https://kolekcije.nub.ba/files/original/40bbe8bb9ee565222e718101306c6a91.pdf fe11d7c3417a63073eb136aaad381259 PDF Text Text "T^ N a c io p 'n a i unlv r •: •:vV^ PET ORGAN DRUŠTVA ,,GAJRET“ KULTURNO REJLETRISTiČKI ČASOPIS. Pod Vili Broj 1 Sarajevo, 1. oktobra 19Z1 J, Sadržaj: Naša pesma. — Gajretov list. — Haj' jamove rubaije. — Misija Narodnog Pozorišta. — U o b p &t &k . — Zanatiijske kreditne štedionice. — Beg Rustan. Iz hrama sanja. — Jedno pismo ustanačkih glavara. — Zaštita Dece. — Šegrtsko pitanje. — Pabirci iz proš­ losti Bosne. — Bosanci Muslimani kao javni rlanici u Turskoj. — „Gajretov" rad od godine 1914. do danas. Književne bilješke. — iz uredništva — Zapisnik XV. Gajretove glavne sknpštine. — Izvještaj rada glavnog od­ bora Gajreta za godinu 1920.—2 1 .— Iskaz prispjelih darova i priloga od glavne skupštine 1920./21. 1 - . i i L Vlasnik: „Gajrel**., Urednik: Šukrija Kurtović. Izlazi jedanput mjesečno Jed an Jb ro j stoji 6 K. — God, pretplata 66 K. Adresa: Uredništvo G ajreta — Sarajevo. Islamska dionička štamparija u Sarajevu. ■i p ' ' m , k ■ �iW t: jrl* "Jf r Muslimanska centralna banka za Bosnu i Hercegovinu d.d. u ŠarajeVti, Podružnice: Banjaluka, Prčkc, Bugojno, Prijedor, Tnza, Travnik i i Čapljina. Potpuno uplaćeua dionička glavnica kruna 2 0 , 0 0 0 . 0 0 0 ’— Ulošci preko krunla 25,000.000’— Pričuve preko kruna 4 , 000 .000 '— Pupilarno siguran. Prima uloške na uložne knji­ žice i na tekući račun i najbolje ukamaćuje. — Uzima u pohranu svake vrste vrednote. — Izdaje kreditna pisma. — Daje sezonske i • razne druge kredite, izvršuje burzovne naloge najkulantnije. — Ovlaštena na izdavanje uverenja za izvoz robe i na trgovanje sa devizama. Obavlja sve bankovne poslove naj­ brže i oajpovoljnije. �rAJPET Ulll. godina. Broj 1. Naša pesma. Putevi su naši Putevi Lepote — Pogledajte, oni s Alahom se ljube, 0 hrastove njine krše se i krote Sve vekovne bure naše svađe grube. ' Na timoru Bratstva, Jedinstva, i Svesti, Eno, naš se barjak ieprša i vije. Mi pevamo svetlu pesmu što će stresti Svu hrđu gde hrđa još opala nije. Na Ali Pa 1 u nas vrani grakću, grakću sa svih strana, u nas duše orlovi su lepi, pobeda grmi sa njini megdana špilje beže zlokobnici slepi. Kolevka je ova zemlja bila nama 1 jednako ona svima nam je mati. Svi smo jedno Vrelo iz jednoga kama, Pa imenom Jednim svi ćemc^se zvati. Na očima našim više mraka nema, Pred njima Vidici otvoreni stoje — Mi letimo sjaju carskih dijadema Gde ognjeve duše zažižemo svoje, Putevi su naši Putevi Lepote — Pogledajte, oni s Alahom se ljube. O hrastove njine krše se i krote Sve vekovne bure naše svađe grube. Aleksa Šantić. �Str. 2. GAJRET Broj 1. Gajretov list. »Gajret« ponovo pokreće svoj list. Zajedno sa svim velikim nacionalnim institucijama u Bo­ sni i Hercegovini i »Gajret« i njegov list padoše žrtvom 1914. godine austrijskom zulumu. Tim je pokazala Austrija najbolje kako je gledala na s a m o s t a l n o razvijanje muslimanskog dijela našeg naroda. To opet najbolje karakteriše nacionalnu i kulturnu vrednost rada Gajreta prije rata. Na ovom mjestu mi ne ćemo da to ocjenjujemo i da o tom govorimo. To neka čine drugi. Naša je meta — budućnost i rad za nju, i o njoj že­ limo da samo vodimo računa. Samo nam je_ dužnost, da se sje­ timo s pijetetom mrtvih naših, koji su prije nas radili u Gajretu ' i koji su pali žrtvom radi svoga rada i ubjeđenja svojih. Njihov duh i sada kruži oko nas, osjećamo ga stalno pri ovom poslu. To su rahmetlije Osman Đikić i Avdo Sumbul, dva urednika Gajretova lista, sa nekoliko svojih drugova. Ovoliko sentimentalnosti neka nam je dozvoljeno na pro­ šlost. Tim mislimo, ne umanjujemo tvrdosti našeg uvjerenja i čvrstu odluku, da smjelo gazimo u budućnost. Inače mi na prošlost gledamo svojim pogledom. U poslu koji vršimo, ona nam je učiteljica i korektor samo u toliko u koliko smo svjesni, da je ne smijemo imitirati, da ne smijemo raditi ono što su naši stari radili. I to ne vredi samo za nas nego za pio jugoslavenski narod. N a š r a d id e p u t e m da n i v e l i š e r a z l i k e , k o j e j e p r o š l o s t s t v o r i l a ; d a i h n e s t a n e . A od prošlosti barem u svom poslu — možemo se naučiti samo to, da bježimo od nje što dalje; današnji naraštaj treba da postavi između sebe i nje što odrešitiju i određehiju pregradu. Za nas nastaje novo doba. Zato su ove ideje i rad u p r a k s i kod nas nove, a što je mnogo važnije — f a t a l n o p o t r e b n e s v i m a . Pokretanjem lista, »Gajret« dopunja prazninu koja se osjećala u njegovom radu. Naš svijet nije u dovoljnoj mjeri oba­ viješten o radu društva, o njegovim namjerama i uspjesima i to list G ajret treba Ha čini. Obavješćujući o tom on daje moguć- �Broj 1. GAJRET Str. 3. nosti javnosti da kontrolira rad, da upozorava na nedostatke i da pomogne ondje, gdje treba pomoći. A ta kontrola je po­ trebna ne samo radi toga da se kontrolira rad Odbora u centru, u Sarajevu, nego isto tako da se vidi koliko se u kom mjestu dosada radilo i koliko se radi; da se dakle krajevi i mjesta među se kontrolišu, da se tačno vidi koliko ko doprinosi opštem dobru i da se među se takmiče u radu za napredak. / Treba fiastojati, da za Gajret zna i osjeća svaki naš čo­ vjek pa makar on bio iz najzabitnijeg mjesta, treba da zna za' njegovu ideju i da njom bude prožet. Treba da se ugleda drug u druga, da se natječe, ko će više da radi za »Gajret«; treba dotjerati dotle, da bude sramotno i stidno svakom, da na pi­ tanje: »Je si li član Gajreta«? odgovori — »nisam«. Eto to je jedna strana lista; Organizacija društva »Gajret« i briga za njegov napredak. Druga strana lista »Gajret« . ima dva cilja; 1. ide direktno u svijet, naročito među muslimane, da ih vaspitava, da ih kulturno diže i da ih upoznaje sa modernim idejama koje vladaju u svijetu i novim metodama u praktičnom životu; 2. da tretirajući češće t. zv. muslimansko pitanje kod nas upozna sa njim nemuslimanski naš svijet, koji nažalost u naj­ više slučajeva živi s muslimanima, a ne poznaje ih i nepoznavajući ih nepravilno o njima misli i postupa. U oba pravca čeka nas velik posao. Posao dakle vrlo raznolik. Osobito za prvi dio. Tu je polje u koje se spremamo na rad toliko trnovito i neobrađeno, da će se morati mnoge ruke okrvaviti i da će se morati mnogi umoriti i klonuti. Mnogi ć e idealista razočaran odustati od rada. Je r prepreke su ve­ like. Neshvatanje i neznanje ogromno. Najčistije srce gledaće se kao najcrnje, najpokvarenije, izdajničko, odrodsko. . . . ćafirsko. No to sve ne srne da smeta nas. U koliko je teža za­ daća, koju imamo, u toliko je časnija sloga koje se prihvatamo. Naše duboko uvjerenje u dobru stvar neka pojačava našu od­ luku. Raštrkana i neorganizovana inteligencija naša ima u sebi dovoljno snage da ovo vrlo važno pitanje — kulturno dizanje i savremeno vaspitavanje naroda — polako pomiče napred, �Str. 4. GAJRET Broj 1. ako se organizuje. Organizovati snage, to treba da je prvi naš posao. U ovom radu našem, kao ni u pisanju u listu »Gajret« ne pretendiramo, da budemo originalni. Glavna i jedina namjera naša je — k o r i s t i t i n a r o d u . Metoda — r a d. Te dvije ri­ ječi napisali smo na našu zastavu. Za to pisanje našeg lista neće odbacivati dobre stvari, koje mogu s a d a koristiti ideji za koju radimo, bez obzira što je ta stvar r a n i j e negdje štampana. Tako je isto sa prevodima. Radi istih razloga naše pisanje ne može se ograničiti na jedan pravac narodnog života, niti na jednu vrstu literature. U našem listu treba da budu pisani članci od opšteg so­ cijalnog, političkog i nacionalnog značenja, kao i rasprave i upute iz specijalnih područja, u kojima treba naš narod pouke. I to ne samo široki slojevi naroda nego i inteligencija. Treba mu pričati o zdravlju, o higijeni, o gospodarstvu i o svima po­ jedinim granama ove grupe. Lijepa književnost naravno ne smije da izostane, jer nevidovna ruka njezina može da bolje djeluje u pravcu u kom mislimo da radimo od ma kakvih vid­ nih i stvarnih, empirički tačnih razloga. Isto tako će se pisati i štampati članci lakšeg i težeg stila, i lakše i teže sadržine —■ prema to mkom je dotični članak upućen: inteligenciji ili širokom narodu. List Gajret naime mora da bude list za sve slojeve naroda, svuda treba da dođe i kaže svoju riječ. Zato može biti neće zadovoljiti ukusu pojedinaca, biće prigovora 'sa te strane, ali mi ćemo da gle­ damo svoj cilj i. njemu ćemo pravo ići; ovaj put — čini nam se — najpodesnije je. Radi svega ovoga mi ne ćemo odbacivati nijednog članka, pa makar on dolazio od nepoznatog i dovoljno nepismenog čovjeka iz naroda, samo ako je dobra stvar. Mi ćemo to preraditi i udesiti za list. Mi smo svjesni toga, da ne treba i da se ne smijemo natezati oko pravljenja pogače, kad smo gladni nasušnog hljeba. I ona druga strana pisanja našeg od najveće je važnosti. Nas muslimane ne" poznaju ni naše najbliže komšije, a kamo li svijet, koji nije ni dolazio s nama u dodir. Ne poznavajući nas1 �Broj 1. GAJRET Str. 5. 0 namd izriču najgori sud. Radi toga nismo do sada jednom samo osjetili neprijatne posljedice. U interesu je pravilnog raz­ vitka našeg naroda, da toga nepoznavanja nestane. Od nepo­ znavanja međusobnog pati i narod i država i u r i j e š e n j u toga p i t a n j a leži i c i j e l i naš n a c i o n a l n i j ugo­ s l a v e n s k i probl em. Mi ćemo u svom području da u ovom pravcu radimo i da razbijemo sve predrasude kod naših muslimana. Ali ćemo to isto i u jednakoj mjeri da tražimo i od braće drugih vjera. Treba ukloniti sve što smeta približavanju međusobnom, treba da nestane zapreka da jedni druge dobro vidimo. Vjera — ovako usko shvaćena kao što je slučaj kod nas — zapreka je glavna tomu. Treba zato nastojati, da dobro odvojimo pojmove nacio­ nalnosti i vjere, i da isto tako rastavimo državu od vjere: dr­ žava treba da je iznad i van vjera, da ih kontroliše i pomaže kao potrebne socijalne faktore. Tek onda može biti pravog iskre­ nog odnošaja i ljubavi; tek onda ćemo se moći dobro upoznati. Sve dotle ćemo biti podjeljeni u tabore, svaki »pod svojim ša­ torom« — vjerskim. Političke kombinacije i grupacije mogu da 1 drukčije izgledaju, ali život, pravi život biti će ovaki. I to će uvjek smetati. Treba nastojati, da svaki dio može vidjeti u dru­ gom i d o"b r e s t r a n e, a da ne vidi, kao sada s a m o r u ž ne. Muslimanski dio našeg naroda ima odličnih osebina: i ljudskih uopšte i rasnih naših. Naša će dužnost biti da na njih ukazu­ jemo — naravno ne krijući ni mane. Eto u tim se idejama u glavnom kreće rad Gajreta i kretaće se pisanje Gajretova lista. Hajjamove rubaije.*) (S perzijskog preveo: Mirza Safvet.) I ako se s pobožnosti ne razmećem ja — 1 ako me svako, kao griješnika zna, —r Moja nada na tv o jo j se Svemilosti grije; Je r nijesam nikad reko: jedan da su dva. *) Hajjam je glasoviti persijski učenjak i pesnik, koji je živeo i radio u 11. stoljeću. U Evropi o njem ima napisana ćela literatura: na engleskom, francuskom, talijanskom, ruskom i njemačkom jeziku. Napadali su ga i bra­ nili — kako ko. No vrednost je njegova pobedila, ona se neda sakriti. I nje- �Str. 6. GAJRET Broj 1. U današnje doba pamet ne vrijedi; Kako hoće budale ovo vrijeme gredi. Nađi kakvo sredstvo, što uzirrta pamet, Da varamo vrijeme, nek i na nas gledi! 'v .. *** Krčmarice! Vrijeme oboje nas gazi. Ovaj svijet ni tebe ni mene ne pazi. Dok nas veže čaša rumenoga vina, Vjeruj da idemo po istine stazi. Misija Narodnog Pozorišta. Svugde u kulturnom svetu, pozorišta su ne samo obeležje kulturne visine jednog grada ili jedne pokrajine, nego i jaka kulturna rasadišta, po praktičnom dejstvu, nesumnjivo, od najneposrednijeg uticaja. Dok su, na primei^ visoke i srednje škole ograničene na utvrđen broj slušaoca, dok njihovi i predmeti i njihova predavanja traže jedno posebno obrazovanje i pretpo­ stavljaju naročit stepen duhovnog razvića da bi mogli biti od stvarne koristi onima kojima se namenjuju, pozorište se obraća svima ljudima,' briše granice između staleža i obrazovanja, i ono što je nekome u pozorištu nerazuljivo po reći, tumači se pokretom, mimikom, tehničkim efektom. Nije, odatle, neshvat­ ljivo što sve prave demokratske zemlje, kojima je na srcu na­ rodno obrazovanje, posvećuju razviću pozorišta i pozorišne umetnosti izuzetnu pažnju. Najveća narodna škola, najneposrednija i najpraktičnija, to je pozorište. Ono razvija, gde nje­ gova misija nije samo zabavna, ideje koje pokreću čovečanstvom, ali ih razvija na način koji je prijemčiv za svakog čoveka, oblači ih u takav oblik koji je razumljiv onima gore kao i onima dole, i, što je najglavnije, razvija ih kroz prizmu elegovi pesnički proizvodi — osobito Rubaije — i danas su pravo zlato poezije; ga popala r’gja ni iza 9 stoleća i pesme će ostati večito u ceni. Ćela gomila njegovih privrženika je u Americi i Engleskoj, gde osnivaju klubove pod njegovim imenom. Za nas je od osobite važnosti to, što iz njegovih Rubaija vidimo slobodno razvijanje čovečjeg duha u — katakzohen muslimanskoj sredini. Znak visoke kulture. A danas posle 9. vekova — gde stojimo? Rubaije se zovu pesme od 4 stiha; nemajt^, nikakva naslova, a rimuju se aa ba. One nisu specijalitet Hajjamov. Pre njega su Arapi se služili njom u pesmi. Naš Mirza Safvet izdao je knjižicu od 101 Hajjamove Rubaiju, sa opširnim uvodom o životu i radu Hajjamovu. Mi ćemo se posebno obratiti, na taj prevod. Mirza Safvet nastavlja sakupljanje Hajjamovih Rubaija i po redu će ih štampati u našem listu. Mi na njih svraćamo pažnju čitaocima. U. �Broj 1. GAJRET Str. 7. mentarnog osećanja koje drema, izuzevši psiho-patološke pri­ rode, u svakom čoveku. U jednoj zemlji kao što je naša, koja je u bunovnom dremežu po dugoletnom robovanju tuđinu, misija pozorišta je izu­ zetno dvostruka: ona, uz težnje umetničkom idealu, mora da paralelno razvija i smisao za svoje, rasno, nacionalno. Razume se, spojiti više umetničke težnje s nacionalnim, ispreplesti ih i dati ih u formi koja neće vređati književnog gurmana, koja se neće obojiti tendencijom, nije lako u jednoj zemlji gde je kultura u prvim poćetcima i strasti još primitivno sirove, gde su, posle, dramski pokušaji s rasnim elementom ostali samo pokušaji. I odatle nije teško pretpostaviti da su misije naših pozorišta, s najheterogenijim pogledima u publike na pozorišne zadatke, krajnje delikatne i vrlo mučne. Mi smo mlad narod, a razvijena dramska književnost i razvijena pozorišna umetnost pripadaju dugim, staloženim, starim civilizacijama. Mi nemamo pozorišnih tradicija, pa ni pozorišne publike, osim, relativno, u Beogradu i Zagrebu. Mi smo narod u previranju, u stvaranju, narod koji istom udara osnove svojoj samostalnosti i svojoj kul­ turi. Prema tome, kao što se naš narod, kroz fazu previranja, traži, tako se traže i naša pozorišta, tako su ona u naponu da se umetnički obeleže, da stvore svoju umetnićku fizionomiju, da nađu jednu umetnićku ravnotežu koja će prevazići srednji ukus publike, i, kao vođ, naći svju pouzdanu liniju. Ima u nas jedan interesantan pogled na misiju pozorišta, koji jasno obeležava našu kulturnu primitivnost. Od pozorišta, koja su u bukvalnom smislu reći u stvaranju, traži se da pokažu odlučnu umetnićku fizionomiju, kao da su ona nastala kao re­ zultat duge, pažljivo njegovane kulture, kao da smo mi, pre stotine godina, imali svoje Šekspire i svoje Moliere. U nas se, u kulturnom poslu, od najvišeg umetničkog do najobičnijeg sva­ kodnevnog, traži uvek ono najviše, kao da mi nismo narod koga je jedan »govedar« naučio pre stotinu godina jeziku i alfabetu. Mi ne znamo za moć i uticaj tradicije. I ne da nam se dokazati da se široki prosvetni poslovi rade postepeno, da i u kulturnom razviću, kao i u fizičkom svetu, vlada zakon evolucije. Prirodno je da u jednom poslu kao što je pozorišni, s ob­ zirom na masu kojoj se daje pozorište, treba slediti jednu evolucionu liniju: treba ići od lakšeg težem. Broj naših pravih inelektualaca, kod kojih inteligencija nije isključivo stvar drutvene elegancije, nego duboka duhovna proživljenost, još je lo ograničen da bi mogao dobiti pozorište koje odgovara stenu njegovog duhovnog razvića. Mi smo daleko, i sasvim pridno, od intimnih pozorišta jednog Strindberga, jednog Rajnrta i Huđožestvenika. Oni su se javili u starim kulturama �Str. 8. GAJRET Broj 1. gde je prirodna presićenost klasičnim oblicima pozorišne umetnosti. Oni traže za krajnju intelektualnu prefinjenost, koja brojno nije neznatna, nove oblike, i dolaze kao revolucionarni reformatori pozorišta koja ne samo imaju svoju odnegovanu pu­ bliku, nego i svoje velike pisce i glumce, svoju dugu pozorišnu tradiciju kroz koju je ustaljena pozorišna škola, i sve ono što se podrazumeva pod rečju pozorišni stil. U nas je obrnut slučaj. Mi hoćemo najviše, i ako je pojam najvišeg nerazumljiv, obično, i za one koji ga traže. Sve jedno što se u nas još ni iz daleka nije ušlo u psihologiju pozornice, sve jedno što mi, za literarno krajnje rafinovan ukus, možemo izbaciti jedva dva tri dela od pouzdane i teže dramske vrednosti. Ovaj snobizam suviše očigledno i suviše porazno karakteriše naše male kulturne horizonte. U Francuskoj se igra Molier onako kao što je igran pred dve stotine godina, s tradicio­ nalnim udaranjem štapa o pod, mesto zvona, pred dizanje zavese; Rajnhart, veliki režiser masa, daje Šekspira u istorijskom stilu, saobrazno tradiciji, s jednostavnim sivim zavesama u mesto pampeznih dekoracija i s običnom crnom tablicom koja opisuje mesto radnje: krajnje ljubomorno čuvanje karakteristič­ nih osobina starog pozorišta. A u nas se smeje kad se, režiran kao naša klasika, ponudi Sterija, ipak gotovo najbolje dramsko što je stvorila naša nacija! Kad sam, u početku ovog napisa, rekao da su misije na­ ših pozorišta, u jednom snobističkom ambijentu, krajnje deli­ katne i mučne, ja sam mislio na nesrazmer ne samo između onog što se traži i onog što se može dati, u našim rđavim ma­ terijalnim prilikama, nego i između onog što se može dati i što publika može primiti. U nas se ne polazi s jedne jasne, i tako očigledne tačke gledišta: da je u nas masa sasvim izvan pozo­ rišne sfere, da ne kažem poraznije: uopšte izvan kulturnih težnja. Tu treba raditi iz osnova i temeljito. Kuća se ne gradi od krova. Pozorište treba da iz malog kruga svojih prijatelja ide u šire, ono treba da od pojedinačnih simpatija postane sim­ patija i neminovna potreba širih, pa i najširih slojeva narodnih. K ako? Na koji način? Puteva je više, ali glavni su i najsigurniji ova dva: vešta propaganda i dobra, solidna glumačka igra u dobrom reper­ toaru. Pod veštom propagandom za pozorište i pozorišnu umet nost ja ne mislim na one duge, bleštave kinematografske re klame, nego na jedan objektivan kriterij koji valja,dati poz rištu kad se piše o pozorištu. To je najčasnije za pozorište, je najkorisnije po publiku kod koje treba probuditi interes fine razlike, recimo, u pozorišnoj umetnosti, kao i za širo �Broj 1. GAJRET Str. 9. i mnogobrojne probleme drame, počevši od Aristotelovih estetičkih definicija sklopa jedne drame do dalje, najsuptilnijih pro­ blema režije, režije komada i glumačkih sposobnosti i režije scene. Ja sam mislio i na sistem predavanja, kratkih, stvarnih i jasnih, s obzirom na psihološko raspoloženje publike pred predstavu. Dobro je uvek reći bitno i najosnovnije o jednom velikom starom ili smelom novom pre no što se jednom ili dru­ gom da mogućnost da stvara sukobe, da razgoreva strasti i razbuđuje osećanja ideje. Taj put je moguć direktno pred predstavu, kao najsigurniji i najneposredniji. Teorijski put (o stvarima režije: ritmu, mimici, gestu, dikciji, o »spoljnjoj« i »unutarnjoj« režiji) moguć je preko naših društava za narodno prosvećivanje, a potreban je da prikaže tehnička i pomoćna sredstva kojima se dolazi do izražaja jednog dela. To je, tako reći, formalna strana propagande za pozorište. Glavna, ona koja bi trebala da bude pravi vaspitač publike, to je kritika. Da bude dobra i stvarna, ona treba da ima jednu, osnovnu, vrlinu: objektivnost. Daljnje vrline, razume se, sa­ stoje se u poznavanju pisca, u razlikovanju jedne glumačke igre od druge, i u širini horizonta u čijem se luku obuhvata sve ono što stvara jednog pisca ha sceni. Tu dovoljni razlozi nisu ni­ kakvi razlozi. Pravi su razlozi samo iscrpni. A potpuni oni koji, iznevši pozitivno ili negativno, ili jedno i drugo o piscu i nje­ govom delu, o obadve režije, o pojedinačnoj i celokupnoj igri daju, u konačnoj liniji, publici sve što treba da zna jasno, pre­ gledno i — stvarno. Ja ne odričem da je to tip idealne kritike. Ali njoj treba težiti. Ako hoćemo da stvorimo pozorišnu pu­ bliku treba, uz solidnu igru, da imamo i solidnu kritiku. Ne može se s pjedestola govoriti bez autoriteta, to će reći: bez pouzdanog znanja o onome o čemu se govori. Drugi put da se publika stvori, put je koji direktno vodi preko pozornice. Ja sam već spomenuo da tu treba biti oba­ zriv, kao kad se ide između oštrica. A, evo, o čemu se radi. Pojam mase je vrlo rastegljiv. Psihologija masa ne vidi kod nje razlika. U stvari, te-razlike postoje. Drukče će se osećati u pozorištu masa koja živi u jednom tradicionalno kultur­ nom ambijentu,-drukče masa koja ima najordinarniji pojam o pozorištu, i ne ume da pravi razlike između njega, recimo, i '.cirkusa. \ Mi se možemo tešiti da u Sarajevu prilike izgledaju drukče. Ali, u bilo kom slučaju, ne možemo tvrditi da je austronadžarski režim udario na ovu publiku jedan naročit i dubok tulturni pečat. Stvarnih kulturnih (i pozorišnih) tradicija Bosna itema. Odatle je potrebno da se masi priđe cd temelja. To je Qo, što sam ja, napominjući potrebu jednog postepenog pro­ �Str. 10. GAJRET Broj 1. cesa u razvijanja ukusa publike, spomenuo kao načelo: od lak­ šeg težem. Razume se, nigde nije korisno prići zadovoljenju mase u njenim najtamnijim potraživanjima da bi se ona, na taj način, dobila. Tako će se odmah promašiti sistem vaspitanja ukusa. Nego, masu treba voditi ojl prave lake literature težoj. Od onog što joj leži bliže srcu, od tipova koji su joj shvatljivi i uočljivi, od problema koje će rešiti uz lakšu kombinaciju mozga i onome što je opšte — čovečansko, veliko i večno. To je jedini relativno pravilan put. A kod nas u toliko lakši što imamo, u glavnom, sirovu masu, možda načetu snobizmom velikih gra­ dova. ali ni iz daleka takvu da već ima svoj sopstveni ukus koji se više ne može ispravljati. Iscrpljujući temu književnog ukusa, ja imam da podvučem jednu stvar: liniju ukusa. U nas se najlakše shvata književna kritika, koja međutim uključuje krajnje vaspitan književni ukus s tim da mu kao osnovna dispozicija služi razvijeno osećanje. Ima, u površnosti naših inteligenata, jedno opšte, vrlo nesvarljivo inestO: da ukusi, na ime, podleže subjektivitetu. I ponavlja se, često, ona luckasta latinska poslovica da o ukusima ne treba raspravljati. Ništa netačnije, kao, često, sva opšta mesta. O ukusima se, objektivno uzevši, ne samo m o ž e nego i m o r a raspravljati. Ali, o književnim s i m p a t i j a m a je teško vo­ diti diskusiju, jer one zavise od stepena obrazovanosti, od ka­ raktera, od temperamenta i stotine sitnih uslova svakidašnjeg života. Ima, kako je G. Bogdan Popović odlično pokazao u svom delu » 0 vaspitanju ukusa«, jedna određena linija koja razdvaja književnost na gore i dole. Ima pisaca ispod te linije i iznad te linije. Ukus, solidno književno 'obrazovan, mora da ume naći tu liniju, ja ću je nazvati — orientacije. Nema velikih pesničkih • duhova o kojima se može govoriti desno ili levo. Čudna stvar da i »najsubjektivniji« ukus otkriva u Šekspiru neiscrpne pesničke lepote! Debatovati se može o malim. Tu se može kršiti ukus. Kod velikih je linija ukusa učvršćena jednom za uvek. Tako je i u problemu pozorišnog ukusa. Pravi ukus, ana­ litički ukus, to je jedan: čisti literarni ukus. Taj ukus, u pozorištu, postavlja jedno pitanje kad ocenjuje dramu: da li ona odgovara sklopu karaktera, da li je pesničko delo, i, konačno da li je- dramski čvor pouzdan. Sve je ostalo od sekundarne važnosti. Je li učvršćena ovakva linija pororišnog ukusa, nije teško 'predvideti kako će se repertoar koncipirati od sezone do sezone. Treba još jedno, kao pomoćno sredstvo, da ga defini tivno učvrsti: poznavanje tehnike pozornice. Ja sam učinio ovu digresiju da naglasim jedan momen' od bitne važnosti za procenjivanje umetničke linije u jedno pozorištu Ta linija se, obzirom na psihologiju i potrebe publil �Broj 1. GAJRET Str. 11. može spuštati, ali spuštanje ne sme nikad ići izvan literature. S nešto malo delikatnijeg osećanja nije teško opipati oštrice: da li tragedija i drama ramlje na použdanim moralnim elemen­ tima, da li ona ne rešava očišćujući (elemenat katarse), i da li se ne rađa iznad užasnog da pobudi čovečansko. Ili u kome­ diji: da li ona ne preti da skoči u bufoneriju, u cirkus, u pelivanluk. A ako je ta linija učvršćena, osnovna misionarnost jed­ nog pozorišta, i u jednoj demokratskoj zemlji, biće pouzdano, bar u izboru komada, izvršena: i da da iluziju velikog, večnog ži­ vota, kroz prizmu razbuktale pesničke mašte; i da da svakodnevnost opšteg života i svakodnevnost izuzetnog rasnog, u pesničkoj interpretaciji. Dakle: da posluži i idealu nacije i čovečanstva, i idealu umetnosti. Najidealnija sinteza koja se, u jednoj pozorišnoj delatnosti, može zamisliti.*) Borivoje Jevtić. MiuaH T. TiypHnti: H oBpaTaK. ( 'TapH-coko MiiKHy ... JeKHy CBa njiamiHa ... Ilo3flpaBJbain hh mapo Ha nospaTKV cima, LTIto ce aoMy Bpaha nocJie ,nyror paia II niTO ajiKOM Kyna: »OrBopirre BpaTa!«?MaH^aji Hinpniffl ... CaaMKe ce ca CTpexe pyme... 3ap dam HeMa nofl thm KpoBOM a«iBe A,yme?i Fne, Ha OKHy nayK cnpeae Mpese necie! HaHO ... 6a6o! 3ap Bac HeMa? ... Tae cxe, r,ne CTe? •Jeka nvcTor raaca opn Bpx nebima, Cyxa nanpai myuiTH- h xyjn nJianima, A hh SEHBor raaca y &in3HHii HeMa! • .Ko th be^Ha flymo ppHii Aoneic cnpeMa? . 0 , 3ap HMa cpna, Koje CMe th peha: Kya; ch nomna? 3ap y cycpeT CBojoj cpehii? *) U narednom članku obećao nam je G. levtić izložiti pregled i dati karakteristike pozorišnog slila. Uredništvo. 9 �Str. 12. Broj 1. GAJJRET Ea6o th je CMai;HyT TaMO noKpaj npyMa, Hara c raafla 3niHy — Ty cy flo flBa xyMa . . . Hcicona hx jicOap 3a Kor th ch pao h h acaH/iap OHor papa, KpB H3 »epapa---------- A Harpapa? . . . Cain y nyoTOM poMy 3eđn! 0, 3ap hma cppa. Koje CMe to pehn TeCn? Te6n, KOMe Beiap npa3aH pyKa,B hoch, Te6n c jepHOM pyKOM,-iioja he pa — npocH?!. Orapn coko K.niiKH.y . . . JeKHy c.Ba ifjiaHHHa . . . IIosppaBjbaiH ph THpo Ha noBpaiKV čama? KparyjeBap, 1918. Zanatlijske kreditne štedionice. (Zadruge sa ograničenim jamstvom). Danas svi narodi svijeta nastoje, da organizacijom produk­ tivne snage liječe posljedice minulog rata i da sa povećanom produkcijom održe i afirmišu svoje gospodarsko ravnotežje. Pa dok tako svi narodi uvjetuju svoj napredak i svoj opstanak sa svojom produkcijom, dotlen mi prekrštenih ruku gledamo, kako nam tuda produktivna snaga otkida velike zalihe naše narodne tečevine i otkidaće je sve dotlen, dok ne podignemo i ne obra­ zujemo svoju vlastitu produktivnu snagu. Mi se uvijek tješimo našim prirodnim bogatstvom i držimo, da smo bogati. To je samo jedno zavaravanje. Bogatstvo jednog naroda ne ovisi o njegovom prirodnom bogatstvu, već o njegovoj produktivnoj snazi i mi ćemo, u privrednom pogledu, biti ovisni o stranoj produkciji sve dotlen, dok ne budemo u stanju, da sa svojom vlastitom produktivnom snagom iskorišćujemo svoje prirodno bogatstvo i dok ne zakrčimo puteve stranoj produkciji u našu zemlju. Svoju produkciju podići ćemo jedino jačanjem i obra­ zovanjem naših zanatlija i zanatlijskog podmlatka. Ostavljajući za predmet druge rasprave pitanje obrazo­ vanja zanatlijskog i obrtničkog podmlatka, to će se ovaj naš program ograničiti na pitanje jačanja i podizanja žive produk­ tivne snage našeg zanatlijskog staleža. Mnoge naše ljude obuzela je danas neka silna gramzivost za obogaćivanjem. Mnogi hoće, da preko noći postanu bogati ♦ �Broj 1. GAJRET Str. 13. i u tom pohlepnom nastojanju ne poštuju nikakvih moralnih i etičkih principa. U pitanjima svog ličnog profita ne drže se nikakvih obzira ni prema svojoj državi, ni prema svojoj naj­ bližoj okolici. Od države se zakida gdjegod se može i državi se ne daje ni onoliko, koliko bi se pod najsređenijim prilikama davati moralo. Tako bivši, posve je naravno, da država ne može udovoljavati svim svojim zadaćama i potrebama. Radi toga ne možemo tražiti od države, da ona, davanjem beskamatnih kre­ dita zanatlijama, omogućuje podizanje produkcije u zemlji, nego moramo tražiti drugog načina, da podignemo ove najproduktiv­ nije slojeve našeg naroda. Po socijalističkoj teoriji kapital proizlazi iz vrijednosti višeg rada, koji se radniku ne plaća. Pa zašto onda naše zanat­ lije nijesu u stanju, da sami sebi svoj rad potpuno honorišu? Zašto zanatlije ne stvore sami sebi svoj kapital, kad oni drugom taj kapital stvaraju? Mogu li zanatlije stvoriti sebi kapital, te da onemoguće međusobom, t. j. u svome radu, uporabu tuđeg kapitala? Na sva ova pitanja odgovoriti je, da to zanatlije sve mogu postići jedino sa svojim solidarnim radom, sa svojim zanatlijskim zadrugama.. Po inđividualističkoj školi ne može se individualno podu­ zeće zamijeniti kolektivnim, monarhistička uprava poduzeća sa radničkom republikom u samoj radionici. Prema tome se i zadrugarstvo može razvijati pod nekim izvjesnim okolnostima i u ograničenom opsegu, a kapital postignut sa zadruganfe, da će uvijek ostati neznatan prema kapitalu današnjih kapitalista. Na ovu, istina, posve odlučnu argumentaciju može se od­ govoriti, kako se i ne ide za tim, da se sa zadrugama stvaraju veliki kapitalistički centri, već da u zadrugama združimo male kapitale u svrhu podupiranja zadrugara, zanatlija, i bićemo odveć sretni, ako sa našim zadrugama postignemo i neki dio od onih uspjeha, kakvog su požnjeli i danas žanju zadruge, kod drugih privredno i kulturno jakih naroda. Zadruge su se počele razvijati od nazad kojih 80 godina. U naš program ulaze samo zanatlijske-obrtničke zadruge, te radi toga o poljoprivrednim, mljekarskim, konsumnim i drugim zadrugama ne ćemo govoriti. Sve zadruge promatramo sa dva gledišta: 1. prema jam­ stvu zadrugara i 2. prema cilju zadruge. Svaki zadrugar dužan je, da upiše i preuzme barem jedan udjel zadruge. Visina je udjela različita. Kod nekih iadruga ova visina predstavlja znatne iznose. Na visinu udjela utječu razne okolnosti, kao zadružno područje i zadaća zadruge, a najviše na visinu udjela utječe jamstvo, koje zadrugari na se preuzimlju. Prvobitno su zadruge osnivane s a n e o g r a n i č e ­ . ! 1^ �Str. 14. GAJRET Broj 1. n i m j a m s t v o m . Kod ovih zadruga može zadrugar upisati samo jedan udjel, ali za ovaj udjel jamči sa cijelim svojim ima­ njem. Pošto se zadruga nikad ne može ograničiti na jedno mje­ sto, te pošto se, radi prostranog zadružnog područja, ne može uvijek zadružni rad kontrolisati to nijesu isključene malver­ zacije kod ovakih zadruga, te radi toga mogu zadrugari doći i do neugodnih posljedica. Stoga su se u novije doba, počele osnivati zadruge sa o g r a n i č e n im j a m s t v o m . Ove za­ druge sve više potiskivaju prve i danas ima više zadruga sa ograničenim, nego li sa neograničenim jamstvom. Pored ove dvije vrsti jamčenja ima i treća sa: n e o g r a n i č e n i m d o ­ p l a t n i m j a m č e n j e m . Kod zadruga sa neograničenim jam­ stvom jamče zadrugari cijelim svojim imanjem i prema zadruzi i prema vjerovnicima zadruge, dok se kod doplatnog jamčenja neograničeno jamstvo odnosi prema samoj zadruzi. U slučaju stečaja, obaveze se zadruge pokrivaju razrezom među zadru­ garima i ovo se razrezivanje može ponavljati sve dotlen, dok zadruga svojim obavezama ne udovolji. Ova vrsta zadruga našla je vrlo malo svojih zagovaratelja i neznatni je broj osno­ van ovih zadruga. Promatramo Ii zadruge sa gledišta cilja, kojeg ove sebi u dužnost stavljaju, to ćemo vidjeti, da su K r e d i t n e z a ­ d r u g e , od svih vrsti zadruga, najvažnije. Ove su se zadruge razvile iz Šulce-Delićeva sistema štednje, kao karitativne usta­ nove kreditu potrebnog maloobrtnog-zanatlijsokg staleža. K re­ ditne su se zadruge uzdigle, kao najimpozantnije ustanove po­ maganja maloobrtničkog i srednjeg gospodarstvenog staleža. 1 Kreditne su azdruge danas u kulturnom svijetu jedina vrela, iz kojih srednji stalež crpi svoje kredite. Starije ustanove, kao »narodne banke«, pretvorile su se u velike novčane zavode i podupiru velike kapitaliste a i štedionice Raiffeisenovog sistema, sjedinjujući sve više davanje kredita i zgodnim sistemom pri­ vlačenja sve većih uloga — postale su pravi hipotekarni zavodi i time su se odalečile od svog prvotnog cilja. Danas ima Raiffeisenovih štedionica, koje raspolažu sa ogromnim imetkom, te koje zadrugarima donose velike rente na njihove udjele. Na drugom mjestu dolaze o b r t n i č k e z a d r u g e z a s k l a d i š t a i z a n a b a v u m a t e r i j a l a . Ove se zadruge grupišu prema samim vrstima obrta u veće skupine, te će nji­ hovu važnost i zamašitost uvidjeti Iahko svaki onaj, koji shvaća važnost skupne dobave materijala za jednu vrstu obrta i za jedan veliki broj obrtnika. Najteže je rukovođenje sa ovim za­ drugama, jer se za ovo hoće rutiniranog trgovačkog duha i trgovačke spreme, koja često fali među našim zanatlijama. Ove zadruge omogućuju zadrugarima umjereno uvođenje rada u �Broj 1. ' GAJRET Str. 15. svom obrtu kroz cijelu godinu i u tom je njihova najveća pred­ nost. Ima vremena u kojima neke vrsti zanatlija uprežu sve sile, da sa svojim proizvodima zadovolje svoje mušterije, kao na pr. priliko msvetaca, dok opet bude vremena, t. zv. mrtva sezona, u kojoj zanatlija nema nikakvih narudžbi za svoje prc izvode. Zato ove zadruge daju sirovine svojim zadrugarima, koji ih prerađuju u gotovu robu i ovu robu zadruga prodaje ma zajednički račun zadruge. Tako se uvo'di umjerenost u radu kroz sve radne dane godine i time je dovoljno naglašena po­ treba i važnost ovih zadruga, samo treba imati u vidu, da ove zadruge uvjetuju i obrazovanje zanatlija u trgovačkom smislu. Na trećem mjestu dolaze z a n a t l i j s k e produk­ t i v n e z a d r u g e , kod kojih zadrugari u zajedničkim radio­ nicama i n,a zajednički račun izrađuju i preprodavaju robu. Pro­ matramo li iz bližeg formu svih zadruga, to ćemo odmah uvi­ djeti, da ove zadruge nijesu ništa drugo, nego li i fabrike^ koje su u pogonu na zajednički račun zaposlenog radništva. Pošto se ovim zadrugama ubija osjećaj samostalnosti, koji je osjećaj najveća moralna snaga i najvažnije svojstvo svakog zanatlije, to je lahko i pojmiti, da su ove zadruge našle vrlo malog od­ ziva među zanatlijama. A i oni neznatni broj, koliko ih ima. postale su same iz nužde i slabog materijalnog stanja zanatlija u jednom mjestu, bez da su svoj djelokrug izvan toga mjesta proširile. Na četvrtom mjestu dolaze r a d i o n i č k e z a d r u g e . Svrha ovih zadruga, na prvi pogled, izgleda ista kao i produk­ tivnih zadruga, ali se one u svojim bitnostima razilaze. Rad­ ničke zadruge omogućuju zanatlijama, da se koriste zajedničkim strojevima u zajedničkim radionicama bez da pri tome išta gube od svoje samostalnosti. Kod ovih zadruga udruži se nekoliko zanatlija iste vrsti, te naruče strojeve i osnuju zajed­ ničku radionicu. U ovoj radionici zadrugari izrezivaju sirovine i od istih u svojim vlastitim radionicama izrađuju robu. T e­ meljni je princip ove vrsti zadruga mogućnost, da se zadrugari u nekoj mjeri koriste fabričkim načinom proizvodnje uporabom strojeva, ali je ta uporaba ograničena i ne ide za punim iskorišćivanjem kakovog iziskuje puno ukamaćivanje i amortizacija Kapitala uloženog u strojeve. Iz ovog kratkog analiziranja vidimo, da sve zadruge na­ stoje stare načine produkcije zamijeniti sa novima, te da imadu jedan izraziti konstruktivno izgrađivajući karakter. Time je do­ voljno naglašena i potreba osnivanja ovih zadruga kod nas. Posljednje tri vrsti zadruga iziskuju, odmah pri svom os­ nivanju, znatnog kapitala, kako za nabavu sirovina, tako i na­ bavu potrebnih strojeva. Ovog kapitala naše zanatlije nemaju, �Str. 16. GAJRET Broj 1. a po tome dolazi u pitanje i samo osnivanje ovih zadruga. Iz prije istaknutih razloga država sama nije u stanju dati potrebni kapital, a toga zanatlije ne mogu naći, barem ne pod povoljnim uslovima, ni kod današnjih' novčanih zavoda. Mi imamo dosta novčanih zavoda sa jakim kapitalima i velikim rezervama, pa i takih, koji se nazivaju obrtničkim, ali ipak ti svi zavodi nijesu bili u stanju, da podignu našeg zanatliju. Neosporavajući ni jednom našem novčanom zavodu dobru volju, da pomognu i podignu našeg zanatliju, to im se ipak mora osporiti iskreno nastojanje njihova rada u tom pogledu. U upravama tih zavoda rijetko kad sjedi koji zanatlija, te ove uprave ne poznaju u do­ voljnoj mjeri potreba zanatlijskih i koje onda čudo, da je i naše novčane zavode zanijela bujica i rade davaju veće kredite »sir gurnim« velikim kapitalistima, nego li male kredite našim ma­ lim »nesigurnim^?)« zanatlijama. Šta više, mnogi nbvčani za­ vodi igraju sami ulogu velikih kapitalista, te za svoj račun ili za rćfčun svojih članova ravnateljstva, kupuju robu i sirovine sa strane, te ih prodaju malim trgovcima na preprodaju i za­ natlijama na izradu. U doba državnih i društvenih kriza i u doba burzovnih spekulacija nikad' ta roba sa strane ne stoji na jednoj fiksiranoj podlozi, nego se kalkulira po stranoj valuti odnosno promjenljivoj kupovnoj snazi našeg novca. Naš zanat­ lija nije u stanju, da svoju radionicu opskrbi za duže vremena sa potrebnim materijalom, kada je kupovna snaga našeg novca najveća i on pada u krizu, čim kupovna snaga novca pada, jer sa svojim proizvodima ne može konkurisati onim fabričkim prozivodima, koje je kupio mali trgovac u doba najveće ku­ povne snage našeg novca i prema kojoj mu je cijeni određena i prodaja. Radi toga će naš zanatlija, a po tome i naša produk­ cija, padati sve iz krize ii krizu, dok same zanatlije ne dođu do svog kapitala i dok ne počnu sami potrebni materijal pri­ bavljati. Do ovog kapitala doći će zanatlije jedino pomoću svo­ jih kreditnih zadruga. Istina, kreditna sposobnost jednog dio­ ničarskog društva uvijek je veća, nego li jedne zadruge, ali ob­ zirom na naše prilike, mi' nijesmo u stanju osnovati jedno dio­ ničarsko zanatlijsko društvo, koje bi moglo istaknutim potre­ bama zanatlija udovoljiti. Dioničarsko društvo osniva se već unaprijed sa jednim ograničenim kapitalom, koji se djelomičnom uplatom odmah pri početku osigurava. Pošto takih uplata mnoge zanatlije ni­ jesu u stanju odmah položiti, te pošto nije moguće mnoge za­ natlije odmah za to poduzeće pridobiti, to je puno zgodnije i podesnije, osnivanje kreditnih štedionica sa manjim mjesečnim uplatama, a da ove kreditne štedionice budu za kredit što spo­ sobnije, može se uvesti, da svaki zadrugar jamči sa peterostrukim iznosom preuzetih poslovnih udjela. �i! Broj 1. GAJRET Str. 17. Prije rata zadruge su se osnivale po mjestima, te bi ove lokalne zadruge sklapale međusobno saveze. Ovi su se savezi sklapali u cilju zajedničkog revidiranja i novčanog ujednačivanja, te u cilju zajedničkog kupovanja robe i preprodavanja svoje produkcije. Pošto je danas rukovođenje sa zadrugama skopčano sa velikim troškovima, to se ukazuje kao podesnije, osnivanje ovakih zadruga po većim centrima, a da se rad lo­ kalnih zadruga zamijen sa povjerenicima, te da tako postanu u neku ruku, kao i vaspitna škola u tom pogledu. Da ove zadruge ostanu u rukama zanatlija, trebalo bi ograničiti, da jedan zadrugar može imati najviše 100 udjela, a visinu udjela po 100 dinara, plativom kroz 20 mjeseci po 5 di­ nara. Analogno ovakovim zadrugama na strani, treba, pored davanja kredita uz pokriće, uvesti i davanje osobnih kredita zanatlijama. Podupirući tako male ljude i omogućujući time povećanje produkcije u zemlji — ne treba ni dvojiti u to, da će naši srednji staleži uvijek svoje gotovine u ove štedionice ulagati i time njihovu kreditnu sposobnost povećavati, I ako su ove , vrsti zadruga najnovijeg datuma, to su se one t\brzo digle do zamjerne visine. Da ostanemo konsekventni istaknutom načelu, po kojem ne idemo za tim, da stvaramo velike kapita­ lističke centre, trebali bi odrediti, da ove štedionice sa nekim dijelom od svoje čiste dobiti podupiru one institucije, koje uz­ državaju naše šegrte i vode brigu o njihovom uzgoju ili da tu brigu sami preuzmu i u svoji mvlastitim domovima šegrte uz­ državaju. Beg Rustan. — Novela. — Uvek s dolazskom noći njega obuzima nespokoj što mora da izlazi iz svoje male ulice, što mora da ostavi svoje dugo šiljte na kome provodi veći deo dana. Uvek s večeri, kad blagi suton oduzima veselost predmetima, potamnjuje njihovu jas­ noću — on uvek oseti kako u njemu silno zaječi neka potajna želja da se izvuče iz skromnosti sobne, da otvori oči i da ih osveži na prvom prohladnom dahu noći. Inače on nema mnogo staloženih želja; on nema principa, nema moći da u sebi sredi sve želje, sva hoćenja i sve odluke. Sve kod njega teče kroz pratnju jednog upokojenog ćutanja, kroz ritam monotonog odživljavanja posljednjih dana. On često puta. zastane i osluškuje u dubini svoje nutrine ne bi li osećao kakav, ma i najmanji šum promene, i najmanji dah sveže želje. Ali uzalud! Uvek ono jedno 2 �Str. 18. GAJRET Broj 1. te isto uspavano, iznemoglo, mlitavo i ravnodušno. On je čak nesposoban da otkrije bar neke uzroke naslućenog stanja; on ležerno sleže ramenima, pristupa ogledalu, s namerom da ma­ nirom i osmehom prikrije ono što ga boli. On već oseća bes­ krajnu patnju što mora da pred svetom ukriva sve slabosti koje ne konvergiraju sa evropskim odelom; on je već bolan od uzjogunjenog istikta kome mora da laska, da mu tetoši, a u stvari bi hteo da ga savlađuje. On ima dovoljno kajanja što uviđa da je njegovo, nablisko, atavističke m o r a mnogo jače od obes­ hrabrenog h o ć u, i on u duši plače što svakim danom sve više klone pod tom borbom dveju ličnosti. On nastoji da vešto i precizno analizuje sebe, da otkrije uzroke svega, ali ipak ostaje bez ishoda koji bi ga zadovoljio. On boluje što ne može da i dalje prodaje željezo pod zlato, on boluje što drugi sve više i više uviđaju njegovo o t k r o v e n j e . I zato on bezi od dana, skriva se u svoju sobu i bolno-cinički gleda na svoje knjige, de­ bele i tanke, proste i zlatne knjige iz doba kad on studiraše. S bolom se seća kako je tada ludo verovao u svoju individual­ nost1, kako je mislio da preudešava dušu prema novom i da se udaljuje od atavističkog. Seća se kako su nekad u njemu gle­ dali svezu, mladu silu. Seća se svojih ispita, čestitanja, uspeha, seća se starih aga i begova koji ga gledahu kao neko čudo, kao u neku svetsku mudrost koja će ovaplotiti svoje doba i koja će slamiti svojom snagom. Seća še i te tragike da je i on sam tako isto .mislio; da je s verom očekivao čas kad će moći slo­ bodno reći da je raskrstio sa onim što beše trulo kod njegovih predaka, sa onim što je teretilo njegovu savest klonulu od prekora od strane onih koji su se skeptički odnosili, prema inte­ lektualnom razvoju n j e g o v e rase. Tako je on živeo s mnogo lepih nada; on je živeo, jurio, radio, gradio, savetovao, indi­ rektno upućivao na sebe kao na uzor, — i dok je taj život pri­ mao od bliske savremenosti, dotle je u njegovoj nutrini, hegde u dubini njagove individue spokojno dremao instikt, uveren u konačnu pobedu . . . S tim mislima i s tim prisećanjem u duši ostavljao je svoj dom mladi filozof. J a velim mladi, jer on je doista tek u tride­ set petoj. Čudnovato! Biti u 35. godini i osećati se shrvan. J e li to umor čoveka koji je prošao kroz vihor i buru doživljaja, unutarnjih borbi, duševnih trzaja, pretrpljenog bola? J e li to umor cinika koji je umro od dosade i osećanja monotonije? Je li to taj tihi umor mizantropa koji još vidi jednom spas u samoubijstvu? — Ne, nije to — šapuće sebi mladi beg i odmiče lagano od svoje ulice da se izgubi u vrevi sredine grada. . . Lagano i kao zadovoljan i spokojan, prolazi b e g kroz redove šetača i ustavlja pogled na devojkama i mladim gospo- �Broj 1. GAJRET Str. 19. dama. U taj čas on uviđa svu svoju tragiku; usred razmišljanja on baca pogdekoji strastan pogled na koju prolaznicu bujnih grudi, krupnih bokova. Oseća spontano zadovoljstvo; draška svoju strast, dok njegovo lice dobija izraz zadovoljnog čoveka. Odmiče dalje i sluša raskošno čeretanje mladih žena, osmejkuje se na njih i zaboravlja svu svoju borbu tamo u onoj maloj ulici, na niskom šiljtetu. On sad tek počinje da živi; savladava svoje kajanje i prestaje žaliti sebe. Postepeno zaboravlja na svoje uspomene, zaboravlja na obmanu; vidi malu krčmu u kojoj sede bezbrižni ljudi i piju, pevaju, ubijaju vreme . . . Beg Rustan juri prema maloj krčmi jer je obećao d o ći. . . * * * Kroz plavkasto-tamni dim od cigara, kroz raskliktanu pesmu Cigana sa preplanulim licem i izderanim glasom, kroz miris rakije i uzvištalih šljiva, —- naziru se lica, zbrčkana, iz­ nemogla. Naziru se leđa zavaljana u stolice i duge ruke polepšane manžetama. To ti je instikt u lepom ruhu. Sa kragnom ukrivljenom, poružnjelom fizionomijom i strašću vaskrslom u sumorno zapanjenim očima, — sedi beg-Rustan. Izgleda mu sve kao jedno bezmerno more radosti, nagote, strasti. Zadovoljno se smeška i pije čašicu za čašicom. I dižući čašice jednu za dru­ gom on nastoji da ruci dade graciju ženske ruke, da ufini usne pri dodiru tankoga stakla, da polepša ć e i f. On tako pije s mnogo unutarnje harmonije, sa malim zadovoljstvom čoveka koji podgrejava svoje želje, sa uživanjem strasnika koji ne žali sebe. On tiho popeva jednu davnu pesmicu o agi koji je ugra­ bio devojku, o zorama koje dočekivaše na kapidžiku, o usnama devojke č ije ga rumenilo očaravaše. Tako pije i živi on, beg i čovek moderan s jednom tajnom željom da zataška neraspolo­ ženje, da zaboravi davna obračunavanja sa sobom. Kao kroz san vidi on sebe negdanjeg sa sveučilišta, divi se mladom čoveku koji je dovršavao studije s mnogo mara i s mnogo volje. Malo po malo on gubi nešto od svežine svojih čula, oseća sa svakom novom ispijenom čašicom kako se u njega uvlači neka tajanstvena slast, zabludela praiskonska radost. Ćelo društvo se smeje njegovom nesnalaženju i njegovom pritajenom uži­ vanju u zaboravu. Cigani nemarno ali s podlom simulacijom nežnosti pevaju o sabah-zorskim vetrovima što razvejavaju ruže u mirisnoj bašti. Beg oseća kako ga hvata neka zamaglica čini mu se kao da se on, sedeći na stolici, ipak kreće, kao da gubi sigurnost. — Ah! — cikne on s nešto promuklosti u glasu i ispija nove i nove čašice ne nastojeći više da to bude graciozno. Zavaljuje, gosti se smeju. Doziva pevačicu i seda je na krilo. Njegove oči. najednom svetle čudno, usne se razvlače u osmeh zadovoljene strasti; njegova ruka kao šlepa opipava grudi ružne 2* �Str. 20. GAJRET Broj 1. pevačice koja se smeška. — Pevaj mi, bona, n e što . . . Znaš onu . . . Kad Alija mladi beg bijaše . . . Otkopčava grudi peva­ čice, zavlači obe ruke i . , . klone. — Šta radiš magarče jed an . . . čuje beg Rustan kao kroz san primedbe svojih prijatelja. Ali on ne mogne da odmah čuje i značaj tih reči; ne može da razume zašto se oni smeju. Na­ jednom potpuni um or. . . i beg Rustan je klonuo. * * * Beg Rusta negdanji vitez u zvezdi sveučilišta, nekad jedan od onih emancipovanih, jedan od »onih što obećaju« — laganim teturanjem vuče se kroz prohladnu noć s mesečinom. Izbacili ga, j e r . . . Korači beg Rustan i nastoji da se priseti šta se to s njim dogodilo, ne može da pojmi da je već zora. Zastaje na sred male ulice, skida fes i prepušta se jutarnjem dahu vetra da mu razveje znoj i umor u očima. Čini mu se kao da ga hiljade nagih i belih ruku miluje i to mu godi. On seda na obalu reke i nesvesno zamišljeno prati jednim bezizraznim pogledom tiho šumljenje vode. Čini mu se kao da zajedno s tom tihom rečicom odmiče i svako njegovo nastojanje i pouzdanje u lepšu bu­ dućnost. On o s e ć a da je u nečem popustio, da je učinio jednu bezmernu glupost, da je učinio nešto što mu njegova savest neće oprostiti. Ipak on nije u stanju da tu svoju savest osposobi za prekore, da je pripremi da ga-linčuje. On tupo blene u to sve jednim blesavo-nesvesnim pogledom u svoju nutrinu, ne vidi ništa. Ne nalazi ništa što bi bilo vredno prekora, a ipak mu t e š k o , ipak ga nešto peče. On lagano ustaje, ustiče fes koji sada ima već neku smešnu ukrivljenost i ulupljenost, — i odmiče dok prvi zraci zore daju neko čudno plavetnilo nje­ govom licu te ono izgleda svetački izmoreno. Tako zora osvetljuje i zari bega —- istorika dok njegova pogurena figura ne­ marno stremi jednoj udaljenoj ulici. * -* * I opet dolazi noć; i opet beg Rustan prebrođuje istu borbu, isto kajanje, istu svesnost svog nagona. Opet on pridobiva bo­ jazan od noći, jer on je nesme dočekati u- kući, na svom tihom šiljtetu. Opet zaboravlja sve svoje boli, sve radosti, sva preg­ nuća, sve želje, sva sećanja — i stremi samo jednome, — me­ hana. Opet lagano oblači svoju toaletu, precizno namešta okovratnik i graciozno se gleda u ogledalu. On veruje da je Evrcpejac. Opet nekako plašljivo trne svoju sveću i laganim korakom i u istom nizu rezonovanja, kao i prošle noći, žuri da što pre stigne do mehane gde ga čekaju osmesi i dobrodošlica pozna­ nika i prijatelja. Tako živi beg Rustan. Faik. �Broj 1. GAJRET Str. 21. De Baye: Iz hrama sanja. Ne govorimo. Ne govorimo!, . Čas je božanstven; Plava večer miluje livade — Pod zadnjim purpurnim zrakama sunca Polagano pada n o ć . . . Ne govorimo! Sa ovih strana u obilju Pada ljubavni napitak kao san Zavodljivi miris crvenih ruža Lije se u izobilju sanenom livadom. J a držim u ruci — koja podrhtaje Zadnje cvjetove ljeta, koji venu . . . I moje vjeđe se sklapaju, I gledaju u prošlost. . . U ’p x / Ne govorimo! Slušajmo pobožno, Kako naša srca kucaju; — Da l' ćutiš u ovaj čas; Kako duša um ire. . . Je z a prolazi prostorom . . . I nada i uzdasi. . . Polako . . . Polako! . . . Mir! Ne govorimo . , . Slušajmo: to sreća prolazi. . . Poljubci. J a bih vam pjevala, o poljubci!. . . Osmjesi srca, osmjesi duše . . . Na žalost — ali ne mogu u stihove metnuti Sva slatka drhtanja i svu vašu v atru . . . Neodlučni poljubci, — iskreni, bezazleni, Naivni poljubci s usnica d je ce !. . . Poljubci b a k a . . . J a ne pjevam prokletim poljubcima, Poljubcima Jude, izdajica, poljubcima silovanja, Niti o lažnim poljubcima Lažnoga raja . . . lažnih usana . . . �GAJRBT Str. 22. Broj 1. O poljubcu djevice, u času smirenja duše, Kada joj uzdah zvjezdam leti — 0 poljubcu majke kad djete ljubi — Oni su sveti, — njima ja pjevam , . . 1 svijetlim, tajnim, umilnim Poljubcima dvadesetih godina . . , O zanosnim poljubcima, blijedih ljubavnika Kada ih zaklanja n o ć .. . Pjevaču ovdje. Zatim plakaću . . . Plakati crne slijedeće dane Pri kraju neograničenih milovanja — O poljubci rastanka na klonuloj ruci Na kojoj je nataknut prsten vjenčanja. <- Jedno pismo ustanačkih glavara iz godine 1882. > Austrougarski generalni štab je 1883. obelodanio jedno delo, u kome su izneseni uzroci našeg i bokeljskog ustanka 1882. godine protiv Austrije, topografska skica ustaničke ob­ lasti i opisi bojeva od početka do svršetka. Po tome je delu naša ustanička oblast obuhvatila srezove trebinjski, bilećki, gatački, nevesinjski, fočanski, delove čajničkog, rogatačkog, sarajevskog i konjičkog, a središte joj je bilo Zagorje. U toj je oblasti nastavalo 153.000 duša, pola P ra­ voslavnih, pola Muslimana, i od toga je moglo biti oko 40.000 muških od 16 do 60 godina. Ustanak je planuo u novembru 1881,, a ugasio se počet­ kom avgusta 1882. Trajao je, dakle, skoro deset meseca. Za ugušenje toga ustanka Austrija je morala da mobiliše 37.830 pešaka, 564 konjanika, 58 topova i potrošila je nekoliko miliona fiorina. U toj je knjizi štampano jedno pismo ustaničkih glavara, koje su Austrijanci uhvatili. Mi ga ovde iznosimo da današnje pokoljenje vidi kako su mislili naši stari, bez razlike vere, pre 40 godina boreći se za slobodu svoje domovine. R . J. �Broj 1. GAJRET 31. januara 1882. po st. na Krbljinama u Bosni. Str. 23. j Glavnom Komandantu Vojvodi Petru Vukotiću na Čevu. Kao što Vam u potopjem pismu javismo mi smo krenuli na Trnovo i jedan smo dio naše vojske poslali preko planine pod komandom Ibrage Tanovića, Jovana Samardžića i Mujage Bandića sa zadatkom da dignu na ustanak planinštake do Kobiljdola, od prilike 4 sahata od Sarajeva, a Trnovo je 6 sahata daleko od Sarajeva. Kad je vojska bila već na putu, 28. o. m., stigoše ljudi iz Ledića s tužbom da je jedna žandarska jatrola od 30 momaka stigla u selo da mladiće silom vodi u soldaćiju. Odmah to dojavismo gore rečenim vođama i naredismo im da patrolu napadnu. To su oni i izvršili, patrolu su opkolili, dvadeset i jednog posjekli, a devetoricu živih uhvatili i eno ih sada na Zagorju. Dan iza toga, 29. januara, nismo namjeravali udariti na Trnovo, ali su oni nas napali i mi smo se braneći povlačili. Pri tome su oni izgubili 16 ljudi, kako nam rekoše čeljad iz Trnova. Da se osvetimo za ovaj napad odlučismo da 30. udarimo na Trnovo i podijelismo vojsku na troje, da navalimo sa tri strane. Mi smo imali 1200 ljudi. Jednim dijelom je zapovijedao Ibraga Tanović i Jovan Samardžić, drugim Stojan Kovačević i Vuk Ignjatović, a trećim Hajdarbeg Čengić. Mi smo u zoru krenuli na kasarnu i na šančeve. Prvi je pošao na juriš Beg Čengić i dva šanca zauzeo, pa je s bratom svojim Verašbegom, sijekući Švabe, prodro do kasarne, gdje su oba poginuli. Mi smo ih sa sviju strana obuhvatili, na povlačenje na­ tjerali i šančeve zauzeli. Oko tri sahata je neprijatelj dobio pojačanja sa Rogoja, a poslije iz Sarajeva, ali nam nijesu nikakve štete nanijeli. Nakon toga su nas sa sviju strana topovima obasuli i po­ što je nama počelo municije nestajati morali smo se povući, . Dva sahata prije mraka je bitka prekinuta. . . . . . U ovome boju smo imali 6 mrtvijeh i 19 ranjenijeh ,za koje nemamo ljekara. , , , Soldati su mnogi izginuli, oko 220, kako nam pričaju ljudi iz Trnova. �Str. 24. GAJRET Broj 1. Mi bi pregoreli našu pogibiju, ali nas duboko tišti gubitak trojice begova sa Zagorja, braće Čengića, Ibrahima i Omerbega Filipovića. Sva se Bosna digla, ali je uzalud, propašće, jer nema pu­ šaka ni municije i u ovoj nevolji uzđamo se u Vas da nećete svoju braću ostaviti na cjedilu. Smilujte se na nas, dragi Voj­ voda, jer mi nećemo više da budemo austrijski pa makar nas nestalo s lica zemlje. Isti nam je dan i Foča oteta i naše su se čete povukle otuda za jedno po sahata. Šestorica hašijeh je izgorelo u jednoj kući. * Nadajući se pozdravljamo Vas. Ibrahimbeg Čengić, Vaso Buva, Ibraga Tanović, Saliaga Forta, Jo v o Samardžić, Vuk Ignjatović, Stojan Kovaćević, Mujaga Bandić, Omeraga Šaćir, Risto Bakoć. Uredništvo. •Zaštita Dece. I do rata u naprednim zemljama dečije pitanje je bilo jedno od ozbiljnih pitanja. Ono je okupljalo oko sebe mnogo radenika, koji su vodili taj posao, sa voljom i ljubavlju. R at je to pitanje istaknuo još više na površinu. Odelio ga i podvukao njegovu važnost. I danas kad je »vek deteta«, to je jedno od najaktuelnijih pitanja, kojim se bave ne samo dobrotvorna društva, no i država i to ne samo napredne države, nego i u one, u kojim se o tom uopšte nije vodilo računa do rata. D ečije bolnice, razna skloništa za vanbračnu decu, »Kaplja mleka za odojčad«, dečija zabavišta, to sve bilo je organizovano i do ra ta na najširoj i najmodernijoj osnovi u većim centrima kul­ turnih naroda, i srelo najveće odobravanje i interesovanje dru­ štva. A što je bilo najglavnije pobeđena je polako i nepoverljivost siromašnog staleža i radničke klase, sa kojom su oni sre­ tali ove ustanove u poveravanju svoje dece na negovanje i lečenje. Vredni organizatori morali su mnogo raditi, dok su us­ peli u ovom poslu. Obilna literatura i paralelno s tim, obaveštavanje široke mase o korisnosti ovih ideja donelo je sa so­ bom željene rezultate. R at taj rad nije poremetio. Vredno je spomenuti, da je tokom rata najjača akcija prešla u ruke na­ �Broj 1 GAJRET Str. 25. prednih žena, koje su sa čisto ženskom marljvošću i ljubavlju radile ovaj veliki humani posao. Francuska u tom pogledu činila je najveće napore. Smrt­ nost, širenje veneričnih bolesti, jako razvijen alkoholizam, da­ vali su slab i kržljav priraštaj dece i to je dovodilo u očajanje državne faktore. Jo š mnogo pre rata vidimo jedan ogroman pokret, koji je obuhvatio ćelu Francusku, a u Parizu osobito za vreme rata dostigao kulminaciju pod direktivom profesora Pinara. Prva briga bila je priraštaj. I zakon od godine 1913. daje siromašnoj trudnoj ženi pravo, na potpuno izdržavanje na mesec dana pred porođaj. Sve troškove i negu za vreme poro­ đaja i mesec dana posle porođaja, a za tim 15 franaka i mleko za dete dok ne ojača. Sad je ta suma podignuta na 120 franaka, koju žena prima sve dotle, dok doji dete. Nabavljanje mleka deci je svagdanja briga gradske opštine. Svaka siromašna majka prijavljuje svoje dete u dečijim ambulantama, koja joj propi­ suju potrebnu količinu mleka za dete. Na to uve'renje opština joj izdaje svako jutro potrebnu količinu mleka. Svaka dva meseca majka se mora prijaviti u istu ambulantu na pregled, da bi joj se ponovo potvrdilo uverenje. U Engleskoj se u poslednje vreme obraća osobita pažnja na kakvoću kravljeg mleka za decu. Uzrok je tomu što je 1915. god. polovina dečje smrtnosti bila prouzrokovana t. zv. dečijom holerinom, bolešću koja nastaje zbog rđava kravljeg mleka. Iste godine bilo je osnovano, radi kontrole nad dečjim mlekom, društvo; »National Cleam Milk Society«, koje je u avgustu 1916. god. u sporazumu sa »Medical Officiers of Kealth« (medecinski inspektori higijene) utvrdilo pravila, kojima treba da odgo­ vara mleko, koje se daje deci. U novo oslobođenom Elzasu i Lorentu u Strassburgu 7. juna 1920. god. bila je prva opšta skupština »Ujedinjeni hdruštva Elzas i Lorene za negovanje dece«, koja je ustanovila pravila po kojima će se otpočeti taj važni posao u razorenim oblastima, gde je taj posao radi gro­ zote rata bio potrebniji no igde. U Belgiji vodi se najveća briga o deci i 5. septembra 1919. god. osnovano je jedno od najmnogobrojnijih i najbogatijih dru­ štava, koje je rašireno i ima članove u svim slojevima narod­ nim. Zove se »Nacionalno društvo za zaštitu dece«. Društvo �Str. 26. GAJRET Broj 1. izdaje mesečnu reviju sa vrlo korisnom sadržinom. Ovim dru­ štvom upravlja »Vrhovni savet za zaštitu dece«, koji pored toga daje svoje mišljenje državi u svima pravcima na polju rada o dečijim pitanjima. Savet se sastoji od 40 članova, koje imenuje kralj. U Nemačkoj se uvek i u najvećoj meri radilo na dečijem pitanju. Tamo su postojale i postoje najraznovrsnije ustanove, sve je bilo organizovano na najmoderniji način i radilo se u svima pravcima. Interesantan je bio rad raznih dobrotvornih društava u nekim opštinama nemačkim. Opština je izveštavala pojedina društva o svakom siromašnom novorođenčetu, a ona su odmah šiljala dobrovoljne bolničarke sa kolevkom i svim potrebnim pelenama za dete. Dete se odmah odvajalo od ma­ tere u kolevci. Ovim putem uklanjala se opasnost, da dete spava skupa sa roditeljima, što je po dete bilo vrlo nezdravo, a moglo je biti fatalno, ako su roditelji još i bolesni. Ovaj način čuvanja dece prenesen je za vreme rata i u Francusku, gde su se ovim bavile članice društva »Union des femmes de France«. U Švicarskoj se također obraća ogromna pažnja ne samo na odojčad, nego uopšte na čuvanje i negovanje mladeži. Mnoga i raznovrsna društva u ovom pravcu sjedinila su se za vreme rata radi koncentracije sila i sistematizovanja rada. Oso­ bita se pažnja obraća deci za vreme školovanja. Osim ostalog negovanja udešena su pri školama kupatila za siromašnu decu i besplatne narodne kuhinje. U Rusiji dečije pitanje je do rata slabo stajalo. Razna do­ brotvorna društva vodila su delimičnu brigu i o deci. Samo u nekoliko velikih gradova postojala su specijalna društva za za­ štitu dece. Bilo je nekoliko »Jasli« u većim centrima i tuber­ kuloznih sanatorija, gde su moglo dobiti mesta siromašna deca samo uz najveću protekciju. Rat i revolucija zatekli su jedan neorganizovan teren, gde su sada glad i nerad pustili najveći koren, gde je smrtnost ogromna. Tri amerikanske misije slate su u Moskvu sa ciljem da olakšaju strašan položaj, u kom se nalaze deca. Žena Maksima Gorkog piše u svom pismu, koje je bilo naštampano u Švicarskim novinama, »La Voie de femme«: — »Deca umiru, deca se ne rađaju. U teškim socijalnim prili­ kama, u kojima se nalazi boljševička Rusija prva su podlegla �Broj 1. GAJRET Str. 27. po svojoj slabosti deca, koja su sada tamo lišena svake higijene, hrane i skladnog vaspitanja telesnih, duševnih i moralnih oso­ bina«. U Severo-Američkim državama, gde je društveni život jako uređen, visoko stoji dečije pitanje. Tamo se uzimaju naro’ ćito u obzir zdravstveni uslovi, pod kojima se stupa u brak. U S. Americi mogu stupiti u brak samo ona lica koja su sposobna za zdrav plod. Alkoholizam je u nekim državama zabranjen radi istog razloga. Pri venčanju se donosi uverenje o zdravlju mladenaca, koje izdaje opštinski lekar. Za svaki venčani par zna se tačno da su zdravi i kakvo zdravlje mogu očekivati od svoje dece. Uverenja lekara pri venčanju imaju i tu korist, što olak­ šavaju trud lekarov, jer mu je lakše, poznavajući zdravlje rodi­ telja dati im savet da preduprede bolest i da očuvaju svoje dete u potrebitim higijenskim uslovima, nego da ga poslije bo­ lesna leće; dečija higijena je najveća potreba, ona treba pod nadzorom doktora i u rukama savesne majke da prati dete od dana rođenja. Isto tako je bilo i u Argentini. Crveni krst je upu­ tio predsedniku Skupštine predlog, da se u interesu zdravlja podmlatka .zabrane alkoholna pića i brak među licima, koja mogu predati patološko nasledstvo svojoj deci. »Predsednik Saveta higijene« predložio je da se i u Argentini traži lekarsko uverenje pri stupanju u brak. Ova ideja obazrivosti pri stu­ panju u brak došla je još pre rata i do nas, i o njoj je pisao 1913. god. Dr. Marković u popularnim izdanjima Srpske Matice u Novom Sadu, ističući važnost zdravog podmlatka, koji je moguć samo, ako su roditelji zdravi i protestovao proti toga, što razvratne roditelje i alkoholičare, koji upropašćavaju u začetku svoju decu, društvo toleriše. 6., 7. i 8. januara 1920. g. održana je u Ženevi »Generalna skupština internacionalnog udruženja za pomoć deci«; sastavljen je eksekutivni internacionalni komitet u koji su ušli po nekoliko članova od svih zastupanih država. Ova je grupa detaljno ras­ pravljala, kako će se priteći u pomoć deci i izradila pravila i program rada. Kod nas se je počelo na dečijem pitanju i pre rata raditi. Razna društva u Srbiji, kao što na pr. »Materinsko udruženje« »Društvo za sirotu i napuštenu decu« »Sokolsko društvo« ba- �Str. 28. GAJRET Broj 1. •vili su se samo jednom stranom tog pitanja. Za vreme rata u Vodenu osnovan je jednom grupom dečijih prijatelja po inici­ jativi Dr. Miloša Popovića »Logor malih četnika«, a za tim 30. novembra osnovano je »Društvo za Zaštitu Dece« pod protek­ toratom Njeg. Vel. Kralja Aleksandra. Položen je prvi kamen radu. Već tada se mogao videti siguran uspeh ovog rada, jer je odmah sve dobro proučeno i odmereno i uzete su sve tačke u obzir, koje treba ispuniti, da ni jedno od pitanja, koje se tiče dece ne bude zaboravljeno: borba proti veneričnih bolesti, al­ koholizma, tuberkuloze, za tim zdrav brak, olakšavanje stanja trudnih majki, briga da majka sama doji dete, briga o dobrom mleku za decu. Iza Oslobođenja prenosi se i društvo i rad u Beograd, gde društvo dobiva novo ime »Društvo za Zaštitu Jugoslavenske Dece«. Kasnije se, prošle godine ono fuzioniše sa predratnim društvom, koje je postojalo u Beogradu, a posle rata postojalo na papiru, (ali sa dobrim kapitalom), i dobije novo ime, koje i danas nosi »Društvo za pomoć, zaštitu i vaspitanje dece«. I ovo društvo kao i' ono u Vodenu delo je privatne inicijative. Razgranato je skoro po celoj državi našoj i vrši najblagotvorniju ulogu. Ali rezultati njegova rada pokazaće se u jačoj meri istom onda, kad država sama potpuno primi predloge i ideje ovoga društva i pomoću zakona provede ih u život i delo. Mi se možemo samo radovati, što vidimo da naša država upravo ide tim putem da to učini. Pri Ministarstvu Socijalne Politike osnovano je posebno Odelenje za Zaštitu Dece, koje radi gotovo potpuno u idejama i u pravcu, koje istaknusmo. U svim velikim našim centrima postoji posebro odelenje za zaštitu dece, koje vodi brigu o celoj pokrajini a u okružnim mestima sa nadleštvom za okrug. Osnovano je mnogo sirotišta, gde dr­ žava vodi brigu o siromašnoj i napuštenoj deci. Postoje Šegrtski Domovi i si. institucije. Teret prilično velik! I da ga se u buduć­ nosti resi, moraće država da pristupi merama, koje su u Ame­ rici već uvedene i o kojima mi malo gore natuknusmo. Tada ovaka briga i ovakav trošak smanjiće se jer ćemo imati zdravu decu i zdrav narod. Dugo će vremena proći dok to postignemo! Rat je ostavio strašnu pustoš u zdravlju narodnom. Samo organizovan i istra- �Broj 1. , GAJRET Str." 29. jan rad može dati dobre i brze rezultate. Treba da radi ćelo društvo, naročito lekari i pedagozi treba da udruže svoje znanje i iskustvo s roditeljskim. Potrebno je da se uvode sva oprobana pravila i naučne metode i šire u porodice, državne institucije i društva, koja se bave vaspitanjem i negovanjem dece. Svaki član države dužan je koliko je moguće više potpomagati sve ustanove, koje su u kontaktu s tim poslom, a u njima vr­ hovnu vlast dati ljudima, koji imaju specijalnu spremu i isku­ stvo i ljubav za taj posao. Novac, koji država upotrebljava na gajenje i negovanje dece, uvodeći dečiju higijenu, stalno ih pra­ teći na ćelom putu razvitka, uvek će manje stati državu, nego li lečenje tuberkulozne i anemične dece. I za to država treba da je energična u ovom pitanju i da obara sve one predrasude, sve zapreke, koje dolaze od neprosvećenosti mase, jer to su P r a v a D e t e t a, one nevinčadi, koja su bez svoje krivnje u nevolji i društvo je moralno najobvezanije prema njima. Dugo će vremena proći, dok masa bude obaveštena o higijenskoj isishrani i nezi deteta i shvati, da se u fizički zdravom detetu mogu razviti k.arakter i umne sposobnosti i da se samo zdravo dete može spremiti za život. Dugo će vremena proći dok svaka majka bude posvećena u pravila, kojih se mora držati pri odgoju i po­ dizanju svoga deteta, dok bude svesna toga, da se samo uz fizičko jačanje dete može podići na kulturnu visinu, i vaspitati karakter, koji će ga predohraniti od mana i dati mu snage za život. Za to naročito treba istaknuti, kao neminovnu najveću potrebu agil­ nost pojedinaca. Svak od nas gde 'god stigne dužan je da ko­ risti ovom poslu, da bude apostol njegov. Osobito je velika uloga ovde lekara, koji svaki dan nalazeći se oko kreveta bo­ lesnog deteta ili bolesne majke mogu dati po koji koristan savet. Isto tako pedagoga, koji treba da iz škole puštaju decu pot­ puno upućenu u kućnu higijenu. Pri takvom radu pojedinaca i u najmanjem mestancu, gde još dugo neće pasti plodno seme rada Društva za Zaštitu Dece, a gde je lako sresti kulturnog pojedinca i tu, u tim mestima rad pojedinca je od ogromne ko­ risti. Po tome kako su odgajana i vaspitana deca s pravom se sudi o uređenju i napretku države i njenog kulturnog života. Zato svaki od nas ne treba da ostane gluh i šlep, već treba da bude najveći zaštitnik Prava Deteta. Socijalne prilike i svako- �Str. 30. Broj 1. GAJRET dnevna borba za eksistenciju iz dana u dan su sve teže. Mnogi slab organizam podleže. Dužnost je svih nas prijatelja dece da propovedamo i radimo na tome, da se deca neguju tako, da budu ne samo duševno jaka, nego da .su zdrava i da svojom fi­ zičkom snagom podnesu bez velike energije sve borbe, što ih pruža život. Dr. Mara Kurtović. Šegrtsko pitanje. i. Uposlenje dece u trgovini i na zanatu davnašnjeg je da­ tuma. To je jedno od najstarijih pitanja iz oblasti moderne so­ cijalne politike uopšte. Susrećemo ga još za vreme pune snage esnafskih organizacija u srednjem veku. Nalazimo ga, dakle, još mnogo ranije pre pojave modernog socijalnog pitanja kao ’ takvog. Svoj današnji oblik ono vodi tek od pojave jačanja indu­ strije — od kraja osamnanestog veka. /■ Na mesto ranijih patrijarhalnih odnosa između rada i ka­ pitala, pojavom fabrike stupaju između njih novi odnosi. Pređašnji behu zasnovani na etičkim, a ovi posle na materijalistič­ kim motivima. Rad u odnosu prema kapitalu izgubio je sve svoje ranije etičke elemente. Sada je postao jedno čisto sredstvo za proizvodnju, bez ikakvih etičkih primesaka. Posledica toga svega bila je: i pojava pitanja o upotrebi šegrta —- dece u industriji, trgovini i na zanatu. To je pitanje baš usled toga dobilo i naročitu akutnost. Uzrok je jednosta­ van. Kapital je u novoj vrsti preduzeća, — fabrikama, — ste­ kao najizrazitijeg predstavnika u smislu materijalističkih težnji. Kao takav težio je da što više smanji procenat troškova radne snage. Ta ga je težnja sama po sebi dovela na upotrebu dece u produkciji. D e c a su, n a j j e f t i n i j a r a d n a s n a g a ! II. Sa pojavom krupne industrije naglo raste i upotreba dece u produkciji. To je naročito bio slučaj u doba prvih stvaranja. �Broj 1. ’ Str. 31. GAJRET današnje krupne industrije. Ono je već uzelo tako abnormalan oblik, da su se vladajući faktori, već našli pobuđeni da intervenišu: u cilju zaštite dečije radne snage pd nezajaživih probteva kapitala. Kod nas, međutim, ne postoje nikakvi pozitivni po­ daci da bi mogli praviti bliža rasmatranja o raspodeli dečije radne snage po polu i uzrastu, po uslovima rada i po pojedinim trgovaćko-zanatskim branšama. To niukoliko ne uništava po­ stojanje i značaj ovoga pitanja po naše privredno-društvene odnose. Ko je imao prilike da se bliže upozna sa našom industri­ jom, zanatom i trgovinom,-morao mu je pasti u oči: veliki procenat dece tu upotrebljene. Tako je naročito u tekstilnoj indu­ striji. I o d v e ć j e v e l i k b r o j ž e n s k e d e č i j e r a d n e s n a g e , k o j a s e s v e v i š e u p o t r e b l j a v a i z 1o u p o ­ li r e b 1 ja v a. Sve to naglašava nam jasno da se naše društvo nalazi na pragu jednog ozbiljnog socijalnog problema. Njegovom rešavanju treba pristupiti što pre. Inače će se javiti stalne posledice, s pogledom na fizički i moralni razvitak podmlatka naših siro­ mašnijih slojeva kao i na kulturnom zapadu. V a ž n o s t š e ­ g r t s k o g p i t a n j a po s a d a n j e i b u d u ć e d r u š t v e n e odnose i odveć je očigledna. III. ™ Prvenstvena zaštitna mera kod nas je: 1. određivanje mi­ nimuma uzrasta, ispod koga se upotreba dece uopšte zabra­ njuje; 2. ograničenje maksimuma radnog vremena dece ispod 16 godina i 3. zabrana dece na noćni rad i zabrana upo­ trebe dece sedmičnim odmorom i prazničnim danima. Posle, naročito je potrebno predvideti i mogućnost potpune, zabrane upotrebe dečije radne snage u izvesnim procesima rada, koji bi bili opasnost po zdravlje tih mladih organizama. Iščekivati je da će se gornje napomene izvršiti u izmenama i dopunama u Zakonu o radnjama za Srbiju. Taj zakon proširuje se na ćelu državu. S toga ne treba pri tom izgubiti iz vida da je z a š t i t a d e č j e r a d n e s n a g e j edna* n a j o p r a v d a n i j a p o ­ t r e b a s v a k o g s o c i j a l n o g z a k o n o d a v s t v a . Kod takvih mera ne može biti dvoumljenja o njihovoj opravdanosti �Str. 32. GAJRET Broj 1. ili neopravdanosti. Ako privredno razviće jedne zemlje može u nekoliko zakonodavcu nalagati da bude umeren u zaštiti od­ raslih radnika, ovde ti obziri ne trebaju i ne mogu da važe. S toga je iščekivati da će predstojeće izmene Zakona o rad­ njama u ovom pogledu doneti samo napredak a nikako na­ zadak. IV. Duhovna strana zakonskih zaštitnih mera u šegrtskom pi­ tanju mora da bazira na principima: fizičkog, intelektualnog i moralnog vaspitanja. Ovi principi moraju biti primenjeni ovako: 1. F i z i č k o v a s p i t a n j e u šegrtskom pitanju igra veliku ulogu. Ono zahteva izvršivanje jednog dela svakodnev­ nog zanimanja na čistom vazduhu: bar lekcije, čitanje, igre, ručkovi. Svako dete imalo bi da provede dnevno po jedan ili dva sata na agrikulturnim radovima kao uređenju parka, radu u vrtu, zanimanja oko pčelarstva, domaćih životinja i t. d. Te poslove treba shvatiti ne kao igru već kao ozbiljan posao. T a­ kav posao konstituiše naročitu vrstu programa fizičkog vaspi­ tanja. Individualne i kolektivne igre također je potrebno dovesti u upotrebu. U Večernjim Šegrtskim Školama treba istaći pored sokolskih, gimnastičkih vežbi i futbal, kao i razne zimske i letnje kolskih, gimnastičkih vežbi i fusbal, kao i razne zimske i letnje sportove. U njima se stvaraju širi duhovni horizonti. Tako se razvija socijalno osećanje, druželjublje. Decu, još u početku šegrtovanja treba privikavati d aleže pod šatorima, da sama sebe čisto okrpe, izmiju i sama sebi veš operu. Lekari treba da sva­ kako prate fizički razvitak šegrta: mereći ih i beležeći sve in­ teresantnije događaje u fazi njihovog šegrtskog razvića. 2. I n t e l e k t u a l n o v a s p i t a n j e dobiva se pomoću nastave u Šegrtskim školama i kursevima. Takve škole imali bi šegrti obvezatno da pohađaju. Ali šegrtov intelekat nikad se ne sme pretovariti. H u m a n i s t i č k i i p r o f e s i o n a l n i c i l j u o b u č a v a n j u n e s m e j u s e z a n e m a r i t i . Mo­ raju im se predavati: Istorija, Geografija, Matematika, Prirodne nauke, Domaće Gazdinstvo i Građanske Dužnosti. I n d i v i ­ d u a l n o s t t r e b a da u t o j n a s t a v i i g r a n a j g l a v - �Broj 1. GAJRET Str. 33. ni j u u l o g u . Pri obučavanju treba da se šegrti grupišu ne po svojim godinama već po svojim sposobnostima. To se vrši naj­ lakše prema znanju jezika i matematike. Tu je najlakše primenljiv kumulativni metod po kome je u nastavi nemoguće ići napred dok pređašnje gradivo nije dobro utvrđeno. U tako grupisanim razredima ima da se primenjuje naročiti i n d i v i d u ­ a l n i program. Prema njemu svaki šegrt dobija nastavu prema, svojim potrebama i sposobnostima, a ne nikako prema formal­ nom školskom »osposobljenju«. 3. M o r a l n o v a s p i t a n j e . Škole za šegrte — bile one ma koga tipa — imaju da vaspitavaju u slobodi za slobodu. Ali se u slobodi ne podrazumevaju manifestacije najnižih ten­ dencija. Dečaci moraju znati da imaju i svojih odgovornosti za učinjene pogreške. Ko je još u mladosti naučio da ceni posledice svojih grešaka neće tako brzo propasti u buri života. Ove škole, sem prednjega, imaju da računaju mnogo na uticaj mu­ zike, pesme, šegrtske čitaonice, biblioteke, za tim: sokolskog i a n t i a l k o h o l i s t i č k o g udruženja. Jednom reći: še stim a se imaju omogućiti svi higijenski, vaspitni i socijalni uslovi da se osposobe, ne samo za tezgu ili za čekić nego, z a ž i v o t ! Treba imati u vidu da će taj svaki šegrt biti: i zanatlija i trgovac i obrtnik, ali pored toga i upravo iznad svega toga svaki kao takav ima biti i punopravni građa­ nin: on će porez plaćati, bivati regrutovan, glasati, birati i biti biran! Sledstveno tome: ima biti jedan važan kulturni i jedan moćan socijalni faktor u ovoj zemlji. Z a t a k v o g g a t r e b a i s t v o r i t i! K. Krajšumović. i ■ ■ ■ . . Pobirci iz prošlosti Bosne. U ovoj ćemo rubrici donositi interesantne pabirke iz naše prošlosti pod Turcima. U njoj će u glavnom sarađivati naš najbolji poznavaoc histo­ rije Bosne toga vremena g. Safvetbeg Bašagić. Ali molimo i druge prijatelje da u njoj pišu. Tema je vrlo interesantna i do sada malo obrađena. Gotovo 500 godina života našeg narodnog stoji u historiji prazno. A u istini to vreme nije prazno. I u njem može da naš narod osim buntovničkih osebina hajdučkog odmetanja u gore, nađe vrlo jakih dokaza vrednosti naše rase. Vreme je još previše blizu, a rane iz toga vremena još otvorene, pa se danas ne može iz nekog usko shvaćenog nacionalizma i patriotizma, da dade nacionalna vrednost ili barem da se ukaže, kao dokaz naše nacionalne 3 �Str. 34. ' GAJRET Broj 1. vrednosti, na ličnosti, koje su naše krvi i plemena, a koje su služile i radile ii turskoj carevini — i to c a r e v i n i n e n a c i o n a l n o j , n e g o ve r s k o j. (Da je ona bila u ono doba verska, iznećemo detaljnije i dokumentovanije u posebnom članku). Te ličnosti često pokazuju jednako mnogo lju­ bavi k svojoj zemlji, kao i ostali njihovi savremenici drugih vera, a vrednošću ih svojom često kudikamo nadmašuju. Ja ne znam, gde i u čem da postavima sa današnjeg shvatanja nacionalizma na pr. razliku između Mehmed paše Sokolovića i Sigetskog junaka N i k o l e Z r i n j s k o g ? Onaj u službi Carigrada i vere Muhamedove a ovaj u službi Beča i vere katoličke. Onaj prema dosadanjem shvatanju ne spada u našu narodnu historiju, a ovaj spada. Za onog se otimaju Turci kao svoga, a za ovog Mađari. A od Nikole Zrinjskog ne razlikuju se savremenici pravoslavnog dela našeg na­ roda. Tada nije bilo nacionalizma današnjeg i pogreška je velika, ako se sa toga stanovišta promatra naša historija; ali je' danas isto tako nepra­ vedno, ako se na jednoj strani pregledaju neke činjenice, koje se na drugoj uzimaju kao jedini razlog za nepriznavanje nekih velikih ličnosti iz histo­ rije kao svojih. Da ne govorimo o tom, koliko naša historija od toga strada, ne samo radi netačnosti i\ego i radi očajne praznine historijske kroz 5 vekova. U tom vremenu ima naših ljudi u Turskoj koji su radili i -na kultur­ nom polju. I to treba da znamo. Barem radi toga što kroz njihova dela proviruje naša duša, naša rasa i što ima momenata i motiva koji su čisto naši —^ narodni (Arif-Hikmet Stočević, Derviš paša Mostarac, Sabit Užičanin). Kad spominjemo Ruđera Boškovića i kad sa zadovoljstvom nekad istaknemo po kog velikana iz Dalmacije, koji je pisao na talijanskom jeziku, zašto-ne tražimo snagu naše rase i na Istoku, kod Turaka i Arapa? I to tim više i tim pre, što je naša historija vezana s njima. Pravi nacionalista će se, makar ne bio #iusliman, složiti s nama u našem posmatranju nacionalizma; složiće se da u ono doba nije bilo ni srpskog, ni hrvatskog, ni jugoslavenskog nacionalizma. Motivi svih pokreta bili su verski, ili su ih vodile ambicije kraljeva i knezova. I zato pravi historičar, ako hoće da u isto vreme sa objektivnošću, pokaže današnjem i budućem naraštaju pravu snagu naše rase toga vremena i ispoljenje njeno, n9 smc da zaboravi ni ovo što gore spomenusmo. Je r to su pravi dokazi te snage. Mi se ne ponosimo Dušanom Silnim što je baš on lično bio silan i snažan, nego što je bio pravi odraz snage našeg plemena onog vremena. Mi ne ukazujemo s ponosom prstom na Teslu, što živi u Americi i piše na engleskom jeziku, nego što je čovjek, koga je dala naša rasa; dokaz snage i sposobnosti njene. Ni budući naši naraštaji neće ga zaboraviti pa makar što je on takav u doba cvetanja nacionalizma. Treba razlikovati historiju naroda od historije države. Narod i država nije isto; to su teorije imperi­ jalističke. A naša historija treba da pokazuje više snagu rase naše u pro­ šlosti, nego snagu države, koja je bila — osim sasvim retkih momenata — slaba i slabo bi bilo ako bi se po njoj cenila snaga naroda našeg. Zato se nadamo da će ovi nevezani pabirci dati građe i pomoći kojem našem historičaru, da ovo mračno doba naše historije jasnije vidi i pra­ vilno oceni. Uredništvo. Znameniti liosanci u Turskoj. MOTTO: Mi smo mali, al’ u nama veliki se ponos budi. — Što smo drugim narodima velikijeh dali ljudi. Salih paša (Mostarac). Mirza Safvet. Salih paša rodom je iz Mostara. Na carskom dvoru obavljao je razne službe, i dotjerao do kapidžijskog ćehaje. �Broj 1. GAJRET Str. 35. Godine 1635. imenovan je namjesnikom na Bosnu.- Na putu pane s konja i slomije nogu. Kad se izliječio dođe u Bosnu’ gdje ga brzo uzme na ruku zloglasni defterdar Mahmud efendija Zeničak i nametnu mu se za savjetnika na upravi. Čuvši narod za pašin dolazak načini tužbu, koju opremi u Sarajevo po kadiji Mustafa ef., sinu ugled­ nog šeha Smajil ef. Travnjaka. Defterdar obijedi kadiju kod ve­ zira kao buntovnika i nagovori, da ga smakne. Salih paša za­ tvori kadiju u Starigrad (Hodiđjed), gdje ga iza kratkog vre­ mena objesi. Tako se privremeno uduši pokret. Kad paša ode sa spahijama, da čuva Osijejf, ostavi zamjenikom defterdara, koji poče silom kupiti novi porez. To izazove velike nemire u zemlji. Defterdar bude svrgnut, a na njegovo mjesto opremljen glasoviti historik Pečevi. Iz Osijeka Salih paša ode u Erdelj, gdje doživi poraz s Bećir pašom kod Salonte 1636. Vrativši se u Banjaluku bez carskog fermana poče kupiti porez od strije­ laca. Za to bode svrgnut i pozvan u Carigrad, gdje mu zaplijene, vas imetak. Na molbu nekih prijatelja jedva kutarisa živu glavu. Kao mirovinu dobio je siromašni sandžak Kara Šabin, gdje je brzo umro koncem 1637. Bećir paša (Travnjak). Bećir paša, rodom je iz Travnika. Služio je u dvoru dugo vremena i dotjerao do dvorskog dostojanstvenika veliki imrahar (nadkonjušnik). S dva tuga imenovan namjesnikom bosanskim 1627., gdje je pašovao godinu dana. Kasnije bio namjesnik u više provincija i uvijek se istaknuo kao vrstan i iskusan državnik. K ao temešvarski namjesnik sudjelovao u bitci s Rakocijem kod Salonte nedaleko od Varata, u kojoj su Turci bili poraženi. Bu­ dimski namjesnik Husein paša bojeći se da se taj poraz ne upiše njemu u grijeh, a mrzeći Bećir pašu radi nekakove stare zađevice, načini izvješće sultanu, u kome ga obijedi na najcrnji način i svu krivnju za poraz svali mu na vrat. To izvješće upali i kapidžije dobiju nalog, da odmah Bećir pašu dovedu svezana u Carigrad. Tako je i bilo. Kad je došao u Carigrad, molio je, da ga puste pred sultana, da mu objasni uzrok poraza u bitci s R a­ kocijem. Nu Husein paša se i za to pobrinuo, da ne dobije pri stup sultanu, nego da prije bude pogubljen. Tako Bećir paša plati glavom tuđu pogrešku 1636. pred dvoranom carskoga divana, _______________________ Safvetbeg Bašagić. Bosanci muslimani kao javni radnici u Turskoj. Safvetbeg Bašagić. Od seobe Južnih Slavena u današnju postojbinu Bosna i Hercegovina stajale su na udarcu dvjema kulturama (istočnoj i zapadnoj) dvjema vjerama (rimskoj i bizantijskoj) i političkim aspiracijama raznih naroda i država. �Str. 36. GAJRET Broj 1. O Bosnu i Hercegovinu otimaše se Istok i Zapad, Bizant i Rim. Francuzi i Grci, Madžari i Mlečani; ali sve otimanje os­ talo je uzalud. Niko ih nije mogao na dulje vremena skučiti pod svoj upliv, kako je to slučaj bio sa susjednim slavenskim drža­ vama. Dogodilo se par puta, da su na neko vrijeme izgubile samostalnost, ali su se brzo iskoprcale i opet postale nezavisne. Tom iznimnom stanju bosanske države u prošlosti mnogo je doprinio prirodni položaj, prirođeni ponos, ljubav prema slobodi i narodna vjera, koja ih je držala u zajednici i poticala na otpor proti svakoj sili — pojavila se ona u zemlji ili dloazila sa strane. Istom kad Turci početkom XV. vijeka dođoše u susjedstvo preko ruševina bizantske, bugarske i srpske države, nastadoše teška vremea za kraljevinu Bosnu i njezinu nezavisnost. Pape, Ugri i Mlečani pritiskivali su ih križarskim vojnama sa zapada i sjevera, a Turci svagdanjim provalama s istoka i juga. Borba je bila očajna. Među dvije vatre održali su se dulje nego se moglo očekivati. Kad su oko polovice spomenutoga vijeka uvi­ djeli, da se više ne mogu oduprijeti navalama sa svih strana i da moraju panuti pod upliv ili Carigrada ili Budima odlučili su stupiti pod tursko okrilje, primiti Islam i zaigrati prvu ulogu medu svima narodima prostrane turske carevine. Čudnovato je, kako su se brzo znali snaći u novim prili­ kama i sprijateljiti se s novom vjerom i njezinom kulturom. Još prije pada bosanskog kraljevstva porodica Hranušića (po svoj prilici ogranak stare hercegovačke porodice Kosača) igra vidnu ulogu među turskim pograničnim begovima, a odmah iza pada jatomice se javljaju Bošnjaci i Hercegovci kao dvorski, upravni i vojnički dostojanstvenici po cijeloj carevini. Pošto je svrha ovome članku, da u kratko prikaže naše djedove kao pionire na polju islamske literature pustićemo iz vida te političke faktore, koji su sigurno mnogo doprinijeli kul­ turnom i političkom blagostanju naše domovine. Prvi nam se javlja kao pjesnik Adin(Mahmud paša Anđelović-Abogović, veliki vezir, umro 1474.), a za njim pjesnik Servi El-Bosnevi, umro 1494. Na polju znanosti ističe se šeh Ibrahim Bošnjak, pisac djela »Muhrekat-ul-kulub (Žrtva srdaca) i više mističnih rasprava, umro 1494. u Kairu poštovan od šehova i ulema (učenjaka). Tu sam trojicu do sada našao, a budućnost će može biti još koga otkriti iz te dobe. Od Bošnjaka i Hercegovaca, koji su se u XVI. vijeku od­ likovali na istočnom Parnosu dovoljno je spomenuti slijedeće, ,i to: Siri (Ali beg Hercegović, umro oko 1530.), Sinani (Arslan paša Jahjapašić, umro 1564.), Zijai Mostarac, umro 1564., Vu- �Broj 1. GAJRET Str. 37. suli (Gazi Mehmed beg Jahjapašić, umro 1592., Vahdeti Mulhid (Raskolnik) umro 1598,, Derviš paša Mostarac i ' Zijain sin Ubejdi. Od učenjaka ističu se Ahmed Šemsuddin Sarajlija, umro 1574. Sudi, glasoviti komentator perzijskih klasika umro 1592., šeh Ali Dede Nevesinjac, pisac djela »Evail ve Evahir« (Prvi i Posljednji) i »Es’ilet-ul-Hikem« (Mudroslovna pitanja), umro 1598. u Sigetu. Druga polovica XVI. vijeka najsvjetlija je epoha naše pro­ šlosti za turskoga gospodstva. O njoj ćemo malo opširnije pro­ govoriti prije nego pređemo na XVII. vijek, da nam bude jasnija slika našeg ponosa i položaja u doba kad smo drmali turskom carevinom. (Nastaviće se.) ,,Gajretov“ rad od godine 1914. do danas. Pred dva decenija nekoji kulturni radenici muslimani do­ đoše na ideju, da osnuju društvo, koje će preuzeti inicijativu prosvjećivanja muslimanskog dijela našeg naroda. Tu plemenitu namisao oni su i ostvarili, osnovavši godine 1902. društvo Gaj­ ret — za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i visokim školama. Na rad Gajreta od osnutka do Svjetskog rata ne mi­ slimo se ni osvrtati, jer se je taj mogao pratiti iz lista »Gajreta«, organa društva, koji je izlazio u ono doba i dovoljno izvještavao javnost o djelovanju društva. Ovdje ćemo se detaljnije osvrnuti na rad društva od 1914. godine do danas. Ukidanjem lične slobode i stavljanjem građana van za­ kona u Bosni i Hercegovini, raspustila je bivša neprijateljska uprava jula mjeseca 1914. godine i mnoga kulturna i humana društva kod nas, te je takva sudbina zadesila i Gajret. Uzroci, koji su rukovodili neprijateljske vlasti, da se prihvate ovako strogih mjera, proti kulturnih i prosvjetnih društava, svima su nam vrlo dobro poznati. Da bi ibo spriječen svaki kulturni i nacionalni rad i u Gajretu, to je bivša uprava uoči rata raspu­ stila društvo, uvela komesarijat u njemu i povjerila ga tadaš­ njoj vakufskoj upravi. Jasno je, da pri takvim okolnostima nesamo da društvo nije moglo razvijati djelatnost svoju, nego da je ono iz dana u dan opadalo. Komesar je u početku razaslao cirkulare na Sve uglednije muslimane u Bosni i Hercegovini sa zamolbom, da se zauzmu za Gajret. Osim ovoga apela vladinog �Str. 38. GAJRET Broj 1. komesara, podpredsjednika vakuf, mearif. sabor, odbora, od­ bor koji je preuzeo društvo iza narodnog Ujedinjenja nije na­ šao u aktima ni jednog važnijeg dokumenta, da se je poradilo za Gajret. Kako je rat bio već otpočeo, razumljivo je, da pored nesigurnosti na svim stranama, skoro i nije bilo odziva — za Gajret. Radi toga su za vrijeme komesarijata, koji je trajao sve do Oslobođenja, ograničeni dohoci na minimum, a djelovanje društva ograničilo se isključivo na dijelenje stipendija i potpora đacima srednjih škola. Pa i ako su dohoci društveni pali za vri­ jeme rata na minimum, to je ipak komesar društva našao shodnim, da iz umanjene društvene imovine i protiv društvenih pra­ vila upiše u ratne austrijske i ugarske zajmove svotu od deve­ deset hiljada kruna. Uistinu ogromna svota u ono doba i za bankovna poduzeća sa velikim kapitalima! .. . Međutim došlo je i narodno Oslobođenje, uspostavljena je sloboda udruživanja, te je Narodna Vlada neposredno iza Oslobođenja pozvala stari predratni odbor, koji je izabran 1912. godine, da od komesara preuzme Gajret. Radi unutarnjih ne­ prilika, haosa i korupcije, koia je evala tada u zemlji, stari od­ bor koji je preuzeo društvo, može se reći, da nije uspio ni naj­ manje da društvo oživi i preporodi. Rat je bio kod nas svršen, vojnici su se povratili svojim domovima, a među ovima bio je veliki broj naše školske omladine, koja je već nekoliko godina prekinula školu, morajući se odazvati vojnoj dužnosti. Mnogi su ostali beskućnici, jer im je kod kuća i sve upropašteno, a željeli su nastaviti započete škole. Tim se je ukazala eminentna po­ treba, da se ovoj omladini nastfadaloj pomogne, a Gajret kao kulturno humano društvo bio je prvi pozvan da ove potpomogne. Nastaje gibanje među mlađim elementima, savjetovanje i kon­ ferencije, da Gajret, koji će sada imati krupnije zadatke pre­ uzmu mlađi — napredniji, koji će ga reorganizovati i dati mu karakter kulturnog centra muslimana u našoj mladoj državi. Kao i predratnih tako i prve godine iza rata opažalo se živo interesovanje za buduću Gajretovu skupštinu, koja je sazvana 19. septembra 1919. Na ovoj skupštini ispoljile su se dvije ten­ dencije, dva naziranja na život i to naziranje mlađih — napred­ nijih, i starijih, preživjelih sa konzervativnim shvatanjem. »Ovo nije nikakva politička borba« veli jedan govornik na skupštini, »nego danas je kod nas borba onih, koji su prošli i drugih, koji dolaze«. Kao ni predratne tako ni ova skupština nije protekla bez vike i posredovanja policijskih organa. No mlađi su ipak ostali nadmoćniji i preuzeli su društvo u svoje ruke sa imovi­ nom od K 47.203.44. Baš u to doba su kod nas muslimana poli­ tičke prilike bile najrastrovanije, koje su vrlo mnogo mogle da utječu na nepovoljno razvijanje i same ideje Gajreta. Novi Gaj- �Broj 1. GAJRET Str. 39. retov odbor pao je u vrlo nezgodan položaj radi toga, što su iza ove skupštine otpočeli pojedini pododbori i povjerenici radi neobaviještenosti slati izjave nepovjerenja i otpočeo javno bojkotovati Gajret i raditi protiv njega. Neposredno iza skupštine Vakufsko mearifski sabor napustio je, radi finansijskih nedo­ stataka, sarajevski muški konvikt, ali ga u danima »nepovjere­ nja« preuzima Gajretov odbor u vlastitu režiju i smjesti u njega oko 90 đaka, koji su se prije toga po gradu i parkovima potu­ cali noću, nemajući drugoga skloništa. Te godine odbor je pored uzdržavanja konvikata podijelio učenicima srednjih škola 111 stipendija i 55 potpora. Svojim, požrtvovnim, i patriotskim, a uza sve to nepristranim radom,' umirio je mnoge nezadovolj­ nike, koji su vikali na Gajret i odbor njegov. Odboru je uspjelo da otpočne sa reorganizovanjem društva i da sredi kancelariju društvenu, koju je primio u potpunom neredu. Može se mirne duše reći, da je ovaj odbor udario nove temelje novom — po— ratnom Gajretu. Po uzoru prošle i skupština 1920. godine protekla je hurno; morala se je prekidati i ponovo održavati. Pored toga ona je bila i jedna impozantna manifestacija naše naprednosti i čvrste volje, da se preporodimo. Popuštanjem zavađenih us­ pjelo se, da se izaberu u odbor ljudi, odani Gajretu i njegovoj misli i to većinom oni, koji su bili i u prošlom odboru. Ovome odboru bio je olakšan posao u toliko, što su se prilike u javnsti u odnošaju naprama društvu bile prilično stabilizovale. Iza skupštine (jula mjeseca) saopštava vakuf, mearif. sa­ borski odbor Gajretu, da uslijed novčanih nedostataka u Vakufu napušta i ostalih pet konvikata u Bosni i Hercegovini. I ako odbor nije imao za ovako zamašite pothvate odobrenja od glavne skupštine, a i vijest o raspuštanju konvikata saopštena je u oči početka školske godine i smatrajući ovaj čin Vakufa opštim zlom i nesrećom, to on preuzima i ovih 5 konvikata i smještava u njih oko 300 učenika. • Ali se odbor nije zaustavio na ovome. On je shvatio pri­ like i vrijeme u kojem živimo, te je uvidio, da je muslimansko ženskinje kudikamo zaostalije od muškaraca u porodici i u jav­ no mživotu, te je došao na ideju otvaranja prvog srednjoškol­ skog konvikta za muslimanke u Sarajevu. U istoriji kulturnog razvijanja muslimana zapisaće se zlatnim slovima ovaj pleme­ niti i smjeli podhvat Gajretova odbora. »Smjeli« velimo radi toga, što su naše široke mase nažalost još uvijek ne samo proti obrazovanja ženskog svijeta, nego i muškog. I danas imamo svi dovoljno prilike da se o tome osvjedočimo na svakom koraku. Odbor se nije plašio toga, jer je bio tvrdo ubijeđen da bez obra­ zovane majke nema napretka muslimanima. �Str. 40. GAJRET Rroj 1. Sa svotom od osam stotina hiljada kruna, preostalih od prošle godine odbor ne bi ni iz daleka mogao pokrivati izdatke za uzdržavanje ovih šest konvikata. Radi toga potrebno je bilo da se organizacija provede nanovo i da se apeluje na sve mu­ slimane, kao i ostale prijatelje naše učeće mladeži, da se upi­ suju za članove Gajreta, osnivaju pododbore, sakupljaju priloge u novcu i u naravi, kako bi Gajret mogao izdržati tolike stotine sirotne mladeži, koja se» školuje i uči zanate. Priznati moramo, da se naš svijet prilično odazvao ovome pozivu. Osnovano je oko 30 n o v i h p o d o d b o r a po selima i gradovima i uspo­ stavljeno oko 50 n o v i h p o v j e r e n i k a , I u materijalnom pogledu uspjeh je bio zadovoljavajući. Odbor je svoj rad protegao i na sandžačke i makedonske mu­ slimane, koji su u svakom pogledu zaostaliji od ostalih sugra­ đana naših. Gajretov odbor je proširio svoj rad i medu iselje­ nicima muslimana u Americi, odkuda je imao lijep prihod. Prva svota Gajretu poslana od naše braće u dalekoj Americi bila je 75.000 kruna. Ukupna svota sabrana u Americi među našim iseljenicima iznosi oko 200.000 kruna. Skupština 1921. bila je manifestacija svjesnog rada, a pro­ tekla je mirno i dostojanstveno, kako i dolikuje društvu, koje u ovoj godini postaje centar cjelokupnog kulturno-prosvjetnog rada među muslimanima Bosne i Hercegovine. Odbor je izašao pred skupštinu sa dva milijuna kruna suficita osim namještaja, nabavljenog u konviktima. Spontane ovacije zahvalnosti odboru izjavljivane su od svih skupštinara. Sa osobitim zadovoljstvom moramo istaknuti, da na skupštini ne bijaše nikakvih političkih trzavica ni upadica. To je znak, da je naš svijet pravilno shvatio ideju Gajreta, da se je osvijestio, riješivši se mnotfih zabluda, koje su bile uzrokom, da su kočile naš prosvjetni i kulturni rad i da u prošlosti Gajret nije mogao pročiti onim tempom i onim uspjehom, kojim su druga kulturna društva napredovala kod nas. Jo š jedan svijetao momenat moramo istaknuti sa zadnje skupštine, o kojemu je bila ponajživahnija debata, a to je imstojanje i želja skupštinara, da se naše ženskinje savremeno ofc razuje, da se sve upotrebi i ako je potrebno naprosto mami u školu isto onako, kako se kod nas ranije radilo medu muškar cima, te da se u tu svrhu što više Gajretovih sredstava upo trebi. Kako su dosadanja pravila društvena, koja su stvorena pred dvadeset* godina, za današnje prilike bila nesavremena, io je na skupštini odbor izašao sa nacrtom novih pravila, koja su u cijelosti primljena. Prema novim pravilima, društvo može potpomagati đake i ostalih konfesija — kako to već od ranije čine bratska društva »Prosvjeta« i »Napredak«; pomagače i or- �Broj 1. GAJRET Str. 41. ganizovati tečajeve za nepismene; osnivati i pomagati stručne tečajeve za šegrte, zemljoradnike i.domaćice; širiti sokolstvo; širiti prosvjetu u narodu organiziranjem stalnih i pokretnih kniiižnica po selima i varošima, izdavanjem lista »Gajreta«, te organizovanjem javnih predavanja; suzbijaće svim sredstvima alkoholizam u narodu; osnivati i pomagati osnivanje sirotišta, šegrtskih domova, srednjoškolskih konvikata i menza; osnivati • i pomagati osnivanje narodnih univerziteta. Osim toga, prema novim pravilima, članovi se dijele na: p o č a s n e (radi izvan­ rednih zasluga učinjenih društvu ili kulturno-prosvjetnom preporođivanju muslimana); v e l i k e d o b r o t v o r e , (koji po­ klone ili vasijet učine društvu najmanje 10,000 dinara ili imanje od tolike vrijednosti); d o b r o t v o r e , (koji prilože društvu 500 dinara); u t e m e l j a č e , (koji prilože društvu 200 dinara) i r e d o v n e , (koji plaćaju 1—3 dinara mjesečno ■ — prema imovnom stanju članova). Na koncu ova pravila garantuju či­ novnicima i namještenicima Gajreta sva prava i pogodnosti, koje imaju i državni činovnici,, te i pri popunjenju činovničkih mjesta imaju se zahtijevati isti uslovi i kvalifikacije kao i kod državnih činovnika. Na čelu kancelarije stoji direktor, kojega imenuje Glavni odbor. Iz ovoga ekscerpta pravila proizlazi, da današnji Gajretov odbor ima veoma krupne zadatke i od kapitalne važnosti za prosvjećivanje muslimana u našoj državi. Što je odbor poduzeo, da ispuni zadatke društva, — koje su predviđeni novim pravi­ lima — ovdje ćemo redom iznijeti.1) Gajretovi konvikti. U prvom redu Gajretov odbor otvorio je početkom sep­ tembra o. g. još jedan srednjoškolski konvikt za muslimanke u Mostaru, u kojega je smjestio oko 30 učenica srednjih škola. Kako su zgrade ostalih konvikta trošne, to su one ovoga ljeta, za vrijeme ferija, popravljene, prebojene i očišćene. U svih se­ dam konvikata odbor je primio 420 učenika i' učenica, t. j. 180 učenika više nego ih je bilo u konviktima prošle godine. Radi obrazovanja modernih zanačija, odbor je učinio sve pripreme za otvaranje Šegrtskog Doma, koji se pri današnjim stanbenim okolnostima po svoj prilici neće otvoriti dotle, dok vakuf. mear. sabor, odbor ne ustupi odboru tražene prostorije u tu svrhu. Sumnjajući u susretljivost sabor, odbora, radi dosadanjih odu­ govlačenja u ovoj stvari, odbor je preuzeo korake da po mo­ gućnosti nađe privremeno makar i manje prostorije za ovaj dom. Do sada odbor je predbilježio 65 šegrta, koji će biti pozvani, kad se otvori dom. Društveni proračun za tekuću godinu, koji je primljen na prošloj skupštini, predviđa za uzdržavanje konvikata, za list �Str. 42. GA JRE T B oj l. »Gajret«, narodno prosvjećivanje, te za ostale troškove u svemu 51/, milijuna kruna. Uslijed skakanja cijena životnim namirni­ cama,, kao i radi toga što je u ovoj godini primljeno mnogo više pitomaca u konvikte ,nego lanjske godine, to danas odbor pred­ viđa izdatke u ovoj godini oko 7 do 7'/2 milijuna kruna. Za dru­ štvo, koje se uzdržaje od članarina, sitnih priloga, prihoda od zabava, to su upravo ogromni izdaci, te je odbor predvidio, da su ovć^ vrela nedostatna i da treba tražiti nova. Akcija za sakupljanje hrane. Da bi ovaj teret društvo moglo izdržati, odbor je pokrenuo ove jeseni a k c i j u z a_s a-k u p 1 j a n j e h r a n e i ostalih ži­ votnih namirnica za Gajret. U tu svrhu razaslane su okružnice svima pododborima i povjerenicima, da pored sakupljanja čla­ narina i priloga u novcu, otpočnu odmah sa sakupljanjem i na-mirnica. Ove okružnice razaslao je odbor i svima šeriatskim sudijama sa molbom, da ovu akciju podupru i da izdaju upute imamima i mualimima po selima za sakupljanje žita i drugih namirnica. Ta okružnica upućena pododborima, povjerenicima i šeriatskim sudijama glasi: »Iz izvještaja o radu Gajretova Glavnog odbora u prošloj godini, kojega smo ovih dana razaslali svima pododborima i po­ vjerenicima, razabire se, da je zadaća Glavnog odbora u ovoj. godini mnogo teža, nego je dosada bila. Teškim i napornim ra­ dom Glavni odbor je u prošloj godini uz pripomoć raznih misija, Prehranbenog odsjeka, Državne Zaštite Djece i Mladeži itd. izdržao 6 konvikata sa preko 300 pitomaca. U ovoj godini zaključismo da osim 6 postojećih konvikata otvorimo još jedan ženski srednjoškolski konvikt u Mostaru i Šegrtski Dom u Sarajevu za 200 siromašnih mladića, koji žele da izučavaju moderne zanate. Briga o prehrani ovih institucija postala nam je mnogo ozbiljnija i zamašitija, nego li je lani bila, s razloga, što su ve­ ćina od gornjih darovatelja sa strane prestala djelovati, te se sada imamo da pouzdajemo sami u se. Pouzdavajući se u agilnost i valjanost patriota, koji su to dosada dokazali svojim radom za »Gajret«, nadamo se, da ćemo pri vršenju ove teške dužnosti odsada biti još više pomagani. Pored sakupljanja članarina i priloga u novcu za Gajret, nužno je da otpoćnemo sada i sa sakupljanjem životnih namir­ nica. Sada je za to najzgodniji čas. Ljetina je kod nas dosta dobro ponijela, pa sa valjanim i organizovanim radom moglo bi se sakupiti velikih količina žita, krumpira, graha, krušaka i šljiva itd. Već su nekolika pododbora organizovala rad preko jeseni za sakupljanje namirnica po selima, pa ako se r ostali �Broj 1. GAJRET Str. 43. pododbori i povjerenici ozbiljno late posla, bićemo sigurni, da ćemo izdržati 5—600 mališana u konviktima i u Šegrtskom Domu. N Radi toga se stavlja na srce svima pododborima i povje­ renicima da razviju najveću propagandu po gradu i po selima, uzimajući u odbor za sakupljanje hrane najuglednije i najvaljanije ljude, koji razumiju zamašitost i važnost ovog posla. Jakom i voljnom i ustrajnim radom može se učiniti sve što se hoće. Za ovaj posao najzgodnije bi bilo uzeti učitelje, mualimei seoske hodže i muhtare. Ovaj rad trebalo bi organizovati po općinama. Srez neka bude centrala, a po općinama neka se od­ rede muhtari, hodže i drugi ugledni ljudi za sakupljanje. Svake hefte mogli bi muhtari izvješćivati srez o uspjehu sakupljanja. . Najzgodnije bi bilo sakupljati žito za vrijeme vršitbe. Pododbori i povjerenici treba da vode glavnu brigu o čitavom radu u srezu ‘ odnosno njihovom obitavalištu i da obavješćuju Glavni odbor Gajreta o uspjehu, a naminrice da šalju najbližem konviktu. Samo takvim radom osiguraćemo školovanje siromašnoj mladeži — uzdanici našoj. Čim dobiju pododbori i povjerenici ovo pismo, neka sazovu sve članove kao i ostale prijatelje Gajreta i održe s njima sastanak radi organizovanja rada, koji odmah treba da otpočne. Uvjereni smo da neće ni jedan-povjerenik ni pododbor zaostati od ovoga hajirli rada, pa Vam svima želimo sretan po­ četak i dobar uspjeh«. Nekoji pododbori i povjerenici izvijestili su Glavni odbor, da su otpočeli sa tim radom i da će biti lijepa uspjeha, dok drugi o toj akciji s početka ne javiše ništa Glavnom odboru. Radi toga je otposlana druga okružnica pododborima i povjere­ nicima, koja glasi: »Jesen je na izmaku i žito gotovo sve je unešeno u hamI bare. Jednom okružnicom mi smo molili sve naše pododbore i povjerenike i apelirali na njihov patriotizam i islamijjet da sa­ kupljaju od naroda žito za »Gajret«. Do sada imamo vrlo slabe ’ izvještaje o radu oko toga i Glavni odbor je u neugodnom izne­ nađenju, kako ga Gajretovi prijatelji u provinciji slabo pomažu u ovom najvažnijem poslu. Gajretovu Glavnom odboru nije po■ trebno da mu se šalju iz provincije pisma priznanja i hvale; o n b i s e m n o g o v i š e r a d ovao, k a d b i g a p r i j a t e l j i p o m a g a l i r a d o m . Od riječi nema koristi i svi bi đaci poskapali od gladi, kad bi sve ostalo na riječi. S druge strane opet ni Glavni odbor Gajreta pored svega rada ne bi mogao uspjeti bez rada prijatelja »Gajreta« u zemlji. Ove godine će biti izdaci »Gajreta« radi sve veće skupoće veći, nego je predviđeno u budžetu. Izdržati se može samo ako svi prionemo za rad. Od- �Str. 44. GAJRET Broj 1. bornićko i povjereničko mjesto Gajretovo nije samo čast nego prije svega d u ž n o s t , i t o t e š k a d u ž n o s t . Ko ne misli da vrši tu dužnost, bolje je neka se odreče mjesta i ustupi ga onom, ko hoće da radi. U odborima i pododborima treba da jedan drugog potiče, a ne da se oslanja jedan na drugog. Bez ovakvog shvatanja dužnosti Gajret neće moći udovoljiti velikom i teškom zadatku, koji se na nj polaže. Toga treba da je svje­ stan svaki musliman. Sakupljanjem hrane mislio je Glavni odbor da popuni naj­ veći dio budžeta. Ali se prevario, jer ga nijesu pomogli prija­ telji kao što treba. I već bi sada pao u očajanje za izlaz iz situ­ acije i za budućnost povjerene mu djece, da se ne nada, da će ga u zadnjem času pomoći prijatelji i sve sile upregnuti, da što više hrane sakupe. Stoga se obraća ponovo na taj pododbor (povjerenika) sa molbom, da o d m a h sve sile upregnete i organizujete sakupljanje hrane za konvikte. U s v a k o s e l o t r e b a da p o d e m a k a r po j e d a n č o v j e k i z m j e s t a i d a o d k u ć e d o k u ć e s a k u p l j a p a m a k a r po j e d a n i l i d v a kg. ž i t a . Neka se ne žali trud! Neka se ne oslanja niko ni na kog! Svaki treba da radi. To zahtijeva od njih pa­ triotizam i islamijjet, zato ga moli oko 500 siromašne djece, uz­ danice i budućnosti naše, koja ide u školu. Bez toga Glavni odbor ne može izaći na kraj i odgovornost za nesreću neće no­ siti on, koji čini sve što može i radi koliko može, nego svi za­ jedno, svaki pojedinac. Mi ćemo objelodanjivati u novinama radove i zasluge po­ jedinih pododbora i povjerenika, pa neka cio muslimanski svijet zna koliko ko doprinosi fajde muslimanskoj zajednici. U radu je spas! U radu je naša budućnost. Rad i sposob­ nost za rad najveće je bogatstvo. Vjerujući da će u ovom poslu za Gajret biti pravo natje­ canje među pojedinim kotarevima i vjerujući da ni Vi ne ćete u tom zaostati šaljemo Vam mahsus selam«. Narodno prosvjećivanje. U svrhu n a r o d n o g p r o s v j e ć i v a n j a odbor je za­ ključio u prvom redu da imenuje trojicu putujućih učitelja, koji će zaći u narod i širiti ideju Gajretovu. Zatim će ovi učitelji osnivati razne tečajeve, držati korisna predavanja, upućivati djecu u škole, predlagati Glavnom odboru, da se zauzme kod nadležnih vlasti gdje. nema narodnih škola, da se otvore i koji će potpomagati akciju za sakupljanje hrane. Odbor je već jed­ nog učitelja imenovao, koji je otpočeo sa radom u sarajevskom okrugu, a i drugu dvojicu naskoro će imenovati. Da bi se putu­ jućem učitelju, koji ide na društveni trošak, izlazilo u susret, �Broj 1. GAJRET Str. 45. upućeno je pododborima i povjerenicima pismo slijedećeg sa­ držaja: »Gajret je preuzeo na sebe sav rad oko kulturno prosvjet­ nog jačanja i privrednog pridizanja muslimana. Kulturni i pri­ vredni rad Gajreta neće se odsele ograničiti oko uzdržavanja naše učeće mladeži, nego će Gajret svoj rad proširiti na sva polja kako u kulturnom tako i privrednom smislu. Između svih posebnih metoda rada, koje će Gajret da uvede, svakako je jedna od najglavnijih: uvađanje putujućih svojih učitelja, koji će neprekidno stajati u dodiru sa našim svijetom, kako po gra­ dovima tako i po najzabitnijim selima. Program rada svih pu­ tujućih učitelja sami će oni da izvode među narodom, po upu­ tama Glavnog odbora. Posjednik ovog cirkulara jest Gajretov putujući učitelj za okruge Sarajevo i Mostar, te mu ovaj cirkular služi kao legiti­ macija, a ujedno i,apel svim Gajretovim pododborima i povjere­ nicima u spomenuta dva okruga, da rečenom putujućem učitelju idu na ruku u svakom pogledu. Putujući će učitelj da najpre dođe u dodir sa Gajretovim prijateljima, te da s njima skupa zađe u šire slojeve naroda za izvađanje svoga kulturno prosvjetnog programa. Pošto isti putuje, naravno o društvenom trošku, to se umoljavaju svi prijatelji Gajreta, da nastoje na sve moguće na­ čine, da izdaci njegovi budu što manji. Poznavajući našu svag­ danju predusretljivost prema nadošlom putniku, to Glavni od­ bor drži, da će se ta narodna vrlina u svakom mjestu i prema našem učitelju iskazati i Gajret od izdataka i u tom pogledu na najveći minimum ograničiti«. Gajretov! artikli. Radi povećanja prihoda odbor je, pored dosadanjeg ugo­ vora sa tvornicom cigar-papira, s k l o p i o u g o v o r e za iz­ davanje Gajretovih artikala sa slijedećim tvrtkama: 1. Sa Prvom Jugoslavenskom tvornicom sapuna (peraćeg) • » L a v o v« — Stern i Pišker Zagreb, za izdavanje sapuna pod Gajretovom zaštitnom markom. 2. Sa P r v o m O s j e č k o m t v o r n i c o m s a p u n a d. d. za izdavanje toaletnog i brijačkog sapuna pod Gajretovom zaštitnom markom. 3. Sa tvornicom laštila (mast za cipele) »D i 1 b e r« sa Gajretovom zaštitnom markom. 4. U toku su pregovori sa tvornicom k a f i n i h s m j e s a i s u r o g a t a H i n k a F r a n k a S i n o v i za izdavanje Gajretove kafe. Dužnost je svih prijatelja naše omladine i napretka našeg, da Gajretove artikle proture i u najzabitnija sela, te da troše �Str. 46. GAJRET Broj 1. isključivo Gajretove artikle, kako bi omogućili odboru da uz­ država na stotine naše djece sirotne na školama i zanatima. List »Gajret«. Već na pretprošloj skupštini zaključeno je da se pokrene nanovo list Gajret, koji je prestao izlaziti 1914. godine. Ali usslijed pomanjkanja prostorija za administraciju, list se ni uz naj­ bolju volju nije mogao pokrenuti. Pošto ima izgleda da će od­ bor dobiti veće prostorije društvene, to je zaključio da počet­ kom ove školske godine pokrene svoj organ, koji će izvještavati članove o radu društva. Osim toga u listu će se pisati i o raz­ nim savremenim problemima, a biće zastupana i lijepa knji­ ževnost. Proširenje rada na Makedoniju i Sandžak. U prošloj godini društvo je protegnulo svoju djelatnost i na muslimane u Sandžaku. Radi tamošnjih zamršenih prilika osim u Priboju, (gdje je pododbor srazmjerno za kratko vrijeme postigao zamjerne uspjehe), slaba je odziva bilo za Gajret. U ovoj godini odbor je primio u konvikte priličan broj djece iz Bijelog Polja, Priboja i Prijepolja. Odbor nije mogao dobiti tačnih informacija o ljudima uplivnim i sposobnim u ostalim mje. stima Sadžaka kao ni Makedonije, te se je radi toga obratio preko Ministarstva Vjera, da ovo preporuči tamošnjim okruž­ nim mujftijama G ajret i da ih pozove na rad. Ministarstvo se rado odazvalo molbi, te je uputilo dopise svima muftilucima u Makedoniji, a društvu je dostavilo mjesta muftiluka. Odbor je ovih dana razaslao svima muftijama iž tih krajeva štampane izvještaje za 1920./21. i pisma, u kojima im je dao upute za Gajretov rad. Već su se nekoje muftije javile društvu sa izjavama, da će se rado odazvati odborovu pozivu i da će primiti povjereničku dužnost. —Predviđajući odbor za buduću šk. godinu veći broj djece, koja će se upisati u srednje škole, to je otpočeo izrađivati plan za otvaranje Gajretova konvikta u Prijepolju, gdje postoji petorazredna gimnazija. Za to odbor s pravom oče­ kuje, da će muslimani iz Sandžaka i Makedonije pokazati do­ voljno požrtvovnosti i rada za G ajret i utrti putove za ostva­ renje -ove namisli i pokaže li se ovaj rad, odbor će sve učiniti da se u idućoj godini otvori taj dom. U kratkim potezima prikazasmo rad Gajretov i peripetij, kroz koje je morao proći, da bi postigao ovako zamjerne us­ pjehe izložene u prednjem prikazu. Oko G ajreta danas su se okupili svi oni, koji pravilno razumijevaju ideju G ajreta i ko­ jima je na srcu boljitak našeg naroda. Ko je patriota i ko je is­ kren prijatelj našeg kulturnog i prosvjetnog podizanja, toga ne .treba mnogo bodriti na taj rad, koji je nada sve human i ple­ �Broj !• GAJRET Str. 47. menit. 0 svima nama ovisi, a ne o nekolicini ljudi u odboru Gajda li će se ovaj rad još više razvijati. Sa naponom svih energija nas sviju, moći će se postići sve za kulturno-prosvjetno pridizanje — za napredak sviju nas. re ta , Hamid Kukić. Ktt>n>K eBH e j SM jb iu e K e . Hamu MnaflM kh>h>k6bhh Haconncn. — lio ocnoCo^eitv. i;H>H/KeBHH 5KHBOT y Hac Harno ce nopeo pa3BHjaTH. Hobh kh>iiVK6BHH npaBItH, KOJU HMajy OBOj KOpeH y HOBHM PyXOBHHM KpeTaBHMa y paiy h no pajy, npo6mn cy nyT, n poK cy npBnx paro v cnoOopp noKa3HBajm CBy pOecT u HecTanmocT Miapocm, panac ce Beh nonnity cTajioacHBaTH, poOpo ce pejni op pljasor, ir noy3paHe <|)H3iioHOMiije obhx noiipeTa, Koje nona3vjy npBe kohT.vpe TaaeHaTa, hoinii>y (ce. noTBpfjHBaTH. ynOpeflO C HOBHM. KftHSKeBHHM nOKpCTHMa, jaBH.ni! cy ce II HOBII EH>HHteBHH JIHCTOBH, H3Mel),V KO,jlIX Cy H6KH HOCIIOpH HajeKCTpeimnjer KH>ra?eBHor CHo6H3Ma. /(ani opnypny KapaKTepnCTHK,y obhx CTpeMJBeaa, y OBaKBHM noneTapcitHM paconiiciiMa, anconvTHO HHje .Morvhe. Ty ce ipnu op ceroapnje ceH3apnjn. /KeJiii ce pa ce 4ipeBa3H^y concTBene moHh h cnocofinocTii. lloniTO-noTO. JepHe ce MJiape'KHiBKeBHe rpyne cTaBn>ajynia, oranoBimrre Herapiije cneva hito je nama kh>hjk6bhoct cTRopima y npoiu.iocTH. y »BejaBHpH« cTaBJba A. B. III n m h h nop npnTHHKII HO'/Iv CBe HITO je PO Cap CTBOpma, H n03HTHBH0, nama KHPBKeBiiocT. y »Jyppmy« phhh to hcto, c MaH>e ycnexa, T yc t a b K p k ii e p. y »n,iiaMeHy« pawH5icy K p n e sk a ii R e c ape p , Mano KOMyHHCTHHKH HacTpojeHH, cBy nask xpBaTCKe kh>hVKeBHe npomnocTH. y »Cbctckom IIpernepy« panp cy K o p p ii h p M o m u p H u k o n h h HeKoniiKO peTeMeiffhhx npiiKa3a naum caBpeMeHe KpHTHKe, a y »Hoboj CBemocTH« npy-itpo3 phaRe CTHX0Be h join p^aBHje npnnoBeTKe 3aneHvnieHa oOapaaa oaBpeMeHe cpncKe KH>nsKeBHOCTH. Biiph ce pa je CBe KH.H/KeBHo Mnapo y noiipeTV. To ilnje pbaBO. II 3 cbhx thx noRpeia ycTannhe ce jepaH hobii KMiHceBHH Hapauuaj ii poiiem, HecyMH>HBO, hobv ii opiirnHanHV hotj’ y nainv KHH/iteBHOCT Koja je p y JiiipnpH h y npimoBeTpn h y ppaMH Opna Beh nonena pa Tpnn Maimpiicaita ii ina6noiiH30BaH>a. II CiaHiicnaB B h ii a b e p h Mhhoui R p h>a h c k ii h Miipocnap. Kp.i eiKa, ose cy to necyMH)HBO, Beh paHac, nosiiTiiBHe kh>hviteBHe BpepHOCTii. Hdpxobii TaneHTii noKa3yjy nene h oprniinanHe oOnnKe, h H3Beuihe, Hamv KHiuKeBHOCT H3 cnene yniine ,.v Kojoj ce Hanina no paTV, nmueHa CBojjix MHOrm TaneHaTa. �Str. 48. GAJRET Broj 1. »3apaiycTpnH paT« ofl Mnxanna MnpoHa. — TeuiKo 6ir 6mo peha OAJiy'iHy pez o CBOjoj kh>h3h y cthxobhm&, r^e Kpoa cjiaCo MH ynoJia Kasam ocehama, Kpo3 pijaBO rpaijeHv MeipnKy i h cTapiiHCKe no^pasKaBaHKe pmie npoBHpe no Koja Kpenita Kli­ cao. G ’ihcto (|)opMajiHo-neciiHBKG CTpane osa KiMira irnje oho uito ce 30Be necina. Ten h60thmhh,g H36Hje Koja CHaasHHja Me- j Tatjiopa, ii 3ajenH hhcth necHHHKH Meiaji, OBHmheH h oo.iaropo}jeH Kpo3 HenoopeflHy HHcnHpapHjy. A jih, oho e t o OBy KH>nry cnacaBa, to je meii nenai MHcaoHOdH, to je mena ocHOBHa, iiAejm, noTisa Ha KaKBe ce hhcmo HaynHJiH y caspeMemiM cBecna.Ma, CTHX0Ba. Hec.yMEHBO, r. Mhpoh je MHCJiraaii;. EberoB <|)0Ji030<f>čKii ciicTeM, peBOJiTOBaH necTO copHjannoTHHKii, HHje jom impaijeH, HeMa nyHe opiirHHajiHocTH hh BpToraaBe flyCHiie, a r a oh je Ty, y CTBapaH>y, h iiHTepecaHTan. CaMO, npeA ohom tommom mhcjih, paeBeHHx y HecKnaAHy neoHHHKy OAehy, ocTaje jom yBeK otbopeHo nHiaite: Aa jih (jbiraosoij), aito HHje nem ioi necHHK Kao H i t e h T h j 6, Tpe6a Aa H36eraBa tpihiocotjicKH HajsroflHHjn HanHH H3pa:naBaH>a npeito eceja, Mecro Aa mnpoKjr. moahoct | mhcjih ('ii.vTiUia y pKOBe CTHXOBa, MeTpHKe h, no Bpxy, ii pHMe? To je TeMa o Kojoj ce Aa roBopHTii, h mh heMo to yHHHiiTii, noboaom OBe KiMire, Ha ApvroM MecTy, h oiimnpHHje. >>3apaTyoTpHH paT« je 6op6a cBeiaor eaeMenTa nponiB TaMHOl', OCHOBHHX eTHHKHX HaHeJia npOTHB 6pyTaAHe H MOpaAHOCTH »3apaTycTpiiH pai« je 6op6a cBeTJior eaeMeiita npotHB laiiiior, oshobhik eTHTiKHx Hanena npoTHB 6pyTajnie h MopajinocTii: 3apaTycTpmia naBecTHTejBa Hiraea. TeMa je, ođ3HpoM na npoTeKHH paT, l'Ae je 3apaTycTpiiH eaeMeHaT cjiaBiro TpeH.vTiio nođeAy, HHTepecaHTHa, a jom HHTepecaHTHiija no pa3BHjaH>y nocjieAiina pBor TpnyM(J)a. HeMa cyMH>e, h, MzpoH je CBojy oohobhj Mucao AOda iimpoi«o KOHipiniipao, ii BepoBATHO 6 h yMeo Aa je H3BeAe, pa3Biije h AOKaace Aa je CMeo Aa je jnmnr HenoTpeSHor CTapuHCKor opHaMeHTa necHHHKor. CBaKano, »SapaTjcTpim paT« je AOKa3 jeAHOr (})Hji030(j)CKor Myneaa h hobhx, jom HeKpiiCTaAHcaHHX mhcjih Koje H36zjajy H3 AaHamae aiMOctjiepe, nyHe noTpeca ii CTpaxoBiiTnx yKpmTaBaH>a, ii na3ahe ce cyipa m h npeKOcyTpa, KaA ce 'iOBenaHCTBO caeriie z yAapn y CTapu ApeMesit, i;ao VBeK nocjie peBOJiyu;Hja. 5 . J. »MINKA«, drugo izdanje,. Sarajevo 1921, Cijena 8 dinara. Poštom 10 dinara. Uprava »Novog Vijeka« izdala je drugo izdanje ovog najboljeg Bjelevčeva djela, jer je prvo izdanje potpuno rasprodano, O ovom romanu vodila se dugačka parnica između pisca i nasljednika glavnog junaka, koja je poznata iz novina. Došlo je do sporazuma izvan suda, pa je pisac ii ovom izdanju uklonio sve ono, što je bilo uzrok toj parnici. U Minki je ocrtan život muslimanke u Bosni, Carigradu, koji romanu daje osobiti značaj. �Broj 1. GAJRET Str. 49. »NA KRAJU«. Zbirka je manjih radova A. Hifzi Bjelevca u kojima se pisac iz onog velikog svijeta i aristokratskih krugova spušta među sitne, zapuštene, odbačene. Najbolja je među ovima »Na kraju«, a »Povijest moga djeda« je lijepa stvar u kojoj pisac priča kako je njegov djed — neuk čo- * vjek napravio sat od drveta i kako je u selu pobudio senzaciju s tim izu­ mom. A onda je otišao u svijet da usavrši svoje djelo. Na smrti je predao svoje djelo sinu s riječima: »Tamo je u sanduku, Avdo, onaj sat što ne može sam bez utega — bez vanjske sile ići, gledaj, da ga ti usavršiš«. I druge stvari su lijepe. Knjiga se dobiva kod uprave »Novog Vijeka« uz cijenu od 4 dinara. ć. Repertoar Nar. Pozorišta. U Sarajevu se otvara Narodno Potoršte. Početak 22. oktobra. 0 važnosti njegovoj ne treba ovde govoriti, Osobito za Sarajevo. 0 tom ćemo pisati posebno. Ovde hoćemo samo da čitaocima našim iznesemo repertoar, koji je predviđen za ovogodišnju sezonu. Nave­ deni pisci i dela sami govore, kakav je izbor, sa koliko je veštine izabran za našu sredinu, sarajevsku naročito, gde će moći naći duševne hrane i od­ mora a šarolika masa sarajevska: i visoko kulturni,,i duboko nekulturni, poklonici orijenta i zapada. Mladi naš dramaturg g. Borivoje Jevtić poka­ zuje već tim sa koliko je ljubavi, poznavanja i marljivosti prihvatio se za posao. Ako i polovicom zadovolji od iznesenog repertoara, može mu se čestitati. Mi ćemo stalno da pratimo rad našeg pozorišta i nastojaćemo da pomognemo njegovom velikom zadatku, koji je preuzeo na se. I o n o je n a š s a r a d n i k , jer će sigurno u svojoj dvorani gledati uvek veliki broj muslimana. D o m a ć i p i s c i : Begović: Stana Bijučić, Biskupova sinovica, Cvjetna? cesta, Pred ispit zrelosti; Bojić: Kraljeva jesen; Vojnović: Ekvinocij, Smrt majke Jugovića, Dubrovačka trilogija (II. deo); Glišić: Podvala; Dimović: Vojvoda Momčilo; Ivakić: Inoče; Jovanović: Naši sinovi; Kočić: Jazavac pred sudom; Kosor: Požar strasti; Krleža: Kraljevo; Nušić: Protekcija, Svet, Običan čovjek, Put oko sveta,- Knez Ivo od Semberije, Tako je moralo biti; Odavić: Hej Sloveni; Ogrizović: Hasanaginica; Petrović: Pljusak, Čvor; Popović Sterija: Kir Janja, Zla žena, Rodoljupci; Predić: Golgota; Sremac: Zona Zanfirova; Stankpvić: Koštana; Šantić: Hasanaginica; Šenoa: Kako vam drago; Tresić-Pavičić: Katarina Zrinjska; Tucić: Golgota, Truli, dom; Čorović: Zulumćar, On, Adembeg; Cankar: Događaji u sentflorijanskoj do­ lini; Cvetić: Nemanja. P o p u l a r n i k o m a d i : Veselinović: Đido; Okruglić: Šokica; TotDeskašev: Seoska lola; Sremac: Ivkova slava; Frajndrajh: Graničar; Šenoa: Zlatarevo zlato. — K o m a d i s p e v a n j e m : Pribislav i Božana; Na poselu;. Suđaje. O s t a l i s l o v e n s k i p i s c i : Andrejev: Dani našeg života; Arcibašev: Ljubomora; Gogolj: Ženidba, Revizor; Gorki: Na dnu; Zapoljska: Njih četvero; Končinski: Krila smrti; Merežkovski: Pavao I.; Ostrovski: Bez krivice kriv, Bura; Riškov: Zmija devojka, Državni stan; Sumbatov-Južfn: Sokoli i gavrani; Surgučev: Jesenje violine; Tolstoj: Živi leš; Čehov: Soba br. 6, Veštica, Medved; Čapek: R. G. R-. S t r a n i p i s c i : Bernstein: Kradljivac, Izrael; Brije: Blanšeta; Dimactac: Veliki Kin; Dima-sin: Gospodin Alfons; Ečegari: U dolini; Ekar:. Papa Le Bonar; Gete: Faust (I. deo), Egmont; Goldoni: Mirandolina; Guckov; Uriel Akosta; Hauptman: Dabrovina; Ibsen: Nora; Luj: Napuštena; Molier: Uobraženi bolesnik, Skapenove podvale, Žorž Danden; Molnar: Đavo; Mopasan: Gospođica Fifi; Praga: Kriza; Rostan: Orlić; Sardu: Prisni prijatelji, Siprijena, Otadžbina; Sofokle: Antigona; Strindberg: Otac, Gospođica Julija, Verovnik; Suderman: Zavičaj; Šenher: Đavolja žena; Šiler: Razbojnici; To: Cezar i Kleopatra, Lekar u dilemi, Zanat gospođe Uorn; Šekspir: San letnjc noći, Otelo, Mlćtački trgovac; Uajld: Saloma; Fler-Kajave: Boridanov magarac; Fler-Kroaze: Povratak. �Str. 50. GAJRET Broj l. M 3 HapoflHor rio3opmiJTa. — .IIpenpaBKe y Hapo/tHOM IIo30pHniTy BpineHe cy njiaHOBHMa n n o a Ha^rjie^OM no3naior capajeBCKor apxiiTeKTa r. Kapjia II a *k i i k a. T. IIa?KHK je y iiHHiio CBe niTO je jiemajio y H>eroBoj Mohn #a o/j HenpaKTHnue ABppaHe čHBmer r5pyniTBeHor floMa CTBopn je/tHy Jieny no3opnnmy # bopaHy noja he 6 hth h npnjimiHO aKycTHHHa n y^oGna sa noceTHon,e. 3axBajbyjyhn meroBOM 6y/piOM Ha/jrjie/taH>y, ^Bopana u no3opHHi^a H3pa5eHe cy npeMa H>eroBiiM: nJiaHOBHMa, no nojnMa je HeniTO yčJia/KeHa ouiTpHHa n cmiH30BaHa KahnnepHOCT paHnje ^BopaHe, a no3opH*ma AOČHJia ^ obojbho flydHHe 3a pa3BHja a e cijeHe n MoryhHOCT onepncan>a nepcneKTHBOM. ' IIjiaHOBe n Ha^Me^ Ha# hobom ejieKTpnHHOM HHCTajiaujijoM H a nosopimpu n n;eHTpa.iTHHM jiO/KemeM y 3rpa/j;H nsBpnino je r. BojucjiaB ,/K a k y Ji a, rpaljeBHH ira^caBeranK, Iz uredništva. U listu »Gajret« treba da sarađuje sva naša inteligen­ cija, naročito muslimanska. Zato je uredništvo poslalo između ostalih pisama preko 20 na muslimansku inteligenciju bez razlike na politička ubjeđenja, sve na akademski obrazovane ljude. Jedan je samo odgovorio na pismo, a nijedan nije poslao saradnje. Ovo iznosimo da konstatujemo ovaj žalosni iakat i da ponova upozorimo i zamolimo našu inteligenciju, da ne apstinira u ovom poslu, nego da sarađuje. Samo udruženim snagama možemo pomoći zaostalom našem svijetu. List Gajret neka bude duhovna veza naša, makar jedino mjesto gdje možemo svi da zajedno radimo. Ovaj broj šaljemo svima starim prijateljima lista »Gajret«; nadamo se da će biti predplatnici naši, a molimo ih da naš list preporuče u svojoj sredini, da se što više raširi. To je potrebno iz dva razloga. Prvi spomenu­ smo u uvodnoj riječi, a drugi je materijalna strana lista. Šteta je da trošak oko lista oduzima kom našem djetetu školovanje. List treba da izdržava sam sebe. I za to treba što više pretplatnika, koji uredno plaćaju list. Današnji broj izdajemo u 64 strane radi toga Što je list jnalo zakasnio i radi toga, što u njem štampamo izvještaj Gajrelov. Inače će izlaziti re­ dovno na 32 strane. * Gajretov list je raširen po cijeloj kraljevini i zalazi u najzabitnija sela. Oglasi koji se štampaju u njem imaju stalnu vrijednost, jer se list ne baca kao dnevni listovi nego se čuva i uvijek čita. Zato je najbolje o g l a ­ š a v a t i u listu Gajret. Muslimani sjetite se društva „Gajret"! L ist G ajret izlazi mjesečno jedanput Pojedini b ro j stoji 6 kruna, a godišnja pretplata 66 kruna. Adresa: Uredništvo G ajreta, Sarajevo. Vlasnik: »Gajret«. Urednik: Šukrija Kurtović. Islamska dionička štamparija, Sarajevo. �Broj 1. GAJRET Str. 51. Zapisnik. XV. Gajretove glavne skupštine, održane 24. jula 1921. u 9 sati prije podne u prostorijama Gajretova muškog konvikta u Sarajevu. Prisutnih oko 200 članova. P r e d s j e d n i k g. A l i j a K u r t o v i ć otvara skupštinu, konstatovavši da je prema pravilima dovoljan broj članova da se održi skupština, pozdravlja skupštinare i izaslanike pododbora iz provincije i to slijedeću gospodu: Ahmeda H. Alića iz Gračanice, Jusufa Mahića iz Visokog, Muha­ meda Bakarevića i Osmana Firdusa od pododbora u Zagrebu, Ahmeda Đikića i Čemalovića iz Mostara, Halila H. Alihodžića iz Stoga i Mehmedaliju Tarabara iz Zenice, a naročito pozdravlja g. Hakiju Hadžića, koji se je zamučio, te je čak iz Nevesinja došao da prisustvuje današnjoj skupštini. Svi ovi nijesu žalili ni vremena ni truda, da prisustvuju današnjoj skupštini i da time dokumentuju svoje prijateljstvo za »Gajret« i smisao za napredak. Zatim predstavlja skupštini izaslanika vlasti g. Omera Hadžića i predlaže za verifikatore Asima Kurta i Sulejmana Haznadarevića,*" koje skupština jednoglasno prima, a zatim nastavlja: »Pred Vas, gospodo, izlazi danas odbor »Gajreta«, da Vam položi vačun za rad prošle godine. Iz izvještaja, koje će podnijeti pojedina gos­ poda odbornici, Vi ćete moći da stvorite i svoj sud o tom radu. Meni kao dosadanjem predsjedniku dužnost, je, da Vam ukratko iznesem cio rad i pravac njegova rada. Iz velikoga niza godina, neprestanih borba, političkih trzavica u dru­ štvu »Gajret«, uspjelo je napokon današnjem odboru, da našoj javnosti odnosno političkim nasrtljivcima, koji u sve hoće da unesu čaršijsku poli­ tiku, dokaže, da »Gajret« nije mjesto, gdje se vodi partizanska politika. Odbor to nije dokazivao i dokazao polemikom u javnosti, »polemikom pi­ sanja i govora«, nego- »polemikom rada«, ako dozvolite da se ovako izra­ zim. Kao što rad — marljiv rad u običnom životu svakog čovjeka čuva od poroka i zla, od nevaljala puta, jer ne dozvoljava da se razbuktavaju u njemu životinjske strasti, tako je i Glavni Odbor društva »Gajret« radom uspio da spase ovo društvo od političkih trzavica. T o je n a j v e ć i us ­ p j e h -naš. On nam omogućava da nesmetano nastavimo rad oko dizanja Gajretove ideje. Gajret nije više poprište partizanske politike, n e g o p o ­ p r i š t e r a d a i v e l i k e n a c i o n a l n e i d e o l o g i j e . A na tom polju natjecati se — uvijek je dobro i mene bi veselilo, ako se i na današnjoj skupštini bude pokazala ta tendencija.' Ova godina je u glavnom protekla u jačanju organizacije »Gajreta«, osobito u pravcu materijalnog jačanja, što jačeg prihoda i u uređivanju naših instituta. Tu smo postigli velike uspjehe. Na materijalnom polju po­ stigli smo toliko, da sve dosadanje godine rada Gajretova zajedno ne iznose onoliko, koliko smo ove godine sabrali. Na unutarnjem uređenju institucija, kraće rečeno konvikata, uspjeh je također velik: vanjski i unutarnji. Naši pitomci su razmjerno dobro prošli u svim srednjim školama, a moralno vla­ danje im je izvrsno, kad se usporedi sa raspuštenošću našega đaštva iz predprošle — prevratne godine. Zdravlje njihovo je bilo također dobro i osim malih iznimaka obične prehlade, nije bilo bolesti. S druge opet strane organizacija, red, tačnost i čistoća u našim zavodima je takva, da može da , nam služi za ponos. Predstavnik američke misije izrazio se je vrlo pohvalno '"o našem konviktu ovdje, rekavši, da bi naš zavod (koji je kako ie poznato stara kuća, ludnica bila tu) mogao da bude usred New-Yorka bez ikakve zamjerke, a drugi jedan gospodin, načelnik Min. SoC. politike rekao je, da su naši zavodi najbolji u Jugoslaviji. 4* �Str. 52. GAJRET « Rroj 1. Ali mnogb veći uspjeh od ovoga svega vidim ja u tom, što smo otvo­ rili Ženski srednjoškolski konvikt u Sarajevu i tako omogućili našem žen­ skom svijetu da se razvija savremeno. Moje je mišljenje, d a j e c e n t a r m u s l i m a n s k o g p i t a n j a k o d n a s — ž e n s k o p i t a n j e i da je ono preduslov našeg napretka uopšte. Bez kulturne majke nema kulturne porodice, bez kulture u porodici nema kulture u narodu. Zato će ova go­ dina kod nas u budućnosti biti zapisana kao veoma znamenita u našem kulturnom razvoju. »Gajret« na ovom putu treba da ustraje i da rad na ovom polju sve više i više širi tako, da mu kroz kratko vrijeme postane to glavni posao. Budući rad »Gajreta« ne smije da se ograniči samo na konvikte i đake. On treba da pređe na cio narod. Cio narod naš očekuje kao ozebao sunca svoju inteligenciju, da mu dođe i da ga nečem nauči. I inteligencija oko »Gajreta« i ona, koju je »Gajret« odgojio treba da tamo pođe i da istisne iz naroda uvjerenje, da mu »školari« dolaze samo po »glas« i da ga zavađaju politički. Pozitivan šitni rad, to je najbolji rad, to je najveća po­ litika. Žalostan je fakat, gospodo i braćo, da muslimanski široki slojevi ne osjećaju svoje inteligencije i nemaju povjerenja u nju. Nikad dosada — osim časnih izuzetaka — nije ništa učinjeno da se steče to povjerenje i da narod osjeti, da ima s v o j u inteligenciju. Musliman, kad svrši škole ili je činovnik državni ili političar, čisti političar, koji svoju politiku osniva na frazama i ujdurmama, a ne na pozitivnom radu. Sa toga puta treba da se skrene na bolji i da se inteligencija o r g a n i z u j e z a r a d u n a r o d u . Sva polja su tu neobrađena i može svaki koji hoće i ima ambiciju, da raz­ vije do krajar-svoje energije. »G a j r e t« -t r e b a .d a p o s t a - n e c e n t a r t e o r g a n i z a c i j e i na tom polju ja vidim mnogo veći i bolji-zadatak, nego na izdavanju materijalnih pomoći. Inteligenciju i rad treba organizovati. Nijedno selo ne smije da izostane da ga makar jedan inteligent ne obiđe, nijedan čovjek ne smije da ostane, kome ne bi bilo poznato da po­ stoji »Gajret« i da.ne zna njegov zadatak. Samo u tom slučaju imamo pravo da tražimo ma šta od naroda. Bez toga »Gajret« nije udovoljio i neće moći udovoljiti svom zadatku niti izdržati teret. Vi ćete, gospodo, iz kasnijih predloga vidjeti koliko i kako mi mislimo da proširimo rad u »Gajretu«. Među ostalim vidjećet' i to, da odbor ne ide samo da odgaja intelektualne radnike, nego i manuelne i da je u pre­ govorima, da osnuje posebni Š e g r t s k i D o m za podizanje našeg zanatlijskog staleža. To je, gospodo i braćo, jedna potreba, koja se ne može povoljno na­ glasiti. U tome muslimanski dio našeg naroda mnogo pati. Zađite po kojoj hoćete čaršiji i vidjećete, da je malo muslimana modernih zanatlija, a za­ đite u veća podpzeća i fabrike, pa ćete vidjeti, da svi muslimani tamo gotovo bez iznimke vrše samo obične radničke poslove. Stručnjaka ne­ mamo. A prilike za to idu nam u prilog: Polovina gradskog stanovništva je muslimanskog u Bosni i Hercegovini i prema tom najbliži centrumu da što nauče; a što je najglavnije osuđeni su na proletarizovanje ako ne nauče. Tu treba brzog rada. Zanatlijski stalež je vrlo važan faktor u nacionalnoj ekonomiji i za to treba da ga što jače podupiremo. Da Spašavamo sirotinju, sirotu djecu i da ih očuvamo i učinimo koris­ nim za našu zajednicu, nosimo se mišlju, da osnujemo i jedno S i r o t i š t e, pa smo i tu na putu skorog ostvarenja njegova. Ovaj posao ne bi trebao da bude naš, prirodnije je i pozvaniji je Vakuf da to radi, a li___ najbolje je da se zaustavimo na ovom »ali«, da ne izazivamo nepotrebne sukobe među nama. Pored toga odbor misli da pokrene Gajretov list, da preuzme inich jativu z a n a r o d n o p r o s v j e ć i v a n j e , kako to gore rekoh i u tom se nada, da će i kod Vas i kod naroda naići na Tazumijevanje i pomoć, jer sam sve ne može podnijeti. �. Broj 1- GAJRET Str. 53. Bude li se ovako radilo i bude li sloga u ovom radu, ja sam siguran , naš uspjeh! U- to fcne ja Vas još jednom pozdravljam!« (Iza svršenog go­ vora predsjednik je od svih skupštinara pozdravljen sa burnim »Živio«!) Izvještaj tajnika. Na predlog g. J u s u f a T a n o v i ć a skupština usvaja, da tajnik ne čita izvještaja, kojeg skupštinari imaju oštampana u rukama, nego da u kratkim potezima prikaže rad društva u minuloj poslovnoj godini. T a j n i k g. Dr. Z a i m Š a r a c referiše glavnoj skupštini o radu Glavnog Odbora. Odmah nakon što je ovaj odbor preuzeo »Gajret« u svoje ruke stvorio je Vakuf. mear. saborski odbor zaključak, da napusti sve kon­ vikte i o tome je obavijestio Gajretovu upravu. Smatrajući taj akt Vakufa opštim našim zlom, preuzeo je Gajretov odbor sve vakufske konvikte i ako za to nije imao punomoći od prošle glavne skupštine. Prema utanačenju usmenom i pismenom između Vakufa i Gajretove uprave vidi se, da Vakuf nije ispunio svoja obećanja i obveze, koje je dao prilikom napuštanja svih konvikata, nalazeći se u mizernom financijalnom stanju. (Negodovanje skup­ štinara prema Vakufu). Sve te konvikte, koji su se nalazili ,u vrlo zapu­ štenom stanju preuzeo je »Gajret« i sasvim ih preuredio, te za njihovu •adaptaciju potrošio p$eko 300.000 K. U muškom konviktu u Sarajevu bilo je u potpunoj opskrbi 109 pitomaca, a ša eksternistima bilo je na hrani, 116. Konačni uspjeh pitomaca je dobar. U ženskom konviktu u Sarajevu smještene su 23 pitomice od kojih je 6 na koncu školske godine prošlo sa odličnim uspjehom. U mostarskom konviktu je smješteno tokom godine 97 pitomaca. I ovdje je konačni uspjeh zadovoljavajući. U tuzlanskom kon­ viktu je smješteno 36 pitomaca, a njihov uspjeh pri kraju školske godine, je bio dobar, ako ne i vrlo dobar, budući je 5 pitomaca polučilo vrlo dobar uspjeh. U banjalučkom konviktu je smješteno 25 pitomaca, te su koncem godine polučili svi prvi' red, U bihaćkom konviktu je smješteno 22 pitomca sa zadovoljavajućim konačnim uspjehom. U ovoj godini osnovana su 24 pododbora i imenovano je u 51 mjestu • 84 povjerenika. U svemu društvo ima 44 pododbora i 96 povjerenika. Broj članova iznosi oko 6000. Inicijativom Glavnog Odbora uz saradnju nekih svjesnih hanuma počeli su se osnivati i ženski pododbori, a kao prvi ženski pododbor osnovan je u Stocu, a drugi u Sarajevu. Tako je Gajretova ideja uhvatila korijena i među našim ženskim svijetom. Nadati se je da će se u idućoj godina osnivati ženski pododbori uz ostale pododbore. Na narodnom prosvjećivanju odbor je već nešto otpočeo. U dva maha podijeljene su pot­ pore pripravnicima učiteljskog tečaja uz obavezu, da će svaki održati sa uspjehom najmanje jedan analfabetski tečaj. Odbor je podijelio učenicima srednjih škola i naučnicima 47 stipendija i podijelio je 125 potpora u iz­ nosima do 500 K. Djelovanje Gajreta protegnuto je u ovoj godini na sve pokrajine Kraljevine S. H. S. Ideja »Gajreta« prodrla je i među našim ise­ ljenicima u Americi, koji su se »Gajretu« odazvali sa izdašnom novčanom potporom. Odbor je nastojao da u ovoj godini otvori i Šegrtski Dom, ali usljed pomanjkanja prostorija to mu nije pošlo za rukom da ostvari. Bu­ dući odbor valja da se ozbiljno pozabavi pitanjem Šegrtskog Doma i da ga u ovoj godini otvori. »Gajret« nastoji, da bi umanjio socijalnu bijedu musli­ manskog ženskinja, da otvori i Žensko Sirotište u Sarajevu. Ministarstvo . je u tu svrhu obećalo dati potporu. Prihodi Gajretovi potječu od članarina, zabava, darova i prihoda od artikala Gajretovih. '(Time je izvještaj tajnika bio završen, kojega skupština prima sa odobravanjem.) Izvještaj blagajnika. Blagajnik g. H u s e i n T u r a n č i ć izvještava o stanju Gajretove imovine. Primici u godini 1920./21. iznosili su 3,649.461.97, a izdaci 2,410,829.92, — tako da se je gotovina povećala za K 1,238.632.05, — te �± Str. 54. GAJRET Broj ]. iznosi sa prenosom gotovine od prošle godine K 1,904.467.97. Blagajnički promet iznosio je K 6,060.291.89. Proračun za idu^u godinu iznosi K . 5,475.000. Izvještaj blagajnika prima skupština sa odobravanjem. Izvještaj nadzornog odbora. Ing. g. S a l i h C i c o izvješćuje u ime revizionog odbora, da su pre­ gledane društvene knjige i u potpunom redu pronađene. Izvještaj revizionog odbora prima skupština na znanje. Apsolutorij starom odboru. Nakon primljeojh gornjih izvještaja skupština podjeljuje apsolutorij starom odboru. v 2. Proračun za iduću poslovnu godinu. Predsjednik K u r t o v ić podjeljuje riječ g. T a n o v ić u koji pri­ mjećuje, da je ovogodišnji Gajretov izvještaj zakasnio, što nije krivnja od­ bora. Predlaže, da se u buduće dade kompetencija poslovođi da vrši taj­ ničku dužnost, kako bi se moglo brže rješavati tekuće poslove. U ovoj godini Gajretov odbor može sa ponosom pokazati na svoj rad i djelovanje. ?ma da primjeti proračunu za iduću godinu, da su primici odviše »proiz­ voljni«, te se boji, da će sadašnji odbor, koji je naponom svih energija po­ stigao zamjerne uspjehe, staviti novom odboru tešku dužnost, kojoj možda neće moći udovoljiti. Osvrće se na pojedine stavke proračuna. Misli, da se članarine neće moći ubrati predviđenih kruna 500.000, kao ni prihod od zabava u iznosu od 600.000 K. Drži, da je nedostatak proračuna u tome, što je predviđeno, da se može utrošiti iz Gajretove imovine K 1,675.000.—. Rashode je lakše predviđeti. Veseli ga otvaranje Ženskog konvikta u Mo­ staru i Šegrtskog Doma u Sarajevu. Mišljenja je, da bi trebalo učiniti na­ ročitu predstavku vladi i istaknuti, da je nacionalna potreba obrazovanje muslimanske žene i tražiti da vlada votira naročitu svotu u tu svrhu. Pred­ viđena stavka za Šegrtski Dom, drži govornik, da je prevelika, pa se boji, da se neće moći udesiti rashodi. Na gornje primjedbe odgovara predsjednik K u r t o v ić, da će novi odbor imati teške zadatke. Prošla godina protekla je u jačanju organizacije. U buduće nada se, da će se ova organizacija proširiti i pojačati, jer je naš svijet počeo uviđati koristi »Gajreta«, pa će se^sa energičnim i organizatorskim radom predviđene svote u proračunu moći ubrati. Odbor je pred­ vidio, da se u ovoj godini proširi kancelarijski rad, kako će se to kasnije vidjeti iz predloženih pravila ovoj skupštini na odobrenje, tako da će se rad u Gajretovoj kancelariji mnogo ubrzati. I sam drži da odbor preuzima na sebe u ovoj godini vrlo krupne zadatke, pa veli da je dužnost svih pod­ odbora, povjerenika i svakog pojedinca, da potpomažu odbor u njegovom radu. Glede rashoda u prošloj godini konstatuje, da su ovi mnogo veći, nego li su u izvještaju navedeni. Odbor je primio od raznih misija, prehranbenog odsjeka i dr. ustanova darove u naturi, koji predstavljaju og­ romnu vrijednost, tako je mnogo više utrošeno na izdržavanje konvikata, nego što je to u izvještaju navedeno, jer je tamo navedeno samo to, što je u gotovu novcu dato. —^ Za Šegrtski Dom veli, da postoji pitanje, da li će Vakuf u tu svrhu predati »Gajretu« svoje sirotište u Sarajevu. Uprava »Gajreta« tražila je od Vakufa, da ustupi zgradu »sirotišta« sa namještajem društvu »Gajret« pod uslovom, da »Gajret« preuzme uzdržavanje sadašnjih pitomaca sirotišta i da svake godine primi u sirotište odnosno u Dom po 10 novih siročadi i to po predlogu Vakuf. mear. sab. odbora ili Ulema medžlisa. Međutim Val^uf na ovaj podnesak nije još odgovorio, te postoji opasnost, da ovoj tražnji neće ni udovoljiti. Ak se gornja zgrada ne dobije, moraće odbor votirati veću svotu za zgradu Šegrtskog Doma. G. H a k i j a H a d ž i ć prigovara, što je predviđeno za muški kon­ vikt u Sarajevu i Mostaru po K 810.000 ,a za ženski konvikt u Sarajevu �j3roj 1* GAJRET Str. 55. ranio 200.000, a u Mostaru K 225.000. Predlaže, da se za mostarski i sara­ jevski ženski konvikt odobri svota po 400.000, a za muški sarajevski kon­ vikt mjesto po 810.000 K po 600.000 K. Drži, da za ženski konvikt svakako treba podvostručiti svotu, koja je predviđena, a oduzeti od drugih konvi­ kata. Ističe potrebu obrazovanja muslimanske žene, pa veli, kada roditelji neće da otkidaju od svojega zalogaja, da šalju svoju žensku djecu na škole, to treba »Gajret« ovu žensku djecu da potpomogne. Kako se je ranije kod nas mamilo muškarce u školu, tako danas trebamo mi da mamimo ženskinje da se obrazuje. Na primjedbe g. Hadžića odgovara p r e d s j e d n i k, da prema pri­ došlim molbama i prema vijestima, koje je on dobio iz provincije, nema izgleda, da će se ova dva ženska konvikta s tako velikim brojem pitomaca popuniti, pa prema tome ne izgleda potrebnim da se ove svote, koje su naznačene u proračunu, povećaju. Novom odboru, kao što je i staron\, treba da leži na srcu obrazovanje našeg ženskog svijeta, da prijavljeni broj pitomica svakako primi u konvikte. G. V r e b a c ističe, da su ranije misije poklonile Gajretovom kon­ viktu raznih stvari velike vrijednosti, što se ove godine ne očekuje da će biti. Sa svotom od 600.000 K predviđeni broj pitomaca u konviktu neće se moći izdržavati. • G. Š u k . r i j a K u r t o v i ć misli, da je učinjena mala greška, što je u proračunu napose naznačeno, koliko će se utrošiti. Najbolje bi bilo, kad bi se uzeli svi konvikti zajedno, te da odbor troši za konvikte prema uka­ zanoj potrebi. G. Dr. Š a r a c veli, da je predlog g. Hadžića dobar, kad ne bi bilo poteškoća sa stanovima. Mi bi eventualno mogli povisiti cio proračun za ovu godinu, ali bi za to trebalo velikog rada s naše strane. Pored provađanja organizacije treba da nastoji svaki član i prijatelj »Gajreta«, da se što više konzumiraju Gajretovi artikli od kojih bi »Gajret« prema uvećanoj potrošnje imao i uvećane prihode. Odbor je u toku pregovora za izrađivanje Gajretovih artikala i to: sapuna, šibica, olovki, porcelana i čaša, pletećeg pamuka, čokolade, kave, a sklopljen je ugovor sa tvornicom cigar-papira S. D. Alkalay, od koje će imati godišnje 300.000 K prihoda. Zato je nužno da se apelira na naš svijet da kupuje Gajretove artikle, koji neće biti ništa skuplji od ostalih. « G. Š u k r i j a K u r t o v i ć kaže, da nije niko od nas protivan obra­ zovanju muslimanskog ženskinja. Tendencija ljudi, koji su do sada radili u Gajretovom odboru bila je ta, da se osnuje još jedan ženski konvikt u Mo­ staru, a to je . i želja sviju nas, ali g. Hadžić ne predviđa, da bi se možda moralo povraćati đake, ako bi se snižavale svote za izdržavanje muških konvikata. Povisivati proračun za izdržavanje ženskih konvikata ne može se, jer su i prostorije ovih konvikata premalene, a i to treba imati na umu. Predlaže ponovno, da se uzmu komulativno, svi konvikti, a da odbor prema potrebi ovih konvikata raspolaže sa novcem. G. H a d ž i ć na to predlaže, da se za muške konvikte u Mostaru i Sarajevu odobri K 710.000, a za dva ženska konvikta bar po K 300.000. G. A s i m K u r t napominje, da je predlog g. Hadžića plemenit, ali drži, da dosadanji odbor ima dosta iskustva, i da je koristeći se tim isku­ stvom izašao sa ovakim proračunom, pa predlaže, da se ovaj proračun iznešen glavnoj skupštini u cijelosti primi i da se ovlasti odbor, da u ovom proračunu može prekoračiti stavke 2. i 4. (Žen. kon.), ako se za to ukaže potreba. — Skupština predloženi proračun u cijelosti prima. U proračunskpj debati učestvovali su još gg. Edhem Đulizar, Asim Dulgaić i Dedić. -Time je završena debata o drugoj tačci dnevnog reda. �GAJRET Str. 56. 3. Broj 1. Nacrt društvenih pravila. P r e d s j e d n i k saopštava skupštini, da su dosadanja pravila bila nesavremena, te da je odbor izradio nova, koja danas skupštini predlaže na odobrenje. Nakon podulje stvarne debate skupština odobrava predložena pravila, koja će se podnijeti Pokrajinskoj Upravi na odobrenje. Prema novyn pravilima društvo će »Gajret« davati materijalne i mo­ ralne pomoći đacima državljanima Kraljevstva, na srednjim, zanatlijskim i visokim školama; pomagati, osnivati i organizirati tečajeve za^ nepismene; osnivati i pomagati osnivanje stručnih obrazovnih tečajeva za šegrte, zem­ ljoradnike, domaćice, sokole i tome si. širiti prosvjetu u narodu, organizovanjem stalnih i pokretnih knjižnica po selima i varošima, izdavanjem lista, štampanjem i preštampavanjem poučnih i zabavnih knjiga- za šire narodne slojeve, te organizovanjem javnih predavanja; suzbijati svim zgodnim i pro­ kušanim sredstvima alkoholizam u narodu, surađujući i podupir^jući inte­ ligenciju, koja na tom polju radi; osnivati i pomagati osnivanje sirotišta, šegrtskih domova, srednjoškolskih konvikata i menza; osnivati i pomagati osnivanje narodnih univerziteta- * Prema novim pravilima članovi se dijele na počasne, velike dobro­ tvore (legatori), dobrotvore, utemeljače i redovne članove. V e l i k i d o b r o t v o r i (legatori) su oni, koji poklone ili vasijet učine društvu najmanje 10.000 dinara ili imanje od najmanje tolike vri­ jednosti. D o b r o t v p r i su oni članovi, koji prilože društvu najmanje 500 dinara. / U t e m e l j a č i su . oni, koji prilože društvu 200 dinara. R e d o v n i č l a n o v i plaćaju 1—3 dinara mjesečno prema imovnom stanju člana. P o č a s n e č l a n o v e predlaže Glavni odbor na odobrenje glavnoj skupštini radi izvanrednih zasluga učinjenih društvu ili kulturno-prosvjetnom preporođivanju muslimana. Činovnici i namješetnici društva »Gajret« uživaju sva prava i po­ godnosti, kao i državni činovnici, te i pri popunjenju činovničkih mjesta imadu se zahtijevati isti uslovi i kvalifikacije, kao i kod državnih namje­ štenika. Na čelu kancelarije stoji d i r e k t o r ili r a v n a t e 1j, kojega ime­ nuje Glavni odbor. — Osim toga Glavni odbor imenuje nadzornika kon­ vikata, te mu je dužnost, da nadzire sve Gajretove konvikte i da se brine 0 redu u njima. On je u' isto vrijeme i referent za konvikte na skupštinama 1 sjednicama Glavnog odbora. 4. Izbor 6 članova odbora. P r e d s j e d n i k referiše skupštini, da se je od bivšeg odbora za­ hvalilo 6 članova i to gg. Dr. Karamehmedović, ing. Cico, I. Vnebac, H. -Turančić, M. Opijač i M. Serdarević, te prema tome skupština ima da iza­ bere na njihovo mjesto 6 članova Glavnog odbora i 5 zamjenika. P r e d s j e d n i k podjeljuje odmor od 10 minuta radi dogovora, ko će se birati u odbor a na predlog g. Hakije Hadžića. Iza odmora prelazi se na izbor odbora. Predsjedniku najavljuju se tri liste: lista Huseina Turančića, Dr, Hasanbegovića i Jusufa Tanovića. Sve tri liste bile su pročitane na skupštini. Dr. Hasanbegović i Tanović. izašli su kasnije sa kompromisnom listom, tako je skupština imala dvije liste. -Predsjednik stavlja na glasanje listu Turančića i to sa slijedećom gg. Dr. Karamehmedović, Muhamed H, Alić, Hamid Kukić, Edhem Bičakčić, Hajdar Čekro, Salih Karahasanović, Zamjenici: Dr. Metiljević, Sulejman Saradžić, Lutvija Šabanagić, Salih Muftić i Ibrahim H. Omerović, za koju glasaju svi skupštinari, osim gg. Dr. Hasanbegovića i Tanovića. Od starog odbora ostali su u odboru slijedeći članovi: Alija Kurtović, Dr. Hasanbegović, Velija Sadović, Dr. Šarac i Dr. Novo. �Broj 1. GAJRET Str. 57. 5. Eventualije. P r e d s j e d n i k podjeljuje riječ g. Asimu Dugaliću. G. D u g a l i ć predlaže, da se za izvanredne zasluge, koje je učinio »Gajretu« predsjednik g, Alija Kurtović: 1. Izabere počasnim članom »Gajreta«. 2. Da mu skupština izrazi zahvalnost za njegov požrtvovni patriotski rad oko podizanja i organizovanja »Gajreta«. 3. Da se izradi njegova slika u povećanom formatu i izvjesi u »Gaj­ retovim« prostorijama. Skupština prima sa oduševljenjem sva tri predloga g. Dugalića. Nadalje predlaže g. D u g a 1 ić, da se za unapređivanje Gajretovih konvikata g. Ibrahim Vrebac, prefekt sarajevskog muškog konvikta, na­ gradi time, da se njegova fotografija izradi i izvjesi u svim Gajretovim konviktima. — Skupština prima i ovaj predlog g. Dugalića s time, da se g. Vrebcu izrazi još i zapisnička zahvalnost. Dr. H a s a n b e g o v i ć ističe, da se je zaboravilo na jednog našeg velikog kulturnog radenika, koji je sav svoj život uložio u »Gajret«, rahmetli Osmana Đikića, pa predlaže, da se njegova slika izvjesi u svim kon­ viktima i u Gajretovoj kancelariji, — Skupština prima ovaj predlog g. Hasanbegovića jednoglasno, sa poklicima: »Slava Đikiću«! . G. I b r a h i m - V r e b a č zahvaljuje predlagaču i skupštinarima i jstiče jednog starijeg kulturnog radenika, koji je decenije proveo u radu za prosvjećivanje našega naroda i koji je u najtežim momentima društvom rukovodio i održao ga, a to je g. profeso.r Hasan Hodžić, te predlaže, da mu se izruči za taj njegov požrtvovni rad od strane Glavnog Gajretovog odbora naročita diploma. — Skupština usvaja ovaj predlog g. Vrebca sa odobravanjem. P r e d s j e d n i k čita predloge pododbora iz provincije za glavnu skupštinu. 1. Predlog p o d o d b o r a u Z a g r e b u da se § 3. (tačka a) dosa­ dašnjih društvenih pravila, koja govori o materijalnom pomaganju đaka muslimana modifikuje, te da se primi načelo, koje je već u dva kulturna društva »Napretku« i »Prosvjeti« primijenjeno, — potpomaganje studenata svih triju konfesija. Zatim predlaže da se § 3. (tačka f) društvenih pravila izmjeni ovako: da svim zgodnim i pokušanim sredstvima suzbija u narodu alkoholizam, surađujući i podupirući inteligenciju, koja na tom polju već od prije radi. Osim toga predlaže, da se pokrene list za šire narodne slo­ jeve, kao i »Gajretov kalendar«. Na koncu predlaže, da bi »Gajret« poradio na tome, da strukovnu organizaciju ženskog ručnog rada među musliman­ kama provede samo društvo, kako taj posao ne bi dospio u ruke nemarnih i nesposobnih ljudi. P r e d s j e d n i k odgovara: da je prvi predlog pod­ odbora u Zagrebu već predviđen u novim pravilima, te je prema tome bes­ predmetan. Drugi predlog skupština prihvaća i unosi ga u zadatak društva. Treći predlog umjestan je, te je već ranije zaključio odbor »Gajreta«, da pokrene list za šire narodne slojeve. Povodom četvrtog predloga podod­ bora u Zagrebu podjeljuje se riječ g. O s m a n u S o k o l o v i ć u , koji veli da Min. trg. i industrije nastoji provesti uposlenje muslimanskog ženskinja u Bosni i Hercegovini i da je u tu svrhu otpočeo sakupljati preko sara­ jevske' trg. i obrt. komore za to nužni materijal. G. Sokolović ima taj re­ ferat u svojim rukama i želi, da uporedo, odnosno zajedničkim silama, poradi sa Gajretovim Glavnim odborom na ostvarenju ove lijepe namisli* našeg Min. trg. i industrije. P r e d s j e d n i k zahvaljuje g. Sokoloviću na njegovom zauzimanju oko smanjivanja bijede i nevolje našeg ženskinja i obećaje, da će novi od­ bor zajedno s njime poraditi na tom polju. 2. Predlog p o d o d b o r a u G a c k u , da se stavi na dnevni red Glavne1skupštine pokretanje kulturno-prosvjetnog lista »Gajretov glasnik«. �Str. 58. GAJRET Broj 1. Konstatuje se, da je ovaj predlog već usvojen. 3. Predlog p o d o d b o r a u C a z i n u , da pododbor odnosno po­ vjerenik može samovoljno raspolagati sa urbanom svotom do K 500, ako se radi o slučajevima davanja hitne novčane pomoći. — Skupština predlog pododbora u Cazinu odbija. 4. Predlog p o d o d b o r a u G r a č a n i c i , da šerijatski suci prigo­ dom sklapanja braka sakupljaju dobrovoljne priloge za »Gajret«. — Skup­ ština prima ovaj predlog, da ga Glavni odbor nastoji provesti. 5. Predlog č l a n o v a p o d o d b o r a u M a g l a j u : * a) da se u Gajretovim konviktima u kućnom redu propiše naročita dužnost pitomcima izvršivanje obreda, koji Islam propisuje svojim vjerni­ cima, te da prefektima se stavi u dužnost, da bdiju nad tačnim izvršivanjem ovih obreda sa strane Gajretovih pitomaca; b) da se pitomcima Gajretovim zabrani ići ulicom gologlavi i u kapi koja nije uobičajena među muslimanima Bosne i Hercegovine; c) da se s t a r i j i m p i t o m c i m a s t a v i n a r o č i t a d u ž n o s t , da preko ferija održe u kotarevima gdje im je prebivalište analfabetski te­ čaj ili barem da se iskažu, da su preko ferija naučili čitati i pisati najmanje pet nepismenih, P r e d s j e dji i k odgovara na prvi predlog: da Gajretov odbor, pre­ uzevši jo's lanjske godine sve vakufske konvikte, propisao konviktima u kućnom, redu, da pitomci izvršuju vjerske obrede, te je u tu svrhu imenovao naročite vjerske službenike, koji će voditi pitomce petkom u džamiju. Za vrijeme ramazana poboljšava se hrana pitomcima u konviktu i toga mje­ seca vodi se naročiti kućni red. Na drugi predlog odgovara predsjednik, da nijedan pitomac Gajretov ne ide u kapi koja nije uobičajena među na­ šim muslimanima, a na treći predlog odgovara, da je pred ferije izdata naročita uputa Gajretovim starijim pitomcima za rad u narodu preko fe­ rija. U toj uputi stavljeno je pitomcima u dužnost, da održavaju analfabetske tečajeve, osnivaju zemljoradničke zadruge, drže poučna predavanja, da se približe narodu i da ga upoznaju. U buduće tražiće sc od đaka Gaj­ retovih pitomaca pismeni izvještaj o njihovom ferijalnom radu, na koji treba da se obavežu. — Prima se. t , G. A s im D u g a l i ć predlaže, da se izrazi zahvalnost gdji Joki Šiljak koja prisustvuje današnjoj skupštini »Gajreta« za njezin rad u Dr­ žavnoj Zaštiti djece i mladeži, koja je kao član ove institucije sa velikim marom i požrtvovnošću radila i radi na potpomaganju i prosvjećivanju mu­ slimanskog ženskinja. — Skupština prima predlog g. Dugalića kličući: »Živila gdja Šiljak«! G o s p o đ a Š i l j a k uz buran pljesak dobiva riječ i kaže: »Nisam član »Gajreta«, ali sam došla na ovu skupštinu u ime Društva za Narodno Prosvjećivanje i društva za Zaštitu Ženskih Prava. »Gajret« radi u nekoliko uporedo sa ovim društvima, te je on prvi probio led i osnovao je prvi sred­ njoškolski konvikt za muslimanke u Sarajevu. 993U°lo muslimanskih je žena nepismeno«. Ističe,1 da su mnogo krivi muškarci, da se muslimanska žena ne školuje i veli, da je lanjske godine, kada se je nalazila u Beogradu, ot­ poslan telegram iz Sarajeva parlamentu i vladi u Beogradu, da se obavezno pohađanje osrtovnih škola ne odnosi na' muslimansko ženskinje. Govori o kongresu Društva za Zaštitu Ženskih Prava u Zagrebu, na kojem je prisu­ stvovala i jedna učiteljica muslimanka, a čijem su putu stavljene zapreke i prijetilo joj se od strane nazadnih elemenata, a izabrana je u odbor ovoga društva sa ostalim sestrama iz svih ostalih pokrajina naše domovine. Čla­ nice ovoga kongresa grlile su sestru muslimanku, plačući od veselja, da u njihovo kolo dolazi i sestra muslimanske vjere. — »Gajret« je otpočeo na prosvjećivanju muslimanske žene, pa stavlja novom odboru na srce, da na tomu polju što više poradi, jer se muslimanska žena nalazi u vrlo lošem kulturnom i socijalnom položaju. Društvo za Prosvjećivanje Žene ne može �Broj !• GAJRET Str. 59. doći do muslimanske žene, pošto su muslimanke još uvijek nepristupačne Moli odbor, da poradi, da Društvo za Prosvjećivanje Žene dođe do musli­ manke, kako će joj moć, dati upute, koju su joj od neophodne nužde u njenom životu. — (Buran aplauz). P r e d s j e d n i k zahvaljuje ispred cijele skupštine gospođi Šiljak, pa veli, da će Gajretov odbor poraditi svim silama u vezi sa predlogom akademičara u Zagrebu da se zaposli što više našeg ženskog svijeta i moli gdju Šiljak, da uniđe u muslimansko žensko društvo »Osvitanje« i da tamo drži korisna predavanja i odbor će joj biti za to sigurno zahvalan. 0 potrebi osnivanja Šegrtskog Doma govorili su još Dedić, Džanović i Sokolović. G. S o k o l o v i ć predlaže, da Gajretov odbor dođe u dodir sa _»Hurijetom« zanatlijsk^m udruženjem radi osnivanja Šegrtskog Doma. — Prima se. Pošto je dnevni red bio iscrpljen, to p r e d s j e d n i k zahvaljuje svima skupštinarima, koji su pokazali toliko interesovanja za »Gajret«, te ih moli, da sada otpočnu sa još življom akcijom raditi, kako bi Gajretova ideja uhvatila korijena ne samo među muškim, nego i među ženskijem svi­ jetom. — Zaključuje skupštinu u lVa sat po podne uz veliki aplauz skupštinara. Tajnik: Predsjednik: Dr. Šarac, v. r. Kurtović, v. r. Vodio zapisnik: Kukić, v. r. , Verifikatori: Sulejman Haznadarević, y. r., Asim Kurt, v. r. U ovom broju iznosimo izvještaj sa ovogodišnje glavne skupštine »Gajretove«. Također i izvještaj, rada Glavnog odbora Gajreta, koji ćemo nastaviti u idućim brojevima. I jedno i drugo je već posebno štam­ pano, ali je naše mišljenje da se u Gajretovu listu mora štampati ponovo. List »Gajret« treba da bude ogledalo društva »Gajret« i u njem moraju i buduća pokoljenja da nađu cio rad društva »Gajret«. Izvještaj rađa glavnog odbora Gajreta za godinu 1920.—21. Podnešen Glavnoj skupštini na 24. jula 1921. Izvještaj tajnika. Gospodo! Glavni Gajretov odbor stupa pred ovu godišnju skupštinu članova sa slijedećim izvještajem u ovoj poslovnoj godini: U. prvoj sjednici od 1. juna 1920. odbor se konstituisao ovako: predsjednik Alija Kurtović, podpredsjednik: Dr. Avdo Hasanbegović, tajnik: Velija Sadović, zamjenik tajnika: Dr. Zaim Šarac; odbornici bez funkcije: Ibrabim Vrebac, Muhamed Serdarević i Dr. Bećir Novo; Revizori: Salih Cico, Dr. Hamdija Karamehmedović, Muhamed Opijač. Zamjenici: Derviš Dedić, Omer Kajtaz, Ahmed Mahinić i Fehim H. Baščaušević. �Str. 60. GAJRET Broj 1. Naš vrijedni kulturni radenik gosp. H. Hodžić nije mogao primiti dužnosti društvenog funkcionara, jer mu pored sve nje­ gove volje, zdravlje nije dopušt-alo. Odmah nekako nakon što je preuezo ovaj odbor »Gajret« u svoje ruke, stvara vakufsko mearifski sabor zaključak, da napušta usljed financijalnih ne­ dostataka sve svoje srednjoškolske konvikte. Ovo je gospodo, bio vrlo težak momenat za Gajretov odbor, dojmilo se je odbora bolno, jer je svjestan, da se ovim aktom vakufa odgoj i prehrana muslimanske mladeži prepušta ulici, a i velikom broju od njih zatvaraju vrata škola. Kad se k tomu uzme u obzir, da je ovaj zaključak vakufa tek u julu saopšten »Gajretu«, dakle upravo pred početak školske godine, baš kad je Gajretov odbor imao pune ruke posla osnutkom ženskog konvikta u Sarajevu, a društvena blagajna iznosila tek nekolike stotine hiljada, onda gospodo, možete si prestaviti položaj glavnog Gajretovog od­ bora. Premda odbor nije imao punovlasti od prošle glavne skupštine na veću svotu za uzdržavanje konvikata, ipak je sma­ trajući zatvaranje konvikata općim našim zlom i sramotom za­ ključio uložiti svu svoju snagu i sva raspoloživa sredstva, da se ovi konvikti ne zatvore. Budući se radi o silnim društvenim troškovima a potrebno je, da i članovi budu obavješteni uz koje je uvjete Gajretov odbor preuzeo od vakufa sve konvikte, te kako je vakuf sa svoje strane obećanje izvršio, a kako »Gajret«, stoga ćemo iz­ nijeti tok pregovora i sporazuma: Na 23. jula 920. uputio je Gajretov glavni odbor ovaj dopis: Br. 187/20. Vakufsko-mearifskom saborskom odboru u Sarajevu. Na Vaš dopis od 10. jula o. g. i nakon usmenog razgovora u vakufskoj pisarni na 15. o. mj. odbc:- Gajretov ja zaključio ovo odgovoriti: Vijest, da će vakufski sabor usljed financijalnih nedosta­ taka napustiti svoje konvikte, Gajret c . a se je odbora bolno dojmila, jer se time odgoj i prehranbena skrb muslimanske mla­ deži prepušta ulici, gostioni i kojekakvim gazdaricama, koje su kadre na karakter mladih duša jače djelovati od same škole. G ajretov odbor je vijest o raspuštanju konvikata i izne­ nadila, a i prekasno ju je doznao, pa nije u ovogodišnjem dru­ štvenom proračunu ni predviđena veća stavka za uzdržavanje konvikata. Da se konvikti ne bi zatvorili spremno je društvo »Gajret« sa svoja raspoloživa sredstva uložiti, jer ovo even­ tualno zatvaranje njegov odbor smatra općom našom nesrećom �Broj 1. GAJRET Str. 61. i sramotom. Društvu »Gajret« bi bilo moguće preuzeti konvikte uz ove uvjete: Pošto društvo »Gajret« ne bi bilo u stanju na ovoj skupotinji namještaje kupovati, traži, da vakuf sadanji namještaj u svojim konviktima prepusti u vlasništvo Gajretu, a zgrade konviktske da ostanu i dalje vlasništvo vakufa, ali ih prepušta Gaj­ retu i neće ih moći istom oduzeti, dokle budu služile u gore spomenute svrhe. Pošto se proračun vakufa kao korporacije dugog budućeg života ovom predajom konvikata rasterećuje ne samo za ovu školsku godinu, nego za uvijek, to društvo Gajret preuzimajući ovu tešku zadaću skopčanu sa silnim troškovima smatra, da će vakufski sabor ovoga puta pomoći Gajretu na ovaj način: Vakuf predaje zemljište zvane »Atmejdan medresa« dru­ štvu Gajret u potpuno vlasništvo. Ako ovo nije moguće, neka ga vakuf preda Gajretu besplatno, da bi ovaj na spomenutom zemljištu mogao podignuti svoju kakvu zgradu, ili prepustiti kojoj drugoj fizičkoj ili juridičkoj osobi, da ona zgradu svoju po­ digne ili se kojim drugim pravom zakupskoprimca posluži, što bi moglo društvu Gajret koristi donijeti. Gajret zemljište na gore opisanu uporabu dobiva besplatno, ali se obvezuje na isto porez državi plaćati. Spomenuto zemljište u ovom drugom slu­ čaju bi ostalo i na dalje u vlasništvu vakufa, ali ga isti ne hi mogao Gajretu oduzeti, dokle god sadanji i budući Gajretov imetak bude služio svrsi, radi koje postoji društvo Gajret. Kako je odboru društva Gajret poznato i kako je na spo­ menutom sastanku sam p. t. to naglasio, zemljište zvano »Čekrčinca« ne nosi gotovo nikakva prihoda vakufu, s toga bi Gaj­ retov odbor odmah počeo sa gradnjom svoga doma i tako ugovor koji je sklopljen između bivše vlade i vakufa, iskoristio na opću muslimansku korist, ako je p. t. spreman prepustiti jedan dio spomenute »Čekrčinice« Gajretu na način spomenut kod zem­ ljišta »Atmejdan medrese«. G ajret bi u slučaju preuzeća konvikata morao zgrade po­ praviti, još namještaja prikupiti, broj pitomaca bar podvostučiti, jer kako je cdbor obaviješten, bihaćki i tuzlanski musli­ manski svijet će ove godine poslati mnogo više omladine u srednje škole, nego što je do sada činio. S toga Gajret od p. t. traži, da mu iz svoje blagajne samo za ovu godinu dade barem 100.000 K, kako bi društveni odbor mogao gornjoj zadaći što bolje udovoljiti. Gajretov imetak po društvenim pravilima u slučaju ras­ pada prelazi u vlasništvo vakufa, a i program i svrha društva Gajreta involviran je. u vakufskim statutima, da se Gajretov odbor nada, da će p. t. gornju ponudu usvojiti i čim prije nas �Str. 62. GAJRET Broj 1. o tomu obavijestiti, kako bi Gajretov odbor odmah mogao po­ četi s radom i pripremom, da se što više muslimanskih srednjo­ školaca još ove godine u konvikte smjesti. Iza toga dobili smo od vakufa pismo slijedećeg sadržaja: Br. 7329/20. Sarajevo, 23. jula 1920. Upravi »Gajreta« Ovdje. Na dopis od 20./7. 1920. broj 187/1920-21. javljamo Vam, da je vakuf.-mearif. sabor, odbor donio u pogledu vakuf, konvikata slijedeći zaključak: 1. da se koncem školske godine 1919/20. zatvore svi vakuf, konvikti i njihove uprave likvidiraju. 2. konviktske zgrade i namještaj staviće se na raspola­ ganje »Gajretu« sam o 'u tome slučaju, ako preuzme rukovanje svih konvikata, a ne samo mostarskog. 3. da ipak uspije dobiti zatražene subevncije od vlade »Gajretu« će se dati našem financ. stanju primjerene dotacije. 4. Gajretu će se dati i potrebno zemljište za dom pod uvjetima kao što je »Spasu« dato, a i pod blažim nego li »Spasu«. Ovi se zaključak donosi obzirom na to, da vakuf nema nikakva proračunskog vpokrića za izdržavanje konvikata radi čega je u opasnosti izdržavanje okružne medrese u Sarajevu. Ako je uprava »Gajreta« voljna preuzeti uzdržavanje kon­ vikata uz istaknute uvjete, neka nam izvoli, što prije javiti, da možemo izdati potrebne odredbe glede predaje zgrada i na­ m ještaja. Vakufsko-mearifski direktor Smailbegović, v. r. Prema usmenom i pismenom utanačenju sa vakufom, otišli su u provinciju gg. A. Kurtović i V. Sadović i preuzeli su sve vakufske konvikte. Pošto Gajretov Glavni Odbor nije za duže vremena dobio odgovora na utanačene uslove, a namjeravao je da poduzme predradnje za izgradu Gajretovih domova, budući je bilo zgodno vrijeme a bio je i vrlo dobar i izgled da bi se ovi domovi mogli za kratko vrijeme podignuti, to je na 12./IV. 1921. br. 596/21 poslao pismo slijedećeg sadržaja: Vakufsko-mearifskom saborskom odboru Sarajevo. Na temelju usmenog pregovaranja i dosadašnjeg dopisi­ vanja čast nam je cijenjenom naslovu predložiti slijedeće: 1. Prema priloženom prepisu touredovnog dopisa od 7. avgusta 1920. broj 7604/20. perdao je saborski odbor kon­ viktske nam ještaje na uporabu »Gajretu« pod uslovom, da će taj namještaj povratiti vakufu ako bi »Gajret« prestao uzdrža­ vati konvikte. ' �GAJRET Str. 03. Pošto je isključeno da će »Gajret« konvikte napustiti, ' već šta više ovaj će odbor broj pitomaca u konviktima povisiti, te pored postojećeg ženskog konvikta u Sarajevu, otvoriće još lake konvikte i u drugim mjestima, te je time isključeno, da će se taj namještaj vakufu povraćati. Budući je ovom odboru radi inventarisanja teško voditi evidenciju o dvojakom namještaju svojine Gajreta i vakufa, to bi bilo svakako potrebno, da sa­ borski odbor taj namještaj preda u vlasništvo »Gajretu«. 2. »Gajret« je već i dosada preuzeo skoro svu brigu o prosvjetnom podizanju i jačanju muslimana, te pošto će »Gajret« tu dužnost sve u većoj mjeri i sa većom intenzivnošću nastav­ ljati — to se time vakuf rasterećuje u tom pogledu i vakufska će se sredstva moći, zahvaljujući »Gajretu« upotrebljavati samo za bogoštovne svrhe. To je za »Gajret« dakako skopčano sa ogromnim izdatcima i za te se izdatke moraju naći novi pri­ hodi. Glavni odbor, poduzimlje i istražuje sve moguće načine, da prihode »Gajretove« umnoži, a s'punim pravom drži, da ga je i saborski odbor dužan u tom potpomagati Vakuf bi mogao pomoći »Gajretu« ako, da od mnogobrojnih svojih praznih gra­ dilišta ustupi neka »Gajretu«, na kojima bi podigao koristonosne zgrade. Koliko i koja gradilišta će saborski odbor u tu svrhu prepustiti »Gajretu« to se prepušta njegovoj uviđavnosti, ■ali među istima bi trebala da budu svakako: gradilište prema gradskoj tržnici (ćošak Aleksandrove ulice) i ono na cirkus trgu. Ova bi dva gradilišta glavni odbor mogao odmah uz vrlo konvenrijauće uslove po društvo, izgradnjom i za to bi trebalo ta dva gradilišta »Gajretu«, što prije uručiti. (Nastaviće se.) Iskaz. prispjelih darova i priloga od glavne skupštine 1920./21. Hamid H. Begić K 340, Salih Gaco K 320, Sulejman Burzić K 393, Pododbor Gajreta B. Petrovac K 1911.72 i K 343 od Gajretova dana, Osman Orman, Vitina, K 285.60, Huseinbeg Ibrahipašić K 260, Pododbor Gaj­ reta B , Petrovac od Gajretova dana K 1086, Pododbor Gajreta Gacko K 150, Pododbor Gajreta Prijepolje K 3962, Hilmija Sadiković, Ljubuški K 1004, Pododbor Sanski Most K 1540, Pododbor Gajreta Prozor K 120, Mijat Mijatović, Žljebovi IĆ 1440, Mehmedalija Tarabar, Zenica K 475, »Da­ nica« B. Brod K 4000, Braća Gaon i drug K 80, Općina Kreševo K 200, Pododbor Gajreta B. Šamac K 646, Općina Visoko K 500, Pododbor Gaj­ reta B. Petrovac K 1417, jedan jegirmiluk i 2 krune u srebu, Bubalo Pero, Chicago K 176, Husein Handžić, Zavidovići K 732, od zabave K 3210, Ibrahimbeg Čengić mjesto kurbana K 300, Mehmed Delić, B. Gradiška K 500, Pododbor Gajreta Gacko darova K 320 i od zabave K 2819.60, Dioničarska Pivara, Sarajevo K 10.000, Jusuf Muhić, Visoko K 194, Ibrahim Mujičić, Doboj K 1700, Husein Jahić, Kragujevac K 150, Ibrahim Rezaković, Jablanica od kurbanskih kožica K 370, Ibrahim Mujić, Doboj K 120, Ibrahim H. Omerović, Orašje od kurbanskih kožica K 1200, Pododbor Gajreta Roga­ �Str. 64. GAJRET Broj 1. tica: sakupljeno pred džamijom K 1700, kurbanske kožice K 2415, od đačke zabave K 1845, sakupljeno pred džamijom K 201.80 i drugi prilozi K 298 Pododbor Gajreta B. Samac: na ručku u čast biskupa Šarića K 600, sa­ kupio Sado Sulejmanović K 68, ria bajram pred džamijom K 280, Mehmedalija Kazaz iz B. Kostajnice K 1450.20, Pododbor Gajreta Nevesinje K 4378.20, Nurudin Aganović, Jezero K 743, Omerbeg Salihbegovie, Bijeljina od zabave K 7500, Muhamed Širbegović, Doboj K 2550, Osman Ćatović Chicago K 1620, Mustafa Mulić, Orahovo—Gradiška K 160, Hilmija Sadiković za vrijeme bajrama sakupio K 1174.20, N. Saletović, Vareš K 1014t Dr. Hamid Šahinović, Sarajevo K 52, Abid- ef. Đozić, Bratunac sakupio pred džamijom K 820, Ahmed ef. Sehić, Bos. Krupa K 554, Pododbor Gaj­ reta u Stocu poslao: od ferijalne đačke zabave K 6688 i od zabava iz prošle godine K 15.194, Ahmed Šarić, povjerenik St. Majdan od kurbanskih ko­ žica K 560, Pododbor Gajreta B. Dubica od kurbanskih kožica K 2258, Sulejman Gbrić, Čajniče dobrovoljni prilozi K 593, Sulejman Skorić, .Janja prilozi K 1320, i jedan jegirmiluk i 10 K u si*ebru, Omer ef. Đuru, Ljubinje sakupio pred džamijom K 180, od kurbanskih kožica u Sarajevu K 200, Meho Fazlagić dobrovoljni bajramski prilog K 800, Muhamed Rizvović po­ vodom posjete Gajretova konvikta K 100, Pododbor Gajreta Visoko dobro­ voljni prilog K 808, Dr. Avdibeg Bukvica dobrovoljni prilog K 60, Mehmed Skoro- povjerenik Vlasenica, što jc sabrao Suljaga Kađić prigodom bajrama K 250.40, Ahmed Čehić, Kotor-Varoš fid kurbanskih kožica K 768, Sabit Tahić, Travnik sakupio među učenicima II. razreda osnovne škole K 202, Antonija *Zajčić, Prozor sakupila na bajram u kući kotarskog predstojnika Osmanbega Kulenovića K 952.40, Opštmski ured Vel. Kladuša dar od K 100, Mehmed Skoro, Vlasenica sakupljenih dobrovoljnih priloga K 562, M. Džafić prilozi na blok’K 30, Pododbor Gajreta Trebinje sakupio na svadbi K 340, Adem Kulenović Kulen-Vakuf pri sunetu Ajdinovića K 160, Aiša Sarić pri isplati agrarne odštete K 100, Hilmija Delić pri isplati agrarne oštete K 200, Atifa Đonlagić pri isplati agrarne oštete K 200, Jelko Atija pri isplati agrarne oštete K 400, Sadik Delalić pri isplati agrarne oštete K 200, Mustafa Mustajbegović pri isplati agrarne oštete K 126 i to od: Džaferbega Filipovića K 20, Franje Kcndželića K 40, popa Sime K 14, Don Nike K 12, Stjepo Miner K 20 i Mahe Ercega K 20. Jašar Haznadarević pri ispjate agrarne oštete K 200, Hasan Delalić pri isplati agrarne oštete K 200, Zarif Skender pri isplati agrarne oštete K 60, Mujaga Džabija pri isplati agrarne oštete K 20, Salih Rifke H. Jusufović, Bijeljina K 2784 i to; I. Za vrijeme ferija na proputovanju kroz Zvornik na va-zu K 220, II. na vazu prigodom bajrama K 1200, III. u Tahinovića džamiji K 242, IV. u Vedžihipašinoj džamiji K 300, V. od kurbanskih kožica K 510 i IV. na vazu u oči nove (Muharem) godine 'K 312. Ešref Halilbašić pri isplati agrarne oštete K 100, Kasim Džanović dobrovoljni' prilog K 20, Mustafa žiško i Suljo Kru­ ško u Šijama sakupili K 485, Asim Kafadarević pri isplati agrarne oštete K 100, Mujo Bakalović pri isplati agrarne oštete K 40, Sejda Teroivć pri isplati agrarne oštete K 20, Dr. Hamdija Karamehmedović, ministar na­ rodnog zdravlja, Beograd dar K 2000, od kurbanskih kožica Edhem Bičakičić K 1340, Šapir Pipić, Jajce vasijet K 400, Mustafa Muratović, Zibić pri isplati agrarne oštete K 100, Ibrahim ef. Arnautović pri isplati agrarne oštete K 100, Osman Zildžo Šarac pri isplati agrarne oštete K 80, Pod­ odbor Gajreta Doražde sakupio dobrovoljnih priloga na bajram K 400, Pod­ odbor Gajreta Gacko: bajramski r* log K 300 i prihod od bajramske zabave K 4092.20, Pododbor Gajreta Bijelopolje od zabave na 28.f8, K 3556, gosp. Vladimir Tmuša poklonio za G a - 'ovu biblioteku 10 komada knjiga »Šefka Hasanova«, braća Gaon i sin Sar-iisvo K 80, Fehim Zečević, Sarajevo u ime kurbana K 300. Pošiljači, koji do sada ne jisniše od čega su poslane svote i ako su na to upućeni, neka to nakn o učine, da se mogu darovi objelodaniti. ��Hrvatska Centralna Banka * Vlastita palača za Bosnu i Hercegovinu Vlastita palaia ^ Sarajeuo, Kralja Petra ullea. — Podruenice u Mostaru, Tuzli, Šamcu, Derventl Zenici I Bugojnu. Potpuno uplaćena dion. glavnica K 10,000.000 Pričuvna zaklada preko 2,OOO.OGO.Dkupni ulošci preko 20,000.000 H ^ Preuzima uloge na uložne knjižice uz najpovoljnije ukamaćenje. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tek. račun. Mjenjačnica: Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devize i valute. Unovčuje mjenice izžrijebane vrijednosne papiro i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja njima. Izvršuje isplate i naplate ua svim trgovačkim središtima tu i u inozemstvu. — --------------------------- izdaie kreditna pisma. --------------------------Glasom naredbe 7rma'e«kr " za Bosnu i Herceg, od 8. jula 1913. br. 154 2;-'"P • ?:• sc 'js k i i sudbeni novci ulagati kod Hrv banke za Bosu. T Hercegovinu d. d. u Sarajevu. Gvo je najbolja preporuka i za druge ulagatelje. <!$ Iznajm ljuje sate depozit uz najamninu po­ č e v ši od 3 K mjesečna. S r p s k a * Privredna Banka cl. d. ii S a r a je v o . Dionička glavnica K 20,000.000 - Rezerv. fond preko K 7,0 0 0.00 0 - Prtma uloge u Krunama i dinarima u z najpo­ voljniju kamatu Bavi se svim bankovnim a naročito robnim poslovima- Učestvuje u svim konzorcijalnim poslovima i daje sezon. kredite jjg, ^ �■ i # Prva osječka m m TVORNICA SAPUNA D. D. O S IJE K P F O I2 V A G JA - to a letn i ^ ajret-sa p im o so b i­ te v rsr >jće i o d ličn a mirisa«. Naručuje se kod Uprave Gajreta Sarajevo. Osim toga preporučuje vrste sapuna: br. 500, 510, 511, 550, 650. Narudžbe u tvornici. m I ��Jfadraja J{nt!05ic trgovac Tuzla ■ •• •• •• • • uM a obavlja sve naručbe •I2X srfu n a 1 ii:: ::: ::: • •• ••• za okrug tuzlanski. |j /I,pyniTi^fla ^psapcKa pa^aa J H. I flćS K V iA O B M ti, H l. M fl. r KaijuicmajjioBVih w ApyroBM V Uenrpa.ia: Hajmoie, ncnocraBa: JcTHnpaua. JiarepH: Tpya£ (aacTynHiiK r. Ct. HopoBHtijj Ay6pOBHHK (8aCTynHHK r. XI. Ilepnuiuti). Ha cxoBapnmTy mia bacite Mjrpaaa, jte30Mypa.ua h aeTaBa cbhx x,uMeii.vH,ja jeaoBe h oMopoBe, jaBopoBe, iaceHOBHHe h opaxoBHHe. HBHMa Hapyi6e h H3pai>yje no jeipTHHioi mneHaaa. �DIONIČKA PIVARA auum Preporučuje svoje dobro odIsžano jzroznn pivo pripu­ zim a ----------- — — c — — > vriti. Samo u ouradima po --------------------------------------------------- " 9 1 100 lit. 3 '2 » © # v . © O T O M © ' 0 £ 3 © 0 0 @ @ © @ ( 5 Frjvil. Zemaljska Banka za jS'isnu i Hercegovinu. Centrala U Saraševu, FlUJale: BJeljina Brčko, Mostar, i Tuzla. Ispostava: Bihać, Derventa, DoboJ, Bos. Gradiška, Llvno, Bos Novi, B Samac, Travnik, Travnik, Trebinje, Vlšegrad, Zenica I Zvornik. Zastupstvo: Bugojno, Gacko, Goražda, Konjic, Neveslnje, Bos. Petrovac, Rogatica, Sanskl Most, Srebrenica, Stolac I Visoko. Uplaćeni dionički kapital 20 milijuna kruna. — Redovite rezerve i fond za sigurnost založnica 13 milijuna kruna. Bavi se svim bankovnim poslovima, vrsi uplate i naplate u kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca i u inozemstvu. �Jtjsfo Centralna J«d|a za B o j . i Jterc. ^ dio niča rjK o društvo a g S i D ionička glavnica K 2 0 , 0 0 0 .0 0 0 '— Rezervni fond oko 5 ,o o o .o o o — Centrala u Sarajevu Filijale. Banjaluka. Bos Brod, Prima uloge na uložne knjižice i tekući račun i ukamaćuje ih najpovoljnije. Vrši sve mienjačke < ' Imijenja svakovrsni strani novac i čekove na Iite:.:. ijpinvoflnije uslove. Eskontuje i reeskontuje \— ?*„ izvr-uie n.'1«*, t a kupovanje i prodaju papira od vrijednosti (državnih nan. zova, akcija i t. d.) r najkulan'nije uslove. Daje kredite po i :ućem računu (konto korent) po,‘. vrlo kulantnim uslovima. U svima bankar­ skim poslovima aje na zahtjev usmena i pismena obavještenja. <y S to la riji ,,U n iv e rs a l“ s a e le k tr ič n im pogonom Kasinu i>žiuiović, S a r a je v o Preporučuje se poštovanom gragjanstvu i cijenjenim mušterijama za izradbu svih predmeta spadajući sto­ larskoj struci. Izrađuje u svim i najmodernijim slo­ govima namještaj za razne urede, banke te razne dućanske namještaje kao i razne potrebštine za škole, mektebe itd. — Izrađuje u najmodernijim slogovima spavaće, jedaće, primajuće i kuhinjske sobe iz svih vrsta drveta. U istoj se radioni izrađuju razni amerikanski stolovi sa i bez roletna sa centralnim zatvorom kao i ormari sa pomičnim pretincima za cijelu alfabetu. Poručbine prima iz mjesta i sa strane, posao obavlja brzo i tačno a cijene su vrlo umjerene, pa za to moli cijenjeno građanstvo iz mjesta i sa strane da ga počaste svojim naručbama. �NAJMU NISTE - * q PAPIRNATIH VREĆICA u svim veličinama i količinama := đoHv-iu se kod *: Sarajevske i ■ tvornice papirnatih ■ vrsćšCa (Resica) ■ Careva ul. br. 1. T elefon br. 124. O tprem a u p ro v in ciju pouzećem. pestaVa france SarajeVo. �■• Privilegovana Agrarna i Komercijalna Banka za Bosnu i Hercegovinu P otp u n o u p la će n a d io n ičk a g la v n ic a K 2 0 , 0 0 0 . 0 0 0 -— Centrala ti SarajeVit filijala ti grčKom Bavi se svim bankovnim poslovima. Izvršuje doznake i unovčenja u dr­ žavi SHS i u inozemstvu. Muslimanka trpVak i obrtnica banlia za Bosnu i Hercegovinu dioničarsko društvo u Sarajevu. S re d išn jica : S a ra je v o . P iip ila ru o s ig u ra n zavod. P o d ru žn ice: Bos. B ro d , Bos- Novi i T ra v n ik . D ionička glavn ica lo,ooo.ooo K Pričuve 600.000 K sp i Bavi se svim bankovnim poslovima. Obavlja uplate i unovčenja u kra­ ljevstvu SHS i u inozemstvu. Prima uloške na knjižice i tekuće račune i ukamaćuje ih najpovoljnije. Obavlja sve mjenjačne poslove i burzovne naloge. Daje sezonske, , i aprovizacijske kredite. Kupuje i prodaje srećke, valute i vrijednosne papire svih vrsta. Robno odjeljenje kupuje i prodaje sve vrsti; robe, a poglavito sve životne namirnice., Po ministarstvu financija ovlašteni zavod na trgovanje sa devizama i Izdavanje uverenja za izvoz robe. Kancelarija: Kralja Petra ulica Z prizemno, lijevo ---------- Brzojaui: Trgovačka benka, Sarajevo---------------------------- Interurban telefan: Z14 -------------- — �B IB LIO T EK A BIH A sb 55/1921 t d io n iča rsk o društvo. Centrala Sarajevo. D ionički kapital Filijala Ljubuški. kruna 12,000.000 — Banka se bavi svim u bankovnu struku spadajućim poslovima. Osniva, organizuje i rukovodi kreditne i pri­ vredne ustanove. Osniva i finansira^emljoradničke zadruge, saveze, konzorcije i druge ustanove i preduzeća, koja idu za materijalnim poboljšanjem, unapregjenjem i podizanjem našeg trgovačkog, zanatlijskog i zemljorad. staleža. Osniva i podupire razne kuturne i humanitarne ustanove. Od čiste dobiti , daje 10°|o kultur= noro i prosvjetnom društvu Ulošci se ukamaćuju najpovoljnije. Na novo uvedeni sistem za štednju omogućuje ulagačima da iz najzabitnijih mjesta šalju svoje uloge bez troškova a ulagačima većih iznosa isplaćuju se na zahtjev na račpn kamata sva­ kog mjeseca rente, a onima koji: ulažu glavnice na dulje vremena isplaćuju se pored kamata posebne premije. Sve doznake i isplate u domovini i, u inozem- � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama Description An account of the resource Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta". Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941 Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907-1941 Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 32 cm Language A language of the resource bosanski, srpski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Subject The topic of the resource društvo, kultura Creator An entity primarily responsible for making the resource vlasnik Društvo Gajret Drugi autori Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana Source A related resource from which the described resource is derived NUB BiH Type The nature or genre of the resource časopis NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1921 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1921 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 1840-1023 (Print) ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27065862 IIIF Item Metadata UUID 5830e94c-97cc-40cf-bd7e-f3123a8c25cc