-
https://kolekcije.nub.ba/files/original/5596e2e57614ad4fdf39edd614250fa1.pdf
6e94ccbfc2a788b279be8cc07798ec5d
PDF Text
Text
JIMCT 3A £P yinTB E H E
HOCJIOBE M 3A HAPO
£HO UPOCBJE'R.HBAHjE.
H3.3A3H CBAKOr 1.
— y M JE C E nj-. —
BjiacHHK: Apj'niTBO „l'ajpeT "
-
ype^nmc:
A b jo
C.vm0.y.i .
Vlasnik: Društvo „<*ajret“.
CapajeBO, 1. jaHjapa 1914.
Sarajevo, i. januara 1914
U njesa je ahcty : sa B ocay a XepnerOBBHy ■ AycTpoy ra p c K j iioHapxBjy, *a M.iaiioBe, TaJie6y, yvghhk© b TevnaK© 1'20 K,
s a B e s.n so te 2 4 0 K ro,i«npn.o. 8a cbb octmb se«i*o 6 <J>paH8Ka.
11Oj e.i'nrn 6pojeBn CTajy 20 xe.'i. Hemiakena se mota ne npnuajyl
P y K oa ncn ce n e Bpakajy- — lipenwaTa b pyiconnci
C ijena je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku* ^no.iarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1'20 K,
za nećlan'ove 2 40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojertvii br ijevi-staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju
! ne vraćjju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na
•dresu: „Gajret" — Sarajevo.
aA pecy: „l’ a jp e r - — C a p ajeso .
.^Oa^piKaj: — Sadržaj:
Na početku sed m e godine.
Oltara cjeBepnnx.
— Nora (kuća lutki). - O l Z Bohćme. — Ex<
jeceH na#a. — J a .'— ? — H ig ije n a : I: rek<
K n již e v n e i k u l t u r n e 'b i l j e s k r indijski
Gajretov glasnik.
Na jeijai
iscima. — Finiš. (My3H‘nce opraje). — Na k ra ju .
P riča o japanskom kamenaru. — CyMopHa
Uu. — N a r o d n e u m o t v o r i n e : Sunce s ja š e ...
ik Rabindranat 'Tagore. - 'CeeT. 'B.opomih: ,ZI,HB.i,aK.
ij.
Javne potvrde
darovi.
MUSLIMANI! KUPUJTE SAMO
B r a ć o M u slim a n i!
G A J R E T O V S AFOS.
Molimo svakog brata Muslimana
da traži i neka kupuje samo:
Gajretov safun imade raznih vrsta, pa će moći
da zadovolji sve svoje potrošaće. Naročito je Gaj
retov safun dobre kakvoće, tako, da se može mje
riti sa najboljim proizvodima.
Sloga će, bez sumnje, svaki brat musliman tra
žiti samo Gajretov safun i s njime zadovoljavati svo
joj potrebi a lim prije, šio će u isto vrijeme potpo
magati I svoju najkorisniju narodnu ustanovu .,Gajret", koja od cjelokupne prodale robe imade: 5°/„ od
safuna za pranje i 10 po sto od safuna za umivanje.
Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla
Jacobi-a u Gracu koju zastupa za Bosnu i Hercego
vinu: Agenturska radnja Abrahama lsaka Komand u
Sarajevu
Sve upite, informacije i porudžbine šalju se na
spomenutu agenlursku radnju :
Abram lsak Romano - Sarajevo
___
„G A JR E T O V "
BEZ i PAMUK
jer je to roba, koja odgovara
vrsti najboljeg kvaliteta, a uz to
se potrošnjom ovog artikla po
maže i samo društvo „Gajret“.
�Azbuka (abeceda) arapski, ćirilicom i latinicom.
(i) 1 .1
(V)
..
• (J >
6 B,
B
B,
r r,
Latinicom: a A,
b 6,
V V,
g o,
LfO it ( j i * ) : ; »
ćirilico m :
ii TT,
Latinicom :
j J,
ii,
(ii
u ) 11
K K,
j J,
i U
j
0)
Ćirilicom: o 0 ,
n TI,
p
Latinicom : o 0 ,
p P,
r R,
(c.) f r
Ćirilicom:
I^,
Latinicom : c C,
(5 .) t
q H,
ć,
T
p
,
.
J L,
cr) -
e E,
ž Ž,
j) i i
; i-š .
(* r) i . .
M M,
m M,
ij L i>
•'* *
(*>
(j ) ; »
3 3
z Z
p ):;
H H,
H. H>
n N,
nj Nj
( j ') i
J ) i » ( t ) - 1'-
T T,
y
y.
<(> <j>,
X X,
8 S.
t T,
u U,
f F,
h H.
' fc T i,
'v - U
(n ) t *r
ć c,
B
a
■
d D,
j j
c C,
[HBBBBBBBBBBBrllB B B B BBB
B
B
A A,
at JK,
(u 1) Hl B ,
(J) i
e E,
ji ji ,
k K,
*; •; ..)
(i . 0
( J) A
(t> č 1 i
Ćirilicom : a A,
dž Dž,
* •E.
'8 K g J-
IBBBBUBBBBSBBBBEBB
B
B
DIONIČKA HVARA U SARAJEVU
1
■
a
a
a
a
a
a
a
=
=
P R E P O R U Č U ’j E i S V O J E
=8= =
IZVRSNO ODLEŽANO
EXP0RTPIV0
PRIPOZNATO OD NAJBOLJE VRSTI.
Nabavlja se u buretima od
25 lit. dalje, kao i u san
ducima složeno po 30 i
50 boca od Vio litre ili po
25 i 50 boca od 7/io litre.
Razašilje u pokrajinu
franko na svakoj staciji b.-hercegovačke
državne željeznice.
a
B
a
a
a
a
a
a
a
B
a
B
B
ial
B
a
a
a
�BPOJ 1. BROJ.
rOAnHA TII. GODINA
^
v
.
^v
$
r a jp e T
JIH C T 3A /fP y iIIT B E H E
H O G /I O B E 11 3 A H A P O £ H O n P O C B J E 'H M B A H j E .
H 3 J L A 3 H C B A K O r 1.
— y M J E C E Ijy . —
G a jr e t
[
1
(
>
\< rr\
{ j+ A
_
iS ^ s - j i
L IS T ZA D R U Š T V E N E P O
S L O V E I ZA N A R O D N O
— P R O S V J E Ć IV A N J E . —
IZ L A Z I S V A K O G 1.
— U M JE S E C U —
RaacHHK: ApyuiTBO „ r a jp e T u - y pe^miic: A bao CyjiOya. — Vlasnik: Društvo „G ajret". - Urednik: Avđo Surabul.
Capajeno, 1. jaiiyapa 1914.
||
Sarajevo, 1. januara 1914.
Unjeaa je jiHCTy: aa BocHy h XepneroBnHy b AycTpoyrapcKy «joiiapxnjy, aa sjiaHOBO, Tajie6y, y>iennKe h Tejtcaice 1'20K,
a a Bea^aiose 2'40 K ro^Hnnbe. 3a cbo ocra^ie aeM.i,e 5 <t>panaKa.
□ojeABHH 6pojeBH CTajy 20 xeji. Hemiahena 20 nncMa ne npHMajy,
PyKounCB ce ne B pahajy. — llpenuiaTa n pyKonncn maji»y ce Ha
aapecy: „PajpeT41 — CapajeBo.
Cijena je listu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku monarhiju, za Članove, talebu, učenike i težake 1 2 0 K,
za n e č la n o v e 2‘40 Kgodišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na
adresu: „Gajret" — Sarajevo.
Na početku sedm e godine.
temelji njegov čitav rad, neće se ni od sada obzlrati
na predbacivanja iz protivničkih tabora, nego će i u
svojoj sedmoj godini gledajući u prosvjećivanju našega
naroda ideal svoga velikog zadatka još jačim tempom
nastaviti svoj lijepi rad pružajući svoje stupce inte
lektualnim produktima svih naših kulturnih radenika
i svih sposobnih i vrijednih prijatelja našeg narodnog
napredovanja.
Spomenusmo tradicije i instikte naše mase. Ov
dje nam dolaze u pamet riječi iz proglasa jedne
omladine, gdje se veli, da će ta omladina prezreti
tradicije, ako se budu protivile njezinim ciljevima.
Gilj našega naroda imao bi biti prosvjeta, a tradicije
i instikti naše narodne mase nesumnjivo su u opreci
sa zadacima novoga vremena. Mi smo stoga svjesni
one pogrješke, koju su prema narodu činili ljudi,
koji su u sekundiranju prema ovim lošim stranama
u raznim bilo političkim, bilo beletristično-kulturnim i
društvenim poduzećima gledali jednu evolutivnu gestu
pokretanja zaspale narodne svijesti. Postiglo se tim
protivno. Odgojila se tako zvana poluinteligencija sa
nazorima utvrgjeno protivnim onome, što se htjelo i
za to vidimo danas i u našem društvenom i u pro
svjetnom životu jednu posve nesolidnu bazu, koju će
val vremena brzo podrovati i uništiti. Imajući u tome
dovoljno iskustva i svjesni našeg mizernog položaja
sižemo za pravim medikamentima u liječenju i osvježivanju naše narodne svijesti.
Naš seljak, ta srčika narodna, patriota je u po
štivanju tradicija. Ostavljen od svakog, prezren od
svakoga, živi u tradicijama i vegetira patriarhalnim
životom upotrebljavajući u kultiviranju svoje grudice
starinski plug, vjerujući u ćudotvornosti i slijepo
mrzeći i najprimitivnije- kulturne ustanove. Ne razli
kuje se puno ni malogragjanin, a naša aristokracija
u svom većem dijelu modernizovana je u toliko, što
živi jednim nesolidnim i uz to vrlo skupim životom
Lijepom požrtvovnošću „Gajretovih" suradnika
i obilnom potporom „Gajretove" čitalačke publike
ulazi evo naš list i u sedmu godinu svoga života, da
u ovoj u svakom pogledu zapuštenoj našoj domovini
bude svjetionik umjetničkog shvaćanja i kulturnog
razumijevanja jedne životno sposobne i intelektualno
razvijene grupe. Ko je redovno pratio pisanje našega
lista od početka njegova izlaženja do danas, uvjereni
smo, da nam ovdje izraženu auspiciju mora potvrditi,
jer je „Gajretu od informativnog društvenog organa
prolazeći sve progresivne formacije u svom životu
uspeo se — što sa ponosom možemo akcentuirati —
do stepena jednog tako literarno umjetničkog lista,
da može služiti na čast kako društvu samome i
društvenoj upravi, tako i čitavom još i sad kulturno
zaostalom muslimanskom dijelu našega naroda.
Zadaća, koju ima da vrši ovaj organ musliman
skog potpornog društva teška je i preteška i srav
nimo li tradicije i instinkte naše mase sa savremenim
kulturno-socijalnim zahtjevima, uvjerićemo se, da je
u ovom slučaju ona latinska „Per aspera ad astra“
najopravdanija riječ. U savezu s ovim moramo spo
menuti poteškoće, na koje je „Gajret" u svom ne
ustrašivom propovijedanju istine, ljepote i kulture i u
jakom argumentiranju ovih lijepih odlika, moderne i
ufinjene čovječije duše nailazio i na koje će bez
sumnje i dalje morati da udara. Kako su inferiornost,
zasukanost, ekskluzivnost i slične mahane još i sad
prilično uzgajane biljke, koje svojom vegetacijom
okužuju naš socijalni organizam, tako je i „Gajret"
provagjajući svoju uzvišenu misiju kultiviranja i —
da se bolje izrazimo — evropejiziranja naše nacio
nalne psihe češće puta nailazio na reakciju protiv
nika ove lijepe misije. „Gajret" vjeran svojoj zadaći,
vjeran svojim kardinalnim principima, na kojima se
�>
2
prenoseći svoja djedovska i teškom mukom stečena
dobra u gruntovnicam a u vlasništvo raznih tugjinskih
novčanih zavoda i ostalih eksploatatorsko — kšeftarskih pijavica. Slična se m ahana može prigovoriti
i lijepom dijelu naše inteligencije. Ne osjećajući u
sebi duševne snage odgojena u birokratskom sistemu
i bez ikakvih viših ideala sretna je, da se može za
vući megju kakova prašljiva akta — neosjetljiva za
sve, što je izvan toga profanog am bijenta, a vrlo
slaba sprema naše ilmijje dokazom je, da ni ovaj dio
narodne inteligencije ne može vršiti u narodu one
uloge, koja joj je stavljena u zadaću.
Eto u takov'm prilikam a pozvan je „G ajret“, da
osim materijalnog potpom aganja naše učeće om ladine
vrši i zadatak prosvjetnog upućivanja čitavog naroda.
Svjesni našeg položaja, koji nas čini jednom islam
skom oazom na evropskom kontinentu, ne ćemo se
ni na dalje podavati raznim bolesnim i po nas kao
jednu malu grupu opasnim sanjam a, nego ćemo sa
stanovišta realnog shvaćanja nastojati, da doprinesem o
koju sljubljivanju i ujedinivanju našeg rastrganog
naroda služeći se pri tom jednim zdravim sredstvom ,
p r o s v j e t o m , a gledajući u tome idealu jedini zalog
naše ljepše budućnosti.
X:
Cnara cjenepnn\.
Mh tbpahmo ;;a ce cne iuto ce AemaBa npeA naiua,
AeinaBa no jeAHoj KoncTaHTHoj eBOAyunjH npupoAe, noT nyHO HenpoMjeH.’hHBoj u Hen3MjeH,i>nBoj. Aah ano noKjr
inaMO a » 3ai>eMo Ay6A>e y npnpoAy CTBapn, a * y CBoje
CTyAuje yneceMo ochm Aoope boa>c ii Mano njecHHHKor
HacTpojeifca, HacnyTnheMo yMjeTHii'iKOM UHTyunnjou a »
ce eBOAynnja npnpoAe He npum ohhko npocTo, Tpajno y
jeAHoj HenoKo.ie6.,bHBoj, npaBoj ahhhjh Kaso a priori
npeTnoc.TaB.'baMo. Ib ia y tom nponecy (J)iihhx, HenyjHux
pa3AHKa Koje ce Mory caMO AocAyTHTH. U lT a uMa y
pamheH>y jeAHor ApaeTa ? J\ a ah je Taj npouec noTnyHo
npocT Kano ra mh npaTUMO okom? Mah hmb y nepaaroBjeTHOM, noTMyAOM xyjaH>y jeAHe iuyMe jeAaH ycKAHK
6oAa, jeAaH kpbab A0He6eCHH Bauaj, Heii3pa»ceH roBopoM
Kojn mh pa3yMnjeMo?
C ba cy Ta uHTaifca MHoro CAOSKenuja ho uito mh
o6 iiih o npeTnocTaB.i,aMo. 3 a jeAHor HayHH>aKa OHa cy
jeAaH aKT npBpoAe, iipoH3iieACH tbko h TaKo, HaroMHAaeaH>eM iia3Ayxa y ropibiiM CAcjemiMa icojn paAH CBoje
Tescmie naAajy Ha hhjkc u npoy3poicyjy omuTe KpeTan.e
Ba3Ayxa. TIiiTaBa AeijmuHunja paAu jeAHor nopeM chaja!
yMjeTHiiK Mei)yTiiM CAyTii y tomo x y iH O M K0M0iiiaH,y h
HeuiTO Burne. O h ce nHTa, icaKo je iuyMH aico je um na
KaA joj noBHje r.rać.vi jeAan HacpT.i>HBH BjeTap? Tla ah
je to He 6 dah V l i, ynpaHo y tomo iuto HacAyhyje hciuto
Bn n ie y tom , n a oko Tano npocTOM, aKTy n p u p o A e , neacu
ona H>eroBa Ayuia. Haym>aK TaKaB npnpOAHH nopeMehaj
npocTo Aecj)HHHUie. O h bpah: HacTaje Tano ii tsko. i MjeTHHicy je TO MaAO, joui npnje h HeAOBOA.no. IIpocTe
AetjHiHHHiije h koahko cy, (J)B3 HKaAH0 npoTj'MHHOHe, TanHe,
3a H»era cy ancypAHe. A a » 6h H3pa3no CBoje ochobho
pacuoAOHceihe npn tom, oh He Benn: TIotoahao ce to h
to y Ba3Ayxy, ii HacTao je BjeTap. 3ap HHCTe uyAH icaKO
b6ah yMjeTHHic: IlnaMe iuyMa! hah: IL iaie BjeTap! O h
AaKAe He Aeijumnuie, oh CHM6onuuie. O h A»je 3Ha4eH.e
jeAHor ciiM6oAa jeAHoj npnpoAHoj cojanfl! II joiu npnje!
O h npeHocH pacnoAOMceH,o Kojo UMa HOBjeK npn AyeaH>y
XAaAHor BjeTpa, Ha APRo jep ra cMaTpa mchbhm. M icao icaA
6a Ka3ao: OBaj mh BjeTap naTjepao cy3e Ha ohh, oh TaKo,
TpanccjiopMauHjoM, B6AH 3a APB°i 3a myMy Aa nnane!
Onaj, Heuiro onmnpHiijn yBOA, 0 pa3.inuH Koja neiKH
H3Meby Aeij>HHimnje jeAHor HayiH>aica u caMSoAa jeAHor
yMjcTHHKa, a y OAHOcy Ha HCTy nojasy, mh cmo yuHHHAH
Aa 6 h 6ap aobokao yno3opHnn na BpHjeAHoer CHMfioAa.
X'rjcAii cmo Aa icaaceMO koahko ’rpe6a yMjeTHH’JKe HHTynuaje Aa ce cTBopu jeAaH chm6oa Kojn 6 h ce aroAHO npehho Ha jeAHy nojaBy. Jep Ka3aTH OBaj je rAac nAaB,
OBa je 6oja Tnxa, He B3a3iiBa y HaMa yTHCaK Aa je
aaiicTa TaKo npn cAyiuan>y rAaca u rAeA»H>y 6oja. To
je aaTo uito cy nocAeAH>H chm6oah CTBopeHH cyBHine
AyniM npopecoM. T otobo 6h ce motao pehu Aa cy ohii
CHM6oAHcaHH, ano He 6a 6 hao npeonuiHpHO. A Met)yTHM,
upn npeHoiiieH.y yTiic,Ka Koju mh hmamo c jeAHe npnpoAHe
nojaBe, Ha uiyMy u CTBapan>eM, Ha Taj HaiHH, jeAHor
chm6oa8, npoijec je npocTnjn, 3a nac je pa3yMn>HBHjn,
Hana je 6ahhch.
y CHMooAy, npeMa tomc, mh mohcbmo rAeAaTH h
HeraTHimy h no3HTHBHy cxpaHy, npena npouecy KojuM
ce AoniAO a ° Tor o,HM6oAa. A ah oh HMa y ce6u Heinio
HapOHHTO, H JO HapomiTO, MH Kao npOTHBHHK CBaK6 A©‘
(jmHHnnje, HeheMo h8hochth. IIpocTo heMO ra HarAacHTH.
Jep o ciiM6oAy cmo, y ocTaAOM, roBopHAH H3 paaAora
uito heMO, y obom npuKa3y, nuaTH nocAa c Jcahom 3aHHMA.HBOM KHjH3KeBHouihy Koja je UHjeAa chm6oa, Koja
je AH-'ia BpeAHOCT h .ijenoTy jeAHor CHM6oAa CBeMy m io
je BHAjeAa oko ce6e. M bh heTe BHAjeTii koahko y TOMe
AewH H>eHe Ayuie, h uiTa ona 3HaHH, Hcnope^ena c oc_
T8AHM KH>HHCeBHOCTHMa, HaMa II03HaTKM.
I.
P y c a cy Hajnpuje H3HiijeAn 3anjeHyineHe, HeBjepoBaTHO TajaHCTBene h KOMnAiiKOBane Ay6nHe nonjenje
Ayme. H lUTa npocTnje oa h, hxoho anaAHae jeAHe nenxe!
0 6 hmhom, noBpuiHoM qHTaony, to HarAeAa BpAo n p o d a
CTBap. Tlyma! IIlTa HMa, ano OHa nocTojn, 3aHHM,-biiBo
koa HiC? 3ap ce Moace HemTo npAo CAoaceHO, nojanaHo
y Ma011 <viyiajeBa ao TpaniHHOCTH, a6iiBaTH HerAje y HaMa,
y He-ieMy uito jom MOJKAa h He nocToja?
Aah, ano hkaai OBaj nyT cy pesoHOBaH>a oBe npcTe
noTnyHo ancypAHa. CBe roBopH npoTHB h>hx. B h heTe
BHAjeTH.
�8
H najy ABa Ha.in'ija ^;yme. ffMa H aranje KpyTO,
eeocjeT^BHBo 3a CBe BaH ce6e, h H aranje yHyTpaniH.e,
OHO Ha^Hsje Koje je, y cTBapn, n p a b 0 Hajiunje Ayme.
Ty, Kao npenjiameHa Ajeua y je^HOM yiviy, Hac.iaraHe
cy, HaroMii^aHe cbc y H y i a p f t e CTBapir jeAHor uoBjeKa: 6oa h jiacao, h eaH, h ocjekaite 3a aajeno, 3a
py®Ho, 3a acHBOT BaH noBjegjer acHBOTa, 3a skhbot CTBapu.
T y je caApacaj h TeacHHa jeAHor HOBjeKa: to je H>eroB
HHTe^ieKaT.
CaA noMHMHTe HCTopejy noAH3aa>a h BacnHTaita
jeAHor HHTe,ieKTa. y 3MHTe BpajeMe oa HOBjeKOBor AjeTHacTBa, KaA je y n>eroBHM rpyA«Ma yAapajio jeAHO Ma.io
cpue h o'ih aeyAHO ryTa»ie oho ihto cy BHAje.ie. I la
BpajeMe MjiaAoČTH. U a jeAaH MosieHaT jby6aBH. H.10,
npoTHBHo, jeAaH MosieHaT norayHe ycasiJbeHocTH. Tla Aa.T>e:
nac KaA je HHTeaeKaT caspnjeBao, 6 ho nyH, Kpirar Kao
jeA«a CTe^ajKa KH>nraMa. KaKBa BnciiHa HAeja! H KaKBa
Ay6HHa h yacac ycaMjbeHocTH c HAejaua Koje roBope,
Koje ce 6yHe a HaAiipy jeAHa Ha Apyry, npoTHBpjene ce6o,
ry6e ochob h CHa»ia3niiiTe!
3 ap to Huje Bp.no cjioaeeH h $ hh MaTepnjaa 3a jeM « nc0xojiouiKH pombh ? H 3ap Ty HeMa 3aHHMJbHBHj0 x
nojeAHnocTH H TpaniHHnje HC/ropnje jeAHor Ayxa, ho
ihto cy 6njeAHe HCTopnje MaTepnja.mcTa, HCTopnje iviyne,
3aHTHBeHC jeAHiiM caMo MaTep0ja^i0CTHHK0M cxBaTafteM
»HBOTa Koja HMa HOTnyHO cpasian ijHJb?
Beh caua HAeja 0 HCTopiijii jeAHe Ayme roBopn
3a Be^HKe choco6 hocth Heicor nncaa. To 3Haqn jeAaH
hob cMjep y ji0TepaTypn, Sn.'t.esKH mije„ny 6ypy h 6yny
npoTHB ^0TepapH0x npaBaija Koju cy B^aAa^iH ao TaAa,
H i n j a je cyiiiT0Ha, y iviaBHOsi h npnje CBera, jieacajia
y ij)HHoj AccKpiiimHjH eno.T>aniH>er. HeheMo AncKyTOBaTH
KOJiiiKo je noMara&e BawHOCTH jeAnHo h yK.’by«3HBo pa
AecKp0HUHjy 60.10 oa uneT e KEboaceBHocTn. A ko je, a
to fceMo cuoMeHyTD, cbo .neacajio y jm jenoj pnjenH (Taico
3BaHa 3 a.T>y 6.T>eHOCT y pnje^n), y onHCy jeAHor 00BjeKa, n,eroBa HsrvieAa, ae ro B o r OAđje.ia, hta-, MoaceTe
MHC.1HTH kojihKo je Ty 6hjio BjepHor, pea-iiior kojihko !
MsiajiH c re .nyTKe Koje cy ce, a 0Ayine, Kpeiajie, h .ih
Koje cy, y HCTn Max, 6 hji6 jinraeHe CBane a R p n j e
6 0 p 6 e , noja HaM Ay>ueBHa HacTpojen>a H0cy HOKaA 6n.ia
o6jejioAaH>eHa Kao Aa h>hxobhh AyniaMa HiiKaAa nnje
npoin.na HAeja, 3aTpenTa.na paAOCT, hjih sapiiKTao MpaiHH
6 oji.
CynpoTHa je tomo jiHTepapHOM c t a p n j e m npaBpy
e p H a p e a j i H a KRiiaeoBHOcT, HaponnTO KBbnaceBhoct csibi ro nc0xojK>nije j h h h o c i h . Bac Bnme He hh Tepecyje Aa .ih m o n sie u r X hjih m a d a m e Y, y c ia jy y
AeBeT caTH npnje noAHe, o6jiaHe OAHje.no m apene 6oje h
bo3C ce Hanojbe. Bac caAa Myne Ay6.i>0 npo6.ieMH; Bac
ce caA» THHe n n a p a A « A y u ia B a in n x .iH<iHocTn, KyAa
cTpeMH H>HxoBa BOJta. A,ecKpnm^Hja je cnopeAHa CTBap.
Ona je caino noTpe6an ko^ opht , HeMHHOBaH H in terg ru n d
Aa 6n a »° saHiiM.'bHBocTH ijnjejioj CTBapu, a » 6 h CBpaTno
0, aa nac, npcKUHyo HaneTy n yMapajyhy naHCH.y Kojy
CTe noKJioHHJiH AynJeeHoj paAH>H jeAHe jihhhocth.
mo a
7 TOMe je, A^tcJie, i^njejio TesKHHiTe HOAepHe pe-
ajiHe KH.H3K0BHOCTH Koja je ycpeAcpeAHJia CBojy naajH>y
Ha HCHXOJiorHjy jihhhocth. T o je mnpoKO npTaibe hobjena H3HVT pa HacynpoT paHnjeM npTaH>y cnojba.
MjecTO MOMeHTajiHHX pacnojioaceita, cac B H M cnopeAHHx
npH HCTopnjH jeAHe jihbhocth, obajo je caAa cbb hojioacoHo ynpaBo Ha Ta yHyTpaniBba HacTpojeaa Kao ochob
3 a HCHHTHBaae CBaKe AOUHnje aKqnje. T hm ce, y rjiaBhom,
AOKa3yje Aa HAeja yB0jeK npeTXOAH aKunjn, nojia3H
ce, A®iwie, c jeAHor npnpoAHor CTaHOBHiHTa nacynpoT
npHjaiuH.eM 3ao6njia3HOM h HenpnpoAHOM: Kao a * je Hai‘
npnje aKijnja, a HAeja je Me^yTHM hjih Ty, hjih Kpje,
HJ10 je ( 0 , ancypAyRta!) pe3yjnaT aKTHBHOCTH h cnojbtter
AjeJioBaa.a jeAHor HOBjeKa! — — — — ------- — —
HeheMo oBAje HCHHTHBaTH a* jih je pycKH MHJbje,
cpeAHHa pycKa, H3BpniHJia Taj yTHi;aj n a MOAepHy jihtopaTypy Koja 6a ce aoivia Ha3BaTH jiHiepaTypa 0 AyniH
eniHHeTHO. K ano h 3amT0 ce noKJioHH^a Beka na5KH>a
Aje.iOBaH.y Ayme n HCTopnjh Aynie Kao n p a b 0 j hctopnjn jeAHor HOBjeKa, ho ccoJiH.eM AjejiOBaH>y HOBjenjeM
OBHCHOM oa cno.T>H0x, uaTepHjajiHnx ycwiOBa, h yTOHJbeHnx n o T n y H o h c a Mo y h.hx. T o Heje npeAMeT obo
MyAHje. OHa je to cano HarjiaCH.ia, Aa yno3opH Ha hbBop jeAHe MOAepHe h peajiHe .iHTepaType ca cbcbhm hobhm npeAsieTOM. H c Tora keMO mh OAuax npekn Ha
ocHOBHe KapaKTepHCTHKe Aenjy KH>HaceBHOCTH Koje c y c e
poAH^e Ha cjeBepy, Koje cy noiuioHHJie CBojy naacH.y
AyniH, (6e3 o63npa n a peJiHrejoane hjih con;HjajiHe yTHpaje noA Kojnsia cy nocTajie). To je HOBHja pycKa kh>haceBHOCT Koja HMa 3a rviaBHy TeMy y H y ia p a e HajiHije
Aynie, h mBeACKa h HopBeuiKa (cKaHAHHaBCKa) kh>haseBHocT c TeMOM o c nojbH>eM Haji0qjy Aynie.
(H acT aB uke ce.)
Artur Schopenhauer:
0 piscima.
Prije svega ima dvije vrste pisaca: oni, koji
pišu radi same stvari, i oni, koji pišu radi pisanja.
Prvi imaju misli, iskustva, za koje im se čini da je
vrijedno da se saopće; drugi trebaju novaca i pišu
radi novca. Ovi misle radi pisanja. Poznaju se po
tome, što svoje misli raspredaju što je moguće duže,
i izvode poluistinite, naopake, pretjerane i nestalne
misli, a često vole nejasnost, da bi izgledali ono što
nisu; zato nedostaje njihovom pisanju preciznosti i
potpune jasnoće. Zato se može odmah reći, da oni
pišu, da ispune papir — po nekad se to može reći
našim najboljim piscima, mjestimice u Lessingovoj
Dramaturgiji i čak u mnogim romanima Jeana Paula.
Cim se to opazi, treba knjigu bacili: jer je vrijeme
dragocjeno. Autor upravo obmanjuje čitaoca, čim piše,
da bi papir ispunio: jer on tvrdi, da piše zato, što
�4
terijal ide u prste, a da prije toga ne bude u glavi
ni ocijenjen ni pregledan, a kamo li obragjen. (Ne bi
bilo toliko učenjaka, kad bi svaki morao znati sve
ono, što ima u njegovim knjigama. Zato njihovi go
vori imaju tako neodregjen smisao, da ćemo uzalud
razbijati glavu, da doznamo, šta su na koncu mislili.
Oni ne misle baš ništa. Knjiga, iz koje prepisuju, sa
stavljena je na isto takov način: dakle ovakvo pisanje
je kao gipsana kopija od kopije i t. d., pri čem najposlije Antinous (egipatski kralj) postaje lice jedva
zamjetljivih kontura. S toga treba kompilatore što rjegje
čitati, jer je teško izbjegavati ih sasvim; pa čak i
pisci naputaka, koji u toku stoljeća skupljeno znanje
zbijaju u uski prostor, spadaju u kompilatore.
Nema veće zablude, nego -vjerovati, da je po
sljednja riječ uvijek najtačnija, da je sve kasnije
napisano, ispravljanje onoga što je prije napisano i
svako mijenjanje napredak. Glave koje misle, ljudi
tačnog rasugjivanja i ljudi koji stvari ozbiljno uzi
maju, samo su izuzeci; pravilo je svuda u svijetu
gjubre. Ono je uvijek pod rukom i marljivo nastoji
da čije, nakon zrelog razmišljanja izrečeno nugjenje
Može se opet kazati da ima tri vrste autora. na svoj način hrgjavo popravi. Radi toga treba da še
Prvo takvih, koji pišu ne misleći. Oni pišu iz pam čuva onaj, koji želi da se uputi u neku stvar, i da
ćenja, iz reminiscencija, ili sasvim neposredno iz tu- ne traži odmah najnovije knjige, koje o tom govore,
gjih knjiga. Ova je klasa najmnogobrojnija. — Drugo s pretpostavkom, da nauke uvijek napreduju; i da su
su takvi, koji misle za vrijeme pisanja. Oni misle, da pri pisanju pvih bile upotrebljene starije knjige. To
bi mogli pisati. Ovi su vrlo česti. — Treće su oni, i jesu; ali kako? Pisac često ne razumije temeljito
koji su razmišljali prije, nego su prišli pisanju. Samo starije, a neće pri tome da upotrebi upravo riječi iz
oni pišu, jer su razmišljali. Ovi su rijetki.
njih, zato nevješto pokvari ono, što je u njima rečeno
Pisci druge vrste, koji odlažu misli, dok ne mnogo ljepše i jasnije; pošto su ove pisane sa v la
počnu pisati, slični su lovcima, koji izlaze na sreću: stitim i većim poznavanjem stvari. Često on ispusti
teško će donijeti kući obilan lov. Naprotiv pisanje najbolje, što su iznijeli stariji pisci, njihova najtačnija
pisaca treće, rjegje vrste, slično je lovačkoj hajci, koja razjašnjenja stvari, njihova najsregjenija opažanja; on
bi još u početku hvatala zvijeri, a kasnije ih jato- ne poznaje njihovu vrijednost, ne osjeća njihovu izmice iz toga zatvora pretjerala u jedan drugi isto tako razitost. Njemu je homogena samo trivijalnost i pliogragjen prostor, odakle ne može umaći lovcu; tako tkoća. — Cesto je starija izvrsna knjiga bila potisnuta
ga ona sad samo treba da nišani i ubije (opisivanje). novom, hrgjavijom. napisanom radi novca, ali preten
To je lov koji donosi neku korist. —
cioznom i pohvaljenom od svojih drugarica. U nadi
Cak i megju malim brojem pisaca, koji u istinu svaki, da bi se održao, želi donijeti na pijacu štogod
ozbiljno i unaprijed razmišljaju, ima opet vrlo malo, novo: to je često samo u tome da obori ono, što je
koji sami razmišljaju o stvarima: ostali razmišljaju o do sad vrijedilo kao tačno, a na to mjesto da stavi
knjigama, o onome što drugi govore. Oni naime tre svoje brbljarije; katkada mu to uspije za kratko vri
baju doticaj i jaču pobudu tugjih, datih misli, da bi jeme, pa se poslije opet vratimo starom tačnom sudu.
mogli razmišljati. To su njihove najbliže teme; pošto Ovi popravljači ni zašta se ne zauzimaju svojski, kao
stalno stoje pod tim uticajem, zato ne mogu postići za svoju cijenjenu ličnost: ovu oni žele da održe. Tako
pravu originalnost. One prve naprotiv pobugjuju na se dešavaju i paradoksalnostt: sterilnost njihovih moz
razmišljanje same stvari; zato su njihove misli uprav gova vodi ih na put negacije: dakle, odavno priznate
ljene neposredno na stvari. I samo megju ovim mogu istine bivaju poricane, n. pr. životna snaga, simpatijse naći oni, što ostaju i postaju besmrtni. — Razu ski nervni sistem, generatio aequivoca, Bišaovo ramije se, da je ovdje riječ o velikim naučenjacima, a stavljanje uticaja strasti od onih inteligencije; vratili
ne o vanjskim piscima.
smo se atomizmu i t. d. i t. d. Radi toga je često hod
Samo onaj, koji kod pisanja crpi gragju nepo nauka nazadnjački. — Ovamo spadaju i prevodioci,
sredno iz vlastite glave, vrijedan je naše pažnje. Ali koji svog autora .u isto doba popravljaju i preragjuju;
sastavljači knjga, pisci naputaka, obični historičari i ovo mi uvijek izgleda bezobrazno. Piši sam one knjige,
t. d. uzimaju gragju neposredno iz knjiga: odatle ma
koje su vrijedne da se prevedu, a druga djela ostavi
ima nešto da saopći. — Honorar i zabrana preštampavanja u stvari su propast literature. Ko radi same
stvari piše, toga samo pisanje nešto vrijedi. Kolika bi
neocjenjiva korist bila, kad bi u svim granama lite
rature postojalo samo malo, ali izvrsnih knjiga. To ne
može biti sve dotle, dok se mogu honorari zaraditi.
Kao da leži prokletstvo na novcu: svaki pisac po
staje hrgjav, čim počne pisati radi kakve koristi. Najodličnija djela velikih ljudi iz onoga su doba, kad su
oni morali pisati badava ili za kakav neznatan hono
rar. I ovdje dakle priliči španjolska poslovica: čast i
novac ne idu u istu vreću. — Sva bijeda današnje
literature u Njemačkoj i izvan nje ima svoj korijen u
zaragjivanju novaca pisanjem knjiga. Svaki, koji treba
novaca, sjedne i napiše jednu knjigu, a publika je to
liko glupa, da to kupuje. Sekundarni rezultat toga
jest kvarenje jezika.
Velika količina hrgjavih pisaca žive samo od
one gluposti publike, da ne čitaju drugo, nego što
je danas štampano: to su žurnalisti. Tačno nazvani!
Na njemačkom to znači „nadničari14.
�5
kakva su. — Treba dakle čitati, gdje je to moguće,
prave pisce, osnivače i pronalazače predmeta, ili naj
manje priznate velike majstore stručnjake, i bolje je
da kupuješ iz druge ruke knjige, nego njihov sadržaj.
Jer je dakako „otkrićima lako dodati štogod", 'to biva
da se na dobrom temelju i sa novim dodacima mnoge
stvari opet obnaroduju. U svemu dakle vrijedi i ovdje
kao i svuda ono pravilo: novo je rijetko kad i dobro;
jer je dobro samo kratko vrijeme novo.
*
HaoKo.no:
AycH, Ayc0, naioia Aycn, cxpaniHH nojy avkobh
icpos Taj Biixop, Hoh HOTOHy hcooa o6.iaKa.
H oHhu Aycn Koao BOAe. Kpnne BjemTHue,
KocTn Bape, cpna BaAe, KpB ncnHjajy,
nnjy, nnjy, Mtfpe Mope, M ope BjemTHpe.
— KyA cy nouuie, KyAa OAy hcdoa oč.iaKa?
BypHO, .iaKO
npo.ieTiiiue,
0A.ieTHuie,
Što je natpis pismu, to bi trebalo da je knjizi
njezin naslov; dakle prije svega imati svrhu i djelo
mično je saopštiti publici, kojoj njen sadržaj može
biti interesantan. S toga treba da je naslov karakte
rističan, da je stvarno kratak, koncizan, lakonski, iz
razit i gdje je moguće da bude monogram sadržaja
Radi toga su hrgjavi opširni, praznorječivi, razbaru
šeni, dvosmisleni, ili sasvim krivi i obmanjujući na
slovi, koji mogu pripraviti knjizi sudbinu hrgjavo pre
pisanih pisama. Najgori su ukradeni naslovi, t. j. ona
kvi, koje nosi druga kakva knjiga: jer su oni prvo
plagijat i drugo, najjasniji dokaz totalnog nedostatka
u originalnosti: a ko nema ni toga, da može svojoj
knjizi izmisliti kakav nov naslov, još je manje spo
soban da dade nov sadržaj. U srodstvu s ovim jest
podražavanje, t. j. polukradeni naslovi, n. pr. ubrzo
iza moga djela „0 volji u prirodi" napisao je Erštet
„0 duhu u prirodi".
^
M
%
Finiš.
MjBBHice oprnje.
y cBjec.TU MH opnjauiH cTpauiHu npoMHiy,
cjeHe hm ce flymoM c-ieivie, cjeHe nyA6 CHe.
BHCOKO. —
CBe ce BOAe Tpecy, Tpecy, t ^ o ce nošnja.
KyA oAome h 3eM.T>a 6 h , a ne6o ce CTaMHHJio.
HcnoA He6a KpynHo TyKy mhoi’h Kopann?
y3ojemH>e.iH.
T vth,6 TyKy ncnoA cboaobb,
BaTpenn, pacnoMaM.’teHn
KOHHa npeBphy;
Mopa rpe6y.
A jeBepa,
a je 3epa osa cy npem.ua,
H3.in.ia ce H3 Kopirra
npeKo 6pAa.
CnjeT.iocT, CBjeT.iocT, CTpaniHa
y
Ma ay6HHa đJiHCTa 3Bje3Aa AHBHa, ca6.iac.Ha.
—
je MjeceHHHa k6
O T K yA -IH Cy TH o 6 .ia n H
kpb
c.ie}jeHa?
HaA ct})epoM je KpyuaH cMp3HyT njecen caMOTHH.
y Ba8Ayxy Henm) jeKHy, hciuto oxxyKHy,
KO Aa jepa,
k6
A“ Tena,
k6 a »
3annaa.
H yj! «iyj! ,y j!
y Ba3 Ayxy HemTO Tena, Hemio 3ann.ia,
CBBTOBe
Tyne, Tyne r y d o KpynHO
KopaK ya KopaK.
THMHOICpBaBH?
ILioBe, n.ioBe
ABa c6.iaKa ycyKaHa, TaMHOKpBaBa,
npen^aBHiue a ° no cboab ko ABje MyTHe pjeiHHC,
MyK.io xyje hchoa ne6a, TyTH>e 3.ioko6 ho ;
ABa ofi^aKa rpA»a, ry c ia , TaMHOKpBaBa.
rope
[npocTopn
H>HX TO 30Be
CTap, noMaMaH BH.ieaaK;
Cpne cpu;y, Aparoj AparH kjhjtbom ocBBTe
npjeTH, He6o coAOMaMa 3esi.T>H rpjeiuHHHH.
ABaj! 3 auiT0 cTpamHe h o Hh OBe naAome
cjeHe, cjeHe?
3 auiT0 .ih
cbJct ^ioct,
Aa 6.i>yje a h°, OBfiMiipCKO ica3Hy C0A0MCKy,
n nojjoBH kA a » AP'nhy, Apmhy, poMope!
— Tano nerAje l’Aje cy 3Bje3Ae Mopa: TyacHO je.
TpoćoBu ce pac,TBapajy. 3 y6n rBonchaHii
AHB.-be cBjeT.ie h cTyAeHe kocth noMp.iax.
Tpo6oBH ce pac.TBapajy; TMy;io, noTMyJio
Kpo3 Hoh MyK.iy icopaqajy 6jejm Kociyp0.
BjeAH, .ijenn npa3H0 3boh6.
BjeTap uiyMH, xyHH hoH.
ko
^
ho
K 6 Aa Hrpa K0.10 nii.ia, nii.ia, BH-ia
3 ob6 CTapH BH^eaaK.
3 0 Be, 30B6
y CBBTOBe
3H3H AHB-'tanaH BH.ieH»aK.
cBeMHpcKO k6 Aa 6.x>yje oran, npoacAHpaH,
H noAOBU k6 Aa AP»iky, Apmhy, poMope.
— TaMo HerAje r.ije cy 3Bje3Ae Mopa: iya£Ho je.
;i,ycH, Aycn
6je.iH, 6jejm
CBe npocTope o6.aeTjeJH,
HaA 3 e M .i.y cy AO.aeTje.iH,
na roBope AyCH 6je.iH:
c*r
�6
— IIIyM, iuyM, niyM; a * -tu cto qyAH Taj myM,
HefioM je npo.ieTno Ham ijap.
*•
H okac ce BjeHBaBa oh
c HajpacnoMaM.'beHirjnM 6jecoM, ca
naKJieHOM Myn>oM. IIIyM.
HIyu, myM, HyAaH myM; noj, noj, iyAaH noj:
Hokac ce BjeHBaBa nam bpxobhh ijap.
^ a x craje. ^aAeno, npoAnpHO,
y cpne ay 6oko
80BHy to? Ko 3an^aKa
KpoB TaMHo noKpoBe:
3HMa HaM.
O a cTpaBe y HoknMa cbhmb ApxracMo,
cy
ao*b®tha 6,
thxo biiao:
,ZI|a
e re nyAe, Apyre, a » ke
Hokac ce npeBpHyTH nAaHCT ijho.
E bo Bek Mjeceij je nao hhcko,
ah
CTpaxo6aH, KpeaB. Ca H>era Kana
Kan no Kan pyMeHe kpbh k6 KaAa
sa bojhom A.y6a nAane, sa MajKOM
Tyryje
hoao.
^ a ah CTe BHAjeAe rycTO nAaMen>e
KaA noTene H3 Ay6oKor He6a;
ko
a CBy Hok bbttjra^t n.rrpcno raMe&e
naAa Ha upHy Kopy UABHeTa.
A nyAa,
nyAa cb6 mnpoM 3eMA>e h rp n je x .
M ajne a e no3Hajy BHme chhobc, oiiobh nkepn
V yTpo6aua aceHŽ, ko Kyacna raTeHaA nrrekKy
h Aajy poAocnpBHa Ajeua 6ea6oHCHa.
A n a He6y npeACKa3yjy nyAHO 3Bnje3Ae
naA, naA h n p o n ac i: BaTpene BBnjesAe.
IHyMe ce Tpecy, o CTa6AHMa iithiic
ko BjeHQH oa KaMeH.a BHce, a npo n ac i
3Hja, h n p n a acaAo6Ha jaTa
3A0 CAyxH0 rpaK ky 8AOKo6aH Tpen.
h
apxthmo,
[o Eoace!
CHpOTHH MH.
3HHa HaM.
TaKo:
Tyne MyKAO, 6oaho
ApxTaBo jeqaH>e,
HAaKaae ay6 oko.
(9 jj e ce Hejacna MOJiumea Jby#u)
KaAa ntesAO ceon
HC 3HaMO,
hba seujbj
n a roBOpe
cbhcmo
Tone ce iconna.
E bo Bek nao je Mjeeeu
hhcko,
cpeA BasAyxa h3hha 8eM.i>e
Ao H>era n.iČBe chaho boa®,
CTaHaK cjiađ!
H a leKaMo, na neKaMo: cnac;
TočnoAe! c n a c r , cnacH Hac?
AOMe ce rope, pone
h
Tone,
BOAaua TeKyI
Hokac k e 6hth BjeHHa&e 6ypHo
Hamera papa,
H okac c^aBHMo no6jeAy
mh
PaAyj ce njieMe ^aBo.ia —
na 3KypHo
HrpajMo koao 6jecHO
E[pHo je koao sanrpaAO,
h np n e njecMe Banjcsa-io:
Hena ce ipece,
a nocA>e
^ a ah BHaTe KaKBo je cyHije,
KaA yTaKHeTe y H>era pysy.
O ho caropjeBa, caacnace h naAH,
TaKBa je Hama AjesojaHa.
OHa je CBjer.ia, cja Anjena
Kao A«a BaTpena MAa3a,
Kao ABa Hoaca y6mje
ohh cy Harne AjeBojaHe.
IIoKyA.ajI noKyA>ajl
BaTpo na naKAa
npocHjaj, Bacnjaj!
KA pjena oa CTaKAa
c ja j!
Hama je CAaBa, Ham CBnjeT Taj.
Qly6oKO ce uyje
EjeAO BHA6
AaKOKpHAe
CB6 npOCTOpe
H e ja c n a ,
o6a 6THA6
MOxumea.)
h
cTpaCHo,
HajnoMaMHnja MyH>a uito 6jeme
y npax k e cbo ko npa3an can,
y npax, h Mpan h 6e3AaH;
Taj i ^ o CBnjeT, Taj CBnjeT H3arHaH.
ko
(Hepajy fluejbe cmasoM seMJbuuoM. Cee xyuu. —
Ceu y MaxnumoM zopy:)
Ta y npax k e
cbo to k6 npasaH caH,
y npax, y Mpan h 6eaAaH,
Taj i^ho CBnjeT, Taj OBnjei HaarHaH —
y n pax, y Mpan, y 6eaAaH.
(Hejacan zjiac JbyflU')
KaAa rHHje3A0 ce6n
He 3HBM0,
cbhcmo
cpeA Ba3Ayxa hshba aeMA>e
CTaHaK cab6.
M oahmo ce, moahmo ce:
Eoace, cnacH Hac
�7
(•F ucmo epujejte uyje ce nonuujMO saaueane flejKOHa:)
kad ga je ovaj preslušavao. Bećir se zapleo i počeo
sve pripovijedati.
Da ne navodimo sve policajske formalnosti dosta
but po H3 natcjia;
je radi osvjetljenja dogagjaja navesti nešto iz zapi
□pocnjaj! 3acnjaj!
sničkog preslušanja Bećira Huskića :
K6 pjena oa cian-ia
„Na pitanje: gdje je probavio noćašnju noć odgovara
cjaj!
Huskić:
Harna je cjiaBa, Ham cBajeT Taj.
Kod Schvvarza. Ja se često kod njega navratim.
Došao sam trijezan i tu sjedeći napih se. U to došao...
(36op tiujia oĆAaKima:)
došao moj rodjak, jedan budala, pisar; poslije Husnija
— ^ a .ih cTe qyjie, Apyre, Aa fae
Seferagić ... Svirači svirali... Ja sam najposlije otišao...
Hohac ce npeBpHyTn n.iaHeT mio------ -—
IIoKjr.’Bai, DOKyjtaj,
(rjiacoeu usyMupy. Hoje^u ne omicunijme piljenu uejacno jonupij uh cee eeRe Jty6une. Bjempoeu cc K.iynnajy
ucvofl ueđeca Kao #a ce KJbyjy ypua jama. llomajan poMop. Cee muuie . . . cee mmue . . . cacMa muxo . . .)
A. Hifzi Bjelavac .
Na kraju.
(Nastavak.)
Ja sam otišao s Husnijom. Bili smo obojica
pijani. Kod „djevojačke vode" vidjeli smo nekakvu pri
kazu u mraku, koja je zamahnula rukom .. . Bio je
kamen, koji je udrio Husniju u prsa i on je pao. Ja
sam počeo bježati. Noge me izdale, uhvatilo piće i
pao na cestu. Kiša
je padala.
Kad sam došao malo
sebi pomislio samna Husniju i pošao da ga tražim,
jer smo pošli zajedno. U kaljuži, na onom istom
mjestu ležao je sav mokar. Počnem ga zvati, ali
badava! Bio je ukočen. Primaknem mu glavu lokvi,
umijem ga, našto Husnija otvori oči i zamoli mene,
da ga odvedem kući. Ali nije mogao ići. Ja ga uzmem
na legja i ponesem nekoliko koraka.
Noseći Husniju pane mi nešto na pamet: da je
to oni Husnija što je moju Ajišu prevario; uzme
me ljutnja i ja ga bacim, za tim ga udarim nekoliko
puta nogom u prsa
i ostavim.
Onda samdošao ko
bijesan kući i htio i dijete i ženu ubiti i kuću za
paliti, da se osvetim...
VIII.
Sutra pred podne govorilo se u Mostaru o dogagjaju kod „djevojačke vode" i dovodio u savez s
Bećirom i Ajišom. Tumačilo se različito, jer ni Bećir,
niti Ajiša nijesu bili još preslušani. Husniju našli ni
živa ni mrtva nedaleko vojničkog logora i prenijeli
ga u bolnicu, gdje je i Ajiša s djetetom ležala. U
djeteta bila razbijena glava, a Ajiši nož probo ruku.
Bećir pošao, da se sam prijavi policiji i kad je
To toliko iz ovog zapisnika.
išao preko Tepe zaustavio ga jedan stražar s muhSa ovim zapisnikom otpratili su Bećira u okružni
tarom i pozvao u ime z a k o n a ... Bećir se počeo
zatvor,
gdje je bez preslušanja bio zatvoren. Ovom
protiviti:
„Pusti ti mene !.. Ja idem sSm... ja nijesam kriv! zapisniku priklopljeni su spisi o istrazi i osuda radi
pokušanog zločina umorstva.
— U ime zakona! Sad ću te u lance . ..
I tako je Bećir dospio u ruke pravde.
Bećir stao, izbočio prsa i zaprijetio policajcu :
Husniju prenijeli u bolnicu, gdje je i Ajiša s dje
„Samo ako se meni primakneš !. .
tetom ležala. Poslije podne došao sudac istražitelj u
Bio je strašan ! Krvave oči, podbuhlo lice sa
bolnicu,
da presluša Ajišu i Husniju.
ogrebotinom, odrpan . ..
Husnija je naveo slično, kao i Bećir, jedino se
Na poziv policije dogju još dvojica policajaca i
navale na Bećira, svežu ga i povedu pred sobom. nije sjećao, da ga je Bećir bacio sa sebe i tukao.
Svijet je gledao i neki neznajući šta je na stvari izra Ajiša uskratila svaki odgovor. Na sva moljakanja
žavali svoje negodovanje, neki pitali muhtara šta seje suca ostala je Ajiša šutljiva. Poslije pozvali liječnika
dogodilo, a muhtar odmahnuo rukom i pošao za i ovaj ustanovio neku posebnu obamrlost živaca
u mozgu, usljed otoka krvi i straha. Liječnik izrazio
Bećirom.
Kad su Bećira doveli pred komesara, znala je bojazan da bi to stanje moglo ostati trajno i pred
policija i za dogagjaj na „djevojačkoj vodi“, ali nije ložio, da se nakon izliječenja rane bolesnica pošalje
znala krivca. Pred komesarom Bećir počeo najprvo u Sarajevo.
Čitav dan razgovaralo se u Mostaru o tom dovikati na stražare, koji su ga zaustavili na putu, a
za tim priznao, da je jutros u pijanstvu napao ženu gagjaju, a u tom se spominjalo i Salkino ime. Njega
nije niko v idio!.. Gdje je on? Jučer su ga vidjeli..
i zbo je nožem.
Komesar nije ni mislio, da bi Bećir imao što Sinoć je došao u gostionicu gospodina Schvvarza,
zajedničko sa Husnijom, da se nije on sam izdao, kako je to Schvvarzova nećakinja Olga izjavila . .
�8
Na večer je bio kod Mehmedbegove Ajiše i napao
Husniju . . .
I sad je najednom isčeznuo!.. Sad ga nema,
kad se baš o njegovoj sestri radi !..
Posumnjalo se na Salku.
Sutra naredio sudac istražitelj potjermza njim, jer
je držao da je Salko sa duvara više česme na „djevo
jačkoj vodi“ udrio Husniju kamenom u prsa . . .
(Svršiće se.)
MM*
Henrik Ibzen.
N ora (K u ć a lu tk i)
Pozorišna igra u tri čina.
(Nastavak).
D r u g a p o ja v a .
G o s p o đ a L in d e n . Ža tim H e lm e r i N o ra.
G o s p o đ a L in d e n (raspremljuje časak i po
pravi gornje odijelo). Kakav obrat! Da, kakav obrat!
Imati nekoga, za koga se može raditi — živjeti! u
jednu opustjelu kuću unijeti ijubak red.... da, da, ja
to hoćul... Kada bi oni uskoro došli — (prisluškuje.)
Aha, evo ih već. Ded, brzo da uredim svoje stvari.
(Skine kaput i kabanicu. — Čuju se Helmerovi i
Norini glasovi; u dvoru je okrenut ključ i Helmer
uvodi Noru na ulaz gotovo silom. Ona nosi italijanski kostim preko koga je prebačen jedan crni šal;
on je u društvenom odijelu za jednim otvorenim,
crnim dominom preko njega).
Nora (još na vratima, protiveći se). Ne, ne, ne;
neću unutra; hoću opet gore. Ja neću da idem tako
H elm er. Ali najdraža Noro —
N o ra . 0 , ja te molim tako silno, Roberte tako
strasno, — samo još jedan sat.
H elm er. Ni minute više, draga Noro. Ti znaš*
da je tako ugovoreno. Tako; hajde u sobu; ovdje
ćeš se smrznuti. (On J e , usprkos njena'protivljenja,
uvodi nježno u sobu).
G o s p o đ a L in d e n . Dobro veče.
N o ra . Hristino!
H e lm e r. Kako, zar Vi, gospođo Linden, tako
kasno još ovdje?
G o s p o đ a L in d e n . Da, oprostite; tako sam
željela d» vidim Noru u njenom kostimu!
N o ra. Ti si ovdje sjedjela i čekala na mene?
G o s p o đ a L in d e n . Da; ja, na žalost, nisam
došla rano; ti si već bila gore, i ja onda| nisam mo
gla da odem prije nego što te vidim.
H e lm e r (skidaju šal Nori). Dobro onda je pro
matrajte do mile volje. Mislim da je vrijedna gledanja.
Zar nije lijepa gospođo Linden?
G o s p o đ a L in d e n . Jeste, mora se priznati —
H e lm e r. Zar nije krasna? To je bilo opšte
uvjerenje na bali«. Ali grozno tvrdoglava - ubavo,
maleno stvorenje. Sta da se radi? Hoćete li vjerovati,
da sam morao upotrebiti silu da je odvučem?
Nora. 0 , Roberte, kajaćeš se,- što mi nisi dao
da uživam bar još pola sata.
H e lm e r. Čujete li je, gospođo Linden. Igrala
je svoju tarantelu — burno su joj aplaudirali,
jer
je, u ostalom, časno zaslužila,
premda je u izvo
đenju bilo možda i previše realizma; mislim . . . nešto
više no što se, strogo uzevši, može složiti za zahtje
vima umjetnosti. Ali sve jedno! Ona je pozdravljena,
burno pozdravljena ... a to je bila glavna stvar. I
zar da je, onda, još ostavim tamo? Da oslabim uti
sak? Najljepša hvala! Ja ti uzeh svoju dražesnu dje
vojku s Kapria — svoju kaprisioznu djevojku s Kapria, mogao bih reći — ispod ruke; munjevit prolaz
salom, naklon na sve strane, — i — iščeznuo je li
jep pogled. Odlazak treba da je uvijek efektan gos
pođo Linden; ali ja to Nori ne mogu utuviti.;... Puh,
što je ovdje toplo. (Baci domino na jednu stolicu i
otvori vrata u svoju sobu.) Šta? Tamo je mračno.
Ah da; naravno. Oprostite — (Uđe onamo i zapali
nekoliko svijeća).
N o ra (šapće brzo i ne predišući). No — ?
G o sp o đ a L inden (tiho). Govorila sam s njime.
N o ra . Pa — ?
G o s p o đ a L in d e n . Noro — sve moraš reći
svome mužu.
N o ra (bezglasno). Znala sam.
G o sp o đ a L inden. Sa strane Ginterove nemaš
se čega bojati; ali moraš reći.
N ora. Ja neću reći.
G o sp o đ a L in d e n . Onda neka rekne pismo.
N o ra . Hvala, Hristino,; sada znam šta mi treba
raditi. St — 1
H e lm e r (opet ulazi). No, Gospođo Linden,
jeste li joj se načudili?
G o sp o đ a Linden. Jesam; a sada vam želim
laku noć.
H e lm e r. Ej šta, zar već?Je li vaše ovo vezivo?
G o sp o đ a L inden. Da.
H elm er. Znate šta: bolje bi bilo da pletete.
G o sp o đ a Linden. Tako? Zašto?
H e lm e r. Jer je mnogo ljepše. Gledajte samo;
pletivo se drži lijevom rukom, a igle se provlače
desnom — ovako — u jednom lakom, širokom luku;
Zar ne — ?
G o sp o đ a L inden. Da, može biti —
H e lm e r. A kad se veze — nije tako lijepo.
Gledajte samo; ruke su skupljene, — igle, što zalaze
i prolaze. — imaju nešto kinesko na sebi — Ah,
boga mi, ono je bio divan šampanjac —
G o s p o đ a L in d e n . Pa, laku noć, Nora, i ne
budi više tvrdoglava.
H elm er. Pravo rekoste, Gospođo Lindenl
�9
G o sp o đ a Linden. Laku noć, gospodine doktore!
H e 1m e r (prateći je sve do vrata). Laku noć, laku
noć. Nadam se, da će te srećno doći do kuće? Ja bih
rado
ali Vama nije daleko. Laku noć, laku noć.
(Ona odlazi. On zatvara vrata i ulazi opet s polja).
T reća p o ja v a .
H elm er. N ora.
H e I m e r. Tako; sada smo na posljetku slobodni.
Ova je grozno dosadna.
N o ra . Da nisi vrlo umoran, Roberte?
H e lm e r. Nisam, ni najmanje.
N ora. Ni pospan?
H e 1m e r. Ni malo. Na protiv, osjećam se odlično.
Ali ti? Doista, ti kao da si zbilja umorna i pospana.
N o ra . Da, vrlo sam Umorna. Uskoro ću ići da
spavam.
H e lm e r. Gle ti, gle ti! Dakle, ipak, od mene
je bilo ispravno što nisam duže ostao s tobom.
N o ra . 0 , sve je iprivno što radiš.
H e lm e r (Poljubi je u čelo). Eto, jednom je i
moja malena ženica rekla pametnu riječ. Ali, jesi li
opazila, kako je Rank bio večeras veseo?
N o ra . Tako? Zar je bio, zbilja? Ja nisam mo
gla da govorim s njime.
H e lm e r. I ja, gotovo; ali, od kada ga već ni
sam vidio tako vesela. (Gleda je jedan časak, onda
priđe bliže). Hm ... tako je lijepo, te smo jednom u
našem sopstvenom stanu; te sam sam samcat s tobom.
Ah, ti divna ženo koja me ushićuješ!
N o ra . Ne gledaj me tako Roberte.
H e lm e r . Zar da ne smijem pogledati svoje
dragocjeno dobro? Svu ljepotu, koja je moja, samo
moja, posve i posve moja.
N o r a (pređe na drugu stranu stola). Večeras
mi nemoj da govoriš tako.
H e lm e r (idući za njom). Kao da ti je još tarantela u krvi. I s toga si zavodnija. Čuj! Sada po
činju gosti da odlaze. (Tiše). Noro — uskoro će u
kući zavladati mrtva tišina.
N o ra. Nadam se.
H e lm e r . Zar ne, moja draga Noro? Ah, znaš
l i . . . sada sam u tvome društvu, — z^aš li, što tako
malo govorim s tobom, što se tako daleko držim od
tebe što ti samo od zgode do zgode dobacim po
koji plašljiv pogled. — znaš li, što to radim? Jer
onda uobražujem da si mi tajna Ijubovca, moja po
tajna draga, i da niko ne sluti šta je između nas.
N o ra. Da, da. da; znam, sve su tvoje misli
kod mene.
H e lm e r. A kada idemo kuda, i ja ogrčem šal
oko tvojih nježnih, mladenačkih pleća, — oko tih
prelijepih ramena, — pomišljam, ti si moja mlada
žena, i mi smo se tek ovaj čas povratili s vjenčanja,
i ja te uvodim prvi put u svoj stan,
i prvi put
sam sžm s tobom, — sasvim sSm s tobom,ti mlada
drhtava ljepoto! Cijelu bogovetnu veče čeznem za
tobom. Kada sam te vidio kako se, dok si igrala tarantelu, primamno okrećeš i vrtiš — onda mi je
uzavrela krv; ja više nisam mogao izdržati.... I to je
bio razlog što sam te odvukao tako rano.
N ora. Idi sada, Roberte! Ostavi me na samu.
Sve mi to ne treba.
H e lm e r . Šta to znači? Ta, valjda se smijem
šaliti s tobom, slatka Noro__ Htjela, ne htjela! Ta,
zar ti ja nisam muž — ? (Neko kuca).
N o r a (sabere se). Čuješ li — ?
H e l m e r (prema ulaznim vratima). Ko je?
(Nastaviće se.)
Kadli K u r ta g ić :
La Bohem e.
A. s
Sa zvonkih glazbala opojnog ludila
Pjesma je buncala, ko s tajnih visinS
Kada se božija srdžba probudila
Rad stida blijedoga surovih ruinS.
Himna se Bachova nervozno gudila
Uz vrisak, hihot i zveku s tribina
Raskošne boginje, a duša žudila
Bolesnim trzajem zamamnih nizina.
Daleko — pričaju — za plavim brdima
Purpura zorinog mirišu vrtovi —
Tu vile Amoru uz cimbal sviraju .. .
Dok šušte slavuji mekanim krilima
Ko oni čarobni s cimbala glasovi,
Što čežnju varavu tiho cjelivaju . . .
E X 0.
„Ja
Te bo .’I h m , ja r e bojihm
T aKo TBoje BnjecTH r.iace.
^ y m a m h h x c ip e n e h npHMa
h
T 0H6 h m y Tarace.
„.Ja Te bo ^h m u y mom cpuy
oiyeKyje r.iacHHM exoM,
— a ycyA mh fcecn 3y6e
H npKOCH rp 03HHM CMjeXOM.
. Nedžati:
S tro fe .
Dok se proljetnoj zemlji lice sjaji
Od smaragda samih, a ljubavi joj
Sunce ne taji,
�0
Dotle slavuj umilno biljiše,
Dotle ružica cvate i ljubavnim
Mirom miriše.
A čim jesen dođe, zastudi jače,
Tad slavuj zamukne, ruža uvene
Zemlja zaplače.
A u pjesnika uvijek biljiše
Slavuj sred srca, a ruža sred duše
Mirom miriše.
Stoga mu pjesmom dah proljetni piri
I slavuljev glas odzvanja i ružin
Miomir miri.
Multatuli:
Priča o japanskom kam enaru.
(Skica)
Jednom življaše neki čovjek, koji je iz stijena
kamen kopao. Posao mu bijaše jako težak, a on je
radio mnogo i ako mu plaća bijaše mala, te nije bio
zadovoljan.
Uzdisaše, jer mu posao bijaše težak. I on po
vika : „Ah, kad bi bio toliko bogat, da mirno ležim
na kakom Baleh-baleh-u sa zavjesom od crvene svile!"
I dodje andjeo s neba i reče mu : „Dobićeš, što
si zaželio."
1 bijaše bogat. Počivaše na Baleh-baleh-u, a
zavjesa bijaše od crvene svile.
I kralj zemlje prodje mimo njega sa konjani
cima pred svojim kolima, a jedan čovjek držaše nad
kraljevom glavom zlatni pajong.*)
I kad to vidje bogati čovjek, bi mu mrsko, što
i on nema nad glavom zlatnog pajong a, i nije bio
zadovoljan.
Uzdahnu i reče: „Želio bih, da sam kralj!"
1 dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si
zaželio."
1 on bijaše kralj. I pred njegovim kolima jahali
su mnogi konjanici, i iza njegovih kola bijahu jahali,
a nad njegovom glavom jedan čovjek držaše zlatni
pajong.
I sunce je jako sjalo i gorila je zemlja, a trava
postade suha.
I kralj se potuži, da mu je sunce upeklo u lice
i da je sunce močnije od njega. I nije bio zadovoljan.
Uzdahnu i reče: „Želio bih, da budem sunce!"
1 dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si
zaželio."
I on bijaše sunce. 1 on posla svoje zrake gore
i dole, desno i lijevo, svugdje.
*) Pajong, suncobran, znak osobite časti.
I on sprži travu na zemlji i opali lica kneževa,
koji bijahu na zemlji.
I oblak zastade izmedju zemlje i njega, a zrake
sunčane odbijahu se od njega.
I on se naljuti, jer se njegovoj moći protive, i
on se tužio, da je oblak moćniji od njega, i nije bio
zadovoljan.
On htjede da bude oblak, koji bijaše tako moćan.
I dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si
zaželio."
I on bi oblak i postavi se izmedju sunca i
zemlje, zadrža zrake, i trava postade zelena.
I kiša je velika lila po zemlji, rijeke nabujaše i
velika plima odnese sve.
I on opusti polje velikom vodom.
1 pade na stijenu, koja se nije htjela ukloniti.
I on lijevaše u velikim bujicama, ali stijena se ne
ukloni.
1 naljuti se, jer se stijena ne htjede ukloniti i
jer bijahu njegove bujice uzaludne. I nije bio zado
voljan.
On reče: „Stijena je jača od mene ! Želio bih
da budem stijena."
1 dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si
zaželio."
I on postade stijena, i bijaše nepomičan kad je
sunce grijalo i kad je kiša padala.
I tada dodje čovjek sa sjekirom i oštrim dlije
tom i velikim čekićem, i stade bušiti i kopati kamenje
iz stijene.
1 stijena reče: „Sta to znači, da je čovjek jači
od mene i da mi kopa i trga moje kam enje!“ I nije
bio zadovoljan.
On reče: „Slabija sam od o v o g a ... želio bih
da budem ovaj čovjek!“
I dodje andjeo s neba i reče: „Dobićeš, što si
zaželio'"
1 on bijaše kamenar. 1 kopaše kamenje iz sti
jene s teškom mukom, i radio je vrlo teško za malu
plaću, i bijaše zadovoljan.
(Iz „Maksa Havelara," 1859.)
Preveo: F. Sadik.
4>aTMn.
CyMopna jecen na.i.a.
CyMopHa jecen naAa — chbh ce o6.naK Bilje,
3 aH*jeTH a &iiikoh Jiyra nocnajm Beh <MiaByju —
JKejBHa MH HaAa rim e
nyTeM ko cb6.io .iniiihe,
3aupjiH cbh cy rviacH hhth a* BjeTpuk 6pyjii.
PyMeHe pywe neHy, Ayma m i n p o .teh e nce^iH —
TaBpaHH rpaichy cy p a c TpauiHnx nycTHX rpaHa,
He6o ee pyuH khuiom, npon^aHKe khth TyroM,
C/THCKa Me cjeTa Tenisa c’npesopa m^ bahx Aana.
�11
Kfl Ka^a UB’jehe 6ji'jeAU tbko h jkhbot ce ra ca,
MjjaAocTH Moje paHe njecMa Beh noKojeM Aiitne.
JIeA6Hy cTpTy Aymy y3Aacn 6ohh rpnjy
JIoMHe aok roJie rpaHe JiaxopaK aaico B>nuie.
1912.
Varošanke piju sirće, da bi smršale i dobile
blijedu boju lica, a seljacima je to glavna hrana za
vrijeme najvećeg rada i vrućine. I onda oboje čuvaju
zdravlje?
*
J. Tanovlć:
Rodilo me ropstvo, odnjihala snaga
Na rutavom krilu bogaljskoga blaga :
Napora i truda, bijede i glada,
Bičeva i straha, uzdaha i jada.
Zasadio trud mi nadu i ufanje,
Darovo mi napor samopouzdanje ;
Gojio sam ponor u njedrima straha
I odnjiho prkos na krilu uzdaha.
.
Lijekove piti a ostalo ne ispunjavati, pomaže
isto tako kao odmor na vlažnoj zemlji.
*
Zapajati dijete pićem znači: stvarati ga umnim
i tjelesnim bogaljem.
Nezdrav stan više škodi i ubija nego li sve
bolesti.
Sunčano sam čedo magle i oblaka
1 bajraktar snažan krvavih bajraka;
0 , bajraci moji, krvlju poprskani.
0 , junaci hrabri, za dom pokopani 1
Iz „Zapisaka jednog roba“.
( t
Uln.iup.
0 , pnjeuiHTe
mu
Pod od zemlje ili cigle u sobi nasigurno daje
razne vrste kostobolje, čije liječenje po banjama i
sto puta više stoji nego li pod od dasaka.
Ty MyiHy
8aroHeTKy ?
KanciiTe ua: mTa 3Haq:i HOBjetc, 0AKyA& je
Aouiao? KyAa ha©-''
?Ky6ope Bana y Bje^Hoj .lapuii.
Ko nije u stanju, da na svoje tijelo pazi, ne
treba ni da živi.
*
Kod nas ima dva put više kazana za pečenje
rakije nego li bunara.
*
Mali prozori na stanu su za ukućane isto ono,
što i sušičavom bolesniku oboljela pluća.
I jedni i drugi lagano i neprimjetno venu, i
onda uginu. Samo je ta razlika: što se prozori mogu
većim, novim zamjeniti, a bolesna pluća ne daju se
promijeniti,
*
Suvišno utopljavanje je gotova bolest.
*
Slabunjavog i kržljavog ne daj na zanat niti u
školu, dok ne ojača.
^lyBa BjeTap, 6jerajy o6.iapH.
Tpenxe 3Biije3Ae HeuapHo
A 6yA»Jia Meica Ha
OAroBOp.
h x .ihaho
Ko se često ne kupa, lako oboli od zarazne
bolesti.
IIpnjeBOA-
OODDOD
Jesti mnogo, a noročito mesa, i piti pića alko
holna, stvara u najboljem dobu. mjesto zdravlja, skrečavanje krvnih sudova, bolest srca i drugih organa.
*
Ko dobro jede, taj se lako i brzo liječi. Jer tijelo
dobija hranom otpornu snagu i savlagjuje bolest.
Veći dio života ide bos i iscijepan, a često mu
i kosa viri kroz kapu. A kad umre, onda dobije novu
obuću, pa šta više i novaca, novu kapu i odjeću.
Trpio za života, uslijed čega je i zdravlje izgu
bio i smrt prouzrokovao; a za onaj svijet, kad mu je
sjem čiste duše, sve nepotrebno, utroši mnogo, te i
oni drugi, što ostaju, ispaštaju za života.
Koja vračara bolje laže, toj svijet više vjeruje.
*
Što veća reklama za kakav lijek, to je nesigurniji uspjeh.
*
Vračati protiv bolesti pomaže isto toliko, koliko
i kad se vatra slamom gasi.
Čuva se, tek kad se razboli. Pa i tada prestane,
fim Isčeznj bolovi,
Moda je ne samo obmana nego i samoobmana.
Kad žena skine sve, što nije njeno, ostaje bjedna stvar.
ODDDBD HIGIJENA.
Izreke o zdravlju
�12
Što više strasti, to manje zdravlja.
Književne i kulturne bilješke.
*
Od debelih zavjesa na prozorima, stvari ne izblijede, ali lica poblijede.
Ne igraj se zdravljem. Svaka pogreška ostavlja
neizgladljivi trag.
Sušicu liječi uredan život, a ne banja i lijekovi.
Sušičava mati najveći je neprijatelj svojoj djeci,
koja su oko nje, ako ne sluša liječnika i ne pazi.
Za sve ima uvijek sredstava', samo za izgubljeno
zdravlje ne; onda su sredstva uzaludna.
*
Bolje je, da izdaš novac za ugodniji život, nego
li za lijekove,
*
Nezdrava škola je košnica bez meda.
WZ“.
NARODNE UMOTVORINE.
Sunce sja še . . .
Sunce sjaše, a kiša padaše,
Gondže Meho djevojku vodaše
Diže ruke od Boga iskaše-,
„Da mi Bog da vihra sa planine,
Da ja vidim, šta ja dvoru vodim."
Bog mu dade vihra sa planine.
Sinu lice kano žarko sunce
Ispod grla jasna mjesečina.
Kad to vidje gondže Mehmede,
Uze ljubit’ lijepu djevojku.
On mišljaše da niko ne vidi,
Al’ to gleda zelena livada,
Pa kazuje na sebi ovcama.
Ovce kažu svome čobaninu,
Čoban kaza mahalskom imamu,
Imam reče svem svojem đematu.
Djevojka je livadicu klela:
„0 livado ne zelenjela se,
Bijele ovce pojeli vas vuci
A čobana odveli hajduci,
Mujezina uhvatila zima,
A imama pritisla munara,
Vas mu demat voda oplavila,
Stare majke od gladi pomrle."
Zabilježio: Edhem Fočo.
Indijski pjesnik R abindranat T agore.
Nobelovu nagradu za literaturu dobio je ove
godine indijski pjesnik Rabindranat Tagore. Kao nje
gov protivkandidat bio je postavljen Nijemac Petar
Rozeger, pisac sitnog gorskog štajerskog života, inače
poznati njemački patriota. Lanjske godine dramski
pjesnik njemački Gerhard Hauptman dobio je Nobe
lovu nagradu za književnost; odatle su se Nijemci
nadali da će i ovogodišnja Nobelova nagrada pasti
na njihovog pisca, Rozegera, koga su istakli kao svog
kandidata Međutim, švedska akademija umjetnosti
kao vrhovni sudija u pitanju određenja nagrade, od
bila je Rozegera. Ona je svoje odbijanje motivisala
time što smatra Rozegera jednim uskim, lokalnim
piscem srednjega ranga i drugog reda. Nijemci, na
ročito njemačka patriotska omladina, protestvovali su
i svoj neuspjeh pripisuju češkim intrigama, kojima su
Cesi uspjeli da utiču na švedsku akademiju umjetnosti.
Rabindranat Tagore, koji sada živi u Londonu,
u vili udešenoj po istočnjačkom ukusu, sa niskim
minderima i šarenim ćilimima, potječe iz vrlo stare
aristokratske porodice indijske. U Londonu živi sa
svoja dva brata. Svi su vrlo obrazovani na evropski
način, i rado čitaju moderne evropske pisce, naročito
Anatoia Fransa. U prednjoj Indiji smatraju njihovu po
rodicu za svetu, a Rabindranata Tagoru drže za sveca.
Portret Rabindranata Tagore nije ni malo inte
resantan. Tagore ima duguljasto, svijetlo lice, dugu
bradu, dugu kosu koja mu pada na ramena i mirne
sanjalačke oči jednog pjesnika. Ali na licu mu počiva
jedan sjen. koji odbija, koji ukazuje, u isto vrijeme,
na jednog usamljenika koji ne voli društvo, i kome
je dovoljan njegov unutarnji, melanholični svijet.
Poezija Rabindranata Tagore sadrži mnogo fi
lozofskih elemenata. To, u stvari, nije stihovan filo
zofski sistem p svijetu, to je prije jedna filozofija
čovjeka koji razmišlja o svijetu i trudi se da ude u
dublje, nerazgovjetnije probleme ljudske suštine. Ali
ondje gdje je Rabindranat Tagore s a m o pjesnik, on
je nedostižan. Prostudirajte samo njegove deskripcije
prirode! Sve je zavijeno u jedan vreo, mistični sjen
pod kojim se odmaraju modre rijeke Gangesa, šušti
trska, i na obalama Iješkare djeca u vrelom pijesku.
Tu su poslije pjesme o ženi koju pjesnik voli. Kakva
draž istočnjačke poezije! Čudne, vrtoglave kompara
cije, slične onim nedostižnim iz P j e s m e n a d p je
s m a m a ! Tihe večeri kad legne dnevna vrelina, ali
se vidici još uvijek rumeno žare! On, pjesnik, prolazi
tada poljima i svraća se do napojišta gdje dolaze
djevojke i žene da natoče svježe vode u svoje duge
reljefovane krčage. I tu on, zapanjen, očaran, vidi
ženu koju voli, 1 poklanja joj se.
x.
�Cbct . KopOBiik: 4,hr.i, hk, npunoBiijerKa. ITpeinh 3 „Cpn. K h>hvk. I',iacH»Ka.“ Beorpa^ 1913.
T pe6a 6 hth AOBo.tHo caBjecTaH h npii3HaTii
HenočoTHjr HCTHHy: I \ C b. 'JiopoBHh je, 6e3 cyuH>o, Aao
TaunaHo
MHoro. O baJc Me HeMojTe kphbo pa3yMjeTH. IIoHaB.i>aM:
1 . liopoB nk je Aao MHoro cTBapu. HeoKo.iniuaBaHO ee
TO je noTemuipaHa Mpscita. H
bojihmo
ra , jep je
oh
caB
jeAHa ncoBKa, pacnojacaH, 6yHTOBaH, y3 hhba 3aHeMapeH
a^ii noiHTeH. M c paAoinky ra c.iyuiaMo Kano roBopu:
Ko,mKo cy mh HMeHa npHiun^H, momcas caM cBa 3ac,iyacHo.
To He nopaneM . . . A«h c b b T a H M e n a, H j o n i A a .I 6 KO r p l j a , a a c j y a n ^ o j e H iiT a e o H a rn e Apy*
in t b 0, CBa M o ja 0 K0 .iH H a . O hh cy Me ynpaBO Har-
Moace pehu Aa je oh AaHac jeA»H oa Bpjio npoAyKTHBHiix
epnc-KHx npiiiioBjeAaia. IIo’ieBoiH ca „ Y HacoBnua oaMopa , H3Aao je Tpa KH»nre hoa obiim h8(viobom; oh je
OTHinao Aa*^e h iraAao Bek Ao6po nc3HaTe, o6 nHHe Ma.ie
nocTaHeM noTnyHo h>hxob ypeAHH, pa3^opnTU, hccthth
rpa^aHHH. A ja to HHKaKo HncaM xtho . B haho caM CBe
apHHe „H3 Moje Kaca6e“ h „M ojh no3HaHnuH“. /faui.iH
cy h noKyinaja Ha ApaMCKOM no.i>y, y neM ce 6 ap aoHeK.ie ycnjejio ca ,,3 yjiyMiiapoMu. HeAaBHo n aa n u e p K omnm je
6n.ie cy Kao HacTaiiaK CBera rope peneHora. M
Taj Be.iHKH opoj cKHpa, CiiiiKa, ppTnpa, HOBe-ia, npnnoBajeAaKa h t . a- Taj He.iHKH 6poj (cKopo oko 4 0 0 ) Haje
HHuiTa Apyn>, nero totobo cbc jeAHo Te hcto. T o cy CBe
yTHcpn r . TiopoBnka y jeAHoj najoČHHHHjoj npoB H H PHJH, yAa.’beHOj OA MOAepHOCTH, 06HHBOJ, MOUOTOHoj AO
cKpajHOCTH h scajiocHoj AO cy3a. To cy CBe očnnHe c.inKe
h o6 hhhh HnHOBii, Kojn caHHH>aBajy Ty npoBHHUiijy, y
Kojoj SCHBH H CaM HllCap, THHOBH, fcojll je HIIH6 JOHI SCa■aocHnjoM. H ynpaBO, Ta jaAHa h ycnaBaHa npoBHHuuja
ca c.BHMa cBojiiM acajiocHHM h npencajiocHHM knBTaMa n
C-HTHHM .’byAHMa, Kojll cy 3aA0 B0.1>HH KHA 3HaAy lilTa
hm KoMmnja paAH u Kaico schbh, npecpeTHB cy ksa
Mory Aa upe6pojaBajy uape, — cba je ii(*upn.T>eHa 11
onHcaKa, caMo He Ha aca.m ci ycnjeinno. C bh Moryku
THHOBH, KapaK'repiICTHHHU H HeKapaKTepiICTHHHH, BHTepeCaHTHH II CMnjeiHHH, OHH ,,HOA HekllHaMa II OHII Ha
ketJteHHHMa, CBe Moryke Myje, Ajuuie, ‘PaTHMe, CiiH^e h
cbh Apyrn, Hain.iH cy ce6e y r. TiopoBHkeBHM npnnoBnjeTKaMa.
IIpeA HeKo.iHKo H e^e.ta ao6hjih cmo h „^iiB.T>aKa“
3apaAOBax ce KaA mh HeKH upnjaTe.tH , Koju cy HMa.iii
cpeky, Aa npnje MeHe npoHHTajy „^HB.-LaKa", peKoiue
Aa ce je r. 'EopoBBk nonpaBHo. IIopaAOBax ce h noBjepoBax. Bhaho chm a » ce je r. TaopoBiik 3aucTa nonpaHno
h.ih Aa ce 6ap nonpaBJba. CHa.ia30 ce. Ca#pscaj, kohuenpHja, npii.iHiHa H3pa^enoCT h, hito je Haj6o.i>e, roTOBO jacsa hccjihbhoct ca npnjauiH>HM paAOBiiMa,
cbo
to Aa^io mh je npn^HKy Aa KoHCTaTHpaM Aa r. TiopoBnk
nocTaje Ao6ap. Y „,T,HB.i>aKy“ naM je HHcaij cpnKa3ao
M.iaAor HOBjena, M.iaAeHa IIonoBnka, ,,AHBjbaKa“. H He
Tpeoa 0By AHii.i>iiHy kphbo pa3yMjeTH. M.iaAena AHB.i>aKOM
30Be cpeAHHa y Kojoj ce oh Kpeke, 30Be ra aaio, jep
Hnje Kao 11 OHH. Mn keMO ra 3BaTH: Mpsciba. A oho je
y CTBapu MpSCH.8, H TO OHa MpHCH.8 Kojy H MH y CeOH
iiMaMo npeMa cBeMy Tpy.i0M, CBeny ihto yMnpe cnaBajykn.
M h bhahmo M.iaAeHa OHaKna KaKBor cmo ii sce.iH.iH:
AHBA>er, peBOJTiiBHor, Koju cbg ncyje. M 3aTo jep ncyje
CBe oho, 111to u mh ucyjcMo h n.-byjeMo, 11 jep HCKpeHo
Mp3n CBe oho, mTO h mh mpshho h Tpe6a a » MpaHMO, a
jep H.era >ip3e cbh ohh, Kojn h Hac Mpse, 36or CBera
Tora mh ' bo^ hmo M.iaAeHa. A je y Toj Mpscan iyAaH,
jep Kasce: „Ja He MpaHM, Hero caMo npeaHpeM. A
H>HX0Be HaroHe h CBe np.i,aBuiTHHe 6ajeAHora hm schBOTa, h raAHo...“ A KaA >-a noc.Le ro r a rryjeMO KaKo y CBe
Bekoj BaTpn roBopn: „Eea KpnBHire n 6e3 3^oHHHCTBa
HKaicBa ocyl)yjy HOBjeKa a » po6yje H>HMa, h>iixobom mopa^y, h>hxobiim yBjepeH.HMa, HaBHKaMa, o6iiHajHMa,a —
mh TaAa HyjeMo a e r a KaKo roBopn HcnpeA cBHjy Hac,
roBopn oeo, hito 6h h mh cbh roBopiiJin n BHKa.ni. IEerona HCTopnja Kojy oh HcnoBiijeAa npeA JoBaHKOM 3aHHM.tHBa je h sroAHa Aa r a pa3yMnjeMO, hito ce 6yHH
Ha CBe. O h 3ac.iyacyje Aa ra bo.ihmo. H TaKaB hbm
MjiaAeH ocTaje y unje^oj paAH>H, yBnjeK TaKaB. A 6hjio
6h 6o.i>e, MHoro 6o.i>e Aa Haje Aouuia .i>y6aB, Koja ra je
CB.iaAaBa.ia, T a .i>y6aB He 611 mia>ie 6n.ia niTOTHa, KaA
ce y HaMa He 6ir nopoAn-ia cyMH>a: MoacAa je M.iaAeH
ynpaBO pa ah .i,y 6ami TaKaB: momca» pa ah Tora, jep ra
je ocTaBH.ia ? H jep ra je OHa ocTaBii.ia, oh je MoscAa
nocTao 6yHTOBHHK? To Han noTBpl>yje h onaj noc.i>eAHH
MaaAeaoB recT, t . j. aKo je to yonke recT, KaA 3anoBHjeAa KOHHjamy Aa Tjepa: HnrAje. Palje 6h Bo.i,e^ii, Aa
je M.iaAeH HanpaBno Bekn, ch.ihhjh , npaBH recT oTMeHe,
Ayme, na MaKap to 6ho h noc^beAHH. y octb^ om,
mh r a
BO.IHMO h oBaKBor KaKaB je, jep je nnaK
6o.iH, noniTeHHjn, mhoto noiuTeHiijn n oTMeHHjH oa
CBaKor Moryker Mn.iojeBiika h IlaeTnKOCHka u MHornx
Apyrnx Mn.iojeBnkA,. . . T. TiopoBnk je cpekno ycnjeo
Aa Hac yBjepn 0 cbom HanpeAOBaH>y.
CBanaKo, BpnjeAHO je nporoBopnTH Heuiio h 0 sceHana, Koje AonyHyjy OBy npHnoBnjeTKy. IIpnaHajeMO, a »
6 h MHoro BHine bo.ih .ih , a » M.iaACH yonke Hnje 3aBOJiHO JE>y6imy, hhtu OBa H>era. A j h , jep ce a Jby6auu,
OBaKBoj KaicBa je OBAje, HeMa niTa .laMjepiiTH, 3aAOBOAHH
cmo. npupoAHo je Aa y Jby6auH HekeMO hh TpaacaTH
KHKBy T o č n o g EoBapn h.ih XeAy Ta6.iep, h.ih rocnoknny Jy.injy, a .111 nnaK 3a 0By npunoBHjeTKy OHa je aa
cbom MjecTy. IInm'ieB TpyA hh oko H>e Hnje 6eaycnjeniaH. OHa je scena, 11 to jeAHa sceHCTBCHa sceHa, y npabom c,MHMy. O na je pokeHa a » bo.ih h as ce AonaAa, h
mh He TpasciiMo y H.oj kbkbc choco6hocth. OHa je HHCTHKTHBHO KOKeTHa. UllCaU joj je A03B0.1HO Aa to OHa
caMa npH3Ha M.iaA6Hy, a.m caM o M a 8ACh ; : „Hanoni.T.6TKy a » TH h OBO peKHCM: ja caM sceHa Kao h CBe
sceHe, hh 6o.i>a hh ropa. M ja neky Aa c-Bojy M.iaAocT
ii .T>enoTy caKpHiaM Kao TBpAHira 6.iaro. X o k y a a c e
H O K a3 y jeM c,ByAa, Aa c e H d o i e v , j o d b a i m L
Xoky y«HBaH.a, Apy™TBa, yABapaHjal“ II hbkoh obhx pnjeiH, BaAOBOJbHH cmo, jep je HCKpeHa, hito je o6hhho koa
Ha.iH
a»
6yAOM oBaicaB. O hh cy sce.iir.iH
a » ooiuto hoto
�14
3K6H& pajeiKocT. 3 aTO joj h npamTaMO idto yBnjeK Tpaaca
„oapoHa", Aa 6a thm HanpKocajia M.ztaAeHy. CeaKaKO
iiacuy H6 MoaceMO, h Aa ho sanjepaM o, mTO je h oh y
obou JL y 6 a liHH0M „Tpa5K6H>y 6 apoHa“ totobo npeBnme 3aHO Mapno jaAHor ,ZlHB.,i>aKa. Jep mh Bame bo^ibmo M jiaAena, xe cmo b acejia.ia Aa 6yaeMo paAO c h>hm; n a MaKap Aa i® T0 6 bjo h yBajeK, mh ce He 6a □potubh.ih .
II p a 3HaLeMO Me^yTBM, a » BOjiHMO a JB y6au y , Hero
.iB KaKBy nocBe o6 anHy A jm ny, <J>aTHMy hjih h. np. CaH^y.
— C JoBaHKOM 6a MHoro Baoie paaroB apa^a kba 6a 6hjih
yBjepeHa a » OHa 3a a c ia pa3yMaie M.iaAeHa a KaA 6a
ra BOJia.ia ynpaBo paAa Tora, jep r a cbh Mp3e. O aroH
jo OHa Ma^o KOMn^iHKOBaHa, Aa 6a joj to BjepoBa-na. Y
0CT8A0M, mh cmo yBjepeaa Aa OHa bo^ih MjiaACHa ynpaBo
3aTO, mTo je oh „KpmaH, cajiaH, ctbcht MOMaic, m apokhx npcajy a Heo6aaHO pa3BajeHux aT,ieTCKax M am apa",
a to je cb6 CHara, aojy aceHe xoke, acyAe, 3a hhm tconne.
CsaKaKo, Moace ce npaTy5KHTH r. nacuy, Koja je H3Aao, aouycTHBma joj a * roBopa MajiojeBaky: „ J la je n je!.........
J la je n ! . . J la je n ! . .
obhx
JUbeHO ocjekaa>e
npa
H3roBapaa>y
p aje aa h h m b ^o ce He pa3^HByje o a o cjekam a OHor
ncTHaecTroAam H.er A jesojneTa y „Hpu3HaH>y", Koje cBe
hctp
p u je ia H3roBapa a y acToj npa^ai^n. H a h h JoBaH-
icnHa 6ap
Ma»io naMeTHa
nac.ua,
He
Majee>ajy
CTBap
HHUJTa.
Hanoc.T.eTKy, MopaMo anaK oTBopeHO, c.io 6oaho a
paAOCHO npHMjeTaTH Aa ce r. 'BiopoBak 3HaTH0
upoMajeHHo, oh ce nonpaB.T>a. I l 3y3eB hckojihko Ma.iax
Maaa, a«ia a jep cy Ao6pe CTpaHe Ty, Moace ce p ek a a *
je „JlaBAaKa r . TioposakeB anaK A®6ap. HcTaHa n a
jeba npanoBnjeTKa H3r.ieAa Kao HemTo noaoBHUHo a a a
MOMCAa HeAOBpineHo; aar.ieAa Kao OA-ioMaK Heuer Beker.
MjiaAen HaM anaK, a noKpaj CBe CBoje Ao6poTe, Haje
noTnyH. Tpe6avio je vaocoth TaKO, Aa aaM 6ap hc H3r.ieAa cyMH>HB. Ha Kpajy KpajeBa, 3aAOBo.i>HH cmo, jep
HMaMo MjiaAeHa, Koja naM Haje Mp3aK. H jep y cbbkom
oa Hac uMa no jeA^H ah ® M^aAena, 6yHTOBHHKa, KaBn n jaje, paAa Tora je anaK BpajeAHo aaTaTa „JI.HB.’BaKa".
<l>aMK.
miuio
Gajretov glasnik.
Našim pretplatnicim a. Sa idućim brojem na
šega lista poslaćemo svima našim pretplatnicima po
sebne opomene, koliko koji duguje pretplate. Nu kako
ovim brojem ulazimo u novu godinu, mi i ovim pu
tem umoljavamo naše cij. pretplatnike, da se požure
sa pretplatom, koja je tako neznatna, da je i najsi
romašniji podmiriti može. Pretplata je listu i ove go
dine kao i prošle: za članove „Gajreta", gjake i se
ljake godišnje T20 K, za nečlanove K 2'40
Prim jer za ugled. Gosp Mehaga K u č u k a l ić
prilikom izbora njegova za brčanskog gradonačelnika
darovao je „Gajretu" 100 kruna. Tim načinom zasvje
dočio je najbolje g. Kučukalić, koliko mu je na srcu
potpomaganje naše siromašne školske mladeži, jer se
je sjetio „Gajreta" i u času, kada je postigao najveću
čast, kojom gragjani odlikuju svoga najvrijednijeg
člana. Čestitajući gosp. Kučukaliću ovo odlikovanje,
želimo da se i ostali gradonačelnici ugledaju u ovo
lijepo patriotsko djelo i da svojim uplivom porade za
ovu našu najbolju kulturnu ustanovu.
Novi povjerenik u Banjaluci. Banjalučki gra
gjani, koji su inače poznati sa svoje zauzetnosti i
napretka, ne pokazivahu u zadnje vrijeme stvarne na
klonosti prema Gajretovoj ideji, a to je donekle i poj
mljivo, budući ne bijaše tamo nikakova organizovana
rada za ovu našu prosvjetnu instituciju. Uvjereni smo,
da ćemo naskoro imati priliku, da s veseljem konstatujemo promjenu u ovoj stvari, jer je glavni odbor
izabrao za tamošnjeg povjerenika zauzetnog trgovca
i agilnog omladinca gosp. Hamdi ef. A f g a n a , koji
će znati zasvjedočiti, da je vrijedan onih nada, koje
je odbor spojio sa njegovim izborom za spomenutu
funkciju.
Na jedan napadaj. Ovdašnji „Hrvatski Dnev
nik" donio je uoči nove godine članak pod naslovom
„Gospodinu Fadilu Kurtagiću u kojemu nekakav „H.“
odgovara na moj prikaz „Hrv. Svijesti" štampan u
prošlom broju „Gajretau. U spomenutom članku nema
ni jedne riječi, kojom se nastoji pobiti moje mišljenje
o „Hrv. Svijesti", nego čitav članak vrvi takovim neuljudnim izrazima i takovim neistinama, da su se zbog
tih „nadobudnih" ižljeva skrajnje nekulture i zagulje
nog prostaštva zastidjeti i neki članovi redakcije
„Hrv. Dnevnika", dolazeći mi zadavati poštenu riječ,
da je bez njihova znanja dotična blasfemija objelo
danjena. Ne čudim se samo ja: čudi se svako, kako
je „Hrv. Dnevnik" mogao donijeti onakovu stvar, koja
nema ni jedne dodirne tačke niti sa pismenošću, niti
sa pristojnim odgojem, niti uopće sa uobičajenim to
nom u ikakvoj žurnalistici. Radi toga ne upuštam se
naravno ni u kakovu polemiku sa bezimenim inspiratorima toga članka i gosparskom gestom prelazim
preko ovih vulgarnih ispada.
F a d il K u r ta g i ć .
Javne potvrde — darovi.
„Zrno po zrno pogača,
Kamen po kamen palača.*
Gosp. Sulejman Komić iz Bos. Otoke sakupio
je megju svojim ahbabima prilikom bajrama lijepu
svotu za „Gajret"; a darovaše ova gospoda: p o 2 K :
Haso Burzić; po 1 K: Meho Komić, Sulejman Komić;
po 50 h: Petar Koran; po 40 h: Hase Komić, Muharem Komić, Zaim Komić, Edhem Godžić; po 30 h:
Ibrahim Komić, Franjo Klekner; po 20 h: Ibrahim
Komić Memišov, Hase Komić Bečin. Omer Komić,
�15
Šabin, Hase Komić Zaimov, Salih Redžić, Salih Jakubović, Fehim Mustedanagić, Hasan Kadić, Štaka Mičić, Husein Podić, Meho Kadić, Bajro Jezerkić, Mehmed Kablagić, Sulejman Alijanović, Ahmed Mehić,
Suljaga Ljubijankić; po 10 h: Huse Komić Memišov,
Hase Komić-Nušić, Sulejman Komić Hasin, Omer
Omerčehajić, Salih Azapović, Aziz Bešić, Miralem Dedić, Hasan Kahvedžija, Mujo Halilović i Meho Mujagić. — Najljepše zahvaljujemo kako sakupljaču, tako
i darovateljima!
U zadnjem broju prošle godine pogrešno smo
javili, da nam je poslao g. Hasanbeg Filipović iz
Glamoča 29 K od kurbanskih kožica; treba da stoji
24 K, a darovali su ovi i to: Mehmed beg Filipović
3 kožice, Hasanbeg Filipović 2 kožice, Mešo Hajder
i Ademaga Zlatarević po 1 kožicu.
Kot. vak. mear. povjerenstvo iz Ljubuškog po
slalo nam je svotu od K 56'33, koju su ukupili što
od kurbanskih kožica, što pred tamošnjim džamijama
poslije bajram namaza. Kožice darovaše ova gg.: Mu
hamed ef. Sadiković, Šućraga Osmić, Hasan ef. Hranić, Kasim ef. Sadiković, Abdulah ef. Sadiković, Mujaga Tančica, Šućraga Fazlić, šačiraga Omerhodžić,
Kadraga Kadragić, Mehmed ef. Konjhodžić, Memišaga Mesihović, Alaga Bećirović, .'smet ef. Stočanin,
Ahmetaga Prolić, Hasanaga Gujić, Zaimaga Mahić,
Salihaga Konjhodžić, Hasanaga Dizdarević i Dervišaga Mahić.
TocnoijHga XaTHga TomcnheBa catcynH.ia je Ha cyHexy Ajeu;e MyxaMeAare ^ nnjbaica Mel>y sKeHaaia h AjeBojnaMa CBOTy oa K 16'— Hckb je H aj.tenina XBa^ia u
npii3HaH,e BpajeAHoj XaiHgH, y Kojy 6n ce Tpe6aae a»
yivieAajy n ocra.ie Harne cecTpe rmipoM Xepner-EocHe!
T ocn. A bao 3 eqeBHh stud. iur. y ,Te6penHHy caKynno je npnroAOM 6ajpaMa Mel)y TaMonnt>0M ^aunMa jih jeny CBOTy aa „TajpeT . ^apoBauie OBa rr .; no 3 K: XapHa^iajarHh,- no 2 K: OcMaHe(f»eHAnh, ^ e p o a a ; no 1 K:
XpBiih, A6Ay.iaxe<J>eHAnh, TaTapeBnh, 3 eqeBnh; n o 5 0 x:
X yuo, Kaviajgah, Tpe60H>HCBiih, XpoMaHi?uh, OnuiiHa;
no 40 x : CaA0KOB0h; yiiynHo K 13' 90.
Gosp. Mustafa ef. Serdarević iz Ljubinja poslao je
„Gajretu" svotu od K 51 '67. Od toga je isti sakupio
pred gradskom džamijom K 672 i od kurbanskih
koža K 1670; Osman Hakić i Pero Hamović na
svadbi gosp. Hamidage Soldina i to prvi K 8'25, a
drugi K 20.
Najljepša hvala kako gospodi sakupljačima tako
i darovateljima, sa željom, da se što češće sjete kul
turnog rada „Gajreta".
Cpncrea UHTaoHima y IJa3HHy npupeAB.ia je h oapacajia 3a6aB.v n to jeAHy no.iOB0ny y KopncT CBoje 6,ia
raj ne, a Apyry y Kopoci npocBjeTHHx ApyuiTaaa „lipoCBjeTe 0 „TajpeTa". Hhct npaxoA 3aoaBe 6ho je 470 98
K, OA noje je cyMe — no rope peneHoj nponopnajn —
npana.10 „ ra jp e ry „ 11774 K. Becejm Hac nojaBa, i’Aje
cy u npaBoc^iaBHH Cp6a ocjeTH.in, a» noAynpy npocBjeTHii
n KyATypHH paA „Tajpera . TKe.iHMo as He ocraHe Ha
oboji h a» ono He 6yAe jeAHHH npnMjep y nnjejioj Xepner-Bocmi. Mh ca CBera cpna 6jiaroAapaMo CBjecHnu
nasiiHCKiiM Cp6iiMa h K.iaqeMo hm: mhohchjih Han ce Taicn!
Foco. Aaii ety. BojnuicoBah no^oHBHo je 4 K Kao
Aap MjecTo oajpaMCKHx ‘jec.THTicH npnjaTe.i>nMa h no3HaHuuHMa OA rr.: MyxaMeA e<j). Eainnha, X. Cy.iejMaH et}>.
Ky.ieHOBBha, Cy.iejuaH e$- Xa3HaAapeBnha u Ajih e4».
BojnuKOBoka, cbh yueH0U0 uiep. uiKOJie. BpaTCKH ce.iaMl
Gosp. Ahmedbeg Hadžić iz Usore, darovao je
„Gajretu" 2 K prilikom posjete društvenih prostorija.
Živio!
Tocn. Ano BaBHoh, 6aHKOB. huhobhhk, AapoBao je
2 K „r»jpeTy“ npn.iuKOM nocjeTe APymTB. npoc.Topiija.
Tocn. Ano, Bena Th je jaBHa xBa.aa.
H cto TaKo A^poBao je hphahkom nocjeie APy*uTB.
opocTopnja rocn. Tiop^e ^aKHh 03 3BopH0Ka ,,rajpoTy“
10 K. B .i a r o A a p n M o ! ^aj fioHce, a» n aM CBaicn a»h y3AO.iaae obuku!
Vrijedna naša učiteljica u Gračanici, Šemsa hanuma Krvavčeva poslala je „Gajretu" kao dar dje
vojčica njenog mekteba svotu od K 8'40. Ovo je
vrlo lijep primjer, gdje se i naše učiteljice zauzimaju
za „Gajret" među našom ženskom mladeži. Nadamo
se, da će naše učiteljice, svjesne uzvišenog zadatka
„Gajreta", poraditi i među hanumama za ovu našu
kulturnu ustanovu.
Gornju svotu darovale su slijedeće učenice: po
1 K: Hadžić Sevleta, Kučukalić Hajra, Kučukalić Šefika, Kučukalić Devleta, Muftić Nura, Krvavac Hafeza
Omerbegović R. han., Krvavac Šemsa; po 20 helera:
Mehinović Almasa, Mulabećirović Devleta.
Od srca zahvaljujemo!
Tocn. Xacan Pe6an Stud. phil. y Beny nojioMceo
je y „rajpeTOBy“ 6^arajHy CBory oa 190 K, Kojy je
AapoBao r. JBy6a ^,aB0Aonnh, npeAcjcAHHK 6eorpaACKc
onmTHHe. Oa cpna 6aaroAapHuo!
Remzibeg Begović iz Dervente poslao je „Gaj
retu" 5 K kao izgubljenu okladu sa gosp. Salihom
Borovcem.
Naš povjerenik iz Kladnja poslao nam je K 11
43 h.; ova je svota pripala „Gajretu" od raspuštenog
društva „Itihadi Muslimin."
Zuhdi ef. Žužić iz Jajca poslao je „Gajretu" 20
K, koju je svotu sakupio na Kurban bajram.
Muharem ef. Nuhefendić mual. iz Jezera poslao
je društvu 2'50 K, a darovaše ovi: po 1 K: Smail
ef. Hatibović, Ahmedbeg Aganović; po 30 h: Sado
Hatibović; po 20 h: Mujo Malkoč.
Gosp. M. Bahtijarević iz Banje-Luke sakupio je
u prijateljskom krugu 15 K. Hvala!
Dervišbeg Hasanbegović Osmanbegov iz Trav
nika dao je K 5'86 od prodatih kurbanskih kožica.
Gosp. Muhamed ef. Š. Kurt, muderis iz Travnika
dao je od kurbanskih kožica K 1315.
�16
Gosp. N. Gjumrukčić učitelj vel. realke u BanjojLuci sakupio je u veselom društvu svotu od 11 K.
Isti je poslao K 11*30 i to iz kašice br. 200
K 7 —, a K 4‘30 kao dar „Gajretu" od prijatelja
Živio!
Gosp. Osman Bazerdžanović iz Zvornika poslao
je „Gajretu" K 3‘20 od prodate kurbanske kožice.
Živio!
Tocn. A6AyppaxMaH H^OBah B3 T o p a z e nocjiao
je „PajpeTy“ cBOTy oa K 17. Oea je CBOTa caKyn.’i>eHa
Ha nHJiaBy r. JeB^eBaha.
Mehmed ef. Bilal, tajnik ,,Gajretova“ pododbora
u Ljubuškom, sakupio je za društvo uz bajgamske
praznike K 20. Istom prigodom dao je društvu Mustafa ef. Cerić K 10, što mu je sestrić dobio „Gajretovu“ Stipendiju.
Tocn. Ca.n0 x EopoBau, areHT koa „Xepuer-BoCHe"
je y „FajpeTOBy 6jiarajHy K 4, a AaPOBaine
OBa rocnoAa: Mamo ^aMBTpajeBBh, Achm IHup6eroBBfc,
2KapKO ^.HMUTpnjeBak a M usajjo <baeTak cbh hb E oc.
llla&ma.
ho^ ojkho
Gosp. Josip Ivešić, gruntovničar u Foči sakupio
je prigodom imendana g. N. Kovačevića za „G.“
K 5'87.
Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Kladnju poslalo nam je svotu od 45 K, koju je ukupilo
od kurbanskih kožica. Neka je osobita hvala kladanj
skom povjerenstvu na zauzimanju za naš »Gajret".
Živili darovatelji!
XaMHA6er XepeHAa bs TopajKAe bo^ ohcbo je y
„rajpeTOBy
6aarajHy 8 K
KOHsaua. BpaTCKa XBa;ia!
oa
npoAaTax Kyp6aHCKax
Naš povjerenik iz Glamoča Hasanbeg Filipović
dao je 5 K „Gajretu" prigodom posjete društvenih
prostorija. Živio Hasanbeg, koji se svakom zgodom
sjeća našeg mezimčeta „Gajreta".
r . I \ ^fp. MypaA Capak a AcHMfier MyTeBe*iak
no^iojKujH cy y „rajpeTOByu 6.iarajHy 19 K oa npoAaTBx
Kyp6aHCKax Koacaita.
Gosp. Derviš ef Salihagić iz Fojnice poslao nam
je svotu od 5'10 K, koju je sakupio tamošnji kotarski
sudac Gjuro Krivočić u veselom društvu. Naročito
hvala gosp. Gjuri kao i svim darovateljima.
Naš povjerenik u G. Vakufu Ahmed ef Ćalkić
poslao nam je 8'82 K, koja je svota sakupljena na
društvenom sijelu u „Turskoj kiraethani", a sijelo priregjeno je u počast gosp. H. L. Hadžiahmetovića na
predlog učitelja Osman ef Redžića.
Hasan beg Alajbegović iz Sanskog mosta poslao
je svotu od 33'30 K koju je sakupio na sijelu u svoga
oca Husein bega prilikom trke. Hvala i živili!
Poslao nam je gosp. Smailbeg Ljubović iz Konjica
svotu od 3572 K koja je sakupljena za Gajret pri
godom svadbe Petra Dicce veletržca u Konjicu. Naj
3a ypeABBmTB0 OAfOBapa: A bao
veća hvala gosp. Petru Dicci kao i svim darovate
ljima.
Gosp. Ibrahim ef. Hadžić šer. sudac poslao je
5 K kao dar „Gajretu" Hvala mu i živio!
Avdulah ef. Berberović učitelj u Brčkom poslao
je 10 K koju su svotu darovali za Gajret: Dr. Abdulah beg Bukvica 5 K a Ismetaga Imamović 5 K.
Redžep ef. Čućak iz Kladnja poslao nam je 5 K
koju je svotu sakupio prigodom hatmi u tamošnjoj
mekteb-iptidaijji.
Abdurahman ef. Cehović darovao je Gajretu 4 K
kao dobrovoljni prilod prilikom posjete društvenih
prostorija.
Dobili smo 38 K od Kotarskog vakufskog po
vjerenstva u Kladnju kao pripadajući dio od proda
nih kurbanskih kožica.
Mustafa Čatović sa svojim drugom sakupio je
jednom prigodom u Trebinju 2220 K. Hvala saku
pljačima i svim darovateljimal
Odgovori uredništva.
UJ. T. IlasBTe fla aKopfla Barner 8a.i,y6.i>eHor cpi;a H6 o/yeRHy
no mKOJicKoj CBjeflop6n Heyro,T,BHMc.ioBn.na: TiaK mije cnoco6aH
88 npejiaa y miran paapefl.
Surejja — Mostar. Ako bi ikada naš koš pokrenuo svoj
list, Vaša bi stvar došla na uvodno mjesto.
Mehmedu
Banjaluka. Uh, ja teške li nemilosrdnice te
Vaše Emine! Sili Vas, da je i po listovima molite za uzvrat lju
bavi? Šta ćete! Podapela Vam ljubavna gvožda i Vi upali u njih]
Ta dosta joj je samo ova kitica Vaših ljubavnih izliva:
Emina dušo Emina
Evo Mehe na koljenima
Pod tvojim slatkim prozorima
Predaje dušu azrailima
pa da vidi u kakvoj ste ljubavnoj vatri:
Spašavaj Emina i mi Te molimo, jer ako potraje još malo
ovako, Meho sagorje i posta ljubavni pepeo! Ko bi nam onda
ovako slatko pjevao ?
R. M. u T. Početak ima dvije strane: dobru i lošu. Čudi
nas, kako ste mogli uzeti potonju kod one prve. Nu sada je
kasno — ne prelazite na prvu, jer ćete i nju pretvoriti u drugu.
S . . z. K. u M. Šutite, koš neće reći nikome, da nije valjalo.
Zrilski — Travnik.
Zrno do zrna — pogača
Kamen do kamena — palača
Pogreška do pogreške - ne valja
A. I. Tuzla. Ostalo za idući broj: Selam.
X. B. XBiuia! Teicaiio
octuo.
R. R. Sarajevo. Okanite se pjesama I Bolje je da čitate
gotove, nego li da se trudite oko pravljenja novih.
MyxaM6A 3. MoCTap. ^joćpo je, npeu/ut je noneTau. HacraĐHT6 fla.T>e! y Hape^BOM 6pojy a^in y onon oaa Bape^Ror flOBnjekeMo. M. co.ian.
Zahida — Sarajevo. Javite nam, ko ste, možda ćemo
donijeti. Dok to ne učinite ne možemo.
ldilsky. Stihovi nijesu uspjeli — ostanite kod proze! Selam
- Islamska dion. Štamparija. -
Za uredništvo odgovara: Avdo Sumbul
�,,HERCEG-BOSNA“
ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU.
Ravnateljstva u Sarajevu, Rpelova obala (ulaz Hadži Rlsfić ul. br Z).
Dionička glavnica K 4,000.000.
Zavad preuzima osiguranja:
e) proti provalnoj kragji i
na ljudski život, j to osigu
p:'oti požaru makar gaf) i grom
ranja za slučaj smrti i doživ
prouzroči na zgrade, tvornice,
ljaja, osiguranja miraza, go
strojeve, gospodarske i obrtne
dišnjih renta i t. d.
zalihe, robu, pokretnine, stoku
i t. d .;
b) proti štetam a kod prevoza
Kombinacije za osiguranje ži
robe vodom, kopnom i.željez
vota obnhuafajii;
nicama ;
cj proti nezgodama za pojedi
a) osiguranja za slučaj sm rti;
načno, kolektivno, (skupno, od*
b) mješovita-, "Všfi ios um osigpra-*1*
govornosno osiguranje
slu čaj đoijvl^ija i
d) proti štetam a od tuče uz na
»mrti;
knađu potpune štete;
| . c] osiguranja m iraza;
|
a)
d) životne rente, koje odmah
ili su odgogjene;
e) rente za slučaj preživljaja,
odnosno osiguranja udovnina;
f) osiguranja uzgojnina.
Osiguranja života ualjaju osim
slučaja naravne smrti takogjer
1. za pogibelji rata, bez | J
svjiko doknadne premije;
2. za slučaj dvoboja;
3|
3. za samoubojstvo;
g 04^za smrt usljed nezgoda. I i
Premije se računaju ?osve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno.
_
Ravnateljstvo u Sarajevu (/Jpelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) a zastupstva (agenturo) u svim gra
dovima i većim mjeBth^ft <*aju rajlo sve uputeiB^varitiia osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja.
PRIUILEG3UANA ZEMALJSKA BANKA
ZA E O SN U I HERCEGOVINU.
7^\
i
--------------- CENTRALA U SARAJEVU. — -------------
Uplaćeni dionici Kapital..................................H 14,000.000.
RedoVne rezerVe i fond za sigurnost založnica K 5,300.000.
OO Hlpotekarno odijel.jeu,pe. OO
OOP Bankovno odijeljenjc. OOP
OOP Odijoljenje za robu. OOP
Izdavanje 4 1/* • 5 % hipotekarnih založnica
i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu
upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene
kaucije kod zemaljskog i vojenog erara.
r i l M M T.
M L IJ rtL L .
u Banjaluci, Bjelini, Brčkom,
Mostaru i Donjoj Tuzli. - - -
I Q p n Q T A l/F ' u Bihaću, Derventi, Gradiški,
10 1 UO I rt VL. Goraždu, lijevim . Aiubuškom
»Sanskom Mostu, Bos. Novom, £ K c u , Stocu,
Travniku, Trebinju, Višegradu izvorniku. - -
Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini.
P rep o ru ču je se z a sve b a n k a rsk e i poslove sa
robom , koje izvršuje pod najpovoljnijim uslovim a.
„Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEOA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV
NEZGODA" koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. protiv zakonite dužnosti
jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; - nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije,
�H.BAJRANACAFOCO
SARAJEVO.
S a ra či u lic a br. 19. p rek o p u ta B e g o v e džam ije
F IL IJA L A
B E Z IS T A N
N ajveće
B R . 41
■ » ■ »■ «■ •■
i najbogatije
F IL IJA L A
B E Z IS T A N
B R . 41
sortirano skladište
= k a lja č r (g a lo š a ) m
u Bosni i|Hercegovim.
.ji
Osobito priz.nat^ ru;ke galošp. zatim*nje
mačke i austrijske mogu sč^sćd meneiilobiti u z n a j u m j e r e n i j e j c ij e n e . Odpremam takpgjer i j na veliko, a u cijeni
mogu se takmjti i |sa samomitvornicom.
\ i
J
<• —
Izvršivanje cijenjenih narudžabajnajkulantnije. Cijenici na zahtjev badava^i|franko.
Osim Balota još bogato skladiitetrazne cari
gradske, m anufakturne pomodne robe na veliko
i na malo.
�
https://kolekcije.nub.ba/files/original/b84d16523a95572d3bf5019f74da0aee.pdf
74e5c94dcc90128b5de1bf5f9bb22a69
PDF Text
Text
DPOJ 2. BROJ.
lU U lH A TU . GODINA
G a jre t
T a jp e T
JUtCT 3A ^.PymTBEHE
n o a iO B E JI 3A HAPO^HO UPOCBJE'RHBAEbE.
H3.1A3H CBAKOr 1.
— y MJECEIjy. —
i
---»vrt J.Vb-.j -
1
LISTZADRUŠTVENE PO
SLOVE 1 ZA NARODNO
— PROSVJEĆIVANJE. —
IZLAZI SVAKOG 1.
— U MJESECU —
ib'Vr—j J lj- jj
BjiacHHK: ApymTBO „lajpei" - Vpeamnc: Abao Cyn6y.i. — Vlasnik: Društvo „Gajret". - Urednik: Avdo Surabnl.
CapnjeBO, 1. (|>efipyapa 1914.
Sarajevo, 1, februara 1914.
I ta je s a je ^ b c t j : sa B oohj h XepiieroBBHy h AjCTpo- i
C ije n a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
yrapCKy MOfiapiajj, sa sjiaHOBe, Tajiefiy, jseHBKe b Teacaice 1'20 K, I ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1’20 K,
s a HPH.iaHOBe 2'40 K ro^Bm&e. 3a cbo ocrajie s mjbe 6 (JipaHaKa.
z a n e č l a m v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
rioje,iHun 6pojeBB CTajy 20 xe/i. HemiaheBa se imena ae npimajy, Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju
PyROQBCB ce Be Bpakajy. -- UpemsaTa a pyKonacB ma.i.y ce hb rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
aapecy: „Tajpe-r" — CapajeBo.
adresu: „Gajret" — Sarajevo.
* •■ •••
■
„ : r
U C 'O a ^ p a c a j: —
.
S a d r ž a j:
Potreba naše inteligencije. — \)Hara cjeBepHHX.^=—-fe-„.0 pisanju i o stilu". — Bol. — Obscura. —
Ja mrijeti neću . . . — Tasma jehatta. — Na kraju. — Nora (Kuća lutki). — Klepetuša. — CTpaAajte.
fciL groblju .. .J — • rilusia. — ynHpy pyace. —
Urp»
Jjfp&toena.
— Cpny. — H igijena: Seksualno ekftpfoatilsanje. — > N avodne u m o tv o rin e: Brat
i1 sestra. — RftH®eBHe h icyjiTypHe 6 h4bem se.
Gajretov glasnik. — Javne potvrde
— darovi. —■Iz uredništva.
cigar-ćage
je ispitano od svjetskog naučenjaka, pro
fesora kemije na bečkom univerzitetu Dr.
Lambecka i pronagjeno najboljim i za
zdravlje neškodljivim. Pa kada još uz to
potrošenog Gajretova cigar-ćageta ide 10%
u korist „Gajreta" zar nije i sramota i
grehota, da Muslimani drugo cigar-ćage
troše! Jest, i po sto puta jest i stoga je
dužnost, da svaki musliman kupuje i troši
samo isključivo Gajretovo cigar-ćage a
da odbaci sve druge fabrikate. :: :: :: ::
MUSLIMANI!
r e t o v o c ig a r - c a g e !
IS L A M S K A D IO N IČ K A Š T A M P A R IJ A U S A R A J E V U .
�H. BAJRANAGA FOCO
SARAJEVO.
S a ra či u lic a br. 19. p rek o p u ta B e g o v e džam ije
FILIJALA BEZ1STAN BR. 41.
■■■■■■■■■■■■
FILIJALA BEZISTAN BR. 41
N ajveće i najbogatije sortirano skladište
=
k a lja č a ^ g a lo š a ) - .1 u Bosni i Hercegovini.
Osobito piiznate ruske gaioše. zatim nje
mačke i austrijske mogu se kod mene do
biti u z ' n a j u m j e r e h i j e c i j e n e . Odpremam takogjer i na veliko, a u cijeni
mogu se takmiti i sa samom tvornicom.
lzvršivanje cijenjenih narudžaba najkulantnije. Cijenici na zahtjev badava i franko.
Dsim galpža |oS bogato shladiSle razne cari
gradske, manutakturne pomodne robe na nellKn
i na malo.
Posluga dobra.
Cijene umjerene.
�BPOJ 2. BBOJ.
I'OJHHA VII. GODINA
$
l
a
j
p
e
^
j
% jQ ]
i
JIHCT 3A /fP yiIIT B E H E
TIOGZIOBE M 3A HAPO
4 H0 nPOCBJEUMBAHjE.
G
1
1
j r e
t
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE 1 ZA NARODNO
PROSVJEĆIVANJE. —
H3JLA3H CBAKOr 1.
— y MJECELfy. —
B^acHHK: j p j mTBO
a
IZLAZI SVAKOG 1.
- U MJESECU —
„I’ajpeT" - ype^um c: Abjo Cjm Ojm . - - Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik. Avdo Sumbnl.
Capajcno, t. (|>K>pyapa 1914.
I^BjeHa je jih c t j : sa bocHj u XepiteroBiiny h AjCTpoyrapc»ty Monapmjv, sa s.iaHOBe, Ta^ie6y, yseHBKe u TeataKs 1'20 K,
sa B eiaaH O te 2 40 K ro^Bmao. 3a cbb ocra-ie aen.i.e 5 $PaHaKa[loje,; min fipojeBa <rrajy 20 xeai. HemiaheHa ce mcMa ne opBuajy,
PyKOUBCB ce He Bpakajy. — UpeTn.iara h pjkouhch ma4by ce Ha
a/ipecy: „TajpeT- — CapajcBO.
Potreba naše inteligencije.*)
Mi se nalazimo na prekretnici i preživljamo vri
jeme opšteg ustajanja, živimo u sferi vrenja i ličnog
izragjivanja. Oko nas je trenutak nemirnog stremlje
nja prema široko zasnovanom usavršavanju, čas bud
nog življenja koji veselo huji iznad nas. Oko nas huji
megjusobno i svirepo natezanje, krše se stare i dižu
mlade snage. Na svima pozicijama život, u svima sr
cima želja za boljim. I usred te opšte, zavitlale borbe,
naš elemenat ćuti, potonuo u orgije čula, vječito že
ljan sna i počivanja. Ništa nije moglo istisnuti stare
strasti, niko nije mogao ugušiti konzervativne navike;
uvriježilo se u dušu duboko i prisno da je dobro sve
što je staro, i da u svemu novom ima uvijek pomalo
zla, još više surovog istiskivanja svega što je bilo
sveto i lebdjelo u našim dušama svečano i slavno.
Kada je dohujalo novo vrijeme, poslije okupa
cije, naš muslimanski elemenat ostao je ne mičući se.
Zaista, bilo je bolne razlike izmegju stanja koje je
bilo i stanja koje je došlo. Ali, mjesto da se privik
nemo novim pozicijama, da stvaramo nove snage i
otpočnemo mladu i svjesnu borbu s elementom od
nas kulturno jačim, mi smo se presavili, i sva starost
naših djedova zajaukala je u nama. To stanje, u to
vrijeme, još se moglo razumjeti. Još je treptala u na
šim dušama prošlost, mirna i tužna kao klasični spo
menici. Ali od tada je prošlo mnogo vremena, i mi
smo se morali odlučiti. Morali smo shvatiti gdje smo,
otrijezniti se radi sebe, upustiti se u nemir borbe,
otvarati sebi bijele i svijetle vidike. Mi to nismo uči
nili. Mi jedva da smo učinili jedan nemoćan g e st:
otvorili smo školu prije godinu-dvije, onima koji do•) U jednom od narednih brojeva našega lista osvrnućemo
se opširnijom temom: šta je prava inteligencija i šta se sve kod
nas smatra inteligencijom.
Sarajevo,
1.
februara 1914.
C ije n a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku monarhiju, za dlanove, talebu, učenike i težake 1 '2 0 K,
z a n e č j an o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
adresu: „Gajret" — Sarajevo.
laže, ali smo ostali nepomirljivi prema kulturi kao i
do sada.
Koji je uzrok?
Mi nemamo inteligencije.
Onako kako se u nas shvata inteligencija, ne vri
jedi ovdje spominjati. Mi smo morali primiti ubjegjenja da je dovoljno prosjediti u školama deset, dva
naest, šesnaest godina daše vaspita srce, da se kultiviše
duh i podignu unutarnji svijetovi. Ali mjesto da se bar
za to vrijeme probudi naše moralno osjećanje i shvati
potreba jednog djelovanja u strogo demokratskom
smislu, da se približimo zaboravljenoj masi i s lju
bavi i voljom damo joj prve i najprimitivnije uslove
za kulturno vaspitanje, mi to nismo učinili. Ah, ne!
Nas je škola još više rastavila od naroda, u njoj smo
se naučili ležernosti i praznom životu naslada, mjesto
da svoje skromne sposobnosti razvijamo u narodnu
korist. To je bio jedan, ponajglavniji, dio naše duž
nosti koju mi nismo učinili. Naučili smo da budemo
tugje sluge, da ropski primamo sve što nam se da,
a, megjutim, nismo umjeli da se spremimo za borbu,
unesemo života u naša sela, pročistimo stara mišlje
nja i otpočnemo plemenito kulturno natjecanje s
elementom koji je iznad nas.
S takvim stanjem stvari, neminovno navire uvjrenje da mi nismo imali prave inteligencije. Rekli
smo: ona koja je važila kao takva, nije bila to. Jer
inteligentni članovi predstavljaju vrh naroda, oni su
njegove vogje, njegovi prijatelji, njegovi dobri i vjerni
savjestnici. Nikoja inteligencija ne moža uspjevati
bez naroda, u širokom značenju riječi; usamljena,
ona pada; s narodom, ona je svemoćna. Da je kod
nas bilo tako, mi bi muslimani danas bili punovažni
članovi svog društva, mi bi kooperativno radili po
zitivno u narodu, i ne bi imali onako jadne i žalosne
ishode. I sada je u nas sve mrtvo polje. Bili smo
protiv intelektualizovanja sposobnih pojedinaca i pro
�18
tiv kultivisanja naroda. Živili smo od zlatnih riječi i
od prošlosti. I nevjerovatno je da smo se ipak odr
žali i da se i sami nismo pretvorili u ruševine.
Zato mi moramo raditi na stvaranju nove inte
ligencije. Islam (kako se to u nas shvatalo) nije ni
kada bio konzervativan u pitanju novih potreba
novog vremena. Religije, u opšte, ne mogu, ako hoće
da se održe, biti van vremena; one se moraju prilagogjavati vremenu, ići s njim uporedo, utopiti se u
njemu. Vjerujemo da ima stavova koji su nepromjen
ljivi i sveti. Ali sve što se da rastezati, treba rasteg
nuti. Tako je trebala da govori inteligencija koju
smo morali stvoriti.
Sada, dakle, moramo stvarati inteligenciju. To
je malo neutješno, ali je tako. Kuću valja zidati od
temelja; a inteligencija je baza na kojoj ćemo graditi
našu kulturu. Mi nismo za opšte rušenje. Ali ondje
gdje se mora rušiti, treba odmah otpočeti. Narod, do
duše, nije dijete; on ima svoja ranjava, bolna mjesta.
Njih valja ispitati, utvrditi im diagnozu i liječiti ih
po mogućnosti. To je tažak i nezahvalan posao. Uz
mite, koliko je teško izraditi sebe, i koliko je istom
teško stvarati nove ljude. Ali se mora. Nas posao
čeka na svim poljima: valja dodarnuti pitanja koja
neposredno tangiraju našu masu i, uopšte, naše
sredine.
Razumije se da za sve to, treba stvoriti inteli
genciju mladu, svježu i borbenu koja će u riješavanje
pojedininih pitanja ulaziti s čeličnom energijom da
ruši konzervativne i štetne navike i otvara nove
puteve.
Počnimo!
Nas neće čekati vrijeme. Mi moramo poći s
njime.
M ?
x:
Cnara cjeBepnnx.
n a c i j a y H y T a p a .e r H a j i a a j a Ajme.
n.
y3MHTe je^ny HexoBCKy HOBejiy, Bpjio n p o d o r h
Bp.no odaaHor caflpsKaja rcaicBe cy cbo HtaKOBjbeBe hoBe^ie. E bo, a & b3m je ja acnpaaaM.
HeKH chthh rocnoflHH hhhobhhk, perpyTOBaH aa
pyCKy AP5K£iBHy opraHH3aaajy h 6or 3Ha aa Kor APymTBeHor cAoja, cjeAH y no3opHinTy, y napK6Ty, 03 a jielja
je^Hor TajHor caBjeTHHKa. Haje^HOB ycpeA npeflCTaBe,
OH KHHe. To je, aaacia, 6e3HaaajHa cTBap 0 mosko ce
AoroAHTH cBauoMe y CBaKO BpnjeMe. Azia, niTa ce AemaBa?
I ’ocnoAHH hhhobhhk MHC.iH
je nonpcaao Tajaor caBjeTHHKa. Oh je dohobo yBjepeH Aa je TaKo. CaB a6yH.en, ynjameH, ao.nyMpTaB oa cTpaxa (HexoB c 6ecnpaMjepHOM paBHOAyniHOuiky KapaKTepame yHyTapa>e pacnoAoace&e rocnoAHHa aaHOBHHKa y tom M0M6HTy), ace-na
Aa ce acnpaaa TajHOM caBjeTH0Ky. O h saMHinjta cbH*
jeTJie, CBenaHe pajean, nyHe cpAaiHor noKajama Koje ke
yH0H0Tn HapoHHT
h ay6ok yT0caK Ha
TajHor caBjeTHHKa.
H oh ce o6paka cbom npeTH0CTaBA>eH0M rocnoAHHy h y
cpeA npeAciaBe acnpaHaBa My ce. To ce noHaB^ta cbhkh
nac, jep rocnoAHH hhhobhhk He mojkb hhkbko Aa ce
yBjepn Aa My je TajHH caBjeTHHK ocpocTno. To ce noHaBJba H cyipa AaH. Hhhobhhk 0A^a3H h y CTaH Tajhom caBjeTH0Ky, h HcnpanaBa My ce. Mel>yTHM TajHa ca’BjeTHBK K0My cb6 to Aocakyje, nociaje roponaAaH Ha rocnoABHa iHHOBHHKa. A rocnoAHH hhhobhhk, pacTyaceH,
HecpekaH a HeyTjemaH, OAJiaaa Kyka, pa3MHiujba h yMape
oa Kana.
Ohb Koja cy ceHayqa^H Ha BHine HeoSnHHe h 3aHHMJBHBe TeMe, Majio ke n n a Haka y oBoj HOBejia. Ona
ke 3a h>hx 6 hth npocTa, 6e3HanajHa, H6AymeBHa CTBap
Kojy je HexoR nacao y HenAOAHOM MOMenTy 0 HepacnojoaceH>y. A anaK Ta HOBe.ia hhhh Ha HOBjeKa HepatfiaHOBaeor y CMHe.ny AaHamH>HX noMOAapan, Ha HOBjeKa
Be.iaKa cpija a rpy6or noHaman>a, jeAaH HaponnT yTacaK.
BaMa M0JK6, y npBH Max, H3r.neAaTa CMajeniHO 36yH>eHo
Apacaa>e rocnoAHHa naHOBHHKa. J a BjepyjeM. IIlTa Bame,
Mor.ia 6a y komhhhom KJiaH>aii>y jeAHor ke.naBor HOBjeKa,
Haka pa3aora a » ce CMaje^e. He nopaneM. A.nn uito CTe
6^nace Kpajy HOBe^e, Taj ce yTacaK pacnpmaBa; bh npaTBTe, na Ma a HecBjecHO, 6ojihh yA»P Koja je nponapao
H0 HOBHBKCBy Aymy* rioTpe6HO je jom a » no3HaTe AP'
jsaBHH cacTeM pycKe AP*aBe, 0 koabko je BejiaKa abijjepeHunja H3Me^y nojeAHHnx AP®aBa a x HHCTaHija. OaAa
keTe cxBaT0TB CTpax jeAHor Maaor, 3anocTaBA>eHor hh‘
HOBHHKa Koja je yBpajeAao jeAHor „ oa Be^iaKHX , a
KOMy je MpmaBa a HenAOAaa c.nyae6a cbo a jcAHHO 3 a
H3ApacaBaH>e CBoje nakenaane ersncTeHijaje.
3aacTa, T octo] je y npaBy KaA tbpah a* je H oxob
jeA»H oa oHBX Bp.no pajeTKax aaje ce CTBapa, 6e3 rocaAe, aaTajy no Bame nyTa. ^I,o6po. Ajia mTa je, ohas,
y3poK Aa ce HexoB aaTa 6e3 AocaAe icaA cy TeMe H>eroBax H O Be.na Bpao npocTe, jeAHOCTaBHe h totobo CBaKOAHeBHe? T o j e p a c n o ^ o a c e n e A y m 6 K o j e H e x 0 b A a je . HexoB je nacaij yHyTapH>nx BH6paijHja Ay»<e.
Oh no3Ha caBpmeHO A>yACKy Aymy- H aok hbm HerAje
3a6A>emTaBajy oaa A®KopaTHBHa onaca, cjiaHe, naTOMe
pajeaa, bta-, HexoB 6e3 cbhx Morykax eij>eKT0 BHnx cpeACTaBa (jep oh hb Tpaaca e(j)6KTa), apTa caMo ^.yACKy
Aymy, H>eay y a y T p a m H .o c T , aeHe HajTajHaje a HajHeBjepoBaTHaje KyTOBe.
y onmie, KaAroA ce cycpeTHeTe c jeAHBM pycKHM
nncaeM, B3 y3eBma cHM6oji0 CTy AHApejeBa, bh k e ie aaTaTa acTojy Ayma ohbx .naanocTa Koje nacau, npeA“
CTaBA>a. Pyca cy yHyTapa>e npapoAe, aaTBopeHe a, 3 a
0H6, Koja ax HBcy noKymaBaAa CTyA0 paTa c ncaxoAOmae CTpaHe, Hepa3yMJi>HBe.
Ha jeAHOM MjecTy, y T o c n o k a c a c y a uok potom
r . H bo BojHOBak Aaje Ao6po KapaKTepacHHKy jeAHor
M.iaAor Pyca. O h ra npeACTaBA>a HeyKycHo oAjeBeHa,
HenpanaTOMA>eHax reCTOBa, y paaroBopy ca jeAHOM
�i
19
yHHBep3HTapK0M o TpaHcpeHAeHTajHoj CBpcH qoBje«iaHCTBa. E bo, to je aa MeHe aobo.t,ho a» Hac.iyTnM oho
IHTO je r. H bO BojHOBHh XTHO A» HCTaKHe KOA Pyca.
3a6aB.-beHH aece6aHH0 HOBjenaHCTBOM a npo6;ieMHMa cbojax AS ma, ohh Heaajy KaAa Aa noKJOHe naiKH>y cbom
ciioA>aimt>eM H8raeAy. To je nocao ohhx Koja cy npa3Hax
rJiaBa, Koja HaKaAa HBiiiTa ae uncjie, noKjaH>ajyha CBojy
nyHy naacn.y 6opawa CBora OAajeja, yr.ia^eHOCTa CBoje
4>paaype a A°CTojaHCTBy cBor japa. Ajh , oto, no thm
cnojBHBM AGTa.i>HMa bh heTe, 6ap npa6jascHO a awo He
yBajeK, Moha Aa KOHCTpyameTe jhhhoct HOBjeKa Kora
CTa BBAjeAa a norjeAaja. H neheTe ce npeBapaTa aKo
noBjepyjeTe cbom yayTapH.eM rjiacy kojb BaM KaTeroPbhkh tbpah Aa je Taj hobJck jeAHa HHTejieKTyajna 6ajeAa, jeAaH H3Mehy MHoro6pojHax Koja HHHe AaaamH.e
HeCHOCHO ApymTBo.
Ja caM cnoMeHyo oBaj AeTa.t B3 Točnome ca cyHpoKpeTOM, Aa BaM cyrepameM yBjepea>e Aa y pycKax
nacapa He MoaceTe tphhchth ACKopaTHBnocT a Bep6a.iny
npe<()BH>eH0CT. CjeBepBH kojoch, tpomh Kao cbh koaoch,
Aajy CBojy He3rpanay, aenpepa^eay nejasiiHV, nyay jom
cBjeacax a o p a ra H a J H n x CTpyja Koje Kypajy Be.iakom pycKOM AP®aBOM. H, c Tora, KaA naTaie jeAnor
Pyca, npanpeMBTe ce ynanpajeA jeAatio a BCK.i>yHBBo na
aHaAaay Aynia ahhhocth Koje he naM ce npeACTaBBTB.
To, AOAyme, yMapa, a ja je Taj yMop npajaTaH. Jep aaje
Moryhe Aa Bama Ayina ocTaHe paBHOAymHa npa aoropaja
jeAHor PacKo.i,eBKOBa hjh TypreaeB.,i,eBe KaTapaHe
a.ia HexoB.i,eBe npocTHTyTKe B3 jeAHe oa H>eroBax hoBeja. Bii ce' peBOJTyjeTe y oajcKpoMHajeM aTOMy CBoje
Ayuie. H to je Aočpo. To je jeAHa BpcTa yHyTapH>er
cpe'iamhaBaH.a, (rppa to 30By Kail-xp8i3) h BaMa, nocjiaje HaTaH>a pycaax nacapa, aarjeAa Aa cxe otbophjb
CBojy Ayray, Aa CTe je pacKAona.ia npeA TBOpneM a ya
AyroppajHO, MyHHO Kajame, OACTpaHHAH oa H>e CBe ejeMeiiTe Koja cy je TpoBajH.H3r.1eAa, Kao Aa je Mpa<maM
Ay6aHaMa Barne Ayuie npomja jeAHa CBajeTja, cjoAHa
CTpyja OHarahema.
III.
Ajih, Aa ce BpaTBM Ha cTBap. Ja caM noieo c Hexobcm ihto MH ce hbhh Aa hy Ha H>6My Haj.iaKine noicaaaTH ocHOBHe KapaKTepacTHKe pycKor iiacaaa. Oh je*
roTOBO, npeACTaBRHK cbhx ohhx Kojn CMaipajy Aa je
rjaBBO , npa AaBaH>y jeAHe jhhhocth, a*th n>CHy Ayiuy:
to aaaia: npaKaaaTH jhhhoct KaA paA«, KaA je o6y3HMajy BHxopa cTpacTH, hjh TaniHHe noKajama.
H mbm jo m yBHjeK skbbo cjehaH>e na jeAan a »h KaA
caM HHT80
jeAHy npanoBajeTKy tIexoB.i>eBy.
caM jo j HacAOB, a jia ce cjehaM caApacaja
Ehjo
je
np a je
noAHe, jeAHO
y
3 a6opaBao
nojeAHHocTHMa.
8hmcko
npaje hoahc
KaA je AyHyo jyacH,aK a KaA c y ce hcdoa no.iyoTon.’Lena
CHajera n o neje yKaaaBaTa
^e.
Ja
caM cjeAHo y co 6a c jeAHHM
rocnoAnHOM
iu u b h
npHe a n jaaiH e rpyAne aeM-
co6e,
hba
Tpa c,TyAeHT8, jeAHe aaMCKe Benepa, nomTo cy ce
Majo HariHJH, ynyTaja cy ce Ha jaBHa MjecTa. H>ax
Tpojapa cy Tpa cynpoTHe npapoAe a, uorjio 6a ce peha,
HexoB je xtho Aa HapoioTO nD6ACTaBj.ajy Tpa paajiuHHe reHepapaje no yBjepeibHMa. JeAaH 6a oa h>hx
Morr o 6hth HAea.iacTa Koja Bjepyje a* noejeK Haje to.ihko noKBapeH a* He fia aaao jeAaH HAeaj Koja Ba.A.a,
nponaraHAOM, onjOAHTa y H>eMy. ^p y ra je rpy6a MaTepajajucTa- Tpeha je couaja.iHH peBOjypaoaap Koja
Bjepyje a» ce ApyniTBO Moace 0TrpHyra oa CBojax koh3epBaTHBHHX HaBHKa, OA HOpOKa, OA Bja, jeAHOM OOIUTOM
copajajHOM peBOjypajoM Koja he yKHHyTH HapaonajBe
pa3JHKe a raTO je rjaBHO, aaMajeHHTa jbyACKy Ayniy.
Ca TaKBBM cynpoTHaM yBjepeH>BMa, ohh pajejy Beae npoBOAe y pa3roBopy AHCKyTyiyha, a, aarpajaHa, ohh yja3e
na jaBHa MjeCTa. Ty Ha.ia3a CBaKH 3a ce6e AjfBojKy, a
c H>aMa HacTaBA>ajy CBoje AHCicycaje. IlAeajacTa a copuja.iHii pcBojypaoHap (jeAaH 6.iajeA, ajam.i>HB HOBjeK,
c BaTpoM er3a.iTapaje y onaMa) Bpme CBojy nponaraHAy
y cMHCjy Mopa.iHor noAa8an>a najax. Tpy6H MaTepajaAHCTa, nanpoTiiB, omTpo ce npennpe ca „cBojoM jjeBojKOM, Myna je a, Haj3aA, y BaTpa CBahe, yA«pa je cyp ibo y jape. Ifcera H36apyjy Hano.T>e, BAeajacTa ce HerAie
ry6a, a ocTaje caM, 3aMnnubeH a HeBeceo, copajajna peBO.iypaoHap. Om thxo npajia3a AjeBojpa Koja, CBa ynjaKaHa, jeaca Ha AHBaHy a no.iaraHO ce ynymTa c h>om y
paaroBop. Oh HacToja Aa pa36yAH y H>oj Mopa.ine ocjehaje,
Aa je yBjepu kbko Tpe6a npaniTaTH yBpeAe, a roBopa joj
o BejnKBM 6yAyhnM A»HnMa Koja he Aoha a^ aajeAHane
cbo KJiacHe pa3JHKe a yKHHy cpaMHo ponca'Bo MOAepHor
BajeKa Koje ce aoBe npocTHTypaja. Oh je HaroBapa a&
ocTaBH npoKwieTy Kyhy a Aa nolje c H>aMe, aeroBoj Kyha
rAje he ce yHBTB Aa 3a6opaBH cTape pyacHe HaBBKe, a
nonpaBH ce.#) H, 3aacTa, oHa no6jerae c h>hm6. ^IoBjeK
y.iaace cbo Kaao 6a joj 6bjo 6o.i>e, a.ia je aoj aocbabh,
nycT a Tero6aH sbbbot y aaTBopeaoj co6a, y BjenaTOM
CTpaxy oa nporoHaopa. H jeAHor AaHa, KaA MJaAor
HOBjeKa Haje 6a.io koa Kyhe, oHa ce BpaTH rAje je a 6aja.
CTpax, 6oj, yacac o6y3HMajy TaAa MjaAor HOBjeKa. HamaBma npaaaH CTaH, oh ce aaBjaHa H3 Kyhe, ckhth ce
pajejy Hoh no HajoAHpaTnaiaM KpiMaMa pa 6a y nahy
y6ao a aaTOMao CBoj 6oj. A npeA aopy, bac Ha jeAaH
moct, HacjaH>a ce Ha H>eroBe CTyAeHe pemeTKe a, Tyno
8ypeha y Ha6yjajy BOAy Koja ce nponnae a Kana, oh
ce npeAaje HeyTemHHM MacJHMa.
U p o ia T a B r n a OBy hobcjiv, j a caM aMao nyAHO TemKo
ocjehame. IIojaraH o, 8a6paAH«ia Me je y 0 Ky jeAHa je AHHa cyaa a OKBacaja mb j a p e . E paA aia rocnoAHH je
noAarao C B o jy r.iaBy a iyAHo Me norjeA ao:
— Ba njaneTe, AnjeTe? 3araTo BjepyjeTe JiyAHM
(JjaHTaaajaMa jeAHor HeypaBHOTeweHor n ac p a?
6paAaTHM, c.TapnjaM
cyMpanHoj to-
*) CjiBHBy T e n / o6pa,jno j e y jeflaoj npnnoBajeTi(B.
pacTBopeHOM a HenaTaHOM
M H jn n e?“ oajib«jbb cpncKn cpanoBje^B1«, T. B. JleTpoBBh.
Koja je totobo APnjeMao,
HajosKene
KH>aroM. Ja caM MHTao t IexoB.’beBy cpanoBajeTKy, a h>ch
je caApacaj oBaaaB kojhko ce cjehaM:
y
ch ,
�20
3amTO caM 3an.aaKao? J a oH^a HnjecaM 3Hao. A jib
Aanac mh je to jaeHo. J a ca^a pa3yiiHjeM 6oji MJiaAor
HOBjeica ko] h je ^oniao ao HeyTjeumor pe3ydTaTa a & ce
cp u a .&yAH He nonpaB.T>ajy h a & jeAua 6ypHa, KpBaBa
copnja.iHa peBo^yxiaja Heke B3MBjeHHTH y ochobb jbvackb
CTpaCTH.
UpnKa3ao caM OBy TIexoB.’beBy npHUOBBjeTKy MaJio
onmBpHHje, a & yno3opBM Ha oho bito je iviaBHO y H>oj:
B PTaae pycKe Ayme Koja ce nen>e Be3HyTJbBBO CBBjeTABM,
Mopa.iHBM BBCBHaua. ^onH B je h e ie BBAjeTB a » je mopa^Ho pe30H0BaH.e Koje ce Moace H3Byha B3 KojeroA HexOB.i>eBe HOBC-ie, BHcnapBca.10 CBe pe^oBe Haj6o.T>BX
pycKBx m icana. H to bito pycKH n n cn a BCBBTyjy BpTor^aBe Ay6nHe yHyTpamH>ocTH Aynia, H>BxoBor yHyTapn>er
H aranja, y ,iBHHJio je a & cy ohb ctbopbjib HOBy kh>bskcbhoct Koja Bua h Ty A°6py CTpaHy Aa Aje.ayje y no3BTBBHOM MOpailHOM CMBCJiy H a BOBjeKa.
(H a cT a n ah e ce.)
Artur Schoppenhauer:
Iz „ 0 pisanju i stilu".
Stil je fiziognomija duha. Ona je pouzdanija nego
tjelesna. Podražavati tugji stil znači nositi masku.
Ako je ona još i lijepa, tad biva radi nedostatka ži
vota ubrzo nepodnosiva; tako da je i najgrdnije živo
lice bolje od nje. Radi toga i oni pisci koji pišu la
tinski, a podražavaju starinski stil, slični su pravim
maskama: mi naime dobro čujemo šta oni govore;
ali mi uz to ne vidimo i njihovu fiziognomiju, njihov
stil. Taj se vrlo dobro vidi u latinskim spisima samo
stalnih mislioca, koji nisu podražavali, kao na primjer
Skotus Erigen, Petrarka, Bako, Kartezius Spinoca i drugi.
Afektacija u stilu liči pravljenju grimasa. — Je
zik u kome se piše jest nacionalna fiziognomija: ona
utvrgjuje velike razlike, — od grčkog do karaibskog
Pogreške u stilu treba umjeti naći u tugjim dje
lima, da bi ih mogao u svojim izbjegavati.
Treba se upravljati po osnovnom načelu stili
stike, da čovjek može u jednom momentu samo jednu
misao misliti, zato ne možemo zahtijevati od njega
da misli u isto doba dvije ili čak i više. — A to
traže oni, koji ovakove uguraju kao umetnute reče
nice u razmake glavne perijode, koja je u tu svrhu rasparčana; čime ga dakle bez potrebe i svojevoljno do
vode u zabunu. Osobito to čine njemački pisci. Da je
njihov jezik za to pogodan, objašnjava mogućnost, ali
ne opravdava. Nikakva proza ne čita se tako ugodno
kao francuska; jer oni redovito izbjegavaju ove po
greške. Francuz niže jednu za drugom svoje misli, u
koliko je moguće, logičnim i prirodnim redom i pruža
ih svome čitaocu postepeno na udobno razmišljanje,
da on može na svaku obratiti svoju svestranu pažnju.
Nijemac naprotiv upleće jednu u drugu u izukrštanoj
i opet izukrštanoj i ponovno izukrštanoj periodi, jer
on hoće da kaže šest stvari na jedanput, mjesto da
ih iznosi jednu za drugom. Dakle, gdje on treba da
traži, da pridrži i primami pažnju svoga čitaoca, tu
on mnogo više zahtijeva povrh toga da čitalac protiv
Komjih zakona jedinstva i poimanja misli istovremeno
tri ili četiri različite misli, ili, pošto je to nemoguće,
da misli u brzim promjenama. Na ovaj način pravi on
svoj kruti stil, koga onda izvodi u kitnjastim i zvuč
nim izrazima i drugim vještačkim sredstvima te vrste,
da bi kazao najprostije stvari.
Pravi nacionalni karakter Nijemaca iest tromost,
glomaznost: ona se ogleda u njihovom hodu, njiho
vom radu i ponašanju, njihovom jeziku, njihovom go
voru, pričanju, razumijevanju i mišljenju; a osobito u
njihovom stilu u pisanju, koji ima duge glomazne pe
riode, kod kojih pamćenje mora samo da strpljivo
datu lekciju uči, dok najzad na kraju periode razum
ne stvori zaključak i tako zagonetku razriješi. To im
se osobito svigja, a ako su tu još i kićenost i bombastičnost i afektovana uzvišenost, onda autor pliva
od veselja: ali čitaocu neka nebo dade strpljenja. —
Odlično se trude da im svi izrazi imaju što više nejasnosti i neodregjenosti; time učine sve maglovitim:
izgleda da im je namjera da djelomice ostave otvo
rena jedna stražnja vrata u svakoj rečenici, a djelo
mice da dadnu otmenost, koja je po izgledu više iz
govorena nego promišljena; djelomično leži u osnovi
prava tupost i mlitavost ovih osobina, koje upravo
čine strancima odvratnim svo njemačko pisanje, jer
oni ne mogu tapati po mraku; a sve ovo, naprotiv,
izgleda našim zemljacima vrlo duhovito.
Onim dugim periodama koje su prepunjene kao
pečene guske jabukama, i pretrpane jedna u drugu
umetnutim rečenicama, upravo obraća se prije svega
na pamćenje; dakle bi trebalo pozvati se na razum
i moć rasugjivanja, a čije se djelovanje baš time ote
žava i slabi. Jer ovakove periode daju čitaocu same
nepotpune fraze, koje dakle treba da njegovo pamće
nje pažljivo sabere i sačuva, kao komadiće podera
nih pisama, dok poslije ne dodju ostali dijelovi i po
pune rečenicu i onda se dobije kakav smisao. Prema
tome mora on dotle neko vrijeme čitati bez ikakvog
razmišljanja, većim dijelom mora sve samo pamtiti,
očekujući kraj, koji će to rasvijetliti, i gdje će i on
morati da misli. On dobija vrlo mnogo da nauči na
pamet, prije nego li mu se dadne štogod za razumi
jevanje. To je očigledno vrlo hrdjavo i zloupotreblja
v a le čitaočeva strpljenja. Ali očevidno osobita lju
bav običnih glava za ovaj način pisanja leži u tome,
da on čitaocu dopušta da razumije istom poslije ne
kog vremena i truda, što bi on bez toga mogao od
mah shvatiti; radi čega izgleda da pisac ima mnogo
više razuma i dubine nego čitalac. I ovo dakle pri-
�21
pada gore pomenutoj vještini, pomoću mediokriteti
nesvjesno i instiktivno nastoje da svoju duševnu go
lotinju sakriju a da iznesu izgled protivnog. Njihova
domišljatost u tome čak i zadivljuje.
Jasno je, da je protiv&svakog zdravog razuma
ukrštavanje misli jedne preko druge, kao drveni krst:
a ipak to se dešava, gdje se ono, što se hoće da
kaže, prekida, da bi se međutim reklo nešto drugo,
i tako on svome čitaocu ostavlja započetu periodu,
u prvi mah nema još ni smisla, da je sačuva dok ne
dođe dopunjavanje. To je od prilike isto tako, kao
kad gostu svome damo prazan tanjir nadajući se da
će još nešto doći u;njega. I zapete koje dijele upravo
su istoga roda kao i bilješke pod tekstom i nepotrebni
umetci u tekstu; a sve troje u osnovi su težnja za
raznolikosti. Kad katkada Demosten i Cicero prave
ovakove prenatrpane periode, bolje bi ućinili da su
to izostavili.
Ovaj način izražavanja dostiže najveći^stepen
bezukusnosti onda, kad umetnute,, rečenice nisu or
ganski dodatci već su samoi“uglavIjene direktnim
raskidanjem periode. Kad je nepristojno prekidati druge
u govoru, nije manje nepristojno sama sebe prekidati,
kao što seldešava u načinu izražavanja koji već ne
koliko godina sa zadovoljstvom primjenjuju'na'svakoj
stranici po šest puta sva hrđava. nemarna i hitra pis
karala, koji imaju pred očima samo zarađivanje^hljeba.
Taj se način sastoji u tome, što — g d je 'se ,može,
treba zajedno dati i pravilo i primjer — prekidaju
jednu frazu, da ućuškaju kakvu drugu. Pa ipak to
oni ne čine samo iz lijenosti nego i iz gluposti, pri
čem drže to za prijatnu lakoću, koja oživljava govor
— U pojedinim, rijetkim slučajevima moglo bi se to
i oprostiti.
Prev. D. M.
B. K. Muftićs
Bol.
Ovu istu pjesmu
Pisao sam često
I kada sam htio,
Uporno su stara
— o već ima dugo —
mnogo puta s nova,
da šta pišem drugo,
izlazila slova.
1 opet sam vječnu, staru pjesmu pis6
0 vječnosti bola, o ljepoti tuge,
Osjećajuć dobro duboki im smiso,
Kad plačemo gorko u te noći duge.
Mi svi polažemo spremno svoje žrtve
Pred njihove noge, dok se srce slama,
1 usne su naše nijeme i mrtve,
Niti kad pitamo, ko ih posla nama.
Ali znamo da je i’jepa noć što prođe
Sa suzama mnogim ispraćena onim,
Što se skriju nekud sa osmjehom bonim
Kada pozdravimo jutro koje;dođe.
Fadil Kurtagić.
Obscura.
Tu tapaju vrtom tamne promenade,
Gdje se pleo miris ružice i lijera
Tako priča jecaj vrtljarice mlade,
Što je skriše plašti olovnijeh sfera.
Ogrnuti tamom ropstvu prijestol grade
Urličući glasom planinskoga zvijera,
Kudgod prođu ove maski serenade,
Tud podzemljem tutnje brda devetera.
A pijani vulgus lutajuć po mraku
Grčevito ljubi skut obijesne čete,
Zamagljenog uma tražeć u oblaku
Kip skršenih snaga, dok muklo uklete
Vrtljarice jecaj sa zdvojnosti strepi:
Ko pohara vrt joj mirisni i lije p i? ...
Mustafa Čelić:
Ja mrijeti neću . . .
Ko glas da čujem neki, ko akord daleke glazbe
Kada tužnim tempom i tiho marš*mrtvački svira —
I osjećam težinu olovnu ponoćnog mraka
Kad neka ruka meka bolesne vjeđe mi dira.
Gledam tada legije duge koštunjavih žena —
I zamaman pjev im slušam, slušam — pjev sklad i tih.
Vidim krvavo nebo s maglama kako se miče —
I s mrakom tiho ponoć nijema kako prati njih.
Kada ponoć svrši svoju promenadu,
Kristalno nebo sjede na prijesto svoj:
Tad legije duge do mene se kradu —
I postelji stupa bl’jeda jedna žena.
Zove me daleko, zove uz tihan poj
Preko mora pustog, pro vala svilena.
Dižem se tromo- i bolno. Dižem i hoću poći
Sa blijedom ženom. Dok srete me pojava draga
Majke moje. Vidim joj lice drago — kako dršće
I plačno je. I blistave suze — ko rosa blaga —
kako lije. — ..
— Zbogom blijeda koštunjava ženo
Majčina ruka me grli. Dalje ja neću!
I cjelov žarki i vrela majčina što pade suza
Život mi vrati — ja mrijeti neću, nećul
�r
22
TaMHii cjehaiba.
HejeA e npom .ie 3HU6, cjehaM ce, A P»ao je HaMa
CBoje 0MHA>eHe MaTeMaTHHKe nacoBe tochoahh CnMOBHh,
paAH cBojnx ao CMnjexa npeymnjteHHX 6pKOBa, CBajeTAO
3Bp.’baBiix oHH]’y h HaMjepHO 3aHeMapeHor HOKTa n a mbaom
npcTy AecH® PyRe n a3BaH I1 ochoahh ManaK. 3 a OBy 3iiMy
HapoHHTO cnpcMao ce bpao Ayro h mhoto ; MopaAH cmo
ce 3KpTBOBaT0, a » e a TocnoAHHOM M bhkom npe^eMo cbo
Moryhe u HeMoryhe Ay60He H 3aroHeTH0CTH aHa.uiTHKe.
H Beh noc.’se npBBX cmeroBa, mh cmo ce 6hah H3ry6aAH
B3 caAaniH>Bije h c boahkom onpe3Homhy, noA boactbom
MaHKa, CBAa3BAH CB6 BHrae h Bome y anawinTBKy. M aoro
je Aa«a npom.io, a Hac rocnoAHH M aaa« MpuBapa TyManehn a HenpecTaHO ApTajyhn koopahh 8thh chctcm h
yA8A>eHOCT 6abiicbbbx (})OKyca. Herea cy obo cbo iyMaHHAH TBM, HJTO M aiaK Haj BOAH Taj AUO MaTeMATBKe H
inTo HaMjepaBa, a *' npocne paje^io CBoje 3HaH>e, Aa h »m
npBKaace ana.iBTBKV Kao HeonxoAHO noTpe6Hy 3a „npaKTHHHH SKHBOT." HeKB Cy y CBOJoj 6e3o63BpHOCTH 6h AH
othiuah TaKo AaAeKo, A» cy npnnoBBjeAaAH, Kano oh nnrae
HOBy MaTeMaTBKy, KaKO mhoto naje u necTO ce BH^a y
CTaHy HeKe habali "Anjene yAOBape. CnpoMa M aiaK l Koabko je oh 6 ho As^eKO oa ro ra! — Ho BnaK, cTBapn
HHcy TeK^ie ohbko raaTRO n Jiajeno, Kano je oneKiiBao
rocnoAHH ManaK. Jep , y koahko je oh Tpomco Bcme
pBjenn, y toahko cmo mh cAymaTeA>H bmbah cuopo CBe
Mame h Maa.e cmhcab aa H>eroB npeAMOT. J e ah tomc
6ho y3poK Hama HeomTpoyMHocT hah HaMjepHa hhao A enpaja, Haje 6 hao CHrypHo, jep mh cmo ce cbh pasAiikobbah
B bao bx je h 36nA>a HeoniTpoyMHHX ( obh cy
BOAHAH A^ paAe) H 001TpoyMHUX, aAH HHAOAeHTHHX. JeAHH
Kojn cy aoihah H3 npocTor cAynaja hah jep cy 3aAyT3AH, TH cy 06HHHO kyT8AH. ^pyTH Kojn cy AOIHAH paAH
Kapnjepe h „o6pa30Bae>a , coHemTo'cy 6nA>emKapHAH h
nnaK ce y tomo H0iuxa n e pa3AHKOBaxy oa ohhx kyTaAHpa.
CMjeca pa3HBx HHTeAeKaTa, HecpehHO po^eHnx h He6AaropoAHBx, Ajepe h oABeh 036h.t>hhx , to 6njariie Ham
pa3peA- rocnoAHH ManaK je yBHAHo, a » cmo Hecnoco6HH,
A» cy Han 4>opMyAe Kao CTpaumAa, aAH nnaK je tohho
Aa .te . H aok 6h pnjeHH rocnoAHHa ManKa 0A8Ba&aAe
AHjeABM pa3peAOM, 0A3BaH>aA6 Kao jeAHa 6ecKOHaHHa moAHTB8, AOTA6 6n *MH, hyT3AHP6, cjeAHAH HeHOMBHHH H
3ypHAH Kpo3 HenoHHmkeHe npo3ope naa Kojnx AHjeno h
Aaran o npoAHjeTaxy caejKHe naxyA>Hii,e. yB jepenH y 6ecMHcao 6yH>eHa u yBjepeHH Aa rocnoAHH Mopa bhkbth ,
a cH njer Aa Mopa na^aTH, mh cmo hyTaAH. 0 , ČAaropoAHO
hyTaH>e, KaKO bpao necTo cnacaBaml 0 , My3HKo T ocnoAHHa M aiKa, KaKO ch 6ha 8 yroAHa ycnaBaHKa. H arne
ocjeha& e Ha MaieMaTHHKHM nacoBHMa đajam e cahhho
OHOMe, Kao KaA ce HerAje asaoko B03HTe meJbesHapoM,
naje Bac K Aonapaae tohkobb cnoneTKa 6yHH h cmcta, a
nocA>e ce npHBHKHeTe Ha Ty 6ecK0HaHHy My3HKy h bh
ce CMnpyjeTe; naK, ano Beh hhcto y MHCAHMa othiiiah y
^ baoko, npeAaAeice, hhkba nenHijeHe paa6AyAHe b aaMH-
pncaHe BPT0B6 Bamnx hhkba H6B0A»eHHX Apara, — bh
noHHH>6Te npeMa TaKTy KAonapaH»a njeBymHTH KaKaB
6p3H Mapm. C bo HHHHTe caMO, A» 6 h ce BHiae yAa.’tHAH
oa caAama,ocTH, Kojy HeBOAHTe. H koabko HeyroAHocTH,
KBA BABK Ha jeAHOM CTBHe! — H rOCHOAHH MaHBK 6 h
HOKaTKaAa 3acTao — a to je 6 hab pnjeTKocT — Aa ce
CHaije y KOHTAOMepaTy cbbx Moryhnx baboob, «j)OKyca,
napaneTapa . . . h a » 0AaxHe. Mh 6h r a TaAa totobo
ApcKo norAOAaAH, aAH 6yHHTU ce hhcmo cMjcAH. IIocA>e
6h oneT uy3HKa noieA a, CHnjer h Aa-i>e naAao h hyTaABpe, aBaj, BjeinTo hyiaA e. y B3Bjec-HHM MOMeHTBMa, a »
6nx H36jerao noTcyHy HeaKTHBHocT cBora M03ra, noKymao caM Aa hphchabm Mora HajđAH/Kera cycjeAa, HeKor
Bek AaBHO OBaMo 3aAyTaAor h 6oAecHor HOBjeKa,
Aa
pa3roBapaMO. B bao je 6e3ycnjeniH0, jep to 6jem e HOBjeK,
koJh je roTOBO BjenHTO „cnaBao, Aa 6u hchbho. H,HjeAH
mKOACKH npn6op H>eroB 6jexy AB0ic KH>nre, „ H chobhjecTH Ay^aKa“ h „3anHci;H H3 mptbo Kyke , koahko ce
cjehaM. H oa octbahm nacoBHMa 6 h oh to HHTao, aok 6 h
MaTeMaTHHKH nac neKao, Aa cnaBa. „H lTeTa je nponycthth 0BaK0 yroAHy ycnaBaHKy , roB opao 6n oh. CapoMa
Moj cycjeA, MoacAa je hmao npaBo!
IIocA>e, jeAHora Heo6nHHo McaAocHor h chbot Aana
Kojn npeACKa3BBame 6ypy h BPAHKe caeroB e, Aa Ha KaA
je roTHOAHH M aiaK HajBume BHKao, a mh ce HajBekMa
yAa.T>HAH oa caAauiH>Hije, — HajeAHOM HacTaAe y paapeAy hyTaH>e, jep ce nyAo bpao jano KypaH>e Ha BpaTHMa Ham era paapeAa. H 0AMax hoca>6 Tora, mh H3
3aAH>Hx KAyna BHAjcAH 6b , Kano ce AaraHo noMa.’s a hh paMHAaAHH H 3A8THHM pBHKOpOM HecnpeTHO OCBMapeHH
hoc rocnoAHHa IlAOXAa, ynpaBHTeA>a bcahro rHMHa3Bje
y K , a H3a Tora 6 h KpynHa CTonaAa AomijeAa rAOMa3HO
TnjeAO aeroB o. PyKOBaa.e, Ao6pohyAHH cMnjemaK MaHKOB
ii M8A0 manyTaH>a, to 6njam e cbb. HnaK obo Haje 6 ho
caMO c[)opMaAHH A0Aa3aK r . IlAOZAa, jep 0AMax nocA>e
Tora y^e y pa3peA HeKaKaB ma a a HOBjeK. O h je Ba.T>Aa
Tpe6o 6 hth Ham hobh — hyTaAnpa. ^ y r n KaacnnpcT
ynpaBHT6A>eB 6jeme npyaceH y npaBpy npBe KAyne, y
Kojoj 6njam e jeAHO MjecTo npa3Ho:
„H o, caA 6 h motah cjecTH, rocnoAHHe KaHAHAaTe.
TaaaKo! Ha3HTe, yHHTe . . . rocnoAHH npotjiecop je . . .
Ao6ap . . . (ManaK ce AyKaBo HacMnja) O h bbc CBe boah...“
JeAno pyK0BaH>e, CMnjemaK, KABMame tabđom h ynpaBHT e.t Bek đnjarae HanoA.y. My3HKa OAnone, Aom.taK ce
M8A0 HacMnja h , c pyKaMa y ^enoBHMa, none norAeAHMa
AyTaTH TBMo HerAje no aMepeHKHM npepnjaMa 3eMjbonHCHe
KapTe, Koja 6jeme o6jemeHa Ha 3HAy. HpeMopeH yKo*iehhm cjeA6H>eM h OHHjy 3acjeH.eHHX oa CBjeTAOCTH A^aa,
noge npoMaTpaTH IB e ra . (rocnoAHH H aoxa je H3Bo.A>eo
Ba,T>Aa CAynajHO, npekyTaTH h ^ tobo HMe.) E ho caM ch rypaH , A» 0 h no roAHHaMa 6njam e H3MaKao cbhmb HaMa.
BpaAa, HeypeAHo napacAa no AHpy, Ay6oKe h c ja jn e ohh
noTnyHa aaHBMapeHocT y CB6My, none Me Heo6HHHo sanumbth. O cjekax y ce6n HeKy noTajHy aceA>y, Aa AoaHaM,
KO je Taj HOBjeK. H»eroBe ohh oco6hto ocTaBA>axy na
MeHe yTHcaK Hener onajH or; noBjeica kojh je, H3ry6HBum
�23
paBHOTewy, nao Ha npoTBBHy cTpaHy Hero mio je Tpe6ao. Harjie^auie mh Kao Aa Taj noBjeK finjame jeAaH oa
ohhx , Kojn cy Mp3H.m n npeMp3HJiH; H3ry6HJiH cb6, asjih
CBe h ocTa.no hm jom H6TaKHyTo Ja. H3rvieAaiiie Kao as
Taj H0BJ6K Snjame nperaao cbb (j>a3e: paAocT, Heyenjex.
o6MaHa, Konpuaae, oneT Heycnjex, pe3iirHai;Hja, yMop,
npeMop; jom Kao a » je chmo octbo hhhh 38m. IIpeMAa
pa3onapaH, dohobo o6MaH>HBaH, yBjepeH y H6AOJia3aK
jeAHor bojiukot, yAaj&eHor ^oSpa, hhbk jora jiyTa. H
3amT0 je Aoraao OBaMO? Mojkab, Aa mhcah 0 acHBOTy
3aMiijeHH MHc.nnMa 0 aHajiHTHHKOM pjemaBaH>y jeAHaiHHe
npaBija? 0 , cyMH>aM, mhoto cyMH>aM! —
O h je caMO cjeAHO u k y ia o ; motjio ce bhacth Aa
— U ocjbe OBor h CBanor A^jaJiora, nocTao caM totobo
jiyA- ^IoBjeKa, Kojn Me AO^CKao ca ohbkhm pHjennMa,
xTjeo caM CBanaKo. M oaceie mh b aaMjepnTB, ajin tbko
je 6 hjio. H peAOBHO oa caAa Bjeac6ax CBoj M03aK npncBji.aBajykH ra , a » K0M6nHyje. Y K0M6iiHannjaMa AOTjepax
B AO M8TeMaTHK6! I lo ie o C8M Aa MHCJIHM 0 ujeJIHHaMa.
Mopao caM. IIpeMa Mojoj MaTeMaTHAH y pa3peAy cy TaAa
nocTojajie Tpa njejiHHe: mh, npotjiecop Ha nacy n O h .
C bo obo noTcjekarae Me Ha CBa Tpn reoMeTpnjc.Ka Kpyra,
Kojn cy AOAapyjy cbbkh y jeAHoj TanKH. ^OAHpHe Tanne
6 bji6 cy Te, hito je O h cjeABo c Hana, mh c h>hm6; npo$ecop roBopao, mh cjiym ajin. H jeAaH 3aAaTaK 6ho je
nocTaBjteH. JeAHHane npBor b APycor Kpyra, thko caM
je nocBe yAa.T>eH oa OHora rAje ce Ha^a3H. Uoneo caM, xTjeo, 6ajie cy mh no3HaTe. T pehn ocTaje 3a pjemaBaH>e.
Aa sjepyjeM y TanaocTH Mojnx onaaca&a a HarJinx kom- 0 , kojihko ce nopaAOBax obom 3aAaTKy! TpnyM(j)OBax,
6nHan;tija. Boja jam a, Koja ce hbcto MnjeH>arae h H3pa3, jep caM yryniHO HHAo.ieHi;Hjy, jep caM ce npnje JinjeHOM
Koja ce hbcto npeTBaparae y rpneBHTy rpnMacy, noja- Moary Ha oBaj Hannn ocBeTHO. l i p a homhc.’bh Ha Tpeka
naaaxy y mchh ace.i>y, a » AOSHaM ihto BHrae. T o HHje Kpyr, cjekaM ce TocnoAHHa M anna, jep oh je MaTema6ajia paA03Ha^ocT, Hero Hena cypoBa scejba, Aa ce y^e Tnnap. J la .i h 6 h oh Torao pjeuiHTH OBaj 3aAaTaK? 0 ,
y kyTaH>e jeAHor noBjeKa. Je jih oh Mopao ao^ h Sam y ja MHcjiHM He! O h je b oABek cnpoMa, a Aa 6h cecMjeo
BpnjeMe Moje najBeke HeaKTHBHociH M03ra h cKopo aTpo- noy3AaTH y TanaocT KOHanHor pnjemeH>a. J e p to Haje
(})Hje yAOBa, h ctbophth H aran npeoK pei? y cbojhh kom- Sajia uaTeuaTHKa raeroBe BpcTe. To 6ajam e jeAaH ah °
6HHarjHjaMa 0A-iia3Hx jora Aa«r>e. IIpeABH^ao caM, Kao Bek HeKe Apyre, BBine oa „BHme MaTOMaTHKe. 0 , MaTeaaCHrypae KOHcjiJiHKTe, Koja ce HMajv aoboahth H3Me^y THKO 3KHBOT3, K8K0 Cy TCI1IKH TBojn 3aAaTHH B KaKO
MHoro 3axTjeBara oa ohhx , Kojn Te xoke Aa 3Hajy! 0 ,
Ifcera, Hecpekao po^eHor h <j>aTaJiHomky „npoacBaKaHOr
11 HamHx TeopeTHiapa. — HeKn iT.iamjbHBH JK haob, koa KaKo yMapara pa3yM! 3amTo ch yHHuiTH.na bcjihkh 6poj
Ko ra je cjeAHO 0 h, saTpaac« uoc.ie H3BjecH0r BpeMeHa, yneHBKa? — C opona K ochoahh ManaK! KaKO jih caA
Aa r a npeMjecTe, jep bojih: nOBaj A°nui>aK je nyA»H. HarJieAa HenaMeTaH ca cbom CBojoM aaajiHTHKOM, cbhm
H ena KH>ura. yBojeK rjieAa Kpo3 npo3op. IIpeB pka ohh- MorykHM 6 hhomhm8, tphhomhm8. . . a Tano y 6ecKpaj.
Ma. KaTKaAa hma rpneBe. H mTO je Hajrope, yBHjeK kyTH,
TaKo caM noneo paAHTH. Henrro Me BjennTo tohh.to,
MHoro kyTH, a ja ce kyTaraa 6oJhm . J K haob je npeMje- roBopHJio: „.ZJajbe, Aa.i>e! B njax 8a6opaBHo Ha Mor 6oniTeH, 0 h yiio3opea Aa 6yA© naMcjbUBHjH.
jiecHor cycjeAa, Ha 3jeBaH>e kyTajiHna, Ha cHnjer, na
3a BpnjeMe Mei)ycaTHor oAMopa nonym ax, a<* My BHKy rocnoAHHa M anna. IIonHH,ao caM yBHjeK ca hobhm
npH^eM. 0 h je CTajao Kpaj npoaopa, jeo napne xj&e6a.
h hobhm noKycHMa, pakeHHM 6e3 nannpa b ojiobko. Majio
KaTKaAa 6a nyi*KeTao npcTHMa no npo3opy h CKynjbao no Majio a nonex ocjekaTH 6jiBSHHy CBe hobhx h hobhx,
o6pBe. H e cjekaM ce, c koJem can nnTaaeM xTjeo Aa MajiHX h Be.iHKBx KpyroBa. C bh ohh AOJia»axy Kao x*ianonHeM Anjajior. Ajih oh Me cMj'ecTa npeKHA© BaponHTHM A8H BjeTap Ha Moje y3aBpe.ie MOJKAane kejinje. H CBaKH
TOHOM. To Hnje 6ho npe3np, HHje 6ho H3pa3 HeaaAOBOjB- oa h>hx hocho je no jeAaH mchbot, Ma.nn h jib bc.ih k h . H
CTBa npeMa mchh. IIocBe KpaTKO h mhpho oh mh pene: rjieAax KpyroBe H3Bana, nonex hx ce cjekaTH, Kao a »
„ ^ p a r a rocnoAHHe Kojiera! Il0TnyH0 pa3yMHjeM caM hx HerAje bhaho, cpeo. y B je p ax ce, Aa cy to jkh
Barae naMjepe. OHe cy aorojbho He3Jio6He, a Aa 6a hx both ohhx , noKpaj Kojnx ja npojia3Hx 603 ycTaB.i>aH>a,
Mp3H0. 3ap He? X ijejiH cto Moje no3HaHCTBO! MoacAa 6e3 3aBHpHBaraa. OcjeTnx CBy TparHKy Moje c ia p e HeBaM HarjieAaM nyAaH; naK h saHHM.T>HB? 0 , ne, HHcaM, nawH>e. IIo 'je x a px t 8th npeA HaroMHJiaHomky HOBnx
BjepyjTe! CBe, h bko 6 h 6 h .io HeniTo oa Tora, to, 3HajKpyroBa. Ocjekao caM h3mojkacho KpxaH>e MoacAaraa.
Te, Hnje Moja KpHBH>a. Tano je mchbot x ijeo , A para ro- C b6Thx ce ce6n a BHKax: „Mopara, Mopaml I i HajeAancnoAHHe! Moje ncnoBajecTH Hekeie nyTaT 3a B ac je h nyT, Kao Aa ce pa30TKpurae cbh HaAonuiH KpyroBH. EIo6o.T>e, jep Hekeie nneTOBaTH. OHe 6a Bac Moacna jeAHBo nex Aa 3aBHpyjeM y h>hxob6 HyTpHHe. r.ieA ao caM Ayr o
yBjepnjie y oho, y idto ce B h tok noiHHeTe yBjepaBaTH. a BHAjex CBe 0H0,iinT 0 npnje HiicaM ynnHHo. H nocjbe
M ojihm Bac, Aa Me oCTaBHTe Ha MHpy. OneKyjeM, Aa Me CBera yacHBax, KaKO ce ohh Jiarano yAaj£»yjy, KaKO ce
HekeTe kphbo pa3yMjeTH. HanoKOH, MOHceTe ano 6ara h CMHjeme h>hxobh hchboth, Kao Aa ce paAyjy jep cy ce
to acejiHTe. ^aicjie, ano Me iiMajio bojihto, B h keTe HajocBeTHJiH. HanocJB6TKy je o cia o cbmo OHaj npBH, Tpeka
6o.i>e ynnHHTH, ano Me' 0AMax nycTHTeHa MHpy. M oaceie Kpyr. 3apaA0Bax ce h uonex ce oAMapaTH Ha HeH3B:,ep ek a to h ApyrHMa. 36 otom! — H3Hmao je H3 pa3peAa CHO BpajeMe.
(CspmnKe ce.)
KaA c a a ^ ra oCTaBjtao naSjeraocaM aapaa n y ^ ea a. H hcaM to 6ara npeA h-hm acejiao, jep KaA ce noBjeK nyAH,
Bp.io necTO Har.ieAa rjiyn. To je cjiynaj h koa naM6THBx.
�24
A. Hlfzi B jelevac:
Na kraju.
(Svršetak.)
Prošlo je deset dana.
Oružnička postaja sa Ruišta javila okružnom
sudu, da je u šumi uhvatila jednog mladića, koji je
po opisu sličio Salki, ali iz doljnjeg izvješća postala
je identičnost nejasna, jer se u izvješću pripovijedao
čudan historijat toga mladoga čovjeka. Njega su našli
luda, dva sata daleko od oružničke postaje. Ležao
je u jednoj napušćenoj kolibici, i nešto na glas
čitao. Oružničkoj obhodnji učinila se stvar čudnovata i
pitali ga, šta tu radi. On im odgovorio, da je činov
nik i da se pripravlja za ispit. Sada je njima stvar
još čudnijom postala, pak odmah pomislili, da se
pretvara ili da je poludio. Kad su ga pozvali, da ide
snjima, odgovorio im je, da ne će, jer ne smije ostaviti
kuće. Pričao im, kako njegova draga, jedna planin
ska vila dolazi svaku večer i snjim sjedi, priča mu
o njezinim vilinskim dvorima i svojim drugaricama.
Jednog dana, dok ona izmoli milost od svoga
cara odvesti će i njega u dvorove, gdje će onda i
Salko za uvijek njima ostati.'
Kad su ga žandari htjeli silom odvesti, on im
se zaprijetio svojom vilom i rekao im, da ne će ni
kuda i da se on nikoga ne boji.
Zapovjednik obhodnje naredio, da ostane straža
kod kolibe i preko čitave noći da čuva hoće li tko doći
u toj pustinji tome lugjaku i šta će on raditi. Dvo
jica žandara ostali da čuvaju neopaženo Salku, a
druga dvojica vratili se sa zapovjednikom u kasarnu.
Kad se je smračilo čuli su oružnici, koji su bili
u blizini kolibe najprvo pjevanje. Nekakvu čudnovatu
pjesmu pjevao je lugjak i strašno, otegnuto jecao. Za
tim sve umuknulo, samo se čuo odjek njegove pjesme.
Nekoliko časaka iza toga vidili su ga pred vratima,
kako nešto gleda i osluhuje i oružnici sami htijući
viditi čitavu stvar do konca nijesu ga smetali u nje
govu ludovanju.
Salko se vratio opet u kolibu i nešto govorio
na glas, ali tako, da oružnici nijesu ništa razumili.
Najednom im se zasvijetlilo pred očima!. . Ko
liba je gorila.. . Dok su oni doletili bila je sva u
plamenu i lugjaka nigdje!.. Poleti tam o... poleti okolo,
nu Salke nigdje.. .
Plamen zahvati nekoja obližnja stabla i žandari
se pobojaše, da se ne bi ovako suha šuma zapalila.
Počnu lupati granama, skinu svoje kabanice i počnu
dunuti, jer ne imagjahu u blizini ni vode niti zelena
granja, a niti bliže pomoći od seljana.
Šuma je gorila.
Kad s u ‘.seljani opazili, da gori šuma poletili
oružničkoj postaji i sa zapovjednikom došli dunuti.
Nešto gunjima, nešto vodom, koju su seljaci do
nijeli, nešto siječenjem u kasnu noć utrnu vatru. No
lugjaka nigdje!. . . Sad podju svi, da ga traže po
šumi i oko izgorile kolibe, ali od njega ni glasa! Bo
jali se, da nije izgorio u kolibi.
Kad su se svi skupili i htjeli se vratiti u selo opaze,
kako jedno stablo nedaleko njih gori na kojem je
bila od pruča i suha lišća napravljena pastirska sje
nica. U svijetlu plamena ugledaju lugjaka, kako gleda
i pali šibicama granje.
Lice mu je bilo veselo, a smijeh strašan, lugjački.
Stablo je gorilo. Seljaci brže-bolje presijeku
granu na kojoj je Salko stajao i on pane na zemlju.
Žandari ga svežu i odvedu u kasarnu.
Od to doba nije lugjak ništa progovorio, niti je
u opće maknuo sobom.
Ovo bi bio kratak izvadak iz toga izvješća oruž
ničke postaje u Ruištu.
Oko tri sata popodne doveli su žandari Salku
u Mostar u okružni sud, koji ga je odmah poslao u
bolnicu. Salko je bio vrlo miran, jedino mu oči izgle
dahu strašne, pokrvavile...
Upravitelj ga je primio i odredio jednu sobu,
gdje će ga večeras smjestiti, dok se pregleda i po
šalje u Sarajevo.
Kad su ga dvojica čuvara sa upraviteljem po
veli uz basamake, Salko je zastao i nije htio da ide.
Oči mu bijahu uprte u jednu točku na vrh basamaka.
Počeo se otimati. . . Upravitelj pozove još nekoliko
sluga u pomoć i dok su ovi došli bilo je već kasno...
Salko se oteo i bacio na hodnik obojicu, koji su ga
držali i pobjegao uz basamake.
Na vrh basamaka čula se strašna dreka i za
pomaganje, za tim lupanje i mukao glas čovjeka,
kojeg je lugjak pod sobom davio.. .
Bio je to H usnija.. .
Upravo pošao iz bolnice kući, htio niz basa
make, ugledao Salku, prepoznao ga i htio se uklo
niti. Nu nije imao kada. Kad se lugjak oteo doli slu
gama, poletio prema njemu i oborio na hodnik. ..
Iz svih soba izletili bolesnici, koji su se mogli
dići na noge, poletile sluge i sluškinje, da dignu
Husniju i spasu iz lugjakovih ruku, ali badava. . .
Prije bi ruke iztrgnuo Salki, nego ih rastavio od
Husnijina vrata i usta na koja je krv tekla...
Ni liječnik nije znao, šta bi učinio, nego ako
bi naredio, da se lugjaku odrežu ruke.
Kad je upravitelj vidio, da će lugjak u istinu
udaviti Husniju baci se sam na Salku — upravitelj
je čovjek jak, snažan — otrgne mu ruke od Husni
jina vrata i povuče sebi.
Liječnik priskoči Husniji u pomoć, a Salku svežu...
Dok je liječnik Husniju pregledavao otvore se
jedna vrata na hodniku i izagje žena mršava i bli
jeda sa povezanom rukom, pogleda sakupljene bO’
�25
lesnike, sluge i doktora, za tim svezanog Salku i
prigje Husniji i doktoru. To je bila Ajiša !
— Je li još živ Husnija? — upita liječnika ne
kim mekanim, nekim blagim glasom, kojim .kao da
je u isti čas titrala i ljubav i osveta.
Liječnik je pogleda, pusti aparat, kojim je uštr
cavao injekciju Husniji i odgovori:
— „Ne ; umro je ! . .
Konac.
Henrik Ibzen.
N ora (K u ć a lu tk i)
Pozorišna igra u tri čina.
(Nastavak).
Čet vr t a pojava.
P r e d a š nj i. Ra n k .
R a n k (s polja). Ja sam. Smijem li unutra na čas?
H e 1m e r (tiho, zlovoljno). A, šta taj još hoće?
(Glasno.) Pričekaj malo. (Ide i otvara.) Boga mi, li
jepo je od tebe što nisi mimoišao naša vrata.
R a n k . Učinilo mi se da čujem tvoj glas, pa
sam najprije htio da pogledam unutra. (Gleda brzo
uokolo.) Ah, ovi lijepi, dragi, znani prostori. Kod vas
je tako tiho i povjerljivo.
H e 1m e r. Kao da si se gore dobro pozabavio?
R a n k . Odlično. I zašto ne? Zašto da čovjek u
ovom svijetu ne ponese sve sa sobom? U svaku
ruku, što se može više i dulje. Vino je bilo odlično.
H e 1m e r. To jest šampanjac.
R a n k . Zar si i ti opazio? Nevjerovatno je, ko
liko sam ga poplakao.
N o r a . 1 Robert je večeras pio mnogo šampanjca.
R a n k . Tako?
No r a . Da; i onda je, iza toga, uvijek zadovoljan.
R a n k . Pa, zašto čovjek da ne priredi jednu
veselu večer iza tako srećno dovršenog dana?
H e 1 m e r. Srećno dovršenog? Radi toga se, na
žalost, ne mogu veseliti.
Rank (udarajući se po ramenima.) Ali ja, boga mi!
N o r a . Onda ste valjda, danas, dovršili kakvo
naučno istraživanje, doktore?
R a n k . Vrlo tačno.
H e 1m e r. Gle ti: Nora govori o naučnim is
traživanjima!
No r a . I mogu li Vam čestitati na ishodu?
R a n k . Dakako da možete.
N o r a . Dakle dobar resultat?
R a n k . Ne može se bolji zamisliti, kako za lije
čnika tako i za bolesnika, na ime — izvjesnost.
N o r a (žestoko i istražujući). Izvjesnost?
Ra n k . Potpuna izvjesnost. I zar da radi toga
sebi ne priredim veselo veće?
N o r a . E, onda ste dobro uradili, doktore.
H e I m e r. I ja kažem. Samo, ako se sutra ne
budeš grizao za to.
Ra n k . No, ništa ne imati, ovdje u životu, ne
znači ništa.
N o r a . Doktore — Vi ste sigurno veliki prija
telj maskiranih balova.
Ra n k . Ako ima na njemu mnogo interesantnih
maski, onda svakako —
N o r a . Čujete li, kako ćemo se obući nas dvoje
na budućoj maskeradi?
H e 1 m e r. Ti malena lakumnice — zar već misliš
na budući bal?
R a n k . Nas dvoje? Reći ću Vam: Vi ćete pred
stavljati Dijete Sreće —
H e 1m e r. Dobro, ali pripravi i kostim koji će
da odgovara tome.
Ra n k . Dosta je, da tvoja žena izađe onakva
kakva je —
H e l me r . Vrlo tačno opaženo. Ali, šta ćeš ti
predstavljati ?
Ra n k . S tim sam, dragi prijatelju, potpuno
na čisto.
H e l m e r . Zar sada?
R a n k . Na budućoj maskeradi pokazaću se
nevidljiv.
H e l m e r . Smiješna dosjetka.
R a n k . Bio jednom jedan veliki crni šešir —
jesi li čuo o šeširu koji čovjeka pravi nevidljivim ?
Navučeš li ga, ne može tehniko vidjeti.
H e l m e r (suzdržavajući smijeh). Imaš pravo.
R a n k . Ali, ja sam totalno zaboravio radi čega
sam došao. Helmere, daj mi jednu cigaru, jednu tamnu
havanu.
H e I m e r. S najvećim zadovoljstvom. (Daje mu etuji).
R a n k (uzima jednu i odreže joj vršak). Hvala.
N o r a (izvadi jednu kutiju žižica). Evo Vam vatre.
R a n k . Najljepša hvala. (Ona mu pridrži žižicu.
On zapali cigaru.) A sada zbogom!
H e l m e r . Zdravo, zdravo, dragi prijatelju 1
N o r a . Spavajte dobro, doktore.
R a n k . Hvala Vam na toj želji.
No r a . Poželite isto i Vi meni.
R a n k . Vama? Pa dobro, ako tražite . . . Spa
vajte lijepo. I hvala Vam na vatri. (Nakloni im se i ode.)
Peta
pojava.
H e l m e r . N o r a . Za tim H e l e n a .
H e l m e r (pridušeno). On je danas vrlo mnogo pio.
N o r a (kao da'misli o nečem dalekom). Može
biti. (Helmer izvadi svežanj ključeva iz džepa i odlazi
u trijem). Roberte — šta ćeš tamo?
H e l m e r . Moram da ispraznim sandučić za
�26
pisma; pun je; inače sutra ujutro neće biti mjesta
za novine...
N o r a . Hoćeš li još da radiš?
H e l m e r . Čuvaj se. — Šta je to? Neko je,
ovdje u dvoru, bio skoro.
N o r a . U dvoru?
H e l m e r . Dakako. Šta je to ? Ta valjda nije
djevojka — ? Evo slomljene ukosnice. Nora, ovo je
jedna od tvojih —
N o r a (brzo). Onda. mora da su bila djeca —
H e l m e r . Zbilja, moraš ih odučiti od toga. Hm,
h m.. . no, to sam još dobio. (Vadi sadržinu i viče u
kuhinju). Helena! — Helena, ugasite svjetlost u trijemu.
(Vrati se u sobu i zatvori vrata u trijem. — S pi
smima u ruci). Evo ih. Gledaj samo šta se nagomi
lalo. (Lista). Šta je ovo?
N o r a (uz prozor). P ism o! Ah, nemoj, nemoj,
Roberte!
H e l m e r . Dvije vizitkarte, od — Ranka.
N o r a . Od doktora R anka!
H e l m e r (gledajući ih). Doctor medicinae Rank.
Bile su na vrhu; mora da ih metnuo malo čas.
N o r a . Piše li šta?
H e l m e r . Preko imena je jedan crni krst. Pogle
daj: To je, ipak, nevjerovatna dosjetka. Kao da je
označio svoju rogjenu smrt.
N o r a . Jeste, jeste.
H e l m e r . Š ta ! ? Znaš li štogod ? Je li ti šta
rekao ?
N o r a . Da. Kada dobijemo kartu, znači, da se
oprostio s nama. On će se zatvoriti i umrijeti.
H e l m e r . Bijedni prijatelju! Znao sam da ga
još zadugo nećemo moći sačuvati. Ali tako b rz o ...
I tu krije kao ranjena zvijer.
N o r a . Ako se nešto m o r a dogoditi, najbolje
je da se dogodi bez riječi. Nije li tako Roberte ?
H e l m e r (hodajući tamo-ovamo). A živio je s
nama tako srdačno. Gotovo nisam mogao zamisliti
da će otići kud dalje od nas. On je sa svojim bolo
vima i osamljenošću davao našoj sunčanoj sreći je
dnu tamnu pozadinu. — Ali, možda je tako najbolje.
Svakako za njega. (Ustavi se.) A možda i za nas,
Noro. Sada smo upućeni na nas same. (Ogrli je). 0 moja
draga ženo; tako mi je, ko da te ne ću moći krepko i
postojno zadržati uz mene. Znaš li, Noro — kad i kad
želim da ti zaprijeti kakva pogibao radi koje bih mo
rao staviti na kocku tijelo i dušu i sve, sve ostalo
radi tebe.
N o r a (otrgne se od njega i veli mu jako i
čvrsto). Onda čitaj ta pisma, Roberte.
H e l m e r . Neću. Neću. Noćas neću. Ostaću kod
tebe, nioja draga ženo.
N o r a . Sa crnim mislima o svome prijatelju —?
H e l m e r . Imaš pravo. To nas je potreslo;
ispriječilo se izmegju nas nešto nelijepo: misli o smrti
i uništenju moramo se riješiti. A dotle — otićemo
svako u svoju sobu.
N o r a (objesivši mu se o vrat). Roberte —
laku noć ! Laku n o ć!
H e l m e r (poljubi je u čelo). Laku noć, moja
draga ženo. Spavaj dobro, Noro. Sada ću pročitati
pisma. (Odlazi sa svežnjem pisama u svoju sobu i
i zatvara vrata za sobom).
N o r a (divljih pogleda, tumara sobom, uzme
Helmerov domino, ogrne se njime i šapće žurno, pro
muklo i isprekidano). Zar da ga više nikada ne vi
dim ! Nikada! Nikada! Nikada! (Baci šal na glavu).
Pa ni djece više da ne vidim. Ni njih. Nikada. Ni
kada. — 0 ova crna, ko led studena voda. 0 ovo
beskrajno, — o v o . . . 0 da je već minulo! — Sada
ga drži; sada ga čita. Ah, ne ne, još ne. Roberte,
zbogom, zbogom, zbogom i vi djeco — (Hoće da srne
kroz trijem; u isti čas Helmer rastvori vrata svoje
sobe i stane pred nju s otvorenim pismom u ruci).
(Nastaviće se).
&z
Naztf Resulović:
K lepetuša.
Jednoga dana ode stara Ajka svojoj Koni na
sijelo. Uz „crnu" se razmetnuo govor o svemu i sva
čemu. Spomenulo se, da je Salčin Omanov uzeo Rabku
Šabanovu te kako je jadnica otišla za nepriliku; kako
je Melća Ramićeva, krijući od čovjeka, uzela osmak
žita, prodala ga te namakla sebi haljine, pošto ih joj
domaćin nije uzeo ima četiri godine, i ako su se
šljive predirale od roda. Kako je Ohran Bećirov pri
povratku sa sijela vidio vukodlaka pa to javio pan
durima te ga ganjaju ima već tri noći: vigjali ga i
drugi momci: sav bijel, iz očiju i usta sipa mu vatra,
a riče ko vo; kako se je sva mahala usplašila te
ljudi, čim pane mrak, ne pomaljaju nosa iz kuće; u
mnogo ih koš provaljen i žito pokradeno. 1 ko bi
sve izredao, što se je tu napričalo.
Poslije skrenuše razgovor na koješta drugo pa
i na današnje vrijeme i nove običaje. Stara Ajka će:
— Čudne li su ove današnje djevojke i mlade
hanume! Te pletu drukčije, te vezu drukčije, i ništa
im nije ko prije. Sad eto povrh svega prionule šiti
na one nekakve „klepetuše“ sve gledajući u koje
kakve „štrampe" na ćagetima.
— Kako to reče, Ajko? — pripita je susjetka.
— Ama čudne, velim ti, kako nisu čudne? Ne
paze, ni šta rade, ni u koji dan rade — dočeka sta
rica, već malo i ljutito.
Ajka to čestito i ne izgovori, a otvoriše se vrata i
ukaza se Emine hanuma, učiteljica. Došla je prije ne
koliko dana iz Sarajeva, da podučaje u našoj kasabi
žensku dječicu ručnom radu i kućnim poslovima. S
�27
njom dvije djevojčice, kćeri uglednoga gragjanina
Dizdarafee. U ruci Emine hanume dvije ili tri knjige,
u jedne djevojčice gjergjef, a u druge pletivo. Do
maćica ih ljubazno dočeka, pozdrave se i smjeste.
Kako si, Emine hanuma? pita je domaćica,
sjeda uz mangalu i namješta kahvenjake. Jeste li vi
zdravo curice?
— Dobro smo, bogu hvala, mlagja će djevoj
čica.
— A kad smo radom zabavljene, onda još bolje
— dodade starija.
Dok su se gošće namještale i za zdravlje se pi
tale, mjerila ih je stara Ajka očima mrko i prezirno,
osobito Emine hanumu. Čas po čas pa bi joj preko
usana preletio prezriv smiješak.
Iz pristojnosti i pažnje upitaće učiteljica staricu
Ajku:
— A kako si ti, sijeda?
— Ja sam dobro i zdravo, a da nam nije takvih,
ko što si ti, mi svi bi još bolje bili — suho i jetko
odgovori starica.
Djevojčice čuše ove riječi, barnuše jedna dru
gu rukom, pogledaše u učiteljicu i našavši se uvrijegjenim nabraše usnice. Starija htjede i reći nešto,
ali ih predusrete Emine hanuma pa će mirno i ne
začudivši se, jer vična ovakovim scenama:
— A što sam ja kriva, Ajko, pa vam nije kao
što bi moglo biti?
— Kako nam nisi kriva, kad nam djevojkama
dade u šake pletivo sa pet igala; eto si im izbila iz
ruku iglu i konac, a poturila nekakve klepetuše, pa
niti ih možeš gledati, ni im tutnja slušati — očita
starica.
— Nemoj, Ajko, uzalud riječi trošiti, ni bez uz
roka svijeta grditi, kad ne znaš ni šta valja, ni šta ne
valja. Od pametnijih treba da učimo — uplete se
Kona.
A učiteljica nastavi:
— Zar nije, Ajko, vrijednije i pametnije, raditi
onaj posao i takvim halatom, kojim se taj posao
prije i bolje uradi, i koji pruža bogatijim djevojči
cama plemenitu zabavu u poslu oko najraznovrsnijih
ručnih radova, a siromašnijim brzu i lijepu novčanu
zaradu, nego li da se muče i dangube šijući, pletući
i vezući po starom običaju i načinu, koji nam malo
ili nimalo koristi ne može dftnijeti? Sve se na širo
kom svijetu usavršava pa i ručni rad i zar da mi
muslimanke baš u svem i svačem zaostajemo, zar
naše ženskinje u svem da bude posljednje?
— Jest vrijednije, morade priznati Ajka. Ali do
dade:
— Ama osim ručnog rada ne će naše Ženjskinje
da prihvati nikakva drugog posla.
— A koji je to posao?
Starica se smete, razlozi je stjeraše uz duvar pa
tek, da odmah sasvim ne podlegne, odvrati:
— Ama, na priliku, ne će ništa da sašiju samim
rukama, nego otkako namaknuše one klepetuše, poklopiše se po njima pa od zvrke i tutnja ne možeš
s mirom proći kroz mahalu... a nijedna da rukom
malo zabode iglu!
Obje djevojčice su pažljivo slušale čitav razgo
vor, gutajući^svaku riječ i šuteći. Ali na ove posljed
nje riječi starija ne mogade, a da ne progovori:
— A kako bi se skrojilo, kad mi ne bi ništa
prostom rukom uradile? Ko bi dugmad prišio, ko ru
pice za njih prorezao i obašio? Kako bi se mahrame
otkale i navezle?
Sve se začudiše malom advokatu, a učiteljica
djevojčicu blago pomilova po kosi. Domaćica po
nudi kahvu i za koji čas se govor prekinu. Starica je
još sumnjivo vrtjela glavom, ali onog podrugljivog
izraza s lica joj nestade. Ajka se dala razlogu. Naši
ljudi se dadu kalemiti i kad ostare. Žale oni istina
uvijek za starim vremenima, ali im treba ostaviti tu
tihu tugu. Pa i mi svi nerado ostavljamo drevne na
vike. Ali ne treba žaliti što se gube neki naši stari
običaji: niču novi, isto tako lijepi i zanimljivi I sta
roj Ajki bi čak milo, kad učiteljica nastavi:
— Ajka pravo kaže. Ima mnogo djevojaka pa
i žena, koje — na svoju žalost — ništa ne šiju ni
rukama, a kamo li da bi se pomogle šivaćom ma
šinom ili — kako ono reče Ajka — klepetušom.Nekako ovaj mlagji svijet u marljivosti i radu popustio.
Drugi se narodi ne mogu da nadive našim umjetnim
narodnim vezovima, što su ih naše majke vezle, pa
i mi još po gdjegdje vežemo. I to je jedno lijepo
obilježje našega života i svijeta, pa zar da ga našim
nemarom nestane? Nije ničem kriva klepetuša, pa ni
neradu našega ženskinja. Krive su najviše njihove
majke, što ih ne upućuju na dobar i koristan ručni
rad. Da nije tako, ne bi na dućanu kupovale gotove
anterije, čevrme, mahrame i još mnogo koječega, već
bi se sve to u kući izragjivalo, mlagjarija bi se ko
risno zabavila i usto vidjela koristi u mnogom pogledu.
(Svršiće se.)
n . K. — (DaTMa. — Capajeao.
C T p a fla H je .
Bjab ce y mchh nyAHa ocjekaaa o oAČjervioj paHoj
[jmaAOCTH,
ocjekaaa HejacHa, y asho OBe cyMopHe h mia>iHe.
O a Metre je cBe oA6jervio — cBe;
h chobb o
ocTBapea>y
[cpehHor
jKHBOTa npomjiH cy, jep HHrAa Mojy Aymy Huje AOTaiuia
IcBjeTJIOCT.
Ja caw jypujia Kpo3 hchbot. XTjejia caM a* AOKyHHU Henrro
BejiHKo, CBjeTJio, Hai3aA caM CBe uposiama-ia.
IITra caA A» paAHM k*A cy npomAH Moju a&hh ocTBapeaa?
�28
OcTaTa^a je ČJinjeaa cjeHKa cjekaita.
0 , ja caM XTje^a a » aaeoAHM hchbot! XTjejia caw a & hchbhm
hchbotom cpeknHx, aji Hena H ejacaa CHAa nofije^H-ia je
Hce.T,e Moje, rjiOHcaAa jo M6He. B oji, ropqnHa, c rp a ^ a ite
3aMjeHyuie cpehy.
H CBe je oa Mene o^Sjerjio — HC4e3A0 Kao a.iaTHa Ayra.
CaA ky a » hchbhm hchbotom cbhx CTpaAa«inx — ja ky Taj
hchbot Aa aaBo.iHM Kao ihto ce boah mabaoct.
JKnBHky hchbotom cbhx ohhx Kojn cy npeHCHB.’teAH
CBj’enca jyTpa, 3Bje3AaHa He6a, a a ’ Kojn cy join oneKiiBajiH
Aan cpeke. T aj boahkh a » h ! M Koje ca ^ a norHyTH,
HeMokHH ocjekajy xjiaAaH yAapaq c y a 6o; kojh aa cbo
Tpne — nnja cpu-i TpoMO Kypajy, a.i’ kojh c.y npeapeHH,
h 0A koj’hx ce OjencH. X oky Aa hchbhm hchbotom ohhx
Kojn Mp3e ihto cy ca3AaHH. — JK hbotom ohhx
qyje cy Ayme npa3He, rojie nycTHH>e.
3HajTe Aa ce cbh npencHB.TbejiH, CTpaAaAH npn6AHHcyjy
He^eMy. 3HajTe a & ke Aokn aah KaA k e uayMpHjeTH
CBa H>HX0Ba ocjekaH>a, — 6oHa o cje k aita Koja i;Hjenajy
h cnm y AyraeII Taj ke Aae 6 hth a » h h>hh 6 cp eke.
BeAHKn a » h cbhx CTpaAa.iHx, 0A6aHeHnx, npe3peHHx!
Sto duši nujnoj dočara
Livade pune narcisa,
Kad svisnu samum s pustara
I dašak grobnih mirisa.
0 sanjo, nemoj šuštati,
Smirte se na čas, grobovi —
Divno je alejom lutati,
Kud drhte davni to n o v i. . .
1
>M H py
jtjs K e .
CrniBame M.iaAe pynce ihto HHjy
EoAHe, TOOAy h ko CBHAa MeKy
Pocy, ihto DAaBeTse Hokn je JiHjy,
KaA iuyM0 chobh h cTpacTH TeKy.
CHHBajy bA'jeAe pynce o cpekn
IIIyMHHX, nnjaHHX A»aa MAaAocTH,
Jby6aBH cTpacHe, BpeAe, o cpekn
7IaxHyka Toruor, AyA« JiyAOCTH.
IIIyMope rpaHe 6oa6Chhx CHOBa;
h Tynce
HcTpy*ia cpna; nncKa h 6oAOBa
Pa3apa cHary. — y»rapy pynce.
Jenajy, Apxky, jene
Sulejman Ćećo — Sarajevo.
U groblju.
Spustio se mistični pokrov
U pustinju dola;
Pro starih i čutijivih grobova
Koračaju sjene jauka i bola!
Tišina nijema. Bilježi tužni stoje.
Neki zvuk otkinut prostorom bludi,
Ko sumorna pjesma mrtvijeh dana,
Ko nečujni uzdah iz zemnijeh grudi.
Mračna svjetlost rasipa se svuda.
I sve zadire u ponor zala;
Kroz opustjelo granje hladan vjetar huji
Sa dalekih obala.
Sred nijemog treptanja i strašnih fantoma
— Savjest se budi ; —
I hiljadu tuga već zaboravljenih davno
U duši se probudi.
Vlctor Hugo:
D jetinstvu.
Ah! Vrlo daleko onoj stazi,
Koju lutajuć gr’ješnik slijedi,
Kud Bog te šalje, idi, odlazi!
Dijete, na radost svoju pazi!
Ljiljane, bjeloću ne povr’jedi!
Budi smjeran! Što da.im aš slasti
Za bogatstvom i za imućnosti?
Ta jedan dah sve to upropasti!
Najjača od svih snaga i vlasti,
To je srce puno nevinosti!
1908.
S franceskog: F. Nedžati.
p^
P
A. D. 0 . Travnik.
U spom ene.
Fadll Kurtagić:
Ilusia.
Alejom davnog proljeća
Ja šetah — duša snivala —
Opojen dahom cvijeća
Cuh čudan akord s cimbala.
nmri. 0.
Cvijetak cvao usred gore
Ljubak, rumen, mio,
Sličan ruju rujne Zore
On je uv’jek bio.
A1 šta vidim? Šta se mota?
Šta to vihor nosi?
Cvjetak ovaj — ah grozota! —
Crna samrt kosi.
�29
DDOOOD H IG IJE N A .
0000011
Iz ranijih predavanja u musi. akademskom dru
štvu „Zvijezdi" u Beču.
Odlomak iz predavanja Omera Kajtaza.
Seksualno eksploatisanje.
U nas se o mnogo čemu više govorilo, nego o
jednom najvećem narodnom neprijatelju; njega su
ostavili u miru, kao nešto privilegovano, da slobodno
po narodu radi šta hoće. Taj najveći narodni nepri
jatelj jeste: onanija i prekomjerno neprirodno općenje
ili, jednom riječi, seksualno eksploatisanje. Uzrok je
bio taj, što se vrlo malo govorilo o toj temi, kojoj
je trebalo posvetiti vrlo mnogo pažnje, što se misli,
da je o tom „bezobrazno" govoriti. Ne, nije bezobrazno
i mi ćemo ovdje, apstrahirajući sve predrasude, posve
otvoreno govoriti.
Zadatak je ovih redaka, da prikaže strahote, koje
prouzrokuje onanija i prekomjerno spolno općenje, a
uz to, da dadne savjeta onima, koji su zaraženi tim,
kako će da se oslobode te napasti.
Možda će biti zgodno, da protumačimo i samu
riječ onanija. Onanija je svako prisilno ispražnjivanje
sjemena bilo to, da se rukom razdraži ili ma kakvim
drugim načinom bez doticaja sa ženskom.
Od kakvih je teških pošljedica to nesmotreno,
neoprezno seksualno eksploatisanje, može se lako
uvidjeti iz onoga, što ćemo navesti.
Ne samo, da se takav nesmotrenik tjelesno una
kazi, nego se i njegova duševna strana posve upro
pašćuje. Takav čovjek ne pokazuje ni za šta volje;
nije u stanju da poduzme nijedan ozbiljan posao.
Njega obuzme neka sjeta, pada u melanholiju i hipohondriju.
Poznato je svakom onanisti, da pri gubljenju
sjemena osjeća veliku nasladu, ali odmah poslije toga
i neko tužno raspoloženje; upravo se kaje, šta je
učinio i ne sluteći pri tom koliku je dragocjenost iz
gubio. Kako bi mu tek bilo kada bi znao cijeniti vri
jednost izgubljenog sjemena. Sjeme se, na ime, stvara
iz najvrijednijih sastavnih dijelova krvi i to se tvori
neprestance, a da ne bi nastala hiperprodukcija sje
mena, pobrinula se priroda, pa je napravila žlijezde,
koje služe kao kakve kesice za čuvanje sjemena, što
je vrlo važno, jer se iz ovih žlijezda mogu opet krvi
oduzeti vrlo potrebni sastavni dijelovi, kojima krv
hrani čitavo tijelo. Tako to biva, ako se pusti prirodi,
da vrši svoje, ali ako se prisilno ispražnjuje, onda
se indirektno oduzimaju krvi najpotrebniji dijelovi, pa,
iz tog razloga trpi čitavo tijelo.
Da odmah pregjemo na pošljedice, koje nastaju
nesmotrenim ispražnjivanjem sjemena. Te su poslje
dice tako jasne, da će ih svako izvježbano oko lako
prepoznati; dobar liječnik ne treba više nego da pogleda
onanistu, gdje ide, i odmah je diagnoza gotova.
Mi bismo mogli podijeliti sve te pošljedice na
nutarnje i na vanjske, to jest takve posljedice, koje
pokazuju onanistu malo dubljim ispitivanjem i takve,
koje pokazuju vanjštinom svojom na onanistu. Ove
se pošljedne dadu lako prepoznati. Koža bolesnikova
izgubi elastičnost, tijelo smršavi, a to je uzrok, što
želudac ne može u redu da probavlja hrane. Obično
onanista dobije apetit za jelom, pa jede previše i
prenatrpa želudac i onda on ne može da kuha. Zatim
se izaspu po koži bolesnikovoj bobuljice. One su
opet ili jednostavne tamne točke ili su crvenkaste,
žute pjege, koje obično pokrivaju čelo, a i ostalo lice.
Osim toga probija i znoj neugodna mirisa po spol
nim organima i to ne samo kod tjelesnoga naprezanja,
nego i pri mirnom spavanju, što može prouzročiti
opću tjelesnu bolest. Upadna je i bljedoća lica, a to
je radi pokvarene krvi, jer je ona izgubila dragocjene
sastavne dijelove. Ispod očiju u onaniste nabuja i
nastane kao plavkasti prsten. I očni se vid pomuti,
te nastaje ili kratkovidnost ili se čini kao da je
maglovit veo pred oči stavljen. Sve se više i više
dokumentira tjelesna bolest. Hod postaje trom, noge
jedva mogu da nose tijelo, koljena klecaju, legja se
iskrive, jer mišice u legja oslabe, te ne mogu gornje
tijelo uspravno da nose. Tako već onanista pokazuje
vjernu sliku svega jada, koji vlada u unutrinji tijela.
Ovo bi sve, što do sad rekosmo lako bilo, Kad
se ne bi one strašne posljedice pojavile, koje mi, i
ako nezgodno, nazvasmo nutarnjim. Prvo mjesto za
uzimaju u tom strašnom haosu polucije. One strašno
djeluju na živčani sistem. Od njih nastaju bolesti
mozga i hrpte njače, koje vuku onanistu u najteže
bolesti: mekšanje mozga (Gehirnervveichung), ludilo,
sušenje kičmenice (Ruckenmarksschvvindsucht). 0 tom
bi se mogao onanista najbolje uvjeriti, kada bi otišao
u ludnicu i raspitao se za uzroke tih bolesti, pa bi
vidio koliko je postotaka onanija tamo dovela. Još
ćemo tu spomenuti i početke, koje vode pravom lu
dilu, a to je, da onanista počne lako zaboravljati,
poslije postane neke osobite, promjenljive, plašljive
naravi, dok najposlije ne izbije na površinu fiksa
ideja, koja vodi prevelikoj umišljenosti. Zatim nastupi
pravo ludilo.
Navešćemo još jednu strašnu bolest, koja je
pošljedica onanije, a to je obolenje moždine u hrptenici. 0 ovoj bi bolesti trebalo mnogo progovoriti, a
mi ćemo samo spomenuti predznake te bolesti, da
bi se nesretnik mogao izliječiti za vremena. Početak
je ove bolesti nevidljiv i često se misli, da je reuma
tizam. Bolovi u nogama, koji kao munja kroz noge
prolaze. Bolovi u kukovima su predznaci najteže
bolesti.
Prije smo rekli, da ćemo i savjet dati, kako će
�30
se onanista te napasti osloboditi. Najbolje je sredstvo
čvrsta volja, da odmah prestane, pa ako se nije po
kazao ni jedan znak pošljedica, koje smo gore naveli,
dosta mu je da pravi dovoljno tjelesne kretnje, da se
češće kupa i da što umjerenije živi. A ako se poka
zao koji znak od gore spomenutih pošljedica, onda
je potrebno, da bez oklijevanja ode liječniku, koji će
mu dati savjeta, jer je svaka bolest u početku iz
lječiva.
To bi bilo u kratko sve, što smo imali reći o
seksualnom eksploatisanju; ujedno bi smo mogli za
vršiti apelom na sve one, koje je ta napast zarazila,
da odmah prestanu, kao i na one, koji mogu savjet
dati, da ga bez ustručavanja daju.
NARODNE UMOTVORINE.
Brat i sestra.
Što sirota Hajire plakaše,
Što plakaše tužno i čemerno:
Čak se čulo nebu pod oblake;
Rasplakala i crva i mrava,
Kamen tvrdi, pa i zemlju crnu,
I sve živo što na zemlji žive,
ll’ na zemlji, ii’ u hladnoj vodi,
Ili gore nebu pod oblaci.
Crna zemlja pitala Hajire:
„A što si se mlada rasplakala
Pa sve živo vrlo rascvilila?
Odgovara Hajire djevojka:
„Siroti je lasno zaplakati,
Osobito kad ino ne može.
Kad me pitaš, da ti pravo kažem:
Kad je Mostar mora pomorila,
Onda mi je babu umorila,
Majka mi se daleko udala
Čak u Krupu sam je Bog ubio;
Odvela je Hasana za ruku,
Husejina pri sisi odnila,
A mene je u trnje bacila.
Mene našla moja ujinica,
Ujinica živa žeravica,
Odvela me svom bijelu dvoru,
Hranila me za dvanes’ godina,
Dok joj nisam na ćemal izašla.
Onda me je ujina udala,
Bolje rekuć ona me prodala
Za dvijesto žutije dukata;
Da je gdjegod nego nadaleko,
Pa još uz to i bez moga znanja,
Dok ja ne znam za koga da idem,
Ni oklen je niti znadem šta je,
Za to plačem, nikad ne patišem.u
Odvedoše sirotu Hajiru,
Odvedoše, a pir zametnuše:
Kolo igra, puške popucuju,
A u kolu momci podvikuju,
A djevojke pjesme izvađaju — —
Zametnuli šenluk i veselje
Sve dan po dan za nedjelu dana.
U četvrtak krnu postaviše,
Uoč’ petka đerdek odrediše.
Kad stupio momak u odaju
Svojoj ljubi skoro dovedenoj,
Udarila kiša strahovita
1 u kiši krvava krupica;
Onda majka priđe im do vrata,
Pa zavika svog sina Hasana:
„Otvor’ vrata djete materino!
Da mi nisi krivo učinio
Nevistici istom dovedenoj?"
Hasan majci vrata otvorio,
Pa je majci tiho govorio:
„Nisam majko, vjeru ti zadajem,
Ovdalen se nikud ni pomako,
Niti hoću, dok je ne upitam:
Odaklen je i kojeg je roda?"
Nju je majka počela pitati:
„Ceri mila, majci živa bila!
Oklen jesi o’ senta kojeg si?
Kako li te po plemenu zovu,
Po plemenu i po tvom imenu?
Da li imaš koga od svog roda?
Kaži pravo — tako bila zdravo!"
Odgovara sirote Hajire
Iz budžaka i ispod duvaka:
„Kad me .pitaš — pravo da ti kažem:
Mila majko ne znam ni za koga.
Kad je Mostar mora pomorila,
Prvog mi je babu umorila,
Majka mi se daleko udala,
čak u Krupu da od Boga nađe.
Nejaku me u trnje bacila,
Brata mi je Hasana odvela,
Husejina pri sisi odnila."
čim je majka r'ječi razumila,
Od srca je ona zaplakala,
Pa je obe ruke raskrilila,
će r Hajiru onda zagrlila,
I tuđe joj milo govorila:
„Fala Bogu i današnjem danu,
Kad sam ćerku živu ugledala,
Ukraj brata u jednoj odaji!
Oprosti mi moje djete drago!"
I Hajire majku zagrlila,
U suzama njojzi halalila
I Hasanu bratu rođenome.
Odmah Hasan na noge skočio,
I iz svoje sobe iskočio,
�31
1 iz svega grla podviknuo
Na sve cure, što su na veselju:
»Ja se nisam — cure — oženio,
Već se sasta sa sestrom Hajirom.
Ne pivajte vise nevistice,
Već pivajte Hasu i Hajiru,
Milog brata i njegovu seku,
Da smo ovo sastali se živi,
Da živimo, da se veselimo.14
Zabilježio: Fcjzullah Ćavkić.
KanHteBHe n Kj.iTjpne OnjLeuiKO.
Ilajo. ca cbom npajaTHoaiky jeAnor aoBjeKa Koja bhcoko
gajeHB yHHTe.’BCKH no3HB. Oh caBjeTyje uiTa TpeSa paAbth Aa yaaTej>CKH no3HB He nocTaHO A°caAaH, Aa ce
yqaTe.i> AynieBHo ne pacTpoja, He MajaKuie, a He„oocTaHe cyMpaqaH, a He3aAOBOj>aH CBojaM no3HBOM. Jep,
ano ce to AoroAH, AymeBHa paBHOTesKa y i0Te.T>eBa ancojyTHo je nopeMekeHa, H>eroB jkbbot je ynponainheH,
H>eroBH BHAHua ooopeHa a 3aMpa>ieHH. y Tone cjyHajy
yTHTe.i> ocjeha Aa je npoMamao uh.1!) oBora acaBOTa, a
oh, kojhko je He3aA0B0.!baH co6om toja ko je iiiTeTaH
OTapGaHH.
® hj Ilajo je y obo Aje-'io acKycTBa yjowcao najj>enme TpeayTKe CBojax AeaAeceT roAHHa. Oh ra je
H3paAao Ha niapoj ochobh a yaHHao ynoTpe6.i>HBBM a
npajaTHHM He caMo ^niTe.’SHMa ho a rnapan KpyroBHMa
aHTejarengaje. Jep Ty ke CBana HHTejareHaT Haka H3BjecHux yn>TCTaBa Koja My HaicaAa neke 6hth 6ecKOpacHa, eapoTHTo ksa A0.ia3e oa HOBjena BacoKor Ayxa
a mapoKe epyABUnje Koja ap^kh Aa cy caMo ohh acaBjeja
Mopa.iHo Koja cy acnyHHJia caBjecHo AyxvHocra arro ax
n a H>ax CTaBj>a oTapGaaa a HOBjeiaHCTBO.
X.
J K h .t I la jo : CaBOTH n npaKTnuiia ynyxCTBa naCTaBiinn,inia h nacTaBiumana npe jviacKa y jaBan jkiibot.
C (J)paHuycKor npeBeo Hbk. M. Panak, BeorpaA 1913.
KFbaacape C. B. IjBajaHOBaka.
y Hac je HeAOBOAHo pa3BajeH0 HHTepecoBaite sa
HayHHa ajejia. H ohas KaAa ce OHa y Hac nojaBe, na Ma
a y co.ihahom a yicycHOM a3Aas>y Kao niTo je obo, oaa
cy npeAMd CTyAaje caMo H3BjecHax, y ocTajoM Bpjo
ycKax, KpyroBa BHTe.iareHuaje. To 6a momo Aa 3Haaa
Aa en gross Harne ny6jHKe HeMa ciiacja hh y onnrre
Novi utemeljitelji „GajretaM. Ovdašnji posjed
npeAncno3Huaja 3a Hay*me CTyAaje n He bojh Aa aaja3H
y npofijieMe KaKBor 6hjio KapaKTepa. To, y hctb Max, nik i gradski zastupnik gosp. M u h a m e d ef. Č u r roBopa 3a H>eHy ocpeA&ocT h BjepoBaTHy Ay<neBHy HCMok č i ć upisao se je ovih dana za člana utemeljitelja
KaAa ce He 6a yHanpajeA (oito CBaKaKO Tpeća) npeTnoc- „Gajreta" i time najbolje zasvjedočio svoju ljubav
TaBBJio Aa yKyc BehaHe ny6jBKe hhko naje hh noKy- prema „Gajretu44 i iskreno nastojanje za što jačim
mao pasBBTa y cMacjy Ay6.^>ax a TesKHX c,TyAnpaH>a.
obrazovanjem naše siromašne mladeži.
OAaTvie a Heaap npeaa HayaHnM Aje^nua Ko.iaKoroA OHa
Iskreno zahvaljujemo sa željom, da se i drugi
6n.ia OA maper uHTepeca, AoGpo HanacaHa a c MHoro
Ayxa. OAaTAe a cxBaT.T>ĐBa jypH>aBa 3a CTBapaMa Koje povedu za njegovim primjerom.
MHoro He yMapajy Ayx, Koje pa30Hoi)yjy a 3a6aBj>ajy.
H cto tsko apajaB ao ce je 3a yTeMe.,LBTe.'ba „TajJeAHO OA Ao6pax HayuHax Aje.ia, HanacaHo y <|)opMn peTa“ opaT ro p iter, rocn. H c m o t e<}>. t l y p 0 n k . Y
caBjeia M.iaAHH yHBTej>HMa, a obo je. EberoB nacag je
HMe cbhx Hamax cepoMamH0x yueHHKa, KojaMa „TajpeT
□03HaTB (J)paHuycKB aeAaror Koja je a paHaje 6ao y Hac
npeBobeH. Ma cmo Bek BMaja opajane Aa HHTaMo Bac- npyaca CBojy noMok 3a inKOJOBaae, Hajvbenme GjaroAan a t a Hj O B o .ie oa ^Kh j Ilajoa Koje A»je spaćpocT paMo! UjeMeHBTa j>yAa uaHe njeMeHHTa Ai6^*HeepraiHHM a noABace ocja6vbejy Bovi>y. C a B je i a , MeGajretovim Stipendistima na znanje. Društveni
b>yTBM, Aje^io cy cacTeMaTCKa pa^eHO, kohub3ho a a6a- Stipendisti, koji su pali na semestru iz 3 predmeta
jeHo, c MHoro Ay6oKux oncepBauaja, Koje je yqaHao JK h j
gube Stipendiju za II. semestar, dok onim, koji su
Ilajo, o6a.ia3eha, Kao hikojckh HaA3opHiuc, niKOje jeAHor
Be.iHKor cpe3a y <I>paHuycKoj. O h je npociyAapao oko- pali iz jednog i 2 predmeta, produžiće se Stipendija
jagy, ,i.yAe c KojaMa m.ihah yuaTeJB Ao,ia3a y aoahp, do prve Skol. sjednice u II. semestru. Koji se do te
cpeAHHy y Kojoj acaBa a Koja je aecTo oa Major nojeia, sjednice poprave, odnosno, koji dobiju iz svih obli
HHMa.io HAeajacTHHKa, MoacAa, cacBBM oGparao, noTnyHO gatnih predmeta prvi red, dobivaće i nadalje društvenu
MaTepajajacTHHKa, rpy6a, aM6auajo3Ha ysa to. MjaAOM
yiHTejby Koja je CBojy mjbaoct npoBeo y iukojh , Me^y Stipendiju.
Štipendisti, koji do sada nijesu poslali svoje se
j>yAHMa Koja cy ce o3Ghjbho c ra p a ja o aeroBOM hhah BHAyajHOM pa3BajaH.y, jeAHa onaiCBa cpeAHHa caraniapa mestralne izvještaje, neka ih odmah pošalju u društv.
Moace Aa y6aje Ayx, oGecnasca Bo.i>y a CTaBa y uaiafte kancelariju.
CBaKy Ao6py cipaHy aeroBor 6yAyker Aje-noBaHia. Ty ce,
Ukinut pododbor „Gajreta". Radi nemarnosti
c Tora, Bajba CHaka: Ba.i>a ce yMjeTH o d x o a b t h Kano
i slabog rada članova pododbora u Visokom glavni
6a peK.ia Hama APymTBeHa arbitri elegantiarum. Ba.ta,
je
odbor
bio prisiljen ukinuti taj pododbor i imeno
nocjaje, 3aBOJiBTa Ajeuy, pa3yMjeTa ax, 6 n ia Aoćap npeMa
H>aMa Kano 6a ce AaJio opajane a ® ce h>hxob M.iaAH vati opet starog povjerenika g. Husein ef Ahića svo
Ayx cjo Goaho a 6ea npaTacKa pa3Baja. A j h , y hcto jim povjerenikom za Visoko i okolinu.
BpajeMe, He CMaje ce 3a6opaBHTH Aa B3BjecHa ayTopaPopust članovima „Gajreta44 u Korso-Kinu u
TaTHBHocT Haje HenoTpeĆHa, ano yHHTej> He aceja a ®
Sarajevu. Ona gospoda, koji se iskažu sa legitima
nocTaHe KOMHiaH a ćajeAaH y oaaMa Ajeue.
M M
Gajretov glasnik.
IlBTaH>a OBe BpcTe, n a ia fta Koja M.iaAH yoBTej>a
uecTO He yMajy Aa pajem e ho3hthbho, pacopaB j»a JK b j
cijom „Gajreta" kao društveni članovi, dobiće u gor
njem Kino teatru 33% popusta za svako sjedalo.
�32
Stojimo gg. članovima na raspolaganju, da. iz
damo članske potvrde.
Z abava u Brčkom. Predsjednik Gajretova po
dodbora dr. Abdullahbeg Bukvica poslao nam je svotu
od 150 K od zabave, koja se je obdržavala dne 31.
januara ov. g. u Brčkom.
Pošto nijesmo dobili posebnog izvješća o ovoj
zabavi, možemo samo najljepše da zahvalimo priregjivačima i darivateljima na ovako lijepoj potpori, koja
je baš danas „Gajretu" najpotrebnija.
Pripreme za zabavu u Konjicu. Javljaju nam
iz Konjica, da se tamošnji gragjani svih konfesija
spremaju, da dadnu jednu veliku i svečanu zajedničku
zabavu u korist triju naših prosvjetnih društava: „Pro
svjete", „Gajreta" i „Napretka". Priregjivački odbor
ove zabave, sastavljen od najuglednih i najuplivnijih
ličnosti tražiće od uprava gornjih društava, da izašalju na zabavu naročite izaslanike, a osim toga biće
pozvata i sva ostala društva iz B. i H. Kako se još
od sad prave velike pripreme, nema sumnje, da će
ova zabava ispasti najpovoljnije u svakom pogledu.
Time će konjički gragjani dati vidna znaka svima
drugim: šta čini bratska sloga i zajednički rad. Nakon
zabave osvrnućemo se opširnije na ovu stvar.
Pripreme za zabavu u Banjaluci. Sa radošću
možemo istaknuti, da se naša nada, koju smo spojili
sa imenovanjem povjerenika u Banjaluci, gosp. Hamdi
ef Afgana svakim danom sve više ostvaruje. Prije
smo dobili vijest, da se dobrano otpočelo sa prikup
ljanjem i upisivanjem društ. članova, sa prikupljenjem dobrovoljnih priloga za „Gajret" i upisiva
njem utemeljitelja, a sada nam javljaju, da se radi
na pripremi jedne velike zabave u korist „Gajreta" i
tamošnjih dobrotvornih društva.
Zabava će se održati na dan Gajretove godiš
njice, a ta je 20. februara ove godine.
U priregjivački odbor izabrati su gg.: Hafiz ef
Dukatar, koji se najviše zauzeo, da se zabava dadne,
izabran je predsjednikom pr. odbora, a kao članovi:
Mehmedbeg Ibrahimbegović, Dr. Alibeg Džinić, Hamdi
ef Afgan, Ćamilaga Gušić i Esad ef H. Omerpašić.
Poznajući ugled gornjih ličnosti i istaknuvši, da
će na zabavi dobrovoljno sudjelovati direktor tamo
šnje Muslim. banke gosp. Viktor Prohaska sa činov
ničkom glazbom, nadamo se najsjajnijem uspjehu ove
zabave, o ćemu čemo se osvrnuti u idućem broju
opširnije.
Darovateljima „Gajreta". Molimo svu gospodu
darovatelje, kojih darovi za „Gajret" neće izaći u
ovom broju, da se strpe do idućeg broja našeg lista.
Isto tako donijećemo u idućem broju sve pot
pore, koje su pojedine općine podijelile društvu
„Gajret" na molbu GI. odbora.
3a yp6AH0 MTBO oAroBapa: Abao Cyn6y.ii
Javne potvrde — darovi.
„Zrno po zrno pogača,
Kamen po kamen palača.-
Gosp. Mustafa ef. Fočo, naš blagajnik položio
je u društvenu blagajnu svotu od 20 K kao dar
mjesto odgovora na čestitke mnogim prijateljima i
znancima.
Od srca zahvaljujemo.
Kotarsko vakufsko-mearifsko povjerenstvo u
Zvorniku poslalo nam je svotu od 50 K, koju je
ukupilo od kurbanskih kožica.
Neka je osobita hvala zvorničkom povjerenstvu
na zauzimanju za naš „Gajret". Živili darovatelji!
Gosp. Alibeg Bećirbegović iz Kupresa, poslao
nam je svotu od 6 K koja je pripala „Gajretu" kao
V, sakupljene svote na svadbi uz ručak Selima Hrnjice iz Koprivnice. Naročita hvala Bećirbegu kao i
svima darovateljima.
Gosp. Jahija ef. Delić, šerijatski sudija u Bihaću,
poslao nam je svotu od 2'50 K kao izgubljenu okladu
izmegju Suljage Galića i Melie Mujanovića. Živilil
U veselom društvu darovali su „Gajretu" po
2 K: Husein ef. Golubić, po 1 K: Esad ef. Mašić i
Muhamed Hamdi ef. Čurčić. Živili darovatelji!
Prigodom posjete društvenih prostorija, gosp.
Enver R. ef. Muftić, predsjednik Gajretova pododbora
u Foči, darovao je 10 K društvu kao dar. Hvala!
H a CBaflČH koa AxM6Ta C ap ak a noKynao ToaMaji
C a p a k Ao6poBo_y7bHnx npn^iora 3a „T ajpeT ", a AapoBame
no 1 K : MexMeAara HlatcOBiik, X aunA 3B03Aak, Cy.i>o
3B03Auk, M y jara 3BB3Ank, B ean ja 3BH3Aak, 3ejH a a E eroRHk, AxMeT TaHOBnk, A jiaja TaHOBnk, H yxaH ara T aHOBnk, MyxapeM C a p a k a XaMBAara C ap ak . ETo 50 x:
M y x ap e a TaHOBak a 3aA a 3BB3Ank.
K a ao eaKyn.Ji.aqy TaKO AapoBaTe.’bBMa oa cppa 6jiaroAapaMO. — J K a B a ^ a !
(Nastaviče se.)
Iz uredništva.
Pretplatnicima našeg lista. Ako bi se pomet
njom dogodilo, da koji od naših pretplatnika dobije
uz list i opomenu za pretplatu, koju je već uplatio,
molimo da nam tu nehotičnu pogrešku oprosti. Nastojaćemo da se to ne dogodi, ali pored 3000 opo
mena, lahko je moguće, da se po koja pogrješka
potkrade.
Ovaj broj našeg lista morao je zakasniti radi
opomena za pretplatu, oko čega je bilo previše posla.
Mi i ovim putem molimo sve naše cij. pretplatnike,
da se u što bržem roku odazovu sa pretplatom, na
ročito molimo one, kod kojih je zaostatak u pretplati
još od prošlih godina.
- UUdlSkS diOH. štamparija. -
Za uredništvo odgovara: Avdo Sumbul
�-3 '§ C-
99
HERCEG-BOSNA"
ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU.
Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z).
Dionička glavnica K 4,000.000.
Zavod preuzima osiguranja:
a) prota požaru makar ga i grom
prouzroči na zgrade, tvornice,
strojeve, gospodarske i obrtne
zalihe, robu, pokretnine, stoku
i t. d .;
b) proti štetama kod prevoza
robe vodom, kopnom i željez
nicama :
c) proti nezgodama za pojedi
načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje
d) proti štetama od tuče uz na
knadu potpune štote;
e) proti provalnoj kragji i
f) na ljudski život, i to osigu
ranja za slučaj smrti i doživ
ljaja, osiguranja miraza, go
dišnjih renta i t. d.
d) životne rente, koje odmah
ili su odgogjene;
e) rente za slučaj preživljaja,
odnosno osiguranja udovnina;
1) osiguranja uzgojnina.
Kombinacije za osiguranje ž i
vota obuhvataju:
Osiguranja života valjaju osim
slučaja naravne smrti takogjer
a) osiguran*? za slučaj smrti;
b) m ješo'-;r' ( >
osigura
nju zu slučaj doživljaja i
smrti;
c) osiguranja miraza;
1. za pogibelji rata, bez ]
svake doknadne premije;
2. za slučaj dvoboja;
3. za samoubojstvo;
4v za smrt usljed nezgoda. >
Premije se računaju Bosve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno.
Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) -i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima <?aju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja.
PRIVILEG3UAHA ZEMALJSKA BANKA
ZA BOSNU I HERCEGOVINU.
-------------— CEN TRALA U SARAJEVU. — -------------
Uplaćeni dionici Kapital................... K 14,000.000.
Redovne rezerVe i fond za sigurnost založniea K 5,300.000.
OO Hlpotekamo odijeljenje. OO
OOP Bankovno odijeljenje. OOP
OOP Odijeljenje za robu. OOP
Izdavanje 4 *1/a i 5% hipotekarnih založniea
i B komunalnih obveznica, koje se mogu
upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene
kaucije kod zemaljskog i vojenog erara.
r il MRI r.
riLIJnLL.
n Banjaluci, Bjelini, Brčkom,
Mostaru I Donjoj Tuzli. - - -
|Q P flQ T A Ifr* u Bihaću, Derventl, Gradiški,
l O l U O I Ml L. Goraždu, Lijevnu, Lj ubus kont
Sanskom Mostu, Bos. Novom, Samcu, Stoeu,
Travniku, Trebinju, Tišegradu i Zvornikn. - -
Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini.
P rep o ru ču je se za sve b a n k a rs k e i po slo ve sa
ro bo m , koje izvršuje pod najpovoljnijim uslo v im a .
Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV
NEZGODA” koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. — protiv zakonite dužnosti
jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; — nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije.
__
�aaiuzanaz aunezjp
aq3EA0Ba3Jaq- q ino
’U S JJ/l 3|
mm
n
ir n r n
a o a jL v u z o d iu d
-BIS fOMBAS eu OHUBJI
rume JHod n afusBZBu
i i
I II
"V, po B3oq OS ! Sč
od ni 3j)i| »Vs po sooq OS
i 0£ od oua?o|s Biupnp
-ues n i objj ‘o[|Bp ■;![ gz
po Biun9jnq n as ef|AeqEN
■3J)||
OM W 7
U N v Z 3 1 0 0
O N SH A Z I
3f oas 3 rn o n ao d 3 a d
n n a rv u v s n
B B B B B B B B B B B B B B aB B B BB i ]
Zz
g8
fr
■? 5
• ‘jk =*
f (0
m vjta in o
‘p o ’ ‘q o : uiooruqBr]
9
'§ e
‘h h “ti h :uiootjiaip
' " a ._ v t -ia m
-f (*>
r ( n - ^ (3) 4.4 p )
v
-4
'j d
‘o 0 •iuooiuqBr]
.‘I 1 '
.‘a 1
‘n n
‘S 8
0 o :iuooi||Jip
‘U “
‘a d
‘A x
‘0 0
‘i 1
C" ’■ n •f i )
' f)
f OO !’ V :• (cO - (*
‘j i :luooiuriB'i
‘r r
‘n i
‘a i
‘!l fl
‘K “
‘jj u :uiooi|fJip
‘r f
‘a *
‘r r
‘<T i"
‘K "
I
j
f
i
o5')
' - :(J ') ! I <r
M (0
‘y b :uiooiuii}Brj
‘a q
‘A a
■o »
‘a a
‘a p
‘y b :uiooi|!J!p
‘a
a
‘a
9
‘V v
. ‘j J
‘a 0
i.
(n>
r
(r
)
i’ i 0
-?(•)
f 0)
( r i)
■fo H
a $
‘d J
HM
'<!> $
Xx
— G) <>■(«"■
‘N u
fu
‘H H
: : (C) '! T r (C)
-------
B B B B B E M B B B B B B B B i B B B B 1BEISI11BH1 B1BMBM11S
liji! - ■■■■BIBIBIHIHIBH] ■■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ R ■ ■ ■ ■ !■ ■
SB B B B B B B B B B B B B B B B B B B
,‘?a ?p
r n o a iu p j uiao!|jjjG ‘^ siIb jb (epaaaqe) B)|nqzv
�
https://kolekcije.nub.ba/files/original/53b83a939ddbc44ea31a836ca67049b4.pdf
196a6960bc0945ad8117c25e5c664c84
PDF Text
Text
f r
rOAHHA V II. GODIHA
UPOJ 3. BROJ-
r a jp e T
Gajret
JIHCT 3A ^Pym T B EH E
IIOCJIOBE H 3A HAPO^HO nPOCBJETillBAHjE.
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE I ZA NARODNO
— PROSVJEĆIVANJE. —
H3JIA3H CBAKOr 1.
IZLAZI SVAKOG 1.
— U MJESECU —
— y MjECEi(y. —
\ r t r >VIg f j
o
Bjmobhk: ApyniTBO „ ra jp e i" - ype,*iniK: Abao Cya6yji. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Avdo Sumbiil.
CapajeBO, 1. MapTa 1914.
Sarajevo, 1, m arta 1914.
R a j e s a j e jia c « y : 8a Eocay b XepqeroBBBy b A jcTpoyrapcicj MOHapxnjy, aa H.iaHOBe, Tajie6y, yMOHBKO b TOJKaice 1'20 K,
■a a e v .ia n o B e 2'40 K ro^anute. 3a cae ocraune 8en * e 6 ć>pan<"c.-v .
y
[IojeABHB 6poje>B CTajy 80 xeji. Hen.Tat.ena ee nncaa bo njn.-aajT
PyKODHCB ce se Bpahajy. — ftpemnaTa a pyKonBOB «a-.j
• u.
aflpecy: Brajp®Tu — CapajeBO
C ije p a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i AustroUgftrslm monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1'20K,
ii v*
' la n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
i/roj svi staj ii 90 hel Neplaćena se pisma ne primaju
vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
adresu: „Gajret“ — Sarajevo.
C a^pacaj: — S ad ržaj:
„Merhameta — CHars cjt^upras. — IIoMHpeH.e.
Cneia Hofc. — Slutnje. — Tamia cjehaa.a. —
Intimna pjesma. — He o^TP-ijtaj. — Nora (Kuća lutki).
KlepetufL. — 'idarov doiivljitj. — Higijena:
•ovjel ravan ju stanova.' — K&uacenHe h Kyjirvppe dii.'beuMte. — Gajretov glasnik. — Javne
p o tv rd e ;-r- darovi.
MUSLIMANI! KUPUJTE SAMO
kavi, neka okuia
Kathreiner-Kneippo' u
GAJRETOV SAFUN.
Gajretov safun Imade raznih vrsta, pa će moći
da zadovolji sve svoje potrošače. Naroćlfo jc_ Gaj
retov safun dobre kakvoće, lako, da~se može mjerltl sa najboljim proizvodima. rTStoga će, bez sumnje, svaki brat musliman tra#žltl samo Gajretov safun t s njime zadovoljavati svo
jo j potrebi a tim prije, što će u isto vrijeme potpo-f
magatl I svoju najkorisniju narodnu ustanovu „Gajrcf*. koja od cjelokupne prodate robe imade: 5% od
safuna za pranje i 10 po sto od safuna za umivanje.
Gajretov safun proizvodi fabrika safuna Karla
Jacobi-a u Gracu koju zastupa za Bosnu i Hercego
vinu: Agenturska radnja Abrahama I,šaka Romano u
Sarajevu.
Sve upite, Informacije i porudžblne šalju se na
spo menulu agentursku radnju:
Ona te biti sasvim
zadovoUna.
Abram lsah Romano - SarajevoISLAMSKA DIONIČKA ŠTAM PARIJA U SA RAJEV U.
_
. . .
&
_______ .
4T
�A z b u k a (a b e ce d a ) a ra p s k i, ć irilic o m i la tin ic o m .
w
s i
(i)
(*-0 •* •• ‘ (•) > (j) č 4 ‘
r r,
B B,
6 E,
V V,
b li,
g G,
( j) 11
Li«) :; i j * *
KK,
* -3.
j J-
‘l
i
ćirilico m : a A,
Latinicom : a A,
w>
Ćirilicom : n H,
Latinicom
i I,
(ii i 1;J ) •. •;,.)
n n,
Latinicom : o 0 ,
p p.
(:£) f r U > t T
H XT,
Ćirilicom : u U,
Latinicom : c C,
5 č,
ćirilico m : 0 0 ,
U p p,
e C,
r R,
s S,
(cr) m TD.
•s i
d D,
j) i i
«J>,
U Lj,
jb
m M,
(i')
y y,
(■=->
J
T T,
t T,
j)
' h 'K,
ć C,
h b b h k b b s b b u m 'vjIi s i i i i s h h h
3J
••)
0) J
33
e E,
5K5K,
ZZ
e E,
ž Ž,
(, f): » , (j) : i i (0) :
Hi Hj
MM,
H H,
0
A A,
1 L,
k K,
j J.
( J)
u U,
n N,
nj Nj
>-») • • (t) *■**"
4> <t>,
x X,
f F,
h H.
(O - dž Dž,
$ -E.
ŠikGj-
:
liB B B B B B B B B ii
■
■
m
m
m
m
m
m
m
■
DIONIČKA PIV ARA U SA R A JEV U
=
PREPO RUČUJE
SVO JE
--------
■
■
■
IZV R SN O
ODLEŽANO
Nabavlja se u buretima od
25 lit. dalje, kao i u san
ducima složeno po 30 i
50 boca od Vxo litre ili po
25 i 50 boca od Vi« litre.
i3eiiAn3£»i.fc>(3£x.^nV.iiXiiitiiVn^i
E
X
P
Q
R
T
P
I
V
O
PRIPOZNATO OD NAJBOLJE VRSTI.
Razašiljeupokrajinu
frankonasvakojsfaciji b.-hercegovačke
državne željeznice.
a a a a iiH iiiiiiiiitiB ffliiiiB iiH g iig iiiiim iia iB m iiiB H BHaiBBiiBiMiBiii
•
.
: v ,- » V
.» ;v
.
- ___
___
�BPOJ 3. BROJ.
rOAHHA VII. GODIKA
T a jp e T
Gajret
JIHCT 3A 4PyiIITBEHE
n O aiO B E H 3A HA PO
^HO HPOCBJEliMBAtbE.
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE I ZA NARODNO
- PROSVJEĆIVANJE. —
H3JIA3H CBAKOr 1.
— y MjECEuy. —
IZLAZI SVAKOG 1.
— U MJESECU —
B.iacHHK: 4pyuiTBO „TajpeT" - ype^mitc: Abao Cyn6jJi. — Vlasnik: Društvo „Gajret“. - Urednik: Avdo Sombol.
Capajeno, 1 . nap-ra 1914.
S arajevo, 1, m a rta 1914.
U njeaa j e jih c t j : sa liocny n XopneroBimy a AycTpoyrapcny Monapxnjy, »a H.ianoBe, -rajie6y, yneHHK6 b TO>«aK9 1'20 K,
sa u e s a a n o ie 2'40 K ro^Hnnae. 3a cse ocrajie Ren.i.e 6 (jjpanaKa.
IJoje^HHn 6pojeBB CTajy 20 ioji. HenjiaheHa :e nac«a ne npHnajy,
Pykoiihch ce He ipabajj. -— UpenLaa-ra h pjkodbcb ma.-by ce Ha
a(apecy: „rajpar" — Capajeao.
C ije n a je li s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1*20 K,
z a n e č la n o v e 2 40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
adresu: „Gajret" — Sarajevo.
„M e rh a m e t".
Inicijativom ovdašnjeg muslimanskog zanatlijskog i radničkog društva „Hurijeta" osnovano je u
početku prošlog mjeseca društvo za potpomaganje
islamske sirotinje grada Sarajeva, i osnivači, htijući
već u samom imenu toga društva da dadnu simbol
njegovog zadatka, — prozvaše ga „Merhametom14.
Kult merhameta, kult milosrgja i naklonosti prema
slabijim i iznemoglim, jedan je od glavnih propisa
svih pozitivnih religija. On je subjektivni odraz čovječije duše i srca i on rezultira ne samo iz potrebe,
koja bi ga iz obzira prema 6pćem i pojedinačkom
položaju zahtijevala, nego i što sam čin merhametski
ima uske veze i sa višim etičkim finesama čovjeko
vim. Kako je pakp merhamet uvršten i u kardinalna
načela islamske vjere i kako su muslimani obligatno
obvezani na vršenje ovoga propisa, našj_ zanatlije i
radnici, organizovani u društvu „Hurijjetu", učinili su
ovom inicijativom jednu dužnost, koja im je i kao
ljudima i kao muslimanima stavljena u najpreče zadaće.
Uz ovo lijepo svojstvo, kojim se ovaj stalež odlikovao,
hvale vrijeđanje fakat,da su se i ostali krugovi musli
manskog sarajevskog gragjanstva za ovu stvar zainteresovali bilo moralnom uputom, bilo materijalnom
pripomoći. Vijest o osnutku i konstituiranju ovogaudruženja rasprostrla se elementarnom brzinom. U
šem gradu i, sudeći po agilnosti,#sitiv&ža''!
gobrojnom up is ivanjtfcJS2fl đ vžiAigidtffr ffe Se je sav
interes n ašeg^-^j^a-J^toćfflL llad oko ovog a'ktualPa’ kakovu rezultantu možemo da povučemo iz
.ove činjenice? — Nikakovu dfOgt^ tfego da je osnu- tak nMerhameta“ diktirala neminovni potreba; da u
Sarajevu veliki broj islamske sirotinje"- it- istinu po, stoji i da je ta rana našeg socijalnog, položaja po
stala osjetljiva sa svim svojim još osjetljivijim po
sljedicama.
Nameće se u savezu s ovom žalosnom istinom
i pitanje: otkuda su baš u Sarajevu imovinske okol
nosti mnogih pojedinaca i porodica tako mizerne?
Uzme li se u obzir, da su u Sarajevu, kako indu
strija i trgovina, tako i sve ostale grane zaragjivanja
najraširenije, uvaži li se, da je Sarajevo kao glavni
grad Bosne i Hercegovine ujedno i centar svega na
šeg financijalnog i kulturno-socijalnog života, izgleda
u prvi mah paralela sa velikim brojem sirotinje
nelogična i neprirodna. A ipak je ona i logična i
prirodna i potražimo Ii uzroke ovoga fakta u veli
kom dijelu nepismenosti, koji hara našim gragjanskim
slojevima, obazremo li se u savezu s tim na neshva
ćanje našega svijeta u pogledu primarnih uslova za
savremeni život, smisao, zadatke i dužnosti novoga
vremena, onda dobivamo posve tačnu predočbu, da
je današnje slabo materijalno stanje mnogih sarajev
skih islamskih porodica plod konzervativnog raspolo
ženja i neprosvjetljenošću usidrenih mozgova. Taj ne
zdravi duševni odnos prema novim zahtjevima m a-,,
nifestira se u svemu. Primjer: Dok su sredpJi-jj|:<flšlH
zavodi, kojih ima priličan broLJ^Jti^JIcaćI prenatr
pani djecom in o v ie M ^ jrtl^ e ^ k ih familija, musli
manskih sređ^Ž^Bfatra«?z Sarajeva je upravo neznata ^ ^ P ajc ffi'if'f u' stvari modernih zanata, tako je u
■Svemu, Što može pružiti garanciju za solidniju i bolju
budućnost bilo jedne grupe, bilo gragjana, bilo na
roda uopće. Gradski centrum, u kome se u glavnom
odrazuje radha velićina i koji reprezentira kapitalis
tičku, financijalnu i imovinsku moć pojedinaca, go
tovo je izgubio sa sebe i ono malo muslimanstva,
što se pokazivalo u jeftino prodanim zemljišnim kom
pleksima, kućnim zgradama i ostalim ostacima nov
cem zamijenjenih vlasničkih prava. Pogledamo li pak
na gradsku periferiju, na one potleušice i na ona iz-
�34
nemogla sušičava lica po zabitnim ulicama, dobivam o
jasan pojam jedne katastrofalne kapitulacije neshva
ćanja pred razumijevanjem i razborom, nepism enosti
pred prosvjetom i neupućenosti pred smišljeno, tri
jezno i proračunano stvorenim planovim a onih, koji
se ne usudiše tražiti spasa tijelu i duši glupim otpo
rom protiv kulture i njezinih prepotencija. — Sudar
dvaju svjetova i neumoljivo pravo i zakon jačega.
Osnivači r M erham eta“ imajući na umu, da bi
jeda i nevolja uragjaju pošljedicam a, koje imaju ja
koga utjecaja i na cjelinu, povedoše akciju, da ma
ferijalnim potpom aganjem sirom ašnih i iznemoglih
olakšavaju im život i da ujedno paralizuju jednu po
javu, koja je većinom u spodobi m uslim anske žene
ispružene ruke za m ilostinju nanosila sram otu i stid
kako bogatijim našim krugovim a, tako našem ele
m entu uopće.
Ako uztretiram o razloge, koji su izazvali po
trebu ,,M erbam eta“, pa dogjem o li do korektnih za
ključaka, koje ovdje izložismo, m oram o se posve
opravdano pitati: je li dovoljna sam o zam isao rada
ovoga društva, koji bi se sastojao u momentanom
pružanju m aterijalne pripomoći bijednicim a?Je liš e tim
aktom stvorio u duši pom oženoga uslov za naprednije
shvaćanje kao preduvjet za izgragjivanje svoje eksistencije? — Nije. Ova m aterijalna pripom oć koristi m omen
tanom raspoloženju pojedinca, ali duh njegov sa svim
svojim lošim stranam a ostaje isti i ostavljaju se u njemu
na životu i na dalje oni protukulturni instinkti, da h a
raju tim narodnim jedinicam a, da zauzim aju sve to
veće dim enzije i da na čitavom narodnom tijelu os
tavljaju vidljive rane opće kržljavosti. D akle uz m a
terijalno nugjanje pomoći bezuslovno je kao paralela
potrebno i prosvjećivanje duha našeg sirom ašnog čov
jeka. „ M e r h a m e t " m o r a d a k l e d a b u d e h u m a n i t a r n o - p r o s v j e t n a in š t i t u č i j a i da je
dino pod tim temeljnim intencijam a provodi svoju na
taj način ispravnu zadaću. U tom smislu djeluje
„G ajret“ preko jedan decenij i vršeći časnu i patri
otsku ulogu prosvjetnog upućivanja našeg naroda,
potpom aganja naše om ladine i stvaranja jedne kul
turne generacije u „M erham etuu bi dobio svoga suborioca proti džehaletu i proti svemu, što ne vidi u
prosvjeti, u nacionalnom kulturnom razvoju i osviještenosti preduvjeta za svoj opstanak. Kada je — kako je
u početku rečeno — hvalevrijedno interesovanje našeg
gragjanstva za ovu inštituciju tako eklatantno pokazano,
vrijedno je i potrebno je, da se upozori pri tom na
p r o s v j e t n i m o m e n a t , koji m ora m uslim anim a
n a r o č i t o da je vazda na umu i da ga nikada ne
puste iz vida.
Padil Kurtaglć.
x
C m i r a c je B e p m ix .
iv.
Ako je *IexoB*) nncau y»cnx cpeAHHa, h>hxob „ h3o6JiHUHTe.i” KaKO cy ce y npBO BpnjeMe naaima,™ hhxh.hicth (sao Ba3apoB na Typren>eB.i»eBHX „OTaua n Ajeue ),
^ o c T o j BBC kii je nncau cbhx uoryhnx APy<*iTneHHx
CTa.ienca n H>nxoBa Be»mKa, Tonjia n xyMana .iby6aB, On
Hnje pnropo3HH MopauncT c jaeHOM TeHAeHunjoM Kao T ojiCToj, HapounTO icao T ouctoJ noin.-seAH>nx A»Ha cnora
Aje,iotaH,a. Oh Hnje HnrAje hh uoKymao, hh y je^HOM
cbom Aje^iy, Aa A& CBoje credo, H3Aojkh ochob6 n npnirunne CBoje pe^inrnje. OojekajykH Aa cbbko cyBniiiHO n
HapouHTo, TeHAenuno3H0 MopaAHCa&e KBapu ouiiith yracaK jeAHor yMjeraHUKor Aje^ia, oh r a je H36jeraBao. O h
Hnje ynyknnao A>yAe nrra Tpe6a Aa PaAe H KOi H npaBau
Aa y3&iy y acHBOTy a» nocrarHy AyxoBHo caBpmeHCTBo
u oABoje ce oa 3.ie, cyMopH6 MaTepnje. O h Hnje hh Kao
roro.Tb y »,MpTBHM AyniaMa“ n „PeBH3opy (n Kao aoUHnje H ^ ob y CBojnM ropKHM, necnMHCTHUKHM caTnpaMa)
H3Bprao pyr,iy HSBjecae c-iojeBe ApyniTBa a » nx thm,
HHAHpeKTiuiM, nyTeM upnBeAe Tmneu, cpehHnjeM 5KHB0Ty.
Oh je paAiio totobo cacBHM o6paTHO. MjecTO 6pyTa.iHnx
čarapa HaA Kojima je Torojb, nnniykn nx, UAaKao, oh
je nponoBnjcAao HajxyMaHnjy .A>y6aB npeMa unjeuoM uobjeuaHCTBy Koje je uoHHJKeHO n Koje naTn. H uho H113
H>eroBHx aje.aa caao je pa3Bnjaff>e Te ujieMeHHTe A>y6aBH,
h BaTpcHe pnjeun AyraaMa KOie cy HecpehHe.
Lla nnaK, y3a
to,
^.ocTojeBCKn Hnje HurAje
tbh -
ACHUH03H0 paaBiij io CBoje MopanHe HAcje. M oryke je
BjepOBaTii Aa ce oHe TaKo u a s o He Aajy hh oabojhth
na ouniTer oKBnpa Aoraijaja. A ah je, aa to , ^ocTojeBCKH
AaBao uchbot u .T>yA0 orraKBe KaKBu cy, He oHaKBe Kakbh 6a Tpe6a.in Aa 6yAy. O h je CTpor peaJmcTa h Aaje
A ora^aje ohbko Kano n x je bhaho, He AajykH hm Kojy
cpAaHHiijy HOTy n.in <J)aHTacrauHHjy 6ojy. C bc je y H>eroBOM AjeAy oHaico Kano je y acHBOTy, upocTO, o6huho
h CBaKOAHeBHO. Ila nnaK, h uopeA Tora, Mopa ce HacAyTHTH KOAHKO je ^OCTOjeBCKH UBTHO upeACTaBA,ajykH
CTBapnocT Hey.T>en[naHy h HenpoMHjeH>eHy. Cnaicn uac,
uoBjeK ocjeTH kbko 3anyua H>eroBo b6ahko pycKo cpue,
Kano ce ya6yHH nteroBa c&BjecT, 3aTpeuepe FteroBe hchbuh
fteroB BaTpeHH, HeyTjemeHH Ayx sajieupuia H3HaA oyMpauHHX peAaKa jeAHe upocTe HCTopnje jKHBOTa. O h ce
narao kba je nneao o y6nuH ueja je Ayma tojihko ocKBpH>eHa Aa BHine He Moace hh Aa uomhcvjh Ha BjepoBaH>e
y Bora. O h ce narao KaA je AaBao HCTopnjy oae 6nnjeA6, MpmaBe upocTHTyTKe rara ce acpTBOBajia aa Ajeuy
CBoje Mahexe. H oh ce narao h oHAa KaAa je Aaaao
oHor BJior, y Kopnjeny CBor acHBOTa uoKBapeHor uoBjeKa
m io je yHecpekno AjeBojKy oa TpHHaecT roAHHa h y6no
*) 3a je^an TpenjraK, un keMO ocTaBHTH HeioBa ru 6h
6 ap npaĆJiniKne KapaitTepHCTHKe nsBjecH nz BOJinicm nncai^a pycicnx.
^onnnje, MH keno ce iia h.hx ocbphjth yonnrre h , noćenje aHa^iHse h>hzobhx r^asnaz H^eja, ynoBopirrH y H6My .tojkii H>HxoBa npna^aBHBa h TaKo Heo^oAHBa CHara.
�35
ce, jeAHor KHniHOr pa3^aH>HBaa>a, npeA onnna npe^cTaBAeHor CTpaacapa. O a ce yBajeK naTao jep je oh BjenaTa
HCKOHCKa naTB.a. M cBa AjeJia H>eroBa, oa npBor ao nom•T»e^H>er, acTopaja cy jbyACKe naTH>e Koja aeke npecTaTH
Aok ce 'iOBjenaHCTBo Tjeinae He 3aB0JiH a ho npeaacTa
CBoja cpija, h y Kojoj je h oh HMao jeAaH eejiaK yAHO.
^ZTok ce y apvcbm KEbHJKeBHOCTHMa nacija onpeAjeJi»yjy npeMa cjiopMa Kaico je Aajy, HAejaMa Koje pa3Bajajy a AoraJjajaMa Ha Koja a x HamiH npeACTaBji>ajy,
il,ocTojeBCKH ce oa cbhx nacapa y cbbm KH>ajKeBH0CTHMa,
na a oa pycKax, oABaja CBojoM mapOKOM TojiepaHTHonihy a BaTpeHOM Jby6aBjby npeMa noBjeaaHCTBy. HberoBa je j t y 6aB HeyMopHa, a, uito je HajKapaKTepacTBHHaje,
oHa Haje caMo 3a oho Koja cy je 3aBpajeAHJin, Koja cy
ce cbojhm neAHBM, Hece6aHHBM hcbbotom hoahmh ao caBpmeHCTBa Aa Tpne a npainTajy, KaKo ToACToj 3axTajeBa;
OHa je jom npaje 3a oho noja cy cpija orpy6aJia y 3Jiy,
o npjtajia ce y TpajHoj TesKH>a sa MaTepajajiaaM ao6pom
a y HenoniTeHBM noABH3BMa, 3a CBe oae Koje je KopyMnoBaJio ApymTBO yAapaBraa hm Ha neJio acar noHHHcema
a cpaaoTe, a oABojaBtua a x oa ce6e Kao wyacHe obro.
npysKHJia jeA»a 6ajeAHa, npe3peHa a oAGanena npocTHTyTK8.
A ko ce, a aicjie, (ancTpaxyjyka CBe KmaaceBHe HeAoCTaTKe ^ocTojeBCicora) y3Me y o63ap meroBa rnapoKOrpyAa Bjepa a a ke ce HOBjenancTBo nonpaBHTa, oh, TaAa,
H3BjeeHo ocTaje jeAaH a3Me^y HajxyMaHajBx nacaua nm>
a x je HOBjenaHCTBO A8-®0 - O h je MHoro Bame yaaHHo 3a
nonpaB.'taH.e cpna oa cbhx Mopa*iHax AOKTpaHapa Koja
cy CBoje pejuiraosne Aoi'ue 36a ji a y xJiaAHe, yqene CTaBOBe a Koja h HKaAa Hacy Morjia a» npoApy AO JbyACKor
cpaa, A» r a acnaTajy, pa3yMajy a ynpaBe Ha Ao6po. Ty
jieKH H>eroBa ĐejianaHa jep je oh jeAaH oa ohhx (jtajiaHTpona Koja cy CTpa/ia^a 3a ceoje HAeje. A hh jeAHo
BjepoBaite Haje y3BameHaje oa OHora Koje je noTBp^eHo
poljCHOM CTpaAaaeM. H ane je penao a » cy HajBeka n a c a a
ohh Koja cy načajia CBojoM pol^eHOM KpBA»y. A ^ octojeBCKa je, 3aacTa, nacao CBojoM KpB»by.
V.
HajKapaKTepBCTHiHHje Ajejio ^.ocTojeBCKora, a Kao
n a c ija a icao M opajiacTe, jecT e B e.ia kb poaaH „ 3 j i o h h h
a K a 3 H a “ . To je H3BjecHO a a e ro B e H ajcaBpm eH aje, Haj-
PlMa n ac au a Koja cy ohjih Beka y«jeTHBna y kh>b 3K6BHOCTH, a , Aa He hacmo A ^ e n o , Ty je Typree>eB Koja
je Hanacao 6ecnpajeKopHa yMjeTBBUKa Aje-na Asema hm
B8HpeAHy <j)opMy, asBaHpeAy K0Mno3auajy a CBe m io
Tpaace paropo3HH ecTOTanapa; Ty je MepemKOBCKH Koja
je Aao caHTe3y, ohbko KaKo cxBaTa jeAaH moabphh
noBjeK, aHTHHKe JtenoTe a npouuinx, HCTopajcKnx BpeMeHa y oAHoey npeMa XpacTOBoj p e jia ra ja a merOBOM
npe3apaH>y cBera niTo eaApawyje iy jia , hito je aaT epajaJiHO a noxoTYbHBO. A jib hhko Haje iiMao tojihko cpua
koji a KO ^ocTojBBCKH. M c Tora He Moace HHKora 33 nyAhth mTo ce ^ocTojeBCKH n an iy h a CBoja AjeJia, Kano
n p an a CKađaneBCKa, Tp3ao y rpueBHMa a yBajeK nocjiaje
nacaa>a 6ao acnpnjbeH a 6ojiecTaH. J e p je oh y cBaKy
CBojy peneHHny yHocao no jeAHy capoTHH>CKy cy3y, a,
K3A je AjeJio 6hjio totobo, to je 6aJia 6ecnpaMjepHa,
HajAy6jt e npeocjehaHa a concTBeHHM BApaBJbeM njiakeaa
acTopaja JbyACKe n a m e .
TojicToj je njiaKao ia T a jy k a ,,3 aohhh h K a3ay ,
a , KaA je ^ociojeBCKH yMpo, oh je nacao jeAHOM c.bom
npajaTeJby a » My je to 6bo „HajMajiaja a Haj6jm asa
HOBjeK Kora je HKaAa no3HaBao . HapoaaTO, y noniJbeA^e
BpajeMe CBora »HBOTa, pa3Bajajyha cBoje Mopajme HAeje
(nanpaMjep y nJeBaHkejiy“), T ojictoj je Mopao mhoto
MHCJiHTH a a ^ocTojeBCKOra. T ojictoj je Aasao npnHuane
pejiaraje Kojy je hctom amueKHBajia nponaraHAa, ano He
y3M6M y o63ap H>eroB cacBHM T6HAeouao3HB poMaH „B acKpceH>e“. ^ocTojeBCKH je, HanpoTHB, Bek 6ao a »o kohKpeTHe npaMjepe „ hobhx jbyAHu, o6jiaropofyeHe HajBaiiihm MopajiHHM HCTHHaMa. Bek y „3.ionaHy a Ka3HH ,
^locTojeBCKH je Aao PaCKOJbHOKOBa Koja je nocjiaje
yw:acHHx cyMH>a, yHyTapa.e 6op6e a bcjihkhx CTpaAaaa,
npaMHO Ha ce Aa noAHece jom a JtyACKy Ka3Hy a » 6a
acTHHy a yTBpA0o ce y BjepoBan>y Koje My je
bhaho
6ojbe a HajAy6ji.e nacaH o, a y hcto BpajeMe a
jiaje Aje-KO.*) H nomTO je
cthhho
obo
B aj3pe-
A je^o Bpjio KapaK Tepa-
o63apoM Ha TeMy Kojy My pa3Baj»MO (p a je n j e 0
nacu n M a yHyTapH>er H a jia ija Ay™e), mk k e n o a » t h h .6roB y KpaTKy, y
H ajom uT ajaH noTe3HMa, c a A P * aH y , Aa >
n a Taj HaHHH, n peAdaBHMO, Ha jeAHOM KOHKpeTHOM npa&i-
jepy,
oco6 hh6 pycKe Ay™e PacKojbHHKOB npeACTaBJba CToacep oBe aCTopnje.
O h je jeAaH MjiaA, HecpekaH CTyAeHaT Kora je y6ajia
TJiaA h CBaKOAHeBHa naTH>a. O h je, y3 to, jom a Bpjio
ocjeT.’BBB, pa3Apa3KJBHBe npapoAe. H>eroB yHyTapH>a, h h T6JicKTyajiHH CBajeT je Bpjio mapoK, a ano je! y MOMeexy
Aora^aja Koje n ac au npeACTaBjta, o6opeH Ha Hacne bh AHKe a CKOHpeHTpaeaH totobo Ha jeAHy jcABHy HAejy.
T y HAejy PacKojbHHKOB je ao6ho CTyAnpajyka nopTpeTe
Be.iiiKHX acTopaj ckhx jihhhocth, HaponaTO HanojieoHa.
T a HAeja Koja tojihko naTH MJiaAor CTyAeHTa a Koja ke
AOUHaje 6hth H3Bop aa jeJior H>eroBor cTpaAaaa, cacToja
ce i’otobo y jeAHHOM naTae,y: I l i r a 6a paAao HanoJieoH,
HJia 6 hjio Koja Bejiana HCTopajcKa jihhhoct KaAa 6a , 3a
HCnyH>ea>e CBojux bcjihkhx a cnacoHocHax Haajepa, mopajia np ek a npeKO CTOTana, moska8 0 xn.t.aAa, Ji>yACKBx
3KpTaBa aok Aonpe ao an.’ba? PacKOjbHBKOB tbpab Aa
ce Ta JiBHHocT no3HTHBHO He 6a nofiojaBajia HHKaKBor
pyraeH>a b hbk 8Kbbx »cpTaBa. H oh to onpaBAaBa Ha OBaj nanaH: IIocToje Aeaje, y ivibbhom,
K aieropnje JtyA a: bcahkhx, h ocpeAH»ax, o6bhhhx bjih
Majiax. Be.iBKa nojeAHHua pal>ajy ce jeAHOM Kpo3 Bame
*) Ochm »3jioHHBa n Kasne*, ^ocTojeBCKH je, noKpaj npnnoBBje^aKa, Hanacao jom OBa Aje^a: M.iaflobcKO Aje-^o r*>BjeAHu
yCKopo 88THM „IIonnHCenn h jBpnje^enn , na Oii^a, pe^oM, ,,3anncnn
us MpTBor A°u a“) bH abot", „EpaKa JlapaMaaoBH . „S jiohhh b Kasna
H8amao je n y cpncKOM h y spBaTCKoM npnjeBOAy. y cpncKOM nepfiBBO, 1914, y H8Aao>y l'. C. B. ll,BBjaHOBnb&.
�36
BiijeKOBa. M Beii no TOMe iiito cy ohu Taico pojeTKH,
npeflCTaB.’ta jy Bpx HHTe.ueKTya.flHe e-inTe, yomnTe
Bpx HOBjenaHCTBa,*) hcto Kao iuto 6 h ofl kohhchtphuhhx
KpyroBa ohh HajMaH.ii Ha Bpxy ohjih h HajiviaBrnijn no
OApacaite cbhx ocTa.flHx Kafla 6h Be3ann, npeflCTaB.fl>a.flH
jeflHy MexaHOHKy enpaBy. UoinTO cy th bc.ih k h nojeAHHim y3ypnnpa.TH ce6n np&80 (h jh ra Hac.flnjeflH.flH, cb6
jeflHo; r^aBHo fla r a HMajy) fla cbojhm iiHTe^ieKTOM cToje
H3Hafl unje^ior nojenaHCTBa, ohh , no cbo] hm, HajBHuiHM
flyxoBHHM cnoco6HOCTHMa, Mory Bp.flo flo6po 3HaTH niTa
Tpe6a HOBje>3aHeTBy fla nocT am e je;iHy pe.iaTnBHy cpehy
n a 36mji,h . Cafl, 3 a flođpo noBjenaBCTBa (nCKJi>ynyjy}iH
concTBeHO flo6po, jep cy bcjihkh .fl>yflH po^eHH fla ce
3KpTByjy 3 a OHy MHoro.T>yflHy KaTeropnjy MawiHx) ohh
HMajy npaBa fla npera3e CTOTHHe .fl>yflCKHX »cpTaBa h
yKa.i>ajy ce y kpbh aok noKaacy HOBjenaHCTBy u h a 3a
KojnM cy TeiKH.flH. PacKo.fljHiikob je noTnyHo yBjepen y
HcnpaBHocT h HenoKOjfle6.i,HBocT cBojHx nocTaB.fl,eHHX
Hfleja. H y MpaiHOM, 6yHOBHOM pacnojoaceH>y, Bjepyjyhu
fla je h caM jeflaH ofl BHtnnx .fl>yflH (a.flH HHKafla He roBopehn 0 cbom n;Hjby), oh y6aje Heay 6a6y, 3ajiara,3Hny
h 3evieHamHny KOfl Koje je h cau 3a.iarao, h H>eHy Khep
JlH3aBeTy. CaKpnje HOBne Koje je ofl h>hx noxapao h
BpaTH ce KyliH y jeflHOM fioJiecHOM CTaH>y, noTnyno
eHepBHpaH h HcnujeH.
H acTajy flaHH ae ro B o r Be.iHKor cT paflaaa. J rHyTapn.e 6op6e, HeB3Bjecee a .m MpanHe eyuH>e, pacnHH>y
H>eroBy flymy. O h CTpenn ofl CBor flje^ia, CTpenn ofl
CBaKor no3HaHHKa je p &ty ce uhhh fla cy My ohh
cbh H a n p ary . HaponHTo r a y6nja u Mpneapn jeflaH
HCTpaacHH cyflau, nopfjm pnje UeTpoBHh Kojn je ce6H
ncHxo.flomKH flOK83ao fla je PacKOJbHHKOB y6nna, h aico
3 a to Hena ho3hthbhhx (j>aKaTa. T y je, y hcto Bpnje&ie,
noneTaK TemKe, 6o^He .T>y6aBH Pacico. bHHKOB^&eBe npeMa
Coc[)HjH (C oh>h ) CjeMjoHOBHoj, Khepii HeKor Ko.ieuncor
caBjeTHHKa h flpeBHor nnjaHHne Mapsia.fleflOBa, npocTHTyTKH npeMa npoijiecHjH, a .ah Koja ce HcpTBOBa^a fla npexpaHH CBojnM cpaMHHM 3aHaTOM fljeny CBoje Mahexe. T a
C o ita h yHHHH.ia je fla je PacKOjbh n kob, KaKO oHa Bevin,
npHMHo Ha ce6e „KpcT crpafla& a , to 3Hana: npeflao ce
B^acTHMa npH3HaBiuH ce 3 a y6Hny. Ocy^eH je Ha ocaM
roflHHa h noc.iaH, Kao KaMCH>eHHK flp y ro r pefla, y C h6npHjy. C H>HMe je h Coa>a. B eh 3a hckojihko Mjecepn y
Cn6HpHjH, PaCKO.tHHKOB ce nonpaB.fl>a h n.eroBo nonpaB.fl>eH.e je y CMHC.iy M opajinor 03flpaB*e&a, flyxoBHor
npeoKpeTa h BHraer, m Hper BjepoBaa>a y noBjenaHCTBo.
PacKo.T»HHKOB nocTaje flp y n i noBjeK.*)
(HacTaBake ce.)
B. K . M j 4»t h J..
II o M n p e f t e .
ohh
*) HaMa ce oBflje, b npoTHB boac, uaaehe IlnaeoB ,,Ubermensch“
as „3apaTypcrpe ■Hurvie^a Kao ;ia nocroje noBjecne ^jxobh6 cpe^nocTu
H8Meby PacKo.tiiBicoBAeBa ic aT eropncaii.a Jhyp,u h 3apaTyCTpHne
s a na,viOBjeKOM. 3apaTyCTpa, fotobo c.’ihhho Kao 0 PacKOJbhhkob , npe,v']a>»<e pa^nica-m o pymeH>e m ijojror 'lO B je ian c ra ro k ce
o6paayje iiHTe^ieKTyajinu Bpx, nafliOBjeK.
*) M u , y OBOM npiiKa8BBau>y c jeB ep im i m ican a, HehoMo ynosopaaaT u n a ,nofipy CT pasy pycK or peamiBMa. T o Ca Hac o^ bo.io npeflajieKo, a to , uajaafl, im jo mi TeH^oiii^iija obo Tene.
X
JlaraHO je c 6 oaom yMHpaflO Bene,
Kafla cmo ce Hani.in, hekoh nyTa fly ro r,
Ca paHOM Ha cpny, iuto thuith h nene,
He 3Hajyhn Kano jeflHo nopefl flpyror.
ETpy5KH.flH
To je
cm o
pyKe hyTKe n 6e3 pjenu,
Ty»cHo noMHpeH.e Harne,
3HacMO, aBaj, fla ce HeniTo npjenH
6 hao
A^ih
3 aoko6ho
h
cypo Mei^y nyTe Harne.
pyne rpneBHTo n.ie.iH,
Ilorjiefl HaM ce HeKyfl ckphbbo h 6je>;<6,
H flOK
cmo
H h nflaKa.flH
hhcmo,
njeBaflH
hht
KJiejm,
Jeian TeacaK yMop Ha HaMa je ^ieacd.
y flyniH je Harnoj 6hjio TaKo jaflHo,
HecTaflo je cBera 6or3Ha Kyfl h Kafla,
He peKOCMO 36oroM hh todjio hh xjiaflno,
II 3a yBHjeK ce pacTaflocMO Tafla.
BeSHMeHH:
C B eT a
h o
B.
Kao fla cy BHTa KpHJia
flHBCKoj
6ajKO
uthuh flpeBHe
CflOMJbBHa,
^eacn 3eM.ta CTapa.
Mnp.
Hcn.iHBajia MecenHHa,
6ejia, 6e^a;
CB6 je nyie Hcnpenfleaa y m np, mnp.
Ha flajieKO
h niHpoKo; no penaMa, no nJiaHHHH,
no fly6paBH h ao^ hhh
□ao Mnp.
IIoBc.ao ce 6yfleo
kojio;
thxo k o jo :
hoHho
rope y fly6HHu
ohh
fijiare,
aca.iocHe,
mhjiocho;
a CBe HHace, a cb6 nnace
CBeTJIOCT CTHMCe
n^aHeTy rfle MecenHHa
pa3acjaBa Tonjiy
CBOT^ia
H obojio ce ž e n in e
r^iac
hoH.
hoH.
Hero kojio fleBojana,
a hh flaxa,
KO ca c,Tpaxa
ce m ije Hnrfle nyo,
caMo TMyo
kojo
�37
YAapaq ce cpua qy,
KaA yTpHy hcko oko
h npoey ce BaTpeH Maaa:
no^c
mmc6
Ha AajieKo, nolje a CBe hyTH
HHiiiTa ce Hii 360,10 HH|e.
ko a*
Mnp.
A KocaTux jaceHOBa 6e.ie rpaHe pa3acjane
na ce AH?Ry Kao Aa my»e
CBenaH noj h bcjhk, h cbct;
AH>icy, CTBHcy
y 6poH3aH 0 CTaK.ien
cboa.
A ja ĆAHjeM, a ja cafeaM,
u xTeJio 6a mh ce He3Hau iuTa,
jcp ocehaM Heimo cBeTo
OA 8Be3Aa, OA 3B63A0ua cb 6T h x t h x :
3Ham Kao KaA Aenaija tohjio ce Mo,ie
Aa ce oTBope He6eca,
na je Jieno.
Y:
Slutnje.
To je bilo vrlo davno kada su mi čelo dotaknule njene ruke. Ja sam sjedio uz prozor, u Ijetnji
sumrak, i gledao kako se s neba gube boje i tiho
sjenovito drhtanje prelazi vazduhom. U ulicama je
bilo prvo večernje zatišje, i dok su se palile sijalice
i sniski krovovi kuća prelijevali u žutoj, prljavoj svjet
losti, kao da je u mojoj duši nešto bljesnulo, i odmah
dogorjelo. Imao sam čudan, mučan san u rastrganom
i isprekidanom drijemežu, i od njega su mi ostali
samo rascijepljeni odlomci koje nikada neću sabrati
u cjelovitost. Meni se čini da sam vidio tri crna bora
s krunama uzvijenim prema nebu. Oni su domilili do
mene, naklonili se i zloslutno zašumili. I mračan vje
tar zaciliktao je u njihovim granama. To je bio dug
put kuda su prošli; ja i sada vidim, u uznemirenoj
svijesti, njihov patnički trag. Njihova je pjesma bila
žalobna i duga, ali riječi nisam mogao razabrati. Raz
bijene, mucave i nerazumljive, one su mi pale na
dušu kao kamen. 1 ostale su. Ja ih osjećam.
To su bile njene ruke koje su mi dotakle ozno
jeno čelo. I njene oči, modre i dobre, zagledale su
se u mene s nježnom sestrinskom pažnjom. No ja
ne znam šta mi je rekla; osjećao sam samo užas i
težinu izgovorenih riječi. 1 to više nije bila sestrinska
priča, uvijek vesela i svježa za mene koji sam po
bolijevao. To je bilo ono što nisam nikad razumio.
Tri crna uznemirena bora razmahala su se pod mo
jom glavom i razrasla. 1 s njih su padali sjeni,
ogromni, teški pod kojima je moje tijelo izgledalo
mršavo i suvo, i moje lice posivilo i umrtvljeno.
Zatim, kad je ona umrla (ja ne znam ništa; ja
je nisam vidio), javljala se kad i kad u meni želja
bez ispunjenja, bijedna, zaludna želja da opet osje
tim, u toplom drijemežu, njene ruke na svom čelu.
Ali, šta da dočekam! Ja sam znao da je to nemo
guće; pa ipak! Jer je u njenim očima bilo toliko ne
izmjerne dobrote i toliko blagosti za mene. Njeno
sam srce ja jedini razumio. Ono je bilo za mene
uvijek prepuno milošte; i ja ne znam žene, osim
majke, koja mi je učinila toliko dobra.
Pred mnogo godina sjedio sam jednog dana u
zeleno obojenoj klupi, i slušao s ravnodušnošću da
vane lekcije. Na crnoj, izjedenoj tabli, učitelj je pra
vio bijele znakove, crtao kružnice i uz škripu Šestara
mjerio uglove. Poslije je sišao s podijuma, uzeo jednu
dasku s procjepom, ispravio je pod kosim uglom i
niz uska, užljebljena udubljena, pustio uz oštro škri
panje dvije kuglice, bijelu i crvenu. To je bilo osnovno
predavanje o padanju tjelesa niz strmu, kosu ploču.
Ja sam okrenuo glavu, i, kako sam sjedio uz
prozor, zagledao se napolje. Bilo je ljeto. Pitoma ze
len prelijevala se pod obilnom sunčanom svjetlošću,
nemirno se pokretala trava kao da čezne da se po
dignu suncu. U našu sobu dolazio je miris suvote i
sijena, ulazile su muhe s podmuklim zujanjem i di
zale se, onesviješćene od toplog vazduha, do bijelog,
isprepucalog plafona, pa onda padale, s tihim treskom, na naše klupe, sklopljenih krila. 1 opet sam ja
zadrijemao. To je bila jeziva uspomena na tri uzrasla,
velika bora čije su grane zadirale za nebo, i u čijim
je mračnim krunama pjevao vjetar. Tada mi se uka
zala moja sestra. Blijeda, možda i bijela, sasvim tiha
i prozračna kao privigjenje. Ali su njene oči bile
žive, i meni je izgledalo da govore. Ona mi je poka
zivala na borove, slabo i sporo, kao da je mnogo
stoji dok podigne svoju meku ruku. Možda me je
htjela pogladiti po čelu? Ne; ja ne vjerujem. A kad
se opraštala od mene, njene su oči bile pune suza,
i njena donja usna drhtala je mrtvo otpuštena, bes
krvna.
Kada sam se trgao, predavanje je bilo obusta
vljeno Oko mene su se bili načetili drugovi, i oni su
mi se smijali, ne shvaćajući me. Ali je učitelj, skup
ljenih vjegja, namršten, strog, klimao ozbiljno glavom
i gladio, me po kosi. Odvezli su me kući u truckavim seoskim kolima, i položili na postelju.
Ja sam ležao bolestan više od dva mjeseca. Mi
slili su da neću preživjeti. Snaga mi je bila oslabila,
ruke se uzele, oči iskočile iz jama, prestrvljene. Ja
sam se vidio u ogledalu, mršav i ostario kao čovjek
koji je mnogo preturio preko glave. A, ipak, ja sam
imao neko tiho nadanje na skoro oporavljenje; u meni
se razgoravala želja za životom i društvom.
Noć poslije mog bugjenja iz stravičnog zanosa,
javila mi se sestra. Ona je sad bila promijenjena, kao
da je mnogo patila. Ali mi nije ništa rekla, i ja ne
mogu da znam da li je to u njenim očima bljesnulo
�38
potišteno strahovanje za mene? Ili sažaljenje? Ili joj
je bilo ravnodušno?
Prvi su mi koraci bili nesigurni. Pošao sam po
jednoj sunčanoj liniji koja se probila kroz prozore i
veselo se ispružila po podu moje sobe. Pošao sam,
zateturao i udario glavom o prozor. Osjetio sam vrelu
krv na licu i Šakom sam je zagrabio. Htio sam
da je prospem po sunčanoj liniji i istkam jedan ći.
lim od svojih razorenih ćelija.
Položili su me u postelju ponovno. Ali sam već
bio manje bolestan. Ipak su nada mnom i dalje lebdile uplašene oči stare majke. Ona je imala samo
mene. A ja ne znam ni da sam je volio, ni kako,
ni zašto.
Kada mi je bilo osamnaest godina, prvi put se
u meni javila strast. Bio sam do tada čedan, povu
čen, uvijek zadubljen u sebe, nikad se nisam nasmi
jao; ja sam vidio u svemu sjen tragičnog, nad cije
lom prirodom drhtali su moji uzrujani snovi, iznad
svega uzmahivali su crni borovi, s krunama koje se
zloslutno povijaju prema meni. Izrastao sam, i nisam
ništa proživio; moj život bio je u meni i sve van
mene bilo je tugje, nedokučivo, za mene daleko i ne
shvatljivo. Ja nisam poznavao čovjeka; nisam slušao
ništa o njegovim plemenitim naporima, to je bilo van
moje zainteresovanosti, ja tu ne bih ni onako našao
štogod.
Ja sam prolazio ulicama ne gledajući nikoga.
Kao da sam bio slijep, moj je hod gotovo sličio na
tapanje. Mene nije iznenagjivala stilistička ljepota no
vih kuća, obli uglovi sa podignutim satovima, u mo
drom okviru. Velika kazaljka, sa zlatnim vrhom, nije
budila u meni ništa prijatno i neprijatno. Šta više,
bilo mi je sve jedno kada se pomiče, i zašto u opšte
ide. Ljudi mi nisu bili dosadni ni dragi jer ja se ni
sam mnogo s njima sastajao, još više, razgovarao.
Samo su me uznemirivale ljetnje večeri kad se slegne
prašina, prićuti i zataji zaneseni huk varoši, a s neba
padnu mršave sjeni, zaoble stvari i dadu nov izgled
ulicama koje prolazim. Onda je u meni počinjalo ne
što da trepti, podizalo me i nosilo s bezmjernom
snagom jednog gorostasnog diva.
To je bilo ono što me je prvi put srelou osam
naestoj godini. Strast koja je dozrijevala.
Ali ljudi koji su svoj vijek protukli u mutnoj
usamljenosti, odakle su mogli da zadobiju nečije sim
patije, da ih zatreba neko za sebe, s ljubavlju i bez
običnog, oporog sažaljenja za one koji pate? Pa to
ja i ne razumijem. To ja neću nikada rastumačiti.
Ja ne znam kako se ona zvala. Ja nisam zatra
žio nikada da joj protepam ime, i u svom tepanju
naslutim svu toplotu ljubavi kojom je zalijevam. Ni
šta u nas nije bilo zajedničko. Mi se nikada nismo
ni rukovali. Prošli smo jedno pokraj drugog, i onda
se zaboravili, ako se to može zaboraviti. Samo jed
nom, za sve moje ljubavi, došla mi je u sobu. Ja
sam ležao na postelji, otvorenih, raširenih očiju i či
tao Hobsovu knjigu o umjetnom čovjeku. To jest, ja
sam bio otpočeo da čitam tu knjigu, pa sam je osta
vio, obrnuvši joj korice, onako rastvorenu, na svoja
prsa. Gledao sam u jednu tavanicu koja se izdvojila
od drugih, sa žutim i posivilim pjegama vode koja
je kapala kroz njih, za velikih kiša. Ležao sam tako,
kada je ona ušla, a napolju je bio dan, podne, i
puna junska toplina ulazila je u moju rasporegjenu ti
šinu. Muhe su visile o prljavim staklima, kao mrtve,
i samo kad i kad čuo bih kad bi koja pala i bolno
i otegnuto zuknula. A ipak, i ako je dan bio tako
sparan, na brdu su se, baš prema mome prozoru,
igrala djeca. Čuo sam ih gdje viču.
Ona je sjela pokraj mene, naslonila se na ruke
i gledala me. Nisam se ni pokrenuo. Ja sam vidio
šta radi, ali nisam želio da joj što priznam. Ta Šta
me se tiče, ja je nisam zvao! Ali, neosjetno, protiv
svoje volje, obrnuo sam glavu malo u stranu. Sada
sam je vidio sasvim, i ja se dobro sjećam svih bora
i nijansa boja na njenom odijelu. Posmatrao sam je
polagano, razmatrao sam njene ruke, grudi, i podigao
pogled do lica. Mršavo, isplakano lice sirotinjskih
djevojaka, čak malo i smežuravo oko usana; nos zavijen, i daje njenom licu izvjesne drskosti, koju ubla
žuju dobre oči, plave i tihe kao što su bile u moje
sestre.
Ćutali smo, jer mi nikada nismo ništa govorili
Pa i onda kada sam je prvi put sreo, jedne kišne
ljetnje večeri ispod kestenova koji su turobno šuštali
napojeni i oteščali od vode, ni onda. Pogledao sam
je. I ja sam bio ubijegjen da me voli.
Gledao sam je. Za mene je bila lijepa jer ja
nisam imao kada da svaki čas odbacujem i podižem
nove ljepote u svojoj duši. Jednom se to dogodilo,
jednom smo se sreli i razumjeli, pa to za uvijek. Ja
sam pokušavao da se nasmijem, i ako je to došlo
samo od sebe. A ona je bila tako ozbiljna i pažljiva.
I kako sam je gledao, u meni se uznemirivala krv,
nervi su se napinjali i treptali. To je bilo za mene
neko novo osjećanje, kao da sam ležao u zagrijanom
pijesku i odnekle iz vode kod koje sam se odmarao, dopuzile pijavice, pripile se uz moju kožu i počele da
sišu krv strasno, golicajući. Mora da je i moj pogled
bio drukčiji. Ja sam osjećao neku vatru u očima koja
je pekla i koja je bila prijatna.
Meni izgleda da je i ona opazila moju uznemi
renost. Dvije uske, kao para tanke, pruge rumenila
izbile su na njenom licu i u njenim očima zadušila
se prestravljenost napuštena čeljadeta. Gledali smo
se uporno, i kada su se pod njenim pogledom zaklo
pili moji kapci kao u djeteta kad ga majka počne milo
vati. Oteščali su mi kao od olova. Ja sam zadrijemao.
Tada su, najednom, s hukom, s pobjesnelim ur
lanjem vjetra, iznikli pred mojim zaklopljenim očima
crni borovi, uzmahujući granama; ali sada je njihovo
�39
lišće bilo požutilo i smežuralo se, s njihovih stabala
zgulila se koža i uvela. Do mene je došla mrtva se
stra; naslonila se na moj jastuk, i zagledala mi se
u oči. I ja sam osjećao davno željeni dodir njenih
ruku na svom čelu, malo vlažan i malo opor. Ali u
tom dodiru bilo je nečeg punog molbe, beskrajno po
niznog, kao da je ona trebala da se ponizuje preda
mnom koji sam je vrijegjao, koji sam bio njen mučiiac i tiranin! Zaplakao sam. A kad sam se trgao,
uz mene je još uvijek sjedila nesrećna djevojka. Ona
je razumjela svt. Ona se praštala.
Ja sam ne znam kakav je zvuk imao moj glas
kad sam joj rekao:
— Idi.
To je bilo jednom za uvijek. Tako se svršilo.
Ljetni dan je prolazio kad sam ustao s postelje.
U vazduhu su cvilili komarči, zaneseni u jednu pau
kovu pregju koju je vjetar razvio i nosio. Osjećao
sam čudno onespokojenje. Slutnje su mi punile d u šu .
U grlu mi je bilo gorko, čak bljutavo. Oči su se nadule i okrvavile.
Tih dana prelomilo se nešto u meni. Čini mi
se da sam tada postao starac bez želja, tek s malo
sitne, skromne volje za životom.
Tada sam promijenio svoj način života. Mjesto,
kao prije, da se osjećam dobro napolju u slobodi, i
da se dajem potpuno svojim snovima, ja sam inten
zivno počeo da živim noću, zario se u knjige kao ka
kav zvanični moljac i udubio se u stranice s mirnim,
suvim izlaganjem stvari. Sve što je bilo strast, ja ni
sam volio. Sve plamene knjige postale su mi bljutave.
Govorili su mi da sam poludio.Ja, poludio? Ne
vjerujem. Ali je na moje srce pala tuga koja me boli
još i danas. To se ne liječi za života, i ako sam po
kušavao.
Ne liječi se.
Jedne kišne večeri, kad su rascijepani oblaci,
kao požutile, iscijegjene krpe, kupljali se uznemire
nim nebom, meni je došla volja da izagjem na ulicu.
Sjedio sam dugo u mraku jer se tada osjećam tiše.
Ali, sve jedno. Kao da sam slutio da će se nešto
strašno dogoditi, strahovanje me je obuzimalo, tijelo
mi se ježilo i podilazili ga mravci. Nisam htio da
otvaram svoju zoologiju iz koje sam pročitao dušu
životinjS i zavolio ih, ja, bijedni čovjek, koji je bio
ravnodušan prema jednoj ženi, i koji nikada nije ra
zumio dušu onih koji vole.
I, izašao sam.
— Kako je to kad se pije? pomislio sam.
A tamo u sobi, ubogo osvijetljenoj, s fenjerom
koji je čagju pokrio teška, tvrda stakla, veselili su
se ljudi. Uzbudienje i radost bila je u njihovim dušama.
Vratio sam se u jutro kući pijan. I od tada ne
prestano, i ako to ne tješi. Ali, šta da radim? Kad bi
se bar jadnom, bar za trenutak, uvukle u svoje mračne
dubine moje uznemirene slutnje!
Ja tražim samo za malo. Pa onda na put, za
uvijek!
***
4>anH:
T a M iia c je h a ib ii.
(HaCTaBaK).
II(xvnije npnax npo.i>eTHnx py>KHiix ^aHa, noc.iaje
npeAnpo.i.eTHHx 6yjana h oTon.taBaifca cH>eroBa, Ka# c y
Harne Mpa'iHe uiyMe, npBH h jeAHHn Ao6pa cycjeAU Harne
BaponiH, Aof>Hna.ie CBojy npaBy c.7iiKy, — O h Huje 6no
Mel)y Hana 3a HeKO Bpnjesie. H36jcraBao ca&i A«* y3Hesmpyjesi Moje APyroBe n oojecHor cycjeA» (oh ce Huje paAOBao AoaacKy npo.T.eka!) naTaH>mia, a » .ih cy rAjeroA
BHAjo-Tn h.hh Mo:KAa cycpe»7a I L e r a . IIoBjepoBao caM
Aa .711 je noTpeĆHo, Aa E b e r a ho r.ieAaM 3a HeKO Bpujesie. JK e.ino eaiu Aa ce no3a6aBHM Ma.io yroAHujn&i HyarpeAHocTHMa (jcp, mumutu o „Tpeheiu Kpyry“ ojeine noja,
TaAa jeAnna 3aAaha). TaKO caM y Te AaHe HacTojao, a »
ce oAKpaAeM oa Mojnx h Aa 0A»iyTaM xaMo ao neptnjiepnje Bapouiu, rAje caM, ocjekajyha KOHanHy nponamhehoct aTMoctjiepe, n oneKyjyka Ao^aaai« npo.T>eha, — mh(Viiio, Aa .ih hy CMjern AoneKaTa iiAyhii HOBeMČap, a noc.iHie H>era oneT cn>eroBe. Macino caM, Aa .ih he jom
yBnjeK, Kao no Ha.iory Henor, nerAje AaJieKor cy.iyAor
ynpaBjr>a'ia, yBujeK a oAcaAa noCTojaTii Taj ucth, yo6aHajeHii, peA; Aa .ih he yBujeK, uoc.7Hje nonaHy.ior .inuiha
h 3aBpmeHiix njecaMa m.73ahx acuBOTa, Ao.ia3iiTB y noTnyHoj cBojoj c.TporocTH ii oBapenocTB, — HOBeMŽap. A
noc.nije H>era oneT skhbot, h OHAa oneT CTmnaBaH>e, yMHpaH>e. H TaKo y oecK paj. . . A 3aum>?... yoeT a.ioM ...
u,iiHii3aM cy.7yA°r, aaroHeTHor ynpaB.'baHa!
A jih , 0 h je Hajnoc.mje oneT Aouiao. H3r.ieAao je
Kao jeAaH o a ohhx .T>yAH» Koja cy nocjiaje ce era uoryk e r n HeuoryGer Aom-aa ao Tora Aa hm je cbo jeAno, h
KaA naj.iaKuie roBope: K lT a M a p u ...
I lu a TaKo nacoBa, KaA a noKpaj Hajoo.i>er a HajTaHHujer no3HaBaa>a
cbbx npn.inKa u npeAMeia, Koja cy oko Bac, KaA c ie
Haj6o.!be yBjepeHa Aa Mopaie noAy36Tu Heuiro, mTO b 3hcKyje opoApMaHe MoacAa yTHinaHe a cMiipene eHepraje,
nnaK oAManeTe pyKOM u ykyiaT e. HonjeK ce TaAa n p aTaja, npeMAa ce npeA cbmhm co6om ne 6a CMje.7o kyTaxa.
CaBjecT Kao a » y thm uoMemiiMa H3ryou c.Bojy d p o ro c T
a He Tpaaca o a sac Aa.i>H>er 0ApanyHaBaH>a. A k o Bae, ko
r.ieA» y toj x.iaAHoj no3a, B3r.ieAaTe My nyAaH, HapaBHo
aKO cxe 6am To.mico HecpekHu Aa B&c Haje pa3yMuo.
Be3 npoMajeH.eHe ooje .inua, 6ea KaKBor CTpaxa
paAa
u30CTaTKa a ca HecuMy.7apaHOJi x^aAHokoM, 0 h je MexaHH4Ho np aniao CTojiy, Aao rocnoAH Hy
ManKy
HeynyBaHe x ap T aje a
CTapo MjecTO.
OTHmao
a a CBoje
napne
O n a, Koje c y a n p a je 6a.ie CBiijeTJie, caA c y a 3 r. 7eAa.1 e
jom cBiiieT.m je, a aKO aem To 3aM openaje. M o rvio ce oa -
�40
Max BHAjem Aa cy 6a .ie oc.ia6a.iie Te Ao6pe a OTMeHe
ohh, oBjeH^ane Ma.niM n APXTaitHM TpenaBairaMa. PaueH a
H>eroBa 6a.ua cy ce jom Bimie upn6.imKn.ia 3aT0.i>Ky, 03 ry6.r>eHOM y Bejaicoj, rycToj kocu. ^o3Hao caM KacHiije,
Aa je OH Jieacao y 6 o,ih h u ii .
H e BiiaM aamTO, a-ua ejehaM ce, Aa HaM je jeAHor
A aaa BacTaBHHK cpncKor je3HKa ao3bo.hho, a & ce no3a6aBHMo „cvio6 oahom tomom . Il3Ban BpnjeAHOCTH je, MeljyTHM, cnoMHH>aTH niTa je 6ajio 3a BpojeMe paAH>e, jep
iviaBHo je 0 H0 ihto je aohuio nocviaje, t . j. na «iacy „ kopeKTyMa . 3 h 8m Ao6po, jep 6a.no je 36a.T,a komhhho, a »
je TaAa CTapa HacTaBHHK yjieTeo caB 3aAnxaH h noupB6BH0.
to B nje 6 a,ia nora.’beAHua CBaKUAaraer npeAmno^icKor „({)pTa.T,a“ pyMa (to 6 je u e c ia p a Bp.iBaa oBor
BacTaBHUKa), aaajiH cmo. — ^oinaBoin ao KaTeApe, CTapKe.i>a je 6p3o Tpecayo paAH>aMa, A03Bao ce6a f t e r a h
peaao My && 3 a Taj a a c „sioace a h a raeTaTa**.
— H a » HOBjeK nofviaje oBora oCTaBe skbb, —
p ea ao je ob — a Aa BOBjeK Be 060.110. CrpaiuHO, CTpam ao. O bo mh ce jom HBKaA Haje Aeca.no. I i rocnoAan
AapeKTop Kaace, Aa Kpo3 CBojax 27 roAHHa, e.nyjK6oBaH>a
a a je Taao im a aohchbho. / ( o^ btc, rjieA sjie. y x ! Je .na
obo JiyAOCT, 11.111 eokh „4>yTypn3aM“. . a.n0 nr.iynaTB3aMU
( 0 , BeojioraaMa!) y x ! capoM;i j a ! —
OnniTa paA03Ha.nocT. JjyKa. npHTp<iaBaH>e icaTOApa.
UpoTecTOBaite ohhx , Koje HHiiiTa Be 3aaaMa, jep ho Bo^ie
ceBBaiiaja. IIpeA ocjehajyhii Aa h e ce aeniTO o36hji >ho aoroAHTH n yB ahajyha Aa je MoacAa rp a je x a.nn aca.noCHO
6bth y OBoj np a.n a u a AjeTaa>acT, ocTao caM HenoMimaH
Ha CBoa MjecTy. U peA a mhom cy MiipoBa^ie cTape K*iyne,
6o,ieCBH cycjeA je jeAHOM noAnrao r.naBy, bhajbo y AHy
co6e arycHyTy rp y n y , no K ym a o Aa Me H em io ynaTa, a.na
yhyTao, 3ajeBnyo a oneT K.ioHyo. H aok cy ce Apyra
nponHH>a^a Ha npcTe, ry p a jy h a ce a rp a 6 e h a „6o.n>e Mjecto , f l f iT AB je o aa j, Koja je Tpe6ao Aa aaTa, CBe bhuic
TOHyo y Toj Maca. Hajnoc.naje je OTnoaeo HHTame ivnacom, Koja je, a aao c bc.iukom MyaoM, anaK npa.iHHHo
OA8Baa>ao.
— O 6ecMB(yiy CMnc.ia hjih o CMac.iy 6ecMHc.ia,
(T6Ma ce no ace.niH moskc oahochtb Ha rocnoAHHa „KopeKTopa a a>eroB a p y r a MHore APyre KpyroBe). — y n a npajeA 3HaM a yB jepea caM, rocnoAHHe, ko.ihko CTe Ba
AaJieico OA OBora m io h e Aa.i>e c.najeA0TH. M oacja
heTe oAMax a o c .iaje HacviOBa 3acTaTa, jep nacTe Habhkvih
Aa y 6ecMHCJiy TpasKHTe (viaeao, a o6patho. A jih , HOMaM pa3.nora,
Aa bbm ce H3BHH>aBaM.
KaaceM, MoacAa ho h e r e hh n a ra T a a ».n>e, jep ce đ o jare
p a j e i a Koje bbm H3i\neAajy HyA«e a HenpacTynaBHe
ođaBHHM MG3roBHMa. H a a o anaK npomiTaTe u aje .iy obv
CTBap, A°r °AHhe ce oho idto totobo npeABB^aM. Y hhhh heTe CBe, csmo a e yhyTaTa, je p heTe 3a6opaBaTa Aa ce
HaKoH CBera s a n a T a ie , a » .na je MoacAa obo cbb TaaHo.
I l a a aao b b to CBe yaaHHTe, to cyMH>aM a » hy ja to
BjepoBaTa. M BHajTe, ja Bp.no aecTO Hehy a » BjepyjeM.
B a ce, Ha npiiMjep, TpyAHTC, a » Me y bciuto yBjepaTe;
AOKaayjeTe mh, MyaaTe a ce6e 11 MeHe, a rpal>y 11 .no-
raKy, y ja oneT He BjepyjeM! IIlT a heTe, a .ia TaKo je.
MopaM naM npii3HaTii, Aa caM ce Bpjio bocto 3anaTao,
Aa ,!H je ađ a -ta Moryhe CBe oho ihto caM BHAjeo a ayo
y Baoioj cpeAHHH. IIoja3H o caM, y thm c.iyaajeBHMa ca
caaKe cTpaae, noKyuiaBao a » ce np n 6.iaMcaM BjepojaTHOCTH, a.ia anaK HacaM BjepOBao. H iim caM ja 600 oa*
Beh CTpor, na nucaM onpauiTao, a » we 6a x BjepOBao, a .ia
ra e bh 36u.i>a oHaKH KaKBH CTe ce h3bojihjih MeHn n p aKa3aT0 ! Hanoc.5beTKy, bh to joui Haj6o^>e 3HaTe, npeMAa
TajaTe, a ^ a unaK Hehy ce6e My<n r n i HCTpaw;yjyha y ce6a
KpiiBita 3a oho, Ha iuto ce 6yHBM. J a caM, aKO ce Beh
Mopa^io 6 htu Mehy sahmr aao, t p ^ iktto n 3.ia3. K o ja?
BjercTBO, oAi'OBapao je c.ia6a j a aho Mora J a . He, jaB.T>ao ce APyra, cypoBaja aho, Tpe6a pymaTH. PymaTH
oho m io a a je Ao6po, MaKap ce Mopa^o acpTBOBaTB, a
oho Ma.io Ao6pa, OHaj HecpeTHa ocTaTaic, ihto ce anaK
x p a6po oAPJKao y 3^y. Ja Me^yTHM bhahm, ocjehaM a »
je 3a pymeH>e CBera jom paHo. MoacAa ce BapaM. Bp^io
jiaKO Moryhe, a.ia anaK ce HeMojTe nopaAOBaTH, a » he
Ayro TpajaTH to neKaite. 0 , He, H ehe! Bp30 h e to 6hth ,
Aparn Moj rocnoAHHe, CKopo! BaAaTe kbko caM BaM
H CKpeH , jep a bh bo jb tc HCKpeHocT. I I Kaico bh , KaA
OAeTe npeAa.ieKo y acKpeHOCTH, 3apnAaTe BjemTo: O hh ,
Koja cy nMh.ia Ty cpehy, a ® Bac r^ieAajy y TaKHM moMeHTHMa, ABojaica cy: jeAHH, Koja oambx c B aaa 3anjiaiiy,
a APyra, npeAOcjehajyha komhhhoct Banie Macae, c Jiajy
ce a ocTaB.i>ajy Bac, a * oe TjemaTe c a a a . H bh a aaAa.T>e n.ianeT e! Hajnoivbe OAeTe a noTpaacuTe Bara Kpyr,
ApymTBo, Koje Bac npaMa pamapeHHx pyKy, yTjeraa a
ce6e a Bac a bh ctb oneT cpehHa. Hama A para A^HaraH>ana Bac to.ihko b o jh , Aa Hac o6e3HaHa chvthhm o6eharaaMa; oha * ce 3ajeAHo Bece.iaTe, 3aAOBO^>Ha a ona
c BaMa a bh c »>oMe. KoJiHKa c p e h a ! A niTa je ca
ohhm HeyTjenieHaM Koje Hehe hbko Aa npaMH, hh a »~
HaniH>arica ? . . .
(CBpmHhe c«.)
Fadil Kurtagić.
Intimna pjesma.
Još jedan put samo ukrašću se, gospe,
Do prozora Vaših s gitarom u ruci,
Kad srebreni slap se mjesečine ospe
Pun boja i cara ko s gitare zvuci,
Kad srdašcem Vašim njihov ton se prospe.
Dignuće Vas pjesma iz svilenog loga,
Koju pjevah davno — pred tisuće ljeta
Pred prijestoljem jednog umirućeg boga,
Kad drhtalo srce u pestiću cvijeta
Mirisavog, plamnog, strasnog, otrovnoga.
I tada će stidnih iza žaluzija
Zablještit Vam oči ko dva sunca vrela
U vrućici gledeć sred tih iluzija
�41
Prolistala stabla — davno ogoljela,
Gdje ih topli lahor cjelovima svija.
Mislićete, gospe, da su došli sati,
Kad padaju negve dugo proklinjane;
Mislićete: idu okićeni svati,
Da kumire dižu u prah popadane,
A gitara moja da ih pjesmom prati.
I kroz prizmu varke raspletaće luna
Svoje zlatne mreže na ložnicu našu
Pričajući zavist mnogih milijuna,
Kad svilenu kosu ja razmrsim Vašu
1 kad spustim glavu na njedra Vam puna.
Dok tonete u sne, što no lažni bjehu,
Zacviliće, gospe, gitara mi laka —
Ja smijuć se plačem i plačuć u smijehu
Izčeznuću ispod Vaših mušebaka,
Gdje no strepi priča o beskajnom grijehu.
/A
—
Xathqa - Mocrap.
H e
o c T iiB jb a j.
3aiuT ’ ocTaB.tam oBy rp y A y ja^nv
^ljeAa T Bojos Kp B .ty HaTon.i>eHy;
y
Tyb«HH y CRHjeTy x.iaAH y —
/Ia noTpaacnm cpehe?
O x He HA®. eeh np H rp .ni jane
O B y rp y A y j»AHy
II y3AHuiH y H apyijy H>eHy.
Ta ch A’jexe 3eM.be 6ojia,
,3,’jeTe T y re —
a
jeTe n.iana.
A.i He K.10HH paAH cyA6e
B o p 6a TBoja Herc je ja'ia.
He
ocTaB.’baj to h a o icpH.io
CBoje Majtce 0Tay6nHe, —
Beh je
h it h t h
npeA o.iyjoM
^la joj .T>enme cyH pe cnHe.
To je cyHne
uito
HeMohHe c h 8skh ,
O ho cpehoM 6 o a he a » y6^iaacn!
Henrik Ibzen.
Nora (K uća lutki)
Pozorišna igra u tri čina.
(N a sta v ak ).
H e lm e r. Noro!
N o ra (kriknuvši glasno). Ah—!
H e lm e r. Šta je to? Znaš li ti šta piše ovdje?
N o ra. Da, znam. Pusti me da idem! Pusti me
papoljel
H e l m e r (zadržavajući je.) Kuda ćeš?
No r a (kuša da se istrgne). Ti me ne trebaš
spašavati, Roberte!
H e l m e r (zateturavši). Istina! Je li istina, što on
piše?... Užasno! Ne, ne! Nije moguće, ne mo ž e biti
istina !
N o r a . Istina j e. Ja sam te voljela više od svega
na svijetu.
He l me r . Šta mi se izmotaješ tako glupo!
N o r a (prišavši mu za korak). Roberte —!
He l me r . Nesretnice — šta si učinila!?
N o r a . Pusti me da idem. Ne trebaš se gristi
za to: niko ne traži da tu stvar uzmeš na sebe.
He l me r . Ne pravi komedije. (Zaključa vrata
što vode u trijem). Ovdje ćeš ostati i dati mi računa.
Shvataš li šta si učinila? Odgovori! Shvataš li?
No r a (gleda ga netrenimice i veli reskim na
glaskom). Da, sada počinjem potpuno da shvatam.
H e l m e r (idući sobom). 0, iz kakva sam se
groznog sna probudio ! Svih ovih osam godina, —
ona, moja radost i moj ponos što je bila, — varalica,
lažljivica, — da, još i gore, još i gore, — zločinac!
— 0 te beskrajne grdobe što tu leži! Pfuj! Pfuj!
No r a (ćuti i gleda ga još uvijek netrenimice).
H e l me r (ustavi se pred njom). Morao sam slu
titi da će se da tako nešto dogodi. Morao sam predvidjeti.
Lakoumne osnove tvoga oca — ćut’! Lakoumne os
nove svoga oca, sve si naslijedila. Nemaš religije, ne
maš morala, nemaš osjećaja dužnosti . . . 0, koliko
sam kažnjen za to što sam mu gledao kroz prste.
Učinio sam radi tebe; i tako li mi plaćaš!
Nor a . Da, tako.
H e l me r . Uništila si svu moju sreću; upropa
stila mi svu budućnost. 0, misao je strahotna. Ja sam
u vlasti jednog besaviesnog čovjeka : od mene može
uraditi šta hoće, zahtijevati što mu se svigja, zapo
vjediti mi i zatražiti što ga volja, — i sve to ja mo
ram ćutke primiti. I tako jadno moram da skapam i
i propanem radi jedne lakoumne žene 1
Nor a. Ne bude li mene više, ti si slobodan.
He l me r . Ne fraziraj! S takvim se „govoran
cijama" razbacivao i tvoj otac. I, onda, šta će mi ko
ristiti, ako tebe više ne b u d e ? Ništa. On će i tada
da objavi stvar; a uradi li to, pašću, možda, u sumnju
da sam znao za tvoje zločinačko djelo. Možda će se
šta više, vjerovati da sam ja bio začetnik — da sam
te uputio na to! I na svemu tome imam da zahvalim
tebi koju sam za sveg našeg zajedničkog života, tako
reći, nosio na rukama. Shvataš li sada šta si mi
učinila ?
No r a (hladnim mirom). Da
He l me r . Nevjerovatno da ja to još nikako ne
mogu da shvatim. Ali, valja već jednom dokrajčiti.
Skidaj šal. Dole, skidaj ga, velim t i ! . . . Moram gle
dati i tražiti načina da ga umirim. Stvar se pod svaku
cijenu mora zatajiti. — A što se mene i tebe tiče,
�42
treba da izgleda da je izmegju nas sve onako kao i vati, voditi te i upućivati. Bio bih nečovjek kada te
do sada. Ali, naravno, samo pred očima svijeta. Ti ta ženska bespomoćnost ne bi dvostruko primamlji
ćeš dakle i nadalje ostati ovdje u kući; to se razu vijom dizala u mojim očima. Ne obziri se na grube
mije samo po sebi. Ali da odgajaš djecu, ne dozvo riječi što sam ti ih rekao u prvome strahu, u mo
ljavam ti; ne usugjujem se da ti ih povjerim ... 0, mentu, kada sam držao da sve prijeti, da će se sve
to morati reći njima koje sam volio toko srdačno, i srušiti, iznad moje glave. Oprostio sam ti, Noro; ku
koje još i sada — ! Ali s tim je svršeno. Od danas nem ti se; oprostio sam ti.
više nema sreće; još jedino ruševine, ostatke, odsjev
N o r a . Hvala ti što si mi oprostio. (Ode kroz
slasti — (Zvoni. Helmer se sabere). Šta je ovo? Zar vrata lijevo).
tako kasno! Zar da se najužasnije — 1 Zar da on—?
H e l m e r . Nemoj, o stan i. . . (Gleda za njom).
Sakrij se, Nora! Reci da si bolesna. (Nora stoji, ne Šta ćeš tamo u alkovenu*)?
mičući se. Helmer ide vratima i otvara ih).
N o r a (s polja). Da skinem odijelo i masku.
H e l e n a (polu-svučena u trijemu). Evo jedno
H e l m e r (na otvorenim vratima). Da, uradi tako;
pismo za milostivu gospogju.
htio bih malo mira i utaženja tvojih osjećaja, moja
H e l m e r . Dajte ga ovamo. (Uzme pismo i za bojažljiva golubice. Otpočini, umirena; ja ću te štititi
ključa vrata). Da, od njega. Dobila si ga; ja ću ga i čuvati. (Vrze se oko vrata). 0 kako je lijepo i to
sSm čitati.
plo u našoj kući, Noro. Ovdje ti se ne može dogo
No r a . Pa, čitaj ga.
diti nikakvo zla; ovdje ću te čuvati kao golubicu
H e l m e r (pri lampi). Jedva imam snage. Možda koju progone i koja se spasla srećno iz jastrebovih
smo izgubljeni, ti kao i ja. Ali ne; ja m o r a m znati. kandža; ja ću već da umirim tvoje ubogo srce koje
(Otvori pismo žurno; pročita nekoliko reda; pogleda tako kuca. Vjeruj mi, Noro, mir će se povratiti malo
jedan priloženi pisani papir; krik radosti). Noro!
po malo. Sutra će ti već sve ovo .'drukčije izgledati;
N o r a (ga gleda upitno).
i ja ti neću više morati da ponavljam da sam ti op
H e l m e r . N o ro !... Ne, moram ga još jednom rostio; sama ćeš osjetiti da sam to učinio. Kako samo
pročitati! — Da, da, tako je. Spašen sam! Noro, spa možeš i da pomisliš, da sam mogao odlučiti u srcu
šen sam!
da te otjeram ili prekoravaml 0 , ne poznaš ti prirode
Nor a. A j a?
jednog istinskog, pravog čovjeka, Noro. Ne znaš ti
H e l m e r . 1 ti, naravno; oboje smo spašeni, o- koliko ima za jednog muža neopisive slatkoće i umi
boje. Pogledaj. Vraća ti tvoju obveznicu. Piše, kaje renja svijest i osjećanje da je oprostio svojoj ženi —
se i žali — u životu mu srećan obrt — ah, šta nas da joj je potpuno, od sveg srca oprostio. Ona je, uje
se tiče šta piše. Spašeni smo, Noro! Niko ti ne može dno time, postala u dvostrukom smislu njegovo vla
ništa. 0 , Noro, Noro — ne, da iz svijeta najprije iz sništvo; ona je pomoću njega, ujedno, nanovo robrišemo ova odvratna pisma i papire ! ... Bar da vi gjena: ona je, u istoj mjeri, postala za njega njegova
dim, jednom — (Baci jedan pogled na obveznicu). žena i njegovo dijete. 1 to ćeš mi, od sada, u istinu
Ne, neću da gledam; sve neka mi je samo san. (Raz da budeš, ti ženo bez pomoći i savjeta. Ne boj se
dere obveznicu i oba pisma, sve baci u peć i gleda ništa, Noro; budi prema meni samo otvorena, ja ću,
dok gori). Tako; sada više ne egzistuje. — Pisao je onda, biti tvoja volja i tvoja duša. — Ali šta je ?
od badnje večeri ti si — 0 Noro, bjehu to za tebe Zar ne ćeš u postelju? Obukla si se?
tri užasna dana.
No r a (ulazi u svakodnevnom odijelu). Da, RoN o r a . U ova tri dana izdržala sam oporu borbu. berte, sada sam se obukla.
H e l m e r . Kakvih si muka morala pretrpjeti, i
H e l m e r . Ali, radi čega? Kuda, tako kasno?
nisi imala nikakva puta osim — ne, nećemo da mi
Nor a. Noćas neću da spavam.
slimo o svim tim gadnim stvarima. Sada ćemo samo
He l me r . Ali, draga Noro —
da se veselimo i ponavljamo: prošlo je, prošlo je !—
N o r a (gledajući na svoj sat). Tako kasno još
Zar ne čuješ, Noro? Kao da još nisi shvatila; da, nije. Sjedi ovamo, Roberte; imamo mnogo da reknemo
prošlo je. Šta je — šta znači taj tupi izraz lica? Ah, jedno drugome. (Ona sjedne s jedne strane stola.)
draga, uboga Noro, ja razumijem već: ti još ne mo
He l me r . Noro — šta to znači? To hladno,
žeš da vjeruješ da sam ti oprostio. Ali ja sam ti u kruto lice —
istinu oprostio, Noro; kunem ti s e : sve sam ti opro
Nor a . Sjedi. Imam da govorim s tobom o
stio. Znam, uradila si sve iz ljubavi prema meni.
mnogo čemu.
N o r a . Da, iz ljubavi.
H e l m e r (sjedajući joj nasuprot, s druge strane
H e l m e r . Ti si me tako volela kako žena mora stola). Noro, plašiš m e... Ne razumijem te baš nimalo.
da voli svoga muža. Bila su jedino sredstva koja
N o r a . U tome i jest stvar. Ti me ne razumiješ.
nisi umjela da izabereš. Ali, misliš li, da si mi manje A ja te isto tako, nisam razumjela — do večeras.
draga što nisi umjela da radiš na sopstvenu ruku?
*) Malena spavaća soba.
Ne, ne; oslanjaj se samo na mene; ja ću te savjeto
�48
Nemoj, ne prekidaj me. Slušaj samo što ču reći
Ovo je jedan obračun, Roberte.
He l me r . Kako misliš?
N o r a (iza kratka ćutanja). Je li ti, otkako ovdje
sjedimo, udarilo nešto u oči?
He l me r . Šta bi moglo biti?
No r a . Mi smo samo osam godina živjeli vjen
čani. Udara li ti u oči da mi, ti i ja, muž i žena,
prvi put večeras govorimo ozbiljno između sebe?
He l me r . Da, ozbiljno — šta znači to?
Nor a. Za punih osam godina — šta više, i
dulje
od dana našega prvog poznanstva mi nismo
nikada rekli ni jedne ozbiljne riječi o ozbiljnim
stvarima.
H e l m e r . Zar sam ti trebao na vrat natovariti
briga koje mi ne bi mogla pomoći da snosim?
N o r a . Ne govorim o brigama. Velim, još nigda
nismo ozbiljno govorili ni o jednoj stvari.
H e l m e r . Ali, Noro, zar je to bilo za tebe?
No r a . Eto, u tom grmu leži zec. Nisi me ni
kada razumio . . . Dosta mi je zla bilo naneseno, Ro
berte. Najprije od oca, onda od tebe.
He l me r . Kako! Od nas obojice — od nas
obojice koji su te srdačnije volili od ikojega čovjeka?
N o r a (maše glavom). Nikada me niste voljeli.
Vama je bilo sve zadovoljstvo, zaljubiti se u mene.
He l me r . Ali, Noro, kakve su to riječi!
N o r a . Nije li tako Roberte? Kada sam bila
još kod kuće kod oca, saopštio mi je sve svoje na
zore, i tako sam imala iste i ja; kada sam imala
kakve druge, sakrila bih ih, zatajila; jer sopstvena
mišljenja — nisu mu bila draga. On me je nazivao
svojom lutkicim i igrao se sa mnom kao što sam
se ja, opet, igrala sa svojim lutkama. Onda sam došla
tebi, u kuću —
H e l m e r . Kakvi su to izrazi kojima se služiš
o našem braku !
N o r a (ne prekida). Kao da sam prešla iz oče
vih ruku u tvoje. Sve si uredio po svome ukusu, i
tako sam dobila isti ukus kao i ti; ili sam samo tako
činila; ne znam tačno šta . . . kao da je bilo oboje:
čas jedno, čas drugo. Kada se, sada, povratim na to,
čini mi se kao da sam ovdje živjela kao kakav siro
mašan čovjek — od ruku se prehranjivala. Živjela
sam od toga što sam ti, Roberte, preređivala umjet
ničke stvari. Ali ti si tako htio. Ti i otac, mnogo ste
mi zgriješili. Vi ste krivi što nije od mene postalo
baš ništa.
H e l m e r . Kako si nerazumna i nezahvalna!...
Zar ovdje nisi bila srećna?
N o r a . Nisam, nikada. Mislila sam da ću biti;
ali nisam bila nikada.
H e l m e r . Nisi bila srećna! Nisi —
N o r a . Ne; jedino vesela. A ti si, uvijek, bio
tako srdačan prema meni. No naša kuća nije bila
ništa drugo nego soba za igranje. Kod kuće su me
držali za jednu ma l e n u lutku, ovdje za ve l i ku. A
djeca su opet bila mo j e lutke. Ja sam bila sasvim
zadovoljna kada si se igrao sa mnom, kao što su
djeca sa svoje strane bila zadovoljna kada sam se
s n j i ma igrala, Roberte. Takav je bio naš brak,
Roberte.
H e l m e r . Ima istine u tome što veliš — ali
je i pretjerano i prenategnuto. No od sada će biti
drukčije. Prošlo je vrijeme igre; sada dolazi vrijeme
odgajanja.
N o r a . Čijeg odgajanja? Mojega i dječijeg?
H e l m e r . Kako tvoga, tako i dječjega, moja
draga Noro.
No r a . Ah, Roberte, ti nisi određen za to da
od mene odgojiš ispravnu ženu.
H e l m e r . I ti to veliš ?
N o r a . A ja — koliko sam pripravna da odga
jam djecu?
H e l m e r . Noro !
No r a . Zar nisi malo prije rekao sžm — da
ne usuđuješ više da mi povjeriš tu zadaću?
H e l m e r . U uzbuđenju! kako se možeš oba
zirati na to ?
No r a . Ne, imaš sasvim pravo: za tu zadaću
ja nisam dorasla. Prije toga valja dovršiti jednu drugu.
Ja moram odgojiti samu sebe. A tu mi ti ne možeš
pomoći. S time se moram da sama pozabavim. 1 s
toga ću te sada ostaviti.
f(Svršiće se).
Nazif Resulović:
Klepetuša.
(S,r5elat>
— Tako je, očiju mi, Emine hanuma — primjeti domaćica. Svemu smo mi majke krive pa nam
ženski evlad nije kao što bi trebalo da bude. Mjesto
da vrijeme ubijaju u neradu i prečestom ašikovanju,
bolje je zaposliti djevojke lijepim radom, koji im
služi na diku: pletivom, vezivom, švom i drugim po
slovima, koje će im valjati, kad se udaju i majkama
postanu. Budućnost naroda dobrim dijelom leži na
materama sinova i kćeri njegovih. Mi smo, valja pri
znati, okrenule stranputicom.
Emine hanuma potvrdi riječi domaćice pa na
stavi:
— Vidi, Ajko! Nije li milina pogledati, kako
ove dvije djevojčice vezu i pletu! Šta bi im koristila
danguba? Pa zar ne bi pametnije bilo, da se sve
naše ženskinje lati ovoga rada, u kom ću ih ja bez
pare podučavati. Pomisli samo, kakve će to majke
biti i umjeti svoj porod, ako bog da, na dobro i
valjano uputiti. A kakov će biti porod od majki, koje
ništa o ovim poslovima ne znaju? Zar ne će ostati
slijep kod očiju?
�44
Učiteljica je govorila razgovijetno i ubjedljivo sa
tihim ali neugasivim žarom požrtvovne odgojiteljke.
Djevojčice nisu skidale oka s'n je slušajući slatke
riječi s usana punih ljubavi za mladi naraštaj. A
stariji priznadoše istinost uvjeravanja učiteljkinih i
poželiše joj u duši svaki uspjeh. Starica Ajka se iz
mijenila, oduševila se riječima Emine hanume i kad
progovori, ne bi niko rekao, e je to ona ista Ajka.
— Ja uvidjeh — ona će — da je sve tako pa
mi je žao, što ti maločas onu lakrdiju rekoh. Drugi
su mi tako o tebi provukli kroz uši. Ima ih što
kažu, da ti nisi nama došla, ne bi se ni Vampir vigjao. Nemoj što na me zažaliti, Emine hanuma! Ja
sam o tebi samo slušala, a nijesam te poznavala.
Sad sam vidjela, da su ono sve dušmani i naši i
tvoji i da te ne mogu očima gledati, jer si prava
muslimanka, koja želiš svako doba našem svijetu
i kojoj na srcu leži sreća našega ženskinja. Oprosti
mi! Nemam ženskog poroda da ti spremim u nauku
ali ti obećajem, da ću svakom, začepiti usta, ko bude
o tebi šta ružno govorio i bunio se proti tvom radu
megju nama. Svuda ću savjetovati, da ti odmah žen
sku djecu u školu šalju.
U to u sobu stupi Zlata, kći domaćice, milo
djevojče. Pozdravi, a starije poljubi u ruku. Bila je
u bašči: plijevila i zasipala cvijeće i povrće. Donese
novost:
— Sinoć oko po noći uhvatili panduri lampira
s punom vrećom žita na legjima, gdje ide od Rašidbegova koša.
Sve se začudiše, dok će ti Emine-hanuma:
— Sigurno je bio kakav „lampiru na dvije noge?...
— Kad su ga uhvatili, nastavi Zlata, skinu mu
s glave ovčiju kožicu, što je bio savio kao trubu, i
kad tamo, ono mjesto lampira stigli Sejfu Begina.
Odvedu ga onako sa vrećom žita preko legja pa
s njim u buharu...
— Pa ljudi su govorili, da mu vatra bije iz
usti i očiju i da riče ko bik — Ajka će.
— Ama ne budi dijete, Ajko, nastavi učiteljka.
Onaj što je Sejfu prvi vidio, prepao se, učinilo mu
se u onom strahu da mu plamen liže iz usta, to
kazao i drugima pa se ljudi uplašili. Vi u mnogo
koješta vjerujete, što vjera i nauka poriče. Izmišljate
kojekakve utvare, vještice, vukodlake, a toga svega
nema. Govorili ste, da sam ja dovela toga „lampira",
a vi eto sami odgajate „lampire", koji, ništa ne radeći,
obijaju tugje koševe i kradu žito. Ja u to ne vjerujem.
Vjerujem u ono, što je vjera kao istinu pronašla i
vjerujem u pošten savremeni rad. Zar nije ovako?
— Tako je, poštenja mi, Emine hanuma — od
govori domaćica. Mi u sve vjerujemo, a ništa zapravo
ne vidimo. Ja se evo danas ne ću ni na koga obazirati,
šta i kako čini, nego ću sve raditi, što mi dužnos i
znanje nalaže. Moja je velika i sveta dužnost, da
svoj porod na pravi put izvedem, pa ti stoga, Emine
hanuma, predajem svoju Zlatu, da je podučiš u svem,
što je lijepo, korisno i plemenito. Nabaviću joj sve,
što je potrebno pa što dragi bog da!
Kad se po ovom sijelu rastadoše, svaka je pre^
mišljala o razgovoru i uvidjela, da učiteljka govori
pravo.
Ajka je svoje obećanje ispunila, išla od kuće
do kuće i savjetovala i upućivala žene, da šalju dje
vojčice Emine hanumi. Govorila je svuda, koji je
pravi, a koje krivi put, gdje je sreća i napredak, a gdje
nazadak i tama. Iza mjesec dana već si mogao vi
djeti oko vrijedne učiteljice tridesetak zlatnih djevoj
čica, kako se uče svačem lijepom i korisnom. Učila
ih je i čitati i pisati i još pomalo od ostalog potreb
nog znanja.
Kad je poslije tri mjeseca dobru staricu pokrila
hladna zemlja, svako joj je rahmet duši poželio.
VVashington Irving*):
Ziđarev doživljaj.
Bio jedan siromah zidar u Granadi, koji je držao
sve svetkovine i praznike i sv. ponedeljak suviše,
pa je uza svu svoju pobožnost bivao sve siro
mašniji, te je jedva mogao hljebom prehranjivati
svoju brojnu porodicu. Jedne noći probudi ga iz prvog
sna kucanje na vratima. Otvorivši, ugleda pred sobom
duga, mršava svećenika, koji je izgledao kao mrtvac.
„Čuj me, pošteni prijatelju," progovori neznani
čovjek,’ „ja sam opazio, da si ti dobar kršćanin, kome
se može vjerovati; bi li se ti večeras primio jednog
posla?"
„Od svega srca, senor padre ( = gospodine oče),
pod uvjetom, da mi se kako treba plati."
„Za to se ne brini, samo moraš dopustiti, da ti
oči zavežem."
Tome se zidar nije protivio; tako ga je svećenik
vodio kroz razne neuregjene ulice, dok se ne ustaviše
pred vratima jedne kuće. Tada svećenik izvadi ključ,
prevrnu bravu, koja je škripala, i otvori nešto, što je
zvučilo kao teška vrata. Kad ugjoše unutra, vrata se
zatvoriše i zamandališe. Svećenik povede zidara kroz
koridor, koji je odjekivao od koračaja, i kroz veliki
trijem u unutarnji dio zgrade. Ovdje mu odveza oči,
a zidar se nagje u jednom dvorištu, koje je samo
jedna svjetilka slabo osvjetljivala. Na sredini je bilo
suho korito staroga maurskoga vodoskoka, pod kojim
je svećenik htio da mu zidar napravi svod. Cigla i
malter bili su pripravljeni u tu svrhu. Zidar je radio
cijele noći, pa opet nije mogao svoda zgotoviti. Uprav
*) Irving (čita se: Or-ving) spada megju najveće pisce američke“literature 19 stoljeća. Boraveći dulje vremena u Španiji na
pisao je i „Priče iz Alhambre", odakle je i ova jednostavna ali
lijepa priča prevedena.
�45
pred zoru turi mu svećenik jedan dukat u ruku, za
veza mu opet oči i odvede ga u njegov stan.
"Hoćeš li“, reče mu, „da opet dogješ i da po
sao dovršiš?"
„Drage volje, senor padre, ako će mi se opet
dobro platiti."
„Onda dobro, sutra ću te opet u ponoći zovnuti."
Tako i bi, te svod bi gotov.
„Sada, reče svećenik, „moraš mi pomoći pre
nijeti Iješine, koje treba pokopati u ovom svodu."
Siromahu se zidaru naježi dlaka na ove riječi;
pogje za svećenikom, dršćući, u jednu zabitnu ćeliju
u kući, sve iščekivajući, kad će ugledati kakav uža
san prizor smrti, ali kad ugleda tri-četiri povelika
vrča, gdje stoje u uglu, bi mu lakše. Očito su bili
puni novaca; dosta je napora trebalo, dok su ih on
i svećenik prenijeli i u njihov grob spustili. Zatim
svod zatvoriše, ploče opet pometaše i svaki trag zametoŠe. Svećenik onda opet sveza oči zidaru i odvede
ga drugim putem, a ne onim, kojim je došao.
Nakon što su išli dugo vremena kroz labirint
uličica, zastadoše. Svećenik mu spusti dva dukata u
ruku i reče:
„Čekaj ovdje, sve dok ne čuješ, da sa katedrale
zvono ne zazvoni na jutarnju misu. Ako se drzneš i
prije toga odriješiš oči, zlo ćeš proći!" To rekavši ode.
Zidar je vjerno čekao i zabavljao se vagajući
dukate u ruci i slušajući, kako jedan o drugi udaren
zveče. Kad zvono sa katedrale poče na jutarnju zvo
niti, odriješi oči i nagje se na obalama Xenila, odakle
ode najkraćim putem kući. Cijele dvije nedjelje pro
vodio se sa svojom porodicom sa zaradom od one dvije
noći, ali nakon toga bio je opet siromah kao i prije.
Poče pomalo raditi, a pomnogo se moliti; tako je tra
jalo iz godine u godinu, dok mu se familija nije osušila
i otrčala kao ciganska čerga.
Jedne noći sjedoše na vratima svoje kolibe, kad
evo ti njemu starog, bogatog tvrdice, za kod se znalo
da ima mnogo kuća i da je vrlo škrt čovjek.
Bogataš gledaše neko vrijeme zidara ispod svojih
dugih, namrštenih obrva, pa progovori:
„Ja sam čuo, prijatelju, da si ti vrlo siromašan."
„Nema ništa, što bi proti te istine govorilo, se
nor, ona sama za se govori."
„Onda ja mislim, da ti ne bi mrsko bilo zara
diti što i da ćeš jeftino raditi?"
„Jeftinije, gospodaru, nego ikakav zidar u Gran ad i!"
„To ja baš hoću. Imam jednu kuću, već se po
čela rušiti, a tako me skupo stoji, da mi se ne isplati
ni popravljati je, jer niko ne će u njoj da stoji. Stoga
nijesam drugog izlaza našao, nego da je malo iskrpim, samo da se ne sruši, i to što može biti s
manje para."
Na to odvede bogataš zidara u jednu veliku,
pustu kuću, za koju se činilo, e sad će se srušiti.
Nakon Što su prošli kroz više praznih dvorana i soba,
dogjoše u jedno unutarnje dvorište, gdje zidaru odmah
u oči upade stari maurski vodoskok. Časak zastade,
jer mu je bilo kao da se kroza san sjeća ovoga mjesta.
„Molim", reče zatim, „ko je prije stajao u ovoj
kući ? “
„Nek ga gjavo nosi", viknu kućegazda, „jedan
stari škrtac svećenik, koji se nije ni za koga brinuo
osim za se. Govorilo se, da je silno bogat, pa pošto
nije imao nikog od rodbine, mislilo se, sve će svoje
blago crkvi ostaviti. A kad iznenada umrije, nagrnuše
svećenici, da uzmu blago, ali ništa nijesu našli osim
nekoliko dukata u jednoj kožnatoj kesi. Ali ja najgore
prolazim, jer svejedno što je starkelja umro, opet je
neprestano u mojoj kući, a da ne plaća kirije, a mrtva
čovjeka ne možeš sudu tužiti. Svijet govori, da se
čuje zveka zlata u onoj sobi, gdje je stari svećenik
spavao, kao da pare svoje broji, a katkada jecanje i
stenjanje oko dvorišta. Hele bila istina ili laž, od tog
pričanja je moja kuća na zlu glasu i nijedan kiradžija
ne će u njoj da ostane."
„Dosta", reče zidar odlučno, „pusti mene u kuću,
da u njoj stojim bez kirije, dok ne dogje bolji kiradžija, a ja se obvezujem, da ću je popraviti i umiriti
nemirni duh, što u njoj mir narušava. Ja sam dobar
kršćanin i siromah čovjek, ne će me prestrašiti ni
gjavo, sve kad bi došao u obliku velike vreće zlata!"
Bogataš s veseljem primi ponudu poštenoga zi
dara. Zidar se useli sa svojom porodicom u kuću i
izvrši sve, kako je obećao. Malo po malo dotjera kuću
do njezina prijašnjeg stanja, zveka zlata nije se više
čula u sobi pokojnoga svećenika, nego se sve više
čula po danu u džepu živoga zidara. Jednom riječju,
brzo je rastao u blagostanju, te postade jedan od naj
bogatijih ljudi u Granadi. Velike je svote poklonio
crkvi, bez sumnje htijući time umiriti svoju savjest, a
tajnu o svodu nije prije nikom otkrio nego na smrtnoj
postelji svome sinu i našljedniku.
S engleskog: F. Nedžati.
000000
HIGIJENA. 0DD000
a__c --- -----0 provjetravanju stanova.
I ako bez svakodnevne hrane nema života, opet
zato čovjek može gladovati po nekoliko dana, a da
život njegov zbog toga ne dogje u veliku opasnost.
Isto tako i bez vode može čovjek provesti neko vri
jeme, istina mnogo teže i za mnogo kraće vrijeme no
bez hrane. Megjutim bez vazduha ne može čovjek iz
držati ni za jedan minut u redovnim prilikama. To
jasno kazuje, da je za održanje života vazduh potreb
niji i preči no hrana. I samo disanje, bez prekida u
snu i na javi, kazuje, od kolike je važnosti unošenje
�46
vazduha u tijelo: svaki čovjek učini od prilike 16 do
20 disanja za jedan minut i za to vrijeme utroši ko
ličinu vazduha od 2—4 litra. Prema tome nije teško
znati, koliko se utroši vazduha samo za jedan sahat,
a koliko tek za jedan dan! Jasno je dakle, da je vazduh
veoma važna činjenica u ekonomiji života. Samo što
i vazduh za disanje mora biti sasvim čist, uvijek
svjež i njegovo dospijevanje u pluća ničim nespriječeno, a pokvareni vazduh može više nanijeti štete
našem zdravlju i stoga se takvog vazduha valja klo
niti. Prema svemu navedenom, vrlo je potrebno da
se brinemo, kako ćemo okolni vazduh, u kome živimo,
što čistije održavati, a na prvom mjestu, kako će nam
i vazduh u stanu biti uvijek zdrav i svjež.
Svaki čovjek provede najveći dio svoga vijeka
pod kućnim krovom. Tu se on rodi i odraste, tu živi
i radi, u stanu provodi i dnevi i noći. i onda je jasno
da i vazduh u stanu mora odgovarati svima zahtjevima
nauke o zdravlju, ako se hoće, da život teče mirno
i bez remećenja, drugim riječima: kez bolovanja.
Vazduh u stanovima ljudskim kvari se vrlo iako,
naročito u jako naseljenim gradovima sa uzanim uli
cama i zbijenim kućama, a većinom i bez prostranih
dvorišta. To kvarenje vazduha ne biva samo sa ne
čistoće i truleži, koju razprostiru nužnici, smetljišta,
gjubrišta, konjušnice i t. d., što se sve nalazi u ne
posrednoj blizini ljudskih domova, nego i sa vlage
i svakojakjh isparenja, što ih sobom donosi gusta
naseljenost svakog iole većeg grada. Pa još kada u
takvom gradu nema javnih gradina (parkova), a po
širokim ulicama nema zasagjenog drveća, za koje se
lijepo kaže, da su gradska pluća, onda zlo postaje još
veće; tada se već osjeća velika zagušljivost, ubitačna
po zdravlje stanovnika. Vazduh se kvari ne samo tim,
što sada navedosmo, nego i disaje.n ljudi u samom
stanu. Pri svakom disanju, oduzimamo vazduhu jedan
njegov sastojak: kiseonik, koji je za život jedino po
treban, a u razmjeru za to izdisanjem predajemo okol
nom vazđuhu jedno gasovito tijelo: ugljenu kiselinu
(tačnije: ugljen-dioksid) i nešto vodene pare. To ga
sovito tijelo što ga izdišemo, ugljena kiselina, vrlo je
otrovno — i eto, čime se na prvome mjestu vazduh
za disanje u samom stanu kvari, ako je samo spri
ječeno priticanje novoga svježega vazduha.
U zatvorenim prostorijama, količina ove ugljene
kiseline u vazduhu raste stalno sve više disanjem
mnogih ljudi u njima. Što se pri svem tom štetne
posljedice od takvog nagomilavanja ove kiseline u
vazduhu po prepunjenim dvoranama ne pojavljuju,
dolazi jedino sa provjetravanja, koje se u takvim pri
likama istina ne opaža, ali je ono ipak dovoljno, da
se tako pokvareni vazduh u izvjesnoj mjeri neprekidno
uklanja. Valja znati i to, da osim ljudi i svih živo
tinja izdišu ugljenu kiselinu i same biljke, naročito u
tami, te i one čine, da se sadržina kiseonika u vaz
duhu smanjuje, a ugljene kiseline uvećava. S toga se
i preporučuje, da se izbjegava spavanje u zatvorenim
prostorijama, u kojima ima mnogo biljaka.
Osim stvaranja ugljene kiseline disanjem, ima i
drugih izmjena u vazduhu, koje mogu biti ne samo
neprijatne, no i štetne po zdravlje. Prije svega to je
vodena para, čije prekomjerno nagomilavanje izaziva
neprijatno osjećanje, koje zaparom zovemo i koja
štetno utiče na pravilno isparavanje kože. U koliko je
vazduh više zasićen vodenom parom, u koliko se
više sprječava i pravilna radnja naše spoljašnje kože,
kroz koju se iznosi suvišak vode iz tijela kao znoj,
ali u koju prodire i vazduh do najsitnijih krvnik su
dova u lcoži kroz mnogobrojne sićušne, okom jedva
vidljive otvore (pore), na koje se znoj isparava. Trajno
i jako nagomilavanje vodene pare, kao u poslu oko
kuhanja, pranja i tome slično, treba uklanjati jakim
provjetravanjem onih prostorija, u kojima se ti po
slovi vrše.
Prema svemu navedenom, provjetravanje je najpodesnije i najsigurnije sredstvo, da se uklone sva
isparavanja ne samo što su neprijatna i dosadna, što
se lako i mirisom opaža, nego se ona usele i u zizidove, obloge na zidovima (tapete) zavjese i t. d.,
odakle se teže mogu ukloniti.
Kad to znamo, onda je jasno, da i provjetravanje
mora biti razumno izvogjeno, te da se i željeni cilj
što pouzdanije postigne. U tom poslu mnogo pomaže
i samo sunce. Poznato je našim čitaocima, da se u
vazduhu nalaze i svakojake sićušne, okom nevidljive
klice, koje izazivaju i razne zarazne bolesti, kad samo
dospiju na podesno mjesto. Ali sunčana svjetlost
ima vrlo jaka razorna uticaja na ove klice; gdje ova
svjetlost svom snagom dopire, tu nestaje i ovih kužnih
klica, one na sunčanoj svjetlosti uginu. Prema tome,
iznošenjem posteljnih stvari na sunce i dobru promahu, potpuno odgovara higijenskim zahtjevima. U
opšte rečeno, u sobama, u koje sunčana svjetlost
prodire, a to se prodiranje ne sprječava zavjesama i
kapcima, dakle u sobama što su okrenute jugu ili
jugo-istoku, može se vazduh uvijek prije popraviti,
no u prostorijama što su okrenute sjeveru, u koje
sunčana svjetlost i ne dopire. U ovakvim prostori
jama, i pored brižljivog provjetravanja, osjeća se
često vonj kao u tamnom i vlažnom podrumu.
Kvarenje vazduha po zatvorenim prostorijama
potpomažu dalje i produkti sagorevanja, koji postaju
od ložeuja peći i od osvetljenja. Sagorevanjem u pe
ćima i petrolejskim lampama postaju poglavito ugljena
kiselina i vodena para. Ne manje i miris od jela i
njihovo isparenje kazuje dovoljno, da se u vazduhu na
laze velike količine nepotrebnih primjesa. Prema tome
potrebno je, da se sobe po ručku i večeri dobro
provjetre, a u još većoj mjeri ovo važi za sobe, u ko
jima se spava. Dalje, vazduh se kvari još i dimom i
prašinom. Zato se ne smije izostaviti što jače pro
vjetravanje soba, kada se one čiste i peru; poslije
�47
svršenog čišćenja, otvori širom prozore i vrata, da
se prašina raznese i svaki zadah ukloni.
Zagrijavanjem, naročito usljed loženja i disanja,
vazduh se razregjuje. Topliji vazduh, koji je lakši,
penje se na više i skupi se ispod tavanice. Da bi se
ovaj većinom pokvareni vazduh uklonio, dobro je, da
se blizu tavanice nalaze naročiti otvori za provjet
ravanje (ventilatori), kroz koje će pokvareni vazduh
strujati napolje. Ali ovakve naprave za provjetravanje
vrlo se rijetko vigjaju po stanovima, stoga je dovoljno,
da se otvaraju gornja prozorska krila, oba ili i samo
jedno, radi prodiranja svježeg vazduha u sobu. Ako
su takva krila visoko postavljena, ne treba se bojati
promahe. Odmah napominjemo, da za ovaj cilj nije
dovoljno otvaranje samo donjih krila.
Provjetravanjem izaviva se i kretanje vazdušne
mase: disanjem i loženjem zagrijani vazduh struji na
polje, a u sobu prodire svjež vazduh. Ako je ovo kre
tanje vazduha jače, onda mi to osjećamo kao promaju.
Jako strujanje vazduha za osjetljive i slabunjave osobe
nije prijatno, šta više promahom izazvano življe isparavanje kože može dati povoda nazebi u takvih
osoba. Pri svem tom, ova plašnja, ponekad i oprav
dana, ne treba ni u kojem slučaju da zadrži od
snažnog provjetravanja. Ljudi osjetljivi na promahu
neka se uklone za vrijeme provjetravanja u kakvu
drugu prostoriju.
Ali kako se u naše doba uopšte podižu kuće,
i u zatvorenim prostorijama postoji neprekidno mije
njanje vazduha, što se obično ne opaža, jer se lagano
zbiva; strujanje vazdušno, koje ima najmanju brzinu
od pola metra u sekundi, ne može se jasno ni osje
titi. Ma kako da se vrata i prozorska krila dobro
zatvaraju, ipak izmegju ovih pokretnih dijelova i onih
stalnih, za koje se krila utvrgjuju, postoje razmaci
kroz koje stalno prodire vazduh, kad jače kad sla
bije. Prema tome se i razmjena spoljašnjeg i unut
rašnjeg vazduha, koju mi ne opažamo, stalno vrši
kroz malene i uzane pukotine i razmake u vratima
i prozorima, kao i kroz šupljikave opeke, izjroje su i
sami zidovi sagragjeni. Da kroz pukotine na prozo
rima i vratima doista prodire vazduh, lako je uvjeriti
se; kad napolju duha jači vjetar, onda se kod pro
zora i vrata osjeća kako tu vjetar piri. Ima ljudi,
koji tu promahu ne trpe i onda, naročito u zimsko
doba, ivice od vrata i prozora postave okrajcima od
vunene tkanine, te tako spriječe svako prodiranje
spoljašnjeg vazduha u sobu. To se ne može odobrtti,
kad se ima na umu, od kolike je vrijednosti obnav
ljanje vazduha po zdravlje. Prema onom što malo
čas navedosmo. prirodnom provjetravanju kroz pro
zore, vrata i zidove, jače su izložene one strane do
mova, koje su okrenute strani sa koje obično vjetar
cijele godine duha.
Ovo stalno prodiranje vazduha u zatvorene pro
storije može biti u nekoliko i dovoljno za obnavljanje
vazduha, ako je potrošnja vazduha ograničena na
mali broj stanovnika Za zatvorene prostorije računa
se na jednu zdravu osobu prostor od 20 kub. met.
vazduha, te da ova zapremina vazduha bude dovoljna
za disanje. U stanovima sa prostranim i visokim so
bama, s velikim vratima i prozorima i kad su takve
sobe uz to još i sve uvijek otvorene preko dan i
preko noć, količina vazduha u njima, pored pomenutog
provjetravanja, dovoljna je za disanje i nema velike
bojazni, da će se brzo kvariti. Ali kada više čeljadi
živi u jednoj zatvorenoj prostoriji, a ona nije ni do
voljna prostiana, i pošto se u takvoj prostoriji vazduh
uopšte lako kvari ne samo disanjem ove čeljadi, no
i grijanjem i osvetljenjem stana, onda nastaje neop
hodna potreba, da se takav stan češće provjetrava
otvaranjem prozora, naročito u zimsko doba. Ne treba
se bojati, da će se zbog toga soba ishladiti; naprotiv,
čist i svjež vazduh čini, da se toplota u sobi opet
brzo pov:ati. Iz higijenskih razloga ne mogu se odob
riti dupli prozori, kao ni oblozima prevučeni ili
masnom bojom premazani zidovi, jer oni u velikoj
mjeri sprječavaju prodiranje vazduha.
Gdje prirodno provjetravanje nije dovoljno za
prostorije, odregjene za veliki broj ljudi (kasarne,
škole, gostionice i t. d.), i brzo unošenje svježeg vaz
duha kroz prozore ne da se izvesti, onda tu pomažu
samo naročite naprave za ovaj posao (ventilatori).
Ovim napravama zadatak je, da se neprekidno uklanja
pokvareni vazduh iz takvih prostorija, a unosi u njih
svjež vazduh spolja.
— r.
liib n a te B H c
n
K y jiT y i> H o o i u j . e u i i t e .
III a h <J>o p: MaKCHJie
h Mhc.h i . C «jjpaHuycKor upemvia JejieHa B. Ti' ponah; ca KffcusKeimoM CTyA0joM o
UIaH<})opy oa
J. CKCpjiHka. Eeorpaa, 1914. drpana
184.—8°. Ma^aifee C. B. IlBnjaHOBHha. IJajeHa 2 AHHapa.
HlamjKjpoBe MaKCiiMe h M bcjih He npeACTaB.i>ajy
jcAaa tj)B^030({)CKB cHCTeM. One cy npnje hb 3 cBnpennx
HA<‘ja o ApyniTBy ocaMHaecTor Bnjeica, o apncTorepaTctcoj
e.iBTB Koja je DpejKBBjbaBajia csoje noToae oprnje, n y
Kojoj je IH amjiop npesKBBno jeAHo Bpnjeine. Te mbcjih cyBH iue
Hero cypoBe. Il3 h>bx Beje a »x jeAHor paaonapaHor honjpKa in je je MopajiHo AocTojaHCTBo noopnje^eHo y cy1UT0HH. OAaTJie cy oHe TaKO d8ciimhcth'ih 6 n ropKe.
O ho ey m icane y BpnjeMe noaiJbeAH>Hx Aana IIIaHtjj'ipoBa
acBBOTa, 1794, nocjiaje npnnx paAOCHHx ycKJiHtca P obo.iyUHje. OiraKBe kbkbo cy, h aKO He cHCTeMaTHiKii ypeIjfHe, OHe cy onrrpa 00Tyac5a npoTHB cbhx ohbx Kojn
cy npoACTanjbajiH ko6ho ApyniTBo HenoepeAHO npeA oniuTH
npeJioM y jaBHOM acHBOTy db>paHuycKe.
,Z(a 6h ce Ao6ajia 6ap npn6jiH3KHa cJinrea Tor APyiuTBa, Tpe6a 3 h ;i t h a» je to BHine ApymTBO Hnjn je npx
opeACTaBjBao JIyj XVI, 6 bjio noinyHO KopynnoBaHo. C bh
�„noB.iaiiiTeHH CTa.iesKn” mchrbab cy CBoje AaHe y 6 ec"
DpecTaHBM op rn jatia s a ja je KyjiyK n.iahao c&m HapoAH ajneha AyxoBH Tor Bpe&ieHa, ohh s a ie cy HAeje HenocpeAHo Aje«ioBa^e Ha noqeTaK <J>paHuycKe peBO«iynaje, 6 a.ia
cy hcto Tcunico noHHJKeHH Kao Maca HeMajyhu r p 6oBa h
He npeACTaB.T.ajyhu no CBojoj KpBii jeA*H ii3a6paHn CTa•leac. MoHTecKĐje a Bo.iTep npeacaBHAa cy, Besan a 3a
TftKRO APymTB0 , ropKBX nacoBa, noHiiHsaBHHa Ao nača.
CaM IUaH(})op. n.ie 6 ejaii a BaH6 pa 4 HO AnjeTe, 6 ao je Ha
ABopy JIy ja XVI Tpn.i>eH paAH CBoje .tenoT e, He paA a
cBora Ayxa. JeAHOM npa.itiKOM K p a .ta u a M apnja A htoaneTa peK.ia My je: „3aaTC .in, TocnoAHHe Ae Illa n ^ o p ,
Aa cTe ce CBBMa y Bepca.i>y Aonajia, ja Hehy p eh a 36 o r
Bainera Ayxa, ho a nopeA Bam era A yxa?“ IIIrii<J>op je
jpAHocTaBHo oAroBOpao: „P a3.ior je TOMe np.io npocT, y Bep-
t ii
oa.T.y ja ce Mnpna c THMe Aa bmbm a » HayqaM MHore
c.TBapa Koje 3Haa oa .T>yA0 Koja b x ne 3Hajy“. C tskbiim
UHHH4 KHM oAroBopoM, IIIaH(J)op nnje HnKaKo Morao octrth
Ayro AaopcKa caMnaTaja. O h je npeK anyo CBe CBoje a ° ‘
TaAaH>e Be3e, a BpaTao ce Aa otdosh 6 CBoj CTapa hcbbot
rAaAH a naTH>e. To je 6 b »to cnpeMaH>e 3a PeBO^ypajy.
A KaAa je oHa Aoaijia, oh je nocTuo a>eH BaTpena no6 opHaK, h>ph npaBB tobophhk y uyHOM CMHC.iy, a oh je
oHaj Koja je ac n ap a cao hah ah ' iho Hanacao Haj<iyfieHnje
roBope M apa 6 ooB.i>eBe.
P te ro B a je <})BA03o<J)Bja, y r.iaBHOM, necaMHCTBHHa,
u oh
6a 6b o jeAaH
oa
ohhx
cy y T n n a jm Ha a o -
k o jb
U iiuje cTBapafoe IIIoneH xaypoBo. IIIaH<J)op oA-iyHHo Mp 3a
ApyuiTBo y Koae je npeBeo Haj.T>enuia a h o CBora acaBora.
HapoBBTo »cene.
O h je
Aao npBe ocaoBe 3a B y jira p a -
3iipaibe BAea^He .T>y6aBH
a
HeiiiTeAHMaae,
bpao
Koje c y AOUHaje t &k o o6h jiho
aecTo
napaAOKca.iHO,
pa3BB.ia
tPaKTe, H a n e a O rpaH A Čepr. M p 3e ha ApyuiTBO*) onaKBo
KaicBo je
oh
6b a o y A p y ro j noAOBBna o ca M H aecio r BajeKa,
Hnje Mp3Bo .i»yAe, u
CBapeno je t b p a h t h a & je oh
6ao iiH3aHTpon. 3a PeB o^ yaaje,
to
ce ManiA>eH>e noxnyHO
TOAHKy .i>y6aB a pa3Bajao
60.1 a y naTaH>y onniTa KopacT
noBjeHaHCTBa. A a b je o h Mp3ao ApyuiTBo cpac .10 c npeApacyAaMa 0 h c k h m b h u ih m Ji>yAHMa, 0 HeKO.innnHB Koja
pa36a«io, jep je
oh
noKa3ao
TaKBy Aje^iaTHocT KaAa je
HMa npaBO Aa Apaca y poncKoj
HapoAHe Mace.
H naic, MpanHa
04BT je. V K aB eh a
noT4BH>eHOCTa iaapoKe,
toh
A y i,o BpeMeaa
H>eroB M a f c c a u a
Bp.io
cnoKojeo a pe-
JiaTBBHo cpehHo, HMao je , y6p3o asa T ora, TpeHyTKe a&
bbah
KaKo je CBe .laasHo a BapjbBBO Ha OBOMe CBajeTy.
Oa TaAa A »Tapa H>eroB ropKH necBMH3afl K o ja
oh
Haje
nponaraoBao H3 yCKe h e jia je Hay4eH>aKa. O h r a je yqaHBO
p ejiarajo M
Aa
yM ap yha, jeA H or A aHa, CBojoM b o a >om
6a Morao yMpajeTB
cao 6o ah o h
KaA ycxTjeAHe.
caMO
X.
U KpftUOTKHH
Je;i,aH p y ci:w canpeM eiiii m ic a n .
^.BMBTpBje MepeniKOBCKB (pol)en 186G.) Heaa nocviy«a Kao npaMjep KaicBe je TeuiKohc HMao jeAan Heo-
■u m a
*) IlOA BIHPy™TBOM“, y TO BpiljoMO, pflHyMnj«BB.ia COČAMO Bflj»pucToKpflruja.
6bhho AapoBHT m ican ah y3 couajajiae a noAHTBiKe
npa^aK e P y c a je ynpaBO cnoMeHyTe nepaoAe*) Aocnaje
Ao CBor nyHor pa3BBTKa. OcTaBBMO Mn H>eroBy rfoe3njy,
a aKo je a OHa Bp.10 KapaKTepac.TBHHa — a nper.ieAaMo cano H>eroBe poMane a KpaTHHKe npaKa3e, BHAjeheMO Katco je MepeiiiKOBCKH, oouito je aMao 3a oho nacue
n p e^ a u ifte reH epannje Koja cy 6mia HaAaxHyTB acejtoM
Aa CBoja Ajeaa c.TBapajy 3a Banie copaja^H e HAea.ie, TeK
H3BjecHy cBMnaTajy a a a 6ap H3BjecH0 noniTOBafte, Ma^o
no Ma.io noseo Aa c,yMH>a y Te nAeaae 0 Haj3aA Aocnao
AOT.ie Aa a x npe3ape. H am ao je Aa ohh He 6njaxy oa
HHKaKBe KopacTa a noHeo je Aa CBe Rame a BHiue roBopa 0 ncyBepeHOM npaBy nHAHBUAye“, a.ia He y cMacviy
ToARaHa h A pyrax i|)n.i030(})a ocaMHaecTor CTo-teha, a
He onaKo ksko je to pacopaB.sao ETacapeB ksa je ro BOpBO O „peaABCTBMH Koja MHCAe. MepemKOBCKH je
cxBaTao to npaBO y cMac.iy Ha Koja r a je ynyTao H ane,
y cMRCAy o*iajHo neoape^eHOM, a ano ae HeoApeljenoM,
a oho yc.K0M. y bcto BpajeMe noneo je Aa CBe Baiiic a
Banie roB opa 0 „.’benoTa“ a „o6o5KaBan>y .T»enoTe **),
a^ia oneT He y CMHCJiy Koja cy HAea.iacTa Aa^a OBoj
p ajena, ho y orpaHimeHOM epoTHHicoM c,MHCAy khko cy
BecTeTB4apa“ 4eTpAeceTax roAHHa cxBaTn.ia „Aajeno.
TAaBHo Aje-'io Koje je MepemKOBCKn upeAy3eo Aa
a3paAH, H3a3Ba.io je b6.ib k h aHTepec. O h none Tpa.ior a jy poaaH^ y Kojoj je HacTojao Aa npaKaace 6op6y
aHTBHKor, noraacK or cBajeTa npoTHB xpamhaHCTBa, Ha
jeAHoj CTpaaa xeAeH -icv .T.y6aB a noeTaiKo pa3yMajeBaH>e
a cxBaTaa>e cpnpoAc, u Ha Apyroj TauHe, necBMacTHHHe
yTanaje jyAejc.Kor xpamhaHCTBa ca cBojaM oABpaTHHM
OAHoraeH>eM npeMa npoMaTpaH>y npapoAe, noeaaja, yMjeThocth , ysKBBaH>y a npeMa CHaacHOM, 3ApaBou waB 0Ty y
onuiTe. „JyAajaH anocTHTa Gnjame npBa, „JleonapAo Aa
B bhhhu A Pyra poMan T p a.io raje. O hb 6a ja x y pe3yATaT
6paa«Hor cTyAapaH.a aHTanKor rpaK or CBajeTa a peHecaHce a noKpaj h6kbx Mana — (ocKyAHPe y npaBOM
ocjehaH»y n p a oBanAohaBaH>y o6oacaBan>a .tenoT e a aaBjecHBx cyBBiiiHOCTB y apxeo.ioajK0M AeTa.T>aMa), caAP'
waBaxy 06a y acTHHy A ajenax a Bp.io CHaacHo B3B6Aeh bx cpeHa. Mel)yTaM. ocHOBHa HAeja — noTpe6a cbh Te3e B3Mel5y npapoAHe noe3aje aHTaiKe a HajBaraax
40BjeqaHCKax BAea.ia xpamhaHCTBa — y4aH a.io je Ha
CBaKor HBTaoua Ay6oK yTacaK.
*) l’n je ’i je 0 iio/ ihthhkhm npn^BKflMfl P y c n je y Bpe»ieHy hbMel)y 1857. a° n o c jiaje 1881. romane. T o j e p,o6a. uaj>K>iBaiiinjBX
TpsflBBi^a y yiiyTpaiuH>oCTH pycKe o^T epaje, Bejiuica u o^ynieBJi.eua
6op6a pycKBx pono,Tynnoiiapa ea ocjio6ol)eK>e 0Tav6Biie u nonornTCibe
Hcejbesiior aiico/iyTBCTHMiior cncTeMa p je n e spinaBe y komo cy n a po,py 6 n .ia yK pal,ena b naj m bhb Ma.iBBja npaBa.
**) n . KpanoTKBR KOBseKBeitTHO roBopn, Kao b o B^ia.iajvKiiM
K-iacaMa, o BHCToj yMjothoctb c HgBjecHe bbchb 6. KaKBa Chah j M m
jeTBOCT, ako o u a iio n a je ja i t koharub
c ounjajino noupaB.i.au>e
u apo^a, aa KpanoTKBiia je bah BpejHOCTB b ua.iBuiiia cnope^uocT.
/Ke^eKe
« a Ha61erne je^H y K paj hoct, oh naAa y Apyry 0ApHHyKa
ancojiyTHy BpujoAuoCT mbctb yMjeTH0cra pa^B ysijeTH0CTH. C T ora
u j iib CTporB ecTeTB'iap MepeuiKOBCKH Hnje AP»r nBcai< je p era sK o j
BpujeAuocTB upernocTaB.i.a ecT0TosKy, jop Ao»B0.i.aBa ;(a liaA A°6p“ “
TpayMi{iyje jin jen o . —
�49
Ha aca»iocT, MepenmoBCKOBo o6o*aBaH>e aHTansor
HaTypH3Ma Huje 6n.no 04 Ko^iHKor TpajaH>a. Oh jom ae
6njaiue Hanncao Tpehn poMaH cBoje Tpajioraje, Ka# je
npoApo CHM6o,in3aM y aeroBo Aje.uo — c
thm
hcxoaom
A» je M.iaAH ayxop noKpaj cbox cbo| h x ciioco6 hocth
npaBue jypno y c y c p e T je^HOM 6e3HaAHOM ueCTBmi3My
y Kojn h Torojb 6njame 3anao noc.n>eAH>Hx roAHHa c B o ra
HCHBOTa*)
H am dija Mulić: „Iz života za život.*4 Poslije
knjige „Borba polumjeseca i krsta“, koja je izašla
kao prva sveska Muslimanske biblioteke, koju je
počeo izdavati g. M. B. Kalajdžić u Mostaru — izašla
je još jedna knjiga pod gornjim naslovom i to kao
prva svezka izvanrednih izdanja spomenute biblioteke
G. Mulić je poznati naš omladinski pisac, pa
i serija lijepih skica iz našeg — specijalno musli
manskog — života naći će svakako odziva kod naše
mladeži, jer njegov lagani stil, lijepi motivi i ufinjeni
patriotizam, koji se provlači kao neka svilena nit
kroz sve radove ove vrsti, koje je stvorio g. Mulić —
ugodno će se dojmiti i lijepo djelovati na nepokva
renu dušu naše mladeži.
Ova knjiga, i ako ne udovoljava svim strogo kričarskim zahtjevima, ipak se može našoj omladini
toplo preporučiti.
Novi pogledi. To je mala brošira, koju je iz
dala „Knjižnica za narodno prosvjećivanje" u Novoj
Gradiški. Nemam uistinu riječi, kojom bi pohvalio
plemenitost i požrtvovnost g. Marka Đurića - vlasnika
i urednika ove knjižnice, te onu plemenitu svrhu i
humanitarnost, kojoj je ova brošira namijenjena. Naše
najveće socijalno pitanje — suzbijanje alkoholizma
— trezvenost — glavna je svrha ove knjižnice, što
se vrlo jasno vidi i iz ove prve sveske. Kad se još
rekne, da prihod ide u korist siromašnih đaka tre
zvenjaka, to znači, da ovo korisno poduzeće ima svoju
dvostruku plemenitu svrhu.
Pošto je brošira vrlo jeftina — stoji ciglih 30
filira — to neće sigurno biti mnogo onih, koji je ne
bi nabavili, a vrlo bi umjesno bilo, kad bi naša ra
zna društva ili pojedinci nabavili i poviše primjeraka
ove vrlo korisne brošire i to među omladinom raz
dijelili. —
M. č.
0 nacionalizovanju muslimana. Ovaj naslov
nosi broširana knjižica, koju je napisao student prava
g. Š u k r ija K u rto v ić . Knjiga je pisana za narod
i razumije se vrlo popularnim stilom. Pisac iznosi u
knjizi mnoge nove misli u pogledu nacionalnog po
*) y HCTOpajH HOBHje pyCK6 KH.H5K6BHOCTH
H
C TBapuocT y p ycicoj jiBTopaTypH). KpanontBH y onnrre hb roBopH 0 TpefceM poMany MepemnoBCKOBe Tpajiornje, „neTpy B6.ihkom.“
— Kora HHTepecyje i^jejia T p a.io raj a MepenucoBCKora >Hahii he
je y flo6poM cpncKon npeBo^y r. H hk. HaicojiajeBiiha y ,,BpaHKOBy
Ko.sy“ y roflHinTHna 0p, 1904.—1908. Ma-mna XpBaTCKa y nocjbeAH.6M cbom Ko/iy 1912., HB^a^ia j« „n eT p a BejinKOr" (DoTap a A jieacej),
y CBojaM peAOBBBH ny6.iHKannjana.
kreta megju našim muslimanima. Hvale je vrijedno,
da autor — kao što obično biva kod naših musli
manskih pisaca — nije bio pristran u rješavanju
našeg nacionalnog pitanja, držeći oba naša narodna
imena ravnopravnima.
Knjiga se može preporučiti osobito onima, koji
se bave ovim našim neriješenim problemom. — Ci
jena joj je 50 helera.
m. č.
Gajretov glasnik.
Otimanje od „Gajreta". Glavni odbor društva
„Gajret" uputio je ovdašnjem vakufskom saboru dne
20./P ov, g. slijedeću molbu:
Visokom
Vakufsko-mearifskom saboru
u Sarajevu.
U lanjskom zasijedanju našeg zemaljskog sa
bora, usvojeno je, da zemaljska vlada podijeli trima
našim kulturno prosvjetnim društvima i to: „Prosvjeti",
„Napretku1* i „Gajretu" 1,000.000 K prema ključu kao
novčanu pomoć za izgradnju društvenih gjačkih konvikata.
Ova je stavka prema izvješću sadanjeg zasijedanja zemaljskog sabora i sankcionisana, te je odbor
„Gajreta" uzeo to kao sigurnu garanciju, da može sa
proporcionalno pripadajućom svom od preko 333.000 K
započeti gradnju društvenih konvikata.
Rješavajući ovo pitanje odbor je došao do uvje
renja, da se osjeća jaka potreba društvenog konvikta
najprije u Sarajevu, radi čega je i stvorio na svojoj
zadnjoj sjednici zaključak, da se odmah otpočne sa
ovom gradnjom.
Odbor „Gajreta* nastojeći, da gornju svotu što
bolje iskoristi i da od nje što više prištedi za gradnju
konvikata i u drugim mjestima naše otadžbine, gdje
se takogjer osjeća velika potreba za to, zaključio je
obratiti se Visokom vakufsko-mearifskom saboru u
Sarajevu sa molbom, da visoki sabor blagoizvoli sta
viti društvu „Gajret" na raspolaganje jedno prazno
vakufsko zemljište za gradnju konvikta.
Odboru „Gajreta" poznato je, da postoji ugo
vor ismegju zemaljske vlade i našega Vakufa, kojim
se je zemaljska vlada obvezala, vakufsko zemljište
Čekrčincu, koje danas služi kao park, u svako doba
vakufu ustupiti ako bi se na njemu gradile zgrade u
vjerske i prosvjetne svrhe.
„Gajret" je čisto prosvjetno društvo, čija imo
vina u slučaju prestanka prema društvenim pravilima
pripada Vakufu. Prema tome bi i „Gajretov" konvikt,
koji bi se na spomenutom zemljištu izgradio, bio in
direktno vakufska zgrada u prosvjetne svrhe.
Na ovu motivaciju s kojom je saglasno i mišlje
nje stručnjaka, ne bi mogla postojati zapreka, da ze
�50
maljska vlada rečeno zemljište prema ugovoru s Va
kufom ne ustupi „Gajretu".
„Gajret" bi sagradio na kojemgod dijelu (parka)
Cekrčince prema Kućerinoj ulici konviktsku zgradu
za 200 gjaka, a preostali dio upotrebio bi za bašču
dotle, dok ga Vakuf ne bi počeo izrabljivati u gradnju
svojih zgrada.
Ako Visoki sabor uzme u obzir, da je traženi
komad zemljišta jedno od najpodesnijih mjesta za
Islamski konvikt, a pored toga da se ustupljenjem
ovoga zemljišta za gradnju „Gajretova“ konvikta,
pruža najbolja prilika Vakufu, da cjelokupni kom
pleks Cekrčince oslobodi uzurpacije i da na tom kom
pleksu pored „Gajretova" konvikta podigne nesme
tano koristonosne vakufske zgrade, odbor „Gajreta"
i ne sumnja u povoljan rezultat ove molbe. — Ne
sumnja tim više, što će Visoki sabor čineći jednoj
islamskoj humanitarnoj ustanovi veliku pomoć učiniti
u isto doba i u prilog Vakufa.
U slučaju, da bi se pokazala apsolutna nemo
gućnost, da se gore navedeno zemljište stavi „Gajretu“ na raspolaganje za gradnju konvikta, odbor će
biti zahvalan Visokom saboru na podjeli nekog dru
gog vakufskog zemljišta, podesna za društveni konvikt.
Na povoljnom riješenju ove molbe bilo ma u
kojem slučaju, odbor je slobodan izraziti unaprijed
svoju najveću hvalu Visokom saboru i upisati mu to
u jedno od najplemenitijih i najhumanitarnijih djela.
Uz izraz najvećeg poštovanja
za glavni odbor ,,Gajretau
Predsjednik:
1. S a r i ć, v. r.
Tajnik: u. z.
A. S u m b u 1, v. r.
Eto ovu je molbu poslao glavni odbor „Gajreta"
vakufskom saboru i šta se dogodilo?
Mjesto da saborski poslanici iskažu svoje sim
patije i pomoć prema najhumanitarnijoj ustanovi bos. her.
muslimana, mjesto da povedu riječ o tome, hoće li
povoljno rješenje Gajretove molbe biti od velike ko
risti po sam Vakuf, Gajretova je molba sistirana. i
prešlo se je na raspravljanje, kako da Gajret uopće
ne dogje do svote za izgradnju konvikta.
Na predlog referenta budžet, odbora u v. saboru,
koji je potpuno krivim izvješćem i to na jedan nelijep
i tendenciozan način obmanuo saborske poslanike,
da odbor Gajreta kani cjelokupnu svotu od 333.000 K
utrošiti jedino u gradnju konvikta u Sar. premda u
molbi izričito stoji, da će društvo iz gornje svote
graditi konvikte i po drugim mjestima i na predlog
vakufskog direktora, stvoren je gotovo jednoglasan
zaključak, da gosp. referent predvede zem. vladi sa
borsku deputaciju, koja će najskromnijim načinom
umoliti visoku vladu, da se gornja svota Gajretu oduzme.
Nakon povratka sa vlade referisao je saboru gosp.
referent, da zem. vlada u ovoj stvari sada ne može
ništa poduzeti pošto spomenuta svota već zakonom
pripada Gajretu, nego je vlada pripravna izaći va
kufskom saboru u surset tim, da vakuf, sabor po
dnese zem. vladi peticiju u ovoj stvari, a vlada će
tada poraditi u zemaljskom saboru, da se ova svota
posebnom novelom otme Gajretu.
Da se je gosp. referer# budžet, odbora u v. sa
boru mogao složiti sa vakuf, direktorom, prema ko
jemu je inače u velikoj „opoziciji*, ne čudi nas, ali
nam je interesantno, kako su ova dvojica ujedinjene
braće mogli da zavedu skoro sve v. saborske posla
nike i da im sugerišu ono, Što uopće ne postoji. Sada
istom pojmimo, šta se dešava sa krupnijim pitanjima
u v. saboru. Nu prepuštajući ovu stvar drugima hoće
mo da napomenemo, da za ovu zajedničku akciju
vakuf, direktora, referenta budž. od u v. s. i ze
maljske vlade proti jednoj našoj humanitarnoj ustavi
ne će biti ni jedan savjestan i pametan član zem.
sabora. Mi ćemo se u idućem broju opširnije osvrnuti
na ovu stvar.
G radska poglavarstva „G ajretu". Na molbe,
koje je glavni odbor „Gajreta" upitio svima općinama
u Bosni i Hercegovini, za potporu do sada su stigla
povoljna riješenja od ovih općina:
G radsko poglavarstvo u Goraždi votiralo je
„Gajretu" svotu kao pomoć od 200 K,
G radsko poglavarstvo u Tuzli 100 K.
G radsko poglavarstvo u D oboju 100 K.
G radsko poglavarstvo u Bileći 100 K.
I ako prihodi gornjih općina nijesu bogzna
kako veliki i ako svaka od gornjih imade svu silu
svojih potreba i sirotinje, ipak dobrota i plemenitost
gradskih zastupnika sa načelnicima na čelu, kao iz
raz lijepih simpatija naprama ovoj našoj humanitar
noj ustanovi, nijesu mogli dozvoliti, da se društvo
odbije od potpore. Nas ovo dvostruko veseli, jer ko
liko, što se je gornjim svotama krasno pomoglo naše
društvo, toliko što će se, mislimo, u gornje primjere,
koji zaslužuju najljepšu hvalu, ugledati i drugi, koji
kud i kamo bolje mogu. Mi od sveg srca najljepše
zahvaljujemo svoj gg. gradskim zastupnicima gornjih
općina, kao i njihovim načelnicima na plemenitom
daru i želimo da budu primjerom i drugima.
CpncKa UeHTpajiHa 6atiKa „rajp eT y u. IIoBo,aoM 3aK.i>y,rKa CBoje npBe đa-iance oBaj yivieAHH cpnCKH HOBHaHB 3aBOA, KOjl3 je HCA8BHO OCHOBaH Ca HHCTUH
a ko ] h HMane CBoje (Jm.iBja.ae y
BaB»a^iynH, 3BopHHKy n ^I,o6ojy, AapoBao je „TajpeTy
CBOTy OA 100 K. O a cp p a 6.iaroA apeka Ha oBatco jrajenoj noTnopH Kao 3HaK oco6 hthx cBMnaTHja npeiia Hana
Myc.iiiMaHiiMa, ncejiauo rop»>eM 3aBOAy Haj.T>eimm HanpeAaK.
AouahdM KauHTajioM,
O stavka podod b o ra „G ajreta" u Stocu. Na
izvanrednoj skupštini držanoj dne 7. februara o. g.
pododbor „Gajreta" u Stocu podnio je svoju ostavku
koju obrazlaže nekakvom rezolucijom. Ova je ostavka
možda i opravdana, dok pododboru nije pošlo za
rukom, da priredi u ovoj godini bar jednu zabavu u
�51
korist „Gajreta", niti je bio u stanju, da do sada bar
jedan heler novca pošalje Gl. odboru.
Ovogodišnjih tri stotine Gajretovih Stipendista,
na koje će gl. odbor do konca godine utrošiti svotu
od 50.C00 K, a koja će se nadomiriti iz ovogodišnjeg
primitka Gajretovih prihoda, neka ne dadnu povoda
drugim pododborima, povjerenicima, članovima i osta
lim prijateljima „Gajreta“, da posumnjaju u kakvo
desolatno stanje društva.
Odbor će ovih dana imenovati povjerenika u Stocu.
Bankovna kuća Sumbulović „G ajretu". Ovih je
dana preminuo u Sarajevu poznati bankir Samuel Isak
H. Sumbulović, vlasnik gore navedene kuće. Pokojnik je
bio vrlo otmjena ličnost u našem gradu i dobar tr
govac u svakom pogledu. Povodom njegove smrti
položena je „Gajretu" svota od 100 K, da tim i u
Gajretovim analima ostave ime ovog uglednog gragjanina. Od srca zahvaljujući na ovom lijepom daru,
neka je cij. familiji naše iskreno saučešće, a pokoj
niku laka zemlja.
Zabava u Brčkom. Predsjednik Gajretova pod
odbora u Brčkom, gosp. dr. Abdullahbeg Bukvica,
čija je požrtvovnost i zauzimanje za „Gajret" od oso
bite pažnje, poslao nam je svotu od 190 K kao pri
padajući dio „Gajretu" od zabave priregjene dne 31.
januara o. g. u Brčkom. Našemu pododboru i zauzetnim brčanskim gragjanima neka je naša najsrdačnija
hvala i svako priznanje.
u prvom redu tamošnjeg sudca, *sina kršne i lijepe
Dalmacije, gosp. Radivoja B e 1i ć a, kojemu se uz
bok staviše svi ostali gragjani pod vodstvom grado
načelnika g. H. Huseinovića, te gg..- D ž u m h u r a ,
predsjednika Napretkova pododbora P a v l o v i ć a i
pravoslavnog svećenika S 1o m o v i ć a, koji uz mu
slimanskog vjeroučitelja g. Džumhura, te uz nekoliko
prisutnih katoličkih franjevaca najbolje pokaza, kakav
može i kakav treba da bude vjerski službenik.
Uz prisutnost gragjanstva bez razlike vjere, mje
snog činovništva, pred punom dvoranom okićenom
nacionalnim srpskim i hrvatskim zastavama izvadane
su programne tačke uz odobravanje publike. Gospodjica G l a v a d a n o v i ć pokazala je osobitu vještinu
na violini, kao što je gospodja H a b i j a n a c na
glasoviru odala umjetnicu dostojnu i kakove veće i
specijalno umjetničke produkcije.
Kao što je moralni tako je i materijalni uspjeh
vrlo dobar i mi bi željeli, da se i ostala mjesta naše
domovine ugledaju u ovaj bratski pregalački čin vri
jednih konjičana.
Naše društvo Gajret poslalo je naročito izaslan
stvo na tu zabavu.
Jedna prim jedba. U jednom od prošlih bro
jeva ovdašnjega „Vakta“ napisao je nekakav anonimus
osvrt na prikaz knjige „Borba polumjeseca i krsta"
štampan u „Srpskoj Riječi" iz pera našega suradnika
M. Č. Gazanfera. U taj osvrt povlači se sa jednom
Zabava u Odžaku. 1 ako je ovo malo mjes nelijepom tendencijom i naš list kao i društvo „Gaj
tance, ipak je vrijednim i zauzetnim gragjanima uspjelo, ret11, zašto pisac niti je imao povoda, a niti stvarnih
da prirede zabavu u korist „Gajreta", „Napretka" i argumenata, da na taj način pokaže želju za oštećitamošnje siromašne školske mladeži, od čega je Gaj vanjem naših društvenih interesa. Na ovo dužnost
retu pripalo kao treći dio čistog prihoda 47'30 K. nam ja staviti samo jednu primjetbu. „Vakat" voli,
Priregjivačima ove zabave i posjetiocima kao vri da se smatra javnim organom bos.-herc. muslimana
jednim rodoljubima neka je naša najsrdačnija i u toj ulozi propovjeda, da mu je mnogo stalo do
prosvjećivanja našeg elementa. Stavljanjem svojih
hvala!
Zabava u Konjicu. U nedjelju, 22. prošlog mje stupaca na raspolaganje jednome čovjeku, koji iz
seca, obdržavana je u Konjicu u Domu sv. Save za svoga subjektivnog neraspoloženja prema „Gajretu“
bava u korist Gajreta, Napretka i Prosvjete. Ovu za nastoji, da mu i preko javnosti škodi, ne čini „Vabavu priredili su zajednički sve tri pododbora ovih kat“ ni malo konzekventno ni kulturno djelo i na
triju prosvjetnih društava i u tu svrhu aranžirani od vlači na sebe odium naših prosvjetnih radenika. Što
bor pod predsjedništvom konjičkog gradonačelnika g. se pak tiče lista „Gajreta" mislimo, da je kvalita
Džafer-bega H. H u s e i n o v i ć a izvršio je svoju lijepu tivna strana njegova sadržaja i uspjela i literarno
i patriotsku dužnost na jedan otmjen, doličan i kod dobra baš iz toga razloga, što na nju pisac spome
nas do sada neobičan način. Ova zabava bijaše prva nutoga „Vaktova" podlistka kao i ostali polupismeni
demonstracija zajedničkog rada složnih sugragjana i književnici nemadu apsolutno nikakova utjecaja.
grad Konjic može se u istim podičiti, da je usred
Konstatujemo, da se je molba društva „Gajret"
svih neprilika i nesloge, koja je grozničavo na našu odbila iz budžetarnih razloga u istoj sjednici gradskog
opću narodnu štetu zavladala megju našim narodom poglavarstva u Sarajevu u kojoj je pola sata kašnje
triju vjera, umio pokazati svoj viši kulturni stepen i podijejlena potpora od 1000 K Osječkom kazalištu.
tako dati urnek i ostalim našim mjestima, kakovi se Opozicija je doduše glasala za potporu, ali ie ostala
putevi odabiru za više i korisnije uspjehe. Uz taj viši, u manjini sa jednim glasom. Da nije gradski zastup
etički momenat bratstva i solidarnosti, u čijem je nik, koji je ujedno i č l a n gl. o d b o r a „ G a j r e t a "
znaku i čijom je tendencijom zabava čitava provedena, proti podjeli potpore glasao, Gajret bi bio potpomognut
vrijedno je spomenuti osobite zasluge za ovo djelo lijepom svotom. Tuhaf, ali se dogodilo!
i
�52
Novi povjerenici „G ajreta". Na predlog vri
jednog narodnog prosvjetitelja, učitelja gosp. Hasan
ef. Haćana odbor je imenovao za grad Srebrenicu i
okolicu gosp. Bećiragu Siručića svojim povjereni
kom. Da će Gajretova ideja ponovno oživjeti i poći
napred u ovoj našoj i ako povučenoj varošici, jamče
nam najbolje za to zauzimanje gosp. Haćama i požrtvovnost i patriotski osjećaj gosp. Siručića. Živili
plemeniti rodoljubi i prijatelji narodnog napretka!
Nadalje imenovan je povjerenikom za Nevesinje
i okolicu g. Halil ef. O. Kosović, trgovac, čije mi
imenovanje sa osobitom radošću ističemo, jer se do
sada megju tamošnjim muslimanima i njihovim pri
jateljima nije gotovo ništa radilo za „Gajret*. Odbor
se raduje, što je imao priliku, da povjeri svoje po
slove osobi uglednoj, agilnoj i u svakom pogledu
vrijednoj kao što je g. Halil ef. Neka je sretan početak!
Da se plemenita misao „Gajreta44 i ako polako,
ali sigurno počinje uvlačiti i širiti i u najmanja mje
stanca naše domovine, najboljim je dokazom imeno
vanje i to na predlog tamošnjih za Gajretova povje
renika g. R agib ef. K onjičanina u Kakanj-Doboju.
Mi ovo imenovanje od srca pozdravljamo sa željom,
da se gragjani i drugih naših malih mjesta ugledaju
u gornji plemeniti primjer!
Naš odlični prijatelj, đosadanji povjerenik u
Odžaku i saradnik lista, gosp. Nazif ef. Resulović zafalio se na povjereničkoj dužnosti ušljed prevelikog
posla u školi, naŠto je „Gajret" na njegov predlog
imenovao drugog povjerenika, gosp. Muhamed ef. Zahirovića prvog tamošnjeg muallima. Muhamed ef. je
već preuzeo svoju dužnost i odmah otpočeo posao.
Prvi poslati izvještaj novog povjerenika uvjerio nas je
da nam je gosp. Resulović preporučio osobu, koja će
zaista od srca nastaviti započeti rad g. Resulovića
i tim radom doprinijeti puno za „Gajret“ i njegov
veliki zadatak.
Nov utem eljač „G ajreta44. S naročitim veseljem
i radošću i u ovom broju našeg lista možemo ja
viti svojim čitateljima i braći našeg napredka, da se
javio za člana utemeljbča „Gajreta44 pored dosadanjih
još jedan rodoljub svoga naroda gosp. Nurudin ef.
Borić iz Odžaka i odmah uplatio I. obrok utemeljačine. Neka mu je najveća hvala, i priznanje na ovo
likoj požrtvovnosti za društvo „Gajret44i njegov napredak.
Mato Miletović, Jozo Šurkuh, ivo Lovren, Katarina
M. Dodik, Jelka M. Kristić, Manda Miočević, Ljubica
Dodik, Mato Grgić, Marko, Ivo, Božo, Janja i Marijan
Dodik, te Jozo Jarčević. Svima darovateljima najljepša
hvala i priznanje, a mladom paru sretno i čestito!
Gosp. Ahmed ef. Hasandedić školski upravitelj
u Bjelemiću poslao je „Gajretu14 svotu od 25'90 K.,
koju je sakupio prigodom Kurban-bajrama megju
svojim prijateljima i ahbabima: Darovaše po 3 K:
Ali ef. Orman, Ahmed ef. Hasandedić, Ćamilbeg Šurković, Ćamilaga Fejzagić; po 1 K: Halil Daut, Ferhat
Kurtović, Osman Banda, Alija Fejzagić, Salihbeg Šurković, Bešir Turaković, Osman Biber, Selman Biber,
Salih Gjonko; po 0'60 K: Salih Biber, Hajdar Trnka,
Alija Somaga; po 030 K: Huso Plavčić, Mujo Imamović, Huso Tarahija, Huso Daut; po 0'20 K: Salko
Hromić, Ibro Mamić, Hajdar Jažić; po 0 10 K: Mušan
Hadžić. Neka im je najveća hvala kako sakupljaču
tako i darovateljima.
Naš povjerenik Muhamed ef. Zahirović iz Odžaka
poslao nam je 470 K koje je sakupio na odborskoj
sjednici u „Muslimanskoj čitaonici.“ Priloge darovaše:
gur: po 1 K: Hafiz Hamdija Kučuković; po 1'20 K:
Hasan S. Ahmetović; p o 6 0 h : Mehmed-Alija Ademović; po 50 h: Alaga Ademović; po 40 h: Huška Zolotić, Mehmed Ćatić, Hasan Piragić; po 20 h: Hasan
ef. Ahmetović za svog sinčića Rifata. Srdačna hvala
sakupljaču i darovateljima, koji se svakom prilikom
sjećaju „Gajreta.44
Bpiije/sHH ytieHHK u npnjaTejb „TajpeTa A.inja
.ZJpaie n o c ja o je CBory oa 11'60 K, Kojy je yKynno 3a
„rajpeT*4 Ha cBa,o.6ii M esim uare .ZfraAapa. E jiaro^ apuiio
H jKHBHO CBjeCHH OM.ia^HHaU !
Halil ef. Redžić iz Kupresa poslao je 1419 K
koju je svotu sakupio na svadbi Ale Kičinovića. Od
toga darovao je sam Muhamedbeg Sulejmanpašić 7.25,
a ostatak svi ostali koji su bili prisutni. Hvala sa
kupljaču i svim darovateljima, a mladencima sretno
i čestito !
Dobili smo 1 K od gosp. Idris ef. Šarganovići
iz Dervente, koju je dao Gajretu kao dobrovoljni;
prilog Jusuf H. Hasanović. Hvala! Živio!
Pri oprosnom sijelu, davanom u čast gosp. Sadile
ef. Sadikoviću, koji je premješten iz Brčkog u Sara
jevo sakupljena je svota od 36‘80 K za Gajret, a na
predlog gosp. dra Abdullahbega Bukvice pri čemu
su se istakli naročito g. Mehaga Kučukalić načelnik
i Huseinaga H. Egrić. Osobita hvala i priznanje svima
učesnicim!
__________________________
Gosp. Halil ef. Osmanagić iz 'Maglaja položio
je „Gajretu14 6 K koje je sakupio na sijelu kluba
„Islamske omladine.44 Hvala svima darovateljima i
sakupljaču.
Gosp. Mehmed ef. Bahtijarević iz Sarajeva po
ložio je 7 K kao dar Gajretu od Muhamed ef. Smaića
sud.
pristava.
Hvala najljepša !
Javne potvrde — darovi.
Ali ef. Kurtović položio je 6 K koje je sakupio
Gosp. Ali ef. Abdurrezak, član rijaseta darovao na svadbi gosp. Save Bjelojevića činov. pošt. štedio
je Gajretu 3 K mjesto čestitke Šerif ef. Arnautoviću nice. Najveća hvala i priznanje sakupljaču i darova
teljima, a mladom paru sretno i čestito.
prilikom ženitbe. Hvala, a Šerif ef. neka je sretno!
Gosp. Smailbeg Kulenović darovao je „Gajretu44
Odlični prijatelj „Gajretova“ napredka gosp.
Muhamedaga Arapović iz Vareša položio nam je svotu svotu od 10 K prigodom vjenčanja Ahmedbega Agaod K 9'20, koja Je sakupljena na svadbi gosp. Ive L. novića u Jezeru. Živio kao i svi ostali rodoljubi koji
Dodika, a na predlog gg. Matića, Šimića i Kapelčića se sjećaju „Gajreta44 sa obilnom pomoći.
Jusuf Zija ef. Midžić, kadija iz Tuzle poslao
trgovaca iz Vareša, te Mehmedage A. Kazaferovića
posjednika iz Vareša. Priloge darovaše slijedeća gos nam je 20 K kao dar gosp. Hermana Visleca, po
poda: Osim gore spomenutih predlagača još: Mijo i sjednika tvornice u Tuzli. Živio plemeniti darodatelj!
3«
jpeaH H iu T B O
oaroBapa: Ab*o Cj b Oj .i
- Islamska diog. itamparija. -
Za uredništvo odgovara: Aviio Sumbul
�-------------------------- -
W e __________________
,,HERCEG-BOSNA“
ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU.
RavnafeUsfvo u Sarajevu, Apeluva obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z).
Dionička glavnica K 4,000.000.
Z a io J preuzima osiguranja:
a) p roti požaru makar ga i grom
prouzroči na zgrade, tvornice,
strojeve', gospodarske i obrtne
zalihe, robu, pokretnine, stoku
i t. d .;
b) proti štetam a kod prevoza
robe vodom, kopnom i željez
nicama;
c) proti nezgodama za pojedi
načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje
d) proti štetam a od tuče uz na
knadu potpune štete;
e) proti provalnoj kragji i
f) na ljudski život, i to osigu
ranja za slučaj smrti i doživ
ljaja, osiguranja miraza, go
dišnjih renta i t. d.
d) životne rente, koje odmah
ili su odgogjene;
e) rente za slučaj preživijaja,
odnosno osiguranja udovnina;
f) osiguranja uzgojnina.
Kombinacije za nsigu^nic g .
uota objhuafajiO
Osiguranja života valjaju osim
slučaja naravne smrti fakogjer
a) osiguranja za slučaj sm rti;
b) mješovita, odnosno osigura
nja . za slučaj doživljaja i
, sm rti;
ci osiguranja m iraza;
1. za pogibelji rata, bez 1 J
svake doknadne premije; | . j
2. za slučaj dvoboja;
5|
3. za samoubojstvo;
4. za smri usljed nezgoda. > i
Premije se računaju posve nisko (jeftino): štete se isplaćuju brzo i kulantno.
Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelov.a obala, ulaz Tladži Ristić ul. br. 2.) i zastupstva (agenture' u svim gra
dovima i većim mjestima daju rado sve uputi u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja.
PRIIflbEGOUAM ZEMALJSKA BANKA
Z A B O S N U I H E R C E G O V IN U .
---------------- — C E N T R A L A U S A R A J E V U . ------------------
Uplaćeni dionici Capital. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . X 14,000.000.
JjedoVne rezerVe i fond za sigurnost založnica X 5,300.000.
1
OO Hipotekarno odijeljeuje. oo
-
ooo Bankovno odijeljenje. ooo
o o o Odijeljenje za robu. ooo
f ril
I g A I C.
IILIJnLL.
u Banjaluci, Bjelini, Brčkom,
Mostaru 1 Donjoj Tuzli. - - -
IQ P n ^ T A V F * u Bihaću, Derventl, Gradiški,
IO I U U 1 f l f L. Goraždu, Lijevnu, Ljubuškora
Sanskom Mostu, Bos. Novom, Samcu, Stocu,
Izdavanje 4 1/« i 5 % hipotekarnih založnica
Travniku, Treblnju, Vlšegradu I Zvornlku. - i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu
upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene
Z a stu p stv a po svoj B osni i H erceg ovini.
kaucije kod zemaljskog i vojenog erara.
‘________________________________ L _________________
RiaTjteto P r e p o r u č u j e s e z a s v e b a n k a r s k e i p o s lo v e s a ^ m m |
ro b o m , k o je iz v r š u je p o d n a jp o v o ljn ijim u s lo v im a .
^^1
■ i
ma
.Glavno zastnpstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV
NEZGODA” koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. — protiv zakonite dužnosti ^
jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; - nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije,
�'V
T E L E FO N BROJ 124.
TEL E FO N BROJ 124
<§>IS L A M S K A D IO N IČ K A <§>
Š T A M P A R IJA (T IS K A R A )
((I VLASTITO! ZGRADI).
—
S A R A JE V O .
------------------------------------------------------ j
ĆOŠftK CAREVE I ISEVIĆA UL.
< --------------------------------------------------- --- -------
P R IM A N A IZ R A D B U :
pozive, oglase, programe, predainice, trgo
vačke o’-jave, listovne papire i koverte, trg.
knjige, račune, okružnice, memorandume,
dopisnice kco i sve trgovačke tiskanice,
godišnja i v
edionice i banke, nadalje diplome za adrese,
posjetnice i karte prigodnice, nadalje pre
uzima štampanje ilustrovanih listova, bro
šura, knjiga, časopisa, k>ao i sve ostale u
štamparsku struku zasjecajuće radnje i t..d.
Snabdjevena je n a j mo d e r n i j i m slovima, šarama i
m a š in a m a (strojevima).
Narudžbe iz mjesta i sa sirane obavlja u najkraćem
vremenu. =
Cijene umjerene. = = Ukusna izradba.
K n j i g o v e ž n i c a :: Stereotipija
�
https://kolekcije.nub.ba/files/original/58d0294ceb0becd172cad371890a7bd8.pdf
f5ee4117dd40dcf2650d8ed412e8b919
PDF Text
Text
w
u p o j 4. li m u .
rOAHHA V II. GODINA
T a jp ei
Gajret
-OMOT 3A ^pyniTBEH E
nOCJIOBE H 3A HAPO4H 0 ITPOCBJETiMBAlBE.
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE I ZA NARODNO
PROSVJEĆIVANJE. -
H3JIA3H CBAKOr 1.
— y
M JECEity. -
- JjVitSjlr
j.
IZLAZI SVAKOG 1.
- U MJESECU —
BjiacHHKs: apjihtbo wL’ajpeTM- ype^umc: Ahao Cya6yji. — Vlasnik: Društvo „Gajret*. - Urednik: Avdo Suinbul.
Capajeno, 1. nlipuJia 1914.
Sarajevo, 1, aprila 1914.
p l i j e n a j e jin cT y : aa bocny a Xepi(uroBHny a AycTpoyrapcKy Moiiapzujv, »a njianoBo, rajie6y, yHeimKe * TesKUKe 1*20 K,
s a u o Mji a no Bit 2 'l0 K ro^Himto. 3.1 ceo ocrajio noMji.o 6 ippunaica.
IToje^HiiH 6pojeBn crajy 20 x m . lleruiahena ce nncna uo npnunj/,
PyKonaca ne ne BpaKnjy. - llpernjiaTa u pyKonaca ma.T,y ce na
a^pecy: .l'ajpeT1* - CapajeBO.
C ije n a je lis tu : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku monarhiju, za članove, talebu, ućeniko i težake l -20 K,
za n o č la n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojedini brojevi staju 20 hcl. Neplaćena se pisma ne primaju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi Šalju se na
s Irosu^ .O^ret* — Sarajevo.
(Ja/tpvKaj: — Sadržaj:
Rezolucijo naših akademičara.' — Cnara ejeBepnnJc. — A. G. M. — Cjelina.
Prkos. — Ha pac(Cptnuy.
- Oproštaj 8 Prašumom' Tamia cjehaH>a.
No'ra (Kuda lutki). - Sjedanje.
H i g i j e n a : No
puši!.— K n j i ž e v n o i k u l t u r n e b i l j e š k e :
Maksime; Viktorija; Usuli dinijje; Temelji islam
skog morala; Hobh ojmaahhchh jihct; Klub mu
slimana akademičara. — Gajretov glasnik. — Javno
potvrde — darovi. — Iskaz. — Ođg. uredništva.
Pleća ne bi upoće
nikako smjela piti
zrnene kave, nego
samo dobroga mli
jeka s KathrelnerKnelppovom
: sladnom kavom.
Jll (opal III hladan, svagda |e Kalh-1
ftlner potpuno netkodljlv, prijatan!,
hvala njegovu
pripravljan ju Iz
najboljega slada.
Braćo Muslimani!
Molimo svakog brata Muslimana
da traži i neka kupuje samo:
„GAJRETOV**
BEZ PAMUK
Pitajte, molimo,
za to svoga
kutnog lljetnlka.
jer je to roba, koja odgovara
vrsti najboljeg kvaliteta, a uz to
se potrošnjom ovog artikla po
maže i samo društvo „Gajret".
ISLAMSKA DIONIČKA ŠTAMPARIJA U SARAJEVU.
�Natječaj za prodaju šibica pod markom „Bajref*.
Ugovor, koji je društvo ,Gajret“ sklopilo sa firmom S. 1).
ALKALAT iz Doca u pogledu prodaje šibica pod markom ,Gajret“ ,
ističe koncem juna ove godine, pa se pozivaju sve firme šibica, koje
se kane natjecati za prodaju svoje robe pod gornjom etiketom od
mjeseca juna pa dalje, da podnesu društvu svoje ponude najdalje do
1. juna ov. god.
Potrebne informacije urngu se dobiti svaki dan u društvenoj
kancelariji Apelova obala,br,
^
U Sarajevu, 20. marta 1914.
- .i
BBBBBEBBBBBB SBBBBBBBBBBBBBBB
A
Društvo „Gajret“.
.....
/
...
V
■A -n ,
\
i
3i BBBBBBBBBBBBSBBBBBBB
B
B
DIONIČKA PIVARA U SARAJEVU
PR EPO RU Č U JE
SV O JE
Nabavlja se u buretima od
25 lit. dalje, kao
IZVRSNO ODLEZANO
EXP0RTPIV0
PRIPOZNATO OD NAJBObJE VRSTI.
i
u san
ducima složeno po 3 0 i
50 boca od ‘/to btre ili po
25 i 5 0 boca od ’/io litre.
Razašilje u pokrajinu
franko na svakoj N a
ciji b.-hercegovačke
državne željeznice.
it i
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
B
ni
B
B
B
B
�BPOJ
4.
BROJ.
rOAHHA VII . GODINA
T a jp e T
Gajret
'JM CT 3A ^PyUITBEH E
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE I ZA NARODNO
PROSVJEĆIVANJE. —
HOCJOBE U 3A HA PO
;UIO nPOCBJETiHBAILE.
—
y
M J E C E ijy . —
E iacH H K : /ip y i n T B O
„ I ’ajper*
C a p a je s o ,
\ r r r cbVltfjl*
- y p e ^ m iK :
1 . a n p n jiti
A bao
C y M d y .i . -
1914.
I ( n j e n a j e j i e c t j : 8a Eocny a X ep i(crom iiiy a A ycT poyrapcKy MonapxBjy, »a i-ia a oB e, TaJie6y, y hghbk © b TejKaic© 1‘20 K,
s a H O a a a n o B e 2'40 K ro^amito. 3 a cb© octrjio aea .b e 6 $paHaKa.
Ioje^ au B 6pojeBB CTajj 20 xeji. Ilenjiakeaa se n a c a a do npnaajj,
3yK0UBCH ce ho apahajy. • - HpeTiuiaTa a pyK onacu ma.i>y ce ea
a;ipncy: . PajpeTu — Gapajeiio.
,
-
m
,
,
,
ji
—
U
M JE SE C U
-
1
- Vlasnik: Društvo „G a jret". - Urednik: Avdo Sumbul.
S a r a je v o ,
1,
a p r ila
19 14 .
C i j e n a j e l i s t u : za Bosnu i H ercegovinu i A u stro
u garsku m onarhiju, z a član ove, talebu, učen ik e i težake 1'20K,
z a n e č l a n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zem lje 5 franaka
P ojedin i b rojev i staju 20 hel. N eplaćena se pism a ne prim aju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
adresu: „G a jre t" — Sarajevo.
Rezolucije naših akademičara.
Na zadnjem našem sastanku jednoglasno je za
ključeno da putem javnosti osudimo postupak onih,
Na vijest, da vakufski sabor kani pošto po to
koji onako bezobzirno idu za oštećenjem „Gajreta44.
prisvojiti subvenciju društvu „Gajret" koja je podijeljena
Klub muslimana akademičara smatra to svojom duž
za izgradnju Gajretovih konvikata, poslate su nam nošću. Stanje našeg jedinog prosvjetnog društva „G ajna uvrštenje dvije rezolucije naših akademičara iz reta* upravo je žalosno. Našom indolencijom, našim
Beča i to: rezolucija, Kluba muslimana akademičara
razrovanim političkim životom i strančarstvom doveli
i rezolucija, Narodne muslimanske akademske omla smo ga da danas, na veliku našu sramotu, stoji na zad
dine, koje mi niže obje donosimo bez ikakva njem mjestu.
komentara. Donosim o ih bez komentara radi toga,
Gajretov odbor obratio se i zamolio posve is
što ne ćemo, da nam se i s koje strane prigovori,
kreno vakufski sabor, da mu podijeli jedno mjesto
kako se bavimo onim, što ne spada u program našeg da sagradi o svom trošku islamski konvikt u Sara
lista, da se bavimo politikom. I jedna i druga rezo jevu. Ta islamska institucija, dobro sviju nas musli
lucija uzimaju u obranu naše društvo, kojemu se ne
mana, mjesto da „Gajretu44 izađe u susret ne samo
bi smjelo niti iz političkih, niti i iz kakvih drugih raz
da je odbila Gajretovu molbu, nego još radi, da se
loga štetiti, i mi kao organ toga društva najpozva subvencija od 333.000 K, koja je odregjena za ovo
niji smo da donosim o sve ono, što je u njegovu
prosvjetno društvo, oduzme od „Gajreta14. Mi stojeći
obranu, ma to nosilo malko i politički karakter. Ovaj vjerni svome programu, ovim putem javno osuđujemo
poziv našega lista ne smije se smatrati vogjenjem
onaj nekorektni postupak vakufskog sabora i apeli
kakve politike, niti ikakvim političkim ispadima prema
ramo na vladu da provede zaključak zemaljskog sa
pojedinim grupama ili pojedincima, kako nam se hoće
bora neobazirući se na želje odaslanstva vakufskog
da predbaci.*)
sabora. U protivnom slučaju molimo poslanike ze
Čestitoj i rodoljubivoj akad. omladini, koja sva
maljskog sabora da spriječe svaki pokušaj, koji bi
kom prilikom pokazuje svoje najiskrenije simpatije i išao za tim da se „Gajretu44 zakonom doznačena
ljubav prema najkulturnijoj i najhumanitarnijoj usta
svota oduzme.
novi njena naroda, koja na svaki neopravdan na
S negodovanjem također moramo u javnosti
padaj na ovu ustanovu podiže svoj protest, neka je spomenuti, da je sarajevska opština odbila Gajretovu
molbu za potporu. Naročito nam upada u oči da je
s naše strane najviša blagodarnost.
Evo tih rezolucija naših akademičara:
gradski vijećnik g. M. Halilbašić, koji je na veliku sra
motu
još kao Gajretov odbornik izišao s predlogom
B e č , dne 20. marta 1914.
da se ova molba odbije.
Poštovani g. uredniče!
Pri kraju molimo sve općine na koje se „G aj
Od strane našeg društva najljepše se umolja
ret44 obratio, da ga pomognu i apelujemo na svu
vate da ovih par redaka uvrstite ii Vaš cijenjeni list.
braću muslimane da porade za „Gajret14 te da ga
•) Ovo ujedno neka posluži g. Sakib ef. Korkutu kao od
podignemo do one visine, koja mu pripada.
govor na njegovu tvrdnju u članku svečanog broja „Misbaha",
kojom je konstatovao nekakve ispade od naše strane na nje
govu ličnost.
Klub muslimana akademičara
iz Bos. i Herceg, u Beču.
�54
Heica najemeHO ype^,HuniTBO h3 boah yspy Hape,n,HH 6poj AacTa CAajeAeke:
K oja je H8 p a 8 H eK yjrrype, H epa 8 yMajeBan>a RyAT yp H a x noT peđ a, cyjeTe, MpatFLe a CTpaHaapcTBa.
B h c o k o m BaKy(|). MeapH(|>. c a 6 o p y
MjecTO Aa HacTojaMO Aa H am aaT aB paA
a opraHH 3 ai^ajy APyniTBeHy ypeAHMO t s k o , A,a
ce nojeAHHH H am a opraHHSMH Me^ycođHO n o -
cthtu
y
Capajeuy.
y je^Hoj cjeAHaqa nponiAor aacajeAama
saRA>yqao je Baicy<|>. MeapacfjCRa ca6op 3 hmoahth
BJia,fl,y, Aa OHa CBOjy cy(5BeHqujy sa a8rpaAH>y
KOHBUKaTa, Kojy je seMajbCKu cađop Bek caaKEJUOHHCaHDM SaKOHOM O^pe^BO „ra jp eT yU, 0TM6
obom ,z;pyniTBy n Aa je AaAe BaRyc)py. y Ty je
CBpxy o^acjiao bsk . cađop a AonyTaijojy BJia^n.
Bes ođ3 apa, Aa ah ke oBaj saRA>yqaR bsr .
cađopa octstu đecnpeAMeTaH, nonrro ce y OBoj
CTBapa He naTa hh Bjia^a mi Baicy(j)CKH cađop,
Ka^a Bek nocToja OAAyRa HajKOMneTeHTHujer
Tajejia — seMajscieor cađopa, mh HapoAHa »iycjieaiaHCKa aKa^eMCKa OMJia^aHa aapa 3 yjeM0 CBoje
HajBeke HeroAOBame upeaa OBoj AyiHMaHCRoj
HaBajia BaKy<|). cađopa Ha Hamy HajxyMaHajy
HHCTHTynajy „TajpeT44' a jaBHO H8pasyjeM0 npespeme npeaa MopajiHBM saaeTHanaMa osor u o CTynKa. OBaj £yiiiMaHCKH KopaKnpoTH ,,rajpeTy “
Morao je caao ^a noTeae oa A>yA0, Roja HeMajy
ocjekaja, A>yđaBa a CMBCAa 3 a RyATypy a HanpeflaK a KojaMa y jRHBOTy y AjeAOBaH>y h>hxoBy A0KTnpajy Mpacaa a oCBeTa.
Mn ce oa A a n a m a e r BaRytj)Cicor A^peRTopa
HajecMo M orjia đoA>eMy n a HaAaTa. CTpaHRa,
Rojoj j e OH Ha qeA y, boah B ek A s a je roAHHe
KaMnan>y npoTHB „ r a j p e T a 44 a m eroB e v n p a s e ,
HHHHJia j e a h iihb Ha CBe M ory k e HaaaHe, Aa
OBoj ycTaHOBn H ayAa, op raH a Te CTpam .e n o SHBajia c y Ham CBajeT Ha đojKOT npoTHB A p y mTBa, MyjeABH>eHHu cy aobcah A a aje aaA&e
CKynmTHHe ao ohbko đ y p H a x cijeH a, H8 a 3 BajiH
pe.BH3 a jy ApyniTBeHHx RH>ara oa CTpaHe b a r c t h ,
a CBe paAa T ora , m T o OBa ycTaHOBa H aje aocaA n ocT a jia jo in jeAHHM „r^aMepoM ’4 „y je A H H>eHe OpraH Usai^nje 44 a n rro y n p a B a ApyniTBeHa
He k e Aa ce noKAama sanoBajeAHMa a noAHTHHK0 M MaCJIBMa CTpaHKe, K ojy BOAa BaKy 4 >CKH
AapeKTOp.
Ham ApyinTB6H0 skhbot y cbhm CBojaM
iipaBL^aua nyHO je naTao paAa Hepa3 yMajeBaH.a
KyjiTypHor paAa a KyATypHax noTpeđa oa CTpaHe
Hamax BOAekax ^aKTopa, naTao je, mro cy ohh
HAeHTB(j)nKOBajia CBoje jiaaHe cyjeTe ca onkaM
noTpeđaMa, na Hajecy Aonynrraji0, Aa pasđop,
caBjeT, KyjiTypa a HayqHe nCTane aarocnoAyjy
H>axOBBM MHmjbeaeM a Aa na H>HMa aacHyjy
npaBai^ a nporpaM CBora paAa. TaKaB hsm npajajep 6B0 npyaca a osaj 8aRA>yqaa đsk . cađopa,
Maacy a Aa ca q an »a B ajy jeAH y xapMOHaqHy n je aaH y, MjecTO a » Ham paA y opraH asoB aH oj i y e
jiBHH HacTojaMO Aei^eHTpaABSOBaTH a n p eH ajeT a
TeacnmTa paAa y paamiM npaBijHMa Ha nojeAHHe
Harne HHCTHTyipije, RaKO đ a noAjeAOM paAa n o jiyqaAH B eka y c n j e x a yia H H J iaH a m ApyniTBeH a
anapaT jeAHOCTaBHajaM, noRpeTH ajaM a jaaaM
y CBojaM (j)yHRi^ajaMa, H am a H ajB eka HHCTBTyi^uja, Roja j e nosBaH a a » y obom n p a B ijy Ajejiy je a cboj paA TaRO aacHBBa, Ta HHCTHTynaja
n o cT a je p a s a p a jy k a e^eMeHaT Harne A p y inTBeHe
xapMOHaje a y Toj CBojoj p a s a p a jy k o j y A 0 8 a
iiAe TaRO AaJieRO, Aa H acT oja p a 8 pym nT H n a iu y
HajaA 9 a jiH a jy BHCTHTyi^ajy a x o k e j o j Aa OTMe
oho , m T o jo j je h cr b m AođpaM c«iyqajeM 3 an ajio.
O bo j e unicu m MaxHBTOCTa a cnei^aajiHTeT BO^a
đ o c . x e p q . MycJiaMaHa.
H a m a npBar^a đ a n a jy sa CBe to to b o Harne
CJiađe CTpaHe: MaAy R y jiT y p y , HeBHaTaH đ p oj
aHTejiareHE^aje, CAađy A p yniT B 6 Hy opraH H 8 ai^njy,
eROHOMCRO naAaH.e, y o n k e aa aaTaB Ham sa čT oj
RpaBH»y Ha H ea or T p e k e r asBaH ce đ e , a o r c y
đ a m t h npBat^a đ u jia o h b , R oja c y roh h a h a
R oja R oae Ham ApymTBeHH n p o r p e c , r s r o h sm
B3 Me^y o c T a jio r noRa 8 y j e a OBaj h »h xob c a A a a a
a cn a A npoTHB „ r a j p e T a 14. „ r a j p e T 44 j e a o c s a oa
CBa x H am ax ycTaHOBa H ajB am e y q a H a o sa napoA H y n p o cB je T y — sa Taj H a jn p eq a a H a jja aa
yBjeT CBaRor HanpeTRa, a H am a My npBau,a a
BaRy 4 >. c a đ o p sa(j)a jb yjy a y tom r a noM aacy, Aa
Ha BJiaAy m aA.y AenyT ai^ajy, K eja k e a »
n p a je a a 0 H y noTn<>py „ r a j p e T y “ , m T o c y
je A p y n * acn ocjiO B ajia .
saMy
A jih CBa je cpeka, Aa hh BJiaAa, a h h BaRy^CRH ca đ o p H6 M ajy o OBoj OAJiyHH tojibko
yAjeJia, Hero Aa 8 6 MaA>CRa cađop, y KojeM y cjeAO
BekaHOM A.yA 0 B a m a x A ym eB H ax RBaAa^HRai^aja
Hero ah m T o c y oh h , R oja c y aaasBaAa ro p m a
8 aRA»yqaR, asacABAH a npeABeAa A an y T a i^ a jy na
BAaAy.
Ma oqeRyjeM O npaBeAHH cy A seMaA.. cađopa
Roja k e a lim ine Aa OAđaje OBaj 8 axTjeB bsr .
cađopa Rao HamTaBaH a đecnpeAMeTam
y
B eqy
10
. MapTa
1914
.
HapoAoa MycjRMaHCKa aanAeMCKa OM^aARHa.
�55
x
C H a ra c jg b ©p h h x .
VL
PacKOjbHHKOR je, Bejie 3aKOHH, 3JioiiHHaq. A jih jeAaH oa ohuz BJOHHHaiia Koju HHcy noTnyHo CBjecHH
CBor Ajc-fla. O hh cy, no ce6n, cTaBn.ni ce y cjiya<6y
jBAHe bhme HAeje, h OHa je nociajia cymTana H>axoBor
acHBOTa, jeAaH aho h>hxob6 Aynie, HecpekaH h cTpamaa.
KaAa je, y cbom MpaqaoM pacnojioaceH>y, ne 6a TpajHO
npaTn.iu Ha H>eHOM nyTy, Ha H>eHon npomBpaBaH>y h
4>opMncaR>y, ohh 6a Hdry6a;iH jeAHO ynopHmTe Ba acabot h a>HX0B6, h OHaKO jia6aBe, Bese ca cho.'bbbh cbhjfiToif, 6n.ne 6a anco^yTHo npeTpraHe.
A a «in ce PacKO.ijHHKOB Moace cnaTpaTn 3.ioqtiHueM
Koje je ao6ho B.ioHHH y aho npe po^eH>y, HacAajeAHO
ra OA poAHTej&a h aeroBao ra y ee6H npoTHB CBoje Bojbe,
Ay6oKOM yHyiapaoM noTpe6oM Kojoj ce aeroBO iipmaBo,
HeaKTHBHO Ja Haje Morao onapaTa? Je ah aeroB &aobhh ^jejio BaH aeroBe CHare, MoacAa cynpoTHO aeM y
CaMOM, aJIH HHCTHHKTHBHO, HeCBjeCHO HacTajjo? Je .IH
Pac ko.ijHhkob jeAaH oa ohhx 3.ioqaHaaa Koje je JIom6poao TpeTHpao y „reHHjy h 3iyp,vxy , a Koju cy a &jioko
oa Tora a « 6h motjih OAroBapaTH 8.i CBoja fljejia?
H a HCTopnje PacKoaHHKOBjbbbiiz poAHTejta, y kojhko hx ce ^.ocTojeBCKH AOTanao, mh HeMaMo pa3.iora Aa
noTeaceMO BBBjecHe npenocTaBKe Koje 6a ara.ie y KopncT
J[oM6poaoBBX Teopaja. Ma oneT HaiviamaBaMO, yno3opaBajyha Ha PacKo./hHHKOB.’beBo AHjejbeae j£>yAii Ha CTajieace, Ha eeAHKe a uajie, aa je PacKOJbHHKOB 6ao y
HecBjecHoj <yiyac6H jeAHe HecpekHe HAeje. OHa je, y npBH
Max, 6n.ia caMo uAeja, HOTnyHo HeaKTHBHa, jeAaH aho
yHyTapaer, AyxoBHor CBajeTa PacKOJBHHKOBjteBa. /I,oyHHje, PacKOJbHHKOB je xtho Aa je npaBOAe y AajeJio, a»
je CTaBH y aKpajy Kao hito ce y $ h8bah rajeva Koja
Mnpyjy ciaBaajy y Kpeiaae jeAnau aoahpom jeAHe
cnojBHe MaTepnjajiHe CHJie. A Taj aoahp Kojau je Packojlhhkob noKpeHyo CBOjy MpTBy HAejy, OBanaoTHO je
H AHO joj HaAHHje CTBapHOCTH, Aomao je no MpaHHoj
yHyTapaoj noTpe6n, cacBBM AyxoBHoj h b 3B6cho xyMaHoj npeA KojoM ce caBHJio PacKo.T>HHKOR.i>6Bo Ja.
H ynpaBo y tomo, mio je PacKOJbHHKOB b j e p oBao (to je H3BjecHo, jeAHO BpajeMe, 6a^a aeroBa pe.iaraja) Aa t e ocTBapeae aeroBe HAeje 6 hth jeAHO xyMaHO Aje^io, Jieaa cbo aeroBO onpaBAaae, noHHBa cBa
caMH.iocT Kojy My mojkcmo yKa33TH mh kojh cmo Maae
naTH.iH oa aera, Maae CTpaAa.iH, a Maae tkko crpacHo
BjepoBajia.
BeAHKa h y s c a c H a Hecpeha noiHBa Ha aeroBOM
Aje^y, h Bc.iiiK h HeHcnHTaH 6oji Tp3a aeroBy Ayniy.
IfceroBa crpaAaaa Borna cy ho hito hx Moace noAHnjeTH
jeA»H HOBjeK, h OHa He caac a » noTpecajy. OHa, jom
yBHjeK h H3H3A CBera, HBa8HBajy qyljeae, Tpecy caBjemhy h noHapy ao AHa cpija. A jih Ba a n i HeMa cyaa.
Jep cb6 cyae P aCKO.’bHHKOB je caM ncnjianao, aaTBopeH
y CBojoj MpaHHoj coh.TjH, HcaaaKao hx y cbojhm 6yHOBhhm BHBajaMa, y rpneBHTOM HeMnpy CBojaz 6ecaHax
Hoha, acn.iaKao ax Ha coaaHOM Kpn.iy ocjekajyhn ce
caM, HenoTpe6aH, »earocaH, HCMohHaja oa AjcTeTa, ywa
chbjh oa JiyAaKa. H Kao ibto 3a CBe ne.niKe naTae aua,
H3HaA caMHJiocTH, jeAHO HajeMo aanpenaiuTeae, tbko
hcto bmb aa a e r o B jkijbot, Tano cTpamao pacipraH, paCTpojcH, eHepBapuH, acnjeuaH a ° nomjbeAae acn.mne. H
Ta aanpeaauiTeHocT npeA hcubotom jeAHor lOBjeKa nojaaaBa ce KaA ce 3Ha Aa je PacKoaHHKOB hhhho hoiuto
uito je Tpe6ajio Aa 6yAe A o 6 p o a n.i e m e h a t o, Aa
noMorHe HOBjeqaHCTBy Koje To.imco nam h a ^ uy Ma.io
oa OHor aeHajbCKor Ao6pa aa kojbm oho BjeaaTO aeaHe.
UpeMa TOM6, PaCKOAHHKOB Haje npOCT 3.10qHHan.
3aKOHn Bejie Aa je ’a^ioHiiHan; ohh he ra h ocyA0Ta. A jih
HMa Jin onpaBAaaa 8a aera? Moace ah ce Ma.io nocyMaana y to Aa je cacBHM a.io'iiiHau? O h je B3RjecHO ocjetho ycKa OKBop ApyniTBa a KOHBeHuiioHa.iHe noroA6e
noA KojnMa ce oho pa3Baja. UocTojn jeAHa HeyMOjbHBa
CTporocT y acaBOTy Kojy cy 3aneqaTHJiH aaKOHH; nocToja
jeAaH jaBHH Mopaa Koja cy (j)opBy.inca^a aaKOHa; noCToja, Haj3aA, jeAHO KopaTo y icoje je CBeAea caB couhja.iHii hchbot. H to KopaTo je ycKO, u Taj Mopaji cyHDiue je KoaanKOBaH a cyBHine kombhhh, n Ta npona*
caHa CTporocT cyaame je HeuaJiocpAHH jep je HanaaeHa,
jep cy je HaHHHH.ia ayAH Koja HHcy noaHana.in Ay6aHy
CTpacTH neMnpHHx ,t»yAH, a Hacy MHoro BjepoBa.m Aa
ce MGHce aauajeBnTH cchobhh KapaKTep HOBjenancTBa.
PaCKO.TiHHKOB TO 3Ha. O h OCjefaa yCKOCT APyiHTBa aacejbe3Hy ca^y aanosa. ,2(a
ce Tpe6a npeA H>HMa canaTu,
je jih noTpe6Ho nocraTn O o.tomob, y6aTa qy.ia n acyAH>e,
y6aTH MHcao, y6nTH HHTe.ieKaT, nocTATH hobJck chbhx
AaHa, Ma.iax biiauk8, jeAHOM pajeqjy, docteth aopjeK
ApymTBa u npBMiiTH Ha ce o6aBe3e Koje oho nponHcyje?
Ha cb6 to, y PacK0.i>HHK0By ce, Hajnpnje, 6yHa HHTejeKaT. .HonHaje, aeroB aHTeJieKTya.iHH pcbo^t Ao6aja
CBe KOHKpeiHnje (jiopMe, CBe ce Bame HcnojtaBa, aok ce
Haj3aA He MaHH<{)ecTyje oHe Benepn y cthhv crape aa^arannpe. To 3HaqH: PacKOJbHHKOB je npeKHHyo CBe B63e
c APyniTBOM, n^>yHyo je Ha Ha aera jeTKo h c rpaMaMacoM 6ojis. A.iu to hc 3Haqn Aa oh, y hcth Max, Mpaa
ApyniTBO. O h npeaape cauo KOHBeHpnje hoa icojaMa ce
oho paaBaja; oh xohe Aa ca bbah npenopohcHa, hobs,
ocBieaceHa Kao Aa je ycTaao H3 ciyAeHe jyTapH.e boao
y Kojoj je ocTaBaao caB raA CBor npom.ior srhboth,
CBojy np.i>aBy nponuiocT, caxpaHH.io CBoje po6oBaB»e
rpy6aM a hbckbh HHCTHKTBMa. PacKo.tHnKOB.T>eB peBo.iT
je npOTHB AaHamftHue cKyn.T>eHe boa necnapoa 3aK0Ha,
h peBo.iT je npoTHB Mopa^a Kojn nocToja; oh je acyA«>a
3a jeAHBM BHinau MopajioM Koju he, Ha APyHHHja BanaH,
npo.ia3iiTn jbyACKHM cppiiMa, yqaHHTH bx 6 o .t>hm,Bame
6pahoM. H, napaBHo, noniTo oh y ce6n ocjeha Bamer
HOBjeKa, oh ce CMaTpa choco6hhm a & Aa npBy A0peKTHBy, yHHHH npBH KopaK KaKo 6h pcKao CTaH>yKOBah.
Ha to HHEMHHnpa aeroB peBo.iT. i(pyra je CTBap hIto
ra je ApyniTBO cxBaTH^o a KOMeHTapnca^o Ha cboJ HaqaH.
OHanaB KaKaB je, naje.iHM co6om, P hcko.t>hb kob je
HHAHBHAy*WiaB THO; OH je HHAHBHAyaJlHCTa Kao PyCHt
�56
y onuiie. C Te CTpaHO Ba.i>a npouaTpaTH h H>eroB r3 jiohhh Taj sjiohhh AjeJio je je^He jaKe, peBOjiTOBaHe hh
AHBHAyaJHocTH Koja je CBojy MJiaAocT npeKrinn.ia hba
HAejaMa, eaacHBJtaBajia ce c hhhu cTBapa.ia oa hhx
scHBa KOHKpeTHa 6 nka c AymoM h bo
mbom H Taj MJiaAH
Pav'.KOJbHHKOB KO]H je HCTOM 00060 A* 3KHBH, Hnje HHnna no3HaBao oa peajieor acHBOTa.
h Haje HHKaAa aajiaano y nejiHKa Apyu'TBa, oh Haje no3HaBao Ji>yAe, HHje
ce KJia&ao npeA aceHAMa, oh je hchbho y HAejaiaa
h oa HAeja. ojihko je no 3Hao oa skhbotb to cy hjih
MpaiHH yTHcqn: naTH>a, Tyra, jio h je no3HaBao MapMe.iaAORa, ajin MapMeJiaAOB 6no je opADHapHH nnjaniina,
h oho m io My je ncnpnnao o ® 0Bć>Ty, hjio je nyHo
upaHHor yacaca, rJiaAOBaita h ropK0x c.y3 a. To je ho
H03 CBnpenocTH, npoAaBaH>a ce6 e Aa h Morjin acnejeTH
Ma.in, ohh
hctom nacTajy,
joui
CJiyTe KBKBa je KOCTypHHi;a JtyACKH hchrot h je noSHaBao Pa3yM0xuHa.
jih Pa3yMnxuH 600 je đnjeAHH
CTyA®HT Kojn je cbo xjbe 6 3apaIjHBao kpbbbo carH yT
HaA CBojnM ctojiom no ABaHaecT, no mecHaecT caTH, a
Koue ce atHBOT Hnje HHKatco cMjemKao.
h je no3HaBao
CoH>y. A jih H>eHa ncTopnja 611 j
ia je dpaxoTHa. Y meCHaecToj roAHHH to Majio, 3aKp5KJi>aB0jio n Kao nepraMeHaT H36jinjeAHJio AjeBojne, n od a.io je npocTHTyKa a
6 h acHBjejio.
bh cy XTje.ii! Aa »HBe, a skhbot ja d a jao npeua auua Kao HenpnjaTejb, HeMHJiocpAaB, npj&aB
u.
-
> ,
>
.
O
K
,
3 .O
6
6
6
HKojn
Kojn
J
6
H0KAKOH6
.O
A
,
O
»
C
i^HHHnaH!
y TaKBHM OAHOCHMa PacKo.tHHKOB je BacnnTao
noAHrao CBoj HHTeJiaKar, oceTHo ca3peBan>e
CBojnx Mpa<iH0x HAeja. Pen,HTe mh Aa Jin i®Morao, a»
jih je cmho Aa ce He peBOJiTyje ano je y ca6h ocjekao
hM
aao CHare 3a npoTecT? H, eBo BpxyHpa TpareAnje:
oh je ocjekao Ty CHary, ajin jeOH
a6nJia y Hecpa3ujepy
c aeroBHM auSHpnjaua h KeroBHU cnoco6HoCTHMa! H
oh je M
opao noTOHyTH.
CBojy Aymy,
VII.
y3MHTe, 3a npHMjep, PberoBe norjieAe Ha 3jio^hh!*
Oh BejiHAa ce „3jk>0hh y6paja y nojaM peBOJiTe „npothb APyuiTBeHor nopeTKa . „TanaB no6yH>em
iKHeKaacH>aBa ce: H>era noAjapMjbyj y. ByHTOBHHKMoace 6hth
jeAaH6HjeAHHKh AOCTojan npe3npaH>a: no ce6n noBjeK
HeMa mTa Aa npe3Hpe y jeAHor 6yHTOBHHKa — a 0630poMHa HamHa'JHH6yH>en>a npoTHB ApyuiTBa, 6hth noHHHceH, no ceđn, jom He ananH H3ry6nTH BpnjeAHOCT
HOBjeKa.” H, BHAHTe, PacKOJLHHKOB je to HejacHO ocje
kao. Kano 6 a HHane 60.10 Moryke Aa oh noejinje CBera
UITOje 0HHHO, HMa K8Aa Aa C6 AH5B®,Aa CTpeMHjeAHOM
6o.i.eM
, BHuie MopajmoMaciiBOTy koju ke 6hth paajinnaH
oa npouijiora? Pa3JiH>iaH Bek u no tomo, iuto Pac.Kojthhkob Heke Bnine MopaTH „npaTH pyKe y Kpsa , ho
acHBjeTH 3 a njiCMeHHTa AjeJia. hohh3hth ce jihhho a »
6 h Apyre y3AHrao, h Aa 60 npo6yAHQ y noBjeKy OHaj
MopaAHH hhcthhkt, ocjekaH.e 3a onmTy npaBGAHocT h
HCTHHy, Kojn je y noBjeKy pasBBjeH y kojihko je AjejioBajIO APyUQTBO Ha TO pa3BHjaH>e. PaCKOJbH0KOBy, 0630poM Ha to, Bajta nporaeAaTH Kpoa npcTe. Jep oh je
CBoj 3JI0HHH ynHHHo y Ao6poj HaMjepH, oh je, sa jeAaH
TpeHyTaK, yKa3ao Ha jeAHO connjajiHO 3Jio Koje ce npob(>ah noA caeKHHjoM saKOHB, oh Hac je, Kano 6h H hhc
penao, npo6yAno 113 ApnjeMeaca. T o Ajc^Oi MekyTHM, momco
ce CHaTpaTH Kao npocin chmhtom: He 3HanH to hito je
PaCKOJBHHKOB yHHHHO 3JIO AJC-KO Ha jeAHOM nojeAHHHV,
,Aa je fteroB „nnjejiH hhcthhkt Ha paTHoj hosh npeua
nnjejioM conujajiHOM ypekcH>y'. HnnomTO. CjeTHTe ce
Kano oh noTBpkyje Coh»h Aa ce Bajta ao^pobojbho upeAaTH Ha HcnaniTaH>e; nOARpkn ce, AaRJie, Ka3HH Kojy ke
HaA H>HM H3BpmHTH HCTO OHO HOBjenaHCTBO npOTHB Kora
ce oh jeAHOM peBo.iTOBao.*)
Hnne mhcjih Aa 3.ioqHHna Tpe6a KacTpnpaTH bko
Heke Aa ycBojn npemocTaBaK npeMa komb oh onpoBpraBa CBoje npnnaAame p a c n o h h x K o jn q h h e sjio q h h e. A jih sap PacKoj&HHKOB HHje ce 6e aobo.t,ho Ka3hho? Jep, Bek aerOBO cKjianaH>e Mapa c ApyniTBOM, t .
j. npeAaBaae y pyKe BJiacTHMa, 3Hann jeAaH npejioM y
H>eroBoj AyuiH; to je Ka3Ha Kojy je caM H3peKao HaA
co6om, a ra Ka3Ha y«cao,Hnja je oa cbhx ji>yACKHx Ka3HH.
3ap onaj MajieHn, H36jiHjeAHJio IIop4)HpHje UeTpoBHk,
HOBjeK Kora je peyMaTH3aM Be3ao sa co 6y, HHje aobojbho
KacTpnpao PacK0.i,HHK0Ba? O h ra je pacnjao, H>eroBy
er3HCTeHnnjy yHHHHo HeeHrypHOM, H>eroBe Hokn jeAHHM
6ecnpeKHAHBM TpnjbeH>eM, jeAHOM pnjenjy cbbho ra je
CBOJOM CTyAOHOM TSKTHKOM. H Ta TBKTHKa IIopc[)HpHja
IleTpoBHka jeAan je aho Ka3He Koj h je PacKOjbHHKOB, h
npoTHB Bojte, noAHHO. 3a CBoja Ajc^a, oh je 6ho aoboJbHO K83KH>6H !
A jih je TanHo HaneoBO KOHCTaTOBaH>e, Aa ce Tpe6a
qyBaTH Aa ce BpnjeAHocT jeAHor noBjena He nejene no
jeAHOM jeAHHOM p,\ejiY- H ynpaBo, y cjiyqajy PacKo.ibHHKOBa, noBjeK 6a ce Morao npeBapHTH KaAa 6 h noBjepoBao Aa je oh jeAHa 0AypHa, np.i>aBa Ayma Koja ce hohh3Hjia pa.iH H3BjecHor MaTepnjaJiHor Ao6 pa He 6npajykH
cpeACTBa. lipnje ce mojko tbpahth Aa PacKOjbHHKOB
Hnje ce 6e Ao6 po pa3yM0jenao; „H>eroB peBo.iTOBaHH hh* ) Ty ce, y octsjiom H in e a ^ ocT oj obckh pasa^ase. CoH>a
y8BMa CBoje p a je ia aa ycTa ^ocTojeBCKora. HanpoTBB, H m e TBp^B
p fi ce nK»8B0M He uoHte aspaBBTB oho npesHpaH>e ( kojđ je bjio*
HBnai; hckbjio na naBjecBOM noje,-\Hnny), jep aaonBHaii j e CBanaKo
*) F. N it s c h e : D er W i e l e z u r M ach t. Taschen-ausgabe, Bd. X. Leipzig. 1906. § 789, h flaute: 8 740. 741 n 2. —,
H6KB HOBjBK KojB je pBSBKOBaO CBOj ŽKIIBOT, CBOjy MBCT, CBojy CJIO*
6ony, — Myw spa6poCTBu. C Tora, no Hn<iey, Kasny Tpe6a cxbb-
Ma KOHCTaTjje.MO uuoro cpo^nocTH H8Me4jy H m ea b ^ocTojeacKor
tbth
h
HaMa ce aeupeCTaBo naTypa n,(eja ^a j e
^ocTojeBCKn itMao ua
CTBapaH*o B3apaTycTpo“ jo^au sume ^npeKTau yTimaj. Ma beno, bb
Tor paB.nora, pfi ^OKanteMO csoje Mnmjboii.o, nim ipani uBBjecuo nacyce na itaBe^emii naparpacjia Koja Baajy je^au onurni hbcjiob:
Lohn und Strafe.
Kao noKopy, BJm Kao je/;Hy 0Tn^aTy Kao «a nocTojn jeflHO
yaajaM><o bhmjon>BBan>e aauei>y sjionuHa h KaaHe — „Kanua ne ohbuihaBa, jep, ii b/ioibh ho npji.a . A.ib , mb mbcjibmo, bko ce >iOBjeK
A oip oB O A H O noABpraBB kbbhh, »n am on CBjeCHO, noTpeCoM CBoje
yancMiipĐno cacBjecTH, xohe o<uiniheH>o, n on he ra nocTHhn, oh ra
uopa nocTHhn.
�67
CBjecHocTH, faute de lecture", bc.hi
B ave. Jep, H3BjecHo, CBa Ta „ 6 — pejLeijma AjeAa hhcm ’HB(J)HKOBaHa cy na jeAaH noeečan h8hhh“ . K o H3Me^y Hac, Koju ibhhmo ApyniTBo, Haje HMao Ha caBjectu jeAaH 3A01UH; ko Haje 3aMamAbao a & 6 h Morao yqacthht
mije Aomao
A eto ipak
ao
b olji hrvatski savrem eni književnik A. G . M a toš um ro
je. N eum oljivi prirod n i p ro ce s, k oji svršava katastro
fom č o v je č je g organizm a, taknuo je i n ašega
HBTB jeAaH 3AOHHH? H aKO Ta MH HHCMO H3BpU]HAH, H hHC
u vrem enu,
lijep a knjiga
3a
jcaho tbkbo
kada
to nije s m jelo biti,
najviše
treba
kada hrvatska
M atoša, da jo j daju m u
ziku, estetiku i pravu i izrazitu artističku
3 a PaCKO.’bHHKOB.T.eB 3AOHHH BU8 MHOTO IIOBOA,HHX
G ustla
s v ojom m rzlom p esn icom . . . Naš je G usti um ro. U m ro
carypHo bcah, ny3poK je oito HaM je
Aje-io HeAOCTajaAO hoboa>hhx okoahocth."
d o g je nam nevjerojatna vijest: naj
bez d uše G u stlove teško da
uzdrži
notu, koja
rafinovanu i e v -
onpaBAaaa. A ah H>era a He Tpe6a npoMaTpaTu Kao npo-
rop ejsku i v je č n o lijepu sim foniju. A takovih literata
CT«»r SAOHHHpa. H aje.ia aeroBa TpareAaja npoH3amAa je
v rlo je m ali b roj i M a toš ev gubitak
H3 jeAHe Mo.K^aHe cynciaHue a rAjo ce poAHAa H>eroBa
gubitak je d n o g o d ličn o g , p rizn a tog i d o b r o g k n jižev
CBapena HAeja. ^ a Ta BAeja Haje 6aAa peaAH30BaHa, a *
nika,' n ego
je ofiTa^a HAeja a caMO to , ApymTBO He 6a HMaAo pa3Aora
literarnog
Aa ee
s tvorio
ocjeha HecarypHHM npeMa H>eMy. A ah , y noAO-
acajy y KOMe je 6ao, Ta HAeja MopaAa je
AHMeH3aje,
ao 6hth
Behe
MopaAa je HaneTa P a',Ko.i,HHKOBA>eBy cjiaH-
Tasajy ao yacaca. ,21a ah je, OHAa,
je
to
p eriod a,
svoj
M atoševa
ne zn aći sam o
u jed n o p o če ta k sta gn a cije je d n o g
u
k om e je Antun G ustav M atoš
kult, u k om e je velika,
utisnula
ev rop s k a
duša
s v o je finese, s v o je form e i svoju
inkarnaciju.
qyAHOBaTO hito je
Prirodni talenat i kultura duha učiniše o v o g č o v
P acKOA>Ha kob 3a H.y HMao jeA «y HapoiBTy uaac&y, hito
jeka herojem duševnim i d o k toliki b roj vlasnika ra
je H3AHrao H3HaA ce6e Kao
znih doktorata ostaje bezim en i nep ozn at izvan s v o g a
HAeaA 3 a Koja
ce
HywHo
MOpa HCpTBOBaTH?
u o b ič a je n o g „S tam m tisch a", im e A. G . M atoša v je či
O h je ocTao Kpo3 aajeAH mchbot Hecpehan jep ce
pOAHO Aa ce
naTH.
H>era HHKaAa Hacy boahah, H3y-
to g a sre d n jo š k o lca p o zn a to je d a lek o i izvan granica
jed n e tužne i za rob ljen e i isisavane kraljevine, što se
3eBniH CoH,e Koja ra Haje pa3yMajeB«Aa. O h je 6oAOBao
zo v e H rvatska. A on je za ovu tužnu robin ju o s je ć a o
OA ycaM.i>eH0CTH, a paAa H>e, He HMajyha HBKora Aa ce
svim atom im a s v o je velike d uše i s va k i p otez n jegova
HaA h. bm cMHAyje, oh ce AereHepacao, oh je nocTao He-
pera, s v a k o
ypacTeHHK Kao ^aHyHpajeB EnacKon. H ja H6 3HaMBefce
odavahu
pajeHH 3 a H>era ao ah o a e Kojy je H . XeppeH K83ao, y
s in ov s k e ljubavi prem a m ajci, što je
CBojaM nocapTHBM AjeAHMa, 3 a jeAHor nojbCKor peBOAy-
i
pnonapna. O h ce poaho, bcah XeppeH 3a a>era, Aa 6yAe
njenih
„BeAHKHM'B 6pOA'HKOH, BeAHKHMt 6e3AOMHHKOM'i“ . A Pa-
yera,
u
s lo v o , svaka riječ i svaki gest M a tošev
sebi
Frankopane,
glava
jedn u
izrazitu
notu
što
je
od njihala
što
je
dala
i
S tarčevića
i
toliki
sentim entalne
rod ila
toliki
s v o jo j d je ci
b roj
Zrinjske
b roj
duševnih
ok ru
S trossm avelikana
i
je yBajeK 6ao 6c3aomhhk. A AyTaAapa je 6ao
nacionalnih radenika ok u p ljen ih sada na žalost većim
y TOAHKo inTo je HMao HeMapaH a MpanaH Ayx, Koja je
d ijelom u lijepim i m irisnim arkadam a za g reb a čk og a
yBajeK aeuiTO xtho , Heraio 3axTajeBao, 3 a hchhm acyAao.
M irog oja.
ckoa, hhkob
Antun G ustav M a toš je jed n a
(HacTaBahe ce.)
P ^
izrazito
lijep a
i
eksem p larn o fina p o ja v a izra gjen og n a cion alca i nje
9
g o v o im e n a cion aln o ne bija še sam o ozn a k a n jegove
n ad ležn osti,
Fadil Kurtagić:
nego
sadržavaše
u seb i
jedan
sm isao p ra v og n a cio n a ln o g p oziv a, o s jeća n ja ,
A. G. M.
energije. O v e s v e rijetke savrem en e
kitile
finese,
M atoša, nijesu blijed ile nik ada, p a ni
d u b ok
rada i
k o je
su
u času,
B o lje lo ga „ g e r lo “ i bijaše o tiš a o u v ječn i Rim,
kada je gladan i iz n e m o g o vu k a o se o b a lo m pariške
da p otraži lijeka s v o jo j b o lje tic i. 1 u to vrijem e r o g o
S aine i tih o prilazio pariškom Q uai-u i listajući tuđe
borila je za g re b a čk a ja v n o st, da u Z a grebu n ek o fali,
antikvarna d jela p o d rž a v o na taj način k o lok v ije
da
velikim
u
toga
Z a gre b u
lije p o g a
nem a je d n o g gra g ja n in a. P o ulicam a
gra d a
nije
se vid je la turobna p oja v a
um nicim a svih
kulturnih
sve grane nauke, e n cik lop ed ista b o lje rekući, b io
u kontaktu sa
klu b o vim a i kavanam a gutali n je g o v i feljton i u „O b
d o k su ovi s vrem enom zauzeli v isok a zv an ja’ d ržavnih
u k o jim a je prika ziva o
„m a t o š e v s k e -
im p resije
iz
s v o je o seb u jn e, s v oje
k o lo s a ln o g
grad a silnih
d ostojan stven ik a,
Antun
intelektualnim
G ustav
smrti s v o je bohem — o b u če n u
im p eratora i jo š i sad m oćn ih crkven ih d o s to ja n s tv e
k on fek cijam a,
velikanim a
je
Antuna G u stava M a toša , ali su se u isto vrijem e p o
zo r u ",
m nogim
sa
ep oha. Verziran u
M a toš
o d ije lo
osta d e
k u p ljen o
i
do
u
p u šeći jeftini i crni m agjarski duhan,
nika, što se zo v e — R om a. I čita ju ći te stvari, u kojim a
pijući
je bila p ote n cira n a sn a ga M a to š e v e um ne k o n ce p cije
Ž a g a rice iz g o rn jo g r a d s k o g M le ta č k o g sok a k a , u čiju
i ja k o g i m u zik a ln og i k a ra k terističn og
onoga
s e g os tion u zn a o č e s to puta nekad a svratiti i Antun
š p e c ija ln o n je g o v a — m a to š e v s k o g a , čo v je k ne bi ni
Š ta rče v ić i D avid S ta rče v ić i S tjep an p l. M ile tić, da
slu tio, da to p iše A. G . M a to š sa sm rtne p o ste lje . . .
se tu u blizini G u b če v a p rijestolja i p a la če m a g ja rsk og a
stila,
š estin sk o
vin o
Studentske
m a m ice
T e re z ije
�58
eksponenta uz zagorsku runieniku načavrljaju o ve
likoj, ujedinjenoj i slobodnoj Hrvatskoj. I jer ta
Hrvatska sa svima svojim državopravnim poveljama
iz dana u dan zadobiva sve jasnije konture jedne
običn e provincije i jer pred magjarsko-njemačkim
m olohom sagiba glavu do odvratne servilnosti prido
noseći mu na žrtvenik i najelementarnija politička
prava, Antun Gustav Matoš do smrti svoje bijaše u
politici pristaša, idealni pristaša, Starčevićeve ideje
ujedinjenja i nezavisnosti. Slobodan u svemu ne m o
gaše kapirati diplomatskih nazora nagodbenjačkih
doktrinara i njegova jaka satiritička, grotesna strijela
bila je naročito uperena kako proti ovim političkim
oportunistima, tako isto proti frankovačkim „Schvvarzgelberima" i proti klerikalnim mandarinima, što no
sa suncokretom u zapučku p ogjoše u narodne mase,
da ih okužuju duševnim robovanjem . Liberalac — par
exellence — posvetio se naročito radu o k o suzbijanja
ovih nezdravih simptoma na narodnom organizmu stva
rajući u politici mladohrvatstvo, te maknuvši na taj
način sa mrtve točke glupu, negaciju Srba i unesavši
u njeg antiklerikalni kult bijaše privukao na tu grupu,
simpatije kako srpsko-hrvatskih nacionalističkih re
dova tako i ostalih protuklerikalnih krugova. Izvrgnuo
je grotesnom smijehu anatemu Lojolovih sljedbenika,
koii ga nazvaše framazonom, a njegove mladohrvate,
protucrkvenom družbom, osvećujući im se — hvala
ovdašnjem „Hrv. Dnevniku** — izgonom iz travničke
isusovačke gimnazije i ostalih jezuitskih zavoda.
Jedne godine, kada je, mladohrvatski kongres
od policajne vlasti bio zabranjen, izražavaše Matoš
želju, da se održi ovaj u glavnom gradu slobodne
Srbije, gdje bijaše priregjena i manifestaciona pro
slava hrvatskih mučenika Zrinjskih i Frankopana i
gdje je i sam A. G. Matoš pored svega svoga pra
vaškog uvjerenja našao m nogo toplo bratsko srce i
iskren bratski susretaj.
Revolucionar duha, revolucionar misli i pokreta
izdržavši junački borbu sa čitavom reakcionarnom
Hrvatskom i herojski podržavajući intencije na for
miranju savremene, slobodarske i nezavisne dom o
vine, može biti utješljiv primjer kako i u današnjem
birokratskom i servilnom vremenu m ože da se rekrutira čovjek, koji daje čitavom kulturnom periodu jed
noga naroda karakter sebe i svojih duševnih osebina. Sva omladina narodna, taj glavni circulus svih
struja i pokreta, nastojala je da u sebi inkarnira
ideje Matoševe. Jer Matoš je bio sa svojom kulturom
Evropa na ovom po svojim duševnim disposicijam a
azijatskom tlu, b io je jedna živa demonstracija novih
ideja i novih zahtjeva i najjasniji antipod sistemu,
koji se duboko upio u tijelo svim narodnim sloje
vima. I eto: toga Matoša nestalo je. Izdalo ga „gerlo,"
koje je tako zvonko poput kakova n ovovjekog J eh ove.
vikalo i pozivalo narod na prave puteve. Ugaslo se
on o turobno oko, koje je u sebi odražavalo sve boli
i sve nevolje jednoga intelektualca okružena prilično
inferiornom sredinom. U tom oku, u kome se našla
suza za svakog nas, nestalo je života, a srce, veliko
srce Antuna Gustava Matoša, kojemu je bijeda i ne
volja jedne čitave nacije dala svoje utiske, prestalo
je kucati i mi izgubismo, kamenite se, braćo, izgubism o čovjeka, po kome bijasm o jedna evropska,
jedna umjetnička, dolično literarna a najdoličnije na
cionalna falanga. Ko će nam ga zam ijeniti? Ko će
zamijeniti pisca „Umornih priča", „Naših ljudi i kra
jeva", autora „P ečalbe" i drugih odličnih d je la ? Na
šega Matoša, našega G ustla? K o ? . . .
&
b . k.
Muttić:
cjelina.
Neka davna ljubav miluje nas blago,
I grle nas tople ruke bogzna čije,
Nečije u duši mi nosim o blago
I srce nam tugje osjećaje grije.
0 , šta li to naše osjećaje veže,
Još žive i trajne, sa onim, što progje,
I što nam se srce tako kobno steže,
Sluteć blizu nešto, što ima da d o g je ?
I šta li to nježne isprepleće niti,
Dah prirode svaki da čujem o živo,
I da svaki mora opet jednom sniti,
Što je, bogzna kada, neko davno sn iv o ?
Ne znamo, al živo osjećam o samo,
Jedna kob i sreća vezuje nas jedna,
Dijelovi da sm o jednog tjela znamo,
Stvorenja bez volje, prolazna i bjedna.
Fadil Kurtagić:
Prkos.
Uzalud ih tražim — splinuli se davno
Oni zvonki zvuci s m oje mandoline — —
Kad tek želja blijedim meteorom sine
Uzalud ih tražim u to vrijeme tavno.
0 kako je mrzlo tu u pustoj stepi,
Gdjeno nekad snatrih da oaze cvatu ’
1 gledati sanju grubo — ismijatu
Kad ko akord bola trza se i strepi.
U cjelovu zdenom usnuli su puti —
Tu topline nema, tu snjegovi biju
I podmukle zvijeri po njima se kriju,
D ok im pogled zimu i prazninu sluti.
Pa što ćem o sada, moja dušo n ježna? —
Zalud ćem o tražit izgubljene z v u k e : --------Hoću l’ m oći uprijet svoje slabe ruke
1 prkosom rušit ona brda sniježna? . . .
�B9
Cr-aejMAH Tleko, CapaJeBO.
Ha pacBpiuqy.
H a r a o TOHe Bpiijeue xpoMor nocpTan>a,
H
BJCKOBM MHOrH TAMOM OrpHJfTIi;
Ko Aax 6oaaH HecHOCHor poriTaH>a,
3a6opaBy (vuije^e; — CHaroM OTprHjTii.
A aenieBH MHora camejia Bek a&bho,
y roMn.m npaxa pacnaHyTH aeace.
M hphh ! Je^Ba raeA»jy y noHop oraBHO.
H MpTBe cjeHe oa h.hx HiijeMo 6jewe.
IIpOCTOpOH A“-®eKHM H n.iaBllM,
BecKOHaMHor Miipuca pacnna»y ce Aaca,
A y cpuy CBatcoM hckpchom a jkhbom
Je^He hob6 njecMe OAjeKyjy raacn!
H cnoKojiie Ayn ie BjepoM o 6xpBaHe,
Ilo a a a e y 6ecKpaj HejacHiix caaAatta:
H o k a 6ea 3Buje 3Aa, 6ea cyHHaHHx Aa«a,
OcBjeT.’b y jy k nyT 6 hcthhom caaHaH>a.
Herman Hese:
Oproštaj s Prašumom.
(Pelajang na Sumatri.)
Na svom kovčegu sjedim uz obalu. Ispod mene
na parnom brodu, viču Indijanci, Kinezi, Malajci, smiju
se glasno i zabavljaju -starudijom.
Iza mene leže grozničave noći i dani vrelog
života koje ja već sada, u najdubljem sjećanju, brižno
nosim kao dragocjeno blago, i ako još uvijek opla
kuje moje noge bujna rijeka iz Prašume.
Počekaću još mnoge zemlje i gradove ali nikada,
zaista, ne će me više privlačiti žudno i strašiti svojom
ljepotom noć u šumi, u divljoj pomamnoj bašti iz
prasvijeta.
Ovdje, u ovoj beskonačnoj, svjetlucavoj divljini
bio sam dalje no ikada odgurnut od ljudi i svijeta.
0 , i nikada nisam vidio tako blizu i tako jasno živu
sliku sopstvene duše.
S njemačkog: X.
Oamc:
TamHa cjekaiba.
(CapmeTUc.)
lITra je ca ohhha Koja hrkoh cbhx cypoBax acKycTHBa, naKOH qecTax, npeqecTax eKCTa8a, — noTpasKume
BViacTHTH naA Kao jeAHHO u Hajfio.te cpeACTBO? Jecy
jih ce obh yTjemHaH, jecy .na ce HanoKOH CHanum ?
Mopa jih ynpaeo yBajeK TaKo 6b t h , a ® jcAaH aho ’JobjeqaHCTBa acnaniTa 3a APyra Tpa Anj^a? Hepa3yM.i>BB0
je to , Apara rocnoAHHe, a anaK je Meljy Haaa. KaA ce
y H3BjecHBM 'iacoBHMa yAa.T>HTe oa CBera oBora, to jibko
ce ocekare yTjemeH0, jep Mo«Aa He bhaht6 oho, ibto
CTe r.iCAa.iH npnje KpaTKor BpeMeHa. HocJiaje, anaK yBnAHT6 Aa je h to 6ecMHCJieH0 a bh noqaH>eTe oneT Tpa5KHTH caacao, a npa TOM ce n^amiiTe Aa He HanljeTe
Ha 6ecMBcao. M ksa bsm npacTyaa OHaj cTapa uhhuk
EecMHcao, oHAa CTe Kao yM^akeHH, Kao npecaxja. Fy6aTe BOjbj Aa Aa-fce HCTpaacyjeTe. Ako CTe y thm moMeHTBMa mauno jaKH, Aa anaK He keTe KyKaBaqKu a»
CBpinuTe, OHAa hmatc, OApeAHie je.ian b&ihkh nac, Koju
ke Aoka, a bh HOKaTe H>era. Oh MOHCAa ne AOJiasn; na
ce o6MaH>yjeTe, ajia anaK BaM je 6o.i>e. Bap oamhhctc y
acHBOTy, Aavbe cto oa noneTHUx roAHHa, oa poken>a.
HanocjbeTKy, aap Haje a obo jeAaa 6ecMacao, t. j.
Aa ja yapaB0 BaMa obo naineM? Je caM .aa 6am y BaMa,
Vbhaho HOBjena, Koja xoke 6ap Aa cacwiyuia? 0, He, hhKaKo! Ajih BpajeMe, je, Aa BaM 6yAeM HajacKpeHaja. MopaM BaM HeniTo npuaiiaTa, ibto Huje hb Ma.ao cTpamHO,
a aKo aar.ioAa a HeyroAHo a CTpanmo. CarypHo Bek
MHCJiHTe, A» MosKAa HanjepaBaM y6aiH ce6e. 0, Haje.
Jep, ja caM xtho y6aTa Bac, Apara rocnoAHHe! (3auiTo
cie, 3a Bora npe6aajeAH^u!) UoTpeČHe CTBapa caa uuao.
Bame c.i>enoqHuue 6a oceiajie aoahp xjirah6 uce.te3He
aajeBa; oHe 6a ce aaTpecjie, Jinne 6a H3ry6a.io 6ojy, a
ja 6a ce aacMajao a aycTao. IIycTHO Aa Bac r.ieAaM y
Kpbh. Ajih, rojihko caMO MexaHH3Ma y Toj ananja! HoBjeKy ce hbcto raAa, KaA aoMacjia Aa ce npa tom He
Moace HHiHTa pasMuui.’&aTH. — H cba, a» aa 6a to
HMavio CB or CMHCJia? CBaicaKo, CBnjeT 6a nocTojao a 6ea
Bac, Bama kepica (no3HaM je!) 6a ce B3BjecH0 yAa-ia.
Baina APyroBB 6a ce noTajHO paAOBajia hta. ^aKje,
anaK hbkrkbc npoMjeHe, Harara 6ojbi>, a to je oho Haj'
CTpainanje. Tpe6a nonpan.-i.aTH, Tpe6a npoApaaBaTn, Tpe6a
CTBapaTu apoMjeHy Manap a y6njas>eu. H 36H.i>a, sainTO
caAa A0.183H EecMHcao a Kaace: HeMa CMnc.ia. BecMncao
je jana, Mopa My ce noKopaTa. Ha anaK, ja BjepyjeM a »
je onpaBAaHa 6avia OHAaniHa (naA caM Bac xtho y6nTa)
apacyTHOCT BecMac^a.
A.jib ona A» ce paAH c ^oraKOM? 3anaAaTe y cbb
CBapenaje, a.ia anaK bcthhht6 3aiwi.yqKe; CMacao je
roTOBo yBajeK 6ecMacao, a 6ecMacao oneT Bpao nec.To
CMHcao. 0, Kano to yMapa. PaayM ce K0Jie6a, » hbot uo"
HpanaBa paAOCT paAa AOJiacKa cmpth.
MowAa je BpajeMe a » CBpmaM cBojy saAaky: acaBOTHy 3BAaky, a a 0By, Kojy keTe Ba nocjte HeKo.niKo
AaHa HHTaTH. CunjakeTe ce CBaKaKo. 3anjiaKaTH cnrypno
He keTe. Tpy6H cie a 3aT0 hhctb AymeBHH. H saniTO
cto cb6 to? yocTa*iOM.. . HHHH33M OHora cyjyAor. ^a
^a je obo OBAe cb6 aobo.-bho, Aa Bac npoAPMa, a.ih mo»Aa A» Ma AaTe Ao6py oajeHy. IferjieAa BaM A» caM
Tpe6ao jom HeuiTo peka. A a, ipe6ao caM, Tpe6ao 6a
MHoro, Bpao MHoro. TaKo caM npnje hhhho, Tpaweka y
tom CMacao. Ajih yBajeK je oncTojavio hcto, yBajeK je
jaBHO MHajeH.6 no6jel)HBavio, yBajeK je jeAaH ako acnauiTao 3a ocTavia Tpa Anje^a. ^anjie, 6ecMacao je anaK to
CBe 6bjio rocnoAHHe! K swcm, TaKo caM npuje hhhho,
a.m Bame Heky, jep ja caM Bek yMopaH, Apara ročno-
�60
jUiHc. y Mop, yuop! — MehjVTiiM, Aa chm obo cho npehyTao? Be.iHTe, hcm ;i cmhc.is . 0 , nua, nual Tu, aa Bora,
to n jecT oho ihto Bac n.iaum, to je ona ao(*.ieAH>H
Tanca, upTHa tkmku, Kojy Bn cunjeTe cano na.ia.ieKa npoMaTpaTti. H aaTo ne paćyunjeT6 hyTaH»n, u 3 a to 0.0 bii
iuiairiHTe hyTaH>a. ILiamuTe ra co kho kukuc najTamnije
HajnjcTpoBBTnje hoKii, K a ,i bii Av^pn u unpnn, .leacnTe
y no.iyupaicy y cbom KpceeT.v dokpubchu 11 noBpx r.iaue
Ae6ejian notcpuBaneM. JecT, nau. Tpeća kyTan.a a * 6h
lOBjeKa uycTB.iH Ha unpy. 11 ohhko oe Hume no uomco
roBopHTH, jep cy ycTa 3aMyKvia, r.iac usHcnorao, pyice
H3MopeHe; onha yMop, uoTnyHii yMop.„.
A .m nnaK, rocnoAune, 3 najTC ,ia heifo ce nnaic jcA '
T o je , ksa Aolje OHaj
Be.imcn nac. T o ke ce AoroAnTu y jeA aH C Beiann ash,
HajcBenaHojn 11 HajnyHuju cyHua, kba Bac no rp a 6 n xnA>aAy HeBHA-’MinHX py«y, kha bsc npoKVHe OHaj hyTYbJiBU
h vcan.'benu AaH, uito sa Aauac rano ncnaiuTa u Tpnn,
hom
pa 3 roBopnTH cbh ca canua.
naAa ce npoBa.in He6o — obo je njecT o mhth.ihu 3 aAake
^HTao ca B3 BjecHUH naTocoM — 11 ksa ce
OHaj JiyAH uhhhk. —
y3ne»npn u
OBAje je upaj*.
H iiT a .ia u je yk yT a o . O ra p n npo<{»ecop cjeABO je Hiipiio
y cBOMe Hac,ioH.aMy, sKMiipicao 11 noKaTKaAa HajeH>ao 6ojy
•iHua. M o j
6ojiecHH cycjeA
jeAHa n a o a ypaHKa
je joni .leacao y no.iycHy;
npo.’beTnor cyH ua
EberoBiiM no,i,6y.iiiM Kanim uua.
»AM ap aja co Ha
F p v n a ce na.io no m u o
uiapu.ia; 3boho je or.iacH.io CBpuieTaK «iaca. O
h
je Bek
A s b h o oTiim ao y uieTH>y. O seK im a .in cmo ra, ajie on cc
Hnje BpaTHo. J a r a HucaM cmuo TpaaciiTii.
Heicn
BHAjeAH cjyTpa AaH HerAje y no.tnMa. To je
jyTpa. K aacy, a » je H3rjreAao ap.io
cy r a
6n.io H3
MiipaH, CTajao je
0KpeHyT irpeua HCTOKy n leicao u3.ia3aK cym;a. PaayMQO
caM ra. O h CBaKaKo Heica OHaj Be.iBKH ash. O h je paCKpcTno c nponiAOuiky, pa *KpcTHo ca ohhh ihto je npeacHBHO. — Joni Majio n a>era Hehe
k e ce H3ry6HTo ca CBojax xH.i»aAy
BiiAjeTu HarAje. O h
TajeAa,
ca
xH.T»aAy pyKy. Me keMO ra Hnan neižatH, jep
CBojnx
oh je
y
Haiia. A b h , Roju joui DcnauiTaTe, cnpeMajTe ce 3a oneaaHH a b h . O h ke 6 h t h ny H
cyHua, B6»iBKor h
m o I ih o t
cyHija, y KojeM keTe bu carJieAaTe ce6e.
Henrlk Ibzen.
Nora (K uća lutki)
Pozorišna igra u tri čina.
(Svršetak).
H e l m e r (skačući). Sta veliš?!
N o r a . Upućena sam jedino na samu sebe, i
hoću da dadem računa sebi od sebe i svoje okolice.
I, s toga, ja više ne mogu ostati kod tebe.
H e l m e r . Noro! Noro!
N o r a . Evo, ovaj čas, ostaviću tvoj
ovu noć će me Hristina jam ačno da primi.
stan. Za
H e l m e r . Jesi li luda! Ne dozvoljavam til Za
branjujem ti!
N o r a . Neće ti koristiti od
sada
da mi zabra
njuješ po štošta. Što je moje, ponijeću sa sobom . Od
tebe mi ne treb3 nište, ni sada ni u buduće.
H e l m e r . Kakva je to budalaština!
N o r a . Sutra ću otputovati kući — to jest u
svoje rodno mjesto. Tam o će mi biti lakše da zaslu
žim, na ovaj ili onaj način, svoje životne namirnice!
H e I m e r. 0 , ^'zaslijepljeno, neiskusno stvorenje!
N o r a . Gledaću da stečeni iskustva, Roberte.
H e l m e r . Zar ćeš ostaviti svoj stan, sv og muža
i svoju djecu! I znaš li, shvatiš li, šta će ljudi reći?!
N o r a . Ne brinem se za to. Znam sam o da je
potrebno za mene.
H e lm e r . 0 , boga m ije grozno! Zar da se tako
bacaš na svoje najsvetije dužnosti?
N o r a . Šta smatraš mojim najsvetijim
stima?
H e l m e r . Sad, istom, da
ti
govorim
dužno
o tome!
Nisu li to dužnosti prema tvome mužu i tvojoj djeci?
N o r a . Imam isto tako svetih dužnosti.
H e l m e r . Nemaš... I koje bi bile?
N o r a . Dužnosti prema sebi samoj.
H e l m e r . Prije svega si žena i majka.
N o r a . Ne vjerujem više. Mislim, prije svega
sam čovjek — isto onako kao ti — ili ću, bar, p o
kušati da budem. Znam dobro da će većina ljudi
dati za pravo tebi, Roberte, i da tako nešto piše i u
knjigama. Ali više se s tim ne mogu zadovoljiti što
većina ljudi kaže i što piše u knjigama. 0 tome ću
od sada da razmišljam sama i dobijem bistre poj
move.
H e l m e r . Zar ti nemaš jasnih pojm ova 0 p o
ložaju u svojoj sopstvenoj p orodici? I zar ti u ovak
vim pitanjima nije veći onaj koji se nikada ne vara?
Zar nemaš religije?
N o r a . Ah, Roberte ja više ne znam šta j» reli
gija. —
H e l m e r . Šta kažeš!
N o r a : Ja neznam ništa više nego on o što mi
je rekao pastor Jakobi kada me je kontinuirao. On
je rekao, religija je to i to. Izagjem li iz svega toga
i oslonim li se na samu sebe, ispitaću i ov o pitanje.
Vidjeću da li je ispravno ono što je rekao pastor
Jakobi, ili još više; da li je za mene ispravno.
He I m er. O vo još nisam čuo iz usta jedne žene!
Ali, ako te religija više ne može da izvede na pravi
put, bar ću ja prodrmati malo tvojom savjesti. Valjda
imaš moralnih osjećaja? Ili... odgovori — ili ih možda
i nemaš?
N o r a . Ali, Roberte, najbolje je da ti na to i
ne odgovorim. Ta ne znam ni sama. 0 ti m stvarima
nisam na čisto. Znam samo da o tome imam iz os
nova drukčije mišljenje no ti. Sad već čujem i to da
su zakoni nešto drugo nego sam držala; ali da za
�61
koni moraju biti dobri, ne ide mi nikako u glavu
Zar, dakle, jedna žena nema prava da pusti na miru
svoga oca koji umire, ili da spase svoga muža! To
nigda nisam ni sanjala.
H e l m e r . Govoriš ko dijete. Ne razumiješ društva u kom živiš.
N o r a . I to je istina. Ali sada ću gledati da
upoznam. Osvjedoćiću se, ko ima pravo, društvo ili ja.
H e l m e r . Noro, ti si bolesna; treseš se od
groznice; šta više: g otovo vjerujem da si sišla s pameti.
N o r a . Nikada prije o svemu tome nisam imala
bistrijih pojm ovi kao noćas.
H e l m e r . I, potpuno svjesna, ti ostavljaš muža
i djecu?
N o r a . D a; tako je.
H e l m e r . Onda je
moguće.
N o r a . Koje?
samo j e d n o
razjašnjenje
H e l m e r . Ti me više ne voliš.
N o r a . Jest, tačno je.
H e l m e r . Norol... I ti to velišl
N o r a . Žao mi je^ i boli me. Roberte; jer si uvi
jek bio tako prijazan prema meni. Ali ja se više ne
mogu mijenjati. Ja te više ne yo!im.
H e l m e r (mučno se uzdržavajući). Je li i ovo
jedno jasno osvjedočenje?
N o r a . Da, potpuno jasno. I, upravo s to g a ,
neću da sam duže ovdje.
H e l m e r . A možeš li mi reći i razjasniti, čime
sam prokockao tvoju ljubav?
N o r a . Da, mogu. Bilo je to ove večeri kada
se najčudnovatije nije dogodilo; jer onda sam vi
djela da ti nisi muž za kojega sam te držala.
H e l m e r . Izjasni se bolje; ne razumijem te.
N o r a . Osam sam punih godina čekala tako
strpljivo; jer... Bože, uvidjela sam, da veliko čudo
nije svakodnevno... Onda se na mojoj glavi slomila
ta nesreća; i onda sam dobila tako silno, tako neo
bično uvjerenje: evo, evo, dolazi ono veliko čudo.
Dok je još tamo napolju ležalo Ginterovo pismo —
nikada mi nije palo na um da će te preplašiti pri
jetnje onoga čovjeka. Imala sam tako silno, tako ne
pokolebljivo uvjerenje, ti ćeš mu reći: „Objavite tu
stvar cijelome svijetu- . I da se dogodilo to —
H e l m e r . Onda? Da sam svoju
ženu dao
na
opšte ruglo i sramotu —
N o r a . Da se dogodilo to, ti bi, kako sam vje
rovala nepokolebljivo, stupio pred svijet, uzeo sve na
sebe i rekao: Ja sam krivac!
H e l m e r . Noro — !
N o r a . Mislio si gdje d t ja zahtijevam od tebe
takvu žrtvu? Ne, sigurno ne. Ali šta su vrijedila moja
uvjerenja prema tvojim? — T o je bilo ono veliko
čudo u koje sam vjerovala sa strahom i trepetom. I
samo da g a spriječim, htjela sam da žrtvujem svoj
život i svemu učinim kraj.
H e lm e r . Za tebe ću radosno raditi i dan i noć
— radi tebe podnositi svaki jad i gorčinu. Ali još
niko nije žrtvovao onome koga voli, svoju č a s t .
N o r a . T o su uradili već milioni žena!
H e lm e r . Ah, ti misliš i govoriš k6 kakvo ne
razumno dijete.
N o r a . Može biti. Ali ti n e misliš i n e govoriš
kao muž na koga bih se mogla osloniti. Kada te je
minuo strah — ne radi onoga što je m e n i prijetilo,
nego radi onoga što je t e b i samom grozilo — i
kada se više nije bilo čega bojati — onda ti je bilo
u srcu kao da se nije ništa ni dogodilo. Ja sam bila
isto kao i prije tvoja prepelica, lutka, koju si htio
pošto je bila slaba i lomna, u budućnosti dvostruko
oprezno da nosiš na rukama. (Ustaje). Roberte u čas
mi je bilo jasno da sam ovdje živjela osam godina
s jednim stranim čovjekom, i da sam rodila troje
djece — o, misao mi je nepodnosna! Mogla bi ra
strgati samu sebe, rasparčati u komadiće svoje tijelo!
H e l m e r (teška srca). Vidim, vidim: prepukao je
ponor izmegju nas!... Ali, Noro, zar se ne može pre
mostiti?
N o r a . Ovakva kakva sam sada, nisam više
žena za tebe.
H e l m e r . Osjećam se snažan da postanem drugi.
N o r a . Možda — kada više ne budem lutka.
H e l m e r . Zar da me rastave — mene da ra
stave od tebe ! Ne, ne, Noro, ja ne mogu da shvatim
t e misli.
N o r a (idući u sobu lijevo). Tim je potrebnije
da se izvede stvar. (Vraća sa svojim kaputom i jed
nom malenom putnom tobrbom koju stavlja na sto
licu pokraj stola.)
H e l m e r . Noro, Noro, nemoj sa d a ! Čekaj do
sutra.
N o r a (ogrće kabanicu) Ne mogu se preko noći
zadržavati u stanu stranog čovjeka.
H e l m e r . Ali, zar ne bi ovdje mogli stanovati
kao brat i sestra — ?
N o r a (pričvrsti šešir). Znam dobro da ne bi
dugo trajalo . . . (Ogrne se šalom.) Zdravo, Roberte.
Sada istom neću da gledam male. Znam, u boljim su
rukama od mojih. Ovakva kakva sam, nisam im ništa.
H e l m e r . Ali kasnije, Noro — kasnije — ?
N o r a . Odakle da znam ? Nemam pojma, šta
će biti od mene.
H e l m e r . Ali, ti si moja žena, ne samo sada,
nego i —
N o r a Čuj, Robrrte: — Ako jedna žena ostavi stan
svoga muža ovako kao što ću ja sada učiniti, onda
je on, kako sam čula, po zakonu odriješen od svih
dužnosti prema njoj. Ja te, sada. na svaki način odriješujem od svih dužnosti. Ne trebaš da se osjećaš
vezanim, ma Čim bilo, isto onako kao što i ja neću.
�62
Neka je na obadvim stranama puna sloboda. Evo ti
vraćam tvoj prsten. Daj mi moj.
H e 1 m e r. Zar i to ?
N o r a. 1 to.
H e 1 m e r. Evo ti.
N o r a. Tako. D obro, sada je sve svršeno. Evo
ti ključeva. Djevojke sve znadu bolje — od mene.
Sutra, pošto otputujem, doći će Hristina ovam o da
spremi stvari koje su moje. Ona će ih poslati za mnom.
H e I m e r. Svršeno j e ! Svršeno je ! Noro, hoćeš
li ikada više misliti na m ene?
N o r a . Izvjesno, često ću pom osliti na tebe i
na djecu i na ovu kuću.
H e 1 m e r. Smijem li ti pisati, Noro ?
N o r a . Ne — nikada. Ne trebaš.
H e l m e r . Ah, ali ti smijem poslati, šta — ?
N o r a . Ništa. Ništa.
H e l m e r . — pom oći ti, ako se nađeš u nevolji.
N o r a . Ne, velim. Od onih koje ne poznam ne
primam ništa.
H e l m e r . Noro — zar ti nikada više neću biti
ništa drugo osim tuđinac ?
N o r a (uzimajući svoj putni torbak). Ah, Roberte, onda bi se moralo dogoditi ono veliko ču d o .—
H e l m e r . Kaži mi za to veliko ču d o !
N o r a . Onda bi se oboje morali promijeniti, kako
ti, tako ja, da — ah, Roberte, ja više ne vjerujem u
nikakvo čudo.
H e l m e r . Ali ja vjerujem. Kaži m i! Tako se
promijeniti da — ?
N o r a . Da naš zajednički život bude b r a k .
Zdravo. Uzlazi kroz trijem.)
H e l m e r (klone, pokraj vrata, na jednu stolicu
i pokrije lice rukama). N o r o ! N oro 1 (Ogleda se i
ustane.) Prazno. Nema je više. (U duši mu bljesne
jedna nada.) O no veliko ču d o — ? ! (O d ozdo dopre
potm uo šum vrata koja su se zatvorila.*)
Preveo s njemačkog: X.
— Kraj. —
m jK
Sjećanje.
Kennt ihr đas alte NSrchen?
Es klingt so siiss, es klingt so trtlb.
(Heine).
Sjećate li se, gospogjice, on og proljeća, kad je
procvao jorgovan i kad ste mi dali jedan stručak
toga cv ijeća ?
*) Postoji još jedna verzija pošljednje scene ove Ibzenove
drame, koju ja nijesam preveo pošto nije dovoljno ni lijepa ni
dramatična. Ta scena je završena potpunim izmirenjem Nore i
Helmera. Ali ova prevedena više je brutalna, dramatički konzekventnija, više realistička. Pošljcdnju scenu s povoljnim svršetkom,
izradio je Ibzen za ,.bečko gradsko pozorlšte“, na molbu direk
tora Hajnriha Laubea, ali je, u propratnom pismu, savjetovao di
rektora, da ne uzima u obzir učinjenu izmjenu. Pr. ur.
Onda sam ja zavolio vas 1 jorgovan i on mi je
postao najdraže cvijeće, a vi najdraža curica na svijetu.
I od tada sam p o č e o da trčim za Vama, vječno
zaljubljen i vječno bojažljiv da vam se približim.
Vi se sjećate toga, je li ?
Bilo je to u proljeće, kad ste mi dali stručak
jorgovana, što sam ga poljubio 1 čuvao k6 najdražu
uspomenu.
Bili sm o djeca.
I ja sam onda sanjario o tome, kako bi bilo
lijepo, da ste vi m oja žena i da živim o negdje u
kakvom osamljenom kraju, vječno zaljubljeni, mladi
i nasmijani, kao Pavao i VirginijaT ak o sam ja sanjario i nisam osjeća o potrebe,
da vam to kažem.
Bili sm o djeca.
T ek kad je prošlo m nogo proljeća i kada ste
prestali nositi kratku suknjicu, rekao sam vam, da
vas volim.
Da, kako sam ono rek a o?
— Više nego sebe, nego svoju mladost, nego
svoju ,frisuru“ . —
A vi ste se nasmijali veselim, zvonkim smijehom
i otišli s jednim drugim.
Ah, kako sam ja tada plakao i žalio za vama
i — prežalio vas.
A u jeku jednog nov og proljeća i novog jorgo
vana, osjetio sam slast ljubavi s jednom drugom i
zaboravio na — Vas.
T ek sada, kad se javlja novo proljeće raskapam zaprašene uspomene i nalazim onaj stručak
jorgovana, što ste mi ga nekoć dali.
On me sjeća vas, moje ljubavi i moje — naše
mladosti.
Kako je ono b ilo ?
Vi ste se smijali, a ja sam plakao.
Ali ja nisam m ogao uvijek plakati, želio sam
da živim i ljubim.
I živio sam i ljubio i zasitio se svega.
A v i ? Vi ste tražili od života nešto više, veće
i — niste dobili ništa.
Sada nas dvoje očekuje jesen — jesen života.
Ja zasićen svega, a vi sa osjećajem stare djevice,
koja se još uvjek nada i uvjek doživljuje razočaranje.
A ov o novo proljeće, što će doći, neće biti naše.
T o će biti proljeće onih mladih srdaca, što su
željna ljubavi.
Tek kad proljetna noć zamiriše cvijećem i mjesećinom , prenuće se u vama jedna uzaludna želja za
uživanjem, za milovanjem i vi ćete tada plakati,
m nogo plakati, ali će biti kasno.
B . A. O-i.
Banja Luka.
�63
D
D
000D h i g i j e n a .
D
O
D
O
D
D
Ne puši I
Svakome je danas već veoma dobro poznato,
da je ne sam o nezdravo nego i veoma opasno pušiti.
Isto je tako svakome poznato i to, da ta opasnost
zavisi od tako zvanog nikotina, otrova, koji se nalazi
u duhanu i koji pri pušenju iz duhanskoga dima pre
lazi iz usta i organa za disanje u našu krv i otuda
kao veom a teški otrov utiče hrgjavo na naše tijelo,
na sve njegove sastavne dijelove i organe i u opšte
na cjelokupno naše zdravlje i život. Poznat je osim
toga u nekoliko i sam način, kojim taj teški duhanski
otrov ruši naše zdravlje i potkapa naš život. Ali je
uz to vrlo malo kome u opšte poznato, da pored ni
kotina, na koji su pod uticajem zle navike pušači
potpuno privikli, u duhanskom dimu ima još i drugih
otrova, koji su daleko otrovniji i opasniji od samoga
nikotina.
Izmegju vrlo mnogo raznih gasova, koji se raz
vijaju iz duhana pod uticajem nepotpunoga sagorevanja i koje usljed toga sadrži u sebi duhanski dim,
osob ito su opasni ugljeni kisjeonik, ugljena kiselina,
takozvani piribin, i dr. A to su najteži otrovi, koji
u opšte postoje, i od kojih ne treba nego vrlo mala
količina da ugje u naše tijelo i u njegovu krv, pa da
prouzrokuje trovanje.
Pri pušenju duhana svi se ti otrovi razvijaju u
tako malim količinama, da nijesu u stanju, pa ma
kako snažni bili, da odmah prouzrokuju kakvegod
vidnije znake trovanja, koji bi toliko pali u oči, da
obrate ozbiljniju pažnju kako samog pušača tako i
njegove okoline. Češće slučajeve brzoga trovanja, koje
ob ičn o nastupa kod djece pri prvoj cigari, suvremeno
društvo ne smatra nikakvim znakom, koji bi ga oz
biljnije opom injao da ne puši, jer već poslije neko
liko popušenih cigara svi su neprijatni znaci nestali
a na njihovo mjesto nastupila ona osobita prijatnost,
koju čovjek nalazi u opasnom i smrdljivom „rasadniku“, koga sam sebi stalno pod nos goril Veli se,
navika je druga priroda. Ali svakako treba i to da
znamo, da nikakva hr^java navika ne doprinosi čov
jeku nikakve i ni u kome pravcu makar i najmanje
koristi. Na suprot ona samo škodi. I pušenje samo
Škodi, jer i ako neznatna količina otrova ulazi iz
duhanskog dima u našu krv, oni nas redovno truju
tako da teške posljedice trovanja svakim danom
rastu neprekidno dok najposlije ne prouzrokuju jasne
znake opštega trovanja tijela i njegovu malaksalost
u svim organima i radnjama.
U takim slnčajevima, gdje trovanje uspije da
prouzrokuje prve vidljive svoje znake, sami pušači
opažaju neku osobitu razdražljivost sluzokože u us
tima, ždrijelu, grkljanu i nosu. Suho i često kaŠljucanje, koje nastupa zbog neprijatnog golicanja u grlu,
počinje jako da uznemirava. Poslije tih prvih i naj
lakših pojava malo po malo nastupaju i drugi teži
znaci. Osobito pada u oči, kako samome pušaču, tako
i njegovoj okolini, naglo opadanje apetita, nadimanje
i osobita tegoba u stomaku, naročito odmah poslije
jela. Svi ti karakterni hrgjavi znaci sa strane organa
za varenje osnivaju se na opadanju potrebne organske
snage i sposobnosti, koja je potrebna, da se prevari,
primljena hrana. Pod uticajem nikotina i drugih ot
rova, osobito ugljenog kisjeonika, koje pušeći uvodimo
u svoje tijelo, nastupaju izmjene u krvi (oduzimanje
hemoglobina) a otuda slabljenje pravilnoga rada u
stomačnim žlijezdama, koje luče iz sebe razne sokove,
bez kojih ne može biti ni govora o prevarivanju i
probavi primljene hrane. Trovanje stomačnih žlijezda
sluzokože pod uticajem pušenja duhana može da
dogje do takoga stepena, da mogu da nastupe veoma
teške bolesti stomaka, koje se docnije teško liječe
čak i onda, ako bolesnik sasvim prestane da puši,
jer nikotin i drugi duhanski otrovi toliko oslabe stomačne žlijezde, da im veoma mnogo treba i vremena
i najboljeg liječenja dok se poprave i počnu nanovo
da pravilno vrše svoj prirodni posao. Nijesu čak ri
jetki i taki slučajevi, gdje takve bolesti ne mogu ni
kako da se izliječe.
I u crijevima duhanski otrov prouzrokuje čitav
niz nezgoda, bilo neposredno uticajem na samu cri
jevnu sluzokožu i njezine žlijezde, bilo opet posredno
utičući hrgjavo na druge organe i dijelove tijela, koji
stoje u vezi s prevarivanjem i probavom hrane u cri
jevnom kanalu. Posljedicom takvoga trovanja nastupa
veoma često i trajni proliv, koji ne popušta pred uti
cajem nikakvog lijeka sve dotle dok se potpuno ne
prekine pušenje. Neki put je dosta da bolesnik pre
kine pušiti i proliv odmah, tako reći odjedanput,
prestaje. Neki put nasuprot i to ne pomaže i veoma
dugo treba i vremena i upornoga rada da se bolest
izliječi. Proliv u pušača zavisi od izmjena u probavnim
žlijezdama, osobito u jetri i gušterači (pankreasu),
te ove ne mogu da luče iz sebe onakav i onoliko
probavnog soka, koji je potreban, da se svare i oni
dijelovi hrane, koji još neprevareni prelaze iz stomaka
u crijeva. S toga nesvarena hrana razdražuje sluzo
kožu i izlazi u obliku proliva neprevarena i neupotrebljena na polje.
Svi duhanski otrovi, koje mi tako svojski i sa
osobitim zadovoljstvom uvlačimo u se pušenjem du
hana, prema naučnim dokazima hrgjavo utiču na
mozak i na sve ostale tjelesne živce. I ovdje je uzrok
toj često puta vrlo teškoj pojavi uticaj nikotina i oso
bito ugljenog kisjeonika na nervne blagorodne ćelije,
koje su onesposobljene da vrše svoju fiziološku za
daću. Opaženo je naročito, da se taj hrgjavi uticaj
najjače odaziva na pamćenju pojedinih imena i naziva.
�64
Nijesu rijetki slučajevi, gdje pojedini, osobito strasni
pušači, ne mogu čak da pogode imena najprostijih
stvari ili lica, koje oni megiutim vrlo dobro poznaju
i svaki čas gledaju.
Kad trovanje pušenjem duhana počne uzimati
šire i jače razmjere, to onda nastupaju m nogo izrazitiji i teži znaci opštega trovanja u obliku daleko
opasnijih pojava sa strane sviju glavnijih tjelesnih
organa i njihovih radnja.
(Nastavk'e se.)
Književne i kulturne bilješke.
L a R o š t u k o : M aksim e. Preveo s francuskog
dr. Milutin Uskoknvić, Beograd, 1913. Izdanje S. B.
Cvijanovića. — 8°. Strana 86. Cena 1’20.
Jedan francuski moralista sedam naestog vijeka.
Kao docnije Šanfor, La Rošfuko je, provevši jedan
buran i vrlo nemiran život, imao u starosti nekoliko
gorkih, crnih časova u kojima su se rodile njegove
svirepe i opore M a k s i m e . On je, kao i Šanfor mrzio
odlučno društvo svog vrem em u kome je doživljavao
svoje pošljednje trenutke. On je vidio toliko poroka
u životu, toliko nezaslužnih koji se podižu, toliko
prljavih koji se slave. O n je.m rzio ženu jer je slutio
da je ona početak svakome zlu, i znao da se toliko
krvavih i nečovječm h ratova, od trojanskog rata kome
je bio uzrok oteta H elena, vodilo samo radi žene.
Otvoreno i nepristrano i bez milosrdnosti, stvorivši
jedan viši moralni princip po kome se upravljao, on
je žigosao ljudske strasti, koje se javljaju u ma ka
kvoj formi, i esenciju jednog dugog i sum ornog pro
matranja, davao u zbijenoj ideji Ali, ipak i pokraj
svih njegovih tačnih opservacija, i velikog životnog
iskustva, i opštih maksima, dobro iskazanih, nama
se nameće pitanje: Da li opora istina i gorki pesi
mizam La Rošfukoov nije bio, prije svega, plod sopstvenog unutarnjeg nezadovoljstva i jedne melanholije
koja ulazi tiho u osijedele glave kada se približi
sm rt? Nije sve zlo u životu. Koliko su puta i radosni
optimista Gij6 i nemirni i dinamični Niče pjevali
peane životul
Kn u t H a m su n: V ik torija . S ruskog preveo
T. Jovanović. Izdanje S. B Cvijanovića. Beograd 1914.
Moderna Biblioteka, 10.*) 8°. Strana 122. Cena 150.
Knut Hamsun rado je kod nas čitan. On je prevogjen i kod Hrvata i kod Srba. Relativno više po
*) U odličnoj modernoj biblioteci g. S. B. Cvijanovića izašle
su do danas ove knjige: I. Knut Hamsun: Pan. 2 St. Sremac:
„LimunacijaJ u selu, 3. I, Gončarov: Ponor, 4. I. Turgenjev:
Proletnje vode. 5. A. Frans. Crveni krin, 6. Dostojevski: Zločin
i kazna, 7. A. Čeliov: Odabrane pripovetke. 8. E. Rostan: Si
rano de Beržerak, 9. A. Dođe: Safo, 10. K. Hamsun: Viktorija.
— Sve ove knjige svima muslimanima najtoplije preporučujemo,
ako je potrebno preporučivati najodabranija djela iz svjetske
književnosti.
sv ojoj literarnoj vrijednosti od ostalih sjevernih pi
saca, Norvežana Ibsena i Bjernsona, i Švegjanina
Strindberga. Uzrok Što je on više kod nas čitan i
radije prevogjen, leži u osnovoj noti njegovih djela,
u blagoj i tihoj melanholiji njegovih ljubavi, tako
čudno satkanih. On ima nešto sloven sko i bolećivo,
nešto od sentimentalnosti i tuge Turgenjevljevih heroja*
U „ Viktoriji" dana je istorija jedn og pjesnika i
jedne čudne žene, Johansena i Viktorije. Njih raz
dvajaju porodične tradicije i staleške razlike, ali oni
se ipak vole, i u njihovim riječima ima toliko prećutanih suza i toliko nedorečene patnje. Za sve mlade
ljude i mlade žene koji žive od ideala i vjeruju u
ljubav i pokraj svirepih Šopenhauerovih konstatacija
o nesvjesnom duhu vrste koji spaja suprotne sp olove,
ova će knjiga toplo pasti na srce i odjeknuti u du
bini duše kao jedan posmrtni marš.
A.
Usuli d in ijje . Pod gornjim naslovom izašla je
ovih dana u Sarajevu u lijepom formatu arebicom
napisana knjiga, koju je sastavio i izdao Muhamed
Seid Serdarević. T o je kitab, koji sadrži najpotrebnije
tačke iz islamske vjeronauke u obliku pitanja i o d
govora, udešen poglavito za mektebe. Knjiga se pro
daje kod H. Ahmedage Kujundžije u Sarajevu Bravadžiluk ulica. Cijena je knjizi 60 helera (poštom 65
h). Mi ovu knjigu najtoplije preporučujemo.
T e m e lji is la m sk o g m orala. Pri svršetku lista
došla nam na recenziju 4. knjiga Muslimanske bibli
oteke: „Tem elji islam skog morala" od Ahmed Naima
s turskog preveo Musa Ćazim Ćatić. Knjigu je izdala
Prva muslim. nakl. knjižara i štamparija Muham edBekir Kalajdžića u Mostaru, a cijena joj je K 150.
Dosta su imena pisca i prevodioca da knjigu
preporuče.
H oBH OHJiaaHHCKH jihct. A ko HETlje, a oho 6ap
koji Hac na jyry, y obo Bpnjene ocjeka ce Bejinica noTpeoa jeAHor Ao6por, Ba.’baHor h ypeAHor oMJiaAHHCKor
naconaca. OjH-ia/mna boah, Aa je y cKyny. Oaa Tparan
UCHTap, y KojeM 6 h oHa CKyn^>ajia cbo cBoje CHare, HeAHpnyTe, oBan.ioljeHe CHare, a * hx canyBa aa iie.niK»x
AaHa. .Zfa ,i h ke „B nsop", Kora je HeAaBHo noneo y
3arpe6y n3Aa eaTn no3Harii HanppAHH HanHOHSjmcTa r.
B.18A0MHP ^epHHa,— a « -nu ke Taj jihct ycTpajaTH y
Bpuieu>y nuuajio Jiane avhchocth, a a & .ih ke ociaTH
KoncenBCHTaH y cbohc npHHimny t . j. Aa ce A»nac Mopa
paAHTH u PBe noAy3HMaTu, niTo hac, „HejyHaqKOMy Bpeueny y npKccw. A upkochth ce Mopa. jep to je nocjiCAH»e
u Hajbojbe cpeACTno, a » nosjeK ne noKJiei;He.
Jlo6ajia cmo ao caAa hcko.ihkh 6poja OBora — caA
M03KCM0 c paAom ky KOHCiaTOBaTH — oajihiho ype^eHor
jihcts. O h je ypel)eH onaKo, kiko oM jiaAana 3axTiijeBa.
Jep oMAaAHHa x o k e a » oh npicocH CBeuy rpy.ioM. nBnxop je OMJiaAHHa, H.-innoHajuiaouaua oujiaAniia, a.m n
Ta je oM.iaAHHa n n x o p . —
Y oacBHH HHAHCKpeTHOM —
je yroAHo kba ce hcthhh CMujc peku — n Bpjio
CMje.ioM 'jjiaHKy — Ba . H epane „ y rpaAy uhhhkh", Ha>
kuko
�66
inao je ce6e npaBor, pasnvm lieH or, OHaj cTapH, 4>Hh<j>H-
pahcKH, y30x<VE>eHn 3arpe6, rpa^ xoxiiH^HRflepa, napona
h
6ujeA0X py Kamma. U
ko jih k o
je joui oripan^aH th >cb
a y « ip » OBOra r a n ic a ! H pa/ui Tora nrro je oBaj ujiaHaK
tbkbb h paAn Tora mio, na SKaaocT, h Hauie CapajeBo
A o 6 h b 8 6ojy 6HpoKpaTCKy u MHpaioe Ha AeMopa;iu3auHjy
MH paAO HHTaMo OBaKe Hđantce, npe3Hpyhn jom Bnrae
Taj ja^HH, 6jbyTaBH ojiom, pa^H
OHaj
HecpehHH
ah o
Kora HajBHino c ip a la
Hapoja, koj' h
xoke
K0]H-X0fee A» SKnBH 3KIIBOTOM HOBjeKa.
a&
6yAe CBoj,
OcTajIH
U.laHUH
Kao a njeciae c y yBnjeK y xapuoHnjH ca recjioM: npKoCHT0, 0 CaMO npKOCUTH. —
He 6h SKejiHAH
jihcthhkh jihct
6ejio
a&
u OBaj OM-aaAHHCKH, HarpioHa-
y6p30 yruHe, h aKO Mosc^a no Majio 3e-
pa^H a eroB e
hhahckpcthocth,
pa^n
H3Horaen>a
roJie HCTHHe, jep 3HajTe, ojioin He Tpnn a ® My ee Kaace
y ohh HCT0H8, Koja ce ynpaB0
itera mne b Koja ra je
cypBaJia. — A j h nnaK HanpnjeAl
<D.
K lub m uslimana akadem ičara iz B. i H. u
B eču poslao nam je da uvrstimo slijedeću noticu:
5 radošću konstatujemo, da je u Berlinu osnovano
društvo za proučavanje islama (Gesellschaft fiir Islam
kunde.) Mi sm o se obratili i\a
društvo i potanje
se informirali o njegovoj svrsi, sami se upisali za
člana, te vam možemo ovo saopćiti.
Društvo, koje već sada broji oko 400 članova iz
raznih islamskih krajeva, bavi se proučavanjem isl.
ustanova, te života i običaja muslimana cijelog svi
jeta prikupljajući u svoju biblioteku razne knjige,
novine i izvješća svojih članova a samo izdajući svoju
reviju (časopis). Članovi plaćaju najmanje godišnje
6 maraka (7'07 K) i zato dobivaju društveni list ba
dava. I mi smo stupili kao Član društva, pa nas je
isto zamolilo, da ga Što češće vjerno informišemo o
o prilikama bos. herc. muslimana, a da ga preporu
čim o istim.
Mi ovim preporučujemo ovo društvo braći musi.,
koji poznaju njemački jezik; a one, koji bi u njem
rado pisali, a ne poznaju jezika, molimo, da svoje
radove upute na naš klub, gdje će se prevesti i po
slati listu, a sam će klub od vremena do vremena
važnije stvari prevagjati za naš svijet i upoznavati
ga s s prilikama u ostalim islamskim krajevima.
Gajretov glasnik.
Reis-ul-ulema dobrotvor ,,Gajreta“. No
voimenovani Reis-ul-ulema, presvjetli gospodin
H Mehmed-Džemaluddin ef. Čausević upisao se za
dobrotvora društva ,,GajretM. Ovaj korak našeg
vjerskog pog!avice^veseli*nas iz više razloga.
Nepobitna je činjenica, da se uvijek ugledaju
mlađi na starije, pa nas baš to i veseli najviše,
što je novi Reis odmah poslije ustoličenja za
vrijeme svečane inštalacije pokazao primjerom,
koliko mu na srcu leži dobro i napredak na
šeg naroda u ovim zemljama, a napose ideja
„Gajreta44, ove naše ustanove, koja je jedini
pioner i nosioc svake kulturne i prosvjetne misli
među muslimanima. Reis nije žrtvovao 500 K
samo za to, da potpomogne ,,G ajret“, on se
upisao za dobrotvora, da pokaže primjerom
kako treba svaki imučan čovjek, koji imalo
shvata i želi opšte naše dobro, da to isto učini.
Sad se nameće pitanje, ima li takih ljudi među
nama? Mi možemo mirne duše reći bez ikakova
komentarisanja — Ima! I ne jedan, nego ih je
na hiljade, i koji može, i koji bi trebao da to
učini, a još do danas ne učini. Vrijeme bi već
bilo, da se jednom prenemo, da spoznamo sebe,
život i vrijeme u kom se nalazimo, a što je
najvažnije, da jednom pređemo i na d j e l o .
Novi reis, koga smo toliko očekivali, došao
je i odmah djelom pokazao put kud treba poći!
Na prvom mjestu sjetio se „Gajreta", a to je
dobar savjet, da ga se svaki musliman sjeća,
bar u dobrim časovima. Neka je novom Reisul ulemi sretno i čestito, a od „Gajreta44 naj
veća hvala i priznanje! A da će se i drugi bar
za svojim vjerskim poglavicom povesti, mi u
to i ne sumnjamo.
100 K „ r a jp e T y “ . Tocn. Ctcbo EorojeBuh, hhhor
H0K
ocnryp aB ajyh er
APyuiTBa
„C.naBnje
hojiohcho je
100 K Kao CBoj ao6 pobo.t.h0 npnjior ,,rajpeT y“ . Ona
noHcpTBOBHOCT Hnje Mfl.ieHa, HapouaTO OA ieAH or 6auKOBHor HHHOBHUKa H Moace A * noc.ayjKH Kao HajjacHnjn
AOKH3 H.eBOBnx
oco6 htbx
CHMnaTeja
npeMa
ApyniTBy
„ ra jp e i“ 0 yon>nT6 npeMa ijnje.ioM Anje.iy MycviHMaHCKor ejicMeHTa. 3a to My ocKpeHo SaaroAapHMO y3 H3pa3
H am er oco 60Tor nouiTOBaH>a! JKubho!
Cpncua BanKa y MocTapy sa „ra jp ex “ . Onaj
yrjieAH0 CpncKO 3aBOA> ksko cBane TaKo 0 OBe roAnue
nowiao HaM je 50 K Kao a »P upu-ihkom C Boje npoiu.1 0 roAHinH.e 6 0 JiaHce. M0 My c Hauie CTpaHe cpAaHHO 6 j ia
roAapuMO Ha onaKO O6 0 AHO] npnaoMohH, h to Keica 6 yA«
Hajion^uja npenopvKa CBoj Harnoj 6 paku, Apacehu ce one:
„^,o 6 po ce Ao6 pHM Bpaha .
Z a b a v a u B anjaluci. Kako smo već javili u
2. broju našeg lista, da se čine velike pripreme u
Banjaluci za zabavu u korist „Gajreta1* i ostalih
tamošnjih dobrotvornih društava, danas možemo s
veseljem konstatovati, da je zabava potpuno uspjela
kako u moralnom tako i materijalnom pogledu. Sve
tačke programa izvedene su na sveopšte zadovoljstvo
publike, a čist prihod iznosi 9 l4 '5 2 K od čega je
�66
„G ajretu" pripalo kao V« 4 57 46 K. Lijepa svota za
naš „G ajret", a isto tako i za druga dva tamošnja
društva „Sirotište" i „Fadilet". Banjalučani su pokazali
koliko mogu učiniti za opšte dob ro i napredak i k o
liko su svjesni. Kada bi se sva naša mjesta ugledala
u Banju Luku, pa priredili po jednu zabavu u korist
„G ajreta" onda bi sm o m nogo bolje stajali. Bogat
stvo jednog naroda ogleda se ne u pojedincim a, nego
u opštim ustanovama.
I ovom prilikom moramo istaknuti zasluge gg.
priregjivačkog odbora: Hafiz Mehmed ef. Dukatara,
Mehmed bega Ibrahimbegovića, dr. Alibega Džinića,
Hamdi ef. Afgana, Ćamilage Gušića i Esad ef. H.
Omerovića. Dužni sm o takogjer zahvaliti se hrvat,
pjevač, društ. „N adau, koje je dobrovoljno sudjelovalo,
zatim činovničkoj glazbi, a napose njenom dirigentu
i predsjedniku „N ade" gosp. Viktoru P r o h a š k i , koji
je m nogo truda uložio, da zabava što bolje ispane.
Na koncu zafaljujemo svima učesnicim a kao i svima
darovateljima! Živili! Vidi iskaz na drugom mjestu!
L ijep p rim jer. Klub muslimana akademičara u
Beču zaključio je na sv ojoj skupštini, da se svi čla
novi kluba upišu za članove^ „G ajreta" i da megju
svojim članovima, a po m ogućnosti i megju drugim
akademičarima rasprodaje G ajretovo cigarćage, šibicu
i Gajretove marke.
Da je ov o hvalevrijedan postupak naše akadom ladine o tome ne treba govoriti, samo nam je p o
željeti, da se neka naša neškolovana i neupućena
omladina, koja ne znajući ni sama zašto, danas na
valjuje na „G ajret" i njegovu lijepu ideju, ugleda u
našu obrazovanu omladinu. Ako uvigjaju ovi kao
školovani i obrazovani om ladinci, da „G ajret" treba
pomagati, ne znamo odaklen drugi kao neškolovani
i neobrazovani dolaze do zaključka, da treba raditi
protiv „Gajreta".
K la d a n j b e z G a jre to v ih šib ica . Piše nam pri
jatelj iz Kladnja, da u cijeloj varoši osim jedne trgo
vine, nema ni kod jednog trgovca Gajretovih šibica.
O vo je vrlo žalosna pojava i tim žalosnija, kad se zna,
da su društvu „G ajret", koje danas izdržava na raznim
školama preko 300 naše siročadi, glavni prihodi od
Gajretova cigarćageta i šibice. Kod ovoga se bar ne
traži nikakvih žrtava, da se pom ogne „G ajret"; ov o
je jedna stvar, od koje čovjek ne štetuje, a čini društvu
veliko dobro. O d našega svijeta g otovo svaki puši i
zar je nekakva žrtva kupovati Gajretove artikle, kada
se v eć moraju kupovati m jesto njih drugi. Kladnjaci
pružaju u ovom najžalosniju sliku našeg uzajamnog
potpom aganja i svoje patriotske i islamske dužnosti.
Radi toga apelujemo na svjesnije i trezvenije
gragjane ove varoši, da porade, kako bi se u Kladnju
kao što u drugim našim mjestima, uvela odmah G aj
retova šibica i cigarćage. Apelujemo na njih, da pro
tum ače tamošnjem svijetu, šta rade drugi kulturniji i
obrazovaniji narodi na potpomaganju prosvjetnih druš
tva i na obrazovanju svoje braće.
P rep la tn icim a Usta. Usprkos tome, što je pret
plata listu „G ajret" tako neznatna, da je i najsiromašniji
podmiriti m ože i usprkos svih naših opom ena, mnogi
nam gg. pretplatnici jo š d o danas ne poslaše svoje
pretplate. Radi toga prisiljeni sm o ih ev o pon ovno
umoliti, da nam što prije pošalju svoju pretplatu, koja
je za članove gjake i seljake sam o 1‘20 K, a za os
tale 2 40 K.
S a k u p lja čim a poštanskih m araka. Umoljavamo
svu onu gospodu, koja sakupljaju rabljene poštanske
marke za „G ajret", da ih od kuverti ne odljepljuju,
nego da ih makasama zajedno sa hartijom režu i
ostavljaju na mjesta, gdje se ne će uprljati i učadjeti.
D ogod ilo se je, da su nam neka g ospod a poslali po
šest hiljada maraka, od kojih sm o mogli jedva mali
broj nekako unovčiti, pošto su ove bile odlijepljene
o d hartije i prilično učadjele. Osim toga umolja*
vamo prijatelje „G ajreta", da prikupljaju sve rabljene
poštanske marke i da ih šalju „G ajretu", jer to p o
jedince ne stoji nikakve žrtve, a „G ajret" imade li
jepe koristi. N aročito umoljavamo, da se sakupljaju
bosanske i stranih država marke.
J ed i! Najtoplije preporučujem o svima našim lju
dima, koji su navikli na dom aća jela, a prisiljeni su
da jedu van kuće, naročito onim iz provincije, koji
ne znajući zabasaju i u najgore i najprljavije aščinice,
novo otvorenu ašćinicu braće Redžepović, sinova H.
Bajramage u Sarajevu, Mali Kujundžiluk i.lica br. 2,
sa čistim i veom a ukusnim carigradskim raznovrsnim
jelima, kako sm o se sami uvjerili.
Javne potvrde — darovi.
„Zrno po zrno pogača,
Kamen po kamen palača.',
Prijatelj „G ajreta" Mustafa ef. Serdarević daro
vao je 2 K prilikom posjete društvenih prostorija.
Hvala mu i živiol
Abdullah ef. G avranović položio je 60 h kao
dar za društvo „G ajret" Hvalal
Naš povjerenik i odlični prijatelj društva „G aj
ret" gosp. Osman ef. Zam etica iz G acka položio je
20 K, koju je svotu sakupio Zaim Baković. Iskrena
hvala i priznanje kako sakupljaču, tako i svim da
rovateljima!
Hara oajibbbb npujaTe-fo h noBHaTH nponaraTop
TajpeTOBe HAeje Mehy CBojim opujaTejBHMa rocn. MyxaiieA MexHeAf>aranh 113 CTona no.ioarao je Kao a »P
npHjiHKOH nocjeTe ApyuiTi?eHnx npocTopnja 5 K. H ajjtentue 6^aroAapaMo 1
H cto Taico nojioacHo je rocn. A jia ja 3yico6amnh
na rpaqaHime cuoTy
oa
5 K Kao A*P TajpeTyl
�67
npe^cjeAHHK namer n<moA6opa y Konnnj rocn.
Xata3 A6.iyce.iaii IJyiixyp pojoaiao je 10 K oa npoA *™
Kyp 6aacKHX Boacnpa, m io
cy u x
„ om orm h 3i
„rajpeT" MexxeA A.raja X.pi,h, $ ej nM BeaTameBok h
Xa(J)H3 A6Ayce^iaM ]Jyiixyp.
O osp. Husnija Gjumrukčić sudac iz Foče daro
vao je Gajretu 2 K prilikom društvenih prostorija.
Najljepša hvala!
H6paxHM6er Xa(j)H3aAah npaBHHK 03 Jajpa AapoBao
je 2 K Kao A»P npajiBKOM nocjeie APyniTB. npocTopaja.
HeKa My je HajBeha XBajia u npa3HaH>e, Koja ce h HHaqe
CB8KOM arOAHOM npnjiHKou cjeha Haraer xyaaHBTapHor
Apym?Ba „TajpeT**.
H cto je TaKO AapoBao 2 K roen. ABAafier H6paxnMuamah, nocjcahhk h3 TpaBHHKa. Oco6aTa XBa.ia h
npB3HaH>e!
Ham
npnjaTejL a KyjiTypHH pbachbk aa
jaBHOra acBBOTa Ca.iax e<J>. Eamak as
JKynaH>ija AapoBao je 2 K Kao cpa^or y3 npeTDAaTy sa
Ham jibct. JKubbo nyHO roAHHa!
oaab 'ihd
cbbm no.tBM a
Abduselam ef. Osmanagić darovao je „Gajretu1*
1 K. Živio!
G osp. Izrael D. Levi položjo je 3 K kao dar i
M. Frichann 2 K oba iz Sarajeva, na čemu im naj
ljepše zahvaljujemo.
G osp. Jozo Bilić krojač iz Sarajeva darovao je
Gajretu 10 K. Najljepše zahvaljujemo na ovako obil
noj potpori 1
Alija Memić-Batinić darovao je 4 K prilikom
posjete društvenih prostorija.
H cto tbko AapoBao je 3 K Empetj) PaMah na Capajeca. JInjeaa uy XBa,ia!
Idris ef. Šarganović iz Dervente poslao nam je
1 K, koju je darovao za „Gajret" Jusufaga H. Hasanović iz Dervente. Neka mu je najljepša hvala!
G osp. Mustafa Ziško učitelj iz Glamoča poslao
je svotu od 10 K, koja je sakupljena u tamošnjoj
Muslimanskoj čitaonici prilikom učenja Mevludi-šerifa
Zaista lijep primjer! Mi im od srca zahvaljujemo!
y 3 npeAnjiaTy Ha Ham jihct noc*iao Haa je Kao CBoj
Ao6poBO.T>HB npa.ior rocn. Maxaj«io HameBak B3 Je.iaxa
CBOTy OA 10 K. 4>aaa My Ha ofinjiHoj nomopa Hamer
KyATypeor yHanpeke«>a.
Muslimanska čitaonica u Cazinu, šalje nam svotu
od 10 K 90 h, koja je sakupljena na jednoj svadbi.
Žalimo, da nije pomenuto na čijoj svadbi, kao ni imena
prilagača. Nu neka im je ovim putem svima hvala i
priznanje, a napose članovima čitaonice, koji se če
sto sjećaju „Gajreta1*.
Džaferbeg Kurspahić iz Foče poslao nam je 4
K, što ih je sakupio na Mevludu u Šemsibega Avdagića. Iskrena hvala sakupljaču i svim darovateljimal
Mehmed ef. Šeremet iz Livna poslao je uz pret
platu za list 60 h kao prilog za Gajret.
Gosp. Huseinbeg H. Čekić iz Sanskog Mosta
poslao je 5 K za ,G ajret“ koje je poklonio prilikom
jednog pazara sa Spasojom Vukobradom. Hvala i
priznanje Huseinbegu.
Muharem ef. Nuhefendić 1. mualim u Jezeru sa
kupio je na tamošnjoj svadbi Alibega Aganovića 13
K za „Gajret." Hvala kako sakupljaču tako i svim os
talim darovateljima. Živili svjesni prijatelji „Gajreta"
i našeg prosvjetnog napretkal
Gg. Huseinbeg Hadžić, Selimaga Hadžiselimović
i Huseinaga Zaimović sva trojica iz Kotor-Varoša
poslali su nam svotu od Y 2907 kao pola čista pri
hoda od kurbanskih kožica i dobrovoljnih priloga sa
kupljenih prilikom kurban-bajrama za „Gajret" i „Sirotište". Od toga je sakupio Selimaga H. Selimović
pred Varoškom džamijom 9 K; dalje je sakupio od
Ibrahimage H. Selimovića 2 K, Ibrahima Memiševića
1 K Derviš ef. Dikića 5 K, Mahmutagince Bajrić 1
K Huseinage Zaimovića 6 K od istog 1 K, za kur.
kožicu 2 K 10 h od Ahmetage Pličanića 1 K; od
Jusuf ef. Fazlića načelnika 2 K; te od istog 2 kožice
prod. za 5'60 K. Nadalje je sakupio Mustafa Spahić
u Vrbanjcima pred džamijom 7 04 K te od Zahide
Šačirbegović 1 K, Mulke Dulića 1 kur. kožica prod.
za 3 K i sam sakupljač M. Spahić darovao je 1 K.
Svega K 40 58 od čega je Gajretu pripalo kako smo
već rekli 2907 K. Živili svjesni prijatelji našeg napredka!
19*4 K sakupio je Mehmed ef. Bilal iz Ljubuškog. Najljepša hvala plemenitom sakupljaču i daro
vateljima!
10'45 K Husni ef. Mahić iz Ljubuškog sakupio
je na mevludu Salihage Lalića pred Gožuljskom dža
mijom. Živili svjesni rodoljubi i prijatelji našeg unapregjenja!
Na radosnu vijest, da je g. dr. Nikola Mandić
postao zamjenikom poglavara zemlje, a g. Dr. Jozo
Sunarić, podpredsjednikom sabora, darovaše u korist
„Gajreta" na predlog Vejsilage Šišića: gg: Vejsilaga
Šišić 8 K, Ljubo Crvenković 2 K, Mato Vrbovčić 2
K, Jozo Čolić 2 K, Bogdan Petrović 2 K, Mijo Bjelčić 2 K, Filip Andrić 1 K i Jozo Zekić 1 K. Živili
darovatelji!
Naš povjerenik u Gračanici kotar Gacko, Ragib
ef. Hasanbegović poslao nam je svotu od 4 K od
koje je sakupio 2.80 K na svadbi Hajre Dilberovića,
a darovaše slijedeća gospoda: po 20 h Gjano Vukotić, Hajro Dilberović, Meho Škaljić, Ibro Selimović,
Halil Hebib, Edhem ef. Imamović, Ćamil T a n ov ićjp o
10 h Sabit Prković, po 30 h Bećir Kažinić i 1.20 K
Mahmut Jugo. Dalje je skupio Ragib ef. na vjerona
uci megju djecom 1.58 K koju su darovali slijedeći
učenici: po 10 h Šaćir Vukotić, Zaim Vukotić, Rašid
Dilberović, Mehmed Školjić, Kasim Hasanbegović,
Mujo Kusturić, Kasim Ovčina, Rašid Selimović, Hasan
Spahić, Mušan Krvavac, Hasan Krvavac, Bajro Čustović i 20 h Sajto Delić.
Predsjednik Gajretova pododbora u Brčkom dr.
�(»8
Abdullahbeg Bukvica, poslao n a m : svotu od 40 K
koja je ukupljena za „Gajret" na svadbi Huseinbega
Salihbegovića. Najveća hvala i priznanje dru Abdullahbegu kao i sakupljačima i darovateljima na ovako
obilnoj pripom oći 1
Iskaz.
Dobrovoljni prinosi darovani na zabavi, koju
prirediše Muslimani grada Banja Luke dne 19. fe
bruara 1914.
Darovaše slijedeća gospoda: P o 100.— K : Musi.
banka dd. u B. Luci; P o 5 0 .— K : Prva banjalučka
štedionica d. d.; P o 4 0 .— K : H Hamidaga Husedžinović,
P o 3 0.— K : Gjuro Vrignanin, uprav. fil. Landesbanke;
P o 20.— K : Salamon Poljokan, ravnatelj banke za
trg. i obrt. d. d., Andreas P aczow osky, upravitelj grad.
kot. ureda; P o 10.— K : Asim beg D žinić; P o 12.— K :
Hadži Avdaga H Halilović; P o 1 0 .-- K : Muharemaga
Ibrišagić, Dr. Ali Kjamilbeg Džinić, Josip Bajor, advo
kat, Vilim Renier, Prohaska, direktor Musi. banke,
Dr. Ivan Jelinović, advokat, M ehm edbeg Džinić, vele-,
posjednik, Fa. M. Schnitzler i Kohm, Pavo Grgić, Hrv.
Sokol, Rober Bramer, Ijekar, H. Hifzo Bahtijarević,
N. Pavlović, direktor, V. Prohaska, direktor duh. re
žije, N. KčtvelOsy, Oberfinanzrat, Dr. Ejub ef. Mujezinović, Lazar Milić, podnačelnik, Josip D ubsky; P o
7.— K : Jusuf ef. Fazlić iz K ofar Varoša; P o 0.— K:
Mehaga Karaselimović iz Kotar Varoša, Moritz Griinwald, Ahmetaga H. Kadić, Šemsaga Husedžinović,
Dragutin Rajković, Hasan ef. Pašić, Alibeg Omerović,
Izidor Herzler, Dr. N. Sloch, Dr. Gj. Buhinac, M. Mirković; P o 5.— K : N. Celebić, Naum Dimitrijević, H.
Hafiz Ibrahim ef. Maglajlić, H. Mujaga Saletović iz
Vareša, Ahmet ef. Ščeta, Fr. v. Jakubowsky, Mustafa
ef. Bahtijarević, G jok o Bilajac; P o 4.— K : Dr. Otto
Goldstein, Dr. Ljubo Maraković, Gdja. Praunsberger,
Mujaga Kazaz, N. N. oruž. c. i kr. kapetan, Gdja. N.
Stochmann, Nikola Kozomara, Hamdibeg O m erbegović,
Sulejman ef. Suljić, V. T rifković, G dja N. N.; P o
3 . - K : Mgs. Dr. Pajo Pajić, Nikola Trubajić, Idriz
Memić, Muhamed Tetarić, Jefto Radum ilović, Kjerim
Bahtijarević, Al. B ojko, sudb. savjetnik; P o 2.— K :
Smajlbeg Kapetanović, Smajl Arnaut, H. Ali ef. Bah
tijarević, Muhamedaga Čejvan, Hasan Dizdar, M. Alibeg
O m erbegović, Ahmet Halilović, N. Shorup. Derviš
Haznadar, Agan Šeranić, Harno Vižlin, H. Šaćir K ovačević, Vehabović Muharem, Husejnaga N., Sejdaga
Čejvan, Leopold Schifs, Ham dibeg Biščević, Hasanaga
Šibić, N. Kahrić, A vdo Korić, P o 1.— K : Nuri ef.
Gjumrukćić, Mustafa D ujpo, Hamdija M. M ešanović,
Mustafa Višić, Mustafaga G ušić, Ibrahimaga Karabegović, M. H. Efendić, Hasan Džanić, Ali cf. Biberić,
Ibrahimaga Bajić, Muhamed ef. Maglajlić, Fehim Zem bo,
Rašid A libegović, Emin Mašinović. Dervišaga Gušić,
Mako Tuch, H. Idriz ef. Kadenić, Sabit Š erbić, N. N.
c i kr. kapetan, Zaimaga Tetarić, N. N. Tierartzt;
l*o 50 h e l.: N. N. i N. N. Svi iz Banja Luke.
Odgovori uredništva.
N.
Zagreb. Ne možemo donijeti, jer je preopširno i
više lične naravi, Nema smisla dalje poleinisati, kada se je na naše
tvrdnje u zadnjem broju „Gajreta" javio g. Sakib ef. Korkut sa
odgovorom u svečanom broju „Misbaha" i sam potvrdio ono,
3a ypeAH0niTBo o^ronapa: A bao Cym6jA
što smo i mi u „Gajretu" rekli. Mi snio rekli, da je Gajretova
molba za podjelu vakuf, zemljišta u svrhu izgradnje konvikta u
Sarajevu zabačena u sjednici vakuf, sabora kao kakva najneznatnija molbica. To nam je gosp. Sakib ef. u odgovoru potvr
dio. Dalje smo naveli, kako je vakufska deputacija sa g. Sakib
ef. išla zem. vladi da se lamo sporazume, na koji način da
„Gajret" ne dogje do svoje subvencije. I to nam je gosp. Sakib
ef u odgovoru potvrdio, dok je posv* naivno prećutao fakat, da
niko, niti od sabor, budžet, odbora, niti od samog sabora nije ni
pokušao, da se prije svega stupi sa Glavnim odborom „Gajreta"
u pregovore za izgradnju konvikata od odregjene subvencije, što
bi bez sumnje učinili ljudi iskrenih namjera, da se što prije po
mogne našoj školskoj sirotinji i ljudi, kojima nije u životu je
dino geslo: zamuti!
Zašto se nije ni jednom riječi pokušao sporazum sa Gajretovim odborom pa bi možda bilo suvišno predvogjenje depu
tacija zem. vladi, sporazumi, peticije, saborske novele, akadem
ske rezolucije, odgovori, objašnjavanja i sve ostalo?
Društvo JlpocBjora* pravi svoje konvikte, pravi ih i „Na
predak", pravi „Benevolencija", kao što će ih praviti i od sub
vencije („Benevolencija" je već napravili) koja se „Gajretu" na
mjerava oduzeti, pa pokuša li ikoja druga srpska, hrvatska ili
jevrejska ustanova, da se umiješa u gradnje i da daje svoje na
loge, gdje će ih pojedini odbori podizati? Jedino se čini kod
nas muslimana, nalaže se i oduzima samo „Gajretu".
Jedanaest osoba koje sjede u odboru „Gajreta" znaće bez
sumnje bolje, nego li iko drugi, gdje su društvu konvikti naj
potrebniji.
Jest, gosp. Sakib ef., u Sarajevu treba pored vakufskog
još jedan konvikt i to baš Gajretov, jer se danas oko četrdeset
Gajretovih zanačija, koje vakufski konvikt ne može primiti, po
tuca po najmizernijim i najstrašnijim jazbinama, a osim toga neka
Vam isti odbornik „Gajreta", koji upravlja vakufskim konviktom
rekne, koliko je ove godine vratio učenika, jer nije bilo dovoljno
mjesta u konviktu.
Izvinite gosp. dopisniče, Što u Vašem odgovoru uputismo
ovo nekoliko zadnjih riječi, g. S. Korkutu na otvoreno pismo u
svečanom broju „Misbaha"!
R R Sarajevo. Ako su novine već jednoć donijele o tra
gičnoj smrti glavne junakinje Vaše priče, kako to pri svršetku
navodite, onda nema smisla da mi priču donosimo, jer su gg. pret
platnici imali priliku,
taj tužni čin pročitaju u drugim novi
nama.
M. M. R. u B. Vrlo rado, šaljite i dalje!
Raif Stolac. Za ovaj i za sve naredne brojeve našeg lista
zakasnilo.
M B Bijeljina. Usprkos tomu, što smo Vam dopisnicom
odgovorili na Vaša pisma, da nije za list, da nije uopće za jav
nost i savjetovali Vam, da se okanite pisanja, Vi nam ponovno
šaljete pismo predbacujući, kako redakcija odbija najbolje radove
hotimično i iz nekakve mržnje. E ako je tako, onda ćemo mi
ovako: Donijećemo samo nekoliko početnih redaka Vaše, kako
velite trudnošću znoja napisane i opisane priče, da drugi čitaoci
vide, kakvih sve čudaka imade na ovom svijetu. Počinje li ono
priča od riječi do riječi ovako: Oj ti i vi svi koji će te slušat
jade moje u ovoj pripovijedki davam odma kažem da je moja
bila draga najljepša i najdraža meni sa kom samse nekidan u
petak nalijo slasti ašikovanja ko moj Ibro na Medjicama slasti
pijuće rakije i jedući slasti mezeta. Ja njoj rekoh kad njoj dogjoh
u petak — draga moja dušo evo došo Mušo ? a ona meni kaže —
dušo Mušo kote nebi slušo A meni drago pa je djozim na rupu
u njedra ko u dinje žedan slasti njedara i obraza . . . Ovako
počinje, a još kada bi iznijeli kako se svrševa?
S. B. Ključ. Nije za list i ne tražite zašto.
Selim I. mostar. Moglo bi biti malko i bolje, ali ćemo
donijeti u jednom od narednih brojeva.
Šahzan Travnik: Želi li neki ljubavnik da svoje Ijuvenc
suze salije u pjesmu ili u priču i da to preko javnosti pošalje
dragoj, treba prije toga da osjeti ljubav za knjigom. Inače preostaje mu direktan put preko ..poste restante" pa mirna Bosna.
Z Sarajevo. Donijeli bi. da nije prije Vas spjevao isto
Mirza S. On od Vas nije mogao ukrasti, ali da ste Vi od njeg
tačno je. Ne pravite se krćdljivcem, jer ako se osladi, odoste u
bhjbok I
S. 1. Tuzla. Dragi prijatelju! Od sada šalji direktno na me,
a ne preko uredništva Strašno su bezobrazni u uredništvu! Sve
što si mi do sada poslao, razbucali su i meni tako razbucano
predali. Bezobrazluk!
Pozdravlja Te Tvoj stari prijatelj
K oš.
A. D. 0. Tr. Oprostite, nije nioglo doći na red! Ša Vašim
je ostalo još dosta drugih radova za naredni broj.
~ Islamika diOB. štamparija. -
Za uredništvo odgovara: Avdo Sunibul
�„HERCEG-BOSNA"
ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU.
Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristić ul. br Z).
Dionička glavnica K 4,000.000.
Zavod preuzima osiguranja:
a) proti požaru m akar g a i g r o m
p ro u zro či) na zg ra d e, tvornice,
strojev e, g o sp o d a rsk e i ob rtn e
zalihe, rob u , p okretn in e, stoku
i t. d . ;
b) proti štetama kod prevoza
r o b e v o d o m , kopnom i ž e lje z
n ic a m a ;
c) proti nezgodama za p o je d i
načno, k olek tiv n o, (skupno, odg o v o r n o s n o osigu ra n je
d) proti štetama od tuče uz na
knadu p o tp u n e š tete;
*■
proti provalnoj kragji i
f) na ljudski život, i to o s ig u
d)
životne rente, k oje odm ah
ranja za slučaj sm rti i d o ž iv
ljaja, osiguranja m iraza, g o
d išnjih renta i t. d.
e)
rente za slučaj preživi jaja,
e)
Kombinacije za osiguranje ži
vota nbubvaiaju:
a) o s i g u r a n j a z a slučaj^ stnrti;
b' mješovita, o d n o sn o osigura
nja za slu ča j doživljaja i
smrti;
c) osiguranja miraza;
ili su o d g o g je n e ;
od n osn o
osiguranja
udovnina;
f) osiguranja u z g o jn in a .
Osiguranja života valjaju osim
slučaja naravne smrti tahogjer
1. za pogibelji rata, bez | J
svake doknadne p rem ije;
f . ri
2. za slučaj dvoboja;
3|
3. za samoubojstvo;
4. za sm rt usljed nezgoda, t £
Premije se računaju u,sve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno.
R a v n a te ljstv o u S a ra je v u "lA p rlov a obala, ulaz Hadži R is tič ul. br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gra
d o v im a i v e ć im m je stim a daju ra d o s v e up ute u stvarim a osigu ran ja i p reuzim anja svake vrsti osiguranja.
-------------------------------> f
i------------------------------
P R IV IL E G O V A N A Z E M A L J S K A B A N K A
ZA
BOSNU
1 HERCEGOVINU.
---------------- — C E N T R A L A U S A R A J E V U . — ----------------
Uplaćeni dionici Kapital. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . K 14,000.000.
RedoVne rezerVe i fond za sigurnost založnica K 5,300.000.
OO Hlpotekamo odijeljenje. OO
OOP Bankovno odljeljeuje. OOP
OOP Odijeljenje za robu. OOP
Izdavanje 4 1
*/* i 6 % hipotekarnih založnica
i 6 komunalnih obveznica, koje se mogu
upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene
kaucije kod zemaljskog i vojenog erara.
r i l I |ji| r .
riLIJfiLL.
a Banjaluci, Bjelini, Brčkom,
Mostaru i Donjoj Tuzli. - - -
l O p n O T A V r n Bihaću, Derventl, Gradiški,
l o i U O I f l f L. Goraždu, Lijevim,Ljubnškom
Sanskom Mostu, Bos. Novom, banicu, Stocu,
Travniku, Trebinju, Vlšegradu 1 Zvornlku. - -
Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini.
P rep oru ču je se za s v e b a n k a rsk e i p o slo v e sa
ro b o m , k o je izvršuje p od najpovoljnijim uslovim a.
Glavno zastupstvo za Bosnu 1 Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEGA DRUŠTVA ZA OSIGURANJE PROTIV
1v nezgodama nni<wUnr»
pojedinca raHmiira
radenika, Hmttva
društva uit.d.
— nm
protiv
zakonite rin»nnsti
dužnosti
" NEZOODA” koje prima osiguranje svake vrsti protiv
u —
tiv »aimnite
► Jamstva, protiv provalne kragje, vodovodnih šteta; - nadalje prima osiguranja djece protiv nezgoda sa povratkom premije,
�TELEFO N
T E L E F O N B R O J 124.
B R O J 124.
\
•V'
<§> ISLAM SKA DIONIČKA <§>
Š T A M P A R IJA (T IS K A R A )
(U U.flSTITO.I
S A R A JEV O .
ZGRADI).
— * ----------------------------------------*
P R IM A
ĆOŽflK CAREVE I ISEVIĆft UL.
c --------------------------------------- —
KA f Z R A D B U :
pozive, oglase, programe, predatnice. trgo
vačke, objave, listovne papire i Koverte, trg.
knjige, račune^ okružnice, memorandume,
dopisnice k o i sve trgovačke tiskanice,
gcd šn ,a izvječa i biiance za uJrug , šte
dionice i b mke, nadalje diplome za adrese,
posjetnic. i karle prigodnice, nadalje pre
uzima štampanje ilustrovamh listova, bro
šura, knjiga, časopisa, Kao i sve ostale u
štamparsku struku zasjecajuće radnje i t. d.
' ■>**
Snabdjevena je
naj moder ni j i m
<2L>
slovima, šaram a i
m a š in a m a (strojevim a).
Narudžbe iz mjesla i sa sirane obavlja u najkraćem
vremenu. =
Cijene umjerene. =
Gkusna izradba.
Knjigovežnica : Stereotipija
�
https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa7940ebe1d140c17eeb78cf203337d2.pdf
8bc80631abf743ba9e3de2843712a46c
PDF Text
Text
nuoH A vu.
Li POJ 5. KROJ-
ludim a
Tajpei
Gajret
•3MC5T 3A ^PyniTBEH E
HOCJIOBE H 3A HAPO£HO HPOCBJE'RHBAHjE.
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE I ZA NARODNO
- PROSVJEĆIVANJE -
H3.1A3H CBAKOr 1.
— y m je c e i^ . —
srrr^j
_
j \j -
IZLAZI SVAKOG I.
— U MJESECU —
j*
BjacHHK: APjniTBO „I'ajpeT- - ype^miK: Abao Cya6y.i. — Vlasnik: Društvo „Gajret“- - Urednik: Avdo Sumbul.
CapajeBO, 1. Maja 1914.
Sarajevo, 1, maja 1914.
U iije H a j e a h c t j : s a B ocay b XepneroBBHj a A ycrpoyrap c K y MOHapiHjy, »a i.ianoB e, t m o Čj , jhbhhi«! b reb a rc e 1 '2 0 K,
s a n e n jia H O B e 2 '4 0 K r o ^ m a o , 3 a cse oc ra jie aeujbe 6 ijipanaKa.
IIojeflHHH 6pojeBH cTajj 8 0 x&n. H en^aK ena ce n n cn a a e npH najy,
PyKouHCB ce He Bpahajy. - U p e n u a T a b pyiconBca m a * y ce Ha
a«pecy: „T a jp e r" — C apajeao.
C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1 '20 K,
z a n e č la n o v e 240 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojedini brojevi staju 20 hel Neplaćena se pisma ne primaju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
adresu: „Gajret" — Sarajevo.
O a^pacaj: — S ad ržaj:
0 nBxe.iHreHUHjH. — Caara cicBepHns. — Oni koji su se susreli. — Sinoćnja pjesma. — JLy6aB. —
Pjesma srca. — Dva svemira! — Hljeb grijeha. — H^eie. — ^ hbho je. — Ciganka. — 0 jeAHOM jyHaicy.
Mitica. — H ig ij e n a : Ne puši. — K n již e v n e
£ i k u l t u r n e b i l j e š k e : HcTopnja HOBe cpncue
B&HaeeBHocTH; — Gajretov glasnik. — Javne potvrde
— darovi. Odgovori uredništva.
- ta m e n e p r iia z r n e n a .
, ,» a , p r e p o tu Z u i? m u ;
s e K a th re in e re i p p o v a s la d n a k a v a .
Kathreiner Je
potpuno neškod
ljiv za zdravlje I
ima uza to sasvim
ukus zrnene kave.
JOVO R. JOVANOVIĆ
=
u Tuzli ss==
S i t prženu i mlje
venu kavu
sti. Kava je roba najboljeg kvaliteta i mi
je toplo preporučujemo
sv im a p o tr o ša č im a .
ISLA M SK A DIONIČKA Š T A M P A R IJA U S A R A JE V U .
�Natječaj za prodaju šibica pod markom „Eajref.
Ugovor, koji je društvo ,(fajret“ sklopilo sa firmom S. D.
ALKALAY iz Doca u pogledu prodaje šibica pod markom „Gajret*,
ističe koncem juna ove godine, pa se pozivaju sve firme šibica, koje
se kane natjecati za prodaju svoje robe pod gornjom etiketom od
mjeseca juna pa dalje, da podnesu društvu svoje ponude najdalje do
1. juna ov. god.
Potrebne informacije mogu se dobiti svaki dan u društvenoj
kancelariji Apelova obala br. 12.
U Sarajevu, 20. marta P914.
D ru štv o ,,G a jre t“.
■
S
■
P
HUnHt
■■■HllalHBiniBllMlllHIIBIHBBIiniBEl i ■■■■SHHlHlfflSSPIlllB
■
D IO N IČ K A P IV A R A U S A R A J E V U
■
■
■
PR EPO RU ČU JE SV O JE
■
■
IZ V R SN O O D L E Z A N O
s
■
■
■
a
m
m
m
EXP0RTPIU0
■
■
■ PRIPOZNATO OD NAJBOLJE VRSTI.
■
n
i i i i m
—
B—
Razašilje u pokrajinu
franko na svakoj Sta
riji b.~ hercegovačke
državne željeznice.
S B B B B B B B B B [BH1I11—
■
■
■■
■
Nabavlja se u buretima od
25 lit. dalje, kao i u san
ducima složeno po 30 i
50 boca od ‘/i° litre ili po
25 i 50 boca od Vio litre.
a i | i M IBBHP H B fflH aB lBlBIHIHIHIBMlBllB
�BPOJ 6. BEOJ.
roAHHA T n . e o D iiA
Tajpd
Gajret
JIH C T 3A 4 P y m T B E H E
H O C JIO B E H 3A HA PO
^ H O H P O C B JE'R H B A IfcE.
LIST ZA DRUŠTVENE PO
SLOVE L ZA NARODNO
— PROSVJEĆIVANJE. —
H3JIA3H CBAKOr 1.
IZLAZI SVAKOG 1.
— U MJESECU —
— y
M J E C E t[y . —
BjiacHHK: jtpymTBO
„l'ajpex“ - y pe^uHK: A bao CynđyA. — V lasnik: Društvo „Gajret“. - U rednik: Avdo Sumbnl.
Capajeno, 1. Maja 1914.
Sarajevo, 1. m a ja 1914.
ItnjeHa je jiBCTy: sa Bocny h Xepi;eroBBHy a AycTpoyrapctcy MOBapxajy, sa <uiaaoBe, TMe6y, y<ieBBKe b TeiKaKe 1‘20 K,
sa HOHjiaBOBe 2'40 K ro^nraH.0. 3a CBe ocTajie iomao .6 ijipanaKa.
IIoje^HHB 6pojeBH crajy 20 m . Hen^iakeaa se nnCMa bo npHMajy,
PyKODHCH ce He apakajy. — IlpenuiaTa h pyKOBHCH ina.i.y ce Ha
aflpecy: nrajpeTu — CapajeBo.
C ije n a je l i s t u : za Bosnu i Hercegovinu i Austro
ugarsku monarhiju, za članove, talebu, učenike i težake 1'20 K,
z a n e č la n o v e 2'40 K godišnje. Za sve ostale zemlje 5 franaka
Pojedini brojevi staju 20 hel. Neplaćena se pisma ne primaju
rukopisi se ne vraćaju. — Pretplata i rukopisi šalju se na
adresu: „Gajret" — Sarajevo.
0
H H T e jn r c H u n jH .* )
^ e^H H auuja HHTe^HreHuuje Bpjio je pacrervbHBa;
' 3aBHCH 04 Tora Kaico ce HHTeAHreHunja cxBaTa, Kojn
joj ce BO>iyueH ^ aje h niTa ycAOB.TLaBa co6om. A ko ce
HHTejnreHuaja pa3MaTpa Kao jeaaH (Jkih^ 3Han.a y y»eeM
cMucjiy (cnemija.iHa HHTeAHreHnaja), oHa ce y tom cjiyuajy Moace onpeAHjeAHTH npeMa KBaHTHT6Ty CBAaAaHHX
nojMOBa je^He cnenajaAHe CTpyKe. HaTeAnreHunja je^Hor
t{)HJio3o<{)a 3axTHjeBa je^aH CHCTCMaTniKH nperAeA 4>hao30<J)Ckhx CTpyja y onim e, y hcto Bpajeue AeTa.tHO no3BaBau>e bcahkhx (})0ao3O({)ckbx HHieAeKTyaAana 0 h.h xob0x CHCTeMa. 4>HA030(j>HjH ce HyacHo np 0AQAaBajy H>eim
cpoAHH orpaHRu: <}>n30OAor0ja, aH iponoJioraja, MaTeiaaTBica, acTpoHOMuja, bta - HHTe^HreHunja jeAHor npaBHBKa
He cacToja ce y MeMop0paH>y 3aKOHCKHx naparpa<j>a h
KOHaeKBeHTOM npoBoijeH>y MpTBor cAOBa y npaKTBUHOM
iK0BOTy. OHa co6 om ycjioBjha.B& no3H&Ba&e A>yACKe ncHxe
Kao maeKTBBHor 6a h a
y hcto BpajeMO Kao cneu,HjaAHor, HHAHBHAye. Me^yT 0M, CBaKor ^ a n a ce upoui 0pyje
BojiyMeH npaBHHHKe HayKe: y30Majy ce y noMok hobc
opoAHe HayKe, conHOJioniice oncepBaniije, ncHXOAoi’Bja,
HajKa 0 3JioqHHy h aTaB03My opAHHapHax 3AOH0Hana.
HoBa HMOHa ce HHacy: JIoM6po30, C uhoho CnreAe, ^ p .
OcKap Tiacu.
U n je^ a je cTBap y tomc KaKo k e ce HHTe^rareHUHja
j©A0e HHA0BHAye yaeT0, a » ^ h y onnrreM cM0CAy, Kao
jeAaH 3K0BH ackcbicoh: noHMaae 11 o6yxBaT8H>e, y cbakom
cjiyHajy noBpmHO, KOAOKTHBHor acHBoTa 86MA>e, h>chhx
npoMjeHa, aeH or
jcAHOM p0jeujy najeAor
A^rojteTHor nponeca o6paaoBaH>a seM.te h H>eHBX HapoAa
y rviaBHHH npTaMa. To je, y cTBapn KapaKTep jeAHe
yH0Bep3a^iHe BHTeAnreiinnje... A ab Tpe6a yaeTH niTa je,
/to ABuac, a 8*30 HOBjeiaHCTBo, koabko ey 6ecnp0MjepH0
•) M h Cmo, y jeflHou npom jioa 6 p ojy „TajpeTa" ofiefcavra flaTH
bcko/ iuko
npoHSBOjBHHx paaMaTpaB»a o HHTejinreHunju y onmTe. To
o fieh a ae mh Bcnyn.aBa»o flaHae. y p .
h HecaBJiaAaHH pe3yAiaTH onmTHX 0 cnennjaAHHX HayKa
Aa ce cxBaTH Kano je HeMoryke 6hth hoahxbctop y
MOAepHOM 8Haiea.y pajenu. K oa enepnjajine iiHTe^inreH00je Taj nojaM Aotfoja CBoje onpeAHjejteHe tjiopMe, cyMtaBa ce ao 03BjecHHX rpaHnpa, Jie6p,n y jeAHOM npaB0y.
C Tora je cacBHM 6eayMHo tobophto o mapoKoj bhtc JinreH0HjH HHA0B0Aye, 0 Moryke je caMo cnenBaA03OBaTH
Ty 0HTe.i0reH00jy Ha H3BjecHOM AoweHy HayKe im h ahjen n x BjeniTHHa.
IIpeMa Toue, a ^ th cnrypHy h TauHy Ae<j)0HH0Hjy
HHTeAHreHunje, HeMoryke je. yBHje-K ce 0 hhtca 0reHitnj h
jeAHHKe iioace tobophth cano c jeAHe TanKe rAeAnniTa:
KOAiiKo je OHa npoAP-ia y A°weH CBoje cnemija-iHe CTpyKe,
hah CBora 3aH0MaH>a. lio TOMe, HMa pa3HHX B pcia hh TeAHrenunje in jn ce CTeneH Mjepu no 0HTeAeKTy H>eHor HOC0O0a.
HMa, noKpaj Tora, AB0CTpyK nojaM HHTeAHreHnnje
npeMa TOMe ko je H>eH Hocnon: Aa ah HHA0B0Aya, cnenajaAHO 6nke, hah HapoA, koa6kthbho onke. Tano je
Moryke tobophth o HHTeAHreHnojH jeAHor HapoAa y
innpeM CMHCAy, 0 npnpoAHoj HHTeAnreHnnjn Koja H36nja
y MacH H Koja ce MaHH(J)ecTyje y H>eHnM HapoAHHM njecMaMa, H>eHoj HapoAHoj yMjcthocth ; h Moryke je roBopoTH
0 HHTeAereHnnjn jeAHor HapoAa npena oHOMe uito cy
H.eHH HCTaKHyTH nojeAHHnn, CMaTpaHH Kao cKynnHa,
AaAH Ha noA>y HayKe 0 yMjothocth. MjepnAo je yBnjeK
npoH3BOAiHO, aA0 ce Moace y3eTH npeMa c,TeneHy KyATypHor CTafta jeAHor HapoAa npeMa ApyroM.
Tpe6a, y hcto Epnjene, MHTeAnreHnHjy pa3AHKOBaTH OA KyAType. IlHTeAnreHimja ce AoSnja np n po^en>y
n oHa ce Moace npomHpHTH 3HaH>HMa. KyATypa je, MekyTHM, KOAeKTHBHH nojaM He 3a BHcnHy HHTe.mreHnnje
jeAHor HapoAa, nero 3a h>6h paA Ha MaTepnjaAHOM OAaKm aB aay njeAHHe, h>6h paA aa Ao6po CTaae njeAHHe:
yroAan hchbot, cao6oaho KpeTarte, cpekHo h abko jkiib A.eH>e y nyHOM CMHCAy.
K yA T ypa je cnOA>HO oAHjeAO, a * ce H3pa3HMo Me-
�70
Ta<J)opiiqKH, jeAHor HapoAa, iiHTejiereHpHja, MeljyT0H, aapaa
je H>eroBor ({>HJio30<j)CKor h ynjeTHHitcor h onniTe — HayHHor no rjie^ a Ha cBnjeT, Ha skhbot h Ha CTBapH. IIpeMa
TOMe, HHTejJBreBpBja jeAHor Hapo^a Kao Ko.ieKTHBHOr
6Hha, ycjioB.i,eHa je no jtenoTH H>ene Ayme, HanoniTO
no cno.MHM o kojih octu Ma. OflaTjie je Moryhe roBopnuH
o HHTejiHreHAHjn rpnK or Hapo^a, jep BHTejjareHpBjy
rp iK o r Hapo^a npeACTaB.!i.ajiH cy ELiaTOH, ApncToieji,
CoijjoKJie. Me^yTHM, H>eHa KyjiTypa je 6n jia npHMHTHBHa
y Hcnope^eH>y c HamoM, Mo^epeoM. Tpipi HHcy hmbjih
wejte3H nna n aeponJiaHa; ohh Hncy no3HaBajm Aa.’bHHe
h raupHHe cBHjeTa: ohh cy hx HacJiyhHBajiH HHTynTHBHo.
H aKO cy HHTeJiBreHpnja h KyjiTypa Ana pa3JiHHHa
nojMa no ce 6a , nnaK ce HHTejiBreHpBja, Kao npapoAHH
Aap, Moace o6jiaropoAHTH y aoah PY c janiiM KyjrrypHBM
8ajeAHH£(aMa. A jib to je H>eHo KajiaMji>eH.e, cnjiajKeite y
6ojrae Ay^nHe bcjihkhx h ycaM.i>eHHX iiHTe^iHreHnaja:
cpeAHcno3Hnnje aa o6jiaropo^aBan>e conCTBeHor hhtb jieKTa. Jep, Huje jeAHOM Harjiam eno, Aa tojjhko npnpoAhhx HHTe«iHreHquja CKana y y 6ornM cejiHMa h H3AaxHe
HenyjHo y MpanaoM aM6njeHTy CHTHor jKUBOTa. KyjrrypHe
cpeAHHe, Me^yTHM, HyAe bsm cnoMeHHKe CBoje HHTejiHre m p ije : CBoje BejiHiHHe. HjHMa aoBjeK BacnBTaBa CBojy
BHTejrareHAHjy, jep to je y«ioB aa CHaJia»ceH>e b 3a
HCTynaH>e Ha CBoj nyT. Iloicpaj Tora, KyjiTypHe cpeAHHe
yTBHy Co6oM, CBOjBM DOBOJI.HHM MaTepiljajlHIiM OKOJ1HOCTBMa, n a ycaBpmaBaH>e jeAHe HHTejiBreHnBje. I I I to je
KOMmiHKOBaHHjH a y3ABrHyTHjB KyjiTypHB CTeneH jeAHor
HapoAa, H>eHB AapoBBTB nojeAHHpH BMajy BBine npBJiBKe
Aa ce jihtho o6pa3yjy, a » pa3BBjy CBoje cnoco 6HOCTH h
KopacHO yTpome CBoje TajieHTe.
To cy A°AHPHe TaHKe Kyjrrype b miTejiHreHiinje.
X:
CHara
cjeBepHHx.
vm.
CKenTHHKa aHajnraa h HaTypajiB3aM Koja ce MaHH(J»ecTyje y npBBM AjejiBMa ^ocTojeBCKora, y „BnjeAHHM
jh yAHMa h H6KBM MaH>BM npimoBB jeTKaMa, HacTao je
noA yTHpajeM r o r o . t a u pycK ax n ncapa qeTpAeceTHx
roABHa npoin.-ior CTojsefaa.*) ^ y x bcjihkot nae p a BeAap
je ; ae ro B a onaacaH>a noABprHyTa omTpoj kphthu ,h paayMa. ^onH nje, hbpohbto KaAa ce BpaTHo c po6aje B3
CB6BpBje, nocjiaje KJiacHqHor h yMjeTHuqiCH HajcaBpmeH njer CBor Ajejia B3anHcaKd H3 MpTBor ^OMa“ , oh ce
yTBnajeM ,6ojiecTB b HaTpaaeHe oKOjrape, npeTBapa y
BjepcKor ^aHaTBKa h „jypHAHBa“, pejiHrH03H0r aaHeiueH>aKa. IBeroB MHCTBHB3aM npoBejaBa cbhm AonHBjaM
AjejiBMa, h Beh ce bhao KOHType hobbx BjepoBaaa y
n3jioqBHy h KaaHBM, Hapo^BTO y „E p a h n KapaMaaoBBMa“
h nIlAHOTy . A jih H>eroB MBCTHpuaaM u pejuirHosHH <j>aHaTBaaM He Tpe6a cxBaTBTH y 6yKBaJiHOM CMBCJiy. O h
je a ® pejm rB jy BcnoBBjeAajy u njejiuHa h nojeABHpa, B3
padJiora Aa 6a OHBpcJia pycKa CopnjaJiHa aajeAHHpa, n
Aa 6h P y c a ja Morjia a » B3BpuiH CBoj BeJinKB 8aAaTaK
Koja joj je npeAHCTBHOBaH y 6yAyhH0CTa!
H aKO B3Met)y ^.ocTojeBCKora h ToJicToja nocToje
B3BjecHO cyrjiacHocTH, 6ap cJienaH MopaJiHB npHHPHn,
ohh ce y noTOH>eM nBTaH>y ocarypaBaH>a AP®aBHe opraHHsaipaje, Ma h Ha uiTeTy ycaBptnaBaaa nojeunHapa, noT-
nyHo pa3Bjia3e. ToACToj A°CTaBJi»a CBOi *,°P a*'1HH np&Hp a n HenpoTBBA>eH>a 3Jiy. T o j e nyT KojaM h e ce noje
ABHpa ycaBpniHTH. TojiCToj je onniTe — qoBjeqaHCKB.
O h , y nponaroBaH>y cbot MopajiHor npHBpana, He bbab
ApaaBHBx rpaH apa, oh hx totobo arH opam e u bbab y
ApymTBeHoj opraHH3apBjn KaKBy je nocTaBHJia AP®aBa,
CMeTaH.e jihhhom ycaBpraaBaH>y. T ojictoj je uiapoK, KpaTBHaH Ayx Koja ce ocJian>a caMo Ha pa3yM, y obom moMCHTy. ^ocTojeBCKB, npoTHBHO, a noKpaj CBor n p aH pana
no komo ce MopajiHo mojkc ohhcthth jeAHHo a P ® r o*
b o jb H a m CTpaAa H>eM (a Koja je npaapB n, y r.iaBHOM,
jeAHaK TojicTojeBOM), n p o n ary je HapHOH8jiHy cypeBH>Bboct, Bjepyje y P y cajy a Tpaacn Aa ^oBjeK yBajeK 6yAe
cnpeMaH Aa <* acpTByje aa H>y. To je H>eroB KaTeropanKa
HMoepaTBB. A ycJioB Aa ce peajiaayje y jio ra P y c a je y
6yAyhH0CTB (mb je OBAje He momcomo h3hochth ), HyafHo
saxTBjeBa Aa xpamkaHCKa p e jia rn ja npolje cbumb cppaMa
a Aa
nojeAHHPB hcto Kao pjeABHa cn p e ae aa noacpTBOBaH>e, 8a CTpaAaae jihbho a CBojeBOJtHO.
KoHCTaTOBaHO je a * ce y AjejiBMa ^.ocTojeBCKora
ocjeha jeAHa HeypaBHOTe«ceHOCT, a » HMa hobito hcmhpho
h ycTpenTajio mTo KBapa oniuTB yMjeTHHHKB yTacaK a
xapMOHajy pjejiBHe. ^ocTojeBCKH Heaa, Kao TypreH.eB a
roHnapoB, KJiacHHHe Mapohe a encKor H3J ia ra a a AoraIjaja. H>eroBe cy BHTpare KoMnjiHKOBaHe a aaMpnieno, a
MjeeTO H6KOABKO TJiaBHBX JUIHHOCTB, OH A0B0AH CBHKH
nac Heno3HaTa jia p a , B cnpenjiahe cyico6e a aanpuiaBa
ocHOBHy (J>a6yjiy. CKa6BqeBCKB tbpah a » je to yTapaj
rpaA a y komo ce pasBBjao, a Aa ce y H>eroBBM AjeJiaMa
qyje „niyM MHoniTBa . O h , y hcto BpajeMe, He noaHa
Kao TojicToj a Typrea.eB, jby6aBae cacTaHKe, rpjbea.a a
no.-i.ynpe. O h ho bojih npapoAy y onuiTeM CMBCjiy, a
AfiTajbHe KapaKTepHCTBKe nej3aaca y H>era cy bpao pn*
jeTKe. 0 6 hhho hokojihko Ha6apaH ax noTeaa. H , BehaHOM :
MpanHB aarjieAH, HejaCHe (JiopMe y hoHh , myM boab h 3
AaJBBHe, h , Bpjio necTo, HaTyniTeHB a kuiiihh Aana.
MaAo je cyHpa y H>eroBUM AjejiBMa, Kao Aa 6a xtho Aa
Kaace Aa cyHpe Haje aa oHe noja naTe. O h ce MHoro He
o6aaape hh Ha cnojBHe KapaKTepHCTBKe CBojax TimoBa,
Aaje hx oBjiam, Hy«Ho, ajiB 6e8 HapoqaTBx o6a.i.eacja
no KojuMa 6a ce ohh motah oAMax yoHBTH y tomhab.
A ah je, aa to, p a je ^ o TearauiTe H>eroBe paAH>e npeaeuieHo Ha yHyTapH>a aniBOT npoHaheHax jihhhocth . O h
boah h>bxob 6 oji. O h p a3yMnje H>BX0By i y r y . H c&m je
TOAHKO naTBO.
K poa CBa Aic^a ^ocTojeBCKora nocjiaje mecAeceTHx
*) A. M. S k a b ič e v s k ij: P o v ij e s t n o v i j e r u s k e knji
ž e v n o s ti, I. Preveo Martin LovrenCević. Izdanje .Matice Hr
vatske* u Zagrebu. 1907. Dostojevski, Olava V., ■ a*-®*«.
�71
fo&HHa, noTnyHor ocjioSoljeaa Kasae, Beje jeAaH Aax
Tpyjiewa. Ilpe^ Harne aacjeHyTe ohb nadaše jiyAB, Kao
HBaH Kapana30B, ceKcyajmo a6HopMajiHH, Kao C bhaph raj^oB, Mopa^Ho (JiaHaTHaoBaHH, Kao PacKOJSHHKOB. CynpoTHocTH jbyACKHx CTpacTH h JbyACKor noMOTeHor Ayxa,
ca6HjeHe cy y CTpaHHiie noni.s>eAH»BX bcjibkbx Aje^a
jeAHor 6o.iecHor n pacrpoBaHor nacija. A;ih , oho iuto je
ocKyAjeBajio y Behoj lijepa a TojiCTojy a ToHiapoBV,
oho npoacHnafte a6HopMajmnx, cHajiaace&e y jeAH('M -ia
6apaHTy HecpehHax a 6o.necHBX, c Jcahom npaBOM ynjethhhkom HHTyapajoM, Hnao je ^ocTojeBCKH. T y je H.eroBa CHara, a i y je oho dito je KapaKTepacTHiHO no
H>eroBa Aje-ia. O h je Aasao yHyTapH>a pacnojioaceiia p a je.iax roan.ia, Bp.io T am e oncepBapaje a6HopuajiHax,
Kao Aa je npoatHBHo c &HMa cbo] h c b b o t , h Kao a * je
n aje b a aeroB Kpyr caMO ce a cacTojao oa thx acarocaHax, c Hac^aje^eHBM 6o^ecTBua y Mecy a kpbh , c
npoK.ieTCTBOM y AymaMa. Ho aok cy noKpaj h>bx npo^aaaJia 6ea6pojHa c aapa30M OABpaTHOCTa, ^ocTojeBCKH
je noKymaBao a & kx bo .i b , a » 6yAe H>axoBa yTjexa a
H>axoBa HH^omha, H>aua Har /uiTeHau a HeMapHau, jaAh b m a oABojeHBM oa acHBor CBajeTa.
KapaKTepacTBBHo je joni jeAHo no Ta Aj®*38 no*
niA6AH>er nepaoAa CTBapa.aaHKe eBOJrypaje namaeBe. J \o CTojeBCKB He bcvib caMO HaiijemTeHe cajioae, HaraaAaHe
„4>paj^e“ oa neAeceT . t e i a a yaopHe MJiaAahe bhcokbx
KpyroBa tkko 3B8hhx Bo6pa30BaHax“, BHT6JieKTyaj] hhx
ejBTa. Itero B e ey caMnaTaje peAOBHO yBajeK Ha CTpaHa
6ajeAHBx, noHH3K6Hax a yBpajei>0HBx, ohbx Koja ® bb 6
AaH o MpiuaBOM KoaaAy TBpAor xjt>e6a, Koja cnaBajy y
capaAHBH noApyu 0 ua, ue^y CKBTa^Hnaaa a oJiomeM, a
Koja caa>ajy y 3Bojaa jas6aH aua o jeAHou CBajeT.ioM
AaHy KaAa he ce acnyHBTa nam a ropsaB e a HanycTBTH
Bpajeae npaBAe a bcthhb. .ZlocTojeBCKB cypoBO a hcmbjiocpAHo b 3hocb uiTo je bbaho, He Kpajyha HamTa, He
y.7>enraaBajyka naicaAa; oh hao hpcto a ° ayieH>a, onacyjyha, ao Myqetfca ce6e, ao MyaeH.a ^ hhhocth, ao ayH6H>a ohhx »»ja r a HBTajy. CjeTBTe ce JiyAe aceHe MapMe^aAOBe bb B3aoaaH a a KaBHe“ kba H3Aanie, a ^ a IfBaHa
KapaHasoBa. UoHOp yacaca.
K ao ^BKeHC, oh bojih TauHe CTpaHe JbyACKor acaBOTa, He paAB Tora uito ce CBesao c H>aua, ho hito hx
je TaKO TaaHo bhaho. EpyTa^aa a 0KpyTaH Kao E mbji
3o;ia, npeMa HOBjeaaHCTBy Kao CTpaAČepr npeMa ce6a a
CBojoj a.y6aBB. A jih oh yiraje a Aa sanjane. H ohas,
3HajTe, H>eroBo je cppe Beh bckbabho, EberoB 6 oji je hba•s>yACKH a » 6a ao rao roBopaTH. O h noaa& e Aa Myi;a, a
a>eroB n .ia i je acnpcKBAaHo, 3aAymeHo jen a ae.
OcTaBHBoia Ha CTpaHy cbo nojiaTaiKe AOKTpaHe
^ocrojeBCKora, aeroB KyaT AeMOKpaTaaaa on.ioheH koa
HHTe^areH uaje, a a aa au o a & jom jeAaoa yKajKeao Ha
naniHeBy .T,y6aB npeaa HOBjeaaHCTBy Koje naTH. H am a
je CTBap xoheao jih aicpenTOBaTa aeroB e aopajiHe npaHUHce, A» .na heao Haha uCKpeHor K ajaaa a yTjexe y
CTpaAaay sa Apyre a y concTBeHoa CTpaAaay. A j b , a a
noABJiaiaao namaeBe HHTeHU,aje, KapaKTepaoTame no
jeAHy ApacaBy Koja bctom Aaje maporce ochobo jeAHoj
KyjiTypa, Koja yHoca y jeAao 3aAP0jeMajio a K^OHy^io
Bpajeae kpbh h cppa h pe^iaraje. 3aA a ce jeAHa BejiaKa,
ocođeaa Ky^iTypHa arpaAa. H ae H npopoK je ^ocTojeBCKn.
(H acT aB ahe ce.)
V:
Oni koji su se susreli.
Prijatelj Gospodina X. bio je nervozan čovjek.
To je bila jedna vrsta unutarnje nervoze, duševne
rastrojenosti i apatije prema svemu. Mršava lica, za
gasitih i živih očiju, naglih i nespretnih kretnja, on
nije bio simpatija žena. On nije poznavao komplimen
te, laskave riječi su čudno zvonile iz njegovih usta,
i on im se sam smijao. U djetinjstvu je volio usam
ljenost. Docnije, u mladosti, on se dao na čitanje
knjiga, strasno i nemilosrdno, s jednom bolesnom
pohlepom, kao što čine usamljenici. I ta mladost
pretekla je naglo, neuživana i neshvaćena. On je pre
lazio tridesetu, vrijeme kad više ne treba misliti oz
biljno na Ženitbu ; naročito kada je kosa opala, lice
se izmijenilo i naboralo, unutrašnjost razjedana i živci
enervirani. Bilo je nešto šuštalo u njegovom pogledu,
gotovo jedan smiješan kontrast njegovim i suviše živim
gestima. Megjutim, da je stajao pred ogledalom po
nekoliko sati, kao gradski dendi, namiještao se u
razne poze, dotjerivao frizuru i brijao brkove, mogao
je imati uspjeha. On to nije znao. I odatle je izgledao
kao čovjek koji je došao iz pakla da prkosi i da
prijeti, ne da traži milosti.
Megjutim, Gospodin X. bio mu je živa suprotnost.
Poguren malo u kancelarijama, on se bio navikao na
dugotrajno sjedenje, na sporost, na mlitavost u hodu,
u pokretima, u željama, kao što je obično s ljudima
iz kancelarija. Tek malo jevtine duhovitosti koja se
čuje po ulicama, banalne, u ostalom, do odvratnosti,
razvedravala je njegovo natušteno i plačno lice, davala
nešto simpatično cijeloj ličnosti, inače vrlo običnoj.
Ipak, On, nepoznati i netraženi On, i Gospodin
X. poznati i poštovani, slagali su se. Ne u idejama,
nipošto u principima. Njihovo uzajamno slaganje kao
da je dolazilo odatle što su se oni popunjavali, što
su istom zajedno činili jednog čovjeka. Jedan je pra
vio zlobne grimase i plazio se cijelom svijetu, s vid
ljivom gorčinom i svirepim prezirom. Drugi je imao
za svakoga tihu riječ. Znao je svakoga i nikoga nije
poznavao. Megjutim, smijao se publici i poznavao je.
On je vaspitao svoje rgjave instinkte s naročitom
mržnjom prema sebi, jer je bio bolestan. Drugi ih je
obilazio, plašljivo i blagonaklono; on ih je i imao, ali
on ih je krio.
Obadvojica su bili pijanice. Samo što je kod
Gospodina X. pijanstvo bila efemerna pojava. U njega,
protivno, bilo je naslijegjeno, od oca koji se vozio
�72
na kolima pjevajući i dolazio kući posrćući, okrvavljen.
I on je za to htio da pije, da patencira svoju ner
urasteniju i sigje s uma jednog sjajnog dana, kao
ogorčeni i mračni pjesnik.
— U društvu koje ne valja, treba poluditi, go
vorio je ozbiljno i uvjerljivo. Ne treba nikome pra
viti koncesija.
— Treba živjeti, govorio je Gospodin X. život
je lijep i kad se gleda iz sumračne kancelarijske sobe.
Oni bi se pogledali preko ramena, i ne bi
ništa rekli.
Prolazili su uvijek zajedno. Uvijek uskim i spo
rednim ulicama. Oni nikada nisu razgovarali. Oni nisu
nikada imali šta mnogo da kažu jedan drugom, ali
oni su se trebali. Gospodin X. je to osjećao i naslu
ćivao. Megjutim, On je to znao svjesno.
— To je krug moga života, govorio je on sebi.
Koliko izlijeće ovaj bijedni čovjek nad svojom oko
licom, koliko ima čežnje za životom, toliko se sve
naše ideje dižu nad masom. Odatle njihova tako brza
smrt. Ideje su kao nevine i melanholične djevojke.
Čim ih masa razvuče, one umiru.
Ipak, oni su išli jedan pored drugog, rame uz
rame, doticali se u prolaženju i ćutali. On je imao
potrebu ćutanja. Gospodin X. trebao je da govori,
morao je, ali se snebivao. Osobina rijetka u životu.
Samo, kad i kad, On bi podigao glavu. Za kiš
nih dana kada bi kroz vazduh proletili golubovi, kao
sjenke, i sakrile se pod oluke, gučući kao napušteni.
Njihova njegovana bjelina zasjenjavala mu je oči.
Njihovo melanholično gukanje volio je. Oni su ga
podsjećali na visoke duhove koji žive megju svjetinom.
Slušaju je i plaču.
— To je neko prokletstvo, mislio je. Oni bi
trebali da žive van ljudi, van mračnih i potamnjilih
ulica. Za njih su sunčane visine.
I obarao je glavu na prsa.
Oni su se tako i vraćali. Samo što je Gospodin
X. često skrstio ruke ili ih zavukao u džepove. Zvjerao
kao lud oko sebe i mrštio se.
Ali nikada preko njegovih usana nije prešla
riječ negodovanja na prijateljevo vladanje. Kao da je
imao neku naklonost prema osobenjacima. Možda su
mu godili i njegovi pogledi na život, mračna uvjerenja
i bolesna razdraženost. Gotovo da su potvrgjivali da
Gospodin X. ima prava na život, i hoće da živi;
možda se osjećao zdrav uz nesrećna čovjeka. Ne može
se ispitati. Ali je izvjesno u svemu bilo malo pri
tajenog egoizma.
Ipak, ono što ni jedan nije slutio, čega se možda
i plašio, dogodilo se. Nije davno. Oni se sjećaju.
Gospodin X. i On su se razišli. Bez svagje, bez po
trebe uvjeravanja o nemogućnosti daljnjeg prijateljstva,
bez oporih i uvredljivih riječi:
Samo je on rekao:
— Nisam vjerovao. U ostalom, prevarićeš se.
Gospodin X., megjutim, sažeo je ramenima. Po
kušao je, dobio ženu I oženio se. Mladu i veselu,
razuzdanu i nasmijanu. Nije davno. Dobio ju je sasvim
slučajno. Možda nije ni sam htio. Za njega je bilo
malo čudnovato. Imao je malo volje da se rastaje
s prijateljem; trebao je da čuje katkad njegove ideje
i mračni prkos. Ali, žena je bila jača. A on je htio
malo milošte.
Dva mjeseca su trajale njihove hježnosti. Išli su
na putovanje. Gospodin X. hvalio se da je vidio Ita
liju. Ko zna! Ali je malo omršavio, i dobio zagasitu
boju lica. Možda ga je žena i suviše milovala.
Onda je otpočeo njegov domaći život. Čaša ra-.
kije pred ručak. Cigara i kafa poslije ručka. Zatim
sat spavanja. Nije osjećao ni malo čamotinje. Gotovo
je zaboravio da je čuo nekada, u životu, ideje koje
su toliko obarale od stvarnosti u koju se po malo
uživljavao.
— Ipak, dobro je ovako, mislio je, milujući ženu,
poslije spavanja, podbuo u licu i još uvijek pa?
spanih očiju. .
, •
Sada je . njegov život padao, ali on nije znao.
Nipošto fizički. On se njegovao. Ali njegove ideje, u
koliko ih je imao, postajale su mu dosadnje, tištile
su ga, htio je da ih zaboravi. Učio se da gleda kroz
prozor u vrt i ništa ne misli. Ili, ako se povije jedna
grana, zaleprša krilima jedna tica, da ne vidi ništa,
naročito ne što naročito. U stvari, sve to nije ga bu
nilo, ali mu je malo dosagjivalo.
Ženu je volio, ali mlako i povinujući joj se. Ako
je ona čitala na veče, pri lampi, on se trudio da
malo prokunja. Ali ona je čitala glasno, i pitala ga
za sadržaj pročitanog.
— Nisam pazio, mislio sam pa nešto deseto,
govorio je, klimajući se pospano u stolici.
— Ma kako to? čudila se ona. Ti pikada ništa.
Baš kao da ti je sve jedno da se svijet okrene nao
pačke?
— E, tako, smiješio se on zadovoljno i zakipi
pio oči.
I onda mu je dosadilo i to što ona čita svaku
veče. Pa taj glas! On ga nije trpio jer je bio suviše
visok i štrecao.
— Neka, draga, rekao joj je jednom, ja ću sada
dolaziti kasnije. Dok ti pročitaš te knjige.
Zakašnjavao je naročito. Dolazio je pijan i razuzuren. I htio je neka opora milovanja. Htio je po
ljupce u usta, i čudio se sam sebi. A kada se ona
opirala i htjela da plače, slijegao je ramenima i po-,
puštao da se ne bi svagjao. Ali ga je tištalp u grlu,
kao da su u njemu zapinjale nedorečene riječi.
I,
onda, najednom osjetio je želju da vidi njega.
To je došlo nenadano, i od tada nije imao spokojnosti. On ga je zamišljao kako ide ulicama, s ruka
ma u džepovima i namršteno gleda u svijet. On ga
je vidio kako pušj cigaru za cigarom, nemilosrdno ih
�gnječi, i ćutećki se svraća u kakvu otrcanu krčmu.
Do Vašijeh dvora, gdjeno sfinga nijema
Naručuje kucajući ključem o sto, i zavaljuje se u
(J zjenama krije božanstvene moći,
jedan ugao da gleda ispred sebe i da sluša. Onda
Da pozlati tminu — i kad zvijezda nema.
ga je vidio kako se spušta niz pokaldrmljene sokake,
A ja tako volim život noćne tame,
pogurivši se, s odignutom jakom od kaputa.
Volim, da joj svilu ne poprska zora;
Tako jedne noći, ne mogući da spava. Sutra
Pa kad jošte vihor prospe miris na me
dan ga je potražio. Nigdje ga nije našao. Svratio mu
Iz Vašijeh vaza — tada usred mora
se kući, jednoj velikoj namrgogjenoj zgradi koja hrani
Iluzija sanjam baklje, što me mame
bezbroj porodica, svaki mjesec dobiva novog mladog
Iz sfinginih zjena pokraj Vaših dvora.
gosta i svaki dan kao da se smanjuje, toliko stari.
Pokucao je na njegovim vratima.
Staze su mi bile cvijećem obasute —
Neko je ustao energično iz postelje i pitao:
Angjeli su svu noć tuda lepršali,
— Ko je?
Sterala Fortuna svoje tople skute
— Ja sam došao, rekao je on snishodljivo, kao
1 svilenih čežnja pljuštali su vali,
stideći se, gotovo preplašen i gotov da se vrati.
A stihovi moji, što proljeće slute
— Za što? pitao je glas strogo iznutra.
Nad dvore su Vaše ruže prosipali.
/
Gospodin X. se lukavo osmjehnuo i sažeo ra
menima kao da ga neko promatra.
Moja proljet živi u Vama — to znadem:
— Svadio sam se sa ženom. Dosadno mi je.
Ja se u sto boja Vašom dušom lijem. —
Cutanje. Onda je. iz sobe dopro ispretrgan, za
Nekad sam ko oblak, kad se srcem kradem,
jedljiv smijeh.
Da. Vam nerve kidam i krv da Vam pijem;
— Dosadna? čuo je on. Onda dobro. Nauči je
Nekad mitski bog sam, kad Vam ko diadem
da ti ne bude dosadna. To je tvoja ozbiljna dužnost
Zlatni nektar kosu u svilenu slijem.
u ovom životu.
I opet smijeh, slab, razdražljiv, koji se trnuo ne
gdje u dubini. Onda je Gospodin X. čuo kako je on
legao na postelju, ponovno, i kako su zaškripafe
stare rasklimane i crvotočne daske. Došlo mu je teško. CyjeJiMUH HeKo — Capajeso.
Nešto ga je steglo u grlu.
J L j '6 ; i b .
Ponovno se spuštao bezbrojnim stepenicama, i
Je/uia cneTa neicpa njanieHor« Kapa,
sažimao ramenima. Sageo se više no obično. A na
y uojie cpuy Beh o^aBHO ropif,
ulici je disao punim grudima, tražio vazduha kao da
M ko Ajeua vucTa, TajiiHOTBeHiui iviae.OM
se davi.
BjeUHTO MH HCUITO Ilianjlie H 3Ć>op0.
— Ipak on ima pravo. Treba se naučiti; treba
i nju naučiti.
C
bc Haj.temuc pBjevu ne6ecnor napcTBa
I zažmirivši očima kao da se boji da se ne
y Moje njeoMe, CTaauo A'Jhoch h naace,
utruni prašinom koja se kovitlala i dizala u visine,
H ko paAoeT hckh noHcj’Ae ii Apaacu
on je mislio na njega. Vidio ga je pred sobom, zaJr Haj3HaiajHiije periiouc Me Au*ecenuta od smijeha, izmršavila i bolesna, drska i nepo
mirljiva.
A 3a acHBOT oBaj Bapafta u HaAa
JaK h cH.iaH noACT .T>y6aB mh je A»aa
Ko .^daB Bora HajcBernjer xpa«a
— U Moja je .3>y6 — Mora cpga Ma.aa.
Fadil KurtagJć:
Sinoćnja pjesma.
Moja proljet živi u Vama — to znadem,
Ja se u sto boja Vašom dušom lijem. —
Nekad sam ko oblak, kad se srcem kradem,
Da Vam nerve kidam i krv da Vam pijem;
Nekad mitski bog sam, kad Vam ko diadem
Zlatni nektar kosu u svilenu slijem.
Tu sam priču slušo sinoć — burne noći,
Kad šibahu vihri, oluja se sprema,
Da zamete pute, kojima ću poći
Mustafa Ćelić:
Pjesma srca.
Ja prezirem vrevu, prasak, buku i prašinu
Ulica gradskih, gdje zagušljivih atmosfera
Osjeća se vonj. I ugalj mrzim i mašinu
I tržni tanac bezglavi u svjetu šofera.
Ja mrzim glumce sa mrkim Iarfama na licu —
I mrzim modernu igru Rusvelta i Tefta.
�74
boa, sudcem na trgovačkom sudu; tada bi se otac
malo umirio.
Pa ipak je on sudjelovao u svemu što je ona
Željan sam čuti staru pjesmu jedru i jaku.
radila; tražio je obavješćenja od nekih njenih starih
Željan sam slušati priču o vilama gorskim,
prijateljica, koje su je posjećivale; i kad bi on od
Željan sam svjetla, neba. Plaši me smrt u mraku njih doznao, da je ona posve uredna, da po kaminama
leži više lijepih posuda, i po zidovima izvješene slike
0 tamo gdjeno su lica bez maski i laži,
i pozlaćeni satovi, a i ćilimi okolo prostrti,
tada
Gdje duh i srce ne pati u uzama ropskim,
bi se on zadovoljno smiješio. U,“tvornici je radio već
0 tamo gdjeno ljudsko žiće Sloboda blaži!
dvadeset godina i kroz cijelo vrijeme zaslužio samo
par mizernih hiljada franaka. Možda ni djevojka nije
baš tako luda!
Ali jednoga jutra zatraži Ružinu ruku mladi TuF. Nedžati:
šar, čiji je otac držao na uglu ulice bačvarsku radnju
Srce starčevo zadrhta od radosti! Tušalovi bijahu
Dva svemira.
bogati i ugledni. U istinu je on sa djecom imao
Često me dražest noćnog neba gane —
sreću.
I miso kroz sunca i zv’jezde hodi,
Svadba bi ugovorena i trebala je da se proslavi
I divim se, dok mi pamet ne stane
odlično i u gostioni gospogje Juce. Svakako to će
I šuštao um dok može da vodi.
zapasti mnogo novaca, ali jednom se udaje.
Kada je jednoga dana došao stari kući na do
A tad mi b’jedno srce na um pane,
ručak, i tek sjeo za sto, otvoriše se vrata i pojavi se
Gdje tol’ko ugaslih sv’jetova brodi,
Ana. Imala je na sebi veoma divno odijelo, mnogo
Svemir, gdje katkad zraka nade grane,
pramenja i šešir sa perom. Bila je dražesna, da bi je
AP nikad da se sunce sreće rodi —
čovjek pojeo. Ona zagrli oca, prije nego što je ovaj
imao vremena da rekne „Uh!u; poslije pade plačući
I tad se pitam: čemu igra ova ?
u naručaj obadvjema sestrama, sjede na stolicu, otra
Čovječe, znaš li, ko si i zašto si? —
suze i naredi da joj se donese tanjur da ruča za
II je veća tajna kretnja sv’jetova,
jedno sa porodicom. I stari Tel bijaše ganut do suza
Što nam um vječno buni i zanosi,
i više puta ponavljaše: „No, dobro je mala moja, do
II malo srce s bezbrojem bolova,
bro je“. Zatim Ana izigje sa svojim zahtjevom. Ona
Što ih u životu čovjek podnosi?!
nije htjela da se svadba održi u gostioni gospogje
Juce, nije htjela nikako, nijel Mogla bi se održati kod
nje, u njenom stanu, a to neće oca koštati ni helera.
Ona je o tomu već mislila i sve uredila. Sav posao
oko svečanosti ona će preuzeti na sebe.
Gi de Mopasan:
Stari odgovori: „Dobro je, dobro je.“ Ali mu
pade na um druga misao. Hoće li Tušarovi na to
Hljeb grijeha.
pristati. Ruža zaručnica, mišljaše: „Zašto da neće,
i.
govoriću samo sa Filipom o tome, pustite vi mene
Stari Tel imagjaše tri kćeri. Najstarija bijaše samo!“
Ana, o kojoj se u porodici govorilo malo; mlagja
Isti dan je razgovarala sa svojim zaručnikom
Ruža, kojoj sad bijaše osamnaest godina i najmlagja Filipom, a njemu se taj plan neobično svigjao. Stari
Klara, pravo djetence od jedno petnaest godina.
i stara Tušar su se isto tako radovali dobrom ručku
Stari Tel bijaše udovac i pravi majstor u prav koji ih neće koštati ništa. „To će biti lijepo; gospo
ljenju dugmeta u [tvornici gospodina Lebrimaša. On din Diboa svakako ima više novaca nego mi!“ go
bijaše valjan čovjek, vrlo poštovan, častan, razuman, vorili su oni.
pravi uzor-radnik. Stanovao je u Havru u ulici AnžuZamolili su za dozvolu, da još pozovu prijate
lemskoj.
ljicu, gospogjicu Florensu, kuharicu sa prvoga kata.
Kad bi se Ana, kako se po običaju govorilo, Ana je na sve pristala.
dotjerivala, stari bi se veoma naljutio i tada bi pri
I svadba bi zakazana za prvi utorak toga mje
jetio, da će ubiti toga zavodnika, žutokljunca i vla seca.
2.
snika velike trgovine pomodnom robom. Poslije je sa
raznih strana slušao, da se mala popravila, da nosi
Poslije sudbene vjeridbe i ostalih ceremonija
novac u štedionicu, da se ne vucara ulicama i da svi svatovi uputiše se u Aninu kuću. Od Telovih tu
stoji u odnošaju sa nekim starijim gospodinom Di- još bijaše neki stari rogjak, gospodin Suvetnen, čo
Ja letim polju, potoku, planini i suncu
Gdjeno klasje zrije i ptica bezbrižno l’jeta.
�vjek naklonjen filozofiji, zapušten i ceremonijalan i
neka stara tetka, gospogja Lamodba.
Gospodin Sovetnen trebao je uzeti pod ruku
Anu, jer njih dvoje bijahu u cijelom društvu najotmjeniji.
Kad dogjoše do njenih vrata, ona pusti ruku
svoga kavalira, i reče! „Pokazivaču put".
Ona ustrča uz stepenice, a ostali gosti igjahu
polagano za njom. Kad je otvorila stan, prodefilovaše svi svatovi ispred nje. Svi bijahu otvorili oči
dobro i okretali glave na sve strane, da dobro pre
gledaju misteriozni raskošni namještaj.
Std bijaše postavljen u salonu, jer Ana držaše
da je trpezarija za to premalena. Jedan gostioničar
bijaše sve pripravio i već bijahu po stolovima pune
vinske boce, koje prijatno svjetlucahu u sunčevom
sjaju, koji prodiraše kroz prozore.
Sve gospogje naravno ugjoše najprije u spa
vaću sobu, da skinu ogrtače i pokrivače, a stari Tu*
šar, ostavši kod vrata, prelijetaše očima po niskom
i širokom krevetu i ostalim gostima davaše dosta
porugljive znakove. Stari Tel izgledaše osobito do
stojanstven i sa uživanjem promatraše krasni stan
svoje kćeri. Hodao je sa šeširom u ruci iz sobe u
sobu, svaki predmet promatraše i stupaše tako oprezno
kao što crkvenjak ulazi u crkvu. Ana trčkaraše tamo
amo, zapovijedaše i vodaše brigu oko ručka. Napo
kon se ona ukaza na pragu svoje počišćene trpeza
rije i povika: „Hodite svi jedan čas ovamo!- Dva
naest gostiju potrči i vidješe dvanaest boca made.re
kako poput vijenca leže na serviranom stolu. Ruža i
njezin mlagji muž, držahu se oko pasa ljubeći se
potajno u jednom kutu. Gospodin Suvetnen proma
traše Anu, bez sumnje podboden onom željom i oče
kivanjem, koje obuzme stare i gadne ljude u prisu
stvu galantnih dama, kao da su ove bile sve dužne,
da svakom od ljudi prepuste pomalo svoje popu
stljivosti.
Sjedoše za sto i ručak otpoče. Stariji gosti sje
đahu u uglu, dok mlagji zauzeše ostala mjesta. Go
spogja Tušar, majka mladoženjina, imala je predsjed
ništvo, a mlada gospogja sjegjaše njoj s lijeva. Ana
bijaše zaposlena svačim: gledaše da čaše budu uvijek
pune, tanjiri da ne budu prazni. Izvjesno respektivno
ustručavanje, izvjesna stidljivost pred divnim stanom
i odličnim dočekom bijaše ovladala gostima. Jeli su
mnogo, je li su dobro, nijesu se zbijale kojekakve
šale, kao što se to običava činiti na svadbama. Svi
su se osjećali u nekoj gustoj atmosferi i to ih je
pomalo sapinjalo. Gospogja Tušar, koja se isto smijaše, htjede da oživi situaciju i reče: „Ded’ Filipe,
odpjevaj nam jednu pjesmu-. Njezin sin bijaše poz
nat kao najbolji pjevač u toj ulici.
Mladoženja se podiže, osmjehnu se i krenu svojoj
svastici Ani; iz učitivosti i galanterija tražio je nešto
teže, ozbiljnije, značajnije, odličnije, što bilo u skladu
sa odličnim dočekom i ručkom.
Ana se osjećaše zadovoljna i spremna da čuje
pjesmu, sjegjaše u stolici zavaljeno. Sva lica do
biše neki pažljivi i malo osmješljivi izraz.
Pjevač objavi: „Hljeb grijeha", ispruži svoju
desnu ruku, te mu kaput iskoči dobro više vrata, i
otpoče:
»Ima neki sveti hljeb, koji mi možemo
Jakim samo iščupati rukama iz tvrde zemlje:
Hljeb je to rada, koji marljivi otac
Veseo donosi u veče svojoj djeci.
Ali i drugi ima neki hljeb, namiguje i mami:
To je hljeb grijeha, zlo njega sije.
Ah, u hljeb grijeha ne dirajte djeoo
U hljeb grijeha, draga ne dirajte djeco.«
Cijeli sto oduševljeno zapljeska. Stari Tušar vikaše: „Zaista nešto famozno!" Kuharica prevrtaše u
rukama hljeb i promatraše ga. Gospodin Suvetnen
gungjaše „vrlo dobro a tetka Lamudba otiraše servietom suze.
Mladoženja objavi: Druga strofa! I s pojačanom
energijom započe:
»Smilujte se nesretniku bolesnom i slabom
Kad vas na ulici za milost moli:
A dolje s onima što se stide rada
Koji zdrav i jak moli ljubav bližnjeg
Tko prosi bez nužde, taj potkrada starost
Potkrada radnika, koga poso muči.
Teško tome, tko živi od hljeba lijenosti,
Draga djeco ne dirajte u hljeb lijenosti.«
Svi, pa i same sluškinje, koje stajahu naslonjene
o zid, zabrujaše refren ponovo. Oštri glasovi žena
izdvajahu se iznad dubkih muških glasova.
Tetka i mlada žena već plakahu u velike. Stari
Tel s velikom bukom brisaše nos, a stara Tušar,
posve izvan sebe, odgurnu jedno parče hljeba čak
nasred stola. Kuharici padahu suze na hljeb, koji još
uvijek držaše.
Gospodin Suvetnen izjavi posve oduševljen: „To
je nešto zdravo, sasvim nešto drugo nego ostale du
hovitosti".
Ana, oduševljena, ljubljaše svojoj sestri ruku, i
uljudnim kretnjama pokazivaše na njezina muža, kao
da želi i njemu veliku sreću.
Ali mladi čovjek posve zanesen radi uspjeha,
nastavi:
»Lijepa vezilja u skromnom, običnom ruhu,
Ah, ne slušaj, ne slušaj iskušenikov glas!
Vjeruj mi, siromašno dijete, ne ostavljaj igle!
Svojim roditeljima jedina si sreća, jedino dobro.
Može li te bogatstvo radovati
Kad nas na smrtnoj postelji otac prokune?
Hljeb grijeha pretvoriće te u kamen.
Ah, djeco, ne dirajte u taj hljeb, draga djeco!«
Refren ponoviše samo sluškinje i stara Tušar
Ana bijaše poblijedila i ukočila oči. Mladoženja
�76
z v je ra š e o čim a o k o lo s e b e ču d e ći s e n e n a d n o m u zb u g je n ju . K u h a ric a n e n a d n o is p u s ti h ljeb , k a o d a je
o tro v a n .
G o s p o d in S u v e tn e n , d a s p a s e situ a c iju , o z b iljn o
iz jav i: „ P o s lje d n a s tro fa b ila je s u v iš n a " . S ta ri T el
p o c rv e n je i g le d a š e d iv lje ok o lo . N a to A na, sv a
u p la k a n a re če slu g i: „ D o n e s ite š a m p a n ja c !"
O p e t s e svi ra zv ese liše , a lica p o s ta d o š e s v je t
lija. I k a d a je s ta ri T u š a r , koji jo š n iš ta n ije ni o p a
zio, ni ra zu m io , je d n a k o v a lja o h ljeb i g o to v o sam
p je v a o : „ D ra g a d jeco, ne u d a ra jte ta j h lje b " , cijelo
d ru š tv o , ra z v e s e lje n o v id eć i s re b re n e boce, k a o ele k triz o v a n o z a p je v a : „A h, d ra g a d jec o , n e d ira jte , ned ira jte ta j h ljeb ."
Preveo: F. Sadik.
paKTopy, CBoje aHTHMHe npeMa ibHxoBoj CHaacaoj HHTeAnreHiraja.
Exo je iecTo uyTa A,eniua
oa
r.ia c a Koja
oh
no-
Haiijba.
IIlT a je BCTBHa? y CTBapaMa peA araje: MBiuA>ea>e,
npesKHB.i,eHo Maiu.T>oH>e. y CTBapaMa HayKe: nom .’LeAH.e
oTKpahe. y yMjeTHOCTH: Harne nouiA>eAH>e pacnoAO>icen,e.
y
yajeTHOCT0 HeMa onheHHTe
hctbhc .
yMjeTH0CTH HemTO je i a je je a ofipaTHo
y
HcTHHa y
hcthhhto .
njecHaniTBy ce Mory ynoTpe6aTa
caMo CTBapa
Koje cy ce y acaBory npecTaAe ynoipe6.’LaBaTH.
IljecMa HaA njecMaMa jeAHor lOBjeaa a aceHe noiuH>e y icaKBOM BpTy, a CBpuiaBa ce orK pahaM a a o i a O c K a p B a j.iA :
TOBaftBMa.
MAeje.*)
M n MoaceMO, y Haj6o.T,eM CAyiajy, y ycnnoTy hmbth
caMo je^ no bcahko hckjctbo , a Taj Ha je » u B o ra peapoAyKOBaTH to HCKyciBO niTO je Moryhe lem h e.
M ua MHoro CTBapn Koje 6a H ajpa^uje 0A6anaAH
Ka^ ce He 6a 6ojaAH a & h e a x neico ^ p y r a noAuha.
HcTHHCKa .’senoTa CBpmaBa ce oHAje r^ je noiHH>e
AyxoBHH »3pa3. IlHTeJieKT je Heica BpcTa npeHaape3aH>a.
y Tp6HyTKy naA Heico cje^He a » mhcah, n o c ia je n ao
hoc ii .ni ijho ieAo hah u u a i e Heinio CTpaumo.
MoAepnn MeMoapa HMajy 060100 nacue
noTnyHo a a ry 6n.iH CBoje ycnoMeHe h HiiKa^a
mTa yiHHiijin m io 6a BpajeAHAO acnpaiaTH .
JKeHe jKHBe, Kao MaAOAoČHa,
oa
Koja cy
Hacy hh -
JtyA H ce JK6H6 jep cy yMopHa, aceHe yA»jy jep cy
paA03na.ie — h oha^ ce o6oje ropico p aa o iap a.
Hciopaja aceHa acTopaja je Hajroper o6.iaKa thpaHaje Koja je CBajeT BKaAa no3HaBao. To jecT TapaHaja
CAa6ax HaA jaKUM.
y ce30HH cBe ce BpTa oko 6paKa: bab ce
oaeifceHH A»yAH, hah ce caspaBa oa h>hx .
TKeae He pa3yuajy
a*
aobo
nnjeHe A»enoTy, 6ap He AO’
6pe awHe.
JKeHa MOMce H3MajeHUTn soBjeKa caMo Ha Taj naiHH a » r a AOTje A>y6a,
3a MCHBOT.
aok
He H3ry6a cBaKa HHTepec
CBojax aiuieK a-
BaH>a.
H afteH aue ByA rapa3apajy lOBjeiaHCTBO. H e yiH H a
ce Ma m Ta a a ce A&Hauifte o6oacaBaae iaH>eHai;a
acKopajeHH hah , caK, cMaa,a, yMjeTHOCT he yB eayTa a
A>enoTa h e Hac ocTaBHTa.
ah
Mbcaho caM ah HeMaM najeAHO cpne. CaA caM Haa n a a jeAHO, &jia mu ho u p ac raje . O ho ce hh He CAaace c Hamnu MOAepeaM 0AajeBaH>eM. C ibBMe,
lOBjeK H3rvieAa CTap a oho My y kphthuhom M0M6HTy
pyHHHpa Kapojepy.
aocth
CyBauie iiiMHHKe u npeMaAO oAnjeJia y jeAue aceae
yBnjeK je* 8HaK o ia ja a a .
B6Ha.
m ao
as
ksko
PajeTKo roBope A>yAH acTHHe Koje cy BpnjeAHeAa
ce Kaaey. M a 6a Tpe6ajia a » Harne hcthhc acTpavicvjeiao
ncTo TaKo 6paacHO Kao iuto paAauo ca CBojaM AaacaMa
a CBoje npjiBHe 6apaMO tbko o6aapaBo Kao uito pbahmo
c a CBojaM HenpujaTejbHMa.
kom
Ja CBoje npnjaT 6A>e B36upaM upeMa h>bxobom A>ynA any, CBoje no3aaHUK6 npeua h>bxobom Ao6poM Ka*) Je^aa
oajom&
k.
‘f'opMa je cb6. OHa je TajHa acaBOTa. .ZTaie ah »caaspa3, 6ahe AParoujeHaja. ^ a T e ah p aA o cia aapaa, noABOCTpyiaheTe je. HoiHHTe c nouiTOBaH>eH (JiopMe,
a HiiKaKBa TajHa yMjeTHocTH H.ehe BaM ocTaTH HeoTKpa-
CBaKa H>eacaH nocao tjjaHTaaaje cBjecTaH je a x o THMaiaH. HajeAaH njecHHK, 6ap HajeAaH bcabuh njecHHK,
He njeBa iuto Mopa njeBaTa. A TaKo je 6 hao yBajcic a
TaKo je caAa. HeMa hu jeAue yMjeTH0CTH 6ea csajecra.
HorpjeniHO ce mucah a » ce OTpacT, aa CTHapaH»a,
noKaayje a y AnjeAy Koje ce CTBapa. yMjeTH0CT je yBHjeic aucTpaKTHaja ho uito u a mhcauho. 0 6 a h k h 6oja
□puaoBajeAajy 0 ooAHKy a 6oja, 0
huiom
APycoHi
�77
$ o 6p a yujoTHuaa e r 8HCTyjy caMO y ohom iuto
cTBapa]y a OTora c y Kao ahhhocth HCHHTepecauTHH.
yajeTHocT
HMa
p a c o o jio a c e tb a . O n a
je
toahko
3Haieffea
kojihko
chm6oji cHM6o.ia.
3a KpaTaaapa je yMjcTHiriKo Ajeao caMo no,ia3aa
TaaKa 3a jeAHO hobo, concTBeao Aje-ao Koje He aopa
HyacHO aaaxa cahhhocth ca Ajeđoif Koje ce KpaTHKyje.
HajBpnjeAaHje o6a.’bea:je Jiajeno tfiopne jecTe y Tone Aa
ce y H>y hojko’ CTaBHTu uito ce xoke, a BHAjeTa y n»oi
inTo c e acejia BHAjeTa.*)
X
A
je!
h bh o
^HBHa je jbeTHa nohaa,
KaA m ap a CBoje 'iapa;
^HBHa je 6acipa p’jeKa
C a 6ypHHx
rt i: i:',- •
L
1
Ciganka.
----------- poderana, a u tralje
Zamotano dijete nosi
Odbijena ide d.alje
Da u drugoj kući prosi.
'iobjck
KpaTHKy 6u x Morao Ha3BaTH CTBapaibeM ua ctbopeHor. J e p Kano bc .ih k h yujeTHHna oa X oM epa h EcxH.ua
Ao IIIeKcnapa a K a r e a hhcv 0Ay3ejiH ac0bOTy CBoje
eoacTBeae MaTepaje, to KpaTHnap o6pa^yje MaTepnjy Kojy
cy APyra ao H>era cKyna Beq cacTaBiun, Aa.in joj očjihk.
Ja BA0M jom Aa*i>e; uajBHuia KpaTHKa Aaje 9HCTy t|)opMy
jiHHHor yTHCKa na je, A&KAe, y CBojoj Bpcni Burne cTBapajianrea oa caMor CTBapaa>a. Jep, ohb ce He Moace uaMjepaTa hhk8kbom cnojbauiBoOM MjepoM. O a a je conCTBOHa yapojK, y ce6a a 3a ceoe cBpxa a KOHaq. Mojko
ee c a CTpaae njecaaauiTBa anejioBaTa Ha CBajeT qaa>eHnpa. Ajlb, o AyniH ce He Aajy HacTaHnaje, a Hajeama
KpaTHKa aaje Hauna Apyro ho npunoBnjeiKa o concTBeHoj Aynia.
K. T
A. 0. G. Travnik.
CBojax BajiH.
Karte nosi svagdje nudi
Da im ona sreću baca,
A1 su siti sreće ljudi
I za svojim svak koraca.
•»
, ,
Xaac .lnH.i
0
jeA H O M
jjH a K y .
„OnKo^beHH cmo lapojinjaMa. . . .1
1
DpnjaTHe pnjeim FpiMnapnepoHe He nAy mh H3 namcth, KaA nor.ieAaM na „ Hono Jesepo1*, no kom cy jbiu
HeAaBHo ii^iiRa^e H3Me^y ocTajior jeceH>er jiniiiha, ahb.'te naTKe, noKpHBeHO caA» 6,iiicTaBHM noKponpcM oa
.aeAa, Kojn Manu He6pojeHe nrpaie Ha Becc^o ciwiH3aH>e.
KanaB 4>aHTacT-0Ba npnpoAa!
KaA xjiaAaH cjeBepo-ucToqH>aK 3acTpyjH H3HaA Miiphhx, myM0M onKo.i>eHnx pufiaaKa, BOAa ce 3aMp3He, Merar,
upoAa3HH eaeMenaT o6yne Ha ce onaon, a iiCKOBpqana
noBpniHHa BaaoBa oKaMemi ce y nenoMHHHH ^eAenn caoj.
CBaKHAaftii Aora^aja npnnnH>aBajy naiue onu, a hctom
6pii3KHo OArajaHa choco6hoct, a» ce ahbhmo, oMoryhyje (f)
naM, ak 6yAeMo CBjecmi .tenoTe, mTO je TaKo vecTO rjie-
AaMO.
MpTBamco njiaTHo — 6n\eAn' noKpoB, icojn 3aBnja
3 hmckom CHy — na3HBajy. mptbom
yK0ieH0CTH, KaA CTyA6H o6acne jacHoir kobhhom • jeaepa
u pHjeKe; ho hobjck — npaBO cyHqeBo AnjeTe — npaBii
oa oBor MpTBor oAMopa JiyA0 3a6aBe, npnBejKe ace.T>eso
Ha no.i>y jkhbot y
^ hbho je m apH o aB’je k e
3a ^oHOBe D Hajia3H
KaA njniha, vapac
Ha n o ^ y pa3y3AaH0r 3aA0B0.T>CTBa h o6njecHor y5KHBaH>a.
cbo;;
' • -----A x CB6 je AHBHO, CB6 j e —
y
bcjiiikom
3 hmckom yiinpaH>y TaMO
H hhh mh ce, a» HenspemiBa aP^jk, mio" je 'HOBjcK
ocjeha rjieAajyhH CKJH3an>e, JiejKH 6am y oboj ' ttJ^hiahBoj npoTHBHOCTH, Kojy npHKa3yje rpani[03Hir1n.iec
Bcce^HX, M»iaAHx ^Hi;a, hito no jieAy Terypaj
panu
*) lip a n je flfia . H e TpaacBTe y B a j ^ a , noKpaj c bb i kohu,h3ho
TpnyM(j) HecTaniHe paAocTJi jKHBOTa yepeA 3iiMH>e -caBCK&8&RBx B,(eja, H>Bxosy BpBje^HOCT y neKoj ncnxojoniKoj onpaBMpuie TiininHe — Kao Herca noSjeAHH'iKa noTBpAa jkhA anocrn. yiijeTHocT, no 'iH itsjia ohb oa TeTea ujib ce caBpm asajia
,TJX0B1ITBK ■ ^pCKBK BtjlOpnSMIIMB Baj.1^0BBM,HOMB j C60H OBCT»4- Boia, Kao nyHa cjiaB.ta o6jaBa paAocra npoTHB cipahocth , y nHTan»y ncniojioraK e BpHjeftHOcrn nocTaBA>eHHx n,i,eja, Kojy
Aaaa h cmpth, acajiocTH h yMiipaH»a. ToMUjia EaxaHTKHH>a
HMa OKcnopHMOHTB/iHa ncBxo^oriija ca CBojoM npeT0H8Bja-Ma n a objypn y THiuuHy 3aMp3.ie, aacnavie myMe n Ha o6ajie jic6ajhay, caBp6M6uy nayKy. Me mojkbmo noTBp^BTn to^ihko neKOHaeAOM noicpHBeHe piijeKe H3iiocehji y HanyiuieHe no.’bane
KB6HTH0CTH h HejioTHinocTH y ,Tjo.iHMa HajBeKiit yMjeTBHKa. C Tora
najcviaijH u HajTpajHiijii onoj — M.iaA0CT — Te e i’poh y oBiiM BajVi^oBHM H ^ejaita uo je 6.T>ecKyTitjy tbko cyBBme ja č a o ,
n e HBBCKyjTe H esy CTpory, a a y iiih m MOTo^aMa pal)eny (b.ih »ko ne
xotom pacTjepyjy rpo6mi unp u 6ojana inapajy iI.iariKato , a oho ynoTpe6jBHB8BBM) ncHxojrorHjy. Kofl I'eTea Koja B pajeja
c iy noBpuiHHy .ieAa, aok 3apaKvie.inx oiiijy h siana.’bcKao bojihkb MHCJituau, Hjf» o ^ eja Koje cy ancypAHe b aaHBiie aa
h h x o6paaA rpau;no3Ho jie6A0 V bhjihhckom K0Jiy rio JieAy
ncHTOjiora — koa BajjiA®. npBMBTe o6njecHy flpcKOT h ()ipanajiTHy
— jaTo biiJia — neTa KoGajiA^, nocjiaHa ak rjepa smrAyxoBHTocT c pe8epB0M. Ajin, ano xoheTe, y*BBajTe y a n s ia ne
CKy
naMy ca CBnjeTa.
HcnHTyjyhH ax.
Bp- °P-
H M.ia^aH
Eajejia 27./I. 914
jkhbot
aoj!
�78
IIoTpenieH XTjeAox ce 0AniyjbaTH h H3ry6nTH ce
J a bojlhm OBaKy cjiHKy h TpaacnM, a & je bhahm ,
y MHOinTBy HeonaaceH oa 6ojieCHHKa, ho y to 6ani naAe
roA ce nojaBH. . . .
O bhx Aana 6ho caM oneT Me^y nroAaopHMa, iiito Ha M6H6 nor^ieA H>eroBHx CBHjeTjinx, jac m rs, n.roBHx,
AjeTHH>HX OHH H HOSApaBH M6 jeAHHM KpnjeCOM HB H>HX.
c y npoMaTpajiH ciWH3aH>e n a H obom Jeaepy — TaAa
IIpHCTynHx yBHeMHpeH, 8aacejiHx My A«6ap a » h h ynncpa3Hx Ha jeAHOM y3BHiiieH0H 3aBojy OA 06a.ro ctojibuj
Tax r a Myu,ajykn sa SApaB.a.e; oh noAnace r.roBy, CBnjeiJie
c a t ph Hore 3a 6o^ 6chhk6, y kojoj j'e jeacao o6yneH y
KpBHO HCKH naTHHK, KOJH je MapjBHBO UpOMaTpaO B6C6JI0 My OHH npejeTHm e npeico m npoKor KopnTa oa jeaepa,
H6HCKa3aHa paAOCT cnnajia My je H3 OHHjy, a nponajio
TpiKapajfce. IVroAao caM 3a Hac 0By oniTpo OAcjeieHy
yneH>aHKy r^aBy, m io je o6pa<via npocjeAO — chbom 6paAOM Jinne pa3Byne My ce y jeAaH c p e ra n ocMjex, aok My ce
6paAaTe ycHe MyHH0 OTBopnme h ya rp.ro My H3.roke
h 3anpenamTeH yciytcHyx.
HeKH Hepa 3yMJi>HB rjiac.
Eoaee moj — Ta to — to je M eciep — npo4>ecop
JJecTep — noj Ao6pn, CTapH nosHaniiK, Kor je, Katco caM
„O ian; a pjk h **, pene ae ro B chh , a& je OBAje .anjeno.
HeAaBHO AOSHao, yAapjuia Kan, — h caA jicmch TaMO y
B cvih: „Jln je n o . UorjieAajTe cbmo, Kano ce paAyje ra e c m i H p caKaT, — chh r a OBaMO AOBeaao. J cahom caM ra
AajykH OBaj Becejm npH3op!“
x th o noxoAHTH KOA Kyhe, Te caM My npeAao nocjeTHnny
E o jhchhk MaxHy r^aisoM, norJieAa ca 6^ia3KeHHM
HO Hnjecy Me nycTH^n k H>eMy. T o je oh — ihto TaMO ocMjexoM Ha ci«ra3aHe, a saTHM Ha MeHe h hohobh mh•toskh y CTojmim. JeABa My je neAeceT roAHHa, Haj3ApaHyhn CHpoMamHe, canaTe ycHe ABanyTa pnjen, aa Kojy
BHjn HOBjeK, Kor caM noaHaBao. EHiiHKJiHCTa, Krpan y
caM caA h ja AP»cao, Aa je p asyM H jeM : „ J l n j e n o --------TeHHcy, a.incKH TypncTa, 0AynieBjbeH CKjmaan — jom noAnjeno“. H no HHTaBy ^ n n y npejin ce 6o^ecHHKy 6^ a r n
mjteAHe bhmc ce ciuinaao no rjiaircoM jtoachom napK eiy
ocMjex.
ca pyxaMa Ha JieljHMa h bcvihkhm , HaByneimM Ha nejio
OKpenyx ce Ha A Pyry CTpaHy, jep mh ce ohh HaraeniHpoM — ; caM caM r a TaKBor rjieAao k oh mh je
nyHHme cy3aMa. OrHCKao caM ay 6e h rp n e B H T O CTeaao
jeAHOM, KaA Me je Ha M0CTy onaano, MaxByo meumpoM
A6CHHpy. JyHaK — jyHaK — xtho caM Aa bhhom —
no3ApaB^bajytH Me očnjecHOM bhkom o6yaeT schbothom jyHaK ch th — Kojn y Ty^eM Beceji>y yT an^aB am conpaAomhy, nyH CHare h aApaBjta, HacMnjaH ohom bcaph - ctbohh 6oji h HMam Ty AymeBHy CHary — h aico ch caM
hom, KojoM HcnyH>a HOBjeKa OBaj jeAHHH ranopT. — A
nocBe h cacBHM HecpeTaH h jaAaH — a » ce He aaBHAekn
AaHac, — H6Ma oa TaA jom hh roAHHa, — AaHac .leacn
h 6ea ropHHHe paAyjera Ty^oj cpehn, — jyHaK ch th ,
TaMO y ctojihi],h CKpmeHe CHare, HcnpyaceH — Kora je Kojn ce rjiaAaH CMHjem. h 6oji&k KJiHHem aa BpnjeMe aaCMpT 3a6iivT,e»cn.ia — HcnpyaceH n a AymeKy, — jieara
6aBe, H3 icoje ch aa yBHj6K HCK^>yneH. T e 6n, jynane,
OH Be^IHKK, jaKH, T6H1KH HOBjeK Kao BApaBO APBO, Koje
3axBajbyjeM Ha obom ahbhom npHMjepy.
je M yaa cpym n.ro Ha aeM.2>y y HajjbenmeM HBaTy ypeC » e n a iK o r : H . C lip a h .
m eno 6.racTaBHM jHraheM. E ho caM noTperaeH obhm npnaopoM, jep cy r a a o b jt c jh CHpoMaxa Ha obo MjecTO, Kao
Aa My ce MyKe noomTpe, rAje ce jom c&m npnje Henyhhx ABanaecT Mjecen,H, 3ApaB Me^y 3ApannM Becejino jyp e h a no JieAy — rAje je c&m y pa 3yaAaHOCTH HCKycHO
Tefi:*)
M l 't i C a .
CBy paAOCT oa HajcaBpraHEijer ynpaB^i>aaa THjejoM. O h
M itic a se ra z b u d i i v e o m a s e z a č u d i: u m je sto
— kojh TaMO JieacH caKax, 6orajB, ocy^en Aa .aeacH Kao
v e s e lo , p la v ič a s to ta p e to v a n e n je g o v e s p a v a ć e s o b e ,
y acejteao caviHBeH. — — --------Ax, ch jjo th h HOBjene, Kano Mopam, Aa Tpmnn, KaA on v id je s u re z a v je s e s re s ic a m a . Z a v je s a s e la k o nji
npoMaTpara oho TaMO a °*t>o OKpaaaTH.ro jaTO, niTa mo - h a la , lu p k a ju ć i g lu h o , a i s a m s e M itic a m alo Ijuljkao.
— D a li d a p la č e m ili jo š b o lje , d a n e p la č e m ?
pam , A» noAHOCHm, KaA to ra e A a u i. . . - H n je jih t h to
Kao parteHoj h t h h h , Koja r-roAa, kbko joj A pyrapn Jie6&e p o m isli on z a tre n u ta k i n a je d a n p u t s e sjeti d a se
s njim d e š a v a n a jo m ilje n ija i n a jra d o s n ija s tv a r. O n
bhcoko y njiaBOM BaBAyxy, a ok OHa caMa HCMokHa oKJien.7>eHHX KpHJia T0H6 — CMpTH y p a jte ? 3 a p TH HHje s e vozi že lje zn ico m .
kba
TBoje cipaAaae AOCTa ropico? Mopara jin r a Aa noBekaBain rjieAajyhH i y ^ e Becejte, Koje t h n p eiB apa CBy ropHHHy y oTpoB, Koju Te najeAa?
Taico je AaKJie TBoja CBHjeTJia, Becejia Ayma onyCTomeHa, Aa totobo caM ce6e MyiHm h a & A°nyniTara,
Aa Te AOHOce Ha obo MjecTO, Ha kom He naviaanm oKpene,
He — Ty th noAHOCHm nonjrr Hoaca oraTpe MyKe
aaBHCTH, Koja Te HajeAa. T h rjieAaiu, Kano ce A pyrn paAyjy, th rjieAara H>nxoBy 8ApaBy cao6oAy K peTaaa caua
Aa npHraeHHin 6ojTHnje necHupoM CBoje CTpauiHe cyA6hhc . -------------- —
R a z u m je d e š t a je, p ra ć a k n u s e n o g a m a i p ro tu ri
g lav u n a niže. U h, k a k o je v is o k o ! A d o lje sje d i i leži
s v ije t, s k o rp a m a i k u fe rim a.
— M am a! U s ta j! S tig li s m o u V e ž d a lo v o l K a k v a
si lje n š tin a , s a m o s p a v a š . N e t re b a ta k o b ra te m oj,
n e tre b a !
M am a s e n a ž e k n je m u , s a s v im m alo , je d v a joj
s e v id i s a m o g lav a :
— Š ta si s k o č io ? S p a v a j, jo š je ra n o .
M itic a u z d iž e sv o j m ali o k ru g li no sić.
*) Amerikanski pisac.
�— Ne, bratac moj, treba da radim. Daj ml moje
vojnike.
Mama mu dade korpicu. Vojnici su bili lijepi,
krupni, sve kao po izbor. Jednome bijaše izlomljen
komad sablje, ali je to značilo da je hrabriji od svih
drugih.
Mitica je znao samo jednu komandu: „Na rame!"
Ali i sa tim malim znanjem, samo kad se ono pa
metno primjeni, mogu se postići sjajni rezultati.
„Na rame!" — dreknu Mitica što je mogao
krupnijim glasom i namršti na licu ona mjesta, gdje
će mu kašnje izrasti obrve i trže vojnike sebi na rame.
— No, hajde, vojniče, vrijeme je da se obučeš.
Miticu skide mama s gornje klupe, koja mu je
služila kao krevet, i poče ga oblačiti. Dalje, osim
mame, bile su još dvije gospogje, koje su se pre
tvorile kao da im je svejedno što se voze na želje
znici. Jedna je čitala neku knjigu, a druga zijevala.
Pored prozora prolazio je dugačak teretni voz,
a one ni glave da okrenu. Vidiš li kako su lukave,
kako se pretvaraju.
— Mama, a kamo ide željeznica noću ? A ?
Mama ćuti, skupljajući Mitičine stvari.
— Mama, a kamo ona ide noću?
— Ide, ide šta si okupio!
— A kako kurjaci, mama! A šta rade kurjaci, a?
— Mama je opet ćutala.
— Pa mogu je kurjaci pojesti. A kako se ona
ne boji, a?
Ali mama, očevidno, ni sama nije mnogo razumjevala te stvari, zato što umjesto da da pravi i tačan
odgovor, podviknu Mitici da bar za trenutak sklopi
vilice.
— Ne smetaj mi. Treba tatine cigare ukriti,
jer će ih inače na carinarnici naći, pa će biti zlo.
— Tražiće da ih uzmu?
— Pa dabogme.
— Otkud će moći da ih nagju! A ja bi ih odmah
našao. Samo bih stao da te golicam, ti bi se zasmijala
i priznala bi.
Jedna od gospogja se nasmija i zapita mamu:
— Koliko je godina vašem momčiću?
— Četrnaest, požuri Mitica da zadovolji njenu
radoznalost.
Peta mu je godina, odgovori mama, ne vodeći
računa o tome što je Mitica, kao učtiv dečak, već
odgovorio.
Trebalo je obavijestiti i popraviti.
— Ja sam već odgovorio, što ti odgovaraš? I
ja, bratac moj, imam jezik.
— Kako je velikačak, reče gospogja. — Moglo
bi mu se dati i punih šest godina.
Da, mnogi misle da ima sedam.
Mitica bijaše zadovoljan polaskom, i kao da se
zastidje zbog toga. Da bi sakrio svoje osjećanje, od
stranih lica, on stade udarati nogama po divanu:
duml duml dum! U tom se prevrnu i pade na ko
ljena one druge gospogje, koja ljutito poče govoriti
nekim jezikom koji Mitica nije razumio.
Stižu u stanicu. Izlaze. Zatim svi idu u veliku
dvoranu sa dugačkim, dugačkim stolovima. Na sto
love ostavljaju zavežljaje i kufere i svi staju u red.
— Jesu li ovo vaše stvari ? ..
A ovo su vaše stvari ?
Mitici se ova nova igra dopade. On podiže što
je više mogao svoj okrugli, crvenkasti nosić i stade
se derati iz svega glasa:
— Jesu li ovo vaše stvari ? A to su vaše stvari?
Sad dogjoše i neke bradonje. Mama se uznemiri,
~ Nema ništa! Nema ništa!
Ljudi otvoriše kufere i stadoše prebirati.
— Hahaha! Poče se Mitica cerekati. Nećete ih
naći. Mi smo tatine cigare tako sakrili, da ih nećete
lako naći.
Mamapocrvenje, a oni odjednom izvukoše kutiju.
Mitica poče skakutati na jednoj nozi oko mame.
— Našli su, našli! Eto kako si sakrila. Nije
trebalo ni da te golicaju.
Ali se mama nije smijala, nego pogje s bradonjama
u drugu sobu, a bradonje izvukoše iz kufera još
neku kuticu.
Mama se zatim vrati pocrvenjela i naburena.
— Sta se ljutiš? Ne treba tako, mama! Nisi
umjela sakriti, pa nemoj ni da se ljutiš.
— Gospod Bože, ta ućuti jedanput.
Opet nastaviše putovanje.
No sad je bio crven vagon u kome su se vozili.
— A zašto je crven? Zapita Mitica.
— Zato što si ti jedno čupavo derište, reče
ljutito mama. Morala sam platiti globu na carinarnici,
te sad moramo putovati trećom klasom.
Od mamina glasa Mitici bi dosadno, i zaželje
da se utješi čim bilo prijatnim.
— Mama, je li meni sedma godina? JeP da? Svi
kažu da je sedma.
Dogje kondukter da traži karte.
Mitica je gledao sa strahom i poštovanjem
na široko lice kondukterevo i na spravu kojom on
buši karte.
— Koliko je dečku godina?
Mitica se obradova što se može pohvaliti pred
tom nepoznatom ličnošću.
— Sedma! reče Mitica.
— Peta mu je godina! Peta godina! — uplašeno
zatoroka mama.
Kondukter gotovo da joj povjeruje, ali se Mitica
ne dade zabuniti.
— To ti, mama, drugom pričaj. Svi kažu da
mi je sedma, onda znači da mi je sedma godina. A
ti otkud ćeš znati?
— Morate doplatiti, ozbiljno reče kondukter.
�80
'• Mama poče šmrkati, a lijo j ništa ne pomože,
jer je i kondukter bio na Mitičjndj strani.
— Mamo, šta si se nadula ? Baš si smiješna,
Boga mi;
ODOODO
HIGIJENA.
flflOOOO
_________ ___________ i___ L----------------- ---------------
Ne puši.
(Nastavak.)
Sa strane organa za disanje najviše pada u oči
kašalj, koji vrlo jako muči dotičnog bolesnika. To
već nije kašljucanje, koje je pušač svakako mogao trp
jeti ne obraćajući za ljubav svoga uživanja na njega
baš nikako pažnje. Ne, to je teški i veoma česti
kašalj, to je upravo bolesno stanje, koje je skopčano
s nesnosnim bolovima. Kašalj sad već nije suh i po
vršan, nego s obilnim ispljuvavanjem i upravo vrlo
dubok. Hrakotina se uz to veoma teško odvaja i iz
bacuje, ona je gusta i sluzovo rastegljiva, što takogje
neobično muči bolesnika. Uporedo s teškim i dosadnim
kašljem u svim takvim prilikama nastupa i mnogo
teže disanje, upravo ono stanje, koje često narod sam
naziva sipnjom ili zaduhom. Pušač uopšte teže i
češće diše, a kad malo življe ide ili radi čegagod
požuri, on se tako zadiha da nije i) stanju da izdrži
ni blizu onakav napor, kakav je neosjetno snosio dok
je bio zdrav. A ko. dotični pušač u takvome stanju
ostane duže i ako i dalje on produži svoj opasni i
hrgjavi običaj, može da dogje do vrlo teških plućnih
bolesti, raširenje pluća i dušnika i sviju sitnih plućnih
cjevčica.
. . .
I u organima za varenje i probavu hrane po
goršanje uzima sve veći mah. Nastupa često tuženje
i povraćanje, stalno gagjenje, podrigivanje, tegoba u
stomaku, nadimanje crijeva s mnogo upornijim prolivom i bolovima u trbuhu.
U svim takim prilikama opažaju se i sa strane
mozga i sa cijele nervne sisteme razni opasni znaci
trovanja. Jaka i česta nesvjestica toliko se ispoljava,
da bolesniku toliko smeta, da već nije u stanju da
vrši svoje obične poslove. Ona nastupa s čestim
pomračenjem vida i pojavom osobitih svjetlaca ispred
očiju. U vezi s tim pojavama u očima se redovno
opaža neki osobito neprijatan umor, koji ne dozvo
ljava da se duže posmntra. jedan odregjeni predmet,
koji se pri malo stalnijem gledanju udvostručava. S
toga na pr. čitanje postaje ne samo dosta teško i
dosadno nego i upravo nemoguće.
Sve te teške pojave sa strane mozga pod uticajem trajnijeg i obilatrjeg pušenja zavise, kao što
sam već naprijed rekao, najviše od trovanja ugljenom
kiselinom, koja se smatra najjačim krvnim otrovom,
jer u vrlo malim količinama može da prouzrokuje
smrt. 1 ako pušenjem ne ulazi u našu krv toliko toga,
otrova da može da nas otruje do smrti, ipak njega
toliko ulazi, da može u toku dužega vremena da
kupi i troši krvni hemoglobin toliko, da nastupi ona
vrsta slabokrvnosti, koja se zove hloroza.
Što se tiče opštih živaca, to se i oni u toku
dugoga pušenja toliko napune duhanskim otrovima,
da i u njima nastupi cijeli niz raznih pojava, kao po
sljedica trovanja. Pušači su većinom vrlo osjetljivi,
slabo spavaju i pate od raznolikih nervnih bolova,
raznih nevralgija. Kad trovanje uzme veći mah, onda
se pojavljuje osobita drhtavica ruke, osobito prstiju
pri kakvim god manjim pokretima: pri pisanju, savi
janju cigare, prinošenju ustima čaše ili kašike i tako
dalje. Ali, ma koliko da su ti otrovi teški, ma koliko
da su njima prepunjeni živci pušačevi, ipak oni nijesu u čvrstoj i nerazdvojnoj vezi s njima i s njihovim
ćelijcama i sokovima. Nasuprot u većini sviju sluča
jeva treba prekinuti pušenje, pa da veoma brzo ne
stanu svi znaci trovanja: glavobolje, slab prohtjev na
jelo, nemirni i slabi san, kašljucanje i golicanjć u
grlu i t. d. Izuzetak su u tome pravcu samo oni
teški slučajevi, gdje je trovanjem došlo do stalnijih
razvijenih bolesti u plućima, stomaku i u crijevima,
koje se uopšte veoma teško liječe pa čak i onda,
kad bolesnik prestane da puši.
Hronično trovanje duhanom može pod uticajem
izvjesnih, većinom spoljašnjih okolnosti da pregje od
jedanput u mnogo jače, naglo i veoma brzo trovanje
sa svim svojim karakternim i vrlo dobro izraženim
znacima. Opaženo je da se ta nemila pojava dešava
najčešće onda, kad neko lice, koje je živjelo i svoj
način života vodilo više na polju u čistom otvorenom
vazduhu, na pr. u selu pa je usljed izvjesnih okol
nosti bilo prinugjeno, da sasvim promijeni dotadašnje
navike i da većinu svoga života provodi u zatvorenom
skučenom prostoru i iskvarenom vazduhu i da tamo,
razumije se, nastavi svoj običaj pušenja u okolikoj
mjeri, kako je to radio onamo, gdje se stalno ko
ristio čistim svježim vazduhom, najboljim sredstvom
protiv duhanskih otrova. Tu duhan, potpomognut ot
rovom samog nečistog i pokvarenog vazduha, dakako
udvostručava svoj otrovni uticaj.
(Svršiće se.)
K ib n jK C B H e u
K jJ iT y p n e
d iu .o u iK e .
J ctb a h C k e p ji ii h : Heropnja mobc cpucne kh>h 3K6BIIOCTH. IIoTnyHO ii n.aycTpoBaHO H3/inH>e. 3a/ryw:6nHa
H. M. Ko^apna, 151. Hs^aite C. B. IjBiijaBOBnha. EcorpaA, 1914. -j~8c, ĆTpana XIX -f- 526. U,cna 8 Annapa.
Je^H a BaupeAHa KH>nra: np n a noTnyHa ucTopuja
HO B e cpncice KitiijkeBiiocTii! IL e n tiiican, I \ .7. CKepjmh,
noaHaT jc y cpiieic6-xpnaTCKOM icn.iukenBoM u HayinoM
CBiijeTy icao je ^ a n oa HajakTiinHHjiix h Haj6o.tHX paAHUKa.
O h je npBH y cpncicoj KibuaceBHOCTu Koju je yAapuo
�81
OCHOBe nMnpeCHOHHCTUHKoj KPHTIIHH 3a pa3^IHKy OA AorMaTHiKe KpiiTiiKc
./r>y6oMiipa HeAnka rt F. B o ja n a
IIonoBiiha. ^ ok cy ohh CHpcTana^ii yMjeTHHHua Ajejia
y jeAHy HenpHK0CH0B6Hy ecTeTHUKy <j,0pMy Koja ce mije
cMjejia.npehn, T. J. Cicepjmh Tperapao je yMjeTHHKe np
TOMe icaicaB yTiu!aK mme H.nxoBa .Ajeaa, h Aa jiii je Taj
yTiicaK JiaacaH,. ujih npaBii.. Oh je, tbko, Aao jeAaH pnje ju HH3 HMnpecnja o. HOBujnu cpncicuM u u3BjecmiM
xpBaTCKHM micpiiMa y cBojax uiecT Kn>nra „naciju u
KH»are.u Ajiu, ochm Tora, oh je jbhbo npaTiio CBa Haun0HajrHa..KpeTaifca Me^y Cp6HMa. u XpBaTHMa, ii HajMaH,y
nojaBy OA BpiijeAHpCTii, oh je ncnpnHo, Ha CBoj HapomiT
HamiH, npHKasao u casjeoHO TpeTiipao. Oh je CTBopno
jeAHy Ulijemy KpnTntiKy uiK0.iy Kojy Je, y rjiaBHOM, cum ,
BacmiTao, n 113 Koje cy, ao AaHac, H3ani.ni ic(f.iinceBHimii
imipe iiHTejmrernjiije 11 janor KpiiTHiKor iiHCTHincra. M11
cnoMHfteMO, ii3Jiel;Y ocTaAHX r . l'. BpaiiKa JIa3apeBjjha,
^.HMHTpiija MHTpiiHOBiika H Hmcojiy AiiTyjy.
,
O c h m CBojnx „HMnpeciija H3 KH>iiaceBHOCTii.“ Kano
6u peicao T. B. JIa3apeBiik, oh je paAiio h Ha ncTopuju
KH.HHceBHOCTii u Aao Ao6pe KOHCTpyKu.11je ARa np.io KapaKTepiiCTiiHHa nepnoAa y cpncKpj KHmaceimocTii, iiCTopujy
ocaMiiaecTor pauHOHa.iHCTiiHKor Biijeica hoa iiMenoM „CpnCKa K h>h3kcbhoct y-XVIII.. BeKy“ h, join npnje, 6ypno
BpujcMe cpncice poMaHTiiiHe oM.iaAHHe 11 H.eHy icH>ii3KeBhoct. Jom jeAaii Be.niK 6poj KH>MKeBHHx MOHorpaijmja
HaA')nyH>ana niHpoKy AjeJiaTHOCT F. J. Cicepjmka, oa koJhx
je Haj6o.i,a, Rajycnjc.nija h H3BjecHO, HajTonjinjo niicaHa, moHonpa<j>iija 0 CBeT03apy MapKOBiiky, aercBOM aciiBOTy, paAy.
u iiAojaMa icoje cy HMa.ie orpoMaH yTinjaj Ha oji.iaAHHy
jeAHor- npe^asiior BpeMeHa oa poMaHTimii3Ma no3iiTiiBU3ny
y nayun 11 ppa.iu»My y Ke>nweBHocTH. A.ni, Kao KpyHa
Uiijejipr, iofcHHcćBHpr 11 Haymor paAa F. J. Cnepjaka ii3Bjepno je „IlcTopjija HOBe cpncne icH»H3KeBHOCTii , Koja
je ca;(A npeA paMa ,h pa Kojy ace.niMo yno3opnTH. Hay3eBiiiii Hene nper^icAP HOBiijiix KftiiHceBHOCTH, Man>e Bmne
ycnjeAe, Mame A6Ta.t>iicaHy ncTopnjy KH>rnKeBHoCTn T.
CTojana HoBaicoBiika, ycnje^nje noicyuiaje T. TnsoMHpa
OcTojHka, OBO je iipBa! uHje.ia iiCTopiija hobo cpncKč kh.iijKeBuPcTH. H Kao TaKBa, OHa je nojaB Koju Ba.ita HaponrtTO
iicTaKnyTH n noABykn. F. J. CKepjink pa3AHjeArto j£ jć,
y TJiaBHOM, Ao»«yMeHTyjykn CBojy pa3Aiio6y, na noneTKC
cpncne KH.iiHceBHocTn Koju naAajy, oTnpn.niKe, hohctkom
ocaMHaecTor rtnjeica 11 nnja je npBii nrtcau KiinpnjaH
PanaHHH. Cpeii cpncKn hBcijh o6HOB.T>eno kh>ii3kcbhoctji
HHmy pycico cJioiieiacicH, hoa yTnuajeM pycicc khaimccbhocTh
Tora BpeMena. JeAan nepiioA AopHnje, y BpujcMe no3iiTHBHux
u paijBOHa»iiicthhiciix HayKa y EBponn, KOHijeu ocaMHaecTor jinjeica, iiCTlipe oe HaponiiTo npBH cpncicu, xpBaTcicn
ii 6yrapcicii iiCTopnoap JoBaH Pajnk, a-m h oh, h piijejia
rp y n a m icapa oko H>era, jom yBnjeic ninuy CTapo-cjioBBHCKH,
jom ' npnjo u jom nemke pycfccn(w[OBeHCKii. O ko 1 7 8 0 .'
napnmiTo P a micije y AycTpnjn, oejeka ce jaK yTmjaj
J o ^ a II nairt.icAHHKa M apnje Tepeanje, aHTiHMepnKajma
11 ^o'rijcica Kojrt'^B BacmiTao noA*yTimajeM CBor aTeucTHHKor BpeMena. O h je jeAan H3Meljy Majo6pojHiix
aycTpnjcKnx BJiaAapa Koju cy XTje.ni Aa npoBeAy neHT paju 3tiijnjy y AP^aBii, cBpaTiiBmn cee AP^aBHO npwTOKe na rjiaiiini iiseop Ben, 11 ycnocTaBnBmii BjiaAy cano
jeAHop ApjKaBHor jeaiuca, meManKojv IheroB a jin6cpa.ni3aM
HMao ,jq yTHijaja n a MJiaAe .T>yAO niicpe y Apacajui, h 3a .,
H>erope BjiaAe, ja B.i,a ce je/jaip Bp.io aapobhT nncan, jeAan .
oa pjCHHBana cpncne hobb Kn.nHceBHocTii, naMeTHii HaPoahh „iipociijeTHTft.i.'V./lociiTej OSpaAOBHk. O h , c neicojm cp Ma».e Biipie no3HaTnx nncapa, hiihii rp y n y Joae(jlHHHCTa y HCTOpiljll H0B6 CpHCKe KH>H®eBHOCTII. JcAaH
neppoA oa ^ocnTHja 06paAOBHka, y r.iaBHoM ao 1848,
Ao MaljapcKe peBo,iyuuje, jeAaH je npo.ia3Hii nepnoA o a .
pamM>Ha^H3My poMaHTii3My. KQja ucnyH.aBa jeAan 6poj
OAJIHHHIIX Dlicaija, II HOKOAHKO Hajf)OJbIIX IIITO cmo hx , .
y onmTe, uuaviH (OeTap II. UeTpoBiik, IBerom). OA*>ax .
nocjinje 1848. nacTaje peaiojnja cyBOM 11 CTyAenoM ncpiIOAy n03IITHBH3Ma, XJiaAH0j, MHCaOHOj yKOHeHOCTII H
ScpyAo-KJiaciiUH3My. .IaB.i>ajy oe hob^, M^aAH H hcmhphh
hhcu.ii, ii Ha h>hxobo ie.io noAHSKe cej, „roBBAap1 pano cy
ra 3Ba.in neupiijaTe.’bii, Byjc-,CTei})aH Kapapuk. O h caKyn.T.a Hp^OAHe njeciie, nomiipe ^op6y 3a HapoAHii je3iiK
y KH.iiaceBHocj’u, Atirtce miTaBy _ peBOJiyunjy y CBiijeTy
cpncKHX HHTejieicTya.iana. O h je y3 ^o cffre ja 06paAOBiiha,
jeAaH oa Hajaac.iyiKJiiijiix ^ A “ ° o CTBapamc hobc cpncice ,
KH.rtaceBHOCTii,, jeAan oa HajaicTye.iHnjflx jbjAn CBor BpeMena Koja je noA»i’ao Ky.rr napoAHe noe3iije, a»o oCpacije
HapoAHor je3iiica u iiMao AnpeKTiia yTin;aja Ha Aje^aTiuicT
poMaHTii'iiciix micaija, 11 yomuTe, Ha h>hxobo o6pa30Baii.c.
H nouiTO je oh jeAaH oa Haj3HaHajHiijnx m icapa (noiie
cpncne KH.H3KCBHOCTH, F . J. Cicepjink nocBeTno My je n y n y j
naacH.y Aa 611 npin<a3ao H>eroBy o 6ii^Hy Aje*iaTiiocT 11.
yTHijaj Ha CTBapame m»Bo r cpjicicor jui-repapnor noKo.T.ei«.a.
To je, y hcto BpnjcMe, Hajfio.i.n npinca3 KapajiiikcBe Aje.laTHOCTii, noTnyHa 11 Haj6o.’b a MOHorpa^mja m To.je nanucaHa o H.CMy, 11 caMa 3a ce 6e, nuHn jeAny oj^iiirtHy
KH>HHceBHy CTyAHjy.
•• ; n-,
Bek me3AecoTHx 11 ceAaflAeceTiix roAtina npftffoior >!
CTOJbeka micTaje peaKijuja poMaHTH'iapciton boKOJbek.^.’-' •
H obh niicuH Koje boah CBeT03ap Mapicošitk, BaciiHTartkjy
ce y pea.niCTHHKiiM mKOrtaMa OHor BpeMeHa, pycicOj rt
H.eManKoj, npeBOAe , IepHHmeBCKor, OfapeBa, X epuena, HHTepocyjy ce n -0AymeB/baBajy 3a Hayicy MapicooBy rt
JIaca.ioBy, 11 Bjepyjy y nony h a jk j Kao y pe.in n ljy icoja’. ke npcnopoAHTH 'lOpjcnaHCTno. O a tiix roAima' AaTiipa
pea^iraaM y cpncicoj kh.hhccbhocth kojh je cjajno ba>
noneo Jlaaa ^laaapennk h icoju ce n AaHac npoAVSKj^-' •
II ho jeAan Hrt3 Ao6pnx m icapa, mHpc iiHTeAnreHunje h
m npux KH.H3K0BHHX xopn30HaTa, 3anomiH.ć CTBapiio peaJlHCTHHKy KH>naceBHOCT. •
•
,!.
' 0 AaHaiHH>0] KH,HHCCBHOCTn II .fteililM nHCHHMa,
*
CKep.nik HHcao je cacBiiM Ma.io 11 nojieHyo je ćaMo ii 3bjcciic,(
oHe Kojn cy oa npaBe icrnuacenHe BpnjcAHocTii n je^Hor
uiiiper yTimaja. A.ni aKo ce cxBaTn Aa je y „IlHCUHHa 11 .
KH>nraMa“, icasaHo cbc m io ce HMa.io Ka3aTii 0 AanaiiiH.oj
KH.nweBHocTH, Taj HeAocTaiaK oTnaAa n y jcAHOM iiAykeM,
�f
81
ApyroH
H3£aH>y
obc
KH>Hre,
oh
ke
6bth
BpJio
jiaico
HcnpaB.i>eH.
HajaaA, Tpe6a CBaKano cnoMenyTH ctha I \ J . C/KepAiiha. ^I,ok je y ihkojickom, CKpaheHOM H3^an>y obb HCTopnje,
6ho ynpomheH h yAemaBaH npe&ia HHTe*THreHiyijH iHTaopa,
OBflje je noTnyHO KH>naceBaH, jeAap h a 6ujeH, je^ n a oa
OA-nHKa r . J. CfcepjiHha Koja r a je yHHHH.ua jeAHHM oa,
AaHac, HajHHTaHHjns m acana y cpncico-spBaTCKoj kh>h HCeBHOCTH.
^ jejio , y Koje je yjioaceHO
tojihko
TpyAa
h
BpeMena,
TOAHKO KH>H3K6BHOr HCKyCTBa H B6AHK6 CHpe&ie, 3a(ViyHCyje
ih to
BHuie HHTfvuireHTHHx HHTaona. KaAa ce, Ha nom-
jseT K y cxbbth Aa je oho ocaM jteH h npBH nojaB y Harnoj
KHaHHceBHocTH,
noAHace.
a e ro R a
ce BpHjeAHOCT y
tojihko
BHme
X.
I s i d o r a S e k u l i ć S t r e m n i c k a : Pism a iž
Norveške. (Izdanje S. B. Cvijanovića, Beograd. 1914.
—8*. 272. strane. Cijena 2.50 K).
Mene je ova knjiga zanimala već i po tome što
sam se nadao da ću u njoj naći solidno i ubedljivo
mišljenje o Ibsnu i Bjernsonu. Poslije, Gđa. Isidora
Sekulić stekla je izvjesnu književnu reputaciju sves
kom svojih pripovijedaka „Saputnici", djelom koje je
značilo za naš srpsko-hrvatski svijet jednu novost.
Blještav stil, sigurne opservacije, virtuoznost. Možda
se u nas nije nikada pisalo s više virtuoznosti, sva
kako nikada jedna žena. Moje prvošnje mišljenje
potencirano je „Pismima iz Norveške". Gđa. Sekulić
koja je prošla širokom norveškom zemljom kao vjetar,
kroz razmjerno kratko vrijeme, vidjela je što izvjesno
n e m o ž e vidjeti običan putnik.
Čudna zemlja, rekao sam sebi, zaklapajući knjigu.
Svirepa zemlja koja je uticala na formiranje „sje
vernih ljudi", u suštini različno od našega, koji smo
se naučili na spokojno življenje. Nas je priroda raz
mekšala; gotovo s malo truda postizavali smo velike
rezultate. U Norveškoj sasvim obratno. Zemlja je
gorovita, studena; priroda neobuzdana i surova. Go
tovo izgleda da su u toj dalekoj zemlji prirodni
elementi u svom prvotnom stanju, i da oni gospodare
čovjekom. Zatim norveški fjurovi u kojima je Gđa.
Sekulić našla melanholične poezije, fjurovi dugi po
nekoliko milja, ograničeni strmim stijenama, gotovo
vertikalnim koje daju zagasitu boju ućutanoj vodi.
Neobične prirodne pojave. Borba s prirodom. Najzad,
varoši na kraju sjevera, kao Bergn, gdje su noći
slične danima, jer su dani vječito u magli i kao da
iščezavaju u tišini. Tu se živi uvijek pri električnoj
svjetlosti, i tek ako ljeti, dan-dva, zablješti sunce i
nasmije se neveselo štura priroda. Izgleda da treba
ići na sjever da se nauči poštivati život, podizati
energija, vaspitavati karakter.
Čitajte ovu odličnu knjigu!
A.
Gajretov glasnik.
Pododbori ,,G ajreta.“ Kako je već poznato
osnovani su tijekom zadnjih godina u više mjesta
naše domovine pododbori „Gajreta" u nakani, da se
u dotičnom kraju što bolje proširi „Gajretova" ideja
i da mu se što više promaknu interesi, jer mislilo se
— u jednom većem području gdje interes „Gajreta"
iziskuje malo više posla, da ne može jedan čovjek
kao povjerenik uz s/oje poslove uvijek budno bditi i
precizno vršiti sve što je nužno, pa i u interesu
„Gajreta," a i ovakovih pojedinaca, nastojalo se, da
će ovako ljudi u pododboru razdijeliti rad među
sobom pa tako bez velikih poteškoća promicati
društvene interese. Ali sad nam se čini, da smo se
u tome prevarili, jer u mnogim mjestima gdje je
mjesto povjerenika preuzeo rad na se pododbor,
stvar je zapela, pa čak u nekim mjestima počela i
nazadovati.
Uzrok su ovome sigurno u prvom redu lokalne
stvari pojedinaca, a i to što su u više slučajeva
pojedini funkcioneri krivili druge: tajnik je n. pr.
krivio u jednoj stvari blagajnika, blagajnik tajnika,
presjednik obojicu i tako obazirući se i oslanjajući
jedan na drugoga, niko nije dužnosti vršio i nastao
je zastoj u radu; pa glavni odbor koji je najviše
pozvan da radi na promicanju društvenih interesa,
počeo je ukidati pododbore, i kako smo prije javili da
je u Visokom ukinut pododbor i imenovan povjerenik,
tako se počelo provađati i u drugim mjestima, te je
još ukinut pododbor u Travniku, Vlasenicama i Zenici,
gdje su u sporazumu sa presjednicima pododbora i
drugim građanima imenovani povjerenici — o kojim
donosimo na drugom mjestu — za stolački pododbor
javili smo ranije da je podnio sam ostavku.
„TajpeTOB" noBjepeHHK y C r o u y . IIoniTo r.
oa 6 o p bbikviho a & ce npaMH
□oBjepOHHiHTBa, to HHje Morao yiHHHTH, rJiasHH je OA^op
HneHOBao CTBojnM HOBjepeHHKOM y CTĆny BpnjeAHor h
arnAHor OM-ia^iiHna r. MaxnyTa Ajrasoi^eha, na ce aaAaiio, a » he „TajpeiOBa" HAeja oneT y CTĆny 8ayaeTH
oho AncTaHCHje Kao mio to h npnje 6njame.
M. CajiHHk, Kojera je rviaBHH
G. Sulejm an ef. Alečković je ovih dana na
kr. hrvatskom sveučilištu u Zagrebu promoviran na
čast doktora prava. Naša osobita čestitka!
G ajretov povjerenik u Travniku. Mjesto pod
odbora u Travniku, koji je ukinut, imenovan je povje
renikom bivši predsjednik pododbora g. Muhamed
Š. ef. Kurt. Uvjereni smo, da gosp. Muhamed ef. neće
požaliti truda i žrtve, da ponovno uspostavi i učvrsti
Gajretovu ideju u Travniku i okolini, koja je na žalost
sada u veoma slabom stanju. Ujedno šaljemo gg.
travničanima bratski apel, da se odazovu pozivu
našeg povjerenika i da ga pomognu u njegovu pleme
n o m radu.
�83
Imenovani muftijama. Potpredsjednik Gajretova
glavnog odbora gosp. Šalim ef. Muftić imenovan je
ovih dana muftijom za Sarajevo. Uvjereni, da će ovo
imenovanje biti od opće koristi i napretka za naš
narod od srca čestitamo.
Isto tako imenovan je bivši pretsjednik Gajretova pododbora a sadanji povjerenik g. M u h am e d
Š. ef. K u r t muftijom za Banjaluku na čemu najsr
dačnije čestitamo sa uvjerenjem, da je i ovo imeno
vanje skopčano sa našim napretkom i ljepšom bu
dućnošću.
Preštam pano. Pjesmu „Na raskršću", koja je
izašla u zadnjem broju našeg lista iz pera S. Ćeća
preštampala je beogradska „Tribuna" u svoj podlistak
u kojem redovno donosi po nekoliko izabranih pje
sama najmlagjih srpskih i hrvatskih modernih i na
cionalnih pjesnika. Tako je eto i naš redoviti saradnik
S. Ćećo kao prvi musliman ušao u antalogiju novijih
srpsko-hrvatskih pjesnika, na čemu mu iskreno čes
titamo.
„Gajretov" povjerenik u Vlasenicama. Uprava
našeg društva imenovala je ovih dana upravitelja škole
g. Ibrahim ef. Dautovića „Gajretovim" povjerenikom za
Vlasenice. Veseli nas osobito, kad znamo, da se ove
zadaće primio čovjek, koji najbolje razumije šta znači
kulturno podizati jedan narod, koji pojmi od kako
nam je velike koristi „Gajret", koji shvaća njegovu
plemenitu svrhu, pa ne sumnjamo da će g. Dautović
kao takav čovjek moći i htjeti mnogo učiniti za naš
„Gajret".
Zem aljska banka „Gajretu". Kako svake go
dine, tako je i ove ovdašnja zemaljska banka votirala „Gajretu" kao dar 1000 kruna, što je jak do
kaz, da je ovome uglednom novčanom zavodu do
sta stalo do kulturnog podizanja našega naroda.
Mi na ovako obilnoj potpori najljepše zahvaljujemo
i ovo ističemo kao rijedak primjer humanosti.
Osim zemaljske banke „Gajretu" su još podi
jelili kao potporu:
A ustrijsko-bosanska banka u Sarajevu 200 K
A grarna banka u Sarajevu . . . .
150 „
H rvatska centralna banka u Sarajevu 100 „
Trgovačka banka u Trebinju . . .
60 „
Mi se i ovim uglednim zavodima najtoplije zah
valjujemo nadajući se, da će se u njih ugledati i svi
ostali naši novčani zavodi.
Pristupila kao dobrotvor „Gajretu". Naš uva
ženi novčani zavod Muslimanska centralna banka
pristupila je ovih dana kao dobrotvor našemu dru
štvu položivši odmah iznos od 500 K kao članarinu.
Mi i ovo ističemo kao primjer, koji zaslužuje
mnogo hvale.
U korist „Gajreta". Islamska kiraethana „Rehberi-Terekki" u B. Krupi i Muslimanska kiraethana
u Kotor Varoši ovih su dana priređivali zabave, od
čijeg prihoda po neki dio pripada „Gajretu". Kad
primimo potanja izvješća o uspjehu zabava, osvrnut
ćemo se malo opširnije.
Novi dobrotvor ,,G ajreta.“ Gosp. H a s a n b eg
H a d ž ić , d n e v n i č a r u Kotor-Varoši, koji je do sada
bio u t e m e l j i t e l j e m našega društva prijavio seje
za člana d o b r o tv o r a . Kao dnevničar pored svojih
potreba pristupiti jednoj kulturnoj ustanovi kao njen
dobrotvor, ljepši i stvarniji primjer humanosti, patrio
tizma, jačeg osjećaja za prosvjećivanjem svojeg na
roda, ne možemo istaknuti. I kada bi prama ovome
primjeru — što na veliku žalost nije — osjećao samo
deseti dio nas za ovo društvo i doprinio prema svo
jemu materijalnom stanju onoliko, koliko je gosp.
Hadžić prema svome, ne treba ni sumnjati, da „Gajret"
ne bi bio najdostojnija reprezentacija kulturnog na
pretka ne samo islamskog dijela ovog naroda, nego
i cijele zemlje. A da se to učini, ni danas nije kasno,
kao što neće biti nikada kasno, samo što prije, tim
bolje. Zašto ne bi moglo biti i kod nas muslimana
primjera pok. Vaše Kraljevića, Mis Irbijeve, Bauera itd.
tih velikih dobrotvora narodnih, osobito kada mi
muslimani i danas materijalno još ponajbolje stojimo?!
Samo djelo jače je od svih riječi kojima bi g.
Hadžiću izrazili veliku blagodarnost, pa dovikujemo,
da ga Bog poživi kao uzor primjer svima drugovima.
Novi utemeljitelj „G ajreta." Novoimenovani
travnički muftija g. M u h a m e d S e id ef. S e rd a re v ić javio se je za člana utemeljitelja našem dru
štvu. Najviše je hvale vrijedno to, što g. Serdarević
osjećajući manjkavost naše inteligencije hoće da kao
patriota podupre ovu našu najhumanitarniju ustanovu,
a kao visoki naš vjerski dostojanstvenik ovim je dao
lijep primjer drugim našim vjerskim dostojanstveni
cima i pokazao muslimanskom elementu, da je svaki
musliman bez obzira na svoje zvanje a prema svojoj
materijalnoj snazi dužan poduprijeti ovu našu kul
turnu ustanovu.
Osobito nas veseli, što naši najviši vjerski do
stojanstvenici vlastitim primjerima pokazuju, da je
„Gajret" ustanova, koja najviše treba muslimanima
i za koju treba svi zajednički da poradimo. Osim
onih naših vjerskih velikana, koji se ranije upisaše
za dobrotvore i utemeljitelje „Gajreta", u zadnje doba
pristupiše i to: presvijetli gosp. reis kao dobrotvor,
a za njim evo travnički muftija gosp. M. ef. Serda
rević, kao utemeljitelj. Naša najviša blagodarnost i
poštovanje!
_________
Javne potvrde — darovi.
„Zrno po zrno pogača,
Kamen po kamen palača. “
Tocnojima Po3a PouaHo flapoBajia je „rajpeT y“
Ha Heny joj HCicpeHo 6,iaroAapHiJo!
1K
Isto tako je darovao za „Gajret" prilikom po
sjete društvenih prostorija Ibrahim ef. Šehić iz Bos.
Petrovca 1 K. Hvala mu živiol
�M
Naš iskreni prijatelj i presjednik pododbora go
spodin Mustafa ef. Sehić u Vlasenicama poslao nam
20 K kao svoj dobrovoljni prilog za Gajret. Najljepša
mu hvala na obilnoj potpori!
Toc. To^op XpHca(f)Ofiuh Aapohao je 2 K 3a „TajpeT . Haj-tenuia xna^a!
Isto tako darovao je i gosp. L. Haček 2 K na
ćemu mu najveća hvala i priznanje.
Gosp. Muharem ef. Gjonlagić pomoćni činovnik
u Cazinu sakupio je megju svojim prijateljima 7 K
za naš „Gajret14 na ćemu najsrdačnije zahvaljujemo
kao i svim darovateljima.
Naš povjerenik u Beču Sulejman beg Aganović
poslao nam je 1670 K od čega je 11 K sakupio na
tri sjednice Kluba muslimana akademičara u Beču,
1 K darovala gospogj. N. N. 1 K gosp. N. N. i
3 70 -dobitak od prodanih Gajretovih šibica i papira
društvenim članovima. Hvala i živili prijatelji našeg
„Gajreta"!
Veliki prijatelj „Gajreta" Abdurahman aga Cehović trgovac iz Goražda poslao nam je svotu od
38'60 od koje je on sakupio 30'60 na svadbi gosp.
Vlade Stojanovića za „Gajret" i „Prosvjetu", te prema
tome pripada Gajretu kao '/* 15‘30 K a 8 K sakupio
je Osman ef. Rašidkadić gimnazijalac u tamošnjem
omladin. društvu. Hvala im i živili!
Omer ef. Kapić mualim iz Brčkog poslao nam
je 30 K koju 'je svotii sakupila Hanuma Šakih age
Edhemovića na svadbi Sijerčića megju hanumama na
sijelu. Ovo je zaista ; utješljiva pojava, da se i naše
ženskinje u najnovije doba počima brinuti i raditi
z a o p šte ustanove i narodne inštitucije. Neka je Hanurni najveća hvala i priznanje, kao i onima darovaleljicama!
1
- Gosp. Hašim Šerić student u Beču poslao nam je
22-50 K koju je svotu sakupio na bajramskom sastanku
■megju, svojim drugovima. Najljepša hvala i priznanje.
^ .^Gpsp. Hamdi ef. Afgan poslao nam je 30 K
jćpju je svotu sakupio tamošnji knjižar Hafiz Selim
ćf. Kazaz u kfugu svojih prijatelja kao dar za Gajret,
a ti počast Nufi ef. Gjumrukčiću— kada je polo
žio ispit na zagrebačkoj univerzi. Sakupljaču i da
rovateljima najljepša hvala a gosp. Nuri ef. iskrena
čestitka!
Na predlog nar. poslanika gosp. Dr. Simića po
slao nam je g. Josef Chlamtatsch iz Beča svotu od
30 K, ka6 dio provizije od-osiguranja radnika mu
slimana na bihaćkoj pruzi. Prema osiguranom broju
radnika muslimana g. Chlamtatsch će i u buduće
slati Gajretu odregjene svote dotlen, dok se bude
pruga pravila t j. doklen radnici budu osigurani kod
njeg. 'U'pfvom'redu neka je naša najviša blagodarnost
g. dr.- Sfmiću, koji se je sjetio ^Gajreta", a zatim g.
Cchamtaschu,’ -koji mu daruje!
Novoirpenovanf'povjerenik „Gajreta" Halil ef.
0. Kosović Iz Nevesiitja poslao' nam izmeđtt ostalog
svoth od 6*f0 Kr'kbjti je sakupio u tamošnjem antialkoholnom društvu ^,Iršad“ .jia čemu najljepše zah
valjujemo zauzetnom povjerenika i svima darovateljima.
,-Jobo JIyic0h;--H3t Bjeojua AapoBao je 2 K
npimBKOM nocjeTe ApyiuTBeHHx npoe/ropnja. BpaTCKH »iy
6^&roAapnMo Ha npnnoMohn.
„ .V , Gosp. Mojse J. Kabiljo trgovac iz Sarajeva po
ložio je 5 K kao, dar prilikom posjete društvenih
prostorija. Najljepša hvala.
3a ypeAHHuiTBo o;iroB apa: Akao
Muhamed Opijač, krojač lž Sarajeva darovao je
Gajretu 2 K mjesto čestitke Sulejman ef. Alečkoviću,
kada je promovisan na čast doktora prava.
Alija Memić Batinič darovao je 4 K „Gajretu".
Živio!
Gosp. Ibrahim ef. Šehić Iz Bos. Petrovca polo
žio je 1 K prilikom posjete društvenih prostorija.
Mehaga Kučukalić iz Brčkoga darovao je Gaj
retu 5 K prilikom jednoga pazara. Najljepša hvala.
U jednom veselom društvu Sadik beg FadilpaŠić
darovao je 2 K; Esad ef. Mašić 1 K; Osman ef.
Topčagić I K; Braća Šahinagić 1 K; Omer ef. Hadžić
1 K Riza ef. činov. zem. muzeja 1 K; Jajetović Salihaga 1 K; A. S. 1 K; Omer ef. 1 K; mjesto čestitke
S. Alečkoviću. Dalje je darovao 10 K Tahir Redžepović ašćija čiju smo novootvorenu ahćincu prepo
ručili u zadnjem broju „Gajreta". Neka mu ovo bude
najbolja preporuka od strane našeg lista koji na
svaki način pokazuje simpatiju prema našem društvu
„Gajret." Najljepša hvala na obilnoj pripomoći!
Odgovori uredništva.
Nusret — B anjaluka. »Tajno leglo ideala« ne donosipio
izradi zbog što bi vlast saznala za to, pa bi leglo kao tajno
razvrgla, a Vaše ideale pohapsila. Da to ne bude, mi 8100* i
leglo i ideale sakrili u koš, a Vama preporučujemo, da hva
tate sada reale.
K -r.»T. Dobro, da platimo, ali na koji način? Po riječima
ne možemo, jer ste ih negdje polovili, a negdje spajali po dvije
pa i tri u jednu. Po rečenicama ne možemo, jer nijesu pravilno
poredane, a po mislima nikako, jer ih nema. Rabljen papir
ne plačamo.
B. A. O. — B anjaluka. Šta je sa onim što obrekoste u
pismu? Zašto ne šaljete šta Vaše? Odgovor na pismo dobićete.
0 . — S arajevo. Koliko je Fadil lijen da što napiše, mi
najbolje znamo, ali ipnk ono o njemu ne možemo donijeti, jer
se ne bavimo takim stvarima. Pošaljite u »Hrv. Dnevnik.«
— B. M o C T a p . ^o aajekeM O y
h ii m o.iroBopnMa jpe^H H mtb &
\ n a . i a , h6 majbHTe ^ a jte !
S. K. — Tuzla Vaš »Prvi pjesnički Genij« stigao je
ovamo, a kada pogje »drugi«, javite, da koš pošaljemo na stanicu.
Neretvali — M ostar. Prvu kiticu pjesme:
Ustaj rode
Evo mene ovde
Da te vodim
Da pred tobom hodim
ml bi preinačili ovako:
adni rode
)al* te bode?
Što te vode
Vake rćde.
Sada rod imade riječ, a mi ćemo čekati.
t
A - T . C a p . llo c o jiom , cb 6 6om ..... Kom.
C . 3 ..HM C a p . OaaKO Kano cto uocjiajin, n u e Dam e pp a r a n e y jaim ocT n e mojko a s a k a . H ero, Mto j e 6am npB*eeTBJio, ^ a
Haal,e, flapyjT6 bjiu caK jnnT e H6Ky c bo tj y H>eao i » e icao ao6pobou>uu npa^ior s a ApymTBO „TajpeT*, to »as« uo m a ^n T e , n a fce opM8X B8akB.
M. is Zenića. Zaplijenio koš radi velikih i teških fraza.
A. A. M ostar. Ne možemo donijeti,- ali neka Vas to ne
smeta, da nastavite. Pošaljite sVe što imate, nastojačemo da bar
nešto donesemo.
Zairh — Brčko. Nije u košu, nego nije još na redu. Mož
da u narednom broju.
Strtrtii — M aglaj: ....„a na srcu mome drhturila jć radost
kao zlatni brkovi Amarova osmjehnutog lica....“
Mi koliko se sjećamo, Amor je bez brkova, a ako su mu
u zadnje doba nikli, onda nije više Amor, nego Brkusj
Lj. — Travnik. Po „Dolini ljubavnih suža“ dofiro bi bilo
posijati repu; repa kada se privije na glavu izvlači vatru pS bi
I Vama mogla1 Istegnuti ljubavni žar,
" U lillkl iiOB. ŠUlipsrljj. -
Za
uredništvo odgovara: AvdO Sumbul
�______________-
_______________a
'H ’
_________ _ ______________________ _ _
,,H E R C E G - B O S N A “
ZEMALJSKI OSIGURAVAJUĆI ZAVOD ZA BOSNU I HERCEGOVINU.
Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadži Ristlć ul. br Z).
Dionička glavnica K 4,000.000.
Zavod preuzima osiguranja:
a) p r o t i požaru m akar ga i grom
prouzroči na zgrade,tvornice,
strojeve, 3 ospodarske i obrtne
zalihe, rubu, pokretnine, stoku
i t. d . ;
b) proti štetam a kod prevoza
robe vodom , kopnom i željez
nicam a ;
c) proti nezgodama za pojedi
načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno o sig u ran je
d) proti štetam a od tuče uz na
knadu p o tp u n e štete;
proti provalnoj kragji i
f) na ljudski život, i to o sig u
d)
životne rente, koje odm ah
ra n ja za slučaj sm rti i do živ
ljaja, osiguranja m iraz a, go
d išn jih re n ta i t. d.
e)
rente za slučaj preživijaja,
e)
ili su o d g ogjene;
odnosno o sig u ran ja
udovnina;
f) o sig u ran ja uzgojnina.
Kombinacije za osiguranje ž i
vota obuhuafajii:
Osiguranja života valjaju osim
slučaja naravne smrti tahngjer
osiguranja z a slučaj sm rti;
b) m ješovita,; odnosno o sig u ra
nja / a slu čaj doživljaja i
sm rti;
c) osiguranja m iraza;
2. za slučaj dvoboja;
i °=|
3. za samoubojstvo;
4. za s m rt usljed nezgoda. >£
a)
1.
za pogibelji rata, bez j J
svake dok n ad n e p re m ije ;
f.^
Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno.
R av n ate ljstv o u S ara je v u {Apelova. obala, ulaz H adži R istić ul. br. 2.) i za s tu p s tv a (agenture) u svim g ra
dovim a i večim m je ^ rjn a 'd a ju ra d o sv e u p u te u stv a rim a o s ig u ra n ja i p re u z im a n ja svake v rsti osiguranja.
PRIVILEGOVAHA ZEMALJSKA BANKA
ZA BO SN U I H E R C EG O V IN U .
----------------— C E N T R A L A U S A R A J E V U . — ----------------
Uplaćeni dionićM Kapital.................... K 14,000.000.
Redotfn« rezerVe i fond za sigurnost založnica K 6,300.000.
OO Hlpotekarno odljeljenje. OO
OOP Bankovno odijeljen je. OOP
OOP
Odljeljenje za robu. OOP
Izdavanje 4 *1/* i 5% hipotekarnih založnica
i 5 komunalnih obveznica, koje se mogu
upotrijebiti u svakovrsne naročito ženidbene
kaucije kod zemaljskog i vojenog erara.
r 11 i m
r.
r iL IJ A L L .
U Banjaluci, Bjelini, Brčkom,
Mostaru 1 Donjoj Tuzli. - - -
IQ P IlQ T A V r u ■
haću, Derventl, Gradiški,
IO r UO I n i L . Goraždu, Lijevnu,Ljubuškom
Sanskom Mostu, Bos. Novom, Samcu, Stoeu,
Travniku, Treblnju, Tišegradu i Zvornikn. - -
Zastupstva po svoj Bosni i Hercegovini.
Preporučuje se za sve bankarske i poslove sa
robom, koje izvršuje pod najpovoljnijim uslovima.
„Glavno zastupstvo za Bosnu i Hercegovinu PRVOGA AUSTRIJSKOGA OPĆEOA DRUŠTVA ZA O Sld
NEZGODA" koje prima osiguranje svake vrsti protiv nezgodama pojedinca radenika, društva it.d. — protiv zakonite dužnosti
_
■ vodovodnih
j - . . .. ... šteta; - la d a lje
p ’ osiguranja
'
* djece
"
jamstva,
protiv provalne kragje,
e prima
protiv nezgoda sa povratkom premije.
�T E L E F O N B R O J 13*.
T E L E F O N B R P J 124.
♦ ISLAMSKA DIONIČKA <§>
ŠTAMPARIJA (TISKARA)
(U VLASTITOJ ZGRADI).
SARAJEVO.
---- i ] --------------------------------- ^
COSflK CAREVE I ISEVIĆfl (1L.
<-----------------------------------U
P R IM A N A IZ R A D B U :
pozive, oglase, programe, predatnice. trgo
vačke objave, listovne papire i koverte, trg.
knjige, 'račune, okružnice, memorandume,
dopisnice k;o i sve trgovačke tiskanice,
godišnja izvješća i bilance za ucirug -, šte
dionice i banke, nadalje diplome za adrese,
posjetnice i karle prigodnice, nadalje pre
uzima štampanje ilustrovanih listova, bro
šura, knjiga, časopisa, kao i sve ostale u
štamparsku struku zasjecajuće radnje i t. d.
Snabdjevena je n a j m o d e r n i j i m slovima, šarama i
m a š in a m a (strojevima).
Narudžbe iz mjesta i sa sirane obavlja u najkraćem
vremenu. =
Cijene umjerene. =
Ukusna izradba.
Knjigovežnice :: Stereotipija
\'-:iY ---- - - -
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama
Description
An account of the resource
Glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama (1907-1914; 1921-1922; 1924-1941) Vlasnik Glasila je Društvo Gajret. Urednik je bio Osman Gjikić. Urednici se mijenjaju tokom godina. Od br. 4 (1912) Murad Sarić; od br. 5/6 (1912) Avdo Sumbul; od br. 1 (1921) Šukrija Kurtović od br. 1 (1924) A. Hifzi Bjelevac; od br. 15 (1924) Hamid Kukić; od br. 21 (1927) Hamzo Humo; od br. 4 (1931) Hamid Kukić. U početku je izlazio jednom mjesečno (5. dan svakog mjeseca). Nije izlazio 1915-1920. i 1923. godine. Časopis je naizmjenično štampan ćirilicom, latinicom i na turskom jeziku (arebicom). Podnaslov se također mijenja. Od 1911. List za društvene poslove i za narodno prosvećivanje; od 1921. Organ Društva "Gajret". Kulturno-beletristički časopis; od 1922. Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1924. Glasilo Gajret, kasnije List Gajreta, društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana; od 1933. Glasnik kulturno prosvetnog društva "Gajreta".
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Sarajevo : [Društvo Gajret], 1907-1941
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1907-1941
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
32 cm
Language
A language of the resource
bosanski, srpski
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 1840-1023 (Print)
ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija)
Rights
Information about rights held in and over the resource
<a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a>
Subject
The topic of the resource
društvo, kultura
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
vlasnik Društvo Gajret
Drugi autori
Organ "Gajreta", društva za kulturno i ekonomsko podizanje muslimana
Source
A related resource from which the described resource is derived
NUB BiH
Type
The nature or genre of the resource
časopis
NUBBiH MetaData
NUB Element Sets Description
COBISS-ID
COBISS-ID
<a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/27065862">27065862</a>
Text
A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Gajret : glasilo "Gajreta", društva za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama 1914
Description
An account of the resource
Br. 1-5
Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR).
Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download
Source
A related resource from which the described resource is derived
NUBBiH
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1914
Rights
Information about rights held in and over the resource
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
ISSN 1840-1023 (Print)
ISSN 2566-4093 (Digitalna reprodukcija)
NUBBiH MetaData
NUB Element Sets Description
COBISS-ID
COBISS-ID
27065862
IIIF Item Metadata
UUID
ceeb73d5-9035-4376-9d9a-7537234f2996