje živu samo sretni, a mi ih dvorimo, ovdje ne dopire plač gladnog svijeta, ovdje se ne osjeća težina života. Pogji odavlen stranče, pogji u tvoj Svijet, jer za te nema mjesta ovdje! Naš život ne ćeš razumiti. Jecala je čitava priroda — vaseljena plakala; padala sitna apriiska kiša... Pogled. Mio, blag, angjeoski, začarajući... — Stranče! — čuo sam opet njezin glaz iza vrata — bijedan si, ugji da se odmoriš, ako ti je srce čisto, a duša bez grijeha, ako te savjest ne grize... Oćutio sam dodir jedne mekane ruke, vidio sam je uza se, u veličanstvu mladosti, života ljepote. . . . I pošli šuteći alejama samotnog gaja... Mje­ sec se krao kroz gusto granje, mirisale ruže i karan­ fili, pjevale ptice i slavulji. Prolazili časovi u sreći, u ljubavi... Nestalo nljeseca i sjalo žarko sunce. Oko nas nije bilo cvijeća, ni ptica, čarobnog dvora ni tajinstve-og gaja... Oko nas korovlje, trnje i nedogledna pustinja. A nekakav opor, fatalem glas ori se više naših glava kao grmljavina: . I pogjite u Život da osjetite njegov teret i slast Rada...". Ona je drhtala i plakala. Ona je htjela u zača­ rane gajeve; a ja je poveo nepreglednom nirvanom, kroz koju nije bilo puta ni staze... Hranu sam joj vadio iz zemlje, noktima gulio korijenje i ljuštio koru lješnika. A kraj izvora rada spleli od drvlja i pruća vrata pustoj kolibi, da se za­ tvorimo od krvožednog tigra i lava... (Nastaviće se.) Na krilu mu šećer kahvu pila, Kahvu pila s njime besjedila. Beže ljubu šalom prikorio: — Mila si mi vjerna ljubo moja, Ti bi meni još milija bila, Da bar imaš od srca evlada. Voma teško Alibegovici, Što joj reče beže Alibeže. �Br^j 7. „BISER" Ona njemu odmah odvratila: „A Boga mi, beže Alibeže, Sebe ženi — a mene udaji, Da vidimo ko nema evlada". Druga njemu biti ne mogaše, Već se na vjek rastat’ milom ljubom. Nju je dao svome Siliftaru, A on uze Siliftara seku. Još ne progje ni godina dana, Rodi sina Siliftarovica, A u njega ni spomena nema. Još ne progje ni druga godina, Opet rodi Siliftarovica, Ona rodi sina od naramka. Ne svrši se ni treća godina, Rodi sina Siliftarovica, A u bega ni prilike nema. Hrani majka tri sina nejaka, Pothranila da čini veselje, Da pokaže begu Alibegu, Da je bio na krivome putu, Kad je ljubu šalom prikorio: — Da bar imaš od srca evlada, — Ali ona nije tome kriva, Što beg nema od srca evlada. Kad su sinci majci ponarasli, Sunet čini Siliftarovica, Šenluk čini za nedjelju dana; Sve pozivlje na svoje veselje, Sve komšije age a i bege. Mudra bila Siliftarovica, Mudro djeci kuma odabrala, Odabrala tetka Alibega. Svi pozvani došli na veselje, I pred njima beže Alibeže, Siliftar ih dobro dočekao. Redom ajan sjeo do ajana Strana 139. U odaji Siliftarovice, Pa su oni šenluk zametnuli, Zametnuli šenluk pa veselje. Djecu šalje Siliftarovica U odaju da goste pozdrave, A gosti će djecu darovati, Darovati kako koji može. Majka djecu svoju svjetovala: „Čujete li moji sinci dragi! Pametno mi goste pozdravite, Svima redom ruke poljubite, I svom tetku begu Alibegu: Njega djeco u skut i u ruku I u bradu i pod njim sedžadu. Luda djeca mudar savjet prime, Savjet prime odu u odaju. Svima oni ruke poljubiše, A svog tetka bega Alibega Poljubiše u skut i u ruku, I u bradu i pod njim sedžadu. Begovo se srce raskipilo, Raskipilo pa se ražalilo, Gledajući male sokolove. I sad njemu vrlo teško bilo, Gdje je reko svojoj vjernoj ljubi: — Da bar imaš od srca evlada, — Pa ga muke svakojake muče. Puče srce tetka Alibega, Od žalosti, koja se ne kaže, Pa se tuđe beže prevalio, Prevalio pa je zanimio. Misle ljudi: bega zaboljelo! A1 se beže dušom rastavio Od žalosti za starim sevdahom. F. Čavkić. ■ ZDRAVLJE, Zrak i ljudski organizam. Zrak ili vazduh (uzduh) okružuje našu zemlju na 75 km. visine. Svakom organskom biću, a time u prvome redu i čovjeku potreban je zrak za život uz hranu, svjetlo i toplinu. On je za zemlju i njene sta­ novnike ne samo zbog svojih kemijskih sastojina naj­ važniji životni uvjet, nego još više, zbog svojih fizi­ kalnih svojstava' težine, gustoće, prozirnosti, pruživosti, gibanja, vlage i rasprostranjivanja svjetla, to­ pline, zvuka i munjine. bi | | | | Atmosferski zrak pritišće na našu zemlju, a time pritišće i na samoga čovjeka. Na odraslom čovjeku taj pritisak iznaša oko 20.000 kg. Malo je nevjerojatno da sam čovjek drži na sebi toliku težinu, ali kad se pomisli, da naše tijelo okružuje zrak, a suprot toj težini — opire joj se zrak, koji se nalazi u samom našem ti­ jelu, vrlo je vjerojatno, da na našem organizmu ne ću­ timo nikakva tereta. Nutrašnjost naša je ispunjena i tekućinama, koje se ne dadu stlačiti, pak na taj način i atmosferski zrak — ta ogromna težina — nije nam teška, ne osjećamo je. Unutrašnji zrak našega ti­ �Strana 140. „B I S E R' jela stoji u nekom odnošaju prema vanjskom zraku tako, kad bi, recimo, ne stalo unutrašnjeg zraka u na­ šem tijelu, tad bi ga vanjski zrak stlaćio. A kada bi ne stalo vanjskoga zraka, tada bi se nnutarnji to­ liko raširio, da bi naše tijelo na sve strane ispucalo. Ovaki odnošaj atmosferskog zraka neophodno je nuždan za čovjeka, jer mu on promiče disanje, po­ maže i uzdržaje optoku krvi, gibanje tjelesnih sokova; u opće, drži sve unutrašnje organe i zglobove da se ne raspadnu. Pošto je tlak zraka u nizinama mnogo veći, a u velikim visinama je mnogo slabiji, to se kod ljudi, koji obitavaju na visokim predjelima, zbog te tlačivosti pojavljuju tako zvane g o r s k e bol e s t i . — Ovakove bolesti sastoje se u tom, što čovjeka oslabe. Nastaje jače lupanje srca, gluhoća, umornost drijemež itd. Kod stanovnika u srednjim visinama je normal­ niji život, te mu unutrašnji organi vrlo povoljno za svoj opstanak rade. Tu se asječamo mnogo zadovolj­ niji i zdraviji, jer nas umjerenost zraka čisto oživljuje. U zraku ima i vlage, koja dolazi u nj isparivanjem, te ga jednoć ima više, a drugi put manje u uzduhu. Čim je zrak suhlji, to on u sebe prima i veću količinu vlage, a dočim ako je zasićen, vrlo je slabo u se prima. Ovakov zrak — zasićen vlagom — slabo djeluje i na naš organizam, jer naše tijelo izlućuje kroz svoje pore (šupljike) i pluća veliku množinu vlage, a zrak ne može da to primi, te nastaje zastoj, što slabi naš organizam. Gibanje zraka — vjetrovi — vrlo su povuljni za naše zdravlje. Oni su važni jer neprestance ob­ navljaju vazduh, dovode kisik i odvode škodljive sas­ tojke, što se nalaze u zraku; oni su pravi zračni ven­ tilatori. Zračne struje utječu različito na čovjeka. Sjevernjak i istočnjak utječe povoljno na naš orga­ nizam, jer osvježuju i uzbugjuju disala. Reumatičnim i prsobolnim ovakovo strujanje može naškoditi. Naglo isparivanje iz našeg tijela, te razdraživanje plućnih di­ sala škodljivo je za sušičave i reumatične, dočim topli a vlažni vjetrovi, kao što je jug i zapadnjak, smanjuje isparivanje, te ovima nijesu toliko pogi­ beljni. Zrak u kojem ima prašine nečist je i vrlo škodljiv po naše tijelo. U toj prašini nagomilane su čestice životinjskih, bilinskih i rudnih sastojina. Ove s pra­ šinom uvlačimo u pluća, a kroz njih u krv i u cijelo naše tijelo, te one razdražuju, pak na taj način prouzrokuju razne katare i upale, a najpogibeljnije su za pluća. Čisti i svježi zrak potreban je za ljudski orga­ nizam — za zdravlje, te ga moramo tražiti i nasto­ jati, da se samo u ovakom zadržajemo — u njem da živimo. Kao što biljka zakržljavi, ako joj nema svjet­ losti i zraka u dovoljnoj količini, tim prije će zakrž- Broj 7. ljaviti i ljudski mladi organizam - dijete, ako se ne kreće u svježem i čistom zraku. Dijete je obično najveći dio dana u sobama, a za njegov razvoj je potreban čist svjež zrak, to moramo nastojati da ga priskrbimo, ako ne ćemo imati kržljavce, koji malim udarcem vremena pogibaju. Osobito u gradovima su prostorije, gdje obitava ljudski organizam, često ispunjen nečistim i škodlji­ vim zrakom, a ovo treba izmjenjivati, ako želimo usčuvati čvrst organizam, čestim zračenjem tih prosto­ rija. Osobito se inora paziti na one prostorije gdje se spava, da se dobro vjetre. Ako se u mjestu pojave kojekakve epidemične bolesti, najprije će se ukalemiti ondje, gdje gospo­ dari nečisti zrak. Zarazili se samo epidemija na bi­ jednike u ovakovim stanovima, eto onda žrtava, koje hametom ruše i razaraju. I količina zraka utječe na naš organizam. — Čovjeku je potrebno za njegovo zdravlje: u bolnici 40 -8 0 kubičnih metara, u privatnim stanovim 25-30, u školama 7-15, a u spavaćim sobama 20 kubičnih me'ara. Ništa se većma ne osvećuje čovječijem bivstvo . kao nedostatak zraka. Kod stanovanja, osobito gdje se dulje vremena ostaje, a prostor je mali, koji je zap’ mljen živućim stvorovima u većem broju, naj­ više škodi na njihov organizam, te djeluje ubitačno. Kod našeg naroda, osobito siromašnijeg je obi­ čaj da svoje sve prostorije — svaki otvor začepi, čim nastane mali znak zime — jeseni, i to ne otvara, dok ■ sine žarko sunce o Gjurgjev-danu. Kakav tu mora biti tek zrak? Možda u jednoj sobici stanuje jedna cijela porodica od 10-15 lica, te se mora da truje nečistim uzduhom, i — mora da propada. Često zračenje mnogo doprinaša, te se pokvareni zrak na­ domjesti dobrim, što mnogo doprinosi zdravlju ljud skog organizma. A to baš treba kod ovakovih malih zatvorenih sobica, da se sačuva zdrav ljudski orga­ nizam. Zračiti treba izjutra valjano, za tim poslije objeda i večere, a to osobito ondje, gdje se danju i noći u istom prostoru obitava. U onim prostorijama gdje se danju ne prebiva, nego se samo nočiva, ovakove pros­ torije treba ostaviti posvema otvorene sve do pred spavanje. Ako si u sobi preko cijeloga dana, potrebno ti je, da bar pred spavanje sobu prozračiš, ako ti nije nikako drukčije bilo moguče, e si je onoga dana vjetrio. Slabo zračene sobe djeluju i na san, jer čovjek u ovakom prostoru slabo ili neuredno spava, spopa­ daju ga razni neugodni sni i veći je dio noči u besanici. Osobito se to opaža kod male i nejake dječice, koja se — u ovakim prostorijama — cijele noći ko­ prcaju, tuku nogama i stenju. Ovakova su djeca i po danu mlitava, blijeda i tamna, a o zdravlju se ne može ni govoriti, jer su blijeda, mršava i zakržljala tijela. �Broj 7. . BISER' Više zraka! Ova deviza morala bi lebditi pred očima svakog ljudskog organizma, ako se hoće, da se potrebita količina — za organizam dostatna zraka ima, te organizam od kojekakovih tjelesnih i pogubnih napadača spasi i uzdrži. Jedna mana, koja se ne da mimoići, jest ta, što u našim sobama ima i cvijeća koje se goji, u lon­ cima, ili se nabrano drži u Čaši s vodom. Ovo se is­ parava, te samo kvari zrak, a time i škodi onima, koji su tu privezani da obitavaju. I mokro rublje je škodljivo po dihanje, te ga treba odstraniti iz sobe. Ono se isparuje, a ona ispara je samo na štetu ljud­ skog organizma. Vrlo je gadan običaj, da se uz peći suše mokre čarape, gunjci, vlažno rublje i ini pred­ meti. Sve je ovo samo na Štetu ljudskog organizma. Ono, što nam može škoditi, odstranimo, pa ćemo i naš organizam zdrav očuvati i ojačati! I pušenje je, ne samo za onoga škodljivo, ko puši, nego i za onoga, ko mora u onome dimu biti, osobito na dulje vrijeme — kod spavanja. Ko je pri­ □ Strana 141. moran u ovakim prostorijama spavati, taj mora prije spa­ vanja sobu dobro prozračiti, da izadje dim, a ovoga da zamjeni čisti zrak. Ako su djeca već pozaspala, treba ih za vrijeme zračenja dobro pokriti, da se ne nahlade. Ostavljanjem mangale sa žerom u sobi preko noći je vrlo škodljivo, jer najbolje sastojke zraka baš odvuče gorući ugljen, a nama ostavlja najubitačnije sastojke zraka, te smo prinuždeni da ostatke udišemo. Kod ovakovih slučajeva dogodi se često, da mnogi s ne­ znanja i zaglave, jer ga je onaj pokvareni zrak ugušio. Vjetrenje ili zračenje soba je neophodno pot­ rebno, jer čist zrak može samo da koristi organizmu, a nipošto da škodi, stoga otvarajmo često prozore i vrata, da nam ta blagodat resi naše domove, pak ćemo mi i naše pokoljenje biti čvrsta i zdrava orga­ nizma. Refik. LISTAK. Iz islamskog svijeta. Porast Muslimana. — Prošle godine je u Indiji poraslo pučanstvo Islama što rogjenjem, što prelazom na Islam za 1,050.000 osoba. Muslimani na Javi. Koliko se vidi iz pisanja listova na Sudejshom otočju, Muslimani se iz dana u dan množe i njihova privreda i bogatstvo sve više napre­ duje. Pa, ma da Muslimani imaju prestiž nad inovjercima u svakom pogledu, ipak im Holandija smeta u svaknm pogledu u općoj prosvjeti naroda. Vrlo se boji ta uprava muslimanskog napretka u prosvjeti naročito od savremeno uregjene nastave, pa zapostavlja muslimane i — zalagajući prvake masnim plaćama i odlikovanjima — cijedi žestoko narod u poreznom pogledu. Hazrsti Omerov novac. - U posjedu veletržca Hasan ef. Akčere u Simberu nalazi se jedan srecreni novac, koji je pripadao Hazreti Omer , a nosi datum 20. godine po Hidžretu. Raunijov. U Oremburgu u Rusiji nedavno je umro glasoviti musliman Šakir ef. Ramijev, vlasnik listova ,,Vakta“ i ,,Šura“. Merhutr. je bio vrlo zauzetan čovjek, posjedovao je, uza sve ljudske vrline, velike zlatne rudokope u Uralu, na kojima je milione zaradio. Osim što je izdavao „Šura“ i ,,Vakt“ podizao je i mnoge škole i medrese, potpomagao obilno sva korisna islam­ ska poduzeća i tako ostavio iza sebe vječnu uspomenu u islamskom svijetu. Bog da ga nadari firdqvsi-ala dženetom! Pomirba Muslimana i Budhista. Muslimani i Budhisti u Indiji su stupili u složan i zajednički rad, koji im je Engleska ometala kroz mnogo godina, potpiru­ jući megju njima mržuju u svoju korist. Sada je ovaj pakt svratio na se veliku pažnju engleskih političara. Muslimani se bude. Indijnnske novine pišu, da izmegju muslimanskih porodica — nastanjenih na gra­ nici Indije i Afganistana — i izmegju Engleza ne vla­ daju najbolji odnošaji, što Englesku dosta zabrinjuje, pa da s velikom požrtvovnošću igra prijateljsku ulogu prema Turskoj u pitanju današnjeg rata. Gasprinski otvara mektebe u Bombaju. Smailbeg Gasprinski, vlasnik i urednik uvaženog islamskog lista „Terdžumana" na Krimu u Rusiji, osnovao je nedavno nekoliko musi. škola u Bombaju o svom trošku. O tome pišući engleski list „Bombaj-Gazeti", veli: „Smailbeg Gasprinski uspio je, da do sada u Rusiji osnuje ko pet hiljada mnkteba, u kojima se praktično predaje, tako da djeca već za 40 dana znaju dobro čitati i pisati. Ruski muslimani, a naročito oni iz Si- �Strana 142. Broj 7. ,B I S E R' birije, Turkestana i srebnje Azije su od toga vidjeli te je za to knjiga prikladna za gjačke knjižnice i za velike koristi, pa svim silama rade dalje na podizanju darove dobrim učenicima. Mi je od naše strane toplo preporučujemo ne svoje prosvjete. Sada se je eto Gasprinski zaputio i u Indiju, da otvara musi. škole vlastitim trudom i samo našoj omladini nego i odraslima. Ujedno žalimo, da zbog malog prostora ne možemo donijeti opširnije svim potrebitim troškom od sebe. Tako Gasprinski iz Rusije u Bombaju. — A razglabanje barem o istaknutijim suradnicima te knjie. Stoji za učenike 3 K. a inače 4 K, te se može dobiti mi ?.... kod izdavatelja u Sarajevu (učiteljska škola). H. Književnost. Književni pupoljci, tako se zove nova knjiga, koju je o svom trošku izdao vrlo poštovani književnik gosp Josip Mi l a k o v i ć , prof. učiteljske škole u Sarajevu Još poodavna je bilo javljeno općinstvu, da će ta knjiga izaći sa probranim gradivom, što su ga naši učiteljski pripravnici tekom mnogih godina (od 1887, do 1911) bili sabrali za svoj almanak. 1 premda u Knjiž. pupoljcima nije ni pola te gragje iznešeno, opet je bogat sadržaj te knjige. U njoj su 92 umjetne p j, srne, 20 pripovijesti i crtica i 11 poučnih članaka Saradnika je 47 osim g. Milakovića, koji je napisao lijep predgovor sa potrebnim podacima o nekim pi­ scima i o samome djelu. Ova nova knjiga podiže ugled cijelom učiteljskom staležu; ona je po svojoj vrsti prva knjiga u našim zemljama, a po lijepome sadržaju zauzima udlično mjesto megju svim almanacima izvan granica naše domovine. Mladi i poletni učit. pripravnici, gotovo sve sami rogjeni Bosanci i Hercegovci, metnuše u Knjiž pupoljke želje i čežnje svoga srca, misli i ideale svoje duše, opisaše zgode i nezgode svoga roda — ukratko oni svojim intelektualnim silama upriješe u narodna kola, pomogoše narodnoj knjizi. To je napredak za cio narod, to je razvitak bosanske književnosti, koju sve više uvažuju i Srbi i Hrvati izvan granica naše domovine. U Knjiž. pupoljcima vidimo mlagje radove nekih sadašnjih učitelja, koji su se već istaknuli na književnom polju, a vidimo — na žalost — da je ne­ mila smrt otrgnula nekoliko talenta’ ili da su radi životnih poteškoća neki odložili pero, pa šute..., mjesto da povećaju kolo učitelja književnika. Razno gradivo, koje sadrži ta knjiga, potječe od sinova našeg naroda, uzeto je iz sredine njegove, ono je s toga iznešeno u narodnom svjetlu, što čini, da će sa tijem gradivom biti zadovoljni naši ljudi i naša mladež. Pjesme, pri­ povijesti i crtice — to su grančice raznog cvijeća utrgane u raznim krajevima i sastavljene u rukovjet narodu na dar — to su Knjiž. pupoljci! I ko god ne čita sa duplim naočalima, koji ne čita za to da stvar kudi, već da uživa u tihom i solidnom štivu taj će biti zadovoljan sa tom knjigom toliko, da će je i svojim prijateljima preporučiti. Tu nema teških misli, da čitatelja umaraju, niti velika uzrujavanja, da mu škodi. Sve je lako, veselo ili blago a interesantno* Kulturne bilješke. PRAVI LA Udruženja bosansko-hercegovačke ilmije. (Bosna ve herceg džemijeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 29. Ako je predsjednik odsutan ili zapriječen za­ stupa ga u svemu podpredsjednik. § 30. Tajnik vodi zapisnik u sjednici glavnog odbora ka ' na glavnim skupštinama, potpisuje predsjedni­ kove zapis like i sve druge isprave i vodi društvtnu prepisku. § 31. Blagajnik vodi blagajničke knjige i odgovara u prvom redu za blagajnu ulaže novac društveni u si­ gurni novčani zavod, čija je centrala u zemlji izvan Bosne i Hercegovine, vodi popis društvenih članova, naplaćuje članarinu, isplaćuje društvene račune. Bla­ gajnik ne smije imati u ručnoj blagajni više od 200 kr. § 32. Ni jedan izdatak ne smije blagajnik učiniti bez potvrde predsjednika ili njegova zamjenika. § 33. Predsjednik bez predhodnog pitanja glavnog od­ bora moše sa blagajnikom zajedno izdati u društvene svrhe svotu od 50 kruna uz naknadu odobrenja od­ bora. Svaki veći izdatak mora biti predhodno odobren u sjednici glavnog odbora. § 34. Knjižničar vodi knjižnicu i odgovara za to, stavlja predloge o povećanju iste, izdaje knjige na pročitanje članovima i brine se o tačnom vračanju. § 35. Svi članovi glavnog odbora iz Sarajeva solidarno su odgovorni za imovinu društva, a vanjski u koliko su djelovali u stvaranju zaključaka. �Broj 7. ,B i S E R ' VIII. D u ž n o s t i g l a vnog odbor a. § 36. Glavni odcor ima pokrenuti jedan društveni list koji će zastupati društvene interese (§ 38). Odbor daje pravac listu i postavlja glavnog i odgovornog urednika, odnosno redakcioni odbor (§ 40). § 37. Strana 143. 16. da prati rad naših autonomnih vlasti, naro­ čito na polju vjerske prosvjete, kao i to, da li se njihov rad uopće podudara sa osnovama šerijati-mohammedije; 17. da obavješćuje milleti- islamijju o eventualnoj uporabi ili zanemarivanju svojih dužnosti od pojedinih ovih vlasti i da poduzima nužne korake protiv toga kao i protiv svačega, što ide na štetu milleti-islamijje, pa potjecalo odaklen mu drago. 18. da izragjuje i izdaje potrebite knjige, od­ nosno, da podnosi glavnoj skupštini predloge o izradbi i izdavanju potrebnih knjiga u korist društva: 19. da sklapa ugovore za izdavanje raznjk pro­ izvoda u korist društva! 20. da prosugjuje i pretresa rasprave i predloge, što su ih redovni članovi pismeno glavnom odboru podnijeli, pa da odregjuje, koji će se od njih pred skupštinu iznijeti. Ako je po njegovom mišljenju koji prijedlog ili rasprava za pretres na glav. sknpštini neumjestan, tada će glavni odbor pozvati dotičnog člana da to povuče, istaknuvši stvarne razloge za to. Ak oak dotični član izbjegava povući svoj prijedlog ili raspravu, tada odlučuje glavna skupština, da li će se o tom raspravljati ili ne. Glavni odbor ima dužnosti: 1. da bude u granicama ovih pravila prestavnik društva; 2. da svim silama radi na tome, kako bi se što bolje izvršivao zadatak društva; 3. da upravlja svom društvenom imovinom; 4. da na vrijeme saziva kako redovne, tako i izvanredne skupštine i da za njih ustanovljuje dnevni red sa svojim predlozima; 5. da se stara o valjanom uregjivanju lista; 6. da tačno izvršuje sve zaključke glavne skupštine: 7. da predlaže glavnoj skupštini za počasne članove one muslimane i muslimanke, koje su otva­ ("Nastavili <5e se.) ranjem vjerskih učevnih zavoda, potpomaganjem mu­ slimanske siročadi — a navlastito hodžinske te omogućivanjem štampanja dobrih isl. djela učinili vanredne zasluge isl. milletu u ovim zemljama, za čiju RAZNO. dobrobit imade raditi ovo društvo, ili na drugi način Csiitleman.*) Čitajući danas različite knjige i prateći omogučiti društvu ispunjavanje njegova cilja; 8. da na vtijeme izašilje opomene onim društve­ pisanje javne žurnalistike, nailazimo vrlo često na nim članovima, koji su zaostali sa uplaćivanjem dru­ izraz „gentleman". Ovaj izraz, koji je svojina engleskog jezika, neki Englezi pridaju sami sebi ili drugim oso­ štvene članarine (vidi § 18). 9. da izdaje diplome dobrotvoJima, utemeljačima bama, što u najviše slučajeva ima da označi pojam: „plemić". i počasnim članovima društva (vidi § 12); Pošto se ovaj predikat i u nas pojedincima po 10. da stavlja predloge glavnoj skupžtini o tom, u kakve će se svrhe trošiti prihodi onih vasijeta, za gdjekad dodaje1 vrlo je pogrešno, upotrebili se u gore istaknutom značenju. koje musija nije ništa odredio (§ 13); Riječ „gentleman" u našem jeziku u opće nije 11. da sastavlja godišnji izvještaj o svom radu kao i o djelovanju društva i da ga podnosi glavnoj moguće nikakvim izrazom posve tačno izkazati, kao što i mnoge oznake stvari i svojstava u različitim skupštini; 12. da predlaže glavnoj skupštini proračun o drugim jezicima. Tako na primjer mnogi jezici nijesu u stanju naći zgodan izraz za našu, riječ: „bruka" i dr. prihodu i rashodu društva; Hoćemo li baš da nagjemo u našem jeziku 13. da nastoji za tim, da se položaj i materijalno stanje muallima (vjeroučitelja), imama i muderrisa približno — sadržajem odgovarajući — sličan pojam za izraz „gentleman", to će, ma da ne odgovarao poboljša; 14 da vodi brigu oko toga, kako bi se izbavila formalnoj upotrebi za titulu i bez da je smisao posve novčana pomoć u obliku stalne potpore ili inače siro­ iscrpljen, t o prilici u mnogo slučajeva dostajati izraz: mašnim redovitim članovima društvenim i njihovoj „poštenjak". Jedan engleski list o ovome piše; „Nazovemo li siročadi od vakufa, općina, zem. vlade ili potpornih nekoga „gentleman", to time ne trebamo praviti nidruštava; kakove razlike izmegju višeg i nižeg, izmegju ranga 15. da u izvanrednim slučajevima daje potpore postradalim redovitim članovima, naročito muallimima, i službenosti, izmegju bogatstva i siromaštva. Ne, vjeroučiteljima, imamima, muderisima i njihovim po­ rodicama; *) čitey: džentlmen. �Strana 144. „BISER" razlika je čisto duševna. Ko je iskren, vjeran i pošten, ko se vlada čovječno i uljudno, ko se načinom svoga poštenoga poslovanja i prosugjivanjem uzdiže iznad ostalih ljudi i ništa mu drugo ne treba osim zadane riječi da obećanje ispuni, taj je ,,gentleman“ — pravi poštenjaković. Sat kao kompas (buzola). Ljudi su zu kompas pronašli mnogo sredstva u prirodi, pomrću kojih se tud i tamo arijentiraju — snalaz.e Kao najobičnija, kojima se ljudi već odavna pomagahu, jesu: razne zvijezoe, mnogo šumsko drveće, sjena i t. d. Ništa za to nije tako pouzdanije od džepnoga sata. Sat se položi posve vodoravno (horizontalno) preda se tako da mu je mala kazaljka okrenuta prema suncu. Iza toga se raspolovi prostor izmegju male kazaljke i broja dvanaest. Ona stranu, na koju je polovište okrenuto, označuje oosve tačno jug. Radi boljeg razjašnjenja debro če nam poslužiti ovaj primjer: Okrenemo li malu kazaljku, kad je na satu osam, to će jug biti u smjeru broja deset, jer: polovina izmegju 8 i 12 jest 10. Da se džepni sat može upotrebljavati kao buzala malo je kome poznato. Na ovo je najprije došao Stanley, kad je putovao u unutrašnjost Afrike. Kad su ga pri povratku zapitali, odakle je saznao za ovu tako jednostavnu metodu, odgovorio im je, da nije nikada o tome ništa čuo. Broj 7. Prema tome kakvog je oblika brada u pojedinih osoba, rečeni astrolog ističe njihov karakter ovako: Dugaška brada dokazuje, da njezinog vlasnika ne mogu lako zla preobvladati; no takav je čovjek obično ugursuz i umišljena neznalica, koji prividno lijepo izgleda. — Ljudih male brade trebamo se klonuti i čuvati, jer osim što su prepuni bezboštva i nevaljaština, oni su obično špijuni, te sliče zmijama. — Je li brada okrugla, to pokazuje mekoputnost (nježnost), kao što žene većinom okruglu bradu imadu. Brada čestitog čovjeka treba da je gotovo če­ tverokutna. Poruke i odgovori uredništva. Travnjaninu: Vaše smo pismo primili. Naš nak­ ladnik ustupio nam je i Vaše prijašnje pismo, te Vas molimo, da nam rad pošaljete. Kako vidite u ovom je broju došla na red ona stvarca. Ostalo smo pri­ mili na znanje. Hvala na pažnji 1 J. K. T. Onu oveću radnju, što ste poslali, donijećemo u jednom od slijedećih brojeva. Selam! Ibrnil Vatan: Poslato smo primili. Hvala na brizi i. zauzimanju. Ovakog gradiva imamo dosta na zalihi. Čovkić: Pošaljite ono, što ste obećali. Selam I Usta i brada. U prošlom je vijeku Izašlo jedno H. M. u Č. Kako vidite i ovo smo donijeli. djolo pod naslovom: „Izvrsna, korisna i za čitanje X —. Poslano povraćamo natrag sa primjedbom, ugodna knjiga glasovitog i vrlo učenog astrologa*) Arcandama". U ovom djelu pomenuti astrolog prosu- da primamo radove samo od muslimana. gjuje korakter pojedinih ljudi po obliku usta i brade. Po obliku usta ocjenjuje on pojedinca na ovaj način: Jesu li usta velika i razvučena (dugačka) po­ kazuju strogu i u ratu hrabru narav. Čovjek takovih usta većinom je raskošan i raspikuća. — Vrlo du­ gačka usta, koja izgledaju kao da su nožem razrezana, označuju grabežljiv, okrutan i zloban karakter, kao Pošto se je polu godine nuvršilo, umoljašto ga imadu grabežljive morske ribe. Ljudi s takovim ustima uvijek se hvale, hvastaju i premnogo: govore, vamo gg. pretplatnike, koji nam nijesu poslali ništa ne znaju i mnogo lažu. — Mala usta predočuju plašljiva, mirna, ali nevjerna čovjeka. — Onaj u koga pretplatu za drugo polugodište, da nam je što su usne izbočene i zadebljale, pokazuje da je prljave, opake i okrutne naravi. — Usta, koja izgledaju golema, prijepošaljuju, inače ćemo obustaviti šiljanje lista. a otvor im je posve malen, pokazuju u savezu s na­ Istodobno stavljamo do znanja, da list smijanim očima, da je takav čovjek niskog mišljenja, ljubitelj plesa i svečanosti. On još imade tu manu nikom ne šaljemo ko unaprijed ne pošalje pret­ da prečesto laže. — Onaj pako, koji pri govoru usta samo na jednu stranu otvara, lošeg je karaktera i vrlo platu bar za pola godine. nevjeran. J/ašinj priljateljima pretplatnicima ! *) Astrolog je onaj, koji po zvijezdama gata. Za uredništvo odgovara: Muhamadi-Beklr Kalajdzlć. Uprava „BISERA*. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/719ee179a9201123f503a30279de8f44.pdf 3049f447672cc32fb6ef52fb81d38ab0 PDF Text Text BROJ 8. BISER „BISER" izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. —»= = Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muall me) 1 muslimansko ženskinje K 3-—, a za ostale K 6 — godičnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. — LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vraćaju. ■ Neplaćena se pisma ne primaju. GODINA (. Za oglase plaća se prvi put za cijelu str nu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes naestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrStenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve Sto se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina,) PLATIVO 1 UTUZIVO U MOSTARU. S a fer 1331. Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: | M O S T A K Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak.) Nije dugo prošlo iza tih nemilih dogagjaja. a Francuska je svoje osvajalačke težnje obrnula na sje­ vernu Afriku. Uhvatila je priliku, kad je Turska bila jako slaba i istrošena, te je u Džezair (Algir) izaslala svoju vojsku tobože tim uzrokom, što je džezairski valija nekorektno prama njezinu konzulu postupao. Starosjedioci su se sve do 1847. godine hrabro opirali, ali najzad, kad su sve sile istrošili i dalnji otpor im bio nemoguć, i oni se podložiše. Evropa pak bijaše naumila uništiti samostalnost islamskih država, za to je neprestano i navaljivala, a u kakvu je nepreliku tim uzrokom došla Turska, gore smo razložili i historijskim činjenicama dokazali, no ovdje bi bilo mjesto da kogod stavi ovo pitanje: Ako je Turska tako oslabila i iznemogla bila. evropske velesile mogle su lako izvršiti svoje osva­ jalačke planove, te ako je to tstina, Turska bi već davno bila podiljena, nu mi nju i danas vidimo, gdje opstoji. Šta je uzrok tomu? Onomu, koji bi nam sta­ vio takovo pitanje, odgovorili bi smo na slijedeći način : U prva vremena, kada je Evropa svoju osvajalačku politiku prenijela na istok, Turska bijaše ta­ ko snažna i spremna velesila, da ne bijaše te sile, koja bi je svladala. Ona bijaše poput neprelaznog zida na razmegji istoka i zapada, te je bila kadra uništiti svakog onog, koji bi sa osvajalačkom težnjom pošao ma proti koga islamskog naroda na bližnjem istoku. Eto to je uzrok, što su Evropejci okrenuli svoj pohlepni pogled na prekomorske krajeve proučavajući, koji je predjel najzgodniji za osvajanje, a narod naj- | Ja n u a r 1913. Uregjuje: MUSA ĆAZIM ĆAT1Ć podesniji, da mu se ropski lanci nature na vrat. Da se islamskim narodima na dalnjem istoku uništi sa­ mostalnost, pošla je Evropa drugim putem, a pošto se je otkrio indijski put, a Evropejci posjetili čak i Rt Dobre Nade, to im je i pošlo za rukom. Sjaj ve­ likih uspjeha njihova osvajanja, kao da im zasjeni oči, te Tursku neko vrijeme pustiše na miru. Kad je pako poslije Turska počela slabiti i opa­ dati, a Evropi se pružila prilika uništiti ju, ruski se je narod, genijem Petra velikoga, podigao na takovu snagu, da je ugrožavao političko ravnovjesje na zapadu. Rusija zapadu postade potpunim suparnikom u agre­ sivnosti na islamske narode. Evropu osobito zabunjavaše to, što Rusija bijaše najbliža Carigradu. I zbilja, posto je Carigrad tako važna geografska tačka, ako bi se ruski orao tuđe ugnijezdio, ne bi mu teško bilo, da kroz kratko vrijeme, čitavi istok i zapad uzme pod svoja snažna krila. Zbog takvih okolnosti, Evropu za­ brinjavaše ovo: Ako bi jedan put Rusija uzela Cari­ grad pomoću svoje sile, zavladala bi i bijelim morem, čime bi opet svoju snagu uvećala, a onda joj se nikakva sila ne bi mogla oduprijeti. Po srijedi još bijaše i to, što se ruska pohlepnost nije ograničavala samo na Tursku, nego je ona htjela i Indiju progutati. Kada je Rusija prisvojila Turkestan, Engleska se osjetila povrijegjenom u svojim interesima, jer je ćutila zao udarac ruske blizine u Iranu i Basranskom zaljevu, gdje se već engleski prestiž bijaše počeo razvijati. Eto to je glavni uzrok, da su, prvo Engleska, a za njom i sve druge velesile odustale od djelidbe Turske. S jedne strane išlo se je za tim, da se dalnjem pro­ diranju Rusa stane na put, s druge strane našla se je shodnija politika — postepeno komadanje Turske. — Dolje ćemo navesti uzroke, koji su ponukali neke evropske sile na politiku, da su prilikom krimskog rata stupile u savez sa Turskom. Glavni razlog, zašto je buknuo krimski rat, jesu nesretne kapitulacije, a mi ćemo nastojati, da to malo bolje osvijetlimo; �Strana 146. Broj 8. ,,B I S E R' Izmegju katoličkih i rišćanskih svećenika u KudsiŠerifu (Jerusolimu) došlo je do nekih razmirica, zbog neznatnih okolnosti, odnosećih se na kamamensku crkvu. Ovaj čin, koji se je zbio 1260. (po Hidž.) uzela je Rusija za razlog i zatražila protektorat nad rišćan ma. Turska, uvidjevši ozbiljnost stvari, dala se je od­ mah na izvide. Turska nastojala svim silama, da pri­ jepor privede kraju i pravo dade onom. koga ide, ali rišćani podgovarani Rusijom, ne htjedoše pristati ni na kakovo riješenje Turske. Oni posegoše čak i u prava katolika, jer porušiše neke dijelove crkve, koji su katolicima pripadali. Sada činjenica posta dvojaka: Ovog puta intervenira francuski poslanik u Carigradu i zatraži, da mu se stvar, prema ugovorima od g. 1156. (po Hidž.) glede protektorata nad katolicima, razjasni Politički položaj, koji sada zavlada u Evropi, vrlo je pogodovao caru Nikoli. Francuska tada preživljaše tešku krizu, jer se po drugi put ukidaše republikan­ ska vladavina, a na francusko prestolje zasjede Napoleon III. Austrija pako još od velike francuske re­ volucije, od kad ljudskim umovima zavlada ideja slo­ bode, koja velike državnike toliko zabrinjavaše, držala se je sasma postrance. Ovomu metežu u Evropi pri­ dodaj još ustanak Crnogoraca, pa caru Nikoli nije trebalo bolje prilike, da ostvari svoje političke težnje. Nikola je znao cijeniti položaj, za to njegov poslanik u Carigradu Tetof, dobiv nalog od svoje vlade, poče poduzimati energične korake kod visoke P rte. On zatraživaše, da se Turska imade držati ugovora sklop­ ljenog u Kajnardži po kojem su, kako on veljaše, ri­ šćani sasma slobodni u svojim vjerskim poslovima, bez da se imade iko drugi u to uplitati. Na to je vi­ soka Porta odmah sastavila jednu komisiju, koja bi potanko stvar ispitala, da se jedan put kraju privede. Osim toga što se rišćani ni s tim ne zadovoljiše, oni pretvoriše prijepor u tučnjavu. Za to je sada Turska sastavila treće poslanstvo od samih rišćana i katolika i pod vodstvom Afif begovim odaslala ga u Jerusolim. Odaslanstvo je tamo ostalo sve do iduće godine, na­ stojeći da stvar izravna, što mu i pogje za rukom. Kakav su i ovog puta Rusija i Francuska činile pri­ tisak na Tursku, vrijedno je da se spomene. Spome­ nimo samo to, da je car Nikola, ne da zaštiti kato­ like, nego da Turskoj da neprilike, prividno zahtijevao, da s Turskom stupi u pregovore glede svetih mjesta u Jerusolimu, te poslao za to princa Menćikofa u Carigrad, ne bi li na koji bilo način Tursku izazvao u rat. Tek što je spomenuti došao u Carigrad, toliko se je uzoholio, da je ministru vanjskih posala Fuad efendiji, kad se htio s njime sastati rekao: „Pašo, malo poslije". Spomenuti ministar, našavši se uvrijegjen tim drskim postupkom, morao je dati ostavku, a na nje­ govo mjesto došao je Rifat paša. Megjutim se je ruski imperator tajno sastao sa tadanjim engleskim poslanikom u Petrogradu Sir Hamil- ton Simoronom i otkrio mu svoje osnove glede Turske. Car mu govoraše: „Da se Turska podijeli potrebno je, da moja i vaša država stupe u savez. Turska je jedan bolesnik, koji će danas-sutra morati da umre, za to treba da je mi još od sada podijelimo. Ako budemo čekali na njegovu smrt, u Evropi će kijameti nastati, za to treba s tim odmah početi. Misir i Kretu daćemo Engleskoj, Srbiju sa Dunavskim vilajetom učinićemo samostalnom državom pod ruskim nadzorom, Carigrad će privremeno zaposjesti ruska vojska. Dakle s time bi bio posao gotov, a ja vam ovo kao najbolji vaš prijatelj saopćujem, pa ako mi s vašom državom stu­ pimo u savez, ja drugima i ne odajem nikakove va­ žnosti". Poslanik mu je na to odgovorio: „Ja nalazim za slobodnije, da se onaj bolesnik što bolje liječi". „Ako bismo pak ustali dijeliti miraz, čitava bi Evropa planula i to bio uzrok mnogim ratovima. Odmah iza sastanka poslanik je u cjelosti izvijestio svoju vladu o stvari. Pošto je car Nikola uvidio, da će se njegove tajne osnove otkriti, veoma se je rasrdio, te počeo na­ stojati, da Sir Simorona okrivi s veleizdaje. Na taj eto način su velesile doznale za tajne osnove Rusije, Što ■'.rodilo posljedicom, da je izmegju Engleske i Fi. iske došlo do ugovora u Londonu, kojim se zajai 'je integritet turske države. Ai'igjutim su Rusi opet počeli zaposjedati tursko zemljište i uništili osmanlijsku mornaricu pred Sinopc na što su im saveznice navijestile rat. Tekom ratnih dogagjaja postignuto je zbliženje i sa Austrijom; malo za tim i Italija stupi u savez i posla na bojno polje 18000 vojnika. Sada se opet i Švicarska priključi savezu. Rusija pretrpljavaše sve poraz za porazom, tako da joj ne preosta drugo, nego da zatraži mir. Prema tome su neprijateljstva obustavljena, a pregovori o miru u Parizu otpočeli. Godine 1856. bi potpisan pariški ugovor, po kojem se i nadalje zajamčuje integritet Turske. Prema tome ugovoru Turska se obvezuje, da će u državi provesti nužne reforme, a svjema državljanima, bez razlike vjere i narodnosti nastojati osigurati blagostanje i napredak. Rat se eto na takav način završi, a baš tada umrije Sultan AbdulMedžid, a na osmanlijsko prestolje zasjede Abdul-Aziz. Evropa, koja je malo prije pariškim ugovorom zajam­ čila Turskoj integritet, kao da se sad na jednoć pokaja toga čina, jer poče kovati razne načine za uplitanje u unutrašnje poslove turske države. Sultan Abdul-Aziz nalazio se je u nepovoljnim prilikama, jer je silom morao priznati čin rumunjskog princa, koga velesile odabraše; bio je pod velikim pritiskom Evrope, da Srbima prizna samostalnost, jer se bijahu digli na ustanak, a uz to još zaokupljen ugušivanjem revolu­ cije na Kreti, koju je takogjer Evropa potpaljivala. (Naetavlće se.) �Broj 8. ,B I S E R' S lro to lju b : Strana 147. A. Hlfzi Bjelevac: Islamsko sirotlšte. (Prilikom njegova otvorenja 17./I. 1913.) Kakve li liepe i radosne viesti Islamski genij sad nam evo javlja: Došao dan je velikoga slavlja, Kad žarki plamen narodne nam sviesti Iz pepela se živ i snažan budi, Da kaže”svietu, e smo i mi ljudi. Jest, mi smo ljudi, mi imamo volje, Da ozareni njegovijem sjajem, A zagrljeni bratskim zagrljajem, Obragjujemo naše pusto polje, Gdje raste korov, havdika i trnje, Od umiranja gorčije i crnje. Ta mi imamo, štono drugi nema: Njive i šume, vakufe i kmete — S tog usporedo s narodima svjema Možemo stupat napram svoje mete I podizati budućnost nam roda: U kulturnom je"napretku sloboda... Gle, sad smo orak svome cilju bliže! I vakuf nam je počeo, da radi, Pa zapuštenoj našoj siročadi Pod Trebevićem utočište diže, A to su sjajni ljubavi nam dvori, S ognjišta čijeg oganj će da g o r i-----I taj će oganj da grije i snaži Ozeblu djecu bez majke i babe, Ah, taj će oganj da kriepi i blaži Sve ostavljene, nejake i slabe, Što bieda goni gole ih i bose, Da po sokaku komad kruha prose. I biće oni pravi muslimani, I biće naša oni moć i snaga, Sve plemeniti ljudi i valjani, Čuvari vjere i rodnoga praga, Što dom i Islam braniti će znati I na žrtvenik vas im život dati. Islamska sviesti, sto puta ti hvala! Blagoslov Bož’ji sad ti pjesnik ište — Siročad naša već ne će da piste, Jer ljubavlju ih ti si obasjala. A dok je tvoga životvornog plama, Blago je nama, sto put blag nama! Pod drugim suncem. (Nastavak.) V. Kako je Muris nenadano otputovao iz Carigrada, tako je isto nejavivši nikom i došao. Kad je stupio iz željezničkih kola i ugledao pred sobom silnu masu svijeta, bilo mu neobično. Navikao se bio na tihi la­ danjski život pa mu ta zaglušna vika neugodno zvo­ nila u ušima. Okrenuo se oko sebe i gledao, ne bi li koga poznao megju toliko svijeta od svojih bližih prijatelja i poznanika. Ali nikog osim kojeg redara i činovnika, koje je on poznavao iz vigjenja. Nije se mogao snaći. Stajao je nepomično kod svojih stvari i tražio kojeg hamala, da mu stvari smjesti u koja kola na ulici. Pa kuda će onda? Da li bi išao u svoj stan na Beg Ogliju ili bi otišao na Terapije odmah, gdje su i njegovi, kako je Muris obično govorio lje­ tovali. Da ih iznenadi svojim dolaskom? Da ona ve­ čeras iznenada, kad pogje u svoju sobu, ugleda preko puta u*Murisovoj sobi svijetlo? Kako bi se iznenadila. Nastalo bi pitanje: ko je tamo? Da nije Muris!.. A onda bi došao stari HuseinS i pitao, je li beg-efendi došao. Ja: A Muris bi onda izašao i narugao se u šali kao i vazda dobrom starcu teškim anadolskim na­ glaskom: došao, došao... Ne ! Ne će ! . . — Na Beg-Oglu u kuću broj 245. prama Galata-Šaraju, zapovjedi Muris kočijašu, kad mu je hamal smjestio stvari u kola i on sio. Kola krenula polagano izmegju svijeta od kolo­ dvora prama ćupriji. Murisu bilo neobično, bilo mu je teško pri duši; i nehotice sjetio se brata, zavidio mu, da više neće biti izložen velikom svijetu, kao on. da će živiti mi­ ran život u svojoj domovini. Čudnovata je ta Murisova misao bila, tim čudnija, kad i njemu nije |niko smetao da tamo ostane! Molio ga brat, dokazivao mu potrebu rada megju svojim, a Muris nije to mo­ gao pojmiti. Šta bi on mogao pomoći jadnim narodu, koji se nalazi u rasulu, koji nije stvorio sebi ni oslona za razvitak i napredak. Kako se narod nije mo­ gao prilagoditi novom životu, kojim je čitav svijet pošao!.. Pa da on — on sam i njegov brat to ispra­ vi, da stigne one, koji danas gospodare, a nekad bi­ jahu sluge, kmetovi! To se ne da! Šta on može uči­ niti ? On koji se je sam osjećao tugji pod onim sun­ cem, koje ga je najprije obasjalo... Nedasetako! To me narodu treba čitave legije inteligencije, ali ne one, koja se stidi zaći megju narod, nego onake, koja je uvijek s narodom i u radosti i nevolji. Nije trebalo čekati dok dogje do propadanja, trebalo je odmah... odmah čim su prošla ona vremena mača i puške. �Strana 148. „ B I Š E R‘ Hamdibeg je za narod — on je ko i seljak... A ja... pitao se Muris idući u kolima — ja sam nešto drugo... Da Muris nije razmišljao o Hamdibegu i o svo­ joj domovini, u kojoj se je on tugjinom osjećao, vi­ dio bi mnogo poznatih, koji su mirno prolazili i gledali za Murisovim kolima. .. . Murisbeg bi vidio i Rifatbega Afandaki zađe, svog budućeg punca, ali ovako je prošao neopazivši ga, a Rifatbeg stao začugjen i gledao kako odlaze Murisova kola. Rifatbegu bilo neugodno, da je mimo njega pro­ šao zaručnik njegove kćeri, a da ga nije ni pozdra­ vio, premda ga je vidio, jer mu je glasno doviknuo: — Dobro došo [Murisbeg!.. ...A on mjesto da zaustavi kola nije ni odzdravio, nije ni pogledao. Kočijaš zaustavio kola, pred odregjenom kućom i Muris se istom prenuo iz svojih misli. Kad je stu­ pio na vrata, istom nastala zbrka i čugjenje. Vratar neobaviješten, sobarica nije uredila sobu, „maitresse de maison“ ne zna ništa o njegovu dolasku... A Muris ih iznenagjeno gledao... — Ah molim V as! dajte samo stvari u utra pa će mo za sve lako... reče Muris hladno na sve isprike — „jer ja ću se istom večeras smjestiti. Gospogja Daniolis pozove Murisa na kavu, što on i prihvati, rekavši da se želi pozabaviti sa kćer­ kama i za čas malo se odmoriti u njihovu krugu! Kolika radost kod kćeri Daniolisa, kad su Murisa ugle­ dale iznenada!.. „Dobro došo!.. uskliknule obadvije u jedan glas i poletile Murisu. Vi-di ti njega, pa ni javiti se kartom ni pismom da dolaziš?! ukore ga obadvije djevojke s kojima je Muris bio dobar i intiman prijatelj. Za tim se okrenu majci: — E sad ne ćeš govoriti: dok Beg dogje, pa onda na izlete... — Zahvaljujem na srdačnosti!., reče Muris, sje­ dajući na stolicu. Upita za zdravlje. Prigovori što im nije pisao, za tim saučešća nad smrću Ibrahimbegovom, kojeg je gospogja lično poznavala, za tim kava i obični razgovor o putovanju i boravljenju u Bosni. Nakon što su skoro čitav sat razgovarali pozo­ ve starija kći gospogje Daniolis Olimpa Murisa u po­ krajnju sobu i izvadi iz ormara malenu posjetnicu s dražesnim osmjehom: — Murise, poznaješ li ovu djevojku? Muris pročita: Sabina Sarian... Problijedi. Čas je šutio, a onda, da prikrije svo­ ju uzbugjenost, zapita: — A ti? .. — Nekad bijasmo drugarice u liceju... krasno djevojče! Jeli de Murise? lukavo će Olimpa. — „A kad se je povratila u Carigrad? Broj 8. — Prije nekoliko dana tražila te ovdje. Mene je jedva prepoznala. — „Mene tražila !? začugjeno će Muris. ,,A skim je bila, ako ćeš mi reći. — Sa majkom, lijepom kao i kći... — „Šta to znači ? .. — Ja neznam. Zamolila me, da ti ostavim po­ sjetnicu. — „Ništa više!., upita uzbugjeno Muris. — Kako te interesuje! S v ašta:... srce.., Muris protrne. Olimpa nastavi: — Ona će se naseliti ovdje. Pripovijedala mi nešto iz mladosti, nešto iz dobe dok... Olimpa ne doreče. Gledala ' je pozorno Murisa, kakav će dojam na nj to učiniti, a onda oprezno nastavi: — ...dok je nijesi zaboravio. Još dok bijasmo dru­ garice, dok nijesi k nama ni došao, vi ste se pozna­ vali. Vi ste se ljubili. — ,,A onda?..“ drhtavo će Muris. — Ne onda, nego sada došla je opet u Cari­ grad i nije te zaboravila... — „Tri je godine, da je nijesam vidio. Od kako sau. se povratio s nauka. A sad je krasna... zamamljiva. Išla je u tvoju sobu i zamolila... — „Nešto? — jedva dahne Muris. — Da upiše nešto u tvoj album... Nemoj se lju­ titi ! Bila je vrlo skromna. Nekakovi znakovi, kojih nijesam razumjela, datum i potpis... - „Koko si nidiskretna!.. I to si dozvolila!! Mjesto da rečeš da je sve zatvoreno, pokazala si joj sve... — 0 ne! Ona nije ništa čitala... Na koncu upi­ tala me kad ćeš se povratiti, a ja joj nijesam znala ništa reći. — „A gdje su odsjeli, ako smijem znati? — U svojoj kući, dvije sto koraka od nas. — „Olimpo, žao mi je da je kasno došla, jer se možda ne ćemo više vidjeti. — Za što? — „Jer je sve svršeno... Olimpa ga pogleda začugjeno, a Muris sjedne na divan i gledaše tupo, zamišljeno nekuda kroz pro­ zor. To mu je sve došlo iznenada. Nije se nadao, pa tim teže bijaše Murisu razgovarati sa Olimpijom s kojom je uvijek bio povjerljiv. Muris bijaše već davno zaboravio na lijepu Sabinu. Njezina ljubav izgledala mu, kao jedan san — lijep san, kojeg sanjamo pred zoru za kratkih ljetnih noći. I on je sanjao taj san, ali nije mislio da će ga se tako dojmiti kad mu ga neko treći ponovi. Muris je mislio, da bi mogao ostati hladan da i Sabinu pred sobom ugleda. Ali nije računao pri tom na svoje srce. On je mislio, da je onu krizu mladosti i �Broj 8. Strana 149. .BISER' zrelijeg doba već prošao. Muris je sam sebi priznao to više puta, da za nj ne opstoji druge ženske osim njegove zaručnice. Ali ipak i povrh toga osjećao je nekakvu prazninu u svojoj duši. On je u sebi osje­ ćao neko više biće nego što je običan čovjek. Muris bijaše došao do onog absurdnog zaključka nekih ekstrema, da čovjeka ništa na svijetu ne može pot­ puno zadovoljiti. ...I on — Muris, koji je nekada sretan bio, gle­ dajući kako zvijezde na nebu svjetlucaju, kojeg je nježna pjesma slavulja uznosila u Život blaženih, taj isti Muris osjećaše svu prazninu one beskorisne filo­ zofije ništavosti. On je vidio u svakog koga je sreo po jedan dio zadovoljstva, a on bijaše potpuno ne­ zadovoljan. Iz tog nezadovoljstva padao je u zamišljenost, u zaboravnost, indolenciju, finu modernu, koju bi pravije nazvali nervoznosti. Za to se ni sada nije mo­ gao održati, a da ne pane u svoju slabost, što je i njegova prijateljica opazila i lagano se udaljila iz sobe. Muris ostao sam. Dugo potrajalo to stanje, dok je Muris došao sebi. Onda istom bijaše opazio, ko­ liko je bio slab i koliko je pogriješio, a da nije od­ mah otišao na Terapije. Da je otišao tamo i da je svoju zaručnicu Fadilu kćerku Rifatbega Afandakizade iznenadio svojim dolaskom, koliko bi ona sretna bila — kako bi nje­ govo srce drhtalo od slasti gledajući njezino uzbugjenje. A ovako?! Sam je to sve doživio!.. Nehajno prigje prozoru i pogleda na ulicu. Kao i obično! Ulicom svijet vrvi, neko žurno, neko lagano već svak prema potrebi. Muris nije nikog prepozna­ vao, jer nije mogao ni gledati sve prolaznike, da upo­ zna možda kojeg svoga prijatelja ili znanca. Njemu se činilo to sve pusto. Mračilo se pred njegovim oči­ ma. Lampe su sanjljivo žmirkale, a kiša tiho rosila. On je vidio nju — on je osjećao blizinu Sabine, kako s njim ide iz kazališta kući za onih sret­ nih dana mladosti. Muris je osjećao instiktivno dodir njenih nagih ruku, vidio, kako se nadimlju pod bije­ lom haljinom pune grudi, čuo kako uzbugjeno srce kuca... A onda se praštali, da sutra ponove isto, što i večeras, dok im je život nudio sve svoje raskoši i blaga mladosti, dok je sudba više njihovih glava držala svjež vjenac ljubavi i sreće... Murisa pustili, da se odmori na samu, kako je Olimpa rekla majci, kad je izašla iz Murisbegove sobe. Nije niko k njemu ulazio i tako je Muris mo­ gao da se podaje sanjama mladosti, koje su u opre­ ci stajale naprama njegovim mislima, kad se je vozio od kolodvora kući. Tek poslije ručka izašao Muris, da se prošeta i posjeti Rifatbega u radnji. Kad je izašao na ulicu, vrtilo mu se nešto u glavi. Osjećao se nemoćnim, satrvenim i najvolio bi se vratiti i leći u postelju. Ali se opet svlada: ne bi bilo lijepo, da Rifatbeg čuje, da sam došao, a da nijesam k njemu se navratio. A s tim bi se možda zamjerio i svome odjelnom pred­ stojniku u ministarstvu Munir paši, prijatelju Rifat­ bega i daljnjeg rogjaka Fadiline majke. VI. Spustila se tiha lijepa veče. Stišao se dnevni život, pa i sama priroda spremala se na odmor. Tajinstven mir vladao čitavom vaseljenom. U zraku, povrh tih kuća, kućica i palača, koje su se nizale uz obalu čarobnog Bogaza nešto drhtalo, kao san, ko nekakve tajanstvene niti izmegju ovog i nekog dru­ gog višeg svijeta. Nešto se povlačilo zrakom, kao pjesma — tiha mirna pjesma bez tonova, koje čovjek tek osjeća i razumi, kad se preda prirodi, kad utone u njezine tajne. Mjesec svijetli, zvijezde podrhtavaju — tiho, sanj­ ljivo. More sanja, šume okolo njega i za njima veli­ ke i mračne planine anadolske. Baciš okom okolo sebe ne vidiš nikog, ne čuješ glasa ni od kuda, a dušom ti se prelijeva nešto, što ni sam ne razumi­ ješ — nešto što nije u čovjeku, ali je blizu — po­ sve blizu oko njega... Tiho je, mirno... A tamo gdje ti oko opaža sa brežuljka neko svijetlo — tamo na zapadu, gdje ti se oku gubi iz vida, vidiš jedan veliki grad; te ako duhom prodreš tamo, oćutićeš viku, galamu, muziku, pjesmu, lavež, svagju... Instiktivno ćeš osjetiti blizinu velikog grada i vrevu njegovu. Čitava će okolica izgubiti oni čar, onu romantičnost, jer si duhom u gradu, a ne u prirodi. Ovako se činilo i Fadili, sjedeći gori više ljet­ nikovca u otvorenoj sjenici i posmatrajući čas veliko pospano more pod sobom, čas hrleći duhom nekud daleko preko onih planina — čas gledajući tamo na horizontu veliko more svijetla, gdje je ležao Carigrad u svojoj noćnoj silhueti sa vrhovima bijelih munareta. Ona nije mogla usnuti. Polako, kad je sve u kući pospalo, izašla na balkon. Gledala tamo preko bašče i preko puta, jesu li osvijetljeni prozori njegova stana. Ništa! Mrak. Zastori navučeni. Dugo ostala previsivši se preko okrajaka balkona i tupo zurila u mračne prozore njegova stana. Kako je ona sretna bila, kad bi sa ovog istog mjesta gledala neopaženo, kako on tamo u svojoj sobi sjedi za stolom i radi. A on nezna, da ga gleda !.. A poslije bi ona iznijela svijetlo na balkon, za tim ga utrnula, a on bi onda došao, došao doli u bašču i oni ćeretali i razgovarali... �Strana 150. Broj 8. „ B I Š E R‘ On bio veseo, razdragan, uvijek pripravan da se šali. Pričao joj o budućim danima, kako će biti sretni, kako će je on na rukama nositi... A poslije postao zamišljen, mučaljiv. U razgo­ voru izbjegavao šalu. Pričao joj o umjetnosti, muzici književnosti najragje govorio o ozbiljnim stvarima. Donosio joj knjige, koje zasjecaju u kućanstvo, te se jedanput ozbiljno prepirao snjcme, kad je uznosila junake i začetnike romanticizma. Ona je to najviše opazila od tuda, kad je on od oca zatražio privolu i kad su se jedno drugom obećali. Jedino što je on volio, bila je muzika! Već su četiri mjeseca da je otišao — otišao naglo nenadano i od tad ona nije ni jednom sjela glasoviru. Njega nema. Šta će, kad on ne sjedi tamo u pokrajnjoj sobi s njezinim bratom!.. Ko će razumjeti njezinu umjetnost, koga će uznijeti oni meki akordi, u koje ona prelije čitavo svoje biće. ...I došla sadašnjosti!.. Zadrhtala, osjetila zimu u svom tijelu. Uspravila se i pošla u spavaću sobu da se zaogrne. „Bože, Bože!., dahnulo djevojče pridušenn „jeli moguće da je došao!.." Zagrnuta lakim svilenim šalom, sišla lagano u bašču, da nikog ne probudi i sjela u sjenicu. U grlu je nešto stezalo, srce drhtalo i počela plakati. U večer, kad je Rifatbeg došao iz Carigrada, re­ kao im za večerom: da je čuo, e je Murisbeg došao iz Bosne. Fadila sva protrnula, oblio je rumen stida, p< gledala oca zahvalno i usudila se upitati: ko mu je kazao. Rifatbeg odgovori na pola ljutito, da ga je on vidio. Poslije večere Rifatbeg mrk i ljutit povukao se odmah u svoju sobu, premda su svi h jeli čuti: kako je Murisu, da li se razgovorio iza očeve smrti i t. d. Ali su svi opazili, da je otac ljutit i nijesu se ustru­ čavali, da ga ispituju. Fadila bila najogorčenija. Kad je Rifatbeg otišao u svoju sobu, nakon po sata došla k njemu Fadila. da ga upita: šta mu treba, da li što ne fali u sobu.. Rifatbeg se osrjehnuo. To je ona opazila. — Sigurno si došla po selam od tvog Murisa, upitao je otac ironički. Fadila ga pogledala i pocrvenila. — Danas je došao, nastavio Rifatbeg, prošao je u kolima, ja sam ga vidio svojim učima na ćupriji On me nije ri opazio. Kola su projurila svom brzi­ nom. Mislio sam, doći će po podne u radnju, ili večeras ovamo!.. To nije od njega lijepo! Ko mu ima bliži od nas? Pa nije htio ni u svoj stan ovamo, nego na Bey-Ogliju, sad u ijeto. Fadila nije ništa rekla. Rifatbeg sjeo na divan, a ona se okrenula od njega i otrla suzne oči. I ona se našla uvrijegjena. Ipak je došao pa nije htio niti se ocu navratiti. Kako se je otugjio!.. — ,,A možda je i žalostan oče" — ispričala ga djevojka — jer Muris je vrlo poštovao svoga oca. — Možda i to, a možda je i umoran od puta, jer četiri dana voziti se... — „Mogao ga je Nusret potražiti — izusti smjer­ no Fadila. — Išao je popodne odmah u njegov stan i re­ kli mu, da je nekud otišao i da se ne će večeras po­ vratiti. Ove riječi napunile nadom mekano srce djevojke i ona se nadala, da će Muris ipak večeras doći. Nu nije došao. Iz Rifatbegove sobe otišla Fadila u bratovu sobu, da vidi jeli došao, jer ga za večerom nije bilo, Ali ni Nusreta ne bijaše... Za tim otišla u svoju sobu. Usnuti nije mogla. Bilo joj teško. Izašla na balkon, a za tim sišla u bašču. Ona nije mogla na zlo ni pomisliti, jer je i pre­ više volila Murisa, a da bi mogla uopće o njemu što .. 'mnjati. Fadila se već toliko puta osvjedočila o vje. isti svoga Murisa, pa tim je manje sada sum­ njala nakon njegova povratka u Carigrad. Neposredna blizina mora davala je i previše \ 3ge okolini, tako da je nakon po sata bilo Fadili eno. Odluči da spava, ili bar samo da legne u pc telj u, da ne nazebe. uogje. Polako iz megju cvijeća osvijetljena sjajn< m mjesečinom išla kao kakva lijepa prikaza, kao začarana djeva iz onog viteškog doba. U sobi na stolu iznenadilo je malo pisamce u omotu bez adrese. „Ko je bio poslije mene u mojoj sobi — pitala se Fadila otvarajući pismo. Za čas je zastala, a licem joj se prosuo žar ru­ menila. Pismo zadrhtalo u rukama. Fadila je čitala s jedne strane: „Žalim mila da nijesam još večeras došao. Ispri­ čaj me, a ostalo će Ti Nusretbeg kazati. Ljubi Ti oči Tvoj... a s druge strane posjetnice: Jahjapaša-zade Murisbeg" Fadila se nije znala snaći. Onako uzbugjena izagje iz sobe i pokuca na bratovu sobu. Nema od­ govora. Pokuca još jednom i otvori vrata. Nusretbeg je spavao u svojoj postelji. Fadila se vrati nazad, baci se na postelju onako obučena i proplače od radosti... (Nastaviće se.) �Broj 8. , B 1 S E R“ Muhamed-Seid Serdarević: Istina i pravda. Ima li išta na svijetu ljepše, bolje i uzvišenije, a da se uz to ipak pokazuje manje iskrene volje za njegovim postizanjem, kao što je istina? Ima li opet išta, za čim se više vapije, što se toliko želi, traži i za nj se vodi borba — često puta krvava, — a da je manje u svijetu, kao što je pravda? Istina! To je nešto čemu pjesnici pjevaju himne, književnici ga se najradije dotiču u svojim djelima, filozofima je meta i povod njihovom filozofisanju, a moraliste ga pored pravde odnosno pravednosti naj­ više u zvijezde kuju i preporučuju. I znan i neznan i poštenjak i lopov i asketa i „farmason" (framuason) i bogat i siromah, jednom riječi svak priznaje je sebi i tvrdi za se, da je njezin ljubitelj i pobornik i da mu je ona u svemu krajnja želja. Isto je ovako i s pravdom. Posmatramo li vidjećemo, da najsuroviji egoista, koji bi svoga oca prodao, samo da se dočepa koje krajcare; najpleme­ nitiji altruista, koji bi da pomogne drugome sebe stavio na sve moguće patnje; najpristraniji nepotista, koji bi na pr. i čobaninu iz kruga svojih bližnjih ustaknuo vladalačku krunu i posadio ga na p ijestolje, a samo za to, što je njegov; najjači pravednik, kojem je u svemu deviza ona naša: „kako ocu, tako i šokcu" i: „ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga"; najodvratniji fanatik i najžešći šoven, — svaki će od ovih nabrojenih klasa ljudi reći: moja je želja, da istina izagje na srijedu; nek se vrši pravda; i: ja hoću pravo. Što više reći će to s nekim ponosom, nekako oholo i po tom odvažno. Najvećem lašcu i petljancu, kad se makar slučajno konstanitra isti­ na, opaziće se na njemu znak nekog zadovoljstva i entuzijazma, vidjeće se, da se čovo diči time, što je pogodio ili je rekao istinu. A tek šta da reknemo za ona svijetla lica u historiji, koja propovjedahu istinu i bijahu njezini iskreni pobornici, koji nijesu žalili ništa, samo da je iznagju i da joj isposluju priznanje, pribavivši joj što više pristaša. Koliko se oni naslagjivaše u tome, što su imali čast, da imadu posla s istinom i da njoj služe! Rado su žrtvovali sve; život su metali na kocku, pa voljeli su se i rastaviti s njime, nego da se liše te časti. — Sve to govori, da je istina nešto, čemu možda u svijetu nema ravna u ljepoti i uzvišenosti. I valjda baš za to, što joj to svak priznaje, svak je i sovjata, tvrdeći da je na njegovoj strani i svak se — makar prividno — pokazuje njezinim pri­ jateljem i ljubiteljem. Utakmica odabranog ljudstva u stvari pronalaska istine, veliko natjecanje pojedinih ljudi za pribavljanje da mu se prizna, kako je istina na njegovoj strani dokazuje, da je ona nešto, što je veoma skupocjeno, Strana 151. To se pak može protumačiti i time, što je ona ri­ jetka i što nije lahko do nje doći. Čega god je pak u prirodi malo i do šta je teško doći, kod ljudi je jako obljubljeno i smatraju ga skupocjenim. Zlata je na pr. razmjerno malo i za to slovi kao najskupocjenija kovina. Radija (radium) je danas u svim laboratorijima na svijetu samo 18 grama i za to jedan njegov gram iznosi na hiljade. Čim dogje dotlen da se radium počne proizvagjati odmah će mu cijena pasti. Pogje li kome za rukom prav'ti umjetno zlato, — za što su ljudi nekada u stara vremena trošili svoje duševne sile, a i u najnovije se vrijeme po neko stao o tome zanimati, što više i sasvim slobodno, posve ozbiljno tvrditi, da je i uspio (?) onda će i ono izgubiti na svojoj vrijednosti. Rekoh gore da je istina rijetka, s čega da je i makbul. To je sasvim razumljivo. Za svaku stvar postoji samo jedno biće ili — a to se može reći — samo jedan način po kojem je ona ono, što jest, i onakova kakova je, dočim drugih načina, po kojim ona nije ono, što jest niti onaka, kakva jest imade na hiljade. Prema tome istina je u razmjeru prema neistinama, kao što je 1: 1000. (Zadnjak ovoga omjera ovisi, a! češ, i na — 1,000.000!) Istina se gubi i krije megju neistinama, poput jednog, s halalom (na dopušten način) stečenog groša, bačenog u veliku gomilu s haramom zaragjenih groša. Čovjek, kojem bi bilo povjereno, da u odregjeni dan i iz velike go­ mile haram-groša izluči onaj jedini halal-gfoš i da ga tako riješi neprijatna društva, mogao bi i omrknuti, pa — ako ćete — i opet osvanuti, a da cilja ne po­ stigne. Filozofija, a napose kosmologija datira od više hiljada godina. Kad bi se sve napisalo, što je od po­ četka pa do sada rečeno i napisano o predmetu, kojim se bavi filozofija, i sastavilo u jednu zbirku, brojila bi jamačno više hiljada svezaka, iznoseći možda nekoliko milijona stranica. U toj bi kolosalnoj zbirčurini našao bog zna koliko nejednakih i posve protuslovnih mnijenja i tvrdnja, nazora i zaključaka, hipoteza i teorija, a sve o jednom predmetu. Kako je istina samo jedna — kao šćerka jedinica u svoje majke — to je isključena mogućnost, da bi ona u svoje krilo primila sva rečena mnijenja, tvrdnje i ostalo. Ptolomej se možda veselio, misleći da je pogodio istinu, kad je dovršio svoj rad na formiranju poznatog sistema glede uregjenja kosmosa; isto kao i njegovi predšasnici iz „prastarih" vremena, koji naš sunčani sustav pronagjoše da je sličan glavici crvenog luka i držaše, da niko ništa nije mogao mudrije izvaliti. Darvin se je zanosio svojom teorijom, po njemu prozvanom „darvinizam", kao i stotinama njegovih pristaša, ali i njegova danas ostaje u pozadini. Lavoazije (Lavoisier) je nakon što su mu prethodnici put utrli „bje­ �Strana 152. ,B I S E R' lodano" dokazivao, kako su dva praosnova svijetu i to dva posve različna, akoprem jedan od drugog nerazdruživa supstrata — materija i energija, — koja oba da su v je č n a . Time je Lavoazije propovijedao filozofski dualizam i ujedno n e p r o p a d l j i v o s t m a t e r i j e . Ovo je posljednje uzeto u kemiji kao maksima, u koju treba vjerovati, kao što vjernici vjeruju u jednog Boga. Materija se neprestano mijenja, prelazi iz jednog stanja u drugo, ostajući joj uvijek isto biće, ali je nikad ne može nestati, niti se može umanjiti, kao ni povećati. Lavoazije propovjedajući ovu teoriju i iznoseći dokaze u prilog njoj, vjerovao je, da ne propovjeda ništa drugo, nego golu istinuAli nu belaja! Eto u pošljednje vrijeme nekakvih „drskih" i „oholih" ljudi, koji izbiše s kategoričkom tvrdnjom, da se sve, što je u svijetu, ragja, razvija, živi, pa ostari i najposlije umre. Tu svoju tvrdnju najprije primijeniše na Lavoazijevu teoriju veleći: Nje nekad nije bilo, dakle rodila se je; razvivši se živjela je, i ako baš ne previše dugo; sad je ostarila pa treba da umre i da ide u drugi svijet — u svijet zaboravi, u najbolju ruku u anale budućih historičara. Tu svoju tvrdnju uz prethodnu argumentaciju primi­ jeniše i na materiju rekavši: i materiji, njezinim prvo­ bitnim atomima kao i svemu drugom, mora jednom da odzvoni. Ona se ragja, podvrgnuta je raznim mi­ jenama, i preobražajima: prelazi iz jednog kalufa (oblika) u drugi, ali najposlije omatori, iz lere se počne truhnuti, umre pa se raspane odnosno raspline. U materijalnom svijetu ne ostavi ni najmanjeg traga i najsićušnjem njenu djeliću (atomu) prostorni svijet otkaže stanovanje, jer da za njega u njemu nema mjesta. To će reći, da se materija rastopi i nestane je — pretvori se, vele, u energiju, dobivši karakter etera. S toga je, tvrde ovi pošljednji, i alfa i omega ovome svijetu samo — energija. Mjesto dua­ lizma u filozofiji zauzima monizam. — I ovi posljednji ne misle drukčije, nego samo istinu da govore. (Ako se makar u dalekoj budućnosti nagje kakvih kaprici­ oznih filozofskih ,.budala" — a ko bi smio jamčiti, da se to neće dogoditi? — koji nemilosrdno drmnu o <le hipotezom o eteru, eto čitava kijameta u filo­ zofiji: sve će se dosadanje istine, koje su se na toj hipotezi temeljile, za čas prometnuti u neistine, a mnoge stare otrcane zablude pretvoriti se možda u prave istine. Sve ovo što sada navedoh, kaže, da je istinu teško uloviti, za to ona i jest skupocjena. Ali bez obzira na tu skupocjenost istine težnja ljudi je prema njoj prirodna; jer je čovjek razumno biće, koje misli i umuje. To pak čini, da sazna i to šta? — da sazna stvar onaku, kakva je, dakle da sazna istinu. Pa ipak ljudi u mnogo slučajeva zabacuju istinu malo pokazuju ozbiljne volje za iznalaskom njezinim; Broj 8. prave pobornike istine ne samo da ne cijene i ne poštuju, nego ih šta više mrze i napadaju. Odakle to dolazi? Uzroka tome, da ljudi u mnogo slučajeva ne će i ne traže istine, imade više. Neki su ljudi od prije prihvatili neku neistinu pod istinu, pa se drže nje kao pijan plota. Tako ne nalaze za potrebno, da istražuju istinu, jer je ona već — po njihovom mi­ šljenju — u njihovu posjedu. Drugim je istina u po­ jedinim slučajevima gorka i sudbonosna, pa je za to ne traže, upravo od nje bježe! — (Okolnost, da je istina ponekad gorka, ne dira ništa u njezinu ljepotu i vri­ jednost.) Podnevsko sunce kad obaspe svojim zrakama kakvo gjubrište ili mrljinu, prouzroči smrad, pa ko bi za to na sunce mogao da nabaci kakovu mahanu? Krtica ga, veli, ne može nikako podnositi, a slijepi miš u njegovo lice gledati, a sunce je ipak izvor svega života na zemlji. Mnogim ljudima nije dala i ne da tvrdoglavost da saznadnu istinu, makar da im se ona često puta sama sobom ponudila i bez ikakva njihova truda oko ištenja njezina — kao gotov plijen — sobom nau ’.ula. Kao najveći protivnici gospodova.iju uzvišene istine i carevanju svete pravde jesu — razne strasti. Sirasnu na pr. alkoholičaru ili igraču ne dozvoljava opaka strast, koja je poznata kao ljuti neprijatelj zdravom razumu ljudskom, da grle njegovu posestrimu — istinu — i da uvide šta je i kakav je njihov zanat. Ljudi, u kojih vlada razmahana stranačka strast, ne mogu ni pokušati, a kamo li da pogju onim putem, što vodi k istini, a pravda im je nešto sasvim grubo i eksotično, na što ne mogu ni misliti. Zaviri u historiju i gdje god nabasaš na koju crnu stranu, slobodno sudi, da je proizvod pogane strasti ljudske. Na hiljadu ćeš pak slučajeva i u sa­ dašnjosti — kao i u prošlosti — naći,"gdje taj gad, što se zove strast, oskoruju uzvišenu istinu i svetu pravdu, nemilosrdno ih prignječuje i kao okrutni ti­ ranin udara njima o ledinu i baca ih u blato. Kako n e o d g o j e n i l j u d i sačinjavaju p o ­ g o d n o 11o za razvijanje raznih strasti, to su oni kako i s t i n i , tako i p r a v d i posve m a l o p r i ­ stupačni. Za to posvetimo veću brigu oko valjanog o d g o j a mladeži i naroda uopće, pa ćemo bolje utrti put k svim s v o j i m i d e a l i m a , a tako i i s t i n i i pravdi ; �Broj 8. ,B 1 S E R' Dva života. (Pripovijest.) Napisao: Mlrhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) A ko je bio Refik? Odakle je i koga sve ima? — pitaće mnogi, jer ga do sada poznajemo kao stu­ denta, koji kani skorih dana putovati u Beč, da po­ laže prvi državni ispit. Refik se rodio u gradu M. Kako su mu roditelji bili nešto imućniji to su još više posvetili pažnju prema svome prvorogjenčetu, da ga što bolje odgoje i da mu još za rane mladosti u dušu ucijepe početke svih vrlina, koje čovjeka oplemenjuju. To im pošlo još lakše za rukom, jer su bili oboje prilično naobraženi. Njegova mati Hatidža otišla je kao još dijete u Carigrad svojoj inače bogatoj tetki Dževahiri, gdje je pohagjala ruždiju, a kroz to cijelo vrijeme upućivala je tetka na što više čitanje koristonosnih knjiga, osobito onih o kućnom poslu i o lijepom odgajanju podmlatka, pa bi joj više puta znala reći: Uči dijete, jer vidi, kako se već sada od nas ženskih iziskuje neko znanje, neko umijeće, a šta će i kako će se istom poslije iziskivati? Što koja bolje zna, ta je sretnija, slagji joj je život i može mirne duše da gleda u bolju budućnost... i t. d. — Ovo i c kovo svakidanje savjetovanje pobudilo je u Ha-tidži još višu volju za naukom, pa je još kao djevojčica isti­ cala svoju duševnu sposobnost. Sve je razumijevala i brzo shvaćala kao već odrasla djevojka, pa kada se je povratila u Bosnu, u svoje rodno mjesto, po­ čela je megju svojim drugaricama, kao i megju že­ nama, širiti ideju o naobrazbi našeg ženskinja. o kuć­ nom valjanom radu, o lijepom odgoju mladeži, u če­ mu je osobito vidjela mnogih nedostataka. Hatidža je u tome ^uspijevala i ako je nailazila na mnoge za­ preke, ali je to ona sve znala ukloniti svojom ustraj­ nošću. Iz toga razloga naravno da je Hatidža sve sile upotrijebila, kako će svoje prvorogjenče što ljepše odgojiti. I zaista je Refik u prvoj dobi svoje mlado­ sti pokazivao znakove postepenog duševnog razvijanja, a u tim se znakovima zrcalio lijep kućni odgoj. Ha­ tidža se čisto veselila, što pred sobom gleda tako li­ jepo djetešce — svog milog Refika, a otac mu Jakub neprestano bi se s njime smijao i zabavljao. Eto vo­ ljeli ga oboje ko oči u glavi. Refik im je bio cijela kućna zabava, bio je jedna tačka, gdje su mu rodi­ telji oči uprli i sve svoje misli na nju svratili. Koliko li ovake roditeljske radosti, kiliko li veselja, sreće i zadovoljstva! I čim je Refik bio za škole, počeli su ga rodi­ telji već učiti čitati i pisati, pa ga onda dadoše u osnovnu školu, gdje se isticao vazda u svemu kao Strana 153. prvi gjak. Dok je Refik još bio u osnovnoj školi, na­ šlo se u Hatidže još jedno žensko dijete — Zumreta. Sada je i Refik imao zabave, te bi se neprestano ša­ lio sa svojom milom sestricom. Baš ovaj slučaj do­ prinio je, da su roditelji Refika spremili na srednje škole, jer da je sam — jedinac, teško da bi roditelji dopustili, da im sin od kuće ide u nepoznati svijet. A ovako im je lakše bilo, pa su Refika bez ikakva ustezanja na škole dali i on je na taj način mogao dalje svoj duh usavršavati. Kroz cijelo vrijeme učenja vazda bi se Refik isticao kao veoma marljiv gjak, a uz to je bio sam po sebi od prirode talentiran. Knjiga mu je bila sve! Ni časa jednog ne bi za ba­ dava potratio' Ako već nema nikakvih školskih zadadaća, onda bi uzeo kakvo djelo pojedinog književ­ nika, a kada ne bi ništa imao čitati, uzeo bi violinu i stao bi onim prstićima prebirati po žicama. U tome bi osobito uživao, jer je veoma ljubio glazbu. Za vri­ jeme kakvih pozorišnih družina — znao bi ih svake noći posjetiti, a to je baš na njega još više uticalo, da je još jačom voljom i energijom počeo čitati i po­ jedina znamenita djela proučavati. I ako kod nas pozornica nije podignuta na toliki stepen, kao kod drugih naroda — i ako Thalia nije posve raširila svoja krila, iz kojih svjetlost bije, koja duh čovječiji usavršava ipak je, pa makar malo, njeno svjetlo toliko na Rifika djelovalo, da se je već kao mladi gimna­ zijalac isticao megju gjacima, kada bi kakovi razgo­ vor nastao di kada bi se debata o kakvom pitanju povela. Svojom oštroumnošću, svojom naobraz­ bom i znanjem znao bi svakoga preskočiti — te ga je radi toga svaki volio i poštovao. Pa ne samo nje­ gova ta naobrazba i ona više od prirode inteligen­ cija i lijepe manire, nego i sami njegov pogled, te njegovo elegantno držanje, njegov oni djevo­ jački puni izgled, sjaj i živahnost crnih očiju, iznad kojih se crne obrve poput pijavica kružile, pa ono vazda osmjehnuto lice i ljupkost njegova govora — sve te to privlačilo njemu. Za to ga eto kao trećoškolca vidimo u tajnim gjačkim društvima kao od­ bornika, pa kao tajnika, predsjednika, i t. d. I koliko bi puta kao takav držao razna predavanja, a sva bi se ticala potreba našeg naroda! Svako ovakovo pre­ davanje bilo bi svestrano obrazloženo i ne bi mu se moglo nikad ništa prigovoriti. Već prema njegovim prvim radovima — moglo se vidjeti, koliko on ljubi svoj narod i koliko mu dobra želi. Kada je bio u šestom razredu gimnazije — najedanput mu ko iz vedra neba grom — stiže tužan glas, da mu je otac nakon dvodnevne kratke bolesti preminu > i da od­ mah kući putuje. Ova je nenadna vijest tako djelo­ vala na Refika, da je onaj čas bio čisto izvan sebe. Nije u taj čas ništa znao. Tek malo poslije došao je sebi i kako je bio ipak donekle ustrajan, reći će kao da sam sebe tješi: „Ali... možda nije — šale se... hoće da me vide". �Strana 154. Broj 8. „ B I Š E R‘ I zaista Refik je otputovao onaj isti dan. 1 pro­ šlo već dva mjeseca, a njega nema. Istina pisao je svojim kolegama, a pisao i meni. Da li će nastaviti školu ili ne — o tome nije nikom ništa javljao. Svi smo se bojali, da nam ne bi Refik ostao ! „Ta onako spreman i talentiran, onako jedan bistar naš drug, koji će moći dosta svome narodu učiniti, pa da osta­ ne? Da prekine daljne školovanje? To ne može biti! Svi ćemo se na njega obratiti da kako bilo nastavi ško­ lovanje, a da kao vrijedan gjak za ova dva mjeseca ne će ništa izgubiti" tako smo mi megju sobom go­ vorili. I zaista smo mu odmah pisali. Rekli smo da svakako po mogućnosti dođje i nastavi školu, kada je već u šestom razredu, a on nam je odgovorio, da nam se na tome lijepo zahvaljuje i da će svakako školu na svaki način nastaviti. Pisao nam je: „Pri­ jatelji! Čovjeka u životu mnogo nešto stiže i kada bi pomislili na ono, što smo eto već dosada proživjeli, a bez da ne mislimo što nas u budućnosti može zadesiti — mogli bi mirne duše reći: Čvršći smo od samog željeza! Ja koliko god se sada nalazim u teškom položaju radi smrti moga milog roditelja — toliko opet ne mogu izgubiti u sebi energije, smijem smalaksati, jer to čine slabi ljudi. Taj je slučaj došao i morao je jedanput doći — a kada, to je odluka Svevišnjega. I ono, što se po zakonu mi­ jenja — to će se svakako dogoditi, pa kada je to tako — onda i ja nemam razloga ovdje ostati i škole prekinuti! Ne! Tako malodušan ne mogu biti, dok sam živ— a kada se i samnom onako dogodi__ onda ne žalim, jer sam, dok sam mogao i u životu i snazi bio — izvršivao svoju dužnost kao čovjek..." Ovako i slično je dalje nastavljao. Ali Refik se što se kaže nije za pravo ni smi­ rio radi gubitka svoga roditelja i istom što je kod kuće sredio posao u neku kolotečinu i našao sve one, koji će se za vrijeme njegova učenja oko kuće i rada brinuti, da mu mati ni mila sestrica u čemu ne oskudijevaju kada mi preko ferija stiže od njega pismo, u kome mi javlja, da mu je i toli draga mati umrla i da je sada i on i sestra mu ostali puste si­ rote. „Ima li iko, jošte, da ga ova dva slučaja kroz nešto cko pola godine dana zadesiše? Ima li iko opet da uz to nema svoje bliže rodbine, gdje bi se te dvije sirote sklonile ? Ali možda... u svijetu svega ima... Ali to je volja Svevišnjeg i mi se njegovoj odredbi moramo pokoravati i prama istoj zahvalni b iti! Jer ko nas stvori? Ko nam život dade, nego On, pa naravno ko stvara, taj i rastvara?................. „Pitaš me možda, šta ću sada i kuda ću? Rećiću Ti. Eto me tamo u Sarajevo... Tu ću se nastaniti. Znaš da imam nekoliko rogjaka, pa ću kod njih, a i radi sestrice će mi dobro doći, jer je njoj sada 7 godina, pa ću je u Ruždiju, jer nauka je danas nama po­ trebna ko komad kruha, jer u mjesto što Rimljanin veli: „Hljeba i naslade", mi treba da velimo: „Hljeba i prosvjete!" — Hljeba ćemo imati, ako budemo ra­ dili, a bićemo prosvjetljeni, ako se po školama damo pa bez obzira, je su li to: gimnazije, realke, prepa­ randije, trgovačke škole, zanatlijske škole i t. d., na to ne smijemo gledati, jer ne može svako jedno biti a nama baš u svemu treba, u svemu smo mnogo za­ ostali. • ■ Pa i ja ću isto opet nastaviti! Prepustit ću cio imetak nekom u zakup da radi i obragjuje, a ja kako rekoh tamo. Hvala Bogu ima se toliko, da se može živjeti... ali ipak... ipak bih volio, da su oni na životu... a ovako... mora se. . . “ Ja sam na to odgovorio, te sam ga sokolio, da ne klone duhom jer sam ga neizmjerno volio, 'da mi je bilo neugodno i vrlo žao, da ne bi radi ovih dvaju slučajeva izgubio od one svoje radinosti i za­ uzimanja, od svoga onog energičnog djelovanja i rada megju gjačtvom. I zaista Refik je došavši posve u Sarajevo i nadalje ostao onaj isti... Učio je., radio... čitao i tako svršio tu srednju školu, a to je mogao samo on... Refik učiniti prema onim slučajevima, što ga u cvijetu mladosti kao i malu sestru mu Zumretu ’<;siše.............. (Nastaviće se.) M. Ć a zi ii Ć atlć: L mom atelijeru. Suleimanu Džaferbegoviću. Kipovi se moji poput mlieka biele Za zavjesom bone i nervozne noći — Oko čela svježe ruže im se splele, Što ih je daleko u šumskoj samoći Djevičanska jedna podgajala ruka I bojama dala magičke Mm moći. I kipovi šute bez daha i zvuka — Iz mramornog oka praznina im diše: Bezživotni izraz nirvanskoga muka. Tek šušteći tiho, zavjesa se njiše Na drhtaju vjetra; po njoj suza kapa Plave lune — ko da uzor — slike piše. — Ko to sada po mom atelieru tapa? Ko li budi moje kipove u tmini, Dok viš njiha Morfej kreljuti rasklapa?.. Gle, blijeda neka žena u crnini Sa bakljom u ruci stupa na tenhane — Na licu joj sjetnom cvjetaju zerini. Kad joj plamen s baklje na kipove pane, Mramorne im odmah progledaju oči,. A cijelo tielo micati se stane — �Broj 8. .BISER1 I usne im drhtnu, a s njiha se toči Eliksirska pjesma i magička priča U šapatu tajnom zavjese i noći. Ah, kipovi zbore — baš ko živa bića — 0 dalekom nekom čarobnome kraju, 0 ljubavi jednog umrloga žića. 1 zbore i plaču u nijemom vaju Tako svake noći, kad ta dogje žena I u svoje baklje okupa ih s ja ju .------ — 0 lijepa ženo! Ko si? Angjo? Sjena? Odakle si došla iz neznanih sfera?.. — Ja sam došla tebi iz svog groba snena: Ja sam tvoja Lejla, tvoja mrtva vjera!.. Fadil Kurtagić: Misterij. Ko to tako tapa pred vratima mojim ? — Je li mutna zraka iz olovnih dana Razapela mrežu s paucimu svojim? — Ili tiho gmiže noć ne prospavana? Ko to tako tapa pred vratima mojim, Ko jesenska pjesma s orobljenih grana? I kakvi to čudni zvuci tuda zveče? — Jesu F lanci teški s robija okovana Ili s groblja harfe razbijene ječe, Ili suze kaplju sa golih p la ta n a ? -----I kakvi to čudni zvuci tuda zveče, Dok je sivom tugom noćca poprskana? Cvile li to duše što no s ropstva pate, II odjeci to su uzdasima kojim? — Ukroćenog lava da li sprovod prate; II Azrail hodi sa plijenom svojim ?-----Kad noć prospe vlasi u te mučne sate, Čujem: nešto tapa pred vratima mojim... Musa Ćazim Ćatić: Osmanlijski pjesnik Galib-dede. Kao stručnjaci u znanostima i pjesnici imaju neku specialnu sposobnost, neki prirodni dar. Takovi su svi glasoviti ljudi. Većina darovitih umjetnika prvu fazu svog umještva provede u krizi neodlučnosti, dok im se prirodni dar ne otkrije i ne nagje pravu tačku, koja odgovara njihovoj sposobnosti i prirodnim tež­ njama. Uspjeh pak vazda kod izvanrednih talenata počinje samosviješću i nekim ponosom, nekom sapodopadnošću tako, da se oni smatraju višim bićem od drugih lica svoje okoline.^To^se vidi i kod^šejha Strana 155. Galiba u svjema njegovim radovima. Njemu se ne svigjaju njegovi literarni predšasnici ni savremenici; on ne trpi zastarjelosti, nego nove oblike, misli i slike unosi u osmanlijsku poeziju i udara osnov njenoj ka­ snijoj Tenovaciji i preporodu, kao što sam pjeva: Za dikcijom ižvakanom nemoj pružat ruke; Mi imamo nove misli, ljepote i zvuke. Svojim štilom nadmašismo štil prvih pjesnika, Propjevasmo riječima drugoga jezika. Haj, ono je junak pjesme, što nov put otvara I stihove elegantne i koketne stvara! Ja'u hazni poezije nove slike stvorih — Ah, tu haznu ja otvorih, ja je i zatvorih!.. Pjesnik „Ljepote i Ljubavi", kad je prvi korak bacio na književnu pozornicu, našao je veliku oprečnost megju svojim mislima i idejama svog vremena i oko­ line. Tada Nabija bijaše najslavljeniji pjesnik, najpo­ znatiji autoritet na osmanlijskom parnasu. Pjesnik „Hajrabada", kojeg su priznati umjetnici: Šamija, Belig, Ragib paša Kodža, pa dapače i naš veliki zemljak Sabit Užičanin smatrali prvakom osmanlijske pjesme svog doba, bijaše i poslije sto godina svoje smrti sa­ čuvao popularnost kao umjetnik par exellenc megju pjesnicima i ljubiteljima književne umjetnosti. Taj Nabijin pjesnički autoritet nije mogao trpjeti jedini mlad: galatski šejh, koji je dubokog mist.čnog filo­ zofa Mevlana Rumiju i perzijskog pjesnika Ševketa Buhariju držao najvećim svojim učiteljima i koji s po­ nosom ističe, da ne će, d o k je živ, p r e s t a t i t r a ž i t i i dej e, k o j e n i j e s u o p j e v a n e . Autor „Hajrabada", koji ne imagjaše pravog pje­ sničkog poleta i jake fantazije, nije mogao u osmanlijskoj književnosti ništa velikog stvoriti time, što je svojim i pučkim frazama u jednostavnoj i ograničenoj formi i slici dao biljeg jedre filozofije, ili pravije fra­ zeologije. Osobito za Galiba, svestranog poznavaoca per­ zijske lijepe knjige Nabijin „Hajrabad" nije mogao pokraj „Pendi Attara" imati nikakove vrijednosti kao umjetničko djelo. Ali Galibovi savremenici Vehbija, Sururija, Ajnija i drugi obični verzifikatori o tom nijesu kao on mislili: oni nijesu shvaćali, šta znači književni preporod, pa je za njih Nabija bio svakako majstor i uzor, kojeg su u svojim djelima oponašali. Da obori te predrasude svojih savremenika i da dokaže neistinost njihove tvrdnje, e je „ Ha j r a b a d " n e m o g u ć e o p o n a š a t i , Galib je — pun mlade­ načkog života i znanstvene spreme — napisao „Lje­ potu i Ljubav" i tada potpunim pravom doviknuo im: Meni Bog je u mladosti ono dao, Što je Nabi teškom mukom postigao! Lahko je pojmiti, kako se je tadanjih stihoklepaca, Nabijinih obožavatelja čudno dojmila smjelost i pje- �Strana 156. ,B I S E Broj terarni krugovi, kojim 'je njegov umjetnički gias bio zazoran, ne mogahu otvoreno nijekati velike mu PJe. sničke vrline i sposobnosti. Najistaknutiji biljeg Galibove' 'pjesničke indivi dualnosti je to, što je uvijek znao izabrati tanke i poput bistrog potočića prozirne slike, a onda ih zaodjeti nevigjenim i nečuvenim riječima. Za Galiba je mašta — pjesnička stvaralačka moć, a slike su mu vJhunac umjetnosti. Kod njega je više fantazije, nego osjećanja. Njegove su slike svijetle i istančane, duboke i otmene, katkad nejasne, ali žive i refleksivne. Da ih shvatimo i osjetimo njihovu lje­ potu, potrebno nam je podulje razmišljati, a kraj toga moramo imati kroz više godina uzgajan estetski ukus. Na primjer, opisujući u „Ljepoti i Ljubavi" jedno arapsko pleme, Galib veli: snička snaga ovog darovitog „strašnog djeteta" kako ga oni nazivahu. Oprečnost izmegju Galibovih misli i ideja onog vremena, a naročito odvažnost i silna sprema, keju je on pokazao, davajući osmanlijskoj pjesmi -novi smjer i pravac, izazvala je dosta jaku struju proti njemu u prvim g dinama artističkog mu života. Izuzam učitelja mu Neš’et efendiju i gorljivog obožava­ telja njegova Esrar-dedeta, svi su stihotvorci tog doba poprijeko gledali na mladog umjetnika, koj i je i ma o m a n i j u t r a ž i t i n o v e mo t i v e za s v o j e ra­ d o v e i kojem se nijesu svigjali ne samo produkti njihove kržljave mašte, nego ni djelo njihova učitelja i jedinog uzora, Nabije. Ta zavist njegovih savremenika najviše je po­ rasla, kad je šejh Galib napisao „Ljepotu i Ljubav", jer tada su svi shvatili, da je njegova umjetnička Od’jelo im julsko sunce — bez oblaka —, snaga crpljena s izvora, koji je posve oprečan bio A piće im - sv’jet što pali — žarka traka. vrelima njihove ižvakane i obljutavjele poezije. Akordi, koji su se izvijali s njegova mističnog naja, bijahu duboki i refleksivni poput pobožnih gla­ Na prvi pogled ova nam se pjesnička slika čini vrlo sova akšamskog ezana, što se k zvjezdanom nebu nezgrapna i nenaravna, jer od julskog sunca ne može hiti odijelo. Ali je smisao ove slike dubok i koliko uzdižu, a čisti i opojni kao kristalni žubor rijeke k ■ njegovu unutrinu prodremo, toliko ćemo osjetiti protječe kroz daleke nepoznate krajeve. Do Galibova vremena osmanlijska pjesma bijaše u nje mu ljepote, estetskog ukusa i istančane mašte. prošla sve faze svoje evolucije i sve moguće struje; Iz prvog stiha navedene kitice razabiremo, da je u nije bilo predmeta, koji se ne bijaše opjevao, niti Arabis'aru velika vrelina i sunčana žega i da Arapi ■mg te ^eline goli, bez odijela hodaju. Isto je tako pjesničkih tropa i figjra, koje ne bijahu up :ebljene u svjerna nuancama orjentalnog estetskog ukusa. Tada dubok, zamamljiv i značajan smisao drugog stiha ove su se samo stare misli i forme obnavljale i ništa više. kitice: U „Ljepoti i Ljubavi” sam šejh Galib to ovako A piće im — s’vjet što pali — žarka traka. opisuje: „Stariji su pjesnici sve opjevali, neostavivši skoro nikakva sujeta; savremenici pak samo opona­ Kad pročitamo Galibov stih: šaju njih i ponavljaju sto puta prežvakane stvari". Ovo plamna pjesma je — o vatrenoj ljubavi —; Naravno, da članovi takovog literarnog ambienta, Melodije gizdave i akordi krvavi, koji su po carigradskim kavanama, ispijajući kavu i pušeći nargilu, vodili riječ o pjesmi i lijepoj knjizi i biflali Ragib pašin ,.Munšiat“, nijesu mogli razumjeti odmah se pitamo, zar mogu i akordi krvavi biti. Ali mladog galatskog šejha i njegovo mišljenje o umjet­ ako o tim riječima malo dublje razmislimo, ako ih potanko analizujemo, onda ćemo shvatiti, kakav dubok nosti. Ipak kao što svaki veliki umjetnik, koji se svo­ i čaroban smisao one kriju. I zbilja, šta li sve ti „krvavi akordi" ne kazuju! jim mislima uzdigao nad svoju svagdanju okolinu, tako je i pjesnik „Ljepote i Ljubavi” polagano počeo Bolni utisak pjesme i pjevačeve melodije na dušu i sticati glas u narodu i pred tim je glasom svaki dan srce slušaoca; tužna dispozicija pjesnikova u času, iščezavala zavist, koju su prama njemu gojili savre- kad je te melodije izmamio sa struna svoje zaljub­ meni mu pjesnici u prvim danima njegove umjetničke ljene duše —; eto to su ti „krvavi akordi", ta utje­ kariere. lovljena čuvstva. I „gizdave melodije" su besprimjerna Osim megju ljubiteljima mevlevijskog reda, koji slika ljepote i pjesničke umjetnosti. ga cijenjahu kao drugng Mevlana Rumiju, on bijaše Šejh Galib često voli upotrebljavati hiperbole. I veoma obljubljen kod visoke carigradske aristokracije, Nabijina je najviša mahana to, što je bio: osobito kod ministra vanjskih poslova, Rašid efendije, Debelog glasa ptica, što lieće, šejhul-islama Esad zađe Šerif efendije, ministra finan Po hiperbolama, da bere cvieće. čija, Šerif efendije i prvog sekretara sultanova, Ahmed efendije. Naročito njegov ugled bijaše porasao tim, Galib je posve jasno u pjesmi izrazio, kakva moraju što ga je sultan Selim III. osobno uzeo pod svoje biti djela onih pjesnika, koji otvaraju nove puteve okrilje, cijeneći ga kao učenjaka i pjesnika, a pni li­ poeziji; �Broj 8. On dapače dozvoljava i najnejasnije slike, kad oholo veli: Da usnama moja pjesma Prijatelj je bila, Zar bi onda ispod neba Na krilu se vila! Osmanlijski moderni pisac i profesor carigradskog sveučilišta, Ahmed Hik’jmet beg o Galibu se u jednoj svojoj dizertaciji ovako izražava: „Galib je u prvom redu pjesnik boja, kompozi­ cija i nevigjenih slika: hiperbola, antiteza, metafora( metonimija, komparacija i t. d. Njega više zanosi ružica, nego slavulj; više je odan ljepoti, nego ljubavi; više je fantastični slikar, nego čuvstveni pjesnik: U grudima mojim nema Ni svijetla ni ljubavi, Tek svijeta savremenog U njima je odraz pravi. U Galibovoj „Ljepoti i Ljubavi" susrećemo se sa silesijom vlastitih mu neologizama: Rujni plašt, ružićni trak, rumena čarolija, rujna rosa, rumeni čimen, ružični cjelov, rujni znoj, rumeni suncobran i slično. Či­ tajući to remek-djelo, ljudska duša širi krila u svi­ jetu mašte, pa — obasuta cijelom kišom rumenih cvjetova — leti i tone u plava obzorja dalek h ne­ izmjernih nebesa. Galib je stvorio poseban svoj pjesnički jezik, pun fantazije i slikovitosti. Njegova lica jednim okom sunca piju i oblače se u njihove ružične trake; njegovi mi­ risi govore, a uzdasi surmu podvlače pod oči i onda se sve to svršava sa: Ovo plamna pjesma je — o vatrenoj ljubavi; Melodije gizdave i akordi krvavi. Kad osjeti potrebu, on mirisima puni svoj mozak i sav razdragan stvara od ružičnih pupoljaka krilate slavulje i čini, da se gromovi grohotom smiju, a ne­ besa u svom vječitom kretanju šepaju i. hramlju". Ovdje ćemo navesti nekoliko stihova, u kojim Galib-dede opisuje perzonifikovani Sevdah, a iz kojih nam pred oči izbija sva dubina njegove pjesničke bogodane mašte i sav plamen njegove neobuzdane mistične ljubavi: Ah Sevdah je ko Azrail: Mig mu ljudske duše prima — Demon smutnje kurban mu je Povezanim sa očima. Dim je vatre Nemrudove Po licu mu mahovina, Rujne usne: od kevsera I od vina mješavina. Strana 157. .BISER' Ne* ne bude pjesma potpunoma jasna ! Pod bijelim ćulahom mu Crna kosa skovrdžana. Baš ko da je na mjesecu ,,Azam-dova“ ispisana. U ruci mu britki handžar: Sunce u krv obojeno; U blijesku njegovu je Mnogo srce utopljeno. Hej! kad U atome Solufima Opet ne bi se crna svjetlost razdrobila, njegovijem bi slična bila. Kad cvijetni pupoljak bi Duh imao i živ bio, Pao bi mu na usnice I med poput pčele pio. Katkad se Galib upravo igra antitezama i pred oči čitaoca donosi cijeli cj&lus zamamnih svetih slika, do kojih naša mašta ne može doprijeti. Tada se s pje­ snikova pera cijedi u jedinstvenu harmoniju sliven čitav pompozni šum tišine i bure: Jedno drugom tajnu ljubav šutke zbore, Nieme riječi buče kao burno more. Čitajući opisivanje njegovih perzonifikovah lica Ljepote, ili Ljubavi, mi se - htjeli ne htjeli — pripitomljujemo uza sve one njegove prpošne i divlje manire, razmišljajući 0 tom, kako je veliki pjesnik mogao takova lica naći i doprijeti do one visine umjetničkog stvaranja, oči nam se zanose, a srce burno kuca i mi — ne mogavši shvatiti tih ljepota, koje nam mozak umaraju — pri­ siljeni smo na nekoliko časaka pokraj sebe odložiti „Ljepotu i Ljubav". Ja kao i Galib vjerujem, da kroz ovaj prolazni svijet piri dah samo jednog genija, jednog duha. Taj sveti duh, taj mirisavi vjetrić katkada puše kroz Širaz 1 Hafiza opija nasladom čarobne mistične poezije iz Gjulgješta i Musalla-gaja; gdjekad on zastruji po vru­ ćim pustinjama Arabije i Ferezdekovu okorjelu dušu razvlaži kapljama proljetnih ljepota; katkada zapiri povrh naše Adrije i našem sićušnom Silviji, koji be­ svjesno leži u kolijevci u uskočkom gradu Senju, priča na uši vjekovnu priču burnih jadranskih talasa o „Našem čovi" i „Iseljeniku"; gdjekada opet zaleprša viš bosporskih talasa i — cjelivajući oči malog Galiba, koji po gizdavim livadama Sudlidže prpošno tjera nestašnog šarenog leptira — svijet mu prikazuje u slici Edena ljubavi i ljepote, u obliku čarobnog kraja, koji je pun boja, mirisa i zvukova. Ovaj je dah jedan; ovaj je genij jedan, samo se u različitim vremenima, u različitim umovima i u ra­ znim varijacijama manifestuje. �Strana 158. ,B 1 5 E R“ Pouzdana vrela vele, da se Galibu nije svigjao ni jedan pjesnik njegova doba, a od starijih predstav­ nika osmanlijskog parnasa tek mu se u nekoliko do padao Fuzulija, Nef’ija i Nedim. Njegovo pak pretje­ rano cijenjenje perzijskih pjesnika Firdevsije, Nizamije, Husreva, a naročito Rumije, Saiba i Ševketa daje nam povoda mišljenju, da je te pjesnike smatrao svo­ jim pravim učiteljima i uzorima i da je iz njihovih djela ponajviše crpio nadahnuće i moć umjetničkog stvaranja. Perzijskog pjesnika Ševketa po svoj prilici je najviše cijenio kao umjetnika, dok o njemu veli: Ševketove fantazije Boje su se porascvale I crtama istančanim Čarulijski oblik dale! To se opaža i iz ovog distihona, u kojem on jedan Ševketov gazel oponaša: Od’jelo je sirotinjsko naše, A držanje kao u vladara, Jer, Galibe, mi smo vjerne sluge, Što dvorimo ljubavnoga cara. Riječi u ovoj kitici „kao u vladara" odnose se na Ševketa. Galibov savremenik i veliki poštovatelj Esrardede u svojoj „Tezkiri* veli, da je pjesnik u većini svojih gazela imitirao Kelima, Saiba i Šev­ keta. To rmitiranje ni malo ne umanjuje pjesni­ čku vrijednost galatskog šejha. Ta i Nefija je Urfiju i Fejziju, a Nabija Taliba i Kelima češće oponašao u svojim radovima, a to se ne smije uzeti kao znak njihove posvemašnje neoriginalnosti i prostog stihoklepstva. Proučavanje perzijske poezije u to je vrijeme kod Osmanlija bilo poprimilo Oblik neodoljive strasti i svdk, ko je perom baratao, znao je skoro na izust Hafiza, Firdevsiju, Saiba, Husreva i druge predstav­ nike perzijskog parnasa. To donekle sliči humanizmu u Evropi, kad su pjesnici najprije u Italiji, a onda drugdje počeli zdušno proučavati grčke i latinske kla­ sike i u njihovu duhu svoje pjesničke umotvore stvarati. Da su osmanlijski pjesnici tako strastveno per­ zijsku književnost proučavali i njene reprezentante oponašali ponajglavniji je uzrok to, što je perzijski jezik elegantan i pun muzike i što su Perzijanci u svojim djelima iznosili isključivo vesele elemente mi­ stične filozofije. Naravno, da mistične misli, koje ironički ismijavaju ovaj svijet, nijesu mogle nikad uhva­ titi duboka korjena u slojevima jednog vojničkog na­ roda, kao što su Osmanlije, koji su vječito pod oru­ žjem i u vojnoj stegi živjeli; one su bile poznate samo odabranoj kasti — inteligenciji. Broj 8. Kako nemamo pri ruci dostatnih podataka, dje­ lomično nam je nepoznat Galibov privatni život; no ipak iz njegovih samih djela možemo zaključiti, da pjesnik — izuzam učitelja mu Neš’et efendiju, pa vjerne drugove: Perteva, autora jedne „Medžmue" i Esrar-dedeta, pisca jedne „Tezkire" — nije ni skim imao intimnijih prijateljskih odnošaja. Bio je on preveć ponosan i držao se previsoko ne samo nad svo­ jom svagdanjom običnom okolinom, nego i nad svjema umjetnicima svog vremena, koji smatrahu principom etike megjusobno svagjanie i prepiranje, pa i najžešće psovanje poput ljudi iz najnižih slojeva života. Po Galibovu uvjerenju pjesnik biti značilo je biti oplemenjen umjetnik, čije je nadahnuće posve nepo­ znato prostoj masi i neznalicama. Pjesniku treba pla­ mena i bola, pa da bašta njegove fantazije procvjeta nevigjenim ružama i ljiljanima. Taki je pjesnik on sam bio i s toga je nada sve držao do svog umjet­ ničkog ponosa i velikog poziva. Naravno, da se je taj njegov pretjerani ponos smatrao velikom mahanom, jer se je kosio s etičkim načelima mevlevijskog reda, kojemu je on pripadao. Suviše, neke mevlevije tvrde, di njegovoj ranoj smrti jedino uzrok leži u riječima mu: „Ja sam, drugog nema"; no ta čudnovata tvrdnja nije nič m opravdana. Umjetnik, koji se osjećao visoko nad svojom okolini m upravo kao nadzemaljsko biće i koji je svo­ jim mislima živio u nepoznatom svijetu ljepote i svi­ jetla, Štono ni malo nije sličio ambientu starijih pje­ snika. taki umjetnik je naravno morao biti ponosan i •ohol, jer osjećanje ponosa i samosvijesti kod pjesnika pošljedica je osjećanja umjetničkog poziva i uspjeha, što ga on postigne. Autor „Ljepote i Ljubavi", koji se — slobodno živeći — „ p o k o r a v a s a m o p o n o s n o m c a r u n a r a v i s voj e", ni malo se kraj tog ponosa ne usteže od priznanja, da je v j e r n i s l u g a i n a j z a d ­ n j e m č o v j e k u , koj i z n a d e c i j e n i t i mo ć i v r i j e d n o s t ,,e h li- d ila “. Istina, u životu se rijetko može namjeriti na jednog „ehli-dila", kako ga Galib zamišlja, a. kojeg mi u današnje vrijeme nazivljemo „ljubiteljem umjetnosti"; osobito baš onda, kad se je osmanlijska lijepa književnost gušila u vrtlogu dekadence, teško je bilo naći jedan istančan ukus i ozbi­ ljan umjetnički talenat, koji bi shvaćao pravu vrijed­ nost i svrhu literarnog artizma. Mladi galatski šejh, koji u početku svog pjesnikovanja za se veli, e je lijepa ružica, sposobna, da je ljubitelji umjetnosti podgoje u cvijetnjaku poezije, kasnije je pred sokolovim očima svoje bujne fantazije gledao, gdje se otvaraju velebne kapije na „palači smisla", koju su ispraznim i mrtvim okom promatrali tadanji obični stihotvorci. Taki je pjesnik u potpunom pravu bio, da sam sebe mjeri i poredi s najvećim duhovima na istočnom parnasu. Jer njegova velika duša, koja je gorila vatrom �Broj 8. Strana 159. „ B I Š E R‘ mističnog zancsa i duboke vjere, bila je .tako puna svjetlosti, da nikad ne bijaše potrebna piti: Vino čiste mjesečine Iz nebeske mjesec-čaše... Burna i ključava mašta pjesnika „Ljepote i Ljubavi'1, koja je nove svjetove osmanlijskoj pjesmi otkrila i uvijek nove boje, slike, zvuke i mirise stvarala, Galibu je osim velikog ponosa i samodopadnosti dala još neko vječito i duboko nezadovoljstvo. Tadanji je­ zik i pjesničke forme bijahu ograničene i nijesu do­ puštale ovom genijalnom pjesniku, da u njima svoje slike i osjećaje izlije; s toga kroz sav život izbija iz njegovih radova nezadovoljstvo: Gle, šta ja bih sve pjevao, Kad bi r’ječi dopuštale! Kao što svi mistici, tako je i Galib pokazivao manje više znakove duševne bolesti. Dr. Dženab Šehabudin beg veli, da pohod u Konju i njegov rani pristup u mevlevijski red svakako dokazuju, da pjesnik nije imao potpuno sregjene i koncentrirane možgjane. Pretjerano je te pojave u životu pjesnikovu pri­ pisivati samo duševnoj bolesti; ali je svakako opet krivo tvrditi, da Galib apsolutno te bolesti nije imao. Unatoč tvrdnji nekih kritičara autor „Ljepote i Ljubavi" nije bio veliki pesimista. Galib je, okrenut licem prama velikom Allahu i povučen u svo.' osjenjenu samotnu sobu, pjevao svoje pjesni i njegovo je srce bilo oslabljeno samo navalom burnih talasa fantazije —; s toga, ma da je bio vrlo slabe tjelesne konstrukcije, u njegovu se velikom srcu nikad nijesu mogli ustaliti osjećaji dubokog pesimizma, kao kod mnogih drugih njegovih predšasnika i savremenika. Kiiprhli zađe Mehmed Fuad beg o tom ovo veli: — „Galib-dede, koji je poput Horaca, El-Hajjama i Bakije gledao na ovaj svijet kao na kakav isprazni fantom, nikad se nije mogao s tim pjesnicima sjedi­ niti u epikurejskom mišljenju, da treba ovaj ništetni i prolazni život koliko je moguće upotrijebiti u nasladu i uživanje. On je bio najviše zabavljen maštanjem o vječnosti i Istini i po njegovu mišljenju jedina je du­ žnost svakog savršenog čovjeka u tom, da — ne pro-*pustivši uzalud života — nastoji, kako će postignuti vje­ čito blaženstvo spoznajom prirodnih i božanskih tajna. Kod njega čovjek nije najniže stvorenje, što se na zemlji miče kao kod Homera, nego najsavršenije Božije djelo i krajnja svrha svijuh ostalih bića. Ove riječi velikog pjesnika, čije „ d u š e v n e z u b l j e p l a ­ me n ne mo g u o b u h v a t i t i ni me g j e n e i z ­ mj e r n i h n a b e s a " , vrlo su značajne u pogledu Galibova mišljenja o čovjeku i njegovoj veličini: Srce moje, srce. moje, . Što te tako tuga mori? Ah, ma da si ruševina, Ti si hazna začarana, Gdjeno silno blago gori. Ti si biće uzvišeno: Pokretima svojih krila Angjeli ti klanjaju se — Ti si duša: bliznac ti je Dah velikog Džebraila. Dobro motri bivstvo svoje: Ti sveg svieta suština si, Diglo si se iznad svega. Ti si čovjek... u očima Vasione ženica si!.. I ako je moguće katkada naći po koji pesimistički izliv iz Galibova srca, koje svoj mistični ponos tako visoko diže, ipak ne smijemo ni pomisliti na to, da bi kakova tamna skepsa mogla zavladati u prozirnim prostorijama njegove velike duše. Ako je dubokom tesavufskom pjesniku jednom pošlo za rukom, da velikom mističnom ljubavi i in­ tuicijom otkrije „svijet jedinstva i Istine", onda je on i smisao života shvatio i sve praznine, koje mu duh ubijaj", ispunio svijetlom Rožijeg,jedinstva". Izuzam gazele, megju kojim — kako smo prije rekli — imade dosta i neuspjelih, u Galibovu ,,Divanu“ relativno su najbolje pjesme: Musedesi, terdži-ibendi i neke rubaije*). Nu najveću pjesničku snagu on je pokazao u pjesničkoj pripovijesti, „Ljepota i Ljubav", koja je općenito uzevši pravo, remek-djelo književne umjetnosti. Zaista Galib je tu haznu poezije sam otvorio i zatvorio. „Ljepota i Ljubav" jedna je velika alegorička priča, čija su lica same pezonifikacije i simboli. Mi ćemo ovdje u glavnom iznijeti njen sadržaj, da čita­ telji uzmognu sami stvoriti sebi sud o pjesničkoj ve­ ličini mladog galatskog šejha. Pošto pjesnik. „Ljubav" uzima kao muško lice, a ta je riječ u našem je­ ziku ženskog roda, mi ćemo ovdje uzeti mjesto „Lju­ bavi" riječ „Sevdah", radi lagljeg. shvaćanja, jer — ma da „Sevdah" znači za pravo „ljubavna melanholija" — kod nas se upotrebljuje u istom smislu kao i ljubav. Dakle, pregjimo na stvar: Sevdah i Ljepota, muško i žensko dijete od ple­ mena Ljubovića (Beni Mehabet) zajedno uče u „školi poezije" pred učiteljem „Ludilom" (Džunun). Od vre­ mena do vremena ta se dječica igraju u blizini. „Je­ zera blagoslova" (havzi fejz), koje se~ nalazi na šeta­ lištu, zvanom „Zabavište smisla" (Nuzhetgahi mana). (Svršiće se).. *)' Museddea ili Tesdis je vrst pjesničke forme na Istoku, a nastaje tako, kad se svakom distihonu gazela pridodaju još po če­ tiri stiha, koji se rimuju s prvim stihovima tih distihona. Terdži-ibend je pak cijelo kolo pjesama, spjevanih u obliku’ gazela, a na koneu svake te pjeeme ponavlja se jedan te isti. distihon, kojeg zovu „nazm“. Napokon Rubaija je pjesma od četiri stiha, od-kojih se prvi, drugi i četvrti srokuju. �,B I S E R' Strana 160. Životopis jednog megjeda. (Humoreska.) Napisao: Husein Gjogo — Mostar. (Nastavak.) IV. Gluho je doba... Na obje strane brze Neretve počiva grad u noć­ noj tišini, koju su ondje bunili pjenušasti valovi i ko­ lovrati. Njihov žamor strujio poput dalekog vjetra pla­ ninskog, kad redom savija vrhove zelene šume. Mjesec sjao sa vedra neba i svojim svjetlom kano da je začarao, omamio okolna brda i brežuljke, vinograde, bašče, kuće, uopće cijelu prirodu. Vratašca Mujagina vrta ciknuše i dva momka padoše u njegovu avliju. — Ja ću mu, Meho, — šaptao jedan — poka­ zati, šta mi je danas reko. Ona je svakako sa mnom „prekinula", sad barem ne trebam imati kakav obzir. Zvaću je; ako izagje, — po nju bolje; ne izagje li — izaći će stari „jarac". — Pazi samo, da ne bi bilo velike galame, pa da i policija.. — Ne boj se, Meho, ja znam, kako treba.. — Dobro, ti si po srijedi, a ja ću se sakriti pod basamake, nek misli, da si s&m. Tako i bi, Meho ode pod basamake i čučne kraj kazana, dok Alija stane pod pendžere u sjeni, pa — pijukne. Ništa se ne čuje. Zar na pendžeru visio mirno. Opet pijukne nešto glasnije. — Mir je bio. Po treći put pijukne još glasnije i to tri put, ali uzalud. Cijela kuća kao pomrla. Alija je počeo bivati nestrpljiv. Stade kašljucati i pijukati, ama sve bez uspjeha. To ga ljutilo. Bio je uvjeren, da se čuje njegovo dozivanje, samo Fata ne će da izagje na prozor. Sagne se i uzme sa zemlje nekoliko kamenčića i baci nejprije jedan; staklo cikne.. To je sve. Baci još dva. Učini mu se, kao da po sobi neko hoda a više ništa. Sad baci nekolika kamenčića od jednoč. Zar se na pendžeru pomače i pri dnu skupi, a Alija odmah pomisli, da je to — ona, Fata. — Fato! — zvao je umiljatim, pridušenim glasom. Mjesto odgovora zar se još bolje pomakne i iza njega, u onom mraku stajala bijela ljudska spodoba, — Ona u košulji 1 — govori Alija sebi i od nekakva veselja srce mu se stijesnilo. — Fato, moja draga F ato! — dozivao još njež­ nije, pa se bliže prikuči k prozoru, gledajući u nj ko mačka u ribu. — Slatka Fato, o..! i raskrili obje ruke. Broj 8. Otvori se jedno krilo od pendžera i s njega nešto puče, a puče ko mala puška. To je Mujaga pljunuo ..., iza toga otrže grditi: - Magarče, i gori od magarca! Pa ti da ulaziš u „turske" kuće — koci te raskinuli ?! Grom ti se niz čelo spuzo 1 — grmio Mujaga i gledao pod pendžer, ali njegove oči nijesu mogle ništa opaziti. Čim je Mujaga pljunuo, Alija je priskočio k Mehi pod basamake i tu čekao, dok svrši stari svoje pri­ jetnje. Nastade iza ovih mala stanka, jer je Mujaga osluhivao, da li je još Alija u avliji. Nu pošto je bilo mirno, opet Mujaga nastavi grditi, da vidi, je li se njegova zapovijed izvršila, jer — mislio je — ako je momak u avliji, ne će moći trpjeti te riječi, pa će se javiti. Uvidjevši na koncu, da mu je očekivanje jalo­ vo, zaključi po tome, da više niko nije u avliji, za­ tvori prozor, namjesti zar i leže u postelju. San ga je i onako ostavio, a ova zgoda upravo mu natjerala krv u glavu i kožu, postalo mu je prevruće. Prva mu je odluka bila, da će sutra navesti zidare, neka po­ dignu duvar oko vrta toliko, da se u nj sa ulice ne ^ože priskočiti. Još je odlučio izmijeniti iz temelja .. .. vratašca i udariti im novu bravu sa dvije zaporke. Alija je megju tijem stajao uz kazan i razmišljao, šta će sad? Hoće li ići ili će ostati, da se osveti starom protivniku? I pričini mu se, da je najbolje „bit miran Baš u tom času šapne Meho: — Šta ti je to bijelo na fesu ? Alija snimi fes, malo se zakrene od Mehe, da ne vidi, te brže otare rubcem...... — Šta je? — pita ponovno Meho — Ništa, perušina! — odvrati Alija vas crven od muke, pa iza tog pridoda odlučnim izražajem: — Upamtiće Mujaga ovu večer 1 — Nu kako, na koji način treba osvetu izvesti ? Upre sve sile, ali nikud doći do zgodne misli. Ljut sam na se, podiže polahko jednu dasku sa kazana. — Oho ! — poviče tiho, videći da je topla i mirišući ugodan zadah od pekmeza. Popipa rukom kazan, a kazan — vruć, dok je u njemu preko polovine stajao šljivov pekmez.— Eh, da imamo kakvu kantu, mogli bismo prepoloviti! — veli Alija Mehi, ali ovaj odgovori, da bi to bila prosta kragja, pa ne bi valjalo. — To ne bi bila potpuna osveta, te bi Mujaga mogao još tužiti, pa eto ne­ prilike... Aliji se sve misli okupiše oko pekmeza, da se njim osveti i konačno mu pade na um zgodna ideja. — Dobro je 1 — usklikne, pa će M ehi: — Ponesimo kazan ! — Gdje? — Kod basamaka. — Pa evo^ga kod basamaka 1 — Nije to, treba ga prisloniti uz basamake, kud se ide. �Broj 8. , B i S E R“ Strana 161. Meho ušuti kao da razmišlja, šta bi se iz toga stajao, te ga svom silom baci na avliju, smjerajući moglo učiniti, ali ga Alija opomene: — Uzmi za uši po prilici na ono mjesto, odaklen mu se Alija jav­ ali pazi, da ne klepne i ne zvekne! Mujaga će noćas ljao. Za Mujagom je poletjela žena, da ga zastavi, u njemu tancovati! — nu dok je došla do vrha basamaka... Sad udariše obojica u prigušeni smijeh i nakon ...Mujaga je već stajao usred kazana, pa se nekoliko časova ponesoše kazan, metnuše ga nasred čudio, šta se to s njim desi! ------ ------------puta, kuda se ide i pribiše uz prvi basamak, a da se — Ah, gje si to? u čudu pitala žena. ništa mije čulo. Poslije ovršena posla, poče se Alija — Vodu, vodu, bona bila! — vikao Mujaga, da ogledati po avliji. ga je čuo i treći komšija. — Brzo vodu! — Šta tražiš? — pitao Meho. Počeše vodeni, bakreni sudi klapati, što je bio Tražim zgodno mjesto, oklen bismo mogli znak, da će voda brzo doći, ali Mujaga u svojoj ne­ gledati, kako Mujaga u pekmezu stoji! - Rekavši volji postao nestrpljiv, te opet poviče: — Pohiti, do­ to pogje Alija prema daščari, da vidi, je li zaključana. nesi pun gjugum! — a u isto vrijeme vikala MujaČim opazi, da je kanafom sa izvana pritvorena, od­ ginica; — Fato, brzo lampu, ugazio ti babo u nešto! — riješi je i vrata se malo rastvoriše. Ne gledajući više, * povrati se Mehi rekavši mu: — Sve je u redu. Kad Sve je to gledao Alija iz daščare, gledao, uži­ on izagje, mi ćemo se u daščaru sakriti! — vao i smijao se ko nikad u svom životu. A da ga Opet je Meho došao na svoje staro mjesto, ali toliki smijeh ne oda, metnuo je fes na usta, da njim od nekakve uzbugjenosti nije mogao čučiti kao prije oslabi radosne glasove. Još kad je čuo, kako žena već je stajao, namjestivši noge kao trkač, koji će sad veli: — Fato, ugazio ti babo u nešto! — od velika na potrčati. Alija pomaknuvši još bolje fes nad oči, smijeha se zakocenuo i tri put okrenuo oko sebe, stade ponovno pijukati i gotovo sasma glasno dozi­ držeći desnom rukom fes na licu, a lijevom prihvatio vati: — 0 Fato, Fato..! Kad se nije niko oglasi-■, eakšire, da mu ne španu od velike trešnje i micanja. on poče posprndno zvati: — Fatetino Fatitna ! Pt tom teferiču nije ni osjetio, kako ga je prvi Pendžer se naglo otvori i s njega otvo-i Mujaga put ,,nes >“ pomilovalo po bedri, ali je za to drugi svoju vatru. — — Ah, zar nisi otišo, hule jedno? put osjetio s obje strane tijeia, po nogama kao ne­ Zar si i sad u tur... ki pljesak, sličan onom pljesku, što ga prijatelj da­ — De šta toliko drečiš? — prekine ga Alija riva prijateljici po legjima, kad ga hoće da upozori — Ma zar ti to meni veliš..? na osobite okolnosti, na opomene. Alija odmah po­ — Ja ne zovem tebe veg tvoju Fatu — opet skoči na desno, te u onom mraku lupne glavom o mu Alija upane u govor. direk. Malo popostane, da se razabere i rukom poTa drzovitost Mujagu ražestila u dno duše. — pipa po čelu, da li nije „čvorka" skočila. Učini mu Zovi ti — grmio Mujaga — svoju mater... se, da je prstima razmazao mlaku vodu po čelu. — — Lezi ti, lezi ! — dovikivao mu Alija — lezi, Sigurno je kriv! — reče u sebi. pa se pokrij po glavi! Toga časa udari ga otraga u debelo meso „ne­ — Biva sam ja dijete, pa da se pokrivam? Je što" snažno i silovito, da se je odmah našao kod li? — pitao stari Mujaga ljut kao sršljen. — Veg da naslaganih drva u dnu daščare. Udarac je bio sličan si se kinuo sa mojih očiju, dok te vrag nije odnio: „paljači" ali ga nije zabolio. Najvolio bi kresnuti, ali U tom se oču kokotanje, a iza toga jarčije me- ne smije, čuče ga Mujaga. Stajao je baš onako, kako ga je ona tajnovita sila postavila. Ne mičući se tije­ ketanje ispod basamaka. To mu se Meho rugao, lom, upre oči prama vratima, ali ništa nije u mraku — Biva nisi otišo? kratko će Mujaga. stimao. — Za Boga, šta je ono bilo ? — pitao se tri.. Kakotanje mjesto odgovora. pet, deset., dvadeset puta, ali pravog odgovora nije — Još se rugaš? — opet će Mujaga. našao. — Krava nije, tele nije, pas nije, a jest nešto — Me e — to mu bi odgovor. snažno, jako i šutljivo! — tako umovao i obično svr­ — Ti još tu? šavao sa pitanjem : — Pa šta bi drugo moglo biti? — M e--e-ke--ke! Kad su mu se oči dobro privikle na pomrčinu, — Ama ne bježi, pasji brate ! — poviče Mujaga i lupne pendžerom, koliko je mogao. Oču se tutanj poodaji. tada je mogao uhvatiti neku čudnovatu crnu živu, — Bježi! vikne prvi Meho i podbrusi pete, a zdepnastu masu, koja je pred njim stajala na za njim Alija. Meho je u onom času zaboravio, da se jedno pet-šest koračaja, upirući prama njemu oči ko go­ zakloni u daščaru, pa je proletio u vrt, skočio preko dvije krupne zapaljene cigare. — Vala čudo zida i okrenuo niz ulicu, dočim je Alija bio priseban vorio u sebi — kako se svjetle i kako su dosta ma­ lene prema veličini! — i učinio onako, kako je zasnovao. Najednoć se sjeti, da ima šibicu u džepu. Kao Mujaga pak istrčao je iz odaje, zgrabio jedan da se težak kamen svali sa njegovih prsa, tako je bardak (ibrik zemljani) vode, koji je vazda kraj vrata �Strana 162. .b i s e r Broj 8. ; osjetio u duši neku odušku, neku polakšicu. — Fala Mrijeti pod teškijem šapama kulturnih zvijeri Bogu! — uzdahne — sad ću sve saznati! — Turi I gledati crve, gdje ti tijelo rove. ruke u džep od čakšira, izvadi šibicu, pa prije nego Mjesto boga lice jedno, gdje se majmunski ceri. će je zažeći, još jednoć izbulji oči u onu živu zago­ netku, a onda kresne... AH Suad: Plamen osvjjetli daščaru i sve, što je u njoj. Na nekoliko koračaja pred sobom opazi Alija Bol sjećanja. s užasom — megjeda, kako se je nasandaljio na za­ dnje noge, dok je prve pružio prama njemu. Odmah Zlatni su danci odbjegli me davno Aliji upadoše u oči one crne kuke ko u kantara, koje Ko rujni smješci sa usana tvojih — su resila megjediji, goli taban. Uhvati ga jeza i tro­ Zlatni mi danci umrli su, dušo, struka groznica, čitavo tijelo počelo drhtati, a iz ruku A s njima sreća i svi sanci moji. mu ispade šibica. Megjed zamumlja. — Gle, sad sam samac u pustinji žića: Alija krisne kao ranjenik, od jedan hip skoči na Bez tebe, evo, i bez vjere lutam kamaru drva i zapomaže: — U pomoć..! U pomoć, I mjesto pjesme sa usana tvojih, za Boga, evo megjeda!... Tek gorki čemer uspomena gutam. * Mnoge mi zviezdam’ obasjane noći — Nuto, bona! — upozoravao Mujaga svoju U prahu leže pod olovnom petom ženu zapirajući na gaćama nogavice, — što je ono? — Sadašnjih dana. Mnoge moje čežnje — Baš ko iz naše daščare.. govori Fata. U maglu sivu ginu brzim letom. — Ne može bit! — veli MujaginicaJa ne znam: možda zatvoren je sada — Oklen će biti u daščari, bona? — pita opet Viš tvoje bašte onaj pedžer stari, Mujaga. Bezglasno s kojeg gledali smo nekad, Sve troje stalo ko ukopano, pa osluškivalo. U Mjesečne noći kad se ospu čari. daščari oču neko orginjanje kao kad se drva svališe a u isti mah opet zaječi: — „U pomoć!.. U pomoć, A biser-luna u odaji tvojoj evo megjeda!“ Srebrnim kistom slika dvije sjene: Pomaganje se čulo i po komšiluku. Tebe, o kipe božanske ljepote Mujaga pohiti prema daščari, ali ga žena i kći I u tvom toplom zagrljaju mene. zadržaše. Na pendžer k nama dizao se miris — Ne ćeš, Boga m i! — kričala Mujaginica, — Iz divne baŠče s pospalih cvjetova, Zar da mi bez tebe ostanemo! — Opojan miris kao meki dašak — Ali pustii... otimao se on. Ljubavi naše, mladosti i snova... — Ne ćeš, babo, Boga mi! — klela se Fata i teglila oca za ruku. — Zar ti star na megjeda? Ah, svaki časak, što ga tad proživih, — Star i goloruk! — dodavala Mujaginica. Bijaše sladak kao vječnost raja — Svrsit će se. 0 kad bih jedan trenut vratit mog’o, Iz onih dana: opustjelog maja! — Mustafa Ćellć Gazanfer: Suze. Kroz mrak ne vidim ništa, duša mi uzdiše i plače I klonulo mi srce trga se tužno. Ljudska bijeda me goni silno, vrludam i patim U vrijeme ovo svirepo i ružno. Al, zalud želja! Kroz pustinju žića Bez tebe evo i bez nade lutam 1 mjesto pjesme sa usana tvojih, Tek gorki čemer uspomena gutam! S turskog: Ćazim. Ljiljanski: Suzama mojim gorkim i krupnim, što niz lice teku, Svijet se cinički — grohotom smije; Jer ne zna činiti drugo. Izgubio je, iz zemnog Što dizalo ga blata i zvjerski žije. Sa svakim danom bijelim i sa mrkom noći svakom Dolaze bijede sve teže i nove — Zar život se zove živjeti bez života i silom. Tragedija duša ili „Bijela ruža“. (Pjesma u prozi.) (Nastavak.) Okolo našeg doma prostrla se pustinja na sve strane; velika nepregazna pustinja bez puta i staze, u nedogled. Sunce nas obasjavalo iz pustinje i slalo nam �Broj 8. Strana 163. ,B 1 S E R‘ zadnji pozdrav pri zahodu, kad bi se zapad zarume­ nio od njegova sjaja. Mi ne poznavasmo vremena, ne poznavasmo dana, ne poznavasmo nikog osim naše pustinje, u kojoj smo carevali... I ona zaboravila na začarani gaj. na začarani dvorac... na cvijeće, na ruže i karanfile. Samo nekad, nekad navukao bi se oblak na njezino čelo. Tad je išla bistrom potočiću i bacala kamenje u vodu. Gle­ dala kako padaju, kako ih brzi potočić nosi... nosi nekud daleko... daleko, gdje su i njezine misli bludile, u veliku rijeku... u more!., u ocean... Jednom opet otišla bi daleko, daleko; odskakutala za srnama i vjevericama... Malo po malo gubio bi se njezin zvonki glas i iičeznula bi megju drvećem u šumici više kolibe. . . . I vladala bi tišina, grobna, nijema tišina. Ja sam sjedio pred kolibom i gledao, kako sunce nebom prelazi, kako st sklanja za moja legja i nestaje ga tamo, gdje se nebo sa zemljom sastaje, tamo gdje su granice našega svijeta... . . . I vladala bi tišina, grobna, nijema tišina... Ja sam sjedio pred kolibom i čekao njezin povratak A ona bi dolazila vesela, radosna okićena cvijećem, kao u snu — u priči... I pričala mi o srnama, jelenima, paun.ma i brb­ ljavim papigama, o golubima i slavuljima, pričal' ve­ selo, obijesno. Kitila me cvijećem — kidala ružt ka­ ranfile i posipala po našoj postelji, da mi iše da nam bude mekše... A kad bi se spustilo toplo veče i mjesec prosuo svijetle trake svoje, ona bi izašla pred kolibu i ra­ zgovarala s njim o začaranim dvorima, o tajinstvenom gaju i bijelim i crvenim ružama... I to bijaše njezina tajna — njezina molitva i — vjera. To bijaše njezino spokojstvo, kad je mogla čuti tajne poruke toga čudnog noćobdije, koji gleda jednim okom nas dvoje, a drugim začarani dvor i tajinstven* gaj u začaranoj zemlji... . . . I za take jedne noći, dok je ona ispitivala mjesec i gonetala tajne s njegova blijedog lica, dotle sam ja sanjao san života... težak, mučan san borbe za svagdanji kruh, san slabosti ljudske; san zlobe i za­ visti, san sebičnosti i mržnje, san Jakuba i njegovih sinova... A ideali padali. Vrag se cerio u zakutku, dr­ žeći u ruci zlatne ključe od raskoši i zemskih uživanja... A čitava rulja svjetine hrlila k njemu, lizali mu ruke i noge, klanjali mu se i obožavali ga nad sva druga božanstva. Svetinje više nije bilo i svak demonu palio kandilj, a on na oltaru pripovijedao, keseći se, vjeru zlata i zlatnog teleta.. . . . A kad sam se probudio, bijaše cvjeće povenulo, mjeseca nestalo, a vani padala kiša... kiša tuge iz očiju sreće, koja je oplakivala svoju tešku i gorku sudbu... Pred kolibom evala „bijela ruža“ i sjećala me, da je ona nekad tu sjedila i uzdisala za začaranim gajem i tajinstvenim dvorcem. . . . I kad sitna aprilska kiša sipi, ja sanjam san života. Ja se podajem nečem, što ne razumim — ja živim nekim drugim životom, koji je posve daleko od moga shvaćanja... I kad sve živi novim životom, kad cijela priroda preporagja se, kad se drveće počinje zeleniti i slavulj pjevati — ja tužim... Ja sanjam za tihih aprilskih noći jedan težak san — san o povehlom cvijeću, ja gledam kako samotno pred kolibom u zagonetnoj pustinji cvati „bijela ruža“... Ja gledam, kad list po list opada — vene., ne­ staje... A tamo u mračnom kutu života osvijetljena dvorana, gdje demon slavi svoje orgije... A. Rašidkadlć: AFORIZMI. Ja sam žalim (silnik), ako prama silniku silu ne upoi ’b im . Hadisi šerif. I onaj, koji ogovara ljude, i onaj, koji ga sluša, jednako griješe. Hadisi šerif. Najgori od ljudi je onaj, u koga je dug život, a zla djela. Hadisi šerif. Nema Bogu draže milostinje, nego što je pra­ vedna riječ. Hadisi šerif. Nije pravovjernik onaj, koji se s tekom najede, a njegov komšija gladuje. Hadisi šerif. Odbaci od sebe sve ono, što ti savjest uznemiruje. Hadisi šerif. Nad vama će vladati uvijek onaki, kakvi ste vi sami. Hadisi šerif. Svako dobro djelo je milostinja. Hadisi šerif. Na zakonit i pošten način zaragjivati, sveta je dužnost svakog Muslima. Hadisi šerif. Od najnesretnijih pokvarenjaka su ljudi neženje. Hadisi šerif, Misvać (zubno čistilo) čisti zube i usta, pribavlja Božje zadovoljstvo, a uz to pospješuje oČnji vid. Hadisi šerif. Putujte, pa ćete uvećati i zdravlje i bogatstvo. Hadisi šerif. Vrhunac mudrosti je Boga se bojati. Hadisi šerif. �Strana 164. Broj 8. „BISER" Narodne umotvorine. Duda Penjavina iJVarošanin Meho. Sarajke djevojke. Vijaju se po nebu oblaci, Po Sarajvu alajli bajraci: Vojsku kupi Topal Osman paša, Te pokupi mlade Sarajlije, Pa ih vodi ravnoj Zasavici. Savu piju mlade Sarajlije, Savu piju, Zasavicu biju. Poručuju Sarajke djevojke: „Aman otac, Topal Osman paša, Pusti nama mlade Sarajlije, Mi ostasmo mlade neudate". Knjigu piše Topal Osman paša Na koljeno Fati Dizdarevoj. Što je paša knjigu nakitio: „Eto t’ knjige, Fato Dizdareva, Udajte se, naške ne čekajte, Mi ćemo se amo oženiti Crnom zemljom i zelenom travom" Sabrao: Fadil Arnautović. Vezak vezla Duda Penjavina Na čardaku prema Latinluku, K njoj dolazi Varošanin Meho: „Srce, dušo, Dudo Penjavina, Kome vezeš svilena jagluka" ? „Vezem tebi Varošanin Meho, Ako ćeš se proći Latinluka I Marice mlade krčmarice I Ružice s latinske ćuprije 1 visoke Ješe Samardžine I lijepe Savke Ćebedžine". Odgovara Varošanin Meho: „Vezi jagluk, Dudo Penjavina, Pa ga daji kome tebi drago. Ja se ne ću proći Latinluka I Marice, mlade krčmarice 1 Ružice s latinske ćuprije I visoke Ješe Samardžine I lijepe Savke Ćebedžine. Dosta su me vina napojile I dušmanske ruke sačuvale. Sabrao: Fadil Arnautović. a LISTAK. Iz islamskog svijeta. Smrt velikog muslimanskog učenjaka. U 5. broju ,,Misbaha“, glasila bos. herceg, ilmije izašao je ne­ krolog iz pera našeg odličnog alima gosp. H. Mehmed Džemaludin ef. Čauševića na turskom jeziku o smrti velikog islamskog učenjaka i kapaciteta u šer. zna­ nostima, Manastirli Ismail Haki ef. Koliki je gubitak islamski svijet zadesio smrću tog učenjaka, gosp. Čaušević, njegov dobar poznavaoc i učenik o tom nam veli: „Ismail Haki ef. ne bijaše od onih učenih mu­ slimana, čije je djelovanje bilo ograničeno samo na jedno mjesto, nego je svjetlost njegova uma obasja­ vala cijeli islamski svijet i svi su krajevi koristili se njegovim ispitivanjima i dubokim proučavanjima vjer­ skih istina. Merhum alim nije uzalud propuštao svog dragocjenog vremena, nego je vazda islamske zasade proučavao i rezultate tog proučavanja ne samo pred aristokracijom nego — pred cijelim isl. narodom iznosio i razjašnjenja o svemu davao. Bio je veliki govornik, propovjednik, koji je pot­ puno jezikom vladao a i oštro pero imao je, pa kao što se je hiljadama nauke žednih umova koristilo nje­ govom propovijedi, tako se je hiljadama umnih ljudi koristilo njegovim pisanim djelima. Ime ovog učenja­ ka poznato je u našoj domovini, jer njegovi su mnogi �Broj 8. „ B I Š E R“ Strana 165. članci, osobito lijepi vazovi na naš jezik prevedeni i u „Tariku“ iznešeni, te su se na taj način i bosanski muslimani prosvijetlili svijetlom njegove nauke. Dakle kao što se je uopće sav Islam koristio znanjem Ismail Haki efendije, tako je i vijest o nje­ govoj smrti izazvala opću tugu i žalost nad njegovim gubitkom." imade osobite privlačivosti, osobitog duha i harmonije. Koliko se on po smislu i sujetu odvaja od osmanlijskih modernih pjesnika, toliko se od njih razlikuje jezikom i oblikom svojih pjesama. Jezik mu je kićei) skladan; dikcija veoma slatka i glatka. U svjema nje­ govim radovima vidimo mezopotamsko bezoblačno nebo, čujemo šum Tigrisa, Eufrata i Gangesa, osje­ ćamo duh sviju arijskih mitologija i ćutimo dah i tre­ R a h m e t u l l a h i al ej hi ! pet indijskih gustih šuma. Njega pjesnikom čine ljepote neizmjerne prirode i on bi bez tih ljepota bio obični verzifikator, koji dobro vlada jezikom. Književnost. Prirodne ljepote su prodrle u njegovu dušu, u Kipovi. (Temasil), pjesme Faik Alije. Naklada cijeli život i on bi njihovu uzvišenost hotio u svemu Muhtar Halidove knjižare u Carigradu, Cijena 8 gro- vidjeti. Faik pjeva o kumovskoj slami: ša (1*60 K). Ti o majko, koja rodi neizmjerna bića ova: Nije prošla skoro ni godina dana, kako su „Pro­ Anorganska i organska, nevidljiva i vidljiva — lazne utjehe" (Fani teselliler), pjesme darovitog osAh, i ja sam tvoje dijete! Ucviljen sam evo pao manlijskog pjesnika, Faik Alibega tiskane nakladom Iz zvjezdanog zagrljaja, da me vječna tmina skriva. knjižare Muhtar Halidove megju edicijama „Moderne biblioteke", a već nam evo pred mjesec dva pjesnik Sve ove istančane ljepote pjesničke crpile su svoj pruža drugu knjigu svojih duševnih produkata pod žive!- iz prirodnih ljepota tigriske romantične okolice. naslovom „Kipovi". Ocjenjuju ći Faik-Alijine „Prolazne utjehe" osmanlijČitajući ove nove Alijine pjesme, one nam se ski estetičar Hamdulah Subhi beg ovo piše : u istinu pričinjaju svojom savršenom formom nao pra­ — „Ako želite saznati, zašto su Kaldejci i Asirvi Fidijinim dlietom isklesani kipovi, koji nam svo­ ci ispovijedali sabeističku vjeru, zašto su se klanjali jim nijemim jezikom puno govore o velikom umjetnič­ zvijezdama, onda morate bar jednom promatrati ve­ kom ukusu i shvaćanju svog majstora. lebnu panoramu mezopotamskog neba, kad ga duž Faik Alija nam se i u ovoj knjizi pjesama kao cijelog Tigrisa sve do Perzijskog zaliva blaga Noć i u „Prolaznim utjehama" svojim genrom i duhom rasvijetli lučama drhtavih zvijezdica. pokazuje kao pjesnik — romantik. Njegov duh se ne U onom nebeskom hramu bavi u zemskim nizinama, u svagdašnjem životu, nego Duša se Bogu klanja se vije u nebeske visine i tamo se druži s gromo­ I u vječitome milju vima, svjetlicama, zvijezdama i suncima; polet je nje­ Ko u ekstazi sanja. gove mašte smion; njegove su ideje i želje uzvišene, neizmjerne. Pjesnik je usko vezan uz prošlost, oso­ bito uz kaldejsku, perzijsku i indijsku mitologiju i koliko se njegov duh vine u daljine, u nadnaravnost, toliko on nalazi više snage za stvaranje svojih pje­ sama. Njega turska kritika naziva „Malim Audul-Hak Hamidom", postavljajući izmegju njega i tog najvećeg uopće osmanlijskog pjesnika tu razliku, što je Hamidov jezik jednostavniji i prostiji od načičkanosti, dočim u Faikovu jeziku riječi igraju vrlo znamenitu ulogu. Kad Hamida čitamo, čini nam se, da ga odmah razumijemo, kao da nam on nešto poznata nudi; da pak Faik Aliju razumijemo, moramo nad njegovim duševnim tvorevinama malko zastati i razmišljati, jer on svoju misao i osjećaj taji, dapače katkad i u oblik zagonetke stavlja. Ta nejasnost najveće je odlikovanje pjesnikovo. Kod Faika su i tuga i veselje i nada i beznagje nejasni. On čitatelja osvaja zamamnom kompozicijom i ritmičkim plesom svojih stihova. U njegovu jeziku S toga je eto Faik Alija više pjesnik svijetlih noćiju, sitnih zvijezda i nehotičnih gora, nego Ii pje­ snik ljudskog srca. Divni su ovi njegovi stihovi: Ah, po mojoj fantaziji Prosiplje se disaj noći I trak zv’jezda zanesenih, Što se kao zlato toči Po dalekim obzorjima, Gje je carstvo noći snenih". Tako eto Hamdulah Subhi beg veli o pjesniku i ima potpuno pravo. Kako „Prolazne utjehe", tako su i sve pjesme u „Kipovima" slične dubokim svije­ tlim noćima mezopotamskim, iz kojih su crpile du­ bokim zanosom svoj život, svoje ljepote. Ali te su noći — samo velika praznina, neizmjernost, ništa, a u Faik Alijinim pjesmama kuca jedno čuvstveno srce i diše jedna snažna mašta. Pjesnikov pesimizam je in­ timan i topao, on samo tugu i jad uspavljuje u ruhu �Strana 166. BISER' Broj 7. vila svom glasilu, pa su mnogi u početku posumnjali u mogućnost, da će „Masbah" tu dužnost moći oba­ vljati s uspjehom. Nu evo pred nama na stolu leži šest brojeva toga lijepog lista. Mi smo ih sve od po­ četka do konca pročitali, pa se ne možemo oteti ushitu i oduševljenju nad njihovim korisnim i bi­ ranim sadržajem, jer nam on dokazuje, da će „Misbah" u istinu znati potpunoma udovoljavati svo­ joj uzvišenoj istaknutoj zadaći, da će biti pravo žari­ šte islamske svijesti, kulturnog napretka i vjerskog G ajrel. Ovaj krasni književni list, koji služi i moralnog podizanja našeg zapuštenog naroda. To nam jamče i lica, koja saragjuju na ovom za poslove našeg djačkog potpornog društva „Gajreta" i za prosvjećivanje islamskog naroda, u svom poš- listu: H. Muhamed Džemaludin ef. Čaušević, Sakib ef. ljednjem dvobroju od prošle godine donosi ovo birano Korkut, M. Seid ef. Seidarević. Husejin Hazim ef. gradivo: O'inan Nuri Hadžić: Kulturna povjest islama, Muftić i dr., sve ljudi od nauke i pera. (nastavak); M. Ćazim Ćatić: Dvije-tri o Zija paši; Ovom nam prilikom ne dozvoljava ni vrijeme Ahmed Hik’jmet: Zagonetno je srce ljudsko (pripo­ ni prostor lista, da se osvrnemo na „Misbahov" sa­ vijest s turskog); A. Hifzi Bjelovac: Na kraju (pripo­ držaj u izišlih šest brojeva; ali ćemo to učiniti u vijest, nastavak); Osman A. Gjikić: Hazreti Ibrahim jednom od narednih brojeva. Za sada nam je samo (pjesma); M. Ćazim Ćatić: Iz Osmanlijske starije svakom muslimanu najtoplije preporučiti ovaj lijepi lirike (prevedene pjesme); J. Sarić: „Iz zveke sindžiraK- list, koji vrši tako važnu misiju u islamskom narodu. (pjesma); Fadil Kurtagić: Jesenska pjesma (pjesma); Juani Aho: Naseobine (pripovijest s finskog): M So „Mualim," glasilo musi. mual. i imam. društva doveai: Vila brodarica (pripovijest); Mehmed Emin: za L is. i Herc. Ovogodišnji četvrti broj ovog lijepo Čobanin (crtica); Idilsky: Pošljednji traci (pjesma u uregj. nog lista izašao je s o'im sadržajem: „0 poprozi); Ćazim: S istočnog parnasa (pjesme); Mustafa: šljednom Božijem poslaniku"; „Odgovor na članak Kraj (pjesma); Hatidža: Moje misli (pjesma); S. Gj. Bidati" „Zorna nastava"; J a učim'; „Meća u Ćabi“; Abdullatif: Poslanica prijatelju (pjesma); A Hotner Jedan Tufejlovac"; „Molba za poboljšanje mualimGrefe: Novac (pripovijest prevod); Ušaki Zađe Halid skih plata"; „Bilješke"; „Islamski svijet". Mualim Zija: Ljubavna povijest jedne ženidbe (crtica); A. Fe- Izlazi u Sarajevu, a cijena mu je na godinu za gjake tahbegović: Vah, zemana — gorkog uzdisanja (pjesma); 3 K. za druge 4 K, a za inozemstvo 6 K. Sitnice; Misli; Gospodarstvo; Ugaranje; Higijena Kinematografske predstave opasne su po mladež; Na­ rodne umotvorine; Islamski svijet; Književne i kultur­ ne bilješke; Javne potvrde — Darovi; Šale, Odgovori Kulturne bilješke. i poruke uredništva. lijepih slika i čitaoca odaljuje od zemaljskog života u neizmjerje, u etirne daleke visine, kud vječito luta njegova orlovska fantazija. Eto to je kratak prikaz ovog novog pjesničkog djela, darovitog Faik Alije, koje mi svjema ljubite­ ljima lijepe i umjetne knjige, koji poznaju turski naj­ toplije preporučujemo. Cijena je „Kipovima" 8 groša (1'60 K), a može se dobiti u Muhtar Halidovoj knji­ žari u Carigradu. M. „Misbah", glasilo bosansko-hercegovačke ilmije. — Poznato je, da je naša ulema prije šest mjeseci provela svoju organizaciju i pokrenula pod gornjim imenom društveno glasilo, koje u Sarajevu izlazi dva put mjesečno pod uredništvom redakcionog odobra. Mi smo u našem listu svojevremeno s oduševljenjem pozdravili ovu po narod tako korisnu ustanovu i nje­ na smo pravila u cijelosti počeli iznositi, pa i danas ih iznosimo. Prema tim pravilima ovo ilmijansko udruženje nije isključivo staleška organizacija, niti je „Misbah" glasilo takove organizacije; njegova je za­ daća mnogo veća i zamašnija, nego li kakova staleškog organa: širiti dobru i zdravu prosvjetu, naročito vjersku, poticati islamski elemenat na vršenje vjerskih dužnosti, učvršćivati u narodu islamske vjerske osje­ ćaje, suzbijati protuislamske ideje i običaje, iskorje­ njivati one zle navike, koje su se tečajem vremena uvukle u islamsku zajednicu i t. d. To je koliko uz­ višena, toliko i teška dužnost, koju je ulema naša sta­ Proslava desetgodišnjice „Gajretove". Poznato je, da je na prošlogodišnjoj „Gajretovoj" glavnoj skup­ štini Sakib ef. Korkut stavio predlog, da se na 22. februara t. g. proslavi desetgodišnjica toga našeg je­ dinog prosvjetnog društva i da je skupština riješenje toga predloga prepustila društvenom odboru, koji je tada biran bio. Od toga vremena proteklo je bilo skoro pet mjeseci, a da se nije ništa poduzelo u ovoj stvari, pak je gosp. Abdurezak Hifzi ef. Bjelevac u 6. broju našeg lista potaknuo nanovo to pitanje i iznio pred­ log, da se proslavi desetgodišnjica „Gajretova" bar priregjivanjem „Gajretovih" zabava po svjema mje­ stima naše domovine i izdanjem jedne spomenice, na kojoj bi suragjivali svi naši stariji i mlagji književnici, a koja bi se tiskala u više hiljada rimjeraka, da se u narodu rasproda. Nesumnjivo je, da bi na taj način ova proslava donijela „Gajretu" mnogo moralne i ma­ terijalne koristi. �Broj 8. ,B1 S E R" Činilo se kao da će i ovaj predlog gosp. Bjelevca ostati bez odziva, pa je redakcija našeg lista bila odlučila, da na dan „Gajretova" osnutka (22. febr.) izda uz „Biser" Gajretov prilog, koji bi se kasnije posebno tiskao i rasprodao, a čisti njegov prihod „Gajretu" dao. Nu kako s pouzdana mjesta sazna­ jemo „Gajretov" je odbor sada odlučio, da proslavi desetgodišnjicu ovog našeg mjezinčeta izdanjem jubi­ larnog broja društvenog glasila „Gajreta", u kojem će izići mnogo veoma lijepih radova naših prvih književ­ nika, a osim toga bilanca cijelog desetgodišnjeg dru­ štvenog rada i literarni prikaz svega gradiva, koje je izišlo u četirima godištima lista „Gajreta". Osim toga u ovom jubilarnom broju izići će ci­ jeli ciklus najljepših slika iz islamskog svijeta, čieje klišeje odbor već naručio kod carigradskog beletri stičnog ilustrovanog lista „Šahbala", a iznijeće se i slika našeg novoosnovanog sirotišta u Sarajevu. Na broj stranica ne će se gledati, jer će se u jubilarni broj uvrstiti sve novi radovi u cjelosti tako, da će on izgl dati kao kakova knjiga. Tiska će se u više hiljada primjeraka. Mi ovu odluku „Gajretova" odbora svesrdne po­ zdravljamo, jer ona ima dvojaku svrhu: „Gajretu" pribaviti ovim brojem znatnu novčanu potp )ru i na­ rodu pružiti dosta lijepe i birane duševne hrane, a ujedno ga potaknuti, da više primi k srcu ideju.' oju ,,Gajret“ zastupa i Širi. Kad ovaj jubilarni broj izigje iz štampe, mi ćemo se u „Biseru" na nj osvrnuti i sve njegove radove prikazati, a sad za sad vjerna muslimanima najtop­ lije ga preporučujemo, jer smo uvjereni, da će tuj naći najvećeg duševnog blaga i užitka. Muslimansko sirotište. Govoriti ovdje o svrsi si­ rotišta i o koristi, koja od njih potječe, bilo bi suvi­ šno, jer to je poznato svakom, ko iole shvaća ljudske socialne prilike i narav ovakovih humanitarnih usta­ nova, bez kojih danas nema ni jednog kulturnog na­ roda na svijetu. I u našem se je društvenom životu osjećala velika praznina u pomanjkanju ovakove bla­ gotvorne institucije, pak su prije pet-šest godina neki naši vigjeniji prvaci na čelu s poznatim rodoljubom muslimanskim Ademagom Mešićem bili pokrenuli misao, da se u Sarajevu podigne islamsko sirotište i u tu svrhu počeli skupljati dobrovoljne priloge naj­ prije putem „Musi. Svijesti", a onda „Musi. Sloge11 Ovi su listovi donosili više put dugačke i iscrpive članke o potrebi i zamašitosti zadaće ovakovih usta­ nova i poticale islamski narod, da doprinosi materi­ jalne žrtve — koliko je moguće - u svrhu osnutka našeg sirotišta; ali usprkos tom narod je ostao prama sirotištu indeferentan i vrlo se slabo odazvao svojim obolom na žrtvenik ove opće tako nam nužne huma­ nitarne ustanove. Strana 167. Uvidjevši tu prijeku nuždu, pretprošle je — ako se ne varamo — godine vakufsko — mearifski sabor, dok je zasjedao, stvorio zaključak, da Gazi Husref begov vakuf podigne musi. sirotište, koje će se izdr­ žavati iz vakufskih sredstava, pak je u gradnju nje­ gove zgrade votirao i znatnu sumu novaca i zgrada se je odmah prošle godine počela graditi. Taj veliki hram humanosti i čovječanske ljubavi ove se je godine dovršio i njegovo se svečano otvo­ renje — kako dnevne novine javljaju — obavilo na 17. januara t. g. u prisutnosti mnogih naših prvaka uleme i državnih dostojanstvenika, pa je u nj prim­ ljeno odmah nekoliko musi. siročadi muške i ženske. Mi nemamo riječi, kojima bi mogli dostojno po­ hvaliti odluku i rad vakufske legislative i eksekutive oko osnutka ovog najnovijeg kultumo-humanitarnog žarišta našeg mileta. Oni su potpunim pravom zaslu­ žili časni epiteton. „Oci siročadi11 i „patrioti", jer su utrli suzu mnogom ostavljenom i samu sebi prepu­ štenom, jetimu, jer su mu dali hljeb i priliku, da se odgoji, naobrazi, izuči zanat, postane čovjek, vrijedan član islamske zajednice, a ne da ostane hrsuz, pali­ kuća, proleter i tip sa dna života, koji živi samo na n§tru svom društvu i na sramotu svojoj vjeri, kakovih danas p ~o vidimo. Mi s ushitom pozdravljamo ovu novu našu ko­ risnu ustar.o u i kličemo: Dn Bog da s hajrom bilo!.. Kranjcevićev spomanik, štono ga je izradio pro­ slavljeni hrvatski kipar prof. Rudolf Valdec, već je postavljen na grobu pjesnikovu u Sarajevu, te će biti otkriven, čim se sakupi svota, koja je još potrebna da se isplate svi troškovi. Odbor, u kojemu su naši književnici: dr. Alaupović, Osman Nuri Hadžić, Josip Milaković i dr. Milan Prelog, obraća će ponovno po­ zivom svim Hrvatima, da ga potpomognu u njegovu poduzeću, jer se namjerava spomenik otkriti svršet­ kom lipnja ili početkom srpnja. Novčani prinosi šalju se prof. Josipu Milakoviću u Sarajevo. Muslimani! Š i r i t e dobru štampu ! �Strana 168.______________ _ -BISER* Broj 8, Poruke i odgovori uredništva. 0. N. H. u S. „Biser" željno očekuje Vaše obe­ ćane vrijedne radove. M. selam! X. Y. u P. Primili smo Vaše pjesme, koje nijesu za štampu. Ragje ih pošaljite na adresu svoje „ljub­ ljene.maitresse", jer će ona možda u njima naći zanimivosti i interesa. Bez zamjere. H. K. u S. Pošaljite ono, što ste nam obećali. Bićemo zahvalni. M. selam! M. T. u B. Š. Vi zahtijevate, da uvrstimo u „Biser" Vašu „pjesmu". To bi mi rado učinili, kad bi u toj pjesmi bilo makar štogod — bar u formi — novog, ali hiljadu puta prežvakanu temu i još.’u blju­ tave verzove ukalupljenu, ne možemo nikako donijeti. M. Ć. G. u S. Poslane smo stvari primili i — kako vidite — jednu u ovom broju donosimo. Pozdrav Vama i ostaloj „ehaliji". S. M. u T. Ne zaboravite u novom prebivalištu na „Biser". M. selam! Početniku u Š. Poslano nije za štampe, jer nije valjano obragjeno. Inače vidi se, da Vi imate dara; s toga nastojte, da ga upotpunite. Čitajte Preradovića, Vraza, Harambašića, Alaupovića i druge, pa će Vam — po vremenu — bolje ići za rukom. M. selam! S. F. u 0 . Hvala na poslanom. Uvrstićemo u naredni broj. Pošalji nam još svojih radova, jer smo ih željni. Bratski selam! J/ašinj prjateljima, suradnicima i pretplatnicima ! Narcus, Višegrad. Vaš smo rad primili i veoma Ovim brojem preuzeo nam se svigja. Vidi se, da Vi imate jakog talenta i smisla za književnu umjetnost. Samo nastavite dalje. lista poznati naš pjesnik Očekujemo na skoro više Vaših radova. Mahsus selam! jer su članovi dosadanjeg Travunjaninu, Odžak. Ono, što ste nam obećali, još ne poslaste. Dakle očekujemo i unaprijed zahva­ preopterećeni privatnim ili ljujemo. M. selam! H. M. u K. Šta je s Vama? Za ovaj nam broj ništa ne poslaste. Ne zaboravite za Boga, „Bisera". M. selam! H. M. u Č. El-vadu dejnun! M. selam! pa — je uregjivanje našeg Musa Ćazim Ćatić, redakcionog odbora zvaničnim poslovima ni uz najbolju volju — ■ ne bi mogli — - obavljati dužnosti uredništva. Da će „Biser" i nadalje ostati na visini H. M. u B. N. Zašto ste umukli? „Biser" je željan Vaših vrijednih radova. Sjetite ga se. M. selam! lijepo uregjivanog poučno-zabavnog lista, svje­ H. M. Dž. ef. Č. u S. Nestrpljivo očekujemo obećano. M. selam! doči sami književnički glas našeg Ćazima, F. K. u S. Kako vidite, Vašu smo krasnu pje­ smicu donijeli u ovom broju. Najljepša hvala na „po­ slanom" prikazu. Pozdrav! 0. D. u Beč. Vaše smo pismo primili. Ako Vam „ono" nije dozvoljeno, imaćete valjda drugih stvari na raspolaganju. Mi svakako očekujemo Vaših radova. Poslane brojeve „Bisera" izvolite razdijeliti megju svoje kolege, od kojih se nadamo, da će nam pomoći svojim vrijednim radovima. Na usluzi unaprijed se zahvaljujemo. M. selam! koji je sa svojih radova svuda po našoj do­ movini poznat i priznat. Nadamo se, da će ova promjena kod naših suradnika i pretplatnika naići na odobravanje. M. selam: Uprava „BISERA". H. E. š. u S. Sjetite se „Bisera"! M. selam! Za uredništvo odgovara: Muhamadi-Bakir Kalajdžio. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8739a0bc1f3bfd1ab6a6c4716e9301c6.pdf 6b6df59c5c692fc87c4e96218e374261 PDF Text Text BROJ 9. BISER „BISER1* izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. = ----- Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime) 1 muslimansko ženBkinje K 3‘—, a za ostale K 6 — godifnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. — LIST ZA ŠIRENJE PRO SVJETE M EGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vračaju. = = Sve Sto se tiče administracije i uredništva lista, Neplaćena se pisma ne primaju. - R e b i- u l- e v v e l 1331. | Vlasnik, izdavatelj 1 nakladnik: GODINA I. Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šesn aestin u 4 krune. Sli­ jedeća uvrStenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po Btranici. treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina,) M O S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMED-BEKIR KALAJDŽ1Ć. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak). Turska država se je nalazila u neprekidnim trza­ vicama : sultan Aziz bi svrgnut, a na njegovo mjesto zasjede sultan Murad, za kojim opet dorralo sultan Hamid zasjede na osmanlijski prijesto. Na BaCanu opet planu oganj, koji se malo bijaše stišao. Rusija, po svom običaju, okoristila se ovim kritičnim si injem Turske, jer je uvuče u rat, kojim je Turska izgubila Herceg-Bosnu, Srbiju, Bugarsku, i istočnu Rumeliju. Turska sila tim gubitkom jako oslabi, a njeno životno pitanje bijaše pred gotovom propašću. Ovo bijaše pošljedica one evropske politike, da še Turska po­ stepeno dijeli. Pošljedni tursko-ruski rat dade evrop­ skim silama priliku, kakova je rijetko kada bila. En­ glezi ne oklijevahu ; prisvojiše sebi otok Cipar. 1 Fran­ cuzi nagjoše sebi put, jer zaposjedoše Tunis. Nije dugo prošlo, a Engleska još okupira Misir. Ni Grčka ne htjede propustiti priliku, već poplavi Tesaliju. Grci se opet upustiše u rat, u kojem biše skroz poraženi a Turska opet bijaše onaj, koji je tim ratom izgubio, Ošteta za njezine pobjede bijaše gubitak Krete. Mi ne ćemo, da dalje i dalje u tom pogledu pišemo i svoje rane povrijegjujemo. Svakako ovo su dogagjaji iz najnovije prošlosti, te skoro i nema megju nama onog, koji ih ne bi poznavao. Iza ovih žalosnih dogagjaja Evropa se svakom i najmanjom prilikom po­ čela uplitati u unutrašnje stvari turske države i sva­ gdje iskoristila kritične časove, u koje bi carstvo za­ palo. Nakon toga svega, evropske diplomate se ne stide niti od prava i pravde, niti od najpravednijeg sudije humanizma, nego upravo stoje na klevetanju i denunciranju, trubeći o nekakvoj budućoj opasnosti od panislamizma. Muslimani skoro čitava svijeta ste- F e b r u a r 1913. U r e g ju je : M USA ĆAZIM ĆAT1Ć. nju pod jarmom evropskih sila i osim vjerskog osje­ ćaja i ljubavi jednih prema drugima, ne posjeduju ni sredstava ni prilike za svoju obranu, nu i opet nisu poštegjeni od neprestanih napadaja štampe tih bezdušnika. Poštovani čitatelju ! Vidiš dakle da Evropa vje­ kovima ugnjetava islamske narode. Vidiš i to, da nije nikakva nova stvar evropska politika podčinjanja tih naroda. Evropska politika, koja se tjera i primjenjuje od nazad stotine godina, nije ništa drugo, nego li politika sile, i nepravde. Tome nam je najbolji svjedok zaje­ dnička historija evropskih država i najveće islamske sile Turske. Pred našim očima stoje djela humane Evrope: Rusija prisvoji Krim, Kavkaz, Dagistan, Taškend, Buharu i Hivu; Engleska Francuska, Finska i Portugalija oteše Indiju, Beludžistan, Javu, Sumatru, Singapr, Zanzibar, te neke azijske i afričke dijelove i njihova mnoga otočja. Italija, Engleska, Francuska i Njemačka istočnu Afriku. Engleska i Francuska sje­ vernu i zapadnu Afriku; Engleska, Francuska i Bel­ gija središnju Afriku i misirski Sudan. Od manjih islamskih država bijaše jedini Maroko, koji je kako tako sačuvao svoju samostalnost, ali aprilskim ugo­ vorom od 1904. izmegju Engleske i Francuske doživlje i on žalosnu sudbinu. Ovo je jedan noviji slučaj, koji sasma dobro potkrepljuje naše tvrdnje. Šta su sve činile evropske vlasti u vremenu od puna četiri vi­ jeka, nekad pojednice, a nekad po nekoliko ih za­ jedno ! Tu se nisu birala sredstva ni zakoniti načini pro­ ti islamskih naroda, a i dan danas veličina evropskih pisaca i državnika napadaju na ovo malo samostal­ nih muslimana i svim silama rade na njihovoj pro­ pasti, jer je — po njihovu mišljenju već došlo vri­ jeme da se riješi — kako da nazovemo — famozno istočno pitanje. Mi se ne ćemo upuštati u pretresanje toga pitanja, koje je inače prva podloga i neiscrpivi iz­ vor napadajima evropskih političara, samo se ne možemo sustegnuti, a da ne navedemo mišljenje �Strana 170. Broj 9. „ B I Š E R“ engleskog pisca Mister Disia, koje je iznio u svom djelu : „Budućnost Misira". On veli: „Ne može niko zanijekati, da će se istočno pitanje rije­ šiti. Narodi, koji tako željno očekuju smrt boles­ nikovu (Turske) i ako misle, da tomu treba dugo vremena, kada će moći podijeliti miraz, u stvari je drukčije, jer je Turska došla do onog stadija svoje zastarjele bolesti, kad se već ne može lijek naći. Is­ točno pitanje ne datira od onda, kad se počelo govo­ riti o izgonu Turaka iz Evrope, nego od onda, kad se počelo misliti o tome, kome da pripadne Carigrad i Dardaneli nakon izgona Turaka. I doklegod traje riješenje tog pitanja, Engleska taj zaštitnik mira, naj­ više će se koristiti! Lako nam je dokazati i to, da bi Turci već bili davno otišli u nepovrat i asimilirali se u druge narode, da nije po srijedi bilo bojazni prekomjernom osilenju Rusije. Apsolutistička uprava ruskog carizma, svršila se pobjedom ili porazom, ne minovan je jedan rat izmegju Turske i Rusije, koji će dokrajčiti opstojanje one prve. U kratko, skoro ćemo čuti, da je istočno pitanje riješeno". Na jednom drugom mjestu ove knjige, pozivaju se kršćanske dr­ žave na zajednički korak proti Islama i ističe se ne­ ophodna potreba uništenja muslimana, a osobito onih u Africi. Dakle muslimani već četiri stoljeća gledaju i slušaju neprekidne napadaje Evrope, na svakom ko­ raku nailaze na znakove propadanja njihove političke samostalnosti, a valjda shvaćaju i to, da se nastoji pod svaku cijenu zbrisati sa opće geografske karte. A šta li oni do sad poduzeše proti tomu? Na ovoj tački se dobro promislimo: Da Ii dogje ikad dan, kad su dozvali u pamet islamsko jedinstvo, pa da vjerska uzajamnost potrese njihove osjećaje? Da li su ikad pružili jedan drugom bratsku ruku pomoć­ nicu, da ih dignu proti zajedničkom neprijatelju. Da li su islamski vladari zadnjeg doba, koji većinom osim glupe uobraženosti — ne posjedovahu nikakvih du­ ševnih prednosti, kad im je zaprijetila opasnost slo­ bodi, državi i prestolju, priskočili jedan drugom u pomoć. Ne, nego na prctiv njihove ideje i vjerski osjećaji pali su tako nisko, da su sami jedan drugom radili na propasti, smatrali se najvećim neprijateljima megju se i vjekovima oštrili zube jedan na drugog. U historiji zadnjih stoljeća vrlo rijetko nailazimo na slučaj, da su se islamski vladaoci megju se pomagali, a i ono što je bilo, ostalo je većim dijelom kao ideja a da se realno mje provelo. Hoćemo da istaknemo one momente megjusobnog pomaganja, na koje smo kroz historiju naišli. S time nam je namjera stvoriti jedan općenit pojam, kako je Evropa, pod žezlom kršćanske sloge i jedinstva, vjekovima srtala na Islam, te kako je naproti kod islamskih država nehajnost vladala, a vjerska uzajamnost i politička svijest pali na najniži stepen, Najprvo ćemo dozvati preda se Endolos (Andaluzija), kojim upravljaše jedna grupa apsolutističkih vladara, te njegov žalosni svršetak. Prilikom osvajalačkog nasrtaja Španjola, više puta se je tražila po­ moć od istovjernih vlada, ali ne bi niti jedne, koja te molbe usliša. Grad Granada i magribski sultan Šejh Elvetasi. koji su najzadnji pali u dušmanske ruke, više puta su molili pomoć od sultana Ildirim Bajezi(ja, ali to, osim male potpore nije urodilo nikakovom vrijednom pomoću. Sultan Bajezid je upravio na papu jednu notu, u kojoj zahtijevao, da se odmah dokrajče nasilja, a koja inače nije donijela nikakve vidljive koristi i tako je to išlo sve dotle, dok nije i zadnje sjene Islama u Andaluziji nestalo. (Nastaviće se.) Šairl Tešnjevi: Gajretu. Već deset ljeta naše vile poje I njina pjesma po svoj Bosni lieta, Pod Trebevićem otkad vrelo tvoje Proključa jednog spasonosnog ljeta Ko abu-hajat, čija kaplja stvara U kamu život, pun svijesti i žara. Ah, deset ljeta!... A kroz to si vrieme Natap’o naše zapuštene njive I na njima je proklijalo sjeme, Da srcu našem pruži nade žive — „Gajrete", tvoji blagorodni vali Mnogo su hrane našem rodu dali. I mnogi razumjs izvora^je tvoga Napojio se medenog zulala I žegju srca ugasio svoga, Što čezne znanja. Naših ideala Ti svetište si, a kaplja ti svaka Čisti je alem i sunčana traka. 0 ti si naša životvorna česma, Ko rajski Kevser što milo žubori 1 tvoj je šumor najdraža nam pjesma, Jer nam o sreći i napretku zbori, Javljajuć svijetu, da smo i mi ljudi, Kojim no puni sviest i ponos grudi... A1 kakva svijest?!... Da je svijesti bilo, Ti drukčiji bi nama bio sada; Da svako čelo kap je znoja slilo U vrelo tvoga blagotvornog rada, Ti sad bi bio rieka — poput Nila, Što stoput veći rahmet bi nam lila. �Broj 9. A gle, ovako tek nam žegju gasiš I katkad samo natopiš nam njive 1 što se može, tek da ono spasiš Kapljicom slatkom svoje vode žive — Pa ipak tvoji životvorni vali Srcima našim utjehe su dali. ,B 1 S E R' Strana 171. ’-^N e, brate strah me je, da te pustim sama. — Biva, pogagjaš, da bih oi da dolazio sam. — Ama vidim, nešto te amo privlači. — Vjeruj. — Ne kažeš mi, makar... — E, šta vidiš? — Upada mi u oči tvoje dugo gledanje niz polje. Pa s toga, eto, neka ti je hvala — Pa? I onoj kiti umnije junaka, — Da bar znam, je li što dobro, da ne žalim Iz hladnog kama što te iskopala, hoda za te. Kad olovo nas pritiskalo mraka! — Ko zna, kako je ! — reče Sadija, savijajući Vrij nam i ključaj sveto naše vrelo, jednu suhu travku oko prsta. I nalakćujući se na ogrtač I budi rieka, more budi cielo! sjetnim pogledom ispod mehkih trepavica i nekom turobnom zamišljenošću, produži: — Možda i nije... ali samo po me. Ovdje ušutje. Dugo sam čekao, da progovori. I Šemsuddin Sarajlić: kad ne mogoh dočekati, reći ću mu : — Sadija! Čini mi se da ti slabiš, što koji dan. Bijela tačka pod gajem. — Vjeruj — muklo će on. Trpim puno, a ni­ kom ne kažem. i. — Ni svom prvom prijatelju? Sadija, moj prvi prijatelj, potražio bi me često Opet nastupi duga šutnja. Mišljah, da ne će ni ovo pod konac ljeta u društvu iza podne. I je li sa­ odgo’ "iti, kad će on lagahno: mo lijep dan, povukao bi me na polje, da šetamo. Tebi ću kazati... Ja gledam odavle prema za­ Išli bi smo sad na jednu, sad na drugu stranu, a selku svoje prijateljice Zumrete. Makar da se odavle najviše puta bi me poveo preko Sobunara na jedan zaselak ne vidi, lakše mi je nekako pri srcu, kad na zaravanak više jevrejskog groblja, da tamo posjedi­ onaj kraj gledam. Za to amo dolazim. mo čitave sate. Ali ne, da razgovaramo. Već ka:' bi Čudnovato rekoh. Mora da ste vi nekom ja­ smo tamo došli, nastupila bi duga šutnja, koju bi u čom nevidljivom niti vezani, nego što je prijateljstvo. sat — dva tek po kojom riječi prekinuli. Od kad to ? Ja bih drage volje razgovarao, ali on je šutio. -- To ne bi moralo biti. Zar ja ne mogu nju Zagledao bi se daleko niz polje i zanio se u svoje željeti kao prijateljicu? misli. Kao da bi zaboravio na me. A ja bih tada kra— Možeš. Samo... Jesi li ikad išao, da gledaš u domice pogledao. Činio mi se od naravi sentimenta­ moju kuću, kad mene ne vidiš, pa me poželiš. lan, kao struk ljubice, koji stidno prikriva svoje oso­ Sadija se osmjehnu : bine pred drugim. Zagonetno mi je izgledalo njegovo — Dobro — veli — pričaću ti nešto, pa... dugo gledanje, uvijek istim pravcem i — kao neoJa se izvalih na rudinu, a on otpoče: pazice — često skretanje u šetnji na Sobunar. Čudno­ vato mi bilo, što bi, inače razgovoran, na 'jednom II. umuknuo, zagledavši se niz polje i ne obzirao se više — Išao sam ljetos u pohode prijateljici Zumreti, ni na što, ništa ne čuo. Meni je pak ta tišina godila. Slobodno bih pre- djevojci — kakovoj, opazićeš odmah. Išao sam puna tri sata do kuće od željezničke metao svoje misli i promatrao život pred sobom, ili čitao što iz punog džepa novina. Ali kad sam već stanice, makar da tu nije bilo puta više od dvadeset opazio, da moj Sadija gotovo kod svake druge šetnje časova. A tek prije toga kolike su pripreme slijedile!... Evo kako je to bilo : vodi mene na Sobunar, posumnjah, da ima nešto, što Kad se svijet počeo da rasipa iz grada na lje­ njega tamo vuče i rekoh mu jednog lijepog jesenskog tovanje po okolnim mjestima, vidio sam se slučajno dana: — Sadija! Da mi bijasmo napravili ovdje što sa Zumretom u jednom zabitnom sokaku — u bakućice za zimu. Neugodno će nam biti ovdje sjediti ščelucima. Sreli smo se. I ja, ne znajući, ko mi do­ lazi u elegantnom žaru u susret, a sluteći po vitkom na snijegu. stasu i lagahnom hodu sa slobodnim kretnjama, da On razvuče usne na jedva vidljiv osmjeh. je djevojka, ispriječih u šali suncobran pred njom, — Ne ćemo — veli — zimus ovamo ni dolaziti. — To je što drugo. Ja mišljah, da ćemo svaki kao da ću joj zakrčiti put na jedan čas. Ona stade. dan od sad, kako smo učestali. Ovdje se carina plaća, rekoh. — Ako ti je neugodno, ne ću te više mučiti. �Strana 172. ,B I S E R“ — A može li kakva prijateljica džaba proći? — osmjehnu se ona. — Oho ! — odskočih na stranu kao osupnut, poznavši je. — Oprostite prijateljice, rekoh, mislio sam, da je ko drugi, pa se htjedoh malo našaliti. — A zar se to ne smije i s prijateljicom? upita ona. — Sa po nekom možda, ali sa vama ne, jer imam puno obzira prema vama. — Što? — Jer ste u mojim očima nešto više od drugih djevojaka — E, da vas čuje moja drugarica, kako govo­ rite, možda bi na me zažalila. Koja to? — Rifka, vaša draga. Ja se lako osmjehnuh. Ne s toga, što mi je u ovoj prilici bilo do smijeha, nego za to, da vješto pregjem preko te prijateljičine primjedbe, kao da me se malo <iče. Jer u zadnje vrijeme ja sam se s Rifkom slabo vigjao i razgovarao - tanjalo je da se prekine. Za to je znala prijateljica Zumreta, pa je i ona sama bila dosta uzrokom mom osmjehu, kad je svrnula govor na to. — Ne, prijateljice rekoh joj. Ne plašim se niči­ jih prigovora, a naročito ne onda, kad sam potpuno svijestan onoga, što kažem. Megjutim što se tiče Rifke... ne znam ni što bih vam rekao... — Kako? plaho će prijateljica. Nijeste se zar poljutili? — Nemamo za to razloga; ali... — Ama zbilja prijatelju, šta je to bilo megju vama; izvjedljivo će ona, a ja odrezah: — Pa reći ću vam gdjegod na samu. Sad ne ću da vas zastavljam na putu smo. — Da, tako je, — kao prenu se ona. A vi bar dogjite sad malo kod Sejde, molim vas. — Vi ćete tamo? — Da. — Dobro, tto me — rekoh i za pet minuta stojao sam sa prijateljicom na vratima njezine rodice Sejde. — Kazati vam sve ne mogu za Rifku — rekoh joj — jer bi tu trebalo dugo pričati. Nego ću vam reći u glavnom, da nema potpunog sklada megju na­ šim dušama. A1, da me ne shvatite krivo, kao da hoću Rifku omalovažiti i reći, da mi nije dorasla, evo ću vam odmah kazati u čemu : R fka je vrlo čestita i urešena mnogim vrlinama. Samo, ja kod nje ne vi­ dim, da prema meni ima što odlučnog u sebi, već uvjek nešto ponizno, podložno, što po nekad bude i čangrižljivo. A ja, pošto ne tražim, da bude vazda moja volja i volja drugoga, nego dopuštam da svak jma u sebi svoje: ja, ali ra z u m n o : ja, to §am Broj 9. s Rifkom, ne mogavši u njoj toga razviti, počeo tanjiti razgovor, da se možda nekad i prekine. Drugi bi moguće rekli za ovo, da je malenkost i osudili me. Ali ja ne bih mogao da mi bude žena robinjom, nego bih tražio, da mi je u svemu ravna: da me neče­ mu savjetuje, u nečemu opominje, a najglavnije, da se sa mnom o svemu ozbiljno razgovara. U kratko, da bude duševno tako jaka, da mi se može na svakom koraku o bok postaviti. Ali pošto se to rijetko zapaža ili ako se vidi negdje, a ono su druge neprilike po srijedi, onda se mora ovako samovati. — Kakve druge neprilike? proviri prijateljica iza vrata, a lice joj se sjaji jednako sa debelom stru­ kom dukata na podgrlici. — Što se ne može čovjek takav na zor natjerati da zavoli nekoga, koji ovako nešto želi. Bez ljubavi pak takogjer to nema nikakva sklada u sebi. — Eh, kakvi ste vi muškarci, reče prijateljica. Od ženskinja tražite sve, a za njih jedva ako imate simpatija... — Možda za neke. Ali sve nije jednako. Nekome bi se moglo i komadić srca žrtyovati. — Ćuj! U mal’ da ne rekoste: i najtajnije — šaljivim prikorom će prijateljica. Pa ako hoćete - i najtajniji. Eh, eh. Gle ti prijatelja,, kako se umije baciti. — Ovako je, prijateljice. Po tom je nastala šutnja. Sejda nas pomete svo­ jim dolaskom i nekakvim šapatom sa Zumretom. Čuo sam, kako joj Zumreta kazo: — Ali nemoj me prevariti, nego dogji svakako. — Doći ću vjeruj mi. — Ama bojim se. — Pa kad ti kažem. Eto nek prijatelj bude jamac... — Šta to? upitah. — Zovem Sejdu — javi se Zumreta — da mi dogje na selo na teferič. — Pa? — Ne znam hoće li... Svijet čudnovat: molim i kumim, a ono jedva po koja da dogje preko čitava ljeta. Ja sve sama... Nikoga... Pa gotovo, da mi se dosadi preko dan, kad otac ode u grad, čobani otje­ raju stoku i sve se razigje. — E, nijeste pogodila, prijateljice, na pravu odresu — rekoh u šali. — Kako? — Da vi zovnete koga drugoga... — Ah, tako... a ziblja prijateljiu, bih li smjela vas zamoliti, da dogjete koji put. — Hvala iijepo. — Bez šale, dogjite. Molim vas! — Ne znam gdje izlazite na selo. Ona mi poče opisivati. �Broj 9. ,B 1 S E R“ — Od stanice, završivala je, nema ni dvadeset minuta do kuće. A kako vam kazah, put ćete lahko pogoditi. — Pa ako mognem ikako baš ću doći. — Ne bih vas ovoliko molila, reče mi na ras­ tanku. Ali znate, tamo se možemo posve slobodno razgovarati. Vi ćete meni donijeti novosti iz grada, a ja ću vama pričati — tako koješta... Osmjehnu se malo. A u tom osmjehu ležalo je nešto tajanstveno; nešto što bi htjelo kano da pro­ klija, a opet ne smije... (Nastaviće se.) Musa Ćazim Ćatić: Osmanlijski pjesnik Galib-dede. (Svršetak.) Čuvar ovog šetališta, jedan „starac mladog srca" imenom Riječ skrbnik je i zaštitnik Sevdaha. Zanos (Hajret) ili Čežnja (Hasret) — to je neka osoba ne­ valjala, koja priječi sastanak i razgovor izmegju Se. daha i Ljepote. Tada Riječ Sevdahu veli: Ti napiši pismo, ja ću odnijet’ ga... Ljepota ima odgojiteljicu Nevinost, koja je savjetuje i čuva od zabluda. Izmegju zaljubljenih nastaje izmjena onih lijepih mističnih pisama, u kojim je pjesnik ' lio iz svog pera sve osjećaje mistične ljubavi i um tničku moć svoje duše. Riječ odvraća Sevdah od borbe sa Zanosom, ili Čežnjom, koja mu se ne da s draganom sastati. I Ljepoti njena odgojiteljica savjetuje ovako: — „Ne smiješ otkriti tajnu svog zaljubljenog srca, jer ćeš se inače poslije ljuto kajati. Tu sramotu ne bi mogla ispričati kod Sevdaha; on ti ne bi opro­ stio. Ti si djevojka. Strpi se, budi dostojanstvena.! Na te savjete svoje odgojiteljice Ljepota gorko zaplače, pa bolno se i gorko smijući: Bože, Bože! Kakovi su to ukori: Ne uzdiši, a na plamnoj vatri gori! na silu umukne i zašuti. Riječ pripovijeda Sevdahu o tugi i bolu Ljepote i tada mladić počne izvijati uzdahe i vapaje: Zar se mogu ti uzdasi iskazati, Kad ne može u nebo im ni trun stati!?... Kao što Ljepota ima svoju odgojiteljicu Nevinost, tako i Sevdah ima svog vaspitača, koji se zove Požrtvov: nost. Taj vaspitač zajedno sa Sevdahom ostavlja po­ stojbinu i kreću na put, da pošto-poto otmu Ljepotu iz ruku Zanosa ili Čežnje. Velikaši Ljubovića plemena njih ismijavaju i vele im: Strana 173. — Nije tako lahak posao prispjeti vašem idealu; morate proći kroza sve faze patnji i muka, kroz koje je samo Kajs od našeg plemena mogao proći. Vama je nemoguće doći k Ljepoti, dok ne pregjete „Zemlju grudi". Tu ćete se na lagji od svjetiljke prevesti preko „Mora ognja" i naići ćete u putovanju na stoglave aždahe, a na koncu ćete kroz mnoge čopore divova, vila. džina, lavova i tigera proći i tek, kad pregjete veliko polje, na kojem se nalaze „Palače tuge" i „Ru­ ševine žalosti", gdje živi „Strašna avet" s kosom od samih zmija, moći ćete prispjeti svojoj žugjenoj meti". Sevdah je spreman podnijeti sve te muke i ne­ volje. On i Požrtvovnost polaze na put i na prvom konaku padaju u jednu duboku jamu, tako duboku: Da konopac od sto ljeta sunce u nju baci, Opet dna joj dubokoga ne bi moglo naći. Vojnici gospodara ove jame, nekog groznog diva uhvate putnike, svežu im ruke i noge, pa ih zatvore u neke mračne prostorije i počnu ih uhranjivati, da ih poslije njihov gospodar pojede. Sevdah kraj sviju tih muka i nečija ponosno u lice divu veli, da je pripravan unttijeti: Z du su, silni dive, grožnje tvoje, Sastanak je s dragom — izvor smrti moje! Ova težnja s našeg mozga ne dolazi, Ovaj dim nam sa ognjišta ne izlazi. Zublja tuge ne može se ugasiti — Umr’jet ima, al se nema povratiti. U fo im dolazi Riječ u spodobi jedne ptice, spušta u jamu konopac i na polje ih izvuče. Sada se dva put­ nika nalaze u „Ruševini žalosti". Tu je velika zrna, snijeg i led. Ah, ledom su ljudske oči zatvorene: Kroz gjozluke smrt im traže tupe zjene. Gospodarica ovih ruševina, neka vještica imenom Sova zaljubi se smrtno u mladića i obećaje mu, da će ci­ jeli svijet začarati i njemu ga u vlast predati; ali kad ju Sevdah s prezirom odbije, ona ga objesi i prikuje s četiri klinca o neko ogromno stablo. Sevdah i tada uvijek misli na svoju ljubavnicu, koja mu dugo vre­ mena nije ni pisala, niti štogod poručivala. To on pripisuje njenoj nemarnosti; ali mu se čini, da ta ne­ marnost potpuno njoj odgovara: Pa recimo: bez milosti draga da je — Taj običaj, ta nemarnost njoj pristaje. Pravi ašik mora tugu i bo piti. A dragana bez milosti vazda biti. Tim se Sevdah tješi u svom bijednom stanju. U tom dolazi Riječ, uništi Sovine čarolije i izbavi Sevdah iz �Strana 174. Broj 9. .BISER' muka, na koje je bio stavljen. I tada ljubavnik pita Riječ: A da 1’ me je pozdravila draga moja? Riječ ubija vješticu Sovu i Sevdahu predaje dvije stvari, koje mu je Ljepota na dar poslala i to: „poput tetrijeba brzog crvenog konjica, koji je od glave do nogu pokriven ružičastim pokrovcem'* i „krvavi mač, koji na svom vrhu krije grozničavu smrt“. Kako je taj mač oštar razumije se iz samog njegova imena: „mač uzdaha". Ljepota je Požrtvovnosti poslala na dar krila. Požrtvovnost ih natiče, a Sevdah opaše mač i pojaše konjica, pa opet nastave svoje putovanje. Danju i noću putuju i Sevdah od umora često put klone i pane u očaj, ali ga Požrtvovnost okuražuje i potiče na ustrajnost. Iza toga Sevdah ubija u putu toliko divova, vje­ štica, avetinja i džina, da je: Li nebesa obrnuo zemlju c’jelu, A aždahe u „kumovsku slamu" b’jelu. Već bijahu prošli kroz „Ruševine žalosti" i preostalo im je još, da preplove „More ognja" i progju pokraj „Palača tuge". Brzi konjic pod Sevdahom poput Ankaptice preleti preko „Mora ognja" i pane na obalu, koja bijaše lijepa poput rajske bašte: Čist je bio i opojan zrak joj plavi, A slavulji ko pupoljci mirisavi. Ovaj put se Riječ pojavi u prilici papagaja i Sevdahu ovo proriče: — „Kinejski car ima jednu kćer, imenom „Klju­ čarica uma" (Hušruba), koja u ovu baštu uvijek do­ lazi na šetnju, šteta za Te, što ćeš se u nju proti svojoj volji zaljubiti". Ovo proročanstvo papagajevo obistinjuje se i Sevdah se zaljubi u „Ključaricu uma". Ona postavlja sofru, na kojoj se vrte: Sv’jetle čaše kao almas, pune vina Rumenoga poput boje od rubina. „Ključarica uma" opije Sevdah i uzme mu iz ruke ,.mač uzdaha", pa pobjegne. Tada eto Sevdah i Po­ žrtvovnost opet ostaju sami u velikoj nevolji i bijedi. U tom dogje jedan tetrijeb i kazuje im, da ova djevojka nije Ljepota, nego kći kinejskog cara, koja će sjutra opet doći i njiha odvesti u tvrgjavu „Grad slika" (Kal’ai Zatussuver). „Ključarica uma" zbilja dolazi, uzima Sevdah u naručje i — unatoč protivljenju Požrtvovnosti, odnosi ga u tu tvrgjavu. Čim je s njim unišla, sva se vrata na gradu pozatvaraju i oni unutra ostanu zatvoreni i odijeljeni od svega svijeta. Zidovi ove velike tvrgjave bijahu svi urešeni slikama: Ona sama slikala je ove slike mile; Vilinske su trepavice njenim kistom bile. 1 ovdje Sevdah na sevjet Požrtvovnosti uzjaše svog konjica i pobjegne; ali opet prolazi kroza sve kušnje, što ih je prije doživio: pada u jame, zarobljuju ga strašila i preplivava preko „Mora ognja'. Najveća mu je nezgoda, što nema pri ruci „mača uzdaha". 1 on tada moli Boga: 0 daj lieka bolu mome, rane mi zacjeli! A moj vapaj s mojom pjesmom u zvuk jedan prelij! Tada opet dolazi Riječ u prilici slavulja i savjetuje mu, da se povrati u tvrgjavu „Grad slika", te da tamo zapali blagajnu, u kojoj se nalazi kinejski car i nje­ gova kći „Ključarica uma". To on učini i opet nastavi put. Doživljujući velike nevolje i nezgode, toliko tada oslabi, da kao sjena s konjica pada i dalje pješe pu­ tuje. Nu na koncu toliko obnemogne, da ne može ni pedlja koraciti, jer: Bo i b’jeda ispila mu žiće c’jelo, S Azrailom grli mu se slabo t’jelo. Jednog lijepog jutra opet Riječ dolazi u spodobi si­ jedog ječnika i Sevdahu veli: — ,Ja sam liječnik vremena. Došao sam, da te liječim. Pogji sa mnom u „Zemlju grudi", gdje vlada »carica srca", Ljepota. Ona je čula za tvoje nevolje i bolest, pa ti je mene poslala". Čuvši ove slatke riječi, Sevdah umre i opet oživi. Tu on ostavlja Požrtvovnost i sa starim liječnikom veseo i razdragan ulazi u „grad grudi" a to je grad tako lijep, da: Zanose se ljudske oči, gledeć njega, Nema r’ječi, da valjano pohvale ga. Pri ulazu u grad cijela „vojska svjetala" okruži Sevdah i prati ga do palača, u kojim stanuje Ljepota. Tu je rasplet cijele pripovijesti; tu se otkrivaju sve tajne: Zavjesa se diže i pred očima nam se pokazuje Čežnja, Požrtvovnost, Nevinost i sva druga lica, pa onda ,,Zabavište smisla", „Ruševine žalosti", „Palače tuge", „More ognja" i sva iskušenja, kroz koja je Sevdah prošao, dok je dopro do svog ideala Ljepote. Cijeli niz patnja i nevolja na koncu poprima sliku radosti i sreće. Kako se vidi sujet je ove pjesničke pripovijesti vrlo jednostavan, primitivan, a osobe su joj ili perzonifikovane apstrakcije kao Ljepota, Ljubav, Požrtvo­ vnost i t. d., ili nadnaravna bića kao vile, divovi, džini i t. d. Filozofija „Ljepote i Ljubavi" može se na ne­ koliko riječi svesti: „Ljubiti 2nači — muke i bole podnositi; ali ti su boli slatki. Ko ih mogne pretrp­ �Broj 9. .BISER* jeti i iz materijalnog oblika pretvoriti u duhovni oblik, taj je bez dvojbe najveći ćovjek u životu. Ljudi, koji do te tačke dopru, sve su postigli. Ljubav je jedno svijetlo, jedna vatra i oni, koji tom vatrom gore, in­ diferentni su prama zemaljskom živitu; kod njih je patnja i udobnost — na istom stepenu. Jednom riječi: osjećati Život znači osjećati bol. Ko tu bol mogne snositi, toga na koncu nagrada čeka. Na primjer Sevdah, težeći svom idealu, Ljdpoti, dragovoljno proživljuje sve nevolje i patnje, sve muke i bolove, ali na posljetku dolazi do svog cilja i bere plodove tih muka i nevolja. Kako je to velika i du­ boka filozofija za dvadeseto stoljeće! Ko se ne plaši životne borbe, ko energično na putu života znade svla­ davati zapreke i otklanjati nezgode, taj bez sumnje mora na koncu steći blagostanje. Ne bojati se ničega, snositi nevolje i postojano raditi — to je svjetlost, koja pokazuje put napretku i sreći u životu. Šejh Galib je u ovom svom djelu dopro do krajnje tačke, do koje se može simbolizam uzvinuti. Zadržavši se na dva bitna elementa misticizma i po­ ezije, Ljubavi i Ljepoti, on je cijelim poletom svoje orlovske mašte htio pokazati snagu svog stvaralačkog genija u prikazivanju svojih ideja i nazora o životu, a to mu je i uspjelo. U ovom je djelu pjesnik skupio najnovije riječi, najnovije slike, koje do tada ne bijahu poznate u osmanlijskoj literaturi. Njegov opis zimske noći zaista je unikum u istočnim književnostima, s toga ćemo ga mi ovdje makar u mršavu prevodu donijeti pred či­ taoce : Kroz pustinju neku mračuu iznenada Zabludila crna noćca s tisuć jada, Kroz pustinju, — sačuvaj nas Bože sveti — Gdje džilita igraju se džini kleti. Strah s očajem pomiješan svuda vlada, Sada tmina, a sad snijeg zemlji pada, Pa dok sn’jeg'*se's tminom grli i cjeliva — Mrak i svjetlost u jedan se kalup sliva. Od studeni sledila se mjesečina, Mjesto rose živa prsi iz visina. Noć u b’jelu gazelu se pretvorila, A poljana tamjanom se ispunila. Kud pogledaš: u snijegu mrak se čini Kao zjena našeg oka u bjelini. Gle, ko da je s plavog neba led otpao 1 u sitnim kapljicama zemlji pao. Vili zime bijeli snijeg kose resi, Crnac noći svoje strašne zube kesi. Ploča lune čavlima je prikovana, Svaka zvjezda zimskim mrakom umotana. Zastor se je bele noći osvjetlio, Baš ko da se plavi danak pojavio. Strana 175. Obratnik je lava sličan širom putu, Lav pamučni u svakom mu stoji kutu. Sa sv’jeće je drhtav vapaj uzavrio, Baš ko da je jezik joj se uhvatio. Sledile se ljute iskre, ne trepere: Žarka vatra zakopana u bisere. Sva su stakla na hamamu razbijena, U almas mu krov i streha pretvorena. U gori su stekla krila bistra vrela, Lepršajuć pod imenom sn’jega bjela. Srebren kanal iz polja je bježat htio, Ali se je u Sudlidži ustavio. Krv je vruća uskipila poput vala I prst s granom pobratila od korala. Pod sn jegc m kao strava sv’jet počiva S planinom se vihor grli i cjeliva. U uzduhu nestalo je prkos-ptice, Tek proleću plamne boje i iskrice. U ognju je leden zulal uzavrio, A dim sivi u buru se zatvcrio. Aj, žiške su povezane za udice, Da se love gladne ribe i ribice. To je vladar, što je varoš uljepšao! Naj srebreni na usne je krova pao. S usne krova vapaj se je porazilo, Ko da mu se sa jezika led razbio. Crkva vatre sunčane bi zemlji pala, A1 ju zora leđnim čavlim prikovala. Svod zeleni poteko bi dolje tlima, Al ga leđnim stupovima drži zima. Gle, po moru kristalnome riba luta, Da je gladna gazelica žudno guta. Da pas lane i otvori žva^e svoje, Zec bi reko: „Moga oca njedro to je“! Da potraži sklizališta, tu noć vila Jezerskome žalu nije dolazila. Da se džemre nije s neba oskliznulo, Sve do juna zemlju ne bi dotaknulo. Gle, pod štitom gori luča, sva rumena, Ko u moru koralj-grana sakrivena. Spaziv nebnog jastrijeba u ćumezu, Glas goluba umuk’o je u kafezu. Marsu ruke sledila je ljuta zima, Pa mu s neba handžar pao zemskim tlima. Lav u b’jelo mlijeko se topi, gubi, Viš zemlje mu lepršaju sniežni zubi. Oči ljudske sa ledom su zatvorene: �Strana 176. Broj 9. „B I S E R * ________________ Kroz gjozluke smrt im traže tupe zjene. Karanfilaga: „Na pendžeru". Pram baruta hrli brza gazelica, A pram njenih usta vrabac i sjenica. Sad bekriluk sa asketstvom skupa hoda, Vlažnom vatrom postala je suha voda. A1 čudo je, što se smrznu misli česma: U srcima rijetko se javlja pjesma. Umukli su stihotvorci, nik’ ne zbori, U bokalu vino smisla ne šumori. 0 Galibe! Tebi nema danas para, Duša ti se s bakljom misli razgovara... Po ovom se odlomku može vidjeti, kako je šejh Galib bio majstor u opisivanju stvari i prirode i kako je opisivanje njegovo živo, prozirno i gizdavo. Gore smo naveli, da nam privatni život autora „Ljepote i Lju­ bavi" i njegov odnošaj sa savremenim mu svijetom, nije najbolje poznat. Ali kraj svega toga imamo pri ruci dovoljno dokaza, da su pjesnika pri kraju nje­ gova života počeli cijeniti i najveći mu protivnici, koji ga prije nijesu štedjeli od najžešćih satira, zbog nje­ gova izvanrednog talenta, spreme i novotarija, što ih je unio u tursku lijepu knjigu. Sururija, Vehbija, Ajnija Mevlevijski i svi drugi pigmeji starijeg osmanlijskog parnasa tek su onda shvatili veličinu ovog ge­ nijalnog pjesnika, kad je u najljepšoj dobi života za uvijek odvrnuo oči od ovog prolaznog svijeta i nestao u vječitom apsolutnom biću sa zadnjim riječima: Ja sam, drugog nema! Čudnovato! Onaj Sururija, koji je Galiba najviše šibao bičem svoje ognjene satire i koji mu je u jednoj ta­ kovoj satiri rekao, „da je na pjesničkom mejdanu vazda poražen", taj eto Sururija na koncu o Galibu veli: Svi pjesnici kada bi se Digli proti njemu, Svojom pjesmom on bi bio Pobjednik u svemu. Pa nije li to ironija sudbine?!.. Prilikom Galibove smrti mnogo je pjesnika spje­ valo chronograme, u kojim su izlili sve osjećaje svoje duboke tuge nad smrću neumrlog autora „Ljepote i Ljubavi". I mi se sada pobožno poklonimo pred sje­ nom ovog velikog „evlijaullaha" i za njegovu prometejsku dušu pošaljimo pred prijestolje Svevišnjeg Allaha jedno iskreno i duboko: Lillahi-El-Fatiha! — Javrum draga, ja sam ašik na te! — „Dušo, dragi, ja nijesam za te. Nije čara za takog ćibara". — Da mi Bog da takog hizmećara I od tvoje ljepote šićara. Ali gdje je diba za gariba ?! — „Znaš bez vode da ne može riba, Nit bez debla tanki fidem šiba, Nit ja sama mogu bez tvog nžma!" — Ah, za tobom mene ljubav slama, U samoći pritište me čama; Tebe žudim, ja za tobom ludim. — „Ja bez tebe ko siroče hudim, Spominjuć te oda sna se budim; Tebe želim, tebi se veselim!" — Ja bih htio sa tobom da dijelim Sve, što imam, pa ti draga velim: Budi moja hanuma-gospoja!? — J a nijesam gospodskoga soja, Pa ne mogu bit’ hanuma tvoja Ja, sirota, potanka života". — Daj nek udes u sreći nas smota; Vazda bećar biti je sramota! — „Brzo tako ne mogu, polahko..." I to dugo ponavlja se tako... K6 da nije isprositi lahko! Misliš, draga i ne gleda na te, A ne pitaš: bi li pošla za te ?!... A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) VII. Muris došao vrlo kasno kući. Nije mu se dalo spavati, pa se nije toliko ni žurio. Rastao se s Nusretbegom kod Tokatlijana oko deset sati, pa kad je on otišao na Terabije posljednim parobrodom, Mu­ ris pošao niz Bey Ogliju. Još je bilo sve živo, a oso­ bito kad se spustio dolje u Galatu. Htio da pogleda taj njemu dobro poznati, život nakon četiri mjeseca 1 Pošao, da vidi je li sve onako, kako je on ostavio. Po­ gledao tu i tamo; vidio dim i prašinu kroz zatvo­ rena vrata, čuo vrisku, muziku, pjevanje i čas zastao. Nešto je razmišljao. Pošao dalje, odmahnuvši neza­ �Broj 9. .BISER1 dovoljno rukom, kao da je htio reći: „1 toga sam sit..." Pošao dolje „rihtemu", da vidi i tamo, kakav je noćni život, ali ispred vrata se povratio... Koliko se je god silio, da se otrese nekih misli, koje su ga svega obuzimale i da misli o drugom nečem, nije mogao. Nešto nejasno obuzimalo Murisa svega i on pomišljao sad na ovo, sad na ono... Kad bi ga nek:> sreo ovdje i poveo kuda bi god htio, on bi išao bez opiranja. Ali Muris nije znao ni kuda! Nakon uzaludnog tumaranja, neznajući gdje bi i šta bi htio, odluči kratkim putem uz Juksek-Kaldrmu" kući. ...I počeo se penjati. Tiho. Nikog živa na ulici. Od nekud dolazio glas pjesme i što se Muris više penjao, bivalo i pjevanje glasnije! To bijaše pjevanje iz pokrajnjih sokaka, gdje se je u razbludi život tratio. U Murisovu srcu porodi se nešto ružno nešto odvratno, želja da skrene... Neko čuvstvo, pomješano sa strašću, obuzelo ga svega u taj tren. I ovo kasno doba noći i njegovo neraspoloženje, koje je nastalo ušljed neke nutarnje, duševne borbe -- i ovi razbludni tonovi stare venecijanske pjesme povukli Murisa u prvi sokak. Zastane neodlučno i pogleda na sat. Bilo je već po noći prevalilo. Išao je lagano i ogledao svakog ko bi kraj njega prošao. Kao da nekog traži, kao da se nekog boji, da ga ne bi pre­ poznao. Kad je zašao malo dalje, nagje se najeda put u vrevi i buci. Pogleda desno i lijevo. Svuda svijetlo, odasvuda pjesma i muzika. Na jednim • vratima skup bludnica na pola golih više njih na prozoru; tamo lijevo na drugim vratima isti prizor... Muris stade. One prestanu razgovarati. Jedna istrči pred njega, zovući ga k sebi. Muris se ukloni ispred nje i pogje brže naprijed. Skoro trkom progje sokakom i izbije pred bečku kavanu. Bio je zadihan i umoran, kao da ga je neko tjerao. Čuo je još za sobom dolje u sokaku razbludni smijeh i mislio da su se njemu smijale. Tu zastane opet i pomisli, bi li išao kući ili bi se tu svratio, da popije kavu i odmori se. Neko izagje u isti čas i Muris pogleda unutra. Bilo je vrlo malo svijeta, koliko je časovito mogao viditi otvaranjem vrata. Unigje unutra i progje redom ispred svih sto­ lova, ne bi li koga našao. Nema nikoga ! Sjedne za jedan sto posve u vrhu. Kavana bijaše prilično prazna. Nekoliko igrača u pokrajnjoj sobi, dvojica tamo blizu kase, jedan čita novine, dvojica kod bilijara i t. d. Kavanar se šetao tamo amo, kao da se spremao da i on ode, kao da je htio podsjetiti goste, da je vrijeme spavanja. Kad je blizu Murisa došao, pozdravi ga dubo­ kim naklonom : — Otkad vas nijesam vidio! Već pet mjeseci, držim, nijeste bili kod^mene. Strana 177. Muris se orene, pruži ruku dobričini Lčbelu i reče mu, da nije bio u Carigradu. — A tako što drugo! Mnogo su pitali, gdje, ste dolazite li ovamo... — „Šta ćete! Morao sam naglo otputovati, nekazavši nikom. 0 — Onda nije ni čudo, da su se raspitivali. — ,,A sigurno gospoda: Samibeg, Fikret Ihsan, Fadil, Konstantin i tako... — „Oni su i sad ovdje... tamo u pokrajnjoj sobi igraju. Izvolite ! — Ne, fala! Ne ću da igram! Idem spavati, nego ako ćete mi učiniti ljubav, pogledajte igra li Samibeg! Ako ne igra, recite mu da ga neko traži. Ali ne re­ cite, da sam ovdje ! Za čas je gospodin Lčbel otišao. Muris je osobito volio Samibega ne baš zato, što je bio Fadilin amidžić, nego što bijaše iskren i vje­ ran prijatelj. Oni se poznavahu još iz liceja. Za či­ tavo vrijeme ostali dobri prijatelji i drugovi. Muris je smio povjeriti sve Samibegu, kao što i on njemu, oak su njih dvojica najradije i općili. Oni se tako pazili, da je Samibeg uveo Murisa u svoju kuću još, dok mu bijaše osamnaest godina, gdje se nije niko od njega krio. Samijin.i majka volila ga kao svo­ ga rogjenog sina. Ništa se nije moglo u kući dogo­ diti, a da i Muris ne bi bio pozvan. Zajedno otišli na nauke u Pariš, zajedno svršili i povratili se. Po­ slije se rastali samo u službovanju. Samibeg stupio u sudsku struku a Muris izvanjskom ministarstvu. Kod Samibega upoznao Muris Fadilu, razgovarao ne­ koliko puta i jedno drugom očitovali ljubav. Murisa zadovoljavala Fadila u svakom pogledu, jer ko je poznavao njezina oca, ko je s Rifatbegom samo jed­ nom razgovarao o uzgoju djece, taj je imao već pojam o Fadilinu odgoju i naobrazbi. Čovjek i ako trgovac, ali sa sveučilišnim naukama, slobodnih nazora o životu i svijetu, želio je da mu kći bude odgojena u duhu vremena, u kojem živi. Odgajao je posve slobodno, držeći d a je z n a n j e j e d n o v e l i k o č i s t i l i š t e d u š a na ovom svi­ jetu, gdje se ljudski um očisti od onih pritruha, fanatičkih predrasuda i premda izgubi nešto nd svojoj težini. U tom mu pomagao i Fadilin tetak Hajdarbeg profesor književnosti i dobar pedagog, tako da je Fadila u svojoj sedamnaestoj godini znala potpuno najglavnije pisce i pjesnike turske, starije i mlagje i njihova najznamenitija djela. U školi Fadila stekla nešto pojma o francuskom jeziku, Ikojeg je poslije potpuno naučila sa učiteljicom glasovira. U obitelji govorili još grčki, jer njezin otac nije htio napustiti jezika, kojim je prvi put progovorio, dok bijahu na Kreti. Doduše Fadili bijaše turski jezik materinski, ali povrh svega toga govorila je i grčki i rado se za­ nosila za njihovom književnosti. �Strana 178. ,,b i s e_r; Ali na Fadilin odgoj utjecala i njena majka, od koje je primila strog karakter vjere i morala i povrh svih nastojanja očevih, da kćeri dadne realne pojmove 0 životu — ostala Fađila mistična kći Istoka, koja se podavala u svemu u ruke sudbine. Tu se kći odalečivala vrlo daleko od oca i približavala materi. % Na prvi pogled opčarala Murisa aristokratska pojava miade djevojke. Lijep stas, velike tajinstvene oči, nježna usta, bujne vrane kose, čuvstveno srce 1 plemenita duša... S Fadilom se moglo o svemu razgovarati, što je dobro i lijepo. Ona se nije ograničila, kao druge na haljine, izlete i ljubav. Raspravljala o književnosti, o umjetnosti, o raznim djelima turske i francuske književnosti. 1 take su rasprave bile bez kraja i kon­ ca. Njezini roditelji nemagjahu ništa proti izbora nje­ na srca i tako nakon dvije godine iskrene 1-ubavi zaruče se... Kad je Muris došao do ove tačke, protrnuo i prestao razmišljati. Gospodin Lbbel bijaše se povratio, rekavši Murisu, da će sada Samibeg svršiti partiju i doćiKasno, skoro pred zoru rastala se dvojica prija­ telja. Muris otišao kući, a Šamija u Stambol, gdje je stanovao. Počelo se b lo već svitati, kad je Muris usnuo, ne znajući šta će mu sutrašnji dan donijeti. Sutradan probudio se vrlo kasno. Sunce bijaše visoko odskočilo i kralo se kroz teške zastore u Murisovu sobu. B Io je već prošlo deset sati. Mladi beg skoči brzo iz kreveta i počne se spremati. Morao je na svaki način još prije podne stići Munirpaši, Rifatbegu i na ručak Nusretbegu na Terapije. Dok se oblačio, sobarica mu donese kavu i spu­ sti na stol. Kad je bio gotov, D rigje stolu da pije kavu, ali mu upane u oči pod rupcem malena kuverta. Pro­ čita. Olimpa ga pozivlje na ručak, jer veli biće i Sabina kod njih, pa ga moli da nikako ne izostane. Muris zadrhta. Sabina !.. Ona !.. Ne !.. Murisbeg nemagjaše kada polako popiti kavu, uzme šclju u ruku i stojeći ispije, za tim prigje ogle­ dalu, poravna kosu i kravatu, uzme štap i izagje. Na hodniku ga dočeka Olimpa i zamoli ponovo, da ne bi izostao: — Žao mi je — reče Muris dosta ravnodušno, moram otići u ministarstvo Munirpaši. Ispričaj me i zamoli gospogiicu, da mi ne uzme za zlo. Ja ću je posjetiti kod kuće prvom prilikom. Olimpa je opazila njegovu zbunjenost i podrh­ tavanje glasa. — „Ali Murise ti znaš, da te je ona tražila, pak će joj biti neugodno čuti sada, da si poziv otklonio, Molim te dogji!.. Broj 9. — Ne mogu ! Žao mi je ! Moram na svaki na­ čin otići Munirpaši, a sam ne znam, koliko će me zadržati. Olimpa pogleda Murisa dugim pogledom i opro­ sti se. Pred vratima sjedne u kola, koja su tuda prola­ zila i naredi, da ga voze do „haridžije-nazareta". Paša ga primio vrlo ljubazno, ispitao ga kako mu je bilo u Bosni, izrazio mu svoje saučešće na očevoj smrti, pitao ga je li se već odmorio i kad je došao. — Jučer istom preuzvišeni !.. — Jeste li bili kod Rifatbega. — Nijesam još nigdje. Došao sam najprije va­ šoj preuzvišenosti. — „Lijepo je to od vas Murisbeg, da ste tako zahvalni. Ja ću sve učiniti za vas, da budete sretni. — Pod Vašim okriljem. — „Vladajte se lijepo, pazite Rifatbega i čuvajte čast njegove obitelji čijim ćete skoro i vi postati čla­ nom, jer Rifatbeg je meni osobito mio. — Ja se nadam da do sada nijesam ni čim slab *'i:mjer pokazao. - „Sačuvaj Bože! A sad ostanite deset-dvadeset dana, da se odmorite, da se narazgovarate!. Munirpaša se lagano osmjehnu i udari Murisa krajem prsta po ruci. „Odabrali ste ružu, kakve nema u po Stambola, pa je čuvajte i njegujte. Ona je još mlada !.. Muris pocrveni i zahvali se Munirpaši zamoliv da li smije otići sada Rifatbegu. — „Posve slobodno prijatelju! Od mene selam recite. Petnaest-dvadeset dana možete još ostati. Ka­ ko vidite. — Ali preuzvišenosti bojim se, da se poslovi ne nagomilaju. — „Ja ću to sve urediti. Nebojte s e ! Odmorite se, sad je lijepo... Kad je Muris izašao iz Munirpašine sobe, nije znao šta se s njim dogagja. Bilo je upravo podne. Pomisli najprije na Olimpiju, kako ga sada ispričava Sabini, za tim razmisli o svakoj riječi, što mu je paša rekao i odluči odmah nakon što se svrati Rifatbegu, na Terapije otići. Čitav produljeni dopust ostaće u blizini svoje zaručnice. Idući nervozno niz Babu-Aliju prema ćupriji, zvučile mu neprestano u ušima pašine riječi, kao opomena: vladajte se lijepo, pazite Ritatbega i čuvajte čast njegove obitelji, a ja ću sve uči­ niti, da budete sretni. (Nastavile se). �Broj 9. M. Ćazim Ćatić: Onim, kojih se tiče. Zabludjeli ste, ko da ste bez glave, Razum vam ne zna, kud vam noga hodi, Vi izdajice djedovske ste slave — Za nos vas dušman krivom stazom vodi; Zabludjeli ste, ko da ste bez glave. Kamo vam oči, ne vidjeli njima? I gdje vam savjest, ljudski ponos gdje je? Vašeg se srca svaka hrgja prima I vi ste sluge tugjinske ideje — Kamo vam oči, ne vidjeli njima?... Čujte, gdje kune vas rogjena vam mati, Što vam je život, što vam hljeb je dala; Svuda vas njena teška kletva prati... 0 zatornici njenih ideala, Čujte, gdje kune rogjena vas mati. Svaki joj atom uzdiše i jeca, Kud vaša noga po tlu njenu stupa; Ta vi joj niste sinovi i djeca, Jer s vas se ona u suzama kupa 1 pod nogom vam njena zemlja jeca. I njeno sunce blagorodno ono, Svoj blagoslov joj što sipa vrh čela, Vas gleda tako zlovoljno i bono. Ah, vaše snove, vaša blatna djela S prezirom motri njeno sunce onoL Vi ruku dižete na vlastitog brata, Stajete na put narodnoj nam sreći — Pa kakva vam je, kakva za to plata I šta li ćete — recite mi — steći, Kad ruku dižete na vlastitog brata. Vi Efialte i Radaci svi ste: U srce majci handžar ste zaboli; Pov’jesti svoje zgazili ste liste — A u duši vas to ništa ne boli, Jer Efialte i Radaci vi ste. 0 stidite se, skrijte mrske glave Pod mračnu zemlju, o sinovi tmine! Kad kod vas nema ljudske sviesti prave, Neka vam sjena sa svijeta zgine — Ah, stidite se, skrijte mrske glave! Čujte, gdje kune vas domovina mati, Što vam je život, što vam je hljeb dala; Svuda vas njena teška kletva prati... 0 zatornici njenih ideala, Čujte, gdje kune vas domovina mati!... ■BISER1 Strana 179. Asim : 0 društvenosti. Kada bi smo putem historije istraživali početke društvenosti ili ljudskoga udruživanja, morali bi smo zaći još u ono prastaro doba, kada su ljudi živjeli rascjepkani i podijeljeni u male društvene zajednice, u pojedina plemena, koja su proizišla iz porodice. Te prvobitne zajednice, ili bolje rekuć najstarija ljudska udruženja, nastala su iz nužde, jer se čovjek u prastaro doba b' rio ne samo proti čovjeku, već i proti divljoj zvjeradi, koja su mu opstanak ugrožavala. Posmatrajući dakle historijski razvoj ljudske društvenosti, koja je nastala iz nužde za samoobranu 1 samoodržanje čovjeka, ukazuju nam se isti motivi, pobude i razlozi ljudskoga udruživanja i danas kao i u onom prastarom zemanu, kada su ljudi živili u pećinama i u busarama, kada su se hranili prijesnim mesom divljih životinja i riba, a odijevali se kožom divlje zvjeradi. Borba sa divljim i strašnim životinjama, naučila je čovjeka da se sa svojim, po rasi i vrsti, bratom udruži, jer fizička snaga pojedinca za navalu i za obranu, nije bila dostatna u borbi sa mnogo jačim životinjama. Osim toga prirodni nagon ili bolje rekući stomak, gonio je od vajkada čovjeka u borbu na smrt život, a otpor, na koji je pri tome udarao, silio ga je, da svoju snagu pomoću udruženja poveća, da uzmogne savladati presnažnoga slona, krvožedi oga lava i neustrašivoga medjeda, vepra i nosoroga. Nu nijesu se ljudi u prastara vremena borili samo sa divljom zvjeradi, već i megjusobno. Za dobru lovinu su se jagmili i otimali, a usljed toga se krvili, pa jedan drugoga ubijali i jeli. Nevolja je i nužda dakle ljude u ono pradoba jatila u društvenu zajednicu, kojoj je početak porodica, a svrha održanje svoje rase. Od pojedinih ljudskih porodica nastali su rodovi a od rodova plemena. Ljudsko pleme u svome po­ četku nije ništa drugo, već jedna udruga, dakle društvo vezano krvnim srodstvom, jezikom i običajima. Takova organizacija plemena, bila je u skladu sa organizacijom vojske. Od plemena nastao je narod, a od naroda, koji je imao svoje sjedište na stalnome teritoriju, zemljištu, je država, koja opet nije ništa drugo, već udruženje, društvo ljudi organizovanih u svrhu zajedničkih in­ teresa. Da se ti zajednički interesi održe, potrebno je bilo megjusobno uregjenje odnošaja pojedinih članova zajednice, kao i njihov odnošaj prama zajednici. Na taj način su nastala neka pravila štatuti i zakoni, što ie imalo karakter postavljanja granica, ili bolje rekuć pravnih propisa, koji označuju na jednoj strani vlast i pravo pojedinca, a na drugoj nalažu dužnost i nameću obveze. �Strana 180. „BISER". Pravnim propisima je svrha, da štite interese po­ jedinaca i društva, a društvu je svrha da se održi, opstoji, cvate i napreduje. Ljudsko udruživanje, kako vidimo, poteklo je iz potrebe i nužde, a ljudska kultura i civilizacija ima da zahvali svoj postanak i svoj dosadašnji stupanj razvića udruživanju ljudi u zajednicu. Osim interesa za samoodržanje ima ljudsko udruženje i svoje dublje etičko značenje. Društvo ili udruženje ljudi, u sredini državnoga uregjenja, ima svoju — ili socialno ekonomsku, ili socialno političku ili kulturnu svrhu. Svaki je pojedinac čovjek, dan danas, po svome društvenom položaju i zvanju upućen na ekonomske, duhovne i kulturne veze s drugim ljndima. A za us­ postavu i održanje tih veza, bezuslovno je nuždan društveni saobraćaj. Da se saobraćajem uzmognu i sve mase naroda moralno i materijalno okoristiti, ukazuje se potreba udruživanja u manje skupine i to prema svrsi, po­ trebi ili ideji same skupine. Većina tih skupina, ud­ ruženja u današnje doba imaju pred očima ili koristan ili humano plemenit ili kulturan cilj, dakle svoje kul­ turno unapregjenje. Potreba ljudska za duševnim usavršenjem nije nikakova laž ni samoobmana, već zaista ta potreba postoji i neodklonjiva je, te za nju govore historički, fiziološki i psihološki razlozi. — Čovjeku je duševna hrana t. j. nauka isto tako potrebna kao i tjelesna, samo s tom razlikom, što bez duševne hrane može doduše čovjek živjeti, ali sasvim niskim, životinjskim životom. Čovjek se uči od čovjeka, više ljudi više znade, a svi ljudi sve znaju. Čovjek od čovjeka nauči i zlo i dobro U društvu pokvarenih ljudi može se i najmo­ ralniji i najčestitiji čovjek pokvariti. U društvu pak koje ima plemenitu ideju i uzvišen cilj pred sobom, može se i pokvaren čovjek popraviti, i najsurovija ćud i narav ugladiti. Divlju i krvoločnu zvijer čovjek u svom društvu; pripitomi i nekome stanovitom redu nauči. Pa i pojedine vjeroispovijesti nijesu ništa drugo, osim udruženja sa uzvišenim ciljem i pod jednim kultom, te sa stalnim pravilima i moralnim propisima, po kojima se sljedbenici izvjesne vjere moraju vladati, da postignu i na ovome i na onome svijetu neku višu i ljepšu svrhu. I naša uzvišena vjera — Islam — nije ništa drugo, nego jedno udruženje, društvo, jedan džemaat sa Imamom na čelu, a sa svrhom, da nam na ovome svijetu oplemeni srce i dušu, te da nas pripravi na bolji i vječni život poslije smrti. Čvrstu društvenu zajednicu, jednakost, bratstvo i megjusobni kontakt, Islam svojim sljedbenicima upravo nalaže i stavlja u dužnost. — Islam nama nalaže, da sve redovite naše obiede i molitve obavljamo zajednički, a to će reći: nama se muslimanima od strane naših vjerskih pro- Broj 9. niša upravo zapovijeda, da budemo jedna jedinstvena i nerazdruživa skupina, jedno tijelo, jedna duša i kao takovi, da budemo svagda i u svako doba jedan drugome pri ruci i u pomoći. Kako sam gore spomenuo, društvo čovjeka po­ pravlja, upitomljuje, uči ga redu i usavršava, a s tim zajedno ga opet čuva od stranputice, opačine, divljaštva i surovosti. Osim toga čovjek u društvu nikad ne očajava, ne gubi pouzdanje u se i u svoju snagu i nalazi uvijek pobude i potjecaja za svoj poziv i u svome radu, a pri tome zamrzi na mehkoputan, ne­ potreban i glup život dangube. Život je čovjeka, bez udruženja, život bez sveze, jer takav čovjek nema tačno utvrgjene svrhe, nema ideje ni ideala, nema u svojoj duši ništa uzvišenoga. Društvo budi u čovjeku snažne osjećaje ljubavi za opće dobro, za red, rad i kulturni napredak. Pravo na opstanak imadu samo oni narodi, koji unapregjuju čovječanstvo, koji unapregjuju civilizaciju i kulturu, koji dakle sudjeluju pri izgradnji zadataka, što ih čovječanstvu daje sama priroda i nameće duh vre­ mena. Društvenost pomaže, da se život pojedinca niva na razvoju i prilagođivanju prema prilikama i v menu, a to su činjenice koje pogoduju unapregjenju, kulturi i civilizaciji. Pa, kao što pametno mi­ šljenje mora da bude i opsežno i obrazloženo, a nada sv' ispravno i logično, tako isto mora i naše pona­ ša u vanjskom svijetu da bude sregjeno i prema pri i /.ama udešeno. Ako naše mišljenje izlazi iz okolnih činjenica, a rukovodi ga prirogjena već logika, to je i naše po­ našanje ograničeno prilikama u kojima živimo, a ru­ kovode ga neka pravila etike i morala. Čovjek, koji ima u sebi morala, on se lahko prilagogjuje društvu, jer društvo i nije ništa drugo, nego sklad izmegju naše volje i volje drugih ljudi. Sklad izmegju pojedi­ naca nije opet ništa drugo, već pravednost, koja pro­ izlazi iz društvenoga izvora, ona je proizišla iz po­ trebe, da budu uregjeni odnosi megju ljudima, koji zajedno imadu da žive. Čovjek moralan — adabli — ne može raditi što mu se prohtije i bez obzira na druge, a društvenost po svojoj bitnosti od svakoga čovjeka to punim pravom i zahtijeva, pa je čovjek u društvu na neki način obvezan, da bude moralan, jer će inače i, s pravom, biti izbačen iz društva. Mi muslimani u Bosni i Hercegovini nijesmo do sada imali društvenosti i društvenog života u naprednom smislu riječi, pa ne ću ni malo pretjerati, ako ustvrdim, da je to bio poglaviti uzrok našega cijepanja i razdvajanja, da je to ubijalo u nama smisao za napredak i razvitak ideja, i da je ta okol­ nost ugušila u nama svako oduševljenje i agilnost. Mi nijesmo do u najnovije doba znali, da bez dru­ štvenog (klubskog) saobraćaja nema ni ekonomskog ni političkog života. �Broj 9. ,B i S E R‘ Strana 181. U svima se klubovima dnevno sastaju ljudi. Tu Traženje sklada izmegju naših pojmova, shva­ se pripovijeda, debatira, razgovara, izmjenjuju se misli ćanja i nazora, te zbiljskih činjenica — zovemo zna­ i utisci, upoznavaju se ljudi, vjetre se nazori, padaju nošću i filozofijom. Traženje sklada izmegju naše ideje, cirkulira krv, dobiva se volja za rad, odušev­ duševnosti i cjelokupnog svijeta i njegove bitnosti — ljenje za ideju agilnost raste i stvaraju se često u zovemo religijom — vjerom. Traženje sklada u nama jednom malom skromnom društvu — velike stvari. samima, sklada izmegju naših unutarnjih pobuda i Što čovjek ne bi nikada sam zamislio, to se porodi uobličavanje ovoga sklada zovemo ljepotom — um­ u klubskom životu. Čovjek, koji bi mlitavio kod kuće jetnošću. Traženje sklada izmegju naše volje i tugje sam sa svojim idejama, — oživljuje i crpi snagu i volje zovemo pravednošću — etikom. radost za svoj rad u klubu, jer tu vrije i kipi od naj- ' Ako su sve ove težnje posve nesebične, ako mi različitijih misli i ideja. tražimo istinu samo.radi istine, jer nam to godi i Svako je društvo jedno ogledalo političke spreme zanima nas, ako tražimo ljepotu samo radi ljepote rada, života i agilnosti stranke kojoj pripada. Dru­ same, ako tražimo vjeru, kao neku stalnost, o koju štvene prostorije nijesu samo za to, da se u njima se možemo uprijeti, koja nas može, kada zdvajamo i čitaju novine. To mora biti stjecište svih članova očajavamo utješiti, — onda istom sve ove težnje društva ili političke stranke, gdje se zajednički svaki- postaju — plemenite, uzvišene, idealne, onda postaju dnevni dogagjaji prorešetaju i rasprave, gdje se ljudi prave kulturne težnje, a mi kulturnim ljudima. jedan s drugim dogovore i posavjetuju o vlastitom i (Nastaviće se.) općem boljitku i gdje čovjek čovjeku, drug drugu pruža bratsku ruku pomoćnicu, da jedan drugog uzajamno potpomogne. Čovjek mora da jede, da stanuje, da se odijeva, da bude zdrav, da sa što manje truda i prijegora, a (Pripovijest.) sa što više lahkoće, ugodnosti i udobnosti živi da hab-Šukri Karišlković. potroši što manje vremena za saobraćaj da ima što Napisao. više vremena za slobodu, za odmor i za zabavu i što (Nastavak.) uredniji i osiguraniji život. I svima ovim potrebama čovjek da udovolji, bilo sam, bilo u društvu. IV. Tako se razviše: gospodarstvo, tehnika, st' «evi Osvanu, j lijepo junsko jutro! Sunce je već bilo (machine), izumi, tvornice, prometna sredstva, zdrav­ prilično odskočilo i svojim još blagim zrakama ras­ stvo, praktične nauke, zakoni, društvene i dižavne vjetljivalo okolna brda i visoke zgrade Šeher-Sarajeva, uredbe, šta više i sama država, koja po svojoj svrsi, koje se poput bisera jedna do druge nižu i izmegju kako sam to gore spomenuo, ima da štiti interese kojih se kao orijaši dižu visoke munare sa pozlaćenim državljana, promiče blagostanje i daje sigurnost života, vršcima, na kojim se sunčane zrake rado vole igrati rza i obraza svojim državljanima. Sve ovo zajedno i oči prolaznika na se svraćati. Izmegju tih gorostasnih — cijeli ovaj skup uredaba, sredstava i poslova — zgrada provirivalo je drveće sa svoiim bujnim zele­ koje služi za udovoljenje ovim vanjskim potrebama, nilom, pa im je još ljepši izgled davalo. Tamo opet zovemo jednim imenom: „civilizacija", „uljudba" — na desnoj strani Miljacke češće su se čuli lagani „medenijjet". glasovi djevojačkog grla, koji bi se na protivnoj strani, Da nije dakle društvenoga uregjenja, ne bi bilo prama Hridu postepeno gubili kao akordi zvučne i ni civilizacije, ne bi bilo ni kulture. privljačive glazbe. 0, kako to jutro šumi nekim Ako čovjek nastoji, da utroši što manje truda zvučnim pjevom, nekim veseljem, kao kad još nevino a dobije što više udobnosti i vremena, on to čini za djevojče u zagrljaju svoga dragana tiho prosiplje iz­ to, jer želi da udovolji i nekim drugim unutarnjim ljeve svojih zažarenih čuvstava, u kojima se odrazuje svojim potrebama. Čovjek po svojoj prirodi teži, da jedino — ljubav. Pa ko ne bi izišao u to prirodno što više shvati, razumije, da u svojoj nutrinji, u svojoj slavlje, da se okrijepi, da se razveseli i da se nauživa duši postigne neki sklad i zadovoljstvo. To znači tih prirodnih ljepota! Pa i Džemila nije mogla u kući drugim riječima, da čovjek ne živi samo o hljebu, ostati, i ona je izišla u svoju bašču, da se malo ok­ nego teži i za istinom, za ljepotom, — za pravdom. rijepi i odmori iza onog svakidašnjeg kućnog rada. Ovim potrebama udovoljuje duševna djelatnost ljud­ Poput srne skakala je okolo po bašći sad tamo — stva, a ova se djelatnost očituje u vjeri, u znanosti, sad amo, te bi se češće sagela prema pojedinim umjetnosti, u filozofiji, jednom riječju: u vjerovanju, cvjetovima, da vidi jesu li se rascvali. Sama nije u razmišljanju i u duševnom stvaranju. Sve ove dje­ znala, za koji bi prije ili za bosiok, ii za sumbul, ii za latnosti imadu jednu zajedničku crtu, a to je težnja katmer, ii za jargovan, koji je u vis iznad nje strišio, jer je Džemila nalazila u cvijeću najvećeg veselja, za skladom dakle za udruženjem. Dva života. �Strana 182. „ B I Š E R“ najviše zabave. A one ružice, što su se tako lijepo rascvale i što tako lijepo miruše? Ah, na tu pomisao brzo bi k njima otrčala i nezasitnom bi požudom srkala iz njih najljepše mirUe. Ali sada to nije mogla učiniti. Na tu pomisao najedanput bi je nešto u gru­ dima sapelo... steglo i jedva da bi dahnula. U tome času činilo joj se, kao da je nevidljiva ruka kroz grudi za srce hvaća i stišće g a... stišće, kao da joj ga sad hoće posve iščupati, da ga više nema, da više ne kuca... Ali uza sve to njoj su najmilije ružice... ona ih voli i ljubi više nego svo ostalo cvijeće, koje bi radije sve žrtvovala i poništila bez ikakva saža­ ljenja i samilosti prema njihovom životu, nego li i jednu jedinu toli dragu ružicu. Pa kako da ih ne bi voljela, kako da ne bi vazda u njihovoj blizini bila i njihov opojni miris u svoje grudi upijala! Ta sjetila se je, koliko bi puta za blagih proljetnih noći znala ondje pod istom onom ružom više sati ostati u raz gororu sa svojim Refikom; sjetila se, kako bi ga na polasku znala onom najljepšom ružicom zakititi, a on bi joj se vas radostan najljepše zahvalio, pa bi se onda iza onih taraba u mraku udaljio... Ali opet na pomisao na rastanak... najedanput bi je opet počel? nešto nevidljivo za srce stiskati i ona bi tada uprla pogled u ružice, koje bi joj tiho šaptale i umirivale s riječima: „Umiri se! Mi smo uza te". 1 ona kao da to sve čuje, da sve vidi, kao da ih razumije. U tome bi se času opet umirila, i on bi joj — njen toli mili Refik — opet došao pred oči i činilo joj se, kao da ona sada gleda pred sobom one njegove okrugle, crne i vatrene oči, ono njegovo elegantno držanje i kao da sluša njegov slatki govor, kojim joj prazninu srca ispunjava, u tišini prama onim blijedim zrakama mjeseca, koji im je vazda staze ljubavi otvarao i koji je više puta bio svjedokom njegovih toli milih i ljubeznih riječi... Tako se je Džemila u ovaj čas bila u misli zadubila i kada se je iz njih trgla, vi­ djela je, da toga nema n išta... i da je to tek fanta­ zija. — Znala je dobro, da se on sada nalazi tamo negdje daleko u tudjoj zemlji, medju tudjim i nepo­ znatim ljudima. — Sjetila se je ujedno, da joj je obećao više puta pisati, pa na polasku onih slatkih njegovih riječi: J a t e b e j e d i n u v o l i m — n i k o g v i š e ! " — Ah, ove su riječi bile za nju utjeha u ovoj samoći, pa ko'iko je god bila tužna radi njegove odsutnosti i radi njegovog nejavljanja, ipak bi sama pomisao na te riječi znala kod Džemile na licu istjerati neku veselost, neku nadu... Pa i sada se je na Džemilinom licu pokazivalo neko veselje, neko zadovoljstvo, samo što joj je pred očima neprestano lebdio sinošnji prizor, koji se je u kući odigrao izmegju nje i njenih roditelja. Ah, taj joj je prizor najedanput poremetio svu njenu nadu, svo njeno veselje i premda je svom silom nastojala, da ga se riješi, ipak nije mogla, jer dok bi samo _______ ________ ____________Broj 9- pomislila na one Refikove riječi: „Ja tebe jedinu volim i nikog više“, najedanput bi joj se u isto vrijeme pred očima stvorio onaj za nju toliko stra­ šan i ganutljiv prizor. — I za čas je to mlado andjelče sjedilo na onoj bujnoj i zelenoj travi pokraj one iste ružice. Ono" puno lijepo lice popunilo je neki drugi izgled, - izgled neke zdvojnosti i tuge. One žarke oči bile su najednoć pune neke mutne vode, a njene pune grudi počele su se poput valova sve brže i brže dizati i spušćati. Jednom se rukom podnimila, a drugu je ruku metnula na prsa i neko­ liko časova bila je kao bez ikakvih osjećaja, b z života, tek nagli uzdisaji tvrdili su, da se Džemila u duši bori... „Ja njegova...? On mene vo li...? Da li je istina, kad on... on ni progovoriti...? On? otac...? To je iagano kao iz.an sebe izgovarala i opet su na­ stali još jači uzdisaji... još valovitija dizanja i spušćanja onih bijelih i punih grudi mlade Džemile... Nakon četvrt sata bila je Džemila u svojoj sobi. Sjela je na sećiju do prozora i uprla svoj pogled tamo negdje daleko... u neizmjenost... Ono njeno veselo lice bilo je pokrito koprenom neke neizmjerne tuge. i neprestane duševne borbe... S iro ta...! Kako j jutros bila vesela... kako dražesna, pa sada najedanput da to svoje duševno stanje promijeni... Ah u ovaj bi čas najvoljela podleći, nek je više nema! Činili joj se ovi časovi tako strašni, strašniji, nego kada se bolesniku smrt približi... Ta ona bi sto puta voljela radije i umrijeti, nego se ovako u duši boriti... i u neizvjesnosti živjeti!.. Oh, kakve joj sve misli u ovaj čas glavom prolaze... Sjetila se nekada one očine ljubavi i milovanja; sjetila se one dobi, kada je sve časove svoga života sa svojim ro­ diteljima u najvećem veselju bez ikakve brige pro­ vodila... A sada? Sada joj taj isti roditelj, koji je do skora volio i ljubio — najedanput prekida to veselje, te lijepe časove i baca je u neizvjesnost... u tugu, jer dok je u duši osjećala s jedne strane ljubav prema Refiku, dotle je opet s druge strane osjećala ukor i zabranu, da s Refikom ne govori i to s onim istim Refikom, s kojim je prvi put u svome mlagjahnom životu osjetila moć neke nevidljive sile, koja je svakim “časom sve više i više spajala njihova mlada i vruća srca... Ah, u ovaj se je čas ona na­ lazila u razmaku^'dviju staza, da ni sama ne zna, kuda bi pošla! Jedna joj se ukazivala puna šarolikog cvijeća, zelenog drveća i onih njenih milih ružica, po kojima su skakutali biglisavi slavuji i lepršave ševe, a druga joj izgledala kao pustoš, kao neka razvalina, gdje nema nikoga... gdje vječita samoća i dosada vlada... Ostaviti Refika i pokoriti se zapovjedi svoga roditelja — za nju je značilo poći onom drugom stazom, a opet prekršiti riječ svoga ioditelja... i to onog, koji je othranio i odgojio, koji je za cijelog �Broj 9. .BISER' Strana 183. njena života svu pažnju i brigu njoj posvećivao? Ah sada bi najvoljela, da se u ovaj čas nekom izjada da mu otkrije sve boli duše svoje i činilo joj se, da Noćna slika. bi joj tad lahnulo- U ovaj joj je čas više puta na um (Iz ciklusa „Gajevi tuge“). dolazilo, da Refiku piše, da mu sve kaže, što je na Gluha se ponoć nervozno kreće stvari... šta se je s njome sve desilo! Ali kako? Kroz pusta polja, prepuna sjete; Na koji način? Šta će on opet reći? Šta će pomi­ Pošljedno lišće po putu šušti, sliti? Zar se on ne će naći u tome uvrijegjenim? Zar Vjetar kroz gole bježi boskete. se ne će naći iznenagjenim za ovakove riječi njenog roditelja? On? Refik, pa da mu se ima šta prigovo­ A ja nijemo na klupi sjedim riti, kada je na svom mjestu? 0, Bože, kakve je sve Pod suhim svodom od jablanova. misli u ovaj čas ne obuzimlju!... Najedanput je Natrag se prošlost tmurna mi vraća, skočila sa sećije i približila se svome stolu, gdje su Zarasle rane krvare s nova. joj knjige stajale. Sat je na zidu muklo odbijao i ta1 madame moja došla je k meni, lasi se njegovih udaraca lagano odbijali po sobi, is­ Hladna ko mramor, bljegja od sjene; prekidani češćim uzdahom Džemile, koja se je na­ Lice je njeno svehlo od boli slonila na stol i u jednoj knjigi nestrpljivo prevrćala A oči su joj mračne i snene. listove, ne znajući ni sama, šta bi i zašto to čini. Dugo smo tuđi sjedili sami — Bila je ko izvan sebe, — pa nije ni čula, kada su Tako je tiho, da dah je čuti; se otvorila sobna vrata i kada je njena mati Sidika Burnije samo srce tek lupa k njoj pristupila, koja je došla, da vidi, što za to­ Kao da nešto sablasno sluti. liko nema njene mile i drage Džemile, koja bi prije obično vazda uz nju bila i s njome se razgovarala A kad se naše sastaše usne, i smijala, kad ne bi bilo škole ili kada bi iz škole Prostruji sav hlad što iz njih bije; izašla... 1 ja oćutih da zadnji spomen — A šta to radiš Džemila? Što si se to previše Ljubavi negdje u srcu mrije. zabavila s tim knjigama? Vazda ih prevrćeš i čitaš, a znaš, da to nije posve lijepo... Sidika će prema Džemili... Džemila sva iznenagjena brzo zatvori knjigu i, Životopis jednog megjeda. da ukrije svoje duševno stanje, posve će tiho: — Pa ne znam, šta bih drugo! Znaš, da danas (Humoreska.) nemamo škole. Napisao: Husein Gjogo — Mostar. — Pa zašto nam ne dogješ! Valjda od sinoć ne (Nastavak.) smiješ! Sidika će u nekom smijehu. — Ah, majko! Pusti me__ Džemila će na te Valja istinu reći, Mujaga se nije baš žurio njene riječi, koje je još više u duši potresoše. k daščari, ali se jest uzmučio kao kokoš na gnijezdu. — Pa ne moj se srditi, kćeri moja! Ta znaš ti Nije znao, šta da radi, šta da počne, već se samo dobro svoga oca! Šta ćeš! Od roditelja treba sve okretao oko sebe i hodao oko kazana kao da je dragi kamen izgubio. presaburiti, Sidika će da je makar koliko ublaži. — Donesi, Fato, crveni pžs! — Džemila na to ništa ne odgovori, nego opet — Ma zašto će ti pžs, za milog Boga? — pitala upre svoj pogled u knjigu... Sidika je neko vrijeme promatrala Džemilu i ga žena, a on kao iza sna uzvikna: — Ah, nije pas! činilo joj se, kao da kod nje nešto ima, jer je izgle­ Hoću reći: donesi mušemali (povošten) tenjer... — Evo ti lampe, šta će ti fenjer! — opo­ dala posve neobična... Nije onako vesela... nije raz­ govorna, a samo lice joj pokazivalo neku zabrinutost mene Fata. — A zar je tu? Boga mi je sad istom vigjo! U i neraspoloženje... ovom kijametu, dijete, ne znam, ni kako mi je im e! (Nastaviće se). Sad se opet proču: ,,U pomoć, evo me-me-gjeda!“ a Mujaga se ponovno stade okretuti oko sebe ,,u čevrtmu", i poče u sebi učiti a sve rukama otresao kao težak, kad žito sije. Fata i njezina mati gledale na nj i od nekakve muke stužilo im se u drobu, ali nijesu mogle ni riječi progovoriti. �Strana 184. „ B I Š E R‘ — Ma šta je to noćas kod tebe, Mujaga? — javi se prvi komšija, neki Dervišaga, koji se iz svoje avlije popeo uz merdevine i prevjesio na zid, pa gledao u Mujaginu avliju. — Ne znam, brate! — veli Mujaga okrenuvši se njemu. — Nakvo je čudo kod vas — opet će Dervišaga. — Moja je ,,stara“ čula, kako nešto sam galamiš, ja sam opet čuo, da kokoši kokoću i da jarac mekeće, a sad evo čitavu kuću uzbunilo nekakvo pomaganje. Šta je to? — Vallahi, brate, ne znam! Evo od ićindije kako je ulišo u moju kuću nekakav gjavo, šejtan li, još je nije ostavio, niti ga ikako vidim! Taman sam sedam , Kul-euza"1) proučio pod jorganom i četiri oko kazana, pa svejedno..! — — Vala čudo! — reče susjed, — a pijevci su jednom otpjevali. — Čudo, čudo, brate i pomozi, ako Boga znaš! — molio Mujaga gotovo kroz plač. — Pomozi, Dervišaga! — vikala i Mujaginica. ,,U pomoć! evo megjeda ! . . “ glas, očajan i debeo, prodirao iz daščare, da se razlijegao po komšiluku. I doista se neke komšije probudiše. te stadoše jedan drugog dovikivati i raspitivati, u koga je ono poma­ ganje. Počeše se lampe žeći, a stara Hankaduna uda­ rala nečim tvrdim u zid, koji je bio zajednički, i vikala iz svoje kuće (kuhinje): „Šta je to, Fato, tamo?“ Nekoja se vrata otvarahu, škripajući. Sa zida počecr Dervišaga, onako u noćnim haljinama, davati naloge svojim sinovima, koji su se na tavanu nalazili. — Haso, Huso, brže u Alage, neka s puškom dogje' — S puškom, brate, megjed je krupan! — pre­ kide ga Mujaga, premda nije ni vidio megjeda. — A ti, Hasane — nastavljao Dervišaga — uzmi onu dugu kasaturu (debela sablja), pa ćeš sa mnom! A ti ,,stara“ nagji sjecavicu (mala sjekira za sjecanje mesa), da mi je na r u c i------— A ti, Fato, šćeri moja, uzmi sjekiru — go­ vorio Mujaga, ali mu žena reče, da je sjekira baš u daščari. — Onda dvije glavnje... — Vatra je ugasla — Fata će. — Onda lopatu suprege (žeravice), da džabe ne stojite. Pa ha se megjed pomoli, zaspite ga po očima... Fata se skamenila radi svoje zadaće i već joj se činilo, baš će megjed najprije nju pograbiti. Nu mati je potegne sebi rekavši: — Ne dam ja tebe za čitav svijet! Usporedo sa Mujaginim nalozima govorio Der­ višaga dalje, šta treba činiti, a sinovi ga slušali kao vatrogasci svoga vogju. Probudi ,,stara“ Mehu.*) *) Tako se zove u „Kuranu “ jedan članak, molitva, koja je osobito mrska „šejtanima11 (gjavlima). Broj 9. — Nije još došo! — upade mu u riječ ona. _ Vidi ti momka, da se toliko liska! Da je tu, on bi brzo otišo do u han, tamo ima vazda puno seljaka. Nu, kad ga nema, idem ja ... i rekavši to, ostavi zid, sigje niz merdevine u avliju, pa oškrinu niz ulicu. U brzo iza toga oču se lupanje na Mujaginim vratima, a nekoliko glasova vikalo: — Otvori, otvori Mojaga! — Mujaga zapovjedi Fati, nek iz odaje do­ nese ključ, jer su vrata zaključana. Ona otrči uz basamake, a mati za njom, dočim sami Mujaga upravi prema vratima. U ćullahu i noćnim haljinama sa mokrim nogavicama stao kraj brave, rukom je pipao, i vikao: — Pomozite, braćo! — Kad je Fata donijela ključ, otigje u odaju, da je ne opaze, a njezin otac okretaše ključ u bravi, ama nikad otvoriti. U onoj tjeskobi duševnoj zaboravio je, na koju stranu treba ključ okretati, pa mjesto da na desno zavre, on je obratno činio. Ljudi sa ulice počeše grditi, što vrata više ne otključa, a jedan još dobaci: — Ako to brzo ne bude, idem ja kući! — Ponovno se oču poma­ ganje, a iza toga molba Muiagina, neka ne odlaze, ' malo još pričekaju. — Sad će brava popustiti! — kao i škrljugao, dok jedva jednoć vrata oslabiše, kad j ezičac od brave uskočio u bravu. Posukaše susjedi u avliju. Prvi unišao Alaga sa dvcijevk' n, koju je držao objema rukama pred so m. Bio je vas u bijelu osim crnih postula. Za njim išlo nekoliko susjeda, takogjer u noćnim halji­ nama. Svaki se zametnuo dugom, debelom biljom drv ili sjekirom. — Gdje je megjed? — junački pitao Alaga zapinjući horoze na puški. — Tamo! — ukratko će Mujaga pokazavši rukom prema daščari. Alaga pogje preko avlije, a za njim ostali. Jedno deset koraka pred pašćarom zastade i pogleda na društvo, da vidi, može li se u nj pouzdati. — Ademe, — reče jednom čovjeku — ti si dug i snažan, ti bi mogao uzeti dvije bilje... Ti ćeš mi biti na desno... A ti, Fehime, ti si mlad i lahak; otrči brzo u mog zeta, neka dogje sa svojim crnogorskim revolverom... Iza ovog naloga prigje nekom osrednjem čovjeku, koji nije nikad fesa skidao (jer je ćelav). Uzme mu s ramena sjekiru i utisne u obje ruke rekavši ukorno; — Drži čvrsto i dobro udaraj! — Upozorivši tako sve drugove, da budu pripremni, odvažni i sabrani, za tijem, da se od njega ne razlučuju i da dobro pogagjaju, — pogje jedan korak naprijed i dovikne: Mujaga, rasvijetli fenjerom, da gagjain u megjeda... — On je u daščari — odvrati Mujaga s velikoom tugom. — Znam — veli Alaga — ti posvijetli, a neka Ibro, otvori vrata, da ga vidimo i izmamimo na avliju. �Broj 9. Strana 185. . BISER' — Boga mi, ja ne ću ! — osiječe Ibro. — Ha, kukavice! Hoće Adem... — Nisam još pomahnito, moj Alaga! — dočeka Adem. — Onda ćeš ti! — poviče onom ćeli i rukom ga takne. — Barem se ti pokaži junak. Nu Alaga s: namjerio na lošu adresu. Ćelo ga je pogledao od glave do pete razgoračenih očiju, a onda zagalamio: A za što ti, moj Alaga, ne ideš k vratima? Ti si stari lovac a dvogrla ti u ruci! Za što spremaš nas goloruke, da mu otvaramo kapiju? Ovo je izazvalo u cijeloj družini smijeh. Sami se Alaga, premda je to bio žalac protiv njemu, smi­ ješio, ali oprezno da ne izgubi svoje dostojanstvo, a nakon toga je nastavio elegično: — Oho, nema više junaka! Ovi mladi naraštaj------ vas ko da je od džigerice, a ne od mesa! — ,,U pomoć.., za Boga! — razliježe se po avliji i mahali. — Drži, drži se!., dovikivao Alaga bijedniku i hrabrio ga — čim dogje moj zet s Jevorverom", pucaćemo! Sad sva družina poče ogledati svoje oružje. Adem je promijenio kraj od svoje toljage; činilo ma se, da je deblji bio u ruci, a tanji pri dnu. Jedan je svt.ju toljagu tako prihvatio, da je desna rtiica bila gornja nad lijevom, a prije je bilo obratno. Ćelo je prstima povukao preko sjekire, da vidi, je li oštrica tanka, i pri tom je kimnuo nezadovoljno gla. n Alaga je takogjer rastavio svoju pušku i odjednoć se plesnuo desnom po bedri — Ah, braćo! — uzdahne, puška mi je prazna! Ni jednog fišeka!.. Ova je žalosna činjenica razočarala cijelo društvo, koje se odmah izmače nazad pet-šest koračaja od daščare. — Eto, — viče ćelo, — a da sam ja otvorio vrata, šta bi moglo biti!? — Nek nisi, brate!., veli Alaga zadovoljno kao čovjek, koji se ne kaje, što se njegov strogi nalog nije izvršio. Za tijem pogleda po avliji. Okom pregje preko cvijeća, kuće i njezina dva crna oddžka i zadrži se na zvjezdanom nebu, dok su mu usne odje micaleA mjesec ozgor gledio — gledio na noćnu družinuSad dotrči Fehim, prilično momče, i priopći, da će Mustafa, zet Alagin, brzo doći. Alaga mu odmah zadade drugi posao. Naredi mu da skokne k njegovoj (Alaginoj) kući, pa neka uzme sve fišeke. Ne bude li ih u kući, onda neka ode u Sulejman efendije, pa će mu on pozajmiti; ne bude li u ovog, valja trčati u drugu mahalu u Ibrahimbega. — Ah ne zaboravi — opominjao Alaga - šest fišeka najmanje moraš do­ nijeti! I onda im reci, da mi ne šalju one, u kojim sačma za jerebice, niti -za lisice. Tu trebaju kuršumi.., znaš: kuršumi, koji su na vrhu tupi. (Svršit će se.) Mustafa Ćelić Gazanfer: Mrak. Gledam mrak i njegovu tajnu pjesmu slušam. Jer gluha, nijema noć bijaše, kad majka mi život je dala i kucaje srca i ljudsku moć. S tog uvijek gledam crninu i žalost i tanac tihi mraka u mraku — i uvijek slušam sovurine pjesmu i graktanje gavrana u zraku. Sve što mi majka dala, svijet mi uze i zadnju utjehu i nadu. U mraku s&m osta ja i mnoge suze. Smrt osta mi još crna i crni lijes. Mračnih sjena gledati paradu I pobjedu mraka i aveti bijes.... Male priče i dosjetke. Sabrala: Zumrut* Azabagić. Hajrul-kjelami ma kale ve dalle Hadis. Hafizova nudrost. Kad je Timurlenkj dovršio 795. osvajanja po Perziji, zovne preda se najvećeg lirika cijelog istoka, Hafiz Širaziju i reče mu: — Osvojio sam sabljom četvrtinu zemlje i po­ rušio na hiljade gradova, dočim sam Semerkand i Buharu podigao i ponovio, pošto je to moja domovina. A ti, bivši u takom stanju, poklanjaš i Semerkand i Buharu za jedan ben širaskog dilbera. Kako? Za tim citira ovaj stih iz Hafizova divana: „Eg’jer an turkji širazi be dest ared đili mara Be halihinduješ bahšem Semerkandu Buhara ra“. Hafiz poljubi zemlju pred Timurlenkjom, pa će mu reći: — 0 care svijeta! Baš za to, što poklanjam i jesam došao u ovakvi fukaraluk. Caru se dopade ovaj odgovor, pa pjesnika obilno pogosti i nagradi. Pamotna robinja. Harun-ei-Rešid dogje u jedan gradić, gdje ga dobro dočekaju. Do malo ugleda jedna njegova robinja sa ćoška, kako mnogi svijet nekud leti. Na pitanje: šta je to? kazaše joj, da svijet ide dočekati velikog učenjaka Ibnul-Mubarekja, koji će ih eto odlikovati svojim posjetom. A robinja će: — Tako mi Boga' ovo je pravi car, a nije Harun. Pred ovog učenjaka svijet ide od veselja i ra­ dosti, da se njegovim znanjem koristi, a pred cara su izašli od straha. �Strana 186. .BISER' Dobra nada. Neki Arap bijaše veoma ružna lica, a njegova žena izvanredna ljepotica. Jedan put se ona zagleda u svog muža, pa će reći: — Hvala Bogu! — Šta to znači? upita je čovjek. — Mi ćemo obadvoje u dženet, reče žena. Tebi je Bog dao lijepu ženu. pa mu šućur činiš; a meni ružna muža, pa ja saburim. A tvoja zahvalnost prema Bogu i moja strpljivost, odvesti će nas za si­ gurno u dženet. Broj 9, AFORIZMI. (Pribrao: Narcus.) Istina je hljeb, koji iziskuje tvrdih zubi; to je žena, kojoj se svako uklanja; knjiga, u kojoj se ne­ rado čita; koplje, koje teško ranjava; jelo, koje ri­ jetkima ide u tek. P. Abraham. Ne gledaj na broj, nego na kakvoću svojih što­ vatelja: počašćen si, kad se ne svigjaš zlima. Seneca. Dosjetljiv berbor. Oženio se jedan starac, pa će otići u brijačnicu i reći berberu: — Molim te, lijepo me namjesti: proberi ove bijele vlasi u bradi, pa ih odreži. Na to berber odreže cijelu bradu i baci je pred njega, veleći: — Evo, proberi ti, ja nemam kad! Samo je onaj bio mlad, koji je znao i ostati mlad. Neko. Koja je najveća stečevina čovječije duše? Zar genij? Ne, dobrota. Viktor Hugo. Svi vole ono, što im je blisko, ali velikom srcu blisko je i ono, što je daleko. M. Gorki. javljivati BoŽije istine i pozivati ih na pravu stazu, stazu pravde, prosvjete, slobode, ljudskog bratstva i M evludi'ierif. Na 19. ov. mj. osvanuo je najsve­ jednakosti. Tada je počela nova epoha u kulturnoj tiji i najblagosloveniji dan za sve islamske narode povijesti čovječanstva, jer Arapi, prosvjetljeni velikom na zemlji, dan kad je prije trinaest i po stoljeća iz naukom Muhamedovom u kratko su vrijeme, prono­ „alemi lahuta" došao na ovaj niski i prolazni svitet seći svuda ime jedinog Alaha, stvorili jednu veliku najveći ljudski genij i najpribraniji Božiji poslanik civilizaciju na istoku u Mezopotamiji, a na zapadu u Andaluziji, kojoj se isključivo ima zahvaliti sav da­ Muhamed sallallahu alejhi ve sellem. Taj dan su se na pozornici mračnog i u bez- našnji napredak i kulturne tekovine evropskih naroda. boštvu ogrezlog Istoka odigrale mnoge čudnovate Danas je nas na zemlji preko tri stotine milijuna dogodovštine; nadnaravne pojave se širom Arabije šljedbenika uzvišene islamske vjere, koji smo daleko Perzije i Sirije dogodile: monumentalne mramorne zaostali u kulturnom pogledu iza tih evropskih na­ palače perzijskih ćesara u gradu Ktesifonu potresle roda, negdanjih islamskih učenika. Tom našem nase i porušile; veliko jezero Sava u Jemenu, koje su zatku glavni je uzrok naš nehaj prema propisima i Arapi obožavali, presahlo je na površini zemlje, a u zasadama islamskim, naša indolencija i megjusobne svetištu svih Arapa „Bejtullahu" preko tri stotine razmirice, koje potkopavaju temelje i našeg socijalnog idola, kojim su se oni klanjali, pretvorilo se u sitni života, kao što nam to dokazuje propast Andaluzije, današnje komadanje Turske i mizerno prosvjetno prah i pepeo. Sve te nadnaravne pojave govorahu, da se je stanje nas bosansko-hercegovačkih muslimana u po­ rodio „Paraklit", spasitelj zabludjelog čovječanstva, redbi s našim komšijama Hrvatima i Srbima. kako je to prorekao sirijski kršćanski svećenik Satih, Ta već je vrijeme, da se jednom osvijestimo i kad su ga izaslanici perzijskog vladara pitali, da im — držeći se čvrsto „habli metina" — zajednički i protumači ta čudesa. I zbilja njegovo se proročanstvo bratski počnemo raditi oko kulturnog podizanja našeg ispunilo, jer je poslije toga na četrdeset i tri godine naroda. Bacimo na stranu megjusobne razmirice, jer „Paraklit" u osobi Hašimovića Muhameda sina Ab- one koristi donose samo našim protivnicima u dana­ dulahova u svetom gradu Meki počeo narodima ob­ šnjem kulturnom i gopsodarstvenom natjecanju naroda. Iz islamskog svijeta. �Broj 9. BISER1 Tek budemo li bratski radili, Bog će naš rad blagosoviti, a njegov poslanik Muhamed (a. s.) svojim nas duhom prosvijetliti- S toga dan njegova rogjenja nek nam ne bude samo dan slavlja vjerskog, nego neka nas svojom duševnošću potiče i na to, da se što više držimo propisa Islama, da radimo za musli­ mansku zajednicu bratski, jer samo ćemo tako moći proslaviti i zadovoljiti velikog našeg pejgambera: Sallallahu alejhi ve sellem. Irtihali dari-naim. Prije petnaest dana donijele su sve carigradske novine tužnu i crnu vijest, da je u vječnost preselio nestor osmanlijskih književnika i po cijelom kulturnom svijetu poznati islamski učenjak, Ahmed Midhat efendija. Merhumova je smrt nepro­ cjenjiv gubitak za cijeli Islamijet, koji je u njemu iz­ gubio jednog od najvećih svojih umnika u današnjem stoljeću. Ahmed Midhat je prije kojih četrdeset godina pokrenuo u Carigradu list „Terdžumani Hakikat", oko kojeg je pokupio svu onovremenu literarnu generaciju s Mualimi Nadžijom na čelu, pa je kroz nekoliko go­ dina stvorio cijelu kitu pjesnika i književnika, koji su pripravljali terain današnjoj modernoj osmanlijskoj literaturi. Sam merhum Midhat je u tom razdoblju napisao mnogo romana, novela, kritika, eseja i drugih članaka, koje je kasnije tiskao u više knjiga kao zbirku pod naslovom „Krk anbar“, koji e i danas omiljela knjiga u turskom narodu. Osim tuga je merhum Ahmed Midhat ef. i , pisao mnogo djela iz područja različitih znanosti, a u učenom je svijetu najviše na glas izišao sa svojih vjerskih rasprava: ,,Mudafe-e“ (Obrane), „Islam ve uluma" (Islam i znanosti), „Bešairi nebevi" (Radosne vijesti o poslanstvu Muhamedovu al. sel.) i dr. Ta su mu djela prćnijela glas po svjema kul­ turnim narodima, a naročito mu podigla ugled u is­ lamskom svijetu, jer je on u njima učeno odbio sve napadaje i podvale, koje su evropski pisci kao Draper, Renan, Hanoto i dr. uperivali na islamsku vjeru i dokazao nepobitnim faktima, da je Islam jedina reli­ gija, koja u sebi nosi sve zasade i principe, koji su u skladu s moralom, etikom i eksaktnim znanostima. Merhum Midhat je kraj toga svoga intenzivnog svestranog djelovanja na polju obrane i podizanja Islamijeta, mnogo učinio za muslomanski narod kao profesor teologije na carigradskom sveučilištu i kao nastavnik različitih modernih znanosti na carskom liceju ,,Sultaniji“ i civilnoj akademiji „Mulkiji", gdje je podgojio skoro svu današnju elitu osmanlijsku. I ako je merhum Midhat u svojim političkim načelima odvajao se od liberalnih elemenata, prijanjajući uza struju, koja je nastojala, da održi absolutistički režim Abdul-Hamidov; i ako je često dolazio u sukob sa radom Namik-Kemala, Ali Suavije, Ebu-Zija Teufika i kasnijih nosioca mladoturske ideje, ipak ga je uvijek poštovala i cijenila osmanlijska in­ Strada 187. teligencija, zbog njegovih zasluga, što ih je za tursku imperiju, a poglavito za islamsku vjeru stekao kao učitelj i učenjak, koji je svojim oštrim perom i sve­ stranom učenošću, braneći Islam i podižući muslomansku svijest, učinio više za Islamijet, nego li sve skupa uleme, što su u njegovo vrijeme živjeli. Merhum je za starog Hamidovog režima postigao čast „rutbei bala", što je po prilici kod nas dvorski savjetnik i bio je potpredsjednik zdravstvenog vijeća za osmanlijsku carevinu. Poslije proglasa ustavne vla­ davine stupio je u mir, te je na carigradskom sve­ učilištu fungirao kao redoviti profesor, a na „Sultaniji" i „Mulkiji" kao izvanredni nastavnik, pa ga je eto u tom svojstvu i smrt zatekla. Ovaj veliki osmanlijski književnik i islamski učenjak poznat je kod nas bosansko-hercegovačkih muslomana samo sa svog romana „Tajne", što ga je u trećem godištu „Behara" preveo — ako se ne varamo — naš vrijedni pripovjedač, Edhem efendija Mulabdić. No — kako čujemo — u zadnje je vrijeme jedan naš pisac počeo da, prevagja i Midhatovo glaso '+o znanstveno djelo „Islam i znanosti/, koje će se u posebnoj knjigi tiskati, pa će se tako i naš narod bolje upoznati s ovim velikim muslomanom i prosvijetliti se umnim proizvodima njegova bes­ mrtnog duha. Mi ćemo gledati, da u jednom od narednih bro­ jeva donesemo iscrpivu biografiju i literarno djelovanje merhum Ahmed Midhata, kojemu sada od velikog Alaha ištemo dženetsko naselje i život islamskih blažeuika-. Aliah rahmet ejleje! Hitali ahmer. U trećem i četvrtom broju „Misbaha" organa bos.-herceg. ulemanske organizacije, izišao je jedan članak na turskom jeziku iz pera na­ šeg vrijednog alima, Hadži Mehmed Džemaludin ef. Cauševića, pod naslovom „Pripomoć za hilali ahmer", kojeg mi zbog važnosti njegove prenosimo u naš list. „Islamski je svijet u razdoblju od blizu hiljadu godina pokazao veoma znatne znakove života, a onda pao u letargiju i lijenost. Mjesto prvašnje žilave ak­ tivnosti, volje, mara i oduševljenja zavladala je apa­ tija, mizerija i gadno predanje sudbini. Tvornice, ra­ dionice, trgovina i industrija pale su u zaborav, a raskoš i nemar unišla upravo u modu i mjesto važnih otkrića i izuma došle besmislene priče. Kršćanski se je pak svijet sabrao i snašao, pa svojim nastojanjem i radom učinio vrlo važne izume i otkrića. On je shvatio, da u pogledu materijalne kulture visoko stoji nad islamskim svijetom i počeo to svoje shvatanje širiti. Megju ova dva oprečna svijeta počele su na novo borbe i u svakoj borbi — koje su trajale skoro �Strana 188. Broj 9. „B 1 S E R“ tri sto godina — islamski svijet je morao trpjeti štetu i zijan. Društvo kršćansko, kršćanske državej koje su to dobro osjetile, stale su na islamske na­ rode tovariti kojekakove odgovornosti u moralnom i materijalnom pogledu, pa su sve polahko pripravljali sva sredstva, koja su potrebita odregjenom cilju, da se Islamijet uništi. Kršćani su tokom više stoljeća nastojali, da se što više raširi protuislamski pokret, pa su nas mu­ slimane napadali sve „u ime civilizacije", kako to Evropljani govore. Evo u današnje vrijeme napadaji balkanskih dr­ žava na osmanlijsku imperiju ovo osvjetljuju i poka­ zuju bjelodano, da je njihova svrha — uništiti Islam, jer srce svega islamskog svijeta — jest Turska. Eg­ zistencija muslomana, kao muslomana, ovisna je o opstanku turske države, pa zato baš svi muslomani iz dna srca žele, da Turska bude snažna, da bude napredna i u moralnom i materijalnom pogledu. Ne­ prijatelji Islamijeta, koji tu okolnost uvažuju, sa sviju su strana nasrtali na nju, laćajući se svakakvih sple­ taka, da stanu na put njezinu ojačanju i napretku, oni su da Tursku oslabe, stvarali uvijek unutra i s vana u njoj nemire i u svome radu — kako vidimo — potpuno uspjeli. Kršćanske države su najprije tursku carevinu okovale u sindžire kojekakvih privilegija i kapitulacija, a onda su se počele umješavati u njene unutrašnje odnošaje, poticati njene neke narode na bonu. istrgavati ih ispod njene uprave, raditi na njihovu svakom napretku i razvitku i dizati ih proti Turskoj. U tom se je eto kroz više stoljeća sastojao rad kršćanskih država. Kulturna Evropa nije se nikad na to osvrtala što su civilizovani barbari i divlje kršćanske zvijeri u Turskoj prolivali krv hiljade nedužnih muslomana i gazili im ilobodu života, vjere, imetka i obraza. A ta ista Evropa podiže cijeli kijamet, ako se pritvori jedan kršćanin, koji otvoreno rovari proti vlasti i mir i red narušava u osmanskoj imperiji. Evropske države, koje nikad nijesu htjele niti jednog svog čamčića otposlati u one zalive i luke, gdje se je na tisuće muslomanske dječice kasapilo, te eto države u Carigrad šalju velike svoje oklopnjače i — da ovo protuslovlje pred svijetom oprav­ daju — podižu viku i halabuku: „Turci su barbari, oni će kršćane poubijati". Ali da su Turci odnosno muslomani kršćane ubijali, ne bi danas u Turskoj bilo ni traga kršćanstvu, kao što nema traga Islamu u Andaluziji, Magjarskoj i Srbiji. Nu pošto je Evropi svrha uništiti ili — ako to nije moguće — bar oslabiti Tursku, koja je upo­ rište vjersko za cijeli Islamijet, to ona sebi dozvoljava svako sredstvo, da tu svrhu postigne. Veli se, da je jedna nevolja bolja od hiljadu savjeta, Ah, kad bi se islamski svijet bar sada pre­ nuo; kad bi se muslomani prošli megjusobnih raz­ mirica i nesloge, pa svi zajednički poradili na napretku i osnaženju islamskog hilafeta. Kad ne bi naivni bili i gutali otrov, što im ga pružaju lažni nosioci civi­ lizacije!.. Naša vjerska braća u Turskoj danas čast hilafeta brane životom i imetkom; oni se bore s jedan milijun dušmana, oni vode rat s četiri kraljevine, koje su Tur­ sku nenadno i bez ikakva prava i povoda napale. I bosansko hercegovački muslomani, da koliko je moguće budu u pomoć hilafetu, i ove su — kao i prošle - godine zaključili skupljati dobrovoljne priloge za „Hilali-ahmer", pa je zato sastavljen naročiti odbor u Sarajevu, u kojem se nalaze H. Salihaga Bičakčić, Kumašin H. Muhamedaga, Demirdžija H. Abdaga i dr.. i već do sada je pokupljeno okolo četrdeset hiljada kruna u tu svrhu. Nadamo se, da će se ovakovi odbori i po drugim mjestima naše domovine osnovati i kupiti ijanu za „Hilali-ahmer". Molimo našu ulemu, da braći jednovjernoj tumače važnost ove ijane, da ih potiču, na nju i razjašnjuju im, šta znači „džihad bil-mal", kad nije moguće tjelesno voditi borbu s vjerskim nam dušmanom i t. d ...“ Eto tako naš odlični alim H. Mehmed Džemalludin ef. Čaušević piše u „Misbahu" o važnosti skuplja. ;'a dobrovoljnih priloga za osmanlijski „Hilaliahmer". Tu su — možemo radošću konstatovati — važnost shvatili bosansko-hercegovački muslomani, pa su po svima mjestima do sad pokupili znatnu sumu novaca i otposlali preko glavnog odbora „Hilali-ahmerova" u Carigradu. Osobito je hvale vrijedno, što su mostarski mu­ slomani — po drugi put nakon povratka mladoturaka na vladu na brzu ruku skupili.trideset tisuća franaka u ovu po cijeli ehli islam tako važnu svrhu i poslali preko glasovitog heroja islamskog Enver bega. Ovaj čin braće Mostaraca vjeran je dokaz njihove musli­ manske svijesti i ljubavi prama vrhovnom vjerskom nam forumu — hilafetu. Živjela islamska svijest i čisto muslimansko bratstvo! Književnost. Trogodišnji književni rad lista „Gajreta“ . *) U augustu 1909. g. — kako nam je poznato — glavna je godišnja skupština našeg gjačkog potpornog društva „Gajret" zaključila, da se list „Gajret", koji je do tada služio isključivo u društvene svrhe, donoseći samo izvještaje o poslovanju ove naše prosvjetne insti­ tucije, reformira i pretvori u književni list, ne bi li *) Na naročitu želju jednog odličnog našeg prijatelja i su­ radnika^ sa strane, uvrštavamo u naš list ovaj prikaz „Gajretova-1 trogodišnjeg književnog rađa s primjedbom, da mi n pogledu nekih njegovih nazora imamo svoje posebno mišljenje. Uredništvo, �Broj n. - B I Š E R' se tako doskočilo onoj potrebi u našem vjersko-prosvjetnom životu, štono se osjećala zbog pomanjkanja valjane i čisto u islamskom duhu pisane, lektire za naš narod i porodicu. Taj skupštinski zaključak realizovao se početkom godine 1910. i reformirani „Gajret" je počeo izlaziti pod uregjivanjem društvenog poslovogje, rahmetli Osmana Gjikića. Svako je tada mislio, da će na tako preobraženom listu — ako ni iz čega drugog, a ono bar iz interesa naše prosvjete — početi suragjivati svi naši stariji literati i ljudi od nauke i pera kao što su Bašagić, Hadžić, Mulabdić, Kadić, Spaho, Ćatić, Sarajlić i dr., koji bijahu već poznati u islam­ skom narodu sa svojih radova u „Beharu", dok je izlazio kao čisto islamski poučno-zabavni list. Svako se s pravom nadao, da će „Gajret" donositi obilje lijepe i zanimive lektire, dobre pouke i zdrave du­ ševne hrane, da će postati listom, koji će potpuno odgovarati literarnom niveau — u jednog dobro uregjivanog književnog časopisa. Ali kako su tada u našem javnom životu vladali nesregjeni odnošaji, političke borbe i stranačke po­ divljale strasti, koje su se prenijele i na društ^ _ „Gajret" rušenjem njegova starog odbor? i unošenjem po novom odboru ćirilskog pisma u list . Gajret", tako su se svi naši istaknuti književnici — jedni s toga, što su uvrijegjeni bili neopravdanim pad m s uprave društvene, a jedni zbog ćirilice, kao njeni načelni protivnici — sustegnuli od suragji an na listu „Gajretu", osim nekoliko njih, koji su mu — bez ikakvih stranačkih obzira — kao suradnici pri­ stupili, držeći pred očima jedino njegovu plemenitu svrhu: prosvjećivanje našeg naroda. Megju tima ističemo osobito poznatog pisca uzgojnih i poučnih crtica, Ata Nerćesa, te Hazima Muftića, Ibni Muniba, (Sakiba Korkuta?), Muhamed Hilmiju Hodžića, pa na posljetku Ćazima Ćatića, Šemsudina Sarajlića i Fadila Kurtagića, koji su po­ lovicom drugog godišta preporogjenog „Gajreta" po­ čeli saragjivati. Uz ovakove okolnosti, (malobrojnost boljih književnika) razumije se, da list nije mogao, kako bi trebalo, izvršivati onu misiju, koja mu je bila nami­ jenjena reformiranjem, niti se je mogao vinuti do niveau-a pravog poučno zabavnog lista, kao što je — recimo — bio „Behar", nego je ostao listom, na kom je većinom školska naša mladež, naročito ona, koja se Srbima nacionalno osjeća, pokušavala svoju literarnu sposobnost, a da megju tim sve do sad nije pokazala nikakva napretka ni razvitka u svojim ra­ dovima, kao što su tome tipičan primjer pjesme ISarića, Hamze, Hasana i dr. Iznimka su megju tim mladim „literatima Hafiz R., čije su crtice dosta lijepe i simpatične, onda Šefika Nesterin Bjelevac svojom nježnom pjesmom i Strana 189. prozom, pa M. Ć. Gazanfer i Hatidža A. Gjikićeva s nekoliko uspjelih tankoćutnih pjesmica. Ipak kraj pomanjkanja dostatnog broja naših boljih i istaknutijih književnika nepravedno bi bilo ustvrditi, da „Gajret" nije donio bar od vremena do vremena po koju izvornu ili prevedenu stvarcu, koja oplemenjuje srce i prosvjećuje dušu. Osobito čisto poučni članci, kojih je cijela serija izišla kroz tri go­ dišta reformiranog „Gajreta" iz pera Ibni Muniba, Hazima Muftića, Muhamed Hilmije Hodžića, Hamdije Mulića, Munire, Krajiške, Zahida, Ahmeda i drugih, mora se priznati, da su mnogo donijeli koristi našoj porodici i narodu, Istina, bilo je megju tim člancima više njih, čija važnost nije trajna, i čija se narav odnosila na jedno odregjeno vrijeme; ali su i takovi članci mnogo do­ prinijeli koristi narodu, jer su se u njima bistrili pojmovi o onom pitanju, koje je bilo u vezi s našim prosvjetnim i socijalnim životom. S toga mi u ovom pregledu ne ćemo govoriti o takovim čisto poučnim člancima, nego ćemo se os­ vrnuti samo na beletristični sadržaj triju godišta re­ formiranog „Gajreta" i kao objektivni ocjenjivači baciti malo svijetla, da prikažemo takove literarne radove. Počećemo s prvom godinom odnosno III. go­ dištem „Gajreta" U prvom broju te godine lijepa je i jedra pjesma „Hubul-vatani minel-imani!" od Osmana (Gjikića?), koja odiše snažnim domoljubljem i pobožnošću pravog i svjesnog muslimana; ali najbolja je stvar svakako „Mu-nevera", pripovijest od Gjuzide hanume, koju je s turskog preveo Osman Asaf Soko­ lović, bez sumnje dobar poznavaoc istočne literature, jer je u prevodu — a to je vrlo teško — sačuvao sve one nuance, slike i ljepote, koje su osobina osmanlijskog jezika. Ova pripovijest, čija glavna juna­ kinja Mu-nevera umire od čežnje, ljubavi i tuge za svojim umrlim zaručnikom Šefikom, svakim skoro svojim retkom i rečenicom čini na našu dušu žalosni utisak, da nam se nije moguće oteti suzama saučešća prama nesretnoj ostavljenoj djevojci. Ovdje je opi­ sivanje prirodnih ljepota: jeseni, proljeća, mora, Bospc ra, šuma i bašti carigradskih tako slikovito, tako veličanstveno, da nam se u dušu preliva poput čarnih predjela, što ih je istočna mašta u priči stvorila. „Munevera" se proteže kroz nekoliko brojeva „Gajreta". Zgodna bi bila u ovom broju crtica od Fevzije „Moj komšija", da je bolje obragjena i da ne vrvi jezičnim i ortografskim pogreškama; a pjesma „Je­ dnoj djevojci" od Hamida (Hadžija iz Beča?) sliči svemu prije, nego li jednoj pjesmi. Najsuhoparnija proza. Od nje je mnogo bolja pjesma „Bardova ljubav" od D. T. (Po svoj prilici od Dušana Tamindžića, profesora iz Mostara, jer je ćirilicom tiskana); tema �Strana 190. ,B I S E R' joj je lijepa i prikladna za jednu romancu; ali je u njoj jezičnih pogrešaka. Za hatur rime ne bi se smjelo kvariti gramatičko pravilo, kako to taj pjesnik čini: „Nikad dušo, nikad, nikad! Ah, djevojko, teški jadu! Nikhd ne će, ah nikada tvoj Kromvel te grlit mladu!.. Osim toga ovo „nikad" dosagjuje, da se mora zijevati. U drugom broju prve godine dobra je pjesma od rahmetli Osmana Gjikića „Muraija", u kojoj se snažnim stihovima šiba murailuk i licemjerstvo. Nije loša ni pripovijest Nedžib Ševkijina „Moj prijatelj Mehmed", ali je preveć tendenciozna, pa nema želje­ nog efekta, inače je u njoj pripovijedanje prilično plastično. Pjesma pak „U, svom selu" od nekakova Jasana nema ni u formi ni u mislima ništa nova — prosta patriotska tirada. Ta nijesu li do sad stiho­ klepci sviju boja i dlaka kovali ovake fraze u verzove: Zdravo da si, selo moje, Zdravo mili zavičaju!... Ugodno se čita Ata Nerćesova crtica „Akšamluk" kao što se ugodno čitaju svi literarni radovi njegovi, koji imaju većinom uzgojaji i poučan karakter. Ovakovih njegovih crtica izišlo je mnogo u „Beharu", pa i u svjema godištima reformiranog „Gajreta" pod zajedničkim naslovom „Iz sličica „Sa Neretve" s toga ovdje više ne ćemo pojedince o njima govoriti, jer bi to kraj drugih radova iziskivalo više prostora i vremena, a toga nam oboga ne dostaje. Dosta je spomenuti samo Nerćesovo ime, pa da dobijemo pojam o ovim crticama. „Ima računa", humoreska od Hakije Temima vrlo je banalna i obiluje svačim više, nego li zdravim i valjanim humorom. Osim toga u njoj igraju ulogu i žene iz polusvijeta, sobarice i to vrlo nemoralnu ulogu, s muslimanima, koja se — na mjesto da bi je autor, žigosao i osudio — nekako hotimično odobrava, pa se čudimo, da je mogla ovakova bljezgarija zabasati u „Gajret", kojem je zadaća oplemenjivanje našeg naroda i širenje is­ lamskog morala. I ako bez muzike i pjesničkih ljepota, koje se od današnjih pjesnika traže, ipak je veoma prijatna i nježna pjesmica Hatidže A. Gjikićeve „Moj bulbul". Pravi izliv tankoćutnog ženskog srca. U trećem broju izašla je od beletrističnih radova glosa na Šantićevu pjesmu „Ostajte ovdje!..." od Hasana, koja bi se mogla čitati, da se cnim „tirani­ nom" ne aludira na izvijesni objekat, koji stoji kao zapreka centrifugalnim težnjama nekih megalomana preko granice k istoku. Ali ovako se mora grozno zijevati od dosade. Crtica od Huše: „Ostavljenom zavičaju" bez ikakve je literarne vrijednosti, natrpana samo otrcanih fraza, s kojih su nam uši već zaglušile. Isto tako loša je crtica „Sudbina" od K. Br., pa je bolje bilo, da je Broj 9. otišla u koš, nego što je tiskana u listu, da ljudima želudac kvari. U četvrtom broju tiskana je Hatidžina pjesma „Molba očevima", koja nema u sebi čiste poezije; ali je veoma važna po naš kulturno socijalni život, jer njom na Hatidžina usta govore sve naše zapu­ štene i u džehaletu ogrezle žene i mole od svojih očeva i braće, da ih izbave iz ovog tužnog položaja, da im žednu dušu napoje naukom i naobrazbom, kako će biti dobre majke i kućenice. Eto tu vrijednot ima ova pjesmica, koju je ženska ruka pisala. Pjesma u prozi „Otadžbina" od N-ća prava je prozaj a isto tako i Hasanova „Hibo, sjeti se m ene!...“ Fina je Wienerova crtica „U balonu", koju je Zahid preveo; ali obiluje germanizmima i pokazuje slabu prevodiočevu spremu u poznavanju svog mate­ rinjeg jezika. Peti broj donosi dosta uspjelu crticu od Ra„Udaljenoj drugarici", a donekle je uspjela i pjesma u 1 prozi „Proljetni razgovori" od Krajiške. Druga njena pjesma (u verzovima) „Tvoj bulbul", koju po­ svećuje Hatidži, čuvstvena je, sa srca. Prilično je lijepa i Hasanova pjesma „Vrijeme"; osobito joj je snažna pointa: Svud je tiho i sve šuti, Poput kakve sfinge nijeme, Samo što tu svetost muti Neumorno brzo vrijeme. (SvrSiće se.) Kulturne bilješke. ,,Gajretova“ desetgodišnjica. 20. februara o. g. navršuje se deset godina, od kako je „Gajret" os­ novan i kako blagotvorno radi na prosvjećivanju na­ šega naroda. Taj dan trebali bi svi muslimani u Bosni i Hercegovini na najsvečaniji način proslaviti, davši tim svjedodžbu svoje svijesti. Taj epohalni dan dolazi u našoj stagnaciji, da progje u zaborav kao i svi drugi danovi tek s tom razlikom, što će novine kro­ nološkom dužnosti zabilježiti ga kao dan, kada je prije 10 godina u Sarajevu udaren temelj našemu „Gajretu". Skromno, bez buke proći će taj dan neopažen, premda bi trebao da bude narodnom svetkovinom, kad bi trebali pokazati, koliko nam je stalo do naše mladeži i nauke. Ali oni, koje je „Gajret" izveo na pravi put kao i one, koji su i danas njegovi Stipen­ disti. — osjetiće u duši svojoj svu veličinu i zamašnost toga velikog dana! Osjetiće dužnost, da porade za njega svaki u svojoj okolini i prema prilikama, jer je široko polje, gdje se mogu odužiti za učinjena dobročinstva. A narod od njiha ništa ne traži osim da rade za njega iskreno i pošteno, da pomognu �Broj 9. Strana 191. ,B I S E R' poslije druge, kao što su i njih drugi izveli na pravi put. „Gajret je učinio mnogo u ovo deset godina, premda je mogao i više učiniti, da smo bili svijesni njegova zamašnog značaja! Najposlije nas je prijeka nužda i potreba osvi­ jestila i svi smo uvidili potrebu ovakog jednog kul­ turnog društva. Da se dade bar i blijeda slika ,,Gajretova“ rada u ovom deceniju, trebalo bi napisati veliki članak, što ćemo i učiniti u jednom od slijedećih brojeva. Danas donosimo samo nešto, da se vidi, koliki je ukupni bio prihod i rashod „Gajretov" i da njegovi prijatelji vide, je li se moglo što više učiniti. Evo brojaka: I. PRIMICI: 1 . Prinosi članova 1./3.1903.-30./6.1912. K 129.24876 2. Gajretovi artikli — — — „ 150.23678 3. Darovi, prilozi, kašice, zabave i ino „ 81.42272 4. „Gajretov" kalendar — — — „ 6.17662 5. Razglednice — — — — — B 2.517-91 6. List „Gajret" — — — — — „ 4.34487 7. Liga hiljade — — — — — „ 3.10610 8. Firdusov fond — — — — — „ 7.5i8i2 9. „Gajretova" sofra — — — — „ 2.623'— 10. Ini prihodi — — — - — 54.539 80 ostvarenja „Gajreta" manje razmišljanja, više odu­ ševljenja, manje želje, više volje, manje zbora, više tvora, manje očajanja, više samopouzdanja, pa se sve može postići!" Raditi polagano ali ustrajno, pa će „Gajret" svakim danom biti jači i jači... ,,A da se jedna ideja populariše — veli Rousseau — treba iskrena i poštena rada, treba požrtvovnosti i samoprijegora njezinih nosioca, a kad ona postane svojina čitava naroda, kad ta ideja zacaruje masom širih slojeva, lako je biti vogja i pobornik"... Ne zaboravimo ni u kojoj zgodnoj prilici na „Gajret" — a svaki njegov pravi prijatelj nek zapali kandilj u svome srcu i nek žrtvuje za „Gajret" bar stoti dio od onoga, što prosi pije u raskoš i bes­ poslice !... P R A V I L A Udruženja bosansko hercegovačke ilmije. (Bosna ve herceg džemijeti ilmijjesi). (Nastavak). 2L Da u razna mjesta naše domovine u nužnim slučaj, ima izašalje svoje delegate, kao interventare u stvarima, za koje se vidi, da je nužna intervencija ilmijje. kao i da pri potrebi izašilje vrsne vaize i da ih honorira; II. IZDACI: 22. da pri. izborima u vakufska i druga tijela 1. Stipendije — — — — — „ 258' . V68 putem lista, ili inače opominje milleti islamijja na to 2. Upravni troškovi — — — „ 27.33853 da bira sposobne i dostojne ljude, eventualno da 3. Zajmovi — — — — — — „ 18.879'47 ističe svoje kandidate: 4. Kalendari — — — — — — „ 4.47971 23. da odlučuje o svemu onome, što po ovim 5. List »Gajret" — — - „ 12.005-40 pravilima nije pridržano glavnoj skupštini. 6. Školske knjige — — —— „ 727*80 § 38. 7. Razno — —— — — „ 3.04749 Društvo ima svoj muhur s natpisom: „BosnaKake se iz ovoga vidi, glavni izvori društva bili su njegovi artikli i članarine. Članarine su u herceg džemiijeti ilmijjesi" (Udruženje bosansko-herpošljednje dvije godine vrlo opale pa to baca slabu cegovačke ilmijje), kojim se uz potpis pozvanih od­ sjenu na naš rad za „Gajret*. Radi ibreta iznijeti ću bornika (§ 22.) svaki spis, odluka i ostali društveni iz zaključnog računa za 1911./1912. jednu stavku, otpravci potvrgjuju. koja pokazuje prinos članova u jednom neznatnom VIII. iznosu od K 6.066 66 ! ! ! Or gan društva. Pogledajmo statistiku pučanstva, pogledajmo, koliko ima muslimana u Bosni i Hercegovini, pa § 39. stavimo omjer! Pogledaćemo tužno, zaklimati glavom Udruženje ilmijje ima svoj poseban organ (§ 35.) i sažeti ramenima: Nije se radilo!... kao jedno od glavnik sredstava za postignuće u (§ 2.) Društvu treba da su glavni izvori njegova pri­ istaknutog zadatka. Ovaj organ u glavnom treba da hoda prinosi članova, jer svi drugi pr hodi ne daju bude u našem jeziku sa arapskim pismenima, dočim se predviditi, niti su stalni. Za to nastojmo, da se po želji pisca mogu se donositi članci na turskom „Gajretu" pribavi što više članova, koji će ga redo­ odnosno arapskom jeziku. vito podupirati, da uzmogne vršiti svoju svetu zadaću § 40. na diku i ponos čitavog islamskog naroda u Bosni i Vrijeme izlaženja, ime i cijenu lista odregjuje Hercegovini. Radimo za „Gajret" u onom smislu, kako je glavni odbor. Za redovito izlaženje i valjano uregjirekao njegov prvi predsjednik Safvetbeg Bašagić na vanje izlaženje i valjano uregjivanje lista na prvom dan konstituisanja prvoga odbora: „Neka bude kod mjestu odgovaraju glavni i odgovorni urednici. �Strana 192. .BISER' IX. R e d a k c i o n i odbor. § 41. Da se što bolje osigura redovito izlaženje i valjano uregjivanje lista, društveni će odbor postaviti redakcioni odpor, koji će izabrati iz svoje sredine ili izvan nje. On se sastoji od glavnog i odgovornog urednika i administratora, a ako su ovi izabrani izvan sredine odborove, onda još i dvojice članova glavnog odbora, koje ovaj u svojoj sjednici naročito za to izabere. Redakcioni je odbor po tome u prvome redu pozvan, da se stara za postignuće istaknutog cilja i odgovoran je glavnom odboru društvenom na prvom mjestu. § 42. Članovima redakcionog odbora spada u dužnost: a) obavljati potrebne administracione poslove oko lista. b) pregleda’i za list poslane rukopise i radi ocjene ih megjusobno rasporegjivati; c) odregjivati, šta se ima štampati z ocijenjenih radnja za svaki broj lista; d) brinuti se za rukopise u slučaju nedostatka njihova. e) voditi izdavalačku radnju oko lista f) činiti pogodbe sa štamparijama za štam­ panje lista; g) voditi nadzor o tačnom razašiljanju lista; h) brinuti se za naplaćivanje dužnih pretplata; i) brinuti se i starati oko napretka društvenog lista u svakom pogledu; j) brinuti se o nabavljanju knjiga za društvenu knjižnicu; k) ocijenjivati djela, koja će izlaziti u društvenoj nakladi i voditi izdavalačku radnju oko njih zajedno sa glavnim odborom. (Nastaviće se.) Zabava u korist naših muhadžira. Mostarsko vri- jedno'zanatlijsko udruženje „Ittihad" davalo je na 6. ov. mj. zabavu, čiji je čisti prihod namijenjen her­ cegovačkim bijednim muhadžirima, koji se u domovinu vraćaju iz osvojenih krajeva turske carevine. Na ovu je zabavu — osim velikog broja Mostaraca došlo mnogo braće muslimana sa strane kao iz Sarajeva, Konjica i Trebinja, pa je materijalni uspjeh bio upravo neočekivan. Tome uspjehu je naj­ više doprinijela zauzetnost agilnih omladinaca Mehmed ef. Ribice i Derviš ef. Hadžomana, koji su u oči Za uredništvo odgovara: Muhamad-Bikir Kalajdžić. Broj 9? zabave po gradu pokupili znatnu svotu dobrovoljnih priloga Moralni je uspjeh takogjer velik. Diletanti - članovi „Ittihada" - cijeli su program zabave izveli što može biti ljepše; osobito — poput pravih umjetnika — istaknuli su se u svojim ulogama Mustafa Ćišić, predsjednik udruženja i Ahmed Gjukić. Njihove su kreacije izvedene savršeno dotjerano. Ovo agilno muslimansko udruženje je ove zime davalo još dvije dobrotvorne zabave i to jednu u korist „Hialli ahmera", a drugu u korist siročadi jednog svog umrlog člana. Trebalo bi, da se u njegov in­ tenzivni rad ugledaju sva muslimanska društva u Herceg-Bosni. Mostarski ,,Ittihad“ zaista zaslužuje svako priznanje i hvalu. Ejvala mu! S uredničkog stola. U prošlom broju našega li­ sta javili smo, da je došao u Mostar naš pjesnik Musa Ćazim Ćatić i preuzeo u glavnom uregjivanje „Bisera". Danas radosno možemo još nešto objaviti. Naime: Izmegju „Bisera" i našeg drugog mlagjeg liata Šemsuddin ef. Sarajlića postojao je spor, usljed čega ovaj nije htio saragjivati u „Biseru". Ali iz razloga opće koristi i megjusobnim popuštanjem ovaj se je spor nedavno izravnao i Sarajlić je od sada naš saradnik i to jedan izmegju prvih. U ovom broju već počinjemo donositi njegove lijepe radnje „0 društvenosti" i „Bijela tačka pod gajem". Iza njih je u vidu sila drugih članaka i beletrističnih pri­ loga. Da ne kažemo „trebali bi“ nade je, da će se naši mlagji saradnici ugledati sami od sebe u intenzivniji rad starijih i poći njihovim stopama — naravno slo­ bodnih šaka u izabranoj temi, samo s boljim i jedrijim obragjivanjem. Radi toga, makar da se počet­ ničkim radovima ne smije zabraniti štampanje u „Biseru" već zbog razvitka mlagjih sila, ono će se početničke radnje sve više ograničivati na bolje i bolje, što nam zasigurno ne će niko zamjeriti, pa ni sami početnici, jer što gube u štampanju vlastitih produkata, dobi­ vaju više u čitanju boljih i primjerenom pisanju jačih radnja. Radnje potpisate punim imenom, za koje već pisac nosi moralnu odgovornost u javnosti, a naročito od već poznatih radenika na polju naše književnosti uvrštavaćemo u list programatično bez promjena, dok s radnjama pod pseudonimom i početničkim malo ćemo i operisati pri eventualnim potrebama — trud i rad za podizanje književnosti ne će se žaliti. Jedino, misao mora biti lijepa, ako se hoće da radnja ugje u list. Biser je naš jedini p r a v i književni list, pa poželjeno je, da se svi okupimo oko njega. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. �Strana 192. ,B I S E R‘ IX. Re d a k c i o n i odbor. § 41. Da se što bolje osigura redovito izlaženje i valjano uregjivanje lista, društveni će odbor postaviti redakcioni odpor, koji će izabrati iz svoje sredine ili izvan nje. On se sastoji od glavnog i odgovornog urednika i administratora, a ako su ovi izabrani izvan sredine odborove, onda još i dvojice članova glavnog odbora, koje ovaj u svojoj sjednici naročito za to izabere. Redakcioni je odbor po tome u prvome redu pozvan, da se stara za postignuće istaknutog cilja i odgovoran je glavnom odboru društvenom na prvom mjestu. § 42. Članovima redakcionog odbora spada u dužnost: a) obavljati potrebne administracione poslove oko lista. b) pregleda’i za list poslane rukopise i radi ocjene ih megjusobno rasporegjivati; c) odregjivati, šta se ima štampati iz ocijenjenih radnja za svaki broj lista; d) brinuti se za rukopise u slučaju nedostatka njihova. e) voditi izdavalačku radnju oko lista: f) činiti pogodbe sa štamparijama za štam­ panje lista; g) voditi nadzor o tačnom razašiljanju lista; h) brinuti se za naplaćivanje dužnih pretplata; i) brinuti se i starati oko napretka društvenog lista u svakom pogledu; j) brinuti se o nabavljanju knjiga za društvenu knjižnicu; k) ocijenjivati djela, koja će izlaziti u društvenoj nakladi i voditi izdavalačku radnju oko njih zajedno sa glavnim odborom. (Nastaviće se.) Zabava u korist naših muhadžira. Mostarsko vri- jedno*zanatlijsko udruženje „Ittihad" davalo je na 6. ov. mj. zabavu, čiji je čisti prihod namijenjen her­ cegovačkim bijednim muhadžirima, koji se u domovinu vraćaju iz osvojenih krajeva turske carevine. Na ovu je zabavu — osim velikog broja Mostaraca — došlo mnogo braće muslimana sa strane kao iz Sarajeva, Konjica i Trebinja, pa je materijalni uspjeh bio upravo neočekivan. Tome uspjehu je naj­ više doprinijela zauzetnost agilnih omladinaca Mehmed ef. Ribice i Derviš ef. Hadžomana, koji su u oči Za uredništvo odgovara: M uham id-Bikir Kalajdžić. Broj 9. zabave po gradu pokupili znatnu svotu dobrovoljnih priloga. Moralni je uspjeh takogjer velik. Diletanti — članovi „Ittihada" — cijeli su program zabave izveli što može biti ljepše; osobito — poput pravih umjetnika istaknuli su se u svojim ulogama Mustafa Ćišić, predsjednik udruženja i Ahmed Gjukić. Njihove su kreacije izvedene savršeno dotjerano. Ovo agilno muslimansko udruženje je ove zime davalo još dvije dobrotvorne zabave i to jednu u korist „Hialli ahmera", a drugu u korist siročadi jednog svog umrlog člana. Trebalo bi, da se u njegov in­ tenzivni rad ugledaju sva muslimanska društva u Herceg-Bosni. Mostarski ,,lttihad“ zaista zaslužuje svako Driznanie i hvalu. Ejvala mu! S uredničkog stola. U prošlom broju našega li­ sta javili smo, da je došao u Mostar naš pjesnik Musa Ćazim Ćatić i preuzeo u glavnom uregjivanje „Bisera". Danas radosno možemo još nešto objaviti. Naime: Izmegju „Bisera" i našeg drugog mlagjeg li­ terata Šemsuddin ef. Sarajlića postojao je sport usljed čega ovaj nije htio saragjivati u „Biseru". Ali iz razloga opće koristi i megjusobnim popuštanjem ovaj se je spor nedavno izravnao i Sarajlić je od sada naš saradnik i to jedan izmegju prvih. U ovom broju već počinjemo donositi njegove lijepe racnje „0 društvenosti" i „Bijela tačka pod gajem". Iza njih je u vidu sila drugih članaka i beletrističnih pri­ loga. Da ne kažemo „trebali bi" nade je, da će se naši mlagji saradnici ugledati sami od sebe u intenzivniji rad starijih i poći njihovim stopama — naravno slo­ bodnih šaka u izabranoj temi, samo s boljim i jedrijim obragjivanjem. Radi toga, makar da se počet­ ničkim radovima ne smije zabraniti štampanje u „Biseru" već zbog razvitka mlagjih sila, ono će se početničke radnje sve više ograničivati na bolje i bolje, što nam zasigurno ne će niko zamjeriti, pa ni sami početnici, jer što gube u štampanju vlastitih produkata, dobi­ vaju više u čitanju boljih i primjerenom pisanju jačih radnja. Radnje potpisate punim imenom, za koje već pisac nosi moralnu odgovornost u javnosti, a naročito od već poznatih radenika na polju naše književnosti uvrštavaćemo u list programatično bez promjena, dok s radnjama pod pseudonimom i početničkim malo ćemo i operisati pri eventualnim potrebama — trud i rad za podizanje književnosti ne će se žaliti. Jedino, misao mora biti lijepa, ako se hoće da radnja ugje u list. Biser je naš jedini p r a v i književni list, pa poželjeno je, da se svi okupimo oko njega. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/86612429ba8cf0c2a794317eeb2dfcb6.pdf 258ef0eb924cce0b4a77a91072faf0d0 PDF Text Text BROJ 10. „BISER“ izlazi svakog mje. seca na 24 stranice. - ■> Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime) i muslimansko ženskinje K 3‘—, a za ostale K 6 — godišnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. - BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE M EGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vraćaju. GODINA I. Za oglase plaća se prvi put za cijelu str mu 40, za pola 20, za osminu 6, a za Sestnaestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, •— "■*= Neplaćena se pisma ne primaju. treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina,) PLATIVO 1 UTUŽIVO U MOSTARU. R e b i - u l - a h a r 13 3 1 . | Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: M O Š T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMED-BEK1R KALAJDŽIĆ. M a r t 1913. Uregjuje: MUSA ĆAZIM ĆAT1Ć. nosti izložena opasnosti od strane Engleza, te i ovaj put zatraži pomoć od turske vlade. Bagdadski valija dobio je nalog, da u koliko je moguće priteče u po­ Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. moć, ali koja korist, kad je sama Turska bila zaoPrevodi: Ahmed Rašidkadić. kunljena brigom, kako će se braniti od Evrope, oso­ (Nastavak). bito od Rusije, te siroti Bibi nije mogla priteći u po­ moć. Da je Turskoj bilo moguće tako priteći u pomoć, Prije smo na jednom mjestu istaknuli, da Turska i dan danas bi njen suverenitet bio nad Indijom. Maza vrijeme svoje sile bijaše strah i trepet zi Evropu, gribski vladar inače slavni sultan Muhamed bin Abdua neprelazan zid izmegju Istoka i Zapada, što je bilo llah uvidio je žalosno stanje islamskih država, osjetio uzrokom, da je Evropa morala tražiti drugi pi za da bi se sve islamske vlade u ime obrane trebale ostvarenje svoje osvajalačke politike. Pošto su Por­ složiti, a veoma je cijenio što uže prijateljstvo sa tugalci otkrili Rt Dobre Nade, države, koje toliko žu- najvećom islamskom državom Turskom, u ime čega dijahu za osvajanjem, upraviše svoj Žedni pogled je poslao, sa mnogo skupocjenih darova, dvojicu svo­ preko Indijskog oceana. Muslimani Indije toga doba jih delegata u Carigrad, godine 1179. Ovaj postupak bijahu u velikoj neslozi i razdoru. Kad se je Indija naigje kod sultana Mustafe III. na vrlo dobar prijem, našla pred neprestanim napadajima Engleza i Portu­ te u ime zahvale posla magribskom sultanu jedan ratni galaca, a islamske tamošnje vlade pred očitom pro­ brod krcat topa, puške, baruta i inih ratnih potrep­ pašću, izaslao je poglavica Melibara sultan Ali Ridža, ština! Za vremena sultan Hamida I. koji je iza Mu­ svog naročitog izaslanika Sultanu Abdul Hamidu I. stafe III. naslijedio osmanlijski prijesto, buknu opet godine 1911. (po hidž), jer spomenuti znadijaše pro­ rat izmegju Turske i Rusije, kojom prilikom je spo­ suditi ozbiljnost i kritičnost položaja. U posebnom pi­ menuti sultan Muhamed pripremio četiri ratna broda smu, kojeg je izaslanik predao padišahu, sa zahval­ puna ratnog materijala i htio ih preko džezairskog nošću se je isticalo, kako je godine 950. (po hidž.) valije poslati u Carigrad, nu ovaj odbi tu ponudu i merhum sultan Murad IV. poslao melibarskoj vladi dva šta više poče proti njemu kovati urotu. Taj gadni ratna broda sa nekoliko osmanlijske vojske, što je postupak valijin ne uplaši ni najmanje sultana Muha­ doprinijelo njihovoj pobjedi nad medžusijarr a, te se meda, a da bi odustao od svoje plemenite nakane, i ovog puta moli, da joj se putem milosti doprinese nego spremi Muhamed bin Elarebiju sa skupocjenim novčana pomoć, jer su se medžusije po nagovoru En­ darovima u Carigrad. gleske i Portugalije opet digli na ustanak. Turska je Pošto je dotični razjasnio gadni postupak spo­ u to vrijeme sama oskudijevala novcem, te nije mogla menutog valije, rekao je dalje: indijskim muslimanima u susret izaći. Po smrti Ali „Njegovo veličanstvo moj prejasni vladar doznao Ridžaa zasjela je na vladu sestra mu Bibi, koja je g. 1194 izaslala takogjer svog izaslanika u Carigrad i molila je preko nekih konzula prijateljskih nam država, da Rusija i Austrija*) kane zajednički navaliti na Caripomoć od Osmanlija. Ovi su se ispričali nepovoljnošću velike udaljenosti i sva žrtva bila je u tom, što se je ■grad i, kako oni misle, uništiti Tursku. Moj gospo- Fanislamizatn i Evropa. skupocjeni dar poslao spomenutoj vladarici, a podu­ zeli neki koraci kod engleske i portugalske vlade. Godine 1199. melibarska vlada bijaše već do skraj- *) Ovo je onaj savez, koji bi sklopljen izmegju ruske carice Katarine i austrijskog cara Josipa II, a q kojem smo mi već prije govorili. Pisac. �Strana 194. ,B I S E R' dar je tom viješću veoma ogorčen. Prema pripovije­ danju konzula, vaša država se, da bi mogla odbiti neprijatelja, nalazi u velikim pripremama na vodi i kopnu. Moj prejasni vladar mi je naložio, da vam saopćim, da je on pripravan sve žrtve doprinijeti, da vam pomogne u ovim kritičnim danima, dapače ista­ kao je, kako u vaše ime ne bi požalio i sam život žrtvovati. Njegovo veličanstvo veoma žali, što se u ovakim ozbiljnim časovima islamske vlade nalaze u razdoru i pocijepanosti. Pomoć, koju evropske države pružaju Rusiji, kako je god škodna za sve islamske države, tako bi — misli moj vladar — trebalo, da to služi primjerom našim vladama, pa da se već jedan put i one slože". Ova poruka naišla je kod turskog sultana na veliko godovanje, a ideja o slozi islam­ skih naroda na osobito odobravanje. Turska se vlada na to izjasni, da joj nije ni čega potrebno, jer imade dovoljno vojske i materijala, nego bi joj samo još trebalo novčane pomoći, te zapita, su kolikom svotom bi joj mogao magribski sultan izaći u susret. Izaslanik je izjavio, da bi njegova vlada mogla doprinijeti svotu do 5000 kesa, što se je naravno smatralo malim, nu megjutim dogje do mira s Rusijom, te i ta potreba otpade, a izaslanika s pu­ nim počastima ispratiše put Hidžaza. Prijateljstvo, koje se sada utvrdi izmegju tih dviju država, potra­ jalo je sve, dok je god sultan Muhamed bio na prijestolju. U pošljedne dane Abdul-Azizove vlade, emir buharanski spremio je izaslanika u Carigrad, da javi Turskoj, kako ga Rusija namjerava okupirati i da za­ traži pomoć, nu prije nego je izaslanik stigao u Ca­ rigrad, došla je vijest, da je Buhara od strane Rusa već zaposjednuta. Od islamskih vladara, koji su nastojali stupiti u što uže prijateljstvo s Turskom, jedan je zanzibarski emir Bergeš, koji se je takogjer obratio na Osmanlije u zadnjim časovima izdisanja političkog ži­ vota; uzrokom neprestanih nasrtaja Njemačke i En­ gleske spomenuti je htio uteći pod turski protektorat no i sama Turska imala je pune ruke posla, izbavljajući se neprilika, u koje je zadnjim ratom s Rusi­ jom zapala. U ostalom i nije kod islamskih vlada bilo — kao kod evropskih — da jedna drugoj — ma da su im interesi različiti — u slučaju potrebe pomogne, za to se i ne ispuni želja spomenutog emira. Ovo su dakle sva historijska fakta o uzajam­ nosti i pomoći islamskih država megju se, a naprama evropskom jedinstvu i savezu, kojim ona, još od po­ četka svog kulturnog napretka, svim silama nastoji, da sve islamske narode — ma gdje se na zemaljskoj kugli nalazili — potčini i u svoje ih teške lance ropske sputa, a muslimane, neprestanim ratovima nemoćnim učini. Broj 10. Je li, dakle od strane evropskih političara pra­ vedno i čovječno napadati na narode, kod kojih je na najnižem stepenu svijest o uzajamnosti i okrivljivati ih, da su opasni po svjetski mir? Evropske diplomate prispodabljaju islamski svijet — u slučaju ostvarenja ideje njegova jedinstva — jednomu divu, koji bi bio kadar čitav svijet progutati. Iz našega dosadašnjeg razlaganja se vidi a i historija nam je o tom najbolji svjedok, da bi se ta prispodoba u istini mogla na Evropu primjeniti. Više se puta dogodi, da je nečija nesreća i potištenost prvi znak njegova spasa. U velikom Kuranu stoji: „Ve asa en tekrehu šejen vehuve hajrun lekum“, što znači: Više puta vi nešto ne volite i prezirete, a ono baš naprotiv bude uzrokom vaše sreće". Ja sam pako toga uvjerenja, da su podvale evrop­ skih diplomata i njihovo fanatičko okrivljivanje mulimana sa panislamske ideje, više koristile baš mus­ limanima, nego li njihovoj lakomoj politici, jer samim tim činom su upozoreni, da im je sloga i uzajamna pomoć neophodno potrebna. Muslimani, čija vjera im toliko zagovara brat­ stvo i megjusobnu slogu, počeli su razumijevati svoje griješenje proti njoj i prozreli su fakat, da im ne ima drugog načina izbaviti se iz nesreće i teškog polo­ žaja, u koje ih Evropa stavi, nego Ii da se svojski prihvate za tvrdo vjersko uže sloge i jedinstva. Oni već shvaćaju i to, da je ponajviši uzrok njihovoj zalutalosti i nesreći apsolutističko vladanje gospodara. Bugjenje, koje danas gledamo u islamskom svi­ jetu, nije ništa drugo, nego li naravna posljedica ev­ ropske agresivnosti, da sve islamske narode učini svojim robljem, te njeno toliko osiljavanje na Istoku i Zapadu. Ako Evropa ovo bugjenje muslimana sma­ tra predznakom jedinstva, ili pak već ostvarenim panislamizmom, mi velimo, da je to samo jedinstvena ideja, koja ispituje i primjenjuje sredstva i uvjete da­ našnjeg kulturnog napretka, a ta sredstva nisu ništa drugo, nego li sloboda i prosvjeta. Islamski narodi nastojali su i trudili se, koliko su im okolnosti i apso­ lutističke uprave dozvoljavale, da se prosvijete. A kako je stalo kod njih sa slobodom ? Gdje god se mus­ limani pod apsolutizmom nalaze, žude za njom. Kod njih u tom pogledu ne ima razlike, je li to islamska ili kršćanska država. Kako god vidimo Misirce, gdje se za slobodu bore proti Engleske, tako isto gledamo Perzijance, kako u ime slobode ratuju proti svoje islam­ ske države. Na isti način su osmanlijski borci za slo­ bodu zapodjeli borbu perom proti svoje države, te žrtvuju i život i imetak da zbace sa sebe apsolutis­ tički jaram*). Dakle po srijedi nije ništa drugo nego li jedin­ stvena misao sviju muslimana, koja se ragja iz težnje, *) Ova je knjiga pisata za^vrijeme .apsolutizma u Turskoj. �Broj 10. ,B 1 S E R“ da i oni jedan put stupe u koncerat napretka i kul­ turnih naroda. Kultura i napredak nisu li oprečni poj­ movi divljaštvu? Da su, kako Evropejci tvrde, musli­ mani divlji i fanatični, bi li oni težili da stupe u red prosvjetljenih naroda. Nije li ova sama čjnjenica do­ voljna, da oni sa sebe tu ljagu saperu? Jest, to je pravda i istina! Evropske pak diplomate trebali bi već jedan put imati čovječnosti i od tih potvora nas poštediti. Naš savjet islamskim narodima. Strana 195. uma i njegovu slobodu do najdaljih granica. Vaša vjera nije ni samim pejgamberima dala prava da utječu na ljudsku savjest i slobodnu volju, osim jedino u slučaju, kad se radi o obraćenju na pravi put. Čujmo šta Svemogući Alejhiselamu u Kuranu dovikuje: ,,M5 alerresuli illel-belag", t. j. „Pejgamberska je za­ daća samo da objavi što je dobro, a što li zlo“. „Laste alejhim bimusajtirin" t. j. „Ti nisi spremljen, da im budeš tovarom". Nadalje u Kuranu se veli: „Ve ma ente alejhim bivekil", što znači: „Ti se ne imaš uplitati u tugje poslove". Na drugom mjestu još u Kuranu stoji: ,,J5 ejjuhel lezine amenfl alejkjum enfusukjum, 15 jedurukjum men dalle izehtedejtum". To znači: „0, vi pravovjerni, svaki ćete samo za svoju osobu odgovarati. Ako ste vi na pravom putu, vama ne do­ lazi nikakova šteta od toga, što je neko zabludio". Dakle ova nekolika ajeti kjerima jasno poriču svaki prohtjev, da bi netko mogao utjecati na slobodu uma i savjesti. Današnja borba Rusa, a nekad već minula borba Fran­ cuza, prouzročila je toliko proljevanje krvi za izvojštenje slobode savjesti, a ta sloboda — kako ste iz nave­ denih ajeti kjerima razumili — temeljni je princip vaše vjere. Ali koja korist od tolike liberalnosti vaše vjere, kad je apsolutizam, koji se nad vama bani, usmrtio vašu savjest, ubio vam ljudski ponos, te odgurnuvši vas sa prave islamske staze, stavio vas u položaj čovjeka, koji samo očajava. On je zatvorio' vrata slobode savjesti i umnog ispitivanja. Iz našeg razlaganja mogli su muslimani razumiti, da je najglavniji uzrok njihove nesloge i zaboravnosti na islamsko bratstvo i uzajamnost, način apsoluti­ stičkog vladanja u njihovim zemljama, gdje su na žalost već od dugo vremena njihovi vladari odabrali taj pogre­ šni pravac. Ove apsolutiste su, u ime svog oholog individualiteta, svakom prilikom srtali jedan na drugog, a bijedne islamske narode, koji se pokoravahu njihovim zapovijedima, snagje naravna pošljedica nesloge i raz­ dora, što im donese strašnu sudbinu, veliku opasnost i užasnu nesreću. Ovaj nesretni razdor bijaše zaprekom, da ni brat bratu ne priteče u pomoć pri najozbiljnijim časovima, kad neprijatelj hara njihove zemlje i narode. Kad je to tako, onda bacimo pogled na prošlost, ispitajmo uzroke naših nevolja u sadašnjosti, neka nam budu na ogled, a dobro proračunajmo, kakva nas opasnost u budućnosti čeka. Braćo muslimani! Vi svakim danom gledate i slušate, kako evropske države, glede ma kak­ Na temelju ovih faktičnih činjenica, morate jedan vog pitanja na Istoku, stupaju u savez, kako su se ta i put biti svjesni toga, da vam evropska osvajalačka ta država služile n. pr. glede pitanja Basranskog za- politika i njena agresivnost nije ništa opasnija od liva, ili pako da otmu koji islamski posjed na Cr­ apsolutizma vaših vlada, dapače on pospješuje ostva­ venom moru. Vi to sve gledate i slušate, a doživjeste li renje evropske težnje i ubrzaje vašu nesreću u bu­ ikad kakovi zajednički korak vaših vladara proti tomu? dućnosti. Evropske države ne samo da su obezbijedile svoj Evo moga prvoga savjeta vama, braćo muslimani: posjed i državljane, nego se još slažu, da muslima­ Znajte, da je vaš moralni život u znanju i nauci, a nima i zadnji komad zemlje otmu i unište njihovu politički pak u ustavnoj vladavini, te prema tome samostalnost, te da ih učine svojim robovima. Dočekaste upregnite sve sile, da se što više kultivirate i prosvi­ Ii vi ikad jedan dan, kad su se vaše države zbližile* jetlite. Da podignete što više škola svojih, ne žalite da jednoj od njih očuvaju čast i samostalnost? Ne, vi ni truda ni novčanih žrtava. Šaljite svoju djecu na niste nikad ni čuli ni vidjeli od njih taj znak života, evropske škole. Okoristite se sjajnom luči zapadne nego naprotiv one vas baš guraju u najdublji ponor civilizacije i blagostanja — znanjem i prosvjetom. propasti. Muževno obarajte sve poteškoće i zapreke, koje koče Nesreći, u koju ste vi zapali, prvi je uzrok po­ vaše prosvjećivanje i vaš napredak. Svoju mladež gubni način apsolutističke uprave, koju ste vi dali u čeličite i potičite ju na rad i nauku, a vaše učene ruke jedne ohole osobe, te što ste dozvolili, da se ljude poštujte i slušajte njihov savjet. Ozbiljno se hiljadama ljudi oduzme slobodna volja i kretanje. zauzmite, da obezbjedite svoj kulturni i gospodarstveni Hiljadama ljudi osugjeno je na moralnu smrt, a sve napredak. Odbacite praznovjerja i zidanje kula po za volju jednog sebičnog vlastodršca. oblaku, te se ne podajte očajavanju. Ogrijte svoje umove Ova moralna smrt pripravlja vam onu pravu, na suncu prosvjete i osnivajte društva, da one ljude, koja će vam donijeti žalosni svršetak, da se izbrišete koje je udarac apsolutizma lišio sviju blagodati civi­ iz redova drugih ljudi i naroda. Ovaku mizernost lizacije, kao što su to n. pr. stanovnici Maroka, Arap­ ne trpi ni čovječnost ni zdrav razum, a niti vaša vjera skog poluostrva i Turkestana, upoznate sa svima teko­ to zahtjeva. Vaša vjera traži od vas, da budete na vinama savremene kulture. Ovi siromasi čame u za­ vrhuncu sa rsenstva, a dapače zapovijeda uporabu ostalosti i s prezirom gledaju na svako djelo zapadne �Strana 196. Br oj io. „ R I S E R‘ civilizacije, a taj prezir niti je nastao iz njihova osvje­ dočenja, niti pod uDlivom religije. Naprotiv, to je samo slabost srca koja proističe iz fanatizma, kojeg su, uz lažljive narodne učitelje silnički i apsolutistički vladari razvili u tolikoj mjeri, te je postao opasan, da i zadnji znak života kod slamskih naroda zbriše. Prosvjeta je jedino sredstvo, kojim se apsolutizam ruši. Svaka pojedina osoba samo naobrazbom dolazi do spoznaje, šta je ljudska volja i sloboda savjesti. Zmiju apsolutizma utucite oružiem znanja i nauke, a svaku vladu, pod kojom se nalazite, ma bila koje god vjere i narodnosti, nastojte učiniti konstitucionalnom. Vašu sreću i blagostanje samo na ovaj način možete pribaviti. Ovo je jedini pravac, da obezbijedite svoju samostalnost i polit čki život, da očuvate narodnu cje­ linu. Mržnja i prezir, što su megju vama vladali za apsolutizma, pretvoriće se u ljubav i bratstvo, kad se pod okriljem konstitucije, bolje upoznate. Trebate znati i to, da je glavni uvjet, zašto evropski narodi zauzimaju tako visok položaj megju drugim narodima, kao i njihove moći i slave, to što skoro kod sviju vladaju jednaki osjećaji, te prijateljski odnosi jednih prema drugima. Ako jedan od zapadnih naroda, bio on mali ili veliki, digne svoj glas za slo­ bodu, mnoga srca osjećaju s njim zajedno, a sami učenjaci i diplomate pritječu mu u pomoć. Na temelju toga povedite se i vi za primjerom ovih ljudi, te ako ijedan od vaših naroda zagazi u borbu za slobodom, poklonite mu svoje simpatije, priskočivši mu u pomoć svojim perom i štampom. Ovako ćete čitavom svijetu dokazati da ste narod, koji još živi, te koji radi na sreći i kulturnom podizanju čitava čovječanstva. U ovom pogledu se povedite za ruskim muslimanima, koji su tek jučer dobili slobodu misli i govora. Ovaj inače marljivi i blagosloveni narod u svojim novinama, koje do nas dopiru, izljeva svoje simpatije prema osmanlijskim borcima za slobodu, a čitave članke posvećuje Misircima, u zvijezde kujući njihovu požrtvovnost za prosvjetom i napretkom. Vidi se dakle, da njihova srca kucaju zajedno sa srcima bratskih im naroda, te će ovo, ako Bog da, biti primjerom, da se u skoroj budućnosti svi muslimani povedu za njima. Ovo je moj prvi savjet vama, a ovaj drugi vam stavljam na srce: Uzmite sebi za lozinku: „Istok istočnim narodima". Ali kada? Onda, kad srušite apso­ lutizam i uvedete konstituciju, a krenete stazom pro­ svjete i napretka svomu idealu. Ova lozinka treba da se ukleše u vaša srca, te da bude osnovna podloga vašeg prosvjećivanja i načina obuke, a duša vašeg napretka. Zapamtite i to, da je Istek zajednička do­ movina sviju njegovih naroda, bez razlike ko je mu­ sliman, kršćanin ili jehudija. Pošto je to tako, vi na svakom koraku pružajte pomoć ovim svojim domo­ rodcima, kad se o kakvom općem dobru radi. Ovi vaši zemljaci — inovjerci — imadu kod vas neka prava, koja im je — još prije vas - naš Pejgamber (a. s.) priznao, a pravedni šerijat sačuvao. Etika naše vjere u tom vas već uči. Priznavši im i poštujući ta prava, oboriće se ono uporište vaših neprijatelja, na koje su se oslanjali, da vas onako protivnički napadaju (Nastaviće se.) Šemsuddin Sarajlić: Bijela tačka pod gajem. (Nastavak). III. Ja se kanio da odem jednog dana prijateljici u pohode. Ali pored sve volje, ne mogoh za dugo otići. Jedva jednom dograbih se prosta dana nakon mjesec i pč i spremih se da odem. Opremih se, onako na brzu ruku, da ne zakasnim na rani vlak. Ali ipak nijesam zaboravio ponijeti prijateljici nešto novo za čitanje. Vozio sam se do prijateljičina sela. Kad sam iz ?ao na stanici — bilo je oko deset sati prije podne — ogledao sam se plaho da me ko ne vidi. Bojao sam se, da bi me ko upitao, kuda ću, ili da bi mi pročitao s lica, da idem nekuda, za što drugom ne bih htio kazati. Po tom sam sam osjetio, da moj posjet kod prijateljice ima nešto u sebi, čega nemaju drugi, slobodni posjeti. Sunce je kroz tanke oblake lahko prigrijavalo. Razapeh odmah uza stanicu suncobran i zavukoh se u nj, više da se sakrijem od koga poznata, nego od sama sunca. A kako sam još iz željeznice uočio i poznao prijateljičinu kulu, okrenuh odmah prema njoj, ali iza ograda, živice i drveća — da se što više zaklonim od svijeta. Nekakva me strepnja obuzimala, kad sam po­ mišljao: kako ću prići kući i projaviti se, a da me drugi niko, do li sama prijateljica, ne opazi. U putu sam zašao za nekakvu vodu, koja me daleko odbila. Ah, ja sam mislio, koračajući preko nekakva strnjika, kraj joha i rakita, da mi to još dobro dogje, da neopaženo dogjem kući s legja, kroz šikare. Kad mi se ipak učinilo, da sam daleko uz vodu otišao, nagjem najzgodnije mjesto i nekako se pre­ bacim na protivnu obalu. Pregjoh ogradu i nagjoh se pod gajem, opkoljen sa svih strana drvećem. — Hvala Bogu, ovdje me bar niko ne vidi, rekoh i izvalih se na rudinu, da malo odahnem. Složih ruke pod glavu i zagledah se kroz granje prema nebu. Mislio sam: je li prijateljica kod kuće i da li joj je otac otišao u grad. Ili, ako me majka opazi, hoće li njoj dati, da mi se ukaže. I j°š mnogo nešta. �Broj 10. ,B i S E R' U svemu mi je izbijala pred oči dražesna pojava prijateljice, pojava, koja toplinom svoje nježnosti zatravljuje. Pojava, koja u isti mah svojom ljupkošću privlači i umiljatošću prisvaja,, a razborom i odluČnošću odbija, da nijesi siguran: ili bolje prema njoj pristaje najtopliji ili najozbiljniji razgovor. A ipak jedno jest: moralo se prema njoj biti u strogoj obzirnosti, ako se nije htjelo i za najmanju neuglagjenost u govoru, da se njezine tanke obrve u času pokupe i u isti mah dobije prigovor, po svojoj vanj­ štini jednostavan, ali da za sr e ujeda. Sam sam se čudio, šta da mene privlači jednoj takovoj djevojci, koja je jednim pogledom sputavala snagu moga umijeća i zasužnjivala me tako, da me izdavala riječ, dok bih bio u njenoj blizini, pa joj ne bih umio ništa lijepo reći. I pitao sam se, što da joj idem u pohode, kad se od tih pohoda nemam ni čemu dobrom nadati, nego baš možda na protiv, da bih joj se u čemu mogao zamjeriti. Pa kad ne bi ništa bilo — mislio sam dalje — nego ako bi me majka vidjela... Razumila bi sigurno da sam ja Zumreti došao u ašikovanje. Pa ako bi me onda otjerala?! Jer, majka je majka. Svojoj kćeri želi uvijek nešto bolje, naročito ako joj to kći i za­ služuje dobrotom sa svake strane. Pa kad bi i majka pogledala kroz prste... Ali tu nema kakve nade za budućnost. Jer, Zumreta si­ gurno već mora da ima, dragoga. Pa kad b i na novo birala, pitanje je, bi li joj se na meni zastavilo oko, pored mnogo boljih prilika, koje su joj se jav­ ljale; na meni — jednom običnom stvorenju, uvehla lica i tamna pogleda... Iznad mene su zujale mušice u zraku, kao da se negdje u blizini roj uhvatio. Kraj mene je ležao moj fes, suncobran i otpučena jaka u travi. Vjetrića ni za lijeka. Vladala je tišina. — Ah šta je meni! — Skočih. Ovakve misli, a ja idem samo prijateljici, koja je prema meni kao prijatelju vrlo usrdna. Spremih se i pogjoh dalje. Verao sam se iza ograde kroz trnje, dok ne ispadoh na nekakav put. „Kuda li vodi" pomislih i pogjoh dalje. Pa kud iz­ bijeni! — rekoh. Ali nijesam čestito pošao ni pet minuta, kad opazih jednu zgradu i komadić kuće. Stadoh i razgledah. Dolje njive, gore gaj. A ako pogjem dalje putem, izaći ću na čistinu, da bi me mogli vidjeti iz kule. — Aja, rekoh, ne smijem putem, pa zagjoh u gaj. Ali nijesam odmicao daleko, uvijek sam gledao kućni krov. Tako dogjoh do njive iznad kuće, koja veže s gajem. Vidim put niže sebe, ali re smijem na nj, da me od kuće ne opaze. Za to okrenuh na više pokraj ograde i izagjoh na vrh njive. Put je vodio sada na niže u okrug, da izbije na protivnu stranu Strana 197. kući. Po tomu mi je na prvi mah izgledala ta njiva iznad prijateljičine kuće na luk svedena. — Stao sam i promatrao. Preda mnom se steralo široko polje i po njemu voćari i ljetnikovci kao posuta šaka oraha po podu. Vidjela se i velika rijeka i na njoj most, kuda je cesta prelazila i kratki put skoro do željezničke sta­ nice. Tu i tamo šibali drugi putevi preko njiva, na kojima se rijetko ko vigjao. Vidio sam i jednu stranu krova prijateljičine kuće. Ispod kuće se širila njiva kukuruza do potočića, na kom sam malo prije bio, a lijevo nedaleko vrhlo se žito na širokom gumnu. U hladu kraj slame sjedila su dva seljaka u bijeloj rubenini, a s njima i jedan suhonjav mladić u čakširama i fesu. Nekakva curica išla je od gumna i iz­ gubila se na putu pokraj kukuruza pod prijateljiči­ nom kućom. — Ne valja, rekoh sam sebi i sjedoh na jedan panj. Bio sam uvjeren, da njezini vrhu i — da je otac kod kuće. Mislio sam šta ću činiti. Da produžim put, opaziće me oni s gumna i — sve propalo. Da se vrnem nazad, opaziće me iz kule, pa — još gore. Ne znam šta ću. Uhvatila mi se nekakva tjeskoba oko srca, a vrućina, pa se sav uzvarih. Nekoliko krava maldovanki i voLva prolazilo oko mene, pušući silovito na nozdrve. Kad bi me koje goveče opazilo, stalo bi i dugo me gledalo, a onda pošlo lijeno dalje, da čupa koju travku. Obzirao sam se po gaju i željno izgledao kakvo dijete, čobanče, od kojega bi doznao za prilike u pri­ jateljičinoj kući. Ah, nigdje nikoga. Gaj čist, okolo se poizdiglo drveće, a izmegju njega po hladu blago plazi i mušice zuje... Tišina. — Ja sam u toj tišini silno želio, da se „neko" odakle iznenada u gaju po­ javi i da me vidi, kako sam na panju sjedim, ili da izagje tu na zaravanak, na vrh njive pod gaj, a ja da se iza plota nenadano javim. Koliko bi bilo iznenagjenja! Ali otkud! Taj „neko" sjedio je u taj mah pod brdom u kuli, ni ne sluteći, da mu se u blizini nalazi biće, koje se sa strepnjom prikralo do njive, koja kuću okružuje — pa ne smije dalje. A nikoga nema ni da pomogne, ili da presiječe nit strahotne neiz­ vjesnosti. pa ili naprijed kući, ili s mjesta natrag. Ali ne! Osjećao sam, da se ne bih mogao vra­ titi, a da prijateljicu ne vidim. „Moram je vidjeti" sjeknulo mi mozgom i ja sam već stajao na nogama, spreman da progjem uprav ispred prijateljičine kuće. A ako bi me ko drugi opazio i rekao šta — slagaću u nevolji, da se vraćam iz jednog bližnjeg sela, pa da sam zašao. Muka bi opet bila, ako bih morao odgovarati, gdje sam bio, kad ne znam imena ni jednom selu i okolišu. — Kako bilo, rekoh, idem, pa šta Bog d a ! �Strana 198. Broj 10. .BISER' Pošao sam na niže, sve pored ograde. Doverah se sretno do kukuruza ispod kuće, a niko me ne opazi. Okrenuh polahko iza kukuruza, koji su bili viši od mene, pa su me dobro zaklanjali. Kad sam došao na kraj njive, stadoh. Nit’ sam mogao dolje niti smio. Preda mnom potok, a odmah na više kula. Dva koraka naprijed, pa me više ništa ne krije... Sjedoh. Slušao sam, čuje li :>e ko u kuli. Kad za četvrt sata ne zamijetih ništa, no što su vrata nekoliko puta škrinula, odlučih, da izagjem ispod kukuruza na čistinu. Pogledah na sat — jedan po podne. — Ako je kod kuće, da se već projavim, ako nije, a ja da idem, rekoh sam sebiIskoračih... Ali istom što sam se pojavio, a sindžir hrknu... Zeljovina, pas — kao june — skoči sa svog sjedala ispod kuće pa da će prema meni. Ruknu, kao da ga ko kolcem premjeri. Pričini mi se, da se otrže s lanca... Mene nešto čudno bolno prože i svali se u noge... Pa ni meknut ne mogu... Stajao sam nepomično i osjećao, kako mi se poteže krv iz glave i klonulih ruku prema uzbugjenom srcu. A u tomu se na pendžeru u čardaku ukazala jedna zlatna glavica. Bila je prijateljica. Pogleda na put i poče miriti vašku, kad nikoga ne opazi. A zeljov je i dalje strašno lajao i gjipao, kao da se hoće s lanca otkinuti. — Ne znam šta mu je — progovori prijateljica nekome u kući, — laje a nikog nema. Pa se opet zagleda na put; a onda zaokruži pogledom okolo. — Ah! kliknu iznenagjeno, opazivši mene. — Prijatelj! Ja metnuh prst na usta u znak, da šuti i upitah je: je li sama kod kuće? Ona kimnu glavom i osmjehnu se, pa će mi veselo: — Hoš geldun, prijatelju! — Ejvallah; živa bila! odvratih i kano da u času zaboravih na sve tegobe u putu. Odahnuh i sjedoh na megju uz kukuruze. (Nastavile se.) Musa Ćazlm Ćatić: Moja ispovijest. Kako je gadno ulizica biti 1 drugom smradne cjelivati stope! Kako je gadno, proseć suze liti, Da tugji skutovi u njima se tope — Kako je gadno rob ljudima biti!... Kako je nisko nemat’ samosviesti I u svom srcu ponosa i žara, Pa tugjim znojem kruh natopljen jesti Kraj snažnih ruku i umnoga dara — Kako je nisko nemat’ samosviesti!... Ja mrzim one, što pred drugim puze I mrzim liske, što ništa ne rade I svakog, ko se okiva u uze Od predrasuda i ko laskat znade I sve alčake, što pred drugim puze. I nikad nikom „Pardon" ne ću reći, Jer svojim carstvom svojevoljno vladam; |a sam otvaram vrata svojoj sreći, Pa kad uživam, ili kada stradam, Ja opet nikom „Pardon" ne ću reći. Ta za me pero i budak je isto, Žulj i znoj meni koru hljeba sladi; Tek nek je čelo otvoreno, čisto I nek se sviesno i pošteno radi, Pa za me budak i pero je isto. Ja samo slavim samosviest i snagu Gigantske volje, što brdine ruši; Vjerujem u se. A slobodu dragu Nosim ko svetost u srcu i duši — I slavim samo samosvijest i snagu... Razume ljudski, ti si boštvo moje, Pred kojim klečim i molitvu zborim. Ja tebi palim tamjan krvi svoje 1 tebi samo pred mihrabom dvorim, Razume ljudski, ti si boštvo m o je!... Astoi: 0 društvenosti. (Nastavak.) Svi su ljudi u glavnom jednako gragjeni i svi imadu u glavnom jednake prirodne nagone i potrebe. Za to svako novo a praktično sredstvo uljudbe, brzo prolazi od čovjeka do čovjeka, od naroda do naroda, te postaje općim dobrom sviju ljudi. Nekoje uredbe, nekoji strojevi, izumi, vještine, prometna sredstva i t. d. — sve je to megjunarodno. Za to je i uljudba i civilizacija, općenito uzeto, megjunarodna. Za to se uljudba i širi naokolo, kao što se širi na pr. voda za poplave: gdje su dublje jame i uvale, i vode ima više i dublja je, a gdje su pličine 1 uzvisine, tamo je i vode manje. Udubine i nizine su kao neke potrebe, kao neki nedostaci, koje voda ispuni. Tako se eto i uljudba širi i razlijeva. I u tome, što sve dublje prodire, leži njezino napredovanje, njezin razvoj. Društvenost je za širenje uljudbe i prosvjete najzgodnije sredstvo, jer u društvu se svaka misao i svaka ideja brže širi, prodire u udubine i izjednačuje praznine, poput vode koja poplavlja. Ljudi su različiti megjusobno po naravi, odgoju, prilikama, po vrsti osjećaja i nagnuća i po vrsti i �Broj 10. .BISER' Strana 199. količini svoga zvanja. Sva ova različita svojstva ljudi stalne tačke, nego će ići sve dalje i dalje. Čovjek pomoću društva i u društvu dohode u neki sklad tako, dakle u društvu mora da se miče, da se kreće, ne može kao što se glasovi raznih muzičnih instrumenata u ostati ukočen i okamenjen, jer će znati da okamenjeni jednom glazbenom zboru spajaju u jednu harmoničnu predmeti spadaju u muzeje, a ne u život, te da u cjelinu — u jednu kajdu. životu čovjek mora da živi i da se razvija, a to znači, Nas društvo diže u visinu, sa koje imamo širi da se prilagogjuje prilikama i duhu vremena, pa će pogled na svijet, na život, na prilike i okolnosti u za to i on nastojati da bude prilagodljiv i gibak. kojima živimo. Društvenost nam pomaže, da doznamo Čovjek osamljen i bez društva postaje trom, za što više činjenica, da se što bolje u životu sna- ograničen, sebičan, opor i neobazriv spram drugih gjemo, da nam pogled bude slobodniji, da budemo ljudi, s kojima u doticaj dolazi. Pa zar ova svojstva što manje vezani o svakidanja čaršijska sitna gledišta, čovjeka mjesu protivna i vjeri i moralu i kulturi ? i da budemo što više iznad običnog života. Društve­ Može li čovjeka snabdjevena i providjena takovim nost nam daje distancu potrebnu, da u svezi uočimo svojstvima iko trpiti, može li ga iko voljeti? Zar nije što veći opseg životnih pojava. U tome i leži pravo čovjek sa takovim svojstvima jedan bogalj sažaljenja značenje društva, u tome leži onaj viši duševni užitak, vrijedan, pa makar imao Karunovo blago, jer obljubšto nam ga pruža društvo, pomoću kojega postajemo ljenost, popularnost i ugled ne može se za novac dostojanstveni, ozbiljni, vrijedni i korisni članovi ljudske kupiti. zajednice. Ko je sam za se i ko samo sebe voli, toga sva Društvo daklen u višem etičkom smislu riječi njegova okolica mrzi i prezire. Moralan čovjek i čovjek znači traženje sklada, traženje istine, ljepote i pravde zdravoga razuma, ne će sebe separirati, osamiti i otui to radi duševnoga zadovoljstva. Zbog toga je društvo gjiti od drugih ljudi, a svoj će rad udesiti tako, da podobno, da podržaje objektivnost, susretljivost, Iju- radeći ze se, radi ujedno i za drugoga i obratno. Takav beznost i pravednost. Ovo može društvo učiniti za to, čovjek ne će biti ni dogmatičan, ni tvrdoglav u svojim jer nas ono diže na više stanovište, odakle gledamo nazorima, niti će biti ukočen i auktoritativan u svo­ na život, kao na jednu cjelinu, u kojoj svaka čest ima jemu ponašanju. svoje opravdanje, svoje pravo na život, svoje mjesto, Drusvenost nadalje čeliči i brusi čovječiji ka­ svoju važnost i svoju cijenu. I baš ta činjenica, da rakter. Karakter je sregjenost nazora, po kojima se čovjek u društvu znade, da svaki čovjek na svo» način čovjek u svome životu ravna. Da ta sregjenost nazora i prema svome stepenu naobrazbe, prema svome tempe­ bude dobro i stalno formulirana, potrebno je da čovjek ramentu, prema svojoj naravi traži zadovoljštinu svojih svoje nazore izmijeni, a to može učiniti samo u dru­ unutarnjih potreba, on u toj subjektivnoj crti nalazi štvu ozbiljnih i promućurnih ljudi. Ta karakter za oznaku pojedinca, pa i sam dozvoljava, štuje i naučava pravo i nije ništa drugo, nego u životu i praksi pro­ sve one razlike u mišljerju; on poštuje duševnost vedena iskrenost, dakle istinitost. Karakter znači svakog pojedinca, on ne nameće nikome na silu svoje takogjer i sklad izmegju djelovanja i uvjerenja, izmegju nazore, on smatra vjeru, uvjerenje i mišljenje svakog onoga što držimo istinitim, i onoga što radimo. Koji čovjeka — stvarima njegove savjesti. Takav dakle dru­ čovjek drugo čini, drugo govori, a drugo misli, taj je štveni čovjek poštuje slobodu savjesti i nastoji samo bez karaktera, pa takav čovjek u uregjenom društvu oko toga, da ljudi ozbiljno misle, samostalno prosugjuju, ili se mora popraviti ili iz društva čistiti, jer ga niko iskreno govore i nesebično postupaju. ne može ni voljeti, ni u zaštitu uzimati. 1 onaj je Čovjek će u društvu doći do uvjerenja, da je čovjek bez karaktera, koji se iznevjeri istini i iz sebičnih život podvrgnut neprestanoj promjeni i razvoju. Na­ razloga svoje nazore promijeni. Nu čovjek vezan po dalje će čovjek u društvu lakše uvidjeti, da promjena društvenim konvencijama, ne će lahko to ni moći ni u životu nije ništa drugo, već borba, a razvoj je obi­ htjeti učiniti. S toga je društvo i zaštitnik i čuvar lježje života. On će nadalje doći do uvjerenja, da su karaktera ljudskoga. svi pojavi života u nekom savezu, da su megjusobno Ovim bi bilo bar donekle rečeno i precizirano suvisli i povezani, da jedan pojav izaziva drugi, da moralno i više etičko i odgojno značenje jednoga mo­ svaki pojav ima neke uzroke i posljedice, da ništa dernoga društva. ne dolazi iznebuha i samo od sebe, nego se sve ra­ Sada pak da pregjemo na njegovu praktičnu zvija jedno iz drugoga, jedno usljed drugoga. A to stranu, na njegovo socialno-političko i socialno-ekoznači, da takav čovjek neće vjerovati u nemogućnosti, nomsko značenje i prednost. u gatke, bajke, čarolije i ostale sljeparije, ne će svoj U zadnje vrijeme je počeo i kod nas politički rad osnivati i zavisnim činiti u očekivanju čudesa, život da klija. Počeci našega političkoga života nalaze nego će smatrati životne pojave jedne s drugima ogra­ se u prošlom deceniju i to u pokretima za vjerskoničene, determinovane. U društvu čovjek najlakše vidi, kako se sve ra­ prosvjetnu autonomiju nas muslimana i naših sugrazvija, pa se ne će onda ni on zaustaviti kod jedne gjana hrišćana. Pokreti za vjersku samoupravu doveli �Broj 10. „ B I Š E R' Strana 200. su nas do primitivnog političkog rada i mogućnosti da se politički osvijestimo. Za politiku uspjeha — sa demokratskog stanovišta — za politiku unutarnje slo­ bode, socialne i političke jednakosti — a pogotovo za nacionalnu politiku, mi ne ćemo još za dugo biti sposobni ni zreli, jer politička je zrelost u samoj kulturi uvjetovana. Nu makar mi bili još politička djeca, ipak se mora računati s tom činjenicom, da je naša domovina iza aneksije stupila u red ustavnih zemalja, a to će reći, da je narodu našć otadžbine t. j. nama, dato kakovog takovog udjela u upravi s našom domovinom. Ova nova preobrazba našeg političkog života nije nadošla ni po našem zahtjevu ni našom zaslugom, već eto tako došla u zemanu, pa i nas svrstali u red naroda, pred kojima mi moramo biti početni učenici i šegrti. Bilo dakle kako bilo, mi se sada nalazimo u tom položaju, da moramo početi političku „elif-sufaru“ učiti. Ova je nauka za nas i nužna i aktuelna, te je ne smijemo zanemariti, ako se mislimo kao starosjedilački narod održati i naše stanje obezbijediti. Mi treba odmah u početku našeg poli­ tičkog odgoja, da se trgnemo od sanjarija i iluzija, te da uočimo zbiljski i realni život; ili bolje rekući, da politiku iluzornih težnja zamjenimo politikom žive snage — stvarnog i koristonosnog rada Nas ne smiju više zavesti nikakovi tajinstveni i sirenski glasovi na političku stranputicu. Kojekakvi frazerski i demagoški marifetluci i alčakluci, nas su prilično zbunili i kompas našeg javnog života uzdrmali, ali to je kratkotrajno i prolazno kao i svaka stvar, koja je na laži i obmani zasnovana. Naša poslovica veli: u laži su kratke noge a još kraći vijek. P rv a p o d lo g a n a š e g p o li tič k o g ra d a tr e b a da p o č iv a na je d in s tv u i s lo g i s v iju m u s lim a n a B o sn e i H e rc e g o v in e . To bi b ila je d in a g a r a n c ija za nas, da ne b u d e m o ni od k o g a iz ra b ljiv a n i. U svrhu obrane cjelokupnih in­ teresa naše domovine potrebno je, da stojimo u spo­ razumu s našim sugragjanima drugih konfesija. Prava samostalnost i politička sloboda moguća je samo na osnovu je d n a k o s ti, a ova opet samo na temelju d e m o k ra tiz m a . Sa ovim temeljnim nazorima treba da pogjemo u političku školu, ako mislimo, da u budućnosti budemo u svome svoji, da sami sa sobom ravnamo i upravljamo. Riječi: Sloboda, jednakost, bratstvo i napredak, treba da nam budu lozinkom i zvijezdom vodiljom u našem političkom i kulturnom životu. (Nastavlće se.) A- Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) VIII. Afendakizade Rifatbeg bijaše na glasu trgovac žitom. Radio je na veliko. Uz to je imao i fabriku sapuna, u koju bijaše veliki kapital uložio. Taj posao Rifatbeg je naslijedio od svoga oca, koji je prije nego su doselili u Carigrad trgovao na Kreti i proizvagjao znameniti „giritski sapun". Usljed nesnosnih i nesregjenih prilika na tom nesretnom otoku, vječitih pitanja i nereda odlučio Rifatbegov otac Hadži-Sadibeg ostaviti svoju domovinu i preseliti u Carigrad. Tu njegovu odluku pospješio nemio dogagjaj, kad su mu Grci zapalili ljetnikovac i orobili sve, što su u njemu našli. Kad je on to po­ čeo istraživati i kad je vlast uhvatila krivce, zaprijete mu se drugi, da će ga ubiti i djecu mu poklati. Hadži Sadibeg proda jedan dio svoga velikog imetka i seli u Carigrad. Kako je bio radiša i zauzetan čovjek preuzme u Carigradu fabriku sapuna jednog propalog jevreja, uredi je po svome načinu i počne lijepo napredovati. Uzgred se bavio i kupovanjem žita i sijena, te mu to donosilo skoro više prihoda nego fabrika. Nemajući nikog nego dvojicu sinova: Rifatbega i Ahmedbega, odluči, da ih obojicu valjano naobrazi i iškoluje. Po svršetku srednje škole pošalje Rifatbega u Pariš, a Ahmedbeg svrši u Carigradu za učitelja. U to umrije Hadži Sadibeg, ostavivši sinovima ogromno imanje u Carigradu i trgovinu žitom i sa­ punom. Ime staroga Sadibega bijaše poznato ne samo u Turskoj, nego i širom čitave južne Rusije i Balkana, kuda je putovao i zakupljao i prodavao žito, brašno i slično. Po njegovoj smrti preuzme posao Rifatbeg, koji se vrati iz Pariza, ne dovršivši posve svoje nauke. Ahmedbeg ostane kao učitelj, gdje se je poslije popeo i na profesorsku stolicu i predavao na sveučilištu hi­ storiju i zemljopis. Rifatbeg se oženi nakon dosta burne mladosti djevojkom iz bogate osmanlijske obitelji. U obitelji ne bijaše sretan, čovjek iz velikog svi­ jeta, nije razumio svoju pobožnu ženu, koju je uzeo više radi njezina bogatstva, nego radi ljubavi; ali na­ kon jednog nepoznatog slučaja povukao se iz društva razočaran i posvetio se posve trgovini. Rodio mu se sin Nusret, a poslije tri godine kći Nezira, koja je kasnije u drugoj godini umrla. Poslije nje rodilo mu se treće dijete — žensko, kojem nadjene ime Fadila. Za Rifatbega ne bijaše drugog svijeta osim nje­ gove trgovine i njegove djece. Na taj način posveti svu pažnju isključivo odgoju Nusreta i Fadile. �Broj 10. ,B 1 S E R' Nusreta, iškola u Curigradu, gdje je svršio Galata Sarajski licej i Funun, a Fadila idadijju i žensku učiteljsku školu. U liceju se upoznao Nusret s Murisbegom Jahjapašićem, gdje su bili nerazdruživi prijatelji. Uz njih bijahu u liceju još: Samibeg Fuadzade, takogjer Giritlija, Refik sin bogatog carigradskog sarafa Husnibega, Isa Chan Mirza, Perzijanac, brat tadašnjeg po­ slanika perzijskog na carigradskom dvoru, Nadži, sin Munirpašin i mnogi drugi. Nusret uvede Murisa još dok su bili u nižim razredima u svoju obitelj, gdje bi zajedno učili i za­ bavljali se. Poslije u višim razredima dobiju u svoje društvo Feridpašina starijeg sina Nešeta, Zijauddina, kasnije turskog pjesnika i Konstantina Logothetidesa. Ta mladost — ti poletarci, koji su se dosta slo­ bodno odgajali u Galata-Šaraju, makar i u tugjem duhu, nijesu mogli gledati nesnosne prilike u Turskoj, nijesu mogli gledati, kako se najzaslužniji muževi do­ movine protjeruju u pustu Arabiju, a drugi bježe u Evropu, dok i njih nije stigla sudbina onih, koji bi­ jahu već u Fizanu, Jemenu, Bagdadu... Zagrijavali se za mladotursku ideju i gledali spas domovine u uskrsnuću te ideje. Sastajali se po ra­ znim mjestima i čitali knjige i novine, koje eu izda­ vali prognati mladoturci po Francuskoj, Švicarskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Misiru. Na tim sastancma davali bi oduška svom ogor­ čenju proti mraku i tmini, koja je zastirala obzorje budućnosti turskoga naroda. Tad bi se povele rasprave na dugo i široko o prilikama u Turskoj i drugim dr­ žavama. Raspravljali o radu države i sudjelovanju na­ rodne volje u upravi, o radu inteligencije megju na­ rodom i upirali prstom u krvlju ispisane stranice francuske revolucije govoreći: ,,I mi moramo nešto ovako izvesti! Što je trulo nek propane, narod je jak i žilav — on ne može propasti!.. Najviše puta bijahu kod Isa Chana, jer su se tamo ćutili najslobodnijim pod zaštitom poslanika. Na tim sastancima ne bijahu samo Turci; Arapi i Perzijanci, doseljeni stranci, koji su se nalazili na naukama, svi skupa čutili su težinu ropstva i gvozdenu ruku apso­ lutizma, gdje narod nije imao svoje riječi. Svi su se zanosili nekim novim životom, u kojem će se Turska preporoditi i dignuti, postati jaka i silna!.. Megju njima bijaše i Murisbeg na kojeg su ta­ kogjer djelovala djela mladoturskih pisaca: Abdul Hak Hamida, Zija paše, Kemala i drugih. On ih je čitao u zaključanoj sobi, za teškim zavjesama zastrtim prozorima u gluho doba noćiKako im bijaše odgoj u liceju dosta slobodan prema druginTškolama, kako im bijaše otvorena fran­ cuska književnost, odakle su se napajali slobodnim mislima i gledali ideal preporogjene buduće Turske u preporogjenoj Francuskoj, koja poslije pada Napoleona Strana 201. bijaše skoro na rubu propasti, i koja je nakon more prolivene narodne krvi uskrsnula i uzdignula se megju prve države svijeta. Ali ko će početi ? Zar oni, koji se sakrivaju, da izliju gnjev svoje duše, ili oni iz Pariza, Londona, Ženeve? Ne! Ne mogu! Treba neko silniji i jači od svake sile — treba sam narod, da oćuti težinu lanaca, koje o vratu nosi, treba, da probugjena narodna svijest zbaci jaram sram­ nog ropstva sa sebe. Da se predobiju visoki vladajući krugovi, i da oni počnu, da se ideja prenese megju časnike — u vojsku!.. Ali ni to nije pravi naravni put, kojim bi došli preporodu, to bi bilo podizanje na vladu novih ljudi, novih misli i novih želja... A narod bi opet ostao isti, jer ne bi sve to došlo njegovom voljom, on bi to gledao nepovjerljivo, kako dolaze, d a v l a d a j u oni, koje je c a r s t v o p r o t j e r a l o , k a o o p asn e... Narod ne bi razumio tu promjenu — ne bi imao povjerenja, je r n ije s v i j e s t a n , da ra z u m i n ji h o v e id e ­ ale. Za to treba najprije n a r o d o s v i j e s t i t i — najšire slojeve njegove, treba ga dignuti da on vlada... Ovako mišljenje vladaše tada u krugovima, u kojima se krećao Murisbeg Jahjapašić, pa se ni on nije rr gao oteti tomu vrtlogu, a da ga ne zahvati. I Murisbeg se ogledao oko sebe, tražeći jedno realno stajalište svojim mislima u životu, u društvu u narodu i razočaran Vraćao se, ne mogavši ništa naći srodna u životu sa njihovim idealima. Pomanjkanje škola i nastave u čisto narodnom duhu, pomanjkanje sredstava, za podizanje novih škola, pomanjkanje vlastitih sinova u upravi i javnom životu sprječavalo je normalan razvitak naroda. Državne tr­ zavice, nemiri u unutrašnjosti, nesregjene prilike, — apsolutizam, koji je kao mora gušio svijest naroda, raznosili i one ostatke prihoda, koji su na papiru bili za škole odregjeni. Svaka slobodnija misao smatrala se kao izdaj­ stvo, i kaznila progonstvima, tamnicom; — podmići­ vanjem i zalaganjem masnim plaćama. A na taj način gušio se svaki slobodniji pokret, koji je u sebi nosio biljeg n o v o g a d u h a . I tako prolazilo nestalno vrijeme, donoseći svaki čas nove potrebe, nove Želje, gomilale se razne ideje i križale megjusobno — zakon evolucije vladao u svemu, narod spavao, a njegova mladost sanjala o njegovu uskrsnuću. Murisbegu bijaše dvadeset i pet godina. Posljedne ferije ostao u internatu Galata-Sarajskog liceja, gdje je mogao slobodno čitati i proučavati razna djela najglavnijih svjetskih književnika. Nije izlazio nikuda, izuzev nedjelje i to dva tri sata poslije podne. U tom miru osjećao se nekako mirniji, jer nije išao nikuda, niti se je i s kim družio. Knjige i novine donosio mu jedan drug i izvješćivao ga u kratko, šta ima novo u �Strana 202. ,B 1 S E R' Broj 10. Carigradu. Tamo se Muris ćutio najsigurniji i najmirniji. Muris saopćio šta želi od njega, pogledao ga začuNečega se ipak bojao. Jedan čas promišljao da posve gjeno i zamolio, da ne govori o tomu više ni riječi. Nu Muris nije klonuo. ostavi Carigrad i ode u Pariš, ali mu bijaše žao osta­ — Učinićete dobro djelo, vaša preuzvišenosti, viti posljednu godinu licejskih nauka. Osim toga ža­ ako naredite, da se Sarian pusti. lio je Carigrad i s drugog jednog razloga, koji je po­ — „Ali Murisbeg, zar vi mislite, da je to mala mutio vedrinu njegovih mladenački dana. Jedan uzrok, koji je gonio Murisa iz Carigrada, stvar? Kako ću ja to opravdati, da me neko upita. — Preuzvišenosti! Vas niko ne će pitati za to, bijaše njegova lična nesigurnost. Bio je s u m n j i v i svaki njegov korak pratili su detektivi radi raspača- jer vi ste danas sve u državi. — ,,A sutra mogu da budem ništa... Prilike su vanja brošure: „ T a j n e J i l d i z a “, jer bija:e pala sumnja, da je knjiga preko njega došla i rasturena u takove; pomoći se ništa ne može... — Ja Vas molim, u ime njegove obitelji, ja Vas Carigrad. Na prvi mah pograbili Murisbega, pretražili njegov stan i nije mu se moglo ništa dokazati. Nu i zaklinjem suzama njegove žene i kćerke... — „Koju Murisbeg sigurno ljubi — prekine ga b e z d o k a z a bio bi Muris uklonjen, da ne bijaše F erid paše, Munirpaše i perzijskog poslanika, koji su ironički Feridpaša. Muris pocrveni, glas mu poče drhtati: ga zaštitili. Tad mu se savjetovalo, da se posve po­ — Vaša preuzvišenosti, ja vas zaklinjem, pustite vuče iz društva i zatvori u licej, što će donekle svući ga, da obrađujem sirotu ženu, da otarem suze sa nji­ s njega krivnju, radi spomenute brošure. hovih očiju... Drugi slučaj, koji se takogjer nemilosno kosnuo — „Nije moguće. Murisa, bijaše uhapšenje njegova prijatelja i tada gla­ — Dozvolite bar, da ga smiju u zatvoru posje­ sovitog odvjetnika Sarijana, jer se kod njega prilikom premetačine našao jedan primjerak gori spomenute titi žena i kći! — „Ni to Murisbeg... Savjetujem Vam, da se brošure, u kojoj su otkrivane sve nezakonitosti iild/ske kamarile i zločinstva, koja je vlada činila, baca­ mahnete ovoga posla ili...“. Muris pogleda. Feridpaša ga upita: jući u vodu nevinu djecu zatočenog sultana i njego­ „Čiji ste vi državljanin, Murisbeže" ? vih žena. — Turski... odgovori Muris hladno i kratko. Nije ostala ni jedna vigjenija ličnost u Carigradu, FeriJpaša je razmišljao čas, a onda umiri Murisa, a da Muris nije kod nje pokušao, da spasi svoga prijatelja, osobito kad ga je gospogja Sarijan sa obećavši mu, da će se on raspitati za tu stvar i vikćeri, tada istom djevojčicom, Sabinom došla moliti. diti da li se što dade pomoći. Muris zahvali Feridpaši na obećanju i ode veseo Sabina bijaše krasno djevojče, pupoljak, koji se kući, da je polučio sam više, nego bi mogli učiniti je imao istom razviti i postati cvijet. Lijepe crte lica svi njegovi prijatelji, na koje se je obratio radi po­ velike ažurne oči, koje su stidljivo i djevičanski gledale sredovanja... svijet kroz pramenje razbacanih kosa, nježan glas i fine kretnje, iskrene suze, kojim je oplakivala roditelja, IX. začaralo Murisa. Preporuči se gospogji Elizi Sari­ jan i njenoj kćerci Sabini obećavši, da će još jednom Deset dana iza toga bio je Murisbegov prijatelj Sa­ pokušati, pa makar ga stalo života. rian slobodan. Muris postade najbolji prijatelj njegove I zbilja pokušao. Munirpaša se nije dao nago­ obitelji, a Sabina nije znala, kako bi se zahvalila mla­ voriti, da založi svoj upliv za jednog Ermenina, kod dome i požrtvovnom plemiću na ljubavi i dobroti, koju je kojeg se je našla zloglasna brošura, a Nešet nije mu učinio njezinu ocu, titrajući se sa svojom vlastitom smio obećati, da će govoriti ocu za tu stvar. Muris slobodom. Tu zahvalnost iskazala Sabina Murisu do pošao dalje: kod perzijskog poslanika ostao kratkih mjesec dana sa jednom riječi, kad mu je očitovala, rukava, išao i samom patrijarhu, i on slegao ramenima... da ga ljubi. A njihovoj ljubavi ne bijaše niko na putu, Na koncu odlučio najopasnije. Otići sam Ferid- jer i otac i majka rado su gledali Murisa i Sabinu paši i zamoliti ga, da posreduje. Nije oklijevao ni zajedno. Ljubav se polako razvijala na obadvije strane jednoga časa, nije mislio ništa, kakvim bi posljedi­ i počela njihovim srcima vladati. cama moglo to uroditi, nije razmišljao ni šta će na­ Svako jutro navratio bi se Muris po Sabinu i vesti u obranu Sarijana. One ažurne oči, što su svijet otpratio do koleža, na večer je pratio kući i ostajao nevino gledale kroz pramenje kosa, one iskrene suze s njom pred vratima po više sahata u razgovoru. Ali mlade Sabine, davale mu energije i moći. Ni u pred­ kako je Muris pratio Sabinu, tako su i Murisa na soblju, kad je bio najavljen, nije o tome mislio. Vrata svakom koraku slijedili tajni agenti policije i pazili, s e pred njim otvorila i on stajao pred velikim vezi- kuda ide i s kim se sastaje. To je i Muris opazio, zirom. Feridpaša poznavao ga po pripovijedanju Ne - to je i Sarijan opazio i brinuo se za Murisa, da mu šeta, pa ga radi toga i primio lijepo. Ali kad mu je se što ne dogodi. �Broj 10. ,B I S E R' Kad su se primakle školske ferije, pozove Murisa ravnatelj liceja i razjasni mu: kako on ima na­ log, da Murisa upozori, da se povuče posve iz dru­ štva, da se ne druži sa Sarijanom i predloži mu, da čitave školske praznike ostane u internatu. Na taj način biće, kao izgubljen iz Carigrada, i prestaće se paziti na njega. Muris pristane. Sarijanu saopći, šta je po srijedi, da mu ne zamjeri a Sabinu zamoli, da mu odredi zgodno mjesto, gdje će se moći viditi, kad izagie iz škole. I zatvori se. Prvi mjesec nije nikuda izašao. Bilo mu neo­ bično odreći se svega, ali je morao. Sva radost i utjeha megju licejskim zidinama bila su mu Sabinina pisma. U njima mu zaljubljeno djevojče pričalo o kucajima svoga srca, o svojim mislima i željama, nudeći mu bijele grudi, crne oči i rujne usne uz tisuće poljubaca. Mnogima bijaše začudna Murisova odluka, oso­ bito njegovim bližim prijateljima: Nusretu, Šamiji, Zijauddinu, Isa Chanu i drugim. Nešet je znao za uzrok što je Muris ostao preko ferija u internatu, jer Feridpaša nije mogao dozvoliti, a da Murisbegov postupak ostane nekažnjen. Ogriješio bi se o sistem tadašnje uprave u Turskoj. Pete nedjelje izašao Muris samo kratko vrijeme. Nije nikom javio, nije nikoga tražio osim Sabine Ona ga nestrpljivo čekala sva u bjelini sa ružicom na pr­ sima pred školom i radosno mu pohrlila u susret, kad je stupio na vrata. Koliko slatkih riječi, koliko ljubavi i topline bi­ jaše u tome susretu, teško je i naslutiti. Čas su oba­ dvoje šutili i išli brzo ulicom izmegju svijeta, kao da im je svaka sekunda bila dragocjena. Otišli su tako do Osmanbegove bašče i vratili se natrag. Zatim se svratili jednoj Sabininoj prijateljici, koja im je dala skrovište za njihove tajne ljubavne razgovore. A pred večer otišao Muris opet u licej, nakupovavši knjiga i novina, koje su mu trebale. Tako prošle čitave ferije. Muris se navikao na samotan život u liceju i nije htio ni poslije, kad mu je ravnatelj dozvolio, ostaviti internat. Tek na kon­ cu školske godine, kad se je počeo spremati za polaganje baccalaureat-a *), nagje stan kod gospodje Danialis u blizini i Sabine i škole i ostavi in­ ternat. Muris se bijaše posve promijenio. Ne bijaše više oni fanatički pristaša mladoturske ideje, ne zalazaše više u njihove krugove držeći, da nema hasne izlagati se bez jake pomoći naroda. A to je falilo. Nu ipak ga grizlo sve ono, što se je u posljedne vrijeme, s njim dogodilo. Nije mogao oprostiti ni Feridpasi niti ravnatelju liceja za presiju, koju su na njemu izveli. *) Ispit zrelosti. Strana 203. Carigrad mu postao tijesan i Murisbeg se spre­ mao čim položi ispit, da otputuje u Pariz, gdje će u slobodi, da izlije na papir sve ono, što ga je trio i o čem su mu zabranili i misliti. Za ispit je bio vrlo dobro pripreman. Nije tre­ bao učiti, nego samo nešto i nešto ponoviti. Ostalo čitavo slobodno vrijeme ispunjala je ljubav. Ili je on bio u Sabine, ili bi ona poručila po njega da idu kuda na izlet. Tako prolazio dan za danom, dok nijesu došli i ispiti. Murisbeg, Nešet, Nusret, Sami, Zijauddin, Isa Chan Mirza i mnogi drugi njegovi drugovi polagali su pismene ispite. Tri je dana prošlo. Na redu bijaše i arapski jezik sa zadatkom: „Arapi, njihova država, sistem vla­ danja i osvajalačke težnje njihove". Svi su radili. Ništa nije poremećivalo mira, koji je u crtačoj dvorani vladao, gdje su oni radili pismene radnje. Od gornjih, koji su polagali ispit, falio je samo Isa Chan Mirza još od jučer, a danas vrlo kasno do­ šao. Nešet nemiran i usplahiren. Nekoga je tražio očima i kako u prvi čas nije imao gdje sjesti, profe­ sor mu ponudi svoju stolicu i sto, koji je bio blizu Murisa. Kad je Nešet sjeo, pogleda ga Muris, a ovaj ga upozori, da čeka, dok mu nešto napiše. Profesor Abdullah efendija bijaše otišao u dno dvorane i gledaše na prozor. Nešet baci pred Murisa komadić papira, na kojem bijaše napisano: „Upozori Zijauddina, da još danas ostavi Carigrad i bježi. Isa Chan je jučer otputovao u Evropu...*. Muris ustade kao gromom ošinut, okrene se Zijauddinu, koji je za njim sjedio i nešto mu na uho šapnu. Zijauddin problijedi, baci papir i radnju, za tim ode Abdullah efendiji i reče mu, da ga nesnosno glava boli. Profesor ga pogleda začugjeno, dozvoli mu da može izaći na izvan, a ostali se zgledaše. Najprvo pogledaše Murisa, za tim Nešeta i nasta tiho šaptanje: Isa pobjegao u Evropu... Zijauddin se nije povratio. U jedan sat poslije podne bili su svi gotovi s radnjama. Abdullah efen­ dija pokupi radnje i ode, a oni se za čas okupe oko Murisa sa hiljadu pitanja, šta mu se je dogodilo. Muris nije znao ništa odgovoriti. Čas bi pogle­ dao Nešeta, kao da je od njega tražio odgovor, čas se ispričavao da ništa ne zna. A uistinu Murisbeg ovoga puta nije ni znao. Tek poslije na ulici rekao mu uzrok za Isa Chana i Zijauddina i to prvi je po­ bjegao radi sakupljanja milodara za rusku revoluciju, a Zijauddin radi jedne pjesme Voltaire-u, koja je iza­ šla u „Mešveretu". �Strana 204. „ B I Š E R1 Kad je Muris došao kući, uruči mu gospogja Danialis pismo od Zijauddina, u kojem mu javljaše, da će večeras otputovati sa parobrodom i da će mu se javiti, čim se smjesti u Parizu ili Ženevi. Petnaest dana iza ovoga slučaja ostaviše Cari­ grad, nakon dovršenih ispita: Samibeg Fuadzade, Nadži, Konstantin, Nešetbeg i Murisbeg Jahjapašić... X. Tri godine su prošle. Mnogo se toga promijenilo i u malom mjestu, a kamo li u jednom velegradu. U carstvu, u kojem se mladi Jahjapašić nalazio, nastupile su tekom vremena takogjer velike promjene, da ih je nemoguće nabrojiti u tančine. Tek onako uzgred vrijedno je zabilježiti: da Feridpaša ne bijaše više veliki vezir; Munir paša popeo se na višu čast; Rifatbeg Afendakizade postao vrlo bogat i na glasu trgovac. Njegov sin Nusretbeg trebao je ove godine svršiti sveučilište, a Fadila udati se za Husnibegova sina Refikbega. Ne bijaše doduše to gotova stvar, jer Refik ne bijaše djevojci simpatičan mladić, pak ~e opirala volji roditelja, kad su joj već nekoliko puta o tomu onako iz daleka govorili. Odvjetnik Sarijan umro prije godinu dana, kad se je sa liječenja \ % Evrope povratio, ostavivši svojoj jedinici preko dvijesto hiljada franaka gotova novca, lijepo imanje u KučukČekmedži, nedaleko od Carigrada i krasnu trokatnicu na Bey-Og!iji. Nakon očeve smrti otišla Sabina naj­ prije nekoliko mjeseci u Evropu, a za tim se povra­ tila u Kučuk Čekmedžu, gdje su i ostali na naročitu želju svoje majke. Jedini od svih Murisbegovih drugova dopisivao se s njim Nusret i izvješćivao ga, šta se u Carigradu dogagja. Da li se je Muris dopisivao još s kim, ne bilježe njegovi dnevnici ništa o tome. Jedino ne­ koliko pisama iz Pariza i nekoliko karata s puta pri­ mila je Sabina i ostavila u svoj album. Poslije i to prestalo, jer Muris ne znagjaše, odaklen mu se Sabina javlja sad iz Carigrada na polasku, za tim iz Buku­ rešta, Pešte, Beča, Venecije, Rima, Napulja, Kaira i t. d. i t. d. Pa i to prestalo... Poslije, nakon pet mjeseci povratila se Sabina u Carigrad — i dva mjeseca iza toga preselila s maj­ kom na selo. To toliko o najvažnijim promjenama nakon Murisbegova odlaska iz Carigrada. Četvrta godina nastupila. Nakon duge i jake zime nastupilo krasno pramaljeće. Čitava priroda zaodjela se zelenilom, cvijećem i bijelim beharom. Nastali l’jepi proljetni dani veselja i teferiča, radosti, izleta, sastanaka i razgovora. Mjesto onog zimnog monotonog zviždanja parobroda razlijegala se pjesma i muzika; — parobrodi za Bogaz, Zlatni rog, Hajdar pašu, Kadi-Kčj i Bujuk-Adu išli su češće nakrcati izletnicima. Na ćupriji stiska, smijeh, gurkanje, ko će prije izvaditi kartu, da što prije bude na odregjenome mjestu, Broj 10. Carigradski ešraf izašao na ladanje, da u lagod­ nosti daleko od gradske buke provede proljeće i ljeto. Jer ko bi se u Carigradu patio za vrijeme one ljetne sparine, kada mu je Bog dao, pa ima kuda izaći i odmoriti se. Rifatbeg bijaše takogjer isprtljao u novokupljenu kuću na Terapijama. On ne bi tako rano otišao, jer mu to bijaše nezgodno radi posla, ali radi slabog zdravlja svoje žene i po savjetu liječnika odlučio se. Pa i mora se! Eto on radi toliko vremena i danju i noću. Stekao je lijep imetak, pa može dozvo­ liti i sebi i svojima, da malo živu ko i ostali boga­ taši u Carigradu. To ipak ne bijaše tako skromno, kako bi čovjek zaključio iz njegovih riječi. U tom bijaše i malo ego­ izma, a malo i želje, da se pokaže, kako je i on bogat, kako će moći odgovarati svim zahtjevima višega dru­ štva, pa kad mu se i kćer uda za bogatog Husnibe­ gova sina Refikbega... Mora se i on pokazati, da više nije „giritski muhadžir", kako su to nekad o njegovu ocu Hadži Sadibegu govorili. Fadila se najviše radovala toj promjeni, pa kad i selili, rekla ravnodušno materi: „Bogu fala kad mi taj Refikbeg ne će više toliko dosagjivati...". Majka je Zcčugjeno pri tomu pogledala, a na večer nije mo­ gla pretuiiti, a da i Rifabegu ne kaže. Rifatbeg nije ništa odgovorio. On je bio odlučio u prvi mah prepustiti izbor zeta srcu svoje kćeri, ali kad je ispala ovaka rijetka prilika, mislio je, da se posluži pravima oca — istočnjaka. Nu to se kosilo sa njegovim načelima. Radi toga nije ništa odgovorio na ženinu primjetbu. Tajne djevojčina srca nije niko poznavao do li njezina učiteljica glasovira. A Fadili bijaše već osam­ naest—devetnaest godina, pa je bilo teško vjerovati, da već nije niko zacarevao njezinim srcem, — da nije nekog makar idealno ljubila. Prije mnogo godina, dok je bila, kao djevojčica, a poslije, kao curica, zalazio je u njihovu kuću s nje­ zinim bratom mlad i lijep mladić. A taj mladić, s kojim je ona najprvo u životu progovorila, koji se je s njom onako usrdno, kao sa sestrom razgovarao, ostao u njezinu srcu, kao ruža sakriven i obožavan tihom i iskrenom ljubavi nepokvarena srca. 0 tom se mladiću više puta razgovaralo u njihovoj kući; hvalio ga otac, Nusret, hvalio ga Munirpaša dva-tri puta, kao uzor mladića i potomka znamenita plemena Jahjapašića. Ta slika, koja je ostala u njezinu srcu zaklo­ njena od svega svijeta, bijaše Murisbeg!.. Ona je mislila, o njemu u idadiji, slušajući uči­ teljicu, u ženskoj preparandiji, slušajući učitelja; ona je na nj’ mislila polažući ispite — ona je pla­ kala za njim, kad je on došao k njima, da se oprosti i poljubi u ruku staru njezinu nanu, da mu dovu čini; ona je čitala sa zebnjom u srcu sva pisma, koja je �Broj 10- .BISER1 on Nusretu pisao i strepila, da u kojem ne nagje gorko razočaranje. Fadila je mislila na Murisa, kad joj je majka pričala o udaji i Refikbegu - ideal nje­ zinih mladenački sanja bijaše Murisbeg... Na stolu u njezinoj sobi megju cvijećem i parfimima, megju zlatnim češljima i skupocjenim igla­ ma stajale su u pozlaćenom okviru dvije slike jedna uz drugu i to jedna Nusretova, a druga Murisbeguva!.. Na grudima pod svilenom košuljom u zlatnom me­ daljonu nalazila se Murisova slika... A te slike, koje jjj je pribavila njezina učiteljica bijahu čitav život mlade djevojke, oko tih slika splete je Fadila vijenac svojih sanja... Te slike ljubite je za­ ljubljena djevojka po hiljadu puta na dan i čuvate ih kao kakvu svetinju — kao amanet... Zadnje pismo, koje je Muris pisao Nusretu i koje je Fadila našla u bratovu ormaru, uzhitilo je i podalo tračak nade njezinu srcu, da će se Murisbeg opet povratiti u Carigrad. Kad je Fadila ispratite brata na vrata, kad ga je s prozora vidite na palubi parobroda, gdje odlazi u Carigrad, uzme Murisovo pismo iz ormara, sjedne kraj prozora i čitaše: „Pariz, 25. aprila 190... Mon cher ami! Hvala Ti na odgovoru. Osobito što mi se svigja, to je Tvoja tačnost u odgovaranju na pisma. Ja : am u tomu drugačiji. Ako onog časa, kada prim ist, ne odgovorim, teško mi je se poslije nakaniti. Za to i Tebi evo odmah odgovaram, jer znam, da si ne­ strpljiv, čim si riječ „odgovoriti" dva puta potcrtao. Prvo što Ti imam poručiti: jest molba, da Munirpaši izručiš izraz moje duboke zahvalnosti na za­ uzimanju za moju osobu. Izrazio se je vrlo laskavo o mojoj osobi, kako mi pišeš, pa mi eto osobito godi, da Munirpaša ne misli o meni, kao prije. Možda je i on došao do zaključka, da „Hasani", kao što je ,,onaj“*) ne mogu preporoditi ni dignuti narod i državu bez njezine inteligencije. Osobito mi se svigja od njega, kao starijeg čovjeka, da se je odlučio, da u svoj ured namjesti mlade sile, koje imadu volje, da rade. Ja ću doći moguće još koncem ljeta u Carigrad, čim svršim potrebite ispite i dobijem svjedodžbu. U Parizu ima svašta! Radi se, miče se, pa će moguće jednom i sinuti novo sunce, kad će čitava vojska inteligencije dohrliti oduševljeno u s l u ž b u n a r o d a . Sastajemo se najviše kod predsjednika eksekutivnog odbora naše stranke. Svi smo na okupu i gotovi na svaki mig otuda. Na žalost stvar ide dosta sporo, jer se ideja ne može, da širi brzo radi starijih časnika u koje vodstvo nema povjerenja. *) Hasanpasa čovjek u visoku položaju, koji se nije znao ni potpisali. Strana 205. Za onu drugu stranu Tvoga pisma ne mogu Ti ništa kazati. Tužiš se, da si nesretan u ljubavi. Zača­ rate Te jedna djevojka, koju si tek jednom-dvaput vidio! Ja sam je doduše poznavao nekad u mladosti, ali sada ne znam ništa o njoj. Prije godinu dana do­ lazila je s oeem i majkom u Pariz i tad sam je posljedni put vidio. Čuo sam da joj je otac umro i da više ne stanuje u Carigradu, što si mi i sam pisao. Izgubite se valjda u velikom svijetu, jer mi se je ne­ koliko puta javite sad iz jednog sad iz drugog mjesta. Dakle nemoj se ljutiti što Ti o ovom predmetu pišem površno. Vjeruj mi, ja drugačije ljubav razumijevam. Nije ona ondje, gdje je čovjek traži, nego se često nalazi sakrivena kao svetinja u dubini vjerna srca, koje grije svojim žarom. Ja zamišljam ljubav kao dje­ vu raskošnih ljepota, otvorenih, ali ne uzburkanih grudi sa čarobnim osmjehom na usnama... A ostalo već sam znaš u prvoj stvari, o kojoj sam Ti prošli put pisao, šta ćeš učiniti. Dakle, ne zaboravi, da odeš paši i stvar urediš, a ja ću Ti biti zahvalan. Selami Tebe i sve Tvoje Muris. P. S. Kad pročitaš, uništi!..". Kad je mteda djevojka pročitala pismo, pusti ga na sto i zamisli se. Prvi dio pisma bio joj je jasan, jedino što nije znate šta ima Muris zajednički sa Munirpašom i za što poručuje Nusretu, da mu se u ime njega zahvali. Drugi dio bio joj posve nera­ zumljiv. Koju djevojku ljubi njezin brat, a da ona ništa o tomu ne zna? Kakva je to djevojka, koju i Muris poznaje iz mladih dana i koja je bila prošle godine u Parizu? Čudnovato, bar da joj zna ime? Pa ona je i pisala Murisu a onda se negdje i z g u b i l a u v e l i k o m s v i j e t u . Nju ne bi ni to zanimalo toliko, da se nije bojala, da je i Muris nije nekada ljubio, pa da možda ta nepoznata djevojka još i danas ne vlada njegovim srcem. Pri toj pomisli i neznajući ni ko je ona, ni šta je, osjećala je nešto slično ljubomoru, premda su je tješile Murisove riječi: da ljubav nije ondje, gdje je čovjek traži, nego da se često sakrivena nalazi u du­ bini vjerna srca... Murisbeg će za sigurno doći — mislila je mteda djevojka dalje— ostaće u Carigradu, ona će ga onda za sigurno vidjeti. Doći će Samibegovim ili — i k njima s Nusretom i možda će pitati: ,,A gdje je Fadila, Nusrete? Da se nije udala"? A onda — onda će mu reći, da nije. On će je potražiti, da je vidi, govoriti će s njom. Šta će mu reći ? Kako će mu kazati da ga ljubi... �Strana 206. ,B I S E R' Broj 10. Ne! Ona će ga najprije pitati o Parizu, o zaba­ Fadila je tiho plakala okrenuta zidu, a Nusret pomi­ vama, o ženama i djevojkama, a tom prilikom upitati slio, najprvo na Murisa, koji i ne zna da ga Fadila ga, je li našao odabranicu svoga srca. A ako joj od­ ljubi, za tim na Refika, koji je mislio isprositi je; pak na koncu prigje Fadili s riječima u kojima je bilo govori: da jest... Pri tom Fadila pomislila opet na onu nepoznatu toliko skrbi i bratske ljubavi, toliko mekoće, da se djevojku, koju je Nusret sigurno vidio i zaljubio se Fadila nije mogla ni snaći. — Ljubi li Murisbeg tebe? Možda se dopisujete? i o kojoj mu sada Muris piše. Različito je zamišljala - „Ne! Ja ne znam, ali ja njega ljubim još odavna... u svojoj pameti, njezina mašta slikala je sad ovako, — A Refik?! upita brižno Nusret. sad onako... Fadila ne odgovori ništa. Pogleda brata jednim Ovako sanjareći, prošlo čitavo poslije podne, a da ona nije ni primjetila, da je već akšam prošao. I dugim tužnim pogledom, a suze joj navru na oči. Ona je tiho plakala kraj stola, gledajući zaljubljeno u sliku otac joj došao. Čuo se glas Rifatbegov pod prozorom pred sobom, a Nusret prišao prozoru i gledao veliko Fadiline sobe, gdje nešto sa slugom razgovara. uspavano more obasjano mjesečinom. U to vrijeme Nusretbeg u njezinu sobu. Bio je A tamo preko zelene šumice u sjaju mjesečeva blijed, kao krpa; neugodno je iznenadio njegov dr­ svijetla prikazivala Nusretova mašta u buci pariškog htavi i uzrujani glas, kad je očajno progovorio, bacivši života Murisbega... Za tim se prizor promijenio i Nu­ se na sećiju: sretova mašta slikala Sabinu Sarijan, kako se njemu — Fadila! Za Boga propao sam! Nikom ni riječi, približuje niz tanke niti mjesečine... jer još večeras moram bježati... Fadila ga začugjeno pogleda i turi u njedra pismo, koje je držala u ruci: XI. — „Za što? Šta se je dogodilo"? Ne smijem nikom odati! Ni ocu!.. Izgubio sam jedno važno pismo... Zaboravio sam ga uništiti... — „Od Murisbega iz Pariza? — upita Fadila, drhtavo, gledajući zastrašenog Nusreta pred sobom". — Da! Odakle ti znaš ? Da ga nijesi gdje našla?! Govori... sestro spasi me!.. — J e s t Nusret!.. Ja sam pismo uzela iz tvoga ormara, da ga pročitam. Oprosti mi! Evo ga u mene... Ja sam ga samo pročitala. — Bogu hvala! dahne radosno Nusret, ali nikom ni riječi o pismu, jer znaš... — Nusrete, zar ti misliš da sam ja dijete, pak da pripovijedam. Ja znam čuvati tajnu pogotovo, kad je to tvoja i... Fadila ne doreče. Nije mogla, jer je brat na to presječe s pitanjem: — J •• — Pa, tvoga prijatelja Murisbega, odgovori Fa­ dila u neprilici. — Ti poznaješ Murisbega? — Još dok sam kao djevojčica bila, kad je nama s tobom dolazio, odgcvori stidljivo Fadila, pocr­ venivši u licu i zaklanjajući rukom oči, da se ne oda Nusret je opazio njezinu zabunu i uzbugjenje. Posumnjao je, da Fadila Murisa ljubi. — Fadila, ja nešto opažam... Ti si se uzbudila, ti si uznemirena; možda ti i ljubiš Murisa?.. — „Brate!., izusti drhtavo Fadila i okrene se od Nusreta". Što je Nusret naslućivao, potvrdila mu sestra sa jednom riječi: „brate..", u koju je prelila svu svoju tugu i ljubav naprama Murisu. Nusret nije vjerovao sam sebi ni svojim ušima. Čas-dva trajala je tišina. Nusretbeg nije ništa rekao Fadili. Nije bio proti njezine ljubavi, ali nije joj ni odobrio. Murisbega je volio, ali mu je Refik bio bogatiji. Ali nije ni to bio glavni uzrok. Nusret bi moguće volio, da se njegova sestra uda za Murisbega, ali on nije htio, da bude pcsredn'k njezine ljubavi. Izgledalo mu to nisko, da piše Samibegu, svome rodjaku u Parizu o toj stvari, ili samom Murisu: da iz daleka nešto napo­ mene. Neka se stvar razvije naravnim putem, pa će biti najbolje. Najviše, što je Nusretu mutilo pamet, bi­ jaše ljubav naprama Sabini. On je vidio svega dva puta. Prvi put, kad je Muris odlazio u Pariz, ispratila ga u društvu sa ocem na stanicu. Tad je upoznao. A kad je voz otišao opa­ zio je, kako se suze cakle u očima lijepe djevojke. Tad je zavidio Murisu, a ujedno žalio Sabinu, da se s njim rastaje. Možda se i jjube?.. Kasnije vidio je još jednom na čajnoj večeri kod d’ Holysa i govorio s njom. Tad ga opčarala svojom ljepotom. Nusret razgovarao dugo, dugo, da je i sam opazio, kako je djevojci skoro dosadan postao. Nu nije mogao od nje nikuda. Na koncu zamolio je, da li je smije posjetiti kod kuće, ili pričekati negdje na ulici, da se s njom pobliže upozna. I tad ga djevojka odbila s izgovorom, da ne smije od roditelja. Nusret to nije vjerovao, nego joj predbacio: da možda r»d nekog drugog ne smije. Sabina mu odgovorila uvrijegjeno: da mu je slobodno misliti šta hoće... Poslije nije je više vigjao. Njezina slika ostala mu za uvijek u uspomeni. Malo po malo i Nusret počeo sumnjati, da Sabina u istinu ljubi Murisa, pa ta sumnja obuzela ga i onoga časa, kad mu je Fa­ dila očitovala, da ljubi njegova prijatelja, �Broj 10. Strana 207. .BISER' Čudnovato! mislio Nusret, kako jedan čovjek ima sreću, da ga djevojke ljube, koje on i ne poznaje, koje on i ne ljubi... Na taj način ostala bi izjava sirote Fadile bezpredmetna, da nije slučaj sam htio, da je Nusret oda svojim roditeljima. Bilo je to dvije hefte iza toga slučaja, kad je Refikbeg poslao „glede", da vide Fadilu i upitaju njezinu majku o privoli djevojke, da je Refik zaprosi. Kad su „glede" otišle, došao Rifatbeg kući i Ajiša hanuma, Fadilina majka rekle mu o prositbi. Bio tu i Nusret prisutan. Rifatbeg pozvao kćer i lijepo očinski rekao joj, kako joj se pružila krasna prilika, da se uda, ako ona voli Refikbega. Fadila šutila i kradomice gledala brata, da on mjesto nje progovori. Nu, Nusret je šutio. Rifatbeg je opet pozvao Fadilu, da se izjavi: hoće li poći za Refikbega, na što je Nusret skočio na noge i stao prema ocu : — Za što je tjerate od kuće! Ona ga ne ljubi i nemojte je siliti, da ide za čovjeka, kojeg ne ljubi. — „Kako to ti znaš? — upita Rifatbeg iznenagjeno. — Jer drugog ljubi... Fadila pogleda zahvalno brata suznim očima. — „Koga" ? upita Ajiše hanuma ljutito „ja bi bar morala znati". — „Murisbega iz Bosne — odgovori Nusret kratko, na što svi u jedan glas zapitaše začugjeno: — Murisbega?! Nastala mala stanka. Fadila šutila i gledala preda se. Rifatbeg upita: — Fadila, reci, je li istina? — Jest... odgovori djevojče i pogleda smjerno oca. Rifatbeg slegne ramenima i otpuhne. Majka uzme Fadilu za ruku i odvede je u drugu sobu. Nusret je ostao s ocem i pričao mu dogagjaj, kojim je načinom doznao za sestrinu ljubav. Rifatbegu nije to išlo u glavu, ali kad mu je Nusret rekao, da je moguće, da i Muris nju ljubi, pristane na Nusretovu ponudu, da se sa udajom Fadile pričeka, dok Murisbeg dogje u Carigrad. Radi toga odluče odbiti Refikbega; jer ga Fadila nikako nije ljubila s porukom: da je djevojka još mlada i da se kratko vrijeme pričeka... Tako i bilo. Refik se ljutio s početka, a poslije se počeo tješiti egoistički: da nije ni dostojna kći jednog ,,giritskog muhadžira", da bude njegovom Ženom. Fadila bijaše naprotiv, kao preporogjena. Uvijek vesela i zadovoljna — sretna išla iz sobe u bašću i obratno; pjevala, a s njom i čitava okolina u kojoj se je krećala, Ona nije ni jednog časa mogla posum­ njati u svoju ljubav, da konačno ne će pobjediti. Ta ona poznaje Murisa, on ima dobro srce, — oni Mu­ ris, s kojim se je nekad šalila, oni Muris, koji je ne­ kada od milosti zvaše: Fadom... Pri tim uspomenama topila se njezina duša u sreći i milju, a misao bludila ulicama velebnog Pa­ riza, tražeći Murisa. Sad ga nalazila na ulici, gdje šeta sa Samibegom ili Nešetom, ili kojim drugim, sad ga zamišljala u sjeni kakva parka, kako misli na malu nestašnu Fadu, a sad opet kako se sprema, da ot­ putuje... Koncem jula donio joj tetak Hajdarbeg radosnu vijest, kako mu je Munirpaša rekao, da su imenovani činovnicima u „Haridžije nazaretu" Murisbeg i Nešetbeg, a Samibeg dodijelen na praksu vrhovnom su­ dištu u Carigrad. Nadalje je pričao, kako mu je Munirpaša rekao, da će Nadži ostati još godinu u Parizu i da je Zijauddin otišao u Egipat. Istu večer donio Nusret brzojav od Samibega iz Pariza, da je otputovao preko Marseille-a s Murisom i Nešetom i da će najdulje za deset dana prispjeti u Carigrad. Fadila bijaše sva sretna. Niko se možda nije ra­ dovao njihovu dolasku, kao ona, jer je željno očeki­ vala čas, da vidi onoga, kojeg ljubi svom svojom dušor Br jila dane. Svaki joj se činio kao vječnost! Ali na kor cu i to prošlo — deveti dan poslijepodne otišao Nusretbeg sa mnogim prijateljima i Samibegovim rogjacima na pristanište, da ih dočekaju. Taj dan i ona bijaše došla u Stambol kod Samibegovih roditelja, da čim prije vidi Murisa, a ujedno da vidi i svoga rodjaka. Samibegovi roditelji, kojima bijaše poznata Fadiiina ljubav, pozvali Murisbega u goste i na gozbu, koju su bili priredili u počast dolaska svoga sina iz Pariza. Kad su se pozdravili i ispitali za zdravlje, Nešetbeg se oprosti od svojih drugova i ode kući, a Murisbeg, Samibeg i ostali krenu uz Babu-Aliju kući Samibegovih roditelja. XII. Poslije večere u razgovoru nije Muris zaboravio nikoga. Pitao sad za jednog sad za drugog, a Nusret­ beg je morao na sve odgovarati. Trebalo je pripovje­ diti sve, što se je u Carigradu dogodilo u četiri godine. Na koncu se Muris obratio s pitanjem onako u pola šale: — A FadaL Za nju mi ništa ne pripovijedaš? Možda se udala? — „Nije" — odgovori kratko Nusret. — Jednom sam je se sjetio u Parizu. Vidio sam jednu djevojku i malo da nijesam viknuo za njom! Tako je bila slična! Pričao sam i Šamiji. A onda pri polasku... Muris ne doreče. Nusret ga pogleda značajno, če­ kajući, šta će reći. Muris nastavi; �Strana 208. ,B I S E R' — Uzeo sam joj jednu knjigu, — Manon Lescaut — jer jednom je tražila od mene. Tad ne imagjah, pak sam se sjetio u Parizu. — „Biće joj vrlo drago — odgovori Nusret, slu­ šajući Murisovo pripovijedanje — i ona je više puta 0 tebi govorila... Nusret je kolebao. Nu ipak ne mogne ušutiti. — . . . i došla je sa mnom, da te pozdravi... — ,,A tako! Onda ćeš dozvoliti samo, da je upitam za zdravlje, da vidim, je li već velika, da je pitam za nešto, što sam čuo u Parizu". — Slobodno! Ja idem samo reći Samibegovoj sestri. Nusret ustane. Bio je smeten, jer je i sam opa­ zio, da je i previše rekao Murisu o Fadili, što nije trebao učiniti. Ali tako bi!.. Sat kasnije razgovarao je Muris sa Fadilom i Samibegovom sestrom. Razgovarali su kao dobri pri­ jatelji, jer Sadija, Samibegova sestra nije se nikako krila od Murisa. Pred Murisom nije više bila ona nestašna Fada, kako ju je on zamišljao u Parizu, nego krasna dje­ vojka u potpunoj svojoj ljepoti i dražesti ženska. U razgovoru up tao je i za njezinu udaju: kako je čuo u Parizu od Samibega, da se je s Refikom zagledala 1 pitao je, smije li čestitati; na što mu je Sadija od­ govorila mjesto Fadile: — 0 ne Murisbeg! Fadila ga je odbila... —: „Onaku partiju? upita radoznalo Muris. — Jer prava ljubav nije u sjaju zlata; ona se često krije u dubini srca... odgovori stidno Fadila. — J a se sjećam tih riječi Fadile hanuma — primjeti Muris — negdje sam ih čitao...". — Ne Vi Murisbeg, nego ja sam ih čitala, ja sam ih ukrala iz jednoga pisma. Muris se zamisli. — Ne možete se sjetiti ? upita Fadila. — „0 da! Ja sam pisao nešto o tomu Nusretbegu". — A ja sam čitala... Čas-dva nastala šutnja. Sadija opazi, da je već suvišna megju njima i udalji se u drugu sobu. Fadila ostane kod vrata pokrivena do polovice zastorom, koji je zatvarao vrata od sobe, u koju je Sadija otišla. Kad su ostali sami, počnu razgovarati ponovo, ali ne o pismu i sadašnjosti, nego o djetinstvu i mla­ dim danima, dok su jedno drugom govorili „ti" i razmećali se nestašnim šalama. A onda došli do onog časa, kad je oboje osjećalo u duši jedno prema dru­ gom neko čuvstvo, koje nijesu razumjevali i koje je kasnije i umrlo, da opet uskrsne večeras, kad su se nakon četiri godine opet sastali... Muris je gojio u svome srcu jedno čuvstvo, koje se je različito raz/ijalo i težilo sad jednom predmetu sad drugom. Njegova duša tražila kod svake ženske nešto slična, što je sam osjećao. A kad ne bi mogao Broj 10. nigdje naći, vraćao se djetinstvu i gledao u Fadi ideal svoje duše — rascvjetalo čuvstvo ljubavi u uspomeni na mlade dane... . . . I jednoga dana povukao se posve, da žive samo za uspomenu, vjerujući: da se ljubav nalazi često sakrivena kao svetinja u dubini ljudskoga srca... Muris se svega toga sjećao, idući na Terapije nakon razgovora s Munirpašom, kad mu je rekao: odabrali ste ružu, kakve nema u p6 Stambola, pa je čuvajte i njegujte, jer je ona još mlada... Sjećao se Muris onoga časa, kad su priznali lju­ bav jedno drugom, sjećao se svoje sretne ljubavi u dvije godine, pa onoga svečanog dana, kad su mu tu lijepu ružu — Fadilu poklonili, da bude za sav život drugarica mu i — nešto ga steglo u srcu. Osjetio ka­ janje, kako je samo i jedan časak mogao na drugu misliti. Parobrod se je primicao Tarapijama, a Muri­ sovo srce neobično kucalo... (Nastaviće se.) Husein Gjogo: Kratak pregled perzijske književnosti. Prije no počmemo govoriti o perzijskoj književ­ nosti, valja da kažemo dvije-tri o Perzijancima i nji­ hovoj domovini. Oni su većinom vitka stasa, savijenog nosa, krupnih očiju, mekih usana, bijela lica i crnih kosa, koje su po strani zakovrčene. Njihov tip je lijep. Perzijanci su jedan ogranak indoevropskog ljudskog stabla, kome pripadaju takogjer i Slaveni. Jezik per­ zijski jest milozvučan, ali nije u izrazima tako bogat kao n. pr. arapski. Taj je jezik, kao i engleski, vrlo siromašan u sklonidbi imenica. Perzijski narod jako voli sjaj i lov, strastven je i pobožan. Nigdje nema toliko derviša kao u Perziji. Hodže jako štuju, premda ovi nijesu dorasli sadašnjem vremenu. U ovoj okolnosti naziru neki glavni uzrok, što se nastava u mektebima predaje po starom običaju i što uopće pozitivna da­ našnja nauka nije prodrla megju narod. Perzijanci su od vajkada nacijonalno bili osviješteni, i ta je svijest upravo temelj njihovoj državnoj samostalnosti. Turke s toga veoma mrze. S njima su toliko puta vodili ratove, premda su oba ta naroda iste vjere, tek sa nekom razlikom u vjerovanju. Turci su Suniti kao i mi, a Perzijanci su Šiti. Oni svoju domovinu, Perziju, nazivlju Iran, a sebe Irani za to, što je iranska visočina kolijevka njihova naroda. Tu je pravi narodni govor, dočim po drugim krajevima perzijske države nije perzijski jezik tako čist. Ovamo se u nj uvuklo dosta arapskih i turskih riječi, �Broj 10- „BISER1 Današnja Perzija obuhvata 1,645.000 km2, ima jedno desetak milijuna stanovnika. Od ovih je sedam milijuna Perzijanaca, milijun Turaka, ostalo su Arapi, Bahtijari, Beludžije i dr. Ovi imaju svoju narodnu’ osebinu i svoj jezik. Po vjeri ima: osam milijuna Šita, milijun Suni a, 50.000 kršćana, 35.000 Židova itd. Osim toga treba spomenuti starovjerce t. zv. Parse, koji vjeruju u vatru, kako su to prije Islama vjerovali go­ tovo svi stanovnici Irana. Ima ih jedno 9000. Po sta­ ležima ovako se dijeli perz. stanovništvo: prinčevi (šah zađe), rogjaci njihovi (emir zađe), duhovnici ili hodže (mulle), plemići (khanovi i bezi), trgovci, za­ natlije i težaci. Strana 209. obogatiše perz. narod novim gradivom, što je dobro došlo Mjepoj knjizi. Taj napredak pomete tatarska in­ vazija g. 1258., kad Džengis-kan obori tu starodrevnu carevinu. Istom po smrti Timurlenka 1405. prestade tatarska vlast, ali onda zavladaše Perzijom Turkmeni, dok 1502. ne zasjede na njezino prijestolje Ismajl Savefija, pravi sin svog naroda. Današnja vladarska loza u Perziji zove se Kačari, koja je po porijeklu tursko-tatarska. Prvi vladar te loze jest Aga Muha­ med, koga Irani 1779. priznaše za vladara i prozvaše „šahin šah“ (car careva). Perzijska se književnost dijeli u tri periode. Prva je perioda čisto vjerskog značaja, druga je perioda 1906. godine Perzija je dobila ustav, postala je restauracija državne samostalnosti i renesansa stare daklen ustavna monarhija. U njoj ipak nema dobrog narodne vjere, a treća i najvažnija perioda jest Perzija reda i potrebnog mira. Veliko strančarenje u državi u znaku Islama. i često podjarivanje Rusije i Engleske sa strane jako Prvo ili stan doba perzijske književnosti. škodi njezinom napretku, pa bi je te okolnosti mogle lahko i uništiti. Zemlja je od prirode bogata, ali je Početak ovog doba nije tačno uglavljen, ali je narod lijen i ne obragjuje zemlju, kako valja. Željez­ svakako stariji od osnutka perz. države. On sigurno nica vrlo malo, putevi rijetki i slabi, javna nesigurnost potječe od onog vremena, kada je staro vjerovanje u priječi razvitak prometu, trgovini i industriji. Jedino božanstvo Ahura Mazda, koga je sveti Zaratustra domaća industrija, osobito ćilimi i pasovi, nalazi dot_ svijetu rokazao, zahvatilo iranski narod*). To je vjero­ mušterije. Glavni je grad Teheran. (280.000 st.). vanje trajalo puno stoljeća, dok ga nije dobro pobr­ Malo je koja država imala onako sjajni prošlost kalo i gutovo uništilo vojevanje Aleksandra sa Dakao Perzija- Njezin osnovatelj jest Cir, koji je poslije rijem g. 431. pr. I. Najglavnija knjiga, koja nam tu osvojio babilonsku kraljevinu, te je pripojio s joj periodu književnu označuje, jest sveta knjiga Avesta državi. 0 velikoj sili kasnijih careva kao n. pr. Da- ili Zendavesbi. To je jedan vjerski kitab, u kome su rija, Kserksa i dr. ne treba ovdje govoriti, o tom se bile sadržane sve molitve i svi propisi za Zaratustrove uči u prvom razredu naših srednjih škola. Perzijsku pristalice. U njemu ima pet poglavlja: Vendidat (u kojem se propisuje, kako se treba moliti), Jasna (u silu potuče Aleksander Veliki i osvoji tu državu, po njegovoj smrti (323. pr. I.) ponovo uskrsnu Perzijaf kojem su ispisane molitve i himne), Vispered (neki kojom vladahu carevi porodice Seleukida i Arsakida. dodaci za pregjašnje poglavlje), Jašt (u kojem se slave Ovo je restauracija te države, koja osobito ojača pod pojedina božanstva) i Korda Avesta, gdje su sadržani Sasanovićima. Carevi iz ove loze pribaviše toj državi izvatci iz prijašnjih poglavlja, kako bi se lajici mogli veliki sjaj i ugled, dok se u 6. stoljeću po I. ne zadr- što bolje snaći u vjeri. Neki vele, da je tu svetu knjigu maše njezini temelji. Jedne noći (20. aprila) g. 571. napisao Zaratustra, a drugi tvrde, da je on napisao utrnu se perzijska sveta vatra, potresoše se sjajni samo jedan odjel njezin i to: Gastas u poglavlju Jasna, dvorovi cara Kisrata I. u Ktesifonu. Ta izvanredna a sve ostalo da je poslije nastalo i dotjerano. To se pojava jest znak jednog novog, epohalnog dogogjaja. zaključuje i po tome, što su riječi i neki izrazi u Te se noći rodi novi božiji poslanik, koji 611. g. poče ostalim poglavljima birani i dotjerani, dočim su u naučavati pravu vjeru: vjeru u jednoga Boga i nje­ Gastasu suhoparne riječi, ali jedre i duboke, koje gova poslanika Muhameda a. s. Istine, koje je Islam može upotrebljavati tek jedan filozof i svetac. Nu ta iznio i ideje, koje je on proturio u narod, preporodiše knjiga Avesta nije važna samo za to, što su u njoj svijet, olakšaše ljudima život, donesoše im pravdu, razvijene misli jednog osnovatelja vjere, nego je tajednakost i bratstvo. Perzijanci, koji su vladare dotlen kogjer važna i za književnost. Ona je vrlo važan lite­ držali za bogove a sebe za robove, snagjoše se u rarni spomenik, i ako se nije potpuno sačuvao. U toj novom vremenu, prigrliše svom dušom novu vjeru i knjizi vidimo staru metriku u pjesmi, a u nekim od­ tako dogjoše do blagostanja, kakovog prije nijesu nikad lomcima se nalaze i tragovi narodne epike kod Parsa. uživali. Narod poče razvijati svoje duševne sposobnost^ *) Oni smatraju, da je čisti duh (Ahura Mazda) stvoritelj poče se širiti njegov duh, koji je do tada bio sputan svijeta i zakonodavac svemu. Njemu je podregjeno viših i nižih du­ lošim običajima i štetnim vjerovanjem. Od prelaza hova (Pranasis), koji se bore za to, da se -sruši kleti Ahriman (zao Perzijanaca na Islam, poče i njihova književnost napre­ duh), koji ima silu svojih četa, koje hoće da održe na svijetu mrak dovati kao nikad prije. Pored prirogjene bistrine duha, i nesreću. Ljudi ne smiju biti u toj borbi nepartajični, već moraju dogjoše još duševne tekovine arapskog naroda, te tako pomagati dobrim duhovima, u tome daše ljudi jačaju. �Strana 210. Broj 10. ,B I S E R' Radi ogleda navešćemo ovdje jedno mjesto iz Jasne: „Ja znam da sam sjeromah, o Mazda, da blaga i ljudi malo imadem. Tužim ti se, o Mazda, da vidiš to! Udjeli mi pomoć kao drug drugu, te uslišaj skromnu želju molitelja". Drugo je mjesto, što prevodimo, uzeto iz pogl. Vendidata. — Zaratustra pita A huru: „„Ahura Mazda, presveti duše, tvorče, zemna svjeta, pravedniče. Kom’ od ljudi pokaza se prije mene? Koga si ti naučavo vjerovanju Mazda-Zaratustrovu?““ — Tad reče Ahura Mazda: „Jimi, l’jepom i bogatom pastiru, pobožni, ja se bjeh pokazo prije tebe. Njeg naučih vjerovanju, onom Mazda-Zaratustrovu". Stara perzijska književnost sačuvana je gotovo isključivo u toj svetoj knjizi, premda se ova nije pot­ puno sačuvala. Radi nje nazivaju cijelu staru periodu književnosti jednim imenom Av e s t a . Drugo ili srednje doba perzijske književnosti. Književnost ovog perioda zovu još P e h 1e v i. Ona zahvata od prilike vrijeme od četvrtog vijeka prije Isata, pa do raširenja Islama u Perziji. Riječ „pehlevi" došla je od stare perzijske riječi „parthavi" i znači srednji perzijski govor, kojim su napisane knjige ove periode. Nu osim toga književ­ nog jezika postojalo je takogjer i pismo „pehlevi", kojega Arapi nazivlju „huzvareš". Ono se teško čita, tim teže, što za neke riječi treba znati čitavu hrpu posebnih slova. Radi toga su sami Iranci htjeli, da knjige .pehlevi" periode ispišu drugim, jasnijim pi­ smom. Ipak u onom „pehlevi" pismu ima dosta ele­ menata, koji su došli u arapsku abecedu, a čita se od lijeva na desno. Gradivo ove periode većinom su napisi po stjenama i pećinama, te molitve i propisi, koji se od­ nose na ustanove Zaratustrove vjere, što no su sa­ brane u knjizi Avesta. Govor te periode ima u sebi dosta tugjih riječi, osobito aramejskih. To se vidi u svjetskoj kronici „Kinkart" i državnoj „Bundešeh", u kojima su razni komentari na Avestu. Osim toga ima dosta spisa dogmatične i apokaliptične naravi, koji pripadaju ovoj „pehlevi" periodi. Za vrijeme vladanja Sasanovića, pod kojim je Perzija bila veoma moćna i bogata, zadobi to pismo i taj književni govor šire područje. Tada se prevedoše neka indijska djela, megju koje treba ubrojiti i „Pančatatru" (t. j. pet knjiga, u kojima su priče o raznim životinjama), te grčka matematična i geografska djela. Perzijanci su tada preveli knjige Platonove i Aristo­ telove. Uz to oni nijesu zanemarili ni svoje narodne priče, tradicije i bajke. Njihovi su potomci kasnije po tim knjigama sastavljali tzv. carske knjige (šahname). To su narodni eposi (epi), u kojim se pjeva o slavi i junaštvu starih Iranaca i njihovih vladara. Najgla­ sovitiji takav ep jest, „šahnama" od pjesnika Firdusija. Književnost „pehlevi" periode najbolje je evala za vlade cara Kisra Noširevana (6. stoljeće). Dobro su je pomagali i drugi carevi kao n. pr. Kisra Parvis i Jezdegart III. U tome su stekli velikih zasluga on­ dašnji učenjaci i svećenici, a i bogataši su za tu svrhu davali dosta novaca. (Nastaviće se.) Dva života. ("Pripovijest.) Napisa Mirhab-Šukri Karišikovlć. (Nastavak.) Sidiki je zaista bilo u ovaj čas veoma neugodno. Kao majka brinula se, da Džemilu možda nije štogod zaboljelo, pošto je vrlo dobro znala, da se Džemila previše napreže, kako u kućnim poslovima, tako isto u nauci. Ta znala je, da je Džemila vazda u školi bila prva iztnegju svojih drugarica! A kod kuće? Ah, kako bi ona znala svako jutro rano podraniti, naložiti vatru, ispeći kahvu i dok bi roditelji ustali i počeli kahvu ispijati, dotle bi ona brzo haljine digla, i po­ mela, pa onda u kuću, čisti sudje, naloži vatru, pri­ stavi vodu, da se grije, a onda kada bi sve to spre­ mila, otišla bi u svoju sobu, pa za knjigu! I tako je to išlo iz dana u dani A jutros? Kao da nije ona Džemila! Kao da kod nje nema ništa, do li neke teške sjete... neke zamišljenosti! Eto, jutros je samo ispekla kahvu, probudila majku, a onda se brzo udaljila iz sobe, da se više nije ni povraćala... I baš ovaj razlog, što se Džemila više nije povraćala u sobu, ublaživao je kod Sidike pomisao na možda kakovu slabost Džemilinu! Šta više Sidika je najedanput bila kao uvje­ rena, da su ovom Džemilinom stanju uzrok očeve ri­ ječi, kada ju je prekorio radi toga, što sa Refikom razgovara. I Sidiki u ovaj čas kao da lahnu, — kao da joj se veliki teret s ledja svali, pa će u nekom veselju prema Džemili: — Ali, draga kćeri moja, drago dijete moje, reci ti meni slobodno, što ti fali... — Pa šta mi fali? Ništa, majko! — Ali vidi! Ti mi takova nisi nikada izgledala... Nikada, djete moje! A znaš kako tebe tvoja majka �Broj IO- „ B I Š E R" voli, kako se za te brine... Reci ti meni sve! Reci,da znam, da se toliko ne brinem. — Nemoj imati brige! Meni nije ništa. Eto jutros sam nekako nevesela, a ne znam ni sama, što mi je. Ne ćutim ništa, da mi manjka... Džemila će prema Sidiki, krijući jednako pravi uzrok svoje tuge, svoje zamišljenosti i neveselja. Ali Sidika nije nikako htjela da popusti. Ona je sve sile upotrijebila, da od Džemile sazna pravu istinu, šta joj manjka, šta joj na srcu leži i šta uopće ona u ovome položaju misli. Znala je dobro, da ona ra­ zgovara s Refikom, šta više i da se je prilično s njime zaašikovala, premda je Džemila uvijek gledala, da to sve od nje ukrije, da o toj njihovoj ljubavi niko ništa ne zna, ali to ipak nije mogla učiniti! Sidika je za to saznala, pa joj baš nije bilo ni teško, jer je čula, da je Refik posve pošten i ugledan mladić; da nema kod sebe nikakvih besposlica, da je od dobre familije i da će s vremenom postati velik čovjek i biti sam svoj gospodar. Sidika je za to sve saznala, to joj se do­ palo i nije htjela svojoj kćeri ni smetati u tom ašikovanju sa Refikom. Šta više ona se je sinoć sa svo­ jim mužem Salihbegom i preporiječila radi toga, što je on Džemilu onako napao, a bogme i Refika, jer je uvjerena bila, da nije imao pravo. Ta znala je, da je danas vrlo malo momaka, koji su se u svemu saču­ vali, a pogotovu onih, koji su sa teškom mukom i patnjom svršili koju školu ili moderni zanat tako osigurali svoju eksistenciju i svoju budućnost. Ona nije ni najmanje polagala kakove važnosti 01 ima, koji potječu od soja i plemena, a koji megjutim sa svoga neznanja i ne imajući nikakva zanata brzo propadaju, i više se šale ne povraćaju na bolju stazu, kao što je eto Salihbeg polagao. Sidika je to sve proturila Salihbegu kroz uši, ali on nije od svoga htio ni naj­ manje popustiti. Šta više ne samo, da je bio proti onih, koji^nijesu kao on od soja i koljena, nego je ujedno bio veliki protivnik svakog napretka i pro­ svjećivanja naše mladeži. Ta koliko se je samo puta protivio, da Džemila pohadja ruždiju i da uči ono „švabsko" pismo, što od njega sva zla dolaze, kako ono i sinoć Sidiki predbaci: Jest! Da ona nije pošla u tu vražiju školu, gdje se to ,,švabsko“ pismo uči, ona ne bi za to toliko ašikovanje znala i za te to­ like marifetluke... A? Zar nije tako? A to si ti svemu kriva! Ona nije trebala to ni započinjati, jer ja sam tu... ja bih je već negdje smirio i sreću joj našao! Pa još kakovu! Ne za onog Refika, što mu se ni za trag ne zna, nego za sojkovića i odžakovića, kao što joj je i otac... kao što su joj i stari, a ne za one ne­ kakve, što se po „švabskim" školama nalaze i koji ništa drugo ne vjeruju, do li onog njihovog. Ta oni su gotovo svi zašli krivim putem... u svakom se po­ slu nalaze, svašta im je za harač, a jedan koljenović ne će nikada tako što učiniti,., ne će na nisko pasti". Strana 211. Sidika se je svih tih njegovih riječi sjetila kao i toga, kako bi on vazda pri tome čvrsto ostajao, premda bi ona njemu obratno znala dokazati, i svoje mu dokaze pojedinim primjerima obrazložiti... — Džemila! Šta si se ušutila? Što mi već jed­ nom ne rekneš, što ti je, da znam, Sidika će nakon neke pauze, pošto joj se cijeli sinošnji prizor pred očima stvorio. — Ali, majko! Velim ti, da mi nije ništa! Dže­ mila će malo tužnije na taj upit, a lagani se uzdah ukrade iz njenih mladih i punih grudi... Taj njen uz­ dah značio je u ovaj čas mnogo nešto, jer je prema Sidikinom držanju uvidjela, za čim ona ide i što hoće. 0, kako joj je ovaj čas pri duši bilo! Da otkrije majki svoju duboku tajnu, svoje misli i osjećaje, pa tegobu očevih riječi ? 0, to ne može... to nije moguće! To bi samo mogla jedinom Refiku kazati, kome je namije­ njen svaki udarac njenog srca, svaki uzdah duše, svaka misao i osjećaj!.. 0, kad bi on tu sada bio... kako bi joj sve lahnulo... kako bi sretnija — veselija i zadovoljnija bila... Ta to sve njena mati ne bi ni primijetila... Sve bi drugačije izgledalo, nego što sada h i da... uopće cijela bi se stvar sasvim okrenula... tako se Džemili ovi čas pričinjalo. Istina, znala je, da je majka voli, i da joj ni najmanje ne smeta u lju­ bavi sa njenim Refikom, ali uza sve to nije se mogla nikako da odluči, da joj tajne svoga srca povjeri, da joj iskreno . otvoreno rekne, šta je na stvari i kakovo ona u tome svoje mišljenje ima. I više je puta htjela iskreno na majčin upit odgovoriti... ali opet nije mogla... nešto je u tome nevidljivo priječilo i riječi joj zastavljalo. To kolebanje Džemilino uvidjela je Sidika, pa je još više počela oko Džemile s raznim upitima kao: „Reci ti meni sve! Otkri mi svaku tajnu, da znam, kako ću se s ocem vladati i šta ću mu sve na nje­ gove riječi odgovarati, jer ovako niti mogu, niti znam, kako bi i šta ti misliš. A onako možda bi se on lahko dao preokrenuti...". Kada je Sidika u jednom takovom upitu rekla: „Možda bi se on dao preokrenuti" — najedan­ put se Džemiline oči nekim sjajem rasvijetliše, lice po­ primi izražaj neke nenadane veselosti, koja kao da u sebi samilosti traži, pa će prema Sidiki, ovivši joj obje ruke oko vrata: — Preokrenuti? Što to veliš, draga majko?Je 1’ to istina? Ha...? — Pa zašto da ne bi moglo biti, kada bi ti meni sve kazala i kada bi se ja znala spram tvojih riječi ravnati i s njime o tome raspravljati. S toga mi sada sve otkrij, dok on nije otišao, a i ovako smo se ovdje već dugo zabavili. Možda će nas sada koju zvati. — Ali... Ta ti znaš!., — Kako? Šta ja znam, šta na tvom srcu leži... — Pa eto znaš! Čula si sinoć sve.., Džemila će i spusti se opet na stolicu. �Strana 212. .BISER' — Dakle on je po srijedi! Ti njega voliš? Je 1’ tako, Sidika će na to, uzevši Džemilu za ruku. — Ah... Oprosti mi majko! Vidim, da me na to siliš, da te ovo moje stanje muči, pa ću ti sve reći... Ah... sve., sve, majko slatka, ali samo oprost... oprosti mi... i skočivši sa stolice, nježno se obavije oko Sidike, koja na svojoj desnoj ruci osjeti vrući cjelov Džemilinih usana. U tom stanju prošlo je nekoliko časova, a da nije ni jedna riječi progovorila. Pona­ šanje Džemilino i ono slatko umiljavanje natjeralo je Sidiki suzu u oku i umalo, da nije nad svojom kćer­ kom proplakala... 0, Bože! Ta koliko je vremena već prošlo, od kako se nije našla Džemila u majčinom zagrljaju... Koliko li vremena ima, otkako nije osjetila vrući cjelov svoje mile majke... Ta to je bilo u dje­ tinjstvu... u ono vrijeme, kada je Sidika u bešici lju­ ljala i cjelovima je svojim u slatki, angjeoski san za­ nosila. Džemili se sada činilo, kao da se je opet po­ vratilo ono doba... doba bezbrižnosti, doba majčina svakidanjeg tepanja i milovanja... Ah, u isti čas sje­ tila se i svoga oca, kako bi je uz majku milovao, cjelivao i svake joj večeri kolača i raznih šečerlama donosio, a ona bi se u toj dragosti smijala i svojim roditeljima cjelove uzvraćala. — Svega se toga sje­ ćala i u tim mislima još su se jasnije čuli uzdisaji, još su više bile Džemiline oči orošene vrućim suzama, koje bi više puta jedna za drugom sletila niz njeno bijelo i puno lice. Dok su Džemila i Sidika tako sta­ jale, najedanput se pročuo glas Salihbegov, koji je lagano otvorio vrata svoje sobe i izašao u kuću. Sidika je na to brzo pustila Džemilu iz zagrljaja i lagano pogledala na prozor, da vidi, kuda će Salihbeg. — Džemila! Otari suze, nemoj plakati, da te otac ne bi vidio ili možda primjetio. Eno ga izadje u bašču... Još se nije posve spremio., pa mislim, da će se opet ovamo povrat ti. Nego djete, dakle reci mi brzo, što je na stvari! Sidika će prema Džemili, pošto je vidjela, da je Salihbeg otišao u bašču. — Ali... Ja!., ja ne..mo...gu., Džemila će... — Zašto? — Pa tako..! Nije mi moguće... — Ali slobodno! K6 svojoj majki... Džemila na to lagano ustane, pa će posve ga­ nutljivo. — Majko! Ja njega... Refika volim! i nikog... ni­ kog više... Zatim se opet spusti na sećiju... Bila je ko izvan sebe... Šta ćeš! Morala je otkriti svojoj majci tajne svoga srca... — Dakle ti njega voliš..! Samo njega, je li kćeri? — Jest, majko! Rekla sam ti iskreno... — Pa nemoj se žalostiti radi očevih riječi Si­ dika će, da je koliko bilo utješi. Otac kć otac! On je istina malo stariji, a uz to previše vruć i ugrijan, pa ne treba baš previše pažnje posvećivati njegovim naglim odlukama. Ja znam i uvjerena sam, da će se Broj 10. on ipak moći preokrenuti. Ta znaš dobro, kolike li razlike izmegju njega i tvog amidže OmerbegaJ. A Omerbeg tebe voli i on će u tome dosta doprinijeti... Eto braća su, pa opet nijesu jednaki... Jedan je za školu, a drugi je proti toga... Ta da nije Omerbega bilo, ne bi ti možda ruždije ni vidjela, jer ja ne bih mogla ništa učiniti sama a onako pomoću njega ti sada pohagjaš ruždiju... — 0, zaista je amidža vrlo dobar! Džemila će malo veselije... — Jest..! Jest..! Samo ti šuti i nemoj se žalostiti! Budi vesela i mirna, a ja moram sada u sobu... Dugo smo već ovdje, a posla na sve strane. Za to poslije nam dodji, da čas prije sve smirimo, pa onda možeš opet u bašču, kojoj drugarici i koni, pa uči, veseli se... To je bolje, nego se tako u sobu zatvoriti i previše nešto razmišljati, jer od toga čovjek ništa nema, niti šta može time postići. — Dobro, majko.! Odmah ću doći., Džemila će, kada je Sidika već stupila preko praga sobnih vrata, a onda je ustala, prišla stolu i stala je svoje porazbacane i neuregjene knjige uregjivati. ... Tog istog dana, kada je Džemila otkrila svojoj majki, d samo Refika voli i da je najviše tužna i žalosna, što joj otac tu ljubav priječi i strogo joj za­ branjuje svako ašikovanje, i svaki razgovor s njime, tog eto istog dana dobio sam od njega preporučeno pismo. Bio sam kod kuće!.. Moglo je biti oko jedan sat po podne, kada najedanput pokuca netko na vratima. I ako mi je bilo žao ustati iza svoga pisaćeg stola, jer sam baš dovršavao pismo svome jednom prijatelju u provinciji, ipak sam morao... Bio je to listonoša... Čim sam ga opazio, odmah sam pomislio, da je pismo od Refika, pošto sam mu već dvaput pisao i nikakva odgovora nijesam dobio. Istina, ja mu ne bih pisao, jer nijesam znao njegove prave adrese, nego sam to više učinio radi same Džemile, koja bi me vazda o njemu pitala, čim bi joj otišao ili bi me gdje u putu srela... 0, kako bi me znala u jedan čas sa bezbroj pitanja okupit«, a ja bih slegao ramenima i rekao joj, da još ništa od njega nemam, ali da se treba malo strpiti, jer u tudjini da nije lahko; da se treba za sve sam sobom brinuti i sebe osigurati, a onda će istom za pisanje imati vremena.. Tako sam je eto tješio i time mog Refika ispričavao... I glede pisma nisam se prevario..! Odmah sam poznao rukopis Refikov; a sa strane je uz to još sta­ jalo slovo ,,R.“. 0, koliko sam tada bio veseo... koliko radostan! Pogledao sam nekoliko puta adresu, na kojoj nije nikakva znaka bilo glede Džemile, pa uza sve to ipak sam se ustručavao otvoriti ga. Ali se ipak odlučih i na svoje veliko čudo, u ovoj kuverti na­ lazilo se još jedno pismo, na kome je stajala ovaka �Broj 10- Strana 213. .BISER' adresa: „Dražesnoj gospojici Džemili... u S.“. Sada sam bio još veseliji, te ni sam nijesam znao, kako sam se najedanput opet našao za svojim pisaćim stolom. Bio sam nestrpljiv, jer pomislite, kroz koliko vremena nisam imao ni glasa o svome toli milom drugu i prijatelju. Pismo na mene upravljeno — bilo je slijedećeg sadržaja: „Dragi moj prijatelju! Oprosti, da ti se nijesam mogao odmah javiti’ jer sam znaš, koliko čovjek treba vremena, dok svoje stvari sredi, a osobito ovamo u tudjini. medju drugim ljudima. Mislim, da ćeš me razumjeti, kao što i moja Džemila, kojoj u prigibu prilažem pisamce i o kojoj znam više noći po tolike sate misliti. Ali na pomisao, da si Ti tu, i da si onaj, preko kojeg mogu sve svoje osjećaje iskazati i koji će mi u svakom po­ gledu svaku stvarčicu vjerno i iskreno priopćiti, na­ jedanput mi tih misli nestane... 0, kako mi je teško, kako neugodno bez tebe, bez našeg društva, bez našeg milog naroda!.. Čovjek ne može nikako shvatiti, što je svoj, što je domovina i svoje ognjište, dok ne bude u tudjini — i dok ne iskusi ljubav i susret tudjina. U ostalom o tome si dosta puta čitao, a u ne­ kim si slučajevima tako nešto i doživio. Šta ćeš! Naši misle, da je lahko učiti i škole svršiti, a onda „badava" hljeb jesti. Kolikog li neshvaćanja! Ta koliko ramo kuburiti i jaditi, pa na koncu: Šta si post gao? Ništa!.. Onim se tvoj trud ne može isplatiti... Daleko sam otišao! 0 tome ćemo kasnije kad tamo dodjem. A sada Te molim, da to pismo odmah uručiš adresalu.. Ne zapovijedam, nego molim, kako rekoh! Šta ćeš..! „Ona" me je sila zaista u svoje kolo uzela i ja mo­ ram onako igrati, kako ona hoće.. Čudnovato! Nikad na to prije pomisliti, a sad.? Pri kraju Ti saopćujem, da sam sa zdravljem dobro, da ću u brzo na ispit i da sada dosta imam posla sa knjigama. U ostalom o tome ću Ti kasnije javiti, a sada primi srdačni pozdrav i grli Te Tvoj Refik." To sam sve naglo pročitao i učinilo mi se, kao da sam svaku riječ nezasitnom nekom čežnjom gutao., a to tim više, što ću moći svoju prijateljicu Džemilu sa onim pisamcem obradovati i razveseliti. (Nastaviće se.) Šefika-Nesterin Bjelevac: Ljubavi. Ko sunce žarko proljetnog dana Ti svietliš meni stazom života; Ko svog kumira ja te poštujem, Živeći s tobom život ljepota. Bez tebe sve bi pustinja bila, Svijet bi ovaj grobnica bio : Šarene biljke, sitni slavulji, Čovjek, priroda i svemir cio. Ljubavi sveta, jedina nado, Što šiješ ko luč kroz mračne noći, Kad kušnja sumnje zavlada srcem, Tad mlada k tebi upirem oči. Tražeći duši u tebi samo Utjehu, vjeru, ja sanjam raj; Pod tvojim suncem, ljubavi moja, Procvjet’o mog je života maj . . . Životopis jednog megjeda. (Humoreska.) Napisao: Husein Gjogo — Mostar. (Svršetak.) U mlagjega pogovora nema. Radi se tu o žy/otu ljudskom, radi se o grdnoj zvijeri, koja može svladati i tri čovjeka. S toga je Fehim povjerene naloge pri­ mao sas im ozbiljno i svom dušom želio i nastojao, da ih izvrši. Tamam, kad je izašao iz avlije, dogje Mustafa sa revolverom, za njim Haso Dervišagin sa svojim bratom Husom. Obojica se zametnula biljama.*) — Po­ misli, ze.v, — govorio Alaga, idući mu u susret — u puški mi nije ni jedan fišek. — Ih ! — čudio se Mustafa. — Jah, moj brate! — nastavio stari Alaga. J<i da je megjed izletio, sviju bi nas pomlatio! Sad uljegoše u avliju : Dervišaga sa vilama, koje je u hanu uzeo, Mušan sa lopatom i Salko sa torbom. Ova dva pošljedna krenuše pravo prema daščari, kad ih Alaga zastavi. — Pričekajte — veli — dok mi kuršumi dogju ! Nu oni nijesu htjeli čekati. Kad je Salko htio vrata otvoriti, opazi, da je kanafa odmotana, a to je znak, da je neko iza njih došao u daščaru i tamo opazio megjeda. Nu bio je uvjeren, da megjed nije mogao prekinuti debeli, jaki sindžir. Kod vrata zaoali Mušan šibicu, Salko ih otvori i odmah opazi, da je pravo mislio, jer je megjed zategao sindžirom, pa stajao na zadnjim nogama, okrenut prema drvima. Prednje noge mu bile slobodne i vodoravno spružene, a uza nj nije nikog opazio. To je Salku plaho obradovalo, premda je u ostalom sumnjao, da bi onako mlad megjed mogao čovjeka svladati, jer je bio u sindžiru. Zgodno ga je obišao i s velikom brzinom baci torbu na njegovu glavu. Mušan mu brže priteče, obojica ga lahko osvojiše, a nije se baš ni branio. Samo je pan*) toljagama. �Strana 214. ,B 1 S E R' Broj 10. — Ohoj! ozove se krupan glas. — Gdje si to? — U pojati kod krave! Ima nas trojica... — Vigje li ga ti? — Vigjo, brate, ama nisam d obro... — A gje je okreno? — Vjeruj se, ne znam. Kaže Mustafa, da je okreno u vrt! Sad se oču glas Dervišagin. — Gdje si ti to? — pitao opet Alaga. — Evo me na duvaru, na merdevinama... — A gje ti je Huso i Haso? — Evo ih u mojoj avliji! — Znaš li ti barem, kud je megjed okrenuo? — Ne znam, Alaga, baš ko ni t i ! — U vrtu je, u vrtu je! — oglasi se ćelavi Na drvima, u ćoši (kutu) čučnuo Alija, blijed> Ahmet. drhtav i krvav po čelu i licu. Nije se smio ni taći — A gje si ti to, Ahmete? — pita Adem iz ni maći. Kad je opazio Salku i Mušana, dva poznata pojate. seljaka, kao da ga je sunce ogrijalo. Nešto mu je — Evo me tamam u vrh vrata! zgrijalo ukočenu krvcu, a duboko je udihnuo noćni — Koliko vas je tamo? zrak, kad je vidio, da je megjed — svezan. Bio je — Ja sam sam ! siguran, da će ga oni svladati. Nu šta će biti poslije — Ama znate li, ljudi, da li koji od nas f&li? toga s njim? To je nova muka, o kojoj poče razmi­ zabrinuto pitao Alaga, bojeći se, da nije kojeg me­ šljati, jer ne će biti šale, kad ga uhvate toliki ljudi, gjed ubio. pa kad stanu od njega iskati račun, za što ih je u Kod mene su trojica — opet se javi Adem. gluho doba uznemirivao. U takoj prilici bi lahko pala — A kod mene isto toliko — javlja Alaga. koja šaka u glavu ili kolac po legjima, a džabe ti — U mene je sve na broju — vikao Dervišaga grdnja ogorčenog Mujage. Osim ovih stvarnih pošlje- sa zida. dica dolaze i moralne, a te su još gore. Za nj bi bilo A vigje li ko Mujagu? — pita neko u pojati. mnogo teže podnositi ismjehavanje gragjanja i njihove Amo nije! — veli Alaga. dječurlije, te bi radije nosio zavezano čelo tri hefte, — Nije ni am o! — odgovara ćelo. nego li takovu sramotu prvog jutra. Sve ga je to sililo U tom se projavi tanak ženski glas: na brzu odluku. — Gje mi je otac? Kad je Mušan svijetlio, dobro je izmjerio položaj — Mujaga, o Mujaga!.. zakriči Fatina mati, u daščari, pa kad je on prišao Salki, da mu pomogne, jesi li živ? šibica se utrnula baš onda, kad je torba navučena Srećom se oču Mujagin glas. Pitao je Mušana na megjediju glavu. Tu je zgodu upotrijebio Alija, i Salku, kad su izbili k njemu iz daščare, za što su skočio je sa svog mjesta za Mušanova legja i u jedan ispustili megjeda na izvan. Ovi su se smijali još uz hip bijaše kod vrata. megjeda, kad su čuli onaj trk po avliji i ono kasnije — Drrr-žite ga! — povikne Mušan, koji se tome dovikivanje, ali su sad, kod toga pitanja, udarili u nije ni nadao. Glas mu bio snažan, ama neobičan, još veći smijeh, da se je čuo i u Fatinoj odaji. — zastrašen... — Megjed je, brate Mujaga unutri i svezan ! — umirivao — Ne...he... dajte m u! grmio u isto vrijeme Salko. ga Salko. Ove su riječi iznenadile družinu na avliji baš — Pa ko je pobjegao? — Mujaga će radosno. kao puška vrepce na gumnu. Svi se razbježaše kud — Lopov! On je pobjego! govorio Mušan. — koji. Za čas nije se ništa čulo na avliji, ali se je čula Kad je vidio, da smo se zabavili oko megjeda, šmignuo nekakva huka i neko zvečanje u pojati i na tavanu je u mraku ... više basamaka. Jedini Mujaga stajao na starom mjestu, — Je li išta odnio sobom? ukočen i bez lampe. Ona mu je ispala iz ruke, čim je — Ništa, osim život i zastrašenu d u šu ! — od­ čuo ono: „D rž...“, kcje mu je kroz srce prozujilo i zaplelo se oko njegovih noga, da nije mogao ni ko- govori Salko. Cijela družina slušala razgovor i kad su saznali, raknuti kao njegove komšije. Tek nakon pet minuta šta je na stvari, pohitiše k Mujagi na avliju, da dalje pročuju se ljudski glasovi. — O Ademe! — dovikivao Alaga sa tavana raspituju. Osobito im je bilo zagonetno oklen će biti megjed u daščari, kad ga niko nije vidio, kad je kućnjeg. džama malo okrvavio Salki ruku. — Podero je krpe — govorio Mušan. — Možete li sami? — pitao s izvana Mujaga, držeći u ruci lampu, i družini svijetlio. — Evo Adema, nek pomogne! — predlagao Alaga, slušajući šta rade ona dvojica u pojati. Njihova šutnja bila velika zagonetka za sakupljene ljude. U toj šutnji uvigjali su, da nije baš ni megjed tako jak, da ga ljudi ne mogu osvojiti, nu da su ga ipak osvojili za tako kratko vrijeme, nijesu mogli vjerovati. Šta više, očekivali s u : ili megjed istrčati iz daščare, ili će oni ,,u nutra“ zvati za pomoć. To očekivanje je bilo dosta neugodno, a osobito Alagi sa praznom puškom. �Broj 10- ,B I S E R' došao i kako je došao. Tu su im zagonetku riješili naši planinštari, zamolivši Mujagu, da ne zamjeri, što mu nisu kazali, šta je u sepetu bilo. Rekoše m u: — Ti nas, Mujaga, nijesi pitao, a mi zaboravili da kažemo. Ko se je mogao nadati kakvom belaju? Malo po malo, svijet se prikuči daščari. Kod vrata zapali Mušan šibicu, a pedeset očiju uprlo u onaj mrak, pa onda u sepet, gdje su medvjeda spu­ tana priklopili. — Je li golem? — neko će. — Nosi g a ! — reče Mujaga, ni ne čekajući od­ govor naših seljaka. — Odaklen je? — priupita drugi. — Nosi ga iz moje kuće! — opet će Mujaga. — De, da ga vidimo... kaže Alaga. — Jok, jok, nosi ga iz moje kuće! Ono Mujagino navaljivanje ukresalo se u dušu Salki i Mušanu. S toga Mušan prevri: — Nosićemo ga, Mujaga; jest nositi... Ne boj se! Ako ti je što pojeo ili popio, da platimo! Šta toliko intačiš? Ako si mu dao večeru, da mi tebi dadnemo tr i! Ako si ga pokrio žakom, da ti dademo čitav gunj! Pa šta onda toliko navaljuješ? Ti si gore na nj navalio, no on na te, i šta toliko govoriš ? Ljudi počeše miriti Mušana i Salku. Na koncu oni odoše, noseći sepet s megjedom izmegju sebe. Za njima pogjoše i Mujagine komšije. Smijali su se toj zgodi, te su — rekao bi - unaprijed uživali, šta će o njima pričati svojima u kući. Megjed je prenoćio u hanu, ali ne u sobama, gdje ljudi spavaju, već su ga sprtljali u jedan vlažan podrum, u koga su bila debela, okovana vrata i vrlo malen prozor. Handžija mu je to mjesto odredio. * Sutri dan prije 8 sati ode Salko s Mušanom iz hana. Ovaj pošljednji nosaše na legjima težak sepet, a za njim išao njegov drug, te razgledao po čaršiji one dućane, koji se istom počeli otvarati. Neki trgovci, Iz islamskog svijeta. Intelektualni pokret tuniških muslimana. Usred grada Tunisa blizu velike D ž a m i - e z - Z e j t u n e , čija je obuka u cijelom islamskom svijetu poznata, na strani onih mnogobrojnih ,,suk“-a, gdje se pod žarom afričkog sunca čami istočni život razvija, otvara se jedna slijepa ulica, koja se poslije nekoliko stuba Strana 215. koji su okasnili, metijahu svoj dućan ili prebirahu robu, a drugi sjeli na svoja obična mjesta i Čekali mušterije na sabahu. — Pošto kruške? — zavika jedan Mušanu, mi­ sleći, da je u sepetu voće. — Ovo su jabuke! — odgovori Salko. — Malo dalje, usred čaršije, zapita drugi trgovac: — Jesu li to jabuke? — Jok, brate! — zadihano odvrati Mušan. — Pa šta je to? — pita treći trgovac. — Ovo su kumpiri! — Tamam, pričekaj da vidim... — Prodate su ! osiječe Salko i prišapne Mušanu : — Pohiti bolan, da svijet ne spazi. — Fala Bogu, te su djeca u mejtefu, a bilo bi belaja... veli Mušan. Pred jednim golemim vratima, što su bila zatvo­ rena, potegne Salko za jednu vjesilicu, a u „kasarni" zazvoni. Izbi pred njih jedna stara baba, a iza nje jedan bradati žandar, i ovi upustiše seljake u dvori5.e. Ovdje naši ljudi izručiše svoj peškeš carskim s' jžbenicima. Uz kahvu rekoše žandarima, da je cij lo selo bilo za to, da se megjed odnese u „kasarnu", a izda­ leka ^atuknu Salko, da mu još nije stigl i dozvola na miir’icu... Kroz pola sata svršila se i predaja megjeda i ispijanje kahve. Sa četiri krune u džepu oslaviše naši seljani žandare i mrkog medu, da ga i.čei i vježbaju. Više nikad ne vidješe ono smegje run . i oi e tabane s pandžama, ali su slušali od carskih ljuc', da su medu poslali željeznicom u jedan grad, koji je daleko, daleko... od naše lijepe planine. Onog Mehu, koji je one noći brzo od.naglio iz Muja­ gine kuće, poslije su momci i djevojke prozvali „*rtutmom“, dočim je Alija dobio časni pridjev.ik „megj.d". Meho je tome najviše kriv, jer ga je on zoiom odao... ------ Dovlen je evo opisan život našeg megje !a. Moguće, da je i danas živ. završuje jednim prostranim nutarnjim dvorištem, krje daje pristup izvjesnom broju dvorana: to su prosto­ rije stare medrese E l - A s u r i j j e sada spojena sa Ha l d u n i j j o m, visokim učilištem i sjedištem ^Mu­ slimanskog prosvjetnog Udruženja", što ga osnovaše inteligentniji Tunišani, da nastavu islamske teolo ije (Akaid) i pravne nauke, (Fikh) Džami-ez-Zejtune, sa modernim znanstvom nadopune. A kako je bilo te ko �Strana 216. ,B I S E R ‘ B ro jjo . nastavu velike Maslinove Džamije modernizirati, vlada izvještajem, podnešenim Kongresu Sjeverne Afrike 1908. francuskog protektorata, poštivajući intimna uvjerenja god., zahtijevao. Inače je ugled Haldunijje već počeo reagirati na Tunižaca, nije ni pokušala da u njoj promijeni sta­ rinski način predavanja. stari universitet Džami-ez-Zejtune i mogao se počet­ kom 1910. god. vidjeti rijetki prizor pravog štrajka U Haldunijji nema ništa tajna: strani posjetioc dobro je primljen; njega uslužno provode kroz dvo­ slušatelja ove potonje, kako zahtijevaju temeljno prerane za predavanje, poučavanje itd., čiji su zidovi ukra­ ustrojenje njihove nastave: njihovim se zahtjevima šeni geografskim kartama i raznim prirodopisnim sli­ donekle udovoljilo. Dok se Haldunijja trudi da vjersku znanost s na­ kama sa arapskim imenima. Predavanje, koje je posve besplatno, obično počimlje oko četiri sata poslije stavom na arapskom jeziku savremenim znanstvom podne na arapskom jeziku, ali i francuski jezik u na­ upotpuni, S a d i k i j j a , prosvjetno udruženje starih stavi zauzimlje važno mjesto. Tu se predaje svjetska abslovenata zavoda Sadiki (tuniška gimnazija za mu­ i islamska povijest, geografija, prirodopis, fizika, ke­ slimane) marljivo radi oko prosvjećivanja Tunižaca mija, aritmetika, geometrija itd. itd. Pravne i ine znan­ uopće, šireći znanost do u najniže slojeve musliman­ stvene konferencije čine se, kako za članove i sluša­ skog pučanstva. Ujedno ovo udruženje propagiranjem telje zavoda, tako i za zadrugare, koji stanuju u Tu­ francuske kulture brine se uveliko, da se tuniški podnisu. Haldunijja'ima i veliki laboratorij za razne po­ mladak u duhu Islama odgoji. U i u svrhu Sadikijja kuse, čitaonicu i biblioteku, koja je — otvorena osim u zimskom polugodištu za tunišku mladež priregjuje članova i slušatelja — i svima onima, koji se intere- redovne konferencije, posve praktičnog značaja. Ove suju, ma za kakvo pitanje o Islamu. Godine 1908. ova konferencije, koje čine Tunišci iz odvjetničke komore, je biblioteka u svemu imala 720 djela u 1200 svezaka, iz osoblja sudskih tumača, muslimanske štampe, profe­ od kojih su osobito najskupocjenija djela na arapskom sora gimnazije Sadiki, te francuskih advokata i pro­ jeziku za poznavanje arapske civilizacije i povijesti dora Carnoto-va liceja, sakupljaju po više od sto i raznih islamskih naroda. Nekoja od ovih djela veoma pedeset slušatelja. Nekoje od ovih konferencija na­ su starodrevna, a megjutim ukrašena sjajnim i kra­ stavaju se u obliku uličnih predavanja na arapskom snim ilustracijama u bojama, te su od neprocjenjive jeziku, u kojim se od naroda zahtijeva mnogo pred­ vrijednosti. Biblioteka sadrži takogjer . mnogobrojna meta, veoma korisnog značaja, kao strukovna nauka, djela u arapskom prijevodu elementarne (osnovne) udruživanje megju zanatlijama itd. Tu se radi dakle obuke, kao i ona moderne, zapadne književnosti. Su­ podjedrako, upravo demokratski za prosvjećivanje i više, tu imaju i zbirke glavnih pariških smotra. naobrazbu muslimana bez razlike staleža, za koje se Ova marljiva, u islamskom duhu naobražena, je očinski zauzela ova muslimanska elita, koja je naj­ tuniška mladež zaista je dobro naoružana savremenim većim dijelom plod Sadikijje i Haldunijje. znanstvom, te se može usporediti sa najistaknutijom Najodličniji članovi ove tuniške obrazovane mla­ zapadnom inteligencijom. deži, koja potječe iz raznih redova naroda i svih kra­ Na čelu Haldunijje stoji upravni odbor od dva­ jeva zemlje, sačinjavaju tako zvanu mlado-tunišku naest članova, koji se redovito s ake godine biraju stranku, koja je istina malobrojna, ali megju muslitako, da se prijašnji članovi mogu ponovno birati. .manskim elementom dosta uplivna. Program rada ove Broj sveukupnih članova udruženja do sada iznaša mlade, islamskom kulturom naoružane, a zapadnim 463 od kojih 312-torica stanuju u Tunisu. Mali bud- idejama nadahnute muslimanske inteligencije, izražuje get Haldunijje, koji iznaša oko 12000 franaka, uzdržaje se u člancima sedmičnog lista T u n i s i e n (TuniŽac), se članarinom, redovnom godišnjom potporom admi­ što ga u arapskom i francuskom jeziku uregjuje Sejjid nistracije Vakufa, te raznim milodarima. Sa tako sla­ Ali Bach Hamba advokat u Tunisu. bim pomoćnim sredstvima do sada polučeni sjajni Ovi Mlado-Tnisci megjusobno su prema svojim uspjesi Haldunijje, dokazuju, da će ovaj zavod mnogo kvalifikacijama porazdijelili razna pitanja, od kojih sc doprinijeti za opću prosvjetu Tunižaca. Diploma ovog taj program sastoji. Sejjid Hajrullah i Sd. Asram na­ visokog učilišta daje pravo prednosti u nekim držav­ ročito su zaposleni oko širenja prosvjete megju pu­ nim službama, koje su rezervirane muslimanima. Slu­ čanstvom; Sd. Bešir Safar energično se zauzimlje za šatelji, koji su pohagjali dvostruko predavanje Džami- unaprijegjenje prihoda muslimanskih privatnih vakufa; ez-Zejtune i Haldunijje, primaju se kao činovnici u Sejjid Zauš, industrijalac i član „Društva za širenje lokalnu upravu, ili po volji odabiiaju slobodna zani­ prosvjete" već je učinio velikih usluga muslimanskim manja. Neki od abiturijenata ovih dvaju visokih uči­ fabrikantima i trgovcima, potpomažući ih pri organilišta svršili su i sveučilišne nauke u Francuskoj. Da zovanju za obranu njihovih staleških interesa, dok Sd. Haldunijja mogne još veće usluge činiti, treba da se Ali Bach Hamba energično zatražuje preustrojenje ze­ preobrazi u pravo moderno islamsko sveučilište, kako maljskog pravosugja. A megjutim svi zajedno poduje to njezin odlični predsjednik Sejjid Asram svojim zimlju potrebite mjere za naseljivanje isključivo uro- �Broj 10. BISER1 Strana 217. gjenika na beglučka zemljišta i za obilnije primanje Vjersko-prosvjetna autonomija kineskih muslimana. Tunižaca u državne službe. Uopće oni rade za materi­ Carigradski ilmijanski list „Sebilurrešad" u svome jalno podizanje i umni razvitak svoje braće po vjeri. 49. broju od ove godine javlja, da je predstavništvo Ovaj program muslimanske tuniške inteligencije kineskih muslimana, u koje je izabrala svaka kineska nije u opreci sa programom države protektorata koja — provincija, gdje muslimani žive, svoje zastupnike, up­ nastojeći da preko svojih javnih zavoda posve prakti­ ravilo prije dva mjeseca memorandum republikanskoj čnom strukovnom nastavom domaćem narodu pribavi vladi u Pekingu, u kojem traži saniranje islamskih sredstva za življenje i spašavajući ga tako iz duboke bi­ vjersko prosvjetnih odnošaja podijeljenjem autonomije jede, — ne zanemaruje ni visoko obrazovanje svojih šti­ i potpunog obezbijegjenja vjerske im slobode. ćenika, koji su i od sebe jako željni naobrazbe. I sama Najglavnije tražbine kineskih muslimana mogu tuniška vlada zahvalna je ovim marljivim Mlado-Tuni- se svesti na ovo nekoliko tačaka: Osnutak islamskog šcima, što joj tako olakšavaju njezin prosvjetnički rad. mešihata u glavnom gradu Kine Pekingu, koji će biti S francuskog: Sabri. vrhovni forum za riješavanje islamskih vjersko-proTurski Sultan - Kalifa cijelog Islama. Mjesečni list svjetnih odnošaja. Mešihatu će dodijeljen biti jedan za širenje Islama u Japanu „The Islamic Fraternity“ alim, kao fetva emin, koji će u šerijatskim pitanjima (Islamsko bratstvo), što ga čuveni Hindlija iz Bhopal-a izdavati pravne presude. Muhammed Bereketullah-han i Misirlija Ahmed FazliUz mešihat će se ustanoviti jedan -posebni odbor bey na engleskom jeziku u Tokiju izdaju, unatoč ne­ za ispitivanje šerijata, koji će ujedno biti kao savje­ opravdanim napadajima jednog dijela engleske kršćan­ tujući organ šejhul-islama kineskog. U središtima ske štampe, u svojoj uzvišenoj zadaći sjajno napreduje, sviju pokrajina, gdje muslimani žive, postaviće se te već sada ima, kako u Japanu, tako i u stranom šeriatski suci, koje će imenovati i sa službe dizati svijetu velik broj čitalaca. U jednom broju ovaj list, šeihul-islam. Osim ovih glavnih tačaka ima u ovom opisujući uzvišenost islamske religije, ističe potrebu memorandumu kineskih muslimana mnogo drugih za sve muslimane, da priznaju samo jednog vjerskog zahtijeva, koji se odnose na uregjenje tamošnjih poglavicu, koji je carigradski HaUfa, te piše ošovo: vakufa, na prosvjetno podizanje islamskog naroda i „Islam je čisto jedna ogromna vjerska zajednica, slično. Kako je nova republikanska kineska vlada do koja se ne ograničuje samo na jedno pleme, ili na sad više put pokazala svoju naklonost prama tamo­ jednu rasu ljudstva; on je odregjen da koristi cij' Dm šnjim muslimanima, koji su — osobito oni u Nanljudstvu, svima sinovima Adema i svima kćerima Have, kingu — znatnu ulogu igrali u državnom prevratu dajući im jednaka prava i iste dužnosti. pretprošle godine, nadati se je, da će im i ovaj put Zasjedanje Muhammeda V. na slavni prijesto izići u susret željama i podijeliti] im vjersko-prosvjetnu osmanlijskih Turaka, za islamski je svijet era nove autonomiju, koja će im zajamčiti slobodan razvitak i nade i života. Ovaj dobri vladar doista zaslužuje na kulturni napredak u duhu uzvišene vjere — Islama. slov halife svih vjernika. Vrijeme je došlo, u kojem Bugjenje svijesti muslimanskih žena. Skoro je će svi muslimani i sunnije i šiije, naći simbol jedin­ stva u osobi Halife cijelog Islama. Vrijeme je došlo, oko 4000 turskih žena održalo u Carigradu skupštinu, u kojem će vlade Turske, Perzije i Afganistana me- na kojoj su izrečeni (u univerzitetu) mnogobrojni gjusobno ustanoviti jedan čvrsti blok, pripravivši se patriotski govori. Megju njima je bila takogjer i žena tako protiv svakoj zajedničkoj opasnosti. Mi apelujemo generala Mahmud Muktar paše princesa Nimet. Tu na vjerske i patriotske osjećaje svih muslimana, da se je zaključilo, da se u ime osmanlijskih žena po­ uvide ozbiljnost položaja, te da svojim simpatijama i šalje brzojav turskoj vojsci na bojištima, koja gine novčanim prinosima potpomažu Tursku i Perziju u za svoju domovinu. Nadalje se izriče u ime svih is­ ovim kritičnim časovima njihove povjesti... Evropejski lamskih žena zgražanje i ogorčenje nad nedjelima, bankiri već iz zasjede vrebaju na Tursku i Perziju, što su ih počinili rišćani u osvojenim zemljama, te da ih dovedu u ropstvo, kako su to učinili i sa Egip­ se ujedno obratiše te žene na sve kraljice evropskih tom. Na svijetu ima 300 milijona muslimana. I da država, apelujući na njihov plemeniti osjećaj, da po­ svaki od njih daruje samo po jedan srebreni novac rade, kako bi se stalo u kraj onom kasapljenju ljudi „Fondu za obranu Islama", brzo bi se nakupila do­ na balkanskom poluostrvu. Takogjer su muslimanke dne 15. februara opet voljna svota, koja bi mogla Turskoj i Perziji dati sve manjkajuće im institucije, koje su im tako potrebne . održale drugu skupštinu, na kojoj su poslije drža­ Na koncu pisac izrazuje nepovjerenje prema ve­ nih besjeda sakupljale dobrovoljne priloge za vojsku. lesilama Trojnog Sporazuma, koje imaju tako velik Mnoge su skinule nakite, pa ih dale. Megju ove broj podanika muslimana i napominje značajne riječi spada i žena ministra unutrašnjih poslova, koja je Lorda Curzon-a, koji je rekao, da su „Turska, Perzija cijeli ures sa sebe skinula i dala. i Afganistan dijelovi Istoka, gdje zapad ima još da igra vrlo zamašnu ulogu". �„b i s e r ; Strana 218. Književnost. Trogodišnji književni rad lista ,,Gajreta“ . (Svršetak.) Šesti je broj vrlo mršav beletristikom. Dobra je stvarca „Lafunger" od Hazima Muftića; ali ima više karakter poučnog prozaičnog članka, nego li lijepe pripovijesti. Hazimovi svi radovi nose taj bi­ ljeg, pa o njima dalje ne ćemo ni govoriti, jer smo gore istaknuli, da nam je u ovom pregledu namjera iznijeti ocjenu jedino čisto zabavnih radova „Gajretovih '. Inače Hazim je vrijedan prosvjetni radnik, pa mu svaka čast i hvala! Zgodna je crtica od Reg. „Vidljive i nevid­ ljive rane". Fehim u svojoj pjesničkoj prozi, ili ako hoćete u svojoj prozaičkoj pjesmi visoko se digo, „gdje glu­ post triumf slavi", megju demone, pa onda na nekakovo „Gjubrište" pao; mnogo je i ništa rekao: Broj 10. Lijepa je od magjarskog pisca, Mavre Jokaja prevedena humoreska „Ja bih to mogao biti" i Ka­ ranfilagina pjesma „Kroz aleje", koja je puna čežnjom obojenih tonova, šuštanja lišća s lipa, breza, vrba i kestenova i mirisa šarolikih cvjetova. Nijesu li ugodni i milozvučni ovi stihovi: Stupao bih s tobom, moja željo živa, Kojoj srce ljubav nikad ne otkriva, Kroz cvjetna polja i mirisne luge, Pokraj šumne rjeke, kroz aleje duge... „Jesenskoj idili" od Šemsuddina Sarajlića takogjer nema nikakvog prigovora, samo što je malko nategnuta. U završnom dvanaestom broju prvog godišta reformiranog „Gajreta" vrijedno je na prvom mjestu spomenuti Sarajlićevu pjesmu ,,Ko bi mog’o" i Karanfilaginu pjesmu „Zavidim ti". Lijepa je crtica „Is­ pravak" od N. P., a nije baš loša ni „Vrijedna žena" od A... Pjesma „Ah, ja ljubim!..." od A ... bolje bi bilo da je poslana na adresu autorove ljubavnice. Konac je! Glupost je pobijedila! * U šestom se broju svakako od sviju radova beOd početka druge godine (IV. god.) reformirani letrisičnih odvaja „Zapis", s turskog prevedena pri­ povijest od Raif Nedždeta svojom vrsnoćom i lite­ je „G, et“ počeo izlaziti u petnaest dana. Ovo go­ rarnom ljepotom. Zabavni radovi sedmog i osmog dište je raznolikim gradivom znatno bogatije od prvog, broja (dvobroj) sastoje se sve iz samih prevoda osim jer je na njemu počelo suragjivati i više onih naših jedne originalne crtice „Sestra" od H. M., koja je književnika, koji su se držali do tada u pasivnosti. veoma uspjela. Prevodi su takogjer uspjeli. U početnom broju ovog godišta nailazimo na preve­ Deveti je broj prenatrpan izvještajima o godi- denu pjesmu Teufik Fikretovu „Na groblju", koja je dišnjem poslovanju društvenom pa je vrlo malo u nima filozofije intimnog pesimizma kao i sve pjesme nj došlo zabavnih stvari. Divne su dvije pjesme naj­ „Razbijenih gusala" ovog najboljeg osmanlijskog mo­ boljeg osmanlijskog modernog pjesnika, Teufik Fik- derniste. Od originalnih pjesama ističe se osobitom reta „Jusufova košulja" i „Majka", koje je u naš ljepotom dikcije i kompozicijom čarobnih boja pjesma jezik u kićenim stihovima pretočio naš dobar po- našeg Ćazima „Ja sam vjerni rob ljepote". Osobito znavaoc istočne književnosti, Musa Ćazim Ćatić. Fe- je lijepa takogjer Šemsuddinova rodoljubna pjesma himova pak pjesma u prozi „Na mom ognjištu" miriše „Probudila s e . . . “, koja je u srcu pjesnikovu duboko na neke misli iz Kranjčevićeve „Ja domovinu imam". proćućena i onda izlivena u magičkim stihovima na U desetom broju od beletrističnih radova naj­ hartiju. Koliko je Ćazim pjesnik fantazije, toliko je ljepša je Šemsuddinova pjesma „Zemlja", jer je posve Šemsuddin pjesnik srca; prvi je slikar, a drugi je originalna njena tema, a i forma joj je vrlo kipar, koji vlastita čuvstva utjelovljuje u kipove, koji dotjerana. puno govore. Karanfilagina pjesma „Kad ćeš se ženiti", nije Ugodno bi se čitala pjesma od Fadila Kurtagića Bog zna od kakove vrijednosti, ali se ipak može „Sniježnim alejama", da nije prenatrpana suvišnim čitati. Pjesma pak „Pod bajamom" od — a n ...a i nezgrapnim poredbama. ukočena je, hrapavih stihova i svojim „jecanjem u Ta zar nije nenaravna komparacija ova: granju" nekako podsjeća na slične motive u Dučićevoj ----------------------------- Kao što pitija poeziji'. S rubni Vam usana osmjeh me tješio. U jedanaestom broju susrećemo se sa vrlo krasnom i snažnom patriotskom pjesmom od Ibrahim Fadil je megjutim kasnije — kao što ćemo vi­ Edhema Džafića „Ne ostavljajmo domovinu". Ovo je djeti — tu pogrešku shvatio, pa je izbjegavao ovakove nekakav početnik, — jer nam do sad nije poznat — neprirodne ornance u svojim pjesmama, koje su nam ali u njega ima jake pjesničke žice, pa bi šteta bilo veoma simpatične. da dalje ne nastavi, jer bi se iz njeg mogao istesati Pjesma „Noćni akordi", od Fehima Nedžatije dosta dobar poeta. Pjesma „Ruža i slavulj" od Fadila Ima u sebi mrvićak poezije; ali joj je ritam nekako Begića je skroz na skroz početnička stvar. suhoparan, opor. �Broj 10. ■B I Š E R' Najbolja stvarca u ovom broju bez sumnje je Sarajlićeva pripovijest „Danica je čekala mjeseca” koja prolazi kasnije kroz nekoliko brojeva a u kojo je autor pokazao zaista široku spremu u psihološkom analiziranju duša i veliku vještinu u opisivanju pri­ rode, pa napokon poznavanje sviju nuanca ljepota i blagoglasja našeg jezika. Pjesma u prozi „Panem et circenzes" nema ništa pjesničkog. Iznimno moramo ovdje spomenuti megju beletrističnim radovima „Biografiju Ebu-Ali-Ibni Sina-a“ od nekakova Firuza Fočanina. To nije ni nalik na kakovu biografiju, koja bi nam bar u miniaturi mogla prikazati život, rad i djela ovog velikog islamskog filozofa, o kojem bi se dale čitave knjige napisati. Fočanin nam u ovom člančiću od jednog stupca pruža 0 Ibni Sinau samo ono, što skoro svaki iole obrazo­ van čovjek zna; s toga — kad ni sam nema šireg poznavanja Ibni Sina-a i njegovih djela — nije trebao ni mrčiti papira, jer ovom „biografijom" je samo omalovažio toga velikog čovjeka i njegova besmrtna djela. U drugom i trećem broju ovog godišta vrlo nam se svigja pjesma „Složimo s e ..." od Ibrahhr Edhema Džafića, o kojem smo gore rekli, da imade lijepe pjesničke žice. I zaista Džafić ovom već pjesmom pokazuje neki napredak i evoluci. u, u radu, jer je ona od one, što smo ju u prvom reformiranom godištu spomenuli, bolja i mislima i formom. Krasne su stvari Teufik Fikretova pjesma „Ribari" azorišna sličica „Seha i Pervin" u Ćazimovu p.evodu, a dosta je simpatična i Vahidina originalna pjesmica „Zora", jer je — vidi se — potekla sa vrlo tank ćutna ' i plemenita srca ženskog. Ugodno se čita ruska humoreska „U redakciji", od Miasnjickog. „Venus", pjesma od M. Ć. Ćatića, kao i „Alkemičar" od Fehima Nedžatije prilično su uspjele, samo nam se čini, da prva odiše malo višom slobodom u mo­ ralnom pogledu. Spomenimo od gradiva tih brojeva još pjesmu Karanfilaginu „U proljeće", koja je dosta nježna 1 čuvstvena, a ostalo je gradivo ispod svake kritike. Četvrti broj ovog godišta pun je više svega, ne­ go li valjanih beletrističnih radova, izuzam samo Teu­ fik Fikretovu „Jesensku vilu" i čuvstvenu pjesmu „Dogju čaši" od Šefike Nesterin. Bjelevac, koja ima slatku dikciju i milozučan ritam poput kucanja nježnog ženskog srca, kao što je kod Šefike, koja „očekuje časak jedan — nova zora da zarudi", zora narodne nam prosvjete, čiji će dionici biti i naše zapuštene sestre. Peti broj sadržava od prilično valjanih zabavnih književnih radova samo Muhamedovu pjesmu „Ruže su nam svehle" i Šefikinu crticu „Zalog", koja ima jakog efekta na dušu čitaoca. Ćazimova pjesma „Mo­ ja ljubav" mislima je lijepa i ugodna; ali oblikom je — osobito u završnim stihovima — vrlo nategnuta i hrapava, što je rijetkost kod Ćazimovih pjesama, koje su općenito uzevši glatke i milozvučne. Strana 219. U šestom broju pjesma od Muhameda „Ah li­ jepo čedo milo!.." suhoparna je i malokrvna kao i „ono čedo" koje se u njoj opjeva; isto tako i pjesma „Pramaljeću" od Mustafe Kezmana. Ćazimov „Jesen­ ski plač" pun je boja, nuanca i opojne muzike jesen­ skih melanholičnih dana. Gačaninova pjesma „Kad" ima u sebi nešto poezije, a pripovijest „Pokraj Dri­ ne" od Hafiza R., koja se u sedmom broju svršava, pokazuje, da njen autor ima dosta dara i smisla za lijepu knjigu, pa bi se moglo od njeg po vremenu nadati i boljim literarnim radovima, ako ustraje i svoju sposobnost više dotjera, čitajući bolje naše knji­ ževnike kao Gjalskog, Novaka, Tomića, Kozarca, Kumičića i druge. Sedmi broj ukrašuje zbirka Ćazimovih pjesama „iz ciklusa religioznih soneta", onda Muhamedova pjes­ ma „0, da mi je!..“ Drugi radovi sastoje se samo od znanstveno — poučnih članaka, koji ne spadaju u okvir ovog pregleda. U osmom broju izišle su Ćatićeve „Ljubavne melodije", koje su opojne kao i oni zamamni glazbeni akordi, što ih njegova Nigjar izvija na glasoviru is­ pu- svojih majušnih alabastar — prstića. Muhamedova pjesma „April" oporo se čita, ri­ tam joj je ukočen i nepravilan; inače ima u njoj li­ jepih boja i tonova. Hatidžina pjesma „Ti si" sto puta je prožva­ kana proza, a isto tako i pjesma „Raziji" od Hafiza R. Slabo je uspio i prevod u prozi Teufik Fikretove pjes. ie „Bolesno dijete"; prama ljepoti originala upravo banalan. Deveti broj donosi sonet „Vili pjesme" od F. Nedžatije, koji svojim završnim stihom : A ona pjesme najljepše mi daje... nekako preveć miriši po Teufik Fikretovoj „Vili pjesme", koja je u osmom godištu „Behara" izašla. Lijepo je Sarajlić započeo i dovršio svoju pjes­ mu „Ko harfa sam razbijena", ali je već u trećoj ki­ tici prešao na prozaičan momenat: Radio sam za svoj narod, Trudio se pomoći ga... pa cjelina pjesme gubi jedinstvenost i harmo­ niju poetičkih ljepota. „Sličica" „Trčivoda" nije nikakva literarna stvar, a „Ljubavne iskrice" od merhm Adila Galijaševića početničke su, ali veoma nježne i jake pointe, pa odaju lijep autorov dar, koji bi se bez sumnje va­ ljano razvio, da je rahmetli Adil poživio. Karanfilagine pjesme „Cvijeće" imaju kolorit na­ rodne poezije, a nježne su i mirisave kao pravo šum­ sko cvijeće. Deseti je broj dosta dobro uregjen. Sonet „Pjesniku" od F. Nedžatije, s turskog pre­ vedena crtica „Spava li mati?", onda prevedena �Strana 220. ,,B I S E R ' manja pripovijest od Ernesta Despera i Čazimova pjesma „Kao što ljubice cvatu? — sve su to lijepe i zanimive beletristične radnje, koje bi se mo­ gle iznijeti i u boljem književnom listu. Jedanaesti broj je veoma mršav. Pjesma „Sje­ ćanje" od Gondžeta nema ništa nova ni u for­ mi ni u mislima, a nije mnogo bolja ni Sarajlićeva pjesma „Slomljeno srce", a puna je očajnog pesimi­ zma i skepse, koja dosagjuje. Mora, da je Sarajlić tu pjesmu davno spjevao, pa je tek kasnije „Gajretu" dao, jer ona se ne da ni iz daleka usporediti s nje­ govom poezijom, koja je vrlo bogata različitošću te­ ma, lijepim mislima, figurama a kadkad i krasnim slikama. Izedinova crtica „Vodonoša" je nategnuta, suho­ parna; sujet joj svagdašnji, koji je sto put do sad opisan. Uspjela je Gazanferova pjesma „Vox“ dcsta, samo joj oblik nije najbolje dotjeran, dikcija joj nije poetična. U dvanaestom broju vrijedne su spomena od izvornih, radova pjesme „Pred očinskim domom" od Ćazima i „Ja snatrih" od Fadila Kurtagića. Simpa­ tična je i pripovijest „Zanemareno blago" od Hafiza R., koji se — kako nam se čini — sve više razvija i napreduje u književnom radu. U ovom je broju počela izlaziti u prevodu Šemsuddina Sarajlića dra­ ma najvećeg osmanlijskog pjesnika, Abdul-Hak Hamid beja, „Kći Indije" (Duhturi hindu), koja se pro­ teže do 24. broja; ali — na žalost — nije dovr­ šena, ne znamo, s kojih razloga. Sarajlić je nastojao, da što vjernije prevede ovo remek — djelo istočne lijepe knjige; ali kraj svega toga nastojanja nije mo­ gao u naš jezik pretočiti sve one zamamne ljepote, sve one čarobne boje i magičke slike, koje je autor izlio sa svog pera u turskom jeziku. Ali Sarajlića ne smijemo zato osugjivati, jer kod nas — uvjereni smo — nema nikog, ko bi to mogao učiniti. U trinaestom i četrnaestom broju (dvobroj) je­ dri su i puni zdrave poezije „Proljetni soneti" od Ća­ zima Ćatića, a ugodno se čitaju i „Dva pisma" od Hafiza R. — Lijep je i zanimiv i prevod s francus­ koga „U balonu" od M. Levela i pjesma Karanfilagina „Na postelji", a ostali radovi sastoje se iz samih sitnica, koje nemaju nikakove literarne vrijednosti. Petnaesti i šešnaesti broj prava je golotinja u pogledu beletrističkog gradiva izuzam pjesmu „Lju­ bavni akordi" od Ćazima i „Spleen" od Kurtagića Fad'la. Sedamnaesti pak broj nema ni jedne zabavne književne stvarce, koja bi nas zainteresovala i ugo­ dila našem estetskom ukusu. U osamnaestom broju izišle su samo dvije stvari, koje su vrijedne, da se spomenu. To je prevedena Sulejman Nazifova pjesma „Um i objava", koja je puna dubokih misli i filozofije, te Halid Zijaova pri­ povijest „Pošljedna djeca" u prevodu G. Risa. (Gligora Ružića, učitelja srpske gimnazije u Skoplju?) Broj 10. Devetnaesti broj je okićen s ciklusom divnih Teufik Fikretovih pjesama „Iz razbijenih gusala" i prijatnom humoreskom „0 berberima" od Mark Twaina. Hamzine dvije pjesme „Ljabavi nema" i „Sjećaš li se“ imaju u sebi više svega, nego zdrave i snažne poezije, a Sadijina crtica - pjesma u prozi, šta li je? _ nKod zadnjeg oproštaja" pravi je književni galimatijaš. Tople su, čuvstvene i intimne pjesme „Pusto polje" od Karanfilage i „Noć caruje" od Sarajlića. Od dvadesetog i dvadeset i prvog broja spomenućemo samo „Boje i mirise", nekoliko turskih prevoda, Sarajlićevu pjesmu „0 kako je tužan jesen­ ski dan!..", čije nas sentimentalne boje upravo opi­ jaju i u ekstazu uznose i Karanfilaginu „Ostavljena", pjesmu, koja je takogjer prevučena drhtavim velom otmene sentimentalnosti i tuge. U dvadeset i drugom broju liiepa je samo pjes­ ma „Gdje si?..“; inače svo ostalo gradivo — šuć muć, pa za plot. Napokon u završnom broju (23. i 24.), tiskana su „Tri gazela" od Ćazima Ćatića kakovih je, u na­ šoj književnosti rijetko naći, onda s turskog preve­ dena pripovijest „Pismo jednog umrlog" od Jakup Kadrije, lodernog osmanlijskog pisca. Kad još spomenemo „Noćnu sliku" od F. Neđžatije, onda smo naveli sve zabavne književne ra­ dove od drugod godišta reformiranog „Gajreta". Treće godište nije ništa bolje od dvaju prvih po kvaliteti svog gradiva, a izišlo je — kao i prvo — u -vemu u dvanaest brojeva. Rahmetli Osman Gjikić uredio je od tog godišta samo tri broja, a ostale brojeve današnji poslovogja društveni, Avdija Sumbul, koji i danas list uregjuje. U prvom broju ovog godišta lijepa je samo Karanfilagina pjesma „Vijenac" i Mark Tvvainova humoreska „Posjeta jednog intervjujera. Od drugog i trećeg broja nema ništa, da se spomene osim pjesme „Silhouetta" od Fadila Kurtagića i crtice „U službi" od A. Hifzi Bjelevca. Četvrti broj je posvećen rahmetli Osmanu Gjikiću. U njemu ima vrlo krasna pjesmica od Osmanove sestre Hatidže, u kojoj je ona u toplim verzovima izlila sav bol i tugu svoje sestrinske duše nad smrću svog brata. „Mojoj dragoj" od Abdulaha, „Iz zveke sindžira" od I. Sarića i „Na pragu života" od M. Hadžića — sve su početničke stvari, koje su mo­ rale u koš doći. Peti i šesti broj donio je krasnu kraću pripo­ vijest „Problematično popodne" od Bjelevca i dvije vrlo uspjele pjesme Fadilove „Statua" i „Mi", koje su mogle ući i u zagrebački „Savremenik" po našem mišljenju. U sedmom i osmom broju ističe se svojom vri­ jednošću samo „Azema" pjesnička pripovijest od Šefike Nesterin Bjelevac i Osmanov „Derviš", inače su �Broj 10. B I S E R“ druge sve zabavne radnje bez ikakve literarne vrijed­ nosti, osim francuske prevedene pripovijesti „Čovjek sa zmijama1' od Asafa. Deseti i jedanesti broj (dvobroj) donosi zanimiv prijevod „Zaboravljene ljubavne riječi- odKatuleMendesa i krasnu Sulejman Nesibovu pjesmu, ,,K istini" Završni broj (12) ima lijepu Fadilovu pjesmu „Jesenska pjesma", Ahmed Hikmetovu pripovijest „Zagonetno je srce ljudsko" i pripovijest „Na kraju" od A. Hifzije Bjelevca. Inače svi drugi beletristični radovi ovog broja - prosta su bljuvotina. Time smo eto iznijeli tačan pregled i objektivan sud o „Gajretovim" trogodišnjim beletrističnim radovima, pa se pre­ ma tome može zaključiti da se svi ti uspjeli i ljepši radovi mogu svesti samo na nekoliko pisaca, koji su prije na „Beharu ‘ saragjivali, kao što su Sarajlić, Ćatić, Kurtagić, Ata Nerćes, Bjelevac i još nekoliko njih. Listak „Gajretov je kroz sve tri godine bio mršav; u jedinoj rubrici „0 zdravlju11 izišlo je neko­ liko lijepih i po narod korisnih članaka i nekoliko stvarčica o nacionalnoj ekonomiji. To je sve, Moramo ovdje — makar to ne spadalo u okvir ovog pregleda — još spomenuti, da je u pošljedno vrijeme pristupio bio „Gajretu" kao suradnik i naš najbolji i najproduktivniji pisac Osman Nuri Hadžić i počeo iznositi svoje novo veliko djelo „Kulturna povijest Islama" ali je — kako smo obaviješte« i — taj svoj rad opet povukao, zbog toga, sto „Gajret" pretežnim dijelom donosi radove tiskane č: 'icom, koja je do sad bila zaprekom, da na ovom listu suragjuju naši stariji i istaknutiji književnici. Uz Hadžića su se od daljnjeg suragjivanja na „Gajretu" s ist;g razloga povukli skoro i svi dosadanji njegovi bolji suradnici kao Sarajlić, Kurtagić, Bjelevac i drugi. U najnovije se pak vrijeme proti uredništvu toga lista dižu mnogi prigovori: prigovara mu se, što una­ šanjem ćirilice kao simbola srpstva tendenciozno pre­ ko „Gajreta" postavlja društvo na neko stranačko stanovište. S toga i mnogi pretplatnici „Gajretovi" (iz samog Stoca oko 200) vraćaju list i odustaju od pretplate. To je vrlo nezdrava i hrgjava pojava u našem prosvjetnom životu, a služi samo na uštrb ne samog lista, nego i društva, koje troši toliki novac na.nje­ govo izdavanje. Ne znamo, ali nam se čini, da je „Gajretov" odbor suglasan s redakcijom, da se list tiska ćirili­ com, jer baš o volji odbora ovisi, kakovim će se.pis­ menima društveno glasilo štampati. To nije lijepo! Mi bi smo u „Gajretu" morali biti samo muslimani, a na tom je temelju ljetos - da ne bude trvenja — i kompromis na skupštini sklop­ ljen i dana časna riječ, da će se jedinstveno i složno raditi. Tako bi moralo biti i odbor bi trebao biti ne­ pristran i popustljiv u onom, što zahtijevaju pretplat­ Strana 221. nici i suradnici, o čijoj pretplati i radu ovisi opsta­ nak lista, a to je i u interesu društvene ideje, koju je imalo pred očima, kad je list pokrenulo. Na koncu nam je još ovdje izraziti svoje nego dovanje, što neki stranačkom strašću zaslijepljeni ljudi putem štampe izriču neobjektivnu kritiku o ne­ kim radovima u „Gajretu", koji svojom kakvoćom ne zaslužuju takove kritike. Tako je na pr. nekakav Mustafa Stršljen valjda prije petnaest dana napisao u „Hrv. Dnevniku" prikaz pošljednog „Gajretova" dvobroja, u kojem nepravedno napada na radove Osmana Gjikića i A. H. Bjelevca i trpa ih pod istu kapu s Ismetom Sarićem, verzifikatorom banalnih sti­ hova „Iz zveke sindžira'. Ta merhum je Osman — a to se mora priznati — jedan od boljih naših pjesnika po vrsnoći i kvan­ tumu svojih radova, pa mi ne možemo nikako shvatiti, kako je taj „Dnevnikov" kritičar mogao njegovu onu lijepu pjesmu nazvati kobasicom, tim više nam to ne ide u pamet, što je ta pjesma skroz religioznog sadržaja. — Valjda je to za to, što se je merhum Osman osjećao nacionalno Srbinom, pa kritičar nije Hf;o, da objektivan bude. Bjelevac je opet jedan od naših mlagjih marljivih radenika književnih, a koliko se sjećamo, i kritika se je o njemu povoljno izrazila, kad je izdao svoje „Sli­ čice i profile" Jedina „Bosanska vila" tada je nepo­ voljan sud dala o toj Rezakovoj knjizi i to samo s toga, što nije štampana ćirilicom i što preveć miriše „hrvatštinom". Dakle nije lijepo nebjektivan biti i bez razloga osugjivati valjane literarne radnike, kojih mi trebamo, jer nepravedan oštar sud ubija volju i mar a volje i mara ima mnogo kod našeg Bjelevca, od kojeg se još mnogim lijepim radovima možemo na­ dati. Mustafi bi poručili, da se drži one Ekremove : M u n e k i d a di l o 1m a 1i !.. H. J. Muslimanska žena. (El-mer’etul-muslime.) Redak­ cija našeg lista odlučila je od početka naredne naše godine (1. juna 1913) iznositi u prevodu ovo glaso­ vito naučno djelo učenog arapskog pisca, Muhamed Ferid bega Vedždije, koje je prije godinu—dvije štam­ pano u Kairu, a u kojem se znanstveno i kritički ra­ spravlja o ženskom pitanju uopće s primjenom na po­ ložaj muslimanske žene, što joj ga je šeriat odredio. Nadamo se, da će ovu nakanu naše redakcije radosno pozdraviti svi „Biserovi" čitatelji i čitateljice tim prije, što ovo djelo govori o tako važnoj temi, koja je aktuelna i po naš socialno-kulturni razvitak, i što će u n emu naći mnogo zdrave i poučne lektire, koja će im proširiti horizont naobrazbe, upoznava­ jući ih s položajem žene u Islamu i istiskujući one grdne predrasude, koje su o njemu vladale — osobito megju našim suplemenicima katoličke i pravoslavne vjere. �Strana 222. „BISER1 Da pružimo našim čitateljima i čitateljicama bar kratku sliku sadržaja ovog skupocjenog djela Vedždijina, mi ćemo sada ovdje navesti poglavlja, na koje ga je autor razdijelio. Poslije oduljeg predgovora (deset stranica) u prvom se poglavlju govori uopće o ženi i njenoj de­ finiciji. Drugo poglavlje prikazuje nam prirodne du­ žnosti žene, a u trećem pisac potanko raščinja pitanje, da li je žena fizički i duševno ravna muškarcu. U četvrtom se poglavlju dokazuje nepobitnim argumentima potreba, da žena stoji pod zaštitom mu­ škarca, te se nabrajaju koristi i dobre posljedice te zaštite; u petom se pak poglavlju svestrano i pituje i riješava problem, da li je žena sposobna, da s mu­ škarcem sudioništvuje u vanjskim (izvanobiteljskim) odnošajima, a u šestom opet analizuje se pitanje, ima li išta u prirodi žene, što bi dokazalo, da bi ona mogla obavljati poslove, koje muškarci obavljaju. Sedmo poglavlje govori o tom, da li se žena treba klonuti kontakta s muškarcima; u devetom se analizuje pitanje, je li pokrivalo islamske žene znak ropstva i podvrženosti, ili je zaštitnik njene slobode, a deseto pak poglavlje raspravlja o tom, da li je po­ krivalo zapreka, da se žena oplemeni i usavrši Jedanaesto poglavlje raščinja problem, da li treba ženu otkriti, dvanaesto, da li su oplemenjene savršene žene na zapadu, u središtu čisto materijalne kulture. Napokon u trinaestom se poglavlju raspravlja o pitanju, kakav bi način odgoja bio prikladan, da se stanje naše žene poboljša i uredi. Ova knjiga ima 165 stranica 8°, a autor se je pri njezinu pisanju mnogo služio evropskim učenim piscima i mnoge svoje tvrdnje argumentirao njihovim riječima. Još jednom napominjemo, da se čvrsto nadamo, da će našu nakanu o prevogjenju ovog glasovitog Vedždijina djela svi naši čitaoci s veseljem pozdraviti. Kulturne bilješke. Džemalov vaz u Carevoj džamiji. Dana 14. pr. mj u petak poslije podne držao je na zamolbu općinstva pred punom džamijom slušalaca naš veleučeni i opće priznati alim H. M. Džemaluddin ef. Čaušević vaz sa svrhom, da upozori prisutne, kako Kur-ani-azimuššan preporučuje bratstvo, slogu i jedinstvo, kako u vjero­ vanju tako i u poslovanju, te je uzeo za temu ajet iz surei-bekare: „Ve e nf i ku fi s eb i I i 11ah i ve la t u l k u bi e j d i k j u m i l e t t e h l u k j e t i ..." — „0 muslimani! Pokazujte požrtvovnost za spas muslimana; ne bacajte sami sebe u propast; budite dobri i dobro činite, jer Bog ljubi dobročinitelje 1“ Onda je ovdje tumačio ,,infak“ — požrtvovnost, te je pri tom na­ glasio: ako jedan narod ne bude požrtvovan, da ne može kao cjelina ni živjeti ni opstojati, već mora pro­ pasti. Ovdje je naročito istakao, kako je za opstanak Broj 10. islam, cjeline nužno imati mektebe, medrese, škole, sirctišta i druge zavode, koji služe za jedinstven uzgoj, pomoću kojega se može ta cjelina usavršavati i lakše dolaziti do zajedničkog uzvišenog cilja. Još je rekao: Mi, kao muslimani, ako se ne pokažemo požrtvovni za uzgoj svoje mladeži, nego je prepustimo, da je neko drugi uzgaja u drugom pravcu nego li po uzvišenom islamu, onda smo sami sebe strmoglavili u propast. „Tehlukju" je protumačio na dva načina: prvo je „škrtost", koja prouzrokuje propast jedne cjeline, a drugo je „razdor", koji takogjer uništava svaku za­ jedničku sreću. Opi šivajući ovu vrst „tehlukje" t. j. razdor, naveo je, da laž, kleveta i potvora jesu od najvažnijih razloga razdora. Za to su jedni mufessiri protumačili riječ: ,,ve ahsinu", koja ima prvobitno značenje „uljepšajte" i dobro činite", pri čemu su uzeli: uljepšajte vaš ahlalk, vaše ponašanje prema Bogu i megjusobno! Narod, koji je lijepa ahlaka, vrle ćudi i moralan, narod je najsretniji. U njega nema laži^ klevete i t. d. Za to je naš pejgamber, kad su ga pi­ tali: „Šta je islam? Ja resulallah!" odgovorio: „Elislamu husnul-hulki!“ t. j. islam je lijep ahlak. A kad su ga zapitali: „U čemu se sastoji lijep ahlak ?“ Od­ govorio je: .Lijep ahlak se sastoji: 1. ako se ko razljuti na te i okrene glavu od tebe, da se pomiriš s njim (en tesile men katakje); 1. da daruješ i potpomogneš onoga, koji tebi odmaže (ve tutije men haremekje); 3. da oprostiš svakom onome, ko ti na­ nese štetu ili ti nasilje učini (ve ta’fu an men zalemekje)". Ovo su pravila, pomoću kojih čovjek dolazi do lijepa ahlaka, za koji je sam pejgamber kazao, da je poslat, da ga usavrši (buistu li utemmime mekjarimel-ahlaki). Razloživši, da je razdor najgore opasan po islam, zajednicu — od kojeg nas odvraća i Bog i pejgamber, kako se vidi iz citiranog ajeta i hadisa — naveo je drugi ajet, koji to još jače rasvjetljiva: „Ve et i ul l ahe ve r e s ul e hu, ve la t e n a z e u f e t e f š e l u ve t e z h c b e r i h u k j u m vas bi r u. . . " što znači: Mu­ slimani! Pokoravajte se Bogu i pejgamberu, a ne­ mojte se svagjati, jer ćete oslabiti, nestaće vašeg vjetra, vaše snage; budite strpljivi, jer je zaista Bog sa onima, koji su strpljivi!" Iz ovog ajeta jasno proizlazi, da mi muslimani trebamo — ako hoćemo svoju sreću i ovog i onog svijeta — da se ravnamo po Božijoj zapovijedi i njegova poslanika, pa da ne puštamo megju se ništa, što bi nas moglo zavaditi, a po tom i oslabiti: „Munazea" — svagja pokugjena je po islamu kao i sve ono, što do svagje dovodi. Za to u islamu ne smije biti strančarenja, koje bi prouzroko­ valo nazadovanje u glavnom cilju. U islamu ne smije biti razlog za razdor to, što je jedan dio muslimana Arapi, Turci, Perzijanci, Bosanci, Rusi itd. jer islam ne cijeni ljude po narodnosti, nego po obdržavanju islam, propisa. To jasno stoji u surei-hudžuratu u jednom ajetu, gdje Bog veli: „0 ljudi! Mi smo vas stvorili od jednog oca i majke i učiniii vas raznim �Broj 10- Strana 223. .BISER' narodima, da se megjusobno spoznajete; ali najpribraniji od vas kod Boga jest onaj, koji se Boga boji“. Vidite, šeref i čast nije po narodnosti i plemstvu, nego po izeršivanju Božijih zapovijedi. U islamu je jednak i Arap i Nearap i za to islam propisuje, da ne smiju služiti za razdor razni nazivi i plemena, niti se smije zapostavljati cilj zajednice pred trvenjima za plemenske pripadnosti i nazive, jer Bog dž. opet kaže: „Svi oni, koji vjeruju u Boga i njegova poslanika, jesu braća". Dakle, kao braća trebamo živjeti, i jedan drugog potpomagati, a ne smijemo kazati: „Šta je nama stalo za onim muslimanima u Kineskoj ili Franceskoj?!" Mi smo dužni za njih se zauzimati, a takogjer i oni s.i dužni za nas. Ovdje se ne smije gledati na jezik i narodnost, jer su oni muslimani, a i mi muslimani — i kao takvi moramo jedan drugome štit biti, jedan drugome dobro željeti, jedan drugog potpomagati — kratko rečeno: vjerska veza mora biti nada svim vezama, mora biti najjača! Hvala Bogu, to se i osjeća. Mi danas vidimo, da naša braća u raznim krajevima svijeta osjećaju jedan za drugog; primjerice: Kad je došla turska Iagja „Hamidija" u misirsku luku Skenderiju, pa zatražila da joj se dadne potrebna količina ugljena, i kad su htjeli, da joj se to ne dadne, — tamošnji musi. sta­ novnici, koji ne poznaju turskoga jezika, niti imaju kakve druge veze nego samo vjersku — pohrlili su na stotine i hiljade prama turskoj lagji i svaki je d .nio onoliko uglja, koliko se nalazilo kod njegove kuće. To je prisililo misirsku vladu, da je izjavila, da će potrebni ćumur za „Hamidiju" izdati u Suvejšu. Narod je i tamo letio željeznicama i drugim putevima, da se osvjedoči, hoće li turska lagja dobiti potrebnu opskrbu. — To su znaci islam, veze, koji hvala Bogu ni u nas ne manjkaju. I mi u našoj domovini, ako ništa drugo, bar kupljenjem iane za „Hilali-Ahmei" pokazujemo, da nam je najsvetija veza — islamska vjerska sveza i zajednica. Protumačivši još jedanput ponovno ajet s po­ četka, osvrnuo se posebno na izreku ,,fi sebilillah" — „Božiji put" i naglasio je, da sve, što se daje u islamske dobrotvorne svrhe, to je Božiji put — u ime Boga. Mufessiri su protumačili ,,fi sebilillah" borbom sa neprijateljem. Borba, kako može biti fizičkom sna­ gom, tako može i mehkom, naročito ondje, gdje nije moguće džanom doprinijeti žrtvu uzvišenim vjerskim pozivima. — Po tom je naglasio, da su naša braća muslimani na bliskom istoku u velikoj nevolji, pa smo dužni doprinijeti za njih koliko možemo. Megjutim naši glavni gradovi Sarajevo i Mostar i neka druga mjesta pokazali su se požrtvovnim za nevolje musli­ mana na bliskom istoku prema svojim islam, osjeća­ jima, na čemu neka im je neizmjerna hvala! A i našu upravu ide priznanje, što je izašla najvećom voljom u susret onim bijednicima, koji — izgubivši tamo svoje ognjište i krov iznad glave — povraćaju se ovamo, da na bosanskom tlu nagju zaštite. — Mi moramo zahvaliti Bogu na našem stanju, kad njihovo uzmemo pred oči... Na koncu je zamolio prisutne, neka porade u svom dohvatu za pružanje i davanje pomoći onima, koji je nužno trebaju, a iz onih čistih pobuda, koje nas vežu u jednu cjelinu. šemsuddin. P R A V I L A Udruženja bosansko-hercegovečke ilmijje. (Bosna ve herceg džemijjeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 43. Članovi redakcionog odbora u svrhu obavljanja istaknutih dužnosti držače redovno u hefti (sedmici) po jednu sjednicu pod predsjedanjem glavnog urednika. Ni jedan se rukopis ne može dati u štampu, dok ne progje kroz ovu sjednicu. U slučaju da bi se čla­ novi redakcionog odbora u pogled i štampanja kojeg rukopisa u mišljenju razilazili i ni na kakav se način ne mogli složiti, dotični će se rukopis podnijeti glav­ nom odboru, da on o tom odluči. § 44. Glavni urednik specialno ima ove dužnosti : 1. Da saziva članove redakcionog odbora u sjed­ nice svake sedmice, a u slučaju potrebe i češće; 2. da ođregjuje dnevni red za sjednice; 3. da prima i podnosi članovima redakcionog odbora rukopise na pregled i ocjenu; 4. da vodi brigu oko štampanja lista, a naročito da pazi na tehničku izradu njegovu; 5. da piše članke i da prikuplja što veći broj spremnijih suradnika za list; 6. da sam drži reviziju svakog tabaka i da pazi na čistoću sloga; 7. da sve primljene rukopise i povjerene mu tajne čuva pod svojom odgovornošću; 8. da ovjerovljava štamparski račun za isplatu svake sveske; 9. da svojim drugovima sklapa račune i troškove oko uregiivanja lista i da ih podnosi glavnom odboru na potvrdu i odobrenje. § 45. Odgovorni urednik napose ima ove dužnostt: 1. Da vodi korekturu lista; 2. da sprema vijesti o kretanju ilmijje i udruženja; 3. da prati rad vakufsko-mearifskih autonomnih vlasti i da rezultat rada donosi u društvenom listu, naročito onaj dio rada i riješavanja, koji se odnosi na vjersku prosvjetu i ilmiju; 4. da stoji u prepisci sa izaslanicima u vakufskomearifskim autonomnim tijelima o svemu, što bi se odnosilo na interese ilmijje; �Strana 224. Broj io. „ B I Š E R' 5. da piše članke za list; 6. da zapisuje u naročitu knjigu riješenja i od­ luke članova redakcionog odbora. 8. radi na tome, da vlada sloga i ljubav megju mjesnim muslimanima, a naročito megju iluzijom i islamshim narodom dotičnih okruga, § 46. § 50 Dužnosti administratora jesu napose: 1. Voditi svu administraciju oko lista; 2. otpremati i razašiljati list pretplatnicima; 3. izragjivati svu prepisku oko lista, primati i potpisivati pisma, čuvati arhiv i knjižnicu i spremati izvještaj za skupštinu; 4. pisati kraće bilješke, pratiti i donositi važnije vijesti iz islamskog svijeta, naročito one, koje se od­ nose na kulturni razvoj i vjersku prosvjetu. Predsjeenik pododbora zastupa društvo prema svom djelokrugu u javnosti i kod mjesne vlasti, saziva pododborske sjednice i skupštine i predsjeda im, pot­ pisuje sve isprave, koje spadaju u djelokrug pododbora. § 47. Plaća urednika kao i drugog osoblja oko lista odregjuje glavna skupština na predlog glavnog odbora. X. Pododbori. § 48. Kad u jednom kotaru najmanje bude trideset redovitih jlanova, onda oni izmegju sebe biraju pod­ odbor od šest lica i to: predsjednika, tajnika, blagaj­ nika i trojicu bez naročite funkcije. A pri osnivanju pododbora radiće se u smislu ustanova zakone o dru­ štvima za Bosnu i Harcegovinu (§§ 4 -9). Mandat pododbora traje jednu godinu. (SvrSiđe se.) Poruke i odgovori uredništa. Š u S , — Osobito nas veseli, da ćeš „Lejlu i Medžnuna" prevesti za drugo godište našeg lista. To je jedan biser stare istočne književnosti, koji je i kod nas toliko spominjan. Za požaliti je, što već davno nije pretočen u naš jezik. Jer — makar da je to fanta­ stična istočna priča — za nas dobro dolazi kao pri­ mjer uzbudljive književnosti, koju mi u svom prvom razvoju moramo slijediti. — Mahsus selam. Derviš ef. Plevljak u Goraždi. Najljepša hvala Vama, Muhamed ef. Hadžiosmanoviću i Smail ef. Kukavici na požrtvovnosti i zauzimanju oko proširenja i napretka ,,Biserova“. Ali pošto vlasnik našega lista ne dozvoljava, da ,,Biser“ prima ikakove novčane darove, to Vas molimo, da nam javite, kome bi ta­ mošnjem siromašnom gjaku, zanačiji ili radniku slali „Biser" za Vaš poslani dobrovoljni prilog. Mahsus selam i poštovanje. § 49. Pododbor vrši ove poslove: 1. Upisuje nove članove, a njihova imena i bora­ višta saopštava glavnom odboru; 2. pobire članarine i darove društva, pa ih šal e glavnom odboru svaki mjesec; 3. sazivlje pododborske skupštine, spravlja izviješće, priprema predloge i odregjuje dnevni red za n jih; 4. vodi brigu o napretku društva u svom kotaru ; 5. izvješćuje glavni odbor o svim društvenim poslovima svoga kotara; 6. izvršuje zaključke glavnog odbora i svojih skupštinara; 7. bdije nad vjersko-moralnim prilikama islam­ skog milleta u svome području, prati u svome okrugu sve pojave, pokrete i pitanja, koja spadaju u zadatak društva, o njima donosi svoje zaključke, odnosno stavlja potrebite predloge o tome u pododborskoj skupštini, pa ih eventualno dostavlja i glavnom odboru; Za uredništvo odgovara: Muhamed-Bekir Kalajdžić. S uredničkog stola. Nekoliko naših gg. suradnika urgiralo nas je, zašto njihovih primljenih radova ne iznosimo u listu. Mi te radove ni uz najbolju volju nijesmo mogli do sad, a niti ćemo moći do početka nove ,,Biserove“ godine uvrstiti, jer imamo mnogo tekućeg gradiva, kojo se mora do konca ovog godišta dovršiti. Baš stoga smo i odlučili ova zadnja tri broja povećati za čitavih osam stranica. Molimo gg. suradnike naše, da se strpe, a mi ćemo im radove u prvim brojevima narednog godišta iznijeti. Ispravak. U prošlom (9.) broju „Bisera" potkrala nam se pokrupna pogreška u notici „S uredničkog stola". Tamo se veli, da je Šemsudin Sarajlić napisao članak „0 društvenosti", a to ne stoji. Pravi je autor te lijepe studije anonimus, koji ne želi, da mu se pravo ime iznese. Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7a9482480fce98062be3b61e7787a3e0.pdf 33f8570c0889f57a9e34599f05e4915c PDF Text Text BROJ 11. BISER „BISER" izlazi svakog m je­ seca na 24 stranice. ===== Cijena je listu za gjake (talebu), ufiitelje (muallime) I m u slim ansko ženskinje K 3#—, a za ostale K 6 — godišnje za Bosnu i Herce­ govinu, dok za sve ostale zem lje 8 franaka. — . list z a šir e n je p r o s v j e t e u BOSNI slim a n im a < r C ln Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p . si se ne vraćaju. 1~ N eplaćena se pism a ne primaju. - m e g ju m u ­ I HERCEGOVINI. GODINA I Za oglase plada se prvi p u t za cijelu str >nu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes naestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kru n a po stranici. Sve Sto se tiče adm inistracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina.) tu . D ž u m a d - e l - u l a 1331. | Vlasnik, izdavatelj I nakladnik: M O S T A R P rv a m uslim anska nakladna knjižara MUHAMED-BEKIR KALAJDŽIĆ. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: A hmed Rašidkadić. (Nastavak). Biće zasigurno, da megju vašim srodnicima imade i ljudi jako fanatičnih, ali i naprama ovak: n budite širokih grudi, jer ne će dugo proći, a om ce priznati vaša dobročinstva, te će sami sobom bit' prisiljeni, da vam se pridruže u borbi za zajednička pra in­ teres i domovinu. Neka vas u ovom pogleuu n. sme­ taju neprestani napadaji Evropejaca, nego naprotiv čineći svojim zemljacima dobro, dokažite, da su pod­ vale i objegjivanja vaših neprijatelja skroz lažljivi. Neminovno doći će dan, kad će istina slaviti svoje slavlje, i čitavi svijet priznati muslimanima, da su ljudi ćudoregja i napretka, a Istok će, kako je god bio kolijevkom napretka, prosvjete i svakog blago­ stanja, ostati takav, dok je god ovog svijeta. Evropa se čvrsto drži one: „Evropa evropskim narodima", za to je upregla sve sile, da i zadnje islam­ sko gospodstvo iz Evrope istisne. Za to i vi morate nastojati, da ona vaša: „Istok istočnim narodima" ne bude prazna fraza, nego mora crpiti snagu iz vašeg preporoda i prosvjete, pa onda ne će biti sile, koja će stati na put njenu realizovanju. Kako rekoh, neka se vaši ideali temelje na preporodu i prosvjeti. Jest, bez preporoda i kulturnog napretka, nema snage, nema ideala niti njihovog ostvarenja. Japanci su se n. pr. prije vas probudili i zaštitili svoja prava i interese na daljnjem Istoku. Budete li vi marljivi i ne žalili truda i žrtava oko vašeg kultiviranja, brzo će postati isti­ nom vaše geslo: „Istok istočnim narodima". Eto toga dana će Evropa, — kao što je nekad Japancima — i vama pružiti ruku pomirnicu, jer kako god ste vi upu­ ćeni na nju, i ona je na vas. Evropa je prinuždena, da mnogim proizvodima svoje toliko razvijene industrije, A p r il 1913. U r e g i u j e : M U SA Ć A Z IM Ć A T IĆ . traži tržište na istoku, a vi ste opet prinukani riastojati, da poprimite i okoristite se dobrim stranama njene civilizacije, koja nas toliko zadivljuje. Dakle, na obje strane postoji nužna uzajamnost, koja ne će nikad suvišnom postati. Nakon svega našeg dosadašnjeg razlaganja, još i ovo . ebate znati: Pravednost, čovjekoljublje i islam­ ska etika od vas zahtijeva, da evropskoj civilizaciji priznate veliko djelo, da je čovječanstvo podigla na tako visok stepen, na kakvom se nikad prije nalazilo nije. Vaši odnosi i doticaj sa Evropejcima za Istok je tako očita korist, kao da je možete rukom uhvatiti. To ne možemo zanijekati. Mi Evropi, sa gledišta njene kulture i industrije, dugujemo veliku zahvalnost. Na temelju toga, ne smiju nas pometati napadaji evrop­ skih političara, da i nadalje nastojimo stupiti u pri­ jateljstvo i bliže odnose sa zapadnim narodima. Osim toga, mi smo i primorani u prijateljstvu živjeti sa nekim evropskim državama. Koja se god od ovih država pokaže prama nama susretljivom, te kojemu od naših naroda bude na po­ moći u borbi za slobodu ili očuvanje njegove samo­ stalnosti, mi smo dužni takovoj državi, da prema njoj gojimo pravo i iskreno prijateljstvo. Islamsko bugjenje, prosvjeta i napredak, te nji­ hova težnja za narodnim suverenitetom služiće konsolidovanju prilika kod cijelog čovječanstva i to će biti časovi, kad će se ljudi približavati svojoj pravoj sreći. Toga časa će i Evropa pružiti svoju ruku islam­ skim narodima. Da se osigura u budućnosti nastup ovih blaženih časova, potrebna je obostrana ljubav i prijateljstvo, kojom prilikom će se Zapad više koristiti, nego li Istok. Jest, neka se Zapad Istokom koristi, ali u na­ činu toga korišćenja treba, da se pazi na obostrane interese. Prvi je uvjet, da po srijedi ne smije biti ni najmanja pomisao o čijem egoizmu ili hegemoniji. Otimanje pako nečijeg prava, koje i čovječnost kate­ �Strana 226. Broj 11. „ B I Š E R' gorički niječe, veliki ie prestupak proti Istoka, koji se, kao ljubitelj slobode i civilizacije, ne će nikad moći s tim otimanjem pomiriti. Savjet muslimanskim elementima. Svi savremeni narodi, manje ili više, koračaju stazom, koja vodi narodnom suverenitetu. Ovaj korak proizveo je jedinstvenu misao u po­ litičkom životu jednog naroda i uklonio razliku, koja je nastajala od nejednakih ubjegjenja i običaja, kod raznih elemenata tog naroda. Dakle, postojanje inače različitih osvjedočenja u jednom narodu, ne treba da služi zaprekom utvrgjivanju što bližeg prijateljstva i jedinstvenosti u poli­ tičkom životu. Zapad se je u ovom pogledu na mnogo prije Istoka, postavio na noge i izvojštio spomenuti suverenitet. Ali i Istok već osjeća za njim, jer je shva­ tio potrebu njegovu, pošto ga evropski napadaji i tr­ zavice, koje su megju istočnim narodima postojale, bijahu sasma uništili. I sami inovjerci — bili oni kr­ šćani ili Židovi — isto su kao i muslimani potrebni bratstvu i domovinskoj ljubavi za ostvarenje onakovog načina vladavine, koja imade sve uvjete da podigne socijalni život i čast narodnu, te osigura njegov poli­ tički opstanak. Ovo što istakosmo, baš je glavna točka, na koju upozorujemo naše domorodce, a inače sinove jedne domovine, jednog naroda, dapače ljude jedne te iste psihe. Sa muslimanima zajedno i inovjerci priznaju, da su vremena neznanja i doba apsolutizma, koji su utrnuli svjetlo prosvjete, uništili sve krijeposti vjere i patriotizma, zatrovali i muslime i nemuslime pogub­ nim otrovom fanatizma, prekrita već gustim velom prošlosti. Doduše pri dušama su ostale samo još neke nečiste mrlje. Jedini medicus, koji će ovim mrljama donijeti djelotvoran lijek, a na mjesto njih ucijepiti ljubav i bratstvo, jest prosvjeta i nauka. Nauka je u današnjem vijeku veseli vijesnik općeg mira. a svjetlo sunca ljudskih srdaca. Mi gle­ damo veseljem, kako se istočni narodi bude, i ponu­ kani nekom neodoljivom silom, hrle prosvjeti i svom preporodu. I kolikog )d se pokazivala razlika izmegju njih i onih, koji prije počeše, ipak mi vidimo mnogo djelo njihova napretka. Pošto je neminovno — poslje­ dica znanja i prosvjete narodni suverenitet, gledajmo da ga s veseljem dočekamo, a uz to nastojmo, da pripravimo sve uvjete njegovom što bržem ostvarenju. A sada molimo naše inovjerne domorodce, da nas za ovaj savjet, koji smo takogjer muslimanima podastrli, poslušaju: Prije svega treba da odbacite vjerski fanatizam te iz njeg proističuću mržnju i prezir. Pošto ste zemljaci i sinovi jedne domovine, tre­ bate zajedno sa muslimanima nastojati, da sačuvate svoj karakter Istočnjaka, te zajednički uklonivši sve zapreke, koje stoje na putu vaše prosvjete i napretka, da radite oko narodnog suvereniteta, za kojim, već iz socijalnih zahtjeva mora manje, više čitavi svijet težiti. Naši domorodci trebaju znati i to, da se jedan Istočnjak nikad ne može prispodobiti jednome Zapadnjaku, niti u običaju i naravi, niti u načinu života i držav­ nog uregjenja. Osim tog Zapadnjak nikad ne hiti, da Istočnjak može biti što i on, jer su zapadni narodi ih odvojili i rade na odvojenju stvari njihovog političkog života od stvari vjere. Kad Evropejac potčini Istočnjaka, makar i kr­ šćanina, pod svoju vlast, on samo gleda, kako će ga iskoristiti i neobazirući se na njegovo vjersko ubjegjenje i postojeće običaje. Eno, većina azijskih i afri­ čkih naroda je u rukama evropske uprave, a smatra li se ijedan ravnim Zapadnjacima, t. j. jesu li ijednom od tih naroda podijeljena ona prava, koja sami Za­ padnjaci uživaju? Nigdje i nikada! Naprotiv Evropejci ih gledaju kao ljude sasma niske, koji se nikad n, mogu s njima porediti, za to i nisu nigdje u Aziji i Africi, gdje su tobože s kulturnom misijom došli, uveli konstitucionalni način uprave. Sa ovim narodima upra­ va se posebnim zakonima. Ovakovi zakoni ne daju ni toliko prava i sigurnosti, koliko ga imade jedan rob prama svomu gospodaru. Dočim Istočnjaci — ma da je megju njima toliko različitih vjera — uživaju kod S' jih vlada svi jedna te ista prava. Jedna islam­ ska vlada ne pravi nikakove razlike megju muslima­ nima i kršćanima, oba su jednaci i u pravima i dužnostiua. Tako isto jednak je po kineskim zakonima jedan musliman kinezu budisti. Ista prava obojica uživaju. Iz ovoga se vidi, da je Istočnjak, dokle god živi političko tijelo njegove domovine, svjestan sobom vladati. Iz našeg razlaganja trebaju nemuslimi uzeti savjeta, te zajedno sa muslimanima raditi na podizanju prosvjete i napretka, te na uvogjenju demokratske vladavine, čime će dokazati, da su pravi sinovi Istoka. U kratko sav trud i posao ljudski urodiće onako čistim plodom, kako je namjera čista bila. (SvrSide se.) Šemsuddin Sarajlić: Bijela tačka pod gajem. (Nastavak). U meni je uzbugjenje klijalo. — Ne ću ti zar još to pričati, šta bih sve pri tom mislila i kako bih se teška srca vraćala kući, ne dogledavši nikoga ... U mene srce zaigra. — . . . Pa kako bih onda snatrila na mjesečini, da neko kradom kući dolazi, od čega bi srce strepilo, ne znam, da li iz bojazni ili iz nekog nejasna osje­ ćaja, koji me je svu prisvajao . . . �Broj 11. .B IS E R 1 Ja dosta glasno uzdahnuh. — . A onda bih sanjala, kako tražim kroz gradske uhce nekakva prijatelja, kojega sam negdje dugo čekala. A kad bih ga u snu gdje nazrela, trčala bih k njemu i pitala ga: A gdje si ti za toliko? Mene svega nekakvi slatki žmarci progjoše. — Ili zar da ti pričam jedan tužan san, kako sam se prepala za jednog prijatelja, videći, da mu se objesila o vrat nekadanja njegova draga . Ne znam šta je htjela, ali meni se činilo, da ga hoće ugušiti pa sam potrčala i nju surovo odgurnula . . . Prijateljica malo odahnu. — Ne ću ti pričati, kako bi iza svega toga na­ stupilo sutradan za me teško jutro, gdje mi se uz svaki posao ponovno narivale u dušu proživjele misli. A tih misli nisam se mogla otresti, sve i kad bih htjela, dok ne bih pošla ponovno gore u njivu, pod gaj, da ih tu još većma s nova podgrijem . . ______ — Ali, prijateljice........ — Znam — znam, da sam u tome pregonila, pa ne bih često mogla dosta ni jesti, ni spavati, dok se nijesam sjetila, da su to iluzije i ništa više, za koje treba lijeka. Lijek je, mislim, doticaj sa svijetom i veseo razgovor. Pa sam čisto radosna da mi đogje jedan tako dobar prijatelj, s kojim se mogu slobodno i iskreno porazgovoriti. Jedino . .. oprostićeš mi, pri­ jatelju, ovu slobodnu primjedbu.-----— Izvoli samo. — Jedino, velim, nijesam sigurna, da li ,e ta­ kov jedan prijatelj ne će osuditi za štogod, šio nije u skladu sa njegovim ozbiljnim mišljenjem i da li mi ne će kazati, da buncam? . . . Ovdje je Zumreta brzo presjekla govor i pogle­ dala me iza žara, strogo ispitujući. Ja se osmjehnuh. — Ne će prijateljice, ne će, ako je pravi prijatelj. Njezino lice poprimi opet blaženi oblik. — Nadam se i ja, samo onako kažem, reče, pa nadoveza: Eto o takvim sitnicama moga života ovdje mislim, da ti ne trebam pričati. Nije što. Kao na selu, gdje pustoš vlada. — A kako bih ja rado bio u ovakovoj jednoj pustinji, u blizini dobra prijatelja! — I ja bih uza prijatelja! I tada mi ovo već ne bi bila pustoš. Ali kad prijatelja nema . . . Ovdje prijateljica ne doreče. Pomete nas u razgovoru jedna žena, koja se javila, daleko meni iza legia, iz njive: — Čuješ ti, — gledala je u me. Čuješ ti, odmah idi otalen. Odmah! Nemoj da ti više govorim . . . Ja se pobojah, da to nije prijateljičina majka — makar da mi je po slabom zS.ru izgledalo, da nije — i plaho ću prijateljici: — Da ja nijesam kome na smetnji? — Ne, dragi prijatelju. — Ili, da se nijesam kome zamjerio, što sam stao ovdje? Strana 227. — Ništa, ti budi rahat. Ono nije niko moj. — Ja što hoće, ko je ? — Ono mi je komšinska žena, ovdje na selu. Pazi na me .. . Kad nemam cvdje kakva dobra pri­ jatelja, koji bi na me pazio, onda sam ovakvim na­ pastima izvržena. — Ne razumijem — rekoh, gledajući, kako žena lijeno odlazi. — Stvar je jednostavna, odgovori prijateljica. Ona žena ima sina, malo prije bio je na gumnu, mla­ dić za ženidbu. — Vidio sam ga. — Eh, eto, on se zagledao u me. To mu čitam s lica i iz očiju, makar da mi nikad nije što o tomu rekao. Niti čujem da drugom kaže. Obnoć ga više puta vidim, kako obigje oko kuće s debelom toljagom u ruci. Onda sjedne tamo podaleko prema kuli i gleda u moj pendžer. Čuva me . . . Naivan, je li de ? — Zaista. — A meni se ipak više puta sažall na nj, kad ga gledam tužna na mjesečini . .. Čini mi se, da je on svijestan i svog i mog položaja i da vidi, da su pr THe takve, da se ne smije usuditi prići do mene i reći mi, što na srcu nosi, kamo li, da se od toga može čemu nadati. A srce je srce: kad zavoli koga, ne pita je li carski sin ili je prosjakovo dijete. Tako ni on nije kriv, što je mene zavolio. I možda bi volio da nije, jer ne bi onoliko trpio i pregarao . . . Ne bi iz­ gubio riječi za svijetom, nasmijao bi se bar nekad, a ne onako, da se povlači, kao u glavu ubijen. — Sirota! — Ja ga žalim. Ali mu pomoći ne mogu. Imam samo jedno srce. Namjenjujem ga onome, ko ima više prava na nj, nego li jedno seosko momče. Istina, i on je čovjek, ali po ženidbenim prilikama upućen na svoj stalež. Može i na gradski, ali ne mora na samo moje srce, koje njega ne ljubi, niti može ljubiti ikoga dru­ goga, ko nema u sebi nešto više vrlina od sama obi­ čnog volenja. — Za to rekoh, da je to za me napast, kojoj sam izložena u ovoj samoći, bez obrane dobra prijatelja. — A ne uzima Ii prijateljica, u ovom slučaju, u obzir svoju zgodu i siromaštvo toga mladića, ili još, što je prijateljica gragjansko, a on seosko dijete, pa da tako kažeš? upitah. — Ne, prijatelju. Za onog, ko bi me visinom svog duševnog stanja zavregjivao, ne bih pitala: je li siromašan ili gdje je rogjen. Za me je dobra garan­ cija njegovo veledušje i plemenitost, za sve ostalo. A za ubogare se ima obično — samo sućuti i samilosti. Ja bih im, po svom osjećaju poklonila i mnogo nešto više. Ali ne bih im mogla pokloniti sebe, pošto bih time izgubila sve svoje nutarnje carstvo, kojim radije živim, nego u svemu obilju ovamo. - Izgleda, prijateljice, da si ti veliki san jar.. . �Strana 228. ,B I S E Ru — Naučile su me na to mjesečne noći, kad bih se vraćala nujna ispod gaja, odakle bi pogledala pri­ jatelja. Lahor bi mi ponio misli sa sobom. Ali ne samo u eter, k zvijezdama, odakle bih gledala pod sobom zemlju sićahnu, maglovitu, već najviše puta bi mi pošla misao na valu srebrnog mjesečeva svjetla kroz proplanke, rudine i gajeve naše krasne zemlje, vrzla se kroz voćare i lepršala oko domova srčike našega naroda, bdila nad njim i prepušćala se sva u blaženost, da mu u čemu pomognem. Ali su to bile samo sanjarije . . . Opazila bih pokraj kuće sina ove žene, pa bih se trgnula, kao da me hvata neko za ruku, kome sam samo prst pružila. Ali to ipak nije ubijalo u mojoj duši one naklonosti, kojom ljubim svoj narod i ovu grudu zemlje u kojoj sam se othranila. Pa bih s nova pošla mislima u nj, da mu zapažam rane, i ... — Šta dalje? Govori samo prijateljice, govori! — Slaba sam, odveć slaba, da bi mu sama po­ mogla. Ali bi mi najveća radost bila, kad bih mogla krijepiti koga, ko iskreno želi, da mu pomogne i ko ima snage za to. Snatrila sam više puta, kako bih mu poklonila svu svoju duševnu snagu, neka radi dvo­ strukom silom. Snatrila sam, velim, jer bi me u javu prenuo Avdo, sin ove žene, da mene čeka u životu drug. duševno siromašan kao i on, kojemu će me jed­ nog dana baciti pred noge roditelji, možda samo radi toga, što će biti zgodan kao i ja i time imati neko pravo na me. A kad se spomenem toga. da bih pod njegovu vlast imala doći i moja duša, onda me to smuti, pa bih voljela, sto puta voljela, da sam siro­ mašna i da mogu onda poći onamo kuda srce želi. Ali... — Molim! — Pitanje je, bih li onda mogla onamo, kuda srce želi. Da ne bi kome bilo zazorno moje siroma­ štvo. Ta, i ovako, bogata, ne vidim, da bih bila kadra za se probuditi bar samilosti kod onoga, koga mi odavno misli u srce svode . .. Ovdje me je prijateljica pozorno pogledala; i prije, nego sam joj mogao išta odgovoriti, reče žalovito: — Ali šta ćemo. Danas je svijet taki Jedno dru­ gog ne će da razumi, pa u najviše prilika odbija se čovjek od onoga, o čemu u društvu — više puta iz sebičnosti — s oduševljenjem govori. Ovo znam po sebi. Koliko sam puta govorila u svome društvu, kad bi se počeli natjecati u domoljublju, da bih rado sve žrtvovala za našega čovjeka, kad bih vidjela da strada svojom nekrivnjom. I gle! Kad vidim Avdu, sina ove žene, .ja ga pogledam samo p r a z n o m samilošću« Makar da vidim, gdje ljuto strada, opet za nj’ nemam ni utješljive riječi... Šta ćemo. Svijet taki... Pa zar i meni se vraća u istim opancima. — Ne znam bi li i za me imao utješljive riječi onaj, koga bih ja voljela i radi koga bih mogla možda patiti . . . Jato ptičica proleprša iznad moje glave, a prijatel.ica nastavi; Broj 11. — Za mnogog našeg čovjeka, koji živi nutarnjim duševnim životom, čini mi se, da brzo klone. Bojim se, da ne bude i sa mnom tako, makar da se mogu u tu vrstu ljudi samo s kraja ubrojiti. Jer želje mi ne na­ laze nigdje odziva . . . Ali, ako bih ovdje i klonula, klonula bih blaženo, uvjerena, da povraćam neoskvr­ njenoj gromadi sveljudskog umijeća ono, što mi je milostivo bilo udijeljeno. Sjećam se . .. — Bujrum, prijateljice, samo govori! — Sjećam se jednog svoga suncokreta, ovamo pod kućom. Gigantski bijaše odrastao, za dva moja boja. Milina ga je bila gledati, kad bi se zanjihao na vjetru. Kad mu se raširilo u klici kolo, kolik sunce, počelo ga je pretezati na jednu stranu. I jedno jutro osvanuo je, koliki je dug, opružen po ledini, strmoglav sa svojim velikim kolom na onu zemiju, iz koje se bijaše tako visoko podigao. Srušila ga je mala bura. A da nije imao cnolikog ploda, priskrbljenog sokom iz zemlje, možda bi još bio usprav. — Ali prazan. — To je što drugo . .. Prijateljica zašutje. Meni se činilo, da čeka, hoću li ja što primijetiti. A ja nijesam mogao nikako da se saberem od silnog uzbugjenja. Tako su me potre­ sle prijateljičine riječi, riječi, kojima mi je mnogo više kazala, nego sam se nadao da ću čuti . .. Ali, kako mi se to sve na jedan put okrenulo i rastrijeznilo me, kad pri­ jateljica otrese sa sebe sve te maglovite, sanjarske misli, kao što se trehne trnje s fesa, u lagašnoj besjedi: — Daleko zagjoh. Ali, nadam se, da će mi pri­ jatelj oprostiti. Mlado, ludo srce tlapi o mnogo čemu, što je po nekad u zbilji — smiješno. I ja, ukorim sama sebe gdjekad što sam ovaka. Jer, ozbiljnije uzevši, zakoni našeg socijalnoga života i položaj osoba, s kojima u doticaj dolazim, uče me,da sam ja slaba i — kako reče — samo sanjar u svome životu . . . Ne nadam se ni čemu . . . Pa se trgnem i rastrijeznim. I vidim, da je to sve jedan san na javi. A o snu govoriti donekle se može s prijate­ ljem. Ali ne može s takvim prijateljem, koji ima sto­ tinu ozbiljnijih briga, pored kojih ima pravo, da sve ovo — ismije . . . Pa i meni je smiješno . . . Ovdje je prijateljica — na moje golemo iznenagjenje — nenadano prekinula riječ. Zagledala se po­ zorno na njivu iza mojih legja i uspiahirila se. U ne­ znani je jamila zastor ispred sebe, pa nije marila, gledam li je. A meni se duboko u srce zasjekoše blagi potezi njezina milovidnog lica. — I ja se okrenuh, pa pogledah na njivu. Na kraj njive, pokraj kruškova debla stajala je žena, što me malo prije odgonila od kuće. A sin joj je išao upravo k meni — s toljagom u ruci. Kad mi je došao na blizu, javi se: — Čuješ ti . . . — Čujem brate. — Hajde odmah otalen! — Ali Avdo, javi se prijateljica, šta je tebi ? �— Ne će stajati ovdje . . . Ili će zlo -biti. — Ali ovo je moj prijatelj .. . — Prijatelj, ne prijatelj - ja ne ću za to da znam. Dosta je stajao. Nek ide odmah. Ili ću ja vašku pu­ c a ti i nahuckatijje, neka ga ona tjera .. . — Uh, Avdo! Zar bi ti to učinio? Zar si ti taki? — ’Vaki. — Pa tebi niko ne smeta. — Smeta. — Nemoj lijepi Avdo, molim te - polaska mu prijateljica. — Ne mogu, veli on, pa se odupr’ na toljagu i misli nešto .. . Meni se sažali na nj. Sjetih se, da sam i prija­ teljicu dugo zabavio od posla i da bi je za to mogla karati majka. Odlučih, da odem, pa se javih Avdi: — Sad ću ja ići brate, samo još dok se s pri­ jateljicom oprostim. — Ali prijatelju? . . . začudi se Zumreta. — Neka, neka prijateljice; dosta smo i mi go­ vorili. Hvala ti lijepo! Dovale! Prijateljica me zastavljala, da još ostanem. Ali ja, razumivši Avdin položaj — popustio sam, da ne bi bilo što više. Oprostih se sa Zumretom, izagjuh na drum i okrenuh iza ograda, kako ću dolje na brod k potoku, a onda dalje preko polja na stanicu. I Avdo e pošao njivom, mučke i oborene glave svojoj kući. Kada sam došao do potoka i prebacio na uskoj platici na dugu stranu, okrenuo sam se, da po­ gledam, gdje provedoh dan. Kao i nehotice uočio sam Avdu prvoga. Stajao je s dugim prutem u ruci u njivi, kraj desetak ovac^. Kada ih je izgonio iz otave u strnjik, — pogledah u prijateljičinu kulu. S gornje strane za ćošetom stajala je Zumreta na zeleni i pratila me pogledom. Kad je opazila da sam se okrenuo, mahnula me lahko čevrom. A kad ja odmahnuh, zaleprša ona brzo više puta čevricu u zraku . . . ----------Utekoše mi oči na Avdu. Ljuto je ćuškao ovce koljenima pred sobom i brzo pogledao sad na Zumretu, sad na me. A onda je nemilosrdno počeo mlaviti ovce prutem . . . Nešto dalje nemoćno mu se majka oslanjala na krušku. V. Idući širokim kolnikom preko polja, okrenuo sam se više puta, pogledao prema Zumretinoj kuli i zastao u hodu. Više kule, u njivi pod gajem stajala je ona i mahala me čevrom. Ja sam svaki put s nova vadio rubac iz džepa i odmahivao. Pa sam je onda gledao. Činila mi se sada kao angjeo, stojeći onako mirno sva u bjelini, okružena bujnim zelenilom, koje se tek po malo zagasivalo u nastupajućem predvečerju. I mislio sam, stupajući sžm preko polja, puno nešta. A najviše o sebi, o Rifki i o prijatelju. S Rifkom sam se upoznao prije dvije godine. Bilo je to u mojim teškim danima, kad sam izgubio prvu ljubav. Rastavio sam se s prvom ljubavi zbog nesuglasica u shvaćanju života i pošao sam u mahalu, da nagjem drugu dragu. Nijesam pitao: ko ima biti? Dosta je bilo, ako bih joj na licu nazreo dobrodušnost. — 1 našao sam Kifku i počeo govoriti s njom. Ali, kako sam išao Rifki samo da zaboravim na prvu ljubav, nijesam s niom ni zalazio daleko u razgovor. Više smo govorili o običnim stvarima. I to, kako god sam ja htio, jer je Rifka bila jedna od onih rijetkih pojava, koje se u svemu prilagogjuju dragim osobama. Je li to činila, što me je ljubila — ne znam, pošto to nijesam mogao srcem osjetiti. Tek vidio sam, da puno trpi . . . Moj razgovor svijet je počeo tumačiti kao ašikovanje sa Rifkom i izglasao mi je za dragu. Ja sam šutio i govorio dalje s Rifkom, ali razrijegjujući, jer mi nije mogla nadomjestiti moje prve idealne ljubavi ni u najljubeznijoj podložnosti svojih riječi. Dapače odbijala me time. Rifka me je upoznala sa svojom drugaricom Zumretom, koja joj je u svemu bila slična. Jedino, koliko sam prozreo, imala je malo više energije u sebi. Samo, imala je nešto, radi čega bih se više puta zastavio kod nje, kad bih je vidio. A to je bio njezin glas. Glas, koji je isto onako toplo šumio kao u moje prve ljubavi. 1 ja sam se sprijateljio sa Zumretom za hator njezina glasa . . . — Ne zamjeri mi prijateljice — govorio sam joj — što ti se namećem prijateljstvom. Moram. Srce žudi, da govoriš. Kad te slušam, kao da mi se duša budi u sjećanju na moje sretne dane, koji mi se po­ vraćaju u svijest na zvucima tvoga glasa. Prijateljica je ušutjela, pa ni danas ne znam: je li me razumjela. Tek od tada je, pod prijateljsku, sa mnom više općila. Naročito mi se usrdno javljala — makar i kod rijetkih vigjenja — odkako je opazila, da se Rifki rjegje javljam. Djevojka! Ali kad sam tu djevojku gledao iz polja, odmi­ čući polahko, kako mirno stoji pod gajem i strastveno me maše, činilo mi se, da nije obično stvorenje, nego nešto visoko, pod gaj došlo iz neznanih strana, što bi htjelo, da me u životu bodri, da ne klonem . . . I kao da me maše u bojazni, da me ne izgubi i teška srca kao da čevrom govori: sjeti se katkada zatišja, u ko­ jem počiva srce, tebi srodno — tvoje srce . . . U meni se pojavila borba dužnosti prema Rifki i naklonosti prema Zumreti. Mislio sam: „Pa i Rifka mi je prijateljica . . . Srce je drugačije ne shvaća . . . Ali eto svijet. . . U ovakovim mislima izašao sam na cestu i do­ šao na most. Pustio sam pogled uz široku rijeku. Tihi talasi kupali su joj se u tracima spalog sunca do vrha nedaleke gore. Voda je bila bistra i modra, ali ne �Strana 230. .BISER' kao dereza, koja se vidjela po dnu, niti kao ravne zelene obale, nego svježa kao suza. U široko na obalama paslo je blago mirno, spokojno. Daleko gore uz vodu sje­ dilo je tiho društvance, a još dalje pod brdom ustrkivala se djeca oko sijena i jedna ženska nosila bremu vode. Mene je očarala prirodna krasota. Zanio sam se i kano da gledao, gdje se iznad sve te čarobnosti uzdiže jedno biće, kao 1 iljan čisto i caruje. A dalje u kutu, kao da se stislo jedno slabo stvorenje i gleda je tužnim pogledom. 1 to stvorenje bilo je ravno onom carujućem, samo što nije imalo glasa kao ovo, glasa kao harmonije predvečerja, u kojoj je sve zlatno i doimajuće. I opet se u mome srcu pojavila borba: kojemu biću da se naklonim .. . A u taj mah su zaštropotala cestom kola iza mene. Išla su polahko preko mosta. Pogledam. Prazna. — Čija su kola? upitam momka. On zastavi i kaže mi, da su Zumretina oca. — A gdje ti je aga? — Ostao je večeras u gradu. Ja pogledam pod gaj . .. A odonud je prijate­ ljica mahala, da se vratim. Kola su otišla, a ja sam dugo na mostu mislio: šta ć u ? . . . Izgledalo mi, ako se vratim, da bi me noćni razgovor sa Zumretom prisvojio za nju, gdje bi Rifka ostala preko noći zaboravljena. A to ne smije tako brzo biti .. . — — — Nijesam se vratio. Pošao sam na stanicu. Vlak je upravo dolazio i ja sam se za koji čas udobno vozio u grad. Kad se vlak krenuo, mahnuo sam prijateljicu rupcem iz vagona. A u nje je onda dugo lepršao ru­ bac u zraku, kao odraz čeznuća duše. Sunce je iza nje zalazilo za goru, pa mi se još dublje urezivala u svijest njezina svijetla, bijela pojava u hladu. Na srce mi se savijala potištenost, prepletena lahkom tugom, gledajući iz odmičućeg vlaka, kako ona bijela, draga pojava pod gajem, biva sve manja u mome pogledu. Olovni valovi predvečernjeg zraka još više su mi je otimali iz očiju . . . Kad se vlak već gubio daleko od prijateljičine kule u rodnom polju, pod gajem se vidjela još samo bijela tačka . . . Ta tačka kao da je bila zrno moga života. Neopazice mi se krala u dušu i napunjala me svega. Pa mi se činilo, da u prvom sutonu vidim i pod drugim brdeljcima i na svakom zaravanku po jednu nježnu priliku, u bjelini, s lepršajućom čevricom u ru ci. . . Ćutio sam te večeri, da se u meni probudilo nešto novo, što mi je ocfveć srcu godilo . . . ---------VI. Ne mogavši se za desetak dana iza posjete otre­ sti čestih misli o Zumreti, odlučih, da joj opet odem. Ali, upravo, kad sam htio poći, vidio sam Rifku, gdje ode k njoj. Broj 11. I — nij'esam o tiša o .---------Ni tada, ni poslije više. A ni Rifki više ne idem. Uzdrmavaju me bolne uspomene nad gubitkom prve ljubavi, pa ne smijem ni k jednoj bliže. Mislio sam, da će dani rada oslabiti jaki dojam u mom srcu iza posjeta kod prijateljice Zumrete. Ali ne! Baš naprotiv, o njoj sve više mislim. Sve me na nju podsjeća. Ponekad se trsim, da je na zor zabo­ ravljam, ali — ne mogu. Nenadano je oćutim bliže srcu, kad gledam kakvu drugu, miloliku osobu, cvijet, zapad, zvijezdu . . . Taj čas kao da ne vidim pravo pred sobom ono. u što gledam, već mi se čini, da gledam milu pojavu svoje prijateljice, s koje sve oživljuje. Ćutim, da oživljujem i ja! Stresaju se s duše brige — tereti, razdiru se oblaci s horizonta umovanja, otvara se srce na sladak život, kako još dosad ne živjeh. Zanesem se više puta u neizmjerje ljupkog čuv­ stvovanja, sinem ispod tvrde kore zemaljske zbilje u svijetao, lagodan život, kroz koji — čini mi se — plivam kao u Nirvani, daleko od svijeta, od zlobe i vistkih željica. Osjećam se kao ljiljan, kao zvijezda što svemirom kruži za svojim suncem. A to sunce — vidim nije Rifka, već ona svijetla, bijela tačka pod gajem. Ona se duboko urezala u sve brazde mojih mo/gjana. pa nije čudo, što često dogjem ovamo, da gledam, prema onom mjestu, gdje se još nalazi. Ali, ni ovo ne će dugo trajati. Doći će i ona na skoro u grad, pa više ne ćemo trebati dolaziti ovamo. -------Doći će! čujem već svaki dan glas svoga srca — i ja strepim, bojim se njezina dolaska. Ne znam, kako ću se ponijeti dalje prema njoj. Bojim se nečega neizmjernoga, bojim se nje, bojim sebe, bojim Rifke — svega . . . Pa bih najvolio, da ovi zlatni dani Šahbegova ljeta ovako vječito potraju: da izdaleka gledam prema kraju, gdje se Zumreta nalazi, da je ovako tajno srcu nosim i da čuvstvujem, da i ona bar nešto neizvjesno za me u svom srcu ćuti. Najvolio bih, da se ovaj čvor nikad dalje ne ra­ splete, jer u ovakvom položaju ja sam blažen, vedar i puna srca, te mogu raditi više — bilo za narod ili za se — nego li bi čovjek i povjerovao. Ovom prilikom — naravno — i koristim se. jer zbiljskim proziranjem, vidim joj nedalek završetak u Zumretinom povratku. Onda će se čvor rasplesti. A kako god se rasplete, izvagao sam već, da za me ne će dobro biti. Izgubiću mnogo nešta. Najviše pak, za što se bojim, jest prevelika du­ ševna borba iz mnogih obzira, s koje bih mogao dugo patiti, a onda za vazda klonuti i upropastiti se. U ovome se ne bojim za se — radi sebe, već zbog rada za narod, da on ne presahne u ljutoj duševnoj borbi i bezobzirnom raspletu čvora, ma s koje strune. �Broj 11. ,,B 1 S E R“ S toga još od sad mnogo trpim i bijegam od svijeta u samoću, da u njoj šutim i m smetano gledam prema zaselku svoje prijateljice i da pušćam tamo misli, neka se na svom izvoru osvježuju za rad. Strana 231. Mi danas imamo o toj temi mnogo lijepih i opće­ niti djela, megju kojima se naročito ističe Nitzsche-ovo djelo — „Die g e b u rt d er T r a g e d ie “. U tome se djelu o umjetnosti i njenoj bitnosti, o njenim učincima i svrsi vrlo lijepo raspravlja. (Svršit će se.) No, u suprot svemu filozofiranju o toj delikatnoj temi, mi i danas stanemo sa udivljenjem pred poje­ dine umjetničke tvorevine, mi pred njima stojimo ili J. T a n o v ić: im se divimo, kao pred prošlošću prirode, koju u istinu gledamo i eksperimentalno konstatujemo, ali Ti i ja. pored svega toga ne možemo često puta njezinu in­ O ospogjici E. timnu i dublju bitnost da shvatimo. Ali put, odnosno sredstva, koja nam pomažu i Morem ideala modrih jurimo u barci m ašte---------omogućuju, da proniknemo u tančine sadržaja jedne I laka barka se žuri, veselo grle ju vali. umjetničke tvorevine — nije teško pronaći. — Veslima strasne nam čežnje goni je dalekom kraju Ako hoćemo doći do iskustva, da se u jedan Kormilar — Ljubav nam snažna, što okom ko sunce pali čuvstveni manir umjetnine mognemo duhom prenijeti, I sinjem klikuje moru, nebeskom klikuje raju___ to ćemo postići samo posredstvom psihologije. — Morem ideala modrih jurimo u barci mašte. Ovdje se nameće odmah pitanje, kako je to mo­ Kristalno more se gubi pred nama u beskraj plavu------ guće, da se mi u jedno psihičko stanje jednoga lica Gonite barčicu našu, o vesla, o čežnje drage! u romanu ili drami duhom prenesemo i da to stanje Tamo je Život i Sevdah, tamo su dvorovi Sreće: naše osjećaje, naša čuvstva silom zaokupi?— Ili npr. Tu ćemo zaklona naći u krilu Ljepote, Snage; kako ^ to može objasniti, da nas samo jedan istaknutiji Aj, nešto, što dobra žudi, tamo nas svesilno kreće — dogogja - u kojem samo zamišljena lica po opisu Kristalno more se gubi pred nama u beskraj olavu ... nešto čine i djeluju — prenese u takovo duševno ra­ spoloženje, kao da mi to sami u istinu doživljujemo? — I naše pjevaju duše i teška vitlaju vesla Na ovo pitanje slijedi odgovor: I more ispod nas bježi i val nas predaje valu; Pojedina su psihološka stanja uvijek praćena Blizu smo, o dušo, kopnu, s obale eno nam ma: u izvjesnim očitovanjima, izvjesnim gestama, — izraža­ Krilima žalovi plahi. Sad ćemo prispjeti žalu. jem misli — odnosno riječima. - Ta psihološka stanja Stražari žalovi ti su, što mladost čuvaju nasu -su opet asociativno vezana izražajem istih, jer ko je Haj, naše pjevaju duše i teška bacaju vesla!. . . radostan, taj se smije, a ko je tužan, tome crte njegova lica na poseban način izražavaju bol i duševnu depresiju. Isto tako izvjestan način mišljenja pojedinca čo­ vjeka ispunjava njegovu cijelu dušu, a njegove riječi, koje u izvjesnom raspoloženju izgovora imadu sasvim Sredstva i dojmovi tragičnog drugi tempo, nego kada govori u momentima ravnodušja. izražavanja. Iz raspoloženoga daklen duševnoga stanja pro­ (Psihološka razmatranja.) izlazi izraz i očituje Se — u riječi ili gestu, pa je jasno da je to jedno s drugim u ascciativnoj vezi. Sa napretkom psihologije, kao znanosti, kao jed­ noga dijela filozofije — ukazala se je i potreba jasne To će reći: nastup jednoga pobugjuje i izaziva istu­ panje drugoga. i razgovijetne kritike u umjetničkim tvorevinama — Iz raspoloženoga stanja pojedinca proizlaze ri­ kako bi posmatrač mogao što bolje proniknuti i uro­ ječi i djela. Ako su ove riječi i ova djela na neki na­ niti u sam sadržaj umjetničkoga djela. — Iz ovoga slijedi pitanje: je li uopće moguće za­ čin umjetnički prikazana i opisana, to te riječi i ta jedničko čuvstvovanje sa pojedinim i istaknutim psi­ djela izazivaju iste učinke u duši onoga, kad ih po­ hološkim momentima i jakim gestama, što ga jedna prima, ko ih sluša i gleda. — Moć toga poprimanja umjetnička tvorevina — jedna slika, kip, simfonijska tugjih učinaka mogli bi smo nazvati srodnošću duše kompozicija ili pjesmotvor u sebi sadržaje, pa na sebi čovjekove ili njezinom univerzalnošću nad svim onim, što čovjeka u prirodi okružava. i po sebi izražava? — Stari su metafizičari veoma mnogo rasprav­ Ako npr. promatramo sliku majke, koja nad ko­ ljali o bitnosti i izražaju umjetničkih tvorevina, ali do lijevkom teško bolnoga čeda suze roni, to osjetimo pozitivnih rezultata nijesu došli, jer su njihove hipo­ da njene suze i ona njena očajna i beznadna poza — teze bile i suviše abstraktne. izaziva u nama asiciativne osjećaje tuge i mi s tom, �Strana 232. .BISER' inače naslikanom, mrtvom pojavom, sučuvstvujemo, kao da je u naravi gledamo ili sami to doživljujemo. Iz toga slijedi, da je slikaru —umjetniku — uspjelo svojim kistom izraziti jednu tragiku or.ako, kako se ona po duševnom raspoloženju i prirodno u istinu izražava. Umjetna daklen tvorevina, koja ne pobugjuje u gledaocu, čitaocu ili slušaocu ista duševna raspolo­ ženja, koja je hotio njome umjetnik da prikaže — ne može se nazvati umjetninom. Isti se duševni proces ukazuje, ako mi u jed­ nome pjesmotvoru — eposu, drami, romanu — pra­ timo uposlena i djelatna lica u njihovim strastima nagnućima, raspoloženjima, podvizima i odlučnostima — Takova lica, inače u fantaziji stvorena, čujemo kao da kroz naše sopstvene osjećaje djeluju i govore, a njihove riječi i kretnje pospješuju u nama bugjenje naših latentnih uspomena. Moglo bi se misliti, da samo u duši onoga posmatrača izaziva jedna umjetnička tvorevina ili jedan pjesmotvor slična čuvstvovanja, ili raspoloženja, koje takav ili sličan slučaj sam doživio, ili ga makar u svojoj mašti zamišljao. — Moglo bi se takogjer mi­ sliti, da onaj, koji nije nikad ljubio, ne može na se — po samom izražaju — takovoga raspoloženja pri­ mijeniti, :niti sa opisanom ljubavnom scenom sučuvstvovati. Ovo je doduše doneklen istina, ali to nije i redovito pravilo. Svakidanji profani čovjek ne će nikada biti ganut ni potrešen sa osjećajima ednoga Fausta ili Prometea, jer takav čovjek nije nikada borbu genija u sebi osjetio i na sebi iskusio; — pa će baš zbog toga i riječi i djela, ovih — od njega duhom većih — ljudi prohujati mimo njega bez ikakva utiska i dojma. Ako npr. jedan profani čovjek sluša lijepe verzove o ljubavi, to će ovi na njega učiniti neizvjestan i mješovit dojam, kojega on ne će znati iskazati. Moguće je što više, da će takav čovjek, pri jednoj žalobnoj ljubavnoj sceni, trgnuti u grohotan smijeh, a nasuprot tome pri jednoj sentimentalno-lagodnoj sceni zaplakati. Nu, nijesu ni ove refleksije kod profanoga čo­ vjeka uvijek iste i kod sviju ljudi te vrste jednake — već su opet individualne. Gdjekada pojedini priprosti čovjek ima od pri­ rode dispoziciju, da u svojoj duši sučuvstvuje sa opi­ som ili izražajem tragičnoga. Ovakova su svojstva pojedinca neki psiholozi označili „našljedstvom" iza pradjedova. Nekoji su šta više konstantovali, da doživljaji predja ostavljaju u mozgu potomstva tragove, koji latentno tinjaju i dri­ jemaju, te se izražajem istoga ili sličnog slučaja do potpune svijesti probugjuje. Tako se n. pr. ispitivanjem ustanovilo, da potomak jednoga ratnika živo čuvstvuje sa opisanim prikazanim djelima jednoga junaka, pa ma­ kar on po svojoj duševnoj sposobnosti i ne shvatio sa­ vršenost i ljepotu umjetničke tvorevine, — koja ta djela prikazuje. Broj 11. Doduše ta svojstva spontanoga pojimanja jedne ideje nijesu kod sviju individua neminovno konsekvetna jer pri tome i degeneracija igra znatnu ulogu i stvara vidljive i česte iznimke — osobito kod pri­ vi legovane klase. Pored onih u pjesmotvoru izražaja i po njima izazvanih dojmova ima i takovih, koji se od obične naklonosti, dopadanja i simpatije razlikuju u tome, što oni kod pojedinca - ne budu i ne pokreću postoje­ ćih i u mozgu latentno tinjajućih osjećaja,-već samo izmamljuju neka transcendentalna duševna stanja, koja opet omogućuju psihičke pojave sa pošljetkom du­ ševne klonulosti — izazvane tragičnim grozotama. — Ta se duševna stanja jasno očituju na crtama lica i gestama dotičnoga posmatrača. Za objašnjenje pošljednih navoda dovoljno je čitatelje upozoriti na prvi akt glasovite Ibsenove drame „Sablasti*. Već sama riječ: — „sablasti" — izaziva jezovite dojmove, koji se — nakon upoznanja lica i njihovih prethodnih djelovanja u ovome aktu -- jednom jeditom scenom za kulisama tj. padom stolice u pokrajj sobi i značajnim šaputanjem Regine: — „Osvalde, ali Osvalde! jesi li lud, pusti me"! — uzdižu u gle­ daocu do potpunoga pojimanja do potpune svijesti i snage, pa se onda na njemu odražavaju. Ovaj nevidljivi dogogjaj za kulisama, u pokrajnoj blagovaonici — posmatran odjelito od njegove meta­ fizičke veze, podoban je, da na gledaoca učini erotičnoputeni utisak. — Mi u tome momentu, ne samo, kao da gledamo, već i živo osjećamo, ćutimo i sučuvstvujemo, kako je nevma djevojka od jed­ noga laže puteno i brutalno napadnuta, jer čujemo pad stolice i značajno prošaptane riječi djevojke, kojima je nećudoredni postupak napadačev tako živo izražen. I, baš s time, što napasnik u tome času poćima brundati jednu pjesmu, on se kao podlac sam razotkriva. Mi kod ove scene nemamo erotičnih osjećaja, niti uzimamo učešća u uzrujanosti djelujućih lica, već osjećamo sasvim nešto drugo — što je izvan toga svega, osjećamo da se u nama nešto tragično, nešto veoma jezovito — pomiješano sa gnjušanjem budi. Pa šta je onda uzrok ovoj izazvanoj jezovitosti u nama? — Ništa drugo, već sukob dojmova, što smo ih prije te scene u tome aktu dobili i onoga, što se u toj sceni pred nama dogodilo. Da s tim našim utiscima budemo na čistu, nužno je prije svega ustanoviti, da smo po toj čudnoj i tajinstvenoj sceni progledali u nutrinu nečega brutalnoputenoga i koje se samo u sebi i cjelovito provagja, obistinjuje i izražava. To duševno stanje na n sam prirodni zakon u nama osvjetljava, jer tim odnosima predhodi djelatnost onoga, što je u nama tinjalo, što nam je po našim osjetilima objavljeno i što je podobno, da u nama spomenuta čuvstva pobudi. �Broj 11. .BISER' Ovo daklen, skupno djelovanje od više prethod­ nih čestica psiholoških momenata jednoga pjesmotvora - u času spajanja u svoju cjelinu, pobugjuje u nama sasvim druga čuvstva, nego ona što ih u tome pjesmotvoru djelatna lica - na osno/u svojih doživljaja i u svome uzbugjenju — osjećaju. (Svrsiće se.)' A. Hifzl Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) VIII. Oko četiri sata poslije podne izašla je Sabina sama od gospogje Danialis i prošla niz glavnu ulicu Peru ispred ,,Concordia“ kazališta. Bila je sumorna i tužna. Nije znala ni kuda je prošla, — tek je osje­ ćala nekakvu tjeskobu u svojoj duši. Nije više mogla sjediti kod svoje prijateljice, jer kad joj je Olimpija rekla, da Murisbeg ne će doći na ručak, problijp fiia je i skupila usne, kao da će odmah proplakati. Ne će doći... Ne može... Mora nekuda otići... A ona ga željno čeka, u njezinoj djevojačkoj duši bukti oganj neugasive ljubavi za onim čovjekom, koji je n^ ada i život svoj bio na kocku stavio, da spa nje­ zina oca. Od onda do danas prošlo je već šest godina i kroz to doba promjenilo se ono čuvstvo zahvalnosti naprama Murisu u intimno prijateljstvo, u kojem je Sabina osjetila tihu mladenačku ljubav punu ideala, svježu i čistu, kao što i njezina duša bijaše čista i nepokvarena A ta mladenačka ljubav, kad su se ras­ tali, pretvorila se u tugu. Mislila dugo na Murisbega i počela ga po malo zaboravljati. U Parizu, kad je s ocem bila, oživila ta ljubav samo na čas i opet po­ čela venuti, kao što vene cvijet bez topline žarkoga sunca. U tišini ladanjskog života, u slobodnoj prirodi postala joj misao na mladost jedinom zabavom i utjehom. Ona nije više mislila na Murisa, nego samo na ljubav, na ono doba, u kojem ga je sretna oče­ kivala, kad će doći, kad će ga vidjeti. I nikom se nije tužila na svoje boli, nego ih snosila, uznoseći se uspomenama nezaboravljenih dana sretne mladcsti. Sabinina majka nije ni slutila, kakvo sunce grije cvijet njezine kćeri!.. I počela ozbiljno misliti na udaju svoje jedinice, pak je radi toga i preselila sa svoga imanja u Carigrad. Udovica Eliza nije ni jedne g časa sumnjala, da njezina kći ne će naći muža, jer ljepota Sabine i lijepi miraz davaše joj dovoljno jamstvo, da će se brzo udati. Jednoga dana saopćila kćeri tu odluku o selenju u Carigrad, a Sabina i nehotice pomislila na Murisa... Strana 233. On se je već povratio iz Pariza — pomisli Sa­ bina, vidjeti ću ga opet!... Ljubav će oživiti!... .. .1 kad je nakon dugo vremena opet prošla ulicama Carigrada, gledala je i desno i lijevo, kao da nešto traži. Svakog prolaznika motrila je ne bi li koga vidjela poznata, bar kakvu prijateljicu iz škole, da joj bude tumačem, da je upozori na promjene, koje su se dogodile u ove tri godine, od kako je ostavila svoje rodno mjesto, odkako je ostavila Bey-Ogliju i njihovu kuću, gdje joj je prvi put srce osvijetlila ljubav! A mnogo se toga promijenilo. Eto tu na ćošku bio je nekada jedan stari Židov, u kog je ona školske potrepštine kupovala. Malo dalje blizu fotografa braće Fadialis držao je radnju jedan Ermenin, u koga je kupovala štofove, rupce i ostalo. Sad ih više nema! Došli nekakovi drugi i uzeli njihova mjesta! Oni su možda propali — umrli. . . A onda Sabina gledala prolaznike. Sve tugji!.. Nikoga nije mogla prepoznati. A kad bi ona nekog srela — kad bi tuda ispred nje prošao Muris!... 0 kako bi ga ona iznenadila ... Kad je došla kući, prošla kroz sve sobe redom, zauste-vila se kod svake stvarce, kao da je htjela u svačem pronaći po jedan komadić iščezle sreće i sku­ piti ih u svoje srce . . . Sabina se sjetila svega ovoga, idući od svoje prija eljice ručka. Bila je rasijana. Misli nije rnogla nikako sahrati, da misli o jednom predmetu. Nešto nejasno, što nije mogla razumiti, tištilo je. Od pri­ jateljice pobjegla je, samo da se otme teškim mi­ slima. Misao o Mur su dopratila je do kuće skoro pred samu večer. Majku zateče u sobi gdje nešto čita, pozdravi je kretom glave i progje u svoju sobu. Pred ogledalom skine šešir i pogleda se uzdahnuvši bolno: — Za što, za što me izbjegava!?.. Zar ja nijesam toliko lijepa, da me može ljubiti... Sabina bijaše i egoistična djevojka. Koliko je god bilo tuge i boli u gornjim riječima, toliko su isto 1 egoistički zvučile. Kako je bila bogata, dozvoljavale su joj prilike, da i troši na se više svote, osobito na odijela. Ali kako je bila u Kučuk Čekmegji, tako nije ni trošila u posljednje tri god ne, osim ono što je donijela gotovo sa putovanja iz Evrope. Današnji slučaj uvrijedio njezinu taštinu. Ona, nekadanja nje­ gova draga bogata baštinica odvjetnika Sarijana — i još k tomu lijepa djevojka, pa da je zapostavi isti onaj, kojem bijaše i duša, život i sav svijet!.. Da druga ljubi Murisa, da joj ga druga iz za­ grljaja otme nakon šest godina uzalundnog uzdanja! Nakon što je ona toliko noći probdila u postelji mis­ leći na nj’! ... Ne!... �„ B I Š E R“ Strana 234. — Ako srce malakše, platiću novcem njegovu ljubav, ako ljepota propane, nadoknaditi je raskošjem i sjajem, — vikne u pola glasa Sabina, sjedajući na kanapu, onako još nerazdjenuta i uprije prstom u elek­ trično puce kraj prozora. Sluškinja unigje. — Vi ste zvali? — Otigji odmah krojačici i kaži, da me čeka sutra u deset sati. Sluškinja ode, a Sabina ustane i prigje stolu, na kojem su ležale razne ilustrovane modne novine. Ne­ hajno je prevrćala listove novina, a licem joj se pre­ lio sad izraz radosti, sad srdžbe, sad bi joj oči blisnule nekim čudnim žarom, a tijelom joj prošla jeza. Osjećala je studen. Kroz otvoren prozor strujio je tih povjetarac i rashlagjivao grudi polunage mlade djevojke. — U njezinu srcu, u tom tajinstvenom zatvorenom hramu ljubavi buktio vulkanski oganj najčišće ljubavi — i najvećih strasti i harao ideale djetinjstva, palio mirisne ruže, koje su procvale pod suncem božanstvene ljubavi i stvarao ih u pepeo. Za čas su poništeni svi oni snovi, što ih je njezina n< pokvarena duša sanjala i hranila krvi svoga srca, a mjesto njiha uvlačila se strast i požuda za sjajem i raskoši da zalije srce svojim otrovom. Njeno srce tražilo je zadovoljštinu a tu je ona htjela izvojštiti, ma se latila i najgorih sredstava!.. „On će klečati pred mojim nogama, govorila je Sabina sebi, a ja ću se igrati njim, ja ću ga mučiti i ljubiti u isto vrijeme; ja ću mučiti i sebe i njega, a sve što mi bude na putu, zgaziti ć u ... uništiti. . XIV. Murisbega su uzaludno iščekivali kod gospogje Danialis. On nije došao ni u večer, ni sutradan. Svima je to palo u oči, jer je on običavao uvijek kazati kuda odlazi i koliko će ostati. Ali najviše upalo u oči mladoj Olimpiji. Ona je od jučer već više puta po­ mislila na Murisa, koji joj bijaše osobito odan i na­ klonjen. Njih dvoje nijesu nikad onako o sebi razgo­ varali. a da je i jednom došlo do toga, Olimpija bi mogla sebi tiho šapnuti, da ga ljubi. Nu ovako va­ rala samu sebe. Zašto ljubiti nekoga, od koga nijesrno ljubljeni! A i povrh tuga držala se Olimpija običaja, da muški prvi počne i očituje se. I tako oni ostali samo dobri prijatelji i vrlo pouzdano općili jedno s drugim. Olimpija prva počela i preko svojih načela, kad se je Muris povratio u Carigrad. Eto, kazala mu za dolazak Sabine! I pokajala s e .. Opazila je na Murisu silnu promjenu, pozlilo mu ... On ju je volio... N ekad!... A tu ljubav megju Murisom i Sabinom ona je obnovila!.. Na taj način Muris je za nju iz­ gubljen! Ona se ne može takmiti sa Sabinom, jer biaše i ljepša i bogatija od nje. I pregorila tu želju u Broj li. svome srcu, želeći svoju prijateljicu, koja Murisa ljubi od nazad šest godina, privesti opet Murisovoj ljubavi. A kad je i to pokušala, razočarala se. Muris je odbio ponudu, ne baš otvoreno, ali ipak nije htio doći na ručak, kad je Sabina kod nje bila. A tim je izigrala i prijateljicu. Poslije podne, kad je Sabina otišla od nje, mi­ slila je, da će Muris doći i da će mu ona opet pri­ povijedati — i s tim popraviti svoju nesmotrenost, da se je usudila pozvati prijateljicu na ručak prije nego je bila sigurna, da će se Muris odazvati njezinu pozivu. Muris nije došao. Prošlo deset dana, prošlo još deset i Murisa ne bijaše! Poslije prvog — bio je septembar— navratio se Muris k njima, da plati najamninu. Olimpija nije imala kada ni govoriti s njim. Začudila je njegova hladnoća, a još više, kad je on rekao, da mu je stan pretijesan i da će naći drugi. Još samo septembar ostaće kod njih, dok uredi tu više njiha, blizu en­ gleskog poslanstva jedan stan, kojeg je Muris uzeo nd Munir paše u najam. Gospogja Danialis dobacila ur: o iz daleka Murisu: da se možda ne kani ženiti, na je on slegao ramenima rekavši joj: da sad odmah ne misli, ali mu je stan nuždan, radi dru­ štvenih prilika i radi njegove osobne udobnosti. Kod njih je ostao samo, dck je kava bila gotova, a da pri polasku zamolio gospogju, da se malo njegove sobe prozrače, jer da će večeras iz ureda doći ovamo. Za tim je otišao. Uz put se navratio kod nekolicine trgovaca, da kupi namještaj, ali nije mogao nigdje naći potpu.i, kakav je on želio. Kod nekog Engleza, s kojim se je od prije poznavao, navrati se takogjer da preglede. Kad je pregledao čitavo skladište i nije mogao oda­ brati namještaja za jednu oveću kuću, reče mu ova:: — Dragi gospodine! Samo ste pet dana zakas nili! Da ste došli prije, dobili bi najljepši „meubk što ga možda ne bi imao niko u Carigradu. — E, šta ćete, — odvrati Muris — a za koliko je soba bio? — Za šest soba, osmi boudoir — a, i banje? — A ko ga je kupio, — možda bi ga mogao vidjeti? Pa ako mi se svidi, naručite i meni. Jedna gospogja i gospogjica, možda ste pozna­ vali odvjetnika Sarijana. Sabina!... izusti otegnuto Muris i smete se. — Ako poznajete gospogju možete pogledati... Muris nije ništa odgovorio. Nakon duge šutnie, ponudi trgovac Murisbega, da mu on odabere na­ mještaj i sastavi iz svoga skladišta i smjesti mu ga kod kuće, pa ako ne bude zadovoljan, ne treba ga kupitiMuris pristane i ugovori, da će se s.itra sa sta ti, da ga odvede kući, za tim se oprosti s trgovcem i ode u ured. �Broj 11- . BISER- Strana 235. Koliko se je god Muris trsio, da ne misli na Došao u Carigrad, da nastupi službu. Bilo mu Sabinu, nije se mogao oteti onim lijepim očima, oro- neobično u zatvorenoj sobi. Muris se odvikao od kan­ šenim suzama male djevojke, koja je prije šest go­ celarijskog života kroz ovo pet mjeseci, pa mu se dina pred njim stajala. On nije mislio na Sabinu u nije dalo raditi. Nešto ga okupilo svega. Što je on sadašnjosti, on je bježao od nje, da je ne sretne gdje htio više, da prozre u tajne samoga sebe, tim se je na putu, ali ona Sabina, koja mu je nekad tako is­ sam sebi zagonetnijim činio. Za što on ne bi mogao kreno o ljubavi govorila, lebdila kao zvijezda tamo prekinuti sa prošlosti! Još samo kratko vrijeme i to daleko megju gustim oblacima na obzoru njegove će samo po sebi doći... prošlosti... On nije mislio na onu Sabinu, koju je vi­ Počeo nešto drugo. Razmišljao o kući, koju bi­ dio pred tri godine u Parizu, — ona Sabina, ona jaše uzeo u najam. Kuća je lijepa, istom sazidana, mala nestašna Sabina javljala se kao prikaza, kao li­ s lijepom baščom. Ali je treba urediti! Namještaj će jepa sirena iz valova uzburkana srca. A ona možda trebati kupiti, a za to će trebati preko deset hiljada još misli o njemu i neznajući, da on hoće pod silu, franaka. A Muris nije imao toliko novaca. Trebala je da je odbaci od sebe. Ona ga možda ljubi, ali on pozajmiti ili pisati bratu, da mu pošalje. Hamdibeg pripada drugoj, koja takogjer ima pravo na njegovu će se ljutiti, dokazivaće, kako mnogo troši i t. d. ali ljubav. Uklapajući se od nje, on je vidi, slučaj za će ipak poslati, koliko ushtije. slučajem oživljuje uspomene na Sabinu ... Onda će se ženiti... „Kakva je sada“? zapita se Muris, sjedeći u Fadila će donijeti i gotovih novaca, dobiti će uredu za stolom i crtajući na komadiću papira ne- stalnu rentu u vrijednosnim papirima, pak će onda kakove crte bez značenja, bez simetrije, a ona mala moći izlaziti na kraj. Fadila nije tako raskošna pa Sabina pojavila se opet pred njim! On ju je vidio na neće trebati na nju gotovo ništa izdavati, jer će ona ulici, pred školom, kako mu trči u susret, za tim na sve sa sobom donijeti. A povrh toga dobiće jednu li­ stanici, kad j.e odlazio u Pariz i najposlje u Parizu! jepu Vuću za stanovanje; a možda i ovu istu, koju Uvijek mila i prostodušna, uvijek lijepa i dražesna mu je Munir paša sada iznajmio. Tako je nešto čuo,., sa osmjehom na usnama, koji je odavao: kako joj je neko mu je o tom nešto natuknuo... malo stalo do čitavog svijeta, osim njezina Murisa... Pri tom se Muris sjetio opet današnjeg slučaja A ta Sabina možda je i sada onako lij'pa i dra­ s trgovcem, u kojeg je gledao namještaj za ovu kuću. žesna — možda ga još i danas ljubi!.. . I opet uskrsla Sabina pred Murisom!.. Iza te misli došla Murisu na pamet Fađila. ta Srce mi. počelo neobično kucati i on se nije nema više za njega — on se mora što prije .cn- mogao svladati nikakovim razumnim razlogom... čati da s tim prekine i omogući susret sa svojom Odlučio je posjetiti kod kuće. prvom ljubavi. A da li će moći to izvršiti, da li č Isti dan nije mogao, pošto je bilo kasno, sutra moći njegovo srce u budućnosti ostati — i pored Sa- takogjer, jer je trgovac došao gledati kuću, da mu bine — samo njegove žene? Sumnjao je. On je već je­ odabere namještaj. dnom pokušao i nije mogao izdržati Muris je mislio Treći dan bila je nedjelja. Cijelo vrijeme mislio i na ženidbu, ali mu sve izgledalo previše brzo. Bio Muris o toj posjeti, kakav će dojam na nj učiniti Sa­ je dvadeset dana uz svoju zaručnicu, razgovarao bina nakon tri godine. Hoće li ga rado primiti i hoće s njome i nije se mogao oteti uspomenama na Sa­ li ga prikoriti, što je izbjegava, hoće li mu išta reći: binu. A to je opazila i Fadila. Vidila je da mu nešto za što ga je tražila... fali, ali ga njezina prevelika ljubav ispričavala i nije Muris ustao dosta rano. Osvanuo kišoviti sep­ ni jednog časa — nakon dvije godine sretne ljubavi — tembarski dan. Kiša je sitno padala i od noćas zamogla posumnjati, da u srcu njezina Murisa živi us­ blatila carigradske sokake. pomena na i jednu ženu, osim što je ona — nije mis­ Kad se je umio i počešljao, stao zadovoljan pred lila, da u isti čas, dok mu ona pripovjeda o budućim ogledalo i vezao kravatu. Danas je osobito pazio i danima njihova bračnoga života, rasvijetljuje moćni na svaku sitnicu. Obukao crno odijelo, da bude sve­ Amor svojom zubljom jednu utrnulu ljubav. Na koncu čaniji, ali kad je htio poći, predomislio se. Skinuo se nije mogao više Muris izdržati prisutnost svoje za­ opet i ponovo obukao obično odijelo od finog engles­ ručnice, koja mu je još više podržavala misao na Sa­ kog štofa, uzeo štap, pogledao ima li posjetnica i kad binu, koja ga jednom i upita o onoj nepoznatoj ženi, je sve bilo u redu, obuče kaput i izagje na ulicu. o kojoj ga je Nusret pitao. — Ni tada nije Muris Išao je brzo. dao pravog odgovora. — Zatajio je svojoj vjerenici, Kad je bio red stanom udovice odvjetnika Sa­ da se ta djevojka sada nalazi u Carigradu, jer se je njana, zaustavi se i pogleda oko sebe, za tim baci bojao. Čega? Nije znao. Rekao toliko da ne zna, gdje pogled na prozore. Nikoga... Pogleda sat. Deset sati se sada nalazi... i nekoliko minuta... 0 svemu Muris razmišljao, a Sabina mu posta­ Pozvoni. ja! a bliža i bliža.... �Strana 236. „ B I Š E R' XV. U raskošno uregjenu condoir-u sjedila je Sabina, ispružena slobodno na mekanoj kanapi, gledajući besćutno kroz prozor, kako vani kiša pada. Bila je Ijutita. Još od jučer, kad joj je krojačica donijela odijela, raz­ ljutila se, i nije je moglo ništa razveseliti. Odijelo joj nije bilo po volji. Još jedna stvar je razljutila Sabinu, kad joj je poručila kontesa de Brindizi, da nije mogla za nju dobiti poziva za ples kod francuskog poslanika. Ona je htjela na svaki način da bude na tom plesu, koji će biti koncem oktobra i o kojem se u svim višim krugovima govorilo. Radi toga je Sabina i nare­ dila elegantnu opravu, koju je donijela posljedna moda iz Pariza, da se ne zastidi megju tolikom aristokra­ cijom, koja će biti na tome plesu. Nu najviše što je vuklo Sabinu, bijaše Muris... Kontesa Brindbi pokazala joj listu pozvanih, megju kojima bijaše i Murisbeg i Nešetbeg iz ministarstva izvanjih poslova. A sad je sve propalo! Ona ne može doći na taj ples i ako je bogata, pošto nije plemkinja. To je uvrijedilo ponosnu djevojku još više, da je kao luda vikala i grdila to društvo, gdje će se iskupiti kojekakve babe i nakaze, koje ulaze pod grofovskim ili barunskim imenom. A njoj nema mjesta... Ljutito griskala mlada djevojka sad gornju, sad donju usnicu svojim bijelim bisernim zubima i besćutno gledala kroz prozor, kako kiša pada. U duši joj se ragjale teške i sumorne uspomene. Sjećala se redom svega; čitave svoje mladosti. Bolilp je u duši, da je tako prosto odbijena. Ostavio je Muris, a da jnj nije ni jednom riječi rekao uzrok. Ona ga je tra­ žila, a on joj se uklonio. Obećao doći, nu nije došao A sad ga više i ne vigja... Nigdje!... Gdje su ona obećanja, gdje žarka ona ljubav, koja ih je spajala u mladim danima?! Gdje? Pairz!... Pariz!... Sabina pomislila na Pariz... otrovao je njegovo srce, a ljubav otprhla, da se ne valja po kaljuži zablaćenih ulica i po prašini noćnih salona... Ah srce!.. Za što ga toliko ljubiš, kad te je od­ bacio i uništio!... Za što ga ne prezreš?!.. Ne! To ne smije biti... Ljubav se mora zadovo­ ljiti, uvrijegjeno srce sve će pregaziti, a on... on!.. Sabina ustane i pogje prozoru. Neko pokuca na njezina vrata. Ona se nije ni makla, ni pogledala. Prigje prozoru i nasloni čelo na staklo od prozora. Vrata se polagano otvore. Unigje sluškinja i prigje polagano svojoj gospodarici. Sabina se trže. Sobarica joj uruči posjetnicu na kojoj je Sabina pročitala: Murisbeg Jahjapašić... Čitavim tijelom progje joj lagana struja, kao da je elektrizovana. Licem joj se preli najprvo neobično rumenilo, oči blisnuše nekim čudnim žarom; i čas iza toga poblijedi u licu i prigje od prozora ogledalu. Poravna kosu na brzu ruku, okrene se pred ogledalom i naredi sobarici, da pusti gospodina unutra. Broj i]. Sabina se nije mogla ni snaći od začugjenja, a Muris bijaše već na vratima. Sabina se pribere, uoz­ bilji se i pogje mu u susret. Pred Murisom nije više stajala ona nestašna Sabina, koju je prije tri godine vidio posljednji put. Elegantna dama u svoj svojoj ljepoti i raskoši lagodna života, u mirisu parfima i šuštanju svile, polunagl h grudi, koje su se kao uzburkano more dizale, stajala je nekadanja nestašna Sabina pred zapanjenim mla­ dićem. Muris nije znao, šta će joj reći, nije znao kako će osloviti nekadašnju vladaricu i ljubeznicu svoga srca. Čas su oboje šutili i gledali jedno drugo, dok se Muris nije sjetio, da se ispriča: — Ako nije u nevrijeme moja posjeta?... — Gospodin Murisbeg!... Ipak ste se udostojali, da vas bar ovom prilikom vidim !... Izvolite sjesti!.. Murisbeg sjedne na ponugjeno mjesto, a Sabina uzme stolicu naprama njemu. — Kako je dugo Sabina — oprostite — gospodjica Sabina već u Carigradu? — 0, nije nužno Murisbeg. da se razbacujemo .Tecima! Mi smo nekad... Sabina ne doreče. Hvala na povjerenju ! Dakle vi ste već odavno u Carigradu? Kad ste bili u Bosni, onda sam se povratila s majkom sa imanja, gdje sam u tišini ladanjskog života sanjala tiho... sretno... Sada ćete sigurno posve ostati ovdje? — Da... odgovori Sabina i pogleda Murisa dugim pogledom, punim čežnje jedne zaljubljene djevojke. — A gospogja majka? upita Muris, bojeći se da ne zapane u šutnju, iz koje bi se teško mogao izvući Bjjao se, da se ne oda. — Ona uvijek zdravo. Pitala je za vas nekoliko puta, da li vas vigjam... — Kako je dobra!.. Hvala joj na brizi. Neka opet običajna šutnja. Osjećali su oboje, da im ponestaje riječi. Najvolili bi ušutiti i gledati jedno drugo, prepustivši srcima, da se razgovaraju. Nu ni Muris ni Sabina nijesu htjeli, da ožive uspo­ mene prve ljubavi. Oboje se osjećalo previše ponosnim, a da prvo počne. Sabinino srce neobično kucalo. U duši joj za čas uskrsli oni ljepši dani mladosti, kad ga je slobodno zvala Murisom i kad nije s njim ovako ukočeno raz­ govarala, držeći se propisanih formula društvene etikecije. A zašto je Muris ovaki? Za što se je toliko pro­ mijenio ! Šta bi moglo značiti, ako smo nekad nekog zvali slobodno dragim i milim, ako nam je i danas drag i mio, da to ne učinimo poslije godinu dvije... Ako se nije ništa dogodilo, ako na to imamo neko pravo iz prošlosti? Ako je on bio Sabinin, a koje �Broj 11. Strana 237. .BISER' ljubio, a nije došlo megju njima do prekida, po kojem pravu, da Muris prelazi preko toga, ostajući u naj­ užim granicama društvenih pravila... To je povreda taštine, povreda srca... Sabina se počela ljutiti. Pred sobom je gledala Murisa kao čovjeka, koji je izaziva, koji vrijegja njezine najtanje osjećaje, a ne kao u prvi čas ushićenja. Njezin pogled dobivao jači izraz; gubio me­ koću, nestajalo u njemu onoga tračka toploga i miloga... Počela drhtati od uzrujanosti. Htjela je to reći Murisu, nu ustezala se. Očitovala bi se. Pokazala bi mu, da ga ljubi, a ona to ne će. Muris je to opazio. Nije se mogla Sabina pretvariti, kao što je Muris učinio. On je opazio, kako se Sabina mijenja u licu. Naslućivao je, kakav oganj bukti u srcu mlade djevojke. Ustao na noge i zamolio Sabinu, da ga ispriča gospodji majci, što je ne može ovom prilikom pozdra­ viti, nego da će to učiniti prvom prilikom, ako mu dozvoli, da je smije još koji put posjetiti. Sabina se trgla. — Kako? Murisbeg već odlazi!... — Vi ste neraspoloženi Sabina.. — Murisbeg je opazio? — Da, Sabina... — Iznenadili ste me... Nijesam vam se nadala, nijesam mislila, da ćete dcći... Mislila sam, da se više ne ćemo viditi. — Ja sam kasno doznao, da ste došli — priča se Muris, gledajući kako se Sabina sve više u :java. — Nemojte! Oprostite! Poštedite me gospodine od daljnih razočaranja... — Sabina!... VI me objegjujete!... — Gospodine, vi me ponizujete.. Oprostite... — Vi ste uzrujani... dozvolite da odem... — Ne Murisbeže!.. Ostanite! Ja vam hoću da reknem sve... sve... Pa onda... onda možete... — Nemojte Sabina.. Ne uzrujavajte se. Ja sam kriv, oprostite. — Ne, Murisbeže, ja hoću da budem na čistu! Ja sam do danas živila od prošlosti, a cd danas za­ visi od vaše odluke. — Sabina, zar nije ono prošlo, što nas je nekad sretnim činilo, zar ljubav nije prestala?.. — Nije u mome srcu... Ja ljubim Murise... — Sabina... .— Murise... Čas su gledali jedno drugom u oči, kao da hoće da ispitaju istinitost njihove izjave. Za tim Muris prigje Sabini i uzme je za ruku. Sabina je sva drhtalaMuris je lagano privuče k sebi, a Sabina mu pane na grudi i prošapta: — Murise, ja sam vjerovala u svoje srce... U jedan sat poslije podne oprostio se Muris i otišao. Sabina ostala sama. Više se nije ljutila niti na krojačicu, niti je mi­ slila o plesu , kod francuskog poslanika. Bila je vesela i sretna, kao za onih dana, kad ga je pred školom čekala, kad će se pojaviti na vratima. Muris je bio kod nje. Ona mu je sve rekla i to u posljedni čas, kad je mislila, da ga je izgubila za sva vremena. Ona nije tražila od njega, da on reče njojzi, da je ljubi - to joj nije bilo nužno, nije tražila, jer je čula kako kuca njegovo srce... Osjetila je ona svu vlast i moć ljubavi u poljubcu, koji je skinuo veo s njihove prošlosti... Sabina ga nije pitala ni za uzrok, za što nije došao odmah, — ta njojzi je bilo dosta da je on sada tu i da se smije nadati... Sva radosna otrčala majci u drugu sobu i izru­ čila pozdrav od Murisa. Majka je pogledala i primjetila odmah kako je Sabina neobično vesela. Nije joj ništa rekla, jer je znala, da je Sabina nekad Murisa ljubila, pak joj bilo milo, da je vesela. „Sigurno je Murisbeg obećao ti isposlovati poziv za ples kod francuskog poslanika?* upita je Elizaf znajući da je Murisbegov upliv bio velik u francuskim krug. ma. — On je pozvan, to sam vidila, ali mu nijesam govorila. Drugom prilikom. A moram otići, da pokažem kontesi, kako mogu i ja doći u te plemićke dvorove, a hoću joj pokazati da imam i ja odijela i toaleta, kao i ona... Sabina ostavila opet ma.činu sobu i vratila se u boudoir. Sjela za stol i počela pisati Murisbegu, da Joj pribavi poziv za taj toliko razvikani ples kod francuskog poslanika. Kad je svršila pismo, odustane od te zamisli i odluči sama prvom prilikom reći Murisu da joj pribavi poziv. Deset dana iza toga rekao joj Muris, da joj je ime uneseno u listu pozvanih, te da će dobiti poziv, čim se odredi točno, kad će biti taj tako razvikani ples kod francuskog poslanika. XVI. Muris je bio potpuno pod uplivom Sabine. Ona ga nije ni časa pušćala. Jedan dan pokazala mu svoje sobe, kako ih je uredila, drugi dan odijela i ostalo ; jednom išla i k njemu, da vidi kako se njegov stan uregjuje... Muris se čudio ukusu Sabine. Kako u stanu tako i u odijelu bijaše Sabina nenatkriljiva. U njezinim sobama činilo mu se, kao u nekom drugom svijetu. A kad mu je pokazala odijelo, koje je dobila izravno iz Pariza za ples, ostao je zapanjen i vjerovao, da ne će ni jedna biti kao Sabina... U njegovu stanu primjetila mu, da naredi neke izmjene, što je on odmah i učinio. Jednom je pratio i u kazalište, ali se odmah pokajao, kad je vidio Refikbega. Znao je da će se znati... Pa šta je to!... �Strana 238. ,B I S E R' N išta! Ali kad ta Sabina ne bi bila od prije poznata Refikbegu. Ni Fadila ne bi to uzela za zlo. Ta to društvo i njegove prilike iziskuju. Iz kazališta otpratio je kući. Tad je hladilo, snijeg lepršao... Muris je išao uz Sabinu ruku pod ruku i osjećao toplinu njezine ruke, gledao kako se nadimlju bujne grudi mlade djevojke, kako srce uzbugjeno kuca. Lampe su sumnjivo žmirkale, snijeg po malo lepršao... Oboje su šutili i išli niz ulicu Sabininoj kući. Muris je mislo o sebi. Čudio se sam sebi, šta se s njim dogagja, a da sve to biva samo od sebe bez njegove volje. Doduše on nije mogao ostati ravnodušan pred Sabinom, jer je ona sinula pred njim u sto puta ljepšoj slici, nego sto je on i zamišljao. D aje Muris upoznao Sabinu, danas ne bi zamjetio njezine ljepote, ali ljubavi koja ih je nekada tako usko vezala, p-ibližavala ih ponovo jedno drugom. A Sabina je odnijela jedan dio njegova srca. Ona ima na nj’ pravo, a on ga može kome hoće dati, založiti. Idući tako šutke uz Sabinu, sjetio se Fadile Sjetio se svojih obveza i bilo mu neugodno... Za što mora tako biti? Za što je Sabina došla kasno? Pa još tako kasno, kad je i Nusret bio u nju zaljubljen!.. Kako će to svršiti... mislio dalje Murisbeg, sumnjajući i sam, da će to dobro svršiti. On je znao koliko ga Fadila ljubi — on je vjerovao u Sabininu ljubav pak se i bojao... Nadao se oluji, koja će raskidati srca i poki­ dati cvijeće ljubavi... Ostaće pustinja, kroz koju će duhati vjetrovi ka­ janja i razočaranja... Ostaviti ni jedne nije mogao. I za Sabinu i za Fadilu nalazio je Muris mjesta u svome srcu, jer nje­ govo srce bijaše neizmjerno... On je obe ljubio, ali opet svaku nekom posebnom ljubavi... Snijeg je počeo krupnije padati. Sabina se pri­ makla bliže uz Murisa i počela mu govoriti: — Kako je Murise lijepo ovako... Nikoga na ulici osim nas!... Kako lijepo snijeg pada! Isto kao i ne kada, kad smo išli zajedno na selo u onim običnim kolima... — Lijepo je to Sabina, ali onda je još ljepše bilo... — Kako?... upita Sabina. — Pa bili smo slobodniji — bili smo djeca, bili smo na selu. — A danas?! začugjeno će Sabina, zaustavivši se pred svojom kućom — i danas smo slobodni, — još slobodniji nego onda! A grad je lako zamijeniti selom. — Ti misliš Sabina? — Ako samo hoćeš, otićićemo na selo nekoliko dana, da vidimo Eden naše mladosti... — Možemo... reče Muris ravnodušno, pružajući Sabini ruku: — a sad dozvoli!... — Da se svratimo k meni na čaj... Muris je razmišljao. Broj U, - Ideš? — Kako hoćeš... Idemo... Vratar im otvori vrata i njih dvoje ugju u kuću. Snijeg je vani padao, a gusta tama i magla za­ vijala Carigrad. Plinske lampe sumnjivo žmirkale, čuo se lavež pasa i tajinstveni odjeci zvona sa obližnje sahatkule... Za Murisem i Sabinom išao Refikbeg. Vidio ih večeras zajedno i bilo mu čudnovatu. Nije mu bilo ni mrsko jer bi se s tim samo osvetio Fadili, što ga je odbila. Refikbeg je znao za Murisovu ljubav sa Sabinom još iz liceja, ali nije mislio, da bi Sabina još i sada mogla misliti na Murisa, pogotovo, kad se on kroz mjesec-dva ženi. Pa ta lijepa i bogata Ermenka zar nije mogla naći nekog takogjer bogata, da se uda?! Ta šta će joj Muris, koji živi samo od svoje neznatne plaće, i koji će je sutra ostaviti, oženivši se s bogatom kćeri Afendakizade Rifatbegal... No jedna stvar ipak je bila Refikbegu zagonetna. Ako Muris nije bogat od kuće, odakle da uzimlje tako skupe stanove pod kiriju, odakle da nabavi namještaj od petnaest hiljada franaka, kako mu Samibey prije , dana reče... Odakle kola, automobili, odakle onaj sav .ckoš i sjaj!... Zar može sve to nabaviti samo plemićko porijeklo!... Muris je pozvan na ples kod francuskog posla­ nika, Murisa zovu ermenski patrijarh i grčki vlaste­ lini na sijela, Muris šeta s austrijskim konzulom... Njega brani perzijski poslanik; — on je u dobrim vezama sa svim vigjenim ličnostima u Carigradu !... Muris je pristaša mladoturaka, a često se vigja u društvu i najljućih protivnika njihovih... Muris je rasturao onu zloglasnu brošuru u Cari­ gradu i nije mu se ništa dogodilo, Muris je činov­ nik, diplomata, kavalir i ugledan, kojeg čeka krasna budućnost... * Tako je mislio Refikbeg, idući za njima iz kaza­ lišta. Nije mu zavidio. Nije bio ni ljubomoran radi Sabine, premda ju je gledao u kazalištu požudnim okom, ne znajući ni koja je. Kad se je Muris pojavio u loži, prepoznao Sabinu... ...I nije požalio! Bilo mu drago, da će moći u zgodnoj prilici dobaciti Samibey-u ili Nusretu... Moći će se osvetiti Fadili, što ga je ponizila... Kad je Muris ušao sa Sabinom u njezin stan, Refikbey skrenuo poprijeko u sokak, a odatlen u bečku kavanu. Tamo je bilo živo. Našao svoje redovito društvo gdje igra; megju njima i Nusreta i Samibeya. Sami igrao partiju s Kemalbeyom Serverzade, sinom jednog velikog doglavnika u Jildizu, a Nusret sjedio s nekakvim strancem i jednom damom. Refik sjeo posebno. Svaku večer kasno!., predbaci mu Kemalbeg, kad je svršio „prvu ruku" — sigurno u lovu... �Broj 11. ■B I S E R * — Pa sad je zgodno vrijeme... snijeg pada, pa se uspješno lovi - odvrati Refikbey, cinički gledajući sad Samibeya, sad Nusreta, kao da ih je htio izazvati. — Nijesam ni opazio, da si ovdie... našali se Sami, da nijesi progovorio. — Bon soir NusretL ujedljivo će Refik Nusretu, zar ti nijesi večeras u kazalištu? Rijedak slučaj... — Ostadoh s jednim prijateljem... A šta se davalo? — Pa nije hrgjav komad bio, ali šteta da ni­ jesam sve vidio. Došao sam i ja kasno! Vidio sam i Murisbeya... — Tako! onda je sigurno bio lijep komad, ako se ne varam nešto od Meeterlinka... — Meni se svigjaju njegovi komadi, primjeti gospogja do Nusreta — on je nedostiživ u traženju efekata... Nusret počeo razgovor s gospogjom do njegaSami nastavio igrati s Kemalom. Refikbeyu nije uspjeloda nešto reče više o Murisu, a nije se ni ustručavao..' Karte su padale na zeleni stol i nanosile velike svote novaca sad jednom sad drugom igraču, a zlatni dukati zvekećali... Refikbey je šutio i mislio, na koji način da pri­ bavi sebi zadovoljštinu i svojoj naduioj taštini ad mu se je pružila ovaka zgodna prilika XVII. Velika gvozdena vrata francuskog pos'. .štva bijahu otvorena i s ulice si vidio rasvijet!?.ne uzore u onim sobama, gdje je stanovao poslanik. Pr vra­ tima stajalo mnoštvo kočija i automobila, na kojima su sjedili u crnini kočijaši i šoferi, razgovarajući meg„ sobno. Nekoja su kola ulazila i u avliju, nekoja išla u obližnje ulice, da ne zaprijete slobodan prolaz. Bilo je okolo devet sati, kad je Sabina s Murisom u svome automobilu dojurila pred vrata. Nu kako nije bilo zgodna mjesta, da izagju, kavaz dade znak šoferu, da ugje u avliju. Kiša je padala kao iz kabla, pak je Sabina morala polako izaći, da ne smokri i ne zakalja haljinu. Muris joj pomogne pri izlaženju, podavši joj ruku i zaklonuvši je svojim kišobranom. Brzo pregju preko lijepo pokaldrmljene avlije i unigju u hodnik. Tu se pokloni Sabini udvorno prvi iajnik fran­ cuskog poslanstva conte da la Valette i pruži Mu­ risu ruku. — Vrlo hrgjavo vrijeme... primjeti Muris. — ...Na kojem se da vrlo ugodno zabavljati, na­ doveza conte, okrenuvši se Sabini. Muris je predstavi: — Moja prijateljica: Sabina Sarijan. Sabina pruži ruku, koju conte de la Valette nježno poljubi. Za tim ih povede uz basamake. U prvom spratu, kako se gori izagje, bila je uregjena garderoba i to na desno za ženske a lijevo za gospodu. Sirana 239. Murisbeg je pomagao Sabini svući ogrtač i odlo­ žiti nepotrebito, a conte Murisu pridržao kaput i uzeo mu kišobran. Sabina je stajala pred Murisom i conte de la Valette-om u bijeloj svilenoj plesnoj toaletti, držeći lepezu u ruci, na kojoj su se svijetlili dragi kamenovi. Conte de la Valette stajao je udivljen pred Sžibininom ljepotom i mjesto, da ih ostavi i vrati se na svoje mjesto, ponudi Murisu, da ih odmah uvede u salu i predstavi ženi francuskog poslanika, koja će biti pokroviteljica večeranjeg plesa. — Grofica sa vrlo interesirala — napomene conte Murisu — kad ste bili kod nje i naredila mi, da joj predstavim Vašu prijateljicu. — Osobito mi je milo — odgjvori Muris, šapnuvši pri tom Sabini nešto u uho. Bili su pred vratima velike plesne sale. Conte odgrne teške zavjese, koje su dijelile unutrašnjost dvo­ rane od predsoblja i Sabina stupi unutra, a zai njom Muris i de la Valette. Grofica de Chambine stajala je s nećakinjom austro-ugarskog poslanika Adom, jedinom kćerkom brgatog poljskog plemića Jana Sisolskog. Kad je conte de la Valette prišao k njima, da predstavi Sabininu, piestanu razgovarati i pogledaju obe u Sabinu i Murisa. Ada primjeti grofici tiho: Kako je divna!... Grofica prigje ljubezno Sabini: - Vj„eli me da vas vidim! Vi ste kćerka po­ kojnog ou etnika gospodina Sarijana, kojeg je' i moj muž u vehke cijenio. On se je sjetio vašeg oca, kad je vidio vaše ime u listi pozvanih ! Zatim prigje Murisu i pruži mu ruku : — Murisbey je dobro? — Zahvaljujem milostiva grofice na dobroti, koju ste mi iskazali. — Jeste li zaboravili na Pariz? — Ne može se na Pariz zaboraviti, ko je samo jednom u njemu bio. — Da vas upoznam s mojom prijateljicom, mla­ dom groficom Adom. — Vrlo će mi milo biti — odgovori Muris. Grofica de Chambine privede Adu i predstavi je Murisu i Sabini. Za tim dadne znak conte de la Valette-u da ih ostavi. Čas-dva ostali su još skupa, a onda Muris, Sa­ bina i mlada grofica Ada otišli u vrh sale, da odatlen gledaju pridošle goste. U plesnoj dvorani najviše se vidilo dama. Go­ spoda biiahu većinom u pokrajnim sobama, jer u sali nije mogao niko pušiti. U prvoj sobi na desno razgovarao francuski po­ slanik s nekolicinom konzula i diplomata o predsto­ jećoj promjeni francuskog kabineta i izboru predsjed­ nika republike. �Strana 240. „B I S E R “ Na protivnoj strani u takozvanoj „bijeloj sobi" sjedio Ekrembey, turski poslanik na ruskom dvoru, koji se je sada nalazio na dopustu i razgovarao s ruskim poslanikom. Razgovor se kretao oko ruskih muslimana. Poslanik je govorio: kako ruska vlada ozbiljno računa, da će muslimani u Rusiji postati jak faktor u državi, te će im podijeliti sva prava, koja im pri­ padaju, kao državljanima. Ekrembey mu spočitovao, da je to kasno uvidila ruska vlada i da je do sada uvijek izrabljivala i ugnjetavala muslimane u Rusiji. Ru­ sija je popustila tek u posljednje vrieme, kad je uvidila, da će se i bez njezine pomoći muslimani podignuti. — Dobro i to Ekrembey... Recimo da je naša vlada drugačije postupala s muslimanima, nego što s drugim, pa su se oni ipak digli... A šta je uzrok u Turskoj, da se ni jedan narod ne diže? — Kako to ekselencijo! — Ne mislim na pojedinca, nego na slojeve na­ roda, na masu. — 0 ne ekselencijo, to je svagdje... U nas toga nema. Svi narodi pod Turskom slobodniji su od samih Turaka!.. Svi se dižu, jer ih podupiru pojedine evropske države... Turski narod to trpi — vlada ne smije... — Zašto? — Jer je vezana sa hiljadama ugovora, pa je sav naš napredak povezan za kobne paragrafe, koje je stvorila volja Evrope... — Ali će i to vjerujte Ekrembey morati jednom popucati... — Ali sigurno na štetu Turske... Ruski poslanik slegao ramenima i ponudio ciga­ retu Ekrembeyu. Dugo su šutili, dok nije ruski po­ slanik zapitao Ekrembey-a, kada će u Petrograd. — Možda već za koji dan. — Onda će se sigurno Ekrembey navratiti malo k meni, kako bi vam mogao opširnije o jednoj stvari pripovijedati. Ekrembey mu obeća, da će se za sigurno na­ vratiti i rastanu se. Ekrembey ode u plesnu dvoranu. U svim skoro pokrajnim sobama razgovarali po­ slanici i diplomate megju sobom o ovoj ili onoj dr­ žavnoj potrebi, koje su ih više zanimale nego ples, koji je bio već otpočeo u dvorani, odaklen su dopirali ugodni akordi muzike. Ples je otvorio talijanski poslanik s groficom de Chambine. Murisbeg je plesao prvi valcer s mladom gro­ ficom Adom, a Sabina s conte de la Valetteom. Muris je plesao pred Sabinom, razgovarajući polako. Grofica Ada pitala Murisbeya o Sabini i hvalila njezinu lje­ potu i dražest, misleći, da je Murisbeyova zaručnica. Muris je odgovarao na upite Ade, vodeći je la­ gano u taktičnom tempu okolo dvorane i ne obazirući se na Sabinu, koja ga je požudno okom pratila. Broj 11. Plesači se izmijenili. Muris se povukao iz dvo­ rane, da s kraja pogleda ples, od kojeg se čulo samo šuštanje svile i lagano tapkanje cipela po lakiranom podu dvorane. Sabina je plesala s baronom Alfredom von Arnoldsteinom, višim činovnikom njemačkog poslanstva. Oči su joj letile dvoranom tamo i amo, kao da nešto traži, nešto, čega joj je istom ispred očiju nestalo. Muris je motrio Sabinu onako iz daljega, kako pleše sva u sjaju i raskoši mladosti, okružena aristokraoijom najvećih krugova diplomatskog svijeta. Sad mu se činila ljepšom nego ikada do sada. Savršeni oblici tijela, koje je jako istakla uska plesna haljina, bujne grudi i labugji vrat budili su nekakvo pritajeno čuvstvo u dubini Murisova srca. Osjećao je naprama toj djevojci ne baš ono čuvstvo prave i čiste ljubavi, nego nešto drugo, što je tražilo one zažarene usne i one uzburkane grudi, što je tražilo u Sabini samo ženu... On to nije osjećao, kad je sam s njom sjedio kod kuće, nije osjećao ni onu večer, kad ju je pratio iz kazališta, niti večeras, kad se je s njom vozio u automobilu. Nego sad istom nenadano ga obuzelo to čuvstvo. Osjećao je potpunu sreću n svojoj duši pri pomisli, da ta djevojka pripada njemu samom — da samo njega ljubi! Mugjutim došla je k njemu i Sabina s baronom Alfred m. Evo nas Murisbey k Vdma — reče Alfred, pozdravljajući se s Murisom. Ja sam se izmakao čas iz dvorane, da uživam sa strane. — Conte de la Valette pozvao nas je Murise u buffet — reče Sabina, gledajući oštro u Murisa. Muris je razumio. Sabina pruži ruku baronu Alfredu i ode s Murisom na desno. Sobe, kroz koje su prošli, bile su prazne. Sabina je išla naprijed, a Muris za njom. — Kuda ćemo Sabina? upita Muris, kad su već prošli kroz sedam-osam soba. — Tražimo Adu; ona mi je rekla da će biti tamo. Ona je tamo sama s conte de la Valette, pa sam i ja pomislila na nas. — Da budemo sami?... upita Mnris iznenagjeno — zar tebi ne godi ovaj svijet!... Ta tvoja je želja bila da dogjemo na ovaj ples. — Ali s tobom... Znaš, Murise, meni je mrzak sav taj svijet, a ti pleseš s drugom... — Sabina! Ti mi zamjeravaš... — Murise! — presiječe ga Sabina — ja ne mogu dozvoliti, ja se bojim da tvoje srce... Zastanu u jednoj sobi skoro na kraju prostranog stana grofa de Chambine. — Ali Sabina... �Broj M. ,B I S E R' Strana 241. — Sjedi Murise!.. Tamo megju prozore. Ovdje — I vi trebate. Iz krvi treba da procvate cvijeće do mene... Ja drhćem... slobode! Radite i vjerujte, da će dobro biti! Čitava Muris sjedne do Sabine na mekanu kanapu će Evropa poduprijeti vaše djelo, jer će u vama viditi — Tebi je studeno. Lako si obučena dostojna jamca za mir i poredak na Istoku. — Tako do mene... Sad mi je toplo," sad sam — Ekselencijo, govorite li to vi u ime vaše vlade? sretna... — Ja govorim kao čovjek, a uvjeren sam, da će Muris je požudno gledao bujne grudi i usplam- i moja vlada poduprijeti vas u odlučnom času. tJ'ele obraze Sabinine, a u srcu ragjalo se ponovo — Smijem li to saopćiti našem eksekutivnom čuvstvo nedozvoljene želje za Sabininim grudima i odboru u Parizu? labugjim vratom. — Posve slobodno prijatelju, jer će to morati I obujmio je rukom ispod prsa, a ona mu se najposlije i samo po sebi doći. nježno pustila, kao dijete, kad zaspe u majčinu krilu.. Nešet je bio zadovoljan. On je bio sav sretan, da će moći svojim boljim prijateljima reći, kako i nji­ Kroz otvorene sobe dopirali su zvuci glazbe. U hova stvar dozrijeva. Dok je Nešet razgovarao s poslanikom, umoreni dvorani se plesao posljednji valčik prije odmora. Bilo je vrlo malo parova, jer tu ne bijaše gospode, koji parovi šetali prostranom dvoranom i razgovarali. Nešet je tražio Murisa, jer je htio prvom njemu da saopći su došli samo radi plesa. Razgovor i sastanak bijahu glavna svrha ovih plesova, na kojima se raspravljala svoj razgovor s grofom de Chamb'ne. Nešet je uzalud tražio. Razgovor bivao sve glasniji, u dvoranu se ku i najozbiljnija pitanja. A tu se je i moglo raspravljati, jer ljudi koji pili i oni, koji nijesu plesali i razgovarali u grupama. se bijahu sakupili tu, zastupali su čitav svijet — i sve države na svijetu. XVIII. Tadanji francuski poslanik grof de Chambine i M;esee dana prošlo je od plesa kod grofa de ako ne bijaše čovjek od društva, ipak je rado raz­ Chambine Govorilo se mnogo kasnije o uspjehu i govarao večeras sa svojim gustima. Nu od ovih naj­ sjaju megju onima, koji su bili i koji nijesu bili po­ više mu bio na oku Ekrembev, ali nije im<o zgodne zvani. Nabrajale se sve poznate ličnosti, a megju njima prilike, da na samu govori s njim bila i jedna nekima posve nepoznata, koja je b.la Drugi, ko mu je upao u oči bio je Nešet i ,is. predmet udivijenja svih dama; — spominjalo se ime Prvi radi položaja njegova oca i radi njegovih dSabine Sarijan, koja se najedanput pojavila u višim binskih veza, a drugi radi njegove slobode i otvorenosti. krugovirra. Uz Sabinino ime spominjalo se i MurisDoduše grof de Chambine je cijeni j više Mu:i beyovo, jer je svima upalo u oči njihovo nerazdruživo bega nego Nešeta, jer je Muris bio ustrajniji i odopćenje i intimni razgovor. On ju je dopratio i otpra­ važniji u jednom pothvatu. Za to je i tražio Murisa, tio, a conta de la Valette rekao je povjerljivo jednom da s njim govori, ali kako ga nije nigdje vidio — svom prijatelju, da će to biti Murisbeyova buduća Nešet ispao pred njega i on se onako na samu upustio žena, jer kako mu je Ekrembey rekao bio je Muris s njim u razgovor: već odregjen za poslanstvo u Petrograd, a Sabina je — Mladi prijatelju ! oslovi Nušeta poslanik, metbogata baštinica... nuvši mu ruku na rame — Nešetbey, recite mi kako Grofica nije nikom rekla, ko je uveo Sabinu u sada ide vaša stvar? — Ekselencijo, slabo... Ja više aktivno ne sudje­ taj uski krug diplomatske elite, gdje je mnogima poziv bio uskraćen. To je ona obećala Murisbeyu i zaist i lujem u ostvarenju mladoturske ideje. — Malaksali ste; ili možda nemate povjerenja održala obećanje. I na taj način postala Sabina vigjena. u me. Kad je prolazila u automobilu carigradskim uli­ — 0 molim!... Nijesam mislio to! Sumnjam u cama, skidali šešire pred njome poslanici i njihovi za­ mogućnost. Nemamo odziva u narodu. — Onda prijatelju, ako to čekali, ostaćete vrlo stupnici, a ukočene aristokrate zaustavljali se i gle­ dali za njom... daleko, jer narod ne može nikad pojmiti nešto veliko Nekad su vidili uza nju jednog mladoga činov­ — njemu treba naturiti jednu ideju, a onda on je kadar da ju izvede. Narod je zdrav; treba istrijebiti nika iz izvanjeg ureda Visoke Porte i zavidili mu. A jednom prilikom vidili su Sabinu rpred haridžije-nasamo ono što je trulo... zaretom, kako čeka toga mladog činovnika. — A za to treba sila... — Ne! Nije nužno. Treba samo jedan čovjek Kad je podvornik donio Murisu njezinu kartu, silne volje, i čelik karaktera... on se začudio. Izašao i ugledao je pred uredom. Izne­ — Francuska je prolila more narodne krvi, dok nadio se i prikorio je što to čini, ali mu ona odgo­ se je oslobodila... vorila kratko i srdačno: da ne može bez njega ni časa.., �Strana 242. ,B I S E R“ I iskrenost ove izjave potvrdile su njezine du­ boke oči i laki stisak ruke, kad je Muris sjedao do nje u automobil. U isto vrijeme prošla su tuda jedna Murisu dobro poznata kola obitelji Afendakizade Rifatbega. Muris ih nije vidio. U njima se vozila Fadila od svoje rudjakinje Sadije kući. Ona je vidila čitav prizor i zazeblo je nešto u dubini srca. Klonula na mekano šilte i gledala, kako se pred njom u oblaku prašine odmiče automobil. Srce joj neobično živo kucalo. Teška sumnja obuzimala je? a tu joj povećalo i Murisovo nedolaženje već više od mjesec i po dana. Kad su se zaustavila kola pred njihovim vratima, Fadila je jedva izašla i unišla u kuću. Bila je potištena, tužna... Kako je Nusret već više dana poboljevao, pogje u bratovu sobu, da vidi, kako mu je danas. I ne ski­ nuvši žara unigje Nusretu, zatekavši ga za stolom. Nusret je pogleda sažalno, opazivši uzrujanost sestrinu i neobično joj blijedilo na licu: — Fada! — reče joj milo Nusret — kuda si to hodala ? — „Brate, nemoj tako! To mi je ime mrsko; zovi me ragje Fadila... — A za što? u čudu će Nusret, prišavši bliže i gledajući joj u lice. — „Ne, Nusrete! Nemoj me pitati!.. — Za što?! — „Podsjeća me na sreću — izgubljenu!.. — Murisbeya?.. Njega nema... — „Vidila sam ga danas"... Pak? Jesi li razgovarala? Sigurno je bio kod Saimbeyovih? — Nije. — „Nego"? — Vidjeh ga pred „haridžije-nazaretom" u auto­ mobilu s jednom... — „Ne znaš je!., reče Nusret, osmjehnuvši se tužno". — A koja je Nusrete? Mora, da je divna! Ja sam je vidila. — „To je... uzdahne Nusret. — Koja Nusrete? priupita Fadila. — ... Koju ja ljubim... izusti teško i sjedne na stolicu. Bijaše mu došao kašalj. Fadila ga je začugjeno gledala; Nusret je kašljao i trao usne rupcem, gledajući besćutno preda se u vrške svojih papuča. Fadila je mislila o Murisu i o onom pismu, koje je prije tri godine pisao Nusretu. Sjećala se svake riječi, što je Muris Nusretu pisao „o nepoznatoj dje­ vojci, koju je on nekad poznavao u mladosti i koja se je izgubila u velikom svijetu"... Broj U. I sad ta nepoznata djevojka došla je, da razori zlatne kule, što ih je njezina čista duša podigla u carstvu ljubavi; ta nepoznata djevojka otišla je u Mu­ risovo srce i sjela na njezino mjesto. Oh, kad bi njoj bilo dozvoljeno!.. Ali ne! Njoj bi se zamjerilo... Ne smije... A onoj je slobodno, da prati Murisa na svakom koraku i da ga čuva!.. Nusret pogleda Fadilu: — Ti si nešto rekla Fada?. Ponovi! Ja nijesam razumio. Mislio sam nešto drugo. — „Ne Nusrete! Ja nijesam ništa rekla, tebi e je samo pričinilo... — Halucinacije sestro... Ja patim... — „Šta te muči"? — Život... sve... Najvolio bih satrati, uništiti sve... Ali ne! Samo sebe... Ja sam nesretan!.. — „Ti misliš na nju"?.. — Na SabinuL Jest na nju.. — „Sabina"... začugjeno će Fadila — „je li to njezino ime" ? Sabina. — Jest Sabina Sarijan... — „1 ona te odbila" ?.. —Jer je drugog ljubila. A šta ti je rekla? upita znatiželjno Fadila. — Rekla!?. Ništa! Bila je hladna, kao mramor, tek nje. ine su usne šaptale: da je kasno... — Ona je ljubila Murisa? — .još u liceju, još prije toliko godina!.. Muris je spaiiu njezina oca... odvjetnika Sarijana, kad je bio uha *>en radi jedne brošure. — Nusrete, nemoj više!.. Dosta je... Ti znaš... — „Fada! Nadaj se... Vrijeme će izliječiti sve! — Ali brate, ti znaš koliko smo nas dvoje ja i ti srasli se u duši. Moja nesreća ne tišti me ko­ liko tvoja!.. Ona je kriva da ti... Fadila ne doreče. Nusret je presiječe: — Ne! Ja sam kriv! Moj neumjeran život donio mi je bolest, a ne ljubav. — Dakle, ti ne misliš na... — „Sabinu"? — Sabinu... — „Tek drugda onako obuzme me želja... ljubav... — A je li ti mrska? — „Ne Fado, ja je i sad ljubim... A ti Murisa? Da li ga mrziš?. Fadila ne odgovori ništa. Okrene lice od brata i Prigje prozoru, da otare suze. Srce joj se stezalo od boli i tuge. U to neko pokuca na vrata. Fadila poleti, da otvori. U sobu stupi njihov kućni liječnik dr. Šemsi, koji je prije tri godine svršio u Njemačkoj svoje li­ ječničke študije za nutarnje bolesti. Fadila je ostala u sobi, da čuje šta će liječnik Nusretu reći. �Broj 11- ,,B 1 S E R“ Nakon dosta opširna pitanja i više familijarnog razgovora pregleda Šemsibey Nusreta i predloži mu da ode nekuda na putovanje, razlažući miTkako je u Carigradu vrlo pogibeljna zima, osobito radi velikih kiša. Za tim počeo tumačiti Nusretu klimatičke prilike po­ jedinih zemalja, koje mu je preporučivao. Govorio mu o Italiji, južnoj Francuskoj, Španiji, Siriji, Egiptu, Indiji itd. Nusret je sebi sve to pribilježio. — Ali Nusretbey - reče doktor polazeći — ako ćete mene poslušati, pogjite u Egipat! Tamo će vas sve zanimati, ako već nijeste bili. — One starine, oni narod i običaji — jednom riječi najzgodnije... Prou­ čavajte, otresite se sentimentalnosti, a ja ću vam dati nekoliko pisama za moje prijatelje... Ugodno će vam biti i vi ćete se za dva-tri mjeseca zdrav povratiti. Nusret reče, da će o tomu još s ocem govoriti. — Nusretbey, ja ću Rifatbt y- u reći... Šemsibey ode, a Nusret i Fadila ostanu opet sami. Fadila se prepala, radi savjeta liječnika, jer je znala, šta to znači. Koga liječnik podalje na promjenu klime znala je, da su mu odbrojeni časovi života Pri toj pomisli zaboravila i Murisa i Sabinu i mislila o skorom odlasku Nusretovu u daleki svijet. Nusret je naprotiv bio dobro raspoložen. Pričao sestri, kako će joj svaki dan pisati; kako ć_ joj opi­ sivati život i običaje Misiraca. Fadila je slušala Nusreta na oko mirno, ali u njezinoj duši gorio oganj uvrijegjene ljubavi, srce se cijepalo na tisuće komada. Krvavilo srce, ali ne osvetom, da satare i uništi Murisa, nego pcd jarmom teške tuge i razočaranja. Ona nije mogla vjerovtti svojim očima, da je to Muris u istinu bio; - nju bi lako razuvjerio, da joj je Nusret rekao, da se v^ra... Ta Muris; — njezin Muris, s kojim se je ona ponosila, pa da je ostavi!!! Nije mogla dugo sjediti. Spušćao se večernji su­ ton i u sobi se počelo mračiti. Fadila ustala da izagje, Nusret gledao preda se u zemljopisnu kartu i bilježio u bilježnicu nekakve podatke. Fadila izašla na hodnik i otvorila prozor, kroz koji je strujio oštri zimski zrak i rashlagjivao zajapreno lice mlade djevojke. Pogleda pred sobom veliki Carigrad, kojeg je počeo sumrak prekrivati. Na nekim tačkama vidilo se upaljeno svijetlo. Čulo se zviždanje dolazećih i odlazećih parobroda — dizao se dim iz nji­ hovih dimnjaka, kojeg je raznosio vjetar okolinom. Postalo joj teško, teško i počela plakati... XIX. Nusret je znao za Murisove odnošaje sa Sabinom još prije dva mjeseca. One večeri, kad je sjedio s Refikbegom u bečkoj kavani, doznao za Sabinu i Murisa. I od tada Nusret okrenuo razvratno živiti, tražeći u tome lijeka svome srcu. Opijao se, prosipao novac provodio čitave noći po kavanama i drugim mjestima. Strana 243. Tu promjenu opazili su kod njegove kuće, pa ga jednom i Rifatbey prikorio radi neuredna i raz­ vratna života opominjnći ga na zle posljedice, koje bi iza toga mogle nastati. No Nusret nije slušao. On je nalazio zaboravi, dok je pio. Nije mislio o Sabini. Jedina bijaše sestra, na koju je mislio i koju je žalio, što će postati nesretna radi Murisa. Nusret je ljubio svoju sestru istinski i poštovao Murisa, kao dostojna člana njihove obitelji. On je više puta mislio da otkrije Fadili Murisove odnošaje sa Sabinom i da se razvrgnu njihove zaruke, ali se uvijek nadao, da će se u brzo vjenčati i da će s tim sve prestati. Malo po malo i Nusret obolio. Nije mogao odo­ ljeti. Njegov i onako slabi sastav tijela brzo je podlegao otrovnom piću. Na prvi mah mislilo se, da je nazeba prehlada. Ali malo poslije pokazali se prvi simptomi sušice. Rifatbeg se prepao. Pozvao najznamenitije liječ­ nike u Carigradu, koji su mu preporučili dr. Šemsibeya, kojem je Rifatbeg povjerio liječenje svoga sina — svoga jedinog muškog nasljednika. Nusret je čuvao tajnu u svome srcu, nepovjerivši je nikome. Volio je i umrijeii, nego okaljati prija­ telje i unesrećiti svoju sestru. Pa i večeras, kad je odao Fadiii Murisa, bilo mu žao. Prenaglio se je, jer je vidio, kako je Fadila po­ stala uzrujana. Ali drugačije nije mogao!.. Ta ona ga je vidila s njom... No, bolje je, neka se što prije svrši, neka kraju prigje! Otkriće stvar i ocu kad pogje u Misir i zamo­ liti ga, da se vjenčanje uredi što prije, ili da se Murisu povrati prsten, da ne bi i Fadilu povukao u vrtlog života, gdje bi se za uvijek izgubila. Na večer nije Fadile bilo megju njima. Kad je Nusret pogledao u njezinu sobu, našao je u postelji. Bolila je glava — izgovorila se i zamolila Nusreta, da kaže ocu i majci, da onako ne može večerati. Nusret se povratio ocu i rekao: da je Fadila bila kod Samibeyovih i da se je kasno povratila, pa da ne može večerati. Rifatbey se zadovoljio s odgovorom. Za tim počeo razgovarati s Nusretom o putovanju, pa mu i sam preporučivao, ali s uvjetom, da opet ne zapane u prijašnju pogrešku. Nusret mu htio povjeriti današnji slučaj s Fadilom, ali se opet ustručavao. Bojao se, da se Rifatbey ne prenagli, jer je poznavao očevu narav, a oso­ bito u zadnje vrijeme trpio Rifatbey od nervoze. Veliki posao, velike brige!... Da je Rifatbey bio kao ostali, doznao bi i on davno za Murisa i Sabinu; da je došao jednom Tokatlijanu, Osmanbegu, na Tepe-Bagču ili gdje slično, čuo bi nešto ili i vidio... �Strana 244. Broj 11. BISER' Nu Rifatbey nije bio od ovih. Čitavo njegovo zanimanje bila je trgovina, fabrika i burza, a čitavo čitanje dnevnih listova, burzovni izvještaji i trgovačka glasila, koja je poslije večere u svojoj sobi čitao. Po čitav dan, od ranoga jutra pa do kasnoga akšama bio je Rifatbey u trgovini za stolom, odaklen je davao naloge i razdjelivao dospjele narudžbe. U svojoj pisarni rijetko je koga primao izuzev onih, koji su u trgovačkom poslu bili došli. Do njegove sobe bilo mu je knjigovodstvo, gdje su radila trojica činovnika i imali pune ruke posla. Iz jutra oko devet sati prodao bi im Rifatbey dospjelu poštu i otišao da pogleda, šta se u fabrici radi. Oko devet ili jedanaest otišao bi na burzu i zadržao se gdjekad pe tri sata, već prema tomu kakve su bile prilike u trgovačkom životu. Jednom riječi Rifatbey je bio ozbiljan i spretan trgovac, nedajući se ni čim za­ varati. Nije radio sa spekulacijama. Računao je dobro, pak mu je uvijek i posao normalno napredovao, oso­ bito radi solidnosti njegove robe. U posljednje vrijeme pomutila mu Nusretova bolest pravi mir. Strepio je nad pomisli, da bi mogao sina izgubiti, jer mu je bio poslušan i pokoran, pa ga je očinski volio i želio mu svaku sreću. On je tražio i uzroka nagloj promjeni Nusretovoj, jer do nedavno nije Nusret nikad kasno ostajao izvan kuće, — ali koliko je god nastojao, da doznade za uzrok, nije mu bilo moguće. Nusreta nije htjeo pitati, jer se je to protivilo njegovim načelima. Nije se htio pokazati slab pred sinom, da ovaj poslije ne bi zlorabio njegovu dobrotu. Radi toga šutio. Liječnik ga uvjeravao, da to nije bog zna što, tek onako malo jača prehlada i da će to postepeno proći uz dcbru njegu i privreme­ nom promjenom podneblja. (Svršiće se.) Z ilkida A. T u z la n k a : Tiho je !.. Tiho je! . . . Noćca vrh zemlje pala, Šireći skute svilne i meke — Slavuljska pjesma umukla veće, Tek šum se čuje vjetra i rieke. Tiho je! .. Liepo! . . Zviezde trepere, Mjesec im svietle cjelove šalje — I ašikuju — šapat im tajni U eter tone sve dalje, dalje. I ja sa dragim sad ašikujem — A moje srce tako ga voli; Njegova riječ — tepanje slatko — Mehlem je moje ljubavne b o li. . . Tiho je !. .. Nigdje ni glasa čuti, Sviet gluh je poput samotnog hrama, A oko mene i oko dragog Ko duvak šušti drhtava tama. Tiho je !.. Ali kad zadnje zviezde Iščezne s neba pošljedni trak, Od mene moj će otići dragi I u mom srcu nastaće mrak! . . Asim: 0 društvenosti. (Nastavak.) Prilike i etnografski položaj naše domovine stav­ ljaju velike i važne zadatke našoj narodnoj politici u budućnosti. Ti zadaci iziskuju čvrst i solidan odgoj, te spremno, promućurno i spretno narodno vodstvo. Te prilike iziskuju veliku i moralnu snagu. Nama predstoji u budućnosti velika politička borba, koju ♦reba trijezveno voditi i mirno izdržati. Mi ne ćemo moći nikada tjerati politiku sile, jer nas je za to pre­ malo, a naša politika treba da bude poput židovske politike u kršćanskoj Evropi t. j. treba da bude izdr­ ži va, žilava i elastična. Mi u politici ne smijemo biti ni ukočeni, da nas slome, ni sentimentalno mehki, da od nas drugi svoje figure pravi. Mi smo doduše i odviše malobrojni i slabi, da se svakome isprsimo i suprot stavimo, ali smo ipak toliko jaki, da se ne damo u tugje svrhe izrabiti. Mi moramo u politici biti ela­ stični i gipki, ali uza sve to treba da ostanemo ka­ rakterni, sv o ji i se b i v je rn i. Naša politika mora biti tako rafinirana, da uzmogne biti praktična, ali mora biti tako postojana, da bude m o ra ln a . Mi se ni u koga oko nas ne možemo slijepo pouzdavati, a sami moramo uvijek voditi politiku shodnosti i mo­ gućnosti, nastojeći da se ni u čemu ne prenaglimo i ne pretovarimo. U životnoj i političkoj borbi nije do­ statna ni sama pamet, ni sama snaga, nego to oboje treba da se jedno s drugim nadopunjuje. Za nas bi bilo i ubitačno, i nazadno i ludo, da pazimo samo na to, kako ćemo se na površini uzdr­ žati ; mi moramo težiti jednom izvjesnom cilju, mi se moramo napred kretati. Naša borba ne smije biti sama sebi svrhom, nego nas u njoj mora voditi praktičnost 1 obzirnost do viših ciljeva. Karakterni moramo biti svi, a karakteran biti znači — biti vjeran samom sebi. Naše narodne sile ne smijemo trošiti u kojekakve lokalne i tričave sitnice, nego ih moramo koncentrisati, ujediniti i s njima dobro ekonomisati, jer princip ekonomije u svakom poslu glasi: utroši što manje sile, a obavi i svrši što više posla. Naša dosadašnja čaršijska i lična politika ako se uopće politikom nazvati može — dovela nas �Broj 11- - B I S E R“ Strana 245. je eto do zabune i zbrke, te smo ostali bez programa, poradi za opće dobro svoga milleta, da ga preporodi cilja i ideje. Sta više, naša politika sa dućanskog če- i na pravi put izvede! fenka i iz kahve, učinila nas je smušenim i smiješnim, Iz svega gore rečenoga izlazi, da d r u š tv o n ije te su nas danas nazvali „objektima ljudske gluposti*’ sam o seb i sv rh o m , n ego je sam o s r e d s tv o , oni, kojima smo jučer u nastranoj i agresivnoj politici, da se p o s tig n u v iš a i o p će k o r is n a sv rh a. kao stafaža služili. A sada da ogledamo i socijalno-ekonomske za­ Ali sve ove elementarne političke dogme ne mogu datke jednoga udruženja. Naš kapital i naše bogatstvo danas stoji pred se ni zamisliti bez kulturnoga napretka. Mi moramo prije da se dignemo na viši stupanj kulture, pa onda krizom, jer i ono što imamo i što posjedujemo imetka, da se politički osvijestimo. Kultura daje politici visinu to je sve nesregjeno, rasparčetano i za veća i moderna vidika, odaklen se može da razmotri položaj, a eko­ poduzeća nepodesno i neupotrebljivo. Naš zemljišni posjed pod mustedžirskim (kmenomija i blagostanje daje joj čvrstu i postojanu pod­ logu, pomoću koje može savladati sve zapreke. — tovskim) pravom izgubio je uslijed kojekakovih trza­ S toga treba prije svega, da složno i zdušno pregnemo vica i abnormalnih stanja, u polovicu svoju vrijednost. svi za našim kulturnim napretkom, i da u tu svrhu Slobodnoga pak posjeda imamo malo, a i onu što — sad za sad — utrošimo sve naše raspoložive sile, imamo, ne nosi nam ništa, jer se racionalno ne obragjuje. Još nam preostaje nešto kapitala, što ga poje­ da upotrijebimo sva sredstva i načine da se kultivi­ ramo, a uz to naš vjerski moral i narodnu karakte­ dinci u manjim iznosima posjeduju i ženski nakit u starim i vanprometnim dukatima. Ovo je potonje zaista ristiku sačuvamo. Mi ne smijemo podleći u kultur­ nome razvitku ni kršćanskome uplivu, ni modernom jedan mrtvi kapital, koji sam sebe izjeda, jer se na i lažnom evropskom bezvjerstvu, a izrabiti moramo isti mora još 2 V20/0 godišnje kao z e ć a t (milostinja, svaku situaciju, prisvojiti sve što je za nas korisno, koja se mora davati) siromasima od toga podijeliti. U najnovije doba počeli su se kod nas podizati pa čak nastojati, da i zlo okrenemo u dobro. no ' ini zavodići kao pokrajinske štedione, nu usljed U ovome smislu bi trebala da bude naša metoda nesolidno vogjenoga sistema, ne pokazuje ni jedan još borbe i obrane, pa prema tome moramo udesiti i si­ takav zć id osobitoga života i napretka. Većeg nov­ stem našeg cjelokupnoga rada i našega odgoja. čanog zavoda još na žalost nemamo, gdje bi se ka­ Najbolja i najčvršća garancija naše budućnosti pital centralizovao, da bude podoban za veća poduu ovim zemljama jest — k u ltu ra i samo ki ura, zeća: . Bankarski posao sam za se, koji radi isključivo jer ona će nam dati i snagu i vodstvo, cna će nas s novcom. nije takogjer potpun i zdrav, ako napušta uputiti i u modernu civilizaciju, koja će nam dati eksploatiranje prirodnih vrela i bogatstva. čvrstu materijalnu osnovu za razvoj i ojačanje naših Promet i industrija danas je značajka živoga sila. Ako naše interesovanje za kulturu ostane i od napretka. Ali mi o prometu i industriji ne možemo sad mrtvo, indiferentno i netaknuto, onda smo izgub­ ni govoriti, nama su čak i ti nazivi nepoznati. Ono ljeni, a naša borba postaće borbom slijepaca, gjutu- što ima u Bosni industrijalnih poduzeća, ta su u tugjim ruma i nemoćnih mučenika. rukama. Nu još je bolnije i žalosnije, da naš svijet Politika bez kulture izrodi se u sebičnu trgovinu t. j. mi muslimani kod tih poduzeća ne nagjemo i i spekulaciju pojedinih demagoga i nadrivogja. koji ne.Tamo nikakove zarade. Naša dakle prirodna snaga su nas eto već do sada doveli do takove zbrke i i bogatstvo prelazi u tugje ruke, a naša radna snaga desorijentacije, da zbog toga srćemo u hidžret, da bez ne nalazi u svojoj vlastitoj zemlji zarade. Naša do­ stvarnih i opravdanih razloga ostavljamo našu domo­ movina ima još prirodnih vrela za eksploatisanje, ali vinu, koju su naši pregji stoljećima branili, i braneći mi za taka poduzeća nemamo ni smisla ni kapitala je, svaku njenu grudu zemlje svojom junačkom krvlju ili barem, mi nemamo udruženoga kapitala, s kojim natopili. bi smo se mogli u veća poduzeća uputiti. Ovo bi bilo u najkrupnjim konturama slika ili Naša tako zvana kućna industrija i naši zanati nacrt našega budućega kulturnog i političkog rada i sve iz dana u dan propadaju, jer ih potiskuju tvor­ odgoja, ali sada treba : puta i načina da se to ostvari, nički proizvodi. Neki proizvodi naših zanata su opet da se to sustavno u djelo privede. zastarili, kao na pr. opanke, firale i saračka roba, pa Pa gdje bi se ti plemeniti i uzvišeni zadaci lakše pošto ne nalaze prohogje, to sami bez sebe i bez i zgodnije proveli, nego opet u našim stjecištima, u tvorničke konkurencije propadaju. Mi dakle muslimani u ovim zemljama stojimo našim organizovanim društvima. Naše svako pojedino društvo treba da u tome smjeru radi i djeluje, kako dandanas na polju cjelokupne privrede posljednji; mi bi se naš zaostali i zapušteni millet čim prije kulturno ništa ne zarugjujemo, nego još trošimo ono, što su (Svršiće se.) unaprijedio, a s time zajedno i politički osvijestio. naši stari privrijedili i nama ostavili. Pa zar ima ljepše, ugodnije i plemenitije dužnosti za *) Ovaj članak je pisan prije osnutka musi. cent. banke u Sarajevu. jedno društvo, jedno udruženje, nego što je ta, da �Strana 246. „ B I Š E R1 Riječi velikih ljudi. Sabrao: Server. Ne raditi ono, što je dobro, veliki je zločin. Rousseau. Budite prema svakome Ijubezni i milosrdni, samo ne prema sebi. Joupper. Lice dostojanstva je Pravedost, a postava Iskre­ nost. Broj 11. arap. carstvu (t. j. na zapadu) sasvijem napustiše staru vjeru, zabaciše staro pismo, a primiše Islam, te po­ češe učiti arap. jezik, tim više, što je Kuran — to vrelo Islama — napisat u tom jeziku. Oni počeše kroz malo vnjerne pisati arap. knjige, naročito znan­ stvene, jer je tih knjiga kod njih bilo vrlo malo. U teologiji, pravnim i državnim znanostima, u medicini, matematici i astronomiji Perzijanci su sa ostalim Ara­ pima gradili veličanstvenu zgradu isl. prosvjete. O^o je doba učenja i naučavanja, primanja i pomaganja arapskih duševnih tekovina. Heyer. Iza toga doba dolazi na red preragjivanje uzetog gradiva, kako će ga i narod, a ne samo učenjaci, bolje razumjeti i zavoljeti, jer je trebalo narod prosvjećivati. Taj su posao časno shvatili i izvršivali. Perzijska in­ Franklin. teligencija uze narodne junake, koje su spominjale Život je vijugava staza izmegju dva ponora: mnoge narodne pjesme, te njihova djela, (ljubavne dobra i zla. zgode, krvave mejdane, narodni ponos) napisaše u Arkone. knjige, dakako arap. pismom; ta djela, koja bi pisci još od sebe dotjerali i nakitili, opisivahu po arapskom Ponekad je javno mnijenje najgora misao. . načinu i obliku; narodni jezik sa arap. izrazima oboOhajrfur. gatiše — i to onda dadoše narodu za čitanje. Tako narod uvukoše oni arapski elementi, koji i danas Gorak je i težak neuspjeh, ali je još teže nikad po'to ■ u perz. jeziku i književnosti. i ne pokušati uspjeti. Dva su puta do blaženstva: ili umanjiti želje, ili pomnožiti sredstva mogućnosti. Roosevelt. Nema uzajamne ljubavi, kao što se ne mogu naći ni dvije zabilježene graške u čitavom tovaru. Tolstbj. H usein G jo g o : Kratak pregled perzijske književnosti. Treće doba Hi nova perzijska kniiževnost. (Nastavak.) Ni jedna se vjera nije tako brzo širila kao islam. Vjersko oduševljenje arap. naroda, osobito pak vojske, tako je bilo veliko, da je borba ma s kojim neprija­ teljem vazda bila uspješna. Ni perzijanci ne mogoše arap. sili odoljeti. Hazreti Omer osvaja Perziju, 637. pade njezin glavni grad Ktesifon, a do pet godina pogibe u boju pošlj. perzijski kralj Jezdegard III. Tako propade njezina samostalnost. Perzija postaje jedna provincija velikog arapskog carstva. Zavodi se u zemlji arap. uprava, službeni jezik i pismo arapsko, državna vjera Islam. Osim toga veličina arapske prosvjete i kulture, novi običaji u javnom i privatnom životu morali su utjecati na per­ zijski narod, te se je ovaj počeo snalaziti u novim prilikama. Perzijanci, naročito oni, koji su bili bliži Od ovih reforama, od ovakog kalemljenja razvi se kod Perzijanaca njihov novi književni jezik, odnosno novo doba njihove književnosti. Iranci, koji su živjeli po planinskim predjelima više prema Istoku, nijesu bili u tolikom saobraćaju sa novim gospodarem njihove otadžbine, pa za to ni­ jesu ni mogli a ni htjeli primiti elemente arap. kulture. Ovi brgjani s toga više sačuvaše čistoću svojeg na­ rodnog govora. Oni ne napustiše niti narodnih običaja, šta više, mnrgi je zadržao i vjeru svojih pradjeda. Uspomene na stara vremena, čisti govor, prave na­ rodne pjesme, stari život — to je sve doprinijelo, te je njihova narodna svijest bila vrlo jaka, oni su že­ ljeli slobodnu Perziju; oni su se s toga i podizali više puta protiv arap. gospodstva. Ova njihova borba za samostalnost državnu bi­ vala je sve to jača, — njoj se pridruživalo sve to više svijeta i inteligencije — što je moć silnog islam, car­ stva, zbug raznih unutrašnjih razmirica, više opadala i nazadovala. Naročito se ovaj pokret ojačao za našljednika slavnog Haruni Rešida, kad je svaka pokra­ jina toga carstva htjela samostalnost, a mnoga je i zadobila. Baš za vrijeme toga komadanja Halifata izbija na vidjelo nova perz. književnost pisana u pravom narodnom duhu. Ono, što je narod prije samo šapa­ tom govorio, sada otkriva. I šta se desi? Halifat morade popustiti, te imenova za Perziju kao guvernere narodne ljude t. j. Perzijance, koji u početku plaćahu Arapima neki danak, dok i s tijem ne prestadoše. �Broj 11. . BISER" Ovi ugledni ljudi, znajući, da su zadobili upravu nad svcjom otadžbinom samo s toga, što to perz. na­ rod hoće, što se je njegova svijest probudila, - svom silom počeše podupirati i narodnu književnost, koja tu svijest propagiraše. Jer, što se njihov narod’više i bolje osvijesti (nacionalizira), to čvršće stoji i njihovo prijestolje. Svi vladari (Tahiridi, Sefaridi i Semanidi, te Gasnavidi i Seldžuci) to su učinili, da je nova perz’. književnost — osobito pjesništvo - najbolje cvjetala od 10. do 14. stoljeća. Ona je prodrla i u Indiju, gdje su je tamošnji muslimani njegovali i potpomagali. Na­ kon osvojenja Indije, perz. vladari tamo zavedoše u upravu svoj jezik. Pojam književnosti zahvaća sve one tvorevine duše, koje su ljudi maštom (fantazijom) i umom stvo­ rili i napisali. Tvorevine mašte imaju umjetnički značaj, one su umjetnost, a onaj, koji ih stvara, zove se pje­ snik; daklen je pjesnik umjetnik. A onaj čovjek, koji pismeno iznosi plodove svoga uma, koji u narod širi znanost, jest učenjak. Premda narodu treba i umjetne i znanstvene gragje, da se prosvijetli, ipak se danas, kad se govori o književnosti, misli u prvom redu na one knjige, koje sadržavaju tvorevine mašte, a to je pjesništvo. Ono može biti napisano u stihu (: ezani slog) i prozi (nevezani slog.) Držeći se ovog nazora, mi ćemo naiprije govo­ riti o pjesništvu Perzijanaca, koje spada u novo doba njihove književnosti. Ono se dijeli na sedam perioda. P r v a p e r i o d a je od 900.- 1100. gcd. po I. U ta dva stoljeća postale su najljepše i najbolje per­ zijske junačke pjesme. Tih je pjesama bilo vrlo mnogo, a osobito iza ’ osvojenja Indije. Kao prvog pjesnika klasičara nazivlju R u d a k i - a (umro 950.), za koga pričaju, da je napisao bio 100 knjiga takih pjesama, ama nijesu sve sačuvane. Njihov jek počinje za vla­ davine Šah Mahmud Gaznevije 994.—1030. Ovaj osvojitelj Istoka sakupio je na svom sjajnom dvoru mnoge pjesnike i učenjake, potpomažući ih obilno, poštivajući ih i bodreći, da što više i bolje obrade stare na­ rodne junake. On bi u tom pjesničkom krugu najbo­ ljega pjesnika odlikovao časnim pridjevom „kralj pje­ snika", te bi ga metnuo u stalne svoje dvorjanike. Ovakav okrunjeni pjesnik bijaše A n s a r i (umro 1039.), koji je svog zaštitnika Šah Mahmuda slavio i njegova djela u zvijezde kovao. Njegovi učenici Asadi i Faruki pjevali su takogjer te junačke pjesme, povodeći se za Rudakijevim stihovima. Nu najviše slave za junačke pjesme steče Firdusi i Dahiki. F i r d u s i („Rajski"), to je časni pridjevak pje­ snika Ebul Kasimi Mansura, koji je 930. rogjen u Tuzu (provincija Horosan), gdje je njegov rod bio vrlo ugledan. Premda mu ime i prezime zvuči na arapsku lozu, njegova je familija uistinu bila sačuvala Strana 247. najljepše osebine perzijske, u njegovom domu se pri­ čale najslavnije uspomene iranske povijesti, a to se je sve slilo u pjesnikovu dušu. Kad se je jednoć do­ kopao jedne povijesti, ona ga je tako zanijela, da je odlučio pojedina povjesna poglavlja opjevati po svo­ joj volji i svome ukusu, pa ma koliko vremena tu tešku zadaću radio. Svojom bujnom fantazijom i bi­ ranim i novim izrazima narodnog govora poče izla­ gati zgode svoga naroda, te odmah u početku svrati na se veliku pažnju. Za njegove pjesme dočuje i moćni Šah Mahmud, pa ga pozove u svoju rezidenciju, u svoj dvor, gdje je pjesnik zaista došao — makar su „dvorski pjesnici" bili tome protivni — te je počeo dalje da radi. Dugo bi bilo, kad bi se bar priželjno opisao život ovog najvećeg pjesnika Istoka, o kome kola i dan danas mnoga priča, tužna i tragična. Njemu je u početku bilo na šahovom dvoru lijepo, i šah ga je bio zavolio. Dao mu palaču ko kakvom kralju! Nu zavidnost i neprijateljstvo dvorjanika i dvor. pjesnika pomutiše šahovu ljubav spram velikog pjesnika, koji s tpga pade u bijedu i nevolju. Ali opet on nije na­ pustio svoje djelo, koje je sa željeznom voljom i ne­ čuvenom ustrajnošću i dovršio. To je t. zv. „Šahnama", di .. knjiga, ispisana u 60.000 dvostrukih stihova, koji g vore i veličaju cijeli iranski narod od najsta­ rijih vremena pa dalje. Tu je opjevao i Šah Mahmuda, ko što ga niko nije tako počastio. Firdusija je na toj ep; ej i raćio pune 22 godine, radeći već ostario i kac stara; - pjesnik pošao silnome Šahu, da za svoj trud primi obećanu plaću. Šah mu je naime obećao, da će mu za svaka dva stiha (distihon) dati po dukat u zlatu, po čemu bi pjesnik trebao dobiti 60.000 dukata. Nu tako ne bi. Šah ne održa svoju riječ, već mu mjesto dukata dade 60.000 groša (srebra), a to je ponosnog pjesnika tako uvrijedilo, da je sve te novce podijelio svojim slugama. Ostavivši za uvijek šahov dvor, pogje pod stare dane, bez sredstava i zgode, u bijeli svijet, da se potuca od nemila do nedraga. A moćnom i naprasitom vladaru poruči: Šah Mahmude, zvijezdo pobjede! Gospodaru svieta čitavoga! Kad se mene postićljeti ne ćeš, postidi se bar velikog Boga. Zar se ne smyu prot' ličnosti tvoje podnositi tužbe, prigovori, Za to što ti vaskoliki svijet na podnožju kao roblje dvori ? Zar ti ne znaš, u desnici mojoj jedan oštar handžar da počiva? Ti me byeš, sve bez milosrgja, ko ludilo da ti um pokriva. Porugljivo nazivaš me ovcom, ali ja sam i od lava jači, Kad god hoćeš na mejdan ću tebi vedra čela u susret izaći. Sviet će moje — do vieka, dok živi — opjevane careve gledati, I carevi, što će poslie doći, riečima će mojim vjerovati: Da je pjesnik Firdusi iz Tuza čovjek častan i ponosan bio 1 da nije za šahovo blago svoje pjesme kroz pero izlio. Tek za ljubav Božjeg poslanika i Alije svetog mučenika Svoje mudre ja riječi slagah u dizije od kamenja draga. �Strana 248. „ B I Š E R" Da, još mene na ovome svietu ne satvori Božja volja sveta, Ne bi mogli drugoga Firdusa ljudi naći za sve blago svieta. Silni šahu i tvoje će ime u vječitu zaboravnost pasti, I poznijem potomstvu će tebe samo moja pjesma sačuvati. Doć će vriem e: razorne oluje kad će u prah i pepo da stvore \ elicajne vladarske palače i ponosne od mramora dvore. Ali sila nikojeg orkana moja djela ne će porušiti, Kroz vjekove stajati će ona i besmrtni simbol slave biti. Šetati će od ruke do ruke svaka pjesma, što sam je spjevao I s nasladom čitaće je svako, kome Bog je dar razuma dao *). Progonjen od uvrijegjenog vladara, on se je dugo i dugo sakrivao po kućama svojih prijatelja ne na­ puštajući svoje vile pjesnikinje. I ako je bio u ne­ prestanom strahu, da će ga uhvatiti, opet je on nizao lijepe stihove o „Jusufu i Zulejhi", pa je i taj lju­ bavni, idilični ep dovršio u 10.000 distihona. Napokon se stišala srdžba u srcu moćnoga Šaha. On naumi iskupiti pogaženo obećanje, te pošalje 1020. god. glasnike i seize sa silnim blagom, da se uruči pjesniku. Taman, kad se je ova povorka pomoli'a u Tuz, i uperila pjesnikovom domu, ugleda, kako na drugoj strani nose jednog mrtvaca na ukop. To je bio starac Firdusi! Ono, što su Homerove pjesme za grčku knji­ ževnost, to su za Perzijance pjesme Ebu! Kasiini Mansura. U njegovom velikom junačkom epu, u „Šahnami" (knjiga careva), vidi se drama njegova naroda, u ko­ joj izlaze na vidjelo toliki perzijski vladari! U glavnom, oni bi se mogli svrstiti u tri grupe i to: prva sadr­ žaje stare iranske junake, druga se bavi o pričama grčkim, macedonskim i istočnim (Darije, Aleksander Veliki i dr), a treća o Sasanovićima. Lica u Šahnami nijesu povjesnički prikazana, već su opjevana kao neka mitska bića, okružena sjajem i slavom, kako to narodna duša perzijska želi i zahtijeva. Koliko je Firdusi pogodio narodni duh u svojim pjesmama, vidi se po tome, što je nakon njega bilo puno pjesnika, koji su oponašali ,,Šahnamu“ (Geršaspname“, „Džihangirname") i „Jusufa i Zulejhu“. Njegova se djela i danas puno čitaju. D a k i k i (976.-997.) bijaše na dvoru Nuh ibni Mansura. On je bio prvi pjesnik, koji je pokušao obraditi povijest perz. vladara, ali je uvidio, da je to vrlo težak posao, tim teži, što je on htio da pjeva biranim t. j. novim književnim jezikom. Stoga napusti tu namjeru, i ako je neko 1000 stihova bio ispisao. Tu je zadaću mogao izvršiti samo Firdusi. Dakiki je mlad umoren. U ovu prvu periodu književnu treba ubrojiti još glasovitog „sofiju" Šej h Ebu S a j d - i - E b u - l H a j r a *) U stihove složio M. ć. ć. Broj 1 1 . te Na s i r i H u s r e v a i M e n a č e r i j a. Nu ove je puno nadmašio Ka bus, vladalac Gilana, svojom knji­ gom ,,Kabusname“ (1082.), koju je pisao za svog sina da ga pouči, kako treba vladati i svoje podanike pa­ ziti i čuvati. U toj knjizi, koja ima 44 poglavlja sa­ držani su nazori toga mudrog vladara o svim stva­ rima, koje je on u životu iskusio. Ona se s toga bo­ gatog gradiva i radi lijepa razlaganja i danas vrlo rado čita. (Ja sam nekoje misli Kabusove o uzgoju preveo s njemačkog, pa ih uvrstio u našu Učiteljsku Zoru lanjske godine.) D r u g a p e r i o d a počinje od 1100. do 1200. g. Karakteristika njezina jest ta, što pjesnici ne pišu knjige, da probude kod naroda narodnosni duh, već se baviše romantičnim zgodama i pohvalama pojedi­ nim vladarima, te satirom. Ovdje je u glavnom t. zv. dvorsko pjesništvo, koga su njegovali osim vladara još i drugi visoki destojanstvenici (veziri, emiri). Dvor­ ski pjesnici bi uz to još pisali kronike, opisivali lov i ljubav svojih dobročinitelja. U ovoj periodi dolazi prvi na red E n v e r i (umro oko 1191.). On je pjevao krasne pohvale (panegirike) Idžučkom sultanu Sandžaru, te njegovom našljedniK Togrul begu III. Te pohvalnice (perz. kaside) njem u donijele slavu, te perz. narod. Enveriju ub­ raja u svo-e klasike, kojih ima sedam. Osobito je na glasu njegova patriotska kasida „Suze Horosana", koju je napisao za sultan Ahmeda od Samarkanda. Megju starijim mističnim pjesnicima najglasovi­ tiji bijaše S a n a i (u. 1131.), koji raspravljaše o bo­ žanstvu i čovjeku, o njihovom odnošaju u svojoj knjizi „Vrt istine". Veliki su zbog satire R e š i d V a t v a t (Vesvat?) i učeni H a k a n i Ha k a j i k i , koji su se mnogo ru­ gali ženama i nadri-pjesnicima. Rešid je osim toga postavio pravila za poeziju i metriku. Najbolji pjesnik u ovoj periodi bio je Ni za mi (114!.—1202.) Napisao je tri vrlo obljubljena roman­ tična spjeva i to: Ljubav Husreva i Širin-e, Lejle i Medžnuna, te pustolovine (ljubavne) Behrami-Gura. Ta djela ne samo što su jako fantastična, nego su maj­ storski isprepletena mnogim zgodama, koje se doimlju ljudskog srca. On je još napisao „Iskendernamu" (Knjiga o Aleks. Vel.), koju je uresio lijepim pjesni­ čkim osjećajima i romantičnim zgodama. Njegova su djela poslije oponašali i preragjivali. U t r e ć o j p e r i o d i (1200.—1300.) dolazi veliki povjesni dogogjaj: Mongolci pod Džengiz-hanom poplaviše Perziju. Ova poplava nije udušila perz. pjesništvo, ali ga jest malo obratila sa puta uveličavanja svojih vladara. Poezija ove periode je više mistična i poučna, puna teozofskih promatranja. Početnik ovakog pjesništva bijaše F e r i d - u d Di n i At t a r , koji dosta takih pjesama napisao. On je ujedno prvi, koji je kupio narodno blago kao i �Broj 11. Strana 249. ,B i S E R" djela prijašnjih velikana, koja su se bila gotovo izgu­ bila. A njegova „Knjiga tajna (,,Esrarname“) proizvela je na poznije pjesnike vrlo velik doj.^m, osobito na D Ž e l a l - e d - D i n i Ru mi j u , toga najvećeg perzij­ skog mističnog pjesnika i filozofa. Njega računaju uz velikog Arapa Muhiddina El-Arebiju za najvećeg mi­ stičnog mislioca svih vremena. Perzijanci ga naravno uzimaju za svog velikog klasika, čija se pjesnička djela na cijelom Istoku smatraju za središte islamske panteistične nauke. Rumija je rogjen 1207. u Balhu, odaklen mlad pošao u svijet, a onda se nastanio u Konju (Mala Azija), gdje ga snagje smrt 1273. Bio je velik učenjak. U 35. g. života združi se sa glasovitim fanatičarem Šemsedinom iz Tebriza, te poče s njime općiti i ži­ vjeti. Iznenada, u nekakvoj gunguli, zaglavi Šemsedddin, a u isto vrijeme umrije i Dželalijin najstariji sin. Ovaj slučaj kosnu srce velikog pjesnika, pa se povuče od svijeta u osamu, razmišljajući o božanstvu i svijetu, a to ga dovede na misao, da osnuje jedan red derviški. I osnovao je t. zv. Mevlevijski red, koji je i danas poznat po tome, što se derviši pri molitvi mnogo okreću i tancuju dotlen, dok se gotovo ne zanesvijeste. Po tom ordenu dobio je pjesnik priđjevak Mevlana. Njegovo dubokoumno djelo „Divan" (Razgavor), u kom se potpisuje imenom Šemsi Tebrizi, sadržaje mnoge pjesme, koje Mevlevije govore pri molitvi (kla­ njanju). Svaka njegova gazela sadrži po koju duboku misao o božanstvu, iznešenu u panteističnom shva­ ćanju*). Njegovo je najglasovitije djelo „Mesnevija“, koju je pisao 14 godina. Glavni zastupnik poučnog pjesništva jest Šejhi Saadi, koji je najobljubljeniji pjesnik na Istoku. Muslihud Dini Saadi rogjen je 1184. u Širazu, gdje je i umro 1291. Njegove moralno-filozofske pjesme, ponekad i prozom ižrečene, sadržane su u djelu „Ružin vrt“ („Gjulistan") i u Vrtu plodova (,,Bostan“). On je bio takogjer i lirik, a napisao je nekoliko političkih pjesama. Jezik mu je vrlo uglagjen, prikazivanje jednostavno, ali vrlo zgodno i smišljeno, zbog čega mu se djela i danas jako mnogo uče i čitaju. Ovoj periodi pripadaju još i ovi pjesnici: Emi r H u s r e v iz De l h a , pisac rom. djela „Husrev i Širin" (po uzoru Nizamije), ,,Iskendername“ i „Osam Dženeta“ (r£ja) t. j. osam ljubavnih zgoda Behrami Gura; „ Ma h mu d Šebi s t e r i , koji je napisao djelo „Gjulšeni - r š z" , za tim dolazi K i r m a n i i I b n i j e m i n . . Če t v r t a p e r i o d a zahvaća godine 1300.—14l0. Premda su u Perziji u 14. stoljeću bile jako loše političke prilike, ipak u tom vremenu dolazi veselo, *) Panteizam je grč. ryeč, koja u prevodu glasi Sve-Bog ili Bog je Sve, đočim naša vjera veli, da je Bog svijet stvorio, daklen baska Bog, a baška Svijet (Svemir). Bog nije stvoren, a Svijet jest. U Dželalije je glasovita ona izreka njegova: „Na moja usta Bog govori i ja sam Bog“ ! zabavno pjesništvo ko nikad prije ni poslije. Lirsko veselo pjesništvo postiglo je vrhunac u pjesniku H afi zu, čiji se radovi mogu ubrojiti megju biser radove svjetske literature. Pjesma Hafizova nije zapalila samo Istok i njegov narod, nego je ona vršila velik utjecaj i na Zapad. Njega prevodi od Nijemaca Ruckert i Bodensted, a po njegovom načinu ispjeva mnogu pje­ smu Goete i Hajne. Kod nas je prevodioc Hafiza Zmaj Jovo i nešto Bašagić. Potpuno mu je ime Hafiz Šems-ed-Din Muhamed. Nije poznata godina rogjenja, ali je poznato, da je rogjen u Širazu i da je tamo umro 1389. Njegove su „gazele14 pune veselja i užitka, zadojene satirom na sve prilike one dobe. Pjesma i buka, vino i društvo te lijepa djevojka, to je gradivo za njegov pjesnički duh, koji je zaista stvorio najljepše lirske pjesme svome narodu, koji i danas hodočasti njegovom grobu. Uz Saadijine verzove Istočnjaci (muslimani) najviše citiraju Hafiza t. j. njegov „Divan". Pjesnik je još za života bio jako slavljen, a potpomagao ga je i neka­ kav mogućnik. Njemu nijesu zamjerali, niti mu danas zamjeraju, što se često ljuto našalio sa hodžama i njiho”'m predrtim savjetima; on je gotovo cijelom svijetu okrenuo legja pa je živio, kako je htio i mo­ gao. To se vidi i iz ovih njegovih stihova: Nek se nose sve mantije, Što za vino bjehu dane, Tek mantija Hafizova U mejhani nek ostane, ili: Dajder čašu, što se smije, Da nazdravim onom danu, Kad sam prvoč koraknuo Iz džamije u mejhanu. Od 1400.-1500. g. t r a j e p e t a p e r i o d a . Ona nije rodna, jer je muza nešto zastala. Si­ gurno su bile tada jadne prilike, kad pjesma rijetko dolazi megju ljude, koji su brigom bili zaokupljeni. Ipak je u ovom petnaestom stoljeću živio jedan veliki pjesnik, imenom Mevlana Nur-ud Din Abd-ur-Rahman, a prozvan D žarni, jer se rodio u provinciji Dž3m 1414., dočim je umro u Heratu 1492. On je napisao ep „Jusuf i Zaliha" (po uzoru Firdusije), „Lejla i Medžnun", te jedno djelo u prozi („Beharistan"), i tri „Divana". Još je napisao 600 biografija o evlijama Sufijskog reda. Džamija je bio pjesnik universalan. Uspio je u lirici, u mističnom pjesništvu, u historiji, u prozi. A što je još začudnije: on je svakog pjesnika znao jako dobro oponašati i rekapitulirati. Njegov je štil bio> veoma gladak. Sa ovim pjesnikom završuje se kla­ sično doba nove perz. književnosti. Pozniji pjesnici su prema ovim klasičarima samo „epigoni", koji na­ �Strana 250. BISER' Broj 11. U 18. stoljeću obradio je F e r i d G j a f e r Ha n stoje, da dostignu knjiž. velikane i koji obragjuju gra­ priče o Halim bin Obejdu, u kojima mnogo govori o divo, koje su klasici već iznijeli. Š e s t a p e r i o d a (1500.—1600.) jest vrijeme vilama i opčaranjima (sihirima). Ova zabavna književnost, kojom bi i haremske opadanja pjesništva. U to su vrijeme živjeli ovi pje­ snici: Hat i f i , Hi l a l i , Ul i od Š i r a z a , F e j z i j a dame prikraćivale dosadu, naročito je dobro prolazila i F e t a h i. u Indiji, gdje no su vladali veliki Moguli (Peizijanci) S e d m a p e r i o d a t r a j e od 1600. g. pa dalje... u silnome sjaju, pošto je Perzija u ognju i maču ku­ U tom drugom vremenu bilo je znatnijih pjesnika burila jadne dane, koji ni danas nijesu vedri. Osobito iz Perzije i Indije. Naročito se dosta pisalo epsko je književnost pomagao car Akbar na svom dvoru u gradivo, te gradivo za pouku i zabavu kao: priče i Delhi (Indija), gdje je oko sebe bio okupio G a z a ­ bajke, kojima je vrelo bilo u Indiji, a poslije pregjoše lij u, Ur f i j u, šejh E b u l F a i z a i dr. Isto je takav na Perzijance, ovi ih opet prenesoše na Zapad Ara­ mecena bio i vladar Šejh Abbas I. na svom dvoru u pima i Grcima, te su i do nas doprle. Tako je H u - Isfahanu. s e i n Va i z K a š i f i take priče iz Indije preradio na Onim raznim preragjivanjima jednoč već uzetog perzijski jezik. D ž u v e j n i je sakupio puno takog gradiva isplavio je ukus kod čitalaca, pa je lijepa gradiva u djelu ,,Nigaris;an“ (Vrt ljepote); N a š e b i književnost sve više opadala i nazadovala. Ona se je napisa knjigu „Tutiname" (Knjiga o papaganima); — ko i svaka istoč. književnost — raspala na sitnice. I n a j e t - U l l a h ,,Behari-i daniš" (Proljeće mudrosti). (Svršiće se.) U ovoj periodi pisana je i romantična povijest o „Hatemi Taju" i veliki roman u 15 svezaka ,,Bostan-i Hajal" (Vrt fantazije). Hl Ognjuština ili tifus. mZ DRAVLJE. se obično razvije kod disaćih organa katar, a trbuh biva sve naduveniji. Tijelo dobije crvenkaste pjege, koje se najvećma Ognjuština ili tifus (Typhus) je trbušna pošalina, a njom zaraženi čovjek nalazi se u maglovitom javljaju na prsima, trbuhu i legjima, a na mjesto stanju. Bolest tifusa je svakako stvar teže naravi, jer zatvora nastaju proljevi, a to biva kod daljneg raz­ je cijeli organizam u oboljele osobe u abnormalnom vijanja te pošasti. Kod teške zaraze, u trećem tjednu, stanju, čovjek svoja osjetila izgubi, bude bezćutan za čovjek skoro ništa za sebe ne zna, nego izgleda, kao vrijeme te bolesti. pravi lugjak. Štošta bez smisla govori, baca se po Čovjek odmah ne oćuti bolovanje tifusa, jer se postelji, hoće da bježi, i Bog te pitao, što sve ne radi. bakcili razvijaju i počnu djelovati nakon četrnaest Iz usta bolesnikovih udara obično jako neugodan dana zaraženosti. Kod jačeg organizma ovi znakovi vonj, a bolest oboljelih glasilnica biva sve jača i pojavljuju se i nakon tri sedmice zaraze, a kod sla­ jača, te donosi često i upalu pluća. Sad se poragjaju: bokrvnih i kržljavi ljudi i nakon osam dana. Za razne komplicirane bolesti, kao upala zglobova, te se vrijeme razvijanja bakcila, postanu pojedine osobe bolesnik — u ovoj bolesti, — radi leženja, protare, oćutljive, kao da se nadaju, da će od nekakve teže što je kod drugih bolesti velika rijetkost. Kod bolesti tifusa se vrle često dešava, da bolesti oboljeti. Odmah oćuti lahku glavobolju, trganje i bolove u zglobovima, nema nikakva teka, te obično oboljeli na toj bolesti dobije i upalu možgjane opne, nije sposoban za nikakav rad. Ovo ga vuče u krevet upalu bubrega, kao i staničevine samijeh kostiju. te traži mira u ležanju. Pri tom osjeća veliku žegju, Osobito stradaju od tifusovih bakcila živčani orgjni, koja nastaje radi sve veće vrućine tijela, a zbog toga koji ne mogu da normalno djeluju. I žene, koje je koža suha, a isto tako je i jezik suh i obložen se nalaze u blagoslovljenom stanju, bolešću tifusa nekom bijelom tvari; a i san je bolesnikov vrlo ne­ stradaju, jer obično tad pobace svoj plod. miran. Neredovita stolica i često krvarenje iz nosa Osobe, koje žive vrlo odmjereno inače, ti lakše znakovi su zaraze tifusom. Kod razvijanja bolesti snose i podnose ove muke i napasti tijela, jer to toplina sve to većma raste, a svijest počinje tamniti, otporno od sebe odbijaju. One osobe, koje se opijaju, tako, da noću često nastaju buncanja. Na plućima ili su neumjereni u jelu, te još ako se vrlo slabo �Broj 11. „ B I Š E R' hrane, ovakovi stvorovi obično od ovakove napasti — tifusa stradaju. I oni, koji su tjelesno izrabljeni i izmoreni, a uz to imadu slabe i nezdrave stanove koji su u opće za tjelesno razvijanje pogubni, ti mo­ raju po gotovo od ove epidemične bolesti da stradaju. Ovu trbušnu pošaliru vrlo će lahko podnijeti i preboljeti snažno i otporno tijelo, nego li onakav individuim, koji u sebi nema dovoljno otporne snage, a to su obično tjelesni kržljavci, koji svoj organizam za vremenu nijesu znali, ili umjeli razviti do samo­ stalnog i čvrstog razvoja, Čim je manja snaga to joj je i otpor manji. Do sada smo promatrali razvoj i glavna obi­ lježja oboljelog organizma, a sad bi trebali preći na sami način liječenja, odnosno suzbijanja od ove pošaline, koja u mnogom slučaju ostavlja pojedine organe sasvim neuporabive. U prvom slučaju, ako smo uz zaražena čovjeka, moramo osobito paziti da se mi sami ne zarazimo. Osobito se mora paziti na čistoću, jer je za zarazne bakcile najplodnije ovo tlo. Veliku važnost moramo posvećivati na čistuću svoga vlastitoga tijela, te či­ stoću svojih stanova. Čistoća je veliki neprijatelj proti svakoj zarazi a uz to, ako je zdrav, snažan i jak organizam sve će nadvladati i najgore kušnje ove vrsti lahko će od sebe odbiti. Čistoću tijela postizavamo čestim kupanjem i pranjem, čestim mijenjanjem bijeloga rublja (rubenine i posteljine), kao i svagdašnjim zračenjem po­ steljina. Ako živimo umjereno, te se klonimo svakog alkoholnog pića, a snažimo se dobrom i zdravom hranom, kao i okrepljujućim snom, onda ćemo nad­ vladati sve napasti našega tijela. I tad ne će na nas nikakva zaraza, jer imamo dosta otpora, kojim se dademo braniti. Premda moramo posvetiti veliku pužnju na čistoću tijela i odijela, ipak moramo paziti i na sta­ nove, koji doprinose mnogo na rasprostranjivanje i uvriježenje ovake zaraze. Stanovi moraju biti dovoljno zračni, svijetli i suhi. Sunčana svjetlost je jedna od najvećih neprijatelja bakcilama, stoga trebaju i sobe da su tom blagodarnošću snabdjevene. Nu i lošije stanove možemo bar doneklen zdravim učiniti, ako ih često zračimo i čistimo. Ako su stanovi vlažni, oni su najpogodniji rasadnici zarazama, pa se mora svatko ovakovih stanova klonuti. Nije samo dostatno brinuti se za čistoću tijela i stanova, te za uživanje zdrave i okrepljujuće hrane, pak da se odhrvemo zarazama, nego moramo nasto­ jati, da je u dvorištu oko kuća sve čisto, a tako isto da je na cestama i drumovima. Na ovakovim mje­ stima ne smije biti nikakva smetlja i džubreta. Dugo ležeća voda je vrlo pogubna za ljudski organizam, za to je od neprocjenjive vrijednosti i osobite važ­ nosti kanalizacija. Na ovo bi trebalo osobito paziti Strana 251. kao i na to, da svako mjesto ima zdravu i pitku vodu u dovoljnoj količini. Ako bi se držali u glavnom gornjih razlaganja, tada bi bilo vrlo malo zaraznih bolesti u našim kra­ jevima. Nu, dogodi li se, da neko oboli od te ognjuštine (tifusa), trebaju ukućani, čim upoznadu bolest, da bolesnika izoliraju, t. j. neka se s njime ne druži nitko, dok sa svim ne ozdravi, jer time prestaje zaraza. Zdravi ukućani mogu se lahko zaraziti, ako su uvijek uz njega, te s njime dijele — što no riječ — dobro i zlo. Kada je zaraza popustila, te se bolesnik toliko oporavio, da više nema nikakove bojazni, e bi se tko zakužio, tad treba odmah kuću desinfekcirati. Nje­ gove rubenine, posteljine, i sugje moraju biti dobro u lukšiji skuhani, a cijela kuća mora se krećem obijeliti. Podovi takogjer se moraju lukšijom dobro izri­ bati, ako hoćemo kuću zdravu za daljnja vremena ostaviti. Ako su okolo kuće kakove jame sa smećem ili kojekakvim džubretom, to je potrebno i to, kao i zahode desinfecirati. To se najlakše čini, ako se pospu živim krečom. Tifus se najviše širi i rasprostire izmetina.na bolesnikovim, jer se u njima nalaze tifusni bake koji na vrlo lahak način mogu dospjeti u vodu, mlijeko ili drugu koju tekućinu, a odavle lahko prispiju u čovjeka, gdje razviju svoje djelovanje. Rasprostirariu bakcila služe kojekakva gamad, a u prvom redu muhe. Prenošenju bakcila mnogo doprinose neuregjeni zahodi bi z kanalizacija. Kod našega seljaka, a na žalost i u kasabama, te u varošima nemaju posebnog zahoda za obavljenje nužde, nego se obavlja gdje mu god. Za jesenjih kiša ove izmetine snese voda u potoke i rijeke, koje često bi du zakužene tifusnim bakcilama, te ova bolest počne harati na dugo i ši­ roko. I kanali te bakcile mogu prenijeti ali se nastoji da se razkužujućim sredstvima ubiju. Zaraziti se mogu i bunarovi, ako su blizu kojekakvih seoskih zahoda. Bunarovi bi mogli biti najveći rasadnici zaraznih bolesti, stoga bi dobro bilo paziti na to, da se bunarevi često čiste, a kod gradnje da budu bunarske strane nepropustljive i na 2 m od prilike oko bunara da je cimentirano. Bunar mora biti kao boca, te čestim čišćenjem je i voda u njemu zdrava i pitka. Potrebno je iza svakog čišćenja baciti u nj nekoliko komada neza­ gađena vapna, koji će preostale bakcile ugušiti. Dobro je u bunar, koji je očišćen i čist kao boca, nasuti nešto čista pijeska, a i smrvljera drvena ugljena, jer su najbolja sredstva za uzdržavanje čiste i pitke vode. Veliko je zlo, ako se od zaražena čovjeka rublje pere blizu bunara ili na vielu kojeg potočića. Zdrav­ stveni organi morali bi na sve ovo paziti, te odmah u zametku zaraze spriječiti širenje iste, a to se može sa lijepim naputcima i korisnim zdravstvenim od­ redbama. M. Refik, �Broj li. „ B I Š E R‘ Strana 252. H LISTAK. Iz islamskog svijeta. Kulturno i gospodarstveno podizanje ruskih musli­ mana. Usprkos proganjanja i ugnjetavanja, usprkos svagdanjeg ometanja prosvjetno-gospodarskog na­ pretka i razvoja ruskih muslimana od strane ruske vlade i hrišćanskog naroda, ova su naša braća danas skoro najnapredniji dio islamskog mileta na svijetu. Baš velike muke i kušnje, koje oni proživljuju u fana­ tičnoj i nesnošljivoj Rusiji, njihov su narodni duh prekalile i očeličile, da se na svima područjima dru­ štvenog života najvećom odlučnošću i intenzivnošću bore sa svojim zakletim dušmanima — Moskovima. Ruski muslimani danas imaju preko deset hiljada svojih po modernom sistemu uregjenih osnovnih škola, imaju mnoge svoje ženske i muške gimnazije,, prepa­ randije, više duhovne zavode, pa onda mnoge novine, književne listove, kulturna i humanitarna društva, mnoge financijalne ustanove, banke, konzorcije, tvor­ nice, razne organizacije javne, biblioteke i t. d t. dSav taj kulturno-ekonomski pokret naše ruske braće duševno vodi njena inteligencija i ulema kao Ismail beg Gasprinski, Ali Merdan beg Topčibašev Sadrudin beg Maksudov i t. d., a materijalno ga podu­ piru veliki islamski bogataši, kao Šemsu Esed llahijev, Aga Musa Nekijev, Hadži Zejnul Abidin Tagiev, koji je sam do sad, po jednom izvještaju od Gasprinskog, potrošio oko 5 milijuna rubalja (15 mil. kruna) u po­ dizanje muslimanske prosvjete u raznim krajevima ruske carevine. Da iznesemo malu sliku progresa naše ruske islamske braće, mi ćemo ovdje prenijeti iz carigrad­ skog „Sebilurresada" nekoliko glosa, koje govore o njihovim prosvjetno ekonomskim tečevinama u cigla ova potonja tri mjeseca: Na j n o v i j a g o s p o d a r s t v e n a a k c i j a r u­ s ki h mu s l i ma n a . Dopisnik ruske novine „Kopaš" iz okružja Mahadiš u jednom dopisu veli, da je skoro sva trgovina toga okružja prešla iz ruski)* ruku u musli­ manske ruke tako, da se megju 15—20 trgovaca na­ lazi samo po jedan Rus. U tom su okružju, veli dopisnik, i u svemu drugom muslimani mnogo napredniji od Rusa. Kao primjer navodi, da su svi izvori nafte u Mahadišu u muslimanskim rukama. Osim toga bakčesarajski „Terdžuman" (Prevodčik) javlja, da je kazanski trgovac Rešad ef. prije nekog vremena počeo graditi u Ka- □ 7 anu jednu veliku tvornicu čohe, sukna i fine tekstilne robe. Tvornica će ova električkom silom izragjivati svake vrsti platna i najljepših svilenih tkanina. Prije dva mjeseca je pak bogati trgovac Ismail ef. iz varoša Kreča na poluotoku Krimu podigao fa­ briku kumaša i skupocjenih čilima. Ova će fabrika izragjivati najbolje turske, perzijske i dagistanske ćilime i solidne kumaše s vrlo ukusnom ornamentikom. U gradu Simiju u Sibiru opet nekoliko je boga­ tijih muslimana stvorilo konzorcij, koji će osnovati veliku tvornicu makaruna, a muslimansko udruženje u Samari u unutrašnjosti Rusije zaključilo je podignuti o svom trošku jednu veliku školu za izučavanje sto­ larskog, kolarskog i rezbarskog zanata, koji je tamo J >sta razvijen, da tako posluži unapregjenju obrta megj ■ tamošnjim muslimanima. Novi j e k u l t u r n e t e č e v i n e r u s k i h mus l i ma i a. Ruski list „Riječ" piše, da je kroz kratko vrijeme od mjesec dana megju muslimanima u kazansk guberniji pokupljeno 80 hiljada rubalja (240 hiljada kruna) u svrhu osnutka muslimanske ženske gimnazije u Kazanu. List „Kopaš" opet javlja, da je poznati multi milijuner i vlasnik izvora nafte u Baku, Šems Esed Ilahijef kupio za 30 hiljada rubalja (90 hiljada kr.) jednu zgradu u Moskvi za muslimanski licej. Na ljeto će se ova zgrada porušiti i mjesto nje podignuti se četveropratna velika kuća, koja će — poput sveučilišta u kulturnim državama — osim zbor­ nice, prefekture, blagovaonice, aule, knjižnice i drugih prostorija imati salon za konferencije gjačke i kaza­ lište. U svrhu izgradnje ove zgrade Ilahijl ef. je odredio 150.000 rubalja (450 hilj. kruna.) Isti list u svom jednom od pošljednjih brojeva donosi vijest, da je glasoviti islamski dobrotvor i mili­ juner u Baku Aka Musa Nakijef o svom trošku po­ digao veličanstven „Dom islamskog udruženja", koji ga je stajao preko 300 hiljada rubalja (900 hiljada kruna); a 25 hiljada rubalja (75 hilj. kruna) odredio je, da se jedan odio za islamsku djecu osnuje u školi rajanijskoj u Baku. Uz to je ovaj veliki islamski patriota darovao još 300 hiljada rubalja za podignuće islamske bolnice u Baku, koja će imati 250 bolesničkih kreveta, od kojih 50 samo za muslimanske žene. Eto tako ruski muslimani svakim danom prave po jedan gigantski korak u ljepšu svoju budućnost; �Broj U. „ B I Š E R' svaki dan u zdravlju svojih požrtvovnih otadžbenika i mecena stvaraju nove uslove za život i opstanak islamske zajednice i to sve se d^gagja u onoj fana­ tičnoj Rusiji, koja pripadnicima svakog drugog naroda osim ruskog i Sljedbenicima svake druge vjere osim pravoslavlja tiranski ometa svaki napredan i koristan rad. Kad bi mi, koji živimo u jednoj kulturnoj i najtolerantnijoj državi evropskoj, imali i stoti dio islamske njihove svijesti; kad bi imali i stoti dio nji­ hove požrtvovnosti i volje za napretkom, drugčije bi stajali i u kulturnom i ekonomskom pogledu, nego što danas stojimo. Daj Bože, da se i mi jednom — kako treba — osvijestimo i počnemo prama svojim sposobnostima raditi na narodnom nam napretku, bar sa nekim dijelom one intenzivnosti, kojom rade naša ruska vjerska braća. Dragocjenosti Sultanove riznice. {Založeno prije­ stolje. — 120 milijona kruna. — U skrajnjem kutiću Saraja. — Od Perzijanaca osvojeno. — Najveći sma­ ragd. — Kuća od briljanata. — Darovi evropskih vladara. — Svečane nošnje {odijela) sultana.) Kao što je nekoč Fridrik Veliki radi sedmogodišnjeg rata pretopio u nuždi srebrene stvari svojeg dotna, tako isto sultan Mehmed V. izdaje dragocijen jsti svoje riznice u zalog, te je već za prijestolje hal fa podigao zajam od pet milijona turskih funti. Uvaži Ii se, da je to svota od 120 mil. kruna, to se upravo moramo čuditi, da se tolika svota dobiva za samo prijestolje. Ko je gledao taj založeni predmet, toga ne će čuditi ta procjena, i znade, da još osim toga nebrojeni milijoni leže u ovoj vladarskoj riznici, koja se ne da usporedi^ Ta riznica sultana kroz četiri stoljeća nije bila razgledana ni od kojeg kršćanina, šta više, vrlo mali broj Osmanlija je mogao vidjeti to bajoslovno blago. Ona je smještena usred dvora, u unutrašnjosti Saraja, te je istom od vremena mladoturske revolucije pri­ stupačna strancima, koji donesu preporučene karte svojih poslanika. Od vanjskih zidova starog dvora, treba još priličan put prevaliti, prije nego li se stigne riznici. Najprije se prolazi kroz veliki, svijetu pristu­ pačni vanjski dvor sa glasovitim janjičarskim platanima. Onda se progju „vrata zdravlja'*. Iz drugog predvorja izbija se kroz krasno izgragjena „vrata blagoslova" u unutrašnjost Saraja, u jedan dvor, koji je opkoljen bijelim stupovima, te ima nekolike niže zgrade i dva elegantna kioska. I tamo, desno pošavši, leži jedna gragjevina, sa visokim, zabravljenim vra­ tima, pred kojima stoji straža; po njezinoj vanjštini ne bi se moglo očekivati, šta u njoj leži. Krupna se brava eto već otključaje, pažljivi stražari nas prate i tako čuvani smijemo razgledati čuda halifske riznice. Tu „ono" stoji, i gledaš ono prijestolje, što su ga Osmanhje g. 1514. osvojili od Perzijanaca. To je široka stolica, na kojoj može sjediti sultan presumi- Strana 253. ćenih nogu; naslon je okrugao; čitav komad je na­ činjen iz zlata i zelenog emajla, u kome su umetnuta biserna zrna i dragi kamenovi. Jastuci, štono sjedalo okružuju jesu biserom posuti. Kada sve to omjeriš. u prvi mah činiti se prijestolje nekako silovito, čudno­ vato, ama u duljem posmatranju sve ti se više do­ pada onaj ures, što ga sačinjavaju one dragocjenosti sa onom umjetnom izradbom. U blizini ovog stoji još jedan prijesto Sultana Ahmeta I., koji je isto tako majstorsko djelo čarobne istočne umjetnosti. To je prijestolje izragjeno iz finog sadefa i ploča kornjača, te u naslonjaču ima puno krupnih almasa. Teški, jedno­ stavni smaragd, koji no visi o naslonjaču jest jedan od najvećih smaragda. I jedva da si se okrenuo od ovih divnih radova, a već ti se pogled zadrži na novim čudesima, štono leže po stolovima i u staklenim orma­ rima. Tu u posudama svijetle se cijelfe hrpe odabranih almasa, bisera, golemih smaragda, ovećih briljanata najčišće vode. Krasne stare kineske vaze (posude) upravo te mame svojom eksotičnom ljepotom. Očara­ vaju te razna ogledala u slonovoj kosti, u kojoj su udubljeni vrlo lijepi tirkizi. Tu su dva ogromna zrna bisera, ondje vise čitave diže bisera. Ali nije sve, što pot>jeduje sultanova riznica, tako lijepo; koješta ima tude bez ukusa kao na n. pr. jedna kuća od samih dragulja koji stoje nad prozorima. Megju tim istočnim radovima vide se luksuzni darovi evropskih vladara: zlatna sprava za brijanje, servizi od porculana, razni radovi od srebra, bronce, kornjače (kore) i stakla, onda cijeli redovi satova svake vrste, veličine i vri­ jednosti — očito su vladari pravojernih jako voljeli europske satove. Uspnemo li se za jedne stepenice naviše, već stojimo pred daljnjim iznenagjenjima. Tu su metnute svečane nošnje (odijela) sviju sultana počevši od Fatiha do Murata IV. Nabijene lutke danas nose dra­ gocjene haljine, koje su nekad oblačili moćni halife. I tu je čudo od bogatstva. Krasna su svilena platna, turbani su urešeni sa sjajnim perjanicama, na balča­ cima sabalja svijetle se skupi kamenovi. Tu se može opaziti prelaz moda, što su i u turskom carstvu gospo­ darile ; turban se povećao toliko, da je bio kolik bundeva velik, dok opet malo po malo ne posta malen. Veoma je osobit pogled na te blještave haljine na mrtvim potpornjima. Ova je sablja bila u ruci Mehmeda II. (Fatiha), kad je prvi unišao u Aja Sofiju ! Pod onim turbanima su razapeti veliki ratni planovi, od kojih je kršćanska Evropa toliko strepila! To tako djeluje na našu dušu, kao da sad stoje pred nama osobno Sulejman Veliki i Murat, te nas mrko gledaju i pogledom nadmašuju sjaj dragulja... Nečija ruka dodirnu našalegja: vrijeme je raz­ gledanja prošlo, pa moramo otići iz riznice sultanove. Prema N. W. Journal-u H. �Strana 254. .BISER' Broj U. pisac ovdje opravdava ustanovu šerijata o ,,kisasu“ vrlo umnim razlozima. Napokon u sedmom se poglavlju obaraju svi Nekoliko islamskih ustanova. Pod ovim je na­ slovom otštampana u godini 1905. t skom prve hr­ prigovori inovjeraca šerijatu zbog toga, što je ropstvo dozvolio i tako ostao inkonzekventan svom načelu vatske radničke tiskare u Zagrebu jedna vrlo lijepa i poučna vjerska raspravica, koju je napisao Muhamed- sl-bode i ljudske jednakosti. Pisac je samo u nekoliko Ćazim. Da napiše tu raspravicu autoru je — kako riječi znao obraniti Islam od tih prigovora i prikazati sam u predgovoru veli — dalo povoda slabo vjersko ga kao jedinu vjeru, koja preporuča pravednost, jed­ vaspitanje neke naše školske mladeži i njeno hrgjavo nakost i slobodu kako pojedinaca, tako i cijelih poimanje nekih islamskih ustanova, kojim se prigo­ skupina. Eto to je mala refleksija na ovu lijepu vjersku varalo, a i danas prigovara od strane nemuslimana, da su bez svrhe, da su neopravdane, nesavre- raspravicu, koju mi svakom muslimanu i muslimanki najtoplije preporučujemo, jer će im ona pružiti jasnu mene i t. d. Pisac je. te ustanove u ovoj raspravici kratko, — i ako kratku — sliku islamske uzvišenosti i ali jezgrovito i popularno rastumačio i njihovu op­ ljepote. Knjiga se može dobiti u nakladnoj knjižari Muravdanost jakim argumentima dokazao. Raspravica je podijeljena u -ovih sedam podglavlja: 1. Vjera u opće- hamedi Bekira Kalajdžića u Mostaru, a cijena joj je 40 helera. 2. Islam. 3. Šehadet (Svjedočanstvo). 4. Miraz. 5. Zašto Islam zabranjuje muslimanki poći za inovjerca. 6. Ka­ zne u Islamu. 7. Ropstvo. Talasanja misli. (Temevvudžati efk’jar). Pod tim U prvom poglavlju pisac je logički i razgovjetno je naslovom prije nekog vremena izišla iz tiska knjiga dokazao u opće potrebu vjere i oborio neosnovane tvrdnje materijalista i prirodnjaka, da je sam razum pjesama u stihu i prozi od osmanlijske pjesnikinje, dovoljan bez Božije objave čovjeka uputiti na stazu pr eze Kadrije Husejn hanume. Autorica je ovim djelom pokazala pravi pjesnički i umjetnički morala, istine i spasa i odvrnuti ga od zabluda, sve. dar, jer su joj sve pjesme protkane istančanim i ple­ opačina i zala. U drugom poglavlju se raspravlja o Islamu, o menitim osjećanjima i snažnim refleksijama, kao i kod njegovoj uzvišenosti, o jedinstvu Boga kao osnovu njene starije koleginje Nigjar hanume. Stil i dikcija islamske religije, o Božijim svojstvima, a na koncu o o’ i pjesama su osobito glatki i nježni. Mi ćemo se u zgodnoj prilici osvrnuti na ovu pet islamskih temeljnih dužnosti: Kalimei šahadetu, namazu, postu, hadžu i zećatu, dokazujući stvarno i novinu moderne turske lijepe literature, a sad za sad je svima poznavaocima osm. jezika najtoplije prepo­ logički, kakove sve moralne, fizičke i socijalne ko­ risti potječu iz tih pet mudrih zasada za one, koji ih ručujemo, jer smo uvjereni, da će u njoj naći dosta lijepih stvari, koje će ugoditi njihovu estetskom ukusu obavljaju. Treće poglavlje govori o svjedočanstvu, kako i čuvstvu. Pjesme se mogu dobiti kod Muhtar Halidove ga šeriat propisuje. Ovo je naime pitanje do sad uvijek bilo predmetom prigovora i napadaja od strane knjižare u Carigradu (vis a vis od Porte), a cijena nemuslimana, i zbog njega se pripisivala nepraved­ im je 8 groša, dakle naših P60 K. nost našoj vjeri, jer da je — proti izvikanoj svojoj snošljivosti i proti pravdi, šeriat ovom ustanovom Dječinske pjesme. (Čodžukleriin nešideleri). Osmanstavio razliku izmegju muslimana i kršćana, ne do­ lije — kao ni ostali islamski narodi — nijesu do sad pustivši svjedočanstvo potonjih proti prvih. Pisac je imali pjesama za djecu spjevanih, pa je prije neko­ ovu ustanovu islamskog zakona u kratko komentarisao liko vremena profesor carigradske muške preparandije i dokazao njenu opravdanost valjanim argumentima. Ali Alevi beg sastavio i tiskao jednu zbirku takovih U četvrtom poglavlju ove knjižice pisac ras­ pjesama pod gornjim naslovom, koje svojim sadržajem pravlja o islamskom našljednom pravu (Mirazu) i buduću osmanlijsku generaciju pobugjuju na lijepo opravdava valjanim činjenicama njegove ustanove. ćudoregje, na ljubav prama islamskoj vjeri, domovini, Peto poglavlje odbija prigovore nemuslimana roditeljima i narodu turskome. šeriatskoj instituciji, po kojoj se muslimanki zabra­ Dobro bi bilo — kad mi već nemamo ovakih njuje stupiti u bračnu vezu sa inovjercima. I ovo je čisto islamskih djetinjih pjesama — da naši pozna­ poglavlje kratko, ali valjano obragjeno, da mu se ne vaoci turskog jezika, makar u prozi po koju ovu pje­ može nikakav prigovor staviti. smu pretoče u naš jezik, a mi bi im rado dali mjesta U šestom poglavlju, pisac pobija tvrdnje Ev­ u našem listu. ropljana, da muslimanski kazneni zakon svojom stroCijena je ovim pjesmama 5 groša (1 K), a na­ gošću ne odgovara današnjoj civilizaciji; naročito ručuje se kod sviju knjižara u Carigradu. Književnost. �Broi 11. „ B I Š E R“ ,,G ajret“ . Prije nekoliko dana izišao je 4. i 5. broj ,,Gajreta“ (dvobroj) od ove godine s ovim raz­ novrsnim sadržajem: „Muslimani i ćirilic^", „Kulturna povijest Islama", „Mizernost traženja", „Tabaiul-istibdad‘\ „Islam prema poslu i zaradi", „Umišljenost i hvalisanje", „Molitva", „Ljubav", „Doba bičevanja", „Muzikanti", Jednoj gospogjici", „Pjesma", „Kad se behar ospe...", „Na kraju“, ,,Nora“, „Jedan predlog", „Prolaze mi dani", „Negda i sad", „Iz planina", „Lju­ bavna pripovijest jedne ženidbe", „Iz engleske lirike" „Iz francuske lirike", „Iz njemačke lirike", „Iz ruske lirike", „Iz amerikanske lirike", „Higijena", „Narodno gospodarstvo", „Narodne umotvorine", „Islamski svijet" „Gajretova desetgodišnjica", „Iz uredništva lista", „Natječaj". Kako se vidi po sadržaju, ovaj je dvobroj vrlo dobro uregjen, pa je poželjeti, da i dalje ovaj naš prosvjetni drug ovako na&tavi. Ovom nam je prilikom istaknuti, da smo mi u prošlom broju „Bisera" hotjeli malo opširnije prika­ zati trobroj „Gajretov", (Za januar, februar i mart.) koji je izdan prije po prilici mjesec i po dana kao jubilarni broj, posvećen „Gajretovoj" desetgodišnjim, ali to nijesmo mogli ni uz najbolju volju učiniti, jer je u toku bilo mnogo gradiva, koga smo morali iz­ nijeti. Da bi pak sada prikazivali taj jubilarni broj, vrlo je kasno, s toga ćemo se mi zadovoljiti samo priznanjem, da je on vrlo ukusno opremljen i da je donio dosta lijepa i zanimiva gradiva, što može slu­ žiti na čast „Gajretovoj" redakciji. Na koncu ne možemo, a da ne izrazimo svoje najviše čugjenje, što redakcija „Gajretova" do sada ni jedan put nije našla za vrijedno, da bar dva tri retka donese u svom listu o „Biseru", kad je mogla cijele pohvalne članke donositi o „Bos. Vili", „Srp. knjiž. glasniku", „Matici srpskoj" i t. d. Zaista čudnovato i nekolegijalno, ali bez obzira na to, mi ćemo i odsele — kao i do sad — vršiti svoju kolegijalnu i muslimansku dužnost i svakom zgodom nastojati, da toplim preporukama što više pomognemo „Gajretu", da se raširi u narodu, koji je tako gladan lijepe duševne hrane. ,,M is b a h “ , organ udruženja bosansko-hercegovačke ilm ije. — Kao što dosadanji svi brojevi ovog valjano uregjivanog časopisa, tako je i najnoviji 11. i 12. broj vrlo bogat biranim gradivom. Na uvod­ nom mjestu donosi polemični članak „Dvije pre­ uzetne rezolucije", od Sakib ef. Korkuta, u kojem se kritiziraju naši bečki i zagrebački akademičari zbog poznatih rezolucija, što su ih izdali kroz javnost prije dva mjeseca, a u kojim izriču svoje stajalište prama balkanskom ratu i izjavljuju potrebu nacionalizovanja našeg naroda u srpskom ili hrvatskom duhu. Strana 255. Iza uvodnika dolazi u turskom jeziku vrlo jedar čla­ nak „Itiraf ve Išhad" (priznanje i posvjedočenje), koji je doslovce prenesen iz carigradskog lista „Sebilu Rešada" a u kojem se lijepo razlaže, šta je uzrok, da je obuka u islamskim medresama pala u današnje bijedno stanje i da su današnje uleme većinom ljudi džahili, koji nemaju ni pojma o savremenim znanost ma i napretku ljudske kulture. Poslije ovog članka izašao je nastavak Korkutove radnje „Naša vjersko prosvjetna autonomija", koja je veoma interesantna za poznavanje prijašnjeg i današnjeg sistema naše vjerske i vakufsko-mearifske uprave. Poučan je i lijep na turskom jeziku članak od Salih Safvet ef. Bašića „Gajretun onundži senei devrijesi munasebetile" (Prigodom desetgodiš Jice „Gajretove"), u kojem ovaj vrijedni alim analizuje uzroke i pošljedice napretka i nazatka „Gajretova", pa na koncu poziva našu ulemu, da poradi oko podizanja ove naše prosvjetne institucije, jer da je ona u prvom redu pozvana svojim zvanjem i položajem, da tu svetu dužnost izvršuje. Veoma je uspjela rasprava „Idžazi kuran" koju je napisao po M. Ćazimu, bivšem šejhul-islamu naš mladi inteligentni alim M. Tufo, a u kojoj se kritički iznose i dokazuju ljepote i nadnaravne vrline Kurana. Iza ove rasprave dolazi nastavak članka „Iz vak. mearifskog sabora", koji iscrpivo iznaša rad i za­ ključke ovogodišnjeg vak. mearif. sabora. Osim ovih članaka spomenućemo još „Društveni glasnik", „Društ. povjerenici", Irtihali dari beka", „Za hilali ahmer" i ,,lz uredništva", pa smo prikazali ovaj dvobroj „Misbaha", kojeg svakom muslimanu najtoplije prepo­ ručujemo. „M uaiim 11 Izišao je iz štampe 6. broj od ove godine ovog lijepog lista, što ga izdaje „Muslimansko muaiim. i imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu", a uregjuje vrijedni i agilni naš prosvjetni radnik, Mu­ hamed Said ef. Serdarević. O vo j e s a d r ž a j o v o g b r o j a : „Odgovor na odgovor", „Šejhul-Islam Ibni Tejmije", „Ibni Chaldun o obučavanju". Z a b a v a : „Šaljive priče", „Uprepašteni jehudija". Društveni glas­ nik: Darovi. Uz 6. broj „Mualimov" izišao je prilog: „Izjalovljena nada", u kojem se ovo mualimsko-imamsko glasilo opravdano tuži na vakuf, mearifski sabor, što nije udovoljio molbi naših mualima, da im po­ boljša slabo i kukavno materijalno stanje. Ova je tužba potpunoma opravdana, ali i ona ostaje — glas vapijućeg u pustinji. Ne čare? �Strana 256. Broj 11. „ B I Š E R' Kulturne bilješke. p r a v i l a Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje. (Bosna ve herceg džemijjeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 51. Tajnik vodi zapisnik u pododborskim sjednicama i skupštinama, sastavlja spise i potpisuje ih sa pred­ sjednikom pododbora. Svi spisi pododbora u njego­ vim su rukama. § 52. Blagajnik prima društvene priloge u mjestu pod­ odbora i šalje ih glavnom odboru svaki mjesec, svigja sve pismene poslove, koji se tiču društvenog imanja u mjestu pododbora, potpisuje sa predsjednikom pod­ odbora spise, što spadaju u njegov djelokrug. S k up št i ne . § 53. Skupštine sazivaju: 1. glavni odbor. 2. podobori. S kupš t i na , koj e s a z i v a gl a vni odbor. § 54. Redovitu glavnu skupštinu saziva glavni odbor svake godine u mjesecu augustu. § 55. Saziv redovne skupštine kao i dnevni red ob­ javljuje glavni odbor na mjesec dana pred skupštinu u svom listu. § 58. Pododbori i redoviti članovi društva, koji žele, da se o njihovim predlozima raspravlja o redovitoj glavnoj skupštini moraju svoje predloge pismeno pod­ nijeti glavnom odboru najmanje 15 dana ranije. § 59. Izbor pismenih rasprava ili predloga podnešenih od pojedinih članova za pretresanje na skupštini utvrgjuje glavni odbor. § 60. Skupština riješava nadpolovičnom većinom gla­ sova, a kad su glasovi raspolovljeni, preteže ona strana, na kojoj je glas predsjednika. Zaključci o promjeni ili dopunama pravila valjaju samo onda, ako su dvije trećine prisutnih članova za to. § 61. Glasanje može biti tajno ili javno, kako skup­ ština odredi. No ako bi jedna desetina prisutnih čla^va zatražila tajno glasanje, onda se mora tajno gi isafi. § 62. Vanrednu skupštinu može sazvati glavni odbor. Ist je sazivlje glavni odbor i onda, kad to zatraži bar jedna trećina redovitih članova. I u ovom slučaju glavni odbor dnevni red propisuje i prije skupštine na 2 0 dana. (Svršiće se.) § 56. Glavnu skupštinu otvara predsjednik glavnog odbora. Ona se može otvoriti i otpočeti iad sa pri­ sutnim članovima. S uredničkog stola. U ovom smo broju morali izostaviti nastavak pripovijesti „Dva života", jer autor Mirhab-Šukrija Karišiković nije — kako nam piše — toga nastavka prepisati i redakciji ga poslati, usljeđ neotklonivih zapreka prilikom svog službenog § 57. premještenja. Redovita glavna skupština vrši ove poslove: Mi smo odlučili, da od sad u „Biser" ne uvršta­ 1. Raspravlja izvješća glavnog odbora o go­ vamo nikakav rad, koji nam se odjednom u cjelosti dišnjem radu društva i podijeljuje odboru apsolutorij; ne pošalje, jer šiijanje pojedinih odlomaka pravi nam 2. odregjuje godišnji društveni proračun; neprilike i često nas stavlja u vrlo neugodan položaj, 3. bira glavni odbor i zamjenike; da po nekoliko puta moramo umpljavati suradnike, da 4. izabire počasne članove; nam nastavak spreme, a razumije se, da tako i list 5. zaključuje o promjeni ili dopunoma pravila; zakašnjava, što čitatelji pripisuju jedino uredništvu. 6. riješava predloge o načinu i pravcu društve­ Mislimo, da će naši poštovani suradnici uvažiti ovu okolnost, pa nam odsele svoje radove slati od nog lista; 7. riješava predloge glavnog odbora, pododbora iednom u cjelosti i taho nam olakšati nastojanje oko i pojedinih članova društva. redovitog i pravovremenog izlaženja „Bisera". Za uredništvo odgovara: Muhamed-Bekir Kalajdžić. Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6ddc90a9fc14631b73134dcd4a90827c.pdf 4cc5c5e2397016bf95d96869bb20a0ae PDF Text Text B R O J 12. GODINA 1 BISER „BISER* izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. — Ciiena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime) i muslimansko ženskinje K 3 a za ostale K 6 godišnje za Bosnu i H er­ cegovinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. ---------- LIST ZA ŠIREN JE PR O SV JE T E - Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20. za osminu 6, a za šesnaestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed noga jezika u drugi računa MEGJU MUSLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. — se 8 kruna po stranici Pojedini brojevi 60 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pism a ne p rim aju ,--------------- Sve što se tiče administracije PLA TIV O I UTUŽIVO U i uredništva lista treba slati na adresu: „B IS ER ", Mostar (Hercegovina) Mostaru. R e d ž e b -e l-fe rd 1331 Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: • M M U H A M ED - B E K IR O S T A R • M aj K A L A JD Ž IĆ U reg ju je: M U S A Ć A Z IM 1913. Ć A T IĆ Panislamizam i Evropa. trebljuju, ovo se je zaspano tijelo probudilo. Tomu imadu Arapski napisao: A z m ske nsrode a osobito njen neobzirni i nečovječni postupak z a đ e R e fik beg. dva uzroka: Prvo, što Evropa neprestano nasrće na islam­ u Aziji i Africi — zadnjih dana prošlog stoljeća, potresao Prevodi: A h m ed R ašid k ad ić. je svjema živcima (Svršetak). muslimana na Istoku te su prozreli opasnost, da ne će moći ostati svoji u svome ni ondje, gdje Naša riječ evropskim diploma­ tima. Sada nam je ostala još jedna zadaća, a to je, da su se njihovi pregji i oni sami izrodili, a kamo li, da sa­ čuvaju svo] suverenitet. zadnje drba počeli bilo Drugo, što više miješati iz trgovačkog saobraćaja su se muslimani u sa zapadnim svijetom, ili što su u većoj mjeri onima, počeli slati svoje sinove na evropska učilišta, donekle su koji sjede na kormilu i ravnaju sudbinom naroda. Uzdamo se okoristili zapadnom kulturom, koja je svojim narodima se, da će se i megju njima — kad li tad li — naći uvi- obezbijedila slobodu i blagostanje. još uputimo nekoliko riječi evropskim diplomatima gjavnih ljudi, koji će priznati istinu istinom. Kako god Ovo bugjenje teći će jednako i u buduće i neuklo- čovjek nije očita dobrota, nije nt očito zlo, dapače, možda nivo je dokle god bude postojala činjenica — kao stalan naginje više dobru zakon — da će uvijek Istok dolaziti u dodir sa Zapadom, nego li zlu, te je sposoban primiti svako od toga dvoga. da će se slabiji neodoljivo, prema prirodnom zakonu po- Iz našeg već navedenog razlaganja moglo se je razumiti, da su evropsku glavni uzroci na islamske njihovo ropsko načinu vladavine. pogodovanju narode, od i tim služenje apsolutističkom spomenutih sapet despotskom voljom svoga lišen agresivnost nesloga njihovih vlada, te pokoravanje Svaki za naroda izgubio svaki apsolutističkog suverena; apsolutiste, da ne bi njihove neproziran zastor prama osjećaj i energiju. Ove podanike ogrijalo, udarili su suncu više prodirati u neprosvjećene krajeve i naravna stvar, do­ nositi sa sobom nove misli. Pa tom, bijaše slobodne volje i kretanja, a obladan mukom i vječi­ neprilikama voniti za od sebe, jačim i naprednijim, da će kultura sve prosvjete, a ono svjetlo pogledom evropske gledaju na i priznadu, da je to diplomate ove treba znakove nastalo, kako da snošljivim islamskog bugjenja iz uzroka nužde, tako iz zahtjeva same prirode, a ne da to pripisuju nekakvom fanatizmu i nesnošljivosti, kako to oni već uobičavaju tvr­ diti. Uzroci, koji probudiše ideju slobode megju muslima­ što je kroz tu gustu koprenu prodiralo, bijaše veoma slabo, nima a da bi se kogod mogao na njemu ogrijati. Muslimani i samog današnjeg vijeka nisu dolazili u voluciju, koja učini veliki utisak na sve narode Zapada, — nalazili se oni pod islamskom ili kršćanskom doticaj u tolikoj mjeri sa prosvjećenim Zapadom, koga je kul­ jer ih zagrija novom mišlju tura podigla i uprav elektrizovala za ideju slobode, a da bi kost vladom — isti su oni, koji donesoše veliku francusku re­ i slobodu. Kako za čovječanska prava, jedna­ god vidimo požrtvovnost kod tim — doticajem mogli u velike prozrcti neizmjernu sferu, Osmanlija, da uvedu ustavnu vladu, tako gledamo i Per- života u slobodi, pa da se na njenim krilima vinu u te zijance, gdje i život žrtvuju, dok sfere pravog ljudskog života. Dakle muslimani su i pored bar toga malog doticaja, koji bi imao da ih probudi, ostali ipak Krimu vidimo, gdje iz samog patriotizma pod kršćanskom kao uspavano tijelo. Stvar se je danas donekle promijenila. Usprkos sviju vladom, sredstava, koja apsolutiste, da očuvaju svoj položaj, upo- jer su se priključili stranci socijalistu. na nekoliko svim su uspostavili ustavnost mjeseci Ruske muslimane u Kavkazu i silama pomažu svoje domorodce Ruse u borbi za slobodu, dapače su od njih samih oduševljeniji, �Strana 258. Evropa je B ugarskoj i G rčkoj, od T u sk e, na sve načine, a dogju do slobode muslimanima, istog islam sko ljed ica — ideala kad se odcjepljavale iz humaniteta, pomagala da i sam ostalnosti, pa bi bilo pravo, da j koji toliko razloga njihovih Broj 12. ,B I S E R“ — pomogne u ostvarenju za sam ostalnost i slobodu. Pošto je ovo bugjen je odraz vi zapadne kulture i prirodna poš- evropske diplomate, treba da sa i negodovanje postoje u jednakoj mjeri kod ,svih naroda na Istoku. Bio musliman, kršćanin ili pak idolopoklonik, u ovom pogledu jednako osjećaju . Na temelju gore navedenih činjenica hoću i vama, poštovani političari, kao što sam i svojoj islamskoj braći, stenju pod tugjim jarmovima iz humaniteta evolucije, detete, da ovi osjećaji da upravim jedan savjet: Znajte za sigurno, da je i musli­ man potpun čovjek, da i na njeg na druge ljude. Naprama upliviše sve ono, što i onom, koji mu dobro čini sim - zadovoljstvom , svaki korak napretka kod muslimana, koji patiše, a prezire onog, koji mu je okrutan. Oni muslimani, svim silama nastoje, koji da se povedu za Zapadom, koji je su negda gospodovali nad mnogim narodima, koji su prvi slobodom dahnuo i Istoku dao primjera u tom pravcu podigli jednu pratite, očim a stoje, jer muslimani priznaju, da samo onima pripada pravo dići glas za slobodu, koji imaju udjela u savremenoj kulturi i napretku. 0, biti čija nam djela i sed pred civilizacije, obišli Evropu, Aziju i Afriku, koji su posjedo­ vali važan dio našeg kontinenta, koji su sačuvali uspomenu imadu razum i osjećaj. Ako imade kakve razlike, to je da su oni jo š tankoćutniji, osjetljiviji i znadu kulturu, i muslimani su kao na i vi,svoju nekadanju slavu i gospodstvo, ne mogu dozvo­ liti, da im Evropa gazi i otima ono jo š malo prava i vi evropski političari! jedna sorta ljudi, koji sjajnu koji su, u ime širenja svoje vjere i humane blagodarniji nego li drugi. gospodstva, šta im je iza njezine nasrtljivosti ostalo. Učiniti Muslimani, već konac političkom životu muslimana, koji je prema zahtjevima njihove uzvišene vjere, ljubitelji su svake takogjer u velike vezan za književnosti. posjeduju, da ne zaborav­ je posao, dapače možda i nemoguć. Osim toga, nemoguće ljaju onomu, koji s njima lijepo postupa i dobro im čini. je napučiti drugim narodom jedan teritorij, na kome obi­ O sobito svojstvo Kako su jednog vremena Francuzi, kad je Amerika ratovala tava za slobodu, pomagali ju, kako je Evropa pomagala Gi č k o j, ovom u kratko, gom ekonomska kako kršćanskom su sve narodu evropske da se blagodaran : šta i pomogne im u kolikoj će pomagale svakom oslobodi, neka tako učini bar jednom od islamskih naroda bode, pa će vidjeti, sile sve doći do slo­ mjeri će jo j taj narod biti žrtvovati, da jo j dobro dobrim v ra ti. stotine milijona ljudi, dokle god se ne bi našlo jednako, a nenapučeno zemljište. nužda, Vas Evropejce da ove puste krajeve naseljujete. Zbog vašeg nemoralnog egoizma, koji je prešao sve gra­ nice, dajte već jednom Boga se pobojati i zaslidite se bar pred forumom humanosti. Ako hoćete, da se vaše neisti­ nito razmetanje, kako širite civilizaciju i radite za čo v je­ čanstvo, pretvori u istinu, vi onda promijenite svoj postu­ Dočim ste dima tri njihov konkretni život, mučan — gospodstvom li — postupate, a svaku se urotili protiv svjem a islamskim naro­ nalazi se oni, te ne prema nastojite, cijenu ili da uništite, to nalazili njima pod grubo i naroda okrutno im države i sam ostalnost pod je uzrok, da je niihov prama vama uvijek pom iješan sa negodovanjem. Je od kršćanskih vašim na osjećaj li se koji samilosnima, da i oni pogju putem napretka i civilizacije. D .žni ste, da bar onim muslimanima, koji su pod vašim gospodstvom poklonite makar malo pravednosti i slobode, čime ćete im predočiti, što je reći kultura i pravi napredak. Ona čovječanska prava, koja su islamske vlade, držeći se muslimane, vi mu — i kuranskog pravila: (Lehum ma lena, ve alejhim ma alejna) opet iz humaniteta priskočite u pom oć. Vi katkada gledate, već davno nemushmanima priznale, trebali bi ste i vi mus­ gdje kršćani limanima priznati. otimaju digao pak, p ama muslimanima i pokažite se, bar koliko toliko, muslimanima im etak, gaze njihova prava i na pravdi B og a ih ubijaju. Ni u takom žalosnom slučaju vi nemate ispriku tobožnji srca ni humanitet, sviju vaših nepravdi smilovanja, opet ih pomažete. Eto tada bi srdačne osjećaje muslimani i ljubav, počeli a prama vama priznavati vašu gojiti krepost i I nakon čovjekoljublje. Na takav bi se način uklonili neprijateljski postupka, vi opet od osjećaji i negodovanje, a zamjenila ih ljubav i rešpekt, te muslimana zahtjevate slijepu pokornost, jer ih u protivnom bi Istok i Zapad stupili u fazu mira i prijateljstva. Poznato slučaju vam je, kakvo se je neprijateljstvo kov i nečovječnog nego uzevši za okrivljujete s fanatizma i drugih nedostataka. T a ­ vaš postupak nije ono jekoljublje, o kojem vi toliko u politici što od vas zahtjeva čov­ trubite. Vaša ovaka taktika niti će služiti zbliženju muslimana, a niti uroditi Indijancima proti a Englezi s " promijenili posljedicom , da vi utvrdite svoj suverenitet na islamskom ići Istoku. Ako pošljedicom, da vi mislite, da je lahak posao potčiniti i na bilo probudilo megju Engleza, onda kad su ovi njima otimali prava i silnički s njima postupali. Dočim nije dugo prošlo, na ruku, da iskrenu ljubav se se svoj način vladanja i počeli im što bolje je prama ono svom kultiviraju, što je urodilo neprijateljstvo gospodaru. pretvorilo u I ovo je jedan pokornost dovesti tri stotine milijona stanovnika na Istoku, dokaz, kako su muslimani blagodarni onomu, koji im dobro ja ni bih želio vaše čini i čovječanski s njima postupa. Osim toga, katkad su pam etnije ljude sačuvati od takve fantazije. U ovom vijeku tom nemam šta se Englezi prijateljski ponijeli prama Osmanlijama i po­ napretka, mogli ih u kritičnim časovim a, pa odmah su stekli simpatije ideja slobode prigovoriti. Sam o elektrizovala je sve narode, te je i Istok počeo osjećati težinu zapadnog gospodstva i opa­ svih muslimana na Istoku, žati prekomjernu sebičnost Evropejaca. Vi, kao i mi, ?na- velike tankoćutnosti. Naprotiv, sad, kad Eaglezi nisu baš što je takogjere znak njihove �Broj 12. „ B IŠ E najbolji prijatelji tati glavu od njih, goditi. U kratko, što im — mislimo — neće nikako vi političari, jed aip u t sa neprijateljstvom ruku da muslimani pomirnicu. prestanete i ovim Ii U takom tim korakom — Onako... Pitam za nju — slučaju ne prijeti, niti — Žao mi je, što su bi mi bilo mi od novosti bi — eto da Prijateljica odmače zar, kojim se na otvorenom pro­ zoru zaklanjala i veselo mi se osmjehnu. — Pa makar — veli. Za mene je dosta ta jedna novost., kad Zapad ne će trebati Istoka. najbolje ali prazni džepovi. Ne sjećam se ničega, što Kakogod se Istok — pa ma koliko napredovao — ne će će prijateljice, reknem — tebe vaselilo. učiniti cio islamski Istok moći pasati bez Zapada, tako isto ne će nikad doći vrijeme, kao drago, da me i s koječim drugim iz grada iznenadiš. narodima jednim tržištem vaše toliko razvijene produkcije i trgovine. Budućnost — Jesi je vigjao skoro? nisu najm anje, kakova opasnost vašim gospodarskim interesima, nego ćete naproti Strana 259. — ... Ne znam... Bijah se sjetila Rifke. — Nijesam. A što ? znajte onakovi, kakovim ih vi držite. Za vas same biće bolje da pružite R‘ Turaka, počeli su opet muslimani okre­ — K o ja ? otkriti istine, koje današnje — T o — ti. vrijeme jo š krije. Veselam, velhamdu lillahi alettemam. Milo me pogleda, da mi je kroz sve žile prostrujalo neko toplo čuvstvo. Slutio sam, da to mnogo znači. Ali je to uzbugjenje u času klonulo, kad prijateljica — makar i veselo — nastavi: — Sad znam, da smo pravi prijatelji. Prijatelji iskreni, odani. A a — pomislih, stara pjesma! Iz „Bijele tačke pod gajem44*). — A ja sam baš željna takvog prijateljstva i vese- Do pola sata već sam razgovarao s prijateljicom lim se prijatelju, s kojim se mogu razgovarati Prije toga popio sam kod vode svače prijateljica i pitala, hoće li mi praviti kahvu. Poslala je — ■ I kad sam uvjerena, da mi treća ili deseta osoba prijateljica poslala jedan kolač, dva pečenka, nešto voća i ne će povratiti u uši ono, što rekla, da ću je naći samu. Ja sam, dakako, najprije založio nešto kuće od u konaku. poslatog jela, pa onda pošao. Hvatala me nekakva drhat, kad sam prila­ zio konaku. I već sam bio na čistu u misli, da moj i Jo š gore! ručak. Odbio sam, ne osjećajući gladi, makar da nijesam bio ručao. Na to je na protivnoj strani o svem , a da za to niko drugi ništa ne zna. sam prijatelju saopćila na Vrhunac 1 Pogledao sam u čudu prijateljicu. Ona kao da je zamijetila značenje moga pogleda, pa će mirno: put — Ja, istina, znam i bez toga, da je moj prijatelj do prijateljice nije samo prijateljski, nego da ima jo š nešto meni povjerliv. Vidim to i po tome, što je pregorio čitav u sebi, od čega sam ja bio zbunjen i zastravljen. Ali šta jedan dan, da je to kako ću ti to platiti?... bilo — nijesam mogao dalje pogoditi, nego samo to, što sam jako želio, da prijateljicu vidim i da s njom razgovaram. — Evo mene, prijateljice. Je li zamjerka, što sam — Za tijelo je bila previša plaća u lijepom pogoš— Malenkost. — Žao mi je još, što ne ćeš ručka. — Hvala, ne mogu... A za dušu će mi biti najveća — Nije, nego nešto drugo. Ružiću... naslada, ako mi što pričaš. Ali nešto novo, intimno, kako — Bujrun, do mile volje. Šta je b ilo ? — A gdje si ti za toliko? Već ja pogledala, pogle­ si sama privoljela. Zumreta se osmjehnu, pa se malo uozbilji: dala. . . a tebe nema. — Bih, drage volje; mnogo bih — Veseli me, da ste me se ako će nekad sje tila ... — Vidi ga sad, u kakve će žice... Ja počeh sa nti“, se ovdje, kad smo sami, intimno razgovaramo. — Ne znam je li slobodno... pošto'pod „ti“ ja razu­ mijem i nešto više. — Makar, dragi prijatelju. Mene ništa Hvala ti, ne znam ćenju, kad sam došao... došao ? neka bude što manje zaskakivanja u fraze, da mi u posjete dogje. ne veže. Je d in o .. — i zašutje. — Molim! ti pričala. znam šta mi je: u ovaj mah se ne sjećam Ali — meni je'uzbugjenje klijalo". Vidi 226 str. 11. broja. A sad, kao da mi je to sve neko rukom odnio pred tvojom pojavom. Mhm! — prekrenu se opet nešto u meni na sladak nemir. — A neću ti zar pričati samo o tome, kako provodim dane u samoći. I kako radim i kako ovdje ponekad izagjem amo gore u njivu, pa gledam na polje i na * ) Ovaj odlomak pripovijesti „Bijela tačka pod gajem " u prošlom je broju kod prelamanja lista pogrešno izostao, a spa­ dao je kao početak nastavka jedanaestog broja sve do retka ,,U ne ničega. \ šta sam nešto mislila, da ti pričam. Svašta je tu bilo! sve puteve po njemu, hoće li se pomoliti odakle kakav prijatelj, — koji je obećao da će doći. �Strana 260. Broj 12. ,B I S E R‘ riječima, Š em su d d in S arajH ć: Bijela tačk a pod gajem. (Svršetak). VII. — Sadija, ti si zaljubljen! rekao sam mu, dižući se’ kad je svršio. — Nijesam, odgovori. Ne osjećam u sebi nikakve strasti, nikakva raspaljivanja, kao kod prve ljubavi, kad mi je svejedno bilo: je li pomrčina, snijeg, kiša, daljina. Ništa to ne bi smetalo, da odjurim dragoj, kad god bi mi na um palo. Ovdje to g a ništa nema. Ne žudim dapače ni blizine Zumretine. Dosta mi je, samo kad mislim na nju. — T o i jest ono, rekoh. T voja nova ljubav je poput ovog jesenskoga dana — tiha i lijepa, poput jesen­ skog sunca — mila, da se u svaku žilicu zavlači. To se ne opaža toliko, dok traje. Istom se razumi poslije, kad se izgubi, kao što razumimo, sjaj ovih dana, kad progju, a iza njih nastane tm um oća, klonulost — zima. — Ipak, ja ne m islim ... reče Sadija. N a ovom smo završili. Išli smo još nekoliko puta na Sobunar, ali ne govoreći više ništa o Zumreti. Meni se činilo, da Sadija ne voli o tom govoriti s kim drugim, pa sam šutio. P rom atrao sam ga. Jednog dana reče mi suho: — Zum reta je došla — Vidio si je? — Da. P ozvala me, da mi preda moje stvari — neke knjige, što sam ih joj odnio ljetos na čitani e. — P a šta ti govori? — Ništa osobito. Odsele više nijesmo išli na Sobunar. Sad me je vodio kroz mahale — da progjem o pokraj Zumretine kuće. K ad bi je vidjeli, on ne bi umio s njom ni riječi lijepo progovoriti. A poslije bi zaplivao u takvu ushiće­ nost, da g a ja po nekad ne bih mogao razumiti. Toliko bi visoko, a čuvstveno govorio. K ad ne bi Zum rete vidio, stužio bi se Sadija i izgubio riječ. Govorio bi što, ali nikad da svrši, nikad da sabere misli i da nagje riječi za izražaj. »Kazuj ti što hoćeš — mislio sam — ali ti si zaljubljen. Zaljubljen iz tiha, ali tim k orjen itije«.. . U misli se nijesam prevario. Do koje dva m jeseca izmijenio sam sa Sadijom ovo par riječi: — Sadija, ti si propao u licu. Strašno si oslabio. — Vjeruj, nehajno će on. — Radiš li Što? — Gotovo ništa. — V igjaš li Zum retu? On stade. Zagleda mi se u lice bolno — tužnim pogledom i uzdahnu: — Ašikuje s drugim. — A Ritka? — Od ljetos se ne vidjesmo. Naslutila je zar, da se sa mnom ovamo nešto zbiva, pa mi neki dan piše, da me pregara i želi mi sreću. — Izgubio s i . . . Žalim t e . . . — Nijesam sve. Žive u meni uspomene. I drže me, da ne klonem. Najviše ona, što se je prelila u dno srsa ljetos, kad sam bio na selu kod prijateljice. . . — A što Zum reta tak o ? — J a joj ne kažem ništa, dok joj drugi laskaju. I, predobivaju je — čini mi s? — ^vučnim, ali praznim pa valjda misli, da ja ne osjećam za nju, ni koliko drugi... Što joj šta ne kažeš? — Ne mogu. Bojim se, — stidim s e . . . — Hoćeš li, da ja reknem? On je dugo šutio. — N e! veli. — Za što? — Mogla bi ne razumjeti, da je srce slobodno — bez gospodara, pa mi zamjeriti, što joj se pored Rifke javljam, — Ona bi to učinila? Ne vjerujem! — — Bolan osmjeh preletje preko Sadijina lica. Odmahnu glavom i poče o drugom govoriti. Iza toga dugo ne vidjeh Sadije. PoUažih ga najzad kod kuće. — Slab je — rekoše mi. J a mu unigjoh. Zatekoh ga u tihoj šetnji po toploj sobi. Suho je kašljucao. Lice mu se istanjilo, izblijedjelo. Samo u dubini tamnih očiju gorjela mu je nešto svijetlo, kao oganj, iskra, koja se negdje daleko zap alila... — — — — Kako si sada? upitao sam ga, zavaljujući se u naslonjač. — P a dobro. . . Živ sa m . . . odgovara on i mirno šeta po sobi. — Jednako te misli more? On je šutio. Ili se šta novo dogagja? On opet šuti. Duboko srknu vazduh kroz nos. ( lovori - Zabrinjuješ me! . . . I on je progovorio dubokim glasom, tiho šetajući: VIII. — Duša — ta osovina života! Da je oplemenim, ubijao sam mladost, mučeći se kroz škole. Nadao sam se, da ču s njom, kad oživi, nadoknaditi sve izgubljeno u svojim mladim danima. I žrtvovao sam za njezin život sve svoje slobodne časove. Nadao sam s e .. . I u toj nadi otpočeo današnji život: prigrlio vjeru, prigrlio domovinu, narod i sve svoje uza se - zavolio sve, zaljubio se u sve. T a ljubav razgorijevala se svakim danom više, plamtjela i ništila sve drugo pred sobom. Poništavala i moju osobu, moje ja. Nijesam se više osjećao kao samostalan živi stvor, nego kao čestica velikog stabla naroda i svega svoga. Čestica, koja vehne, ako negdje daleko u nutrinji svojoj stablo truhne, čestica, koja cvate, kad se stablo životom napaja. Gorio sam od silnih, mladenačkih ideala. I u toj gorljivosti mladih dana bijah posegnuo za jednim cvijetkom iz tih svojih dubrava P rva ljubav! Ali mi ta ljubav ne bi s u g je n a ... Bijah klonuo. Dugo sam se osjećao kao suha trska na vihoru, koja bi svaki čas mogla, da se prelomi, da — umre. Peklo me, što mi nije sugjeno, da poživim bar malo zadovoljno, kao drugi ljudi. Ubijalo me nerazumi­ jevanje sa svih strana oko mene. I već mi život postajao g o ra k . .. A tada je došla ona — Zumreta. Pristupala mi zagonetna, kao nepoznata zvijezda. Pristupala i bježala od mene u isti mah, da nijesam mogao nikad prozreti joj u srce i u dušu, da je pravo upoznam. Zagonetna mi bila vazda, pa i sada. Svaki novi sastanak riješio bi mi po koju zagonetku o njoj od prije i nario silu novih zagonetaka. P a je osjećam na srcu i duši kao lanac, koji silno steže moj pravi život, kao �Broj 12. Strana 261. ,B 1 S E R' nešto i trpko i vrlo slasno — bez čega, ma ne znam šta da je, ne bih mogao živjeti. Čarobnost!... Ova mi se riječ često zadirala u možgjane, vigjajući se sa Zumretom ovdje, kako se sa sela povratila. Pred njom se gubilo iz svijesti sve drugo, sve potamnjivalo. A istom kako bi se razvedrilo pred očima, kad bih nju gdje nazreo. Činila mi se i u najjednostav­ nijoj odjeći okićena draguljima, zvijezdama, grimiznim bojama duge... A žarke oči — jedini izvor mome životu! Usredotočio sam u njoj sve svoje ideale. Ne samo radi nje, već radi naroda, za koji radim, napajajući slabu snagu u njezinim očim a i u glasu, koji mi je u pero pjevao bezbrojne nove misli. Stoga — možeš pojmiti — kad nje nije tu bilo, kolika je praznoća vladala u mom srcu, kolika se pustoš širila, kolika me tuga satirala.. I zašao bih kroz njezine sokake. Ali je osim petka — kad je zbog drugih, da šta ne naslute, ne bih ni pogle­ dao čestito — ne vigjao nikad osim jednog dana — ponedjeljka. T ad a bismo se kao slučajno vidjeli uvijek u jednoj ulici, daleko od njezine kuće. Ili bi se sreli, ili bi ona bila u kući koje svoje prijateljice uz prozor. P ro ­ govorili bi po koju riječ, kao čudeći se megju tim uvijek kako se slučajno nagjosmo... Ali ja sam zapamtio, da je to »slučajno« slijedilo upravo, vazda u ponedjeljke i nikad više i pitao se bojažljivo: — Osjeća li što za me, ili se tek igra sa mnom?... Ovo pitanje mučilo me mnogo sedmica, sve do jednog ponedjeljka, koji je buran osvanuo. Od ranog ju tra, naime, silovito je duhao vjetar. Strašno je nučao kroz golo drveće, savijao ga, treskao časo\ito silno o prozore i kuće — rekao bi — iz temelja podrmavao. Istom bi se čulo, kako negdje daleko strašnom lupom tresnu vrata, saspe se okno u prozora, poleti crijep sa krova. Oblaci su hrlo prelijetali preko obzorja crni, tmasti, kao da će sad iz njih grad udariti. Oblaci, na krajevima nekako bliže zemlji obješeni... Ulicama slabo ko prolazio. I ko išao, hitio je, da čas prije skloni glavu pred nepogodom, koja je svaki čas prijetila. Što koji čas u dani, vrijeme sve bjesnije bivalo. Čisto sam se bojao, da mine zapriječi sastanka sa Zum­ retom, onog slučajnog sastanka, koji je slijedio vazda u dva sata po podne. Ne ubojah se! U dva sata udarila je kiša — pljusak. T rajao je koje p6 sata. A kad se onda pretvorio u sitnu kišu, ja se ne mogodoh više suzdržati doma. Zavih se u kabanicu i odoh u odregjeni sokak. Progjoh — nigdje nikoga. Na kraju je kahva. Sklonih se u nju, da me vjetar ne šiba. Pijući kahvu uz prozor, gledao sam nevoljko na ulicu... Istom se neko pomoli... Zumreta, da, ona je dola­ zila s protivne strane. Stupala je apatično, prokisla, vjet­ rom šibana... Kad mene opazi, popostade malo... Kimnu glavom i veselo pogje dalje. — — Mišljah otišla je, pa ne pogjoh za njom. Rekoh: dosta je! Susret je na mjestu! Onako zamišljen i ne opazih, da tu prosjedih četvrt sata. Kad sam izašao na ulicu i pošao kući, ona me je čekala uz jedan zid, u zaklonu od vjetra. -*— Prijateljice — rekoh joj — prozebćeš, za Boga! — Ništa!... Ne boj se — veli mi ona mekahno, pa će: Stadoh ovdje, da se malo zaklonim od vjetra. — Gdje si to bila? — Daleko, na onoj strani, kod rodice. Meni se činilo, da prikriva istinu. Jer, njezine cipelice kazivale su, da nijesu po blatu gazile — nijesu išle dalje od naših kaldrmisanih sokaka. Činilo mi se, da je, ne dočekavši mene u dva sata, pošla po kiši i vihoru, da me sama potraži... Brzo smo se rastali. I ja se tada kano da osvjedočih, da i ona ćuti nešto za me u srcu. Ali... za kratko. Jer, ponedjeljkom je više nema. P a ni drugim danima za me. Za druge ima razgovora, živa je — za me ni samilosna pogleda... Ovakvi brzi preokreti kod nje ubijaju opet sve moje misli, do jedne: zagonetka — vječita zagonetka. Ili je igrarija? I to igrarija na smrt i život s mojom dušom. Duša, moja duša pati — mnogo trpi... E to ti — kako sam ! sleže Sadija ramenima, pru­ žajući mi cigaru. IX. Jednog petka, ne rekavši Sadiji ništa, potražio sam Zumretu sam. Našao sam je doma, u razgovoru sa jed­ nim mladićem. Pričekao sam dok svrše i onda prišao na vrata, sa šalom: — Sigurno je dragi. Pometoh vas, oprostite. — P a kako se uzme — odgovori ona. Uljudan momak, pa govorim s njim, i s toga, što čujem, da me ljubi. — Dakle — samilost. — Ali što za to pitate? — Imam razloga, da i dulje pogjem — ako smijem. Kakav je razlog? — Jedno ime, koje ću poslije reći. — P a izvolite! — Ljubite li... — Ne! brzo mi presječe riječ Zumreta. — Lakše, molim. Ljubite li domovinu? Ona me pogleda začugjeno. — Naravno — ljubim. — Želite li joj pomagati? — Sretna bih bila, kad bih mogla. — Jesu li vam drage osobe, koje rade za nju? — Još kako. — Biste li koga takvog požalila, kad bi ga vidjela na propasti? — Bih i kao čovjeka, a nekamo li kao radenika za narod. — Lijepo! Nadam se, da biste ga još više požalila, kad bi stradao radi vas. — Radi mene? — Samo radi vas i nikog više, kao što jedan i strada. — Za što? — Jer vas previše ljubi. Ne samo vas, već vašu dušu. I ne kaže vam nikad, da ljubi. Jer, misli, da duši ne treba ljubavi kazivati. Ona to i sama nasluti: pa ako ne će da pokaže znaka, da razumi ljubav, onda ta duša ne vraća ljubavi — ona je tugja. A kao tugjoj ne kaže jedan ovakovi svojih osjećaja — nego samo trpi i strada... — Ko je taj? drhtavim će glasom Zumreta. Gledala me je molećim pogledom i svrtala g a za drugi kanat, za kojim i ja nazreh, ispod oka brzo pogle­ davši, jedno ukusno odjeveno djevojče. — To je osoba, preko koje biste vi mogla iz lju­ bavi pomagati domovini i raditi za narod. Je r joj dajete obilje života i rada. — Dalje, molim vas. — A bez vas mu se sve mrači, pa ne valja ni sebi ni drugome. — Ali, ko je to? �Strana 2 6 2 . Broj 12. „ B I Š E R' — Ne znam, smijem Ii vam reći... — Slobodno... Molim te Rifko, ostavi nas malo na samu... — Šta to? — Kažem drugarici, ako mi ne možete pred njom reći, neka... — A je li to Rilka? — Jest. Neka ostane, molim vas. J a bih pred njom sve kazao. N ego ovamo se bojim... nije me niko ovlastio da govorim, niko me nije ovamo poslao... Dogjoh kriomice. On ne zna ništa... Leži bolestan... A ja ne mogu više da gledam, kako g a n estaje... P a dogjoh ovamo, da vam kažem. — Ali, ko je to? — Rekoh, bojim se kazati... Jer, da on zna gdje sam, ne bi mi dao govoriti. On bi radije i dalje trpio, makar g a to i slomilo. On... — On, on?... kao da ižvjedljivo doumljivaše se Zumreta, šibajući rasijano pogledima tamo i ovamo. — On je! jav i se nenadano Riika punim grlom, u kojem kao da dugo zatomljuje plač. — Šta? kao obeznani se Zumreta. — T o je on... dahnu Rifka, zape malo i na jedan­ put prokide tiho plakati. — On? Je li — on?... pogleda me ižvjedljivo Zum­ reta. — D a — on je... Zum reta spušća čelo na ruku. Dugo je nešto mislila... Riika je jecala... Onda se umirila i počela parati noktom po vratima... Teško je disala... Na jedanput se uspravi: — Zumreta! O va je neizvjesno gledala preda se. — Zumreta! Zaklinjem te domovinskom ljubavi — pomozi mu! Moja mu ruka ne bi dala lijeka. To razumim... pa se evo za vazda potežem, da ne smetam. Neka vas više ništa ne veže za me. Slobodni ste... Ovo rekavši, hrlo se udalji Rifka. Mene je Zumreta tupo gledala. Kao da je pitala: šta bi radila... J a sam šutio. Čekao sam, dok se sabere. — Ne znam ništa — dahnu ona šapatom, pošutje malo, pa će: — Ovdje su mi dvije duše na srcu, od kojih: ako jednoj pomognem — ubiću drugu. — On je veća snaga. N jega bi, mislim, trebalo očuvati — rekoh. — A Riika mi je stalež — odgovori Zumreta. J a sam stao zapanjen. Zadivila me njezina dubljina uma i bistar sud. Razumih istom sada, zašto ju je Sadija onoliko zavolio. On, koji se nije smio oženiti, bojeći se nerazumijevanja kod žene, našao je eto kod Zumrete dosta željenih svojstava, zbog njezina glasa prenio je još sve želje iz prve ljubavi k njoj — i zavolio je. — Ovo mi nije dalo spavati dosta — produljivala je Zumreta. — Poznam se s dosta momaka, ali mi ni jedan nije odražao kao on. D rag mi kao brat. Sjećah ga se često, dok mi jedanput ne dogje ljetos u pohode. Kad je otišao, vrlo mi je žao bilo... I deset dana iza tada, sve kao da gledam njega preko polja, kako odlazi. Oćutih u srcu nešto toplo. I tih desetak dana, čini mi se najljepši su u mom životu. U n|ima je otpočelo — probudilo se nešto prvi put u srcu... Ali u taj mah dogje mi Riika — i od tada okrenu sve tumbe. Dugo bi mi se u noći tužila na njegov nehaj i na svoje jade. Bila mi je još i u tom drugarica' — da ne spavamo. U p6 noći bismo izašle viš’ kuću, pod gaj i govorile o njemu... Ne znam za što — ali ja sam se u tim noćima zastrašila od Riike i rekla joj, da ja nikad nikoga ne ću ljubiti. Ne kazah joj opet nikad, da mi je on dolazio u pohode i šta bijah oćutjela u srcu... Iza tada gledah polje kao pusto, ne da on još uvijek preko njega odlazi, već kao da mi g a je davno daleko nestalo i da se više ne će vratiti. P a sam i ja pregarala. Vrativši se ovamo sa sela, vigjali smo se često. Ali ja sam bijegala od njega u isti mah, dok me je k njemu nešto silno privlačilo. Gubila sam riječ sa Ritkom, da ne razgovaram o više usrdno, kao prije. Bojala sam se nečega... 1 jedva sam odgonetnula, da je ono, što me od Rifke otugjuje, bila jedna sila — sila ljubavi prema njemu, prema magijskoj sili njegovih očiju i ne­ čemu duhovitom u licu, sto u drugih nema. P a sam strahovala, da ne izgubim Rifku, svoju dragu Rilku, druga­ rica još iz mladih dana i stoga sam bježala od njega, in e kazavši mu nikad, sta oćutjeh za nj. Bježala jos, da i Ritka ne opazi našeg razgovora i da me ne prezre. 1 trpila, kao što i dan — danas trpim. Tek, da ne posrnem u zdravlju, razbijam brige s kim god, kao što me malo prije zatekoste. A sad ne znam, šta bih radila — života mi!... — Kako god hoćete. Samo ja mislim, da su dvije ljubavi jače — dapače i sam a domovinska ljubav teza je od pukih obzira prema jednoj drugarici. — Dobro — promisliću se još. — Lijepo. Ne kažite samo, da sam vam ja šta rekao. A sad oprostite, što... — O, molim. Hvala vam, što sve razabrah za vremena. I ja sam se nadao da nije kasno. P a veselo odoli od Zumrete upravo svome Sadiji. Mislio sam, da mu sve kažem. Ali kad ganagjoh u krevetu, u vrućici, ne smjedoh mu sve reći, nego mu tek nagovijestili, da g a Zumreta. ljubi. = Ona!... šaptao je on. Znam da me voli... Često mi dogje ovamo... Progje kroz moje sobe, kao carica... Kao proljeće... A i R iik a.. za njom nijemo hoda... blijeda... ponizna pogleda... Sjednu mi do uzglavlja i njeguju me... Onda se smiješeći razgovaramo... Kad se zasitimo razgo­ vora, izagjemo u šetnju... kroz bašče... niz polje po cvi­ jeću... Dogjemo u Zumretino selo. Njihov zeljov još uvijek se ljuti na me... Rukne, hoće da me ujede... A u mene se vazda svali nešto teško bolno u noge, pa ne mogu da maknem... One idu pod gaj i mašu me... sokole da dogjem... Ja ne mogu — boli me... Istom izbije ono momče — Avdo... Ne srdi se više na me... Kaže mi, da me žali... Jer, zna, što je reći, kad srce boli... P a me uzme pod ruku i nosi njima pod gaj... Tu nas ostavi i mi onda... ah onda zaplovimo tiho — na krilima — kroz more srebrene mjesečine. Idemo najprije iznad polja, onda preko gora i dubrava, preko nekakvih vrlo krasnih ze­ malja i mora... Izgubimo se prema zvijezdama... Ah! te zvijezde — ta biserna zrnca — njezine oči... - - A — a, moj Sadija m egjer opasno obolio! Zauzeh se za nj najvećom pažnjom. Doktor mu je često dolazio i propisivao vazda nove lijekove. Ali malo koristilo. Srce boluje, a to se lahko ne lije č il --------- — X. Kad se zima zamijenila toplim danima i zemlja obukla na se ruho bujnog zelenila, preporuči doktor još jedino sredstvo za ozdravljenje: da se Sadija ukloni iz grada u Cisti gorski zrak. Sadija je megju tim bio vrlo oslabio. Opala mu snaga i tijela i uma. jedino još imagjaše bujnu fantaziju. Kao da je vazda bio u buncanju. Doktorovu preporuku �Broj 12. Strana 263. ,B I S E R' primio je jedino, ako bi mogao otići na selo — Zumrejeće, koje se je na selu, kad ga više nije mogla vidjeti, tino, da tamo boravi. ra s’ valo poput grm a ružice. I baš, u najboljem cvatu, on je došao na selo i kao sunce ogrijao cvijeće njezina srca Želja bolesna čovjeka. Ko bi je odbio? Zumretin da bolje cvate. A onda je nadošla bura, pojavili se otac? Ni ori, jer njegovi ne će još ni za tri mjeseca na selo. mrazovi. Zumreta se trzala, da joj ne opare njezina cvijeća, — P a i kad bi mi išli — rekao je — što fali? Neka njega, kao u svojoj kući. — — — borila se. Sakrivala ga u dno srca i podavaia se zabavi. A nije znala, preko zime, ne vigjajući njega, je li cvijeće I Sadiju polahko prenijeli u novi dom. Ja sam se povehlo i rastrgano, ili još cvate, sakriveno u srcu, kao radovao, da će mu bolje biti i rekao mu, da mu je Zumu zimskom vrtu. reta dala kuću. On se bolno osmjehivao... Teško bi iza­ Sada, kada se već riješila da pogje k njemu radšao pod gaj, tu sjedio u mirisnoj travi i dugo gledao na njegova spasa, osjećala je, da njeno cvijeće nije rastr­ polje... gano; ni povehlo nije. Čitavo, možda ljepše svu ju je od — Kako bi lijepo bilo, da se ona pomoli preko jedanput napunilo svojim mirisom. Preporodilo je u času... polja... da dogje... kako... I Zumreta, sva radosna, jedva je čekala da prispiju na Ali Zumrete nije bilo. selo, da njemu otkrije srce i da ga sačuva sebi i svo­ Ona kao da nije ni znala, ko boravi na njihovu jima... Ali, kad došla na selo, svoju kulu našla zatvorenu. selu. Nije ni slutila, ko — možda u njezinoj sobi — leži Ne mogla u nju unići... Nigdje nikoga. na smrt bolestan, teško preturajući u vatruštini i strašnim Pošla je pod gaj, da pogleda na polje, je li gdje mislima mirišljive proljetne noći... Čekala je Sadiju u u njemu ko — njezin. Uspela se polahko na zaravanak. gradu, da joj već jedanput dogje za topla dana, ako A tu je na jedanput nijemo stala, zamijetivši nešto tik nije mogao od slabosti u zimi — i da se već jedanput pod gajem. Pogled joj se ukočio i ruke klonule... Vrismegju njima riječ prokine... Čekala je — i kad nije do­ nula je i zateturala naprijed... i pala na jedan svježi čekala, mislila je: da li on još i osjeća za nju... I — odgovarala momcima, koji su joj se petkom javljali... g ro b .. — -------------------------------------------------------------------------Zaplitala se s njima u ašikovanje. — Z ar ona ne će doći? govorio u vatri Sadija. — Ne Prolazeći iza toga ljeti željeznicom u svoje selo, žali me... ne ljubi me!... — — — vazda bih pogledao prema Zumretinom ljetnikovcu. Skoro P a bi jeknuo: s^ >ki put, u mirnom predvečerju, vidio bih Zumretu, — ... Z a što si me opčarala... za što varala., kad kak mirno sjedi uz Sadijin grob. Njezina bijela haljina me nij.esi — ljubila. — — — smanjivala se mome odmičućem oku, dok se najzad ne A dotle, dok bi se u njegovoj sobi vidjelo kroz bi vidjela kroz prvi suton samo jedna bijela tačka pod otvoren prozor slabo drhturenje svijeće, na pclju bi caregajem. — --------------------------------------------------------------------vale blage, proljetne noći, pune svježeg lahora i mirisa od zelene trave, mladog žita i šarenog cvijeća... I Sadija je ponekad zamjećivao ljepotu tih proljetnih noći i osje­ ćao svoju tešku bolest, pa bi rekao; — Ovo... ovo boli... A ona to ne vidi... Ne će da vidi... Ona... da — ona..... G a zira : I govorio dalje: — Život... pustara — s oazama ljubavi... Brodio sam g a otvorenih očiju... ne oskudijevajući... Tek duša je bila žedna... Oči su tražile oaze... Na jednoj se duša napoji... Ali... opet ožednje u pustinji — na žegi... I sad nadogje dvostruka požuda za oazom... Zagledah je... Ali!... To bijaše fata m organa... Duša je klonula... Pada — duboko pada... umire... Mozak se stisne... pred očima mrači... Klonulost... samoća... Ah, — zvijezda — ona... Dok on ovako, i Zumreta je već čula za njegovo stanje. Borila se iadi Sadije i Rifke — kao što se nadimlje vihor južnjak u proljeće. Više puta joj bila kuća tijesna za teške misli, pa izlazila, ne znajući ni sama, kuda. A kad je borba sazrela i srce prevagnulo na jednu stranu, zamolila je majku, jednog lijepog dana, da se izvezu na svoje selo. I — otišla je... Vozeći se u kolima na selo, zaokupljale je čudne misli. U srcu nešto drhturilo, u duši vrjelo. I što bliže selu, sve to više ono nešto neponjatno probijalo na povr­ šinu njezina unutarnjeg carstva. Rascvjetavalo se brzo u munjevitom lijetu misli. Sjećala se svega. Sjećala se dugih sanjarija djevojaštva, kad je istom upoznavala Sadiju. Krila se od njeg, ali rado slušala, kad s Rifkom govori. Krila od svijeta svoje misli o njemu, radi drugarice. Krila ih poslije i od njega sama, kad su se upoznali. Tek je nevino sanjarila... Ali to sanjarenje izazivalo u njoj želje, da ga vigia i da opći s njim. Tada je zasijano u njezinoj duši cvi­ Kraj Neretve. Sa krša mrka ko pjesnička b6. A zamišljena poput čela moga — Ja gledam evo u duboki do, Ja gledam bijes burnog vala tvoga. 1 slušam šumor monoton i dug Ko da je pjesma dalekih vjekova — Ah, slušam šumor i u njemu rug Sv oj ispraznosti ludih ljudskih snova. N eretv o^reci: gdje je sada Rim? G dje čar i slava Hercegove krune, Nad tobom štono sjaše poput lune? . . . . — Sve, sve je prošlo kao san, ko dim, T ek uspomena ostala mi evo: M oj val je o njoj krož stoljeća pjevo . . . �Strana 264. Broj 12. ,,B 1 S E R‘ Pa S. K a z a z o v ić: Sredstva i dojmovi tragičnog izražavanja- na srebrenoj rubljenu glavu Johanana i, kada glavu, prasne s a d a ć u ti (Svršetak). u poklike: - glasovitoga djela „ L a o k o o n " ili preko granica slikarstva i poezije — istakao, da su jauk i vrisak prirodni izražaji tjelesne patnje tabli prima svoju ona požudno motreći tu „A h! T i ih c j e l i v a t i ; - u t v o je u s n e , k a o L e s s i n g je u predgovoru svoga - n i j e s i dopustio — L i j e p o ! A 1i s a d a ć u s v o je z u b e u z r e lu voćku z a d r t i i t. d .“ onda ne znamo da li ćem o se više nad tom tragikom zgražati, ili ćemo sa strastvenom požudom lijepe Salom e u boju ranjeni ne sučuvstvostvovati. — Ovo je daklen mješoviti dojam tragičnoga, u kojem sa takovim uzvikom, koji već svojim posebnim tonom se brutalnost — pomoću naših latentnih erotičnih o sje ća ja boli, jer i Homerovi ratnici padaju tle Salama da ti živom cjelivam usne Johanane! (Psihološka razm atranja.) i kada krvoločnu nagradu t. j. iz putene ljubavi poželjenu i od­ naviješta katastrofu. Svaki je takav poklik stradajućega popraćen stanovi­ — raščinjava i ublažava. — Tragedija, koje su ~ po svome tom da djeluje ciji — upravo suprotne „ S a b l a s t i m a " i „ S a l o m i " — jednako pomoću vida, kao i pomoću sluha, ima sva sila, ima ih nebrojeno. Takov e tragedije, po sv o­ pa se u slikarstvu i kiparstvu dade veoma dobro izraziti. jim žalobnim predradnjama u pjesmotvoru djeluju lagodno — T a j izražaj na gledaoca, što više, te tragedije sile gledaoca na zlu­ tjelesnom na gledaoca gestom se i grimasom lica tako, poglavito očituje u izapaćenim crtama lica, u iskolačenom i ukočenom pogledu, u zgrčenim udima rado posmatranje i nabreklim tjelesnim tragediji propadaju. — mišicama. — T a dosta komplicirana tjelesna gesta — praćena tugaljivim tonom glasa — izra­ žava, ne pak samo tjelesnu bol, već i duševno stradanje. T o duševno stradanje graniči sa katastrofom psihe i pearovam „ O t h e l l u " , ladu. — sviju trpećih — smrt Jagovu u Sh akes- ili žalosni svršetak F ran ca M oara ^hillerov im „Razbojnicim a". Ovakove i slične katastrofe ne p. tosti stradajuće lice neprisebno, pa je sasvim ii djelomično uvijek i kod samoj katastrofi onih lica, koja u Za primjer navešćemo tijela uporedo. Stoga je u momentu takove psihičke nape­ neubrojivo. — Ali, izražaji golem e tjelesne boli ne čine na gledaoca i pri izražaju i tenden­ igjuju u nama saučešća, nego neku tragičnu nas­ — Sa ovakovim i sličnim primjerima - podupirali su individua jednak dojam, već o tome odlučuje duševna veličina i kvalitet karaktera stra­ dalnika. — T jelesn e muke patnika, koji je duhom velik, a ka­ stari estetičari svoje božanske pravde, tvrdnje o postojećoj vlasti neke više koja baš u tragici dolazi do svoga objavljenja, do svoga vidnoga izražaja. — — Ovi nazori su, dakako, predpostavljali teleoški rakterom otmen, sadržavaju u sebi — i pored jezovitoga * teleološko pojm anje ovoga svijeta s kojim nevidljiva ruka dojm a — do u najm anje sitnice ravna i upravlja. — neku tajinstvenu tičnost, k oja gledaoca ljepotu i draž, neku m ajeste- oduševljava. — G ledaoc se, istina Nu, da se u tragičnim katastrofama nad takovim patnjama stradajućega zgražava, ali u njemu tovanju božanske qravde — se za takovom svakidanji dogagjaji, svojom ujedno budi želja izdržljivosti, kojom tjelesne se muke uzdiže, snagom, junaštvom čvrst karakter i veliki kada za veliku ideju i duh i nad ili svijetlu suštu i surovu nepravdu. Propast Romea i Julie, njeno žalosno spasonosnu misao sebe žrtvuje. Usuprot tome, gledaocu su tjelesne muke jednoga koji odlučno našim skončanje — čuvstvima ne radi o oči­ najbolji su dokaz strahovit tragičnošću izražavaju Antigona, G rethen i smrt protuslove i suviše glasno i pravednosti. T akov a tragična notornog zlikovca takogjer odurne, ali on ih odobrava, pa rješavanja bila bi upravo nečuveno djelo nepravde i suro­ čak i sa vosti onoga uzvišenoga duha, nekom zluradom nasladom promatra, kao se radi o odmazdi za zločin, ili bolje rekući, ako se aktom koji upravlja Ima opet tragičnih katastofa, k oje su na takav način ovijem svi­ jetom. — Šta više, n. pr. sudbina O r e s t o v a justifikacije čuvstvu pravednosti udovoljava. — koji je s jedne strane bio od osvetljivoga N e m e z i s a, upotrijebljen izražene, da one u istinu izazivaju jezovit i sumaran do­ kao orugje u umorstvu A g a m e m n o n a , a s druge strane jam, ali radi frivolno - putene duševne nadraženosti to umorstvo opet proti njega iskrenuo — bila bi do Boga — vapijuća nepravda i nesravnjiva brutalnost, ako bi se pro­ k oje djelatnih lica sebi magično privlače i upravo golicaju gledaoca na posmatranje bez osobitoga gnjušanja. — Za ilustraciju taknuti onu scenu potonjega navoda — dovoljno je is ­ poslije plesa u „ S a l o m i " od Oskara W ildea, u kojoj lijepa i puteno strastvena kćerka Herodi- matrala sa stanovišta više pravednosti. — Iz svega navedenoga jasno proizlazi, da se u tra­ gičnim katastrofama ne radi o objavi, ili očitovanju volje jedne mudre i ovijem svijetom vladajuće sile, no se samo asova zahtijeva, kao nagradu za svoj ples, otsječenu glavu zapravo vrši jedan proroka Johanana. T a j krvoločni i hirovito nekom Salom e izražava se — brutalni zahtjev lijepi u onome prividno radosnom, nestaš­ nom i kićenom dialogu izmegju nje i Herodosa. prelom jedne prirodne snage i to po zakonu, koji je toj snazi svojstven i koji upravo 'z nje proizlazi, ili njoj sasma blizu stoji. — Pa, kao što se sila ili snaga iz jedne materije u drugu sama presagjuje i prelijeva — ili kao što požar u �Broj 12. .BISER' jednome gradu s jednoga krova na drugi prenosi svoj Strana 265. nom snagom. — Uzrok je pak nešto dr ugo, plamen — tako i u tragedijama prirodne eneržije i strasti sto krče ali to „neš to" j e s t n e p r o m j e l j i v o , p o s t o j a n a sebi put preko sudbine propadajućega individua, bez obzira na višu pravednst i zahtjev njegove eksistencije. — T o je eto tanka svijeta sadržaj — do — niti u krivnji propadaju čeg su Ako mi vezu rečeno: glavni lica, već je tako bezsvjesna djelu koji je kao niko drugi umjetnoti metafizičku bitnost — navodi u svome „ G eb u rt slijedeće: - der „ ... T r a g e d ie “ — n a jb li ž i u č in a k priroda' koja sigurnošću moć se ne zaključiti, da nije ništa, drugo nego može u njenoj bitnosti upoznati, niti ekperimentalno predočiti. Na osnovu gornjih razglabanja, možemo sa sigur­ nošću zaključiti, da b i t n o s t tragičnoga nije ništa drugo, već N ie tz s c h e , onda možemo sa Taka pak stvaralačka sadržana jedinstvene cjeline, koja nekoji filozofi tražili u metafizično.r.e bit­ F r ie d r ic h učinka i činidbe sebi, kao kauzalitet Drukčije nost tragičnoga. — priznao pojava, i uvijek b iv stv u je — postoji". Stojeći na ovome stanovištu, možemo najbolje shva­ što prirodnih iza onoga zbivanja ima neka stvaralačka moć, koja je na svome djelu neprestano uposlena. — se pod silom prilika raznoliko pojavljuje. — titi, za promjene predstavimo, živac svega tragičnoga ne nalazi se niti u n e d u ž n o s t i , u samome učinku i uzroku jedne iza niza tragedija od pos­ čitavoga danas. stoji odnošaj je s t i po i činidbe, umjetničkom ali odnošaj djelu ili piesmotvoru nama živo i sistematski predočen. Sredstava, za megju ostalim i t r a g e d ije izmegja u č i n k a samo naslućivan tragičnoga — to ima očigledno nebrojeno pjesničko mnogo. prikazivanje Nu, ta sredstva to , š t o d r u š t v o , ili u o p ć e b l i s k e v e z e i z m e g ju sastoje se u glavnome u tome, da se različite djelatnosti lju d i u jednoj drami, ili jednoj sceni — postave jedna prema drugoj tako, kako ili čitatelj najlakše uočiti — u li v a ju n iš tv a , k o ji s e p resn ažn e onda do s rc a i n a n je g a p r e ja k o d je lu ju . fiz ič k a u t je h a — k o ja n a s o s je ć a je z a je d ­ p r ir o d e v r a ć a ju od izmegju uzroka i učinka, te kako će djelatnost uposlenih p rav e tr a g ik e n o j je z g r i n e r a s t r o ja n — Ovo temeljna bi bilo spoznaja o učenje nerazdruživom o Na koji način tragediji j jedinstvu svega postojećega. zičnost je tragičnoga, a daklen najsnažnije pošto je kasnije cendentalnu bitnost muzike, mislio je, našao korijen istakao metafi- upoznao i trans­ da je i u muzici tragičnoga. — Na ovu krivu hypotezu na­ vela ga je grčka drama u lirskim ditirambima. Ali, da je uzeo Shakespeara za ishodiste svojih razmatranja = bio zapravo počiva i to stalno u odnošajima učinka i činidbe Schopenhauer izrazio, kada je se j e o tome čisto spekulativno ustvrdio, da je kauzalitet izmegju uzroka i učinka samo subjektivni oblik logične misli, dočim sam za se da je učinak. — Ta njegova misao temelji se na tome, što sve u nistinu postojeće nije materija, već samo čisti učinak, pa je po tome kanzalna spoznaja sama subjektivna, ili saznanje rezultata izmegju učinka i nekog prabitka. Tako je mislio o Schopenhauer, uzročnosti ali se i učinku i moderna tragičnoga i predradnje daklen treba, da bude udešena kom pozicija čan — n je nikada — i nigdje izvjesnim pravilima ustanov­ T o se nije moglo pod neka pravila strpati za to, što je izražaj tragičnoga tako silno mnogostruk, da je za naš razum neobuhvatljiv. T a moć izražavanja prepuš­ tena je samome i n s t i n k t u obdarenoga pjesnika tragičara; on mora u pojedinom danome slučaju pronaći sam oblik odnošaja, koji objavljuju po čemu N i t z s c h e , u mjesto najvećih atičkih tragičara, bi siguno našao, da je jedinstvo svega postojećega ili tzv. „ p r a s n a g a " u melodiji slabo izražena, nego da ona scene drame, da njen tragični utisak bude potpun, valjan i logi­ ljeno. N ie tz s c h e izmegju lica na njega što bolje djelovati. — i n e ra z d ro b iv *. — misteriozno vezu gledaoc onu o s l o b o g j a v a — ta , š t o je ž i v o t u s v o j o j s t v a r ­ kauzalnu će — J e d n a je m e t a ­ unutarnju vezu učinka i činidbe. I po dramsko-naturalističkom prikazivanju čevjegijega života t. j. života onakovoga, kakav je u svojoj suštini, te koji je samo jedna neprestana izmjena volje i d jelatn o st — može se trancendentalna tragičnost izraziti. Sam a predranja toga prikazivanja formi interesantnoga dogagjaja, koji ne smije biti u bi sa svojom prena- petom kompozicijom dražio gledaoca na izvjesnu znatiželju ili svojim nenadanim preokretom čitaoca vezao, — u kratko: takova predradnja ne smije u sebi sadržavati nikakovoga lirskoga raspoloženja, već da postupak tragičnoga na gledaoca djeluje, biti živo predčena mora djelatnost duši uposlenoga lica i to onako, kao što se po prirodnoj konsenkvenciji u istinu u životu i zbiva. — T akav prirodna znanost postupak u naturalističkoj drami nastavlja tome filozofskom nazoru pridružila, kada je ustanovila, da svoje slijedjenje neumoljivo, bez ikakvih zbrkanih zapletaja je samo transcendentalni substrat one jedinstvenosti posto­ bez ikakovoga lažnoga i prosječno - moralnoga laskanja jećega, sve ono, što se nama kao uzrok i učinak prividno i izmotavanja. U takovoj drami jedna riječ slijedi drugu, ukazuje. Potonji nam navod najbolje potvrgjuje H e l m h o l t z , Jedna činjenica prati drugu tako došljedno, da mi na koncu koji u svome djelu — „ O b e r d i e Kraft“ veli: — „ P r i r o d n i t i v n u moć, priznajemo Eerhaltung zakon, kao der objek­ i, t o z o v e m o p r i r o d ­ radnje stojimo pred gotovim prirodnim iznenagjenjem. — Što u ovome slučaju licima, neki te ostaje golemi gledaoc nekako sučuvstvuje sa uposlenim postrance; osjećaj, koji je njega više zaokupi izvan svega toga, što osobe �Broj 12. ,B I S E R‘ Strana 2 6 6 . u pjesm otvoru čuvstvuju, zaokupi ga neko posebno presnažno čuvstvo puno sumorne jezovitosti. — Ovaj dojam tragičnoga mogli bi smo nazvati prodi­ ranjem naših osjetila u one tajne, koje stoje izvan nas — u vezi sa samim životom. — ljubav slagja mi od pripovijedanja. M oja ljubav i nije ništa drugo nego nešto umišljeno, nešto, što ne može biti T o je ljubav srca. T o nije jedna ljubav nego dvije — tri... Ljubav moja, ljubav prijatelja... Ljubav seke... T ri Lju­ bavi. . T e tri ljubavi usko su vezane uz moj život nevid­ I, b a š o v a s v e t a t a j i n s t v e n a j e z o v i tljivim o s t nitima najtanjih sim patija. Jedna djevojka, možda je vi sigurno ne znate: — tragičnoga jest neko polusvjesno pojimanje megjutim to ništa ne mijenja na stvari — neka Sabin a onoga nečega vječnoga i nadzemaljskoga* Sarijan, koju je Muris ljubio... T u djevojku vidio sam jed ­ k o je jest, koje bivstvuje i v ječno p ostoji. — nom pri odlasku moga prijatelja Murisa i ja od tada nijesam mogao zaboraviti onog angjela, onu ljepoticu, što je možda na svijetu nema. Od tada, po prilici pet godina ljubim Sabinu. Ona me odbila, rekla mi je, da sam kasno došao. Tako je!.. A . H ifzi B je le v a c . Pod drugim suncem. bili zajedno. |a (N astavak). S doktorom Šem sibegom šetao svaki dan po malo i pričao mu o Murisu i Fadili. Jednom spomenuo i o svojoj ljubavi: Šem sibeg počeo ga ispitivati o tomu, im ajući pred očima uvijek svoju dužnost liječnika i znajući izliječi li Nusreta, da će gu Rifatbeg bogato nadariti P očeo onda oprezno. N ajprije prešao na Nusretovu Šem sibeg je sum njao. Kao odmah, da te dvije ljubavi maloj svezi. T a k o o Murisu i Fadili, a tek njemu jo š nepoznatu ljubav. dobar psiholog zak jučio je moraju biti u nekoj m akar i je i Nusret počeo. N ajprije o sestri i i svome budućem zetu, a tek poslije prešao na se. Nusret nekad na — mu povjerio, kako je pola njegova sestra bila zaručena za Refikbega, ali se otkrilo kasnije, da ne ljubi i onda su ga odbili. Ljubila je M urisa N jegov Muris otac je nije plemić imao i ništa takogjer proti bogat te ljubavi, čovjek, kojeg jer je ček ala krasna karijera. N jegov je prijatelj jo š iz mladosti, kojeg je u dušu poznavao pa i on sam bio za to, da se Fadila uda za Murisa. I to je skoro gotova stvar. Njih su d voje zaručeni. Šem sibeg je čekao, šta će mu jo š Nusret reći, nu n ije dočekao. Nusret je šutio i išao nije zamolio Nusreta da mu povjeri naslonio na ogradu na Sultan Ahmedovu lijep oko dva i čist, kao sata poštovao, kao svoga rogjenog kuću, gdje smo ga svi poštovali; primali ga kao svoga.. M oja sestra... Znaš Šem sibeg, Fadila bijaše onda Nije se krila. M oja rodica, m oja nena, niko... Dolazio, kao u svoju kuću. Ja sam tada znao za njegovu ljubav sa Sabinom — ona djačka ljubav!.. On otišao u Pariz, — ja vidio Sabinu prvi put.. Muris mi je predstavio... ... I od tada nikad mira za m oje srce... Nije mi bio niko na putu. Tražio sam Sabininu lju bav, ali uzalud. Ona ostala hladna kao mramor. Najedanput je nestalo iz Carigrada. Poslije Murisa. doznadoh, Za tim da je Nekud otišla... bila u Parizu i našla ponovo jo j umrije otac i nakon m jesec dana nestade je opet... Tražio sam je svukud i nosio njezinu sliku u svom e srpu. Nemojte se čuditi!.. Ovo je najčišća ljubav — lju­ bav srca, duše... Pisao sam Murisu u Pariz. Povjerio mu tajnu m oga srca i gle!.. D eset dana iza toga pisma dobijem odgovor. Nusret prestane pripovijedati, izvadi iz lisnice brižno sačuvano Murisovo pismo, od kojeg je bila polovica odre­ zana i stane Šem sibegu čitati: Tužiš se, da si nesretan u ljubavi. Začarala te jedna djevojka, koju si tek jednom — dva put vidio! Ja sam je poslije podne. Dan poznavao nekad u mladosti, ali sada ne znam ništa o njoj. Prije godinu dana dolazila je s ocem i m aj­ kom u Pariz, tad sam je posljedni put vidio. Čuo sam da mejdanu i zagledao se nekud daleko... daleko... Bilo je u moju jo š djevojčica. doduše tajnu svoga srca. Nusret se moj najbolji prijatelj. Uvijek smo ga polagano uz doktora. T ak o je bilo i drugi put!.. T o se opetovalo nekoliko puta dok Šem sibeg sam brata. On je bio dobar, pravi drug, stari plem ić... Dolazio Nusret se opremio. Pisao nekim prijateljim a u Kairo d a dolazi na putovanje Njezino srce bilo je ugrabljeno. Lljubila je Murisbega... Murisbeg je bio je bio u proljeću. Da nijesi okolo sebe vidio gola stabla, praznu aleju bez cvrkuta ptičica, mislio bi da je početak marta ili aprila, a ne sredina novembra. Šem ­ sib eg se takogjer zaustavio i posm atrao Nusreta, očeku­ jo j je otac umro da više ne stanuje u Carigradu, što si mi i sam pričao. Izgubila mjesta. — Dakle nemoj se ljutiti, što ti o ovom predmetu pišem površno. Vjeruj mi, ja drugačije ljubav razumijevam. Nije ona ondje, gdje ju ći šta će mu odgovoriti. se valjda u velikom svijetu, jer mi se je nekoliko puta javila sad iz jednog sad iz drugog je čovjek traži, nego se često nalazi, Nusret nije odgovorio. Šem sibeg ponovi pitanje. kao svetinja u dubini vjerna srca, koje grije svojim žarom. — Šem sibeg — reče Nusret — ja bih najvolio da Ja zamišljam ljubav kao djevu raskošnih ljepota, otvorenih, ne pitate!.. Ja o tom ne volim govoriti, jer misao na moju ali ne uzburkanih grudi sa čarobnim osm jehom na usnama... �Broj 12. .BISER' — „Ovo mi je odgovorio Muris — nastavi Nusret Strana 267. Maglilo mu se pred očim a i činilo mu se kao da će mu ostavljajući pismo u džep, jer sam mislio da je prošla ta se sad neko zlo dogoditi. Nusreta je ljubav njegova i vjerovao Sabinu vidjeti. ž a l i o ga, al i M oja sam u jedan čas, kad ću opet ljubim Sabinu. Otkrila je meni srce — i tad Refikbeg bio odbijen... Murisbeg došao. je on moju prestao misliti Pred njegovim Pitao prvu večer za ,,Fadu“ kako ja ne znam kako, oni se Sabinu. T ek lebdila na obzoru moje fantazije njezina zvijezda i svijetlila mi... silhueta prošlosti... Na toj slici u ... I ta slika, koja je pred njegovim očima titrala kao u magli — približavala mu se... kamenu isklesanu ploču s Rifatbeg od oca prije vjenča. Ne bi nikad otkrio Fadili, da nije sam a vidila... natpisom : je gledao- sada ,,Dr. gleda Sarian, odvjetnik" On je došao k njemu. sestru od razočaranja i tražio davno... davno zatrpan... U mom srcu planula ljubav jo š većim žarom... što mislio o drugi život, jedan svijet, koji je bio za nj već u Murisbeg nije mogao- odoljeti. Njih se dvoje našli da se volio nikako sve pred sobom oživljelo. Tam o eto kao da Najedanput ona došla.. Štedio sam istinski čas nije očima u njegovoj mašti dizala se u nedoglednoj perspektivi godine prošle, njih se dovje zaručilo, ja na ovaj tamnim i jedva vidljivim bojama gledao je Rifatbeg jedan sestru zvao i — zagledali.. Dvije u svome sinu. sestra ljubila je Murisa. Isto vjerno i slijepo- kao što jo š ja sada ih preda tomu mladom Nosio je nekakve račune da odvjetniku, kojeg su jednog od najsposobniji preporučili. Išao je, mu, kao da ga uzme za svoga odvjetnika u velikom i razgranjenom poslu kojeg ... A onda sam joj sve rekao!:. je naslijedio iza rahmetli Hadži Sadibega. Mladi odvjetnik primio ga usrdno u svojoj kancela­ Šem sibega b ijaše do srca dirnulo Nusretovo pripovijedanje. riji. Razgovarao snjim dugo o poslu, kojeg mu je dao, O vako iskreno i vjerno nije mu niko do sad pripovijedao, za tim prešli i na ovako o znao ni ljubavi nije sam mu niko do sad govorio... I nije ništa odgovoriti Nusretu. I on je mislio o lijepoj djevojci, koju nije ni poznavao; — mislio sa dvos­ trukim čuvstvom, neznajući, kako bi je osudio... Sunce je na zahodu zalazilo, nebo se oblačilo i trgovaca. Dr. Sarijan s ocem. drugim Ispratili ga svi poznati prijatelji, a Šem sibeg. Nakon što je Nusret svršio i oprostio drugi put na odlazak. je s se. Parobrod je Nusret se koga ne zaboravi i ugledao plakala, jer okrenuo dao znak po je da mu svaki čas piše, da mu javlja što se u Carigradu dogagja, a pri oprostu šap­ ne zaboravi javiti mu, kako će s M u- risom svršiti. — Kako sam ti sinoć rekao — napomene jo j Nus­ ret — ne zaboravi... Jedan dan otigji Samibegovim; ja sam već sve Šemibegu kazao... — Poslušaću — reče Fadila — ali ne vjerujem.. Ja sam vidila... — Budi pametna! Popusti srcu... budi snažna... Fadila parobrd. Nakon obeća ponovo. Nusret se oprosti i unigje u jetovao mu se i obećao da će sa časova odmicao obale. Na obali su stajali jo š Nusretovi se parobrod od prijatelji i mahali ponovo se Sarijan u Rifatbegovu razgovarali. Postali bliži prijatelji. se s njim u svim primjedbe. Preporučio stvarima i uvaživao ga jo š nekim njegove svojim prijateljima i malo po malo išao Sarianu posao sve bolje. Za mjesec dva postali intimni prijatelji. — I jednog dana uveo Dr. Sarian svoga prijatelja Rifatbega Afendakizade u svoju obitelj!.. Malen krug bijaše to, kojeg je sačinjavao dijete i žena, mlada i lijepa ženica odvjetnikova Eliza. Toga časa nije nikad Rifatbeg zahvaliol Ono izne- nagjenje, onaj susret prosecao uvijek Rifatbega, kao teška opomena na mladost... Radostan i vaseo odvjetnik predstavi Rifatbega svo­ joj ženi. Ona ga pogledala, čudnovato, a ruka jo j počela drhtati. Postala blijeda kao smrt i malo da se nije srušila, na pod. Rifatbeg je gledao pred sobom ženu odvjetnika S a riana i u isti čas gledao Elizu rogjenu Anades, nekadanju svoju nekoliko rubcima. R ifatbeg je u jednom nekolicini dobrih Odvjetnik je uživao osobito povjerenje Rifatbegovo. Sav ­ oko sebe, da odlaskom gubila i posljed­ njeg tješitelja svoga sjajnog srca. Nusret nije mogao dugo razgovarati s njom. Molio radnju i tu sestru. Prišao i njoj. Ona je Nusretovim nuo jo j nježno, da zahvalio Tad su se oprostili. Nekoliko puta navratio Na pristaništu dugo razgovor s Rifatbegom, poljubivši ga u ruku prišao redom svima životu Carigrad. Rifatbey ga sokolio ga preporučiti jo š svim marom raditi povjereni mu posao. otišao iz Carigrada. megju njima i Dr. a Dr. Sarijan tužio se R i- u trgovačkom velikom mjestu, kao što je XX. razgovarao stvari. fatbeg'i na posao, da mu ne ide, jer da je teško probiti led i postati popularan obećao mu, da će počelo zahlagjivati. Nusret je druge prijateljicu sjećao se i [drugu. I u isti čas gledajući Elizu svoje ljubavi s tom lijepom ženom, sjetio se onog posljednjeg časa, kad ju je ispratio na željezničku stanicu, da ide u Evropu i sakrije grijeh njihove ljubavi... bio uzrujan... Šetao tamo, ovamo zamiš­ ljeno gledajući preda se. Nije ništa vidio pred sobom I ta Eliza, ta žena koju je Rifatbey nekada mahnito ljubio, eto je opet došla ovamo, da zatraži možda zado- �voljštinu za uvrijegjenu ljubav; eto ta opazio je dost. Pritisle ga brige: posao, obitelj i odgoj djece izliječio rane mladosti. U jednoj stvari došlo megju njim i S a ria - G ospogja Eliza nije ni riječi progovorila. Sarian situaciju, povedavši Rifat- nom do nesporazuma i oni prekinuli poslovne veze. I tim se i sve svršilo!.. b eg a da mu pokaže kćerku. Eliza je ostala nepomična. Za bijelim zavjesam a nad posteljom nevinog djeteta, k oje je mirno spavalo, pripovijedao je mladi odvjetnik svom e prijatelju svoju kratku historiju ljubavi: „Rifatbey, vidite ja jediti, što će imao Rifatbeg nije više znao nijda postoji na svijetu Eliza, nije vam znao niti je cvijet njegove bih vam mogao nešto pripovi- mislio o svome djeteta, prve ljubavi. Nije znao, koje je bilo da je taj cv ijet procvao i očarao milinom njegova sina. vam i čudnovato biti! Vi ne znate! Nijesam zgode, da 12. Vrijeme teklo i Rifatbeg zaboravljao na svoju mla­ žena koju je on zaboravio i odbacio usrećila je jednog č o v jek a"!!. Dr. Broj . B I S E R * Strana 2 6 8 . T o je istom jutros doznao od Šem sibega! povjerim. Ja sam najsretniji čovjek Uzgred napomenuo Šem sibeg, da bi mogla biti ljubav na svijetu!.. R ekao sam vam, da sam oženjen već tri go­ u prvom redu uzrok Nusretovoj bolesti i da jo j sam o u dine, a to nije istina! T o je tajna — ne moja, nego moje Elize... Ja sam vjenčan istom godinu i po u Ženevi, odmah po svršetku moje prakse i nakon položenih advokatskih ispita. Elizu sam upoznao u jednom parku u Ženevi. Tam o je hodala i zabavljala se s jednim djetetom — hoćete li tom treba tražiti lijeka. Otac je bio i za to vojka bila ne znam odakle. 1 Šem sibey mu rekao ime Nusretove odabranice. v jerovati? — sa mojom malom Sabinom L SabinaL SabinaL ponovio Rifatbey nekoliko puta. Sarian se prigne i poljubiti dijete, a za tim nastavi: — T ad se upoznao s mojom Elizom. Mislio sam, da je žena ili kakva odgojiteljica. telji. Ona je mora imati nekakvu tajnu na svome srcu. Mi smo se vigjali često, skoro svaki dani Ona je šutila, rijetko govor koji bi razgovarala, izbjegavajući svaki raz­ se odnosio na njezinu prošlost. A ta n je­ zina šutnja ta tajna tuga i sjeta, ... I jed nog ostavljenu dana od osjetim čitavog u duši, svijeta svim žarom prave i iskrene ljubavi volim. Očitujem se. Ona se gorko osm jehne kao da mi nije vjerovala. Za lim reče: — Prijatelju, vjerujete Nije vjerovao svojim ušima šta mu Sabina Sarian... odgovorio Šem sibey. Rifatbey nije više ništa rekao. Prišao da se s drugim oprašća, izm akao se Rifatbey i šetao sam. Parobrod je pošao. Nusret je mahao jrubcem , op rašse sa svojim prijateljima. Rifatbey tupo gledao, kako odmiče se od obale veliki engleski parobrod, koji je puto­ vao za Egipat. Jo š koji za rt Šaraj čas i zašao je iz vida gledaoca Buruna. Ostala samo crta morem, kuda je brod prošao... (Nastaviće li, da bi vas mogla usrećiti. se). — Vjerujem — odgovorim na to. — A vjerujete li, da bi me ljubili, ovako, a da vam ništa o sebi ne rečem. J . T an o v ić: Sutonski snovi. — Prim ite moju ruku i budite mi ž e n a .. — A da me nikad ne upitate za ovo dijete, za ovo nedužno stvorenje, koje nije krivo, da pati na ovom svi­ jetu. — „D ijete će b iti m o je i ja ću mu dati svoje ime, pristanem ja i kleknem pred njom e. Iza toga svom e smo m jestu vjenčali i došli u Carigrad, da u počnem karieru. To niko ne zna! Jedini svoju tajnu, jer vi ste čovjek, ušuti i prigne se, da poljubi malu Sabinu- R ifatbeg je šutio, gledajući pred sobom čovjeka, koji jedno nahodče uzim lje za svoje d ijete i ljubi ga... Sarijan je ljubio Sabinu i milovao po licu a Rifatbegu postajalo teško pri duši... On je osjećao težinu svoga snage, da ga primi na svoje ime... Elizu nije više vidio... noći, majko uzdaha i sn ova! — — .— Poljima cvijetnim žića pjesnikova Biserno svuda popadalo inje 1 viš njih gavran krstari i sova, k o jeg ja visoko cijenim ..“ Sarian I noć se spušta, kraljica duhova, 0 se ste vi, kome sam povjerio i. Gle, suton noćno rasiplje milinje Noć čarolije čudne i vilinje . . . . Ona mi je dala ruku... grijeha, ali nije imao Nusretu i s njime. Bio je uzrujan. A kad je svr­ šio i Nusret počeo tajuć da tu nepoznatu moguće!.. Qugo razgovarao koja je prekrivala nje­ zino lice, privlačila me sve više i više... ženu, Nije je Šem sibey rekao i ponovo ga upitao. Mi smo općili kao prija­ bila tužna i hladna. Ja je nijesam mučio sa izjavama, zam išljajući sebi, da gotov, da ispuni želju sina, jer nije imao ništa proti ženidbe svoga sina, pa makar ta dje­ Što plaše samo kukavice sinje . . . . Gavrane, sovo, bjež’te duplju sv om e! Hrgja i glupost pred vama se klanja — Al’ svijest svoje šije ne priklanja. Sad nema m jesta mraku tiranskom e! Uzdasi robija ragjaju slobodu 1 spas i sreću potištenom rodu. �Broj 12. .BISER' II. Strana 269. h a n o v a , toliko je bilo megju Tatarim a stranaka i sve te stranke su se Što grakćeš, gale, kad imadeš strvi, megjusobno do istrage gložile. Rusija, kao inovjerna država, Tu mrtvog robija leže legioni, nije se mnogo za njih brinula, ona je uzimala od njiha porez u krvi i novcu, a njihov unutarnji T u sila pade, tu se ropstvo krvi, socijalni život i poredak prepustila je samim njima. Razni Tu mnogi uzdah izvinu se boni. Bašklri, Kirgizi, krimski i donski Tatari, te kavkaski Turci, II kobiš istom stečenu slobodu, nijesu Ili se praštaš s četama tirana? . . . da su u kakoj vezi stajali. Pokret ruskih muslimana datira 0 od početka osamdesetih godina, kad je preporoditelj njihov ostaj gale! Već je u pohodu se megjusobno tako rekuć ni poznavali, a kamo li Ismail bey Gasparinski osnovao prvi tatarski list „Terdžu- Sloboda draga. Eto robiju dana! mani hakikat". — I onda su ruski muslimani, koji su se do Digla se snaga slame i plotova: tada 1 dronjci hoće da postanu ljudi, smatrali povučeni Ponos i čojstvo u njima se budi. vrijeme Kroz Tirani doljel Vlada je robova — prototipom u struju kratko vrijeme narodima A gavran grakće povrh legiona. 1906. bore — ili — te prije pet „sabor ruski su za kratko morala računati. muslimani stupili u prve apsolutizma godina, bio je i autokracije. uz God. velike neprilike Novgorodu prvi tatarski narodni zbor ruskih muslimana" — kako ga oni sami omh 2 0 miliona ruskih muslimana, a naglašena je na tome saboru O društvenosti. se ovo naše koliko - toliko očajno popravi zajednički rad i sporazum u ovome se i ekonomsko poboljša, potreban je sviju nas. S toga je društvo i možemo sastati, porazgovoriti, posavje- tovati, pa eventualno u tu svrhu stvoriti i potrebnu orga­ nizaciju. Mi treba društvenosti; dakle da naročito shvatimo treba onaj dublji dobrotvor, biti „hajirsahibija" svoga naroda, pomoći svome bratu u bijedi i nevolji, to je uzvi­ šeno, to je i lijepo i plemenito, to je naša sveta čo v je- čansk a i i s l a m s k a dužnost. Ova spoznaja, ova čovjek u svijest sa čvrstom odlukom, da društvu, u jednom dobrotvornom član za to, da svome bratu i svome pomogne, treba društvu bližnjem u nevolji da svakog uzdigne do ponosa, te da u njemu pobudi volju i to nepokolebivu volju za rad i požrtvovnost. Šta može zajednički i društveni sabora. hiljada Tom e velikom zboru muslimana, svih muslimana na su bile sve nacije i sva plemena. Na tome se islamskom omoću svojih velikom zboru stvorio org aiizacija svim silam i nasrtljivoj kleri­ kalnoj ruskoj propagandi". Na tome saboru rekao je jedan islamski megju ostalim slijedeće: na onm stupnju kulture, „Prije na novinar nekoliko godina bili smo kojem je ostali svijet bio prije četiri stoljeća, a sada posjedujemo oko 5 0 0 znan­ stvenih i literarnih djela. T o doduše nije puno, ali autori tih djela su nam jo š mladi ljudi, puni sile i snage, pa se nadamo da će u sv ojoj generaciji to podvostručiti. Imamo ljudi učenjaka svjetskog glasa, imamo elementarnih i sred­ njih škola, imamo kazališta, dapače i žena kuje bi mogle izobrazbom i svojim idejama stati uz bok mnogim em ancipovanim Evropejkam a." — Ovo neka nam bude doka­ zom, šta su ruski muslimani stvorili na kulturnom polju od 1880. do 1906. godine, daklen za 2 6 godina. Protiv njihovog kulturnog pokreta digla se bila silna organizovan rad reakcija svjedoči preporod naše braće muslimana u Rusiji. jom ignorancijom 1870. drijemalo je ili bolje rekuć živilo bile su ložinkom toga prisustvovalo je preko 2 0 a zastupane limani podignuti nacionalnu svijest školama i oduprijeti se stvoriti, i kakova dobra za narod doprinijeti, najbolje nam Do godine sloge jednodušan zaključak, koji doslovce glasi: „Ruski će mus­ smisao da shvatimo onaj plemeniti cilj, što ga n a š a d r u š t v a kao dobrotvorna imaju pred Biti potreba Riječi: „bratstvo i jedinstvo" materijalne pogledu jedno zgodno sredstvo t. j. opet jedno stjecište, gdje i apsolutna zemlji. (Svršetak). Da je ropske podložnosti, nazvaše. Na tome saboru je bio utemeljen moralni savez A sim : očim a. i koji se i danas skupa sa ostalim protiv održan u Nižnjem X stanje su redove narodš Rusije, Jo š šapće uzdah ranjenika bona, lijenosti liberalnih agitacija, postali faktor, s kojim je Rusija mračnjačkih i religioznih elem enata, koji su svo­ i fanatizmom htjeli jo š u početku spri­ ječiti taj liberalni pokret, protiveći se svakoj novotariji, nu je u letargiji u potpunoj nesvijesti 2 0 miliona muslimana ta reakcija bila je u Rusiji. Jest prije 3 0 — 4 0 godina živili su islamski narodi pak danas nema muslimana u Rusiji, koji ne shvaća potrebu u Rusiji pod dojmom sredovječnog mračnjaštva, a megju njima ne samo da nije bilo nikakove veze ni zajedničkog rada, nego su šta nauke i škole, kao jedinog oružja, s kojim može obraniti i svoju vjeru i slobodu i domovinu i narodnost. više bili megjusobno do pretjeranosti rascjepkani. Koliko je u raznim tatarskim plemenima bilo kroz dva decenija polagano savldana, Ne ću nabrajati sve napredne tekovine ruskih musli­ mana, samo ću naglasiti to, da su se ruski muslimani �Strana 270. preporodili jedino i samo H F. pomoću organizovavih društava Borba s tigrom. sa različitim korisnim i humanitarnim svrhama. P a i svi civilizovani evropski narodi iiradu da zah­ vale za svoj napredak i procvat svojim različitim socie- U društvu sa tetnim skupinama, udruženjima. Englesku je preporodio i kulturno na današnju vi­ sinu podigao T h om as Arnold, protestantski duhovnik, koji like naobrazbe. T e — što su njegove znači — svrhu u godini 1 8 3 0 . u sami mrak u tamošnje seoce Nivvenis, koje je vlasniš­ riječi: christian — gentle- kršćanski kavalir, pa je tvo nekoličine Evropljana, pod čijom u tu zorom radilo stvorio udruženja za narodnu pros­ i tijelo i duh, čim e je englesko čitaonička usred kojim a je bilo i tako zvanih „putujućih knjižnica", koje su knjiga na čitanje. Isto tako su Vereini i Verbindungi šumskim drvećem, izgledalo je kao da se nalazi kakve tvrgjave, koja ga štiti od navale šumske zvijeradi. Tu večer bili smo gosti kod Holandeza, jednog od u mfesto, te se megju narod širila razni prostor bijaše iskrčen. T o seoce, koje je opasano sa sviju strana visokim društva i narodne knjižnjice, megju se prenosile iz m jesta ovi radnici, sačinjavala je kojih 20 četvornih kilometara širok, koji usred steče šume školstvo bilo reformirano. Osim toga je taj reform ator engleske prosvjete zasnovao je upravom i nad­ stotinama kineskih i drugih radnika. Zemlja, što su je obragjivali vjetu, koja se na tome bazirala, da Englez mora usporedo odgajati tada poznatim holandeškim geologom Moerom i delegatom arheološkog instituta Rosselom puto­ vah po otocima Jave i Sumatre. Jednog dana iza dugog putovanja prispijemo upravo je dvjem a riječim a označio svrhu svakog odgoja i sveko­ m en“ Broj 12, „BISER' vlastelina toga sela, Mister Olanda. Iza večere izagjem o u podigli njem ački narod na današnji zamjerni stupanj kulture. Sam hladnjak. Večer je R eifeisenov sistem osnivanja poljoprivrednih zadruga učinio bacala je svoje trake svjetla daleko u gustu noćnu tamu, je N jemačku tako produktivnom, da danas svojim kruhom koja i krumpirom hrani do 6 5 milijona naroda, dok godine 1858. ^ored nas amo tamo lijetahu. r ije mogla ista velikom, a njen narod je može po sv ojoj nego i svim a je bio narod. germ anskoj ne da, već raznim Č eški ga — Ne, četiri narodim a. Češki narod se vjekovim a — U ovoj ih okolici bori proti „Češkim besedam a" — Šuma tojmo izreki doći do d r ž a n a misao: nosti, naš danas Lampa je oni prelaze iz defenzive u je glasila od spoznaje, prilike potezima i u sami skladu c je lo k u p n o s t i, pa se što ovako: u kojoj da p o j e d i n c i , koriste spas N as- će biti s a ­ koristeći ukup­ sebi, — interesa ili bolje rekuć: pojedinca i više udružujm o! m alo više života, agilnosti, reda i rada, a njihova blagodat, korist i B ožji blagoslov ne će izostati. Svrha je ovoga moga skromnoga rada sam o ta, da pobudi sm isao i oživi interesovanje za društve­ nost. U to naš posao! dogorijevala, bacajući svoje slabe, izm o­ da prenoćimo Spavao sam do kasno u jutro. Domaćin je već bio otišao na njivu, kad sam se ja probudio. Popivši kahvu, izagjem da se oko kuće napravim prošetam. Razmišljajući, da li da mali izlet u okolicu, ili da igjem sregjivati L popravljati moje jadne dnevnike, naigjem pokraj „sklonje Zaključujući ovu raspravicu želim, da unaša društva pokažu se malo sigurno ima silesija? — pro­ ih je puna i nije nikakva rijetkost, da se rene trake plave svjetlosti u gustu noćnu tamu. Ispijajću spom enuo, možemo izvući jedan moral, jednu pouku, koja jednoj stekli već uvjerenje o pri tome zadnje findžane kahve, dignemo se u svoje odaje pred njim na svim a linijama uzmicati. Iz ovoga svega, što sam u najkraćim u su vide u p6 bijela dana, kako izvan šume hodaju. i t: d. ofenzivu t. j. iz obrane u navalu i njegov dušmanin počim a bi da dužim ja ispitivanje znatiželjno, na što će domaćina: hoće da proguta, ali se on surove kao ljudskoj sili. očeličila je i razvila sile češkog naroda da te odgovori domaćin. U deset godina tek tri- slučaja. I tigri nasrtljivosti brani. T a stupnja, od boja, što — Dogodi li se ovdje često, da tigri razderu čov ­ češki narod, se ujedinjenim narodnim silama — baziranim „ k r u ž e k i m a ", v jekovna obrana toga narod aždahi, koja dakle društvima — do slovenskim svjetlucajućih jeka? i bratski kulturi da bude uzorom ne samo nama, ostalim Lampa, koja je tu gorila, ja domaćina: pioner slobode više izložen udarcima tugjinštine, nego ikoji drugi slovenski na postao divna. zvijezdama vima pripovijedao. Kad se je povela riječ o lovu, zapitam Razni societeti i unie t. j. udruženja učinili su Fran­ za sve narode na zemlji. E to najbliži nam slovenski bila išarana Domaćin nam je mnogo što šta o tamošnjim kraje­ zemlja da prehrani 3 6 miliona duša, zbog Čega su se tada jatom ice Nijemci selili u Ameriku. cu ska bijaše ime, neka nam bude sretan i berićetan svaki u kojoj ugledam vrlo krasni američki bicikl. Probudi se u meni stara strast za jahanjem. Davno je to bilo, kad jed ­ nom bijah na izletu u okolici zdrobijem moj bicikl i mognem odoljeti. Mislio sam Malage, kojom zgodom od onda nijesam ga pojahao. Ne Izvadim ga ispod „sklonje" i pojašem. isprva pojahati samo oko kuće, ali ne bijaše tako. Široki i ravni put, što se je protezao izmegju kruškovih stabala, što su posagjena po krajevima puta, kao da me namamljivaše. Isprva sam brže i brže gonio. polahko, a poslije sve Krasni, gjavolasti stroj, koji me ugodno slušaše, pa onaj pogodni i dugi ravni put očaraše me tako, da b ijah �Broj 12. Strana 271. -BISER' igračkom u rukama mojih strasti. Odlučim napraviti izlet, s grma na grm. Na čas okrenu se prama šumi, povlačeći ni ne mareći za zamjerku gospodarevu, bez čije sam doz­ vole i pitanja uzeo bicikl. lijeno nogu za nogom, Preletivši za nekoliko minuta prostor od 5—6 glavu. Oči su mu poput fosfora sjale, nu ne opazi ništa kilometara, nalazio sam se tik šume, ispod koje se steralo Uvrnute, nepregledno more zelenila, ukrašeno laznobojnim poljskim cvijećem . položaju nešto oko Da bih se noga mirisa mogao duboko nadisati ovoga zamam- i nagledati krasnog romantičnog predjela, Sjed eći nepomično m ačijoj slične glave tigar je u dostojanstvenom sebe osluškivao. Kan’da je oklijevao u odluci, kojim bi od dva puta krenuo. Obuzeo me silni strah, da mi se nešto vrtilo u glavi, a srce je naglo lupalo, kao da će iskočiti iz grudi. sašao sam s bicikla, stavio ga tu, a ja sam se uspeo na granit, što se tu nedaleka nalazio. kao da se povlači u šumu. U taj čas preprhnu ptica s grane na granu. Tigar naglo okrene Odlučivši se napokon, koraknu prama rijeci. U isti čas poput strijele skočim ja iz svoga zakloništa, poletivši zamišljen i opojen krasotama prama biciklu. Pojahivajući bicikl očujem zamuknuti topot predjela, očujem najedanput, kako iza mojih legja popuc- tigrovih nogu. T o bijaše prvi juriš. Ustoboljen na biciklu kuje granje. zavitlam nogama. Bio sam pri potpunoj svijesti. Usprkos razm iče' a Prenuvši kroz se iz misli opazim, kako se šikara nju se šulja tijelo, spuštajući se prama podalje od spazih, da je mene. to Srce nehajno nekakvo krijepko rijeci, koja se je nalazila malo mi u čas tijelo prestade uzbugjenja, što je nastalo ušljed kucati kad Neka tajinstvena sila, koja se obično pojavljuje kod čov ­ „car zvijeri" — tigar! Na kojih jeka u ozbiljnim, kritičnim časovima, vodila me je uspješno trideset koračaja od mene pomaljao se je iz šumske polu­ i sigurno, davajući tame. Izišavši iz šume, tigar je stao. Njegovo tankovijasto snagu. tijelo i sjajne, poput zlata žute, oči ne micahu se. Napola sakriven lisnatim stupom, što se je nadvio, ukočeno sam sjedio, ne odajući ni najm anjeg znaka kret­ nje. Strah biciklu — me je počeo sve žešće pomislim glavni put. T o prevelikog straha, ipak sam letio brzo, razborito i sigurno, kao vanprirodni čovjek. u sebi — hvatati. Da idem k valja mi izletiti do na bi opet svratilo pozornost životinje i ni tenošću tigrovom. Nijesam se smio jpouzdati u bicikl da me spasava, goni. Istina, bude li zvijer odlučila da me i mišićima neobičnu ali bez uspjeha. Pri oba ta sreću, nijesam se bio smeo, jer bijah kojih pedeset metara pred njim, što mi je jo š pobugjivalo nadu, da će tigar, dok prikupi ovaj prostor, malaksati, a u jurišanju mu nestati pregjašne sile i žestine. Noge mi igra­ hu od pomamne brzine. Četvrtim jurišem tigar je skratio postojeći prostor i smanjio ga za Nemoguće bi bilo i to da bih se okoristio zaprepaš- udovima I drugi puta je navalio, juriša, na svu moju dva koraka ne bih mogao ujagmiti, a već bi me ščepala svojim krutim šapama. mojim nekoliko metara. Petim jurišem b ijaše me toliko dostigao, da je manjkalo samo pružiti šapu i š č e - pati me. Sad je već sve b utovo — u strahu pomislim — , uzalud je svaka borba. Bijaše podigao šapa, da pograbi bicikl će prije preletjeti izvijesni prostor daljine, ali se ne zadnji kotač, ali je može ma i najveća, ali ograničena brzina stroja usporediti Ovaj neumjesni korak zabavio ga je, s čega je malo zaostao. sa prvim očajnim jurišima tigrovim. U tom se času najstra­ šapa on akla, ne zabodavši u gumu. Tajanstvena s la, koja mi je u početku pomogla, šnije misli vrzle po mojoj glavi. Minuvši me prvi časovi zbunjenosti i straha, osjećao bicikl jurio, sam strepnju u cijelom tijelu, srce mi je kao čekić kucalo, kruskovoga a usta mi b ;jahu kao kamen spečena. Ah, da bar imam uza se oružje I gorko sam uzdah­ stabla sm ele su tigra, da nije mogao uzeti potpuna skoka. nuo. Revolver, kojeg sam do sada vazda nosio, jutros mi vrhunac svoje brzine, ali pored svega toga, ja sam sv e- e ostao pod jastukom. Baš gjer Ledeni mi srsi proletiše tijelom, pomislivši ponijeti. Jedino sam se kao da mi gjavo ne dade hrabrio mišlju, da se je zvijer kao da se opet povrati. Tako nagela stabla, se je malo očajavao. je užasnije dovršiti rijeke. brzinom pred malo što je u lijevo, upravo prama stajalo u kraju prostor razmakao. Bicikl da će se sva ova očajna minule noći negdje najela i zbog žegje spušta se u korito Spustivši se u rijeku, zagnjuri njušku u vodu. ali kao Pomamna brzina, kojom je sada ga borba puta. je Grane dosegao za koji čas po me naj- Kad su gumeni kotači letili pomamnom šapama zvijeri, opazim pred sobom dug, a uzahan most, koji tračak preko jednog prokopa. T o mi je put podiže glavu. Tako uzdignute glave da mu se je voda tigar koji čas zadržati pred mostom u oklijevanju, ili bar iz usta cijedila, kružio je usporiti lijet, pri čemu će za koji metar zaostati za mnom očima unaokolo, kao da nešto probudilo se steraše da to ne bijaše ono, radi čega je tigar tu došao: najedan­ nade, jer sam mislio, da će se vreba. Sad sam razumio po tom, da je tigar gladan i da I nijesam se prevario. Prešavši preko mosta, bijah ga već se ostavio za desetak metara. je iz šume išuljao, ne bi li gdjegod da donaknadi sinošnji gubitak. Tek jedan nepromišljeni kret našao plijena, Opojen ovim mogao me je učiniti žrtvom neuspjeha. Njegovo fino i tankovijasto tijelo nepresano stajaše ukočeno, očima, koje su poput luči neobično sjevale, prelazio je grabežljivom sporošću s drveta na drvo* uspjehom, činilo mi podvostručio brzinu. dili, tigar je navali nije više bio T račak slabe, titrave se, da sam sad U časovim a, što su iza ovoga slije­ ponovno prikupio onaki kao izgubljeni prostor, ali u prije: ujedljiv i silovit. nade, što je jo š živio i zadržavao �Strana 2 7 2 , _________________________________________ „ B I S E R " __________ ______________________________ se u mozgu, davao mi je „Silom Iako ne uvjeri!" potrebitu snagu. Brzina je odavna bila došla u najviši stupanj, pa ne mogu reći, da Tiran mora znati; sam U šibe je dotle pravo, pobrzao, ali sam ravnotežu. prostor Letili megju svakako smo tako nastojao, da ne izgubim stotinjak metara, a da Dok može da mlati. se nama nije mijenjao. N askoro opazih, kako je tigar prilično zaostao. koje Sad se sam s veseljem Sletivši u od poput ravan, mi je počelo mahu puščanog već tisnem niz Gizda sm eta, kada sila brdo, Zapreku ne pazi; Komu valja baru preći, ostavim tigra jo š nešto za sobom. Sad zadovoljnije neke taneta otprije iz daljine bio opazio. B 6s mora da gazi. kucati srce, grudi mi se nadi­ radosti u skoru pobjedu. Ali noge od silnog umora, kao da nijesu moje. „D ok koristiš, cijen ete", N ajednom mi nešto sjeknu mozgom, veselje se preobrnu u ponovni strah! nasred puta sad — pomislih ležao je i sm etem natjeram i da goniti. T o ne Spram oboren vratnica, na T o su pjesme stare: ulazu njive Zadnja ruža čim opane, veliki lisnati stup. Šta ću Za grm jo j ne mare. — 1 N ije mi bilo moguće saći s bicikla, k oji je svom snagom nem — Broi 12- letio. izgubim * Šta hoće, nek bude — rek­ biicikl. Pregjoh sretno. ravnoteže, morao Da Sv oja bolest teško tišti, se ne sam sporije Tugja nije muka; M o j me nokat više boli, kao ^da je tigar uočio i očajno po zadnji put navali. Poletiše mi srsi cijelim tijelom , kao da me se do- Nego t v o j a ruka. ta č e ledena ruka smrti. U mozgu mi nešto zavrnu i poče mi se nesvijestiti. T ig a r je umora. U tom času prikupim i zadnju snagu. već m alaksao. Sad sam ga vrijem e gonio, ali Čuo sam kako hrope od silnog sigurno pobijedio. Jo š uvidivši da je me je neko uzalud, ostao je. Tada sam i ja ulazio u selo. I ako sam bio u selu, bez bojazni H u « e in G jo g o : od tigra, ipak nijesam popuštao u brzini. Bio sam Kratak pregled perzijske knji­ ževnosti. silno uzrujan. Srce mi se topilo od miline, bio sam zanesen ovim sjajnim uspjehom, spasivši se herojski od [Svršetak.] očite smrti i D ram sko pjesništvo. nadjačavši najbržu i najopasniju zvijer. Od tada tek počeh Ova najm lagja vrsta pjesništva razvila neograničeno ljubiti i cijeniti život, U ovoj da izum borbi bicikla stekao sam nepokolebljivo uvjerenje, služi kao nova sjajna epoha u povjes­ iz vjerskih molitava i ceremonija. Perzijski se lesiju takoga gradiva počevši od prodaje Jusuf pejgam bera do sada ni jedan čovjek pa sve do sudnjeg dana. Naročito je u njih nije m ogao steći pravoga i čvrstoga uvjerenja o položaju, sama i elegija o h. Aliji, njegovom umorstvu kojeg se je ničkoj smrti njegovog nici ljudskoga života. današnji Kao ja , čov jek dovinuo, čiji pregji i praoci bez ikakve zaštite milijardama godina usred najgrabežlji- u Perziji, narod ima simnogo p je­ i o Od toga vremena počeše se muslimani razdvajati na Alijev ce i Muavijevce i konačno taj razdor urodi, te v jie zvjeradi življahu. S turskog: Muhamed Zahirović muče­ sina Husejna (6 8 0 . kod Kerbelata). vjeri osjeti neka razlika. Pristalice niti, a ostali — većinom se i u Sune nazvaše se Su ­ Perzijanci — zadobiše ime Šiti (raskolnici). Šitska nauka bi u g. 1502. proglašena za državnu vjeru u Perziji. Sinovi Irana i dan danas slave Epigrami. Po njemačkom složio: S u le jm a n M u rsel. dan1), kad časti. je godišnjicu t. j. onaj ubijen h. Husejn pravi našljednik halifske T a je slava vrlo tužna, nju od krvi i strahote ne može mnogo oko da gleda. Na taj dan u svakom gradu gdje ima dosta Perzijanaca (daklen i u T u rskoj), kreće Okreni se, život pitaj, povorka Šlta kroz izvjesne ulice. Naprijed idu derviši i Kad t’ okupe brige; glasno uče molitve i razna štiva o smrti rečenih velikana Dan i noć ti više kažu, i o progonstvu njihovih pristalica onog vremena. Za der­ Neg’ sve mudre knjige. višima idu neki ljudi obučeni u bijelu haljinu sa ’) 10. okt. „jevmi ašura". handža- �Broj 12. Strana 273. ,B I S E P' rima u ruci, a za ovima korača ostali svijet. Kad derviši Kada se, nakon opadanja halifata, perzijsko carstvo prouče po koji odlomak, zastanu, a svijet (povorka), oso­ proteglo na Indiju, tada bito onaj naprijed, počne uzdihivati i tužno vikati: ja Ali, perzijski jezik i običaje, koje unesoše novi gospodari (ve­ ja Husejn, ja Hasan i t. d. Oni u bijelim odijelima, zane­ liki moguli), te tako seni vjerskim čuvstvom, udare sebe handžarem po trupu, aristokracija zajedno sa perzijskim vladarima počeše pisati po ruci, glavi i drugda, te se jako izbrane. Krv šikne i djela perz. jezikom, i u tom nastojanju puno učini. U In­ odijelo poškropi. Neki se izgubi, te ga odnesu, a ostali diji su napisane i ove znanstvene knjige; ,,M untehab-ut-tevarih“ pogju dalje, da to isto čine, na drugim mjestima, gdje će povorka zastati. Koji u takoj žalbi iznemogne od velika aristokracija ove zemlje prihvati povečaše utjecaj perz. povijesti od t. Abdul Kadili j. Izabrani Badauni-je, knjige. Ova dogogjaji iz 1597. dovršena« gubitka krvi, ili ako koji baš i zaglavi, — taj onda ima „G julšen-i lbraiiimi" od Ferištaha kod svojih istovjernika osobitu čast, jer je dokazao „dje­ Indije); lom ", koliko žali za onim mučenicima vjere, koje je perzij­ džihanu od Ebul Hamida ski narod toliko volio, da h. Aliju poštuje kao kakva sveca. A k bara" od Ebul Fazla Allamije. Jo š ćem o spomenuti neke Naravno, da ovako prikazivanje i ovakova drama „Padšahnam e" (to je čitava povijest (Knjiga o vladaru) o caru iz Lat.ore, te Šah- „Povijest autobigrafije ili biografije mongolskih careva kao cara „Tuzu- prelazi preko granica svake umjetnosti. Tako prikazivanje kat“ (Staze, redovi), „Melfuzati Tim ur" (R iječi Tim urleu- je jedno strašilo, koje mogu izvoditi jedino fanatičari.2) kove), „Vakiati Bab ari" (Vrijeme vladavine cara 0 modernoj drami iz socijalnoga života ne može biti i t. d. M egju najm lagjim djelima — Babari-a treba znati, da se i ozbiljna govora, jer odavna nije Perzija slobodno odahnula. danas služe perz. jezikom ugledniji ljudi zapadne Indije — Moguće je, da su im Englezi pokazali djela Šekspirova, a valja istaknuli „A teškede" (Ognjeni hram) od Lutfi Alibega i Turska, koliko je god u stisci, može svojom literaturom (T 76 4 ) i „Teskiret-us-šuara“ (biografije pjesnika) od D ev- pobuditi šahove podanike, da ovu granu pjesništva prenesu letšaha, najznatnijeg perz. povjesničara. Za povijest Islama važno je djelo u svoju domovinu. Da Bog da! Mi „Ulema-i Islam ", gdje ima dosta podataka i o perz. staroj vjeri, te „D a- Znanstvena književnost. smo jo š prije istaknuli, da je znanstvena perz. bistan" (1 7 , vijek). • Perzijanci su filozofska djela pisali gotovo jedino književnost pisana arapskim jezikom, osobito na početku arapskim jezikom, ali su na području mističnog panteizma prodiranja Arapa u iranske krajeve. Ono brzo širenje nji­ samostalno radili. Imali su nekoliko svojih djela iz etike i hove države je st znak, da su sinovi pustinje bili dobro narodnog uzgoja („K abusnam e"). Znamenito je za geografiju organizovani, spremni i svjesni svoje sile, te su težili, da djelo ,,Sefernam e“ (O putovanju) od Nasiri Husreva i „Heft što više prošire svoje carstvo. I prosvjeta prolazaše dobro lklim“ (Seuam podneblja) Ahmeta R aci-a (1 5 9 4 .). Oni su pošto su Arapi voljeli čitanje i lijepu književnu gragju, te se bavili lakogjer medicinom, sastavljanjem im u tom poslu macijom ), botanikom i lizikom, te su pomogoše i Perzijanci, pišući takogjer arap. jezikom. Nu te znanstvene knjige nijesu unosile pro­ lijekova (far­ napisali o tim zna­ nostima dosta važnih knjiga. U matematici su sinovi Irana svjetu u masu, u narod perzijski sve dotlen, dok njegovi puno pomogli učenjaci nijesu počeli u 10. vijeku sa prijevodima valjanih JNasir-ed Dini Tuzija, direktora Heladžojeve zvjezdarnice arap. knjiga. Perzijski učenjaci su na prije arap. prodiranja Arapima, pri čemu treba istaknuti študije brdu Meradžju i študije Ulug bega t. zv. „Carske preveli neke grčke i bizantinske latinske knjige, a kad se table’*, koje je sastavio na temelju promatranja prihvatiše jo š i arap. darnice u Samarkandu o geometriji i astronomiji. znanstvene književnosti, onda su i sa zvjez­ širi slojevi imali priliku, da se dobro naobraze. Perzijanci su najvoljeli prirode ponosni, neizmjerno povijest. Oni su, onako od Ovijem letimičnim pregledom htio sam da iznesem uživali čitajući razna djela o imena onih islamskih velikana, koji su stvorili veliku per­ silnim carevima, velikim junacima i golemom sjaju prošlih zijsku književnost; htio sam, da se čuje za njihov islamski vijekova. T o i jest uzrok, da se je Veliki Firdusi pothva- rad, koji pripada prosvjetnoj zgradi svih muslimana, pa da tio onog ogromnog rada oko „Šahnam e", a to je ujedno tijem jo š bolje zavolimo taj plemeniti narod, kome danas i glavni uzrok, pa Perzijanci ovog velikana i dan-danas prijeti velika opasnost od bahatih Rusa i nezasitnih Engleza, onako poštivaju i slave. On je pogodio narodnu želju, uda­ j Ovaj je pregled mršav, jer nijesam vješt perzijskom rio je u narodnu žicu. Od mnogih povjesnih djela spom e- eziku, ali će ipak koliko toliko umanjiti onu prazninu, koja nućemo samo neke. „Tarihi džuzide" (t. j. Povijest izab­ postoji u našem narodu. Nekoliko ljudi, koji znadu perzijski rana) od Džurdžanije bavi se od najstarijih i tim se ponose, ne htjedoše i druge uputiti na tu kulturu, (Knjiga o poajedi.) nigdje ne rekoše ama jesnu za poznavanje tijeh velikana. i „Revdatus-sefa" (Vrt nepomućenog uživanja) potječu od dogagjajima Ovo je trebalo reći ko što se već reklo za Arape, či4u je Šeretud Dini Ali Jezdije. književnost t. j. njezin prikaz bio iznio bivši „Behar**. Jo š vremena do 1259. p. 1. „Zafername" Vessafove i Tebarijevu V alja spomenuti i neke kronike kroniku (prvi perz. prijevod sa da se ko nagje, pa da obradi tursku literaturu, e valjalo bi 1 sa arapskog). ») Čuo sam, da za taj posao upotrebljuju većinom niži stalež, kao haroale, ribare i dr., kojim, ugledniji gragjani plate priličnu svotu. Pri pisanju ovog pregleda perz. književnosti najviše sam se služio Mayerovim velikim leksikonom i knjigom Die Haupt-literaturen des Orients (11. dio) od dr. Haberlandta �Strana 274. Bi oj 12- .BISER' Š e fik a -N e s te rin B je le v a c . Ja sam i tada mislila na njihov odgoj i kad sam se Odgoj i škola. poslije, raspitala u kakvim su prilikama odgojena ta djeca, B ez svake sum nje u životu čov jek a najglavnije mjesto zauzim lje odgoj. Kako se ko čitava svog života. Već odgoji, i sam a onaki riječ i ostane „lijepo označuje, koliko se mora paziti na odgoj za odgojen" djeteta. Kolika se vrijednost daje odgoju, najviše nam tumači ta činjenica, što se u svim državama danas ozbiljno odgoju i o načinim a, djeteta. kako je vode najlakše rasprave o oplemeniti dušu Hiljade primjera vidimo svaki dan u životu, ali na žalost najviše zlih strana od goja i nehaja roditelja. D ječurlija, d ječaci veliki, odrasli miadići, pa i muževi i oci djece, koje svaki dan susrećem o na ulici — sve su to primjeri lošeg odgoja. Tuku se, biju, piju i sv a g ja ju .. — A uzrok sv em u? L oš o d g o j. --------iz škole 1 Pa ćeš misliti, da su oni već odgojeni 1 Ne I Čim su odmakli ispred očiju učitelja, počnu zastajati, igrati se, za tim psovka i onda se počnu tući. — — 1 jed va viuiš izmegju njih stotine dvojicu, ili trojicu, kako mirno igju svojim kućama, noseći knjige i tablu u ručicama. 1 nehotice nam dogje na um ono: „kako su lijepo o d g o je n a ".. . Tad ne mislimo na školu, nego na roditelje, jer im nije onu finoću mogla je dati. Kuća i domaći odgoj to su učinili: — m ajka ih je odijelila D ijete bi moralo doći u školu, svršivši najprije nauke — o lijepom kod vladanju. Roditelji daju djeci prve pojm ove o životu i svijetu i ostaje u njinovu pam ćenju, Ona kao razlučiti od U školu bi trebalo dijete doći, kako rekoh, sa nužnijim znanjem o školi. D ijete ne bi sm jelo, naj­ da opazi veliku razliku izmegju kuće i škole. M noga ujeca smatraju za kaznu igjenje u školu, a mnogi roditelji šalju opet djecu samo da nisu kod k u ć e ... D jeca se u školi dosagjuju i jedva čekaju, kad izaći, jer nije škola udešena prema onomu, što je će uijete dosad zanimalo. Naš ženski podmladak; oni ispod deset godina po­ kupljen je po sokaku i strpat u školu. Roditelji su očutili nastavnika, od škole, da im djecu preko noći valjano odgoje i vaspitaju. Ne može se to za jedan čas, kad djeca nijesu donijela sa sobom ni pojm a 0 školi i nauci. Pa i to nas mora veseliti, jer to je jedan dobar korak naprijed, kad se uzmu u obzir nesnosne prilike, pod ko ;ma se razvijamo. Nažaiost, kako djeca doiaze u školu, kao c lje srne iz šume, tako i škola, ne visini, na kojoj bi morala biti. Škola je stoji bez na onoj nastave — nastava je nesavremena i nije pedagoški ispitana, pak tako 1 djeca p oiaze školu, nauče vesti i nešto učiti, a njihov um prolazi kroz polumrak. Postane djevojkom, ne stekav ni pojm a o svijetu i i životu. od one aječurlije, što se svagjaju. kuće sa roditeljima prve nikako škole. Odgoj i škola, to su dva pojm a, koji uvijek slijede jedan za drugim, ili zajedno obadva u isto vrijeme. tu potrebu i sad traže od E to sam gledala i djecu, kako izlaze to njihova zasluga. Skoia bilo mi je onda sve jasno. Pojam odgajanja ne može se u kamen urezano. to Nije ga vidila ni u priči ni slici, a nije ga mogla ni naučiti iz onih kratkih i nerazumivili predavanja učitelja i muallima. A kao dijete ne može naučiti arapski i turski, a na materinskom jeziku nejmajući za to podesnih knjiga, uda­ je se ta djevojčica poslije kao valjano neodgojena djevojka dijete nikad ne zaboravlja I Ako ružu usadimo megju kam enje, megju trnje i ne Fali savremena obuka u našim školama i što se ne gledamo je, ne će imati one lijepe boje, onog finog miri­ će prekinuti sa umišljenim predrasudama o čitanju i pisa­ sa — izrudiće se, postaće d iv lja .. . nju, što se i našoj Dok ruža u našem perivoju, koju svakim časom ženskoj djeci ne će otvarati širom vrata znanja, ne ćemo naprijed, jer stupanj kulture jednoga gledamo i zalijevam o, procvasti će divnim bojam a i zamam- naroda mjeri se po ženama. ijivim mirisom. A onda je presagjuj po volji, nosi je kuda ti drago Iskrena rada, valjana odgoja i savremene škole dajte i našoj ženskoj djeci. — - — — ona opet ostaje ruža 1 . . Do nedavno u nas nije bilo ni škola, ni školskog odgoja. U posljedno vrijeme počela je škola odgajati nešto našu mušku mladež i to sam o š k o l s k i , ne oplem enju­ jući srce i dušu, nego samo šireći njegov duševni vidokrug. Istočno biserje. (S abrao K a s u m o v lu Ali m e d H a m d i.) Ženska djeca bila su pripušćena majci, kao i dijete ulici, gdje se je s muškom djecom učila i postepeno nestajalo kod njih onog svim psovkama ženskog prirogjenog stida. Vidila sam slučajeva, kako i ženska djeca psuju kao i muška. Naučila se na to. Prešlo im u krv. 1 tako ovih sam imala i pred sobom u školi. Jednom, došla jedna, drugi put druga i tužile se; a jednom dvije istom upisane, počupaju se za kose i počnu preda mnom psovati. Srdžba, čovječanstva. osveta, zavist i jal najveći su neprijatelji Kad se i igla svojevremeno na svoje mjesto stavi, ona se u čeličan stup pretvori. Zakon je fundament države. On zadovoljava suca kao i osugjenog. Ko želi imati vjerna slugu, neka šava svoje poslove. sam sobom svr­ �Broj 12. Strana 275. „ B I Š E R‘ [4AH0DNE UJVIOTVOHIHE. Kad morija Mostar moriiaše... P red ni°mnose od zlata sinijuKada dvije seke ponesoše, Zabilježio: F e h i m H . B a š č a u š e v i ć . Pred njim’ nose orahovu granu 1 na grani ruho djevojačko. Kad morija Mostar morijaše, Pratio ih ostario babo Pomorila dizdareve dvore. Su dva šćapa na avlinska vrata. Do dva brata na avliji kaplju, Ovako je stari govorio: Dvije neve u zelenoj bašči, „Sretan li sam milom Bogu fala! Dvije seke pod bijelom kulom. Dva sam sina na vojsku spremio, Kad starijeg brata ponesoše, Dvije neve u rod povratio, Dvije šćeri svati odvedoše, Pred njim dobra konja povedoše. Kako babu oblaziti ne ć e “. Kada mlagjeg brata ponesoše, Pred njim zelen bajrak razaviše. T o izusti, a dušicu pusti Kad stariju nevu ponesoše, I umrije ostario babo. Pred njom nose kutiju prstenja. Kada mlagju nevujponesoše, LilSTMK. Iz islamskog svijeta. Jedan ruski list, [pišući o ovoj našoj braći u Man­ džuriji, veli, da će — kulturno - gospodarstveni napredak muslimanu u Mandžu- kroz daleko kratko natkriliti oni — ako dalje ovako uznapreduju vrijeme i gospodarstveno onamošnje i prosvjetno Ruse i postati vrlo opasan riji. U Mandžuriji, otkad je odcjepljena od Kine, opaža se elemenat po njihov kultuni i ekonomski prestiž na Dalekom veliki napredak na prosvjetnom i ekonomskom polju. Kao Istoku. što su njemački i engleski trgovci — koristeći se slobo­ dom trgovanja financijalne sada — stvorili tamo ogromne gospodarske i ustanve, tako ustanovili mnoga slična im donose neprocjenjive koji izlazi pošljednih su i ruski svojih u Rusiji, brojeva da su poduzeća i institucije, koje koristi. Muslimanski list „Vakt“, u Orenburgu Mandžuriji, veli trgovci i kapitalisti o pišući u jednom razvitku od ruske trgovine u mnogi ruski muslimani u nju od­ Djelovanje kineskih muslimana u Nankingu. jedan uvaženi arapski list, koji svjem a prilikama islamskog je dobro učiteljstvom i t. d. Nu kako je Nanking mnogo udaljen nika imade vrlo manjkavo ili pogrešno svoje gospodarske poslije T i su se muslimani — po pisanju ,,V akta“ — kroz kratko vrijeme počeli u trgovini natjecati s Rusima, suviše sa ostalim Evropljanima, pa danas su u Mandžuriji sve od ostalih islamskih centara, veći dio njegovih muslimanskih stanov­ vjere. T o mnoge o mani najnapredniji dio kineskog naroda. Kao prosvijećeni življu djelatnost i otvorili piše ljudi oni sačinjavaju većinu megju državnim činovništvom, selili u svrhu trgovačkog poslovanja, te da su razvili naj­ kulturne ustanove. Kako informiran svijeta, nankingski su musli­ je potaknulo kineske Islama i p rosv jete", manima dadne osnovali kojemu je strog poznavanje svoje prosvjetljenije Nankinžane, da su revolucije islamski društvo imade u samom „Društvo glavna za širenje svrha, da musli­ odgoj i moral Danas to Nankingu preko 12 hiljada čla­ manufakturne radnje isključivo u njihovim rukama, a naj- nova, a u potonje je vrijeme osnovalo i svoje pododbore prometniji i najbogatiji trgovi Harbina natrpani su musli­ u provinciji manskim velikim trgovinama. Osim toga glavni odbor društveni stoji u redovitom pisme­ U Harbinu živi oko osamdeset islamslamskih poro­ Honkonkga, Šangaja, dica, a imadu svoje sve vjerske ustanove, društvo i bibli­ m jesta u Kini, oteku, čijim i po hiljada osoba. ruskom hiljada se knjigama Ta i tatarskom rubalja više obogaćuje. prošle godine biblioteka jeziku (1 5000 koristilo osam ima tri hiljade u vrijednosti od kruna), a svakim knjiga na preko pet se danom sve Sičevana i Pekinga. nom saobraćaju sa svjema islamskim odličnicim a pojedinih izmjenjujući misli o tom, kako bi društvo ostalim gradovima i selima moglo razviti svoju dje­ latnost na korist kineskih muslimana. Program se ovog društva u glavnom sastoji iz ovih tačaka: a) manima Društvu je rastumači dužnost nastojati, da kineskim musli­ korist novog republikanskog sistema �Strana 276. njihove dom ovine, te u to ime n jegov glavni odbor, a i pododbori u provincijam a rasturaju u narod na kineskom jeziku štam pane brošure, pa i na javnim skupštinama g o ­ vore drže Glavni i upućuju odbor i svjetinu pododbori narodno predstavništvo, te date, koji znaju i imaju revno i vjerno služe. b) Broj 12. ,B I S E R‘ DruštAO u novu brinu se državnu upravu. uz to o postavljaju v olje, izboru u sposobne da islamskim kandi­ na je poligamija (višeženstvo) vjerom dozvoljena. Zato bi se mormoni s malo interesima muslim. osnovne i gragjanske slobode vjeroispovijesti kao njoj mnogo raznih vjera i ima pristaša nekoje vjere, čim se sastanu sa jednim „1 ja sam muslim ". Amerika je na glasu radi slobode zbora i dogovora. Na velikim otvara truda lahko mogli prevesti na Islam. Nigdje na svijetu nema u Americi, radi čega i ima u sekti. Mnogo Amerikanaca slične muslimanskoj, koji — muslimanom ponosno govore zvanim „H ali", te javnim parkovima i ulicama mnogo govornika mejdanima, u zgradama predaje o škole u musi. mjestim a i mahalama; nastoji raširiti učenje vjeri. Dok u jednom, kutu parka vidimo jednog govornika arapskog koji bezbožnički napada sve vjere; dotle ćem o jezika, narod upoznati sa čistom islamskom naukom i umnožiti broj pravih muslimana. c ) Društvo energično suzbija cim a, iskorjenjuje u narodu gadne ukorjenile. čuti drugoga, kako svu svoju rječitost uputrebljuje, da do­ nemoral megju vjerni­ običaje i predrasude, koje su se Da izbavi malo dalje muslimane iz mizernog gospodarskog stanja, u kojem se nalaze, društvo ih potiče kaže istinitost jedne posve nove vlada u ova predavanja propagande i vjere. Amerikanska se ni ne najm anje miješa. Mnogome je poznat Behaullah iz Ake (Sain t Jeand ’- na trgovinu i obrt i u to ime ulaže velike moralne i ma­ terijalne žrtve. d) D ruštvo se brine o izboru vrijednih i dostojnih Acre), koji je za svoga života u Ameriku spremio mnogo alima za muderise, imame i muallime. Kako se vidi po ovom programu i po žilavoj aktiv­ uliahove vjere, oni sebe nazivlju ,,B ehai“ te imaju svagdje nosti ovog velikog muslimanskog udruženja, naša su se kineska braća po vjeri dobro osvijestila i počela stalnim koracima ići u susret b oljoj budućnosti. N ek im je Altah na pomoći! J Islamska misionerska pinskih ekspedicija na Filipine. V ogja fili­ muslimana Madžur Džon B . Fill obratio se prije nekoliko m jeseci s molbom na visoki mešihat u Carigradu, da se na Filipine pošalje pravovjerni nekoliko alima, koji bi tamošnji narod podučili islamskom moralu, bogoslužju i šeriatskim socialnim propisima. Kako se sada iz Carigrada javlja naše je odredilo vrhovno nekoliko Gejiani - zađe vjersko tijelo tu molbu uvažilo i uleme sejjid na čelu s priznatim teologom Vedžih Z ejd efendijom, koji su već preko M isira otputovali na Filipinska otočja, da vrše svetu govornika i propovjednika, te preko njih počeo svoju vjeru širiti. Sada u Americi ima velik broj pristaša B ehasvoje posebne hramove i bogom olje. T akogjer ima behaija i po evropskim velegradovimu kao Londonu, Parizu, Be linu i Beču. Kada se sastanu sa muslimanima, behaije 0 ali muhamedlJa! za sebe S ovore> da su 1 oni Jedna vrst je njih o vjerovanje podaleko od islamskoga. Behaije, kad idu na molitvu, na glave fesove ustiču godine velik broj dolazi u Aku i njih hodočastiti svake Behaullahov gtob. Da naša islamska ulema aogje u Ameriku i stane o Islamu predavati, bez dvojbe bi za kratko vrijemo vidjeli velik broj Amerikanaca — muslimana. Ne samo mormoni i behaije, nego uopće svi Amerikanci zbog sobnosti i simpatija za Islam s malo lako bi se uzvišeni mogli prevesti na njihove truua spo­ i prijegora Islam. Za to je prije svega nužno pravih, alima i vaiza koji dobro poznaju amerikansKi (engleski) jezik. Svaki Amerikanac, koji uvidi dužnost učitelja, i širitelja vječitih islamskih istina. B r o j m u s lim a n a u A m e r i c i . U Sjedinjenim dr­ pravdu i istinu, sa poklikom „Ali right" (av e dobro), bez žavama sjevero-am eričkim ima oko deset hiljada muslimana, oklijevanja je prima; od toga ga ništa ne može odvratiti. U Americi se često i u visokim krugovima debatira koji su po narodnosti Turci, Arabi, Kurdi Sloveni i Arnauti. Ovi muslimani većinom stanuju chusetts, Rhode-lslanđ, N ew -Y ork, M issauri, a mnogo ih živi i u državama M assaPensylvania, u gradovima Klinois i 0 Islamu i mnogi inteligentniji i ugledniji Američani očito simpatizuju muslimane i uzvišeni Islam. Providence-u, Važni zaključci indijskih .muslimana. Na poticaj bhopal- Osim ovih u Americi živi jo š mnogo muslimana iz dobrovoljnih priloga turskoj carevini. Indijske novine sada ske vladance u Indiji konstituisao se je odbor za skupljanje W arcester-u i Boston-u. Indije, Filipina, Kine i Perzije, kojih je broj — zbog manj­ javljaju, da je taj odbor stvorio ove zaključke: kavosti piti u cijeloj Indiji oko deset milijuna lira; 2 .) za tu svotu statističkih podataka — teško ustanoviti. Prije nekoliko vremena new -yorški dnevnik „N ew -York P re ss“ kupiti turskom carsvu jednu ratnu flotilu; iznio je statistiku o ukupnom broju muslimana u Americi. muslimanske mladiće slati na Prem a ovoj novini u Sjedinjenim 4. muslimana. Ali izgleda, da su državama pretjerane. iz Indije U se 5. državi Utah, pa pošto Amerikanci njihovo vjerovanje drže islamskim sličnim muslimanskome, ubrajaju ih u muslimane. Biće da Carigradu, da ordu-jezik zavedu po svjema visokim ško­ je i lama P ress" brojke 3.) osmanlijske visoke škole; ) zamoliti portu, da ti mladići po svršetku nauka i p Americi ima mnogo pristaša mormonske vjere, koji žive u „N ew -Y ork ove ima 4 5 0 .0 0 0 1.) Poku­ uračunala i mormone statistiku. M ormonski običaji u svoju uopće dosta sliče musliman­ skim , premda nijesu muslimani. Na primjer i kod mormo­ naturalizuju budu primani u tursku ) turski jezik kao obligatan školama u Indiji; kao obvezatan 6.) državnu službu; predmet zavesti po svj tražiti od osm. vlade u predmet i 7.) potaknuti portu, da ustanovi ratni porez za sve muslimane, koji pohode za vrijeme hadža Meku i Medinu. �Broj 12. .BISER' Književnost. Strana 277. Zašto sva Evropa želi Organi, koji se Muslimanska biblioteka u Mostaru, Svjema nam je poz­ nato, da je „Behar" naše kom adanje. neprilagogjuju Život je prirodnim borba zakonima, ne mogu živjeti. Kad se je kod ljudi pojavila religiozna ideja. P o tre b a . vjere. Vjera u Islamijetu za vrijeme svog višegodišnjeg izla- Is'am nije protiv­ vrlo dobrih originalnih i s istoka pre­ nik znanosti, nego na protiv najveći njen zaštitnik. Islam­ vedenih poučnih i zabavnih literarnih radova, osobito onih ska vjera je ćudoregje i moral. Kako Islam sudi o radu i religiozno - kulturnog karaktera, kojim se je mnogo okoris­ nastojanju. Zapreka našem napretku nije Islam, nego ono tio naš millet, a naročito naša porodica. muslimanstvo, koje ženja donio dosta Kako se ti lijepi posebnu knjigu, a radovi „Beharova" nijesu poslije štampali u se skoro sva godišta ras­ prodala, oni su pali u zaborav i ostali nepoznati velikom islamska vjera. smo krivo Obuka naučili. ilmijanska i Kako je liberalna njeno potiskivanje muslimana u ponor dzehaleta. Napredne medrese i njihove zasluge. Natražne medrese dijelu islamskog milleta, osobito mlagjoj generaciji, koja Medrese su pohagja srednje škole, a koja nema dovoljno vjerskog od­ na duh naroda. goja i poznavanja islamskih istina. i štete, koje od njih potječu. potrebne reformaciji. D oba tenzimatsko T ekije i njihov utjecaj i njegove pošljedice- Probudim o redakcija našeg lista imade našu narodnu svijest. Anadolija traži liječnika, da joj rane dosta novih izvornih i prevedenih lijepih poučnih i zaba­ viđaju. Plemensko slabljenje (opadanje?) u Anadolu i lijek vnih radova, proti njemu. Prešna proti današnjem Stoga, a ostalog i za to, što koje ne bi mogli u narednoj godini pored gradiva iznijeti, naša je administracija odlučila pokrenuti biblioteku, koja će periodično izdavati u poseb­ sredstva, mizernom nim sveskam a sve ove nove, a i one u „Beharu" tiskane Anatol treba poslati poslanstva. Pitanje nistracija staviti s njima u sporazum u najskorije vrijeme. socijalnih Prva knjiga ove biblioteke ovih će se dana dati štamnati Pitanje odgoja i obuke Sveskam a i obuke. biblioteke biće cijena vrlo umjere­ moraju upotrebiti u Maloj Aziji. Mala Azija koprca se i guši u pandžama bezdušnih lihvara. U radove, ako joj njihovi autori dozvole. Zato će se admi­ Musi. koja se stanju stručne misije, osobito agrikulturna braka, koje je rana. Kako ćemo Dužnosti jedna od naših težih provesti socijalnu revoluciju buduće generacije. Osnovi odgoja roditelja u pogledu odgoja i obuke. na, da će ih moći svako bez teškoće kupiti i čitati, pa Kakva je obuka u našim školama. Obuka vjerskih znanosti se nadamo, da će ovu u srednjim šk olam a.. Ćudoredni odgoj. dobroželjitelj islamskog naroda i prijatelj njegove prosvjete odgajanje. Obuka za prirodne i realne s veseljem pozdraviti. strani’i jezika. Arapski i perzijski jezik nakanu naše administracije svaki jezika. Zapisnici islamske prosvjetne ankete. Primili smo ovu knjigu, koja je na našem jeziku a arapskim slovima prije nekog vremena tiskana u islamskoj dioničkoj štampariji u Sarajevu, a u kojoj je iscrpivo iznešen sav rad islamske Obuka povijesti i geografije. slobodne volje. Sudbina i tevekul sudbine u Islamu odgovara „kader" u Kur’anu. Šta Higijena i fizičko znanosti. Pitanje bodno ispitivanje i tumačenje sudbine u Islamu. Da li pitanje fatalizmu. znači Obuka Obuka turskog Riječi ,.kad a“ \ vjerovanje u „kadr". S lo ­ neophodna je potreba sva­ prosvjetne ankete iz god. 1911. i 12. i njeni zaključci o kog stoljeća. Od dana, kad su zatvorena vrata slobodnog reformi tumačenja, zatvorena su i vrata narodog b lagostan ja Vrata mekteba, školama. Mi medresa ovu knjigu i vjerske toplo nauke na državnim preporučujemo svakom muslimanu, koji se interesuje za ovo naše vitalno pitanje i koji poznaje arapsko pismo. Cijena je slobodnog ispitivanja i tumačenja moraju se otvoriti, ali samo jednom ilmijanskom odboru. knjizi K 2, a Kako se vidi po samim naslovima pojedinih pog­ može se dobiti u knjižari Muhamed Bekira Kalajdžića u lavlja Mostaru. pitanja, koja zasijecaju u kulturno — društveni život naše Iz tmine k svjetlu. (Zulmetden nura). Pod tim je ime­ nom ovih dana u Carigradu izašla iz štampe vrlo lijepa i strogo znanstveno napisana knj:ga od učenog osmanlijskog kulturnog radenika, M. Šemsudin bega, bivšeg direktora ove knjige, pisac je braće Osmanlija i pokazao u njoj raspravio najvažnija puteve, koji će njegov narod dovesti do pravog blagostanja i selam eta. Cijena je ovoj lijepoj knjizi 13 groša s poš'arinom , a- naručiti se može gradu. kod „Sebilurešadove" knjižare u Č ari gim nazije na otoku Mitileni, koju su Grci zaposjeli. Knjiga imade oko 4 0 0 stranica, a svojom poukom u ovim crnim danima može Osmanlijama služiti kao putokaz svijetlijoj Hrvatska zajednica. Na 15. januara o. g. izišao je prvi broj ovog lijepog i korisnog lista, koje mu je svrha, da i b oljoj budućnosti. M. Šemsudin beg je ovo svoje naj­ hrvatski narod u Bosni, osobito novije djelo podijelio na ova poglavlja: istine poduči i naputi, kako treba raditi, da se dogje do lijepe zarade i boljega življenja. Uzroci i Činbenici današnje osm. propasti interne su na­ ravi. Uzalud nam je prositi milost od Evrope; sami se redovito, te je do danas izišlo deset brojeva, sve bolji od prenimo. Moramo se osnažiti, da smo spremni za osvetu boljeg. Ne znamo, i jedino ikad Tvrdokorna su tom kao da je s mišlju uvjerenja zapreka spoznaji živjeti. Za što se Evropa prikazuje, nama u najtješnjim prijateljskim odnošajima* „Hrvatska izlazio za zajednica" da je naše izlazi srednji u i seljački stalež mjesecu dva puta do sad u Bosni i Hercegovini krajeve i !ljude zgodniji i poučniji list od ovog malog, ali krasno uregjivanog lista. U njemu �Strana 278. je politika skučena tako, da je rijasetu jedva ne čekaju, da sposoban novi reis haman isključena, te ne zasjedne i da se već jedan put otpočne rad, ćeš — kao što je običaj kod naših novina — naći niko­ kivani rad na zasnovanim reformama jih navala na pojedine stranke. Ali za nehaj i Broj 12. ,,B I S E R ' to taj list uz to skopčanih pitanja. Mi se puno čudimo navaljuje, i to jako navaljuje na nerad, na inad i neznanje težačkog, obrtničkog, trgovačkog i uopće gragjanskog svijeta, te ujedno niži i našega naroda tako još toj i šutnji naročito i na i što čitavom pasivitetu b o s-h e re g . njezina kako će se moći snaći i othrvati sadašnjim kritičnim vre­ vitalno pitanje što prije riješi, - kako, 'to menima. O vo podučavanje nije samo u gospodarstvu, nego oni, kojih se tiče! — samo neka se već jedanput i u pravnm, socijalnim , zdravstvenim i političkim prilikama jer se na to zaista već i previše čeka. Zadrugarstvo, S eljak i advokat, Narod i Ustav, Što je novo, Tražite i t. d. — to su sve članci, koje nizacija, kao što samo na pasivitetu g o v o r a , - - u našoj žurnalistici a koji su najpotrebniji kako silama, da se neka to presude riješi, Ujedno bi bilo poželjeno, da se jedna tako jak a o rg a­ rijetko čitam o nizu ilmije i srednji stalež, na kojem i stoji narod i domovina, poučava, naše domovine. udruženja, što ne traži svim prije dugo, išče­ je udruženje b.-h. ilmije, ne zaustavlja kao što to gosp. B ašić za jedan zapušten i konzervativan narod, kao što smo mi naglasi u zadnjem uopće Bosanci i H ercegovci uz to jo š i slabe svijesti. ne će više zaustaviti udruženja o f govora — nego da istupa bez razlike vjere, koji smo g. Jozo Šeb ečić, koji je osobiti islamskog milleta. On svojim krasnim po k o ju lijepu stvar, prihvatiti. U jednom koju broju u svim pitanjima s konkretnim predlozima i djelovanjem, prijatelj našeg perom bi trebalo bez obzira i bez skučivanja one mogućnosti, kojom , kao često iznese vazda _Hrv. Z a j." uvažiti vidimo jaka organizacija, može da puno djeluje i koristi. i i članak „Našim agam a i bezima na zn an je", koga osobito ističemo, PRAVILA Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje. (B osn a ve herceg džemijjeti ilmijjesi). a i drugi su svi članci takogjer za nas muslimane veoma vrijedni i valjani, pa kad § 63. 0 vijećanju glavne skupštine vodi se nemamo sami svog ovakovog lista, „Hrv. Z ajed nica" bi nam mogla služiti kao putokaz potpisuje u mnogim našim životnim pitanjima. Jezik vrlo lijep, ovaj je u ovom te krasni seljak najtoplije može dobro shvatiti. Mi preporučujem o predsjednik, perovogja zapisnik, koji i tri skupštinska člana, koii se u skupštini naročito za to izaberu. prosvjetnom i gospodarskom listu ga i svaki list izrijekom, da, ako rijaset ne pregje na aktivan rad u aktuelnim pitanjima, da to onda „Hrvatsku Z ajednicu" uregjuje poznati narodni učitelj i pisac „M isbahu" Skupštine, koje uašem milletu, jer će iz njega crpsti mnogo korisne pouke. C ijena 3 K godišnje. sa z iv a ju pododbori. § 64. Svaki pododbor saziva redovitu pododborsku skup­ štinu u mjesecu julu. Predsjednik pododbora jav lja dan i dnevni red skupštine glavnom odboru i svojim članovima u kotaru 15 dana ranije. Kulturne bilješke. § 65. Redovita pododborska skupština vrši ove poslove: 1. raspravlja o radu pododbora i o njegovim predlo­ Pasivitet „Udruženja bos.-herceg. ilmije“ . Pola godine je, kako stoji prazna stolica našeg glavnog vjerskog vice, pola godine je, kako u našem vrhovnom pogla­ vjerskom tijelu vlada velika stagnacija, pola godine je kako se islam­ ski narod u ovoj zemlji drži u trzavicama, u zastoju ve­ likog prosvjetnog rada, koji mora da se iz našeg najvišeg tijela rukovodi i pokreće; pola godine je , kako naš narod stoji skog začugjeno poglevice, u neizvjesnosti prepušten bez zastoju i svoga prvog v jer­ nazadovanju. Pola godine — dragocijeno vrijeme — gdje se u radu sa na­ dobudnim novim vakufskim saborom moglo po- stolice zadovoljiti muslimanski narod i om ogućiti mu da v eć jedan put pristupi provadjanju reforama u nastavi i da se prosvjetno preporagja 3. raspravlja predloge, koji se misle poslati na 4. vijeća o tome, kako će biti na'shodnije, da se ilmija i njezino najlakše izvršivati zadatak društva u njezinu okrugu. § 66. Izvanrednu pododborsku skupštinu saziva § 67. vijećanju pododborskih skupština vodi se zapisnik koji potpisuje presjednik pododbora, ili njegov . tajnik i dvojica članova, koji se u skupštini to izaberu. Prepis pitanje i kao da odboru najdalje kroz 15 dana iza skupštine. iza dugogodišnjeg nerada u pododbor, kad to zaključi on sam, ili glavni odbor, ili većina članova onog kotara, gdje je pododbor. udruženje, kao da’ popunjenje reiske stolice nije naše vitalno muslimani u praksi izvedu i izvrše zaključci skupštine i nalozi glavnog odbora; 5. savjetuje se o shodnim načinim a, po kojim će se 0 I pozvani za to da se brinu, — šute, a što je naj- rije- šenje redovnoj glavnoj skupštini; s velikim uporištem u svom glavnom vjerskom poglavici. začudnije, šuti i bosansko - hercegovačka 2. bira pododbor; dosta učiniti, a jo š nikakva znaka, nikakve utjehe, da će se brzim punjenjem reiske zima; zamjenik, naročito toga zapisnika treba poslati za glavnom �Broj 12 Strana 279. ,,B I S E R' XII. Usljed ove strogo odmjerene etikete imade Kinez Opće ustanove. visokog položaja, kojega ovako nagovara ravni mu drug, § 68. vazda odgovarati s najvećim poniženjem sam oga sebe. Evo Svaki član a naročito redoviti članovi društva treba da nastoje odstraniti svaki spor i razmiricu, koja bi se primjera razgovoru: »Kako je momu slavnomu i glasovi­ tomu prijatelju i zemljaku?« — M ojoj kukavnoj koži nije slučajno dogodila megju članovima društva, članovima, po­ baš zlo. — »Gdje se nalazi vaša dragocijena palača?« — dodbora ili glavnog odbora, mora intervenirati i spor izgladiti. M oje bijedno pasje gnijezdo se nalazi u Šangaju, upravo Trebadne li pak, da on sobom riješi taj uz pristanište parobroda. — »Je li vaša plemenita obitelj spor, to će on mnogobrojna?« — Imadem samo pet gnjusnih nakaza. — učiniti, ali bez prisutnosti spornih stranaka. »Kako je § 69. Društvo može prestati, ako to zaključi glavna skup­ ština, u kojoj mora članova društva. biti prisutno dvije trećine redovnih mladoj i ljubeznoj gospogji?« — Ova stara babetina hoće da se raspuze od zdravlja. — I tako dalje. Čudnovata oporuka. Iza smrti nekog čudaka, u Beču, našli su oporuku, kojom ostavlja skoro § 70. Ako bi vašoj djuštvo imetak jednoj gospogji s ovom motivacijom: ma kojim povodom i ma kada „Mi smo se nekad ljubili, ali ste vi odbili moju ruku i ne htjela poći prestalo, sva imovina društva ima se upofrebiti na osni­ za me. Ja vam u znak zahvalnosti, što vanje fonda za izdržavanje i poučavanje jjanske djece. do smrti siromašne ilmi- neženje sav svoj slobodu i nezavisnost, te ste mi sačuvali mi prištedili bračne zadjevice, zapisujem 5 0 0 .0 0 0 kruna. § 71. Društvo potpada pod nadzor i kontrolu polit, oblasti kao i sva ostala društva u Bosni i Hercegovini prema odred­ bama zakona o društvima, a stoji pod zaštitom ulema- medžlica i u slučaju prestanka njegova, ulema-medžlis je Poruke i odgovori uredništva. jedini vlaslan izvršiti zahtjev § 70. ovih pravila. Broj B. 93684/1, S u k k ejn a u M. Izvolite nam javiti sv oje potpuno ime, Vidio! pa ćemo ra 'o uvrstiti Vašu pjesmicu, koja je dosta uspjela. Sarajevo, dne 18. aprila 1912. Ovako nc možemo, jer pravilo je, da redakcija mora znati Za poglavara zem. vlaće odjelni predstojnik L. S . autora svakog rada, koji jo j se na uvrštenje pošalje. S. 5 . r. u u. z. Dr. Strassmann. B. Vaša je stvarčica pa je ne možemo tiskati. Č ovjek skroz početnička, ako želi, da nešto us­ pjelo napiše, mora najprije valjane pisce čitati; za to i mi Vama preporučujemo, da ih što više čitate, pa ćete po vremenu možda i uspjeti u svom pisanju. M. selam. Razno. M. H. Z. Nešto Kineska uljudnost. Nigdje na svijetu ne postoje u dru­ u O. O bje smo T v o je ćemo uvrstiti u naredni broj, — jednu — a pošiljke primili. za ovaj put smo kako vidiš — u ovaj broj uvrstili. Mislimo, štvenom općenju tako klasične udvorne fraze, kao u Kini. da si primio sve zaostale brojeve lista, jer su otpremljeni Govori li na pr. Kinez starijem čovjeku, tada nazivlje se b e : odmah po primitku tvog pisma. Bratski islamski pozdrav. „ludi inlagji b rat"; govori li mlagjemu, tada zove seb e: „benasti starac" ili „stara trulež". Rodjak se označuje kao „rep rodbinstva". Ko govori o svojoj kući, mora, ako je fino odgojen, kazati: „ruševna koliba". lijepo nazivati: „glup trn". ne smije zaboraviti dodati: svoje mišljenje, „moje smiješno mnijenje" »skakavac«. ili nalazi se govornik, ili sim bolički: »u kolima sjedeći«. Vladar je: »Sunce od mirijade godina«. — Govori li se o ocu drugoga, tad je on ili »časni sjedobradac« ili »časni strogi«. Majka drugoga zove se: »dobrostiva blagost« ili »dvorana drugog života«, a njegova kći: »hiljadu dukata«. A. R. u F .: Ono ć rao iznijeti u jednom od narednih brojeva. Nastoj, da i obećano što skorije pošalješ. Z d ravstv uj! Ako je osoba, s kojom Kinez govori, visoka roda ili položaja, ta je ona: »onaj, pod čijim nogama« M. selam. Svoju ženu valja Ko izjavljuje „moja sm jela tvrdnja". $jn se nazivlje: Travunjanin u O. Tvoju onu veću radnju počećem o iznositi u najbliže vrijeme. Sada sabur! M. H. H. u B. Ono će poslano pcčeti od nove „Biserove" godine izlaziti. Gledaj, da nam pošalješ i onaj rad, što si nam ga obećao. M. selam. �Strana 280. „ B I Š E R“ Broj 12 Na koncu prve godine. Božijom pomoći ovim brojem završujemo prvo godište „Bisera". Kakav je uspjeh postigao „Biser" kroz prvu godinu svoga izlaženja, neka sami čitatelji reknu svoj sud, uvažujući pri tome, u kakovim je okolnostima „Biser" pokrenut i s kakovim se je poteškoćama morao boriti. Materijalne žrtve izdavatelja uz vrlo slab odziv muslimana u pogledu pretplate, te naporne moralne potpore naših mlagjih književnika, bez sudjelovanja starijih, istom mogu da kažu dobrom poznavaocu naš'h štamparskih prilika, koliko se je pokazalo dobre volje od naše strane da se „Biserom" ispuni praznina u našoj knjizi — u našoj duševnoj hrani. Ali ipak. pored svih poteškoća mi - obodreni sveopćim priznanjem za dosadanji rad — prelazimo s velikim pouzdanjem u drugu godinu izlaženja „Biserova" sveudilj na programu, stavljenom u prvom broju ovog godišta. Jedino po potrebi davaćemo više pažnje, nego li do sada, aktuelnim savremenim pitanjima u našim prosvjetnim i kulturnim prilikama. Da „Biser", mogne što bolje izvršivati svoju zadaću u buduće, izlaziće od sada dva puta u mjesecu na čitavom arku, te prema tome —naravno — mora se i cijena listu podići sa K 6 na K 8, odnosno sa 3 na 4 krune. U budućoj godini donosiće „Biser" pored ostalih radnja raspravu savjetnika turskog vrhovnog sudišta u Carigradu, Ahmed Naima „Temelji islamskog morala" na uvodnom mjestu, Muhamed Ferid Vedždijinu „Musi. ženu", „Vazove" velikog islamskog teologa Mehmed Akifa, te znanstvenu raspravu „Vjernici i bezvjerci", od Dr. Džahida, a po mogućnosti i jedan veći roman iz istočne književnosti, ili oveće pripovijesti z naših dubrava. Ujedno će „Biser" po mogućnosti donositi slike i biografije naših javnih radenika na polju kulturno prosvjetnog napretka kao i eventualne književne prikaze o radu naših literata. Da „Biser" uzmogne valjano i svi jesno ovu dužnost obavljati, zavisiće — naravno — o aktivnoj pomoći i saradnji naših sviju književnika i o obilnijoj i tačnijoj pretplati njegovih čitatelja. Stoga ovom prilikom apelujemo na patriotizam naših starijih literata, da se povuku iz svog dosadašnjeg pasiviteta, pa da zajednički s mlagjim našim književnicima i prosvjetnim radenicima priskoče „Biseru u pomoć i podupru ga u njegovu djelovanju na prosvjetnom podizanju islamskog naroda u Bosni i Hercegovini. Takogjer apelujemo na hamijet sve braće muslimana, da se što više pretplaćuju na naš list, i to da pretplatu unapred šalju, jer postulat njegove egzistencije sastoji se samo u pretplati. Dosadašnjim pak našim pretplatnicima, koji još ne uplatiše pretplatu za drugo polugodište javljamo da im obustavljamo ovim brojem šiljanje „Bisera" sve dotle, dok dužnu pretplatu ne podmire Ne možemo, a da ovom prilikom ne izrazimo najveću hvalu i priznanje svjema našim vrijednim saradnicima, koji nas potpomagahu u našem teškom i napornom radu; osobito pak neka je naša hvala našem prijatelju i agilnom literarnom radeniku, Šemsudinu ef. Sarajliću, koji nas je i moralno pomagao, a i materijalno nam koristio, proširivši prilično — kao naš povjerenik — Biser megju muslimanima i muslimankama u glavnom gradu Herceg-Bosne. Na koncu nam je napomenuti, da pripovijesti: „Pod drugim suncem" od A. Hifzije Bjelovca i „Dva života" od Mirhab — Sukrije Karišikovića, nijesmo mogli u ovom godištu iznijeti, jer autori su bili zapriječeni bolešću ili velikim zvaničnim poslovima, da ih svrše. Stoga ćemo svršetak tih dviju pripovijesti donijeti kao prilog jednom od narednih brojeva, tako da g. g. pretplatnici ne će biti oštećeni, jer će ga moći uvezati s prvim godištem „Bisera". Ponovno apelujući na rodoljublje braće muslimana, poglavito uleme i inteligencije, da nas potpomognu materijalno i moralno u našem prosvjetnom radu na korist islamskog milleta, kličemo: Esselamu ala menittebeal- huda! Uredništvo i uprava „Bisera*. Štamparija „Biser" u Mostaru. Za uredništvo odgovara: M uharaed-Bekir Kalajđžić. �V- �NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BiH A sb 4/ 1912/1913 4033272, 1-12 COBISS 6 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini - 1912/13 . Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912/13 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 IIIF Item Metadata UUID 7c41a5e3-7fb5-49cf-ab9a-6fe8859d28e9