https://kolekcije.nub.ba/files/original/ccd394c2f8e54c656dd99cc133a3198b.pdf 80ccd1d8fa9aff5c8f65083fa00187e9 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/85fd4f1f32d5e7f3dd59f520740b275c.pdf fbc145f770d6cbb2695d8b4b39ad9ffc PDF Text Text Safkit Imj li. Jtalntfif, Хгсшпјае. B r o j 7. Na dalekom iztoku U Aziji se - odnošaji гек bi sve više ZHinrSuju, te se gdje gdje već sada' n a g l a s u j i d a bi se m ogli raz­ m rsiti'tek žesi ’kim sukobom, на koji da iz m išlja ju i Englezka i Rusija. Radi j e o tomu, k jja da od tih dvi­ ju takuiica zagcspoduje u iztočnoj A ziji. D avn a je osnova Rusije, da pod svoj okvir skuči i Indiju, dočim i u K in i neumorno radi da ju podloži svojim- interesima. D osada su naši čitatelji’ m o£li vidjeti u našem li­ stu, kako se Rusija napreže, da za se i s maloazijske strane pa kroz Crve• n& Муге -otvori puteve na Indiju. Ona osbiljiio 'već misli na to, da na Crvenomi Moru zaposjedne koju luku, pak se stogiv •*. otimlje o mali sultanat Raheitu. I u Italiji je glas o tomu uzbudio dubove, te se je neugodno dojm ilo, što Rusija traži tu točku kao jamstvo' ’za~s\ oju abesinsku i iztočiioazijatsku politiku. N e da se poreći, da Englezi doživljuju poraze, kako se je to pokazalo, kad se je radilo o perzijskomu zajm u, koje je pitanje Rusija posvema izcrpila u svoju ko­ rist. izigrav Englezku. U samoj Per­ ziji Rusija radi uporno,- da proširi svoju državnu vjeru i tim predobije pučanstvo za svoju politiku. Boreć se proti englezkom uplivu u Perziji, R u ­ sija je već na rišćanstvo okrenula petnaest hiljada Siro-Kaldejaca, kojih u sve ima u Perziji 3 0 0 .0 0 0 duša. Rusija upotrebljuje sva sredstva, da Svadili se vrebei o tndje proso. Pripovieda I v a n К Л гч-itS Liep je jesenski dan. Toma Grgić po­ tjerao svoja dva vola na pašu, da ih nahra­ ni. On ih hrani za prodaju. Kupio ih je pro­ ljetos za 80 forinti negdje u Krajini. Sad, kad ih uhrani, uzet će 80 forinti, ako ne što više. Na njima j f obradio ono ljetine, pa kud će više. 60 će forinti zavezati u krpu pa reći ženi: — Na, ženo, pa ovo ostavi u škrinju. Na proljeće ćemo opet iz toga kupiti dva voka, a sa ovim, što mi preostaje, idem platiti porez. Tako je Toma obično radio kroz pet šest godina i dohro je, Bogu hvala, izlazio, viškom je plaćao porez, glavnicom kupovao nove volove, a ljetinom se prehranjivao, te ako i nije živio, što se veli, kao mali kralj ali je ipak vezao lik za*oputu poput ostalih njegovih susjeda. Toma Grgić bio je čovjek miruićina. On nije ni muhi zla mislio. U nepošteno djelo, Hože sačuvaj, da hi on ugazio pa bi­ U Mostaru, 17. kolovoza 1898. i ove predobije ža rišćanstvo, i s to­ ga šalje u Perziju svoje misionare, koji rade medju nestorijancima. Rus­ ki misionari izdaju proglase na ruski narod, da ih novčano pomogne, jer da oni rade u korist ruske politike i proti osnovama „drugih neprijatelj­ sk ih " vlasti. I u samoj Indiji Rusija ima svoje ljude, koji imadu zadaću, da u plemenima stvaraju simpatije prama Rusiji. G o d . I. ljezničke pruge ne smiju nikada za­ ložiti, te da se izključi svaka strana kontrola. Tim e se E nglezim a oduzimlje jedino jam stvo, koje im je kinez­ ka vlada m ogla dati, naime da dobi­ ju željeznicu u svoje ruke. S toga težko da i bude prim ljen taj ugovor. Osim te pruge gradi se i druga, i to Peking - Hankau, za koju izdaje novac rusko-kinezka banka. U usta­ novama za tu željeznicu stoji takodjer stavka, da u slučaju kakvih sporova radi te željeznice odlučuje pekinžki zastupnik one države, koja ima naj­ više flnancijalnih interesa u toj želje­ znici. A to je pak sama Rusija, koja daje novac za gradnju. U Englezkoj se taj udarac bolno osjeća, tim više, što ta željeznica prolazi kroz n ajvaž­ niji kraj Jangce-doline, gdje je upra­ vo središte englezkih interesa. T a j ugovor izmedju Rusije i K ine dodu­ še još nije gotov, pak englezka diр4штгасГја ,< i latili i. .bi' ц.ч osujeti. N u rusko-englezki spor najbolje sada izbija na površinu u K in i. Tu se radi o izgradnji željezničke pru­ ge Šanhaikvan - Ninčvang, koju je K ina pripustila, da se radi. E n gle­ zi hoće, da svojim novcem grade tu prugu, proti čemu š'a diže R u ­ sija, jer vidi, da bi tim bio jači englezki upliv u K in i. U tomu su oti­ manju Englezi bili nadmudre;: . te je radi toga bilo velika razgovora 'Шdonskoin saboru, gdje se je opozicija ružila na T h » d r . ■ kako i.Tj zna. M m ogla očuvati englezke interese, upliv Svakako u dalekom iztoku poi ugled u Kini. Iz Pekinga javljaju , čim lje po malo vreti. U E nglezkoj da kinezka vlada1 doduše nije englezvlada velika trzavic.. radi toga, pak kim bankama u Hongkongu i Manga­ se ogleduju, ne bi li na vrieme m o­ ju oduzela dozvolu, da grade željez­ gli naći saveznika. Iz Pariza ja v ljaju , nice, niti li je to povjerila rusko-kida je R usija s Francezkom i radi nezkoj banki, ali je ipak u naknadni kinezkoga pitanja učinila neke spo­ ugovor o dozvoli za izgradnju željez­ razume. nice s englezkom bankom uvrstila sve zahtjevne točke, što ih je Rusija po­ Sad je samo očekivati, kakva stavila. A Rusija zahtieva, da se enće se viša pitanja i zapleti roditi iz glezkomu kapitalu ne dozvoli, da ra­ željezničkoga pitanja u K in i. T o bi di u sjevernoj Kini i nju izcrpljuje. U mogao biti veliki sukob izmedju englez­ glavnom u Rusija traži, da se te že­ ke i ruske moći. lo to: laž ili kradja ili psovka. Sve je to on smatrao smrtnim griehom i izguhljenjem du­ še, za koju hi on sve na svietu pregorio. — O Toma, derem ti - --------------- , što si pustio volove u moju livadu!? Toma se skoči kao izvan sebe na ovaj po­ vik i kad pogleda, vidje, gdje zbilja njego­ va dva vola šišaju livadu njegova stričevića Marka. Odmah ti on skoči, da ih brže bolje iztjera, uhvati i sveže na ono mjesto, gdje su obično plandovali, ali mu u to stričević dovikuje: Tjerao Toma Grgić svoja dva vola u Zabrđje. On će ih tu dobro napasti, da bu­ du kao napuhane mješine, a onda s njima kući i opet od kuće u Zabrdje. U Zabrđju imao je Toma komadić li­ vade i njivicu. U njivici je neprestano ko­ — Tudje si ih utjerao, lopove jedan! pao i plievio, a u livadi kosio i kupio. To Tako ti činiš svake godine, pa ja uviek mu je bio sav ljetni posao. Dok je Toma to radio volovi su bili manje ukosim nego ti i ako su nam livade svezani pod vrbama, da ih sunce ne prože- jednake. že i da sladje u hladu pojedu breme trave, — Bog s tobom! — odvraćao Toma. što bi im on po medjama načupao. Kad su ■ To ini nije nikad ni na pameti. Volovi se volovi bivali siti, onda bi se u hladu iz^ui-" odtrgli, dok sam ja spavao, pa eto upali ča­ lili, pa obadovi i muhe niesu ih mogli u skom: šta su ti štete učinili, ja ću ti, brate, travi opaziti, te su bolje mirovali. platiti ili ticay*fc"■* Bila je nedjelja, a Toma je s volovi­ ma ležao u Zabrđju. Volovi su bili siti, pa su plandovali. Njega je nekako obladao driom i samoća, pa ga nekako san prevario i on ti zaspao. Nije tako spavao ni po sata a na jedan put ču kroza san: — laffzoš kao pas! Ti si ih stjerao, pa si. se samo onako pričinio, da spavaš. — Niesam, sami odtrgli. vjeruj mi, već su se baš - Kaži ti to svome ćaći, — odvratio Marko. �Strana 2. ,,° SVI cezkoj vladi, što je učinila liepe usluge ćaju, da se macedonski spor rieši, ali po­ što Bugarska n ije h tje la da iznese ratnu Španjolskoj. G rčk a. Posjetu bugarskoga kneza i osnovu, vrieme je prolazilo, rat grćko-turski rumunjskoga kralja na petrogradskom dvo­ bukne, a Srbija i Bugarska ni da se ma­ Iz m j e s t a i o k o lic e ru daju u političkim krugovima u balkan­ knu, kada ih je Grčka najviše trebala. To G lavna kon stituiraj г.еа sku p­ skim državicama neku političku važnost, a ne­ iznosi Mauromichalis na javu, a da to u cari­ ma razloga baš, da se tim posjetima pod­ gradskom dvoru u pogledu na Bugarsku ne ština. U nedjelju, dne 14. kolovoza, bila meće kakovo veće političko značenje. Da će baš povoljno djelovati, razumije se. Onda je glavna konstituirajuća skupština „Hrvat­ je bugarski knez onako toplo odgovorio na Mauromichalis u svom članku prelazi na ske dioničke tiskarae“. Skupština se je obnazdravicu ruskog cara, sasma je pojmljivo, uzroke grčko-turskog rata te veli: Kada đržavala u Bratovštinskom domu, a otvorila kad je on sam rekao, da je on već tada za­ jednom budu poznate tajne ovog rata, do­ se je u 9 sati izjutra. Od strane oblasti pri­ padu okrenuo ledja, kada je dao da mu sin znati će se senzacionalnih stvari. Ministarstvo sustvovao joj je g. gradsko kotarski predstoj­ nik barun Klimburg. Na skupštinu, je došao Boris predje na rišćanstvo. A bivši grčki je, veli, unapried bilo osvjedočeno, da će Gr­ ministar i i a u ro ni i c h a 1is, koji je pod čka biti poražena, ali nije moglo izabirati. veliki broj dioničara, kojih je bilo i izvan Delyannisom kao ministar unutrašnjih po­ Uatriotična dužnost nalagala mu je žrtvu, Mostara. Nakon što se je ustanovilo, da je slova najviše doprinio, da je buknuo nesret­ da ostane uz sve napadaje, jer bi bila bu­ skupština ргаша trgovačkom zakonu dovoljno ni rat medju Grčkom i Turskom, u franknula revolucija u Grčkoj, koja bi stavila posjećena, te da je bio zastupan dovoljan cezkom listu „Gaulois" piše, da se je po­ u pogibelj vladu, državu i dinastiju. Dakle dio temeljne dioničke glavnice, skupština sjetom kneza Ferdinanda u Petrogradu Bu­ kabinet Delyanisov, veli Mauromichalis, mo­ je bila proglašena spoKobjiom, da može stva­ garska konačno povratila u obseg ruske vla­ rao je prihvatiti rat, da zemlja ne pane u rati zaključke. Po tomu se jepreduio izkaz sti, te da je knez Ferdinand u Petrogradu najveću nesreću. Osim toga, veli dalje gr­ o podpisanim dionicama, iz ćesa se. je uvinašao način za buduću bugarsku politiku. dilo, da je temelj ла glavnica osigurana. čki ministar, rat je bio nuždan, da se jednom I glede posjeta rumunjskoga kralja iztiče sli­ balkanskim državicama otvore oči, kako je od Razpačano je do onda 473 dionice, ža koje čno. Tako iztiče osobito, da je kralj Karol, prieke nužde njihov savez proti Turskoj. su položene i jamčevne uplate, dočim se\ dok su se rumunjske novine tužile na Tursku, za 27 ostalih prijavilo 80 natjecatelja. Po Svaka od ovih državica bi podlegla Turskoj, poveo u Petrograd sobom baš one genera­ ali kad bi Grci, Šumađinci, Crnogorci i Bu­ tom se je čitao nacrt dioničkih pravila, koja le i častnike, koji su s Rusima 1877./78 ra­ gari zajedno udarili na Tursku, bila bi Tur­ su se u cielosti primila uz neke male iz­ tovali na Tursku te vidi u tom činu odraz ska sve o sve potučena, a onda bi se bal­ mjene. Izmedju ostalog* primilo se jedno­ rusko - rnmunjsko - bugarskoga saveza proti kanske državice mogle medju sobom ,,lieglasno, da se dionička glušnica može po­ Turskoj, što ne stoji, jer, kad je već kralj po­ po nagoditi- ako ne u svemu, ono bar glede visiti na 2000 dionica po 25 for., dakle na šao u pohode ruskom caru, sasma je narav­ vojničtva. Onda Mauromichalis ponosno iztiče, 50.000 for., umjesto kako se je dosada mi­ no, da je u svoju pratnju odabrao one li­ kako se je šačica grčke vojske usudila mjeriti slilo daše može povisiti na samih AW>0 diočnosti, koje uživaju kod Rusa osobite sim­ sa mnogo moćnijom i «1vježban ij om turskom 1 nica, od kojih je za sada raspisano bilo patije kao bojni drugovi. Ali zanimivije i vojskom, pa maka 500 dionica. Tada je stvoren zaključak o >orazum. stvarnije je, što Mauromichalis iznosi o pre­ konstituiranju družtva, te se obavio izbor Izjave hivšeg grča -g ministra glede govorima medju Bugarskom, Srbijom i Gr­ ravnateljstva i nadzornoga vieća. Skupština balkanskog saveza prouzrokovati će, da će čkom prije rata. Sam priznaje, da tim pre­ je izrazila svoje priznanje utemeljiteljnom Turska još više vojsku pojačati. koračuje polje državnih tajna, a s tim naj­ odboru za njegov dosadanji rad, koji je manje čini usluge Bugarskoj, koja stoji pod okrunjen tako sjajnim uspjesima. Š p a n jM .i z n e r i k a . Mir izsuverenstvom sultanovim. Ti pregovori ti­ Još preostaje samo prepis zapisnika medju Španjolske i Amerike je uglavjen i cali su se r a z d io b e M a c e d o n i j e i z a ­ glavne konstituirajuće skupštine s primlje­ zapisnik o sklopi ji.uu miru podpisan. Izpred je d n i č k o g p o s tu p k a p r o t i T u r s k o j . nim pravilima poslati zemaljskoj vladi, na Španjolske pođpisao se je francezki posla­ Prije rata dakle, pripovieda Mauromichalis, što će onda uzsliediti konačna potvrda kao i potakla je tu stvar Bugarska te poslala svog nik u VVashingtonu Cambon. U ugovoru o protokoUranje „Hrvatske dioničke tiskarne". poslanika u Atenu, da uglavi sporazum s mira ove su ustanove: I ' Španjolska se odriče gospodstva nad Kubom, 2) Portoriko i dru­ Na u važe n je. Ovaj broj „Osvita" Grcima u macedonskom pitanju. Delyanis je pristao u načelu na tu ideju, ali je mo­ gi španjolski autilski i ladronski otoci od­ iznimno izlazi na pola arka i to s toga, što lio, da mu s bugarske strane predloži osnovu o stupaju se Americi; 3) Savezne Države za­ uz druge poslove slagari nisu mogli raditi razdiobi i ratu. Malo zatim pokušali su i iz držati će grad, zaliev i luku Manilu za u ponedjeljak radi blagdana. Cienjene prija­ Biograda da se dodje do sporazuma u ma­ vrieme, dok se ne svrše razprave, u kojima telje i predplatnike umoljavamo, da to iz­ cedonskom pitanju. Grčka se je mogla i sa će se takodjev odlučiti, što će biti s Filipi­ vole uzeti na znanje, kao i to, da će se ta nima; 4) Kuba, Portoriko i drugi antilski manjkavost obilato naknaditi. Bugarskom i Srbijom nagoditi, ali Bugar­ — Uza sve nastojanje, da se odpravska i Srbija nisu se mogle nikako složiti i otoci moraju se odmah izprazniti, a za deset ničtvo lista što prije i što bolje uredi, s pretako se ta stvar otegnuta. Grčkoj je laska­ dana imadu se imenovati povjerenici, koji lo, što se i Srbija i Bugarska na nju obra-*i će se kroz 80 dana sastati u Havani i San mnogih strana čujemo tužbe, da naš list Juanu de Portoriko, da utanače, kako Špa­ redovito ne dobivaju, odnosno da ga mnogi njolska ima izići odtuda; 5) Savezne Drža­ u obće ni nisu primili. Ne ćemo na nikoga Ćuvši Toma, kako ga prava potvara, ve i Španjolska izabrat će samo po jiet po­ radi toga obarati krivnju, ali molimo sve pa da mu još ni otcu u grobu ne da mira, vjerenika za razprave o ugovoru za mir. Te prijatelje, da nam odmah jave svaku neu­ razljuti se, pa kao za inad reče: rednost u dostavljanju lista, kao i to, da nam — E pa, eto jesam, šta ćeš sad!? razprave imadu najdulje 1. listopada početi u Parizu. Odmah čim se zapisnik podpiše, pošalju točne adrese. Neka uvaže, da su Ako ti je krivo, a ti me tuži. moraju se neprijateljstva obustaviti. 0 tomu velike potežkoće, barem u početku, skopča­ - E, kad jesi, stani! — učini Marko imadu obe vlade izviestiti svoje.vojske na ne s odpremanjem lista i prama tomu neka pa poteče za Tomom kolcem. kopnu i vodi. nas izvinu. Dok se uredi ravnateljstvo t.isToma se dade u bieg k plotu, da i Sa obe se je strane odmah učinilo, da karne, izabrano na glavnoj skupštini, onda on sebi izvuče kolac, ali ga dotle Marko će biti bolje i s odpremom lista. sustiže, pa klap! — iza vrata i Toma ti se neprijateljstva prestanu. Napose je to dobro došlo obsjednutom stanovničtvu u Manili pruži po livadi, koliki je dug i širok. K ob an slu čaj. Javljaju nam odav­ koje je već počelo bilo trpiti zadnje muke le o ovom nesretnom slučaju, što se je de­ Istoga dana pred večer išao Marko napose radi oskudice hrane. sio u nedjelju u jutro 14. o. mj.: Hasan P o litič k i p r e g le d Grgić kroz selo pokunjen. Ljudi, koji su ga tako žalostila sretali, pitali su: šta mu je, a on je odgovarao, da je ubio svog stričevića Tomu u Zabrdju. Uzalud su ga pitali: kako i za što. on im nije htio dalje pripoviedati. Kad je ubojica Marko došao kući, obu­ kao je svoje svetčano odielo i izišao iz ku­ će. Zalud ga je majka pitala: Kamo ćeš Marko? - - mi joj ne htjede pripoviedati(Svršit će se.) Odmah čim su američki državni tajnik Day i franceski poslanik Cambon podpisali zapisnik o miru, predsjednik Mac Kinley izrazio je zahvalu francczkoj vladi, što je olakšala i pripomogla, da se Savezne Dr­ žave i Španjolska približe i tim prijo zavr­ še rat. Predsjednik je još rekao, da je sre­ tan, što će razprave n konačnom mira biti baš u Parizu. 1 španjolska je vlada naložila svomu poslaniku u Parizu, da zahvali fran- Mačkić od 50 godina, došao da posjeti svo­ ju vrlo bolestnu rodjakinju Zejnu Kalajdžića, rodjenu Gjozlić, ženu Bećira Kalajdžića, pa tek što je stupio na vrata i čuo, da je Zejna umrla, srušio se i na mjestu ostao mrtav. Udarila ga kap. llahmetli Hasan Mačkić bio je vrlo dobar i ljubezan sa svakim, pak se je njegova nesretna smrt svega gradjanstva vrlo kosnula i svak ga žali. �, O S Broj 7. ■Bosna, i Hercegovina. V I Strana 3. T e č a j p a p ir a i m je n ic a V e lik a bura. Javljaju nam iz Drežnice 13. o. mj. da tamo bjesni silna bura, tako, te stabla iz zemlje kida. Bura je naniela velike štete ljetini, a osobito kukuru­ zima, koje je sve polomila i povaljala. na javnoj bursi u Beču dne 12. kolovoza 1898. жтНјвклј vriednoKti. Jedinstveni državni dug u Jedinstveni državni dug u Austrijska renta u z l a t u ................. 121-65 Austrijska renta u krunama 4% • • 101-20 Ugarska renta u zlatu 4 % ................. 120-75 Ugarska renta u krunama 4°/0 . . . 08-60 Dionice austro-ugarske banke . 9 06 Veresijske diouice.............................. 360-40 London v i s t a .................................. 120-05 Njemačke đrž. banku, za 100 m. nj. drž. vr. 58-821/, Komadi od 20 maraka................... 11-75 Komadi od 20 franaka................... 9-521/, Italijanske banknote.......................... 45-25 Dukati obrubom .............................. 5-63 B ies u govedim a. Javljaju nam iz Počelja od Jasenjana, daje tamo udario bies u goveda, pa je već dvoje crknulo, a mnogo ih obolilo. , G ovedja bolest je, kako nam iz Bukovice 13. o. mj. javljaju, tamo sada prestala. Jedna je kobila crknula, ali nije od kakve bolesti, nego naprasno. „Hrvatska dionička tiskarna11 I ifl n j Ln n j U ! r ij Lf| pJ Lfi jn lL ri П-И-П pJ Ln Ivan P. M iliće vić papiru na velikoj Tepi i v i o s t ..n - , na velikoj Tepi.101-80 sreliru . Iz\ x če 3 n .i l c r o j a č preporučuje se slavnom o b ć i l i s t v i l , č in o v n ič tv u 1Г i v o jn ič tv u I /J t A D A n a j solidn i j a i n a jje ftin ija . [Д1ј1[^Е пг Д јјпг^ п Ш д "CL lvdIOSta.r"CL- Do malo će se otvori ti HR VA TS KA D I O I I Č K ' . H S K K R N A ХЈ M O S T A R U P od h u m b ro j 7. UREDJENA OBAVLJA SVE po najno­ vijim zahtjevima, od najjednoeta* nijih do najfinijih rad­ nja, Koje za8iecajuu providjena sa naj­ novijim PISM ENIM A s - = ■DIONIČKU TISKARNA U M OSTARU . j«“<1 i ii i i najnovijim STROJEVIMA ( i s U n i 's k i z a v o d tiskarsku strnkn, počam od najobični­ jih posjetnica pa do najvećih IK IIlln i. ii H o s iiii i II „ H r v a t s k a c L I o ia lč ls a , t ls h r a .ra / '4, p r e p o r u č a s e d r la v n im , c r k v e n im i v o jn ič k im u r e d im a , o b ć in a m a , o d v je t n ic im a , d r u ž t v im a , 51 t r g o v c im a i d .r 'a .g 'I n c L p o je d .in c I n n .a . z a оТса,тг-и. s i r i l a p o t r e b n i h . 5 Ino . t i s k a n - l c a , . г U 5\ НЈ 5 Z MW Izrada solidna, točna i brza - » Bratska dionička tiskari n vlastitoj nakladi izdaje jedino H R V A T S K O G L A S I L O za Bosnu i Hercegovinu LIST ZA m iT I K U , TOUKU I ZABAVU. Kuverte i listovni papir sa tiskanom firmom ukusno i jeftino. .101-55 u B eču L rirdL n| ч Ј 1 г|rdlnp JL n p JL n rvlL rjp dffi �A sb „О S V I T “ 156/1898 «жжжжж>о*|ј|Ј||||]|||11||||IIIIlllllllllll „СЕ0ДТ1Д« Prodajem ! ije d n u k u ću « osiguravajuća zadruga u Zagrebu. u b o s . D u b ic i, kraj glavnoga trga, na jedan kat iz ft ft "drvetasu 3 sobe, 1 k ire ljo m i pod- ft ft rum om za marvu, te uz istu 2 baš- ft ft če do 3 dunurna; u selu A ginci, 6 kilometara od ! D u bice, kraj glavne ceste D u bica Priedor, 1000 dunuma beglučke zemlje sa jednom prizemnom kućom i ! kuruzhanom i 13 kmetovskih selišta, ko[ ja obuhvaćaju 1000 dun. dobre razne žemlje; a Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za X X ft selo T u k lju čani, sabat ' od D ubice, 175 dun. beglučke zemlje i 5 kmetovskih selišta su 600 dun. vrlo * dobre zemlje. Ovo imanje nosi dobar godišnji prihod. Tko želi kupiti, neka se na mene vlastnika obrati. 0 X X л ШN T U te m e lje n a g o d . 1884. "M H sa poflpiino uplaćenom jameeviiom glavnicom. OSIGURANJE J j ' J s g r a d a , p lo d in a , sto k e i g o s p o d a r s k ih Sa malom žrtvicom od tri do sp r a /а . V četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od B o s . D u b ic a . požara. 0 0 Bahtaga Tabaković ft posjednik. >0000000000о O va domaća nog J ооО ' zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. g lav­ grada Zagreba. U .nvana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z em lji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke, čisti dobitak ove zadruge ima služiti javn im svrham cieloga hrvatskoga, naroda i glavn oga mu grada Zagreba. O vaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. I TISKANICE ZA PONUDE i* V. ■nugu ме doliili ко<1 Nvili povjcrenikn ove zadruge i d Qn <D "i 1P •b > 5 z < z о 3е * o d ф > — > Q) К _ o A C = • .2 □ c ■ h— G O - ш 0 &н сб > . d SLh 0) - —a Z r i n j s k i t r g b r . 18, U w \ilaz iz Berisla-^ićeTr© -ulice Tor. 2, X. 1сат. (A (1) ■н (1) £ Ч) - G w C— <D —- i r 'г d > c (б 1 s 3 - = 1 = Л * Z * i •p 0Q u R M M TELJSTIM U ZAGREBU rt (б 2 н (П N Narodno glasbeno gjmčko družtre -HRVOJEдГ i r t> (d i 0 T R A Z I S l< : za narodno glasbeno-pjevačko družtvo ,,HRYOJE“ u Mostaru S B o i s o - v o E J i i Ovim se pozivlju svi oni, koji reflektiraju na takovo mjesto, da iz­ vole učiniti svoje ponude, priklopiv ujedno svoje svjedočbe osposobljenja i druge potrebne izprave, te da u> sve odpreme na podpisanoga najdulje do konca kolovoza. Osobito se zahtieva, da natjecatelji moraju biti podpuno vješti po­ učavanju i ravnanju p jev a čk o g a sbora. te ravnanju g lu m lje n ja , a uz to je nuždno, da znSdu i orgu ljan jo. M A R T IN Ć U L E , ц i p r e d s U c c ln ik . li U M O S T A R U , 4. k o lovoza ISDN. Tiskom „Osvita" u Mostaru. Odgovorni urednik: Ivan A. Milićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/294b9340d6e0e7434207e4d5b165ad0a.pdf fe0b0644c5a25b8a6d934442e87df94e PDF Text Text , , 0 « v i t “ izlazi svali* s,-ie.de i O g l u š i se primaju i Šalju 11a upravu vOmitaa. 7м prostor od petitreilka plaća se 8 nove., kod svake dalnje uvrethe 4 novč. Kraiska pristojbaza sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novč. subote. Pi-pdplatii za vanjske na godinu 8 for., nft poift godine 4 for., na tri mjeseca 2 for; za inozemstvo cieua na godinu lOt'or. 60 nč; za Mostar na godinu 7 for. 20 ng na pola godine 3 for. 60 nč., na 8 mj*. seca 1 for. 80 nč. Pojedini broj nOsvitaa stoji 8novč., stari brojevi po 15 novč. Za priposlann pisma i zahva­ le plaća se posebno. Kukopisi se ne vraćaju, ne plaćeni se listovi ne primaju. Uredništvo, uprava, odpravničtvo i . . . Hrvatskoga jezika iuin Može da spoji tiskama u Podhumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Su/ret !>nj И. Baiagif, Хееемпјас. B ro j 8. U Mostaru, 20. kolovoza 1898. U m o n a r h iji Od godine 1867. hebsburžka se je monarhija uredila dualistički, tojest raz­ dvojila na dvie pole, austrijsku i ugarsko-hrvatsku. Te su se dvie pole na­ godile tako, da se svaka za se napo­ se vlada, a da im zajednički budnu izvanjski poslovi, financije i vojska. Još se je utanačilo, daše troškovi za te zajedničke poslove podmiruju pri­ hodima od carine, a manjak da upla­ ćuju austrijska polovina sa 70 posto­ taka, druga pako polovina sa 30 po­ stotaka. Taj ugovor ima vriediti za deset godina, te se tada može obno­ viti i promieniti. Osim toga se je sporazumilo i glede državnoga duga, što se ne ima mienjati. Ovo je sada po treći put, što se obnovljuje ta nagodba izmedju obiju monarhijskih polovina. Prvi put se je ta nagodba obnavljala 1878. uz veo­ ma živahne razprave, a deset godina kasnije pregovaralo se je više od go­ dine dana, dok se napokon nije utanačila nagodba, koja je vriedila na novih de­ set godina. Ta je nagodba iztekla kon­ cem prošle godine, te bi po običaju već imala biti ugovorena nova. Ali kao i prije, tako i ovaj put — pak i više — ta obnova nagodbe zadaje velike muke i potežkoće. Ona je uzvi­ Svadili se vreboi o tudje proso. Pripovieila I v a n 14.1a r il^ . •(Svršetak.) Mati mu je mišljela, da Marko zaista ode u ašikovanje kao što je obično svake n edjelje išao. Išao Marko odjeven kao cviet kroz selo. Marko je preda se gledao, jer ga je savjest pekla, gdje počini ubojstvo, a ni za što. Ubi za jednu rieč svoga stričevića T o ­ mu, pa uze njegov grieh na svoju dušu. A što je još gore: ostade iza Tom e udovica sa troje sirotčadi. I ako je lopovsko djelo počinio, opet mu se nametalo pitanje: Tko će sad prehraniti one sirotice? Ovo je znak, da Marko nije imao po­ kvareno srce kao drugi lopovi, i da nije imao zlu namjeru. — Ma da sam uprav imao za što, — govorio u sebi Marko, — već ni za što. Upal1 mu volovi u moju livadu, pa eto po nesreći opasli recimo po bremena siena i ništa v i­ še. A da je moja livada, ni po muke, već spahinska. Kad se odbije, što su pojeli car­ skog i spahinskog, onda skoro moga nema ni šaka. Eto nesretan slučaj, oprosti mi, B o ­ že! Moram se prijaviti. Idući Marko kroz selo, dospio je blizu kneževe kuće. On taman sprem kneževom G o d . I. tlala sve dubove u monarhiji, te se danas, dok ovo pišemo, u javnosti baš najmanje znade, kako će se taj inad i ta trzavica svršiti. Dualizmom od godine 1867. osi­ gurana je premoć Niemaca i Magjara u monarhiji nad drugim narodima, koji se tim ne nalaze zadovoljni, već traže i nastoje, da svi narodi u svim stvarima budnu jednakopravni a po tomu i zadovoljni, živući svojim vla­ stitim životom, te da onda svi složni rade za sjaj i slavu dinastije i mo­ narhije. Niemci i Magjari mimo svih drugih naroda pod moćnim žezlom vla­ dara iz Habsburžkoga doma imadu najviše interesa, da se uzdrži duali­ zam, koji im zajamčuje njihovu pre­ vlast u državi. ..Na onom nagodbenom zakonu od 1867.piše jedan Niemac ovih dana, svjetujući Magjare — ..temelji se ne samo gimpodarstveni odnošaj, već ujedno i današnja prevlast Magjara u Ugarskoj. U tomu -su zakonu j.imatv.* toj Л:- Jarefeoj pre­ vlasti, te bi svaki magjarski političar učinio izdajstvo prama svomu narodu, kad bi htio razkinuti one odredbe za­ kona, u kojemu sadanji magjarski na­ čin vladanja s magjarskom premoći ima najbolji oslon.“ Isto tako opet po­ ručuju Magjari Niemcima. Nu šta bi­ va? U Austriji ne će ništa da čuju o onakovoj nagodbi, kakova je do sa­ da bila. Tamo tvrde medju inim, da Ugarska premalo plača za zajedničke izdatke, pak da je to znala izrabiti i gospodarstveno se veoma osnažiti, dok je Austrija za to plaćala. Stoga traže, da se ugarski dio uplaćivanja za za­ jedničke izdatke poveća, što pak u Ugarskoj neće ni da čuju. K tomu je i u Austriji izbila na površinu u najvećoj m jeri. naroduostna borba, osobito u Češkoj, gdje č e ­ si za svoj jezik uzeše tražiti i dostoj­ nija prava, koja ga idu. Bečka vlada izdala je u tom smislu i naredbe, s kojima su se česi donekle bili i za­ dovoljili, ali Niemci o tomu ne će ni da znadu. Oni su se listom, bez razlike stranaka, digli proti svakomu praved­ nomu popuštanju, te povedoše naj­ žešću borbu proti bečkoj vladi, kojoj su onemugoćili da išta radi u beč­ kom parlamentu. Odtuda, iz toganarodnostnoga pitanja, nastali su svi ovi sa­ danji zapletaji i nejasni .odnošaji u Austriji, koji su osujetili i obnovu nagod­ be. Niemci hoće za se i nadalje takovo stanje, koje bi im na račun drugih na­ roda zajamčilo gospodstvo na sva vre­ mena. Nu to ne može biti u državi, u kojoj su toliki razni narodi, gdje i temeljni zakoni govore proti tome i gdje je i naravna nužda, da svaki narod kućom, kad oružnici pitaju kneza: — Kneže, šta ima novo u selu? — Nema ništa, — odvraćao knez, — i ako što ima ja do sada ne znam. — Ima, ima, — viknu Marko sa so­ kaka. — S taje to novo, M arko? — pita knez. — Bome ja ubio svog stričevića Tomu, pa sam pošao u varoš, da se prijavim. A kad vidjeh oružnike, gdje pitaju, šta ima novo, dodjoh, da njima kažem. — Ta niesi, ako si čovjek ! — zavapi knez blied kao krpa. — Eto rekoh, da jesam! Kad se Marko kući povratio, zatekao je Tominu kuću razkućenu, jer mu se žena, dok je on ležao, udala i djecu sa sobom odvela. N jegov otac Matan ne htjede ga kao ubojicu primiti pod svoj krov. On otidje k Tominici i obveza se, da će njezina najstarijeg sina odhraniti i zanat izučiti, ako mu pređa staru svoju kuću, da ima gdje glavu skloniti. Pol sata iza ovog razgovora, vodili su oružnici svezana Marka prama varošu. Ne htjedoše ga odmah povesti, dok ih zbilja ne uvjeri riečima, da je tako, jer mišljahu, da ih samo vara. Ležao Marko Grgić neko vrieme u iztražnom zatvoru, dok su Tomu izporili i u hladnu zemlju položili, a onda najstrag pukao sud i njega osudili pet godina u Z e ­ nicu. Kad su prošle četiri godine, vratio se Marko kući čitav i zdrav. Tamo se on liepo ponašao, pa mu godinu dana oprostili. Za ovo vrieme, dok je tamo boravio, naučio on čitati i pisati, a povrh toga naučio on još bačvarski zanat. Marko G rgić sad živi pošteno od svog zanata. Tomina je sina naučio poslu, te mu je sada desna ruka. On ga pazi, kao da mu je rodjeni sin. A nije nade, da će Marko ikad svoga i imati, jer ga djevojke sbog ubojstva izbjegavaju, pa on više na ženidbu i ne misli. Nadje se i danas po koji čovjek, pa ga upita: Što ono učini, Marko, po Bogu si mi brat? On svakome kaže, i ako nerado o ovoj stvari g o v o ri: — Ništa, budalaštinu! D a sam imao za što, ne bi mi ni pola muke bilo. Pravo su stari ljudi rekli: Svađili se vrebei o tu­ dje proso. Istinu je govorio ubojica svoga rodjaka, Marko Grgić. �Broj 8. Strana 2. ,0 bude jednako-pravan i obezbiedjen u svim svojim pravima i prilikama. Uslied takovih odnošaja u Au­ striji i strahovite borbe Niemaca, da se drugim narodima ništa ne da, što ili ide i po božjem zakonu i po nji­ hovim pravima, te bečka vlada pronadje shodnim zatvoriti parlamenat pak se po­ služiti državnim zakonom (§ 14.) koji ju u takvim slučajevima ovlašćuje, daodredjuje i vlada i bez parlamenta. Au­ strijska vlada hoće na taj način da produlji privremeno nagodbeno stanje (provizorij), pošto još nema nade ni iz daleka, da bi se zakon o produlje­ nju nagodbe mogao razpraviti u ca­ revinskom vieću, a mislilo se ta­ ko provesti i nagodbu bez parlamen­ ta. Nu Magjari toga neće: oni ne će nagodbe na temelju § 14. niti produ­ ljenja privremenog stanja, te su raz­ glasili, da će oni osnovati svoje vla­ stito carinsko područje. Razpravljalo se još i o tomu, da se sklopi po­ sebni trgovački ugovor izmedju jedne i druge polovice. Kako Njegovo Ve­ ličanstvo kralj sada boravi u lšlu, ta­ ko dolaze njemu na savjet ministri, kako zajednički tako i oni iz obe po­ le monarhije. Nama je poznato samo razpravljanje do 14. kolovoza, te se već i dotle vidilo, da su odnošaji na­ peti. Možda će se već skorih dana početi po malo bistriti i vedriti i uvi­ djeti na čemu se je. Dok takove krize vladaju u mo­ narhiji, ne možemo a da ne naglasi­ mo i naše stanovište. Državni zakoni i uredbe ne stvaraju se na sva vre­ mena. Dok se pokaže, da bi druga uredba bila bolja, odnosno da stara ne valja, onda se ona ima izmieniti i boljom nadomjestiti. Lako se može viđiti, što gdje ne valja. Po gotovo pak ne odgovaraju ona pravila, koja jednima daju viša prava, a drugima manja. Gdje su članovi zadruge za­ dovoljni i po tomu složni, tu pjeva svaki rad, tu nema nesporazumaka ni inada. I s državom je tako, a po goto­ vo s onakovom, koju sačinjavaju mno­ gi razni narodi. Interes je države sa­ me, da ti narodi budu zadovoljni, slož­ ni, a to biva onda, kada im je za­ jamčen razvoj i obstanak, a ne kada su Sin hercega Šeepana 1*0 narodnom pripoviedanj u H erceg Ahmed paša, kad je dini-islamom mušerref bio (prešao na islam), sultan mu dade gjejiš-kesir (mnogu vojsku), da gjihad učini (zavojšti) na Hercegovinu i da je osvoji. On podje da imtisal učini (izvrši, izpuni) carskoj iradi (zapoviedi) volju, al kad je bio na po puta, stigne mu ferinan, da se odmah natrag vrati, što on i učini. Došavši caru, muteagjib budno (začudi se) car i nainah ga opet gjnnderiše (pošalje). Nu i ovaj se put, kao i prvi, isto do­ godi. Njemu stigne opet ferman, da se od­ mah nazad vrati. I sbilja. on se vrati, na što cara veoma veliki hiddet uzme (razljuti se). V eć je sam sultan šubhelenisao (stao sumnjati) o njegovu sidiku (vjernosti). Ali sultan obnijeti (nakani), da ga opet i po treći put pošalje. Na to ga H erceg Ahmed paša zamoli za jedan šart (uvjet), a to je , da mu car S V I T ' podvrgnuti uplivu i gospodstvu dru­ gih naroda. U zajedničkoj kuci, p vlašću jednoga otca svi moraju im‘ . . jednaka prava i jednaku rieč. Io Je naravno, a sve drugo nenaravno i P° tomu netrajno. . . I hrvatski narod traži rieč takodjer i sada, u ovim prilikama. .°JC jedan porieklom i krvi, tako traži aa bude jedan i političkim, državnim ži­ votom. On to traži, jer je to njegovo pravo, jer je to njegova korist i sreća, jer je to interes prejasnoga vladara i habsburžke dinastije, interes monarhi­ je. Hrvatski narod interese dinastije istovjetuje sa svojim interesima, pa^. s toga i naglasuje, da je on neslom­ ljivi oslon već svojim položajem, svo­ jom vjernošću i odanošću prama svo­ mu vladaru. S toga i njegova rieč ima da se čuje i uvaži, a ta rieč tra­ ži, da bude ujedinjen u jedno tiek>, pak da — brinuć se za svoj ne­ zavisan razvoj pod moćnim žezlom svojih vladara - radi za što veću moć i slavu dinastije i monarhije. U tomu smislu imadu se rješa­ vati pitanja i tako će se odoliti svim protivštinama. Cam dan n Mostaru Kao svi narodi monarhije, tako je i hrvatski narod sinovskom odano­ šću i veseljem proslavio previšnji rodjendan svoga kralja, čini je i opet pokazao, kako je odan svomu posve­ ćenom vlndarij., s čijom je slavom i mo­ ći skopčana i slava i moč’ hrvatske otačbine i ciele monarhije. Napose se je po Bosni i Hercegovini prosla­ vio taj dan, tim više, što je ovo dvadeseti put, kako se previšnji rodjendan slavi u ovim pokrajinama i što je ovo proslava vladareva rodjendana u historičnoj jubilarnoj godini. Tim svima slaviteljima pridružio se i grad Mostar, izkazav svoju ra­ dost najljepšim načinom u zajedničkoj svetčanosti. l ’ i 'i l i r e m e Još tečajem popodneva u oči previšn jeg rodjendana Mostar se je stao kititi za­ stavama u znak radosti i veselja. Svidielosvojim muhurom (pečatom) muhurlejiše (uda­ ri, potvrdi) na parče (komadić) ćageta (pa­ pira), pa da po muhuru (pečetu) to ćage razpolovi i jedan nisf (polovicu) kod sebe oterči (zadrži), a drugi da njemu dade, pa dok god oni kod cara oterčeni nisf ne dodje u ruke njemu, da se ne vraća. I to bi. Ovi esrar (tajnu) kaže car svome najsadiknijemu (najvjernijemu) veziru, o kojem nije mogao ni u snu pomisliti, da je hajin (izdajica). Taj vezir vasitom (posredovanjem) neko sultanije najil bude (dobavi se) baš i onog nisfa od muhura, te ga zajedno sa ostalim hasudima (zloželiteljirna Ahmed pašinim) opremi Ahmed paši. Kad mu u putu stigne, on vidi, što je, i vrati se nazad. vi grada i čaršija bila je obasuta zastavama, ponajviše carskima i hrvatskima. Isto kao i na privatnim stanovima, zastave su se vijale i po raznim uredima vojničkima i zem alj­ skima. Svuda se je radilo velikom žurbom al i velikom poninjom, da bude što ljepše. Na koturaškom trkalištu radnici su radili ne­ umorno, samo da na vrieme svrše svoje p o­ trebne radnje za pučku svetčanost. U nao­ kolo izvješene zastave na okićenim direcima, a i u sredini je podignut visoki direk, uz koji će se penjati natjecatelji na sami dan proslave. Jedino, što je mutilo dobro razpoloženje, bilo je tmurno i naoblačeno nebo, te laka kiša, koja je po podne rominjala, al u ostalom ipak dobro došla za ljetinu. r t a z s s v jo t n g ru d a U sumračje zagruhaše topovi s Tabij e i u isti čas planuše vatre s Huma i Podveleži, zasjaše kuće, dućani i prozori po gra­ du kroz sto različnih boja. Kroz predvečerni mrak krasno su se izticale vatre s brda. a isto tako razsvietljene zgrade po gradu. Osobito su se izticale ukusno izvedene razsvjete na školi milosrdnih sestara, na dućanu Save i Stjepe Bilića, pak kod dućana Jarićevića i M ikanove ljekarne, kod Weissa, Kndpfelmachera, Oborine, mu­ hamedanske čitaonico, Žurawskoga i Vida Kvesića. Isto tako odlikovala se i filialka zemaljske banke, obćina, osnovna, i trgova­ čka škola. A li je najljepša razsvjeta bila kod Mujage Komadine, čija je velika kuća bila obasuta mnogobrojnim gorućim svjetilj­ kama, te je već i izdaleka upadala u oči i mamila k sebi m nogobrojno obćinstvo, koje je ujedno tu prisustvovalo i paljenju hašarija. I hotel Neretva bila je na pročelju liejm--‘ukrašena, gdje je — izpod kraljeve sli­ ke visila madjarska zastava, a sa strane jo j carska i još jedna. Na mnogim kućama i dučanskim izlozima bile su izvješene kra­ ljeve slike sa odnosnim izpisima, koji su se č i­ tali na svjetlo.IV a N e r e t v i Glavne ulice grada bile su prepune obćinstva, koje se je miešalo i motalo, da vidi razsvjetu. Ali od svega n ajprivlačiviji je bio novi most, koji s e je bacio preko n aj­ romantičnijega diela Neretve. Po stienama nad Neretvom i na gornju i na doljnju stra­ nu mosta razkrilio se čarobni veo svjetla, što je bajno odsievao iznad tamne Neretve, iz noćnoga mraka, izpod mračnoga zelenila povrh mrkih pećina. To sve titra i treperi, zaprogovoriv ništa — izvadi oba nisfa muhu­ ra, te ib pokaže prema caru, koji je na kjo sku sjedio i gledao, kako će ga pogubiti. A car ugledav oba nisfa poviče dželata (k rv­ nika), da ga ne siečo, nego da ga pusti k njemu. Sad caru istom puče pred očima, te se uvjeri o njegovu sadikluku (vjernosti), a o hajinetluku (nevjerstvu) svojih iuukarreba (dostojanstvenika, za koje jo mislio, da ne mogu vjerniji biti nego što su), koji su i prije sahte-fermane. (lažne, falsifikovane) pravili bez njegova izuna (dopusta) i znanja, te emr (zapovied) izda, da se op i­ si (svi) katl učine (pogube), govoreći: „Latin-ogli din tutar, turk-ogli din jiSultan bude na to mutehevvir (uzhjekar.“ [Ova carska rečenica, kada se prevede sni od gnjeva), da ga iiatnah bez ikakva znači: „Latinski sin (to jest Ahmed paša, suala (pitanja) i bez ikome dževaba (od go­ koji je iz latinske vjere prešao na Islam) varanja, računa), kao baina (izdajnika) uma­ čuva din, turski sin (to jest dostojanstvenici knu, te je sam car btio da gleda s pendžera, I njegovi) obara din.“I kad će ga pogubiti. Ahmed paša -- i ne �Broj 8. mamijuje oči glodaoca, a dolje niz Neretvu vidi se viti luk stare ćuprije, ocrtan svietlim prugama. Ljepša, čarobnija se mletačka razsvjeta ne da pomisliti. Sviet grne, da mo­ tri tu krasotu i njom se nasladjuje, zabav­ ljaju ći se ujedno bengalskim vatrama i hašarijama, koje su se palile izpod razsvjetljen ib i okićenih kuća na desnoj strani Neretve. D o kasno u noć trajala je razsvjeta i ulice bile pune svieta. N a IH. k o lo v o z a . Dan 18. kolovoza svanuo je vedar i liep, pravi svetčani dan. Još za ranijega okupljao se sviet u k a t o l i č k u c r k v u , g dje je u 8 sati presvietli gospodin biskup Buconjić služio svetčanu službu božju uz podvorbu častnih otaca lectora fr. Radoslava Glavaša i fra Špire Šimića. Crkva je bila dubkom puna. Službi božjoj prisustvovalo je zemaljsko činovničtvo i u Mostaru prisutni vojnički častnici. Pred crkvom je odjel v o j­ nika držao počastnu stražu. Presvietli g o ­ spodin Buconjić je držao i prigodno slovo u crkvi, naglasiv. da je proslava toga dana znamenita već i stoga, što se u isto doba navršuje dvadesetgodišnjica, što je vojska slavljenoga vladara zaposjela ove pokrajine, te što se iste godine slavi i petdesetgodišnjica njegova vladanja. Po tom je bila božja služba u g r ć k o i z t o č n o j c r k v i , koju je uz podvorbu svećenika odslužio presvietli gospodin mitro­ polit Serafim Perović. I tu je učestvovalo činovničtvo svih ureda. U podne je bila doa u K a r a g j o z b e g o v o j d ž a m i j i . Dou je govorio Hafiz efendija R e d j a n o v i ć . Džamija je bila puna svieta. U deset sati bila su primanja u okruž­ noj oblasti, g bje su predstavnici pučanstva izrazili čuvstva odanosti. Napose se veli, da je presvietli gospodin muftija Aliefendija D ž a b ić izrazio veoma krasnu čestitku kralju. N a r o d n a s v e tč a n o s t Kako je stajalo u programu, što ga je obćina izdala za veliku pučku svetčanost, da će na toj svetčanosti sudjelovati i glazba svoje vrsti, to je u istinu i bilo. Još u p o ­ dne ta je „glazba" na obće v eselje obašla gradom, a i po podne svojim bubnjanjem na svetčanosti zabavljala obćinstvo. Svetčanost je počela točno u tri i po sata po podne. Svieta se je već za rana sabralo bilo oko dvie hiljade duša, a kasnije je sve više pridolazilo iz svih slojeva gradjanstva. Najprvo se je počelo spješačkim utrkama u četiri razdjela, u kojima su se utrkavala djeca do 16 godina i odrasliji. U njima su ostali pobjednici Zifa Dedić, Nikola Kompara, Omer Hadrović i Risto Šupljeglav. Odlučnu je trku dobio Omer Ha­ drović. Bilo je veoma zanimivo iz početka gledati parodiju olimpijskih utrka, samo što je to predugo trajalo. Bilo je dosta smieha, kad je bila trka u vrećama, gdje su se m aj­ stori pokazali A lija Novo, Ibrahim Sefić i Pefar Šego. Jedan od utrkivaća, posrnuv nesretno, toliko je imao prisutnosti duha da se nije dignuo na noge, što bi ga puno vremena stajalo, već se je stao koturati .— I mostarski koturaši su učinili svoje. Bile su u sve tri utrke, od kojih jedna sa zapre­ kama. Pobjednici su bili A li ef. Lutvo i W()hrer. -Ovaj put jetom bula prošlabez onih običnih ali šaljivih prekidanja. Moguće da ,0 S ~\7 ’ X T ' ‘ će bit bilo obćinstvo preumorno. —- Rod je bio uzoran, a to se u hvalu ima priznati gospodi redateljima svetčanosti, napose g. obć. .tajniku Mavrakisu. — Mnogo je obćinstva ostalo do sama mraka, kad su se počele na trkalištu pušćati hašarije. Na izmaku praznika m n. Praznici se primiču kraju, završuje se ono vrieme, koje se je školska mladež odmarala, da iza toga svježijim i boljim snagama i voljom prihvati za knjige, da udari temelje svojoj naobrazbi i po tomu svojoj bu­ dućnosti. Škole će da ožive i da opet započne plemeniti rad, prekinut na kratko vrieme u najljepše doba go­ dine. I u nas se dobro već osjeća početak školske godine, kad roditelji svoje miljence opremaju na duševni rad; priznajemo, da se to danas u kud i kamo većoj mjeri bolje opaža, nego li prije, al ni danas toliko, koliko bi se moglo očekivati. Nu nadat se je, da će sve više rastuće potrebe i sve više razvijajuće se javne, političke i gospodarstvene prilike i tu učiniti svoju, oživiti sve veću ljubav za ško­ lu i naobrazbu. A sada da se upitamo, da li se već kod nas pravo shvaća, šta je ško­ la i njezin zadatak? Na to Btožemo bez oklievanja odmah odgovoriti, da ne. Upravo to, što je najglavnije, nema kod nas. Ima ih, koji školu iz temelja pobijaju i odbijaju od sebe, koji u njoj vide sve umišljeno zlo za one misli, koje zastupaju. Drugi ju bez ikakva ra­ zloga s prva maha omalovažuju. Da­ kako, i jedni i drugi nepravo: oni prvi sliepo. ne hoteć uvažiti razloga, a drugi zlohotno. I jedno i drugo je maloumno i štetno. Ima ih i takovih, koji ne bježe od škole, koji ju dapače trpe i pod­ nose. Takovi u školi vide neku po­ trebu, al ne naravnu, već koja je na­ metnuta, i on joj se podvrgava, da na brze brzine učini, što se od njega pita, samo da mu se tobože ne bi što zamjerilo. Veoma ih je pak malen broj, koji poimlju, što je škola i nje­ zina zadaća te se prema tomu i ra­ vnaju. Škole su zavodi, u kojima se uda­ raju temelji naobrazbe i spreme za buduće zvanje svakoga, koji ih pohadja. O vrstnoći škola ovisi i bolja budućnost narodnih sinova, po tomu čitava naroda, njegov odgoj, i s toga su škole jedna od prvih briga u sva­ koj državi. Tako i postoje u država­ ma posebna ministarstva za narodnu prosvjetu, koja ravnaju školama i njima se brinu. Nu ne samo država, već i pojedini ljudi čine što mogu i ne mogu za unapredjenje škola, ili bolje, za širenje prosvjete u narod. Takovi polažu više ili manje zname­ nite svote novca, kojim se ima omo­ gućivati potrebnim i vrieđnim djacima, da uče i dovrše svoje nauke te da tako postanu pravi ljudi i sposob­ ni, da budnu nezavisni i prama tomu rade za se i za svoju okolinu i narod. Strana 3. I ne samo to, već je još puno drugih načina i sredstava, k'ojima su se plemeniti ljudi dovinuli, samo da što bolje olakote polazak škola. — A ima li toga kod nas? Ima li kod nas tolika zanimanja za školu, tolike bri­ ge, tolike ljubavi? Može li se kod nas barem to naći, da siromašan djak nadje zaklona kod kojega dobročini­ telja ako ne kroz sve vrieme školanja, ono barem dotle, dok bolje so­ bom ne providi? Malo se kod nas misli na to, malo se s tim računa, hoće li ne će li siromašan djak do­ krajčiti svoje nauke, i kad bi mu se omogućilo, da ih bez oskudievanja dokrajči, koliko bi mogao vriediti. Na taj bi se način moglo lasno za bu­ dućnost osigurati nekoliko barem eksistencija, a da se gotovo ni ne opa­ zi nikakva žrtva. Nu najjadnije je, što se školom nezna odabrati pravo zvanje mladeži, koje odgovara njezinom nagnuću, vo­ lji i sposobnostima, često zavarava vanjski sjaj i njemu se žrtvuje mla­ dić, koji bi u drugom položaju i zva­ nju mogao puno više i bolje djelova­ ti. Jer se pri odgajanju podmladka ima misliti i na to, da taj podmladak ima jednom raditi i za javnost, a ne samo za se, da je zvan svoje­ vremeno voditi kolo u narodnom ži­ votu i brinuti se za dobro svega na­ roda. Ovdje nam pada na um ubitačno shvaćanje naših vlastelina i posjedni­ ka. Koliko li ih se je od njih sjetilo, da svoje diete naobrazi u gospodar­ stvenoj struci i da ga prikuje na svo­ ju grudu zemlje, pak da radeć su­ stavno i stručnjački očuva od možda brzo prietećega pada kućno ognjište i da se osovi na vlastite noge kao nezavisan gospodar? Mi imamo zemlje, samo ne gospodara, a oni, koji bi morali biti i za to svoje sinove osp o- ■ sobiti, ne će na to da misle niti tim da se brinu. Škole nisu tako jedno­ lične, kako .se kod nas obćenito drži, već njih ima svake ruke i svake stru­ ke. Bože daj, da se i to jedan put kod nas bolje uvidi i prama tomu poeme ravnati! Ali da bi smo se znali dobro okoristiti bar i s onim, što danas ima­ mo — i tu bi bio za nas veliki do­ bitak. Pa kako je sutrašnji dan pa­ metniji od današnjega, uvjereni smo, da će se i sada, o početku nove škol­ ske godine, pokazati veće zanimanje, veća ljubav prama školama, nego li dosada, kako sa strane roditelja, tako i mladeži a i sa strane onih, koji su u stanju, da sirotne djake podupiru. Bože daj što b olje! P o lit ič k i p r e g le d Habsburžka monarhija. U A u ­ striji još se nije na čistu s političkim položajem. Ugarski ministar predsjednik Barun Banffy bio je u subotu u Išlu. gdje sada boravi kralj, te mu je u poduljoj audenciji prikazao sve odnošaje i pitanja, koja su u savezu sa obnovljenjem na­ godbe. U nedjelju su se u Išlu oko vla­ dara sabrali austrijski ministar predsjednik- �Strana 4. ugarski ministar predsjednik, te zajednički ministri. Javljaju, da se je tu razpravljalo o tomu, da li se monarhija i nadalje ima osnivati na temeljima, koji su stvoreni g o ­ dine 1867. — Po nekim se listovima pronosilo, da će ministar izvanjskih posala grof Goluchovsk i odstupiti. Na to „Politischo Correspondenz" donosi ovaj poluslužbeni izpravak: „O d neko doba pronosi se u B eč­ kim i peštanskim novinama viest, da će mistar vanjskih posala, grof Goluehovski na skoro ili barem nakon jubilarne proslave odstupiti. Ta je viest prodrla i u strane no­ vine. Nu na temelju autentičnih uputa mo­ žemo najodlučnije izjaviti, da o odstupu grofa Goluchowskoga niti bijaše govora niti ga u obće ima. Prema tomu je izmi­ šljeno i sve ostalo, što se je s tim u savezu razglasivalo." — Na uvodnom mjestu prikazujemo u kratko razvoj prilika u Habsburškoj mo­ narhiji i današnji državni zaplet. Kao tumač tomu doniet ćemo, što piše „ Berliner Tageblatt“ u članku pod naslovom „Prelom izmedju Austrije i U garske?" u broju od p o­ nedjeljka. „Z a nas Nienice" — veli berlin­ ski list — „d ogod jaji u Austriji važniji su od svih drugih dogodjaja u sadašnjosti. To je spor, koji se sada riešava u Išlu izmedju dviju monarhijskih polovina, koje su do sa­ da u realnoj uniji. Radi se o pitanju, koje se tiče, da li će podunavsko carstvo i na­ dalje obstojati kao velevlast, a s toga se to tiče najglavnijih interesa Njemačke, kao savezne države. U jednu rieć radi se o na­ godbi izmedju Austrije te Ugarske i Hrvat­ ske, što ju je 1867. sklopio Franjo Deak, te koja je svršila 1897. i odtada provizorno produljena. Po tom je nagodba jedan od najstvarnijih vezova, koji — i ne pazeć na zajedničku vanjsku politiku — uzko spaja Austriju s Ugarskom i Hrvatskom. A li i bez obzira na to, da ima u doprinosbenom (kvotnom) pitanju bitnih i osbiljnih nesuglasica izmedju obe strane, Austrija traži, da se povisi ugarsko-hrvatska kvota (naime da plaćaju više od 30°/0 za zajedničke poslove) što opet Ugarska ne će, — i sami način, kako da se ta nagodba obnovi, čini najveće poteškoće. Ugarska naime traži, što ima pravo, da se obnova nagodbe u Austriji gla­ suje zakonitim putem, naime u carevinskom vieću, što pak Austrija nemože učiniti radi sv oje unutranje Niemcima protivno (?) p o­ litike te radi obstrukcije (strahovanja) koju su radi toga u strahovitoj mjeri povele sve njemačke stranke proti austrijskoj vladi. Austrija bi sada htjela nagodbu obnoviti p o ­ m oću i na temelju § 14., što pak Ugarska ne dozvoljuje, a to je i neizravna pomoć austrijskim Niemcim a proti slavizirajućoj politici Bedeni - Thunovoj. Nakon što su se izjalovila osobna veićanja izmedju ministara predsjednika grofa Thuna i baruna Banffija, taj je spor dopro v eć dotle, da se više nije m ogao razriešiti. Tada je kralj Franjo Josip pozvao oba državnika k sebi u Išl na k o ­ načni sporazumak. U Išlu su posredovali zajednički ministar financija Kallay i zaje­ dnički ministar izvanjskih posala grof Goluchovvski. Nu razprave nisu gladko išle, kako se je nadalo i mislilo. Tu je Banffi otvoreno izjavio, da on ni za dlaku no p o ­ pušta od magjarskih zahtjeva niti će d ozvo­ liti ikakve koncesije, a tako niti ijedna magjarska stranka niti političar. Šta i kako se u Išlu odluči, ili će osnažiti ugarska prava ili će prouzrokovati odmah krizu ugarskoga „ О S V I т ,~ . ustava, uslied ćesa moraju nastati komešanja, nemiri i narodnostnc borbo. Barun Banffy hoće da provede nagodbu jedino na temelju i uz priznanje podpune gospodar­ stvene nezavisnosti i suvereniteta Ugarske." — Bečka „ Neue fre ie Pi’esse“ od utor­ ka piše: „Glđvni državnici monarhije bili su u ponedjeljak i utorak kod kralja u Iš­ lu, da u neprekidnim audiencijama i kon­ ferencijama traže izlaz iz spora, koji je na­ stao uslied poznatoga ugarskoga stanovišta glede produljenja carinske i trgovačke sve­ ze izmedju obe pole monarhije. Viećalo se je puno, te se iz toga može uviditi, kako je silno velika nagodbena kriza, te kako je i sam vladar proniknut dubokom osbiljnošću odnošaja." Po tom taj list razlaže sta­ novište B anffyevo te ga nazivlje smiešnim i pozivlje austrijske državnike, da ni za ži­ vu glavu ne puste s vida austrijske intere­ se u korist Ugarske, što kad bi se to dogodilo — nazivlje izdajstvom prama A u ­ striji. ,,U Austriji se ne će moći zaglušiti ni jedan javni glas, koji će se dizati proti to­ mu, da se austrijski interesi napuste u ko­ rist Ugarske, kad bi se htjeli izpuniti n je­ zini zahtjevi. Austrija ne će moći podnositi jaram, što jo j ga kani nametnuti ugarski predlog, te koji hoće da se austrijske zem­ lje izruče Ugarskoj kao bezpravne i obve­ Broj 8. stvari. Samo je list „H estia" udario u bla­ že žice, stvar trieznije prosudjivao i odo­ brio postupak Rallisa. A kada je izašao na javnost razgovor kod sultana, okrenule su i druge grčke novine u druge diple, te pi­ sale . _ to je nešto drugo, sultan hoće s nama savez, to nam se je trebalo odmah kazati. Ali stvar moramo dobro promozgati. Sultan bi nam onda barem morao dati .Kretu ili, ako to nije moguće, pristati da princ Gjuro bude poglavar Krete — i razglabale potanje, šta bi Grčka od tog saveza imala i bi li to bilo od koristi po Grke u državi Turskoj. — Njemačke novine vrlo toplo preporučuju grčko-turski savez, jer bi vele „takav savez bio najjačim predzidjem p ro­ ti panslavizmu!" — „Nema sumnje", piše jedan list iz Njemačke, „da Bugarska i Crna Gora sada nepokolebivo stoje uz Rusiju, Rumunjska naginje Rusiji, a Srbija bi htje­ la opet doći u milost njezinu, pa bi za Grčku bio savez s Turskom od neizmjerne važ­ nosti. Ona bi tim svoj položaj u političkom svietu poboljšala. Grci u Turskoj bi imali mira, njihova bi im se prava čuvala. N a­ ravno o savezu će se moći pregovarati tek onda, kad se sasma kretsko pitanje kraju privede." Amerika i Španjolska. Nakon što su glavne točke ugovora o miru od obijuh vlada podpisane, izdale su vlade zapoU Išlu se do utorka nije ništa od­ viedi, da se obustavi ratovanje. Španjolska lučilo. Razprave će se nastavit 24. kolovoza vlada dala je svojim generalima guverne­ u Budimpešti Tamo će otići grof Thun, rima na Kubi, Portoriku i Filipinima napu­ ministar fiuacija dr. K.ai/1 i Barnreither, da tak, da izpune uvjete zapisnika o miru te s barunom Banffyem i s drugim ugarskim da pripreme odlazak vojske. Isto tako ih ministrima dalje viećaju. Moguće da u to je uputila, što da čine, ako ustaše ne htjevrieme u Budimpeštu dodje i kralj, koji ce dnu pristati na primirje. Vlada saveznih koncem ovoga mjeseca prisustvovati v ojn ič­ država pak zapovjedila je svojim zapovjed­ kim vježbama u Ugarskoj. nicima brodovlja, da prestanu ratovati, što su ovi odmah izvršili. Podpis zapisnika o — Svi se listovi u monarhiji pozorno miru obznaniti će se svim ustaškim v ojv o­ bave ovom državnom krizom. Magjarski lis­ dama, a glavni ustaški vojvoda Gomez biti tovi u Budimpešti potanko pišu o viećanjiće priznan vrhovnim zapovjednikom kuban­ ma, koja su bila u Išlu. Г glavnom gotovo sve budimpeštanske novine priznavaju, da ske vojske. Vlada saveznih država misli, da neće biti nuždno, da se izdade još p ro­ se izpadak dogovaranja u Išlu mora sma­ trati kao odlučni uspjeh ugarskoga ministra glas, da se dokine blokada Kube. Vrhovni zapovjednici španjolske vojske na Kubi, „ Pester Lloyd“ ne sumnja predsjednika. Portoriku i Filipinima neće da izvedu vojda će se prieporna pitanja ipak moći rieničtvo sa tili otoka. Maršal Blanco dao je šiti. Samo da se radi o formalnosti te veli, da se je barun Bauffv držao strogo zakon­ već ostavku, a general Augusti otišao je sa Filipina u Španjolsku. Admiral Cervera, skoga stanovišta. koji je onako jadno bio poražen i zarobljen Grčko-turski savez. D o k još od Amenikanaca kod Kube, posjetio je u Portsmoutu kod Bostona ostale zarobljene kretsko pitanje, oko kojega si europejski Španjolce. Tu ga je dočekala sila svieta, te diplomati razbijaju toliko glavu, stoji neriešeno, pronose se po novinama glasovi, da ga oduševljeno pozdravila i sve se je tiska­ bi moglo doći do s a v e z a m e d j u T u r ­ lo, da mu ruku stisne . Cervera je pozdra­ vio liepom besjedom zarobljene španjolske s k o m i G r č k o m , koji bi imao biti kao uztuk savezu slavenskih država i Rumunj­ vojnike. - - Španjolske novine sa velikim ske pod okriljem Ruske. Niemci takav sa­ nezadovoljstvom pišu o miru, što ga špa­ vez zagovaraju, a vele da to nije ništa ne­ njolska vlada prihvaća. Novine „Е р оса " kažu, da je ovaj mir žalostniji, nego obično, kad se zna da je iza rata g. 1866. je bio mir u Utrechtu, te se boji da nebi sklopljen savez medju Austrijom i Pruskom. Naravno savez bi se mogao sklopiti istom još sve po zlu pošlo, ili se mir razvrgao. A kada se kretsko pitanje jednom uredi. P oz­ republikanske neke novine izašle su u crnom nato je da je sultan već bivšem grčkom mi­ okviru i vele, da je tim mirom Španjol­ nistru predsjedniku Rallisu, kad je kod ska spala na vlast trećeg reda. Druge n o­ njega bio u audienciji, govorio da bi se vine opet vele, da je čitava stvar o miru medju Grčkom i Turskom mogli urediti još vrlo dvojbena, pa bi radi Filipina m o­ prijateljski ođnošaji, a bilo bi po obje dr­ glo još doći do velikih zapletaja. Na Por­ žave od koristi. I grčkom poslaniku u Ca­ toriku su iztaknute zastave saveznih drža­ rigradu, kada se je opraštao, stavio je sul­ va. D va častnika s jednim ustaškim v o jv o ­ tan predlog za savez. Hallisa je tada odli­ dom otišli su po zapadnoj strani otoka, da kovao velikim jednim turskim redom. G rč­ odrede, da se u svim gradovima iztakno ke opozicionalnc novino udarile su bile tada u zastava Saveznih država. Iz Santiaga počiveliku viku, što je Rallis došao u audicnmaju već španjolski vojnici odlaziti, ovih zane na davanje danka." ciju sultanu i krivile ga radi izdajstva grčke dana ostavilo je grad do 4000 vojnika. �I ft. 1)гч»j u „< Ж Л Т Т Л ^ — Nakon duge i težke borbe i odpora pala je Manila uslied velike oskudice zaire u ruke Amerikanaca. Amerikanci su za­ povjedniku Manile poručili, da im za 48 sa­ ti preda Manilu u ruke, a Španjolci su htje­ li, da im se dadne toliko vremena, da mo­ gu zatražiti naputak iz Madrida. Amerikanci ućiniše 13. o. mj. veliki juriš na Manilu, sa brodova, to potisnu španjolsku vojsku sa obale, a onda se izkrcaše na obalu i dodjoše do grada, koji morade kapitulirati. Uza svu veliku vatru iz pušaka grad nije imao velike štete. Španjolsku. Ustaške čete krenule su iz Alkale u Saratellu i tu porobile naj­ prije 25 racija, onda novaca i obuče. Us­ taše su još dali i potvrdu, da su im te stvari predane. Zatim je vojvoda, okriepljen racijom držao govor sakupljenom svietu, koji je klicao da živi republika i pucao u znak pozdrava. Ob, ćinsko poglavarstvo se je predalo ustašama. Ustaška četa podigla se je onda veselo u A lbocacer, te uz put navalila na nekog pustinja­ ka i otela mu jedinog konja i njega povela so­ bom. Tek drugu veće su oružnici četu razpršili i nekoliko ustaša što ubili, što pohvatali, dočim ih je veći dio sretno umakao. Nu opet su ih vojnici i oružnici dočekali kod Castellona, Morella Turaela i na drugim mjestima te ih pohvatali. I tako je prvi pokus revolu­ cije slabo prošao. Njemačka. I njemačka ima svoje zemlje u Kini, a to se njezino područje zo­ ve Kiaučou. Sudac dr. Gelpcke iz Hambur­ ga, koji je za Kiaučou - kraj imenovan cesarskim sudcem, al koji ujedno ima biti anditor i kod tamošnje vlade, nedavno je sti­ gao na svoje novo mjesto i nastupio svoju službu. Pravi odnošaji u Kiaučou su uredjeni carskom odredbom od 27. travnja ove godine, koja se osniva na zakonima za za­ štićena područja od 1888. Prama tomu su u zaštićenom području Kiaučou sve osobe osim Kineza podvrgnute njemačkim zakoni­ ma i njemačkom sudu a u koliko pak i Kinezi moraju biti podvrgnuti tim zakonima, odlučuje guverner; to osobito za one sluča­ jeve, kad se ima izreći odsuda u parnica­ ma izmedju Evropejaca i Kineza. U ostalo­ mu uprava toga područja drži se poput i ostalih većih kolonijalnih država pametnoga načela, da se po mogućnosti sa urodjenicima postupa i sudi po njihovim starim obi­ čajima i pravnim navadama, a to to tim v i­ še, pošto je kinezko zakonarstvo veoma raz­ vijeno te se osniva na prastarim običajima od koju hiljadu godina. K tomu valja još uvažiti i to, da je kod Kineza osobito obi­ teljsko i nasljedno pravo posve uzko skop­ čano s vjerskim nazorima, i oni se toga stro­ go drže. Po tomu je razumljivo, da njem ač­ ki pravnici baš ne mogu biti vrstni sudci u Kiaučou, pak stoga uprava toga područja i kani da uvede odieljenu kinezku sudbenu organizaciju u toj pokrajini, koju će razdieliti u barem tri sudbena kotara, i u nje za sudce metnuti urodjane Kineze, čim ih uadju za to sposobnih. šuinadija. U ovoj zemlji iznenađjenja i nemira izbija opet na javu jaki p o ­ kret proti vladajućoj dinastiji. Izašla je u B i­ ogradu brošura pod naslovom „D va stranca" i u hiljadama primjeraka razturena po na­ rodu. U toj brošuri udara se žestoko na kralja Milana i njegovog prvog ministra, na­ ziva ga Rumunjom, a ministra: Grkom i Strana 5. zahtieva se, da im so pokažu vrata iz Šumadije te da se zemlja oslobodi dinastije 0 brenovića. Svukud se opaža velika antidinastična struja u narodu, a govori se, da su K aragjorgjevića već vidjeli na srbsko-turskoj granici, odakle hoće sa nekoliko stotina A r­ banasa da provali u Šumadiju. Možda ovo stoji u savezu sa onom viesti iz Carigrada, gdje se javlja, da je Tevfik paša saobćio srbskom poslaniku Novakoviću, odgovaraj uć na tri note biogradske vlade radi nasrtaja Arbanasa na granici, da je Sad-Edin paša dobio nalog, da otidje u Skoplje, pa stvar izvidi. Švedska i Norvežka. U ovim državama na Skandinavskom poluotoku, ko­ je imadu samo zajedničkog vladara, a ina­ če je svaka za se, počela se je razvijati stranka socialno-demokratska, koja je dosad slabo bila zastupana u saborima, a s tom strankom dolazi i pogibelj zajednici ovih država, jer je ona za to, da se ove dvie države sasma odiele. Osobito napreduje so­ cialno-demokratska stranka u Norveškoj. Nedavno je držala svoju skupštinu, te iz. dala proglas, u kojem v e li: „Narodnim pra­ vima Norveške, koja su sadanjom unijom sa Švedskom, kako se je razvila, pozliedjena, mora se dati zadovoljština. Narod nor­ veški ne može sadanjeg stanja dulje podno­ siti. Veliko naoružavanje pritišće narod u velike, te tako dalje ne može ići, ako ne­ ćemo da narod gospodarski propane. Z a­ jednički konzulati moraju se do' inuti, a nije zakonita ni uredba, da švedski ministar vanjskih poslova zastupa norvežke stvari. Medjutim narod dotle neće biti sasma za­ dovoljan, dok se zajednica sasma ne razkine. Nije daleko vrieme, kada će oba naroda u prijateljstvu učiniti kraj uniji, koja im je samo sve zlo doniela i zavadila ih. U obće odsada se mora više obzirati na osjećanje i poimanje švedskog naroda i ne treba da svoje pravo kao samostalan suveren narod pozliedjujem o". Ova stranka, koja je. kako se iz gornjeg vidi, odlučno proti svakoj zajednici s Norveškom, uprla je sve sile, da u što većem broju dodje u norveški par lamenat, gdje će onda razviti svoje djelo­ vanje proti zajednici. Iz m je s t a i o k o lic e Osobne viesti. Ovih su dana bili na prolazu kroz Mostar gospoda Smail beg R i z v a n b e g o v i ć i Muhamed efendija M e h m e d b a š i ć iz Stolca. — Nakon duljega boravka u Rogatcu radi oporavka vra­ tio se je u Mostar presvietli gospodin mo­ starski mitropolit Serafim P e r o v i ć . Uredjivanje Radobolje. Prim a­ mo iz grada ove ređk e: Na viest cienjenoga „Osvita" o uređjivanju Radobolje, za što je gradsko zastupstvo glasovalo 5000 for., dozvolite da iznesem jednu s moje strane. Nema sumnje, da je tim zaključkom gradsko zastupstvo udovoljilo jednoj od naj­ prečih potreba, te sada ne preostaje ništa drugo, nego što prije izvesti osnove. Da je nuždno brzo raditi, to hoću upravo da po­ kažem. D ovoljno je iztaknuti most preko Radobolje upravo prama katoličkoj crkvi. Taj je most na najglavnijem mjestu Zahuma, pak već i radi toga skrajnje je vrieme, da bi se preuredio. Čovjeka upravo hvata strah, kadnaljegne tuda, a pogotovo za sve­ čanosti, kad se nakupi tušta svieta, te je moguća pogibelj, da bi tko lasno mogao pasti u vodu. Na mostu nema naime ni zagrada sa strana. Nije pak jedan put bio slučaj, da se je mnogo diete omaklo u v o ­ du. Most je i od sebe nizak, a još ga Radobolja prilično zasula pieskom. Kada u mjesecu kiša padne dva, tri li puta, onda voda tako pri dodje, da se gotovo prelieva preko mosta, koji je uz to na oknima i razrovan. Dobro se sjećam, da bi i onda, dok taj most nije bio tako zasut pieskom za većih povodnja voda udarila i preko njega, a obično je da se izravni gornjom površinom mosta. Nu još je gore nastalo, kad se je most počeo zatrpavati poćam od one velike poplave 1893. godine, pak se to ta­ ko i ostavilo, te dok malo pojača kiša, onda ti je ne moguće preći preko mosta, već moraš na daleko obilaziti. Čini mi se, da je gradsko za­ stupstvo još lanjske godine zaključilo, da se taj most mora popraviti, odnosno na novo učiniti. Uvjeren sam, a i svi drugi, da se više ne će nimalo otezati, već da će se, dok je još vrieme, odmah početi s popravljanjem toga mosta. Muhamed Hilmi. Rodjeni i umrli u Mostaru. U mjesecu srpnju u sve se je u Mostaru rodilo 26 i umrlo 29 duša. Od tih je bilo rodjenih muhamedanaca 18 (7 muških, 11 ženskih), 4 katolika (sve mužki), te 4 rišćanina (3 mužka, 1 žensko). Umrlo je 17 muhamedanaca (10 muških, 7 ženskih), 4 katolika (3 mužka, 1 žensko) i 8 rišćana (4 mužka, 4 ženske). H rv a tsk a . Proslava u Sisku. Onomadne je obrtno - radničko društvo „S loga" u Sisku slavila petnaestgodišnjicu svoga obstanka. Na slavu su došla mnogo druga društva iz Hrvatske, a bilo je mnogobrojno zastupano i radničko društvo iz Ljubljane „S lavec". Proslava je prošla najsjajnije. Izgorilo čitavo selo. Dne 13. o. m. baš u podne porodio se užasan požar u Lopotama, obćina Sošice, u Zumberku. Vatru su prouzročila djeca igrajući se žigicama. Selo sa svojih 150 do 200 sgrada sa nuzgrednim prostorijama nalazi se na briegu, pa kako je puhao vjetar, a uz to bila veli­ ka vrućina, našlo se jedanput cielo selo u plamenu. Uza svu požrtvovnost silnoga na­ roda nije se moglo gotovo ništa spasiti. J e ­ dino je pošlo za rukom da spase jednu ku­ ću sa nuzgrednim prostorijama, koja je bila pokrivena sa ciglom, dok drugo, sve pokri­ veno slamom, postalo je plienom biesnog elementa. Vatra se dogodila baš u najnesgodnije vrieme, kad je narod bio koje na poslu vani, koje pak na sajmu u obližnjim Sošicama, a blago, nejačad pak starci kod kuće. Sreća i bog još nije narod bio spre­ mio živeža, jer bi onda bilo poput siena sve uništili« i time posvema ubijeni. Žrtvom strašnog elementa palo je dosta ljudskih ži­ vota i više domaćega blaga, goveđa, ovaca, koza, svinja i kokošiju. Štete ć e biti do 30 hiljada forinti. Grozno je bilo slušati jauk i bugarenje žena i djece, gdje bolno nariču oko grozne nesreće, a još groznije plač ne­ kih ljudi, što dodjoše iz Amerike, gdje kr­ vavim žuljima prištedjeni. novac prenesoše kući, a sad jao i naopako, odnese im biesni požar sve u nepovrat. Biedni i zdvojni �Strana 6. narod, štono ostade sad bez kuće i kućišta, posvema i spade, na prosjački štap. Broj 8. .OSVIT kružju doljnjo-tuzlanskom u najboljem jeku, a u bihaćkom poslabije. S v a š t a iz s v i e t a u zrakoplovu na južni pol. Gradski izbori u Zagrebu. Po zakonu ove godine mienja se polovica grad­ skih zastupnika glavnoga hrvatskoga grada te se na mjesto njih novi biraju. V eć se či­ ne pripreme za nove izbore. S lo v e n ija i Is t r a . Izbornička skupština. U G or­ njoj Ljubljani bila je u nedjelju izbornička skupština, u kojoj su zastupnik na carevin­ skom vieću dr. Ivan K r e k te zastupnik V e n c a j z svojim izbornicima tumačili poli­ tički položaj. Dr. Krek je govorio i o Bismarku te o savezu s Njemačkom, koji ne odobrava, i koji d a je kriv sadanjemu težkom položaju u Austriji. Govorio je proti sva­ koj nagodbi i pomirbi s Niemcima. ,,S Niemcima nema mira. Odciepim o se od njih i uzko se priključimo našoj braći, Hrvatima, s kojim a smo jedno. Na jugu je naša bu­ dućnost. Usisavajte tu misao našoj djeci, širite ju medju narod." Taj je govor bio s velikim odobravanjem primljen. Za slovenski jezik. Celjska od­ vjetnička komora poslala je u Beč deputa­ ciju, da na mjerodavnom mjestu preda spo­ menicu (memorandum), kojom se traži da se i slovenskom jeziku kod vrhovnoga ze­ maljskoga sudišta u Gradcu priznadu jedna­ ka prava, kao što ih ima i njemački. Odaslanstvo je primio ministar pravde dr. Ruber, k oji je rekao, da je to opravdana želja i da će se udovoljiti pravednim zahtjevima Slo­ venaca. Niemcim a to nije drago. Hrvatska pobjeda n Istri. Onomadne su u liepom istarskom mjestu V olov­ skom bili obćinski izbori. Šačica talijanaša kušala je, ne bi li mogla što godj učiniti proti hrvatskoj stranci. A li uzalud. Opet su izabrani hrvatski kandidati, a na čelu im velezaslužni Hrvat dr. Andrija Stanger, ze­ maljski podkapetan, koji je i do sada kao načelnik veoma mnogo učinio za tu hrvat­ sku obćinu. Pođadmir&l Pittner. Podadmiral Makso barun Pittner umirovljen je. On kao i n jegova žena poznati su kao izvanredni zaštitnici Talijanaša u Istri, a sve proti va­ zda vjernim Hrvatima. N a ro d n o g o sp o d a rstv o Stanje usjeva u Bosni i Her­ cegovini. Žetva je bila u većem dielu Posavine i H ercegovine veoma dobra. Vrieme je bilo veoma povoljno, pa su s toga i trave (sieno) dobre, premda nisu obilne kao lanjske godine. Doduše iz nekih kotara javljaju bojazan, da bi moglo nestati siena, ali to se ipak ne može tako lako uzeti, jer je slame od žita u izobilju. Takodjer se može za si­ gurno uzeti, da ne će manjkati hrane kao prije, te da se te nevolje više nije bojati. Naprotiv je u srpnju bilo i elemen­ tarnih nesreća od tuče, nevremena i popla­ ve, od šta su najviše protrpila okružja doljnjo-tuzlansko i mostarsko. U sve je bilo procionjene štete oko 251ХХ) f., od šta na sami kotar Graćanicu odpada Ш.(ХХ) fr. Osim žita dobra je šećerna repa i krumpir. Vino i voće osrednje. Šljive u o- Pismo uređničtvu Gospodine uredniče, u Vašem cienjenom listu „Osvitu" broj 3. čitao sam članak pod naslovom „Роргаvilište u Mostaru", što je predložio g. Mehmed efendija Gjikić, gradski zastupnik u Mostaru. *) Taj me s e j e članak veoma doj­ mio, te ne mogu na ino, več da se priklju­ čim njegovom predlogu, jer je to vrlo um­ na i hvalevriedna zamisao, što će priznati svaki savjestan čovjek. Takovih gradskih zastupnika trebalo bi imati ne samo u Mos­ taru, već i u mnogim drugim mjestima, pa i u D oljn joj Tuzli. D oljnja Tuzla je danas najveća industrijalna (obrtna) varoš u Bosni i H ercego­ vini, te bi već s toga razloga — da se do­ bar glas samoga grada ne narušava — mo­ rala naša gradska obćina. nastojati, da se urede mnoge nepodobštine u onom smislu, kako je to u mostarskom gradskom zastup­ stvu predložio g. Mehmed ef. Gjikić. V je ­ rujte, ako igdje, a to je kod nas najpo­ trebitije i nužđnije, da se poprimi za Tuz­ lu te oživotvori spominjani predlog Gjikićev, koji smjera na to — samo ako se nadje pravedna od ziv a— da korenito pom og­ ne i lieči naše društvene rane. Mi smo svi svagdje jeduaki, jednaka nas zla i mane biju, pak i u tomu. K >d nas u Tuzli dovoljno nam se mal­ ko okrenuti po središtu grada, na Kapiji i zagledati u one obskume lokale, gdje se dani i noći provode u svaki vrstnom igranju, bezposličenju, neradu i ljenčarenju. Tu su sve mladići od četrnaest do dvadeset godi­ na, zanemareni, ne brinući se ozbiljno za svoj obstanak i budućnost, koji ne traže ni­ ti žele da imadu ikakovih dužnosti. Zavi­ rite u njihove bogom olje — pa koje vjere bili — tih tamo ne ćete nikada naći ni viditi. A što je tome krivo? -— Samo slabi, vrlo zanemereni odgoj. Krivice ne ću nikomu pripisivati, niti bih bio voljan za to predlagati izvanredne mjere. Ne znam, kako bi se komu svidjele. Nu svakako će svatko pravedan posvjedo­ čiti i potvrditi, da se makar i privremeno može tomu zlu doskočiti. Po svemu tomu, što navedoh, kao i po onomu, što svi gledamo i vidimo u Doljnjoj Tuzli, dolazim do zaključka, da je odprieke nužde, da se i ovde osnuje p o p r a v i ­ l i š t e. Tu bi imali doći i svi oni, koji ne­ maju roditelja, kojima su roditelji siromaš­ ni te nemoćni da s djecom provide, kao i oni, koji ne pokazuju dovoljan uspjeh u naukama, gdje bi imali sgode, da se pod strogim zaptom i nadzorom izuče raznim zanatima, u koju bi se svrhu morala osno­ vati i zanatlijska škola. Tako ne bi mladež gubila zlatnoga vremena, niti imala slobode i prosta vremena, da upadne medju pokva­ rene i pokvarenije, koju bi ju onda posve­ ma skrenuli s pravoga puta života. 0 ovom bi doljnjo-tuzlanska obćina morala misliti te i izvesti vrlo lako, obrativ so i na zemaljsku vladu. U D oljn joj Tuzli, u kolovozu 1898. Tuzlak *) ltiuli pomiHijknnjn prontora znkiumilo. Ржгао je stiglo odmah nakon i to je prijatelj iz Tuzle primio drugi broj „Osvita-, u komu ne jc počeo iznositi fijikieev razlog. Ilrcdniftvo. D vojica zrakoplovaca u Parizu misle sada sa afrikanskim putnikom Horstom da poduz­ mu put u zrakoplovu na južni pol naše ze­ mlje, pa su već podnieli svoju osnovu aka­ demijama u Parizu i Washingtonu, a od parižkog gradskog vieća zamolili podporu, Njih ne plaši nesretna sudbina Andreea, koji je lani u srpnju krenuo zrakoplovom na sjeverni pol, pa mu više nema ni traga ni glasa. Ni njihov zrakoplov neće biti ta­ kov, da bi se mogao sasma u zraku ravnati, ali oni se uzdaju, da će moći liepo doći na južni pol, jer su zračne struje u stanovitim dobama godine u tropičnim krajevim a pri­ lično redovite. Zrakoplov će imati u polu­ mjeru 14 metara, a 11.500 kubičnih metara sadržine. Gornji dio biti će od svile, a ladja će se dieliti na dva sprata, spojena stu­ bama od užeta. U prvom spratu biti će izbe za zairu i sprave, a u drugom sobice za spavanje za šestericu putnika. 15.000 fra­ naka, što ih dadne parižko gradsko vieće, upotriebiti će samo za pokuse. Uztrajni plivači. Dva bečka p li­ vača Eugen baron Forgatsch i Hans A ngeli pošli su da plivaju iz B eča u 11 sati 4 mi­ nuta prije podne, pa su doplivali u Požun u 6 sati 55 min. Voda je bila topla 16°, a zrak 25-30° R. Plivali su bez prekida i nisu ništa jeli. Odielo su nosili u vreći, koju je Angeli za plivanje izumio. Za 7 sati pre­ plivali su 61 kilometar. Strašna oluja i grmljavina .U županiji Bekes - Csabi u Ugarskoj bjesnila je tako silna oluja, te je krovove s kuća nosila. U mjestu Saretu skinula je preko stotinu krovova. I inače je veliku štetu p o­ činila, osobito na ljetini. Šteta iznosi više od 100.000 forinti. — Iz Varšave iz ruske Poljske javljaju, da je u guberniji Plock dva dana neprestano pljuštila kiša i strašan vjetar puhao, te kuće rušio i krovove nosio s njih. Uz to je bila velika grmljavina, sievanje i prolom oblaka. Voda je mostove razvaljivala i drveće izkidala. Na polju je sve žito povaljano i uništeno, a preko 20 osoba grom ubio. Kitovi u Suezkom kanalu. Odkako se je otvorio Suezki kanal, vrlo se je malo vidjelo kitova na Sredozemnom mo­ ru. Sada javljaju, da se vrlo često vide, te su se tamo baš udomili. Sa raznih obala dolaze sve više glasovi, a najviše sa alžir­ sko -tuniske obale, kako se tamo pojavljuju kitovi, koji i ne malo zadaju straha putnici­ ma i ribarima. Nedavno su kod Biserte v i­ djeli jednog ogromnog kita, a u SaintCloudu kod Arana su ribari jednog ubili. Pogodjen je tanetom od puške u oko, te je iza duge borbe podlegao rani. A dosta su muke imali, dok su ga ubili. Svu je mrežu bio ribarima izkidao. Iz rane mu je teklo sila krvi i nekakva tekućina poput ulja. Napoleonova palma. Poznata pal­ ma na otoku svete Jelene, pod kojom je Na­ pokon Veliki težke dane svoga progonstva najradje provodio i razmišljao o prošloj sla­ vi svojoj, osušila se je. Tu palmu mislio je Ludvig Filip prenieti u botanički vrt u Pa­ riz, što nekim slučajem nije učinjeno. Ova palma bila je zadnji spomen,, koji je sjećao na progonstvo velikog cara. Kuća, u kojoj je �Broj 8. stanovao, silno je trošna, jer je nitko ne po­ pravlja. a soba, u kojoj je spavao, pretvona je sada u kotac za svinje. Koliko Amerikanci potroše u Europi. Svake godine dodje u Europu, ponajviše u Francezku, Rusiju, Englezku i Njemačku u posjete preko 26.000 amerikanskili bogataša. Oni ostanu u Europi v eći­ nom po tri mjeseca. Putni trošak je narav­ no prama kesi svakog od njih različit, ali poprečno se može računati da svaki potroši za brodove, željeznice, za hotele i ostalo naj­ manje 4000 franaka. Dakle putni trošak svih amerikanskih pohoditelja iznosi stotinu milijuna franaka. M ajveći dio tog novca dopadne Englezkoj i Francezkoj, a do 40 milijuna odpada na druge zemlje. Većina toga novca za Francezku dopadne opet franceskim kupalištima i Parizu. Amerikanske gospodje potroše najviše novaca u pariškim dućanima, gdje se prodaju ženska odiela. Po Njemačkoj imade Amerikanca najviše u Berlinu, Draždjanima, Hanoveru i Weimaru. A nadje se po koji bogati Amerikanac, te se zaleti i u naše hrvatske liepe krajeve. Požari. U mjestu Skalatu u G alici­ j i buknuo je veliki požar. Izgorjelo je preko stotinu kuća, a nekoliko osoba je životom platilo. U mjestu vlada užasna nevolja. — Tako isto javljaju iz Budimpešte, da je obćina N a g y -T a lg a sva u plamenu i dosad j e izgorjelo do 40 sgrada, a kod Insbruka skoro čitavo selo. Poziv na predplatu U prvom broju donesosmo pro­ glas osnivačkoga odbora kao pro­ gram „ O s v i t a " , kojim je jasno označen smjer i pravac kako lista tako i cieloga nam rada. Ovim pak pozivIjemo sve one, koji se u tomu s nama slažu i po­ dudaraju, te kojima leži na srdcu, da rade u označenom smjeru i pravcu za hrvatski narod, da nas podupru i unapried uztrajno po­ dupiru, tim više, što se list pokreće po sporazumu odličnih otačbenika hrvatskih iz sve Bosne i Herce­ govine. Hrvatskoj budnoj misli u ovim hrvatskim krajevima treba­ lo je , nuždno trebalo je i glasilo, bez kojega smo dosada bili. Taj ne­ dostatak ima sada nadopuniti „ O svit" , koji ima hrvatsku sviest kako učvršćivati, buditi i širiti, tako ju i dostojno zastupati pra­ ma svemu i svakomu. Od onih sumišljenika, koji u sebi osjećaju dovoljno snage i volje, očekujemo, da će se okupiti oko „ O s v i t a " kao oko jedine nam ponosne i hrvatske zastave, koju će čuvati, stražiti i pomagati, da bude snažna i do­ stojna, pak sve snažnija i dosto­ jn ija zastupati i pronositi stvar, zaradi koje je razvijena. S toga očekujemo, da će nas prijatelji i sumišljenici podpomagati najizdašnije i materijalno i moralno. Od njih se nadamo, da će se p r e d p l a t it i na „ O s v i t " te ga s v e d a lje i v iš e p r e p o r u ­ č iv a t i i š ir it i, čim će pomoći, širiti misao, koju „ O s v i t " zastupa. ,O S V Takodjer se opravdano nadamo, da će nas poduprieti svojim radom, osobito pak time, d a n a s i z v j e šć u ju iz s v ih m je s t a o s v a k o j z g o d ic i, koja je za javnost, ta­ ko, da naš li s t i po s v o jim i z v j e š t a j im a bude dokazom, kako smo jednodušni i s premni na rad svaki prama svojim silama. Tko napose želi potanjih uputa o ovomu, neka se na nas obrati. Kako se vidi po ovom broju, „ O s v i t " će izlaziti u velikom obsegu na osam stranica dva puta na nedjelju, i to sriedom i subo­ tom. Ciena mu je do nove godine udarena 4 *) fr. P r e d p l a t a se š a l j e u n a p r ie d na u p r a v u „ O s v i t a “ u M o s t a r u , a ruko­ pisi na u re dn i č t v o „О s v i t a “ . *) Za Mostar ciena 3 fr. 60 novč. do nove godine I z s lu ž b e n o g l i s t a Premještepja. Prislušnik na okruž­ nom sudu u D. Tuzli dr. Jakov Z a l o c s e r a premješten je na kotarski ured u B jelinu; upravitelj I. narodne dječačke škole u Sa­ rajevu Milan P e j i ć u Trebinje, a školski upravitelj G jorgje Raca iz Trebinja u Sa­ rajevo, učitelj Luka K o m a d i n a iz Nevesinja u Porječinu, a Vladimir V o j n o v i ć iz Porječine za školskog upravitelja u Nevesinje. Ibrahim Loga u Lastvu, a Tahij Konjhodžić u Travnik. D alje su premješte­ ni upraviielj osnovne škole u Varešu Josip Ć u r i ć odatle u Bugojno, Josip R u j i ć iz Bugojna u Gabelu, Nikola B a r e š i ć iz G a­ belo u Gor. Rahić, Ivan 0 d i ć sa Širokog briga u D. Vakuf, Ivan T r t a n j iz D. V a­ kufa u Trebinje, zatim privremeni učitelj Jakov B a r b a r i ć iz Bos. Samca na Široki brig, te pomoćni učitelj Mate M i l e t i ć iz Trebimje u Bos. Samac Nadalje su pre­ mješteni definitivni učitelj H a b r ija L im ić iz Cazina u Vel. Kladušu te Muhamed A r if a g i ć u Cazin, a pomoćni učitelji: Derviš R i d ž a l iz V. Kladuše u Janju, A lija Čati ć iz Janje u Sarajevo, Robert Wraneschitz iz Bos. Petrovca u Krupu, a Stjepan B at i n i ć iz Krupe u Bos. Petrovac ; napokon učiteljice Irena B orčić u Bos. Gradišci i Ana M a l e š i ć u Priedoru naizmjence. Riešen. Srana 7. I je službovanja u ovim zem­ ljama na vlastitu molbu politički pristav II. razr. Boleslav Laehecki. radi 92 for. dužnih Bernhardu Gtlnsbergeru iz Zvornika, ne izpod oglasne ciene od 400 for.; a dražba nepokretnina Selim bega Hadžihasanbegovića iz Dervente radi duž­ nih 800 for. Scheindlu Katzu na 13. mj. na t. g. Oglasna je ciena 848 for. Na molbu priv. zemaljske banke za Bosnu i H ercego­ vinu u Sarajevu dozvoljena je javna draž­ ba nepokretnina Vasilja i Dobre Cvjetićanin iz Sadilovca, kotar Bihać, radi dužnih 68. for. 84. nč. na 23. rujna, o. g. Oglasna čina je 300 for. T e č a j p a p ir a i m je n ic a na javnoj bursi u Beču dne 18. kolovoza 1898. JedinKtvcui državni dug u papiru Jedinstveni državni dug u srebru Austrijska renta u zlatu . . . . Austrijska renta u krunama 4°/0 Ugarska renta u zlatu 4% . . . . Ugarska renta u krunama 4°/0 . . Dionice austro-ugarske bauke . . Veresijske dionice.......................... London v i s t a .............................. Njemačke đrz. banku, za 100 m. nj. đrž. Komadi od 20 marakit................. Komadi od 20 franaka................. Italijanske banknote...................... Dukati obrubom.......................... 101-65 101-40 121-66 101-26 120-65 98-66 9-08 360-40 120-05 58-80 Komardžija Napisao J . I ) . T o m a s i Pohrvatio o. A.. i V I ile tić (Nastavak) Noćas sam izgubio trideset tisuća kru­ na, sve što sam imao u gotov u . . . a drugi dvadeset i pet tisuća na poštenu rieč, koje moram izplatiti za dvadeset i četeri sata. — A h ! brate moj, brate šta uradi, ja ­ dni č e ! — Sad već ne ima koristi od opomena i priekora, mogli bi biti zlokobni! U kratko, trebaju mi tvoje dragocjenosti. — B rate! brate ! — Trebaju mi tvoje dragocienosti, ili ću se prije izhoda sunca ubiti. — Genaro! Genaro! vapijaše Matilda sa skoro umuklim glasom od strašne uzbudjenosti i ljute stiske, koja joj je prsa n a­ dima. — Dakle? — Uzmi sve što hoćeš, samo štedi svoj život, našu čast i zločin. — Suviše imam još drugih dugova, koji skoro nadmašuju sav naš imetak. Što č u je m !... Medjutim ti uviek gu­ biš i opet se kartaš, i kao da ti to nije do­ sta, te svaki dan pomnožaješ bezprimjerne troškove za obiteljski sjaj! — Igra mi je prešla u narav i pre­ tvorila se u potrebu kao i s ja j: igram da kušam sreću i strasti zadovoljim, koja mi je gospodarica sjajem, da uzdržim povjere­ nje, kod bogataša. I Ali će ipak trebati. . . — Na svaki način trebati će se, to ti ponavljam odlučiti. A kako? — Frimiti ponudu onog bogatog Ame­ rikanca. Javne dražbe, dozvoljena jejavn a dražba nepokretnima Најге Mešanovića iz Zvornika dana 2. rujna 1898. radi dužnih 15 for. 9 4 novč. SaviM ijanoviću. Oglasnaciena20 fo r .; dražba nepokretnina A lije H. Salihovića iz Bjeline 9. rujna 1898. sbog dužnih 1080 for. Fatimi Skokić udatoj Mušemić iz Janje. Oglasna ciena 1600 for. Nadalje je sud doz­ volio javnu dražbu nepokretnina Mite Mirkovića iz Bjeline dana 7. rujna radi dužnih 67 for. 3 novč. te ostatka tražbine od 350 for. i 205 for. i 36 nč. trgovcu Wertheimeru. Oglasna je ciena 4000 for. Javna dražba nepokretnina Ljube Pantalića iz Ja­ — Zar da se vjenčam sn jim ? njaca radi dužnih 204 for. 48 novč. Mili— Da. voju Janjčeviću iz Graca biti će 7. rujna. Znaj, dragi Genaro, da ja toga ne Oglasna ciena je 2000 for. Javna dražba nepokretnina Osmana ćatića iz Bulatovaca, mogu učiniti. Moja naklonost i srce moje kotar Zvornik odredjuje se na 9. rujna t. g. je za grofa Armanđa. �Strana 8. Broj 8. - Ako sutra grof Armamlo sazna, da sam ja iz temelja propao, da ti ne imaš vi­ še onog svog vlastitog miraza, je r je i on u velikoj pogibelji, okrenuti će ti ledja i više te neće ni pogledati, a kamo li se vjenćati i poćastiti praznim naslovom grofice, velju naslovom, kada ne ima novaca sestra onoga, koji se je usmrtio sbog dugova. — Ah, moj B o ž e ! moj Bože ! — Naš rodjak Ferdinand dobiv tvo­ ju ruku ostavit će Ameriku i sa svojim milionima nastaniti će se ovdje u Napulju, i onda će naša sreća biti osigurana; a ovako, od kako si ga odbila, od onda je sasvim ohladio praina nama. — B rate! ti od mene tražiš veliku žr­ tvu, žrtvu, koja nadmašuje moje sile, Uzmi moje dragocjenosti, moj miraz, radi šta ho­ ćeš, samo ne prisiljuj me, da ugušim, što mi je najmilije na zemlji, naime čiste uz­ disaje i težnje ljubećeg srja. Zar si ti baš nakana ostati tvrda u prvašnjoj svojoj odluki. — Brate ! dragi brate ! — Sestro! popusti ili ću ja sutra do­ končati dane svog života na sramotu našeg imena i obitelji. — Piši rodjaku u Ameriku i pripoviedi mu sve tvoje nosgode . . . Nigda toga ne ću učiniti nakon tvo­ je odreke. Ta već od više vremena ne pi­ še nam ništa, biti će se silno razljutio. On ima i druge rodbine, i . . . — Ja ću ga uvjeriti, da sam morala odbiti njegovu ponudu, jer ga je drugi pre­ tekao . . . k o ji... — Ne dozvoljavam ti ni časa, da o tom razmišljaš i razglabaš. I u to Genaro hitro skoči i podje pre­ ma vratima. — Stani, Genaro, stani! — Dakle ? — Učiniti ću sve što želiš. Veliki B o­ že, kolika žrtv a ! — Hvala sestro! tješi se pako tim, da ova tvoja žrtva ne će potrajati za d u g o ... Ove rieči bijahu izrečene sa zlosre­ tnim proriekom, na što Matilda nije mogla paziti, buduć ju ljuto uznemirivala odluka, koju je silomice morala primiti sa žrtvom svog srca. Genaro, izadje i odmah i podje u svo­ ju pisaću sobu, a Matilda potištena i s hrvana zakloni se u svoju sobu za spavanje, te gorkim plaćom dade oduška težkoj žalosti svog plemenitog srca. Bilo se dobro razdanilo, a njih dvoje kroz cielu noć ni oka stisnuli nisu. Genaro je stopram legao po izliodu, sunca, kako je bio napisao i na poštu poslao list za milionara u Ameriku a stopram se u podne brat i sestra sastaše na užini. #; Slobodan s i ! Matilda je prva unišla u blagovaonicu i postavila jednu kutiju na stol. Jadnica b i­ jaše preveć shrvana, oči jo j podbule od plaća, a izpod očnica pružale se dvie mo­ dre crte. Bijaše jak o izbliedila i svu dražest lica izgubila. Izgledaše kao tek uveli cvietak. Nazvav jo j dobro jutro, Genaro se neiskreno i prisilno nasmieši. Taj smiešak ne da se skoro ni opisati, je r su mu se sa lica odrazivali rašhovrstni pomućeni pojm ovi, a Matilda na bratov p o­ zdrav odvrati više kretnjom svog tiela, ne­ go li riečima, pokažujuć mu kutijicu, u k o ­ jo j su bile njezine dragocjenosti u vriednosti od trideset tisuća kruna. Genaro, ugledav kutijicu pokaza za­ dovoljstvo, ali u isto vrieme sramno crveni­ lo obli n jegovo lice, koje je takodjer bilo posve ubliedilo od noćnog nespavanja, a momoguće još većmaod trzavice i ljutog nemi­ ra, u kojem je noć sproveo. Matilda ne htjede ništa skoro da oku ­ si, a i Genaro posve malo založi, oboje je mukom mučilo, samo što je tu šutnju nevo­ ljna djevojka po koji put prekinula dubo­ kim tužnim uzdisajima. — Mnogo si izmorena i satrvena, Ma­ tilde, progovori napokon Genaro, a to mi je vrlo žao. Matilda na to samo što svojim očima promjeri licumjerno lice svoga brata, i od­ mah ih opet obori preda se, spustiv dvie krupne suze. - Žao mi je, velju ti, nastavi Gena­ ro, ali hoću da se u ničemu ne smije p o­ kazati kakva žalost, koja bi mogla prou­ zročiti i najmanju sumnju o našem dana­ šnjem nevoljnom položaju. - - J a . . . ja nikako ne mogu biti v e­ sela, Genaro, odgovori Matilda tarući suze. — Razumijem velikoj si se žrtvi pod­ vrgla. Ali kako je god ovo potrebno bilo, ne treba da o tom više misliš niti da se ža­ lostiš radi toga. Družtvo, prigode, slučajevi života uviek od nas traže žrtava, da se pro­ ti našoj volji silimo, te pokažemo prama drugim zadovoljan život. Ali na toliko nisam bila pripravna. — Uviek sam se nadao, da će koji put i mene sreća pogledati u igri i nasmi­ jati se momu džepu, i stog ti nisam nigda govorio o obiteljskim odnnšajima .— S dru­ ge opet strane nigda nisam sumnjao o od­ redbama onog našeg rodjaka. koje su kašnje bile izložene velikoj pogibelji, kako si odbila da se udaš za njega. Što bi lulo od miliona, da sa je poćem obratio kojoj dru" goj ženskoj ? Mnogi stari prkosni su i svaki im je način dobar, kako da oštete i okradn rodbinu, samo da udovolje svojoj mušičavosti. Sa tvojim vječanj nm onaj im e­ tak nam je osiguran, jer prije, nego se oba­ vi treba ugovore sklopiti. — Dakle ta ženidba biti će kao neka vrsta trgovine, Genaro? — Ne radi se tu o trgovini, odgovori m la­ dić sanekim negodovanjem. Naš je rod preveć razširen,ako se na vrieme stvar ne uredi, na na­ šu korist, imetak g. Ferdinanda po zakonima razdielio bi se na više dielova. dinama i ... - - Ne, ne, brate; ja ne tražim obma­ na ni zavarkivanja. Daleko od mene neka bude ta pomisao, koju mi nepromišljeno, besvjestno narivavaš. Žrtvu sam učinila i to podpunu. Neka B og blagoslovi i meni podieli potrebitu snagu, da uzmognem podpuno ovršiti svoju odluku, a tebi milost i prosvjetljenje uma, da se dozoveš i jednoć već kreneš sa puta, kojim hođiš u vrtlog svoje propasti. Izrekav to, ustade se iza stola i otidje u svoju radioničku sobu. Genaro to jedva dočekao. Ustao se i utišao u svoju pisaću sobu. Pozvoni zvoncem i dotrča Ivan, pou­ zdani mu podvornik. ■ Bi li, ti, Ivane, znao, kako bi mo­ gao unovčiti ove dragoeienosti ? — Gospodaru, to se može na više na­ čina. — Na primjer? A inedju tim je Genaro otvorio onu kutijicu i pregledavao one dragoeienosti, ra­ zne i skupociene nakite, kojimu su se kiti­ le gospoje plemićkih obitelji. — - Evo, reče Ivan, požudnim p ogled i­ ma motreći one predm ete: može se p ogod ­ ba sklopiti, ako gospodar misli opet uzeti natrag ove stvari, a mogu se takodjer i p ro­ dati, ako ih se gospodar hoće da sasma rieši. — Sve ove dragoeienosti vrieđe oko tri­ deset tisuća kruna, a ja trebam dvadeset i pet tisuća odmah. — Ja držim da će n ajbolje biti, da ih založimo. — Onda dobro, podji odmah, i utvr­ di tu pogodbu. Pazi da nitko ne saznade, čije su. Dapače skini sa sebe i livreju, da to radoznale oči ne poznađu. - M oglo bi, se gosparu, pomisliti da sam ih ja n egdje pokrao. Genaro za čas promisli, pak r e č e : - Razumijem___Onda biti će b o lje ... - Oprostite, gosparu, da vam upadam u rieč. Zar se ovo sve ne bi moglo zalo­ žiti kod kakva Židova? Ona vrsta čeljadi ne kazuje nikom ništa, a ni briga ih nije, od kuda su. Jedino što će kamate biti ne­ što skuplje, nego u zalagaonici. — Ne smeta, onda idi jednom Žido­ vu, ali se sjeti da trebam odmah dvadeset i pet tisuća, ko što sam ti malo prije rekao. - Sve će to ići kao namazano, g o ­ sparu. Genaro metne opet dragoeienosti u kutiju, i predade ju Ivanu, veleć m u : — Ja ću biti dakle to sredstvo, k o­ — Gledaj da se što prije povratiš. jim će se šteta nanieti našoj rodbini u onom, — Ne bojte se, gosparu. što bi im po pravu imalo pripasti, ak o... U to Ivan pograbi kutijicu i podje, — Hajde ne dolazi mi sa tako smie- I a srce mu je drhtalo, videć onoliko blago šnim opazkam a... Okani se sve svoje ža­ u rukama. losti, pa neka se u ničem ne promieni red Genaro zapali cigaru i spusti se u na­ u našoj obitelji. Razglasit će se tvoje skoro slonjač, i posve raztreseno p oče odbijati gu ­ vjenčanje sa amerikanskim milionarom, i to ste dimove. će podržati ime i povjerenje našoj obitelji. Malo zatim najavi mu sluga, da je — Brate! zavapi Matilda više moledošao grof Armand, koji se je zaručio sa ćim glasom brate ja sam mnogo žrtvova­ sa Matildom. — Neka unidje, reče Genaro uzdigav la, te sad i ja prosim jednu drugu od tebe se sa naslonjača. koja je mnogo manja od m o je ... — Dobro jutro, Genaro, reče grof. — Razumijem te, razumijem te. I ja ću — Dobro jutro grofe Armande. gledati način, da... — Sjećaš li se onih slatkih rieči, koje ti naša biedna majka izreče sa svoje s mrtne postelje; sjeti se onih obećanja, koja si jo j obrckao. Imaš razlog, imaš razlog, sestro draga; ali no će biti više kao do sada. O be­ ćaj em i kunem ti se. Z a tim promjeni g o v o r i nastavi: Ja ću se sad pobrinuti, da sklonom grofa, da se za sada odrekne tvoje ruke. V olju za sada, je r je Ferdinand dosta u g o ­ — Došao sam da posjetim i pozdravim gospojicu Matildu, ali mi rekoše da je ne­ što slaba. — Da. istina je. Noćas nam godila nesreća mala u kući, i . . . - Šta se je d ogodilo? se d o­ — Ta ništa za pravo, ali mi se sestra ipak prestrašila. — 0! Nastala vatra u mojoj s o b i... - Je li ako si B o žji?! �Broj 8. p OS V I Г Г “ . — Jeet, ali smo ju odmah ugasili. Sjedni grofe. G rof se spusti na meki naslonjač i reče: — Vrlo mi je žao! l’ a k ... — D a ti istinu kažem, ima još i dru­ gi jedan uzrok, koji preveć uznemiriva mo­ ju sestru. - A kakav ? — Po najprije znaj, da neke van red­ ne okolnosti od našega života traže žrtava. — A to je ? — Da se više puta, uza svu dobru v o ­ lju, no m o ž e ,... i ne može po vlastitoj v o ­ lji čin iti... Treba gdjegod žrtvovati i sa­ — Sve mi slobodno i otvoreno reci. — Obzir na neke ugodnosti, koje bi mo­ gli imati ili izgubiti, uzrokom je te je moja sestra Matilda učinila težku odluku, veliku žrtvu. — Morala je pružiti ruku šem rodjaku u Americi. Ivan P. icevic na velikoj Tepi > x o » t n , r , na velikoj Tepi — Kakvu žrtvu? iz r o -č e n i I r r o ja č onom na­ u B eeu Ove nenadane riči ošinuše grofa kao iz vedra neba grom. Genaro nastavi dalje: I g ro f je bio nekako nzrujan i ne miran. preporučuje se slavnom o b ć i n s t v u , (Nastavit će se) n a jso lid n ija i n a jje ftin ija . moga sebe vlastita nagnuča i želje, te najmilije čuvstvo svojega srca. — Razjasni mi to, Genaro, molim te! Strana 9. č in o v n ič t v u i v o jn ič t v u В Г I Z R A D A -* § razjasni „Hrvatska dionička tiskarna“ ■u. M o s t a r a . s s D o m alo će se o t v o r it i^ HRVATSKA DIONIČKA Т ! Ш Ш ХЈ M O S T A R U , Pod hum broj 7. * • * UREDJENA OBAVLJA SVE po najno­ vijim zahtjevim a, od najjednostavni­ jih do najfinijih rad­ nja, koje zaeiecajuu providjena ш naj­ novijim : DIONIČKA TISKARNA U M O STARU PISM E N IM A j o d i n i J«‘ I i^ K ;t l ‘»lv i /.U V O I v i> »t i SVOJ' lo r e e ^ o v in i. vi l l o s m i i i najnovijim STROJEVIMA tiskarskn strnkn, počam od najobični­ jih posjetnica pa do najvećih „ H r v a t s k a d - I o r a i č l s a , t i s k a r a 4-*- p r e p o r u č a » J E L A . I s e d r ž a v n im , c r k v e n i m i v o j n i č k im u r e d i m a , o b ć i n a m a , o d v j e t n i c i m a , d ru ž tv im a , t r g o v c i m a i đ j n c i g i n o . p o j e d i n c i m a z a оТоалгтл. s i r i l a p o t r e T c r d J c L im t is k a n ic a . i * ' Izrada solidna, točna i brza Hrvatska dionička liskama a vlastitoj nakladi izdajo jedino H R V A T S K O G L A S I L O za Bosna i Hercegovinu LIST ZA POLITIKU, POUKU I ZABAVU, *шшмштшшi Ј"ег|(ј list0™"fl ----- u----- u-----_ - - I sa tiskanom firmom ukusno i jeftino. 2 �Strana 10. Bi oj 8. ,,0 S T 7 "I Т' Ц O O P j. Prodajem ! I ije d n u ku ću « \ u b o s . D u b i c i, I kraj glavnoga trga, na jedan kat I drvetasu 3 sobe, 1 kireljom i pod- | I rumom za marvu, te uz istu 2 baš| če do 3 dunuma; u selu Aginci, 6 kilometara od j Dubice, kraj glavne ceste Dubica Priedor, 1000 dunuma beglučke a a zemlje sa jednom prizemnom kućom i * i kuruzhanom i 13 kmetovskih selišta, ko- Z i ja obuhvaćaju 1000 dun. dobre razne A selo Tuključani, sahat i po od Dubice, 175 duu. beglučke zemlje i 5 kmetovskih selišta su 600 dun. vrlo J dobre zemlje. Ovo imanje nosi dobar * godišnji prihod. Tko želi kupiti, neka [ se na mene vlastnika obrati. B u s . I>ul>i<-*». Bahtaga Tabakovic posjednik. ¥ Ч ▼ V v V „С Е О Д Ш " osiguravajuća zadruga u Zagrebu. U t e m e lj e n a g o d . 1 8 8 4 . ка podpnno uplaćenom jaiiičeviioin glavnicom. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domara zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagrebu. <)-novana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Mcđju svoje učestnike broji zadruga prve : inbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostplne crkve zagrebačke, čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otaČhine naše. TISKANICE Z A PONUDE niogii se dobili kod Mvili povjerenika ove zadruge i RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Z r i n j s k i t r g b r . 18, u l a z l z B e r i s l a . - t 7l ć © t 7-© - u l i c e "bar- 2 , X . I s a t . Tiskom „Osvita" u Mostaru. Odgovorni urednik: Ivan A. Milićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a1f0dbdb5e8bc3f957540fff1f79c922.pdf 8b379c68b647465cb772441539e2129f PDF Text Text U pravom svjetlu D avno prije, nego što je počeo da izlazi naš list, još onda, kad se je istom počelo o njemu govoriti, našlo se je protivnika, kojim a je to bilo zazorno i težko, onih naših narodnostnih protivnika, koji se plaše i onda, kad se gdje makar i najm anje hrvatska misao pokaže živom. T o je za nas H rvate utješljiv pojav — unapred izpoviedamo — i on pokazuje, kako je svaka protivna misao na hrvatskom zemljištu prama hrvatskoj m isli na — veom a lošim nogam a. „O s v it" još ni pom ilio na sviet — a l ipak se na nj oborili, i to baš žestoko i s ogorče­ njem. U našim se redovim a to sma­ tralo dobrim znakom, jer je protiv­ nički gnjev značio, da smo na pra­ v om putu, da nas se boje i s toga, jer uvidjaju da je jaka i snažna misao, koju zastupamo-. 1 ovo je jedan do­ kaz, da u istinu bijaše od prieke nuž­ de ovo narodno djelo, koje samo u sebi nosi jam stvo, da će sTuzifi višim hrvatskim ciljevim a, pravoj narodnoj hrvatskoj stvari. K a d ne bi to b ilo, inače bi se protivnici veselili. N ije nam od potrebe, da o sebi govorim o, ali nam je dužnost, da se nečim pozabavim o, što zaslužuje pažnje i što je tako stara, kao i istinita stvar. Na ovom se našemu zem lji­ štu biju — recimo - - barem dvie id e je : jedna hrvatska, naravna, historična, opravdana narodnim i držav­ nim pravom , dočini druga nametnuta, bez podloge i opravdanja, bez prava na život, u koliko ona dolazi u sukob Moštar prije i sada Još iz dobi mojih mladenačkih dana sjedam se vrlo dobro, da se je grad Mostar veoma ponosio kako svojim položajem, tako i svojom starinom. U dobroj mi je uspomeni, da su se u prvoj polovici ovoga vicka osvrćali na hercegovačku priestolnieu i Bosanci, gdje je slavno uspomene Alipaša Rizvanbegović Stočević za devetnaest godina sjedio kao u jednom od najvećih i najtvrdjih gra­ dova ciole Bosne i H ercegovine, te su mu drugi velikaši i boljari zavulili, ne ustru­ čavaj uć se ipak, da od njega počesto i sa­ vjeta traže. 1 to je mnogo pomoglo Mostaru, te se i/. Bosne rado dolazilo u nj, skla­ pale se trgovački- sveze, a ponaosob i radi toga, što je Mostar sgodan za provoz robe iz Mletaka, Trsta i Carigrada te Dubrovnika, koji je bio takodjer poznata skela na moru. Л i bivalo je tada trgovaca putnika. Nagrnu preko Metkovića, Trebinja ii Imotskoga, kao što i iz Sarajeva, nesnosnim putovima i'Vo- s onom i u koliko se kosi s pravom hrvatskoga naroda. I jer se je znalo, da ćemo mi naravno svim silama al najplemenitijim oružjem raditi za sve­ tu stvar naroda, to su se dakako pro­ tivnici ustali, da nam podmetnu po prilici one ciljeve, za koje oni inače rade, o kojim a snivaju. Osim ostalo­ ga nametnuše nam i ime „latinskih propagatora- , dakako u namjeri, da krivo prikažu našu svrhu, misleći ti­ me neizravno — kad ne mogu druga­ čije tobože nekakvu korist crpiti za se i za svoje neopravdane nakane. N o to je bilo učinjeno po onoj na­ rodnoj : reci mi da ti ne reknem. O bič­ no je da druge mjerimo po sebi i da im često predbacujemo ono, što u istinu kod njih nema. ali što je naša vlastita mana. Stoga nam osobito ugadjaju svi oni napadaji, kuji su bili nama n am ienjeni; ugadjaju nam. jer naše protivnike prikazuju u pravom svjetlu, da su oni u drugom smjeru onakovi, kakove su htjeli na> mikas žati, ugadjaju nam. jer dokazuju, da su se protivnici pobojali -O s v ita - još prije, nego li je bio i pomislio izaći na svjetlo. V elim o , da nam nije ni od naj­ manje potrebe, da od sebe odbijamo napadaje. G lavno nam je da u krat­ ko pokažemo^ da su se i ovaj put naši protivnici pokazali u pravom svje­ tlu, kao što i do sada u stotinu slu­ čajeva. D ok je hrvatska politika čisto narođnostna i državopravna, nastojanje protivnika je čisto vjerska borba, te na vjeri, skučenoj pod politički jaram. snuju druge nakane, za koje su uvje­ reni, da se ne mogu niti hoće izve­ sti. T u je vjera nizko ratilo strasti i boraba, jer se njom služe proti oprav­ danim težnjama naroda, proti naj­ plemenitijim, najuzvišenijim ciljevima. Onomadne je bio bugarski knez na Cetinju i tu je naglasio vezu jed­ nakih vjera, koja veže Crnogorce i Bugare. Slično je bilo i u Petrogradu. Zanimivo je, kako je propaganda hrišćanstva mogla predobiti za se jednoga Koburga. T o naglasivanje na Cetinju i u Petrogradu nosi na sebi v je r s k o -p o litič k i biljeg. Vjerska po­ litika naših protivnika to je onaj pravi njihov znak, koji ne mogu zaniekati, pa makar oni vikali da ha­ ška vjera, baŠka narodnost. K ad njih je jedno s drugim uzko skopčano: pobje­ da političke misli pobjeda je i hrišćan­ stva. N a to misle i u Cetinju i u Beo­ gradu i drugdje, i to očekuju. Stoga se tobožnja njihova glasila — ali udtc to naš sviet ne može vidjeti i proglasu] u kao „branači Srpstva i pravoslavja“ . Dosljedno prama tomu njima je sve, što nije hrišćansko, i protivno i pogibeljno — za njihove osnove, pak po tom nije ni čudo, što proglasuju po eielom svietu otvo­ reno: „U n ija i Islam — to su najve­ ći neprijatelji Srpstva i pravoslavja- . Očito je tim, da tu jedno bez drugoga ne može biti, i da sve drugo, što nije hri­ šćansko, stoji na putu. Upravo radi toga i oni najnoviji napadaji iz Beo­ grada na Islam, koji da Čini „divlje uticaje na prostodušne njegove posledovatelje- i koji treba uništiti, iz- puticama. Put ih ubije, satare nije šala, po nekoliko dana od Sarajeva do M ostara!... Ali se na brzo zaboravi sva muka. kad se ugleda glavni grad H ercegovine, što leži izmedju Podveleži i Huma, u najljepšem polo­ žaju, a i isto strategičnom, prometnom, te se diže na sivim pećinama, izpod kojib zaplakuje brza Neretva. Tko je od putnika u prvoj četvrti ovo­ ga stoljeća zavirio u Mostar, bez sumnje je to u poznije dane sačuvao kao jednu od najljepših, najsladjih uspomena života. Tu je narav sabrala sve svoje krasote, naosob s desne strane Neretve, gdje se je imalo čim zanositi ljudsko oko. Čudesni prizori! Bujna zelen kao gusta šuma kiti mal da ne cielu zapadnu čest okolice, koja je narezkana obradjenim odžacima. Stabla, južno voće mnogobrojno, svakovrstno — umjetne bašče, gusti nasadi ruža___ ta Derviš paša imao je sa šta onako oduševljeno i zanosno op je­ vavati čaro M o stara.... 1 još pogledati, gdje tom divotnom ravnicom žive vode križaju srebrnim mlazovima, kada no se sunčani tra­ ci razliju tom ljepotom, udarajuć joj još čarobniji vid - tada ti je duša puna zanosa, puna slasti i zadovoljstva. A tu ubavu doli nu zatvaraju prirodom gizdavo urešeni 'bre­ žuljci, ponosni, rek bi, što zakriljuju takovu ljep otu ___ Danas je već Hum opustio i gol, tek se ovdje ondje spomene, da još ima po kućama dugih, dugih greda, što su u nje­ mu sječene. Posve različit od tih utisaka bio je onaj. što bi ga učinio sam grad. A l ipak je i u tomu bilo nešto liepo, nešto roman­ tično. Grad svoje vrsti. Stare, nizke kuće, od kamena, često neukusno gradjene, pa opet oni s o k a c i.... to sve ipak nije u jednakoj mjeri odgovaralo ljepoti okolice. Nekako prodje čovjeka volja, kad mora po noći, po dubokim tminama, po kaldermisanim ulica­ ma, nerazsvietljenim i tamnima, prolaziti gra­ dom. Da jc gdje barem jedan fenjer! Nu možda to nije ni trebalo. Mostar je sa- �Strana 2. SVI Broj 9. korjeniti, jer da to „iziskuje savjest radimo za svoj hrvatski narod, za iz Srbije i Crnegore, te koji je stajao onih evropskih naroda, koji nad njima njegovo jedinstvo, za njegovu sreću i puno krvi. U Srbiji i Crnoj gori u (m uslom anim a) vladaju p o l i t i č k i U napredak, držeći se načela, da je sva­ novoosvojenim predjelima agrarno su našem listu donesosmo već, da isto komu svoja vjera sveta, a vjera je stvar pitanje riešili prama želji tamošnjega tako vele i Rusi. A zar tim nije naj­ duševnosti. Borba je naša hrvatska pučanstva i to tako, da su jednostavno muhamedance protjerali s njihove dje­ očitije predskazano, što bi prietilo, kad politička borba, i u ime te borbe bi­ dovine. A kako god austrijska uprava b i u istinu pobiedila hrišćansko-poli- jasmo dužni prikazati naše protivnike nije dopušćala, da muhamedanac aga u pravom svjetlu. tička m isao? Poznato je , kako se u ru­ bude smetan u svomu posjedu, tako ske novine proturavaju neizpravne vieT o je za nas dosta ! nije dopušćala ni to, da se kmetu či­ sti o ovim pokrajinama .N u da to što ni nepravda. Sad je morao beg i aga bolje djeluje u političkom smjeru, pripred zakonom odgovarati kao i svaki povieda se, kako amo po sokacima zadnji njihov kmet, pak trpiti i kaz­ ubijaju hrišćane te ih bajonetima iz­ nu radi prekršaja. D akako, da se to gone iz njihovih crkava i u inovjerne U jednom od svojih najnovijih težko podnosi, pošto na iztoku vlada­ ugone. T u je svedj izticanje neistini­ brojeva _ K'dlnische Zeitungu donosi ju pravni nazori upravo hitno različiti tih pogibelji, naglasivanje vjere — i dopis iz Sarajeva pod tim nađpisom, od onih na zapadu. Bosanac i sada to je sredstvo za političku borbu. u kom se osvrće pregledno na prošlo, misli, da činovnik stoji nad zakonom Pred svietom se viče na „latinsku razđobje od dvadeset godina, odkako te da može raditi po svojoj m iloj v o ­ propagandu“ , dokazuje se kako se m o­ ovim pokrajinama upravlja habsburžlji: on ne shvaća abstraktne pojm ove ra Islam i silom i mačem uništiti, a ka monarkija. U vjereni, cla ćemo udo­ zakona, a kroz dvadeset godina to se ovam o se ulaguje i pretvara pred oni­ voljiti našim čitateljima, omogućiv im shvaćanje nije m oglo izliečiti. Iztočma, koji nisu u prilici da progledaju da saznadu, šta i kako se piše, pak njak pod slobodom razumieva bezob­ tu nečistu igru. zirno vladanje prama drugom, pravo, Dužnost nam je bila pred ja vn o­ i stoga, što se mislimo na pojedine točke svojevremeno osvrnuti, jedno, da se može sila bez kazne činiti. šću naše protivnike prikazati u pra­ da ih bolje razglobim o, a drugo, da U samoj se A ustriji zamjerava auvom svjetlu i upozoriti na njihove iznesemo, s čini se ne slažemo, za sa­ stijakoj upravi, da nije još rieŠila tajne nakane. Oni su onakovi, kako­ da donosimo glavni izvadak iz toga a g r a r n o p i t a n j e . A li to zamjeravave su htjeli nas prikazati. Naša je dopisa: nje samo je prividno opravdano. O na­ svrha čisto hrvatska, čisto narodna. T o oni dobro znadu, al uza sve to „N a de, koje su se u Beču stav­ ko riešiti agrarno pitanje, kako su ga obiediše nas s „latinske propagan de" . ljale u okupaciju, nisu se posvema Srbija i Crnagora riešile — to ne m o­ že učiniti jedna pravna država. Niti T o umišljeno strašilo iznose i pred izpunile, i to u koliko nije uspjelo, Ruse, a da ipak toga strašila nema, da se postigne podpuno zadovoljstvo je m ogla niti smjela Austrija na se pokazuje prekodrinsko čudo jer je ­ urođjenoga pučanstva. Nu bilo bi ne­ primiti, da protjera muhamedance (ka­ dina iznimka izmedju svih svojih — i pravedno radi toga okrivljivati samu ko su to učinile Srbija i Crnagora), to glavom uvaženi književnik i poli­ upravu. D ru gi su razlozi nezadovolj­ što su napose hrišćani željno i kao tičar Čeda M ijatovič, koji v e li: „M i stvu. Kršćani i hrišćani očekivali su sigurno očekivali. Jedini način, da se v o lim o da kažemo, da katolička crk­ od okupacije nešto posvema neobično. rieši agrarno pitanje, bio hi, kad bi va pravi propagandu. K o lik o ja vidim , N adali su se. da će kršćanska država, država izvlastila, izkupila zemljišta. katolička crkva ne pravi propagandu, ko ja je Bslfed evropskoga n a lo g * ima­ A li ođkuda toliki silni m ilijuni za ta­ nego samo vrši žarkom revnošču duž­ la zaposjesti Bosnu i Hercegovinu, kovo riešenje toga pitanja, pogotovo nosti. koje svaka crkva ima i treba prije svega protjerati m u hara i d a n e e za jednu zemlju, čija državna pripad­ da ima. O na ide u narod, interesuje vlastnike i posjednike, te njihove zem­ nost još ni danas nije riešena? N u se individualno za svakog pojedinog lje i imetak razdieliti medju kršćane i u tom slučaju, da se je , m etnim o, čovjeka, organizuje nastavu i m ilosri hrišćane.^Držali su. da im se mora m ogao naći odkupni novac, to bi bila dje, njeguje bolestnike, tješi ucviljene, nadoknaditi dugotrajna bezpravnost, u državna nužda zabraniti takov poku­ pomaže sirotinju. N edostojno je , da kojoj su živili. Nu kad Austrija ničimne šaj riešenja agrarnoga pitanja. Bosan­ mi pravoslavni dižemo samo viku, ka­ pokaza, da bi voljna bila takova očeki­ ski muhamedanski vlastelin kroz sto­ ko katolička crkva pravi samo pro­ vanja izpuniti, pa kada dapače i iste ljeća se je priviknuo da živi boljarski pagandu, m nogo je dostojnije, da pregkm etove, koji su m islili, da im je iza nevičan ra d u ; još ni danas ne brine nemo i pokažem o, da i pravoslavna okupacije došao zgodan čas da svojim se on, da privredjuje svojim radom. crkva im a ljubavi prama Bogu i čo­ agam a odkažu pravo posjeda, prisili, N ovac, što bi ga on dobio za svoj vječanstvu, koje strad a ". da štuju pravo vlastničtva, tada nasta posjed, potrošio bi kroz m alo godina Jedino priznanje s protivne stra­ i prvo razočaranje: prva je posljedica u kojekakove finije zabavice, ti se lju ­ ne — al istinito. Mi im am o pred oči­ bio ustanak hrišćana godine 188 2 . i di kroz to vrieme ne hi učili nikakvu ma samo jednu propagandu, a ta je , da 1 8 8 3 ., koji su poticali i podpirivali radu, i konac koncu bi bio taj, da bi 20 godina okupacije Stanovničtvo je rano išlo kućama, a čaršija jo š za visoka sunca već je zatvorena, te se otvara tek kad dobro poodskoči dan. Za one, koji nisu tomu bili vični, to je bilo nekako neobično i strano, i kad bi tko iz kojega drugoga mjesta dolazio t v o jim a u pohode, bilo bi inu kao da je došao u neki novi sviet. Na sebi je sve nosilo neki biljeg sredovjeonosti, a to n ajbolje pokazuje ono sduševno i strogo obdržavanje esnafskih (ce ­ hovskih) udružaba, o čijim se bajracima, veseljima, pilavima još i sada spominje — Ipak ugodna vremena, da ih se spomeneš! I'a i sve drugo to je sve bilo nešto junačkoga, sredovječnoga. Boljari se medju se poinade o vlast u ovom slučaju na prim jer Dađići i V oljevicc, a po njima se i gradjanstvo s lieve te desne strane Ne­ retve razdieli na stranke, političke vojujuće stranke, koje su jedna proti drugoj bjesnile, da. je dolazilo i do gradjanskoga rata. A to n ijeU evn n bilo pred kojih sedamdeset, godina. U takovim razmiricama stari most je bio medjaš, preko kojega priečani nisu mogli prelaziti na zemljište protivnoga ta­ bora i stranke. T)a se onemogući prelaz preko mosta, zatvarala su se pod kulom gradska vrata — kapija — koja su dignuta tek pred kojih petnaest godina. Stara vrata — u koja je još Stojan Janković žabo svoje koplje, te se ona ulupina vazda pokazivala. Da se što bolje zakrči put, na mostu bi načinili strahovito visoke barikado od drače živice. Dakako da je u takovim krvavim vremenima bio spriećen svaki promet. Ni sami kmetovi sa sela ne bi mogli obćiti sa svojim agama ni donositi im dužnih prihoda sa njihovih zemalja. Naravno, dok su agi; u zavadi, ni kmetovima nije liepo, te su kmetovi znali sabrati svoje knezove i po­ slati ih u grad medju gradske poglavice, da ih sklonu na mir, te otvore gradska vra­ ta i draču s mosta u Neretvu pobačaju. Izvršit ćo se) nastao za sve sposobni, pogibeljni proletarijat od pola m ilijuna duša, — trećina ukupna pučanstva. Napokon ne može se poreći, da se je u Bosni učinilo i pogrešaka. Pa gdje ih nema i gdje ih se ne čin i? Optimističko shvaćanje, čestito nasto­ janje zaveli su na to kad kad, da se prebrzo uvadjaju moderne uredbe, nu danas su se već savladale bolesti dje­ tinjstva, te se je od naravi obdareni narod veoma dobro privikao prisiedanju kod suda, javnom u ustmenomu pravnomu postupku u svim granama sudstva kroz sve instancije, ma da je to iz prva poteže išlo. Pa već se je udomila i neke ruke obćinska sam o­ uprava, osnovana na širokoj podlozi i to kod naroda, koji je još pred ш аh> godina smatrao silnom nepravdom , sto se ubijaju m nogobrojni psi bez gospodara. U zemlji, koja je po izbor policajna država, koja nema nikakva �Broj 9. zakona o đružtvima, u zadnje vrieme nastalo je preko 120 prosvjetnih i čo­ vjekoljubivih družtava, a to je dokaz, da je već korena uhvatio duh evrop­ ske naobrazbe i zapadne prosvjete. T ko pozna iztok, te tko napose tamo živi dulje vremena, taj znade, da je tu posvema nepoznat pojam zajeđničtva i udruživanja. Iztok je otačbina bezgraničnoga osobnoga partikulariz­ ma (zasebmčtva), živa opreka svako­ mu uđružnom životu, napose što se tiče unapredjenja etičnih ciljev a : nu ipak u Bosni počim lje uspievati družtveni život, uzprkos mnogih potežkoca, s kojim a je skopčano osnivanje družtava. T o je jedan od najvećih i najtrajnijih uspjeha austrijske uprave u Bosni. Ran java točka, koja vladi daje dosta brige, jest h r i š ć a n s k a cr­ k v e n a b o r b a , o kojoj se zadnje dvie godine mnogo piše u slavenskom no­ vinstvu. T o se je zaoštrilo, te se ovaj čas nalaze četiri odaslanika s puno­ m oćima od četrnaest crkvenih obćina u Carigradu, da izmole pom oć eku­ menskoga patrijarha proti vladi, koju tuže, jer da im je povriedila njihovu crkvenu samoupravu. U koliko su te pritužbe opravdane, to se vidi iz zah­ tjeva, koje su — kako ja vljaju ruski listovi ti odaslanici podastrli pa­ trijarhu. O ni traže da slobodno biraju episkope i svećenike, da crkva i Ško­ la budu posvema nezavisne od d žavne vlasti, ne će nikako da država nadzire upravu s crkvenim imanjem te tražeT da njihovo svećenstvo budne neposredno podvrgnuto patrijarhu u Carigradu. N u kad se zna, da su ti odaslanici naskroz jednostavni rišćanski trgovci, bez i najobičnije naobraz­ be, onda je takodjer jasno, da su oni sa strane nahuckani da se tako pr­ kosno drže. T im a s e je ljudm a prika­ zala kao strašilo tobožnja katolička propaganda, te se stoga kostruše u bezgraničnoj vjerskoj nesnošljivosti, koja je karakteristični znak balkan­ skoga hrišćanstva, proti nadzoru oblasti, k oja upravlja zem ljom u ime katolič­ koga vladara. Nu ovo se tiče samo nekih prostodušnih fanatičara medju njim a, dočim većina nezadovoljnika ne može pregoriti, što im se je iz ruku otelo da slobodno upravljaju znam e­ nitim crkvenim prihodim a, te što se je proti m nogobrojnim nečestitim ta­ kovim upraviteljim a zakonito postu­ palo. A jer je to učinila inovjerna oblast, to se tad prikazuje kao dvojstruka nepravda. N u nitko razborit ne će priznati, da se država nema brinuti i zanimati tim, tko je u nje­ zinu području episkop, župnik ili uči­ telj. Bosanska je uprava osobito u zadnjih dvanaest godina mnogo uči­ nila, da — kako je poznato na veom a nizkomu stepenu stojeće hrišćansko svećenstvo po d ig n e; ona od svećenstva zahtieva neki stepen nao­ brazbe, te ne dozvoljuje, da propali ekmeščija (pekar) ili terzija (krojač), koji se u kakovu manastiru nauči na­ tucati nešto molitava, uzmogne bit posvećen za svećenika, kako je to b i­ v alo prvašnjih vremena, kada no je kandidat svoje pobožne želje pod- ,,0 S T 7" I Strana 3. krepljivao šakom dukata. U blizi­ ni Sarajeva (u Reljevu) osnovana je hrišćanska b o g o s lo v ija ; tko hoće da bude u nju primljen, mora doka­ zati neki stepen obće naobrazbe te prije posvećenja polagati izpite. A li to nije prama željama i shvaćanju nezadovoljn ik a; oni bogoslovce drže da će biti izdajnici hrišćanske stvari. T ako se je jedan ugledni hrišćanski list, kad se je bogoslovija osnivala, tužio, da će se u toj bogosloviji od­ gojeni svećenici radi njihove više naobrazbe odtudjiti narodu ! Nadalje zahtjevaju nezadovoljnici, da država ne dotira (plaća) episkope i svećen­ stvo, jer se tim oni čine nezavisnima i oslobadjaju se od nedostojnoga polo­ žaja prama crkvenim odborima, u ko­ jim a obično sjede nenaobraženi, često surovi ljudi. T i svi zahtjevi imaju svoj korjen u naravi hrišćanskoga Slavena, koja naginje komunizmu, te se često ne može pojmiti, za što b o ­ sanska uprava mirno i strpljivo g le­ da to vrtoglavanje, umjesto da kolovodjam a pokaže zvoj prst, pogotovo kad izkustvo uči, da iztočnjak popuš­ tanje smatra sla b o ćo m ". Islam iz E urope! *) Ja mislim da bi svaki Musliman trebao mačem u ruci, ako nije drukčije moguće, braniti se i opirati toj za Ehli Islam opasnoj ideji. ne kriju nego ga preporučuju kao najvišu svetinju, a to je : progoniti Turke, odnosno *) Upozorujemo 118 naš današnji članak na uvod­ nom mjvutu. — l>ednižt*0 ,О т1»*. Dragi moj kolega! Ti si dosta uplivan kod Ehli Islama u Bosni, te molim te ne požali truda pa pohodi krajeve, u kojim se ta struja pojavila te i izpitaj, što je moglo dat povoda, da i oni stupe u redove najvi­ ših naših neprijatelja, koji spremaju grob Muslimanstvu na Balkanu. Za Ehli Islam u Bosni i Hercegovini danas ne preostaje drugo, nego da iskreno pruži ruku habsburškoj monarkiji, koja je danas jamstvo za naš obstanak ne samo u okupiranim zemljama, nego i za sami ob­ stanak naše carovine u Europi. Ehli Islam u Bosni i Heregovini treba da smatra za svetu dužnost branit današnju vladu od svih napadaja kao što je branio prije oknpacije tursku vladu, pa ako to bude potrebno i mačem u ruci dignite se i pokažite joj svo­ ju vjernost. Budite uvjereni: svaka akcija, koja je naperena proti austrijskoj monarhiji danas u okupiranim zemljama od ,.Srba“ , ista je naperena i protiv Muslimana u oku­ piranim zemljama. Jasna je težnja ,,Srba“ protiv današnje okupacione vlade, jer njiho­ va današnja borba nije ništa drugo nego istis­ nuti austrijsku vladu iz Bosne i Hercegovi­ ne, da im je lakše doći do stare Srbije i Makedonije. Ali Austrija je oni zid, koji oni ne će provalit i za to je naša dužnost U Mostaru, 24. kolovoza. i to preporučujem svoj oj braći u okupiranim * Jedan ugledni turski državnik i di­ zemljama: da iskreno pruže ruku monarki­ plomata prošlih dana pisan je jednom o d ­ ji i da ju podupiru proti svakih napadaja ličnom — i nama dobro poznatomu — mu­ bilo s vani, bilo unutra, jer podupirajući nju, hamedancu iz H erceg-Bosne veoma zanimipodupirete svoje interese. vo pismo, iz kojega se vidi, fcta i kako se Vidim da još ne napušta Ehli Islam u visokim turskim krugovima misli < mu­ ideju o higjretu (o seobi), te zato uzkraćuhamedanskom pitanju u Bosni i jete sami sebi svaki napredak moralni i ma­ Hercegovini. Pridržavajuć si pravo, da terijalni, jer kao taki, naravno nestalni, povodom ovoga pisma kasnije i mi rekne­ elemenat, napuštate škole, to vaše životno mo našu rieć, za sada ga donosimo u cie- pitanje u okupiranim zemljama. losti. Pismo glasi ovako: Dragi kolega! Pri kraju moga pisma, koje ti toplo preporučujem, da ga u svojim „M uhibbi refikum! Nadam se, da se krugovima budeš isto prikazivati tako iskre­ ne ću pokajati, što se usudjujem upraviti no, kao što ga ja tebi preporučujem, imam ovo moje pismo tebi, dragi prijatelju, koje još da vam preporučim: pohadjajte ško­ će imati neku formu savjeta, jer sam uvje­ le što možete više i nedopustite da vas dru­ ren. da si taki, da bi za naš Islam spreman gi elemenat poplavi svojom naobrazbom, jer bio sve žrtvovati. Zato evo me sa mojim sa­ ćete se tek onda osjećat poniženim i nes­ vjetom, koji preporučujem tebi, a osobito nosnim sami sebi. ostaloj braći u okupiranim zemljama, apeA ko mi ne vjeruješ, dragi kolega, ob­ lujuć na vaše islamske osjećaje. rati se na kojeg turskog državnika, pak ćeš Od dulje vremena pratim sve što se se uvjeriti, da je ovo politička dogma, koju muslimani u okupiranim zemljama treba da sbiva u nas, a osobito u Makedoniji i Staroj Srbiji, pa čak bacio sam oko i na okupira­ drže kao sveto predanje. Ahmed Lutfr' ne zemlje i tu ću se s tobom zaustaviti. Ne zaustavlja se moje oko na radostnim poja­ vama nego na vrlo tužnim i žalostnim, kad, vidim današnje držanje svoje braće nekih Politički pregled Muslimana. Na žalost baš mnogi Muslimani Turska i Njemačka. 0 putova­ u okupiranim zemljama postadoše orudje naših neprijatelja, koji neprestano hoće, da nju njemačkoga cara Vilima u Palestinu pi­ podgrizaju našu carevinu. Današnja struja še službeni carigradski list „ S e r v e t ‘- me­ srbske ideje u okupiranim zemljama zahva­ dju ostalim i ov o: ,,U evropskim je listovi­ tila je i naš elemenat (?), a to je za nas ve­ ma nastala čudna prepirka o tomu, kakvo liko iznenadjenje! Zar Ehli Istam u Bosu; bi političko značenje imao put cara Vilima u kršćanska sveta mjesta u Palestini. Mi i Hercegovini toliko je nazadan, da ne vidi svojim zdravim očima ono, što kod nas i moramo opaziti, pošto je sultan Abđul Hamid saznao carevu želju, da pregleda ova sliepi mogu napipati? Mi vidimo iz novina, da se pridružuju toj struji ,,srbskoj“ baš oni, mjesta, da ga je na prijateljski način pozvao, koji spadaju medju inteligenciju našeg ele­ da putuje u Palestinu. Po tomu car Vilim menta. Ja mislim da svi oni, koji se pri­ biti će u Palestini kao gost našega vladara, družuju toj političkoj struji, primaju isti koji je duboko osvjedočen, da njegov car­ ski prijatelj s tim putovanjem ne spaja nipolitički program, koji je jasan i koji ,,Srbi“ �Strana 4. kakve političke nakane. V eć time, što je nedavno povukao natrag njemačke obsadne čete sa Krete, car V ilim je činom dokazao, da najsavjestnije štuje sultanova prava što druge neke vlasti ne čine. S toga je neopravdano kad pojedine evropske novine iznose, kao da car Vilim traži za se protek­ torat nad Palestinom ili da kani tobožnja prava drugih država u toj zemlji okrnjiti. A ko je ta čitava prepirka nastala radi toga, što se negdje i negdje neugodno doimlje iskreno prijateljstvo izmedju cara Vilima i našega vladara,tad valja imati na umu, d a je njemački car — premda je preodan svojoj vjeri ipak ponovno pružio dokaz, da on štuje i časti i svetu vjeru Kalifa". Turska. Iz Carigrada pišu „ B e r l i n e r T a g e b l a t t u “ , da se tamo i opet boje armenskoga pokolja. Javlja se, da jermenski revolucionarni odbor snuje osno­ ve, kako da uznemiri i zastraši glavni grad Turske. Koliko je istine u stvari, još se ne zna, ali to stoji, da su straže pojačane te da dan i'n o ć zaftije stoje po svim razkršćima. U Galati su zatvorili jednoga naoruža­ noga Jermena, a da li su po njemu što god više izpipali, to se drži tajnim. A i to opet zabrinjuje, što se ovoga mjeseca u Parisu sastaju jermenski i mladoturski izaslanici.— Mlađoturci su krenuli posvema krivim putem. — Javili smo, da su kretski muliamedanci ministrima izvanjskih posala svih v e ­ levlasti poslali okružnicu. Ta okružnica glasi o v a k o: Preuzvišenosti! Premda muhame­ danske pačanstvo nije odgovorno za žalostnc smutnje na otoku, koje su uslied d jelo­ tvorne i zajedničke intervencije velevlasti izvanredno znamenite postale, za smutnje, koje muhame danci nisu prouzrokovali niti izazvali — ipak su muhamedanei postali žrtvom groz­ nih i razarujućih posljedica, koje su nastale uslied tih smutnja. Oni naši posjedi, koji su slu­ čajno ostali nepoharani, sada su u nasilnim rukama i .posjedu ustaša, koji se ne boje zakona, đoćim se 25000 muhamedanskih obitelji golih, glađujućih, svega lišenih, već osamnaest mjoseci stisnutih u uzke granice vojn ičk oga korduna, bori gotovo sa smrću kao pravi plien najužasnije novolje. Uzprkos toga, što nam je vlastničtvo razgrab­ ljeno i uništeno, ipak smo mi kako radi naših osoba tako i našega posjeda glavni dio kretskoga pučanstva. Naša prava na Kretu dostojna su i vriedna, da se s njima osobito računa. Na nesreću o zaštiti naših interesa, naših gradjanskih i političkih pra­ va u zadnjoj spomenici o privremenoj upra­ v i otoka nema ni spomena, a niti su za to poduzete mjere. Mi se pozivljem o na nače­ la pravde i pravičnosti, koja su temeljna načela političke eksistencije a takodjer i cilj želja velikih vlasti. Na nje mi bolna srdca a u ime čovječnosti upravljamo molbu, da nas zaštite te i za budućnost da naš život, našu čast, naša dobra, naše interese, naša prava zajamče. Prizivljeino se na njihovu veledušnost, da što prije poduzmu sva sred­ stva, da se veliki broj nesretnih izseljenika opet povrati na svoje ognjište, i da ini se to om ogući novčanom pođporom, uz jam stvo osobne sigurnosti." Bugarska i (’rnagora. Iz Sofije javljaju o v o : Tnaće dobro upućeni a pouz­ dani č ovjek veli, da je samo donekle isti­ nito, što bugarska vlada svetčano izjav­ lju je, da se prilikom sastanka na Cetinju * , O S V I T“ izmedju Bugarske i Ornegore nije sklopio nikakav savez, jer da stvaranje tako uzkih odnošaja nijo bilo u programu bugarske vlade. F o r m a l n i ugovor se doduše nije sklopio, ali su oba kneza, knez Ferdinand i knez Nikola, nakon duljega viećanja o s o b ­ n o u t a n a č i l i i rukovanjem potvrdili, da se Crna Gora obvezuje, u slučaju kad se Bugarska zainadi s Turskom, bugarskoj stvari pomoći time, što će odmah napasti na Novipazar, odnosno u Podrinje. Crnojgori se je za tu uslugu obreklo, da će joj se razširiti granice. Istodobno su se oba kneza obvezala, da će sve pokušati, da i Srbiju nagovore, da se k njima priključi. Radi toga je bio pozvan i bugarski agent iz Biograda da izviesti o razpoloženju u Biogradu, te mu je povjereno, da u smislu osobnoga ugovora izmedju kneza Ferdinan­ da i kneza Nikole radi na svomu mjestu. Ovo saobćujemo bez odgovornosti te nadodajemo, da Bugarska, kako vele, za Macedoniju traži samo autonomiju, te da Srbija upravo u tomu uvidja za se pogibelj, da bi m ogla izgubiti sve svoje nade, pak je stoga težko, da bi i ona pristupila bugarsko-cmogorskomu savezu. Busija. Ustanak muhamedanaca u A n d i d ž an u u Fergani proti Rusima, povodom kojega su Rusi stali otvoreno govoriti, da se muslimi moraju izkorjenuti i uništiti o g ­ njem i mačem, daje još dosta gradiva, da se o njemu raspravlja. U ..P e te rsb u ršk im V je d o m o a t im a " jedan častnik ruske v o j­ ske u Turkestanu izriče svoj sud. koji je stekao na temelju dvanaestgodišnjuga] isku­ stva, daše zametak ustanku u Andižauu ima tra­ žiti u Afgani-tanu, gdje su Englezi u vanj­ skim stvarima emiru pustili slobodne ruke, da tim lakše uzmognu rovati proti Rusiji. On veli da su englezki agenti potaknuli naj­ noviji sveti rat u Andidžanu te prouzroko­ vali krvoproliće od 30. svibnja. Taj častnik diže težke obtužbe i proti ruskim oblastima, koje da nisu bile oprezne, već su pustile da se u podzemnim kovaćnicama oružje kuje. On veli, da su okružni poglavari Andidžana i Marpelana mirno spavali, dok su usta­ še izprekidali brzojavne žice, te u broju od 2000 ljudi harajući i ubijajući napali rusku v o j­ sku iznenada. Ustaše su širili i proglas, na koji su bili pritisnuti ruski uredovni muhuri, čim su pokazali, kako preziru rusku vlast. Na 3. srpnja tridesetorica odsudjenaje nasmrt vješalima, nu car ih je pomilovao 27 na ro­ biju u Šibi rij u. — Ustaše andidžanske odsudjuju hrpimice. Kako vladini listovi javlja­ ju, od 162 čovjeka od treće i četvrte hrpe samo je osam riešeno od obtužbe, dočim su ostali odsudjeni na smrt vješalima. Nu mno­ ge car pomiluje. Tako je jednom starcu od 76 godina iznimno dozvoljeno, da se naseli u Sibiriju. Za Ata bega Babadžanova m o­ lili su pomilovanje devedesetgodišnja mu mati i sin. Atabeg ima 63 godine te je v e­ oma bogat, ima više milijuna, te mu mati i sin u molbi navadjaju, da su ga zavidnici zaveli. 1 on je pomilovan na zagovor caričin. Bugarsku. Bugarska vojnička upra­ va vrlo je živahna i radina. Sada se radi oko toga, da se uredi još 21 topnička bate­ rija. Oružje je nabavljeno većinom u Kruppa. Šest topničkih pukovnija imalo je do­ sada u sve 55 baterija, a sad će ih biti 66. Bugarska vojska postoji dvadeset, godina, pak već sada ima 2400(X> vojnika u aktiv­ Broj 9. noj službi i pričuvi te 624 topa. Makar da ne­ ma puno Častnika s višom naobrazbom, .pak je bugarsko pjcšačtvo veoma Izvježbano, a isto tako i topničtvo. Bugarsko konjan.čtvo nije puno vriedno, jer se konj. dobro ne goje niti vjožbaju. Napose je iztaknuti, da Filipinsko pitanje. I* španjolskoameričkoga rata razvija se sporedno p i­ tanje, što će biti s Filipinima. T o pitanje postaje zanimivije, što se i Rusija počim lje za nj zanimati. 4Jaumal de St. IVUrnbonnj pišući o zadaćama mješovite komisije, koja ima uvesti novu vladavinu na Filipinima, veli: „U rcdjenje toga pitanja čini velike poteškoće. Ugled bieloga pučanstva uslied zadnjega rata uništen je gotovo posvema. Iza tristogodišnjega španjolskoga gospodstva nad tim otočjem potrebno je i opravdano otočju podieliti autonomiju, a pod budnim, strogim, al prijaznim evropskim nadzorom. Svaka druga vladavina dovela bi do barbar­ stva. Tu treba ujedno puno sile, da se umire oni elementi, koji su izgubili svako štovanje pred bielim plemenom. Savezne bi države trebale puno veću vojsku nego 30 40 hiljada tu držati." Petrogradski list nadalje upozoruje, kako su filipinski ustaše, prije saveznici' američki, sada Američanima na nepriliku. Čitav način pisanja toga ruskoga lista ide za tim, da se nekako drugim na­ činom Američanima reče da se prodju F ili­ pina, koje bi imala urediti evropska kom i­ sija. Moguće da se tu misli na Francezku ili Rusiju, koje bi tu imale glavnu rieć. Srbija. Nova biogradska vlada pod Vladanom G jorgjevićem pođniela je novoj skupštini, koja vieća u Nišu, više zakon­ skih osnova na odobrenje. Skupština je, kako je poznato, sastavljena po želji i volji bivšeg kralja, a sadanjeg vrhovnog zapo­ vjednika vojske Milana, te nema skoro ni­ kako prave opozicije, nego sve podnesko vladine odobraje jednoglasno. Tako je ovih dana odobrila ovaj državni proračun za 1899. god., što joj ga je vlada predložila: Dohodci su proračunani na 68.824,500 d i­ nara, a izdatci na 68.819.560 dinara. U proručunu dohodka metnuto je : dohodci od iz­ ravnih poreza 21.795,000 dinara, od neizrav­ nih poreza i daće 19,461.000 dinara, od pristoj­ ba 1,500.000 dinara, raznih državnih uredaba, k a o : željeznica, pošte i brzojava i t. d. 9.235.500 dinara, dohodci od državnih za­ klada 660.000 dinara, razni dohodci 5.084000 dinara i dohodci po novim zakonima, koje je skupština primila, 2.200.000 dinara. U izdatke osim civilne liste kraljeve od 1.200.000 dinara, mirovine razkralju Milanu od 300.000 dinara, te proračuna ministarstva bogoštovja i nastavo, pravosudja i unutarnjih poslova, što je ostalo nepromienjeno, ubrojeno je jo š : vojni proračun sa 15.754.713 dinara, prora­ čun ministarstva gradjevina 4.664.903 dina­ ra, gospodaratva sa 3,227.927 dinara, finan­ cija 2,210.268 dinara, te uprave državnih monopola sa 11,400.000 for., koji su veći nego prije. Kada je izvjestitelj predlagao ovaj proračun, primjetio je, da su biograd­ ske vlade od nazad devet godina svaki put prekoračivale proračun, ali toga da ovaj put neće biti. Skupština je ovaj proračun pozdravila i jednoglasno prihvatila. Iz mjesta i okolice Onobno Vlasti. U subotu na večer stigao je iz Sarajeva u Mostar general nad- �Broj 9. Strana 5. „ ОST 7"I zornik pješačkih četa knez W i n d i s c h g r a o t z . U Mostaru je ostao do u nedjelju, te se isti dan po podne odvezao na Metkovičve. Gospodi dioničarima na zna­ n ja Ovim upozorujemo onu gospodu dio­ ničare, koji su uplatili samo četvrti dio iznosa od upisanih dionica, da im je sada vrieme poslati daljnje uplate. Članak 5. dio­ ničkih pravila v o li: „Svaki podpisatelj, po­ slić obavljene subskripcije i poslie obdržavane konstituirajuće glavne skupštine, no sva­ kako prije upisa društva u trgovački registar dužan je uplatiti daljnjih 40 % od nominal­ noga iznosa svake pojedine upisane dionice (§ 164. toč. 3 trg. z.). Ostatak (35 °/0) valja uplatiti u roku od dva mjeseca počev­ ši od onoga dana, u koji bude u zvaničniin novinama objavljen upis društva u trgovački registar.“ Ona gospoda dioničari, koja su dosada uplatila četvrti dio (23 % ) vriednosti od upisanih dionica, dužna su sada uplatiti dalnjih 4 0 % iznosa od svojih dionica. — Ćetrdesetpostotna uplata na sva­ ku dionicu iznosi 10 for., dočim je četvr­ tina (25 % ) iznosila 6 for. 25 novč. Koliko tko ima dionica, sada ima uplatiti toliko puta po deset forinti. Kad se to uplati, on­ da preostaje nakon upisa društva u trgo­ vački registar uplatiti ostatak od 35 % na svaku dionicu (što iznosi 8 for. 75 nčJ Ovim upozorujemo gospodu dioničare, koji su dužni poslati tu drugu uplatu, da to čim prvo obave. Novac se šalje na Iliju Ivankovića, trgovca u Mostaru. Izložba u zanatlijskoj školi. Г о dotičnoj ustanovi svoga ustroj noga štatuta priredjuje zanatlijska škola u Mostaru na svršetku prve školske godine, i to dne 28. kolovoza od 7 do 11 sati prije podne te od 3 do 6 p. p. javnu izložbu crtarija i prakti­ čnih radova učenika prvoga godišta. Izuzam djecu izpod dvanaest godina pristup je svako­ mu dozvoljen. Uvjereni smo, da će se roditelji rado odazvati i pohoditi tu izložbu, da se i na taj način uvjere o shodnosti i koristi zanatlijskih škola. Vrieme. V eć ima nekoliko dana što je tako zagrijalo, kako gotovo ove godine još nije. Vrućina je velika; u hladu budne najmanje 30 stupanja C. Radobolja je gotovo posve presušila. Domaće viesti Carev dan u Fojnici. l ’ išu nam od tuda od 19. kolovoza: I ovdje se je dostoj­ no proslavio rodjendan N jegova Veličan­ stva. Još u oči svetčanoga dana stari Kozov grad, ok om u narod pripovieda da je to bio dvorac bosanske kraljice Katarine, bio je izkićen mnogobrojnim sve samo hrvatskim trobojnieama. I zgrade u mjestu bile su liepo izkićene hrvatskim zastavama, što je znak, da se narod budi. Na večer je bila svirka obhadjanjem, kroz čitavo mjesto. Svirale su se sve same hrvatsko pjesme. U devet sa­ ti počeli su se palit vatrometi kod gradsko­ ga vrt-la. a bengalska vatra kod samostana. Kad se je to svršilo, glazba je krenula kroz grad i zaustavila se na doinak stanu g. f ranje Kalamuta, gdje se je igralo narodno kolo. Narod se je ugodno pozabavio. Sutri dan bila je božja služba u samostanskoj cr­ kvi, koju je odslužio mnogopoštovani otac gvardijan Šumonja. svieta. Crkva je bila puna Velika gimnazija n Sarajevu. Po zadnjem trinaestom izvještaju velike g i­ mnazije u Sarajevu bilo je u tomu zavodu koncem školske godine 458 djaka, a od tih iz Bosne 347 i iz Hercegovine 32. Po v je ­ rozakonu ih je bilo 67 muhamedanaca, 211 hrišćana, 142 katolika, 27 izraelićana i 3 drugovjerca. U zavodu je djelovalo 33 uči­ teljske sile. — Zanimiv je prilog „Crtice iz historije sarajevske gimnazije1'. Gimna­ zija je osnovana 1879., a otvorio ju je na 6. studenoga iste godine tadašnji zemaljski poglavica Vilim vojvoda Wurttemberžki. Kroz 18 godina obstanka gimnazije p o d i el j e n o j e S t i p e n d i j a 43.654% fr. na muhamedovske djake, 126.192 fr. nahrišćane, 40.175 fr. na katolike, 1.905 fr. na jevreje i 90 fr. na druge vjere, dakle ukupno 212.016% fr. Do lanjske godine u svemu je 85 djaka položilo izpit zrelosti, a od tih 9 muhamedanaca, 19 hrišćana, 45 katolika, 11 jevreja i 1 baptist; po zemlji rodjenja bilo ih je 44 iz Bosne i Hercegovine, 39 iz monarhije i 2 stranca. Na zavodu je dosada djelovalo odnosno izmienilo se 83 učiteljske sile. Špiro Bošnjak iz Metkoviča i počeo grditi i zabranjivati pjevanje hrvatskih pjesama. On je ujedno napao i na hrvatsku trobojnicu, pri čemu mu je pomagala njegova žena, koja je talijanskim jezikom sasula najodurnije uvrede na prisutne žene, koje su se s ostalim hodočastnicima vraćale iz Podgore. Bošnjak je hrišćanin, pa kao takov drži da na hrvatskom zemljištu mora i smije vriedjati čast hrvatskoga naroda. Narodno gospodarstvo Poduke za vinogradare. Počam od ove godine zemaljska vlada ustanovila je za seoski kotar Mostar poduke za vino­ gradare. Te se poduke diele u dva tečaja, u proljetni i jesenski. Prvi tečaj već je odpočeo, i to u selima Čitluku, Gnojnicama, Potocima, llumi-Lišanima, Ljutom Dolcu i Širokom brigu. Poduku obdržava upravi­ telj državnih vinograda u Gnojnicama gosp. Julije Wasckkau. U spomenuta sela imadu se okupljati seljaci na predavanja, gdje im se razlaže sve, kako se ima loza obradjivati, rezati, saditi, što će se i prak­ tično pokazivati. S tim zajedno uvadja se i izložba vina u mjesecu prosincu uz nagra­ Oproštaj sfr. Ivom Vnjičićem. de, što će sigurno dobro djelovati, da se­ Pišu nam iz Fojnice od 20. kolovoza: U če­ ljaka vinogradara potakne na što bolji rad tvrtak po podne oprostili smo se s dičnim i nastojanje. Nadat se je, da će vinarstvo fra Ivom Vujičićem, koji je amo došao na napredovati time, a pogotovo, što se već pozdrave prijateljima prije nego ode posve­ razsadjuje francezka loza, koja ovdje vrlo ma u Srbiju, gdje je imenovan povjere­ dobro uspieva. nikom za cielo ovo područje i upraviteljem Na ovo imamo nadometnuti, da nam je kat. crkve u Srbiji. Fojničani su ga izpraveoma začudno, da obćina Brotnjo Doljnje, tili do Tunja hana, gdje su se svi malo za­ gdje loza najbolje uspieva, te obćina Brda, ustavili, da se okriepe. Tu je mnogopošto­ u kojoj je Cim radi svoje loze najzname­ vani otac Šumonja biranim riećima pozdra­ nitiji u cielom kotaru, nisu nikako u obzir vio Vujičića. zaželiv mu sretan put, na što uzete glede te poduke za vinogradare, do­ je V ujićič odzdravio, nazdravivši ujedinjenoj čim su u Bielom Polju, gdje loze nema, hrvatskoj otaćbini. Na razstanku Vujićić po­ osnovana dva tečaja za poduku, i to u Po­ ljubi se s podnačelnikom M. Erinom u ime tocima i Humi-Lišanima. Držimo i uvjereni sviju Fojničana, i odputova prama Kreševu, smo, da će se ovom začudnom nedostatku da se i tamo pozdravi sa znancima. na brzo na put stati, t e . da će se poduka Nova brzojavna posttga. R av­ nateljstvo vojne pošte i brzojava saobćuje, da je dozvolom c. i kr. ratnoga ministarstva željeznička i brzojavna postaja B r a d i n a na -Ivan planini od 13. kolovoza ove godine otvore na za državnu i privatnu brzoj avnu uporabu. Nesretan slučaj. Javljaju nam: Na 20. kolovoza Pero Prga iz Ljubranog Dola kod Raške gore, kotar Mostar, pošao u šumu, da drva ciepa. Pri ciepanju je s je d ­ noga ovećega kamena tako nesretno posrnuo, da je na mjestu ostao mrtav. Izpržilo se diete. Pišu nam iz Nevesinja: A ngja Kovačević, žena Trifkova, iz Mokrog Dola, kotar Nevesinje, ostavi­ la je svoju nejaku djecu kroz neko vrieme samu u kući, te se je jedno žensko dvogo­ dišnje diete tako na vatri izpržilo, da će težko na životu ostati. ZDalaaa.a,cija,. Izazivanje. Javljaju nam iz Metko­ vića: Poznato je, da iz Hercegovine, osobito iz Mostara,.mnogo svieta idje na zavjet u Podgoru. Tako se i u nedjelju ođtuda vra­ ćalo Rismondovim parabrodom hodočastnika iz Hercegovine kući. Neki od hodočastnika, da prikrati vrieme, zapjevaj koju hrvatsku pjesmu, na što se je ustao parobrodski agent naknadno opredieliti. Izkaz ciena na nedjeljnom pazaru. 17. kolovoza: P š e n i c a oka 12 novč., ječam 8, šilj 7, zob 8 % , sieno 3, 3% i 3s/ 4, šljive modrulje 6, jabuke 4, kruške 5, praske 12, oskoruše 5, groždje 14, smok­ ve tenice 5, bostan 3, luk 6, sir 35. U sve je bilo 136 tovara proizvoda, 4 vola, 6 ja ­ raca, 11 kozlića, 1 bravče. Neprodana 3 vola. Različite viesti General Černajev. Na 18. k olo­ umro je u dobi od 70 godina osvoji- voza telj Taškenda, general Černajev. Umro je naglom smrću na svomu dobru. Černajev, koji je kao mladi častnik ratovao na K li­ mu i Kavkazu, nakon što je neko vrieme služio u diplomaciji te bio u Biogradu rus­ ki konzul, godine 1864. postao je genera­ lom te mu je bilo povjereno osvajanje Turkestana. Sliedeće godine pošlo mu je za rukom da osvoji Taškenđ. Nu radi nekih neprilika izidje iz vojničke službe te se na­ stani u Moskvi kao bilježnik, te poče sada raditi kao jedan od najviših i najpoznatijih vodja slavenofilskoga pokreta. Kad je g o ­ dine 1876. buknuo srbsko-turski rat preuzeo je vrhovno zapovjedništvo srbske vojske na Moravi, ali su ga Turci ipak potukli. N je­ g ovi su sc srbski vojnici pred Turcima, ko- �Strana 6. ,O S VI T“ jih je bilo puno manje, sakrivali u kuku ruže, pak je on stoga Srbe i prozvao kukuruz nim junacima. Povrativ se u Rusiju ope se posveti agitaciji za slavenofilstvo. Godi ne 1882. bio je imenovan generalnim vernerom u Taškendu, ali je na tom mjes­ tu ostao samo dvie godine, pak jer je žes­ toko napadao upravu svoga nasljednika, bio je izključen iz ratnoga vieća, u komu je bio član. Godine 1890. bio je opet primljen u vojsku. Koliko ima biciklista na svietu? Računa se, da na cielom svietu u sve ima deset milijuna biciklista. Bezbeli, da če tu bit uračunani i naši biciklisti. ca i sgrada iz kasnijih vremena. Tu su sadre­ ni snimci skulpturnih djela staroklasične do­ be, reprodukcijo gradjevina bizantinskog i romanskog sloga, njemačke, francezke i englezke gotike, renesanse, a najljepša je reprodukcija Alhambre sa svojim krasnim lavljim dvorom. Da se na tanko opiše, što se u palači vidi, otišlo bi na dugo i široko. Spomenuti je još, da u sred dvorane imade orkestar za 4.000 ljudi, tu su orgulje s 568 cievi, koje su stajale 75.000 for. Ljudska noga je preslaba, da gazi mjehove orgulja, nego to čini hidraulička sprava. — Sgrada je podignuta u svrhu, da se srednjim sloje­ vima londonskog pučanstva dadne ugodno i prijatno sabravište. Kinezki urednik novina. Nema Obitelj U ladjcu. Ovih dana na svietu tako uljudnih i prijaznih urednika Mletcima u Italiji odigrao se je vrlo žalo­ vina, kada rukopis vraćaju ili bar i u koš stan prizor skrajne nevolje, koji potresa srce bacaju, kao što su urednici kinezkih novi­ iole milosrdnog gledaoca. Jedna siromašna na. U Kini urednik vraća rukopis, koji niobitelj od 10 čeljadi, ne mogav plaćati sta­ nije za štampu, s ovim pismom: „Svietli narinu, bila je izbačena na ulicu, i ne našav brate sunca i m jeseca! Pogledaj slugu svo­ nigdje ni najsiromašnijega zakloništa smje­ ga, koji ti pada pred noge. Pred tobom c je ­ stila se u ladjac (gondolu) i podvukla livam zemlju te molim dozvolu od tvoje pod most Ponte dei frati (fratarski most) i losti, da govorim i živim. Poštovani tu nevoljna majka sa osmero djece čami rukopis milostivo je izlio svjetlo svog dan i noć, dočim tužni otac hoda od vrata višenog pogleda na nas. Mi smo ga sa do vrata proseći milosrdnu pomoć, da kako zanosom pregledali. Tako mi kostiju mojih tako dječicu sačuva od najgroznije smrti. pradjedova, nisam se još nikada namjerio Pojedinac se nadje, koji pruža svoju milo­ na taki patos, na tolike visoke misli. U : srdnu ruku ovoj kukavnoj obitelji, ali je hu i zebnji vraćam ti ga natrag. Da mjerno, da se obćina niti vlast ne zauzimlju blago, što si mi ga poslao, štampam, car za nju, nego puštaju da ondje nevoljna g i­ bi mi zapovjedio, da ono bude mjerilom ne od svake oskudice na sramotu ciele zem­ i da se ništa ne štampa, što njemu nije ra­ lje a na osob grada, kao da u njem ne vno. Koliko imađein književnog znanja, ima nikakvog dobrotvornog družtva, koje dobro znadem, da bi za deset hiiiađa godi­ da se za nju zauzme. Pak naši susjedni tana bih nemoguće pisati, kao što ti pišeš. lijanisimi hoće da nas prosvietljuju! . . . Zato ti vraćam ruk op isi molim to desethiljad puta za oproštenje. Pogledaj, ja sam Kristalna palača u Londonu. ničice pao pred noge tvoje. Postupaj sa Medju silnim ogromnim palačama u d iv -g ra ­ mnom, kake te volja. T v oje sluge sluga, du Londonu imade jedna, koja svojom ogroUrednik. mnošću sve nađmašuje i tko god London posjeti ne može da se nadivi toj grdosiji od sgrade. T o je t. z. Crystal Palače, koja je podignuta još 1851. god. u spomon izložbe koja je te godine bila priredjena u HideU prvom broju donesoNino pro­ parku. U toj staklenoj kući daju se sada glas osnivačkoga odbora kao pro­ velike pučke zabave sa vatrometima. Pučka gram „ O s v i t a " , kojim je jasno doskočica zove ovu sgradu „John Bulls big Poziv na predplatu playground“ t. j. golemo igralište Johna Bulla. Obseg ove palače je kolosalan. U sre­ dini palače imade dvorana, koja mjeri u dužini 490 metara, a uz ovu dvoranu su dvie ladje, jedna 117 metara dilga i 36 ši­ roka, a druga 95 metara duga, 22 široka, u visinu ide jedna 52 metra, a druga 33 metra. Palača je od stakla, kojega svega imade 500 tonova t. j. preko 500.000 kilo­ grama. Kad bi se to staklo poredalo ploča do ploče, sizalo bi od Loudona do Pariza, i još bi ga preostalo a moglo bi pokriti pro­ stor od 25 englezkih jutara t. j. deset hek­ tara — da se poploča boulevard. G voždja u sgradi imade 9,000.000 kilograma. U palači se potroši za zabave na dan do 4.000 forinti. Samo pranje boca i čaša stoji na godinu 9.600 forinti. Svakog četvrtka bacaju se vatrometi, koji svaki put stoje preko 3.000 forinti. Ljeti se skupi tuđe do 30.000 izle­ tnika, a odkako je otvorena kristalna pala­ ča, bilo je posjctnika preko 100 milijuna. Kad čovjek unidje u tu đivsku sgradu, upra­ vo ga jeza spopano od čuda nad grdnom veličinom. Tu su veliki liepi cvietnjaci trop ičn og drveća. Sgrada je kao neki muzej, gd je su predočene stare gradjevine. Imade tu staromisirska sgrada, grčka i rimska ku­ Broj 9. zaradi koje je razvijena. S toga očekujemo, da će nas prijatelji i sumišljenici podpomagati najizdašnije i materijalno i moralno. Od njih se nadamo, da će s e p r e d p la t it i na „ O s v i t " te ga s v e d a lje i v iš e p r e p o r u ­ č iv a t i i š ir it i, čim će pomoći, širiti misao, koju „ O s v i t " zastupa. Takodjer se opravdano nadamo, da će nas poduprieti svojini radom, osobito pak time, da n as i z v je š ­ ć u ju iz sv ih m je s t a o s v a k o j z g o d ic i, koja je za javnost, ta­ ko, da naš l i s t i po s v o jim i z v j e š t a j im a bude dokazom, kako smo jednodušni i s premni na rad svaki prama svojim silama. Tko napose želi potanjih uputa o ovomu, neka se na nas obrati. Kako se vidi po ovom broju, „ O s -v it" će izlaziti u velikom obsegu na osam stranica dva puta na nedjelju, i to sriedom i subo­ tom. Ciena mu je do nove godine udarena 4 *) fr. P r e d p la t a se š a l j e u n a p r ie d na u p r a v u „ O s v i t a “ u M o s t a r u , a ruko­ pisi na u r e d n i č t v o „ O s v i t a “ . *) Za Mostar ciena do nove godine 3 fr. 60 novč. Tečaj papirA i mjenica na javnoj bursi u Beču dne 18. kolovoza 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vriednonti. Jedinstveni državni dug u papiru . . 101-55 stveni državni dug u srebru . . 101-50 Austrijska renta u z l a t u .................. 121-50 Austrijska renta u krunama 4% . . 101-20 Ugarska renta u zlatu 4 % .................. 120-65 Ugarska renta u krunama 4°/0 . . . 98-65 ce austro-ugarske banke . . . 9-10 Veresijske dionice............................... 359-80 London v i s t a ................................... 120-06 Njemačke đrž. banku, za 100 m. nj. drž. vr. 58-82'/, Komadi od 20 maraka...................... 44.30 di od 20 franaka...................... 5.64 Italijauske banknote.......................... 4420 Dukati o bru bom ............................... 5-63 označen smjer i pravac kako lista tako i cieloga nam rada. Ovim pak pozivljemo sve one, koji se u tomu s nama slažu i po­ dudaraju, te kojima leži na srdeu, da rade u označenom smjeru i pravcu za hrvatski narod, da nas podupru i unapried uztrajno po­ dupiru, tim više, što se list pokreće po sporazumu odličnih otačbenika hrvatskih iz sve Bosne i Herce­ govine. Hrvatskoj budnoj misli u ovim hrvatskim krajevima treba­ lo je , nuždno trebalo je i glasilo, bez kojega smo dosada bili. Тцј ne­ dostatak ima sada nadopuniti „ O s v i t " , koji ima hrvatsku sviest kako učvršćivati, buditi i širiti, tako ju i dostojno zastupati prainu svemu i svakomu. Od onihsuinišljcnika, koji u sebi osjećaju dovoljno snage i volje, očekujemo, da će se okupiti oko ,,O tw lta “ kao oko jedine nam ponosne i hrvatske zustave, koju će čuvati, stražiti i pomagati, da bude snažna i do­ stojna, pak sve snažnija i dosto­ jn ija zastupati i pronositi stvar, Komardžija Napisao ЈГ. I>. Л1 o m a s i Pohrvatio o. A . (Nastavak) Radi se, velju ti, da dobijemo onaj silni imetak. . . . Opet s druge strane ne ra­ di se o drugom, nego da se strpiš neko kratko vrieme, a onda ćeš moći vjenčati moju sestru, i to milionaricu. Držim da ne ćeš radi m alenkosti... s bog svojeljublja. bog ludorije napokon pustiti, da ti se iz­ makne onoliko bogatstvo, i ako se na neko vrieme odgadja tvoje vjenčanje, to će biti... To bih ja onda preveć nizko pao. i .. . Dragi grofo, pred milionima danas se ne gleda na sve potankosti i sitnarije; a držim, da će svak pohvaliti i podpuno odobriti tvoje strpljenje. - Matilda mi o tom nigda ništa ne reče. Ona ga je bila odbila, a A m eri­ kanac se silno bio razljutio, i ostavio jo j vremena, da se bolje promisli i odluči. Ovaj rok od petnaest dana sad iztiće, te se je to sve jutros proraćunaio i o d lu č ilo ... �Broj 9. ,OS V I TV — To ste vi s uredili ne saobćiv meni ni rieči o tom. - - Tu ti dajem podpuno pravo i pri­ znajem našu pogrešku. Ali, šta ćete, u ve­ likim i prešnim odlukama koji put se i ne mi­ sli na sve, kako bi trebalo. A osim toga 'ma već dva dana, što te ne vidjesmo, tcsmo mislili da si nekuda otišao iz Napulja. O vdje Genaro izvadi sat iz džepa i pogleifh, nekako uzrujano i nemirno. Nikad nisam kamo pošao, a da nebih to kazao tvojoj sestri. Istina je, ali više puta.........U osta­ lom, radeći ovako mislili smo i na tvoju korist... — Na moju korist?! Ako nije bilo od­ već tezko, mogao si mi bar prištediti ovu korist. A ko ništa, budi odvažan, ne laži mi u onom, što si moga žrtvovao u korist svo­ je eebićnosti! B og dao, da ja budem najposljedna i jedina žrtva tvoje p ožu d e.. .. Grof se digne ne rekav više ni jedne uzme šešir, sasraa hladno pozdravi Genara, ni ne stisnuv mu ruke, koju mu je pružio, dižuć se sa stolice, i ode namrgodjen i ozlovoljen. — Vidi bu d ale! reče Genaro sliežuć ramenima, kad je grof izišao van. — bolje je što je otišao. Moja sestra moći će živiti i kao u d ov ica ... ali šta već Ivana ne ima! Pogleda op e t na sat i neustrpljivo stade ho­ dati po sobi. ćuv ši Matilda iz svoje sobe, da je grof bio kod Genara, nešto jo j odlanu na srcu promišljajući da će ju brat liepim načinom izvaditi iz one neprilike; ali nije držala ulju­ Strana 7. dnim prekinuti voz s njime, a da mu se ba­ rem su nekoliko rieći ne izpriča i s njime ne oprosti. , Sjede dakle za divno uredjeni stol, da mu napiše oprostno pismo, više i više ih je zapoćimala, a ni jednoga nije mogla da dovrši. Svoju sobaricu poslala je na hodnik, kuda je grof morao proći, da jo j kaže kad i kakvom je voljom otišao; i uprav zapoćme drugi list pisati, kad se sobarica vrati u sobu noseći u ruci posjetnicu. Šta je tamo?! upita Matilda prekikinuv pisanje. — Dade mi ovu posjetnicu, odgovori sobarica, pružajući ju svojoj gospadarici. (Nastavit će se) rij Ln fU i-n p j Ln P-i ln P-l Ln П-11л гР ==D o malo će se otvoriti HR VA TSK A DIONICU Т 1 Ш Ш ХЈ M O S T A R U Podhum broj 7. 4 * « v g ? UREDJENA OBAVLJA SVE po najno­ vijim zahtjevima, od najjednostavni­ jih do najfinijih rad­ nja, koje zasiecajuu providjena sa naj­ novijim PISM E N IM A i najnovijim STROJEVIMA DIONIČKA TISKARNA U MOSTARU jedini j« > (1нкш’нк1 svoje vesti M a rsin strnim, počam od najobični­ jih posjetnica p a do najvećih D JELA. vi liosni i Hercegovini. „ H r v a t s k a d i o n i č k a t i s k a r a 11 preporvLČa s e državnim, crkvenim i vojničkim uredima, obćinama, odvjetnicima, društvima, trgovcima i djria0-iasapojedjjn.cirQ.a z a olsa-v-a. s v t JtlpotreTonitL I m tisk r a n ic a . Izrada solidna, točna i brza Hrvatska dionička listama a vlastitoj M lad i izdaja jedino H R V A T SK O G LASILO za Bosne i Hercegovim LIST ZA POLITIKU, POUKU I ZABAVU, Kuverte i listovni papir tiskanom firmom ukusno i jeftino. �„ О Втој У. I Ivan P. M iliće vić ncm o#iTiA« na velikoj Tepi u Beeu osiguravajuća zadruga u Zagrebu. preporučuje se slavnom o b ć i l i s t v u , e iiio v n ič t v u Utemeljena god. 1884. mi na velikoj Tepi iizru.čen.1 З ггој a č gr i v o jn ič tv u IZ R A D A *81 n p js o U d n ija I n a jje ft in ija . po«lpuno uplaćenom jniiieevnom glaviiieoiii. » а н а ш т н и ч Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. O va domaća nog zadruga stoji pod okriljem obćine slnb. i kr. g lav­ grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a tn je naj­ jači i najsigurniji temelj. Međju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u ze m lji: kr. zemaljsku vladi: i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javn im svrham cielo g a hrvatskoga naroda i glavn oga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. T IS K A N IC E Z A PONUDE mogu se dobiti kod svili povjerenika ove zadruge i RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Zrinjski trg br. 18,, -ulaz iz Berielavi.ćeT7-e -ulice "tor. 2, X. kat. :*o*: Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I Ć A i drog. u V I S U . ~vs 1 * 0 * 1 : * o * : 1* 0*1 1 * 0 * 1 i * o * : * 0* : * * I * R E D O V IT E PRUGE S V A K O G TJE D N A sveza iz METKOVIĆA za Trpanjy Orebić, Trstenik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR O li l t A Г IV O * * : Odlazak iz Metkovića svake nedj. a satih 9 pr. p. Dolazak u Gruž „ „ „ 10 pos. p. Dolazak u Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. =*o*= Z * 0 * Z Z Z Z > 0 Tiskom ,,O svita“ u Mostara. * • * *= Odlazak iz Kotora svake sriede п satih 9 рг. p. Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. Dokzak n Metković „ „ a satih 3 pos. p J f0 * I г * о * : D fO *= * 0* I — Direktna L * * Odgovorni urednik: Ivan A. M ilićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a7a17ec57060b701ba5cadaf6df29bbd.pdf f3e17c7832fc4504f712e23ab6e75378 PDF Text Text Turska i Mladoturci. D ogađ jaji u Turskoj i njezin udes ođrazuje se i odrazivat će se vazda i na nama. jer naši odnosan prama njoj ostati uviek svoje posebne vrsti. Sve kod nas govori za to. da se m o­ ramo njom više zanimati nego li go­ tovo i jednom drugom državom, a u neizravnu je našem interesu, da se veselimo i radujemo njezinim uspje­ sima, razvoju, napredovanju, napose nutrnjem uređjenju i ojačanju. Si­ gurnost Turske na Balkanu povoljno može djelovati i na hrvatsko pitanje, osim k ojega jedinoga pitanja sva druga pitanja na Balkanu zabadaju pandžama u tursko tielo. Jer je nama hrvatsko pitanje i hrvatska stvar vrhovno ravnalo, prama kojem u a u korist njegovu — m o­ ramo uredjivati naše držanje i svako djelovanje, to nam je dužnost priznati i izpovjeđiti. da nas ne bi nikada m oglo oduševiti niti zadovoljiti na­ predovanje susjednih državica Crnegore i Šum adije, koje bi se m ogle širiti jedino na račun Turske. T ako v o ojačanje susjednih državica m oglo bi m oguće nepovoljno djelovati i na riešenje još neodlučenih pitanja, koja Mostar prije i sada (Svršetak) Svršetkom prve četvrti ovoga stoljeća Mostarci se zavadiše s Aliagom R izvanbegovićem , tadanjim vlastelinom i muselimom stolačkoga kotara. Protivnici se sraziše na G ubavici, gdje R izvanbegović potuče M os­ tarce. Tada on dodje u Mostar i metnu pod svoju vlast grad i svu okolinu. Godine 1831. konačno se ustoliči u Mostaru, ostaviv Sto­ lac, koji mu je od sada bio drugim glavnim gradom. Netom je R izvanbegović bio p očeo vla­ dati gradom Mostarom i njegovim kotarom, odmah on piše carigradskoj vladi, razloživ čitavu stvar potanko. U Carigradu je bio odprije još poznat kao protivnik Husein kapetana Gradaščevića, zmaja od Bosne, pak je s toga bio i veoma uvažen. Car Malim ud imenova ga pašom i vezirom. Alipaša зе sada poče brinuti oko unapredjenja gospodarstva, oko materijalnoga procvata podložnoga mu kraja i grada. N a j­ prije načiui sebi dvore u Mostaru, a onda razvi veliku djelatnost, kojom je pokazao velika i veoma krasna svoja svojstva. Tu on sadi vinograde, oplem enjuje voćk e, unapređjuje svilogojstvo, nasađjuje masline. Uz to se okruži dolično prama svom dostojan­ su bitnost i glavni dio sveukupnoga hrvatskoga pitanja i obstanka. U tom se upravo i podudaraju naši interesi s interesima Turske, od koje s druge stra­ ne nemamo sta ni tražiti ni oduzimati. Onomadne su se na Cetini u sa­ stali bugarski i crnogorski knez. Bez sumnje je , da se nisu razgovarali istom 0 kakvim običnim stvarima, tim manje, što je knez Ferdinand došao na Cetinje. vraćaj uć se iz Petrograđa. O tom sa­ stanku na Cetinju javiše iz Sofije, da su ta dva kneza izmedju sebe sklopila savez na poštenu rieč. savez za mediusobnu pom oć u onom slučaju, kad bi se jedan od njih zainadio s Turskom , 1 to tako, da b i onda i drugi saveznik morao nahrupiti na tursko zemljište. Slično se je — kako ie fo iznio Grk M auromichalis imalo učiniti i za grčko-turskoga rata. N u od govora na Cetinju pak do čina na Balkanu ima podobar pedalj vremena, — ‘ to je istina, ali ie svakako zanimiv taj sastanak, jer on još jasniie pokazuje barem, sta tko m isli i želi. Očito je pak, da za tim stoji Rusija, pod čijim se pokro­ viteljstvom to sve obavlja. U T urskoj takodjer pozorno posmatraju tu igru, pak se i nastoji što b olje osigurati, najprije povećanjem i preuredjenjem I oni počmu sliediti njegov primjer, uzevši se baviti gospodarstvom. Još danas se vide tragovi blagotvornoga nastojanja Alipašina. Doduše, n je g o vi dvorovi na Buni, oko kojih su se sterale onda prekrasne bašče, jedva daju sada naslućivati o nekadanjemu sjaju, ali će se za to ipak Alipašino ime vazda p ro­ nositi s koljena na koljeno. Alipaša je u Mostaru vladao devet­ naest godina. Om er paša tada s carskom v o j­ skom dodje pod Mostar te na tvrdu vjeru gotovo posvema nezavisnoga Alipašu uhva­ ti i odvede na Banjaluku, gd je ga pogubi. S carskom vojskom kano da uniđje novi duh Grad oživi, oživi promet i trgovina. D od joše u Mostar i konzuli stranih vlasti, uveđoše se sudovi i naučni zavodi. Dolazkem Omerpaše i carske vojske Mostar je stupio u no­ vo razdoblje. Od 1831. pak do okupacije Mostar je ipak koliko toliko napredovao, nu što se ti­ če gradjevina, dosta slabo. Vriedno je samo iztaknuti dvie crkve, kršćansku i hrišćansku, a osobito veliku vojničku vojarnu, koju je počelo gradjanstvo graditi 1859. Ta je v o ­ jarna — ogromna i tvrda sgrada — kasni­ je izgorila, te su samo od nje ostali zidovi. Misli se, da će se i opet preurediti i pokri­ ti za vojene potrebe. Današnji Mostar je kud i kamo već stvu uredjenim dvorjanstvom i činovničtvom | na prvi pogled različitiji od onoga prvaši u brzo osvoji za se srđca svili Mostaraca. | njega. N ove sgrade, uredjenije ceste, v o d o ­ vojske na Balkanu, da se za svaki slučaj ne bude nepripravno, makar da u ostalom još ni izdaleka ne prieti kakva pogibelj. U stvari je arlavno to. da je na Balkanu sve napereno proti Turskoj i sve cilja na nju. N eprijatelji Turske napisali su na svoje zastave, da moraju izagnati T u . ku iž Evrope i izkorjeniti Islam. Osim što to oni sami izpoviedaju. to uvidjaju i u T urskoj, kako veli uvaženi rurski državnik, čije pismo na jednoera domaćega munamedanca donesosmo u prošlom broju, te k o ji se za sam Islam b o ji od ideja, koie se pronose i propoviedaju s Cetinja i Beograda. A te ideje dobivaju snažnu hranu iz Rusije, i njim a je cilj uništiti Tursku, uništiti Islam na Balkanu — kad b i to u ostalom tako lasno bilo. N i ne spominjući druge vanjske neprijatelje T urske, dovoljno je i na to političko-vjersko yazpoloženje na Balkanu upozoriti, koje ipak ne va­ lja posvem a prezrieti. U samoj pak Turskoj ima Turska svojih neprijate­ lja, koji ne miruju, već ruju da ju iz tem elja uzdrmaju. N ajjadnije je pak da se medju takove hoćeš ne ćes m o ­ raju ubrojiti i oni. koji inače liepo i plemenito misle. T o je dobar dio člavod, kojim se dovodi voda s vrela R.adobolje, pak mnogi učevni zavodi na novo zavedeni. Mostarcima se mora priznati, da su okretni i poduzetni, te da su tim svo­ jim sposobnostima najviše doprenieli razvoju i poljepšanju grada, koji ovakov, kakav jest, čeka još sjajniju i ljepšu budućnost. Čudno mora biti pri duši onomu, koji poznaje stari Mostar, a k oji se zanese u Mos­ tar budućnosti. Prije samo stari drevni most preko Neretve — a mjesto njega tri četiri nova, preko kojih sve struji kao kroz gla v­ ne žile, koje spajaju i jednu i drugu stranu grada. Ž eljeznički kolodvor dignut s današ­ njega mjesta, električni trarmvav časkom te odveze u okolicu na Bunu i B lagaj ili na vrelo R adobolje, podigli se novi dielovi gra­ da, promet i trgovina velika, olakoćeno obćenje s južnom Dalmacijom, s Bosnom pra­ ma Livnu i Splitu, južno prama granici na Balkan. Cisto najmoderniji grad, važna toč­ ka na Balkanu — al opet šteta, ako izgubi ovo svoje lice, koje mu udara znak iztočnoga grada. Čini mi se, da se uza svu d o­ bru volju tipovi naših gradova ne će moći sačuvati. Imat ćemo, kao i u Sarajevu, dosta sgrada u maurskom slogu, ali ne ćem o im a­ ti onakovih gradova, o kojima bi se moglo reći, da su na sebi sačuvali naše domaće biljege. M. P. �Strana 2. nova m lado turske stranke, koja je ovo­ ga mjeseca poslala svoje zastupnike, da viećaju s jermenskim kolovodjam a u Parisu. N e može se poreći, da m lađoturei dobro žele T urskoj, ali su oni u svojoj žestini zašli na krivi put. na kom u prije mogu škoditi nego li po­ m oći svojoj otaćbini. I sam Midhad pasa. da je medju živima, prekorio bi ih radi učinjenih pogrešaka, koje se ne bi nikada učinile, da se je pra­ vo shvatio položaj i prilike, koje je onako umno iztaknuo Fuad-paša u svojoj političkoj otačbeničkoj oporuci. T e pogreške tim više upadaju u oči, kad se znade, da na čelu mlađoturske stranke ima naobraženih, idealno zadojenih ljudi, od kojih se je m og­ lo očekivati, da će vodu navrnuti na pravo korito. Nu šta oni čine? Razbjegavaju se po Evropi i od tuda na­ padaju svoju otačbinu, njezina vlada­ ra takovom izrazima i načinom, kako se to jedva može i pomisliti. Iz Svajcarske šalju u sviet ..O sm a n li". kojim samo još više m ogu duhove na za­ padu razpiriti proti Turskoj, umjesto da joj stiču prijatelja, a isto tako, makar i na ljepši način, čine i s „M ešveretom ." Ta bezobzirna igra m ladoturaka iz Kahire i Ženeve Turskoj koristiti ne će, dapače je vjerojatnije, da bi joj m ogla naškoditi. N e poričemo dobru v olju , plem e­ nite namjere i patriotizam tim m ladim ljudim a, ali ne možemo ni odobriti ujihov način borbe i rada. N eliepo je i nedostoj­ no na onakav način napadati svoga H aliiu koji — poreć se ne može — ima i v olje za rad i napredak, a i ljubavi za svoj narod i državu. Jako se va­ raju miadi ljudi i po tom krivo su­ de. d a je s a m sultan kriv današnjem stanju turske carevine. Zar on ne bi želio i ne želi. da mu država budne najnaprednija na svietu ? A li se silom ništa nedd,. niti može biti skokova u prirodi. Oni b i m orali izpitati sve one zapreke, koje stoje na putu pravom u uapredku, pak prama tomu udesiti svoj rad. N ije sultan kriv — pogotovo kad kolo neprijatelja njegovih i n jegove ladavine pojačavaju i m ladoturci — već šta više, krivi su oni, koji su spo­ sobni za rad, al ne će da rade, već se razbjegavaju u tudjinu, kao da će od tuda i čijom bilo pom oći podignuti T ursku. T o je zavaravanje sama sebe. to je očito zanemarivanje dužnosti pra­ m a svojoj otačbini. V ik o m se i pso­ vanjem ne koristi narodu, već radom oko n jegova osvieštenja i naobrazbe, oko unapredjenja n jegova duševnoga i m aterijalnog blagostanja. A što su oni učinili, da prosvietle svoj narod ? K a d su oni pom islili na to, da je jedn om narodu mim o svih vanjskih n eprijatelja najveći neprijatelj nezna­ nje, neprosvietljenost i zastoj u napre­ d o v a n ju ? K a d su oni pom išljali, da tomu p o m o g n u ? Oni svojim radom mogu zagrijati narod, potaknuti ga i na krvoproliće ali opet od toga ne će biti koristi. Prosvietli narod i on će već znati, šta i kad inu što treba. A m ladoturci ga ne će prosvietliti, dok svoje jiepe sile troše u izprazno po širokoj Evropi, jo š manje p a k , snujući sa Jerm enim a m ožda no­ „О S V I ve grozote za Carigrad. Dok oni u to sile troše, dotle im tudjinci izsisavaju i materijalnu snagu Turske. Oni se nasisavaju evropske nao­ brazbe, pak kad dodju doma hoće. da u najzadnjem anadolskomu selu prepoznadu Pariš. T o je pogubno nače­ lo , i jedna je državica na Balkanu živo svjodočanstvo, kako unašanje ide­ ja, koje ne odgovaraju narodu, ništi i ubija samu državu. A ko se već ho­ će ideje unašati, to im treba najprije prirediti zemljište, narod za nje pri­ praviti. T ada se može uspjeti, inače ne. P ism o, što ga je turski državnik namienio bosansko-hercegovačkim muslimima. jednako vrieđi i za m ladoturke. Nešto brojeva K a d kada biva, da najviše viču oni, koji za to imadu najmanje razloga. U nas je pak svakomu poznata činje­ nica, kako hrišćanske novine pišu. da se hrišćani u Bosni i H ercegovini za­ postavljaju, dapače progone, dočim se za druge elemente u zemlji sve čini, čak i na štetu i utamanjenje onih prvih. Ruske su novine prepune gla­ sova o tomu, kako se amo provadjaju i zaštićuju propagande svake ruke, a sve na štetu i ргириа* hrišćana. T ko ju istuioljnbi'- i tko ima zdrave oči, te je motrio i motri naše prilik. , taj znade, da je takovo prik a zn a n je stvari u najvećem nesuglasju s pravom istinom. H tjeli bismo znati, gdje su hrišćani u drugom kojem kraju bolje napredovali, nego li upravo u Bosni i H ercegovini za ovi li dvadeset godina. N e samo. da im se nije ničim stajalo na put. yeć se je naprotiv pogodavalo njihovu razvoju. U za sve te liepe prilike, koje su im se smiešile i smieše. oni su ipak tako tjesnogrudni te druge ne m ogu vidjeti niti Crpiti, ako makar i korak korače napried. O dkuda ta tjesnogrudnost? N ije Ii joj m ožda klica u nepojm ljivoj za nas lju b avi prama ostalim sudržavljanima, ko ji pripadaju drugim v jeram a? U pra­ vo ta njihova tjesnogrudnost jasno je svjedočanstvo, da se njihova borba tem elji na vjeri, te da prama tomu sve hvale ili kude. K o liko ima istine u tomu. što oni govore, kako su amo zapostavljeni i potiskivani, neka to pokaže ovo ne­ koliko brojeva, što ćemo ih iznieti. V a lja pak imati na umu, da se — kako u ovoj stvari, tako i u svakoj drugoj — slično ima. U zadnjem broju „O sv ita 1- ja v ­ ljeno je b ilo, da se je za 18 godina u velikoj državnoj gim naziji u sve pod ielilo 2 1 2 .0 1 6 % for. Stipendija djacim a. Od tili stipendija na m uha­ medanske djako odpada 4 3 .G o l1/., for., na djake katolike 4 0 .1 7 5 for., na jevreje 1.9 0 5 for. i 9 0 for. na druge vjere, dočim na djake hrišćanske vjere odpada 12G .192 for. N u ostavimo to, pak pogledajm o, kako je s velikom gim nazijom u M o­ staru. O v a gim nazija obstoji pet go­ dina ; sad не otvara, u njoj već šesti razred. V a lja znati i to, da grad M o­ Broj 10. star ima 6941 muhamedanskih duša, 3 4 0 0 katoličkih i 3 8 7 0 hrišćanskih. Seoski kotar Mostar ima u sve 3 9 .1 4 6 duša. a od tih 2 8 .4 0 9 katolika, 6 2 5 0 muhamedanaca. 4 .4 2 2 hrišćana. Čita­ vo okružje mostarsko ima 8 8 .2 0 0 ka­ tolika, 5 6 .1 3 5 muhamedanaca, 7 4 .8 8 9 hrišćana. Po tom katolika i muhame­ danaca ukupno imade 1 4 4 .3 3 5 duša, dakle dva puta, koliko hrišćana. P a e v o ! Godine 1 8 9 4 /5 u m o­ starskoj gimnaziji 18 djaka hrišćana imalo je 2 2 9 0 fr. Stipendija, dočim 18 djaka muhamedanaca i katolika samo 1 550 fr. Godine 1 8 9 6 /7 imalo je 26 dja­ ka hrišćana 3 6 2 0 fr. Stipendije, dočim 23 djaka muhamedanska i katolička 2 1 8 0 fr. Godine 1 8 9 7 /8 pak 26 djaka hrišćana imalo je 4 0 8 0 fr. Stipendija, a 22 muhamedanca i katolika u sve 18 4 0 fr. V a lja još iztaknuti. da na 2 8 .4 0 9 katoličkih duša u seoskom mostarskom kotaru - - koji u sve ima 3 9 .1 4 6 du­ ša - - ne odpada n i j e d n a Stipendi­ ja. Još jasn ije! N a 1 4 4 .3 3 5 duša mu­ hamedanaca i katolika u okružju m o­ starskom odpada kroz spomenuto vrieme u sve 5 0 6 0 fr. Stipendija, dočim na 7 4 .8 8 9 hrišćana 9 9 9 0 fr. D akle na dva puta viši broj pučanstva za p olo­ vicu manje. Obratan razm jer! Pa zar ove brojke ne pokazuju, kako hrišćani govore istinu; kad se tuže pred svietom, da se „p ro g o n e -, dočim da se drugima — sve čini? P o lit ič k i p r e g le d H a b s b u r ž k a i n o n a r k i j a . U ne­ djelju je zastupnik na carevinskom vieću dr. S I a n ia pred svojim izbornicima u Horici u Češkoj govorio o političkom položaju. Tečajem svoga govora reče: „A k o se d o­ godi neočekivano, naime da se ukinu je z ič ­ ne naredbe, onda će češki zastupnici činiti takovu opoziciju, kakovu sviet dosada nije vidio ni doživio. Ja ne sumnjam, da dr. Kaizl, zastupnik češkoga naroda u Thunovu kabinetu, ne će dozvoliti, da se češkom na­ rodu učini nepravda. N jegov odstup iz mini­ starstva biti će za nas znak, da je došao čas, kada se moramo pripraviti na odlučni rat. A li i za onaj slučaj, da dr. Kaizl ne bi odstupio, te kad bi proti svakom očekivanju zatajao svoje osvjedočenje i naše nade pre­ vario, mi ne smijemo imati ni najmanjega obzira prama n jegovoj osobi, već moramo vladi, u kojoj on sjedi, objaviti rat tako od­ lučno, kao svakom drugom neprijatelju.“ __ Svi govornici, koji su iza Slame govorili, izjavili su se za to, da češki zastupnici već sada mogu stupiti n najodlučniju opoziciju, te je na koncu primljen zaključak, koji ova­ ko glasi: „Iz dosadanjih boraba izkusili smo, da je za nas jedina sigurna zaštita naše č e ­ ško državno pravo, koje moramo izvojštiti. Sto se tiče nagodbe s Ugarskom, mi zahtievamo od naših zastupnika, da ne popuštauj u borbi za naše interese proti magjarskom izsisavanju. Istodobno izjavljujemo, ako se jezične naredbe ukinu, a mjesto njih se ne uvede zakon, koji će nam zajamčiti i osi­ gurati podpunu jednakopravnost, da ćemo od naših zastupnika zabtievati, da stupe u najbezobzirniju opoziciju.11 �Broj 10. ,©S ZT“ Sirana u istinu počnu razoružavat i muhamedance, samo brodova, već i utvr dičnih luka, izkronda to ne će proći bez krvoprolića. Raz­ cavališta. a osobito postaja za ugljen. Prama oružanje muhamedanaca bio hi najnepraved­ tomu se je englezka m ornarica i uredila, to niji čin, ako se ne bi ujedno i hrišćani Englczka već sada bere od toga plodove, li razoružali, koji su se pom oću oružja u gniezsvjetskoj trgovini Englezka ne bi imala onakodili na muhamedanskim imanjima. Kaže se, та upliva kao sada, da nije onako sil­ da admirali žele učiniti kraj anarhističkim no unapriođila svoju mornaricu. Tim prilikama na otoku, te će se u tu svrhu će putem poći i Lockrov, jer je uvidio, da organizovati oružničtvo od DUU ljudi, a od se sili i napredku Francezke ne pomaže sa­ tih će biti polovina uredjenib. A бОСМ v o j­ mo tim, što se ima ratnih brodova, pa ma­ nika no bi bilo dosta, da se upokore u nu­ kar oni bili i najbolji. Svi ratni brodovi trini Krete divlji i ratoborni hrišćanski francezki ne bi bili dostatni da F rancezku obrane od neprijateljskoga, t. j. englezkoga — Jedan suradnik lista ,.Pesti Napio-1, otoćani. Nu nema se novca za uredjenjo oružnićtva i te vojske, te se već sada govori o napadaja, a još manje njezine naseobine. koji se je razgovarao s odlićnim članom kretskom zajmu od sedam milijuna franaka, Lockroy, prateći španjolsko-američki rat, njemačke pučke stranke, koji je razpravljao za koje moraju jamčiti četiri evropske države uvidio je, da je Španjolskoj skrivilo poraz i s austrijskim ministrom-predsjednikom, iz­ čiji su brodovi još na Kreti. Kak.• se vidi, to, što nije bilo organizacije. Inače su Špa­ vješćuje. da A u s t r i j a s t o j i n a p r a g u umirenje Krete ne idje tako lako od ruk e. njolci uz svoja dosadanja sredstva mogli v e l i k i h p r o m j e n a . Grof Thun osbiljno Još će tu biti i veće možda glavobolje nego igrati puno uspješniju ulogu. S toga je on misli, da ukine jezične naredbe, ali da sada li do sada. sredozemnu mornaricu povjerio dobromu ima velikih zapreka. Navodno da je N jeg. organizatoru mladomu admiralu Fournieru, Veličanstvo izrazio želju, da se najprije iz ­ — U sriedu se je podpisao ugovor izčime je ukinuo stari običaj, da na sredozem­ mire oba naroda u Češkoj, a onda da se medju ruskog financijalnog ministarstva i otonom moru zapovieđa najstariji admiral. P o­ uklone uzroci razdora. Grof Thun se nada, mauske banke. Taj se ugovor tiče zaostale izšto je Brest izvrgnut englezkom napadaju, da će kralja predobiti za svoje nazore. Tek plate Rusiji za ratnu odštetu. Tih zaostata­ on će ga utvrditi, a pohodit će t herbourg, onda će se odlučiti na provadjanje svojih ka ima 472000 funti, pak će se oni po nazora, kad za se posvema osigura slaven­ 236000 funti izplatiti Rusiji na 13. lipnja 18 99 Toulon, Korziku, Bisertu, da vidi, šta tamo ske stranke pa makar i za cienu najviših i na 13. lipnja 1900. Još se Rusiji ima izplatiti u treba. On je javno zamjerio sv ojim ‘ zem lja­ koncesija i popuštanja, te kad mu budne četiri obroka kroz četiri godine 550000 funti cima, da su - baveć se previše s Irancezko-njemačkom granicom. — zapustili m or­ zajamčeno, da slavenske stranke ne će činiti kao trošak obskrbe za ruske zarobljenike. Otonaricu. On će sve učiniti, da Francezku obstrukciju. Ako se jezične naredbe ukinu, manska banka obvezuje se. da će izplatiti učvrsti na važnom sredozemnom moru, na onda će se parlamenat baviti samo nagod­ prvi obrok, na što će joj financijalno mini­ kojemu Francezi imadu sumo utvrdjenu lu­ bom i proračunom. — U utorak u oči starstvo dati mjesečnu mjenicu na carinarku Toulou, dočim Englezi imadu Gibraltar zajedničkih viećanja austrijskih i ugarskih sku blagajnu i poljodjelsku banku, od k o ­ i Maltu, a Talijanci Spezziu, Magdalenu, ministara sastalo se je ugarsko mini­ jih će dignuti izdani novac. Ako se taj n o­ starsko vieće, te je razpravljalo dva sata. vac ne mogne dobiti, onda >inmauska banka Napulj i Tarent Po podne se je opet sastalo i viećalo o ne jamči za đaljuo izplate <broka. kasno na večer. S magjarske se strane naT u r s k o - p e r s i j s k i a v e z . Persijglasuje, da ugarska vlada ne će napustiti F r a i i c e z k a . Ministar mornarice Loski šah na brzo će doći u Carigrad. U zadzakonito stanovište, a to znači, da Magjari скгоу proustrojava Eranrezku mornaricu. Na­ dnje vrieme su nastali najljepši odnošaji i ne će nikakove nagodbe na temelju § 14., pose će prekrojiti sjevernu eskadru. ( etiri najživlji saobraćaji izmedju sultana i šaha, bez kojega se sada opet u Austriji ne m ože malo oklopnjace nV alm y“ , ..Bouvines". ,,Jete je posljedica toga šahov posjet u Cari­ ništa. Ako se u Austriji ne bude moglo parla­ mapues" i „TrehoparC , koje niti su dovoljno gradu. Nekima nije po volji, što izmedju ta mentarnim putem utanačiti nagodbu, tada ć e brze niti dobro oboružane, biti će priđieljedva muhamedanska vladara postoje tako Ugarska tražiti, da s Austrijom na temelju ne eskadri u sredozemnom moru, dočim će liepi i srdačni odnošaji, iz kojih bi se m o­ ugarske gospodarstvene samostalnosti i usta­ četiri parobroda od sredozemne mornarice gao roditi trajan savez. va produlji sadanje stanje u pogledu carine biti pripojena sjet eruoj mornarici. Sjeverna i trgovine, da tako obe pole budu razcie mornarica imat će dvie divizije, jednu Busija. lT Andidžanu u Ferghani pljene dotle, dok se u Austriji ne uzmogne oklopnjaćku, u kojoj će biti devet jednako kano da još nije sve mirno. Službeni list postići konačni sporazumak. — U glavnom uredjenih oklopnjača, te drugu križaričku, u „ Turkestanskija Vjedomostv' izvješćuje, da još se ne može ni iz daleka očekivati makar kojoj će opet biti same križarice. Preurediti će su ruske oblasti u Piscevolsku dobile p ro­ i približno riešenje krize. Ovakove nagod­ se i atlantska, kinezka i indo-kinezka pomor­ be, ma se one i sklopile, ne će ju za uviek ska divizija, u kojima će se stari drveni brodovi glase, naštrapane ljudskom krvlju. U tim se odkloniti. zamieniti modernim križaricama. Mini­ proglasima veli. da će se Rusima strahovito osvetiti radi odsudjenih i obješenih nmslomastar mornarice L ockroy je obični civilista. pa Turska. Stanje na Kreti svedj je ipak se pokazuje veoma vještim i poduzet­ na u Andidžanu, te se na koncu kaže, da će nim. Sad je imenovao i novoga admirala za se povesti sveti rat. Radi toga je general­ nepovoljno, te se tako pokazuje, da d je lo ­ ni guverner turkestanski produljio na g o ­ sredozemnu mornaricu Fourniera, dosada vanje evropskih vlasti kroz šestnaest mjeseci dinu dana obsadno stanje nad Fergiianom , pomorskoga prefekta u Brestu. Fournier je nije imalo nikakva uspjeha. Po gradovima Taškendom i nad druga tri okružja turkese ne dogadjaju sukobi izmedju hrišćana i mlad čovjek, pak se svi čude, kako je on postao admiral na sredozemnom moru, dok stanska. Uzprkos toga svega car Nikola je muhamedanaca samo stoga, što su prisutne pomilovao svih 106 ustaša, koje je bio odje dosada bio običaj, da na sredozemnom strane ćete, dočim u zemlji, odkuda su moru. koje je za francezku mornaricu naj­ sudio ratni sud u Ošu, te naredio, da budu muhamedanci protjerani sa svojih djedovina važnije. zapovieđa najstariji admiral. Misli­ odpremljeni na kaznu u Sibiriju. i posjeda, vlada bezvladje. Dosada se je mir lo se. da će na sredozemnom moru biti ad­ i red uzdržavao uslied oskudice, nu odkako N i z o z e m s k a . Ove godine biti će miral Sallanđrouze đe Lamornaix. Nu ovaj će se je saznalo za nepravednu osnovu za mladjalma, osanmaestgodišnja k raljica V ilbiti admiral manje važno i neznatne sjeverne privremenu upravu otoka, medju muhame­ helmina proglašena punoljetnom, te će pre­ mornarice. Dosađanji admiral ove mornarice dancima je zavladalo veliko nezadovoljstvo, uzeti vladu u svoje ruke. To će se prosla­ Barrera dolazi na Fournierovo mjesto u jer su njihova prava okrnjena u toj osnovi. viti u svoj zemlji. 1 tako sada izlaze na p o­ Bojat se je i opet ustanka. Medju muhame­ Brestu. vršinu mladje sile, dočim se stariji turaju Kod zadnjih izbora za' pokrajinska dancima i bez toga vlada veliko ogorčenje, zastupstva liberalna stranka je u nekim p o­ natrag. Lockrov veli, da će urediti francez­ jer su hrišćani protjerali muhamedanske po­ krajinama pretrpila velike poraze, a osobito ku mornaricu kao što su Englezi svoju. Presjednike s njihovih dobara, te sad nevoljni u sjevernoj Nizozemskoj, gdje je ona dosada po gradovima živu od milostinje. Muhame­ uredbu englezke mornarice prouzrokovale bila u znatnoj većini. Ovaj put su se takodance je još i to razžestilo, što vlasti nisu su novine ..Pali Mali Gazette'-, u kojima je djer antisemitska i katolička stranka pokazale dozvolile da se pojačaju turske posade, a jedan od najboljih stručnjaka objelodanio niz članaka pod naslovom ..Istina o morna­ vrlo žilavima i složnima. Uspjeh ovili izboran sada su još admirali četiriju država od svojih toliko ima više političko značenje, sto p o­ r ici/' U člancima je pisano, kako englezkoj vlada dobili vlast, da razoružaju bašibozuke, mornarici i englezkoj obalnoj obrani kod krajinski sabori imenuju članove za prvu što znači da će se morati razoružati čitavo kuće i u kolonijama sve fali. da manjka ne komoru u Amsterdamu. muhamedansku pučanstvo. Nu ako admirali — Kako budimpeštanski listovi javlj aju, austrijsko će se carevinsko vieće sazvati za 12. rujna. Ujedno drže, da će ministarska viećanja, koja su poćela u sriedu, imati ne­ koga uspjeha, da je austrijska vlada sklona popuštati, te <ia će nakon tih viećanja i nakon saziva carevinskoga vieća dati ostavku, pa makar se stvari razvile kako mu drago. Drži se, da će se nagodbena kriza riešiti tako, da će se nagodba u Ugarskoj obnov iti parlamentarnim putom, a u Austriji na te­ melju §. 14. �Broj Strana 4. 10. „О S V I T “ pod sretnom zviezdom? To je zaista veUki S u r a a d i j a . Na želju poznatoga Jovaua Ristića prestala ie izlaziti „Srpska zastava” , dugogodišnji organ istoga Ristića i njegove liberalne stranke. A to ne znaci ništa drugo, nego da se Ristić povlaci s vodstva i da Japanci onih pet milijuna kinezke ratne odštete, koje su dali štedljivi Francezi, po­ trošili naručujući svoje potrebe u Englezkoj, podsjeća na Ristića. Ristić, dok je stupio u javni život, nastojao je svim mogućim sred­ N jem ačkoj, Americi, ni ne obazirući se na francezku industriju. Bila bi najveća ludost francezkim kapitalom podupirati industriju franeezkih takmaca, a lakoumnost je pozajmiti novac Japanu, koji se odlučno protivi tomu, da se njegovi vjerovnici miesaju u njegove stvima zaustaviti antidinastićki pokret u zem­ poslove. se stranka, koioi je on trideset godina stal»,o na ćelu, odriče svega, sto u toj lji. Fo njegovu mišljenju takov zemiji pokret najviše škodi razvoju Sumadije. Stoga je on, pošto je bio umoren knez Mihajlo, s tadaš­ njim ministrom rata Blaznavcem prepriečio, da se bira novi knez. što je opet predlagao Karag-jorgjevićima odani stari Garašanin. Ristić ode u Pariz, odtuda dovede Milana te kao regent zapodjenu žestoku borbu pro­ ti neprijateljima Obrenovićeve kuće. Bivše­ ga kneza Aleksandra Karagjorgjevića u Ugarskoj obtuži kao začetnika umorstva, počinjena lia knezu Mihajlu, te ga dade u Pešti baciti u zatvor, članovi kneževe obi­ telji budnu prognani iz zem lje do u treće koljeno, a imanje im zaplienjeno, dok nji­ hove pristaše stadoše strahovito progoniti i ubijati. Tomu svomu predanju Ristić je ostao vazda vjeran, pak i onda, kad je bio proti njemu Milan najžešće ustao. Odtada ie on bio protivnik Milanov, ali ne dinastije. Kad je bivši kralj prošle godine došao u Beograd, odmah se je pozvao na Ristićevu lojalnost i patriotizam. I on nije oklievao, da uzdrmanoj i kolebajućoj se dinastiji dad­ ne na razpoloženje jedan dio svoje stranke, nu to mu je u odboru stranke težko išlo, jer mladji naraštaj već od dulje vremena u Ristićevoj dinastičkoj privrženosti uvidja veliku zapreku za svoj napredak. I dogodjaji u posljednjoj skupštini pokazali su, da se mladji liberalni naraštaj hoće da rieši Ristića, pak se je tako on i povukao. I ta­ ko ta stranka, koja je na beogradski priestol opet dovela Obrenoviće i uza nje vjerno stajala, sada bez Ristića udara no­ vim putevima. — Poznato je, d a je beogradski bivši ministar Pašić, vodja radikalne stranke, bio obtužen radi veleizdaje, naime da je htio Sumadiju izdati Bugarskoj za vrieme srbskobugarskoga rata. 0 tome se je proti Pašiću u Beogradu vodila razprava. Sada javljaju iz Beograda, da je kasaciono sudište p o­ tvrdilo osudu proti Pašiću, kojom se on odsudjuje na zatvor od devet mjeseci. Japan. -Francez Peliks Martin, koji se je nedavno vratio iz Japana, izdao je jednu knjigu pod naslovom ,.Le Japan vrai“ , kojom on odlučno ustaje proti Paulu Leroy-Beaulieuu, koji je u „Economiste Franjais" novi japanski zajam, koji se sada mora učiniti, preporučio kao dobro sredstvo za sigurno ulaganje glavnice. Martin se je čvrsto osvjedočio, da se Japan preveč na­ preže te da ие će biti kadar ozbiljno jamčiti za zajam. S toga se on nada, da će Francezka odlučno odbiti ponude Japana, koji traži da s njom dodje u bliži dodir. On veli, da nije samo u interesu Francezke no p o­ moći Japanu, da se izvuče iz novčanih ne­ prilika, u koje se je survao igrajući se velevlasti, već i isti interesi Francezke, koji su na dalekom iztoku i u Evropi tako uzko skopčani s ruskim interesima, upravo zahtievaju, da но ništa ne učini, čim bi se jedan narod ojačao, koji bi od danas do sutra mogao postati neprijateljem. Takodjor se u Francezkoj no smije zaboraviti, da su , ^ a t a k . da se naime u tu školu prima u„o neznatni broj djaka. . to st.pend.sti, dočim se neštipendiste u obee . nikako ne primaju. Uvjeravam vas. da se na to svatko Mv u gradjanstvu tuži. te se boje da su u nesgodan čas rodili svoje sinove, koji mi ne mogu sada biti primljeni u školu. Kad bi se ovomu nedostatku doskočilo - što se može vrlo lako učiniti - uvjeren sam. da bi što iz Mostara, što iz okolice broj djaka Iz m je s t a i o k o lic e Gospodi dioničarima na zna­ Iz n a š ih k r a j e v a nje. Ovim upozorujemo onu gospodu dio­ ničare, koji su uplatili samo četvrti dio iznosa od upisanih dionica, da im je sada vrieme poslati daljnje uplate. Članak б. dio­ ničkih pravila v e li: „Svaki podpisatelj, poslie obavljene subskripcije i poslie obdržava- odtuda: I ovdje se je ljepše nego ikada dosada proslavio kraljev rodjendan. Naša je ne konstituirajuće glavne skupštine, no sva­ kako prije upisa družtva u trgovački registar pak konak. U oči 18. kolovoza na brdu T or­ dužan je uplatiti daljnjih 40 % °4 nominal­ noga iznosa svake pojedine upisane dionice (§ 164. toč. 3 trg. z.). Ostatak (35 % ) valja uplatiti u roku od dva mjeseca počev­ ši od onoga dana, u koji bude u zvaničnim novinama objavljen upis družtva u trgovački registar." Ona gospoda dioničari, koja su dosada uplatila četvrti dio (25 °/0) vriednosti od upisanih dionica, dužna su sada uplatiti-dalnjih 40 °/o iznosa °4 svojih dionica. — Četrdesetpostbtna uplata na sva­ ku dionicu iznosi 10 for., dočim je četvr­ tina t'25 УоЈ iznosila 6 for. 25 novč. Koliko tko ima dionica, sada ima uplatiti toliko puta po deset forinti. Kad se to uplati, on­ da preostajo nakon upisa družtva u trgo­ vački registar uplatiti ostatak nd 35 °/0 na svaku dionicu (što iznosi 8 for. 75 nč.) Ovim upozorujemo gospodu dioničare, koji su dužni poslati tu drugu uplatu, da to čim prvo obave. Novac se šalje na Iliju Ivankovića, trgovca u Mostaru. Most u Predhumju. Pišu nam iz gradjanstva: Ima već nekoliko godina, da su mjernici mjerili položaj mosta, koji bi spajao južni logor, odnosno Luku sa Predhumjem (Donjom Mahalom) kod kuće Martina Spuževića. Doduše se je tada savjestno mjerilo, nu do sada u tomu pogledu još ništa nije učinjeno. Predhumje je jedno od najzapuštenijih predjela gradskih, te je - onako prostrano i mnogobrojno napučeno — bez ikakova života i prometa, a ako tko god odavle hoće u ostali dio grada, napose na Luku i južni logor,, tomu treba dobro opanke pritegnuti. Za što da Predhumje bude i ostane tako zapušteno i odtrgnuto od ostaloga svieta? A eto, samo jedan most pokrenuo bi novi život u tomu dielu grada. Taj bi most bio takodjer i za vojničtvo od velike važnosti i potrebe, te b iš e udovoljilo svim zahtjevima i potrebama, kad bi se iz­ gradio. II da se nije na to možda blagohotno — zaboravilo? G railjanin. Zanatlijska škola. Javljaju nam iz grada: Kad ovi redci, gospodine uredniče, vašom dobrotom izidju na svjetlo, tada će već biti na brzo otvorena izložba u novo­ osnovanoj zanatlijskoj školi u Mostaru. Ja a ni mnogi drugi, od kojih sam to čuo, ne­ mamo dovoljno rioči, da pohvalimo tu liopu i plemenitu zamisao, da se osnuje ta stru­ kovna škola, Ali ne mogu razumjeti, za što je ta škola, odrodjona samo za izvjestan i ograničen broj djaka, koji su se rodili Bosna i Hercegovina. P r o s la v a u Kreševu. Pišu nam varoš bila liego urešena zastavama, napose nju palili su se mužari, a na protivnoj stra­ ni, na brdu Špiljama krasni vatrometi. To se' je večer gradjanstvo do kasno u noć zabavljalo pjesmom, svirkom i drugim za­ bavama. Na 18. kolovoza iz jutra odslužio je svetčanu službu božju fra G rgo Martić uz pripomoć o. A ngjela Šunjića i o. D om i­ na Tolića. Starina Martić držao je odgova­ rajući proslavni govor, koji je na prisutno mnogobrojno obćinstvo učinio najdublji uti­ sak. Isti dan po podne bili su teferići po okolnim brdima, koji su uz vesele hrvatske pjesme te pucanje iz mužara i pušaka trajali do kasne noći. F. M. Osamnaesti kolovoza u Biha­ ću. Pišu nam odtuda od 20. kolovoza: U Bihaću je previšnji rodjendan proslavljen najsjajnije, da takove slave starodrevni Bihać, priestolnica Turske Hrvatske, dosada nije doživio. U oči 18. kolovoza mužari naviestiše, da započimlje osvietljenje - grada i okolice. Za čas je vas grad sinuo u svjetlu, divotno izkićen mnogobrojnim zastavama. Na trgn Žitamici kod konaka naše mlado pjevačko - tamburaško družtvo „Krajišnik" koncertovalo je, dok je vatrogasno družtvo zapalilo baklje pred vrlim tamburašima. Koncertovanje je bilo iznad svakoga očeki­ vanja. Bujice naroda slegle se na trg, da se nasladjuje vještim izvadjanjem vrlih tam­ buraša. Svirale se hrvatske pjesme. Po tom su se na brežuljku Vinogradini ili Velikom Greblju palili mnogobrojni vatrometi. Do kasno u noć grad je bio živ kao u pola dana. Sve je grnulo, da gleda kako je grad izkićen i razsvietljen. Nakiti su bili veoma liepi, a i transparenti, kojih je bilo u hrvat­ skom i njemačkom jeziku. Najljepši trans­ parenti u obće nakit bio je na sgradi osnovne i trgovačke škole, što su pohvalno izveli ovdješnji učitelji osnovne škole sa svojim upraviteljem g. Klarićem i učitelji trg. škole sa ravnateljevim zamjenikom g. Mesićem. Baš im svaka čast! Na sami svetčani dan davane su službe božje, kojima je prisu­ stvovao mnogi narod. U katoličkoj crkvi pjevali su članovi dobrovoljnog p jevač­ kog družtva u kvartetu upravo savrše­ no. Oobito nam je iztaknuti tenora gosp. Hangia, koji je inače prezaslnžan za ovo družtvo svojim umjetničkim djelovanjem. Službi božjoj prisustvovalo je sve ćinovničtvo, i gradjanstvo dočim je pred crkvom bilo uredjeno vojničtvo. Redom iza toga držane su �Broj 10. molitve u rišćanskoj crkvi pak u jevrejskom templu. U 12 sati i 15 časova učila se je hairdoa u džamiji Fetiji. — Po podne je bio svetčani banket, komu je prisustvovalo gradjanstvo. činovničtvo, svećenstvo raznih vjera i vojničtvo. Cesta Kiseljak-Kreševo, Pišu nam iz Kreševa: Naše ubavo Kreševo, znamenito sa svojih historičkih starina i uspo­ mena, sa svojim starodrevnim samostanom usred krasne šume na brdu Gradu, kano da je od zadnjega vremena posve zaboravljeno pored svega toga, sto mimo svih drugih njegovih prednosti u njemu tiho i skromno svoj svećenički poziv obavlja hrvatski na­ rodni velikan, pjesnik i književnik fra Grgo Martić, čije su zasluge i vrline na daleko poznate. Kreševo je do sada bilo odieljeno od narućnijega obćenja s ostalim svietom, čemu će napokon evo i konac biti. Ove smo godine obradovani, štn je dozvoljeno, da se dogradi cesta od Kiseljaka do Kreševa, a na­ ročito da se skine davno odvaljeno brdo Usov, koje leži pod samim Kreševom, tekoje je sprje­ čavalo i izletnike da dolaze u ove naše kršne ali .ubave krajeve. Kad se ta cesta izgradi, nadamo se, da će naša varoš oživiti radi omogućena prometa i tim unapriedjena obrta. Za izhodjenje te dozvole veoma je zaslužan g. A lfred Kozler. Družtveno iz Bihaća. Pišu nam odtuda: Naše mlado pjevačko i tamburaško družtvo prvi put je stupilo pred javnost na rodjendan našega vladara. Osim koncerta na Zitarnici na 17. kolovoza tamburaši su priredili drugi koncert na sami previšnji rodjendan na večer u hotelu k caru austrij­ skomu. Koncertu je, može se reći, prisus­ tvovao gotovo čitav Bihać. Tamburaši su tako točno i precizno odigravali komade, kao da su to stari odavna uvježbani umjet­ nici. Mnogobrojno odlično obćinstvo je pljeskanjem i izazivanjem iskreno priznavalo svoju hvalu i odabravanje vrlini tamburašima. Nije bilo komada, koji se nije morao na obće zahtievanje ponoviti. Hrvatska je tam­ burica tu večer osvojila srdca sve prisutne gospode i gospodja. U tom našem mladom tamburaškom družtvu učestvuju kao člano­ vi sve sami domaći sinovi muhameđanci, katolici i jevreji. Milota ih je bilo gledati, kako vješto i ponosno drže svoje instrumen­ te i kako točno paze na note, koje prije pola godina mnogi i ne vidjoše, a danas eto na nje već sviraju. — Ovo je mlado družtvo gotovo najviše doprinielo tomu, da se onako dostojno proslavi vladarev rodjen­ dan, a najviše opet priznanje ide g. Stje­ pana Županćića, koji je ravnao tim koncer­ tom. G. Župančić ima veliku zaslugu, što je takovo družtvo sastavio, pri čemu je da­ kako imao i poteškoća. Nu on se nije šte­ dio, već je uporno radio, sabirao članove, nabavljao instrumente i note, poučavao tam­ buraše, držeći redovito pokuse, te bodroći i čeličeći svakoga pojedinoga. Imao se je boriti i s narodnim fanatizmom, dok je od roditelja dobio dozvolu, da im sinovi svira­ ju i pjevaju, jer je ovdje vladalo uvjerenje a i običaj bio, da se glasbom bave propa­ lice i Cigani. Nu on je to sve prebrđio i uz čvrstu volju i još sjajniju umjetničku sposobnost uspio. Nagrada za njegov trud ljepša ne može biti nego obće priznanje gradjanstva. Vriedan učitelj, l ’ išu nam iz Bi­ haća: Odavlen je premješten učitelj trgo­ ,o Strana 5. SТ ГI T‘ vačke škole Martin Mesić, potomak slavne hr­ vatske porodice popa Marka Mesića, u Dolnju Tuzlu. Učiteljstvo, činovničtvo i gradjanstvo žali za ovim čovjekom, jer je bio ljudina u svakom pogledu. Bože daj, da i tamo, kao što su ovdje, odmah u prvi mah spoznaju sva njegova svojstva, kojim a bi se svatko mogao podičiti. Mi mu ništa drugo ne želimo, nego da bude uživao onaj ugled, kao što ga je medju nama imao, te da još bude sretan, zdrav i zadovoljan u svom no­ vom službenom mjestu! Nesreći! od m u ž a r a . Pišu nam iz B ih aća: Redar Anušić iz Žegara pristupio je mužaru sa cigaretom, kad su se 18. kolo­ voza davale salve, pa je nesretnim slučajem iskra frcila u paljicu, mužar se odapeo, te njemu desnu ruku u korenu pretrgao. V e­ li se, da će mu morati ruku na tom m je­ stu odrezati. U isto je vrieme onaj prah iz mužara jedno dieto vrlo težko po svemu tielu oprljio. Prokleta neopreznosti! Zatvoren činovnik. Pišu nara iz Dolnje Tuzle: Javio sam vam, da je ovdje bio zatvoren činovnik u seosko - kotarskom uredu g. Josip Navodnik. Sada vam mogu sa zadovoljstvom javiti, da je to bilo iz nesporazumljenja. Gospođin Navodnik, o kom se je osvjedočilo da je posvema nevin i ne­ dužan, opet je na svojem prijašnjem mjestu. Hr^ratslcaSpomenik hrvatskomu pjes­ niku. U Križevcima u Hrvatskoj sastavio se odbor za podignuće spomenika hrvatskomu pjesniku Antunu Nemćiću. Taj <e odbor u brzo izvesti svoj plemeniti naum. Spomenik je već namčeh kod hrvatskoga umjetnika kipara Valdeca, koji će do skora spo toviti spomenik. K oji su pohodili umjetnikov atelier (radionicu), vele, da je djelo umjetniku naj­ ljepše uspjelo. Valdec se je zadubio u liriku Nemčićeve pjesničke duše, koja se je često i pjesmom budilicom oglašivala. Tako g a je on shvatio i tako je riešio svoju zadaću jednostavno, ali krasno. Spomenik će stajati u sredini grada Križevaca. Oko njega će biti zelena ograda, a iz nje će rasti sedam lovorovih stabala amfiteatralno. U sredini će biti spomenik s poprsjem pjesnikovim. Ova jednostavnost čini veliki utisak. Na spome­ niku biti će izklesani kao znak pjesničtva kitara, za njom tronožak, s kojega će se pušiti dim i obavijat u oblaku utisnut nadpis: Antun Nemčić itd. Na dnu spomenika biti će upisano: „V ience pletu mlade Hrva­ tice. vience pletu i grobove kite“ (Nemčićevi stihovi). Tako će se opet jednim krasnim dielom hrvatski narod i opet odužiti jednom svomu znamenitom sinu. N a ro d n o g o s p o d a r s tv o Kako se Italija gospodar­ stveno diže. Gospodarstveno stanje Italije na zlu je glasu, te se i danas misli, da je ono loše kao i pred deset, petnaest godina. Nu to je krivo mišljenje, je r se je Italija gos­ podarstveno posljednih godina veoma oja­ čala, što dokazuje fraucezka knjiga, ne­ davno izašla u Parizu pod naslovom ,,Le prevoyance sociale en Italie:‘ , koju je sa­ stavilo više odličnih pisaca pod ravnatelj­ stvom Lćopolda Mabilleaua. U toj su knjigi izneseni uspjesi posebnoga odbora, koji je viećao u Italiji. Ona nam pokazuje gospo­ darstvene uspjehe, koje su Talijani polučili pomoću dvaju sredstava, i to pomoću u d ru ž a v a n j a i pomoću d io n ič a r s k ih d r u š ­ t a v a , kojim su se sredstvima preobrazili životni odnošaji mnogobrojnih razreda pu­ čanstva. D a nam osvietli današnje stanje, mo­ rao se je pisac naravno osvrnuti i na p ro­ šlost. V eć u prvom početku smetali su materijalonm napredku mlade kraljevine jadni odnošaji zemljištnoga posjeda. Na jugu je bio takozvani latifundizam, to jest sustav v e ­ likoga posjeda, kao što i sustav domenialnih dobara; veliki posjedi sticahu sve veći obseg, osobito uslieđ mnogobrojnih sudbe­ nih ovrha i dražba, što je urodilo posljedkom, da je zemljište proizvodilo daleko ma­ nje, nego li bi proizvodilo u rukama ma­ njih ali brižnijih, revnijih i savjestnijih vlastnika. Na sjeveru pako vladaše baš protivno zlo, naime komadanje zemljišta u premalene čestice, koje je mnogo škodilo napredku poljodjelstva. Bijaše i drugih uzroka, koji su •znatno priečili razvoj poljodjelstva u Italiji, a to s u : težki porezi, hipoteka, li­ hvarstvo, brojno izseljivanje seljaka, prevratna agitacija i na selu i u gradovima. Kako je Italija ponaosob poljodjelska zem­ lja, bez trgovine i industrije, propast p oljo­ djelstva značilo je isto što i propast zemlje same. I z t o g a t e š k o g a p o l o ž a j a s p a s ilo je I t a li ju o s o b n o n a s t o ja n je , s p a s i l o ju u d r u ž iv a n je i d io n ič a r s tv o. Uspjeh toga djelovanja prikazuje nam Mabilleau ovim značajnim riečim a: ,,U deset godina, uzprkos propasti banaka, pobunama na Siciliji i zabludama političke megaloma­ nije, uzprkos teretima vojničkoga proračuna i naselbenim (kolonijanim) nesrećama (katastrafoma), Italija je uspjela, da uredi pra­ vu vrednost svoga novca, da odstrani ma­ njak svojih proračuna i da podigne svoju rentu. I više jo š: ona je znala stvoriti u z o r n u r a ta r s k u p r o i z v o d n ju , uzornu financijalnu upravu i uzornu socijalnu organizaciju. U mnogom pogledu ona je prednjačila na putu ekonomskoga (gospodarstvenoga) napredka, te njezine negdašnje učiteljice, Englezka i Njemačka, ne zaziru od toga, da nakon B el­ gije i Švicarke potraže u Italiji pouke i savjeta". Mostar, 24. kolovoza. Ciene nedjeljnoga pazara. Oka pšenice 11 novč., ječm a 8, raži 8, šilja 6, zobi 7, siena Зу4, šljiva modrulja 6, jabuka 5-, krušaka 4, prasaka 5, oskoruša б, groždja 13, smokava tenica 4, bostana 3, krum­ pira 3, luka 6, masla 1.10 fr., sira 35. — U sve je bilo proizvoda 117 tovara, a još je bilo 1 krava, 17 ovaca, б jaraca, 38 koz­ lića. Neprodana jedna krava i 10 ovaca. S v a š t a iz s v ie t a Nilov nasip. Nedavno su novine „ЕаурНап Gazette", što izlaze u E1 Kahiri, doniele veoma zanimivi članak o velikom nilskom nasipu više Assuana, koji se sada gradi. Evo nekih podataka iz toga članka. Taj će nasip, kad se sgotovi, biti jedno od najveličajnijih djela današnje gradjevne umjetnosti na vodi, a gradi se za to, da odtičuću vodu rieke Nila zaustavlja i preda se nakuplja do 20 metara visine. Ta će se nakupljena voda upotriebiti na to, da se uzmognu plodna polja u gornjem Misiru natapati, kada inače sam Nil spane. T o �Strana 6. čudovište moći će zaustaviti na rieci Nilu 1000 milijuna kubičnih metara, vode te se prama tomu može približno zamisliti i silna težina nasipa i vode, koja će tištiti korito rieke. D a se pako toj silnoj težini odoli, nasip — koji će biti dug 1950 metara — gradit će se na čvrstom granitnom krevetu prvoga Nilova vodopada. Oko samoga temelja, da se za nj priredi tesani kamen, biti će za­ posleno 300 talijanskih kamenara, dočim će više hiljada domaćih radnika biti zaposleno time, da dovažaju gradjevni materijal. U tu će se svrhu medju ostalim načiniti i jedna željeznica na iztočnoj strani rieke. Zemlje, koje će se natapati tako zaustavljenom i nakupljenom vodom svake godine, kada Nil spane, protežu se 100 kilometara uzduž rieke. Na tom prostoru sada obitava oko 11000 Berbera. Rada njihovi stanovi propanu od poplave, misirska im vlada gradi nove kuće. A sada, kada nasip bude gotov, njima će biti sjajna budućnost, jer će se uslied obilata natapanja tu moći sijati kukuruz, a dapače će se gojiti i pamuk, dočim do sada cieli taj kraj nije mogao dovoljno nahraniti ni ono svojih malo stanovnika. Tamošnje pu­ čanstvo jesu samo pripadnici i rodjaci berberski slugu, koji su po službama u A leksandriji ili Kahiri, gdje dobivaju dobre plaće, kojima onda uzdržavaju ove svoje obitelji. Ti sluge često se zažele svoga kraja, te dodju doma a prvo je, što čine, to, da uzmu novu ženu. Tek kad prodje medeni mjesec kad se Berber ljudski poinadi sa svojom rodbinom i prijateljima, te kad potroši i zadnju paru, onda se on okriepljen i svjež vraća u velike gradove misirskoga sjevera. Evropejci, koji zimus budu dolazili u Misir, moći će se nadiviti tomu kolosalnomu čudu sadašnjosti. Svećenik samoubojica. Grćkoiztočni svećenik grabovačkoga manastira u Ugarskoj German Cupić ubio se je iz re­ volvera pred nedjelju dana u svojoj ćeliji, i to od iz straha od kazne, koju je očekivao. Cupić je naime još prije kratkoga vremena bio ekonom grčko-iztočnoga manastira u Grabovcu, te je pronevjerio 2000 forinti manastirskoga novca. Poslie toga pronevjerenja premješten je bio u Battasek za upravitelja parohije. I ovdje je Cupić po­ činio razne zloporabe, radi čega ga je grčkoiztočni episkop u Sv. Andriji Lukijan Bogdanović odsudio na godinu dana samotnoga zatvora u manastiru. Toj je kazni Cupić umakao, ustrieliv se iz revolvera. Seljačka uzbuna. Iz Budimpešte javljaju : Na ordodskom imanju u Nagy-Malosu u barčkoj županiji pred nedjelju dana došlo je do krvavih prizora. Sluge i seljaci prirediše zajedno jedan teferič, koji je na svaki način htio pokvariti nadzornik imanja Viduc, koji se je silno svima zamr­ zio radi svoga surovoga ponašanja. Seoski momci ne dopuštaše, da im Viduc smeta, te kad se namjestiše, da mu se odupru, Viduc odleti u svoj stan, uze revolver i ustrieli jednoga seljaka. To je bio znak za pravu pobunu. Viducu su izbili jedno oko, te je po tom izprebijan na smi-t. Neće se živ pridignuti. IT in i'lil U ž e l j e z n i c i . Prošle subote odputovao je rumunjski veleposjednik K on­ stantni Simonidis sa svojom ženom iz Bu­ kurešta. Najprije su htjeli da odu u Beč. Izmedju željezničkih stanica Porta Orientais i T eregova na jedan put je pozlilo 1 ,0 Broj 10 . S VIT' gospodji Simonidis i ona umre u kupeju još prije, nego li je željeznica stigla u Karanšebeš. Tu se je moralo prama propisima mrtvo tielo iznieti iz željezničkoga vlaka, te ga je gosp. Simonidis odvezao u hotel. Nu još su prošla dva puna dana, dok je došla dozvola od vlade, da se mrtvo tielo može odtuda odvezti. Istom tada su mrtvaca prevezli u Bukurešti. Gospodja Simonidis potiče iz odlične grčke obitelji. Prije je bila dvorska gospodja grčke kraljice. š a l j e u n a p r ie đ na u p r a v u „ O s v i t a “ u M o s t a r u , a ruko­ pisi na u r e d n i č t v o „О s v i t a“ . *) Za Mostar ciena do nove godine 3 fr. 60 novč. T e č a j p a p ir a i m je n ic a na javnoj bursi u Beču dne 18. kolovoza 1898. Novčaui tečaj u austrijskoj vrieilnosti. U balonu. O nom adneseje pet častnika u Linču uzpelo balonom u zrak. Ba­ lon je plovio popriečno u visinu od 2000 metara, te je za sedam sati pao kod Kolina u Češkoj. Zrakoplovcima se nije ništa dogo­ dilo. Poziv na predplatu U prvom broju donesosmo pro­ glas osnivačkoga odbora kao pro­ gram , , O svita“ , kojim je jasno označen smjer i pravac kako lista tako i cieloga nam rada. Ovim pak pozivijemo sve one, koji se u tomu s nama slažu i po­ dudaraju, te kojima leži na srdeu, da rade u označenom smjeru i pravcu za hrvatski narod, da nas podupru i unaprieđ uztrajno po­ dupiru, tim više, što se list pokreće po sporazumu odličnih otačbenika hrvatskih iz sve Bosne i Herce­ govine. Hrvatskoj budnoj misli u ovim hrvatskim krajevima treba­ lo je, nuždno trebalo je i glasilo, bez kojega smo dosada bili. Taj ne­ dostatak ima sada nadopuniti „ O s v i t “ , koji ima hrvatsku sviest kako učvršćivati, buditi i širiti, tako ju i dostojno zastupati praша svemu i svakomu. Od onih sumišljenika, koji u sebi osjećaju dovoljno snage i volje, očekujemo, da će se okupiti oko ,,O s v i t a “ kao oko j edine nam ponosne i hrvatske zastave, koju će čuvati, stražiti i pomagati, da bude snažna i do­ stojna, pak sve snažnija i dosto­ jnija zastupati i pronositi stvar, zaradi koje je razvijena. S toga očekujemo, da će nas prijatelji i sumišljenici podpomagati najizdašnije i materijalno i moralno. Od njih se nadamo, da će se p r e d p l a t it i na „ Onvtt“ te ga s v e d a lje i v iš e p r e p o r u ­ č i v a t i i š ir it i, čim će pomoći, širiti misao, koju „ 0 * v i t “ zastupa. Takodjer se opravdano nadamo, da će nas pođuprieti svoj im radom, osobito pak time, da n as i z v j e š ­ ć u ju iz sv ih m je s t a o s v a k o j z g o d ic i, koja je za javnost, ta­ ko, da naš li s t i po S'vojim i z v j e š t aj im a bude dokazom, kako smo jednodušni i s premni na rad svaki prama svojim silama. Tko napose želi potanjih uputa o ovomu, neka se na nas obrati. Kako se vidi po ovom broju, „ O s v l t “ će izlaziti u velikom obsegu na o am stranica dva puta na nedjelju, i to sriedom i subo­ tom. Ciena mu je do nove godine udarena 4 ::) fr. P r e d p la t u se Jedinstveni državni dug u papiru . . Jedinstveni državni dug u srebru . . Austrijska renta u z l a t u .................. Austrijska renta u krunama 4% . . Ugarska renta u zlatu 4 % .................. Ugarska renta u krunama 4% . . . Dionice nustro-ugarske bauke . . . Veresijske dionice............................... London v i s t a ................................... Njemačke drž. bankn. za 100 m. nj. drž. vr. Komadi od 20 maraka...................... Komadi od 20 franaka...................... Italijanske banknote........................... Dukati o bru bom ............................... 101-5П 101-50 121-50 101-20 120-65 98-55 9-10 859-80 120-05 68-82‘/j 44.30 5.64 4420 5-68 Komardžija Napisao J. O. \ o m a s i Pohrvatio o. A .. M i l e V iti (Nastavak) Matilda uze posjetnicu i pročita ove rieči s olovkom napisate: ,,Riešena ste sva­ ke zudužbine“ . Mlada djevojka osta zapa­ njena ne rekav ni rieči, ne maknuv ni tre­ pavicom, te stade kao ukočena — — ali ne može sa svim da svlada unutarnju p o­ budu, i đvie krupne suze sletiše jo j niz pune obraze. Sobarica šuteć osta na nogama pokraj svoje gospodarice, i nakon nekoliko časaka upita ju : G ospojice, bili vam mogla u čem god pom oći? — Ne, Justino, ne. Ostavi me samu, i ako bi tko došao i mene potražio, reci da ne mogu nikoga primiti, jer sam slaba. R e ­ ci ćeš takodjer i mom bratu, da danas ne ću objedovati za stolom. Biti ćete služena, I Justina potrča da nadje Paškala, ko­ ji je upravo čistio Genarovo odielo. — Justinu, znakom — Šta je nova? zapita Paško ugledav gdje prama njemu dolazi sa nekim vanredne povjerljivosti. V alja da ima velikih novosti, jer gospodarica plače radi jedne posjestnice., koju je dobila od gosp. g ro fa ... i . . . Z bilja ! grof je izišao, a ni pozdra­ vio me n ije ... Činilo mi se je, da je nešto ljut i nerazpoložen. — Okladila bih se d a ... — Bez sumnje, gospodar je opremio poštom jedno pismo u Ameriku, i stvar je istinita, da ... — D a je gospodarica pristala na ženitbu sa milionarem. Eh! znaj, Ivan je izišao, ima sko­ ro dva sata, sa nekakvim smotkom, i još ga ne ima natrag. — Jutros je g osp od arica... U to zvonce prekinu razgovor medju Justinom i Paškom, i ovaj brže bolje odle­ ti u Genarovu sobu. 111. Х а rerlar.itreni urni Dobri čitatelj biti će opazio sliepo p o­ vjerenje, kojo jc Genaro stavljao u svog podvornika Ivana, predav mu one dragulje, �Broj 10 Strana 7. ,,0 S "V I T “ pravom može nazvati neoprostivom nemarnošću i raztresenošću, prouzrokovanom od B og zna kakvih misli, koje su se rojile po njegovoj glavi. Ivan, ćim je bio prekoračio kućni prag i putem idjući, u sebi govoraše. Kakav bi krasan lov mogao ulo­ viti ovaj put! Gospodar mi je uručio ovo blago, a nije ga ni p re b ro jio ... Sta bi mi smetalo da jedan dio sakri­ jem . . . Neki, bar neki d io ? ! A zar ne bih mo­ gao ovo sve sakriti i prisvojiti? Sve bi mi išlo na r u k u ... sve! Gospodin Genaro v alj­ da ne će odmah tako javno razglasiti, da mi je bio dao nakite svoje sestre i poslao me da ih založim — E h o ć e ! . . . Ali u slufaju, kad vidi, da me nema odmah natrag, pitam ja, na koju bi stranu po prilici mo­ gao poslati svoje ljude, da me traže .. . Umujući ovako, lutao je po gradskim ulicama, ni sam ne znajuć, kuda su ga noge nosile, i na jednoć nadje se pred vra­ tima jedne omanje kuće, u kojoj je stano­ vala jodna njegova poznanica, kojoj je češ­ će zalazio, kada su mu to dopuštali kućni poslovi. Posve raztrešen pokuca na vratima re­ čene kuće, i jedna djevojka kroz prozor pomoli glavu., da vidi tko je, a i vrata se u isto vrieme rastvoriše. — A h ! ti si to? zavika mlada d jevoj­ ka. koja se je zvala Jelina, otidje s prozo­ ra i iztrća preda nj na hodnik vrh stepeni­ ca. Što je to danas, pa u ovo vrieme do­ laziš? Ivan uzlazeći uza stube, kao da se je onaj čas stao buditi od poslovanja i raz- „Hrvatska dionička tiskarna11 trešenosti, odgovori. — Zaista, Jelina, ne znam ni ja, šta me je ovamo dovelo u ovo vrieme. - A šta to liepa nosiš u tom svežnju? - Da znaš! — Rekav to pozdravi jednu staricu, koja je povirila na vrata jedne sobe. To je bila Jelinina maćuha, te uvede Ivana u dru­ gu okićeniju sobicu sa Jelinom. — Okladila bih se, da je to takav dar za mene, reče Jelina. — Moglo bi i to biti. — K ako! zar nisi siguran? — Ne, zaista! - T o je zbilja liepo! (Nastavit će se) igi ifri ijiiLii -u. lv £ o s ta ,riJ L . Do malo će se otvoriti HRVATSKA DIONIČKA TISKARNA ХЈ M O S T A R U , a * н > 5*5 UREDJENA OBAVLJA SVE po najno­ vijim zahtjevima, od najjednostavni­ jih do n ajfinijih rad­ nja, koje zasiecajuu providjena sa naj­ novijim 2 P ISM E N IM A s -| m o C U M O STARU j e d i n i j o tii’i k a i 'e k i asu v o d s v o j e v v ssti ti l i o s i l i i 11<‘ г с е « > и» V l l l l . i najnovijim SZS : DIONIČKA TISKARNA i - STROJEVIMA tiskarski! struku, počam od najobični­ jih posjetnica p a do najvećih » JE L A . # 9 * „ H r v a t s k a d - io n ič ls a , t is k a r a / - * 1p i e p o m č a s e d r ž a v n im , c r k v e n im i v o jn ič k im u r e d im a , o b ć in a m a , o d v je t n ic im a , d r u ž t v im a , t r g o v c im a I d r u g i m , p o j e d i n c i m a z a оТзатг-и. s i r i l a . p o tre T o n iD a I m t is k a n ic a . Izrada solidna, točna i b f z * Hrvatska dionička tiskarna п vlastitoj nakladi izdaje jedino H R V A T S K O G L A S I L O za Bosnu i Hercegovinu I 1 ШТ ZA POLITIKU, TOUKU 1 ZABAVU Kuverte i listovni papir sa tiskanom firmom ukusno i jeftino. ^ - voljniju cienu. P o d h u m b r o j 7, �% Strada 8. „О S V I Bi oj 10. T ‘* =#о*= Ж wМ <--------------------~ M X ---------------WM T lC----------------U n w f CnM-----------------C *• i Jr rfW O Tf1C----------------- f T W 7 I ----------------U fT f C U Лf «C Mrt-------------C * Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I Ć A i drug. V I S U . > o * :: D ir e k t n a sveza iz M E T K O V IĆ A za T r p a n j. O r e b ić , T r s t e n i k , G R U Ž , E r c e g n o v i. T iv a t . R is a n i K O T O R Ш ' I <> U R A T N O Odlazak iz Metkovića svake nedj. u satih 9 рг. p. J Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. Dolazak u Grož „ „ „ „ 10 pos. p. t Odlazak iz Oruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. „ u satih 3 pos. u. Dolazak a Kotor „ pon. „ 1 11 pr. p. * Dolazak n Metković „ * * Z ---------------* Q „ » -----------------» C M C с к Z U * CM C о * 0 f C _________ »о»: ■ * * ii REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA ~zzufo»:____ ш « osiguravajuća zadruga u Zagrebu. U te m e lje n a god. 1884. sa p o d p iin o u p la ć e n o m ja n ic r t iio n i 9% g lo v n ie o n i. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa m alom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. O va domaća nog zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. g la v ­ grada Zagreba. Osnovana je na tem elju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji tem elj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z e m lji: кг. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cielo g a ći hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. O vaj dom a­ zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. Ivan P. M ilićev ić TISKANICE Z A PONUDE ■nogu нс d o b ili k o d s v ili p o v je r e n ik a o v e z a d r u g e RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Z r i n j s k i t r g b r . 13, ■uilaz lz Berielavlćeve ulice Tor. 2, X. lca-c. Tiskom ..Osvita" u Mostaru. na velikoj Tepi i na velikoj Tepi iz T jL Č e n i b r o j a č u Beču preporučuje se slavnom o b ć in s t v u , č in o v n ič t v ii i v o jn ič t v u W IZ R A D A т ф о Ш Ш ј а i n a j je ft in ija . Odgovorni urednik: Ivan Л. M ilićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/403779088adfd9c2bacfdea523a481f3.pdf 42c44d204e3864fb77efd8b9e4012573 PDF Text Text Oglasi se primaju i šalju na upravu „0*uitou. Za prostor od petitredka plaća se 8 novi., kod svake dalnje uvrstbe i novi. Eraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novi. ,O s s v i t :u izlazi svake subote. P r e d | > la t n za vanjske un godinu 8 for., nn pola godiuc 4 for., na tri mjeseca 2 for; za inozemstvo cicna na godinu 10 for. 50 nč; *• * r ip o .U « * pisma , z a h v . 1o plaća se posebno. za Mostar na godinu 7 for. 20 nč., na pola godine 3 for. 60 ni., na 3 mje­ seca 1 for. 80 ni. Pojedini broj n0svitau stoji 8 novi., stari brojevi po 16 novi. Kukopisi se ne vrniajii, ne plnieni se listovi ne primaju. Uredničtvo, uprava, odpravniitvo i . . . Hrvatskoga jezika šum Može da spoji tiskamo u Podhumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Safvet beg R. BaSđgie, Ifeeetsinjac. U Mostaru, 31. kolovoza 1898. Broj II. Borba za obstanak*) i. „V id im , da još ne napušta E h li Islam ideju o hidžretu (o seobi), te za to uzkraćujete sami sebi svaki na­ predak moralni i materijalni, jer kao takovi, naravno nestalni, elemenat na­ puštate škole, to vaše životno pitanje u okupiranim z em lja m a ". Tako na jednom mjestu veli ugledni turski državnik u svome pismu, što ga je upravio na bosansko-hercegovačke muslime, a koje je „O s v it" u cielosti donio. N e vjerujem o, da b i se mogao naći i jedan muslim, koji ne bi morao priznati, da je ono pismo izvadjeno iz dna bratskoga iskrenoga srdca, koje tako toplo osjeća za bosanskohercegovačke muslime. N u kako je godj pismo pisano radi vruće lju bavi prama islamskoj braći, kako je godj sačinjeno finim, odličnim načinom, tako je istodobno navadjanjem činje­ nica prestroga odsuda rada odnosno nerada onoga elementa u zem lji, koji je uslied povoljnih svojih prilika i ponosnih tradicija bio prvi zvan, da igra glavno kolo u ovim zemljama. D a se pozabavim o gori navede­ nom stavkom iz spomenutoga A hm ed Lutfieva pisma. G lavno, što turski državnik tvrdi, jest to, da se kod nas tobože još svedjer misli na hidžret, na seobu. N a toj ideji A h m ed Lutfi osniva i tem elji sve God. I. 0 hidžretu moglo bi biti više užroka, svoje druge tvrdnje, izrečene u onom a mi ćemo nabrojiti samo neke, koji izvadku. Jer on, proučavajući naše bi slučajno m ogli biti istiniti. T o bi prilike i pojave, dolazi do zaključka, da muslimi „ s a m i s e b i uzkraćuju m ogla biti bojazan radi pogibelji za svaki napredak moralni i m aterijalni", vjeru, ili nemogućnost da se sprijate­ te dakako da na očigled takova ne­ ljimo s novim okolnostima, ili napo­ haja, što ga pokazuje jedan elemenat kon podpuna klonulost i nepouzdanje, za svoj obstanak, mora uztvrditi, da nepovjerenje u vlastite sile, da bi se se taj elemenat sam smatra ovdje m oglo išta privriediti za budućnost. „n estaln im ", te smatrajući se „nestal­ N u ne držimo, da bi itko po­ n im " propuštava činiti sve ono, što mišljao na ikakvu pogibelj za vjeru, mora da čini svaka skupina, koja hoće jer je nem oguće da se nadje, tko bi da se učvrsti, ustali, da ostane za tako lakoumno tvrdio. V jera je — što se vazda stalnom na mjestu, na komu se . tiče same države — zaštićena držav­ nalazi. nim zakonim a, u koliko državni za­ A da li i odkuda pak dolazi to,d a se koni svojom moću mogu nešto saču­ u Bosni i H ercegovini smatra „nestal­ vati, predpostaviv, da se najprije mora n im " ? N a to pitanje’ kuša Ahm ed Čuvati sam sobom onaj, komu su naLutfi odgovoriti, traži „ga riešiti, pak mienjeni zaštitni zakoni. Moralni m i — sigurno nakon stroga izpitivanja zakon ne da i zabranjuje, da se sam činjenica zaključuje, da je uzrok ubijem — on dakle štiti moj život; tomu shvaćanju „nestalnoga p o lo ža ja ", nu moralni zakon nije kriv, ako ga obstanka kriva misao - ili da nave­ ne slušam, već baš idem staviti na se demo točne rieči — „ideja o hidžretu". ruku, da kidišem svomu životu. T ad sam kriv ja sam i nitko drugi. Tako D a li i u koliko je turski državnik pogodio temeljnu pogrešku, ne ćemo je i u ovom slučaju. V jeri je država niti nam treba o tomu na dugo raz- zajamčila i zaštitila sigurnost, u koliko ; predati. M oguće da nas svaki nešto o to može ona svojim zakonim a učiniti, tomu osjeća, ali ne izriče. Netko će pak je do onih, na koje to spada, da m ožda A hm eda Lutfiju i prekoriti s se takodjer i tim zakonim a pomažu toga, ali sigurno ne će nastojati, da te rade u korist onih načela, kojim a su odani svom dušom i srdcem i osvje­ ga pobija. T o ni ne treba. dočenjem. Po tom je neopravdana b o­ I sbilja, tko uoči sve naše prilike jazan, da bi s koje druge strane priete ih prosudi, ne može ih drugačije tila u prvom slučaju pogibelj, do li prosuditi niti po tomu zaključiti, nego jedino krivnjom onih, koji se najviše li je to učinio pisac onoga pisma. A ko se njegova tvrdnja osniva 1 bcye tih pogibelji. *) Ovi su nnm ilanci priposbmi izvan uredniitva, te ih na izriinu želju uvršćujemo nepromienjeno. Uređnićtvo „Osvita” na istini, onda i ta činjenica mora imati svoj razlog, pa koji bio. Tobožn joj ideji D rugi uzrok mogao bi biti done­ kle u savezu s prvim, kad bi ovaj bio Razkol u ruskoj crkvi zoru je patriarha Nikon i kasnije car Petar Veliki hrišćansku nauku izkvario. Starovjer­ ci osobito proti Petru Velikomu goje fanatičnu mržnju i on im je tako odvratan, te ga sma­ traju, da je upravo on ona velika zvier u Ivanovu odkrivenju, u njegovu imenu na­ laze oni apokaliptički broj. U tomu se vidi veliki dio one mržnje, koju su bradati Rusi gojili proti velikom reformatoru za njegova života. Starovjerci su tu mržnju sačuvali i presadili ju čak do u sadašnjost. Starovjer­ ci još i danas zabacuju temeljne promjene kalendara, nošnje, pisma, što ili je učinio Petar Veliki. Za njih godina još i danas počimlje na 1. rujna te ni jedan ne smije obrijati ili odrezati bradu. Duhan je đjavolja trava. Pa kod njih ima još mnogo sličnih ,,dogmata“ , U tim pako dogmatima starovjeraca vidimo još i danas sačuvanu okorjelu opoziciju Moskova proti novotari­ elemenat u ruskoj državi, te se s njim veo­ ma puno mora računati, ne samo stoga, što je silno razširen, već i radi toga, što on uporno čuva stare običaje i predaje te ih takodjer i brani. jama velikoga cara. u liturgiji na stotine. Čitavi „ razkol “ (tako se i u ruskom jeziku kaže) je najkonservativniji natražnji Veliki dio svećenika po samostanima kao i svjetovnjaci zabaeiše Nikonove po- Napisao II oris Hpiridouov. Razkol (šizma) u ruskoj crkvi veoma se je razširio po cieloin carstvu i razciepio u bezbrojne sljedbe (sekte), a to znači v eo­ ma mnogo, kad se uzme na um, da upra­ vo triezni i radišni dio — dakle m anjina— velikoruskoga puka naginje razkolu. Ruska pak vlada neprestano nastoji, da razkolnike, napose mnogobrojne starovjerce opet sje­ dini s ruskom crkvom. Oko toga rade neu­ morno mnogi misionari. U većim središtima starovjeraca priredjuju se vjerske razprave, da se odpale ovce opet dobij u, ali se veoma slabo u tomu nastojanju uspieva. Starovjerci su silno tvrdoglavi; oni se uporno bore za svoje osvjedočenje te proglasuju one, koji pripadaju ,,pravoslavlju;‘ , kao sektare, dočim sebe nazivlju pravim čuvarima prastare pra­ ve vjere. Nauka starovjeraca djelomično se osni­ va na političkoj podlozi. Po njihovom na­ Što se tiče vjerskih prepiraka izmedju starovjeraca i grčko-iztoćnjaka, to su one puki formalizam. Kako godj u obće rusko bogoštovje nije ništa drugo nego puki vanj­ ski obred, tako je isto temeljno načelo razkola obred po slovima i samim riečima. Tako je razkol nastao uslied revizije starih služ­ benih i pjevačkih knjiga crkvenih, što je patrijarhat Nikon povjerio bio bizantinskim monasima. Moskovski puk nije htio dozvo­ liti, da se u te svetinje kreće, premda su se morale pregledati već stoga, jer im je sa­ držaj bio tako pokvaren, te se nije mogao razumjeti, i jer je bilo inačica (varijanata) �Strana 2. opravdan. Inače se čovjek lako spri­ jate lji s okolnostim a, tim prije, kad nastoji, da na te okolnosti tako upli­ v a , da ih prekroji kako on hoće. Za jam čuju li pak okolnosti slobodan raz­ v oj i svaku sigurnost, tad nema ništa, što b i proti njim a vojevalo. Samo ih ne smije čovjek propustiti da mimo nj prolaze utaman, a da on na nje ne upliva. Inače će trpiti štetu. Sva­ gdje se v a lja snaći i uhvatiti dizgine u ruku. Nuždno je snaći se u prili­ kam a stoga, da ih učiniš ovisnima o sebi te da tako sam sebi omogućiš stvarati nove prilike i odnošaje, kako to odgovara tvomu osvjedočenju, uvje­ renju i tvom boljem i sigurnijem uspje­ hu. T o g a se mora držati i prama to­ mu raditi svaka skupina. D a li su se prama tomu vladali bosansko-hercegovački muslimi, drugo je pitanje. A ko u istinu — što ne vjeruje­ m o — još ne popuštaju ideju o hidžretu, to ne pokazuju dovoljno energije, snage, da motaju prilikam a kako hoće. Tim e, što se izbjeguju okolnosti, nastojeć doći izvan njihova dosega, ne poka­ zuje se muževnost i odlučnost. Osta­ ti i uztrajati - - to nosi na sebi znak i jamstvo pobjede. „ О S I Broj 11. T a ­ ža- ministarskih d elegaeijavećsu završena, lo stn im ." T im je on mislio eržanje sa­ m ih muhamedanaca. V id it ćemo! G ovori li pravo? pak su i opet na novo počela. Odtuda se može zaključiti, da se je nekako u budimpeštanskim viećanjima sporazu- vama, nego na vrlo tužnim i Stvari u monarhiji N e treba naglasivati, da su pri­ like u monarhiji zapletene, te da se još ništa izvjestna ne zna, makar da se puno govori. N u kako su ovo veom a važni časovi i dogadjaji, koji će sigurno ako ne odm ah proizvesti, a ono bar prouzrokovati posvema nove prilike, odnošaje i ustrojstvo države, to ćemo da iznesimo sve, što se o tomu čuje i izbija na javu, da tako naši čitatelji uzmognu točno pratiti onu trzavicu, koja vlada već preko godinu dana, a koja je sada na naj­ većem vrhuncu. Prošle nedjelje, kako javism o, imala su biti ministarska viećanja u Budimpešti. Ona su i bila. Službeni list ugarske vlade „ М адуп г Ujszagu tim je povodom donio članak pod nadpisom „ U oči o dlu čen ja", koji ovako glasi: „Austrijski ministar pred­ sjednik i austrijski ministar financija N ajgore je pak klonuti i izgubiti nakon dvodnevnoga viećanja u Budim­ pouzdanje u vlastite sile i konačni pešti vratili su se natrag u Beč. Premda uspjeh. T o znači izgubiti posvema i se je viećalo veoma povjerljivo, ipak zadnju nadu, s njom i oduševljenje, se i budimpeštansko i bečko novinstvo koje je potrebno za svako djelo, za potanko bavi onim pitanjima, o kojima svaki rad. T k o izgubi u se pouzdanje, su ministri m ogli viećati. Uzprkos taj napušta borbu, te priznaje da je naših odnošaja prama vladinoj (libe­ već n e s p o s o b a n za daljni rad. K a d ralnoj) stranci i prama vladi, ne m o­ tko na taj način priznaje svoju ne­ žemo kazati, što je istinito a što nije sposobnost, čini li pametno i opravda­ od onih stvari, koje novine iznose. no, ako ne nastoji, da se opet uspo- N u što se tiče pitanja, da li su viećanja sobi, što može više? N e grieši li on dovela do kakva uspjeha ili ne, to tim nehajem proti svojim pravim a, možemo reći, da još nema konačnoga proti svojim prvašnjim načelim a i sve­ sporazum kai približenja izmedju obiju tinjama, koje gazi, kad prestaje za vlada, a to se vidi već po tomu, što nje raditi, i kojih se činom odriče, će se viećanja nastaviti u Beču pod makar mu one vazda na ustima b ile ? predsieđanjem vladarevim . Stanovište U vjereni smo, da je na to sve ugarske vlade je tako jasno, odlučno A h m ed Lutfi pom išljao, kad je ono i prozirno, da svaki može odtuda za­ uztvrdio, jer inače ne b i bio na dru­ ključivati posljedice. T o se stanovište gom mjestu pisma napisao: „B a cio 1 i u budućnosti mora u cielosti čuvati, sam oko i na okupirane zemlje, i tu od toga mi ne možemo popustiti“ . ću se s tobom zaustaviti. .N e zausta­ Bečka „ Inform ation“ od 27. ko­ v lja se m oje oko na radostnim po ja lovoza donosi o v o : „V iećanja obiju pravke. Stoga proti njima crkva upotriebi svoja kaznena sredstva, kao izobćenja i t. d. Tako radi neznatnih formalnosti nastade razkol (šizma), koji malo po malo dovede dotle te se obe strane i u dogmatima .razciepaše Posvem a je nevjerovatno, kad se kaže, da je jedno od glavnih dogmatičkih pitanja bilo to, da li se mora krstiti sa tri ili sa dva prsta, da li se kod liturgije ima odpjevati dva put ili tri put H allelu ja— i mno­ go drugih sličnih stvari. U istinu su novovjerac i starovjerac od prvoga pitanja uči­ nili glavni spor, te sam nedavno doznao, kako su o tomu, da li se ima krstiti sa dva ili sa tri prsta, razpravljali novovjerni ili „pravoslavni?' to starovjorski svećenik puna četiri dana na dan po devet sati, a da nije došlo do nikakva rezultata. Nikako nije bilo moguće staro vjerskoga svećenika osvjedo­ čiti, da to nije nikakva dogma, već je on dapače tvrdio, da krstiti se sa tri prsta nije ništa drugo nego raz kolnička zloporaba, koja dovodi čovjek a u vječno proklet­ stvo. Sam se razkol opet ciepa na bezbrojne sljedbe (sekte) i sljedbice, kojih svake g o ­ dine nastaje puno novih, te imadu i uče najčudnovatije nauke. Niti mi je ovdje na­ kana a niti mjesto, da se potanje bavim ovim veoma zanimivim religioznim (vjerskim) pojavama, je r se proučuvanjem ruskih sljed­ ba mogu na pisati debele knjižurine. 0 to­ mu je osobito temeljito i podpuno pisao Lerov-Beaulieu u trećoj svezei svoga djela ..L'empire des Tsars et les Russes“ . Ovdje ću samo da naglasim, kako je osobito u zadnje vrieme vlada veoma uznemirena s toga, što u pojedinim krajevima razkol upra­ vo rapidno raste i napreduje. Posebna je pojava „stundizam", racionalistička sekta na protestanskoj podlozi, samo što je kao skoro i sve sekte prožeta nekim misticiz­ mom. Stundizam se širi nevjerovatnom br­ zinom, što svetom sinodu zadaje težku gla­ vobolju. U Rusiji su tim zabrinutiji, kad znadu i brojeve pučanstva, koji pripada razkolu. Kod središnjega odbora prvoga svorusijsko- m ilo, barem u glavnim stvarima, dok su nuzgredne stvari ostale netaknute i neuredjene. Možda se je još sporazumilo i u tomu, da se carevinsko vieće sastane te da uzm 9 gne raditi, tom slučaju misli se na nova utanačenja u smislu Beust-Deakove nagodbe, dočim je vjerojatnije, da bi se care­ vinsko vieće m imoišlo, te da bi se u Austriji postupalo na temelju § . 14. Za taj slučaj Ugarska ne pristaje na nikakvi provizorij niti na nikakvi sporazumak i ugovor, koji bi se m ogao definirati kao „nagodba"'. T u M agjari ne će da popuste od svoga samostal­ noga zakonodavnoga prava. Izjalovili su se pokušaji grofa Thuna i njegovih drugova, da austrijsko stanovište sa­ čuvaju pred stanovištem Ugarske. Po tomu se vidi, da je u pitanju form al­ noga razpravljanja ugarsko ministar­ stvo podpuno pobiedilo. T ako će se m o r a ti s a z v a t i c a r e v in s k o v ie ­ će, p a a k o se n i s n j i m ne m o g lo n iš ta , ta d a n e m a n i n a g o d b e , već će se utanačiti nekakav drugi uza­ jamni ugovor. G rof Badeni je u svoje vrieme htio za one popuste, što ih je U garskoj učinio u bankovnom i potrošarinskom pitanju, imati odštetu kod kvote, a grof Thun je tražio po­ višenje kvote u glavnomu kao odštetu za to, Što se je odrekao carevinskoga i trgovačkoga saveza i gospodarstve­ noga jedinstva monarhije, te je tako dozvolio da tim Magjari zadadu dua­ lizmu udarac, koji se više ne da izliečiti. A za tu žrtvu prenizka je malen­ kost, koju dobivamo kao odštetu u kvotnom pitanju. Mi se ne osjećamo zvanima, da odlučimo, tko je najviše kriv katastrofi, koja se je navalila na m onarhiju". D o časa, u kojemu ovo pišemo, nije se moglo doznati ništa izvjestnoga. Sve je prekriveno nekom koprenom, koja kad se digne, možda da se onda ukaže nešto posve novoga, na što se nije ni pomišljalo. Inače se ne može ga brojenja pučanstva iraade već podataka o razširenosti tih sekta. Ti podatci još nisu javno poznati, pak dakako treba ih još izpitati i preraditi. Ja sam ipak imao sgodu, da zagledam u knjige o broju pučanstva, da tako vidim uspjehe o brojenju po kon­ fesijama. Držim, da ne ću preveć reći, ako broj sektiraca u ruskoj crkvi označim sa po prilici 15 do 16 milijuna duša. U sve može biti u Rusiji 95 milijuna hrišćana. Kad se zna, da od tih imade najmanje 15 mili­ juna starovjeraca i razkolnika — to je onda dosta velik postotak. Gospodin Pobjedonoščev će svakako tražažiti uspješna sredstva i načine, da te razkolnike sjedini sa službenom ruskom cr­ kvom. Nu na žalost historijska izkustva uče, kad jedna vjera traži drugu ugušiti, da se ova tek počimlje jačati. Tcžko da ’to ima na umu vrhovni ruski inkvizitor. fJ Peh-ogradu u nrjmju IHUS. �Broj 11. „О S V I T“ razumiti ona tajinstvenost, kojom se prekrivaju pregovori izmedju jedne i druge pole monarhije. D a su radi toga sada odlučni časovi, iz kojih bi se mogle roditi posvema nove prilike u monarhiji, svjedoči bojazan njemačkih i magjarskih novina, koje strepe, da se ne bi monarhija preuredila na federalističku. U Mostaru, 31. kolovoza. * Mi smo pisali o sastanku bugarskoga kneza Ferdinanda s knezom Nikolom na Cetinju, te spomenuli glasove, koji govore o bugarsko-crnogorskom savezu. Sada pak veoma upada u odi, da je austro­ ugarski ministar rezident na Cetinju gosp. K u c z y n s k i pozvan, da dodje Franji Josipu n Išl. Taj put g. Kuczynskoga, kako tvrde u diplomatskim krugovima, stoji u savezu sa sastankom knezova na Cetinju. Veli se, da je nepobitna činjenica, da se je prilikom toga sastanka na Cetinju učvrstio savez izm ed ju ' Bugarske i Cm egore, koji je već davno bio sklopljen. Sad se je ugovorio još samo vojnički ugovor te se je viećalo o tomu, da u tu balkansku ligu pristupe i druge balkanske države. Politički pregled Turska. Admirali na Kreti p o v je ­ rili su talijanskomu kapetanu Traveriu, da sastavi oružnički sbor te da privremeno zapovieda nad njim. Kako smo već javili, taj će sbor imati 500 ljudi, polovicu urodjenika, a polovicu stranaca. Turske su čete na Kreti nezadovoljne. — Crnogorski poslanik u Carigradu upozorio je visoku portu, kako se — na­ kon što je otišla iztražna komisija iz Berana — ponovno medju mukadancima agi­ tira, s čega se je bojati novih zapletaja. — Kako iz Carigrada jifHjaju, to je ovih dana bilo veliko krvoproliće u vilajetu bitliskom, a osobito oko grada Muša. Pota­ nje se jo č ništa ne zna. Busija. Ruska vlada svom brzinom radi oko toga, da poveća rusku mornaricu, za što joj je car svojim ukazom dozvolio 90 milijuna rubalja. U Njemačkoj je već naručeno 7 velikih ratnih ladja, a tako i u Americi, Englezkoj, dočim je najviše naru­ čeno u Francezkoj, i to kod društva za gradnju brodova „Soceitć des forges et chantiers de Mediterranće" te u Ha»ru kod M. Normanda. Nu s time pomorsko rusko ministarstvo još nije izcrpilo svoju blagajnu. Sada se u Rusiji osnivaju društva, koja će na temelju stalnih vladinih naručaba podig­ nuti veliko gradilište brodova u Vindavi. U pomoć su prizvani francezki i njemački vještaci. Tim povodom, što je ruska vlada i u Njemačkoj naručila ratne brodove, „N ovoe Vremja-‘ piše, neka se tamo ne naručuju novi topovi i puške za topničtvo. Taj list veli da već s toga, što se ruski brodovi grade u Njemačkoj, jedan dio ruske buduće mornarice leži u rukama Niemaca. S toga to pitanje ima političko značenje. Sada je ruska vlada zaključila, da svoje topničtvo naoruža oružjem po najnovijem sistemu, koje brzo puca, da se tako izjed­ nači s Njemačkom, gdje se takodjer uvadja novo oružje. Kako se u vojničkim krugo­ vima ruskim misli, to se naoružavanje mora što prije obaviti. Ruske tvornice oružja ne mogu podmiriti sve potrebe ratne uprave, pak je s toga ruska vlada razpisala natječaj. Najbolji su natječaji i nacrti bili, što su ih podnieli jedna francezka pak ruska tvornica, te poznata Kruppova tvornica oružja. Sada treba birati izmedju tih triju, pak spomenuti ruski list preporučuje, da se i u tomu slu­ čaju pazi na političke obzire, ako se oružje bude u inozemstvu naručilo. Naručbe se mo­ raju povjeriti Francezkoj, saveznici Rusije, koja je i prvašnje naručbe savjestno obavila i Rusiju obskrbila oružjem puno boljim, nego li ga ima Njemačka. Njemačka. U Pruskoj se kani uvesti velika trgovačka škola, neke ruke kao tr­ govačko sveučilište, te će se za to od sabo­ ra tražitr velika svota novaca. Nu proti osni­ vanju takovih škola dižu se već mnogi gla­ sovi, je r da se takovim školama ne diže trgovački stališ. Tako na primjer jedan za­ stupnik iz trgovačkoga stališa piše u ,,Nationalzeitungi“ : „Z a divno čudo, u Njem ač­ koj se sada mnogo snuje i kujo za trgo­ vačke velike škol, čemu se čude svi trgo­ vački krugovi, jer su oni uviek pak i sada toga mnienja, da mladi ljudi, kojim a to pri­ like dopuštaju, ne mogu ništa bolje učiniti, nego otići na dulje vremena u inozemstvo i tamo po trgovinama služiti. Zlo je za nas, što premalo Njemačkih mladića udara tim putem ; tako isto misle i svi Niemci, koji živu izvan njemačke, te drže. da od toga najviše trpi naša industrija, je r upravo tr­ govci nju preporučuju, razpačavaju i podižu. Za ime božje, ta kada će onda Niemac u svomu zvanju stati na čvrstu nogu i nešto učiniti, kada do 17. ili 18. godine života pohadja škole iza toga pak mora udovoljiti vojničkoj dužnosti, pak onda još da mu se nametne da pohodi veliku trgovačku školu ? Takove škole mogu samo naobraziti struč­ njake za pojedine trgovačke zavode, kao za trgovačke škole i trgovačke komore, ali ina­ če nemadu nikakve praktične vriednosti za podizanje njemačkkoga trgovačkoga stališa". Tako veli taj zastupnik, te preporučuje, da mladići idu u inozemstvo, čim će dosta izkusiti i naučiti, te će im se tako proširiti i praktično znanje. Bugarska. U zadnje se je vrieme u Bugarskoj kušalo, ne bili se sve opozicionalne stranke složile u jednu veliku stranku, da onda zajednički vojuju proti vladi. V odje pojedinih stranaka su se bili sastali na zdogovore, ali su se opet brzo razišli bez ikakva sporazumljenja. A i nemoguće je bilo, da do­ dje do sjedinjenja tih stranaka, jer se stranke u Bugarskoj luče po osobama. Takodjer se je pokazalo, da bugarske opozicionalne stranke nemadu pristaša u zemlji. Samo Radoslavov, koji se je prilikom tih pokušaja za sjedinjenje stranaka držao posvema po strani, je r je uvidjao, da biše tim jedino učvr­ stila Stoilova vlada, ima najviše izgleda, da bi mogao doći na vladu. Veoma upada u oči, da Radoslavovo glasilo „Narodni prava" od neko doba nikako ne napada na kneza i na njegovu dinastiju. I po tom se zaklju­ čuje, da je sigurno, da će Rađoslavov doći na vladu. — Što se tiče M a c e d o n i j e , u slu­ žbenim bugarskim krugovima se uviek naglasuje, da Bugarska ništa drugo ne želi, do li samo autonomiju pod turskim vrhov­ nim gospodstvom. Uviđja se, da je Rusija glavna zapreka tome da se izpuni ta želja Strana 3. Pusija ne će nikako, da se Bugarska na taj način ojača, jer se p od autonomijom krije sjedenjnje s Bugarskom, a kad Bugar­ ska prama ruskom mišljenju dozrije onda bi ga morala primiti iz ruskih ruku i to nakon učinjenih usluga Rusiji. Sad za sada u M acedoniji vlada mir. Samo kad kada dodje do nezadovoljstva, kao onomadne, kad su turske oblasti potjerale neko­ liko žestokih bugarskih učitelja. Francezka. Danas, na 31. kolovo­ za došao je u Alžir, tu veliku Francezku naselbinu u Africi, novi generalni guver­ ner Laferriere. Prije nego li je primio to svoje mjesto, guverner je tražio - - što mu se je i dozvolilo — da ima veće punomoći, te će tako moći izravno obćiti s poslanikom u Maroku, s generalnim residentom u T u ­ nisu, generalnim konzulom u Tripolisu i zapovjenikom francezkih četa u Alžiru. Na­ dalje može sastaviti tri vieća, i to jedno vieće od okružnih zastupnika, jedno vieće od zastupnika gradova, i jedno vieće od zastupnika arabskih. Vrhovno vieće može povećati sa 16 članova. Napokon je dobio ovlast, da preuredi jevrejske vjerske obćine u Alžiru, gdje ima u sve 55.190 urodjenih Jevreja. Njihove su obćine bile silne i postale novo država u državi. Sad će im se sva vlast oduzeti i njihova područja sma­ njiti tako, te će mjesto tri obćine vjerske biti 18 do 20 obćina. Kina. Iz Pekinga javljaju, da su se tamošnje političke prilike veoma zaoštrile. Englezki poslanik Macdonald je kinezkom ministru rekao, ako Kina ne pristane na englezke želje, da će to Englezka smatrati kao navieštenje rata. Englezka se mornarica okuplja u lukama V aj-haj-vaj i Hankau. To demonstriranje brodovljem napereno je proti Kini, je r da su sada odnošaji prama Rusiji dobri. Reuterov brzojavni ured javlja iz Šangaja, da su odnošaji izmedju Kine i Englezke veoma napeti, a ta napetost nastala je radi koncesije željeznice Peking-H ankau. U Petrogradu englezki poslanik razpravlja s ruskom vladom o zajedničkim interesima u Kini. Razprave se vode prijateljski i miro­ ljubivo. — Četiri se evropske države žure, da kinezko carstvo medju se razdiele, i t o : Englezka, Rusija, Francezka i Njemačka. K tomu pridolazi u pomoć i to, da se i sami Kinezi bune proti svomu caru. Fran­ cezka traži za svoje interese pokrajine Kvang-Si i Kvang-Tung. U tima se je po­ krajinama digao ustanak proti kinezkoj carskoj kući. Po svoj prilici taj će se usta­ nak za nekoliko mjeseci razširiti u deset pokrajina, dočim je čitavo kinezko carstvo razdieljeno u sve u osamnaest pokrajina. .Kolovodja toga ustanka sada se nalazi u L on ­ donu. I u Šangaju još uviek vladaju mjestni nemiri, i oni su puno znamenitiji, nego li se to u Evropi misli. Oni su nastali s toga, što su Francezi mislili da im adu neko pravo na jednu pagodu (kinezku bogom olju) i na jedno kinezko groblje. S toga je fran­ cezki konzul tražio dozvolu, da tamošnje sgrade sruši. A kad na to nije dobio odgo­ vora, onda je kinezkim oblastima izjavio, da francezka naselbina u Šangaju treba zemljište, da na njemu sagradi školu, ki­ nezku bolnicu itd. Za to bi Francezi dali odštetu u novcu. Nu jer nije došlo do sporazumka, kouzul je naredio da uz obalu stane francezki ratni brod ..Eclaireur". Pod �Broj 11. Strana 4. „О ST7- I • „ „ korist gradskih financija, odlučio zaštitom toga ratnoga broda Francezi počeše rušiti one sgrade, na što se sabra veliko mnoštvo Kineza. Na 17. srpnja oboružana lirpa Kineza, koji pripadaju Ningpo-vjeri, čija je ona pagoda i obližnje sgrade, na­ pade na kuću francezkoga konzula, da ju živo zanima za taj koristni zavod. Izložene radnje učinile su najbolji utisak te su po­ kazale marljivost i sposobnost učitelja kao i darovitost djaka. Svi posjetitelji iz­ ricali su svoje podpuno udivljenje i pri­ znanje, čestitajući napose vriednom u zavod­ ruši. Na to francezka dobrovoljna policija ppče pucati i ubi pet Kineza. Kinezi se povuku natrag, ali samo malo. Tada dodjoše u pomoć i francezki mornari, te ubiše još deset Kineza. Iza toga nasta uzbuna u cielom gradu, u komu ima 70 hiljada duša, koje pripadaju vjeri Ningpo. Oni počmu bumtovne oglase liepiti po gradu, te francez­ ki konzul nadje se prisiljenim, da s talijan­ skoga ratnoga broda „M arko Polo“ pozajmi još 150 momaka. Francezima su došli u pomoć i ljudi drugih država. Sada pak javljaju, da su te razmirice utišane. Fran­ cezi su odustali od toga, da ruše pagodu, ali su za odštetu dobili dvadeset četvornih milja novoga zemljišta pod svoju vlast. skom ravnatelju gospodinu Emilu VI'oski. Sam o što se je i tada čuo obći glas, da je zavod prama očekivanju i potrebama pučanstva preuzano zasnovan, čim se one­ mogućuje, da bi još više djaka pohodilo Iz m jesta i ok olice Premješten. G .IvanO dić, namjestni učitelj u velikoj gimnaziji u Mostaru, pre­ mješten je na veliku gimnaziju u Sarajevu. G. Odić službovao je ovdje godinu dana, te je kroz to vrieme stekao ljubav i ugled kod svojih drugova i djaka kao i kod gradjanstva. Pri njegovu odlazku iz Mostara želimo mu svaku sreću i uspjeh u njegovu plemenitu zvanju. Zabava. U nedjelju na večer naše vriedno društvo ,,H rvoje“ daje zabavu u društvenom kazalištu u Bratovštinskomu do­ mu. Program zabave je biran i liep, te ne sumnjamo, da će obćinstvo kako i vazda do sada rado pohrliti na „H rvojin u " zabavu. Tom zabavom, na kojoj će, osim pjevanja, dmžtveni diletanti igrati „A m andu" te Milerov „Začarani ormar", ravnati će novi društveni sborovodja, g. Josip Beraković. Zabava će početi u 8 sati na večer. Vrieđjaiije vjerskih osjećaja. Dobivamo iz muhamedanskih krugova: N e­ davno se nekoliko ovdješnjih gradjana hrišćana vozilo na biciklima po glavnoj ulici. Tom su sgodom, da im zabava bude vese­ lija, jedan drugomu dovikivali „ја fettah", „ја rezzak“ itd. D ulje su se vremena oni naganjali glavnom ulicom i tako u obiesti tedjbirili, čim su nesumnjivo uvriedili vjer­ sko čuvstvo muhamedanaca, kojih se je to najneugodnije dojmilo, tim više, što se ni od prostijega čovjeka ne može očekivati, da bi se tako izrugivao vjerskim svetinjama — a kamo li od onih, koji hoće da se ubrajaju medju nešto prosvjetljenije. Tu je družbu vidio jedan stražar, te ju nije opomenuo, a niti — kako se sada vidi — ni prijavio oblasti. U muhamedanskomu gradjanstvu i sada se o tomu uvredljivomu i nedostojnomu slučaju govori s negodovanjem, te se očekuje, da će se dati primjerena zadovoljština povriedjenomu našemu vjerskomu čuvstvu. Izložbk u zaimtlijskoj školi. T ok se je navršila godina dana, što je u Mostaru otvorena zanatlijska škola, za koju je sagradjena i posebna zgrada s konviktom za djake. U nedjelju je bila izložba djačkih radnja iz prvo godine učenja, to je bi­ la opredieljena za sami taj dan. Oko 400 gradjana iz svih slojeva pohodilo je tu iz­ ložbu, čim se je pokazalo, kako se sviet tu školu. U prvoj je godini u zavodu učilo u sve 18 djaka, po šest ih od sve tri glavne vjere u zemlji. U školi se uče četeri zanata, i to 1) tesarski i stolarski, 2) gradjevinskolimarski i bravarski, 3) kolarski i kovački te 4) obućarski. Obućarski zanat uči se na izvanu, dočim ona prva tri u samom zavodu u posebnim radionicama, koje su veoma liepo uredjene i providjene naj­ boljim dotičnim alatima. Uz zanat djacima se još predaje i nauka vjere, hrvat­ ski jezik sa poslovnim sastavcima, raćunstvo sa obrtnim računima i obrtnim knjigo­ vodstvom, pisanje, prirodoslovlje, prostoruko crtanje, geometrija i geometrijsko crtanje, nauka o projekcijam a te stručno zanatlijsko crtanje. Glavna zgrada to jest konvikt sagradjen je nedavno te zadovoljava i najstrožijim zahtjevima. On je nedaleko kolodvo­ ra, na otvorenu, tako, te su prostorije zra­ čne i vidne. U konviktu ima svoj stan i upravitelj zavoda. Radionice su u dvorištu konvikta. Djapi u konviktu imadu stan i hranu, a poskrbljeno je i za sve druge po­ trebe, kao za kupaonice i t. d. Posebnim pro­ pisima uredjen je život u zayodu. Već u pet sati djaci su na nogama. Na dan se uče 8 sati uz kratke odpočinke nakon svakoga sata. Osim učitelja za svaki zanat, svaki odjel ima i nadziratelja. a ti su bili svi do­ maći sinovi, koji su svršili zanatlijsku školu u Sarajevu. Trajanje učenja opredieljeno je na tri godine, kada pitomci moraju praviti izpit za majstora. — Mladomu zavodu že­ limo najljepši napredak u korist naroda, samo izričemo želju, da se uredi, kako bi štogod više djaka moglo tu učiti, te da se što skorije proširi osnova učenja za .još koji novi potrebni zanat. Povratak s velikih vježba. Sinoć i preksinoć vratila se je mostarska posada vojnička s ovogodišnjih velikih vjež­ ba. V ježbe su bile na Zelengori izmedju Kalinovika i crnogorske medje te su trajale od 24. do 28. kolovoza. Vježbala se je her­ cegovačka divizija te domaći vojnici, smje­ šteni u Sarajevu. Na vježbama je bio i po­ glavar zem lje general konjaništva barun Appel. V ježbe su veoma liepo uspjele, a obavljale su se na visoćinama od 1500 do 1600 metara nad morem. Za vrieme vježba padala je kiša. Nakon dulje odsutnosti ovdješnje posade Mostar je opet kao i obično oživio. Električna razsvjeta iiMostar u . Ovdješnja filijala privilegovane zemalj­ ske banke za Bosnu i Hercegovinu razaslala je na pojedine gradjane, urede i zavode ovu okružnicu: „U važujuć važnost Mostara kao gla­ vnog grada Hercegovino i u nakani, da uz ino liepe i blagotvorne inštitucije, koje već rioso naš grad i koje ga privadjaju u kolo modernih gradova, gdje se gleda da se izcrpi sve, što je na polju naprodka liepo, koristilo i praktično, na udobnost stanovnić- 1 te da uvede u našem gradu električnu Nu prije nego što se p r id j. po. odnosnog stroja, treba nnati, na ko- liko se potrošitelja može računati, pa se „ toga obraćamo na Vas s molbom, da nam izjavite na koliko svjetiljaka i na kojem mjestu 'biste reflektirali za slučaj, da se za godinu dana započme sa ustrojenjem elek­ trične razsvjete." Mi ćemo se na ovo što nntftTiie osvrnuti. |ж naših k ra je va B o s n a i H ercegovina. Položio odvjetnički izpit. P ro­ šlih dana položio je u Sarajevu odvjetnički izpit naš prijatelj i sumišljenik dr. Jozo S u n a r i ć s odličnim uspjehom. Dr. Jozo Sunarić je rodom iz Grabovika kod Trav­ nika. Gimnaziju je učio u Travniku, a prava u Beču. Odlikuje se čvrstoćom značaja, v e ­ likom spremom i sposobnošću u odabranom zvanju, te uživa veoma liep ugled u svim krugovima. Od srca se radujemo i čestitamo tomu dičnomu Hrvatu I Kod koga kupujemo? D obili smo iz Čapljine ovo pismo, s molbom, da ga u cielosti uvrstimo: „Molim vas, gospodine uredniče, da mi izvolite za hator istine ovo nekoliko re­ daka uvrstiti u cienjeni „O svit". Nekakov rišćanski list donio je početkom m jeseca kolovoza viest, kojom se obara na fra D o ­ minika Šarca, župnika u Gabeli. Tu se na Šarca napada, kako je tokorse svome puku propoviedao, da ne kupuje nikakve robe kod trgovaca rišćana, a osobito da je to strogo zabranjivao djevojkama, govoreći, da će prokleti svaku, koja bude radila proti njegovim riečima te i na dalje kupovala kod rišćana. Nu taj rišćanski list i n jegov dopisnik nisu kazali istinu. Župnik Šarac nije tako govorio niti li se je prokletstvom prietio, kako to svjedoče svi oni, koji su čuli Šarčeve rieči. On je samo djevojkam a preporučio, da ne kupuju robu kod mladih ovdješnjih rišćana trgovaca, pošto se je č e­ sto puta dogodilo, da bi ti mladi trgovčići, koji živu od žuljeva amošnjega puka, u n e­ poštenim nakanama napastovali d jevojke. Stoga je Šarac djevojkama preporučio, da ne kupuju robu kod takovih rišćanskih trgovčića, dočim je rekao, da kod starih ri­ šćana trgovaca mogu kupovati, kao i kod muhamedanaca. Ako su te rieči Šarčeve ovdješnjim rišćanima neugodne, eto im gla­ ve, eto im ćoše, ali nitko ne može zaniekati jednom pastiru prava, da se mora brinuti za svoje stado. Svakako je pak veoma to zabavno, kad taj rišćanski list prieti kato­ licima, da bi poskapali od gladi, kad im rišćanski trgovci ne bi davali žito na pro­ daju. A čim bi ti rišćani trgovali, da im шје muhamedanaca i katolika? Čudimo se, kako ti rišćani, koji su oživili s nama, sada oirće i priete. Mi jirimamo njihovu prietnju i neka u istinu ne daju više ni za nov­ čić robe nikomu, tko nije rišćanin. Želio »ih, da dopisnik rišćanskoga lista izidje sa svojim pddpunim imenom na sriedu, pak •1а : onda oči a oči porazgovorimo, tko llznr£ava :i podiže, da i 1. .. . koga uzdržava li rišćani muha­ medance i katolike ili muhamedanci i kato­ lici rišćane. �Broj 11. ,0 Srdačno vas, gospodine zdravlja uredniče, po- Jašar aga Kapetanovir. “ U savezu s ovim pismom, koje nam je još pred više dana stiglo, ali se slučajno zametnulo, dobivamo drugo pismo iz Gabele od samoga velečastnoga župnika Šarca. Po njegovoj želji donosimo ga takodjcr u cielosti: „U rišćanskim novinama izišla je viest pod naslovom „Propovid", koja ovako gla■si: „U Gabeli ima neki fratar Dominik Ša­ rac, pa se, kako čujemo, latio nekog vrlo štetnog posla za svoju „pastvu« Vele da propovieda, da nikakav pravi „krstjanin« ne smije kupovati kod hrišćanina. Osobito dje­ vojkama to preporučuje i govori, da će sva­ ka prokleta biti, koja mimo to učini. Ovaj fratar trebalo bi, da se okani ovakovih ra­ bota, jer ako mi počmemo preporučivati hrišćanima trgovcima, da ne daju latinima žito na veresiju, bez čega ne mogu živiti, šta će onda hiti? Šta bi bilo inače od latina seljaka, da im nije „pravoslavnijeh"?" Ta viest i način, kojim je napisana, podpuno odgovara onima koji su ju napi­ sali i iznieli. U njoj se zrcali slika ćapljinskih hrišćana kolara, koji su prije kola gonjali a sada se u čapljini '^naselili, jer tako baš ne misle hrišćani, rodjeni u Ča­ pljini. Sama rieč ,,propovid“ umetnuta je zlobno, a umetnuo ju je onaj čovjek, koji je o toj stvari razgovarao s G jorgjom Šahinom u Gabeli. Šteta, što nisu kazali, odkuda su to saznati S "V X Т ' Strana 5. iz Čapljine zakrpljenih gaća, kad ne bi muhamedanci i katolici kod njih kupovali, izim jednoga, koji se je od običnoga nad­ ničara pred dvadeset godina, kako sviet veli, na jedan put materijlano silio. Dakle deder, dopisniće, izvedi svoju prietnju te provedi, da tvoji hrišćani odsada ne prodavaju ništa nikomu, koji nije hrišćanin. Ipak na neki račun imaš pravo, što nas tako bahato napadaš, jer smo mi, i kalici i muhamedanci, otruhli spavajući, a ovi još više, jer imaju boljih sredstava, ali nc će da se s njima služe. Koliko ima na pri­ mjer muhamedanaca, pak su vama hrišća­ nima iznajmili magazu ili dućan pod kiriju te dok vi radite, oni se šeću bezposleni od kahvane do kahvane, dočim bi lako mogli dobavit robe i sjedit u svom dućanu te pro­ davati barem samim muhamedancima, koji bi prvi bili dužui, da s v o j e podudiru i podižu, a ne t u d j e . A ko ništa drugo, tim bi taki dućandžije privriedil barem za ku­ ćne potrebe, a ne bi došli u hrdjavu prili­ ku, da troše, g je se sipa novac, tuče i drugo. A svojoj braći dovikujem, da nema fajde ljenčariti i šutiti, jer će nas netko držati za kukavice, kao i dosada. Preporu­ čujem sklad i rad — i vidit ćemo za pet godina, pa i prije, sjajne uspjehe. f r a Dominik Šarac, župnik. Politička demonstracija u Stolcu. Pišu namodtuda: Na 27. kolovoza doživili smo amo veliku razsvjetu. Tu su žrtvu učinili naši hrišćani. Ne davno su primili Čitava se stvar ovako ima: Meni je kazano, da neki mladi trgovčići hrišćani u više stotina iztisaka stoprvo izašle knjige „ K r v a v e s lik e iz a lb u m a P e t r o v ić N j eČapljini uznemiruju djevojke, koje dolaze kod njih kupovati. Ja sam ih za to opome­ g u š e v a d o m a « , na kojoj stoji, da ju je nuo, je r mi je to dužnost. Rekao sam im sastavila i izdala crnogorska emigracija. Valja znati, da se je ta crnogorska emi­ da nije nikako pošteno, da djevojke same gracija već davno prije u javnosti oglašihodaju od dućana do dućana te da svakoj poštenoj djevojki kao starešina duhovni za­ vala. N joj je bio organ novosadska „Z a ­ stava", u kojoj su kroz dugo vrieme pred branjujem kupovati u mladih hrišćanskih trgovaca, doćim u starih da mogu, pak sam koje četiri, pet godina izlazili članci o Crnojgori, napereni proti tamošnjoj upravi dapače spomenuo za primjer, gdje mogu i kneza Nikoli, o komu su se iznosili mnogi kupovati, preporučivši im izričito trgovca Salihagu Fazlagića, za koga sam jamac da do tada u širem obćinstvu nepoznati čini. Ovu najnoviju brošuru bit će da je izdala ih ne će ni prstom dirnuti. Ovo je jezgra m oje o p o m e n e , a ne propoviedi. Ja sam baš ta crnogorska emigracija, koja se je propovied držao o vječnom životu, koji se kupila oko novosadske „Zastave«. U koliko sam mogao doznati, u ovoj se netom izane kupuje voskom nego dobrim djelima. Dopisnik mi veli, da sam se latio „vrlo šte­ šloj knjizi oštro napada na kneza Nikolu i njegovu upravu, te se pozivlju Crnogorci tna posla po svoju pastvu.« Ali da je kakav hrišćanski paroh propoviedao u onom smi­ pod zastavu Obrenovića. Ponajviše da okri­ vljuju kneza, što ne radi za spojenje Her­ slu, kako se to o meni veli, naime da hri­ cegovine Crnojgori, bez koje da pravo p o ­ šćani ne smiju kupovati kod nikoga, tko litičko hrišćanstvo nikada ne će moći biti nije hrišćanin, kako bi ga oni u zviezde mirno niti će ikada mirnim okom moći g le­ kovali i proglasili urbi et orbi ..pravim na­ rodnim sveštenikom«! Pak da sam baš i dati, gd je Hercegovinu drugi „m uze". Pa rekao mojim župljanima. da ne smiju ku­ kako naši hrišćani u velikoj cieni i štova­ nju drže sadašnjega kneza, našli se uvriepovati u hrišćana, što bi to nahudilo meni đjeni sbog takovog pisanja, nakon sklad­ šta li mojim župljanima? Hrišćani su za se noga dogovora pokupili sve iztiske rečene metnuli kao načelo, da ne kupuju nigdje nego kod hrišćana, tako i čine — pak za knjige, te se sabrao šiš i goliš pred krč­ mom u bašči na Propi, ondje naložili vatru što onda ne bismo i mi? Stoga mi je smiešno, kad se prieti, da šta će biti od „lati­ i knjige spalili uz urnebesnu viku i pjevanje hrišćanskih pjesama. Ovim činom na«, ako nastavim tako propoviedati? Nek se ne boji „čovjek oljubivi" dopisnik za te, htjeli su pokazati ,da iz štovanja, prama knezu Nikoli, odbijaju i odsudjuju sve one uvrede i kako ih on zove, ,,latine«. Oni imadu gdje napadaje na gospodara Crne gore i Brda. podmirivati svoje potrebe: eno im braće Pošto su knjige izgorile i vatra utrnula, M rćića u ovom kotaru, pa kamo još Salihsabrana se kita onda stala zalagati bravetiaga Fazlagić, Frano Luburić, Ante Babić tiriom, gasoć žedju pićem uz pjevanje i nai drugi? Šta .hi bilo od tvojih trgavčića, zdravljanje. Osobito se je odlikovao M. K. gospodine dopisniće, kad ne bi prodavali svojom nazdravicom vasionom političkom n a š e m u svietu? Komu bi tad prodavali, zar hrišćanima? Ako ne znaš, a ti sada hristijanstvu. Ovo je slavlje potrajalo od 7 upamti, da u Čapljini nema ni dvadeset sati na večer pa sve do kasno noći. Ne znamo na koji će način pražki „Narodni hrišćanskih obitelji, te bi svi morali bjegati Listy« sada pisati, kako se amo progoni hrišćanstvo, ali to stoji, da ni u Zlatnom Pragu, u ustavnoj Češkoj ne bi mogli slo­ bodnije i bolje proslaviti kneza Nikolu, nego li su to hrišćani u Stolcu. Tko čini štete? Javljaju nam s B rotnja: Ovo nešto ljetine, što ju je B og dao, ne može ostati u miru od zlih ljudi. Po mnogim vinogradima i drugim nasadima čine se dosta znatne štete. Ima zlomislenih ljudi, koji po noći kradu groždje, bostan, kukuruz i sve, što im dopane ruku. Opazilo se je, da groždje na sepete kradu. Na komu je krivnja, da kradljivci vazda izbjegnu te se ne mogu uhvatiti, ne ćemo ispitivati, ali bismo glavarima i poljarima preporučili, da budu malo pažljiviji. Posjekao majku. Iz Bosanskoga Samca javlju ovaj grozni slučaj : Seljak Ostoja Stojanović iz Tišine koseći sieno nije bio opazio sooju mater Anku u blizini, te kako je omahnuo kosom, tako je nehotice posjekao staricu po nogama, da je jadnica od silnoga krvotoka izdahnula. Proti neo­ preznom Ostoji povedena je kaznena iztraga. I D a lm a c ija . Grobnica hrvatskih kraljeva. Iz Splita jav ljaju : U petak je starinarsko družtvo „B ih ać" pokraj crkve Gospine u Solinu odkrilo drevnu crkvu Svete Marije od Otoka, gdje su se, kako piše stari povjestničar Toma arhidjakon, kopali hrvatski kraljevi. U komadima se je našao i nadpis, koji spominje hrvatsku kneginju Helenu, utemeljiteljicu te crkve. Izkopine se nastav­ ljaju. U narodu je veliko oduševljenje, kad se je saznalo, da su se odkrile grobnice hrvatskih kraljeva iz narodne hrvatske di­ nastije. Mlada junakinja. Iz Splita jav ­ ljaju o plemenitom junačtvu šestnaestgodišnje kćerke gimnazijalnoga profesora Mrkušića. Onomadne se kupala u moru, a bilo je i drugih ženskih. Mlada švelja Milica Dolić otisnula se od kraja, izgubila snagu i po­ čela tonuti na očigled mnogih drugih pliva­ čica. Šestnaestgođišnja kćerka Mrkušićeva uz opasnost za vlastiti život podje za njom i spasi ju. Miho Glavinič. U Zadru je umro Miho Glavinić, školski nadzornik u Dalma­ ciji. Kao školski nadzornik dolazio je u Sarajevo i u Travnik svake druge godine, da predsieda povjerenstvima za izpite zre­ losti. Bio je veoma učen i plemenit čovjek. Lahka mu hrvatska zem lja! Vjera i narodnost. U Zadru iz­ lazi „Glasnik pravosl. dalmatinske crkve", koji je došao u sukob s jednim drugim hrišćanskim listom, i to radi pitanja o hrišćanstvu i politici, koja se osniva na hrišćanstvu. „Glasnik pravoslavne dalmatinske crkve" veli, da gdje tko može „slobodno misliti sa svojega stanovišta kako god hoće o značaju pravoslavja u životu i istorijskoj sudbi srpskoga naroda. Što se nas tiče (veli ..Glasnik"), nema tih dokaza, koji hi nas mogli m jeriti, da pravoslavlje nije osnov srpskoga patriotizma. Nego razaberimo pra­ voslavlje, u najkraćim potezima, i sa strane čisto narodne, t. j. u kakovom je stepenu �Strana 6. ,,0 S gram „ O s v i t a " , kojim je jasno označen smjer i pravac kako lista tako i cieloga nam rada. Ovim pak pozivljemo sve one, koji se u tomu s nama slažu i po­ dudaraju, te kojima leži na srđcu, da rade u označenom smjeru i pravcu za hrvatski narod, da nas podupru i unapried uztrajno po­ — D akle? dupiru, tim više, što se list pokreče po sporazumu odličnih otačbeniH rv a tsk a . ka hrvatskih iz sve Bosne i Herce­ govine. Hrvatskoj budnoj misli u Utopile se djevojke. Iz Virovitice ovim hrvatskim krajevima treba­ javljaju, da se je ondje za vrieme kupanja lo je, nuždno trebalo je i glasilo, u otvorenom Dunavu utopila šestnaestgodišnja bez kojega smo dosada bili. Taj ne­ kćerka šumara Josipa Terseka. Tielo su joj dostatak ima sada nadopuniti nakon dva dana našli u vod i. — U Klanjcu ,,O s v it “ , koji ima hrvatsku sviest se je utopila djevojka Milka Bauer, isto kako učvršćivati, buditi i širiti, pri kupanju. tako ju i dostojno zastupati prama svemu i svakomu. Od onih sumišljcnika, koji u sebi osjećaju R azličite viesti dovoljno snage i volje, očekujemo, Orientalni zavod za ženske. da će se.okupiti oko „ O svita“ kao Pišu iz Petrograda: U zadnje vrieme sve oko jedine nam ponosne i hrvatske više raste politički, društveni, a napose tr­ zastave, koju će čuvati, stražiti i govački saobraćaj izmedju Rusije, i iztočne pomagati, da bude snažna i do­ A zije, Kine i Japana. Radi toga se u Pestojna, pak sve snažnija i dosto­ trogradu, Moskvi i u drugim volikiin gra­ jnija zastupati i pronositi stvar, dovima traže osobe, koji poznavaju kinezzaradi koje je razvijena. ki, japanski i druge iztočne jezike. Rus­ S toga očekujemo, da će nas ko ženskinje, koje odavna tako radi, da ni­ prijatelji i sumišljenici podpomakada ne propusti ni jednu zgodu, koja im gati najizdašnije i materijalno i omogućuje, da se što bolje žensko usposobi moralno. Od njih se nadamo, da u odabranom zvanju, molilo je sada vladu, će se p r e đ p l a t it i na ,,O s r it“ te da omogući ženskima učiti iztočne jezike. ga s v e d a lje i v iše p r e p o r u ­ Na to je prošlih dana ministarsko vieće za­ č i v a t i i š ir it i, čim će pomoći, ključilo,du pod jesen otvori orientalno sje­ širiti misao, koju „ O svit‘ ‘ zastupa. Takodjer se opravdano nadamo, menište za žene u Petrogradu. U tom će se da će nas poduprieti svojim radom, sjemeništu učiti tri godine. Primati će se osobito pak time, da nas i z v je š one žene i djevojke, koje imadu svjedočbu ć u ju iz s v ih m je s ta o s v a k o j zrelosti kakve ženske gimnazije. z g o đ ic i, koja je za javnost, ta­ Nova češka škola u Beču. P o ­ ko, da n aš l i s t i po s v o jim četkom ove školske godine otvara se u i z v j e š t a j im a bude dokazom, kako smo jednodušni i s premni na B eču nova češka osnovna škola. rad svaki praina svojim silama. Nilova svetčanost u E1 Kahiri. Tko napose želi potanjih uputa o ovomu, neka se na nas obrati. U prošli ponedjeljak u noći proslavila se Kako se vidi po ovom broju, je u E1 Kahiri velika svetčanost. Sada je doba kada Nil raste i počim lje natapati eg i­ ,,O s v i t “ će izlaziti u velikom obsegu na osam stranica dva puta patsku zemlju, čim ona postaje plodnom. na nedjelju, i to sriedom i subo­ Ovaj se čas od prastarih vremena slavi u tom. Ciena mu je do nove godine Misiru, pa tako i sada. U E1 Kahiri je pro­ udarena (* 4 for. P r e d p l a t a se slava bila najsjajnija. Grad je bio razsvietš a l j e u n a p r ie d na u p r a v u ljen, te su u tomu učestvovali i najsiroma­ šniji gradjani. Kedivu, koji sada boravi u- „ O s v i t a “ u M o s t a r u , a ruko­ Evropi, zastupao je guverner Kahire Mu­ pisi na u r e d n i č t v o „ O s v i t a “ . ono spojeno sa srpskim narodnim životom i da li može čovjek, koji nije p o d p u n o p ra ­ voslavni, biti i pravim Srbinom? Kako se može veličati imenom Srbina onaj, komu je, na primjer, tudja sva crkveno-narodna istorija naša, svi njeni veliki dogadjaji i oni slavni radnici, koji su u svoje vrieme proslavili srpsku zemlju, a sada se s njome proslavljaju u likovima narodnih svetitelja?" hamed Maher paša. Svi viši prisutni englezski častnici i činovnici, pak diplomatički sbor i m nogobrojni odličnici evropske naselbinc bili su sa njihovim ženama i kće­ rima pozvani na svetčanost, a primao ih je guverner u velikom, velebno razsvietljenom čadoru. Prisutni su bili i mnogi šehovi iz grada i okolice. Na mnogim se mjestima palile vatre. Nil je bio poplavljen brodi­ cama, punima na tisuće svieta, a svaka brodica razsvietljena, da se je činilo kao more vatre. Uz sviranje mnogih glazba i grm ljavinu topova, guverner je obavio cere­ moniju lialiga (otvarenje velikoga zapora na Nilu), n a što so silna voda razli po zemlji, da jo j donese blagoslov. Poziv na predplatu U prvom broju tloiiesosmo pro­ glas osnivačkoga odbora kao pro­ Broj 11. Л7" X T “ *) Za Mostar ciena do nove godine 3 fr. 60 novč. T e ča j papira i m jenica na javnoj bursi u Beču dne 30. kolovoza 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vri čulnosti. Jedinstveni državni duj. n (tapiru . . 101-70 Jedinstveni državni dug u arebru . . 101-60 Austrijska renta u z l a t u .................. 121-55 Austrijska renta u krunama 4% . . 101-60 Ugarska renta u zlatu 4°/0 .................. 120-75 Ugarska renta u krunama 4°/0 . . . 98-60 Dionice austro-ugarske banke . . . <J07 Veresijske dionice............................... 361 London v i s t a ................................... 1.20 Njemačko drž. banku, za 100 m. nj. drž. vr. 58-80 Komadi ud 20 marnkA...................... 11.74 Komadi od 20 frauakA...................... 96.31/, Italijanske banknote........................... 4430 Dukati ob ru b o m ............................... 5-64 Komardžija Napisao J . I> . TI » m a s i Pohrvatio o. A .. .M ilo t r lć (Nastavak) — To je d a ... ne smijem gubit vre­ mena, velika je preša mom gosp od aru ... Samo sam stoga amo došao, d a ... da ti p o­ kažem . . . da ti pokažem ovo nevidjeno blago... — Baš si danas čudan! Ded da vidim. Ivan sav đrlićući, izvadi kutijicu, ko­ ju je bio omotao bielim peškirom, otvori ju i pokaza Jelini, veleč jo j promuklim glasom : G le d a j! — Ali za bora! zavika djevojka izkolaćiv oči, kao varen z e c ! Ili sanjam, ili sam budna? V riedili štaovo drago kamenje? Vriede l i ! tr . . . trideset tisuća kruna! . . . Trideset tisuća kruna! — Valja da ih sada sve p rod a m . . . po svoj prilici gospodar prošle noći izgubio na i . . . — Prodati ih! Jamačno da se kakav dug od kartanja podm iri! Pak, ta ne ćeš to sve prodati? - Sve . . . valjda ne s v e ....... — A da se nisi navratio ovamo, da k o­ ji meni izaberemo? Da. .. a l i ... Trideset tisuća kruna! Bio bi liep z a lo g a j... s r e ća ... koja sreća ........ — Zaista dušice, to sam baš putem mislio, i . . . — Mogli bi kuda god otići i lagodno živjeti, Ivane m o j! Ivan je zaćaran gledao ono blago, dočim je Jelina komad po komad vadila i pre­ gledavala sad prstenje, sad špiode, sad na­ rukvice, sad koji ovratnik, sve uzdišući. — No, Ivica, što misliš ? Ne zn a m ... Tolike mi se misli vrzaju po glavi. — A ja ne imam nego samu jednu. — K oja bi to bila? D a pošalješ pozdrav tvom gospodaru i zaželiš mu bolju sreću u igri. — Kolika napast. . . — Pazi, jer sreća samo jednoć zapada, i ne uhvatiš li ju za kiku odmah, više ti se ne će povratiti. Ne raztežimo stvar sa ovakovim uza­ ludnim prigovarinjima, nego odlućim o što god, ili tamo ili ovamo. Ivan se dade skloniti te pristane da što prije sa onolikim blagom pobjegne iz Napulja, i da tu svoju odluku izvede, nago­ vori staricu, da ode i proda kojem dragu­ ljaru jedan komad od onili nakita, da imadu s čim svoje zločeste namjere izvesti. Rekosmo da je na glas zvona Paško odletio svomu gospodaru Genaru. Nadje ga gdje hitrim koracima mjeraše hodnik, uhvativ medju prst dolnju gubicu. — Zar se nije još Ivan povratio? — N ije još gosparu. — A već su prošla dva sata, od kako je otišao. Po prilici, gosparu. — Idi ga traži i uzmi još konjušara, vrtlara i kuhara . .. — Kojim putem, gosparu. — Paklenim, b en ov e! Traži ga svuda i odmah. Paško sa družinom odo i obigra sve ulice po Napulju tražeći Ivana. Nakon poldrug sata, povrati se Paško, da kaže gospodaru, da su uzaludna ostala sva njegova potraživanja. �Broj 11 „О S Л7" I Neka mi kola budu odmah gotova, roče Genaro sav uzbunjen i otidje u svoje sobe, da se spremi na put. Medjutim povratiše se i oni drugi, i ni oni ne znadoše ništa reći o Ivanu. Genaro sadje u dvorište, sjede u već opremljenu kočiju, te zvonkim glasom reče kočijašu. Na viši ured redarsva. Kola izadju na ulicu i zakrenuše re­ čenim pravcem. Pasko, koji je čuo, kako je gospodar kočijašu zapovjedio kamo da vozi u isti čas odleti k Justini, koja je sjedila u predsoblju svoje gospodarice, čitajući razne listove, uviek spremna na njezine naredbe. Šta se ovo sve sbiva ovdje, Justino, reče tihim glasom Paško. Strana 7. — Šta se sbiva? odvrati ova digav se i pošav prama vratima, na kojim a je Paško bio stao. — Moralo je biti nešta velika. — Za što ? kako ? — Gospodar je vrlo zlovoljan ; ima već četiri sata kako očekuje Ivana iz grada, kojega još ovama ne ima, te se je evo sad odvezao na više redarstvo — A h ! je li m oguće! — Ja kažem. Bio nas opremio sve da tražimo Ivana, a Ivanu nigdje ni traga. — Šta mi to gov oriš! - Valja da se je nešto vanredna do­ godilo. — O h ! jutros ti svega ne mogoh izkazati, da je gospodarica pokupila sve svoje nakite i dragulje, i ... — Da bi nas pomogao sv. G en aro! presieče Paško. Dragulji i dragocjenosti su čini mi se, stekle noge! — Što će to reći! — Ivan je, kako ti rekoh, izišao sa nekakvim svežnjem u r u c i. . . — Ah! — I okladio bih se o što god hoćeš, da je gospodara prevario, grdno nasamario nje­ gov pouzdanik. — Šta to govoriš, jadi te zadesili! — A li svoju bih glavu založio, da je tako. — Gospodar se je preveć u njega p o­ uzdavao i vjerovao mu. (Nastavit će se) „Hrvatska dionička tiskarna" ■u. IL^ostaria... = Do malo ee se otvoriti H RVATSKA DIONIČKA T I S K A R N A XXM O STAR U , Pod hum broj 7. ^ 5 л * 1 H po najno­ vijim zahtjevima, pvovidjena sa naj­ novijim PISM ENIM A i najnovijim STROJEVIMA E V i i T S K OBAVLJA SVE /Е A «f DIONIČKA TISKARNA *> U MOSTARU j o c l i n i ,j« ‘ ti» k {U * s k i sv o j© z a v o d od najjednostavni­ jih do n ajfinijih rad­ nja, koje zasiecajuu tiskarsku struku, počam od najobični­ jih posjetnica p a do najvećih v r s t i D J E li A . u lt o s iii i I т » „ H r v a t s k a d i o n i č k a t i s k a r a " p r e p o r u č a s e državnim , crkvenim i vojničkim uredim a, obćin am a, odvjetn icim a, dru žtvim a, trgov cim a I d .r'a.g 'iim .p o jed .in .ciisn .a z a - oToa-va. s v i l a p o tre T cn ili. I m tis k ia ia ic a . i * ' Izrad a solidna, locna I brza Hrvatska dionička Marna n vlastitoj nakladi izdaja j HRVATSKO GLASILO za Bosnu i Hercegovinu m т za mirnu, ?оики i zabavu, Kuverte i listovni papir tiskanom firmom ukusno i jeftino. voljniju cienu. ОЈГUREDJENA �Strada 8. * * : Broj 11. „О S V I T“ : x o 1 X 0 *.... * : XO*I :* о + с I** =»<MC ± ± >o*: Direktna sveza iz хок Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I C A i SM TU V IS U . - P C S REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA METKOVIĆA za Trpanj, O rebić, T rsten ik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR т г I <> « R A T N O - Ш Odlazak iz M etkom svake nedj. п satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih Dolazak u Grnž „ „ „ „ 10 pos. p. $ Odlazak iz Graža svaki četvrtak „ „ Dolazak n Kotor „ роп. „ „ li pr, p. * Dolazak п Metković „ „ u satih 1X0*1 1X0*1 1X 0*1 IXO*= :x o * = D fO 9 pr. p. 3 pr. p. 3 pos. p. *Z „ С В 0А Т 1Д " osiguravajuća zadruga u Zagrebu. Utem eljena god. IS84. " V i sa podpiino iiplaeeiioin j a i u r m i o i ii ^ la m ic o m . Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za O S IG U R A N J E sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do gospodar osigurati svoju četiri forinta na godinu može si imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. O va domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. g la v ­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je n aj­ jači i najsigurniji tem elj. M edju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z e m lji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE ■nogu se d o bili kod svili |нмj m niloi ove zad ruge I RAVNATELJSTIIAII ZAGREBU Zrin jsk i trg b r. 18, • u la z i z B e r ls la v lć e T r © Tiskom „Osvita'-' u Mostaru. - u l i c e t> r. 2 . I . l c a t . Ivan P. Milićević na velikoj na velikoj Tepi izučeni krojač u Beču obćmstvil, činovmčtvu i vojiiičtvu preporučuje se slavnom в Г I Z U A D A -*B najM oIH nija i n a jje ft in iju . Odgovorni urednik: Ivan Л. Milićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/58faddcf38700079604a56fcd2e0b346.pdf 1d20efa2b0b35154cbec04feaa1eca2d PDF Text Text Borba za obstanak*) ii. Ahm ed Lutfi, proučavajući u koliko je mogao — prilike m uham e­ danaca u Bosni i H ercegovini, zaklju­ čuje da oni „sami sebi uzkraćuju sva­ ki napredak moralni i materijalni. “ T o je za nj istina, o kojoj ne može ni najm anje sumnjati. A jer se pako na prosvjetnom, moralnom i gospodarstve­ nom nastojanju- i napređku osniva prava trajna budućnost, to on ne m o­ že da shvati i pojm i, kako i za što muhameđanci „sami sebi uzkraćuju“ takovu ljepšu budućnost, i on, sto­ jeći pred tom čudnom sfingom, o dgonetava, kako misli da je najpravije. Stoga on i traži tomu razloga u tobo­ žnjoj „ideji o h id žretu ", radi koje se muhameđanci — kako on veli m o­ raju ovdje smatrati „n estaln im a". U svemu se slažemo s A hm ed Lu tfijom , samo ne u tom. Jer sma­ trati se nestalnima i m isliti na hiđžret — to bi značilo pustiti se posvem a niz vodu te ne osjećati u sebi i za se nikakva prava na onu zem lju, na kojoj smo se rodili i koju moramo zvati i priznavati svojom dom ajom , svojom otačbinom . N e poznam o, da gdje ima sdušan, rodoljubiv, plem e­ n it,'u v id javan, odlučan i pronicav m u*) Nastavak. Vidi „Osvit" broj 11. Uredmčtvo „Osvita" Mostarski ajan Dadie Porodica Dadića igrala je a Mostaru važnu ulogu, ali je osobito glas i ugled stekla koncem prošloga i početkom ovoga vieka, kad je Aliaga Dadić bio u najvišoj snazi i moći. Po predaji porodica Dadića potiče iz Adane u Maloj A ziji. Može se uzeti, da su Dadići došli u Mostar nekako oko polovice prošloga vieka ili nešto prije. To je bio Aliaga, koji je sa svojim šinom Smailom pao u Mostar, odsjednuvši u hanu sa svojih jedno deset momaka, koje su sobom poveli. Aliagi se grad veoma svidje i od­ luči se, da u njemu stalno ostane. Samo se od sebe razumije, da je morao biti od od­ lična i imućna roda, dok je sa sobom vodio i svoje vlastite momke. Aliaga, otac Smailagin, namjestivši se sa svojim sinom u Mostaru, najmi momkinju neka Soku Živkušu, koja ih je prala, kuhala i u obće im cielu kuću v o ­ dila. A liaga nije imao žene, a Smailaga još bijaše neoženjen. Na brzo Soka počne nagovarati A Hagu, da oženi svoga sina hamedanac, koji bi lnogao tako zaniekati svoju rodjenu grudu, svoju domovinu. Otačbina se ne ihienja lako niti je lako izbrisati sve ono, što čovjeka veže s njom. Čovjek, obdaren dušom i srđcem, obdaren osjećajima i raz­ b orom , ne živi samo danas i za da­ nas, kao dnevna mušica, koja živi od jutra do v ečeri; on živi u sadašnjo­ sti, ali je uzko vezan i sa prošlošću i m isli na budućnost. U njegovoj du­ ši odjekuju kao zatravljujuća i zanašajuća pjesma prošli dogođjaji, pa makar ga s njima dlelili i viekovi. K a o njegovi vlastiti najljepši čini nje­ ga napunjaju ponosoin slavna djela njegovih otaca i djedova, na njima se grije i kriepi, ona ga oduševljuju i oživljuju. Kad on zna. da ima predja od svoje krvi, zna da je zakonit potomak njihove slave, njihova života i djelovanja, zna da nije P arija, ko­ ga Brahmani izključuju iz svoga đružtva i obćenja kao bezcjenoga sina bezimenih otaca. A zakonitom sinu nema ništa slađje i ljepše, nego ču­ vati plemenitu baštinu svojih otaca onu grudu, koju su oni hiljade i hi­ ljade puta natopili svojim znojem i krvi, da ta gruda bude njihovoj djeci, n jihovim potom cim a, i m ilija i svetija i rođnija, čuvati onu grudu, koja ga podsjeća i veže sa čitavom pro­ šlosti, na kojoj boravi sadašnjost, da na njoj očekuje budućnost. T akovom čovjeku je otačbina neprocjenjivo b la ­ Smailagu. Otae ne preču toga, te u istinu baš nagovorom te momkinje oženi sina od Hadži Uzunage, tadašnjega mostarskoga pr­ vaka. U to nekako umre Aliaga. Sin mu se brzo po tomu spromi na Meku, povedavši sa sobom i bedela za otca ni ne sluteći, šta ga čeka, kad se povrati s putovanja. V ra­ tivši se u Mostar no zateče u : životu mo­ starskoga ajana (prvaka, poglavicu), a svo­ ga punca Hadži Uzunagu. Sad je valjalo mostarcima, da izaberu drugoga poglavara. Svi su bili jednodušno za Hadži Smailagu, koji je bio i učen i pravdoljubiv i pronicav. Prama svojim gradjanskim pravima zazbilj ga izaberu i proglase stvojim ajanom, što javiše veziru u Travnik, da ga prizna i po­ tvrdi. Hadži Smailaga živio je upravo u ono burno vrieme, kad je Poljska hrlila svomu ponoru, kad je Rusija otimala Krim i p o ­ micala se dalje. 0 Hadži Sinail agi se zna­ de, da je i on, kad jo buknuo rat izmeđju Turske i Rusije 1787., otišao sa svojim Mostaranima na vojsku. Poginuo je pod gradom Benderom u Besarabiji. go, s njom on ostaje i umire ali ju nikada ne napušta. S toga ne pripuštamo, da bi se muhamedancima m oglo reći, da u svojim srdcima ne goje takovih ple­ menitih i uzvišenih osjećaja. N u ako A hm ed Lutfi makar i u najm anjemu dielu opravdano sudi, tad se to ima protezati na one, koji su posvema iz­ gubili te osjećaje i nieču svoju djedo­ vinu — i ako ih u obće ima, tad je bolje, da ne spriečavaju naravni razvoj, napredak i procvat elementa, komu je odlični i veom a uplivni turski dr­ žavnik posvetio svoju osobitu pažnju. N u mi za to pitanje neznamo niti hoćem o — kad se uvaži ono, što rekosmo držati, da ga u obće može biti. D a k le, ako je opravdana ona druga ^ lm ie d Lutfijeva tvrdnja, da muhameđanci „sami sebi uzkraćuju svaki m oralni i materijalni n apred ak", s čega svojom krivnjom postaju „ne­ stalni e lem en at", to se razlog tomu ima tražiti negdje posve drugdje, nego li u tobožnjoj ideji o hidžretu. Jedna od glavnih naših narodnih mana jest lakom išljenost. T o dokazuju primjeri u mnogim našim krajevim a. U nas nema one hladne sabranosti, koja resi m nogi drugi evropski narod, nema uvidjavnosti, ni triezvenosti. J e ­ dnu veom a karakterističnu manu sgođno iztiče poznati publicista pripoviedajući, da se naši ljudi jedino vole baviti višim pitanjim a, zaradi kojih ne „iđju Polazeći na vojsku, iz Mostara su ga izpratili gradjani, a medju njim a je bio i sin mu Aliaga. Kad je — kako se pripovieda — Hadži Smailaga uzjabao na konja, pane mu s glave tantula — kapa, — koju su nosili viši ljudi. On zovne svoga sina A liju, da mu stane nogom, na tantulu. D ok je A lija držao nogu na kapi, Hadži Smailaga reče: „Ј а evo objesili svoju džigericu <> K aragjozbegovoj munari o alemu. Ako itko bude bolji junak od moga A lije, neka je skine“ . Rekavši to p o d je ; a povede sa so­ bom i sina na vojsku. A liaga je nakon otčeve smrti ostao na ratištu,“dok se god nije svršio rat. Tada se vrati u Mostar sa svojim mostaranima, nakon pune četiri godine odsutnosti. U Mostaru nadje novoga ajana, koga je bila izabrala ona stranka, koja nije bila za Aliagu. Ova protivna stranka poslužila se varkom. Kad se je doznalo, da je Hadži Smail aga DadiĆ £yginuo, razglasiše, d a je poginuo s njim e i sin mu Aliaga. te tako izaberu novoga ajana, pa tako odpišu i veziru u Travniku.Jer je pro­ šlo bilo dosta vremena, kako su obojica otišli, vezir im potvrdi’ nnoga ajana. koga su oni pre- �,0 S T7~ X T‘ Strana 2. okopavati duhan već sjedeć u kahvi razvijaju fantaziju “ , dok drugi mu­ driji, koji im prodavaju za zabavu razne bajke, „rade, trguju i uče, da i drugi put znat budnu nadmudriti na­ šega čovjeka i učiniti ga o sebi ovisn im “ . „D ok ne budemo im a li11 — veli isti publicista — „dobrih, vjernih, naobraženih, razumnih muslomana, sve nam je uzaludno “ , pa makar gdje bili. „M animo se svih bezposlica i tričarija, te počnimo raditi oko napređka i sreće islamskoga naroda ovdje. Nas je p o l a milijuna, imamo sve uvjete, imamo u sebi i snage i svih drugih sposobnosti. N e dajmo se obsjenjivati i ne budimo igračka u ničijoj ruci. Mi smo u državi, u kojoj se možemo po miloj v olji razvijati, napredovati i očuvati, ako to mi hoćemo. Budemo li radili i učili, zauzet ćemo prvo mjesto u domovini, državi ćemo biti na diku, cielom islamskom svietu na ponos i utjehu. Inače ćemo ostati ro­ bovi, pa gdje b ili“ . Smisao ovih rieČi posvema se slaže s glavnim m islim a A hm ed Lutfijeva pisma. I jedan i drugi nukaju na rad, jer uvidjaju, da ga nema. A kako da ga nem a, zašto nema nika­ kva nastojanja? Čini nam se. da se odgovor na to, praviji nego li A hm ed Lutfijev, nalazi u rieČima istoga pu bliciste: „M lađji i napredniji pak, kojim a je stalo do naše bubućnosti, ne­ ka se sami medju se d r u ž e , u č e , naobrazuju i podpom ažu, neka u narod šire prosvjetu i potiču ga na r a d i školu. Svim a silama valja nastojati, da se ođklone zla i pokvarenosti. a svemu treba počet s tewelja.u O vo nam se čini pravi o dg o v o r: narodni odgoj iz tem elja udesiti, i ne­ stati će prosvjetno-gospodarstveno-političkih mana, koje turski državnik spominje. T o ćemo pobliže razpitati. Za o b e i m ir Iz Petrograda se je svietom razširila viest, koja je iznenadila i zađložili.NuJAIiagina strankabilaje veom am oćna. V ideći Aliaga, šta je bilo i kako stvari sto­ je , znao je da tu neće mirno proći, već da će doći do velikoga sukoba izmedju n je g o ­ vih pristaša i novoga ajana. D a barem svo­ jom prisutnošću ne prouzrokuje kakve spo­ rove, jedne večeri omrknu, a ne osvanu. On ode u Kudus (Jerusolim), g d je postade miri-alaj. Medjutim se novi ajan, takmac Dadićev, izigrao u gradu. N ije upravljao gradom p o želji naroda, te se svi gradjani sbilja složiše u tomu, da opet nema č o ­ vjeka za ajana, kao što bi bio Dađić. Stoga svi složno opet zatraže Aliagu za ajana, koga i opreme u Mostar. A liaga posluša glas svojih sugradjana i dodje natrag, donesavši subom mnoge dragocjene darove koje komu. I danas se u njegovih potoma­ ka nalazi jedna serdžada, sva ibrišimom izvezena, koju je donio iz Kuduza. Tako A lia ga nasliedi svoga otea Hadži Smail Agu. A liaga je kao ajan mostarski izpunio nade i očekivanja svojih sugradjana. Još i danas o njemu se znade pripoviedati, kao da j e ju če r živio. (Nastavit će se). panjila svakoga kao najveći politički i historijski dogodjaj zadnjih godina, tim više, što • se je taj glas pronio upravo u onaj čas, nakon što je stra­ h oviti pomorski rat smrvio sile jedne d rža v e-i uništio hiljade ljudskih ži­ vota, u onaj čas, kada je naoružavanje evropskih država postiglo najviši vrhunac. Ima već toliko godina, da je Evropi bio najglavniji zadatak i naj­ preča misao, da se oboružava tobože za očuvanje mira. T aj naoružani mir već preveć izsisava sile naroda, koji stenju pod tim težkim i nezasluženim ja rm om , te kan da je nagovieštao najužasniji svjetski pok olj, što ga je ika­ da bilo. Sviet se sgraža nad tvrdo­ kornim riečimar N apoleona V e lik oga, koji je rekao, da je vojska hrana topova — al zar nije još groznije bezprimjerno naoružavanje, koje se je provađjalo pak i sad jošte provadja? N a očigled tih zastrašujućih nastojanja počeše se ljudi p ita ti: Z a što ratovi? za što naoružavanje? za što najstrahovitiji izdatci za uzdržavanje vojske? Zar se ne bi razni sporovi izmedju naroda i država m ogli rješavati drugim kojim načinom, medjunarodnim mirovnim su­ dom, komu se moraju pokoravati i najmoćniji narodi i najmoćnije države ? O dkako sviet postoji, uviek se je makar i slabo pronosila misao o vječnom miru. F ilozofi, pjesnici i dru­ gi umnici odsndjivali su prolievanje krvi, dok se u novije vrieme nije po­ čelo još življe za to zauzimati. Propovic dala se je ideja o svjetskom miru, o njoj se rnzprazljalo, pak se i tako­ va družtva stvarala nu to se je sve smatralo neobistinjivim snom. T a tko da u stvar privede svjetski mir nasuprot krvožednim nastojanjima, k o ­ ja kao težka mora pritiskivaju narode? N u eto bi reći. da se i davni sladki sni plemenitih um ova počim lju približavati svomu ostvarenju. Mladi car moćne R u sije N ik ola j II., ;;o ji sam razpolaže najsilnijom vojskom , stavio se na čelo idealista i iz svoga priestolnoga grada pozvao države i narode, da se razoružaju, pozvao ih na mir. N je g o v glas na izmaku de­ vetnaestoga stoljeća najsilniji je znak da se m oderni sviet želi razkrstiti sa svim a starinskim i krvoločnim preda­ jam a, te da im a nastati novo doba, najsjajnije u kulturnoj historiji svieta. P a makar se odm ah i ne ostvario poziv i predlog ruskoga care, to ipak ostaje čvrsto, da se misao o svjetskom miru može i mora izvesti, dok su za nju ustale i okrunjene glave. N i mi ne vjerujem o u posvema laku mogućnost, da se misao ostvari. N a putu su joj mnoge zapreke. Moguće da se iza poziva kriju druge osnove, ali stoji, da to pitanje ne će izumrieti. D ana 2 8 ., kolovoza petrogradski „P raviteljstven i v iestn ik" — službeni li t ja v io je o v o : Broj 12. koje tereti sve narode, uz današnje obće stanje svieta predstavlja se kao ideal, za kojim valja da teže svim svojim nastojanjem sve vlade. Čovjekoljubivo i preplemenito na­ stojanje N jegova V eličanstva cara, m o­ ga uzvišenoga gospodara, posvem a je posvećeno toj zadaći. U osvjedočenju da taj uzvišeni cilj odgovara najhit­ nijim interesima i najopravdanijim že­ ljam a svih vlasti, carska vlada ovaj čas smatra najsgodnijim, da se putem medjunarodnoga viećanja nadju naj­ djelotvorniji načini i sredstva, da se svim a narodima osiguraju blagodati pravoga i trajnoga mira, a prije svega da se odrežu granice neprestano napređujućem razvijanju današnjih oboružavanja. Tečajem dvadeset posljednjih g o ­ dina u sviesti prosvietljenih naroda čvrsto se je uvriežila želja za obćim mirom. Uzdržanje mira metnuto je kao konačni zadatak medjunarodne po li­ tike. U ime mira su velike države medjusobno sklopile moćne i jake sa­ veze. A da se Što bolje očuva mir, države su u dosad nepoznatoj mjeri svoju vojničku moć razvile te ju ne­ prestano nastoje pojačavati, ne plašeci se nikakvih žrtava. Ipak sva n jihova nastojanja nisu m ogla pokazati b la ­ gotvorne uspjehe željenoga mira. F inancijalni tereti, koji neprestano rastu, u korenu ubijaju narodno blagostanje, duševne i tjelesne sile naroda, rad i glavnica većim dielom odvraćaju se od naravnoga im opredieljenja te se troše u neplodne svrhe. Stotine m ili­ juna troše se, da se nabave strahovite sprave za razaranje, koje se danas drže za najsjajnije uspjehe znanosti, dočim su sutra odsudjene da izgube svaku vrieđnost radi bud kakovoga novoga izuma. N arodna prosvjeta, g o ­ spodarstveni napredak, stvaranje b la ­ gostanja spriečuju se ili se zavode na krivi put u svomu razvoju. Sto su se pojedine vlasti više na­ oružavale, tim se je manje o d gova­ ralo cilju, koji su vlade sebi postavile. Gospodarstvene krize imadu se u v e ­ likom dielu pripisati prekomjernom naoružavanju i trajnoj p ogib elji koja postoji u nagom ilavanju ratnoga m a­ terijala. Naoružani mir našega vre­ mena danas je na taj način užasni teret, što ga narodi sve teže podnose. Stoga je očevidno, ako ovo ovako dulje potraje, da to mora neizbježivo dovesti do užasnoga sukoba, koji se nastoji ukloniti i od čije se stra­ hote unapried svako čovječje čuvstvo sgraža. D a se tomu neprestanom naoru­ žavanju učini kraj, da se iznadju sred­ stva, kojim a bi se uklonilo one po­ g ib elji, sto priete cielom svietu , jest najviša dužnost, koja danas pripada svim državama. Prožeto tim osjećajim a, N je g o v o V eličanstvo premilostivo mi je n alo­ žilo. da predložim svim valadam a, kojim a su zastupnici kod carskoga dvora ovjerovljeni, da se sastanu na konferenciju, koja bi se imala baviti ovim osbiljnim zadatkom. T a bi kon­ Po carevoj zapoviedi dostavio je ministar izvanjskih poslova grof Muravjev dne 2 4. kolovoza svim na petrogradskom dvoru ovjerovljenim za­ stupnicima stranih vlasti ovi sa o b ća j: „U zdržavanje ob ćega mira i što ferencija bila s pomoću božjom sretan m oguće više ograničenje naoružavanja, znak za nastajuće novo stoljeće, te bi �Broj 12 ,O S V sjedinila u modnom gorištu težnje svih država, koje iskreno o tom nastoje, da pomognu velikoj ideji obćega mira do pobjede nad elementim a razaranja i razdora. Ona bi u isto vrieme baš ovim solidarnim priznanjem načela pravičnosti i prava, na kojim a poči­ vaju sigurnost država i blagostanje na­ roda, učvrstila sporazumak država. G rof M uravjev.“ Sve se evropsko novinstvo i svi kru­ govi najživlje zanimaju predlogom ruskoga cara. Ruski listovi vele, da taj predlog čini preokret u svjetskoj povjesti. „Novosti" vele da se samo od sebe razumije, da se pitanje o razoružanju ne može riešiti prije nego li se razjasne i uklone razlozi naoružavan ja. Kon­ ferencija država točno će ustanoviti medjusobne pretenzije i naći sredstva za mirolju­ bivo obraćunanje. Možda da ipak pri koncu devetnaestog stoljeća likvidira sadanja medjunarodna politika, bogata nemirima i pokoljima. Da bi samo čovječanstvo uspjelo, da u dvadeseto stoljeće unidje kao podpuni gospodar nad ćudorednim i fizičkim silama, nad duševnim i materijalnim bogatstvima, koja ne smiju za ništa drugo služiti, nego da učvrste i osiguraju obćenito blagostanje i napredak. — „N ovoe V rem ja" veli, da će svi prijatelji mira biti na strani Rusije, ali da se ne može jamčiti, da ne bi gdjekoje zapadne vlade bile protivne, koje nisu za­ dovoljne te od 1871. u oboružanom miru stvaraju svoju medjunarodnu moć. — „Р еtersburgskija vjedomosti" rusku notu označuju u glavnom kao pokušaj, da se elemenat povjerenja i pouzdanja unese u medjunarodne odnošaje. Službena ,,W iener Abendpost" veli, da je to znamenita izjava u prilog trajnoga mira, koje se posljedice još ne mogu pregledati. — „Neue freie Presse" veli, da ideja, za koju ustaje najmoćniji vladar, ne može se više smatrati utopijom niti pasti. Okružnica Muravljeva pobija svaku osvadu, da Rusija traži narušiti m ir; kad bi Rusija htjela rat, tad ne bi bila izišla okruž­ nica grofa Muravjeva. — „Hamburgscher Correspondet" : „O vaj poziv na mir za sva će vremena činiti neprolazni spomenik slave caru Nikoli II. Njemačka s najvećim veseljem pozdravlja carevu poruku, te će za to veliko i sveto djelo raditi". — Štokholmski „Dagens Nyheter“ javlja, da je švedski ministar iz­ vanjskih posala grof Douglas rekao, da će manje države, a medju njima i Švedska, naravno poziv Rusije s veseljem primiti. I svi francezki listovi hvale predlog, te vele, da će Francezka pristati na razoružanje ali se najprije mora urediti pitanje lorenskoalzačko. Englezki listovi pokazuju da Englezi s tim nisu zadovoljni. Politički pregled Hiibsbtiržka monarhija. U uto­ rak je napokon polučen sporazumak u stvari nagodbe izmedju jedne i druge pole mon­ arhije, i to u ministarskom vieću, komu je predsiedao vladar. Službena ,,\Viner Abendpost" donosi ovaj communiquć: „Razprave, koje su se u zadnje vrieme vodile izmedju austrijske i ugarske vlade, dovršile su se dana dne 30. kolovoza u konferenciji pod vladarevim predsiedanjem. Ove su raprave stupile u odlučni stadij na 6. kolovoza, kad su ustmeno razpravljali u Beču ugarski mi­ nistar barun B anffy i dr. Lukać s austrij­ skim ministrima grofom Thunom, drom I Strana 3. T“ Kaizlom i drom Baernreitherom. Tada oni utanačiše pismeno svaka strana svoje stano­ vište, i to ugarska vlada svojom notom od 10. kolovoza na austrijskog ministra pred­ sjednika, i na to austrijska vlada u noti od 17. kolovoza na ugarskoga ministra pred­ sjednika. Po tomu su ministri bili u audijen­ ciji kod vladara, te su se sastajali i u Išlu na 14. i 15. kolovoza. Na osnovu tih nota viećalo se je u Budimpešti na 24. i 26. ko­ lovoza. Pošto se je vladar vratio iz Išla u Beč, od 27. do 30. kolovoza ponovno su ministri bili u audiencijama i medjusobno se sastajali, te su n'apokon na 30. kolovoza došli do sporazumka. U konferencijama se je razpravljalo o svim onim stvarima, koje spadaju u okvir austro-ugarske nagodbe, i to o njihovom sa­ držaju kao i formi. Obvezatna moć ugar­ skoga zakonskoga članka od 1898. ovlaš­ ćuje ugarsku vladu, da se samostalnim za­ konima uredi, ako se nagodbeno pitanje ne rieši parlamentarnim putem do konca godine ili barem ako ne bi bilo izgleda, da bi se moglo skorim riešiti. Ujedno je za to sve odmjereno prekratko vrieme, a nastojalo se je, da se nagodba provede kao i do sada s obe strane na dulje vrieme. T o je sve ponukalo austrijsku vladu da se odluči na to, da i opet jednom apelira na carevinsko vieće te da ga potakne da se što prije razpravi i uredi parlamentarnim putem nagodbaUgarska je vlada primila na znanje tu od­ luku, koja je za parlamentarno razpravljanje onagodbi u Ugarskoj od znamenitosti. Tmajući pred očima sve prilike, vlade nisu mogle na ino. nego biti pripravne i na taj slučaj ako bi parlamentarno riešenje nagodbe na­ išlo na potežkoće. Veoma važan predmet razpravljanja bilo je to, šta i kako se u tomu slučaju ima raditi. Tečajem dugotraj­ nih razprava pošlo je za rukom da se obe stranke slože u nazorima o onim načelima, po kojima se imado onda postupati, ako se u Austriji osujeti parlamentarno razpravljanje. Z a s v a k i su s l u č a j v l a d e p o s v e m a s p r e mn e “ . Ugarski communiquć ovu zadnju stavku ovako izriče: „Z a slučaj, ako pravo­ dobno riešenje nagodbe u Austriji naidje na potežkoće, ugarska je vlada već unapried utanačila, po kojim načelima ima postupati". — Kako sa javlja, carevinsko vieće biti će sazvano 19. ili 20. rujna. U jednoj od prvih sjednica izabrat će se kvotna de­ putacija. Iz Budimpešte javljaju, da je način, kojim se hoće riešiti kriza, samo ćasoviti izlaz, da vlade dobiju vremena za mišljenje. Nitko ne vjeruje, da je kriza riešena. A ko carevinsko vieće ne bi moglo razpravljati — kako će i biti — onda će vlade opet početi pregovarati kao i prije. Magjarska opozicija nije zadovoljna s utanačenjem od 30. kolovoza. U Austriji se stranke spremaju na najžešći rat proti vladi i Ungariji. Rusija. U nedjelju odkrio se je u Moskvi spomenik caru Aleksandru II., pro­ zvanomu osloboditelju. Spomenik je podi­ gao svojim prinosima ruski narod, koji za­ hvaljuje Aleksandru, što ga je oslobodio robskoga stanja. Proslava odkrića spomenika bila je presjajna. Prisustvovao jo j je car i carica. Car je tom prilikom izdao posebni proglas na narod, kojim veliča djela svoga djeda. Nizozemska. U sriedu, na 31. kolo­ voza,navršila je nizozemska kraljica Vilhelmina svoju osamnaestu godinu. Tim časom ona faktično prima u svoje ruke vladu nad kra­ ljevinom, koja je jedna od prvih kolonijal­ nih vlasti. Mlada kraljica je kći Vilima III., zadnjega mužkoga potomka iz kraljevske kuće oranske, koji je umro 23. studenoga 1890. Mlada kraljica je dražestna pojava i me­ zimče je svoga naroda. Krunisanje mlade kra­ ljice biti će u utorak u Amsterdamu. Od 1. ovoga mjeseca pak sve do toga dana po sve­ mu se kraljevstvu čine velike svetčanosti. Francezka. U nutmjoj politici Francezke najznamenitije je to, što je novi namjestnik alžirski Laferrićres, kako već javismo, otišao na svoje novo mjesto. On je u četvrtak prispio u svoju novu priestolnicu. Odpratila ga je jedna vladina krstarica, a prije se je mislilo, da ga izprati državno brodovlje. O njem se nadaju, da će stvoriti novo doba u Alžiru. On ide na svoje mjesto oduševljen, noseć sa sobom izradjene reforme koje kani provesti. Laferrieres imati će ve­ likih poteškoća što se tiče Jevreja; jevrejski protivnici traže da se Jevrejima oduzme pravo glasa, na što novi alžirski namjestnik ni ne misli. Mnogi kažu, da Laferrićresu ne će biti lako, te da on nije sposoban za novo mjesto: ou je stari učeni čovjek, koji ja osiedio u prahu po uredima kao činov­ nik. Englezka da je puno ljepše uredila, odabrav Curzona za podkralja u Indijama. Ovaj je mlad, okretan, proputovao je Aziju i nije gnjio po uredima. Tako pišu pariške novine. Španjolsko-američko primir­ je. Još se uviek povlače pregovori izmedju Amerike i Španjolske. Amerikanci traže za se Filipine, dočim odtuda javljaju, da su najodličniji trgovci iz Manile upravili adresu na Englezku, neka nastoji, da Filipine i u buduće budu pod vrhovnim španjolskim g o ­ spodstvom .. Amerikancima ne ide lako ni u A ziji ni na Kubi i Portoriku. Sad se ustaše i dabar dio pučanstva dižu proti njima. Kina. Reuterov brzojavni ured potvrdjuje, da su odnošaji izmedju Kine i Englezke veoma napeti radi pritiska, koji En­ glezka čini na Kinu, da izmami koncesiju za gradnju željeznica. Englezka ne će ni­ kako da popusti, i admiral Seymour spreman, čeka gotovo sa svim englezkim brodovljem, da pucnjavom topova podupre ^englezke zahtjeve. Srednjo-američke savezne dr­ žave. Na sastanku u Manogui stvorio so savez srednjo-američkih država, u komu će biti republike San Salvador, Honduras i Nikaragua. V eć je i ustav za taj savez podpisan. Tomu će savezu pristupiti još repu­ blike Guatemala i Kostarika. Taj je savez učinjen iz straha pred sjevero-američkim saveznim državama, kojih se vlast širi i po srednjoj Americi time, što dobivaju Kubu i Portoriko. Iz m jesta i okolice ,,Hrvojeva“ zabava. Kako javi. smo, u nedjelju, dne 4. rujna, biti će zabava narodnoga glasbeno-pjevačkog društva „Нгv oje". Zabava će biti u kazalištnoj dvorani bratovštinskoga doma uz sudjelovanje v o j­ ničke glasbe 8.-pješačke pukovnije. Početak zabave t o č n o u 8 sati na večer. Ulaznice za tu zabavu preko dana mogu se dobiti u trgovini društvenoga blagajnika g. Jure I. Smoljana, a na večer pri blagajni na ulazu- �T k o s l u č a j n o n ije p r m i o p r o g r a m a s p o z i v o tn, neka to izvoli reklamirati kod g. S m o lja n a . Razpored zabave je ovaj: 1) Ivan pl. Z a jc : ,,Zrinsko-Frankopanka“ : pjeva mužki sbor. — 2) ,,Amanda“ , vesela igra u jednom, činu od Nikole Milana. — 3) Josipa Horvat: ,,Uzdarje rodu*'; krasnoslov. — 4) „Začarani ormar", vesela igra u jednom činu od F. Ž. Milera. — 5) G j. Eisenlmt: „K roz n o ć"; pjeva mužki sbor. — Sbolovim a i predsta­ vama ravnati će družtveni sborovodja gosp. Josip Beraković. Iz gradskoga zastupstva. U po­ nedjeljak bila je sjednica gradskoga zastup­ stva. Izmedju drugih točaka, koje su bile na dnevnom redu, razpravljalo se je o tomu, da se na ovdješnjoj osnovnoj školi postavi još jedna učiteljska sila. Svake g o­ dine naime broj djaka silno raste. Zad­ nje školske godine na primjer u prvom razredu bilo je do 120 djaka s jednom samom učiteljskom silom. Osjećala se je po tome naravno velika potreba, da se barem prvi razred što prije razdvoji. To se je eto sada primilo te će na školi biti namješten još j e ­ dan učitelj. Novačenje u Mostaru. Jučer u petak obavilo se je novačenje za grad Mo­ star. U vojničtvo je uzeto u sve 28 moma­ ka, i to 23 muhamedanca, 4 katolika i 1 hrišćanin. Od prvoga razreda proglašeni su sposobnima: A bdija Trbonja, Salih Oručević, A vdo Kadrić, Mustafa Biedić, Ahmed Lendra, Omer Kahvo, Mehmed Selimhodžić, Emin Ćevro, Frano Zelenika, Oiner Žig, Mustafa Orle, Ahmed Hasandedić Varvarić, Matan Banoža, Muhamed Karabeg, Hasan Gosto, Huso Ombaša Turkuša, A vdo Balić, Ibrahim Talić, Muhamed Cemalović Omeragin, Ivan B ojčić, Muhamed Hadžić, Halil Varvarić i Imšir Vučijaković. — Od drugoga razreda uzeti su: A lija Šabanac, Danilo Kašiković i Petar Ćale. Naknadno su uzeti A lija Cupina i Edhem Humo. Bedela je prijavio Danilo Kašiković. Trganje groždja. U Mostaru i okolici već je počela berba groždja. Groždje je veoma liepo, samo što mu prevelika p o ­ sljednja suša nije dala, da bolje ojedri. Dakako da će ova godina biti puno p ov olj­ nija od lanjske. Prepreden varalica. U sriedu iz jutra dodje mlad čovjek u dućan Sime Gordića, i zatraži, da mu proda štit od kiše. G ordić mu dade štitove na probir. Kad mu­ šterija odabra jedan štit, izvadi Gordiću ban­ kovnu notu od 50 for. Gordić mu na nju vrati ostatak od 47 for., na što onaj čovjek ode. Nu Gordiću pade kasnije na um, da i opet pregleda onu petdesetaču — kad ima ti šta v id jeti! To nije bila petdesetača, već obi­ čna vinjeta, na kojoj je bilo izpisano — ..Pilsner B ier“ . Z a varalicom je povedena tjeralica. Onu p. li. gospodu, kojima smo dosada slali izašle brojeve našeg lista, a nisu ih povratili, niti javili da se predplaćuju, molimo ovime, da nam list povrate, inače ćemo ili smatrati predplatnieima. Vricnic. Zadnjih dana vladala je u u Mostaru velika vrućina. .Cesto put se nebo spremi na kišu, koja bi dobro bila došla, nu vjetar ju razagni. Ovo dva tri dana v je­ tar je udario dobro duliati. Broj 12. ,o SV X T ‘- Strana 4. Bezimena uljudnost. Jučer smo dobili dopisnicu, predanu u Mostaru na poštu, kako se to vidi po poštanskom žigu. Dopis­ nica, pošto smo ju pročitali, veoma nas je obradovala i obveselila. Sva je pisana ćiri­ licom, samo što je prezime nešeg urednika izpisano latinicom. U dopisnici piše od rieči o v o: „Poštovani gosp. uredniče ! Prije svega nemojte očinji vid pokvariti ćirilicom. Vaš bolesni mozak treba da izliečite, ako proči­ tate posljednji broj gospodina „V rača pogađjaća". Drugo ništa, primite i t. d.“ Dopis­ nica je podpisana sa „Neznanko". Sudeć po rukoposu, bezimeni pisac dopisnice mora da spada u „inteligenciju". Drago nam je, što nam tako daje svjedočanstvo o svojoj uljud­ bi. Samo nam je pridodati, da se svagdje po svietu drži, da su pisci bezimenih pisama veoma — sumnjiva poštenja. To je izkustvo do­ voljno pokazalo. Ali — od Grmalja nikada uljudbena čovjeka, pa makar i pantalone obu kao! Iz naših kra jeva Bosna i Hercegrot7T.iiai. Požar. Javljaju nam sa Širokog B riga: Onomadno se je porodila vatra u Mamićima u braće Mate, Ivana i Nikole Martinovića. Izgorile su tri kuće sa svime, što je u njima bilo. Šteta je za pogorjelce veoma osjetljiva. Ljetina u gornjoj Posavini. Pišu nam iz Bos. Gradiške: Rek bi da se ove godine možemo pohvaliti, jer što je do sada prispjelo, prilično je dobro, ako i ne svagdje i u svačemu obilato, to ipak poprečno dobro. Naročita je dobra žetva pšenice, zobi, ječma, krumpira i graha, slabija je raž a sudimo da i kukuruz ne će najbolji biti. Od voćke nalazimo po dosta jabuka i krušaka te mjestimice i šljiva, dočim ih mjestimice ni za lieka nema. Siena smo dobrand nakosili a šećerna nam je repa upravo pre­ krasna. Ne možemo dakle nego zahvaliti mi­ losti B ožjoj na prispjelom u dobri čas daru, kad nam je već narodu dogorilo do nokata, jer treba znati da su četiri gladne godine d o v d e narod do očaja. Ne samo da u ovim godinama poplave, tuče, te ine nezgode iznevjeriše prihod, te je kukavni Posavac već u jeseni hranu kupovati morao, već su govedje i svinjske kuge uništile stoku, a groz­ nica i ine bolesti izmoždile i umrtvile biedno ljudstvo. Dvostruko stoga blagodarimo svemogućem, je r je i u tom krenulo na bo­ lje, a rek bi da smo najgorje pretrpili. Ne manje nam je dužnost pri tome spomenuti njeke narodne dobrotvore, koji stradajućem pučanstvu a naročito u najvećoj se biedi nalazećem katoličkom stanovnićtvu sela Ko•zinci, Mačkovac i mnogih drugih priskočiše u pomoć, te ih spasiše od gladi i propasti, dieleći im hranu i sjemena za novi usjev. l T prvom redu spominjemo častni samostan trapista kod Banjaluke, koji je na stotine p orodica uzdržavao nedjeljnim prinosima u žitu i inoj hrani, nadalje veleposjednike i narodne đobročinioce Hadži Ilamida Husegjinovića, Hadži Selim-bega Džinića, napo­ kon Savu Kondića, braću Prčić, načelnika Sokola, Milana Ilica, Franju Filijana, Ivana I Pošalica, Matu G jaića i druge poznate i ne| poznate dobrotvore; budi im njihova sviest, da su plemenito djelovali, nagradom a od B oga plaća. I Predavanja o Albaniji. Hrvat Makso Šoštarić, koji je putovao u Albaniju u naučne svrhe, predavao je u zadnji č e ­ tvrtak u vojničkoj kazini u Sarajevu o A l­ baniji. Predavanje je primljeno s odobra­ vanjem. Hrvatska Zanimiva molba na Njegovo Veličanstvo. Piše nam prijatelj iz Like : Mislimo, da će zanimati čitaoce „Osvita" originalna molba, koju je o Božiću poslao našemu vladaru neki starac Ličanin. Iz te se molbe vidi, kako otvoreno, iskreno i sr­ dačno hrvatski seljak piše svojem uzvišenom gospodaru. Molba glasi: „N jegovom c. i kr. Apoštolskom V e ­ ličanstvu Franji Josipu I. u Beču. - č e ­ s t i t k a , koju ja kao težki ranjenik vojak u oči smrti svoje pripošiljam Njihovu V eli­ čanstva, ter želim, da B og pozivi Njih, pak našu premilostivu caricu i kraljicu, kako ti svu obitelj Njihove krune, ter bi sretno i veselo b o ž i č n e b l a g d a n e sprovela, isto na mnogo godina živila Njihova visost i B og nam uzdrži našega vladara i N jjhovu H ab­ sburšku (u originalu stoji „H amburšku") kuću, iz koje sam više puta kao preveliki ranjenik i siromak nadaren, te se nadam i ove godine da će se Njihovo Veličanstvo sjetiti svoga ranjenika, koji sam na Vašoj dužnosti na vieke svoje zdravlje izgubio. Premda sam sa patentom providjen, ali obvladalo preveliko siromaštvo, molim milošće i dara p o m o g u ć n o s t i . N. N., vojni težki ranjenik." Prim jećujem o, da je molitelju doista doznačena po N jegovu Veličanstvu liepa podpora. Robak. Iz Petrograda u Pariz. Prošle sed­ mice stigao je u Berlin Mirko Seljan, rodjeni Hrvat iz Karlovca. Seljan, boraveći u Petrogradu odlučio se, da će otići iz Petrograda u Parizpješke, a uz uvjet, da takodjer ne će sa sobom ponieti ni novčića, nego same gusle, na koje zna majstorski svirati. Svoj put pješke Mirko Seljan proračunao je na l i o dana. Gospodin Seljan — kako pišu ber­ linske novine — veoma je ugodna pojava u športskom odielu. Putne i ine potrebštine privredjuje si time, što svira na guslama, koje su njegova vjerna pratilica. U Berlinu je pred obćinstvom u jednom kazalištu pripoviedao o tomu, kako je pošao iz Petro­ grada te došao do Berlina. Iz Petrograda da je pošao 15. srpnja. Svoje zadnje četiri kopejke dao je jednom siromahu. Prevaliv 10 klilomatara puta, ožedni te se svrati u seosku krčmicu, gdje je za čašu limunade seljacima odsvirao nekoliko komada na gu ­ slama. Putujući kroz Rusiju, padao je i u kneževske palače i u seoske kolibice. Svagdje su ga najljepše primali. Ruski su mu boljari izkazivali najveće gostoljublje, dočim su ga sinovi stepe smatrali svojim bratom. U R igi je koncertirao u kazalištu, gdje je imao sjajne prihode. Odtuda je došao u Berlin. Iza toga je odsvirao na guslama nekoliko komada, koje su Berlinci s pljeskanjem pozdravili. Iz Berlina je Seljan pošao u prošli petak dalje. Zagonetno samoubojstvo. Ja ­ vljaju sa Senjske Rieke u H rvatskoj: Kad I je u subotu zadnji parobrod pošao iz Opatije i I plovio izpred Preluke, iz nutrino iz parobroda �Broj 12. izidje nepoznati u crno odjeveni čovjek sa šti­ tom od kiše u ruci. Izišav na parobrod, metnu šešir i štit na klupu, koja je bila nešto podalje od drugih putnika, te skoči u mrak s paro­ broda u more. To se je dogodilo tako tiho i brzo, da se gotovo nije moglo ni opaziti. J e ­ dan jedini putnik, Petar Blažić, koji je nekoli­ ko koraćaja bio udaljen od samoubojice, vidje kako je skočio u more, a kapetan je očuo samo pljusak. To je bilo svo. Kad je ka­ petan od svjedoka Blažića saznao, što je bilo, parobrod je već bio predaleko od onog mjesta, i samoubojica je već u valovima bio izčeznuo. Nitko od putnika nezna o č o ­ vjeku, koji je izčeznuo dobrovoljno u more i nitko ga prije nije rii vidio, a nije se ni­ šta našlo, po čemu bi se znalo tko je i od kuda je. Narodno g osp od a rstv o Gospodarstvene zadruge u Nje­ mačkoj. Prošlih dana bio je petnaesti sa­ stanak saveza gospodarstvenih udruga u N je­ mačkoj. Tad se je priznalo, da se je gospo­ darstveno udrugarstvo veoma razvilo. U pro­ šloj godini broj svih unešenih udruga u nje­ mačkom carstvu sa 10420 porastao je na 11854, a čisto poljođjelsko-gospođarstvenih sa 10669 na 15600. Centralna blagajna obćega saveza — u komu su čisto p oljod jel­ ske, ratarske, mljekarske i ine slične udru­ ge — imale su prometa 405 milijuna ma­ raka, a druge pokrajinske blagajne 410 mi­ lijuna. Te udruge podižu gospodarstvo i olakoćuju manjim posjednicim a zemlje, da što unosnije razpačavaju svoje proizvode. Cen­ tralna blagajna daje svojim članovima i za j­ move, uz mnogo povoljnije uvjete nego li državna banka. Ovakovih udruga ima i u Englezkoj, te svagdje priznaju, da blago­ tvorno djeluju. Onomadne smo donieli i o Italiji, o kojoj francezki gospodarstveni stručnjaci vele, da su ju takove udruge i dioničarska družtva spasila od gospodar­ stvene propasti. S v a šta iz svieta Diete u vojsci. Jednog starog v o j­ nika u Parizu pozvali na pričuvne vježbe u Laon. I on se spremi i jednog dana izbije u Laon i prijavi se kod zapovjedn ika— ali ne sam, nego sa svojim sinom od četiri g o ­ dine v e le ć : „Gospodine zapovjedniče, evo ja sam došao na vježbe, ali sam poveo sobom i svog sina, jer nemam nikog u Parizu, tko bi mi na njeg kroz vrieme službovanja u vojsci pazio, pa eto neka i on sa mnom to vrieme ostane“ . Zapovjednika to naravno iznenadi, pa počne na prvi mah govoriti, da to neće hiti moguće, a vojnik će o p e t: „A li za Boga, kad hili diete ostavio samo u Pa­ rizu, klatilo bi se po ulicama i koješta radilo. A vi mi dajete službu, koja mi neda, da na svoje diete pazim. Ja od te službe evo ne bježim, ali ni vi nemožete od mene iskati da radi tog moj sin štetu trpi“ . Proti ovomu razlaganju nije se dalo ništa prigovoriti, te zapovjednik smijuć se pristade, da diete ostane s otcem i naredi za njega vojničku času, žlicu i viljušku te krevet u satniji, te ću tu ostati, dok otac odsluži šest nedjelja. Papino zdravlje. Kako iz Rima javljaju, bio je jedan tamošnji novinar kod tjelesnog liečnika papina, te mu je ovaj rekao slicdeće o papinu zdravlju: Papa ,© S Т7" X Т ' Strana 5. se ćuti iza zadnjeg pobolievanja, koje je tielo postane čvrsto i tvrdo kao sami mra­ trajalo dva dana, dobro obzirom na starost. mor. Kad se na tielo, koje se je tako pre­ Kako se čvrsto pouzdaje u svoju vlastitu tvorilo u kamen, pritisne ključem, onda na tjelesnu snagu, lako se je oporavio od zad­ mesu ostane znak kao kad se udari u kakvu nje slabosti. Papa je star, ali mnogom mla­ kovinu a ne na meso. A onda sliedi treći i diću trebalo bi ouake nepomućene snage zadnji stepen postupka, naime taj, da osušeno duha i onako sjajnog divnog pamćenja. On i umjetno u kamen pretvoreno tielo dobije se sjeća najdavnijih dogodjaja točno i do svoju prvotnu svježost, uslied čega se opet najtanjih tančina. On još i danas sastavlja va uda mogu previ jati i kretati kao u n ji­ pjesme. Neki dan pozdravio je svog tje­ hovom naravnom stanju. Ta čudnovata vješ­ lesnog liečnika s pjesmom od šest stihova tina Maninijeva čini takav utisak, teb i čovjek u latinskom jeziku, koju je noć prije, kada mislio da ne gleda mrtvo tielo, već dotičnu nije lnpgao spavati, spjevao. A li sada ma­ osobu gdje spava ili da se nalazi u dubokoj nje radi, a ni po bašči više ne šeta. Stanuje nesvjestici. Manini je na taj način potomstvu u osobito uredjenoj ljetnoj dvorani i sve, sačuvao tjelesa mnogih slavnih Italijana, što treba, uredjuje sam i ravna i svaki dan kao na primjer tielo poznatoga junaka i primi kardinala Rampolu. On čita dnevice državnika Benedetta Cairolia, koji je umro silu novina raznih stranačkih smjerova, a 1889. Tako sačuvana tjelesa svaki čas može kad se umori, onda mu msgr. A ngeli čita, pregledati anatom, antropolog, pa ako je a on pozorno sluša. Tjelesni liečnik mu da­ nuždno i sudbeni liečnik. Osobito obzirom je higienske savjete, koje on rado izvršuje. na sudbeno liečnićtvo tako usavršeni način Ustaje u 7 sati, u zimi u 9. U 2 sata ruča sačuvanje mrtvih tjelesa može biti od velike povrća i voća. Papa je zdrav, i ako se dalje znamenitosti za sud. Svi najznamenitiji liečbude držao ove hrane, moći će dugo još nici ohrabljivali su Maninija, da uztraje u živjeti. Zadnju encykliku je ne samo sam svomu nastojanju, a car Napoleon III. htio izradio, nego ju je, pošto nije bilo tajnika, mu je podignuti posebni anatomički muzej. i sam prepisao u čisto. Mnogi su kardinali Možda će napokon i italijanska vlada podistom onda za encykliku doznali, kada je uprieti Maninia, da proširi svoju čudnovatu bila tiskana. djelatnost. Talijansko kopno raste. N e­ davno je talijanski profesor Marinelli iztraživao, kojom brzinom raste talijansko kopno. U sjevernoj Italiji naime ud zapada prama iztoku teče velika rieka Pad (Po) i utiče u jadransko more kod Mletaka prama Trstu. Ova rieka zanosi s planina i plodne sjevernoitalijanske ravnice zemlju, koja se kupi i nagrće na ušću Pada, od šta se pravi suho kopno. Odavna se znade za to, ali se nije znalo, da to tako brzo biva, kako je u istinu. Sad je Martinelli izračunao prama jednoj austrijskoj zemljopisnoj karti od 1823. god., da je suha zem lja kroz 70 godina narasla za 762 četvorna kilometra. Tako Italija p o­ staje sve viša. Kako se čuvaju ljudska tjelesa. Dobro je poznato, da su Talijanci osobiti vještaci u tome, kako se imadu i mogu sačuvati tjelesa, da se ne razpadnu. Prim jeri takovoga balzamiranja mogu se viditi po svim muzejima i po obiteljskim grobnicama odličnijih obitelji. U zadnje vrieme osobito su hvalili Luigja Ferraria kao izvrstnoga umjetnika na tom polju, ali nitko ni iz daleka nije u tomu pogledu p o­ kazao svoju vještinu kao dr. Efisio Manini u Napulju. Ovaj liečnik već punih četrdeset godina neprestano nastoji, da poboljša dosadanji način, kako se imadu sačuvati mrtva tjelesa, te njegovi zadnji uspjesi nadkriljuju sve, što se je dosada u toj stvari znalo i radilo. Bez ikakva rezanja i uštrcavan ja, amo jedino običnim povezivanjem znadej Manini mrtvo tielo sačuvati od svake p og i­ belji, da bi moglo sagnjiti i razpasti se. Kod toga on razlikuje tri stupnja, kako i šta se mora raditi, da se mrtvo tielo kon­ zervira. Najprije se tielo mora predbježno nešto osušiti, da osušena koža budne kao zaštitna k ora; tako osušeno tielo metne se u jednu vodu, koju je Manini izmislio, od šta osušeno tielo opet osvježi i dobije prvašnju naravnost, kao što ju je i prije imalo, te se onda mogu na njemu obavljati sve anatomičke operacije. Iza toga sliedi petrifikacija, to jest način, kojim se tielo umjetno pret­ vara u kamen, a to je postupak, koji se je ' pod rukom dra Mauinia tako usavršio, da Bogat prosjak. U Parizu vladala je ovih dana velika vrućina i amora, te su ljudi onesviešteni padali na ulici, a dosta ih i zaglavilo od sunčane žege. Posnati sta­ rac uličnjak u Parizu, koji je tobož proda­ vao olovke, a najviše primao milostinju. Liben bio je takodjer žrtvom sunčane žege. Kad su mu pretražili odielo, našli su u pasu pod odielom ušivenu „neznatnu" svotu od 300.000 franaka, što je „siromak starac" prištedio. Bio je vrlo star, a izgledao tako jad ­ no i kukavno, da su mu gosti iz kavana rado davali milostiuju, a nisu mu uzimali olovaka, koje je nudio na prodaju, te su mu olovke služile samo za izliku, da može prositi. Zaplieiijena plača. Iz Budimpešte pišu: U umjetničkim i pravničkim krugo­ vima veoma se zanimaju jednim sluča­ jem zapliene. Trgovina konfekcionalne robe A rvay dala je sudbeno radi duga za odiela u iznosu od 5487 forinti plieniti gospodju Emiliju Markus, glumicu ju narod­ nom kazalištu. Gospodja Markus dobiva od kazališta ovoliko na godinu: 2400 for. re­ dovite plaće, 2000 for. nagrada za glum lje­ nje, 1600 for. doplatka za odiela, 1600 for. za stanarinu, 4750 for. izvanrednoga doplatka za odiela, što u sve čini 12750 for. godišnjega prihoda. Zastupnik tužeće stranke zaplienio je taj vas iznos, što je opet uništeno, te je kotarski sud presudio, da se samo trećina godišnje plaće može zaplieniti, a ostalo m o­ ra ostati netaknuto. Krivotvoreni novci. U okolici Udine u Italiji tureno je veoma mnogo krivog austro-ugarskog novca u promet. Krivotvoreno je najviše forinti te komada filera po 20 i 10 filira. Trojica što su take novce razpačavala, uhićeni su i dovedeni u zatvor u Ledine. Kod njih je nadjene mnogo komada tog novca, a svi su jzpod jednog kalufa. Talijanska će vlada te pare poslati u Trst, da se iztražc. Na R ieci je uhvaćeno radi razpačavanja krivog pet talijanskih p o­ danika te predano na sud, odakle će ih odpremiti u Italiju. �Strana 6. Iz slu žb e n og lista Premještanja. Porezni kontrolor R u d olf Schbpl premješten je iz Ljubuškoga u Priedor; porezni kontrolor Valeririjan W epržek iz Žepča u Ljubuški; porezni oficijal Ešref beg A zabagić iz Priedora u Dolnju Tuzlu, G jorgjo Petrović iz Glamoča u Žepče, Košta Selaković iz D olnje Tuzle u Derventu, Milan Bilbija iz Dervente u Glamoč. Imenovanja. Oficijal centralne kaznione u Zenici Vladislav Chocholoušek ime­ novan je pristavom direkcije iste kaznione a zamjenik nadzornika straže u istoj Josip Houlužek oficijalom kaznione. Opoziv. Javljeno razriešenje auskultanta u okružnom sudu u Mostaru Josipa Petra opoziva se. Izrok. Gruntovnica kat. obćine Konjic, kotar Konjic, nadopunjava se upisom mulkovnih pokretnina ležećih u kat. obćini K o ­ njic na ime Aloisa Humana pok. Antuna iz K onjica izvidjenih a još ni u jednoj gruntov­ nici upisanih i to : kat. čest. br. 12/3 gradili­ šte od 69 četvornih metara i kat. čest. br. 374/15 gradilište od 328 četv. met. - - Svi se prigovori primaju do 30. studenoga. Poziv na predplatu U prvom broju donesosmo pro­ glas osnivačkoga odbora kao pro­ gram „O svita“ , kojim je jasno označen smjer i pravac kako lista tako i cieloga nam rada. Ovim pak pozivljemo sve one, koji se u tomu s nama slažu i po­ dudaraju, te kojima leži na srdcu, da rade u označenom smjeru i pravcu za hrvatski narod, da nas podupru i unapried uztrajno po­ dupiru, tim više, što se list pokrede po sporazumu odličnih otačbenika hrvatskih iz sve Bosne i Herce­ govine. Hrvatskoj budnoj misli u ovim hrvatskim krajevima treba­ lo je, nuždno trebalo je i glasilo, bez kojega smo dosada bili. Taj ne­ dostatak ima sada nadopuniti ,,Osvit“ , koji ima hrvatsku sviest kako učvršćivati, buditi i širiti, tako ju i dostojno zastupati prama svemu i svakomu. Od onih sumišljenika, koji u sebi osjećaju dovoljno snage i volje, očekujemo, da će se okupiti oko „ Osvita“ kao oko jedine nam ponosne i hrvatske zastave, koju će čuvati, stražiti i pomagati, da bude snažna i do­ stojna, pak sve snažnija i dosto­ jn ija zastupati i pronositi stvar, zaradi koje je razvijena. S toga očekujemo, da će nas prijatelji i sumišljenici podpomagati najizdašnije i materijalno i moralno. Od i\jih se nadamo, da će se p r e d p l a t i t i na „Oavit“ te ga s v e d a lje i v iš e p r e p o r u ­ č i v a t i i š i r i t i , čim će pomoći, širiti misao, koju ,,Oavit“ zastupa. Takodjer se opravdano nadamo, da će nas poduprieti svojim rudom, osobito pak time, d u n a s i z v j e š ­ ć u ju iz s v ih m je s t a o s v a k o j z g o d i c i , koja je za javnost, ta­ ko, da n a š l i s t i po s v o jim i z v j e š t a j im a bude dokazom, ,0 S Л7" I kako smo jednodušni i s premni na rad svaki prama svojim silama. Tko napose želi potanjih uputa o ovomu, neka se na nas obrati. Kako se vidi po ovom broju, ,,Osm t“ će izlaziti u velikom obsegu na osam stranica dva puta na nedjelju, i to sriedom i subo­ tom. Ciena mu je do nove godine udarena 4 for*). P r e d p la t A se š a l j e u n a p r ie d na u p r a v u „ O s v i t a “ u M o s t a r u , a ruko­ pisi na u r e d n i č t v o „О s v i t a “ . *) Za Mostar ciena do nove godine 3 fr. 60 novč. T e čaj papira i m jenica na javnoj bursi u Beču dne 2. rujna 1898. Novčani tečaj u auatrijakoj vricđnosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . 101-80 Jedinstveni državni dug u srebru . . 101-56 Austrijska renta u z l a t u .................. 121-55 Austrijska renta u krunama 4°/, . . 101-55 Ugarska renta u zlatu 4 % .................. 120-76 Ugarska renta u krunama. 4»/0 . . . 98-55 Dionice austro-ugarske banke . . . 9-07 Veresijske dionice............................... 359.50 London v i s t a ................................... 120.10 Njemačke drž. banku, za 100 ra. nj. drž. vr. 58-82 Komadi od 20 maraka...................... 11.75 Komadi od 20 franaka...................... 95.35 Italijanske banknote.......................... 4430 Dukati obru bom ............................... 5-64 Komardžija Napisao J. O. J o m a s i Pohrvatioo.'А . IVliletit'(NdStavak I — I ja sam to uviek g o v o rio ... D a­ vao mu je u ruku velike napasti. — J o j ! da to gospodarica znade . . . — Ne kazuj jo j ništa. — Ta nisam luda. A li znaj da b i . . . U to škripnuše vrata Matilđine sobe, a Paško brzim skokom izgubi se, a Justina krenu u'susret svojoj gospodarici, koja upravo izlazaše iz sobe. — Poprati me u perivoj, Justino, reče Matilda. — Na Vašu zapovied, gospodarice. — R ek bi da je moj brat nekuda izišao. — ali sam — Valjda jer zna - Broj T ‘ U istinu Vam ne bih znala kazati, čula kočiju izlaziti iz dvorišta. Brzo će vrieme od objeda a .. . će on objedovati gd je na vani, da ja ne ću doći za stol. Ne bih Vam znala ništa reći g o ­ spojice. Matilda u pratnji svoje dvorkinje Justine sadje u krasni i vrlo prostrani perivoj, koji je bio uz palaču. Matilda se je šetala po vrlo uredjenim i izvedenim puteljcima gore dolje, brala cvieće i trgala s njega listiće i na zem­ lju prosipala, a Justina je šuteć išla za njom. Genaro je medjutim unišao glavnom zapovjedniku redarstva, da mu prijavi, kako je onog jutra bio dao svom podvorniku mno­ štvo dragulja da ih očisti, i da ga očekuje ima već četeri sata, a još ga ne ima, pa so boji da nije sluga sa tim blagom po bjogao. Zapovjednik i-azpita glavna obilježja, po kojim bi poznali Ivana, i odmah izdade shodne naredbo, da se potraži po cielom gradu. 12. Ostaviv ured Genaro podje svom nov­ čaru, da podigne i ono, što mu je preostajalo od njegove glavnice, veleć da će sreću po kušati u kakvim poduzećima. Ciela je glavnica iznosila dvadeset ti­ suća kruna, koja mu je odmah bila i is­ plaćena; ali ne buduć dostatna da pođplati sve dugove, Genaro se obrati k jednom svom prijatelju, da mu pozajmi drugih dva­ deset tisuća. Ovaj prijatelj, kao što obično i svi drugi, izpriča se da ga nema kod kuće taj čas. Mladi gospodin, da kako god dodje do novaca, pokuca opet na vrata jednoga kamatnika, kao što i do sada. Zatim se povrati kući sa najvećim nezadovoljstvom. - Nije liš e još povratio Ivan? upita vratara, koji bijaše dotrčao da otvori dvorištna vrata. — Nije, gospodaru, ovamo ga još ne ima. Genaro udari u kletve i uzidje u svoje sobe, a za njim Paško pitajući ga, d a li će objedovati kod kuće. — Donesi mi objed u moju pisaću sobu, odvrati Genaro. Paško se povrati da izvrši gospoda­ revu naredbu, zastupajući Ivana, koji j e obi­ čno služio kod stola. Isto i Matilda, nakon polsatne šetnje u vrtu, povrati se u kuću i naredi da joj se objed donese u njezinu radionicu. O bodvoje ih jede posve malo, on ra­ di ljutine, koja ga nemilo pekla i mučila, a ona sbog svedjernog straha, što jo j ga je zadavalo dvolično postupanje nesretnog GeU gluhu doba noći on, kao obično, ode na nesretnu igru, izplati dug i na novo sjede za igrački stol; a ovaj put niti je što izgubio, ni šio dobio, kako se to kadkad dogodi. Medjutim, dok se je Genaro zabavljao igrom, spremao se Ivan na bieg sa svojom Jelinom i starom bakom, sve troje jed nog kova i aršina. Za prodani komad bio uhvatio pet sto kruna, i uprav mislio da pošalje Jelinu da mu donese jedan kat odiela, jer bi ga lako m ogli uhititi u odielu podvorničkom, koje je imao na sebi, kad čuju, gd je netko tuče na kććna vratašca od ulice. — Ne odazivaj se, Jelino, reče Ivan, i kaži Mandi da nikom ne otvara. — A h udarci se ponoviše, i to sve to jači i če šći; a stara Manda već bijaše p o ­ digla štekavicu. Jelina bila kroz prozor pogledala, i preplašena tihim glasom zavapi: — Redarstvo! — Propali smo, zajauka Ivan ; i uze kutijicu i zavuče se u jedan mali hodnićić, na dnu kojeg je bio mali prozorčić, koji je gledao u kućni vrtlenjak. Noć bila mraćna, te se u vrtu nije moglo ništa vidjeti, ali Ivan poznavajući v i­ sinu od prozora, najprije probaci onaj sve­ žanj za tim i on skoči za njim baš u onaj čas, kad je redarstveni povjerenik sa dva druga redara uzlazio uza stube. U taj čas čuo se kroz onaj prozorčić od hodnika pridušen krik, a povjerenik, dosjetiv se nečemu, pritrča odmah onom kraju. Provuče glavu kroz prozor, od mraka nije mogao ništa opaziti, ali je čuo neki pridušeni plač i pomaganje osobe, koja je se sve silila da ne plače glasno. Daj te mi svieću, naredi nik svieću, od m ali! p ovjere­ �Broj 12 ,o S Jelina šuteći od glave do pete iz sobe donose svieću i dadne ju povjereniku, koji, pruživ ju kroz prozor, ugleda nešto, što je izgledalo kao ljudska osoba, pružena preko nekakvih drveta. Kroz onu bližnju kuću, Strana 7. Ivan kako je u onom strahu skočio kroz prozor i dolje pao na suho dr­ vlje prislonjeno uza zid tako nesretno, da je iztrgao na sebi ođielcf nego se je i sav izranio, te ga tu nadjoše razmrskane glave gdje visi medju dva ogranka i u plaću i smr­ tnom jecanju predavaše dušu Bogu. — S koje se strane ulazi u onaj vrt? upita povjerenik. odgovori starica. Jelina bijaše I Т‘ Šta se je dogodilo ? Redari, koji su bili sašli u vrt sa po­ vjerenikom pokušaše da ga izbave iz onog drvlja, ali već je bilo kasno, kad ga izvukoše izmedju grana; bio je već mrtav. zaniemila i ne mogaše — Držite ove dvie ženske, reče po­ vjerenik onoj dvojici. Ja ću sa ostalima unići u onaj vrt. darstveni ured, gdje ili po tanko izpitaše, što i kako je bilo. Svakako ove dvie lakoumne ženske koje su bile pohlepne za tudjim blagom, te Ivana na njegov ćin potakle, odležale su neko vrieme u zatvoru, a zločinac je i onako ošinut strašnim bičem božje pravde, te nije trebalo ljudske. Tim je potvrdjeno da se tudje vlastnićtvo ni poželiti, a kamoli pri­ svojiti nesmije. (Nastavit će se) T R A ŽE SE Zapališe još svieća, da pretraže m je­ sto i nadju rastvorenu kutijicu s nakitima razbacanima po zemlji, koju je Ivan kad je I sidje niza stube na vrata bližnje kuće, i naredi vlastniku, koji bijaše sašao sa sviećom, da otvori vrata i da mu pokaže put u vrt. za hrvatska dioničku tiskaraa a Mostara тг d v a n a u č n i k a . bježao, otvorenu zavitljao kroz prozor. One dvie žensko budu odvedene u re­ „Hrvatska dionička tiskaraa" iP.P-l In P-l1ЛП-М-ПIЈ1г|пЈLt||xlLfi rvlLn ■a. 2v£osta,r-u.- fti^ r v I L n n J t n r D L r iN l- n n J ^ P - I L n iP ----------------- SI ČU Do malo će se otvoriti ^== г HRVATSKA DIONIČKA TISKARNA ХЈ M O S T A R U P o d h u m b r o j 7. ttO K UREDJENA S E L A . po najno­ v ijim zahtjevim a, : DIONIČKA TISKARNA џ providjena sa naj­ novijim PISMENIMA N Н - s м ? jo d i najnovijim U MOSTARU l i j o li c i t a r s k i z a v o d OBAVLJA SVE od najjednostavni­ jih do najfinijih rad­ nja, koje zasiecajuu tiskarsku struku, počam od najobični­ jih posjetnica p a do najvećih svoje vi sli STROJEVIMA ii И о н п ! i II«*i 4‘ffovini. » . I E li A . кж* „ H r v a t s k a d -io za ič lsa t i s l £ a r a “ - p r e p o r u č a s e d ržavnim , crkvenim i vojničkim uredim a, obćin am a, od vjetn icim a, dru štvim a , trgov cim a i d r u g i m p o j e d i n c i n a a z a o t a v u s i r i l a p o t r e " b n i l i I n a t i s k :a n .I c a . Izrada solidna, iočna i brza Hrvatska dionička tiskaraa a vlastitoj nakladi izdaje jedino HRVATSKO GLASILO za Bosna i Hercegovinu LIST ZA m iTJK U , TOUKU 1 ZABAVU, •ДLnrvi Lnru l^nJTFrparFTrJnJLn Lnrvl Kuverte i listovni papir sa tiskanom firmom ukusno i jeftino. s ■& s �Strana 8. Bioj 12. „О S Л 7- I T “ 1 * 0 * 1 =*0*= = * 0 * 1 = * 0 * 1 * : * o * 0 * = = = »* * : Parobrodska plovitba S E R A F IN A T O P IĆ A i T K O * u VISU. REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA — Direktna sveza iz METKOVIĆA za T rp an j, O rebić, T rste n ik , GRUŽ, ErcegnoviTivat, Risan i KOTOR > 0 * дф* i o 15 ii v т iv o Odlazak iz Metkovića svake nedj. u satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede a satih 9 pr. p. Dolazak u Gruž „ „ „ „ 10 pos. p. * Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ | 3 pr. p. Dolazak u Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. * Dolazak n Metković „ „ u satih 3 pos. p. * * : Z Z D f O 1* 0*1 K = * o * : ------------- * 0 * 1 1 * 0 * 1 3 fO *= „C R O A T IA " osiguravajuća zadruga u Zagrebu. IMF* U tem eljena god. 1884. sa podpinio up laćenom jan ieev n on i glnvnieoiu. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa m alom žrtvicom od tri do gospodar osigurati svoju četiri forinta na godinu može si im ovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. O va dom aća nog zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. g la v ­ grada Zagreba. O snovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji tem elj. M edju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z e m lji: kr. zem aljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke, čis ti dobitak ove zadruge ima služiti javn im svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. O vaj dom a­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE Ivan P. M ilićević na velikoj Tcpi з i «»*< .-»»•- na velikoj Ш ■nogu se dobiti kod nv IIi p ovjereniku ove zad ru ge i iz u č e n i krojač RAVNATELJSTVA U ZAGREBU p r e p o r u č u je se sla v n o m o b ć m s t v i l , u Beeu Zrin jsk i trg b r. 18, e liio v iiič t v u i v o jn ič t v u В Г IZ R A D A -M i n a jso fid iiija i n a jje ft in ija . 13.1az iz Berisla-vlćev© ulice "br. 2TI. lcat. Tiskom „O svita1' u Mostaru. •ui urednik: Ivan Л. Mili � https://kolekcije.nub.ba/files/original/41898084dcdd9206df61973f130b2857.pdf 9ba30a6f89dcbfee4a21923a46db9f32 PDF Text Text O g l a s i se primaju i šalju na upravu vO$rilau. Za prostor od petitredka plaća se 8 nove., kod svake dalnje uvrstbe 4 nove. Eraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 nove. , O s s v i t “ izlazi svake arieđe i Р г с d p la tn za var\jnke na godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri mjeseca 2 for; za inozemstvo cicna na godinu 10 for. 60 nž; za Mostar na godinu 7 for. 20 ne., na pola godine 8 for. 60 n?., na 3 mje­ seca 1 for. 80 nž. Pojedini broj nOavitau stoji 8 nov6., stari brojevi po 16 nove. 1e plaća se posebno. Rukopisi se ne vraćaju, ne plaćeni se listovi ne primaju. Uredništvo, uprava, odpravuičtvo i . . . Hrvatskoga jezika Sum Može da spoji tiskam« u Podhumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um ! Safvet beg R. liaSagif, Se.teain.jac. Broj 13, U Mostaru, 7. rujna 1898. kano da sami naprežu sile, da se odu­ pru oštrom zubu vremena. Zemlje se ohradjuju kao ni sebi ni drugomu i Treba li da sgodnim primjerom zadovoljuje se onim, što priroda sama od sebe milostivo pokloni. Što je pak razsvietlimo našu tvrdnju? Poznajemo posvema dobro jedan najkarakterističnije, obično ćeš dobre od najljepših i najplodnijih krajeva ljude viditi, gdje mirno sjede na ona naše uže otačbine. Zemlja najbolje dva tri dućanćića i kahve, što ih imadu. vrsti, prostrana polja, šume, vode — Tu borave vrieme od rana jutra do tu je sve tako sgodno sabrano, te noći dosadjujući jedan drugomu. Ni­ stanovnićtvo ima sve potrebne uvjete, kakva zanimanja za vanjski sviet, nika­ da se pridigne i gospodarstveno ojača. kva poleta, nikakve ambicije. Težko Uz te sve prednosti pridolazi još i ta, je i pomisliti, da bi se gdje na svieda su prometna sredstva — ceste i tu mogao naći barem približan pri­ željeznice - odmah pod nosom. Sta- mjer takove indolencije za sve ono novničtvo toga kraja pretežno je mu- na čemu se temelji napredak naroda hamedansko, a u samoj varoši nikoga i zemlje. dragoga ni nema, doli samih muhameIsto tako bolan a posvema obratni daj.'.ca. Moramo odmah naglasiti — primjer vidimo gotovo posvuda, gdje upoznavši te ljude u dušu — da ni god i na čas zavirimo. Posjedujući, jedan od njih ne misli na hud kakovi imućni ljudi daju se na bezprimjernu hidžret, izseljenje: izvan svake je mo­ razkoš, na uživanje. Uz to ne rade gućnosti, da oni na to i pomisle. Ni­ ništa, ama baš ništa. Moguće da vi kad im nije ni na umu bilo, da hi tamo nemate toga. Ali vam možemo ostavili svoj kraj. odovuda navesti na »totine primjera, I na očigled toga svega — da li gdje su se na takov način razasule oni nastoje oko unapriedjenja svoga stare ugledne i odlične kuće, koje su gospodarstvenoga stanja i duševnoga prije slovile sa svoga bogatstva i imućnapredka? Jesu li ikada pomislili na stva. Veliki nekoč posjedi već su izto, da hi mogli svoje zemlje izcrplji- komadani te nisu više izključivo vlastvati na sto puta unosniji način? Jesu ničtvo svoj ih plemićkih gospodara. li se htjeli okoristiti liepim i pouč­ Da se udovolji lakoumnim i pogubnim nim primjerima, kojih im ne treba hirima, uzme se u zajam izvjestna svota chleko tražiti? Ništa od svega toga. novca. Plemeniti lihvar stoji u podne Oni su sada u onom stanju, koje se u po noći spreman, da te bratski po­ obično zove životarenje. Varoš i služi novcem, još u svojoj bezazlenosti stanovi u njoj se drže još od nevolje, skromno nadoda: „Drage volje, moja ćesa tvoja ćesa, već ćeš mi samo onu *) Nastavak. Vidi „Osvit" broj 11. i 12. I njivu pripisati. To samo onako, jaše Uredništvo „Osvit«" Borba za obstanak*) h i. Mostarski ajan Dadie (Nastavak.) lila. Tako biste sebe uništili, pa i cara i njegovoj državi štetu nanieli1'. Sviet ga je poslušao i vratio se svojim kućama. Tako bi on radio svake godine. Aliaga dodje u Mostar u najljepše doba godine, na edreljez (G jurgjev dan). OdmoUdomiv se Aliaga po drugi put u riv se od duga putovanja, podje da se malko Mostaru morao se je baviti i sa svojim pro­ poprošeta po Mostaru. U gradu nadje velik tivnicima. Njih je još nešto bilo, te nisu sviet iz mostarske okolice. Aliaga se začudi bili s njim zadovoljni. Oni dapače počnu tomu, i poče pitati, za što toliki sviet sa na nj prezati i podplatiše dva momka, dvie sela. Odgovorišo mu, da su seljaci ostavili Nove, koji su stanovali u Cemici, da ga svoja selišta i došli u grad, gdje drže da ubiju. Aliaga je saznao, da ga Nove vreće lakše živiti, nego li po selima. Aliaga je : baju i čekaju više puta u Smrčenjacima pak veoma uvaživao gospodarstvo i težanje kod groblja, kuda je on obično i često pro­ zemlje, te mu ne bijaše po ćudi, da tolike lazio. U Ilićima je naime on bio sebi načinio dobre sile zabace svoju motiku. On jednoga ljetnikovac, u komu je najvolio bivati. Baš dana pušća telala (glasnika), da tko god ima namjeriee podje on jodnoga dana sam samcat iz okolice mostarske te žive u Mostaru neka bez ikakve pratnje, bez puške i noža preko idje Dadijiću na večeru. Oni su se dakako Smrčenjaka u Iliće. Ponio je bio samo štap. odazvali i skupili se u Dadićevira kućama. Prolazeći mimo groblje u istinu vidje Nove. I Aliaga je s njima večerao, a kad bi po On im liepo nazove selam i odmah nastavi: večeri, rekne im on: „D ragi moji, sada koji „Ј а sam čuo, da vi mene ovdje čekate da ste god sa sela došli, morate ići na svoj me ubijete. Evo ja sam došao sam, kako kamen, jer kada biste vi i nadalje ovdje vidite bez oružja i bez ičega. Ja vam sam ostali, onda bi vam se i vaša dobra obatadajem svoju glavu, ako vidite, da sam što God. I. ne bojim za te“ . I tako ti ljudi osi­ guraju svoje i manje iznajmljene svote. Dužnik, veseo, što se je dokopao novca, brzo ga - kao za okladu - - utuče, pak onda i opet odpočimlje staru pje­ smu. Dugovi se čine bez potrebe, stari se ne plaćaju, novi se opet stvaraju sve na jednak način, i tako se o d je d ­ nom gotovo vas imetak nadje u tudjim rukama. Oglasivanja javnih dražba pokazuju, koji su posljedci takova života i rada. Od svih dražba, što se u godini dana obave, držimo da su b a rem d v ie trećine slučajeva, u ko­ jima dobra i zemlje muhamedanaca idu na bubanj. A muhamedanaca je tek jedna trećina uzemlji. Vazda nam izidje pred oči po gdjekoji nekad presjajno stojeći plemić i posjednik, koji sada jedva da može u zdravim opan­ cima hodati — a valja upamtiti, da ni jedan ni prije ni kasnije nije mi­ slio niti misli na hidžret. Dok tako jedni strahovito padaju, drugi se opet dižu. Možemo ih koliko god hoćete iz­ brojiti, koji su jučer drugom proda­ vali somune vucareć se i drečeći po ulicama, dok su danas snažni i imuć­ ni ljudi sa svojih petdeset, stotinu i više hiljada kapitala što u novcu, što u zemlji. Ovi pojavi su prevažni, a da se je ipak premalo do sada na njih mi­ slilo. Stvar se je uzimala s krive stra­ ne, a oni, koji su bili zvani da na nju upozore i da svoj narod pouče i otvore mu oči, skrivili su možda, te vladaju krivi nazori o našim prilika­ ma, kao što je i onaj uglednoga Ahkome ili vama krivo učinio, pa ako imate koga boljega za ovo mjesto, ja še pokoravam1'. T e jednostavne ali iskrene rieči djelovale su na Nove i oni se zastide te mu reknu, da se ne će dati više nikada zavarati te da će od sada uza nj vjerno stati, što su i izvršili. Na sličan način on je primirio i ostale svoje protivnike. Jednoga dana dodju mu neki ljudi na potugu, da ima nekakav čovjek, koji doče­ kuje sviet kod Zalika i da otimačinu čini. Aliaga se sam svojom glavom uputi, da on to vidi. I sbilja on nadje zlikovca, koji — vidivši Aliagu — pobjegrie te se sakrije u Demića u tikvenjak. A liaga podje za njim u potjeru, nadje ga i svojom ga rukom iz­ vuče. Uza nj nadje i tri male puške, sve tri pune, ali se ne pripovieda, zašto ih nije izpalio na Aliagu. Dadić mu uzme puške i otrieska mu ih o glavu. Toga su zlikovca kasnije prozvali Tikvićem, pa tako su mu se i djeca zvala. Od Tikvica danas nema više nitko; izumrli su. (Nastavit će se). �Strana 2. meda Lutfije, koji — ne poznavajući iz bližega stanje stvari — mora da zaklju­ či, kako je to učinio. Ne, nije tu kri­ va ideja o hidžretu, koje ni nema, već je krivo nešto posvema drugo, nešto puno više i korenitije. U ovim drugim, pravim razlozima izvor je ne­ povoljnom moralnom i materijalnom stanju, tu je ono, što „uzkraćuje sva­ ki napredak moralni i materijalni," odkuda dolazi neodlučnost, bojažljivost, nepouzdanje u sama sebe, u kra­ tko od kuda dolazi te se možda ljudi i smatraju nestalnima. To je psihologijom opravdanoOnaj, komu nešto bježi iz ruku, koji sve na tanje dolazi postaje i slabiji, moć mu duše nije onako jakaikriepka kao u onom stanju, kad je bio sviestan svoje snage i vriednosti. Znati, da nešto imaš — to daje čovjeku odvažnosti i smjelosti; postaje poduzetna duha. drag mu je rad i borba, živo nastoji, da se mimo druge protisne, s pouz­ danjem i nadom on vodi borbu za svoj obstanak, za onakov obstanak, koji dolikuje njegovoj prošlosti, nje­ govoj vriednosti i ugledu i potrebama. U toj se vatri čovjek upravo osjeća stalnim i nepredobivim. Kad se je osbiljno na to svratila pozornost elementa, o komu govori Ahmed Lutfl i da li u tom samom elementu nema već pojava, koji predskazuju, da će ga prodrmati i sjetiti rada i dužnosti? G robo¥i h rvatsk ih vlad a ra Ma s koje se god strane primakao Solinu, iz daleka opažaš posred doline medju visokim hrastovima i jablanim a bielu crkvu, današnju solinsku župnu crkvu. To je Gospina crkva a diže se posred ovećega otoka, što ga rieka Jader u sred sela pravi, razlievajući se na dva oveća rukava. T o se opet zove Gospina livada, na kojoj se 8. rujna razvija sav čar pučkoga živovanja i bogoljubnosti. G od solinske crkve svojim znamenitim sajmom mami svu srednju D al­ maciju, Bosance, koji dolaze sa svojim konjma, otočane i talijance Puljize na pazarenje mazga. A sliodeće nedjelje iza toga iz­ lazi otmenija ruka da dem ekuje u debeloj hladovini uz ljubki romon rek bi izmorenonoga Jadra, na toliko mjesta izlomljenoga mlinskim vitašcima. I sbilja! Slikovitijega prizora do tih dana na Solinu na daleko ne­ ma. Mieša se kapa s klobukom, svaki stališ i zanat zastupan, svaki tip ženske nošnje od najnovije parižke mode do starodavnoga strižirepskoga kn na. Pa je s toga i Solin daleko na glasu, te daleki putnici taj dan odabiru da se čude, kako se Evropa s iztoкош dotiče na obalama Jadra. Tako je bilo od vajkada. Farlatti nam svjedoči, da se je solinski sajam od davne davnine slavio, a i pisane stare izprave v e ­ le, da su i Turci, kadilo su još gospodovali Dalmacijom, dolazili na solinski sajam kao i u susjedni Split. I danas se doduše u riodko dogodi, da tu dodje po koja mu­ hamedanska porodica, posvjodoćujući time starodrevni običaj. Za stalno je , da je na Solinu već j e ­ danaestoga vieka obstojala crkva s\\ Marije, koju iz]trave dvanaestoga vieka nazivlju S v e t a M a r i j a o d O t o k a (Sancta Maria ,o S V Broj 13. I гг~. de Otoclio). Splitski kroničar Tom a arhiđjakon, koji je živio trinaestoga vieka, zabilje­ žio nam je jednu dragocjenu viest o posta­ nju ove crkve, koju viest potvrdjuje odkriće hrvatskoga starinarskoga đružtva „B iha­ ća", što onomadne javismo u „Osvitu", nai­ me da su se u Solinu odkrile grobnice hr­ vatskih kraljeva od narodne krvi. „Oko 1078. godine" — ovako veli splitski kroničar Toma —- „slavio se je dal­ matinski crkveni sabor, na komu je kralj Zvonimir povratio splitskoj prvostolnici sv. D u je dvie crkve sa svima njihovim posje­ dim a: crkvu sv. Stjepana i sv. Marije. Ove crkve bijaše sagradila i obskrbila hrvatska kraljica Jelena, te ih darovala splitskoj nad­ biskupskoj stolici. Nu radi časti vladarskih grobova bjehu ove crkve dane privremeno nekim redovnicima, koji su u njima dvorili službu božju .- Po nekim poznijim vještima rek bi da kraljica Jelena, što ju Toma spo­ minje, bijaše žena kneza Mislava, te da je crkvu sagradila oko 830. godine. Po tadašnjem običaju vladari podizahu crkve na kraljevskim posjedima do kraljev­ skoga dvora. Kod Jelenine crkve na solin­ skom Otoku bijaše takodjer vladarski dvor. Spominje ga izrično Zvonimirova darovnica 1 0 7 6 — 8. godine, izdana na blagdan posve­ će n ja crkve sv. Marije, i to baš u vladar­ skom dvoru kod same crkve na solinskom Otoku. Tada bijaše se sakupilo oko kralja, sjedećega na priestolju 'regali throno ----astiut) svekoliko dvorjaničtvo i podanici iz okolice, a nieđju njima i opatica sv. Benedikta splitskoga, da jo j kralj daruje Pusticu kod Gomilice. Kralj jo j izpuni želju reče­ nom listinom, koja nosi iznaku mjesta, gdje je izdana: u k r f i l j o v s k m d v o r u d o c r k v e s v. M a r i j e <Actuni est boe in villa regali. quo in loeo iam dicta ecclesia nostri episeopatus, sanetae Mariae vocabulo sita viđeturV Sveta se Marija sve do turskih vremena spominje kao nadarbina splitska. Mora da je od požara postradala prve p o­ lovine šesnaestnoga vieka, kad su se Turci, udarajući na Klis (1500 1537.), zaliećali do Solina, da se tu utvrde. Na ruševinama je kasnije sagradjena mala crkvica koja, iz­ gori 1875., te ju zamieni današnja liepa no­ va crkva. Na tomu su se mjestu kopali hr­ vatski vladari, g d je i danas njihovi zemni ostanci počivaju, a to se nije dosada točno znalo, te su te grobnice kojekuda tražili. Po smrti kralja Krešimira II. s io je n a priestolje hrvatskoga kraljevstva Stjepan I., k oji je vladao od 1035. do 1058. Kad je Stjepan umro, okrunio se je za hrvatskoga kralja Petar Krešimir Veliki. U jednoj izpravi od godine 1069. spominje ovaj kralj, da n jegov otac Stjepan blago počiva na „elizijskom p olju " (in elisio Campo). Rački je mislio, da se to ima razumievati,, in elisio cam po", na kliskom polju. Odtuda izvodi historičar Klaić u svojoj hrvatskoj povjesti, koja će brzo izići, da je kralj Stjepan bio pokopan na polju, koje se izpod Klisa pro­ teže do ruševina grada Solina. Grobnica se nalazi po svoj prilici u crkvi sv. Stjepana, koju je sagradila hrvatska kraljica Jelena. Taj isti historičar piše o grobnici velikoga kralja Petra Krešimira: „Slavni kralj Pe­ tar Krešimir umro je koncem godine 1073. On je Hvctćanim načinom bio pokopan ili na kliskom polju ili blizu Solina, g d j e su t a k o d j e r j) o. ć i v a 1e k o s t i n j e g o v i h slavnih d j e d o v a. Tu su naime bile dvie crkve, posvećeno sv. Stjepanu i sv. Mariji, koje je sagradila hrvatska kraljica Jelena , i poklonila ih nadbiskupiji splitskoj U crkv, sv Stjepana bile su grobnice hrvatskih kne­ zova i kraljeva iz narodne hrvatske kraljev­ ske porodice. Nu kosti hrvatskih kraljeva nisu tu našle mira." Za tim pripov.eda. da su za kasnijih strahovitih napadaja i ratova crkve bile porušene; samostane, koji su ču­ vali zadnje ostanke hrvatskih kraljeva , kra­ ljica. bili su potjerani, te su grobnico bile zatrpane i zaboravljeno. Tako da ш danas ne znamo, gdje je grob našega velikoga kralja Krešimira. Nije nam dano, da se n je­ govom prahu poklonimo i da se na n jeg o­ vu grobu molimo za njegovu dušu. I kralj Zvonimir, koji je umro oko 1088. godine, bio je pokopan u kraljevskoj grob­ nici na solinskom polju, kako tvrdi Klaić. To se sada potvrdjuje odkrićem što ga je učinilo učinilo družtvo „B ih ać." U današ­ njem Solinu kopali su se hrvatski vladari od vajkada. Hrvatski su vladari te kraljevi i kraljice poput drugih moćnih vladara ima­ li zajedničku grobnicu, i to u crkvi svete Marije od Otoka, koja je zadužbina kralji­ ce Jelene. Dosada je „B ih ać" izkopao ulom­ ke sarkofaga, na kojima je nađpis sa nepođpunim datumom: ,,S te (p h a n u s) . . . Helena R e g (in a ) Mater Pup(i 11 o r u m e t V id u a r u m .......... Regn(a v i t ) ___ Miserere Deus .. . U tom nadpisu se spominje kralj Stje­ pan te kraljica Jelena, koja se eto u nad­ grobnom nadpisu slavi kao mati sirota i udo­ vica. Družtvo ..Bihać" tek je počelo s odkopavanjem, koje marljivo nastavlja. Po T omi arhidjakonu naći će se i druge kraljevs ke grobnice u ostancima te prastare crkve. Nema Hrvata, čije se srdee nije uzradovalo čuvši, da se je našlo vječn o pokojište naših kraljeva hrvatske krvi. To je preznamenit dogadjaj, koji će blagotvorno djelovati иа veliko nastojanje hrvatskoga naroda i njegov rad za što sjajniju buđuć- Politički pregled Habsburžka monarhija. Care­ vinsko vieće sazvane je za 26. rujna na svoje petnaesto zasiedanje. To hoće reći, da su Magjari u zadnjim pregovorima u stvari nagodbe pobiedili grofa Thuna. Nu rek bi da carevinsko vieće ne će imati nikakva uspjeha, da se u njemu ne će moći riešiti nagodbeno pitanje. Tako pišu barem sve novine. Niemci neće nikako da popuste od svoje opozicije, te će grofu Thunu biti uza­ ludan svaki pokušaj, ne bi li ih mogao dobiti za se. Pražka „B ohem ia" veli, da Niemci moraju i sada činiti najžešću obstrukciju. Isti list veli, da će Niemcima u parla­ mentu biti geslo: „D olje s jezičnim nared­ bama! D olje s tom magjarskom nagodbom !" To će biti lozinka novoga zasiedanja, pa makar grof Tliun razpravljao s kim ga volja". Isto tako pišu i češke novine. „P olitik " se ćudi, kako grof Tlnin već ima odvažnosti, da i opet srće u neizbježivu priliku, da doživi nove poraze. M ladoćesko glasilo p iš e : „Z a r misli Tliun uspjeti s nagodbom u par­ lamentu? Ili misli, da će mu Niemci dati sa sobom govoriti, ili da ćemo mi Ćesi pripravno nagodbu s Ugarskom odobriti i mirno kao strpljive ovce teret novih milijima na se primiti te s resignacijom gledati na Ugarsku, kako ona sebi vuče korist iz na- �Broj 13 šega znoja? Mi smo se Česi već ,© S T7“ X T “ Strana 3. odavna dosta zlo, kao i moralno, što još gore. Zapt veleizdaju, obćeći s talijanskim i njemačkim vojničkim zastupnicima u Parisu, kojima da u vojsci, njezino pouzdanje u poglavice joj i pouzdanje naroda u te poglavice već je je izdao državne i vojničke tajne fraucezke. uzdrmano, da se ne da lako popraviti. Kad Jedan od najglavnijih svjedoka protiD reyse je i zadnji nasip počeo drmati — šta još fussu bio je pukovnik Непгу, a proti njemu onda ostaje?" su bili i drugi viši častnici generalnoga štopa. Osobito je bio njemu protivan pukov­ — Javno mnienje Fraucezke sve više nik Sandherr, koji je bio žestoki antise­ traži, da se obnovi Drey£ussova parnica. mita. Kad je došao u ministarstvo novi ra­ Medjutim ratni ministar Cavaignac nastavlja tni minister Cavaignac, ovaj je naložio je d ­ izpitivati spise proti Dreyfussu, te se traži, nomu ćastniku, da ponovo pregleda komad da se točno sazna, odkuda je svaki pojedini po komad sve spise, koji se odnose na Dreyspis. Dok se spisi pregledavaju, ministri su fussa. Taj je častnik pronašao, da je j e ­ viećali o obnovi Drey£ussove parnice. Drugi dan, i to najglavniji spis krivotvoren, a to su ministri toga mnienja, da se parnica mo­ ono pismo, što ga je ministar Cavaignac ra obnoviti, na što Cavaignac nije pristao pročitao u saboru dne 8. srpnja, a u komu te je stoga dao svoju ostavku, koja je i se izričito priznaje krivnja Dreyfussova. Ca­ primljena. Potrograsko „N ovoe vrem ja" veli, vaignac dade preda se dovesti pukovnika da se ne će moći proći bez obnove parnice Н епгуа te ga presluša u prisutnosti gene­ a da će se morati promieniti i sve osoblje rala R ogera i Boisdeffrea. Kad su taj spis francezkoga generalnog štopa. Drži se da pokazali Непгуи, izprva je tvrdio, da je će ministar rata biti general Saussier. istinit i prav, nu brzo ga uloviše u škripac Bečka „Neue freie Presse“ priznaje, da je Sudan. U Sudanu se vodi žestok boj Ugarska već blizu svojem cilju, da se p o­ te je priznao, da je on cieli spis krivotvorio. izmedju Engleza i Mahdista. Englezi su već svema odtrgne od Austrije, s kojom će biti Na to je odmah Cavaignac naložio, de Ilenposvema pritisnuli halifu. Kako serdar гуа zatvore. T o je izazivalo čitavu senzaciju u samoj personalnoj uniji. Ugarski se je sabor otvorio u ponedjeljak, pak taj list posvuda. Prijatelji Drey£ussovi, koji traže Kičener javlja, to je kapetan Keppal iz ratne la dje porušio sve utvrde na obali, što da se obnovi njegova parnica, dobiše jačeg a drži, da će se u njemu prilično sve pokazati su ih Mahdisti podignuli, kao i utvrdo na maha, a protivnici se malo uznemiriše. Nu u pravom svjetlu, s čega to zasiedanje otoku Tuti, koji je odmah kod ušća mo­ ugarskoga sabora nazivlje jednim od naj­ još se više iznenadi sviet, kad se sazna, droga Nila. Tu su ujedno dervišima zaplieda se je Непгу u zatvoru zaklao. To je sve znamenitijih u zadnjih 30 godina za svu učinilo pravi preokret u Dreyfusovoj stvari nili džebhanu. Sudanski vladar imao je č e ­ monarhiju. te se veli, da se Drayfussova parnica mora tiri Kruppova topa, što se do sada znade. Turska. Čitamo u turskom listu „G a j- obnoviti. Непгу je sigurno sa sobom zako­ Mahdisti su kod Omdurma podigli 16 utvr­ retu“ , što izlazi u Plovdivu, da će se ove pao još mnoge tajne. D a je u obće mini­ da. Što su do sada Englezi napredovali jeseni u Carigradu oko sultana sastati mno­ star rata naredio pregledavanje spisa, to je proti Mahdistima, tomu je uzrok taj, što su gi vladari, Taj list naime veli, da će u bio pritisak iz inozemstva na л lađu. Mini­ imali dobre provodiče i uhode, kojima su studenomu doći u Carigrad u pohode n je ­ star izvanjskih poslova Delcasse dobio je na čelu major Wingate i Slatin paša. U mački car, pak rumunjski kralj, šumadinviest iz Berlina i Rima, da se pripravlja prošli četvrtak Kičenerpaša je došao do pred ski Aleksander I., i bugarski i crnogorski Kerreri, protjerao sudanske predstraže i zastao velik skandal, jer sn naime vlade u Rimu knez. Veli se, da će tada u Carigrad doći i Berlinu odlučile da objeludano one v o j­ da izčeka viesti o tomu, kakav su uspjeh i njegovo veličanstvo Franjo Josip. imale ratne ladje, koje su išle uz Nil. Haničke spise, što su ih kupile od Esterhazya, — U prošli četvrtak je u Carigradu lifa ima 35000 vojske, a sva je sakupljena a ne od Drevfussa. U isto vrieme, kad je svetčano proslavljen dan, kad je Sultan Abizvan Omdurmana. Englezi su na Tuti ra­ H enrv priznao svoju krivnju, dao je svoju dul Hamid sio na carsko priestolje. Na ostavku general Boisdeffre. O svemu tomu zorili džamiju, gd je je Mahdiev grob, a izričitu želju Sultanovu nisu se činile predonosi dobro izvještena „Information": G la­ takodjer i veliku džamiju u Omdurmanu. razkošne pripreme, ali se je za to u čitelji­ sovi i iznenadjenja, što ih na svjetlo iznosi Eto tako Englezi šire „kulturu". ma i učenicima svih školskih zavoda p o ­ Dreyfussova stvar, svaki su čas senzacioklonila veoma znamenita svota novca. Isti nalnija. Još nije sve gotovo time, što se je dan bilo je primanje u carskim dvorima. Непгу ubio i Boisdeffre dao stavku. Kad Iz mjesta i okolice Osim stranih poslanika izišli su pred Sul­ je već stvar dotle došla, francuzkoj vladi tana i duhovne poglavice pak papin poslanik Previšnje odlikovanje. N jegovo ne preostaje ništa drugo nego da nastavi veličanstvo imenovalo je okružnoga pred­ Sonneti, da mu čestita. Sultan je zahvalio jerraščišćavati usque ad finem. Jedva da će menskomu patrijarhu na njegovu ponašanju se moći izbjeći obnovljenje Drevfusove par­ stojnika u Mostaru vlm. g. Jakova V ojv o­ diča dvorskim savjetnikom. Tim povodom i držanju jermenskoga naroda-, komu je nice, premda je Непгу krivotvorio onaj bila su u ponedjeljak čestitanja. izjavio svoj carski pozdrav, koji patrijarha spis puno kasnije iza Drejrfussove odsude- razkrstili s našom popustljivosti. Vlada se vara ako misli, da je ona za svaki slučaj seb; osigurala podporu češkoga naroda i n je g o ­ vih zastupnika. Češko zastupstvo ne smatra se vladinom strankom; to bi bilo samo onda, kad bi se barem glavni zahtjevi češkoga naroda izpunili. — Budimpeštanski list „Pesti Naplo“ veli, da će Badeniev nacrt nagodbe biti iznesen pred carevinsko vieće te ugar­ ska vlada drži, da se takova nagodb a bez i najmanje promjene primi i provede. Nadalje veli. da se ni sam grof Thun puno ne nada od svoga zadnjega pokušaja. A k o bečko carevinsko vieće do 15. listopada ne primi nagodbu, tada će ugarska vleda pred ugarski sabor iznieti svoje zakonske predloge za samostalno uredjenje nagodbe. Tim će se zakonskim predlozima urediti pitanja o samostalnoj carini, o banki i vred­ noti kao i osiguranje potrošarinskih porezai ima saobćiti. Ujedno je Sultan obrekao, da će ponovno proučiti jermenske zahtjeve. — Visoka porta ponovno je poslala još vojničkih četa na Berane, jer se opet pojavljaju nemiri. Busija. Predlog ruskoga cara za razo­ ružanje država još svedjer zabavlja sviet. Pojedine se države već odazivlju na predlog. Prva izmedju svih država pristala je na nj Italija. Po tomu se je za predlog izjavila Belgija, a i Englezka će se izjaviti za nj. Belgijski kralj želi, da se predložena kon­ ferencija obdržava u Bruselju, dočim se je prije mislilo, da će biti u Kodnju. D osa­ da su se, osim evropskih država, za pred­ log izjavile i neke izvanevropske državre. Francezka. Drey£ussova stvar u Francezkoj, o kojoj smo u jednomu od p r­ vih brojeva našega lista izviestili, kako je postala i razvila se, sad istom počim lje bi­ vati još znamenitijom. Dreyfuss, bivši kapetan francezki, bio je odsudjen doživotno na Vražji Otok, i to stoga, što je učinio Nu čitava ta stvar, ti svi dogodjaji veoma su težak udarac za Francezku, još teži nego Panama, koja se je ticala samo republike i republikanaca, a ne same države. Ne smije se zaboraviti, da se Fracezka nalazi u dru­ gom položaju, nego li druge evropske dr­ žave. Revolucije, koje se tamo v e ć stotinu godina neprekidno ponavljaju, tamo su uni­ štile sve, što je drugdje temelj i veza ja ­ vnoga poredka. U Francezkoj više nema nikakve dinastija, nema klera, koji bi u javnoom životu igrao kakvu ulogu, teritori­ jalna aristokracija je oborena, činovnićtvo posvema raztvoreno i izkvareno političkim zloporabama, kojima se je praraa njemu služilo, parlamenat (sabor) je moralno pao i izgubio dobar glas, poglavice visoke fi­ nancije i velike industrije su omraženi te ih smatraju nekim dielom zainozem ce. Samo je još ostalo štovanje vojske. To je bila tako rekuć zadnja čvrsta točka, pećina, uz koju se je moglo penjati. Nu sad se koleba 1 i pomiče i ta zadnja čvrsta točka. Jedan dio poglavica u vojski veoma ie kompro­ | mitiran i ozloglašen, i intelektualno, što je Glavna skupština franjevač­ ke redodržave. Danas je bila glavna skupština franjevačke hercegovačke redo­ države pod predsiedanjem mnogopošt. o. Urbana Talie, povjerenika vrhovnoga starešine franjevačkoga reda. Na toj je skupšti­ ni bilo birano novo starešinstvo hercegovačke redodržave na dalnje tri godine. Za ređodržavnika je bio opet izabran mnogopošt. o. fra Luka B e g i ć , za kustosa fra R afo R a ­ d o š, a za viećnike fra Martin M i k u l i ć , fra Jerko L j u b i ć , fra A ngjeo N u ić i fra Ambro M i 1 e t i ć. ,,Hrvojeva“ zabava. U krasnoj kazalištnoj dvorani doma Bratovštine, što ga je podigla ljubav i požrtvovnost naših vriednih gradjana za napredak i hrvatsku prosvjetu, priredilo je naše pjevačko dru­ štvo „H rv oje" zabavu, koja je, unapried mo­ žemo reći, — u svakom pogledu sjajno uspjela Premda je sada vrieme kada sviet ima g o ­ tovo najviše posla, to već ranom zorom ustaje na noge, ipak je zabava bila podobro po- �Strana 4. sjećena, pa će, nadamo se, i okretni i prijaz­ ni družtveni blagajnik g. Jure I. Smoljan biti zadovoljan. Uz priličnu kitu otmenog gradjanstva sa podnačelnikom g. I. Bašadurom i njegovom suprugom vidjesmo i za­ stupnike ćastničtva i činovničtva. Tako je štopski liečnik i stari prijatelj ,,H rvojev“ g. dr. Gržetić osobitim interesom pratio čitav koncertni dio zabave. Zabavi je prisustvo­ vao i priličan broj muhamedanaca, koji su baš sa zadovoljstvom slušali pjevanje naših hr­ vatskih pjesama i predstavljanje. Čitavu za­ bavu ravnao je novi shorovodja g. J. B e r a k o v i ć , koji je svojim elegantnim d r­ žanjem i kretnjom te vještim dirigiranjem na pozornici vrlo dobar utisak učinio na obćinstvo te g a je ovo burno pozdravilo, što mu može sa­ mo biti poticalom, da svoje liepe sposobnosti uloži zašto već i procvat društva. Predstavljala su se dva šaljiva komada. Medju činovima svirala je vojnička glasba hrvatske i slaven­ ske komade. Obje šale „Am anda11 i „Z ača­ rani ormar" dobro su i na zadovoljstvo odi­ grane i vidjelo se, da su se naši vriedni di­ letanti baš svojski zauzeli za stvar, a ob­ ćinstvo ih je za to nagradilo burnim pljeskanjem. Neke male nespretne kretnje te brzo govorenje nisu pokvarili ugodnog utiska predstave, a tim manama će se moći marnim vježbanjem doskočiti, samo treba v olje i ljubavi za stvar, što ni gg. diletantima ni sborovodji hvala Bogu ne manjka. „Z a ­ čarani ormar“ bolje je primljen od obćinstva, nego li „A m anda11, kojoj sam pred­ met nije za naše prilike, je r nerazumimo n. pr. nekakvih tarok-partija. U oba komada su nam se svidjele g d jice St. i R. H r s t i ć , te gg. N. Smoljan. B. Soldo i Pavković. Oso­ bito su ova dvojica, Soldo kao .Grga i Pav­ ković kao kovač Mato, dobro svhatili svoje uloge i pobudili sgodnim igranjem puno smieha. U ostalom i svi drugi su se baš trsili, da svoje uloge što bolje odigraju, te bi igranje njihovo moralo samo da potakne i druge gospodjice i mladu gospodu da se pokažu na pozornici. P jevački sbor je točno i liepo odpjevao Zajčevu„Zrinsko-Frankopanku“ , i Eisenhutovu „K roz n oć11pod vrstnim ravna njem g. sborovodje. Napose nam je iztaknuti sjajnu deklamaciju gd jice J. Soldo, koja nas je sbilja zaniela. „Uzdarje rodu“ , što je gdjica J. Soldo jedrim , izrazitim tonom sa puno zanosa i ljubavi krasnoslovila, potreslo je svima rodoljubno srce, te je sve rek bi planulo u oduševljeni poklik i pleskanje, te se je gdjica Soldo moralo dvaput na p o ­ zornici pokazati. Nakon koncertnog diela p o ­ dala se je vesela mladež u naručaj Terpsihore. Liepo je bilo vidjeti, kada su i stariji ljudi poveli naše starinsko hrvatsko kolo uz pjesmu. Obćinstvo je sa zabave otišlo veselo i zadovoljno uz želju, da nam ovakih i lje p ­ ših zabava naš „H rv o je 11 što češće priredjuje. S. Tiskovni zakon. Jedan zagrebač­ ki list javlja, da je doznao iz pouzdana vrela, da bosansko-hercegovačka vlada na­ mjerava izdati tiskovni zakon za okupirane pokrajine. Tu su viest po tomu saobćile i bečko novine. Veli se, da je dotični zakon već gotov za tisak te da se nalazi u financijalnom zajedničkom ministarstvu u Beču, te da će se brzo objelodaniti. Tim će se zakonom dokinuti preventivna cenzura za knjige i novine. Nadinjernik Miloš Komadina. Zadnji „S arajevski list1' u zvaničnom svom ,© S T 7* I T Broj 13. ‘ dielu objavljuje, da je zajedničko ministar­ stvo nadmjernika g. Miloša Komadinu od okružne oblasti u Mostaru premjestilo k okružnoj oblasti u Travniku. Gospodin K o­ madina bio je u Mostaru puno godina, iznajprije kao obćinski mjernik. Našim prijateljima. S mnogih smo strana bili upozoreni na to, da bi bilo shod­ no cienu „Osvita11 za djake i seljake sni­ ziti. Odbor je to uvažio i zaključio, da će „Osvit11 za djake i seljake na godina sta­ jati 4 for., na pola godine 2 for. i na čet­ vrt godine 1 for. Ovo dajemo našim pri­ jateljima na znanje, da se prama tomu znadnu ravnati. Izkaz rodjenih i umrlih u 31oStaru. U mjesecu kolovozu rodilo se je u Mostaru 24 muhamedanca (12 ženskih, 12 mužkih), 8 katolika (5 mužkih, 3 ženske), 15 hrišćana (8 mužkih, 7 ženskih), 47 inovjeraca (26 mužkih, 22 ženske). D voje dje­ ce je nezakonito. — Umrlo je u istom mje­ secu 35 muhamedanaca (17 mužhih 18 žen­ skih), 12 katolika (7 mužkih, б ženskih), 11 hrišćana (5 mužkih, 6 ženskih), 58 inovjeraca (29 mužkih, 29 ženskih). Vrieme. Vrućina je malo jenjala. — Grof Ledohovski kaže, da će do 14. ruj­ na biti trajno liepo i toplo vriem e; od 14. pak do 22. rujna mjestimično oluja, od 22. do 26. oluja, pa opet do konca mjeseca liepo. Potres. Jutros u 4 sata i 5 časa bio je kratak al dosta jak potres u Mostaru. Sjednica gradskoga zastup­ stva. Dm' 29. kolovoza bila je sjednica gradskoga zastupstva mostarskoga. Sjednici je predsiedao načelnik Hadži Ahmed beg Hadžiomerović, a prisustovali su joj g. podnaćelnik Ivan Bašadur te gradski zastupni­ ci Hadži Husaga Kajtaz, Mehmeđ ef. Gjikić, Muhamed ef. Karabeg, Memišaga Dadić, Hadži Muhamedaga Efica, Ahmed ef. K a­ rabeg, Risto Knežić, Jovo Semiz, Blaško Zelenika, Ante Butigan i Julij Stanger. Kao vladin povjerenik prisutan je bio gradskokotarski predstojnik barun Klimburg — Za­ pisnik zadnje sjednice se ovjerovljuje. Za tim se prelazi na dnevni red. Gradsko vieće odobrava svotu od 830 fr. kao plaću peto­ mu učitelju u ovdješnjoj prvoj narodnoj os­ novnoj školi i svotu od 273 fr. za nabavu pokućtva u istoj školi. Kako je poznato, vie­ će je zaključilo graditi novu sgradu škol­ sku ponajviše s toga, što tu školu polazi ogroman broj učenika, te valja u njoj otvo­ riti paralelke bar za prvi i drugi razred, za što opet nisu dovoljne prostorije u sgradi, gdje je sada škola. Ove se godine otvara paralelka za drugi razred, što je vlada već odobrila. — Odobrava se svota od još 300 fr. kao Stipendija za pet djaka u ovdješnjoj gimnaziji. — Odobrava se prekoračenje prora­ čuna za dobavu potrebnih tiskanica, napose za kantariju, koja je postala za 1650 fr. unosnija nego prošle godine. — Odobrava se 150 fr. za popravak kuća siromaha Umi­ je Vučijaković, Gjulse Čukur i Ibrahima Ćatića, te mjesečna podpora od 5 fr. malo­ dobnoj kćeri umrloga Jove Srne. - Vieće odbija molbu Ljudevita Schwarzera pl. od IloldoiiHteina, rndjenoga u Eulcnbergu, a nadležnoga u Moravskomu Kromanu, sada činovnika kod željezničkoga gradjcvnoga nndzoniičtvn,' kojom moli, da bude prim­ ljen u ovoobćinsku zavičajnu svezu. Za- vićajnost se podieljuje samo osobama, koje bar tri godine ovdje borave te koje su ovoj obćini u svakomu pogledu poznate, a to sve manjka molitelju, te se stoga njegova molba odbija.— Vieće ne prima sedmu točku dnev­ noga reda, da se naime izabere odbor za sastav proračuna za 1899. godinu. Proračun će se sastaviti u punoj sjednici. - Nadalje s e je od o­ brilo da se Sejdi i Mehmedu Arapu izn ajmi 500 četvornih metara zemljišta, dan a njemu izgrade kuću. — Presvietli g. biskup B uconjić traži da sa obćinom zamieni zemljište na Balinovcu uz izjavu, da će eventualnu štetu još nadoknaditi. Iz obzira, d a je p r e sv . g. Bueonjić već češće puta ustupao svoja zemljišta obćini bez ikakve odštete, kao i s toga, što od ove tražene zamjene obćina ne će ništa trpiti, to se jednoglasno zaključuje, da se provede zamjena zemljišta, — Na koncu su gg. Lazo M ilićevie i Ante Butigan izabrani kao članovi povjerenstva, koje će popisati u gradu novo vino. G. Blažko Z e ­ lenika izabran je za zamjenika im. Tim je dnevni red bio izcrpljen, te zapisnik zakljuen i podpisan. Iz naših krajeva B o s n a i H e r c e g o v in a . Veliki požar u Trebinju. Pišu nam iz Trebinja: Usriedu dne 24. kolovoza de­ sio se u Trebinju nesretan slučaj, kakova o v ­ dje nije odavna bilo. U deset sati noći buknu vatra u dućanu Petra Jovovića, ovdješnjega trgovca i posjednika. Istom što se je dim opazio, već je i plamen bio prodro kroz prozore i vrata. Vlastnik je jedva mo­ gao spasiti svoje trgovačke zapisnike i više ništa, jer za nekoliko časova pretvori se i dućan i gornji sprat magaze u pravi vulkan. Tako je velika pogibelj prietila ne samo kući i dućanu gosp. Nike Jančića, koju je požar i zahvatio, nego i cielom nizu obliž­ njih kuća i dućana. Na viku „vatra11, zvo­ njavu zvona i glas trubalja steče se velika množ gradjanstva. Nu kad doleti kompanija pionira i na zapovied odpoče gasiti i suz­ bijati uništavajući elemenat, tad je bilo v i­ djeti, koliko vriedi vještina i požrtvovnost. Poslie dva sata napornoga rada vatra utinja a od Jovovića magaze ostaše samo četiri zida. Sa ovim rek bi sve bijaše go to v o ; ali u dva sata po ponoća eto opet vike na va­ tru. Pošto je silan vjetar duvao i goruće ugljevlje na sve strane raznosio, unio ih je takodjer kroz otvorene prozore u kuću gosp. Vukasovića, gdje je dakako počelo goriti. Opet ustane sve na noge, malo i veliko, a valjani pioniri kao lastavice razbivši persijane na prozorima u tren se oka nadju u kući, pak izbace van, što je vatra bila uhva­ tila i brzo ugase oganj, koji tu ipak nije učinio velike štete. Nu malo za tim eto opet vatre. KućaNike Jančića, koja se veže sa izgo­ rjelom raagazom, prihvati vatru. Srećom ni­ gdje više ni ćuha vjetra, Ma bi vatru raz­ nosio. Kroz jedan sat hrabri i vješti pioniri spasiše kuću. U Trebinju se ne pamti sli­ čna nesreća. Govori se, da je gosp. J ovoviću bilo štete preko deset hiljada forinti. Grad jamstvo nema rieći, da nahvali pionire i njihove zapovjednike, kao Što i vriednoga povjerenika g. baruna Rudta. Trebinjac. Novi župnik u Travniku. Pišu nam odtuđa: Dne 28. kolovoza uveden je bio u svoju službu kao župnik u Travniku �Broj 13. , O S V I ćastni g. Stanko Šalković. Taj svetčani čin obavio je kanonik Košćak, koji je zato bio i došao iz Sarajeva u Travnik, uz pripomoć bivšega našega privremenoga upravitelja župe obće omiljeloga g. Posilovića, novoga župn. pomoćnika Gašparovića i još dvojice svećenika. Prečastni g. Košćak je govorio i prigodni govor o odnošajima izmedju župnika i njegovih župljana, kakovi moraju biti. Poslie obavljenih crkvenih obreda bile su čestitke u župnom stanu. Prvi je govorio ćastni g. Posilović, a u ime gradjanstva g. Marko- T. Alaupović, te napokon izpred školske djece učenica više djevojačke škole g d jica Marica Budimirović, koja je bila obučena u domaću narodnu hrvatsku nošnju s crven-kapom na glavi, što ju je sve činilo veoma milom i sladkom pojavom. G. Šalko­ vić se je svima najsrdačnije zahvalio. M edju tim ipak Travnik žali za svojim Posilovićem, koji je kroz kratko vrieme svoga boravka ovdje predobio srdca svojih žup­ ljana, pokazujući se i radeći kao pravi pastir, čovjekoljub i otačbenik. Dvojica. Uzorna učiteljica. Pišu nam iz S tolca : U našem bielom Stolcu kroz deset godina neumorna rada ostavila je naša uči­ teljica gospodjiaa Terezija Šunjić prieliepu uspomenu medju djecom i njihovim rodite­ ljima. Komu je poznato, koliko je gospodjica imala trpjeti, svak jo j se mora diviti, d a je ona uz mnoge neprilike toliko godina savjestno, uspješno i spasonosno djelovala na ovoj narodnoj osnovnoj školi. Na njezinu vlastitu želju premještena je u Varcar-Vakuf te medju nama ostavlja najljepšu uspomenu, koju ćemo trajno sačuvati. Krvave prstenske užine. Pišu nam iz Travnika: U nedjelju dne 28. pro­ šloga mjeseca desio se nesretau slučaj u selu Pećinama, komu je bio povod nesretno piće. Kod prstenovanja jedne djevojke, ili kako se kaže na prstenskim užinama napili se naši seljaci baš ljudski. Tako je u pjanu stanju seljak Ivan Čauš ubo nožem seljaka Pavla Lešića u srdce, te je ovaj na mjestu mrtav ostao. Obadva su oženjena. Poginuli ostavlja ženu sa troje djece. Kako drugi pripoviedaju, obadvojica su se odavna mrzili. Poginuloga Lešića pregledao je liečnik i sudac te po tom je bio zakopan, a ubojica je dopremljen u ovdješnji okružni zatvor. Adema Dervoza, da učupa trave. Adem ode, da iztjera ciganina — ali ovaj potegnu na nj britvu. Izadju na put, te će A dem : „Na koga ti poteže u bašči britvu?" „Potegao je na te“ odvrati ciganin i ubode Adema odstraga. Radi toga, a u vlastitu obranu, Adem ćepenkom, što mu se desio u ruci, ljudski klepnu cigu i tako se razstanu. — I još jedan slučaj ciganske obiesti. Ciganin Juso R ogić išao putem i susreo diete Veljka Salaju, te ga turne. Našlo se tu drugo diete Božko Prce i reče: „Što turkaš diete?" A ciganin ne budi lien već sgrabi kamen i pogodi Veljka poviše obrve i ljudski mu razsieče glavu. I D a , l z n . a , c i j a ,. Grobovi hrvatskih kraljeva. Na drugom mjestu donosimo povodom zna­ menitoga pdkrića u Solinu obširniji sastavak o grobovima hrvatskih vladara. Družtvo „B i­ hać" neumorno dalje radi. Profesor Frano Bulić naknadno javlja: „Velikim je trudom pošlo za rukom sastaviti petdeset i tri kokomadića polupanoga i ognjem oštećenoga nadpisa na nadjenom sarkofagu u Solinu. Fali po prilici treći dio; čita se, da je tu ležala Helena, valjda žena Michaeli regis materque Stephani (žena Mihaela kralja i mati Stjepanova) godine 976., uz neke osta­ le podatke. Michael гех ima biti Miroslav, kako ga spominje Porfirogenet. Sliediti će pismeno izvješće, netom bude još nekoliko komadića sastavljeno. Mjesto izkopina jest ono, naznačeno u dokumentima: saneta Maria de Salona, de Otok, gdje su se poko­ pavali hrvatski kraljev i; u solinskom polju ima više poknpišta hrvatskih kraljeva". Izdao vojničke tajne. Javljaju da je u Klisu zatvoren neki ženijski podčastnik s toga, što je izdao vojničke tajne nekoj stranoj državi. H r v a ts lc a Francezki konzulat u Hrvat­ skoj. Francezka je vlada odlučila, da u Zagrebu ustroji svoje konzularno zastupstvo. Za oživotvorenje ove velevažne institucije ide najveća zasluga trgovačku - obrtničku komoru u Zagrebu, koja ju je prva neu­ morno tražila u svrhu promicanja trgovač­ kih sveza izmodju Francezke i Hrvatske. Is tr a , i S lo v e n ija . Upalo u vrelu vodu. .Javljaju nam iz K onjica: Nazad nekoliko dana dvo­ godišnje diete Stojana Božića u Madeškovićima upalo u vrelu vodu, te se je tako oparilo, da je za dva dana umrlo. Ovakovih se nesretnih slučajeva često dogadja ra­ di neopreznosti roditelja i drugih ukućana. Zar se ne bi mogli priučiti da budu oprez­ niji ? žalostan slučaj. Javljaju nam da je na 31. prošloga mjeseca u Kočerinu izgorila kuća Petra Sesara Jurina. Kako je nastala vatra, to se ne zna. S kućom je izgorilo i sve ostalo, što je u njoj bilo. U ' vrieme, kad je vatra buknula, kod kuće nije bilo ni Petra ni stopanjice mu, dočim su doma ostavili dvoje svoje djece, ćetirigodišnjega sina Mojsiju i jeđanaestmjesečnu kćer Ružu. Mojsija, boreći se proti vatri, izbjegao je smrti, ma da je po svem ticlu izpržen, dočim je Ruža izgorila u plamenu. Poinaiiini Cigani. Pišu nam iz Stolca: Ciganin Melio Rogić ubjegao u bašću strana 5. -na­ Malarija u Istri. Kako iz Trsta javljaju, nastala je u nekim mjestima Istre bolest malarija, osobito u Poli i okolici, te sve više maha uzima. Već je mnogo osoba palo žrtvom toj bolesti. U mjestima Barbarigi i Benedi i po otocima pomrlo je mnogo radnika, koji tamo rade kod tvrdja. B ol­ nica u Poli je prenapunjena i neznaju već, kamo da smjeste silu bolestnika. Sada imade u njoj preko ЗбО bolestnika. Iz sudnice A g a i kmetovi. Memišaga Jonjić iz Mostara ima svoj posjed, kmetove i livade u selu Dobriću, mostarskoga kotara. Kao i obično uviek dosada, tako je Memišaga i ove godine otišao u Dobrić, da tamo na svojim dobrima ljetuje. Na jednoj od svojih livada razapeo je bio za stanovanje i čador. Nu ovogodišnje mu ljetovanje pokvariše njegovi zlomisleni kmetovi Šimun Sabljić i Frano Čuže. Već od više godina ova dva kmeta živu u mržnji i neprijateljstvu sa svojim agom Jonjićem, a to radi godišnjega davanja baka (kmetsko davanje). Oni su se uporno opirali, da mu nikako ne daju hak i tako su medju njima nastale parbe, Sabljiću i Čuži nije se dalo mirovati, već su zasnovali, da se agi osvete. Oni su znali da on spava pod čadorom na livadi, pak su tako u noći od 22. na 23. srpnja ove godine došli u čador svoga age u namjeri, da ga ubiju, donesavši sa sobom pušku kremenjaču, nabijenu lagumskim barutom. T o je bilo baš oko pola noći. Memišaga Jonjić je na dušeku spavao duboki san. U čador je prvi uljegao Šimun Sabljić i primakav se na dva koraka od age izpali nabijenu pušku kremenjaču na Jonjića, te ga pogodi u rebra pod pazuhom. Tane je odtuda izišlo na lo­ paticu. Za tim se obojica lagano udaljiše i pobjegoše. Memišaga se probudi od sna i videći se krvlju oblivena i žestoko ranjena poče zvati u .pomoć. Na njegovo se zapo­ maganje izkupe seljaci, koji mu pomogoše te ga još iste noći na konju dopratiše u Mostar. Radi ovoga kažnjivoga čina obdržavala se je kod okružnoga suda u Mostaru glavna razprava, te su oba okrivljenika Šimun Sabljić i Frano č u ž e odsudom od 3. rujna radi zločina pokušanoga tajnoga umorstva odsudjeni na pet gedina težke tamnice. Proti toj odsudi je državni odvjet­ nik prijavio priziv radi preblago odmjerene kazne Šimunu Sabljiću, dočim su oba odsudjenika pridržali trodnevni rok razmišljanja glede njihove pritužbe proti odsudi. Narodno gospodarstvo Ciene nedjeljnog pazara u Mostaru. (31. kolovoza). Pšenice oka 10 novčića, ječm a 8, šilja 6, zobi 7, siena 2s/ 4, 3 i 3 % , šljiva modrulja 5, jabuka 7, kru­ šaka 4, trešanja 6, šeftelija 6, višanja 14, groždja 4, bostana 3, lješnika 10, krumpira 5, luka 6, pšeničnoga brašna 13, nasla 1.10 for., sira 35. — Od toga svega je bilo na pazaru 172 tovara, te još jedan vol, 23 ov­ ce, 7 jaraca, 7 kozlića, što je sve razprodano. Različite viesti Zanimivo vjenčanje. U Frank­ furtu na Majni udala se poznata ljepotica prin­ ceza Sibila Hesenska član stare aristokrat­ ske kuće, čiju su ruku kraljevi i knezovi prosili, za poručnika u pričuvi barona Aleksandra Benkena, što pobudjuje osobito zanimanje. Princeza je udovoljila srcu s vome, držeć se one: nije blago ni srebro ni zlato, već je blago, što je srcu drago. Mnoge je prosce odbila, pa ni šumadinski kralj Šašo, koji je i onako loše sreće u lju­ bavi, nije mogao da pridobije njezine na­ klonosti. Za to vjenčanje dao je njemački car svoju privolu. Boj medju rodama i orlovima. Iz Monastira u Macedoniji javljaju o čud­ nom pojavu iz životinjskog carstva, koji će i prirodoznance zanimati. U blizini sela Krivogestana, na pruzi Solun Skoplje sku­ pilo se na hiljade roda i. orlova, pa zamet­ nuli uz strašnu kriku pravi boj. Borba je trajala čitav dan. Rode su podlegle, te je bojište sve bilo pokriveno lješinama njihovim. Okolišni žitelji pokopali su lješine roda, da se od silne strvine ne okuži mje- �Strana 6. ,0 S T7* I sto. Sviet tamošnji govori, da je to znak, da će biti velikog rata. Izselenje jedne vjerske sljed­ be ruske. Englezka vlada dozvolila je, da se na Cipar doseli 3500 duša vjerske sljedbe duhoboraca sa rusko-persijske gra­ nice. Duhoborci su sljedba vjerska, koja je u koječem slična kvekerskoj. Oni se pozi­ vaju na nutarnje svjetlo, ne krste se, ne vjeruju u trojstvo, ne će da polažu prisegu niti hoće da služe u vojsci. Duhoborci su se pojavili najprije za vlade cara Petra Velikog i carice Ane u Moskvi i po drugim gradovima. Pod Katarinom П. i Pavlom I. bili su žestoko proganjani, dočim je Aleksander bio blaži, te im g. 1804 dozvolio da se nastane u guberniji Tauriji. God. 1841. premješteni su u okružje Abalkalaku u Zakavkazu, gdje ih je bilo do 3000 na broju u sedam sela, a bavili su se stočarstvom. Kraj, gdje obitavaju, zove se takodjer Duho­ borci. Ogranak ove sekte su molokani (koji mlieko jedu), koji su se odciepili u 18. sto­ ljeću. Ova sljedba vrlo se je razširila u g o ­ dinama 1820 1840, a kašnje su morali i oni seliti u Kavkaz. Jedna slična sljedba imade u Austriji. To su ,,filiponci“ , koji su se za cara Josipa II. kao ,,lipovanci“ doselili u u Bukovinu. I ovi neće da nose oružja i neće da polažu zakletvu. Žene se i udaju samo medju sobom, a druge preziru. Sljedba lipovanaca imade 3000 članova, koji o bi­ tavaju u kotaru Serethu u selu Fontini albi (Klernica biala). IV. Tečaj papird i mjenica na javnoj bursi u Beču dne 2. rujna 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vriednosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . 101-80 Jedinstveni državni dug u srebru . . 101-бб Austrijska renta u z l a t u .................. 121-55 Austrijska renta u krunama 4°/e . . 101-бб Ugarska renta u zlatu 4°/0 .................. 120-76 Ugarska renta u krunama 4e/0 . .. 98-бб Dionice austro-ugarske banke . . . 9-07 Veresijske dionice............................... 369.60 London v i s t a ................................... 120.10 Njemačke drž. banku, za 100 m. nj. drž. vr. 58-82 Komadi od 20 maraka...................... 11.75 Komadi od 20 franaka...................... 95.36 Italijanske banknote........................... 4430 Dukati o b ru b om ............................... 5-64 Komardžija Napisao J. I ) . T o m a s i Pohrvatio o. A ,. M ilo tr icS (Nastavak) A kako je redarstvo tako brzo ušlo u kraj Ivanovom n edjelu? Posve jednostavno. Najviše je Ivanovo poslužničko odielo te ga je odkrilo i uhvatilo. Nakon vrlo kratke iztrage budu sve stvari povraćene Genaru, osim onog proda­ n og komada. - Gospodarica je nasla ii vrt, da Matildi izruči pismo, i pokaže joj koji jo j šalje njezin budući čovjek. dar, Djevojka je sjedila u hladu liepog i mi­ risavog drvlja. U rukama je držala veliku knjigu, koju je, kako je izgledalo, s velikom pomnjom čitala. — Jutros ti nosim vrlo ugodno fiest, reče Genaro, približavajući se k sestri, koja ga još nije bila ni opazila. dig- nuv oči na brata. Matilda, krepostna Matilda, bila se je već privikla smatrati svoje buduće vjenča­ nje kao odredbu božanske providnosti, kao žrtvu, koju je od nje tražila bratimska lju­ bav, kao sredstvo, da izprosi s neba osviešćenje svog brata Genara, koji je lutao stran­ puticom. I u tom gledaše gdje izpred nje izčežavaše zlatni san njezine ružičaste bu­ dućnosti, i ćutila je u svom srcu kao vru­ tak neke neopisive radosti. Čini lo jo j se, da će ona žrtva izliti vrh nje obilje nebeskog blagoslova, i koji put u snu joj dolazilo, kao da gleda svoju pok. majku, koja jo j so s neba posmjehiva, gdje ju hrabri u poprimljenoj odluci, i sve to više jo j preporu­ čuje zabludjelog brata. Glede mladog grofa, ona nije držala pametnim, a niti pristojnim, da se s njim suoči, ili da mu što piše, nego odluči poslati koju pametnu i povjerljivu osobu, koja bi mu savjestno obrazložila cielu stvar i opravdala pred njim njezin postu­ pak, što je mladić svim pravom mogao od nje tražiti. Neopisivu bol oćuti mladi grof u svom srcu dobiv potvrdu na sve ono, što mu je kazao G enaro: samo što su ga njegove rieči ozlovoljile i razljutile. On je sada ćutio podpunu žrtvu, kojoj je bio izvgmnt. i ogorči se još većina, spoznav bolje u Matildinoj odreki onaj uzvišeni značaj, koji je kitio ovu junakinju. Prošla su skoro tri mjeseca, kadno jednog dana Genaro primi pismo iz A m e­ rike i u njem mjenicu od sto tisuća kruna, koje je imala izplatit jedna od glavnijih kuća u Napulju, a ta je svota bila odredjena, da se priredi i poljepša palača za Matildinu svatbu; dar, kojim je g. Ferdinand htio nadariti svoju zaručnicu prije nego se vjenčaju! Genaro se iznenadi tom mjenicom , mnoge mu misli zavrtiše glavom a najviše, da stom svoticom opet pokuša svoju nesret­ nu sreću na igri, i ne bi li mu se jodnoč ta sreća nasmiešila i pokucala na njegov pro­ pali džep. A li toga nije mogao učiniti bez osobitog privoljenja sestrina, je r j e od Ferdidinanda i jedno pismo bilo za nju, u kojem joj zahvalju je, što je pristala na n jegove tople že­ lje i odlučila ga uzeti za muža, a ujedno joj javlja, da će za malo dana krenuti na put, te uvjeravajuć ju, da se neće trebati sra­ miti pred svietom, što je pošla za nj. Suviše bio jo j priklopio i svoju najnoviju fotograju, iz koje se razabiralo, da je mogao imati oko šestdeset godina, ali je izgledao još jak i kriepak. Ovo pismo nije bilo po ćudi G e ­ naru, koji je snovao u svojoj glavi, da j e ­ dan diel potroši za popravak kuće, a drugim da pokuša sreću na nesretnoj igri. Na glas zvona doleti Paško, koji je preuzeo Ivanovu službu. - Idi i pogledaj, bi li me sestra mo­ gla primiti k sebi, reče Genaro slugi, ili da ona dodje k meni. vori Paško. — Onda dobro. Paško se udalji, a Genaro sadje u vrt, — Ugodnu viest? upita Matilda, Sto timća kruna. Monte Karlo zatvoren. Od ne­ koliko nedjelja je u glasovitom kartaškom gradu sve tiho i mirno, pa nema ni cigle viesti o samoubojstvu, koje je tamo inače običajno. Uzrok tomu je , što su glavne sobe sa svim nuzgrednim sobama zatvorene, je r ih ho­ će sve popraviti. Zatvorene su ki kavane i mnogi veliki dućani, a svagdje su priljepljeni oglasi da će se otvoriti 25. listo­ pada. pripom ogle redarstvu Broj 13. ГГ‘ A ta okolnost, sa još drugima, je r se je bilo razglasilo pokušano lupežtvo, namećala je sumnju o pravom uzroku, radi kojega je Genaro predao svomu slugi Ivanu onoliko skupocjenih stvari, te je Genarov kredit spao skoro na ništicu, što bi mu se jamačno bilo dogodilo, da mu se nije podi­ gao glas o Matildinim zarukama sa onim amerikanskim bogatašem, koji se munjevnom brzinom raznio cieliin gradom. od g o­ Evo, gledaj ! I Genaro najprije pokaza svojoj se­ stri mjenicu, koja u njojzi baš ne probudi nikakve promjene, niti radosti niti žalosti, te posve, hladno pročita: — S to t is u ć a k ru n a. — Svatbeni dar, koji ti šalje g. F er­ dinand za popravak palače. Za tebe je još i ovo pismo sa fotografijom, nadoda Genaro. Napokon nije ni grdan čovjek, a pridodaš li k tomu još i njegove milione, može se reći liep i plemenit. D jevojka uzme<i otvori pismo, al naj­ prije razgleda fotografiju. Ja kažem, nastavi Genaro, da bi mnoge djevojke jedva dočekale i primile njegovu ruku. Tko je taj danas, koji gleda na dvadesetak godina više ili manje, p o ­ red golemog imetka i pustih miliona? A napokon još nije prekoročio šestdesetu, a vidi se kako se je dobro uzdržao. Ja mi­ slim, Matildo, da će i bolje djevojke u Napu­ lju zavidit tvojoj sreći i udaji. Ti ćeš se moć razkošno gizdati i živjeti nada sve druge obitelji, zabavljati se i najglavnija i odličnija plemstva primati na objede i za­ ba v e ; a zaželiš li kakov počastni naslov, lako će ti ga muž milionar nabaviti, prem je da­ nas najljepši i najplemenitiji naslov bogat­ stvo. Smiešna su brbljanja i naklapanja ne­ kih o nekakvoj ljubavi srca. Velika bi stvar bila, kada bi srce htjelo ostati i u nevolji i jadu! Je li de M atildo?... Matilda, koja je sve odgovori: do sada šutila, — Gospodin Ferdinand je vrlo dobar čovjek, dobrota i pravednost u značaju odrazuju mu se i iz vanjskog obličja, a ljubokrvnim ga predstavljaju. On je prebogat, i vr­ lo dobar prama meni. Ali vjeruj, mi brate, ne treba da se ti toliko trudiš iztičuć mi sveprivlačivosti ove ženitbe. Što se tiče mene, moja uda­ ju je samo velika žrtva, koju sam učinila za tebe, za ljubav naše dobre majke, koja nas je toliko i toliko ljubila, i napokon za lju ­ bav tvoje d u še... Ti već zn a ššta ja očeku­ jem od tvog srca za uzdarje. Održi obeća­ nje i nas obodvojo biti ćemo sretni, u k o­ liko se to može bit? ovdje na zemlji. Ovaj Matildin govor ni malo nije bio po ćudi Genaru, te on- odmah svrne govor na drugu stvar, i počine: — -Ta držim da će on još do m jesec dana najdulje biti ovdje u Napulju, stoga treba da se žurimo oko priredjivanja palače ; odredjuj dakle, kako ti se bolje svidja. — Imaš pravo. — Hoćeš li meni pustiti da ja tu bri­ gu uzmem na se? Radi slobodno. — Onda će stvar biti brzo gotova. Sve, što je boljega i dragocjenjega u na­ šim sobama, neka i ostane. To bi, da nije bilo Amerikanca, bilo znaš došlo u ruke vjerovnika. Jesi li me razumjela, Matildo ? �Broj 13 ,0 S Strana 7. Л7" X T ‘ Da, da, razumjela sam te, odgovori se je novčanim neprilikama nalazio njegov gospodar. U to Justina stiže i javi d a je doručak gotov, na što brat i sestra ostaviše vrt, i unidjoše u blagovaonicu. — Brajane moj, zavika poluglasno kočijašu prolazeći izpred njega, — vidiš, ovo je sve suho zlato. djevojka. Odmah iza doručka Genaro naredi, da mu se upregnu kola, te u pratnji svog podvornika Paškala ode do novčara, da po­ digne ono sto tisuća kruna, što mu bude iz­ brojeno u kovnom novcu. Ne ćemo moć opisati iznenadjenje Paškino, kada mu je blagajnik uručio vre­ ćicu sa onolikim zlatom u njoj. Uzev ju u ruke, izkolačiv oči i raztvoriv usta, kada tko sumnja da nije uzeo dru gu ; i onda kada mu je da kesu stavi u kočiju, još činilo da sanja, buduć da je kao jednu stvar za rekao Genaro, većma mu se znao u kakvim — Ne vjerujem ti za život, kočijaš. odgovori — Sad uvidjam, da zbilja onaj milionar u Americi obstoji. — Onaj bedasti Ivan rđjavo je uradio... Po tvom sudu, jest. — Držim da će se sad (Nastavit će se). — Gospodaričin, htio bih . . . Ali dolazak Genarov prekide onaj raz­ govor, koji se bijaše razpreo medju sluga­ ma. Paško stavi kesu u kočiju, uz koju sjede i gospodar, a on se pope uz kočijaša. T R A Ž E SE Ja ti kažem, da je ona kesa puna zlatnog novca, ponovi Paško. Težka je kao nesreća. za hrvatsku dioničku tiskaruu u Mostaru dva naučnika. — R ek bi, da će sunce zasjati u našu kuću. sreće opet „Hrvatska dionička tiskarna“ тд. ^ v d o s t a r t i . Do malo će se otvoriti HRVATSKA DIONIČKU Т !Ш Ш ХЈ M O STAR U , P od hum UREDJENA po najno­ vijim zahtjevima, У t*5 ^ providjena sa naj­ novijim P IS M E N IM A s-l b r o j 7. H E V A T S Z A > 2 z i najnovijim i gospodarica štogod razveseliti. DIONIČKA TISKARNA џ U MOSTARU j«‘<lini j«» za votl OBAVLJA SVE od najjednostavni­ jih do najfinijih rad­ nja, koje zaeiecajuu tiskarsku strnkn. počam od najobični­ STROJEVIMA jih posjetnica pa do najvećih » JE L A . „ H r v a t s k a d io n ič k a , t i s k a r a ," p r e p o r u č a s e državnim, crkvenim i vojničkim uredima, obćinama, odvjetnicima, družtvima, trgovcima I d r o g i r a poj ediricircLa z a oToa-va. s i r i l i potre"b23.ilx i m tisl^ a z iic a . Izrada solidna, točna i brza Hrvatska dionička tiskarna H R V A T S K O G L A S I L O za Bosnu i Hercegovinu L I S T Ih m i T I K U , п и т I Z A B A V U �Broj 1 3 . „О S T7" I T “ =*о к : ± =#04C 1 *0 # = :* o 4C :х-04С A > 0« z > 0*- Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I O A i drug. i r u V I S U . REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA Direktna sveza iz METKOVIĆA za Trpanj, Orebić, Trstenik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR Ш ' I O B Odlazak iz Metkovića svake nedj. п satih 9 рг. p. Dolazak a Gruž „ „ „ „ 10 pos. p. Dolazak u Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. U A T N o * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr, p, * Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. * Dolazak n Metković „ „ a satih 3 pos. p. -------- Z K O K Z Z Z I t t O « ----------- = * 0 * 1 Z Z Z J f r O K Z Z Z Z f r O * — ГГРЕО К z z J „СЕОДТ1Д“ osiguravajuća zadruga u Zagrebu. PF* Utemeljena god. 1884. sa pori puno uplaćenom Jaiiieevnoin gliivoieoiu. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke, čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE Z A PONUDE mogu se dobili kori n v IIi povjereniku ove zadruge i RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Zrinjski trg br. 18, vilaz lz ZBarlBlav-iće-^e vilice "tor. 2, X. lcat. Tiskom „Osvita" u Mostaru. Ivan P. Milićević na velikoj Tepi M o s t .- u - , na теПкој Tepi izvičeni k rojač u Beeu preporučuje se slavnom o b ć i n s t v u , č in o v n ič t v u i v o jn ič t v u IZ R A D A -Мв n n js o lid n ija i n a jje ft in ija . Odgovorni urednik: Ivan Л. Milićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4f23db4649de101c96cd5def49100bd0.pdf 1c59003ff54d58f986f6f119481605f0 PDF Text Text O R lii s s i se primaju i Šalju na upravu „ Oavitau. Za prostor od petitredka plaća se 8 novč., kod svake dalnje uvrstbe 4 novč. Kraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novč. „ O s v i t 11 izlazi svake sriedc i subote. P r e c lp la ta za vanjske na godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri mjeseca 2 for; za inozemstvo ciena na godinu 10 for. 60 nč; Za pripuštana pisma i znhva- za Mostar na godinu 7 for. 20 nj., na pola godine 3 for. 60 nč., na 3 mje­ seca 1 for. 80 nć. Rukopisi se ne vraćaju, ne plačem se listovi ne primaju. Pojedini broj „Osrtto** stoji 8 novž., stari brojevi po 15 novč. Uređničtvo, uprava, odpravničtvo i . . . Hrvatskoga jezika 5um Može da spoji tiskanm u Podbumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Safcet beg li. Bahigić, Seresinjae. Broj 14. U Mostaru, IO. rujna 1898. God. I. Borba za obstanak*) Nu slučajno — a kod nas kano da je sliti i pojmiti, šta to znači uzajamno taj slučaj obćenit ja danas ne stojim podupiranje i podpomaganje. Pa i zar onako, kano prije; ne živim onako mi je Marko prešniji od Alije, te da mu udobno, kao nekada i moram se ste­ se povjerim? Ali ja na to ne mislim, Što pred ovim rekosmo, to je zati, moram hoćeš ne ćeš štediti ne moj krivi ponos i pogubni stid zaveo stvar, koja daje razmišljati i koja od svoga prihoda i svoje zarade, već me i odtudjio od moje braće, umjesto dublje zasieca, nego li se i misli. Svi od svoga z a lo g a ja . Odmah moram da joj se što više približim i da joj ćete priznati, da je najgroznije htjeti opaziti, da je to najjadnija štednja. pomažem. sam sebe ubiti. A mi sami sebe ubi­ Dakako, da se po prilici znade, koliko I još više i još užasnijih prim­ jamo : to hoćemo i to činimo, kako sam ja prije trošio na svoju kuću jera mogli bismo iznieti, ali - otvo­ netom pokazasmo sa dvie suhoparne svakom robom : mi jedan drugomu reno i iskreno izpoviedamo mi se ali u stvari užasne slike. vidimo u želudac. Sada mi pak pri­ bojimo to pokazati. Mi smo preveć Uz takovu vlastitu volju za samo- like moje ne dozvoljuju, da činim osjetljivi i sudimo, odnosno odsudjuubijstvom posvema je naravno da do­ tolike izdatke, a moj ini ponos ne da, jemo nešto odmah na prvi mah, još lazi i koja druga isto tako velika da bi tko o tomu što i najmanje ni ne upoznav pravu bitnost, pravi mana. U nas nema podpuno razvijena slutio. Prije sam uzimao basmu, kahvu smisao i svrhu onoga, što osudjujemo. osjećaja za zajednicu, bratstvo, medju- i što te volja drugo u Ahmeda ili Mi smo ljudi, što no se veli, od časa, sobno podupiranje. Ako se gdje što Alije — nu sad.i . gu. Moj mi od momenta, i onaj k r i v i p o n o s , nadje, to je sama rieč i ništa više. ponos ne dozvoljuje, da oni saznadu, koji prije iztaknusmo, ne dopušta nam, Da u istinu kod ovoga elementa nema da sam se ja stegao, da oskudnije da u obće i pomislimo, da u nas ima višega osjećaja zajedniČtva i p o v je ­ živim. J e r ] e m oj, .ja se s t id im mana i nedostataka. Kako god me moj r e n ja kao ni smisla za medjusobno' n je g a . On ne smije mati. da ja na krivi ponos zavodi da i nadalje od podupiranje i podpomaganje, evo da godinu ili mjesec troširi toliko i toliko sada kod Alije ne kupujem kahvu navedemo samo jednostavni i priprosti kakve maaje. pak ider.. ili Marku kao prije, samo za to, da ne zna, da slučaj, kakov svaki dan doživimo ne i s njim iprovidjam svoje kućne po­ ja sada moram manje kupovati te jedan put — što će ujedno biti dokaz trebe. Šta više taj me stid pred stvari, tako taj isti krivi ponos nama našega krivoga poimanja i neumjest- mojim bratom, taj me krivi ponos svima ne dozvoljuje, da o našim noga i nenaravnoga, a po tomu po­ zavodi dotle, da ja u Petra ili Marka stvarima iskreno i otvoreno rasprav­ gubnoga ponosa. učinim dugova, ako slučajno nešto ne ljamo. Gdje kad se dogodilo, da se Evo da ovako kažemo. Ja sam mogu odmah platiti, dočim mi toga je rekla koja osbiljna i najopravdadomaćin. Za svoju kuću imam raznih prije nije trebalo, jer su mi bile dru- nija rieč u najboljoj nakani. A mi? potreba bilo za hranu, bilo za odjeću, gojačije okolnosti. Tako ti ja ostanem Mi ju odsudjujemo i vičemo, da to ne a jer imam u kući dovoljno čeljadi, u tim drugim rukama. Moj me je valja i da ne dozvoljujemo, da se naši to je sigurno da godišnje za to moram krivi ponos dotle zanio, da sam Ahme- nedostatci iznose na javnost — što se da izdajem i prilično dosta novaca. dovu ili Alijinu trgovinu zapustio i u ostalom čini samo s toga, da bi se time prestao podupirati, Što bih inače barem nešto popravilo i na bolje *) Nastavak. Vidi „Osvit" broj 11., 12. i 13. morao činiti, ako u obće mogu i promi­ krenulo. Uređničtvo „Osvita" IV. Mostarski ајап Dadić • (Nastavak.) Isto tako jeđnnoga dana pošalje svo­ ga subašu nekoga Tutmana na Uzariće, da mu neki posao izvrši. Ovaj se Tutman uputi od ćatića česme s nekim Dvizcem, ko­ ji je bio poznat kao silovit čovjek. Kad su nj ili dva bili usred Zovnice, na putu, ko­ ji vodi na Mostarsko Blato, 'sretnu jednu seljanku, liepu i pristalu. Dvizac navali si­ lom na nju u zloj nakani. Uzalud ga je Tut­ man zaustavljao i toga odvraćao. Dvizac ni­ je htio poslušati, jer je bio pjan. Kad vidje seljakina, da Dvizac idje prama njoj te po prilici nasluti, šta on kani, ona se uozbilji i oštro r e č e : „А da nu mi kaži, znaš li ti, pod koga ja spadam i tko je moj pastir? “ — „Т к о ? “ začudi se na te rieči Dvizac, pa makar i pjan bio. „Aliaga Dadić !“ rek­ ne mlada seljakinja. Kad Dvizac ču te rieći, vas protrnu i odmaknu se od kume te ode svojim putem. Tako su se i pijanci bo ­ jali Dadića. Kad se je Tutman vratio sa se­ la, pripoviedi on taj dogodjaj Aliagi, k oje­ mu to bijaše veoma ugodno. Za to naredi Tutmanu, da mu kako bilo onu žensku do­ vede. Tutman je za nekeliko jutara redovi­ to morao iči na Zovnicu, ne će li ju viditi. Napokon je sastane i odvede Aliagi, komu ona i opet morade izpripovjediti slučaj sa Dvizcem. A liaga ju na to pohvali i nadari, rekavši j o j : „I jest sve tako. Ja sam nad tobom pastir i komu sam ja pastir, ne smi­ je mu se zlo učiniti. Znadni, tko mi god ne bi došao na potugu pa makar radi je d ­ noga karantana, on ne vriedi ni jednoga karantana — pa makar mu i sami moj sin štetu učinio." U narodu je sačuvano mnogo pripoviestica o Aliagi, po kojim a se može lako shvatiti njegov značaj. Nekoga dana, pripovieda se na Jprimjer., osvanu u Mostar­ skom Blatu jedan kapetan s nekoliko v o j­ ske, a, veli se, u namjeri, da uhvati Aliagu i da ga pogubi i to sve prevarom. Taj ka­ petan pošalje jednoga svoga čovjeka Dadijiću, da ga zamoli, neka mu dozvoli, da tokorse prodje kroz Mostar i da će mu on pomoći da kazni hrišćane na Bjelušinama, koji da mu o glavi rade i koji priete svi­ ma mostaranima. Ta je poruka malo začu­ dila Aliagu i on odgodi odgovor na dva tri dana, govoreći, da mu se valja najprije sporazumiti sa stanovnićtvom. On izbaci tu rieč medju ondašnje prvake i počine po sielima hodati i izpitivati šta narod misli i .da li sbilja prieti kakva uzbuna. Jednom predje na sielo s desne strane Neretve i tu otvo­ ri sobet te mu jedan odličnik reče; „Ođporuči ti tomu kapetanu, da mi njegovih poruka ne trpimo i da ne dosvoljujemo, da se raja bigair hak tare. Raja je sada mirna." Aliaga je i htio to da znade, pak došav doma, napiše knjigu i dadne ju elčiji za kapetana, u kojoj mu napisa, da mu ne dopušta kroz Mostar proći niti mu tre­ ba prolaziti, jer je u gradu sve m irn o; ako bi ipak pokušao, da mu tvrdu vjeru zada­ je, da će na njega skočiti svi građani lis­ tom. Kazuju, da je travanjski vezir bio p o­ slao onoga kapetana, da na prevari uhvati Dađijića, koga nije mogao podnositi jaka i moćna, pak j e 4 i*'još jednom vezir kušao, da ga namami na tanak led. (Nastavit će se) �Broj 14. ,0 S "\ 7 " I T“- Strana 2. Na nama opažam mnogo nešta — ali se bojim u sve uprieti prstom. Bojim se, da se ne bi mojim riečima, koje potiču iz najplemenitijih i naj­ svetijih nakana, podmetnule zle svrhe, da se nada mnom prelomi štap. Da u tom pogledu sama sebe unapried opravdam, priznati mi je, da ni u nama samima svaka naša nedaća i nevolja nema svoj izvor. Bez sumnje je, da smo mi sada na pragu novoga razdobja. Našli smo se u prilikama, u kojima nismo bili i za koje nismo znali, upravo kao diete, koje je došlo u novo mjesto, medju druge ljude, kojih prije nije ni­ kada vidilo niti za nje čulo. Velimo, u nama samima nije svaka nedaća. Mi smo taman kao oni — što spomenusmo, koji su došli u u novo mjesto, medju nepoznate ljude. Ovima pak davno umrli mudrac svjet­ skoga glasa dobro-misleno dade ovakovu pouku, da ju upamte: „Ljudi ne poznadu djetinstva. Na temelju krivih pojmova, što ih imaju o djetinjstvu, čim dalje idu, tim većina zabludjuju. Oni, koji su najmudriji, bave se onim, što je znamenito, da to znadu odrasli; a ne promišljavaju, što se mogu naučiti djeca. Oni uviek u djetetu traže od­ rasloga čovjeka, a niti ne misle na to, što je diete prije nego li postane odraslim čovjekom. Upravo to bijaše predmetom moga proučavanja, i tim sam se najviše bavio samo za to, da se čitatelj, kad bi ciela moja metoda i bila posvema k r iv a i u m iš lje n a , uzmogne okoristiti mojim opazkama. Moguće je da sam vrlo loše razmotrio ono, što se ima činiti; nu mislim, da sam vrlo dobro proučio predmet, na koji valja djelovati. Primite dakle, bolje proučavati svoje uzgojenike, jer vjera i Bog, vi ih ne p o z n a t e " . Ahmed Lutfl poznaje uzgojenike, ali je svoje pismo adresovao na krivo ime. Još ga je morao komu namieniti. I to ćemo viditi.*i8 koji će da odluči o ohstanku našega ele­ menta u Bosni i Hercegovini. U današnjim prilikama, kad je sve napereno protiv našeg obstanka u Europi, ne­ ki naši muslimani nalaze se 'u kolu onih, koji baš u tom pitanju igraju prvu ulogu. Na štetu našu vidim, da u okupiranim ze­ mljama još se neki naši nalaze u kolu hrišćana. Gotovo nerazumljivo kako se danas čuje glas Muslimana uz neprijatelja takog, koji otvoreno bocka srce i dušu muslimstva a mi eto hoćemo da mu taj mač pooštrimo i da mu ga u ruke dam o! Ja mogu da pojmim da se može naći u okupiranim zemljama muslimana, koji će da prave vladi neku opoziciju. T o mi je shvatljivo. A li ne mogu da pojmim kako može jedan musliman pristajati uz hrišćane i podupirati hrišćanske težnje, koje su najo­ pasnije za Islam. Draga braćo! Pošto me pohudjuje i oduševljava uzvišena izrekži, koju nadjoh za zgodno da ju stavim za naslov ovog član­ ka, 'smatram da ćete me razumjeti i najvišom pomnjom pratiti ovo moje pisanje, za koje neću žaliti truda ni vremena. Vjerujte m o­ jo j rieči, je r ovo piše neki, koga vi musli­ mani imenom dobro poznajete. Ovo se piše nakog velikog izkušenja, koje niesmo m o­ gli platiti. Vi ćete, draga braćo, znati tko je pisac ovih dopisa, koje ću upravljati ovom čestitom listu, koji je od svog postanka uviek nas Muslimane uzimao u zaštitu. On nam je pokazivao, da je oni put, kojim se neki naši uputiše, ubitačan za muslimstvo; on nam je pokazivao pravi put. Ja ću vam u nizu mojih dopisa dokazati. zašto nam ireba ovaj list, kao i oni drugi listovi, koji iniadu isti program. Mi Muslimani možemo sa najvišom za­ hvalnosti reći: hvala Bogu, kad imamo ovakovih prijatelja, koji nam stupaju u pom oć, klićući s nama zajedno: okupirane zem lje niesu političko - hrišćanske niti će biti! Ovo mora biti naša politička nauka, od koje se ne smije odstupiti. Nastavit ću do skora." Politički pregled U M o sta ru 10. rujna. * Poznato pismo Ahmed Lutfievo ni­ je ostalo bez utiska. U samom Carigradu ima ih dovoljno, koji jednako sude, a me­ dju takovima ih je i naših domaćih sinova. Upozoreni smo iz krugova, o kojima se radi, da saobćimo takovo jedno pismo, natnienjeno i za naš list. Pismo je datirano u Cari­ gradu 22. kolovoza, a nosi arapski motto, koji znači: „T k o na dobro upućuje, i sam dobro čin i," te glasi: „Pošto mi pred očima lebdi ova uz­ višena izreka, koja me pohudjuje na rad, ne m ogoh a da se ne latim pera, kom će da diktira jedino m oja savjest. Pratim sve što se zbiva u okupiranim zemljama, u miloj mi domovini, Pratim p o­ najviše kretanje inoje braće Muhamedanaca, njihovo razvijanje moralno i materijalno kao i njihovo političko držanje. 8 najvišim holoin u duši latili se pora, da reknem ono, na što me je dovelo moje g ork o izkušenje, te dandanas smatram za prvu mi dužnost preporučiti svojoj jednov jern oj braći oni pravac, k o je g se na ža­ lost niesarn ni ja držao, kad sam se nala­ zio u okupiranim zemljama, a k o je g se m o­ ramo danas držati, je r je zadnji čas, čas Habsburžka monarhija. Sad se borba za nagodbu i proti njoj prenosi u sabore. Ugarski sabor, koji se je otvorio u p on edje­ ljak, razpravljat će o nagodbi, a op ozici­ ja će činiti sve m oguće neprilike vladi. T a ­ ko je ona počela raditi v e ć u utorak. Z a ­ stupnik Košut iznio je interpelaciju o nagodbenim poslovima, te ju je i obrazložio. Vlada mora — veli on — o nagodbenom pitanju, k o je je najvažnije te sada stoji na dnevnom redu, imati program i taj program saboru pokazati. Tem elji gospodarske samo­ stalnosti sada su u velikoj nepogodi. On i njegova stranka jesu za podpunu samostal­ nost zem lje, to on ne će da Ugarska bude naselbina Austrije. On traži, da se osnuje samostalno carinsko područje. Na to mu je Banffy odgovorio, ali se Košut nije za­ dovoljio. Banffy veli, da je u interesu U gar­ ske, ako se gospodarstvena sveza s Austri­ jom uzdrži. G rof A pponvi je žestoko na­ pao na vlatfu, da se ona titra i igra sa dr­ žavnim zakonim a te ih krši. On veli, d a j e Ugarska od siećnja 1HDH. morala imati svo­ jo vlastito carinsko područje, a odtuda mora sliediti, da Austrija i Ugarska prama stranim državama nesmiju se pokazati kao jedinstvena po carini država, već svaka za se. Ove se je godine sklopio trgovački ugovor s Japanom, a to ne odgovara zakonu, jer bi tu morali obaška postupati i jedna i druga pola monarhije. — Onomadne je knez Liechtenstem govorio o položaju u monarhiji i o jezič nom pitanju. On drži, da će sadanje austrij­ sko ministarstvo brzo pasti. Dok god bud­ nu u životu jezične naredbe, svako će mi­ nistarstvo slomiti vrat o tvrdoj volji solidar­ nih Niemaca. Dok se jezično pitanje ne n eši, u Austriji se ne će uzdržati nikakvo mini­ starstvo, nikakav parlamenat ne će raditi niti će se ikakva austro-ugarska nagodba moći parlametarnim putem utanačiti. Turska. U utorak je došlo do sukoba izmedju muhamedanaca i englezkih četa u Kandiji. Grad Kandija počeo je na više strana goriti, a borba izmedju muhamedan­ skoga pučanstva i englezkih četa je bila veoma žestoka. Napokon Englezi počeše bombardirati grad. Iz Kaneje su otišla još tri ratna broda pred Kanđiju. — Dosada je pučanstvo pokrajine Jemen bilo oprošteno od vojničtva. Nu sada turske novine službeno javljaju, da se je u Jemenu uvela jednogodišnja dobrovoljačka vojnička služba, častnici od nizama biti će dopridieljeni oružničkim bataljonima u J e ­ menu. Nadalje će se u svakomu kotaru ure­ diti po jedna satnija oružnika na konjima da utjeruju porez, odnosno da ga pomognu utjerivati. B u s i j a . Konferencija za obće razoruža­ nje, ako se ikada u obće sastane, to sigurno ne će prije konca ove godine. Uz put se iz Petrograda saobćuje, d aše tune radi opravom razoružanju, već samo o tomu, da se ne čine dalnja ubitačna naoružavanja. Nu kako se vidi i čini, težko da od careva predloga šta budne. Ni u samoj Rusiji ne misle o njemu osbiljno. — U nedjelju su bile pomorske vježbe kod Sevastopola. V ježbanje se je sastojalo u tome, da su torpedo la dje navalile na oklopnjače. Vježbam a su prisustvovali car i ca­ rica, k oji su onda posjetili i groblje, g d je su pokopani ruski vojnici, koji su poginuli u krimskom ratu. Car i carica će još ostati ■ na Krimu, gdje će biti velike pomorske vježb e ciele crnomorske ratne mornarice, k ojoj će se priključiti i dosta brodova iz kronstadtske Inke. V ježbe će biti onda, kad njem ački čar budne kod Sultana, tako, da uzmogne i on doći na vježbe. Sudan. Konačno je znamenit grad Su­ dana Omdurman pao, nakon junačkoga i žestokoga ođpora derviši potučeni, teh alife Abdullah pobjegao u E1 Obeid u K ordofan , T o je bilo u subotu. Tim je Sudan pao opet pod Misir, ili pravije u englezke ruke i tim su Mahdiste uništeni. Mahdijsku vojsku vodio je sam balite, nu neprijatelji su ga pred Omđurmanom potukli i tada pošli pred glavni njegov grad. Derviši su se borili kao lavovi prezirući smrt, kako to sami Englezi kažu. Englezka vojska pod K ičenerom uta­ borila se bila sjeverno od Omdurmana, s lieve jo j strane teče široki Nil, a pred njom ši­ roka ravnica i na njoj dva brda 700 m e­ tara visine. R avno pred vojskom ima kosa, na k ojoj su se derviši bili utvrdili, izišavši iz grada stoga, što su se htjeli na otvorenu potući. Oni niesu bili zaposjeli lievu visočinu i tim su bili napustili najbolji položaj. Oni su se pouzdavali u svoj broj i u svoju srčanost, čim su i prije izvojevavali pobjede. I petak oko (i sati počeše derviši unilaziti �Strana 4. ,0 ST7 I T ‘ Stan je mjerilo za sve ine zadatke. Najviše jedna petina cieloga dohodka smije Ići na stan. Onaj, koji može tako udesiti, da samo jednu desetinu na stan troši, taj je si­ guran, da će što od dohodka i prišteđiti moći. Drugim ljudima za volju ne treba praviti parade. Urediti si tobože s a l o n sa „garniturom" najveći jo nesmisao. Dobro naćićkana knjiga koje dobre štedione, a p o­ slije dobri papiri: to su najbolje parade i najljepši salon. Ovih se savjeta držite i bit ćete srećni u braku. Priobćio R. Iz sudnice Tužba radi psa. Jovo Kurteš sa Zemalja imao je biesna psa, koji je svomu gospodaru nanio već štete. Jednom je Jovo za svoga psa morao platiti 25 for. globe, što je jednu djevojku uklao, a drugi put 30 for., što je pas bio naletio na sviet, doeiin ga je Jovo morao držati svezana. Uzalud sve g lo b e ; Jovo ne veže svoga psa, već ga pušća naokolo da leta. Tako jednoga liepoga dana pas naleti na ženu Pere Mihaljevića iz Rujišta. Žena počine bježati. Letila je i kao bez glave i bez duše čitav kilometar puta pred psom, dok ne stiže pred svoju kuću. Upravo se tada Pero nadje doma, te vidivši šta je, uzme pušku i ubije psa, da obrani svoju ženu. Radi toga čina je Jovo tužio Petra na 100 for. odštete. Na razpravi od 6. ovoga mjeseca sud je odbio Joviuu tužbu i Mihaljevića riešio. Narodno gospodarstvo O \jereaiji Studija iz narodnog gospodarstva. Piše Ferdo Vrbanč.ić 1. Razvitak i bistvo vjerenije. A ko hoće čovjek da živi, mora pod­ miriti svoje potrebe. Ove su raznovrstne, a možemo ili podieliti u dvie hrpe : u tjelesne i duševne potrebe. Tjelesne potrebe su o v e : po­ treba disanja, brane, odiela, stana i t. d., a potrebe duševne: naobrazba i usavršivanje. Č ovjek će moći namiriti ove potrebe, ako si pribavi za to nuždna sredstva. Ova nazivljemo dobrima. Kao što god su raznovrstne potrebe, tako su raznovrstna i dobra, kojima ih podmirujemo. Potrebu hrane namirit ćemo takovim dobrima, koja se dadu jesti, n. pr. hljebom, mesom, varivom, i t. d. potrebu odievanja haljinama, potrebe stana ako uzmemo stan pod kiriju. Sve su ovo dobra, a čim podpunije možemo njima na­ miriti dotične potrebe, tim su za nas pri­ kladnija. Ne sliedi iz toga da njekim do­ brom možemo sasvim zadovoljiti svoje po­ trebe, jer je čovječija narav takova, da nije zadovoljna upravo sa onolikom množinom dobra, koja čovjeku obstanak obezbjedjuje, nego ona teži uviek za čim večom udob­ nošću. No udobnost nadmašuje absolutnu dotrebu, te je za nju potrebna ne samo veća množina jednoga te istoga dobra, nego česio treba za udobnost i više dobara. Pravo ka­ že pjesnik: „Ljudskom srcu uviek neštot reba, Zadovoljno posve nikad nije." No hranu, odielo, stan, knjige i druga dobra ne nalazimo u prirodi slobodne, nego valja raditi, ako hoćemo da si ih pribavimo Za dobra moramo dati novac, t. j. moramo ih kupiti. Ovakov način sticanja dobara, nazivljemo kupovanjem za gotovo. U trgo­ vačkom životu nazivljemo robom ona dobra kojima se trguje. Po tome je hrana i odielo roba, isto tako i knjige, umjetnine i druga sredstva, što nam služe za naobrazbu. Mo­ žemo dakle robu kupiti za gotovo. Čovjek treba da udesi svoj život tako, ne bi li u svako doba mogao pribaviti potrebna dobra za plaču. Nu ovo pravilo ne može se vazda upotrcbiti, jer često nastanu takove nena­ dane okolnosti, koje razpoloživa sredstva brže i u većoj množini potroše, kao bolest, smrt, nesreće i druge nepogodnosti. U sva­ kome slučaju nestane čovjeku novca prije nego što je mislio, te bi on morao naskoro oskudievati, kad si ne bi mogao za život potrebna dobra inače pribaviti. Što će da­ kle učiniti u takovome nepovoljnome slu­ čaju? Ne preostaje mu mo, nego da u do­ bra prijatelja uzajmi toliko para, koliko mu treba, dok ne bude sani imao, ili da mu trgovac daje do toga vremena robu bez novaca. Potrebe se moraju podmiriti, a kad nema za to gotovih para, valja naći koji drugi častni način. Nnntnvit «•.) Različite viesti Ruska vojska. Povodom predloga ruskog cara, da se vlasti razoružaju, g o­ vori se mnogo o silnoj ruskoj vojsci, kojoj su, ođkako jo car Aleksander II. 1874. uveo obvezatno službovanje u vojsci, posvećivale sve ruske vlade veliku pažnju i neumorno radile oko toga, da se ojača i uredi. Danas je Rusija prva vojna sila u Evropi i što se tiče uvježbanosti i vrstuoće vojske i broja. Vodstvo vojske, trošak za vojničke uredbe nije odvisan o odobrenju sabora, nego što je za vojsku nuždno, dade se mirno i bez buke i razpravljanja naredbom vrhovnog zapovjednika vojske, cara samođržca, a dosada carevima bila je jedna od glavnih bri­ ga dobro i snažno organizirano vojničtvo. Osobito od rata g. 1877/78. gdje je Rusija iz­ gubila radi slabe discipline vojske silu v o j­ nika, preuredio je car Aleksander III. uz pomoć desne ruke svoje glavnog zapovjed nika generala Obručeva iz temelja vojničke uredbe. Reforma vojs'.e uz nuždne pričuv­ ne uredbe za rat, topničtvo i konjaničtvo, izgradnja željeznica, sagradjenje mnogih tvrdja, cesta, vojarna, reforma vojničke obuke, oboružanje i odievanje, sve se je to poduzimalo neumorno a mirno. Snaga v o j­ ske u vrieme mira, sa kozacima, oružnicima i pograničnim stražama računa se na 1,080.000 momaka. Velik je to broj, ako se pomisli, ■ da je veći dio te vojske razmješten po gra­ nici. A vojska u ratu dolazi na 3,400.000 momaka. Rus je istina ponešto lien, ali ipak vrstan i dobar vojnik, te drži svog cara i gospodara vrhovnom glavom i v o j­ ske i crkve. Sva je vlast u rukama ca­ ra, i kada Rns dod je u vojsku, donese sa sobom bezuvjetnu odanost osobi carevoj. Kako se je potrošak na vojsku dizao, može se vidjeti iz zadnje 22 godine: od g. 1873. do 1897. Izdatci su iznosili godine 1875. 178.649.492 rublje, a god. 1897. narasli su na 284,379.994 rublje, dakle za. 106,330.502 rublje više od god. 1875. Vrhovno zapovjedničtvo vodi car sam. Uprava vojske sastoji iz ratnog ministarstva, 13 vojnih ko­ tara i to : Petrograd, Finska, Vilna, Varšava Kiev Odesa, Moskva, Kazan, Kavkaz. Tur- Broj 14. kestan, Omsk. Irkutsk i Amur. Vojni kota­ ri imadu više vojnih sborova, koji se diele u brigade i divizije. Vojničtvo je u v ojar­ nama, a u manjim vojničkim postajama porazmješteno je i u privatnim stanevima. Častničtvo imade svoje udruge i knjižnice, gdje se upoznaju i proširuju krug vojn ič­ kog znanja. Od novijeg doba povišena je i častničtvu i prostom vojnićtvu plaća, a i hrana je poboljšana. 1 sada baš, kada je ruska vojska najbolja, dolazi vrhovni zapo­ vjednik vojske vladar ruski sa predlogom 0 razoružanju. Da se nije samo malo na­ šalio ? Protivnici bicikla. Kako se je biciklistički šport svukud silno razširio, te se 1 ne riedko događjaju, po većim gradovima osobito, nesreće, diže se dosta protivnika bi­ cikla, te bi skoro mogao nastati rat medju obje stranke — na peru. V eć je netko rekao, da će doći vrieme, kada će pješaci nositi brojeve na sebi, da ili biciklisti prepoznadu, te ne sgaze, kao što danas biciklisti moraju nositi broj i svjetiljku. Protivnici bicikla dakle vele Najveća je nesreća po sviet, što je becikl izumljen, uvedba bicikla je početak od kraja začetak obće tame, u kojoj će čovječanstvo i kultura propasti. Redarstveno izvješće ući da svaki dan bude nekoliko ljudi prevoženo i ubijeno. Ako koji dan ne bude mrtvih, onda im budu sve kosti slomljene. A biciklisti se znadu tješiti, kad koga pre­ gaze kolom, oni vele, da bi pregaženi i onako prije ili kasnije morao umrieti, te je samo veća muka, što nije stalan, kad će to biti i dobro je. da je pregažen, jer tko zna bi li mogao u obće život inače izgubiti. A kud će to doći, kad vidimo, da danomice nesreće od kola rastu. Tako protivnici, a kako govore opet prijatelji bicikla, čuti ćemo. Živi Šah. Medju inim zanimivim pri­ redbama u bečkoj jubilarnoj izložbi najvi­ še pobudjuje zanimanja viest, da će se igrati šah, gdje će biti osobe mjesto figura, a predstavljati će to igranje bitku kod Zente. U odboru za priredbu takove partije ša­ ha su ličnosti iz carske kuće i visoki dosto­ janstvenici. Na igru će doći poznati svjets­ ki šahisti i prijatelji šaha da gledaju. Svjetska izložba u Parizu g. 1 9 0 0 . Neumorno i u velike rade u Pari­ zu, da izložba g. 1900 bude što može sjaj­ nija i veličanstveni]a. Poznat radi dobrotvornosti bogataš Osiris stavio je nagradu od 100.000 franaka za najbolje djelo na polju umjetničkom, industrialnom ili humanitarnom, koje bi imalo izaći prigodom svjetske izlož­ be. Procienitelj tog književnog djela biti će odbor pariškog novinstva. Andree živ? Londonski „Tim es" dobio je viest iz Winnipega, glavnog grada kanadske pokrajine Manitobe, da je neko­ liko Indijanaca stiglo iz visokog sjevera u Dauphin te pripovjedali, da su susreli Es­ kime, koji su im govorili, da su došli ne­ kakvi ljudi iz oblaka na obale Hudsonova zaljeva. Misli se, da je to Andree sa dru­ govima. Bismark o novinarima. Kako poznati Anton Meninger piše, Bismark je jednom sgodom ovo rekao: „Ја ću lakše od jednoga urednika učiniti državnoga tajnika izvanjskih i unutarnjih posala, nego li od jednoga tuceta tajnih savjetnika dobroga i sposobnoga urednika. Diplomacija nije za-, nat, koji se može kroz godine naučiti; di­ plomacija je umjetnost. Sposobnost za ured­ �Broj 14 u ravnicu. Poredali su se bili u ratni red u duljinu od četiri englezke milje. Tu je bila njihova pješadija i konjanićtvo. Nosili su mnogo zastava, te su pjevali i klicali. Na protivnoj strani bile su englezke i misirsko ćete pod zapovjednićtvoin Lyttletona, Wanchopea, Macdonalda, Mawella, Letvisa i Collinsona. Knglezko topničtvo počelo je prvo pucati na derviše, na što oni odmah nasrnuše na englezko središte. Tri puta su oni nasrnuli na neprijatelje. Pokazali su junačtvo, komu primjera nema. Prednjačili su iin u junačtvu bajraktari i emiri. Usred ki­ še taneta pobijali su bajrake i umirali su čuvajući ih i obuhvaćajući. Gdje koji na smrt pogodjen digao bi se sa zemlje i napregnuv zadnje sile izpalio pušku prama nepri­ jatelju. Napokon su derviši morali podleći, Čitavo se polje bielilo, prekriveno džubama poginulih junaka. Englezi su ostali pobjed­ nici i krenuli prama Omdunnanu. Tim još nije odmah čitav Sudan upao u šake En­ gleza, ali će i ostalo brzo, dok je glavna sila potučena. Misir osniva svoje pravo na Sudan od 1874., i to na osvajanju. D o ta­ da su sudanske države Darfur, Kordofan i Senar bile posvema nezavisne pod svojim vlastitim sultanima. Nu misirski podkralj Ismail paša htio je svoju vlast što više pro­ širiti, nakon što je dobio iz Carigrada priznavje, da za njegovu kuću valja unapried izravno nasljedstvo. On se je htio od Tur­ ske učiniti posvema nezavisnim te vladati samostalno nad Misirom. I tako on, koji je znao praviti dugove kao nitko u ovom sto­ ljeću, pokaza se kao osvajač. Godine 1874. posla prvi put svoju vojsku na Sudan, i to na Darfur, te ga osvoji. Domalo se domognu iz Kordofana, ali Sudanci ne mogoše snositi tudje gospodstvo. Oni se 1881. oku­ pe oko Mahdije derviša Muhamed Alimeda, koji dvio godine zatim ■strahovito potuče egipatsku vojsku i osvoji Kordofan. Medjutim su se u Misiru ugniezdili Englezi te oni povedoše borbu proti Sudanu, koju eto sada dovršiše. Veoma je zanimivo, šta piše englezki list ,.Standard". On veli. da je sudansko pitanje napokon riešeno, te da se više nit­ ko ne smije usuditi, da pokaže volju, da zapodjene buđ kakovo pitanje o .Misiru i Sudanu. Kako se vidi, Englezi nemadu v o­ lje izići iz Misira. Španjolska. Ovih dana opet je bi­ lo u Madridu izvanredno ministarsko vieće, u komu se je potanje razpravljalo o fili­ pinskom pitanju. Tamo ima mnogo španjol­ skih pripadnika, koji žele da se vrate doma. Nu ustaše imadu jako brodovlje te su s t o ­ ga oni, koji hoće da se vrate, u pogibelji. Ministri su priznali potrebu, da se po one, koji hoće da se vrate, pošalju ratni brodo­ vi. V ieće se je bavilo još i položajem špa­ njolske vojske na Filipinama, kojoj treba oporavka, a napose se je govorilo o zarobljeni­ cima, kojih je preko oOOO u rukama ustaša. Ujedno se je, osim drugih stvari, zaključilo, da će se saborske sjednice držati tajnima, to da ni jodna novina ne smije o njima izvješćivali. K i n u . Kako javljaju iz najpouzdani­ jeg a vrela, u kinezkoin pitanju izinedju Engleske i Rusije došlo jo do sporazuinka. Medjutjin ..Times" javlja, da Rusi već grade željeznicu, koja će luku Niućvang spajati s glavnom željezničkom prugom. Željeznica se radi uz stražu Kozaka. Rusi se не odriču svoga prava, da za željezničke svrbe prisilno kupe zemlju uz proeienjenu vriednost, te se Strana 3. „О S V I T“ tako vladaju, kao da je Niućvang njihov. Nadalje taj englezki list veli, da su tobože Rusi obrali plodove sa zemljišta, koja pri­ padaju Englezima, te da su uredili jake vojničke posade za zaštitu željeznice. ,.D aily Mail" dobiva viest iz Sangaja, da su en­ glezki brodovi dobili zapovied, da se okupe oko Niućvanga. Iz mjesta i okolice Jedan upit. Primamo iz gradjanskih krugova: Mostarski gradjani katolici imadu svoje staro groblje Sojinovac, u koji kopaju svoje mrtvace i gd je će ili još na desetke godina kopati. Domaći sviet se ne može odreći pokojišta, gdje mu stari počivaju, pak stoga tamo i sada kopa svoje mrtve. Nučovjek se čisto sgrozi, kad vidi, kakav je onaj put kroz Panjevinu na Šojinovac, kuda prolaze sprovodi. Vratolomnijega puta na daleko ni široko nema te je začudo, kako se ne do­ godi kakva nesreća. Uz to valja znati, da jo i Panjevina napokon jedna ulica, u kojoj obitavaju gradjani, pak nam je začudno, da se nije dosada moglo naći vremena ni sredsta­ va, da se taj put uredi. Žnamo, da u obćinskom proračunu svake godine stoji opredieljena svota oko 14000 fr. za čišćenje i uzdrža­ vanje cesta (U-istinu je samo 8000 za uz­ državanje cesta, ćuprija i kaldrma, dočim 5000 fr. za čišćenje. Tako je barem bilo godine 1897. игЛ Vrieme bi bilo, da se od toga nešlo odrrgne i za Panjcvinu — ili ćemo morati još koje vrieme čekati'ć Današnji broj našega lista izlazi na šest strana radi bl agdana, koji je bio u četvr­ tak. Opaliti nam je da to u buduće ne će vi­ še bivati, kad liskama budne konačnu uredjena i radne sile pojačane. U toliku moli­ mo naše prijatelje, da to izvole uzeti na znanje. Učitelj plesa i udvornosti, sada u Sarajevu, rad bi otvorio u Mostaru plesnu školu, ako se javi priličan broj mladeži koja bi učila plesati. Dotični učitelj je vrstan svom poslu. Tko želi učiti plesati, neka se prijavi u uredničtvu našeg lista. Iz naših krajeva Bosna, i Berceg-cvina. „Slavuj4* u Trebinju. Na 7. i 8. ovoga mjeseca vriedno glasbeno pjevačko đružtvo „Slavulj" u Trebinju davalo je svoju godišnju zabavu u prostoirjama Naglićeva hotela uz sudjelovanje svoje družtvene glasbe. Mješoviti i mužki sborovi su krasno odpjevali svoje točke, a isto su tako liepo uspjele i deklamacije gdjica K. Ljubom ir i . M. Gjurgjan te g. J. Peručića i učenika Perićerića. P o tom su se igrali „S eljaci u gradu“ s uspjehom. Uloge su imali gdjica M. Ž e ­ ravica, to gg. A. i J. Perućić, J. Venier i M. Gjurgjan. I družtvona se je glasba odli­ kovala. Oba puta zabava je bila mnogo­ brojno posjećena. Mehitird Imj«: Kapotiinovič. Jav­ ljaju uaiii iz Sarajeva, da se je sarajevski načelnik Melmted beg Kapetanović, koga je pred dva mjeseca bila udarila kap, već g o ­ tovo posvema oporavio. G. Kupetaiiović jo dulje vremena boravio na Ivan planini, što mu je veoma pomoglo. Ri.šćauski popovi. U Gackom, ka­ ko nam javljaju , imade neki proto Petar Popović, koji je sa svojim sinovima, koji su takodjer popovi, u veliki inad zašao, pa ili poteže po sudovima radi duga. Nedavno je sud na tužbu protinu odredio javnu draž­ bu jednog vola sina protina p op aJ ole radi dužnih 28 for., — i vol je prodan, a vriedio je, vele. (JO for. Tako se je prosto podmi­ rio, ali inad i mržnja medju sinom popom i oteem protom još je gora. E, dobar pastir je r što kaže inom i sam svojim potvrdjuje činom. Iz družtva i nauke Sreća u braku. (Savjeti čovjeka, koji živi 30 godina u srećnom braku.) 1. Tko se ženi, mora znati, da ženitba, kao i svaka uđružba, zahtieva žrtve na individua­ litetu, da dakle čovjek mora mnogo od svo­ jih navoda, želja i potreba žrtvovati i to ne jedan put, već uviek i bez iznimke. Muž, koji misli, da tim, što se oženio, žena p o­ staje njegov rob, koji mora sve onako pri­ miti i podnositi, jest nesnosljiva luda, koji svojoj ženi život kvari, a tim naravno i se­ bi, jer r ako su to često samo malenkosti, ipak su bodljike, a muž, koji je mali k u ć­ ni tiran, pripravlja sebi postelju od bodljika, na kojoj će sam najnesnosnije spavati. 2. Nemoj se nikada opiti ni u tudjoj ku­ ći ni kod kuće; nemoj dopustiti, da se u ku­ ći kod tebe tko opije. Sramotni prizori p i­ janstva ubijaju svaku iluziju za uviek i ponizuju ženu, koja se na takove prizore na-_ učiti mora. — 3. Ne zovi u kuću nikakove česte pohode od prijatelja. Ne pokaži se ni­ kad ljubomoran, ali si pamti, da nas je sam B og naučio u molitvi moliti: „ne uvedi nas u napast." Istog se načela drži i za svoju osobu neka ti žena bude najbolji prija­ telj. Ne daj ženi, da mnogo pohadja druge gospodje, ni da prima ženskih posjeta — i ona neka se nauči na to, da jo j je muž najbolji prijatelj na svietu, pa da s njim može o svem govoriti bolje nego i s kim drugim. K njige neka tebi i ženi ti nado­ mjeste suvišno druženje s drugima. Javne zabave, ples i t. d. za oženjene ljude nisu veselje u kući najbolja je zabava. -4 . Kad se radi česa ozlovoljiš, progutni naglu rieč. Zato je B og stvorio zube i jezik za zube stavio, da ne izlane. Kad ti vidi žena, da se ti znaš svladati, i ona će paziti na svoj jezik. Sva briga jednog i drugog m o­ ra ići za tim, da jedno drugom u v i e k na­ stoji biti ugodan i mio, ne samo iz početka, već čim dalje, tim više. Vazda nastoj naći koju liepu, ljubeznu i prijatnu rieć prizna­ nja za svaku malenkost. T voja sreća mno­ go o tom odvisi, da uviek budeš Ijubezan. Žene su kadikad nervozne, uzrujane: mir­ na, uztrajna ljubeznost najbolje ili umiri. Žene ostaju uviek ponešto djetinjaste, zato s njima čovjek mora postupati kao dobar, blag u čite lj: onda će i žena i muž srećni ostati. 5. Drži novce u svojoj ruci, ali ne budi škrt prama ženi, već s njom iskre­ no i otvoreno promatraj uviek stanje svojih dohodaka i izdataka, koje ne propusti točno bilježiti! Onda ćeš dobro na kraj izlaziti, pa pored toga uviek sa ženom u slogi biti. Nastojte, da nijedne godine ne potrošite s a v svoj dohodak: makar bilo 50 for. svake g o ­ dine prištedjeno, dobro j e : n a to m n o v c u l e ž i s a s v i m o s o b it i b l a g o s l o v b o ž j i. (1. Nemojte si držati preskup stan. �Broj 14. nika, koji sam uztrajno, mora izkustvo doduše pače i zatvori jan je." ,0 S T 7 " I Т' misli, stvara i radi brzo i se sobom donieti. V ježba i mnogo izgladjuje, pak da­ spadaju u političko odga­ Starac pred sudom. ove godine porota u U travnju Stanislavi odsudila je na smrt vješalima osamdesetgodišnjega se­ ljaka Matiju Wisniowskoga i to radi umor­ stva, što ga je odsudjenik bio učinio u Bačaču pred 18 godina, ubivši neku prodava­ čicu peradi. Pošto je vrhovno sudište tu osudu kasiralo, u ponedjeljak je pred stanislavskom porotom bila ponovna razprava. Od dvanaest porotnika jedanaest ih je zaniekalo krivnju starčevu, i tako je njega sud riešio od obtužbe. Smrt od gladi u Londonu. Iza­ šao je izvještaj o slučajevim a smrti uslied gladi ili pospješenja smrti radi nestašice hrane u prošloj godini u Londonu. U naj­ bogatijem gradu na svietu skapalo je od gladi 41, petorici ovih nesretnika nezna se ni za ime, 36 ili bilo poznato, ali ni živa duša uije htjela da znade za njih i da im pomogne. Tečaj papira i m jenici na javnoj bursi u Beču dne 9. rujna 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vriedno Jedinstveni državni dug u papiru . . 101.65 Jedinstveni državni dug u srebru . . 101-45 AuBtrijska renta u z l a t u .................. 12-05 Austrijska renta u krunama 4°/0 . . 101-50 Ugarska renta u zlatu 4°/0 ................. 120-50 Ugarska renta u krunama 4% • • • 98-50 Dionice austro-ugarske banke . . . 9 05 Veresijske dionice............................... 356.50 London v i s t a ................................... 120.10 Njemačke đrž. bankn. za 100 m. nj. đrž. vr. 58-85 Komadi od 20 maraka.................... 11.76 Komadi od 20 franaka.................... 95.3'Д Italijanske banknote.......................... 44171/а Dukati obru bom .............................. 6-66 K o m a rd ž ija Napisao J . I ) , l o r n a s i Pohrvatio o. A . IV Iile tr ić (Nastavak) — Dosta će biti, kad se povrati u Italiju, da se ne sjeti, da je sa sela. — Kako ne će ! Ta oni drže tamo zlato kao mi ovamo pjenu gorućeg Vezuva. K očija se zaustavi u dvorištu, a vra­ tar i konjušar opaziv gospodara, gdje onu kesu dodaje Paški, ostadoše izvan sebe, i zgledaše se medju sobom, te po prilici zapodjenuše isti razgovor, kao i prva dvojica. Genaro iztrese ono zlato na jedan stol u svojoj pisarni i posla po svoju sestru, moleći ju, da bi došla k njemu. — Išao sam da podignem one novce, pro­ govori Genaro, kad mu je sestra ulazila. Evo prekrasnog dara, što ti ga je poslao tvoj budući muž. — Kolika svota zlata! uzkliknu Ma­ tilda gledajući onaj novac i spuštajući se u naslonjač pokraj brata. — Ovo je, moja draga, pokretač svih stvari, stup, na kojem stoji cielo družtvo. Ovoj kovini ništa se ne opire. - Izuzam kriepost. Genaro se pokaza kao da ni je razumio, i nastavi: —- Njim se dobiva sve, što se h oće: ćasti, poštovanja, pobožnost, hvale i povladjivanja. Svako će tvoje djelo biti pohva­ ljeno, samo ako imaš u obilju ovakog nov­ ca; ne ima te pogrješke, kako bilo velike, koja se ne bi mogla prikriti, a i zLočini se pomoću ove čudotvorne kovine zaodievaju plaštom krieposti.. .. — Pred nesrotnjacima. — Čuj, Matildo, ja namjeravam izmieniti sve posoblje naše palače, sve ćilime i držim da bi pametno bilo, da se iznovice naboje svi tavani. Znaš, hoću da budu zavidue sve gospodje u Napulju. - Oh zaradi toga ne trudi se toliko. — Promiemti ćemo kočije, konje i više ili držati........i kako ćemo mi to naj­ svečanije provesti!.. — Sjeti se one p o slo v ice : „A k o ne doštedi, ne doradi". Umjerenost se hoće u svačein, a ne zaboravi da će i ovo zlato pro­ ći brzo, i to u nepovrat. — To je istina, tu se slažemo, ali će muž sobom donieti neizcrpivo vrelo. Zlato se plodi, zlato i sreća. — Što ja mogu vidjeti, Genaro, ti se niti najmanje nisi opametio niti se u ičem držiš primljenih opomena i nauka. Sjećaš li se na što te dovedoše tvoja luda i šuplja nadutost sa nemilom strasti za prokletom igrom, na koju te je sliepo vukla čežnja za slabom dobiti ? Providnost se jo poslužila ljubavlju sestre, koja te ljubi pravom velikom ljubav­ lju, da te izvuče iz tolikog blata i očaja, u koje si bio nemilo zapao, ali red je već da se sada i opametiš, ako nećeš da sunovratiš u još dublji ponor od predjašnjega. U ostalom nemoj se puno pouzdavati u — kako ga ti nazivlješ, neizcrpivo vrelo g. Ferdi­ nanda. D a je on bogat više nego se i misli, isti­ na je, ali znaj i to da je <шјčovjek od reda, on će moć svojom izdašnom rukom podpomoći nevoljnika, koji bez svoje krivnje padne u nesreću, ali će svoj novac i milosrdnost uzkraćivati onomu, koji otvrdne u zloćama i ne će sigurno na štetu svog džepa vaditi iz propasti onog, koji se iz vlastitog prkosa i zloće u nju baca. — Ne boj se ništa, moja dobra Ma­ tildo, ta ne ću zar biti toliko benast, da otudjim od sebe svog budućega zeta, i tako da izložim pogibelji njegovu dobrostivost prama nama....... Oh znam ja, kako ću se od­ sele vladati. . . . Dobro je, ali način tvog novog ži­ vljenja valja da bude plod umjerenosti, čustvo dužnosti, a ne posljedica kojekakvih raču n a ... Genaro, hoćeš li se ti sbilja p o ­ praviti? Nešto bolje vrši vjerske dužnosti, koji put nadji se u crkvi, savjetuj se sa oso­ bama, koje su sigurne, te će te samo na zdrave pute upućivati___ Na ove rieči Genaro se tako nasmije, da bi svaki oprezni motrioc mogao uvidjeti zloću njegovog pokvarenog srca. Matilda toga nije opazila, te kao dobra i krjepostna se­ stra prosliedi svjetujući ga i nutkajući na sbiljsko obraćenje, i da se već jednoć po­ pravi i stupi na pravi put. Genaro vanjskim načinom pokaza, da većim dielom prima Matildine opomene i licumjerskom popustljivošću osigura ju, da će unapried njezine spasonosne opomene biti njegovo najveće blago, i da će joj udovoljiti u svim njezi­ nim dobrim željama. Biedna Matildo!... Po doručku ode Genaro do njekog tr­ govca, koji je imao na skladištu u obilju svakovrstnog pokućstva, i da razgleda, što Strana 5. bi mu moglo trebati po onovremenoj naj­ novijoj modi. Takodjer naredi jednom tr­ govcu raznih čilima, da sutridan dodje k njemu u palaču sa uzorcima najkrasnijih čilima. I kako je od prvašnjih računa ne­ što dugovao, reče da bi im odmah izplatio kovnim novcem. Zatim naredi jednom sli­ karu uresa i nakita, da i on. sutra dodje k njemu sbog nekih radnja, koje bi odmah mogao početi raditi. Iza nekoliko dana u Genarovoj palači vladao podpuni nered i mnogi majstori za­ bavljali se svaki sa svoj im zanatom. O vog puta, reče Paško jedne večeri Justini: — Zaista idemo u Kaliforniju, Justino ? — I ter kako! Sve se u zlatu sjaji. — Kakvih čilima, kakvih sagova, ka­ kva li posudja! — - Šta, ako se ovako bude bilo dalje, biti će kao kraljevski dvor. — Baš je ovdje pravi slučaj, gdje se obistinuje ona rečenica, da iza glada dolazi obilnost. — Doista, stvar je bila osbiljna; još je trebalo koji mjesec, i propast bi bila gotova. — Šta bi onda bilo ? — Gospodar bi gdje postao slugom, a gospodarica sobaricom, ova palača došla u ruke nesmiljenog kamatnika, služila bi za ljetovište, postala bi mrtvačnicom skoro svih današnjih velikoća, ljetište žida Jahova, najprvog izmedju ciele ćete derača, i mi svi nevoljnici za 30— 40 godina vjernog službo­ vanja na žalostuim ledjiin pali na prosjački štap očekujući putni list za drugi sviet. — A to sve sbog liepih očiju one ži­ votinje Gen a r a . ... — A negda bijaše sve d obro! — Bio baš od masla. A li nesretnjaci ugledali liepu ptičicu, naveli ju na tanak led i sad ju perušaju po v o lji. . . Kroz ovo kratko vrieme od kako se je dao na igru, upropastio je cielu svoju bogatu baštinu. Ah mladeži, mladeži bez sviestiti i zrna soli u glavi, osviest ćete se jednoga dana, ali će biti prekasno— R ek bi, da se je sad nešto uosbiljio i počeo razmišljavati. (Nastavit će se). T R A ŽE SE zahrvatskudioničkii Marno u Mostarn W 9 * d v a n a u čn ik a . * ..* 7 i Grozi i prašio х ® u poštanskim zamotcima sa prtvom (korpom) i razašilje svađa s pouzećem Ф Ibrahim Hadžioman { Zamotale sa 5 klgr. gTOŽ- 5 5 (1 . j a i p r a s a k a stoji sam o5 1 for. 3 0 novč. �Bi oj 14. „OS T 7" I T “ z*o *i :* о к : D fr 0 4 C :* o 4 c z*x D fO ^ C Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I C A i drug. л u V I S U . REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA K O * & > 0 « Direktna sveza iz METKOVIĆA za Тграпј, Orebić, Trstenik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR I O I i lž .V T N O Odlazak iz Metkovića svake nedj. u satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. Dolazak a Gruž | „ „ „ 10 pos. p. • Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. „ u satih 3 pos. p. Dolazak п Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. ^ Dolazak n Metković „ ---------- -----------------------------------------* О К z z z ^ o « z z z z z ^ o k = z z > o « = жжжжжжжжжжжжжжжжжжжжж* „ С И О Л Т 1Л " osiguravajuća zadruga u Zagrebu. HRT* Utemeljena god. 1884. ка |Мн1|шио uplaćenom jam ce« iioni glavnicom. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke, čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE Ivan P. Milićević na velikoj Tepi M ■nogu no d o b i l i k o d N v i l i p o v j e r e n i k a o v e z a d r u g e i RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Zrinjski trg br. 18, ulaz iz BerislaTrićeve ulice "br. 2 , I. lcat. Tiskom ,,Osvita:< u Mostaru. o n i .-u *, na velikoj Tepi iz ^ č e r r i k r o ja č u Beeu obćilistvil, čiiioviiičtvu i vojiiictvu preporučuje se slavnom I Z R A D A v a js o fM n ija i n a jje ft in ija . Odgovorni urednik: Ivan Л. Milic-ović. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/519142363cd318b91ae0a1f095ffad5e.pdf 0afec754a5338a6a5c706613a8447248 PDF Text Text , , O s v i t “ izlazi svake sriede i F»i-ecli>l£vt£i vanjske na godinu 8 for., na pola 4 for.t na tri mjeseca 2 for; za inozemsti godinu 10 for. a Mostar i Pojedini broj „Osvita11 stoji 8 ш iri brojevjfpo 15 novč. OSVIT . Hrvatskoga jezika Sum B r o j 15. O g l n s s i se primaju i Šalju na upravu vO>vitau. Za prostor od petitrcdka plaća se 8 nove., kod svake dalnje uvrstbe 4 nove. Eraiska pristojbaza sva­ ki oglas i uvrStenje 30 novč. Uredničtvo, uprava, odpravuičtvo kama u PodUumu bruj 7. God. U M o sta ru , 14. r u jn a 1898. ш . . . ^ ''i narodi velike habsburžke monarhije skupili se oko previšnjega priestolja, bliže se primakli svomu uzvišenomu vladaru, potreseni kobnim udesom, da s Njim tuguju nad liesom, u komu počivaju hladni zemni ostanci One, te joj je Providnost dala, da bude maj­ kom tolikih naroda, da budne drugaricom moćnoga vladara, čiju glavu resi jedna od naj­ starijih i najsjajnijih kruna. Nu sjajna je kruna krvlju poštrapana. veliko srđce našega predobroga vladara duboko potreseno. Upravo onda, kad se navršnje petdcset godina - pola vieka — slavodobitnoga vladanja dobroga starca vladara, kad su se narodi spremali, da taj veliki ljepše, što iskren:je i odanije proslave historički čas što upravo 'tada “nesmiljeni, strahoviti udes nalieva čašu gorčina, d aju do dna izpije jedan od najuzornijih vladara, a s njim i njegovi narodi. Naše vladarice nema više, nit njezina života prekinuta je -— al, što je najpotres­ nije, nije prekinuta po zakonima, koje je vječni Stvoritelj svakomu životu jednake nametnuo, ona je prekinuta zlonakanom silom zvi eri. koja je uslied pogubnih ideja iz svoga srdea izčupala štovanje svih svetinja, koja prezire ljubav naroda prama svojoj vladarici. koja gazi boli ucviljene i veoma izkušane majke, koja nema srdea prama nemoći slabe žene. A to je, što još više povećava bol i tugu uzvišenoga vladara, bol i tugu svih nje­ govih naroda, koji se u času te obćenite žalosti okupljaju oko Njega kao sirotčad. te suznim 1 hrvatski sveukupni narod, vazda vjeran priestolju svojih vladara, nariče za svo­ jom plemenitom vladaricom, koja je i pod sjajnom carskom krunom ostala uviek i najuzor­ nija i najplemenitija i najtihija žena, daleko od svih državnih stvari, noseći u svom srdeu jedino ljubav i smilovanje. A ta bol i tuga duboko ranjenoga vjernoga naroda ostaje utjehom ra­ njenom srdeu uzvišenoga vladara, s kojim je uz pouzdanje u vječnu Pravdu i dosada dielio sve radosti i sve žalosti, slobodnom voljom svojih djedova svezavši svoju slavu s Njegovom slavom, svoj udes s N jegovim . udesom. Pa i ovaj najbolniji čas pokazuje, da su te veze ne razrješive, inarod se- utječe najmilosrdnijemu vladaru svjetova, da utaži, da ublaži boli nje­ gove i njegovoga ljubljenoga vladara. rU Ln П-1 И N И n |ШТСЉГ|ШЛ?1НТШ'11?!1 očima i rad prenerazujućega dogodjaja u prvi čas nieinim ustima izrazu ju svoju duboku bol. koja je njima tako nesmiljeno potresla. �Strana 2. Životopisne crtice. Nezaboravna carica J e lis a v a Ama. Uja E u g e n ija rodila se 24. rujna 1837. kao drugo diete vojvode Maksimilijana Bavar­ skoga i vojvodkinje Luđovike. Njezini su roditelji najveću svoju sreću nalazili u obi­ teljskom krugu, njegujući pjesničtvo, zna­ nosti i umjetnosti. U tome je dubu bila od­ gojena i njihova kći, kasnija čari ca i k raljica h a b s b u r ž k e m o n a rh ije . Kad je princesa Jelisava bila pupoljkom, u zori ži­ vota, kad je navršila upravo petnaestu godi­ nu ovako ju opisuje jedan pisac: princesa Jeli­ sava je tankovijasta kao jela, hitra, čarobno ži­ vahna, ona je pravo milinje ; plavo joj oko pu­ no snatrečega sjaja, krasni potezi, iznad kojih se crne guste vlasi talasaju, puni su dražesti i izraza, ružičasti — u kratko pra­ va slika blage osbiljnosti i nježne ženske naravi. Godine 1863. na 16. kolovoza nadvojvodkinja Sofija mati careva dala je u Išlu ples. Tu je Franjo Josip vidio svoju rodicu Je ­ lisavu kojajesa svojom majkom u Išlu više da­ na boravila. Tada je tu mladjahni car iza­ brao družicu za svoj život. Na 24. travnja 1854. savez srdaca bio je potvrdjen i vjen­ čanjem. Kad prodjoše velike svetčanosti, mladi car i carica podjoše putovati po širokoj monarhiji, a svagdje ih je pučanstvo doče­ kivalo bezprimjernim veseljem i srdačnošću. Tri godine iza vjenčanja umre im prvo diete nadvojvodkinja Sofija. Carica je ka­ snije rodila još troje djece: nadvojvodkinju Gizelu, udatu za vojvodu Bavarskoga, priestolonasljednika Rudolfa i nadvojvodkinju Mariju Valeriju. Još od prvoga časa narodi monarhije zavolili su svoju vlađaricu. Kako je bila obljubljena, neka služi za dokaz ova zgoda. To je bilo 1862. Mlada kao upis liepa ca­ rica pobolievaše; radi oporavka ode na Madeiru na daleki jug, odkuda u ožujku te godine dodje strahovita viest, da je carica podlegla svojim bolovima, i da je umrla. U Beču se nepojmljivom brzinom razširi ta viest, koja je sve porazila, kao i danas. Ljudi su po ulicama plakali te su četama grnuli u carske dvore, da čuju pravu isti­ nu. Niesu mogli vjerovati — i sbilja nije se obistinio glas. Brzo se đoznade, da su car i carica dobro, carica da se je dapače najljepše oporavila. Kad se je povratila u Beč, Bečlije su priredile tako sjajni doček, kako se jedva dade pomisliti. Carica Jelisava nije se pačala u javni život. Ona je po strani bila, sretna kao su­ pruga i majka, baveć so još knjigama, či­ tanjem, umjetnostima. Godine 1867. okru­ nila se je kao kraljica hrvatska i ugarska. Dne 31. siečnja 1889. neumoljivi udes ugasnu život prestolonasljedniku Rudolfu. Jelisava je nadčovječnom snagom stajala uz svoga prejasnoga druga i utjeha, kojom je ona tješila vladara, učinila je, te je on lakše mogao snositi težki udarac sudbine. O tomu je vladar odaslanstvima ovako re­ kao : „Samo pouzdanje u Svemožnoga Stvo­ ritelja, te čvrsta podpora, koju mi moja ljubljena supruga kraljica pruža, kao i sr­ dačno i u istinu dirljivo učestvovanje mo­ jih naroda mogu mi dati utjehe i novih si­ la. da izpunjam dužnosti vladara". Već u prvašnjim godinama carica je bolovala od ischiasa, s čega je bilo nuždno da boravi na jugu i u morskim kupalištima. Radi toga je Njezino Veličanstvo išlo u Territet, koje jo mjesto bilo visokoj gospo- ,0 £3 ~ \7 "I Broj 15. dji najpogodnije. Tu bi carica mnogo pješke či. Napokon vladar diže oči i drhćućira šetala te hodala i po brdima, a uz to glasom izusti: „Dakle je gotovo!“ se je hranila uzprkos liečničkih savjeta samo mliekom i voćem. Najviše joj je ve­ Brzojavni izvještaji selje bilo pješke obilaziti okolicu i brežulj­ Do danas su o kobnom udesu „Osvitu" ke, nu liečnici svjetovašo, da manje hoda. Tako se je morala donekle odreći svoje stigli ovi brzojavi (osim onih u izvanrednom namilije zabave, i to težka srđca, pak u izdanju lista od nedjelje): B e rn , 10. rujoa. Viest o strahovitom zamjenu za to poeme učiti grčki jezik i književnost, čim se je i prije bavila. Zad­ dogadjaju u Ženevi u palači saveznoga vieća njih mjeseca popravilo se je stanje Njezina učinila je utisak najbolnijega saućešća. Pred­ Veličanstva u toliko, što je nestalo bezsa- sjednika saveza i druge članove saveznoga nice, koja je visoku gospodju počela uz­ vieća, koji se nalaze na dopustu, obznaniše nemirivati radi upale živaca, te je tako mo­ brzojavno o strahovitom činu, te se svi ve­ gla opet liepo spavati. Ujedno se pojača i čeras .amo vraćaju. Za sutra pred podne tek, a s time i životne sile. Opet poče činiti najavljena je izvanredna sjednica saveznoga šetnje pješice, ali ne na daleko, jer bi od­ vieća. Poslaniku grofu Kuefsteinu izrazili mah oslabila, a uzmučila bi ju i zaduha. su svoje duboko sažaljenje, na što je on U glavnom pak stanje zdravlja nije davalo odmah otišao u Ženevu u pratnji zastupnika nikakve bojazni, već je samo trebalo korenita švajcarskoga generalnoga prokuratora, koji liečenja uz podpuni mir i čuvanje sila. Ra­ je takodjer odmah pozvan sa dopusta. Nje­ di toga je bila izašla i službena obaviest, gov će zastupnik povesti iztragu te će već da se obćinstvu kaže, zašto Njezino Veli­ sutra sa svojim izvješćem doći u savezno čanstvo ne prisustvuje proslavama petdeset- vieće. Sve ovdješnje novine izdale su iz­ godišnjega jubileja. vanredna izdanja, u kojima se izrazuje Pred neko vrieine bila je otišla u Nau- sgražanje nad užasnim zločinom i izkazuje beim u Njemačkoj, gdje je ostala dulje bolno saučešće. Iz svib švajcarskih gradova vremena. Tamošnji zrak i kupalište pomog­ dolaze viesti o jednako bolnim utiscima. lo je, te se je visoka gospodja veoma do­ Ubojica Njezina Veličanstva Jelisave, bro oporavila. Iz Nauheima ode na ženevsko Lukeni (Luccheni), rodjen je u Parisu, a jezero, gdje eto kobnim udesom završi svoj nadležan je u Parmi u Italiji. On će po plemeniti život. odredbama kaznenoga zakona za kanton že­ Viest o caričiniij smrti razširila se je po nevski biti sudjen. Taj zakon ne priznaje Beču u subotu oku 5 — 6 sati. Obće pre­ s m rtn u kaz n u , te će ubojica doživotno neražen je i žalost obuzela s\ a srdca. Tisuće biti zatvoren. i tisuće ljudi zaustavljale se po ulicama tako, Ž en ev a , 10. rujna. Njezino Veli­ da je promet za neko vrieme zapinjao. Sve su novine izašle u posebnim izdanjima, te čanstvo kraljica Jelisava u petak je bila slave caric i radi. njezinih vrlina srdca i du­ amo došla. Bila je u pohodima kod baru­ še. Sva su kazališta ođkazala predstave, a nice Rotšild, te se je danas htjela opet taku su opustavljene zabava.’ u izložbenim vratiti, U b o jic a veli, da je već trinaest prostorijama i po drugim zabavnim lokalima. godina anarhista. Od svibnja je radio u Oko carskih dvora znalo so je za stra­ Lozani (Lausanne). Došao je u Ženevu da hoviti slučaj iik'rt '5 sali .ludvase je vjero­ u b i j e p r i n c a O r le a n s k o g a , o komu vati moglo i svatko, tko je god saznao za je mislio, da je ovdje. Nu ovaj je već bio nesreću, bojao se je glasno ju izgovoriti. odputovao. Lukeni je pošao za njim, ali ga Baš taj čas bilo je pod predsiedanjem gro­ nije mogao više stignuti. Na to se je opet fa Thuna ministarsko vieće, na komu su amo povratio. Prepoznade kraljicu Jelisavu, bili svi ministri. Viećanje je bilo počelo u koju je pred četiri godine vidio u Budim­ 3 sata pak još nije bilo gotovo. Nu odmah pešti, Još jučer je za njom išao, ali nije se je prekinulo vieće, jer je na ministra imao zgode, da joj se približi. P a r i « , 11. rujna. Kako „Agetice predsjednika grofa Thuna došla viest, da je carica umorena. Odmah se grof Thun Havas" javlja, pariška policajna prefektura odveze u svojim kočijama u ministarstvo ne zna ništa o kakvom Luccheniu; ali za vanjskih posala, te se je tu s grofom Go- to ima pobilježene znakove nekoga Lucluchovskim razgovarao koje pola sata. Na chesi-Micaisa, nazvanoga Ravašola. To je to se povrati u predsjedničtvenu palaču, jedan djak rodjen 1873., koga kolonjska gdje su ga ministri čekali. Deset časova kvestura (u Italiji) traži već od dulje vre­ za tim svi ministri izidju na dvor. Medjutim je mena kao pogibeljnoga anarhistu. Još se ne grof Goluehovski, brzo nakon razgovora s gro ■ zna, je li to taj isti, koji je u Ženevi ubio fom Tliunom, otišao u Schonbrunn k vla­ kraljicu Jelisavu. daru. Oko 51/, sati kraljev generalni po­ Ž e n e v a , 10. rujna. Napadaj je bio bočnik grof Paar takodjer ode u Schiinbrunn. ' blizu spomenika vojvode Karla BrunsvičkoKao svaki dan, tako je i u subotu oko 5 ga, izmedju hotela Beau Rivage i ukrcališta sati popodne bio došao dvorski brijač u na obali Montblanc. Napadač je došao s jed­ Schonbrunn, da pomogne kralju kod oprema­ nim čovjekom prosiede brade s protivne nja. Brijač je bio upravo svoj posao svršio, ka­ strane, oborio se na Njezino Veličansvo i zada li glavni pobočnik grof Paar sav pro- dade joj žestok udarac. Njezino Veličanstvo bliedio stupi u sobu. To je bilo oko б1^ sa­ carica mogla se je pomoću jodne gospodje ti. Grof Paar je u ruci držao papir br­ iz svoje.pratnje i nekih prolaznika dignuti zojav, na komu je bila kobna viest. Kralj te doći na ukrcalištc, odkuda unidjo u paro­ raztvori brzojav. Čitajući brzojav, smrtno brod. Medju tim su napadača zatvorili. Je ­ bliedilo posu ga po licu, trepavico padoše, dva što je došla na parobrod, pogorša joj oči mu se zavlažiše. Kanule su mu suze. se stanje i izgubi sviest. Kako je javljeno Kao oslabljena klonu desnica vladareva, ko­ već, kapetan je oklievao dati znak za odla­ jom je grčevito stisnuo pismo, kralj se pognu i zak. Malo zatim se je ка stravom ustanovilo, neuzinožc nijednu rioć izustiti. Trajalo je dos­ da se kraljica nije više osviestila. Gospodje ta, dok вс je toliko snašao i oporavio, da iz kraljičine svite, koje su pomagale, opaze može govoriti. Pune tuge stajale su tu oso­ m alu m rlju k r v i na njezinim haljinama. be, koje okružuju kralja; nitko ni da bi rie- Parobrod se vrati k obali. Brzo načine no­ �Broj 15 sila od vesala i jedara, te ju tako odnesu u hotel- Odmah su na pomoći bili liećnici Golak i Мауег te jedan svećenik. Na to su brzojavili Njegovu Veličanstvu Franji Jo­ sipu. Sve se je učinilo, da se kraljica spa­ si, ali uzalud. O ko t r i s a a t a i z d a h n u ­ la je. Službeno - liečničkim pregledava­ njem dokazalo se je, da se je ubojica po­ služio trobridnom zašiljenom motkom od pi­ le. Pošto je ubojica počinio napadaj, uze bježati kroz ulicu Rue des Alpes, i htjede na veliki trg Place des Alpes doći, gdje bi se bio mogao sakriti. Nu uhvatiše ga dva kočijaša, po imenu Viktor Vuillemin i Luj Chamartin, koji na obali stoje te su bili svjedoci napadaja, te ga predadoše ladjaru Siauxu i oružuiku Kaiseru, koji ga odvcdošc u najbližu policajnu stražarnicu. U bojica je išao ne opiruć se, uz put j e d a p a č e pjevao te medju ostalim reče: „B it ću za stalno dobro pogostražarniei reče, da je anarhist bez hljeba, te da nije proti radnicima, već proti boga­ tašima, Iza toga je ubojica odveden u sud­ benu palaču, gdje ga je preslušao iztražni sudac Leehet u prisutnosti trojice članova kantonalne vlade, generalnoga prokuratora, tajnika policajnoga odjela i policajnoga konaisara. Tu on kaza da nerazumi franeeski te nije htio ništa odgovarati. Kod njega sn našli vojničku knjižicu, iz koje se vidi, da je rodjen u Parizu 21, travnja 1S73.. da je talijanski podanik, nadležan u Parmi i da se zove Luigi Lucchcni. Ž e n e v a , 11. rujna. Odmah čim je ubojica bio preslušan, iztražno povjerenstvo ode na lice mjesta. Pred hotelom ..Beau rivage“ (Borivaž) bilo se je sakupilo neizbrojno ljudstvo. Oružničke straže pretraži­ vale sn najbrižnije sve ulaze na trg, gdje je učinjen napadaj, da nadju oružje, što ga je ubojica upotrebio. Straža sigurnosti iztraživala je, da li nije Luceheni imao drugova. Jedan ladjar reče, kako je on u petak vidio gdje tri osobe svuda prate Njezino Veli­ čanstvo caricu, koja je po dućanima u gradu kupovala razne stvari. Vlada ženevskoga kantona sastala se je na sjednicu, da vieća o položaju. Ona zaključi na vieeniei izvje­ siti crnu zastavu te korporativno otići u hotel Beau Rivage i tu izraziti duboku žalost kantonalne vlade. Uzbudjenost u pučanstvu sve više raste. U znak žalosti mnogi su dućani zatvoreni, a predstave obustavljene. U b o jic a na koncu preslušavanja reče, da je u Ženevu došao u namjeri, da ubije kakvu visoku osobu. Napose je mislio na princa Hanria Orleanskoga, pa ne kaže, za što nije izveo svoju osnovu. Po tom da je slu­ čajno čuo, da će carica Jeli sava proći kroz Ženevu. M on ak ov, 11. rujna. Strahoviti dogadjaj porazno je djelovao ovdje, u domo­ vini carice Jelisave. „Mtlnehener Allgemeine Zeitung11 piše, da se po eieloin civilizovanom svietu mora svačije srce dirnuti saučešćein. B r u s e lj, 11. rujna. Viest o umorstvu carice Jelisave došla je oko 3 sata u kra­ ljevski dvorac u Spaa. K r a l ji c a jo p a la u n e 8 viest. Kralj, koji se nalazi na azorskim otocima, pozvan je natrag brzojavno. Vlada je izrazila sažaljenje Franji Josipu. P a r i š , 11. rujna. Predsjednik repu­ blike Felix Faurc brzojavio je caru i kralju Franji Josipu izraziv najživlje saučošće. Francuska vlada izrazila je sažaljenje mi­ nistru vanjskih posala grofu Oolucbovskoum. p O S T7" I Т' Predsjednik Faure odkazao je lov, koji je imao biti sutra u ponedjeljak u šumi Marlv. K ini, 11. rujna. l Tsvim slojevima pu­ čanstva viest o smrti carice Jelisave učinila najbolniji utisak. Sve novino pišu o straho­ vitom događjaju, koji zovu „groznim zlo­ činom čovjeka ili „mahnitoga bezdušnoga“ čovjeka. R im , 11. rujna. Sve talijanske novi­ ne s najvećom odvratnošću pišu o obojici ca­ rice Jelisavete te pozivlju da se poduzmu medjunarodne mjere na obranu proti anarhis­ tičkim ubojicama. Ugledni rimski list „Mattino“ piše: „Bolje se je roditi kao Samojed nego li kao Talijan nemoćno gledati propadanje nekoć toli slavnoga naroda. U četiri zadnje godine talijanski su bodeži i ruke uništile život četvorici plemenitih i ne­ dužnih ljudi. Ne možemo više reći, da anar­ histe nemaju domovine. Sagninio se pred težkim udesom. Prolivena krv pada natrag na nas. M oram o p riz n a ti, da sn Caserio , A n g io litto , Lu cb es i p roizv o d n a š e g a e t i č k o g a p ro p a d a n ja , k o je se je d v a z a u s ta v iti i p o p ra v iti da­ de. S toga nije neopravdano, da žig njiho­ vih zločina pada na nas i na ćelu nam se vidno ubilježuje. Mi neogovaramo našu otačbinu: samo što je preživa istina, da naš narod u svojoj težkoj, beznadnoj borbi za ohstanak popušta svima zlim nagonima, koja može imati ljudska narav. Naši sunarodnjaci svake godine sele u tudjin , gladuju, ubijeni duševnom sljepoćom, nevićni i nesposobni a se pouzdaju u vlastitu snagu ih da ju do­ stojno izerpe. Medju njima anarhija nalazi brzo i sigurno svojo ubijajuće orudje. Ju­ čer su tugovale Frnncezka i Španjolska; danas ie red na Austriji, našoj vjernoj sa­ veznici, a tomu je krivac i opet nas zemljak Talijanac. Kad ćemo podpuno osjetiti od­ govornost za ta užasna nedjela? Kad ćemo se napokon osvjedočiti, da u ničemu ne će­ mo napredovati već u ubijanju otrovnim bodežima, ako naš narod sa naporom zad­ njih sila ne izvadimo iz strahovita neznanja i moralne pokvarenosti ?“ Ž e n e v a , 13. rujna. Porazni đogađjaj duboko seje dojmio pučanstva po sv o j Š v a j c a r s k o j . U Ž enevi,po kojoj se viju crne zastave, bila je najavljena s v e o b ć a i z j a v a ž a l o s t i . U ponedje­ ljak sabralo se p r e k o t r i d e s e t t i ­ s u ć a duša, a na čelu im p r e d s je d ­ n ik v 1a d e , p r e d s j e d n i k v e l i k o g v i e ć a sa s v im u re dim a i odoše pred -H otel BeaurivageL, gdje još le­ ži mrtvo caričino tielo. Na terrasi hotela bili su u dubokoj žalosti ga­ nuti članovi carske kuće i drugi od­ ličnici, koji su došli u Ženevu. Ta izjava vlade i pučanstva bila je impozmmtna. Car j e brzoj avio s a v e z n o m p r e ds j e d n i k u R u ffy u izraziv savez­ nom vieću i cielom švajcarskom na­ rodu n a j i s k r e n i j u z a h v a l u , što su toplo učestvovali u te ž k o m g u b i t k u , koji je nepredvidna provi­ dnost caru zadala. B e č , 13. rujna. Liečnici su pre­ gledali ranu na mrtvom tielu caričinom. Službeno se javlja, da je r a n a d u g a o sa m i p o c e n t im e ta r a , a nalazi se na četvrtom rebru. B o d e ž je p r o š a o k r o z p lu ć a i k r o z č i ­ t a v o s r d e e , radi česa je nastalo Strana 3 v eo m a ja k o n u t r nj e k r v a r e n je , te je po tom smrt nastupila l a g a n o i b e z b o li . Ž en ev a , 13. rujna. Viećnik švajcarskoga državnoga saveza L a c he n al jučer je amo prispio i u ime saveznoga vieća iz­ razio austrijskomu ^poslaniku grofu K u e fs t e i n u i B e rz e w ic z k o m u sažaljenje. U ime saveznoga vieća položio je p r e d c ar i č i n l i e s p r e k r a s a n v ie n a c sa crveno-bielim vrpcama, na kojima je napi­ sano : „Poklonstvo saveznoga vieća u ime švajcarskoga naroda". Caričino tielo još je u hotelu Beau Rivage, u sobi, crninom obvijenoj. Pred hotelom se neprestano izmjenjuju na hiljade i hiljade svieta. B eč, 13. rujna. ,X e u s W i e n e r T a g b la tt" javlja, da je t e k j u č e r po p o d n e car i kralj Franjo Josip p r v i p u t nakon strahovitoga dogodjaja u subotu izi­ šao iz šenbrunskoga dvora, da se prošeće sa svojim kćerima vojvodkinjom O i z e 1o m bavarskom i nadvojvodkinjom M a rijo m V a le r ijo m . Vojvodkinja O i z e l a došla je iz Monakova u ponedjeljak. B e č , 13. rujna. U s u b o t u će b i t i sprovod. Caričin lies biti će postavljen u obiteljskoj grobnici Habsburga u Kapucinskoj crkvi do liesa pokojnoga prestolona­ sljednika nadvojvode Rudolfa. Na sprovodu će biti zastupani s v i s t r a n i d v o ro v i. „N eus W ie n e r T a g b la tt-1 javlja, daće na sprovod osobno doći njemački car Vilim П. Vidi najnovije brzojavke) P o lit ič k i p re g le d T urska. Zadnje borbe izmedju mu­ hamedanaca i englezkih posadnih četa u Kandiji naravna je posljedica nesmiljenoga i nepravednoga postupka, kojim se postupa s muhamedancima. Kad isti englezki list „Ti­ mes" moraju dignuti svoj glas proti načinu, kojim se s muhamedancima postupa, te za njih traži pravičnost, to je sigurna stvar, da su se sada muhamedanci oduprli radi gorke nevolje. Muhamedansko pnčanstvo sa sela i polja potjerano je u gradove, iz kojih ne smije izići; tu ono skapava, trpeći glad i nevolju, bez nade, da bi svoju izgubljfenu imovinu moglo opet dobiti. Nezadovoljstvo muhamedanaca planulo je u Kandiji, kad su strane vlasti, a na čelu im Englezka. htjela u desetinski ured postaviti hrišćanske desetinske činovnike, koji bi imali kupiti desetinu za podmirivanje troškova nove uprave. Tomu se je i visoka porta oduprla te prosvjedovala, ali uzalud. Kad su Englezi htjeli postaviti te desetinske činovnike, muha­ medanci su se tomu uzprotivili, na što su englezke čete počele pucati. Sami Englezi ovako pripoviedaju, da je došlo do krvo­ prolića : Englezke vojničke vlasti podjoše u utorak 6. o. mj. na zapovied admirala drugih država, koji su na Kreti, u desetin­ ski ured u gradu Kandiji, da tamo postave hrišćanske činovnike, te pred uredom i na kućnim vratima postaviše odjel vojnika. Hrpa neoboružanih muhamedanaca htjede proći kroz redove vojnika, radi česa vojnici počeše pucati. Mnogi muhamedanci su bili ranjeni. Sada se muhamedanci razletiše na sve strane, pograbiše oružje i napadoše en­ glezke vojnike. T sam podguverner u Kandiji Edhem paša nastojao je muhamedansko stanovnićtvo umiriti. Strčaše se na to i hrišćani, te se zakvačiše s muhamedancima, a �Strana 4. dapače se je iz hrišćanskih kuća pucalo na muhamedance. Tek tada skočiše na noge svi muhamedanci i sgrahiše oružje. Edliem paša dade pod turskom pratnjom ukrcati englezke vojnike i hrišćane, na što jedan englezki brod opali više hitaca iz topova, da tobožnje smutljivce uplaše. Od Engleza su tri poginula, četiri ranjena, a od muha­ medanaca pala su šestorica. Dževađ paša stavi na razpolaganje admiralima jedan bataljun kanejske posade. U gradu se je na ulicama borilo cielu noć s utorka na sriedu, a grad je gorio na mnogo strana, te su izgorili konzulati njemački, englezki i ame­ rički, a poginuli su i englezki te kasnije austrijski konzuli. Englezki je izgorio u svojoj kući. Englezki topovi udarali su na grad i užasno haral. Na stotine kuća izgorilo je uslied toga i poginulo na stotine muhamedanaca. Od 8. o. mj. javlja se dalje, da su se kršćanske obitelji ukrcale u ladje u Kandiji. Ratno brodovje je pojačano, tvrdja je podosta oštećena od prošlog jurišanja. Kuća talijanskog konsula sasma je sa zemljom sravnjena, a požar još traje. Izvršujući odbor javio je admiralima, da ne može pre­ uzeti službe, dok turske čete ne otidju i dok se ne dokinu turski uredi i oblasti. Dalje traže ustaše dozvolu, da se sastane narodna skupština. Dževad-paša uzeo je u zaštitu sve kršćane u Kandiji i smjestio ih u sgradi turskog guvernera. Turske čete rade u slozi s engleskim, da uvedu mir i poredak. Kako konsuli izvj ešćuju, poginulo je u buni u Kandiji 60 englezkih mornara, 200 vojnika i bašibozuka je što ubijeno što težko ranjeno, a šteta od požara ne da se ni procieniti. Buna je, kažu, nastala, što su skinuti bili turski činovnici iz ureda za desetinu. U Kandiju su stigla već četiri talijanska ratna broda, a doći će još dva. Sada se je- sviet nešto, u Kandiji primirio a bude li i malo većih nemira, odlučio je engleski zapovjednik bro­ dovlja grad bombardirati i propustiti u grad ustaše, koji su 'i onako već navalili na turske čete, koje su na straži; te boj još traje. Došlo je i pojačanje evropskih četa, te je grad obkoljen bataljunom bersagliera i franceskim i engleskim četama. Bojati se je još žešćih okršaja, jer se rišćani u gra­ dovima Kaneji i Sfakiji oružaju i spremaju, da dodju u pomoć rišćanima u Kandiji. Admirali će zahtievati, da se bašibozucima oduzme oružje i da im se predadu kolovodje nemira. Po rišćane se u Kandiji zlo piše, ubijeno ih je i ranjeno preko 700. U Grčkoj vlada radi toga velika uzrujanosti ogorčenost, a sa Malte, govore, otišlo osam bataljona vojske na Kretu. Grad je još u plamenu i kuće redom gore i težko da se što spasi. Pukovnik i konzuli su izašli iz grada na brod. Čete neumorno rade, da se učini kraj krvoproliću, a osobito su turske čete svagdje na ruku evropskim i svima silama nastoje muslomane odvratiti od nemira, nu kako je sviet razpaljen, skoro podivljao, težko da tako brzo bude tamo mira. Posljedica ove bune, kako u diplomatskim krugovima raču­ naju, mogla bi biti, te će se kretsko pitanje brže riešiti. Ni viosti od 9. o. mj. nisu utješljivije. Do 300 rišćana, što žena, što djece došlo je u Atenu, ostavši bez kuće i kućišta. Grčka vlada je odlučila poslati na velevlasti notu, da se već jodnom urede nesnosni odnošaji na Kroti, a izvršujućcm odboru poručila je, da budu rišćani mirni. Evropske ćete nastoje oko mira i poredka, a admirali .,0 S V I T‘ će predložiti, da se definitivno imenuje guvorner i da se turske čete odstrane sa Krete, dočim su svim zapovjednicima i guverneru Kandije dali zadnji nalog, da do večeri muslomani moraju položiti oružje, inače su ratni brodovi spremni na bom­ bardiranje. — Kako iz Carigrada javljaju, 9 o. mj. se je i porta bavila najnovijim dogodjajima, na Kreti, te će izdati na vlasti notu o tom. Konzulski izvještaji, koji su stigli u Cari­ grad, ne slažu se. U jednom se izvještaju veli, da su muslomanski otmeniji gradjani predali engleskom pukovniku Reichu pri­ tužbu na desetinski ured, a pukovnik im je obećao, da će s njima stvar izpitati, a odmah po podne izkrcalo se je 50 vojnika da čuvaju ured. Dok su tražili predstojnika ureda, probo je jedan musloman jednog englezkog vojnika — na što nastade tučnjava. Straže oko grada javiše, da se 400 ustaša nudja, da dodju u pomoć, što nije prihva­ ćeno. — Uzrujanost međju rišćanima sve se više širi po drugim gradovima Krete i sva je prilika, da će nastati obća buna proti muslomanima. U Kandiji još uviek traje požar i plačkanje, te je engleski za­ povjednik dao nalog, da se puca na grad. Novi vojnici englezki nisu mogli doći u grad. Iz Napulja je otišao drugi bataljun u Kretu. Rišćani iz Kandije bježe u Grčku. Š p a n jo lsk a . U Španjolskoj vojnički generali drže sada za zgodan čas, da dadnu svoje izjave (prommnciamentos ■. Osim vazda nemirnoga generala Weylera, koji je prvo bio poslan na Kubu, da ju umiri, ali ga bez razloga natrag pozvaše, sada se miče i bivši general­ ni guverner Filipina, general Polavieja. Ovaj je sastavio manifest, u komu izjavljuje, da su ga s mogih strana pozvali, da stane na čelo novoj neutralnoj (ni tamo ni amo) stranci. Sadašnje stranke da su se već pre­ živite. One da su glavni uzrok nesreće, ko­ ja je zemlju zadesila. Polavieja napokon iz­ javljuje, ako mu kraljica regentica dadne priliku, da će pozvati sve dobromisleće ljude te odbiti svaki savez sa dosadanjim strankama. Ministar rata zabranio je da se objelodani manifest generala Polavieje. Iz m je s t a i o k o lic e T r a g ič n a c a r ič in a sm rt. Ka­ ko svagdje, tako se je i u Mostaru najdub­ lje i najbolnije dojmio glas o neočekivanoj smrti naše carice i kraljice Jelisave. Glas je djelovao porazno, utisak je bio najosjet­ ljiviji. Prve su viesti došle u subotu već iza 8 sati na večer, a tek iza devet sati pronio se kobni glas cielim gradom. Odmah je bilo obustavljeno koncertovanje vojničke glasbe u vojničkoj kazini, ljudi su zapanje­ no stajali, ne mogući još vjerovati kobnoj istini. Mnogi i mnogi nisu mogli pojmiti to­ ga, te je i u nedjelju izjutra bilo gradjana, koji nisu dali o tomu govoriti, jer da u obće nije moguće, da takov konac života zadesi ljubljenu caricu i kraljicu. U nedjelju pred podne izišlo je i z v a n ­ re d n u i z d a n je „O svita", koje uz ovaj broj našega lista razašiljemo vanjskim predplatnicima. Izvanredno izdanje „Osvita" za tren oka bilo je razgrabljeno po Mostaru. Sviet preneražen na hrpe se je okupljao i čitao u „Osvitu" prve brzojavne glasove o težkom udarcu, koji je zadesio našega vla­ dara, vladarsku kuću i sve narodo habsburš­ Broj 15. ke monarhije. Još isti dan izvješene su bi­ le crne zastave po vojničkim i zemaljskim uredima kao i po privatnim stanovima. I na stanu „Hrvatske dioničke tiskarne", gdje je i uredničtvo „Osvita", te na Bratovštinskomu domu viju se velike crne zastave u znak duboke žalosti. U subotu u 8 sati, na dan pokopa, bi­ ti će zadušnice za upokoj duše blagopokoj­ ne carice i kraljice Jelisave u ovdješnjoj katoličkoj crkvi. Službu božju obavit će presvietli g. biskup Buconjić. Z a je d n ič k i m in is t a r fin a n c ij a Benjamin pl. Kallay u nedjelju na večer oko 8 sati prošao je u posebnom vlaku s Metkovića na Sarajevo Brod, ne ustavivši se u Mostaru. G. Kallay, kako saznajemo bio je na putovanju po južnoj Dalmaciji, koje je pretrgao, čim je saznao za neoče­ kivanu tragičnu smrt Njezina Veličanstva carice Jelisave, te se odmah povratio u Beč. ,,O s v ito v i“ b r z o ja v i. S radošću moramo izjaviti, da naš list sve više napre­ duje te da stiče sve više prijatelja, a to, nas bodri u našem nastojanju i daje nove i više snage, koje ćemo sve uložiti u to da naš list što bolje odgovori svomu za­ datku, a ujedno da se podigne te da ostane na visini, na kojoj mora da bude glavno hrvatsko glasilo u Bosni i Hercegovini. Da­ kako, da se od naših prijatelja i i s k r e ­ nih prijatelja narodne stvari nadamo, da će nas u tomu nastojanju svojski podupirati. Medjutim, hvala bogu, uspjeh lista dosada je bio taki, te se je koracilo prilično napried time, što će „O svit" o d s a d a do­ n o s iti i iz v o rn e b r z o ja v n e i z v j e š ­ t a j e o svim s v je ts k im d o g a d ja jim a . Uvjereni smo, da će to u velike obradovati „Osvitove" prijatelje, koje će to pobuditi, da se još većma zauzmu za list, pak da se što skorije uzmognu u izdavanju lista uči­ niti i druge znamenite promjene, koje se mogu izvesti uz još veći odziv i zauzimajen P o ž a r u M ostaru . U subotu na pola sata pred podne bitci iz topova obznaniše, da se je negdje vatra porodila. Malo za tim čaršijom se raznese, da gori u trgo­ vini Gavre Ivezića kod šadrvana. Vatro­ gasci su se odmah sa svim spravama našli na svom mjestu, nu nisu odmah mogli po­ četi raditi, jer je dućan bio zaključan, pošto je isto jutro vlastnik g. Gavro Ivezić bio otišao u Sarajevo, ostavivši ključeve kod g. Kosjerine. Kad su se nakon nekoliko vremena ključi pribavili, vrli naši dobrovoljni vatro­ gasci unidjoše u magazu i brzo ugasiše vatru, koja je bila nastala blizu jednoga bureta. Srećom nije bilo nikakve veće štete. — Kako čujemo, u nedjelju na večer bio je na ovdješnjem kolodvoru dočekan Gavro Ivezić, koji se je vraćao iz Sarajeva, te je odmah bio proglašen uhvaćenim i zatvoren kod okružnoga suda radi sumnje, da je pod­ metnuo vatru u svojoj magazi, pak onda otišao u Sarajevo. Magaza mu je bila osi­ gurana na 5000 fr., al da u njoj nije bilo ni izdaleka toliko robe. U d a r i la g a k a p . Josef Jirk, rad­ nik ovdje kod željeznice, u ponedjelak u jutro otišav malko na stranu s kolodvora> iznenada pade, udaren od kapi. Na mjestu je mrtav ostao. Odmah su ga pronieli u mrtvačnicu gradsko bolnico. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c0f05a973d6ae15a396d4de6419a79dd.pdf ed7ef6e86ca67ec550c299b19d917cff PDF Text Text I Z V A N R E D N O IZD A NJE O g l a s i se primaju i Šalju n* upravu -Osvita*. Za prostor о<1 petitreilka plaća se Snove-, ko.l svake dnlnjo uvrstbo 4 novo. Eraiska pristojba/.n svaki oglas i uvrStenje 3<) uovP. „ O s v i t 11 izlazi svake srieile i ■ubote I,r e « lp la t a za vanjska na godinu 8 Го>\, na pola Za prip,.slana pitfiitA i * ah vi. le plač« se posebno. 50 nč; Rukopisi se ne vimĆHju, ne pliuVn se listovi ne primaju. za Mostar na godinu 7 for. 20 nJ„ na pola godine 3 for. 60 nj., na 3 mje­ seca 1 for. 80 nč. Uredničtvo, upra'r«, odpravnictvo . . . Hrvatskoga jezika šum Može da spoji tiskarna u Pođhnmu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Sa/vet beg Ii. BaSagić. Nevesinjac. Pojedini broj „Osvita* stoji 8 uovJ., stari brojevi po 15 novč. Broj 15, I Mostaru, iik a d God. I. 11. rujna 1898. neočekivani kobni glas kao munja pronio se s kraja cio na kraj habsbur- žkoj monarhiji i potresao srdcima previšnjemu priestolju preodanih naroda, glas, koji je najg ork ije ucvilio Našega prem ilostivoga vladara, uzvišenu vladarsku kuću i sve podanike. p J « I р Ц л 'Т Ц 'Ц ш Ц д IM*-, ј ш л f flf f i ridfcn ш ш i Carica i kraljica naša izdahnula je jučer po podne u sv a jca r koj kori |»Oguljena zločinačkim dosada stigle. Prvi glasovi m ačem , i vlatlarioa.. Stojeći pod težkim utiskom kobnoga dogadjajn sti. koje su nam saznali saobćujemo sada tek brzojavne vie- su se u Mostaru istom sinoć iza devet sati. B r z o j a v i Beč, 10. rujna (na večer). N je ­ zino V e l. carica kraljica J e l i s a v e t a p a 1 a je ž r t v o m zila se je na Ženeva, sava Ш. rujna (3 sata po pod­ V eličanstvo podje iz hotela obalu, gdje pristaju Beaurivage na parobrodi, da­ tem k parobrodu naskoči neka osoba Njezino Veličanstvo i žestoko se Carica pade na nu tle, diže se, ode na brzo zatim pade u ne- Kapetan nije htio dati da paro­ brod podje. Medjutim kasnije na ve­ rivage. O dielo jo j Ženeva. časa). nije m oglo Tiskom „Osvita" u Mostaru. koji ustanoviti Ženeva. (2 sata 3 0 je umorio tko je i kako 10 rujna. (3 sata 5 5 časa.) U stanovljen o je, da je carica malo časova iza toga, što je b ila donesena hotel, iz d a h n u la . Bodežom je pogodjena u blizini srdea. U bojica h is t, parobrod rujna. se zove. L uccheni. što je 10. Individuum, caricu Jelisavu . u h v a ć e n , je . J o š se na Nakon je bilo krvlju po- štrapano. like molbe caričine pratnje dade znak odlazak. se, povrati se Carica se nije više osviestila, te u sviest. zaustavi je na nosilima odnešena u hotel Beau­ obori na N ju težkim zam ahom bodeža. parobrod, luku, natrag na pristanište. carica Jeli* nas u 12 sati 4 0 časa po podne. Pu­ na ostavio n a p a d a j a . N a la ­ ženevskom jezeru, gdje je bila otišla na oporavak iza bolesti. ne). Njezino ; д П д а ј Д Г У ^ ! р т Г Р * 1*! ГУ.*ЈПN Ч F *1*! Сепеуе. tako je ugasnuo život jednoj od najplemenitijih je ta lija n s k i rodjen je u anar­ Parizu, a zove se Odgovorni urednik: Ivan A . M ilićević. ��Broj 15. ,0 S Л 7 - I Т‘' Iz naših krajeva Bosna, i Hercegovina. Lopovi po vinogradima. Pišu nam iz Stolca od 6. rujna: Od Stolca do Maslina skoro sa obje strane steru se vino­ gradi kao poimence Krajšina, Tazorup, Bućice Podgorice,Zakršće, Kopravnik, l ’ odmiljei tako dalje. T e vinograde čuvaju napose za to namješteni ljudi pudari, ali kad jetrganje, nadje se gdjekoji vlastnik, da sobom idje čuvati groždje i pomoći pudaru, kao što jo to uči­ nio Sulaga Pitić sa svojim bratom Mehom. Na 4. ov. mj. po običaju Sulaga Pitić i brat mu oko sabat 3 ala turka obidju vinograd u Kopravniku te čisto razgledaju, da se nije tko u lozu sakrio, jer su prije nekoliko dana hrsuzi brali im groždje, kako u njih, tako i u Muhamed ef. Šemića. Pošto nisu mogli ništa naći ni opaziti, vrate se na odredjeno mjesto u vinograd, te legnu spavati. Nije prošlo nikako jedan sahat, kad li Sulaga kroza san oćuti, gdje nešto lozu krši, te od­ mah sine na noge. On opazi pred sobom četiri kradljivca, medju kojima je odmah prepozpao Halila Pešu iz sela Barana. Sbunjen povika brata te poleti prama hrsuzima, a Halil upraši stienom te Sulagu u rebra. Sulaga odmah pade. Tada i drugi navale na Sulagu, a brat uze zvati u pomoć, te se obojica nekako jedva kutarisaše u Poprati. Nisu ni­ koga mogli dozvati u pomoć, jer je tu večer duhao velik sjever, da se nije mogao nitko dozvati. Iste noći udarili su i na v i­ nograd lbrage Mehmedbašića, gdje su lo ­ pove odbili uz malu štetu. Sulaga Pitić sa bratom pobježe u Poprati, da izlieva vodu na uboj, a hrsuzi natrgoše kroz vinograd rušeći i harajući. Tu oni nadju Pitićeve ha­ ljine, pak ih nožem sve razsiekoše, i kaput i kabanicu i pokrov i gunj, pak ih tako izsječene po dračama iznad vinograda razba­ caj. Sjutri dan je Sulagu pregledao liečnik. Stvar je prijavljena oružnicima kao i sudu, te se iztraga već vodi. Dosada su zatvoreni Halil Pešo, Risto i Stojan Milutinovići, ali mislim da će ih još biti, jer su se oružnici zauzeli kako treba, da lopovima stanu u kraj. Sulaga je sutri dan iza ove kritične noći hrkao krvi, al sada rekao bi da mu idje na bolje. Nu svakako stoji, da je životu p ogi­ beljno utučen. Što bude dalje, izviestit ću vas. Igra prirode. Javljaju nam iz Žepča od 11. o. mj., da tamo u Novošeherskoj bašči šljiva po drugi put u sav mah cvate i cvat je posve razvijen, a u bašči jednog muhamedanca opet rodila kruška i plod već dozrio po drugi put, i u obće nove mladidice svukud listaju i cvjetaju baš kao u proljeće. Tomu se svatko, naravno, ćudi, pa sviet koješta nagoviešta i gata. Tamo vla­ da još uviek prilična vrućina. Iz sudnice čedomorstvo. Pišu nam iz Doljne Tuzle od 10. rujna: Upravitelj dobara g. A. Fischera iz Zvornika Bjelobrk i njegova kuharica Kovač dopraćeni su iz Bjeline u uzo ovdješnjega okružnoga suda. Kuharica Kovač bila je ujedno i prilcžnica B jelobrkova, a zatvoreni su radi čedomorstva. Oni će ujedno imati odgovarati i za još jedno svojo čedo, koje je nestalo pred tri godine, dakle za dva jednaka zločina. Iztraga će donieti cielu stvar na vidjelo, te ćemo svo­ jevremeno o stvari obširnijo javiti. Narodno gospodarstvo O vjeresiji Studija iz narodnog gospodarstvn. PiSe Ferdo Vrbanlif. 1. Razvitak i bietvo vjeresije. Strana 5. n svom obsežnom djelu „System der Volks1 wirtseha£t“ o vjeresiji ovak o: „V jeresija je dobrovoljno ustupljena, vlast, da netko mo­ že razpolagati tudjim imetkom uz prosto obećanje protuvrieđnosti". P o ovim riečiina prenaša vlastnik neke svari svoje vlastničtvo na drugoga, prem da nije u isto vrieme primio nikakove odštete. Ova će se istom (Nastavak) Pomagao se čovjek na koji mu drago način od ovih dvaju načina, polučio je to, kasnije dati. da mu je jedan od one dvojice vjerovao, Englez Jon Stuart Mili k a že: „vjere* t. j. pouzdao se u njega, da će mu do obe­ s ja je dozvola, što si ju dao drugome, da ćanoga roka povratiti uzajmljeni novac ili može upotvebljivati tvoj kapital". platiti danu mu robu. Onaj, kojemu je poNiemac W irth definira: „V jeresija je moženo, zadužio se kod onoga što mu je usluga u sadašnjosti, što ćemo ju naknaditi pomogao, ili da se čisto trgovački izrazimo po vremenu drugom, isto toliko vriednom postao je njegov dužnik, a onaj drugi v je ­ uslugom". Po ovoj definiciji vjeresija je rovnik. Vjerovnik se uzda, da će mu duž­ jednostavna zamjena, samo proteče izmedju nik platiti. Ovo uzdanje temelji na dvjema davanja i povraćanja, neko stanovito vrieme, činjenicam: vjerovnik znade, da će mu duž­ (Nastavit će se) nik u pravo vrieme moći platiti, i nadalje da je voljan platiti. Ne bi bila dosta samo jedna od ovih, jer ako njetko može da plati Različite viesti a neće, nije solidan dužnik, te će mu se Gladstonov testamenat, kako težko vjerovati. Isto se tako neće onome ga sada donose englezke novine, imade u vjerovati, što bi imao volju da plati, ali ne­ svemu 2000 rieči, a cieli je sam Gladston ma sredstva. Tako može n. pr. prosjak biti vlastoručno napisao. U njemu nema politič­ vrlo pošten čovjek, nu kod njega se znade kih opazaka. Ostavština se računa na 64.000 da nema sredstva, kojima hi mogao učinjeni funti šterlinga. Gladston postavlja svoje si­ dug podmiriti. Neće mu dakle nitko pozaj­ nove izvršiteljima testamenta te želi jed no­ miti, nego će ga nadariti a time mu je za­ stavan sprovod, ako veliki razlozi ne budu ista pomogao, je r ga nije zadužio, nego mu što drugo iziskivali. D alje moli, da u nad­ je podareno dobro prepustio na slododno grobnom nadpisu ne bude pohvalnih rieči. uživanje, bez obveze na povratak ili na Ostali odjeli testamenta odnose se na raz­ plaću. diobu imetka i dragocjenosti na udovu i Moći ćemo platiti, ako u budućnosti sinove. Ujedno moli veliki pokojnik, da se budemo imali za to sredstava. Steći ćemo njegovi dekreti o imenovanju, sve n jeg ove ih, ako se kavimo kakovim poslom, t. j. ako r a d im o . Za svoj rad dabit ćemo plaću u slike i uspomene, osobito pisma, k oja mu novcu, a novac je najprikladnije sredstvo je pisala kraljica svojom rukom, dobro po­ hrane. Autorska prava, rukopise i pisma p re­ za namirivanje potreba, jer za nj možemo poručuje svojim nasljednicima, koji imadu dobiti sva potrebna dobra. Ovo je jedno pravo s njima razpolagati i prema uvidjavod najvažnijih i najpotrebitijih svojstva va­ ljanoga novca. Svi ljudi no stiču na jednaki nosti pojedine stvari izvaditi iz spisa ili sasma uništiti. Svoju knjižnicu daje Gladstone način, je r nisu svi istoga zvanja. Jedni rade oporučno zakladi u Havarđenu. više svojim tjelesnim a drugi svojim duše­ Vrućina u Španiji. Pored velike vnim silama. Čim zvanje jednomu čovjeku nesreće, što je staru državu Španjolsku stig­ pruža više zasluge, tim će mu se više moći la porazom u špansko-amerikanskom ratu, vjerovati, jer razpolaže sa više dobara. No ima slučajeva, da ne vjeruju lju ­ nastala je još u Španjolskoj velika vrućina dima, akoprem je poznato da imaju imetka i suša, koja je svu ljetinu uništila. Velike rieke Ebro, Guadalquivir, Guadiana i Tajo i da im je njihovo zvanje unosno. Ovo ne­ povjerenje nastaje, kad se poznavaju ti lju ­ skoro su sasma presušile, te mlinovi i tvor­ di, da su nemarni plaćnici, da niesu voljni nice na obalama ne mogu raditi. Pa i u San Sebastianu, ljetovalištu Madridskom, plaćati. Obratno je kod onih ljudi, koji g d je je inače hladno i udobno, vlada neo­ urediše svoje gospodarstvo tako, da ih drugi pisiva vrućina. poznaju kao poštene ljude i vriedne dužnike. Ovakovima se rado vjeruje je r se vidi, da Požar električnog zavoda u imaju volju platiti, čim se domognu sred­ Genfu. Kako iz Berna u Švicarskoj ja v ­ stava. Benjamin Franklin kaže: „D ob ar ljaju, najednoć su se po Genfu utrnule elek­ platac gospodar je tudje kese.“ Razumije trične svjetiljke. Uzrok tomu je bio, što je se, da obično čovjek uživa vjeresiju kad ga veliki gradski električni zavod bio sav u upoznadu. Ovo napose vriedi za trgovce, plamenu. Sve kuće je uhvatila vatra, koje kod kojih se nekoliko računa podmiri obuhvaćaju 150 čet. m. a svi su strojevi razgotovinom, u točno vrieme, a poslie toga valjeni. Motorne sile i razsvjeta obustavlje­ im se daje roba i na vjeresiju. na je u čitavom kantonu Genfu, a sve osta­ Skupimo li sve ove pojm ove u jedan, le tvornice, koje su se se služile elektrikom mogli bismo kazati: V jeresija je pouzdanje, što ga ima vjerovnik u dužnika, da će na morale su prekinuti posao. Šteta je po tom ogromna. Električna postaja podignuta je g. vrieme izpuniti svoju obvezu. Vriedno je da 1896., a stojala jo pet milijuna forinti. ovdje navedemo mnienja nekojih znamenitih nacionalnih ekonoma o vjeresiji. Nebenius i Rau kažu o v a k o : „V jeresija je p ov jere­ nje, koje netko stavlja u platežno obećanje, što mu ga je dao s u g r a d ja n i n a na dru­ gome mjestu opet: „V jeresija je sposobnost n ekog čovjeka, da može dobiti od svojih sugradjana vriednih predmeta, uz prosto obećanje da će kasnije platiti1'. Znameniti njemački učenjak najnovijeg doba, V iljem Roscher, koji je nedavno umro, napisao je Trgovina 8 ljudima. U E gyptu ne može se još izkorieniti ružno trgovanje s robovima, premda postoji velika kazna za takove poslove. Posebni sud, k oji sudi u takovim stvarima, osudio je nedavno dvie osobe iz gorn jeg E gypta na sedam godina težke tamnice, je r su prodale svoga strica i osamgodišnjeg dječaka. Proizvodnja zlata u Australiji. U četiri glavna kraja Australije, gd je se �Strana 6.. kopa zlato, ibilo ga je ove godine prilično više nego lani. U Zapadnoj Australiji izkopano ga je >0-47 milijuna unća, 0 0 7 više nego prije, u Viktoriji 0 4 0 milijuna unča, te 0-03 više te u Novom Južnom Walesu 0.12, za 0 09 više. Ukupni iznos u četiri okruga dolazi na 1 4 3 milijuna unča, to je za 0 4 milijuna unca više nogo u prvoj polugodini 1897. Prije je Viktoria davala najviše zlata, a sada je na trećem mjestu Dr. V iis a t jr . U utorak, 7. rujna, um­ ro jo u Pragu zastupnik u carevinskom vioću i češkom saboru dr. Ivan Vašaty. Kako nam je u sriedu javila žica iz Praga, preminuo je ondje zastupnik u rajhsratu i češkom saboru dr. Ivan V a š a t y . Pokojnik se je rodio 10. kolovoza 1836. u Skronicu. Pravo učio je na pražkom sveučilištu. Pro­ moviran je g. 1863. na čast doktora, p o­ svetio se je odvjetoičtvu. U češkom saboru zastupao je do g. 1889, Vanjski grad, a poslie Sušice. U carevinko je vieće došao, kad su Česi napustili pasivnu opoziciju kao staroćeh. Govorilo se da je dr. Vašatv pri­ padao najodanijim pristašima i štovateljima dra. Riegera. U daljnem toku svoje parlametarne djelatnosti prikučio se je pokojnik mladočeskoj stranci, te je doskora prešao u krajnju ljevicu mlađćeskog kluba, stupivši takodjer proti svome predjašnjemu politič­ komu vodji u najljuću ličnu oporbu. Kao član mladočeskoga kluba napadao je kona­ čno vrlo žestoko na vas klub u obće i na pojedine njegove članove na pose u javnim govorima i brošurama, te je na posljedku bio iz kluba izključen. U svojim govorima razpravljao je vrlo često o državopravnom pitanju, zagovarajuć savez Austro-Ugarske s Rusijom. 0 jezičnom pifanju zauzimao je posebno svoje stanovište. On je naime tvr­ dio da bi se jezična ravnopravnost dala takodjer na osnovu starih jezičnih naredaba provesti, kad bi se one samo striete i savjestno uporavljale. Premda je mladočeski klnb, kako gore spomenusmo, izkljućio dra. Vašaty-a ipak mu je njegov izborni kotar — pisečke vanjske obćine — ostao vjeran. Prije više godina napustio je odvjetničtno. Stara bubrežna bolest svalila ga je u grob nekoliko dana iza što se je povratio lje č i­ lišta Wattenberga. Družtvo proti nožu. U Italiji se dogadja najviše ubojstva nožem, stoga se je vlada uz pomoć privatnih družtava zauzela, da se tomu kako god na put stane. U R i­ mu je bila velika skupština gradjana, gdje su razpravljali o načinu i sredstvima, kako da se izkorieni uporaba noža u zločinačke svrhe, pa s e je za to osnovalo „družtvo proti u porabi noža.£i Izkopine ix Ikoniona. Carigrad­ ski učenjak, arheolog Haindi bej iz cari­ gradskog muzeja izišao je na glas radi izkopina, te je osobito zaslužan po znanost. Na­ šao je divne sarkofage u Sidonu ; sarkofag Aleksandra, satrapa, naricajućih žena, egipatsko-feničkog kralja Tabnita i mnoge dru­ ge, a sada opet javljaju, da je na svom znanstvenom putovanju po Maloj A ziji izkopao pod starim Ikonionom, današnjom Koniom, krasan sarkofag. A ko ovaj sarko­ fag nije po svojoj umjetničkoj ljepoti kao oni prvi, ipak je znamenito umjetničko d je ­ lo iz najstarijeg rimskog doba, dakle iz is­ tog, odakle većina starih mrtvačkih sanduka potiče, koji se nalaze u talijanskim inuzojima. Ilamdi begu će biti znanost harna, a Broj 15. ,0 S * \ 7 " I Т' on svojim radom i to dokazuje, da se Islam ne protivi kulturi. Ruski admiral S t r i d l o v zaprietio se je, da će b o m b a r d i r a t i R e t i n n o , ako se i najmanje poremeti mir. Nov način ribolova. Talijanski major Michelini donosi u časopisu „Riviste di Artiglieria e Genio“ viest, koja će oso­ bito zanimati prijatelje ribolova. Kada je za talijansko-abesinskog rata bio u Massavt zapovjednikom, dobije od poglavara vojske pušaka starog kova od g. 1891., da pokuša iz njih pucati. Na strelištu odmah uz obalu crvenog mora postavi sanduke i kamenje za metu. Jednog dana padne mu na um, te opali nekoliko hitaca u more, kada vidje, gdje u mulju uz obalu leži riba mrtva. On je mislio, da ju je tane pogodilo, te ju dadne izvući. Kad na svoje čudo vidje, da riba nije ranjena, nego sasma omamljena od hitca. To ga potaknu, te nastavi za zabavu pucati na ribe, ne bi li valjda bio bolje sreće nogo s Abesincima. Ribe su u nekoj daljini od obale plivale, ali nije ravno na njih ciljao, nego samo približno onim smje­ rom, kako su plivale. I svaki put, kad bi pukao, omamio bi ribu, a gdjekad i ubio, a da zrno nije pogodilo ribe. To je eto novi način hvatanja riba, gd je ne treba spretnosti i vještine u pucanju, nego samo treba paziti, da tane padne u vodu pod nekim kutom, je r ako tane padne površinom vode, onda ga voda odbije, te ono skače, kao kad djeca bacaju pločice, koje površi­ nom odskaču. A da riba pogine, da je tane i ne pogodi, ovako se dade razjasniti. Ako tane iz puške s velikom brzinom prodre u vodu, onda imadv sličan učinak kao dinamitska patrona, jer brzina od 600 m., kojom leti u sekundi, dobije najednom jaki odpor, valovi se silno stisnu i uzvitlaju i to u okrugu od 60— 70 cm, oko mjesta, gdje je zrno udarilo A za to su najbolje nove puške malog kalibra, koje na početku daju nuz veliku hrziuu, Nova vodka. Na svom putovanju po La Plati pronašao je francezki botaničar Anđree jednu novu voćku. Ta voćka je v i­ soka 3’ / 8 metra, plod jo j je dugoljasta, ja ja ­ sta jagoda u veličini od 4— 6 centimetara, a zelena je, i kad sazrije. Tu voćku na­ zvali su Fejioa selloviana. Jagoda je iznutra biela, imade puno soka, sladka je , te liepo i jako miriši. V oćka je slična po teku ana­ nasu. Andree je tu voćku presadio u južnoj Francezkoj, te liepo cvate. On tvrdi, da će ova voćka moći sasma dobro uspjevati u južnim krajevim a Evrope i tako bi se dobila nova vrst južnog voća za naše krajeve. Tečaj papira i mjenica na javnoj bursi u Beču dne 13. rujna 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vrieilnosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . 101.40 Jedinstveni državni dug u srebru . . 101'20 Austrijska renta u z l a t u .................. 120-95 Austrijska renta u krunama 4% • ■ 101-50 Ugarska renta u zlatu 4 % .................. 120-15 Ugarska renta u krunama 4% ■ • ■ 98-26 Dionice austro-ugarske banke . . . 9-04 Veresijske dionice............................... .456 London v i s t a ................................... 12.005 Njemačko drz. bankn. za 100 m, nj. đrž. vr. 58-82'/, Komadi od 20 maraka...................... 1.176 Komadi od 20 franaka...................... 963.'/, Italijanske banknote........................... 4417»/* Dukati o bru bom ............................... 6-67 K o m a r đ ž ija Napisao J . I> . T o in a s i Pohrvatio o. A , Miletić (Nastavak) — Govori se . . . Dosta ako budu ruže, proevasti će. No svakako molimo i uzdajm o se za n jegovo i za naše dobro, da što prije đodje onaj bogati Amerikanac i da čas prije uhvati ladju, koja tone, i jednoć \'eć kraj ućini vragolijam a onog ludjaka. V. Evo ga, evo g a ! Iz dana u dan nestrpljivo se je o č e ­ kivao budući zaručnik iz A m erike, kad je d ­ nog jutra oko 9. sati dvoprežna k očija za­ ustavi se pred Genarovom palačom. G rad­ ski trhonoša skoči sa sjedala i otvori vra­ tašca od kočije, skine šešir s glave, a u to izadje iz krfčije jedan čovjek gospodski obučen, kojemu trhonoša pokaza put prama vratima, kamo ovaj krene. Vratar pobrza i pozvoni, da Pašku o dolazka nekog u stranca, obznani — Ovo je ona palača, za koju ste p i­ tali, reče trhonoša nepoznatom došljaku. — D obro je, odgovori ovaj liepom talijanštinoin. — Je li kod kuće vaš gospodar, gosp. Genaro? — Gospodstvo, jest, ali je još u kre­ vetu. Najmanji sat na svietu. U iz­ ložbi satova u Berlinu vidi se baš majstor­ sko urarsko d jelo: izložen je zlatni sat, k o­ ji je velik kao grašak, ili, točno ga izm je­ riv, tri crte t. j. 6 ‘/, milimetara, a težak sa drobom samo 95 centigrama, dakle niti jedan gram. Oko njega su vještaci radili punih pet godina, a osobito mnogo vrem e­ na je trebalo, dok se je za svaki pojedini dio sata načinila spravica. 1 ovaj mali satić stoji malenkost od 2500 for. Brzojavi Atene, 13. rujna. M cdjunarodnc čete posjednule su tvrdju u K a n d i j i , te su na njoj razvile zastave Englczke, Francczkc, Rusije i Italije. Admirali su zaključili, da se odmah m o r a p u č a n s t v o r a z o r u ž a ­ ti, čim se k a z n e z a č e t n i c i u s t a n k a . U to stiže Paško, skide svoju kapu, stupi pred stranca i nakloniv mu se reče: — Gospodin Genaro, moj gospodar, još je u krevetu, ali idem odmah, da mu najavim Vaš dolazak. — Ne, ne, pustite ga neka miruje. Preuzvišcnosti ovaka nam je na­ redba. Medjutim izvolite gore . . . Stranac izvadi novčarku, i dade neko­ liko srebrenog novca trhonoši, te podjo za Paškom, koji ga uvede u primarniicu, i podje, da najavi dolazak vjerenika. U jedan čas ćiola palača uzavri. Paš­ ko odleti, da kaže Justini, koja je opet imala izviestiti M atildu; vratar dojavi kuharu i konjušaru, a ovaj kočijašu, na što se svi dadoše na rad. Stigao j e ! — Je li sbilja on? Nije toliko ni star. mislilo. koliko se je �Broj 1б — fBe, gle, i lice mu pokazuje, da je monarhiji! Iz daleka se poznaje, da je boga­ taš, priuze kuhar. — Obucite poslušnička odiela, očistite se i neka bude sve u redu, vikao je Paško svojim drugovima osbiljnim glasom, kad ga u to gospodarevo zvonce pozva gore. Svim trkom odtrča na vrata dvorane. Neka se uzme najljepša kočija i upre­ gnu najljepši konji, jer treba poći na luku i primiti vjerenika moje sestre, progovori Genaro. Strana T „ O S V I T“ — E d a ! ta k meni je došao kao mah­ nit, da mi najavi dolazak milionarev. — A kad je zaznao cielu stvar, onda je ovamo dolje sašao pokunjen i namrgodjen kao oparen mačak. — Krasno zaista! — Onaj ludi konjušar reče, da ga i njegovo lico odaje za milionara! — Ah, ah, ah! — Od njeg' prodirao odah zlata, a njemu jadniku navalila voda na u sta ... Ja barem . . . ja sam pustio da to drugi poberu. - O d . . . mah, odgovori smeteno Paš­ ko, vidiv da se je nasamario. Kao oparen vrelom vodom silazaše niza stube. Na jednoć prasne grohotnom u smieh, te reče kočijašu i drugim, koji se bijahu izkupili u dvorištu: Ha, ha, ha, alaj sam vas kršno prevario! — K a ko?! — Šta si učinio ? Ha ha ha. Mislite da je onaj maloprvašnji glavom milionar iz Amerike, ha ha ha! — Zar nije on? - Tko je dakle? — Oh, n esrećo! — Tko je, tko je. Ni više ni manje, nego sluga, kao što je svaki od nas. — A h! — U h! — Bies te n osi! — Medjutim, i ti si mu Paško, reče vratar izljubio papke. — J a . . . Ja sam vas samo htio pre­ variti. — Idi, idi, i ti si svoju progutao, na­ doda kočijaš. — Brzo, brzo, Martine, upregni konje pod najljepšu kočiju, da se ide na prista­ nište, reče Paško. - Bi li htio, e h ! Ne šalim se zbilja, gospodin Fer­ dinand sad se je izkrcao i . . . — Dederte bolje, da gospodar ne bi tako dugo čekao, presieče stranac silazeći sa najzadnje stepenice prama vratima. Od njih ni jedan ništa ne odgovori, nego se nekom mlitavošću i zlovoljom sgledaše u nj, ni ne pozdraviv ga. — Ovaj je već počeo zapoviedati, pro­ govori kočijaš pošav za konjušarom u dvorište. — Naučit ćemo mi onog šaru, kako će on živjeti u Italiji, nadoda Paško. — Eh, da! A ko je on u službi onog milionara, trebat će i pseto poštovati radi gospodara. — Kolika sramota! zavika Justina sa hodnika. Alaj će te gospodarica licpo nadariti, kad si j u . . . Ta valjda sam ti rekao, da pro­ budiš? Drugo nisam rekao, nego da je onaj stranac milionar, javio ti, da je došao milio­ nar, i došao je. Vidiš da se uprcžu konje da s e ... Genaro, koji u ovaj čas izlazaše iz svoje sobe. prekide razgovor Paškin veleć mu: Brzo, Paško, podji za mnom. — Evo me spravna, gospodaru. Genaro sadjc niza stube, a za njim Paško, te obadvojica sjednu u već op­ remljenu kočiju. Ala je mudar Paško, te sad hoće da uam proda rog za svieću, to jest htio nas je prevariti, roče vratar Justini, koja salazaše niza stube. f Ciiririi kraljica J elisu* u. lirzojavi stigli pri ziiklueku lista). C e t i i l j c , 14. rujna. Knežević nasljed­ nik Danilo polazi u B eč na caričin sprovod. Kodunj, 14. rujna. Kralj je naredio troneđjeljnu dvorsku žalost. — Ja sam mu bila povjerovala odmah, je r je napokon to sve moglo i biti, kako je god bio njegov sluga onako je mogao biti i gospodar. Budimpešta, 14. rujna. Budim pe­ štanski listovi objelodanjuju poziv za sabi­ ranje prinosa, kojim a da se podigne s p o ­ m e n ik c a r i c i k r a l j i c i J e l i s a v i . B u k u r e š t , 14. rujna. Rumunjski kralj odredio je dvadesetdnevnu dvorsku žalost. Ženevžl, 14. rujna. Predstavnik sa­ veznoga vieća sa ostalim članovima pohodili su ‘ poslanika habsburške monarhije grofa Kuefsteina. Predsjednik švajcarskoga saveza R uffy veoma ganutljivim riečima izrazi sa­ žaljenje saveznoga vieća. — E to . . . to sam i ja govorio. Iza jednog sata od prilike Ferdinand sbilja ulazaše u Genarovu palaču. Kad je kočija ušla u dvorište, sve se Ž e n . v a , 14. rujna. Zapisnik o smrti službeno osoblje stavilo u red i čekaše nared­ carice i kraljice Jelisave ju čer je podpisan. be, a na licu svakog odrazivala se znatiCrkveni obredi obavili su se u najužem željnost, sve uprlo oči u milionara, kao da krugu. Obredima je prisustvovala samo caimade rogove na glavi, ili da je neka vrst ričina pratnja. drugog ljudskog roda. Skoro nitko ni ji Ženeva. 14. rujna. Sva je prilika, disao, sve se držalo skromno i odavolo I da će u listopadu u izvanrednoj sjednici liko počitanje prama zlatu, koje je imao so­ porotničkoga suda biti sudjeno ubojici bom donieti onaj bogataš, i kao ukopani Luceheniu. Luccheni je još htio u Italiji stali. i k r a l ja H u m b erta . Paško skoči sa sjedala, prileti k vra Beč, 14. rujna. U B eč će na sprovod tima kočije spusti podnožnicu i najprvi izacarice i kraljice J e l i s a v e doći kralj rudje Gonaro, koji pruži ruku Ferdinandu, munski K a r o l i kralj A l e k s a n d e r I. Iz­ pripomažuć mu da izađje. Od važno i otrejave sažalenja došle su od alžirskoga gu­ sito odvaćaše na one preduboke i nezgrap­ vernera L a f e r r i e r e a , od presjedničtva ne naklone služinćadi. i uhvativ se za G e ­ zastupničke komore sjevero-američkih savez­ narovu ruku podju prama velikim uba-ma, nih država i iz Melbouernea u Australiji. na kojih ga Matilda izčeka. Ženeva, 14. rujna. Jutros je mrtvo, — Dobro došao, moj gospodine, vese­ tielo carice i kraljice Jelisave bilo prenelim licem reci- Matilda, spaziv Ferdinanda. šeno na kolodvor, gdje je čekao izvan­ — Oh! evci moje drage Matilde.! kli­ redni vlak, što je stigao iz Beča. Prenos. kne on zaustavivši se na prvoj stepenici pozemnih ostanaka uzvišene pokojnice muče­ dignuv glavu. nice od hotela Beau R ivage do kolodvora — Jeste li sretno putovali? bio je izvanredno veličanstven ali jed no­ — Izvrstno, moja draga, izvrstno. stavan. Neizbrojno množtvo naroda prekrilo. Ferdinando nekako potežko uzlazaše je bilo sve ulice i trgove. U znak duboke uza stube; što Matidu baci u neku zabrii iskrene žalosti, na sve su kuće u gradu nitost. izvješene bile crne zastave i sve su trgo­ — Vrlo mi je drago. vine bile zatvorene. — Ćutim nešto umora, i ništa više. — Naravno nakog tolikog putovanja nadoda Genaro. — Kad je, toliko vremena sjedi u ladji. omlitave uoge i težko se giblju ali će se već ojačati i ok-iiepiti, moji mili i dragi 0 tom i ne dvojimo, odgovori. Ge- T R A Ž E SE Unidjošo u dvoranu primanje, gdje, izmieniv srdačno pozdrave Ferdinand zapita da se malko odmori prije, nego podje na doručak. — Pa nije ni grdan čovjek, reče vra­ tar kuharu i drugoj družini, koji su se bili izkupili u Dvorištu, za hrvatsku dioničku tiskamo u Mostaru d v a n a u č n ik a . — Nije, može se trpiti: (■ini mi se da malko šepa — I tor kako! reče mladi konjušar Vidio sam kako se užimlje i usta izkrivljuje stavljajući nogu na podnožnicu od k o la..., — Imatiće i on kakvu svoiu nevoljieu — Okladio bih se, odgovori konjušar. da bi onaj bogataš odkinuo svojih miliona, kad bi se mogao ovako kolobaciti: Brrrl I dva i tri puta kolobaci se u ćevrtaj po dvorištu kao vjeverica. § Groždje i praske : u poštanskim zamotcima sa prtvom (korpom ) ^ 2 5 razašilje svuda s pouzećem 2 I Ibrahim Hadžioman * Zamotak sa 5 klgr. g T O Ž - ® ^ tlja (Nastavit će se). i p rasak a l for. 3 0 8*® ' Ч- stoji s a m o j liovč. • 4 �Bi oj 15. „О S V I T“ jfo#: =** Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I C A i drug. 1 * 0 * 1 j* :*o *: Z K 0 4 C - Ж ) * ....... = Z » s r u z *o *= V I S U . ± -P i REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA Direktna sveza iz METKOVIĆA za Trpanj, Orebić, Trstenik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR i f ' i <> в i i a т iv o ~ р б 04C Odlazak iz Metkovića svake nedj. u satih 9 рг. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. Dolazak n Gruž „ „ „ „ 10pos. p.• Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. Dolazak u Kotor „ pon. „ „ ii pr. p. * Dolazak n Metković и » 11satih 3 pos. p. ** =*0 * 1 1 * 0 * 1 =*0 *1 1 * 0 * 1 „СЕОАТ1Д« osiguravajuća zadruga u Zagrebu. >o Utemeljena god. 1334. sa podpiino uplaćenom jaiiiceviioin glavnicom. = i = G Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa m alom žrtvicom od tri do gospodar osigurati svoju četiri forinta na godina može si im ovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. O va dom aća nog zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ grada Zagreba. O snovana je na tem elju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji tem elj. M edju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z e m lji: kr. zem aljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Cisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cielo g a hrvatskoga naroda i glavn oga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE Z A PONUDE Ivan P. Milićević на velikoj Teni iia velikoj Твш mogu se dobiti kod svili povjerenika ove zadruge i iz n jL Č e r r i k r o j a č RAVNATELJSTVA U ZAGREBU preporučuje se slavnom o b ć i l i s t v u , Zrinjski trg br. 18, ulaz iz IBerislaTrićeTre ulice “ br. 2, X. kat. Tiskom „O svita" u Mostaru. u Beču č iiio v n ie tv ii i v o jn ič tv u •Г I Z R A D A n a jso U d n ija i n a jje ft in ija . Odgovorni urednik: Ivan Л. Milićević. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/56e3c894aeb6db663ac85375d1c90649.pdf 8f826caee14dbda23d6d817278c1a59c PDF Text Text primaju i šalju trn O g l a s i ae | u|ir:ivu „Utvitaa. Za prostor o.l petitmlkn ulin’:i кг Snovi".. kml atake .li.lin-uvrstile 4 nove. Kraiaka pristojimza *\aki oKIax i uvrit.-i.je S0 uuvi'. „ O m v I1t“ ittlazi avak« лг!-.|.. i F * r o d p la t « t . zii vimjake na gocliuu 8 tor., im pola ginlinr 4 tor,, lKl tri mjeseca 2 tor; pisma i *a)iv» 1e (.laća se porel)iio. liukupisi kp iu' vraenjll. tu- pla.'e.il se listovi ne primaju. ш Mostar na godinu 7 for. 20 ne., na pola godine X for. 60 nf., na 8 injeseen 1 for. 80 nj. Pojedini broj nU*v!tau stoji 8novž., ►tari brojevi po 16 novJ. Broj 16. Urcduie.tvo, uprava, oilpr.n mrtvo . . . Hrvatskoga, jezika šum Može da spoji tiskarna u Podhumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Sa/vet haj U. Uiiiaijir, Хкгиппјас. God. I. U M ostaru, 17. ru jn a 1898. •j* Carica kraljica Jelisava p ?. F “i |5i 'J I?! 5, ja! IS h Još i sada se je težko, nemogu­ će snaći nakon užasnoga zločina, po­ činjena u subotu u Zenevi, što ga je počinio krvožedni, najzvjerskiji izrod ljudstva na uzvišenoj vladarici, koja je ujedno slaba žena i sudbinom pro­ gonjena m ajka. Šved jer sviet stoji pod utiskom toga strahovitoga Čina. i tek što čovjek m alko dodje k sebi, pita se : tko je taj zločinac i zašto je svoju demonsku ruku stavio nc život vladarice mučenice, koja makar ju riesila vladarska sjajna kum a — ipak življaše skrovit i skroman život, daleko od svib dogadjaja? Kakv' to mora biti stvorenje, koje se nakon užasnoga nedjela sa zadovoljstvom uvje­ rava. da je ipak postiglo, š to jo htje­ lo. koje dapače pjev a , vodjeno da -<■ preda u ruke pravde? Lukeni je preznao. da je anar­ hista. Anarhizam je bolest razvratno­ ga ljudskoga družtva devetnaestoga vieka. Anarhizam ne poznaje gospod­ stva jednoga čovjeka nad drugim, i traži neograničenu osobnu slobodu. S toga je on proti obstanku država, hoće da uništi sve, i vjeru, obitelj i sav đružtveni poredaki Anarhizam je proti svakomu vlastničtvu, proti obi­ telji, zahtievajući samo živinsko obćenje, proti idealima vjere, proti sve­ mu u obće, česa se u glavnome da­ našnje ljudstvo drži. te za postignuće svojih ciljeva preporuča umorstva, razbojstva. Za to anarhisti izmišljavaju najstrahovitija sredstva, kojima se služe. Г zadnjemu broju ., O svita- izišao je brzojav, kako piše ugledni rim­ ski list .M a ttin o - o talijanskom anar­ hizmu. Takov je i svagdje. Pak šta su države učinile, da tu djavolsku nauku uguše i unište? Neposredno nakon ženevskoga dogadjaja anarhisti se sastaju u Bruselju i zaključuju, da oni Lukeniev .č in - odsudjuju s t o g a , što je ubio ž e n u . D akle d a je mužkarac postao njegovom žrtvom, dru­ gačije bi zaključili i odobrili _rad " svoga druga. Zar taj sastanak u Bru­ selju nije demonsko izrugivanje đruŽtvu i državnim zakonim a? Anarhisti su i dosada činili zlodjela i umorstva, pak će ih i od sada činiti, jer se m o­ gu dičiti, da se slaha sredstva poduzimljti proti njiiya. Nazori današnjih državnika nisu ono ni ovakovi, kakovi hi morali biti, a tomu je kriv duh vremena, koji je počeo još davno vladati. Oni inf uvidjaju. od k a k ve -je snage i mo­ ći moralne vjerski odgoj naroda, a u opravdanim i zakonitim borbama na­ roda za svoju samostalnost vide plaši­ la i strahote. Dok svu svoju snagu upiru u to. da te opravdane borbe naroda uguše, dotle neprijatelji čovje­ čanstva i svakoga ljudskoga, družtvenoga i državnoga poredka gaze sva­ komu čovjeku svete osjećaje, ubijaju i more, te kao sada iz Ženeve potresaju srdcima svih naroda. Čitav rad i u ovom slučaju bit će samo taj. da će se Lukeni ili kako se već zlotvor zvao — • kazniti po zakonim a dotične zemlje, i tim se misli, da se je udo­ voljilo pravdi i istini......... X NedokiiČni su puti božje promisli. I u najtežim časovima ljudskoga ži­ vota dodje nešto, što čovjeka osnaži, okrepi, utješi. Tako i ovaj put. Najnesretniji slučaj u Zenevi učinio je , te su dina­ stički osjećaji naroda habsburžke mo­ narhije izbili svom silom na površinu. •Saučešće cicloga prosvietljenoga svieta pokazuje, kakov ugled naš vladar uživa niedju svim a stranim vladarima i državnim poglavicama. �Brzojavni izvještaji Prenos carieina liela Ženeva, 14. rujna (stiglo kasno na večer). Kolodvor, na komu je čekao posebni vlak, što je za prenos earičinih zemnih (»sta­ naka bio jutros stigao iz Beča, bio je ure­ šen žalobnim uresom jednostavno, ali veoma dostojno. Kola željezničkoga vlaka, u koja se je imao metnuti lies, crninom su ure­ šena. Mrtvo tielo caričino uneseno je u liesu u veliku kolodvorsku dvoranu, koja je bila preuredjena kao mrtvačnica. Lies je pratila carićina pratnja, članovi švajcarskoga saveza i kantonalne ženevske vlade. Na svačijem licu vide se duboki utisci velike tuge i žalosti. Kad su mrtvački lies poli žili u dvo­ rani, tada je mrtvo tielo bilo opojano i blago­ slovljeno. Nakon crkvenih obreda lies unesoše u mrtvačka kola željezničkoga poseb­ noga vlaka. Zatim u vlak unidje i carićina pratnja i malo zatim vlak podje uz najveću tišinu i svetčani mir. Žalobni prenos liesa i obredi na izri­ čitu carevu želju obavili su se na najjedno­ stavniji način, bez ikakva vojničkoga sjaja. Na tisuće i tisuće svieta, većinom u crnini, obuzeta dubokom žalošću i saučešćem, izpratilo je zemne ostanke nezaboravne carice mučenice. Svakomu na licu odrazi vala se bol i tuga. iz tisuće i tisuće očiju ronile suze žalobnice. Prizor najpotresniji i ne­ izbrisiv. Zftrich, 14. rujna (Stiglo sinoć pred ponoća). Vlak sa liesom carice i kraljice J e l i s a v e stigao je na ovdješnjem kolo­ dvoru danas u sriedu u četiri sata i četvrt po podne. P o s v i m a su c r k v a m a z v o ­ n i l a z v o n a , kad j e žalobni vlak ulazio na kolodvor. Na kolodvoru su zemne ostanke caričine izčekali č l a n o v i a u s t r i j s k e n a s e l b i n e, zastupnici s v i h k o n z u l a t a kojih ima u Ziirichu, zastupnici k a n t o n a l ­ n o g a v i e ć a kao i članovi g r a d s k o g a za stu p stv a . A u s t r ijs k a л a s e 1 b i n a, pak h r v a t s k a , p o l j s k a , u g a r s k a i dru­ ga družtva položila su prekrasne vience na lies svoje carice. V lak je stajao u kolodvoru četvrt sata. U četiri i pol krenuo je sa ko­ lodvora dalje. Izjave žalosti Beč, 15. rujna. N jegova svetost papa Lav XIII. brzojavno je izjavio s v o j e s a ­ ž a l j e n j e N jegovu Vel. Franji Josipu. P a p in a s a ž a l n i c a n a j u t j e š l j i v i j e j e d j e l o v a l a na N jegovo Veličanstvo. Beč, 15. rujna. S a s v i h s t r a n a s v i e t a dolaze izjave sažaljenja i duboke sućuti. Svi vladari i državne poglavice skoro svih država na svietu izrazili su svoje sa­ žaljenje, a medju tima Japan. Peru, Ohile, Urugyay. I lleeu Beč, 10. Broj lti. „О S V I Strana 2. rujna, (Stiglo u 1 i pol p o­ podne i. Г četvrtak na večer u 10 sati sti­ gao je posebni dvorski vlak s caričiuim lie­ som na kolodvor zapadne željeznice. D o ­ ček mrtvoga tiela carićina bio je uz obične cerem onije. Na kolodvoru su bili prvi vr­ hovni dvorjanik vladarskoga dvora, dvio dvorjanke, dostojanstvenici, generalitet ćast- nici i vojnici bečke posade, dvorsko sve­ ćenstvo, dvorska pratnja i počastna satnija bez glasbe. Kolodvor je bio urešen žalob­ nim uresima. Dvorski sohari i lakaji iznieli su lies iz vlaka, i postavili ga u dvorsku dvoranu kolodvorsku na mrtvačka nosila. Dvorana je bila u crno obvijena. Tada su dvorski svećenici opojali i blagoslovili tielo. Nakon obavljenih crkvenih obreda lies je bio metnut na mrtvačka kola, sva u crno obvijena. U kola je bilo upregnuto šest cr­ nih konja. Po tom je žalobna povorka kre­ nula prama vladarskim dvorima. S desne strane mrtvačkih kola išlo je osam oklopnika od tjelesne straže na konjma, crninom prekrivenima s dugim kopljima, a s lieve strane osam konjanika od tjelesne straže, te još sa svake strane šest osobnih konja­ nika sa nadstojnicima. Povorka je išla s kolodvora kroz Mariahilferku i Babenberžku ulicu, pak preko Ringa kroz vanjska vrata carskih' dvorova u vladarske dvorove. Cielim putem od kolodvora do carskih dvorova bilo je neprebrojno množtvo svieta, koje je stajalo iza vojnika, što su činili špalir. Narod je odkrivenih glava žalobnu p o ­ vorku inetrio uz niemu sućut i tugu. V o j­ ničke čete činile su počasti. Sve ulice, na­ pose one, kojima je išla povorka, bile su prekrivene crnim zastavama, koje su se u zraku žalobno vijale. Povorka je bila im­ pozantna. Kad je stigla u carske dvore sobari i tjelesni lakaji prenesoše lies u dvorsku cr­ kvu uz pratnju prvoga vrhovnoga dvorjanika, ostaloga i carićina dvorjanstva. U dvor­ skoj crkvi je tielo bilo i opni opojano i blagoslovljeno, na što su lies zatvorili te oba ključa od liesa predali prvomu vrhov­ nomu dvorj.iniku.^Po tomu je bila i crkva zatvoreua. ( 'ar i kralj Franjo Josip s ostalim čla­ novima vladarske kuće dovezao se je iz šenImmskoga dvora, da prisustvuje crkvenim obredima nad liesom u dvorskoj crkvi. Podložak, na komu leži caričin lies u dvorskoj crkvi, veoma je liepo urešen. Na njemu su izložene carska i kraljska kruna, nadvojvodski šešir, znakovi reda zviezde i ostala odličja carice i kraljice, pak par bielih rukavica i lepeza na zlatnom podložku. U petak u 8 sati izjutra bit će dozvo­ ljen ulaz i ohćinstvu u dvorsku crkvu. Beč, 16. rujna- (Prispjela u petak na večer). V eć od osam sati izjutra u još nevidjenom ovako silnom broju bečko pučan­ stvo ide u dvorsku crkvu, da se oprosti sa ostancima nezaboravne carice, koji su tu izloženi. Lies, u komu je caričino tielo, od ko­ vine je, jednostavan, mrk, zatvoren, bez ikakva nakita. Jedini ures je zlatni krst u sredini. Lies je pokriven crnim, zlatom izve­ zenim brokatom, na komu su četiri vierica, što su ga položile kćeri i unučad blagopo­ kojne carice. Ostali mnogobrojni vienci dru­ gih članova vladarske kuće kao i stranih vladarskih kuća položeni su uz crkvene zidove. Caričino tielo glavom je okrenut k vra­ tima, a nogama prama glavnom oltaru. Po dno nogu postavljena je kraljevska kruna, nadvojvodski šešir, znakovi zviezdinog reda, alemovi i drugi caričini znakovi u briljan­ tnim, do deset ili na broju. I crna je lepeza s čipkama do nogu, a isto tako i par hiclih rukavica. Na svakom kraju katafalka tje­ lesni gardisti s izvučenim mačevima čine počastnu stražu. Obćinstvo upušćaju u ci vu samo u odjelima od 30 do 40 oso ta. danas u podne izmienilo se je pred cr rom preko 80.000 duša, ni od tih nije svaki mo­ gao ni doći na red, da bude upušten. Žili ost II Jlostorii Gradsko mostarsko zastup­ stvo povodom caričine smrti. I ponedjeljak dne-12. rujna bila je izvanredna sjednica gradskoga zastupstva mostarskoga, sazvana povodom kobnoga glasa o smrti carice i kraljice Jelisave. Sjednici je predsiedao g. gradonačel­ nik Hadži Ahmed beg Hadžiomerović, u pri­ sutnosti gg. podnačelnika Ivana Bašadura i G jorgje Glavana, te gg. viećnika Hadži Mujage Behlilovića, Hadži Husage Kajtaza, Hatiz ef. Draće, Mahmud ef. Fazila. Mehtned ef. Gjikića, Laže Milićevića, Pavla Mrava, Blažke Zelenike i Ante Butigana. Ostala gospoda viećnici izostaše oprav­ dano, pošto se nalaze na putu. Dnevni red te izvanredne sjednice bio j e : izraz sućuti povodom Njezinoga V eli­ čanstva aašo carice i kraljice Jelisave. Gospodin g r a d o n a č e l n i k Hadži Ahmed beg Hadžiomerović izjavljuje, da je povodom prenerazujućega udarca, koji za­ desi N jegovo Veličanstvo našega premilostivoga cara i kralja i sav projasni vladalački dom uslied grozne smrti Njezinoga Veličanstva carice i kraljice Jelisave sazvao gradsko viećc u žalobnu sjednicu. „G rozna smrt naše premile i nikad nezaboravne carice i kraljice" - - reče g. načelnik Hadžiomerović — „koja je bila uzor supruge i matere, andjeo tješitelj na­ šega dobroga cara i kralja u kobnim dani­ ma i melem ranama ubogih i nevoljnih, porazila je silne milijune vjernih i odanih podanika habsburžke monarhije. O voj jed no­ dušnoj sućuti ucviljenim i ojadjenim srđcein pridružuje se dakako i vaskoliki naš narod, ta najmladja i najsretnija čest pod silnim žezlom habsburškim, pošto je dušom i srdcem odan i duboko blagodaran svome do­ brome vladaru, te najizkrenije s Njime dieli i žalost i radost, a imenito narod našeg šeher Mostara, koji je uviek prednjačio u čuvstvima nepokolebive lojalnosti i prave sinovlje odanosti prama našemu prorailostivomu caru i kralju Franji Josipu I. Stoga, da naš grad i vidno pokaže, kako ga se je duboko kosnuo udes carice mučenice, predlažem da se zaključi: 1) Neka se zapisnički dade oduška najdubljemu saučešću ovđješnjcga gradjanstva ; 2) Da se odmah, nakon što se ova sjednica digne, vieće korporativno uputi presvietl. g. okružnomu predstojniku i pri­ nese sažalnicu s molbom, da se sa poklonstvenim strahopočitanjem gore poinenuta čuvstva ovdješnjega gradjanstva izraze; 3) Da se na dan pogreba blagopokojne carice i kraljice medju ovogradske siromahe na ime naše obćine podieli 300 for., to da se ova svota kao nepreliminirani izdatak zaračuna". V ieće, duboko ganuto, predlog gosp. gradonačelnika primilo je u eielosti. Time bi dnevni red izcrpljen i zapis­ nik zaključen i podpisan. Nakon sjednico jo gradsko vieće kor­ porativno otišlo g. okružnom predstojniku, da inu izrazi najiskrenije saučešće gradjana �Broj lfi grada Mostara nad udesom, koji je zadesio vladarsku kuću i sve narode monarhije. Težki udarac, koji je snašao vlada­ r k u kuću i cielu monarhiju, našao je najbolnijega odjeka i u Mostaru. Već od prvoga časa, kad se je doznala kobna viest, gradjanstvo je bilo duboko kosnuto. Po gradu se vijaju mnogobrojne crne zastave u znak žalosti, te već i to ćini vidan utisak obće tuge i boli. Osobito danas u subotu, na dan pogreba carice mučenice, grad ima posve žalostilo lice. Trgovci i drugi poslenici zatvorili svoje dućane, čaršije kao da su opustile. Tek nešto pred osam sati bilo je življe po uli­ cama. Kako će biti u osam sati iz jutra zadušnice za blagopokojnu caricu u kato­ ličkoj crkvi, tako sviet odlazi u nju u svetćanom odielu, a svaki sa tugom u srdeu. U osam sati crkva je bila puna svieta. Žene sve u crnini, a tako i gospoda. Pred crkvom su bili poredani odjeli vojničtva, dočim je u crkvi bilo više častničtvo sa presvietlim g. generalom Varešaninom na čelu. Osim toga bilo je prisutno činovničtvo svih ureda, sa presv. g. okružnikom Vojvodićem na čelu i predstojnicima drugih pojedinih ureda. Od obćine su bili gosp. podnačelnik Ivan Bašadur i tajnik Mavrakis. Bile su zastupane i druge korporacije, kao Bratovština sv. Ante, narodno glasbeno pjevačko društvo „H rv oje" po predsjedniku g. Martinu Ćuli sa odborom i izvršujućim članovima in corpore, „H r­ vatska dionička tiskara", uredničtvo „Osvita" uz veliki broj ostaloga katoličkoga gradjanstva. Bile su prisutne i sve škole sa škol­ skom djecom iučiteljima. Crkva je bila dubokom puna, što svje­ doči o velikom saučešću odanoga pučan­ stva. Uspred crkve je bio podignut visoki i viencima krasno izkićeni katafalk. Na v id i­ cima su bile i biele i crne vrpce s nadpisima, koji veličaju nezaboravnu vladaricu. Na sredini katafalka bila je izložena na umjetno izvezenom jastučiću načinjena kruna, prekrivena crnim velom. Služba božja p o ­ čela je u osam sati. Govorio ju je presvietli gospodin biskup Buconjić uz pripomoć velečastnih otaca fra Kazimira Bebeka i fra Spiridiona Šimića te uz podvorbu franje­ vačkih bogoslovaca. Orkestar vojničke glasbe svirao je tečajem službe božje žalobne k o ­ made (iz „Evangelimanna" i „FreischUtza") takovom savršenošću, da se ne da kazati. Pobožni prisutni narod molitvama se je sje­ ćao svoje carice. Mnogi su i mnogi plakali. U devet, sati bila je služba božja u grčko-iztočnoj crkvi. Od mostarskih grčkoistoćnih gradjana bili su prisutni veoma mno­ gi, kao podnačelnik G jorgjo Glavan, Mićo Bilić, Kujkur i tđ. Osim toga bili su pri­ sutni predstavnici svih državnih ureda sa c je ­ lokupnim činovničtvom, vojničtvo je bilo za­ stupano po višem častničtvu s presv. g. gene­ ralom LaCrois von Langenheimom, a bilo je mnogo i drugoga obćinstva. Za vrieme službe pjevala su školska djeca. Na koircu službe bo­ žje prećastni otac Patrikije Popović Komadauović u ime odsutnoga presvietloga gospodina mitropolite Seratima Perovića toplom rieči obratio se je presv. g. okružniku Vojvodiću, moleći ga duljim liepim govorom, da iskrene osjećaje grčko-istočnoga pučanstva izjavi pred previšnjim priestoljem. G. V ojvodić je odvratio, da će s radošću udovoljiti izraže­ nim željama. p O S V I U Тм Mostaru, 14. Strana 3 rujna. * Obću pažnju pobudio je članak pctrogradskih novina „Novonti,- koji je pisan osvrtom na predlog ruskoga cara, te u ko­ jem taj ugledni ruski list predlaže da se alzačko - lorensko pitanje uredi ta­ ko, da te pokrajine budnu za se posebno tielo, da se biva neutralizuju. ,,Novosti'1 razlazu, da je lahko pojmiti, za što je Francezka zabrinuta povodom predloga ruske vlade, te vele, da ruskom predlogu nije svrha samo ograničiti daljnje naoružavanje, već sniziti i sadanje oružano stanje radi financijalnih poteškoća. Članak je pobudio u političkim krugovima senzaciju stoga, što se drži, da je nadahnut od ruske vlade. ,,Xovonti-‘ vele, da je uzrok današnjemu sil­ nomu naoružavanju i militarizmu pitanje o A lzaciji i Loreni, koje je Njemačka 1870. osvojila Francezkoj. Stoga treba to pitanje riešiti na način, kako ga je označila ruska vlada i tada Francezka ne će imati razloga da uzdržava veliku kopnenu vojsku a N je­ mačkoj ne će trebati da ju podupiru druge države i članovi trojnoga saveza, te će po tom moći mirne duše smanjiti svoje vojske na najmanji broj. A tada bi i ostale države tako učinile. Na taj način glavni predmet razpravljanja medjunarodne konferencije mo­ ralo bi biti, neutralnost, samostalnost Alzacije i Larene. Sada je dakle najsgodniji čas. da se to pitanje rieši. Posvema je naravno da se pobiedjeni Francezi žele osvetiti i natrag dobiti Alzaciju i Lorenu. Francezi su pak visoko kulturni narod, koji je nezaslu­ ženo bio pobiedjen, te se njegovom uvriedjenom samoljublju nije zadovoljilo već v i­ še od četvrt stoljeća. Čudno bi bilo očeki­ vati od Franceza da se odreknu tili zema­ lja bez svake druge naknade. A sada se ta naknada može učiniti, kad se radi da se uvede obćeniti mir na zemlji. Badi tako velike ideje pravi kulturni narodi ne smiju zazirati n j nikakve žrtve, te smo uvjereni, da bi Francezi pristali i bili zadovoljni, da bi se A lzacija i Loreua prepustile vlastitoj sudbini uz uvjet, da budnu podpuno slobod­ ne i nezavisne. A isto bi bilo i sa Njemačkom. Nema ništa strašnoga u odlučnosti njemačkoga naroda, da pridrži za se tekovine krvavoga rata, koji Niemci nisu izazvali. Dodajte k tomu djelomice njemačko porietlo Alzacije i Lotaringije i dvadeset i sedamgodišnje upravljanje tima pokrajinama. Sve je to do­ voljno za to, da narodno samoljubje Niemaca ne dopušta da se povrate Alzacija Lorena ili prepušta svomu udesu bez kom­ penzacije, ravne posjedu istih. Narodno sa­ moljubje Niemaca može biti udovoljeno ti­ me, što sklapa kom promisne prietnjom v o j­ ne, ne iz straha od pretežitosti protivnikova oružja, već radi oživotvorenja velike ideje mira na zemlji, ideje, sbog koje treba pridonieti svaku žrtvu. U kratko, ono, što se činilo nemogućim prije proglašenja konfe­ rencije mira uslied uzajamnih odnošaja dvajuh naroda, mora postati obistinjivim poslie proglašenja njezinoga. Čitatelji se do­ mišljaju o kakovom mi govorimo kompro­ misu. M i g o v o r i m o o n e u t r a l i z a c i j i A l z a c i j e i L o t a r i n g i j e . Misao neutralizovanja prepornih pokrajina davno je već dozrela u spoznaji evropskih naroda. Za svakoga je očito, da samostalno bitisanje Alzacije i Lotaringije ne samo ne bi pogor­ šalo njihovoga blagostanja, već bi ga pove­ ćalo, a ujedno bi izmedju Njemačke i Franeezko podiglo neutralnu zonu, koja bi iz- ključila skupocjena' naoružavanja s jedne i druge strane. Nu to su tek manje važne posljedice riešenja toga pitanja. Glavni interes bio bi u podpunoj uzpostavi prijateljskih odnošalja izmedju dva velika naroda, u izmirenju, koje bi tim narodima pribavilo na milijarde, prištednja, te široku izmjenu umnih i ma­ terijalnih probitaka, a čovječanstvo bi iz­ bavilo od tegoba naoružanoga inira. Na žalost, neutralizaciji spomenutih pokrajina stajalo je na putu narodno samoljublje Nicmaca i Franceza. Nu sad će ta zaprieka izćeznuti i nadajmo se, da će Francez­ ka i Njemačka našavši se licem u lice s velikom inicijativom moćnoga ruskoga vla­ dara, odgovoriti na nju isto tako velikim činom požrtvovnosti. Čovječanstvo iinadc upravo zahtievati od njih tu žrtvu!“ * Donosimo ovdje d r u g o p is m o iz C a r i g r a d a od 28. kolovoza, koje potiče iz muhamedanskih krugova, veoma upućenih u b o N tin e k o -b e r c e g o v a č k e p r ilik e . Pisac pisma obričc da će nastaviti niz ovih pisama, u kojima hoće da razkrije mnoge spletke, koje su se plele oko muhamedan­ skoga elementa. V eć u ovomu pismu ima dosta značajnih stvari, koje pisac iznosi, jer mu je kako veli — „želja i dužnost da na dohro upućuje svoju braću". „Čitao sam onu poruku iz turskih kru­ gova lA hmed Lutfijevo pismo, koje je već izišlo u „Osvitu". Ur.), namienjeno braći jedne vjere u okupiranim zemljama. Kad sam pročitao prevod one poruke, koja se podpuno podudara sa mojim pismom, koje najtoplije preporučam svojoj braći, ja evo plivam u radosti, što će moja želja naći još više odziva kod moje braće u tim zem­ ljama. Kao da vidim, da će hrišćanske novine graknuti na ovo pismo. Ali ja ću vam evo činjenicama dokazati, da postoji i da je u istinu o n a k o m i š l j e n j e n e s a m o k o d o n o g a t u r s k o g a d r ž a v n ik a , n e g o da je to j a v n o m i š l j e n j e o v a m <>šn j i h c a r ig r a d e k ilim u s lir n a i n ji­ h o v p o l i t i č k i p r o g r a m , koji jeđnovjernima p r e p o r u č u j u. Bilo je izgleda, da su neki begovi iz travanjskoga okružja i iz još nekih strana hotili kao deputacija, sastavljena iz više kotara, doći u Carigrad radi nekih vakuf­ skih pitanja i radi uredjenja medžlisi ulemata. Ali su iz Carigrada dobili ovu viest: Sva pitanja, u kojim a se sukobite sa dana­ šnjom vladom, djelo je, koje se dade izrav­ nati i u Sarajevu, te o takovu koraku ne­ mojte niti sanjati. Danas je u vašem interesu da sve sukobe izbjegavate, te da budete u svakoj prilici obzirniji. Drugi je dokaz, što je u Carigradu bosansko-hercegovaćkoj emigraciji, odnosno njihovim prvacima reče­ no, da oni ne podpisuju nikakav mahzani (me­ morandum), koji im podnese deputacija (bosansko-hercegovaćkih) hrišćana, što se ovih dana potucaše po kaldrmi carigradskih ulica. Tako je bilo i sa njihovom (hrišćanskora) ponudom, kako je begovima bilo nainignuto. Hrišćani su u svom memorandumu i to htjeli umetnuti, kako se Islam i hrišćanstvo progoni, a otvaraju se vrata katolicizmu i uniji. A li je zanimivo ovdje zabilježiti, kako je jedan od naših (muhamedanskih) prvaka upitao gospodu: „Molim vas, kažite mi, koliko ih je dosada prešlo na uniju? Meni se čini, gledajući viku po hrišćanskim novi­ nama, da su do danas sve pounijatili!" A kad gospoda nisu mogla da donesu ime n i �A ko bi Spahić pokušao da ovo oprovrgne, ja ću navesti one, k o . j i m a se o n t u ž i o d a g a p e č e , što se n jegovi članci i zauzimanje slabo tumače u turskim krugo­ vima. A li sigurno ne će to pokušati, jer valjda još nije zaboravio na pismo, u p r a v l j e n o m o m u i n j e g o v o m p r ij a t e 1j u u C a r ig r a d u . Meni se ovdje nameće drugo mišljenje. Po pismu turskoga državnika rek bi da im a u B o s n i i H e r c e g o v i n i r o d o l ju b a k o j i im a ju s r d c a i s m j e l o s t i , da i z n e s u p r e d s v o j u b r a ć u i p o k ažu s k o j e im s t r a n e j i r i e t i o p a s n o s t . I za to sam vam, dragi urednice, vrlo za­ hvalan, što je ono pismo u vašem listu ugledalo svjetla. Po tom pismu vidi se, k a k v o je m i š l j e n j e t u r s k i h m u s l i m a naprama jednovjernoj braći u Bosni i H ercegovini, a ovim vam pismom pokazali, kako oni opet shvaćaj u hrišćansku opoziciju. Sad je jasna stvar, što treba da radimo. Jasno nam je i to, koga da se plašimo, a kome da ruku pružamo. Lako se neprijatelja čuvati, kad se zna s koje strane dolazi. A nije s gorega po nekad s njime i obćiti, da ga se lašnje upozna, kao što kaže arapska p oslovica: Kl barbu huda“ . Politički pre gled Švajcarska. Radi strahovitoga zlo­ djela u Ženevi sada se veoma mnogo g o ­ vori o Svajcarskoj. U bojica Lucchoni biti će kažnjen po zakonim a zem lje, g d je je p o či­ nio zločinstvo, a više se no može ni tražiti, je r tnodonio modjunarodno pravo u tako­ vom slučaju izključuje svako izručenje zlo­ činca. Nu švajcarski če savez svakako ima­ ti izpitati, da li su ženevske kantonalno oblasti s upravno-poticajnoga p ogleda sve učinile, što su morale Broj 16. „О S V I Strana 4. j e d n o g a. koji je je . u ovo dvadeset g o ­ dina primio uniju, onda im je naš prvak rek a o: „Molim vas, nemojte se naći uvrieđjoni, što m i n e m o ž e m o p o d p i s a t i o n o , š t o n e p o s t o j i . Što se tiće zuluma, navedenih u mahzanu, nije nam taj ni jedan slučaj poznat. Ja ću vam reći, gospodo, da je kriva vaša štampa, te vi ne možete danas naći odziva kod bosanske emigracije. Mi, koji čitamo, nailazimo na take članke po vašim hrišćanskim novinama, da ne bi vi imali su čim ni doći u Carigrad. Slušajući te novine, od velika zuluma nema nitko ništa, osobito vi hrišćani, koji ste i zadnji novčić izdali, a za nas muhamedance tamo teče med i mlieko, kako to vaše novine tvrde Pa zar mi možemo takove stvari podpisivati ?" Tako se je ta stvar svršila i svaki svome jatu otišao. Л još jedan slučaj da navedem, jer će za hrišćane biti najteži. Kad se Mehined ef. Spahić iz Mostara nalazio na Oetinju koncem travnja ove godine, savjetovalo mu se iz turskih krugova, da nebi više pisao po hrišćanskim novinama, je r bi to moglo dje­ lovati na druge muslimane, te malo po malo s v e o p a s n i j e postajati za Islam. S p a li i ć je na to t v r d i o , da je on pisao samo u interesu muhamedanaca, sto su mu hrišćani i zamjerali. Na to mu kazaše, da njegovi članci, jer štampani u hrišćanskim novinama, u turskim krugovima nalaze protivna odziva. I Spahić je iza toga razgovora brzojavio dvjema hrišćanskim novinam, da se njegovi članci, koji se kod njih nalaze, ne daju u štampu. učiniti, te da li se imadu temeljito izpitati svi odnošaji anar­ hista i anarhizma u onom kraju, kao i to, hoće li trebati za to posebne nove zakone stvarati. Politički bjegunci svih zemalja u Svajcarskoj nalaze sigurno zaklonište, pak se u njoj na žalost razvija revolucionarna književnost, koja podražuje na zločinstva! umorstva. V eć je dotlen došlo, da seZttrićh (Cirih) i Zeneva smatraju kao dva glavna legla anarhizma. U Ztirichu se sastaje njemački, talijanski i ruski anarhizam, a u Ženevi su na okupu stalno anarhiste iz Francezke, Italije i Španjolske. Da li je anarhista Luccheni bio u kakvom savezu sa anarhistič­ kom organizacijoin u Švajcarskoj, to se još ne zna. Švajcarski je pak savez svakako po obćim pravilima medjunarodnoga prava odgovoran za svaki nedostatak u zakono­ davstvu pojedinih svojih kantona (ciela se Švajcarska dieli na manje slobodne državi­ ce ili kantone,) kao i za to, ako se zakoni dobro ne uporavljaju ili oblasti đestatno ne rade. Nikakva država — a obzirom prama vanjskim državama i švajcarski je savez je d ­ na država — ne može se pozivati na svoje domaće zakonodavstvo, da se tako rieši ob­ veza, koje ima po medjunarodnom pravu. T o je priznato nedavno i u Ženevi. S toga je opravdano zahtievati, da Švajcarska raz­ vidi i izpita pravo zakloništa, što ga daje anarhistima, te da kantonima preporuči da u tomu smislu poduzmu sve mjere i nači­ ne, da uspješno uguše anarhizam, koji kod njih ima utočišta. T o se tiče svih država Evrope, i sve bi jer interesirane — ta­ ko imale n Вегцц, glavnom gradu Švajcarske, naglasiti svoje stanovište. T u r s k a . Pred Kanđijom se sada nalazi 6600 vojnika medjunarodnih četa. Ako se muhamedanci, u čijima j< rukama grad, budu protivili, da ga predadu, onda će Immbardirati grad. Kako smo još za prošli broj bili brzojavno izvješteni, ruski admiral Skriđlov zaprietio je gradu Retimnu, da će ga takodjer bombardirati. Iz Rima opet javljaju , da će vlasti kazati Turskoj svoju prvu i posljednju (ultimatum), da povuče svoje čete s Krete, te da se napokon uvede posebna kretska vlada pod sultanovim vrhovnim gospodstvom. A ko Visoka Porta ne posluša vlasti, to se ove priete, da će silu upotriebiti. Englezka, Rusija, Francezka i Italija nakanile su posvema uništiti tursku vlast na Kreti. Tako su njihovi admirali glavnomu odboru ustaškomu saobćili, da će se morati za uviek s otoka protjerati pet­ naest hiljada bašibozuka, koje oni smatraju začetnicim a nemira; nadalje da sva turska vojska mora otići s otoka, da se turskim oblastima ima oduzeti svaka vlast te da se g r č k i p r i n c Cl j u r o ima postaviti za g e n a r a l n o g a g u v e r n e r a . Rusija i Francezka šalju još svoje vojske na Kretu. Englezki list „T im es" jav lja iz Kandije, da su se kretski hrišćani digli i da idju proti Kandiji, te da će se brzo sukobiti s muha­ medancima. U Kandiji da je dosada što živo izgorilo što poginulo 600 ljudi, žena i djece. I t a l i j u . Talijanski listovi javljaju , da se je ovih dana po Milanu dielio poziv na prevrat i ustanak. Na tom pozivu je bio podpis: „revolucionarni odbor". Stoga je p o ­ licija stala budnije paziti, te je u utorak zatvorila' nekoga Karla Silosa, koga su uhva­ tili, kad je dielio pozive. Kad su ga uhvatili, Silos je zaviknuo: „Z iv ila anarhija! Smrt kralju". Neke su osobe pratile Silesa do stražarnice u Strada Napo Torriani, gdje su počeli nemiri 6. svibnja ол e g< ,nesu tu došli, počeše zviždati, te stadoše bacat. kamenje, kad ih opomenuše, da se raz.dju. Na to ili stražari raztjeraše. Siles se Је r0 " 1877 u Reggio di Calabria i Regjo dl Kalabrija), te je u p o n e d j e 1j a k došao .z Švajcarske, da u Milanu pozn e. dieli prevratne ^ Rimu gu veoma uzrujani, što su u habsburškoj monarhiji bili nemiri proti Talijancim a radi toga. što je Luccheni, ca- lz m jesta i okolice Osobne viesti. Prošlih dana bio je u Mostaru prolesor bečkoga sveučilišta dr. Rudolf M e r i n g e r. Profesor Meringer je lanjske godine u naučne svrhe proputo­ vao Bosnu i Hercegovinu, a sada je tako­ djer s istoga razloga otišao na Iztok, gdje će se zabaviti mjesec dana. Prof. Meringer je iskren prijatelj hrvatskoga naroda. Promjena u franjevačkoj redodržavi. Na zadnjem kaptolu hercegovačke franjevačke redodržave učinjene su ove prom jene: dosadašnji vikar na Širokom Brigu fra Alfonzo Ćurić postavljen je za župnika u Bieloin Polju; dosadašnji župniku Bieloin Polju fra D ujo Ostojić za biskujiskoga tajnika u Mostaru: dosadašnji žup­ nik u Posušju fra Frano Corić za vikara u samostanu na Humću; dosadašnji duhovni pomoćnik u Posušju fra Tadija Beljan žu ­ pnikom u istom mjestu, a fra Darnjau Gadža duhovnim pomoćnikom u istoj žiip i: fra Bono Šarić premješten je iz K onjica za duhovnoga pomoćnika u Gradniće, dočini mladomisnik pop Marijan Kelava idje na n jegovo mjesto u K on jic: fra Auto Šola, dosadašnji vikar na Humcu, u istom svoj­ stvu idje na Široki Brig. — Nadalje je za vjeroučitelja na mostarskoj velikoj gimna­ ziji i na jobrtnoj školi postavljen fra Zdravko Glavaš, a definitor fra Ambroz Miletić za vjeroučitelja na trgovačkoj školi i peda­ goga u franjevačkom sjemeništu. — D ru ­ gih promjena nije bilo. Električna razsvjeta u Mo­ tani. Pišu nam iz grada: Ako se ne varam, ipak bi se moglo dogoditi čudo, da se i u Mostaru uvede električno svjetlo. Težko je pomisliti, da bi bilo prosvietljena i napredna čovjeka, koji ne bi uvidio, da bi električna razsvieta bila od velike potrebe za Mostar. Za jedno 10.000 do 12.(XX) forinti godišnjih obćina hi mogla uvesti bar pet stotina elek­ tričnih svjetiljaka, dočiin sada na petrolejsku razsvjetu sa nekih samih 300 fenjera troši 8 do 9 hiljada. Nesumnjivo je, da će osini drugih ureda, zavoda i trgovina takodjer i mnogi privatnici uvesti u svoje kuće elek­ tričko svjetlo, koje se i snagom i sigurnošću daleko odlik u je nad svako drugo svjetlo. Ujedno je to svjetlo i jeftino, jer jedna lampa od 16 svieća jakosti na sat stoji naj­ više 2 novčića i pol. ( ’ujem, dane će ništa biti od onoga ugovora, što ga je obćina htjela učiniti s nekim budimpeštanskim društvom, ali za to me veseli, d a j e zem alj­ ska banka naumila, da poduzme izvadjanje elektrine. Uvjeren sam, da će to u mnogomu pogledu podići naš grad, to je očekivati, da će se gradjani pripravno odazvati bankiuom pozivu i izjaviti se sklonim za električnu razsvjetu. �Hroj 16. ,0 S V I se nadamo, da će se naš glas uvažiti, Da odgovori zahtjevima svojih predplatni- I te da ćemo dobiti mualimi-evela, koji će biti ka u Mostaru, „O svit« je i u četvrtak u 6 vrstan, da nam uredi mekjteb. sati na večer izišao u izvanrednom izdanju, ! A. Fe.vzi ohjelodaniv najnovije brzojavne viesti, tičuče se nezaboravne carice i kraljice, koje su Znamenito odkriće. Pišu nam stigle toga dana. — Radi drugoga važnoga iz Stolca: Možemo vam javiti preznamenitu gradiva iz predjašnjega je broja izostav­ ljeno mnogo redovnih stvari, a tako isto i iz ovoga hroja. Nesreća kod gradnje. Kod grad­ nje nove kuće Mujage Komadine na glav­ noj ulici dogodila se težka nesreća. Kod gradnje je bio zaposlen i Frano Vrcan iz Ljubuškoga. Stojeć on na testi, s drugoga sprata skela svali se veliki kam eni Vrcanu pade na zatiok tako, da je nesretnik odmah pao nićice na zemlju i onesviestio se. Težko da ostane na životu. Potukli se supruzi. Dne 14. ruj­ na posvadiše se supruzi Anton i Jelka Sparenblek u Mostaru. Svadja medju supruzima tako je bila žestoka, te su u uzrujanom stanju jedno drugo nožem težko ozliedili. Sparenbiek je prenesen u gradsku bolnicu, dočim mu je žena kod kuće pod pazkom. Nesretnjaci imađu četvero djece. Iz naših krajeva Bosna i Hercegovina. Mekteb-ibtidaija u Nevesinju. Strana 5. T “ Izvanredno izdanje ,,Osvita“ , i Mi viest, da su u Popovom polju, i to trudom našega zemljaka i obće štovanoga i zasluž­ noga upravitelja u Doljnjem Hrasnu g. Iva­ na Šešelja pronadjeni stari odvodni ponori, koji su — po narodnoj predaji - još pri­ je 200 godina bili zatrpani. Pomoću ovih ponora moglo bi se posvema izsušiti P opo­ vo polje, koje gotovo uviek pliva. Ovaj pronalazak od velike je važnosti i koristi po onamošnje pučanstvo, pak ću vam, g o ­ spodine uredniče, potanje o tomu javiti, čim saberem obširnije i točnije podatke. Germanizam u crkvi. Pišu nam iz D oljnje Tuzle od 9. rujna: Crkveno p je ­ vanje u ovdjesnjoj rimo-katolićkoj župnoj crkvi vrše uz pratnju harmonija častne ses­ tre u n j e m a č k o m jeziku. Zar mi nis­ mo kadri službu božju uzveličati liepiin cr­ kvenim pjesmama u našem hrvatskom je zi­ ku ? Nama se još čini, da smo u Tuzli, a ne u Frankfurtu. To bi imale držati na umu te častne sestre švabice, te iz pieteta praina žemlji, u kojoj živu, zaboraviti i na­ pustili kulturtregerstvo. I previše je, što one čin e; u svom zavodu drže tobožnje odjele sa predavanjem na kako to one vele „bosanskom« jeziku, a kad tamo, hrvatska djeca moraju da pjevaju švabske pjesme. Za što pak nitko ne nastoji, da tomu na kraj stane? Mnogo ih je, koji hi se mogli za to pobrinuti, a tim lakše pruviditi, kad se ima n. pr. pjevačko družtvo „M ajeviea«. Kad bi družtvcničlanovi obavljali pjevanje, — i ne gledeć na drugo — ' učinili bi već tu korist, što bi izključili iz crkve njemačko pjevanje. Čekamo, da vidim o! Pišu nam odtuda: Dozvolite, gospodine uredniče, da prosborim koju kroz naše glasilo ..Osvit«. Poznato je, da je unazad nekoliko godina zemaljska vlada iz naših vakufskih sredstava počela preustrojavati naše muha­ medanske vjerske škole, na čemu joj iskre­ na hvala. A da i mi Nevesinjci ne ostanemo iza druge nam braće muhamedanaca, nego da se i naša djeca što bolje u svojoj vjeri naobraze i nauče, to se i u nas prije dvie Velika nestašica vode. U ju ž­ godine ‘otvorila mekteb-ibtidaija. Mi smo se noj Hercegovini, koja je oskudna sa živim s početka radovali ovome veoma važnome vodama, vlada strašna suša, kako nam ja ­ koraku. A li smo se na žalost prerano počeli vljaju s mnogih mjesta. Tamošnji stanovni­ radovati. Naša ibtidaija jest ibtidaija u to­ ci imadu vodu za se u ćatrnjama, a za marliko, što nosi to ime, dočim se od nje djeca vu u lokvama. Lokve brzo presuše, a tako koriste veoma slabo ili gotovo ništa. A odi čatirnje brzo precrepaju, ako kroz kratko kuda da se i okoriste? Svakomu je poznato vcieme ne uplije. Ima sela, u kojim a još da mi muhainedanci ne učimo našu v jero­ od poklada nije uplilo, s toga ljudi onih nauku na hrvatskom jeziku, kao drugi, ne­ sela nemaju vode ni za sebe, a kamo li za go na arabskom i turskom, te da po tom marvu. Po tri, četiri sata daleko gone marnašoj djeci treba više vremena potrošiti oko vu na vodu, te dok se vrati opet je žedna. vjeronauke, nego li katoličkoj i hrišćanskoj. Sreća je još velika, što je ' mal ne sva sitna Sada pošto u nas u Nevesinju ne uče djeca stoka u planini. Molimo dragoga Boga, da nego po dva sahata na dan vjeronauku, čim prije dadne obilnu kišu. dočim bi po talimatu imala učiti pet sahata Iz Popova polja. Javljaju nam na dan, kao što i u drugim mjestima, to je od tuda 13. rujna: Ima više godina, da je lasno pogoditi, što naša djeca uz ovako Popovo polje izdavalo sbog kiša i poplava. skraćeni broj sahata za predavanje mogu Ove godine B og je dao horu, te su ljudi postići. Još kada se tome nadoda slaba me­ toda i način predavanja, onda mislim, da nasijali i došli do obilnoga ploda. Prošla je već nedjelja dana, odkako su ljudi unišli u ne ću pogriešiti, ako reknem, da n a š a d j ec a i s a d a n i š t a b o l j e n e u č e n e ­ I polje, da uberu plod ruku svojih i da sag o i p r i j e. Skoro u svakomu mjestu, dok siplju žita u žitnice, ali imaju pritom i v e ­ likih neprilika radi bezvodice. Ljudi s ko­ djeca ne svrše mekjteb-ibtidaiju, ne pohadjaju osnovnu školu. Pa kada je to drug­ njima ob dan rade a ob noć moraju ići na dje, za što ne hi bilo i u nas? Bože saču­ vodu, da marvu napoje i da sebi vode do­ vaj — mi nemamo ništa proti svjetskoj nao­ nesu. Tako naš seljak, da ne propane trud, brazbi, ali ne možemo podnieti, da nam što ga je sa znojem uložio, mora danju djeca ostanu što no se reče — „nikud noću raditi uz velike žrtve i potežkoće. majci, ni kud u djevere.« Stoga molimo ze­ Umro sneopreza. Pišu nam iz maljsku vladu i centralno vakufsko ravna­ teljstvo,. da bi i nama poslali jednoga mu- N§tolca 13. rujna: U Popratima, selu pola sata alimi evela. koji je za to školu svršio i ne daleko od Stolca, prije nekoliko dana pla. samo vjerski, nego se i svjetski naobrazio. tio je Mato Perić životom svoju neoprez­ nost. Bilo je naime jedno šilježe bolestno. Zaklaše to šilježe i kožu dadoše spomenu­ tom Mati, čovjeku već staru, da ju obrije. On to i učini, ali mu se napne jedan crka­ vao (carbunculus niger, Der Carbunkel) na lievoj ruci, a drugi na vratu, od kojih je kroz tri dana preminuo u velikim holovima. Stoga, vi seljaci osobito, oprezno postupajte s bolestnom marvoin. Suspendiran od službe. Pišu nam iz D olnje T u z le : Kancelista Josip Nadvornik, o komu ste već javili nešto u vašem listu, ponovno je dignut sa službe i plaće. Sta je i kakav je delikt po sriedi, ne znamo. Mnogi nagadjaju, da će ta stvar Nadvornikova biti skopčana s aferom p oli­ tičkoga pristava Pollaka. Josip Nadvornik je pod pažnjom. Hljeb u Donjoj Tuzli. Pišu nam odtuda: D oljnja Tuzla je varoš, koja broji okolo 10000 stanovnika, a u njoj su cigla dva pekara, i to Andreas Frank te Fischer. Ovaj zadnji na veču slavu nadvjesio je nad svojim dućanom nadpis „Erste wiener W eissbackerei" — sigurno uz tvrdu namjeru, da ozloglasuje bečki hljeb. Uza sve te njiho­ ve nadpise mi dobivamo crno, maleno, nepečeno, zdravlju škobljivo pecivo. Putovao sam dovoljno po Bosni, nu niti u najmanjoj varošici nema tako loša peciva, kao u D oljnjoj Tuzli. A tko je tomu kriv? T oga ne ćemo izpitivati, ali za to upozorujemo grad­ sku obćinu i druge na to pozvane faktore, da se malko pobrinu, te učine sve, čim bi se moglo postići, da se i mi jednom u Tuz­ li najedemo pravoga, zdravoga i tečnoga hljeba. Utopio se u Neretvi. Pred ne­ koliko dana Stojan Sakić iz Jasenjana ku­ pao se kod Han-biele u Neretvi zajedno sa svojim vršnjacima dječacima. Ne znajući plivati odmaknuo se je bio od kraja i uto­ pio. Drugovi mu priskočiše u pomoć, nu kako je Neretva brza i žestoka, nije im dala spasiti druga živa. Tek kasnije ga mrtva izvadiše. Dalmacija. Novinar milijunaš. Prošlih dana došao je u svom vlastitom parobrodu pod Lokrum kod Dubrovnika Gordon Benett, novinar i vlastnik „Netv York Heralda«. Gospodin Benett je milijunaš. On je za vrieme španjolsko-američkoga rata u svom vlastitom parobrodu poslao suradnike svoga lista, da ga izvješćuju s ratišta. Jedan ga je suradnik u tomu ratu stajao oko 350 hiljada forinti. Istra, i Slovenija.. Velika nesreća. Prošlih dana do­ godila se je u Ajdovščini velika nesreća. Tamo je đacovnik mjerio špirit, pa kad ga je izmjerio i stao pečatiti sud, vatra je došla u dodir sa špiritom. Đacovnik je htio utrnuti iskru, ali uzalud: špirit se je brzo upalio i strašno prasnuo. Đacovnik je od eksplozije pao na tle i na mjestu mrtav ostao. Dok je đacovnik pečatio sud, uza nj je stajala mlada gospodja Friderika Malikova, koja je takodjer pala na tle. Eksplozija je bila tako jaka, da su se od nje zatvorila vrata konobe, u kojoj je đacovnik mjerio špirit. Tako su bili zatvoreni mrtav đacovnik i na polu mrtva gospodja Malikova. Malikova je bila tako opržena, da je dva dana po tomu �Strana 6. ,0 Iz sudnice Ukinute smrtne kazne. Previšnjim riešenjem ukida se odmjerena smrtna kazna Marku B o š k o v i ć u, te se pretvara u kazan na doživotnu težku tamnicu. — Isto tako je Ibri P a j o v i ć u, koji je odsudjen bio radi umorstva, počinjena u Potocima, ukinuta smrtna kazan, te se zamjenjuje sa dvadesetgodišnjom težkoni tamnicom. N arodno g o sp o d a rstv o O vjeresljl Studija iz narodnog gospodarstva. Piše Ferdo Vrbaneić. 1. Razvitak i bistvo vjeresije. (Nastavak) Svaki čovjek treba vjeresiju. Ne samo pojedinci, nego i družtva, občine, gradovi, pokrajine pa i same se države služe pogodnošću vjeresije. Kao što pojedinci imaju svoje potrebe, tako ima i država svoje, tre­ ba joj namiriti upravne, vojničke i druge troškove. Sredstva, što pojedincim a i drža­ vama stoje na razpolaganje za pokriče tih potreba, ne dosižu često podpuno, da se te potrebe valjano podmire, ili dolaze u dr­ žavne blagajne istom poslije njekog vreme­ na, pa se rečene potrebe ne bi mogle pra­ vodobno namiriti. U ovakovome slučaju valja posegnuti za tudjim kapitalom, i njegovom e vlastniku za ustupljenu vjeresiju platiti ka­ mate. Kamate nisu dakle drugo, nego na­ grada, što ju dajemo vjerovniku za ustup­ ljenu vjeresiju. A je li opravdano, da se kamate traže? Jest, jer da vjerovnik nije pozajmio tebi svoga kapitala, mogao ga je uložiti u banku, koja bi mu dala za to ka­ mate, ali bi dakako s tim novcem radila. Га ako vjerovnik od tebe ne traži kamata, nego ti pozajmi svoj kapital uz uvjet, da povratiš samo pozajmljeni novac, učinio ti je dvostruku ljubav: pomogao ti u potrebi svojim kapitalom, ustupio ti isti bez da zahtieva posebnu nagradu. Zahtievanje kamata za ustupljenu v je ­ resiju ima još jedan opravdani razlog. T r ­ govac, koji trguje robom, prodaje istu skup­ lje nego što ju je platio ; u razlici kupovne i prodajne ciene leži njegov dobitak. Tako n. p. kupi sarajevski trgovac 100 kg. dob­ re vrste kave u Trstu za 120 forinti, plati za nju gjumruka oko 40 forinti, vozarine od Trsta do Sarajeva po prilici 6 forinti, ukupno za kavu i troškove na njoj 166 fo ­ rinti, ili za kilogram kave T66 forinti. U Sa­ rajevu proda on kilogram kave po 2 forinta, dobio je dakle za svoj trud na kilogra­ mu kave 34 novčića. Kako da dobije onaj, koji novcem trguje? I on j e trgovac, ima dakle pravo na dobitak. Ako takav čovjek ustupi drugome svojih 100 forinti na upotrebljivanje, mora gledati, da na tome dobije, a svoju svrhu će postići, ako od dužnika traži odštetu u obliku kamata. T rgovac neprestano radi s ljudima, prodaje robu potrošnicima za podmirenje njihovih životnih potreba. Pri tome ima naj­ više prilike da daje vjeresiju, je r potrošnici ne razpolažu uviek sa gotovim parama. Isti onaj razlog i samoga trgovca prisiljuje, da pri kupovanju robe za svoje skladište traži vjeresiju u voletržaca. On dakle staje u dvostrukom vjcresijskom odnošaju, isto­ dobno je vjerovnik i dužnik. Kad pokupi pare od svojih dužnika, platit će svoje v je ­ rovnike, samo mora pri tome valjano p o ­ stupati, naime davati robu uz kraću vjeresiju S Л 7- X T ‘ i uzimati na dulju. Na ovaj način doći će do novaca prije i bit će pripravan da plati svoj dug. — Vjeresija ili kredit postoji odkada i čovjek. V eć u prastaro doba, kad je čovjek još bio na najnižem stepenu kulture, nije bilo moguće dobiti za svaku uslugu odmah i njezinu vriednost. Mnogo puta je moralo ostati na pustome obećanju, da će se vrieđnost dati istom poslije njekog vremena. To je već bila vjeresija. Kao što se vremenom razvijao sviet, tako se razvijala i vjeresija. Ciela trgovina ima danas sasvim drugi oblik, no što ga je imala u staro vrieme. Uvedene su nove ured­ be, nadošli novi izumi, novi zakoni i novi običaji, a sav taj razvoj trgovine uplivisao je i na vjeresiju. (Nastavit će se) Ođkup duhana u ovoj godini. Zajedničko ministarstvo financija odredilo je za odkup duhanskih listova u g. 1898. ove odkupne ciene : A ) Za H ercegoviuu: najbolji listovi po 100 kilograma 170 i 160 f r .: prvi razred po 100 klgr. 135 i 120 f r .; drugi razred 100 klgr. 100 i 90 f r .: treći razred 100 klgr. 70, 60 i 50 fr.: četvrti razred 100 klg. 40 i 30 f r .; izmet 100 klgr. 20 i 10 fr. B') Za kotar F o ču : za 100 klgr. naj­ boljih iistova 150 f r .; od prvog razreda 120 fr .; od drugoga razreda 90 f r .; od, trećega razreda 60 f r .: od četvrtoga razreda 40 i 30 fr ., a od izmeta 100 klgr. 20 i 10 fr. C) Za kotar Srebrenicu sa obćinom Nova Kasaba, kotara Vlasenico : za 100 klgr. najboljih listova 80 f r .: od prvoga razreda 60 fr .; od drugoga razreda 45 fr. : od tre­ ćega razreda 30 fr.: od četvrtoga razreda 16 fr.£ a izmet 10 fr. D) Za kotar Bjelinu, Franje Josipa p o lje : 100 klgr. omotnih listova za cigare 52 f r .; najboljih listova 32 f r .: od prvoga razreda 24 fr. ■ od drugoga razreda 18 fr. ; od trećega razreda 12 fr., a izmet isto za 100 klgr. 8 fr. Odkup će b iti: u Ljubuškom, Mostaru, Stolcu i Čapljini od 10. listopada do 9. stu­ denoga i od 14. studenoga do 31. prosinca. U Trebinju i Ljubinju od 10. listopada do do 9. studenoga i od 14. studenoga do 14. prosinca. - U Foči od 14. studenoga 31. prosinca. U Srebrenici od 14. studenoga do 14. prosinca i od 19. prosinca do 31. drosinca. Za odkup u Bjelini će se rok kasnije označiti. Broj 16 . Sofiji jubilarna zaklada N jegova \ elićansfva cara i kralja Franje Josipa 1., a kod sastava odbora razmjerno se je pazilo na sve na­ rodnosti u monarhiji. Ta okolnost bila je uzrokom zamašnije posljedico. Naime svi Slaveni iz habsburške monarhije, koji ovdje živu, sdružili su se u društvo „Slaviju" u Sofiji. Obznanjujući osnutak toga družtva, nadati se je, da će ono naći odziva i u domovini. Osim gojenja slavenske uzajam­ nosti i pretresivanja političkih nazora, druš­ tvu je takodjer osobita zadaća, da djeluje u k o­ rist i procvat o b r t a i t r g o v i n e Slavena iz habsburške monarhije n a B a l k a n u . Komu bi dakle kakve god upute glede ovdješnjih pri­ lika i odnošaja bile potrebite, tomu će društvo ,,Slavia“ hiti na ruku. Svatko neka se slo­ bodno obrati radi izvještaja na odbor ,.Slav ie “ , koji ć e - j e d i n o uz naknadu poštan­ skih troškova — vazda pripravan biti, da po svojim najboljim silama učini što može na procvat i korist hrvatskoga obrta i trgo­ vine. Strukovnjacima ili obrtnicima, koji bi radi svojega posla, ili trgovcima, koji bi glede trgovačkih saveza u Bugarskoj trebali podataka, odbor „Slavie"' će vazda najpripravnije i najsavjestnije biti na ruku, dajući upute. Hrvatski dopisi neka se dpravljaju na g. Ferdu N e m e t h a, činovnika gradjevnoga odsjeka u Sofiiji. — U Sofiji dne 8. rujna 1898. Za od bor: Vladislav Šak, pred­ sjednik, Ferdo Kristijan, podpredsjednik ; Ferdo Nemeth tajnik; Josef Horn, redatelj; Simo Šarac, razporednik. R azličite viesti Caričiiii i kraljičini dragulji. Pokojna carica i kraljica Jelisava imala je dragulja od ogromne vriednosti, koji su bi­ li njezino pravo vlastničtvo, te ih je m og­ la prodati ili u nasljedstvo dati. U te se dak­ le dragulje nebroji onaj dragocjeni nakit, koji je kao obiteljski habsburški nakit u fideikomisnom posjedu, te prelazi od jedne carice na drugu, a čuva se u c. i kr. dvor­ skoj riznici. Te kraljičine nakite, koji su joj većinom darovani od cara i kralja i stranih vladara, popisao je i procienio još prije 26 godina jedan dvorski draguljar. Za inventar, koji je napisan na šest lista pergamenta, trebalo je šest dana.Realnavriednostdragulja p rocienjenaje na dva i po milijuna forinti, a ako se uzme u račun i draga kovina, u kojoj su dragulji, pa izradnja i brušenje, dolazi na 4 do 5 milijuna. Osobito su krasna tri niza bisera, koje je carica i kraljica d o­ Za trgovačke sveze na Bal­ bila od cara na dar, kad se je pokoj, p r e ­ kanu. Iz Sofije smo dobili ovaj proglas, stolonasljednik Rudolf rodio, a t a d a s u p r o sa molbom, da ga uvrstimo: Od kako se je cicnjeni bili na 75.000 forinti. Danas ih cie­ Bugarska počela dizati, na balkanskom jugu ne na 300.000 forinti. Pokojna naša kralji­ se je otvorilo široko polje za rad. Ovdje je ca Jelisava razdielila je silu takovih dragoliepi broj austrijskih Slavena imao sgode, cienih nakita na dar svojim kćerima i rod­ da razvije živu djelatnost za napredak mlade bini. države, a na čast svomu plemenu. Makar da su oni tu koli na polju raznih grana Atentati na okrunjen.* glave obrta toli trgovine mnogo šta učinili, to ipak i vladare u X IX . stoljeću. Ni u je d ­ nitko o tomu nije računa vodio, a osobito pak u nom predjašnjem stoljeću nije izvedeno to­ njihovoj domovini. Makar i izvan inedja liko umorstva i pokušaja umorstva proti monarhije Niemac i Magjar su ovdje uviek okrunjenim glavama i vladarima, kao u salaglje uspje vi(li, je r im se je kod dotičnoga danjem stoljeću. Medju živućim vladarima poslanićtva u svakoj sgodi preporukom i samo je malo njih, koji već ne bi bili c i­ činom išlo na ruku, doćim su Slaveni bili ljem razbojničkih atentata. Šest je jmta zlo­ zanemarivani. U posljednje se tek doba činačka osnova uspjela na vladaricama ili livalii pravednoj i nepristranoj ćudi sada­ vladarima, ali od vladariea jedina je kralji­ šnjega poslanika baruna Calla, okolnosti u ca J e 1 i s a v a postala žrtvom bestijalnoga ubojice. tomu pogledu na bolje kreću. Njegovim Od atentata od padaju dva na Rusiju; poticanjem osnovana je za podporu siromašno školske mladeži iz habsburške monarhije u dne 23 ožujka 1801. postao je car P a v a o �Bruj lfi F, 0 S Л 7" X — Sanduci, sanduci, zavika vratar. susretljivošću. kojom ste me pričekali, a - - Ovamo je zlato! osobito me veseli, da je Matilda pristala na - Ovdje su milioni! u petrogradskim ulicama eksplozicijom bom­ moju želju i pružila mi ruku. Akoprem be, što su ju nihilisti bacili proti njemu. Doista je u kočiji bilo njekoliko sanduka, sam stariji od tebe, Matildo, opet nisam to­ Une 10. lipnja 1808. umoren je knez uz koje je sjedio Ferdinandov sluga, koji liko star, da bi ti na ruglo bio. A priznajem, M ' b a j 1 o III. u Topćiderskom perivoju u reče, da se raztovare i odnesu u sobu, odda bi za tebe bolje i ugodnije bilo, da si redjenu za g. Ferdinanda. Beogradu. Njegov se je ubojica zvao Rapošla za kojeg mladića tvojih godina, sto­ Nitko se ne opre naredbi, ni Paško, danović. Dne 9. rujna 1831. bio je ustriega ću ti nadoknaditi ovu tvoju žrtvu i Ijen predsjednik grčke republike Kapo d’ koji baš u taj čas bijaše sletio, pa one stvari osigurat ću ti ugodniju budućnost. Istnos. Dne 24. lipnja 1894. umorio je T a­ prime odnesu u Ferdinandovu sobu. Prodji se toga, Ferdinande, sad ne - N o? upita Paško Justinu, susrev ju m isli... lijan Caserio predsjednika francezke repu­ na hodniku. Kako se je gospodarice doj­ blike C a r n o t a . Dalje su pala žrtvom dva Pusti me, da dovršim, pa ćeš ti on­ mio onaj milionar? predsjednika sjevero-amerićkih Sjedinjenih da iznieti svoje opazke, ako vidiš da ima Dobro, u koliko se može viditi. država. Dne 14. travnja god. 1865. umoren mjesta. Ja sam posjednik od pet miliona Kada je izobila zlata, onda se ne kruna i moja je želja da ostanu za vas na­ je veliki republikanski predsjednik Abraham hramlje. L i n c o l n , baš kad se je svršio rat, što se kon moje smrti. Za to sam napravio i opo­ To jest hramlje se isto, ali onda ruku zakonom potvrdjenu, još prije, nego je vodio za oslobodjenje robova. Ustrielio ga je fanatički privrženik južnih država na to nitko i ne gleda. Sjećaš li se onog sam iz Amerike pošao u slučaju kakve ne­ nakaznog grbavog i markeza, k o ji. . . Bootli u loži wanshingtonskoga pozorišta. sreće, koja bi mi se uputu bila m ogla pridesiti. I)a, sjećam se vrlo dobro. Mnoge Dne 2. srpnja 1881. izveo je Guiteau atentat I jedan prepis uručiti ću ti na dan našega su gospodjice na nj pogledale, a ni jedna na novoizabranoga predsjednika G a r fie lđ a . vjenčanja. Tri miliona za zaručnicu, a dva nije želila imati grbu na ledjima. koji je nakon dužih muka umro 10. koloza Genara. Jeste li zadovoljni? —-G ovorilo se da nosi odielo rdjavo skro­ Od njih dvoga niti jedno ne može da jeno, da je pun dječijih mana, a medjutim No govorimo ovdje dakako o južnoodgovori, ali na Genarovu licu zasja po­ se oženi s vrlo krasnom ženskom. američkim i srednjo-amoričkim republikama, žudna radost, zahvaliv mu se sa nekoliko K oja je, nevoljnica, brzo umrla. gdje se političke stranke strastveno bore rieči, kako to može svak zamisliti. Grjehota, što smrt ne poštuje ni jedne proti drugoj i gdje vrlo često dolazi A kako idu sad tvoji poslovi? upi­ zlata ni srebra. do umorstva državnih glava. ta Genara. A koji je ono gospodin, što je do­ Atentata, poduzetih u ovom stoljeću - Da vam u istinu rečem, nešto za­ pratio milonara? proti okrunjenim glavama, zbilo se je u ovom mršeno. Ono je njegov sobar. stoljeću vrlo mnogo. Prvi je paklenski stroj Zamršeno! Ipak ti je otac ostavio — H oće li i on ostati ovd je? liep imetak. bio izpaljen na N a p o I e o n a I -, kad je I Držim da hoće, jer mi je gospo­ išao g. 1808. iz Tuilerija u operu. Nu NaJ e s t----- Ali neka pod u zeća... dar naredio, da i za njega priredim jednu ; n eke., poleon I, iznio je živu glavu. Drugi je di(Nastavit će se) namitski atentat izveo 28- lipnja 1835. ta­ sobu uz g. Ferdinanda. — T a k o ! Prištediti će onaj. ako dolijanski pustolov Josip Fieschi na francezkoga kralja L j u d e v i t a F i 1 i p a tako djed dje iz Amlirike! — 0 , o! V eć se je onaj stao brigati! .. Nemiri na Hreti. za kraljeve vožnje u kazalište. Bomba je Kad bi imao koji pol m ilion a... eksplodirala, usmrtila maršala Mortiera i 11 Kanca, 15. rujna. Guverner nastoj Ja mislim, da onda nehi služio kod -osoba od kraljeve družine. Kralj sam bio svima silama, da se u h v a t e i zatvore, t« drugog. je samo lako ranjen. Dne 14. siečnja izveo i z r u č e s v e o s o b e , koje su u ć e s t v o Tko zna, kakav je običaj kod A m e­ je grof Felice 0 r s i n o atentat na Napoleov a l e u z a d n j i m n e m ir im a . rikanaca ?! na III., jer ga je smatrao za izdajicu tali­ Admirali francezki, engleski, ruski i ta — Stvar je ta, da je unišla sreća u janske stvari. Kod dinamitskoga atentata lijanski zahtievali su od guvernera, da se pu­ ovu palaču, ili ako je još sad ne ima, bar bilo je nekoliko osoba usmrćeno, nu sam je čanstvo ima razoružati za dvadeset četiri sata. možemo se tvrdo nadati, da ćemo ju imati. kralj neozledjen prošao. Na austrijskoga N a to je E š v e r e d p a š a predložio, dok ne Kuhar upozori Pašku, da je doručak cara Franju Josipa izveo je g. 1853. aten­ dobije upute od Visoke Porte, da se produlji taj gotov, a ovaj odleti, da upita Genara. hoće tat jedan politički fanatik. Na sreću kralj rok, kroz koji se ima staviti u lt im a t u m , li nositi ili ne. je bio samo lako ranjen. ra i r ali su o d b i l i E 6v e r e d -p a š in p re d Ferdinand, odmoriv se malko izadje iz Njemački car V i l i m I. doživio je l o g . Admirali su ponovno svojim vladama tri otentata, i to dne 14. srpnja 1861. u sobe, koju su mu za onaj čas bili dali, te p r e d l o ž i l i , d a se š t o p r i j e t e k o r i Baden-Badenu od Oskara Bečka, 11. svib­ svi sjednu za prostrt stol u blagovaonici. n it o i k o n a č n o r ie š i k r e t s k o p ita n j Kroz vrieme doručka govorilo se o p o­ nja 1878. od Маха Hadela i 2. lipnja 1878. sve neznatnim stvarima, koje ne spadaju u od dra. Nobilinga u Berlinu. Kod posljed­ našu pripoviest; jedino ćemo iztaknuti, da njega atentata bio je car Vilim I. težko ranjen, nu za nekoliko se je mjeseci opet se je Matilda posve veselo držala, što je njezina brata Genara bilo iznenadilo, a g o ­ sasvim oporavio. Gesti atentati bili su poduzeti na pve- spodin Ferdinand uživao i veselio se radi vesele ćudi svoje buduće supruge. djašnjega i sadašnjega ruskoga cara. Ta1 žrtvom urote plemstva, a dne 43. ožujka 1881. bio je car A 1 e k s a n d e r II. umoren T R A Ž E SE kodjer na sadašnjem talijanskom kralju, grčkom kralju, španjolskoj kraljici i englezkoj kraljici bilo je učinjeno nekoliko po­ kušaja atentata, nu za vremena su odstra­ njene zavjere, što su ugrožavale život ovih vladara. Atentatori na vladare i prve ministre u zapadnoj Evropi bili su većinom Talijan kao Fieschi, Orsini, Citserio, Santo, Angh liti, a sad Luccheni itd. VI. za hrvatsku dioničku Marnu u Mostaru d v a n a u č n ik a . O blak na vedru nebu. Gospodin se je Ferdinand povratio iz Amerike sa imetkom od kojih pet miliona kruna, plod njegovog dvađesetgodišnjega rada i prometanja u tuđjem svietu, i sad se vraćao u Italiju ne samo sbog ženitbe, nego i radi zdravlja, želeći staračke dane spro­ u poštanskim zamotcima sa vesti u svom zavičaju i medju osobama, $ prtvom (korpom) koje bi se 1jubeznije za njega brigale. Sto­ ga je bio naumio uzeti za ženu dalnju rod­ binu, Matildu, Genarovu sestru, s kojim a se je češće puta dopisivao. Poslie nekoliko dana, od kako se je bio doselio u stan Genarov i Matildin, reče # Zamotak sa 5 klgr. g l ’ O Ž - Ф da bi već bilo vrieme, da se odredi dan 5 ti.ja i p r a s a k a stoji s a m o # vjenčanja, da se ne odvlači na daleko, te im ^ 1 tor. 3 0 novč. stade ovako govoriti: — Poslušajte me, moji dragi. Ja sam pođpuno zadovoljan sa vašom ljubeznošću, | % i praske * razašilje svuda s pouzećem Komardžija Nit|iiwi.i .1. 1>. '1 o i u u H i Pohrvntioo. A,. М И с Ш l Nastavak) U to druga kočija iz grada dokolesa pred dvorište, i kočijaš svojim bičem stade razgoniti zvedljivu derančad, koja se bijahu izkupila oko vrata. Ibrahim Hadžioman �„О = *ох: S V 1 * 0 * 1 I B io jJ £ Т “ 1 > 0 *1 :* o * i Г * © * С •Ч Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I Ć A i drug. : * о * ---------- wu 1 I I S U . REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA Direktna sveza iz METKOVIĆA za T rpan j, O rebić, Trsteiufc, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR а м г i o в u л т х>т o * 9 1 Odlazak iz Metkovića svake nedj. n satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ Dolazak u Gruž „ „ „ „ 10 pos. p. „ u Dolazak u Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. ^ Dolazak n Metković „ 1 *0 *1 :*o*= =*o*= § satih 9 pr. p. „ 3 pr. p. satih 3 pos. p. = *o *= „CROATIA« osiguravajuća zadruga u Zagrebu. I V U tem eljena god. 1884. * |»o(l|iiino iiploeeiioin jtiniet v iioni sltm iicom. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara. te se ona najtoplije ргерогиса svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa m alom žrtvicom od gospodar osigurati svoju tri <Jo im ovinu četiri forinta na godinu može si proti svakom sltičaju nesreće od požara. O va dom aća nog zadruga stoji fpod okriljem obćiue slob. i kr. g la v ­ grada Zagreba. Osnovana je fra tem elju uzajamnosti, a to je n aj­ jači i najsigurniji tem elj. Medjtj svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z e m lji: kr. zem aljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke, č is ti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga h rvatskoga naroda i gla v n og a mu grada Zagreba. O vaj dom a­ ći zavod preporuča se sveobćšm učestvovanju svih vjernih sinova i otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE Ivan P. N lilićević na velikoj Tepi м < » * < na velikoj Tepi niogii s e dobili kod stih povjerenika ovezudruge i i z u č e n i k r o ja č RAVNATELJSTVA U ZAGREBU preporučuje se slavnom o b ć i l i s t v u , u Beču Z rin jsk i trg bi*. 18, č in o v iiič tv u в Г i v o jir ič tv u IZ llA O A n a j.v o H th iiJ a i n a j j e f t i n i j a . -ula.z i z Berisla^rićeve -ulice Tor. 2. I. lcax. »• • i Tiskom „Osvita" u Mostaru. Odgovorni urednik: Ivan Л Mili<f*e\ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9fea5b848fe834d1e7d4bfef52fdf4ee.pdf af4a4b2f5f0c4bb361beb0c9b28742e3 PDF Text Text , , O s v i t “ izlazi svake sriede i O g l a s i se primaju i šalju na upravu vOsvitau. Za prostor od petitredka placa se 8 nove., kod svake dalnje uvrstbe 4 nove. Eraiska pristojbaza sva­ ki oglas i uvrštenje 30 nove. sulaite. I >r c d p l a t a za vanjske na godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri mjciieca 2 for; za inozemstvo cicna na godinu H)for. 60 nč ; ! e plaća se posebno. za Mostar na godinu 7 for. 20 nc., na pola godine 3 for. 60 nft, na 3 mjeseca 1 for. 80 nč. Pojedini broj „ 0«vitau stoji 8 novi., stari brojevi po 15 nove. Rukopisi se ne vraćaju, ne plaćeni . . . Hrvatskoga jezika šum Može da spoji tiskarna u l'odhuinu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Safvet bey R. Bašaijić, Хееевтјас. Broj 17. U Mostaru, 21. rujna 1898. Borba za obstanak*) već u istinu kuburi svojom kriv­ njom u glavnomu. Naše druge predsude ubijaju i naš gospodarstveni raz­ U zasv e ono, što dosada navedosmo, vo j. E vo kako. ipak stoji činjenica, da je naš elem ePobiti se ne da, da mi još ne nat u glavnomu posjedujući. Još on vidim o u školi nikakvo dobro, te da ima u svojim rukama zemalja, i to se — ako ne od nje ne odbijamo mu je glavna i jedina snaga. Pram a a ono prama njoj držimo pasivno, tomu ga same njegove okolnosti, u nehajno. Tako izključujemo našu djecu kojim a se nalazi, upućuju, upravo od prilike, da se naobraze. A da li u nagone, da se eminentno bavi gospo­ naknadu toga što drugo činimo za darstvom, u komu je glavna sila i našu djecu, za naše sinove, da li na snaga ovih zemalja. drugi način mislimo kako ćemo proN u mi bismo htjeli znati, šta viditi njima i oboružati ih za buduć­ smo dosada učinili s n a š e strane, da nost, za one dane, kad nas već ne će unapriedimo tu upravo najvažniju gra­ biti na životu, kad će nesumnjivo na­ nu privrede, koja nam može osigurati stupiti posvema nove družtvene i dru­ imućtveno blagostanje? Jesmo li se ge javne prilike? D a li ikada i po­ znali okoristiti najnovijim napredcima mislimo na to. hoće li naši sinovi, na tom polju, jesm o li u obće na to naša djeca u novim vremenima biti pom išljavali, jesm o li za to makar i kaiIra, snažna i s p o s o b n a , da održe najmanje pokazali volje i sm isla? borbu za obstanak? M i htjeli ne htjeli, K o d nas je u tom pogledu još i ipak tok stvari u svietu teče svojim danas, kako je bilo i pred stotinu putem sviet i prilike u njemu razvi­ godina. N i za pedalj se nismo pom ak­ jaju se onako, kako to ođredjuju naravni nuli naprieđ. N e samo što je za nas zakoni; nove struje zapljuskuju o obale razložno obradjivanje tla nepoznata naših nazora; duh vremena promiče stvar, već mi ga pušćamo često puta se, osvaja nova područja za se, unosi uobće neobradjeno. Stoga je shvatljivo, nove ideje i s idejama mienja svako da naš posjednik ne samo da ne uživa, ja vno i družtveno stanje. T u struju *) Nastavak. Vidi nOsvit“ broj 11., 12.. 13. i 1-1. ne može nitko zaustaviti, nitko prepriečiti njezin put. A ko one obale Uredničtvo „Osvita*. v. Mostarski ajan Dadie (Nastavak; vidi broj 14). Bio je običaj, d a š e svake godine kod vezira u Travniku okupe kapetani, muselimi, ajan i i drugi poglavice iz •sve zemlje. Vezirovi kavazi pozivali bi ućcstnike na taj sastanak ili pokrajinsko vieće, na komu se je raspravljalo o prilikama i stanju u zem ­ lji. Tako dodje iz Travnika vezirov ć e ­ haja s množtvom ka vaza- po Dadijića, da ide veziru u Travnik. Nu odnošaji izmedju Dadića i travanjskoga vezira nisu bili naj­ bolji. Vezir je u Dađiću uviđjao odporna i nepokorna čovjeka, koji mu se je tim pogibeljnijim činio, što je bio u narodu veo­ ma poznat i obljubljen. Poslanstvo, koje je došlo do Dadijića, bilo je presjajno, te je svakomu upalo u oči, a mnogi su mislili, da to osobito odlikovanje ne sluti dobru. Medjutim se oko Volje viče stali kupiti neki nezadovoljnici, koji su tajno počeli ro­ variti proti Dadiću. Da bi on makar i na čas otišao iz Mostara, mogli bi nezadovolj­ nici i spletkari štogodj učiniti, a opet ne otić u Travnik - i to bi bilo težko. Dadić se nadjo u škripcu. Ako pak ode u Trav­ nik, mogao bi se bojati svomu životu, jer je vezir bio zlo razpoložen prama svakomu nezavisnijemu i samosvojnijemu ajanu i ka­ petanu. naših konzervativnih nazora budu suhe i gole visoke pećine, tu nove ideje ne će moći naći pristaništa, ali će za to preko njih preći i dalje prodirati, tražiti pristupnija pristaništa do nas i iza nas, osvajati, preporadjati ljude i naraštaje dočim ćemo mi ostati suha i gola ledina, koja se je bila samo malko nakvasila ali brzo opet osušila, da ponovno ne daje niti radja ploda. Hoćemo li se moći oteti tomu — sumnjamo, a da bismo se m ogli osnažiti i ojačati, kad bi tu struju preuzeli pa da mi njom ravnamo 0 tom smo osvjedočeni i više nego osvjedočeni. Doduše, rekao je jedan državnik: ..Nesreća naroda ne leži u navalama, koje mu preko glave pre­ laze, nego u njegovoj slabosti, radi koje nije kadar da tima navalama o d o li". Ono, što mora preko naših glava preći, preći će u istinu; nu jesmo li dosta jaki, da se prama tim nava­ lama održimo? U slabosti našoj kako veli onaj državnik — ujedno je razlog, ako na valama ne možemo ođoliti 1 njih uporaviti tako, da ipak od njih barem nešto naučimo. A li mi toga ne ćemo i jer ne ćemo, saginjemo glavu, da takve navale mogu još lakše preko nje. U toj nevolji Dadić zovne jednoga naumio. Sam se zaputi u Travnik i veziru od svojih najvjernijih i najodanijih prista­ sve izpriča. I tako ga vezir ostavi, da ga ša, po imenu Runju Bosnića. Naredi mu, dalje ne traži, a razpusti i ostale rauselime. da zadje po selima te da kaže svim glava­ Dadić je svakako jedna od najmarkan­ rima, da sjutri dan dodju na Mejdan u M o­ tnijih historičkih osoha u mostarskoj prošlo­ star, svi na konjima i oboružani, te da svaki sti, te je stoga o njemu živa uspomena u na­ sa sobom povede nekoliko druga isto na rodu, To, što sada navedosmo, sve je po na­ konjima. Ujedno on pouči Bosnića neka gla­ rodnoj predaji. N jega uzveličava i narodna varima i njihovim drugovima kaže, da će pjesma. Mostarki ajan A lijaga Dadić — čijih ih Dadić upitati, po što su došli, a oni neka hi odgovorili, da su došli da njega, Dadića, potomaka i sada ima u Mostaru, te spadaju upitaju, ,.s kim nas ostavljaš? ili i mi m o­ medju najuglednije rodove — bio je veoma domišljat i fin diplomata. O n je vještački znao ramo s tobom ići, jer nemamo s kim ovdje nadmudriti protivnika Voljevicu, a kao uprav­ ostati1.-. Bosnić odmah ode u sela i tako po­ nik znao je sebi priljubiti katolike, koji su uči knezove, koji se na odredjeni dan nasn jim pod vodstvom fratra fra Nikole Ilića djoše na Grebinu mejdanu. Tu osvanulo išli na Crnugoru. N jegov ugled poraste oso­ kao plive seljaka iz mostarske okoline. Na bito nakon što je 1809. pobiedio počiteljskoga Gavran kapetana, te se od njega poče i V i­ mejdanu je konačio i vezirski ćehaja, koji soka Porta bojati. Stoga Carigrad pošalje je bio došao iz Travnika. Kad se on obaproti ajanu Sulejman pašu s redovitom v o j­ zri i pogleda s pendžera bolje na mejdan, skom. Dadić ga ne pusti u grad, te se Su­ zapita Alijagu, šta je to i zašto se je ono­ lejman paša inorađe povući na Nevesinje. liki seljak izkupio. A lijaga kao nevješt Sad turska vlada proti njemu spremala dru­ rekne, da ne zna. Uehaja ga umoli, da ih gu ekspediciju. Na to Alijaga Dadić umre zapita, šta će ovdje. Dadić na to naredi, da naglom smrću. N jegove su pristaše tvrdili, da su ga otrovali. Ostavio je iza sebe tri nekolike dovedu pred ćehaju, da. vide, što sina. Turska vojska upotriebi Dadićevu hoće. Kad seljaci uljegnu i poklone se, on smrt i unidje u Mostar. Najstarijega Dađiih zapita: „Sto ste došli? Što h oćete?-1 ćevasina pogube kao i mnoge druge uplivne ,,Uuli smo11 — oni reknu — ,.đa ćeš ići u gradjane, dočim druga dva sina Aliagina pobjegoše u francezkn Dalmaciju. MostarTravnik gospodaru, pa smo evo i mi došli, da idemo s tobom, jer kud god ti podješ, i I ci ne mogoše dugo podnositi strogo gospodmi ćemo za tobom11. Kad ču ćehaja ove I stvo turskoga zapovjednika, dignu se na noge I i protjeraju carsku vojsku. II. N. rieči, uvidje, da ne će moći samljeti, stoje �Strana 2. A mi sm o prvi, koji jačam o te navale. D o k smo mi još sveđjer — pa makar i prividno — u glavnom e posjednici zemljišta, ne nastojimo, da se bar u tomu ojačam o i podignem o. K o ji je naš posjednik dao svoje diete da se u gospodarskoj struci izškola i naobrazi? D a smo mi tako radili, koliko bismo im ali uzornih gospodara, koliko bismo se materijalno ojačali a time i drugima našima dali prilike za bolju zaradu! A oni naši sinovi, koji bi — da smo ih dali naobraziti — bili uzorni i vješti gospodari — šta su sada i čim se zanimaju i šta rade, da očuvaju svoju otčevinu i baštinu u svojim rukama, da ju unapriede, da ju povećaju? D a nismo takovi, kakovi jesmo, u nas ne bi bilo nikakovih pitanja, kao što ih ima i koja duboko zasiecaju u naš život. Mi nismo uvidili prave i životne naše potrebe, nismo znali za nje raditi niti ih naglasivati, pak s toga danas mnogo šta nemamo pri ruci, što bism o inače im ali. Zar m i nismo m ogli učiniti, da nam se km etov sin uvježba kao dobar ratar i p o ljod jela c, pak da kao takov kasnije više koristi i sebi i a g i? A ni aga ni kmet ne pom išljaju na to, da su po­ zvani na složan rad, medjusobnu lju ­ bav i podupiranje. D o k jedan u dru­ gom u ne će da uvidi prijatelja, iskre­ na pom agača, dotle ni jednom u ni drugomu dobro. Jedan su na drugoga upućeni — pa jesm o li što i u tomu pogledu u čin ili? T u smo m i m orali preuzeti inicijativu — i da smo tako radili, zar bi u obće bilo ovakovih pitanja, kakovih danas im a, a koja neupućeni ljudi iznose i pretresaju, čim drmaju našim obstankom a i — km etovim ? Nu - mi smo na sve pom išljali, samo ne na svoj obstanak, za koji smo se morali i m oram o boriti uztrajnim radom, nastojanjem i učenjem . Nas je oslabilo to, što nismo shvatili vremena, u kom u smo. f C arica k r a ljic a «1 e lis a v a j Zem ni ostanci carice mučenice već su položeni u obiteljsku grobnicu H absbu rgovaca u kapucinskoj crkvi u Beču, a za njom je ostala tu ga i bol. Prejasni kralj je potresen ali nije satrven : njegova jaka duša strpljivo snosi težki udes. D odu še, N je g ov u V eličanstvu treba sada tišine i m ira, treba mu nepom ućene sam oće, koja je nuždna ljudskoj duši nakon tako potresne nesreće. Carski dvori biti će tihi i mirni — i to upravo u ono vriem e, kad se je m islilo da će biti ftječište stranih vladara prigodom petdesetgodisnjega vladalačkoga ju b ileja . Jubilarne svetćanosti izostaju posvem a. U obće se ne će proslaviti ni spom endan, kad je vladar stupio na priestolje. Franjo J osip će se svih šest m jeseci žalosti posvem a povući i živiti u tišini. Pri- Broj 17. „О S "V I т*-_ mati će samo ministre, više dostojan­ stvenike i zastupnike vojske, s kojim a mora obćiti radi državnih posala. On ne će jesenas ni lov loviti, a ne će se u prosincu odkriti ni spomenik nadvojvodi Albrechtu, već puno kas­ nije. Caričin i kraljičin sprovod. Nad čitavim prostranim Bečom nad­ vila se je osobito 17. o. mj. crna tuga i žalost i odjeknula po svim kutovima habsburške monarhije: mrtvo tielo dobre carice i kra­ ljice naše Jelisave dopremljeno je u najve­ ćem žalobnom sjaju u obiteljsku carsku grobnicu u Kapucinskoj crkvi. Sprovod je obavljen strogo po dvorskom obredu. Na čelu sprovoda vozio se je ojadjeni naš kralj, koji se je sve do zadnjeg, najtežeg časa, kada je mrtvo tielo položeno u grob­ nicu do pokojnog prestolonasljednika Rudolfa, držao heroički. D o njega je u kočiji sjedio njemački car, a onda je sliedila velika povorka stranih vladara i knezova, te visokih crkvenih, civilnih i vojničkih dostojanstve­ nika, a svima se je na licu odrazivala golema tuga. U ulicama, kuda je sprovod išao, stajala neizbrojna množina svieta u naj­ većoj tuzi i žalosti za svojom plemenitom caricom i kraljicom. Sve pokrajine prostrane habsburške monarhije bile su zastupane. I hrvatski narod dao je zadnju, dužnu počast svojoj kraljici, odposlav svoje državne do­ stojanstvenike na sprovod. Čitava žalobna svečanost tekla je, kako sliedi : U d voru M nogo prije sprovoda vladala je u dvoru poslie podne velika živahnosfr, nepre­ stano su dolazila j odlazile kočije stranih vladara i- knezova, koji su činili posjete u d v o ru ; a u dva sata po podne bili su svi ulazi zatvoreni, na ko jima su strašili husari i dvorski oružnici. dočim je veliki dvorski trg bio tako prekriven nebrojenim svietom, da si, što no riee, iglu bacio, nebi mogla na tle propasti, a red su činili dvorski žandari. Obćinstvo je stojalo poniknuto i tužno i čekalo sprovod, sve je bilo svečano obučeno a mnoge su gospodje bile u crnom. D o 4 sata po podne skupili su se strani vladari, knezovi i vladarski punomoćnici praćeni od svojih pobočnika. Nešto prije četiri sata hude otvorena kapija dvorska prama Pučkoj hašči i ukaza se bolno lice našeg cara i kralja i njem ačkog cara u kočiji, a za njima izadju i ostale kočije. Pod carske kočije upregnuta su bila dva vranca, a otraga su stajala na kočiji dva tjelesna lakaja. Car je bio u maršalskoj uniformi duboko tronut i za­ mišljen, u teškoj boli i tuzi, a njemački car je imao prusku generalsku uniformu. U drugim kolim a su se vozili počastili pratioci njem ačkog cara i pobočnici našeg cara. Obćinstvo je vladare sa strahopočitanjem pozdravilo. Od straža dvorskih odjekivali su mukli glasovi trempeta, koji su svima srce parali. Carska kola su prešla preko vanjskog i nutarnjeg dvorskog trga do Kapucinske crkve. Kad su zadnja kola izašla na dvorska vrata, zatvorena su velika željezna vrata. Međjutim su se svi ućestniei sprovoda sku­ pili u dvorskoj crkvi. U četiri sata navieste turobni mukli glasovi zvona, da pećima sprovod. Pošto je dvorski župnik još jedno u blagoslovio mrtvo tielo carićino, đignuše ga dvorske sluge i lakaji i odnesu u Švajcarski dvor. A onda sprovod krene uz zvon javu zvona preko nutarnjeg dvorskog trga kroz nova velika dvorska vrata na trg sv. Mihajla i Josipov trg kroz Augustinsku i Tegethofovu ulicu u Kapucinsku crkvu. P red K a p u c in s k o m crk vom Na stotine g'enerala i ćastnika odali su na Novom trgu pred Kapucinskom crkvom pokojnoj carici i kraljici zadnju počast: u crno zavijene vojničke zastave poklonile su se k zemlji, a čete na trgu i odjeli tjelesne straže izkazaše vojnički pozdrav, te dok je kovčeg nošen kroz vrata crkvena, zatutnji generalni marš na crno ovitim trempetima i mukli zvuk borija. Redarstvena je straža za­ tvorila ulaze na trg, pa s e je s v ie t u ulicama trga morao skupiti i bila je opasna stiska. Prozori i balkoni svih kuća u tim ulicama bili su dubkom puni, a bilo je dapače g le­ dalaca i po krovovima kuća. V ojničtvo se je već u 2 sata postavilo na trgu. V idjelo se je tu preko dvadeset generala konjaničtva u sjajnoj svečanoj te u bieloj i crvenoj ugarsko-hrvatskoj nošnji, i silesija drugog častničtva od raznih pukovnija. Tu su bili članovi ugarske i hrvatske deputacije, svi u crnoj svečanoj nošnji, a osobito su u oči upadali husari i hajduci ugarskih magnata, a vidjelo se u deputacijama i dosta svećen­ stva iz Hrvatske i Ugarske. Vitezovi malteš­ kog reda nosili su preko crvenih kaputa duge kabanice od baršuna i bieli krst, a na čelu im veliki prior grof Guido Thun-Hohenstein, vitezovi njem ačkog reda pako došli su u bieloj nošnji sa crnim krstom na prsima. U 2У2 dolazila su kola pred crkvena vrata, Onda dodjoše kanonici sv. Stjepana u lju ­ bičastim svilenim talarima, a za njima biskupi i kardinal nadbiskup. Za ovima su išli p o­ slanici i konzuli u svojim kočijama, praćeni članovima poslanićtva i atašejima u sja j­ nim uniformama. I unuci carevi, bavarski princ Gjuro i Konrad, sinovi princa L eopolda i princeze Gizele pošli su u crkvu preko Novog trga. Liepo je bilo vidjeti mlade prince u crveno-plavim uniformama. I za kratko bio je Novi trg dubkom pun visokih ličnosti i upravo se je sve blistalo od sjaja. Tu su bili sakupljeni svi sadanji i bivši austrijski i ugarski ministri. Malo prije 4 sata dodju pred crkvena vrata čudna nizka kola, a vozile su ih dvie mazge. Na tim nizkim kolima bio je lies. D ok su pred vratima stajala, razliegao se je Bečom mukli i žalobni zvuk zvona, te bi čovjek morao proplakati, da mu je srce od kamena. Spro­ vod je otvorila eskadrona konjanika ulana, a za njima su sliedila dvoja dvoprežna i troja šestoroprežna dvorska kola s tjelesnim lakajima u žalobnoj livreji. U prvim dvama kolima sjedilo je osam tjelesnih sluga, koji su lies iz kola smeli u crkvu. Na šestoroprežnim kočijama bili su dvorski meštri i do­ glavnici, te carićima dvorska gospodja g ro­ fica S z t a r a у i druge dvorske gospodje. Druge visoke gospodje stajale su pred vratima te dočekale lies — sve u gustim crnim velim a. I’ red kolima, na kojima je bio lies, išle su tri čete tjelesne straže i tjelesni poslušnici. Povorka je išla polagano i svečano. Kad su kola stigla pred crkvu, svi generali, dostojanstvenici i častnici odkriju glave. Pred kolima vodili su carski konjušari osam vranaca, oko kola su bili tjelesni lakaji, plemićki mladići (paži) sa gorućim sviećama svi u žalobnom odielu, a za kolima su opet išla dva odjela tjelesno straže sa dugim crnim vrpcama preko ra­ mena. Pod nebnicom kola, nad kojima je deset orlova razkrililo krila, vidio se je lies �Broj 17 , 0 S Т7" X Т ' carice i kraljice J e l i s a v e , u koji su oči nepreglednog obćinstva bile uprte. Sluge snesu mrtvački sanduk, koji izgleda drugćije, nego oni, u kojima se obično nose članovi carske kuće do hladnog groba. To je tudji sanduk, koji sjeća na užasno nedjelo zvieri u čovječijoj koži — na Luchenia, a u njemu je carica donesena iz švicarske. To je dug razmjerno uzki lies iz svietle hrastovine, na rubovima obtočen srebrom, a na kapku mu stoji srebren krst. Osam sobnih poslužnika stupe s obijuh strana k liesu, naklone se duboko i dignu ga na ledja. Tako je neko­ liko časaka lebdio lies, te ga je svatko mogao vidjeti, a isti čas zazvuči zapovied na vojnički poćastni pozdrav. Na muklim trempetima udari generalni marš, trublje žalobno zatrubiše, zastave se zemlji prignuše, častnici i tjelesne straže prezentiraše. Medjutim bude lies unesen u crkvu, vrata crkvena ostanu otvorena, a generali i častnici stupe bliže k vratima. se, ostane nekoliko časaka, a onda ga umo­ li da otidju, — i oba vladara izadju iz crkve, a za njima ostali strani knezovi, princese i nadvojvode i ostali žalobni gosti. Car se je pri cielom obredu držao heroički, samo, kada je na lies caričin pritisnuo za­ dnji poljubac, klonuo je i hi’iznuo u gorki plač. — Malo po malo nestane svečane po­ vorke, za kratko bude crkva prazna. P r ije i p o s lije sp rov od a . Kako smo prije spomenuli sve ulice vrile su od silnog svieta i bila je taka sti­ ska, te je i družtvo za brzu liečničku pomoć imalo posla. V eć od jutra vladala je po cielom Beču neobična živalmost, sviet je u velikim grupama dolazio pred dvor. I iza sprovoda je još ostao sakupljen do u veće, govoreći o velikom sprovodu i o nezaborav­ noj dobroj svojoj carici i kraljici. Strana 3 sve, što ih u gradu premljene. ima, bile to jutro za- Pišu nam iz D r e ž n i c e : Na 15. rujna bile su u ovom našem kršu zadušnice za našu caricu i kraljicu Jelisavu. Prisustvo­ valo je veoma mnogo seljaka i seljakinja, pak oružnici i upravitelj željezničke postaje D obrić. Službu božju govorio je župnik fra Jozo Bencunović, koji je prigodnim govorom sve prisutne do suza ganuo. U svomu životu nisam doživio ovakova prizora : svakom našem seljaku, koji je inače otvrdnuo u ovom kršu, boreći se s mnogim ne­ prilikama, na očima se sjale suze, svaki je bio ganut. Jednako za nezaboravnom vladaricom plaču seljaci muhamedanci i katolici — a to je sigurno jedan od najljepših spo­ menika, koji će se podignuti nazaboravnoj carici : ona ostaje u srdcu svoga naroda. Vječni jo j mir! Zadušnice u VIo»tarii B la g o s lo v u K a p u c in s k o j crk v i. Kapucinska crkva bila je sva u crnini, zidovi, stupovi i oltari pokazivali su tamnu boju smrti, a svjetlo svieća je nestalno tre­ perilo. Katafalk je bio postavljen odmah kraj glavnog oltara. Od tri sata po podne počeše ulaziti žalohni gosti u crkvu, te je za malo bila dubkom puna. Pozvanike k ovoj žalobnoj svečanosti primao je vrhovni meštar grof H u n y a d y . Vladari, knezovi, poslanici i drugi dostojanstvenici idu svaki na svoje mjesto. Na vrhu sjedi papin po­ slanik, a s desne mu strane četiri kardinala u grimizu, pokraj njega grof GoluchovskiSada se otvore sa strane mala crkvena vrata, na koja udje čitav red svećenika, a na čelu biskupi i kardinali, koji su došli dati carici zadnji blagoslov. Bilo je tu više od 80 biskupa jedan uz drugog. Grobnim mukom kroče prama katafalku, u sredini kardinal knez-nadbiskup dr. G r u s c h a sa asistenci­ jom. Desno od svećenstva uzmu mjesto svi, kojim a je po časti i položaju bio dozvoljen ulaz u crkvu. Na crkvi udara četiri sata, a kroz glavna vrata prodiru mukli težki zvuci zvona. Grof Hunyady stupi desno na vrata te dade znak, da dolaze visoki gosti. Pojavi se lik njemačkog cara, a odmah za njim naš car i kralj Franjo Josip u težkoj žalosti, a za njima nadvojvodkinja S t e f a n i j a i svi članovi carske kuće te drugi strani visoki gosti. Car stane prama papinom poslaniku Talianiu te sve bojazno pogleda na crkvena vrata i na prisutne, kada unidje ravnatelj obreda a za njim osam paža sa gorućim sviećama. Zvuk zvona zamuknu samo se ču­ ju težki koraci tjelesne straže, koja prati lies do oltara. Na strani, gdje gospodje sje­ de, začuje se bolno jecanje i uzdisanje, ljudi se potreseni priginju pred liesom, muklo pozdravljaju strani odličnici i car Franjo Josip mrtvu vladaricu i su­ prugu. Kardinal počine govoriti blagoslov, svećenici oko njega, a pjevači zapjevaju Libera nos. Dvorski nađmeštar pristupi k caru, i duboko se nakloniv, najavi, da je do­ šao čas da se lies položi u grobnicu zadnji i najteži čas za nj ! Nosioci podignu lies, za njim podje naš vladar sa zetovima i najbližom mužkom rodbinom a knezo­ vi duboko priginju glave pred liesom. Na to nastane duga stanka — dok se lies položi u grobnicu. Car se vrati iz hodnika, koji v o­ di u grobnicu, k njemačkom caru, nakloni U subotu su bile zadušnice za blago­ pokojnu caricu i kraljicu Jelisavu, a jučer su bile i opet u sjevernom logoru. Ove su zadušnice bile po Previšnjem nalogu. Na ravnici izmedju baruthana i vojarna bio je podignut čador, pod kojim se je imala g o ­ voriti služba božja. Čador je bio liepo i ukusno izkićen hrastovim grančicama. Pred tim čadorom i s jedne i s druge strane b i­ li su razapeti sjenovnici i pod njima klupe poredane za obćinstvo. Još oko sedam sati poljem su se poredale satnije šest ih u sve — i druge čete, koje je pregledao g e ­ neral La Croix. Nešto pred sedam i pol sati dovezao se je presvietli gospodin biskup Buconjić sa p. o. fra Ambrom Miletićem, koje jc izčekao general La <’ roix i vojnič­ ki kapelan g. Rade Marzidovšek. Malo po tomu došli su još redodržavnik mnogopoštovani otac Luka B egić s nadžupnikom fra Kazimirom Bebekom i fra Vjenceslavom Bašićem. Pred čadorom za bogoslužbu po­ redalo se bilo činovničtvo i gradjanstvo. Pod jednim sjenovnikom bile su gospodje i gospodjice u crnini. Zastupani su bili svi državni uredi i naučni zavodi. I gradjan­ stvo je bilo mnogobrojno zastupano, kao takođjer i gradjanske korporacije Bratov­ ština, ,,H rvoje“ i „Hrvatska dionička tiskarna." Od gradjana bijaše med ju inima podnačelnik g. Ivan Bašadur, Martin Ćule, Ivan Smoljan, Marko Šiljeg, Mijat Merdžo i mno­ gi drugi. Liepo je bilo vidjeti te učestnike iz gradjanstva, koji su napustili svoje p o­ slove i pohitili, da izkažu i opet, kako ih se je duboko kosnuo najnesretniji udes, što je zadesio nezaboravnu vladaricu. Točno na pet časa pred osam sati do­ šao je presvietli gospodin divizioner Varešanin sa svojom pratnjom, koji je, posmotriv vojnike, u pratnji častničtva došao pred šator za bogoslužbu, te se srdačno pozdravio i ruko­ vao s presv. g. Buconjićem i okružnikom V ojvodićem . Točno u osam sati počeo je službu božju govoriti biskup B uconjić uz podvorbu fra Luke B egića i vojničkoga kapelana Marzidovšeka. Za vrieme službe božje na tabiji su pucali topovi, dočim je vojnička glazba, postavljena na desnu stranu čadora, svirala crkvene pjesme. Za svetih činova satnije su činile pozdrave pucanjem. U 8 i pol sati služba božja je bila gotova gotova. Prisutnici iz grada ostali su još, dok vojnici nisu otišli u vojarnu, a onda se vratili u grad, većinom u kočijama, koje su Zdravstvene prilike u Stolcu (Nnročito izvješće) U S t o l c u , 15. rujna Još od kada se počelo govoriti, da će naš ,,Osvit“ početi izlaziti, bio sam naumio, da vam iz ovoga grada javim o prilikama, na koje su i drugi, pozvaniji, već davno mo­ rali upozoriti. A tim mislim zdravstvene prilike, koje su u Stolcu tako jadne, kao nigdje u dru­ gom mjestu. D a je u Stolcu od prieke nužde vodo­ vod, o tom ne bi trebalo na dugo i široko razpravljati, ali budući da oni, do kojih je, toga ne će da razumiju, iznosimo im evo pred oči nešto, nebi li mogli lakše razumjeti, od kolike je potrebe vodovod u našemu gradu. Kroz Stolac protječe Bregava. Vrelo jo j je od grada udaljeno okolo jedan sahat hoda. Bregava izvire iz više vrela i vrelića, koja se osobito zimi množe. Od vrela do grada imade na Bregavi jedna silesija mlinica — deset ih na broju — te petere stiipe. Već same mlinice do­ voljno zaprzne vodu — a pomislite tek stu­ pe! U stupama se pomoću vode valjaju i peru suknene haljine. U stupe dolazi sva­ kojakih suknenih haljina: novih, starih, zamazanih, na pola razpalih, izpod bolestnika dignutih, pokrovi s konja i druge svakojake suknenine. Takove se haljine valjaju u tim stupama, nečist iz haljina izlazi, dlake odpadaju i to sve čini vodu tako nečistom, te ona izgledje kao kakva kaljuža. A osim toga čuje se da iz raznih kuća Bregava i nečist pronosi, što je najužasnije, osobito ljeti, kad je voda tako mala, da ju na sto­ tine mjesta možete u obući preći, a da ju ne skvasite, te sunce upeče i voda se tako ugrije, da čisto smrdi i najneugodnije za­ udara. I takova se voda kod nas mora p iti! Zimi pako voda naraste dosta visoko, da nikomu ne pada na um ni pomisliti, te bi ju mogao preplivati — ali koja fajda, kad nije čista! Zimna su vremena kišna, pak se u Bregavu slieva kišnica tako, da Bregava postane crvena, da bi njom bez ikakve druge primjese mogao bojiti duvarove. Uzmite običnu čašu vode iz Bregave zimi i motrite ju jednostavnim povećalom, te ćete u toj čaši vode viditi na hiljade i hiljade trunjeća. Ljeti je toga trunjeća još više, koje se povećava iz mašinastoga ta­ �Strana 4. pO S loga u koritu. Mnogi su liečniei dobro pre­ gledavali vodu iz Bregave, koju su posve nezdravom proglasili, pronašav u njoj silesesiju zdravlju škodljivih bacila. Tko hoće o tomu da što znade i da se još bolje uvje­ ri, tad neka se obrati na srezkoga liečnika u Stolcu gosp. dra Steidlera. I dr. Karlinski je klasičan svjedok: ovaj je dapače izdao i brošuru na njemačkom jeziku o Bregavi, u koju je sabrao mnogo dokaznoga materijala kako je ta voda u najvišoj mjeri škodljiva zdravlju. A li ni jedan dokaz o škodljivosti te vode, držimo, nije ubitačniji, nego li je taj, da je vojnički živinar zabranio, da v o j­ nički konji ne smiju piti vode u gradu, već čak izvan grada prama vrelu. Kad je ta voda tako za konje škodljiva, kud i kamo ne će biti u većoj mjeri za gradjane! Eto takovu vodu moraju Stolčaui piti, pak nije čudo, što u gradu ima puno bolesti, a ponajviše sušice, koja nemilo hara, da se jedva i pomisliti dade. Čitave su obitelji izumrle i kuće opustile. Tu nedavno došao u Stolac jedan Stočanin. koga ovdje nije bilo više godina. Uzeo propitivati za p o je ­ dine svoje znance i prijatelje, i za čudo, uviek je dobio odgovor, da je umro svaki, za koga je bio upitao. Kad mu i za dese­ toga rekoše, da je umro, on se skameni i reče, da će to biti krivo piće. „N ije tako" — uvjeravaše ga raješćanin — „jer u najljepšoj dobi umiru d jev oj­ ke muhamedanke, a za nje se bar znade, da ne piju što no rieč ni vode. a kamo li kakva drugoga pića. U nas sviet umire najviše od sušice, a razlog jo j je nezdrava vođa B regave." V odovod u Stolcu urediti, značilo bi buduće naraštaje sačuvati od smrti. V od o­ vod ne bi našu obćinu bacio u nikakav veliki dug pak i da bi ju bacio, zar nisu prešniji ljudski životi npgo li nastojanje ne uvaliti se u dugove? Uvjereni smo, da bi obćini pripomogla i vlada i vojničtvo najpripravnije. V alja još znati i to, da je upra­ v o radi vodovoda udarena v eća točarina na domaća pića. Davno se je pogovaralo, da će obćina graditi vodovod — nu dosada još ništa. Ovim apeliramo na nadležne faktore, da oni p o ­ taknu obćinu Stolca na to, da se izvede ono, što je najprešnije i najsilnije: već je dosta opustjelih kuća u Stolcu, pak zar da se čeka, dok sve opuste? Salih Sabri Politički pregled Italija. Ministar predsjednik gene­ ral Pelloux na sve predstojnike u Italiji upravio je tajno pismo, kojim se povodom užasnoga dogadjaja u Ženevi njim a nalaže, da najstrožije nadziru anarhiste, te da dad­ nu nalog tajnoj policiji, da dobro pazi na anarhistički rad, da proti pogibeljn ijim čla­ novim a te stranke sva zakonom dozvoljena sredstva upotriebe te da vladu izvješćuju to­ čno o svemu, što se te stvari tiče. Nu to tajno pismo brzo je izišlo od ricći do rieći u socijalno-dcm okratićkom listu „A van ti". List je bio doduše zaplionjen, ali je Pelloux radi toga sasvim izvan sebe. Francezka. U ministarskoj sjednici od 17. rujna zaključilo se je. da će se o b­ noviti I)reyfussova parnica. Sjednica je tra­ ja la 3 sata i pol, a pred elizejskom pala­ čom čekao je m nogi sviet uspjeli viećanja. Ministarsko je v ie će opunovlastilo ministra Broj 17. Л7" X T “ pravde Sarriena, da postavi stalnu komisiju, koja ima izpitati, da li se po paragrafu 443. točka 4 zakona od 1896. može obno viti parnica proti Alfredu Dreyfussu, koga je odsudio ratni sud. Ta komisija ima 6 članova, i to 3 sudca iz kasacionoga sudi­ šta i 3 direktora iz ministarstva pravde. Ako se ova komisija kanačno izjavi za obnovu, to će o tomu onda kosaciono sudište kona­ čno odrediti. Tim je zaključkom Dreyfussova stvar pomaknuta na sudbeni put. Komisija se je danas prvi put sastala, da izpituje i proučava spise o Dreyfussu. — Radi zaključka o obnovi Dreyfussove parnice odstupili su ministar rata g e ­ neral Zurlinđen i ministar za javne građjevine ТШ ауе, koji ne pristaju na obnovu parnice. Mjesto njih odmah su bili imeno­ vani novi ministri, i to general Chanoine za mininistra rata, a senator departementa In­ de Godin za ministra javnih građjevina. Danas počim lje parnica proti ka­ petanu Picquartu, koji je još u zatvoru. Čini se, da će se obtužba proti njemu ukinuti radi priznanja i samoubijstva Henryeva. Japan i Kilia. G ovorilo se je o nekomu sbliženju izmedju Japana i Kine, što ga osobito želi Englezka. Onomadne je japanski markiz Ito došao u Tientsin, te ga za kratko vrieme očekuju u Pekingu. Kinezi o tomu putovanju vele, da Ito dola­ zi da sklopi izmedju Japana i Kine savez n am edjusobnuobranu Markiz Ito je opuno­ moćen, da ua .svoju ruku vodi pregovore te da izviesti, da li je m oguće da Kina opet dobije izgubljeni upliv te da bude koristan saveznik. U zadnje vrieme svakako ima u K i­ ni jaka struja, koja je za savez s Japanom, pa kinezki car pažljivo proučava težnje tih japanskih prijatelja. Iz mjesta i okolice Anarhistični atentat na tali­ janskog prestolonasljednika. U su­ botu na večer pukao je glas po Mostaru, da je talijanski prestolonasljednik pao žrtvom anarhistićnog zvjerskog napadaja i sviet je kasno u veće tražio članove našeg uređničtva i pitao, da li smo mi o tom što dočuli, a u nedjelju u jutro bilo je naše uredničtvo puno radoznalih koji su razpitivali o toj stvari. Ova strašna viest, koja se j e i po svoj Bosni i H ercegovini u času razniela, nije se srećom obistinila, talijanski prestolo­ nasljednik, kako nam sada javljaju , sretno je izmakao paklenoj osnovi jed n og anarhiste. Kada je naime prestolonasljednik prolazio Ljubnom u Štajerskoj u B eč na caričin spro­ vod, htio ga je probosti jedan anarhist, ali je u vrieme zapriećen i zatvoren. Govori se, da su anarhisti zaključili ove godine maknuti sa svieta sedam vladara. Smela ih ruka božja. Jubilarna spomen - kolajna za oružničtvo. Ure višnjom zapoviedi usta­ novljena je „jubilarna spomen— kolajna1' za oružanu silu i oružničtvo. Na tu kolajnu imađu pravo sve osobe, koje su za vlada­ nja Nj. Veličanstva služile u oružanoj sili ili oruž'nićtvu od 2. prosinca 1848. do 2. prosinca 1898. to j e s t : svi aktivni i neaktivni ćastnici, vojnički svećenici i činovnici, ak­ tivni i neaktivni kadeti, podćastnici to v o j­ nici i jednogodišnji dobrovoljci. D alje iinadu prava potraživanja: bivši ćastnici, sve­ ćenici, činovnici i kadeti, koji su izstupjli iz oružane sile i oni, koji imadu ratnu ko­ lajnu bez obzira na vrieme službovanja te sve nespomenute osobe, koje više nespadaju u oružanu silu ili oružničtvo, a odslužile su svoju službenu dužnost prama zakonu, od 29. rujna 1868. te osobe, koje su bile u službi nekadanje vojne krajine. Spomen kolajnu priznaje samo vojna oblast. Na te­ melju objave zemaljske vlade imade se, da se dobije ta kolajna, učiniti pismena ili ustmena prijava u kotarskom uredu, koji će onda te prijave uz prilog dokumenata podnieti popunbenom vojnom zapovjeđničtvu. Pučki ustanak. Gradsko-kotarski ured u Mostaru poziva oglasom od 13. o. m. sve one osobe koje su na pučki ustanak obvezane, te one, koje su kod c, i k. v o j­ ske, mornarice austrijskog i ugarsko-hrvat­ skog domobranstva sa njihovom naknadnom pričuvom, i napokon one, koje su služile kod oružničtva te druge za pučki ustanak obvezane osobe, koje su u slučaju pučkog ustanka za druge koje službene potrebe za­ bilježene, a nalaze se u području ove p o­ litičke oblasti, da se d o 22. l i s t o p a d a 1898 sa svojim izkaznim knjižicama ođn-ostno vojničkim odpustnicama kod gradskog kotarskog ureda u Mostaru d o 9 s a t i p r i j e p o d n e prijave, K oji radi neodgodivih obiteljskih ili osobnih odnošaja ne mogu doći te to dokažu, ti se imaju naknadno d o 31. l i s t o p a d a u d e v e t sati prije podne pri­ javiti. K oji prijavili obvezanici nebi p osje­ dovale pućko-ustaške knjižice, odnosno v o jničko-izpravne izprave (certifikata, pismene potvrde), onda imadu donieti kakovu drugu izpravu, koja potvrdjuje njihovu istovjetnost, kao krštenicu, domovnicu, poslovnu knjiži­ cu itd. te certifikat za oslobodjenje od pu­ čkog ustanka i eventualni kupon pučko-ustaškog lista. Pučko ustaški obveznici, koji se ćute nesposobnim za službu p učkog ustanka, imadu se kod gornje oblasti p rija­ viti, a koji su bolestni, mogu se po rodjaku ili opunomoćeniku prijaviti. Pismene prijave uz priklop pučko-ustaške knjižice moraju sadržavati sve podatke, koji su u prijavnom listu za pučki ustanak označeni. Prijavni li­ stovi i pismene prijave dobiju se kod k o­ tarskog ureda odnosno izpostave i grad. p o­ glavarstva bezplatno. Službenici kod želje­ znica i parobroda, koji su oslobodjeni od pučko-ustaške službe, imadu to u pismenoj, prijavi naznačiti. Ne trebaju se predočiti,, k oji su priznati nesposobnim za vojanstvo.. T k o se pravodobno ne prijavi, p od p adapod globu od 2 do 100 for. Iz naših krajeva Bosna, i Herceg-ovina. Iz srednje Gabele pišu nam od 16. rujna: U Strugama na rieci Trebižatu ima drvena ćuprija, preko k oje — jer b olje nema — moraju ljudi i životinje prelaziti, pak dakako i natovareni konji. Л1 ta vajna ćuprija tako je izglođana, da čovjek a čisto je za hvata, kad preko nje idje. Pak još p o ­ mislite, da preko nje moraju i natovareni konji i po n oći! Daske i grede su ne samo izglodane, već i izgnjile. Kroz tu je ćupriju neki dan palo jed no diete od osam, devet godina i udušilo se. Preko te ćuprije gotovo svaki dan prelazi oružnićka obhodja, nu kano da ona neina očiju, da ju pregleda i upozori nadležne faktore, koji no bi bježali od toga da ju poprave. N ajbolje bi bilo popraviti i �Broj 17 ,o S V preinačiti sedrom, koja bi stoput čvršća i sigurnija bila od drveta. — Hvala bogu, opet nam se amo povratio oružnički stražmeštar, da uredi ćapljinsku politiku, pak se je na­ dati, da će po tomu urediti i ovu ćupriju, .jer i ona zasjeca u ćapljinsku politiku. Nu mi bismo volili uredjenu ćupriju nego li — stražmeštrovu uredjenu politiku! P Trebinjski „Slavuj.“ Pišu nam iz Trebinja: Na 7. i 8. rujna naše pjevačko i glasbeno družtvq „Slavuj" priredilo je krasne zabave, te si najljepše osvjetlalo lice. Zabave su bile držane u Naglićevom botelu, te su bile veoma posjećene. Odlikovali su ■se i „Slavujevi“ pjevači kao i đeklamatori, kojim a je svima prisutno obćinstvo burno pljeskalo. Krasno je uspio i šaljivi komad .„Seljaci u „gradu." Za vrieme zabava svirala ,;je društvena „Slavujeva" glasba, koje su članovi bili u društvenim ukusnim unifor­ mama. Osim mnogobrojnoga inoga obćinstva .zabavu su posjetili i blagorodni gospodin Muhameđ-beg Defterdarović i predstojnik Gjuro Bielić. Zelja je naša, da si „Slavuj" ■što češće ovako osvjetljava lice i udovoljava 'trebinjskomu obćinstvu. Trebinjac. Visoka starost. U našem prosvje­ tnom silno naprednom, ali inače slabom vieku riedko je, da se doživi starost od 100 godina, pa naravno to novine donose kao nešto izvanredno, A u našeg kršnog naroda u Herceg-Bosni, gdje se još živi prirodno nadje ih se podosta, koji doživi stotinu i više godina. Tako je nedavno u selu Zegaru kod Bišća izdahnuo svoju dobru dušu obćenito tamo poznati pučki liečnik, zvan, „did kozar" u 106 godini života svoga. Ostavio je iza sebe devet sinova kao devet sokolova silu unučadi i praunućadi. Sinovi žive još u zadrugi u ljubavi i slozi. Did kozar nije umro naravnom smrću, nego se je na njega srušila, kako čujemo, stara kuća iz koje nije htio preći u novu, — Iz D r e ž n i c e opet javljaju nam 17. o. inj., da je tamo preminuo u 120 godini starac Jurić Ante. Još prije dva mjeseca mogao je raditi u bašći. Prije dvie godine bio je dobio mlade zube. Starac nije dugo bolovao, te je lako umro. Najstariji sin ima do 90 godina. Kada je dobri starac Anto čuo o užasnoj smrti naše kraljice, uzkliknuo je: zašto je nju, za što nije mene, koji već dosta živim na svietu. Bila lahka hrvatska zemljica starom Anti Juriću. Ljubavna tragedija? Pišu nam iz Ljubinja l.o . 8m j.: Djevojka Božica Pavic iz sela Bančića kraj Ljubinja nadjena je još u siečnju o. g. u nekoj maloj šumici nedaleko Ljubinja zaklana. Bila je noseća, a vodila je dulje vremena ljubav sa nekim Ilijom Janjićem iz istog sela. Sumnja je pala na Iliju, da ju je on zaklao, te je Ili­ ja doveden- u iztražni zatvor u Mostaru. Razprava je u toku, pa ćemo, kad se do­ konča, potanje izviestiti o tom grdnom ne­ djelu. Rodjeni i umrli u Sarajevu. U mjesecu srpnju rodilo se je u Sarajevu 47 muhamedanske djece (24 muška i 23 ženske), 21 grčko-iztočne (11 mužke, 11 ženske), 55 katoličke (36 mužke, 19 ženske), 29 jevrejske (15 mužke, 14 ženske). — U istom mjesecu umrlo je 53 muhamedanaca 24 hrišćanina, 42 katolika, 6 jevreja. — Ukupno se je rodilo 153, a umrlo 115, po tom viška 38. J I Т ' H r r r a ts lc a , Rudokopja u Hrvatskoj. Vitez Dumičić iz Zagreba u velike nastoji oko rudokopja u Hrvatskoj. U Tršcu u kotaru Čabarskom našao je’ tragova zlatne rude s naslaganim kamenog ugljena. To ruđokopje je prodao za 800.000 for. Sada će se tamo urediti talionica. Književnost i umjetnost Primulae veris. Tako se zove najnovija sbirka kompozicija u hrvatskoj glasbenoj književnosti, što ju je izdala uči­ teljica glasbe u Sarajevu gospodja Zlatica Belohlavek-Korač iposvetilapresviet. gospodji Olgi i presviet. g. Kosti Hdrmannu. Pozdravljajući od srdea gospodju B e ­ lohlavek-Korač kao najnovijega člana medju hrvatskim skladateljima, odmah prizna­ jem o, da je veoma dostojno najavila svoj pristup u skladateljsko kolo. „Primulae veris" dokazuju, da je u nje osim perfektne glasbene naobrazbe i poletna, pjesnička, nježno osjećajuća duša. Ovo djelo nuka nas i sili, da od gospodje Belohlavek-Korač očekuje­ mo i unapried djela, koja će biti na ures i diku hrvatskoj glasbenoj knjižeznosti i umjetnosti. U ovoj sbirci je šest veoma liepih, nježnih pjesama, a vješto je kroza nje pro­ veden dub narodne hrvatske glasbe. Prva se pjesma odlikuje osobito ugodno - lakom pratnjom. Tako je Неро i primjereno udešena, da će ju moći i manju vješte glasoviračice i glasovirači igrati. I druga je pjesma veoma liepa i ljubka, a osobito zadnje mjere pri svršetku ta­ ko -u mile. da uho samo od sebe zaborav­ lja male nejasnoće u mjerama 10 14. Veoma je liepa pjesma broj 3, u kojoj je kao gotovo u nijednoj drugoj prama tekstu pogodjena prava melpdija. Osobito je liepa skladba četvrte pjesme od 17 — 24 mjere, doćim su peta i šesta — prama on o j: konac djelo krasi — najljepši ures čitave sbirke. Najviše nas veseli to, što je gospodja Belohlavek znala narodnu glasbu primieniti u svoje skladbe. To pokazuje, kako ona zdra­ vo sudi i kako zna cieniti i oplemenjivati narodno hrvatsko blago. Na tomu se i mo­ ra osnivati hrvatska glasbena umjetnost. Najtoplije preporučujemo svakomu pri­ jatelju glasbe ove skladbe, želeći da nas dična skladateljica što prije i opet obdari ovako liepom i milozvučnom glasbom. J. Beraković. lili igj i Iiiicciieni Ubojica carica i kraljice Jelisave ro­ dio se je — kako smo već javili — u Pa­ rizu 1873. Roditelji su mu nepoznati, te se ne može na ništa u Parizu više sjećati. Prvo, čega se spominje, jest to, da je bio u sirotištu u Parmi u Italiji. U desetoj g o ­ dini odpustili su ga odtuda, rekavši mu, da se - sada mora sam skrbiti za svoj život. Do dvadesete godine života bio je kao hainal i nadničar u Parmi i okolici, te je za tim odslužio vojničtvo u Caserti (Kazerti) i Na­ pulju, nakon česa je bio sluga kod vojvode Aragonskoga. Priznao je, da su svagdje sn jim liep o postupali, ali da je vazda imao fiksu ideju. „Kakvu id e ju ?" upitao ga je sudac istražitelj Leše (Lechet). Strana 5 „D a sam anarhist i -ne znajući to." R adi svoje ideje iztupi on iz vojvodino službe te se potucaše po svoj Italiji. Po tomu je bio osam mjeseci u Sonenbergu kod ZUricha, radeći u tvornici opeka, na što je 1894. otišao u Beč. U Beču je bio Lucheni samo nekoliko dana, i odtuda ode u Budimpeštu. U Budimpešti je ostao 14 dana, i tu je caricu vidio dva puta. Posre­ dovanjem talijanskoga konzula dobio je že­ ljezničku kartu do Rieke džabe, odtuda je pješke otišao u Trst. Talijanski konzul u Trstu nije mu htio u ničemu pomoći, te ga uputi na policiju, koja ga zatvori četiri dana, na što ga odpremi preko granice. R a­ dio je u više mjesta po Italiji, dok prolje­ tos ne dodje u Lozanu (Lausanne). gdje je marljivo išao na socijalističke i anarhisti­ čke sastanke. Iz Lozane je otišao u Ženevu, gdje je ubio caricu. Sada je Lucheni u iztražnom zatvoru. Sam je u svojoj sobici. Na dan dobiva 560 grama hljeba, čorbe, kahve s mliekom a u četvrtak i nedjelju četvrt kile mesa. Sudac iztražitelj je Lechet. Bečka ?,Nova Pressa “ dobila je od jed ­ nog dopisnika iz Zeneve zanimive podatke o držanju, govoru i vanjštini ubojice. Gene­ ralni prokurator N a v a z z a rekao je u raz­ govoru s tim dopisnikom: „Još nikad ni­ sam za cielog svog slažbovanja vidio ta­ kova zločinca. On s e p o n o s i s v o j i m č i n o m , te neprestano žali, što ne će radi toga biti guilotiniran. T o j e p r a v a m e g a1 o m a n i ja z l o č i n a č k a " . — „N ije li mo­ žda sulud?" upita dopisnik. — „О, n i n a j ­ m a n j e “ , odvrati Navazza, „njegove su mi­ sli posve izpravne". Na to je bio zločinac doveden pred dopisnika, koji ga je želio vidjeti. Dopisnik veli, da ima zločinac vrlo debeo vrat i omašnu glavu. Lice mu je crnomanjasto. Nos ima tup i širok, tako mu lice plosnasto iz­ gleda. Plavi štetinasti brkovi vise mu preko gornje ustnice. Oči su mu sjajne sivo-zelene i duboko upale. Kovrčasta i ne preduga kosa pokriva mu glavu. Kad govori, živahno mu se sievaju oči. Na sva pitanja odgovora tako cinično, da se čovjek sgraža. Pripoviedao je sa smjehom, kako su se oružnici prevarili, kad su se s njim vozili u zatvor. Oružnici su naime mislili, da je Luccheni samo šakom udario kraljicu, te su ga pitali: „ А zašto ste vi gosta našeg grada uvriedili, te ju dapače šakom udarili". — Luccheni se na to nasmijao, grohotom i re­ kao : „ Š t o ? š a k o m ? O n e u b o s a m j u o r u d j e m i d o b r o j u p o g o d i o“ . Kad ga je sudac pitao, da li se je kod zlo­ djela svoga poslužio lievoni rukom, odvrati u bojica: „Ј а sam služio samo uviek desni­ com, te sam i ovaj put desnicom udarac zadao". Pri tom se je prignuo i zamahnuo rukom, pokazujući, kako je udario. Kad ga je zamjenik iztražnog suda upitao: „D a ste vi mogli ubiti kralja IIu mb e r t a ili C г i s p i a, biste li bili i to uči­ nili". ,.O h k r a l j a v r l o r a d o " odvrati Lucheni, n u C r i s p i a n e — o n e ! Crispi je lopov! On je ukrao 500000 ljra. Ja bih na njegovom mjestu bio još više ukrao. Pred lopovom treba kapu skinuti! Lopova ja ne ubijam !" Pri tom se slatko nasmijao. Svale se sgrozi, tko ga vidi i čuje onako ravnodušna i nesmiljena bez ikakva čuvstva i srca. Pred iztražnog sudca je doveden bez okova i takova su ga opet natrag u zatvor odveli. �Strana 6. ,0 Luclieni se na sudu veoma drzovito i bezobrazno ponaša, smije se i ruga tako, d a je to već svima postalo preogavno. Sad se veoma živo raspravlja pitanje, kako da se izkorene anarhizam. Prvo sred stvo za to biti će, da ć e svaka država p ro­ tjerati iz svog obsega one anarhiste, koji nisu njezini državljani. Narodno gospodarstvo O \jerestji Studija iz uarodnojj jjuipocUrstvn. Piše Ferdo Vrbančii. 1. Razvitak i bintvo vjeresije. (Nastavak) Vjeresiju možemo podieliti u razne vrsti, prama tome, sa kojega ju stanovniš­ tva promatramo. Uzmemo li u obzir imetak dužnikov, koji treba da jamči za izplatu zajma, govoriti ćemo o r e a l n o j vjeresiji. A ko se pak vjerovnik oslanja pri davanju vjeresije na dobra osobna svojstva đužnikova, onda se govori o p e r s o n a l n o j v je ­ resiji. Evo dakle te dvie glavne vrste: I. realna ili stvarna, i II. personalna ili osobna vjeresija. Potonje o tim vrstima govorili smo napried. Promatramo li o s o b e , koje upotre­ bljavaju vjeresiju, valja razlikovati ove vrste: 1. javnu 2. privatnu, i 3. družtvenu vjeresiju, Javna je ona vjeresija, što ju upotre­ bljavaju d r ž a v e , p o k r a j i n e , g r a d o v i t e o b ć i n e . Ovo su javne osobe, ako ih smijemo osobama nazvati. Za njih se znade, da imaju volju platiti svoj dug, mogu li platiti — to je za njih nuzgredna stvar. Javna je vjeresija dakle vrlo slična osobnoj. Vjerovnicim a javnih osoba je poznato, da ove imaju svoje redovite, zakonom ustano­ vljene "dohodke, od kojih će se opet zako­ nom opredieliti njeki iznos za odplaćivanje ugovorenih i učinjenih dugova. Jedan od najzamašnijih primjera javne vjeresije su državni dugovi. Ovi su dvovrstni: a. stalni ili fundirani, i b. prelazni državni dugovi. Stalni su državni dugovi oni, što ih država ne misli nikada platiti, ali za to da­ je svoj im vjerovnicima redovne kamate. Ovi se kamati obično izplaćuju dva puta u g o ­ dini, a pravo im je ime d r ž a v n a r e n t a , t. j. užitak od kamata, što ga daje država za uzajmljeni jo j kapital. U običnom životu nazvali su ljudi i sam takov dug rentom, pak uslied toga čujemo govoriti o renti kao dugu, dapače je i taj državni dug notiran na burzi pod tim imenom. Uza to se još obično doda onaj mjesec, na koji se plaćaju ti kamati, pa govorimo o veljačkoj, svibanj­ skoj renti i. t. d. Prelazni državni dug sastoji se od pa­ pirnog državnog novca, zaostataka u izplatama, i novca uloženog u tako zvane po­ štansko štedionice i od onih dugova, što ih država učini samo privremeno. Evo jednoga prim jera: Država mora nešto izplatiti, a do­ hodak. koji je za tu izplatu opredieljen, nije još uiiišao u državne blagajne. Sada ministar financije sklopi sa kojom većom bankovnom kućom zajam, kojim pokrije na­ stali izdatak. Pri tome banci plati unapried kamate od toga duga. Dim pak unidju do­ S Broj "V X Т ' 17. opre- Harambašić, glasovite „A ne Karenine“ i nebrojenih drugih — utjelovljenom istinom Prelazni dugovi su vrlo škodljivi za državne financije. Za njih valja plaćati v e ­ like kamate. R ecim o da učini država zajam od jednog miliona forinti na jednu godinu. Banka će jo j odmah obustaviti 6 % kamata od te svote, a to čini 60.000 forinti. Osim toga mogu nastati za državu iz prolaznih dugova (a špeccijalno to vriedi za papirni novac za vrieme rata) velike neprilikeStoga je najbolje, da se njeki prelazni dr. žavni dug odmah pretvori u stalni, za k o­ jeg a se obično mnogo manje plaća kamata. H oće li država da sklopi zajam, može to učiniti na ova dva načina. Ona razglasi, da hoće uzeti zajam, objavi udioničtvovanje kod toga zajma i označi, gd je se može svat­ ko upisivati, koji bi želio kod toga udioničtvovati, naime tko bi bio voljan takodjer sa svoje strane jedan dio svote državi p o­ zajmiti. Na označenim se mjestima predlože upisni arci, i svatko može upisati, koliko je voljan državi pozajmiti. Ovaj se postu­ i ljubavi. „Istina je u Jasnoj Poljani" kažu ruski seljaci i na hiljade i hiljade bolnih i nevoljnih hodočasti u Jasnu Poljanu, da. traže od blagog Tolstoja savjeta upute i pomoći. Tu popularnost medju ruskim se­ ljacima stekao je Tolstoj više svojim filantropsko-pedagogičnim djelovanjem, nego li hodci, koji su za tu državnu obvezu dieljeni, odmah su taj dug izplati. pak zove s u b s k r i b c i j a d r ž a v n o g d u ­ g a, a upotrebit će se onda, ako država uživa veliki kredit u svietu, te jo j ne treba odmah novaca. Treba li država novaca na brzu ruku, ili ako ima tome drugih važnih razloga, onda će upotrebiti pri sklapanju duga po­ sredovanja bankarskih zavoda. K oji jo j ban­ karski zavod stavi najbolju ponudu, taj će postati državni vjerovnik. Kasnije može ban­ ka opet iznieti zadužnice na pazar, što ih je dobila od države za pozajmljeni kapital. Ovakov način kod sklapanja državnog zaj­ ma zove se s u h m i s i j a državn og duga. (Nastavit će se) Novi izum u ribarstvu. Kako se iz Sv. Jelene kraj Crkvenice javlja, izumio je Tomo Butković, fin. priglednik novi način tunolova i dobio od ministra patent na to. Kažu, da je taj izum dosta važan, a vrlo je praktičan, jednostavan i siguran, te se može upotriebiti na otvorenom moru, da ne treba tunere. Sada samo treba, da taj liepi izum kupi koje domaće društvo, da ne dodjo u tudje ruke. Izumitelj je pripravan spravu prodati. Tko želi viditi nacrt spreme neka se na nj’ obrati. Različite viesti Spomenik pok. kraljice. Za spomenik neprežaljene naše vladarice sku­ pilo se je već dosad u narodima austro­ ugarske monarhije 100.000 forinti. Progon Talijanaca. U Kranjskoj Štajerskoj, Gorici i Trstu vlada velika ogor­ čenost proti Talijancima radi zvjerskog djela Lukenijeva. Sviet se sve više dižeproti talijanskim radnicima zlostavlja i progoni ih, te već vojnici i oružnici u mnogim m je­ stima moraju posredovati. U Nabresini su sasma razvalili talijansku školu. Ova uzrujanost širi se sve dalje i moglo bi doći do većih nemira. Iz Tolstojeva životu. Ovih dana slavio je veliki ruski pisac grof Lav Tolstoj svoju scdamdesetgođišnjicu u svom seocu Jasnoj Poljani, koja je postala radi njega glasovita, kao i mjesto Ferney, gdje je Voltaire prebivao. Kuski seljaci drže Lava Tolstoja, pisca krasnih pripovjesti „V ojne i Mira“ , koju je preveo naš pjesnik dr. Aug. književnim. Više od 20 godina radi na tom polju starac Tolstoj za ruski puk. V eć g. 1861. osnovao je Tolstoj u Jasnoj Poljani prvu slobodnu školu, gdje je sam podučavao i nadzirao upravu škole. To je bila prva slobodna škola ne samo u Rusiji nego u Europi. Djaci su dolazili i odlazili, kad su htjeli, i sjedili, gdje su htjeli. Zadaća učiteljeva bila je, zanimivim predavanjem pobuditi pozornost, djaka. A kakav je uspjeh ova škola imala, vidi se iz činjenice, što su takove škole dvie godi­ ne iza kako je prva osnovana, podignute u svira većim mjestima carstva I u no­ vinama radio je Tolstoj za svoju ideju, te izdao i posebne novine. Za ovim pedagoš­ kim njegovim djelovanjem došlo je onda filantropsko, pa je Tolstoj u času osvojio svačije srce. Za Samarske gladne godine 1873. pojavio se je u tom pogledu Tolstoj te opisao položaj gladnih i potrebnih, što je u Rusiji prouzrokovalo obću žalost i klonu­ lost. Guverner od Samare je kazivao da ne­ ma gladi, ali Tolstoj je pismom, k oje je u „Moskovsk ija " V jedom osti" izašlo, odkrio golu a strašnu istinu. Isto je tako radio Tolstoj za gladne godine 1891. u Rusiji, gdje je sa čitavom svojom obitelji poho­ dio krajeve, gdje je vladala glad i tamo podigao pučke kuhinje, gdje su nevoljnici hranu dobivali. A veliku srčanost je poka­ zao Tolstoj, što je otvoreno stupio proti vladi u pitanju proganjanja vjerskih sljedba u Rusiji. Kada su ruske oblasti po zaključ­ ku kazanskog misionarskog kongresa otima­ le djecu t. z. molokancima, da ih od goje u grčko-iztočnoj vjeri, pisao je Tolstoj žestoke članke proti toj okrutnosti i poslao svoju kćer Sofiju u Petrograd, da kod P objedonosceva izposluje. da se takav postupak obustavi. I to mu je uspjelo, akoprem su popovi bili za to, da se djeca otimaju ro­ diteljima, koji su sljedbe molokanaca. U svim pitanjima, koja su se ticale javnog dobra, bio je Tolstoj uviek braniteljem p o­ tištenih i potlačenih i radi toga je tako sil­ no popularan u Rusiji. U časopisu „A us fremden Zungen“ izlazi sada pripovjest „P red ig­ ra od Chopina" od L. L. Tolstoja, sina gro­ fa Lava Tostaja, koja je s toga od osobitog zanimanja, je r tu sin uzvraća na otčevu „Kreutzerovu sonatu.- Dok jc, kako je poznatt), u „Kreutzerovoj Sonati", otac propovjedao čistoću i iieženstvo, zagovara sin u svo­ jo j pripovjedi ženidbu. Anarhisti i hajduci. Pišu iz R i­ ma: U kaznionici Portoferraro umro jo poznati „anarhist" Antonio Realino. Roalino je bio stoput gori od Ravašola i pravi tip zločinca čovjeka (iiom» delincjuente) po Lombrozovoj nauci. On je na svojoj jakoj duši imao do­ bar niz k radja, provala i razbojničkih na­ padaja. Pred dvie godine probo je bodežom državnoga nadodvjetnika Cellia u Milanu, naravno „iz političkih razloga." Parnica pro­ ti Realinu postala je veoma poznata već i s toga, što je Cellieva nasljednika državnoga nadodvjetnika Sighela za vrieme rasprave u sudnici udarila kap te, je na mjestu mrtav ostao. On jo otac odličnoga sociologa Sipia �Broj 17. Sighelea, čija su djela veoma poznata i uvažena. — 0 smrti zloglasnoga sardinskoga hajduka Corbeddua saznaje se ovo. Corbeddua su karabiniori kod Rio Monte opasali te ga nakon žestoke bitke s još jednim hajdukom ubili. Corbeddu je bio uz Mora najstrahovitiji hajduk na Sardiniji, koga su se užasno bojali. Od njega je bio grozniji jedini hajdučki kralj Moro, koji od 1870.. „vlada" u sardinskoj pustoši. De Rosa, takodjer „glasovit" hajduk, ponudio je Corbedduu da učine sazez, nu Corbeddu je to s gnjušanjem odbio, da ne bi štetovao nje­ gov „ugled." Talijanci u Beču. Na više mjesta trpjeli su nedužni talijanski radnici progon i zlostavljanje radi užasnog zločina, što ga je počinio njihov zemljak anarhist Lucheni. A u Beču, gdje ih imade na hiljade, nije ih se nitko ni tako. Ipak je otišlo u Italiju oko 240 radnika Talijanaca, bojeći se, da ih sviet ne bi progonio i mučio. Talijanci, koji su ostali u Beču, a rade kod cara Josipa mosta skupili su medju sobom sedam forinti te kupili crnu zastavu i izvjesili ju kod mosta na velikom stupu. Rat proti duhanskoj režiji u Carigradu. U Carigradu vele, da, tko hoće čuvati zdravlje, onda mora pušiti prokiomčarena duhana, baš kao u Italiji, gdje opet vele, da je isto, popušio ti po tuceta režijskog duhana ili dobio šest mjeseci tam­ nice. U Carigradu se u velike tjera kriomčarenje s duhanom te kriomčari prave silnu konkurenciju duhanskoj režiji, jer imadu i finijeg i jeftinijeg duhana. Turski režijski duhan za cigare biva sve gori, te duhanska uprava u Carigradu v eć nezna, kako da ga poboljša, a nesrećom su jo j ruke na sve strane svezane. R ežijska uprava imade prama u govoiu da plati godišnje 750.000 turskih funta upravi državnih dugova, onda treba da za dioničare izbije dividendu i još da obćinstvu dadne dobra duhana uz istu cienu, kao što kriomčari daju svojim mušterijama — a to je previše. A ni kriomčari sami nisu sve krivi nesreći carigradske duhanske režije, nego je uprava kriva, što je jednom englezkom družtvu predala dobre vrsti du­ hana, koje ovo izvozi u Englezku. I tako je proti duhanskoj režiji u Carigradu pra­ „О S V I T“ Medju silesijom raznih športova, imade najnoviji. To je putovati svietom pješke bez novaca. Na takav šport se je dao i jedan Hrvat, tehničar C. Seljan, koji je pošao iz Petrograda, da proputuje sviet i sad je stigao u Pariz. Dnevne potrebe zasluži svirajuć na violinu. — No, no, Matildo, kada misliš da vjen­ čanje obavimo ? — Kada god hoćete. — Moja je želja, da što prije u red sta­ vimo svoje stvari, i kako sam ti malo pri­ je rekao, da ni vjenčanje ne odvlačimo, nego, da ga što prije dokončamo, a po vrh svega bez buke i mnogo svieta. Ja držim vjenčanje osbiljnom i važnom stvari, pa za­ što da ga obavljamo sa pijankama i svjet­ Odpisi uredničtva skim bezposlicama ? — I ja se podpuno slažem s Vama, Prijatelju Trebinjcu. Ono je preveć odgovori Matilda. zakasnilo, stoga jedno izpustismo. Srdačna — Vrlo liepo! tako bar naš rad povam hvala na zauzimanju. Sjetite nas se čima sa slogom. Još nešto o imetku. Moja češće puta. Hrvatski vam pozdrav! dobra ne trebaju nadglednika, buduć da su — Dru P. u Zagrebu. I mi bismo htjeli sad u novcu uložena kod glavnih novčara i želili na onaj način i na ovom mjestu odu N apulju; i to sam uredio prije nego sam pošao iz Amerike. govorti na vaš upit iz našihk rajeva, ali ne ide. I mnogi nas drugi upitaše za istu stvar, pa Na ovo se Genaro kao malko namrgodi, nam je drago, da ih zanima. Ne biste liš e te tihim glasom r e če : mogli nekad sjetiti „Osvita" kakvom zgod­ — Dobro je. nom radnjom? — Što vam god zatreba i zaželite, na­ Na poštu u Ž u p a n j c u predana je stavi Ferdinand, samo mi recite bez ikakve bojazni, a drugo od vas i ne tražim, nego bila za upravu „Osvita" poštanska naputda sa mnom ostanete u dobru odnošaju: a nica na 10 for. kao predplata za „Osvit". Naša ]e uprava novce primila, ali se ne opet ne mislite, da u Americi zlato pada iz oblaka u džepove lienčina. A ko se ne va­ zna t k o ih šalje. Ime pošiljača nije na naputnici napisano. Stoga ga molimo, da nam ram, pisao si mi, Genaro, da si učio prava. Istina je. se javi. — Baviš li se sad odvjetničtvom? — Ne. — A zašto ? — Danas ima više odvjetnika, nego li Brzojavni izvještaji Beč, 20. rajna. Po podne je bila večern jica 'u dvorskoj crkvi za neprežaljenu pokojnu kraljicu i caricu. Prisustvnvali su v ečem jici članovi carske kuće. dvorsko činovničtvo, ministri, visoko plemstvo, gene­ rali i poglavari civilnih i vojničkih oblasti. Beč, 20. rujna. U ovdješnjuj grčkoiztočnoj crkvi bile su zadušnice za caricu i kraljicu Jelisavu. Zadušnicama su prisustovali grčko iztočni karlovački patriarh Branković, vladike Popović, Zmejanović, srbski poslanik M ihajlović, bugarski diplomatski agent Sirmadjev te mnogobrojni grčko-iztočnjaci iz monarhije i Bosne i Hercegovine. : Beč, 20. rujna. Sa svih strana mo­ narhije i iz inozemstva dolaze viesti, da su se služile zadušnice za pok. caricu i kraljicu. vi rat. Znak o Andreeu. Iz Hamerfcsta javljaju, da je medju Hamerfestom i Sje­ vernim rtom nadjena boca, u kojoj je bila Andrćeova dopisnica, br. 37 a bacio ju je, kad se je zrakoplovom digao nebu pod oblake. Druga opet viest iz Stokholma veli, da je Evelin Baldvin, koji je bio u W ellmanovoj ekspediciji na ledeno more, poslao pismo kapetanu Andreeu, koji je otišao na sjeverni pol, u kojemu javlja da je ekspe­ dicija u blizini Rta Tegethoff našla tragove ljudi, te misli da je to trag Andreea i nje­ govih drugova Frankela i Strindbcrga. On kaže, da to ne mogu biti tragovi austro­ ugarsko ekspedicije, koja je prije 25 godina posjetila ove krajeve, a od tada da su samo došle dvie ladje na Rt Tegethoff, to jest: lađja „lle k la " i od \Vetlmanove' ekspedicije jađja „F rid tjof". A iz ladje „lle k le " nije nitko izlazio na kopno. Ujedno Baldvin javlja, da u skladištu na Rtu Flori ima iz­ obilja hrane, te će Im dosta hiti za više godina. A i sam kapetan Andree drži, da bi ono mogli biti tragovi njegova brata. Strana 7. Najnoviji šport. Komardžija Napisao J . 1 ) . "1 o m a s i Pohrvatio o. A .. ЛП1«? trici (Nastavak) - K oja li mladenačka lu dorija... k o­ ja li ig r a ... i slične razsipnosti. .. Budimo izkreni. Ja sam ovdje i u sta­ nju izcieliti tvoju ranu, ako bi se koja pojavila: i ne ću iztraživati ni koliko je duboka. Evo ti jedan melem od sto tisuća kruna. Uze oveću novčarku i izvuče iz nje jednu kartu, kojom se je rečena svota od u njoj naznačenog novčara mogla dignuti u svako vrieme, i predađe ju Genaru. - - Neizmjerna Vam hvala gosp od in e... - - Da da prava zahvalnost biti će mi, ako se opametiš i okaniš đaljnih bezposlica i . . . V eć me razumieš, što sam htio reći. U ovom stanju, u koje te sad stavljam, mo­ ći ćeš obćiti sa prvim obiteljima u Napu­ lju, akoprem nismo ni grofovi ni markezi. Ali i milioni imaju svoj kraj, ako ... ako se novac razasiplje uzalud. O tom sada dosta. parbenika, i ... (Nastavit će se). Iz službenog lista Previšnja naimenovenja. N je­ govo Veličanstvo previšnjim je riešenjem od 31. kolovoza blagoizvolilo premilostivo naimenovati okružnoga predstojni­ ka dra Franju МоНпагуа, vladinoga savjet­ nika i okružnoga upravitelja u Bišću dra Lothara viteza B e r k s a, kao i okružnoga predstojnika u Mostaru Jakova V o j v o d i ć a okružnim predstojnicima u petom dnev­ nom razredu, napokon okružnoga predstoj­ nika Jaroslava baruna S e d in i t z k o g a od Odrovažcholtica u zajedničkomu ministarstvu vladinim savjetnikom, svekolike sa sistemizovanim berivima. Imenovanja i premještanja. Zajedničko ministarstvo naimenovalo je pri­ vremenoga upravitelja u velikoj realci u Banjaluci profesora Augusta pl. Tartaglin direktorom toga zavoda. Poglavica zemaljske vlade naimenovao je auskultanta u c. kr. kotarskom sudu u Gorlicu dra Stanislava Cichomskoga privre­ menim auskultantom u okružnom sudu u Sarajevu. Poglavica zemaljske vlade premjestio je pomoćnoga učitelja IV. narodne osnovne dječačke škole u Sarajevu Josipa Damića k I. narodnoj dječačkoj školi u Mostaru. T R A Ž E SE za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru d v a n a u č n ik a . �Broj 17.. „О S V I Т“ :* o * = 1* 0 *1 * D fO d 1*0*С :* * :* 0 * I 1* 0 *1 * *0 *___ = * o * = Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I Ć A i drug. uru V IS U .'M REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA Direktna .sveza iz METKOVIĆA za Trpanj, Orebić, Trstenik, GRUZ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR I Odlazak iz Metkovića Dolazak u Grnž Dolazak u Kotor i* o * : **: O B l i Ж T N O svake nedj. d satih 9 рг. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede a satih 9 pr. p. „ „ „ „ 10 pos. p. ф Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. „ pon. „ „ H pr. p. * Dolazak n Metković „ „ u satih 3 pos. p. = * 0 *1 1* 0*1 :* o * : 1* 0 *1 1* 0 * = „CROATEA" osiguravajuća zadruga u Zagrebu. Utemeljena god. S884. ка podpiino uplaćenom janiee* iioni s;lavuieoni. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. O va domaća nog zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. g la v ­ grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji tem elj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u ze m lji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Cisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. O vaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svib vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE ■nogu se dobili kod svili povjerenika ove zadruge i Ivan P. Milićević иа velikoj Teji M o k ih i *. na velikoj Теш Iz -C L Č e rr i k r o j a č u Beču RAVNATELJSTVA U ZAGREBU o b ć in s tv il, č iiio v n ič tv ii i v o jn ič tv u preporučuje se slavnom Zrinjski trg br. 18, IZ B A D A ~Ш n a js o U iln ija i n a jje ft in i ja . ■ulaz lz H3eiTsla.T7'ićeT7-e -ulice "tor. 2. X. kat. Tiskom „Osvita" u .Mostaru. Odgov. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/81577e99e269fced51d7a8cfa6cd0979.pdf 2b4a23ca20e4584dde6f8ac9599f9d48 PDF Text Text irlnzi «nkr itripitr , O g l a s i se primaju i šalju na upravu vOmilaa. [Za prostor od petitredka plaća se 8 nove., kod svake dalnje uvrstbe 4 nove. timska pristojba za sva­ ki oglns i uvrštenje 30 nove. P r c M lp la ts i za vimjeUe na godinu 8 for., na pola godine-4 tor., na tri mjesecu 2 tor; za inozemstvo ciona na godinu 10 for. 50 ne; Za priposlana pisma i zahva1e plaća se posebno. za Mostar na godinu 7 for. 20 nč., na pola godine 8 for. 60 ne., na 8 mje­ seca 1 for. 80 nč. Pojedini broj rO»v!lau stoji 8 nove., »tari brojevi po 16 nove. Rukopisi se ne vraćaju, ne plaćeni se listovi ne primaju. Uredništvo, uprava, odpravniitvo . . . Hrvatskoga jezika šum Može da spoji tiskama u Podhumu broj 7. Može d» goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Sa/vet beg R. Baiatjić, Neeeainjac. Broj 18. U Mostaru, 24. rujna 1898. Na spomen mučenici Povodom žalostnoga udesa, koji je zadesio vlađalački nas dom i svu monarhiju, vjerni i odani narodi izraziše ljubav i saučešće za nezabo­ ravnom vladarieom na ganutljiv i uznoseći način. Potaknut u dno srdea tim iskre­ nim izrazima ljubavi, odanosti i boli, Njegovo Veličanstvo izriče ovu za­ hvalu svojim narodima: „Mojim narodima! Najteža, naj­ okrutnija kušnja snašla je Mene i kuću Moju. Moje žene, dike prieetolja Moga, vjerne drugarice, što Mi je u najtežim časovima Moga života utjeha i oslon bila, u kojoj sam Ja više izgubio, nego li mogu izreći, nema više! Stra­ hoviti udes ugrabi ju Meni i naro­ dima Mojima. Razbojnička ruka, orudje biesnog fanatizma, što je postavio sebi svrhom uništenje sadašnjih družtvenib ureda­ ba, digla se je na najplemenitiju od gospodja, i, u sliepoj mržnji bez cilja, pogodila srdee, koje nije znalo ni za kakvu mržnju, i što je samo za do­ bro kucalo. U bezkrajnoj boli, što je zade­ sila Mene i kuću Moju, s nečuvenog Kinezke poslovice Priredio R . Narodne poslovice su ogledalo duše jednog naroda, oni su vjerni tumač srca i čudi njegove, njegova duha, navika i običaja, u njima nalazimo neizerpivo vrelo dragocienih dokumenata o povjesti, nazorima i vjeri njegovoj. Ako kod ikojeg naroda na zemlji, to su sigurno kod Kineza narodne poslovice ogledalo života njihova. Sama na­ rav jezika, koji olakšaje stvaranje epigrama i antiteza, njihova divna stara književnost, koja je sačuvala pisani značaj i govor, duge povjestne periode, u kojim a je narod bio u cvatu, njihova sadanja veličina i izvanredna homogenost, sve te svojstvenosti doprinose tomu, te su kinezke poslovice od interesa i važnosti, a nema im nigdje para. Slobodno se može reći, da su u carstvu sunca poslo­ vice u ustima svakog čovjek a; počatn od­ ozgo od cara na priestolju, pa do seljanke, koja okreče svoj jednostavni mlin za žito. Poslovična filozofija Kineza je uzko spletena sa govorom naroda, to ni seljak ni naučenjak no može biti bez nje. Naravno ne može se opet ni sve, što se nalazi u kinezkoj poslovici, smatrati vjerovatnim izrazom značaja i mišljenja ovog naroda; neke su poslovice ironične, druge su sasma u opreci. God. I. djela, što je prestravilo sav prosvie- sučuvstvovanja: najdragocjeniji dar, tljeni sviet, najprije glasovi Mojih što Mi je mogao biti prikazan. ljubljenih naroda prodiru utješljivo Zajednica naše tuge savija novu do srca Moga. srdačnu vezu oko priestolja i otačDok se božjoj odredbi, što Mi je bine. Iz nepromjenljive ljubavi Svo-^. tako težko i nedokučivo dosudjena, jib naroda Ja crpam ne samo ojača­ smjerno klanjam, moram zahvaliti no čuvstvo dužnosti da uztrajem u Providnosti za veliko dobro, što mi Svom poslanju, nego i nadu u uspjeh. preostaje: za ljubav i vjernost mili­ Ja molim Svemogućega, koji Me juna, što u času žalosti okružuju Me­ je tako kruto pohodio, da Mi još udieli ne i obitelj Moju. U tisuću znakova snage, da izpunim ono, na što sam s bliza i daleka, s visoka i s snizoka, pozvan. Molim da On blagoslovi i izrazila se je tuga i žalovanje za po­ prosvietli narode Moje, da nadju put kojnom caricom i kraljicom. U ga­ ljubavi i sloge, na kojemu bi mogli nutljivom skladu razlieže se žalost uspievati i biti srećni. i plač svib za neizmjernim gubitkom, U Schonbrunnu, 16. rujna 1898. a taj je plač vjerni odjek onoga, što potresa dušu Moju. F r a n jo J o s ip s. r. Kako ću čuvati svetu uspomenu žarko ljubljene drugarice Svoje do Službena Wimer Zeitnnr) objelo­ zadnjeg časa, tako će joj, u zahval­ danjuje kraljevo ručno pismo Thunu nosti i poštovanju Mojih naroda, osta­ i Goluchowskome, u kojima se kaže, ti podignut neprolazan spomenik za da je kralj, da ostavi trajni spomen sve vieke. na preljubijenu drugaricu svoju, od­ Iz dubine ojadjeloga srdea Svoga1 lučio utemeljiti red za ženske, kojemu zahvaljujem svima za ovaj novi zalog je, na uspomenu punu ljubavi na ne­ preođanog saučešća. prežaljenu drugaricu svoju, i na čast Ako svečani zvuci, što su imali njezine zaštitnice svete Jelisave Tida prate ovu godinu, moraju zanie- rinžke, nadjenuo ime Jelisavina re­ miti, to mi ostaje uspomena na ne­ da. S redom je spojena i kolajna, što brojene dokaze privrženosti i toplog I nosi ime: Jelisavina kolajna. ali uza sve to svaka kinezka poslovica do­ prinosi nešto tomu, da se upoznađe gledište, sa kojeg jedna velika i stara ljudska obitelj posmatra zamršenu mrežu zemaljskog života. Tko se bavi proučavanjem kinezkib poslovica, pasti će mu odmah u oči, kako ih mnogo imađe sličnih, pače jednakih sa poslovicama drugih naroda, te hi pomislio, da se je sbilja europska poslovica presadila tamo, umjesto da je neodvisno na dva ili tri tla nikla. Te suglasice u poslovicama nisu ništa izvanrednog, ako ih nadjemo, re­ cimo, u naroda ruskog i hrvatskog, ali čud­ novato je svakako, kad slične ili iste po­ slovice nadjemo u Kini, zemlji, koja tako daleko leži izvan granica ostalog svieta. Nu činjenica je , da u kinezkim poslovicama kao i u drugim stvarima nalazimo poučnih suglasja inedju zapadnim i istočnim mišlje­ njem. Tako n. pr. imadu Kinezi istu poslovicn: „Ć ovjek sudi, a B og ođredjuje". Liepa latinska poslovica : „Махмпа rcverentia dehetur pueris" nalazi se točno prenesena u kinezkom jeziku, kao i „A ko sliepac sliepea vodi, pasti će oba u jamu". U nas se v e li: „N e­ volja je majka izuma"', a Kinezi; „Nužda radja izum" ; mi kažem o: „Kakav gospodar, takav sluga", a oni: ..Kakva gospodarica, takva služkinja". a k tomu još đođadu sgodnu opomenu: „A k o je gospodar nehajan, onda je sluga lien“ . A često Kinezi slične poslo­ vice prošire, tako n. pr. „Sreća ne dolazi nikad dvaput — nesreća nikad sama", ili: „K rčag, koji je uviek na zdencu, razbije se — general u bitci riedko izbjegne smrti-, Kinezka poslovica često puta tumači stranu. Salamo« kaže: „Liepa ženska bez stege je kao svinja sa zlatnom ogrlicom1', a Kinezi još đodađu: „Ljubkost i dražest privlače, baš kao tata bezbrižno nagomilano blago." Spomenusmo neke primjere, gdje je pučko mišljenje u Kini i na zapadu vrlo srodno. Ali ako hoćemo iz kinezkib poslo­ vica crpiti nauke, priličnije je, da pogledamo one, koje santo Kinezi imaju. Značajno je u kinezkib poslovica, da imadu neku oštrinu neki cinički i svjetski nazor o ljudskoj na­ ravi. ali duboko poznavanje iste. Oznaka kinezkib poslovica je stoga više mudrost nego prijaznost i blagost, jer one su potekle iz srca naroda, koji težke poslove radi. a nije baš osobito zadovoljan. Kreću se više oko slaboća čovječanstva, nego oko dobrih, strana i prednosti, pa, ako i imaju Kinezi velik broj religioznih poslovica, imadu ipak malo kršćanskih, mislimo takovih, koje bi zagovarale zajedničku ljubav medju ljudima i dužnost ljubiti bližnjega. Čujemo mnogo o (»proštenju, o uslužnosti, ali malo o izkazivanju milosti, mnogo govore o ljubavi �Strana 2. „O S V I T “- Broj 18. U ručnom pismu na Goluchow- i razplamtimo, pak onda opet olilad- može napredovati i uspje vati, on se ne skoga rečeno j e : Pokojnica je za ži­ nimo i klonemo. I najmanja stvarca brine za se te ga ne peče niti boli ne vota svoga neumorno na dobro na­ daje nam povoda, da se zagrijemo, satno ako ostaje vazda na jednakoj stojala, da boli iskrnjih svojih blaži, te tako padamo iz skrajnosti u skraj- deređži, već dapače ako i pada s (la­ pa tako i ovaj novi red ima biti na- nost, da je upravo nepojmljivo. Gra­ na u dan niže. Ne imajući stožerne mienjen, da naplati .zasluge, Sto su dimo se preveć osjetljivima, a to čini, misli, koja da ga vodi kao gradjanina stekle žene i djevojke u najrazličitijim te često puta ne zavirimo mnogoj stva­ i državljanina, naravno da takov čovjek zvanjima, ili, inače, na vjerskom, hu­ ri u dno, da ju točno i savjestno iz- ili elemenat ne može imati ni ambicije, manitarnom, i čovjekoljubnom po­ pitamo i tek onda prama njoj zauz­ da za tu stožernu ideju — koju ima sma­ memo stanovište, kojega bi se morali trati dielom samoga sebe, koja bi dručju. U uvodu u pravila novog reda, stalno držati. Odtuda dolazi, te kao morala zaokupljivati svu njegovu dušu car veli: Mi očekujemo da če sve, gradjani i državljani nemamo iz- i misli - radi i nastoji, da joj pošto ćemo Mi ili Naši nasljednici u vjestna, stalna smjera i pravca, pra­ pomogne do pobjede. Tko ima ideju, vladanju prihvatiti u ovaj red, ili ma komu bismo udesili svaki naš rad te ga vodi, on svima silama radi za odlikovati Jelisavinom kolajnom, spo­ i svako naše nastojanje. U nas ima nju. a radeći za nju, radi i za se, minjući se vjerno prevedre carice i i snage i sposobnosti, ali nam ništa za sve one, koji su njegova braća, te kraljice,' uviek nastojati, da svojim nije koncentrirano, sabrano oko jad­ se iiasladjuje u svomu napornomu ponašanjem bilo u javnom, bilo u su- noga stožera, oko jedne misli. Sve radu. kojim se ponosi i diči. On na kromnom i obiteljskom životu, ugled nam je izprekiđano i čin od danas svakom mjestu, na svakom polju, u i čast reda čuvaju i dižu, a svega se posvema je oprečan sa činom od svakoj prigodi ima pred očima svoju ideju voditeljicu i radi za njezinu po­ proći, što bi ga moglo obezčastiti. Po sutra. To pokazuje, da nam manjka bjedu, sretan što u obće može za nju pravilima, uđjelivanje reda pripada osbiljno shvaćanje života i svih dru­ raditi. Ne zađovoljuje se, da na prvi jedino vladaru. Red ima tri stepena : veliki križ, gih jadnih prilika, ili ako o njima mali tek izrazi svoje negodovanje ili prvi i drugi razred. Znak reda velikog sudimo, to - uza sve naše sposob­ odobravanje, jer sa m o to ne doli­ križa i prvog razreda jest zlatni križ nosti — sudimo vo njima površno i kuje osbiljnu čovjeku. Osbiljan čovjek crveno emaljan s bielo emaljanom sre­ na laku ruku. Često puta baveći se je svezao sebe sa svojom idejom i ona dinom, na kojoj je, na prednjoj strani dnevnim mušicama hitro zahirimo i ga nuka na rad, goni u borbu za slika svete Jelisave Tirinžke, a na straž­ pušćamo s vida naše glavno i pravo obstanak, uspjeh i pobjedu njegovih njoj slovo E. Znak reda drugog raz­ životno pitanje, koje nikada ne ćemo misli i načela te sreću i napredak reda u srebru je, a i Jelisavina kolajna pravo shvatiti niti za nj raditi, dok svih onih, na koje proteže ta svoja je srebrna, te ima sprieđa križ reda, ne budemo imali stožera, jedne misli, načela oko koje se moramo svi okupljati. a straga slovo E. Ne shvaćajući naš položaj kao „ Wienpy Zmtimrju objelodanjuje Krivo sudi Ahmed Lutfi, kada važna elementa, neimajući ideju vo­ napokon vladarevo ručno pismo na veli, da mi radi ideje o hidžretu (iz- diteljicu, koja nam nebi dozvoljavala groficu Sztaray, kojim joj udjeljuje seljenju; „uzkraćujemo sami sebi sva­ da svaki čas drugačije i oprečno, protu­ veliki križ Jelisavina reda kao pri­ ki napredak moral .i i materijalni, jer slovno radimo, neimajući p r a v e p l eznanje, što je carici, u času smrti, kao takovi, naravno nestalni, eleme- m e n it e a m b i c i j e, koja bi nas si­ služila izvrstno i predano nat napuštamo škole, to naše životno lila na uztrajan, požrtvovan, s u s t a ­ pitanje u okupiranim zemljama". Nije v a n rad, dakako da nam mora fa­ ideja o seobi kriva tim našim neo­ liti i poimanje, šta znači raditi, boriti Borba za obstanak ) prostivim. pogubnim porocima, već se za svoj obstanak. Ako u nas ima vi. to, Što u nama nema a m b i c i je jed­ kakve ambicije, ta je kriva i nije na čini mi se, da smo mi kao slama, noga elementa, koji bi se častohlep­ svom mjestu: ona je mala i čisto koja brzo plane od svake iskre, te se no htio boriti za svoj obstanak, na­ osobna, puka formalnost, te nas sve brzo utrne. Brzo se za nešto ugrijemo predak i razvoj. Narod bez plemenite kao pojedince materijalno ništi i ubija, *1 КлМаллк. Vidi „ОмИ“ 1чрј 10., 12.13. 14., i 17, ambicije kao ni čovjek pojedinac ne a i duševno nas ne podiže, jer nam prijatelja, ali ni rieči o ljubavi neprijatelja. Najbliža kršćanskoj poslovici j e : ..Razpolovljena jabuka isto je tako sladka.“ — Većina kinezkih poslovica iztiće se svojom ujeđljivošću, zagrizljivošću. Kako mi velimo „N ova metla dobro mete" ili „K ad prosjak uzjaši na konja, ne m ožegadjavo prestići", ve­ le K in ez i: „T k o svoj ured istom danas u jutro nastupi, imade više zapovjedi davati" i „Onaj će nogni visoko dizati, koji je prvi put obuo ćizm e". Obje te poslovice tiću se kinezkih običaja i navika. Mora da je bio oštar motrioc ljudske naravi, koji je prvi nezahval­ nost ljudi označio za ono, što ili ništa ne stoji, v e le ć : „Oni, koji džabe sjede u kaza­ lištu, učine obično igru zlom " a opet drugi baš čovječji izraz, koji se inače protivi ra­ zumu, daju ove r ie č i: „Ono što se kupljenom pridoda više se cieni, nego kupljeno". A poslovica, da „nitko no pozdravi na ulici siromaka, ali i najdalji rodjaci nadju gospo­ dina bogataša i na najudaljenijim vrhuncima," izražena je i kod Salomona o v a k o : „S iro­ maka mrzi i najbliži susjed, dočim bogataš imade mnogo prijatelja". Slična cinična ali, istinita, poslovica sjeća nas one, da „otmeni ljudi smiju grad zapaliti, a siromak ni svoje svjetiljke" - kojoj je drugarica: ...Male tate se vješa, a velike se pusti da pobjegnu". Jedna druga kinezka poslovica veli, da ..izrazi udvaranja obično znače : ja bih nešto rad", dočim nas jedna druga opominje, da „bogatstvo jedne obitelji izaziva mržnju m nogih." K oji je prvi rekao: „K očijaši mornari, birtaši, trgovci konja i policisti za­ služuju, da im se svima glava odrubi, pre­ kršili što ili ne", nije baš imao oduševljenog nazora o ljudskom životu, a ipak kadkad smo skloni, da se složimo sa onim, koji v e li: „Lakše je prijatelje posjećivati, nego s njima živjeti" —- ne doduše udvorna, ali za to vrlo istinita poslovica. Čisto nam upada u oči, koliku množinu dobrih osjećaja sadrži veći dio kinezkih p o­ slovica, koliko uče neprestano oštrovidnc mudrosti, koju li plodnost i uztrpljivost, koju uztrajnost i koju li ljudsku neođvisnost. Kakovo fino poznavanje ljudskog srdca mnoge od njih očituju, kakove li koristnc upute pružaju u pogledu na razne važne točke, kao npr. obzirom na izbor prijatelja, odgoj djece, snošavanje sreće i nesreće i ostalog. Kako je mudra opomena u poslo­ vici : „Lude ptice počnu najprije lotiti", na koju nemirni mladići često ne paze : a kako je šaljiva karikatura od n aše: ..Tko biti vrat ulomi" u slici čovjeka, koji ..hoće da iz drveta, koje u jutro zasadi, već u veće trenice pili". Zdrava je utjeha za sve one, koji uzalud teže za boljim socialnim položajem, u poslovici, koja nas sjeća na to, da; ,,Xi svi prsti ne mogu biti jed na ki"; ali poslo- vica ih opet ohrabruje, da se uzdaju u bolja vremena, jer Kinez kaže : „I razbijen krčag može se preobrnuti". R ieči sv. Pavla Korinćanima, kada ih je svjetova«, da se čuvaju nem irnjaka: ,.S malo kvasa uzkisne eielo tiesto" izražene su i kod Kineza u p oslov ici: „Usta nemaju mira, u kojim a samo jedan zub goli." A za brbljavog abdalasta čovjeka v e le : „Puna se boca ne mućka, ali na pola prazna mućka” ; takova čovjeka opominju, sjećajuć ga na to, „da ni ćetveroprežna kola ne mogu jednim) izrečenu rieč natrag donieti". Ta poslovica postoji u ovom ili onom obliku u svim [jezicima. Mudar je ukor za onog, koji sve hoće da čini po svom načinu i volji, u poslovici: „K on j i krava prkose vjetru na razan način". Ako se njegovo pouzdanje imade pripisati mla­ denačkom neizkustvu, onda ga sjete na to. da ..stari konji poznaju put" dočim onoga, koji tako biti, da srlja u opasnost, opominju : „Rulje da ideš kući i da praviš mrežu, nego da skaćeš u jezero da ribe loviš” . Nitko osim kramarskog naroda, kao što su Kinezi, nebi mogao vrlo običnu poslovicu staviti u ovaj oblik: ,.Nc deri robe. da ubiješ parcova” . A drugu opet nauku za sitničare imade ova poslovica: „A k o od svoje roba ne pobjcgneš, neće od tebe roba pobj ći". Kad tko razsiplje dobre stvari, žali se to ovako: „D obro se željezo ne upotrebljava za klince ni dobri ljudi za vojnike" ili „svaka je voda dobra, da se opero čamac” . �Broj 18 ne (lozvoljuje uviditi, da bismo se mogli i od drugoga nečemu naučiti. Ta nas je kriva ambicija ogradila od drugih posebnim zidom, preko kojega ne vi­ dimo rad i napredak drugih, te dr­ žimo i tvrdo smo uvjereni, da nam ne treba više ništa raditi, pošto to­ bože imamo sve, što nam treba. Eto tim mi nzkn čujemo sebi svaki moralni i materijalni napredak, kako naglasuje turski državnik Politički pregled H a b s h u r ž k a m o n a r h i j a . Stra­ hovita smrt carice i kraljice Jelisave potis­ nula je bila natrag sva druga politička pi­ tanja, te istom, nakon što je prošla nedjelja žalosti, zanimanje za javne stvari postaje živahnijim. Jedan diplomat se je ovako iz­ razio o nastajućim političkim prilikama u Austriji: „M ožda je prerano već danas p ro­ ricati, kakvo će biti zasiedanje carevinskoga vieća, ali se ipak može za sigurno reći da se ne treba dobru nadati. Ako mislite, da će strahoviti čin ženevski pomirljivo dje­ lovati na njemačke obstrukcione stranke, to onda činite račun bez krčmara. Po njemač­ koj štampi iz Ćeske vidi se, kako će n je­ mačke stranke stupiti u sabornicu. Sliedeće zasiedanje carevinskoga vieća poćimlje na *26. ovoga mjeseca, te ćemo od njega doče­ kati samo to, da će veoma brzo svršiti/' — Na 19. rujna sastali su se predsjed­ nici klubova desnice, koje je minister pred­ sjednik grof Tliun bio pozvao na dogovor u palaču ministarstva unutarnjih posala. Tu su oni viećali o tomu, šta se ima raditi u carevinskom vieću. Grof Tliun je naglasio, da bi trebalo što prije izabrati kvotnu depu­ taciju i odbor za obnovu nagodbe, te da se odmah uzmogne razpravljati o nagođbeniin predlozima. Kako se čini, vlada ne kani ukinuti jezične naredbe. — Iz Ugarske javljaju, da ministar Banffy ne će moći dugo ostati na vladi, jer mu opozicija čini velike neprilike. Kažu, da bi ga mogao zamieniti Szilagyi. — U carevinskom vieću, kad se otvori, biti će veoma burno. Niemci će tjerati naj­ žešću opoziciju proti vladi, te je nemoguće, da se provede nagodba. Fraucezka. Najznamenitije pitanje sad za sada je to, tko će biti vojnički gu­ verner u Parizu. General Zurlinder, koji je odstupio stoga mjesta, kad je postao ministar rata, svom silom hoće, da opet bu­ dne vojnički guverner. — Vojvoda Orleanski, pretedent na francesko priestolje, izdao je manifest, u komu okrivljuje ministre, da su se urotili proti otačbini. Pod izlikom, da kao izdajicu odsudjonoga čovjeka opet uzpostave kao prava i nevina čovjeka, oni h oće da vojsku razvrlje i Francczku pokvare. „Francczi, ali to ne ćemo dozvoliti!“ završuje manifest — U sriedu je počela parnica proti Picijartu i odvjetniku Lebloisu. Obtuženi su, da je kapetan Pioquart tajne vojničke spise saobćivao Lebloisu. Državni odvjetnik za­ tražio je da se razprava odgodi, jer^da je proti Pic(juartu povedena iztraga sa strane vojničkoga guvernera. Branitelj Labori se je tomu opirao, a isto tako i Picquart. Ovaj dapače reče, kao da se Hcnrv nije sam ubio, već da su ga drugi umorili, te nadostavi, ako i on Picquart — te noći umre ,0 S V I Strana 3 T“ u zatvoru, neka svak znade, da se nije sam ubio, već da su to drugi učinili. Razprava je bila ipak odgodjena. Turska. Turska osbiljno radi i na­ stoji, da se što bolje učvrsti i naoruža. Sada veliko vojničko vieće u Jildiz-kiosku prou­ čava pitanje, kako da se utvrdi jermenska mala Azija. Dosada je tamo bio utvrdjen samo Erzerum, a sad će se utvrditi i gradovi Vara, Biltis, Diarbekir i Sivas. — Kako u jednom od zadnjih brojeva đonesosmo, talijanski ministar izvanjskih po­ sala izdao je okružnicu o k r e t s k o m p i ­ t a n j u , kojom pozivlje sve šest velevlasti, Englezku, Francezku, Njemačku, Rusiju, Austriju i Italiju, da započmu zajedničku akciju. Talijanska vlada predlaže, da te sve vlasti zajedno pozovu Tursku, da svoje či­ novnike i čete povuče s Krete kroz vrieme, što će ga ustanoviti velevlasti. Vlasti će pak sa svoje strane preuzeti na se obvezu, da će štiti Sultanovo vrhovno gospodstvo nad Kretom, kao i život i vlastničtvo mu­ hamedanaca na iztoku. Ako se Turska tomu uzprotivi, to da će velevlasti naći način, kako da provedu ono, što žele. 0 tim pred­ lozima talijanskoga ministra Canevara evrop­ ske vlade sada medjusobno razpravljaju. Iz Atene javljaju da se kretski odbor za upravu otoka kani latiti oružja, ako se što prije ne uvede autonomna uprava na Kreti i ako se ne protjeraju turske čete. Medjutim su počeli na Sultanovu zapovieđ razoružavati muhame­ dance te su radi toga fraucezki. talijanski i ruski ratni brodovi s četama otišli pod Kaneu. Englezki konzul reče nekim hrišćanima, da su englezke oblasti preuzele odgovornost za sigurnost muhamedanaca i svaki napadaj na muhamedance da će se po tomu smatrati kao napadaj na čete. - Admirali na Kreti su se opet obra­ tili na svoje vlade, da se konačno odluče, kako da se uredi kretsko pianje. Na zahtjev Engleza su se liriščanski ustaše povratili u sela. U Carigradu su - i to pođpunim pravom - - veoma nezadovoljni sa držanjem Engleza. Englezi su ogovarali tursku posadu, da se nije držala, kako treba, već da je p o­ magala krvoproliće, dočim se je turska v o j­ ska upravo uzorno i najljepše držala, da očuva mir i poredak. Zadnjim kreševima nisu bili krivi muhamedanci, jer su oni bili neoboružani, kad su na nje Englezi napali. Tek kad su tri goloruka muhamedanca po­ ginula. skočili su ostali na oružje, nu ni tada sigurno ne bi bilo došlo do krvoprolića i i nesreće, da hrišćani nisu počeli pucati s krovova na muhamedance. Bugarska i Turska. Nakon duljega mira, koji je vladao na bugarsko-turskoj granici, sada kano da je opet došlo do neurednosti. Iz Soluna javljaju, da je na­ oružana četa Bugara upala na tursko zemlj ište, te da je kod Melnika došlo do okršaja izmedju njih i jedne satnije turskoga nizama. Španjolska i Amerika. Španjol­ ska još uviek tajnim drži imena svojih po­ uzdanika za sklapanje mira s američkim Saveznim državama. Pogovara se, da će u toj komisiji biti Montero Rios kao pred­ sjednik, pak Abazzuza, Garnica, general Cerrero i Villarutra. Službeni list španjol­ ske vlade već je objelodanio zakon o od­ stupu zemljišta. Parižki ..Temps" saznaje, ka­ kve će naputke imati članovi španjolske komisije za sklapanje mira. Spanjoska hoće, da sačuva svoje gospodstvo nad otokom F a­ zanom i ostatkom filipinskoga otočja uz uvjet, da jo j bude trajno osigurana uprava. Ako ne, onda bolje posve se odreći Filipina. Nadalje će komisari tražiti, da Kuba primi na se jedan dio svojih dugova. Amerikanci traže aneksiju Filipina, dočim Filipinci teže za tim, da se osnuje i priznade filipinska republika. Iz m jesta i okolice Martić u Mostaru. U sriedu do­ šao je sarajevskim vlakom u Mostar dični starina hrvatski pjesnik fra Grgo Martić. Odsio je kod svog prijatelja presvietloga gospodina Buconjića. U Mostaru će ostati dulje vremena. Već sutri dan nakon svoga dolazka obišao je svoje znance i prijatelje u Mostaru, pohodiv na pose okružnika g. Vojvodića, redođržavnika Begića i načelnika Hadžiomerovića. — Juče u petak dični prosla­ vljeni starac pohodio je i uredničtvo„Osvita", gdje je ostao dulje vremena. Potanko i sa veli­ kim zanimanjem i ljubavlju dao se je izviestiti o stanju i napredovanju ovoga na­ rodnoga hrvatskoga poduzeća, komu je i on moralni i materijalni podupiratelj. Na­ pose se je veoma liepo i laskavo izrazio o našemu listu. Osobito je naglasio, da ne zna, bi li se mogao naći iskren i razborit Hrvat, koji ne bi mogao uvidjeti veliku zna­ menitost ovoga narodnoga poduzeća, naro­ čito lista, koji je jedini u Bosni i Her­ cegovini. Starina Martić je uzprkos visokih go­ dina svedjer hvala Bogu, krepak i svjež, kao mladić. Zravlje ga najbolje ponosi, a duhovitošću zadivljuje kao i uviek. Dobro nam došao! Ivan vitez Trnski. Nestor hr­ vatskih pjesnika, pobratim neumrloga Preradovića, na svom putovanju kroz Dalma­ ciju, došao je sinoć u Mostar sa svojom kćerju, gospodičnom Zorom, odličnom i žar­ kom Hrvaticom. Gospodična Trnski je v e le zaslužna i za naše narodno glasbeno p je­ vačko družtvo „H rvoje", jer je ona bila na čelu onih zagrebačkih Hrvatica, koje su ,,Hrvoji" poklonile veleliepi pozorištni zastor, koji je naslikao hrvatski umjetnik Peroš. Odlični su gosti preksinoć baš nenadano došli u Mostar Družtvo „H rvoje" je kanilo "prire­ diti liep i srdačanjdoček starcu pjesniku i nje­ govoj kćeri sa shodnom proslavom, što sada na žalost mora odpasti radi nenadane smrti vladaričine. Dobro nam došli odlični gosti n našu kršnu Hercegovinu ! Upravitelj našega tiskarskog zavoda. Ovih je dana došao u Mostar sa svojom obitelji g. Vladimir Maržik, te se je ovdje stalno nastanio. Gospodin je Maržik na glavnoj konstituirajućoj skupštini „Hrvat­ ske dioničke tiskarne" bio izabran jed n o­ dušno za ravnatelja ovoga tiskarskoga za­ voda. M aržikjemlađji, intelegentan, energičan čovjek, veoma sposoban i vješt u svom poslu, za koji ima ljubavi, — te će shvaćajući zname­ nitost ovoga narodnoga poduzeća - - znati i mo­ ći razviti, unapriediti i podignut ovaj mladi kul­ turni zavod na onu visinu, koja mu i dolikuje. Sretno nam došao, i uspjesi ga pratili u njego­ vom plemenitom nastojanju! Izjava mostarskih muhame­ danaca. Husein ef. Brkić, Omer ef. U g­ ljen, Mujaga Milavić i Avdaga Cišić izdali su u jednim hrvatskm novinama ovih dana ovu �Strana 4. i z j a v u : ДЈ 25. broju sarajevskoga „B ošn ja­ ka” izišao je dopis iz Mostara, u kome se neki M. Č. neliepim načinom obara protiv medrese na Donjoj Caršiji, iznoseći neke neurednosti, koje da se u njoj sbivaju, a onda nastavlja ov a k o : „osjem toga ima u toj medresi ne­ koliko smutljivaca, koji se boce da nazivlju nazovi „Srbima" te ništa drugo, nego šuruju sa ovdašnjim rišćaniina i njihovim klepetalom „Srpskim Tijesnikom " . . . . a načelu tih smutljivaca stoji jedan propalica, oko kojega se kupe softe, koje on navraća na srbstvo" . . . Znajući od kakva čeljadeta p o­ tječu te potvore, smatrali smo izpod svoga dostojanstva osvrtati se na to, uvjereni, da ni jedan razborit čovjek u to povjerovati ne će. Nu pošto se još uviek te osvade opetuju i šire, to smo prisiljeni u ime naše časti, istino i javnoga morala ustati protiv te zlobe i špionaže, kojoj je jedina svrha nas ocrniti u očima islamskoga svieta, pri­ kazujući nas kao nekakve „srbe", dakle kao ljude, koji rado protiv islamskoga napređka, dok se opet s druge strane u vas mah piše po „srbskim" novinama o „Srbima Muhameđove vere" (?!), kojim a da na čelu stoje mostarski „srbi" muhainedovci. i stotinu sličnih mudrolija. Da jednom za uviek sta­ nemo na put toj izpraznoj i ludoj halabuci sa obje strane, budi nam dozvoljeno ovim stvar razjasniti. Na 11. maja ove godine dalo je mostarsko hriščansko društvo „G u sle" svoju zabavu kao na dan sv. Vasilija, na kojoj se zabavi našlo i nas muhamedovaca priličan broj. Pošto je od prihoda te zabave jedna svota novaca podieljena za muhamedovsku sirotinju, to smo mi u ime naše si­ rotinje dali javnu zahvalu u mostarskom „Srpskom Vijesniku", D a smo mi išli na zabavu, o tome valjda nismo nikome dužni račun polagati, a najmanje Bošnjakovu do­ pisniku, ali je više nego ludost radi toga nama predbacivati nekakovo „srbstvo", za koje mi nismo znali niti hoćem o da znamo. Mi smo mnslomani, koji želimo i hoćemo da radimo za naš islamski sviet, a ,,srbi“ niti smo bili, niti ćemo biti, je r „srbstvo" i naš islamski obstanak i napredak dva su posvema oprečna pojma i mi ne ćemo ni­ kada tako nizko pasti, da bi za čiju volju ili za inad komu išli raditi protiv našega vlastitoga islamskoga haira i napredka. S toga ne možemo nego sažaliti ,,srbske“ političare i novinare, koji su iz toga htjeli vaditi svoj politički kapital, dok su i sami uvjereni, da se mi nikada na tome ,,srbskome“ polju ne čemo naći zajedno, te ovim budi jednom za uviek izjavljeno, da mi nismo, niti možemo, niti hoćemo biti „S rbi" i to od sebe najsvečanije odbijamo. Da smo pak dali zahvalu, to je bila naša dužnost u ime naše sirotinje, ali valjda nitko nije tako lud i plitkouman, da bi nas radi toga još i „p osrbio", jer bi po taj način Crnogorci m o­ rali postati Rusi i sve drugo, je r primaju milodare sa strane! Toliko na razjašnjenje. U .Mostaru 10. septembra 1898. Husein ef. Brkić, Omer ef. Ugljen, Mujaga Milavić i Avđaga Cišić. Mostar bez vode. Veo su gotovo puna tri m jeseca dana, što po Hercegovini neina kiše. Onomadno donesosmo, gdje nam naš izvjestitelj javlja, da po nekim selima ljudi moraju ići barem četiri sata po vodu. Kvo sada prieti, da bi i Mostar mogao li­ stati bez vode. ako B og što liržo no previdi. Uslied velike suše i R adobolja presušila još odavna, po koritim a j o j ni kapi vode. Na ,0 S T7" I Broj 18. T' romantičnom jo j ušću, gdje se obara u se­ dam vodopada, sada mrtvo i muklo, a kuda se prije pjenila šumeća voda, sada se vidi sam gol, sivi kamen. Voda u vodovodu već opada naglo i do u četvrtak presušilo po gradu dosta česama. -Tako će presahnuti i druge. A i naravno je, da mora biti tako, dok za pravo ne bi trebalo da budne. Kad su mjernici gradili vodovod, nisu računali sa svim mogućnostima, kao na primjer sa ovom, da bi Radobolja mogla posve opasti. Polažuć cievi na vrelu Radobolje, oni su ih položili prama srednjem vrelu. Sada pak presušilo i gornje i srednje vrelo, dočim je još nešto vode u dolnjemu, koje je izpod cievi. Vode za grad ima još samo toliko, koliko je ima u reservoiru, a za dan je gotova i ona, pak gradjanima ne preostaje ino, već da crpu vodu iz Neretve, kao i u prvašnja vremena. U česmama po Carini, Luki. Podhumu vode nema, već samo u nekima po Zahuinu, koje su bliže vrelu. Na Štefanijinu šetalištu. Pišu nam iz grada: Ne da se poreći da je Štefanijino šetalište pravi ures našem gradu, te da privlači obćinstvo, koje se šeće izpod sjenatih platana. Šetalište je dovljno široko : po sredini cesta za težki promet, dočim je sa strane ostavljen prostor za pješake. Uza sve to, što je zabranjeno, da jašioci ne smiju ići po stranama, već sredinom, dogadja se veoma često, da se mnogi zaleti na svom konju i štavi u nepriliku i pogibelj šetaoce. Takove bi trebalo što strožije opo­ menuti i upozoriti, da budu obzirniji. Našim prijateljima platnicima. Da se izbjegne i pred- mnogim ne­ urednostima pri razašiljanju i dostavljanju „O svita", umoljavamo svu gospodu, koja ga dobivaju, da nam jasno naznače i zadnju poštu, jer će se tako moći urediti, da list i prije i točnije dobivaju. Molimo i to, da se na prijavama za predplatu na list j as n o izpiše adresa. Pošto se već primiče zadnja četvrt godine, najtoplije umoljavamo svu onu gospodu, koja dosada nisu podmirala svoju p r e d p 1 a t u, d a to š t o p r i j e u č i n e d a se u z m o g n u k n j i g e p r e d p la t n ik a d o v e s t i u r e d . Molimo ujedno, da se na naputnici točno navede i b r o j , koji je od­ štampan na omotu. Upruta „ Ourita". Iz naših k ra jeva Bosna i Hercegovina. Trebinje carici mučenici. Pišu nam iz Trebinja od 18. rujna : Viest o užas­ noj smrti naše premile vlađarice potresla je srdcima svili građjana grada Trebinja i svakoga tugom napunila. Sjutri dan iza kob­ noga ženevskoga dana, u nedjelju, grad je čitav osvanuo u crnini i svak se pitaše, je li moguće u obće, da je takovom smrću preminula prejasna vladarica. Tužni zvuk zvona s katoličke crkve oglasi istinu, da je naša vladarica pala žrtvom zvierskoga na­ padaja: tim presta svako veselje, sve je stajalo pod tcžkim i bolnim dojmom kobne istine. — Na 17. rujna bile su odrodjene zadušnice za blagopokojnu vladaricu u ovdješnjoj katoličkoj crkvi. Na crkvi se vijala crna zastava, a pod njom liepo izveden napis: ..Hrlite, pobožni gradjani, dajte oiluška ožalošćenim srdcima molitvom, ple­ menitoj duši carice kraljice Jolisavo vječni mir prosite!" U devet sat. počeo je sluz.t, božju službu nadžupnik don A n gjelk o Glavinić uz podvorbu don Petra Papca i v o j­ ničkoga kapelana Boldiša. Crkva je lula đubkom puna gradjanstva, a bilo su zastu­ pane i sve mjestne, vojničke i državne oblasti. Jedna kompanija vojnika ovdješnje posade stajaše pred crkvom. Preko božje službe svirala je na koru orkestra ovdješnja pukovnijska glasba, koja je uz žalobni zvuk žica ganula svakoga do suza. — Za tim je bila služba božja u ovdješnjoj grčkoiztočnoj crkvi. Nakon dovršenih crkvenih obreda sastade se odbor ovdješnje katoličke crkve, odbor družtva „S lavuja" i još ne­ koliko uglednih građjana katolika te odoše u kotarski ured, gdje gosp. Glavinić izpred oba odbora kao i svega katoličkoga pućan stva u Trebinju ganutljivim govorom izrazi duboku sućut i žalovanje, umoliv g. pred­ stojnika, da to iznese pred uzvišeno priestolje. Malo za tim došlo je bilo i gradsko p og la­ varstvo sa gosji. Defterdarovićem na čelu, da izkaže duboko saučešće svega gra- Srebreni pir. Javljaju nam iz Sa­ rajeva: Jučer u petak na 23. rujna tajnik zemaljske vlade i urednik „Školskoga Vjestnika" g. L ju boje Dlustuš proslavio je svej srebreni pir sa vriednom gospođjom Karolinom. Dlustuš poznat je kao odličan p edagog i književnik. Čestitkama mnogih njegovih štovatelja pridružujemo se i mi. Izgorila čitava šuma. Javljaju nam: Od svih starih šuma u sjevernoj H er­ cegovini još je jedina ostala šuma na Rakitskom gvozdu. Rakitski gvozd počim lje od Crnča, od Širokoga briga daleko koja tri sata i pol, a od Mostara nekih sedam sati. T o je bila veoma liepa bukova šuma. u k ojoj je bilo preko trideset metara visokih bukava. Nu sad je i ta šuma uništena. Poharao ju veliki požar, koji je za tri dana neprekidno, u subotu, nedjelju i ponedjeljak uništio šume na prosto­ ru od dvie hiljade četvornih metara. Šteta je veoma ogromna. Pravo se ne zna, kako je vatra nastala. Nova mitropolija u Sarajevu. Na 20. rujna presvietli g. arhiepiskop i m i­ tropolit sarajevski Nikola Mandić u prisustvu mnogobrojnoga naroda iza liturgije, koju je odslužio u novoj grčko-iztočnoj crkvi, bla­ goslovio je temeljni kamen za novu mitro­ poliju odmah uz crkvu. Svetčanom činu prisustvovali su i predstavnici vlade i sva školska grčko-iztočna mladež. Gradnju nove mitropolije preduzela je poduzetnička tvrdka M. Mališević i drug. D o zime trebati će da sgrada dodje pod krov, a do konca kolovoza 189!). da se sasvim dovrši i preda svojoj svrsi. Sinagoga u Bieljini. Na 11. rujna svetčano je otvorena nova jevrejska sina­ goga u prisustvu cieloga činovničtva i gra­ djanstva raznih vjroizpoviesti. Svetćani čin obavio je stari sarajevski nadrabiner a nakon govora predsjednika jevrejske obćine Davida B. Levia mladež je zapjevala ear-vku na š p a n j o l s k o m jeziku. Sinagoga je veoma liepa, ima dva liepa tornja i sačuvano mjesto za sabat. U sinagogu su uzidane dvie m ermer-ploće s nadpisima na hebrej­ skom i hrvatskom jeziku. �Broj 18 ,0 S -'vr I T ‘ Odlikovan u dalekoj tudjini. Sin uglednog sarajevskog gradjanina, veletržca i posjednika g. Mujage Mašića, g. Mahmudi-Enver eff. M a š ić , koji je dulje vreinema carsko-osmanlijski podkonzul u Tibrizu u Perziji, odlikovan je, kako odatle javljaju, od perzijskog šaha MuzaferedinHana ovih dana redom Širu-Huršida II. ruthe. Ovom odlikovanju našeg domaćeg sina u dalekoj tudjini i mi se radujemo i ćestitamo mu. Mostarsko blato. Pišu nam iz Blata: Čujemo, da su se radi prokopavanja mostarskog Blata mnogi vlastnici zemljišta u Blatu preslušavali i to povodom molbe, koju je njekolicina seljaka i aga još davno predala. Budu li se saslušavala i uvaživala mnienja svakog pojedinca, to se nikad neće doći do pravog zaključka. Po našem mnienju bilo bi najbolje, da se za prokop uzme onaj pravac., što je još za vrieme predstoj­ nika g. Bardascha ustanovljen, t.j.kanal izpod Ljutog Dolca od Bilila pravac do Kruševa i do Orline jame, a drugi kanal izpod Humca do u Krenieu u jamu Marovaću u Kruševo. Pošto je usljed velike suše blato sada sasvim presušilo, kao što nije odavno, to bi bilo sada najsgodnije vrieme za početak radnja. Bude li se počekalo, dok kiše naliju Blato, onda je i opet jedna godina našem seljaku upropašćena. Stoga se obraćamo na nadležno mjesto, da se ta stvar jednom u pretres uzme i da bi se radnje čim prije odpočele. Jedan za sve. U J a lz n a - c i ja ,. Staroslavjenština. Zadarski nad­ biskup Grgur R ajčević zabranio je okruž­ nicom od ‘21. kolovoza o. g., izdanom u Slovenskom Gradcu, svim svećenicim svoje dieceze, da ne smiju na staroslavenskom jeziku sve dotle misiti, dok rimska kurija u ovom pitanju konačno ne odluči. Medjutiin se sada javlja, da je pitanje to riešeno k o­ načno i to u prilog staroslavenskom jeziku. K njiževnost i um jetnost Vlaho Bukovac. Divni kist gla­ sovitog našeg umjetnika Vlahe Bukovca jie miruje. Nedavno je, kako nam javljaju, iz­ radio po želji ..Družtva hrvatskih umjetnika" portrait poznatog ljubitelja umjetnosti, me­ cene istog družtva, baruna, Luje, Vraniczanja, koji odaje sav čar Bukovčevih djela: veliku karakterizaciju i svježost boja. Portrait je slikao na vlastinstvu barunovu u Oroslavlju u sjaju krasnog ljeta. Portrait je podpuni plenair, pun sunca i života, pa ga treba samo vidjeti, da se diviš snagi i veličini umjetnosti. Mladi hrvatski slikar. Liepa kita hrvatskih umjetnika: slikara i kipara, koji su svojim umjetničkim radnjama hrvat­ sku umjetnost stavili dostojno uz bok um je­ tnosti ostalog prosvjetnog svieta, dobiva novu silu u osobi mladog slikara Ivana V o l a r i ć a iz Vrbnika na otoku Krku, koji obećaje postati vrstnim umjetnikom, bude li se i na­ dalje s voljom i marom, kao što dosad, posvećivao svome liepom poslu. U Dubrov­ niku je krasno uresio jednu novu kuću, apotrait g. Dapara, što ga je izradio, mogao bi po ovjeravanju očevidaca zauzeti mjesto u Tiefenbahovoj izložbi slika u Beču. Gospodin Volarić bavi se i privatnim radnjama, te će svoje slike izložiti u Dubrovniku. Milo nam , je da hrvalska umjetuost dobiva novih nadbudnih zastupnika. Narodno g osp od a rstv o O yjereslji Studija iz. nnroilnog gospodarstva. PiSe Ferdo Vrbaniii. 2. Vriti veresije. (Nastavak) Osim toga može država i tako sklopiti zajam, da izdane zadužnice daje mjesto novca ili da ih direktno iznese na prodaju, nu to je riedak slučaj. Jedan osobiti način državnog duga je ­ su državni lutrijski zajmovi. Država opredieli naime kamate, što bi ih za dug pla­ ćati morala, za zgoditke, kojih ima više, a najveći se zove glavni zgoditak. Najmanji je obično nešto veći, nego li imenična (no­ minalna) vriednost pojedinih srećaka. Naravski, da izgled na dobitak privlači ljude na kupovanje tih srećaka, i tako dodje dr­ žava do željenoga kapitala. A ko se cieli kamati od lutrijskih zajmova upotrebljaju za zgoditke, onda država ne plaća nikakovih kamata, pa se takovi zajmovi zovu bezkamatni lutrijski zajmovi. Nu gdjekad se sa­ mo jedna polovica godišnjih kamata upotre­ bi za zgoditke, a ostali se kamati podiele medju vlastnike srećaka. Ovo je onda ka­ matni lutrijski zajam. Takovih zajmova ima i naša država, to su naime državne srećke od godine 1864,, 1860. i 1864. godine. Ako je državi težko plaćati velike ka­ mate za njeki stalni dug, pa uza to vidi da je dobra prilika za obaljenje tih kamata onda će narediti tako zvanu konverziju svo­ ga duga, t. j. postojeći dug uz visok ka­ matnjak pretvoriti će u drugi, za koji će se plaćati manje kamata. Ovakove konverzije provele su mnoge države u Evropi u zad­ njim godinama. Kao što državo, tako mogu i pokra­ jine, gradovi i obćine sklapati zajmove. U zadnje se vrieme opaža, da se osobito gra­ dovi služe pogodnošću vjeresije. Ima li n. pr. njeki grad, da uredi rasvjetu, kanalizaciju, vodovode, puteve i da podigne javne zgra­ de, trebat će mu za to mnogo novaca na jednoć. U tom slučaju učiniti će dotični grad zajam na toliko, koliko mu treba i tako ćo moći sve urediti, kako valja. Tim urodjenjem povećati će se dohodci gradski, pa će se moći dug malo po malo izplatiti. Ovakov zajam, kad se dug zajedno sa odpađajućim kamatima malo po malo vraća (obično kroz više godina: zove se zajam na amortizaciju. Onaj iznos, što se u to ime plaća svake godine, zove se godišnja odplata ili anuiteta. Privatna se vjeresija daje većim đielom kao realna ili stvarna. Osobito se drže ovoga pravila banke, koje daju zajmove na zaloge što ih pohranjuju u svojim spremiš­ tima i zatim na nepokretnosti. Banka se ručnim zalogom i nepokretninom osigura, da ne izgubi. Ako dužnik ručnoga zaloga ne izkupi u pogodjeni rok, banka će ga pro­ dati i tako naplati svoju tražbinu. Naravski da banka ne daje založitelju toliko zajma, koliko vriedi založeni predmet, jer mora Strana 5 uzeti u obzir, da bi lahko moglo doći do prodaje zaloga. Ako se ta stvar ne bi mo­ gla prodati za onoliko, koliko je na njoj zajma, banka bi izgubila. Zajmovi, što se daju na ručne zaloge, zovu se tudjim im e­ nom lombardski zajmovi, a taj bankovni posao takodjer lombardski bankovni posao. Zalagati se mogu dragocienosti, vriednostni papiri i roba. Kod lombardskih zajmova ban­ ka odmah odbije kamate. Zajmovi, što se uzimlju na nepokret­ nosti, zovu se još tudjim imenom hipotekarni zajmovi. Kod ovih zajmova traje odplaćivanje obično kroz dulje vremena (10, 20, 30 godina i više) Odmah kod sklapanja zajma se izračuna, koliko iznose kamati kroz cielo vrieme odplaćivanja, pa se li kamati pribiju glavnici i cieli iznos podieli na toliko obroka, na koliko će se odplaćivati, tako da dužnik svakoga roka plaća jednaku svotu, dok ne izplati cieli zajam. Za ovakovo odplaćivanje računaju se slože­ nim kamatnim računom tako zvane odplatne osnove (Tilgungspliine). — Različite viesti Lopovska družina. Prigodom caričina sprovoda došlo je mnogo svieta u Beč. Na to su medjunarodni lopovi džepokrađice računali, pak su došli u Beč, da se okoriste tom sgodom. Tih je lopova puno došlo. Policiji je pošlo za rukom, da zad­ njih dana u Beču upravo pri kradji uhvati dvadeset džepokrađica. Od tih je 13 muš­ kih i 7 ženskih. D vojica su čak iz Amerike, a jedan iz Španjolske. Lopovi su predani sudu. Bismarkova ostavština. Čitava čista Bismarkova ostavština iznosi 2 */8 mi­ lijuna maraka. Od dragocienih stvari imade više redova u briljantima i nekoliko srebrenih stvari u vriednosti od 150.000. maraka. Bogatom svagdje lako. Jedan bogati posjednik pivovare u Bađenu u N je­ mačkoj i uz to dvorski dobavljač prevario porezni ured i radi toga bio osudjen na globu od 128.000 maraka. On je molio mi­ nistarstvo, da mu se ta globa snizi i mini­ starstvo je molbi udovoljilo, smanjiv globu na 10.000. Tomu se je sviet vrlo čudio, pa je vlada badenska morala dati opravdanje, koje glasi: „Kad bi posjednik pivovare m o­ rao čitavu svotu od 128.000 maraka platiti, onda bi propao sjajni i veliki pasao, a tim bi i država i siromašna obćina izgubila vrlo vriednu poreznu snagu." Ele, kad koji seljak ne može platiti porez od 6 for., onda mu odmah eksekutor kuca na vrata, a dvorskom dobavljaču i posjedniku pivovare oprašta se globa izpod polovice, da mu samo njegova sjajna radnja ne propane. Užasna smrt jednoga koturaša. Na strahovit način prije nekoliko dana poginuo je dvadesetgodišnji fotograf Scherhag iz Koblenca u Njemačkoj. Mla­ dić je na 15. rujna sa svojim gospodarom iz Bonna, gdje je tada bio namješten, išao u Gotesberg. Šerliag je bio gluhoniem. Dva su koturaša već bila prešla preko željezn i­ čkih pruga, dočim Šerhaga u isti čas pro­ lazeći brzovlak Frankfurt-Kolin pregazi tako, da je jadnik odmah umro. Drugovi ga nadjoše mrtva, a kolo mu posvema smrvljeno. Tumu je krivo to, što priečke na prugama nisu bile spuštene, kad je vlak prolazio, �Strana 6. Nova željeznica u Alpama. Ovih dana otvorena je svečano u prisustvu diplomata, novčara, učenjaka i novinara električna željeznica na brdo Jungfran u švicarskim Alpama i to do Eigergletschera, a do god. 1900. izgraditi če se do vrha brda Jungfrau. Za gradnju ove željeznice osobito je zaslužan inžinir Guyer-Zeller. Prisutnici pri otvorenju uvjerili su se, da če se željeznica podpuno moči dograditi. U gradnji tunela izgradi 120 radnika svaki dan tri metra, a i zimi će se raditi. Tem ­ peratura u tunelu je 7 stupnjeva. Prieki sud u Galiciji. Kako je poznato , bio je u lipnju ove godine u mje­ stima Novom Sandecu i Limanovi u Gali­ ciji uveden prieki sud radi seljačkih nemira proti Židovima, koji su bili uzeli veliki mah. Šoljaci su osobito u tim mjestima, a i po drugim, pljačkali i rušili kuće i dućane ži­ dovske, te Židove zlostavljali. Bila je prava buna i vlada je bila prisiljena da proglasi prieki sud, da se strasti umire. Sada je prieki sud, kako se službeno javlja, dokinut pošto je nastao mir i poredak Sultan svojim vojskovodjama. Kako iz Carigrada javljaju, dao je sultan maršalu Edhem paši i svim zapovjednicima divizija i podzapovjedniku generalnog stopa velike novčane darove od 1000 do 5000 turskih medžidija. za njihove velike zasluge a ratu. Prof. Broj 18. ,0 S T7" I T ‘ Eckholm o Andreeu. Proteklo je evo više od godine dana, kako je Andree sa svojom dvojicom drugova poduzeo smjeli put zrakoplovom na sjeverni pol, a da od njega još nema skoro ni čusa ni glasa, osim što izbije tu i tamo po koja nevjerojatna, po svoj prilici izmišljena viest. Norvežanin prof. dr. Eckholm objelodanjuje u ..Ilustrovanom eronautskom viestniku" članak, u kojem izjavljuje, da je smjelost članova expedicije — inače uđivljenja vrieđna, ipak velika lakoumnost i da se mora pokuditi. I dr. Eckholm htio je, kako je poznato uče­ stvovati u toj expediciji, ali se predomislio, kad je Andrće ušao u zrakoplov, pošto je opazio, da je kroz švove zrakoplova izlazio plin. Kako je Eckholm proračnnao, zrakoplov se nije mogao dulje u zraku držati, nego devet do deset dana. Po tom Andree nije mogao preći polarni kraj. Eckholm se nada, da je Adree bio tako pametan te uvidio, da ne može dalje i da se je spustio i hranu sačuvao. Pod ovim uslovom moglo je Andrčeu poći za rukom, da se pomoću čamca i skia približi sjevernom polu na dva stupnja. On misli, da je put dokončan na FranjeJosipa zemlji. Ako je tako, onda je expeđicija tamo prezimila, te se može ove jeseni povratiti. Ali ako su Andree i drugovi ostali pri uvjerenju, da se zrakoplov može mjesec dana održati u zraku, onda im se nije više nadati. Političke pričice. U Englezkoj izašla je nedavno knjiga spomenica od je d ­ nog bezimenog, pisca, koji je sa svim v i­ sokim ličnostima iz druge polovino našeg stoljeća dolazio u doticaj. K njiga daje pra­ vu sliku sadanjc Hngiezke: mnogo imade u njoj pouke, to koješta razjašnjujo, kao oho­ lost Engleza i dr. Usmeno anonimnog popis­ na, za koga neki misle da jo to poznat englezki publicista G eorg Russel bave se stvarima izvan Englezke. Nekoliko stra­ nica knjige je n. pr. posvećeno vatikanu. Jedan prijatelj piščev, diplomat, koji je g. 1870. boravio u Rimu, molio jo audieuciju u pape Pia IX. Papa ga primi u andienciju, te mu, kad je sjeo. pruži cigaru, da zapali, rekav: ..Kažu mi, da je ova cigara vrlo dobra". A Englez će odgovoriti, da ne može budalastijo: „N ajljepše zahvaljujem, ne povodim se za nikakvom opačinom .11 „Pušenje nije opačina, jer kad bi bila opa­ čina, vi biste pušili". — Kada je car Vilim II. prvi put bio u Rimu, posjetio je i papu Leona XIII. Herbert Bismark, koji je cara pratio, htio je odmah stupiti u sobu za audienciju, ali ga zaustavi jedan papin koinornik i reče: "Nesm ije biti treće osobe, kad budu papa i car govorili." — „Ј а sam grof Herbert Bismark11 odvrati ovaj. — „S tim mi je samo jasno Vaše ponašanje, ali to Vas na može izpričavati" odvrati dostojanstveno komornik. Potrošak pive u Berlinu. Kako se iz statistike o potrošku u Berlinu vidi, potrošeno je godine 1897. 3,574.501 hekto­ litar pive, tako, te je na svakog Berlinca došlo 206 litara. A na veselje berlinskih birtaša potrošak pive sve raste, pa će valjda ove godine doći do 4 milijuna hektolitara. Godine 1892. došlo je na svakog B erlinca samo 150 litara. Istina g. 1896. potrošak je bio veći, ali tada je bila izložba, pa se i ono, što su posjetitelji izložbe popili, metnulo u statistici u raboš Berlinaca. Vojske svieta. Potaknut rnskim predlogom o razoružanju objelodanjuje dr. L. Caze u francezkoj smotri ..Revue des revues" članak, u kojem imade zanimivih podataka o „vojskam a svieta", Po njegovu računu imade na čitavoj zemlji stalno 6.25U.000 vojnika pod oružjem, a u slučaju obćeg rata bilo bi ih 44.250.000. Kad bi svi ovi oboružani vojnici dobili zapovjed. da pobiju ostalo pučanstvo, onda hi svaki v o j­ nik imao da ubije samo 32 osobe. S toga bi mogli, kad bi se i međjn se ubijali, izkorieniti ljudski rod. Kad bi vojnike čitavog svieta postavili u jedan red, prekrili bi ekvator, gdje bi svaki vojnik mogao vojniku pred sobom metnuti pušku na rame. Kada bi svi u jednom puknuli, stajalo bi to 2 7 ’ milijuna franaka. D a se sva ta vojska pre­ gleda, trebalo bi brzovlak, koji bi u minuti prošao red od 2000 momaka, a vozio ne­ prekidno 70 dana. Jedan Englez je prera­ čunao, da bi kad sve ove vojnike trebalo popisati, trebalo toliko papira, koliko ga ogromne englezke novine ,.Tim es" trebaju skupa sa oglasima za З1/,, godine, U Europi stoji pod oružjem 4.250.000 vojnika i u slučaju rata ima ih 16.410.000 sa 34. mil. pričuvnika. Kad bi sve ove ljude u četiri reda jednog uz drugog poredali, slzali bi redovi od Madrida do Petrograda. Na prostoru od 1.680 m* nalazi se 9 vojnika, a 75 eivilista. Svegn u svemu dolazi na 10 osoba ili 5 ljudi 1 vojnik. Komardžija No.. :н, J . I>. 1 o . l , i i « i I...].rviitio <>. A . M il o t r t ^ ('Nastavak') Znam : odvjetnici valja da stvaraju više posla, nego li da stranke izravnjivaju. Mogao bi se ti medjutim zabavljati odvjetničtvom u korist nevoljnih siromaka, k o j više puta, je r nemaju sredstava, trpe naj­ veće očevidni! nepravde. Ako čovjek nema potrebe da steče i da dobiva, onda je uviek dužan staviti se na uslugu svom bližnjemu a u obće ne smije hiti bezkoristan ljudskoj zadrugi. Dakle baviti će mo se čime god-jeli d e ? Ne bi mi bilo drago, da ime naše obitelji pndje kao ono zlatnog magarca, n e­ go da postigne priznanje zahvalnosti, i da bude na korist ljudskom družtvu. A naj­ prije pružam ti priliku, da na se uzmeš svu brigu i sve prirediš ža naše vjenčanje, sto treba kod crkve i države. Odpusta ne treba nikakovih, o čem sam se osvjedočio prije nego sam zaprosio Matildu i kao što mi je neki dan potvrdio i naš dobri župnik, buduć da se radi o sredstvu petog stepena. Razredi dakle sve, kako znaš, da će valjanije izpasti, i ja ću ti ostati zahvalan na svim uslugama, koje ćeš mi ovom p rigo­ dom učiniti. — Šta govorite! Ja sam Vam zahva­ lan samo kad me počastite Vašom zapoviedi. M jesec dana iza toga obavi se vjen ­ čanje u župskoj crkvi. Suvišno bi bilo op isivata zlobe, zavisti 1 srčbu nekih od Ferdinandove rodbine sbog ove ženitbe, nego samo bilježimo to, da neki nisu htjeli pri­ miti ni posjeta, njihova mladenaea narediv slugama, ako bi počem došli, da im kažuda gotpodara nema kod kuće. Što su god moda i sjaj zajraživali u većim zadrugama onog vremena to sve bijaše nabavljeno i unišlo u obitelj g. F er­ dinanda, kako ćemo ju sada zvati. On je htio, da njegova mlada žena, bude medju prvim damama grada. Obeđi, večere, siela,. predstave, zabave privukoše množtvo odnošaja, a nije manjkalo ni onakih prijatelja sličnih pijavicama, koje kad se upiju, ne puštaju, dokle same ne puknu od sitine. i koje će mo ini nazvati p r i j a t e l j i — p ij a v ice . I ovakovih je bivalo pri svakom sa­ zivu, više puta i sami se pozivali. Ferdinand bijaše najsretniji čovjek na svietu. On u brzo upozna, da je u Matildi zaista našao koliko Ijubeznu toliko krepostnu i vjernu drugaricu, i iz sveg srca zah­ valjivaše dragom Bogu. koji ga je, nakon množtva blaga ovog svieta, još nadario i ovim blagom. A Matilda? Biedna mlada že­ nica! I ona bi doista sretna bila, da ju taj­ na briga za jadnim i lakoumnim bratom svedjer ne mori. Ovo je bio onaj oblak, koji je kvario krasnu vedrinu na njezinom blagom obzorju, ovo su bile one drače, koje su izbijale izmodju ruža, iz kojih se je pleo njezin vjenčani v ie n a c !... I svete Matildine bojazni i brige nisu bile netemeljite. Genaro je u cjclosti ostao bez ikakve prom jene onaj prvašnji: isti tajni sastanci, isto strasti za nesretnom igrom. A ko je licumjerskom ukavošću znao zavarati bojažljivog svoga zeta, uza sve što je bio čovjek vješt i oprezau u svjetskim stvarima, ipak ne može da za­ vara svoju dodru sestru, koja ga je ljubila toliko i pravom ljubavlju. On je igrao i uvielc gu bio; odkuda se je u njem sve to veća pohlepa za novcem pobudjivala. Ali kako nije mogao dizati novaca bez Ferdinandove potvrde, tako je trpao dug na dug na račun ogromne baštine* a bilo ih je do­ sta, koji su mu posudjivali ogromnih svotu uz silne kamate. Matilda odlučila po što po to spasiti brata nesretnjaka, želeći da potanko sazna njegovo življenje, zamisli da će ga potajno nadzirati, i tim načinom nevoljnica đodje do spoznanja i osvjedočenja, da su sve n je­ zine bojazni i strahovanja bile prave pravcate istine, padačo da su njegova djela bila �Broj 18. Strana 7. ,0 S Л 7" I T f c ‘ nadmašila daleko njezine bojazni. Svojim je očima promjerila dubinu propasti, u koju je hrlimico hrlio, molila, kumila, plakala, ti­ suću ljubeznih uzdisaja pustila iz svog srca, -ali ono srce skroz i skroz pokvareno, bija­ še već odtvrdnulo i zatvoreno svakom čuv­ stvu zahvalnosti, prijateljstva, a k tomu i naravi. Njegovo pokvareno srdce razpali se ljutom srćbom saznav, da mu je sestra ušla u trag svim njegovim nevaljanštinama, i proti zakonostima, ali licemjerne pričini se ljubezau i prikriv se pokorničkim plaštom priznađe sve svoje, istina u olakoćujućoj mjeri, mladenačke slabosti, kako ih je on zvao, i ponovno obeća, da će od sada u napried uviek sliediti njezine mudre savje­ sti i spasonosne opomene. Ali u djelu zače neku mržnju gojiti proti sestri, svom an•djelu čuvaru, i svakojake mu se misli vrzle po glavi, te smisli razne osn ove o računima i pozajmljenim novcima, da je došlo vrieme, da se okrene i pronađje način, kako će doći do onih miliona, dok mu ih nije ka­ kva poplava izpred očiju maknula, i odluč po što po to, da će izvesti grdni zločin, koji je bio smislio u svojoj opakoj glavi. Za posao ili za . . . ? Skitaše se po Napulju neki sitničar iz Franceske, jedan od onih lakrdijaša, koji razprodaju sitnarije, pomade i meleme za sve bolesti na svietu. Osim toga vadio je i zube takom vještinom, da bolestnik ne bi nikakve boli oćutio, a vadio ih uz trubljavinu i bubnjavinu cigana zamamljujuć tako slabiće. Jednog dana prodavaše osobite b e ­ kove proti kostobolji, drugi dan otrov proti miševima, Švabama, a treći dan čudotvorne meleme za žuljeve i naboje, i opet razne pomasti, da kosa bujnije raste i da ne spada. ■Jednoin riečju, te bolesti na svietu nije bilo, za koju on osobiti liek nije imao, a koji nije mogao nego pomoći. Koliko po Napulju toliko i po okolici sgrčao je silan novac guleć bedasti i sliepi narod, a našao bi i ulovio i po kojeg obješenjaka, kao što je i on: obsjenjujuć sviet, da u svako doba radi i da je spreman samo kad može pomoći, kako se je on hvalio ,.alV h n in a n ite ljudstvu, a u sebi je šaptao: ,,i svojoj kesi — et a ma bourse“ . Jednom riečju bio je majstor prve v r ­ sto, na čem su mu i mnogi fiškali mogli zavidjeti, gledajuć, gdje onako mastne nad­ nice dobiva i svaki dan puni svoje dže­ pove. Kad se je penjao na svoja radnička kola, sad bi se oblačio na tursku, sad na španjol­ sku, sad opet na.grčku ili beduinsku, ik ad bi svom pobočniku namignuo, da dade glas trublji, za čas bi se množtvo sakupilo oko njega, koje je sliepo povladjivalo njegovo ludoriji i pametovanju. Prolaznici bi se zaustavljali, ili ako ništa polaganije su išlii, kada bi se gdje slučajno s njime sreli; više puta i našeg je Genara vukla žtз1јa, da vidi i da se upozna s tim čuda' om. — Taj bi mi str.anac reče u sebi, jamaćiio mogao u čem god pomoći. Sad već o drugo m nije ni misliLo; razpitav se, gdje stanuje, odluči da će ga posjetiti. Francezki čudak nikad nije imao stalnog prebivališta 1 svoj:г je kolurina prevažao iz jednog u drugi kraj grada, kako mu je bolje išlo u i■aćun : ali radiunica i viećnica bila mu u je :đnoj <isamljenoj ulicii u Na- pulju, i tamo je sazivao i sakupljao svoje mušterije. Jedne noći Genaro podje sam pješke da potraži o n og čudaka i da se s njim p o­ savjetuje o svojoj stvari, i došav pred vra­ tašca jedne kućice, pokuca lagano. Jedna osoba proviri na prozor i ne pitajući tko je, otvori vrata i ponese svieću, da posvietli uza stube. — Dobra večer, m o n s i e u r , reče ču­ dak, koji je bio sam otvorio vrata i svietlio uza stube. — Dobar večer, odvrati Genaro, uz- lazeći uz tiesne stube. — Ovamo, s’ ii vous plait. I čudak otvori vrata jedne sobice na desno, koju je razsvjetlivala slaba svieća na ulje, i pusti da Genaro udje unutra. — Prenez place Moi, nadao sam Vam se Genaro sjede na oveću stolicu pokraj stola, na kojem je bilo poredano tisuću k oje­ kakvih bočica, kutijica, posudica, i drugih stvari, koje su spadale u mnogovrstno za­ nimanje tog čudaka, koji uzme stolicu i sjede pokraj svog novog mušterije. — Nužda me goni k Vama moj g o ­ spodine, reče Genaro vadeći ubruSac i tarući znoj sa čela. Govorite monsieur, bodno. — Trebalo bi mi Svršeni pripravnici za učiteljstvo na srednjim školama: Stjepan J a n k o v i ć i Milan A r s e n o v i ć imenovani su namjestnim učiteljima na velikoj realci u Banjojluci. — Ipitani pripravnik za pučke škole Vladimir V i d o š e v i ć imenovan je pomoćnim učiteljem na pučkoj školi u Ljubuškom, a pripravnica Maria K u k o v e c privremenom učiteljicom u pučkoj školi u Bjelini. Napokon je imenovan sudski prislušnik u kotar, uredu u Bjelini dr. Jakov Z a l o c s e r a sudskim pristavom. Premještenja. Sudski tajnik Vite} slav Z i k m u n d premješten je od kotarskog ureda u Ljubšukom ka kotar, uredu u Krupi sudski pristav Augustin O b l a k od kotar; ureda u Brčkom ka kotarskom uredu u Ljubuškom, sudski pristav dr. Jakov Eisler iz Srebrenice u Brčki, prislušnik Josi]) B o ž i ć od okruž. suda u Mostaru u kot. ured u Srebrenici. Učitelj Nikola U ra n k ov i ć premješten je iz Grahova u Gračanicu" govorite slo­ T e čaj papira i m jenica nešta osobita, da umorim svoga .. . pasa. Genaro izgovarajući ove rieći nešto zamuca, što čudak odmak zamieti, te ga pomnjivo promotri i izmjeri. Bon, odgovori ovaj. Ja ću vas p o ­ služiti, monsieur. — A l i . . . onog pasa .. . rada bi umo­ riti, ali ne na jedan put, nego polagano . . . i bez boli. — Tres-bion, monsieur. tres-bien. Na primjer- u koliko dana? — Kroz petnaest ili dvadeset dana. — Tres bien tres bien. — Alion se ne smije saznati, ako . . ., od koje je bolesti umro. — Morbleu c est difficile . . . . naći ću naći ćif, sans dante. Si est un pas . . . imam nešta osobitog si c e t a i t druga kakva životinja, — A za druge Iz slu žb e n og lista Imenovanja. na javnoj bursi u Beču dne 23. rujna 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vrirJiiosti. Jedinstveni državni dug u papiru Jedinstveni državni dug u srebru Austrijska renta u z l a t u .................. 120-95 Austrijska renta u krunama 4°/, . . 101-50 Ugarska renta u zlatu 4 % .................. 120-15 Ugarska renta u krunama 4% • ■ • 98-25 Dionice austro-ugarske banke . . . 9 04 Veresijske diouiee............................... .156 London v i s t a ................................... 12.005 Njemačke dri. bauku, za 100 ш. nj. dri. vr. 68-82'/s Komadi od 20 maraka..................... 1.176 Komadi od 20 franaka.................... 953.1/, Italijauske banknote.......................... 44171/* Dukati o bru bom ............................... 5-67 Mais . . . veritable . . M a is monsieur životinje . . . . ne bi li ste imali . . .? — Moć, ja toga imam za svake vrste. - Dajte mi onda to što može služiti za sve životinje, i kažite mi, koliko imam davati. - Tres - b.ien tres - bien. Et aussi per amor n’ est— ce pas monsieur. Genaro sbrlja nekoliko riečin akoje čudak nije ni pazio, nego stade pretraživati po onim raznim kutijama praške i za koje nc znamo ni kako se zovu, niti za što služe, Uze po njekoliko od nj ili, izmieša ih sve zajedno, onda razdieli ne njekoliko dielova i zamota ih u kartice, .kao što rade u lje ­ karnici. Sve to trajalo je oko četvit sata, a Genaro kroz to vrieme silno se potio i mienjao boju u licu. Voila, reče čudak, ovo je mjera za jednog pasa, a ova druga za čovjeka. A hoće li umrieti . . . polagašno ? - Tout doucenient. — Bez muka i boli? — Sans de douleuros, o u i, ou i. - Zašto ? — — Certament, morbleu! certament. — Koliko zapadaju? (Nastavit će se). T R A Ž E SE za hrvatska dioničku tiskarau u Mostara Ш0Г d v a n a u č n ik a . 2 tliMlje i praske t ® g u poštanskim zamotcima sa prtvom (korpom) razašilje svuda s pouzećem ~ • § IbrahimHadžioman * ф Zamotale sa 5 klgr. g’l’ O Ž- ® J d j a i p r a s a k a stoji sam olj Ф 1 for. 3 0; novo. {• • • * * ® m * #* * * l . . �• U g a n a 8. х*: ± „О S V :* o * : = *0*: :* 0 < X = Hi oj 18. I Г Г ‘ IttO tfl 1#0*С I ttO tfl * Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I Ć A i drug. V Direktna sveza > 0# = Z Z # 0 K > 0 * ~ * tH C u r u l f I S U . - м и R E D O V ITE PRUGE SVAKOG TJED N A METKOVIĆA i T rp an j, O rebić, Trstenik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR 9 Г I O 1 5 lf c Л T N O Odlazak iz Metkovića svake nedj. п satih 9 рг. p. | Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. Dolazak n Gruž „ „ „ „ 10 pos. p. $ Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. Dolazak u Kotor „ роп, „ „ 11 pr. p. * Dolazak п Metković „ „ u satib 3 p >o«zzzz= *0 4 C IttO tfl :*o *c :*o *c =*0*1 кжжжжжжжжжжжжжжжжа „ С Е 0 & Т М *L ‘ф т ci CL o 'т i— •3 « osiguravajuća zadruga u Zagrebu. U tem eljen a god . 1884. sa |)o«l|Mino iiiilaeeiioin jaiiit*cviioiii glavn icom . Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to jc naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrluun cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISK A N IC E ZA PONUDE O »o зе 3 1 1 1 лz lm џ 0) d 0) nj c o *Г Г* 7 ^ = <D i = ж £ = - ^ 0>a Ш — m — aj = : j H <r fuj ^ :S зN IL «8 i i S h •p OQ 'S s = а i ш (в u •н (D >0 d flj rt (ii f aJ fi 0 <г Ivan P. ice v ic navelikoj Tcpi м <>**«•u -, navelikoj Tepi Ulogu M i«* d o b ili kod м>* ili |»oij«*i4*iiikn o v e ztid n ig c i i z u č e n i k r o ja č RIVNITELJSTHA U ZAGREBU preporučuje se slavnom o b ć i l i s t v i l , u Beeu Z rin jsk i trg b r. 13,, ulaz lz ZBerlsla-v-iće^re ulice Tor. 2. I. кат. Mostaru. č in o v n ič t v u i v o jn ič t v u 9Г IL IJ A D A n a jn a lU in i ja i n a j j e f t i n i j a . Odgovo jrednik: Ivan Л. Miliouvii*. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4a394ea70646126c09b4c025a9b6ff71.pdf 285097645f1cf6660fa05fb818e726fe PDF Text Text izlnxi «v.tke annir i O g l a s i *e primaju i kalju n» upravu „'turila*. Za prostor od petitredka plača *■ мnove- kod svake dalnje uvrstbe 4 nove. Kraiska pnMojlmza svio ki oglas i uvršteuje 8(1 nov{. I * r o cl p l a t n Uv u n ja k r11» g o d in u 8 O ir ., u a |io l» g o it in c4 fo r ., u at r im je u p c *i fo r ; гл in o t c n u t v d e ie im t in g o d in u 10 f o r . U )u f; Za priposlana pisma i aahva 1« plava Se posebno. ш M o it a ru ag o d in u7 fo r . i< > ne­ o np o lag o d in e*f o r . «0 t .* ., n »8 m jr n e v aI fo r . 80 n ć . Rukopisi se ne vntvaju, че planetu se listovi ue primaju. I'o jr d iiulir o j „'turila* m o ji 8 u o v d N t a r ib r o je v ip u16 u o v č . U Mostaru, ‘28. rujna 1898. Broj 19. Naše srednje škole i kon­ vikti. Poreći se ne da, da je naše škol­ stvo dobrahno uredjeno i to kroz киrazmjerno kratko vrieme. Možda bi se n koječem što-šta dalo prigovoriti za jiučke škole, da nisu dobro razgranjene, a osobito u nas n Hercegovini, ali ćemo o tomu kazati svoju kad dodje vrieme, a sada ćemo nešto o srednjim školama. Od srednjih škola u Bosni i Her­ cegovini imamo: dvie velike gimna­ zije u Sarajevu i u Mostaru, jednu veliku realku u Banjaluci, mužku pre­ parandiju i tehničku srednju školu u Sarajevu i nekoliko trgovačkih i viših djevojačkih škola po većim mjestima, te dvie zanatlijske škole, koje su nešto ni pučke ni srednje škole. Od svih ovih škola najvažnije su i najpotrebitije gimnazije, realka, pre­ parandija i zanatlijske škole. Trgo­ vačke škole baš nas preveć ne odušev­ ljavaju, a više djevojačke škole za naše ženske bile hi istom onda od prave vrieđnpsti, kad bismo imali zemaljsku žensku preparandiju. Od potrebe bi bile još ratarske i gospo­ darske škole, na koje se možda pomišlja već s toga, što se uzdržavaju gospo­ darske postaje, koje bi se mogle u takove škole preustrojiti. Prema osnovi, gimnazije i realke ustanovljene su kao u Austriji i u Hrvatskoj, ali ne vjerujemo, da uz Lažna suza Slika Sgurena tiela, nabreklih očiju, onizka stasa došao je u moj stan prošjačeć i mnleč za koji novčić, da kupi hljeba. Hrvat­ ski nije umio ni prosloviti, a kako ka­ že obašao je svu našu zemlju, tražeć posla. Pomozite mi, gosp od in e! . . . Gladan sam — bos i g o l ! Već tri dana ne vidjeh hljeba. Tražim posla, a nema ga . . . , Ob, kako lii rado makar i za’ samu hranu radio, samo da sc ne potucam od nemila do nedraga.........a sviet, sviet — — Govorio je tužno, upravo očajno, a suze ga oblile i — ganuo me je. Ta srdea imam za patnika, pa makar i tudjiu bio; suzu, pa makar kapala i iz neprija­ teljskog oka, rado bili osušio. Ako i male­ nim prilogom ipak ga svesrdno р о т о goh. 1 o d e .... Žalio sam tiskana u l’oillmmu kroj 7. tudjinea, proklinjao sam sudbinu, što je tako okrutna i nemila tuž­ nom biedniku. Dugo sam motrio iznemogla God. I. r^ttt-jttogost, kao što je u Austriji ili mogu imati jednak us­ pjeh, i čo' stoga, jer nam nema, što je za njih najpotrebitije: nema konvikta za učenike tih zavoda. Poznavajući naše gradove Sara­ jevo, Mostar i Banjaluku, gdje su ti zavodi, znamo vrlo dobro, da učenici osobito izvan mjesta nemaju sgodnih stanova, da diete može učiti, a još više da se može naučiti pristoj­ nosti i redu. Valja bo imati na umu, u kakovim obiteljskim prilikama žive velika većina naših djaka. Djaka sa strane primaju na stan ponajviše si­ romasi, koji niti imaju stana niti sgode. da prime djecu, koja su za školu, niti im umiju dati kakav takav uzgoj. Stanarske prilike za djake najucpovoljnije su kod nas, te su upravo te pri­ like krive, da djak ne može uviek uspievati, kako bi mogao i morao. Naši su stanovi nerazdieljeni, pa djak nema ni potrebne udofoimsti ni mira, a mnogo puta ni nuždu a nadzora, pošto stanodavci ne čine uviek nad njim stroga nadzora. Ne znamo, jesu li ravnatelji i profesori takovih zavoda dosta zabrinuti za povjerenu ini djecu, pa paze Ii na to, gdje stanuju ti nji­ hovi učenici, ali znamo, da djaci sta­ nuju u svakim kućama, pak niesmo čuli. da se je na to dosada baš išta pazilo. Za nas u Bosni i Hercegovini treba otaca-profesora, a ne, koji samo dolaze u školu i uče djecu, pa bili oni najbolji i najumniji, ne će nam vele koristiti, ako se ne udostoje za­ virati u siromanše kuće, te u svem dobro ne posavjetuju svoje učenike. Da bi se na ovo pazilo, nešto bi se pomoglo našoj djeci, ali ne bi ni­ šta bolje bilo, nego kad bi se uredili konvikti za naše gimnazije i realke. Možda bi netko poslao recimo iz Trebinja svoje diete u Banjaluku na realku, ali se od toga odbije, jer nema gdje i ne zna kamo da ga smjesti. Kad bi bio, konvikt, onda bi ga lake duše dao od sebe i ne bi se puno brinuo: uvjeren bi bio, da ga je dao na dobru brigu. U Sarajevu i Mostaru imamo muhamedovske konvikte, tako isto i za preparandiju. Ne ćemo se miešati u njihove uprave, ali znamo, da konviktualci po svietri davaju srednjim zavodima cviet mladeži, samo ako su dobro uredjeni i ako imaju dobru upravu, koja zamienjuje djeci roditelje i dobro se brine za njihov moralni napredak. Nedavno smo vidjeli u ^Osvitukoliko zemlja troši na Stipendije — a to su u istinu dobrahne svote. Kad bi se sav novac, koji se godišnje iz­ daje za stipendije, upotrebio za kon­ vikte, malo bi još t.ebalo nadodati, a da se uzdrži isti broj učenika u konviktim na zemaljske troškove. Drugi bi bio posao, da se u kon, vikat primaju učenici i sa strane, kojih će roditelji plaćati mjesečni starca i trista gorkih misli obuze mi dušu. Pred večer izadjoh malo iz svoje za­ biti, gdje sam se umorio radeći. Podjoli na prijateljski sastanak u običnu našu gostionu. — a kad tamo tu ti za stolom sjedi onaj moj biedni tueak pjan kao čep. Klonuo na stol, oči izbuljio, psuje i grdi - - nas, upućuje ne samo na dužnost onih, koji su naš kruh i sol jeli, nego smjera i na to, da je i najboljem gostoprimcu opet najlakše, kada je sam u svojoj kući. Dužnost briganja i kućanstva izriču sliedeće p oslovice: „V idi svoje goste, pa onda daj gostbu“ i „Čuvaj vino, dok gosti đodjir'. Imade mnogo kinezkih poslovica, koje sn si oprečne, a govore o tom, kako se nutarnji osjećaj i mišljenje čovjeka odrazuje na licu. Tako vele : „Poznaj čovjeka po njegovu licu" ili : „L ice čovjeka rođjeuo je u srcu-1, a to je isto, što je i Salamon rekao : „K ako tko u svom srcu misli, takav j e O b r a t n o od toga kažu: „Toliko možemo čovjeka po licu pro­ suditi, koliko more s kuhačom kašikom mjeriti," ili „T k o ima crven nos, ne treba da bude pijanac, ali ga takovim zovu *. Ima vrieme, kada se čovjek može suditi po licu. vrieme, kada se njegova vanjština mora za­ boraviti, i opet vrieme, gdje se mora malo cieniti. .Mnoge poslovice imadu samo pola istine, ali ova je sama istinita: „A ko želiš, da se o tebi ništa zlo ne zna, nema drugo, nego da ništa zlo ne činiš. Kinezkom narodu je činovnički stališ summuni bonum, pa je stoga i broj pošlo- naš narod. Okamenih s e ! Htedoli mu skočiti za v ra t.........Zaboravih, kako sam se bio smi­ lovao njegovim suzama, kojima je bio iz­ mamio milostinju, da me za nju g rd i.-------— Da, d a ! uzdahnuli bolno to su suze naših „nosioca prosvjete'* — i č o ­ vjek može živiti, kad mu je u izobilju laž­ nih suza, a u nas ženskoga, djećinjega smilovanja ! Vtljko Obradov. Kinezke poslovice I’rirrili«) S-S. I « . (Svršetak) Nema naroda, koji bi imao više po­ slovica, koje provijava dub gostoljubnosti i udvornosti, kao Kinezi. Poslovica: „Neka gostoprimac odpoćine, kada gosti otidju". �Strana 2. prinos za svoju djecu — a takovih bi bilo iz Bosne i Hercegovine, a si­ gurno veoma mnogo i od drugdje. Ovako bi dobro uzgojena djeca boljih kuća pomagala uzgoj slabije uzgojene djece i vidio bi se stalan napredak našega podmlađka. Bez konvikta za učenike srednjih škola slabo će biti napredovanje naših učenika, a još slabiji uzgoj. Ne sumnjamo, da je vlada na ovo pomišljala, te smo uvjereni, da će ovomu što prije doskočiti. Politički pregled Turska. Sada na Kreti admirali v o ­ de glavnu brigu, kako da razoružaju mu­ hamedanske pučanstvo, pa da poemu uredjivati prilike na Kreti. Dosada je već predano 3000 pušaka u ruke Engleza, koji u tom prvi vođe akciju. Njemačka i AustroUgai-ska neče u tom da sudjeluju sa osta­ lim evropskim vlastima na Kreti, ali su obećale, da druge vlasti neće priečiti, niti će biti uz sultana. Kako evropske vlasti misle učiniti kraj nesnosnim ođnošajima na Kreti, još ne kažu. Po svoj prilici će zatra­ žiti, da sultan povuče turske čete sa Krete do konca listopada 1898 g., a one Sultanu jamče, da će štititi muhamedansko pučanstvo i njegova suverenska prava. Zapovjednik englezkih četa predložio je admiralima, da se postavi posebno sudište u Smirni, koje će suditi buntovnicima u Kandiji, a ruski admiral je predložio, da se muhamedancima po cielom otoku oduzme oružje, samo da se rok predavanja oružja produži. Kina. Nad ogromnim „carstvom sun­ ca” nadvijaju se već odavna crni oblaci. E vropske vlasti: Englezka, Rusija i N je­ mačka već dugo otimaju se za upliv u Kini. što sviet kinezki i nemalo uzrujava, pa bi moglo doći do revolucije u zemlji. N ajnovi­ je viesti naime javljaju, da je na kinezkom carskom dvoru prevladao upliv ruske diplo­ macije, te da je kinezki car odstupio p od tim uplivom priestolje majki, što je u dvo­ ru izazvalo revoluciju, koja bi se mogla i po zemlji raznieti. A britanski konzul vica, koje se na to odnose, vrlo velik. Diele se u dva točno opredieljena razreda, naime one, koje podaju pravu sliku javn og d jelo­ vanja, kakav bi imao da bude i one, koje govore o 'javnom radu, kakav jest. Kad bi tko čitao prvu sbirku, mislio bi, da je Kina takova filantropska vlada i uprava bez ikakve ljage, kakove sviet nikad vidio nije, osim u snovima entusiaste. Našao bi kao oznaku dobrog čovjeka ovo : „Izaberi dostojne č i­ novnike i promići ih : upoznaj ih; upoznaj njihove pogreške i popravi ih". A naišao hi i na ovu jezgrovitu : „N ajprije javni rad, a onda privatni", d a lje : „.Mač pravednosti je brz, ali neće nedužnog raniti". Činovnička pravđoljubivost karakterizuje se ovim riečim a: ..Ako su knezovi prosti svake ljage, onda je puk sretan, a govore im : „Pred vama su vaša djeca — narod : a nad Vama je" nebo,, koje sve vidi". Jed ­ nostavnije su pučke fraze o činovnicima. Puk veli : ..Pravedan činovnik ne inože se obra­ niti od lopovskog podređjenog činovnika" — ili „.Možeš pomutnjom biti zatvoren, ali ne ■O S Broj 19. T 7" X T . iz Shangaja javlja svojoj vladi,da se je po gradu Pekingu pronio glas, da je kinezki car umoren, dočiin „Reut. Office" javljaju iz Shangaja 22. o. mj. da se je tamo pronio glas, koji je sviet uznemirio, da je kinezki car umro. Govore, da su gradske ka­ pije Pekinga zatvorene. U isto vrieme, dok se nešto na kinezkom dvoru kuha, objelodanjen je sadržaj rusko-kinezkog ugovora t. zv. „Саsini — Conventio". Kako jedan londonski list piše, kinezki poslanik na ruskom dvoru HsU je na temelju tajnog dogovora, koji je 27. ožujka o. g. u Pekingu podpisan, sklopio u Petrogradu pogodbu, po kojoj se Port-Artur i Talien-wan definitivno odstupaju Rusiji, i tu je odredjeno, da samo ruski i kinezki brodovi imaju pravo, da ulaze u Port-Artur. Rusija sama dobiva pravo upo­ trebe nutarnje luke Talien-vvan i pravo vojničke i civilne uprave odstupljenih kra­ jeva. Jedan komad zem lje sjeverno od Talienwana smatra se neutralnim. Kinezkim v o j­ nicima nije dozvoljeno, da stupe na ruski p ied jel kod Port-Artura i Taliemvana. Sve utvrde, tornjevi i pomorski znakovi su ru­ ski, da Rusija uzmogne interese obijuh ze­ malja braniti. Rusija kupuje sve vladine zgrade u Port-Arturu. Izgradnja rusko-kineskih željeznica dogotovit će se, a Rusija će dati za to novce. 0 umorstvu cara nezna se ni­ šta izvjestno, samo se čuje, da je prekinuta i željeznička sveza medju Pekingom i Tientsin. Položaj je sasma osbiljan, englezki ratni brod „C enturion” sa još šest ratni brodova ndplovio jen ajed u oć pramaTaku. Iz m jesta i ok olice Ivan Vitez Trnski. U ponedjeljak iz jutra otišao je na Sarajevo slavljeni hr­ vatski pjesnik Ivan vitez Troski sa svojom kćerju. Trnski je boravio u Mostaru dva daua, pohodio presvietloga g. Buconjića i druge svoje stare prijatelje. Nestor hrvat­ skih pjesnika sastao se je u Mostaru sa svojim bratom pjesnikom starinom Martićom, ostavši jedan s drugim dulje vremena. Na rastanku su se slavni starci srdačno izljubili. Velika tučnjava. U nedjelju na večer oko devet sati sjedilo je u mehani Luke Bilića u Donjoj mahali nekoliko hrisćana, od kojih su tu bili medju inima Ignjat Rađulović, Sava Čokorilo, Sava B ogdanović, Jovo Ćadže, Jovo i Sava Žerko, G jorgjo Šipovac, Sava Bjelobrk, Toma Marić i Mičić. U mehani su još bili Andrija Mijan, Ivan Čale, Luka Milijžević, Pavo Lasić i Pero B ojćić Barišin, koji su sjedili za se odieljeno, zabavljajući se. U medjpsobnu zabavljanju Mijan potegnu za rukav Calu, a odmah na to ustade Ignjat Radulović i udari Calu ša­ kom po glavi. Za njim skoči još jedan i nekoliko šaka pade po Čali i Mijanu. N a­ padnuti odmah ustadoše da pođju i upravo da bježe, kad li se za njima natisnu R a ­ dulović i Čokorilova družina, te ih okupiše kamenjem, gadjajuć ih nemilice. Stisnuše ih posvema. Kažu, da su napadači imali i n o­ ževe, a nenadno ih se je još tu brzo i više našlo. Nasta prava strka, vika pomaganje. Andrija Mijan bijaše oštrim orudjem udaren po glavi i bi bio poginuo, da još nije pri­ kupio zadnje snage, te se svalio u harem za zid, da se sakrije. U to je tuda naišao vojnik Mehmed Trbonja iz D onje Mahale, idući mirno doma. N jega Sava Čokorilo pogodi kamenom u glavu, te je odmah onesvješten pao na tle. Trojica se napadnika povali po njemu i oteše mu bodež, kojim B ojčiću nanesoše osam rana na gla­ vi, dočim ga je prije toga Radulović p o ­ godio nožem u vrat. Još su većm a izranili Čalu, Luku M ilićevića i Lasića. Na jauk i pomaganje sviet izvirio na prozore, a kad gla­ var Stjepan Colić dodje na lice mjesta sa Iva­ nom Borasom i još jednim čovjekom , na razbojištu nadje samo ranjenu onu četvori­ cu. Ostali se bijahu sakrili u mehanu Bilićevu. Colić na jauk iz harema skoči u harem, gdje nadje Mijana, posvema obnemogla, te ga prenese u svoju kuću, a tako isto i B ojčiča, te im pruži prvu pom oć. Druga dvojica ranjenih sami odoše u bol­ nicu. Na to jedva izposlova, da mu otvore mehanu, iz koje medjutim kroz avliju pre­ ko zida pobjegoše napadači svi redom. U brzo je bila došla pom oć redarstvenika i Šteta, što je velika kiša zapriećila, te vojnika. Napadači se razbjegoše prama g. vitez Trnski nije mogao, kako je treba­ starome mostu. V ele da su čuli za vrieme lo, razgledati Mostar i njegovu liepu okolicu. | ; bitke poklike : „G d je je, boga mu šoka čk og a!, činovnika svratiti, izrazuje se u o v o m : „T u češ li mazgu, i konj se prepadne", t. j. krivi i nekrivi jednako đršćit: ili: „Puk je stado ovaca, koje je predano vuku i tigru". Puk imade veliki strah pred svojim pogla­ varima, što se vidi u r ie č i: „Z a života oslo­ bodi nas, bože, sudova, a kad umremo, pakla“ dočim se uzrok zla i nevolje kaže u rieči: „Činovnici neće nikad izlupati onog, koji im kakav dar donese". vjeka nikad ne Iznesosmo nekoliko kinezkih poslovica, koje govore o ođnošajima ljudih međjusob- 0 starosti vele: „Č ov jek stari, biser postaje žut, proti tomu nema licka". Tko no. A imade poslovica, koje razpravljaju o položaju čovjeka prarrta višem biću — praina nebu, B o g u ; a nailazimo i na takove, k oje se tiču sudbine, odnosno providnosti. Izprvice smo spomenuli, da Kinezi imađu istu poslovicu, kao i dru gdje: „Č ov jek sudi. a Bog određjuje" ; a ima i ljepši opis iste, koji je obćenito običajan u K in i: „Č ov jek iinađe hiljadu, dapače mirijade osnova za sebe, a nebo imade samo jednu osnovu za misli, da se od svake nesreće zaštiti, sjećaju ga na to, da „čim je tvrđ jeđ rvo, tim tvrdji crv". Oštra je satira na čovjeka, koji se ne može na nikakvo poduzeće sklonuti, u reče­ n jega", — Ista je misao u rieči: „Č ovjek v ič e : „Sad, sad! Nebo odgovara: Još ne, još ne". Mi se tješimo, da „svaki blagoslov pušten". Veliki strah, k oji obuzme susjede, ako se što dogodi, što bi m oglo pozornost ! dolazi od B oga", a Kinezi v e le : „N ebo čo- goni u očajnost, nego mu pokazuje put izbavljenja, da bude u stanju sve podnositi". Ta nas poslovica sjeća španjol­ ske : „B o g ne ranjava nikad s -obim ruka­ ma" (No liiero dios con đos manos). Medju moralnim rečenicama iznosimo: „Prava staza je u mišljenju čovjek a", te „dobar čovjek zaštićuje tri sela, dobar [pas tri kuće, a glede griolia v ele: „G rieh je korien svih briga". n ici: „N e poznam još ovce, koja se je puzala na drvo". A da „pametna žena uviek dobije budalu za muža", palo je i- drugima u oči, ne samo Kinezima, a onome, koji teži da traži i nadje kućni mir, vele : „Ž elji svoga brata udovoljiti, znači nevjestu iznenaditi". Kruna pak hoćete, da njima", što čitavi život svih kinezkih poslovica j e : „Što vam ljudi čine, to činite i vi bi svakom čovjeku imalo kroz biti geslom. �Broj 19 „U dri ga“ i „gd je je, da ga ubijem". Sava ( okorilo, M ićić i Marič, bježeći sretnu kod staroga mosta Cvitana Cvitkovića, koji je išao po stražu, te ga stadoše strahovito mla­ titi, a napokon ga uzeše medju se i pone­ soše uz most, što vidjoše Arslan Popara i Marko č o v ić s kule lia mostu i poletiše za njima, da spase Cvitkovića. Opaziv ih ona trojica, brzo se razbjegoše prama Kujun­ džiluku i Luki, svaki na svoju stranu. 0 tomu divljaćtvu odmah je bila učinjena pri­ java, te je stvar već predana državnom ođvjetnićtvu. Kako saznajemo, jučer su bili zatvoreni Ignjat Kadulović i Čokorilo. P o ­ mna iztraga tek će pravo pokazati, kako je i za što je ta stvar bila. — U utorak po podne bilo jeodaslanstvo stanovnika iz Dolnje mahale kod grad­ sko kotarskog ureda, moleći, da se zatvori mehana Luke Bilića, u kojoj bivaju, često nemiri, te da se uvede bolji redarstveni nadzor u njihovoj mahali. U tom odaslanstvu bili su Hadži Muhamed Efica, Osmanefendija Efica, A vdaga Čišić, Alaga G jogo Hafizefendija Jakirović, muhtar Osmanaga Cišić, basmuhtar A laga G jozlić, glavar Ščepan Ćolić, Pero Smoljan, Mato Smoljan, Petar N. A nčić i Šćepo Smoljan. Napadaj na djaka. U ponedeljak na večer učenik ovdješnje državne velike gimnazije Cvitan Spužević vraćao se s večernice oko šest i pol sati doma, a to ne daleko Bilićeve mehane, gdje je bila veli­ ka tučnjava u nedelju. N jega je susrelo šestorica jakih i odraslih ljudi, sve samih hrišćana, od kojih je prepoznao samo Lazu Jelačića i Nikolu Mišetića. Ovaj prvi vidivši Cvitana, zaviknu: „ITdrimo ga, šokac j e ! " , na što jedan od družine opomenu, da ne njega, kad nije koji stariji. Nu Jelačić zaskoči na Cvitana i poče ga tući, drugi se nabaci za njim kamenjem. Cvitan je ve­ oma izubijan u prsa i po glavi, te mu je na usta tekla krv, što je i liečnik konsta­ tirao. D a mu nije blizu bila kuća, bio bi i više nastradao. Napadači htjedoše udariti i na njegovu sestru, koja je na Cvitanovu viku bila izišla na vrata, nu srećom brzo se zaklonu. Cvitanu su prietili, da će ga ubiti. Stvar je prijavljena policiji. Skitnica. Neki JovoS tojić odpraćen je 23. rujna po oružnicima u Sarajevo radi sumnjivoga trgovanja po našim selima i neurednosti putnih izprava. Jovo Stoić je ro­ dom iz Sumadije. Upozorujemo naše selja­ ke, da se čuvaju ovakovih varalica. Novinarski običaji. .Jedan hrvat­ ski list iz Dalm acije voli, da mu preštampavamo „sve članke o Muhamedancima", koji izidjoše u njemu, ne navadjajuć vrela. D u ­ žnost nam je izjaviti, da je sam pisac onih članaka svoje sastavke namienio i našem listu. Kao dosada, tako će se i odsada dogadjati, dok g. pisac bude pisao svoje članke. Iz naših krajeva B o s n a i H e r c e g o v in a . Zadušnice n Blagaju. Javljaju nam, da su u Blagaju držane zadušnice za blagopokojnu caricu i kraljicu Jelisavu u katoličkoj crkvi. Zadušnice je držao blagajski župnik fra Pio Knezović, koji je tom prigodom držao i sliodan govor, kojim je ,o veoma S brojno X T “ prisutni sviet ganuo Strana 3 do Prilike u Čapljini. Pišu nam od tuda 24. rujna o. g . : A što da vam javljam ? Ona me „švabska kobila" dovukla, ma neka­ ko tromo i lieno se vukla, baš kao da v u­ če devet smrtnih grieha! Apropos! Na že­ ljezničkoj stanici gle u paradnom odielu obćinski stražar. Rukavice su mu dakako biele i to po novom obćinskom štatutu, uko­ čen kao drvena Marija, gleda da bude red i mir po kupejima, osobito gdje ima žen­ skih. Zašto baš toliko na ženske gleda, ne znam — valjda ima nalog! Kako se dugo ne zađržah u Čapljini, trkimice vidjeh sve, što me je zanimati moglo. Obrekao bi liepu budućnost Čapljini, ako bi za nju tko m a­ rio. Izgleda ima, a budućnost će riešiti. Imao sam preći Neretvu, ali gle, prvi uvjet razvitku jedne varoši je svakako sveza mjesta, a to baš u Čapljini fali jer preko Neretve nema mosta. Sbilja čudno, a od tolike bi koristi bio taj most. Isti bi most bio od ve­ like koristi, je r bi spajao s ljubuškim k o ­ tarom još stolaćki, bilećki, trebinjski a donekle i gataćki. Dapače i ciela pošta za iste kotare prelazi na tom mjestu preko catare. A gdje je trgovačka sveza, o toj da­ kako ne ćemo govoriti, jer taj most uzro­ kom je, da Čapljina a i Tasovčići ne na­ preduju, kao što bi mogli. Nastrani u ljubuškom kotaru su takodjer u Strugama mlini, gdje melju počam od Dubrava u stolačkom kotaru, pa ciela počiteljska izpostava, — pa bar radi toga imalo bi se sa mjerodavne strane pobrinuti, da se dade polakšica narodu. Seljak povede torar žita u mlin, na catari mora za svoj i konjski prevoz dati 32 nć.— , a to je za težaka težko, je r novac krvavo za ra d i?! sam prevoz tamo i amo stoji 12 nč. — Zar to nije odviše? Razpitivao sam se mnogo o tom mostu i uvjerio se, da nije krivnja u pučanstvu. Catara se godišnje iznajmljuje do 3000 for. a tako iznajmljivanje traje već od okupa­ cije. Pa gdje je taj novac? Uz male pri­ loge zemlje mogao se je napraviti liepi most. Dakle vrieme je, da se toj neprilici doskoči. Grga. Palež. Javljaju nam iz Blagaja: Na 19. o. mj. pijući u Krtalića hanu, zavade se seljaci medju sobom. Jedan od njih — Jeftan Palavestra — ode odtole ravno te Peri Krtaliću zapali novu štalu, punu siena. Šteta iznosi 6 - - 700 forinti. Palavestra je uhvaćen i predan sudu. stvar dala na liep način i brzo urediti, da narod ne trpi. Mi mislimo da nije ni nužđno spomenuti, da će pravdoljubivi g. dr. Bajer kada za ovo dozna, odmah pazitelje kazniti i stvar najbolje urediti na zadovoljsrvo ži­ telja tamošnjih. Konj ubio čovjekA. Pišu nam iz Ružića, kotar Ljnbuški: Stjepan Pralas pok. Martina iz Ružića, jak momak od 27 godina, htijući na 12. ovoga mjeseca u susjedstvu podkovati nešto mrkoga tudjega tovarnoga konja, ljetos o Petrovu na sajmu u Žu­ pan jcu kupljena, ostade na mjestu mrtav od konjskog udarca. Prisutni toj nesreći možda iz straha i zabune ne slažu se u kazivanju, kako se je stvar točno dogodila. Ali je n aj­ vjerojatnije, da je bilo ovako: Petar Tlijičić pok. Jakova, gospodar konja, držao pri ko­ vanju zadnju lievu nogu, a Stjepan kovao, te udariv četeri čavla, petim obode konja do krvi, i ovako velemučna nastavi podkiviti. Dok se na jednom konj kao smamljen tržne i upali objenožee, pogodiv Stjepana za lievo uho. Ovako jakim udarcem bit će prebio mu onćas vratušu i mozak prolio, jer se je mahom srušio, ne moguć nijeknuti. A pošto je bilo u tjesnoći medju stienama, dok se je moglo s konjem zakrenuti, bit će ga ili tri puta udario u rebra, kako se je vidilo po ranama na mrtvom tielu. Stjepan kroz deset časa, lacajuć jezik, s dušom se razđielio. Kroz ovo malo vremena pritrča svećenik, koji se desio samo 80 koračaja od mjesta udaljen, i podieli mu svetotajstva umirućih. — Na sličan način mnogi kod nas svoju neopresnost i većinom svoju smionost gla­ vom plate ili sakati do smrti ostanu. Pogorio. Javljaju nam sa Ivana 23. o. m j.: Osmana Ceru u Zubićim zadesila je 21. o. mj. golema nesreća, izgorjela mu je pojata do temelja sa svom pićom. Šte­ ta se računa preko 200 for., što je za siromašnog Osmana premnogo. Vatra je buk­ nula u gluho doba noći, a nezna se, kako je nastala, nego će po svoj prilici biti, da je netko prolazeć, neoprezno, ali bezazleno i nehote bacio ugarak od cigare ili žigicu. Nesretna cigara i žigica već je mnogog u crno zavila, pa se ne može dosta preporu­ čiti opreznost pušačima. Ovom prilikom reć nam je još jednu. Trebalo bi, da se i naši težaci, kao drugdje, nauče, te dadu kuću i ostalo kod koje sigurne banke osigurati, pa bi im se u takovim nesrećama, kako se je eto dogodila Osmanu, šteta naknadila. U Zagrebu imade osiguravajuće družtvo „Croatia" koje uz vrlo povoljne uvjete osiguraje, pa ju našim ljudima preporučujemo Družtvo imade sada i u Mostaru svog zastup­ nika, a o uvjetima osiguranja može se obavjestiti u ravnateljstvu „hrvatske dioničke tiskarne u Mostaru". Mučenje marve. Kako je poznato, sarajevski liečnik g. dr. Bajer nakupovao je na Ivanu zemljišta te pogradio nekoliko jednokatnih kuća, kamo dolaze sa velike ljetne žege bolestnici, da se nauživaju čis­ Ljubice, ruže i jagode na Iva­ tog gorskog zraka i poprave narušeno zdra­ nu. Pišu nam odatle, da su tamo procvale vlje. Oko kuća su njive zasijane zoblju, ali po drugi put ruže i ljubica, i jagode rodi­ vrlo slabo ogradjene. Više puta se dogodi, le. Taj vanređni pojav u prirodi tumači te se po koje živinče izmakne oku čobanina, sviet svakako, a jedni vele. da je to znak, pa provali u štetu. Sada, kako nam pišu, te če ove godine biti velike i oštre zime. pazitelji tih dobara, marvu strašno i nemi­ Izgorjela Šuma. Javljaju nam: Na losrdno izprebijaju i drže po više dana glad­ nu i žednu. Oni išću, da im se odmah plati 20. rujna nastao je požar u liepoj šumi Obalj kod Ruišta. Veoma pohvalnom požršteta, koliko oni hoće, a ne čekaju dok ljudi tvovnošču i marljivošću g. nadšumara Bulbuu selu prociene štetu, kako je vazda bio običaj. Marva se ne zatvara, da se tuče i ka te oružničke postaje u Ruištima vatra muči gladju i žedju, nego da se pronadje je srećno utmuta. LTza sve to ipak je izgorilo veoma liepe borovine, te se šteta ra­ vlastnik, pa zašto da bude iznimka na Ivanu, gdje iinade i oružnićka postaja, pa bi se | čuna, da je baš ogromna. Da je požar nastao, �Strana 4. sumnja je pala na stranca ciganina naseljenika u Bieloin polju imenom Salku Hukića, koji je, paleć ćuinur, šumu zapalio'. Isti je predan oblasti na odgovornost. IDa,lm . a,č ija . Potresi u Sinju još se uvick obnav­ ljaju,ali nisu jaki te se nije bojati štete od njih. Za nastradale od potresa u Sinju, skupila se je dosad, kako se po izkazima u dalmatin­ skim novinama vidi, podobra svota. ,0 S Broj 19. Л7" X T ‘ će se stvar najdulje do godine sasma riešiti. proljeća đojduće Mramor u Hrvatskoj. U mjesti­ ma Licu i Lokvama kraj Fužine Hrvatskoj nadjene je dosta mramora dobre vrsti, pa bi sad trebate, da se nadjo koji domaći, da uredi kamenolome i u promet stavi. Osim toga imade u Plasima izvrstnpg bielog ka­ mena, koji bi se takodjer dao dobro izrabiti, kad bi se samo koje domaće družtvo za to zauzelo. Sada se kamen uvozi iz Ita­ lije, a domaći leži neupotrebljen. H r-v a ts ls a Žtimberačko pitanje. Dugo se je vodila prepirka, gdje j e granica Hrvat­ ske i Kranjske, kome pripada kotar Zumberak, a sada javljaju, da se to pitanje pri­ miče konačnom riešenju u prilog Hrvatske. Hrvatskom povjerenstvo u kojem sn bili dvorski savjetnik B a d o v i n a c , ministar­ ski savjesnik pl. T a r đ a v i zemaljski ar­ hivar dr. pl. B o j n i č i ć uspjelo, te je iza dugogodišnjeg iztraživanja donielo dokaz, da taj kotar pravno pripada i da je faktično uviek pripadao Hrvatskoj. IT tom pita­ nju bilo je glavno dokazati, da su obstojale đvie tvrđje istog ili sličnog imena ,,Sichel­ burg “ — u Hrvatskoj i Kranjskoj. Hrvatsko povjerenstvo tvrdilo je na temelju dokaza iz državnih arhiva u Beču i Zagrebu to drugih historijskih podataka, da su posto­ jala dva grada, doćim su se austrijski i kranj­ ski historičari pozivali na povjestičara V alv a s o r a , koji spominje samo jedan Sichelburg, koji da pripada Kranjskoj. A od hr­ vatskog Sichelburga ili Sichelberga nadjen je i nacrt, koji se ne slaže sa kranjskim. Uz nacrt bio je točan opis. Na temelju toga mislilo je hrvatsko povjerenstvo,da može naći ostanke negdašnjeg hrvatskog Sichel­ burga. U kolovozu o. g. obišlo je ovo po­ vjerenstvo žumberaćki kotar i veliki dio okolice u kranjskom području, te je sasma sigurno ustanovilo, gd je je stajao hrvatski Sichelburg, te o tom izvjestilo hrvatsku vladu, koja je odmah naložila kotarskom mjerniku K r i ž a n i ć u, da na dotičnom mjestu dadne kopati, ne bi li se našli zidovi tvrdje. Za m jesec dana nadjeni su temeljni zidovi tvrdje i sasma pokriveni, da se je sa nacr­ tom u ruci m oglo lasno ustanoviti, je li ta tvrđja traženi Sichelburg ili, kako se zove u arhivu, Sichelberg. Tvrdja Sichelburg sta­ jala je odmah uz kranjsku granicu na brdu Ravni Valovi preko p ećin e Pugana jama u visini od 750 met. nad morskom povr­ šinom. Povjerenstvo se je uvjerilo, da se nacrt tvrdje u svemu slaže sa odkrivenim i nepobitno je, da je i drugi Sichelburg obstojao i tim pobijena tvrdnja austrijsko-kranjskog povjerenstva, da nije bilo drugog grada. Tim je to pitanje kraju privedeno, a još ima austrijsko-kranjsko povjerenstvo zaci u pregovore sa hrvatskim. Ovo istraživanje je od vriednosti i za zna­ nost. T o je naime prvi slučaj, da se je za riešenje zemljištnog državno-pravnog pitanja poslužilo arheologijom. To odkriće učinilo je i na tamošnje pučanstvo, koje dosad nije imalo svog zastupnika u hrvatskom saboru, vrlo ugodan i radostan utisak, te su seljaci došli svi na konjima na mjesto bivše tvrdje i priredili svetčanu gostbu. Odatle su odposlali na kralja brzojavno izjavu vjernosti i odanosti, iztićuć veliku radost, što će ko­ načno biti sasma spojeni sa majkom /(un­ ijom Hrvatskom. Sada će povjerenstvo stu­ piti u p regovore sa austrijsko kranjskim, pa Iz sudnice V j e š a n j e . Pišu nam iz Tu zle: Ju­ tros u subotu dne 24. rujna obješena je ovdje Saća Tahirović, rodom iz Vukovija, radi zločina potajnoga umorstva i potvore. odsudjena na kazan smrti vješaliina odsudom okružnoga suda Dolnjoj Tuzli od 14. lipnja 1898, broj 1897. Saća Tahirović, ro­ dom iz Vukovija od 34 godine, mati 5 dje­ ce, življela je od duljeg vremena u neslo­ zi sa svojim suprugom Osmanom, jerbo je ona običavala krasti, radi čega ju je su­ prug njezin ružio. Prvih dana ramazana 1898. nestalo je Osmana Tahirovića. a kad je sviet opazio, da ne dolazi u džamiju, počeli su komšije za njim propitivati. N je­ gov istoimeni sin Osmo pričaše, da je nje­ gov otac otišao u Selo Jogi nov lug, da da­ de ujivu pod kesim i da se odanle nije više vratio, a supruga Saća govoraše, da se boji. da su ga hrišćani ubili. Pošto se Osmo Tahirović nigdje u oko­ lici nije mogao naći. a supruga mu Saća Tahirović, počela njegovo haljine i druge stvari razprodavati, porodila se je kod oružnika sumnja, da je Osmo Tahirović kod svoje kuće umoren i ova sumnja bila je opravdana. Oružnici naime pretražišo kuću i nuzgredne sgrade, te nadjoše blizu kuće u ko­ šari (pletenoj štali"), u kojoj stajaše jedno tele, zakopano tielo nestaloga Osmana T a­ hirovića. Po liečnieima ustanovio je sud, da je Osman Tahirović poginuo od udaraca, za­ danih mu ušicama sjekire po desnoj strani glave i po prsima. Saća Tahirović bacila je s početka su inju na trojicu muhamedanaca, a poslie odu­ stala je od dvojice, a ostala je pri tome, da je Salku Subašić njezinoga supruga Osmu umorio, ali je ujedno kazala, da je ona njemu pri umorstvu pomagala. Pošto pako Salko Subašić nije imao nikakvog razloga za umorstvo te je povrh to­ ga osvjedočio, da on one noći, kada je ne­ stalo Osmana Tahirovića, nije iz svoje ku­ će nikuda izlazio, pošto su djeca umrloga Osmana Tahirovića kazivala, da Salko Su­ bašić nije k' njihovoj kući dolazio, to je sud riešio Salku Subašića. Sama Saća Tahirović nije poricala svu krivnju, nego je priznala, da je njezina namjera bila. da svoga supruga Osinu umo­ ri i da je doista pri umorstvu sudjelovala, priznala je da. je njega u namjeri, da ga „sm iri11 t. j. umorio, na zemlji ležećega i spavajućega, tri puta ušicama sjekire po glavi udarila. Njezin i umorenoga Osmana istoimeni sin Osmo, koji je takodjer radi zločina obtužen i osudjen, kazivao je proti, svojoj materi Saći, da je on bio u sobi i v i­ dio. kako je ona udarala, a kasnije, da je on materi pomogao mrtvo tielo otčevo u košari zakopati: nadalje izkazao je, da ga je mati već prie navraćala, da otca ubije te mu za to njivu Palučak obećavala poklo­ niti. Mala kći Saće Tahirovića Emka izkazala je, da je viđila, kako je Saća udarila sjekirom njezinoga otca Osmana, dočiin je njezin brat Osmo držao otca za noge. Na temelju ovoga priznanja podup. to­ ga još drugima dokazalima osvjedočio se je sud, da je Saća Tahirooić umorila svoga spavajućega supruga Osmana, te nju krivom zločina umorstva iz potaje proglasio. Pošto je Saća Tahirović, kako je već u početku kazano, u iztrazi nevine ljude lažno potvorila, što je kasnije i sama pri­ znala, osudjena je takodjer radi zločina po- Težka tjelesna ozleda, U ne­ djelju 5. lipnja ove godine napiše se težaci Pero Tic.a pok. Bariše, Mijo H alilović Franjjm i Ilija Bandur pok. Ivana, svi iz sela Proboja, kotara Ljubuškoga, te u pijanom stanju napadoše Matu Bebeka Vidovog, iz istog sela, i nanieše mu nekoliko težkih. tje­ lesnih ozleda. Radi ovoga zločina obtužilo je državno odvjetničtvo spomenute napada­ če te, će se za ovaj zločin imati pred okruž­ nim sudom u Mostaru odgovarati. N arodno g o s p o d a rs tv o O \juresij i .Studij;, ix iinrodnoj' gospoctiuntv«. Piše b'ertlo I rlnlnrić. 2. 1V»ti veresije,. (Nastavak) Osobna se vjeresija daje, jer ima v je ­ rovnik povjerenja u dužnika. Liep primjer osobne vjeresije jest trgovačko vjeresijsko poslovanje. T rgovac sam kupuje robu na vjeresiju i prodaje isto tako svojim mušte­ rijama. Pri tom mora nastojati, da daje na kraću vjeresiju nego što je sam kupio, jer mora od svojih dužnika prije uzati novac, da može u svoje vrieme platiti svoje v je ­ rovnike. — Družtvena je vjeresija ona, kojom si pomažu trgovačka đružtva. R ecim o n. p. da njeko akeionarsko družtvo treba za pove­ ćanje svoga posla 500.000 forinti. Družtvo si može' u tom slučaju pomoći na dva nači­ na: 1., da poveća dioničarsku glavnicu, ili 2. da tu svotu uzajmi i za nju izdade p o­ sebne zadužnice. Ovaj drugi način je obič­ niji, osobito kod dioničarskih željeznica (au­ strijske državne željeznice, južne željeznice i t. d.) \jerovnici ovih zadužnica no dobi­ vaju razmjerni dio od društvenoga godiš­ njega dobitka, nego su im zajamčeni stalni godišnji kamati, koji se imaju izvadit iz g o ­ dišnjeg dobitka. Dok ovi kamati nisu dobit­ kom namireni, ne može biti govora o ka­ kovoj dividendi za dioničare. Osim toga valjalo bi iz cielog društvenoga imetka naj­ prije izvaditi ove zadužnice, ako bi došlo do razvrgnuća društva, a one nebi još bile izplaćene. Vidimo dakle, da vjerovnici ovih zadužnica imaju prvenstvo pred dioničarima društva, zato se ove zadužnice zovu p r v e n ­ s t v e n e ili p r i o r i t e t n e o b lig a c ije . Nadalje možemo vjeresiju razlikovati obzirom na vrieme, koje traje. Trgovački vjeresijski poslovi ne sklapaju se obično na dulje vrieme od šest mjeseci. Najobičniji je rok plaćanja četiri mjeseca. Tko plati priju, �Broj 1!) dobije odgovarajući popust, a taj se u tr­ govini zove d i s k o n t ili » k o n t o . Tko ne plati na vricme, mora platiti kamate za to zakašnjenje, platit će dakle više. Nu ovo posljednji nije dobar znak u trgovini, pa trgovci nastoje, da vjeresiju utvrde mjeni­ com. Mjenica se razpravlja po mjenbenom pravu, koje je mnogo strožije od gradjanskog zakona, te je i sudbeni postupak mno­ go brži. Ako dužnik ne plati mjenicu u pravo vrieme, nastati će za njega težke materijalne posljedice. No radi toga svoj­ stva ne valja mjenicu odsuđjivati, jer ako misliš tačno plaćati, ne može te radi mje­ nice stići nikakovo zlo. Mijenica je dakle za solidne trgovce, koji se vazda drže naćela, da kao trgovci ćestito posluju i rade. Kao što je nama ugodno, ako nam dužnik toćno plaća, tako ne smijemo ni našem v je ­ rovniku zamjeriti, ako traži da mu točno platimo, te naše obećanje utvrdimo m jenič­ nim podpisom. Hipotekarui zajmovi traju dulje vre­ mena od trgovačke vjeresije. Državni dug traje još dulje, nekoji se dapače neće pla­ titi nikada. Skupimo li sve ovo u jedno, mogli bismo kazati: vjeresija može biti k r a t ­ ka, đ u l j a ili v j e č n a . Ako dužnik i vjerovnik oprediele rok, kada valja namiriti vjeresiju, onda je to u r e č e n a ili t e r m i n i r a n a vjeresija. A ko se naprotiv ne opredieli rok plaćanja, nego je trajanje neizvjestno, onda govorimo o n e i z v j e s t n o j ili n e t e r m i n i r a n o j vjeresiji. • Napokon bismo mogli uzeti u obzir i c i l j , poradi kojega je upotrebljena v je ­ resija. Trgovci i obrtnici upotrebljuju v je ­ resiju za razvitak i tjeranje svoga posla. Ovu bismo vjeresiju mogli nazvati p r o i z ­ v o d n i č k o m, ili p r o d u k t i v n o m, jer su i oni u ljudskom saobraćaju proizvadjaći dobara. Pčelarsko družtvo u SarttjeV ii. U Sarajevu sastao se je privremeni odbor, koji si je uzeo za zadaću, da ustro­ ji .. S r e d i š n j e p č e l a r s k o d r u ž t v o u S a r a j g 'v u " koje će imati svoje p o d r u ž ­ n i c e po Bosni i Hercegovini. Odbor je već izradio pravila za to družtvo i podastro ili vladi na odobrenje, koja se je već načelno izjavila, da je s tim sporazumna. Družtvo će se oživotvoriti još tekom ove godine, a odpoćeti će svoje djelovanje najkasnije po­ četkom 1899. god. Promatrajuć veliku važ­ nost i obseg pčelarstva u Bosni i Hercego­ vini otvara se tome novom družtvu široko polje, da pomno prati i unapređjuje pčelar­ s k i prilike u Bosni i Hercegovini. Družtvo si smatra prvom i najprečem zadaćom, da uvađja sliođne košnice najboljeg i najnovi­ je g sustava i da naše pčelarstvo postepeno uvede u modernu struju, da se dokine ono barbarsko ubijanje pčela, kada se vadi med. Г družtvo će moći stupiti svaki pčelar i svaki drugi, koji se ne zanima pčelarstvom, ali ga želi pođpomagati. Članarina je od ­ mjerena 2Г for. na godinu. Ovako družtvo od velike je koristi po naš narod, pa se osnutku njegovu radujemo i preporučujemo našim ljudima na uvaženje. R azličite viesii Teodor Fontane. Kako iz Ber­ lina javljaju, umro je tamo poznati njema­ čki pjesnik i romanopisac sadašnjega doba Teodor F o n t a n e od kapi u 78. godini ži­ vota. Berliuske i druge njemačke novine ,o S -V I Т ' posvećuju mu oveće članke, u kojima govore o životu i radu njegovu. Teodor Fontana je bio ljekar, a kasnije se sasma posvetio knji­ ževnom poslu i najviše pisao pripovjetke i romane. Kada je pjesnik slavio svoj sedam­ deseti rodjendan, imenovalo ga je ber­ linsko sveučilište počastnim doktorom i uru­ čilo mu diplomu. Fontana je bio neko vrieme kao stalni tajnik upraviteljem akademije umjetnosti, ali se na toj časti iza pol g o ­ dine zahvalio. I u mnogim školama berlinskim sjetili su se pole. pjesnika, te su djaci đeklamovali u spomen neke njegove pjesme. Zad­ nja njegova pjesma bio je nekrolog Bismarku. Ostavština nadbiskupa Angeгега. Ovih dana proveden je inventar ostavštine nadbiskupa Angerera u Beču, koji je nedavno umro. U stanu njegovu nadjeno je u vriednostim papirima 60.000 for. Ostavio je zadužbinu za dječačko sje­ menište od 30.000 for. a univerzalnom na­ sljednicom postavio svoju nećakinju. U ostavštini našlo se je mnogo skupocjenih slika, dragocjenosti, krstova sa dragim ka­ menjem i jedan zlatni prsten od cara Fra­ nje, u kojemu imade komadića od križa Kristova, a obtočeni su dragim kamenjem. Taj će se prsten pohraniti u carskoj riznici. Sve dragocjenosti odredjene su po testamentu za carsku rizniću. Ubojica Luccheni u kaznioni. Koncem listopada ili početkom studenog doći će' ubojica Luccheni pred ženevski porotni sud. Sada je Luccheni zatvoren u kaznioni St. Antoine u sobi broj 10. Soba je u prvom katu, prostrana i zračna, da bi mogla u njoj i još dvojica biti. Imade u njoj tri željezna kreveta sa slainnjačama i p o ­ krivačem, jedna klupa, stol i vrč. Na zidu visi pravilnik kazuione. Prozor je od poda 1.30 met. visoko, sa željeznim demirima; kroza nj dolazi u sobu dovoljno svjetla. Svaki četvrt sata poviri jedan kaznionički stražar kroz rupicu na vratima u sobu. Luccheni je kao i drugi obični kažnjenici, podvržen kaznioničkom redu. Može pol sata u dvorištu šetati, do razprave čitati i pisati. Kada bude osudjen biti će premješten u kaznionu de Г Eveche. I tu će se s njim morati postupati kao s ostalim kažnjenieima, prama kućnom redu. U toj kaznioni nema podpuno samotnog zatvora. Dati će mu se, da plete košarice i drugo. Be čka ,.Neue freio Pressi“ opet javlja, da će Luccheni biti osudjen na t. zv. ..roclusiju", — straho­ vitu kaznu. Takovi kažnjenici leže tri kata duboko pod zemljom, kamo ne dolazi sun­ ce božje, gdje ih memla i jakrepi dave. Ovi nemaju kreveta nego moraju ležati na hladnoj zemlji do smrti. Samo jedanput ih na nedjelju izvode u dvorište kaznione. Sada imade u kaznioni St. Antoine samo jedan takov kažnjenih. Utrka debelih ljudi na kotaču U Parizu. Ovih dana bila je u Parizu u bois de Vincenes biciklistička utrka poseb­ ne vrsti, koja je u obćinstvu izazvala buru smieha. Trčali su sami debeli ljudi, težki 100 klgr. i više. Natjerala su sejeđauestorica, a vozili su polagano. Debela gospoda htjela su u znoju lica svoga dvadeset puta obići trkalište, koje imade 50 kilm. Kad su se vozili, zemlja se je pod njima tresla i Strana 5 drveće drmalo. LT petom okrugu bubnula su petorica, koji su vagali skupa 550 klg., na tle, ali su se uz pomoć prijatelja normalne težine opet pridigli i dalje pola­ gano vozili. Neki Bugeant, koji u naravnom stanju teži 118 klg. nije mogao pri dvade­ setom okrugu dalje ni maknuti, a dvojica su još prije njega odustala od trke. Na metu je stigao neki O. Vanderdonckt u „malom vremenu" od 1 sat 44 minute i 47 sekunda. Obćinstvo ga je burno p o­ zdravilo, ali nikom se nije prohtjelo, da ga u slavu naleđjim a ponese. Bečka vještica pred sudom. U vieku smo naobrazbe i znanosti, a još uviek ima svieta, koji vjeruje u kojekakve čarolije i traži od njih pomoći, ne samo u nas, nego i u carskom Beču. Ovih dana imala je odgovarati pred bečkim zemaljskim sudom neka Tereza Fischer, koja je mno­ ge ženske prevarila, izmaraiv od njih novaca i drugih vrieđnih svari. Ona ih je znala pod­ puno uvjeriti, da je prava vještica i da im može svojom čarolijom sigurno pomoći, a one išle k njoj kao lude. Baba Tereza opravdala se je pred sudom, da od svog po­ sla — plela je čarape — nije mogla živjeti, pa se morala dati na vraćanje, kad su joj svi sve vjerovale. Izprvice se samo bavila proricanjem budućnosti iz karata. Jednu ženu bolila prsa. a ona, umjesto liečniku. poleti babi vračari, da joj pomogne. V je­ štica je od nje tražila jednu košulju, sedam jaja, sedam glavica crvenog, sedam bielog, luka, sedam komada nokata, sedam novčića i — dva forinta, rekav j o j : „Košulju ću metnuti na razkršće u noći, tko ju prvi vidi i uzme, preći će na njega bolest, a ti ćeš biti zdrava." To je žena sve vjerovala, ali ozdravila nije. Druga opet djevojka, htje­ la imati muža, pa hajđ traži pomoći od vještice, koja ju uvjeri, da će joj muža na­ mamiti sigurno, samo da jo j plati. Cura je platila, ali se čovjek još nije našao. Treća htjela je od srca poroda, pa potraži babu vračaru, da jo j dadne trave od poroda. Vješticu je dobro podmastila, ali poroda ne dobila. — Tako je baba Tereza svoj zanat gonila, dok jo j sud nije na put stao, a sada će imati dosta vremena, da razmišlja o izpraznosti svojih čarolija, jer ju sud odsudio na osam mjeseci tamnice. Kako bi bilo da i za naše babe vračare ovakov liek upotrebimo ? Kn<ja U Indiji. Г Bombaju i dru­ gim mjestima još uviek hara kuga, ako i onako, kao ljetos. Prema izvještajima imade i sada na nedjelju po 150 do 200 slučajeva kuge, a i umre ih još dosta od nje. Amerikanski novinari u špa­ njolsko - ainerikanskom ratu. U španjolsko - amerikanskom ratu pokazali su se osobito spremni i brzi u izvješćivanju dopisnici raznih amerikanskih novina. Već dugo prije, nego što se je mobilizovala kopnena i pomorska vojska Saveznih drža­ va, bili su oni na svojim mjestima. Mnogi primjeri dokazuju, uz kakove su potežkoće, a kako smjelo, okretno i točno vršili svoju zadaću. Brod „Maine" n. pr. bio je 15. ve­ ljače u 9 sati i 40 minuta razkrhan i dignut u zrak, a već u 2 */g sata u jutro bila je prva viest u nevvoržkim novinama <> toj katastrofi. Istog dana pak u podne najmio je dopisnik ,,\Vorlđa“ poseban brod i pošao �Strana 6. sa tri ronioca iz Keywesta u Havanu, da izvide mjesto katastrofe i pregledaju okrhine broda. Nu amerikanske oblasti nisu do­ zvolile ronilcima, da iztražuju uzroke eks­ plozije ,,Mainea“ . Protivnici unije su odmah tvrdili, da je vlada u bieloj kući htjela eks­ ploziju upotriebiti kao izliku za rat i da stoga nije dala ronilcima, da svoje djelo izvedu. Ta eksplozija stajala je list ,,W orld“ sama petnaest hiljada fronaka. Vlastnici bro­ da iskali su od novina kirije 25 do 45 hi­ ljada franaka na mjesec, onda da plate ugalj i radnike na brodu. Novine su morale pla­ titi i premije za osiguranje brodova u ratu. Uz to još dolazi trošak na dopisnike. Jedan veliki newyoržki dnevnik dao je svom ratnom dopisniku honorar od 7317 franaka na nedje­ lju to jest: na mjesec 29.168 franaka, na g o ­ dinu 351.216 franaka ili po prilici 175.608 forinti. Dopisnik jednog drugog newyoržkog lista dobivao je 250.000 franaka plaće na g o­ dinu, i još mu se je napose plaćalo, što bi potro­ šio na stvari u ladji i što bi platio carine do 350 i 625 franaka, kada bi god novinski brod došao u Havanu. Za velike novine bio je to dnevni izdatak. K tomu još dolazi tro­ šak za brzojave, koji je iznosio iza katastrofe ..Mainea” kojih 1250 franaka. Л kada je rat naviešten, onda su viesti iz Havane dolazile još redovitije nego li prije. Kada su am e­ rikanske dopisnike španjolske oblasti iztjerale iz Havane, onda su se oni dogovorili s Englezima i Kubancima, da im viesti šulju u jedno malo mjesto nedaleko Havane. T a ­ tari su obavljali svoju službu, a da ih nije policija opazila. Isto je tako radio novinski brod, koji јз iz Mariala viesti dalje nosio. Mnogo službenih izvjestitelja bilo je u taboru ustaškom i držali su neprekidno svezu sa brodovima. Svaki drugi ili treći dan sastali bi se reporteri sa brodovima na kojem m je­ stu kubanske obale. Više novina imale su svoje dopisnike na admiralskom brodu ,,Nev_yorku ‘ i na najbržoj krstarki ,.Brooklyn.“ I mornarske častnike drugih brodova uzele su novine za svoje dopisnike i masno im platile. Novinski brodovi uzimali su brzo­ jave od oklopnjaće; kad je bilo vrieme bur­ no, bili su u opasnosti, da se ne razbiju. Dru­ ge opet amerikanske novine plaćale su d o­ pisnike londonskih novina u Honkongu i Manili, da ih izvješćuju. Kada je bio kabel prerezan, najmio je jedan ameriknaski dnev­ nik odmah brod, koji je obavljao službu izmedju Manile i kinezke obale. Jedna br­ zojavna rieč plaćala se je družtvu kabela osam franaka. Kada su amerikanski novi­ nari prognani iz Španije, dopisivali su englezki reporteri amerikanskim novinama. Ali censura je svaki dan bila strožija. pa je svaki dan morao posebni brzoteća eks­ presnim vlakom nositi viesti u Вауоппе i predati ili tamo na brzojavni ured. Jedan nervjoržki list plaćao je za informaciju iz Spanije na nedjelju deset hiljada franaka. Tako je amerikansko novinstvo u ratu po­ trošilo milijune za izvještaje. Prva viša djevojačka škola u Kini. Kako se iz Shangaja u Kini javlja, ,,o S V I Br oj 19. T ‘« sve učiteljsko osoblje su sante žene. Po na­ redbi vladinoj mora konfesionalna škola biti uredjena po nauci Konfucijevoj, ali tomu su se opriele dvie kinezke učiteljice i od­ rekle se službe. - Kako će se davati ovi prašci ? upita, Genaro. — Jednu žlicu na dan, senore. Šutite, gospodine, — smumlja G e ­ naro silazeći niza stube. — C ’ est mon offaire. — — Bonne nuit, monsieur, bonne nuit Kako Genaro ostavi onu kuću sa no malom se iz statistika može vidjeti, bilo je g. 1897. u Evropi 380 milijuna stanovnika, i t o : u uzrujanošću i povrati se vrčem kući, zabo­ ravio i igru, na koju se je bio spremio, evropskoj Rusiji 106,200.000, Njemačkoj 52,300.000 Austro - Ugarskoj 43,500.000, buduć ga silno uzrujao zločin, koji je htioda izvede. Velikoj Britaniji 39.800.000, Francuzkoj Iduć putem do kuće, prošlo mu je tisuću, 38.500.000, Italiji 31.300.000, Španjolskoj 18.000. 000, Belgiji 6.500.000, evropskoj raznih Tur­ misli glavom, a pomisao na grozni skoj 5,800,000, Švedskoj 5,000.000, Nizo­ zločin, na grdnu nezahvalnost često ga je pometala i u neodlučnost bacala. zemskoj, 4,000.000, Bugarskoj 3,300.000, Došav kući, odmah se zakloni u svoju Švicarskoj 3,000.000 Grčkoj 2,200.000, Danskoj 2,300.000, Srbiji 2,200,000 i Nor- sobu, pozvoni zvoncem i Paško doleti. — Zapovjedajte, gospodaru. vežkoj 2,000.000. — Tko je večeras dolazio u pohode Stanovništvo u Europi : Najnoviji izum. Kako javljaju, sad je pronadjen najnoviji izum, koji će u brzo morati iztisnuti svaki rad na paru. To će biti velika dobit za proizvadjanje robe i njezinu jeftinoću v e ć stoga, što će se inakine tjerati uzduhom, koji ne treba kupo­ vati, a ne parom, za koju treba kupovati ugljen. Taj novi izum zove se „automatički motor zrakom” , te je već najavljen u svim državama. T o je sprava, koja se sama od sebe uviek giblje i to s pomoću sgušćivanja zraka, ona samostalno i neprestano radi, i to tako, sad jače i brže, sad lakše i p o­ laganije, kako se god hoće. Prva načinjena takova sprava ima 120 konjskih sila. Sve makino, koje su dosada parom radile, moći će se priudesiti za zrak uz male promjene. Parni kotao, na primjer, služiti će za to, da se u njemu sgušćaje zrak. Koliko se sgusnutoga zraka upotriebi za kretanje makine, toliko ga se opet sgusne pomoću jedne vrlo duhovito i umno izmišljene spravice, tako, te makina može neprestano i uviek samo­ stalno raditi. To je pravi pcrpetuum mobilet. Izumitelj se zove tehnički makinista Gjuro Szimai u Budimpešti. Komardžija Napisao J . I ) . 1 o m a s i Pohrvatio o. A . >Iil«vbi«S (Nastavak) — Za pasa deset kruna, et per Г autre deset tisuća kruna. G dje se radilo o brojkama, tu je uviek talijanski govorio. — Deset tisuća kruna — uzviknu iznenadjen Genaro. — 0 ’ est une bagatelle, raonsieur. — Ali gospodine! . -! — Mais, monsieur? Vi se gagnate još mnogo i mnogo. — K ako! — Istina, istina, monsieur, a l i. . . . takove su stvari, kako znate, skupe — - A li to je ipak odviše — nadove­ zati će Genaro, izkolačiv oči na čudaka. Nebi li Vam bilo dosta 5009 kruna? — — Bien, bien . . . . eto, kao Vama neka bude za osam hiljada. Genaro posegne u žep, promjeri ču­ daka, kao da mu hoće r e ć i d a nisi nikom ni rieči o toin pisnuo“ i izbrojimu zahtje­ vanu svotu. Čudak se značajno nasmije, uze nov­ osnovana je tamo prva viša djovojaćka ško­ la. Tu su školu osnovalo dobrovoljnim pri­ nosima tamošnje gospodje. U školi imade za sada 40 ućenica većinom kinezke na­ rodnosti, a uz školu je odmah internat, u kojem dobivaju djevojk e obskrbu. U školu ce i dovikne Genaru: se primaju d jev o jčice od 8 do 12 godina, - A la bonne houre, monsieur! k o je v eć znaju dobro čitati i pisati. Zavo- | Za tim uze svieću, da izprati Gonara, dom upravljaju dvie ravnateljice: jedna ! Kinezkinja, a druga Inozemka, a u obće I koji se već bijaše podigao na odlazak. mojoj obitelji ? — Više ih je dolazilo, ali su bili' vraćeni. — Za što? — Jer je gospodin Ferdinando težkoobolio. — Kakva je bolest? — Ona bolest . . . ona bolest, o kojoj je više puta govorio, da je od nje dosta pretrpio u Americi . . . zove se . . . pomozite mi r e ć i. . . — Sglobobolja. — - Uprav tako. Bila mi je na vrh jezika. • — Je li ga jako uhvatila? — Da ste ga vidili, n evoljnika! . . . Odmah se je poslalo po liečnika. — A liečnik, šta je rekao ? — Ne pitajte me, tako Vam zdravlja . . . tko bi mogao razumieti i popamtiti sve one rieči, koje je on pobrojio opisujući njegovu bolest. - Je li još i sada u velikim mukama?' — Jest. — Idi i razpitaj ; ali b r zo ! Paško izadje, a Genaro izvadi iz. džepa one kartice sa praškom i zatvori ih u ladicu svog pisaćeg stola. — Moguće, te sad budne sgodna pri­ lika — reče za tim, zažižući cigaru, koju malo kašnje utrnu i u onoj raztrešenosti stade se igrati sa pepelom od cigara, koji je kupio u za to odredjenu posudicu, koju je držao na stolu. Medjutim Paško se povrati i doneseglas, da je g. Ferdinand preveć slab. — Može li se k njemu unići? — Dapače, gospoja to i želi. Genaro se podiže i sa Paškom ode u' bolestnikovu sobu, gdje nadje i sestru još na nogama. — Hoćete li mi dozvoliti, da dndjein. i nazovem Vam dobru n oć? — T voji posjeti, moj dragi, uviek su mi mili. — Žao mi je, da ste od večeras, kako čujem nešto slab. — Malenkost, koja će brzo p r o ć i: već mi je na bolje. Još sam koji put imao ovakove udarce, ali sam se na brzo oporavljao, — Uzdajmo se, da će isto tako i ovog puta biti, i bolest da se više povratit neće nadoda Matilda. — Uzdajmo s e ; a i onako, od kako sam se povratio, bolje se ćutim ovdje u Italiji, nego u Americi. Uviek su mi Govo­ rili, da će me rodni zrak posve izliečiti. Ne dvojimo, reče Genaro, gledajuć više na stranu, nego li u bolesnika. �Broj li). — Istina svaka stvar polagano ido. U ostalom medju njegom moje dobre žene, i tvojom ljubavi i gorljivosti, moja bol muogo je manja, nego li bi bila, da sam u tuđjem svietu. Da Vam u čem ne sme­ tam ? . . . - Sta govorite ? prekide Genaro lice­ mjernim hvalisanjem i laskanjem, Moja bolest nije baš tolika, da treba previše pažnje, čim bi joj se dala važnost, koje ne ima. Zadovoljan sam, da me koji put moja dobra žena obad je i ljubezno me podvori, što od drugih ne želim. Iz tvojih ruku, Matildo, čini mi se da mi liekovi bolje pomažu, tvojom požnjom nada mnom moje se boli ublažuju . . . Previše dobrote, reče Matilda, — Pazite, da se ne umorite, rad odviše govorite nadoda Genaro. — Ne, moj dragi, razgovarajuć se s vama, bolje se ćutim. Moja bolest traži ugodne raztrešenosti, Samo mi je žao, da vas pometam i uznemirujem. V eć je kasno, moji dragi, idite i odpočinite. Sutra ćemo se ranije vidjeti, i držim, da ćete me naći u boljem stanju. Gospodin Ferdinand pruži ruku Genaru, kojega popadaše ježurina u svem tielu, do­ taknuvši se one ruke pravedne i dobrostive. On podje u svoje sobe, ali od njeke uzrujanosti nije mogao da zaspe svu noć. Misao onog groznog zločina užasno ga mučila, i više puta htio da odustane od .svoje grdne namisli, i one praške baci u vatru, ali u isti čas misao kletih miliona, osilila bi ga još većma i učvrstila u prvašnjoj zločestoj namjeri. Kroz cielu noć ne stisnuv oka, osvanuo ujutro, ustade se porani je i sadje u vrt, da se okriepi svježim jutrenjem zrakom. Hodao je amo tamo, ali nigdje mira njegovoj ne­ prestanoj i sve to jačoj uzbudjenosti. Pozva Paškala i naredi mu, da kočijaš priredi kola i konje upregne. Ode i provoza se po širokim ulicama i šetalištima: ali ne­ mir u njegovoj duši ne malaksavaše. Povrativ se unidje u svoje sobe, i izvali se u naslo­ njač, najvećom ogorčenošću u sebi mrmljaše: — No, valja se napokon odlučiti . . . ova neizvjcstnost silno me muči i neda mi mira. Hrabro . . . otvori svoj stol i izvadi one praške, povrativ opet u ladicu one, koji su bili za pasa, a druge liepo stavi u džep, veleći u sebi: ovi mi trebaju sad, a oni tamo služiti će mi ' ašnje. Reče, i uznemirene duše kao onaj, koji se sprema, da počini strahoviti zločin, podje u bolestnikovu sobu. Došav do pred vrata, zaustavi se malko prisluškivajuć, da ne ima tko. U to se otvoriše vrata i nadje se licem u lice sa svojom sestrom. Prate ti si to? Htedoh unići našem milom bolest niku, ali bojali se, da još spava, s toga sam se čas jedan ovdje zaustavio. --- Ne. ne, ne spava. — Kako mu je bilo ovu noć? — Dosta dobro; jutros je pako. hvala Bogu, dosta dobro. Unidji, unidji, Genaro, ja ću odmah doći. Ferdinand, ležeć na krevetu, slušao razgovor brata i sestre, tev ik u e: — Dodji, dodji. Dragi Genaro! Genaro, stupiv u sobu, na licu pokaza veselu dragost, koju je prikrivala zloća ono­ ga pokvarenog sna, i uzkliknu: - Dragi ze­ te. ne mogu vam izreći radosti, koju oćutili u svom srcu, kad sam čuo od sestre Matildo, da ste na bolje. Uzdani se, da ćete se na .,0 S ТГ I T ‘ brzo posve oporaviti i da ćete puno sretnih godina sprovesti medju nama. — B og uslišao tvoje želje, moj dobri Genaro. Ćutim se baš dobro i večeras, ako ti je po volji, priredi glasbenu zabavu, sa­ zovi prijatelje, a držim, da ću i ja moć uče­ stvovati, što će me ojačati. s te čuju sam seloj — Ako želite, to će biti. — Da, da, već sam naredio da obavieoni, koji će doći ili koga poslati, da viest o meni, da sam na bolje, i da u stanju večeras se i poigrati pri v e­ zabavi. U to unidje liečnik sa Matildom. Liečnik pronadje bolestnika u boljem stanju od prošlog dana, i dozvo li mu, da se m ože usiafi i u kolima kuda pro­ šetati, ako ga je volja. — Jesam li Vani rekao, jesam li Vam rekao, moji dragi, da sam mnogo na bolje uzklikne Ferdinand sad veseo: a više puta i sam liečnik govori po volji i želji boles­ nika. Sad ću se odmah ustati, a ti Genaro, molim te, naredi da se upregnu konji. H o­ ćete li me pratiti ? — Drage volje, odvrati Matilda. Genaro se pričini kao da nije razumio zazgovarajuć se nješto sa liečnikom koji narediv mu da ne pije više onih voda, koje mu je bio popisao, pozdravi ili i izadje. Idem odmah da što prije kola budu gotova, reče Genaro, i podje za liečnikom. — Vidiš, ženo moja. vidiš ? moja bolest ne ide u. dugo. Idi i spremi se, da se malko povozamo. Kako hoćeš. Matilda izadje a Ferdinand tržnu za konopac od zvona, koji je visio više nje­ gove glave. Dodje njegov tajnik, koje mu naredi da mu pozovne sobara. jer se je htio obući, Na poziv gospodina Ferdinanda uviek je prvi dolazio njegov tajnik.s kojim je vrlo p ovjerljivo radio, jer ga je ovaj pravom podložnićkom vjernošću kroz više godina služio. Bio rodom iz Amerike, jedan od onih, koji sebi ne znadu prikupiti dosta ima­ nja da drugi svojim poštenim radom i vjer­ nošću mnogo toga pribave kao što se to dogadja po cielome svietu. Talijanski je priličito govorio,što je bio naučio od gospodina Ferdinanda. (Nastavit će se) Iz službenog lista Previšnje odlikovanje. Na vla­ stitu molbu stavljen je nadsavjetnik vrhov­ nog suda dr. Lovro M a t ić u trajno stanje mira te je tim povodom odlikovan od Njeg. Veličanstva cara i kralja redom željezne krune Ш . razreda uz oprost pristojbe. strani rodovi. Prc.-išnjom odlu­ kom dozvoljeno je sarajevskom okružnom predstojniku dru Franji barunu M o llin a r y u, da smije primiti i nositi častnički krst belgijskog Leopoldovog reda. Isto je tako dozvoljeno trgovcu Nikoli K a l a b i ć u iz Podnovlja, da smije primiti i nositi ruski krst sv. G jurgja IV. razreda, bugarski krst. rusku srebrenu i bugarsku bronzanu kolaj­ nu, te srbsku spomen kolajnu na ratove 1871).— 78. god. Imenovanja. Nadsavjetnik vrhov­ nog suda dr. Sigmunđ N a v r a t i l imeno­ van je vladinim savjetinikom u pravosud­ nom odjeljenju zemaljske vlade. Strana 7. Dalje je imenovan namjestni učitelj u banjalučkoj velikoj realci dr. G jorgje G j o k i ć pravim učiteljem u definitivnom svojstvu u istoj školi, te privremeni sudski pristav u kotarskom uredu u Prnjavoru Teodor K a s p a r e k definitvnim činovnikom bos. herc. zemaljske uprave; a učiteljica Dragica B o g d a n o v i ć imenovana je pri­ vremenom učiteljicom na višoj djevojačkoj školi u Mostaru, a Danica K n e ž e v i ć u Šaraj evu. Premještenja. Dojakošnji učitelj trg. škole u Bihaću Stjepan Ž u p a n č i ć premješten je k trgovačkoj školi u Brčkom; učiteljica više djevojačke škole u Sarajevu Jelena B e r n a d ž i k o v s k a premještena je k novo ustrojenoj višoj djevojačkoj školi u Banjaluci, gdje jo j je povjerena upravo škole, Ljubica L a t a s iz Sarajeva u Mostar Olga K l e č i ć iz Mostara u Banjuluku k višim djevojačkim školama. — Nadalje su naizmjence premješteni kanceliste Josip Bogđ a n o v i ć u Sarajevu i Henrik S t e n z e l u Foči. Razriesen je od dalnjeg službova­ nja u Bosni i Hercegovini privremeni šerijatski sudija u kotarskom uredu u Žepču Ragib eff. S m a i l k a d i ć . Tečaj papira i m jenica na javnoj bursi u Beču dne 27. rujna 1898. Novčani tečiij u austrijskoj vrieduosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . 101.40 Jedinstveni državni dug u srebru . . 101-20 Austrijska renta u z l a t u ................. 120-0» Austrijska renta u krunama 4% ■ ■ 101-50 Ugarska renta u zlatu 4 % ................. 120-15 Ugarska renta u krunama 4% . . . 98-26 Dionice austro-ugarske banke . . . 9 04 Veresijske dionice.............................. 356 London v i s t a .................................. 12.005 Njemačke drž. banku, za100 m. nj. drž. vr. 58-8211 Komadi od 20 maraka..................... 1.176 Komadi od 20 franaka..................... 953.)/, Italijanske banknote.......................... 4417 7, Dukati obrubom .............................. 5-67 T R A Ž E SE za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru w d v a n a u č n ik a . 9Urft7fllfl 1 i u poštanskim zametcima sa prtvom (korpom) razašilje svuda s pouzećem „ Ibrahim Hadžioman Zamotale sa 5 klgr. j»TOŽ- ® Jrija i prasaka stoji s a m o j ф 1 fo r. 3 0 IIOVČ. �Strana 8. * „О =*o*i =*o*c S Bi oj 19. X T “ :* o * : I* 04C Z>* D fO ^ Z Z = > O ^ I ж Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I C A i u V I S U . ~ 9 f *ок w * REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA I < > H 1« A T N > 0 * -I Direktna sveza iz METKOVIĆA za T rp an j, O rebić, T rsten ik, GRUZ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR o Odlazak iz Metkovića svakenedj. u satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. Dolazak ii Gruž „ „ „ „10 pos.p. * Odlazak iz Groza svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. „ a satih 3 pos. p Dolazak u Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. * Dolazak n Metković „ = Z ^ > 0 « = Z Z Z > 0 4 C Z Z Z > 0 «Z Z Z D fC M C Z ----- м и с 1*0*: ххж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ; ¥ *Z сб „ C R O A T I A " Cl CD h- osiguravajuća zadruga u Zagrebu. U tem eljena god . SS84. P X Ц .ча |HmI| h i i i » ii|ilo e e iio in j a i iir e v n o m _________ :------- сб >5 g ln v iile o in . ------------- p Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po- X žara. te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom X pučanstvu za jj OSIGURANJE б sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. ј* Ф > .£ f 7 ш ш 0 . UD s-, СЗ > аЗ CQ Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Međju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Cisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE m o g u se il o lii ll k o d s v ili p o v je r e n ik u o v e z a d r u g e i џ _ o d CD H ! ----- > h— OO St 1* X s S i 7 X j; s X : з nt « п e c rt = \ 0 •5 u • Ivan P. M ilićevic na velikoj Теш na velikoj Teni iz-u.čeni kroj ač u Beeu RAVNATELJSTVA U ZAGREBU obćilistvil, eiiiovničtvii i vojničtvii prej)oručnje se slavnom 9Г IZR AD A - m n a jsolid n ija i n a jje ft in ija . Tiskom „O svita- u Mostaru. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/95b41be54dcc45cd3cb8fbf54fd8a54d.pdf 1a2f3f3bc02498f66d8f82a4eaf5f889 PDF Text Text O g lfie si se primaju i šalju na upravu „'AriV.i-, Za prostor od petitrcilka jilaća se 8 novi-., kod svake dalnje uvrstim 4 nove. Eraiska pristojimza sva­ ki og-las i uvrštenje 30 nove. ir.ln/.i sviike <пме i robote. I * i-f5 C lp U it:«i go.line 4 L im tri ipjemcn 2 Гог;' »0 ц{; w Mu«tnr .... goifihu 7 <ur. 20 i,f.. nn pola godine 3 for. fio nć„ nn 3 mje«rcu 1 tor. 80 nć. Kukopisi se ne vraćaju, -ie plačem Ure-liiietvii, uprav,....... tiskarna u 1‘odliumu broj 7. Pojedini broj ^Osvita* stoji 8 nove., Broj 20. Historija moga srbovanja Piše Meh med efendija Spahić Neda se poreći, da je ideja na­ rodnosti, koja se u zadnje doba po­ čela i po Herceg-Bosni življe javljati, znamenito utjecala i na nas mubainedovce. Mi muhamedovci, koji smo do tada stajali prekrštenih ruku, na jed­ nom smo imali pred sobom dva do sada nama podčinjena elementa, koji se bore za prvenstvo. -Ideje hrvatstva i srbstva jasno su se odrazivale na ova dva elementa, te im je služilo kao neko poticalo, neka svrha, za koju rade. S jedne strane to njihovo giba­ nje i napredak, a s druge naše mr­ tvilo i očiti nazadak, prouzrokovalo je, da se je počelo medju muhamedovcima — bar mbiđjim i napredni­ jim — o tome osbiljno razpravljati, to jest o tome pokretu i našemu nazadku. Kako .obično ni pojedinac čo­ vjek ni skupina rado nepriznaje vla­ stite griehe i mane, nego ih drugom pripisuje, tako smo i mi jednostavno svu krivnju naše propasti svalili na vladu. U toj misli, da nam je svemu zlu kriva vlada, ukrepljivala nas i ta činjenica, što je vlada očito i u svakom pogledu hrišćanima išla na ruku i u svakom irn pogledu pomagala i po- Nebeski gosti. Priredi.. S-S. R . Prosboriti ćemo koju o onim siromaeima, koji hiljade stoljeća lutaju po bezkrajnom svemiru, dok im naša majka zem­ lja ne otvori gostoljubivo svoje krilo — o m e t e o r i t im a . Za pravo, točno uzevši — a astrono­ mi sve vrlo točno uzimaju — ne primi baš uviek naša zemlja jadne mateorite gosto­ ljubivo. Dopadnu li u ruke učenjaka, onda ili ovi kuju, feztf i prekuhavaju, da izpitaju njihov kemički sastav, vole li meteoriti pasti tamo gdje u Crronlandiji ili ondje, gdje nema učenjaka, onda ili opet tamo Kskimi raztope i načine od nj ili oruđje. Ali, još im je čudnija sudbina, kada su tako neoprezni, pa padnu na zemlju u Saveznim državama amerikanskim. Tamo je naime prije dvie tri godine udario neki mudri Tehanac uvoznu carinu na jednog U Mostaru, 1. listopada 1898. God. I. dupirala ili. Ako se uzme, da se u nas držalo, da to vlada čini od straha, onda je pojmljivo, da je naš sviet počeo p r iv i d n o pristajati uz hrišćane, da time upozori vladu, kako hi njezin postupak mogao nagnati sviet i u skroz protivnički tabor. Nije se ufao nitko javno pripadati ili očito­ vati za tu struju, od koje nas diele stoljetna, krvavim mačem urezana ne­ prijateljstva, nego je to sve bilo onako prividno i prisiljeno. Ja sam, ne ljubeći potajni rad ni šurovanje, te prožet čistom idejom za dobrobit i sreću Islama i njego­ vih pristaša, prvi otvoreno stupio u srbsko kolo u tvrdoj nadi, da ću tako moći pomoći Islamu i islamskome narodu. Ja sam ponosno, bez daljega promišljanja, digao srbsku zastavu i pozivao braću islamske vjere, da se skupe poda nju. Moja je duša bila prepuna Čuvstva i zanosa, da sam na pravome putu, da radim za islamsku stvar. lnije bilo sile, koja bi me ma­ knula sa toga mjesta i prvo bih i život žrtvovao, nego li bih od toga odstupio. Niti prijateljski nagovori, da sa „Srbima" ' nije ništa, da su to naši stari dušpiani i krvopije, ni to, ni ništa drugo nije mene moglo odvratiti, jer sam držao, da je iskrena ona: „brat. je mio, koje vjere bio“ , kako su iz Beograda i Cetinja poru­ čivali, te jer sam mislio da radim za svoj islamski narod. I kao muhamedovski svećenik bio sam ponosan, što sam baš ja za istinu i dobrobit svoje vjere stupio na poprište narodne borbe, i dao primjer, da je „brat mio, koje vjere bio". Ali na žalost u brzo mal da se nisam razočarao. Opazio sam, da sve one liepe fraze, sve pohvale i laskanja, da su to sve puka bizantinska pretvaranja, i da se na tome stoljetnome dušnutnijiu nije ništa ni za dlaku promienulo. Nu obmanjivajuei sam sebe, da će to prestati i da je to samo medju prostim narodom, te opet živa želja za napredkom našim, uzđržaše me na toj stazi. Nadošlo i gore, nadošli pro­ goni. Ja sam, ponosan i sviestan, da dobro radim, sjedio na obtuženičkoj klupi, te me nebi makle ni pokrenule ni bajonete, a kamo U mrtvi paragrafi, a odsuda na zatočenje bila mi je me­ lem na ogorčenu dušu: mislio sam. to je prva žrtva za svetinje Islama, nu koja će ako Bog da, imati uspjeli. Nije me ganuo ni pokrenuo niti plač ucviljena otca i majke, niti tuga i žalost mlade žene. Plakali su otac I i mati, tužila se i jadikovala žena, a željeza, pa ga htjede prodati pod kovnu vriednost. 0 tom dočuje carinska oblast te obaviesti upravitelja, da mora „poradi ne­ prijavljenog uvoza kovina u uniju" platiti ne samo ustanovljenu carinu, nego po vrli toga i globu. Jadnom upravitelju nije ništa liasnilo, što se je branio, da nije mogao učiniti propisane prijave, je r se je meteorit iznenadno našao na gospoštoji - - morao je globu i carinu platiti. Nakon toga se kleo i preklinjao, da u buduće neće više primiti za gosta meteorita bez gospodara, l’ a i mo­ što je na temelju iztraživanja meteornog željeza, koje je g. 17вв. odkrio Pallas u Šibi rij i, tvrdio da potiče iz neba. Istom kada su meteoriti kao kiša padali god. 1803. u Laigleu, nisu mogli učenjaci poricati Cliladinovo pronašašće. Svakako, bilo ili je, koji su mislili, da meteorite vulkani na mjesecu rigaju, ali Olbers je preračunao, da bi meteoriti morali biti izbacivani početnom brzinom od 23(30 metara na sekundu, da izadju iz područja privlačive sile mjeseca. Takova brzina izbacivanja nebi doduše bila sasma nemoguća, jer po Bezauu izbačen je iz vulkana Tenarife kamen sa početnom brzinom od 975 metara. A pošto je na mje secu gravitacija šest puta manja, nego na zemlji, nije ništa neobično, ako se uzme, da i s t e sile mjesečevih vulkana mogu izbaci­ vati kamenje sa početnom brzinom od (3000 metara, tako, te takovo kamenje otidje s m je­ seca u nepovrat. A ipak ne mogu meteoriti poticati od mjeseca s dva razloga: prvo, što već od davnih davnina nema na mjesecu živih vul­ kana, pa je kamenje, koje je pred hiljade ili milijune godina sa mjeseca izbačeno, već davno izčezlo u svemiru ili palo na našu zem lju; a drugo, jer to još uviek nebi raz­ jasnilo neizmjernu brzinu, kojom meteoriti na našu zemlju padaju brzinu, koja iz- rao se je na globu srditi. Što je meteorit, znat će valjda čitatelj; a tko ga nikad nije vidio, neka otidje u koji prirodopisni muzej, u kojemu imađo sbirka meteorita. Naći će tu meteorita svake vrsti u komadima i odlomcima ili propiljene i izgrižene — najveći su možda u sadrenom otisku. A navlastito će ga zanimati, izbrušena mjesta na njima jer imadu sasma čudnu risariju, t. zv. W i d m a n n s t e 11 e n s k e f ig u r e , po kojim a se meteorsko željezo raz­ likuje od zemaljskog. velikog meteorita. Taj veliki meteorit, ncpoziiajuć zadnje carinske zakone Saveznih država —- jer kad A odakle potiču meteoriti? je pošao iz svoje daleko domovine, nije još Nenia ni stotinu godina, kako to sigur­ ni bilo Saveznih država — spustio se je, no znamo. Učenjaci prošlih stoljeća govorili ništa ne sluteć, u sjeverno - amerikanskoj uniji na jednu f a r m u ili, kako bi mi rek­ su u obće, da meteoriti ne padaju, premda li, g o s p o š t i j u . Upravitelj gospoštije vi­ je bilo mnogo slučajeva, pa je još 1794. dje, da je nebeski gost sastojao iz nikalja i Ohladiti ismjehivan od francezke akademije, �Stranu 2. ja sam to sve pregarao. jer sam is­ lamski napredak predstavljao svemu na svietu. Srce mi je pucalo od jada. misleći na roditeljsku tugu. na žalost mlade žene, ali mi je duša govorila, da se i to mora žrtvovati za svetinje vjere. Ni onda. kada me je stigao naj­ viši užas moga života, smrt moje žene, koja je od tuge preminula, ni onda uzkolebao niesam. Mirno sam i zado­ voljno išao u zatočenje. u progon, gdje niesam znao šta me čeka. ali sam bio uvjeren za dvoje : da radim za Islam, i da je uza mene cieli srbski i islamski sviet. Ali, d a ! na muci se poznaju junaci... Zatočenje je za mene bila prava škola, tu sam mnogo vi­ dio i izkusio. što mi je tek kasnije postalo posve jasno. Osim toga što sam gorko izkusio nezahvalmost crne bi­ zantinske duše, uvidio sam da vsrbstvou radi svim silama a j>ropasti Islama te da se ova dva skroz oprečna pojma ne mogu ni pod kakvu cienu skupa naći. uvidio sam da se ova dva pojma posve izključuju. Nu, držeći da bi se to dalo ipak izgladiti, pokušao sam sve, ne bi li se povratio u svoj za­ vičaj, da nastavim započeti rad onako, kako budem držao, da će biti u in­ teresu Islama i našeg naroda. Nu pošto su mi se izjalovili svi pokušaji, a nepre­ stano su mi dopirali uzdasi ucvilje­ nih roditelja, obratim se molbom u septembru 1894. na „stožer" srbstva, na .genija srbske misli" knjaza Ni­ kolu. da me primi u Crnu goru. Molba, koja je upravljena na .vladara - pjesnika", koji. razumije se. mora imati meko (?) srce. bila je tako ga­ nutljivo pisana, da bi ganula i pokoj­ nog -željeznog kancelara" akamoline „najvećega srbina". Ali. kameno srdce -vladara" kamenitih brda nije se ni ganulo. To me prenerazilo. ubilo, jer nosi 20 do 88 kilometara na sekundu. — Kad bi vlastitu kretnju zem lje odraćunali, još bi uviek bila maksimalna brzina od 58 kilometara na sekundu za meteorite. Uslied topa je i Schiaparelli, glasoviti milanski astronom, došao do uvjerenja, da meteoriti ne mogu potieati ni od mjeseca ni od planeta, ni od kometa, nego od z v i e z d a s t a ja ć i c a . U svojoj knjizi „Šetnje kroz nebeski šator" razpravlja Leo Brenner potanje, koliko se danas znade o meteoritima. Jedan čitatelj njegova djela pisao mu j e : „Nejasno m ije , zašto meteoriti potiču od zviezda stajaćica, jer mora se uzeti, da nebesko tielo, koje izbacuje krute tvari, mora samo već biti znatno čvrsto, tako. da, kao što je to kod naše zem lje, nutarnje eruptivne sile od čvrste kore odkinu komade i u vis ih bace. A privlaćivost raste sa sgušćivanjcm : daljo bi moralo takovo nebesko tielo imati vrlo ve­ liku atmosferu, koja bi izbačeni meteor mo­ rala silnim trenjem zaustavljati, te učiniti, da se meteor raztopi ili izhlapi. Pa i kad bi izbačena masa sbilja prodrla čitavu atmo­ sferu, ne može se pojmiti kako je području privlaćive sile dotičnog tiela koje obuhvaća m n o g o m i I i i j u n a milja, moglo Izbjeći, kao i to ne, da meteori imadu taku veliku brzinu, kao nijedan komet u sunčanoj brzini; a ipak se veli o kometu god. 1849., da je O S V I T . li roj 20. gouverneur, te se to nastojalo osuje­ sam vidio, da je stoljetno neprijatelj­ stvo izbrisalo i zadnji trag humani- titi. -Vitežki" knjaz odmah se pobri­ teta i milosrdja u srcima „srbaljaza nas muslomane, kako sam se to već nuo, da stane na put. te je и aprilu ove vo­ đine po naročitome izaslanikuposlao svo e prije i u Beogradu osvjedočio. U toj preneraženosti i uzhudje- ručno pismo na hriŠćanske prvake iz nosti morao sam kapitulirati i kući se Herccf/ Bost/e, koji su se tada nalazili u Beču. Isti taj naročiti izaslanik, dr­ povratiti. Medjutim. dok sam bio u Mostaru, žeći, da od mene ne smije ništa sa­ počeo je drugi vjetar duvat-i. .Srbi", kriveno biti, rekao mije. daje knjazovo misleći nviek kako bi nas ulovili na pismo odnio i predaji, a hvala sud­ svoj liepak, spleli su drugu, dosta bini i š a m p a n jc u saznao sam i za zgodnu mrfcžu. P o č e l i su p r o p a ­ sadržaj te poslanice baš iz visočajših g ir a t i m i sao z a a u t©n o m i] u Her- usta njegova visočanstva knjaza Nikole. ceg -B osn e. a da bude stvar išla Ne sjećam se baš točno reda rieči, ali lakše, već su našli i guvernera Mu- je sadržaj poslanice ovaj: ..Ta akcija o autonomiji i o tur­ hamedovea. Znali su. to će muhamedovcima la sk a ti, pak ih privući. Ova skom gouverneuru nije ni malo u in­ je mreža bila spletena u Beogradu. teresu srbstva, pače mu je opasna. Makar da ui sam niesam podpuno Nemojte misliti, da će biti lako išće•vjerovao u iskrenost ,,srba" i njihovih rati turskoga gouverneura iz Sarajeva, osnova, ipak sam opet ponovno stu­ kao što je to bilo Bugarima pošlo pio u njihovo kolo, da se posve u- za rukom išćerati valiju iz Filibe. vjerim o jednom ili drugom. Mislio O k u p ira n e z e m lje im adu u sebi sam : budem li vidio da iskreno misle pov rh v eli k og i b o g a t o g e le m e n ­ i rade i da je to u našem islamskom ta m u h a m ed ov sk og a još elem enat interesu, onda ću se svom silom i k a t o li č k i. ko j i će se vazda drž a t i voljom latiti toga posla: u protivnom uz m u h a m e d o v ce . Bolje zakasniti slučaju otvorit qu oči sebi i za u bu­ koju godinu, nego za srbstvo tako ži­ duće svima drugima. I bilo je tako. votno pitanje pokvariti . . . Znam, da Na Vukovoj slavi udaren je pečat vam je težko u zlu dobra čekajući ; svemu, tu sam vidio šta se Bosni i ali tješite se, što je car velike hriŠćan­ Hercegovini i nama inuslomanima spre­ ske države, matere Rusije, obratio ve­ ma sa CVtiuja i iz Beograda: vidio liku pažnju na narod u okupiranim sam i to. što se krije pod tom zam­ zemljama;.a ja. gospodar male Crne gore, ali junačkoga naroda, s p r ekom — autonomijom. Političari u Beogradu, računajući, man sam da vam p o m o g n e m u da muhamedovci ne bi drugčije pri­ svako doba sa svojim Crnogorcima. stali na autonomiju, ne Kude li mu- Tješite se, p o b j e d a je p r a v o s l a sloman guverner, bili su pristali na v ja na B a lk a n u ". to, tla gouverner za p r v o v riem e Ja sam knjaza začudjeno pogle­ bude musloman, kojega će dakako dao. niesam sebi vjerovao, da to ču­ kasnije maknuti i hrišćanina postaviti. jem, te primietim: „Visočanstvo. vi Nu ova -diplomatska tinta"' nije se kanda ne računate na Islam?" Na to dopala na Četiriju. S Cetinja ne žele će njegovo visočanstvo knjaz Nikola: i ne će ni za časak da turčin bude ..M osta rsk o v la š č e . t a p r a v o s la njegov trak prevalio 125.000 kilometara na sekundu". I samom piscu gornje knjige bilo je nejasno, kako da se dovede u savez ustroj­ stvo meteorita sa žarećim stanjem zviezda i kako meteoriti s njih padaju. Jer meteorite, kako Brenner veli, ne možemo smatrati od­ lomcima porušenog svieta, kada se jedan sviet u obće ne može porušiti. Jer uzmimo, da se jedan sviet sudari direktno s drugim, onda bi se oba svieta odmah pretvorila u žareću plinovitu maglu, te bi činili u sve­ miru klupko magle, u kojoj nebi bilo komada. Potaknut gornjim pismom pisac je o tom razmišljao, pa je, kako mu se čini, našao razjašnjenje poriekla meteorita. Krivo je misliti, da se jedno tielo ne može oteti od privlaćive sile tiela, od kojeg je odpalo, s toga, što se privlačiva snaga tiela proteže na milijune milja. O tom ovisi, sa kakovom se početnom brzinom baci i kako veliko je glavno tielo. A krivo je i mnienje o komot­ noj brzini : jer spomenuti komet g. 1848. imao je samo 550 kilometara na sekundu brzine obilazoć sunce; 125.000 kilometara odnosi se na trak kometa, koji se je brže oko sunca morao kretati, jer je bio uviek od sunca okrenut. Heji kometa naime okreće se, obilazeć sunce, uprav oko sunca kao kazalo sata oko osi. Ako se i čini tako ne­ vjerojatnom brzina od 125.000 kilometara na sekundu, dade se ipak razjasniti elektri­ citetom sunca; električna struja iz levden- ske boce u bakrenoj žici debeloj 1 7 mm. pre­ vali dapače 463.500 kilometara u sek. Brenner misli, da bi meteoriti mogli p o­ ticati od najmanjih p l a n e t o i d a s ovih razloga. Planetoid Rusia n. pr. imade promjer od kojih 20 kilometara, potom iznosi inten­ zivnost njegove gravitacije samo 0-0154 m. praina 9-81 met. naše zemlje. Račun poka­ zuje, da sva tjelesa na Rusii moraju biti 638 puta lakša, nego na našoj zemlji, predpostaviv, da planetoid i zemlja imadu istu gustoću. Ali, u istinu je gustoća Rusie za polovicu manja od gustoće zemlje. Po računu Brennerovu izlazi, da tielo bačeno sa planetoida Rusie sa 17'55 met. početne brzine ne može više natrag pasti, nego mora u svemiru izčeznuti. A za sigurno se može uzeti, da je i planetoid Rusia prošao sve faze, kao i naša zemlja, odkako se je razstavio od Sunca. Bilo je vrieme, kada je Rusia imala čvrstu koru i pod njom ugrijanu masu, koja je provalji­ vala van u vulkanima. I tamo može biti in­ tenzivnost prirodnih sila isto tako velika kao i kod nas, a s druge će strane djelovanje onih prirodnih sila biti 637 puta i više veće nego kod nas, tako. da bi gore spomenuti kamen, iz Tenerife bačen s istom početnom brzinom, iz kojeg vulkana planetoida Rusie, imao 62P075 m. početne brzine. Onda bi dakle sa približnom brzinom od 621 kim. ostavio planetoid, kojeg tanka atmosfera nebi bila u stanju da ga raztopi. Tako bi ova brzina još uviek bila jedanaest puta veća, nego najveća brzina, koja se je dosad kod meteo­ rita opažala. Planetoidi su dakle po mnienju I astronoma domovina meteorita. �Broj 20 v je vam je u a k le t r e b a ,,o v je r a p r a d je d o v a ; d a .se v r a t i t e sve- tom p r a v o s la v ju , v je r i vafi i je li p r a d je d o v a !" To su iz rieči u rieč. slovo do slova knjaževe rieči, koje mi je rekao k n j az N i k o l a u subotu 10. aprila ove godine u Danilovu dvoru, a taj dan će neizbrisiv ostati u povriedjenom i ogorčenom momu srcu, toga će se ch na sjećati do groba moja povrieđjena islamska duša, to će moji sinovi prenositi iz koljena u koljeno. Ovo je poruka, koja jasno svje­ doči i kaže, što nam se sa Cetinja i Beograda sprema ; to treba da svaki musloman u Bosni i Hercegovini ureže u srce i dušu, da to predaje svo­ mu potomstvu, nek se čuva cetinjskobeogradskih propagatora i hodkara: a to ujedno neka bude i opomena, kuda nam je udariti i kojega se prav­ ca držati. Pak da nije ništa nego to, nije li sveta dužnost svakog muslomana da se srbstva čuva, a ako je zapao ta­ mo u dobroj vjeri, da se što prije izkopa i izbavi? Jest, i ja se nadam da ne će biti muslomana, koji će se dati na liepek lukavim bizatincima i služiti njima za njihove vjerskopropagandističke svrhe, nego će ih se čuvati kao zmije otrovnice. Da, čuvat nam se je „srbstva- i njihovih sple­ taka, a to ćemo moći jedino onda, budemo li mi muslomani Herceg-Bosne složni i udružili, te budemo li svi prožeti jednom idejom, idejom našega islamskoga haira i napredka, te naše­ ga učvršćenja i ojačan ja u našoj do­ movini Bosni i Hercegovini. U tome znaku neka nam dragi Bog bude na pomoći i neka nas čuva srbskih sple­ taka. Politički pregled Habsburžka monarhija. U po­ nedjeljak otvorene su obe zastupničke kuće u Beču. Predsjednici su držali tople poda­ ničke govore, sjećajuć se nezaboravne carice i kraljice Jelisave. Po tom su bile sjednice dignute. Carevinsko se vieće opet otvorilo u četvrtak; u utorak i sriedu češki zastup­ nici naime bili su u Pragu na proslavi kralja Vaclava, te su tražili, da kroz to vrietne ne bude sjednica. — U parlamentarnim krugovima se sa stalno drži, da je ministar trgovino đr. Baernreither čvrsto odlučio odstupiti, ako ljevica onemogući razpravljanje o nagodbi. Već u sjednici od četvrtka je socijalno-dcmokratička stranka podniela dva prešna pređloga, i to o nagodbi s Ugarskom i o §. 14., da vlada odmah kući saobći uspjeh dogovora, koji su se u kolovozu vodili s ugarskom vladom o nagodbi, te da sabor izriče svoje uvjerenje, da je ustavni pre­ kršaj ako se nagodba provede na os­ novu § 14. -■ Većina carevinsko vieća kano da nije čvrsta i složna, kako se je činilo. Slo­ venci i Hrvati, pokazuju se nezadovoljni, jer grof Thun traži samo od njih usluge, ali im ništa ne daje. ‘ ‘Information-' veli: ,.Tma velika razloga, da Slovenci budu ne­ zadovoljni. Njima je već dosadno, da budu Strana 3 S ЗГ I T “ peti kotač u kolima, te da ih se smatra kao pokućtvo svake vlade, uz koju svakako mo­ raju hiti“ . — Sve se očitije čini, da će ugarska kriza preteći austrijsku. .Ministarstvo Banffyevo već je na umoru. Već to, što on hoće da se rieši dvojice svojih neugodnih drugova, najbolje dokažuje, kako se on osjeća nesi­ gurnim, Ali opoziciji se ne će samo to, da se odstrane ministri baron Daniel i Erdelyi, već takodjer i ministar predsjednik Banffy a s njim i svi njegovi doglavnici. Turska. Četiri velevlasti: Engleska, Rusija, Francezka i Italija odlućile su kretsko pitanje što prije riešiti i stvar više ne zavlačiti. Zastupnici ovih vlasti izradili su osnovu, kako da se odnošaji na Kreti konač­ no urede i pretresali o načinu, kako da se sultan prisili, da popusti. U tu će svrhu ove nedjelje poslati ultimatum, gdje zahtievaiu, da sultan njihovu osnovu o pacifikaciji Krete bez promjene prihvati. Budu li se na porti opirali, da se podvrgnu odredbama, v la s t i ć e p o s l a t i s v o j e b r o d o v l j e u D a rd a n e l e i d a l j e . Poslanici su se sastali u Carigradu na viećanje, do kada se moraju turske čete maknuti sa Krete. Koliko se dosad moglo saznati, poslanici neće dozvo­ liti duljeg roka, osim do polovine listopada. — Dok poslanici viećaju, traže admi­ rali pojačanje četa. Englezki admiral zaiskao je brzojavno, da mu se odmah pošalje 2000 momaka, dočiin je ruskim hrudom ,,Kievom“ došlo novih 1000 vojnika i uputilo se prama Rethvmiuu, gdje se hrišćani, nahuškani iz Grčke poćimaju jače buniti, te seliti iz Rethymna. U Kandiji je ostalo б englezkih ratnih brodova sa 2800 momaka, a svaki ban se očekuje dolazak još novih 2000. Kako su četiri vlasti odlučno i složno ustale, sva je prilika, da će porta morati popustiti. A može se uzeti, da su i Njemačka i Austro-Ugarska, koje se neće očito da pačaju u kretski osinjak, ipak toliko spora­ zumne sa akcijom gornjih vlasti, da ih neće smetati, nego dapače diplomatski podupirati, samo su odgovornost u toj stvari prepustile nj ima. Francezka. Ministarsko je vieće je jednoglasno zaključilo, da se obnovi Dreyfusova parnica. Ministarskom vieću je pređsiedao predsjednik republike Feliks Faure. Odmah čim se je vieće diglo, ministar prav­ de Sarrien upravio je pismo na kasaciono sudište, te vrhovnom sudu predao spise o Drevfusovoj parnici. Ministar pravde viećao je sa generalnim prokuratorom Mananora, komu je povjerio, da vodi obnovu parnice, Manan je pred kasacionim sudištem zago­ varao odlučno, da se ukine prva porotna osuda proti Zoli. Koji su u stvar upućeni, vele, da u Drevfusovim spisima, koji su predani kasacionom sudištu, nema više kri­ votvorenih „pisama na njemačkoga cara-'. Nu ipak da ima i sada dosta krivotvorenih spisa, te č e izti aga kasacionoga sudišta imati i tu zadaću, da se pronadju moralni krivci i začetnici, kojima su krivotvoritelji služili kao orudje. Kažu, da je i Melineovo mini­ starstvo znalo za krivotvorenja, ali se je to prešutalo radi saveza sa desnicom. — Ujedno je Sarrien izdao okružnicu svim pre­ fektima, da strogo postupaju proti svima, koji budu vriedjali vojsku i vojničke po­ glavice, čim se samo ruši stega i pokornost u vojsci. U Parizu se već obđržavaju skup­ štine, u kojima se udara na vladu, što je odredila, da se provede iznova Dueyfusova parnica. — Protjerani iz vojske major Esterhazi, koji je sada u Londonn, priznao je, da je on krivotvorio glavne dokumente pro­ ti Dreyfusu. — Englezki list ,,Daliy Ne\vs“ pišu 0 odstupu Casimir Periera, bivšega pred­ sjednika republike, o v o : U polovici prosinca 1894, njemački je poslanik grof Mtinster izviestio njemačkoga cara o Dreyfusovoj aferi. Taj su izvještaj uhvatili na francezkom zemljištu, te su ga, premda je bio za­ pečaćen, fotografirali i fotografirani sadržaj poslali vladi u Pariz. Nekoliko dana za tim u Berlinu se je saznalo za to. Na to je grof Miinster dobio nalog, da traži svoje putnice 1 ostavi Pariz. Grof Miinster u tu svrhu ode pred predsjednika, koji se iznenadi, te sve­ čano obreče, da se tako što ne će više d o­ goditi. Tu istu večer grof Miinster posla u Berlin izvještaj o tomu razgovoru, nu i taj izvještaj je bio uhvaćen i fotografiran. Radi toga je 12. siećnja 189б. grof Miinster opet došao k predsjedniku i rekao, da će N je­ mačka dignuti vojsku, ako ne dobije zado­ voljštinu. Casimir Perier je na to odstupio s presjedničtva, da tim dade zadovljštinu Njemačkoj. Italija. Službeni rimski list javlja, da su sve evropska države osim Francezke odgovorile na predlog taiijanske vlade, da se sastane medjunarođna konferencija, u kojoj se imade razpraviti o sredstvima i uvjeitma proti anarhistima. Sve su vlade na to pristale, a ovih će dana stići i odgo­ vor francezke vlade — Ne obistinjuju se glasovi, da će Italija u velikoj mjeri povećati svoje ratno brodovlje, te za to sklopiti zajam. Radi se samo o nekim obnovama i popravcima, te će se jiotrošak za to tražiti od parlamenta Španjolska i Amerika. Danas zapoćimlju u Parizu razprave o miru izmedju Španjolske i Amerike. Povjerenike i je d ­ ne i druge države poslanici predveli su pred ministra izvanjskih posala Delcassea. Ovaj ih je u četvrtak pozvao na gostbu. Kina, U Kini sesadadogadjaju stvari, koje su dosta znamenite, ali se o njima malo što izvjestno znade. Glavno je, da je sbilja carica udovica preuzela vladu u ruke, te da je maknut s priestolja car. Tim Rusi slave u spjeh,-jer je carica prijazna Rusiji. Englezi se tom promjenom stvari osjećaju veoma pogodjeni, i s toga su poslali jako brodovlje na ušće rieke Taku. Nu za sada se nije bojati, da bi moglo doći do kakva sukoba i pogibelji. Englezko-ruska konku­ rencija u Kini je osbiljna činjenica, te će jednoć dovesti do ozbiljnih posljedica, nu danas stvari još nisu do toga dozrele. Ako se govori, da će Rusija slati vojsku na Peking ili u sjevernu Kinu, to ne treba za­ boraviti, da je prije, dok nije bilo sibirske željeznice, i više vojske mogla slati preko mora. Rusija sa svojim osnovama o Kini mora čekati, dok ne sagradi željezničku svezu, a za to treba dosta godina. Englezkoruska natječajna borba u Kini još će trajati te kada tada prouzrokovati krize, ali možda ne će dovesti do rata ni u sliedećem đesetgodištu. Sjeme još nije zrelo ni za jednu ni za drugu stranu. �Strana 4. Iz m je sta i ok olice Osobne viesti. Ovih dana boravio je u Mostaru profesor zavoda za iztočne j e ­ zike u Parisu g. Paul В о у е г . Gospodin В оуег osobiti je poznavalac ruskoga jezika, a bavi se proučavanjem i hrvatskoga, u koju je svrhu i proputovao Bosnom i H ercegovi­ nom. Iz Mostara zaletio se je bio malko u Nevesinje, a jutros je otišao na Sarajevo, ođkuda će preko Travnika',' Jajca i Banja­ luke u Zagreb, gd je će se zaustaviti neko­ liko dana. U Mostaru potražio je bio uredničtvo našega lista, a pohodio je i presv. g. Buconjića te starinu hrvatskoga pjesnika Martića. G. Воуег se živo zanima svim pri­ likama hrvatskoga naroda, koji visoko cieni kao veoma kulturan i napredan narod. ..Historija moga srbovanja". Zagrebačko ,.H. P ." počelo je donositi niz veoma zanimivih članaka' pod gornjim na­ slovom. Pisac tima člancima je mostarski gradjanin g. M e h m e d e f . S p a h i ć. Ovi članci, koji su prava izpoviest narodu, biti će veoma znameniti, jer će proizvesti veli­ ki utisak u javnomu mišljenju muhamedan­ skoga elementa, tim više, što ih piše čovjek, koji uživa i ugleda i koji je sretnim slučajem mogao pohvatati sve misli hrišćanske p oli­ tike u Beogradu i na Cetinju, te progledati sve one zakulisne igre, koje su se igrale na štetu ovih zemalja, a napose muhame­ danaca. Spahić je obćio sa svim prvim oso­ bama u Beogradu i Cetinju, te je saznao sve spletke, koje su se plele. Time, što gospodin Spahić — koji je za svoje osvje­ dočenje znao i velike žrtve doprinositi — pred svoj narod iznosi sva svoja gorka izkustva, čini jedno od najplemenitijih d je la : mi smo duboko uvjereni, da je on ovom svojom izpoviesti jednom za vazda skinuo krinku s lica onoj štetnoj i pogubnoj poli­ tici, koja se je unašala amo iz Beograda i Cetinja, a njegovi mu zem ljaci moraju biti duboko zahvalni, što ih je upozorio, odkuda im prieti pogibelj, upućujuć ih time ujedno, kako iinadii i moraju udesiti svoj rad za svoju ljepšu i sjajniju budućnost. V eć u ovom prvom članku veoma je zanimiva autentična izjava kneza Nikole kao i n je­ govo obćenje preko n a r o č i t i h i z a s l a ­ n i k a s a h r i š ć a n s k i m . . p r v a c i m a " iz B o s n e i H e r c e g o v i n e , s kojima je snovao tobožnju autonomiju Bosne i H erce­ govine. Ne treba naglasivati, kako se ta politička igra iz Beograda i Cetinja u naj­ višoj mjeri kosi s načelima obće hrvatske politike. T o smo mi uviek uvidjali, i gosp. Spahić donosi sada dokaze u prilog našemu mišljenju, i mi ne ćemo propustiti, da se ovim potanje ne zabavimo. Muhamed efendija Hasanefendić, naš vrieđni prijatelj i sugradjanin ima već deset dana, što leži bolestan. D o­ bio je upalu porebricc (pleuritis), nu hvala bogu, već se dobro oporavlja. Na 215. rujna obavio je na njemu veoma vješto i uspješ­ no operaciju dr. Goldfarb, željeznički liečnik, koji ga marljivo i savjestno njeguje. M nogobrojni prijatelji pohode Hasanefendića, iskreno se veseleći njegovu skorom o p o­ ravku. Spahičeva odkrića. Kako sazna­ jem o, povodom članaka Mehmeđ ef. Spahića, k oji su počeli izlaziti pod naslovom ..Histo­ rija m oga srbovanja", a u kojima g. Spahić ,0 Broj 20. S T7 " I T ‘ odkriva težnje hrišćanske politike, koja se propagira s Cetinja i iz Beograda, s podpisima mostarskih muhamedanaca odposlan je piscu tih članaka pozdravni brzojav. l T brzo­ javu da stoji, da su ta Spahićeva odkrića velika žrtva, al i putokaz za sve muhame­ dance ; muhamedanci će znati cieniti tu žrtvu, al i odabrati put. koji im se tim pokazuje, pošto smjera na obstanak i napredak musli­ mana Bosne i Hercegovine, koji će piscu tih članaka biti vazda zahvalni. Pohadjanje škola. Tišu nam iz muhamedanskih krugova: Po statistici grad Mostar ima 6941 muhamedanskih stanovnika1 3400 katolika i 3870 hrišćana. Uzi mije ino ovdje u obzir sam grad Mostar bez obzira na ostalu Hercegovinu. U Mostaru ovo već šestu godinu imamo veliku državnu gimna-iju. Dosada je bilo jadno i nevoljno pra­ vilo, da muhamedanske djece ima najmanje po školama. Ove se godine nadasmo bolje­ mu, te se htjedosmo osvjedočiti, kako sada u tomu stojimo. A evo kako: U prvi razred velike državne gimnazije ove se je godine upisalo do o s a m d e s e t djaka, od kojih je s a m o d e s e t muhamedanaca. Ni to deset nije sve iz Mostara, đočim bi same mostar­ ske muhamedanske djece moglo biti više, nego li sve druge. Pripravnih zavoda za gimnaziju imamo, kao prvu narodnu osnov­ nu školu i ruždiju osobito. A gdje su pak ostali kotari? Pak uza sve to u gimnaziji je ove godine upisano samo deset djaka. Iz same ruždije moglo ih se je upisati do tri­ deset. Nu šta se je učinilo, da se roditelji potaknu na to, da svoju djecu dadu u gim ­ naziju? Uprava ruždijo znade, da učenici i trećega razreda mogu stupiti u gimnaziju — pa ipak eto vrlo ih slabo odtuda. Nitko, tko je bio na tu zvan i dužan, nije se pobrinuo obići roditelje djećinje ili ih-sazvati, pak da im razkaže važnost toga pohadjanje škole kao i to, da se s ruždijom ne svršavaju svi nauci. Dokle će se morati na to upozorivati 1 oni. koji bi inače sami morali prednjačiti riečju i djelom ? Panjevina. Pišu nam iz grada: Hvala vam, što ste u cienjenom ,.Osvitu" upo­ zorili našu obćinu. da bi već vieme bilo iz­ graditi onuda pristojan put do groblja Sojinovca. Kako saznajemo, ovih je dana p o­ vjerenstvo gradskoga poglavarstva bilo u Panjcvini, da razgleda put do u Šojinovac. te se je sbilja uvjerilo, da je taj put veo­ ma vratoloman, što se nije moglo ni zamisliti. Nadamo se, da će se što p rije preći na posao. Novi željeznički vozni red. Izašao je novi red vožnje za bosansko-hercegovaćke državne željeznice, koji vriedi od 1. listopada 1898. do daljnje odredbe. Od danas iz Mostara polazi vlak kao i do­ sada u 7 sati i 40 časa izjutra, te dolazi u Sarajevo u 4 sata 16 časa po podne, dočiin iz Sarajeva dolazi u 4 sata 50 časa po po­ dne. Vlakovi u Metkoviće polaze dva puta na dan. i to u 5 sati i 5 časa izjutra i u 2 sata 50 časa po podne, a iz Metkovića dolazi u 11 sati 24 časa pred podne i 8 sati i 40 časa na večer. Našim prijateljima i predplatllicinia. Da se izbjegne mnogim neure­ dnostima pri razašiljanju i dostavljanju „О svita", umoljavamo svu gospodu, koja ga dobivaju, da nam jasno naznače i zadnju poštu, je r će se tako moći urediti, da list i prije i točnije dobivaju. Molimo i to, da se na prijavama ža predplate na list j a s n o izpiše adresa. Pošto se već primiče zadnja četvrt godine, najtoplije umoljavamo svu onu gospodu, koja dosada nisu podmirila svoju p r e d p l a t u , d a to š to p r i j e u č i n e d a se u z m o g n u k n j i g e p r e đ p l a t n i k a d o v e s t i u r e d . Molimo ujedno, da se na naputnfči točno navede i b r o j , koji je od­ štampan na omotu. Uprava ,.Omritau Iz naših k ra jeva Bosna, i Hercegovina. Hrvatski svatovi. Čestiti naš p ri­ jatelj i sumišljenik dr Jozo 8 u n a r i i i , odvjetički perovodja, vjenčao se je danas u Sarajevu sa milolikom gospodjicom L u č o m M a n d i ć e v o m , sestrom odvjetnika g. Ni­ kole Mandića. Mladim hrvatskim bračnim drugovima od sveg srca čestitamo, želeć im na nbvom putu svaku sreću, napredak- i zadovoljstvo! Abdullah ef. Skaljić, sin vrhov­ noga šerijatskoga sudije Hadži Nezir ef. Škaljića, koji je služio kao šerijatski sudi ja u Visokom, umro je polovicom ovoga m je­ seca u rodnom mjestu Rogatici. Merhuin je dulje vremena poboliovao, te je po savjetu liečnika tražio lieka i u Dalmaciji, u onom blagom podnebju, ali uzalud. Za njim žale svi, koji su ga poznavali, jer je bio veom a vrieđan i čestit. ,.Dinara- u Livnu. Pišu nam od ­ tuda: Dne 2б, rujna u 3 sata poslie podne narodno pjevačko družtvo „Dinara" u Livnu obdržavalo je svoju drugu glavnu skupštinu, kojoj su prisustvovali svi družtveni članovi. Gospoda stari družtveni odbornici, otvorivši skupštinu, pokazaše liep uspjeh u prošloj godini. Za tim bijaše biranje novoga druš­ tvenoga odbora, kojom su sgodom bili jed no­ glasno izabrani: za predsjednika Anto Kaić, za podpredsjednika Pavo Jazvo, za blagaj­ nika Anto Meštrović, za tajnika Jure A. Kaić, za zborovodju Josip Rušnak, a za odbornike bez posebne službe fra. Anto Branič, Mato N. Tadić i Nikola Mamić. Nadalje bijaše zaključeno, da se čim jy ijo osnuje tamburaški sbor i društvena čitaonica te uvede družtveni znak. Na to je bila skupština zaključena. — Novom odboru želimo najljepši uspjeh na sve veći procvat i napredak naše „D inare". Udarljiva djeca. Pišu nam iz Stolca od 28. rujna: Idući jučer s gornje ćuprije u dobiju čaršiju, opazim našu djecu, gdje idu iz narodne osnovne škole uz veliku pušnju i galamu. Moradoh se ukloniti u krčmu Ilije Mojaša, da me ne bi tko stienom udario u glavu i prsa, jer su tako kamenice zviždukale po zraku. D jeca se medju se tukla i krvavila te lupala u nosove, da ili je krv zalievala. Kad na sreću dodje pozvani stražar, djeca se malmin razbjegoše. Molimo nad­ ležne faktore, da se pobrinu, kako bi se skolska djeca barem putem pristojno p o­ našala. Otvorenje gruntovnice za ko­ tare Nevesinje i Stolac. U smislu gruntovnićkoga zakona od 13. rujna 1884 sastavljeni gruntovni uložni u kotarima Nevesinje i Stolac, poćam od 1. studenoga 1898. voditi će so kao gruntovnica, i t o : 1 j za �Broj 20 „О sve kotastralnc obćine kotara N evesinje: Biograd, Bijenja, Bojište, Bratač, Grabovica, Kittno selo, Kljuni, Kolcško, Krekovi. Ki'iiševljain, Ljeskov dub, Lukavac, Ncvesinjo, Odžak, Postoljani, Rabina, Slivlje. Trnavica, Trusina, Uđrežje, Ulog, Žalom, Žiljevo, Zovidol, Zulji i predij Morine; — 2) za sve katastralne obćine kotara Stolac: Aladinići, Berkovići, Bitunja, Bjelojevići, Blato, Borojevići, Buumazi, Carići, Celjevo, Crnici, Dabrica, Doljani, Gradac, Hatelji, llodovo, Hotanj, Hrgud, Dolnje Hrasno, Gornje Hrasno, llutovo, Klepci, Kruševo, Ljubljenica, Lokve, Moševići, Opličići, Ošanić, Pjosevac, l ’ očitelj, Dolnji Poplat, Gor­ nji Poplat, Poprati, Prenj, Pribilovci, Rečice. Rotimlja, Stanojevići, Stolac, Ševašnjive, Tasovčići, Triebanj, Višić-Dračevo. — Uslied toga će se od spomenutoga dana moći sticati, prenositi, ograničivati i ukidati, stvarna prava na nekretnine, koje su uvedene u gruntovnicu, samo na temelju upisa, oba­ vljena u smislu II. diela gruntovničkoga zakona od 12. rujna 1884. Svi, koji bi se našli povriedjenima i oštećenima provedenjem uknjižbe, imaju pravo, da što prvo ulože svoje prigovore, te podnieti odnosne tužbe na brisanje kod'dotičnoga kotarsko­ ga ureda ka gruntovnićke oblasti. Hrvatska Starica izgorjela. Dne 8. o. ш. zapalila se je kuća Josipa Pečarića, žitelja iz Stala, obćine Bribir, kotar Crkvenica, pa je izgorio krov i sve pospremljeno žito s ostalim prirodom, što je na tavanu bilo. Štete ima preko 1000 for. Osigurano nije bilo ništa. Vatru su skrivile žena oštećenikova i svekrva joj, propustivši vatru dobro utrnuti, prije nego su na počinak pošle, te se je tako od vrcajućih iskara ćadja zapalila. Kako se je vatra porodila u 2 sata noći, jedva su ukućani mogli iz kuće odnieti naj­ potrebitije odielo, dočim je 82-godišnja sta­ rica Franjica Pečarić postala žrtvom plamena, ne mogavši pravodobno radi visoke svoje starosti izmaći pogibelji. Izgorjela je sasma, te su se santo mali ostatci njezinih kosti našli. Istr a , i S lo -v e n ija , Ljetina u Istri. Kako iz Trsta ja ­ vljaju, ljetina je po Istri mnogo slabija ne­ go što je sviet očekivao. Vinogradi su pretrpili veliki kvar od veliki kiša i nevremena. A i masline su nastradale, To se osobito osjeća u kotarima Montoni, Pazinu, Poreču, te u okolici Pule. N it protutalij unske izkaze. Iz Rima brzojavljaju, da je kardinal Rampolla na nalog Lava XIII. pozvao biskupe u Pri­ morju, Kranjskoj i Dalmaciji, da što življe nastoje, da umire dubove i izmire narodno­ sti. Kažu, da je to učinjeno radi zadnjih demonstracija proti Italijanima. Narodno gosp odarstvo « tjr r r siji Štuilijii i/. Iijiioilimu gospodarstvu. Piše Fcnh. I rbauZić 2. 'IVab’ veresije. (Nastavak) Mi drugi ljudi upotrebljavamo napro­ tiv zato vjeresiju, da si njom u nestašici dobara pomognemo kod podmirivanja naših potreba. Dobra, što ili vjeresijom stičemo, S ТГ I odmah i trošimo, zato ovu vjeresiju nazivljemo p o t r o š n i č k o m i l i k o n z u m t i v n o m. Od produktivne vjeresie ima ko­ risti cieli trgovački i obrtni sviet, pa i mi potrošnici, a od konzumtivne samo potrošnici. U konzumtivnu vjeresiju treba ubrojiti i zajmove, što ili čine razsipniei, jer i od tili zajmova nema sviet koristi. Strana 5 ih najkasnije do 15. listopada ove godine uprave društvenom blagajniku dr. Rudolfu Milovčiću. IX., Lazarethgosse 1 Mezzanin u Beču. Ovom zgodom podpisani odbor najtop­ lije preporučuje to humanitarno društvo ve­ likodušnim dobrotvorima širom hrvatske otačbine, kako bi moglo udovoljivati svojoj ple­ menitoj zadaći, pomažući u nevolji Hrvate 3. Kovini i nedostatci vjeresije. u tudjmi. Kao što ima svaka uredba na svietu U Beču, 28. rujna 1898. svoju dobru i zločestu stranu, tako ovo pra­ Predsjednik Tajnik vilo Vriedi i za vjeresiju. No promotrimo li Marko Juraj Juhn Ante Sablić jedno i drugo, uviditi ćemo, da kod razbo­ veleposjednik pravni vježbenik ritoga i valjanoga upotrebljivanja vjeresije neće nastati hrdjave posljedice. Svaka pa i najbolja stvar može djelovati štetno, ako se R azličite viesti nerazložno upotrebljava, pa i najčvršći ko­ nopac pukne, ako ga se suviše nategne.— Sukob brodova. Kako iz Ferrola Evo ćemo navesti njekoliko probitaka, u Italiji javljaju, prispjela je tamo ladja što ih crpa sviet iz vjeresije. Davanjem v je ­ „Cartagena", prilično oštećena, koja se kod resije ne gubi vjerovnik ništa, jer za svoje Cap Villana uslied guste magle sukobila s čekanje uzimlje kamate ili poskupi robu. englezkom ladjom ..Rophenom". ,.Rophena" Dužnik si naprotiv pomogne u nevolji. V jeje razkrhana potonula. Svi mornari su se resija pruža dužniku tu udobnost, da si njo­ potopili, samo se jedva nekako spasio ka­ me pribavi dobra, kojih inače postići nebi petan ladje. mogao. Kad se njegovi dohodci povećaju, Kolumbov prah. Iz Madrida jav ­ platiti će učinjeni dug, pa mirna Bosna Kad nebi bilo vjeresije, morala bi država ljaju, da se je tamo konačno zaključilo, da se zemni ostanci slavnog Kolumba, koji je odgoditi uvedenje mnoge veoma potrebne odkrio novi sviet, prenesu iz Havane u uredbe, od koje imaju korist svi podanici. Granadu, i to se imade odmah učiniti. U Koliko bi bilo teže trgovcima, kad nebi bilo Granadi će biti tom prigodom velika po­ vjeresije! Mogao bi samo onaj trgovati, koji ima podosta velik kapital. Trgovaca Li bilo grebna svečanost. mnogo manje, konkurencija Li bila manja, Ruski spomenik na Gotthara mi bi po tome robu još skuplje plaćali du. Poginulim ruskim vojnicim a u glaso­ nego li to danas činimo. A šta bi napokon vitoj vojni pod generalom Suvarovom g. 1799. radili mnogi glavnićari sa svojim parama!1 Zle posljedice kredita nastaju, ako se proti Francezim a na Gotthardu podignut je čovjek podaju sve većem zaduživanju, upu­ i posvećen ovih dana spomenik. Iza obav­ šta u nepromišljene špekulaciju, koje su već ljene službe božje po ruskom obredu zasvimnoge obitelji upropastile. Ovo su posljedi­ rala je glasba rusku himnu i spomenik bio ođkriven. Na spomenik su u ime ruske v o j­ ce, koje nastaju, ako čovjek sklapa veće ske položili srebrene lovor-vienee pukovnici obveze," nego može izpuniti. Iz druge se strane prigovara, da v je ­ Kovostovee i Suvarov — Molikevskv. Cara resijom izrabljuju vjerovnici dužnike, koji je zastupao knez Galicin. Osim toga su bi­ se nalaze u nevolji. Xu pri sklapanju zaj­ li prisutni ruski poslanici iz Berna i Rima. nekoliko častnika i vojnika i francezki v o j­ ma ima pogodba, pa ako je za dužnika težka, neka potraži čovječnijega vjerovnika, ko­ ni ataše iz Berna pukovnik Dumouriez. Naš car i kralj poći će dojdućeg ji ne ide za tim. da se okoristi 'tudjom mjeseca svojoj kćeri nadvojvodkinji M a r i­ nevoljom. j i V a l e r u i u posjete u IValsee, gdje će Što njeki kažu, da vjeresijom i v je ­ ostati više dana, te u mirnoći i samoći pro­ rovnici mnogo puta izgube, moglo bi se to­ slaviti svoj imendan. Polovicom listopada mu pravedno prigovoriti. Prije nego kome vratiti će se u Beč, gdje će ostati do konca vjeruješ pazi, i propitaj se. Ta ima danas mjeseca, a onda će otići na dulji boravak u dosta trgovačkih poslovnica za informaciju. Budimpeštu, gdje će primati izjave saučešća u teškoj boli, što ga je sustigla smrću ca­ Toliko mislimo da bi bilo dosta. Nis­ rice i kraljice. U studenom vratiti će se mo htjeli u ovim redcima izvesti kakovo opet u Beč. učeno razmatranje, nego nam je bio cilj Skupocjeni biser. Godine 1693. upoznati vriedne ,.Osvitove‘" čitatelje sa ne­ dodje u Knglezku neki Horentinac trgovac kojim glavnim inštutieijama vjeresije u tr­ govini i prometu. Koliko smo u ovom ma­ i nudjaše na prodaju jedno veoma skupocienjeno zrno bisera. Na posljedku pokaže taj lom članku uspjeli, suditi će najbolje onaj, biser i samoj kraljici Jelisavcti, te ga zacieni koji ga pročita, te si po tome sam stvori na 20000 funti šterlinga (240.000 forinti a. sliku o svemu, što htjedosmo kazati. vr.). Kraljici, koja je doduše sjaj jako volila tako, da je svakoga dana morala imati novo Hrvatsko pripomoćno dru- državno odielo, učini se ova ciena odviše Žtvo u Веби. Hrvatsko pripomoćno dru­ velikom, te ne htjede kupiti biser, izgova­ štvo u Beču razpisuje natječaj za nekoliko rajući se, da bi doduše rado kupila, ali da novčanih pođpura. koje će se davati hrvat­ njena sredstva nedopuštaju. Florentinac skim djacima bečkih velikih škola u škol­ otidje od kraljice namrgođjen, te pričaše ]>ri skoj godini 1898/99. čaši vina svojemu prijatelju o pazaru sa Natjecatelji valja da podkriepe svoje kraljicom. ..Nisam trebao", reče, ,.ni dolaziti molbenice: Dkrstnim listom ili domovnicom. u Knglezku, gdje ni sama kraljica nema 2) svjedočbom siromaštva i 3) svjedoćbom para. U Španjolskoj kupio bi mi najprostiji zrelosti ili svjeđočbama o dva kolokvija, do­ velikaš ovo malo bisera". Ovo dodje do tično o jednom izpitu iz prošloga poljeća i da ušiju jednomu jako imućnomu londonskomu �Strana 6. trgovcu, imenom Tliomasu Gresliamu, koji — bez ikakvog prigovora pogledom na kupu cienu - od Horentinca kupi taj biser, sa zamolbom, da mu ga sutra u odredjeni sabat donese kući. Kad je Horentinac došao, nadje Greškama sa više njegovih prijatelja za trpezom, primi svoje pare te budne ponudjen, da sjedne za stol. Poslie gostbe uze Gresham ono zrno bisera, smrvi ga u jednom haranu u prali na očigled sviju gostiju, onda taj prah iztrese u jednu čašu punu vina, te to vino sa prahom od bisera izpije do kapi u kraljičino zdravlje. — ..Sad se možete vratiti, moj gospodine, u Italiju i Španiju*, reče Gresham fiorenticu, „no nemojte s uma skinuti, kad budete govorili o siromaštvu naše kraljice, da je ona jako bogata i moćna što imade podanika, koji biserje, kao što je vaše u njezino zdravlje izpijaju". Sukob željezničkih vlakova. U srieđu iz jutra na gradačkom kolodvoru sukobila su se dva vlaka, i to brzovlak, koji je polazio iz Pusterthala s teretnim vla­ kom. Vlakovođja teretnoga vlaka je usmrćen, a oba stroja kao i više kola je oštećeno. Od putnika lako je bio ozledjen Karl Moser, činovnik iz Kirchdorfa. Uslied toga je brzovlak zakasnio pet četvrta sata. Milanove sgođe i nesgode. Sta­ ra naša rieč : tko je dužan, i na Božić je tužan, obistinjuje se opet na novom srbskom „vrhovnom zapovjedniku v ojske", razkralju Milanu, inaće glasovitom grofu od Takova Istom što se iza dugog zabavljanja po Pa­ rizu i Monte Karlu, potrativ rusku penziju i novce, što mu je dala šumadinska vlada, liepo i mirno opet smjestio u biogradskom dvoru, upokorio stranke, stvorio svoju skupštinn i mislio, da ga više nitko neće moći dići iz njegova „čvrstog" položaja — do­ laze tužni glasovi, da će morati opet putešestvovati iz Sumađije, p jev aju ć onu šumadinsku : A po parku spopala me šetnja. Ja i Ristić, onaj stari drug Od kelnera (parižkih) začula se prietnja Da im platim onaj stari dug. . . . Ah, kad ih vidim tu muke me spopadnu — jer sedam parižkih lihvara došlo u Sumadiju i traže da im se plati mjenični dug od sedam milijuna franaka, i to tjeraju sudbenim putem. Sada se o tom najviše govori po Beogradu. Javna je tajna, da Milana gonja radi du­ gova više lihvara i parižkih aristokrata. Siro­ mah Milan se sada uzvrtio, da gdje god skuca opet štogod para, da kako zamaže oči v je ­ rovnicima, i nema mu druge, nego se opet obratiti na — rusku kesu. Obratio se je, vele, na ruske velikaše, da ga preporuče kod cara, da mu dobrostivo nekoliko mili­ juna rubalja dadne — a on ne mari, ako bude morao opet ići iz Šumadije, a ustu­ piti mjesto kraljici Nataliji. Ele, za malo ti njegova slava u Šumađiji bijaše ; Kako se je strašno prevario, kada je ono na sve­ čanom sobetu u Kragujevcu sa patosom govorio, da će sadanja vlada njegova — „neprom jenljiva" ostati. Ama, kada mu tre­ ba para onda on sve žrtvuje. A možda se je — zaželio starog svog života u Pa­ rizu, palo mu valjda na pamet drugo igra­ nje, nego igranje „vrhovnog zapovjednika vojsk e", koje mu je dosadilo. Dopisnice poskupljuju. Austrij­ ska uprava pošta kani osbiljno, da podigne cienu dopisnicama, koje su dosad stajale 2 novčića, na 2 1'2 novčića. 0 tom će sad imati -,0 Broj 20. S ~X7~ X T 1 da reče svoju austrijska trgovačko-obrtna komora, koja je prije tražila, da se ciena do­ pisnicama snizi. A ko se to uvede, onda bi pošta dokinula pristojbu od 1 novć. za do­ stavljanje po selima, koja je iznosila koji milijun forinti. Poplavljen sav tfi-ad. Uslied ve­ likih kiša u Granađi nabujao je potok Daro te izišao iz korita i čitav grad sasma poplavio. Šteta je ogromna. Brzina leta lastavica i golu­ bova. Za brzo dopremanje listova najbo­ lje su lastavice. U Corapiegneu pokušali su brzinu lastavica i golubova. Pustili su u isto vrieme lastavicu, koju su nabojili, da ju kašnje prepoznađu, i više golubova. Lasta­ vica je odmah udarila smierom prama A ntverpenu, odakle je bila došla, dočim su golubovi istom razgledali, kamo da krenu i dulje neodlučno lebdili u zraku, dok su se orientirali. D o Antverpena — 255 ! iloinetara — trebala je lastavica samo 68 mi­ nuta leti ti, a prvi je golub istom nakon tri sata stigao u Antverpen. D ok golubovi pre­ vale u sekundi 23 metra, prevali lastavica u isto vieme 62 metra. . I stoga je lastavica sgodnija za pismonošu, što je radi njezine velike brzine ne mogu tako lako uhvatiti ptice grabežljivice, dočim golubovi v e ći­ nom na putu zaglave. Poljski socijalisti. U Varšavi su bile u utorak \d ik e kućne premetačine. Našle su se mnoge knjigo, što ih je izdao londonski središnji odbor poljske socijali­ stičke stranke. T e se knjige zovu „Tajni dokumenti ruske vlade o ruskoj Poljskoj" i tajni memorijal generalnoga guvernera Imeretinskoga o odnošajima u kongresnoj Poljskoj na cara. Mnogi su ljudi zatvoreni. Sitne vesti. Rimska ..Tribuna" ja v ­ lja, da će se 14. listopada u Mletcima sa­ stati njemački car i talijanski kralj. P rvo­ ga će pratiti državni tajnik Btilotv, a dru­ goga ministar vanjskih poslova Canevaro. — U Barceloni u Španjolskoj, p očeo je izlaziti novi list „Katalonijski narod" Taj list traži nezavisnost Katalonije, G alicije, Asturije, Aragona, Malorke, V alencije i baskijskih pokrajina od ostale Španjolske. — Straho­ vita vijavica onomađne je poharala jedan dio Niagare. Grad St. Chatarina i selo Merriton su posvema razoreni. Pet je osoba poginulo i 20 ranjeno. — Iz Tsientsina ja ­ vljaju, da je zadnja kriza u Kini s toga nastala, što je kinezki car izdao naredbu, kojom se uvađja evropska nošnja, dočim da se perčini imadu odstrići. dine biti umoren jedan od najmoćnijih mu­ ževa ovog svieta". Muzej u Sofiji. Kako nam iz So­ fije javljaju, otvoren je tamo svečano tr* govačk-obrtni muzej u prisustvu svećenstva, visokih dostojanstvenika i mnogih trgovaca. Ministar trgovine Veličkov držao je liej* govor tom sgodoni. U muzeju su proizvodi svili obrta, koji se vode u Bugarskoj, i drugi prozvodi — Ministar trgovine obećao je do godine muzej proširiti te osnovati u zemlji podružne muzeje Komardžija NupiHHO J . I ) . T o n i » s i I'ohrvntio o. A.. Л1ПсН«5 (Nastavak) Došav sobar pomogne gospodaru, da se obuče, i do malo Ferdinand izadje u kolima sa svojom ženom i Genarom, koji ne može da odbije ponovni poziv svog zeta. Kroz cielo vrieme šetnje Ferdinand bio veseo, i na povratku Ferdinand naredi, da mu donesu na ogled njekoliko ženskih nakita sa diamantima i zamoli Matildu, da štogod izabere po svojoj volji. Osta iznenađjena mlada zaručnica i pogleda u lice muža, kau da ga nije shvatila. — Učini mi ljubav, izaberi štogod, ponovi on: dodji ovamo i ti, Genaro, reci i ti svoje mnienje. — Ali g. Ferdinand, primieti Genaro, za što . . . — Za što! za što! to je moja volja. Matilda i Genaro izabraše jedan dragulj u vrieđnosti od dvadeset i pet tisuća kruna, i reče draguljaru, da mu to do jedno po sata pošalje u n jegov stan. Posjedaše u kola i povratiše se rano kući, gd je ih je čekao gotov doručak. Dok su bili još za stolom, Paško na­ javi, da je došao draguljar. Ferdinand naredi svom tajniku, da izplati dvadeset i pet tisuća onom draguljaru, i zatim pruži kutiju Matildi, rekav jo j: Danas je dvadeseti rujna, moja zaručnice, tvoj rodjenđan. ljubezna — O h ! koliko ugodno iznenadjenje! a ja ni mislila nisam na to . . . bila sam i zaboravila; • jer samo imendan običajem slaviti. — Ima tomu valjan razlog, da se nigda nije slavio tvoj rodjendan, i . . . A istina je, istina . . U onaj dan umro je njezin otac. Ne mislim pako oviein pbvriediti čast žalostile uspomene. Starac prorok. U Selu Szbđeraseu kod Stockholma živi jedan starac, kojemu — Uvala ti, hvala ti na tolikoj pažnji, već imade 80 godina, a na glasu je po či­ reče Matilda, kojoj se iz očiju izmaknu ne­ tavoj okolici sbog proricanja. On proriče | koliko suza. najznamenitije dogadjaje svjetske. Prije dva- I Ferdinand je poslie najvećima žalio i deset i tri dana sjedio s nekoliko svojih ljuto se pokajao, da je, akoprem nehotice, prijatelja i razgovarao, kad se najednoć pobudio u dobroj i ćutljivoj Matildi tužnu zagleda u daljinu, kao da je nešto opazio, spomen onog dana. te ostade tako više ćasaka mučeć i na koncu Genaro u tajnosti svog pokvarenog uzdahne i r eče: „K ako je strašno i gadno". srca osjeti ljutost. na onlikoj ljubeznoj i iz­ Kad ga upitaše, što inu je , odvrati: „Danas dašnoj pažnji svog zeta i na liepi način, nedjelju dana ćuti ćemo strašnu novost sa oprostiv se ode u svojo sobe, da ondje na juga, tamo će umoriti jednu ženu". 10. o. sami izkali svoju žalost, što je Ferdinand mj. razniela se i po tom selu kao po čita­ tako brzo ozdravio, držoć, da mu se je iz­ vom svictu, grozna viest o umorstvu carice makla onako laka ugoda, kojom je mogao i kraljice naše, i svak u selu taj dogadjaj bez ikakve potožkoće izvesti svoju strašnu protezao na proročanstvo starca. A starac, namjeru, na što ga je djavo poblepnosti za itn još prorede', da će „jo š prije nove g o ­ zlatom sve to većina poticao. �Broj 20. Strana T. ,OVSlT' IX. da se on stavi u toliki trud i požrtvovnost. se uzda, da će jo j liećnik dozvoliti, da se U ogledalu. — A ja ne ću nigda dozvoliti,— priuze lieumje- danas Ne prodje dugo i još sgodnija prilika pruži se zlotvornom preduzeću i grdnoj namisli onog najjadnijeg nevoljnika međju smrtnicima. Ferdinandovo oporavljenje išlo je na b r zo , ali ne za dugo: ono nije bilo, nego mali odmor, podieljen mu od holi, da ga po toin jače poklopi. Malo dana iza toga Ferdinanda spopadoše silni bolovi u sglobovima tako jako, da za više dana i noći nije mogao ni oka stisnuti. Dobra Matilda neprestano stajala uz krevet svog dragog holestnika, i po kraj njega bdila dan i noć, obasipljući ga naj­ većom njegom, što je njezino plemenito srce znalo i moglo. Neda se opisati koliku je zahvalnost gojio u svom srcu bolujući muž prama svojoj predobroj ženi, i kakvim li joj je rieeima izkazivao svoju živu zahvalnost: ali u isto vrieine težko ga je bolilo i mučilo, gledajuć ju, kako se toliko žrtvuje i trudi oko n jega; i s toga ju je tješio i nagovarao, da se raztrese, da ođpočine, pribojavajući se, da ne bi i ona oholila; ali je znala Matilda, da je njezina nazočnost od velike utjehe hicdnom holestniku, shvaćala je, da su njezine ljuhezne njege, njezine pažnje bile melem srcu njezinog muža i stog se nije znala odalečiti od bolestnikova kreveta. Kroz nekoliko dana pomoću vještog postupka g. liečnika i ljubezne njege-, žene mu, bolest po puštav a še; ali dok se je Fer­ dinand stao oporavljati, dodje onda red na Matildu. Iznemogla od velikog nespavanja i plača za bolujućim mužem, spopade ju groznica i pade u krevet. Obradova se Gonaro u svom otrov­ nom srcu, svojim zlotvornim okom opazj priliku, kojom je mogao sgodno izvesti svoju opaku namjeru. Sreća, reče on, eto pruža mi se prikladnija prigoda, nego igda. i lud ću biti, ako sad propustim i stalnom ođlućnošću ne uhvatim za malo dana još, pak ću. postati milionarem, naužiti se svieta i čarobnog zraka. Sa ovakovim mislima u pameti i srcem prepunim najzavodljivijih strasti, pristupi krevetu gospodina Ferdinanda, pokazujuć mu veliko sažaljenje i tugu sbog bolesti njegove i Matildine, ponudi mu se, da će on zamieniti svoju sestru i preuzeti njegu i pažnju oko njega. Ferdinand pokaza, da mu je posve mila bila Genarova ponuda, .ali iz nježnosti reče mu, da on ne dopušća, valjda sbog kakve moje nehotične pogreške volio plaćenika imati uza se. Ne, ne, neuskratite mi toliku ljubav, moja je vruća že­ lja, da Vam izkažem moju slabu poslugu, to će biti najljepši dar, kojim će te me obradovati. - Izdajica Gospodin Ferdi­ nand, koji u svom poštenju nije poznavao dragog jezika do pravednog i zakonitog, ni izdaleka nije mogao posumnjati, da se u njem krije tolika zloća, te u znak najviše zahvalnosti i privolenja najljubeznivije stište ruku onom izdajici, koji od onog časa postade gospodarom nedužne žrtve i postiže najsgođniju priliku, da ostvari svoju paklenu nakanu. Bijaše prošlo nekoliko dana_ kako je Genaro kriomice bio p očeo miešati osla­ bljeni otrov nevoljnom holestniku, koji mu bijaše za skupe novce priredio onaj čudak iz Franeuzke, ali ne bez straha, osobito spočetka, kao predhodno grizodušje; ali ga je uviek poticala i tjerala napried ona opaka želja za velikom baštinom svog zeta. Gospodin Ferdinand ćutio je neku oblakšicu u sglobovima, ali svaki dan izgle­ daše, kao da će poluditi: gubio' snagu, ću­ tio težinu u glavi i misli mu se miešal?. Sve n jegove moći tjelesne i umne bile na pola uzete,- ni za ništo nije mario, niti žašto osjećao. A liećnik? Liećnik se našao u čudu i velikoj po­ metnji, jer nikako nije mogao da shvati i doskoči njegovu slabost i naglu promjenu; jadan liećnik mučio se je mienjao liekove, naredjivao sad mineralne vode. sad pilule, sad opet u što drugo, a nikako nije mogao saznati, da je njegov bolestnik postepeno trovan. Svaki dan bi g o v o rio : — Sutra ćemo vidjeti. Medju tim možemo reći, sglobobolja je svladana, a i to je nešto. I na ove rieći bolestnik se umirivao, a do čas opet zaboravljao na sve, što se je govorilo. Justina. Justina, zavika Paško spaziv sobaricu, gdje prolazi preko hodnika. Kako je gospodja Matilda? — Jutros jo j je dosta dobro: ima njekoliko dana, da ju je groznica ostavila, koja ju više puta izgonila iz pameti. Ona :* o * : :> o * i ustane. rac, — da Vi, kojeg držim kao otca, budete đvoreu od drugog, kad sam ja ovdje, ran da biste i * o * : :* о * с (Nastavit će se) Iz slu žb e n og lista Razriešen je od daljnjega službo­ vanja u ovim zemljama na vlastitu molbu privremeni računarski vježbenik Jovan Ilić. Premješten. Poglavica zemaljske vlade premjestio je učitelja I. narodne os­ novne škole u Bišću Radu Peleša k narod­ noj osnovnoj školi u Stanarima. Imenovanje i umirovljenje. Izpitani učiteljski pripravnik Muharem Midžić imenovan je pomoćnim učiteljem u 1. narodnoj osnovnoj školi u Bišću: za tim je učitelj narodne osnovne škole u Stanarima Špiro Ugrenović stavljen na vlastitu molbu trajno stanje mira. По||1к|||(*п пге«1п1«‘1л a ,,Hrvatska čitaonica^ u Šibeniku. I na pošti ima pometnja. Xu mi smo poduzeli sve korake, da odsada bude što urednije. X . 1). u Mitroviri. Hvala vam. Čudili smo se, što ne dobivamo, kad eto tamo pri­ spjelo. I. 1 . u M. Hvala na priznanju. Sjeti nas se gdjekada. Ono ćemo slati, kad te to zanima. Zdravstvuj !• T ečaj papira i m jenica na javnoj bursi u Beču dne 27. rujna 1898. Novčani tečaj u nustrijsknj rrietlnoati. .Jedinstveni državni dug u Jedinstveni državni dug u Austrijska renta u z l a t u ................. 120-95 Austrijska renta u krun/una 4°/, . . 101-50 Ugarska renta u zlatu 4 % ................. 120-15 Ugarska renta u krunama +»/„ . . . 98-25 Dioniee austro-ugarske banke . . . 9 (Ц Veresijske dioniee.............................. 356 London v is t a ................................... 12.005 Njemačke drž. bankn. za 100 m. nj. drž. vr. 58-82'/ Komadi od 20 maraka. 1.17« Komadi od 20 franaka. 953.'/, Italijanske banknote.......................... 4417' , Dukati obrubom.............................. б-67 :* o * z :* o * z Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P I Ć A i drug. * * * шг u V IS U. * o REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA Direktna sveza iz A METKOVIĆA za T rpanj, Orebić, Trsftenik, GRUZ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR Ш С I O 1? I I A T Л <> V o Odlazak iz Metkovića svake nedj. u satih 9 рг. p. Dolazak u Gruž „ „ „ „ tO pos. p. Dolazak u Kotor „ pon. „ „ 11 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. • Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. ^ Dolazak n Metković „ „ n satih 3 pos. p. ¥ ---------------* Q * Z ^ ^ * 0 * ~ ~ T ~ * 0 * Z г ~ * о * ~ ~ ~ ~ * о * T * Q * -------------- A * » * papir srebr �„О Strana 8. Hi oj 20. S "V I T *‘ мг D io I I . Hrvatski pokret Hrvatski pokret u proljeću g. 184B. sa shkoin u ljetu godine 1848. bana grofa Josipa Jelačića-Bužimskoga Preštampauo iz „Obzora". < г > . Ciena 35 nč., poštom 40 nč. Sa slikot H rvatski s a b o r 4. srp n ja godine 1848. Strana 72. Preštampauo iz „O bzora" Ciena 75 novčića, poštom 80 novčića, Strana 224. ZDo"biT 7-a, s e u k n j i ž a r i Z D io n ič lc e t i s l c a r e u Z a g - r e l s u , зооокж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ; J jje k n r n t i u sl VJENCESLAVA MIKANA ,.k CARSKOM ORLU ' u M o s ta ru . ' | = i 1 Najveće skladište svili farmaceutičkih aparata, specijaliteta i parfumerija. S l^ a d .I š t e — svili naravnih mineralnih voda. prava stara malaga i medicinski konjak. oo C-D Л.1гм» гл l.nu.jave: р П л п И .Р osiguravajuća zadruga u Zagrebu. U tem eljena god . 1884. ' p l 8» podpiino iiphieeiioin juiiieeviioin glnviiieoiii. Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. ii „СЕ0АТ1А" М1КЛХ. MOSTAlt. I MOSTARU. | јд д ]д јГ Ova zadruga prvi je hrvatski domaći I I zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE T R A Ž E SE za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru W dva naučnika. Traži se o(lr;i*Hjsi d je v o jk a z a odpravnicu „OSVITA" i dvie m anje d jevo jčice raznositeljice „O S V I T A " u . jn o je s t ia . ( p r t i m ..O N V I T A Tiskom ..Osvita" u Mostaru. sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE Ulogu se d o b ili kod sviis p o v je ren ik a ove za d ru g e i RAVNATELJSTVU U ZAGREBU Z rin jsk i trg b r. 18,, ■ u la z I z I B e r is la - s 7-ić e T 7-e u l i c e Tor. 2 , I . Ic a x . Odgovorni urednik: lv; � https://kolekcije.nub.ba/files/original/919360c7f69145984f4086ddeef01cd1.pdf bb94afdd64b3d682ed62d050947eddfd PDF Text Text ,,C>MVit“ ixlimnv.iko i Oglasi se prim aju i ialju na mUmc. хп vnnjske im goiliiui h for., im polit redim plava se 8 novi., kod svake daltije uvrstim 4 novi. Kraiskn pristojba zasva­ ki oglas i uvrštenje 80 novi. зм inomMtvo I'ii'im na gmlinu 10 fnr. ft« iiS ; Zapriposlana pisma i zallva- im piliti godine .4 for. 00 ne., na .4 mju- Huknpi-i sene vraćaju, ne plaćom Pojeiliui broj „От-кн“ stoji Snovi., ► tari brojevi po Ifi novi. Uredniotvo, uprava, odpravniftvo i . . Hrvatskogajezika Snm M oiH da spoji tiskarna u Podlium u broj 7. M ože da goji, Istok i zajm d, pjesm u i um ! SufceJ. bn., li. IlaSagif, Xeve,injac. Broj 21. U Mostaru, 5. listopada 1898. Historija moga srbovanja Piše Mehmed efendija Spahir II. Gospodine uredniče! Zahvaljujući Vam najusrdnije, da ste mi tiskali moj prvi članak u Vašem eienjenom listu, molim Vas najuljudnije, da mi uvrstite i ovaj Odgovor ,,Srbobrami“ Jučerašnji „S rbobran- de dinari osvrće se na moju historiju srbovanja te mi po svome srbskome običaju p od­ meće skroz lažne i izmišljene motive, koji da su me bajagi sklonuli na iz­ javu. — Ja ne mislim polemizirati sa •dinarskim klepetalom , jer je to izpod moga dostojanstva, nego istini za hator izjavljujem još jednom , da su me na izjavu sklonuli samo islamski osjećaji, samo ti islamski osjećaji nadahmiU su onaj članak. Ali ako se baš hoće srbobranov. cima i ostalim srbakovićima, ja ću im to malko objasniti i to razgovorom , koji sam imao sa „stožerom srbstva ~ i budućim „Balkanskim carem - — knjazom Nikolom . Ovaj će razgovor objasniti d ovoljn o, kako ni samome „stožeru srbstva- nije m nogo stalo do srbske slave i veličine, ako to nije u interesu njegovu i njegova doma. Knjaz N i k o 1 ii izjavio mi je, da će on podupirati misao o autonomiji Bosne tek onda, bude li zajamčeno, da će gouverneur Bosne biti jedan od njegovih „prinčeva". „Ne će li reče knjaz - - koji od mojih sinova biti gouverneur, ja odkazujem svaku pom oć". T o mi je njegovo visočanstvo pon ovilo t r i p u t a u onome trosatnome razgovoru na Cetinju u Danilovu d vorcu ; a ja sad pitam srbske „{>a-> triote" je li to plemenito, je U .to viteški 'i ' da sam na to njegovom visočanstvu p rim ietid: „Visočanstvo, uslied toga m oglo bi se pokvariti to pitanje, jer u tome slučaju ne bi muslomani u Herceg-Bosni pristali, ne bude li muhamedanac gonvernonr: glavno je, visočanstvo? da mi snimimo jaram, a poslie ćemo se lako medju se sporazumiti". Ovo je na knjaza jako ne­ ugodno djelovalo, te mi odvrati čisto osorno : „NevesinjsLa j* puška učinila kraj tursknme gospodstvu na mojoj djedovini <!?!), pa će učiniti i švaburinama . .. , J a ć u p r v i u u s t a š e", -- nastavi knjaz, — „i j o s d o in a lo k r e n u t i p r e d m o j i m C r n ng o r c i m a, a k o E v r o }) a i n a d a1j e b u d e o t e z a l a ri e š e n j e toga jiitanja." nije se i temeljitije tim baviti. Nu nema gotovo znanosti, u koju se manje vjeruje i kojoj se više izsmjelmju i izruguju, kao (Zadnje nerrieme a Hercet/orini. — Nauka i) r.remefm i njezina popularnost. — Najno­ meteorologiji, dočim se u obično gatanje o vremenu vjeruje kao u tvrdu i nepobitnu viji uspjesi proricanja vremena i oluja. — — U atmosferi.. Sibirsko podnehje. — /;•- nauku. Meteorolozi imadu na stotine meteo­ kurk kao klimatsko lječilište. — Hrvatska roloških postaja, kao što je ona na Bjelaš­ nici, gdje pozorno paze dan i noć i sabiru lječilišta?). materijal o promjenama n atmosferi (zraku) Nakon velike zadnje suše u H ercego­ na temelju kojega izračunavaju buduće pro­ vini sti nastali pravi kritični dani. Olilaćine mjene, ali tako, da ništa unapried ne uztvrde, se natisnule nebom, strahovita grmljavina, za što nemadu stalnih podataka po pravilima pljusci i povodnji — to je bilo sve tako, da meteorologije. Kako je sviet još lakouman, bi jedva i Falb ili grof bedolunvski mogao on dosta drži do kalendarskih proricanja gore proreči. A prije toga ono nestalno na­ vremena, dočim meteorolozi na temelju svoje tezanje oblaka, koje bi vjetrovi brzo raztjeznanosti jednoglasno vele, da se s nekom rali i tako zaustavili kišu, kojoj se je sviet sigurnošću uz najpovoljnije uvjete vrieme nadao. Sve ove zadnje promjene vremena može na tri do četiri dana predkazati. takove su, da sile čovjeka, da se o njima Nu to je ljudima premalo, je r hi oni štogodj uputi i nešto više sazna. htjeli, da im se vrieme predkazuje za sto Svakako je jedna od najzanimivijih. a godina unapried, pak stoga meteoroložku znanost slabo ciene i drže, da je još u pele­ i čovjeku potrebnih stvari znati, kakvo če sutra biti vrieme i po kojim se pravilima nama, da slabo vriedi. Nu da je te nevjerovane Tome u brodovima poslati, na primjer, dogadjaju sve promjene i pojave vremena da plove prama iztoćnoj Aziji, uvidjeli bi. u zraku, u zemaljskoj atmosferi. Znanost o vremenu, o njegovim promjenama i poja­ od kolike je blagodati i koristi moderno promatranje i pređkazivanje vremena. Kad vama te o svemu, što se na to proteže, zove bi jednom izkusili, da ili je ta znanost oču­ se meteorologija. Današnja znanost o vre­ vala, da na otvorenom moru ne nagrajišu menu temelji se na težkim matematičko; fizikalnim zakonima tako, da je manje upu­ na oluju, koja bi im inače možda i život ćenima ч tu stvar gutovo nemoguće obsož-. prekinula, onda bi se u domovinu vratili Oblaci i vjetrovi God. I. Kad sam čuo ove rieči iz usta ,,vitežkoga“ kujaza, bio bi se uplašio da će grmalji brzo zalelekati po Mo­ staru, da se niesam sjetio onoga mi­ lijuna austrijskih forinti, koji je raz­ oružao hercegovačke ustaše . . . Nu uvidio sam odmah, d am e je moje iskreno držanje preporučilo „vitežkome" knjazu, a još me omalovažilo u „vladarskim - očim a to. Š t o n i e s a m j) o m o g a o u z d i g n u t i и a r a m e n i ni a b u g a r s k o g a cli p 1o m a t s k o g a a g e n t a K o ­ St a n t i n o v i ća, kada je u D a n i 1 oV 11 d v o r u n a z d r a v i 6 p r i es t o 1 o na š 1j e d n i k u k a o b u d u ć e m g o u v e r n e u r u B o s n e. Dakle, nevesinjska je puška uči­ nila kraj turskome gospodstvu, a dru­ ga, koja se sprema, ima da učini kraj Islamu i muhamedanismu! T o snuje knez Nikola, to misle i za to rade „srbi svi i svuda- , pak itako imadu » obraza 1 smjelosti nas mubamedovce I zvati u svoj tabor, da sami sebi izko; parno grob! U istinu to mogu samo bizantinci . . . Je li čudo da se mi moramo čuvati kao zmije otrovnice toga bizantinskoga bratstva? Stvar je 1 jasna, šta nam se sprema, i naša je ! sveta dužnost da budemo pripravni I i. dodje li do potrebe, da spremno kao Pavli obraćeni, te pjevali himne zna­ nosti, koju su do tada gledali preko ramena. Udarili putem prama iztoćnoj Aziji upravo s toga, da pokažem jedan primjer, šta meteorologija i uz ne baš posve povoljne prilike može učiniti. Na otoku Hongkongu ima meteoroložka stanica, koja je za to osnovana, da brodove obznanjuje o predstoje­ ćim olujama. Baš su nedavno motrioci me­ teorolozi te stanice izdali izvještaj o svojem radu godine l£9f>., te se iz njega vidi, da jc 97 postotaka prognosa vremena pogodjeno. Isto se je tako izpunilo nagovieštanje, da nadolaze taifuni t. j. jaki vihori; samo za jednog nisu pogodili, koji je dolazio sa sjevera, te se za n j’ nije moglo proreči, jer iz nutarnje Kine i sa sjeverne obale ne dolaze u Hongkong viesti o vremenu. Kad bi bila brzojavna sveza ove meteorološke stanice samo sa Haukauom ili ( ’ifuom. bila bi sigurnost plovljenja u južno-kinezkom moru mnogo veća. nego što je već sada. jer, i da se nije izpunio ovaj nuždni uvjet, bilo je četvrtina svih vjetrova sa stanice u u Ilongkongu pravo predskazano. Može se bez dalnjeg premišljanja uztvrđiti, da se, bude li s vremenom još nekoliko sličnih stani­ ca na kinezkoj obali i u unutrašnjosti uredilo i redovito pazilo na vrieme svaki dan, neće više dogoditi onakova katastrofa, kao što ona, kada su svi mornari fltisa žrtvom pali. �Strana 2. ■ O S V I T . dočekam o i pokažem o grm aljim a i slivniekim junacima, da čemo rađje i zadnju kap krvi proliti nego li d o­ pustiti. da nam zagospoduju oni. od kojih nam prieti p ogibelj za vjeru, život i imetak. Neka bude uvjeren .v ite žk i4- knjaz. da ćemo mi to, dodje li do potrebe, posvjedočiti mačem u ruci na Drini i Morači . . . Za danas bi m ogao s ovim svr­ šiti. ali samo još jednu, da se vidi. zašto i kako sam ja morao otići sa Cetinja. Kada sam zadnji put molio kneza, da ostanem zaštićen u Crnoj gori. knjaz mi je stavio uslov, pod kojim mogu ostati u njegovoj .d rža v i1-. Mora se znati naime, da ,,vitežki“ knjaz mrzi iz sve duše srbsku kra­ ljevsku vladajuću kuću i njezine čla­ nove. koje on m ilostivo zove N e -O b re n o v i ć i . (lako je pogoditi što misli time), te p.em a tom e i traži svaku sgodu, da radi protiv njih. T ako je litio i mene izrabiti u tu svrhu, naime da pođjem u Nikšić i da ondale preko novoosnovanog lista ..Nevesinje- i inače agitiram međju muham edovcim a i pravoslavnim H erceg-Bosne jtrotiv O brenovića. a za Njeguš-Petrovića. Po ovom e, kako se vidi. kod njih je go to ­ v o Dušanovo carstvo, samo se nagadjaju za dinastiju ! ! Pošto niesam htio primiti taj ne­ dostojni uslov, m o r a o sam nakon tri dana (18. aprila) u sred tamne i crne noći ostaviti Cetinje i crnogor­ sku „državu 11. Eto zato sam otišao sa Crne gore, a ja mislim, da je to do­ voljan razlog i za samu gospodu oko _Srbobrana“ . kojim a na srde u leže više crnogorski taliri, nego li srhski patriotizam. I o tomu drugi put. U Zagrebu, 28. septembra 181)8. * Beogradski dopisnik „Л . T .£1 piše odtuda ovo o s r b s k o - b u g a r s k o m n a o r u ž a v a n ju : Meteoroložka oblast u Englezkoj p o­ dastrla je englezkom parlamentu nedavno svoje izvješće za godinu 1897., i iz njega razaznajemo, da se je 81 po sto svili predkazivanja vremena dogodilo, dakle preko četiri petine. A u vrieme kositbe siena izdana predskazivanja izpunila su se dapače u 88 postotaka, tako, te se i u europejskim voda­ ma može medju 10 nevremena za sigurno 1) ili dan prije predskazati. Predskazivanja vrem ena osnivaju se na tom, da se ustanove područja, gd je je tlak zraka relativno nizak, a dolaze sa sje­ vernog atlantskog oceana te najviše u sje ­ vernom smjeru prolaze preko sjeverne Eu­ rope kao veliki zračni vrtlozi. To su tako zvani minimumi cvkloni atinosphero spram maximuma tlaka zraka ili anticvklona, koji su vrtlozi slabije izraženi, te se teže može poznati njihovo gibanje i unapried odrediti. U meteoroložkom družtvu u Londonu g o v o ­ rilo se j e o tom, da se točnije iztraži postupno gibanje visokog tlaka zraka. Na sjevernoj i na južnoj polukuglji zem lje iinado takovih zračnih područja, koji, kako se čini, više ili manje vremena u godini zadrže svoje mjesto. Ц južnoj homispheri leže prostrani krugovi tlaka zraka nad morima zapadne od ehilenske obale, zapadno od Kaplanda i Australije, kroz čitavu godinu u glavnom „Odnošnji izmedju beogradske i sofij­ ske vlade, uzp’rkos svili službenih oprovrj ga van ja, u zadnje su se vrieme veoma za­ oštrili, te posvema odgovaraju istini svi oni glasovi, koji se Često pronose i službeno po­ riču, naime glasovi, da se Srbija i Bugar­ ska veoma upadno naoružavaju. Srbska je vladakodtvrdkeSchneideru Crenzotuu Franeezkoj naručila znatan broj težkih topova za utvrde, da podpnfio utvrdi utvrde na bugar­ skoj granici. Sada pak dolazi najnovija viest, i to s pouzdane strane, da Bugarska kod Vidina okuplja svoju vojsku. Uzrok toj možda i pogibeljnoj nape­ tosti izmedju Srbije i Bugarske jest pitanje o Makedoniji i Staroj Srbiji. Kako je poz­ nato, Makedonija, cvatuča i plodna zemlja, veoma bogata plodinama, rudama i t. rt!, odavna je zlatna jabuka, o koju se otimlju Srbija, Bugarska i Grčka. Ministarstvo Vla­ dali a G jorg jcv ića neko se je vrieme zanašalo time, da će se nekako mirno moći sporazumiti s Bugarskom i Grčkom, nu lak­ še je naći kameii mudraca, nego li doživiti takov- sporazumak. Sva nastojanja beograd­ skoga izvanjskoga ureda ostadoše bez us­ pjeha. Grčka nije nikako voljna, da ni za pedalj popusti od svojih ,.prava1* na Ma­ kedoniju. a osobito od važnih prava Grčke na crvenom polju. Još manje pak je voljna popustiti Bugarska. U dobro upućenim kru­ govima ovdje misli se. da je u pogledu M akedonije i Stare Srbije učinjen sporazum izmedju Bugarsko. Turske i Grčke, a po tom sporazumu Srbiji se uiei-e svako pravo na te ohe zem lje. Po izvještajima, koji u Beograd dolaze, bugarski i grčki častnici češći putuju M akedonijom. Jedan od tih častnika obje lodanio je p nekom atenskom listu članak, u kojemu tvrdi, da u Staroj Srbiji živu samo Arbanasi i Bugari, a u Makedoniji Grci i mali broj Bugara, dočiin da o Srbima tek gd je gd je da so nadje koji historički trag. Ne može se poreći, ga bugarski elemenat u Makedoniji silno napreduje. Bugar­ ski agitacioni odbori mnogo su živahniji, Broj 20. nego li srhski te imadu i dosta novaca. K tomu pridolazi još i to, da njih pomažu tur­ ske oblasti, kao što se bugarska propagan­ da u Makedoniji u obće može podičiti da ju očito i živo podupire porta i ekumenski patrijarhat. Osobito se u beogradskim vla­ daj ućini krugovima srde na to, što je porta Bugarskoj - premda ona prama Turskoj nije suverena država - dozvolila da otvori trgovačke agencije po M acedoniji i Staroj Srbiji, premda se znade, da su to u istinu političke agencije, koje vode protusrpsku propagandu. K tomu javljaju još iz Salonika. da tamo preko mora n e p r e s t a n o sti­ žu t u r s k e ć e t e , odkuda se opet šalju u Maeedoniju i Staru Srbiju. Obzirom na to, kako se visoka porta u najnovije vrieme drži prama Srbiji, u Beogradu su čisto iz­ van sebe radi toga dopremanja turske vojske. Razumljivo je, da te sve stvari ovdje silno ključaju, radi čega se Srbija na nešto sprema, pak naočigled toga ni Bugarska ne će da drži ruke u krilu. Bilo bi dakle dos­ ta povoda za nove ratne sukobe izmedju tili dviju država, te bi se bilo razložno bo­ jati težkih kriza, da se konci balkanskoga pitanja sada ne stiču u Beču i to u rukama ministra izvanjskih posala grofa G olu cbon skoga i ruskoga poslanika grofa Kapnista. Dokle god Rusija i habsburška monarhija^ na balkanskom poluotoku idu ruku o ruku, ne treba se bojati novoga srbsko-bugarskoga rata. Nu svakako je položaj u najvišoj m je­ ri pogibeljan, te je veliko pitanje, da li će balkanskim pitanjem zainteresovane vlasti uspjeti, da odnošaje izmedju Bugarske i Srbije izglade, a da se pri tom ne mienja sadašnje stanje Makedonije i Stare Srbije." Politički p re gled Habsbnržka monarhija. Г če­ tvrtak je carevinsko vieće nastavilo svoja viećanja. Opozicija nije više onako ratoborna kao prije, ali će ipak vladi zadavati brige. nepromjenjeno, na sjevernoj polukruglji vladati blaža temperatura, nego li u ravni­ ostaje maximum tlaka zraka zapadno od cama i dolinama, a to se dosad dade tek K alifornije isto tako čitavu godinu nad naslućivati, jer iz briežnih krajeva nema re­ morem, drugi opet nad atlanskim oceanom dovitih promatranja vremena. \Voetkof m i­ za deset mjeseci, a druga dva nad Saveznim sli, da se prama sjeveru, obali Ledenog državama amerikanskim i nad nutarnjom mora, hladni zrak ravnice i topliji zrak v i­ A zijom samo šest mjeseci u godini. sina miešaju te tako u velikim dielovim a Za zadnja nestalnija područja visokog obala Sjevernog mora ublažuju strogu zim­ zračnog tlaka vriedi zakon, da se od kopna sku klimu. gihlju dalje, kada se temperatura diže, a U sibirskim dolinama je i opreka me­ kad pada, opet se vraćaju na kopno. Stoga dju temperaturama u zimi i ljetu mnogo razloga udalji se ljeti silni mnximuni zrać- i veća, nego u brdima, te je ljeti tlo u nizi­ nog tlaka iz unutrašnjosti iztoćne A zije, te ni uviek pokriveno ledom i jed va se gdje se giblje polagano prama zapadu sve do što može sijati. Zanimati će mnjenje ovog Velike Britanije, a zadnjih se mjeseci g o ­ učenjaka o klimi sibirske gubernije I r k u t s dine opet spusti prame Sibiriji. k a i Zabaikalske, koje će, kada se dogradi A ko se to gibanje u obće i poznade, sibirska željeznica, imati mnogo veću važ­ nije ipak točno iztraženo kao gibanje mini­ nost za Rusiju. Ljeti se tu sije skoro svag­ muma zračnog tlaka, te bi za predknzivanje dje žito, kao u evropskoj Ruskoj i srednjoj vremena bilo od velike važnosti, da se to Evropi, a zimi bi taj kraj poradi bistrog iztraži. Tomu će se iztraživanju mnogo po­ neba i čistoga zraka mogao biti boravištem moći, ako se još na više mjesta u Sibiriji bolestnika, osobito sušičavi, a radi bujnog podignu meteorološke stanice, gdje ih do­ sunčanog svjetla, koje obasjava kroz svu z i­ sad nema. Mnogo se je o klimi Sibirije pi­ mu te krajeve, moglo bi se tamo gojiti bi­ salo, ali je ipak najznamenitiji iztraživaoe lje pod staklom, te bi tako i ti krajevi, koje majka priroda na oči obdarila mnćuhinski, klime na svietu \Voetkof jedva mogao kaza­ mogli biti od koristi čovjeku. ti istom svoja nagadjanja o bitnim odnošajima I novije doba obratila se je i u nas sibirske klime, Činjenica je naime, da je veća pozornost Па gorske krajeve, gd je je klima na sjevernim obalama Sibirije, prem­ zrak blaži, udobniji i nije podvržen naglim da leže u višim zemljopisnim visinama, bla­ promjenama, kao u dolini. P a l e nedaleko Sarajeva su već postale milim boravištem sla­ ža nego u unutrašnjosti. T o tumači \Voetbili i boležljivib. kao i 1 v a n , gd je su već kof ovako: Г zimi je zrak u neposrednoj podignuta i lječilišta. A osobito je u tom blizini zemaljske površine najhladniji i pogledu važan K I a d a u j, kamo idu prsouslied toga mora na brdima azijske Bušio- ( "bolni, kao i J a b l a n i c a . �Broj 21 U petak je vlada doživila mali poraz, koji je ljevicu veoma oduševio. I)r. Luegcr je rekao, da ljevica hoće da sruši Thunovo ministarstvo, da budne podpuna tragedija, ali ne ])o Austriju, već po ministarstvo. Vlada je doživila poraz pri glasovanju prvoga diela prešnoga predloga baruna Scbvvegela, kojim se traži, da vlada objavi sporazumak s Banffyem. Opozicija je glasovala za predlog i imala većinu, ćim se je većina poka­ zala nehajnom i nemarnom. U parlamentar­ nim krugovima to glasovanje zovu pravim •skandalom. Konzervativci vele, da se tom pobjedom opozicija nema razloga puno dićiti .i veseliti, te pobjedu imade zahvaliti ne sobi, nego vladi i nezadovoljstvu, koje je vlada proizvela na desnici. Na desnici da su već šuštali neprestano davati a ništa ne pri­ mati. Biblijski Jakov je sedam godina služio za Leahu, a sedam godina za Rahelu, ali je znao, za što služi. Nu ipak se je u petak pokazalo, da se je opozicija odrekla obstrukcije (strahovanja). Poreći se ne da, da su na desnici nezadovoljni s vladom i izmedju sebe. K a­ rakteristično je, kako piše celjska „Domovina‘‘ , što se može smatrati pravim sloven­ skim mnienjem. „Naša je želja od vazda bila-' — veli taj list — „da se slovenski i hrvatski zastupnici sdruže u jedan klub, što bi jedino pravo bilo. Nikako pak nije bilo opravdano, što se mjesto hrvatsko-slovenskoga kluba osnovao savez, u koji su se primili takovi elementi, koji imadu druga­ čije interese, nego li Hrvati i Slovenci. U toj svezi su naime zastupnici naroda, koje dva gladna faktora većine, Poljaci i Oesi, samo u toliko trpe u većini, u koliko oni za njihove interese glasuju. S toga to treba popraviti i želiti, da se taj nenaravno osnovani klub razpusti i osnuje brvatsko-slovenski, koji će vezati jednaki interesi, te koji mora imati slobodne ruke“ . — Minister trgovine dr. Bacrnreither odstupio je, jer je jedan dio veleposjeda proti n jegovoj osobi. — Dr. Julius Lippert, koji je bio naj­ ugledniji medju češkim Niemaima, izstupio je iz zemaljskoga odbora i povlači se s p o­ litičkoga polja. N jegov odstup znači, da ra­ dikalni Niemci u Oeskoj dobivaju prevlast. Turska, Kretsko pitanje može pro­ izvesti novih zapletaja. Može se slućiti, da nepravedno dignu tursku vojsku i činovnike s otoka, pak i metnu guvernera, ali će ipak ostati to, da će izmedju četeriju vlasti, na­ pose izmedju londonske i petrogradske vlade doći do velika nepovjerenja. Odtuda se mo­ gu roditi viši zapleti, jer svaka država hoće da učvrsti sebe na otoku. Kako iz diplomat­ skih krugova javljaju, Englezka i Rusija medjusobno jodna drugoj pazi na prste i na Kreti i u Carigradu. I t a li jib . Bivši ministar izvanjskih posala inarkiz Emilio Visconti-Venosta postajo vitezom Annuzijatina reda. Uz još dva. to je najodličniji red u Evropi. Po statutima člahovi mu mogu biti samo članovi kraljev­ ske kuće i vanjski vladari i prinčevi, te može imati još samo petnaest vitezova. Kina. , O S V I Strana 3 T “ krajinama dignuti ustanci u protivnom smi­ slu. No smije se zaboraviti, da sadašnju vlađajuću dinastiju Mandžu, a osobito na jugu neizmjernoga carstva, smatraju tudjinskom. Po tom bi se sada moglo dogoditi — osobito ako se Englezi posluže novcem i uplivom — da budne svakojakih stvari i pobuna proti Pekingu i tamošnjoj vladi. Iz m jesta i okolice P r e v i š n j i i m e n d a n . Jučer u utorak N jegovo Veličanstvo naš prejasni vladar slavio je svoj previšnji imendan. Sirom ciele velike habsburžke monarhije na taj su se dan dizale molitve pred priestolje Sveviš­ njega za dug i slavan život premilostivoga vladara, a napose pak da vječni vladar svih viekova dade utjehe i okrepe težko ranjenomu srdeu Nje­ govomu. I hiti će uslišane molbe vjernih i odanih naroda, koji su na taj dan m o lili: „Bože, uzdrži nam dugo i okriepi našega premiloga vladara!~ U Mostaru se je previšnji imen­ dan proslavio obavljanjem služba božjih i molitava. U 8 sati izjutra bila je služba božja u k a t o l i č k o j c r k v i , a služio ju je sam presvietli g. biskup Buconjić. U crkvi su bili zastupani svi uredi, naučni zavodi sa školskom djecom te vojničtvo i mno­ gobrojni narod. Za službe božje svi­ rala je vojnička glasba, a na horu je svirala orhestra. Po tom je bio odpjevan „Т е D eum -. — U 9 sati bila je isto tako svetčana služba u g r č k o-i z t o č ­ n o j c r k v i . Službi božjoj prisustvo­ valo je vojničtvo i činovnietvo. Osobne viesti. Naš zemljak o. Augustin Z u b a c , povjerenik franjevačkih misija u Albaniji, bio je ovdje na prolazu. Mnogopoštovani Zubac imenovan je od rimske sto­ lice kao visitator apostolicus u nadbiskupiji prizrenskoj u Turskoj. Kako je poznato u izvanrednim slučajevima rimska stolica obi­ čaje imenovati svoga povjerenika, kad u kojoj biskupiji nastanu prepirke, koje se ne mogu pismenim puteni riešiti. Pošto je pako izmedju nadbiskupa prizrenskoga i klera te državnih vlasti nastao nesporazum i velika prepirka od više vremena, to je rimska sto­ lica pronašla imenovati svoga izvanrednoga povjerenika sa svom vlašću, da stvar izpita i umiri. Taj je izbor zapao o. Augustina Zubca. Na ovomu odlikovanju i povjerenju od srdea čestitamo našemu zemljaku i že­ limo mu sretan uspjeh! - Jutros su otišli iz Mostara na Metkoviće gg. Oliviere iA natoleLe Ноу Beaulieu. Obojica su Francezi, priznata glasa, a putuju u naučne svrhe. Otišli su sada na Metkoviće, odkuda će na Dubrovnik, Cetinje, Albaniju, Krf pak na Mletke u Pariz. 4. listopada, (.V.vrtog listopada je dan patrijarhe franjevačkoga reda. Fra­ njevci po svim hercegovačkim župama sa svojim pukom proslavili su taj dan na veo­ ma dostojan način. Osobito u Mostaru bila je liepa proslava uz svetćanu službu božju. Iz Pekinga još nema potanjih viesti. ali je stvar stalna, da je učinjena Sjednica gradskoga zastup­ dvorska revolucija, i to u prilog Busije. To stva. U ponedjeljak je bila sjednica grad­ je po prilici sve, što se do sada može reći. Nu stini no će hiti sve gotovo, već napro­ skoga zastupstva, te je dugo trajala. Najtiv valja hiti spravan na to, da će se u po- 1 glavnija točka dnevnoga reda bio je prora­ čun za godinu 18|)9.ј koji je sada bio razpravljan pred punom sjednicom, što je sva­ kako bolje. 0 ovoj ćemo sjednici naknadno izviestiti. Utopila se žena. S ponedjeljka na utorak utopila se je Sofija Krzman, rođjena Gatalo. Sofija je po noći bila pošla s djugumima na vodu na Neretvu, i erpeć vodu, upade u riekn, te se utopi. Nesretna žena ostavlja za sobom čov’jeka i sedmoro djece. Rodjeni i umrli u Mostaru. U mjesecu rujnu u gradu Mostaru rodjeno je djece: 21 muhamedanske (11 mužke, 10 ženske), 14 katoličke (9 mužke, 5 ženske), 16 hrišćanske (9 mužke, 7 ženske), jevrejsko jedno. Ukupno rodjeno 32 djece. — U istom mjesecu umrlo je : muhamedanaca 15 (6 inužkih, 9 ženskih), kakolika 12 (6 mužkih, 6 ženskih), i hrišćana 7 (3 inužkih. 2 ženske), dakle ukupno 34 slučaja smrti. Iz naših krajeva B o s n a I H e r c e g o v in a . Nadvojvoda Rainer u Bosni. Prekjučer je N jegova c. i kr. visost nad­ vojvoda Rajner došao u Banjaluku, odku­ da je krenuo na Jajce, Travnik i Sarajevo. U Sarajevo Njegova Visost dolazi u subo­ tu, te ostaje dva dana. Na to se vraća u Beć. Prosjakova priča. Pišu nam iz Ružića, kotar Ljuhuški: Andrija Rašić iz Dole, kotara ljubuškoga, čovjek je samac, neoženjen, od kojih petdeset godina, sakat u jednu ruku, bagav u nogama, prosjak od svoga postanka. Mnogi ga drže kao suluda i na jednu vodu; medju to kad za se radi i govori ili o drugima pripovieda, svaka mu može u šipalo. Da on nije lud, dokaz je i to, što je bio jednom riešen od nešto sud­ ske kazne, kad jo sudcu u Ljubuškom ka­ zao, da je svog napadača suluda čovjeka nagovorena od bezposlenjaka kao za šalu, da se s njim pohrve i šaku mu koju zadimi — samo prosjačkom ćesom zamlatio, ne kazav da je bilo kamenja u ćesi. — Neki ga dan sretoh i upitam: „Šta ima tamo nova, Andrija?* A on će mi: ..Ima poginula kraljica, mila majka. Ona je išla u devet kraljevina, a kad je bila u desetoj, predsta­ vio se preda nju prosjak i pitao milostinju. Ona mu pokučila deseticu. Nu to ne bio pravi prosjak, nego bezdušni i krvožedni razbojnik, te mjesto zahvale udari je nožem pod lievu sisu. Dobra i milostiva naša kra­ ljica — ona je Hercegovinu branila i po­ digla! Ubojicu su uhvatili, ali ga nisu smakli, nego će ga vođat po svietu, od grada do grada, iztražujuć, da ga nije tko nago­ vorio, pa će ga onda smaknut. Sad će stat uz medju Crnegore straže! Ali jadan, težko onomu, koga što snađje F uzdahnu : v e le ć : „ah, ljute rane ! ‘ i prodje prosjačiti, otrcan, bos, bez torbe i bez kabanice. Vatra. Javljaju nam iz Gruda: Proš­ lih dana izgorile su đvie kuće stojne u Grudama Juri i Jozi Spahiću. S kućama je izgorllo i sve, što je u njima. Silno nevrieme. Pišu nam iz Gruda: Na 24. rujna udari silna kiša sa �Strana 4. „О krupom kao orasi i na mjestima svu zemlju pokri. Sievanje, grmljavina, pucanje, da čovjek od straha nije mogao stati. Grom je udario u zvonik Vrkve, nu srećom zvono ostade zdravo. Drugi grom udario Jakova Simunovića iz Gruda. Ovaj sio pod hrast i tu ga pogodilo. Još je živ, pak možda da i ostane na životu. Na njemu su se bile za­ palile sve haljine. Viša djevojačka škola u Ba­ njaluci. I u Banjaluci se je otvorila dr­ žavna viša djevojačka škola: to je treća takova škola u zemlji. Uprava te škole po­ vjerena je gospodjiB elović-B ernadzikovskoj. I D s i l m . a ,c i j e L Poginuli u bačvi. Dne 24. rujna u 5 sati izjutra dogodio se žalostan slučaj u Škripu na otoku Braču. Težak Kuzmo Martić od (14 godine pošao u konobu i uljegao u bačvu, gdje je mast vrloj da ga raz­ meće, ali izparivanje ga obmamilo i on pade onesviešten u bačvu. N jegova žena Marija opazila to, pa skočila unutra, da ga pomo­ gne, ali i nju zadesi ista nesreća, pa i ona pade uz muža izvan sviesti. Kad su 'njiho­ vi sinovi Kuzma i Jure došli da ih ištu. opaziše ih i izvukoše, ali s užasom se uvjeriše. da je oboje već bilo mrtvo. S V surovo stvorenje bez o d g o ja : on je usijani slaboumnjak. Pohlepan je za idejama, a jedva je sposoban, da najjednostavniju stvar shvati. Sud mu je prenagao, pretjeran, on se sliepo pouzdajc u nj. Ništa ne može mirno izpitati i uvažiti. Osim toga je naprasit i strastven, njegovi zaključci ga zavode, te može počiniti najveće gluposti u uvjerenju, da dobro čini. On misli, da bistro vidi i promatra, a ovamo tek vjeruje u krivu vjeru. Zanesen je za nezavisnošću i mrzi podložničtvo. Učili su ga, da suspregne svoje p o ­ žude, da se bori proti njima, a on sam od sebe nije mogao to da nauči. Radi bez pravca i cilja, kako mu se samo svidi, a nikad ni znao nije, što je čuvstvo dužnosti. Cielo njegovo biće je anarhija, on je moralna ništica." Pošto se izpostavilo, da je Luccheni g. 1893. i 1894. radio u električnoj radio­ nici na Sihlu, onda odatle pobjegao, što je sam na preslušanju kod oblasti u Horgenu priznao, biti će iza osude pred ženevskim sudom izručen ztiriškom. Provala Vosuva. Odavna već opaža se u Vesuvu silna radinost. U noći se čuje strašna tutnjava u utrobi n jegovoj, a iz sedam kratera diže se nebu pod oblake kiša kamenja, prašine i pepela, a lave se potokom valjaju u dolinu. Svaku noć imade na stotine stranaca i Napuljaca, te gledaju ovaj zanimivi prirodni pojav. Najviši toranj na svietu. U R azličite viesti Kraljica Luiza Danska. U č e ­ tvrtak dne 29. rujna umrla je u Kodnju, glavnom gradu kraljevine Danske, starica kraljica Duiza, prozvana ,.punica E vrope". Njezinih šest kćeri razuđano je u evropske vladarske kuće, te ili v eć rese vladarske krune ili će ih resiti. Imala je 81. godinu. Još malo vrieme pred smrt živo se je za­ nimala predlogom svoga unuka ruskoga cara za razoružanje, te je dala, da jo j čitaju, šta vele novine o tomu predlogu. Ona je bila u srod­ stvu s mnogim evropskim dvorovima. R ođjena je kao princesa Hessen-Kassel 7. rujna 1817. Bila je veoma liepo odgojena. Na dvoru danskoga kralja Frederika VII. bila je obće štovana radi svoje čednosti i pravdoljubivosti. Kraljev ljubim ac bijaše princ Kristijan od Sonderburg-Gltiksburga, sadaš­ nji kralj Kristijan IX. i muž umrle Luize. Njih se dvoje na želju Frederikovu vjen ča­ lo 1842. te su živili tiho i skromno. Nu šlezvig-holstajnski nemiri 1848. uznemiriše mla­ di par, te Kristijana staviše na veliku ku­ šnju. Većina rodjaka prinčevih ustali su proti danskomu kralju Frederiku, pak je i princ Kristijan neko vrieme kolebao, dok ga žena princesa Luiza ne skloni posvema, da bu­ dne uz kralja. Tim je on stekao kraljevu ljubav, te ga kralj u zahvalu, budući bez djece, proglasi nasljednikom. 1865. Kristijan stupio na priestolje. s kojega je kra­ ljica Luiza znala mnogo uplivati na evropsku politiku. Na samrti su jo j bile sve kćeri, tako princesa valeska i ruska carica udo­ vica i t. d. L n c l l C l l i . Г jednom ženevskom listu iznosi g rofolog l ’ aul Moriaud na temelju Luehenijeva pisma ovaj svoj stručni sud i> n jem u : ..N jegovo pero no odaje za čudo nikakove pretjerane taštine, dapače je Lu­ ci i e n i manji tašt nego poprečno drugi ljudi. spomen spojenja ne\vyory.kib predgradja sa gradom namjeravaju Amerikanci sagraditi toranj, koji će biti visok 652 metra, po tom dvaput viši nogo E ifelov u Parizu. Sredinom tornja penjat će^se električna kola Put će biti dug koja četiri kilometra. skom listu „N evesinju" i srbijanskom „S rbiji" je okrutan uzkratici je nego je naprosto vine postdebit. Isto je tako uzkraćen postdebit rumunjskim novinama „Campul Libe-’ tater", ..Majalul Roman", „O rdinea", te američkim novinama: ..The Ohieago Tim es Herald", i .T h e Sundav Times H erald". Atentat na rumunjskoga kra­ lja. Nedavno je pokušao na rumunjskoga kralja atentat neki Miloš Demetrovie, za kojega se je kašnje izpostavilo. da se zo­ ve Oj uro Bošković. a rodom je iz B eogra­ da. Bošković je po zanimanju fotograf, a živio je zadnje vrieme u Pančevu u I garskoj vrlo oskudno. Dosad se nije moglo doznati, je li bio anarhista. U Pančevu je živio pozajniljujuć, ali ne vraćaj uć ljudim a novce. Kod njega se nije našlo oružja. V i­ še puta je u družtvu u Pančevu izjavio, da je nakan ubiti rumunjskog kralja, ali d o­ kazati se nije moglo, da bi on ozbiljno m i­ slio počiniti to nedjelo. Bošković je poznati srbski skitalica po svietu, a na posljedku je odputovao u Rumunjsku. Sukob vlakova. Kod Krossena na Odri sukobio se je teretni vlak sa radnič­ kim vlakom. Vagoni su se strovalili jedan na drugog i tu su zaglavila četiri radnika, trojica su težko, a dvanaestorica lako ozliedjena. Predsjednik republike. Kako iz Gvatemale javljaju, izabran je tamo predsjednikom republike 25. rujna don Emanuel Estrada Cabreraza periodu od 1899. do 1905. N arodno g o s p o d a r s tv o Izložba goveda i konja. Na L li­ stopada bila je izložba goveda i konja za grad i kotar Mostar u zemaljskoj postuharni u Mostaru. Udioničtvovanje je bilo v e ­ Adiniralova mačku. Kada je prije tri godine carica i kraljica Jelisalike, to se je pokazalo, da ovakove izložva išla u Madeiru, upotriebila je yaehtu ke veoma dobro koriste racionalnom odga­ „G r e if", da se preveze, pošto je yachta janju marve. Naše su zem lje na to u pu će­ ,.Miramar" bila na popravku. Vacbta „G re if" negda vacbta, na kojoj je car i kralj Fra­ ne, da se marva što pažljivije goji, a d o­ sada pak i sada u velikim slučajevima opaža njo Josip išao na sjajnu svečanost pri otvo­ se, da je živinče zapušteno i pogledom na renju Suezkog kanala, služila je na koncu hranu kano i na čistoću. I godine prođju, admiralu Sternekn kao brod zastavnjak, ka­ da je zapovjedno s eskadrom. Admiral je po­ a da se govedo neoćisti — pa kako da se onda podgoji, kako treba i da se kod nas nio malu mačku u brod, koja je ostala na bro­ du, kada se i carica vozila. Mornari su silno uzdrži dobra pasmina? Meso naše marve je veoma slastno i ukusno, kao nigdje, a još volili tu mačku i dobro ju branili. Nu mač­ kad bi se tovilo, bilo bi i puno traženije i ka carici nije baš bila mila, jer je ljepše. Upravo stoga ovakove male izložbe noću, kada je carica htjela spavati nepres­ veoma koriste, jer one pobudjuju u natje­ tano hodala po krovu i strašno miaukala. cateljima volju i ljubav, da svoju marvu ,,Ah, da mi se je samo kako te proklete goje, kako jo j se i pristoji, a ne onako ma. m ačke.riešiti" tužila se je pokojna carica čestoput. To se javilo častnicima broda, ali ćuhinski, kao dosada. Da ovakove izložbe oni rekoše, da se mački ne smije ništa u či­ nalaze vrlo licpa odziva. to pokazuje izložniti, jer, kako je momčad praznovjerna, mo­ ha od 1. listopada ove ,godine. Učestnika gli bi se uzbuniti, te mačku osvetiti. A i je bibi» veoma mnogo, a dovedena goonako je bilo opasno pustiti je sa malim pa­ veda i konji su bili doka!5. da se naš čovjek ipak vi še brine za svoje živinče, nego do robrodom na Ocean. Kod Gibraltata pitali sada. • su uviek brodare, koji su dolazili sa MaIzložitelja je, kako rekosmo bilo mnodeire, je su li se utišali vjetrovi, pa kad bi se to potvrdilo, onda bi se istom ladja usu­ go, a od tih su doveli prvogodišnjake, lanj­ ske kobile, mazge i telad. Za prvogodišnja­ dila odploviti. Nu dok je ladja bila u G ib­ ke su dobili nagrade u dukatima: Ivan .Ša­ raltaru izašla je mačka na kopno na šetnju rac iz R abčića 6, Šćepo Lozo iz DobrčA 4, i više se nije vratila. Neki su mornari do­ duše odmah otišli, da ju traže, ali ju uz Mujo Puce iz Dobrča 3, V rljić Marko iz Dosvu muku nisu mogli naći. ( ’astnici su se brča 2 i Kalem Risto iz Humi - Lišana 1 Za lanjske kobile dobili su nagra­ požurili, od srca se radujuć, da je nestalo de Omer Gjuleinan iz Podđobrča 4 dukata. inaćke, te odmah odatle odplovili. 1 tada Ivan Karačić iz Crnca 3 dukata. Jovo Su­ je carica mogla liepo i mirno spavati. dar iz Baćevića 2 dukata i Lečić Stevo iz U z k r u č e il p o n t d e b i t . Crnogor­ Zemlja I dukat. Л nije ni lienćina, i ne plaši se rada. niti i krvoločan, Broj 21. I ugarsko-hrvatski ministar trgo­ iz Za izloženu telad dobili su Frano Oreć Mostara 2 dukata, Ivan Mihić 4 krune, �Broj 21 „С G jorg jo Samardžić 8 kruna, Ibro Šeh 8 kru­ na, Frane Bošnjak 8 kruna, Pero šantić 6 kruna, Ivan Knol 8 kruna, sestre milosrdnice (i kruna. Za mazge su dobili nagrade: Marko (suljak iz Bogodola 8 kruna, Marko Džeba iz Kruševa 8 kruna i Jozo kegore 6 kruna. Šunjić iz Raš- Izložbi je prisustvovalo mnogo zainteresovanih osoba, a bilo bi za želiti. da ih i više budne. Kotarski predstojnik g. barun Klimburg, prije nego će pod ieliti nagrade, S -V sasvim je pala. Ne bude li narodna banka otvorila skoro krodit, mnogom je trgovcu u Srbiji odzvonilo. Nikola Maraković : livkomtponkr. Tako se zovu dvie knjige, što ili je ovih dana u veoma liepoj i ukusnoj opremi izdala poduzetna knjižarnica Paehera i Kisića u Mostaru. Prva knjiga je doživila već drugo izdanje: najbolje svjedočanstvo, da je g. pisac uspio svojim radom; isto se nadamo Prešan pretilog za trgovačko 27. prosinca 1898. glede oslobodjenja od 'dohodarine za trgovačke brodove 31. pro­ sinca 1898. gubi valjanost kao i za amortizacione premije za trgovačko brodove, sliedeći prešan predlog: l. vlada se poziva da još tekom ove godine podnese zakonsku osnovu, da se dotični članci produže; 2. Vlada se poziva, da zakonskim putem nadje obilnija sredstva za podizanje i ojača­ lije austrijskog trgovačkog mornarstva. Izložba stoke u Austriji. Ovih dana bila je u Beču izložba plemenite stoke koju su priredili austrijski gojitelji stoke. Predsjedao je poznati stručnjak dr. Kaltenegger. Bilo je tu raznih pasmina blaga i od sv ak e: volova, telića i junica. Tu su se vještaci izjavili, da je najbolje gojiti bjelansku (raiillthalsku) i pinegavsku pasminu blaga. Te đvie pasmine počele su se i u Hrvatskoj uspješno gojiti. Pincgavska pa­ smina daje se najbolje toviti i daje obilno dobrog mlicka. Tržne ciene nedjeljnoga pa­ zara. Oka pšenice 11 novčića, ječm a 8, zobi (i 7j,; graha 10, siena 3, 3 s/ 4 i 4, šljiva modrulja 7, jabuka (i, krušaka 8 */а, oskoruša 5, groždja 15, ćestena 10, lješnika 10, ora­ ha 14, krumpira 4, kupusa 7, šipaka 8, pšeničnoga brašna 12, ječmenoga brašna 10. —- Г sve je bilo na pazaru 193 tovara te još jedna krava, 48 brava, 13 koza. Ne­ prodana jedna krava, 8 ovaca, 7 koza. Marvinski pazar u Posusju. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu dozvolila je odpisom od 25. rujna 1898. otvorenje nedjeljnoga pazara za marvu i to svakoga utorka u Posušju, kotar Ljubuški. Gospodarske prilike u Srbiji. Kako je jadno i žalostilo stanje u obljub­ ljenom ..Piemontu" naših hrišćana, govore podatci, što ih je nedavno iznio jedan srbski list u Ugarskoj. On v e li: Izdana u dan rađja se po koji novi dokaz Milanova i Vladanova blagoslovljenog rada. Bog zna što će se ovoj nesretnoj zemlji dogoditi, osta­ ne li Milan još dugo u njoj. Trgovini je zadat težak udarac. Trgovci su kao bez glave, pa ne znaju, što da počnu. Tome zlu je uzrok, što je narodna banka o d k a z a 1a k r e d i t svim novčanim zavodima u zemlji, tešu ovi o b u s t a v i l i p l a ć a n j a . A mnogi je trgovac uložio svoj novac u jedan od tih zavoda, pa sada ne može do sv og novca doći. Mnogi je opet uložio svoj Imam srdea, al na oltar sveti Žrtvovah ga za Hrvatsku milu, Za nju radit, za nju ću živjeti, I)a zaslužim grob u njenu krilu. 4. listopada 1898. tjecateljima. koji će se — kao vrstni gos­ podari — znati njime okoristiti- moriiar.stvo. Hrvatski zastupnici u ca­ revinskom vieću prof. Vjckoslav Spinćić, vi­ tez Vukovič, Borčić i drugovi stavili su o b ­ zirom na to, što članak 8. i 9. zakona od Imam srdee, al za narod mili Sto očajem robuje i pati, Nemam srdea prema gordoj sili, Što bi rod mi mogla zakopati. K njiževnost i um jetnost izrekao je veoma liep i poučan govor na­ Л\ Л\ Strana 5 X т ~ novac u izvjestne poslove, nadaj uć se da će se kod novčanog zavoda pomoći, ako mu uztreba. Jednom riečju. trgovina, koja je, kako je došao Milan i njegova ,.pomirljiva11 vlada, jako posrnula, ovim novim udarcom i o drugoj knjizi. Gospodin Maraković, ravnatelj trgo­ vačke škole u Travniku, ovim svojim djelom u istinu je našoj mladosti dao veoma liepu „rukovet pouke,“ čim je dostojno obogatio hrvatsku književnost. U prvoj knjizi — koju namienjuje roditeljima i odraslijoj školskoj mladeži — daje vrlo sgodne pouke o kući i uzduhu, te o hranama, dočim u drugojj ukrašenoj sgodnim slikama, donosi ..opise dalekih zemalja". Tu on opisuje Persiju geografski i etnografski (Odieljeno, zašto?) pak sinajsku goru, Islandiju, Kubu, sv. Je­ lenu. Belle-lsle i Cevlon. Način mu je pripoviedanja sgodan i lahak. te Se ugodno čita: najsgodnije štivo za mladež, sgodno i za izpitne darove. Iz službenog lista Imenovanja. Izpitani učiteljski pri­ pravnik Pero J o v a n o v i ć imenovan je pomoćnim učiteljem u pučkoj školi u Janji, Prokopije D e r i k l a d i ć u Odžaku, Nikola S t o j a d i n o v i ć u Derventi, te izpitana učiteljska pripravniea Marija B a b a d ž i j a u Bos. Kostajnici. Premještenje. Učiteljica više dje­ vojačke škole u Mostaru gdja Olga K l e š i ć premještena je k višoj djevojačkoj školi u Sarajevu, a ne u Banjaluku, kako je to bi­ lo pometnjom u 19. broju našeg lista ja ­ vljeno. Premješten,]a. Sudski tajnik G av­ rilo \ V o z n ia k prem ještenje od kotarskog ureda u Travniku k okruži sudu u Travniku sudski pristav Ivan K o t z m u t h od okruž. suda u Travniku k onom u Banjojluci, auskultant dr. Hugo K o ln i od okruž. suda ka kot. uredu u Travniku, auskultant Kornel S o l e c k i od okruž. suda u Banjojluci k onom u Travniku. — Dalje .je premješten učitelj Stjepan M al i ć iz Odžaka u Livno i učitelj Dragutin G a v r i ć iz Korcnite u Kožuhe./ Imam srdea . . . Imam srdea, al je puno boli, Puno jada i čemera ljuta, Jer ga sviet, taj tirjanin holi, Steže lancem robovanja kruta. Imam srdea, i u njemu plamen Za patnike vrućim gori sjajem, Ne za lju d e- - č i j e srce — kamen, Sirotinjskim što se brane vajenv Vvljllo Ohmtlov. Komardžija Napisao J . I ) . '1 o i n a s i Pohrvatio o. A . M ilc -tic ' (Nastavak) U to stigne i Auto, novi sobar Genarov, kojeg Paško upita za stanjo gospod. Ferdinanda. —- Da ti istinu kažem, gospodin Feranđ, kako mi se čini, svaki dan to ludja, biva, i ako još onako prosliedi, vjeruj da od r.jega ne će biti ništa, nego ćemo imati ludjaka na vratu. A gospodin Genaro, kako prolazi sa svojom službom bolestničara ? Gospodin Genaro uviek je nešto zamišljen i namrgođjen. Ništa se ne radi na njegov način, naredjiva sad jedno sad drugo, viče, kori, na malu stvar se razljuti: koliko mogu znati nije nigda bio krjepostan, ali sam slušao, gdje kazuju, da je sa službom postupao b la g o : ljubezno. — Tako je i bilo, ali od kako su oni prokleti milioni unišli u ovu kuću. od onda nije više onaj. Rek bi da su sa sobom doni'eli nesVeću. Od kako je ono zlato unešeno u kuću, od onda nigda vidio nisam, da se je nasmijao. Ako tako novac unesrećuje ljude, onda sigurno ja ne idem za njim u Kaliforniju. Pomogao me sveti G e ­ naro, ako im i zera zavidim na onim ne­ sretnim milionima. Živim od svog ti uda, najzađnji sam sluga, pa se opet gdjekad od srca nasmijem. Što se tiče mene, ako se stvar ne promieni za bolje, odlučio sam poći svojim putem, jer ne imam volje gu­ biti pamet ovdje na račun časti, što dvo­ rim tog budućeg milionara . . . A opet i pri­ bojavam ga se, jer njegovi pogledi nisu mi d ra g i. . . . Oštri jauk iz Ferđinanđove sobe pre­ kide rieč u ustima sobara. — Tko ono viče? zavika Paško. — Šta se je dogodilo ? Zveket zvona jednog, pak drugog po­ diže na noge svu služinčađ, koja se sleti u Ferdinanđovu sobu. Šta se je dogodilo? Još se ništa nije pojmilo. Gospodin Ferdinand sjedio na mekoj stolici, uhvatio se za glavu, oči izkolaćio i nepomično Ih držao uprte u jedno veliko ogledalo, i drhćućim ustnama preplićajuć jezikom, jaukao kao smrtno ranjena z.vier. Gena«) se vrtio po sobi kao lud; ču­ paste kose digle mu se u vis, oči mu se caklile, rukama lomio, a zubima škripao, da je grozota bilo gledati. Pridošla služinčad nisu mogla govoriti, ne znajući ništa, šta je na stvari, samo se u čudu inedju so­ bom sgledali. Onu strku službe i zvonjavinu zvona očula i Matilda u svojoj sobi. Sluteći kakovu nesreću, brže bolje se obu­ će u sobno odiclo, i blieda i predstav­ ljena upade u sobu Ferdinandovu. �Strana 6. Ferdinand .,0 ugledav Matildu, očajno krilmu i udari se šakom po ćelu . . . Veliki Bože, veliki B ože, zavika ona, šta je ovo sad? Gcnaro, Genaro, za ljubav mi, kaži šta se je d ogodilo? Genara obuze strah, da nije izdat, ali se opet na brzo osokoli i zavika. — Sestro sestro, prevareni smo . . . moguće da se je ljekarnik prevario. Liečnikov dolazak, koji u taj čas stu­ pi u sobu, prekide Genarov razgovor. On takodjer, snebivajući se na svem, što se zbiva, približi se gospodinu Ferdi­ nandu. Tamo . . . tamo .. . reče ovaj i ne čekajaći na liečnikovo pitanje, upire pr­ stom u ogledalo. Liečnik kao i svi drugi odmah p o g le ­ daše na onu stranu, ali ne mogav nitko shvatiti, šta je htio reći, počeše sumnjati, da nije već izludio. - Ne vidim ništa, primieti liećnik. Tamo . . . tamo . . . o . . . trov, po­ novno smrsi bolestnik. U to Genaro sav probliedi, i da se nije bio podupro na stol, koji je bio uza zid prislonjen, bio bi se srušio na pod. Liečnik pogleda u ogledalo, i opazi za njim jedan mali stol, na njem obična boca i čaša vidila se, a u čaši nekakva te­ kućina. Okrene se i podje k stolu, da pre­ gleda sve. U boci bila bistra voda, a u ča­ ši nešto mutna. Pravedni B ože! - zavika — 0- tr o v ! - Otrov, svi u jedan glas sa najvećim iznenadjenjem. 0 . . . trov ! htijaše da zavikaše i Genaro opetuje, ali mu rieči zastadoše u grlu. Gospodine, reče liečnik, okrenuv se prama tajniku g. Ferdinanda, idite i pozovnite redarstvo i još jednog liečnika. Kako? zavika Genaro, silujuć se, da prikupi izgubljene sile. — U moju kuću pozivati redarstvo. - Da, moj gospodine, priuze liećnik, i da nitko iz Vaše kuće nije izišao, V i najprvi ne smijete, ako ste pošten čovjek. A li Vam velim, d a . . . — Ja opet velim, da mora biti tako, ili ću ja vikati s pozora na razbojnika. U najvećoj pobuni i sbrki svakojakih misli, Genaro htjede da podje k ’ onom stolu, moguće, da se dočepa onog lieka, ali lie ć­ nik shvati njegovu namjeru i prietećim zna­ kom zasmete mu. Matilda onesvještena pala na pod. Justina i druge ženske, koje sa se tu Lile pridesile podigle ju i odniele u sobu, ali uza sve m oguće nastojanje, nisu mogli uči­ niti, da dodje k sebi. Činila se kao mrtva!., Plač ženskih, žalost, pometnja, sve uzmiešalo cielu kuću. Liečnik, koji je na svaki način htio ostati uz gospod. Ferdinanda, bi kao silom odvučen u Matilđinu sobu, koja još ne bijaše dala znaka života. Taj sgodni ćas upotriebi Genaro, te pobježe iz sobe, u kojoj je počinio užasan zločin. Na brzo stiže redarstvo sa dva liečnika, koji pregledaše i pronadjose, da je sa onim liekonl bilo pomiešano i nešto otrova. Dok su liečnici iztraživali, 1Ferdinand, potresen i uzdrman grozotom ono g zločina, sakupljao svoje umno silo, to progovori gledaj uć u; ogledalo, da je vidio, gdje Genaro nešto oprezno nlieša u ono piće, koje mu je dav ao da pije. Svak je ositao izvan sebe, kad je to čuo. Kada se odmah s početka i dobro pozna prava bolest kojeg bolestnika , te onda S V I T Broj 21. ' većim dielom liekovi na brzo p om ognu; ali je težko do toga doći, da se bolest tako želje izpunjala; ali zna moje srce, koliko me je zapala žrtva Armanda, i svjedok mi lakho odmah razpozna, kao na primjer u ovom našem slučaju, liečnik ni izdaleka nije mogao misliti, da se tu radilo o kakvom otrovu, koji je bi priređjen u slabijoj mjeri, a to da u više dana postepeno bude otro­ van nedužni Ferdinand. Na brzo se prosu glas. kako je G e­ je blažena Djevica, da sam sve činila, nebi li te izvukla iz strašnog zapletaja onoga djavola, koji te je potakao na onako užastni zločin. Mišljah, da si se opametio . . . da si mogao biti sretan. . . 0 izprazne obmane, utvare, laži, koje obsjednuste srce ove ne­ voljnice. (Nastavit će se) naro htio otrovati muža svoje sestre. Medjutim sa svih strana dolazilo mno­ štvo rodbine razpitujući se o zdravlju Fer­ dinanda. ostavljajući mu svoje posjetnice sa najiskrenijim izrazima saučešća i radosti, što je izbjegao očitoj smrti i ruku. Buduć da se je sobom bavio, najsrdač­ nije se je zahvaljivao po drugim, moleći ili, da mu oprosfe, što ili ne može primiti k sebi. * Povedenom iztragom sud se nije puno trudio, dok je pronašao i osvjedočio se, da je u istinu Genaro namjeravao otrovati g o ­ spodina Ferdinanda i bi osudjen na doživot­ nu robiju. A li ljudska pravda više nije mogla kazniti onoga razbojnika. Ćim je pobjegao iz Ferdinandove sobe, na brzu ruku pokupio ono novaca i dragocienosti, što je mogao naći u palači, ne poštediv ni zlata i dragulja svoje sestre, i odmah se spremao, da uteče iz Napulja, i tim da izmakne redarstvenoj potragi. U isti čas poleti u luku, gdje na veliku njegovu sreću nadje ladju, koja se spremala na put i jedra se već razvijala na polazak, i kapetan iste njegov veliki pri­ jatelj i znanac. Prijatelju, spasi me. evo me u tvojim rukama, šapnu mu na uho: i g o ­ voreći mu te rieči, spusti mu na ruku kesicu punu zlatnoga novca. Kapetan namali razumio sve. šw treba i-ne izpilujuć' dalje, uvede Genara u jedno »krovište u dnu ladje, gd je je mogao siguran biti od svakoga. Za malo ćasaka iza toga ladja u povoljan vjetar izadje u pučinu morsku, i tako G e ­ naro — zločinac ostavi svoj rodni kraj, u koji se nigda više nije mogao povratiti, X О Л р М iirertnirtvn Gosj). P. u Kotoru. Ne možemo poslu­ žiti. Ni mi se nismo nikako mogli dokopati ni pod koji način. T e čaj papira i m jenica na javnoj bursi u Beču dne 27. rujna 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vrieclnosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . 101.40' Jedinstveni državni dug u srebru . . 101-20Austrijska renta u z l a t u .................. 120-95 Austrijska renta u kruuama 4°/, .. 101-50 Ugarska renta u zlatu 4 % .................. 1.20-15Ugarska renta u krunama 4®/0 . . . OH-25 Dioniee austro-ugarske banke . . . 9-04 Veresijske dioniee............................... .456 London v i s t a ................................... 12.005 Njemačke drž. banku, za 100 m. nj. drž. vr. 58-821/ Komadi od 20 maraka...................... 1.176 Komadi od 20 franaka...................... 953.'/, Italijnnske banknote.......................... 4417’Д. Dukati obru bom ............................... 5-67 Ivan P. M ilićević na velikoj Tcpi M o s t a r , na velikoj Tepi i z u č e n l I r r o ja č u Beeu obćinstvil, čiiiovnictvu i vojničtvu preporučuje se slavnom U ljetnikovcu, Biedna Matilda bila sve pogodila! Ona je ćutila svu sramotu, uvredu i poru­ gu, što su se izlievale i bacale na njezino obiteljsko ime, koje je čisto i netaknuto bila baštinila od svojih sjajnih predja. Od puste groze tresla se jp i ježila rad grdnog zlo­ čina, kojim je njezin brat bio ogriešio svo­ ju dušu, zločina, koji ga je učinio prezir­ nim pred svakim otmenijim družtvom, ko­ jim je zavriedio vječite muke pred licem n ebu ; i to ju je sve tako bilo izranilo i oslabilo, na tielu i na duši, da se više nije mogla držati na nogama, te je pala u smrt­ nu nesviest. Nakon dugog nastojanja i svakovrstne kušnje napokon1liečnicima podje za rukom da ju povrate k s e b i; ali kako ju je bio udario smrtonosni udarac od tuge i žalosti, i sami liečnici bili se poplašili i stali sdvajati. Malo iza toga stale ju spopadati jake groznice, u kojima je nevoljnica buncajuć uviek govorila osvom tužnom i nevoljnom bratu ; plakala i nabrajala, da je prisutne na sažalje­ nje i plač pobudjivalo. Nesretniče, vikašeona, gledam te u tom mračnom zatvoru, blieda, mršava, okovana u težko gvoždje. Za što kriješ od mene svoje lice? Ja te ipak )>ozn ajem ___ Kaži mi, kaži mi brate, šta te je nagnalo i potaklo da počiniš onaki zlo­ č i n ? . . . Tko ti je pomogao? Ah, ja sam prva sučesnica tvoga zločina, što sam ti uviek I Z R A D A najHoUdnija I najjeftinija. i M i j i i р гЉ { u poštanskim? zamotcima sa © prtvom (korpom ) • ® razašilje svuda s pouzećem • I IbrahimHadžioman § © ^ Zam otak sa б klgr. g T O Ž - © 5 d ja i prasaka ф Ј * » и stoji samo © 1 for. ,‘ } ( ) novč. ^ * в м # * м * * Ј KUPUJE SE m- Werthelmova blagajna. * * e T ko takovu prodati želi. neka pismenu ponudu pošalje pod br. 100 na upravu . . O n Na** do izključivo 15. o. mj. �Broj 21. r : .,0 :* o * : i* o *i S V I :* o * : T “ 1*0*1 Z*0*I :* o * : L *tf зе Parobrodska plovitba S E R A F I N A T O P IĆ A i u V I S U . '‘М * ± REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA V Л Direktna sveza iz METK01IEĆA za Trpanj, C rebić, Trstenik, GRIIŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR Ш ' I o В li A T Л' « > ;* Odlazak iz Metkovića svake nedj, u satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede u satih 9 pr. p. Dolazak u Gmž „ „ „ „ 10 pos. p. t Odlazak iz Gmža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. Dolazak n Kotor pon. ! Dolazak n Metković, I pr. * #*I :* o * : 1*0*1 1* 0 * i* o * : :* o * : „Hrvatska dionička tiskarna“ P -IlJI П И p j Lfl p J Lf| p J Lf| rU Ln p-J Lr| ј јјд ■Cl M o s t a r u . HRVATSKA DIONIČKA TISKARNA U R ED JEN A M O S T A R Podhum broj 7. *•* H po najno­ vijim zahtjevima, providjena sa naj­ novijim P IS M E N IM A K V i najnovijim T S K A DIONIČKA TISKARNA У. U MOSTARU lin ijo STROJEVIMA i L U O B A V L JA S V E od najjednostavni­ jih do najfinijih rad­ nja, koje zasiecajuu tiskarsKn struku. poiam od najobični­ U n k a r s k i xav<»<l SV< 1,ј « ‘ ii H o s n i i v i* jM t i jih posjetnica pa do najvećih D JELA. < 4 4 'o g ;o v i n i . *S* „ H r T r a t s l r a , đ -i o n i č l s a t i s k a r a " p r e p o r u č a s e državnim , crkvenim i vojničkim uredim a, obćinam a, odvjetnicim a, družtvim a, trgovcim a i d .r -a .g 'im .p o je d .im c lr r ia z a сПоатгтд. s i r i l i p o treT on ila Ino. t i s l s a m i c a - Izrada solidna, točna i brza lionia listana a vlastitoj nakladi izdaja jedino HRVATSKO GLASILO za Bosnu i Hercegovinu „ o s v i t ” -ш LISt ZABOLITIKU. fOUKU I ZABAVU. Kuverte i listovni papir a tiskanom firmom ukusno i jeftino. voljniju cienu. Х Ј �„О S V I Bi oj 20. T “ Ilio I I . H rv a tsk i p o kre t u proljeću g. I84B. sa slikom bana grofa Josipa Jelačića-Bužimskoga. l’ roštampauo iz .,Ohz< C ie n a n č p o š to m 40 u f, Strana 72. H rvatsk i p o kre t u ljetu godine 1848. Sa slikot H rvatski s a b o r 4 . srp n ja godine 1848. Preštam pano iz „ O b z o r a " Dobi?a se n Knjižari Dioničke tiskare n Zagrebn. ('iona 75 novčića, poštom KO novčića. Strana 224. IDc'bi-tT-a se u SCniižari ISlcuičlce tislscare u Z agretiu, |rši [fg l L' i. ■!'!: •Vlrj;;^: ;У:; Mlk;li• ш | *1 I^ J o k a m a YJENCESLAYA MIKANA ..k CARSKOM ORLU“ ■a. X*£osta.ruN ajveće skladište svili farmaeeutičkili aparata, specijaliteta i parfumerija. = S l s a d - i š t e == svili naravnih mineralnih voda, prava stara malaga i medicinski konjak. Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. „с в о а т i a « osiguravajuća zadruga u Zagrebu. U tem eljena god. 1884. ' p l кп podpu no iipli <*enoni jnineevnoin glavn icom . »i ja\ Itraujav«: MUČAN. MnsTAlt.' Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po- Q pučanstvu za Ц O SIG U R A N JE T R A Ž E S E za hrvatsku dioničku tiskaruu u Mostaru dva naučnika. ^ sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa m alom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju im ovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova dom aća zadruga stoji pod okriljem obćine slol). i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Med ju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zem lji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve Traži se odrii«dija d jevo jk u z a odpravnicu ,,OSYITA“ zagrebačke. Cisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cielog a hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svili vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE ■nogu м‘ dobiti kod svili p o vjeren ika ove zad ruge i i dvie m anje d jevo jčice raznositeljice „O S Y IT A “ RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Zrin jsk i trg b r. 18, тл. m j e s t u , l i m i t a ..O N V IT A *". Tisko X žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom u la z i z ZBerlela^riće-sre -ulice Тзг. 2 . X. lcat. a � https://kolekcije.nub.ba/files/original/de24de6260fd37820092d602cd7bddb2.pdf aefc691443651c56538495aee3f15f78 PDF Text Text ,Очvit“ O g l a s i se primaju i žulju na upravu „f^seitu**. Za prostor od petitrodka plaća se 8 novč., kod svake dalnje uvrstbe 4 iiovč. Hraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novč. Protlplata za.vanjske na godinu 8 fnr., im |nil* godine 4 for., lift tri mjesecu 2 for; za inozemstvo ciemi na godinu 10 for. 50 ni ; za Mostar na godinu 7 for. 40 lič., na pola godine .4 for. 00 ne., na .4 mje­ seca 1 for. 80 nč. Pojedini broj „Osvitu** stoji 8 iiovč., »tari brojevi po 15 novč. Z a p r ip o s l a n a p ism a i zal.va Kukopisi se ne vraćaju, :ie plaćeni Ure.lničtvo, uprava, odpravničtvo i . Ilnniskoga Jezika »um Molio ibt spoji tiskarna u Podliumu broj 7. Može da giji, Istok i zapnd, pjesmu i um! Safvr.1 bnj lt. llaitujir, \'г.сс*1цјас. B r o j 22. U M o sta ru , 8. lis to p a d a 1898. Poziv na predplatu. G o d . I. kao i gradjani i inteligencija. Malo se tko miče da poradi u onom smjeru, kako misli, da bi bolje bilo; ili se nema volje za rad, nema se osvjedo­ čenja i odlučnosti, ili se to prepušta drugima, izvinjavajuć se za se, da se nema. slobodnih ruku ni vremena uz hiljadu drugih izprika. Oslanjajući se na drugoga, ostavC ien a „Osvit«-* n a č e tv r t <?od. j e s t : ljajuć drugomu, da će tobože raditi, zii M ostar . . for. 1.80 dakako, da se nikada ništa ne počimlje niti uradi. v a n js k e . . ,, 2. in o z e m s tv o . ., 2 .0 5 Dvoje nam je osobito drago: ШФ" P. n. уд. dosadanje predplatnike umo­ sumnjičiti i odsudjivsjti, a ne pripo­ ljavamo učtivo, da nam p r i obnavljanju pred- moći u ničemu. To inim je čitav javni plate uz svoju adresu na naputnici izvole točno rad. A ostalo? Da pokažemo tobožnje svoje za­ naznačiti i b ro j , koji je na omotu otisnut. nimanje i zauzimanje za javne naše prilike, često puta povedemo duge i preduge akademičke razprave, zagri­ Razpravljanja i rad jemo se i uzžestimo, te korimo i odsuff. U nas ima mnogo nedostataka i djujemo druge, Što fu p rn ji u stil i mana, mnogo stvari, koje bi trebalo uraditi, a ako su što mjadili koliko izpraviti i na dobro okrenuti, al naj­ su po svojim slabim silama mogli — više je nehaja i kriva, stranputična smatramo svetom dužnošću, da tražimo mišljenja. To sve spriečava napredak, dlaku u jajetu, da nadjeino barem kak­ naš razvoj. vih, pa makar i umišljenih i izmišljenih Ovdje ondje osjećaju se životne razloga, samo da uzmognemo odsuditi narodne potrebe i gdje tko će ili na­ ono, što su uradili. Gradimo se vrlima glasiti, a drugi, koji to čuje, priznati i idealnima, a upravo smo ili zlobni če i reći, .da je tako pak dosta. ili previše zauzeti za svoju osobnost. Tim. što se samo rekne rieč, dvie, Volimo razpravljati, tričavi ti i po­ misli se, da se učinilo sve, Što se je kazivati se duhovitima, izsmjehujuć i moralo učiniti. izgovarajuć se svemu drugomu, ali U tom smo svi jednaki, imamo nas jiri radu nema. -Jesam li polučio iste istovjetne mahane: i prosti narod bud kakovi položaj u životu, odmah držim i uvjeravam se, da sam tim učinio sve, što se je od mene tražilo. Više mi se nema za ništo brinuti. Taka nam je naobraženija ruka, takovi su nam i drugi stališi. Cesto se povede razgovor o ne­ voljama i potrebama, o školovanju, o gospodarstvenim prilikama, pak svi jednodušno zaključimo, da nam je zlo sa m o našom krivicom i nehajem. Odsudjujemo sami sebe - i tim je sve gotovo. Dalje se ne mičemo niti šta radimo. Priznajem svoje mane — ali ne ću da ih se otresena: izpoviedamo, da podmladak ne odgajamo, kako treba te da silno griešimo, što ga ne dajemo u škole — pa ipak trpimo, da nam djeca planduju kao i dosada i gube se u neznanju: ne tajimo, da zapušćamo gospodarstvo — pa ipak se ne mičemo niti nastojimo, kako bar da nešto napried pokročimo. Kao čudan primjer našega još čudovnijega nehaja evo jednoga do­ življaja. Sjedilo nas pred nekoliko godina dosta aga, posjednika, na okupu. Izmeđju ostalog razpreo se raz­ govor o gospodarstvenim prilikama, o nevoljama aginskim i kmetovskim. Svi priznadosmo, da je i agama gore, što je gore i kmetovima. Kad kmet ima, ima i aga, kad onaj nema od šta dati, ni agi nema ništa. Nu kmetu treba pre­ ko godine kupiti brašna i drugih po­ treba, bez kojih ne može biti. Ode trgovcu, i zaduži se kod njoga, a sve za tu vrst. studije jirevladala. Ali ipak se mora opet priznati, da je zadnjih godina i zoolog djelovao nešto više nego samo kao jiutnik iztraživaoc, te je naravno više proinatrao i živovanje i deveranjc životinja u prostoj prirodi. indijskih gojitelja slonova, pošto je tamo običaj raznim životinjama davati isto ime. U čordi slonova na primjer, zvali su indij­ ski čobani sve imenom p ob u n , što u nji­ hovom jeziku znači ., vjetar**, pa su ih onda jednostavno brojili po redu : kao pobun 1, jiobun 2, jiobun 3 i t. d. Kad bi jedan pobun dokončao svoj život, onda je pobun 2 postao pobun 1 i pod tom je oznakom dalje opet išlo redom. Ra, nije se čuditi, što se u Indiji govori, da su slonovi ne­ umrli. Nu sigurno je opet, da pobun 1 u popisu indijskih torova za slonove živi 150 do 200 godina, dočim se je u istinu nosioe tog imena medjutim tri do četiri puta izmienio. U tom pogledu je sada ipak bolje, ali će još dugo trajati, dok se sbilja saznade, koliko slon pojirečuo u sužanjstvu živiA koliko živi. kada je u slobodi u prirodi, opet se tada neće znati, jer je bez dvojbe, da je život slona, kada služi Indijancima za domaće poslove, kraći. M a b u t i, indijanski čuvari slonova, vele, da slon ne živi stoljeće i po. Oni vele, da je slon u naporu svoje snage u 35. do 40. godini, u 70. ili 80. godini može još raditi, a od 80 godine slabi. Zagonetno je, gdje su k o s t i uginulih Tekućim mjesecom otlpočela je zadnja četvrt, pak umoljavamo naše štovane predplatnike, da svoju predplatu čim prije obnoviti izvole, a one, koji za prošlu četvrt još podmirili nisu, da to Čim prije učine. Iz životinjskog carstva ( Prirodopisna znanost. — Nešto o slonu: Koliko živi.? — ."to bira s njegovim kostima ? — Kolika mu je snaga ? Izumiru li slonovi? Nešto o pticam a: Veliko izumiranje ptica. — Tko je tomu kriv ? Koliko god je prirodopisna znanost, a napose zoologija silno napredovalo, te je i o najsitnijim životinjama naše zemlje čitav snop knjiga napisano, ipak moramo priznati, da više puta o uvjetima i načinu inače, nam poznatih velikih životinja malo i nesigurno znamo. Hiti će tomu uzrok i to, što dan danas zoolozi posvećuju svoju pažnju u pro­ učavanju životinjskog carstra više tjelesnom sastavu životinja, iztražujuć njihovu anatom­ sku i fizioložku stranu. (’itajuć veliku i poznatu Hrehm ovu knjigu „Život životinja** naići ćemo često na mjesta, gdje hi željeli pohližnjeg razjašnjena, o kojem sisavcu ili drugoj životinji iz njezina života, a kad ova­ mo, završujo se takovo mjesto sa: „toga još neznatno". Kao u drugim granama znanosti, tako i u jirirodopi.su čini mikroskop čudesa, odkrivajuć sastav i životne funkcije životinj­ skih tjelesa, jia nije čudo, da je sklonost Medjutim proteći će još mnogo vre­ mena, dok bar u nekoliko podpuno budemo znali život životinja, koje su najbliže našem interesu. Reći ćemo ovom sgodom samo koju o životinji, za koju se svak najviše interesuje i divi joj se o s lo n u . Tko misli, da sve pouzdano znademo o životu ove životinje, na koju već hiljade i hiljade godina ljudi osobito paze, taj se vara. Ljudi su silu slonova odgojili, bilo to za sustavnu ujmrahu, kao u Indiji, bilo da udovolje gledaocima, kao u menažerijama. A još danas.nitko nezna reći, koliko godina može slon živjeti. Da se je samo malo više obra­ ćala jiažnja na to u Indiji, gdje je slon domaćom životinjom, moglo se je ustanoviti, koliko živi. Englez X u ta l L koji je u Indiji poglavar oblasti za pregledavanje vojničtva, koje se služi u ratu sa slonovima, veli, da nije jirav navod, da slon doživi ISO go­ dina. U tom nisu dosad pouzdani ni navodi �Strana 2. recimo, kao n. pr. u Hercegovini, gdje je duhan - „do vage". 0 .vagi“ Sto mu dopane novaca u Šake. to preda sve svomu trgovcu, kod koga je n. pr. brašno kupio uz veoma do­ bre kamate. Agi ne ostane ni novčića, kao ni kmetu. .Pak za Sto se ne bi age sastale i pobrinule, da kmet uz povoljnije uvjete uzmogne nabavi ti svoje potrebe?" reče jedan od prisut­ nih. „Tada će imati kmet posla samo s agom i obojici će biti puno bolje, oba će biti zadovoljnija". Svi odobriSe to — nu od onda do danas prošlo je nekoliko godina — — i, hvala bogu, ništa se nije učinilo. Takovi smo u svemu. Imamo velikih zahtjeva, volimo raspravljanja, tražimo da nam govore i kazuju dubokoumne stvari, da nam se pišu jezgrovite knjige i sastavci — pak što nam sve to vriedi. ako re­ čeno ili napisano pohvalimo, da ga što prije zabacimo na stranu? Bolna srdca ovo izričemo, gleda­ jući, kako se drugdje drugačije radi. kao n. pr. u Dalmaciji, gdje se je i starija i mladja intelegencija sastavila s gradjanskim stališom. da pomogne narodu. Sad se mimo drugih stvari veoma živo radi oko toga, da se u pripomoć seljačkoj ruci osnuju seoske blagajne, a savjestno se radi i za prosvjetu puka. Oini nam se. da tamo ima više zanosa, požrtvornosti i volje za rad. Hoće li ikad toga i kod nas biti? Historija moga srbovanja Piše Me.hvml efendija Sjtahić III. J o š j e d n u „S r b o b r a n u1-. Odazivajući, se svetoj dužnosti i glasu svoje savjesti, napisao sam svoju hi­ storiju .srbovanja" ujedno, da time upozorim i moju isto vjernu braću, neka se Čuvaju bizantinsko-srbskih spletaka i zavadjanja. To je bila moja sveta dužnost, to je glas moje savje­ slonova. Najveća je riedkost, da se nadje kostur slona, premda u Africi imade na stotine i stotine divljih slonova. 8 toga jedni afrikanski urodjenici vjeruju, da u obće slonovi ne umiru, a drugi opet drže, da se slonovi, kao ptice, pred smrt zavuku u zabitna mjesta, te u samoći prožive zadnje oane života. Lovci slonova kažu, da su kosti ubijenih slonova ostale osam godina ćitavc na istom mjestu, gdje je bilo požara i po­ plave. Glasoviti putnik po Africi C a m ero n došao je prema velikom svom izkustvu u tom do uvjerenja, da je iznimka, da se kostur slona tako dugo uzdrži. Ogromne kosti slonove, veli on, većinom brzo pro­ padnu i to ne valjda samo uplivom vremena, nego ih i druge životinje, osobito divlji i pitomi preživači pojedu. Preživači silno vole glodati slonove kosti, premda se нкого čini nemogućim, da je jedan preživač kadar onaku jaku lubanju, recimo, razkomadati, ako mu ne nepomogno zub vremena. Treće je pitanje, kolika je s n a g a slonova ? ITOlvmpiji, najvećoj amerikanskoj menažeriji, iz Кагашпа, koja je sada u Londonu, pokušali su mjeriti snagu slonovu, ■ OS V I T . sti, pa rekao tko, što mu drago. Dok je moja savjest čista, ne će me j)omemesti svi napadaji mojih i u obće islamskih protivnika srbil. a naj­ manje dinarsko glasilo, koje se oki­ tilo crnogorskim talirima, te hoće da opere one. koji su okaljani. „Srbohran" i njegova gospoda dobro će se sje­ ćati i dana i sata, u koji je predano knjaževo pismo bosansko-hercegovačkoj deputaciji, kada se nalazila u Beču. pak ne samo to, nego gospoda „srbobranovci" poznaju u glavu i onoga gospodina, koji' je predao to pismo. Ja toga gospodina ne bih spominjao, da me niste izazvali na ovako bezo­ brazan način, kako je to u ostalom običaj srbske štampe. Dakle taj go­ spodin, koji je knjaževo pismo pre­ dao bosansko-hercegovačkoj rišćanskoj deputaciji, jest u glavu Vuko V u le ­ ti ć. Taj isti Vuko dobro je poznat gospođi oko „Srbobrana". jer je nje­ govo ime i slika duboko urezana u .slavnoj" redakciji „Srbobrana". ali ne radi Vukine spoljašnje ljepote, već radi onih t a l i r a , koje im on donosi. _SrbohranL veli da me je na izjavu nagnala neka bojazan od tamnice, i da su mi ju turili u ruke u Beču. To je grdna i prava srbska laž, a i sam člankopisac srlmbranov zna, da je to perfidna laž. „Srbobranovci" dobro znadu, da sam ja još za moga boravka na Ce' tinju odlučio odreći se toga .srbova­ nja" (jer sam već tada bio ilvokrat.no razočarano), te sam za to i brzojavio „Srhobranvt" i«Braniku", da se obu­ stave moji kod njih ке nalazeći član­ ci i da se podnipošto ne daju u tisak. O vo je s v e b ilo p r i j e n eg o li se i z n a lo za k a k a v p ro c e s , te je bar za .. srh obran ovce" izključena mogućnost sumnjati o i s k r e n o s t i postanka moje historije. .Srbobran" ne znajući što bi od jada, podvaljuje mi, da sam bajagi htio nekoga denuncirati. I to je kruta bizantinska laž, koju ja od sebe naj­ svečanije odbijam. ali im je čitava stvar smiešno ispala. Jedan mali slon, koji ima ime Bebe, pobjedi« je svog druga, ogromnog slona, koji je bio težak 80 centi. Taj veći slon bio je jedno­ stavno prelien, da pokaže svoju snagu. Ali opet je zanimivo, što se tu vidjelo. Bila je postavljena sprava za mjerenje snage, koja je pokazivala Ш ) centi, na mala kola. Na jednom kraju bila sukola privezana konopima za zemlju, a na drugom su kraju bila upreg­ nuta dva konja, koja na ulici mogu voziti 8 do 9 centi: oni su vukli 24 centa, kako je mjerilo pokazivalo. Onda su upregli ve­ likog slona. Ovili su inu konope oko čela i mjerilo snage pokazivalo je prvi put 37 centa, a drugi put 50 centa. Za tim je upregnut mali slon. Bebe, te je bez velike muke potega« 110 centa. A kašnje je Bebe sa glavom turao krda od 100 centa težine i 5H ljudi u njima. Onda su 83 čovjeka potegla kola sa mjerilom iz svili svojih sila, a kada je mjerilo pokazivalo 54 centa, pukne konop i svi Ijosnu na zemlju. Onda se pri­ hvate po drugi put i potegnu 04 centa, a kod trećeg pokušaja sa podvostrućenom snagom 112 centa. Dakle 83 čovjeka jedva su toliko povukla, koliko mali slon, a uz to su Broj 22. Ja sam izniu samo f a k t a i upo­ zorio svoju braću na ono, što se iz Beograda i Cetinja sprema nama, mijoj vjeri i domovini i a to je Bila moja sveta dužnost, da razkrinkani i osu­ jetim bizantiskom lukavošću uvijene srbske spletke i osnove. Dakle, je li grieh i izdaja, ako ja upozorim brata, da se čuva neprijatelja? Zar nije istina, da se u Biogradu na sastanku udario pečat na autonomiju? Nije li istina, da je cieli pokret u Hercegbosni, kojega vode srbski agitatori i politi­ čki špekulanti, djelo vanjskoga utje­ caja? Jest. i to svatko zna. kaošto znadu i sami „srbobranovci" i ostali „srbi", da pravoslavni u Herceg-Bosni uživaju pođpunu vjerozakđnsku slobodu, da imaju sve pogodnosti kao i drugi, pače i više nego drugi! Ali. tu se je našlo nekoliko špekulanta, koji na mig Crne gore i Srbije zava­ ravaju jadni narod, samo da se oni mogu gospodski vozati i popraviti poremećeno svoje materialno stanje. J a držim, da bi i sam „Srbobran" (ako mu je do toga) bolje poslužio „srbskoj" misli, kad ne bi stajao pod neposrednim uplivom c r n o g o r s k i h t a l i r a , za koje je obvezan pisati ono i onako, kako mu se diktira pa ma­ kar to i ne bilo „srbski". To isto vriedi i za ono nekoliko špekulanta, koji za srbske dinare i crnogorske ta­ lire bune prosti i zavedeni narod. Meni hi bilo jako neugodno, ako bi me svojim potvorničkim piskaranjem srbske novine prisilile, da iznesem sve ono što o njima i njihovu spletkarenju znadem. Za to je najbolje za „srbobranovee" i ostalu „srbađiju" da po­ klope uši po sebi i - šute. Pri kraju još jednu. „Srbobran" kanoti pravi bizantinac, grdno laže i 0 mojoj izjavi u „Bosnische Post". 1 ona je izjava potekla iza gorkoga razočaranja, kojeg sam doživio na svakom koraku moga „srbovanja", ali i tako ona izjava je imala posve drugi karakter. Ja sam u onoj izjavi „srbe" poštedio, nadajući se. da bi uprli bili sve svoje sile, dočim je mali slon istom kao od šale svoje učinio. Na koncu ćemo reći koju o pitanju, koliko se slonova poprečno ubije, da njiho­ vi zubi dodju na tržište bjelokosti. Г Africi ubiju na godinu 40 do 50 hiljada slonova, ftedavn« je izašla zanimiva knjiga o lovcima na slonove, gdje se medju inim veli, da je u ovom stoljeću bilo 38 lovaca, koji su ubili od 100 do H00 slonova. 000 ih je ubio Knglez Hartlej'. onda mr. Green 500, a tro­ jica svaki po 400 slonova. Prema tomu bi samo ovih ЗН lovaca ubilo kojih deset hi­ ljada slonova, ako nisu malo u svom izvješ­ ću opuhnuli, kako to lovci umiju. Tekom stoljeća rastao je broj lovaca od zanata, ali su lošije sreće bili. I' vremenu od 1825.-1835 bila su samo tri lovca, od 1835 1840 samo jedan na glasu; ali god. 1880 nije bilo, vele, nijednog lovca u Africi, -koji se nebi mogao podičiti, da je ubio 100 slonova. Putnici iztraživaoci i urodjenici opa­ žaju, da slonova biva sve manje, da so sla­ bije rasplodjuju, da sve više izumiru pa bi I ih s vremenom moglo nestati. I Ali izumiranje je očitije kod p tica .. �Broi 22 mogao doći dan, kada bi i „srbi- j>ošteno i iskreno mislili i radili, te da si opet pružimo ruke. Nu do toga ne može doći, jer „srbin“ muslomanu nikad dobro misliti ne može, te po­ sto sam se o tome nosve osvjedočio, morao sam se odužiti svomu islam­ skomu osjećaju i upozoriti svoju braću na onu opasnost, koja nain od srbstva prieti. To sam učinio za to, a ne ni iz nikakva straha ni pred Kallayem ni pred ikim drugim. Gdje budu zahtjevali interesi Islama i moga naroda, ja ću se boriti, pa makar tome stajao na putu ne znam tko. Ja nisam klo­ nuo pred Kallayem, nego sam se po­ klonio svojoj savjesti i mojim islam­ skim osjećajima. Ali, bude li Kalay i bosanska vlada išla na ruku nama onako i onoliko, kako i koliko čini i ide rišćanima, ja sam i svi muslomani spremni podupirati njezine tež­ nje i nastojanja oko napredka našega i procvata naše domovine. N e k a v la d a u č in i nam a, k o lik o č in i r išć a n i ma, mi ćemo joj svesrdno biti harni i odani, a ne ćemo govoriti kaošto nezahvalni bizantinci govore: „П еро nam je, al i Švabe ne trp im o .“ Ovo je u mojoj prisutnosti i sama deputa­ cija na stotine puta opetovala, a ob ovome smo govorili i u samoj redak­ ciji „Srbobrana*. Medjutim, ja ću biti tako slobo­ dan, te ću nastaviti i razkrinkati one grozne laži, koje se fabriciraju u re­ dakcijama srbskih listova, a u sviet turaju kao d o p i s i iz Bosne. Vidit će se, da ni dvadeset i deveta nije istinita od onoga, što „srbi" pišu o okupiranim pokraj ima. Do skorog vidjenja. Rieka, 30. septembra. Gospodarska razdioba Kine Jedno od najvažnijih, u istinu najzamašnijih pitanja pod konac devetnaestoga vieka jest ono, koje se tek počimlje rješa­ vati na dalekom azijskom iztoku. Kinezko Zadnje je vrieme izumro čitav razred ptica. U izvještaju zoološkog društva u Ne\vyorku vidi se, kako je u zadnjih 1б godina tako silno pao broj ptica u raznim đjelovima Saveznih država. U nekim državama tamo pao je broj ptica za 77 postotaka a izumi­ ranje još sve više biva. Mnogo se je govorilo o uzrocima tog propadanja, ali u glavno se krivnja svaljuje na ljude i to najviše na gospodje, koje se ne samo perjem nego čitavim pticama po šeširu i odjelu kite. U „Revues Scientifiiiue^1 podiže jedan čovjek, imenom Jules Forest svoj glas, te razpravlja, tko je kriv da ptica nestaje. U obće se kaže, da izkorenjivanje ptica nije nikakva nesreća, ako se samo ubijaju škodljive, a tu baš zec leži, jer koja je ptica štetna, koja koristna? 0 tom su razna mnienja medju ljudima teorije i lju­ dima prakse. Osim toga je Forest još usta„„vio, da se neke ptice u različitim zemljama različito drže. Čvorak, kojeg na sjeveru vole i čuvaju, kod nas je sasma škodlj iva ptica, a mnoge ptice selice! žderu pramn. dobi godine isad kukce, sad vi>će sad žito. .Vli trgovinu sa, ptičijim perjem uzima Forcsit u zaštitu, saiino preporučuje, da se „ о s “v i т “ Strana 3 pitanje sve življe postaje bivati evropskim pitanjem, pak se s toga pozorno prati svaki dogodjaj u onomu neizmjernom carstvu, o koje se otimlju osobito glavni takmaci Rusi i Englezi. Pošto je to pitanje tako važno, nakani smo našim čitateljima pružiti nešto podataka, da se što bolje upoznadu s njime. Kinezko ogromno carstvo prije ili ka­ snije pasti če pod vlast evropsku, a tomu su utrli put trgovački interesi. Takim je istim načinom i Englezka podvila poda se Indiju. Tek će biti kojih petdeset godina prije kinezko - japanskoga rata, kad su tr­ govci stranih, recimo evropskih narodnosti u Kini u većoj mjeri i obgegu počeli voditi trgovinu. Kroz to vrieine više puta je došlo do sukoba izmedju Kineza i tudjinaca, od kojih su sukoba najznamenitiji ratovi sFrancezkom i Englezkom. Zadnji vanjski povod tim ratovima bilo je to, što su bili zlosta­ vljani u Kini živući strani misionari i trgov­ ci, te što je njihov imetak bio uništen i poharan, doćim je glavni unutarnji razlog tim ratovima bio taj, što su se Kinezi opi­ rali svakoj tudjinštini te što su pravili po­ teškoće širenju tudjinske trgovine u Kini. Radi toga su nastali ratovi i evropske one vlasti postigle su to, da su se na kinezkim obalama za stranu trgovinu otvorile luke po ugovoru a isto tako i na plovkim riekama, te da su strani misionari dobili veću slobodu da se mogu kretati u unutrašnjosti carstva. Nu stranim trgovcima bijaše se teš­ ko razvijati: njima su bila toćun i strogo odieljena naselja i u njima odrezani prostori i trgovi za poslovanje, njima su se stavljale velike neprilike time, što im je bilo zabra­ njeno uvadjati strojeve (makine). što je bila nametnuta velika provozna carina za evrop­ sku robu na bezbrojnim kinezkim carinskim postajama, tako, da su na svakoj morali platiti novu carinu. To je sve sprečavalo, da se njihova trgovina razvija, a kako tr­ govcima, tako je pa i puno gore bilo mi­ sionarima. Za njih su ostali često i samo tiskana hartija svi oni trgovački i prijateljstveni ugovori, koji su bili sklopljeni izme­ dju Kine i stranih država. Njih su morili, bogomolje im, škole, bolnice i stanove rušili i to je sve dokazivalo, da su oni ratovi ve­ oma slabo djelovali na Kineze. Glavni je razlog tomu bio taj, što su posljedice tih ratova za Kineze bile prelake, što su Ki­ nezi morali dati veoma male ratne odštete, te što se je pobjeditelj Evropejac nakon takova uspješna rata opet brzo počeo oti­ mati o kinezku milost i naklonost. Jer sve se je više i više moralo priznavati, da ev­ ropska industrija (obrt) upravo u Kini na­ lazi sve više prodaje, a za to su se ljubo­ morno razne države otimale i jagmile, te svaki pojedini strani narod po mogućnosti tražio, da posebne povlastice i polakšice dobije za svoje trgovce. Fo tomu je kinezkoj diplomaciji bilo lako, da pojedine države medjusobno izigra i prevari, da njihovu ljubomornost i zavist podjaruje i podržava te u sgodnom času po se koristno izrabi. Tako je bilo’lako, da se zemlja bez vojske i mornarice - jer dotične kinezke uredbe ni ne zaslužuju to ime — prikaže kao kakva velevlast, od ko­ je su evropski zastupnici tek putem sporazumaka i bezkrajnih dogovaranja mogli izposlovati, da se drži sklopljenih ugovora, tek tako se je moglo razjasniti, zašto je Kinez u obće prezirao Evropejca, te se je strani trgovac samo uz najveće strahopočitanje mogao približiti mandarinu, s kojim je morao odpoćeti svoj posao, stoga je put­ nik u nutrini zemlje morao izbjegavati’ ve­ like gradove i u nje se ne svraćati, da na njega ne napadne svjetina, stoga je misio­ nar kao uplašena divljač u neprestanoj po­ gibelji za svoj život i vlastničtvo morao vršiti svoje zvanje. Kroz to vrieme miro­ ljubive ugovorne politike s Kinom trebalo je i stranim diplomatima i trgovcima i misio­ narima veoma mnogo okretnosti i samoza­ taje, da uzmognu vršiti zadatke svoga zvanja. Nu Kinezima to sve ni u kraj uha, pošto su evropske kontinentalne vlasti razpolagale samo s malim brodovljem, dočim je Englez­ ka sa svojom velikom mornaricom junački omastila brk kinezkom trgovinom, te po tom nije uvidjala nikakva povoda, da svoje pri­ jateljske odnošaje s Kinom prekine. Napro­ tiv ona je svima silama nastojala, de se ne mienjaju postojeći odnošaji, koji su po Englezku bili tako povoljni, jer mienjajuć ih, Englezka bi bila mogla samo izgubiti. Ona je u ono vrieme imala i davala prvi glas u Kini što se tiče trgovine. kako izbace iz mode perja malih ptica, koje tamane kukce, kao slavuja i drugih. Perje za nakit, medju kojem i dan danas prvo mjesto ima nojevo perje, sada se dobiva od živih ptica. Za nojein dolazi po vriednosti perje čaplje, ptica Nove Guineje te ptica iz Rusije, Kine i Japana. Svake se godine za to perje potroši na stotine milijuna franaka. li Evropi dobivamo većinom perje od kokosa, tuka, gusaka, pataka, golubova i t. d. koje priredjuju trgovci peradi u većim tr­ žištima kao u Parizu i drugdje, a iz njih se pravi nakit za uniforme, te boe i umjetne ptice, dočim ostalo liepo perje za nakit do­ lazi iz ostalih dielova svieta. Najviše se ptica ubije u Italiji. Tako su u Montegardu, kako Forest piše, jedan dan tri čovjeka pohvatala i ubila 300 kilogr. lastavica - i to ne poradi nakita nego poradi ž e 1u d c a, koji je takodjer glavni uzrok pokolju ptica. I s drugih razloga ubijaju ljudi sirotne pti­ ce. Francezki zoolog Milne Edvard.s je sračunao, da su u Južnoj Americi na otocima mornari u tri godine sa pet ladja ubili 450.000 morskih ptica, od kojih se dobije dobra mast. za mazanje. Forest računa, da je u Francezkoj godišnji porast ptica 700 milijima, kojih veći dio padne žrtvom lovaea i grabežlji vin ptica, a za шiodu se1 žrtvoje najviše 3 do 4 milijuna ptica na godinu. Ele, nije pokolju ptica baš sve o sve ni moda kriva. Godine 1894. dodje japanski rat. Bilo je nekih razboritih i opreznih Kineza, koji su nakon provale japanskih četa u Koreju svjetovali, da se kavga izmiri uz neku nov­ čanu odštetu. Nu ratoborna stranka u Tientsinu pobiedi, rat budne naviešten i stari podkralj Li dobije nalog, da s Koreje protjera „buntovne razbojnike.“ Tako su zvali Japance. Nekoliko dobrih evropskih prijatelja Lievih, koji su ga već nekoliko godina obskrbljavali puškama i topovima, osobito su ga oduševlja­ vali i nagovarali da naviesti rat, te i sbilja još ueodlučnoga pođkralja natjeraše na od­ lučno koban korak. Kinezi kao i gdjekoji Evropejac, koji slabo poznaje kinezke od­ nošaje, nisu ni izdaleka mislili, da će Ki­ nezi tako jadno voditi rat kao što su ga vodili. Na sreću Kinezi napokon nađjoše još tri velevlasti, Rusiju, Francezku i N je­ mačku, koje su bile spravne da Kinu sa­ čuvaju od najgorih posljedica, da joj pomog­ nu. te ne bi izgubila prcveć zemlje na kopnu, i da sklopi jeftin mir s Japanom. Kinezi su imali platiti za ratnu odštetu nekoliko stotina milijuna taela (tael ima preko tri krune vriednosti);’prepustiše Japancima Formozu te stranoj trgovini otvoriše nekoliko �Strana 4 . novih luka, učiniv nešto povoljnije trgovačke uvjete za dosadanje otvorene luke. I ovaj hi rat bio ostao bez trajnijega utiska na Kinu, jer se je u većemu dielu Kine jedva o tomu ratu pravo što znalo, te ako su o njemu što govorili, to su ga ako najviše nazivali „ustankom," koji se je napokon slegao tim, što se je nešto novca dalo glad­ nim barbarima. Ali viesti s ratišta kao i očekivanja i nade, koje su novine očekivale od posljedica rata, da će se naime Kina otvoriti vanjskom uplivu i trgovini, svratiše pozornost Evrope i Amerike i opet na bo­ gatu Kinu, u čiju su plodnost i bogatstvo tla polagali najveća očekivanja, pogotovo kad bi se razprele željezničke mreže. Uslied rata s Japanom iznenada Kina postade zanimivom zemljom, o njoj se je govorilo i puno razpravljalo, te i ako ona time nije mogla izgubiti dobar glas, jer ga nije imala, to je ipak to razpravljanje moralo postati ovaj put veoma pogibeljno njezinoj staroj odieljenosti od ostaloga svieta. (Nastavit će se) P o lit ič k i p re g le d H ilb N b tir ž k a m o n a r h i j a . Care­ vinsko vieće u Beču drži svoje sjednice, govornici govore, sve teče svojim običnim putem, nema buke ni vike, kao što je prije bilo. Sviet se je iznenadio, kako se je njemačka opozicija odrekla obstrukcije. Nu Nienici su znali, što čine. Oni nagodbe ne će, dok se ne ukinu jezične naredbe, a vladi je do nagodbe i do ničesa više. Ako uzmu lupati i galamiti, činiti obstrukciju kao i dosada, vlada će razpustiti parlamenat i provesti nagodbu na temelju 14. S toga su se oni odlučili mirovati i mimo razpravljati, ali tako, da razpravu o nagodbi i o drugim pitanjima otežu, što je moguće više i tim onemoguće, da se pravodobno, u uta­ načeno vrieme urede nagodbe. Oni će pri prvom čitanju, u odboru i pri drugom čitanju mnogobrojnih zakonskih osnova tako dugo govoriti i otezati razpravu, da se ne će moći na vrieme utanačiti nagodba. Taj novi način rada njemačke opozicije zapanjio je vladu, jer ona na tu mogućnost nije ni mislila, pak se za nju nije mogla ni pri­ praviti. Tu njemačku ,.obstrukciju" u ruka­ vicama nagođbeno-vladino novine i krugovi nazivlju frivolnom, nizkom i bezobraznom igrom svjedočanstvo, kako su Niemci silno zabrinuli nagodbene krugove. Oni vele, da ta komedija njemačke opozicije ima tu svrhu, da se carevinsko vieće ne odgodi i da se u Ugarskoj nagodba ne provede samostalnim zakonom, dočiin bi se u austrijskoj polovici imala provesti na temelju § 14. državnoga ustava, a tim da se sruši austrijska vlada i daše u Ugarskoj prouzroče nedogledne nepri­ like. Kad tako stvari stoje, to se ne da po­ reći, da je njemačka opozicija pokazala veliku duhovitost. To držanje njemačke ljevice uzbunilo je vladu, te na prvi mah nije znala, šta da radi. Već se je dapače govorilo, da je kriza postigla svoj vrhunac, i ministar predsjed­ nik grof Tbun da je bio u ponedjeljak od­ lučio odstupiti i svoju demisiju predati caru. Kako javljaju, kralj je odgovorio, da ovaj put no može primiti demisije. Grof Tbun je u audienciji prikazao vladaru sav politički položaj, na što je kralj rekao, da onda vlada mora s većinom biti jedinstvena i da se mora posvema na nju osloniti. Ostavka mi­ nistra trgovine dra Baernreithera je prim­ ,,0 S V I T“ ljena, a na njegovo mjesto valjda Ja dodju dr. Bilinski ili dr. Milevvski. Govori se, da bi se ministarstvo imalo tako preudesiti, da u njemu budnu četiri ministra iz većine, a četiri činovnika. Grof Tbun se je izjavio, da se posvema oslanja na većinu i da se s njom istovjetuje, nu većina ne će da bude bezuvjetno vladinom većinom, ako joj vlada ne zajamči, da će ići u susret težnjama sla­ venskih stranaka. Dosada se prijavilo do 60 govornika proti nagodbi, a samo jedan za nagodbu. Jedan član većine izjavio je, da Slaveni ne će popuštati, tim manje, što hrvatski, slovenski i češki izbornici počimlju sve jasnije od svojih zastupnika tražiti us­ pjehe. Da je kriza samo odgodjena, ali ne uklonjena. Grof Tbun da još ne uvidja sve znakove, koji se pojavljuju u većini. Razprava o nagodbi tek počimlje, ali se već sada vidi, kako će svršiti, nepovoljno naime za vladu. - - Članovi Zastupničke kuće, koji su ujedno članovi kvotne deputacije, obaviešteni su, da će zajedničke razprave sa ugarskom deputacijom još ovoga mjeseca započeti u Budimpešti. - U sjednici od ponedjeljka zastup­ nik dr. Lecher od manjine pozvao je Sla­ vene, neka glasuju proti nagodbi i sjetio ili je radničkoga pučanstva u Ugarskoj, koje je velikim dielom slavensko. Za tim je oštro kritizirao austrijsku trgovinsku politiku i rekao, da će se sada pokazati, ima li još Austrijanaca, koji ljube domovinu i vjeruju u budućnost ove oarevine. te koji žele, da se Austriji prištedi sudbina španjolske. - - U četvrtak je financijalni odbor ugarskog sabora držao sjednicu, u kojoj se je razpravljalo o osnovama glede u r e d j e ­ li j a v a l u t e i n n v ć a r s t v a, i to: n zakon­ skim osnovama ministra financija: o podpunom ođkupu visećeg duga, .koji sastoji iz državnih papira; o dopuni zak. ćl. XVII: 1892. glede ustanovljenja krunske vrednote: o ugovoru inedju Ugarskom i Austrijom glede novčanog sustava, o papirnom novcu od deset kruna, koje ima izdati austro-ugarska banka; o nagodi, što je medju obje po­ lovine sklopljena glede uplata, koje su dane kod austro-ugarske banke, odnosno, koje se imaju dati: o uvedenju obćo - obvezanog pri­ vilegija za austrougarsku banku; o novoj nagodi glede 80 milijuna duga banci. Iz m je s ta i o k o lic e G la v n a s k u p š tin a „ H r v o je - v a .“ U nedjelju 9. o. mj. obdržavati će se glavna godišnja skupština narodnog glasbeno pjevačkog družtva „Hrvoje" u 2 sata poslie podne u prostorijama bratovštinskog doma, gdje će se izviestiti o radu i djelovanju družtva kroz ovu godinu, te obaviti izbor novog odbora. Željeti bi bilo, da se na ovoj skupštini nadju svi društveni članovi. D ar. Presvietli gosp. muftija Ali ef. Džabić darovao je 6 komada musafa za si­ romašnu djecu u mekteb ibtidaiji u Cernici, na čemu mu uprava mekteba najljepše za­ hvaljuje. P rod ttja d u h a n a . Kako seoski ko­ tarski ured oglašuje, predavati će se duhan prva vaga u mjesecu listopadu ovim redom: 17. sela Hodoć, Jasen ion, Tepčići i državna plantažn; 18. Baćevići, Stipčići. Dobro selo i Paoća; 19 Kručevići, Blizanci Miljkovići ; 20. Kreliin gradac, Bijakovići, Broj 22. Šurmanci; 21. Vionica, Gradnići, Bukovo; 22 Lipno, Grljevići, Calići; 24. Hamzići. Liše Dobrić; 2б. Mokro: 29 Kruševo; 27. Kočerin, Biogradci; 28. i 29. Maruići i 81užanj, te За listopada Basno. P r e in r o . Kako nam iz Jasenice kod Mostara 7. o. mj. javljaju, izišao je tamo neki dan Hamzo Jusić pred zoru iz kuće „а stranu i kad se je povratio i legao, ostao za malo časa ukočen kao mrtav. Maćuha ga pregleda, te to dojavi čovjeku, otcu Hamzinu. Haraza se nije povratio k sebi ni kad se je razdanilo, nego ostao kao mrtav. Istom, kad su ga u tabutu ponieli u džamiju, počne se micati. Taj dogodjaj je mješćane naravno vrlo iznenadio. Sjednica gradskog sastnpsUa mostarskog 0 proračunu grada Mostara za g. 1899. U ponedjeljak, na 3. listopada, bila je sjednica gradskoga zastupstva mostar­ skoga, koja je bila veoma važna stoga, što se je na njoj razpravljao proračun za g. 1899. Sjednicu je otvorio gradski načelnik Hadži Ahmed beg H a d ž i o m e r o v i ć u prisutnosti ponačelnika g. Ivana B a š a d u r a 1 13 viećnika, a pristvovao joj je g. grad­ sko kotarski predstojnik barun K l i m b u r g kao vladin povjerenik. Izvjestitelj i perov'odja je gradski tajnik g. M a v r a ki s. l’ošto je gradski tajnik M a v r a k is obrazložio tečaj ovogodišnjega prihoda do konca rujna ove godine, to pokazao, da će ove godine uvozarina dati višak od preko 8000 fr., mesarina od preko 1000 fr,, kantarija od preko 2000 fr., cestarina od preko 1000 fr., i to usljed boljega rada u obće i sbog povoljnijega razvitka trgovine i prometa u gradu, gradsko vieće na predlog gradskoga poglavarstva glasuje prora­ čun za godinu 1899. kako sliedi: P o t r e b e. Naslov I. (gradsko pogla­ varstvo). Ovaj se naslov usvaja sa ukupnom svotom od 14136 fr., a prema godini 1898. za 580 fr. manje. U ovomu je naslovu iz­ brisana svota od 600 fr. kao dosadanja pla­ ća kanceliste, pošto po predlogu gradskoga poglavarstva to mjesto ima za iduću godi­ nu ostati prazno, a to stoga, jer sadanjatri dnevnićara mogu podpuno obavljati poglavarstvene pisarničke poslove. Ako se u na­ predak pokaže, da te poslove ne mogu obavljati, onda će se stvoriti predlog, da se to mjesto popuni. Dnevnice za obćinske dnevičare povišene su od 12(X) na 1350 fr. Plaća dvanestorici muhtara povišena je od 1200 na 1440 fr., to jest svakomu muhtaru godišnje 20 fr. više. Isto tako je plaća trojici dostavljača povišena od 720 fr. na 900 fr., t. j. svakomu dostavljaču 60 fr. na godinu više. Napokon je u ovom naslovu na predlog Ahmed ef. K ar a h e g a sa svima glasovima, osim glasova Mehmeđ ef. G j i k i ć a i Memišage D a d ić a, u k i n u t a svota od 400 fr. kao dosa­ danja nagradna i jmdporna svota ovoobćinskirn činovnicima i službenicima, premda je gradsko poglavarstvo sa svim osnovano i opravdano predlagalo, da se ta svota od 400 fr. povisi na 800 fr. Naslov II. (zdravstvo). Ovaj je na­ slov usvojen sa ukupno 15490 fr., dakle prema godini 1898. sa više 3260 fr. — U osobna beriva (plaće) uvršćena je svota od 101ХЈ fr. kao plaća obćinskomu živinaru, a u stvarne izdatke svota od 200 fr. kao pau­ šal za kola istome živinaru. Dosada je živinarsko poslove obćine obavljao okružni ži- �Broj 22 vinar uz godišnju nagradu od 400 fr. i go­ dišnji paušal za kola od 365 fr. A li8je sada zaključeno, da obeina drži svoga poseb­ noga Živinara, kao što je držala t prije 2 godine. Iako će se ti živinarski poslovi mo­ ći urednije obavljati, pošto se okružni živinar nalazi više na putu nego li u gradu. Prinosili paušal obćine za uzdržavanje ovogradskc bolnice povišen je od 5694 fr. na «920 fr., i to stoga, što je stavka pro­ računa bolnice za hranu i njegu bolestnika od 4500 fr. povišena na 6000 fr., jer je broj bolestnika narastao i jer će se bolni­ čko osoblje pomnožiti, pošto je dogradjen osaiiiljcn pavillon. Namjestit će se jedan nadzor­ nik bolnice sa plaćom od 720 fr. godišnje mje­ sto dosadanjega pisara sa 480 fr. Postavit će se i dva čuvara sa ukupnom plaćom od 600 fr. te hranom. - Osim toga je uvr­ štena u proračun bolnice svota od 360 fr kao godišnja nagrada muhamedanskomc hodži te katoličkom i grčko-istočnom sve­ ćeniku, t. j, svakomu po 120 fr. pod tim uvjetom, da dodju u svako doba. kada se pozovu bolestniku ili mrtvom na sprovod. Naslov Ш. (gradjevine). Ovaj se na­ slov usvaja i za nj glasuje 48800 fr., prema godini 1898. za 6770 fr. više. — U redovnoj potrebi ovoga naslova stavka za čišćenje cesta povišena je od 7600 fr. na 8000 fr., pošto će do godine biti više jedna kola za polievanje, te će trcbrati još jedan kočijaš. — Nadalje je za izvanredne po­ trebe glasovano: za gradnju kanala 3000 fr., za odkup zemljišta radi raširenja cesta4000 fr., adaptiranje klaonice 3000 fr., za nabavu mjerničkih sprava 350 fr., za uredjenje Suhodoline 1000 fr., za uredjenje Radobolje 1200 fr., za gradnju javnoga zahoda 1000 fr., za gradnju malte na Čekrku 1000 fr. za nabavu gvoždjenih kola za »kropljenje 500 fr., plaće mjerniku za mjere nj egrada 1500 fr., zarazšironje Pašine, Oumurijine i Mukićeve ulice (da se može kolima vozati do konaka) 2900 fr., za uredjenje Handaćeve ulice (da mogu s kolodvora kola tom cestom voziti) 1500 fr., za pokrivanje (šćemerenje) Rado­ bolje pred katoličkom crkvom 2000 fr. i gradnju pisoira u Dudinoj ulici 200 fr. Naslov IV. (nastava). Za ovaj je naslov glasovano ukupno 10690 fr., praina g. 1898. za 1365 fr. više. U osobna beriva toga naslova uvrštena je veća svota od 830 fr. kao plaća petom učitelju u ovda­ šnjoj I. narodnoj osnovnoj školi. — Stipen­ dije su povišene za 1800 fr. na 2100 fr. Viećnik M i 1 i ć e v i ć predlaže, da se Sti­ pendije poviše za još 400 fr., koji jepredlog gradsko zastupstvo toplo zagovaralo, mi odbijen je sa 7 proti (i glasova. Naslov V. (troškovi gradskih daća). Ovaj je naslov primljen sa 10000 fr., pre­ ma godini 1898. 'sa 1580 fr. više. Plaća upravitelju gradskih daća povišena je od 720 fr. na 800 fr. a uvrštena je još svota od 800 fr., kao godišnja plaća kontroloru gradskih daća, koji se ima postaviti. — Plaće dacovnicima povišene su ukupno sa 3700 fr. na 4600 fr. Svota od 400 fr. za nabavu kabanica dacovnicima je ukinuta. Naslov VI. (vatrogastvo). Za ovaj naslov glasovano je 1450 fr. dakle 1000 fr. manje nego u prošloj godini, pošto je u izvanred­ noj potrebi toga naslova u g. 1898. bila uvrštena svota od 1000 fr. za nabavu jedne raztegače (vatrogasnih merdevina). Naslov VII. i razsvjeta). Za ovaj je naslov glasovano 6080 fr., prema 1898. go­ ,„0 S V I dini 300 fr. manje, jer su troškovi oko po­ pravka i nabave fenjera sniženi. Naslov VIII. (ukonaćenje vojske). Ovaj je je naslov primljen sa 1400 fr., sa 200 fr. više nego u prošloj godini, jer je prolaz častnika sada veći. N a s l o v IX. (ubožtvo). Za nj je gla­ sovano 8555 fr., dakle 500 fr. više nego u g. 1898. — Stavka za podporu sirotinje po­ višena je od 4500 fr. na 5600 fr., dočim je svota od 600 fr. za nabavu drva sirotinji ukinuta za iduću godinu, pošto drva za tu godinu ima. Naslov X. (poljoprivredni troškovi) Ta taj je naslov glasovano 4230 fr., prema 1898; godini 1000 fr. više. — Stavka za uzdržavanje nasada povišena je od 500 fr. na 100 fr., jer platane na Štcfanijinu še­ talištu trebaju znatno veće njege. — Svota od 300 fr. uvrštena je kao plaća drugome nadgledniku sušionice koža, koji se ima postaviti. Stavka za nabavu drveća za na­ sade povišena je od 60 fr. na 160 fr. Naslov XI. ( i m troškovi). Ovaj je naslov primljen sa 1340 fr., za 900 fr. ma­ nje nego u 1898. godini. - l Tgodini 1898. bila je uvrštena svota od КХК) fr. za pro­ slavu Previšnjeg vladalačkoga jubileja, a ove je godine stavka nepredvidnih troškova od 300 fr. povišena je na 400 fr. Po tomu je cjelokupna potreba sa 122.170 fr., prema godini 1898. za 11.736 fr. više. P o k r i ć e . Naslov 1. (prihod od obćinskog imetka). Naslov primljen sa 3900 fr. kao i u godini 1898. Naslov II. (prihod od ukonačenja voj­ ske). Predlog je usvojen sa 500 fr., prema godini 1898. sa 100 fr. više. jer prema razhodu ide i prihod surazmjenio. Naslov III. (dohodak od obćinskih daća). Uvozntna je uvršćena sa 64.51X1 for.. više za 9500fr. nego u ovoj godini s razloga, što se taj prihod u obće povoljniju razvija i što je pristojba od uvoznine na rakiju povećana od 0 2 4 na 0-40 za svaki litar i stupanj po alkoholmetru od 100 stupanja. — Mesarina je povišena od 25000 for. na 25.500 for. kantarija sa 11500 for. na 120(X) for. cesta­ rina je uvršćena Sa 115(X) (for. kao i u godiui 1898., pjacarina je takođjer uvršćena sa 4500 kao i u godini 1898 a isto tako je i telalija unesena sa svotom od 220 for. kao i ove godine. Po obrazloženju i na osnovu statističkih podataka, što ih je gradski; tajnik iznio, po­ uzdano se može očekivati, da će ti prihodi u u 1899. godini i još veći biti, pa kada bi rad i srednji bio. Sav ovaj naslov usvojen je sa 118.220 for., prema godini 1898. za 10.500 for. više. Naslov IV. (razni prihod). Ovaj je na­ slov primljen sa ukupno 2650 for. prema godini 1898. za 900 for. više. Taj višak dolazi od novoustanovljenoga prihoda od od sušenja koža u obćinskoj sušionici počamši od 1899. Zaključeno je, da se za sušenje koža u sušionici plaća pristojba, i to za volovske kože 15 novč., za bravije 3 novč., a za janjeće 2 novč. po komadu Po tome je cjelokupno pokriće rotirano sa svotom od 125.300 for., praina godini 1898. sa 11.512 for. više. Kada se dakle odbije potreba od pokrića, onda preostaje č'sti vi­ šak od 3130 fr. Stranu б Iz n a š ih k r a je v a Bosna, i HercegroT7liia,. P ro n o s ze m n ih u sta n a k a m i­ tr o p o lita GJ. N ik o la je v iđ a . I’ ne­ djelju 2. o. mj. izkopani su u Sarajevu i preneseni u crkvu u Blažuju zemni ostanci pokojnog mitropolita Oj. N i k o 1aj e v i ć a. Već u jutro u 6 sati otvorilo je zdravstveno povjerenstvo grobnicu, izvadilo lies, te kroz staklenu ploču na drugom sanduku konstatovalo, da se je mrtvo tielo dobro sačuvalo. Crte u licu i brada, kao i odjelo dobro je očuvano. Iza toga je lies opet zatvoren i položen u kapelici na groblju na crni odar, a u 9 održano opielo. Tu sn bili prisutni grćko-iztočui svećenici, viši vladini predstav­ nici i poglavari oblasti, te zastupnici gradjanstva i školska djeca. Opielo je odslužio sadašnji grčko-iztočni mitropolit M a n d ić sa asistencijom, a pjevali su reljevski bogo­ slovi. Poslie opiela sjetio se je sgodnim govorom života i rada pok. mitropolita konzistori jalni savjetnik proto Davidović, a onda je sprovod krenuo u grad do duhanske tvor­ nice, gdje je lies prenesen u vagon. Mrtvo tielo doneseno je u Blažuj u 11 sati, gdje je dočekano od tamošnjeg grčko-iztičnog pučan­ stva s velikim poćitanjem, te je svaki u počast pokojniku ponio lies. Tada je lies položen u blažujskoj crkvi, zadužhini lnitropolitovoj, gdje je opet odslužio parastos u prisustvu r.aroda mitropolit M a n d ić . Iza toga je mitropolit Mandić rekao sakupljenom narodu ganutljiv govor o pokojniku, a onda je lies spušten u izgradjonu grobnicu na desnoj strani crkvo i na grobnicu položena ploča sa napisom. Tu je svečanost s osobi­ tim zanimanjem pratio franeezki profesor g. Anatole L е r o у - B e a u 1 i e u iz Pariza, koji se je tu desio. Po podne su se gosti vratili u Sarajevo. I o p e t p o ža r. Javljaju nam iz Bekije (sjeverna Hescegovina): Dne 22. rujna bio je veoma strahoviti požar u Vinjanima. Izgorilo je u sve 14 kuća sa svime, što je u njima bilo. Pogorjelci su rod Galici, te je u samoga jednoga izgorilo 120 tovara žita. Šteta iznosi preko 12000 forinti. Dne 24. rujna u Eastovači (u Bekiji) izgorila je pojata Križana Čuture i njegova stri­ ca. Šteto ima 1500 fr. I jedni i drugi po­ trebni su pomoći, napose Galići, koji su sada bez ićesa. Amošnji se sviet nada, da će im vlada priskočiti u pomoć. N ova te s ta u B e k iji. Pišu nam iz Bekije: Zadnje godine su kod nas bile nerodne, ali ni jedna ne će tako ubiti narod kao ova. Ljetina sveosvc izdala. U ovoj ljutoj nevolji upravo je neslućena sreća, što su počeli graditi testu iz Posušja u Županjae. Ove godine se mora svršiti 14 kilometara od Studenih vrela do Martićeva križa, Pri ovakovirn radnjama naš čovjek može donekle nadoknaditi ono,'što mu je zemlja uzkratila te od ovakove zarade može podmiriti i svoje javne izdatke. Samo nam je preporučiti go­ spodi mjernicima, da još više obzira uzmu na naše ljude, te da tako urede, da oni imadu prednost pri radji. Posuški majstori su i puno bolji i uztrajniji od dalmatinskih, a prva je, da se svoji podmire. Ovo na uvaženje i starijima. U sm rđ en a d je v o jk a . Pišu nam zi Ljubinja: Djevojku Maru Gaćinu iz Žabica ovoga kotara nadjoše u jednoj lokvi mrtvu. Misli se, da je nastradala sama sobom. �Strana 6. - ,0 S " V I Т м Ona je upotriebila visoki položaj svoga supruga, da vrši nebrojena djela milosrdja, a uza to je unijela i da društvenim obve­ U hrvatskom sveučilištu u Zagrebu bilo je zama svoga položaja odgovara s taktom i upisano u ljetnom polugodištu školske godi­ otmjenošću. Poslie nesreće izrazili su joj ne 1898/99 svega 524 slušatelja i to 495 re­ svoje saučešće svi potentati, a najsrdačnije dovitih i 58 izvanrednih slušatelja. Medju je bilo ono cara-kralja Franje-Josipa. Do­ njima bilo je u bogoslovnom fakultetu 78, šavši u Pariz, posjetio ju je ruski car. Ako redovitih 69, izvanrednih 4; u pravnom i saučešće može da utjehu pruži, tad je gos­ državoslavnom fakultetu 317 308: redovitih podja Sadi-Carnot mogla da neku utjehu i 9 izvanrednih; u filozofskom 92, 88 redo- nadje u mnogobrojnim sažalnicama. ('ini se, ivtih i 4 izvanredna, te u farmaceutskom te­ da je bol tragične smrti njezina supruga čaju 35, koji su svi izvanredni. Iz Hrvatske teško pala na njezino srce i prikratila joj i Slavonije ima od tili 434, a iz samog Za­ život, jer ona nije bila stara, brojila je jedva greba 65; iz inozemstva 19, od kojih ima petdeset godina. Ona se je podpisivala uviek po jedan iz Crne Gore, Macedonije i Ma­ po svom suprugu Sadi-Carnot. Prezime te Azije. I broj slušatelja iz Herceg-Bosne ,.Sadi“ nastalo je odatle, što je umoreni sve je veći. Koliko doznajemo imade tri predsjednik imao za kuma ujaka, koji je muhamedanca izvanredna slušatelja, a 2 re- dobio krstno ime Sadi po perzijskom pjes­ ovita; katolika i rišćana ima trojica. niku ruže, jer u ono vrieme, kad se je on rodio, nije htio nijedan republikanac da dade svojoj djeci ime kojega svetca. Od njega je ime „Sadi" prešlo kao prezime na nje­ R a z lič ite v ie s ti govo kuniće. H r -s r a te lc a P o s j e t h r v a ts k o g s v e u č iliš ta . M e d ju p a rla m e n ta rn a k o n fe­ r e n c ija o m iru . Pošto se radi vanjskih zaprieka ova konferencija nije mogla obđržavati u Lisabopu, sastao se je odbor za­ stupnika evropskih naroda u Bruselju 29. pr. mj., te viećao o predlogu ruskog cara Nikole za razoružanje. Tu je odbor petorice sastavio adresu, koja je poslana ruskom mi­ nistru vanjskih poslova, a u njoj odbor u ime medjuparlamentarne konferencije o miru toplo zahvaljuje ruskom caru, što nastoji oko učvršćenja svjetskog mira, iztiće se, da medjuparlamentarna konferencija već devet godina za istu stvar radi i da je svim vla­ dama podastriela osnovu,, kako da se urede medjunarodni mirovni sudovi. Ta će se ad­ resa poslati svim družtvima, koja rade za mir, s molbom, da ju predaju dotičnim sa­ borima u njihovoj zemlji. Dalje je odbor za­ ključio resoluciju, gdje se izriče zadovolj­ stvo, što je medju Italijom i Argentinom sklopljen na deset godina ugovor o mirov­ nom sudu, te zahvala norveškom saboru, što je za medjuparlamentarnu konferenciju odo­ brio 500 kruna godišnje podpore, u što bi -se i druge države imale ugledati. Dalje je odbor zaključio dojduću konferenciju obdržavati u kolovozu 1899. u Kristijaniji, te se nada, da će biti mnogo učestnika iz či­ tave Europe. — Na predlog ruskog cara o razoružanju sve su skoro vlasti pristale, samo sad treba promisliti, kako da se to ostvari, treba najprije odrediti vrieme i mjesto, gdje bi se imala držati konferencija diplomata o miru, a do sada još .ništa nije odredjeno. Car Nikola je u Livadiji, grof Muravjev na dopustu, a njegov zamjenik grof Lamsdorf ne može daljnje inicijative voditi. A t e n ta t n a r u m u n js k o g a к га Џ а. Javili smo, kako je neki fotograf, ro­ dom iz Beograda, po imenu Kristo Gjuro Bošković, htio ubiti rumunjskoga kralja. On ima 33 godine, te se vodi proti njemu iztraga. U popisu anarhista Bošković nije za­ veden. Svojim ponašanjem čini Bošković prije dojam kakvoga brbljavoga pustolova, nego li čovjeka, koji bi šta zlo snovao. U njegovu sanduku nisu našli nikakva oružja, već samo njegove haljine i izprave. Boš­ ković se je skitao po cieloj Europi; on go­ vori sedam jezika. Kod oblasti je izkazao, da putuje radi zabave, ali nije mogao da zanioče, da je odista htio putovati u Ru­ munjsku. Iztraga se još uviek marljivo vodi. Š k o la z a n o v in a r e u P a r iz u . Na novinarskom sastanku u Lisabonu, koji je obdržavan prošli mjesec, izvjestio je franceski novinar Bataille, da će poznate velike novine u Parizu „Figaro" do godine osno­ vati školu za mladiće, koji se hoće posve­ titi novinarskom poslu. Novinarski sastanak je trajao tri dana, te se je tu medju inim zaključilo, da novinari podržaju svezu medju sobom, da se uredi i za novinare mirovina i da se dojdući sastanak drži u Rimu. N agratjjen car. Kako je poznato, namienio je izumitelj dinamita Alfred Nobel svoj veliki imetak testamentom u dobro­ tvorne svrhe. Medju inim ostavio je 10 mi­ lijuna franaka s odredbom, da se onomu izruče, koji steče najviše zasluga za osigu­ ranje mira. Sada javljaju iz Petrograda, da je savez za mir odlučio ovu svotu staviti na razpolaganje ruskom caru, kao nagradu, što se tako zauzima za uzdržavanje svjetskog G osp o d ja S adi-C arn ot. U dvoru Presles preminula je 1. o. mj. gdja. Carnot, udova Sadi Carnota, predsjednika francezke republike, koga je 24. lipnja 1894. umorio L je k o v ito s t m e d a . Najbolji na­ u Lyonu anarhista Caserio. Poslie tog straš­ ravni liek je med, koji sastoji od extrakta nog čina ciela je civilozovana Evropa bolno • koristnih i zdravih bilina, kada se redovito osjećala za njegovu suprugu. Znalo se je, uzima. Med djeluje povoljno na disanje, da je Carnot na kućnom ognjištu najćišću ojačaje želudac i pospješuje tvorcnje krvi. sreću uživao i da je njegova smrt njegovo To pođkriepljuje i ovaj primjer: Jedna mile neizkazano ucvilila. Upravo dan prije mlada [djevojka bolovala od malokrvnosti, atentata bilo je oglašeno na vratima osmoga to sve više slabila i bliedila, premda je uzi­ kotara vjenčanje predsjednikovog sina Erne- mala druge liekovo. Napokon počine redo­ sta sa gospodjicom Chiris. Naravno, da je vito uzimati med, najprije poiniešan, onda ono bilo odgodjeno, te se je obavilo tek čist, kad joj želudac mogao podnositi. Za nakon što je izminula godina žalosti. Udovica godinu dana povratila se je d jevojci zdrava gospodja ('ecile Carnot rođjena Dupon- i rumena boja i tako je ojačala, da ju pre­ VVhite, bila je duhovita i dobra srca žena. poznati nisu mogli. Broj 22. C in iza m B is m a r k a , Kako je že­ ljezni njemački kancelar bio okrutna srca i ciničan, vidi se iz ovih-prim jera: U gradu Сошегсуи u Franceskoj uhvatili njemački vojnici jednog Franceza, koji je uhodio. Malo iza toga doleti žena Francuzova pred Bismarka, plačuć i zakljinjuć ga, da joj se smiluje, te joj pusti muža. Bismark se je pričinjao, da žali sirotu ženu, a kad je žena svršila svoju prošnju, reče joj blagim gla­ som: „Е, moja draga, budite bez brige, naj­ više što se vašem mužu može dogoditi jest, da će biti obješen." - Kada je čuo, da je Garibalđi pao sa 13.000 dobrovoljaca u za­ sjedu upita: „А zašto nisu postrieljani ? — Zapovjednik Pariza general Trochu molio dvodnevno primirje, da se mrtvaci mogu sa­ hraniti, a Bismark reče: „Ne smije mu se to dozvoliti, mrtvaci isto dobro na zemlji leže, kao i podzemljom." — Jules Favre tužio se je Bismarku, da pruski vojnici pucaju na nemoćne, liromei sliepe, a Bismark će mu: ,.Ne znam, kako se možete tužiti. Vi ste mnogo gori. vi strieljate naše snažne i zdrave ljude."— Ka­ da ni peti dan nisu Prusi mogli zauzeti Pariz, reče Bismark: „Trebalo bi meni predati zapovjedničtvo. Ja bi samo znao jednu zapovjed: Palite!" Onda se poče rugati onima, koji su govorili, da se moraju štititi spo­ menici i prosvjetne sgrade. Z a n im iv a z a b ra n a . Kada su se amerikanski vojnici vraćali sa bojišta, odu­ ševljeno ih je sviet dočekivao, grleći ih i ljubeći. Patriotične Newyorčanke, osobito stare djevojke, sve su u šestnaest ljubile ju­ načke svoje vojnike, koji su se zdravi po­ vratili sa ratišta. A kašnje im to nije bilo dosta, nego su u velikom broju išle po bolnicama te pregledale ranjenike, koji su na sat više od stotinu cjelova dobili. Proti tomu ustala je odlučno vojnička uprava, te zabranila djevojkama i ženama, kojima se hoće ljubiti momke po bolnicama, pri­ stup u vojničke bolnice. Taj postupak vojne uprave hvale amerikanske novine. Z m jjin j e z ik . Svatko, tko je mo­ trio zmiju, mogao je opaziti, kako joj tanki rašljasti jezik nikad ne miruje, nego ona ne­ prestano njim prevrće. Sjetilo opipa na zmijinom jeziku silno je razvijeno, mnogo razvijenije nego sjetilo sluha i vida. Bjelouška, koja osobito rado ždere guštere, jede i meso, koje je bilo u doticaju sa gu­ šterom. Uvjek kada hoće da ždere, oblizne jezikom guštera, kao da se hoće da uvjeri, je li tečno. Zmije se.služe jezikom slično, kao kukci ticalima. Ovo sjetilo jezika, kako ga prirodopisci nazvaše, neizmjerno je razvijeno, te zmije doticajem jezika odmah znadu, je li pred njima zmija njihove ili druge koje vrsti. Jednom bjeloušku metnuše u krletku, gdje je bila zmija vrsti leptođira. Ova pridje odmah k pridošlici, te ju ohliznu i sva u strahu pobježe od nje ; upoznala je da je strana, premda je tu bila prije još s drugim* zmijama. I druge zmije tako rade, i jezikom upoznaju i spol. Dalje zmija oćuli' jezikom mjesto, gdje je bila hrana, premdaju ne vidi, te jezikom oblizuje put, koji vodi k tom mjestu, kao pas njuškom. Bjelouška vodenica, koja ždere ribe, inože plivajuć površinom vode upoznati jezikom, ima li u kotlini riba. Vidno sjetilo je, vele prirodo­ pisci, samo kod zmija velikih očiju neko­ liko razvijeno, ali i kod njih je opet jače sjetilo jezika. Zmije očiju srednje veličino i malenih očiju mogu svoj plien upoznati samo u maloj daljini i to kad so životinja �Broj 22. giblje, pa i tada često ujedu životinju, koju ne jodu. Zmije u. рг. koje žabe jedu, uda­ raju na sve, što slično žal>i mimo njih prodje. Gladne zmije daju se lako zavarati, ako se komad sukna pomiče po krletci. Vidno sjetilo je mnogo jače kod večih puzavaca, kao kod guštera, ali za to im sjetilo jezika slabije. Komardžija Strana 7. , ,C S ~\7~ X T " molbe. . . ne vidim ga više! . . . Djevice sveta, svojim milosrdjem priteci mi u pom oć... On je grješan, a zar ti nisi majka milosrdja, moguća zagovornica nevoljnih grješnik a ? . .. ne zapusti dakle nesretnjaka u ovom zadnjem času, i ako je već odlučeno, da ljudska pravda učini svoju, razastri ti milosrdno po onoj duši plašt tvoga mate­ rinskog milosrdja. podupri ju na onom težkom putovanju, okriepi ju svojom mogu­ N a r o d n o g o s p o d a rs tv o ćom pomoći i izbavi ju iz vječne propasti. Izbrojiv to opet se iznemogla sruši na kre­ T ržn e c ie n e n e d je ljn o g p a­ vet svoje žalosti i muke. za r a . Na iiedjeljonm pazaru 9. o. mj. u D.uigi opet. put pričinjalo joj se, kao Mostaru bile su ove tržne ciene: Oka pše­ da gleda Genara. gdje vrlja i glavinja po nice 12 novčića, ječma 9 novć.„ zobi №/v šumam kao prognanik, a za njim se stiskao graba 10, sjena 4, jabuka 4, krušaka 5, andjeo božanske osvete, i sgrabiv ga za dunja 20, oskoruša 5, groždja 12, bostana razčupani perčin. odmjeraše. da mu oštrim 4, ćestena 5, oraha 12, knimpira 4, kupusa nožem odsieče glavu, i gleda kako mu su­ 7, luka (>, saransaka 15, šipalca 5, krupni- kljaše krv iz prosiećenib vratnih žila, sluša, ka (i, masla 1 for. 10 nove., te sira oka 25 gdje iz daljine dolazi vijanje gladnih vu­ nove. A u svemu je bilo na pazaru ltiti kova, i predstavljenim očima gleda, gdje tovara. Osim toga je još na pazaru bilo: na čopore gladni dolazeći, da se strvni pu­ o volova, 1 krava, 18 brava, 2 koze, 2 kr- ste na usmrćenog, da se mesa nahrane i madi. Nije prodana jedna krava, 4 vola i još mlakom krvlju napojje. — I tu ne­ koze. voljnica rukom zastre oči i htjede da skoči sa kreveta, pobjegne van vičući i naC ien e h ljeb a i m e sa . Г ovom lićući, da ti je srce pucalo. mjesecu eiena je d o m a ć e m hljebu: od Ni najvještije pero nije kadro opisati brašna br. 5.: oka 21 iić., kila 16, br. 6.: sve ono, što je u svom srcu nevoljni muž oka 19, kila 15, br. 7. (peštansko) i 8 (eko­ ćutio i kušao kroz vrieme Matildina i bun­ nomova) oka 17, kila 13, br. 7‘/ 2 sa brašnom canja itežke groznice. Gospodin Ferdinand domaće pšenice oka 14, kila 10; s t r a n o in: bio se već oporavio i nppf zadubio umne sile, br. 6.: napola sa raženim brašnom broj 2 ali je s druge stranu silno trpio radi zloče­ oka 19, kila 15: br. 7 oka 17, kila 13; stog i slabog- stanja njegove preljubezne 2 ili 3 oka 23 kila 18 nč. M e s o se pro­ žene, i samo se ima zahvaliti milostivom daje : volovsko oka 45, kila 35, kravije oka Bogu. ii a opet nije pao na postelju i u 38, kila 30, ovčije oka 34 kila 27, kozije opasniji položaj od prvašujeg. Vanredno je oka 28, kila 22. L o j a : govedjeg oka 40, ljubio svoju Matildu, stog je tužnim i žalokila 31, bravljeg oka 40, kila 31. M e s o : stnim srcem gledao gdje bez ikakva lieka janjeće i kozlećc bez paće i džigarice oka onako "‘rašno pati i uaočice gine ona, 24. kila 19, pečena janjetina i jaretina oka koja mu je toliko mila bila! Osim lioćnika 40, kila 31, ovnovina oka 48, kila 37. iz mjesta, pozva još iz pokrajine uajizvrstnije na glasu strukovnjake : ništa nije pro­ pustio ni zaštedio samo da sačuva život Iz s lu ž b e n o g lis ta svojoj miljenici. Izkupiv se svi pozvani vještaci, držali Im e n o v a n ja Kotarski predstojnik II. razreda Karlo barun 1’ i t n e r u Bjelini su viećanja više puta, i napokon se složiše, imenovan je kotarskim predstojnikom I. raz­ da Matildina bolest nije dolazila iz kakve reda, perovodni vježbenik Hamdi beg D ž i- tjelesne poremećenosti, nego da je cielo и i e u kotar, uredu u Krupi privremenim u duševnoj poremećenosti, te izjaviše, da političkim pristavom II. razreda, a svršeni bi lahko ozdravila, samo kad bi se du­ pravnik Karl Л 1 b r e c U t iz Budimpešte ševno umirila. Ali kako do toga doći, privremenim perovodnim vježbenikom ze­ l*o nesreći naša znanja ovdje zastaju, re­ koše oni, a bekovi ne pomažu za tjelesne maljske vlade. boli. Gledajte na sve moguće načine, da ju O dred ba r a v n a te ljs tv a b os.- što prije zaboravi svu prošlost, odstranite h ere . drž. ž e lje z n ic a . Objavom od od svega, što bi joj moglo i najmanje poprošlog mjeseca obznanjuje ravnateljstvo I buditi i sjetiti ju na tužne uspomene, zao­ bos. herceg, državnih željeznica, da se sa kružite jn ugodnom raztrešenošću. I)a se to 5. listopada 1898. obustavlja odprema mrtve lakše i čim prije postigne, dok se malko zaklane stoke, svježeg mesa i druge lako oporavi i dodje k sebi, kao što se nadamo pokvarljive robe u zahlađjenim kolima. Te da će na brzo, odvedite ju izvan grada u će se stvari odpremati počam od 5. listopada kakov ljetnikovac, što će joj mnogo kori­ kao obično. stiti. Kada bude vrieme, i kupališta će joj pomoći: p u tu jte... jednom riečju tajna njezinog zdravlja stoji u tom: podignuti joj dub i razveseliti izrnnjeno srce. I srčano ju preporučiti zagovoru Napisao J . I > . '1 o m a s i l’olirvntio o. A . M i l o t r i e našegv prijatelja sv. Genara, — promumlja u sebi l’aško, koji stajaše sa napetim ušima (Nastavak) pred vratima bližnje sobe, ne toliko iz pu­ Ali, što vid im ?... Eno, eno izvrši­ ke znatiželjnosti, nego iz čiste brige za Ovi glupači telja ljudske pravdo . .. podvostručivaju lan­ svojom gospodaricom. ce na njegovim rukama . . . . kriju ga izpred koji više puta ne vjeruju u ništo, sa svim mojih očiju. . . . i vuku ga na stratište! .. . njihovim melemima i pilulama ue postizuju Zaustavite, molim vas, zaustavite samo za ništa drugo, nego što nevoljnog bolestnika jedan čas. . . da ga još jednoć vidim, da I prije opreme na) drugi sviet, poslie nego mu utisnoin najposljednji poljubac na ono I su mu ovamo priredili, da pretrpi pola čićelo ... A li! okrutnici! Oni preziru moje stilišta. Sad ćemo čekat, koliko će koristiti sva njihova ona blebećanja nevoljnoj bolestnici! Fo mom mnienju oni će se sami okoristiti, koji podju sa punim džepovima! — I tako brbljajući sadje u kuhinju, da ondje medju slastnim mirisima ukusnih je ­ la nastavi svoj govor. Cim ,se razidjoše pozvani stranci, go­ spodin Ferdinand odmah stade misliti, da uredi obiteljski ljetnikovac izvan varoša, i odmah priredi potrebito za odlazak, jer je držao kao u ruci, da bi to pospješilo Matildino poboljšanje i oporavljenje. Ali kašnje, iz razloga već poznatih, djelomično morađe opozvati prve odredbe. — Ne, reče sam u sebi, — ne smije se ići u Matildin stari ljetnikovac; koliko uspomena nebi u njezi pobudila ona otčinska kuća! Koliko se je ondje igrala i veselih dječijih dana sprovela sa svojim bratom!. . . Ne, ne, treba mi drugi ljetnikovac, liep ugodan i čaroban. Ali, gdje ću ga takog naći, i kako? I’ozva k sebi . tajnika i u kratko saobći mu svoju na­ mjeru i naredi mu,da odmah pođje i po­ traži, ne bi li gdje našao željeni dvorac. (Nastavit će se) ,,0svitovi“ brzojavi B eč, 7. listopada. Svi listovi javljaju, da je car i kralj Franjo Josip baruna Dip a u 1i a. vodju njemačke katoličke stranke, im e n o v a o za m in i s t r a t r g o v i n e na­ mjesto odstupivšega dra Baernreithera. Medjutim do sada to nije bilo službeno potvrdjeno. B e č , 7. listopada. Kako službena,. \Viener Abendpost11 javlja, minister predsjednik grof T h u n u jučerašnjoj sjednici austrij­ ske kvotne deputacije izrazio je želju, da sutra u subotu, na 8 listopada, u Budimpe­ šti počine pregovore sa ugarskom kvotnom deputacijom. Izvjestitelj zastupnik B e e r zagovarao je, da se za koji dan još odgodi rad kvotne deputacije, nu minister pred­ sjednik grof T h u n zagovarao je i opet svoj predlog. Napokon se je zaključilo, da razprave poemu u ponedjeljak 10. listopada. B e č , 6. listopada. Danas je bila po­ svećena nova župna crkva sv. Stjepana na Stjepanovu trgu u Otakringu. Iza toga je bila prva služba božja u toj crkvi, koju je odslužio kardinal knez nadbiskup dr. G r us c h a. Posveti crkve i svetčanoj službi božijoj prisustorao je Njegovo veličanstvo car i kralj Franjo Josip, te nadvojvoda Oton. Ludvik, Viktor i Eugen. Kralju su učinjene velike ovacije, C e t in j e , 8. listopada. Visoka porta je naložila S a a d E d d i n p a š i, da ode u B e r a n e , te da tamo uvede red. Taj je nalog uziiedio radi zadnjih sukoba izmedju muhamedanaca i hrišeana. Ujedno S a a d E d d i n p a š a ima pribaviti zadovoljštinu oniin obiteljima, koje su bile oštećene a radi ćesa su i nastali nemiri. C a r ig r a d , 7. listopada. Jučer su po­ slanici fracuzki, engleski, ruski i talijanski visokoj porti predali k o l e k t i v n u n o t u u p o g l e d u K r e te . \V a s h ig t o n , 6. listopada. Povjerenik sjevero-američkih saveznih država u konfe­ renciji za sklapanje mira sa Španjolskom Da v, o p u n o m o ć e n j e, da svaki čas može p r e k i n u t i rad povjerenstva za mir, ako Španjolska ne bude popuštala američkim zahtjevima ili ako bi viećanja htjela zate­ zati. Za taj bi slučaj Amerika d e m o n s t r ir a 1 a 1) r 0 d o v 1j e m proti Španjolskoj. �l. jt 'k a r iu t ш VJENCESLAVA MIKANA i ,,k CARSKOM 0RLU“ 1 лд. ^Eostar-u.. Najveće skladište svih farma- s ccutičkih aparata, specijaliteta i parfumerija. Cienjeni i. Ljekarnice! kašlju i jirsoboli poslali. l'u = S ls a ,d .i š t e == Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. Adresa za brzojave: M1KAN, MOSTAIL lotu dobrom Krku najtoplije snhvnliti. Izvofite miziinin* rednom inn/ilo. ostiljcin i i! pm Пи1гШ пТД1 U MOSTARU. Ј 5 Ш Ш Ј | KUPUJE SE WertbeimoTa blagajna. Tko takovu prodati želi. neka pismenu ponudu pošalje pod br. 100 na upravu ..O s v ita * * do izktjučivo 15. o. mj. Г D iv a ? i, 19. listoji. 1X97. Vas zahvalni JAKOII SLUPAN TliPLTĆEV SOK (Spizvarj^iTich-Saft l. koji tako izvratilo djeluje jiroti kašlju, jirsoboli, jiromuklosti teškom disanju, jib i za stare bolesti, dobiva se iiviek svei u lje­ karni k Zmijskomu, H. liro. iljovin, Zagreb Zrinjski tro broj 20. Neka svatko pazi na zaštitni znak. jer samo onaj trpućev sok je iz moje lje­ karne, koji ima im boci s lik u N ik o le 8 u Ii i e a Z r i n js k o e-a, bana hrvatCieua boci trjiućevojr so­ ka sa toćniiu unjiiitkoni 75 l ll ti paeev sok dobro je i gorski čaj proti kašlju l'iflll i ■: . Traži se o d r a s lija d je v o jk a ’z , a. odpravnicn „ 0SYITA“ Vrlo postorani gospodine! Hl svih naravnili mineralnih voda, prava stara inalaga i medicinski konjak. im - Bi oj 22. ,© S " V I Т ' Strana 8. Iililln p*or. Jedilo i drugo šaij' svaki dan uz jioštarsko jiouzeee. Tko novac imapr šalje, neka za tovanii list i kišticu 20 uč. jiriračuua. Ljekarna k Zrinjskomn н . m io d jo v in Zagreb. Zrinjski trg 1»г. 2*1 Mndntš. *26. svibnju 18УН VID ZANIO PKAVK P O JA Č A N K ŠVEDSKE KAPLJICE djeluji* izvrstno proti svim žt1ml čin иm hol im, popravlja* ju probavu, čiste krv, jačaju želudac. Od ovih se kapljica izgube sve bolesti želudca i Treba paziti na zaštitni znak, jer samo one pojača­ ne švedske kapljice su iz moje ljekarne, koje itiiadu na bori s li k u N ik o le 8 u b i e a Z r i n j s k o ga, baCiena jedne boce poja­ čanih švedskih kapljica sa točnim iiapiitkoui >*o nvč. Šalje se svaki dan uz pošfarsko pouzeče. Tko novac uuapried ša­ lje, neka za tovami list, kiš- Ljekarna k Zrinjskomn Н. IIKODJOVIN Zagreb, Zrinjski trjr.br. 20 l! S trm e u kod 8 t u b ir e , 22. frnvjii 1898. sluga jiokornii KARTO LISIĆKI MAZI IA) l’UOTl KOSTOllOU (FLUID) je veo­ ma dobar liek proti trganju i kolanju u kostima, rlieumatizmu, bolima u križicah. jiroti jirehladam, kod propuha i. t. d. Mazilo jaču iz­ mučene žile, te kriejii starce, koji Jiifte na slabooi nogu. jirovidjenn sa zaštitnim zna­ kom t.j. » lik o m N ik o le 8 u Ii i ča Z ri n j k u g a bau n h r v a t s k o g a , jer saino ono je mazilo iz moje ljekarne, koje taj zaštitili znak im boci nosi. Cieua jedne boce mazila proti kostoboli sa točnim na­ putkom 7б nvč. Svaki dan se uz poštursko pouzeće razašilje. Tko novac uuapried ša­ lje, neka za tovarili list i kišticu 20 nvč. priraČtiuii. ljekarna k Zrinjskomn H. imODJOVIN Zagreb, Zrinjski trg l*r. *20. Г 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 * 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 « i d v ie m a a je d je v o jč ic e raznositeljice ,,0SYITA“ лз. m jestu .. Traže se dva naučnika za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru. I p r a v a ..O S V I T A - Tiskom „Osvita" u Mostaru. i red uiU: Ivan Л. Milićev 0 0 0 0 0 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0f0b5beb5e5f908c66cfece4c9bdcdde.pdf 6bbd7ae59f7999eb2e5a5ded45af27c1 PDF Text Text Sai’vet. Im,f H. ИахацИ, Уккеппјас. Broj 23. U Mostaru, 12. listopada 1898. Poziv na predplatu. Tekućim mjesecom odpočela je zadnja četvrt, pak umoljavamo naše štovane pređplatnike, da svoju pred­ platu čim prije obnoviti izvole, a one, koji za prošlu četvrt još podmirili nisu, da to čim prije učine, t'iena ..Osvitu" na četvrt god. je s t : zn Mostar . . for. 1.80 vanjske . . . 2. inozemstvo . .. 2.05 ■ О ' /'. n. <jtj. dotadanje pređplatnike nmoIjaram> učtivo, da nam p ri obnavljanju predplate uz troju adretn na na/mtniri izrole točno naznačiti i b r o j, koji je na omotu otisnut. Historija moga srbovanja Piše Meli meti efendija Spahič IV. - D.i -Srbi- не trpe nikoji, rko ке ne križa sa tri prsta, to ne trebam istom dokazivati, a da nema „pravoga Srbina- bez pravoslavja, to su na­ glasile sto i sto puta srbske i srbi­ janske novine, kako svjetovne, tako i duhovne, političke i beletrističke. Pravoslavje je jedina podloga ..srbstvir, ono se na njemu osniva, pra­ voslavje ga uzdržava i sve, što na sebi ne nosi biljeg pravoslavja, kosi se sa srbskom idejom. O tome sam se sam (»svjedočio na svakom koraku medju .Srbima-, jer im je ta mržnja odgo­ jem i vjerom tako duboko i čvrsto zasadjena u srdee, da ju ne mogu pre­ kriti i kad bi htjeli. Ta mržnja na Islam i sve što nije pravoslavno, jed­ naka je i u najprostijega srbijanskoga vlah-i, kao i u najprosvećenijega mi­ nistra. Svi su opojeni istom idejom i istom težnjom. Nu srbske novine u svojoj vječnoj bizantinskoj lukavosti htjele bi to sakriti i druge na tanak led navesti. Kad im se predbaci nji­ hova vjerska mržnja i intolerancija, oni upiru u Beograd, beogradskoga -muftiju- i beogradsku džamiju, u kojoj da muslomani slobodno (! ? !) klanjaju. To je grozna bizantinska laž. Ja ću evo navesti samo 3 slu­ čaja, koja su dovoljna, da ih karakterišu. Srbija nije se zadovoljila, što je uzela sva dobra svoje „brace- muslomana po rodu i jeziku, nego ih je proćerala iz zemlje sa svoga ognjišta, a naše svetinje kao džamije j turbeta oborila i m ištila.' Л Sto danas radi Srbija V Evo primjera, koji će pokazati pravu sliku njihova bratstva. Pošto je ostala jed­ na džamija u Beogradu, koja im je u svake svrhe služila, te je nisu uni­ štili, a tek g. 1891. sjetiše se, da im trebaju muhamedancu u Bosni, te po­ češe da okreću list i njihove novine zatrubiše, kako su popravili džamiju u Beogradu i kako st. doveli hodžu za Beograd. I zaista dodje u Beograd Sulejman eff. Faladžić g. 1892., mi­ alnim shvaćanjem svoga stališa još s većom ljubavlju dadu na svoj odabrani posao. Nitko se ne sili, da polazi ovu školu ; nu, što dulje u ovom ili onom dielu Švedske Već je slavni Benjamin Franklin re­ razvija svoju djelatnost, tim više smatra si mladić ili djevojka za osobitu čast, da k a o: ..Znanost i nauka ne smiju biti samo budne pitomac ove škole. Školska vrata sva­ svojina naućenjaka i upućenih", te dan da­ nas se svagdje gleda, da se znanost i pro­ komu su otvorena, te ova škola postaje obćom olfrazovilicom sveukupnog pučanstva. svjeta udomi u svim slojevima pučanstva. Kadkada su u školi u jednom tečaju zastu­ A nigdje se opet Franklinove krasne rieči pani svi stališi, kao : sinovi i kćeri pastora nisu tako k srcu primile, kao u Skandina­ (svećenika), učitelja, zanačija, nižih činov­ viji. U Njemačkoj i u Austriji dosta se je nika i trgovaca, te siromašne služinčadi. ali radili) i radi za pučku naobrazbu, osnivaju najviše ih je iz seljačkog stališa. S toga se pučke knjižnice, drže predavanja za puk, su takove škole prenesene iz gradova u sela. podižu škole za odraslije mladiće, koji su Prva p u č k a v i s o k a š k o la Šved­ zaostali u nauci. U tom se je pogledu u Kngleskoj mnogo prije počelo raditi, ali da­ ske je H v i la n . Zavod leži u najplodni­ jem i najobradjenijem kraju S c l i o n e n , nas sve nadkriljuje Skandinavija. Krasan primjer takovih obrazovniea daje nam š v e d- i u župi Tottarp, kotara Bara, na cesti ineđju i sk a v is o k a p u čk a š k o la , gdje su starim sveučilištnim gradom b u n d o m lučkim gradom .M a li n o , koji od novijeg uredjeni zimni tečajevi od pet mjeseci za mužke. a ljetni tečajevi od tri mjeseca za doba brzo napreduje. l T to se mjesto može iz svih krajeva pokrajine lako doći, jer iz žensko. U svojem cilju ova je škola uzko svezana sa životom, te pobudjujc u pitom«-, .Mahnita jirotežu se mnoge željezničke pruge baš do škole. A u neposrednoj blizini leži cima volju i mar za daljnjom naobrazbom, i glasovita visoka gospodarska škola u Ala neodvraća ili od njihova zvanja, nego ih ući, da upoznaju vriednost rada. da se ide­ marpu. Blizina sveučilišta u bundu pa visoke Ii Skandinavske pučke škole God. I. sleći, da je izkrena ona: -bratjefnio. koje vjere bio- . Ali kad dodje, poče ograjisavati na svake muke. Za ovo 6 godina Sulejman eff. molio je sve vlade, koje su se mienjale, a eto zna­ mo, koliko ih je došlo, da se uredi pitanje islamskih odnošaja i ustanovi jedan pozitivni zakon, koji svagdje po­ stoji, pa čak i u Rusiji, gdje ima inuslomana, ali to je bilo sve bez uspje­ ha, nego je čak dobio odgovor od S. Novakovića: „Mi ne možemo stva­ rati kneževine u Srbiji!- Ovo je od­ govor najčuvenijeg ministra od svili vlada, koje su sa mienjale u Srbiji! U Srbiji obstoje zakoni, koji muha­ medancu uzkraćuju svaku slobodu, a nemaju ni svog vjerskog starješine. Kad bi se sve ovo dalo muha­ medancima, pitam gosp. Stojana No­ vakovića i drugu gg. ministre, koji su (5 godina odbijali molbu beograd­ skog hodže: da li se ovo pitanje su­ kobi sa državnim interesima? Ta što ni Rusija nije uzkratila Tatarinu, necla Sr­ bija svojim podanicima Srbima, a ima smjelosti, da baca oko na okupirane zemlje i da nas zove u jiomoć, da je proširimo na štetu našeg obstanka. Muslimani u Srbiji traže ono, što je i Rusija u Sibiriji dala, dok pravoslavni traže u okupiranim zemljama, što im ne bi ni u Americi dali ! U Beogradu i danas mujezin ne smije okujisat, što neće iz 10 kuća, koje se nalaze u susjedstvu džamiji, proti njemu vikati. Za ovo se je Sulejškole u Almarpu u velike unapredjuje uči­ teljsku djelatnost u ovoj pučkoj visokoj školi. Pučka visoka škola u Hvilanu imade više sgrada: veliku školsku sgradu u kojoj su dvie dvorane za obučavanje, a uz ove sobe za učevna sredstva i stanovi za u čitelje; druga je velika sgrada sa jednom dvoranom za obučavanje u slitjdu (ručni rad), s mu­ zejom, laboratoriumom, jednom dvoranom za zabavu, s blagovaonicom , te stanovima za učitelje i za dvadeset pitomaca. Dalje imade jedna velika dvorana za tjelovježbu, švedsko gombanje i ekonomska (gospodarska) sgrada. Oko sgrada je krasna bašća. Ovdje se sakupi, kada se svrši zimski tečaj za m u žke, koncem travnja ili početkom svibnja do šestdeset mladih djevojaka, te zajedno tri mjeseca do konca srpnja žive pod ravnanjem i vodstvom nadstojnika i njegove žene, učitelja i učiteljica, kao u velikoj obitelji. D jevojke mogu stupiti u tu školu is­ tom, kad navrše 17 godina. Svršiv nižu pučku školu u svom selu. probave više godina u obiteljskoj kući, gdje se uče kućanstvu i stiču izkustvo za budući život. Kada dozriju za shvaćenje nauke, onda ih akademski �Strana 2. man ett'. tužio, komu je god dolazio i išao od kancelista pa sve do mini­ stara. ali je vazda na isti odgovor naišao: pa šta ćemo djeci učiniti, kad nema za nje kadije (sudije). Djeca ne goje mržnju prama ni­ kome. dok ih na to otac ne privikne. U Beogradu ni danas ne može proći jedan Muhamedanac, ako samo ima turban na glavi, da ga ne će svakim pogrdama nazvati. Navesti ću jedan interesantan fakat, što se tiče ovoga, pa je dosta, da se dodje do zaključka : koliko je istine n ovom što sam sada napisao. Kad sam se nalazio u Beogradu kod Sulejman efl'. Faladžića. nije mi ovaj dao ni koraka da podjem sam, nego je želio da smo skupa i gjegod idemo, da se vozimo u kolima. Ovo je meni palo u oko i upitam moga prijatelja za uzrok, kao i zašto me uklanja kad mujezin okujiše, a inače se mujezin- i ne penje na munaru niti objavi vrieme molitve. On meni odgovori: — Dragi bra­ te! Šta me pitaš kad od sramote ne mogu ti ni kazati, ali kad si željan da znaš. čekaj. I kad dodje doba. po­ zove on mujezina da okujiše. Odmah zatim nasta nekakva graja, a on me­ ne uzme za ruku i odvede kod dža­ mije. pa mi reče: „čuješ li, dragi brate.* i poliše ga suze. Ovo je bio prizor, koji je tako na mene djelovao, da sam smjesta upoznao srbsko bratstvo? Sulejman eif. mi kaza, da se je na to sto puta tužio, ali uzalud. To su gola lakta njihove vjerske nesnošljivosti i mržnje, koje sam ja na svoje oči vidio i u svoje uši čuo, pak da nije ništa drugo nego li to, pitam svakoga poštenoga čovjeka: nije li bila moja sveta dužnost razkrinkati okrinkanu nebraću i upozoriti svoju istovjernu braću, da se čuvaju bizan­ tinskih spletaka? Jest. to je moja du­ žnost i ja to činim čiste savjesti i podpuna uvjerenja, da ovim služim svojoj islamskoj vjeri, domovini i mojoj braći. Jest, to je njihova vjerska naobraženi učitelji i izkusne gospodje podučaju u švedskom jeziku, povjesti i ze ­ m ljopisu, hygieni, njegovanju bolestnika, u odgajanju djece, u prirodoslovcu, računu i knjigovodstvu za gazdarice (stopanice), te u krasopisu. U prirodoznanstvu se podučaju toliko, koliko je nužđuo za gospodarstvo i kućan­ stvo, a u nauci o čuvanju zdravlja uče ana­ tomiju (nauku o pojedinim djelovima tiela) i fiziologiju (nauku o tjelesnom sastavu) i kako da si što u bolje gospodarstvu njeguju, štite i čuvaju zdravlje. Onda im se ptedaje o or­ ganima disanja, o čišćenju i prozračivanju stana, o vrstima razsvjete, o. oku. o njegi i čuvanju oka kod djece i t. d. Г tom pred­ metu pooućaje ili predstojnica, kao majka i ravnateljica velike zadruge od 80 članova. Kkonomija visoke pučke školo je za pitomcc uzor pravog obradjivanja seoskog dobra. Fćevn a metoda je slobodno predavanje, živa ricč učiteljeva. Učitelj za pravo nikad ne pita djake, niti djaci, kad svrše, dobiju ka­ kve svjedočite ni naslova. Knjiga ne tre­ baju, da nauče, što su čuli, nego samo da p o ­ nove. Učitelj ih upućuje, k a k o d a č i t a j u i u p o t r i e b e u ć e v n e k n j i g e, č a s o- „О S V I T “ Broj 23. To je pravi izljev knjaževe „lju­ mržnja, koju ništa izkoreniti nemože; | to je — ..koran i krst (sa tri prsta!) bavi* i „poštovanja-- tudjili svetinja, a ja pitam je li to dostojno jednoga dva strašna simbola: njihovo je na grobnici carstvo" kako pjeva j „pjesnika - vladara* da tako nizko vriepjesnik s Lovćena. A to je ujedno i dja najtankoćutnija i najsvetija čuv­ srbska tradicija, kojoj su oni kroz vje­ stva nas muslomana, koje se Srbijanci kove ostali vjerni. Zato je uzaludan usudjuju nazivati svojom braćom! Da­ trud '„Srbobranaf i sličnih klepetala. leko vi kuća od nas, Bizantinci svih koji bi htjeli to prekriti i svietu oči dlaka! Neka to upamti „Srbobran* i svi njegovi talirsko - dinarski prijate­ zamazati. Njima (srbskim novinama) nije lji i neka zna da bi se mi muslomani pravo, što sam u prvome članku iznio radje okupali u krvi svoga sina. nego knjaževe rieči: ..mostarsko vlašče" itd., li bi dopustili da nam grmalji zate se motaju kao zmija u prociepu, da gospoduju nad glavom . . . Za danas bi to bilo dosta, samo dokažu, kako je njegovo visočanstvo na visini svoje' „vladarske* zadaće i još jednu. „Srbobran* laže. kad veli, da sve vjere ljubi i poštuje (?). Ko­ da su dopisi u ..C. II. “ kao i pismo lika ironija! Ja ovaj put neću spo­ turskoga državnika pisani u Dubrov­ minjati. kako su Crnogorci nasilno i niku i da se njima htjelo bajagi de­ brutalno postupali i progonili muslo- nuncirati „srbe*. Pismo turskoga dr­ mane Nikšića i bstalih osvojenih mjesta; žavnika pisano je u Carigradu i to na ne ću spominjati ni to, kako se danas turskome jeziku, a ja sam ga preveo i dao postupa sa onim ostancima muslomana, u javnost. Tom i je pismo došlo iz Cari­ koje svaki dan skoro batinaju, samo grada mjeseca zilhidžeta i to baš s namje­ da ih što prije prisile na izselenje, da rom da ga dam u štampu uz primjedbu, tako njihova dobra ostanu u nasliedje da mjesto prvogapođpisa AhmediFevzi knjazu; da. to sve ovaj put neću metnem Alimedi Lutfi, kao što sam i opisivati, nego ću ovdje navesti drugi učinio. Ja sam to neko vrieme zadr­ dokaz knjaževe tolerancije i ..pošto­ žao. niesam ga htio objelodaniti baš iz obzira prama „srbima* ; ali pošto vanja1- drugih vjera. Negdje godine 1882. izdao je sam se i u Beogradu i na Cetinju srbski pripovjedač S. Matavulj knja­ osvjedočio o onome, što nam spremaju ževe pjesme. U tim pjesmama knjaza ..srbi", pošto sam podpuno bio uvje­ N i k o l e I. ima i ova pjesma, koja ren, da nama sa srbima nema spasa nosi naslov: _na koricama jednoga ni obstanka, nego pače da nam od korana nadjena na Vuči je dolove, — srbstva prieti velika pogibelj za vjeru, nakon svega toga posvećena g r o f i c i B lucl o v o j.“ (Pod dom i imetak. groficom Bludovom „plemeniti* i „to­ dao sam i pismo u javnost i počeo pripravljati materijal za moju historiju, lerantni* knjaz .misli hazreti Hatidžu, rad. t. an. U toj pjesmi knjaz N i­ kojoj je jedina svrha upozoriti braću muslimane na srbsko-crnogorske prem­ k o l a pjeva : isi amske spletke i osnove, kojih treba -Turci kažu i govore da se čuvamo — pak i hoćemo ako Da je Koran s neba pao Bog da. Do vidjenja! 1 da im je srbski narod Z a d a r , 1. oktobra 1898. Bog u vječno robstvo dao: A1 vidješe ono jutro... D a im K a r a n lažna jn ša D a ta božja knjia/a n i ja Imuiiusko-heiTegovcieki muslomiiui sh Criiognruiniii, puk ili itiiko pjoiiik-kiijaz razlikuje, te jeilue zove ture; a ilruffe „мг1м“. Vrlu dobio, ali zaatu crnila danas hine. I)a angjeli pravdu štite A ne prorok i hurij'e.**) p i s e, p u č k e k n j i g e , i k a k o d a i z z n a m e n i t i h d (j. e 1 a š v e d s k e k n j i ­ ž e v n o s t i s h v a te i u e i e pe u du šu v e l i k e i s t i n e z a ž i v o t, š t o su ih d u š e v n i v e 1 i k a n i i z r e k l i . Л za to u dva glasa. Onda se u školi osobito gleda pobuditi i unaprieđiti vjersko čuvstvo pa se u tu svrhu obavljaju molitve, drže etićno-religiozna predavanja, na koji dola­ ze i žitelji susjednih seoskih kuća. u zavodu imade velika k n j i ž n i c a, a djaeima se kn jige i jeftino prodaju. Većina učenika i učenica visoke pučke škole sta­ nuju u zavodu, a oni, koji idu na konak u susjedne seoske kuće, dobiju hranu u školi. U veće. kada svrši rad, skupi se i staro i mlado u stanu nadstojnika, te se otvori razgovor medju učiteljima i djacima, čitaju se liepe knjige, deklamuju pjesme glaso­ vitih švedskih pjesnika, pripoviedaju svakovrstne narodne pripovietke, igraju narodne igre i t. d. Za ovo p ov jerljiv o oličenje u obitelji predstojnika zavoda uzme se za du­ gih ljetni večeri bašća, koju imade svaka škola. Niše puta iznesu u bašću orgulje pa koji učitelj ili učiteljica svira, a čisti, mladenački glasovi djevojački u harmo­ ničnom sboru razliegaju se selom i prodiru u seoske kolibice, gdje opet negdašnji u če­ nici i učenice s veseljem slušaju pjesmu i s ponosom se spominju škole, gd je su se učili živjeti kako bog zapovjeda, a pošteni ljudi traže. Teoretska obuka traje od jutra do 1 sat po podne. Iza drugog sata predavanja imadu djaci sat ili pol sata gombanje, a onda do­ lazi praktična obuka (slojd), poučavanje u ručnim radovima. T o podučavanje nije samo ograničeno na prigotavljanje najnuždnijeg kućnog rublja i odiela, nego se ući i švedska industrije, pletivo i vezivo za običajne na­ rodne nošnje po raznim krajevima. A ko je djevojk a u obiteljskoj kući jednostavno tkala, ući u školi tkati umjetne tkanine, i svaka djevojka ponosno ponese svoj rad iz škole kući. Iza pjevanja su odredjeni po­ sebni satovi, ali i inače se svakom prigo­ dom osobito goji pjevanje. A da pjesme, što ih u školi pjevaju, lakše predju u puk. p jevaju svi djaci jednim glasom ili samo ( Nastavit će se) �Broj 23 , O S V I T “ a kao jamstvo založeni su bili prihodi kinezke pomorske carine, kojom su upravljali stranci. Tada se u Kinu vrati podkralj Li, proputovavši Europu i Ameriku. Za njim dodjoše još čitave čete novih poduzetnika, Inozemska se je industrija i više, nego te je mnogom od njih bilo možda više obe­ li je možda bilo opravdano, nadala da će ćano, nego li mu se je moglo učiniti. Sada se Kina otvorit stranoj trgovini i prometu uslied u govori u Šimonoseki, gdje je bio na jedan put pade na pamet pekinžkoj vladi, da u velikoj mjeri gradi željeznice, a car sklopljen mir g Japanom. Bezbroj stranaca svojim ukazom imenova Tutai Šenga glav­ trgovaca, zastupnici raznih novčarskih zavoda, nim ravnateljem željeznica, koje su se imale obični putnici, novinari svib zemalja odmah graditi izmedju Šanghaja i Nankinga te nakon uglavljena mira nagrnuše u Kinu ; i Hankaua i Pekinga. Te obe željeznice pro­ dok su se jedni na licu mjesta morali svom laze kroz veoma bogate krajeve, u kojima brzinom upućivati u kinezke odnošaje, drugi je vrlo živahna trgovina. Sad nastade prava su bili već pripravni, da sklapaju svakojagma, tko će dobiti ugovore za gradnje tih vrstne ugovore za obrtna poduzeća u Kini. željeznica. Već su njemački mjernici bili To je bilo taman kao da bi tražitelji zlata izmjerili i označili željeznički put te ujedno pali na novoodkriveni zlatni rudnik. Neki učinili i nacrte i proračune. Ti mjernici po­ Amerikanci, Jankeei, s englezkim novcem lovicom prošle godine počeše graditi prve u istinu nadjoše rudokope zlata, nu Kinezi dielove tih željeznica i to počam od Hankaua ne dadoše im raditi već preuzeše rudnike u i Sanghaia. Medjutim je Seng razpravljao svo je ruke. Stranci bijahu sebi upilili u glavu, s raznim inostranim družtvima, da od njih da Kinezima prije svega treba ž e 1j e z n i c a , pozajmi novaca za gradnju tih željeznica, te su zastupnici novčarskih zavoda najprvo pošto sama kinezka vlada nije imala dovolj­ u tomu smislu pripravljali kinezke oblasti. nih sredstava, a i nepovjerljive kinezke Množtvo se mladih Kineza bijaše tečajem trgovce nije bilo moguće nagovoriti, da svoj zadnjih godina povratilo iz inozemstva, gdje novac ulože u željezničko poduzeće, koje je su se vozili na željeznicama. Pa i ako ta vodio Seng. Pregovori o zajmu za gradnju nadobudna mladež u inozemstvu drugo ništa obiju željeznica dugo su trajali i bili su nije ni učila, ipak je toliko uvidila, da dugočasni, a vodili su se koje u Sanghaiu, gradnja željeznica može biti veoma blago­ koje u Hankauu, u kojim bi gradovima tvoran posao, osobito pak za onoga, koji Seng izmjenično stanovao. On je tu prego­ gradi. Strani zastupnici novčarskih đružtava varao sa Američanima, s Franeezima, s B el­ za građjenje željeznica, koji su bili pod­ gijancima ili Englezima. Dok su se ti pre­ uzetna duha, nadjoše sgodne posrednike i govori vodili, dotle je Rusija posve tiho i pomagače u tim mladim Kinezima. Svakomu mirno počela na sjeveru Kine raditi i kopititi novčarskomu poduzetničkomu družtvu na­ se. Rusija je naime znala od Kine dobiti skoro se je nekoliko tih naprednih Kineza mnogu dozvola za izgradje željeznica u pridružilo, i s ovima se je išlo od jednoga Mandžnriji, a to jo j je Kina dala u tajnim pođkralja ili tautaia, o komu bi se doznalo ugovorima kao priznanje, što se je Rusija da je naklon stranim poduzećima, do dru­ na koncu kinezko-japanskoga rata za nju goga, dok se napokon ne bi obratili središnjoj zauzimala. Ujedno je Rusija dobila izključivo vladi u Pekingu ali bez uspjeha. Bilo je pravo na rudnike i industrijalna poduzeća veoma smiešno motriti, kakav su pojam ti svake vrsti tako, te nitko drugi ne smije ljudi imali o kinezkim odnošajima, s kakovim s njom konkunkirati. Mandžurija je viša od su sredstvima radili, te kako su brzo Kinezi habsburške monarhije tri puta. Eto u toj upoznali i uvidjeli, da ti „lovci na ugovore" kinezkoj pokrajini Rusija je gospodarstveno obično i po pravilu na svoju ruku i na zavladala. To je bio vrlo uvidjavni i vješt dobru sreću rade, neimajući za sobom do­ posao Rusije, koji je za vrlo kratko vrieme voljno potrebnih novaca. Nu ipak je znalo izvela. Za Rusijom se povede i Francezka, trajati godinu dana pa i više, dok bi se jer je i ona bila jedna od. onih triju vele­ takovo družtvo izigralo i došlo do uvjerenja, vlasti, koje su se na kraju kinezko-japan­ da je težko lukavoga Kineza vući za nos. skoga rata bile uplele u korist Kine. Fran­ Makar da se je snovalo mnogo raznih že­ cezka prisili Kinu da jo j se ohveže, da u ljeznica, to ipak kroz prve đvie godine iza pokrajinama Kuangtung, Kuangsi i Junanu japanskoga rata nijedno strano poduzetničko samo francezki mjernici smiju raditi i izdružtvo nije moglo učiniti nikakova takova crpljivati bogatstvo zemlje. Njemačka, treća posla. Dapače, Kinezi su kroz to vrieme od onih posredujućih velevlasti, nešto kasnije vlastitim novcem sagradili željeznicu iz Tiuze ,,u zakup" zaliev Kiaučou, želeći da ima entsina u Peking, te počeše predradnje za i ratnu luku i za njom ležeću pokrajinu gradnju željeznice Hankow-Peking, i to s Sautung kao područje svojih gospodarstve­ oba kraja, al nisu posla dovršili. Taj ne­ nih interesa. uspjeh ima se pripisati nestašici novca te Eto tako se liepo i polagano Francez­ što su kinczki činovnici posvema neupućeni u željezničke poslove. .Nu ipak su oni tvrdo­ ka, Njemačka i Rusija uvukoše u Kinu i tu korno u svojim rukama pridržali upravu se uđomiše. Gledajuć to, Englezima je bilo željezničkih gradnja, i to radi toga, da udo­ tiesno pri srdeu. A Englezi su, kako reko­ volje, svojoj taštini te da kao obično bez smo, prije u Kini sjedili u pamuku, tako ikakva smetanja mogu u velikoj mjeri činiti im je liepo bilo. Oni su bili jedini gospo­ dari, sva je gotovo trgovina bila u njihovim pronevjerenja. Uz to je vlada trebala novca, da izplati ratnu odštetu Japanu. Onda Kina rukama, te se drugi strani narodi skupa nisu mogli s njima mjeriti. Naravno je dakle, da nije imala gotovo nikakvih državnih dugova, bi oni voljeli, da je u Kini sve ostalo pri te njezina Hnaneijalna veresija nije osobito mnogo pretrpila uslied japanskog rata. Prvi staromu, te kad bi trgovci ostalih narodno­ veliki državni zajam Kina je dobila od sjedi­ sti u englezkim naseljima u Kini i na dalje njenih rusko-franceskih banka, a drugi zajam, skromno radili pod „nježnim " skrbničtvom da opet uzpostavi ravnotežu, dobila je od Englezke. Gospodarska razdioba Kine n j 'inačko-englezkih banka. Uvjeti za taj zajam bili su prama prilikama baš umjereni, Dogadjaji su se svakako neočekivano razvijali veoma brzo, na očigled i uzprkos Strana 3 englezke mornarice, koja je u kinezkim v o­ dama. Englezkoj je diplomaciji bila veoma neugodna politika za vlastite interese, za koje su rodilo druge velevlasti. Englezi su iz početka oklievali, sigurni, da će moći uspjeti sa svojom politikom za „nerazdjelivost K ine“ , što po englezkora shvaćanju znači, da odnošaji u Kini ostanu kakvi j e ­ su, naime da Englezka bude skrbnik Kini te da Englezi zadrže u rukama svu kinezku trgovinu i politiku. Kinezi su odmah p ov je­ rovali, da im ipak to englezko držanje ide u prilog, te su već mislili, da su našli do­ bra prijatelja, koji bi se mogao izrabiti proti osnovama ostalih država, koje teže za diobom Kine. Nu tada baš dodje do nesporazumka. Njemačka je morala, tako se je mislilo, sad za sad bar nakon što je dobila Kiaućouzaliev, prestati i nadalje sticati zemljišta u Kini. Tada po primjeru Njemačke i Rusija zaposjede luke Talienwan i Fort Arthur, Francezka je tražila luku na obali Kuang­ tung, a Englezka u nevolji, da pri gospo­ darskoj diobi Kine ne ostane kratkih rukava, preuze brzo ratnu luku kinezku Weihahvei, te najplodniji dio Kine, Jangtse dolinu, pro­ glasi područjem svojih gospodarstvenih interesa. Našav se već jednom na tomu putu, svoje nakane poče brzo provadjati tako, da je počela tražiti i zahtievati, da ona Englezka — odnosno englezka novčarska društva izgrade željeznice u Jangtse dolini, koje su već bili počeli graditi njemački mjernici, te za koje su već gotovo spravne bile njemačke banke dati novac. To je En­ glezka izključivo za se tražila kao i to, da samo ona dobije pravo na rudnike s obe strane željeznice u toj dolini. Medjutim se je Englezka još prije bila osigurala i dobila dozvole za gradnju željeznica u Junanu kao nastavak svojih indijskih željeznica. U pokrajini Šanzi, koja je poznata kao veoma bogata ugljenom i svakom drugom rudom, istodobno su Rusija za sjeverni dio pokra­ jine Sanzi, a Englezka zajedno s Italijanima za južni dio dobile koncesije od kinezke vlade za gradnje željeznica kao i za rudokopje. Za gradnju željeznica kroz pokrajine Hupeh, Honau i ('ili iz Haukaua u Peking jedno belgijsko-rusko-francezko družtvo sklo­ pilo je ugovor za zajam, te je novac, bio već i položen. Napokon puče glas, da je kinezka vlada i Amerikancima obrekla iz­ gradnju željeznice od Vučanga kroz pokra­ jine Hunan i Kuantung. Velika pokrajina Šečuan svakako će biti zlatna jabuka, o koju će se grdno otimati Francezka i En­ glezka; pokrajine Kansu i Šanzi još su — kao veoma daleke i prilično siromašne izvan svake pogibelji, da bi se vlasti o nje jagmile. Po tomu se vidi, da je čitavo ogromo kinezko carstvo gospodarstveno razdieljeno medju razne narode. Sad za sad neke po­ krajine, kao one tri mandžurske, gospodar­ stveno posve izcrpljuje jedna izvjestna vele­ vlast, a u nekima kao u Honauu i Ciliu, samo pojedini narod gradi željeznice i preuzimlje ruđokopja, a ta se sva poduzeća osnivaju velikim glavnicama. Nu nema sum­ nje, da će se ta prava pojedinih država s vremenom - i to ne daleko u budućno­ sti — proširiti, te će sva Kina biti geogratički razdieljena u podpnna gospodar­ stvena područja medju pojedine države. Tko pozna Kinu i kinezko činovnićtvo, koje samo­ voljno gospodari zemljom te ju bezdušno izsisava, taj mora priznati, da je ta politika �Strana 4. fO u Kini nužđna i opravdana nevoljom — vele Rusi. Francezi i Niemci. Kroz pola, stoljeća nije pošlo za rukom kinezkoga či­ novnika izliečiti od hezđušja i popraviti ga i probuditi, učiniti ga pristupačnim stranoj trgovini i stranoj kulturi. Kad bi taj činov­ nik bio prepušten sam sebi, još, bi i stoljeća prošla, a da se u Kini ne bi ukinule bezdušno gospodstvo, te bi zemlja svedjer ostala zatvorena za strani promet i trgovinu. P o ­ znato je, od kakve su silne koristi željez­ nička poduzeća, pa Kina se je ipak proti­ vila gradnji željeznica; i ako jo kinezka vlada pokušala kadkada, da sama gradi ž e ­ ljeznice, to su joj čitav bezbrojni novac iz­ jeli činovnici, i tako se nije nikada moglo do ništa doći. Pošto nema nade - vele strani osvajači — da bi iz zem lje moglo biti za Kinu knristnib ljudi, to je onda dobro po Kinu. što su civilizirane države razdielile Kinu na gospodarstvena područja i uzele pod svoj nadzor, a to je zadnje sredstvo, kojim bi se mogli Kinezi dostojno podići i izje­ dnačiti s drugim narodima. A l to ju ujedno i zadnje sredstvo, .da se posvema razkomađa kinezko carstvo. za Filipine. Г M o s t a r u , 12. listopada. :i Prigodom nejasnih i veoma zamršenih prilika u babsburžkoj monarhiji vriedno je spomenuti, što piše poznati Niemac Busch u svojoj najnovijoj knjizi o knezu Bismarku. Nutarnji odnAšaji monarhije bili su i godine 1871. tako zaoštreni, da su zadavali briga i samomu prejasnomu vladaru. Busch u svojoj knjizi izvješćuje o razgovoru pok. prvoga njem. cara Vilima s našim vladarom Fra­ njom Josipom u kupalištu (lasteinu. Tu su se dva vladara sastala u kolovozu 1871. T ečajem razgovora s njemačkim carem, naš se je vladar osvrnuo na nutarnje odnošaje Austrije, te spomenuo potežkoće, s kojim a se je boriti. ,.Nu ja se medjutim nadam" — reče N jegovo Veličanstvo - - ,.da će se doskora s Cesima postići sporazumak. P re­ tjerani zahtjevi Niemaca u mojoj carevini zadavaju mi mnogo brige." i- u Politički pregled Turska. Srbija se silno kostruši proti Turskoj. Г Beogradu se prieti ćak, da će radi M acedonijc učiniti pritužbu pred svima evropskim vlastima, a poglavito s toga, što tokorse Arnauti napadaju na hrišćane. Služ­ beno javljaju iz Beograda, da je sve pu­ čanstvo u zem lji uzrujano, je r da Saad Eddin paša ne će htjeti zaštititi one hrišćane, koje Beogradlije za se prisvajaju. - Kretsko pitan je zadaje posla posla­ nicima četiriju vlasti kao i samim vlastima, koje su već predale svoju notu Turskoj. Nu Turska ne će na nju odgovoriti ni do m jesec dana. Vlasti zahtievaju, da za m je­ budne dignuta s Španjolsku i Auiorika. Kako je poznato, sada u Parizu španjolsko i am e­ ričko povjerenstvo miru izmedju razpravlja o konačnom Španjolske i Amerike. A m e­ rika je svoga povjerenika D a ta opunom o­ ćila. da odmah prekine svako raspravljanje o miru. ako se Španjolci budu uzprotivili Iz mjesta i okolice j- I v a n Ć o r i ć . Cglednu obitelj Šimuna Ćorića zadesila je ljuta k o b ; sinoć je u pet sati i ptil umro Ivan Corić, jedinae u svojih roditelja u mladoj još dobi. Bile su mu dvadeset i dvie godine. Glas o smrti nje­ govoj kosnuo se je svakoga, tko ga je po­ znavao. Bio je zdrav, krupan, naočit mladić, kao gora. Već shrvala ga pred nekoliko mjeseci tožka boljetica i skr«ila mu mlad život. Za pokojnikom tuguju starac otac i mati i tri sestre, udate Ćule, Mihić i Smolja n . a za njim žale i svi drugi, koji ga poznavahu. Ucviljenim starim roditeljima i rodbini naše saućešee. a pokojniku laka bila hrvatska zem lja! Glavna ,,Hrvoje“ . U Broj 23. Л7" X T ‘ u vjete; 1. Manila grad i čitavi otok Luzon pripada Americi. 2. Španjolska se odričo svih gospodarstvenih prava nad .čitavim pod­ ručjem filipinskoga otočja. 3. Mirovni sud će odlučiti o španjolskom d u g u , učinjenu (Svršetak). sec dana turska vojska Krote. S godišnja skupština č i č a, da se „H rvoje" stavi u sdogovor sa društvima „Slavujem " u Trebinju, „Trel.evićem" u Sarajevu, „Zviezdom " n Л aresu, „Dinarom" u Divnu, „M ajevicom " u Doljnjoj Tuzli. „Nadom" u Banjaluci. „Krajišnikom" u Bihaću, te sa ostalima društvima, koja se budu skorim osnovala, da se sporazume o zajedničkom koraku, kako da se osnuje „S av ez h rv a ts k ih p je v a č k ih d ru š­ t a v a u H c r c e g - B o s n i " , Predsjedatelj skupštine G l a v a š napokon predloži po ođborovu zaključku, da se predsjednik g. Martin Ć u l e radi njegovih izvanrednih zasluga i žrtava za društvo kroz, punili d e­ set godina od postanka društva iza­ bere počastnim članom, da mu se u zapis­ niku izrazi duboka harnost i hvala, te da mu se uruči diploma začastnoga članstva. I taj je predlog bio jednodušno primljen. Po tomu se je obavio izbor odbora za nastajuću godinu. Za predsjednika je izabran Ivan A. M i l i ć e v i ć , za tajnika Stjepan R ad u lo v ić, za blagajnika Pero S ш o 1j a n, za knjižničaralvan A k š a m, za arhivara Blaž S o ld o , a za odbornike bez posebne službe T o ­ ma K o v a č, fr. David N e v i s t i ć, Tom a L j o l j e i Ivan S m o l j a n . Za revizore su izabrani Jure l. S m o l j a n i Petar M. A nčić, a za zamjenike im Petar S o l d o i I Ante K v e s i ć. Za bajraktara je izabran g. Mate S p u ž e v i ć. Po tom je, nakon još nekih slučajnih pređloga, bila dignuta skupština, koja je prošla u najljepšem redu. nedjelju je bila glavna g o ­ dišnja skupština narodnoga glasbeno-pjevačkoga društva .. H rvoje" u Mostaru. Skup­ ština je bila mnogobrojno posječena, a u odsutnosti g. društvenoga predsjednika Магtina Č u l e otvorio ju je podpredsjednik fr. R a d o s I a v Glavaš u dva sata i pol podne i predsoidan јчј. Predsjedatelj skup­ štine društveni podpredsjednik G l a v a š toplim se je riecima sjetio užasnoga dogodjaja ženevskoga, komu je žrtvom pala ca ­ rica i kraljica J e 1 i s a v a. čim se je u crno zavio vladarski dom i čitava monarhija, te pozva skupštinu, da dade izraza.svomu žalovanju i dubokoj sinovskoj odanosti prejasuorn vladaru i priestolju. Skupštinari su stojeći tronuti slušali te rieči. te kliknuli nezaboravnoj kraljici mučenici „sla va!" i „živio Franjo Josip i." — Po tom se je prešlo na dnevni red. Tajnik M i l i ć c v i ć izviestio je o društvenom radu u izminuvšoj društvenoj godini naglasiv, da hi uz što življi mar i odziv gradjanstva društvo mo­ glo i sto put sjajnije stajati. Kroz tu je goginu društvo davalo šest zabava s predsta­ vama, dva siela, te s vojničkom glasbom 8. p ješačke pukovnije četiri pučka glasbena koncerta. Društvo je priredilo i jedan izlet u B ielo P olje. Spomenuo je takodjer, da je prigodom svoga boravka u Mostaru N e­ stor hrvatskih pjesnika Ivan vitez T r n s k i sa svojom kćerkom Z o r o m , koja je na ćelu zagrebačkih Hrvatica društvu poklonila krasan pozorištni zastor, pohodio društvene prostorije. Iztaknuv za tim još neke dogo- djaje iz prošlogodišnjega društvenoga živo­ ta, preporuči, da se gradjanstvo što življe i hol je okupi oko „H rv o je ", što će hiti njima i društvu na čast i ponos. Društveni bla­ gajnik Jure 1. S m o l j a n izviesti o stanju društvene blagajne. D ruštvo je imalo pri­ hoda do 2fX)0 fr. i sublizu isto toliko izdatka. Ukupna imovina društva iznosi (>00() fr. Proračun za godinu 1898/99 odobrio se je u iznosu od 2770 fr. Društveni član g. Petar S o 1 d o stavio je predlog, da društvo nosi ime ..Narodno hrvatsko glasbeno p je ­ vačko društvo ..H rvoje" umjesto dosadanjega imena „Narodno glasbeno pjevačko društvo ,. IIrvoje“ , što skupština je d n o ­ ikakvom am eričkom zahtjevu glede Filipina, glasno primi, prepustiv novom odboru, da poduzme shodno korake za to. Isto je tako Savezne jednodušno primljen predlog Petra N. A n- am eričke države su stavile ove ,,Hrvojeva“ siela. Na glavnoj skupštini narodnoga glasbeno - p jevačkoga društva „H rv oje" zaključilo se je, da se i opet uvede liepi prijašnji običaj’, da se re­ dovito jed an p u t u nedjelji s a m o z a č 1 an o v e d ru ž t v a i njihove obitelji priređjuju društvena siela s pjevanjem, sviranjem, deklamovanjem, poučnim čitanjem te raznim društvenim igrama i plesom. Od kolike su vriednosti takova siela za društvenost, ne treba ni naglasivati. N ajglavnije jc pak to. da će članovi društveni imati prilike, da se liepo i ugodno pozabave, a okupljajući se tako češće u društvu, ne će imati potrebe, da traže drugih zabava, koje ćesto put no djeluju najbolje. Prvo takovo „H rvojevo" sielo u ovoj društvenoj godini biti će u nedjelju, dne 1(1. listopada u kazalištnoj dvorani Bratovštinskog doma. Program sielu je veom a liep i biran, te će osim umjetničkih produk­ cija biti igrana tombola, a po tom društve­ ne igre i plesovi. Sielo će poćeti u 7 sati i pol na većer. Na sielo iinadu pravo pri stupiti s a m o obiteljima, a platan. društveni nečlauovi ćlanovi s njihovim ne. Ulaz je bez- Sliedeće „H rvojevo" sielo biti drugu nedjelju, dne 23. listopada. će u Ćemerenje Radobolje. Pišu ham iz gradjanstva: U subotnoni broju cienjenoga „Osvita" ćitao sam izvješće o sjednici našega gradskoga zastupstva,' u kojoj se je razpravIjalo o proračunu grada Mostara za godinu 1899. Veom a je liepa i posvema opravdana misao, da se presvodi (šćemeri) R adobolja pred katoličkom crkvom. Samo je žoliti. da se to što prije izvede, a ujedno i ona ću ­ prija prenam jesti, jer ovakova kakova jest - nije posvema ’ sigurna, a niti krasi grad. I gradjanstvu tfć pak očeku je, da će se gradska obćina pobrinuti, da se sva Radobolja što prije uredi, što se je d jelo­ mično nešto i počelo, a za to sbori hiljadu razloga, koji su svakomu dobro poznati. �Нгој 23 Pogibeljna družina. Iza krvavili . izgreda u Dolnjoj Mahali u Bilićevoj g o­ stioni. o kojima je u našem listu bilo po­ tanje izvješteno, i radi kojih su neki pod sudbenom iztragom, nema skoro nedjelje ni svetca, a da se ne dogodi u kojoj birtiji kavga i izgred. Kolovodjatih izgreda je druži­ na Sava t'okorilo, G jorgje Milić i Comp.“ Od kako su došli pod sudbenu iztragu'29. pr. mj. sve piju. iditc od birtije do birtije pa, mirne ljude i liirtaše 'uznemiruju i priete im. da •će ih ubiti, probosti, pa makar i oni glavom platili, tako' te' gradsko redarstvo itaade s njima velike muke. Tako su 9. o. mj. došli G jorgje Milić, Sava Cokorilo et eohsortes u birtiju Marka Katića, te njemu i ženi mu prietili, da će ga probosti. Ovo je prijav-ljeno redarstvu, koje je te silne junaćine dopratilo u poticajnu buturnicu, a nadjen je kod ujili jedan tes i bokser. Ovakove individue, koji priete mirnom gradjanstvu i na zao glas stavljaju javnu sigurnost, trebalo bi kako učiniti neškodljivim, što će, nadamo se. nadležna oblast i učiniti. Skitnicu. G jorgje Ljubenko, mladić od .19 godina, ne voli dana ni rada, nego se pušta u okrilje crne noći, pa se vuča po kojekakvim lokalima i postaje opasnim stvorom, i stoga je obično gost gradskog redarstva, kao što je to bilo i 9. o mj. Lahka ozlieda. Već smo u našem listu spomenuli, kako je nesretna rakija i u obće piće, kada mu se podadu osobito mla­ di ljudi uzrokom, te se u obitelji naruši kućni mir i počine kojekakve nepodobštine. Žalibože i opet nam je spomenut jednu posljedicu prokletoga pića. Mladi Hamza Vučijaković od 19 godina dao.se na piće pa vrgo obraz pod noge i napada na mirne svoje ukućane, rodbinu svoju. U prošlu nedelju došao kući pijan, pa počeo vikati na Iliru Vučijakovića i prietiti mu, da će ga toljagom smlatiti. a Hafizu eff. Vučijakoviću prietio ..da će ga ubiti, gdje god ga zateče." Ibrahim Vučijaković morao je zvati u pomoć redare, ali Hamza zagrijan raki­ jom udari na nje kamenom i lahko ozliedi Nikolu Krtalića, a kada ga je redar Vukasović vodio na komisariat psovao ga je i prietio mu, „da će brojiti zviezde, kada ■on izadje iz zatvora/' - Hamza se, kažu, ljuti, što ga šerijatski sud nije proglasio punoljetnim, jer bi rada biti svoj • da valjda brže i slobodnije protuče sa Cokorilom i kako se svi ti „dobrijani" zovu, s kojima se i on nadje u đružtvu, i ono što ima. Takovi se slučajevi žalibože i suviše, javljaju u našem gradu i,u obće u našim kra­ jevima, da je skrajnje vrieme, da naši sta­ riji i oni, koje to ide. posvete više brige i mara odgoju i popravku zapuštene mladeži. ,0 S "V I Strana 5 Т ‘ Iz nadih krajeva B o s n a i HercegroT 7in .a. Edhem cf. Mnlabđić. Vriedn učitelj, daroviti i poznati pisac Edhem ef. Mulabdić u Zagrebu 'položio je učiteljski izpit gradjanske škole sa sjajnim uspjehom, i to iz jezikoslovne-povjestničke skupine. Najsrdačnije čestitamo! Plemenit primjer. Tiše nam pri­ jatelj na putu kroz Čapljinu dne 8. listo­ pada: Jučer sam boravio u Stolcu, te sam na veliku moju radost doznao stvar, koja će obradovati svakoga iskrenoga i čestitoga otaćbcnika. U Stolcu naime, gdje takodjer postoji muhamedanska kiracthana. musljmi su se bili pociepali na dvie stranke, koje se medju se niesu snosile, što je dakako moralo dosta štetovati, jer gdje sloge, sklada i jednodušno,šti nema, tu se slabo što more raditi i učiniti. Nesporazumci su vazda štetni, dovode do razpravljanja, uzrujanosti i inada, i u to se troši zlatno vrieme i sile. Nu sada doznadoh, da su se obe stranke bratski na­ godile i izmirile. Vrieđni stočani bistroumni i uviđjavni, otresli su se nesloge, a to se je liairli djelo izvelo sgodnom prilikom na 5. listopada, kada je u Stolcu boravio došav u pohode svojim prijateljima Melimed ef. Gjikić, mostarski gradski zastupnik. Melimed efendija, koji u Stolcu ima dobrih i iskrenih prijatelja, veoma je mnogo doprinio tomu izmirenju, i to prigodom sastanka i večere njemu u počast, kojom su se sgođnm bili sabrali najodlićnijr stolački gradjani iz oba tabora. Veseleć se iskreno izmirenoj stolačkoj braći, ne možemo prešutiti naše začudjenje, kako to gospodin Gjikić ne uloži sve sile te ne tipliviše u Mostttru na tamošnje gradjane i na kiraethanu, pak da se raz­ dvojena braća nagode, izmire i bratski iz­ lju b e ? Mubibbi ratnu. I mi najiskrenije čestitam./ vrlim stočanima, želeći da se u njihov primjer ugle­ daju mostarci i svi drugi. Što se tiče opazke našega dopisnika, da bi g. Gjikić i u Mo­ staru imao i morao nastojati oko izmirenja i sklada medju braćom, držimo i uvjereni smo, da bi i on i mnogi drugi bili rada, da dodje do sloge. A to bi morali jednodušno raditi svi, pristupiti jedan drugomu, jedan drugomu popustiti, i stvar je gotova. Ništa lašnje nego se složiti, samo ako se iskreno Vinogradarska gospodarska stanica n Gnojnicama. Javljaju nam odatle 10. o. m j.: U našoj vinogradarskoj gospodarskoj stanici išlo je pod ravnanjem upravitelja Julija Vaškaua sve u najboljem redu, dvanaest učenika podavalo se odabra­ noj svojoj zadaći najvećom voljom i marom, dok nije došao iz Trebinja neki vježbenik Krsto Jokanović. koji poče sa djacima zlo postupati i zatvarati ili, te su svi morali izstupiti iz gospodarske škole. Upozorujemo na to mjerodavne faktore, da se izvidi, na kome je krivica, da bude reda, kao što je teži za tim. predlog : Strašna elementarna nedaća, koja još ni danas nije prestala, a koja prvi put na 2. srpnja o. g. cieli skoro politički kotar sinjski zaleti, sruši skoro sasvim sela Turjake, Košute, Gardun, Vojnić i Trilj, težko ošteti sela Čaporice, Ugljane. Vedrine. Ja­ buku. Grab, Rudu i Otok, a dotaknu se i mnogo drugih sela,-pak i samo varoši Sinja. Tamošnji stanovnici nahode se u najžalostnijem stanju. Iznemoženi stoje oni prama toj strašnoj katastrofi; kojoj vlastitom snagom ne mogu dohrvati. Izvješća, koja su nam javni listovi o toj strašnoj trešnji doiuoli, izpriprostivaju nas. da potanko navadjamo počinjeni kvar i štetu: bit će pak dosta, ako kažemo, da sve ono, što je neumorni trud i štednja velikom mukom stvorila, to je onog kobnog dana skoro sve uništeno. Pouzdanje u B oga i djelotvornu podporu i pomoć dobrih ljudi moglo je ovom težkom nenadnjom zadešeni narod sačuvati od sdvojenja i klonulu mu snagu okriepiti. Posebna dobročinstvu kao u svakoj težkoj prigodi, tako i u ovoj neizrečenoj nesreći sjajno su se pokazala, ali ta dobročinstva sama nije moguće, da velikoj zadaći zadovolje, koju treba ovdje riešiti. To može samo država, koju pozivamo, neka moćno i uspješno pri­ hvati se te stvari, te stavljamo ovaj pred­ log : Visoka kuća neka izvoli zaklju čiti: P o­ zivlje se vlada, neka što prije izpita kvar i štetu, što je potres na 2. srpnja i u toliko navrata kašnje nanio u političkom kotaru sinjskom u Dalmaciji, pak neka na temelju tog izviđa potrebitu svotu opredieli za pri­ pomoć i još kroz ovo zasjedanje podnese visokoj kući na odobrenje. U formalnom pogledu predlaže se nadalje, neka se ovaj predlog sa svim po poslovniku dopuštenim prikraćenjem odmah stavi na drugo čitanje. Beč. na 29. rujna 1898. Hrvatska Telefon Zemmi-Miti’ovica. Proš­ lih dana postavljeni su stupci i telofonska žica od Zemuna preko Bežanije, Surćina, Jakova, Boljevaca, Progora, Kupinova, Obre. ža, Grabovice, Klenka, Hrtkovaca, Jarka do Mitrovice, te je tako Zemun spojen telefon­ skom žicom s Mitrovicom preko tih svih sela i obćina. Tako se sada može čovjek iz Z e­ muna udobno razgovarati s onim u Mitrovici. I■ Riedak slučaj. Pišu nam iz Fojnice: U Fojniei kod Kiseljaka jedan kolar ima kravu, koja se sama podoji. Da toga ne čini, vlastitik joj meće na glavu sepet, dok ju n e pomuze. Neki su mu govorili, da ju zakolje. ali on odgovara, da mu dobro i dosta mlieka daje. Zaista, riedak slučaj ! Izogorilo sieno. Kako nam iz Tasovćića kod Čapljine 8. o. mj. javljaju, izgorila su tamošnjem čestitom i radinom ži­ telju Gjuri Pervanu tri stoga siena i tako mu do stotinu glava stoke ostalo za ovu zimu bez ikakve piće. Misli se, da je vatru neka kivna i nebratska ruka podmetnula i u tom je smjeru povedena izt.raga. Izadje li stvar na vidjelo, sustići će zločinca ljud­ ska pravda, a ne nadje li se, neka mu Bog plati za njegovo nedjelo. D a lm c a lja Sinjski potresi u carevinskom viećli. Dne 29. rujna hrvatski zastupnici u carevinskom vieću stavili su ovaj prešni Različite viesfti Dohodci i izdatei pape Leona XIII. Kako tali janski listovi izvješćuju dohodci pape Leona XIII. iznose 5 milijuna i tiOO.OOO franaka, a papa od ove ogromne svote potroši samo 400.000 franaka. I to se računaju svi izdatci za njegovu osobu i za darove, koje u raznim svečanim prigodama pošalje vladarima i izdatci za ostale darove. Od ostalog dohodka troši se: na uzdržava­ nje kardinala i kurije 5HO.OOO franaka, na njegu siromaka 3(>8.000, za upravu papin­ skog dvora 1 milijun i 440 hiljada franaka. Odatle se podmiruju troškovi vatikanskog muzeja, gradnja i popravaka, što je dosta malo, jer vatikan imađe 11 hiljada prosto­ rija. Za vanjski ured i tajnika kardinala troši se 800.000 franaka, za vatikanske či­ novnike 1 milijun i 200 hiljada franaka, a za uzdržavanje privatnih škola 822.000 fra­ naka. �Strana 6. Velika kuca za hadžije u Me­ ki. Sultan je dao u Meki sagraditi kuću, u koju može stati do 7000 osoba. U toj će kući odsjedati hadžije. Riblja kost. Nedavno je u Kodnju predavao profesor Faber o ribjoj kosti i po­ sljedicama, koja nastanu kada se riblja kost progutne. Želudac doduše u obće probavi i ribju kost, ali počesto riba zapane neprobavljena u debelo crievo, te tamo ostane i bude uzrokom kroničnih bolesti. Tu je prof. Faber iznio čitav niz slučajeva, kako uslicd neizlučene r-ibje kosti u crievu na­ stane čak i upala potrbušine, je r riblja kost probuši crievo. Takove boljetice su težke i dugotrajne, a često svrše smrću. S toga prof. Faber preporuča, da svatko, tko jede ribu bude vrlo oprezan, da je ne progutao. Brzina potresa zemlje. Veliki potres u lipnju prošle godine u Kalkuti pota­ kao je grčkog iztraživatelja potresa Agameinnona u Ateni, te je iznio zanimivih podataka o brzini potresa. On je uzeo, da je taj jaki potres počeo u kraju od 23 stupnjeva sje­ verne širine i 91 stupnja istočne dužine u Assamu. U Kalkuti, koja je udaljena 400 km. od Assama, nastao je potres, kako se opažalo, u 11 sati 4 minute 6 sekunda, a kako vodja indijskog povjerenstva za pro­ matranje potresa veli, u 11 sati i 7 minuti ('ini se, da je ova razlika neznatna, ali za mjerenje brzine potresa ona je velika. U prvom slučaju razširio bi se bio potres s brzinom od 9 kim., u drugom pak slučaju od 11 kim. u sekundi od Assama do Kalkute. Potres je počeo trešnjama, koje su brzo jedna sa drugom nastajale, a tra­ jale su koje 23 minute, onda je nastalo valovanje potresa s velikim stankama, kojeg je brzina bila samo koja 2-6 kim do 2‘8 klin. u sekundi. Kazpiostiranje ovog potresa bilo je vrlo veliko, jer 19 meteoroložkih postaja u Europi osjetilo je taj potres, a jedna od tih Edinburg leži od mjesta, gdje je počeo potres 7970 kim. Potres je trebao samo vrieme od 13 minuti, da taj put pre­ vali. Englezki jezik i stranci. P oz­ nato je, koliko potežkoće zadaje englezki jezik, osobito izgovaranje, onome, tko ga hoće da nauči, pa opet imade velike neprilike, kada dodje u Englezku, da se sa Englezim a razumije. A ko n. pr. rečete kojem london­ skom kočijašu, da vas odveze u Leyeester S<|uare, gledati će vas začuđjeno i neće se ni s mjesta maknuti. T ek kada mu na c e ­ dulji pružite napisanu adresu, razumjeti će vas i reći će: Least циа . . . . A li right.“ S to­ ga se stranci, koji ne poznaju jezika englezkog, kako se govori, razgovaraju pismeno. A i to kadkad nije dovoljno, što potvrdjuje ovaj slučaj. Jedan belgijski velikaš, knez, do­ šao prvi put u veliki London, da ga vidi i razgleda. Jedan mu priijatelj savjetovao, da zabilježi na cedulji ulicu, u kojoj bude stanovao, te, kad bude išao iz kazališta i sa koje druge zabave, da samo tu cedulju pokaže kočijašu. Knez tako učini, ali vidi mu­ ke. Pokazivaon svakom kočijašu tu ceduljicu, ali nijedan ni da makne. Nisu ga razumjeli. Л kako to? Knez bio prepisao sa ugla ulice ove rieei: ,,Stick no bills‘‘ , što znači: „N e liepi ništa.* I nesretni knez morao se uteći u okrilje vješte i pronicave londonske policije, koja inu po toj adresi nadje stan. Sutra dan dadne knez kočijašu adresu bez naziva ulice, kočijaš opet pročita nekakovu drugu ,© S T 7- I Broj 23. T 4 opomenu, prepisanu s ngla ulice te izgrdi svoga kneza, držeći, da mu se ruga. Kod kazališta „G aitv Theatre;‘ nastane svadja medju njima, te moradoše oba na policiju, da stvar izravnaju. Kuez je bio strašno uz­ rujan i ostavi priestolnicu Englezku, da se nikad više u nju ne navrati. 1 ovdje se opravdala rieć englezkog humoriste: „Vrlo je laku englezki govoriti, vi na primjer pišete Manchester, a izgovara se Liverpool." Lucchetli. Iz Ženevc javljaju o toku iztrage proti anarhistu Luccheniu ovo: D r­ žavni odvjetnik i iztražni sudac silno su strpljivi. Sa svih strana svieta dolazi silesija brzojava, a medjunarodno redarstvo ima i prepune ruke posla sa dugim izvješćima i opisima, onda dolazi dopisivanje kantonskih i saveznih oblasti sa Bečom. Osobito je do­ pisivanje iz B eča vrlo obsežno. Po kazne­ nom postupniku imadu se prije razprave obtuženiku predložiti svi spisi, koji se tiču njega. Najdulje do dvadeset dana biti će iztraga dovršena. U bojici ne daju čitati pisma ni novine. Pisma mu se spremaju, ako to dozvoli iztražni sudac. Proti Luccheniu upo­ trebljavaju se zakoni najstrožije. Prvom p o­ lovinom studenog doći će pred porotu. U iztragu su povučeni kao sukrivci anarhiste: Martinelli, koji je napravio držak za turpiju, Siva, nazvan Salvi, koji je rekao, da je znao za namjeru Lucchenijevu, te Galđuc.ci, Romboli i Gino, koji su javno hvalili zločin Lucchenijev. Osim ovih biti će još anarhista uapšeno. Razprava će biti u običnoj porotičkoj dvorani, a taj prostor je tiesan, ako se uzme, da se već iz inozemstva traže ulaznice za razpravu. Mnoge odlične osobe su se upisale na sveučilištu, »amo da budu pripuštene k- razpravi. to svile stajao je godino 1880. punili 25.20 fr„ dočim je u dojdućih 10 godina poskočila na 33 60 for. Kasnije j.e stojala u mjeri izmedju 25 30 for. i 33-60 fr. Za srpanjske revolucije (1830.— 1848.) pade svila naglo, tako da je kilogram stojao 22-40 fr. Prodje revolucija, pak i svila odmah poskoči. I godini 1853. kilogram je stojao 42 for. I vrieme kninskoga rata 1854. pade ciena svili na 28 fr. po kilogramu. - Poslie toga uvuče se neka bolest., te svila bijaše i rjedja i skuplja. U godini 1857. kilogram organ­ sin svile kupovao se je po 49-28 fr. do 50-40 fr. Amerikanski rat za oslobodjenje robova obali cienu svili na 33-60 fr. Poslie rata diže se svila na 52’64 fr., a u ratnoj godini 1866. bijaše joj ciena 44 80 fr. N aj­ skuplja ciena svile u ovom stoljeću bijaše u godini 1868.; kilogram je tada stojao 62 fr. — gotovo tri puta toliko, koliko u godinama 1830.— 1848. Za prusko-franeeskog rata 1870. spade ciena svili na 40 32 for. do 42 fr. U godini 1872. poče ciena svili rasti, ali nikad ne mogaše stići prijašnje ciene. U to vrieme poznati bakteriolog Pasteur pronadje liek za oboljele svilce. Godine 1875. bijaše svila po 25-20 fr., a god. 1876. po 53-76 fr. radi toga, što su murve (dudovi) u Italiji te godine bile slabe. LT god. 1885. bijaše svila po 20-72 fr., a to je najniža ciena u ovom stoljeću. Do danas se po kilgr. daje 22-40 — 18 fr. Tako se može reći, da je svila pojeftinila. 1 ona poput zlata u vrieme rata pojeftini, a poslie rata poskupi. .4. Ninić. Iz družtva i nauke Ruske poslovice. Popušen novac. U Europi popušeno je samo u mjesecu kolovozu, duhana za motanje cigareta 26 mil. for., a gotovih cigareta 280 mil. i cigara 208 mil for. Svratišta za nežepje. Ove godine su opet otvorena u Londonu dva svratišta za neženje. 0 tom iznosi jedan englezki pisac zanimivih stvari u listu „Gazette de Lausanne". Jedan lord se je sjetio čovjek o­ ljubivo neženja, pa im otvorio svratište, gdje imadu svaku udobnost, a svaki imade platiti 30 novć. Na to je lord potrošio 250.000 for A druga krasna sgrada, „Rinvton Hausc“ zvana, sagradjena je 1893. u Уаих Hallu, u kojoj su dvorane od početka svaki dan dubkum pune neženja, a plaćaju istu ulazninu kao gore. ,,Ro\vton Hause" imade 484 sobe". Sada su sagradjena još dva svratišta, jedno za 687 ljudi, a drugo za 800.. U oba svratišta moći će stati i do 3000 neženja. Narodno gospodarstvo Svila i njezina vriednost. što je zlato medju kovinama, dijamant medju dragim kamenjem, to je svila medju tek­ stilnom robom. Nu kao što je sve na svietu nestalno, tako je isto i sa svilom u njezinoj vriednosti. Od pamtivieka svila služi za ukras haljina. Bit će zanimivo viditi ra­ zvoj svile u ovoin stoljeću, to jest, opadanje i porast njezine vriednosti. Franjo Bujatti, pisac knjige „Povjest svilene industrije od 1НН(). do 1892. godino* navodi u rečenom djelu liepih podataka. Za mjerilo je uzeta svila organsin i bolja vrsta). Jedan kilogr. Nije dosta za čitav život jedna perušina. — Susjedov pas najprije ugrize. - S jednim kamenom može se mnogo lonaca razbiti. — Nakaza ne voli se gledati u ogledalu. — Nema kruha bez kore. —- Do trideset godina grije žena, iza trideset čaša vina, a kašnje — ne ugrije ni peć. — Neboj se psa, ako je njegov gospodar privezan. R e c i: Pomoz Bog žene, pomoz B og nevaljale, pa će se neva­ ljale same javiti. — Jedna guska i jedna žena čine nedjelni pazar, a dvie guske i dvie žene čine godišnji. - Kad pas laje. slavulj šuti. — Muž i žena svadjaju se, a opet spavaju pod jednim biljcem. — Što Niemac dosegne umom, to Rus okom. — U sreći se svađjamo, u nesreći podnosimo. — Ne smij se tudjoj sestri, dok ti imađeš sestru. - - Za paru vatre izgorila je Moskva. — Ako ti dvojica reknu, da si pijan, onda idi spavati. - Drugima je najbolja šala, koju o sebi sami pravimo. Što je u mla­ dosti radovalo, to čini u starosti žalost. Danas umrieti je strašno, a kasnije — nije tako zlo, - - Liepa je djevojka u selu, ali kod kuće najljepša. — Prašina ne zamrlja nebo Da ne dodje na koprive mraz, ras­ le bi do neba. Ne kupuj ništa suvišna, pa ne ćeš morati prodavati nuždno. — Na brzim konjima nije dobro voziti se. - Bogu se valja nuditi, ali ni vraga srditi. — Tučeš li svoju ženu jedan dan, plakati ćeš godinu. Polurini se za štap, dok ne ohromiš. - Mjeri sedam puta, a osin i put reži. Put ženin je od peći do prag;a. — Što ruke čine, mi n-aju 1edja nositi. - - G dje tro­ jica jednog o'sude, desetorica bi ga riešila. - Tko je bio> na I«onju, bio je i pod konjem. Prava dje vojka nožna ništa, ;i razumije sve. Tko štedi iCMio, štedi goste. Što �Broj 23. ,0 ženi ne prija, ne dobije muž za jesti. - Ne pouzdavaj se u uši, nego u oči. - - Samo je ondje dobro, gdje nas nema. Ne pljuj u bunar, sam ćeš morati iz njega piti. S lažju se lakše dođje, nego vrati. - Stare su lude gore, nego mlade. - - Kašika „smo­ le" (nesreće) čini ćitavu baćvu meda gor­ kim. — Tko ljubi, imade toliko mira ko­ liko onaj. koji sjedi u ladji. — Što djevojka nezna, ćini ju liepom. — Kuhar je već od mirisa sit, Г tanji svietli i gnjile drvo. — Ne lupaj po plotu, pa psi neće lajati. — Hlade udovice su kao njiva sa graškom, tko prodje, hoće da ga utrgne. S. R . Književnost i umjetnost Hrvatsko kazalište u Splitu. Kako je poznato, Split ima iznutra veoma sjajno i krasno kazalište, koje je ipak ve­ ćinom u godini zatvoreno, pošto nema stalne pozorištne družbe u Splitu, premda je Split već takov i tolik grad. da bi se u njemu moglo održati stalno kazalište. Nu i u Splitu kano da će u tomu pogledu krenuti na bolje. U sjednici splitske obćine od 5. rujna viećnik Juraj Kapić postavio je predlog, da se primi ponuda Dragutina Freudenreicha, do­ sadašnjega člana hrvatskog kazališta u Za­ grebu, koji je prošlih dana stigao u Split rodoljubnom namjerom, da utemelji u Splitu stalno dramatičko družtvo. Kapić je obširno obrazložio svoj predlog, iztaknuo je, koliko uplivaju rodoljubne predstave na buđjenje narodne sviesti i hrvatskoga ponosa, te je preporučio viećnicima, da - - proniknuti uz­ višenom mišlju narodnoga prosvietljenja — prigrle objeručke ponudu umjetnika Freuden­ reicha. ,.Postavimo temelj" reče Kapić — „stalnim hrvatskim predstavama u Splitu, pa to će biti tvrdi dokaz svakomu, da je ovo hrvatska zemlja, da ovdje neima tudjinske natruhe". Predlog je vieće prihvatilo jednoglasno. Toj će se viesti obradovati svaki Hrvat. Predstavljači će iz Splita za­ laziti i u druge dalmatinske gradove i varoši, i tako jačati u narodu hrvatsku sviest, - Jučer smo dobili ovaj brzojav iz S p l i t a : Sinoć je načelnik Katalinić bio sazvao osim gradskih viećnika još i vlastnike loža. da se sporazume glede stalnoga družtva dramatskoga pod upravom Dragu­ tina Freudenreicha. Svi su se izjavili po­ voljno. Danas je podpisan ugovor s Freudenreichom. Ugovor glasi na tri godine. Kaza­ lište će imati 4(KX) for. godišnje pođpore. Kaznlištna sezona će na gođniu trajati pet mjeseci. Ovogodišnja sezona poćimlje počet­ kom prosinca. Freudenreich večeras polazi u Zagreb, da nadje potrebno glumačko osoblje. Komardžija Napisao JF. I ) . I o n i f V « i Pohrvatio o. A . M ll o t i« * (Nastavak) Preporućam ti. — reče mu, da bi što prije obav•iš i što ljepši položaj izaberaš : u iistaloi n pouzdajem se u tVOJU V|Hstinu - i <>kretnnst. Noivcem se sve može, to siз svaki čiis čuje. N. > mi možemo to sigurno potvrditi i reći. da je istina barem u dvadeset po sto. Tajnik. Џ 1 .je bio t•vještio sve ulice i ргеdjele g.•ada, i dosta poznanstva stekao sa S “V I Strana 7. Т ' radničkim osobama, izadje u isti čas i stade obigravati sad jednu sad drugu ulicu i na brzo doznade, da se je uprav onih dana prodavao najkrasniji ljetnikovac u onoj oko­ lici. Taj ljetnikovac bio miraz neke mlade grofice, koja se nedavno bila udala za jed ­ nog plemića, odgojena po današnjem raz­ vratnom kalupu, koji ga je kroz jednu noć proigrao. Ljepši dvorac nije se mogao ni tražiti. Vlastnikom mu je bio jedan novčar Židov, koji je mladog grofa i dalje putio i nagovarao na igranje, bodrćći ga, da će mu možda sreća poslužiti, te se dvorac povratiti na kartanju. To je bila zaprieka, te se dvorac nije mogao odmah kupiti, a i Židov je opet ogromnu svotu za nj iskao, pa hi otišlo na dugo i široko, kad bi ovdje opisivali potanko sva njegova pametovanja i zanovetanja pri sklapanju pogodbe. Samo ćemo u kratko reći i navesti, da je ipak kroz malo dana onaj dvorac bio prešao u vlastničtvo gospo­ dina Ferdinanda, makar i za skupe novce i uz veliku dobit Židova lihvara. Ako je Matildin muž svom pomnjom i točnošću ovršivao liećničkb propise i sa­ vjete, zaista nije zanemerio ni onih koristnijih i uspješnijih sredstava, koja mu je pružala njegova čvrsta vjera i pobožnost. On je dobro znao, da je sami B og gospodar č ovječjeg života i smrti, da on mori i uzkrisiva, da on raztuživa i tješi: on je. koji je sad dobrota i milosrdje prama nama, koji rado prima naše molbe, i koji. kad iz svo­ jih nedokučivih razloga i ne uslišava nas, to čini opet za naše dobro, ја nadoknadjuje nam u drugom. On je sam molio, dao mo­ liti. većom pobožnošću stao obavljati vjer­ ske čine. zavjetovao hodočašća, i obećao razdieliti sav jedt$bgođiiii]IF dohodak svog ogromnog imetka u korist siromaka. kad bi zadobio željenu milost. Njegovim Se moli­ tvama pridružile i molitve raznih samostana za njegovu milu đrfigaricti. i to onih samo­ stana, koji su bili orubljeni po revoluciji i koje je Matilda izdašno podupirala. Bilo je prošlo već više dana, a na bolestnici nije se pojavljivao nikakav znak poboljšanja: obični nastupi groznice ista buncanja. Gospodin Ferdinand opet nije gubio uhvanja u Boga. on uztraja nepo­ mično, sjećajući se evandjelskog savjeta, opet pokuca, tvrdo se nadajuć, da će mu se najposne otvoriti, i tako svojom stalnom vjerom i čvrstim uhvanjem postignu željenu milost. Matildi bivalo bolje, i svakim da­ nom ćutila se jačom, i pri koncu mjeseca bila je u stanju, da se sa mužem preseli u novi ljetnikovac. XI. I :kraj ino s«. Neka nam oprosti blagi čitatelj, što smo prekinuli težku zadaću, da opisujemo onaj dvorac, uprav kneževski. čarpbno pristanje, na kom se je divno dizao, ugodnu strmen, koja mu se pruža izpod podnožja, milovidne brežuljke, koji ga sa svih strana za­ okružuju, prostranu palaču, koja se u sre­ dini diže i veličanstveno bani, nasladite pe­ rivoje ukrašene i nasadjene najdivnijim cviećem, i šumice, koje se pružaju u neprozirne udubine, točci, iz kojih se toči voda i u vis diže, i vodopadi razlieću se u najsitnije ka­ pljice. i tisuće drugih ljepota, i koje se on­ dje sakupljaju za nasladu prolazeći!) put­ nika, i daleko nađkriljuju čarolmošću bajoslavne perivoje, koje je pravila živa mašta orlandskog pjevača. Matilda i Ferdinand na prvi ulaz ostali začarani i iznenadjeni, i iz svega što ih je susretalo, na prvi pogled, shvatiše sve one čarobne ljepote, koje su imale osladjivati ono njihovo novo stanovanje. Onaj miomirisni zrak nakadjen miloduhom svakovrstnog cvieća, one čarobne i milovidne pogledače, jasno plavilo smiešećeg se neba, neprekidni mir i poljska sloboda, koja se je ondje uživala na dva usta, brzo stade uplivati i djelovati na duševnu i tje­ lesnu slabinu oporavljajuće se bolestnice. Ona se očigledno oporavljala, zadobivala izguljeno meso, svaki dan ćutila se jačom i krepčijom, povraćalo jo j se ružičasto rume­ nilo na bliede jagodice, u licu se poljepšavala i oči joj skoro zamrle oživljivale na novi život: tako nije prošlo dugo vremena, i Matilda se dotle okriepila, te je sa svojim mužem mogla izlaziti i na dulje šetnje, kroz koje je po malo upoznavala: razgledala na tisuće raznolike ljepote, čovjećije umjetno­ sti i same prirode, kojima je bilo obasuto ono čarobno stanovanje. Jedne večeri, prije nego će sunce zaći za brda, podsja svu onu bogatu i ponositu, rastlinu, pozlaćujuć ju svojim tracima. Fer­ dinand i Matilda lagašnim korakom silažahu niza jednu travom zarastlu strmen. .Matilda je prvi put tada pregledala sav onaj divni ljetnikovac i gospoštiju, te razmatrajući tolike prolazne ljepote, tolike na­ slade, kojima ju bijaše zaokružio njezin dragi muž, oćuti u svom srcu najveću harnost prama istom: najljubeznivije zahvaljujući stište mu ruku, na što Ferdinand obuhvati njezinu, i u isti čas oćuti, da mu je na ruku palo nekoliko toplih suza iz njezinih očiju. Iz službenog lista Imenovanja: Privremeni učitelj na velikoj realci u Banjojluci Antun L i š k a . te privremeni učitelj trgovačke škole u D. Tuzli Martin M e s i ć imenovani su defini­ tivnim činovnicima u bos.-herc. upravi. Premještenja : Pomoćni učitelj pučke škole u Cazinu Stevan P r a v i c a premješten je u Srebrenicu, a Stevan B rć i ć u Cazin. Prispjeli ii Mostar. Međju inim prispjeli su u Mostar i odsjeli u svratištu „Narenta" 10. o. mj. : Anton M'iener, kape­ tan, B elovar: Mustafa ef. N a 1 b a n t a, carski turski nadporučnik, Carigrad: dr. Gustav Fiedler, odvjetnik Mor. Ostroviea, Šaćir aga Zubčević, trgovac Trebfnje: Muharein Cclebić, posjednik Nevesinje : Josi]« Liffert, poduzetnik. Ilok. „Osvitovi“ brzojavi Budimpešta, 9. listopada. Ugar­ ski financijalni odbor prihvatio je u specijalnoj debati osnovu o u r e d j enj u valu te i n o v ć a r s tv a i to: osnovu o p r o d u ž e n j u p r tv i 1 e g i j a austro-ugarske banke, te o n o v o j n a g o d i glede duga otl 80 milijuna. Zakonsku osnovu o obeeobvezatnom uvedenju računanja po krunskoj vrednoti ostavio je neriešenu. dok pravosudni odbor dovrši o njoj viećanje. �Strana 8. „ O S V I Bi oj 23. T “ Carigrad. 9. listopada. Anuenski patriarhat dobio je iz Jildiz palače strogu zapovied, da gleda, da se Ar­ menci drže mirno, dok bude njemački car u Carigradu. Carigrad. 5). listopada. Kada su zastupnici četerijuh velevlasti predava­ li porti notu glede Krete, izjavio je engleski zastupnik ustmeno, da će se, ako se porta bude uklanjala dati ja­ san odgovor ili ako ne primi zahtje­ va. da se turske ćete odazovu sa Kre­ te, smatrati, da je odbila zahtjev ve­ levlasti. U toj stvari sastali su se mi­ nistri u porti već nekoliko puta na viećanje, ali nisu dosad ništa mogli odlučiti. Pariz. 10. listopada. Trarieux upravio je pismo Brissonnu, kojim zahtieva da se Phjiiart, koji je protu­ zakonito zatvoren, pusti na slobodu. ok ariu i na javnoj bursi u Beču I VJENCEŠLAVA M1KANA| dne 12. listopada 1898. „к CARSKOM ORLU" Novčani tečaj u istrijakoj vriednonti. 10. ISO državni dug u papiru državni dug u srebru •u. iMroet&rn. Jedinst' Jedinsf Austrij; Austrijska renta u kruiuuna 4°/,, Ugarska renta u zlatu 4°/0 . . Ugarska renta u krunama 4u/0 Dionice austro-ugarske banke Veresijske dionice.................. Najveće skladište svib farma-1 HcentiĆkOi aparata, specijaliteta i ■ parfumorija. = S k la d i š t e = J svili naravnih mineralnih voda, I iva stara malaga i medicinski | konjak. Svakovrstne narućbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije Njemačke drž. banku, za 100 ш. nj. Komadi od 20 maraka . . . Komadi od 20 franaka . . . Italijanske banknote . . . . Dukati o b r u b o m .................. 1 \u 1 I i И л гМ и Adrn.it жл bnojnvc: MIKAN, MOSTAR. | | ј и 1р 1РГ гД| II MOSTARU. 100-300 forinti Carigrad. 10 listopada Ministar vanjskih posala posjetio je jučer po­ slanike četiriju vlasti radi ultimatuma 0 Kreti, ali nije postigao nikakovih polakšica. 1 i I ! : Carigrad, 10./10. Ministar izvanjskih posala izjavio je poslanicima četeriju velevlasti, da će S u l t a n d o z v o1i t i. d a š e t u r s k e č e t e p o v u k u s K r e t e , ali zahtieva, da u kojem mjestu na Kreti ostane jedna turska posada kao znak sultanova suvere­ niteta. Katania (Italija) 10. listopada. Odavle je otišao bataljun vojnika u Kandiju. Beograd. 10. listopada. Kralj Aleksander izrazio je brzojavno ministru predsjedniku svoje začudjenje, što su se u avezu s njegovim povratkom pronieli glasovi o ministarskoj krizi, te ga uvjerijo, da goji prama njemu po­ vjerenje. j f s 'j ig i IjekariiaVjciiciišraviiMikaua S l * l l Tečaj papira i mjenica mjesečno mogu na jiošten način zaslužiti osobe svakog stališa u svim mjestima, bez glavnice i rizika, prodajom sudbeno dozvoljenih državnih papira i srećaka. Ponude neka se šalju pod „Lalika zaslužb.v1 na od- KUPUJE SE Wertbeimova blagajna. 1 pravničtvo oglasa Julia Singera, 1 Budimpešta, IV. Rostely ul. 3. hsitijедгу1ИгЧИг111г]Г*1ИпЈ1лг*1Игк1 Tko takovu prodati želi, neka pismenu ponudu pošalje pod br. 100 na upravu . . O k v H h ** do izključivo 15. o. mj. Ivan P. M iliće v ić na velikoj Tepi M o s t a r , na velikoj Topi izu-čenai teroj a,č u Beču Traži se obćinstvil, činovničtvu i vojničtvu preporučuje se slavnom oflriislijti djevojku z шт~ T Z H . V D A a, odpravnicu ,,0SVITA“ n a j so lid n i j a I n a jje ft in ija . i dvie manje djevojčice raznositeljice ,,0 S Y IT A “ Traže se dva naučnika ■u. m j e s t u . za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru. *X X zxoxi :* o * : Uprava ..O S V IT A « zxo*i :* о * : 1X0X 1 1X0X 1 IX* Parobrodska plovitba S E R A F IN A T O P IĆ A i drug. i r u V I S U . х - P i REDOVITE PRUGE SVAKOG TJEDNA IV * 0 * Odlazak iz Metkovića Dolazak u Gruž Dolazak a Kotor ~~ZZK O K Z „O svita-1 u Mostaru. 1 o И I { A Г > O svake nedj. u satih 9 pr. p. * Odlazak iz Kotora svake sriede a satih 9 pr. p. „ „ „ „ 10 pos. p. • Odlazak iz Gruža svaki četvrtak „ „ 3 pr. p. „ pon. „ 11 pr. p. : Dolazak n Metković i „ i satih 3 pos. p. 1X0X 1 zxox: ixo 1X0X1 z z * o # : Odgov. х х Direktna sveza iz МЕТХОИЕСА za Trpanj, Orebić, Trstenik, GRUŽ, Ercegnovi. Tivat, Risan i KOTOR :x* � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d8e318facf9e7d4f1308dbfba603dddb.pdf 9e1ef5b6ef7f64ea6b5d7829db02283e PDF Text Text izlazi zvuk« znan.. , O g l a a i se primaju i Uniju na I‘rcclplatji za vanjske na godinu 8 for.t na pola godine 4 for., im tri mjesecu 2 tor; retlkn plaća se 8 uovč., kod svake tlaluje uvrstbe 4 nove. Bratska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje .40 novć. Dubntn. Za pri poslana pisma i * a h vn le plaća se posebno. za Mostar na godinu 7 for. 20 nč., na juda godine 8 for. 60 no., na .4 шјп- Hukopisi se ne vraćaju, ue plaćeni se listovi ne primaju. l’ojodini broj nOsvUau stoji 8 nove., »tari brojevi po 16 nove. B ro j 24. Poziv na pređplatu. U Mostaru, 15. listopada 1898. G o d . l S smo u toliko, da nam otačbenici po­ svema odobravaju rad i način, kojim stupamo napried, imajući pred očima boljitak cjelokupnoga hrvatskoga na­ roda kao i osvjedočeni, da je ovdje, u ovim pokrajinama sve težište hrvat­ skoga pitanja. kim pitanjima, koja bi mogla dati opravdana povoda kakovu sporu“ . Tekućim mjesecom ođpočela je Te su rieči izrečene u dobroj zadnja četvrt, pak um oljavam o naše namjeri nama u prilog, ali u njima štovane predplatnike, da svojn pred­ je i mali priekor neki, da se u _ Osvitu “ platu čim prije obnoviti izvole, a one, dapače piše i preveć obzirno, tako da koji za prošlu četvrt još podm irili nisu, se naš list malo ili nimalo bavi o da to čim prije učine. Prama tomu radismo i prama stanovitim političkim pitanjima, koja tomu ćemo raditi. Doduše, neki — bi mogla dati o p r a v d a n a povoda Ciena „Osvitiv' na četvrt g o d . je st: ne shvaćajući ni prilika, ni našega kakovu sporu. Ako smo preveć obzirni, položaja, a sigurno ni toga, na kojoj to sigurno da imademo razloga, za z»» Mostar . . for. 1.80 strani u nas jest i mora biti odlučna što. Osim inoga znamo posvema dobro, ., vanjske . . „2 . rieč - - digoše se proti našemu stano­ da se negdje i negdje razrogačenim ., inozemstvo . „ 2.G5 vištu, koje nedavno označismo i to, očima gleda na našu svaku rieč. Nu l\ u. <jg. dosadanje predplatnike umo­ takvim prikazivanjem stvari, koje je to je još najmanje, te se gotovo ni ljavamo učtivo, da nam p ri obnavljanju predtek kadro unieti još višu disorientaciju ne osvrćemo na to, samo žalimo, da plate uz svoju adresu na naputnici. izvole točno и hrvatskomu pitanju. I to krivo shva­ može biti Hrvata, koji se ne mogu naznačiti i b r o j , koji je na omotu otisnut. ćanje i prikazivanje, koje se je negdje bar malko uzvisiti i malo bolje uočiti htjelo izrabiti u strastvene stranačke naš položaj i naše prilike. D ok još ni svrhe, kod nas su pokušali izerpiti ne bijaše našega lista, tjesnogrudno proti hrvatske stvari. Dakle, tko shvaća shvaćahu ovu narodnu stvar. Nn ipak neka se ne misli, da je to djelovalo, tko li radi dobro, tko li neV Dosadanje naše držanje - koje kakov da odaberemo put i pravac. Naš program, što ga objelodani- će u tomu pogledu uviek isto ostati Ako smo preveć obzirni, to je stoga, smo na čelu prvoga b ;o ja našega' nije nikomu na ižvamf dalrj povoda-,' Sto sn otačbenici, koji su izvadjali i lista, jasan je i poznat dobro. U njemu da se osjeti na bud što izazvanim. Mi pom ogli izvesti ovo narodno djelo, je bilo iztaknuto, da ćemo raditi, vo- se bavimo svojim potrebama, odgojem bili duboko osvjedočeni i uvjereni, djeni vrhovnim hrvatskim načelom, naroda, njegovim osvješćivanjem. Naš da je to jedini način, kojim se može za hrvatsku stvar i narod bez vike, način, kojim se služimo, odgovara najbolje koristiti hrvatskoj stvari u bez strasti, ne uplićuć se u stranačke posvema i shvaćanju i duši naroda. nas. Pa napokon hi se m oglo dopu­ stvari izvan Bosne i Hercegovine. Ne obaziremo se na ništa drugo, a stiti da uztvrdimo, da ti otačbenici Naše su prilike drugačije nego u osta­ pogotovo jer smo osvjedočeni, da ćemo naše amošnje stvari bolje shvaćaju lim hrvatskim pokrajinama i držimo, tako najviše koristiti hrvatskoj stvari. nego li možda tko god iz daljega. Tvrdnja, da se naš list malo ili da ih svagdje dobro ne shvaćaju. Takovo naše držanje i pisanje Prama tima prilikama odredjen je i može se negdje držati i nazvati -i nimalo bavi o političkim pitanjima, naš rad — i, hvala. B ogu, kroz ovo preveć obzirnim, tako, da se malo ili koja bi mogla dati opravdana povoda kratko vrieme našega obstanka uspje- ni malo bavimo o stanovitim politič­ kakovom sporu možda da nije na Preveć obzira Konac, školskog tečaja svečano se slavi. Djevojaka imade u zavodu do 200, koje se svaka sa svojim radom, što ga je izradila za vrieme školovanja, sakupe u velikoj dvo­ rani za tjelovježbu, g d je dodju i svi učitelji (S v š e ta k ). i njihovi roditelji, znanci i prijatelji. Nad­ Ovaj liepi pokret pučkog naobrazovastojnik im liepom besjedom predoči svrhu n ja širi se iz ш р krajeva-južno Švedske njihova školovanja i preporuči im, da nastoje sve dalje i dalje na sjever, u krajeve, gdje sve to, što su naučile, i u životu upotriebiti je više mjeseci noć, gdje učitelji pučkih na radost i veselje svojih roditelja, a na visokih škola i svećenici prkose oštroj klimi, korist i napredak naroda. Za sve pako du­ te s najvećom ozbiljnošću najudaljenijim guju hvalu najprije Svevišnjem stvoren, stanovnicima naše zemlje svojom gorućom onda svojim učiteljima i odgojiteljima. Iza naukom donose svjetla i topline. govora nadstojnikova sve i staro i mlado, i djevojke i učitelji i učiteljice i gosti odpjeMnogo su starije, uredjeuijo i po svoj vaju u liepom skladu koju narodnu pjesmu, zemlji razširene d a n s k e p u č k o v is o k e š k o l e , koje već postoje '»() godina, a opaža a onda djevojki' s ponosom pokazuju po se na svakom koraku blagotvorni upliv nji­ redu svojo radove, te se rukuju sa nadstoj­ hov na pučanstvo. Najnoviji zavod, koji je j nikom zahvaljujuć mu na otčinskom zauzi­ manju. Djevojke se težkim srcem razstaju brzo izašao na glas i stekao veliki ugled uslied izvanrednog rada i nastojanja umnog od svojih učitelja iz zavoda, te svaka uzme sohom album zavoda, u koji su im svaka nadstojnika, jest visoka pučka Škola u Frederikborgu. koja je otvorena ISito. u blizini učiteljica i učitelj napisali po koju poveću prijateljsku rečenicu na uspomenu sjirovedvorca nedaleko željezničke postaje llilledenih dana u zavodu. rod na Seelandu. Tu imade više krasnih Istina, i družtva za pučku naobrazbu, sgrada okruženih linpo uredjenim vrtovima i pučke i seoske knjižnico i večernja pre­ i nasadima. Skandinavske pučke škole davanja i škole dosta učine za naobrazbu puka, ali sve nadmašuju skandinavske v i­ soke pučke škole. One su podignute od đružatva i požrtvovnih prijatelja pučke na­ obrazbe, a i država im daje velike podpore te mogu i siromašni uživati obuku. Kao na svaku novu uredbu tako se je i na ove škole izprvice napadalo, da su to škole, ko­ je odvraćaju seoski sviet od posla. Ali. ka­ da su pokazale velike uspjehe, daju i g o ­ spodari svoje služkinje na svoj trošak u njih. Takove djevojke, koje su jedan tečaj bile u školi, svak traži za služkinje. Г tim školama se nauči bolje gospodarenje seos­ kih dobara, podiže se tako blagostanje seljačtva, puk se priuči na plemenite zabave. Ali najviše te škole djeluju u tom smislu, te se poboljša obiteljski život. I s toga se Skandinavske visoke pučke škole uvažavaju, pa će se one prenieti preko Skandinavije, što bi bilo od velike koristi za budućnost pučko naobrazbe. <„А X .-) & li. ^ �pO S ~\7~ X T ‘ Strana 2. mjestu. Mi se ne Bavimo onakovim političkim pitanjima, po čemn bi se m oglo u7,tvrditi, da tražimo sporova, ali se bavim o i bavit ćem o se onim političkim pitanjima, k oja su z a n a s i o v e z e m l j e i važna i odlučna. INu ipak doživism o, da jedno takovo pitanje, važno kao malo koje drugo, dade p o ­ voda ovim a istima, čije rieči gore navedosm o, da faktično zametnu spor i netaktičan i neumjestan i neoprav­ dan; htjedoše nas tobože orientirati. ali tim mogoše više škoditi stvari nego nego li što razbistriti. H vala na na­ stojanju, kojim nam se hoće da ilavaju upute — ali izpoviedam o, da poznamo naše prilike, te da ništa ne reknemo, 0 čemu nismo osvjedočeni i uvjereni. Uz svoje osvjedočenje ostajemo nepo­ koleb ivo, te ne možemo odobriti, da se našim riečim a daje drugi smisao, nego što smo ga mi htjeli dati. Hr­ vatski interesi su naše glavn o ravnalo 1 tim interesima žrtvujemo dragovoljn o svaku sentimentalnu politiku. Za sve drugo imat ćem o obzira, ali gdje se radi o pravim hrvatskim interesima ne; tu nas ništa ne veže. Kreta Brzojav nas je izviestio, da je ■Sultan pristao na zahtjeve četeriju vlasti, te da će dozvoliti, da se tur­ ske čete povuku s Kret-e, samo traži, da u kojem god mjestu na K reti b u ­ dne jedna turska posada i to da bude znak. da je >Sultan vrhovni gospodar otoka. Englezka. Rusija. Francezka i Italija su učinile sve, da Tursku ma­ knu s Krete. One su bile rekle, da hoće umiriti Kretu. nij kroz to dugo Kako je Alipaša odkrio hrsuze L ’rib iljrž ic ip ou iiro iliio ink jiz iv iiiijuI. Z, Veoma je smiešno, kako je Alipaša jepnom Podveležce sudio. Ukrast će se nekom Uodveležcu vas med iz iilišta. Okreni tamo, okreni amo hajducima nikada na kraj. Za to i on — Alipaša — očuje, pa muhajem sidje u M o­ star, da on to razvidi i razsudi, jer je nada sve najvećma mrzio kradnju. Stjera sve Podveležce od p rvog do posljednjega, ni ćisne ni visne, je r svi niesu burme pokrali med iz iilišta. Alipaša sve ili splavi preda se, pa ih poče pitati, da mu kažu krivce. Za fajdu ! Podveležci ni mukaet. Tko će r eći: pasji sam sin? Nije bome nitko lud. Ljudi, sve kao da su u dogovoru, na svaki njegov upit odgovaraju: „K rk jerain, nismo te nismo, pa v ese la !“ i kažu mu na higair baku da ih je ovamo sam birao. T o je pašu daobeter preko načina razljutilo. Ilotio je brsuzima stati u kraj. pa se sve provrnulo. što je goro, dolje. Ali kako da tome udje u trag, kad nijedna vjera osim božije ne će n ije d a n da pravo kaže i da prizna ? Na to će se on domisliti po s r e ći: Naredi zaftijama, da spuste žarove (zavjese) na pendžerama, da niođkle ne može ni kolik znaja zraka unilaziti i n tu veliku odajetinu sprati sve Pod veležce. Onda naloži svojim Broj 24. vrieme do danas nisu one umirivale samo da kretski koncert nadje još grčke ustaše, već tražile načina, kako više posla na Iztoku. 1 kad ne bi bilo da maknu Tursku s Krete. radi koje toga posla, kad ne bi bilo nikakve je nastao tursko-grčki rat i u kojemu ma ni prividne potrebe, da se u onaje Turska ostala pobjediteljica. I una­ mošnje stvari umiešaju, to bi svaka toč toga te vlasti zagovaraju kandi­ od tih država tražila sgode i načina, daturu grčkoga kraljevića' Gjure. ra- da unese svoje prste. Kretsko im je zoružavaju muhamedansko pučanstvo, pitanje bilo dobro došlo i s toga se koje p ušća ju. da gladuje, bez ikakva tako dugo drže na Kreti. dražeći po izgleda, da bi m oglo natrag dobiti hodkarima jedan elemenat na drugi. Kreta je velik i Uep otok. i svoje posade, s kojih su ih ustaše sgodna je položaja. 1 Englezka i Ru­ protjerali i oteli im ih. Muhamedansko pučanstvo postalo sija nastoje, da se na njemu učvrste, je gotovo bezpravno i potisnuto od te već sada medju njima radi Krete svuda. Uzalud se je ono spomenicama vlada nepovjerenje i nepouzdanje.. Iz obraćalo na evropske države, uzalud dobro upućenih diplomatskih krugova tražilo i m olilo pom oć i zaštitu. Zad­ javljaju, da jedna drugoj gleda na nji njegov pokušaj i odpor, da se ne prste i na Kreti i u Carigradu, b oje ć dozvoli od svuda iztisnuti, drugi su se jedna, da ju druga ne nadmudri. Da nije tih interesa, ne bi se toli znali izrabiti, i makar Englezi sa svo­ jim postupkom skrivili, oni su znali dugo to kretsko pitanje otezalo. Pa i stvar izkrenuti i takov zajednički pri­ ako u istinu pobjediteljica Turska tisak učiniti u Carigradu, da se sada pristane posvema na zahtjeve tih vla­ Turska, p objed iteljica, nalazi prisilje­ sti, tim ipak neće kretsko pitanje nom. da p ovuče svoje čete. Doduše, prestati. Pivremeno će ostati pri sta­ velevlasti jo j jam če suverenitet i bit romu, a onda će tek doći u veom a • će da će Turska m oći držati u znak vruć i škakljiv stadij. A li ni Turska, toga suvereniteta jednu posadu na prikraćena u svomu pravu, ne će pre­ Kreti — nu to je sve samo prividno, stati misliti na Kretu. č e tiri vlasti hoće da posvema od­ strane Tursku s otoka i one se neće proći, dok ne postignu, šta žele. Radeći tako. te vlasti se pozi­ P o lit ič k i p r e g le d vaju na to. За to sve rade radi mira u ime čovjećtva. u ime pravice. Nu Njemačka i vatikan. Njemački koliko ju u tomu istine, vidi se d o­ se car V i 1 i m II. nalazi na p u t u n a bro i dosta. D ok tu prividno hoće I z t - o k . Odavna se on tamo sprema, i to da uvadjaju mir, drugdje gdje im je putovanje dalo povoda velikim i dugim je u interesu podpiruju nemire, političkim prepirkama. Vilini II. kanio je pak ne m ože čovjek, a da se ne upita, to putovanje izrabiti u političke sv r b e , te dali i kod .,um irivanja- Krete ne rade njime postići to, da dobije protektorat nad za s v o j e osnove i interese? kršćanima u Iztoku. Proti tomu su se digli Nema sumnje, da te sve izlike — Francezi tvrdeći, da Francezka od davnih i mir i čov jek olju blje i pravica - - davnina vrši protektorat na iztoku, te da ne nisu ništa nego puke rieči i izgovori, dopušta, da joj bilo tko krnji njezina prava. zaftijama, da svakomu namazu murećefom (crnilom) jagodice od prsta na obje ruke, ali da im to ništa ne kazaju, već samo da svakomu reknu to, da će svakomu na ćelu čvor skočiti, tko je god hrsuzluk (kradju) počinio, čim paša rekne nekoliko rieči. Sad se jadni Podveležci. koji su pokrali med, uhvate kao miši u stupici. I paša nije bio još ni izgovorio rieči, a krivci se stanu odmali pipati po čelu, nije li im skočio čotvor (čvor) i tako se ocrne prstima. Sad paša kada se podignu žarovi, udari na njih i pošteno im naplati kradnju i hašanje (niekanje), što niesu barem — bud su učinili hrsužtinu — i priznali ju, nego liašaj ovako, hašaj onako, laži gori, laži dolje — dok najposlie istina na sriedu. No upamtili su oni i bit će im usviestno, da nikad u tudji med ne diraju, jer makar da je i med, opet je gorak. Dvie narodne /- A'iiitn he.z liotja- Neki je čovjek češće govorio, da nije potrebno, da Hog čuva čovjeka od svakoga zla, nego da se čovjek sam od stoćesa može pričuvati. Tada se počne hvastati veleć: „Neka me B og od svega čuva, a ia ću se ućuvati sam od ova tri zla : da me zmija no ujede, da se s drveta ne ukinem i da se neudušiin‘\ — Fle isti, putujući jednoć preko nekoga polja, namjeri se na bunar, uz koji se je visoka kruška kočila i nad bunar nadkočila. Kad je došao poda nju, oču je gdje na njoj evrče ptičici i, ugledav gore gniezđo, popne se i segne rukom u nj. A li jadan — zmija | ga iz gniezda poene, a on od užasa tofne ! u vodu i uduši se. i -■ Djai-u i zločinac. Osude nekoga zlikovca na vješala. j Kad su ga vješali, podmjesti se vrag poda I nj, skine ga zdrava i nekuda ukrade. Ali pravda1 ponovno u zlotvorstvu zlića uvreba i opet s njim na vješala, nu njegov ga stari prijatelj opet otme kao i prvo. Sud ga trećoć u nakvu pasjaluku uhvati i odsudi iva tvrdu ličinu. Što ćeš? Već je dozlogrdilo i vragu i sudu. V odeći ga na vješala, očuje, gdje sve nešto za njim puše i škripijc. Okrenuv se, ugleda gdje vrag na živincu goni puni tovar prićalina. Tko veseliji od n jega? ,.Oho, prijatelju, medjer si t i ! Hvala ti, kad ćeš mi se i opet u potrebi naći ! A odklen ti, bolan, tolike prićaline ?“ „Znaš, svu sam ja ", odgovori mu keseći se vrag, „ovu obuću razdro tebe čuvajući. Dakle i ako smo dobri prijatelji, ja više nemam od ­ klen za te derati opanaka. A u drugu, ja sam tebe često oblazio i « tobom bio na ovom svietu. nu sad je došlo, da i ti mono obadješ na drugom". �Broj 24 U toj svadji mjerodavna jo bila samo rieć Leona ХШ . I on јц j e rekao, te se izjavio u prilog Francezke, ponovno na 8. listopada, kada su francezki hodoćastnici bili primljeni u Rimu u vatikanskoj bazilici. Tom je sgoiloin papin tajni komornik de Сгоу pročitao, papinu alokuciju hodočastnicima, u kojoj papa veli Franceziina: „Osobiti je bio j>ovod, da pred nas dodjete, a to je, da nam zahvalite na našemu zadnjemu činu, kojim smo predjašnje izjave papinske stolice glede tradicionalnoga protektorata na Iztoku po­ tvrdili1'. Papina izjava francuzkim hodočastnicima i kao u obće papino držanje u stvari protektorata učinilo je u Berlinu veoma loš utisak, i to tim više, što je to papa ponovno rekao upravo pred carev polazak na Iztok. Radi toga je njemački poslanik na papinu dvoru Btilov dignut sa svoga mjesta. Več je označen njegov nasljednik, ali to ipak ne znači, da su odnošaji izmedju Vatikana i Berlina dobri. Radi toga i radi drugih stvari njemački je car skratio svoje puto­ vanje, te neće ići ni u Egipat ni u Srbiju, već iz Carigrada u Jerusolim i odtuda brzo natrag, tako, da polovicom dojdućoga m je­ seca uzmogne otvoriti državni sabor u Berlinu. Habsbnržka monarhija. Zakon­ ska osnova o nagodbi primljena je u prvom čitanju, a kvotne deputacije već raspravljaju, kake) stno i javili, u Budimpešti. Nu već se može reći, da će se te deputacije težko moći složiti, i po tomu ne preostaje ništa drugo, nego da se vladaru prepusti, pak da on odsudi o tomu, koliko da daje jedna, koliko druga polovica monarhije. — Austrijska je vlada u težku polo­ žaju. Ima doduše većinu u carevinskom vieću, 'ali ta većina nije njezina. Pojedine stranke većine ne mogu se radi svojih izbornika uzko privezati vladi, jer ona nije voljna da udovolji pravima dotičnih naroda. Vlada misli pojedine stranke time udovoljiti i umi­ riti, ako iz njihove sredine imenuje ministre. Da to nije kakva sreća, razumije se. Nu ipak je zanimivo znati, šta o tomu piše „Information", po četnu se može snditi, ka­ kovo je sada mišljenje u Beču obzirom na hrvatske pokrajine na hrvatskom primorju : „M nogo se o tomu govori, da se imenuje jedan hrvatski ministar. U toj stvari ima puno istine. Tim će se većina uzko prive­ zati uz vladu. Ali imenovanje hrvatsko-slovenskoga ministra bilo bi dobro i radi dr­ žavnih interesa. Dosada se je hrvatsko pri­ morje smatralo talijanskim i to krivo, te se je zaboravljalo, da je to primorje hrvatsko. Te primorske pokrajine (Gorica, Istra i Dal­ macija), koje su od tako silne koristi po monarhiju, već od davna nisu bile zastupa­ ne u vieću krune. Car Franjo nakon kampoformijskoga mira htio je posebnoga mi­ nistra za primorske pokrajine imenovati,_ te se je mislilo na baruna Thuguta. I previšnje ručno pismo bilo je već gotovo, ali nije bilo objelodanjeno. Te su pokrajine u kra­ ljevskom vieću kasnije zastupali Bruk i Pretis, ali je jedan bio Prus, a drugi talijoman. Već bi bilo vrieme, da napokon jedan hrvatski ili slovenski političar budne pozvan u ministarstvo, koji bi poznavao po­ litičko prilike Hrvata i Slovenaca kao i gospodarstvene potrebe primorskih pokra­ jina". To jo sve liepo, ali jedno mjesto u ministarstvu ne može udovoljiti narodnim pravima i željama. Kako je poznato, austrijski Niemci huče i galame, da su glavni narod u ino- ,,o S V I narhiji, oni hoće da su nenjemačke pokra­ jine njihove, da njemački jezik ostane dr­ žavni i da ni jedan drugi narod ne uživa nikakvih prava. Na to ih huškaju Niemci iz carstva, koji ujedno šire prusijanstvo. Nu i tomu se staje na put. Austrijski ministar nutranjih poslova naredio je, da se takovi Niemci iz Prusije, Saske i t. d. odmah pod pazkom odpreme izvan granica naše mo­ narhije. Svakako pohvalna naredba. Turska. Ultimatum četvorosaveza, upravljen na Tursku radi Krete, iztekao je u četvrtak. Iz Carigrada javljaju, da je Sul­ tan voljan popustiti, te da dapače ne traži ni to, da se na Kreti ostavi jedna turska posada u znak suvereniteta, te da će bez ikakvih uvjeta svoju vojsku povući s Krete. — Iz Atena javljaju, da je Sfanaki, posjednik ustaškoga izvršujućeg odbora upra­ vio na sve ustaške vodje i hrišć ansko pučan­ stvo manifest, u komu najavljuje, da će turske čete biti maknute, te ih sve pozivlje, da na 13. studenoga admiralima predadu oružje. One četiri vlasti su zaključile, da svaka svoj e ćete povisi na 2000 momaka. Englezi su na otok postavili već 5000 svoje vojske, i po tom će medjunarodna vojska imati 11H00 momaka. Muhamedanci se boje. da se opet radi o n jihovu glavu. S toga su imućniji muhamedanci iz primorskih gradova svoje žene i djecu na austrijskim parobrodima poslali u Smirnu i druga- mjesta na malo­ azijskoj obali. Preostali muhamedanci samo čekaju, da li će im život i imetak biti za­ štićen. Obćenito se drži, da hrišćani ne će htjeti povratiti zemljišta, koja su u nutrini otoka oteli od muhamedanaca, te da će radi toga doći do krvoprolića. I tako će muhamadanci morati trpiti nepravdu. Nitko ne vjeruje, da će ih strane čete uzeti u zaštitu, a ne vjeruje se ni obećanjima kretske hrišćanske narodne skupštine, koja zasieda u Halepi. - Talijanski list ./'nv vreve del.la ševa" donosi razgovor novinara Izidora R eggia s talijanskim ministrom izvanjskih poslova ad­ miralom Canevarom. Ministar je govorio o medjunarodnom položaju, napose o kretskom pitanju. On tvrdi da su admirali na Kreti svoju težku i škakljivu misiju tako obavlja­ li, te su bili pravedni pratna hrišćanskom i muhamedanskom pučanstvu. Tako naime on veli. Oni da su sve učinili, da osiguraju mir na otoku, te da ublaže nevolju pučan­ stva. Po dobivenom izkustvu — jer je i on bio na Kreti — da se otok može stalno umi­ riti, ako se odklone turske čete s otoka. Visokoj porti mora biti veoma težko, ako faktični gubitak Krete bude jedini posljedak uspješnoga ratovanja proti Grčkoj. Nu sto­ ga će one četiri vlasti čuvati i štititi Sul­ tanov suverenitet nad otokom, ali da one moraju dobiti jamstvo, da se ne će povra­ titi prvašnji odnošaji, kad čete stranih dr­ žava odu s otoka. Stoga da one traže, da se i turske čete maknu. To da je njihova dužnost prama civilizaciji. Sto se tiče kasnije budućnosti Krete, to Canevaro misli, da je nevjerovatno, da bud koja vlast misli trajno posjesti Kretu. Canevaro na­ glasi, da je s druge strane veoma vjerovatno, da nijedna vlada ne će mirno gledati, ako se koja država učvrsti na otoku. O politiki habsburžke monarhije i Njemačke Ca­ nevaro reče, da su se u Beču i Berlinu odrekli učestvovanja u okupaciji, kad se je iztakla kandidatura grčkoga princa Gjure. Ta je kandidatura po Tursku nedostojna i Strana 3 ponizujuća, sloga su se te države povukleObo su države tim pokazale svoje prijatelj­ stvo i naklonost prama Turskoj, ali nisu priečile ostale četiri vlasti pri umirivanju Krete. Tako je Canevaro, bivši admiral na Kreti, govorio. Stidan. Poput u Aziji, u Kini. što je došlo do sporova izmedju interesa evrop­ skih vlasti, tako isto je došlo i u Africi, i to radi Sudana. Englezi hoće, da svoju vlast u A frici prošire od Misira, od sjevera, pak sve do najjužnijega diela Afrike. Stoga su oni vodili osvajačke ratove na Sudan, koji su konačno osvojili. Nu i Francezka jednako nastoji, da proširi svoju vlast u Africi. Dok su Englezi bučno slali vojničke ekspedicije u Sudan, Francezi su tiho radili, te se čitav sviet začudi, kad se oni pojaviše u mjestancu Fašodi, na lievoj obali Plavoga Nila, Francez Marchand je sa svojim četama došao u Fašodu dne 12. srpnja. Fašoda je na točki, gdje se križaju i sastaju englezki i france­ zki posjedi, po tomu je važna tućka i mo­ glo bi doći do sukoba izmedju englezkih i franceskih četa. Ove dvie kolonialne vlasti teže za tim. da svoj afrički posjed što više prošire, pa kako god njihov sukob svršio, to će to afričko pitanje biti stalna pogibelj i za evropski mir. O tomu se pitanju već živo razpravlja i u Francezkoj i Englezkoj. Francezke novine bjesne proti Fnglezkoj. Nacionalni ekonom Leroy-Beaulieu o tomu pitanju piše mirno i stvarno u „Journal des debats". On predlaže, da se odmah gradi željeznica preko Sahare, što će puno trgo­ vini koristiti, a ujedno biti od znamenitosti za brži prevoz franceke vojske. Ta bi že­ ljeznica, koja bi spajala francezke posjede u Africi, bila duga 2000 kilometara i sta­ jala bi do 180 milijuna franaka. Španjolska i Amerika. Dok u Parizu vieća povjerenstvo o miru, dotle iz Ne\vyorka javljaju, da su Amerićani p oče­ li već ]>reuzimati Kubu. Manzanillo je već u američkim rukama i na njemu se viju ameiićke zastave. Upravu grada, nakon špa­ njolskoga prosvjeda, preuzeli su Amerićani. Članovi američkoga povjerenstva za preuzeće Kube saobćili su španjolskim oblastima, da će Amerićani konačno cjelokupnu upravu Kube preuzeti na 1. prosinca, a upravu Portorika na 18. listopada. - Iz Madrida javljaju, da će španjol­ ska vlada ipak --- dok se ne podpiše ko­ načno mir — ostaviti jaku jiosadu na Kubi. Vele, da će vlada - dok se mir podpiše odmah sazvati sabor (kortes) te mu podastrieti zakon o preuredili državne službe. Iz m je s t a i o k o lic e Sprovod pok. Ivana Ćorića. U sriedu po podne bio je sprovod Ivana Corića, umrloga u najljepšim godinama. Spro­ vod je bio veoma liep, te se može reći, da odavno nije u Mostaru bilo ovakova spro­ voda. Mrtve ostanke pratili su mnogobrojni građjani i znanci pokojnikove obitelji. U sprovodu su bila školska djeca častnih se­ stara milosrdnica, bratimi te družtvo „Н гvoje", komu je pokojnik bio član i prvi bajraktar. U kući žalosti je presvietli gospo­ din biskup Buconjić blagoslovio mrtvaca, na što je sprovod krenuo u crkvu, a odtu­ da nakon obavljenih obreda u Šojnovac. Obred u crkvi obavio je presvietli g. biskup �Strana 4. Buconjić, a sprovod je dalje vodio mnogopoštovani otae redodržavnik fra Luka B egić uz pripomoć velečastnih otaca fra Frane Bašadura, pokojnikova ujaka, te fra V jenceslavaBašića, fra RadoslavaGlavaša i fra Pile Beheka. Pjevački zbor „H rv ojov " je p je ­ vao pred kućom žalosti i na grobu tu­ žaljku, a od crkve do groblja „M iserere". Na pokojnikov lies, koji je nosilo osam mla­ dića, bilo je položeno sedam vienaca, a od tili jedan od đružtva „H rv oje", te od obitelji Ćule, Mihić i Smoljan. Fotograf Tomlinović je pred crkvom fotografski snimio spro­ vod, u komu je za liesom ubijen i satrven išao pokojnikov starac otac s rodbinom. Vječni mu mir i laka mu bila hrvatska zem lja! Zadušnice za pokojnika biti će u po­ nedjeljak u 9 sati izjutra. , 0 S “V njaci, koji god dodju ovamo, ne će propu­ stiti prigode, a da nas u našim čednim pro­ storijama ne posjete i da naš list ne pota­ knu na uztrajnost i rad, od kojeg će biti dobra ploda. A i iz daljih zemalja znadu za naš list. Spomenuli smo, kako smo imali osobitu čast vidjeti u našoj sredini francezkog profesora B o у e r a, koji je pokazao veliko zanimanje za naš list i našu tiskarnu, te je odnio sve dosad izašle brojeve. Juče pak dodje nam ugledni trgovac iz Trsta i zatraži ,.Osvit", koji mu se vele svidja. Što god radimo i budemo radili, uviek će nas voditi prva i jedina misao : Napredak hr­ vatstva u ovim krajevima, koji su srce do­ movine Hrvatske a uvjereni smo, da ćemo tako naći i više priznanja i zanima­ nja za ..Osvit". ,,Hrvoje“ i ukonačenje voj­ Presv. g. Vojvodić. Jutros s e j e razstao sa Mostarom presvietli g. okružni predstojnik u Mostaru Jakov V ojvodić izpraćen mnogobrojnim gradjanstvom i ćinovničtvom. Crosp. V ojvodić putuje sa svojom obitelju preko Sarajeva u Beč, gdje će neko vrieme boraviti, a onda preći na stalno sta­ novanje u Hrvatsku, G. V ojvodić je došao u Mostar 1891, bivši prije toga okružnikom u Bihaću. Za vrieme svoga službovanja stekao je štovanje i povjerenje naroda kao sdušan čovjek, koji je ljubio te razumio narod i njegove potrebe. Sada je nakon četrdesetčetirigodišnjega službovanja na vlastitu molbu stupio u stanje mira, ostavljajuć za sobom najljepšu uspomenu. Koliko je štovanje i ljubav uživao u nas, svjedoči oni jutrošnji oproštaj s njime. Osim činovnićtva na kolo­ dvoru su se našli presvietli g. biskop Bu­ conjić. mitropolit Seratim Perović. redodr­ žavnik B egić, nađžupnik i gvardijan Bebek i drugi svećenici, gradski načelnik Hadžiomerović, podnačelnik Bašadur, direktor ban­ ke g. Stunić te još mnogo drugoga odlič­ noga gradjanstva bez razlike. Oproštaj je bio veoma srdačan i iskren. s k e . Na 9. ovoga mjeseca upraviteljstvo „H rv o je " dobilo je odpis od ovdješnjega slavnoga gradskoga poglavarstva, kojim se društvenoj upravi daje na znanje, da će se dana 11.. 12. i 13. listopada u društvenim (kazalištnim) prostorijama bratovštinskoga doma ukonačiti 144 vojnika, koji prolaze kroz Mostar, a to po smislu zakona v ojn ič­ koga ukonačenja, važećega za Bosnu i Hersegovinu. Društvo je dakako ustupilo pros­ torije svoje u rečene dane, te kroz ovo vrie­ me moralo prekinuti svoje redovite vježbe i podučavanja. I jučer je uprava društvena takodjer dobila odpis slavnoga gradskoga poglavar­ stva, kojim se i opet stavlja do znanja, „da će se dne 14.. 16. 17. i 19. mj. uko­ načiti u društvenim prostorijama bratov­ štinskoga doma riše vojnika po smislu za­ kona vojn ičk oga ukonac nja. važećega za Bosnu i Tleicegoninu". Radi toga je društvena uprava prinuždena odgoditi najavljeno ..H rvojevo" sielo, koje se je imalo sutra obdržavati. Gospoda društveni članovi neka to izvole uzeti na znanje. Osobne viesti. Ovih je dana bio na prolazu kroz Mostar za Sarajevo veleugledni g. Mehmed efendija Sarić iz Stolca. O. Sarić, koji je takodjer mnogo učinio, da se medju muslimima u Stolcu uvede sklad i medjusobna ljubav, boravio je ovdje dva dana, i pohodio svoje prijatelje i znance. I još nešto. Dobivam o ove redke: „O svit" je već izviestio o proračunu, glasovanu u gradskom zastupstvu, za godinu 1899. U tomu je proračunu uvrštena i stavka za presvodjenje (šćemerenje) Rađoboljc pred katoličkom crkvom. 1 mi se pridružujemo onomu glasu iz gradjanstva, koji ste o istoj stvari u zadnjem broju objelodanili. Nu još ćemo jednu pridometnuti. Za gradnju javn o­ ga zahoda uvršteno je 1000 for. i kako ču ­ jem o, graditi će se to negdje oko Subodoline. Nu na nikojem mjestu u gradu to nije p o ­ trebnije, nego li u Crkvenoj ulici, gdje se redovito svake nedjelje i svetca stječe na stotine i stotine duša. a i vojnika barem dva puta u mjesecu. Tu je zahod i prije bio, nu digoše ga navodno rad zdravstvenih razloga. A1 držimo da je bez njega takodjer nesgodno i protuzdravstveno. Ovim upozorujem o naše poglavarstvo, da učini svoje i mi se nedamo, d a — poznavajuć ga, kako je uviđjavno onih 1000 for. ne će ni inoći na drugoj strani Neretve utratiti, već će ih uložiti u gradnju na crkvenoj ulici, koja će se tako­ djer nesiirnnjamo nasuti, povisiti i iz­ ravnati, kad bude svod nad Badoboljom gotov. Muhamedanski ženski inekteb И Mostaru, Pišu nam iz gradjanstva: Medju nama se muhamedancima, osobito mladjima otcima obitelji, opaža potreba, da se osnuje inekteb za muhamedansku žensku djecu, poput (moga u Tešnju, kao što je to ..Osvit" već izviestio, a za koji je Hadži Fehim beg Smailbegović ostavio 10.000 f., te onoga u Sarajevu. Nu čini se, da su još neke po­ teškoće tomu na putu, ali se je nadati, da će se savladati. Medjutim je mnogo otaca, koji kane svoju žensku djecu dati u cerničku mekteb-ibtiđaiju, u kojoj uspješno i požrt­ vovno nastavlja vriedni učitelj Kasan ef. Nametak. Zii-iiiinuiijc za ,,Osvit“ . Naš skro­ mni rad, naše patriotsko poduzeće, koje smo razvili ргаша našim prilikama i granicama, k o j e s u n a m d o z v o 1j e n e, nailazi, hvala Bogu. ne samo u našoj užoj domovini, nego i izvan n jenih granica na sve više pri­ znanja i hvale, što nas bodri, da na ovom putu i dalje uztrajemo, da nam se list k o­ liko je m >guće v i š e r a z š i r i . Naši sunarod Broj 24. I T ‘ Vriičarica. Mnogi nam se iz grada tuže, da ovdje ima neka strana žena, koja baca karte i mami velik novac od lakoumna i Bujevjerna svieta. Takovo varanje i zavadjanje svieta ne bi se smjelo trpiti, te je opravdano očekivati, da će se toj bezdušnoj trgovkinji stati na put. Iz n a š ih k r a j e v a Bosna i Hercegovina. Germanizacija u crkvi. Pišu nain iz Dolnje Tuzle: Cienjeni „O svit" j0 iznio već, kako erne ćastno sestre ovdje nastoje uvlačiti niemštinu kao najžešće germanizatorke. Ono je u „Osvitu" djelovalo na te častne sestre, nu one — umjesto da prizuadu svoj grieli — pobjesnile sada tako te nisu djecu ni u crkvu poslale. I „H rvat­ ski branik" na osnovu „Osvitova" dopisa ima izvještaj iz Tuzle, u komu stoji i to da su te častne sestre tako daleko zašle, te su opunomoćile jednoga pisara ovdje, da za nj iii ustane protiv onoga u „Osvitu" o ger­ manizaciji i da one mogu slobodno i dalje njemački pjevati. Vidite, kakve su i kako su skromne! Pa da one našu .djecu odAtentat u Sarajevu. Grozan je ovaj sviet dan danas, a još groznija nesretna sredstva, kojim a se u zlu služi. Ni najmir­ niji čovjek nije siguran, da mu odkle ne padne u svežnju - poštom ili inače — kakova bomba od opake ruke, da mu život skrati, pa kad na to pomisli, mora se u duši stresti i prokleti današnju izkvarenost, mora prokleti i onoga koji je dinamit izumio u dobroj namjeri, kad se sviet njim e u zlo služi — moraju se potresti i kosti u zemlji onome izumitelju Nobelu, pa makar i mili­ june forinti ostavio iza sebe za svjetski mir i u plemenite dobrotvorne svrbe. A nije šala: čovjek svjestno i marno vrši svojo dužnosti, muči se i trudi, da po svojim slabim silama pomogne o d g o j u mladosti, uzdanici našoj, radi k a o c r v , da podigne naš hrvatski narod - - ne bi li mu bolji dani svanuli, leti od mjesta do mjesta, žrtvujuć svoj novac, krvavom mukom zaradjen, da samo obćoj stvari koristi, a kad kući — na stolu leži omašan zamotak, čudno i sumnjivo svezan, da te trnci podidju i to još odakle — baš iz B i o g r a d a, gdje je i onako sviet na sve pripravan. Pa da se čovjek ne preplaši! Tko zna, vrag ncspava, moglo bi što biti. Sav smeten zovi gazdaricu i umoli ju, da onaj nesretni sve­ žanj iznese na avliju, pa da kako oprezno otvori, ali da pazi da i njoj što ne bude. A borne svak je sebi najpreči. I gazda­ rica ode sa ..paketom" na avliju, a zabri­ nuti odgojitelj mladeži, sav u strahu, poleti na divanalmu.da vidi, što li će biti u „-paketu" - i sve prekričaje gazdarici, da za Boga oprezno razkine onu nesretnu kanafu, kojom je paket" svezan bio. Gazdarica sluša - a bome nije baš ni njoj naj voljni je pri duši i otvori „paket", odmota jednu krpu. pa drugu, pa onda papir, motri, pazi, sudi, kao i onaj gore na divahnani, kad li iz tih krpa i papira izpade čudo . . . šta ? Ona poznata knjižurina crnogorskih emigranata proti knjazu Nikoli: N e k o l i k o k r v a v i h u s ,» o m e n a iz k u ć e 1> c t r o v i Ć-N j eg u š. I oboma odlali.no na duši. Ama, opet, dobar je strah, koinu ga je Bog dao ! P o t r e s u S a r a j e v u . Kako iz Sa­ rajeva javljaju, osjetio se je tamo u nedjelju u 8 sati i 4 « minuti na večer žestok valo­ vit potres, koji je potrajao koje tri sekunde, �Broj 24 , © S T7" X T ‘ a smjer mu je bio od jugo-zapada prema sjevero-iztoku. Na nekim mjestima osobito po brdima, potres se je jako osjetio, te je sviet bio prilično uznemiren. Nova ćuprija u Sarajevu. D o­ skora će se u Sarajevu dogotoviti nova ćuprija preko Miljacke, koja će spajati jednu i drugu stranu Appelova <,uaia, odnosno Terezi ju ulicu i s druge strane Gimnazijsku ulicu. Prvi tmieg. Javljaju nam, utorak osvanuo snieg na Voleži. da je u Potres u Blagaju. U sriedu iz jutra malko pred tri sata osjetio se je — kako nam javljaju - - u Blagaju jak potres. D o­ šao je u pravcu od sjevera. Pao pod stečaj. Okružni sud u Saraje­ vu stavio je pod stečaj imetak Jove G j. Besarovića iz Sarajeva. Upraviteljem inase po­ stavljen je dr. Mandie. Kao rok za prijavu tražbine odredjen je 28. studenoga. Besarović je imao tvornicu gajtana u Kovačićima kod Sarajeva i skladište u Sarajevu. Pasiva bankrotirane tvrdkc iznose 60.000 for. 3D alm caija. Potres u Sinju. Na 10. listopada oko 7 sati na večer bio je u Sinju veoma strahovit potres, sličan onom od 2. srpnja. Najjače se je osjetio n selima Košutu. V o j­ niću i Gardunu. Stanovnici su bili iznenadjeni i prestravljeni. Izvedeni' popravci su djelomice oštećeni. Sviet je bio iztrčao iz kuća uz najveći strah. Ljudskih žrtava ni­ je bilo. I ^ r -v a ts ls a Šumarska akademija u Za­ grebu. Zakonom od 13. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva u Hrvatskoj i Sla­ voniji, odredjeno je, da se osnuje na mudroslovnom fakultetu hrvatskog sveučilišta šu­ marska akademija, gdje će se sticati viša stručna naobrazba šumarska. Akademija će se otvoriti 19. ,o. mj., te je hrvatska vlada naredbom od 7. o. mj. odredila otvorenje i naukovni i izpitni red za djake, koji se hoće posvetiti šumarskoj struci. Slušatelji šumarstva moraju polaziti kolegije tri godine, odnosno šest semestara. Naukovina iznosi 10 for. Na koncu svakog semestra ili prije početka semestra imađu slušatelji iz svili predmeta, koje su zadnje polugodine slu­ šali, polagati izpit. Tko padne iz više od dva predmeta, gubi semestar. Nijedan se izpit ne može dva put ponoviti bez dozvole vladine. U III. ili V. semestar ne može se nitko upisati, tko nije položio izpit za I. i 11. odnosno III. i IV. semestar s uspjehom. Za svaki izpit plati se taksa 4 for. Za slu­ šatelje šumarstva vriede, u koliko se nebi što drugo odredilo, propisi koji i za ostale slušatelje muđroslovja. Meteor. Kako iz Kutjeva javljaju, vidio se je tamo u 7 sati i 10 minuta u voće krasan meteor, koji je išao od iztoka p rani a zapadu, te uz veliki tutanj i svjetlost pao u pravcu Kutjevo l’ožega. Novi predstojnik za bogoštovje i nastavu. I’ revišnjim riesenjem od 6. listopada 189H. Njegovo Veličanstvo ime­ novalo je sveučilištnoga profesora u Za­ grebu Anilina 1‘ avića predstojnikom hrvatske vlade,odjela za bogoštovje i nastavu. R a z lič it e v ie s t i Natalija hoće u Srbiju. Iz Be­ ograda dolaze zanimive viesti. Kraljica Na­ talija hoće na svaki način da dodje u B e­ ograd, da svog sina — kralja Šašu otme otrovnom uplivu razkralja Milana, ako to već ne bude kasno. Ali vlada Milanova i Vladana G jorgjevića ni da čuje za to. S toga Natalija kani, ne dadnu li jo j u B eo­ grad, stalno 'se nastaniti u hrvatskom Z e ­ munu, odakle će budnim okom paziti, što jo j sin u Beogradu radi, ali vidi muke, i tu jo j beogradska vlada na put staje. G o­ vori se dapače, da je već u Zemunu bio kraljičin komornik Simonović i pogodio ku­ ću Špirte, a načelnik Zemunski da je brzojavio radi tog u Beč i tražio naputke, kako da se drži. Iz toga bi se još moglo izleći koješta. Eniilio Castelar. Javlja se iz Ma­ drida, da je poznati vodja španjolskih re­ publikanaca. koji je pred amerikansko-španjolski rat izdao proglas u ime republikan­ ske stranke i u njemu dao izraza mišljenju republikanaca, pao na smrtnu postelju. Castelaru imade već preko 60 godina, a kako zadnje viesti vele, nije prilike, da se bolesti odhrve. Princeza Marija Pruska. U dvoru Kamencu u Šlezkoj preminula je prin­ ceza Marija Pruska, žena princa Albrehta pruskog, regenta braunsclm eigskog. Danska kraljica Luiza. Još za života odredila je pok. kraljica danska Lu­ iza, kako da se sahrani. Ona niji balzamirana, niti je što učinjeno, da joj se tielo sačuva. Na da:: njezine smrti bila je samo kratka služba božja bez knkm ib velikih sve­ čanosti. Koimmice su položile mrtvo tielo u brončani lics u prisutnosti sve djece kralji­ čine. Ruska kraljica Maria Feodorovna i princeza IValeska Aleksandra okitile su lies mirtama i ružama, za tim je dozvoljeno služinčadi, da zadnji put vide kraljicu i onda je lies zalieven. Osim sluga jošte se je samo predsjednik vieća, kojeg je kralj doveo, oprostio s mrtvim ostancima kraljičinim. Kovni lies staviti će se kasnije u hrastov lies. Mrtvo tielo nije po zadnjoj naredbi kra­ ljičinoj preneseno n Kodanj, nego je osta­ lo u Bernstorffu. dok ga ne odnesoše u Riiskilde, pogrebni grad danskih kraljeva. Strana 5 Kinezki car. U novinama ,.Mercury“ opisuje njihov dopisnik, koji sada boravi u Peckingu, najnovije dogadjaje na kinezkom dvoru. Kinezki car snovao je u svom veli­ kom carstvu provesti neke moderne reforme, ali mu je stajala na putu majka, carica udova koja nije htjela da znade za kakove reforme. Caru je osobito bila muka, što se njegovi podanici neće da oduče od toga, da nose velike perćine. a majki je opet to milo bilo. On htjede da majku kako makne sa svieta, pa najmi za to nekog Yuan Shiskaia, čovjeka nizka roda i koljena, koji je malo po malo, ulagivajuć se došao do velikih časti. Ovaj je imao učiniti revoluciju u caričinu dvoru, te je s toga dobio od cara pismen nalog, da ode u Tsientsin i da odatle dovede u glavni grad vojsku. Ali Yuan Shiskaiamjesto da izvede revoluciju, izđade čitavu stvar carici-udovi, koja podigne vojsku proti caru te tako odbije napadaj na svoj život i prisili cara, da dodje pred nju. Tu ga izruži te izjavi da svoje sramotno djelo može samo tako oprati, ako popije vrč otrova. Ali. je li car popio otrov, ne može se saznati. Izborilo deset hiljadu kuća. U jednom dielu grada Hankaja u Kini, u u kojem stanuju Kinezi, izgorilo je deset hiljada kuća i hiljadu duša glavom platilo. Bečko gradsko vieće. Kako je poznato, u bečkom gradskom vieću u većini su t. z. antisemiti, a liberalaea i t. z. nje­ mačkih narodnjaka imade nešto preko 20 zastupnika. Antisemiti i liberali s narodnja­ cima gledaju se kao pas i mačka i nije prvi put, da je u sjednicama došlo do gun­ gule i vike. Ali nikad nije bilo take vike i psovke, kao prošle nedjelje u petak. U sjednici se razpravljalo o novom ugovoru sa plinarskim družtvom i razprava se bila vrlo otegla. Jedan zastupnik predloži konac razprave, kad liberali i narodnjaci počeše lupati po klupama i vikati, da ti uši zagluše i svaki čas se čekalo, kad će se početi ču­ pati za kose. Za konac razprave bila je većina, što opoziciju još više razjari i tu je palo pokrupnih rieči. U viku se uinieša i obćinstvo, koje je bilo na galerijama i na­ jednom zaori Luegerov marš — Sjednica se je morala zaključiti, a pred viećnicom za­ stupnike dočekala svjetina, te jedne poz­ dravljala a druge grdila. — U našem grad­ skom vieću, srećom, neidu stopama bečkim. Runa Indijanaca u Minnesoti. Kako iz Ne\vyorka javljaju, u državi Mi­ nnesoti udarili su Indijanci - Ohippena na amerikansku poticajnu stražu radi toga što su uapšena dva njihova poglavice. Iz toga je nastala prava buna. pa je moralo i vojnićtvo doći u pomoć policiji. U buni su poginula četiri vojnika. A druga viest, koja nije još potvrdjena. javlja, da je 200 Indijanaca navalilo na generala Bacona i njegovu četu od 80 momaka i karnetom ga potukli kod Lecch - Lakea. Tamo je s mjesta odposlan velik odjel saveznih četa. Dalnje viesti vele, da se je gene­ ral Baccon ogradio meterizima i da za sada imade dosta džebane. Poginuo je ma­ jor i šest vojnika, na indijanskoj su strani poginula četiri, a dvojica ranjena. Tz Washingtona. da se buna utiša, moralo se je poslati još četa, jer se Indijanci sve više dižu, a da se odpor slomi, treba barem 1000 vojnika. Uza sve to uspjelo je savez­ noj vojsci, kako najzađnje viesti iz Ne\vvorka javljaju, indijanske buntovnike upoko­ riti i razširenju bune na kraj stati. Nokti na prstima. Desnoruke i ljevoruke ljude možemo lako razlikovati po različitom razvitku ruku, jer kod prvih je desna, kod zadnjih lieva ruka veća. Kod desnorukih je desna ruka jača, snažnija, nego lieva, a kod ljevorukih lieva. A i prsti su kod desnorukih širi na desnoj, a kod ljevorukih na lievoj ruci. Ali te raz­ like nisu tako velike, da bi se u svakom slučaju mogle dokazati, već po noktima na ruci se bolje i točnije razlikuju ljevoruki i desnoruki. Kod čovjeka, koji se više služi desnom rukom, dulji su nokti na desnoj nego na lievoj ruci, što se može sasma točno ustanoviti mjereć dužinu rubova- Dalje su nokti na onoj ruci, kojom najviše radimo mnogo širi nego na drugoj ruci, osobito na palcu i kažiprstu, gdje je razlika 1/г do 2 milimetra. Kod 100 desnorukih to je mje­ renjem dokazano, dočiiu su kod o ljevorukih nokti licve ruke širi bili nego na desnoj. Tako bi se i na lješini moglo konštatovati je li mrtvac bio ljevoruk ili đesnoruk, a to bi dobro poslužilo i za sudbene odluke. Nokti �Strana 6. .,© S V I na vuci kažu nam još više. ('im je teži posao, što ga vukam obavljamo, tim je veća razlika u velićini i širini nokata obijuh ruku. Plosnate nokte imadu ljudi, koji rade težke poslove, stoga su nokti na desnoj ruci, s kojim većina ljudi više radi, plosnatiji, nego na lievoj. Oble nokte imadu gospoda, koji rade lake poslove. Ali mnogi naravni narodi, Crnci i Japanci, imadu fine rubove nokata i oble nokte. Dakle obli i plosnati nokti nisu znak rase, kako prirodopisi uče. Na dječinjim rukama su nokti obično uvijeni i plosnati. Nokti se promiene u raznim bole­ stima kao, kad tko imade suvu bolest, kro­ ničnu upalu pluća, vodenu bolest itd., ali i tada se mogu razlikovati na desnoj i lievoj Svadba na biciklu. Kako iz Kralji­ čina Gradca javljaju, doveo je tvornićar bicikla Kalkus svoju vjerenicu gdjicu Pajkr na biciklu pred oltar. Svi svatovi su se v o­ zili na biciklu, okićeni cviećem i zasta­ vicama. Smrtna osuda. Podpredsjednik gr čko-istočnog crkvenog sabora barun Joea Z i v k o v i ć dobio je, kako iz Zagreba jav ­ ljaju, pismo iz Sofije, u kojem mu se saobćuje, da ga je glavni odbor crnogorske emi­ gracije o s u d i o n a s m r t i da je jednom članu odbora povjereno, da izvrši osudu. B a­ runa Jocu su vadi toga osudili, što je u jednom hrišćanskom listu oštro kritizirao onu knjigu proti knjazu Nikoli i nazvao to djetinjarijom. Deset Vidio svoj sprovod. U Koruškoj dogodio se je ovaj slučaj: U bolnicu jednog gradića u Gornjoj Koruškoj došao jedan radnik Slovenac. U tom gradu žive i njegove sestre, koje više-godina nije bio vidio. A u istoj bolnici ležao je jedan radnik istog imena Niemac. Sestre pohode svoga brata u bolnici, koje odvedu k onome Niemcu. Ali kako se razžalostiše, kada ga vidješe sasma drugačijeg i čuše, da ne zna ni slovenski govoriti. Sestre se oproste od n jega tužna srca. .Malo iza toga dobiju obaviest iz bol­ nice, da im je brat umro. D odju sve sestre, rodjaci i znanci i sprovod krene. A onaj pravi brat gledao sa prozora bolnice taj sprovod sestre i rodbinu. Upita, tko je to umro i rekoše mu n jegovo ime. Stvar se razjasni, sestre su došle na sprovod onom Niemcu, misleći, da im je brat umro. Kolika radost, kad saznaše, da to nije on. zapoviedi za sijanje usjeva. 1. Sjeme mora biti zdravo. Na njemu nesmije nikad biti snieti, je r će inače sav usjev propasti. 2. Sa sjemenom nesmije biti pomiešan kukolj niti drugi korov, jer će preoteti mali i zagušiti usjev. Sjeme pomiešano korovom treba pmre«etati na trijer. 3. Sjeme mora biti zrelo, za usjev tre­ ba odabrati uviek najbolje žilu. 4. Sjeme neka je klicavo. Na to treba paziti, kad ga kupujemo, jer prastaro sji-me Viedko nikne ili nikako. 5. Sjeme treba mienjati. t>. Ne valja nikad prericđko sijati, a opet ni pregusto. 7. Ne sij nikad duboku. jer neće moći sjeme niknuti. 8. Sij upravo dobra i na tlu, gdje si sigaran uspjehn. 9. Ne uvrsti nove usjeve u veliko, već svaku novu vrst najprije okušaj na malo. 10. Nosij nikad u premokru i blatnu zemlju. Komardžija N a p is a oJ. Ii. Tomasi I’ulirvatio o. A .. VIilo.t-i<^ (Nastavak! Znak za odlaz vlakova. Aus­ trijsko ministarstvo željeznica naredilo je, da se putnici, osobito, kada vlakovi u noći polaze, odviše ne uznemiruju, da vlakovodje više ne viču, kada hoće da krene vlak, „Fertig" i ,,Abfhart,:‘ nego se uvadjaju mjes­ to toga znakovi. Pivi vlakovodja će pri odlažu vlaka zviznuti na zviždalicu, a drugi će vodje polako opomenuti putnike, da idu na svoja mjesta. Za tim se na svakoj stanici dadne optićni znak, rukom ili zastavom ili svjetiljkom, da je vlak gotov za odlaz. Slič­ ni znakovi postoje u Busiji i Njemačkoj. I ugarsko će ministarstvo izdati sličnu nared­ bu. Ele, u Hrvatskoj nestati će barem onog om iljelog'1 inehet. N a ro d n o g o s p o d a rs tv o Trgovački odnošaji izincdjii hab.sburžkc monarhije i Ranije. Glavni konzulat Petrograđu habsburžke monarhije izdao j e godišnji izvještaj u o Broj 24. T‘ trgovačkim odnošajima jzmedju naše mo­ narhije i Rusije. Iz toga izvještaja vadimo o v o : Izmedju naše monarhije i Rusije god. 181)7. bilo je u sve trgovačkoga prometa u iznosu od 58 milijuna 379 hiljada rubajja ili 74 milijuna 840 hiljada forinti. Od toga odpadaju dvie trećine na izvoz iz Rusije u habsburžku monarhiju. Nu bez sumnje će se izvoz iz naše monarhije sliedećih god. podignuti, je r sve življe postaje trgovačko obćenje i propitkivanje iz monarhije, čemu u Rusiji nikako na put ne staju. Od fabri­ kata i robe, koja će se osobito izvažati u Rusiju, jesu strojevi (makine) i aparati, že­ ljezničke sprave, željezni brodovi, u obće svi željezni, ocjelni i bakreni proizvodi a tako isto i sprave za poljodjelstvo i gospo­ darstvo. T oga će se svega puno više izva­ žati s toga, što će biti obaljena carina. Mo­ guće da se poveća izvoz i staklene robe, kemičkih i ljekarničkih proizvoda, boja, papira i galanterije. Isto tako stoji i sa iz­ vozom limenih glasbala, makar da Rus najvoli svirati na svoju balalejku i harmoniku. I druga se roba iz monarhije u Rusiji, oso­ bito po gradovima traži: kao dugmeta, g aj­ tani, šeširi te toaletne stvari, te će se sve više tražiti, što više budu udovoljavale ruskom ukusu. Drugo je čuvstvo, izvadiv zahvalnost, u onaj čas poticalo Matildino srce, na ime čuvstvo neizrecivo žalosti, koje jo j je ne­ milo tištilo srce, jer je mislila na strahoviti po­ kušaj, koji je bio počinio njezin nevoljni brat. Ferdinandova dobrota većom svjetlošću poka­ za onaj grdni zločin, i predoči ga Matildi u svoj n jegovoj grozoti. Ferdinand pogleda u lice svoje ženice . . . ona plakaše . . . oh koliko, je bio izrazit plač one nevine duše ! . • — Za što plačeš, Matildu i1 Plačem iz nježnosti i ganuća nad tolikim nasladam, kojim me obasiplješ; pla­ čem od tuge, žalosti i sramote radi zločina onog nesretnjaka . . . . koji je moj brat! Ah ! Ferdinande, smrsi ona kroz gorki plač, - - oprosti, oprosti onom nesretnjaku, kojii valjda nije znao, šta je radio. Ja sam mu već oprostio, Matilde, i to iz svega srca odgovori Ferdinand ganut. Ali i ja trebam Matildu oprosta, i od tebe ga prosim, Da, oprosti mi, što se u onaj ćas nisam mogao primiti, što se ni­ sam znao vladati onom opreznošću, onom obzirnošću, koju si ti, ako nitko drugi, ja ­ mačno zasluživala; oprosti mi, što nisam znao pokopati u mom srđcu strašni povod te tvoje bolesti. Ah, da znaš koliko sam suza prolio žaleći toliko moju slabost! Ali pustimo na stranu sve ove razgovore, Matildo, zaklinjom te. — Dozvoli, da te još nešto upitam, što do danas nigda ne smjedoh ‘pitati, i što mi je uviek tištilo srđce, kao težki kamen, R eci mi, Ferdinande, šta je bilo od onog nesretnjaka? Kako sam se u onaj čas zanesviestila i pala u ruke onih dobrih žena, od onda ga nisam više vidila i od pustog stida te ne mogoh upitati. Sada te pitam, samo mi istinu reci, a ja sam na sve pripravna. Pitaš me za ono, Matildo, što uza sva moja dosadašnja iztraživanja i izpitivanja nikako nisam mogao saznati. Ja, čim sam bio došao k sebi najprije sam na te pomislio, pak onda na n j ! .. Ne mogu ti kazati, koliko bi dao, samo da sam ga m o­ gao spasiti i izbaviti iz one pogibelji, koja je stala vrh n jegove glave . . . Kašnje mi rekoše, da je u onoj pobuni pobjegao i iz­ bjegao potjeri, i sada sam malo odahnuo ! . . — Ne varaš li me, Ferdinande, možda iz dobrote i obzira prama meni, da nisi neizkren ? — Kunem ti se. Onda sam pom išljao, da će se on iz onog zakloništa kako god protu rat i i sretno pobjeći u tudji sviet, ali sam se upitao, hoće li imati s čim otići ? Najvećom opreznošću i tajnošću tražio sam, sve sam upotrebio, što je bilo u mojim ru­ kama i moći, da ga pronađjem, htio sam ga obskrbiti novcem, i pružiti mu kakvu god pripomoć . . . . - Velikodušan li si prekide ga Ma­ tilda. — Uza sve to sva iztraživanja ostala su bezuspješna, i tako ga u ničem nisam mogao poslužiti i podpomoći, što bi olakšalo tugu moga srdea. reče Zaista Matilda. neprispodobiva dobrota — - Vještaci su ga po svuda tražili, a i dan danas ga traže, s toga nadaj mo s e . . . . — Zar se bojiš, da se nije usmrtio i tako postao žrtvom samog o č a ja ? — Ne vjerujem. U ovom slučaju do sada bi kakav god trag izbio na v id j e l o ... Nego ja sam toga mnienja, da je sretno svoju kožu iznio i pobjegao u tudji sviet. — I bježeć zar nije mogao nabasati na kakav tulac. mudrog i budnog redarNi to se no bi sakrilo. - Nešto mo misao mori o nekakvom tužnom slučaju. — — ( ’uj, Matildo, što je i kako je sada s njime, to ne znamo. Dakle uzalud no mori svoje srdee. N ego sto puta bolje, da ga Bogu prepnrućimo ; to će mu u svakom slučaju dobro doći, i mi medju tim, dokle nam no stigne kakav god glas o njemu, pouzdano stavimo se u ruke njegove milosrdne pro­ vidnosti. - Dobro govoriš; to će mu u svakom pogledu koristiti. Da, preporučim o ga G o­ spodinu i to svim srdcem, da ga izbavi iz pogibelji, ako je još živ, i što je najveće, da potrese ono srdee, razsvietli onu pamet, i da se dozove i obrati na pravi put spasa. Tako, ako ga nigda ne budemo vidjeli o v ­ dje na zemlji, barem da imademn neko uhvanje, da ćemo se jednoć vidjeti gore ua nebu. — �Broj 24. Strana 7. „О S T7- I T “ A koprem je Makildin razgovor sa sul’ rugom bio preveo tužne naravi za njezino šutljivo snloe, ipak je u duši ćutila neku utjehu. Oni šuteć nastaviše put prama dvorcu, i kad l)ijahu stigli preda nj, po nebeskom plavetnom obzorju po gdjekoja zviezđa već se bila počela svjetlucati. Metković, Mato Bačić, trgovac Metko­ 0 (l|» is l i i r e i l n i r h i i vić, Stjepo Šikinić trgovac Stolac, Montana Dostovu prijatniju. Pokazao nam vaš T-era, privat. Metković, Abdulah Nović, trg. dost čitavu bujruntiju. Idje ,.Osvit“ uz Ru­ ijubuški, Zaim Mahnić, trg. Ljubuški. Mate jan i dopirat će bolje. Što manjka, odpreOavranović, trgovac Lovreć, Milan Dolić, mit će se, ali ,,Osvit“ očekuje o djevcu od konobar Daruvar, Giorge Fronda, priv. Piran, devetdeset godina i puno drugih stvari. Za a t i š t e ,.K r o n p r i ivz“ . Simon Slasostalo je sve lako. Zdravo nam b ili! I nišav u kuću, gospodin Ferdinand, trg. putnik, Hopfgarten. P r e n o ć iš t e K. u S a r a j e v u . Dobili smo poruke. da raztrese svoju suprugu iza onih tužnih B u t ig a n “ . Franjo Szauer, kovač, Baranva Hvala na obećanju. Očekujemo što prvo. uspomena, predje na razgovor o zabavama Ugarska), Josip Petruša, stolar, Slavinka. Mahsus selam ! i šetnjama; zadrža ju više vremena, pripon o ć i š t e „В o s n au. Omer Ilusrep, viedajuć joj o svom boravku i putovanju trgovac Prozor, Meho Pazar trgovac Propo Americi, д mnogim sgodam i nesgodam, Muho Topalović, posjednik Konjic, koje su ga stizale, o običajima ondješnjega Valdevit, težak Sarajevo, Huso Graho, Badi namirenja dužne tražbine ovdješnaroda i napokon ju zamoli, da sjedne za posjed. Ostrožac, Osman Parcal, posjednik njoj trgovačkoj tvrdki J. Ivaniševića bila glasovir i da izvede koji komad kojeg tali­ Alija Memižan. p.osj. Konjica, Ibro je sudbeno odredjena prodaja moje stajaće janskog umjetnika, što je ona osobitom v je ­ Firalić, posjednik Prozor. P r e no ć iš t e kuće, koja sačinjava cjelokupni moj imetak. štinom znala izvadjati, a on ju vanređnom ,.R a d u 1 o v i ć “ Milodar Gjurgjević, kovač Nalazeći se tako u groznoj opasnosti, da sa nasladom slušao. Slankamen, PavaoTopić. ribar Opuzen. I svoj((m siromašnom (),)itelji (>stanem |)e. ć iš te ,.M a h i n i <••'. Mustafa Grčić, I kuće i krovišta, obratio sam se u ovoj svojoj Matilda, koliko je bila vješta glasoviračica, toliko ju je i skladnost riesila, u isti koćijaš, Salilo Mulahasanović, Prozor Matuh j velikoj biedi i nevolji na ovdješnje ,.Muha­ Janoš koćijaš Sarajevo. P r e n o ć i š t e čas skoči iz naslonjača i sjede za glaso medansku ritaonirko i dobrotvorno drnžtro'" n e r “ . JcdianS tross, krojač, Hatzfeld. da udovolji želji svoga muža, i vještačkom sa molbom, da mi u toj težkoj nevolji po­ Javna zahvala rukom prebrav njekoliko puta tipala glaso­ vira kao za predigru zadje u jednu prekrasnu i čustver.u romancu od Bellini-a. One tajii stvene i dražestne kajde izvede tolikim čustvom i sladko-tugujućim izrazom, da su potražile i najskromnije žilice srca i dušu ublaživale tajnovitom i ugodnom skladnošću. - Prekrasno, neprispodobivo, - - odu­ ševljeno uzkliknu gospodin Ferdinand, kad Matildine ruke zastadoše i glasovir uinuknu. — Stara je, da, ali je uviek liepa i ugodna glasba onog dragog i neumrlog Kalabresa Ne znam, boce li još do polovice vieka ostati n istoj časti toliko hvaljena glasba, koju sada nazivlju budućnosti i za kojom uprav mahnitaju oni, koji se lahko povadjaju za onom, što izvana dolazi. A što se tiče mene i ne pazeći na presudjivanje naših potomaka posve dragovoljno puštam svim zancšenjacim budućega naraštaja sve radnji i tamne proizvode ledenih sjevernjaka, podpuno pristajem da me zanose, proizvodi talijanskih veleuma. (Nastavit će se) Iz s lu ž b e n o g lis t a Imenovanja: Privremeni šumsk asistent Bernhard S c h l e i f e r u Konjii imenovan je privremenim šumskim uprav­ nikom u X. dnevnom razredu, a privremeni šumski vježbenik Gregor K o r o t v i c z k v privremenim šumskim asistentom иХГ. dnev­ nom razredu u Kotor Varošu. Pridošli stranci u Mostar. 13. l i s t o p a d a : S v r a t i s t e ,.Nar e n t a‘* Josij) Širola, trgovački putnik, Triest Ghristian Bertram, privatnik Lon­ don, Julius Seefehlner. direktor tvornice, Budimpešta, Knrico Peregrini, mjernik, Milan (Italija), Valentin pl. Adamovich, kotarski predstojnik, Bilećn, Fridrik Belliag, mjernik, Lipsko (Leipzig), N. Dočkal, pukovnički liečnik, konjica. . . S v r a t i s t e A b a z i a‘* llasan I lakalović, posj. Konjic, Salko О т е rović. posj. Konjic, Ante Nikolic, posj.. K o­ njic, Frano Nikolić, posjed., Konjic, Adem Mustafa. majstor Skadar (Albanija). 8 v r a ­ t i š t e ..G i 1j a u o v i ć :i Boško Babić trgo- „Osvitovi“ brzojavi Веб. 12. listopada. Službena ,W ieh er Zei'timg“ objelodanjuje na­ redbu ukupnoga ministarstva, kojom se u deset kotara u G aliciji ukida iznimno stanje, koje je proglašeno nad 32 politička kotara. Budimpešta. 12. listopada Ugarskl kvotna deputacija primila je predlog austrijske kvotue deputacije, koja predlaže ražin jer--38- i 32 po sto. Ugarska će deputacija pismeno dosta­ vit svoj profupredlog. Pariš. 13. listopada. Uzprkos opiranja Zoline žene i Oktava Mirabeaua, da će platiti 30.000 franaka radi vještaka u parnici Zolinoj, ipak je Zolino pokućtvo izneseno na dra­ žbu. Prvi je prodan jedan stol, koj. je Zolin nakladnik Brasipielle kupio za 32.000 franaka. Bilo je prisutno mnogo znatiželjnika. Carigrad. 12. listopada, soka porta zahtjeva, da u tri utvrdjena mjesta na Kreti ostane turska posada u znak suvereniteta. Taj zahtjev portin nije u savezu sa ultimatumom, mi. poslanici su odbili svako razpravljanje Budimpešta. 15. listopada. Gos podarski odbor ugarskog sabora pri­ hvatio je nepromienjeno zakonsku osnovu glede c a r i u s k o g i t r g o v a čk o g s a v e z a sa Austrijom. London, 15. listopada. Lord Rosebery držao je u Epsonu govor rekao glede pitanja o Fašodi. da je najteža ta okolnost, što je Francezk; promišljeno počinila čin. o kojem je Englezka prije izjavila, da će ga sma­ trati neprijateljskim. Dalje je naglasio, da uz politiku s-idanje englezke vlade stoji čitav narod, te izrazio nadu. da če se ta stvar mirno riešiti bez ])Ogibclji za englezka prava 6a Egvpat. mogne, kako je tako i drugim siromasima pomoglo. Pomenuto plemenito družtvo je moju smjernu molbu uslišalo, te je dotičnoj trgoačkoj tvrdki sav moj dug od 90 for. veli-' kodušno iz svojih sredstava podmirilo. Ganut ovim veledušjein pomenutoga družtva izričem istome ovim putem svoju veliku blagođarnost i hvalu, te sa svojom siromašnom obitelji molim Svevišnjega Allaha, da mu podieli najsjajniji napredak u polučenju njegovih za nas muslomane spaso­ nosnih težnja. Г M o s t a r u , 15. listopada 1898. Salih Hodžif. J a v n a z a h v a la . Svima onima, koji nam na bud kakav način izraziše svoje saučešće i tugu povodom smrti našega nepre­ žaljenoga jedinca sina, odnosno brata, sinovca, sestrića, šure i ujaka Ivana Ćoriea ovim putem izričemo najsrdačniju za­ hvalnost. Napose pako zahvaljujemo presvietlomu gosp. biskupu Buconjiću, mnogopoštovanoj franjevačkoj obitelji, družtvima Bratovštini i,. H rvoju", odlič­ nom i mnogobrojnom gradjanstvu, činovničtvu i pri jateljima, kao i upravi žen­ ske škole častn ili sestara milosrdnica, koji uzveličaše sprovod i nezaboravnoga pokojnika izpratiše do hladnoga groba. Duboka harnost i požrtvovnim liečnicima, koji su sve učinili, da pokojnika otmu smrti. Svima vječna harnost i hvala! Г M o s t a r u , 13. listopada 1898. Šimun Ćorić Kata U(Jata ču|e Stana Mara udata Mihić O.fr.FranoBašadur Ana udata Smoljan uiiik. Martin Čule iozo Mihić Jure I- Smoljan Luka Ćorić Frano Ćorić �Strana B. ,O S V I т« Broj 24. T e č a j p a p ir a i m je n ic a na javnoj bursi u Beču dne 1б. listopada 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vricmibsti. Jedinstveni državni dug u papiru Jedinstveni državni dug u srebru Austrijska renta u z l a t u .................. 120-30 Austrijska renta u krunama l°/„ . . 101-40 Ugarska renta u zlatu 4°/0 ................. 119-75 Ugarska renta u krunama 4°/0 . . . 97-85 Dionice austro-ugarske banke . . . 900 Veresijske dionice............................... 352-00 London v i s t a ................................... 120.35 Njemačke drž. banku, za 100 m. nj. drž. vi. 58-90 Komadi od 20 maraka..................... 11-77 Komadi od 20 franaka..................... 953 Italijanske banknote.......................... 43-85 Dukati obru bom ............................... 5-67 . . .101.20 .100-85 ^жжжжжжжжжжхжжх I 100-300 forinti ^ w Q Q /Ч yt mjesečno mogu na pošten način zaslužiti osobe svakog stališa u svim mjestima, bez glavnice i rizika, prodajom sudbeno dozvoljenih državnih papira i srećaka. Ponude neka se šalju pod „Lalika zaslužba“ na Od- i W II ( i ; pravničtvo oglasa Julia Singera, • Budimpešta. IV. Rostely ul. 3. ^ ЧОООСКХХХХЖХХЖХХУ 1% 1Ш\ LjuiarnaVjBiiCBSlevaM aiiaičll и! L gok arn a YJENCESLAYA MIKANA i „к CARSKOM ORLU" -u. Z M I o s t a r u . . 2=3 Najveće skladište svih farmaceutičkih aparata, specijaliteta i s as parfumerija. CXŽ = S k la d i š t e = и 2 svih naravnih mineralnih voda, ČS prava stara malaga i medicinski konjak. — § Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. 1 1 AAdriKit zn brzojave: MIKAN, MOtSTAK. 1*kJkrdl uM OSTARU, 1ШШс! ж ! Tiskom „O sv ita1" u Mostaru, Lfl pj 1Г| fiJ Irfp I Ip рз кгцтЈ pil 11Пј1 tg] ајурЈ Lh pj Lrj pl ЧшМlaiisj. Lfl П Ш | Ј Ш гМ Traže se dva naučnika za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/be03c4c008c68d0f3fc124025b690350.pdf f05e417367e87a91a3ddcf38fe7616da PDF Text Text ,,O H v | t “ .г-l..zi »vuk« i ш vanjske im godinu 8 for., na jiolu godine 4 for., пп tri mjeseca i for; /Л Mostar im godinu 7 for. ,20 ne., na pola godine S for. 60 nč., na S mje- l’ojedini broj nfJ>tcita“ stoji 8 uovč., SafvH 1».д Ii. liaiajjif, .Vrre«ity'«e. U Mostaru, 19. listopada 1 8 9 8 . B ro j 25. Poziv na predplatu. Tekućim mjesecom odpočela je zadnja četvrt, pak um oljavam o naše štovane predplatnike, da svoju pred­ platu čim prije obnoviti izvole, a one, k oji za prošlu četvrt još podm irili nisu, da to čim prije učine. Ciena .,Osvitu" na četvrt god. je s t : Mostar . . for. 1.80 vanjske . . „ 2 . „ inozemstvo . „ 2.G5 , zj» , l\ n. gg. dosadanje predplatnike. umo­ ljavamo učtivo, da nam p ri obnavljanju preddlate uz svoju adresu na naputnici izvole točno naznačiti i b r o j , koji j e na omotu otisnut. Historija moga srbovanja Piše Mehmed efendija Spahir V. 1 „ uljudni“ (!) „D u brovn ik" pro­ našao je za shodno, da me počasti svojim — srbskim denuncijacijama i bizantinskim podvalama. On bi jadan htio uzporediti moju historiju sa knji­ gom „krvavih slika iz albuma Njegu.šPetrovićeva dom a", a lahko je p o go ­ diti, šta time misli prevejani bizantinac. Nego itako čini se, da „političari* oko „D ubrovnika* niesu razumili misao Neobičan novac Danas je nama ugodno pri duši, ako imamo u džepu komadić papira, na kojemu stoji izpisano, da svatko ima vjerovati, da je to sto forinti, i taman nam je kao da mje­ sto toga tu istu vriednost imademo u zlatu ili srebru. Kod nas, kod kulturniji naroda, pojam o novcu se je razvio tako, te pozna­ jem o stvarnu (realnu) vriednost zlata i sre­ bra, kao ioubičajenu (konvencionalnu) vried­ nost papirnoga i sitnoga novca. Nu druga­ čije su stvari kod naroda nekulturnih, onakovili, koji za nama zaostaju, i hiljadu g o­ dina. U stara vremena, kao i danas kod nekulturnih, neprosvietljenih naroda razne su stvari služile kao novac, odnosno novca nije ni bilo, već je vladala samo zamjena Pozabavit ćemo se nekim primjerima iz davne prošlosti kao i s danas još vladajućim običajima. Ne ćemo spominjati biser i školjke, koje su kao novac veoma razširene. Na otoku Borneu u nekim krajevima kamen agat služi kao novac, a tako isto i u Kurdofanu i Dar-Funi, kamen nefrit u Guvani; zub’o vi vepra (nerasta), koji su na niti pisanje samoga „Olasa Crnogor­ ca* o toj knjizi, te se tek može misliti, kako su dubrovački „diplomate" upu­ ćeni u stvar, ako se nepretvaraju. Na Cetinju bo znadu, da je ona knjiga, ili kako bi „on i" htjeli, onaj pamflet pisan u Beogradu na Vračaru a u kući B ogićevića, gdje valjda nije mogao imati svoje prste „policajni chef b o­ sanske vlade" — g. Сегпу. Ako li pak „chef informationsbureau-a" b o­ sanske vlade ima svoje prste i u priestolnici slobodne srbske kraljevine, te može još i diktirati onakove „p o ­ grd e- (!) na „stožer srbstva" i budućeg „Balkanskoga cara", — onda, Boga mi, prestaje sve. i ja kao čovjek ne mogu nego sažaliti — „bedno srbstvo". Badava su sva bizantinska pre­ nemaganja „D ubrovnika- i slične čeljadi, nama su se već oči otvorile i nikad im riše ne će j'oći za rukom, da navedu kojega muslimana na tanak led, pa makar oni bili i lukaviji. Prvi m oj članak u „Hrvatskome Pravu" dovoljan je, da uvjeri svakoga musli­ mana ob onome, što nam se iz Beo­ grada i Cetinja sprema, onaj je članak dovoljan da razbistri šta je srbstvo i šta se pod tim krije — a to je sve dostatno, da se svaki muhamedovac G o d . I. neka upamti „D ubrovnik", da su sve one „krvave slike" iz „krvave knjige" nama već davno poznate bile i duboko urezane u naše srdce, te ih niesu kadri izkoreniti svi laskavi govori „vitežkoga" knjaza, niti sva pretvaranja oličenih bizantinaca. .loš nam u ušima odjekuje onaj užasni jauk i naricanja ^ osakaćenih i protjeranih Nikšićana. koji su pred barbarskim mačem p o­ bjeći morali, ostaviv sve svoje dobro i imanje u vlastničtvo — „vitežkome" i „tolerantnome" knjazu. Ovo je čvrsto i duboko usadjeno u srdcu svakoga muslimana i ja, za vrieme moga srbo­ vanja, niesam mogao doći medju muslimane, da se o tome nije poveo govor i meni se moje srbovanje onako ko izpod brka predbacilo. Ja sam dokazivao, da se to više d ogodilo ne bi, ali sam se ljuto varao. Kašnje sam se uvjerio, da bi bilo i gore, kada bismo im — m eazallah! — pali šaka: guje otrovnice. A uvjerio sam se, da kod „srbina" nije za pravo još razvijeno ni načelo humaniteta, a kamo li narodnosti, koje ne dieli brata po v je r i: — uvidio sam. da je „srbin- ostao isti onaj, kao i u prošlom stoljeću: isti vlali i naš krvni din-duŠmanin. Pak je li čudo, da sam ja, vjeran sin svoje domovine i odan privrženik Islama, ustao proti toj srb- obali Nove Guineje, a isto tako riedki zubi od neke druge životinje na otocima Fidži i Gilberti. Na melanezijskom otočju kao no­ vac služi ono „zlato", što se napravi ja od crvenih pera neke vrsti papagana, dočim na lojalitetskom otočju plačaju komadićima crvene kože od letećega psa. Žica od žute mjedi na srednjemu Kongu vriedi kao novac, željezni lanci kod Masajaca, u Katangi (u Kongu) bakar u komadićima od dva do tri funta težkima, koji se zovu „banda", a to je novac u velikom dielu ekvatorijalnoga područja u Africi, u Darfuru cinkovo prste­ nje primaju kao novac. Misli se, da taj mjedeni, bakreni i cinkov novac primaju da od njega kašnje kuju pojedine sprave. Nu to nije istina. I kod novoga vlastnika mjedena žica kao i banda ostanu što i jesu — dakle novac. Sve dosada navedene vrsti novca nazvali su „uresnim novcem", jer su iznajprije i bili samo uresi, nakiti. Tako je isto pa i u ve­ ćoj mjeri s kafrom (kamforom) i prahom od antimona (surma), što služi kao izplaćujuće tredstvo u srednjem Sudanu, te sa crljenkom i modrom galicom u Usambari. Roba ili komadi odjeće služe kao no­ 1 vac ondje, gdje je za to nužda ili iz obi­ čaja ili od potrebe. Indijanska plemena na američkom sjeveru služila su se biberovom kožom i po njoj računali vriednost svakoj stvari, a narodi na sjevero-zapadu današnje englezke sjeverne Amerike imali su kožu od zmija i sjevernoga jelena. Ovdje je isto­ dobno novac služio i kao komad odjeće. Naprotiv na faroerskom otočju upotreblja­ vala se je ovčija koža, a u Ugandi gove­ dina dok još nisu bili uveli kauri-školjke. U Sudanu drže kao novac košulje nazvane toben, misurski Indijanci gaće a u Tibetu obuću, dočim u Perziji šalove, koje režu i u najmanje komadiće kao sitni nevac. Vriedno je ovdje spomenuti, da su nekada u Japanu pjesnike nagrađjivali — suknom. Naš bi Preradović tamo sigurno stekao silesiju kabanica i drugih haljinki. Čini se, da je oružje i orudje dosta razširenije kao novac, ali je ograničeno sa­ mo na jedan dio Afrike. K oplje služi kao novac na Kongu i gornjemu Nilu, a prije je to bilo i kod Kafara. Pogibeljne, šiljate strelice vriede kod nekih južnih Bagirmizplemena. Sjekira je gotovo svuda po A f ­ rici u prometu kao novac, od Nila do Za m srbstva čuva kao �skoj za Islam opasnoj struji? Zar one uspomene s Cetinja i Beograda mogu drugim plodom u roditi? Da, ne mogu, i ja bili bio izdajica vjere, izdajica svoje braće i svoje dom ovine, kad bili i nadalje ostao u srbskome kolu i kad ne bih posvema raz'armkao te pritajene dušmane. S toga je m oja savjest čista, a ja do toga više držim nego do cieloga ,sfcbsk®ga~ naroda, pak me ne bi m ogao naćerati, da nešto uradim pro­ tiv savjesti i osvjedočenja nitko na svietu . a kamo li Kallav i bosan­ ska vlada. Poštovani urednik .D u ­ brovn ika- mene dobro pozna, pak, hoće li iskren biti, i sam će mi to potvrditi: on je za stalno uvjeren, da je one članke nadahnjivalo jedino i izključivo islamsko čuvstvo, a nikak­ va bojazan pred tamnicom ili što slično. Manje mi je stalo do piskaranja srbskih novina, koje me hoće prika­ zati kao .austrijanca- — a protivni­ ka „ s r b a - : pače tim se ponosim , jer dok radim za to, da Bosna ostane u zglob u Habsburžke monarhije, dotle vršim svoje patriotsko zvanje u inte­ resu m oje uže dom ovine i islamske vjere. I svaki musloman H erceg-B osne od desete do Broj 25. ,0 S Л 7- I Т' Strana 2. osamdesete godine ov o g a je m nienja: ako ne će Sultan, onda Austrija: i neka je „srb im a ”'d o znanja, da ćem o mi za ovu ideju i zadnju kaj) krvi žrtvovati. Ja sam, uspio, što upravo sa radošću izpovieđam, jer tek sada, nakon što sam za­ virio u karte beogradsko-cetinjskih „političara", vidim da je naš sviet u tome p ogledu na pravom e putu, pak se i ja svim srdcem priključujem nji­ ma i velim : da aneksiju h oćem o! T o je jedino jamstvo za nas muslomane (a bogm e i katolike), da sačuvamo svoju vjeru, imetak i slobodu, a „D u ­ brovniku1-, „D alm ati", „ Jedinstvu1, i ostalim srbskim i slavosrbskim novi­ nama slobodno buncati što hoće i v i­ kati, da je to izdaja, jer ono, što „sr­ b i" drže izdajom u njihovom srbskom smislu, za nas je muslime baš obrat­ no, sreća. vladari kuju i novac. Bakalarima se je pla­ ćalo na Islandiji, a u Laponskoj - sirom. I)a su naši Podveležci u Laponiji, baš bi bili bogati! Sve te vrsti novca, pa kako god se one prićinjavale neobičnima, ipak odgovaraju svrsi i potrebama prometa, pa makar za taj novac trebovale i prevelike „n ovča rk e” , (n ljek oja vrst spomenutih novaca vriedi samo u obsegu jed noga plemena, nu veći ili dio služi i za vanjski, promet i trgovinu, to jest jedno ili pleme prima od drugoga te se tako f$> i ia razšire. Takovi novac je živi novac, po kojemu se mjeri ili kojim se izrazuje vriednost robe i stvari. Xu posvema j e drugačije sa onim a vrstima novca, koje služe samo u vlastitoj zem lji ili u obće ne ш očit i i pero radi lažnih osvada u „Jedinstvu11, kojemu je urednik ta­ kov' jadnik kao što je Stražičić. „V itez11 Antonije upravo po srbski laže. kad veli, da sam ja s „n ji­ me" drugo govorio o kn jazu nego li sam pisao, dok je pred njim m oj ru­ kopis. koji svjedoči ono što jest i što sam ja napisao. Medjutim ja b ih se ogriešio o m oju savjest, kada bih se obraćao na one novine, koje su isto što i srbske, samo na žalost p od hr­ vatskim imenom. „S rbinu11 nije Medjutim su gospoda oko „D u ­ brovnika" znala ima već i dva m je­ seca, da ću ja učiniti ovaj korak i razkrinkati „S rb e 1, i da sam do toga došao gorkim izkustvom, znali su, da sam ja sam se posve uvjerio, da pravo prešao medju ni to. pravaše, da a ja im odgovaram, da je to posve narav­ no za jednoga muslomana i iskrena čovjeka, jer je stranka prava jedina stranka, osnovana na načelu narod­ nas nosti i državnoga prava, to je jedina muslomane srbstvo opasno, te su mi pače i pravo dali, samo su me m olili stranka, koja nama iskreno ruku pru­ ža, u kojoj je naše jamstvo. Zar bi da šutim i neiznosim njihovu sramotu na javnost, — nego da se u vučem u kraj. Ja bih to možda i učinio, da žičića i njegovih sumišljenika slavosrba? Bože nas sačuvaj, to bi značilo me nije na to prisililo je za n eod oljivo „s rb i11 htjeli da stupimo u kolo Stra- ići iz zla u gore. Za nas u H erceg- čuvstvo vjere i čuvstvo patriotisma, pred kojim a sve izčezava. T a k o . i m oga' bih svršiti, ali još jednu. Bosni mora „V itez" Antonije Stražičić smat­ rao je svojom srbskom dužnošću (!), njih boriti, pa bilo mačem u ruci. Budemo li zastupali ovo načelo, ra­ dit ćemo u interesu naše vjere, d om o­ da ustani na obranu srbstva i kn jaza Nikolu, a protiv mene i mojih izjava. zaveden i obsjenjen srbsko-bizantin- Č u d n ova to! Jedan Stražičić usudjuje skim lukavstvom, odgovarao sviet od i se ustati javno na obranu onoga, što te ideje, ali hvala budi Bogu, niesam ! je već branio i grdio, grdio i branio, beza. Tako še na primjer tamo za sedam sjekira može kupiti rob. Željezne lopate su takodjer pravi nepatvoreni afrički novac Evropski papir (hartiju) u Sudanu rado pri­ maju kao novac. Najvriedniji predstavnik toga čudnovatoga novca jesu prazne evrop­ ske rakijske boce, koje su prije hodale kao novac od velike vrieđnosti. I’ o cieloj je pak zemlji razširena ona vrst novca, koja se sastoji od brane i pića. U M ongoliji i Tibetu plaćaju ćajem, dočim su pločice od soli posebni afrički novac, kao u Saliari, u Sudanu i u zapadnoj A friki. 1 u Habešu sol vriedi kao nova . Xu već od nekoliko desetaka godina habeški pa Bog zna šta još neće . . . S toga bi bilo izpod m oga dostojanstva za- biti sveto če lo : negacija pravaško na­ srba. mi ne priznavati srbe i moramo smijemo se protiv vine i naroda. U to ime pom ozi nam Bože ! O vo je m oja ob ovom e zadnja ; a onima, k oji se spremaju i nadalje dolaze u promet, već su mrtva, ali ipak za — kao kinezki proizvod — takodjer u ve­ vlastnika dragocjena glavnica. Taj je novac zene ,,đragocienosti“ . Takovo bogatstvo mrtav, je r nije praktičan za u ošenje: pre težko da je kada mienjalo svoga gosp o­ već je težak. Plemena, kod kojih postoji dara. takov mrtvi kapital, jesu na najnižem stupnju Dajaeima na Borneu, kako spomenusmo, prosvjete, te ih je veoma malo. U ovakov stari veliki kinezki novci od porculana su novac ubrajaju se n. pr. brončani topovi, najviši pojam najvećega bogatstva. I)a se koji su do nedavno poglavicama na pojedi­ tu i sbilja o novcu radi, dokazuje činjenica, nim otocima iztočnoindijskoga arhipelaga da ti lonci po svojoj vrsti vriede toliko i bili n eprocjenjivo blago. Dajaci na otoku toliko tanjira (činija), dakle upravo kao što Borneu, koji ipak nisu na najnižem stekod nas forinta predstavlja1 stotinu najma­ penu prosvjete, mienjali su pretek svojih njih vriednostnih jedinica. Xu i još nešto proizvoda za takove stare topove ili za v e­ ima. što tim loncima podajo osobitu važnost. like kinezke lonce od porculana. T o isto Xjih su naime nekada upotrebljavali za to, vriedi i za brončane talambase kod poluda u njima drže i čuvaju mrtvačke ostanke, nezavisnih plemena u nutrnjoj zadnjoj In­ i po tom su bili ne samo od vrieđnosti, diji kao i na majskim otocima. To isto već i neka svetinja. Pa dapače i mrt­ vriedi i za slonovu kost, koju su afrički vački ostanci ovdje ondje upotrebljavali vladari naslagivali u svoje riznice. Slučaj su se kao novae. Tko je od Dajaka je bio, te je slonova kost afričkim vladarima \ ubio mnogo neprijatelja i po tomu imao sbilja dobila i stvarnu vriednost, kad su ju mnogo lubanja, toga su smatrali bogatim. E vropejci počeli tražiti; ali prije su ogromne I Batacima na Sumatri ljudske lubanje su hrpe te slonove kosti bile samo umišljeno bile kao novac, dočim na Japu. jednom u ogromno bogatstvo kao i talambasi i topovi. od karolinških otoka u ponjave zavijeni č o ­ Osobit je nadalje kameni novac na Karolivječji ostanci nisu predstavljali samo mrtvu rnnna: to su na kvintale težki kameni stu­ glavnicu, već su bili u prometu i kao pravi povi od aragonita, kojemu se vriednost mjeri [io premjeru. Taj kameni novae do­ Xu kako sve više neprosvietl je na p le­ bio je tim višu vriednost, što so nenalazi u mena dolaze u dodir s prosvietljonim naro­ onom kraju, već ga moraju dovažati s otoka dima, tako se mienjaju i njihovi nazori o Kanoesa (jedan od Pavlovih otoka). I topovi i vrieđnosti, te im postaje dragocienošću ono, talambasi u zadnjoj Indiji i na otocima su što prosvietljeni narodi više traže. �Broj 25 ,0 S V I T ' na me navaljivati, dovikujem : Iza i svojih prosvjetnih nastojanja, jeđinf.tvo svoga prosvjetnoga rada i mietace mezemeti min nakisiri, fehiI šljenja. Jer jedan narod, to on mora je li šehadetun bi-eni ćamilun ! [ biti i u svemu jedinstven, složan, te R i e k a , 10. oktobra 1898. je u njegovom i prosvjetnom interesu, da se prikazuje pred svietom ne razciepan i razdieljen, već cjelokupan i jedan. Svi jednako mislimo — pa za što da ne budemo jedni ? Hrvatskomu imenu najljepši je „O svit44 je izviesti'o o glavnoj ponos i usluga ona težnja za prosvje­ godišnjoj skupštini narodnoga glatom, koja se dokazuje i stvaranjem sbeno-pjevačkoga đružtva „H r v o je 44 u već Mostaru, koja je bila dne 9. 1isto- prosvjetnih đružtava. Takovih imademo u Trebinju, Sarajevu, Va]>ada. rešu, Livnu. Tuzli, Banjaluci, Bihaću, Na toj su skupštini bila preda doskora će stupiti u život i slična ložena i jednodušno prim ljena dva prosvjetna đružtva u Travniku, Bu­ predloga, radi kojih ta skupština ima gojnu, Bosanskom Brodu i Varcar više značenje, nego li ga obično imadu Vakufu. Tako živo nastojanje poka­ slične godišnje skupštine. Jedan pred­ zuje, da je hrvatska misao misao nalog idje za tim, da se đružtvu „H r­ voje" prizna ime „narodno hrvatsko predka, kulture, da njezini nositelji i hoće i žele raditi i žrtvovati za naj­ družtvo44, dočim se drugim predlogom ljepše ideale. hoće, da se osnuje savez hrvatskih Znamo i uvjereni smo. da će pjevačkih đružtava u Bosni i H erce­ predlog za .savez hrvatskih pjevač­ govini. kih đružtava u Bosni i H ercegovini44 Družtvo „H rvoje“ je čisto kul­ oduševiti svakoga iskrenoga Hrvata turno, prosvjetno družtvo, a sačinja­ i prosivetlje'nog; čovjeka, i da će on vaju ga članovi, rodjeni ovdje, u ovim pasti na plodno tlo. Vezani ljubav­ zemljama, od hrvatskog otca i ma­ tere, koji govore hrvatski jezik. P o­ lju i zahvalnošću prama hrvatskomu što je od svih viekova zakon i o b i­ narodu i imenu, njemu će se odazvati čaj, da se označi i ime onoga, tko sva naša đružtva te na poziv mostar­ jednu stvar ili djelo čini, to je nesum­ skoga im druga .H r v o je 44 učiniti sve, njivo i ovdje opravdano, da družtvo što je nuždno, da se takov savez nosi naziv „hrvatsko družtvou. kako oživotvori. Л to će biti velika kul­ ovo, tako i svako drugo slično druž­ turna pobjeda hrvatske misli u Bosni I Pjevački savez tvo u Bosni i Hercegovini, čla n o v i tih đružtava su Hrvati, rodjeni si­ novi ovih zemalja, koje su za nas ono, što jesu i što su bile. te kojima ni jedna vještina ne može izbrisati hrvatskoga znaka. .Stoga ne nalazimo ništa oprav­ d a n je , ništa naravnije, nego li je na­ rodni zahtjev, izražen u ovom u predlogu. da družtvo nosi hrvatsko ime. T o je nužda, koju osjeća sam narod, to je njegovo pravo, da mu se pri­ znaje ime hrvatsko svagdje i na sva­ kom mjestu. Narod je sviestan sebe i svoga imena i hoće da se tomu ime­ nu dade građjansko pravo, da mu bud­ ne priznato i štovano. Sto se nije s druge strane učinilo i što se je pro­ pustilo učiniti, to traži sam narod, koji je očuvao svoj jezik i narodnost, i koji sam sobom osjeća potrebu narođnostnoga odgoja, koji mu ne samo da ne smije biti spriečavan. već da­ pače olahkoćivan. A predlog. stavljen u glavnoj godišnjoj .. H rvojevoj" skup­ štini. dokazuje, da narod hoće. da mu se na svakoj njegovoj .instituciji sjaje ime hrvatsko, nepobitan znak, da to ime jedino opravdano ima pravo na život i obstanak u ovim pokrajinama. T o je ime narodni po­ nos, pa kao što težnja za prosvjetom stvara ovakova prosvjetna đružtva. tako i taj narodni ponos traži, da ta đružtva nose njegov znak. njegovo ime, za koje traži priznanje i uzakonjenje svagdje i svakim časom. I drugi predlog,pređlogza »savez hr­ vatskih pjevačkih đružtava u Bosni i Hercegovini" nosi isti biljeg i još jedan više, naime, da narodna kul­ turna đružtva stupe u uži doticaj, u zajednicu, da tim pokažu jedinstvo P o l i t i č k i p r e g le d Turska. Ultimatum, koji su za­ stupnici četiriju vlasti na 4. listo­ pada predali visokoj porti, sad je objelodanjen. U prvom diehi se u kratko pruža historički nacrt d iplo­ matskih đogadjaja od godine 1896. U drugom dielu su navedeni zahtjevi, te se za tim prietećim načinom ka­ zuje. šta bi m oglo sve nastupiti ako porta odbije zahtjev vlasti. Ovaj dio ultimatima glasi ovako: .V lad eF ran cezke, Velike Britanije. Italije i Rusije uviđjaju da nije moguće na Ivreti uredi­ ti autonomnu vladu Što ju je N jegovo Л eličanstvo Sultan odobrio, sve dotle, dok se osmanlijske čete ne povuku. S togasu zastupnicitihvhtdau Carigradu dobili nalog, da visoku portu pozovu, da kroz mjesec dana povuče sve turske čete koje su sada naKreti. uz obvezu, da se vojska ima početi povlačiti natrag četrnaest dana, iza kako se primi ova nota. Dok osmanlijske čete ostave Kretu. četiri će se vlasti požuriti da podkriepe i bolje naglase svoje prvašnje izjave, kojima su izjavili, da ce štititi prava vrhovnoga gospodstva Njegova Veličanstva Sultana. One će osim toga poprimiti sve mjere koje su vrstne, da muhamedanskom ele­ mentu zajamče sigurnost i zaštitu nji­ hovih interesa. Za slučaj, ako se odbiju zahtjevi četiriju vlasti, one će biti prisiljene, da neposredno poduzmu odlučne mjere, kako bi s Kreto potjerale tursku vojsku. Odgovornost za taj korak one će. svaliti na carsku Strana 3 osmanlijsku vladu, te će se smatrati moralno riešenima, da čuvaju tursko vrhovno gospodstvo nad Kretom, i nastojat će, da na ovom u otoku uzpostave vladu, koja odgovara željama pučanstva. Zastupnici Fancezke. V e­ lite Britanije. Italije i Rusije se na­ daju, da je Visoka porta i preveć zabrinta za sultanova prava, a da bi ih izložila p ogib elji tako težkoga udar­ ca, te se ponose, što mogu carskom ministru izvanjskih posala predati p .edlog svojih vlada, u nadi. da će biti primljen. Izjava, bez ikakva obzira, da se primaju ovi predloži, mora im se dostaviti u roku od osam dana." — Kako iz Carigrada pouzdano javljaju, to su Englezka, Italija i Francezka naložile svojim poslanicim a da opomenu portu, neka odustane od svoje želje, da zadrži nekoliko manjih posada na Kreti, jer će u protivnom slučaju vlasti poduzeti odlučne korake. Što i ruski poslanik nije dobio sličan nalog, tumači se p ovoljno i veli. da Rusija nije protivna zahtjevima visoke porte. Admirali su s Krete brzojavili jmslanicima, da ne će dopustiti, da se izkrca tursko vojn ičk o povjerenstvo, koje idje iz Carigrada, da izvede tursku vojsku s Krete. Radi toga se je visoka porta pritužila kod poslanika. Francezka. Drevfussova stvar posve se je izkrenula. Kako iz Pariza javljaju, tamo se je odkrila vojničk a urota i to proti republikanskom siste­ mu, kako jedni vele, dočim drugi kažu, da je samo proti ministarstvu. Nešto će bit bilo u stvari. U petak su sve republi­ kanske novine doniele ovu viest : ..Na znanje urotnicima. Uznem irujući gla­ sovi već nekoliko nedjelja kolaju. Zločinačka družba, koja je došla u nevolju, da izabire ili će doći u zat­ vor ili dignuti ustanak, priredila je građjanski ra t: a ta se je navala ima­ la učiniti u subotu. Nu pripreme na urotu su se m ogle odkriti. Mogle su se ustanoviti sve potankosti. Vlada je već opomenuta. Učinjene su sve p o­ trebne mjere proti tomu. T o budi na znanje urotnicim a!44 Svi rapublikanski listovi pišu. kako je vojnička stranka, a na čelu joj generali Boisđeffre. Zurlinđen i Renouard. htjela izazivati smutnju pa proglasiti obsađno stanje, te srušiti republiku. Mini­ star Brisson da ima u ruci sve doka­ ze urote. Vlada je poduzela stroge mjere, te njezini agenti strogo nadzi­ ru generale, koji su iz Pariza premje­ stili sve častnike republikance, a u Pariz namjestili one častnike, koji su poznati kao monarhisti. U nedjelju nas je brzojav izviestio, da politički sviet nije bio osobito uzbuđjen tom viesti o uroti. Razlog tim glasovima, vele, da je bio taj. što se je general Boisđeffre sastajao s jezuitskim ređođržavnikom Pere du Lacom, drugi opet s Derouleđeom, a treći s princom Napoleonom u Bruselju. U diplomatičkim krugovima o toj tobožnjoj uroti vele ovako : .P o ­ ložaj u Parizu tako se je preokrenuo, da svakoga zapanjuje, te se još ne može reći. da li će ono, što se od nedavno vremena tamo odigrava, svr- �Stran a 4. šiti kao tragedija ili kom edija ili mož­ I na polazku s urednicima „Osvita** reče: da kao mješavina oboga. V eliki rad­ ,.Vi veoma dobro radite za našu hrvatsku nički ustanak, koji je bio vee' na pu­ stvar. Uztrajte tako i obavili ste svoju duž­ tu. da svrši, isprepleten je s naglo nost. Držite na umu onu, što je neki rekao: nastavšim ustankom željezničkih rad­ „Uhvatiše me, i ja se nedam : svezaše nio, i nika i tim se veom a zaoštrio. D ržav­ ja se ne dam : izbiše ше, i ja se ne dam**. na vlast našla se je prisiljenom, da u Starina je htio da znade i to, da li iz ovih pom oć proti željezničkim radnicima i iz ostalih hrvatskih krajeva imamo dovolj­ pozove sudove i vojničko čete. Isto­ ne moralne podpore sa strane hrvatske inte­ d obno se javlja, da su odkrili neku ligencije i ođličnijih ljudi, koji znadu za­ urotu, urotu, koja doduše nije za tim metnut perom, i kad mu kazasmo, kakvu imaišla da sruši republiku u prilog m o­ demo „pomoć**, on će — čisto neugodno dir­ narhiji (kraljevstvu), već koja da je nut — reći: „А kod tolikih učenih Hrvata išla za tim. da sruši Brissonovo mini­ ja sam mislio da ni ne znate, šta ćete s starstvo. U subotu je morao ministar mnogim njihovim sastavcima. Sbilja. naši rata Chanoine na jedan dan ođputo- ljudi ne shvaćaju, da je ovo najvažnija vati i tu njegovu odsutnost da su hrvatska točka, pak da su dužni svi pomoći htjeli upotrebiti. da sbace Brissona. i raditi, baš ovdje**. I još je više starac o General, koji je to htio izvesti, može tomu govorio. — Kad je polazio, na kolo­ biti ili parizki guverner Zurlinđen ili dvoru se je našlo mnogo starčevih iskrenih gradski zapovjednik РеШеих. Urotu štovatelja, s kojima se je srdačno pozdravio su pravodobno odkrili i Brisson je i oprostio. b io spasen. T o je sve donekle smiešZadušnice. I ’ ponedeljak u 8 sati no. nu položaj u Parizu je tako na­ pet. da se na sve može hiti sprem nim -. izjutra bile su zadušnice za pok. Ivana Co- Italija. Na putu u svetu zemlju njemački car V ilim II. sastao se je s talijanskim kraljem u Mletciina. V e li se, da su razgovarali o veom a važnim političkim pitanjima. — Sve su evropske vlade pristale na to, da se u R im sazove m edjunarođna konferencija (vieće) proti an­ arhizmu. K onferencija će se brzo sa­ stati, dok se izgradi program za nju kao dok se i to ustanovi, tko ima na nju doći. P o svoj prilici će svaka država poslati po dva zastupnika i po jedn oga stručnjaka u stvarima državne p olicije. K ao diplom atički zastupnici biti će sigurno većinom strani posla­ nici, koji su ovjerovljen i kod talijan­ skoga dvora (K virinal). Republika Kuba. K u b a , radi koje su se krvili A m eričani i Š pan jolci, proglasila se je nezavisnom repu bli­ kom . te jo j je za predsjednika izabran ( lomez. Iz m je s t a i o k o lic e Fra Grgo Msirtić. P ponedjeljak u sedam sati i pol otišao je sarajevskim vlakom iz Mostara starina hrvatski pjesnik f r a G r g o M a r t i ć. Fra G rg o j e bio ovdje dulje vremena u gostima kod svoga prijatelja prcsvietloga g. Buconjića, ćašćen i pažen od sviju. Kroz to su ga vrieme i ovdje p o ­ hodili mnogi poznati stranci, kao francezki učenjak Le К оу Beaulieu i drugi. Osobito se je dični starac zanimao za „Osvit*" i hrvatsku dioničku tiskarnu, i zanimajuč se za sve posve je odobravao naš rad i bodrio nas, da uztrajemo na odabranom putu. U nedjelju po podne slikao se je kod fotografa Tom linovića s urednicima „Osvita*" I. AM iličevičem i Stjepanom Radulovićem, te je kao motto posebnoj slici spjevao stih ove: Nil IjuI(HV inis Hojf i vjeru duži, A nlojfii ini ni nid iiii|iredku nluži ! Starcu pjesniku je boravak u Mostaru bio ugodan i okriepljiv, pa kako je bio boran, vazda je davao prilike, Broj 25. ,o S ТГ I T* da se čovjek divi svježosti n jeg ova duha i velikom njegovom | rića u ovđješnjoj katoličkoj crkvi. Službu božju govorio je pokojnikov ujak o. Frano Bašadur Dobretić. Zadušnicama je prisustvo­ valo veoma mnogo građjanstva. Osobne viesti. Ovih je dana bio u Mostaru Hamđi beg M u t e v e 1 i ć, član vakufskog povjerenstva iz Sarajeva. Gosp. Mutevelić došao je u vakufskom poslu, a tom je sgodom tnkodjcr pohodio i mektebibtiđaije u fVrnici i kod Knragjozbegove džamije. Podupirimo hrvatsku stvar! Na drugom mjestu donosimo nešto o izkonavanju hrvatskih starina u Solinu kod Splita. V eć smo svojevremeno izviestili. kako je ovogodišnji rad „Bihaća** družtva za izkopavanje hrvatskih starina, bio (Arunjen sjaj­ nim i epohalnim uspjehom : odkrile su se grobnice hrvatskih kraljeva od narodne hrvatske krvi. Hrvatski je narod dužan, da podupire takovo u n ajvećoj mjeri kako otačbeničko tako i znanstveno društvo, komu stoji na čelu slavni naš povjestničar don Frano Bulić. I u Kninu ima takovo družtvo, na čije je ime i korist odličan hrvatski otačbenik iz Bosne kupio jednu dionicu „Hrvutske dioničke tiskarne** u Mostaru. Bože daj, mnogi se ugledali u nj, te na svaki način podpomagali ta hrvatska družtva! toli zaslužna Spahićeva odkrića. I ono, što je do sSda izišlo članaka „H istorija m oga srhovanja**, moralo je pobuditi veliko zani­ manje na sve strane. Ta stvar živo zanima i političke turske krugove. Iz Carigrada su izravno zatražili dotične broje, u kojim a su izišli poznati članci. I veoma ugledni tali­ janski list ,.L- osservatore romano**. a tako i druge evropske novine donielc su <■ tim odkrićim a viest. , . H r v o j e v o “ s i d o . Г nedjelju, dne 2.4. listopada, hiti će prvo „Hrvojevo*" sielo. Sielo, komu je program vrlo liep i biran, počiinlje u sedam i pol sati na ve­ čer, a biti ce u družtvenim prostorijama. Na sielo imadu pristup s a m o d r u š t v e n i č l a n o v i . - Sliedećc društveno sielo hiti će u nedjelju dne .40. listopada. „ N e v c s i p j s k a p u š k a . Kako iz pam ćenju. U svakoj n je g o vo j savjetu ju ćoj | pouzdana vrela doznajem o, poznati razbijači rieči im a i duhovitosti. T ako opraštajući se j i mostarske liske, Sava Pokorilo, G jo rg je Milić i Ignjat Badulović, koji su svagdje bili kolovodje krvavih izgreda i lopovština, uinakli su rukama pravde, te su utekli u utočište griešnih „junačku** Crnu goru, da tamo, vele, čekaju, dok pukne ,'nevesinjska puška"*, koja će učiniti kraj ne švaburinama — nego mirnom i urednom šivotu kod nas. Ujedno saznajemo, da su se u okolici Mostara pojavila tri hajduka, a to će biti po svoj prilici ova trojica. U igri zaglavio, l’ išu nam iz sela Lipnog, kotara mostarskog, da su se tamo 4. o, mj. igrala djeca kod jed n og bu­ nara. te je tom prilikom Ante, sin Marijana Marinćića, od 7 godina, onako razigran ne­ spretno došao k bunaru da opere fes, što su mu ga djeca u igri zakaljala, gd je mu se otisne noga i upadne u bunar. Pošto ni­ kog odraslijeg nije taj čas bilo u blizini, koji bi ga izvukao, platio je jadni Ante svojim šivotom. I ova nesreća morala bi dozvati u pamet roditelje, da paze, gd je i kako im se djeca igraju. Utopila s e . Kako nam iz V elikog Ogradjenika javljaju 15. o. mj., utopila se je tamo u jednoj lokvi nejačka Delfa, kćerka Nikole, kojoj je tek bilo tri godine. Neoprezni su ju roditelji puštali, da sama bez pazke ide iz kuće. Ovaka neopreznost ne moše se dosta pokuditi. Iz n a š ih k r a je v a Bosna, i Hercegovina. Zdravstveno stanje Bosne i Hercegovine. Kako iz službene statistike vadimo, bilo je u ovim našim krajevima ovih epidemičnih bolesti u p r v o m p o l u g o ­ d i š t u godine 1898: l. Ospica: 388 slučaja, od toga je umrlo 17 d jece i 9 odraslih. 2. K r z a m a k a: 8048 slučajeva, umrlo 4f>0 d jece i 10 odraslih. Najviše krzamaka bilo jo u kotarim a: Gradačac, Srebrenica i Tesanj. — 3. S a r 1 a h a : svega 381 slučaj, umrlo je 75 djece i 50 odraslih. — 4. D i f t e r i j e svega u rečenom polugodištu 1188 sluča­ jeva, od tog umrlo 334 d jece i 13 odraslih. 5. V e l i k o g k a š l j a 1589 slučajeva, od tog umrlo 183 d jece i 2 odrasla. — 8. \ a t r u š t i n n e (t i f u s a) bilo je u ovo 8 mjeseci 878 slučajeva, od kojih je umrlo 88 odraslih i 38 djece. — 8. S r d o b o 1j e 27 slučajeva, od tog umrlo 8 d jece i 4 od ­ rasla. — 8. S i t n i h o s p i c a : 133 slučaja umrlo jedno diete. - 9. T r a c h o m a ( o č n e b o l e s t i ) svega 40 slučajeva, 28 na odraslim i 12 na djeci, nijedan smrtni slučaj. - 10. I n f l u e n c e pak bilo je 890 slučajeva, i to 472 na odraslim, 418 na djeci, od toga je umrlo 32 d jece i 15 od ­ raslih. Težko ozliedjen. Javljaju nam: Dne 18. listopada u noći svađili se G jorg jo Crnogorac i Miško B erberović u Ortiešu, te je Miško tri puta nožem zbo G jorgju , i to u lievu sisu i pod desnu pazuhu i u desnu ruku. Ozlieda je smrtonosna. B erberović je veo predan u zatvor u Mostar. Crnogorac je umro jučer. U svailji. Dne Hi. listopada na večer u Kruševu M ijo i Ivan Begić i Ivan Arapović u svadji su smrtonosno ozliedili kol­ cima Ivana Martinovića. Napadači ни uhva­ ćeni, �Broj 25. ,O S V Izliečila se od kostobolje. Nema ti gore muke i patnje, nego kada te, da Bog sačuva, pritisne kostobolja. Tada nemaš nikad mira ni pokoja, jer prignešli se malo, boli te u svim sglobovima, uzpraviš li se> isto tako, legneš li, još g0re, ostaneš li, i gore, pa ne znaš što bi od puste muke i nevolje od sebe radio. Tražiš lieka, pa makar preko mora, što no rieč. Tako je bilo po­ znatoj babi pravdačici u Županjcu, kako nam odatle javljaju, imenom Andrić, ali ona si je — tako barem ona tvrdi — znala nači lieka, ama baš originalnog. Kad joj sve ljekovite trave ne pomogoše, naloži ti ona na ognjište ovoliku vatru, da se ognjište dobro ugrije, pa onda omete liepo ognjište i metne na nj kopriva, te se svuče kao od majke rodjena, pa se prostre koliko ti je duga i široka po onoj koprivi, a potrpa se sa svim pokrivačima^ što je ih imala — da se biva, dobro i znoji, — pa da će sve proći. 1 kad se baba izznoji na vrućom ognjištu — digla se zdrava kao riba. To je babin liek proti kostobolji. - Valjda su se babe pravdačice i koprive prestrašile, misleći, da je u njih ipak jednom grom pukao, pa joj u nevolji pomogle, samo da je se rieše. Vuk razderao ovce. s Rujišta, da je derao 20 ovaca. Javljaju nam tamo onomađne vuk raz­ IDalzrtacija Hrvatske starine. Javljaju iz Splita, da je u sjednici obćinskoga vieća od б. listopada jednoglasno prihvaćen predlog, da se bezuvjetno državi daruje zemljište na putu Pol juda od 3000 četvornih metara za gradnju novoga arheološkoga muzeja. Tu je viest čitavo pučanstvo primilo velikim zadovoljstvom. Osim toga je u istoj sjednici za sada glasovana svota od 100 forinti kao pripomoć zaslužnomu družtvu „B ihaću" za nastavak izkopavanja hrvatskih starina u solinskom polju. Vještaci kažu, da je nadjeni nadpis kraljice Jelene od velike znamenito­ sti za hrvatsku povjest, pa bi bilo želiti, da hrvatski rodoljubi točnom članarinom i nov­ čanim darovima podupiru ovo koristno družtvo. 0]>et su se nastavila izkopavanja na Solinu, prekinuta za nekoliko dana berbe groždja. Već je odkrita ciela crkva sv. Marije od Otoka, a sada se ođkrivaju i druge sgrade naokolo. Hrvatska Ustrojenje nove stolice na hr­ vatskom sveučilištu. Kako smo u prošlom broju našeg lista javili, ustrojena je na sveučilištu u Zagrebu šumarska aka­ demija, a za to treba sada više profesorskih sila. Kralj je stoga previšnjim riešenjem od б. o. mj. odobrio, da se ustroji j e d n a p r o f e s o r s k a s t o l i c a za deskriptivnu geometriju, konstruktivno risanje i mate­ matiku, te istodobno imenovao za tu stolicu profesora zagrebačke realne gimnazije dra D a v i d a Š e g e na izvanrednim javnim pro­ fesorom na mudroslovnom fakultetu. Praznovjerje povod požaru. U Jelkovcu kod Sesveta nedaleko Zagre­ ba buknuo je u noći od 11. na 12. o. mj. u staji žitelja Marka Filipovića požar, koji je uzeo velikog maha. Došli su vatrogasci iz Sesveta i Zagreba, ali opet je izgorilo sedam kuća sa nuzgrednim sgrađama te preko 200 mjerova žita, H000 mjcrova ku­ I T “ Strana 5. kuruza i propalo mnogo stvarih i novca. Stota iznosi preko 4500 forinti. Vatru je prouzrokovala žena Filipovića, koja je u lu­ dom praznovjerju išla u noći sa sviećora u štalu da muze kravu, pa da će jo j bolje mlieka davati. Ilok je ona svoju vraćariju izvadjela, pala jo j je u slamu svieća i za malo je bila sva štala u plamenu. nim znakovima, a nad poprsjem je carska kruna. Slieve i desne strane su urezani sti­ hovi Ernsta pl. AVildenbrucha, a pod njima : „B ojovnici Njemačke svome caru i vojskovod ji". Veterani koji su iz Njemačke došli na tu slavu, dočekani su svečano od obćinskog poglavarstva i civilnih i vojničkih ob­ lasti. Uhvaćeni anarhisti. Kako sa Hieke javljaju, uhvatila jo tamo policija dvojicu opasnih anarhista Talijanaca, ime­ nom Tesare A g o s t i n e 1 i i Alfredo B aj o c h i , koje potražuju već dulje vremena talijanske oblasti. Oba su došla u kolovozu iz Ankone na Rieku i otvorili na Rieci гаkijašnicu. Oni spadaju u anarhističnu dru­ žinu, koja imade svoje novine „Agitazione" i „R isveglio". Luccheni. Razprava proti L u c h en i u, ubojici carice i kraljice naše J e 1 is a v e početi će u četvrtak 3. studenoga u 9 sati u jutro. Pozivnice svjedocima, koji stanuju u Beču, razaslati će se 22. o. mj. Sudbeni senat ovako je sastavljen: Alfred Burgy kao predsjednik, Račine i Schiitzle kao prisjednici. Iztražni sudac Lechet na­ stupio je 12. o. mj. dopust, pošto je sve spise ustupio državnomu odvjetniku. Material sastoji: 1. od glavnih spisa u obsegu od 400 stranica: 300 stranica napisano je u francezkom a 100 u talijanskom jeziku, i danas su obtuženomu Luccheniu priobćene. Ti spisi sadrže preslušne zapisnike i izvješća iz Pariza, Beča, Budimpešte, Napulja, Parme, Lausane, Z(kričim i Martinya: 2. od nuzgrednih spisa u deset dielova, medju kojima se nalaze pisma, upravljena na Lucchenia, iz­ tražni spisi proti sukrivcima, pogrdna i prieteća pisma. Potonji spisi nisu Luccheniu priobćeni. V eć su učinjene pripreme zapoziv poretnika. Sud će se sastati 20. o. mj. i izmedju 700 porotnika ženevskog kantona izžriebati 40. Od ovih 40 porotnika biti će 3. studenoga izžriebano 12 sa dva zamje­ nika. Premda Luccheni ne će da ima bra­ nitelja, ipak će mu sud branitelja odrediti. R a z lič it e v ie s t i Članak crnogorskoga kneza. U nikšićkom listu „Nevesinje" izišao je je ­ dan članak, o kom vele, da ga je napisao knez Nikola. On u obće redovito piše član­ ke u „N evesinje", to znamo. Izvadak toga najnovijega Nikolina članka ovako g lasi: „N eobhodno je potrebno, da sve balkanske države sklope medjusobni savez, bez kojega nisu podobne oprieti se neprijateljima, niti zaštiti svoju slavensku narodnost. Nada­ lje moraju se saveznički pobrinuti oko toga da Macedonija dobije samostalnu antunomiju (I da joj Nikolin koji sin bude guverner? opnzka slagara). U Oetinju, Beogradu. So­ fiji, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani skrajua je nužda da se osjete zajednički interesi, pa da se sporazumno bez ikakvoga sebična c i­ lja odvraća pogibelj, koja prieti jugu, na­ pose od strane germanstva. Rusija pak, ta predstavnica slavenstva, svim će silama po­ dupirati ovo nastojanje južnih Slavena." Tako proti svakom sebičnom cilju piše n es e b i č n i kn ez! Dvor Schonbrunn. odlučio je jedan dio ove dvoru Schdnbrunu, stoga se u tom dvoru u svim sobama, gdje će kralj biti svietlo. Naš car i kralj zime probaviti u se sada radi da prostorijama i u uvede električno Napadaj na brzovlak. Kako iz Temešvara javljaju, u zadnje je vrieme počinjen u više navrata na bizovlak BukureštBeč napadaj a da se napadači nisu mogli pronaći i uhvatiti. Pred stanicom AValkani pucano je svaki put iz revolvera na vlak. Prošle nedjelje probilo je tane u kupe i za­ bile se u sjedalo u kupeu. l T prošlu sriedu posula su taneta u kupeje, te je jednom putniku probijen šešir. Isto tako je 16. ruj­ na pucano na vlak, a zlikovcima se ne može u trag ući. Tim vlakom išao je baš knez Ferdinand Bugarski na sprovod carice i kraljice u Beč. Taneta su prodrla u kupeje, gdje je bilo teraešvarsko odaslanstvo u Beč. Od ljudi nije nitko nastradao. Put njemačkog cara u JernRazbojnici u Rusiji. Grad ATadisolini. Njemački car Vilim II. krenuo je kavkaz u Rusiji, koji broji 40.000 stanov­ sa malom pratnjom ]>ut Jerusolima. 13. o. nika, bio je u noći od 22. na 23. rujna mj. bio je u Mletcima, gdje je dočekan od i sasma u rukama razbojnika. U veče oko 11 talijanskog kralja i kraljice i najviših civil­ sati prodrieše razbojnici u predgradje za bol­ nih, i vojničkih dostojanstvenika. Sastanak nicom, opaliv nekoliko hitaca. Oko ponoći obijuh vladara bio je, kako pišu njemačke bili su hajduci, navodno šestorica na konji­ i talijanske novine, vrlo srdačan. Odatle je ma, u gradu na Ćastničkoj ulici, gdje ubiše car Vilim II. pošao morem u Carigrad, oda­ noćobdiju. U jedan sat po ponoća nastala je kle su mu po nalogu sultanovu u susret pucnjava po gradu medju razbojnicima i poslani brodovi „Assari Tevfik" „Idžalajie" redarima. Tu noć porobiše razbojnici neko­ „Sultanie" torpednjača ,.1’ elenkinerja" i liko dućana. Razbojnička rulja obilazila je krstarka ..Izmir", da ga na moru pozdrave cielu noć gradom, i nije se sukobila s vojnii doprate u Carigrad. Njemački car se je ničkoin stražom. Ali u još gorem položaj u mislio navratiti i u Egipat, ali su nastale su okolištna sela, u koja svaki čas prova­ neke zaprieke, te će odmah iz Carigrada ljuju razbojnici. Seljaci nesmiju kako „Novoje u Jcrusolim. Obosrenije" piše, ni marve ni konja u noći pustiti na paši. Svako selo mora držati Spomen ploča caru Fridrlkti straže od 6 do 8 ljudi, da ih čuvaju od I I I . Kako javljaju, odkrivena je 17. o. mj. razbojnika, a tć sela stoji godišnje 14.000 u San Remu u vili Zirio u prisustvu mno­ rubalja. gih njemačkih veterana od g. 1H70./71. Baš moderno. Amerikanski boga­ brončana spomen-ploča njemačkom caru Fridriku III. U sredini ploče je carevo po­ taši, koji neznaju kako da potroše svoje prsje, okruženo hrastovim granama i rat­ nagomilano blago, pa od zabave viši dio �Strana 6. Nova odiela za tursku vojsku. Povodom dolazka njemačkog cara u tursko carstvo naredio je sultan, da se u Siriji vojničkim gradskim posadama u gradovima, kuda će prolaziti visoki gost, podieli 30.000 novih odiela, da doček bude što ljepši i svečaniji. Povod samoubojstvu. Г vieku nervoznosti, uzrujanosti, vieku slobodnjačka i hezvjerstva, kao što je žalibože ovaj viek nije ništa novo ni čudno, ako si ljudi saijii životu svom kidišu, te su samoubojstva čis­ to nekako ušla u modu. To pobudjuje učene ljude te promišljaju o tom i traže uzroke. Jedan liečnik, imenom V. C. Sollivan doka­ zuje, da se najviše samoubijstva dogodi povodom užitka alkohola. Mužki si alkoholisti većinom život skrate medju 25.— 35. godinom, a ženske 20.— 30 godinom. U trieznom se stanju ubija više muškaraca, a u pripitom i bezsvjestnom stanju više žena. U pripitom stanju, a pri sviesti, jednak je broj samoubojica obo je g spola. Osim toga je alkohol uzrok porem ećenja uma i bole­ sti raka. Obilan porod. U selu Pridvornicam kod Samca u Srbiji rodila je seljanka Antonija Topušević četvero mužke d jece na jedan put. Jedno jo j je diete odmah poslie poroda umrlo, a troje ostalo živo i liepo rastu i napreduju. N a ro d n o g o sp o d a rstv o Željeznica Split - Aržano - Bu­ gojno. Dne 28. rujna u carevinskom vieću u B eču bio jo stavljen ovaj prešni p red log : l T sjednici zastupničke kuće, od 17 srpnja 1895. bio je sliedeći zaključak poprimljen : C. k. vlada biva hitno pozvana, da postojeće ugovore, glede što skorije uzpostave projektirane željeznice Split- A ržan oB ugojno sa prugom Bugojno - D onji - V akufI-ašva i B u gojn o-D on ji V akuf-Jajce-Priedor pospješi, te najkašnje do početka jeseni o. g. podnese predlog zastupničkoj kući. Hazlozi, k oji su visoku kuću na ovaj zaključak potakli, navedeni su u izvješću željezničkom od 10. srpnja 1895., a u kratko im je ovaj sa drža j: D a je u austrijskoj deligaciji god. 1894. njegova preuzv. državni ministar financija označio životnim pitanjem za Bosnu i H er­ cegovinu produženje željeznice od Bugojna do dalmatinske granice u Aržano, a odavle do Splita, te da se je on u istoj delegaciji i god. 1H95. ničku diti, Broj 25. ,0 S Л 7 " I T' godine probave po raznim znamenitim kra­ jevim a svieta. došli su na čudnu ideju. Koji dodje u Egvpat, dade se fotografirati kao mumija. Za to je jedan fotograf u Kairu priredio sanduk kao za mumije, pa se do­ tična osoba zamota poput mumije i legne u taj sanduk, a fotografčija ju u vertikal­ nom položaju snimi. Ta je inoda našla ta­ kova odziva, te svi bogataši i prijatelji sta­ rina idu sada navlas u Kairo, da se foto­ grafiraju. izjavio sklonim jednu ž e lje z ­ prugu iz Bosne praina Splitu sagra­ nu da ipak ne zna, kako c. k. vlada kuće, pri razpravi o tako zvanim bosanskim prcdlozima, dao znamenito razjašnjenje i izrazio nadu. da će c. k. vladi poći za ru­ kom, po mogućnosti još tekom one godine izdati naredbu za poduzeće o reviziji trasi­ ranja pruge Split-Arzano ; da jo tekom razprave o spemenutim zakonskim predlozima koli u gospodskoj, toli i u zastupničkoj ku­ ći bila priznata potreba, da se pripoji split­ ska luka željeznicom sa Bosnom i monar­ hijom ; da je uzkotračna pruga Split-Diomo-Aržano, sa pokrajnim odjelom DicmoSinj, (koji je sa vojničke strane bio zago­ varan) duga 92 klin: da su, usuprot, težkoj ekonomičnoj krizi, u kojoj se Dalmacija nahodi radi trgovačkog ugovora sa Italijom (klauzula), dotični iznosi sa strane države bili relativno maleni. Pri ovom stanovištu i obzirom na to, da c. k. vlada prešnom zahtjevu visoke kuće nije udovoljila, obzirom, da na interpelacije koje o ovom predmetu u sjednici od 19. listo­ pada 1894., zatim u XI., XII. i XII. zasje­ danju bijahu postavljene, nije bilo od go­ voreno : obzirom, da u sjednici od 23. travnja t. g. opet u jednoj interpelaciji i sa novim do­ kazima ovo pitanje bijaše taknuto; obzirom, da predlog, koji je bio pos­ tavljen o gradnji željezničke pruge SplitAržano sa odjelkom Dicmo-Sinj u sjednici 3. maja 1898. radi zatvorenja carev, vieća nije mogao biti pretresan: obzirom napokon, da direktni pripoj Bosne sa spljefskom lukom u ovom času, kad je projektirana u mjesecu kolovozu o. g. željeznička sveza na rumnjsko-srbskoj pruzi Bnkurešt-Niš, sa produženjem na tur­ sku granicu preko I’ rištine-Prrarena-Skadra k sv. Ivanu n j Medue, sačinjava životni in­ teres ciele monarhije i Bosne, podpisani stavljaju (rivaj prešni p re d lo g : pozivlje se c. k. vlada, da odmah p o­ dastre zastupničkoj kući zakonsku osnovu 0 izgradnji željezničke pruge Split-Dicm oAržano sa odjelitom Dicm o-Sinj. Pozivlje se c. k. vlada, da pospješi postojeće ugovore odnoseće se na gradnju željeznice Aržano - Bugojno na bosanskom zemljištu. noviji, istom otvoreni, četvrti arteziski bu­ nar kod „Buttes апх cailles" u XIII. arondisementu grada Pariza daje ljeti vodu od 28 stupnjeva, a zimi od 23 stupnjeva Oelsiusa. Stepenica dubljine ovog bunara iznosi 30 metara. Kad bi ovaj bunar bio tri i po pu­ ta dublji, onda bi iz njega dolazila vrijuća voda. Ta geotherinićna stepenica dubljine važna je za prokope u brdima. Kada se je gradila željeznica Simplon bila su tri pro­ jekta. Po prvom projektu išao je tunel (p ro­ kop) kroz brijeg 3270 metara visoko te Monte Leonea, koji je visok 3535 metara tako, da je nad prokopom bilo poprečno zemlje u visini od 2220 metara. Po drugom projektu iznosila bi ova briežna visina d a ­ pače 2247. Iz toga je proračunao mjernik Stapff temperature u Simplon — tunelu, u prvom slučaju više od 46, u drugom više od 47 stupnjeva Oelsiusa. Pri ovakoj vrući­ ni bilo bi nemoguće raditi u prokopu, pa su oba projekta zabačena. Novo dalmatinsko vino. Kako nam iz Splita 12. o. mj. pišu, prodavalo se ovogodišnje vino tamo hektolitar po 14 50 do 15 forinti. — A iz K a š t e l a nam ja v ­ ljaju, da je tamo trgatba istom u nedjelju 13. o. mj. dovršena, G roždja je bilo obilno 1 dobrog,pa je sva prilika, da će vino biti dobro ali ciena se noće moći još do mjesec dana znati. Iz n a u k e i d r u ž t v a (Toplina naše zemlje. la od pauka) Svi­ Kako je poznato, naša zem lja je sve toplija, što dublje ulazimo u njezinu nu­ trinu. Sada pak geolozi proraćunaju, koliko treba saći u zemlju, da se toplina za jedan stupanj podigne i to zovu gcotheriničnom stepenicom dubljine. U pruskim rudnicima pronašlo se je, da je niasbuuin za to 115 tnet. a minimum 15 metara, to jest. iza svakih 115 metara, odnosno 15 metara dubljine raste temperatura za jedan stupanj Oelsiusa. Ali druga tema, s kojom ćemo se p o­ zabaviti, zanimati će valjda više praktičare, nego goruia. Pauci, koji tako dodijaju do­ maćicama, čini se da su postali pametniji, oni hoće da se ženama umile — pa mjesto paučine predu sada s v i l u . Za pravo svila od pauka nije moder­ na stvar, je r je već g. 1709 predsjednik tr­ govačke komore u Montpellieru Bon poslao rukavice i čarape iz svile od pauka pariškoj i londonskoj akademiji na ogled. Uz p ošilj­ ku poslao je B o n i potanje izvješće, u k o ­ jem je razlagao, kako bi se izplatilo gojiti pauke radi svile. R e a u m u r , kojemu je francezka akademije predala tu svilu da ju prouči, vrlo se pohvalno izrazio o tom novom načinu dobivanja svile. On je proračunao, da bi ništa manje nego naših 333.522 pauko­ va trebalo, da se dobije jedna funta svile. A za hranu trebale bi se sve muhe u Francezkoj na razpolaganje staviti, da se iz ateliera ovih osmeronožnika izvadi nekoliko snopova (Ballroben) svile. Nakon 130 godina uzeo je njemački prirodopisac M erig e u potres Bonov predlog i preporučivao, da sc za branu muha, koje trebaju paucim za branu, metne gn jilo meso. Jedan engles­ ki trgovac, imenom R o l t svezao je zadnji dio tiela pauka krstaša sa parnom makinom. Na taj način su 22 pauka naprela u dva sata oko 3000 metara. Još bolje resultate polučio je dr. W i 1 d e r, k oji je prije k o­ jih četrdeset godina upotriebio jed n og veli­ kog pauka iz Južne Karoline — nephila plumipes za proizvadjača svile. Jedan misionar u Tananarivi pater C a m b o u ć upotriebio je za proizvadjanjo svile velikog pauka - - svilca s M adagaska­ ra, ncphilu madagasearensi s kojeg urodjenici zovu „halabe. Samo jedan takav pauk napreo je 4000 metara svile dobre vrsti. Ova je svila vrlo jaka. U M adagas­ karu već dugo rabe tu svilu i kite njom kišobrane od trstike. Taj je pauk velik do 15 centimetara — a rabi se i u apoteci (ljekarni). U pokrajini Imerini upotrebljava se prah od sprženih halaba proti nekakvoj bolesti, koju tamo zovu tambavv. Cambouć je opazio, da pauk halabe dadne više svile, kada jaja snese, nogo ina­ če. Razlog je tomu u načinu života pauko­ va. Najprije pauk napravi debelu inebku i o tome misli: da je , obzirom na ovu izjavu n jeg ove preuzvišenosti, gosp. upravitelj mi­ Najdublji arteziski bunar u Licthii kod Altone, koji jo dubok 1259 metara, imao je elastičnu postelju. Onda se svojim nožicama sjedne u ovo fino gniezdo i snese jajašca. A ko je mladim meko i toplo, onda majka nistarstva trgovine u <15. sjednici gospodske geothermičnu stepenicu od 35 metara. N aj­ obkoli iznova čitavo gniezdo sa svilenom �Broj 25. strana 7. , OSVI 'na­ mrežicom. A onda čauru zakopa većinom medju opalo lišće. Halabć pozna točno svo­ je gniezdo. Jednom je misionar Caraboue otvorio jednu taku čauru, te jajašca ovio .samo jednostavno sa svilom. Čim je opazio pauk, uzeo je jajašca iz mrežice, te odmah počeo oko njih presti drugu svilenu mrežicu. Jedan pauk, što ga je držao gornji misionar, napreo je za dvadeset dana 8000 metara svile. Da izpitaju jakost i vrstnoću ove svile, metnuli su na nju pri temperatu­ ri od 17 stupnjeva i vlažnosti od 08 stup­ njeva uteg od 3 grama i 27 centigrama. Tu .se je svila raztegla za 12*/2 po sto Pauk dadne dvostruko više svile od bube. biegom izbjegne sramoti, porugi, i zasluže­ noj kazni. Pritvoren u svom zakloništu drhtao je od ljutine i grožnje; srčba, prezir i zloba skupljaju mu se u prsima, grize usne, škriplje zubima, i vije kao ranjena zvier i grdno proklinje svoju zlu sreću u igri. S jedne strane najstrašnije obećanje, najočajnije od­ luke pobudjivale ga, da novim zločinom prekine lanac svojih zloća, dok opet s druge slabo svietlo one vjere, koja mu je bila data na krštenju još posve ne ugašeno medju tminama, i dubokim grozotama dugih zloća, zadržavalo mu drhćuću ru)<u. Dugo i dugo je plivao u ovoj strahovitoj borbi, dok od slabosti nije se srušio na pod. A li ovaj nebi se mogao držati u Sred­ njoj Evropi, nu u svojoj domovini radi on tako marljivo, da će se svila njegova do­ skora sa Madagascara u velike izvažati. Dakle ove gadne životinjice izknzuju nam se koristnim te potvrdjuju samo, da svaka stvar imade dvie strane. S. R. Komardžija Napisa« J . I> . 1 » m a si Pohrvatioo. A. ^llletić (Nastav'ak) Matilda vanredno vesela, da je onom glasbom zaniela svog muža, i želeći da mu priredi što veseliju večer, u svom bogatom skladištu potraži najbiranije komade. Iz ganutljivih nadahnuća Bellini-a ona pređje u vatrene skladbe velikog Pesarese-a, na uzvišene komade Donizetti-a, na čudesne i ugodne prepletaje Veroli-a. Prcstav udaranje, Ferdinand se zahvali Matildi i zadje s njom u razgovor o pojedinim glasbenicim, oejenjujuć ih, dok ne unidje unutra tajnik, Vraćajuć se iz grada, kuda je išao svaki dan sbog obiteljskih posala. On se najčeduije nakloni Matildi i Ferdinandu i pruži njekoliko pisama i novina Ferdinandu. Fer­ dinand izvadiv iz svega toga liepo omotani omotčić i pruži ga Matildi: - Evo tebi tvoj modni list. Hoćeš li mi dozvoliti, dok ti to otvoriš i pogledaš, da pogledam na ove druge karte'. U onakom stanju ležao njekoliko sati, i kad se bio podigao i potresao, suton se već bio počeo hvatati, da mračnim plaštem noći pokrije tihu prirodu. Iza one sdvojne borbe u Genarovu srcu nastalo krvničku grizodušje i noćni mrak sa najvećom ljutiпош i sve to većom strahovitošću prikazivao inu prieteće prikaze. Ajm e, koliko je puta svojom pameti pošao k svojoj dobroj, ojadjenoj sestri! Htio ju još jednoć vidjeti, pasti pred njezine noge, te ne dići se izpred nje, dokle od nje ne izprosi milost i oprost. Da da, treba mi njezina milost, — govorio ; — na zemlji neću imati mira, dokle iz njezinih usta ne čujem onaj sladki uzdah . . . Ali, kako ću mu se nadati ? Hoću li ju ja još igda vidjeti? Kuda me vjetar sada goni, ja ne znam; ali znam to. da S'- svaki čas od nje sve to dalje odalečivam, znam, u koju god zemlju stupim, da će nesreća biti nerazdieljiva druga moga života. Prognan, kao skitalica, u preziru neba i zemlju, neoplakan svršiti ću nesretne, dane svog života, i prekinuv konac mog zločestog življenja, nastati če novi za me. ojm'e, koliko žalostniji i očajniji! . . A h ! za što te ne poslušah, o Matildo, i me primili tvojih zavjeta, za što prezreh spasonosne opomene, koje mi moja krjepostna majka ostavi prije smrti! — . . . I lice sakriv inedju ruke, stade gorko pla­ - Slobodno, slobodno, - - odvrati Matil­ d a; i dok je ona pozorno pregledavala one modne slike, gosp. Ferdinand bijaše već otvo­ rio i stao čitati jedno pismo, koje ga odveć iz­ nenadi, raztuži, i stoga problieđi. Jedan čas pomisli, da se je o d a o ; ali uvjeriv se po tom, da Matilda nije ništa opazila, popravi si lice, smota pismo i stavi ga u džep, kao da ništa nije ni bilo. Kakvo je to pismo bilo, od koga li je, što je u njem bilo? . . . Prije nogo odgo­ vorimo na ova pitanja, treba da se povratimo na Genara, koji se je, kako smo vidjeli nakon strahovitog pokušanog umorstva, blied, iznemogao bio bacio u naručaj onog svog prijatelja, da ga izbavi iz one strašne po­ gibelji. koji ga je oteo ljudskoj pravdi, sakriv ga u brodu. XV. НонјннИнн, opront. More bilo mirno, blago i vedro obzorje, i iadja, koja je u sebi krila onog bjegunca, uz povoljan vjetrić išla pravcem k svojemu cilju u tišini smiešeće se prirode. Ako je more bilo mirno, a to je najstrašnija oluja bjesnila u griešnoj duši onog izdajice, koji je palio grozne duševne muke, te gledao da težnja, ne bi mi dosta, da sam ogradio trnjem i žalostima prve godine tvoga života, gdje drugi beru i uživaju najkrasnije plo­ dove smiešeće se i cvatuće mladosti; ne bi mi dosta, da sam te prisilio na najokrutnije žrtve, pohlepa za zlatom naoruža moju des­ nicu oružjem najpodlijih nezahvalnika, otro­ vom, kojim pokušali, da oduzmem život onom tvom mužu, kojega sam ti još sam nametnuo; i sve da jo on pao pod mojom krvničkom rukom, opet je druga zaprieka ostajala po sriedi, radi koje nebih mogao doći do svog cilja, pošto ne bi još jednoj osobi prekinuo nit života, još druga žrtva imala se je žrtvo­ vati mojoj nezasitnoj želji, a ta žrtva morala si biti ti, neprispodobivo, Matildo, ni krv ni grozota same naravi valjda te ne bi spasili od smrti neočekivane, koju ti je pripravljao zloglasni brat. Znaj sada, prijatelju, da sam ja najgrdja nakaza, i takim me je učinila nezasitne pohlepa za tudjiin dobrom. Tražio sam sreću u kršenju svetoga zakona, i mjesto sreće našao sam sramotu, očaj i neizbježivu smrt. U duši već sam mrtav, život prezirem, a smrt me užasno straši! Oh Matildo, dušo čista, dušo plemenita, za ljubav one majke, koja nam oboma život dade, za ljubav onoga Boga, kojega ti toliko ljubiš, de oprosti, oprosti ovom tvom krvniku, ovom skrušenom grješniku, koji se prostire pred tvoje noge, i koji bi se po tisuću puta sretnim nazvao, kada bi svoj život mogao dati za teb e! . . Kapetan nije dihao, trepavicama nije migao, nego stao zapanjen slušajući . . . On je bio živo dirnut Genarovim priznanjem i očitovanjem, da ga posavjetuje i po moguć­ nosti kakvu god pomoć pruži. Napokon mu stade nešto govoriti, ali boječ se, da Genaro ne bi posve izludio, i njega samog stavio u kakvu nepriliku, stao razmišljati, ne bi li mu kakav god liek mogao dati . . . kati . . . Ladja bila dobro poodmakla, i kapetan koji je zaklonio svog prijatelja, znatiželjan, da sazna njegove nevolje, koje ga tjeraju i sile, da biegom spasi svoj život, obaviv po­ slove, unidje k Genaru. Ovaj još sveđjer držao lice medju rukama i činilo se, da se je bio zadubio u najdublje razmatranje. — Prijatelju. reče kapetan, — šta si se tako snuždio i izgubio? Deđer pripoviedaj mi. što ti se je dogodilo. Genaro podiže glavu, pogleda u pri­ jatelja i duboko uzdahnu. - - Srčano, Genaro, i ako imaš povje­ renja u meni, raztvori mi tvoje sne. Pripoviedanje vlastitih nezgoda i tužnih sgoda više puta služi na ublaženje muka . . . Genaro udari se šakom u čelo, uzdišuć i gorko plačuć, i ne probioli. - Može biti kakav dvoboj, nastavi prijatelj, ili gubitak koje ogromne svote u igri? . . . Hajd, ohrabri se. — - Kad bi B og dao, ali je za me svršilo sve. Prijatelju i ti bi se stresao od straha, kada bi ti pripoviedio sve moje zloće, i ti bi onda uzkratio svoje prijateljstvo na­ kazi . . . Biedna Matildo, sve si žrtvovala za me, a ja sam radio sve samo, da te une­ srećim! . . . Sto će sada biti od tebe? Što će biti od izdatog tvog muža? . . . I hoćeš li ti moći preživiti sramotu, vječno ruglo, koje sam ja nanio našem pleminitaškom rodu? . . Хе bi dosta mojim zločestim željam, da sam te otrgnuo od radosti tvojih čistih (Nastavit će se) ,,0svitovi“ brzojavi Zante, 17. listopada. Carski pa­ robrod ^HohenzolleriT jutros odplovio. Njemački car i carica razgledali su mjesto. P olicija ovdje i u Palestini nakon odkrića atentata, koji se je u Aleksandriji spremao proti caru Vilimu. dobila je najstroži je naloge, da budno pazi na sve sumnjivce. Nadzor se je podvostručio. Kanea, 18. listopada. Medjunarodne čete moraju se utaboriti izvan Kanee i danas bi se moralo udariti na grad, ako porta ne javi, da prima zahtjeve četiriju vlasti. Svi hrišćani i podanici stranih država otišli su iz grada. Carigrad, 19. listopada. Jučer iz­ jutra je u Carigrad na jahti ^HohenzollenP došao njemački car Vilim i carica. Doček veličanstven, sjaj velik. Sinoć bio sobet u carskoj palači Jildiz-kiosku, a bili su tu svi članovi njemačkoga poslaničtva i konzulata. Jutros gostba na njemačkom posla­ n ičk u . dočim carica idje u pohode u Sultanov harem. Carigrad, 19. listopada. D oček njemačkoga cara u Dardanelima bio sjajan. U susret su mu se izvezli na sultanovom parabrodu „Izzedinu“ minister pravde Abdurrahman paša. nad­ stojnik dvorske sultanove pisarne Sacir paša, predsjednik državnoga vieća Said paša i mnogi drugi državni d o­ stojanstvenici. �Broj 24. „© S “ V X T“ Strana 8. Iz s lu ž b e n o g lis t a strani rod. Kustosu bos.-herceg, ze­ maljskog muzeja tlr. ('iri T r u h e 1 k i doz­ voljeno je, da primi i nosi vitežki krst kr. belgijskog Leopoldovog reda. Imenovanja. Dosadanja privremena učiteljica više djevojačke škole u Mo­ staru Ljubica L a t t a s imenovana je uči­ teljicom u definitivnom svojstvu u bos.-bere. upravi, a geometar za osnivanje gruntovnice Rudolf G e f a n t a u Jajcu definitivnim g e ­ ometrom za vođjene evidencije u X. dne­ vnom razredu ko seosko - kotar, ureda u Banjojluci. P r e i t i j e š t e n j a . Politički pristav I. razreda Karlo B a u k o v a c premješten je od kotar, ureda u Sarajevu k okružnoj oblasti u Banjojluci ; polit, pristav A čiin Z iin o n i č od kot. ureda u Travniku ka kot. uredu u Sarajevu, polit, pristav II. razreda Petar pl. M a r a m a r o sa od okružne oblasti u Banjaluci ka kot. uredu u Travniku i po­ litički pristav Antun R e m y - B e r z e n c o v i c h od Szillasa od kotar, ureda u Sarajevu k zemaljskoj vladi, onda naizmjence politički pristav Gjuro barun Riidt u kot. uredu u Trebinju i vježbu perovodja. Mieezislav B ory s i e w i c z u zemalj. vladi. Razriešeu je od daljnjeg službova­ nja upravitelj zemaljsko-erarskog zavoda za gojen je pernate živine u Priedoru Siegfried G i r o n c o l i a na vlastitu molbu. dža, Sarajevo. — 17.1 i s t o p a d a 1898.: K o­ šta M ilićević, težak, Bilek, Poro Dođik, te­ žak. Travnik, Ivan Dođik, težak, Travnik. K lr a iiH п .H o s t a i* S v r a t i š t e ¥X ar e n t a~ 18. 1i s t o p a d a 1898.: Julije Krassa, odpremač, Metković, Ferdinand Sclnvabenitz, putnik, B eč, Robert Ganzoni, putnik, Triest, Groslmig Stjepan nadporučnik, Graz, Karlo Pažik, nadmjernik. W elesch, A d olf Ostermaver. oficial, Sa­ rajevo, Karlo Wolkner, računovodja, Sara­ jevo, Jovan Milošević, trgovac, Triest, Karlo Benold, želj. čin. Beč, X. Pojman uprav. Ilidže Sarajevo. — 17. 1 i s t o p a d a : N. Feszl nadporučnik, Sarajevo, Ivan Ćerny, trg. putnik, Triest, Erindade da Ruy, mjernik, Lissabon, Julije W acbtel, trg. putnik Rim, Mihajlo Caldori, privatnik, Rim, Josip Feltrineli, mjernik, Milan. S v r a t i s t e Gi 1j a n o v i ć " 18. l i s t o ­ p a d a 1898.: Albert Piverek, slikar, R ovinje \Venzl Zemansky, slikar, Nirnburg, Tereza Montagnia, posebnica, Rovinje, Pavao Krak, težak, Kreševo, Marko Stanić, težak, Kreševo, Kata Groscbl, služavka, Brestovko, Makso Nacovski, želj. čin. Podhrad, Josip Glušćević, učitelj Metković, Ahraed Hasić, težak, Sto­ lac, Ivan Popović, težak, Stolac, Gjuro Pulić, težak Stolac, Niko Jerinić, težak, Stolac, Jovan Toholj, težak, Stolac, Pavo Marić, te­ žak, Stolac, Jašar Dizdar, težak Stolac, A n­ drija Kulier, Bos. Fojnica. - 17.1 i s t o p ad a 1898.; Muharem Lalić, trgovac, Ljubuški Muhamed Omerhodžić, trgovac, Ljubuški Cubarić Mihajlo, pekar, Karlovac, Ivan Cclagorić, postolar, Jaska, Pajo Vukas, podvornik, Dubica, Nikola Malacenović, krojač, A vdaga Ifadjovic, trg. Trebinje, V elija Hadžismailovjć, trg. Trebinje, Ivan Bordolosa, stolar, Istra. Prenoćište „В u ti g a ir‘ 18. l i s t o p a ­ d a 1898. Jure Vukšić, svirač, Senj, A udre Doman, zidar, Ogulin, Pavo Dotnan, zidar, Ogulin, Martin Doman, zidar, Ogulin, Ante Jerković, svirač, Jablanac, Salimandžić A vdo, brijač, Trebinje, Muhamed Kubura, hoTiskom „O svita" u Mostaru. Beč, VI. Hogelnmller-ulica broj 5 17 ]ireporučuje svojo izvrstne D iir k o p p o v e šivaće strojeve Erald, vojnik. Р М Ш в ..Ta b a k o v i ć ;•* 1 8 .l i s t o ­ p a d a 1898. Kuka Ivić, trgovac, Stolac. Hadži-Bećir Idriz, Djakovo, Anto Serdana, kočijaš, Rieka, Ilija Svetić, kočijaš, Rieka, Jozo Dragović, kočijaš, Rieka, A lija Dženetić, trg. Konjic, Rašid Bajraktarović posjed. Konjic. 17. l i s t o p a d a 1898.: Muho Kunjalija, težak, Nevcsinje, Zaimbeg Selimić posj. Ljubuški, B ećir Suktnan, težak, Konjic Meho Pirgo, težak, K onjic, Meho Odobašić, Suljo Mehić, Suljo Hadžić. ( mnklne) ® 3730 za kućnu porabu i obrt. - м sustavi uzorno kimitrukcije, kao : Singtr, Hum, Titnuia, EUutic, Itinguchiffehm р}‘PRODAJA snmo TRGOVCIMA, i'ic n ik b a d a v a (lžn )jc ! P o u z d a n e za stu p n ik e tra ž im o . ^ v/ w n O d p is i iir c d n ie lv o A / nA A / Mostarska filijala Miho B. u T. Raduje nas videći, kako vas „O svit" oduševljuje te kako že­ lite raditi za nj. Dobro nam d o šli! Samo vam primjećujem o, da za sada nerado uvršćujemo, pjesme. Radije ozbiljne proze. A ko bude i još višega odziva za „O svit", onda bi se možda pokrenuo i književni list. A dotle nastojte raditi, marljivo i uztrajno. A. ć. u S. P r id o š li DURKOPP & C Prenoćište ,.R a d u 1o v i <i:'“ 18. l i s t op a d a 1898. Risto Vidaković, gost. Sarajevo, Mitar Vuković, težak, Gacko, Milan Bertović, težak, Gacko. — 17. l i s t o p a d a 1898.: Gavro Popadić, trg., K onjic, Josip Grabčić, vojnik, Vencel Moravec, vojnik, Franjo Primili smo obe radnje. Hvala Vam na prijateljskom nastojanju. Onakove raduje kao „Starina b. D .“ vesele nas i uztrajte; imadu i višu vriednost. O čeku ­ jem o ud vas i još više ovakovih stvari. Mahsus sclam ! D. H. u Z. Upravi smo predali, da odpremi efendiji. Za što ne bi, da redovito id je ? Razvaljani se malo i ćešće ja v i! I možeš i imaš kada. ] PriYilegoYane zemaljske banke > I z a B o s n u i H e r c e g o v in u | I 13. I v č C o s t a r - a . | ^ ^ daje na sveobće znanje, da će sve one zaloge, koji su do uključivo j | ( 31. augusta 1898. | ^ propali a neiskupljeni k a o: j ! zlatni i srebreni nakit | J satovi i t. d. ( i prema ustanovama svoje založne radnje u svojim prostorijama u novoj zgradi \ j V A ia iiw I } * u petak 4 . novembra o. * i џ . u t) sati prije podne > T e č a j p a p ir A i m je n ic a na javnoj bursi u Beču dne 18. listopada 1898. Novčeni tečaj u austrijskoj vrieilnosti. Jedinstveni državni dug u papiru i . Jedinstveni državni dug u srebru Austrijska renta u / J a t u .................. Austrijska renta u krunama 4"/, . . Ugarska renta u zlatu 4°/ч .................. Ugarska renta u krunama 4"/,, . . . Dionice austro-ugarske banke" . . . Veresijske dionice............................... Njemačke drž. bauku, za 100 m, nj. drž. vr. Komadi od '20 maraka...................... Komadi od 20 franaka...................... Italijauske banknote........................... Dukati o b ru b o m ................................ Sauenvalđova ulica br. 2477. J ^ putem javne dražbe prodavati. I Založi mogu se do 3. novembra o. g. j I produljivati. ) ' Иг. 13. 3—1 15 1 Ljekarna Vjeuceslava Mikau ДК'90 11-77 v je n c e sl a v V m ik a n a 43-Kfi 067 I „к CARSKOM ORLU" i i I v U o s t a n j.. N ajveće skladište svili farm a-j Jceutičkih aparata, Specijaliteta : 1 parfumeri ja. 100-300 forinti = S k l a d i š t e = svili naravnih mineralnih voda, IS prava stara malaga i medicinski |ј' konjak. I m jesečno mogu na pošten način za! služiti osobe svakog stališa u svim mjestima, bez glavnice i rizika, p ro­ dajom sudbeno dozvoljenih državnih papira i srećaka. Ponude neka se j šalju pod „Lalika zaslužba" na od- : pravničtvo oglasa Julia Singera, Budimpešta, IV. Rostely ul. 3. [I Svakovrstne naručbe izvana obav-1| Ijaju se najbrže i najsavjestnije. Adn-n za brzojav.-: M1KAN, MOSTAR. I i]* Odgovorni urednik: Ivan A. M ilićević * � https://kolekcije.nub.ba/files/original/363857e20b9b314778bb261517a036bc.pdf 3822fc76624946b3b2bd6aed0823923f PDF Text Text O g l a s i se primaju i šalju na upravu vOnitnu. Za prostor od petitrcdka plaća se 8 nove., kod svake dalnje uvrstbe 4 novi. Uraiska pristojim za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novi. , 0 * * v » t “ ■/ Г* r e cl ij 1«itr г«. Zft vnnjeke na godinu 8 for., na polu godine 4 for., na tri mjeseca ž for; /.u inozemstvo cieua na godinu 10 for. 60 iič; za Mostar na godinu 7 for. 20 ne., na pola godine 3 for. 60 ne.,'na 3 mje­ seca 1 for. 80 uč. Pojedini broj „<Mi-itau stoji Snovi., stari brojevi po 16 novi. 1e plaća se posebno. ltukopisi se ne vraćaju, ne plaćeni se listovi ne primaju. Urei^iiitvo, uprava, odpravniitto i . . . Hrvatskoga jezika Sum Mole da spoji tiskama u I’odliumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Safvet ht<j H. liuiaijif, УееевтЈас. Bro j 26. U M o s ta r u , 22. li s t o p a d a 1898. Poziv na predplatu. God. I. Kad se uzme нај um, da je Beo­ grad glavni grad jedne evropske ne­ Tekućim mjesecom odpočela je zavisne zemlje, te da bi se barem u zadnja četvrt, pak umoljavamo naše njemu za obsjeniti prostotu moralo štovane predplatnike, da svoju pred­ platu čim prije obnoviti izvole, a one, dozvoliti nešto, što je slobodno i u koji za prošlu četvrt još podmirili nisu, Africi i u Aziji, težko je čovjeku i povjerovati, da šta takova može biti da to čim prije učine. C ien a „Osvitu-* n a č e tv r t god . j e s t : u naše vrieme. Ovdje mi ne uzimljemo u obzir to, da se je bosanski z n M ostar . . for. T .8 0 franjevac Ivan Vujičić, koga su iz ., v a n js k e . . „ 2 . Rima opredielili kao poglavicu kato­ ,, in o z e m s tv o . „ 2 .6 5 lika u Šumadiji, morao dva puta ne­ P. n. <jg. dotadanje predplatnike, umo­ ljavamo učtivo, da nam p r i obnavljanju, pred- obavljena posla — na finiji način pinte uz svoju adresu na naputnici izvole, točno protjeran — morao vratiti svojoj kući. naznačiti i broj, koji je, na omotu otisnut. Beogradska se vlada izgovarala tim, da tobož nije bila iz Rima o tomu obavieštena. ili čim drugim, u stvari ne mienja ništa. Ona se je morala izTko bi vjerovao? pričavati i izpričavati će se. jer ne Radi se o ovome. U rtumadiji će i nije nipošto voljna, da se u ima više tisuća katolika, za koje se zemlji urede odnošaji katoličke crkve, je nakanilo urediti posebnu upravu i da joj se prizna, recimo gradjanstvo, stvoriti neki sporazumak, ugovor sa da se zaštiti konkordatom, to jest beogradskom vladom, da se njezinim ugovorom izmedju Beograda i Vati­ podanicima katolicima olakšaju vjero- kana. Tim se je konkordatom htjelo izpovjedne prilike. Kako je već odavna za Sumadiju urediti posebnu katoličku poznata stvar, oni su dosada bili u mitropoliju i izhoditi prava, koja u tako neugodnu položaju, da ni u istom svakoj zemlji svaka crkva i vjera ima. Nu je li moguće i povjerovati, Beogradu nisu mogli podići svoju bo­ gomolju, već su se morali i nadalje da bi to' htjela urediti makar koja zadovoljiti skrovitom sobicom za obav­ beogradska vlada? Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, težko je pomisliti, ljanje svojih vjerskih dužnosti. da bi se i u buduće moglo dogoditi takovo čudo, osim ako ne nastupi kakav neobičan dogadjaj ili utjecaj. Sumadija je dovoljno pokazala, da ne trpi u sebi nikoga, tko nije hrišćanin, tko nije tada ga nije voljna zaštići­ vati i zajamčiti mu slobodu vjeroizpoviedanja, već mu ju stezati te od­ uzimati i ono, što je dozvoljeno i u Kini. Naša se tvrdnja temelji na histo­ rijskim činjenicama, i to na onima od najnovijega datuma. Dosta se je sjetiti udesa šumadinskih muhamedanaca. Htjeli bismo znati, koliko muhame­ danaca — i to urođjenih — nije iza godine 1868. iztjerano iz Sumadije, koliko ih je ostalo na svomu dobru, a da im Jje zajamčena bila sloboda vjeroizpoviedanja? Sta je bilo od njih, šta od njihovih džamija i ostaloga? Neka nam kaže‘tko, iz koje države tjeraju državljane s toga, što pripadaju izvjestnoj vjeroizpoviedi? A to je Sumadija činila onda, kad se je htjela proglasiti balkanskim Piemontom. kad je najpohlepnije i s najvećim nadama gledala na Bosnu i Hercegovinu, o kojima je znala barem to, da je u njima jak i moćan muhamedanski elemenat, koji bi joj mogao ili veoma pomoći ili još više odmoći. Pa kad kojima historija ipak malo što zna kazati. To me je potaknulo, da od njihovih današ­ njih potomaka tražim, da mi pokažu listine od staroga vakta i zemana, ne bili li po njima štogodj izpipao o njihovim predjima. Nu sve badava. Rekoše mi, da je toga — starih listina prije bilo, nu da su se pogubile preseljivanjem, gradnjama i po­ pravcima kuća. Stoga sam se morao zado­ voljiti samo ustmenom predajom, da čujem što se još o starini pamti i pripovieda. I ustmena predaja pripomaže dosta, te je i u njoj naći historičkih istina. Tim nam se je poglavito pomagati, pošto za mnoge sgode nemamo pisanih spomenika. Malen broj naših starih bijaše pismen, pa i to malo, što ih je znalo kalemom zametnuti, služilo se je kao i svuda po Evropi - - tudjim jezikom. A uz zvek handžara, odsjev ćorde, jek puške i topa nisu se ni imali kada brinuti knjigom kao što nisu bili vješti da budu spekulativni u politici. Budućnost im nije bila puno na umu, tudjina su radje trpili nego svoga domaćega, tudjinu vjerniji bili i bolje ga poštovali. Stoga su mogli stranci lakše u zemlju grnuti, gdje su obnašali službo i časti, a uz časti čekali ih zijameti i timari. Kad li stambolski sultani dielili te vrste lena, svatko se otimao, da ili dobije u Bosni i Hercegovini, jer su Osmanlije ove zemlje — rad prirodnih im krasota — sma­ trali pravim rajem. One su bile balkanski Misir, radi kojega su dolazili u spor još od davnih davnina drevni Rim i ponosni Bizanc. Ovakovim načinom bit če da se je doselio i Ali paša Dugalić sa svojim bratom Džafer-begom u Bosnu. Oni se doseliše iz Male Azije. Alipaša se nastani u Sarajevu, a Džafer beg dodje u selo Duge (jedan sabat daleko od Prozora). Ne zna se, da li je selo Duge - uz koje pripadaše tada i selo Lug - - bilo timar ili zijamet; po svoj prilici zijamet, ako je moči suditi po veličini zemljišta. Kako se to i danas možo vidjeti po preostavšima sgradama, Džafer beg je vršio i državnu službu na svojim zijametima, jer uz džamiju - koju je on u Dugama podigao i koja uz popravak i danas obstoji — na­ lazi se i tamnica, u koju je krivce i zločin­ ce zatvarao. T a je tamnica zapadno od dža­ mije. To je izkopana jama 3 i po metra duboka, odozgor svodom presvodjena. Po svodu su velike i jake ploče, a na pločama Starina bega Dugaliča Napisao Л Ц | а Ć a t i C . Putujući od sela Jablanice sve uzanom tvrdom cestom, koja se svojim okukama ne udaljuje vele od obiju obala rieko Rame, proći ćeš selo Lug (kotar Prozor) i prispjeti na uzvišenu Lužku kosu. Tu su ti se već izgubili iz vida Kamini talasi. Odtuda, s Lužke kose, okreneš li se na iztočnu stranu, vidiš ubavo selo Duge. Liepo je i okićeno to seoce, sa trideset kuća samih muhamedanaca. Kuće su zidane na dva boja od kamena i sedre, a pokrivene vapnenim škriljavcem. vulgo ploćama. Zidani »džaci na kamenitim krovovima kriju se u bujnom zelenilu svakovrstnoga voća, a soka­ cima provijavaju ugodni mirisi od bosioka, karamfila, od kadife male i velike. Tu, u tom ubavom seocu Dugama, stanovi su bega I)iigalića, koji vuku lozu od Ali-pašo Dugaliča i njegovoga rod je noga brata I) ža ferbega. Y(■oma sam bi«i radiznao, da štogi idice saznam ii toj porodi«•i Dugaliča, koji sii nekada l>ila moćna i na glasu vlastela, al o �Strana 2. „О S V I Broj 26. njenici na Cetinju i Beogradu, te se samo ne mogu u nekim nuzgredmm točkama složiti i sporazumiti. Nu i za Prošlih dina donielo je nikšićko to je već lako. te knez Nikola može „Nevesinje" članak, o komu vele, da unapried posvema lake duše zapovioga je pisao knez Nikola. Mi ćemo dati švaburinama, da se maknu s nje­ vjerovati, da g& je on pisao, ili — gove „djedovine1* i poručivati muha­ najblaže uzevši — nadahnuo, jer je medancima i svima drugima, da se poznato, da je taj list niknuo inicija­ moraju povratiti „u vjeru svojih tivom Nikolinom i da je on u njemu djedova.ц prvi počeo pisati i davati mu smjer. Često se puta dogodi, da čovjek Nitko ne može reći knezu Nikoli čini račun bez krčmara, pak tako i da on nema" svojih posebnih misli i tu. Od jednom knez Nikola prevrnuo sanja, svojih osnova i težnja. Dapače, ratobornu kabanicu i pozivlje na često mi mu priznajemo, da su nm političke puta zavarijivu meku sloge, te promisli u istinu pjesničke i tu je on povieda, da je -u Cetinju, Beogradu, pravi pjesnik, živahne fantazije, vatren, Sofiji, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani zagrijan. Stoga smo voljni suditi kao skrajna nužda, da se osjete zajednički izliev pjesničke mašte mnogu njegovu interesi, pa da se sporazumno bez stvar, od kojih su neke tek nedavno ikakvoga sebičnoga cilja odvraća po­ izišle na javu i koje još službeno s gibelj, koja prieti jugu, napose od Cetinja nisu dementirali. oporekli. strane germahstvaC Knez Nikola je dobar naš susjed, ali To je nova pjesma, ali ta je tako ne će ni on posvema zaniekati, da nježna, te čovjek ne bi ni vjerovao, mu srdce hlepti za našim krajevima, da bi ju mogao itko drugi izpjevati, koji su znali i puno bogatije i moć­ do li nadlovćenski pjesnik gospodar, nije vladare zanieti i na se namamiti. koji nema „nikakvih sebičnih, ciljeva." Nije ni čudo. Pjesnik knez Nikola Čudno je, kako su te pjesničke žice je neograničeni gospodar male Crne- tanje ciliknule, kako U se je došlo gore, pak nije nitko vlastan, da ogra­ dotle, da se apeluje i na Sarajevo i niči polet i slobodu njegovih misli i na Zagreb i na Mostar i na Ljub­ želja. Pjesma je pjesma — i mi ra­ ljanu ! zumijemo posvema dobro maštanje Kneza Nikolu razglasiše dobrim Nikolino o našim krajevima. Kao diplomatom, nu mi držimo da je on pjesnik ima slobodu pjevanja. ovim svojim najnovijim glasom dosta Bosna i Hercegovina nekim gla­ prekasno pokazao svjedočbu svoje vama ne da mira, te o njima snuju diplomatske vještine. Pravi diplomati i razpredaju, odredjujuć s njima kao su u pravi, sgodni čas diplomati, a stvaiju bez >gospodara. Tako se je iza boja kopljem u trnje. Prije nije znao i knez Nikola zagrijati za ^auto­ bilo za kneza ni Sarajeva ni Zagreba nomiju “ Bosne i Hercegovine, ali ni Ljubljane a sad u jedan put samo za taj slučaj, ako jedan od nje­ počimlje i s njima računati. Kako i govih sinova budne guvernerom tih za što? To će znati najbolje njegovo -autonomnih" pokrajina. Dapače se visočanstvo knjaz Nikola, a mi držimo, je tako i toli daleko u tomu uspjelo, da je tu po srieđi ono, što dosada da o njoj računaju kao o gotovoj či- nije htio ni jedan beogradski ili cetinjski političar uzimati u obzir. Oni su svi skupa hrvatske zemlje smatrali sluj zemlje, debeo 70 centimetara. Tamnica kane obavljajući svoju dužnost kao Musli je isto tako duga i široka po 3 metra i po. Osim toga Alipaša se je pokazao dobrotvo­ domenom hrišćansko-političke ideje, dočim su hrvatsku misao, misao na­ S donje su strane u svod ukopate dvie ve­ rom u svakom pogledu, l’odizao inostov like halke, koje se još i danas vide. Za te gradio mektebe (škole), popravljao vodovo­ roda gotovo i negledali i s njom u su halke vezali uznike u tamnici. Tamnica de i puteve. Narod mu je za to ostao zah­ preveliku junačenju ni ne računali. je zidana liepim vapnencem, a pogledaš li valan : živo čuva uspomenu na nj. i mno­ Oni su već dielili odjeće naše, a nisu se osvrćali na misao i volju naroda, koji joj na uzana vrata, koja su postrance um et­ ga njegova dobra djela i zadušbine naziv ima svoje osnove, svoje težnje, koje nuta, jeza te poduzima i strah te potresa od lje njegovim imenom. glave do peta. Uznemiri te ono bjelucanje Alipaša Dugalić se je iz Sarajeva pre­ odgovaraju njegovu zvanju, obstanku čovječjih košćura iz one tame. Na um ti selio u nekada znamenito mjestance Prusac i predajama, oni se nisu osvrćali na Bugojno), te je tu i sviet. *preminuo. padnu slike starijih dana. Uskrsnu u du­ (kotar - . .. - njegovu llJCliUVU volju VUNI i pravo samoopredje- ni radi toga nije mogla imati nikakvih obzira, to i opet jasno svjedoči, da ona i u prvom i u drugom i u trećem redu tjera samo vjersku hrišćansku, intolerantun politiku, koja ne trpi nikoga drugoga uza se, pa taj bio tko mu drago. I iz najnovijega vre­ mena za to se ima primjer i dokaz, što ima izvanjskih muhamedanaca u Beogradu, ne mogu sjnirom obavljati svoje vjerske dužnosti, već se izvrguju podrugivanju i napastovanju, a kad se je tražilo, da se zakonom zajamči vjerska sloboda muhamedancima, na to se nije udostojalo dati ni odgovora. Kad s tim tako stoji, kako da bude i s drugim? Javno mnieuje preko Drine je odlučno proti svakom najopravdanijem i najmanjem popuštanju, proti tomu, da se ikomu išta prizna, tko nije hrišćanin, proti tomu, da se uredi zasebna uprava katoličke crkve da se sksopi konkordat, po komu bi katolici mogli dobiti i najprimitivnijih slobodština, kakovih imađn po svim drugim zemljama i državama i oni i druge vjere. Šumadija i predstavnici njezine hrišćansko-političke misli po­ kazali su već dovoljno intolerancije. a da se ne bi moglo već sada unapried reći. da će Vujičić — ako bi ponov­ no otišao u Beograd — i opet morati natrag, kao i dosada. Čudnim slučajem moglo bi se protivno dogoditi, nu to ne bi ni najmanje oslabilo sud o — preveć poznatoj vjerskoj iotoleranciji glavnih i sporednih nosioca hrišćansko-poli­ tičke ideje. ši razne uspomene, slava, ponos, despotizam . . . te i nehotice ti kane suza žalostnica za onim dušama, što su davale život i snagu ovim kostima, koje sada možda nedužne truhnu u tomu sumračju. Odmah pred džamijom na prvi mah je uočiti dva groba sa velikim nišanima. U tim grobovima počivaju Dž.afer beg i njegova žena. Na hašlucima (nišanima) nema nika­ kva traga pismenim znacima, a niti sam što mogao u džamiji naći. Više predaja ne zna ništa o Džafer begu. Alipašin životopis bi morao biti zna­ menitiji. Ali paša — kako rekoh nastanio se je bio u Sarajevu. Tu je ostavio liepih us­ pomena. Sagradio je džamiju, koja i danas nosi njegovo ime : Alipašina džamija, a u kojoj svake godine naše hadžije, kad podju na liidžas (Meku), šalju svoje doe (moitve) velikom Allahu, da primi njihove na­ Nova pjesma Dvie godine iza njegove smrti usnije san | i " v . •. mujezin prusačke džamije, da mu je na | ■* v i Alip san izišao Alipaša i korio ga ga uu skupu svih ii -^11 h rv aateka se misao jača, ona skupu svih vjerskih poglavica, to nisu izvršili njegovu je svedj budnija i ona je postala faktor, oporuku i ukopali ga pred njegovom dža- s kojim mora računati i knez mijom u Sarajevu, da ga može i staro i Nikola. Odtuda njegovo apeliranje na nejako spomenuti, Mujezin kaza svoj san Sarajevo. Zagreb i Ljubljanu. •aj reče, da se j imamu te džamije, Г tomu pogledu želimo svakomu njemu usnilo. Mujezin i imam prusačke džamije odluče da svoj san hladnijega mišljenja te mnogima toliko izpripovjede muftiji. A1 nuto čuda! 1 muf­ razbora, da se ne bave s nama, kad tija reče, da se je i njemu te iste noći jed ­ ih ne tražimo. I mi smo za to. da nako usnilo. Sada im nepreosta drugo, ne­ go u sporazumu sa sarajevskom ulemom da svagdje vlada sloga, ali ju nećemo prenesu njegove kosti i da ih sahrano pred ondje, gdje bismo mogli doći u pogi­ njegovom džamijom. To oni i učine, pa iza belj da ju preskupo platimo. toga nije mnogo vremena prošlo i morali su mu ponovno kosti vaditi i sahraniti ih blizu džamijskih vrata, jer je to bilo rečeno u I M o s ta ru . 22. listopada. snu mujezinu i imamu njegove džamije a i 1 programu našega lista, obje­ sarajevskom muftiji, da ga ukopaju taman uz prolaz u džamiju, da ga sviet ralimctoin lodanjenu u prvomu broju, jasno je (pokojem) spominje. bilo izrečeno, da se mi ne ćemo pri­ ključivati ..ni j e d n o j od p o s to j e ­ ć ih hrvatskih s t r a n a k a " . �Broj 26 Odnosom na tu stavku našega programa u drugom broju „Os v i t a *• bilo je pisano, da „ s t r a n č a r e n j a ne p o z n a je m o , jer za to nemamo smisla ni volje, jer hoćemo da naši -redovi u. Bosni i Hercegovini budu jedinstvena nerazstavljiva falanga, obo­ ružana jednom mišlju," te da se mi n* nikim poistovjetiti ne eemo.u U „Osvitu- je bilo još dalje pi­ sano: „ D o s a d a n je n a š e d r ž a n j e koje će u tomu pogledu uviek isto ostati — n i je n ik o m u n a i z v a n u d a lo p o v o d a , d a š e o s j e t i n a b u d š to iz a z v a n im . Mi se bavimo svojim potrebama . . . Te su naše izjave posvema jasne i otvorene. S toga ne smatramo lo­ jalnim, opravdanim i dozvoljenim, da nas bilo tko budi na skupštinama, budi u novinama i drugdje neovlašteno i bez punomoći povlači u strančarenja. Na to nema nitko prava i ovim izjavljujemo, da ne odobravamo takov postupak. Mi ne spadamo ni jednoj stranci, tepo tomu nitko nema razloga, da nas k svojima pribraja. 8 toga molimo naše prijatelje i prijatelje naše stvari, da nas ne dovo­ de u neugodan položaj, kojim bi se moglo samo hrvatskoj stvari škoditi. Politički pr eg led Habsburžka monarhija. U nedjelju je bio otvoren češki družtveni dom u Beču. Na svetčanom otvorenju bila su prisutni sva češka, poljska i hrvatska družtva u Beču, a takodjer i družtva češka iz Praga i Brna. Predsjednik gradjevinskoga družtva Volanek je tom sgodom držao govor, u komu je iztaknuo, da su tim domom Cesi u Beču, kojih ima oko 350 hiljada, osvo­ jili jedan pedalj više, te je iztaknuo, da u Beču imađe preko stotine češ­ kih družtava i rekao, da je d u ž n o s t s v a k o g a C'eh a u B e č u d a k u p u je sam o k o d s v o g a i s to m iš l j e ­ li i k a. — U monarhiji su stvari i odnošaji još posvema nejasni, makar da u Beču sabor radi po svim pravilima uljudnosti i makar se je obstrukcija razmahala u budimpeštanskom saboru. U Beču vieća odbor za nagodbu, ko­ ja je sada na živoj žeravi. Zadnjih se je dana položaj u Austriji tako razvio, te se ne zna ništa izvjestna, manje nego prije. IT Ugarskoj se radja nova pogibelj za nagodbu. Opor­ ba je u ugarskom saboru veoma žes­ toka, te se još ne može reći. šta se od nje može poroditi. I sada se na­ daju, da će ju moći svladati, a ne podje li za rukom, da će onda nas­ tati novi zapletaji, puno zamršeniji. Tako vele u političkim krugovima, nu svaku ne valja pod skupo plaćati. Ako nastaju komplikacije, to su im drugi razlozi. Ako Banfly ne dadne ostavku, ne preostaje mu ništa drugo, već se zadovoljiti privremenom nagodbom. O tom već govore u magjarskim politič­ kim krugovima, te bi ta privremena nagodba imala biti uredjena na dvie godine. Sada odkako je u Budimpeš­ ,0 S V I T ' ti zavladala obstrukcija, grofu Thunu je nešto odlahnulo, ali ne trajno. — Grofu Thunu ne cvatu ruže s njegovom desnicom. Izmeđju vlade i Slovenaca još svedjer nije došlo do sporazumljenja. Slovenci su nezado­ voljni, kako se je grof Thun držao prama nekim njihovim željama. Da umire Slovence, kažu, da se grof Thun nije izjavio proti osnovanju slo­ venskoga sveučilišta u Ljubljani. Ka­ žu da grof Thun priznaje opravdanost slovenskih zahtjeva, ali sumnja, da bi se mogli odmah ostvariti. A to i jest ona ranjava peta. Turska. Kako već javismo, nje­ mački je car u utorak izjutra došao u Carigrad. Doček je bio veoma sjajan. U susret ladji njemačkoga cara „Ноhenzolern“ izišlo je mnogo parobroda iz Carigrada, iz kojih su njemačkoga cara i caricu burno pozdravljali. Kad je careva ladja došla pred šaraje, s njemačkoga drugoga broda opalili su dvadesetjedan hitac iz topa, na što su iz artiljerijskoga arsenala u Tophani i sa turskih brodova uzeli klicati „Čok jaša" i „hura". Kad su se nje­ mačke ladje bile približile Dolmabagdži, izvjesiše turske zastave. S obala i s brodova grmila je pucnjava, dočim je pučanstvo oduševljeno klicalo. U Dolmabagdži je još od rana jutra sve vrelo. Njemačka je zastava bila izvješena na tophani. Na tisuće je svieta bilo na ulicama. Vojničtvo je činilo špalir sve do Jildiz-palače. Г 10 sati zasviraše glasbe. naviestiv time, da povorka dolazi, čete se staviše na pozdrav. Car je s ugodnošću motrio turske čete. Pred vratima palače u Dolmabagdži bila je postavljena sat­ nija tjelesne straže sa zastavom i glasbom. Tu je njemački poslanik barun Maršal sa članovima poslaničtva i generalnoga konzulata te sa. turskim ministrima i dostojanstvenicima doče­ kao cara i caricu. Sultan je bio došao na pristanište u 9 sati i četvrt, i to u maršalskoj uniformi s njemačkim redom na prsima. Kad se je prista­ ništu primicao carski brod, topovi zagrmiše, a Sultan pozdravi cara i ca­ ricu, na što oboje veoma živahno odzdraviše. Sultan je pomogao carici, kad je izlazila iz ladje te pokloniv se stisnu joj ruku. A oba vladara srdačno se rukovaše. Na to Sultan dade carici ruku i podje s njome, dočim je car išao izmeđju njemačkoga poslanika i turskoga ministra izvanj­ skih posala izpred počastite satnije. Za njima su išli dvorjanici. U palači u jednoj dvorani su se zabavili koji Četvrt sata, gdje su caru bili pred­ stavljeni dostojanstvenici, na što se car i carica i sultan te još neki od pratnje počeše živahno razgovarati. Carica se je dulje vremena zabavljala s ministrom izvanjskih posala Tevfik pašom. Na to Sultan ponudi i opet carici ruku i odvede ju do četveroprežnih kola, u koja sjedoše njih dva a takodjer i Munir paša. U drugim se je kolima vozio car s velikim ve­ zirom i maršalom Fuađ pašom, a za ovima ostala pratnja, te se odvezoše u Jildiz-palaču. Na to su se obavile posjete i predstavke. Strana 3 — Njemački je car izjavio, da ga veoma veseli, kako je liepo i sr­ dačno dočekan te reče, da preizvrstni odnošaji izmeđju njega i sultana do­ kazuju, kako ipak mogu srdačno prijateljevati dvie države različitih narod­ nosti i vjera. Sve carigradske novine pišu oduševljene članke te carevu po­ sjetu pripisuju veliko političko znamenovanje. Ruske novine takodjer priznaju, da je put njemačkoga cara na Iztok od velike važnosti za nje­ mački obrt i trgovinu, te da će time porasti njemački ekonomički i poli­ tički upliv u Turskoj. — Car carica sutra u podne polaze iz Carigrada, dnklen nakon petdnevnoga boravka. Stanuju u ne­ čuveno sjajnoj palači, koju je Sultan baš za nje sagradio. Turska i Rusija. Rusija sada gle­ da, kako da se i opet uplete u tur­ ske stvari. Evo što o tomu pišu od rieči do rieči novine: „ Kako je po­ znato, car je dozvao k sebi u Livadiju ruskoga poslanika u Carigradu Sinovjeva, da ga izviesti o prilikama i položaju u Armeniji. Tako bar veli „Krim.ski vjestnik-, koji je veoma blizu dvorskim krugovima. Osim toga će Sinovjev imati da izviesti i o željeznici u Armen ij i po nacrtu grofa Kapnista. Pošto je vlastima uspjelo, da izagnaju turske ćete s Krete, sada Rusi hoće da i u Armeniju upletu svoje prste, i to to­ bože za to, da se jednom za vazda u toj turskoj pokrajini onemoguće po­ bune i ustanci. Ruske novine pišu da je sada već i Armenija na redu. da se u njoj počne raditi proti muhame­ dancima. •'Sto se tiče željezničkoga na­ crta Kapnistova, to se ruske novine u zadnje vrieme veoma trude, da do­ kažu, kako je ta željeznica od velikog interesa za Rusiju. Radi toga je car Nikola i pozvao Sinovjeva, da mu budu jasniji interesi Rusije na iztoku." Francezka. Već silio potanje u svoje vrieme izviestili o tomu. da francezko ratno ministarstvo snuje, da preuredi ratno brodovlje. Sada jav­ ljaju, da je ministar rata Lockrov otišao u Tunis u pratnji admirala Fourniera i odtuđa se odmah vratio u Toulon. te da su odmah za rat oboružali oklopnjače „ValmyL, „Bouvines", ,,Treouart" i „Jemmapes^, te dok su ih oboružali, da su ih ođpremili u Brest. Već se je odprije znalo, da Francezka hoće svakako da preuredi svoju mor­ naricu, nu ipak neki to odašiljanje oklopnjača u Brest tumače tako. kao da su odnošaji izmeđju Englezke i Francezke veoma napeti. — Poznata Drevfussova afera još uviek se razkriljuje kao zao duh nad Francezkom. Nađporučnik Picquart je u zatvoru svedjer te se vodi proti njemu iztraga. Zadnjih dana je bio suočen s nekadašnjim ministrom rata generalom Billotom i generalom PelКеихот. To je suočenje bilo veoma zanimivo. Nađporučnik Picpuart do­ kazao je generalu Billotu, da je bio na najnedostojniji način prevaren i obsjenjen. i taj nekadanji ministar ra­ ta nije se mogao suzdržati, a da Pi- �Strana 4. ,0 cquurtn na oči vojničkoga sudca iztražitelja srdačno ne stisne ruke. General РеШеих već je pitao oproStenje od Picquarta, što je prije proti njemu govorio. Г Parizu misle, da se je u vojničkim krugovima mnienje okrenulo u prilog Picpiartu, te da će iztraga proti njemu brzo biti svršena. S T7" I T ' Humilišani. Jasenjani, Kutilivae, V rabčići; 10. četvrtak : Podgorani, Prigradjani, Poto­ ci, Zeljuša, Vrabčići. Žitoinislić : 11: stude­ nog, p e ta k : Pješci, Ortiješ, Vinovići, Raška gora, Raštani, Malopolje ; 12. studenog, subota: Bivoljebrđo, Buna, Kosor; 14. stu­ denog, ponedjeljak : Blagaj, Dračevica, Oubavica, Gnojnica, Opine : 1б. stud., utorak; Hndbina, Cint : 16. studenog, sried a: Mos­ ta r; 21. studenog, ponedjeljak; Dobro selo, Tepčići, Jare, Krebingradac. Dragićina. Kruševo, Gradnići, Mamići, Čitluk 22. 'studenog, utorak : Ograđjenik veliki, Mokro, Uzarići, Paoca, Rasno, Kočerin, Ljubotići. — Л d r ug a v a g a počima 29. studenog i. to : 29. srieda : Rodić, Jasen i ca. B ačevići: 24. stu­ denog, četvrtak: Slipčići. Tepčići, P a o č a ; 25. studenog, p e ta k : Dobroselo, Kručevići: 26. studenog, subota: Blizanci. Krehin-grad a c ; 28. studenog, ponedjeljak : Bijaković, V ionica; 29. studeneg, utorak: Šurmanci, Gradnići, Ćalići ; 90. stud. srieda: Lipno, Grljevići. — Prodaju duhana u mjesecu prosincu objaviti ćemo drugi koji put. Kina. Sve više i više stvari u Kini pobudjuju interesa. Na žalost viesti o položaju ii ogromnom carstvu su veoma oskudne. Evropejcima se, oso­ bito u glavnom gradu, prieti te su uviek u velikoj pogibelji. Po najno­ vijim viestima ni strani poslanici nisu za se sigurni: pak stoga se njima u zaštitu neprestano šalju evropske čete. 8 ran ka. koja podupire carevu mater u njezinim željama, sigurno da je takodjer upletena u progonstva proti Evropejcima. O žalostnom udesu kinezkoga cara dopiru tek nejasni gla­ sovi na javnost. A to sve znači, da je život njegov u pogibelji. Svakako B e h a r u M ostaru . Kako nam iz će brzo nastati nužda, da se evropske vlade osbiljno upletu u Kinezke stvari. mjesta javljaju, u nekim bašćama, kako je vrieme bilo blago i udobno, po mnogim voćkama liepo je posuo behar. Iz mjesta i okolice ,,H r v o je v o “ s i d o . Sutra je prvo ovogodišnje „Н r v ii j e v o“ s i e I o u družtvenim prostorijama. Uprava se je društvena pobrinula, da zabava budne što ljepša i ugodnija, te je uvjerena, da će to sielo u velike ući u volju društvenim članovima, koji jedini imadu pravo na nje dolaziti. Ulaz je na siela bezplatan. O sob n a v ie s t. Doznajemo naknadno, da je gosp. Hamdi beg M u t a v e l i ć , koji je ovih dana bio u Mostaru, dolazio navla­ stito radi toga ovamo, da u ime vakufskog povjerenstva pregleda muhamedanski gim nazijalni konvikt, da se, pošto je broj pitomaca ove godine prilično porastao, preuredi, da bude što uredniji. N e p r o h o d n a u lic a . Pišu nam iz gradjanskih krugova: Molimo slavno urednićtvo ,.Osvita“, da ovim putem upozorimo naše slavno gradsko poglavarstvo na Kajtazovu ulicu, koju bi trebalo što prije urediti. Dok naime i najmanje kiše padne, u njoj se vode nakupi tako, te ne moše nikuda odticati, te je red stanovnicima ove ulice gazati po vodi, ako hoće da prolaze kroza nju. Uvjereni smo, da će slavno gradsko poglavarstvo najsusretljivije udovoljiti ovoj opravdanoj molbi stanovnika ove ulice i urediti ju tako, da voda s nje uzmogne lako odticati. V e l i k e k i š o . Ovih su velike kiše uz silnu grmljavinu. Radobolja zamutile se posvema nabujale. Kako je vidjeti, kišno dulje potrajati. dana bile Neretva i zemljom i će vriome P re d a ju d u h a n a . Dalje će se pro­ davati duhan prva vaga —■ u mjesecu studenom ovim redom: 2. studenog, siieda: Ljubotići. J a re ; 3. stud.. četvrtak : Britvica i Ljuti d o la c : 4. studenog, p e ta k : Uzarići. Mali Ograđjenik ; б. studenog, subota : Ogradjenik veliki, D ragićina: 8. studenog, uto­ rak : Blatnica, G rabova draga, Polog, G u­ ran ci, Drežnica, R a v n i; 9. studenog, srieda : Broj 26. Z n a m e n i t o o d k r i č e . Pišu nam iz Stolca: Na viest pod gornjim naslovom, koja je bila izašla u 16. broju cienjenoga ..Osvita * mogu vam javiti, da je kopanje odvodnoga ponora na rieci Trebinjčici u Popovu polju bilo ođpočeto, ali uslied velike kiše i pošto je rieka bila protekla (u ljeti u rieci nema vode nikako) moralo se je odkopavanje za­ ustaviti. To toliko naš dopisnik. Na ovo nam je nadovezati, da su ovo­ godišnje radnje za toli važno izsušenjo Po­ pova polja prilično kasno počele — prije nije Jjilo ni moguće - - ali se nadamo, da će se odkopavanje u godini 1899. ranije i pravovremeno odrediti, da se na vrieme svrše svi poslovi. K ir a e th a n a u B o s a n s k o m N o ­ vo m . Pišu uam odtuda dne 18. listopada : Prije nekoliko dana stigla su nam potvrdjena pravila za kiraetbanu, te je već izabran odbor za popisivanje članova, a po tom će biti prva sjednica, u kojoj će se i odbor birati. T a čitaonica biti će u liepoj novoj obćinksoj sgradi, te jedva očekujemo n je ­ zino otvorenje. S retn o ! P je v a č k o d r u ž tv o u T r a v n ik u ? Pišu nam odtuda: Možda ćete че začuditi kad čujete, da ovdje ipak obstoji narodno hrvatsko pjevačko društvo, odnosno tamburaško pod imenom ,,Ylašić“. Nu to družtvo ne obstoji u javnosti, već za posvema uzalian Iz naših k raj ev a broj drugova, koji se međju se uče pjevanju 1 tamburanju. Već odavno se radi oko toga, B o s n a , i H ercegrov7-irj.a,. da se ovdje osnuje hrvatsko pjevačko druž­ M lad a m is a . Pišu nam iz Županjca tvo, te je u to kob) pristupilo veoma mnogo (slučajno zakasnilo): Dno 9. listopada bila gradjana, a međju njima i muhamedanaca. je ovdje preriedka svečanost.' Pomenutoga Ti su bili već naučili nekoliko hrvatskih je naime dana p'rvT put slušbu božju odslužio pjesama tamburati, nu jedan grćko-iztočnjak mladjahni fra Šimun Anćić. Uza sve ne- koji je bio međju njima, stade zahtievati, vriemc, koje je bilo u oči toga dana, svet- da se uče i hrišćanske pjesme. Na to nisu ćanost se je ipak veoma krasno obavila. oni drugi pristali, te se je stvar svršila time, Naroda je došlo veoma mnogo iz daleka i da su _ Vlašićanr* nastavili, gdje su i počeli, bliza, dnčim su sestre milosrdnice zaslužne, iznova počeli vježbe u nakani, da će još što su po svojim silama i sredstvima znale jednoć moliti, da im se prizna družtvo. Ali svetčanosti podati što ljepši sjaj. Mladomisnik koliko znadem, do sada nisu još nikakvi je prvu službu božju odslužio na groblju koraci poduzeti, te se nadam, da će bar rodnoga mu mjesta Blažuja, jedno četvrt sada oni, koji su na to pozvani, učiniti sve sata udaljenoga od Županjca. Iz župnoga- potrebno, da se hrvatsko pjevačko ,,Vlašić“ stana do na groblje pratio ga je mnogi osnuje na temelju po visokoj vladi odobre­ narod i školska ženska mladež. I onako nih pravila. I po drugim bi se mjestima veliko groblje bilo je duhkom puno naroda. morali otaćbenici za to zauzeti i osnivati Mladomisniku su podpomagali o. David Ne- takova pjevačka društva, koja su važan vistić, profesor na franjevačkom bogoslov­ faktor u narodnom životu. nom zavodu u Mostaru i o. Ante Šola sa O d lik o v a n je . Javljaju nam iz SaŠirokeg briga. Tečajem službe božje pje­ rujeva 19. o. mj. Poznatog sarajevskog arhi­ vala su djeca ovđješnje osnovne škole. Protekta i gradskog zastupnika g. Josipa pl. povieđ je držao Nevistić o dostojanstvu i V a n č a š a odlikovao je papa Lav XIII. potrebi svećeničkoga zvanja, upozoriv inladoviteškim kistom reda sv. Grgura. misnika na žrtve i priegore, kojih se ncima plašiti. Za tim je bilo ljubljenje ruku, koje je trajalo čitav sat. Iza toga je bio svetčani objed u dvoru mladomisnikovib ro­ ditelja, gdje je bilo preko petdeset uzva­ nika. Tečajem objeda izrečeno je vrlo licpili prigodnih govora, od kojih mi je osobito spomenuti govor načelnika g. Ođobašićn, koji re č e , da premda druge vjere prisustvuje gostbi štujući osobu mlađomisnika, iztaknuv, da vjera ne smije biti m je­ rilo iiiedjusobnoga saobraćaja, nego da svatko ćuvajuć svojo i tuđje štuje. Stiglo je svetćaru mnogo brzojavnih pozdrava, a i županjska mladež ga je počastila, odpjovaV firekrasno više hrvatskih pjesama. Tako se je završila ta liepa svetćanost uz želju, da svetćar bude djelovati za dobrobit hrvatskoga naroda ! N je in č a r e n je m ilo s r d n ih s e ­ s ta r a n S a r a je v u . Pišu nam iz Sarajeva 18. o. m j.: Kad su već po drugi put crno sestre u Tuzli došle na rešeto u našem „Osvitu;- sbog njihovog lijemčarenja, koje s velikom pobožnošću izvadjaju pjevanjem crkvenih pjesama u crkvi, no stnidu se pro­ pustiti ni naše sarajevske, koje su jednakog kova kao i one u Tuzli. Ovđješnje imadu 2 velika školska zavoda Onaj veliki, koji stoji povrh stolne crkve, kako so odlikuje svojom građjevnom ljepotom, onako se bavi čistom njemštinoin unutra. Želiš li se osvje­ dočiti jednog dana, 'p'odji i pozvoni na glavna vrata, i ako te tamošnja vratarica ne dočeka sa: „ft u t M o r g e n ili G o 1 o b t s c i J e s u s С b r i s t u s‘\ evo ti groš. Škola jo baš čisto njemačka. Kad djeca pospu iz �Broj 2C>. Škole kao iz mravinjaka i susretnu kojeg svećenika, obaspu ga s kistlianderima, kao najvećom povlasticom, i čini ti se da i nisi u negdašnjem Sarajevu, nego u sred kojeg njemačkog grada. Da bi barem same sestrice poštivalo hrvatski jezik, ali ni to. Pripoviedala mi je nedavno jedna vanjska učiteljica — F em Je ‘ °»ft prociedjena Austrijanka, ipak zna poštovati zemlju, gdje dobiva hljeb svoj svakdanji — kako je jedna od rečenih sestara posve grdnim imenom nazvala hrvat­ ski jezik. Mogli bismo ovdje donieti baš njezine rieči kako ih je rekla, ali ćemo ju za sada prištediti. Ne ćemo reći, da su sve onakove, ali je grdno slušati, gdje se ovakovi nepovoljni glasovi pronose iz onih skromnih i veličanstvenih zidina! Za sada dosta; a drugi put eto sa punijom torbom bude li potreba. ,o S V I T “ ID a lm a c ija , G rob ovi h r v a ts k ih k r a lje v a . Strana 5. Ovaj spomenik, popunjen i]»ak u glav­ nim djelovima, pruža nam liepoga m aterija­ la za proučavanje povjesti hrvatske narod­ ne dinastije u drugoj polovici X. vieka, a još više za popunjenje i razjašnjenje samih dokumenta nepodpunih i nejasnih glede ovog razdoblja. To će na svoje vrieme biti i učinjeno. Prilažem na papiru jedan otisak nad­ pisa složena, kako je gori bio čitan. Arkeolog g. Fr. Bulić poslao je jugoslaven­ skoj akademiji u Zagrebu ovaj drugi izvještaj 0 izkopinama oko crkve sv. Marije de Sa­ lona : (’ast mi je javiti, da je ovih dana preuzeto opet Izkopavanje okolo crkve Sv. Marije de Salona ili de Otok, iza kako je bilo obustavljeno za nekoliko dana sbog jamatve (berbe) u solinskom polju. Hrvatska Još prvih dana mjeseca rujna počele su se odkapati sgrađe na zapadu gori reče­ N a d v o jv o d a L eo p o ld S a lv a ne crkve, pa na jugu i jugo-zapadu, sve tor. Njegova c. i kr. visost generalmajor okolo sadašnje podžupske crkve Blažene Djevice Marije. Odkapanje ovih zidova sa­ nadvojvoda Leopold Salvator postat će za­ povjednikom 72. pješačke hrigade u Za­ da se nastavlja. Nije još jasna rasporedba ovih sgrada, jer ima tu još mnogo rada, ali grebu, gdje je od nekoliko godina već na­ stanjen. je vjerojatno, da sve te sgrade naokolo p ri­ S tr a h o v ito n e v r ie m e . U sriedu Iz k u p a liš ta Ilid ž •. Kako iz Sa­ padaju više manje samostanu, koji je po rajeva javljaju, zaključena je službeno ovo­ T'omi Arcidiakonu (Hist. Salonit, cap. 17) na večer bilo je strahovito nevrieme na godišnja kupalištna sezona nallidži. Još ostaje tu obstojao: „(ecclesiae S. Stephani et S. senjskoj Rieči i u njezioj okolici. Bio je Mariae de S a lo n a )........ ,,quae ob revereni prolom oblaka, te je grad više sati bio samo otvorena stara banja i jedno svratiste, a mjestni vlakovi ići će iz Sarajeva u Ilidžu tiam regalium sepulchrorum concessae fue- poplavljen. Četiri su osobe poginule. Još se rant (juibusdam regularibus ad tempus, nije ustanovila šteta. Željeznički promet je i natrag kao obično. P o tr e s i. Javljaju nam iz Ljubuškog, qui assidue in eis oficiorum ministeria ехег- bio obustavljen. da se je tamo juče iza ponoća u 2 sata i eebant“. (T. j. : Koje (crkve svetoga S tje­ 5 časova osjetio pojak potres, te su se mnogi pana i sv. Marije) radi štovanja kraljevskih iza sna probudili od velikog uzdrmanje grobova bijahu predane nekim redovnicima, da u njima trajno obavljaju božju službu.) kuće. Različite viesti — Pišu nam iz Bosanskoga novoga: Nego dalje izkopine to će bolje razjasniti. Uzprkos najtočnijemu iztraživanju nije Dne 18. o. mj. u 9 sati i 21 čas na večer O sta v štin a c a r ic e i k r a ljic e bilo moguće do sada pronaći ostale manjkaosjetio se je malen potres od juga prama J e lis a v e . Koliko se doznaje iz Beča, biti sjeveru, a neki su ga osjetili i na 17. ovo­ juće ulomke nadpisa kraljice Helene. A n i­ će universalnom nasljednicom iza pok. carice ti ikakve kosti nije se našlo blizu ulomaka ga mjeseca oko б sati izjutra. i kraljice Jelisave njezina najstarija kćer polupanoga i razdrobljenoga sarkofaga. Sva­ princeza ,G i z e 1 a B a v a r s k a . Carićin U d a rila g a k ap . Pišu nam : Luka kako je pošlo za rukom staviti još nekoliko je dvor razriešen, svako i najmanje služinće Samardžija rodom iz Zvjerine, bilećkoga važnih komadića nadpisa u pojedine skupi­ liopo je nagradjeno, a najbogatije je nagrakotara, kuhar kodoružnićke postaje u Donjem ne. Po ovomu sastavljenju ima se popuniti djena gdja pl. Ferenczy iz dvorske svite, Krasnu, otišao je bio dno 12. o. mj. u 7 sati in boe tjumulo. a ne in hoc loc]o. Pred koja osim vrlo velikog poćastnog dara u Mihaeli regi našao se ulomak uxor, a Ste u večer u podrum, da natoči vina. Na svom novcu poteže svoju dosadanju pođpunu plaću povratku u kuhinju vikao je, da ga je nešto popunio se sa Stefani rfegisj, po čemu se kao mirovinu i osim toga imade u dvoru stan. za donju ustnieu pecnulo i čim je ove rieči obistinile u zadnjemu izviešću postavljene izustio, panuo je onesviešćen. Dok je u sobu hipoteze, da je ova Helena bila ux[oJr Mi­ S tra n e p o šte н C arigrad u . Kako unešen, za nekoliko časaka je izdahnuo. haeli regis mater(que) Stefani r[egis]. Po­ Liećnik, koji je iz Stoca pozvan, konstatirao punio se još jedan datum, naime .. . regni je poznato u Carigradu imadu osim konzu­ je da je smrt od srčano kapi nastupila, jer VIII. idus m(ensis-O et[obris ] t. j. da se je larnih sudova strane države i svoje pošte, je Samardžia patio od srčane bolesti. Sa­ ovog dana sbilo nešto znamenita u njezinu koje obavljaju službu za Carigrad. A kada mardžija ostavio je ženu sa dvoje nejake životu, i još nekoje potankosti. Ovim su se je otvorena željeznica, dala je visoka porta neobskrbljene ženske djece. Pokopan je bio dobili malne svi poglaviti podatci ovog za dozvolu, da se strani poštanski uredi mogu uz pratnju grčko-iztočnoga paroha iz gornjeg našu povjest važnog nadpisa, koji u glav­ njom služiti. Sada je pak porta upravila na Krasna. Upravitelj izpostave g. 1. Šešelj nim točkama ovako g lasi: in hoc t [umulo poslaničtva notu, u kojoj zahtjeva, da strane kao i oružnici, pokazali su i ovom prilikom qu(i)escit Helena fa[mula I)ei?J, [? quae pošte obustave poštansku službu izvan Ca­ fui ]t ux[ o ]r Mihaeli regis, mater(que) Stefani r rigrada. Ujedno namjerava porta turske svoju ljubav prama bližnjemu. - - Drugi nam opet prijatelj odatle piše, [egis]. . . |quae deliciis ? renuit regni VIII. idus pošte preurediti. da je Luku Samardžiju kada se je vraćao m(ensis) Oct [o b ris... an(no) ab incar[natioV la d ik a n lu d n ic i. Već od nekog iz podruma, kamo je išao po vino, ujela no DominiJ DCCCCLXXVI___[indictione ?[ osa, koja se je našla na vrhu vina u boci, XVII. .. . Jun (a У. ... ctirrente V I., ista [ . . . ? vremena javljalo se je po novinama, da je koja je prije toga bila na nekakvoj strvini renjuens fu [g it?| regu[o|, mater fit pupil- novosadski rišćanski vladika u Ugarskoj Liećnik da je konstatirao, d a je smrt nastala lor(um) et to [ t ? J viđuar(um). (H)icque as- German Opaćić težko bolestan. Sada magjarske novine donose, da je odveden u jedan picie [ us . . . |ir anime dic miserere Deus. uslied otrovnoga uboda ose. bečki privatni zavod za umobolne. Ali go­ Potankosti glede indikcije, mjeseca T u č n ja v e. Pišu nam iz Bosanskog vori se, da vladika nije šenuo umom, nego 1 dana na svoje će se vrieme bolje popuNovoga: Г selu Cadjavici, kotara bos. - novda ga grčko-iztočni patriarka Georgije Branskog, ušao je vol Muje Bišćanina u Lukaković, i prijatelji patriarhini nisu mogli Kako se vidi, ovaj nadpis jest nepo­ ćeve kukuruze, koji ga zatvori u svoju trp iti, pa su rovarili i spletkarili, dok bitan povjestni dokumenat, prema komu tre­ štalu. Kad ga je Mujo molio da mu pusti ba razjašnjivati staru povjest a ne tumačiti vladiku ne strpaše u ludnicu. vola pa da ga ide tužiti, on ne htjede te ga po pisanim našim povjcstnicama. E le k t r ič n i om n ib n s. Iz Berlina se tako poinade i u toj svađji udari Lukač Da je Miliael. kralj Miroslav po Kon- javljaju, da je tamošnja jedna tvornica kola Bišćanina kocem iza ušiju tako, da će ovaj — govore — težko ostati živ. Lukač se je stantinu Pnrfirogenitu, što nnm i stari po- napravila električni omnibus, koji će već na sam prijavio sudu. — Na komušanju kuku­ vjestničari potvrdjuju, to sam već u prijaš­ proljeće doći u promet po ulicama berlin­ ruza u Petkovcu, posvadi se mladjarija. te njem izvješću rekao. skim. Pokusi vožnje sasma su dobro uspjeli. posvadjena trojica odu napried i dočekaju Po najnovijemu popnnjenju Stjepan, nekog Kukavicu sa oteein i bratom, pa ih sin Miroslavov, jest takodjer kralj. Po mo­ A te n ta t na n je m a č k o g cara. izprebijaju a pomenutom Kukavici odsieku jemu ilinie.fiju jeste baš onaj, koga Lučić U prošlom broju našeg lista bila je brzojavna vrh glave, tako da mu se kao izpod kapka (do Rcgno Dalmatiae et Oliroatiae str. 781 viest, da su anarhisti u Aleksanđriji snovali mozng vidi, ali je valjda nepovriedjen. On u genealogiji hrvatskih bana i kraljeva stav­ izvesti atentat na njemačkog cara. Izprva još živi. ali kažu i za nj cg. da će težko lja kao sina Krešimirova, odnosno otea Pe­ se to nije vjerovalo, nu sada se potvrdjuje. tra Krešimira (Doc. p. 72). ostati živ. ..Koln. Zeitung" vele, da je ta viest istinita �Strana 6. ,0 i da je uhvaćeno i uapšeno devet anarhista sve samih Talijanaca. Kod njih su nadjene bombe, uvezane željeznom žicom, pune zrna. A htjeli su i kediva umoriti. Dvojica an­ arhista su utekli. Kako novine iz Njemaćke pišu, car Vilim bio je već od umorstva carice Jelisave n slutnji, da bi se i njemu što tako moglo dogoditi, te je za svaki slućaj odredio potrebne mjere još prije polazka u Jerusolim. I eto slutnja nije bila neopravdana, ali ima tako dobre zaštite, da će se svaki pokušaj na život carev za vre­ mena moći odkloniti. R a z b o jn ici u G rčk oj. Iza nesret­ nog rata s Turskom zavladala je u državici Grčkoj velika gospodarska nevolja, sviet iztrošen za ratne pripreme, nije kašnje dobio od nikale pomoći, je r su državne blagajne sve prazne bile. S toga se sviet, osiromašen odbija u hajduke, pa traži pod prietujom smrti od bogatih grčkih kamatnika novca i napada na njih. Od novijeg doba su tako učestali zločini, te sve grčko novinstvo moli grčku vladu, da se tome na kraj stane. Po cieloj zemlji se danomice dogadjaju umor­ stva, ubojstva, grabeži, kradje i druga zlo­ činstva. Na sve strane podigli se razbojnici, a najpoznatiji je Palaviotis, koji hara sa hajdučkom svojom družinom po sjevero­ zapadnom dielu Peloponeza, a pravi se sud­ cem radi počinjene nepravde sirotinji i štiti žensku čast, kao što je bio razbojnik Athanas, koji je prije nekoliko godina navalio sa svojom četom na iztočni ekspresni vlak. Palaviotis pod prietnjom smrti zapovieda lihvarima, da što prije povrate novce, koje su lihvarenjem izsisali od siromašnog seljačtva. Jedan mladi momak zaveo djevojku, obećav joj ženitbu, a kasnije je nije htio uzeti. Palaviotis mu zapoviedio, da uzme djevojku za ženu, inače mu nema na ra­ menu glave. Za Palavintisom su na sve strane poslani vojnici i oružnici u potjeru ali mu ne mogu u trag ući, je r ga sakrivaju ne samo seljaci, nego i popovi i trgovci po gradovima i selima. Nedavno se raspolagalo da je Palaviotis iz Peloponeza otišao prama Ateni i sviet je bio u velikom strahu. Od­ mah je vojničtvo pošlo u okolicu Atene, ali ništa ne nadjoše. Kasnije uhvatiše na Akropoli jednog tesalskog razbojnika, koji je bio pošao u E gypat, da tamo mirno živi, što je razbojničtvom stekao. J u b ila r n a iz lo ž b a u B eču . Ovoga je ljeta bila- izložba u Beču u pro­ slavu vladareva pedesetgodišn je g vladanja. Na toj je izložbi bilo izloženo sve, što se je na polju obrta, industrije te na svakom drugom polju ljudskoga rad a kroz ovo petdeset godina u Austriji uradilo. T a je iz­ ložba bila svetčano zatvorena u utorak. Narodno gospodarstvo N o v i b o sa iiH k o -h e r c e ffo v a č k i z a ja m , ( ’itarno u bečkim novinam a: Bosansko-hercegovačka zem aljska uprava čini novi zajam, i to četiri i pol postotni. Taj će se zajam sigurno sklopiti sa lipskom bankom, te u Beču o tomu mnogo govore. To je naime po prvi put nakon duljoga vremena, da m onarhija čini zajam kod izvanzem skoga zavoda, mimoišav sve domaće novčare i novčarske zavode. Još je važnija činjenica, da zajednička vlada jam či za zlatnu vrednotu kupona. D osada nije ni eustiijska ni ugarska vlada nikada davala S ~\7~ X T ' takovu jamčevinu. Ovaj novi bosansko-hercegovački zajam iznosi jedanaest milijuna forinti — po novoj krunskoj vrednoti — te su se vlade obvezale da će se kroz deset godina izplaćivati po 800 hiljada forinti godišnje. G rad i\ja ž e lje z n ic a u H e r c e ­ g o v in i. Zajedničko ministarstvo financija odobrilo je, da se politički pregleda prva željeznička pruga Gabela-Zavala u duljini od 54'8 metara, a to je dio one željeznice, koja se gradi od Gabele u Boku Kotorsku s prugama u Gruž (Dubrovnik) i Trebinjc. To je pregledavanje počelo u četvrtak te če trajati još nekoliko dana. Povjerenstvo se je sastalo na licu mjesta pod vodstvom dvorskoga savjetnika Fridrika Passinia, a u njemu su zastupani zapovjedničtvo 15. sbora, •Lucian Zerlauth kao zastupnik ravnatelja bosansko-hercegovačkih državnih željeznica, gradjevni savjetnik Michael Rauch za nadzorničtvo za gradnje željeznica, za tim ko­ tarski predstojnici iz Ljubuškoga, Stolca i Ljuhinja, te upravitelj izpostave u Dolnjem Hrasnu. C ien e n a n e d je ljn o m p a za ru U M ostaru . Oka pšenice 11 novč., ječma 8 novč., kukuruza 10, zobi 6, graha 10, siena 4, šljiva mođrulja 7, jabuka 6, kru­ šaka 6, lješnika 11, oraha 13, krumpira 4, kupusa 0, tikava 2, luka 7, šipaka 5, pše­ ničnoga brašna 12, kukuruznoga brašna 12, masla 1 for. 10 novč.. sira 40 novčića. Na pazaru je Lilo u sve 199 tovara, te jedan vol i 6 krava. P r o iz v o d n ja š e ć e r a . Po procjeni statističara T.ichta u Pragu bila je u ovoj campagni proizvodnja šećera u Europi kojih 4.565.000 liačava, dočim je prošle godine bilo 4.775.000 bačava. Na Austro-Ugarsku odpada od toga 810.000 bačava, više za 23.000 nego godine 1896. U krugovima pražkih industrijalaca pako računaju iznos proizvodnje šećera u monarhiji na 840.000 bačava. • Iz nauke i dr užt va (Iz C a v o u r o v a k a te k iz m a . N e što o lju d s k o j k r v i. Z u b čast a ž e lj e z n ic a n a S c h n e e b e r g .) Glasoviti talijanski državnik za vrieme borbe za oslobodjenje i ujedinjenje Ita­ lije Oamillo ( l a v o u r već je u mladim svojim godinama marljivo čitao i proučavao političke i gospodarstvene spise Chateaubrianđa, Sinitha i drugih, pa je kao mladić od dvadeset godina na temelju tog čitanja sastavio si načela, koja pokazuju, u kojem smjeru su se njegove ideje kretale. Iz toga katekizma vadimo ove rečenice: — ,d o ­ badan žestoke kretnje valja izbjegavati, jer su uviek skopčane s velikim gubitkom si­ la. N ajveća je nevolja potlačivan je, koje se čini tobož u ime lojalnosti. - Političko i narodno gospodarstvo je, rek bi, znanost domovinske ljubavi (iz Silvija Pellica). — Kad bi zakoni bili nepromjenljivi, bili bi neizmjerno škodljivi. Nemoguće je boriti se proti društvenim činjenicama. - Slobod­ ne države ne mogu postojati, ako svi raz­ redi pučanstva nemaju osjećaja odgovorno­ sti. — Nema nijednog zaista velikog muža, koji nebi ljubio slobodu. Stepen ove lju ­ bavi u razmjeru je s njegovom moralnom Broj 2(1. visinom. — U svim položajima života; u: svim zemljama svieta mora se živiti s poti­ štenima; polovica svih osjećaja i ideja m anj­ ka onima, koji su sretni, te imaju vlast. Veliki i sretni resultati nikad se ne postižu ondje, gdje se misli, da se moraju žrtvovati veliki zakoni humaniteta (čovječnosti).“ — Krv je život, dok ti teče u žilama i u najmanjem mjestancu našega tiela, dot­ le si živ. A mora je biti prilično dosta. Množina krvi u našem tielu iznosi 4500 do 5080 kubičnih centimetara ili skoro p e t li­ tara, a po težini tiela imade krvi osam po sto od čitavog tiela. Ali množina krvi od­ raslog nije konstantna (stalna). Kod svakog je čovjeka različita, a i kod jednog te is­ tog pod promjenljivim uvjetima života dru­ ga u razno doba. Što više mišice rade, što se više kreču, raste množina krvi, s toga se preporučuje ljudima, koji mirne poslove obavljaju, da se gombaju, da čine izlete, da se igraju i dr. — K akva je sastojina krvi? Pogledajmo ju pod mikroskopom (si­ tnozorom). Ona sastoji iz jedne trećine s t a n i c a i dvie trećine tekućine. T a tekućina nije voda, nego t. z. plasma, u kojoj imade bjelančevine. T a plasma ide žilama, dokle je krv živa, i ostaje tekućinom, ali se lakostisne kada udari na zaprieku, ali, kada se žila otvori, te plasma otvrdne u debelu spužvastu masu, a u njoj su i crvena krv­ na tjelašca, dočim se odozgo nakupi, bistar, žućkast serum. Krv je tekućina napunjena nebrojenim stanicama, a imade tu sposob­ nost, da u njoj razlučene substancije (sastojine) lako otvrdnu. Samo u živom organiz­ mu, u žilama, koje su aktivne, je krv sas­ tavni dio ovog života, to je substancija, ko­ ja sastoji iz živućih stanica, iz crvenih krvnih tjelašca, koja se neprestano m ienjaju. Nema li onih uvjeta, život tiela je ugasnuo, ili izadje li krv iz žila, bilo da oboli žila bilo da pukne i onda krv taj čas postaje mrtvom masom, koja se razpada. Metnemo li samo malu kapljicu krvi na staklenoj pločici pod mikroskop, vidimo, kako se razstavi ta kap­ ljica u množinu crvenih tjelašca. Kod čo­ vjeka ima ovih tjelašca u kubičnom m ili­ metru krvi 5 milijuna, kod žene 4 */s m ili­ juna. A što se više penjemo, to se pomnožaju. I ' visini od 4000 metara pomnožaju se. dvostruko. Već prvih sati, što ih probavimo na visini, opaža se prirast krvi. Za dva d > tri sata bude taj prirast najveći, a onda opet opada, te u osam do četrnaest dana imade konstantno ‘/ 2 do 1 milijun više ne°-o u ravnici. To je znak, da se na visini jača tielo, pošto se pomnožaje krv. Stoga se slabokrvnim preporučuju da idu što više na brda i da tamo često borave. Za to su im sada na ruku željeznice, koje vode na ve­ like visočine, te mogu lako i bez napora, doći na njih. — Na 3. lipnja 1897. otvorena je takova željeznica na Schneeberg, najviši vrhunac dolnjoaustrijskih Alpa. Jedan dio je obična željeznica, a jedan zubčasta, počam od sela l ’uschherga. Zadnja stanica željez­ nice stoji 1770 metara nad morskom površi­ nom. a kasuje će se i višre dogaditi, te će se moći doseći visina od 1800 metara. Taj je kraj poznat, radi svog zdravog podnehja i ljepoto. �Broj 2(5. .,© S V Komardžija Napisao J. I>. T o m a s i I'ohrvntioo. A.. .Milotrić (Nastavak) Smišljaj i premišljaj - - i na jedan put sine mu sretna misao u pamet. Medju putnicima na­ lazi.) se takodjer i jedan svećenik, koji ga je vrlo dobro poznavao, i koji je bio pravi apostolj ljubavi. Unutarnjim i sjajnim vrli­ nama njegove plemenite duše pridruživale ле takodjer i vanjske, koje su krasile nje­ govu osobu; ako je imao pronicavi duh i srce velikodušno, imao je takodjer tiepo i častno lice, uljudno ponašanje, krasio ga skup vrlina, kojima se je dizao nad ostale u starjpšinstvu, i svojim divnim načinom mogao je bolje nego itko drugi zaviriti u najtvrdja i najzatvorenija srdca. — Treba tako udesiti, reče kapetan da se sastanu, da se razgovore: on jedini može priviti liekoviti melem na ono straho­ vito izranjeno i raztrgano srdce, i na taj način izvući ga iz neizbježive nesreće. Pokušajm o dakle, ne će li nam poći za rukom i da ih suočimo, a ostalo će za tim samo sve doći, o čem ne sumnjam. - To smisliv dade se odmah na rad i kroz kratko vrieine sastadoše se, te nakon sat vremena, što su se zajedno razgovarali, Genaro prostrt pred nogama onog andjela utješitelja, u svom zakloništu najvećim skrusenjem izpoviedaše svoje zloće cielog svog života. Huka onog častnog svećenika napokon se diže vrh nagnute glave onog skrušenog grješnika, odrieši ga, blagoslovi, i onaj bla­ goslov sadje u dušu onog nevoljnika, noseći mu mir i nebesku utjehu. Kad se je podigao, više nije bio onaj, pa upre vedre oči k nebu i uzkliknu: Neizmjerno je zaista, o Gospodine, tvoje milosrdje, sad razpolaži sa mnom, kako god hoćeš i znaš, i ako hoćeš i žrtvu moga života, prikazujem Ti ju od danas za pokoru mojih grielia. Hožanska milost napokon slavljaše po­ bjedu nad onim srđcem, koje je kroz toliko godina bilo gluho i nećutljivo na materin­ ski ljubki glas. Matildine proljevene suze sbog Genarove razuzdanosti, žrtve za nj pođnešene i neprestane molitve za osviešćenje nesretnjaka, koji tumaraše po tminama za­ blude i stupaše putem zloća i razpuštenosti. kao mirisni oblak tamjana dižući se u vis, prodrli su na nebesa i napokon otvorili obilje božanskog milosrdja. Nakon izpovjedi on se ćutio kao preporođjen, božanska milost bila mu ulila u dušu čvrstu nadu oprosta. diže mu sa duše griehe i pogrješke, koje mu mladenačku pamet bijahu skrenule sa pra­ voga puta i u vrtlog l>aeile, oćuti da je po­ dignut na viši stepen vječnog kraljestva, za koje od više godina nije mario, nego ga prezirao, čvrsto odluči, da će od onoga časa počet kršćanski živjeti i odgovarajući božan­ skoj milosti, da će si pribavljati nebesko kraljestvo. -Hazabrav se u pameti, sjeti se svojih prvašujih pobožnosti, presladkih osje­ ćaja ljubavi, koje mu je dobra majka još u mlađjanoj dobi lievala u dušu prama Bo­ gorodici, darova, koje je istoj poklanjao sa svojom sestrom Matildom, sjeti se čistog vrutka radosti, koji je napunio njegovu ne­ vinu dušu na prvoj pričesti, sladkih i ugod­ nih dojmova onog svetčanog, ujedno i ga­ nutljivog čina, obećanja čiste duše učinjenih u {Jogu, i toga je sve potresalo, umekšavalo i iz očiju mu točilo suze od žalosti i ganuća. l’rem bjegunac, ostavljen bez svake ljudske utjehe,prom izvržen budućnosti, za­ I T ‘ strtoj otajstvenošću i valjda punoj svako­ jakih nevolja i oskudica, mnogim pogibe­ ljima, on je uza sve to bio miran, vedar i rekao bi presretan. On je to ćutio i sam sebe pitao, odkuda u njemu tolika nagla promjena? — I zar ja nisam u onom prijaš­ njem stanju i položaju? Ipak malo prije ni­ sam mogao odoljeti i umiriti se na pomisao moje nevoljne sudbine, najokrutniji bies uništivao moju dušu, parao i rezao moje srdce. Ah, Gospodine, koliko je veliko tvoje milosrdje prama ovom nezahvalniku ; za sve ovo dugujem na prvom mjestu tvoj em u neizmjernomu milosrdju, a p.oslie tebe, onom andjelu u sestri svojoj, koju si mi bio o bok stavio, da mi bude čuvarom, te da sa svojim žrtvama i neprestanim toplim moli­ tvama odvrati od moje glave bič tvoje stra­ hovite pravde. Ah Matilde, Matilde, prevriedna sestro, koliko ti dugujem ! Deder reci mi, da si na sve zaboravila, reci mi, da opraštaš! . . . Ali ja tužan ne ću nigda više čuti tvoga glasa. . .. nigda te ne ću vidjeti svojim očima ! .. . Jadna i kukavna m e n e ... Tužan i žalostan spusti glavu medju ruke i stade gorko plakati, tako osta neko vrieme u razmatranju, a za tim podiže glavu i na­ stavi dalje drhćućim glasom: - - Ali, ako te ja ne mognem više vidjeti, ako ne mognem doći preda te i zapitati oprošten je, ti ćeš vidjeti moje pismo, uviditi ćeš, da sam ti pisao sa suzama na očima, i onaj list, nakvašen mojim suzama, onaj list pokupiti će, uvjeren sam. i tvoje suze, koje ćeš iz plemenitosti i dobrote svog srdca pustiti za mnom . . . . Reče, uzme komadić papira te napiše s olovkom sliedećo rcdke. Sг Strana 7. neizmjernom milosrdju jednoga Boga, za me još jednoć razapetog, napokon, ljubez­ nom silom navali na moje već dirnuto i umekšaao srdce, da sara, taknut božanskom milošću, pao pred njegove noge i u plaču izpovjedio mu griehe cielog mog nevoljnog ,,0svitovi“ brzojavi Beč, 20. listopada. Vojni naredbeni list javlja, da je GM. nadvoj­ voda L e o p o ld S a lv a to r, zapovjed­ nik 13. topničke brigade u Zagrebu u istom svojstvu premješten k 72. pješačkoj diviziji u Zagrebu. Kanea, 20. listopada. Admirali su obavješteni, da 8000 turskih vojnika pripravno čeka, dok stignu novi bro­ dovi. Grad je sasma miran. Turske obitelji sele sa otoka. Carigrad, 20. listopada. Juče je njemački car primao poslanike sa njihovim gospodjama, danas odlazi anatolskom željeznicom. Vorthshielas, 20. listopada. Mi­ nistar financije Ibriksbeach (?) izjavio je u govoru, što ga je juče držao, da se nada, da če se pitanje Fašode prija­ teljski riešiti. Dalje je naglasio, da bi velika nesreća bila, da se Englezka natjera u rat. ali vlada da se od ničesa neplaši, jer zna. da će ju po­ magati složan narod. tro ! I)a sestro, dozvoli mi o Matildu, d ate P r id o š li s tr a n c i u 11 o š ta r još jednoć zovnem ovim presladkim ime­ S v r a t i s t e , . N a r e n t a “ 1K. l i s t o ­ nom, akoprem toga nisam vriedan. šio sam priznajem, i tisuću puta nevnedan. Gleda- p a d a : Zaim Sehović, trgovac, Trebinje, juć sve uvriede, koje sam t- nanio, i pun Heinrieh Ortner, trgovac, Miinchen, Johann srama, dapače obuzet strahom i grozeć se IVregg, svratištar, Marburg, Isidor Schelsch, sbog zločina, na koji me je navukla sliepa trg. put. Baja, Franz Ulrich, financ. perov. i divlja požuda, ne bi se vise smio obratiti D. Tuzla, Johann Branđtner, trg. put. Beč, na tebe, da ne poznam tvog plemenitog Viktor Hartnagel, oficial, Sarajevo, Adolf srdca i da opet s druge strane ne ćutim, Vollgruber, putnik, Marburg. - - 19. l i s t o ­ potrebu, da padnem pred tvoje noge, da p a d a : Dvor. savjetnik Fr. Passini, Sarajevo, zapitam oproštenje od tebe i dobrog ti muža, Franz Ruben, slikar, Sarajevo, Arnold Madkoji se je kako se uzdam, već spasio i ko­ le, major gener. stopa, Sarajevo, pj. Seifried Butenheim, posjed. Bamberg, Wenzl Crasjemu prosim od Roga dug i sretan život. Matildo, pišem ti sa širokog, dubokog lick, nadporuč. Sarajevo, Josip Kolovrat, mora, u zakloništu jedne ladjo, koju sam trg, put. Beč, Karlo Deveggra, trgovac, našao priredjenu za odlazak u isti onaj čas, Triest, Paul Brugger, poručnik, Cjelovae. kada se je odkrio moj zločin, pobjegao sam 20. l i s t o p a d a : Zenno Vogel, posebnik, od kuće, da izbjegnem ljudskoj pravdi, a Dušan Stanojević, trgovac, Beč, Alois još više onoj sramoti grdnoga zločina. J e ­ Studnicka, ravnatelj, Sarajevo, Dr. N. Dočdan me je prijatelj štitio, ili bolje sami kal, puk. lieč. Konjic. N. Milller. konj. Bog, kojemu si ti toliko molitava uzdigla, satnik, Sarajevo, Johann Polivka, želj. ćinov. poslužio se s onim mojim starim poznava­ Budimpešta, Matias Koller, gradit. Gombonjem, da me uvuče u ovu novu kombiju var, Anton pl. Ronav, želj. ćinov. Budim­ spasa, u kojoj sam se po čudestvenoj od­ pešta. S v r a t i š t e ,.G ii j a n o v i ć“ 1S. l i ­ redbi providnosti našao sa jednim Božjim čovjekom, jednim od onih Gospodnjih služ­ s t o p a d a : Ivan Popović, težak, Vrbovsko, benika, koji su puni ljubavi prama bližnje­ Boris Dirbilne, urar, Tiflis. Ivo Kreštić. ko­ mu, koji je. po mom mnienju, bio podpuno vač, Kreševo, Abdulah Sadiković, učitelj, pogodio nevoljno stanje moje duše. Sažal'io Kjubuški, Hašim Sadiković, učenik, LjubuSme, zauzimao se oko mene i govorio mi ki, — 19. lis t o ] ) a d a : Idris Bajram, trg. tolikim čuvstvom čiste, prave ljubavi, da Skadar, Josi]) Plank, zidar, Maribor. Ahmet me je njekom tajstvenom silom pritegao i Kumašin, trgovac, Sarajevo, Sitno Perić i prisilio, da onom ljubeznom i velikodušnom majka, posebnici, Trebinje, Božo Zukanosrdeu raztvorim svoje grudi, i ndkrijem mu vići sa ženom posebnici, Nikšić. — 20. l i ­ sve jade nevolje i žalosti, koje su tištale i s t o p a d a : Josip Maraković, učitelj. Kostaj­ morile moju dušu. On je plakao sa mnom nica, Jakob Košuta, remenar, Osek, Marko zajedno, sa mnom je podielio nevolje ne­ Malinković, krojač, Brinje, Spiro Franić, sretnog mog stanja, sokolio me i hrabrio u birtaš, Andrija Strukelj, trgovac, Župa- �P re n o ć iš te „ B e r b e r a r ' 18. l i s t o p a d a : Grgo Mustapić, trgovac, Lovreć, Cvitko Nustapić, trgovac, Lovreć, Martin Mustapić. trgovac, Lovreć, Alimet Osinanović, trgovac, Travnik. - 19. l i s t o ­ p a d a : Biro Šandor, Erdevik. Risto Ratković, težak, T rebinje, Tomo Čorik, Osiek, llasan Hakalović, težak, Konjic. P r e n o ć i š t e ,.T. K a t i ć " 1 8 l i s ­ t o p a d a : Franjo Milošević, trgovac, K reše­ vo, Ostoja Milićević, trgovac, Kreševo, Šimun Šitun, težak, Konjic, Huso Zelić, težak, Konjic, Halid Zvizdić težak, Gacko. — 1 9. l i s t o p a d a : Huso Kadić, težak. Stolac, Abmet Piralić, težak, Prozor, Abmet Bajramović, težak, Prozor, Osman Usrep, težak, Prozor, Karlo, Metlika, zidar, Istra. - 19. l i s t o p a d a : Obren i Gjuro Radović, T re ­ binje, A ndrija Jelić, težak, T rebinje, Adein Hasanagić, težak, Ljubuški, Šaćir Osmić, tež. Ljubuški, Nikola Belović, težak. Stolac, ,0 S "\7* I T ‘ Broj 2<>. Te č aj p a p ir a i mjenica кж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж ж л na javnoj bursi u Beču 100-300 forinti i dne 21. listopada 1898. Novčani točnj u austrijskoj vnedlio.ti. Jedinstveni .Iržavni dug u papiru . . jot Jedinstveni državni dug u srebru . . 10-070 Austrijska renta u z l a t u 11-9*10 Austrijska renta u krunama 4*>/, . . 10-1S0 Ugarska renta u zlatu 4 « /,. П-98Г, Ugarska renta u krunama 4*’/0 . . . 9-7'ЈЛ Uioniee austro-ugarske banke . . . ' јцјј Veresij.ske dionice . . . HV140 London vista '1а.„4о Njemačke drz. banku, za 100 m. nj. drž. vr. .Vss?* Komadi od 20 maraka . . . ,.,77 Komadi od 20 franaka . . . . m Italijanske banknote . . . . . . . 4.4- ft Dukati o b r u b o m ................... ■ • • ' . Strana 8. nja**. Ivan Poić, trgovac, Metković, Marili Marović, trg. Stari grad, Josip Gluščević sa ženom, posebnici, Metković. S v r a t i s t e „ A b b a z i a - 1 18. l i s t o ­ p a d a : Josip Kostial, činovnik, Osiek. - — 19. l i s t o p a d a : Josip B erger, trg. put. Budimpešta. 20 l i s t o p a d a : Ana Alikolašek, posebnica, Sarajevo. Svratiste „К r o n p r i n z;‘ 19. l i s t o ­ p a d a : Leopold Spitzer, trg. put. Beč, Leon Loevi, trg. put., Triest. 20. l i s t o p a d a Blaž Ivanišević, trg. Metković. P r e n o ć i š t e „Т a b a k o v i ć“ 19. l i s t o p a d a : Jusuf Topić, tež. Stolac, Alaga Pešić, tež. Meho Odobašić, kočijaš, Sto­ lac, Mušan Baraković, trg. Stolac, Alimet Tabaković, trg. Konjic, Alnnet Ćosić, tež. Konjic. 2 0 . l i s t o p a d a : O m erHajdarović, posjednik, Stolac. ' ! I I j : mjesečno mogu na pošten način za služiti osobe svakog stališa u svim 1 mjestima, bez glavnice i rizika, prodajom sudbeno dozvoljenih državnih j papira i srećaka. Ponude neka se j šalju pod „Lahka zaslužba" na od- pravnićtvo oglasa Julia Singera, Budimpešta, IV. Rostely ul. 3. DURKOPP & C° Beč, VI. Hdgelmuller-ulica broj 5/7 ¥JENCESLAVa"M1KANA ,.k CARSKOM ORLU ' ■u. M o s t a r u . preporučuje svoje izvrstne D ur ko pp ove Išivaće strojeve j ... Najveće skladište svih farma1 ceutičkih aparata, špecijaliteta i i parfumerija. <makine) 3 3730 za kućnu porabu i obrt. Svi »»•“»vi uzorne k...,Struke,je. kao: N7,. = S l k la đ - iš t e ss svili naravnih mineralnih voda, 'lj prava stara inalaga i medicinski m konjak. Ц Svakovrstne naručbe izvana obav- i««. Titnnin, a.ulir, U’m.jtrhiffrheH 1TODAJA samo TKOOVCIMA. i<-ni U b a d a v a tlžabc 1 ljaju se najbrže i najsavjestnije Pouxtlanc zastupnike tražimo. P r e n o ć i š t e ,,R a d u 1 o v i ć:‘ 19. l i s t o p a d a : Vaso Ćabrila, birtaš, T rebi­ nje. — 2 0 . l i s t o p a d a : Meho Alender, težak, Ljubuški. Iz sl už be no g lista P r o m a k n u ć e , šerijatski sudija u kotarskom uredu u Foči g. Bratim eff. M uI a v d i ć promaknut je na viši stepen plaće. I m e n o v a n ja : Šerijatske sudije J u ­ suf eff. M i d ž i ć u kotarskom uredu u Tešnju, Sadik eff. U g l j e n u kotarskom uredu u Ljubuškom i Abdulah eff. 11 a f iz o v i ć u kotar, uredu u Konjicu naimenovani su šerijatskim sudijam a IX. dnevnog razreda II. stepcua plaće. D alje su naimenovani kanceliste Tgnjat Letocli u kot. uredu u le šn ju i Gjuro J a k š i ć u pomoć, uredu zomalj. vlade privremenim gruntovničarima, prvi u Nevesinju, drugi u Žepču, te izpitana učit. prij)ravnica Danica F r a n i ć j)omoć. učiteljicom u jiućkoj školi u Visokom. Prem ješten j a : šerijatski sudija Sadik eff. U g l j e n prem ješten je iz Ljubuškog u Žepče, dalje sudski pristavi i t o : •Josip pl. P a j t o n i od kot. ureda u Ban joj luci ka sevskom kot. uredu u .Mostaru, dr. M.-ivor l l o f f m a n n od seos. kot. ureda u Mostaru ka kot. uredu u Sarajevu i Ivan B e r n a (1 z i k o \v s k у od kot. ureda u Sarajevu ka seoskom kot. uredu u B anjaluci: onda auskultant Josip P e t e r od okružnosuda u Mostaru k seosk. kot. uredu u Ključu, te gruntovnićar Milan R o k u i ć od kotar, ureda u Žepču ka onom u Stolcu. Ahined ef. E k i ć namješten je kao šer. sudija X. dnevnoga razreda u Ljubuškom. Tiskom „Osvita* u Mostaru. 1 D ir a č i , 11»,listop. Is97. Vaš zahvalni JAKolt SUITA N 1HHLTĆEV SOK ispiz- »egeneh-Safr,. koji tako izVl«luii iljelllji. pri,»i kašlju, prsnboli, pnmmklosti teškom disnnjii, pn i za stan* bolesti. ii k Zmijskomu. fl. Uroni. Zngrrb Zmijski trg s li k u V nr.Tle . I I | I i < i . i’UAVK p o .i a O a n k SVKDSKK KAPUIC'K lije. bije izvrstno proti svim želudčauiln bulini, popra vljnji« probavu, čiste krv, jačaju želudac. O.l ovih se kapljiea izgube <».- bol« ti želi i i i-rievn. a dobije s.- dobar Jtpetit. , Trčim jm/.iti tm /jištitiu I znak, er samo one pojača. moj« ljekarne, koje imnilu W i s li k u N ik o le 22. tmvja lH9s. »lupa pokoran IIAR’I’O LISIČKI MAZILO PROTI KOSTOMOU (KLUIIl) je veo­ ma dolmr liek proti trganju I kn liniju II kostima, rbenmatizmu, bolima u križicah. proti prehlndnin, kod pro­ puha i. I. d. .Mazilo jača jz. mučene Žile, te krinpi staice. koji pate nn slnhoči nogu! Svaka kuca mora hiti providjeim sa zaštitnim znnkum t-j. » lik o m N ik o le k ič a Z ri nj kn •*« t,... ir v n ts k o g n . ranih švedskih kuplju-n sa tovnim naputkom so nve. Šalje se avnki dan uz po- Ljekarua k Zriujskomr н. imoiMoviN Ljekarna kZrinjskomn li. IIHOllJOVIN N a r u č ile I lje. 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 Ljekarna k Zrinjskomn o u. imoihioviN Augreb. Zmijski ,rg br. 21). лј 0 0 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/92f44a91dc0b5b69aede2a96c9b7c533.pdf a8670aa28e2107408a43efaa7313b6e6 PDF Text Text izlazi svake чп«1п ( ) ) > l a N i Л! prilllsju i šalju IIA upravu „'>«•;?«“. Za prostor od petitredka plaća a.- 8 nov?,, kod Kvake dnlnje uvrslhe 4 norć. Krai.ka pristojba xn Kva­ ki oglas i uvrštenje 30 novž. KUbolA. I3 l'O C l|>ISV t£l za vanjske mii godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri lnjeseen 2 for; za inozemstvoi ciena na godinu 10 tor. бџ nć ; za Mostar na godinu 7 for. 20 nć., na pola godine 3 for. 80 ne., na 3 mjeчеоа 1 for. 80 nč. I a plaću se posebno. Kukopisi se ne vraćaju, :ie plaćeni te listovi un primaju. l'ojcdini broj „Укс<(«“ stoji 8 nove., ►tari brojevi po 1iј nov?. B ro j 27. L/’reiluićtvo, uprava, oilpravniftru i tiskarun II l’oilliumu broj 7. U M ostaru, *2<>. listopad a 1898. Poziv na predplatu. Tekućim mjesecom odpočela je zadnja četvrt, pak umoljavamo naše štovane pređplatnike, da svoju pred­ platu čim prije obnoviti izvole, a one, koji za prošlu četvrt još podmirili nisu, da to čim prije učine. C ien a „O svitu ‘ n a č e tv r t god . j e s t : zst M ostar , . for. 1.80 ., v a n js k e . . „ 2. „ in o z e m s tv o . „ 2 .6 5 l\ u. gg. dotadanje predplatnike umo­ ljavamo učtivo, da nam p r i obnavljanju pred­ platu uz svoju adresu na naputnici izvole točno naznačiti i b r o j, koji je na omotu otisnut. Naše dužnosti /. „Miri ljude, koji se svadjaju, osujećuj parnice. Pobudjuj djecu na dužnost . . Ovako je još davno napisao ve­ liki umnik i njegove rieči odgovaraju nama i našim prilikama bolje nego igdje drugdje. Otačbinu smatraj rodi­ teljem. a narod djecom, koju moraš učiti dužnost prama svomu roditelju. A nigdje viših dužnosti, nego u nas. Osviestiti narod, da bude zadojen jednom jedinstvenom mišlju, koja od­ govara njegovim historijskim pravima Vjerske sljedbe u Americi Svatko u Evropi divi se i ćudi, a i zavidja tako silnom i naglom kulturnom i socijalnom napredku Amerike, osobito Sa­ veznih amerikanskih država. 1 mi smo u Evropi za ovo z.aduiili pedeset godina ućinili velik korak napredka u umjetnosti i zna­ nosti, ali su se socialne (društvene) prilike evropskih naroda slabo ili nikako podigle. Dok Evropa stoji ukoćena u oružju, dok vježba vojsku i nove podiže na teret pu­ čanstva, dotle Amerika neprikiđno radi oko nutarnjeg svog boljka. Ima doduše i tamo kriza i burnih vremena, koja nutarnjom miru priete, ali se takova pogibelj znade na vrieme i muževno odkloniti. Neumorna radinost, marljivost i uztrajnost, te poduzet­ ni duh Amerikanaca svakako zavriedjuju hvalu i poštovanje. Nu u ovoj mladoj slo­ bodnoj zemlji dogodi so i izadje na svjetlo božje koješta, što se nama ne sr ulja, što nikako odobriti ne možemo. Nigdje noiina tako u oči upadajuć h i oprečnih pojava na vjerskom području, kao tamo. Osim katoličke crkve, koja se tamo od | i zvanju, preporoditi ga, materijalno podiči, izvesti ga na onaj stepen, s kojega može kao svoj i samosvo­ jan i jedinstven ponosno gledati i pratiti miene dogadjaja to su dužnosti, koje nam moraju biti vazda pred očima, koje nas sile, da se sagnemo i u zadnju kolibicu, da ju razčistimo i u njezin čadjavi mrak unesemo onoga svjetla, koje nas obasjava, podiže i oduševljuje. Nu: „Ljudi ne poznadu djetinstva. Na temelju krivih pojmova, što ih imaju o njemu, čim dalje idu, tim većma zabludjuju. Oni. koji su naj­ mudriji, bave se onim, što je zname­ nito. da znadu odrasli, a ne p om is ­ i j a v a j u , š to se m o g u n a u č it i d j e c a . . . Počinite dakle bolje pro­ učavati svoje uzgojenike. jer ih vi ne poznajete". Čini se, kano da upravo to kod nas biva. Velimo, da poznamo na­ rod, ali se tim poznavanjem ne znamo ili nećemo poslužiti. To po­ znavanje naroda kano da za ništa drugo ne služi, nego samo da udovolji našoj znatiželji, biva samo da znamo jednu stvar više. U istinu smo se oddvojili od naroda i bavimo se onim, što je znamenito za odrasle, dočim ne G o d . I. pomišljavamo na ono, što se mogu naučiti djeca. Mi smo ljudi lagodni i željni udobna života. Tko da se toliko po­ nizi, pak da bude učiteljem onoj djeci, onomu neukomu narodu? Tra­ žimo samo nekakve velike, nove, iz­ vorne ideje, bacamo ili u sviet — i onda neka ih grize, tko zna i može. i iz njih izsisava mudrost i pouku. Obično velimo: „Eto ja sam učinio svoje, pak neka se oni sada muče i znoje. Moja nije, da se tim dalje bavim, jer to ne odgovara ni momu zvanju ni momu stališuL. A uz to smo malodušni. Prosuđjujući nas i naše prilike, uviek ih mjerimo po tudjim prilikama a ne računamo s tim, da mnogu moramo iz temelja početi, lloteć nešto prebrzo, naidjemo na potežkoće i ne znamo se održati u čvrstoj volji. Tim izlazimo iz ravnoteže, te je ne moguće da uočimo sve narodne potrebe i da se I za sve jednako brinemo i zauzimljemo. Kad kad previše poletimo i onda zapnemo tako, te se izgubimo bezkoristni za svako narodno djelo i stvar. Mnogo je kriv onaj duh, što ga usisavamo i moramo usisavati, ali se ne znamo njime u dobro poslužiti. Svoje zahtjeve i osobne težnje ne novijeg doba sve više širi i stiče sve veći ke na američko tlo, koja sada broji preko upliv, imade još nebroj čudnih i smiešnih dva milijuna pristaša, jesu ј u m p e r i t. j. v j e r s k i h s l j e d b a . Svaka i najgljuplja vjernici, koji skaču, recimo : š k o č i v j e r e. ideja tamo se propovieda slobodno, te je Ti vam ljudi misle, da je djavo svagdje, pa uprav čudo, kako se na koncu vieka prosvje- da ga se mora dobro splesati, te skaču kao ludi, što više tim bolje. Kad koji pristaša e ino gu neke sljedbe - pravi nesmisli pojavljivati, cvasti i napredovati. Prosboriti te sljedbe oćuti da mu dolazi kušnja vrag, onda odmah počme skakati, bio gdje ćemo koju o nekim sljedbama. Najmladja vjerska sljedba u Americi mu drago, držeć da skače po vragu. U nji­ su t. zv. „е s o t e r i s t i k o j i vjernim hovim skupštinama natječu se, tko ćo bolje pristašima obećaju neumrlost. Ova sljedba i dulje moći skakati, a u tom osobito ženske, uči, da čovjek, koji pravo ostane čist, te kako se čini, inadu veliko uživanje. sve putene pohote svlada, u kratko, koji D raga velika, inače razborita sljedba, naredbe obćine izvršava, imade hiti neuinrl. jesu „циаее.кеп koji ne kleče pred nijednim ,,1’a zar esoteristi ne umiru upitati će tko čovjekom, samo pred Bogom, kojemu samom Jest, i oni umiru, ali samo u toliko što ni­ ta čast pripada. Oni pred nikim no skidaju ka­ su svim zapovjedima u najtanje tančine os­ pe, pa ni pred carevima i kraljevima, sva­ tali vjerni. kom govore ti, ne polažu zakletve i neće Zanimava je i sljedba ,,faitcure“ (spasi­ da služe u vojsci. Ova je sljedba osnovana telji vjere). Njihovo pouzdanje u Boga je g. 1750. u Englezkoj, a utemeljitelj joj je tako nepokolebivo, tako jako da nikad neće bio neki f t e o r g F o x .D Ameriku ju je za bolestnika potražiti liećnićke pomoći. To prenio \Y i 11 i a m l’ e n n. Oni provode uzo­ bi, vele, bila velika uvreda Višnjeg Stvorca. ran kućni, obiteteljski život. U Sjevernoj Ako koji član te sljedbe oboli, onda ga na- Americi imade ih do 40.000. Od „(juaekera ' ođciepili su se prošlog mažu uljem i inole: poklonimo se volji stoljeća ,,shakeri“, koji kada se mole boga. božjoj, Druga sljedba, prenesena iz Englez- tresu čitavim tieloin i glavom, kao derviši �Strana 2. znamo upriličiti prama javnim udnosajiina. pak tražimo prečesto i ono, što nas pravo ni ne spada. Tim se odtudjlijenio' od običnoga svietal od njega hoćemo da se dielimo i stva­ ramo izmedju sebe jaz. koji kad i kada tražimo da premostimo i opet radi pukih osobnih zahtjeva. Tako nekako počimljemo stvarati mlohavi, za na­ rodnu stvar nehajni elemenat, koji se odriče svakoga rada i čuva svih žrtava, misleći jedino na se. Тт mana zamire sviest dužnosti za obču stvar, koja nam mora biti sveta, ne promišljavamo. što može podići narod, odsudjujemo svakoga, koji nije kao i mi. želeći, da biule skučen u negve kao i mi. te da ugine i iztruhne kao puki stroj, koji je kroz sav svoj živ na istom mjestu, gdje su ga i vili. a da nije ni mogao sai opredieliti svoj rad i svoj Stroj mora izplatiti onaj trošak, koji je na nj potrošen, dok se je položio na ono mjesto i više ništa . . . Odgoj, koji usisavamo, to donosi sobom i nastojimo taj otrov i dalje širiti već time. što dajemo zao pri­ mjer. Zanosa, oduševljenja nema. koliko bi ga moralo biti. te nas zaokuplja apatija, nehaj, sumnja. Nemamo do­ voljno povjerenja u druge, jer sebi ne vjerujemo, jer sve po sebi sudimo. Tim unosimo u život i Sporove i ne- jumperi. Tako izkazuju poštovanje Stvoritelju neba i zemlje. Vrlo je razširena ЈД Americi sljedba . .v o j s k a s p a s a" unesena takodjer iz Englezke. Utemeljitelj joj je \V i H t a 't n B o o f h koji se od g. lSlin. dušom i ' ’ novine, ,.\Var crv- (Poziv na rat) i nose Formu preko crvenog prsluka. Ovi ljudi idu u pogibeljne dielove velikih gradova, gdje se je ugnjiezdila bieda, a uz nju i opačina, te po zabitnim rakijašnicama i kavanama pripoviedaju i nude i svraćaju pokvarenu oiio. što bismo morali unositi i čim bismo m O gl zanieti i oduševiti druge. Koje su nam po tom dužnosti? Odgovor je lahak: ne samo prama sobi da imademo obveza i duž­ nosti; nego i ргаша narodu, i nistno ih zadovoljili tfrhe. ako gledamo, da ili zaboravimo. Onda tek navaljujemo na se težak priekor, koji je tim viši, štu smo u., buljim prilikama,, da te dužnosti vršimo. P o lit ič k i p r e g le d Dakle je stvar, da do nagodbe ne će doći parlamentarnim putem. To je vlada znala, svak je znao, samo nije većina u carevinskom vieću. Većina se je bila ponudila, da će glasovati nagodbu samo ako vlada izpuni nje­ zine neke zahtjeve, čim bi se bar u nekoliko ugodilo izbornicima i naro­ du. Zadarski ,,N. L .- izpovieda: ..A kad se voli obustaviti i sam ustav, nego li n. pr. dozvolit. Slovencima ustanovu jednoga njihova sveučilišta, kakva prizivnoga sudišta, kakve sred­ nje škole, nego li u urede uvesti hr­ vatski jezik, ta d a lak možemo mi­ sliti. koju su kukavnu .. ngii naši za­ stupnici igrali u većini. Najnovije pak javljaju iz »Beča. da pokrajina i>ahnacija mora priznati, da je di na uzdr­ žavati o sv' jim troškovima talijansku pučku šk i. koja-se ii u f noviti u Sp'ituj Tako se je nagradilo, što Jiistićkoj. ..................... Vjerom im .je dozvolje,,,, ali zabranjeno piti spirituozna pića. Nasljed­ nik Smilbov B u g h a m Y o u n g imao je 19 žena. Danas u državi Utab živi oko 140.000 mormona. Već više godina radi inedju i to će joj sada ]»o svoj kom, pošto -je Utali primljena u Savez. Kako se sviet u Americi daleko zablu glavar obćine najljepše djevojke, kada se kupe dobrovoljni prinosi za vojsku ili ka­ kovu drugu svrhu, pobere! pa se daju ove ja v ­ no ljubiti, a za to dobiju dolar,' što ide u blagajnu recimo za siromake i koju drugu dobrotvornu svrhu. I to je djevojkam a i že­ nama za spas duše po njihovoj vjeri, slič­ no kao kod Eeničana, kod kojih su žene i djevojke na stanovite svečanosti božici IjeDa u jednoj zemlji svjestnoj, kao što je A ---------, . .............. dub nalazi plodna tla, pojmnjivo je. Spojednog čovjeka, koga mnogi зi i Mnogo se govori osljedbi ..m o r m o n a e a - , koju je ustanovio pustolov J o s e f 5 m i t i . g. 1НЖ). Izprva je ta sljedba bila mnogo progonjena i napadana, te je sam osnovatelj u borbi s neprijateljem ]>ao. a vjer......................................gdje marljivošću. V jera i Broj 27. „ О S *N7" I Т “ ..Bob" je sin jednog . Već kao dječak bavio! se je teo, U Ki. godini je već bio su hrvatski zastupnici pomagali vladi u većini. — Bečke novine vele, da ima političko značenje put ruskoga minis­ tra izvanjskih posala grofa Muravjeva u Beč. gdje je boravio dva. dana, vračajuć se iz Pariza. Naš ministar izvanjskih posala grof ( ioluchmvski naglo se je radi toga vratio iz Gali­ c i j e . a i ruski poslanik; u Beču grof Kapnist prikratio je svoj boravak u Opatiji. I kralj Franjo Josip vratio se ie n Beč prije, nego' li je mislio, a to. da primi u andenciju grofa iMuravjeva. .P o tom", vele bečke novine, ..boravak grofa Muravjeva u Beču od političke je važnosti. Prije svega po tomu se može zaključiti, kako vlada­ ju dobri odnošaji izmedju naše mo­ narhije i Rusije, Grof Muravjov je vodio rusku politiku i onda, kada je naš vladar pohodio Petrograd. kada Sli se Rusija i naša monarhija sporazumile' glede držanja praina balkan­ skim državama. Liep doček grofa Mu­ ravjeva. u Beču svjedoči, kako vla­ daju iskreni odnošaji." Rusija i Fraiicezka. Ruski ministri iz­ vanjskih poslova,financija i rata bili su uParizu, tc je o tomu .N ovin e vremja" pisalo i prekorilo Franceze, kad vele. da se Rusi ni malo za njih ne zauzimlju u pitanju o Fašodi. Rusi ne­ maju povjerenja u Brissonovo m ini­ starstvo i s toga da su sada malo hladni. Ruski list voli, da u Brissonovu ministarstvu nisu političari, koji bi bili oduševljeni za rusko-fnmcezki savez. Kad bi se Rusija sada uplela u pitanje o Fašodi, da bi to ,.Bobu- je bilo malo sveto pismo, a mno: mu se stvari nisu svidjele. Jedanput ot; reče: ,.U duši me boli' što se moj sin o vraća od biblije, ali moram priznati, da , govore, koji pravu sa Jnj ganutljivo, brz je J. . . je otvoren i iskren. U .......... vrlo je prijazan sa svakim. Mr. Jngersol imade već 70 godina, ali je još snaž zdrav. Njegova vjera je : ..Ljubi svog i njeg". „('ini pravo pa se neboj niko ljenje i intelegenciju, da isti... , ....... Kad se vjerske sljedbe zakvače ra tumačenja biblije i njihovih vjerskih pitan smije im se ..Bol,-. Osim ovih sljedba, što ih spomenusm imade još silesija drugih, Medju njima vla, velika iutolerancija, pa su već na svjetsk izložbi u Ubicagu došli na misao, da se *• te sljedbe sastanu na k o n g res, te se jo’.li drugoj približe. •S //. �Broj 27 dobro došlo Bris,sonov4 ministarstvu, boje je već na rubu svojega ]>;wja. Francezka sada nema vlade, koja bi mogla biti trajna: Brissonovo mini­ starstvo stoji u opreci s glavnim dva­ ma čimbenicima u političkom životu republike, i koji čine rnsko-i'raucezki savez, a to su vojska i narod. Uz takove prilike nema prilike za osbiljno razpravljanje, tim manje, kad ке po službenim englezkim izvješta­ jima znade, da Delcassč boce lašodsko pitanje riešiti mirnim putem. Na­ protiv je predsjednik Faure imao ne­ davno sgodu, da iz najpouzdanijih vrela sazna, da je prijateljstvo petrogradskih vladinih krugova pramaFrancezkoj neugasivo. To je on mogao vidjeti, razgovarajući se Sa najuplinijim zastupnicima tih ruskih kru­ gova, naime s ministrima financija, rata i vaujskih postila. Francezka se ne treba uznemirivati radi Fašode. kako će to pitanje svršiti. I parižki dopis­ nik ..Novoga vremena" veli, da po­ hod ruskih ministara u Parizu znači poraz protivnika rusko-francezkoga sa­ veza. Grof Muraviev se je razgova­ rao dugo s Delcasseom, u komu ga je uvjeravao, da će Rusija i u buduće ići rame o rame s Francezkom. General Kuropatkin, koji je bio s generalom Zaharovim lu Parizu, veli, da je po­ svema zadovoljan s onim, što je vidio i čuo u Parizu. „О S V I u derusolim pratiti sultanova straža, i to (100 konjanika pod zapovjedničtvom sultanova pobočnika. Tjelesna je straža već na 10. listopada došla u Haifu. I damaštenski val ija Nazim paša pratiti će cara. a on će imati nadzor nad tim, da se ne bi caru Što godj na putu dogodilo. — Kako Saćir paša* obznani ad­ miralima, zadnje turske čete ostaviti će Kretu na 31. listopada.. Sada ad­ mirali uređjuju privremenu upravu otoka, koja će sad za sada ostati u njihovim rukama. Admirali će imati uza se upravno ('administrativno) vieće, n sva je prilika, da će ustaški odbor voditi glavnu upravu i dr. Sfakanaki biti imenovan izvanrednim upra­ viteljem za nutrinu otoka. Tako se barem pobožno nadaju u Atenama. — Iz diplomatskih krugova jav­ ljaju. da je upravo Rusija neumo­ ljivo tražila, da turska vojska mora ostaviti Kretu. te da se Sultanu ne pripusti nijedno mjesto, gdje bi mo­ gla biti turska posada. Osim toga Rusija zahtieva na svu silu, da gr­ čki kraljević Gjuro budne imenovan guvernerom otoka. Kako kažu, sada još nije prilično, da (ijuro primi upravu: preuzet će ju na neko vrieme posebni povjerenik, a kad ovaj uredi stvar, učini zajam i ostalo, on­ da da dolazi princ ч ј.п п. Najviše Ru­ sija to zahtieva, pak i ost.! • vlasti. Turska. U Carigradu su velike Enjlezka i Francezka. Radi Fašosvetčanosti prigodom boravka njemač­ koga cara. Cara i caricu susreću naj­ de izmedju ovih dviju država još svesrdačnije te je takovo oduševljenje djer vladaju napeti odnošaji. Neki za njih. da im iz pučanstva stižu mno­ dapače velu. da francezka priprema gi darovi. Car Vilim je raznim redo­ svoje brodovlje za svaki slučaj, a u vima odlikovao sve dostojanstvenike Portsmoutlm. gdje Englezi grade svo­ i državnike turske kao i sve .Sultano­ je brodove, da je u petak izdana zavo dvorjanstvo. Sada pronose viest, povieđ. neka se ni jedan brod ne da je Sultan u znak prijateljstva nje­ popravlja, ako se vidi. da ne može mačkom caru dozvolio, da Niemci biti gotov za dva dana. Nu sva je mogu sebi sagraditi luku u Ilajdar- prilika, da je svaka bojazan neoprav­ paši kod Skutari. U petak je bila dana. Francuzi doduše kao ni Englezi Fašode, te je velika vojnička smotra. Sultan je caru ne će da se odrekn oba svoja najstarija sina dodielio kao veoma veliki utisak učinio govor enkrilne pobočnike na posebnu službu. glezkoga rizničara M. Hicks-Beacha, Sultan se je s caricom odvezao na što ga je govorio u Northshieldsn. n vježbalište. Smotra je uspjela izvan­ komu je izmedju ostaloga rekao: ..Bi­ redno dobro. U paviljonu gdje su la bi velika nesreća, ako bi se nakon vladari sjedili, visila je slika, koja više nego osamdesetgodišnjega mira je prikazivala turskoga i njemačkoga morali prekinuti prijateljski odnošaji vojnika, koji si daju ruke. Po tomu. te kad bi Englezka bila natjerana u je bio sjajan sobet za 120 osoba. Iza rat. Ali ima i većih zala. nego što sobeta carica je pohodila harem, gdje je rat. te se vlada ne će ničesa bo­ su ju dočekaie Njezino Veličanstvo jati. pošto znade, da ju podupire je­ Kultanija i mati sultanova, pet sul­ dnodušan i jedinstven narod." tanovih kćeri. Kći Artin paše bila je Kina. Pučanstvo u Pa Pit ihgu ubilo tumačiteljioa. IT haremu su se davale je franezkoga misionara i više kato­ predstave i koncerti, što je sve trajalo lika. Franeuzki poslanik je zatražio do ponoći. U subotu su car i carica najsjajnije izpraćeni krenuli iz Cari­ zadovoljštinu. grada! Rusi su zaposjeli tvnljavu - Sultan je caru darovao drago­ Niiičvang, i tako je Rusija postala cjenu spravu za pisaći stol s velikim pravi gospodar Mandžurske. Ta tvrsmaragdima i drugim dragim kame­ n je m , što je prije bilo vlastničtvo djava leži na ušću rieke Liauho, u Sultana Mahmuda. Car je darovao zalievu L ian-tsong. Na mandžurskoj sultanu zlatni štap, učinjen onako, granici stoji 40000 ruske vojske sprem­ kakav je bio štap Fridrika velikoga, ne za svaki slučaj, ako se kinezka te je učinio zakladu. da se od nje vlada i najmanje budne čemu pro­ učini veliki šedrvan, za koji je sam tivila. car učinio nacrt. Njemačkoga će, cara na putu Stranu 3 Sz m j e s t a a o k o lic e P r v o , , H r v o j e v o “ H inio. Prema zaključku glavne skupštine podržavano je Ч nedjelju dne 23. listopada u kazalištnoj dvorani Bratovštinskoga doma prvo „Ilrvojevo ' sielo, koje je bilo veoma dobro po­ sjećeno. Sielo je veoma liepo uspjelo, te je bilo kao prava veća kućna zabava, te možemo gojiti nadu, da će ovakova siela sve više ulaziti u volju našemu gradjanstvu, tako, te će dom hiti omiljelim stjecištem naše mladosti, koja tim ima priliku, *da se pod skrbnim nadzorom starijih u»odno a i duševno zabavlja. „H rvojev pjevački sbor pod raviianjom g. B o r a k o v ić a odpjevao je liepo nekoliko hrvatskih omiljelih pjesama, đočim jo g. D a tn ić na violini uz pratnju glasm ira po g. Berakoviću izveo nekoliko hrvatskih glashenih komada. Družtveni ćlan g. Špiljak odpjevao je veoma vješto dvie pjesme, a gospodjiea Jelka S o ld o kao i uviek s velikim uspjohom oddeklamovala dvie pjesme, od kojih veoma krasnu ..Ča­ robna kćeri'- od hrvatskoga pjesnika Safvet bega Bašagića. koju je obćinstvo popratilo burnim pljeskom, l’o tomu se je igrala tombola, koja je svršila veoma zabavnu. Za tim se je razvio ples, koji je veoma vješto aranžovao učitelj plesag. L a š t r i ć ._ Večer je prošla veoma liepo i ugodno. Z a b a v a . Na 1. studenoga narodno glasbeno pjevačko družtvo ,.Hrvoje:‘ priredjuje svoju zabavu, za koju se čine marljive pripreme. Program zabave je zanimiv i biran. Predstavljati će se tada u Mostaru po prvi put kazalištni komad „ M l i n a r i n j e g o v o d i e t e--, koji se komad već više i više godina s velikim uspjelom daje na češkim i drugim pozornicama u oči mrtvoga dana. S l i e d e ć e „ H r v o j e v « s i e l o neće se moći držati u nedjelju, posto će u uto­ rak 1. studenog o. g. biti glavna ..Hrvojei a zabava sa predstavom, za kuju treba priprave, ali odmah iza glavne zabave pri­ rediti će se redovito sielo i dalje svake ne­ djelje, na koje imadu sam družtveni čla­ novi bezplatan pristup. , ,O s v i t o v “ d ru g i fe u ille to n . Kako cienjeni naši čitatelji vide, ovim bro­ jem svršava se pripovijest „К o m a r d ži j a", koja se je mnogima radi jedrine jezika i liepoga poučnog sadržaja osobito svidjela. Već u ovom broju počimamu novom pripoviedkom „ M r t v o s e l o “, koju je obradio naš jedan vriedni vanjski suradnik, a uvje­ reni smo, da će svojim privlačivim sadrža­ jem, i odabranim jezikom sve, a navlastito, krasni spol vele zadovoljiti. Uredničtvo će veliku pažnju tomu posvetiti, .da vrieđnom čitateljstvu iznosi vazda što ljepša i što odabranija zabavna štiva. P r o l j e ć e u M o s t a r u . Kalendar je najavio, da je zima već nastupila, nu da nije ni salendaru vazda vjerovati, dokazuje vrieme, koje sada vlada. Iza zadnjih velikih kiša usred žitne nastali pravi pravcati pro­ ljetni dani. Nebo čisto i vedro, uzduh blag a prijatan i mnoga bilina oživljuje pod bla­ gim sunčanim tracima. Ni pomisliti, da smo u pola zime. Već smo javili, da na visokoj Ivanplanini cvjetaju ljubice, ponovno zore jagode, u Mostaru da su procvale šljivo, cvieće, a sad evo i opet slučaja, da je pro­ cvala trešnja i zabielila se kao usred pro- �Strana 4. ljeća, i to na posjedu mostarskoga gradjanina zlatara Tome Ljolje. Izraedju svili ja ­ buka, krušaka, zerdelija i prasaka samo je trešnja procvala al dakako, da to ne smije vlastnika zavarati na nadu, da će o božicu moći imati svježih trešanja. S ta ri sr e b r e n i i b a k r e n i n o v c i. Sitni srebreni novac po 10 i 5 novć. austr. kova, koji je od dvie godine izvan prometa sta.’ljen, primati će se još u blagajnam a bos.-herc. uprave samo do konca 189#., a sitni bakreni novac po 1 i 5/10 novčića a. vr. samo još do konca 1899. godine. O tv o re n o p is m o S p a h ić n po­ ,o S V I T ' viši neprijatelji „Švabe,,, oni su baš prvi pali na koljena i ljubili mu stope i skuteve, samo da izvuku što višu materijalnu korist. I u istinu, hrišćani su prošli i prolazili naj­ bolje kod nove uprave, uživajući najviše pogodnostih i beneficija. Pak da su bar ostali zahvalni. Da, odakle u bizantinca zahvalnosti1 Kada su se ojačali i podigli i kada im je namignuto s Cetinja i Beograda, oni su se opet digli. ali su ovdje bili nadmudreni. Počeli su oko nas obigravati i šentati, ne bi li nas preva­ rili ali eto i tu su — nasjeli . . . Sirote bizantinci ! Medjutim bi bilo bolje i za same „Srbe" da posvete sebi malo više pažnje, a neka nas u Bosni i Hercegovini pušću na miru. Bilo bi za njih koristnije da se brinu za stvari u svojoj kući, tamo preko Drine. Bilo bi koristnije. za njih. kad bi oni upregnuli te orijaške političke sile u jaram narodnog blagostanja, oko uredjenja vlastite svoje kra­ ljevino. te bolnice Evropskog kopna. — N e­ ka čine i rade ono, što pozivlje njihovu du­ šu i srce na dužnost: neka misioniraju za slogu u Srbiju, bez koje država tone u hi­ ljadu zala i bel»ja. Neka se radje staraju, da sebe i svoj narod pridignu, da ne budu i u dvadesetom stolječu pod grobnicom tra­ vu pasli . . . To bi im bilo bolje, nego li praviti projekte za autonomije ponosne Bos­ ne i kršne Hercegovine. To im je dosta, ako im vrane niesu mozak izpile. A ti dragi prijatelju, ne ob­ ziri se na graju i galamu srbskih bezlekana, nego budi miran i spokojan. Dragi moj Mehmed efendija! Znam, da sada Srbi na te krivo g le d a ju : da su na to napali poput crnih gav ran a: ali ih u tome mimi'idji, jer njih svatko već zna. U ime mnogih tvojih prijatelja, po­ zdravlja te tvoj Sarajevo 18. X. 1898 Alija. vodom njegovih odkrića upravio je kroz novine jedan muhamedanac iz Sarajeva. To pismo glasi o v ako: Prijatelju, hvali Boga, da si ipak na vrieme upoznao okrinkanoga neprijatelja, koji je htio i tebe izrabiti u svoje nečiste svrhe, a ujedno budi uvjeren, da ti danas cieli islamski sviet u Herceg-Bosni odobra­ va tvoj korak i veseli se, da si se vratio na pravu stazu, razkinuv masku na dušmanskom licu lukavih bizantinaca. Krala ti b ra te ! Struja, kojom si ti bio zaplovio, nama je bila poznata, a poznavali smo i tebe. te smo radi toga mirno čekali na onaj čas kada ćeš ti zavaiiti i sa sebe stresti tu moru - - „srbstvo". Za to nam je jamčilo tvoje islamsko srđce i muslemanska čud, koja ne može podnieti, da bude s onim izpod ruke. koji snuje propast njegovu bratu. Mi smo već odavno bili uvjereni, da je „srbin" naš največi neprijatelj i da se na tome - kako i sam veliš — stoljetnom dušmaninu nije ništa ni za dlaku promienilo ; on je ostao „srbin" i krvni đušmanin Islama i nas inuhamedovaca. Poznamo mi te bizantinske dušanovce. a upoznao si ih i ti, te sad — ako Bog da — možemo svi, bez iznimke, stati u čvrstu polugu protiv tih dušmana, koji l z p r a v a k . L' prošlom broju našeg nam rade o glavi, vjeri i imetku. lista podkrala se slučajno neugodna pogreška Sad je odzvonilo srbskoj propagandi u naslovu v iesti: „Njemčarenje milosrdnih u Bosni, i za badava su unapried sva las­ sestara u Sarajevu." To se ne odnosi na kanja i pretvaranja, sve je gotovo. Sad nam častne sestre milosrdnice, koje imaju svoju je tek jasno ono bizantinsko pisanje srbi­ maticu u Zagrebu, što se u ostalom moglo janskih novina u prilog Turskoj, kojim hoće 1 razviditi iz sadržaja, nego se je to ticalo da obsjene i zavedu nas, da bi im pomogli t. zv. c r n i h s e s t a r a , koje su poznate gerdići na svojim ledjima bolestno umišljeno mar.izatorke, kao i one u I). Tuzli, o kojima Dušanovo carstvo, u kojim bi se prvi. grob je u dva tri navrata bilo govora u našem izkopao Islamu i nama muslomanima. listu. Uvijena bizantinska igra, postala je posve prozirna i mi sada posve jasno vididiirio. što kane bizantinci. Oni su htjeli nas prevest u krilo srbstva, a to bi im pomoglo Iz n a š ih k r a je v a do oživotvorenja „njihovih ideala'- - a nas do naše propasti. B o s n a , i H e r c e g r o - 'T in a ,. Sad smo im mi ..braća", „mila braća", dok su do nedavno punili uši Kuropi i g a ­ O b la č e n je m la d ih fr a n j e v a ­ lamili po cielonie svietu, da smo mi „bar­ c a n a H u m cu . I’išu n am : Na Lučin bari, janjičari, koji tlačimo biedni ..srbski dan, 18. o. mj. sampstan sv. Ante na Humcu (?!) narod, otimljemo imetak" - i hiljadu proslavio je riedkn svetčanost, ulazom njesličnih lažih. Sada smo mi „braća", za ko­ kolicine mladića u red. M. p. o. Luka Begić, ju su isti ti srbi bili naoštrili mače god. naročito za to došav iz Mostara, u 8 sati 187(5. i 78. da ih rieše zemaljske muke. Da držao je pjevanu ,misu u trojki. Iza mise tih su godiuah ti srhakovići hrustili zube izrekao krasni prigodni govor o redovničkom na nas i u duši se veselili, kako će nas življenju, na što je primio u red li mladića, mačem u ruci protjerati, kao što je to uči­ koji su odmah stupili u tako zvano iio v a č nio „tolerantni" i ..plemeniti" Nikite sa na­ t v o, gdje će ostati kroz godinu dana nk šom braćom iz Nikšića. kušnji. 1 od naše strane čestitamo mladićima, Nu kada je božjim promislom druga­ želeć da im bude presretno po dušu i tielo. čije odredio berlinski kongres, onda su sa- da kašnje uzasluže na slavu Boga, ponos danji ..srbi" a do tada zvani vlasi — liriš- reda i korist svog naroda, iz kojeg su nikli. ćani poklopili uši po sebi i sprijateljili se Živjeli! Ovo slavlje povećalo se i tihi, što sa Švabama, koji je otvorio nove putove je isti dan m. p. redodržavnik slavio i moj zarade i privrede. Oni, kano ti „srbi" n a j­ imendan. Broj 27. N arod n o p je v . d rn žtv o ,,N a đ a “ u B a n ja lu c i. Obdržavala se je glavna godišnja skupština toga društva, na kojoj jo izabran ovaj odbor za nastajuću godinu : za predsjednika Ante Miirzl. za podpredsjednika Ante Jović, za tajnika Anton Ldschner, za blagajnika Marijan Markezinović, za shorovodju Pavao Lipovac, a za odbornike bez posebne službe Karlo Čerinak, F ranjo Ucngić, Eduard Florijan, Kobert Keller, Ivan Kovačević i Ante Bašić. a za revizore Pavao Grgić i Josip \Volf. B ih a ć k o p je v a č k o i ta m b u ­ r a š k e d rn žtv o . Pišu nam iz Bihaća: Skoro je bilo javljeno tomu urednićtvu, kako se liepo osvjetlalo prvim svojim koncertom naše mlado pjevačko tamburaške družtvo, kojemu ćemo istom ime nadjenuti, kad se sastanemo, da pravila pošaljemo na odobrenje. Mi se nadamo, da će međju nama ipak po­ rasti ljubav i oduševljenje za ovo družtvo, da se po njemu i mi onda izjednačimo sa ostalom našom hrvatskom braćom po Bosni i Hercegovini te da stupimo u pjevački hrvatski savez. Za družtvo je velika šteta, što je odovuda maknut g. Županćić, koji mu je bio u svoje vrieme položio čvrst temelj. Očekujemo, da će se što življe za­ uzeti za družtvo oni, koji su to dužni i svojim položajem i prilikama i ugledom. U b ili ga ra d i p a š e . Javljaju nam: Na 18. listopada dogodio se u selu Ornim Lokvama, župe Kočerin, krvav čin. Ugledni i dobrostojeći Juriša Brekajo posvadio se s trojicom braće Ljubića Kašikapića radi paše, kojom sgodom Ljubići naskoćiše na Brčkala te ga sve motikom izubijaše po glavi. B rč­ kalo je ranama podlegao u noći s nedjelje na ponedjeljak. Ljubići su dovedeni u zatvor u Mostar. N e v r ie m e . Pišu nam iz Bihaća 18. o. m j: Nastala jesen. Svaki je dan v ri­ eme ružno. Ova vremenska nepogoda n aj­ više nam je dojadila u prošlu nedjelju (Нј/Х.) i u ponedjeljak. Ju g je puhao, kao da ga svi bjesovi gone. Sto su u ponedjeljak noć više približavala, bivao je sve jači. Već za dana razeiepao je dvie platane u drvoredu do jarka. Kad se malo zanoćalo, svirao, hujio, brujio, da je strahota bila. kuće i druge zgrade drhtale su, rekao bi, sad će u zrak prhnuti i u Kosteo odletjeti. Šimle su letjele po zraku kao lepirice, a i cigla je padala sa krova sestarskog samostana. . Tarabc i plotovi su se klimali kao babini zubi, a mnogi su i prevaljeni. No najveće je zlo bilo tada. kad je malo poslie akšama poletio krov sa Hadžiabdića magaze, te redara Ivana Bujanovića iz Žegara, koji je tuda po svom službenom poslu prolazio, ta ­ ko udario, da mu je sve zube potro, te ga svega šatro i sgnječio. Nesretnik je odmak prenesen u obćinsku bolnicu, gdje mu je pružena liećnićka pomoć. U isto je vrieme krov i jedno rišćansko dietc zahvatio, ali na svu sreću nije ga vrlo ozliedio. U d a v ili d e s e ta r a . Kako nam iz Bihaća javljaju, tu podavao u selu Bugaru, sjevero-zapadno od Bihaća, nadjen je m r­ tav desetar iz Breko viče neki Smajić. Došao u jednu kuću tamo da prenoći i osvanuo mrtav. Na mrtvom tielu nije bili* znaka rani, dakle nije ubijen, nego su ga rišćani, koji j koji ga kao „Turčina" nisu nikako trpjeli, j rukama udavili, pošto su se oko vrata velike I modrice vidjele. 0 ovom divljem nedjelu �Broj 27. je oblast obavještena, ali kad je povjeren­ stvo došlo na lice mjesta, nije našlo, mrtvog tiela. 0 tom se sada vodi iztraga, o koje resultatu ćemo u svoje vrieme javiti. Napada,) n a d eseta ra . Javljaju nam : Nazad 5 - <> dana Mebined Mirica sa .seoskim povjerenstvom prooienjivao krum­ pire na Zemljima kod njekog ondješnjeg seljaka Haćića. Potonji ne budav zadovoljan sa desetarovom procjenom stao vikati i tu se porjoekaju. Rieč po rieć, pak došlo do gusta. Uačić u onoj ljutini dokopao se ove­ ćeg kamena, te njim Miricu u bedru. Mirica je prenošen b ovdješnju bolnicu, a junak Haćić dopraćen je po oružnicima na kotar­ ski uted, gdje će razlog dati za svoj postu­ pak. Ne ćemo kazati, da desetari gdjegod ne prigone sa procjenama ; ali u tom slućaju raztvorena su vrata k starijoj vlasti, te je uviek bolje redovitim putem tražiti pravicu, nego li posebice do ovakovih nepovoljnosti dolaziti, koje nigda dobra ploda ne nose, nego na stotinu nesgođa. E E rv a tsk a P c d e s c tg o đ iš n jic a p rosvjetnog: za v o d a . Proteklo je već ]>edeset godina,ka­ ko su se ćastne milosrdno sestre sv. Vinka Paulskog (biele sestre) nastanile u hrvatskoj priestolnici, bielom Zagrebu i osnovale svoj samostan i školu za hrvatsku mladež - - te iza pedeset godina požrtvovnog i blagotvor­ nog rada mogu s ponosom pogledati na plo­ dove svoga rada. Došlo ih je g. 1845. 5. rujna na poziv pok. nadbiskupa llaulika samo f> iz Tirolske, a sada su se iz zagre­ bačkoga samostana razgranile po svoj H r­ vatskoj. Slavoniji, Dalmaciji, Bosni - H er­ cegovini, Kranjskoj. Turskoj i Bugarskoj, gdje požrtvovno raznose luć prosvjete. Zagrebaćka matica broji danas 71 podružnicu sa 750 milosrdnica. Odmah prvih godina osnovale su žensku učiteljsku školu, u koju su dolazile djevojko iz svih hrvatskih kra­ jeva. Dosada je iz te školo izašlo 1(579 uči­ teljica i to: 1275 učiteljica za pučke škole; 192 za ručni rad i 212 učiteljica za zabavište. U samom Zagrebu drže ćastne biele •sestre sada 10 raznovrstnih škola. Od 751 sestara, što ih ima, bavi se obukom i uzgojenjem mladeži 183, od ovih je 19 polo­ žilo izpit za gradjanske škole većinom sodličnim uspjehom. Djeluje ih 57 u B o s n i i H e r c e g o v i n i , u Turskoj (Jedreni) za bugarsku mladež 9. u Albaniji 3, u Dal­ maciji 9, u Kranjskoj 1, a ostale po Hr­ vatskoj i Slavoniji. U samoj matici u Za­ grebu djeluje ih kod škola 58. Osim toga imadu svoju po novom sistemu uredjenu bolnicu, u kojoj je prošle godine bilo 4423 holestnika, a već do 14. listopada o. g. 3554. Bedodržava imade, kako sponenusmo, 750 članova u 71 podružnici. Ove milosrdnice djeluju u 2 učiteljske škole, u 32 pučke, 4 više djevojačke i 2 šegrtske škole, te u 7 škola za ručni rad i 8 za zabavišta. U tim školama imade preko 5(XX) hrv. mla­ deži. l'z to imade 9 internata i 4 sirotišta. Dvore bolestnike u 23 ludnice. U njihovim rukama je (5 ubožnica za umobolne, ženska kazniona u Zagrebu, punzionat za stare žene .i »i drugih zavoda. Tako se dnevicc brinu najmanje za 10.000 osoba. Prvi superior im je bio pok. Fidelis lloepperger, koji je mudrom svojom upravom učinio, da njihov samostan stoji sada na visini. Nasljednik pok. Iloepergera je prosvj. g. dr. Andrija J a g a t i ć. iO S Л7" I T “ I n sta la c ija re k to ra h rv. s v e ­ u č iliš ta и Z agreb u . U prošlu sriedu, 19. o. mj., bila je u dvorani hrvatskog glashenog zavoda svetčana inštalaeija za naukovnu godinu 1898./99. izabranog rektora hrvatskog sveučilišta, profesora prava dra Josipa Š i 1 o v i ć a , u prisustvu velikih za­ stupnika vlade rektora za prošlu naukovnu godinu profesora bogoslovja dra J o ­ sipa D o ć k a 1 a , dekana i prodekana, pro­ fesora i sveučilištnih građjana u svečanoj nošnji te velikog broja gospodja i gradjanstva. Odstupajući rektor dr. I) o č k a 1 izvjostio je o minuloj sveućilištnoj godini, a kad je završio, sveučilištni su ga gradjani burno pozdravili. Iza njega stupio je novi rektor, te pročitao svoj inauguracioni govor, koji su prisutni sa zanimanjem slušali. Razpravljao je temu: „ S l o b o d a v o l j e i k a z n e n o p r a у o“ prama rezultatima mo­ derne nauke, Oba rektora — odstupajući, novoizabrani sjetili su se toplim i ganutlji­ vim riečima pok. hrvatske kraljice Jelisave, koja je pala od proklete anarhistične ruke. S tra sn a o lu ja i p o p la v a na R iec i. Dolaze viesti sa hrvatske Rieke, da je 19. o. mj. provalila takova oluja i nevriemc tamo, kakova još ne pamte. Kiša je pljuštila sve do večeri i mala rieka Riećina za kratko vrieme je tako nabujala, da je izašla iz korita, te poplavila većinu ulica, a trgovi su bili kao jezera. Sila je dućana nastradalo, voda je valjala čitave vagone robe, a život su izgubile četiri osobe : dvie žene i dvoje djece. Velike trgovačke tvrdke, tvornice i javne sgrade pretrpjele su veliku štetu, koja se dosad ni proračunati neda. Preko mosta, koji spaja Rieku sa Sušakom ne može se preći, sav pliva u vođi. Sve telefonsko žiee su razkidane i povaljaue, a na pruzi Шека- Sv. Petar morao se obusta viti željeznički promet. Govore, da je i više ljudi zaglavilo u tom nevremenu, ali se još nije službeno iztrazilo i ustanovilo. — Naknadno doznajemo. da je šteta od poplave ogromna, a nastradao je najvi­ še siromašni sviet. Na Sušaku računaju štetu preko 150.000 forinti, a u mjestu Grobniku kod Sušaka ima štete preko 40.000 forinti, doćim za selo Dragu prieti najveća opas­ nost, da će se čitavo potopiti. Iz Opatije su došli gosti, da gledaju mjesto nesreće. Vlastnike kuća u blizini rieke Rječine, koji su do 22. o. mj. bili u kućama, iznieli su va­ trogasci u vrećama za spašavanje. Na mno­ gim mjestima odrunjuje se zemlja, koju va­ lja velika bujica. Na rieci samoj imado tr­ govaca, koji su pretrpjeli od strašne popla­ ve na hiljade i hiljade forinti štete. Strana 5. ničke nauke, na što u Olomucu izvede neke gradnje. Vrativ se sa svoga naučnoga pu­ tovanja po Italiji tada istom Sclnvarz poče razvijati svoju djelatnost. Izgradio je veoma mnoge željeznice i mnoge mostove, te vodo­ vode i kolodvore. Godine 1873. dobio je harunstvo. Bio je otac sirota i darežljivi prijatelj znanosti i umjetnosti. K r a ljic a D a n sk a . Г gradu Rdskildu, koji je prije 400 godina bio glavni grad velike dansko-norvežke države, a sada je samo mali pokrajinski gradić, u kojem je od prijašnje slave ostala krasna stolna crkva i u njoj grobnica danskih kraljeva, polože­ ni su mrtvi ostanci kraljice Danske Luize. Grad je bio žalobno izkićen, a ulice su p u ­ ne bile svieta. Lijepa crkva bila je sva u crno zavijena, a na zapadnom glavnom ula­ zu stajao krasni sarkofag pokojne kraljice a nad njim nebo s krunom. U povorci od kolodvora do crkve išla je sjajna kita kra­ ljeva i kraljica, knezova i kneginja, sve rodbine kraljičine, odavajuć zadnju počast „punici Evrope", kako je bila zvana po­ kojnica. K u g a u B eču . Javljaju iz Beča, da je 18. o. mj. umro od kuge Franjo Bariseli, sluga u pataložko-anatomskom zavodu sve-obće bolnice, gdje so čine pokusi na životinjama sa bacilima od kuge. Znakovi kuge pojavili su na njemu 15. o. mj. Taj slučaj smrti od kuge raznio se je za tili čas po Beču, te je sviet jako uzrujan i da se pučanstvo umirh izašla su posebna izdanja novina, a oblast; su poduzele »ajstrožije mjere, da se nebi ta strašna bolest razširila. — Međjutim dolazi najnovija viost, da je liećnički asistent dr. Hermann Miillcr pao žrtvom ove strašne bolesti, doćim su bolničarka Albina Pesch i bolnićarski sluga Noe u najgorem stanju. N e sreća n a in o r u . Kako iz Ham­ burga javljaju, od nekoliko dana vlada na moru velika nepogoda i orkan, pa su mno­ gi brodovi nastradali. Brodu ,. A ugvaldu" nema traga, a u njemu je bilo šest osoba, ruski brod ,.Birzev“ potonuo je s mornari­ ma nedaleko Middlesexa, talijanski brod „Ester" se je nasukao kod rta Santa Maria, te se utopile 4 osobe, a i brodovi ..Adelgunđe“, „Robert Dillon" i ,.Wilhelin" sasma su razkrbani i mnogo je mornara zaglavilo Kod rta Spuruheada opet razbio se je brod „Frivold" i od 9 mornara samo se dvojica jedva nekako spasila. N a ro d n o g o s p o d a rstv o R a z lič it e v ie s t i J u n a k rad a. Г petak pred podne umro je u Salcburgu gradjevni nađsavjetnik Karlo barun Sclnvarz, osnovatelj i vlastnik istoimenoga gradjevnoga poduzetnićtva u Reču. Barun Sclnvarz, čije je ime uzko skop­ čano s razvojem austrijskih željezničkih mreža, rodio se je u mjestu Solilo kod Neutitschcina od veoma siromašnih rodite­ lja. U Neutitseheinu je izučio zidarski (dungjerski) zanat, ali je pri tomu što kod nas nije običaj — svaki, slobodni čas upotriebio, da se sam naohrazi i nauči to mu njegova željezna čvrsta volja kasnije omo­ gući, da na oluinučkoj akademiji svrši teh ­ Ž e lje z n ic a G a b e la -B o k a K o ­ to r s k a . Radi izgradnje željeznice od G a­ bele u Roku Kotorsku s ograncima u Trebinje i Dubrovnik (Gruži zemaljska je vlada osnovala u Mostaru gradjevno nađzoniietvo bosansko-hercegovačkih državnih željeznica. Tomu gradjovnomu nadzorničtvu metnut je na ćelo vladin gradjevni savjetnik Mihovil Raucb. Pod ovo nadzorničtvu spada j»et gradjevnih odsjeka (sekcija), i to odsjek I/a u Krupi (odsječni mjernik Većeslav Višata): odsjek 1/1» u Dobijem Hrasnu (mjernik Oto D en k l: odsjek П/а u Bavim (mjernik Franjo Herda); odsjek II/b u Za­ vali (mjernik Otnn Passler) i odsjek HI u Trobinju (mjernik Henrik Lamberg). Za one đielove željezničkih pruga, koje će biti �„О S V Strana 6. na dalmatinskom zemljištu, austrijsko mini­ starstvo željeznica postavilo je građjevno željezničko nadzorničtvo u Gružu, komu na čelu stoji nadzornik austrijskih državnih željeznica Ivan Jenšovskv. H r v a ts k a b ro d o g ra d n ja . Paro­ brodarska tvrdka Negri i drugovi nabavila je novi parobrod „Šibenik" za putovanje izmedju Šibenika i Trsta. ..Šibenik" preva­ ljuje na sabat 12 milja. Dug je 40. a širok 7 mefara. (iradili su ga hrvatski brodogra­ ditelji na otoku Lošinju. I zv o z j e lo v ih d u ga. l T mjesecu rujnu izvezeno jo u Trst jelovih duga iz Ugarske i Bosne milijun 114 hiljada komada, a od tili milijun i 70 hiljada putem preko Metkovića. Ukupni izvoz jelovih duga u tom mjesecu iz Trsta i Rieke bio je 2 milijuna 402205 komada, a izvoze se u Francezku, Italiju, Grčku. Španjolsku! Tunis i Alžir. IE? Г 1 č a. Napisao Šejk Sadi. Prevoil š perzijskoga. Neki car bijaše obolio dđ težke rrplesti, da je nije liepo ni spominjati. Svi grčki liečniei naučenjaci složiše se i rekoše, da tome marazu (bolesti) nema lieka, osim žuči onoga čovjeka, koji ima izvjestna svojstva. Car zajiovjcdi, da se traži takov čovjek i nadjose jedno seosko momčaljče sa onakvim svojstvima, kako to oni naučenjaci rekoše. Car pozva njegove roditelje i nagradi ih bogatim carskim nagradama, a sudac izdade osudu, da je slobodno proliti krv jednoga podanika za carski spas. D želatse spremi, da diete posieče. Tad diete okrenu glavu pratna nebu i nasmija se. Car mu r e č e : — Kakva im mjesta da se smiješ u ovoj sgodi ? Diete mu odgovori: — Djecu ljubiti i milovati — roditelj­ ska je : ljudi donose parnice pred sudce i od careva traže pravicu. Sad moj otac i mati radi đunjalučkog (svjetskog) blaga mene predaju krvniku, a sudac za moju krv osudu izdaje; car opet svoj spas vidi u mojoj propasti. U ovoj sgodi nepreostaje mi ništa drugo već da se Bogu utečem, da njemu prineseni moje vapaje, a i od tebe da ištem pravdu. Caru se veoma smilova na te rieč.i, ovi mu se suzama napuniše, te reče: - Bolje je da ja uginem, nego da se prolije-ova nevina krv! Onda pristupi djetetu, poljubi ga u glavu i oči, pomilova ga i nadari bogato, te ga odpusti. Urijioviedaju, da je car još iste sedmice ј ozdravioj Tad se sjetih bejta (stihova), što ih filgja reče na obah' N ila: Ш zar »a znaš fh>=} ■im?.iin .ti aimjrii .mrav.! ? 1 uri može ailii.FUHit ka.l ме spava! //. N. Mrtvo selo. ,Na Ivandanj, koji je padao haš u nedeljtii odvažilo je stupao prašumu cestom krjepak momak, imenom Vitodrag. Putovanje u bližnji grad, gdje je imao dobiti posla kod g radnje crkve. Z a pašom spemio prištodjenu krajcaru, a u torbak metnuo pis­ I T -* ma, koja su mu govorila o njegovoj spo­ sobnosti. Medju njima nalazilo se važno pismo, koje ga je imalo preporučiti kod majstora, što je gradnju crkve izvadjao. Žarko sunce spustilo se s vedra neba i ra ­ zasuto svoje zrake po moru dozrievajuee pšenice. Nigdje nije bilo čuti ptico, što je god imalo perja, pobjeglo je u gajeve, koji okružiVahu dolinu. Ali skakavci, cvrčki i plesuće mušice gudilo su i neumorno zujilo svoju jednoličnu pjesmicu. Težko se ti pirati torbak o rame put­ nika, a boca u slamnatom ovoju, koju je u ruci nosio, davno se izpraznila. Čeznu­ tljivim okom počivale su njegove oči nad poljanom bogata usjeva, ali nigdje nije bilo krova nad ravnicom. Gdje gdje samo poka­ zala se kakova voćka i u plavkastoj daljini dizahu se zidovi i tornjevi građa, u koji je dolazio. Ustavi se i pogleda k suncu. „Pod­ ne je -1 reče, i kod toga pomisli na posljed­ nji odmor kod zlatne ruže i na hladan na­ pitak, što je ondje iz hrastove bačve tekao. Uzdahne, natisne šešir na čelo, kojeg rub mu zasjenjivao oči, i pođje dalje. Išao je po prilici daleko, koliko jak muževan glas dopre, tada začuđjeim popostane, je r tik njega ležale su kućico, bašćama obkoljone, a sve ih nađkriljuje krnjavi vr­ šak crkvenog tornja, Putnik si otare oči — „Kako sam mogao selo mimoići ?“ zapita se. „Biti će uslied sunčanog sjaja, koji me je zasHeum*. I požuri korakom. Bilo je liepo selo, komu se je približavao. Prozori še cakjm na sunčanom žaru. krovovi bili s opekama pokriveni, a pp bašćama cvali su ljiljani i b ele ruže. Nu mlad ću pričinjala se tišina sela neobičnom. Nijedan pas nije zabijao, nijedan pietao zapjevao, nijedno govedce zankalo i nijedan • glas ljudski čuo. ikojeg dimnja­ Začudilo 11■ momka, što : ka nije sukljao dim. Bilo ju, kano da je Ali selo nije pusto hi 1 >. Kada je u njega • klesar ulazio, vidio je, gdje ljudi i žene iz kuće izlaze. Bili su svečano odje­ veni, srebro po njihovima haljinama nije bilo štedljivo pometano, pa ipak nošnja ovih' ljudi bila je u mnogom različna o seos­ ke. Njihova lica bila su blieda, ozbiljna, uprli su oči u zemlju, ni glas.i k nije pre­ lazio preko njihovih usana, pače nisu im se ni koraci čuli. Mladić se plašio, zagledav ove tihe ljude, ali opet se osokoli i približi čovjeku, da ga upita o selu. Ali čovjek stavi prst oprezno na ustne i šutljivo pođje svojim pu­ tem. Zamišljen Vitodrag- sliedio je povorku, koja je išla prema crkvi. Velika vrata bož­ jeg lirama bila su otvorena, iz ladje svje­ tlilo svieće onu nisi čuo ni pjevanja ni orgulja. Nehotice svrati mladić oči k to-mju i zapazi kako se zvona ujišu, ali glasa im nije bilo .čuti. Sav prestravljen stade, a jiovorka pokraj njega prodje — muževi, žene, djevojke i djeca. Svi su išli pognute gla­ ve i nitko ga nije pogledom usrećio. Na koncu došla djevojka.. Pred gru­ dima nosila je lilja.ii i sasma bijaše liepa i blieda kao lies. Kada je pokraj mladića prolazila dignu oborene oči, blago ga po­ gleda i stane. U »taj čas izčeznu sva bojazan u mladicu, slad ka čežnja jirodje mu srcem i on jjnj za krč i put, te ju oslovi; Ali: i ona stavi jn\st ма ustne i siđjei iriiz stube, što su , nego li je preko vodile u crkvu. Nu praga prešla, okrene se ji iš jedninu i sbaci s ruke prsten, koji si[: bez štropota odkotura de mladićevih nogu. Sagnuo se, digao p r­ Broj 27 . sten i stavio ga na ruku. a kada baci okom oko sebe, niti je bilo djevojke, niti crkve, niti s e la '— stajao je sred prasne ceste, sije­ va i desna talasale se poljane, nad njima modro nebo i sjajno podnevno ljetno sunce. (Nastavit će se). ,,0svitovi“ brzojavi Beč, 24. listopada. .Jučer je grof Goluchovski posjetio u ruskom poslaničtvu grofa Muravjcva. Isti dan dao je grof (ioluchovski u čast Muravjevu svečanu gostbu. na kojoj su bili i ruski poslanik Kapnjst, ministar-predsjednik Thun. ministri КаПау i Krieghammer, poslanici Lichtenstein, od­ sječni šef IVelserheimb Szecsen. te činovnićtvo ruskog poslaničtva. Danas je dao ruski poslanik gostbu u čast Muravjevu. - Carigrad, 24. listopada. Njemač­ ko brodovlje stiglo je u Dardanele i svečano pozdravljeno u noći 22. listopada. Njemački car i Sultan izmienili su brzojavno medju sobom srdačne pozdrave. Pariz, 24. listopada. Kako „Agence Havas" javlja, uznemirujući gla­ sovi. koji se pro ,ose o odnošć jima medju Englezkom 1 Francezkom. ne­ maju temelja. Nije istina, da su u francezkim ratnim lukama izvanredne mjere odm ijene. C’ierburg, 24. listopada. Po na­ redbi ministra mornarice dolazi sutra ovamo mnogo četa. B e č , 2б. listopada. Liečnik dr. Miiller. koji je umro od kuge. danas je svečano pokopan. Bolničarka Peclia još živi. Od juče oholila jedna sestra milosrdnica, te je imunizirana. kao i druge kužnim serumom. Verona, 24. listopada. Sa crkve koja se popravljala, srušio se je krov te ubio pet radnika, a 16 težko ozliedio. K om ardžlja Napisao J . I ) . rl o n i a s i Uiilimitio. Л .. N l i l c - t i c i (S v š e t ak). Ono sve što sam okusio poslie izpoviedi nisam kadar opisati, uživao sam ugodni mir u oluj i. radost u plačii, utjehu u zapuštenosti, sigurnost u pogibelji, sreću u nesreći. Što. će sada bitii od iiieiie? J a nezni.in: moja budućnost, i sama s livaćaš, zagrnuta je najdubljom tajnovitošću. 1. sve i ako izadjenj zdrav na suho, neznani gdje, ni kuda ću poći, niti šta ću raditi u nepo­ znatom svietu, ali uza sve evo ja mirno ođpočivam u rukama providnosti, i jedino to prosim, ako bi se po nesreći opet -povratio na moje zloće, da mi Bog prekine nit mo­ ga života jn-ije nego se grdnom nezahvalnošću ogriešim pratna njemu, koji nam je onako mio i ljubezan otac. Matildu, premila sestro, ako živ i zdrav* izadjem na kopno, i čim se gdje nastanim, ponovno ću ti pi­ sati i držim da ćeš mi odgovoriti, čim ćeš mi neizmjernu radost donietl. Mislim, da sam sigvrim, o tvojoj milosti, o tvom oprostu i oprostu fVog dragog muža. Ne uzkra4te mi, molim vas, toliku utjehu, koja će me posve usrećiti. Sestro! m ise valjda nigda više im: ćemo vidjeti ovdje dolje ! .. . Ali �Broj 27. ti moli, i puno moli za me, i tako, ako ne na ovom svietu, barem da se na drugom tamo gore na nebu opet vidimo, gdje nas od vise g0dit,a iafekuja naši dobri rodi­ telji. Sbogoin! frenaro smota onaj list, i drugo nije ćekao no sgodnu priliku,, da ga pošalje svujpj mib.j sestri Matildi. Njegovo srdce tr<$ balo je oduška, i svaki čas mu je činio dug I predug do kopna, gdje je mislio ‘o dmak potražiti način, kako-bi udovoljio svojoj žem­ lji i pismo poslao. J L adja se uz povoljan vjetar, več prew palila dobar dio puta, kad u jedan ča6lt šfo bi udario dlan o dlan, vjetar nastane .i za­ vlada posvemašnja tišina. Više ni eulia vje­ tra. jedra padaju^ ladja zastaje. Malo za tim «na neizmjerna ' širina' vodo,'' šad bistra i |°dt:a. na oči se pretvara u zelenkastu, i mutnu, doćiin gusti i mračni oblak spuštaj) se od ozgora, po. vrli vode to .gušći postaje ij na okolo pušta gusti mrak i mrklu noć. Putnici, koji su veselo stali na otvorenom-, neua.đno .jmšav se, .u.onom mraku izgubiše rb od straha, i ne očekivajući kapetanovi garedbe, tlrlu-ući .brzo sletiše d olje'u ladju. Jedini mornari čvrsto držali svoja mjesta očekujući naredbe svog zapovjednika. ; Međju tim oblak' sve to mračniji bivao i? na narod prosipao onu težku šutnju, koju je podvostručivala tegobu i pometnju. Kad evo sjevnu bliosak, stadoše pucati striele, grmljavina tutnjiti, more fee'riađimlje, ječi i udara, dokle se tako silni vjetrovi ne sra­ zu i ne au'dare, pretvaraju?- mirne vode u rjRjbjesniju (dujn. Oluja sve to strasnija bivala, pjeneće se vode dizale ti vis, i padajući sobom no­ silo sve, što su pred sobom nalazile. Nevolj­ ni mornari" za više vrem ena junački s e ’borili i hrvali sa biesnim valovima morskim, ali video, da je bio uzaludan sav ujihov n ap o ri rad. kapetan narodi, da se spuštaju sidra i la­ dja stade na sred mora. očekujući strahovite udarce ljutili i pjenećih se valova. Bože inuj. kako je to bio strašan prizor. Od ozđola morska oluja, којаазе u ‘svom bjesnilu dizala i spuštala prieteći, da će sve poru­ biti i strovaliti u dubine morske, odozgor pako nebo mutno, užasno prietilo i sve to straliovitije postajalo od puste sjevljavine i pucanja gromova. 0 takom izćekivanju neizhježiva smrti, tko bi mogao opisati strah, plač. i jauk nevoljnih putnika? Ladju, akoprern "dobro" usidrenu, užasno bili slupali strašni udarci nemilih valova, koji se. iz visine padajući, razbijali o ladju, koja se motala i ugibala, kao da će svakog časa otići na uštrapke i kukavne putnike predati u krvničku vlast biesnog mora. Za vrieme tog očaja i smrtnog straha putnika ćastni starac, koji je više vremena bio uložio oko obraćenja Genarova, držao se posve mirno i vedra lica, sigurnom du­ šom, proti kojoj nikakva ljudska sila ne ulože ništa, bio se posve stavio u ruke Bo­ žje i podložio njegovim božanskim odred­ bama i volji, bez koje se ništa ne sbiva na sVietu, te ni strašne oluje na moru ne za­ meću. Ona je nada sve, bodri na ulivanje. ondje sokoli i svjetlije da se stavljamo na Božje razpolaženje , opet drugdje poziv!je иа molitva, onda kad ona ima za svakn.g utješljivu rieč, ionda je ona još brižI.M,-ija i tjubeznivija паргаша izgubljenoj ovci. koju ie on. milošću Boga, opet povrati,, k Bogu. Na rieči pune očinske ljubavi, 1«>.je bijaše rekao Genaru, ovaj. sav ganut Sti:ite mu ruku i obli ju suzama govoreći: „с s ТГ X T“ Prim ite ovaj najveći izkaz mog priznanja za sve ono, što ste mi učinili. J a predvidjam, da ovog potopa ne ću izbjeći i da ću podleći hjesneeoj oluji. Ova kazna jest sa­ mo za mene, a i pravedna je. Milostivi Bog htio se je smilovati mojoj nevoljnoj duši i poslužio se tobom kao svojini vrijednim služ­ benikom, da razsvietli moju pamet, da po­ trese i gane na pokoru moju dušu. J a sam oplakao moje griehe, i.sad ćutim neizrecivu utjehu najvećega, uhvanja u njegovu neiz­ m jernu dobrotu i milosrđje, ali Bog ne će propustiti, a da i na ovom svietu ne kazni moj zločin i hoće da budnem na izgled mnogim smušenjacima meni sličnim, koliko se i na ovom svietu mora podnositi za griešno;- razuzdano -življenje:- Još malo i mene više ne će biti tcj, sam uvjeren: J).ozvolito mi daklfe, da Vaš nakon mnogih usluga, još za jednu stvar zamolim . . . Ovi dragulji i biser nisu moji, nego moje sestre Matil­ de, kako Vam već rekoh, moje neprispodo­ bive sestre. Kada se povratite u svoj zavi­ čaj. predajte joj sve ovo, i recite, da joj to Genaro povraća, grješni i skrušeni njezin brat. Njojzi takođjer uručite i ovaj list. ka­ žite joj, da sam ga napisao malo prije moje propasti. Kažite joj napokon, da sam se sjetio svojih zloća, da sam pred vašim no­ gama zapitao oproštenje od Boga i da sam suznim očima oproštenje zapitao i od nje. kao i od njezina m uža: kažite joj, da sam se uzdao i d ržao da mi oprostili, i sa ovim uhvanjeiu .da sam mirniji i vedrijega lica pošao u susret mojoj smrti, i kako mi je Bog oprostio, držim, da su ■ i i mii oprostili. — Genaro. prekide štarac, - \ aljđa te preveć a« s i uMieuiirnji tako misli: nitko od nas ne zna, što je Bog s nama odredio; mi bismo mogli postati žrtve' ove biesne oluje: ali bi se opet moglo dati, da ćemo se po njegovoj odredbi ipak spasiti. Dosta je za nas, da budemo spraviti da primimo iz njegovih ruku sve što hude nje­ gova volja, i ne treba, da to dalje iztražujemo. - Ovo njekoliko rieči progovori Gcnaru, ali pod ni jedan način nije htio da primi onaj sandučić, u kojemu su bile one đragocienosti na što napokon bi prisiljen i primi ii;i. Prim ajući to sve u poliranu, izrazi želju.| da bi se Genaro spasio i opet stupio u sveizu sa svojini milim i dragim. Čim to sve izgovori o i pakazao želje svog dobrog srca, u taj <5as oču se užasna vika i jauk na otvoronom moru. Na jauk mornara odgovarali tra jau k i plač prestravljenih putnika. Što s e je to nova dogodilo, da poveća strah i nesreću onih nesretnika? Međju svietlom blieska mornari bili spazili blizu njihove ladje nešto strašna, crna i golema. To je bila druga ladja bez kormila, razderanih jedra, bez jarbola, bez sidra, koju su biesni valovi nosali po uz burkanom moru. U jedan čas strašili i ogromni valovi digoše u vis onu veliku ladju i pa­ dajući od ozgora tako strašno zahvati usid­ renu ladju s lieve strane, da ju jo odmah svrha do na dna razporila! — Na sisaljku! Šišajte, - - bi jedan glas svib kolikih prestrašenih mornara, te svi što su igda mogli stali erpati vodu, koja je na vas mali ulazila unutra, ali cievi ni deseti diel vode nisu mogle bacati van. Pukotina ladje bila ne popravljiva: jer osim glavne i goleme pukotine ladja se skoro sva bila l-azdielila, s Čega su uzaludni ostali svi očajni pokušaji nevoljnih mornara, i buduć izgubljena svaka daljnja nada, bijahu spu­ Strana 7. štene male ladjice za spašavanje, i u to oču se g la s: — Tko se može, spasiti neka se sp asi! — Sto s e je tada dogodilo, to je neopisivo. Jedni t.rču na jednu stranu, a drugi na drugu: plač, jauk miešaju se sa zvizgom vjetrova i jekom silne grmljavine; noćna pomrčina, strava i užas i propast gotova. U to slobodniji uz svjetlost blieska spuštali se već u ladjice, drugi hrabrili se njihovim primjerom, i skakali za njim a; najposliednji dolazi Genaro, ali u onaj isti čas, kada je ошјегао, da skoči na plivajući ladjac nenadni i jaki vjetar potisne ladjac izpred njega i on nesretno padne u more! Na to svi zavapiše, koliko od grozote toliko od sažaljenja ; ali se nitko ne usudi, da za njim skoćj ц vodu i pritokue nm u pomoć, što ne bi bilo ш pametno. Izmedju blieska gle­ dali su nevoljnog utopljenika, gdje se očajno bori sa bjesnilom morskog valovja, dok nije sa svim izčeznuo. Malo kašnje opet im se pojavio . . . onako izprebijan i iznemogao sakupljao najposljednje; sile; težkom mukom dočepao se . jedne daske, i nje se držao, kako je bolje mogao, kad na jedan put biesni ga val uhvati i s njim udari o razlupanu ladju, da se je odmah onesviestio i posve pao u ruke biesue vode, u kojoj je uajnevoljnijom smrću svoje dane dovršio!.. Tako svrši onaj težki, ali skrušeni griešnik ; tako Genaro plati svoje zloće i иа ovome svietu. Nesretnik! do kakve ga smrti dovede ona divlja i grješna strast! Providnost ga bijaše postavila na jedan od onih zavidnih položaja, koji sviet nazivlje premoćnim; mogao je svoje dane prolaziti u laštini živ­ ljenja častnoga, sjajnog i velikaškog: ali pogaziv božju zapovied : n e p’p ž e l ‘i t u d j e s t v a r i , izgubi sav svoj imetak, navuče u blato plemstvo svog roda, izgubi čast i dobro ime međju ljudstvom i da izbjegne ljudsku pravdu, umri preranom smrti i to na kakav nevoljan način ! Sretan je on i u samoj onoj svojoj nesreći, đočiin su mu neprestane molitve njegove koliko pobožne toliko i ljubozne sestre izposlovale milost s neba. da se osviesti uprav u čas, kada je stajao na rubu svoje neizbježive propasti, i tako, možemo se na­ dati ,grozote i vječite muke, koje čekaju iza groba svakog onoga, koji za života tlači i nepoštuje božjih zapoviedi iz grješne i podle jmhlepe za tudjim dobrom. Zaključah. Jedan sat iza toga, more, kao da je svršilo svoju zadaću i poslanstvo, bilo se već umirilo. Potopljenim gledajući, gdje im ladja toue, zaklonili se u čamce, i na nji­ hovu veliku radost i utjehu spaziše, gdje prama njima plovi druga velika ladja iz Napulja. Svi bijahu u nju primljeni i ižkrcani u Marsilji. Stupiv na kopno onaj častili starac htio odmah da piše Genarovoj rodbini, ali mu je to bila prepriečila groznica, koja ga je bila težko poklopila i nemilo tresla, za više dana. Cim se pako bijaše malko oporavio, najvećom opreznošću i obzirom u kratko im opisa đogadjaj, nadođav da ima još nešto ovršiti, što će osobno učiniti, kada se povrati u svoj zavičaj, jer drugačije nije mogao. Iz opreznosti ono pismo on ne posla na sestru, nego na njezina muža, i uprav je ono bilo, koje je gospodin Ferdinand njeke večeri bio primio od svog tajnika: pismo, koje ga je živo ganulo. Sad pako, častili čitatelji već dobro poznaju sadržaj istog, koji su pratili đogodjaje ove naše čedne pripoviesti. �,0 S V Strana 8. Вп.ј 27. I Т ' rio, Duvno, Zaimbeg Omerhodžić, posjed., Ljubuški, D aniel Arditi, trg., Solun. - 28. l i s t o p a d a : Arif Abdić, Plana, JJalid i pripravnici /.a ućitcljstvo u srednjim ško­ Mu rat Abdić, Plana, Mitar Dragović, Neve­ lama : Stjepan F i g u r i ć , Milan (' u k o v i ć sinje, Alois Podj^brad, mesar, Olomouc, i Stjepan Ž a k u 1 a namjestnim učiteljima Alibeg Haračić, posjednik, Bugojno, Ivan u velikoj gimnaziji u M ostaru, a Eduard Vrdnjičan, Stari grad. P r e n o ć i š t e „ R a d u l o v i <V“, 2 1. li a li r privremenim asistentom u središnjoj kaznioni u Zenici. — Izpitana učiteljska l i s t o p a d a : Ljubo Stefanović, trg., jiom., pripravnica gdjica L ydija S c h w a r z na- Brod n S., \Vendelin Prirel, želj. služb. Bu­ imenovana je pomočnoin učiteljicom u na­ dimpešta, Stevo M. Subotić, trg. Risan 22. l i s t o p a d a : Ivan Ohytil, radnik, Kreinrodnoj osnovnoj školi u Zenici. sier. - 2 8. l i s t o p a d a : Petar Kristofor, P r e m je š te n je : Gruntovnićar Ito- zidar, Urkvonica, Aniea Jančić, Gorica, Tomuald ] j a m premješten je od kotar, ureda nio Šimunćić, • koćijaš, Zagreb, Fran Šepić, u Gradačeu k onom u Zepču. zidar, Kastav, Tomo Sećan, trg. Ljubuški. Iz s lu ž b e n o g li s t a Mostarska filijala I m e n o v a n ja : Naimenovani su svršeni K tra iic i u t i o s t n i* S v r a t i s t e „ N a r c n t a ', 2 1. l i s t o p a d a : Nikola Borysiewitz, v ježb., Lavov, Rozalija Markezić, posebnica, Metko­ vić, Richtmann Ludvig, trg. put. Beč, Josip l ’olaćek, trg. put. Beč. — 22. listopada: Makso Кагу, trg. putnik Beč, dr. Anton Kbssler s gospodjora, liečnik, Bozen, dr. A. A. Klezl, liečnik, Beč, Maria Firngriff, po­ sebnica, Nevesinje, Josip Plahi, major, Nevesinje, Anton Nelken,. trg. put., Lavov, Hafael Untenveger, ćinov. Sarajevo. — 28. l i s t o p a d a : lsidor Fazzini, trg. putnik, Triest, Sigmund Rehfeld, putnik, Beč, Herman iiaschl, trg. put, Budim pešta, Josip Struppi, major, Krainburg, F ranjo Blažek, graditelj, Sarajevo, dr. Augustin W eisbaeh, štopski nadliećnik, Sarajevo, Ivan Segan, trg . Čapljina, Muhamedbeg Defterdarović. naćel. Trebinje. S v ra tis te ,,G i I j a n o v i ć", 2 1. l i s t o p a d a : Gjuro Bogunović, trgovac, Doljani, Ivan Skočilić, zidar, Bribir, Mate Paćija posjed. G abela — 2 2. li s t o j i a d a : Mate Elhardt, trg., Ugarska, F ranjo Kaibić, radnik, Sarajevo, Rašid Alagić, trg. Ljubuški, Ivan Elhardt, trgovac, Ugarska. — 2 8. l i s t o p a d a : Mandina Zagator, poseb­ nica, Split, Nikola Trasig, težak, Vrbovsko, Siino Vraganač, posebnik, Ljubuški, Stevo Subotić, težak, Risan, K vaća Juliana, Brod n. S., Anto Vodocović, težak, Vrbovsko, J o ­ van ('ađez, tehničar, Austrija, Bonifacije Staničić, Bol, Dragomir Radić sa ženom, Doboj. S v r a t i s t e „К r o-m.jir i n z..“ 2 8. l i s ­ to p a d a : Anton Gjuradinović, trgovac, Split, Ivan Kombol, akordant, Bribir, Gustav Dvoržak sa obitelji, puškar, Avtovac. S v r a t i s t e „ A b b a z i a." 2 1. i i s t ii ji a d a : Vilim Reisner. trg. putnik, Beč. — 2 2. l i s t o p a d a : Katarina Pavlović, Djakovo, Ivan Arapović, trgovac, Ljubuški. 2 8. l i s t o p a d a : dr. Simon W ciner, kot. liečnik. P r e n o ć i š t e „ T a b a k o v i ć " 22. l i s t o p a d a : Derviš Bakšić, trg., Ljubinje, Džafer Sušković, jiosjed., Konjic, Derviš Bilić, trgovac, Stolac, Suljaga Pelja, trg., Stolac, Salko Trko, arabadžija, Stolac. P r e ii o ć i š t e „ l l e r b e r a c 1: 21. I is t o p a d a : Jozo Potejian, Mala Bukovi­ ca, Ju re Bazdrić, Konjic, Avdo Džeiietić, Konjic — 2 8. l i s t o p a d a : Ivan Porić, pekar, KliH, lluso Jazvin, Oajdjina, Ilusein Rizvanbcgović, Stolac, Janko Kunierle, pe­ kar, Rudo. P r e n o ć i š t e „Т. Katić. 21 l i s t o j i a d a : Mato Cokljat, Stolac, Ilija Pojiović, zidar, Ugarska, Aćini Bukvić, Ljubinje, Mar­ ko Pavlović. Stolac. Josip ( ’upar, Gospić. Zuhdija Begeta. Seonica. - 2 2. l i s t o p a ­ d a : Mujaga Koiaković, Nevesinje, Juso KoTiskom ,,O sv ita' u Mostaru. z a B o s n u i H e r c e g o v in u ■u. iMEostarui daje na svoobće znanje, da će sve one zaloge, koji su do uključivo BI. a u g u s ta 1 8 0 8 . jiropali a nciskupljcni k a o : zlatni i srebreni nakit sato v i i t. d. O r ip is i iir e iln ie t * u N ill« li T . Primili smo i hvala ti. A odavna smo očekivali. Ono je dobro, samo napried. Do sgode obširnije u posebn pismu. F . B . n S . Danas silio dobili. Veoma nas raduje. Ravnateljstvo pristaje na po­ nudu, te poručite 0-u , da priredi sve što prije. Izručite mu i s naše strane najtopliji pozdrav i neka nas se češće sjeća. Potonje u pismu. Hrvatsko Vam pozdravljc! D . Ć. li B . Drago nam je, što ste nam se i vi javili, ali bismo voljeli, da ste nam što drligo poslali. Ovo ime nama nije tako odtuda označeno, v eć se amo pročulo, da se đružtvo tako zove. Vi mirno uredite lamo kako je bolje. Inače vas sastavak nema razloga da bude uvršten. — Međjutim vam toplo preporučujemo, da se živo zauzmete u slugi sa svima ostalima, jiak da društvo jiođigneto i da procvate, kako se vama i stvari n ašo j i dolikuje. Uz to nam se nastojte češće jiuta javiti čim god. Hrvatski pozdrav vama i svim tamošnjim prijateljim a! prema ustanovama svoje založne radnje u svojim prostorijama u novoj zgradi V A K U F A Sauenvaldova ulica br. 2477. u p e ta k 4. n ovem b ra o. $»•. и 9 sa ti prije podne jiutem javno dražbe prodavati. Založi mogu se do 3. novembra o. g. produljivati. №. IS. .4—2 DURKOPP & C Beč, VI. Hogelmiiller-nlica broj 517 jireporučuje svoje iz vrst no D iir k o p p o v e šivaće strojeve T e č a j p a p i r i i m je n ic a ( makine) na javnoj bursi u Beču 3730 za kućnu porabu i dne 25. listopada 1SD8. NnvrHlli tofnj u austrijskoj vrimbiosti. Jedinstveni državni Jug u papiru . . . Jedinstveni državni dug u srol.ru . . . Austrijska renta u a l a t u ....... Ц ‘97б Austrijska renta u krunama 4“/.» • •• Ugarska renta u zlatu 4“/ „ ................... 10-ОНо tO-OiiO 10-08Л 11-9C.0 lliouiee aiKtro-u^arske liauke . . . . Vercsijske d io n ie e ................ H.Vo|ll l.onilon v i s t a .......................... 12-UfiO Njrtnačke dr*. bauku, za 11X1 in. nj. drž. vr. Komadi od 20 inarajtA............ 1-177 Komadi od 20 tV iin a k A ....... 954'/, Itilijansk« b a n k n o te .............................. D tkati idirulioni...................... б*!7 ж - obrt. * w tonu- konstrukcije, kno : Si [j МглИип, ТИамш, Лlattic, UimjtJiiffrluH l ’KOUAJA minu TlUrOVClMA. Clcnik badava džab. li P o u z d a n e z a s tu p n ik e tr a ž im o . '.114 'VH'.IO YJENGESLAVA MIKANA 4 .Ч.‘>0 ,,k CARSKOM 0RLU‘ •u. 100-300 forinti mjesečno mogu 11a pošten način za1 služiti osobe svakog stališa u svim i mjestima, bez glavnice i rizika, proI daj om sudbeno dozvoljenih državnih j papiia i srećaka. Ponude neka sc ; šalju pod „Lalika zaslužila1' na Odpravničtvo oglasa Julia Singera. Budimpešta, IV. Rostely ul. 3. oštar-u.. Najveće skladište svili fannaceutićkib aparata, specijaliteta i parfumerija. I — S ls la d -iš te = ih naravnih mineralnih voda, ■ prava stara inalaga i medicinski nijak. У сашом Ж " P rid o š li Privilegirane zemaljske banke f Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije Ailrmm тл liraojnv.-: ЛПКАХ, MOM AK. I Odgovorni urednik: Ivan A. Milićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f31c3f97e6273123ed0df9608e5ea4ca.pdf befeadd54ba37944a6faefcf063ecc57 PDF Text Text ,tO « v i t “ ialazi »v.ike O g l a a i i »e primaju i Šalju na i rcilka (linča «> 8 nove., kod svaki* dalnjr uvrstim 4 nove. Krniaka pristojba /.a svri­ ki oglas i uvrštenje 30 nov«. 1*1-0 t l |»l*Vt«. za vimjitku na goilinu X for., na pola “>• * f°r- •"» tri mjrwtrn * for; za HM'/.miMtvo С..-Iia na ifo.tinu 10 for. za Mo'lnr oa ^oilinu 7 for. 2(1 ur.t »a pola godine 3 for. 60 ni1., na 8 mji>- Rukopisi se n« vraćaju, ne (linčem VojeiUm broj „0*eitau atoji 8 nov«., .tari lirojovi po 16 nov«. Urednietvo, uprava, odpntvniitvo i . . . Hrva takova jezika Sum Mnie iln .jioji liskama u 1‘odliumu broj 7. Мокр «U goji, latok i aapml, fijeamn i um! Sal'vrJ, hfjj li. Haiagif, Хегквтјап. U M osta ru , 2 9. lis to p a d a 1898. B ro j 28. Poziv na predplatu. Tekućim mjesecom odpočela je zadnja četvrt, pak umoljavamo naše štovane pretplatnike, da svoju pred­ platu čim prije obnoviti izvole, a one, koji za prošlu četvrt još podmirili nisu, da to čim prije učine. C iem i „O svitu * n a č e tv r t god . j e s t : zii M ostar . . for. 1.80 ., v a n js k e . . „ 2. ., in o z e m s tv o . „ 2 .6 5 1\ n. уд. dosadanje predplntnike umo­ ljavamo učtivo, da nam p r i obnavljanju predplatv uz svoju adresu na naputnic.i izvole točno naznačiti i broj, koji je na omotu otisnut. Bezposlenjaei 'Ги nedavno čitasmo u nekomu češkomu listu članak o Bosni i Her­ cegovini, u komu izmedju inoga piše „da te obe zemlje bez ikakva priepora spadaju u političko-hrišć.mski okvir, te da proti tomu ne može ništa niti grozničava hrvatska agitacija, a još manje odpor pomuhamedančenih aga i begova". U tom se članku čine pro­ jekti, nacrti, osnove, stavljaju predloži, kud i kamo imadu spasti Bosna i Hercegovina, te se tu sve tako iz visoka i odlučujućim načinom našim Zima Spjevao O s i n a n •>«'«; Š t a f i C . S drveća se truni lišće suho, Ko sa srdca prevarene n a d e ; Zemlja skida svoje zelen-ruho, Dok joj s neba bijeli plašt pade. Spetili, vod *.\з sta roman, buka, Ko slobode pjesma kad ugasite Na ustima zasužnjena puka: Leđnoj zimi svud, svud stope jasne. -Mrazuim dahom oštra sjevernjaka Svaki život u prirodi kosi, Kobnim krićem gavranova „kvaka** Smrtnu pjesan židkim zrakom nosi, Mrenom smrti cio kraj zamata, Kanda j ’ svietu žiće izmjereno - Sve je pusto, gluho, jeza hvata, Miso gine, ćuvstvo smrzne zdeno. Crna slika! - al tek sje d n e strane, .Jer pod bielim plaštem uspavane Majka zemlja odmara si sile, Te proljetne čeka danke mile, pokrajinama razpolaže, kao da su one sbilja spale na to, da ih može u svomu džepu, u .svojoj vlasti imati istom kakav mu drago prvi koji se na putu nadje čovuljak. Pak ne samo u tomu listu, već i u drugima nalazi se stalna stavka o Bosni i Hercegovini, te u ove pokrajine svaki nepozvani zabada zube, ni ne misleći, đti bi zubi mogli otrnuti, pogotovo ondk, ako je plod za nje — nedozreo. Bosna i Hercegovina danas imadu toliko skrbnika, kao malo koji drugi komadić zemlje. Radi toga se mogu sigurno smatrati sretnima - - samo vječna šteta, što ti skrbnici nisu ovje­ rovljeni, već što se sami sobom na­ meću, da razpolažu tudjom imovinom i da daju savjeta onima, koji najmanje tih savjeta trebaju i traže. Takovom jednom namet-savjetnik u reče neki stari slikar, kad mu se počeo miešati u njegovo um leće, neka se on radije drži svojih podplata. Slično se može reći i mnogima, koji se nameću nama, koji se nameću ovim našim pokraji­ nama za skrbnike, koje niti trebamo, niti tražimo. Osobito u onim novinama, kojima je na ustima da li iskreno ili himbeno, to ne ćemo da pitamo - slavenstvo i slavenska uzajamnost svaki Čila opet da otvori zjene, Osvježena da nam opet nudi Blagotvorna pune branom grudi. I moj narod pritisnula zima, Duga zima robstva i neznanja, Al ni kakva plašta topla ima, Gola, bosa svud ga sudba ganja Kiekamt krvi, brdinama strvi. Nikad ne ču vesel poj ratara. Već ratnika krik i zvek hanđžara. Nij' to bio počinak ni sanak, Nego ratnoj bali krvav danak. Kazne gazde dvoreć svud se bori, Al ni od kog hvale ne izđvori, Veće bruku za pravu si muku. 0 njegovoj slavi drugi sjali, N jegva znoja zlatne plode brali, Njegvom krvi ljage svoje prali, Njegvim suzam smiehom odvraćali 1 u crni grob ga turit htjeli, Ne bi li mu u baštinu sjeli. G o d . I. čas, nalazi se takovih fantastičkib ekskurzija, da se čovjek mora čuditi i posumnjati o limogočijem razboru i istinoljubivosti. Mi nemamo ništa proti slavenskoj ideji, dapače priznajemo, da smo svakako čehu, Poljaku, Rusu. i Bugarinu bliži, nego li drugima, neslavenskima plemenima, ali ipak ta ideja nije tako jaka, a da bi nas mogla skrenuti s hrvatskoga stanovišta, na kojemu smo u prvom redu dužni i zvani raditi za hrvatsku stvar, za napredak i boljitak cjelokupnoga hr­ vatskoga naroda. U ime te slavenske ideje navedimo primjer - gdjekoje češke novine kao stvar od pola pare darivaju i tamo i amo naše ove pokrajine, kano da su vlastne odredjivati njihovom sudbinom. Mi ne razumiemo takovu slavensku misao i uzajamnost, u ime koje se moraju krnjiti prava naroda hrvatskoga, koji i oni takodjer ubrajaju u slavenske narode. Bosna i Hercegovina su ži­ votno pitanje hrvatskoga naroda, pa kakva je ta slavenska uzajamna misao, koja hoće da krnji nesumnjiva prava hrvatskoga naroda, koja očito ide za tim, ne da ojača, već da oslabi jedan slavenski narod? Istinu da priznamo, mi to sve igranje takovom „visokom- politikom .Jadna slika roda mučenika, Hrvatskoga roda sudba pri li a. Komu crna gavranova krika Poricaše uskrs od mrtvika. - Ali gle, i nakon duge zime Našili nada sviće pramaljeće, Na nov život budi nam se ime, Sunce sreće i k nama se kreće. Sunce sreće grije naše cvietke, Nježne cvietke prosvjete početke. Davno smo im zasijali klicu, Prosvjetu smo davno gajit htjeli, Al nas biesi Davorovi smeli S njena svjetla goneć nas u tmicu. Ogrij, sunce, prosvjete nam cvieće, Ogrij, nedaj, da ga zima furi, Da ga smlavi, nedaj, ljutoj buri. A ti, rode, nemaj brige preče, Neg zahevat pomno oto cvieće, Svojski pazit uvjet svoje sreće — S prosvjetom nam bolji danak kreće, Po njoj ćemo đostić svoju metu, Vidjeni bit opet u svijetu ! �Strana 2. ,© držimo tričarenjem i pukim bezposličenjem. Samo nam je žao. što to mo­ ramo pripisati na račun slavenske nam braće, za koju Ivi nam bilo puno mi­ lije inače priznati, da se pametnijim stvarma bave. Već to stoji, da svi oni. koji naj­ radije tako govore 0 Bosni i Herce­ govini, ove pokrajine upravo najma­ nje poznavaju te da o njima dobivaju posve jednostrane i netočne upute, jer to tako baš lioće. Htjeti biti jed­ nostran - nije najbolje svjedočanstvo za onoga, tko lioće da se bavi političarenjem. a najrazboritije radi onaj čovjek, koji rado sluša sva zvona. Ne poričemo, da je bila za brišćanskopolitičku misao povedena velika ak­ cija. te da mnogi sa strane po tomu prosudjnju naše prilike. Nu tko tako čini, taj računa bez krčmara. Za što se takovi političari i diplomate ne osvrću na javno mnienje. na odluču­ juće mnienje muhamedanskoga i ka­ toličkoga elementa, a takodjer i na mnienje velikoga diela hrišćanskoga elementa? Mnienje ovih dvaju prvih elemenata odlučuje, a to mnienje opi­ re se svim onim protuhrvatskim. a po tomu u istinu i protuslavenskim kombinacijama, koje se stvaraju tako jednostrano i naivno. Naglasujemo. da je to puko bezposličenje. nu i kad bi se to tako osbiljno i razložno sudilo baš u ime slavenske ideje, to mi ipak ne drži­ mo, da bi hrvatski narod — jedini izmeđju svih drugih slavenskih naro­ Krekavac Reci samo pred prostim našim čeljadetom: starinsko groblje ili sam o: groblje, pa ne treba ti misliti, odmah si u duši stva­ ra kojekakove grozne slike o prikazim a i utvorama, koje se u noći šuljaju po gro b ­ lju. l \ i strahota i pomisliti na groblje, a kamo li mimo njega, pa još u gluho doba noć prolaziti — i dobro ti valja i dani stis­ nuti petlju, kada kraj njeg ideš. l’o dani se doduše riedko ili nikako te utvare ne u k a­ zuju, a po noći ne daju ljudim a mira, pa čim koji takov plašljivi goso naljegne po nesreći izpred g ro b lja . a on ti tabanim a v a tru , da ga nebi sablazan kakva sustigla i čisto mu odlahne na duši, kada podobni ostavi iza ledja groblje. - A obično ti onako na sielu ili u m ejbani ruzpredu najviše razgovor o tim prikazam a po groblju. Tako je bilo u mejbani na kraju grada R. Baš izpred m ejbane vodi cesta kraj sta­ rinskog groblja u obližnje mjesto. Tko god tom cestom idje. sve gleda, da ga noć no z.ateće krnj groblja, je r mu valja inače dobro kapu stiskati da mu ne spadne, kako mu se kosa kostruši. S astala se jedne večeri u toj m ejbani prilična družina uz čašu, što ,.lju te 44 što ..m eke44 sve radnika i irgeta, pa im rakija eglen otvorila. P iju ti d an as, a misle sutra S T7" I Broj 28. T ‘ da bio spravim, da se za nju žrt­ vuje. Kad svi drugi čuvaju sebe i svoje interese, na to onda ima pravo i hrvatski narod, koji se otresa po­ trebe. da kupuje u drugoga pameti. Hrvatski narod ima svoje oči i svakomu, tko se prti u njegov djelo­ krug nezvan, dovikuje : Ne niči, gdje te ne siju! P o lit ič k i p r e g le d Habsburž a monarhija. U care­ vinskom vieću bila je razpfava o kugi u Beču, to će i još o tomu hiti govora. — U svomu govoru za proračun­ ski provizorij mladočeski zastupnik dr. Herold reče. da možda Mlađočesi ne će doći u priliku, da se izjave o nagodbi. —- Bečka vlada je zabranila su­ radniku čeških „Narodnih listova4Holečeku nositi Dana lav red, što mu ga je dao crnogorski knez Nikola. — Položaj se u monarhiji nije razbistrio. Prilike za nagodbu ni u jednoj ni u drugoj poli monarhije nisu najbolje. Magjarska opozicija čini najžešću viku u saboru i tom obstrukeijom onemogućuje svaki rad sabora. Turska. O položaju u Macedoniji pišu njemačkim novinama iz Skup­ lja: Albanezko-turske i bugarsko-srbske opreke neprestance doprmašaju tomu. te se ođnošaji u Albaniji sve neutješivije razvijaju tako. da sada ovdje sada ondje nastaju nemiri te se veli da oblasti ne uživaju puno ug­ leda. Ni generalni guverner pokraji­ ne Hafiz paša kao ni general Saad Eddin paša. koji je bio zato poslan iz Carigrada, nisu mogli uvesti trajni mir. Čini se. da je sada Hafiz paši povje­ reno, da promtem upravu pokraj me. Već to upada u oči. da već nekoliko mjeseci val ija ne stanuje u (losadašnjem gradu, već u Prištini, te se stoga ovdje drži, da će se stolica valije iz Skuplja prenieti u Prištinu. A kao u potvrdu toga navode, da tur­ skoj vladi nije ugodno, što uz valiju u Skuplju ima puno evropskih konsula. te hoće da se otme stranom nad­ zoru. Ali za taj slučaj evropske bi se vlasti požurile, da i u Prištini uvedu konzularne urede. Nemiri se ne mogu nikako sleći, te su ponovno nemiri bili u Vranji izmeđju Arbanasa i Cr­ nogoraca. K tomu pridolazi i vječni inad izmeđju Bugara i Srba. napose radi crkve u Kmnanovu. koja još uvick uzbuđjuje duhove. Francezka. Francezki listovi već od nekoliko dana donose viesti o mor­ skom naoružavanju. Uzprkos svih lužbenih oprovrgavanja neki vele. da je ministarstvo mornarice poduzelo sve mjere, da oboruža i uredi brodo­ vlje, te da se napose sjeverna mor­ narica (pralna Englezkoj) mora poja­ čati. Istodobno se đovažaju svi bro­ dovi, koji su na razpolaganje u pre­ komorskim stanicama. Ujedno pomor­ ske bataljune premještavaju u ratne luke za obranu. U istinu se naoru­ žava. nu to se ne smije osbiljno uzeti, jer kabinet Brisson-Dalcasse ni naj­ manje ne misli da radi Fašođe zamet­ ne rat s Englezkom. U Parizu misle, I da će Englezi popustiti, a takodjer je drugi dan, druga nafaka, pa zaturili raz­ govor, veselje i smieh da se dimna mejhana trese. I rieč po rieč, pa svrnu eglen na ono groblje, što svakome muke i straha zadaje, kada onuda naidje. Jedan strani veseli i snažni radnik prim jeri: — „Ма čuo sam za to groblje, a neznam zašto nebili kasno prošao kraj njega44. Л do­ maći m u: ,.A zar ti nitko nije kazivao, da se ondje u svako doba noći prikazuje ,.K rekavac44 ? — „Kakav K rekavac?44 Tako ga kod nas zovu. a kako bi ga u vas zvali neznam 44. - ,.Pa šta radi. bolan44? vikne Anto. - ..Bog snama44, redi će onaj drugi radnik ..kreči strašno i čudno, da te trnci spopadnu, i plaši sviet, kada grobljem prod je“. - „Л. jeli ga tko od vas kad vidio? upitati će Anto4-. — „I koliko nas ima, koji smo ga vidjeli i jedva živi um akli4-. — ..A kako izgleda taj K rekavac?44 — upita opet Anto. ..Bože moj, kako. kao čovjek, obu­ čen u ovčije runo, gdjekad hoda kao insan, a gdjekad četveronoške, a mumlja ti čudnim glasom i ne propusti čovjeka, dok mu što vriedno ne dadne. 1 moraš se odkupiti, ako hoćeš, da odneseš živu na ramenu glavu. Kad mu baciš odkup, odvalja se kao klada u groblje i zavuče u svoje skrovište, u grob44. — „Ali, to je ništa, tko bi se tog ho ja o !? 44 — ,.A ti se nebi b o ja o ? 44 — „V jere mi nebih i ako hoćete, sad na idem na groblje, pa makar ga ni ja nikad više ne kreknuo44. — Na to čemu jedan iz družine d oviknuti:— „Ра taman, eto si iztrusio po'luoku ljute, a mi ćemo ti platiti i drugu, ako si mužko, pa otidješ na starinsko groblje i samo prodješ kraj njega, a mi ćemo te ovdje čekati. A mlad si i jak. nije ti daleko4-. I smarlaisaše (narućišei mu pooke „ljute-4. Anto nagne odmah iz boce, te ju iztrusi na dušak, pa ustane, zaišće od mejhandžijo poveliku toljagu, pa os bos na groblje, a svi drugi ostaše u strahu, da se više ni i ratiti neće, ako ne posluša Krekavcn, pa mu kakav odkup ne dadne. A podobro je Anto bio nakresan, pa su se i s tog za nj' bojali. Kad je pošao, dobro je na sve strane omjerio toljagu, hoće li mu moći u nevolji pomoćnicom hiti. Antu je, rek bi, rakija gonila, te je za malo časova stigao do starinskog groblja, kad li začuje topot i sušanj,i čudnovato mumljanje. Auto zastane i podboči se o toljagu, a .Krekavac-44 suproć njemu. Kad inu se, približavaše a on toljagu u ruke. Ama, opet se je preplašio, kad vidje, kako se nešto prama njemu, hielo, sgureno sad valja sad diže na noge, sad ide četvero­ noške ; i bome ga pusti rakija. I dobro mu je onaj drug u mejbani opisao nakazu, baš je onaka. Opet se osmjeli pa reče sam sebi: „Ama. baš ću ga čekati44. I Krekavac se dokotrlja mum ljajuć �Broj 28 ,0 S T7" I T ‘ -jti veoma velik ruski pritisak na fran- sonov nasljednik biti Ribot, mi obćeeezku politiku, Grof Muravjev je u nito se boje, da hi vojska mogla Parizu zagovarao prijateljske spora­ oboriti republiku. zume * Englezkom. Osim toga je grof Muravjev preporučio predsjedniku, da Njemačka. Zanimivo je ipak zna­ bez brige za daljnje posljedice na ti. šta ruski krugovi misle o putova­ konferenciju za razoružanje pošalje nju njemačkoga cara na Iztok. Tako što više zastupnika, o kojoj konferen­ piše petrogradski dopisnik „Pol. Korr." : ciji u Parizu ipak drže, da če ostati „Ovdje se drži, da put njemačkoga bez uspjeha. cara na Iztok, a osobito njegov pos­ — U utorak dne 25. listopada pala jet u Carigradu ne će ostati bez zna­ je francezka vlada, kojoj je na ćelu menitih posljedica za daljni tečaj izbio ministar predsjednik Brisson. Tim točnoga pitanja. To se već ojtaža po je očito došlo do rata izmedju vojske i tomu, što se je Turska približila Nje­ gradjanskih oblasti, i tako se Francezka mačkoj, a Niemcima većim dielom nalazi u težkoj krizi, za koju se ne zna, zahvaljuje Sultan preuređjenje svoje kako će se svršiti. - Taj je dan na­ vojske i uslied toga ojačanje, što ga ime bila sjednica komore, u kojoj je njegova vlast dobila pobjedom nad su bile najavljene i interpelacije o Grcima. To će ojačanje još više izbi­ I)reyfussovoj aferi, te je Brisson zatra­ ti na površinu, čim uži budnu vezovi žio, neka se te interpelacije odgode, jtrijateljstva i interesa!, koji vežu Tur­ dok kasaciono sudište ne rekne svoju, sku i Njemačku, a to se odrazuje i u pošto ono ima svu stvar u svojim sastanku vladara tih obiju država. rukama. Taj posve opravdani zah­ Naprama viestima, kojima u većem tjev izazvao je silnu buru, u kojoj dielu ruskoga obćinstva i ruskoga no­ se ministar rata general Chanoine vinstva vjeruju, da će naime Sultan diže uz odobravanje protudrevfusso- Abdul Hamid Njemačkoj odpustiti vaca te izjavi, da se on glede Drey- jednu sirijsku luku, i to po svoj prili­ fussa slaže sa svojim predhodnicima ci -Jafu, upućeni i diplomatički kru­ i da kao „čuvar časti francezke voj­ govi drže se veoma hladno, jer ne ske" sa govornice polaže svoju ostavku. vjeruju u to. Nit spomenuti krugovi Brisson i ostali ministri bili su za­ misle, da će Njemačka na drugi na­ panjeni. Chanoine je morao kao „ču­ čin postići velike koristi, osobito na var časti" prije se tako izjaviti, a ne gospodarstvenom polju, a napose ti­ hiniti se. Iza toga je primljen dne­ me, što će dobiti dozvolu za gradnju vni red, što ga je predložio zastup­ željeznica u Maloj Aziji. Osim toga nik Mahy proti volji vlade sa 53 će onaj sjaj, kojim njemački car pri­ glasa većine i tim je Brisson bio pri­ ma u Turskoj, učiniti silan utisak na siljen, da Faureu sa svim svojim dru­ pučanstvo, i to će podići ugled Ni­ govima preda ostavku vlade. Tako je emcima na Iztoku. Samim tim puto­ Francezka zapala u jednu od najžeš­ vanjem Viliin II. će bez ikakvih dru­ gih materijalnih žrtava postići uspjeh ćih kriza. - Iz Pariza javljaju, da će Bris- i položaj na Iztoku. koji Busija kroz dva stoljeća nije mogla postići uzprkos svili neizmjernih žrtava bilo u lilizu Ante, a moj ti Ante prihvati toljagu, ljudima bilo u novcu-" Po tom taj pa lup po Krekavcu, ila se odmah izpravi dopisnik veli, da u Petrogradu misle, i okrene put groblja. Antu za njim, te hir (te k ) da će rusko-francezki savez na Iztoku Krekavae zavukao glavu u grob, sustigne - doživiti poraz. ga tute, pa ga izvuče za noge van i onako u strahu bubne s njim iz sve snage o ledinu, pa ga onda nekoliko puta omasti toljagom, te se vrati natrag k svojoj družini — ali se je sasuta bio otrieznio. Družina ga veselo dočeka, pa udri pitaj, što li mu je i kako li bilo. — „ č e ­ kajte, ljudi božji-1, dovikne im još stoječ Ante „dok malo dušom dahnenr'. — Donesumu ljute, da se malo okriepi, a onda im sve izpripoviedi, kako je i što na groblju bilo, a svi su ga grobnim mukom slušali. 1 kad dovrši pripoviedanje, prim jeti: „Е, tako mi ove mejhandžine toljage, više vam vaš „Krekavae" nikad kreknuti neće." T svi mu viknuše: „Ama si baš junak" i razidjoše se. je r se dobro već zanoćalo bilo. Sutradan se raznio glas po gradu H., da je netko tog i tog iz mahale х tako izmlatio toljagom, te je sva prilika, da živ ostati neće. Iza malo dana ode onaj na drugi sviet, da Hogu račun daje za griehe svoje. Hio je to po­ gibeljni- hrsuz, koji je bio čitavom gradu dokundisao ^dojadio), a izabrao je bio grob­ lje za svoje utočište, pa odatle globio sviet. prikazujue se kao sablast. 1 ohladilo je svietu vjerovanje u ko­ jekakve prikaze i nakaze po groblju. Strana 3 ruju na ono, što vele „Novosti", koje izričito rekoše: „Ciela je stvar veoma zapletena, te bi bilo puno bolje, iz­ meti ju pred mirovni sud." A tako po prilici vele i druge ruske novine. Rusija. Velika vojvodina Finska još je uviek posebna čest ruskoga carstva, koja ima svoju samoupravu, sabor i druge znakove neke nezavis­ nosti. Nu odavno Rusi ne mogu da gledaju tako odieljenu Finsku od rus­ ke ostale države, te se živo nastoji, da toj zemlji otmu sve znakove ba­ rem prividne nezavisnosti. Sada se radi oko toga, da se sbilja Finska izjednači podpuno sa ostalim ruskim gubernijama. U tomu je pogledu ve­ oma zanimiv govor generala Bobrikova, kojim su ruske novine veoma bave. „U Rusiji"! — reče on — „nitko nije protivan Finskoj, kao Što nitko ne mrzi taj strani, tudji narod, koji je stupio u svezu sa velikim ruskim carstvom. Naprotiv, Rusi veoma ciene Fine radi njihovih velikih i izvrstnih sposobnosti, radi njihove volje za rad, radi njihove štednje i neumorne borbe proti nepovoljnim zemljopisnim i gospodarstvenim odnošajima. Nu medju Finima počele su se širiti raz­ ne fantastičke (? ) nauke i to nauka o uniji finskoga područja s ruskim carstvom, o sjedinjenoj finsko-ruskoj državi, o finskom priestolju, o fin­ skomu gradjanstvu i podaničtvu, koje ne dozvoljuje Rusima, da mogu slu­ žiti u Finskoj" i tako dalje. To je sve general Bobrikov rekao u svom govoru i u isto vrieme nastojanja i težnje Fina nazvao „neispravnim shva­ ćanjima." On reče: „Ruski priestol je jedinstven i nedjeliv, kao što je i carstvo nedjeljivo: stoga da je suviš­ no zahtievati posebno mjestno pries­ tolje i posebno gradjanstvo. Ruski car je gospodar Rusije, ali nije gos­ podar za pojedine zemlje, već za sve skupa kao za jedinstvenu zemlju." Ta­ ko je bio rekao već i sam Aksakov. Englezka. Kašodsko pitanje silno Ne može se ni pojmiti, da bi se oda­ uzrujava dubove i u Englezkoj kao i nost prama vladaru mogla razstaviti u Francezkoj. Londonske novine već od odanosti prama cielomu ruskomu pišu o tomu, da mora doći do vata, carstvu; stoga se sa strane Fina oče­ ako ne bude dostojna mira. Medju ti­ kuje, da će podržavati „dobre i sr­ ma ih ima, koji su za to, da se fa- dačne odno.Šaje prama Rusiji i rusko­ šodsko pitanje dade na razsudjenje mu narodu. Autonomija Finske nje­ mirovnomu sudu pod predsiedanjem zine crkvene ustanove, njezina prava belgijskoga kralja, koji je ujedno vr­ i privilegija i njezina unutarnja upra­ hovni gospodar slobodne Kongo dr­ va — čuvat će se, ali to sve ne smi­ žave, i takovi prijatelji mirnoga suda je rušiti jedinstvo carstva." Na koncu tvrde, da je i grof Muravjev u Pari­ generalni guverner finski general Bob­ zu zagovarao takovo rješenje fašod- rikov pozva Fince, da se pridruže Ru­ skog pitanja. Vele, da je car uznemi­ siji, nu izrazi želju, da to bude uči­ ren radi dvojstruko težkoga položaja njeno na osnovu medjusobnoga pouz­ francezke vlade, tim više, što bi radi danja i srdačnih odnošaja. Inače da nutarnjih zapletaja sadanja ili dojdu- bi za Finsku i finski narod bilo zlo. ća francezka vlada mogla pokušati, pogotovo kad bi uspjeli oni Rusi, ko­ da kakvom akcijom prama izvana, ji bi htjeli Fine raznaroditi i pretoči­ dakle ratom, učvrsti svoj položaj i ti ih u ruski narod. - Mi razumije­ podigne ugled. Ruski car da želi osuje­ mo, da je Bobrikov morao kao Rus titi svaki rat, pa stoga da je poslao tako govoriti, ali ipak ne držimo, da svoje ministre u Pariz, da parižane uništenje jednoga naroda, koji i ona­ opomenu na mir i mirno riešenje za- ko pripada moćnoj državi, obećaje pletaja s Englezkom. Tomu п prilog preveć veliku moć Rusiji. Englezi navadjaju informacije iz Pa­ riza. Pctrograda i Bruselja, kao i pi­ Švedska i Norvežka. Pred ne­ sanje ruskih novina. Osobito upozo- koliko dana otvoren je u Kristijaniji I �Strana 4. sabor, storthing, koji je u odsutnosti vladara otvorio predsjednik državnoga ministarstva Steen. koji je pročitao i priestolni govor. U nriestolnom govoru je bilo iztaknuto, da je norvežka vlada u Petrogradu izrazila, da je voljna potanje se sporazumiti s ruskom vla­ dom o posebnom ugovoru izmedju Rusije i Norvežke. Veoma upada u oči. što se je tu Švedska izključila iz medjunarodnih raspravljanja. Osobitu brigu vlada posvećuje proširenju že­ ljezničkih mreža. Osim toga se moraju luke i obale utvrditi i osigurati time, što će se na sgodnim mjestima urediti obalno topničtvo. što ćp se u Kristijaniji i Drontheimu sagraditi nove vojarne, te što će se zemaljska vojska preurediti. Za sada je radi novčanih neprilika vlada odustala od zajma od 20 milijuna kruna, opredieljenih u obranbene svrbe. Po tom se u tomu govoru spominju socijalne reforme i uredbe, kao promjena zakona za siro­ tinju. prisilni rad i uzničtvo. nadalje da se imaju poduzeti mjere proti pi­ janstvu i javnom skitanju. Kako se vidi. program saborskoga rada je obilan. Filipini. Jedan zastupnik Reuterova ureda pohodio je sada u Londonu boravećega zapovjednika američkih četa na Filipinama. General Meritt se je vratio iz Pariza, gdje je on ame­ ričkim članovima za sklapanje mira razložio svoje nazore o budućnosti Filipina. General Meritt nije htio ni­ kako priznati, da je admiral Đewey obrekao ustašama, da će Filipinci postići podpunu nezavisnost, ako Ame­ rikancima budu pomagali. „Ја ne vjerujem". reče Meritt, ..da će Fili­ pinci sad za sada moći sami sobom upravljati. Ako dodje do toga, onda će se jedan ustaški vodja držati proti drugomu. Ni sam Aguinaldo nema dovoljno privrženika. da bi mogao preuzeti vladu. Nu ako bi došlo do poštenoga glasovanja, to ja sumnjam, bi li Aguinaldo mogao kao vodja izići iz izbora. On ima svojih často­ hlepnih osnova. Ne vjerujem, da li bi se ustaše osbiljno protivili Ameri­ kancima. Mnoge ustaške vodje misle samo na svoj plien. Ja držim, da bi se samo s jednini dalo raspravljati. Jedno je­ dino je sigurno, da se oni nikada ne će podložiti španjolskomu gospodstvu. Radije bi svi do jednoga izginuli1’. Tako je rekao general Meritt. Možda da nisu Filipinci sposobni ni zreli, a da im ne bi trebalo nadzora prosvjetljenije države, ali su si oni većupilili u glavu, da osnuju svoju vlastitu i nezavisnu republiku, i to im Ameririkanci ne će moći nikako izvaditi iz glave. Kako sada stvari stoje, to će se oni samo oružanoj sili pokoriti, ali Ja oni ipak nisu slabi ni nejaki pro­ tivnici, to su pokazali u ratu sa Špa­ njolskom. Na to hi Američani morali misliti. ,0 S Iz m je s t a T 7- I Broj 28. Т ' i o k o lic e „ H r v o je v a z a b a v a .“ Još nas samo dva tri dana diele od časa, kada ćemo se u velikom broju — nadamo se — naći na okupu ц Bratovšinskom domu na „Hrvojevoj“ ž a b a v i, koja će prema svim pripre­ mama i programu, biti vrlo liepa i sigurno cienjcne posjetnike zadovoljiti. Iza pjesama koje će družtveni sbor odpjevati, prikazi­ vati će se vrlo zanimiva pučka drama „М 1 in a r i n j e g o v o d i e t i,‘* koja se je po svim većim pozornicama prieko sa velikim uspjehom u oči dušnog dana davala i daje, a onda će slieđiti plesovi, koje će aranži­ rati učitelj plesa- Osim drugih plesova igra­ ti će se i stari hrvatski plesovi, običajni u Hercegovini. Uprava družtva še je pobri­ nula, da zabava u istinu udovolji članovima družtva i drugim posjetnicima. — Od uprave družtva „Hrvoje" do­ bivamo one ređke : Svu onu p. n. gospodu koja slučajno nisu dobili napried programa s pozivom na „Hrvojevu" zabavu od 1. stu­ denoga ovim umoljavamo, da izvole u tr­ govini Petra i Nikole S m o l j a n a zatražiti program, gdje se takodjer prodaju i ulaz­ nice na zabavu. V e lik a s ta r o s t. U sriedu je umrla u Ilićima starica Marta Blažević, doživiv veliku starost. Kad je umrla, stari se ljudi počeli inaditi o to, koliko je mogla imati godina. Po prilici joj je Rilo, 116 godina. Sve do pred smrt starica koja je bila dobro poznata — mogla je pomalo radukati. Prošle sedmice sjela pred kuću i prela, a sunce joj upečilo u oči. Ona metne ruku nad oči i potuži se: „Borme mi je i ovo sunco dodijalo". Pa eto došao i njoj čas. da ju sunce božje ne grijet Ostavlja za sobom dva već vremešna sina i njihove obitelji. Laka joj zemlja! S v o j k s v o m e . Upozorujcmo cienjene naše čitatelje na objavu, uvrštenu u ovom broju našeg lista, g. Vatroslava Špiljaka, kojom javlja, da je otvorio na V eli­ koj Tepi liepo uređjenu brijačku dvoranu. G. Spiljak je naš čovjek, vriedan član druž­ tva „H rvoje", a dobar i vrstan u svom poslu, pa ga najtoplije preporučujemo na­ šim gradjanim a sumišljenicima. U drugim mjestima sami obrtnici idu na ruku svome suobrtniku, te mu nadju posla i zasluge, nu kod nas kano da neznaju za to liepo susretanje u obrtničkom životu. Uvjereni smo da će es naše gradjanstvo odazvati ovom pozivu, te pohoditi g. Vatroslava Špiljaka. — K. Iz n a š ih k r a je v a Bosna i Herceg-ovina. Č udno v it lje k a i-s k i t ie s a k . Pišu nam iz R užica: Ljetos o najvišoj žegi sa­ stalo se njekoliko mlađjaraca u planini tta Tribistovu. te suliotni 1 željni porevenavši se kupe suha mesa i najedu ga se do mile vidje. Zatimi siti i veseli odmah pošli na selo, a ne | »oiiioli ni kapi vode uza se, niti je putom za■ dva sata boda igdje bilo lipo do posuškojU za prožediio i umorne ubojitog vrela Rićiniз. što brže i na,glije išli, to visina se znojili i žednili. Jedan pobrzao i daleko I otezao pred družinom, da što prije stigne na vrelo. Uviek idjuć klapao kosiricama i prietio vrelu, „da će ga presušiti, ako živ do njeoa dopaneć’ Stigav na vrelo, namah se razpase i baciv. koparančinu prione piti sve dok se nije nalio kao tulum. Ali notom se ostao, prevali se nauznak i nadme se kao kovački mieh. Srećom brže dostigli drugovi i priskočili u pomoć,. jedni ga tukli šakama iza vrata, drugi prihvatili štape, pa po tabanima udri, mlati, tari, koturaj, valjaj, sve zaludu, nije mogao vodu povratit. Onako ti jedan zaviče: ..U m r, dajte stećak, sva­ kako »-a nije" te uinah nakoturaju stećak i navale mu na trbuh — u ste.oku bilo tvi četeri tovara težine. Ončas udari voda,; na obadvie strane, te tako ga liepo ožev, od­ vale kuk, a izpod njeg sine bolestnik zdrav kako zec, pograbi pasinu i koparančinu pa niz polje, sve poskakujuć od veselja i kvaleć misaonu družinu, što ga onako vješto izba­ vila od nagle i nenadnje smrti. D a ne bi ovako priekoga izuma, onaj~bi žeđnik ondi ostao prieteć vrelu i pokazujuć. putniku kako je ubojita voda na Riećini. J e li se i jedan od šeststotina liečnika u Beču ovako sbodnim sredstvom poslužio? UaboS H ia lr s is ic ija , V iso k o o d lik o v a n j e . Kako iz Zadra javljaju, odlikovao je papa zadarskog nadbiskupa Rajčeviea udieliv mu rimsko plemstvo i naslov rimskog plemića. Hrvatska D r u ž tv o h r v a ts k ih u m je tn ik a U Z agreb u . U svom domu hrvatskom, u središtu domovine naše, bielom Zagrebu, sa­ kupila se je liepa i uvažena kita hrvatskih umjetnika, koji su se bili prije išli po svietu, kao pčela po evietu, da crpe i stječu znanja, da proslave i sebe i hrvatski narod svojim znamenitim umjetničkim djelima. kau što već i slave, kako dokazuju razne svjetske Izložbe, gdje su odnieli medju mnogim evropskim umjetnicima hvalu i p ri­ znanje, — sakupili se od nekog vremena i zasnovali svoje ateliere, gdje rade marno, samo im je još više želiti odziva u hrvat­ skom obćinstvu. I svi su odmah stupili u jedno kolo, osnovav pred g’odinu dana „ d ru ž tv o h r v a ts k ih u m je tn ik a " u koje su pozvali i prijatelje i štovatelje umjetnosti, to družtvo sada broji 14 članova utemeljitelja, 11 izvršujučili i 140 podupirajueili. Ovo družtvo držalo je u subotu dne 22. o. mj. svoju skupštinu, koju je otvorio predsjednik družtva, dični hrvatski slikar Vlalio R u k o v a c , te iztakao, d a je družtvo za godinu dana svojim radom i životom probudilo u širom obćinstvu živalmiji smisao i interes za umjetnost hrvatsku i svjetsku i tim koristilo umjetnosti i domovini. „Već prva godina života ovog družtva - - naglasio je „jamči, da će hrvatska domovina i na polju nmjetnosti preuzeti vodstvo medju na­ rodima na jugu". Znamenita je i ta okol­ nost, da je ovo družtvo stupilo u zajednicu sa „družtvom hrvatskih književnika", koje se je tek nedavno ustrojilo! i tako je osi­ guran dnevni saobraćaj evietn hrvatske inte'ig eiitije: književnika i umjetnika, koji će izmienjivati misli, buditi i poticati jedan .drugog „а rad za dom i rod i sticati novih l»*1'u«la i ideja. Da družtvo hrvatskik umjet- �Broj 28. „О nika tako liepo napreduje i cvate, mnogo je doprinio barun Vrajiiczany, koji je sa znatnom svotom družtvu priskočio u pomoć i nadalje ga obećao podpomagati, Družtvu je kroz jednu godinu imalo 12 sjednica, drži 9 umjetničkih mjesečnih časopisa, 9 umjetničkih godišnjih izdanja, te je nabavilo 14 knjiga iz umjetničke strukovne literature, a pošto ovo družtvu stupa u zajednicu sa književničkim , stajati će im na raspolaganje IH časopisa i dnevnika političkog i književ­ nog sad ržaja‘i 50 raznih časopisa, dnevnika i djela uz brošure i revue. Skupština je u redu zaključena, a članovi su na koncu iz sveg srca odpjevali liepu hrvatsku himnu: Liepa naša domovino. - - Družtvu naših hrvatskih umjetnika želimo svaku sreću i napredak i što veći odziv u hrvatskom na­ rodu po svim našim krajevima. K r a lje v a pom oć p o p la v lje ­ n im . Sa Kieke javljaju da je car i kralj naš za nastradale poplovom na Rieci da­ rovao iz svojih privatnih sredstava 4000 fo- R a z l i č i t e v ie sfti Car i k ra lj n a š u h rv a tsk o j O p atiji. Kako iz tog glasovitog kupališta na hrvatskom Jadranskom moru javljaju, doći će tamo car i kralj naš Eranjo Josip te u podpunoj samoći probaviti deset dana. Kralj je rekao svom dvorskom vrhovnom meštru : ,.Ja neću nikad više ići u inozemstvo u ku­ pališta." Za dolazak kraljev čine se velike pripreme. U isto vrieme očekuje se i dola­ zak rumunjskog kralja Karala'. A' koncem studenog već doći će priestolonasljednica •— udova Stefanija i veliki vojvoda Luksem­ burški, P r o fe s o r F a lb o v r e m e n u . Doz­ nati predskazivač vremena profesor Rudolf Falb veli, da će zadnjih dana ovog m jese­ ca biti vrieme oblačno, gdjegdje maglovito, a kasnije vedro i toplo. Koncem mjeseca hiti će velikih kiša, a '29. sniega. Prvih da­ na studenoga hiti će suho. Povodnje hi mog­ lo hiti u južnim našim krajevima. Tako Falb nagađja. A te n ta t na n jem a čk o g a cara. „.Xorddeutsche allgemeine Zeitung" donosi izvadak iz izvještaja njemačkoga konzula u Aleksandriji o osujećenom anarhističkom atentatu na njemačkoga cara i caricu u Ale­ ksandriji. Iz toga vadimo ovo: Pošto su ta­ lijanske kozularne oblasti u Aleksandriji upozorile tamošnju policiju, da je u grad došlo puito anarhista, saznalo se je, da su ti anarhisti imali sastanak u E1 Kahiri i zakjučili, pomoću bomba izvesti atentat na cara i caricu na Mehmeđ-alijinom trgu ili pred Abdinovom palačom u Kahiri. Pošto je car promicuio osnovu putovanja, anarhi­ sti su na 13. o. mj. držali i opet satanak kod nekoga Huge Parinia u Aleksandriji, te zakljuciše. do tada priredjene bombe prenieti iz Kahire u Palestinu, da tamo n a­ padnu cara i caricu. Bombe je imao prenieti jedan Talijanac iz Trsta, koji hi u tu svrhu morao na jednom parobrodu naći službu kao sohar. Na večer na 13. listo­ pada talijanski podkonzul sa dva kavaza te .sa poticajnim nadzornikom i mnogim stra- S V I T “ žarima ode u Parinievu. krčmu, gdje ovoga nadjoše, kao i sanduk s bombama. Parini reče, da ne zna. šta je u sanduku, te da ga je donid jedan nepoznati inu Arahin. Na daljne upite Parini reče, da će to ^nožda biti konjak, na što uze čekić da udari u sanduk da tako usmrti i sebe i sve. Oni ga si­ lom zaustaviše. Sada tekar priznade, prieteći se, da je anarhist. Bombe su bile fako priredjepe, da sii mogle okolo poharati -n,a 50 metara propto^a. N ova ruda. Na otoku Bar.badosu na Malim Antilima- nadjena je ruda vrlo sjajne crne boje, koju urodjenici upotreb­ ljavaju za loženje, a zovu ju „manjak." Ima je na površini zemlje i u naslagama od, 30 do «0 centimetara debljine. Analizom se iz,našlo, da je to okamenjeni petrolej., Goriva vriednost ovog gradiva neizmjerno je velika. Može se upotriebiti za priredjivanje griraiza i ljepila. A vele, da je osobito probitačna za izoliranje kabela i žica. R a zp ra v a p ro ti u b o jic i L u- C C h e iii biti će valjda 10. studenog. Lueeheni je predan poratnom sudu, te sada može obćiti sa švojim braniteljem, kojeg mu je sud dao. Prije Luccheni nije smio s nikim osim sa istražnim sudcem govoriti. On ostaje i u razgovoru sa braniteljem pri svojem starom iskazu i ništa ne poriče. A u s tr ijsk a e k s p e d ic ija u A r a ­ b iji. Bečka carska akadomija znanosti priredjuje ekspediciju u Južnu Arabiju u svrhu iztraživanja i proučavanja te zemlje. U toj ekspediciji biti će profesori dr. David H. Mtlller, dr. Oskar Simony, grof Landberg, dr. Jahn i dr. Kossmath. Već 24. o. mj. bdputili su se profesori dr. Miiller i grof Landberg u Kaira, doćim će drugi 1. stu­ denog krenuti iz Beča, K iu e z k i car. Iz Pekinga pišu 19. o. m j.: Liećnik francezkog ppsfahićtva, ko­ ji je u pratnji terdžuinana (tumača) posjetio kinezkog cara. kaže, da je cara našao bolestnog, ali da nije na umoru. Ali drugo se ništa ne može sazivati. Liećnik veli joj da mu je bolest careva sasma nepoznata, te da će ga opet posjetiti, da ustanovi k a­ kova je bolest, U evropskim krugovima u Pekingu vlada mišljenje, da je caru dan otrov, koji polako djeluje. Djelovanje tog otrova mogu kinezki doktori, bude li treba­ lo, pospješiti. To otrovanje moglo bi se pa­ ralizirati s protuotrovom. Ali i tako bi car ostao sulud od toga. M iliju n a r sk i otok . Bogataši svaš­ ta izmišljaju, kako da si učine život udob­ nijim i lagodnijim. Tako su amerikanski članovi „milijunaškog kluba, odabrali jedan mali otok, te ga uredili, da im bude kao zemaljski raj. To je otok Јеску — Island, a leži dvie milje daleko od gradića Brunsvicka u državi Georgiji u Sjevernoj Ame­ rici. Otok imade oko 20.000 jutara zemlje, a prije nekoliko godina kupili su ga mili­ junaši za po milijuna dolara. Prvo im je bilo, te su za se na otoku sagradili sjajnu klulisku palaču s električnom razsvjetom i svakim konfortom i za svoje goste i prija­ telje krasan i udoban hotel. U tom svratištu imade sila krasno uredjenih soba. Duvarovi soba su dvostruki, a medjii duvare su metnuti dušeci od pamuka i kostrieti, da u sobe ne dopire ni najmanji glasak, te gosti S tra n a б. mogu. mirno spavati. Onda svaki milijunaš imade na розе za se bogato sagradjortu palaču, gdje ljeti stanuju i borave život loyeć ribe i ptice- Tu su najpoznatiji milijuцап Rocbefelker^ iVanderbihs, Goelets, Astors, Goulds, Cushings i drugi. 'Ti veliki bogataši su izvanredno prijazni i gostolju­ bivi, kad ih tko njihov posjeti u njihovom raju zemaljskom te rado primaju veselu družinu. Drugi bogataši, prijatelji njihovi, koji nemaju na tom otoku svoje sgrađe, često put iznajme koju palaču, pa na dan plaćaju 30 do 50 dolara kinje. Ali stranci ne smiju na otok. N a jd u lja te le fo n s k a sv ez a . Iza dugih pregovora učiniti će se telefonska sveza medju, Berlinom, Bruseljom i Pa­ rizom. Žica će hiti dvostruka iz fosforno bronce sa promjerom » mm. Telefonska pruga biti će duga 1000 kilometara, po toni najdulja u Europi. S m iju li u č ite lj i v o z iti na b i­ c ik lu ? To je najnovije pitanje, koje pre­ tresaju u Berlinu. Nedaleko Berlina u gradu Schiinebergu rekao je okružni školski nad­ zornik, da nije liepo da se mladi učitelji voze na biciklu, a upravitelj tamošnje obćinske pučke škole zabranio učiteljima, da u školu dolaze na biciklu. Ujedno je rečeno učiteljima, da im se ne će dati mjesta za bicikle u školskoj sgrađi. Tom sgodom je ujedno upravitelj izrazio želju, da učitelji ne nose žutih cipela, jer da to nije liepo. Tomu se učitelji protivili, te je čitava stvar došla pred gradsko zastupstvo. Načelnik, izaslanik školskog nadzorničtva izjavi, da je zastupnik školskog nadzornika, koji je na dopustu, rekao, da stariji učitelji misle da da se ne slaže sa učiteljskom čašću, da nji­ hovi mladji kolege sjednu već u školskoj avliji na kotač, pa onda projure kroz sitnu školsku djecu, kada izlaze iz škole. Onda misle, da se školska disciplina mora držati i vani oko škole, a to učitelji koji idu na biciklu ne mogu vršiti. Ali ako učitelj po­ dalje od škole sjede na bicikl, da prije dodje kući, proti tomu nema nitko ništa. I učite­ ljima, koji daleko stanuju, može se dati iz­ nimno dozvola da se voze na biciklu. Hada u Berlinu vode o tom prepirku, a moglo bi do velike polemike medju učiteljima doći u stvari, dali učitelj s biciklom narušuje škol­ sku disciplinu. In d ija n sk a k u ga n B e č n . Strašna kuga. koja je već u Beču pokosila dvie osobe: liečnika Miillera i podvornika Baniseha — hoće još da imade žrtava. Stanje bolničarke Perli i Johanne Hoehegger vrlo je zlo i svaki čas se očekuje viest, da su kugi podlegle. Uza sve mjere, koje su se poduzele proti toj epidemičnoj bolesti, ve­ lika je opasnost, da će se ipak razširiti u Beču, i sviet je stoga uprepašćen.. Svi, na kojima su se pokazali znaci kuge, strogo su odieljeui u bolnici Franje Josipa. N a ro d n o g o s p o d a rs tv o P o s lo v a n je sa m je n ic a m a Za naše trgovce piše prof. Funte Vrhmv'-'f'. Bilo je vrem en a, k a d se ro b a nije m ogla n ik a k o k u p iti bez g o to v a n o vca. N u d a n a s su p rilik e sasvim d ru g a č ije : k a k o sm o već u č la n k u o �Strana 6. vjerosiji spomenuli, vjeresija je danas duša trgovine. Iz početka, dok se upo­ znamo sa dotičnikom, od kojeg hoćemo da uzimljemo robu na vjeresiju, pod­ mirimo točno nekoliko faktura goto­ vinom, pa čim je trgovačka sveza na taj način utvrdjena, počimlju poslovi na vjeresiju. ,0 S "N7" X T ‘ Broj ‘28. Mrtvo selo: ne sklapamo veće obveze, nego što smo sigurni, da ćemo moći izpuniti. (Nastavak.) Ne valja se oslanjati na nadu jer je varava, a svaki se je od nas već imao Jel to san? Nije, zlatni prsten bio mu prilike osvjedočiti, da ga je iznevje­ rila kad mu se činila nasigurnijom. je na prstu i sjajio se na sunčanom svjetlu. Ne smijemo se oslanjati na onu Ovdje je čarolija imala ruke. O Ivanjdanu staru : „bit će već pazara, a s njime vidi se koješta, što je inače sakriveno sm rt­ i para- . Danas se pazari najviše na nom oku. Vitodrag plaho se ogleda i pobrza ko­ Da ne razvijamo mnogo teorije, vjeresiju, a i našu mušteriju stigne hiti će bolje, da odmah predjemo na mnogo puta nevolja, poradi koje ne rakom. Doduše bojazan ga je svladala, ali jedan praktični poslovni slučaj. Recimo može da nam plati u obećano vrieme. ljubav, koju mu djevojka ulila, bijaše ja č a da naš mostarski trgovac kupi od Mogao bi nam tko god od trgo­ od strave i bojazni. Promatrao je prsten zagrebačkog tvorniČara raznih uređje- vaca prigovoriti, da se mjenica može blaženim okom, slutio da prvi sastanak s nih koža u vriednosti od 500 for. na produljiti, ako se plate kamate. Na djevojkom nije bio posljednji. On nastavi četiri mjeseca vjeresije. Isto tako će to ćemo odgovoriti ovako. Mjenicu put po prasnoj eesti u nadi i zagonetnosti. učiniti i trgovac Sarajlija, Trebinjac, nije moguće produljiti u svakome slu­ Sunce se spuštalo, i kada je upravo pozlaBanjalučanin, Osječanin. Varaždinac i čaju, jer mnogo puta neće vlastnik ćivalo krovove grada, udje klesar u grad. drugi, pa će naš tvorničar Zagrebčanin da ju produlji, a što onda bude, to imati naskoro dosta kapitala u rukama znamo. No uzmimo i taj slučaj, da Na trgu stajala velebna kuća, a na svojih mušterija. Nu on treba da i produljiš mjenicu. Time si samo po­ dalje radi, a za izdašno tjeranje posla makao rok plateža od danas na sut­ cimeru joj narisan divljak s krunom od p er­ neprestano treba raspoložive glavnice. ra, a to pomaknuće si skupo platio, ja i prstenom na nosnici. To je bilo na On će dakle morati nastojati, da na jer su kamati kod produljivanja mje­ daleko poznato svratište i gostiona. Tamo njeki drugi način pribavi sebi glavnicu, nice dosta veliki. Nadalje pokazao si se smjesti Vitodrag Zorković, pa kada se koju je ustupio vjeresijom privremeno tim, da nisi u stanju izpuniti svoje očistio i stresao prašinu od mučna* putova svojim mušterijama, a to će učiniti, obveze, što si ju u svoje vrieme za­ nja, potraži gostionicu, da se okriepi jelom ako od svojih mušterija zatraži, da jamčio vlastoručnim podpisom na mje­ i pićem. mu podpišu mjenicu za iznos računa. nicu. Tim gubiš vriednost u očima Nuz dug, orahov stol posjedalo je ne­ Kad dobije natrag te podpisane mje­ svoga vjerovnika, koji će ti kasnije slabo koliko građjana i razgovaralo o svjetskoj nice. odnieti će ih u koju zagrebačku ili nikako vjerovati, jer se mora bo­ trgovini. Stranac bio im je dobro došao. banku i podići će za njih novac, koji jati, da će sa drugom mjenicom biti Prije su ga razpitali tko je, odakle dolazi će opet upotrebiti za dalnji razvitak kao i sa prvom. Gubiš glas solidnog i što traži u gradu. On drage volje i uljud­ svojega tvorničarskog posla. Na taj trgovca, a to je u trgovini vrlo ve­ no zadovolji njihovoj želji i gradjani g a način dolazi on opet do potrebnoga lik gubitak, jer ti se više neće vjero­ pozvaše, da s njima sjedne k stolu, pa da kapitala, a mušterije će na vrieme vati. im pripovieda, što se u svietu događja. Vi­ izplatiti podpisane mjenice i tako se Uzimlješ li dakle robu na mje­ todrag izprića, što je doživio, ali ne spomenu riešiti učinjene obveze. Na taj način čarobnu pojavu, koju je istog dana doživio. nicu, drži se ovih pravila: je obojici pomoženo, tvorničar uslied Zatim je hvalio grad i bogate poljane, ko­ I. Mjenica je v.lo koristila trgo­ mjenice dobije glavnicu, a mušterija jima je danas prolazio. dobije robu na mjenicu. Ovakovo po­ vačka uri <lba. samo ju treba točno — „1)а“ - reče jedan gradjanin i slovanje nazivljemo poslovanjem na izplatiti. pogladi rukom svojo dobro gojno tielo ,.da, II. Zato vodi o mjenicama zaseb­ da, blagoslovljena je zemlja, pa kada nebi mjenicu. nu knjigu, u kojoj si za svaku upi­ bilo velikog poreza, mogli bi biti zadovoljni, Pita se sada, je li poslovanje na sao dan plateža, osobu, kojoj treba da ako i nije onako, kako je u staro doba bi­ mjenicu od isto tolike koristi za onoga, platiš, i mjenbenu svotu. lo. Onda je drugačije bilo. Pšenice, raži i koji ju je podpisao? Iskustvo nas uči, III. Nastoj, da spremiš novac za ječma i danas licpo nose poljane, šume da mnogi naš trgovac zazire od mje­ mjenicu dva tri dana prije vremena nice, kao od nečesa strašna, a razlog u odredjeno mjesto, da točno pris- davaju nam drva u izobilju. Nu u staro do­ ba davale su nam i drugog blaga, zlata i leži u tome, što je imao njekoliko pije. To će te prikazati kao solidna srebra, a toga je već. odavno nestalo/1 puta prilike da vidi, kako je mjenica trgovca i uredna čovjeka, a to su ■ - ,,Da“-reče drugi, „ako je istina, što njekim trgovcima i dućan zatvorila. svojstva, na kojima se osniva cielo u našoj priči živi, Bila. je naša obćina ne­ To je zaista strašna posljedica mjenice, trgovačko povjerenje. koć vrlo bogata. Jednom se je svratio car nu treba najprije da se upitamo kako IV. Mjenice nisu za neuredne i u grad. a kod gradjanstva bio je stari obi­ je došlo do toga, da je njekome dućan zatvoren poradi mjenice. Evo tome nemarne trgovce ili takove, koji ne čaj, da cara čim počaste, naime ovnom ili razpolažu sa potrebnim sredstvima, jer ovcom zašto baš ovo a ne drugo — nezodgovora. Taj nesretnik podpisao je mjenicu, a nije se pobrinuo, da ju pri takovim ljudima pribavi mjenica nag­ nam. 1 onaj put. nagradili su gradjani cara le i težke neprilike iz i oj ih se ne običajnim darom, ali ovan bio je od srebra njezinom dospjetku točno izplati. Kako se mjenica sudi po mjenbenom zakonu, mogu izkopati te uza nje stradaju i a ovca od zlata. 1 to je cara silno razve­ drugi. selilo. koji je mnogo strožiji od običnog — ..Pripovieda se-‘ -p o č e treći, -..u gradjanskog zakona, jer je postupak Za nafte lju d e . Г prošlom smo okolici bilo je selo, koje je sada izćezlu. sudbeni vrlo brz i skupocjen, imao je broju javili, da se jc osnovalo grndjovno U selu bilo je neizerpivo vrelo srebra i lju ­ dotičnik već nekoliko dana poslie iiad/.oriiičtvo za i/.gradju željeznico Oabcladospjetka mjenbenog u dućanu sud­ Boka Kotarska i Trebiiijo-Dubruviiik, koja di nisu znali što bi velikim bogatstvom u či­ nili. Kano obično, postali su ljudi objestni benu komisiju, koja mu je sve zaplieje svakako zemlji od potrebe. Ovdje bi sa­ i oboli i u svojoj razkalašenoiiti igrali se мiDi. D aje mjenicu na vrieme izplatio, mo priinictili, da se svakako nastoji, da na zlatne kuglje. Jedne noći nestalo je sela ne bi svega toga bilo. Iz ovoga svega može se lahko razumjeti, da mjenicu valja točno iz­ platiti, ako hoćeš da nemaš rad nje neprilika. Moći će ju izplatiti samo onaj, koji tako udesi manipulaciju sa svojim novcem, da u svako doba ima razpoloživoga novca, a ne da tek čeka. dok mušterije donesu para. Tome se hoće razumna gospodarenja s nov­ cem. Nadalje valja paziti na to, da se našim domaćim ljudima dadne posla, u i svega u njemu, a i danas još se znade koliko su sposobni, a može ili se naći spo­ I gdje je stajalo." sobnih. Za radnje na eesti za tračnico imaSada se umioša u govor gostioničarka, do uašib ljudi, koji su so već ponudili, pa koja je zvukećuć ključevima na pasu i po­ bi bilo uputno, da im so radnja dadne. Ka­ sudama amo tamo prolazila. — „Čuli ste zvoni­ ko čujemo, već su dvojica domaća došla u ti reče ovomu „ali neznate gdje. S izćeznulim tom poslu ovamo, pa ib preporučujemo oni­ selom drugćije se je dogodilo. Ljudi koji ma, koji izgradnju željeznice vode. su u selu bili. živili su dobro i zlo, kao i mi. Bilo im je dobro, ali se zlatnim kugljamn nisu igrali. Nu jednom so dogodilo, da u cieloj godini nitko nije u selu umro. a �Broj 28. kad je nadošao dušni dan, govorili su: ..Zašto da molimo i tugujemo? Zadnju go­ dinu nismo nikoga sahranili." Za to su se i plesali, kao u veselom svibnju. Samo je ­ dan sluga, pobožna srca, nije se pridružio opakom svietu, već je otišao u crkvu u bližnje selo. Kada se je u večer vraćao u selo • bilo je ovo izčezlo. Samo jedan zlatan križić virio je iz zemlje - bio je to križ sa crkvenog tornja. S vremenom i to je izginulo, a sada su poljane na mjestu, gdje je selo bilo. Kadkada se digne u zrak, imade ljudi, koji su ga vidjeli — nu o ta­ kovim stvarima nije dobro govoriti" - T a­ ko je govorila gostioničarka, a onda zamukne. Mladi si klesar počeo nakon čuvene priče razbijati glavu o onom, što mu se prikazalo. Samo na pola slušao, što se go­ vorilo kod stola i neprekidno promctao pr­ sten na svom prstu. "V I više k tebi dolaziti. Zovneš li me, kada me« je druga odrmula, sliediti me moraš na mjesto, koje poznaješ, a odaule' nema više povratka." Bolno je krasotica govorila, a on joj izljubi suze sa trepavica i zaprisegno vječ­ nu vjernost. Najljepša djevojka u ciplom gradu bi­ la je Pavka, jedinica bogatog graditelja. Bila je vrlo ohola i svi giađjanski sinovi, koji je zavoliše, nisu dorasli, njezinom po­ nosu. Od nekoliko neđelja promjenula se Pavka. Bazlogom bio je samo strani, mladi klesar, koj j'c radio kod njezinog otca. Medjutim momak nije ni gledao krasotu djeojku, a žarki pogledi, kojima je mjerila mladjahan stas, kada je Vitodrag (dolazio k otcu, nisu mu ugrijali srca1 kao ni izklesani andjeli na vratima crkve. Toga radi uzbjesni kćer patricieva, nu badava se opirala ljubavi, koja joj se uvukla u ponosno srce. Ženskom prevejaC’im je noćobdija zapjevao i gosti ustali, nosti znala je uspjeti, da je dnevice Vito­ otišao je Vitodrag u svoju sobu. l’revalio drag bio miliji otčevom oku i da je na kon­ je dobar komad puta, bio je umoran, ali cu dan na dan dolazio i odlazio iz kuće. mu san ne htjede na oči doći. Sjedio je Ona sama punila mu je vrč zlatnim vinom, budan na svom krevetu i razmišljao na po­ a kod toga se tobož nehote dotakla njego­ javu i liepu, tihu djevojku. I opet mu oko ve ubave kose. Pred njim je pjevala kras­ zape o prsten i zatraži kakov znak. Vanj­ ne pjesme svoga zavičaja i sladke talijan­ ska strana bila je gladka. Moguće, da je ske napjeve, što ih je od nekog tudjina iznutra što napisano i on okrene prsten, da naučila bila. Ali je Vitodrag za svo izraže­ ga skine s ruke. ne naklonosti imao samo odmjerenu ućtivost Г to se lagano otvore vrata i u sobu i hladno pokoravanje. K Pavkinoj ljubavi unidje ona, koja je prvo prsten nosila. Ra- pridružio se Ijuhomor, kada je zapazila, da (jostno i bojažljivo skoči Vitodrag i pruži Vitodrag često obara oči ua svoj prsten i ruku za krasnom prikazom i djevojka mu se nastojala je, da izmami, nijo II koja druga baci na grudi i odvraćaše milovanje žarko njegovim srcem zavladala. P gradu nije je ljubećem mladiću. bilo — znala je predobro ali možda je Kada zviezđe počeše bliednuti, iztrgnu ostavio Iju bez niču u drugom kraju? Kako li se krasotica zagrljaju dragoga i progovori je tu neznanu suparnicu m rzila! Jednog da­ „Moramo se rastati ali viditi ćemo na, Mio je o podne, prolazila, jje Pavka po­ se brzo. — Kada me budeš zaželio, okreni kraj zidarske kolibice. U njoj bijaše tiho, prsten i doći ću ktebi." radnici se u podne odmaraju. Suztezljivo — ..Nećeš li mi ništa drugo reći, sr­ udje u kolibicu i nadje, čemu se nadala. dašce milo, ni o sebi ni mjestu, gdje sam Vitodrag ležao je na zemlji i spavao. Ni­ te prvi puta vidio ?“ — koga ne bijaše u blizini. Ljubavlju razigra­ Ona ga ozbiljno pogleda i stavi prst na djevojka se sagnu nad momkom, da mu na listne. Tada podje prama vratima. utisne cjelov na rumene ustne, nu u taj — ..Nesmijemli ti ni za ime znati?" — tren zape joj oko o prsten mladića. Ljubo„Nevenka" — odvrati djevojka. mor uzplainti u njezinom srcu. Oprezno za­ Još jednom maline bielom rukom ■ i tiho hvati prsten, skine ga s ruke i sakrije u i ne rekav više ni rieći ostavi sobu. kako njedre (Nastavit i je i unišla bila. Mladom klesaru osvanu divno doba. Danju radio je i čekićem i dlictom kod gra­ dio. a kada je večer došla te veseli momci sjkdili kod čaše ili u kolu vrtili svoje tniIjeflfco, |>i<> je Vitodrag ljubav i blaženstvo s rujmL, usana i u naručaju Nevenko, zaboraviv^n cicli sviet. »Ah. zašto imade dan toliko sa­ tova. da te vidjeti ne mogu", reče Ijnbavju opojen svojoj liepoj djevojci. .. Zalio te samo kriomice smijem ljubiti, zašto te t a smijem pratiti u tvoj zavičaj? — „Ne želi reče ozbiljno, pio ikada prisilio, „dao si ga meni, k c poovodein sobom. . Znadem, da m« muževi niste stal ali nije i•vrsta ko vječne zvi druga žena i otme li nu »kini prsten sa ruke i baci , on. Tada je lanac, koj mo nuz rastrgan,. ti ćeš me zab Strana 7. T “ sjednik, Ljubuški, Ivo Mrčie trgovac, Č aplji­ na. — 2 8. l i s t o p a d a : Robert Aseher, posebnik, Njemačka, Ignjat Topoljanac, sli­ kar, Sarajevo, Miroslav Hubmaver, novi­ nar, Sarajevo, Reinbold \Viesen, m jer­ nik, Nltraberg, Fella Rernard. putnik, Insbruck, Ludvig barun od Bessiera, konj. satnik, Monakov, Antonia Liebl, Osiek. S v r a t i š t e ,,G i 1j a n o v i ć“. 27. lis­ topada 1898: Božo Pavilović, težak, Nikola Tomas. Banski Most, Hasan Duran, posjed. o. — 28. listopada 1898: Ana Jureftić, Jakov Gavranović, Imotski. P r e n o ć i š t e „ T a b a k o v i ć " 28. l i s t o p a d a : Džafer Huseinbegović, pos­ jednik, Bugojno, Muhamed Omerhodžić. pos­ jednik, Ljubuški, Marija Stanar, Dvor. P r e n o ć i š t e „Т. Katić" 27. listopad a : Dujo Kristić, pisar, Busovača. Jašar Kapetanović, posjed. Ljubuški, Andro BrkIjaćić, kolar, Gospić, Ivan Malek, rudar, \ rgorac, Tomo Hupar, Stolac, Jovan Lasović, Stolac. — 28. listopada: Abdulah Fazlić, posjed. Ljubuški, Alija Ramić, Konjic, Smail Muratbegović, posjednik, Stolac, mro Muratbegović, posj. Stolac, Mahinuđ Ifadžić, Konjic. „Osvitovi“ brzojavi Beč, 29. listopada. (’uvarica Peclia umrla od kuge. Stanje častite sestre Vilir ide beznadno. Beč, 28. listopada. -Vaterland" javlja, kako se čini. da se je odnošaj vlade prama većini napokon razbistrio i uredio, te veli. da su viesti nekih novinah o novim potežkoćama samo skromne želje. Pariš, 28. listopada. Listovi oz­ načuju D u p u v a ili R ib o ta k a o bu­ dućega ministra predsjednika. Pariz, 28. listopada. „Matin" do­ nosi viest iz (шуаппе. da Drevfus znade kako se u Parizu radi oko toga, da se obavi njegova parnica. Drev­ fus se inače nalazi dobro. Berlin, 28. listopada. VVolfov ured javlja iz Kandije: U četvrtak se je ukrcala turska posada iz Kandije. Ostalo je samo 400 vojnika, koji će takođjer brzo ostaviti Kretu. Iz s lu ž b e n o g l i s t a Im e n o v a n ja : Asistent kr. ugarsko T e č a j p a p i r i i m je n ic a veterinarske akademije u Budimpešti F er­ dinand K o ru imenovan je privremenim žirinarom u Prnjavoru. Izpitana učiteljica Kmilija Z d u n i ć imenovana je pomoćnom učite­ ljicom n pučkoj školi u Kralupima. P r id o š li s lr a n r i u M o stili* S v r a t i s t e ..N a t e n ta" 27. listo­ pada 1898: N. Svilokos, posjed. Dubrovnik, dr. N. Doekal, liecnik, Konjic, Vincentino Micbetti, kipar. Sarajevo, Eugen Wolny. mjernik, Sarajevo, dr. N. Tomović, lieenik, Nevesinjo, Karlo Stern, draguljar. Saraje­ vo, Otto vitez d' Klvert. katastralni nadzor­ nik, Sarajevo, Osman beg Kai)Ctanović, ]>o- na javnoj bursi u Beču dne 28. listopada 1898. ик„Јо, Dionice . Njemnek, Kom,idi ( �Strana 8. „О Narodno glasbeno-рјешко drnžtvo ,,H r v o je “ u Mostaru S a !1Ш1 Ljekarna Vjenceslava Mikaua |Ш | DURKOPP &С' Beč, VI. Hogelmuller-nlicabroj 5/7 lirivodjuje zabavu sa plesom preporučuje svoje izvrstno u utorak 1. studenog- 1898. D ii r k o p p o v e l » t - o c l » t « v v « I I . liruitv. (fO.liii.!, IK'JS./8'.I. šivaće strojeve I. /. .1. H aidn/h: „Могје Adrijansko", pjeva mužki sbor. 2. Mitni/ohl: „Moj zavičaj", pjeva mužki sbor. II. ...H lin a i* i n j e g o v o U lete** Pučka drama u 5 činova od dra Krnesta Raupacha, preveo tijtiro Dimitrorić. OSOBE: Ljekarnu VJENCESLAVA M1KANA „к CARSKOM ORLU" мMoBtar-a. = S lc la d - iš te = vih naravnih mineralnih voda, || prava stara inalaga i medicinski konjak. . ritani,,, £l„,tir, ttingmhipAe# 141. I Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. AHroKit /л hnenjavr: MtKAN. MOSTAR P o u z d a n e z a s tu p n ik e tr a ž im o . w w s X X ;4 A a A a / ! I Najveće skladište svih farmaceutićkih aparata, specijaliteta parf umorija. 3730 za kućnu porabu I obrt. Tpgs •UOUA.IA м т » TKUOVriMA. - n i U b a d a v a 1d ž a b e v Rajnold mlinar . . ; g. J. Beraković Marija, njegova kći . . gđjica J. Soldo. . gdjica St, Hrstić Sudinja „ sestra P a s t o r ...................... . gdjica lt. Hrstić Udovica Bruni kalKonrad, mlinarski slug;a g. J. L’aštrić Kajman, krčm ar . . Margita, njegova žena . gdjica M. Škrobić Njihovo dvoje djece * :i: :s Jakov, pivar . . . . g. Nikola Smoljan Ivan, grobar . . . . g. Blaž Soldo. Sluge i djeca Bigj 28. T7" Z ГГ“ I |iB ['К Л л г Д Г № l U irU b iriJ ir||J L rirtJ L n n J L n n -i и N Гл Ln jtJ U ip JiJip -i i- n n J in p J tn r d iH r d iJ ir tJ h H r i1 Traže se d va n aučnik a za hrvatsku dioničku tiskarnu u Mostaru. ц П п п П ш г И д г г П л P - O n p jljlN H L n r tH n f tJ I J I п Л л Г ^ Н п П л N1*1 rU lfl filLn nJLii Oin biva u početku prošloga vieka na brdu Grodieću u Šlezkoj. Ulaznice se prodavaju u trgovini 1‘. i X. Simtljana na velikoj Tepi, i na večer pri ulazu. Blagajna se otvara u 7 sati. 7 1 ., sati na večer, Početak u I ■ * - S v o j Зг s v c m e I -*Г: ОФ £ast mi je p. n. obćinstvn objaviti, da sam otvorio svoj moderno uredjeni £ ф Ш ч Ul A i0 b r i j a č k i s al on r> 0 is* п u Mostaru na Velikoj-Tepi 0) Ш u kući Hclilži Kicljanovir.il i. H Q Preporučujuć se velešto- 0 i vanom obćmstvu, bilježim se I(I) Ui veleštovanjem 1 Ii ’S l ■■• > s -tro j Yatrosla¥ Špiljak, i svcm e! ш -Џ В 100-300 forinti mjesečno mogu na poštei služiti osobe svakog stališa u svim i mjestima, bez glavnice i rizika, prnI dajom sudbeno dozvoljenih državu ili papira i srećaka. Ponude neka se šalju pod „L abka zaslužba“ na otlpravnićtvo oglasa Julia Singera, Budimpešta, IV. Rostely ul. 3. Tiskom .,Osvita" u Mostaru. urednik: Ivan A. M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9d1d94aabbba4cc11ae0fbdee6142dbb.pdf 6ebba78f8c8625ce4e1611775ca742da PDF Text Text „ O i » v i t “ lalar.i svake anode i Pretlpltit.-i zii vanjske na godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri mjeseca •> for; 0 « l a v s i se primaju i šalju na upravu vOniiau. Za prostor od petitredka plaća se 8 novč., kod svake ilalnje uvrstbe 4 novč. Piranska pristojbo hi svaki oglas i uvrštenje 30 nove. 60 nč; Za )>irip od an a pisma i tskvale plaća se posebno. za Mostar na godinu 7 for. ŽO ne., na pola godine 3 for. 60 ne., na 3 mje­ seca 1 for. 80 nč. Rukopiši se ne vračaju, a« plaćeni se listovi ne primaju. Pojedini broj „Osoitau stoji 8 novč., stari brojevi po 15 novč. B r o j 2 9 . _______________ Uredničtvo, uprava, odpravničtvo i . . . Hrvatskoga jezika šum Može da spoji liskama u Podhumu broj 7. Može da goji, Istok i 'zapad, pjesmu i um! Saf'cnt haj Ii. UaSa/jić, Уd'cninjur. U Mostaru u sriedu, 2. studenoga 1898. Čitaonice Od odličnoga hrvatskoga otačhenika iz pokrajine dobili smo ovaj članak : Svaki narod traži i izabire sred­ stva, kako da se kulturno, prosvjetno unapriedi i kroči napried, te nastoji na sve moguće načine da se što više prosvietli pak da tako uzmogne bok 0 bok s drugim kulturnim narodima stajati. Oni pak, koji su svojim umom 1 naobrazbom i eneržijom i samopriegorom nadmašili druge, svakako su duž­ ni nastojati, da prosvjeta prodre u svaki kut, te bditi nad tom kulturnom sgradom svoga naroda, i kao duševni nje­ govi vodje nastojati, da u svakom pravcu tu sgradu poljepšavaju i unapredjuju. I mi Hrvati u Bosni i H ercego­ vini, osviešćeni lučju prosvjete, obodreni m ilijunima istokrvne braće, okriepljeni sjajem hrvatske prošlosti, zidamo sgradu prosvjete, čije uspjehe ne može nikakva moć uništiti. V e ć danas m o­ žemo ponosom pokazati na mnogi rad i uspješno nastojanje oko prosvietljenja naroda. U prvom redu spominjemo pjevačke družine. N aša pjevačka družtva imadu ve­ lika upliva na kulturni razvoj našega naroda, a osobito, odkako uz pjesmu počeše njegovati i dramu. T o se očito opaža svagdje, gdje ima takovih clružtava. V eom a je pohvalan čin mostar­ skoga „H r v o je -, što je uveo neđjeljnja družtvena siela, koja se uz živo i Na dušni dan S visokoga crkvenoga tornja zvona tuž­ no i muklo ječe. Bolno cvile, kao da p je ­ vaju onu veličanstvenu pjesan Miserere. Mutno-sivi oblaci obavili nebeski svod težkom i nejasnom koprenom i u neredu se valjaju tamo i amo. Jesenji vjetar rek bi turobno huji i obara sa stabalja požučelo lišće. Sviet tiho i pobožno hrli prama grob­ lju, u komu se stere grob do groba, koji sakrivaju u svomu hladnom zagrljaju i nestašnost djeteta, i prekinute nade mladića, i neizvedene osnove čovjeka, izjednaćiv sve medju sobom. G o d . I. iskreno nastojanje mogu tako razviti, laži veći dio našega naroda po gra­ da najviše pripomognu preporodu dovima, kasabama i selima. Malen ih javnoga života, a po gotovo onda, je dio, koji bi znali čitati, a oni, ko­ kada bi bi se uvelo, da se ha tim ji znadu, nemadu sgodnih prilika niti sielima čitaju i sgodni, većinom poučni — što je glavno — pobuda, da se sastavci iz svih grana znanosti i čitanjem sgodnih knjiga i novina da­ umjetnosti, što bi djelovalo na naobraz­ lje naobrazuju i razvijaju. Malo se je bu članova te im proširivalo vidokrug. dosada radilo kod nas oko toga, da T akova bi predavanja bilo liepo, ako narod zavoli knjigu, te da smatra ne u cielosti, a ono bar u povećem svojom dužnošću barem najmanji dio izvadku, objelodanjivati u našem dra­ svoga godišnjega prihoda uložiti u gom „O sv itu - , ne bi li se na takov nabavljanju potrebnih i liepih knjiga i novina. K ad tako stvari stoje, nije rad potaknula i naša ostala družtva, ni čudo, što imamo dosta našega svi. ko ja b i morala takodjer nasliedovati onaj eta, koji je malo ili ni malo upućen liepiprim jer „H r v o je -, da stvore naime u razne potrebne stvari. U oskudici zaključak te da zatraže, da se mtšim duševne zabave naš čovjek slobodno družtvima prizna ime hrvatsko. svoje vrieme troši često puta u onaNu nije mi bila nakana, da go­ vorim baš o pjeviičkim družinama, kove, zabave, koje mu škode i duhu i zdravlju i džepu. Dočim kad bi se prinego o čitaonicama. učio na čitaonice, na sastajanje u njima D osada se je svagdje pokazalo, te na čitanje i razpravljanje, malo po da su u javnom životu čitaonice bile važan faktor; napose upozorujem na malo mogao bi se otresti mnogih ma­ na, koje g a danas ruže. Osim toga čitaonice u D alm aciji, koje su mnogo, čitaonice bi mogle služiti kao prave veoma m nogo dopriniele i političkoj nedjeljne škole, što bi od osobite ko­ naobrazbi naroda. One su — po svom risti bilo za seljački stališ. zadatku središta, gdje se okupljaju Upitajmo se : koliko ima u nas ljudi na čitanje i medjusohno razpravljanje, gdje se duhovi zadahnjivaju | čitaonica ? Sve bismo ih mogli na prste izbrojiti, a i one, koje imamo, plemenitim mislima, oboružavaju ba­ rem nekim znanjem, ohrabljuju odu­ slabo odgovaraju našim potrebama i ševljenjem, te doprinose tome, da se zahtjevima. Istina, uz pjevačke druži­ na osnivaju i čitaonice, i to ima do­ ljudi sve bolje medjusobno upoznavaju i jedan drugomu približuje. One bra razloga, ali koliko ima mjesta, gdje nikako nemaju pojm a, što su to či­ su uz pjevačke družine jaki čimbenik taonice? Л u svakom bi se mjestu uz za širenje prosvjete i otačbeničtva. veoma male mjesečne prinose mogle Uočimo prilike, u kojima se mime sebi i kao da upozorujuna prazno mje­ sto do sebe, koje će se nekada morati izpuniti. Tako se sviet sjeća svojih mrtvih.. . . Čuju se uzdasi, prigušeno jecanje, u suznim očima odrazuje se plamen voštane svieće, drhćuće ustne šapuću m olitve.. .. l’ otresna slika. . . . Mlado, ljepušno djevojče drhće od ne­ ke bojazni, od nekoga straha, zaplakanih očiju motri grob svoga valjda roditelja ili brata ili sestre, a starica se do nje nabora­ na, hladna lica moli nad grobom svoga sta­ roga druga, pomišljajući valjda, d a će i ona brzo morati k njemu. 1 ono bieđno sirotče u poderanom odie(iroblje već puno naroda i svatko kod groba svojih milih pokojnika tiho i pobož­ lu, golo i boso, nabralo je kitu poljskoga no klečeć vapi iz dubina Bogu, sakrivajuć jesenskoga cvieća, a dva novčića udielila mu milosrdna ruka, da upali svieću za p o ­ rukama plamen svieće, da ju vjetar ne bi koj duše ljubljene mu m a jk e .... utrnuo. Majko ! dozivalo sirotče misli­ Mnogi grobovi okićeni prodivno kras­ nim cviećem, urešeni sjajem svieća. te ma- \ ma u sebi onu, što mu je život udahnula - - kad ćeš doći po me? M a jk o -------- tebi je liepo, ti ne čuješ vjetra, ti ne osjećaš gla­ di. .. . a sviet ne zna za tudje boli. . . . 1 mnogi, koji su vidili sirotče, kano da su mu iz očiju čitali misli — ali svatko ima svoje boli, a za tudje lieka nem a... Sve je utonulo u divnu veličanstvenost i šaptalo pobožne molitve, a kao jeka Keruba odzvanjao je glas pobožnoga sve­ ćenika : — Libera me, domrne........ Svatko oplakuje svoje umrle. A gle onoga samotnoga groba, obrasla dračom, bez znaka, bez cvieća. Nikoga ne­ ma, da upali svieću na njemu, da se sjeti onoga, koji u njemu počiva. Ne lievaše nit­ ko suza nad njegovim grobom. I razlieže se glas potresne pjesme : Judex ergo cum sedebit.. . A č o v je k ? .. Često i često sam sebi odsudu čita i nehajno se smije. .. Voljko Obradov. �osnovati čitaonice. N a čelo te Bruj 211. „ОSVI T“ Strana 2. akcije m ogao bi se staviti ondje presvjetljeniji gradjanin, ovdje župnik i učitelj, a osobito oni. koji su namješteni po selima. O d ovih se narod mnogo na­ da, pak eto im puta i načina, kako da makar u nečem odgovore onom očekivanju. D osada bar u javi nisu pokazali osobita života. Čitaonice bi veom a pripom ogle tomu, da se narod bolje prosvietli. V e č tim bi se nešto uradilo, kad bi m nogi — željan znanja i čitanja, a bez sredstava, da si nabavi potrebne knjige i novine — imao priliku, da u čitaonicama nacije ono. čim će udo­ voljiti svojim duševnim potrebama. K o lik o ili sigurno ima, te uza svu želju ne mogu ni _ O svita“ nabaviti, dočim bi u čitaonici uz veom a nizki prinos mogao dobivati i mnoge dru­ ge koristile i potrebne knjige i novi­ ne. U z svaku čitaonicu bi se mogao naći netko, tko bi nadzirao te tuma­ čio i nadgledao, a od potrebe i sam pre davanja držao pred drugima čitao i tu mačio. P o l i t i č k i p r e g le d Habsburžka monarhija. U sri'edu je nagoilbeni odbor carevinskoga vieća svršio generalnu razpravu o nagodbenim pitanjim a. T a glavna razprava prošla je gladko. u istinu je bila i stvarna, nu sad dalje što će biti s tom nagodbom , ne zna se ništa. Sva je prilika, da će se nagodba i opet nasu­ kati. Stvari su se naime tako okre­ nule, te bi se m oglo reći. da su u austrijskom parlamentu nastali nor­ malni ođnošaji. te kad bi bilo za nagodbu većine, da bi m ogla biti primljena redovitim putem. A li u U garskoj stvari drugačije stoje, te se je gospodin Banffv prije vremena hvalio grofu T hunu, da je u ugarskom saboru sve u redu. Sad može grof Thun zapredati barunu Banffv u a i obojici svak drugi. - - L jubljanski „S lo v en ec" u svom broju od ponedjeljka donio je bio članak pod naslovom „N o v i p o lo ž a j? " T o je dopis iz Beča, o komu kažu da je veoma važan za daljnji razvoj nutrnjega političkoga položaja. Medju Po takovim čitaonicama m ogla ostalim u tom dopisu — koji potiče bi se više puta upriličivati siela s sigurno od jednoga zastupnika — čitanjima i deklam ovanjem patriotskih sto ji: „O dgovornost slovenskih zastup­ pjesama i kom ada, čim bi se nietilo nika sada je veoma velika. R adi se otačbeničko osjećanje i budila još vi­ naime o mogućnosti, d a se p o s v e m a še hrvatska sviest. U vjeren sam. da p r o m i e n i p o l i t i č k i s is te m . Da bismo tako u brzo, za m alo godina . li će do te promjene doci ili ne. u odgojili rodu i domu m nogo znača­ ovaj čas to stoji u rukama slavenskoje va. kršćanskoga saveza. Obstrukcija ne bi D o koga je i komu je u istinu m ogla uzdrmati položaj grofa Thuna. do naroda i njegova napredka, komu D apače bi ga ojačala, dok god bi se je do rada a ne do bučnih rieči. ne­ grof Thun mogao na to pozivati, da ka odmah zagrne rukave. T im će se za njim stoji većina. Nu u isti čas. radom odužiti barem u nečemu svo­ kad je opozicija promienila svoju tak­ tiku. većina je bila uzdrmana. Razum ­ mu hrvatskomu narodu. ljivo je . da se grof Thun trudi, da ju oporavi i učvrsti. U spije li mu to, onda je on siguran za više godina. Strašni vepar Kinezkn l.njka. Priredio 8. K. Jedna siromašna, stara žena, koja je u svojoj kolibici samo s malom unukom živila, otišla je bila u šumu, da nakupi drva. Na po­ vratku nadje komad zelene soćne šećerne trstike, pa ju spremi u naramak granja, da obraduje unučicu. Najednom naljegne iz šikarja vepar i zaišće tu šećernu trstiku, da mu ju pokloni. „N em ogu". odgovori mamica „je r bih ju rada donieti svome bisera, -tak o se zove moja unuka, koja ju vrlo rado sisa. A i zaslužila sam ju pošteno, što se jadna starica savijam pod ovim bremenom suhog-granja." ..Dakle, ti mi nedaš? l ’ a dobro, znaj, da ću noćas prodrieti u tvoju kuću pa ću ti požderati unuku", vikne ljutito i razjedjeno vepar, pa ga nestane u šumi. I starica đodje kući i skine breme drva, pa počne pred vratima kukati i jaukati, jer uz put se nije nikako mogla domisliti, kako da sačuva svoju jadnu unučicu od vepra. Dok je tako naricala, dodjo jedan prodavač igala putem te ju upita, što jo j je bilo. Ona inu se izjada a on, da ju utješi, reče: „ l ’ošto ti pomoći no mogu, pokazati ću ti barem svoje saućešće. pa ti evo poklanjam svežnjić igala." Haba mu zahvali pa nabode na đolnji vanjski prag kućnih vrata one igle, te sjedne na svoje mjesto i udari opet u plač radi svoje unuke. Г to prodje prodavač raka i čuje pla­ kanje, zastane i upita, zašto plaće baba, pokazujuć da mu je žao nje. Ona mu sve kaže, a on ju sasluša i onda reče: „Pošto nisam toliko jak, da se uhvatim u koštac s veprom, neznam, kako da ti drugčije p o­ mognem, ali učiniti ću za te, što mogu evo ti polovica mojih raka." Baba metne rake u jedan vrč za vodu pa ga stavi za vrata sobna, pa opet sjedne i nastavi plakati. „Zašto plaćeš, teto ? “ reći će jedan seljak, koji ie tuda prošao, vodeć svoje volove na ularu. ..Baš ini je žao, što ti pomoći neinogu, da te od te biede izbavim" primieti, pošto je ćuo svu njenu žalostnu sgodu. „A li da ne budeš samotna i zapuštena, kada dodje vepar, ostaviti ću ti svoje najveće blago, jednog vola ovdje preko noći." Ona uvede vola u svoju sobu, sveže ga za krevet, položi mu malo siena i opet pećine gorke suze roniti. Kad eto ti jednog dječaka, gdje nosi žabu kornjaču, koju je baš uhvatio, stane i upita, što plaće i jađikuje. N e podje li mu za rukom, dati će ostavku. 0 tomu svemu odlučuje sada slavensko-kršćanski savez, koji je je d i­ ni od svih ostalih grupa većine posve nezavisan od ministarskoga kabineta, pošto u njemu nije zastupan. Na koju će se sad stranu taj savez odlu čiti? Jasno je, da iza Th un a ne će ništa bolje doći. naprotiv firma СМ ш песк уScliAvegel pripravlja se. da uvede sistem najčišćega absolutizma. Pod takovim prilikam a savez ne može na se preuzeti odgovornost za takovu promjenu sustava. N aprotiv je n jegova dužnost, da podržava Thun'ov sistem, da tim zaprieči veće z lo ". N adalje se veli, da zahtjevi (naime slavenskih naroda) im adu n u z g r e d n o značenje u surazmjeru sa velikim posljedicam a savezove odluke. N u da se mora nriznati, ..da kabinet, komu je na čelu konservativni grof T h un . u komu je dobar kršćanin i agrarac D i P auli te odlučni Hlaven dr. K aizl, ne može biti ni protukršćanski, ni protuagrarni niti protuslavenski. Na očigled toga bila bi velika pogreška, kad bi savez pri­ pomogao opoziciji do k o r ita ". Po tomu se pisanju zaključuje, da su se Slovenci u većini s-ida već smirili. Turska. O tim ko-srb skom i bugarsko-srbskom sporu pišu iz Beo­ g ra d a: Poznati neugodni dogadjaji u Staroj Srbiji, Macedoniji i u K unianovu u najnovije su vrieme v e o m a u z d r m a l i odnošaje izmedju T u r­ ske i Suma (lij d s jedne, te izmedju Bugarske i Sumadije s druge strane, i to tako uzdrmali, da je došlo do o č i t o g a n e p r i j a t e l j s t v a . ko­ je se neprikriveno i posvema otvoreno očituje u međjusobnom izmjenjivanju nota. Uzrok je tomu rastući upliv Bugarske u Macedoniji te crkveno pi­ tanje u Kum anovu, te nemiri izmedju ,.Vepar taj sigurno", reče dječak, „n ije obični vepar, nego kakav zao duh, koji se je pretvorio u životinju, a buduć da se pro­ ti zlim dusima ne možemo boriti, pa ti ni ja pomoći ne mogu, već evo primi za znak, da mi te je žao, barem ovu kornjaču." Baba primi dar, metne kornjaču žabu pred krevet i udari dalje plakati, dok se zaustave pred njom dva čovjeka, pa ju upitaju, što je tako sdvojna. Jedan je pro­ davao žrvnje, a drugi je gradio bunare. Vrlo im se sažalilo, kad su čuli, što jo j je, a pomoći jo j ne mogu, te jo j prvi pokloni najveći žrvanj, doćiin jo j drugi ponudi, da za nju izkopa bunar u avliji. Baba mu pokažo mjesto i on se dadne na* posao sve do ve­ čeri. Istom što se je ovaj oprostio od babe, kad ona opet počine jadikovati, to jedan prodavalac papira, koji je tuda prolazio, stane pred njezinim vratima i zapita je, što jo j je tako na srdašcu težko, kakvi li su jo j jadi dodijali. Г njemu baba sve izpripovieda, a on će jo j .- „Ž ao mi je, ali moram se kući žuriti, nego da znaš, da mi te jo baš žao, evo ti veliki arak papira". Baba uzme kao snieg bicli papir pa ga prostre po bunaru. U to se smrkne, ona zabravi vrata, kako ji : bolje mogla, po val i u postelju svoju milu unučicu, svoj biser do d uvara pa legne uiz nju i čekaše duštnanina svi ►g*a vepira (nerasta). �Broj 29 hriSćana i Arnauta u Staroj Srbiji. Tili je nemira uviek bilo a sada кп sve viši. te u Beogradu vele, da se tim hoće uništiti hrišćane. Beograd­ ska vlada je ]m svomu opunomoće­ niku N ovakoviću kazala visokoj porti svoje mišljenje i nezadovoljstvo, te je — kako je poznato — bio poslan Saad Eddin paša, da povede iztragu. Makar da je Saad Eddin paša savjestno vršio svoju zadaću, u Beo­ gradu su posve nezadovoljni njego­ vim uspjehom, pošto ovdje ne će da priznadu, da su hrišćani zametnuli kavgu. Hrišćanski puk u Staroj Sr­ biji da je s toga nezadovoljan te krivi beogradsku vladu, što nije znala sa­ čuvati svoj ugled. Sad i opet hoće, da se poduzmu koraci kod visoke porte, da se ti nemiri uguše i Arnati proglase k riv cim a ". — Sirenje bugarskoga upliva u Maceđoniji je aktualno pitanje za mjerodavne krugove u Beogradu. U Maceđoniji i Bugari i Srbi nastoje, da za buduća vremena dobiju pre­ moć, te se živo natječu, te osnivaju škole i pučkim odgojem traže da do­ biju u zemlji narodnostni i politički upliv. Maceđonski odbor u Sofiji raz­ v ija veom a veliku djelatnost ; on je, kako je poznato na evropske vasti poslao memoraudnm u korist automiji Macedonije, nu pošto to nije imalo nikakva uspjeha, pozvao je maceđonske hrišćane, da svoju nezavisnost, ako bude uztrebalo, od Turske izvojšte i oružjem u ruci. Radi osnivanja novih škola izmeđju Bugara i Srba dolazi do žestokih inada. D ozvoli li porta Srbima da otvore školu, tad se u Sofiji ljute, otvorili se pak nova bubarska škola, tad su u Beogradu ne­ zadovoljni i biesni. Srbi se tuže na otvoreni terorizam Bugara te sada tvrde dapače, da se je osnovalo bu- U punoća đodje vepar. Udari što je g'ođj bolje mogao u vrata, ali igle mu pro­ biju u kožu i izrane ga, te je mumljaj ud jedva unišao. Kako se je napinjao, dok je vrata izvalio, ožedni pa poleti do vrca, što je stajao za vratima, misleć da je u njemu voda. Ali se prevari, ujede ga guja. u vrću su, kako je rečeno, bili raci, koji ga poemu štipati za nos i uši, te se od boli počne po podu valjati, a tu ga opet ugrize za rep žaba kornjača, koja je po podu puzala. A sa strane opet skoči vol. pa udri bosti jad­ nog vepra s rogovima, i vepar morađe dati ■nogama vatru pa jurum na vrata. Biesan i jadan kao izvan sebe izleti u avliju, da se domisli, kako da se osveti. I ugleda liep bioli papir pa odluči, da se Hop,; tamo izvali, da se odmori i mirno promisli, što li će, kako li. Ali, jedva što leže, kad se papir prodre, a on bub u Haba čuje. što se dogodi, poleti u av­ liju pa navali na bunar onaj veliki žrvanj i tako vepar otegnu papke. Tko bi to mislio V" promumlja stara žena, ..da bi neznatni darovi ljudih dobra srdca mene i moju unuku spasiti mogli.'ć Ja vidim, da i najmanji darovi, koji se čine to nemaju svrhe, kada se pametno i u pravo vrle ine upotriebe, mogu uklonuti tugu i ne­ volju." ___________ . OSVI T4 garsko družtvo „Patriotičko družtvo ]) V o t i Srbim a4" (!). U plivu toga družtva pripisuju, da Bugari čine mnoga nasilja, te da su bud ubijeni bud ra­ njeni šumadinski učitelji Pejčević u Salohiku, Dimitrijević u Prilipu, H iniček u Skoplju. Antić u Prilipu, Popović u Bitolju, Risto N aum ović u Dževdželiji, Vanđjelović u Saloniku. Srbinović u Kaziceni i Gradanović u Ohridu. U Beogradu su najviše s toga na Bugare ljute, što su bugar­ ske škole liepo uređjene i pune djece, đočim su srbske po privatnim sobi­ cama gotovo prazne. Beogradska se je vlada uzalud i kod porte i sva­ gdje tužila. Sad ona prieti ( ! ) , d a ć e položaj i stanje „S rb a " u Macdoniji iznieti pred forum evropskih velevlastih i zamoliti njihovo posredovanje. Radi crkve u K ’ nanovu se sveđj inade. Srbi ne će da im se gradi liova crkva, već da im se služba božja služi u dosadanjoj crkvi ti zajednici s Bugarima, koji tvrde, da je crkva samo njihova. Svake nedjelje se sa­ stane puno naroda pred crkvom, te se sve više širi uzbudjenost. N e će s toga biti čudo. ako nas iznenada brzojav izviesti. da je došlo do žesto­ koga krvarenja i sukoba izmedju Bu­ gara i Srba u Kumanovu. — fz Atene javljaju, da će englezkih, francezkih, ruskih i talijanskih vojnika na Kreti u sve biti 2 2 .0 0 0 . D osada imadu Englezi 8 0 0 0 vojnika, Francezka i Italija po 3 5 0 0 , a Rusija samo 2 0 0 0 . I ove zadnje tri vlasti još će poslati svojih vojnika. Iz m je s t a i o k o lic e Konačno uredjenje tiskarne. Današnji broj našega lista iznimno izlazi na polovici, te molimo još samo ovaj put naše vriedne predplatnike, da to i izvinu. Razlog je tomu taj, što je ova zadnja dva tri dana sve osobl je ..Hrvatske dioničke tiskarne" bilo zaposleno namještanjem novostigavših stro­ jeva i drugih sprema. Sada je konačno tiskarna podpuno uredjena po najmodernijim zahtjevima, te je vrstna obavljati najsjaj­ nije radnje i udovoljiti svima željama obćinstva. U koliko smo osvjedočeni, da će ovaj glas iskreno obradovati svakoga pra­ voga prijatelja hrvatske stvari, isto smo tako uvjereni, da će naši cienjeni predplatnici uvažiti tu okolnost i razumjeti, za što je „Osvit" izišao na pola arka. Mi ćemo već svojevremeno nadoknaditi taj manjak. ,,Hrvojeva“ zabava. Sinoćnja „H rvojeva" zabava, o kojoj ćemo u dojdućem broju donieti potanji izvještaj, uspjela je najbolje, a bila je izvanredno posjećena. Drugo proljeće. U istoj godini po drugi put proljeće — koga da to ne začudi ? A evo mi se možemo podičiti, da smo do­ čekali preveć brzo novo. drugo u ovoj g o ­ dini proljeće, onako milo, liepo i blago, kao što to proljeće može biti. U polovici smo jeseni — a svuda još zelen, lišće se pomladjuje, pupovi se razvijaju i cvatu pod bla­ gim trakama jesenjega sunca. U Mostaru i daleko na sve strane po njegovoj okolici voćke u najljepšem cvatu, poljsko cvieće procvalo, krasno izšarano crvenilom mako­ voga (kukuriekovoga) cvieta. Po cvjetnjaci- Strana 3 ma procvali karamfili, ruže i mnogo drugo cv ie će , po baščama oživio grašak, vrieže tikava izvalile žute cvietove — ama kao da se je ne u proljeću, već u ljetu. Pak i ploda ima. Šljive već poveliko, kruške gdje gdje gotovo da sazore, a bostan se (dinje i meluni) čak izvio iz ovogodišnjega sjemena, te nosi plod u težini od gotovo pola oke. I loza, napose u Blagaju, već najbolje resa. Uza svu tu zamamljivost sviet se boji i vje­ ruje, da će s toga i zima biti - ako i ka­ snije — tim žešća i dulja. Neobične pojave. Povodom ovoga proljetnoga vremena usred jeseni zanimivo će biti spomenuti neke obratne pojave, koje se ovdje pamte. Kako se sada znalo i opet javiti proljeće, tako je bivalo slučajeva, te se je zima i jesen dala osjetiti ljeti. Tako pripoviedaju oni, koji su to doživili, da su pred kojih šestđeset godina — u vrieme Alipaše Rizvanbegovića Stoćevića —- trešnje bile u najljepšem cvatu, i tada je pao snieg. Ljudi se bili zabrinuli, šta će im biti od trešanja, pa mnogi zađji po svojim baščama i vinogradima, te stresaj sa trešanja snieg. Neki opet toga nisu radili. Nu kad bi do roda, u onih, koji su tresli snieg, ni djavolje trešnje, a u drugih, koji nisu, trešanja ko bog hoće. Slično je bilo i pred kojih petdeset godina. Trešnje bile najljepše dozrele, kad preko noći padni snieg i izjutra osvani sve sjajući se od leda. Pred neke 34 godine pao u Mostaru takov snieg na veliku subotu i uskrs, da su ljudi morali dućane zatvarati i ne ići u čaršiju. I godino 1889. pao je bio velik snieg negdje oko male gospojine, i to uajviše po Bahtijevici, Prenju i bližim brdima, te je bila takova studen, da je neki Klarić s Biletića od leda poginuo. Iz n a š ih k r a j e v a B o s n a i H e r c e g -o v in a . strahoviti vjetar. Javljaju nam iz Suice, kotar Livno, od 27. listopada: Ovih dana bio je u ovom kraju strahovit vjetar, kakova se ni ne pamti. Štete je bilo dosta. Vjetar je oborio nekoliko kuća, a sorio je i zvonik te zvono daleko hitio via zemlju. Kakva je bila snaga vjetra, najbolje svje­ doči to, da je iz zemlje izćupao metar dubljinc zakopanu gredu od zvonika i zanio ju takovom silom u prilično daleki stog siena, da s e je i ovaj uslied toga razletio na sve strane R a z lič it e v ie s t i Kuga u Beču. Sve gori glasovi stižu iz Beča o indijanskoj kugi, kojoj su već žrtvom pale tri osobe. Uz sve nastojanje s liečničke strane i upotrebljivanje sredstava proti kugi, što im znanost na ruke daje, zahvaća u bolnici Franje Josipa a i u obćoj, bolnici i druge osobe, pa nastaje velika opasnost, da bi se mogla raširiti ne samo u Beču nego i dalje, te su već oblasti po drugim krajevima odredile stroge mjere, da se ta nesreća predusretne. - - Umrla bolni­ čarka Pecha bila je sve do zadnjeg časa pri sviesti, jer kužni otrov, kako se je i kod dra Milllera pokazalo ne djeluje jako na živčani sustav te bolestnik nema delirija. Po ticlu ove jadnice bilo je mnogo krvnih žliezda (kaemohargija), koje se pojavljuju kod svili infektioznih bolesti, a znak su, da je nastao proces raztvorbe krvi. — Kako liećnici, stručnjaci u kužnim bolestima, vele, �Strana 4. kod kužnih bolestih Broj 29. ,o S VI T' je sedmi dan kritičan - - dolazi crna smrt. — T na bolničarki Ivki H och cgger pojavili su se težki znaci kuge, ona imade veliku glavobolju i uši je strašno Širenje mormonstva. U jednom od zadnjih brojeva donieli smo podlistak o vjerskim sljedbama u Americi, te jo tu spo­ menuta i mormonska sljedba. Ovu sljedbu američke vlasti nastoje uništiti, nu uzprkos svih takovih nastojanja, mormonstvo se sve više širi po Saveznim Državama. Nedavno je bio sastanak mormonskih poglavica i mi­ sionara u nekom pensilvanskom gradu. Tu se je pokazalo, da je mormonstvu pristupi­ lo na stotine novih pristaša, a osobito iz si­ romašnih razreda po velikim gradovima. Mormonstvo se širi i u Švedskoj, u Walesu i u Meksiku. Sada se je mnogo mormonaca, koji govore španjolski, odvezlo na Kubu i Portoriko, da tamo šire mormonstvo, dok se mir zaključi. bole, a temperatura tiela jo j je vrlo velika. Sva je prilika, da če se kuga i kod nje brzo razviti i pograbiti ju s ovoga svieta, premda se još liečnici tješe, da u njezinu sputumu (pljuvački) nisu našli kužnih bacila. Bolničarka Marija Giischl i častna sestra W ilfrieda imadu prilično veliku temperaturu, težko dišu, bilo im je slabo. Svi u bolnici imunizirani su serumom, samo po naredbi sestre glavarice nisu čestne sestre primile injekcije. I u obćoj bolnici, kako gore re­ kosmo, obolile su tri osobe od kuge, što je u velike zabrinulo liečnike-profesore, te su odmah bolestni od kuge spremljeni u osam­ O porođjajima. Ako su roditelji ljene sobe i dođieljena im dva l.'ečnika, a jednake dobe, ili ako je otacm ladji od ma­ obje bolnice, obča i Franje Josipa zatvorene tere, onda je broj mužkih porodjaja manji su za vanjski sviet. — Nesreča ova u Beču za Vio od ženskih. J e li otac stariji od ma­ potiče sada učene ljude, te promišljaju i tere, onda broj mužkih porodjaja nadmašukazuju svoja mnienja o načinu i sredstvima je ženski za toliko, za koliko je otac stari­ proti kugi, o njezinu postanku i uzrocima ji od matere. U brakovima, gd je je otac razširenja, te preporučuju, da se ustroje stariji deset godina od matere, na 100 žen­ moderni znanstveni zavodi i bolnice, koje skih porodjaja dolazi 125 mužkih, ako je odgovaraju svim zahtjevima zdravstva. D a­ otac stariji 20 godina, tad dolazi 150 a u našnji zavodi za bolestnike i laboratoriji da slučajevim a još više starosti i 200 mužkih su manjkavi i da se moraju iz temelja p re­ porodjaja. Statistika dokuzuje, da pri dobi urediti. — Magjarski ministar bogoštovja otca izmedju 24 i 36 godina te matera iznaredio je svim sveučilištima, da se sve one medju 36 i 46 godina na 100 ženske djece životinje, na kojima su činjeni pokusi s odpada samo 95 mužkc, ali da pri dobi kužnim bacilima, odmah spale. Ganutljivo otaca izmedju 36 i 4S godina te mladjahje pismo, što je đr. Miiller, koji je prvi noj dobi matera (dakle izpođ 30 godina) od podlegao kugi, pisao pred smrt, za koju je 277 d jece ima 100 ženske i 177 mužke. već po svom zvanju prema razvitku užasne Isti je odnošaj i kod starije dobe. te se po bolesti znao da će doći, roditeljima svojim tomu ne može sumnjati, da razlika dobe ro­ da mu oproste, ako ili je uvriedio, je r se ditelja upliva i na spol djece. više na ovom tužnom svietu vidjeti neće. N jegovi roditelji nisu bili pripušteni k njemu, a svećenik mu kroz prozor dao zadnju utjehu. Kuga u Samarkandu. Petrograd(Svršetak.) ski službeni viestnik j a v lja : Glavni guver­ ner turkestanski sastavio je stalni odbor, U to se Titodrag probudi. Sbunjen koji ima oko toga raditi, da se zaustavi i skoči i pogleda oko sebe i vidi uzrujanu preprieči širenje kuge, i to povodom izvješ­ graditeljevu kćer. Da nema prstena, nije taja samarkandskoga guvernara, koji javlja, opazio. Sve što bijaše s prstenom skopčano, da je u okružju iskenderskom u selu Anizčeznu iz n jegove uspomene, poput pisma, zobu buknula ta epidemička bolest, koja što se na ploči izbriše. I sad prvi puta za­ tamo užasno hara. Anzob je u gorskom, gleda krasotu Pavke pa kada je ljubavlju težko pristupnom predjelu. Samarkandski svladan, prignuo za nježnim strukom, baci liečnici tvrde, da je ta epidemička bolest u mu se ona na grudi i ogrli g a . . . . istinu kuga. Ovako se je u Anzobu pojavio prvi slučaj kuge : u selu Mazin iskendersPrvi puta razliegali se zvonovi sa tor­ koga okružja oboli jedna urodjenica i brzo nja dovršene crkve, i staro i mlado hrlilo za tim urar. Jedna žena iz Anzoba po ime­ je u božji hram, koji je danas imao biti nu Agiour Bibi imala je umrlu ženu zako­ svećeniku posvećen. Nu k svetkovini p o­ pati. Nakon što je to A giour Bibi učinila i svete imala se i druga priključiti, a ta se vratila se doma, i on oboli te umr tri da­ skoro ljuđem činila prećnijom od prve. na za tim. Pošto Bibini ukućani i one oso­ Pavka, mnogo tražena graditeljeva kćerka be, koje su s njom dolazile u dodir, takozavjeruje se s majstorom Vitodragom pred djer oboliše, jedan seljak savjetova, da se žrtvenikom. Otac vjereničin priredio pir tielo Agiour Bibino izkopa, jer da sigurno tako sjajan i bogat, kakovog još grad nije ‘nije bila pokopana po propisima šerifata, vidio. Dobrim je znakom, da pred novim čemu su ljudi i pripisivali, da se bolest žrirenikom blagoslovljen bude tako liepi širi. Stanovnici Anzoba izkopaju tielo te ga par kao Vitodrag i Pavka. Stasito i liepo ponovno zakopaju po onamošnjim propisima. bilo je oboje, morao im je to i zavidnije Tek sada poče se epidemija po selu širiti. priznati - - a tih nije bilo malo. Uprava sela poduzela jo odmah najstrožo Crkvena svečanost, bila je započela i mjere. Zatvorila je puteve, koji vodi u A n ­ dovršila. Tada se sviet odputi do bogato izzob, naredila, da se haljine umrlih osoba kićene kuće vjereničinog otca i brzo u n je­ spaljuju, a tako isto i njihovo pokućtvo i zinima zidovima razliogalo pjevanje, svirka posteljina, te se je čitavo selo moralo čistiti, i veselje. Cim se je pir dovršio i .Jelisava k ozaci su kordunom obpasali svu okolinu. posljednji ples odplesala, bijaše jo j skinuta Po carevu nalogu princ Aleksander Oldenpodveza i svakom gostu bijaše komadić buržki kao predsjednik spomenutoga odbo­ ra putuje u pokrajinu Samarkand, da na svileno vrbee dan. Vjereničin otac natoči velik srebren pehar sa vinom i izprazni ga licu mjestu odredi sve potrebne i najstrožije mjere, da se užasna pošast ne bi razširila u zdravlje svoje djece, svirači i pjevači Mrtvo selo. popratiše zdravicu i medju veselim klica­ njem gostova udalje se novovjenčanici iz. dvorane. Riešeni svatbenog sjaja, sjedili su mladi supruzi u svojaj sobi, izmjenjujuć rieči ljubavi. Požudnim okom gledao je vjerenik milotu svoje vjerenice i šaptao joj, na uho sladjahne rieči. Pavka mu ali odvrati: — „ Prije nego li ti budem ženom, moraš mi jedno reći. Jesatn li prva, kojoj takove rieči govoriš ili je možda prije mene druga zavrtila-, tvojim mozgom. Moraš mi izpovjediti, jer medju nama ne smije biti tajna". „N e muči me takovim izpitivanjem, sladko srdašce" odgovori Vitodrag. „Doduše smješio sam se i šalio s mogom d je v o jč i­ com, ali ni jedna nije mi srdcem zavladala i nijednoj osim tebe nisu moja usta prsiizala ljubav i vjernost". „H m ", poče u Pavka opet „reci mi,, kakav je ono prsten bio u tvojoj ruci 'i' Zloćko, je Г de, dobio si ga od koje liepe ženske ? — „Prsten, prsten ?“ — začudjeno je pitao Vitodrag i glavom niekao. „Nisam ni­ kada prstena nosio, dok mi ti nisi ovaj na ruku stavila". K a k o? reče Pavka razdraženo — „hoćeš li zaniekati, da si na desnici nosio prsten, kada sam te prvi puta kod svog otca zagledala?" „Varaš se P avko", odvrati Vitodrag mirno.. — „L icu m jerće!“ poviče razjarena — „d a ti prsten pred oči iznesem ?" Jednim mahom izvuče iz njedara prsten, koga je spavajućem momku otela bila i pokaže ga svom suprugu — „H oćeš li sada ta jiti?" — „Čudnovato" — reče Vitodrag — „taj prsten da sam ja n osio?! — P a v k o ? ! Da vidim." Uze prsten i stavi ga na prst.. Tada mu se dubok uzdah vinu iz grudi. — „D a " — poče tiho - - „poznajem prsten : Nevenko, Nevenko, što sam ti p o čin io!" Pavka za v iče: — „О nevjerniće, zlobni č o v je č e ! Nosi se i nedolazi mi više na oči !“ ■ Iznenada zašuti, hladan znoj prostruji tielom. Nisu više sami bili u bračnoj odaji,, bio jo netko treći ovdje. Na vratima poka­ zala se krasna blieda gospodja i mahala sniežnom rukom svojom. „N even k o!" — poviče vjerenik — „zoveš, evo me k tebi". Skoči i potrča spram prikaze, ali se prije, nego li ju je dostigao,sruši. * U dvorani, gdje su još svatovi slavili pir, začuo se bolan vrisak Pavke. Kada jevjereničin otac praćen gostovima unišao u sobu našao na zeml ji onesvještenu djecu. Pavka se opet vratila životu, nu za­ mršene rieči, koje je izgovarala, dok je kroz nedjelju u vrućici ležala, nije nitkorazumio, a kada je ozdravila bila su joj usta niema o dogadjaju one kobne noći. Kod mladog muža bilo je sve nasto­ janje, da se životu vrati, uzaludno. Pošaoje za svojom prvom ljubavi na mjesto, odkale više povratka neima. Iz s l u ž b e n o g lis t a Imenovanja. zemaljsko Stanislava oba u Sa­ i dodielio Tešnju, a potonjega pomoćnom uredu zemaljske vla­ Poglavica vlade naimenovao je đnevnićarc Razogiewicza i Antuna Topaliju, rajevu, privremenim kancelistima je prvoga kotarskomu uredu, u de na službovanje. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/da827684ee83a89c7d7ccb04820d1aed.pdf 14516734cad02751c9a57ca2f72dbb12 PDF Text Text O g l i i s i se primaju »ulju i u« upravu „ 0-1vitau. Za prostor od petit. reilka plaća S<! 8 novć., kod svake dnlujf uvretbe 4 m>vč. Kraiska pristojba za svaki oglas i uvrStenje 30 novć. , , 0 * » v i t r “ izlazi svake sriecm i za vanjske na godinu 8 for., napola godine 4 for., II« tri mjesec« 4 for; Za pri p u si mi a p ism a i Knhvit 1« pluća м posebno. 60 ne; za Mostar na godinu 7 for. 20 lić., na pola godine 8 for. 60 na., na 3 inje• seca f for. 80 iič. Pojedini broj n0eailau stoji 8 nove., stari brojevi po 15 nove. Rukopisi su ne vraćaju, ae plaćeni listovi ne primaju. . . . Hrvatskoga jezika šum Može da spoji tiskamo u Podliuiuu broj 7. Safoet beg li. HaSagić, Хееентјас. B ro j 3 0. U M ostaru u subotu, 5. stu d en o g a 1898. G o d . I. pojam o hrvatskom državnom pravu, na koje se oslanja pravaška stranka i od riešenja kojega I mi očekujemo svoje riešenje. Hrvatsko državno pravo osnovano na povjestničkim činjenicama i dokumentima, dokazuje: 1 da je hrvatska kraljevina slobodna, samo­ svojna, podpuno autonomna država i 2. da pravno spadaju Hrvatskoj takodjer zemlje, u kojima Slovenci pre­ bivaju. 1. Za prvu tvrdnju imade nebro­ jeno dokaza. Najznamenitiji — pošto nam dokazuje odnošaj Hrvatske s Habsburgovcima kno ugarskim kra­ ljevima — za nas je izbor, kojim su hrvatski zastupnici dne 1. siečnja 1527. izabrali Ferdinanda I. za svoje­ ga kralja u gradu Cetinu. Ferdinand I. bio je veo mjeseca studenoga 152R izabrair za ugarskoga kralja pfzborza hrvatskoga kralja ovršen je istom kasnije posebno. Ferdinandovi posla­ nici nisu niti imena „ugarski kralj“ izustili u hrvatskom saboru. Diplo­ matski spis, što govori o tom izboru, jasno dokazuje, da su se Hrvati ćutili podpuno samostalnima, u svakom ob­ ziru bilo od koga nezavisni. Napose nema niti sjenke kakvoj odvisnosti od Magjara. Nasuprot! Izbor hrvatskoga sabora jest pravno podpuno drugači­ jega značenja, pošto su s njime Hrvati izričito obrekli vjernost i mužlđm nasliednicima Ferdinanda I. dok su Ugri izabrali samo njegovu osobu. Hrvatsku su samosvojnu kralje­ vinu priznavali u spomenuto dob: i Ugri sami, isto tako, kao što i Turci i Mletčani. Netrebamo posebice navadjati dokaza za to. Ipak ćemo spomejuti pravni spis, izdan 200 godina nakon spomenutoga izbora pod imenom „pragmatičke sank­ cije". Karlo III. (kao car VI.) nije imao mužkih potomaka. Htio je osi­ gurati svojoj kćeri priestolje. Za to se je hrvatski sabor, koji je godine 1527. obrekao svoju vjernost samo nmžkim nasliednicima Ferdinanda I., sastao dne 9. ožujka 1712., da sa­ mostalno zaključi, da imade pravo na nasljedstvo takođjer ženska loza aus­ trijskoga vlađajućega doma, ako ne­ ma mužke. Taj samostalni zaključak, što ga je Karlo svečano potvrdio, do­ kazuje podpunu nezavisnost hrvatske kraljevine. 2. Hrvatska kraljevina se je do­ duše odavna povjestnički razdrefila od naših slovenskih zemalja - Kranjske, Koruške i Štajerske. Kad su se naše Više ili mnogo zadruga čine p l e m e (la­ tinski generatio, genus), a zemlja, na kojoj Osnova svemu javnomu životu u Hrvata pleme prebiva, zove se župa. U starim spo­ kao i ostalih Slavena jest z a d r u g a (u menicima spominju se za župu ovi nazivi: staro vrieme kuća ili liiža, latinski domus.) županija, jupa, juppania, provincia, regio, Zadruga je skup svih bližih i daljih rodjaka napokon i comitatus na koncu jedanaestoga jednoga roda. koji iinadu zajednički imetak stoljeća. Sta se tiče imena župa, uzeta su i zajedničkoga glavara, obično najstarijega više od položaja župa uz rieke, more, gore, člana čitavoga roda. Zajednički imetak za­ polja, šume ili od glavnoga grada, nego od druge zove se baština ili djedina, a glavar plemena, koje je u njoj stanovalo. Prvo zadruge zove se starješina. On upravlja potvrdjuju imena hrvatskih župa: cetinske, zadrugom i njezinim imetkom, riešava prav­ gatačke (gadske), krbavske, ličke, primorske, de izmedju zadrugara, a u poganske doba gorske, zagorske, podgorske, lučke, poljičke, prinosi i žrtve bogovima. Nadalje se brine zastoborske, zatinske, topličke, humske, sanza potrebe kako čitave zadruge, tako poje­ ske, a drugo imena žu p a: krunske, ninske, dinih članova njezinih. .Mjesto, gdje se je kliske, bribirske itd. Žitelji župe prebivali zadruga naselila, zove se mnogo puta po su što u g r a d u , što u selima župe. Grad samoj zadruzi i patronimička imena); no (latinski castrum, castellum) bio je nasipom mnoga mjesta prozvana su i po zemljištu, ili zidinama ogradjen i utvrdjen, ali nije po vodama, rastlinama, a i po svojstvima bio prostran ; on je bio sielo župana i branik i zanimanju žitelja. Kad se zadruga suviše čitave župe. Pred gradom ili izpod njega umnoži, jedna se loza odieli od nje i osnuje ■ I bilo je pređgradje (suburbium), gdje su bili novu zadrugu. !I stanovi ustalili žitelja, a na prostoru izmedju i grada i predgiadja skupljao se je narod na u lav! ' r i ^ t ' ’ćž’ l'V l* ” i trg, svetkovine, sudove i sborove. Naokolo I grada bila su po čitavoj župi razasuta sela (ves, latinski villa), u kojima su nastavale zadruge. Glavar župe bio je župan (iupanus, zupanus, na koncu XI. stoljeća već komes). Župan je bio vrhovni vojvoda župne i ple­ menske vojske, kao i branilac župe u vrieme rata; hio je uza to i vrhovni sudac u župi, kad nije bilo kralja ili njegova zamjenika. U starije vrieme prije kralja Tomislava bila je vlast župana osobito jaka, pošto je gotovo svaka župa bila za sebe; no poćev od X. stoljeća vlast se je župana više stezala, te su postajali sve zavisni! od vrhovnoga vla­ dara. Uz župane spominju se p o d ž u p a n i (postiuppus), koji su upravljali manjim kota­ rima u župi, zatim s a t n i c i , koji su vodili pojedine odjele župne vojske i pomagali županu na sudu. Napokon su bili p r i s t a v i (pristaldi), koji su izvršivali odluke župnoga suda. Više župa sačinjavalo je jednu o b l a s t , kojoj je bio na ćelu v e l i k i ž u p a n ili k n e z (đux). Najznamenitija oblast bila je B i e 1 a H r v a t s k a , od koje se je razvi­ la hrvatska država. Glavar te oblasti zove se već u devetom stoljeću dux (knez, voj- Hrvatsko državno pravo i Slovenci Već odavna se opaža medju Slo­ vencima — a to su ona naša istokrvna braća, što obitavaju u Kranj­ skoj, (irorici, Štajerskoj i Koruškoj — struja, koja idje za tim, da politički približi Slovence hrvatskomu narodu. Pred nekoliko godina glavniji pred­ stavnici stranke, koja se kupi oko „Slovenskoga naroda“ a i mnogi drugi Slovenci izpovjeđiše se za hrvatsko državno pravo, za zajednicu s hrvat­ skim narodom. U najnovije doba isto se tako izjavi po svojim predstavnicima i slovenska klerikalna stranka, čije gla­ silo „Slovenec*4 o toj izjavi veli: „Ne može biti nikomu novo, tko je neko vrieme pomno pratio naš list i izvje­ štaje o sastancima, što su ili sazivali naši pristaše napose ove godine. Ipak medjutim još nismo pretresali o pi­ tanju, što se tiče spomenute izjave. Za to se danas na nj osvrćemo u tako kratkom obliku kako se dolikuje po­ litičkomu listu i s takovom jasnoćom, da nitko neuzmogne sumnjati o tome, što namjeravamo. Prije svega moramo dobiti jasan Ustroj hrvatske države ) �Strana 2. ,o S "V X Т' Broj 30. zemlje dielile od Hrvatske, težko je reći. Povjestnički je sigurno samo to, da se je slovenska Krajina (windische Mark) ]>rotezala prama jugu i i?toku. Om) nam se, da izpravno tvrdi­ mo, ako velimo, da je slovenska kra­ jina vazda bila medja hrvatske kra­ ljevine. K tomu treba posebnih stu­ dija. U svojem ćemo (Slanicu samo u kratko objasniti pravnu tvrdnju hr­ vatske kraljevine, da k njoj spadaju takođjer slovenske zemlje. Evo dokaza za to : a) Kad su Hrvati izabrali Ferdi­ nanda I. za svojega kralja, zahtievali su od njega, da spoji s Hrvatskom „austrijsko-hrvatske zemlje. “ Car je odgovorio, da za sad nema vremena, nu da će to učiniti u sgodno vrieme. Te zemlje su naše slovenske zemlje. To se jasno razabire iz drugoga spi­ sa, gdje su poimence navedene. b) U zaključku hrvatskoga sa­ bora godine 1712.. kojim se priznaje takođjer ženskoj lozi vladajućega do­ ma pravo na hrvatsko priestolje. veli se, da su to pravo ograničili za .taj i ženski spol presvietle austrijske krvi, koji neće Imati u posjedu samo Aus­ triju. već i pokrajine Štajersku, Ko­ rušku i Kranjsku“. Karlo je to potvrdio i taj uvjet izrično primio u svoju potvrdu, da ženska loza nasljeduje hrvatsko prie­ stolje, „ đoklegod (đum simul) ima u posjedu Štajersku, Korušku i KranjskuL. Te su povjestničke činjenice vanredno znamenite. Kazuju nam. da je hrvatska kraljevina protezala svoja prava u naše zemlje, i da su joj ta prava potvrdili naši i njezini vladari. danci odtuda biti izvrgnuti mnogoj Jedna bratska krv, jedni gospo­ neprilici, te je težko vjerovati, da će darski interesi, pače i historičko pra­ u budućnosti biti za se sigurni. vo nas ovlašćuje, da uđesimo svoju Kad su stvari već tako daleko došle politiku po načelima, što su ili izja­ ima svjetujućih glasova, koji vele­ vili Slovenci rta Trsatu, vrieme pak, vlastima stavljaju na srđce, da se za­ u kojem živimo, nalaže nam to kao uzmu za to. da muhameđanci ne budu kakvim nepogodama izvrgnuti. — .Sva­ svetu dužnost kako je neobična činjenica, da je vladar pobiedjene Crčke dao privolu, da njegov sin p r i n r U j u r o b u d e U Mostaru. 5. studenoga. i m e n o v ti n g u v e r n e r o m K r e t e. * Jedan od zadnjih brojeva parižkoga r K ovdau. lista, koji je, kako je * Gospodarski odbor u Splitu upra­ poznato, glasilo ruskoga ministarstva vio je p o s l a n i c u N j e g o v u Vel i vanjskih posala. donosi značajnu izja­ č a ns t v u F r a n j i J o s i p u za pomoć vu o boravku piskoga ministra grofa M u r a v j e v a |u Beču. Boravak grofa Dalmaciji u pogledu gospodarstva i Muravjeva — veli ..X ordu — u Beču zemljođjelstva. U poslanici se iztiče te njegov sastanak s Franjom Josipom kao glavna potreba, da se Dalmacija ponovni je dokaz, da su odnošaji iz- željeznicom sveže s ostalom monarhijom. ..Željeznica je prva naša potreba; medju habsburžke monarhije i Rusije — poglavito što se tiče o đ n o š a ja bez nje nema napredka siromašnoj ovoj pokrajini: Dalmacija, kao zemlja i p it a n j a n a B a 1k a nu — najbolji i najiskreniji. Neosnovane su po tomu vinorodna, težko je- oštećena pripu­ tvrdnje onih. koji hoće te ođnošaje stom talijanskoga vina na naše strane uz obaljeni porez. Godine 1903. iz­ prikazati u drugomu svjetlu. tiče rok trgovačkom ugovoru s Ita­ lijom, te ucviljena Dalmacija na vrieme * Hrvatski sabor u Zagrebu — kako se preporučava i vapije, da se klau­ javljaju — sastati će se izmedju 15. zula nikad više ne obnovi ovako štetna i 1S. studenoga. Zasjedanje sabora po našu pokrajinu. “ biti će zanimivo bez svake sumnje, Nadalje se iztiče. kako Dalmacija osobito obzirom na prilike u ostaloj nema nikakva obrta ni prometa, a u monarh i; i. obradjivanju zemljišta da je daleko zaostala za prosvietljenim zemljama, * Najnoviji glasovi o K г e t i jav­ pak se traži, da se u Splitu otvori ljaju, da su turske čete otišle s otoka obećana velika poljodjelska škola, za i po tom da je Turskoj odsszeta svaka tim dvie trgovačke i jedna praktična f a k t i č n a v l a s t nad otokom. Ne­ obrtna škola. sumnjivo je. da će kretski muhame- voda) Chro'atortam", a njegova zemlja „regnum (kraljevstvo) Chroatoruni". U oblasti­ ma, koje bielo-hrvatski knezovi pridružuju svojoj vlasti, nam ještaju oni b a n e (ban bosanski, ban slovinski ili slavonski). Odkad se je Tomislav godine 925. vjenčao za k ra ­ lja, svi se njegovi nasljednici zovu kralji (reges), i to redovito ..гех Ohroatiae et Dalmaeiae;< ili -гех Cbroatorum Dalm atinorumi|u e“, kadkad i „гех totius Cbroatiae simul(jue D alm atiae“. Naslovu im se još koji put pridaje još „gloriosus, inel vtus, t. j. slavni, svietli. la su sva vladarska prava, koja su potekla iz pojma kršćansko - evropskoga vladaoca. Kako je poznato, prava te vrsti jesu tako zvana obća prava vladalačka, kao što su pravo zakonodavstva, pravo vrhovne uprave po državnim zakbnima i narodnim običaji­ ma, onda odanle iztičuće pravo ovršbe, da naime kazni zliko(v ce, a dieli nagrade i mi­ losti vriednim i zaslužnim licima. Naravno je, da hrvatski kralji nisu vršili svoje vlas­ ti skroz neograničeno, nego uz sudjelovanje naroda, naročito pak uz pripomoć k r a 1j e vs k o g a v i e ć a i n a r o d n e s k u j> š t in e (shod, sabor)., J u r knezovi hrvatski, a još više kraljevi okruženi su sjajnim dvorom. Najodličniji dvorski častnici jesu u kneževsko doba, župan dvorsk' (palatinus), župan komornik (camerarius), župan pebarnik (pincernarius), župan konjušnik (cavallarius), župan štitonoša (arrniger) i župan buzdovanar; u kraljevsko d o b a : tepči ili tepčećija (prije dvorski župan), posteljnik, vinotoć, ščitonoša, volar, djed (maior domus), ubrusar, dvor­ ski sudac, sokolar, psar i t. d. Dvoru pri­ padao je napokon i dvorski kancelar, koji je bio predstojnik kraljevske pisarne ; tu je čast redovito obnašao kninski ili lnvatski biskup, te je obično putovao s kraljevskim dvorom. K raljim a hrvatskim XI. stoljeća pripada- Dohodci kraljevske blagajne (regalis fiscus) bili su redoviti i izvanredni. Medju re­ dovite ubrajali šu se prihodi od kraljev­ skih zemalja (terrae regales). U samoj Bieloj Hrvatskoj pribrajala se kraljevskim zemljama župa Cetina, za tim kotar Bosiljinski, Sminski, .Mosorski, Rasohatica i Be­ govo kod Belgrtpla, Jesenica i Držani u Siđražkoj žuj>i, nadalje neki gradovi (castra) kao Radošić, Rabin, i sela kao Srinjine, Osik, Stolac, Jclćani, napokon i neki otoci, kao Maon blizu Paga i Žirje (Zuri) kod Ši­ benika. Nema sumnje, da su kralji i u os­ talim oblastima imali svojih kraljovskih ze­ malja. Kralj je nadalje pobirao i porez (tributum) od svojih podanika. Taj se je porez plaćao od zemalja, i to budi u gotovu nov­ cu budi u naravi. Kralj je mogao oprostiti od poreza no samo pojedine ljude, nego i čitava plemena i družine. Vrelo kraljevim prihodima bili su još i darovi (honorifieentia), koje su u nekuri prigodama državljani prikazivali svojim vladarima u znak svoje odanosti. Ti su se darovi davali izprvice dobrovoljno, no poslie prometnuli su se u dužnost. Ako bi kralj koga oprostio od pla­ ćanja poreza, ne bi ga za to oslobodio od darivanja. U kraljevsku blagajnu plaćale su se još i globe (mulctae), koje su bile metnute onima, koji niesu vršili kraljevske vo­ lje ili odredbe. Globe iznosile su po koji put i po 100 libara zlata. Napokon spadaše medju dužnosti podanika i to, da prime i ugoste kralja s njegovim dvorom, kad bi se putujući k njima svratio. Takovi pohodi (descensus), koji se danas smatraju za mi­ lost, bili su nekada vilo tegotni, te su ili podani** nastojali ili sasvim ukinuti ili bar ograničiti. Tako je jednom kralj Petar K re­ šimir Veliki putujići po Bieloj Hrvatskoj zajedno sa svojom suprugom i čitavom prat­ njom odsio kod sokolara Aprića. Taj je kralja dočekao sjajnom večerom, a poslie stao darivati kralja i njegove ljude počast­ iti m darovima. K ralju je dno najboljega momka s najboljim konjem, kraljici nnjbo- �Broj 30 P o l it i č k i p r e g le d Habsburžka monarhija. Kako sada stvari stoje-, to se ne zna Sto će biti sutra. Svakako je oćito to, da ni do nove godine s nagodbom ne će biti niSta. Trzavica vlada na sve strane, te javnim odnoSajima nema lieka, osim ako se iznenada ne ućini zadnji od­ lučni kakov korak. 1 u Bečn već uvidjaju, da neopravdani zahtjevi Niemaca i Magjara za izključivim go­ spodstvom u monarhiji samo ovu sla­ be, te da se mora udovoljiti pravima naroda. Turska. Prekjučer u četvrtak presta­ la je na Kreti turska vlast, te će odmah — kako kažu — nakon Sto četiri vlasti preuzmu poslove u ruke, biti imenovan novi guverner. Kandidatura princa (тјиге viSe nema nikakvih protivnika medju četirima vlastima. BaSibozuci na Kreti su već po­ svema razoružani. Na 1. studenoga odpočelo se je s razoružavanjem hriSćana. Oružje se ima eksekutivnomu odboru predati za 14 dana. Francuzka. Kasaciono sudiSte je izreklo odluku, da se Dreyfusova par­ nica obnovi. l T pravničkim parižkim krugovima misle, da će se i proti Pic<|uartu obustaviti iztraga, jer i on mora biti presluSan })red kasacionim suđiStem. Dreyfusa će u Cayenni preslušati sudbeno povjerenstvo ili će poradi toga hiti u Pariz doveden. — Novo francezko ministarstvo sa­ stavljeno je ovako: D u p u . v pred­ sjednik i ministar unutarnjih posala; F r e y c i n e t ministar rata; L o c k r o у mornarice; D e l c a s s e vanjskih po­ sala : L e b r e t pravde ; P e у t r a 1 financija; L e y g u e s nastave; ( i ue r i n javnih radnja; K r a n t z trgo­ vine; V i g e r poljodjelstva; D e 1 o mh r e naselbina. Iju služavku, kraljevu štitonoši štit s kop­ ljem, a drugima različite druge darove. Hrvatski knezovi i kraljevi nisu dugo imali stalne, odredjene priestolnice, nego su obilazili zemljom i gotovo u svakom većem mjestu imali svoja svratišta, gdje bi stano­ vali, kad bi za državnim poslom onamo došli. Takav dvor i svratište (coenaeulum) imali su u Ninu, Kninu, Šibeniku, Splitu i t. d. Tek na koncu XI. stoljeća počeli su grad B e l g r a d (Belgradon, Alba civitas) sma­ trati kraljevskim gradom (urbis regia), po svoj prilici zato, što su se u njem neki kralj i krunili. Skupimo li sve u jedno, što smo doslie kazali o uredjenju hrvatske države, to nam se u XI. stoljeću prikazuje ova slika: Na čelu čitavomu kraljevstvu stoji kralj kao glavar države; on je okružen brojnim dvo­ rom, te dvorski ćastnici dvore njega i nje­ govu porodicu. Kralju su podložni bani, ko­ ji su njegovi namjestnici u pojedinim ob­ lastima (banovinama); najznamenitiji b a n je bielo-hrvatski. Banima se pokoravaju župa­ ni, oni su glavari župa, kojih ima u jednoj oblasti više, a u drugoj manje. Županima napokon podloženi su podžupani i satnici, kao i drugi niži ćastnici, kojih imena ne poznamo. Vo ć bi spomenuto, da su se hrvatski vla- Strana 3 „О S V I Т“ Njemačka. Njemački je car u Pale­ stini. Njegov pohod u Jerusalem bio je sjajan. Izčekali su ga bili pred­ stavnici svih onamošnjih vjera, a na­ pose katolički, jermenski i grčki patri­ jarha. Ovima je podielio i velike odlike. Katoličkomu njemačkomu družtvu za svetu zemlju poklonio je ze­ mljište od 2000 četvornih metara uz grob kralja Davida. To je zemljište on izhodio u Carigradu, a zove se La Dormition de la Sainte Vierge, te je na njemu bila kuća, u kojoj je umrla djevica Marija. U ponedjeljak na 31. listopada prisustvovao je car posvećenju nove protestantske crkve u Jerusalemu. Kad je došao u Jerusolim, srdačno se je naizmjence br­ zojavnim putem pozdravio s Njegovim Veličanstvom Sultanom. — Svakako je težko Francezima, što je car ono zemljište poklonio njemač­ kim katolicima, da na njemu grade crkvu. Tim je činom car neizravno prosvjedovao proti svakomu stranomu protektoratu i nad njemačkim katoli­ cima na iztoku. — Na 1. studenoga car je posjetio brdo Sion i prisus­ tvovao izvješenju njemačke i turske zastave na zemljištu, gdje je obavlje­ na .,posljednja večera- , što mu ga je poklonio Sultan, a on ga prepustio njemačkim katolicima. Englezka. Koncem prošloga mjeseca bivši englezki ministar predsjednik lord Roseberv govorio je pred sveučilištnim slušateljima u sveučilištu u Edinburgu govor, u komu je iztaknuo dužnosti državljana, rekav izmedju ostaloga i ovo: „Neke moderne dr­ žave osnovane su na ustavu, a neke se oslanjaju na silu oružja: b r i t a n ­ s ka d r ž a v a t e m e l j i se na a d u s v o j i h m u ž e v a. Osobna vriednost pojedinca igrala je znamenitu ulogu pri izgradnji naše države, a ta osobna dari zvali takodjer kralji Dalmacije, i da je romanska Dalmacija pripadala hrvatskoj dr­ žavi, naročito od polovice XI. stoljeća. Г Dalmaciji, koja je sastojala od neko­ liko gradova u primorju i na otocima, nisu bani ni župani vršili nikakve vlasti. Dalma­ tinski gradovi bili su slobodne obćine, mu­ nicipija ili ,,c i v i t a t e s“. kako se sami zovu. Medju romansko-dalmatinske „civitates" broje se Split, Zadar Trogir, Dubrovnik i Kotor na kopnu, Osor, Krk i Rab na otocima. Žitelji tih gradova jesu gradjani ,,cives“ i diele se na dvoje: na svećenike (clerus) i na svjetovnjake (populus). Svjetovnjaci diele se opet na plemiće (nobiles) i neplemiće (ignobiles). Gradjani bave se zanatima, obrtima i trgovinom, a uza to i brodarstvom i ribo­ lovom. Na čelu svakomu dalmatinskomu gradu je načelnik ili p r i o r, kojega bira građjanstvo, a potvrdjuje ga hrvatsko-dalmatinski kralj. Brior gradski neposredno je podložan k ralju; on je zajedno s banima i hrvatskim županima u kraljevskom' vieću, te spada poput ovih medju velikaše (primates, magnates) hrvatske države. Od svih priora naj­ ugledniji je zadarski, te je na neki način poglavica svih priora, naročito, ako ga je bizantski car odlikovao čašću stratega ili kapetana čitave Dalmacije. Prior gradski je glavar gradskoga vieća, koje sastoji od tri­ buna, sudaca (iudices) i bilježnika (notarii). Za sve važu nije stvari saziva se gradska skupština, u koju dolazi gradski biskup sa svećenstvom, plemstvo i prosti puk. vriednost britanskih državljana mora se uzdržati i čuvati, jer je to najbolja podpora državi. Mi imamo prama na­ šoj otačbhii viših dužnosti, nego li su puko plaćanje poreza i danaka. Jedna država kao što je naša, koja od svo­ jih gradjana ne traži da osobno mora služiti u vojsci, ima najnesumjivije pravo zahtjevati , da joj državljani čine s ljnbavlju i požrtvovanjem svaku uslugu, svaki na svoj način i da to bude od koristi. Na svu sreću, Eng­ lezi u glavnomu nisu prisiljeni da traže plaćenu državnu službu, (iotovo najveći dio naših sugradjana čini usluge državi bezplatno ili uz najneznatniju odštetu, bilo to u saboru, bilo u gradskim zastupstvima ili drugim skupinama. To je veoma dobro družtveno stanje. Nu je li za pojedinca, nuždno, da dobije plaćeno mjesto u državnoj službi, u vojsci, u mornarici, to on ipak nema prava smatrati, da je već time obavio svoje dužnosti prama otačbini. On ostaje uviek duž­ nik domovine i države, koja ga štiti i unapredjuje njegovo blagostanje, ne dobivajući za to nikakve odštete. Naj­ manje, što se može otačbini učiniti i dati kao odšteta, jest to, da se nepre­ stano i pozorno prati politika otačbine i države i rad onih muževa, koji tu politiku ravnaju, te bditi nad tim, da li se ta politika nalazi na pravom putu ili ne. S drugim riečima: poli­ tički nehaj, apatija — to je zločin proti otačbini i državi, zločin, od koga se upravo pripadnici cvatućih zajed­ nica moraju čuvati, jer su upravo oni najskloniji, da u tu apatiju upadnu." - Tako lord Rosebery, a mi najtop­ lije preporučujemo, da one rieči pro­ uči i duboko u srdce upiše svaki Hrvat. Ugledni englezki list „Diobe" medju ostalim piše o tomu govoru : „Lord Rosebery govoreć to, sigurno je mislio na javne odnošaje u Ame­ rici, gdje se većinom iz politike tje­ raju trgovački poslovi, te gdje se najvriedniji i najsposobniji muževi sve više i ruše povlače iz javnoga života. Lord Rosebery je veoma dobro uradio, da tim riečima i neoborivim poukama naobraženu škotsku mladež upozori na njezine dužnosti i odgovornost, koje imadu prama otačbini, te koje kao izbornici ili zastupnici moraju imati vazda pred očima. Država, koja pre­ stane odgajati sebi otačbenika u pra­ vom smislu rieči, neizbježivo se je žrtvovala svojoj propasti. “ Iz m je s t a i o k o lic e E d h ein ef. M u labđ ić, Na drugomu mjestu donosimo obznanu ..Matice Hrvatske", u kojoj su medju inim navedene i knjige za ovu godinu, koje će se dieliti oko nove godine. Medju inim knjigama, koje velezaslužna „Matica Hrvatska" ove godine izdaje, biti će i pripoviest „Zeleno busenje", što ju je napisao g. Edhem ef. Mulabđić, učitelj u Sarajevu. Iskreno se radujemo, što „Matica" odsada u svoje radnike ubraja Edhem ef. Mulabdića, koji je već dosadanjim književ­ nim radom stekao veoma liepo ime i pr; �Strana 4. ,o znanje, te smo — poznavajući kako je Mulabdić darovit i sposoban — uvjereni, da će on svojim književnim radom prodičiti sebe i dostojno uresiti hrvatsku književnost. Najnovije Mulabdićevo djelo ..Zeleno bu­ senje", što ga „Matica" izdaje, prikazuje đogadjaj iz M aglaja za vriome okupacije. ,,H r v o je v a “ z a b a v a . IT utorak dne 1. studenoga naše zaslužno narodno glasbeno-pjevačko družtvo ..Hrvoje" davalo je za­ bavu u kazalištnoj dvorani bratovštinskoga doma. koja je uspjela sa svakoga pogleda najljepše. Već u 7 i pol sati na većer sve su prostorije bile duhkom pune obćinstva, što svjedoči o tomu, kako „Hrvoje" uživa liep glas i kako su njegove zabave privla­ č n e . Osim mnogobrojnoga gradjanstva bilo je dosta Tiep'o zastupano činovničtvo i častničtvo. Pred takovom odabranom publikom „Hrvojevi" izvršujući članovi - - kako p je­ vački tako i diletantski sbor — osvjetlali su si lice te dokazali, da imadu i dara i vještine, što bi uz još življe nastojanje mo­ gli razviti do zamjerile visine. Mužki sbor je odpjevao Hajdrvhovu „More adrijansko" i Mongoldovu „Moj zavičaj", a po tomu se je davao komad „Mlinar i njegovo diete", pučka drama u pet činova od dra Ernesta Raupaeha u prevodu Špb-e Dimitrovića. Kao i drugdje, tako je taj komad i ovdje učinio veoma liep utisak, što se ima pripisati ne samo komadu, nego i veoma sgodnom izvadjanju vriednih ddetanata, koji su stekli is­ kreno priznanje. Iza toga je bio otvoren ples, koji je aranžirao učitelj plesa J. Laštrić. Uz pratnju vojničke glasbe — koja je svi­ rala i za međjučinova — igrali su se na­ rodni hrvatski i drugi plesovi, a ciela za­ bava je bila veoma animirana. U spjeh ve­ čeri je bio najsjajniji, što može „Hrvoji", služiti na ponos i pobudu, samo je želiti i očekivati, da se društvena uprava još bolje pobrine za red, kao i to, da nam priredi što češće ovako ugodnih i liepih zabava. Л' S je d n ic a grad sk oj; z a s t u p s tv a . Г gradskoj viećnici držati će se sjednica grad­ skog vieća 8. o. inj. sa sliedećim dnevnim redom : 1. Predlog, da se usvojeni za obćinske činovnike mirovinski štatut preinači: 2. d aše stavke proračuna glede paušala za uzdrža­ vanje bolnice, troškova za vojničko ukonaćenje, troškova za ljekove siromaka i troš­ kova za urezivanje ospica prekorače ; 3. molbe za stipendije. 4. da se obćinsko zemljiš­ te na Balinovcu zamieni sa zemljištem presvjetlog g. biskupa Buctfnjića : 5. da se grad­ skom mjerniku g. Kezeghu dozvoli i obav­ ljanje mjerničkih poslova gradskog ureda: li molbe za odštetu za ustupljena zemljišta u javno dobro ; 7. izbor kontrolora obćinskih daća. D ru go ,,H r v o je v o “ s i d o . U nedjelju „Hrvoje" daje drugo ovogodišnje sielo. Po­ četak u 7 sati. Na sielo imadu pristup s a m o društveni članovi i to bezplatno. — Program sielu je ovaj: I. Tovaćovski: „Bože živi", pjeva inužki sbor: 2. Villiar: „Bojna pjesma", pjeva mužki sbor: 3. Osinan beg S tafić: „Zim a", deklamuje gospodjica Jelk a Soldo : 4. Pienta : „Živila Hrvatska", karišik hrvatskih pjesama, svira na glaso­ viru g. J. Beraković. Po tom aliedi tombola i ples. S V IT ' P r v o h e r c e g o v a č k o v e lo c ip e d s k o d r u ž tv o daje večeras za svoje članovo u prostorijama hotela „Kronprinz" društveno sielo. R o d je u i i u m r li u M ostaru . U mjesecu listopadu rodilo se je u Mostaru svega 85 djece, i to : muhamedanske 10 mužke, I žensko, katoličke 7 mužke 5 ženske, grčko-iztočne 7 mužke 4 ženske: a umrlo je ukupno 27 i to muhamedanaca li muških 5 ženskih, katolika 4 muških, 2 ženske, grčko iztočnih 4 mužka 0 ženskih. Prema tomu priraslo je pučanstvo u prošlom mjesecu u Mostaru za 8 duša. Iz n a S ih k r a j e v a Bosna, i Hercegovina. P r o lj e tn o v r ie m e . Kako nam iz Trebinja, i tamo je zavladalo kao i kod nas, baš pravo proljetno vrieme, te se sve zele­ ni i cvate, a voćke su na sav mah plodom poniele u gradu i okolici. O g n jic a u T reb in ju . Pišu nam odat­ le da je udarila u sviet ognjica (vrućica), a najviše medju vojničtvom, te je bolnica vojnička puna bolestnika i liečnici imadu pune ruke posla, da zaprieče, da se bolest više ne razširi. Z a g o n e tn a sm r t. Pišu nam iz Trebinja od 29. listoj/ada: Dana 21. listopada u 11 sati noći nadjoše na ulici hlGu kuće Jovana Andrića na smrt izprobodena i ra­ njena Savu Ružića, bivšega trgovca i pos­ jednika. Sava Ružić je sin čestitih rodite­ lja, a i on bijaše vrieđan. nu sreća kano da je bježala od njega, te je spadao na sve tanje graDe, tako, te ga i ljudi napustiše. Tako su ga sirotana zanemarili, da mu ni­ su — što je inače običaj — htjeli ići ni na ženin sprovod. K tomu dodje i ta ne­ volja, te mu je Andrić po ženinoj mu smr­ ti zaplienio pokućtvo. Bez imetka, hez p ri­ jatelja i štovatelja — ama bez ikoga i bez išta ostade nesretni Pavo. Pa i životom ko­ ji mu je još jedini ostao, završi tragičnoSpomenutoga dana nadjoše ga izranjena tako, te je ranama podlegao. Spomenutu je ve­ čer pred sami nesretni čas bio u mehani Andrićevoj. gdje je bio uzeo dvie cigare i tražio čašu jdća. Kasnije ga nadjoše izra­ njena na ulici. Prenesoše ga u stan, te mu tu pružiše prvu pomoć. Ranjen je bio na glavi i proboden izpod brade, a slomljena mu je i lieva noga. O zagonetnoj nedaći vodi se iztraga. G en er a l C v je tić a n in . Pišu nam S arajeva: Kako naređbeni list za c. kr. vojsku javlja, Njegovo Veličanstvo sa 1. studenoga imenovalo je pukovnika i oružničkoga shornoga zapovjednika Einanuela C v j e t i ć a n i n a generalom, ostaviv ga i nadalje na njegovom dosadašnjemu mjestu, (i. Cvjetićanin je stari oružnički ćastnik. Г štajerskom Gradcu svršio je kadetsku školu, te je godine 1848. bio unovačen k. 58. pješačkoj pukovniji. Godine 1854. postao je poručnikom u 411. pješ. pukovniji, a u travnju 1859. hi premješten tadanjoj 17. oružničkoj pukovniji, i kad je bio naviešten rat, budne dodieljen k oružničkom ratnom krilu prve annade, s kojom je ratovao u Italiji. Na tomu važnome mjestu ostao je Broj 30. do siečnja IStili., kada radi sposobosti bi imenovan pobočnikom kod 14. zemaljskoga oružničkoga zapovjedničtva, nu već iste godine - kad je rat bio proti Italiji na­ viešten — zamolio je premještaj k pješačtvu, u čemu je uspio, bivši istodobno ime­ novan nadporučnikom kod 11. banske gra­ ničarske pukovnije. Godine 1874. bio j c promaknut za satnika (kapetana). Kad se je nakon zauzeća ovih zemalja 1878. oko toga rad'hi, da se ustroji oružnićtvo, izdalo je ratno mlr'starstvo naredbu na sva vojna zapovjeđuičtva, pozivajući ih, da za samo­ stalnu upravu oružničtva predlože sposobne častnikc. Satnik Cvjetićanin bio je jedan od prvih, koji je bio dodieljen novo ustrojenom oružničkom sboru. Izvanredni odnošaji, koji su tada vladali u ovim zemljama, iziskivahu, da se ustroji osobiti oružnčiki leteći sbor (prozvani „štrajfuni"). Tadašnjem satniku Cvjetićaninu bijaše povjereno, da ga uredi. Na tom težkom i pogibeljnom mjestu ostao je dotle, dok nije bio imenovan zapovjed­ nikom oružničkoga sbora u Bosni i H erce­ govini. Kroz to vrieme palo je od štrajfunskih taneta 30 hajduka. Ostatci razbojničkih četa razprš’h' se i pobjegli natrag u Crnugoru, dovikujući jedan drugom u: „Bježi i čuvaj se, eto opančara!" (Štrajfuni su naime nosili opanke i torbe, pak stoga im i ime opančari) Cvjetićanin je bio odlikovan 1879, vojničkim kistom za zasluge, 1887. viteš­ kim krstom, a 1889. odlikovan je previšnjim priznanjem. 1890. imenovan je bio zapovjed­ nikom oružničkoga sbora za Bosnu i H erce­ govinu, a 1891. postao je podpukovnikom, dodirni malo kasnije pukovn;koin. Prigodom petdesetgodišnjiee njegova službovanja dobio je komturni krst Pranje Josipa, a evo sada imenovan je generalom. - - Cvjetićaninu se ne mogu zariekati zaslugiL‘. koje je stekao ve<i u prvim godinama u ovim krajevima za obezbieđjenje javne sigurnosti. Uz to je bi«i i vješt organizator, te je naše oružničtvo tako uredio, da se svojiom naobrazbom i zaptom može mjeriti sa. svakim drugim oružr'čtvom. Sva oružnička podredjena inomčad zahvaljuje mu, št(i je izradio osnovu za obskrbu oružnićke inomčadi, njihove dje■ce i udovica, koju je Njegovo Veličanstvo potvrdilo 1894. R a z lič it e v ie s t i C arica i k r a ljic a J e lis a v a . Definitivno položenje pokojne carice i kraljice u carsku porodičnu grobnicu bilo je 29. pr. mjeseca. Do tada ležalo je mrtvo tielo earićino u prednjem djelu carske grobnice. Sarkofag je sada, pošto u srednjem prostoru nema mjesta, postavljen odmah uz lies po­ kojnog priestolonasljednika Rudolfa u pro­ čelju novog diela grobnice. Prije su uz lies Rudolfov stajali liesovi cara meksikanskog Masimiliana i nadvojvode Karla Eudviga, a sad su ovi na obje strane pomaknuti, da bude mjesta za lies carićin. Sarkofag, u kojem počiva mrtvo tielo kraljičino metnut je u jedan drugi sarkofag od bakra, koji je iza blagoslova zakovan. Na kapku sarko­ faga iinadc velik pozlaćen krst, a pod njim bakrena ploča, ovijena vijencem, sa nailpisoin : ,. Elisabeth, Amalia Eugenja, linperatrixi et Begina llungariae. Maxiiniliani Josephi et Ludovicae, Ducum in Bavnrin. lilia. Nata in Villa Possenhofen Die XXIV, Меп- �Broj 30. sis Decembris Anni MDCCOXXXVII. Nupta Francisco Josopho I. Imperatori Vindobonae Die XXIV. M. Aprilis A. MD0CCL1V, Coronata Regina Hungariae Rudae Die VIII M. Jnnii A. MDCCCLXVn. Denata Genevae Die X. M. Scptembris A. MDCCCI1C. 11. S. E .“ P a s p o je o 1 0 .0 0 0 m arak a. .ledan trgovac londonski biojio u svojoj sobi papirne novce, kad ga netko s poslom izazove van. U sobi je ostao njegov mali pas, koji se popne na stol i pojede, dok se je gazda vratio, deset hiljada maraka. K rati j a d ip lo m a ts k ih sp isa . Ja v ­ ljaju iz Biograda u Šumadiji, da su pokrad.jeui službeni diplomatski spisi tamošnjeg ruskog poslanićtva i to baš najvažniji spisi. Sva služinčad u poslanstvu odpuštona je i stavljena pod iztragu. K n již e v n e v ie s ti iz J a p a n a . Od novijeg doba čitaju Japanezi silno mnogo, te je tim njihova duševna naobrazba čisto preobražena. Glasovita književna djela iz inozemstva prevedena su na njihov jezik i to najdulja i najteža kao: ,.Miserables“ od Viktora Tluga, „Učitelj Vilim“ ,,Peudeunis“ od Тћаскегеуа i glavna djela Dickensova. Ali najrazšireniji moderni pisci europski još su u Japanu sasma nepoznati n. pr. Zola, Tolstoj i t. d. Domaće njihove pisce , koji vrlo malo zasluže, po prilici ЗБ forinti za jedan roman od 300 stranica, čita samo prosti puk. S toga su ta djela i udešena za puk. u njima se pazi na nizke sklonosti prostog čovjeka, pripoviedaju banalne lju ­ bavne sgode i nesgode, opisuju umorstva i ubojstva i nedjela, tako kao da bi to bilo u Japanu nešto što se svaki dan dogadja. Nikad neće ili nezna njihov pisac da opisuje pobude duše ili da svoje junake pjesnički prikaže. Otmena Japanezkinja ne čita romane, a naobraženi Japanez drži zna­ kom duševne zaostalosti, kada tko čita ro­ mane. Ali zato čitaju znanstvena djela i razprave. Kod njih su dobro prevedeni filo­ zofi Schopenhauer, Kant, Hegel, Nietzsche, Ribot. Onda imadu sve važnije radnje o njemačko-francezkom ratu od 1870./71. i o ruskoturskoj vojni g. 1877. D jela glasovitih pro­ fesora u liečničkoj znanosti Pasteura, Bilrotlia, Alberta i dr. silno su razširena. Medju njihovim znanstvenim smotrama zauzimaju prvo mjesto ,,Taigo“ (sunce), „Taikoka Bangoka“ (narodna književnost) „Nipponjia1- (Japanez), a obradjuju sve zanimive teme na znanstvenom i književnom polju. (rod. 1896. razpacano je osim gornjih njihovih smotra 26.965 svezaka njemačkog časopisa ,.Aus frenulen Zungen". S a to v i p o ro d ja ja i sm r ti. Jedan cnglezki liečnik proučavao je, u koje se sate najviše djece rodi, a u koje sate dana ljudi najviše umiru, pa je promatrajuć 28.474 slučaja smrti i 36.565 porodjaja konstatirao, da najviše’ ljudi umre izmedju 2 do 7 sati u dani, a najmanje prije ponoća, doćiin najviše porodjaja pada u zoru, a najm anje po podne. Ujedno opaža taj liečnik, da satovi većine slučajeva smrti uprav padaju skupa sa satima, kada temperatura i djelovanje srdca u zdra­ vom i patološkom stanju, osobito kod bole­ sti. kod kojih dolazi vrućica, budu najveći. U zeo se str u za že n u . Maleni i nejački ostadoše bez otca i majke, bez igdje išta bratac i sestrica. I rodjaci im se , OSVI T“ smilovaše za ljubav Boga, te ili uzeše k sebi, da ih prehrane, dok si uzmognu sami koru hljeba zaraditi. Brata primi jedan rod jak u Velikom Varadinu, a sestricu drugi rodjak u vrlo udaljenom kraju u Magjarskoj. Go­ dine prolazile, djeca kod rodjaka živila i rastla, ali se ne vidješe nego sasma zal oraviše. Brat izučio postolarski zanat u Vel. Varadinu i čestito radio i kruh svoj svag­ danji privredjivao. A kada se opasao mu­ ževnom snagom odluči si osnovati svoju ku­ ćicu, svoju slobodicu, namisli se oženiti. Što smislio, to i učinio. U gradu zagleda liepu djevojku, pa privede k oltaru božjem, gdje si medjusobno prisegnuše vječnu ljubav i vjernost. I živjeli su sretno i zadovoljno u braku punu 21 godinu. Kad doznaše gorku viest, da su brat i sestra. Sestra se uzgajala kod rodjaka u daljini, a nijfe s glave znala, da brata imade, pa kad je. podrasla, došla u Veliki Varadin, da radi, i tu se zagledala u mladoga postolara i dala mu ruku svoju. Iza 21 godine doznalo se, da su brat i se­ stra, pa sad velikovaradinski sud vodi razpravu o uništenju braka. A m e r ik a n s k i g u b itc i na m oru u za d n je m ratu . Izašao jfe službeni popis gubitaka mornarice Saveznih država u španjolsko-ainerikanskom ratu. U svim bojevima poginulo je samo 16, a ranjeno i to skoro sve lako 74, od kojih je samo jedan vojnik umro, a drugi su svi izbečeni u bolnicama. U pomorskoj bitci kod Cavite, koju Ameri­ kanci zovu „najvećom bitkom ovog stoljeća", nije nijedan poginuo, a svi ranjeni stupili su već iza mjesec dana zdravi u službu. U pomorskoj bitci kod Santiaga poginuo je jedan, a ranjeno 11. koji su takodjer svi ozdravili. Najviše su gubitka imali Ameri­ kanci u bitci kod Guantanama, gdje su po­ ginula šesterica. N a ro d n o g o s p o d a rs tv o T reb a n a m v o d iti k n j ig e I. Svaki čovjek, makar i nebio trgovac, voli da zna kako stoji sa svojim imetkom. To je potrebnije tim više, što se moramo bri­ nuti i za naš obstanak u budućnosti, moramo znati, koliko nam sredstava stoji na razpolaganje, pa da se već unaprieđ možemo rav­ nati, što možemo pribaviti, a što ne možemo. Vidimo li, da njeka potreba prelazi našu materijalnu snagu, nastojati ćemo, d a ju sma­ njimo prema našoj mogućnosti, ili d a j u na koji drugi način odgodimo za bolje vrieme. Trgovac je čovjek sasma drugoga kova, nego onaj. što se ne bavi trgovinom. On ima pun dućan robe, nu <-d te robe mnogo što još nije plaćeno. Trgovac je dakle pomoću ■vjeresije došao do prilike, da razpolaže i sa tudjim imetkom, te da pri tome zasluži. Kad dodje stanoviti rok, valja trgovcu pla­ titi ovu tudju robu, ako hoće da mu obraz ostane svjetal. Nu on ne uzimlje robu na vjeresiju s;imo od j$du oga dobavlja ča, nego od više uji Ii: od jedni 'ga ovu, od drugoga onu robu, od jednog;a prije, od drugoga poslić■, od jedni >gn manje., od drug oga opet i-akoga na vrieme, više. Hoće li d;i podmi mora dobro zaj lam titi: kada, kome i koliko treba da )dati. Jasno je da on to sve ne- Strana б. može zapamtiti, nego da treba sve to zabi­ lježiti u zasebne knjige. Nu trgovac ne kupuje samo na vjeresiju, nego on i sam vjeruje svojim mušte­ rijama, te čeka na njih dok mu plate. Veli naša narodna: „Ruka ruku mije, a obraz obadvie". Trgovac mora imati obzira prema svojim mušterijama, ako hoće da ili zadrži. Mušterija ima mnogo, a svaki se po­ maže vjeresijom. Jedan če platiti prije, a drugi poslie. Trgovcu valja dobro znati, koliko mu je tko dužan, a koliko mu je tko platio, da kod koga ne izgubi, ili da od jedne mušterije ne traži dva puta plaću za istu robu. Opet neće moći sve to zapamtiti, nego će se pomoći bilježenjem u knjige. I sama je državna vlast uviđila, kako je potrebno, da trgovac može u svako doba dati točan račun o svome imetku, pa je naredila u trgovačkom zakonu, da svaki trgovac mora voditi knjige, koje odgovaraju toj svrsi. Trgovački zakon ne kaže kakovim načinom valja voditi knjige, niti koje sve knjige treba da se vode, to se prepušta ra­ zumu i uviđjavnosti pojedinoga trgovca. Jedno nalaže zakon, da svaki trgovac, jednom u godini mora sastaviti inventar i bilancu. A što je inventar? To je knjiga u koju bi­ lježimo sav svoj imetak i sve svoje dugove. Ništa se ne smije zatajiti niti štogod zapi­ sati čega nema. Da inventar bude vjero­ dostojan, mora ga trgovac vlastoručno podpisati. Ako su u poslu dva ili više ortaka treba da svaki podpiše inventar, jer time očituju svi, da je upravo onako kao što je u inventaru upisano, t. j. da nije ništa izpušteno niti suviše dodano. Sve ono što trgovac posjeduje kao vlastničtvo. nazivljemo njegovom aktivom. Prema tome spada u aktivu : T gotov novac (krune i forinte sa državnim papirnatim novcem i austrijskim banknotama). II. valute (dukati, napoleoni, sovereni, komadi po 20 maraka, rublji, talijanske lire, sat' tuđji papirnati novac i tudje banknote). III. vriednostni pa­ piri (državne zadužnice, lozovi i akcije). IV. mjenice rimese (one mjenice, koje treba nama drugi da plati), V. roba. VI. naši dužnici, VII. imobilije ili nepokretnosti (kuće 1 zemljišta), VIII. mobilije ili pokrctnosti (tezge, stelaže, željezna blagajnica, dućanske lampe i t. d.) (Nastavit će se). C ien e n e d je ljn o g p a za ra . Pšenica oka 12 nč., ječam 9, kukuruz 7. raž 11. zob 7, prva vrst siena 4, druga vrst 3*/4, treća 3 nč., jabuke oka 7, kruške 8, osko­ ruše 8, ćesteni 6, lješnik 13, krumpir 3, kupus 4. luk 7 nč., maslo 110, sir 30 nč. Na pazaru je bilo 4 tovara pšenice, 5 to­ vara ječma, 4 kukuruza, I tovar raži, 18 tovara zobi. 23 tovara siena, 27 tovara ja ­ buka. 22 tovara krušaka i 1 tovar oskoruša; te 7 tovara ćestena. 2 tovara lješnika, 15 tovara sira. U svemu 139 tovara i 2 vola, 2 krave. 6 koza i 36 ovaca. Ostalo neprodato: 2 vola, 2 krave i 20 ovaca. T ržn e c ie n e . Za mjesec s t u d e n i ođredjene sui ciene mesu <>vako : volo'vsko oka 45 nč.. kila 35: knn ije : oka 38 inč., kila 30 n č.: ovćije : oka 34 nč.. kila 27 nč,; kozi j e : oka 28 nč., kila 22 n č .: janjeće i kozleće bez pača i džig erice: oka 24 nč., kila 19 nč., a pečena janjetina i kozletina: oka 40 nč.. kila 31 n č .: pečena oiimovina : oka 48 nć„ kila 37 n č .; loj govedji i b ra v ji: oka 40 nč., kila 31 nč. �Strana 6. .„© S T7- X T‘ K n j iž e v n o s t M a tic a H r v a ts k a . Od uprave ..Mati­ ..Matica Hrvatska" usrdno umoljava ponajpače, svoje utemeljitelje i imućnije čla­ ce Hrvatske „dobili smo najnoviji izvještaj nove, da ju svojom pređbrojbom podupru i (za godinu 1897, ,koji se razašilje velezaš- u izdavanju njenih nakladnih knjiga, a na­ lužnoj gospodi Matičinim povjrenicima, da ga ročito u izdanju : „Hrvatskih narodnih p je­ razdiele međju drnžtvene članove, da se uz­ sama", od kojih će ove godine uz cienu za mognu potanko obaviestiti o pršlogodišnjem članove ..Matice-- od 1 for. 50 novč., treća knjiga (muhamedovske pjesme) izaći, l’ošto društvenom poslovanju. Šaljuć „Matica Hrvatska-' svoj prošlogo­ imađe još dostatna zaliha i prvih dviju knjiga: „Hrv. narod, pjesama", to se još dišnji „Izvještaj;", obaviestila je ujedno gg. povjerenike, da ćc književni dar „Matice-* uviek pređbrojba i na prve đvic knjige (uz za tek. god. 1898. biti naskoro doštampan i člansku cienu za svaku knjigu od 1 for. da će se oko nove godine početi razpaćava- 50 nč.) prima. ti. Knjiga če „Matica** izdati u svemu na broj Glede uveza '„Matičnih-* knjiga neka se dvanaest (12), i to devet (9) njih kao redo­ viti godišnji književni dar uz obični članski gg. povjerenici *i članovi „Matice" obrate neposredno na knjigovežu gospodina Ivana prinos, a tri (3) knjige u svojoj nakladi uz Schneidera (F raikopanska ulica), — pošto sniženu cienu za članove „Matice**. upravi „Matice-* absolutno ne dostaje vre­ Knjige godišnje za članove „Matice-* jesu: 1. Hoić: Slike iz obćega zemljopisa (Rusija): mena, da se i o taj posife1 briga. Z a g r e b 30. listopada 1898. 2. R a b a r: Poviest. najnovijega vremena od god. 1878.; 3. L obm aver: Čovjek i njegovo zdravlje; 4. N cm čić: Izabrana djela. Uredio i uvod napisao Mil. Š r ep o 1; 5. Sienkie\vicz : Rripoviesti. Preveo i uvodom popratio Iv. G ostiša; <5. K ran jčev ić: Izabrane pjesm e; 7. Toinić J. E .: Zmaj od Bosne. Pripoviest. Drugo izdanje; 8. Edliein ef. M ulabdič: Zeleno busenje. P rip o v iest; i 9. L esk o v ar: Sjene ljubavi. Pripovijest. Knjige, koje „Matica** ove godine izdaje u svojoj nakladi jesu : 1. Ksenofon: Izabrani spisi. Dio prvi. Preveo i uvodom popratio Stjepan Senc (ciena za članove „Matice-* 1 fo r.); 2. S re p el: Rimska književnost (ciena za članove „Matice** 80 nč.) ; i 3. Hrvatske narodne pjesme. Dio drugi: Muhamedovske pjesme. K njiga prva. Uredio dr. Luka Marjanović (ciena za članove „Matice-* 1 for. 50 nvć.) Dieleć gg. ..Matičini-* povjerenici: „Izvje­ štaj „Matice** za god. 1897.-‘, umoljeni su, da istom prilikom pozovu gg. članove „Ma­ tice**, da što prije uplate prinose „M atice-* za tek. god. 1898. (članovi utem eljitelji dva obroka po 5 for., a članovi prinosnici po 3 for.) te da ili najkasnije do polovine m je­ seca prosinca t. g. blagajniku „Matice** dostave, da ne bude zapreke razašiljanju „M atičinih" knjiga oko nove godine. Uslied toga su gg. članovi „Matice" naročito umo­ ljeni, da se za vremena prijave i da ne zatežu s uplatom članarine, je r ..Matica" ne smije i ne može u interesu i reda i gospo­ darstva odustati od ustanove: „da se knjige „Matice-* nikomu ne šalju, koji svoj godišnji prinos unapred ne plati", — a s druge strane članovi „Matice" — koji ogromnom većinom spadaju takovu sloju naroda, koji lako može da žrtvuje uprav neznatan prinos za knjige „Matice" — znati će uvažiti i prilike ..Ma­ tičine", da ako članovi „Matice" dužne člana­ rine u vrieme ne uplate, da ni „Matica" svojim obvezani, koje nisu malene, po ugo­ voru zadovoljiti ne može. ..Matica H rvatska-- sinije izreći, da je i ove tek. godino sve uradila, da svoje ćlanove po mogućnosti nadari što obilnijim, a im ajuć na umu i naše mnoge i prerazne književne potrebe, i što raznovrstnijim knji­ ževnim darom, pak zato i s nekim pravom očekuje, da će i ove godine broj prošlogo­ dišnjih „Matičnih" članova — koji je na žalost prema predidućoj godini 1898, u njekim a kotariin bio ponešto pao — ne samo ostati na okupu, nego da će i mnogi još novi član nadoći. Uprava „Matice Hrvatske**. Pepina Uspomena s juga. C«4ki u,-i pisan .1. Vrrkl.ir.fa/. Za , Osvit-* pruvi-n /■’. Н. Bilo je to jednog petka u kavani „Kod sjedinjene Italije" na Cavourovom trgu u Livornu, gdje je pričao profesor Urespi ovu historiju: Sastajali smo se one zime pravilno iza četvrte ure i sjedali, kako nas je slučaj smjestio, u najzadnjem kutu tamne svodovite sobe. Bili smo njeni vjerni prista­ še većina gosta, najviše ćastnika, sje­ dila je, kako je na jugu obu-aj, pod napetiju plahtama na nizkim stolicama i raztezala se duboko na trg i susjedne ulice, često i kao zaprieka brojne pasaže na tim mjestima. Vika i buka ft ulice bila je tako velika, te smo potražili najudaljenije mjesto. Bili smo u cjelini tiho družtvo i samo riedko uznesoše se vali razgovora do visine donekle strmoglave, a to-je sjegurno bilo samo časovito pitanje, najpače umjetničko, koje nas je razplamtito. Takov sastanak našeg družtva nije dugo trajao. Od četiri do šest bila je tako, barem za većinu nas, najstalnija u ra; jedini profesor Crespi, koji je bio u kavani skoro kućnim gostom, ostajao je dulje. Ne za zabavu, nego radi trgovačkih odnošaja, kako je šaljivo nazivao svoj saobćaj s um jet­ ničkim krugovima grada. Crespi nije profesorom ni bio, govorilo mu se tako obćenito iz običaja ili udobnosti. Bio je profesorom nekoć, ali to je bilo davno, ( ’im se je stalno zanimao, bilo je takodjer dosta težko odrediti. Njegovo ime čulo se tada svuda, gdje se je radilo o kakovoj god stvari obćc, osobito nmjetničko važnosti. Crespi bio je živim središtem kod svega, bilo to sad poduzeće nove slikarske izložbe, bilo to angažovanje novoga tenora ili nove tragedske ljubovnice na odlučne daske, koje sviet znamenuju, ili o uredjenju javnih predavanja, u to doba toli obljublje­ nih. Ne, da je se hrinuo za trgovačku stranu tih poduzeća - nasupfot. ta mu je bila uviek strana, tudja, govorio je često sam o sebi, da ne zna računati, a to su mu svi vjerovali na rieč, Ali njegov sud je vriedio. On se s njim nikada nije nametao, ali ljudi su dolazili sami i izpitivafj. On nije nikada svoje mnienje kao sa katedre izražavao, iz­ Broj 30. ražavao ga je aforistično, dosjetkom, ali duhovitim i bijaše to dosta. Crespi je bio tako rekuć umjetničkom savjesti svoga rod­ nog grada. ,,lz njegove jedne izreke možeš napisa* cieli feljton", reče mi jednoć glavni suradnik mjestnih novina. A Crespi, neka mu je to na čast rečeno, akoprem je znao svoj po­ ložaj, nije se njim koristio. Uvažavaše javno mnienje i mučaše, kad se nije s njim sla­ gati mogao. Pera nije uzeo u ruku. nije mu se svidjalo pisati. Nije ga možda samo stva­ ranje, sastav, nego obrtna njegova strana odbijala. U neprisiljenom i-azgovoru u ka­ vani, na ulici, u kazalištu stvarao je ne­ prestance, a često već u gotovom obliku afoi-izma ili krilatog epigrama. Ali pisati i možda čak i-edovito u novine pisati pod nipošto. Sjećam se, da je tada bila u gi-adu izložena velika slika naturalistićke škole, koja pobudjivaše obćenitu senzaciju Glasovi se razilaziše, a kraj vatrenog značaja juž­ njačkog došlo je izmedju i-eferenata glavnijili novina do osobnih uvrieda, pače i do dvoboja. Crespi imao je biti obranikom u. prepirci. Izabraše ga obadvie strane. Nu on se tomu izmaknu pola šalom pola serioznom istinom. „Ne izražavam se o toj slici ni u svojoj spavaonici, kad košulju presvlačim",, reče sardonički se smiešeći, „dakle u n aj­ intimnijem družtvu, a ne bih rado, da svatko sutra moje ninienje uz crnu kavu žvaće? Moj sud o nečem, mojim je najvećim bo­ gatstvom ; dogodi se, da mi se kadkada ne­ hotice izmakne, nisam si svjestan, da sam ga pri svjesti iz ruku dao". Morao si uviek na njega okolišanjem doći, fukavošću, po­ lako i oprezno. Ali onda se je njegovomnienje brzinom bljeska gradom razšii-ilo,. svud je zalietalo, i brzo postalo sveobćim posjedom. Od česa je Crespi živio, neznani. Mislim,, da je imao nekakvu, glavnicu a uz to odpi-avninu, kao bivši odgojitelj. Živio je je d ­ nostavno, ali pristojno. Onaj put zapinjao je naš govor n e­ obično. Skoro se je više pušilo nego govo­ rilo ! na jednoć dobaci netko odlažući novine više za se b e : „Dakle Bertucci će ipak stupiti pred obćinstvo." „Nesinisao", opirao se neko drugi. „Zašto ne bi stupio ? To je samo uzaludno nate­ zanje obćinstva. To je osobit način reklame i držanja, da se o tom govori i tim obćinstvo na novog pjevača više upozori. Uroti tomu imala bi se žurnalistika oglasiti". „Nu kad Bertucci neće stupiti", branio se dugoljast mladić, koji je cielu debatu mož­ da protiv svoje volje izazvao. „То je činje­ nica, što se može proti tomu reći ?" „Onda se imade navesti razlog, zašto ne­ će stupiti pred obćinstvo", odgovaraše n je­ gov protivnik. „Kad stvar jedan puta već tako daleko dospije, tiče se cjelokupnog ob­ ćinstva i imade mu se dati razjašnjenje. Kroz mjesece se gospodo ju r o tom govori i piše, obćinstvo natežu na visinu znatiželjnosti, a onda bum . . . gospodin Bertucci ne će stupiti pred obćinstvo i stvar je svršena. Zašto, pitam ? N ije li se mogao sporazum­ jeti s kazalištnom upravom ili su to mušice umjetnikove ? U kratko, obćinstvo hoće da zna razlog toli čudnog ponašanja." Govornik - jedan mladi arhitekt bio je očevidno vrlo rnzplamćen. Odbacio jo ugasnulu sinotku i prebacivaše grčevito no­ vine na susjedni stolić. �Broj 30. •:A takav glas, upravo fenomenalan11, reče neko treči. .. A ta škola, tko ga je jednoč čuo, vje­ rujte, u kratko doba bio bi Bertucci evrop­ skim imenom — a on iinade svoju sreću u ruci i neće da stupi pred obćinstvo11, dometnu četvrti. Ali što vi, Crespi, velite to­ mu, ta vi ga barem a i njegove okolnosti dobro poznate. Zašto ne stupi taj prokl. . Bertucci pred obćinstvo Crespi ne odgovaraše. Još više se je za­ metno u dim svoje smotke. Činilo se, ili da se mrgodi ili da razmišlja. Svi su gledali na njega. Napokon progovori, ne pustiv smotke iz usta, polako neobično i tu­ robno : (Nastavit će se) . , C S V I T“ trgu u budimskoj tvrdjavi, gdje je sada Hentziev spomenik. Odbor je zaključio, kako i car želi. Petrograd, 4. studenoga. „Novostr govore o zahtjevu Saveznih država američkih, naime da im se predadu Filipine. „Novosti14 vele, da bi sve velevlasti zajedno sa Španjolskom mogle protestirati proti tomu zahtjevu. Veći broj velevlasti izravno ima inte­ resa. da se uzdrži dosadanje stanje, a u najgorem slučaju, da bi mirovni sud imao to pitanje razmutiti. Jerusolim, 4. studenoga. Silna vru­ ćina nešto popustila. Car i carica odrekli su se putovanja u Nazaret. Danas napokon odlaze iz Jerusolima. Kolin, 4. studenoga. „Kblnische Zeitung“ javlja iz Jerusolima: Grob­ nica kralja Davida, kojoj dosada kao Iz s lu ž b e n o g lis t a svetištu nije smio pristupiti ni jedan I m e n o v a n ja . Kotarskom predstojniku nemuhamedanac, na osobiti Sultanov I. razreda u Bjelini Karlu barunu P i t t n e nalog pokazana je caru i carici. Su­ r u povjerena je uprava okružne oblasti u sretljivost Sultanova ovdje je svakoga Mostaru. - - Dalje je povjerena uprava grad.- u najvećoj mjeri iznenadila. kot. ureda u Banjaluci političkom pristavu I. razr. i upravitelju izpostave u Doboju dru Henriku barunu F e г s 11 u, a polit, pristavu I. razr. u seosko-kot. uredu u Banjaluci Martinu (f j u r g j ev i ć u uprava izpostave u Doboju. P r e m je š te n j a ; Kotarski predstojnik 1. razr. barun Oton K 1 i m b u r g premješten je od gradskog kotarskog ureda u Mostaru ka kotarskom uredu u Bjelini, kot. predstoj­ nik I. razr. Adam K a r s z n i e n i c z od kot, ureda u Gackom k okružnoj oblasti u 1). Tuzli i kotar, predstojnik II. razr. Karlo N a g 1 i ć od gradsko-kotarskog ureda u Banjaluci ka kot. uredu u Gackom. Dalje je premješten sudski tajnik Marijan pl. T li e o d o r o w i c z od kot. ureda u Bišću k okruž. sudu istom mjestu, polit, pristav Gustav L o e w e od kot. ureda u Zenici k seosko-kot. uredu u Banjaluci, politički pristav. II. razr. Guiđo J e r o v š e k od kot. ureda u ITiedoru k seosko kotarskom uredu u Mostaru ; zatim je premješten šum­ ski upravnik Julije K a l m a r u Foči ka kot. uredu u Krupi, šumski asistent Josip Radulović iz Krupe u Foču, šumski asistent Pavao G o l d u Trebinju k seosko-kot. uredu u Banjaluci i šumski vježbenik Rudolf V u i ć u Banjaluci ka kot. uredu u Trebinju. — Dalje je premješten privr. kotarski živinar Antun V u k o v i ć iz Višegrada u Cajnlcu, a sudski pristav Vincenc J a v o r s k i od okruž. suda u Bišću ka kot. uredu u istom mjestu, te učitelji Antun P i o b i u Bjelini i Ivan O d i ć u Donjem Vakufu naizmjence. Ita z r ie še n a je od daljnjeg službovanja u ovim zemljama učiteljica u Kreševu J u ­ šnim K r n i ć . ,,0svitovi“ brzojavi Budimpešta, 4. studenoga. Odbor za podignuće spomenika carici i kra­ ljici Jelisavi Bauffyu je saobcio pi­ tanje o mjestu, gdje se ima spomenik postaviti. Franjo Josip je izrazio želju da se spomenik podigne na Gjurgjevu l* r iilo K li stra n c i u M o sta r S v r a tiš te „Narenta-41. 2. s t u d e n o g . N. Ногпу, konj. satnik. Dušan Drljača, trg. Bos. Novi, Karl Ritter von Raab. nadporučnik, Beč, Cronstedt Nils, gradj. mjernik, Strana 7. Beč, Henrik Zallinger, gradjevni nadzornik Sarajevo, Josip Gertner, mjernik, Konjic, Josip Celinšćak. svećenik Sarajevo. — 3. s t u d e n o g : Vincenc Gramović sa kćer­ kom, ljekarnik, Stolac, Josip Gross, vojnič­ ki kapetan, Sarajevo, M. Šarić, trgovac, Fortopus Vencel Soukup, sudski pristav, Sa­ rajevo, Karl Reiner, sa obitelju, posebnik Ljubuški. S v r a tiš te ,,G H jan ović“ . 2. s t u d e ­ n o g : Ivan Stojanović, mesar, Osiek, Grgo Brajković, težak Dretelj, Alija Jakić, posj. Ljubuški. — 3. s t u d e n o g : Stjepan Mikašinović, polir, Zagreb, Gjuro Dragija, Avdo Omerović. posj. Konjic, Grgo Grbešić, posj. Konjic. P r e n o ć iš te ,,B u tig a n “ . 2. s t u d e ­ n o g : Mile Bačić, trg., Bugojno, Hasan Zec, trg. Sarajevo, Nikola Gavranović, posj. Lovreć, Ivan Sakić, trg.. Studenci. P r e n o ć iš te ,,T a b a k o v ić “. 2. s t ud e n o g : Ali ef. Festić, trg., Stolac, Alija Lazić tež., Sarajevo, Gjoko Čupković, tež., Nevesinje, Mebmed Omeragić, tež., Nevesinje, Mijo Kukolj, Nevesinje, Husni beg Bašagić, posjednik, Sarajevo. — 3. s t u ­ d e n o g : Smail Muslibegović, trg. Nevesinje, Derviš Balolić, trg., Ljubinje, Hasan Balotić, Ljubinje, Vincenc Rolicli, kovač. Topolac, GamLl Vidjen, trgovac, Trebinje, Abmed Biso, posjed., Stolac, Petar Gaković, učitelj Krupa, Ivan Stanić, Konjic, Biso Bećir, �Strana 8. Bi oj ,,0 S T 7 "I T“ T e č a j p a p i r a i m j e n ic a Ђ г DURKOPP & Г na javnoj bursi u Beču dne 4. studenoga 1898. VJENCESLAV A MIKANA | Beč, YI. Hogelmiiller-iilica broj 5 /7 „к CARSKOM ORLU- •U. ^vdZostar-u.. preporučuje svojo izvrstne Jedinstveni državni dug u Jedinstveni državni dug u Austrijska renta u zlatu . Austrijska renta u krunanu Ugarska renta u zlatu 1% Ugarska renta u krunama Dionice austro-ugarske D iir k o p p o v e šivaće strojeve Najveće skladište svih farmacentićkih aparata, Specijaliteta i ! parfumorija. — S ls la a iš te = ( makine) ih naravnih mineralnih voda, •ava stara malaga i medicinski konjak. 3730 za kućnu porabu i obrt. Svi sustavi uzorne konstrukcije, kn..: Sluge*, НвМнм, ГИанш, A V W .V , Ui„д н М јУ т 1>1>I’KODAJA samo TKOOVCIMA. Cionik badava tliabo Njemačke drž. baukn. za Komadi od '20 maraka Komadi od 20 franaka ltalijanske banknote. . Dukati obrubom . . . I Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije P ou zdan e za stu p n ik e tra žim o . ххжжж> Traži se za fileltro-arara a Travniku; „СИОДТ1Д“ osiguravajuća zadruga u Zagrebu. jed an ■ r n a u č n ik 'S i U t e m e lj e n a g o d . 1884. кп |io(l|Hino iiplnreiioni jaiiircviioiu »'kiviiicoin. Ponude na upravu „Osvita11 pod br. 21. i Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara. te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom m ■V S ^ rc j Зе s v e m e ! pučanstvu za m Qast mi je p. n. obćinstvu objaviti, da sam otvorio svoj moderno uredjeni џ 0 a0 b r i j a č k i s a l o n l>ш u Mostaru na Velikoj-Tepi >11 ktl.'i Hn.lži Ki.ljnil.»vični. a I Preporučujući se veleštovanom obćinstvti, bilježim se veleštovanjem 1 8 S"voj Ц 9<j OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. ,0 >1 ш <1 в0 Vatroslav Špiljak, i brijač. 1e s v e m e ! ш Su malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Č’isti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći' zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE 100-300 forinti ■Iioeii NO ilu liU i к »<1 St ili I io t jc r c n ik t i ovo ztM lriigc i mjesečno mogu na pošten način za1 služiti osobe svakog stališa u svim i mjestima, bez glavnice i rizika, pro­ dajom sudbeno dozvoljenih državnih papira i srećaka, Ponude neka se šalju pod „Lalika zaslužim'' na od- RAVNATELJSTVA U ZAGREBU pravničtvo oglasa Julia Singera, Budimpešta. IV. Rostely ul. 3. u l a z I z Z B e r is la T r ić e -v e u l i c e Tor. 2 , X. l c a t . O svita1* u Mostaru. Z r i n j s k i t r g b r . 18, Odgovo, i urednik: Ivan Л. Milici" :к к к к и к к : ISr. 21 3—1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/269ab26c3723b48c18fd5dcfa0868b62.pdf d9f19334068db5d3c742fb1ade973133 PDF Text Text , , O s A 'i t “ izlazi svake urierio i O f t l a s i se primaju i šulju na upravu „Osviti11. Za prostor od petitredka plaća se 8 novč., kod svake dnlnje uvrstbe 4 novč. Kraiska pristojba za sva­ za vanjske na godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri mjeneci* 2 for; za inozemstvo cietin na godinu 10 for. 50 iič ; za Mostar na godinu 7 for. 20 nč., na pola godine 3 for. 60 nč., na 3 mje­ seca 1 for. 80 ne. le plaća se posebno. Rukopisi se lio vračaju, ae plaćeni Pojedini broj „Omitau stoji 8 novč., stari brojevi po 16 novč. Urc.luičtvo, oprava, odpravuičtvo i . . . Hrvatskoga jezika Hum Može da spoji tiskarnn u Podhuinu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Safvet beg R. Baiagie, Revesinjac. U M o sta ru u s r ie d u , 9. s tu d e n o g a 1898. B r o j 31. Pomutnja pojmova Hrvatski narod, razđieljen na više pokrajina, živi i u raznim prilikama, koje su odmjerene onim razdieljenjem, te prema tomu mora upriliČivati svoj rad prama tim mjestnim, odnosno po­ krajinskim odnošajima, koji su svi različiti jedan od drugoga. To je uži djelokrug njegove narodne politike, koji ipak ne izcrpljuje oni viši, glavni njegov zadatak, naime obću hrvatsku politiku. Ova viša hrvatska politika nalaže svakomu Hrvatu, da se jednako bavi i zanima svim prilikama i pojavama u svim ostalim hrvatskim krajevima, te da. po najboljim silama podupire javno nastojanje svoje braće, čiji rad mora prosudjivati ne na uzke naočale pođredjenih osobnih bilo stranačkih nagnuća, već sa stanovišta obćega na­ rodnoga dobra i ljepše budućnosti. Sve, što bilo časom ično bilo trajno koristi narodnoj stvari, mora tako i prosu­ djivati i podpomagati, a čuvati se, da po svomu individualnomu razpoloženju ili nerazpoloženju mjeri, odo­ brava ili odsudjuje ma i najmanju stvar. Ravnajući se po svomu uzko osobnomu razpoloženju najlakše mo­ Tri Sejh Sadine priče S perzijskoga za „Osvit-1 preveo H. N » G o d . I. žemo zaći s puta, izgubiti s vida metu, smjera u narodnu korist, za volju užih koja nam mora svima biti zajednička, mjestnih ili pokrajinskih petljanija te škoditi obćoj stvari onakovim na­ hinimo osjećaje, što onda prečesto bar činom i ondje, kako i gdje se ni naj­ amo neugodno djeluje, jer hineć se manje ne nadamo Škoditi. radi uže politike ne računamo, da Već više puta naglasismo naše naj- imamo i raznih slojeva i raznih kul­ tvrdje osvjedočenje, da je u ovim turnih nazora — pak to sve djeluje pokrajinama glavno težište naše obće nepovoljno po narodnu stvar. Šta stvari i politike, i mi ne možemo niti više, naši protivnici to znadu i izrab­ smijemo držati, da ima itko od nas, ljivati na našu štetu, što posvema koji to ne bi uvidjao, a još manje, naravnim nalazimo. Da je u nas malo zdrave hrvatske da bi tko od nas htio na bilo kakov način škoditi našoj stvari ili ju pod- politike, dokazuje i to, što pri proredjivati svomu slučajnomu razpolo­ sudjivanju vanjskih dogadjaja nepoženju, te po njemu aršinom svoje vrsti mišljamo na naše stanje i prilike. Uvjereni smo, da neki ter neki nisu mjeriti ono, što se dogadja. Na žalost — izpovjediti moramo — zaboravili, kako je takovo njihovo u nas prevladjuje posve uzko shva­ neiskreno shvaćanje nepovoljno djelo­ ćanje naših prilika i pojava, i kano valo te kako je bilo odsudjivano, i za okladu kad kad se natječaj tko će to od priprostoga naroda, koji se tim bolje pokazati svoje neshvaćanje mno­ frazerstvom odbija od narodne stvari. gih stvari, koje su inače prilične i A i naravno je to, jer narod, pojedine prikladne, da budnu od koristi. Jaka njegove česti more i mora imati svoje stranačkih kašulja tako je obično uzka, posebne osjećaje, koji nikako i nikada da stiskava grlo, i iz njega ne izlazi ne mogu doći u sukob sa obćom na­ ništa drugo, nego jauk od boli, dočim rodnom stvari, pak je i dužnost, sva­ očima zakrvavljujemo te nismo kadri koga pravoga i iskrenoga Hrvata, da hladno i mirno a i dostojno shvatiti te osjećaje ne samo ne vriedja, već naš viši cilj. Najuža naša okolina nam da ih štiti i brani. Ali da — na to postaje mjerodavna, stranački hiri na­ se kod nas ne misli, već samo ono gone nas obarati ili izkrivljivati, što veli i piše i tvrdi, čim bi se možda Pametni su ljudi rekli, da je puno bolja laž, koja posao vrši, nego istina, od koje smutnja postaje. I. П. Ouo sam jednoga cara, gdje je zapovje­ dio, da se neki zarobljenik ubije. Taj sužanj u onom očajanju tako razveže jezik, te udari i samoga cara psovati. A i pravo su rekli, da tko što ima na srdcu, to i govori, pa i čovjek, kad pane u očajanje. Car zapita, šta to onaj govori. Jedan od vezira, veoma liepe ćudi, reče caru: „Go­ spodaru, odsudjeni sužanj govori, da je dženet (raj) radi onih ljudi, koji zatomljuju ljutinu i opraštaju svjetske pogreške”. Car se na to smiluje i oprosti sužnju. Drugi pak vezir bijaše protivan onomu prvomu veziru i reče: „Kao nama ne doli­ kuje pred carom ništa drugo osim istinu govoriti. Ovaj zarobljenik cara psuje i go­ vori mu nepristojne rieči“. Car se na to namršti i reče: „Meni je puno bolje došla laž prvoga vezira, nego li tvoja istina, jer njegova je laž bila sgodna i za dobro, a tvoja se istina osniva na kijametluku”. Pripoviedaju, da su pravednom Noširevanu jednoga dana u lovu pekli lovinu. Kod njih ne bijaše soli nikako i spremiše jed­ noga mladića u obližnje selo, da im soli donese. Noširevan im reče: „Uzmite so za pare i da ne otimljete, da ljudi ne štetuju”. „Ра kakva bi šteta bila od ovoga?” upi­ taju oni iz pratnje. „Velika šteta” — kaza Noširevan — „jer temelj zuluma (nasilja) na ovom svietu naj­ prvo je bio neznatan; a što dalje, to i više — pa tako nastadoše veliki zulumi”. Ako car iz podaničkoga vrta izjede jed­ nu jabuku, njegova će ih robčad počupati iz korjena. Ako vladar dozvoli, da se i pet jaja otme, njegova će vojska dozvoliti da se nabodo hiljadu kokošiju na bodeže. Na na­ silniku ostaje prokletstvo za vazda. III. Jednom Noširevanovi veziri razpravljahu 0 velevažnom poslu, o uredjenju države. Svaki je imao svoje mnienje, pa i car svoje. Njegov vezir Buzugji-Mihir bio je istoga mnienja, kojega i car, i tako se slagahu. Ostali veziri potajno mu stanu predbacivati, za što se mimo svih ostalih drugova drži careva mnienja, za što nema svoga vlasti­ toga, i zašto mu se carev predlog dopada. „Sbog toga” — reče on — „jer se ne zna, koji će biti posljedak ovomu. A sve su naše misli u božjem hoćenju. Možemo i pravo 1 krivo misliti, pa i nehoteć. Ako po našoj slaboći i proti pravdi i istini mislimo, tad je bolje biti s carem, jer će nam oprostiti naš nedostatak. Dakako, samo ne smijemo hotomično zlo želiti.” Ne otimljimo se tudjim mislima, ako nam se vide dobre. Zlo je u tomu, ako se uporno držimo svojih naopakih misli, a to radi oholosti. �Strana 2. „О S V I T “ Broj 31. puki i gladujući siromasi — ne će pinsko otočje posvema odstupi, jer da biti izvrgnuti grčkim napadajima, zar je u interesu mnogih velevlasti, da Filipini ostanu kao i dosada. 1 nje­ će biti sigurni/za svoj pa i najjad­ mačke novine slično vele, naglasujući. niji obstanak ? Dok Grci na otoku da bi odstupom Filipina Američaninia nisu imali vlasti, muhamedanci su tr- štetovala evropska trgovina, koja je pili, a kako će im biti, kad oni dodju dosada pod gospodstvom Španjolaca na onim otocima veoma liepo uspiedo vlasti ? ; I to stoji čvrsto i nepobitno, da vala, a napose pako trgovina Englezke, Njemačke i Francezke. U Evropi se barem sada Turska može viditi, ko svakako pokazuju nezadovoljni za­ liko su joj iskrene i prijateljske te htjevima Saveznih Država, a kako vlasti, koje su eto u sgodan čas prišle, ove uporno traže Filipine, to bi lako da joj proti svakomu pravu krnje moglo doći do — rata diplomatičkim zemlju. U Carigradu se je svaka od putem, koji bi se svršio onako, kao tih država nam^ćavala kao prijateljica što će se po svoj prilici svršiti i fašodsko pitanje. i tamo su im vjerovali i puštali, da Dok ovo pišemo, najnovije su viesti preotimlju maha. Zlo je to, što Turska „Kretsko se pitanje^ — pišu iz di­ doniele, da se je Francezka pokazala za rana uza sve sladke rieči nije to voljnom napustiti Marchandovu ekspe­ plomatičkih krugova — „brzo razpleuvidjela, ali bi. se time mogla poučiti diciju u Fašodi, nju prepustiti Engle­ tava i razmrsuje. Turske su čete dielom za sada i u buduće, te ne vjerovati zima i time pretrpiti poraz. A radi otišle s otoka, a ostatak ove nedjelje. svakoj sladkoj pieči. To preveć dade Fašode su se u najvećoj mjeri bile U petak su admirali preuzeli najvažzanieti, te se dapače i zaboravi, da uzpirile strasti i u Francezkoj i u žnije grane civilne uprave, te će Englezkoj. Dapače se je došlo dotle, se je na sama sebe upućeno, te da princa Gjuru neodvlačno postaviti za te su i jedna i druga država počele guvernera s a odobrenjem visoke porte sobom valja nastojati uredjivati naj- demonstrirati napremama ratnoga bro­ ili b e z njezina odobrenja, ako ona pače svoje nutrnje stvari, i to na so­ dovlja, u čemu su Francezi šuštali, odmah i bezuvjetno ne rekne „ d a “. lidnoj podlozi, u čemu će biti prava I uvidivši, da im mornarica nije baš u najboljem stanju. Stoga je pred dva Četiri velevlasti, koje su preduzele snaga i jakost . , Svakako je to istina takodjer, da tri dana parižki „Temps“ i pisao, da uvedu mir i poredak, preuzimlju kako svatko znade, da Francezka ni­ se već one četiri države boje, da su na se odgovrnost, da će uzpostaviti kako ne kani ostati u Fašodi niti uredjene ođnošaje na Kreti; a prama izgubile zn unapried svaki upliv u Ca­ učiniti tu pogrešku, da radi Fašode tomu traže za se i podpunu punovlast rigradu. Francezi se već kaju, te vele, otvori rat. Englezima je mnogo stalo da jedna Grčka nije bila toliko do Fašode, jer se oni spremaju da (plein pouvoir)“. pod svoju v^ast skuče svu iztočnu Eto to je u kratko zadnji bultetin vriodna, a da 'Francezka za nju žr­ Afriku sa sjevera, do juga. pak. će, za o kretskomu pitanju, te je preveć jasan, tvuje svaki upliv u Carigradu - i na Fašodu negdje drugdje Francezima da mu ne treba nikakova drugoga Iztoku. Tako je i s drugima, te je dati odštetu. tumača. U stvari uspjelo je onim če­ ipak utješljivp za Tursku, što; te dr­ -Englezi su u obrani svojih interesa tirima vlastima, da faktično otmu žave sada same žale svoj korak. D o­ ljudi i političari na svom mjestu, Turskoj vlast nad Kretom, dočim će duše, žale ga radi svojih interesa, radi makar da im se inače ne može niti smije sve odobriti. Oni su u kući joj i unapried priznavati i štiti vrhov­ ničesa drugoga. jedan proti drugomu, zi. i proti vladi, no pravno gospodstvo. To nemogu nu dok se radi o obrani njihovih inte­ Turskoj ni oteti, ni zaniekati. resa prama inozemstvu, svi su složni Tako se je odigrao jedan dio naj­ kao jedan. Tako se i sada pokazaše novije historije, koji je — da kažemo skupni, zagovarajući i zahtjevajući da Od uviek je Englezka u mutnomu se proglasi englezki protektorat nad najblažim riečima — neobično čudno­ vat, onaj odlomak historije, gdje se ribu lovila, p a .— kako javljaju — Egiptom, te da se otok Palavan pri­ tako i sada hoće da lovi. Ona traži i poji Englezkoj. O egipatskom pitanju pobjeditelj potiskava i otvaraju puti izrabljuje svaku sgodu u svoju korist. opaža „Daily M ail‘‘ medju ostalim pobiedjenomu. To, što će grčki princ Čim pregovaranja izmedju španjol­ o v o : „Sada je najpreča potreba, da Oj uro biti guverner na Kreti, znači, skoga i američkoga povjerenstva za se Englezka okoristi prilikom, te da da vlasti „miriteljice" hoće da podignu mir u Parizu počeše zapinjati, već se proglasi, da će trajno ostati u Egiptu. propali grčki upliv i ugled, te da joj odmah čuje, kako se i Englezka javlja Svatko znade, da nemamo ni naj­ otvore vrata na veliki južno-iztocni sa svojim tražbinama. Američani sada manje nakane, odtuda izići. Egipat traže, da im španjolska odstupi cjelo­ mora Anglosasim a platiti za prolivenu otok. Turska tim je prikraćena u svo­ kupno filipinsko, otočje mimo prvobit­ jim pravima kao gospodarica i pobje­ noga utanačenja, a Englezi se odmah krv i novac; on pripada nama sada i na sva vremena. Egipat je najbo­ ditelj ica, te za svoju pobjedu ona sada žure, da za se traže Palavan, jedan gatija zemlja na čitavom svietu, te i pobire silom joj nametnuti poraz. Gdje od filipinskih otoka, i to kao nagradu Kuba za njim daleko zaostaje; samo je njoj odšteta za ratne uspjehe, gdje za to, što su za vrieme španjolsko- za njegov procvat treba novca, puno je njoj odmjena za do 50.000 ljudi, američkoga rata više stojali sa simpa­ novca. Treba strojeva za poljodjelstvo, tijama na strani Američana. Englezi željeznica na paru i konje, te nov­ za kojima plaču osirotjele i ucviljene dobro misle po se i htjeli bi skupim majke, sestre i nevjeste? Gdje je njoj parama naplatiti svoju „ljubavL i čanih zavoda. Kako sada stvari stoje, naš je položaj u Egiptu nesiguran, moralna zadovoljština nad pobiedjenom simpatije. te se englezki kapitalist boji u nj ula­ Grčkom? Pitanje filipinsko počimlje sve više gati novac. S toga su Belgijanci iz­ Od svega toga ništa. .Jedino imade zanimati javno evropsko mnienje, koje gradili sjajnu električnu željeznicu, jamstvo učinjeno pukim riečima, da je očito protivno zahtjevima Ameri- veliki h oteli rade njemačkim kapi­ će krctski muhamedanci hiti štićeni. rićnmi. Tako n. pr. uvaženi petrograd- talom. i u obće otimlju nam onamo ski list. „N ovosti“ pišu, da bi se za­ Nit tko se može na to zakleti? Zar jedno sa Španjolskom i druge evropske trgovinu. Pa i ista opadajuća Fran­ cezka ima čvrst financijalni položaj u u nedalekoj budućnosti oni — lišeni velevlasti morale uzprotiviti zahtjevu zem lji.1Мј smo trgo.vački narod, te je svojih dobara i imanja pa tako sada ! Američana, koji traže, da im se fili­ vrieme, da našu egipatsku podružnicu htjela koja toj a osoba za sobom po­ vesti, ne pazeći na to, da se tolike hiljade i hiljade upravo u isti čas i istom hinjenom rječju odbijaju. Mi bismo želili, da bi Sto prije došao čas, kad bi svaki Hrvat nakon mirna i triezna razmišljanja odobrio i prihvatio naše rieči i naš sud, koji je u nama nepokolebiv s toga, što smo uvjereni, da smjera na obću narodnu hrvatska korist. Kretsko pitanje Stara i nova pitanja �Broj 31 „О S V I Т 4* Strana 3 osnujemo na zdravoj trgovačkoj pod­ Niemci htjeli zapriečitT, dočim ju sla­ lozi.4 venska federalistička Austrija želi što Nu težko je vjerovati, da će En­ prije provesti. On ujedno veli da glezi tako lako s Egiptom moći proći: Niemcima nije najljepša budućnost. do te vode ima mnogo brda. Pogo­ Jezične naredbe, proti kojima se Niemtovo težko sada, gdje su radi Kine ci toliko bore, ne će se nikada doki­ zapleteni s Rusijom. I radi Kine da nuti, jer su one plod vladareve volje. Englezka priprema i popravlja ratne Dapače da vlada namjerava jezično brodove. Kinezko se pitanje malo po pitanje urediti po mogućnosti zakonom, a i to će biti u prilog Slavenima, malo razvija. I u Italiji su nešto uzbudjeni i uz­ koji će njemačku premoć brzo posvema nemireni. Mladi sultan sultanata Ra- uništiti. heite na Crvenom moru. na koji po­ gledava Rnsija, pobjegao je pod zaštitu Turska. Na 2. ovoga mjeseca njema­ abesinskoga kralja, te se nalazi u čki car i carica pohodili su Omarovu franceskoj koloniji Oboku. Italija je džamiju u Jerusolimu. Vodio ih je pokroviteljica Raheite, pak se boji, glavni guverner Sirije. Iza toga je car da ju ne izgubi. Mladi sultan ne trpi pohodio katoličkoga pak grčko-iztočTalijana, te je obćio s ruskim i france- noga patriarhu, kod kojih se je po­ skim agentima i podvrgao se pokro­ dulje zabavio. Obojica su cara izčeviteljstvu Menelikovu, koji Raheitu kali na ulazu svojih kuća, sa svojim misli prepustiti Rusima pod bilo ka­ klerom. Poslie je car primio francezkovom izlikom. koga konzula i jevrejsku deputaciju, koja mu je poklonila sjajno uokvi­ reni album (sbirku) slika izraelitičkih naselbina, koje su osnovane u Palestini. P o l i t i č k i p r e g le d Na pozdrav deputacije odgovori car, da na njegovu naklonost i pomoć Habsburžka monarhija. Četvrtak je može računati svako ono nastojanje, bio veoma važan što se tiče nagodbe koje ide za tim, da se gospodarstvo izmeđju jedne i druge polovice mon­ u Palestini podigne u korist blago­ arhije. Radi se naime o tomu, koliko stanja turskoga carstva, ali uz podpostotaka za zajedničke poslove da daje puno štovanje i priznavanje Sultano­ Austrija, a koliko Ugarska i Hrvatska. voga vrhovnoga gospodstva. Dosada je ona prva davala 70 a ove dvie 30 postotaka; to se zove kvota. Francez a. U petak je francuzka Austrija hoće, da druga polovica malo više plaća. I s jedne i s druge strane komora srdačno primila novo mini­ starstvo, komu je na čelu Charles izabrani su kvotni odbori ili deputa­ cije, koje imadu pravo i punomoć, da Dupuy. Dupuy je razvio vladin pro­ gram. u komu se je s je tio vojske, koju ustanove kvotu, koliko naime koja polovica daplaćaza zajedničke poslove vlada obećaje uzeti u zaštitu proti Austrijska kvotna deputacija pred­ napadajima. Nadalje se je krenuo lagala je: da Ugarska i Hrvatska Dreyfussova pitanja, rekavši, da je plaćaju unapried 3 8 1/2 postotaka a vladina dužnost, da zajamči provaAustrija 61 l/.A. 0 tom predlogu austrij­ đjanje sudbenih odluka i presuda, pa ske kvotne deputacije u četvrtak je ina kako to djelovalo na osobno mi­ н Budimpešti viećala ugarsko-hrvatska šljenje. U tomu je najsigurnije sredstvo kvotna deputacija pod predsjedanjem da se duhovi ublaže i da se javna sa­ Kolomana Szella. Bili su osim dvojice vjest umiri, uzbuđjena jednom aferom. prisutni svi članovi deputacije, dočim Ima drugih pitanja, koja mora pratiti su vladu zastupali barun Banffy i dr jedan veliki narod. Pitanje o vanjskoj Lukač. Razpravljanje je bilo veoma politici je takodjer iztaknuto, te se živahno te je trajalo više od dva sa- naviešta skoro riešenje fašodskoga pi­ hata. Po tom su se jednodušno složili tanja. Većina komore odobrila je u tome, da zabace austrijski predlog program i izjavu. Španjolska i Amerika. Kako smo već javili, u Parizu sada viećaju za­ stupnici Španjolske i Saveznih američ­ kih država o miru. Nu razprave ne teku gladko, kako se je mislilo, te je došlo do velikih opreka, lzprva su Američani tražili od Španjolaca, da se odreknu Kube i Portorika, te da Američani preuzmu zadnji otok kao odštetu za američke ratne troškove i za onu štetu, što su ju podnieli ame­ rički gradjani dugotrajnim ratovanjem. Španjolce je iznenadilo, kad Američani izjaviše, da na se ne će da prime i kubanski dug, izvinjavajuć se, da oni nisu vodili rat radi sebe, već za oslobodjenje Kube, te da su Španjolci učinili kubanski dug da mogu rato­ vati proti ustašama i otok pokoriti. Naprotiv Španjolci priznaju, da su radi ugušenja ustanka učinili dug, ali taj bi se imao izplatiti iz prihoda otoka; ako im se sada otok i prihodi otmu, po tomu nisu vezani ni za dug; a u ostalom kao gospodari otoka imali su i pravo, da ugušuju ustanak. Po tomu — bez ikakva jasna uspjeha prešlo se je na razpravljanje o Filipinama. Po predhodnom ugovoru za primirje Američani su samo to tražili, da grad, luku i zaliev Manile drže dotle posjednute, dok se konačno ne utanači mir. Nu Američani sada traže čitavo Filipinsko otočje, te se javno mnienje Evrope ustaje proti njima i radi čisto ljudskoga stanovišta a i radi interesa, jer kad bi Američani dobili Filipine, onda bi evropske države i trgovina pretrpila silnu štetu. — U sjednici od petka povjerenstva za mir španjolski povjerenici predali su američkima memorandum (spome­ nicu), u kojemu se veli da u pred­ hodnom zapisniku o primirju nije bilo zavedeno, da se Španjolska ima odreći gospodstva nad Filipinima. Španjol­ ski povjerenici izjavljuju, da je nji­ hova punomoć ograničena zapisnikom, te napokon traže, da im američki po­ vjerenici dadnu protupredloge o toč­ kama, koje su i iztaknute za razprav­ ljanje. Samo o tomu će španjolski povjerenici razpravljati u duhu susret­ ljivosti. Američki povjerenici obrekoše, da će prijateljskom susretljivošću pro­ učiti memorandum. kao takov, koji se ne može nikako primiti te o kome se nikako više ne Rusija. Jedno od najvećih djela devet­ može razpravljati. Pošto su stanovišta naestoga stoljeća sibirska željeznica, obiju deputacija posvema različita, skoro će biti izradjena. Iztočni njezin dio, ugarska se deputacija ne nada. da bi koji se gradi počam od obala Tihoga se deputacije ikada mogle sporazumiti. oceana, gotov je do Nerčinska u dolini O zaključku se ima obaviestiti austrij­ rieke Šilke, koja se izlieva u Amur. ska kvotna deputacija, a onda će ugar­ Kroz tri mjeseca, i to do veljače 1900, ska deputacija učiniti najvažniji dio mora biti gotovo đaljnih 300 kilome­ svoje zadaće, naime sastaviti izvještaj tara do Irkutska. Na pragu dvadese­ na sabor. Dok se te sve formalnosti toga stoljeća biti će gotovo posvema obave, trebati će koje tri nedjelje. Po to veleznamenito gospodarstveno i po­ tomu bi sabori imali odlučiti o kvoti, litičko djelo, koje će kroz svu Aziju nu u Budimpešti i u Beču su uvjereni, spajati skrajnji iztok sa zapadom. Već da od toga ne će biti nikakve koristi. sada moraju sve države, koje su uple­ Onda ne preostaje ništa drugo, nego tene u Kini, računati s time, da Ru­ da vladar odredi, kako ima biti. sija može brže nego li i jedna druga Predsjednik talijanskoga kluba u država svoju vojsku izbaciti na kinezcarevinskom vieću barun Malfatti je iz­ ku granicu. Kroz petnaest mjeseci ta javio, da on ne vjeruje, da će biti će željeznica biti gotova, te će Rusija sklopljena nagodba te drži, da je ne- biti gospodarica udesa kinezkoga izbježiva personalna unija, koju bi carstva. Srbija. Dobar poznavalac onamošnjih prilika piše iz Beograda: česa su se na dvoru već od nekoliko sedmica bojali, nastupilo je : libelam a stranka, dosada vjerna dinastiji Obrenovića, stupila je u opoziciju te ujedno tim naviestila rat Obrenovićima. Liberal­ na stranka bila je od uviek vjerna dinastiji, ona je Obrenoviće povratila natrag na priestol, te je svaki put, kad je trebalo zaustaviti protudinastičke pokrete, samopriegorno i požrtvovno radila; to je stranka, koja makar da potiče odnajzdravijih i najimućnijih slojeva naroda, i premda joj je kroz tri­ deset godina na čelu stajao najzname­ nitiji i najzaslužniji beogradski drža­ vnik — ipak u zemlji nije bila popu­ larna stoga, što je uz najteže prilike i uzprkos svih ponižavanja sa strane Milanove, uviek ostala vjerna kraljevskoj �,© Strana 4. kući. Napokon i ona je izgubila strp­ ljivost, te ju je Milanov postupak kao i postupak sadanjega ministra predsje­ dnika Vladana Gjorgjevića potjerao u opoziciju proti samoj dinastiji. Ne treba ni naglasivati, što to znači, po­ gotovo u vrieme, kada radikali najuztrajnije i najžilavije rade za pre­ vrat, oslanjajući se na privrženi selja­ čki stalež. U kraljevskom su konaku sada preneraženi i zablehnuti. A libe­ rali su imali interesa, da zaustave ra­ dikalizam. onu radikalnu stranku, ko­ ja je radila i šurovala i sa razbojni­ cima i hajducima. Upravo stoga, što su liberali bili dinastični, njih su ra­ dikali progonili i mučili, poubijali sto­ tine njihovih pristaša, a isto tako mno­ ge oštetili time, što bi ini orobili i popalili njihova dobra. I uza sveto nji­ hovim vodjamau istinu srdce nije hlepilo za vladom. Ristić je bio dva puta re­ gent, ali je otvoreno izjavio, da ne će i ne želi nikada više biti ministar. On je štedljiv i dobrostojeći čovjek, pen­ zija mu je tolika, kolika je i mini­ starska plaća. Ribarac, koga se silno boje. najpoznatiji je i najviše traženi odvjetnik u zemlji, te u svomu Požarevcu zaslužuje s dana u dan preko stotinu franaka (50 fr.). Biti ministar, to je i za nj, kao i za druge prvake stranke, prava žrtva. A oni sposobni članovi stranke, koji su potrebni, ti su činovnici. Kad se ne mogu posta­ viti radikalni činovnici, hoćeš ne ćeš valja ih uzeti izmedju liberala. Jedino je liberalna stranka tražila: „više pri­ stojnosti. više savjesti". Pa ona nije ni mogla trajno podupirati rulju, ko­ ja gazi pravo i zakone, koja svedj no­ vim nametima ubija jadni narod, ko­ ji i onako godišnje mora za razne po­ reze plaćati 180 postotaka, dočim se ti novi nameti najmaje upotrebljavaju u državne svrhe, nije mogla podu­ pirati rulju, koja u zemlji spriečava sva­ ko slobodno kretanje, te državne bla­ gajne formalno plieni. Sada ovako ve­ le u liberalnom logoru posvuda: „Kad Milan nema nikakvih sredstava, da živi u inozemstvu, tad neka ostane u zemlji: ali ne možemo trpiti, da zem­ lju tjera u propast". Na mladoga kra­ lja je taj dogodjaj učinio dubok uti­ sak. — Tako piše dobro upućeni političar iz Beograda. Л7" I T ' je još 1887. zaključilo, da se od kantonalnih zakona znanstvenim putem sastavi jedna cjelina. Tako je profesor Stooss sastavio kazneno pravo i pro­ fesor Huber privatno pravo. Sad se radi o tomu, da se i pitanje državnoga ustava uredi. Može se unaprieđ reći, da će narod na 13. studenoga zaklju­ čiti, da u zemlji vlada jednako pravo i zakoni uzprkos odpora nekih dielova zemlje i onih političara, koji se ni­ kako nemogu oduševiti za napredak i narodno ojačanje. Može biti, da će se stvoriti dva područja u Švajcarskoj, i to područje, gdje će vladati francezko pravo, te područje njemačkoga prava. Egipat. Londonski listovi javljaju iz E1 Kahire, da englezko-egipatski državni podtajnik za javne radnje Garstin do malo putuje uz Nil, i to u Omđurman i odtuđa uz plavi Nil, do­ kle se može po njemu voziti, a odtuda će u Chartum te uz bieli Nil do rieke Sobot. On hoće da pregleda oba­ le N ila te one predjele i njihove vr­ line. Biti će na putu šest nedjelja. To znači, da se Englezi misle u Sudanu stalno .ugniezditi te pronaći načine, da od Charhtuma učine dobro tržište. Iz m j e s t a i o k o lic e M in ista r K a lla y . Zajednički ministar financija g. Benjamin Kallav jučer je u pratnji nekolicine viših činovnika posebnim vlakom prošao iz Sarajeva kroz Mostar za Gabelu, ii a pregleda kraj. kroz koji če se graditi željeznica iz Gabele praina Boki Kotorskoj. Г subotu se vraća natrag u Mos­ tar, gdje će konaćiti i vratiti se natrag u Sarajevo. Z a č a s tn i g r a d ja n in M o stara. U jučerašnjoj sjednici obćinskoga vieća ko­ tarski predstojnik Otto barun Klimburg iza­ bran je jednoglasno začastnim gradjaninom grada Mostara. Barun Klimburg, koji je sada premješten? u Bjelinu, za vrieme svoga bo­ ravka u Mostaru odlikovao se je u svojoj službi, savjestno pazeći na javne interese, napose interese grada Mostara, te je u gradu primljena s odobravanjem viest, da je ime­ novan začastnim gradjaninom našega grada- L ie p Svajcarska. Na 13. ovoga mjeseca obavit će Svajcari veoma važno gla­ sovanje. Svajcarska je naime razdieljena na kantone, neke ruke manje državice, te svaka od njih ima svoj gradjanski ikazneni zakon i upravu. Sad radi o tomu, da u cieloj Svajcarskoj budne jedinstven i jedan i drugi zakon, i o tomu će se glasovati na spome­ nuti dan, te će se viditi, da li Švajcari na to pristaju ili ne. Saveznički kantonski viećnici još u lipnju sn učinili osnovu, koja ima dva diela. U članak (>4. saveznoga ustava od 1874. ima se umetnuti ova stavka: „Savez ima -pravo zakonodavstva i u drugim područjima civilnoga prava, samo što organizacija sudova i sud­ beni postupak i unaprieđ kao i do­ sada ostaju kantonima- . Savezno vieće | S p r im je r b r a ts k e lju b a v i. Pišu nam iz muhamedanskih krugova: Pri­ godom zadnjega ovpgodišnjega novačenja bio je proglašen sposobnim za obavljanje vojničke dužnosti i Muhamed Hadžić-, i tako uzet u vujničtvo. Svakako je na ponos sva­ komu, tko može služiti caru i otačbini. Nu kad je bio Muhamed Hadžić uzetu vojnikei bilo ih je, koji su to iznimno požalili a i koji su se veselili. Muhamed je mladi i veoma vješti i solidni obućarski majstor, koji je tako znao unapriediti svoj posao, te drži veliku radionicu i mnogo radnika. K njemu idu na zanat i mnoga muhamedan­ ska djeca. Sad se, on našao.u škripcu: reda se je odužiti caru i otačbini, al opet će se trpiti šteta, što će morati veoma, cvatući posao na neko vriomo napustiti, Naši sugradjani hrišćani su se bili silno obradovali, kad su ćuli, da je Muhamed uzet u vojnike: od veselja su se dapače i častili. J)oHada su Broj 31. oni kao u zakupu imali obućarski zanat, to nisu rado gledali Muhameda, kako se j0 podigao i osovio na svoje noge, nalazeći sve više mušterija time, što radi čestito. Naprotiv njegova muhamedanska braća p0. zališe vriednoga majstora, te jedno, da Muhamed ne trpi štetu, i drugo, da se tko ne bi t'eselio, gdje se iskren čovjek ne može veseliti, položiše svotu od 1000 fr., da se za nju za Muhameda Hadžića nadje i uvojači zamjenik, da tako Muhamed ostane pri svomu poslu. Zaista liep primjer i vriedan, da se i u drugim sgodama sliedi, a ujedno i pobuda za druge mlade ljude, kako moraju nastojati, da budu valjani i čestiti, pak da ih njihovi sugradjani ciene i štuju, kao Mnhameda Hadžića. P o lo ž io p r o fe s o r s k i iz p it. Kako nam iz Štajerskoga Gradca javljaju, na 3. studenoga položio je na tamošnjem sveuči­ lištu vriedni učitelj u velikoj državnoj gim­ naziji u Mostaru g. Ivo Bratićević profesor­ ski izpit. Radujemo s e ! D r u g o ,,H r v o je v o “ s ie lo . U nedjelju na večer bilo je drugo „Hrvojevo" sielo, koje je ipak, uza sve to, što je počela kiša padati i tim malo zasmela, bilo veoma liepo po­ sjećeno. Pjevački „Hrvojev" sbor je na obće zadovoljstvo odpjevao pjesme, u programu naznačene, nu naglasiti moramo, da je gospodjica Jelka S o l do tako liepo i vješto te ta­ kovim umjetničkim shvaćanjem krasnoslovila ,,Zimu“, najnoviju pjesmu Osman bega Štafića, što je izišla u jednom od zadnjih bro­ jeva „Osvita1*, da je očito djelovala na sve prisutno obćinstvo. I društveni sborovodja g. Josip Beraković je vrlo vješto i na obće zadovoljstvo odsvirao na glasoviru Pientin karišik „Zivila Hrvatska11, nakon česa se je igrala tombola. Po tom se je animirano plesalo do iza ponoći. — Preporučili bismo društvenoj upravi, da pokuša u program siela uvrstiti i po koje čitanje i predavanje. M u h a m e d a n sk a s ir o tin ja . Dobi­ vamo iz grada ove redke: U našem gradu ima mnogo muhamedanske sirotinje. Napo­ se je vidjeti žena i jadnih i biednih i sta­ rih, koje očekuju darak od dobrih ljudi. Zna se pak, da je baš za muhamedanku veoma nesgodho, da prosi; ona mora i glas­ no tražiti milostinju, dočim se zna, da joj tudji ne šiiiije čuti ni glasa, a kamo li, da ju vidi. Рб' šerijatu pako muslim je dužan prama svomu imanju davati milostinju si­ rotama. Pa ne bi li se naši sugradjani muhamedanci mogli složiti, sporazumiti i po­ kapati medju se, te prirediti kuću za sirote muhamedanke, gdje bi imale svu obskrbu, pak da tako ne budu prisiljene naokolo prositi i izvrgavati se pogibelji, da bi mogle kršiti vjerske zapoviedi? Ovo bi svakako bilo nuždno pretresti, a mostarskim će muslimima biti na diku, ako takovo sirotište osnuju. N a k o n o s a m n a e s t g o d in u . Punih je osamnaest godina minulo, što je iz Mo­ stara u sviet otišao Alimed Ćemalović Bio otišao na Iztok. Izprva se tri četeri godine javljao svojim roditeljima, nu iza toga ni­ kada više. Uzalud sva očekivanja i propiti­ vanja. Ahmeda kao da ni medju živima nije. Napokon se je povjerovale, da će bit umro, to su mu roditelji dali klanjati i gjennazu. Kad evo ti ovih dana roditeljima viesti iz Kaneje na Kreti: javlja im se Ahmed, da jo �Broj 31. živ i da se sprema doma. Preključer se javio iz Dubrovnika, da 'će u Mostar, gdje je starim roditeljima dobro i došao, da im bude podporom u ćasu, kad su mu mladjcga brata upravo unovačili. Dakako,' da se je svatko — tko je znao za stvar _iz­ nenadio čuvši, da dolazi Ahmed, o komu s& držalo, da je več odavno mrtav. N e o p r e z a n k o č ija š. Pišu nam iz Blata: Ovdje nedaleko pivnice dogodio se je 21. 0 mj. slučaj, koji je mogao biti povodom i mnogo veće nesreće. Kočijaš br, 4. vozio se s jednim putnikom, sjedeć na stražnjem sjedalu. Kako je bio nekrašan, udario u raz­ govor s putnikom, pa nije ni pazio, kako mu konji idu. Kad se kola s konjima skotrljaju niza cestu i poklope obojicu, a konji na svu sreću zapanu medju kamenje, da se ni ganuti nisu mogli. U to se slete ljudi, koji su dolazili s vage, te jedva jedvice izvuku onu dvojicu izpod kola, te kola podignu i konje nekako izpregnu. Nesreće veće nije bilo, osim što su se kočijaš i putnik po li­ cu izdrapali. Ovaka neopreznost ne može se dosta pokuditi. P o ž a r . Od nedjelje (0. o. mj.) na po­ nedjeljak nešto iza ponoći opazili su mimoprolaznici, da se iz svratišta „Kronprinz" u Glavnoj ulici, — u kojem je sve tvrdi san spa­ valo kao i u susjednim kućama, — nešto neo­ bično puši, kad iza nekoliko časaka počne u velikim crnim vitlovima dim sukljati i nije bilo sumnje, da se unutra zapalilo. I stražari se tada uzvrtiše, pa počeše po ulici svirati i jedni odoše, da obavieste tabiju i dok se topovi sa tabije oglasiše, bila je već kuća u plamenu. Na glas topa prvi su doletili vojnici i odmah se dali na gašenje, što im je dalo velika napora, jer vode nije blizu i morali su najvećim trkom trčati do pred poštu po vodu i vući u buretima. U susjedstvu je, kako je i pomljivo, vla­ dala neopisiva strava, plač, vika i pomaganja) jer je ogromni plamen obasjavao velik dio 1 svaki čas prietio, da će zahvatiti susjedne kuće. Mimoprolaznici su poletili u svratište, gdje ih je dim upravo gušio i probudili gazdu i pasagera, koji je spavao tvrdi san i čuvši za nesreću brže bolje pokupio svoju robu pa u gaćama i košulji izletio van. A bilo je vidjeti i drugih čudno umotanih da bi čovjeka natjeralo u smieh, da nije onako žalostan slučaj bio. I na koncu stigoše i gradski vatrogasci te se dađoše na posao. Glavna je briga gasiteljima bila, da požar lokaliziraju, što im je na sreću i utjehu susjedstva i uspjelo, dočim je sgrada hotela „Kronprinz", u kojoj je bilo i veliko skla­ dište odiela tvrdke Braće Oborina — sva izgorjela, te se sada vide samo crne, dimom opaljene ruševine. Kuća je vlastničtvo paše Rizvanbegovića, a nije bila osigurana, dočim je roba Oborina i pokućtvo hoteliera bilo osigurano. Pohvalom nam je spomenuti, da Su se ovom prigodom osobito požrtvovnim iztakli gg. Vatroslav Špil jak, koji je i malu ozliedu dobio, Dragutin Grohman, slagar i Ivica Piškulić, koji je bio u opasnosti života, pošto je, kako mnogi pripoviedaju, bio pao na njega strop, te ga je g. Špiljak jedva iz­ vukao, te osobito g. Franjo Glavina, koji je sto je mogao brže odletio do kuće g. Oborine, te ga obaviestio o nesreći i tako je ovaj mogao doći na vrieme, da robu izbavi; onda g. Franjo Rcicli, koji je robu u naj ,,0 S Strana 5. '\7" X T “ većem dimu i vrućini, koja je u dućanu vladala, bacao kroz prozore robu, a svaki čas mu prietila pogibelj, da se krov na nj stropošta, te Stjepan Ćorić. A i drugi su švi, koji su god tuda prošli, dragovoljno pri­ tekli u pomoć bližnjemu, na što svakog i Bog i ljudi duže. Ud vojnika se je najviše izkazao jedan poštanski manipulant, a svaka hvala i častnicima, koji su se baš svojski zauzimali, da nesreću zaprieće, trčećnasve strane i dajuć zapovjedi vojnicima. Šteta od požara je vrlo velika. Iz n a š ih k r a j e v a B o s n a i ZE3Ierceg-c-wiin.a,_ B r o je v i g o v o re . Pišu nam iz Sara­ jeva: Naš kadija Hadži Hafiz Hasan efen­ dija Hadžiefendić pokazao nam je jednu našu ranu, koja mora svakomu muslimu dati misliti. On je naime naložio bašmuhtarima i muhtarima, da po svim sarajevskim mahalama popišu muhamedansku djecu od 7— 14 godina, i da izpitaju čim se bave i šta rade. I znate šta ? Našlo se je, da od 2000 djece muhamedanske ima ih gotovo 900, koja ne samo da ljenčare, da se skitaju i ne idju u mektebe, već su dapače tako zapuštena, da ne znadu reći ni bismillab. Zaista tužna pojava, ali vječna hvala kadiji, što ju jeodkrio i tako dao prilike ljudima, da promisle, šta im je najpotrebnije učiniti. To nisu dužni sami roditelji, već i svaki drugi pravi muslim i iskreni prijatelj svoje braća i naroda. LjOtO li je se n i. Javljaju nam iz sje­ verne Hercegovine: Na črve strani' \ lađa pravo ljetno vrieme. Radnici rade uljećeni, u samim košuljama, a i bilinstvo pokazuje kako na nj djeluje za ovo doba neobično vrieme, kakva ni najstariji ljudi ne pamte. Poljsko cvieće procvalo najljepše, pa i voćke poniele plodove. Gdje gdje se i na lozi može naći po koje zrelo zrno novoga groždja. Milina je viditi leptire, kako veselo letaju od cvieta do cvieta, od travke do travke, i to u najljepšim, najšarenijim bojama. U po­ nedjeljak su dapače seljaci u Knežpolju na Mrstarskom Blatu po drugi put kosili otavu. Slučaj, koji se ne pamti ni od osam­ deset godina. Iz P o s n š ja nam pišu početkom ovoga mjeseca: Evo nam iz naše ubave Bekije radostna glasa, da smo liepom novom cestom spojeni s Bosnom. Od kolike je to koristi za ovamošnji puk, ne treba ni spominjati, ali ćemo iztalmuti, da se je naš čovjek ne­ što pomogao već i pri radnji te ceste. — Veoma je liepa stvar, te nam je vlada j pazar u mjestu odredila, i nadat se je, da će Posušje s vremenom moći liepo napre­ dovati. Inače nam je sve liepo, a najljepše .to, da imamo i priličan broj krćama, koje ne rade baš loše. Osobito nam je iztaknuti onu krčmu, koja je u blizini crkve, te u kojoj se u podne i u večer i kad te volja kune i . psuje baš po pogansku. Ovakova krčma na javnu je sablazan i na sramotu našemu, mjestu. V atra U c r k v i. Javljaju nam iz Dubljana u Popovom polju, kotara Ljubinja: Žitelje katoličke našeg sela Dubljana sustig­ la nesreća. Baš u oči dušnog dana izgorio im sav oltar i sve oko njega u maloj liepoj crkvici, koju su svojim žuljima i prištedivši od svog zalogaja, a uz pripomoć presv. bi­ skupa Buconjića i župnika nedavno sagra­ dili bili. Istom 26. rujna bila je posvećena. Vatra je nastala od gvieća, koje su u oči dušnog dana bile zapaljene. Štete ima pre­ ko 200 forinti. K a k o v ih ih im a . Pišu nam iz Sara­ jeva od 3. studenoga : Tim povodom, što je u našemu dičnomu „Osvitu" stajala prepo­ ruka, da se kod svih radnja najprije uzme obzir na domaće ljude, iznieti ću vam jednu, kako se postupa gdje gdje s radnicima. Ove je godine s proljeća tvrdka G. Feltrinelli iz Italije za svoju pilanu gradila željezničku prugu od Ilidže do u Kobilj dol. Na ovoj gradnji bili su radnici Dalmatinci, Ličani i domaći Bosanci, a kao nadziratelji bili su većinom Hrvati iz primorskih krajeva, koji znadu govoriti talijanski, jerbo je osoblje spomenute tvrdke samo i čisto talijansko, koji ne znade hrvatski, te im oni služe ne samo kao strukovnjaci, već i kao tumači. Poslovodja odnosno upravitelj ove željez­ ničke gradnje g. Karlo Bonazzi kako je god slab strukovnjak, tako je nesmiljen i nemi­ losrdan prama radnicima. Naglasiti mi je najprvo, da je dobro poznato, kako je ove godine velika oskudica rada, te je radnik hoćeš noćeš prisiljen i mnogo štošta pretrpiti, samo da ne izgubi ono malo zarade. To kano da je shvatio i rečeni Bonazzi, te je s radnicima najnemilosrdnije postupao, ćuškao ih, batinama lupao i osim drugih bogumrzkih psovaka vazda izušćivao „рогко Kroato, porko Bošnjako". Tu nedavno je do krvi izšamarao radnika Juru Bomeštra, što mu se je pritužio, da je kod izplate dobio krunu manje, a sve pred drugim rad­ nicima kao i pred knezom Kobiljega dola. Isto tako je izubijao nadziratelja Antu Gradišeka, koji i sada leži u sarajevskoj bol­ nici, pak Kerdu, te jednoga stolara, na oči­ gled nadcestara Hvale iz Trnave i drugih. I mnogo je takovih grdnih on počinio". Ne bi li se dalo ovomu pomoći? D alm acija N o v i p o k r a jin s k i š k o ls k i n a d ­ zo r n ik . Njegovo Veličanstvo imenovalo je ravnatelja velikoga gimnazija u Dubrovniku Mihovila Zavadlala pokrajinskim školskim nadzornikom na mjesto pok. Glavinića, a ministar nastave odredio je, da služi na po­ krajinskom školskom vieću dalmatinskom za područje srednjih škola. N e sr e tn o p ić e . Javljaju iz Ražanaca, da je onamošnji seljak Jadre Kandasić na sve svete pošao na piće u ninska Poljica. Na mrtvi dan, vraćajući se kući pijan, sru­ šio se s konja i na mjestu mrtav ostao. H r v a tsk a B roj č la n o v a M atice H r v a tsk e , Koncem kolovoza ove godine imala je „Ma­ tica Hrvatska" ukupno 11.067 utemeljitelj • nih i godišnjih članova, a bilo ih j e : u Ba­ kru 84, Banjaluci 32, Belovaru 82, Berseču 18, Biogradu na moru 27, Blatu 27, Bosiljevu 21, Brčkom 27, Brdovcu 25, Brinju 27, Brodu na Savi 52, Budimpešti 43, Buzetu 22, Ćazmi 22, Daruvaru 84, Djakovu 102, Dubici 21, Dubrovniku 152, Foči 22, Garešnici 28, Gjurgjevcu 62, Glini 41, Gorio �Strana 6. Slovenskoj 33, Gorici Velikoj 72, Gospiću 103, Gradiški novoj 84, Grubišnom polju 55, Hvaru 21. Iloku 43, Imotskomu 59, Jajcu 18, Jaski 38, Jelsi 35, Karlobagu 33, Karlovcu 311, Klanjcu 35, Kninu 23, Ko­ pru 49, Koprivnici 58, Korčuli 38, Kotoru 52, Kraljevici 25, Krapini 66, Križevcima 104, Krku 33, Kutjevu 26, Livnu 23, Lju­ bljani 67, Ljubuškomu 22, Lošinju 21, Ludbregu 29, Makarskoj 36, Metkovićima 22, Miholjcu doljnjem 46, Mitrovici 45, Mostaru 95, Mrkoplju 19, Našicama 39, Novomu 29, Novskoj 27, Ogulinu 82, Orahovici 36, Oriovcu 28, Osieku 323, Otočcu 79, Pagu 19, Pakracu 37, Pazinu 61, Petrinji 123, Petrovaradinu 32, Pleternici 23, Požegi 124, Pregradi 25, Priedoru 25, Pulju 25, Rabu 26, Rieci i Sušaku 278, Rumi 25, Samobo­ ru 59, Sarajevu 204, Selcima na Braču 47, Senju 132, Sinju 53, Sisku 114, Slatini 52, Slunju 60, Sofiji 22, Splitu 256, Starigradu 30, Stubici 26, Suhopolju 26, Supetru 21, Šibeniku 49, Topolovcu 26, Travniku 33, Trebinju 34, Trstu 62, Trogiru 29, Tuzli Doljnjoj 33, Valpovu 40, Varaždinu s oko­ licom 290, Velikoj 27, Vinkovcima 124, Vi­ rovitici 54, Visu 34, Voćinu 40, Voloskom 28, Vrliki 17, Vukovaru 76, Zadru 232, Z a g r e b u 941, Zemunu 79, Zenici 17, Zlataru 26, Zepču 17, Žnpanji 23. — Liepi brojevi, koji bi mogli i veći biti. R a z lič it e v ie s t i S r e tn a z e m lja . U petak objesili su u jednom mjestu u Kranjskoj radnika Matiju Kejeka, koji je bio odsudjen na vješala radi grabežnoga umorstva. Taj slučaj pobudio je u narodu nečuveno iznenadjenje i zapanjenost, pošto u Kranjskoj kroz punih trideset godina nije bio nitko obješen. Sretna zemlja i narod! ., © S Broj 31. T7* I gdje će se izložiti najstarije štampane knji­ ge, te pregledno prikazati razvoj tipograf­ ske umjetnosti. Ujedno će se osnovati Gutembergova zaklada i Gutembergov muzej. K o lik o ž iv i k u ž n i b a c il. Oko god. 1600. bjesnila je u zapadnoj Europi a i u Harlemu strašno kuga. Ćitave su obitelji po­ gibale. Tako je bila žrtvom kuge ciela obi­ telj Clousova, koji je bio član gradskog vieća. Svi koji su od kuge poginuli bili su pokopani u grobnici velike crkvo u Harlemu. Prije trideset godina opazilo se, da se je kovčeg uleknuo, pa su zidari sišli u grob­ nicu, da ju poprave. Ali iza nekoliko dana svi težko oboliše, te im udariše po tielu otekline. Jedan je umro, a drugi su ozdra­ vili. Dakle kužni bacil od mrtvih u grob­ nici bili su još1 živi, te su prešli na zidare. L je k a r s t v o u ra tu . Kako jedan špa­ njolski list donosi, potrošila je Španjolska kroz tri godine) što je trajao kubanski us­ tanak, ove liekove i ljekarske proizvode za vojsku: 20.000 klgr. kinina, 400 opijuma, 28.000 karbolne kiseline 1400 sublimata, 2370 jodoforma, 350 rhabarbera i 2350 ricinova ulja, svćga oko 31/г milijuna pcseta. Liečnika je bilo 600, a ljekarnika (apo­ tekara) 160. J e d a n R o tsc h ild o b o lio . U financijaln m krugovima pronose se glasovi, da je član poznate bogataške kuće Rotschild u Franfurtu, barun Viliin Rotschild, koji stoji u 70 godini života, težko obolio. L e p tir i p ij a n ic e . Jedan francezki prirodopisac opazio je, da se leptiri, koji svojim šarolikim krilašcima poljopšaju majku pri­ rodu. lietajuc riiilo od cvieta do cvieta, zna­ du tako opiti, da po čitav sat leže kao mrtvi. Leptiri traže cvieće, gdje imade omamljujućeg soka. Da se o tom uvjeri, uhvatio je nekoliko leptira pa im podkučio rakije i — leptiri su požudno srkali, sve dotle, dok nisu pali u duboki san. Potukli se doduše nisu, ali je su li, kad su se probudili, bili ma­ murni, to nam ne kaže prirodopisac. V a ž a n n o v i iz u m . Kako iz štajerskog Gradca javljaju, izumio je satnik Stjepan Rendulić spravu, koja će biti od velike ko­ risti po željeznice, pokaže li se shodnom. To je sprava za brzojavljanje s jednog željez­ P r e š li n a k a t o lič k u v je r u . U selu ničkog vlaka na druge vlakove i na posta­ Dobri kod Lugoša u Ugarskoj prešli su je i obratno. Tako bi se mogli zapriečiti ' skoro svi žitelji iz grčko-iztočne na grčkosukobi vlakova, koji se ne riedko dogadja- katoličku vjeru. Odmah su ustrojili novu ju. Taj svoj izum prijavio je satnik Ren­ obćinu, a od strane grčko-katolićkog bisku­ dulić u družtvu sa barunom Aleksandrom pa je odredjeno, da se što prije počne gra­ Dessefyjem, barunom Vilimom Cnoblochom diti nova crkva. Zastupnika biskupova, ko­ i barunom Vilimom Offermanom austrijskom ji je tamo došao, pozdravili su novi župlja uredu za podieljivanje patenta. Kada vlak ni veoma srdačno. najvećom brzinom juri tračnicama, stoji u G lad u R u s iji. Iz prostranog ruskog brzojavnoj svezi sa vlakom, koji leti pred njim i sa onim, koji mu dolazi u susret. ! carstva stižu opet crni glasovi, da je u mno­ Ta sprava brzojavno obavješćuje sve vla­ gim krajevima zavladala velika glad. Tako kove i) brzini i pravcu vožnje vlaka te toč­ je u kirgizkim stepama skapalo od gladi no pokazuje razmak izmedju vlakova. Svaki preko 200 duša, a blaga do 200.000 glava. čas može se dati vlaku znak, da stane, a i U okružju Irgiskom poginulo je još jednom ostali vlakovi u isto vrieme dobiju znak da toliko blaga u vriednosti od 4 milijuna rustanu. Ako se na vlaku za vožnje dogodi balja i velik broj ljudi. T o p la j e s e n — o š tr a z im a . Povodom kakova nesgoda, može se to javiti s vlaka na obližnju postaju napried i otrag. A ta toplih i blagih dana nagovieštaju i tvrdo sprava služiti će i za udobnost putnika, jer englezki meteorolozi, da će ova zima biti ta­ će se moći iz svakog kupea javiti na sve ko oštra, kako je samo jednom u ovom stolje­ ću bila. Tako meteorolog Clemens tvrdi, da strane i na brzojavnu postaju. će se u siećnju i veljači 1899. smrznuti rieke G u t e i n b e r g o v i i s l a v u . U gradu Ma- Themza i Seina, a u Englezkoj da će biti još inzu u Njemačkoj kane u lipnju g. 19(X). žestoke sniežne bure. Themza se je u ovom prirediti veliku svečanost u slavu izumitelja stoljeću samo jednom bila smrznula, da se tiskarstva Ivana Gutemberga. Natoj svečanosti je po njoj moglo sklizati. Themza se težko biti će zastupane sve zemlje, sveučilišta i smrzne, jer na brzi tok rieke djeluje plima a k tljin ijo , a biti ćj i p.-ig>dna izložba i osjeka. M ost p r e k o D u n a v a . Na Dunavu izmedju Severina i Kladovo graditi će se prema ugovoru medju Rumunjskom i Srbi­ jom most, a troškove gradnje nositi će obje države na pola. N a jb r ži v la k . Časopis „Englesch Me­ hanici pišo, da je sada najbrži željeznički vlak na svietu t. zv. „Atlantic City Fliegeiv1 Ovaj vlak prevali prugu izmedju Camdena (pr.ima Philadelphiji) i Atlantic City (88 kilm.) za 45 min. Srednja brzina vlaka izno­ sila bi po tom nekih 112 kilometara u satu, dočiin kod veće^ vožnje naraste na 135 ki­ lometara u satu. A kadkada je dapače još veća brzina vlaka, jer tu prugu prevali u 44% minute, što odgovara poprečnoj brzini od 121 kilometra u satu. P e t d e s e tg o d iš n j ic a n o v in a . Polj­ ske novine „Czas“, što izlaze u Krakovu, slavile su ovih dana 50-godišnjicu svoga obstanka. N a ro d n o g o sp o d a rstv o T r e b a n a m v o d it i k n j ig e . zft naše trgovce piše Ferdo Vrhanr.it. (Svršetak) I. Naše dugove nazivljemo pasivom. U pa­ sivu spadaju: I. mjenice trate (što smo ih podpisali, da ćemo platiti) i II. naši vjerov­ nici. Kad upisujemo aktivu, valja nam dobro paziti, koju ćemo vriednost pribilježiti svakoj česti imetka. Novca upišemo onoliko, koliko ga upravo imamo. Valute i vriednostne pa­ pire upišemo po burzovnom tečaju ili kurzu što ga možemo naći u svakome broju „Osvita“. Robu treba unieti po kupovnoj cieni, a ni­ pošto po onoljko, kako ju prodajemo. — Nepokretnosti valja prije procieniti. Mjenice rimese unesi sa njihovim mjeničnim svotama. Od pokretnosti valja svake godine odpisati 12% zato, što se upotrebljivanjem u dućanu troše i ohabaju. Najobzirnije moramo postu­ pati kod knjiženja svota, što nam ih duguju naši dužnici. Ove možemo razvrstati u troje. U prvu vrstu spadaju solidne mušterije, t. j ., koji su nam posve sigurni, te će sve u redu platiti. Kod ovakovih treba unieti cieli dug. U drugoj su vrsti oni, od kojih se ne na­ damo cielome iznosu, nego mislimo, da ćemo dobiti tek njeki dio. Kod ovih treba toliko unieti, koliko se za sigurno možemo od njih nadati, a zovemo ih d v o j b e n i m d u ž ­ n ic im a ili d u b io z im a . Treći su oni. od kojih po svoj prilici ne ćemo ništa dobiti, a takove nesmijemo ni upisati u inventar. Naše obveze treba unieti sa cielim izno­ sima, jer valja, da ili točno platimo. Kad smo gotovi sa inventarom, valja sa­ staviti r a z m j e r u ili b i l a n c u , t. j. usta­ noviti na osnovu aktive i pasive, koliko imamo čistoga imetka. To učinimo na vrlo jednostavan način. Napišemo najprije cielu aktivu, izpod nje cielu pasivu, pa onda od­ bijemo pasivu od aktive. Što nam ostane, to je današnji čisti imetak. Svaki će razu­ man trgovac znati, da aktiva mora biti vo­ ća od pasive, jer inače ne bi mogli udovosvojim obvezama, te bi postali insolvetni, t. j. morali bi obustaviti plaćanja i svršilibi tako našu trgovačku karieru na vrlo jadan način. Ako bi se na sudu dokazalo, da smo �Broj 31. .,© S hrdjavo gospodarili ili uemarno vodili kuji­ ce, mogli bi se još kraj sve nevolje i dostati hapsa. Bilancu treba podpisati kao i inventar. U trgovini sastavljaju obično bilancu odieljeno od inventara, tako da se na jednoj strani upiše aktiva, a na. drugoj pasiva. Te dvie stranici treba da leže jedna kraj druge, ta­ ko da odma pregledamo cielu bilancu, čim knjigu otvorimo. Kad izračunamo čist Lmetako, upišemo ga u bilanci na stranu pasive, pa nam se tako obo strane bilanciraju ili izjednačivaju. Pepina Uspomena s juga. (Nastavak) „Sto znadete v i ! Ono se lako sudi o tom, da li će tko stupiti, ili neće stupiti pred obćinstvo.' Umjetničke mušice — jeftina Iraza, mili prijatelji, ništa drugoga. Ali korien toga, čemu se je p. t. obćinstvo naučilo govoriti umjetničke mušice, leži dublje, one su tako rekući temeljem umjetničke časti." Bilo je očito, da se profesor razžešćuje , kadgod je rekao, „gospodo", nije nikada bio u svom pravom miru. ..Valjda imade gospodin Bertucci tremu a to je ciela ta tajna", reče arhitekt. i potvrdiše. Samo je Crespi vrtio tvr­ doglavo glavom. „Malo je lakoman — spada možda, medju umjetničke pedante",, reče drugi iz družtva, a vjerujte, to su vam ovi najgorji." „Хе vredjajte Bertuccia", reče Crespi blaižeći i mireći. „Nije to ni trema, što ga za­ država od predstavljanja. Bože, kakova tre­ ma, ta ipak znadete svi, da Bertucci dolazi s Madrida, gdje je bio picadorom i pobjed­ nikom kod posljeđnih borba bikovima. A ta­ kav picador već se obćinstva tako lako ne juplaši. Vidjeo je veće i drugčije nego — mrdon, bez uvrede te rieči izušćujem — go obćinstvo pokrajinskoga, makar i priarskoga grada. „А što ga dakle sada zaržaje ?“ upitaše skoro svi prisutni jednolasno. Crespi je opet časak šutio. Onda stisnu brve i kao da to ne čini rado, poče tu„Da reknem, da je to trema, promašio bi lj podpunoma, da reknem, da je to preštovanje umjetnosti i osobita vrst »pouzdanja u svoj vlastiti talenat, bio bi bliže cilju, ali ipak još ne bih izerpio •ar. To je sasma nešto drugoga, mili prielji, osobito i osebujno čuvstvo, za koje ini adu naši riečnici još imena. Ni ja neću imena odkriti — a najpribližnije ozna[1 stanje jednim nazivom starih fiжга. To je vrst umjetničkog liorror vai, koji obuzimlje kadkada mlade ađepte. ja to s njima proživiti. Treba sjediti pred gotovom slikom, kojoj manjka još Ijeđnji možda i suvišni touche ; do sada otle išlo je sve izvrstuo, samopouzdanje lo pohvalnim poslovanjima drugu­ ju medju poslom dolazili kadkada jutarnji razgovor, uztrajalo je baš do odlučnoga ti'cna dva ili tri dana pred irenjem izložbe. Najeđnoć izjutra, kad ■ pred slikom stoji, vidi, kao da je s a pao, cielo bezdno svoje nepodpunosti, T7* I T “ svoje nesavršenosti, kao ljuska s očiju pa­ da mu s duše utvora dosadašnje suffisanse, u tom momentu je najoštrijim i najstrožim kritičarom sam. Prvo čuvstvo, koje ga obu­ zimlje, je dakako nastojanje, da tomu po­ mogne nekakvim virtuoznim okretom, ne­ kakvim eskamoterskim ćinonj moderne teh­ nike, ali brzo uvidja, da to ne ide, da je tu svaka illuzija uzaludnom. Druga ideja je preslikati sliku, ali za to nije vremena, i ložba će se otvoriti sutra ili prekosutra, < imade već najmijeno mjesto u izložbenoj dvorani, a uz to ovisi od pošjljanja na izlož­ bu njegova ciela materijalii|a eksistencija, njegov dalnji uspjeh, njegovo ime, njegov glas. Što da učini ? vjerujte ди, vidjeo sam na svoj im dugačkim putovanjima slikare u njihovim radionicama pred izložbom u stanju baš sdvojnom. Ali to, baš kao izdavanje knjige, je pukom igračkom naprama, predstavljanju na pozorištu. U obadva slučaja eksponirate samo svoje djelo a sami možete <liepo kod kuće ostati i vraga se za kritiku1 ili nepovoljne glasove izmedju obćinstva ibrinuti. Novine ne morate čitati, a medju ljude, dok se o vašem djelu piše, takodjerlivas nitko neće iztjerati. Ali sasma je drugačije, stupate li pred obćinstvo u kazalištu. Ovdje izvrgavate u prvom redu svoju osobu a to je pogibeljno. Tu stojite licem u lice zavisti, neprijateljpstvu,sikanju,bockanju, izraženu tihom sućuti, koja je gorja od glasnog zviždanja. Bio sam slučajno svjedokom, gdje je jedna umjetnica iza dignutog zastora u punom kostumu pred figurantim i statiscim Jdekla pred ravnatelja i molila ga glasno jecajući, dartpozove njenu itfeds&vu jli da ju u, p o g jjg d i^ efu ,^ mieni drugom silom. A pije to bila trema, niti prava umjetnička savršenost. Djevojka mala je školu i izvrstnu školu,.bila je sjaja i impozantna pojava, fenomenalnog glasa — nije predstavljala. Zato pustite Bertuccia u miru i ne sudite o stvarima, koje su tako subtilne, da se izmiču suđi^. svagdašnjosti". Crespi bio je očito ganut govoreći te rieči. Bio je tako ganut, da su svi ćutili, da ne brani samo Bertuccia, nego - da govori iz dubine duše. Moglo je to- biti razlogom raznih pomisli. Crespi je tš ćutio i sam se htjede bliže izraziti. Arhitekt mu pomože. „Lebdi vam pred očima Pepina Bizzariova", reče ne sasma bez primjese1’ nježne ironije. „Da", izlanu naglo Crespi, „da, ta Pepiaa — a zašto da vam to ne: pričam danas? To sam već zaboravio a uZ'to je to najizvrstniji primjer i potvrda za moju theoriju. Ovdje prijatelj Ercole pozna tu historiju, ne mora slušati". „0. hoću s radošću, jer ju ueznam sa­ vezno, samo množinu sitnica znadem, sa­ vezna i spojna nit mi manjka", branio se arhitekt uljudno. „No, neću vas dugo zadržavati", reče Crespi zanišaniv okom na uru i pripravlja­ jući si novu šinotku. ,,S čuvstvenom štraimm te historije pošteđiti ću vas, u koliko je samo moguće, tiće se samo mojo osobe, a danas promatram to i ja i bolje i hladnije. Dakle stvari. Bio sam prije dvadeset i pet godina od­ gojiteljem u grofovskoj obitelji M**. Ljeti boravili šino na ladanju ц podapeninskoj samoći. Život, kako si možete sami predsta­ viti, sasma jednoličan. Kao dar neba doče­ kivali smo koga mu drago iz gradića. Žali­ bože bila je to vrlo riedka prilika. Kadkada došao je selski liečnik, koji je za pravo bio Strana 7. sasma prosti brijač a do svog naslova došao je kao u snu; pravi lik iz slavne pjesme Fusinatia. Taj dobri čovjek liečio je sve ricinovim uljem i šljezom, neprestance se je smijao kao idiot i svemu je prikimavao. „Što, smijem li se kupati,doktore ? upita jed­ noć grofica. — ,Neškodi, neškodi1, odgovarao je sa stereotypnim smieškom. - - ,A što, smijem li jašiti ?‘ - - ,Neškodi neškodi*. ,A što, mene mrze kupelji, ja ću se radje često u perivoj šetati*. ,Neškodi takodjer, sasma ništa ne škodi*, i tako je to išlo ne­ prestano. časomice dolazio je i odvjetnik iz B., pravni zastupnik grofov, dolazio je redo­ vito u službenom poslu i nerado se je dao zadržati. Kućni kapelan nadopunjavaše druš­ tvo a bijaše skoro najzabavniji. Bio je pravi tračak nade u toj dosadi, kad se je jednoć u vrtu, gdje smo obično pred večer južinali, pojavila djevojka. Bila je to Pepina Bizza­ riova, sestra sobarice naše grofice. Došla jo slučajno i neznam kako si je stekla odmah naklonost svib. Bila je čarobno krasna, pravi južni typ, ali samo s njegovim ljepšim i boljim stranama. Još iste večeri našao se je vez, koji je Pepinu još uže i tjesnije priputao k našem uzkom krugu. Sestra njena odala je, da je Pepina pjevačica, a to je bilo nešto, što smo osobito trebali. Sjećam se, da se je to prvo veće produljilo do tri ure u jutro, da je Pepina barem trideset puta morala pjevati uz pratnju glasovira, na kojem je odgojite­ ljica pratila, banalni francuzki kuplet o nekakovim zvončićima. Zaboravio sam sasma na velikog majstora, ali refrain „Sonnez cloćhes" zuji mi još danas iza godina u ušima. Onaj put spavala je Pepina u dvorcu, dapače oštade' kod' nas cieli tjedan', koji je bio samo i izključivo glazbi posvećen. Kraj onih famoznih zvončića svidjala se je osobito vrtna arija iz Fausta. Tu je pratio opet na glasoviru kućni svcćeuik. To je bila njegova omiljela opera, taj „Faust", kako je govorio. Vidim još sada njegovo nespretno tielo, kako sa bacanjem glave daje takt kod obljubljenih mjesta. Pepina bila je od te dobe čestim gostom u dvorcu. Njenim pjevanjem barem iz po­ četka nestalo je malo jednoličnosti u našem životu, njenom pojavom pako odlučno je povećana njegova poezija. Jedno je imala Pepina, što je iznenadjivalo, a u čemu joj se i grofica iskreno divila — pravi ukus. Zna­ la je sitnarijama učesa i toillete izčarati uviek dubok i nov dojam. Najbolje joj pristajaše bielo odielo sa slabim izrezivanjem na punim njedrima i sa slobodno padajućim širokima rukavima, odakle se pomaljahu njeno dugačke, krasne, biele, skoro prevelike ruke. (Nastavit će se). ,,0svitovi“ brzojavi Carigrad, 8. studenoga. U diplomat­ skim krugovima vele, da su se četeri velevlasti složile, da kraljevića G ju ru Sto prvo na Kreti postave kao guver­ nera i svoga glavnoga povjerenika. Ruski car .će sam visokoj porti to obznaniti. Do danas obznana nije uzsliedila. London, 8. studenoga. Reuterov ured javlja, da su čete u zapadnom voj­ ničkom kotaru Englezke Devorportu dobile nalog da se pripreme. I spre­ manje ratnoga brodovlja neprestano traje. �Strana 8. „О Na znanje. S р Ј По!! Ljekarna Vjenceslaya Mikana ;Ш1 i i Ц Na prošlom „Hrvojevom" sielu za- Broj 31. Л7" I Т ' Ljekarnu mjenjen je slučajno kišobran. Tko ga VJENCESLAVA MIKANA je zamienio, !neka se izvoli prijaviti „к CARSKOM ORLIT DURKOPP & C Beč, VI. Hogelmuller-ulica broj 5/7 preporučuje svoje iz vrst ne i i I k £ o sta r -u _ ■u ureclničtvu „Osvita." 5=3 Najveće skladište svih fannaceutičkih aparata, specijaliteta i parfumerija. D iir k o p p o v e I šivaće strojeve (inakine) == S k l a d i š t e — — T e č a j p a p i r a i m j e n ic a svih naravnih mineralnih voda, prava stara malaga i medicinski konjak. na javnoj bursi u Beču Svakovrstne naručbe izvana obav-1 ] ljaju se najbrže i najsavjestnije. dne 8. studenoga 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vrieilnosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . . 101 Jedinstveni državni dug u srebru . . . 10.080 Austrijska renta u z l a t u .......... 11.965 Austrijska renta u krunama 4% • • • 10.145 Ugarska renta u zlatu 4°/0 ..... 11.950 Ugarska renta u krunama 4°/0. . . . 9.795 Dionice austro-ugarske banke . . . . 909 Veresijske d io n ic e .................... 35.375 London v i s t a .............................. 12.060 Njemačke đrž. bankn. za 100 m. nj. drž. vr. 5.890 Komadi od 20 m araka............... 1.178 Komadi od 20 franakA . . . . . 054*/, Italijanskc banknote..................... 4.375 Dukati obrubom......................... 568 * 3730 za kućnu porabu i obrt. Svi sustavi uzorne konstrukcije, kao : Singer, Medium, Titania, Elaslic, Ringuchiffchen pp. PRODAJA samo TRGOVCIMA. C ie n ik b a d a a ’a d ž a b e Pouzdane zastupnike tražimo. „СЕОДТ1Д« osiguravajuća zadruga u Zagrebu. K * U te m e lje n a g o d . 1884. '‘K Ln гг11г| pJ И pJ tri Г»Ј Lfj Г«Ј Lri П-Ш fU ТЈТТ T ra ži se za elektro-игага u Travniku sa p o d p iiiio iipla<*eiioin j a ii ič e v iio i u g la v n ic o m . Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za jedan OSIGURANJE i* ~ n a u č n ik " » f sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Ponude na upravu „Osvita11 pod br. 21. Br. 21 3—2 пЈ И pj И pj И N Ln N (§ ) Ш~ Џ ф a 0 k • Svoj k sv o m e! Ш Qast mi je p. n. obćinstvu objaviti, da sam otvorio svoj moderno uredjeni b rije č k i sa lo n N d 0 Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar, osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće od požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i кг. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke, čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. TISKANICE ZA PONUDE u Mostaru na Velikoj-Tepi K M I u kuči Hadži Riiljanovića). 3 ■nogu ме d o b iti k o d Nvili p o v je r e n ik a o v e z a d r u g e i o1 Preporučujuć se veleštovanom obćinstvu, bilježim se в 0 RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Ш veleštovanjem L i m 0 в. 20/3-3 YatroslaY Špiljak, •v * S v o j lc s v o m e ! Tiskom „Osvita" u Mostaru. ~ШШ Z r i n j s k i t r g b r . 18, i u la z lz I B e r i s l a v i ć e v e u l i c e "tor. 2 , X. 1 с а т . № Odgovorni urednik: Ivan A. Miličević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/a5739bd990efde073a0dc2915413c689.pdf a790d79f7c6a9ae82c7fb2cce2ee936b PDF Text Text ,,Owvit:“ izlazitv rtk e srieiini Oglasi se pridaju i šalju n a u pravu nO»vit«u. Z ap rostor o d petitredkap laća se8 n o v ž.,k o dsv ak e daln je u v rstb e4 n o v e .. E raiska p ristojbazasv a­ k io g las i uv ršten je 30 n o v ž. KUlint«. Proiiplata zav an jsk en ag o d in u8 fo r., n ap o la zain o zeV n stv oćien anag o d in u10 fo r. 60 n ć; zaM o star n ag o d in u 7.fo r. io n ap o lag o d in e 3 fo r. 60 п б ., na 3 m je­ seca 1 fo r. 80'iić. Zapriposlana pism a i zahva­ le p laćasep o seb n o . P o jed in ib ro j nOsvibiusto ji 8 n o .v ž ., ► tari b ro jev ip o 16 n o v e. U red n iu tv o , u p rav a, o d p rav n ižtv oi .H um skogajezika ium M o le d a sp o ji tisk am a uP o d liu m ub ro j 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Haieet lr.tj U. llnlat/ir, A 'eeesfit/a« . B r o j 32. R u k o p i i sen e vraćaju, :ie p laćen i U M ostaru u subotu, 12. stu d en o g a 1898. Nakon tri mjeseca Dne 27. srpnja izišao je prvi broj .Osvita14, te su od tada po tomu pro­ šla preko tri mjeseca. Veoma kratko i nevažno vrieme za stvar od onakove zamašitosti, kakova je ova naša stvar, ali ipak dostatno, da se može već sada onako od oka dapače približno točno stvoriti sud o tomu, kakova je odziva našlo ovo čisto narodno podu­ zeće, kako djeluje te kako se liepo razvija na čv.stim i solidnim teme­ ljima. Izpoviedamo, da su početci bili tcžki, pretežki: trebalo je zaorati liepom i inače plodnom njivom, nu u kojoj se često ralo namjeri na kakvi god korov, koji bi mogao nešto zasmesti i zatupiti volju rada. Onaj je 1<Гиог. ii li iiTTK’n gaTje БПо. rastao пн gnjojivu maloduŠja, pobojavanja, nepouzdanja u sama sebe, zapuštavanja — nu to je sve bilo tako sitno i malo lirama požrtvovanju, oduševljenju i osvjedočenju, koje je osnivalo ovo otačbeničko poduzeće, da se s tim ne može niti treba računati. Razna sum­ njičenja te napadaji naših narodnostnih protivnika — makar da ih ništa ne razstavlja od nas — bili su samo Tuzlanska sol Sol, koju većinom u Bosni i Hercegovini trošimo, dobivamo iz Dolnje Tuzle, U pri­ rodi, kako je poznato, imade kamenite soli (Vjelićka, Bohnia) i raztopljene u vodi. T u ­ zlanska sol je raztopljena u vodi. Voda ta, solju nasićena, nalazi se tamo 300 do 400 metara pod zemljom, a vadi se van na dva načina Imadu izkopane oveće četiriri jame, bunari, u Dolnjoj i Gornjoj. Tuzli po dva, i iz njih se tegli voda željeznim kablima na stroj. A inače se slana voda vadi na cievi. Te cievi se zabijaju u zemlju dotle, dok mjesto zemlje, koja izlazi na cievi i odmah se odstranjuje, navrije slana voda. Ovu vodu vade onda parnom sisaljkum i odvode par­ nim strojem u Siminhan, gdje je solana Branje Josipa I., koja postoji od g. 1885. i u solanu kod K re k e , koja postoji od godine 1892. Kada je prvi slani bunar kopan, nadjeno je zanimivih stvari, koje sjećaju na prošlost Bosne i Hercegovine. Tako je nadjena oka­ menjena riba s prozirnim škrgama, koja je najbolji ostan našemu nastojanju i dokaz, da smo u istinu započeli onim putem te onako pristojno i do­ stojno, kako se to i dolikuje stvari, za koju smo odlučili raditi sa svom ljubavlju i osvjedočenjem. Naša je stvar naravna, opravdana prošlim i sadašnjim životom hrvatskoga naroda, te za nju ne treba nikakve podpore, do li istina i pravo. Uvjereni pako, da istina i pravo mogu čekati, ali da moraju napokon pobiediti, nije nam trebalo onih suvišnih naprezanja, koja moraju ulagati oni, koji silom hoće da zastupaju i opravdavaju ono, što je i nenaravno i nenarodno. Naš je program program hrvatskoga naroda, i on je otvoren, jasan, jednostavan i naravan, da ne može naravniji biti. Mimo njega nema ništa, što bi se imalo sakrivati ili tajiti, on je očit i otvoren, a osnovan je na historijskomu i naravnom pravu: jedan i jedinstven narod hrvatski, slobodan i nezavisan pod žezlom Habsburgovaca. A da se tomu puti prirede, treba narodu sviesti, prosvjete, čvrste volje i odlučnosti, da se brine za se sam, da pozna starinu svoju, sebe, svoje današnje stanje, nedostatke i mane. Upoznaj samoga sebe — to je stara G o d . I. mudra rieč, i mi smo po našim silama nastojali da udovoljimo tomu svemu, da izkupimo našu rieč, zadanu narodu. S ponosom iztičemo, da uza sve to toli kratko vrieme dosadanjim slabim radom polučismo i više, nego se je i najsmjeliji čovjek mogao nadati. NaŠ rad pao je na dobro tlo, našao je velika odziva, koji s dana u dan raste, pobudio je oduševljenje, koje goni na mišljenje i rad, jer bez oduševljenja slabo se ide napred. Iz svih slojeva našega pučanstva dolaze nam gla­ sovi, kako narodno nastojanje koraca napried, kako se pojedinci potiču, misli i želje sbližuju, sile kriepe. Bez sumnje je već to pozitivan uspjeh rada kroz toli malo vremena, i on će — prama dosadanjemu —- bivati sve veći i sjajniji i to stoga, jer je narod razuman i bistar, te sposoban da svojim očima progleda sve, da raz­ luči dobro od zla. On tim dokazuje, da je sposoban za život, da je vrstan da ostvari svoje narodne ideale i da sam sa svoje strane doprinese svoj pri­ log za obći ljudski napredak i kul­ turu ; tim on dokazuje, da ima pravo na život, kako to traže božji zakoni i njegovo pravo. Stoga smjelo i ponosno gledamo u budućnost, uzdajući se u pravdu i rad­ nu pomoć pravih hrvatskih otačbenika! Slana voda, koja imade temperaturu 26-3(1" sada u bečkom dvorskom muzeju -i mnoge druge morske životinje. U đu bij ini od 400 m. 0. pušta se kroz cievi u kazan, pod kojim došlo se je do kamenite soli, ali se je na dan i noć gori, te se voda izpariva, ali opet nesreću prebio svrdao, te ga ne mogoše iz­ novom nadoknadjuje. Dok se voda izparuje. vaditi, a ni drugim dalje kopati. Stoga izko- taloži se sol na dnu kazana, koju radnici paše drugi bunar, jedno 30 metara od prvog, s drvenim sgrtaljkama grabe na kraj. Ouda ali tu ne dodjoše do kamenite soli, nego se sol još izciedi, pa se onda baca opet u udare na mnogo slane vode, koja im nedade cjedila, gdje se još bolje izciedi. Na koncu dalje kopati. I tako iz tih bunara dobivaju ju metnu na sušila, željezne ugrijane ploče, slanu vodu, iz koje odieljuju sol. Ostali solni gdje se sasma osuši, pa onda u mlin, gdje bunari sa cievima služe im poglavito, za to, se samelje i sasipa u vreće. Uviek dva kazana rade, a druga dva se da opet nadju kamenitu sol. Ovaj solni kraj naš proučavali su strani čiste. Iz jednog hektolira slane vode dobije stručnjaci, pa rekoše, da pod Tuzlom imade se 20—25 klg. soli, a oba kazana izvare oveće slano jezero, u koje uviek pritiče 150 metr. centi na dan, a na godinu proizvedu obje solane 180.000 q. slana voda. Kada se u kazan baci volovske krvi, onda Brije je bio jedan slani bunar u sred Tuzle, ali ga zatrpaše, jer bi sve kovne bude sol krupnija, a upotrebljava se za stvari u dućanima u blizini odmah pocrnjele. blago. Sitna se sol dade stisnuti u kalufe. Kako spomenusmo stroj tlači slanu vodu U solani radi 120—150 radnika, koji su iz bunara u spremište kod solane, gdje imade ogromna kaca, u koju se izlieva voda. — s malom iznimkom sve naši domaći ljudi. Solana pak je jednokatna kuća, u prvom Prosječna je zasluga 1 for. 20 novć. Kako rekosmo, troši se tuzlanska sol ponaj­ katu su četiri velika, metar duboka kazana, sušila i mlin, a u prizemlju su peći i više u Bosni i Hercegovini. Ali izlazi i u inozemstvo, osobito u Bugarsku magaze. �Strana 2. „О S V I T“ Broj 32. dina, rn^adi kpjdive nije propustio ni­ kuje je sada , na dnevnorp redu, . te. Englezka i Egipat s kojim u savezu stoje glasovi, da Veoma upada u oči, kako Englezka kakve prigode, a da ne bi pokazao Englezka kani proglasiti protektorat sprema svoju mornaricu, utvrcfjuje svoje nezadovoljstvo radi toga, što su nad Egiptom. luke. Izprva se je mislilo, da to biva Englezi u njegovoj žemlji. Uviek pa­ Abbas II. je mlad čovjek od jedva proti Francezkoj radi Fašode, ali stoj i da meće klipove pod noge njiho­ kojih trideset godina, visoko naobnajnovije viesti javljaju, da tu nije vim upravnim osnovama i radovima. ražen, liepo odgojen i zadojen lju­ sama Francezka po sriedi. Mnogo je On je dapače htjoodpustiti Mustafu Fehbavlju prama svomu narodu te zanedrugih dogadjaja po svietu, u koje mija, sadanjega ministra predsjednika, šen za neodvisnost Egipta. Nauke je svr­ je Englezka upletena, pak hoće i da jer mu se je činio preveć privrženim En­ šio u Beču, gdje je boravio do g. 1891. prkosi i da bude spremna. Doduše, glezima. Nekom je sgodom tako primio On je — posvema naravno — odlučni veoma se živahno radi oko priprema­ Herberta Kitchenera i englezke častprotivnik Engleza, a uža se po svoj nja mornarice, ali ne treba opet svaku nike, da je oviipa to bilo neugodno. Kezemlji imade jaku stranku. viest preosbiljnom smatrati, jer se divin pokušaj,, da makne od sebe Što i kako- god Englezka mislila o često put voli od buhe slona načiniti. Mustafu, ne podje mu za rukom, Samoj je Englezkoj vladi drago, što uslied englezkogćt protivnoga upliva, Egiptu, ipak stoji činjenica, da će mla­ di kedive naći podpore kod drugih se po svietu toliko govori o englez- a što se tiče U v re d e n a n e š e n e enkom naoružavanju, te joj je milo, š,to glezkim častniBima, kasnije je ovima država. U prvom će mu redu Francezka tako može malko prkositi ne samo pred četama /rancezkim i arabskim biti na ruku, a bez sumnje i druge FVancezkoj i u drugom redu Rusiji, jezikom dao zadovoljštinu. Odtada države.A bez svake sumnje prvaTurska, Abbas ne pokazuje očito svoga nepri­ koja će možda brzo ustati proti enveć čitavoj Evropi. Englezkoj krvave lete radi Kine, a jateljstva proti Englezima, ali im se glezkom položaju u Misiru. Englezka i Egipat joj daje misliti. Javljeno je ne javlja ni ohda, gdje bi bio ob­ može želiti Misir, ali ne držimo, da će bilo, da Englezka kani proglasiti pro­ vezan. To je zlo što su kedivini mi­ joj biti lako dobiti ga. Prije toga tektorat nad Egiptom, ali je Englezka nistri oni, koji" su postavljeni uplivom | moralo bi doći do težkih sukoba. Da su naše tvrdnje opravdane, do­ vlada naprotiv izjavila, da još nepo­ Engleza. Englezi se dapače počeli ba­ sredno nije u izgledu to proglašenje. viti i tom mišlju, da kedivu skinu kazuje i pisanje ruskih novina. „Novoe A to znači, da je Englezka u načelu s vlade i to "tobože radi spletaka, što vremja“ izjavljuje, da su evropske za to, da proglasi protektorat, već Abbas II. plete s Francezima. Kako države dužne i obvezane, da brane samo čeka sgođan Čas. Nu nije samo kažu lord ‘ (Jroilier je pred nekoliko suverena prava Njegova Veličanstva to. što ona misli o egipatskoj stvari. dana za zadnji^put opomenuo kedivu Sultana, „Novosti" vele: Egipatsko je Uslied zadnjih uspjeha svojih na Nilu te ga podsjetio', da je sada već vrie- pitanje čisto medjunarodnoga značaja, ona se tamo smatra tako čvrstom, te me, da obavi svoju „dužnost", koju te ga mora r i ^ t i kongr/es vlastir koje misli' da može odlučnije 'posftijirSfff' i je zapustio, naipje da ode4u Euglezku mpgu proglasiti; trajnu ,,,neutralnost da će biti kadra uništiti naravni od- te da se osobno pokloni englezkoj (nepristranost) Egipta pod pokrovitelj­ por i upliv proti sebi u keđivinoj kraljici. Ako to kedive ne htjedne stvom svih država. državi. učiniti - što Englezi jedva i čekaju Kediva Albas II. jest nadahnjiva- — onda će oni' postaviti pitanje, dali telj i glavni podporanj onoga odpora bi mjesto njega metnuli mladjega mu P o l i t i č k i p r e g le d proti Englezima. Ođkako je bio s brata Muhamed Aliju ili Halimova vlade skinut Ismail pred sedam go- potomka. To je veoma važno pitanje, Habsburžka monarhija. Sjednica carevinskoga vieća od prošle subote bila razreže na pola dtnju i nadje U njoj mjesto je veoma burna — naime po onom, Dvie dinje sladkog droba sve same zlatne i srebrene što je u njoj govorio Nieinac Senerer ve­ Kinezkn priča. Priredio S. H. novce. I odmah isti dan ode i pođplati s leizdajnik i, proti Austriji a za NiemaJednom jedna siromašna, ali dobra srca tim param a svoje dugove, nakupuje stvari i čku. 0 tom pišu iz Beča: „Subotnasjedni­ žena prala rublje na potoku, kad najednom hrano za čitav mjesec i još joj ostane uviek ca za stupničke kuće u istinu je doniela pljusne baš pred nju u vodu ptičica, koju toliko, da za čitav svoj život bude prosta najveći Skandal, koji je mogla ista o v a je lovac pogodio. Ona samilostno uzme pti- od biede i nevolje. kuća đoživiti. Govor Schdnererov je Njezina komšinica (susjeda), baš prava tićicu iz vode, ponese ju sobom kući, za­ jezičarka, odmah saznade, kako je dobra u našim očima znamenitija pojava, veći vije joj ranu, pa ju njegovaše i hranjaše, žena došla do bogatstva. P a zašto nebi i ona škanđal, nego li lupanje po klupama. dok nije ozdravila i odletila u slobodnu k ra­ pokušala, da na tako lahak način postane To su bile djetinjarije, kojih se danas snu prirodu, mili dom svoj. Nekoliko dana b ogata? I otidje sa svojim prljavim rubljem stide oni, što su ih počinjali, ali govor kasnije vrati se ptičica noseć u kljunu ja ja ­ na potok i sve {»osluškivaše i očekivaše, Schonerera — to je bila izdaja države. sto zrno, pa ga metne pred ženu. pa opet hoće li koja ptica pasti u vodu. Kad. ni­ jedna ne pade u vodu, pograbi kamen pa On u svomu govoru veli, neka Nje­ odleti. Žena posije to zrno u svojoj avliji, udari pticu, koja je baš kraj nje proletila, mačka silom razkomada Austriju, te a kad izniknu i zazeleni se, opazi žena, da u krilo — i ptica padne pred nju. Ona ju da sebi pripoji njemačke i njemačkoje to dinja, koja se poče uz brižnu njegu uzme i odnese kući, pa ju brižno njegovaše, slavenske krajeve habsburžkoga car­ liepo razvijati i dozrije do neobično velikog dok ne ozdravi i odleti. Iza malo dana po­ vrati se sbilja ona ptica i donese u kl junu stva. Kad bi se tako što reklo izvan ploda. parlamenta, to bi bila izdaja te bi se po zrno sjemena. Prem a kraju godine, kada svaki Kinez Žena odmah posije to zrno i vidje na § 58 i 59 kaznenoga zakona kaznila mora plaćati svoje dugove, ako neće da mu svoju radost da krasno uspieva i postaje težkom tamnicom do 20 godina. A u nova godina bude nećastna i tužna i žalostna, velika dinja. Radujuć se, kako će biti do­ saboru jedva što ga je predsjednik ma­ siromašna žena oboli skoro od jad a i tuge, skora bogata, počne bolje živjeti, odicla lo prekorio." što ne može platiti svoje dugove. U groznici i očajna sjedila je jednu veće pred svojom kolibicom, kad na jednom svrati okom na zrelu dinju, koja je divno mirisala. Kako bi bilo, da ovu liepu dinju odkine pa ju proda ? Dovuče se, .u . kuhinju, uzme nož i odkine sa vrieže dinju. A kako se začudi, kada ću, da nešto u dinji zve^i. Qdmah kupovati te upravo novac ražsipati i tako se preko vrata zavali u dugove. A sto bi ? D inja je rasla i rasla, a kad god bi ju žena potresla, zvečilo j e unutra, da je pravo v eselje bilo. I kada pod kraj godine navale na nju vjerovnici, odkine dinju — kad iz nje izpanu dva stara, hroma prosjaka, koji joj rekoše, da će do konca života svoga morati ostati kod nje i za njenom sofrom jesti. Njemačka. Onomadne su se obavili izbori za pruski sabor, te je izbarano ovaj put konzervativaca 14T (godine 1893. isto tolikoj, slobodnih konzei'vativaca 57 (02 godine 1893), od eentruma ili katoličke stranke 99 (za 4 više nego 1893), narodnih liberala 74(90 �Broj 32 god. 1893.), od slobodoumne njemačke stranke 27 (za 10 više nego 1893). od slobodoumnoga ujedinjenja 10 (4 više nego 1893), od slobodoumne pučke nke 24, za tim 1 antisemit, 1 demo­ krat, od gospodarskoga saveza 3, Po­ ljaka 14, Danaca 2 i 1 izvan stranaka. Pošto sabor ima 433 zastupnika, po tomu konzervativnim strankama (147 -j- 57 — 204) nedostaje 10 gla­ sova do nadpolovične većine (217). Na 1. siečnja 1900. u Njemač­ koj će se uvesti novi zajednički gradjanski zakonik. Mnogi su se njemački pravnici bojali, da ni tada taj zakonik ne bi mogao stupiti u život, jer da do toga roka u pojedinim njema­ čkim državama ne bi mogli biti gotovi potrebni zakoni, kojima se ima provesti uvadjenje zakonika. Nu u istinu u svim njemačkim državama dotični su zakoni u toliko napredo­ vali, da će moći biti gotovi ove zime i u proljeće. U Pruskoj će na primjer ti zakoni biti gotovi još ovoga mje­ seca, uza sve to, što je u Pruskoj raz­ nih pravničkih područja, s česa i vla­ daju u pravnom životu silne potežlcoće. „О S V I i Washingtona sjeveroamerička vlada se ne kani odreći svojih zahtjeva, da zaposjedne čitavo Filipinsko otočje. Većina listova podupire ju, pak i isti demokratički organi. List demokratičke stranke „Newyork tirnes" piše: „Ono, čim se brane i dokazuju svoje pravo španjolski povjerenici, niti je dovoljno niti pošteno. Španjolci znadu posvema dobro, da će na konctl konca morati pristati na ono, što mi tražimo. U takovim pregovorima narod pobjeditelj mora imati svoju (volju“. A „Newyork heralcl“ prieti se novim neprijateljstvima i u kratko veli ^N a­ ša je mornaricav spremna“. Isti list tvrdi, da se je Španjolcima i onako mnogo popustilo; Amerika da je bila veledušni neprijatelj.! Ali ipak tu svoju tvrdnju amaričju list nije do­ kazao. U Washingtonf{ su u ostalom odlučili, da bi Španjolcima kao odšte­ tu za Filipine platili najviše 40 mili­ juna dolara. Američani ne dadu nikako reći, da Manila nije osvojena ; Manila je — oni vele — bila u rukama admirala Deweya još za vrieme obsiedanja. Nu ni to ne odgovara istini, jer Dewey Bugarska. Ovih je dana boravio u nije izprva ni imao dovoljno vojske, Sofiji nekadašnji grčki ministar izvanj­ da osvoji grad Manilu. skih posala Skuses. On je u Sofiju do­ šao vraćajući se s Cetinja. Kako iz Sofije brzojavljaju, to on tamo boravi s toga, što je poslan, da i opet sve Iz m j e s t a i o k o lic e balkanske državice predobije i oduše­ N ovi š e d r v a n u M ostaru . I’., za­ vi za savez pod vodstvom ruskim. Engiezka. Iz Berlina j>išu, da se englezko haoružavanje u onainošnjim političkim krugovima ne uzimlje na laku ruku, ali se opet ni to ne misli, da je rat baš pred vratima. Svakako Engiezka pametno čini, kad se spre­ ma, da bude na sve pripravna, pošto ii svjetskoj politici ima dosta žerave ; mnogo potežkoća zadaju Fašodaj Kreta, Filipini i Kina. - Prvi lord admiraliteta od neko vrieme je od rana jutra do kasne ve­ čeri službeno zaposlen, a često konferira po više sati s ministrom rata. Osim dva broda sva je pričuvna mornarica uredjena i obskrbljena uglje­ nom i džebhanom. Kanadsko paro­ brodarsko dfužtvo dobilo je nalog, da svoje brodove „Carica Indije“, „Ca­ rica Kine“ i „Carica Japanau drži u pripravi za državnu uporabu. Engiez­ ka je vlada učinila ugovor s tim družtvom, po kojemu ti brodovi u slučaju rata prelaze u državnu službu kao hitre križarice. Guverner Hongkonga mora ih providiti topovima i džebhanom. Britanska Kolumbija se je izjavila, da će za rat dati Englezkoj pukovniju vojnika, a britanska vlada ju može upotriebiti gdje. i kako hoće. U zadnja dva mjeseca je bri­ tansko ratno ministarstvo učinilo sve pripreme, da luku Halifax zaštiti proti svakoj mogućnosti. U arsenale je do­ vezeno silno mnogo bezdimnoga praha. Г Halifax, je. došlo i 150 velikih to­ pova. Sjeveroameričke savezne države. Po najnovijim viestiTna iz Newyorka Straira 3 četak u 7 sati, te traje do 12 sati. — P ro ­ gram za sutrašnje sielo je posvema nov i biran, te se je nadati, da će ovo daleko nadmašiti prva dva siela. Osobito će zanimati nova točka programa : g. T o m 1i n o v i ć udarati će solo na braću I. (tambura) uz pratnju glasovira po g. J. B e r a k o v i ć u . Na sielo imadu pravo doći samo đrultneni članovi s obiteljima, te je ulaz slobodan. Nećlanovi nemadn pravo pristupa. U k o n a č iv a n je v o js k e . U zadnjoj sjednici gradskoga zastupstva gradski viećnik g. Ante Butigan predlagao je, da se u buduće vojska ukonačuje po privatnim ku­ ćama a ne po javnim zavodima. Gradsko je vieće primilo taj predlog, koji je sam po sobi posvema umjestan i opravdan. Baš u zadnje vriemo dogodilo se je, te je obćina za ukonačenje prolazećih vojnika bila odre­ dila k a z a 1 iš tn u d v o r a n u bratovštinskoga doma, gdje su prostorije družtva „Hrvoje“, kao i dvoranu grčko-iztočne crkvene obćine. I ovili dana, na 10. i 11. studenoga vojnici su i opet koiiačili u kazalištnoj dvorani bratovštinskoga doma. Oba družtva, kao B ra­ tovština tako i ,,Hrvoje“ morali su dobro osjetiti to ukonačivanje, te je društvena upra­ va „Hrvojeva“ bila poduzela korake, da budne poštedjena kazalištna dvorana, tim više, što su se vojnici i druguda mogli smjes­ titi. Nama je poznato, da druge obćine idu na ruku kazalištima, dapače da ih grade i podupiru najizdašnije. Da ne spominjemo druge obćine, eno je sarajevska požrtvovno sve sa svoje strane učinila, da i ona doprimogne izgradnji kazališta u Sarajevu. Ako gdje obćina neće ili ne može podpomagati, onda mora nastojati, da ne odnemaže. A odnemaže se vbć trme, kad se moraju prekidati redovita društvena predavanja u pjevanju i glumljenju, da ni ne govorimo 0 drugim štetama. S toga razloga posvema odobravamo predlog g. Butigana, te prim je­ ćujemo, da je naša obćina morala na to davno prije pomišljavati, pogotovo kad ima u gradu svoju praznu veliku kuću. ključku gradskoga vie'ća' gradit če se na rondeauu na StefanijinomČ šetalištu šedrvan (vodoskok). Onomadne jJ'* povjerenstvo od obćine kilo na licu. mjesta da pregleda, gdje i kako se šedrvan ima graditi. Kako je za­ ključak za gradnju šedrvana stvoren u sjed­ nici, koja je bila sazvana da se u njoj za­ ključi, kako da grad Mostar najdostojnije proslavi petđesetgođišnji Vladalački jubilej Njegova Veličanstva, nadamo se, da če še­ drvan biti i što ljepši i što prije gotov. — I o p e t p ožar. Od nekog vremena kao da A šta je sa predlogom gmdskoga zastupni­ je udarilo, što no rieč, pokaranje Božje na naš ka Mehmeda efendije Gjikića za osnovanje Mostar, te nema nedjelje, da ne bude požara. popraviljšta, koji najbolje odgovara PrevišIstom što se je sviet od velike uzrujanosti njoj želji, da se petđesetgođišnji jubilej 1 straha, što ga je snašao prošle nedjelje proslavi dobrotvornim i humanitarnim dje­ strašnim požarom hotela ,,Kronprinz“, za lima ? koji se pravo nezna, kako je nastao, samo M artin je. Jučer je bioiimendan našega toliko, da je vatra buknula u kuhinji, — odličnoga sugrađjanina g. Martina Č u le , koji crni glasovi topova sa tabije u četvrtak uživa ugled kao požrtvovan otačbenik i zauzet (10. o. mj.) oko šest sati na veće digoše za svaku dobru i plemenitu stvar, što je dosada čitav Mostar na noge, naviešćujuć opet još činima uviek dokazivao i dokazuje. Kako strasniji požar, i sviet je hrpimice hrlio na je čašćen i štovan radi svojih vrlina dokazuje Malu Tepu, mjesto požara, koje je u tili i to, što je prigodom svoga vriednoga imen­ čas bilo obasjano kao da je zasjalo na hi­ dana primio izraze iskrenih i Srdačnih čes­ ljade velikih električnih svjetiljaka. Zapalila titanja. Medju inima čestitko mu je i redodr* se kuća dvokatnica Mujage K o m a d i n e , žavnik mnogopoštovani otac Luka B.egić, te koja je srećom bila osigurana sa 50.000 for. narodno glazbeno-pjevačkc) družtvo ,,Hrvoje“ a vatra je nastala u magazi Adama M ik a po posebnom odaš lan s tru g u komu su bili č i ć a. gdje je đjećko išao po benzin. Kako je predsjednik družtva Ivan A. Milićević, pođ- dječko došao pred bure, gdje je bio benzin, predsjednik h a David Nevistić i tajnik Stje­ i stalo 'da baš iz pipe natoči u posudu pan Radulovič. Tim je družtvo „Hrvoje" benzina, nesretno se okliznu, svieća se p ri­ pokazalo, kako vazda cieni svoga mnogogo­ kloni' prama buretu, te plamen svieće zahvati dišnjega zauzetoga i ppžrtvornoga predsjed­ mahom hetizin u buretu, a dječko sav pre­ nika, koga je driižtvo ii zadnjoj glavnoj stravljen izleti van,doćim se bure zamalo u pla­ skupštini izabralo začasniih članom. Tima menu razpuknu, koji u tili čas zahvati cielu čestitkama i mi sc .pridružujemo! magazu, a kasnije i dalje, dok se sva kuća ne obasja u strašnom svjetlu, koje je sviet sa T reć e ,,H rv o je v o s ie lo . Sutra u svih strana mamilo. Vatra je naravno odmah nedjelju hiti ćo treće „ Iji;vojovo-‘ sieln. Po­ uzela maha i domala bila je sva kuća i �Strana 4. nuz nju druga u plamenu, da je strahota bila gledati. U prizemlju kuće bili su dućani gg. Adama M i k a ć i ć a i Vida K v e s i ć a. Roba prvoga — trgovca deli­ katesa, koje je bilo preko 60.000 forinti, a osigurana je samo na 20.000, sva je skoro pro­ pala, a težko ju je bilo i izbaviti, jer, k a ja se van bacalo, sve se je porazbijalo i pro­ lilo, a pri ovakim nesretnim sgodama nadje se uviek ljudi, koji ne dodju da svom bliž­ njemu pomognu, nego ugrabe što prije mogu, dočim i najbolje redarstvene mjere nisu u stanju to prepriećiti. A i g. Vid K v e s i ć težko je nastradao. Robu je doduše n e ’ ako iz dućana izvukao, ali se je silno mnogo pokvarilo i zakaljalo, da se skoro ni upotriebiti ne more, je r se nije moglo paziti, kako da se roba vadi, nego samo da se iz­ vadi. Trgovina mu je mekom robom, koje je bilo u vriednosti od preko 30.000 f.. doćim je osigurana samo na 16.000 tako, te je šteta ogromna, koja se mora tim više požaliti,što je ovaj na« čestiti sugradjanin istom nedavno otvorio svoju oveću radnju, te po najboljoj savjesti udovoljavao svojim mušte­ rijama. — Ali kad bi samo ovo bila šteta?! Kuća g. Mujage Komadine, koja je sada crna ruševina, bila je jedna medju većim mo­ dernim kućama u Mostaru, a u njoj su u prvom i drugom katu nastavale činovničke i častničke obitelji, od kojih su neke baš izišle na šetnju, a kad su se vratile, našle su kuću već u plamenu. Tu se je b»že bolje gledalo, da se bar štogod pokućtva izb av i: bacale se kućne stvari kroz prozore bez obzira, kakove su, te je tako pokućtvo, ako je gdje što i izbavljeno, jako oštećeno i razkrhano ležalo u blatu. A ni gospoda pod­ stanari, sve činovnici, koja su tu Stanovali, nisu ostali bez kvara. A što se je i moglo spasiti, u onoj zabuni nije se učinilo. Tako vele. da je jedna gospodja samo svoga kanarinca u krletci spasila, a drugo sve prepustila vatri, dočim su dragocienosti gdje. Mikačić većim dielom izgubljene i pokva­ rene, a jedan podstanar ostavio je 1000 for. u novcu, koji su propali. Ovdje nam je sa hvalom spomenuti, da su se naši vatrogasci, a osobito eetovodja g. Ahmed ef. Lutvo baš ljudski izkazali i uz pripomoć vojnika sa častničtvom na čelu sve moguće učinili, da se požar lokalizira, što im je hvala Bogu, i sretno za rukom pošlo, premda su tuđe baš vrlo u gusto kuće poredane. — Samo nam je ovom prigodom požaliti, kako je kod našeg svieta slabo razvijeno čuvstvo milosrdja i ljul avi bližnjega u ovakovim prilikama, te se može mirne duše gledati, kako drugom otima strašna vatra sav mal, i prieti da će ga baciti na prosjački štap, a neki ni da se maknu, dok ih koji stražar ili vojnik ne pograbi i silom odvede da pomogne gasiti. T reba li bi, da se u tom u strane ugledaju. — V atra se je juče i danas slegla i samo je ostalo garište, koje se još puši, pa nam je od Roga zaželiti, da se oni, koji su n a­ stradali, svojim marom i radom uz pomoć božju opet dignu, a da im se po pravdi šteta nadoknadi. A grad Mostar očuvao Bog od ovake n e s re ć e ! ,, H r v a ts k u d io n ič k a tis k a r n a “ . Naš tiskarski zavod konačno je uredjen, k ako to odgovara modernim potrebam a i " ajvećim zahtjevim a, te je — providjen „О S V I T ' najnovijim svakovrstnim slovima- i raznim tiskarskim strojevima- u stanju, da obavi svaku u tiskarsku struku spadajuću radnju. Ovakov bi tiskarski zavod bio na diku i puno većim mjestima i gradovima, nego što je Mostar. Na drugom mjestu našega lista naći će naši čitatelji i odnosni oglas, na koji ovim u'požorujemo kao i na to, da je uz tiskarnu otvorena i knjigovežnica. Napose p'ako slavnitn obćinaina, župskim uredima i trgovcima preporučujemo ovaj narodni tis­ karski zavod, koji sve narućbe obavlja liepo brzo i uz jeftine ciene. Broj 32. stva, što ili snšretaju, ublažiti boli brata svoga, i supruge mu držeć se one : Nema brata dok ne rodi m a jk a ; a s naše strane želimo, da iz ovog nesretnog slučaja što prije pridigne ova ugledna tvrdka te i nadalje kao i do­ sad bude na diku grada Mostara i gradjanstva. R— ć. N a u v a ž e n je ! Umoljavajmo našu što­ vanu gospodu dopisnike i predplatuike, * da pri adresovauju pisama na nas dobro raz­ Na ured­ likuju upravu lista od nu-tvo se šalju sastavci za list i popisi, dočim na upravu reklamacije, narućbe i nabavljanja. Dosada nam se je često puta obratno činilo, ali nije sgodno ni priručno, s toga i molimo, da se uzme u obzir gornja opomena. S la b o o s je ć a n je d u ž n o s ti. Pišu nam iz grada: Ovih dana. kako su učestali požari, opazismo pojavu, koja nas nikako ne može oduševiti, već dapače nam prevući rumenilo stida preko lica. U ljudsko je srce od naravi upisano, da se čovjek smiluje nad tudjom nesrećom, te da u sebi osjeća Iz n a š ih k r a j e v a nešto, što ga sili, da stradajućemu pomogne. Osobito je to u slučajevima požara, koji su Bosna, i Hercegovina. takovi strah i trepet, te se i u molitvama moli, da nas bog, očuva od vatre. Čovjek P r o lj e tn o v r ie m e . Pišu nam iz Gračamisli, da što se njegovom komšiji dćgođi, | nice, da je i tamo proljetno vrieme, dani su moglo bi se i njemu dogoditi sutra, pak | topli i blagi, te trava liepo raste, cvieće se svakdanji život dokazuje, da smo upućeni o b n a v lja la voćke ponovno poniele plodom, na pomoć naših bližnjih. Na osnovu toga tako te je, kako naš dopisnik veli, „pravi stvorile su se i svadj se stvaraju po svim Misir“. U Orahovici su već drugi put jabuke zemljama udruge, kojih je zadaća, da gase brali i sasma su, dobro dozrele, a plod šljiva odnosno ograničuju požare. Većinom su to , već je velik kao zrno grozdja. udruge dobrovoljaca, te su tako važne, da ih države izdašno podupiru. Nu i osim toga N e u r e d llO - š ti. Pišu nam iz P o čitelja: u ostalom je svietii obična pojava, da u slu­ Ne javljam o vam vesele glasove, nego jad čaju nesreće od požara svatko bez razlike i tugu našu. Kao što se i drugdje tuže na hrli, da sa svoje strane pomogne, koliko izkvarenost kod m ladjega naraštaja, ni mi može, bez obzira, da li je tko viši Ili niži. sc ne možemo baš osobito pohvaliti, dapače I iste žene znadu se upravo žrtvovati u ta­ obratno! Piće i kartanje te noćno hodanje kovim sgođnoiA„ Nu na žalost kod nas so — to je ono, što nam mladost ubija i dovodi toga ne može puno opaziti. Rekao bi čovjek, pomalo do toga, da kuće razkućuje. umjesto kano da se smatra, te nije pristojno ni do­ do toga, da sabire ida se podiže i duševno stojno uložiti svoje sile u to, da se nesreća i materijalno. Nebi li se kako dalo pomoći zaustavi. A naprotiv — šta ima dostojnijega ovoj razvratnosti i mladež uputiti, da se i častnijega za čovjeka, nego kad se poka­ kani zavoditelja i zlih savjetnika? zuje požrtvovnim i zauzetim za bližnjega Zuhdija. svoga ? Bili smo čak svjedokom, gdje je pri zadnjem požaru požrtvovno zauzetoga Hrvatska jednoga častnika stranac, naobražen čovjek, S a h r v a ts k o g s v e u č i l i š t a . Kako htio izazvati s toga, što ga je vojnik tjerao nam javljaju, bila je 3. o. mj. glavna skup­ da ne smeta drugima, kad on sam — taj ština hrvatskog akademskog družtva za pod­ stranac ovdje u službi — nije htio poma­ upiranje ubogih i bolestnih sveuč. gradjana gati pri radu. I)a nema vojnika i vatrogas­ na kr. hrvatskom sveučilištu F ranje Josipa ne dobrovoljne čete, ne bi ih bilo puno, koji I. u Zagrebu, te je izabran sliedeći o d b o r: bi se mogli naći pri poslu. Predsjednik : Stud. phii. Slavo Dragić ; podGradjunin. predsjednik : stud. iur. Mahmud beg Hrasnica : A d a m M ik a č ić . Pišu nam iz gra- I. tajnik : stud. jur. Franjo Srčan ; II. tajnik : djanstva: Draže bi nam bilo, kada bi mo­ stud. iur. Mirko Baglama ; blagajnik; stud. gli da pišemo o kakovom velikom trgovačkom iur. Franjo S e ife rt; blagajnički zam jenik: u spjehu našega vriednog sugradjanina g. A. stud. iur. Slavo Markotić; te u ostali odbor Mikaćiča, ali sudbina je htjela, da ga se eto u šestorica, za revizore (pregledniko) dvojica, njegovoj nesreći sjetimo. Požarom, od če­ a za obranićki sud peterica. tvrtka u velike je nastradao g. Adam MiSlovenija, kaćić, a njegovu nedaću ćuti skupa s njim cjelokupno mostarsko gradjanstvo, je r si je P r v i s l o v e n s k i p a r o b r o d . Kako iz on po prim jeru svoga otca, koji je ovamo Trsta javljaju, pušten je 5. o. raj. u more došao odmah iza okupacije, znao kroz dugo­ prvi slovenski parobrod „Triglav". Sagradjen godišnje trgovačko poslovanje steći ljubav je po najnovijem sustavu, a vlastnićtvo je i naklonost svih bez razlike vjere i zado­ tvrdke Gorup i dr. Spuštanje u more obav­ voljiti u svom poslu, a i privatno, svakome, ljeno je svečano. Parobrod će služiti u tko je r njim u doticaj došao. Njegova ne­ trgovačke svrhe za prekomorski promet. sreća se je stoga Svakoga duboko kosnula i svaki plemenito misleći čovjek želi mu, da se što prije od' nje popravi, i svojim R a z l i č i t e v ie s t i solidnim radom i nadalje krasi naš Mostar, G. Adam Mikačić iinado brata Vicka, koji Z e m lja m ir a . Kako iz K ruševca u je u zajednićkoj radnji sa g. Jarićevićcm , Srbiji javljaju, na cesti, koja vodi u mjesto pa će znat i htjeti, vidoć simpatije gradjan- Aleksandrovac, kraj sela Robote 2H. pr. inj. �Broj 32. navalio je ■ .К Д О М ■«hajdtlćki W a ’mbaŠa Dragom ir Tamhurie « • švo}6ita Kdj»s je ol»(Jrabina bila martitilrtimk, na! tfgovca Blaža ŽlvktiVlćft 1■ RoJu Stefanovlća i oteli im ''sve'Лоурб, š'io su koll! sebe imali I 'srebreni sagove.' Kad s u ‘mu te stvari I’reilkli,"upita hV^.!A i n a t e ' ' s a m i« * “ - - ^ в znamo -’, odgovore Vini-. ,.E upamtite, ja sam glavrim: h a jd u c i ' har^mbasa Dragomir T am hurić^ reče im ponosno hajdučki vod ja, kpji slobodno hi.Ja i mfii ljude u tom kraju, gdje s.- baš sada ubdcžnvaju jesenske vojne vježbe, kojima sam kralj fcašr. i МПап sa ostalom velikom gos­ podom prisustvuju. „О S ТГ X т « čin omi-vedru; bez oblaka; 10. do 20. rujna po Falbu: kiše-prestaju, sasina suho, tempe­ ratura: gošrviše pada.. Dalje n ep restani hladno, dnćmti je !s početka u istina bilo vrieme t toplo i malo počela: top lota opadati, 12. i 17. vjetar, 14. do 18. vedro, ali ne hladno. Po Fhlbn je imalo dalje biti vriem e: 21.-do 80. rujftir: V-Velflm ptjufnjeha : vremena: tempe­ ratura sve viša;1 kiše i gdje gdje oluje,: vrlo česti vjetrovi, a -najveći1 27., dok je za pravo bila temperatura nizka sve do konca mjeseca; nebo većinom oblačno, a 27.1 28. kiša. K a k o sć iz toga vidi, Ealbovc ргоI gno se! n e • slažu tša pravim vremenom u obće. Z a tv o re n n o v in a r . Turske . oblasti > E le k tr ič n o s v je tlo n V atik an u. Početkom dojđftće: godine uvesti ćte se na ; uhvatile su ovih dana pismo talijanskog no­ želju pape Leona Х1П. u svim prostorijama vinara Francesca Satomellia, što ga je htjeo vatikana električno svjetlo, pa se več' za ’ poslati svojim novinama „Corriere di Napoli,” uvedbu čine pripreme. V tom dopisu pisao je Satornelli, da je sultan plaćao za put njemačkog cara Viliraa T a lija n s k i a n a r h isti. Ovih dana u Palestinu i milijune na to potrošio, dočim uhvatili su oružnici u Štajerskoj dvojicu, da je vojnicima uzkratio plaću. Radi te anarhista, i opet Talijanaca. Baš su se Ovi ■teške objede zatvorile su turske oblasti Sanesretni stvorovi bili dogovarali, kako če umor­ , tornellia i uza sve nastojanje talijanskog stvom vladara steći novaca, kad ih onjžnici konzula u Jcrusalomu nisu ga dosad pustile uloviše. na slobodu. M ajk a I v a n a O rtha. Kako iz GraunP o tr e s u L ju b lja n i. Meteorološka dena javljaju, umrla je tamo nadvojvodkinja postaja u Ljubljani javlja, da se je tamo 8. Marija Antonietta, velika vojvodkinja toskan- o. mj. u 11 sati i 40 minuti prije podne ska. Nadvojvodkinja Maria Antonietta stoji - osjetio jak izvanji potres, koji je dolazio sada u 84 godini, a majka je bivšeg nad­ pravcem s Jadranskog mnra. — [ u Trstu vojvode Ivana, koji je prešao u građjanski su osjetili valovit potres u Ц sati i 44 mi­ stališ i prozvao se Ivan Orth. nute prije podne, koji je potrajao đvie se­ kunde a u Zadru opet vrlo. jak u 11 sati i Z lo č in a č k e lu b a n je . Francezki 33 minute, te su uslied potresa dvLe tri kuće učenjak Eugene Pitard izvjestio je u pa­ napukle. riškom antropološkom društvu, kako je pre­ P ro g o n a u s tr ijs k ih S la v e n a u tražio 51’ zločinačku lubanju. To su sve bili francezki zločinci, koji su deportirani bili u P r u s k o j. Kako iz Vratislave u Pruskoj Novu Kaledoniju i tamo umrli. Kako je javljaju, dobili su austrijski Slaveni tamo od poznato, u nauci o lubanjama razlikuju se policije^nalog, da za 14 dana moraju osta­ duge i kratke lubanje (dolichocephali i bra- viti prusko područje. l T Vratislavi imade chycephali), te srednji oblik, srednje luba­ mnogo radnika Ceha i Poljaka, kojima se nje (mesocephali.) Na te razlike se pazi ne tim progonom otima kruh. samo kod razlikovanja ljudskih pasmina, K o lik o se v in a tr o ši n a čita v o m nego da se i ustanove stanoviti stupnji ljud­ s v ie tli? Na temelju statističnih podataka skog razvoja. Tako se n. pr. drži, da su pojedinih država bilo je god. 1897. proiz­ kod zločinaca u obće kratke lubanje. Nu to vedeno na čitavom svietu 107 milijuna se nije potvrdilo mjerenjem gornjih luba­ 594 hiljade hektolitara vina. Ovaj broj nja. Pitard je ove lubanje uzpoređio sa pričiniti će se mnogomu malenim, nu mora mnogim drugim lubanjama, koje su sa sta­ se uzeti, da to 14,345 milijuna 800 hiljada rih pariških groblja uzete, a kasnije su boca vina iznaša, te uzima li se, da broj spremljene bile u katakombama, a to su pučanstva na čitavoj zemlji iznaša 1500 svakako lubanje osoba raznog stališa. Pro­ milijuna, to odpada 10 baca vina na jednog našlo se je, da je razlika medju lubanjama čovjeka. Godina se pako 18^7. nije brojila poznatih zločinaca i lubanjama poštenih medju dobre godine. U god. 1896. proizve­ pariških žitelja vrlo, vrlo malena, najviše, deno je za 15,877.000 hektolitara vina više, što lubanjo zločinaca imadu uzko ćelo. Me­ ukupno 123,401.000 hektolitara, - dakle dju njima bilo je većinom srednjih lubanja, 16,462,700.000 boca, po t m 11 boca na ft i dugih i kratkih. Skoro u isto vrieme jednog čovjeka. Produkcija vina u Njemač­ bavio se je istim proučavanjem u listu : koj jeste - prama potrošku čitavog svieta, „Revista del Museo de la Plata“ u Argenveoma neznatna. God. 1887. proizvedeno je tiniji dr. Lehman Nitschc, te tvrdi, da se naime samo 2,100.00 hekt., dakle 280,000.000 u obće po lubanjama ne mogu razlikovati boca, po tom samo 5 boca na jednog čovjeka. ljudske pasmine, niti duševno stanje čovjeka. Glavne produktivne zemlje jesu: Francezka, Ali opet će se mnogi učenjaci držati nauke o Italija, Španjolska i Portugal. Ove četiri prosudjivanju čovjeka po lubanji. države produciraju zajedno sa svojim kolo­ K a k o F alb p og a đ ja v r ie m e . Po nijama 84.318.000 hekt. vina, dakle 78.4% Falbovoj teoriji o vremenu imalo je u produkcije čitave zemlje. Na Rumunjsku rujnu biti vrieme ovako: 1. i 4. rujna: če­ odpadaju 3,200.000 hektolitara. Zatim sliedi sti vjetrovi, ricdko kiše, temperatura nizka, Turska, koja je proizvela g. 1896. 3,050.000, - - a u istinu bilo je tada vrieme, barem u a g. 1897. 1,800.000 hektolitara vina. Sjedi­ Njemačkoj, toplo i bivalo sve toplije, suho njene države sjeverne Amerike proizvadjaju i m irno; 5. do 9. po Falbu: kiša biva sve zajedno 1,447.000 hektolitara v in a; nu s tom više, a (i. i 8. najviše, temperatura srednja produkcijom ne dolaze u svjetskoj produk­ — a za pravo vriem e: suho i toplo a ve- ciji vina kao važan faktor. Strana 5. N a ro d n o g o s p o d a rs tv o T reb a nam v o d iti k n j ig e . ■■ za панс trgovce j-iSe Ferdo VrhanHe. (Nastavak) II. Svaki trgovački posao, uplaćujemo s nov­ cem. Moramo dakle vazda imat novaca na razpoloženje jer znamo da mnogo puta bude i neočekivani izdataka, ne raćunav ovamo re­ dovne obveze,što ih moramo podmiriti u po gođjenovrieme. Lasno je izabrati iz svega ovoga, da je novac jedan od najglavnijih faktora u trgovini, pa treba da o njemu vodimo to­ čan račun. Pazarivanjem dolazi novac neprestano u našu radnju, a isto tako iz nje izlazi. Govo­ riti ćemo dakle o novčanome primitku i iz­ datku. Sav novac, što u posao, udje mećeino poradi sigurnosti u željeznu blagajnicu. Treba li što izplatiti, uzeti ćemo opet novca iz blagajne. Prama tomu će račun o goto­ vome novcu vazda pokazivati novčano sta­ nje u našoj blagajnici, pa možemo nazvati ovu knjigu, u kojoj vodimo račun o goto­ vome podpunim pravom blagajničkom knji­ gom. Novčani primitak se bitno razlikuje od novčanog izdatka. Primitci povećavaj u našu zalihu gotovine, a izdatci je umanjuju. Po­ radi toga valja nam odieliti .knjiženje pri­ mitaka od knjiženja potroška, da nam pre­ gled bude laglji, a to je vrlo važan uvjet dobroga knjigovodstva. U tu ćemo svrhu voditi za svaki mjesec na dvie zasebne stranice u blagajničkoj knjizi, i to tako, da te stranice budu jedna kraj druge. Kako otvorimo knjjgu možemo oomali pregledati obje stianice. Na lievu stranicu bilježimo sve pri­ mitke a na desnu izdatke. Za to i obilje­ žimo prvu stranicu sa ,,primio“, a drugu sa ,,dao“ jer vidimo, da ovi naši izrazi za nas točnije odgovaraju samoj stvari, nego li n. pr.'^jSoll" i „Haben”, koji se još mogu naći u knjigama mnogih naših trgovaca. Ima ih, koji bilježe sa „duguje” i „potra­ žuje” nu ini ćemo si dozvoliti da jednom kod dobre prilike razložimo, kako su oni prvi izrazi točniji i izvorno hrvatski. Nu dosta je ove filoložke ekskurzije. Kako smo gore naveli, knjižimo tako cieli mjesec. U trgovaca je običaj, da se zaključi blagaj­ nička knjiga na koncu svakog mjeseca, da trgovac vidi koliko mu novaca preostaje iza prošlog jednomjesečnog poslovanja, pa da sravni rezultat, što mu ga pokazuje blagaj­ nička knjiga, sa gotovim novcem, što ga ima u blagajni i da se tako uvjeri, kako ništa ne manjka. Da to postignemo, sabrati ćemo na zasebnoj artiji obe stranice u bla­ gajničkoj knjizi. Suma na strani „primio” pokazati će nam, koliko je para u cieloni mjesecu primljeno. Suma na strani „dao” pokazati će nam cieli mjesečni izdatak. Koliko sad moramo imati para u kasi ? Jasno je da valja odbiti sumu izdatka od sume primitka, jer smo izdatke namirili od onih para, što smo ih od primitka metnuli u blagajnu. N. pr. Cieli prim itak: . . . . for. 9374 ,, 50 „ izdatak: .. . . ,. •5723 „ 11 Ostaje još u blagajni: . for. 3651 „ 39 Iznos od for.’ 3&51 „ 39 mora se polag knjige nalaziti u blagajniMoramo dakle izbrojiti novac, da se uvje­ rimo, je li <o istina. �Strana 6. Ako ee slaže ražun, onda izjednačim o ‘obe strane u. blagajničkoj knjizi tako, da blagaj­ nički saldo ili višak unesemo na stranu iz­ datka, na što onda povučemo zaključne crte i sumiramo obe strane. Sada će nam na obe strane izaći ista suma. Sa koliko para ovaj mjesec zaključimo, sa toliko ćemo drugi početi, t. j. saldo se prenaša na početku novog mjeseca u stranu „primio". Kad se saldo nebi slagao sa gotovim novcem, što ga imamo u blagajni zadnji dan mjeseca, onda bi morali zaključiti na jedan ovih slu čajev a: 1. da smo krivo uknjižili koji primitak ili izdatak, 2. da u obće nismo uknjižili koji poslovni slučaj, 3. da smo više od nekoga primili nego što je trebalo (da se je dotični zabrojio), 4. da smo više izplatili, nego što bi trebalo (prevarili smo se u brojenju novca) 5. da nam je neko uzeo novaca. Kako vidimo pruža nam se sijaset prilika, da nam račun ne bude valjan, s toga treba pri brojenju novca i knjiženju u blagajničku kniigu postupati najvećom točnošću, a to pravilo vrieđi za svaki trgovćev posao, prama tome i za knjigovodstvo. Radi veće sigu rn o sti. treba više puta u mjesecu sravniti blagajničku knjigu sa bla­ gajničkim stanjem. Činimo li to dneyice, tim bolje po nas. III. Kako već rekosmo, bilježimo u blagaj­ ničku knjigu samo one poslovne slučajeve, u kojima se prima ili izdaje gotov novac. Poslove na vjeresiju ili na m jenice valja bilježiti u zasebnu knjigu, jer. su to sasvim drugi poslovi, koje sa onima ne troba miešati. Tu knjigu nazivljem« dnevnikom, ili prima notom. K njiženje je u. prim a noti mnogo jednostavnije i lagIje,nego li u bla­ gajničkoj. knjizi. Treba da. ubilježim o kod svakoga poslovnoga slučaja ponajprije ime i prezime trgovačkog prijatelja, sa kojim je dotični posao zaključen, a uza to da nazna­ čimo, je li on uslied trgovačkog posla ostao dužnik ili vjerovnik. Zatim u kratko raz­ ložimo sadržaj poslovnog slučaja i ubilje­ žimo u novčani stupac (kolonu) iznos, te još 'zasebno naznačimo, kada je vrieme, da se taj posao izravna plaćanjem (bila vjeresija ili mjenica). Kupimo li robu te odmah za nju podpišemo mjenicu, onda kraj imena trgovačkog p rijatelja ne treba naznačiti, da je vjerovnik, je r je taj posao već izravnat mjenicom, a mi često ne znamo, tko će nam predložiti mjenicu na izplatu. Isto ta k o . treba postupati, ako prodamo robu na mjenicu, pa nam kupac podpiše mjenicu. On je podmirio svoj dug tom m je­ nicom, a mi ju možemo odnieti u banku i tamo za nju podići pare. B anka će u svoje vrieme već tražiti pare od onoga, što je podpisao, da će mjenicu platiti. Dnevnik se ne zaključuje, nego kad smo u jednom mjesecu dovršili knjiženje, početi ćemo novi mjesec na novoj stranici, da nam knjiga bude preglodnija. K n j iž e v n o s t i u m j e t n o s t H r v a ts k o k a z a liš t e u S p litu . Mi smo već svojevrOiheno po brzojavnom iz­ vještaju iz Splita bili javili, da je sa D ra­ gutinom Freudenreichom skjopljen ugovor -,0 S Л 7 "X Broj 32. . radi stalne pozorištne družine u . Splitu. U ; koV. Bio je k njoj naklonjen dobrano du­ utorak je već g. Freudepreich stigao sa boko i opazio sam, kako njegovo lisićje oko svojom družinom u Split. .U družini je šest promatra njeno bujno neumoljivo priležićim gospodja i jedanaest gospodo. Kazalištna čipkama pokriveno poprsje. Nisam čuo,, što pripovieđa, з terase sam samo vidio lice i sezona počimlje u prosincu. igru crta i mišica. Na jednom opazih kako P o v je s t H r v a ta od n a js ta r ij ih Pepina upire na odvjetnika svoje ’ vatreno v r e m e n a do s v r š e tk a X IX . s t o l j e ­ oko. Bila jo u1njem strava i zapanjenje n aj­ ća . Napisao ju V j e k o s l a v K l a i ć , javni višeg stupnja, usta njena ostadoše otvorena, redoviti profesor obće povjestnice na kr. obadvie ruko joj se objesiš© i vfeć je skliz­ nula na zemlju. Nihaljka nije bila doduše sveučilištu Franje Josipa I . — S v e z a k p r v i . Prvo dob?t: Vladanje knezova i k ra­ : u lietu i bila je dosta nizka, uza sve to iz! vinu se iz njedara Pepine lagan uzklik. Sjeljeva hrvatske krvi (641 — 1102). Drugo doba: Vladanje kraljeva Arpadovića (1102 — , diki je u gustoj travi, kao kad u nju jab u č­ nog ili jasminovog cvieća napada. Odvjet­ . 1301). Sa 121 ilustracijom. — U Zagrebu, 1899. Tisak i naklada knjižare Lav. Hart- nik joj pomagaše dosta nespretno, ona se je pako smijala glasno svojoj nezgodi. Taj mana (Kugli i Deutsch). To je pođpupi naslov jednom od najljep ­ čas pojaviše se sluge sa jelom, a na terasu ših djela, što ih ima u novijoj hrvatskoj izadje cielo oštalo družtvo. Pepina i doktor književnosti, kolnu je sačinitelj hrvatski hi­ Gazzetti umješaše so u drugo grupe. J a sam storičar Vjekoslav Klaić. Davno je izišla stopro sada oćutio, kako tu ženu ljubim, Smičiklasova povjest i već je razgrabljena, kako je bila krasna u onoj visokoj travi s te se je osjećala prieka potreba takovoga izražajem strave, zaćudjenja i radosti u tom djela, pogotovo'u ovo vrieme, gdje se očito bliedom, neizrecivo čarobnom licu. Iza crne kave opet se s v ralo i pjevalo. vidi nužda, da — osobito mladji naraštaj — „Znadete li",, reče mi kućni svećenik naproučava prošlost svoga naroda. I ne spo • minjući vrline Klaićeve kao historičara iz-^ sladjući se svježom dinjom, „znadete li, k a­ tičemo sa zadovoljstvom, da se već po p r­ kovu je mušicu turio odvjetnik Gazzetti u vom svezku može reći, da će djelo prođrie- glavu naše Pepine?" ti u narod i koristno djelovati. Način bo prikazivanja je lak, liep i sladak, te čovje­ ka i to privlači;' da knjigu čita. Osim toga za bolje razujnlevanje knjige mnogo pripo­ mažu krasne izvorne slike i otisci iz hrvat­ ske arhitektonike, stare ornamentike, povelja, novaca i t. d. Još će sliediti tri knjige, i to druga sadržavati će povjest Hrvata do bitke na MuhaćMrm polju (1б2<>. , treća pri kazivati će'vladahje Habsfmrga do smrti kra­ lja Karla П1. (VI-,, 1740'. a četvrta -će pri-' kazati život Hrvata za-' vladanja porodice habsburžko - lot'afingijske. U jednom od zadnjih brojeva „Osvita" u podlistku donielikmo iz prve knjigo o „Ustroju hrvatsko države ', a što prije ćemo se pota­ nje osvrnuti na ovo veleznamenito djelo. Za sada ga najtoplije preporućamo, ape­ lirajući na prokušane otaćbenike, da ga n a­ stoje što više proširiti u narod. Ciena je prv<$ knjizi (velika osmina, 320 strana) 3 fr., at dobiva se kođ nakladne kao i svake druge književne. Pepina U spom ena s juga. (,'««ki iM|iiKito Л. Viv.hlir.kn. Zn „Osvit" j»rev«i> F. Ji. (Nastavak) Vidim ju, kao da je to jučer bilo, kada sam jednoć sišao u vrtpod terasom koji se je prosti­ rao sve do rieke. Sjedila je graciozno na djećinjoj uihaljci, tako lako i čarno kao ptica. Odugaćko njenft lice u slabom ovalu 8 ener­ gičnim nosom i plamenitim crnim, snatriviirt očima, ono drago lice neobične poput bise­ ra bjeline odražavaše se skoro sablastno od zaledja tamnih (lcypresa, koji su tvorili za njihaljkom (ljuljačkom) neproniciv zid. Ima­ la jo svoje obljubljeno bielo odielo, u kosi bielu ružu, jednom rukom držala jo uže nihaljke,, drugu držala je na grimiznim ustima zadržavajući razpušćen sniich. Nije bila sa'ma. Za njom j'i stajao mladi grOfov odvjet­ nik, nekakvi signor Gazzetti, kako sam какnje saznao i uvjerio нс, stvoreni lopov i nit- „Ne znam", odgovorio sam začudjeno. „А grofici se ta ideja svidja, odlučno svidja, hoće' da mu kod toga pomogne ; grof, kao obično, šuti, meni se to u cielosti ne svidja, a samo sam znatiželjan, što ćete to ­ mu vi reći." „ Ја — za što baš ja", odgovorio sam pri­ vidno ravnodušno. „Znadete, ideja nije sama po sebi zloče­ sta. nastavi abbo, .„ali je to ipak od važna igra". „Ali ta do sada mi je ne rekoste", branio sam se nestrpljivo. „Dakako da. . . . Odvjetnik govorio je Pepini, neka ide kazalištu, da je vjenča, šte­ ta bude li zakopan njen čarobni glas. K a­ ko velim, ideja nije zločesta — ali ipak mi se ne svidja. Dakako da se Pepini prve go­ dine ne bi pomoglo, nasuprot mislim pukao bi pače cieli njen očev diel. Ali onda, kad bi to uspjelo, krasna je, a taj glas — ali škola, škola, a danas su zahtjevi veliki". Mučao sam od užasa i ukočenosti. „А onda", nastavi svećenik, „Pepina je, iskreno govoreć, malo prestara za taj odvaž­ ili pokus". „Stara?" upitah ne bez zaćudjenja. „Kto, ide već k dvadeset četvrtoj, moj dragi. Dopustiti će te, da to znadem boljo, stanovite oči dakako vide sve drugačije. . . . " Bura pljeskanja utušila je njegove dal'njo rieči. Pepina bila je baš svršila, ne znani po koji put', one „vječno zvončiće". Jedan je glas nastojao u hvali toga božanskoga glasa prestignuti. Odvjetnik je slavio podpuno slavlje. „Ah, što škola", reče ostentativno abbćii, bio je očito ćuo nešto od našeg razgovora, „glas odlučuje, škola će sama doći", „А kraj glasa krasota, mili doktore" reče udvorno grof, ,,a i ta je ovdje, u jednakoj mjeri zastupana". ,,U najgorem slučaju dostatna je godina kod Lampcrtia u Milanu",, reče odvjetnik. „Valja so samo odlučiti, gbspodićno". Pepina stajala je kod glasovira sa prig­ nutom glavom, s rumenilom na bliedom licu, s nadimljućim se njedrima, Lako pritvoren« о(Ч samo su sipa'le vatru, oko tiosno zatvo- �Broj 32. reiijh ustana poigravaše smiešak nutarnjega zadovoljstva. Očito se omamljivaše tom svestranom hvalom. Vidim ih i sada, kako šu pljeskali i. vikali burno: bravo i da capo. k,A sada ariju iz Fausta, Pepino!“ vikaše abbe. I već je sjedio kod-glasovira i igrao. Svj su. pratili s tihim smiešknm njegovu IjuljajilĆu se silhouettu. . ? Glas Pepine razpršio se je .vrtnim salonom , kano vodopad. Htjela ga je pokazati u cielpm, njegovom obeegu, u cieloj njegovoj zvonkosti, sijagi krnpnini i sitnini. Bilo je to omamljivanje. Njedra njena se nadimahu, iz očiju frca­ hu iskre, cielo tielo drhtaše kao trstika u buri. A koliko -sladke nježnosti bijaše u tom glasu . . . . I opet novo pljeskanje, nova bura hvale. „Vi morate prodrti, moja draga!" reče grofica, grleći srdačno Pepinu. „Kolika li poezija u toj djev o jci!“ reče grof odvjetniku; taj se je smiešio samosvjestno. „Božanska misao, samo k operi s vama, 'moje diete!“vikaše plešćući i abbe već pod puno osvjedočen. „Pepina će težko kazalištu poći", reče netko za menotn šapćući", „barem ja joj to ne bih savjetovao". Okrenuli se ; za monom stojao je naš seoski Aeskulap. Njegovo lice bilo je osbiljno i zabrinuto. „А zašta da ne ide?" upitao sam. „U njenoj obitelji je sušica prelazna, moj •dragi gospodine", reče doktor tiho. Svratih pogled na Pepinu i nasmijali se proročanstvu toga gavrana, kftjeo sam nešto reći, ali tada opet zazvučiše novi zvuci gla. sovira i nova pjesma. Pepina pjevala je poznatu pjesmu uapuljskih mornara: „Santa Lucia". Nisam to mogao dulje podnieti i izdr­ žali. Izmaknh se i udjoh u svoju sobu. Nisam razsvjetio, nego sam ostavio prozor otvorena mjerio velikima koracima sobu. Odozdol ćuli su se pridušeni zvuci glasovira, pje­ vanje Pepine, onda razgovor, pljeskanje i hvalenje, cinkanje šalica i tanjura. Casomice zaustavih se kod prozora i gledah u toplu, sanjivu, južnu noć. Crne mase gora tamnile su se nad suhim, kamenitim Panarom, uzan komadić mjeseca nadnosio se je nad tornjevima udaljene Vignole, oštri glas žabjeg koncerta prodiraše težkim, ne­ pomičnim zrakom, u guščari poletavahu kriesnice, kao da tamo prolazi stotine i sto­ tine patuljaka s malim lampicama. Misli moje bile su pošteno zamršene, smetene, jer se dugo, dugo nisam mogao sabrati, svladati. Vrilo i talasalo se je u meni baš divljom silom. Prvo, što sam od­ lučio, bilo je oteti Pepinu iz pandža Gazzottia. Bilo je sjegurno, da je htjeo s njom spekulovati. Ali što sam mogao ja ? Nejasne moje predstave primahu polako na sebe oblik, kad si pomislio, da bi bilo najbolje ponuditi joj odvažno svoju ruku i tako pomoć za absoloviranje potrebne i neobhodne pjevačke škole. Moja služba kod grofa pri­ micala se je tom godinom kraju, imao sam nešto prišteđjena, a računao sam na pri­ stojnu odpustninu, koja je bila ugovorena . .mjesto mirovine. Iz. početka mogla bi Pe■ pina živiti od inoga, a kašnji? mogla bi dodati svoj diel, za tu dobit bi to valjda dosta bilo. Čim bi debila prvi engagement, bila bi stvar dobivena. Naglo se zaustavih kod glavnog pitanja. Zar nije to tako sje- Strana 7. ,,© S ТГ I T“ Ženeva, l i. , studenoga. Jučer u U sati izjutra počela je razprava proti Luigju Luccheniu ubojici, carice Jeli­ save. Obtuženi zločinac pozdravi sudce, kad unidjoše u dvoranu te i občmstvo sa smieškom na licu. Po tom odgo­ vara na glavne upite razgovietno. Optužba glasi radi potajnoga umor­ stva carice. U njoj se potanko prikazu­ je boravak carice u Švajcarskoj te poznate stvari, kako je umorena. Obtužnica po izjavi obtužnika veli, da je Luccheni htio da ubije princa HenP r id o šli stranci u M ostar rija Orleanskoga, a pošto njega nije S v r a tiš te „N arentafj. 10. studenog: mogao uloviti, odluči se da ubije ca­ Pero Drljača, trgovac, Bos. Novi, Mate ricu, saznav po novinama, da tu bo­ Perić, Ston, Josip Kranieh, nađp.oručnik, ravi.. Obtužnica veli, da Luccheni priBudimpešta; N. Schmied, nadporuč., Sarajevo, znaifc. da je anarhist, da je radio pro­ dr. Franjo Kožik, liečnik, |Wola. 11. s t u ­ mišljeno te kako nieče da je imao d e n o g : N. Morawetz, s gdjom, upravitelj drugova. gurno, da me Pepina ljubi ? Možna nije o ničem ni sanjala, a ja si tu stvorili cieli roman. Moguće. Što vriedi takav željni d je­ vojački pogled? Kolifcb ih ralzdieli za jedpu jedincatu večer! Što sitni sv to .samo čud­ noga smislio i izbajao! Ali dobro, baš se moram uvjeriti i osjegurati, i to što brže. Valja ва Pepinohi govoriti. Što raogjiće prije. Valja da se jedna i druga strana, iz­ javi. Rađje dakle odmah. . (Nastavit če . se) postaje, Gacko, N. Rauch, kot. predstojnik, Nevesinje, Niko Besarović s obitelju, trgovac, Sarajevo, Miroslav Hubmayer, novinar, Sa­ rajevo. S v r a tiš te ,,G ilja n o v ić “. 10. s tu d e n'o g ; Anton Radić, trgovac, Bol, Mustajbeg Kurbegović, posjednik, Bos, Novi. S v r a tiš te ,,A b b a z ia “. 10. stu-den o g : Mehmed Mehmedbašić, trg., Stolac, Olga Waller, posebnica, Rogatac. P r e n o ć iš te ,,T a b a k o y ić“ . 11. s t u ­ d e n o g : Smail beg Rizvanbegović, posjed­ nik, Stolac, Hafiz Gjulepa. posjed,, Stolac, Muharem Pelja,. posjednik,. Stolac. Marijan Božindvić, D. Hrasno. P r e n o ć iš te „ Т . Katjlć“. 10. s t u d e ­ n o g : Mustafa Oa&aj. trg.,i(geyesinje. pro.to Petrović. Gacko. Agan Jelpik<>vid, handži ja, Konjic. LJ. studenog: Marki/ Vućetić, Todor Soldo, Bozola Ivan, Risto. Poletna,, težaci iz Nevesinja. P r e n o ć iš te ,B e r b e r a c ‘-. II s t u d e ­ n o g : Muhamed Sadiković. posjednik Ljubuški, Omer Fejzić, trgovac, Prozor, Stjepan Marković, posj. Ostrožac, Saliliaga Hrnjićević, posjednik* Ljubuški.. , Najnovije viesti „OsvitoYe“ London, 10. studenoga. Na jučeraš­ njem banketu kod lordmajora S a lis b u r y je držao veliki govor, u komu se je plemenito sjetio poginule carice i kraljice Jelisave. Zatim je izjavio, da nisu istiniti svi glasovi, kako Englezka kani promieniti 'svoje držanje u Egiptu, što bi dovelo do rata ; ujedno reče, da bi miešanje Amerike u azij­ sku, možda i europsku politiku bio osbiljan i nemio događjaj. Na koncu naglasi, da se Englezka m o r a nao b o r u ž a v a t i , d a b u d e sprem n azt svaki slučaj. Pariz, 10. studenoga. Po svim se lukama s i l n o n a o b o r u ž a v a . Kanea, 10. studenoga. Admirali su Šaćir-paši dati ultimatum, da do 15. studenoga s Krete moraju otići turski vojnici i oružnici.. Turske su zastave skinute. Pariš, 10. studenoga. . Sve se' više zaoštruje položaj1шпеЈјџ američke i španjolske komisije/ koje ugovaraju o miru." Američki zastupnici ostaju aviek pri istoj, da Amerika naime ne. će ni­ pošto da primi na se kubanski dug. • Odpfci iircdnirtvn Н. S. Z.—Ć li V itin i. Primili smo vaš sastavak. Radi prevelikoga drugoga gradiva morati će malo poćekati, dok dodje na red. Molili bismo Vas, da se javljate prozaičnim sastavcima. Mahsus selam ! J. D. u S a rajevu . Ono, što očekujete, još u nas nije uvedeno, a niti je moguće tako brzo. U nas je najveća glavnica pa­ triotizam, koji zahtieva i rada i požrtvovanja. H. M. u S arajevu . Primili smo i hvala Vam. U svoje vrieme doći će na red. Radite marljivo i uztrajuo. Iskreno pozdraVlje"! .. r . P r ija te lju u č . Primili smo Vašu radnju o liećenju od ujeda otrovnih zmija. Svojevremeno ćemo uvrstiti, jer će biti sgodno, da se o tomu naš sviet štogodj uputi. Oče­ kujemo, da ćete nam opremiti i drugih obećanih stvari. Pozdrav! | | 9 n U m o lja v a m o o v im sv u onu p. n. g o sp od u , k oja p rim a ju naš list, a jo š n is u za III. i IV. č e tv r t p o d m ir ili p red p la te, da to iz v o le što p r ije u č in iti. Uprava „Osvita11. I Z K A Z vrhu obeinskih dohodaka za vrieme ( 16.—31. oktobral898. Bačva v in a ....................... Barila p iv c ....................... Sanduka u bocama vina . Sanduka u bocama pive Bačava 1-akijc po alkoholu Sanduka u bocama likera . Prosta rakija u bocama . Sanduka petrolja . . . . Sanduka esencijo . . . . Suho meso . . Sanduka cikorije a kafc . . Sanduka i bnoav Ukupiio uv Mesarina prevtiz i Kautarija Cestarina Pjauarinu . . . . . . MOSTAK, dne 81. oktob �Broj 32. ,0 S T 7 *I Т' Strana 8. T e č a j p a p i r a i m j e n ic a na javnoj bursi u Beču dne 11. studenoga 1898. !ast nam ;je ovime objaviti Vam, da sipo ustrojili i otvorili pod nazivom: Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru 11 svim modernim zahtjevom odgovarajuću tisjcarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namještenim i vrstni- silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučujuć Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu OURKOPP & C° Beč, VI. Hogelmuller-ulica broj 5/7! preporućuje'svoje izvrstne D iir k o p p o v e šivaće stroj evej (makine) 3730 za kućnu porabu i 1 : ж obrt. - P B Svi sustavi uzom« konstrukcije, kao : Siiujer, Mtdinrn, Titania, EUatie, Ringschiffchen pp. PRODA.JA samo TRGOVCIMA. Cienilc badava (džabe) P ou zdane zastu pn ike tražim o. 1г|р ЈL q јт ЈU iriJtrir^L nN H r^^nnJL npJ Traži se za e M t r o e iT r a in if o jedan i^ n a u č m k - » f Ponode na пршо „Osvita" pod br. VJENCESLAVA UIKANA „к CARSKOM ORLU" т д . staru.. Najveće skladište svih far: ceutičkili aparata, specijaliteta i = S k la d iš te = prava £ malaga i medicinski коијдк. Svakovretne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. [E |В Ц В Д Е ^ Tiskom „Osvita" u Mostaru. „KNJIGOVEŽNICU”, koja obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se Sa veleštovanjem „Hrvatska dionička tiskarna" u Mostaru � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6b37e546cb3475682c2f1d22614ae865.pdf cf390294d917d9c3aa12d1fddb97385b PDF Text Text O g l a s i se primaju i šalju na upravu nO»«iU.u. Za prostor od petitredka plaća se 8 novč., kod svake dalnje uvrstbe 4 novč. Eraiskn pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novč. l , O s v i t “ izlazi svake srieii« i za vanjske na go(Uuu 8 for., na pola godine 4 tor., na tri mjeseca 2 for; za inozemstvo cicua na godinu 10 for. 60 iič ; za Mostar na godinu 7 for. 20 uć., na pola godine 3 for. 60 n#., na 3 mje­ seca 1 for. 80 n{. Pojedini broj „Onvita? s^oji 8 novč., »•tari brojevi po 16 noyč. B ro j 33. Za priposlnnn pisma i znbviiltukopi-i se ne vraćaju, :ie plaćeni se listovi nc primaju. Ureduičtvo, uprava, odpravničtvo i . . . Hrvatskoga jezika Hum Može da spoji tiskama u Podbuinu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um ! Safeet be.g H. BaiagM, Хеиеппјас. U Mostaru u sriedu, 1в. studenoga 1898. Još riee dvie U zadnjem broju sa zadovoljstvom izpovjedismoveqmautješljivupinjenicu, kako je naše nastojanje već kroz prva tri mjeseca našlo tako Пера odziva, kakovom se u istinu u prvi mah ni­ smo ni nadali. To će obradovati sva­ koga pravoga otačbeuika, oduševiti ga i uliti u nj samopouzdanja, ohrab­ riti ga ponosom, kad vidi, da su naši redovi tako snažni i jaki, te da na­ rodna stvar osvaja sve više zemljišta. A Šta znači to sve? Neosporivo to, da je narodna sviest budna te da svedj budnijom biva, i da narod svom dušom prima sve ono, što vidi da je za na­ rodnu- stvar i za njezin uspjeh i na­ predak. Ovo je činjenica, koja puno znači i preko koje se ne može tako lako preći. S njom valjar- svatko da računa. Naši se redovi jačaju, svrsta­ vaju, narodna misao i samosviest se sve više budi, i ona je, — hrva­ tska misao — koja daje pravo obi­ lježje ovim pokrajinama. Sve drugo je nenaravno, nametnuto, ničim neo­ pravdano, te ako je gdje gdje koja nenaravna misao bila smatrana odlu­ čujućom, to je bilo silom provučeno, umjetno postignuto - - nu što se ne Pismo iz Italije U M i l a n u , 5. studenoga. Dragi urednice, evo me u Milanu, ali pošto sam u družtvui hoću da ti predstavim svoga saputnika. Mlađ Niemac, koji se je bavio na Kreti fotograf­ skim snimanjem. Inače je dopisnik jednoga uvaženoga njemačkoga lista. Snimao Krećane i to baš u najnemirnije vrieme. T o ti je toliko, kao da je meni na um palo slikati krasna krzna bengalskih tigrova ili guste grive habeških lavova u njihovim kafezima. Bog da prosti — to ti je za me senzacija 1 Priča mi o pokoljima, o požarima: ma na svoje oči gledao, kako mu kolegu zaklašc. Strahote! Sve su me srsi prolazili pri tim užasnim stvarima. Ti znaš, kako je u mene inehka narav. Pa onda još kad mi stane kazivati, kako je on uzeo diferencirati boje plamenova, koji su gutali kućo i ljude, bilo mi je kano da me duša ostavlja! Ili je to nekakov impresionista ili mi je mačku derao. Radi spasa njegovo duše volim da je ovo God. I. temelji na istini, to mora danas, sutra pasti. Uzplud sva nastojanja, sva na­ prezanja, uzalud svaka pomoć pa ma odkud ona dolazila. Tako već sada vidimo, da umjetne, nenaravne, pre­ seljene misli opadaju, a njihovi no­ sioci i zastupniei da se očajno za za­ dnji put naprežu — izgubi v već svaku nadu u ma kakvu pobjedu. Odtuda onaj gnjev, koji odaje bojazan i mrž­ nju proti misli, koji zastupamo, te tjera — osobito u zadnje doba — na čine i iz­ jave, koje dokazuju, da su izgubljene već sve nade na svaki uspjeh. To nas tješi i raduje, jer takodjer dokazuje, da je hrvatska misao — koja je misž*o naroda, misao prosvje­ te i napredka — dovoljno jaka te da«su njezini uspjesi već sada veliki i znameniti. A ovi će bivati i sve veći, gledajući s d:ma u dgtn. kako naša stvar napreduje. Nama iz naroda — bez razlike dolazi pomoć i duševna okriepa, te se ponosimo, da nam naj­ višu snagu daju ljudi iz naroda, koji ne mogu drugačije misliti ni želiti ni raditi, nego li im je to od naravi u srdce zasadjeno. I upravo u takove obične, priproste ljude, u njihovo za­ uzimanje i požrtvovnost imali bi se ugledati oni prosvietljeniji, koji su svojim položajem i naobrazbom dužni i zvani, da vode i upućuju narod, da koji čas za nj žrtvuju, i to tim više, jer je još mnogo toga, što se ima uči­ niti i obaviti. Našu dužnost insmo obavili, ako smo sebe podmirili. Narod i njegova stvar i više od takovih očekuje. Nego daj ga pustimo, da se i nadalje zanaša u svojim kretskim fantazijama, a ja ću ti pregovoriti koju o Milanu. Milan je vrlo bučan, ulice živahne kano obično po talijanskim varošima. Najljepši je dio grada po svoj prilici trg i okolina stolne crkve. Veličanstveni hram Duomo di Milano diže se u svoj svojoj ljepoti pred tobom, kažući ti slavu kršćanstva; a pred njom divan spomenik Viktora Emanuela — ujedinitelja Italije. Sloboda Italije — sjaj kršćanstva: dvie velike ideje, koje na žalost ljudi amo ne umjedoše spojiti. U blizini ovih dvaju spomenika krasna je galerija, koju je zahvalni lombardski puk digao u slavu osloboditelja Italije i pod kojom se nalaze najukusniji izlozi, koji ti svjedoče bogatstvo ovoga grada, te se odli­ kuje navlastito svilenom industrijom. ,,Castello“ je treća znamenitost, koja me je osobito zanimala. To je grad nekadanjih milanskih gospodara — Viscontia i Sforce ! Veliko zdanje sa vanredno jakim utvrdama i opasano dubokom jamom pokuzuje ti namah, kako su ove dvie moćne porodice htjele u sebi koncentrirati svu vlast, a okolnost, da je na taj grad milanski puk često udarao, dokazom je, koliko je taj puk bio ljubomoran na svoju slobodu. Ovdje zastajem, jer mi se čini, da je ljubav za slobodu bila uviek najizrazitija crta u značaju ovoga grada. Borba Milana sa Hohenstaufima, opiranje ovoga grada svakomu pokušaju silnoga Fridrika Barbarosse, da ga podjarmi, jasan je tome dokaz. Napoleon je to dobro shvatio, osnovavši cisalpinsku republiku sa glavnim gradom Milanom. Škoda, te je bilo kratkotrajno. Glasovite ,,cinque giornate“ su samo još jed ­ nom potvrdile revnost njegova kulta boginji Slobodi. Da su se lani mogli dogoditi nemiri i bune, u kojim je Milan, taj najbogatiji ta­ lijanski grad, tražio kruha i koji nas sjećaju onih krasno opisanih prizora u Manzonijevim ,,Vjerenicima“ , činiti će se kome paradoksom. Pa ipak ništa logičnijega. Milan kano gotovo sva gornja Italija poklonio se je suverenitetu Savojske kuće samo za to, što ga je ova vodila u borbi za oslobodjenje izpod mrzkoga jarma. Ali u bitnosti ostao je Mazzinistički, republikanski. Pošto se je Italija ujedinila U M osta ru , 16. studenoga * Povodom boravka ruskoga mini­ stra izvanjskih posala grofa M u ravje v a u Beču u diplomatičkim krugo­ vima drže, da nije puki slučaj, što je u u isti čas grof Muravjev bio u Beču, kad je i n je m a č k i c a r pohodio C a r ig r a d i išao nalztok. Ako se je u Rusiji neugodno dojmilo, što je nje­ mačko novinstvo pisalo proti francezkom protektoratu nad kršćanima u Turskoj, koji je protektorat neospo­ rivu i svagda priznavano pravo francezke države, to je u Rusiji neugodnije djelovalo i primilo se s velikim nepouzdanjem, kako su Niemci izra­ zili svoje osnove i težnje u pogledu M a le A z i je i T u rsk e . U Rusiji se ljute, što je Njemačka prigodom careva putovanja pokušala, �Strana 2. ,©3 Politički p re g le d da što god steče u Maloj Aziji, dočiin Rusija — poradi zemljopisnoga polo­ žaja i poradi jermenskoga pitanja na njezinoj maloazijskoj granici — veoma, pažljivo gleda na budućnost Male Azije. Stoga je, kako vele u diplomatskim krugovima, grof Muravjev bio u Beču, da razvidi, ne slaže li se možda habsburžka monarhija s njemačkim osno­ vama na Iztoku. i da li bi ili u slu­ čaju monarhija bila voljna podupirati. Grof Muravjev je u tomu pogledu otišao posve umiren iz Beča, što bi imalo značiti, da naša monarhija ne bi voljna bila podupirati njemačke težnje na iztoku. — Ovim samo bi­ lježimo glasove i mnienje najbolje upućenih krugova, iz čega se vidi, da će put njemačkoga cara na Iztok i kasnije možda zadavati posla. Broj 33. Т 7 *I T‘ Habsburžka monarhija. Dosada je u Štajerskoj, u kojoj obitavaju Slovenci i izvjestan broj poniemčenih Slove­ naca te nešto pravih Niemaca, u gradačkom zemaljskom sudištu izključivo njemački bio službeni jezik. Pošto je to više sudište i za druge neke slo­ venske krajeve; to su odvjetnici ljub­ ljanski, kad je na građačkom sudištu bio zabačen sl^venskj j,ezik, ustali, da svomu jeziku i’ narodu izvojšte dostoj­ no pravo. Sada..je vrhovno sudište u Beču u toj stvari ovako zaključilo: „Zemaljsko sudjLŠte u Gradcu obvezano je, da u smilju postojećih zakona prima slovenske; podneske, da sloven­ ske podneske rješava, te po tom stran­ ke odnosno njihovi pravni zastupnici imadu pravo, da se pri razpravama javno služe slovenskim jezikom." Ovo će u njemačkim krugovima — makar da je pravedno — uzvitlati silne bure. — Tek će se viditi, šta će biti u jednoj i drugoj poli monarhije, una* Nije lako opravdati to, što se hoće pried se neda reći ništa. Samo se to g r č k o g a p r in c a G ju r u postaviti može kazati, da je i sada, kao i prije, za k r e t s k o g a g u v e r n e r a . S toga te da je samo težište položaja i opet je posve razumljivo, ako se Turska u Ugarskoj. Austrijski nagodbeni od­ pokazuje radi toga nezadovoljnom. bor, odnosno njegovi pododbori svr­ Kako berlinski „Lokal-Anzeiger" od šavaju viećanja o pojedinim nagodbenim pitanjima u smislu anstrijskih 11. ovoga mjeseca javlja po jednoj zahtjeva, dočim ’se barun Banffy muči brzojavci iz Londona, T u r s k a se je sa svojom opozicijom, koja mu ne da o b r a t i l a n o to m na h a b s b r u ž k u ni korak napried. Sva je prilika, da m o n a r h i ju i N j e m a č k u . u k o j o j će Banffy morali . da traži nagodbeni p r o s v je d u je p r o t iv im e n o v a n ja provizorij (privremenu .nagodbu) od p r i n c a (T ju re za k r e t s k o g a g u ­ Austrije, odnosio od svoga sabora. Dobro upućena bečka -Die Informa­ v e r n e r a . — koje je uzsliedilo tion" veli, da bolest države svedjer kako se znade na predlog četiriju postoji, nu ovaj joj je čas leglo ne u velesila. austrijskoj, već ugarskoj polovici. postavi guverner za Kretn, prešlo na to, da se razpravlja pitanje o autono­ miji Macedonije. Koliko je u tomu istine ne znamo, već samo bilježimo glas. ,Pilt ruskoga poslanika Sinovjeva caru Nikoli u" Livadiju u uzkom je sa­ vezu s tim pitanjem, o komu da će se razpravljati i na konferenciji za razoružavanje, ako Turska tobož ne pristane na to da uvede autonomiju. — Putovanje njemačkoga cara u Turskoj primiče se kraju. Gdje je godj bio, obavljale su se velike svetČanosti. U Damasku su car i carica pohodili grob Satadinov. Na impozant­ nim ruševinama starodrevnoga gra­ da Baalbeka, gdje se je car odma­ rao, Sultan je dao postaviti mra­ morni kamen s ovim njemačkim, nadpisom: „Abdul Hamid II., ca; Osmanlijski, svomu prejasnomu prijatelju Vilimu II., caru njemačkomu i kralju pruskomu, i carici Augusti Viktoriji za uspomenu na medjusobno nepro­ mjenljivo prijateljstvo i na pohod njihovih veličanstva u Baalbeku u studenom 1898." — Grčki princ Gjuro sprema se na Kretu, gdje će ga sjajno dočekati. Srbija. O političkomu položaju u Šumadiji pišu iz Beograda ovo: Nesporazumak izmeđju vodja liberalne stranke je izgladjen, te se u zadnjoj konferenciji zaključilo, da će se proti današnjoj vladi voditi odlučna opozi­ cija, što je „Osvit" već javio. Držimo da se ne varamo, ako taj dogadjaj nažoveinri1 znakom skore ministarske krize. Današnja neutralna (ni tamo ni amo) vlada, koja je u najvećoj mjeri uživala kraljevo pouzdanje i koja se je oslanjala na liberalnu stranku, u buduće ne će više moći računati na Turska. Iz pouzdana i upućenoga to, da će ju liberalna stranka djelo­ carigradskoga vrela saznaje „Informa­ tvorno pomagati. Gospodin Ristić se tion," da bi se odmah, nakon što se doduše trudio, da liberalnu stranku i pošto su uspomene na minulo robstvo pale u zaborav prošlosti, osjetio je Milan, da se nije dovinuo svojemu cilju. V ideći pak, da je uzprkos političkoj slobodi pao u neku vrst ekonomskoga robstva, morajući žrtvo­ vati bitni dio svoga obilja nezasitnom ždrielu državnoga proračuna, k oji se je uslied n e­ uspjelih financijskih spekulacija i promaše­ nih kolonijalnih poduzeća toliko obteretio, još je više uzplamtio u svojoj republikan­ skoj strasti. Milan, koji se tolikom upornošću borio protiv gospodstva Hohenstaufovca, vidi sada u kralju talijanskomu jednostavnoga vazala jednoga gordoga Hohenzollerna. I to je povriedilo njegov ponos; činilo mu se Neka se sviet resi. Ovuda narod ženitbu zove „naredbom božjom ", a svrhu jo j „neka se sviet reši". — Ovim načelom nadahnut, a naravnom željom skroze prožet, nije ni čudo, što svaki pojedini i pojedina drži se dužnim „božju naredbu" izpunit, te tako pripomoć rešenju ljudskoga plemena. Cielu svoju sreću ovoga svieta stavljaju u ženitbi i udatbi! Od tog ih ne mogu odvratiti ni bolest, ni slučajna kakova nesposobnost, ni težke medjusobne dužnosti, ni tišteće ubožtvo, niti ostale neobhodne p o slje d ice ! „B o g ", vele, „k o ji se brine crvićima po zraku i mravkom u zem ­ ljici, dat će branu i m ojoj d je čici". — Onda umidu zapjevati : Lale mile, legu W se v ile ? D a ne legu da kako bi bile? kano abnegacija velikih historičkih tradicija. U ovoj atmosferi morao je upliv socijalizma naravno narasti.. Povreda statuta proglašenjem obsadnoga stanja bio je iza'ziv za Milanee, podizanje poreza na ćereale jo š je više uznemirilo slobodoumne mase. Zadnje godine popular­ nost sa vojsk e kuće znatno'se je umanjila." Socijalni problem nastupio je ovdje krizu, te ostavljajući ovaj grad i nch.ufe. se pitam, niesmo Ii blizu" Marxovim „društvenim kata­ strofama?1' Ујфох1т) Jr. - Slat.'i ААгг.ц . Kod ovog naroda, ostat neoženjen i neudata, isto je što postat za vieka nesretni­ kom i nesretnicom ! Zato tko ima ljubav prama svojoj sreći, nikad njome se ne kune, prije će dušom i vjerom, ili kojom hoćeto svetinjom, nego srećom. - - Čovjek neože­ njen, nije podpnn čovjek : bude tvrdčina, lakomčina, samovoljćina, ostalež ; no voseh se sinku, ni unuku, niti ičijemu rodu, ni plemenu, a nezha ni požalit, кб tko neitia od svog srdca poroda. Napokon u starosti, tko .će ga oprat i pokopat, tko tužna razgovorit, tko u bolesti poslužit? Težka je stvar pasti na tudje glavnjo i ruke. Zavjetnike — Пе ženit se, i zavjetniec — ne udat se, niti hvale, "niti kude, nego še Samo čude, štii ih je moglo nagnat, da svojevoljno takovo sa­ motno stanje do smrti oberu. Čudno je ostat kao suh panj i odsječeno drvo. A ko koja d jevojk a udesom ostane neudata, što se riedko sluči — svi je zovu „curom ," a porugljivo „posjelom curetinom" i kad hoće većina jo j narugat se, reku : „R u h o joj se izgrinjalo: usjela se usjedilica, te hiele kose u matere spliće." Kadkad bude i popievka: „Cura a cura, udala se za cara: u cara je kobila, curi zube pobila." Posjela se svojom nevinošću i uhvanjem u budućnost do 50. godine brani veteć’: „Ne rugajte se — djevica sam ja — mala je meni malina — nije ni m oje sreće još vuk u jeo", a poslie naricanjem, krikom i štapinom podrugaće razg a n ja; „A h hudobc, neće vam bit mjesta pred B ogom , kao ni onoj duši, koja kudi momke i d jev ojk e." Kraj svega toga, kao što proljetne bujno­ sti i ljetne vrućine, navalom crno žitne uspomena gine, tako našim ženjenicima i udatbenicama poslie nekoliko godina iza vjen ­ čanja,' kad ih naime obleti u prikonijernu siromaštvu velik pilež, promiene se pamet, da im no bi klieštima usta raztvorio na s p o ­ menute rečenice i popievke. Еуо vam jedan prim jer Ovdje živu dva čovjek a u skrajnom ubojstvu, svaki sa svojom ženom - zdra­ vom kao drenjinom —■ .Oba su -slična kan da su rodjena braća. Srednjega stasa, tankovijastft struka, uzkih lodja. tiosnib p f s iju , oble glave, upalili, očiju, »ažutkasja, licaplave kose, štrkili nogu Duka C u ljak i Marijanica \ ranješ. Jamačno niesu ljepotici, niti su im žene ljepotice. U kazalištu no �Broj 33 „OS v i predobije za to, da i nadalje podupire ćalo napetost izmedju Beograda i So­ današnju vladu, ali mu to nije uspjelo, fije ogorčenje, što je nastalo radi dapače je radi toga nastojanja bio u umorstva beogradskoga, agitatora Petra pogibelji, da bi mogao izgubiti svoj Tasevića u Velesu, koga je ubio Bu­ položaj kao vodja u liberalnoj stranci. garin. Ružičaste viesti, koje se iz Pod pritiskom sadanjih političkih od- Beograda turaju u sviet, moraju se s nošaja morao se je u interesu svoga oprezom primati; amo ne sluti sve vlastitoga ugleda izmiriti s Ribarcem na dobro. i Avakumovićem te se pridružiti vladajučoj struji u liberalnoj stranci. Da tu stvar u kraljevskom konaku shva­ ćaju s pravom i odgovarajućom Iz m jesta i okolice ozbiljnošću, dokazuje činjenica, što je Ristić bio pozvan kralju, a isto tako Treće ,,Hrvojevo“ sielo. Sielo, što i Avakumović, te što je kralj Ale- ga je naš „H rvoje" upriličio u nedjelju, ksander sa svakim vodjom naponase bilo je od dosadanjih najuspjelije. To je razgovarao puna dva sahata i Što je bila liepa i veoma ugodna kućna zabava, odmah za tim odgodio naumljeni put koja je otvorio „H rvojev" pjevački sbor, u Smederevo. odpjevav na obće zadovoljstvo jednu pjesmu, Da se bolje shvati pološaj, važno na što je družtveni član g. Zakovšek uz je iztaknuti, da je članovima liberal­ pratnju glasovira vješto i okretno od pjevao noga središnjega odbora kralj zaprie- kuplet iz „Crne kraljice." „Pjesmu zaručnika" tio. da će ih prognati, ako nakon iz Lortzingove opere „Car i tesar" upravo njihova zaključka budu i nadalje iz­ je umjetnički izveo na braću prvom (tam­ davali svoje glasilo list „Nezavisnost" burici) g. Tomlinović uz pratnju glasovira i ako ne odustanu od toga, da pre­ po društvenom sborovodji g. Berakoviću. laze u opoziciju proti sadanjoj vladi. Obćinstvo ih je pozdravilo burnim pljeskom, Čini se, kano da se radi te prietnje te su na obće zahtievanje morali izvesti i Ristić a i Avakumović žele povući na još jedan komad. Po tomu je sliedila tom­ se, nu drugi članovi središnjega od­ bola, kojom su se prisutni sgodno zabav­ bora i u svojoj trećoj sjednici su osta­ ljali. Za tim se je otvorio ples, koji se je li vjerni svome prvome zaključku. živahno razvio i trajao sve do ponoći. Osim Očekuje se, da će „Nezavisnost" i narodnih hrvatskih kola plesali su se i drugi opet izići, i u njoj da će biti objelo­ plesovi, tako, te su i stariji, koji su bili samo danjen program stranke te kako će mirni motrioci, očito uživali i nasladjivali se liberali držati. Kritični politički se, kako se mladež liepo zabavlja i ponaša. položaj sili i ministra predsjednika Odavno nije bilo tako krasne i animirane Gjorgjevića, da prikrati svoj boravak zabave, te smo uvjerehi, da će ova siela u Beču. U Beogradu je učinio veoma mnogo valjali i učiniti. “ nepovoljan utisak priestolni govor — Dojduće, četvrto „H rvojevo" sielo. biti bugarskoga kneza Ferdinanda, pošto će u nedjelju 20. o. mj. Početak u 7 sati, se u njemu ni jednom rieči ne spomi­ svršetak u 12. Pristup imadu samo članovi nje odnošaj izmedju Bugarske i Srbije. družtva. To prećutavanje smatra se tako, da su odnošaj i izmedju njih napeti, makar Iz grčko-iztoćne crkvene obćine. da se i u Sofiji i u Beogradu služ­ Tim povodom, što je g. gradsko-kotarski beno obratno tvrdi. Još je više pove- predstojnik Oton barun Klimburg iz Mostara igr ali, u glumištu ne pjevali, na pozornici nikad pomamni ne skakali ni plesali. — — Luka ima jedanaestero djece sve žive i zdrave kako živoga kremena, devet sinova i dvie kćeri. Odjeveni su svi, jer goli nisu. Hrana im obično prama vremenu,crni i bieli luk s kiselim mliekom ; koja šaka popržena žita; samoniklo divlje zelje; loznice, drenjine, kupine, jesensko voće ; zimi koja kašika ku­ pusa sa škriljkom krompira i zalogajem crnoga kruha. Marijanica imao četrnaestero djece, šest sinova i osam kćeri, tri mu sina umrla i jedna kći, dvie do sada udao, još ih pet s njime i tri sina. Hrane se kao i Lukina, a goljanija su od njegovih. Starija imadu nješto rutavih pokostina: srednja se zaklonjaju za busje i kamenje, da ih tko ugleda; najmanja zagrnu se gotovo do vra­ ta lugom, pa bi nevješt pomislio prvim po­ gledom da su u bielom vunenu ruhu! — Ničijega još praga ne prekoraćiše za milo­ stinju jela, ni odiela. D jeca se ne tuže na roditelje, ni ovi na množinu djece. Sve mirno! Vi plemenita bogata gospodo, vi bezdjetci, vi svi, koji plivate u moru slasti i masti svakovrstna obilja, eto vam začina jelu, i ures odielu, dajte samo bielom vašom ru­ kom gladnim ustima suha bieloga hljeba, dajte golu tielu laptić odiela, pak ćete biti mirni i spokojni u obilnosti, kao što su čuljkovci i vranješevci u svom najljućem siro­ maštvu ! — Dajte, nek napreduje ruda ljud­ ska — „neka se sviet reši“ ! Poinoz Bože komu je nevolja ; Komu nije ne daj mu je Bože “ ! Ružići, 10. studenoga 1898. Djevac. premješten u Bieljinu, gdje će se do malo uputiti, uz priznanje riešen je i službe kao vladin povjerenik, dočim je na njegovo mjesto kao vladin povjerenik postavljen učitelj ovdješnje trgovačke škole g. Simo Mandić. Vrcanje zviezda. Jučer u 5 sati iz jutra mogao se je opaziti neobičan krasan i zanimljiv pojav na nebu. Dan tek pucao, lake se biele maglice dizale nad gradom, a nebo čisto vedro bez i najmanjega ob­ lačka, izkićeno bezbrojnim zviezdama.Tada se je prama iztočnoj strani opazio pojav : zviezde su vrcale kao pravi vatrometi. One su sjajile kao živa vatra, a iz njih izbijale sjajne iskre. Opazilo se je preko deset tako­ vih vrcanja u različitim prizorima. Jedno od tih vrcanja, koje se je moglo posve jasno vidjeti, ostavilo je za sobom svietlećega tra­ ga od kojih naših deset metara duljine. Taj je trag hio takove liepe i ugodne svje­ tlosti , da je bilo milota gledati. I nakon što se je taj trag ugasnuo, još se je mogla blieda svjetlost gledati kroz četeri pet časa. — To vrcanje zviezda imalo je pravac sa jugo-zapađa prama sjevero-istoku. Potres. U ponedjeljak na večer u 6 sati i 50 časova ovdje se je osjetio lagani zemljotres, koji je mogao trajati dva hipa. Pravac potresu nije se mogao razabrati. Strana 3 Odurna uspomena na zadnji po­ žar. U našem je listu bio objelodanjen glas iz gradjanetva, koji je prekoravao neke pojave, koje su se opazile za zadnjega p o ­ žara. Nu puno gore, nego li je nehajnost htjeti pomoći pri takovim nesrećama, jest to, što ih je bilo, koji su bili dužni pripomagati, nu oni ne samo da nisu to činili, već su naprotiv robili i plienili. Još istu onu večer mnogi su gradjani opazili odurni postupak takovih neljudi, koji su grabili i krali stvari iz Mikačićeva i Kvesićeva du­ ćana, dočim su drugi razbijali boce, napu­ njene raznim pićima, te pili i izopijali se. Ovo zadnje da su činili i neki vojnici te da su i zatvoreni, dočim su krali i robili stražari Niko Šildija Arbanas, Andrija Rubčić, Košta Košić, Ivan Džidić, Mujo Kenjar i Marijan Vujica. Kod njih su se našle mno­ ge ukradene stvari, te su zatvoreni, a ciela satvr je predana sudu. Utopila se. Juče oko deset sati prije podne pronieli su hladni valovi Neretve jednu žensku. Sviet se je sletio na most te gledao, kako se bori nesretnica u valo­ vima, a mnogi su odletili uz obalu Neretve, da ju spase. Istom kod Ćirića na Luci iz­ vučena je iz vode, ali svi pokusi, da jo j se život vrati, bili su bezuspješni. Bila je to Stana Vućković, služkinja kod R. i M. Radulovića, a skočila je namjerice kod ćastničke kazine u Neretvu od straha pred kaz­ nom. Opazilo se je naime kod nje zlatnih stvari i novaca u vriednosti od 430 for., a kad su ju pitali, odakle jo j to, izgovarala se je, da je to dobila od jednog častnika; a sva je prilika, da je postepeno kroz dugo služ­ bovanje neovlašteno uzimala gazdina novca, pa je stvari nabavljala, ali vidiv na koncu da bi djelo moglo izaći na vidjelo, odlučila si skončati život u Neretvi. Iz naših k ra je v a Bosna i HercegroTrina. Hrvatsko družtvo u Fojnici. Pišu nam od tuda: U Fojnici su se prošlog m je­ seca složili gradjani prigodom slave imen­ dana jednoga našega sugradjanina, posjed­ nika i trgovca i vriedna Hrvata, daše osnuje ovdje pjevačko tamburaške družtvo. I sbilja za nekoliko dana složiše pravilnik, te su dali ime „Veselica." — Svakako je ovo liepo i pohvalno pregnuće. Ovakova družtva mnogo pripomažu tomu, da se mladež nuka, da se bavi liepim i plemenitim stvarima, te da se tako popravi, ako je slučajno pokva­ rena. I inače za nas je ovo od velike p o­ trebe, jer nam je mjesto dosta mrtvo. Uz to će se otvoriti i čitaonica. Ugledala se i druga mjesta, te za prosvjetu i hrvatsku misao radila, a „V eselici" želimo, da što prvo stupi u život ! Hrvatska drama u Sarajevu. Pišu nam iz Sarajeva, da će zagrebački kazalištni intendant I. pl. H r e l j a n o v i ć koncem ovog mjeseca doći sa dramatskom umjet­ ničkom družinom u Sarajevu i gostovati 14 dana. Za to vrieme davati će se u Zagrebu operni komadi. Kadkada treba i magare poslu­ šati. Pišu nam s Bune : Nije krivo rekao, tko je rekao, da je lakše zavesti i pametna čovjeka, nego li magare. Ovih dana neko momče vo­ dilo za oglav magare te ga htje napojitilo �Strana 4. na vodi Buni. Momče podji pred magaretom i zagazi u vodu te potegni za oglav. Momče tegli i tegli, a magare zaprlo nogama u zemlju te ni makac. Momče još jače — a magare ko magare. Reklo jedriotn „N e ću“ ! i ne Bi ga ni za živu glavu natjerao u v od u . Momče tegli za oglav, napreži i zadnje sile, da ga sve znoj probija — kad li se od jednom oglav prekini i momče poledjice pljus u najdublju vodu. Magare samo mir­ no strignu ušima kao filozof, dok se mom­ če borilo s valovima, i da ne bijaše vješto plivanju, zaglavi li, zaglavi. Kadkađa tre­ ba i magare poslušati! Potreban most. Pišu nam s B u n e : Na Btmi, prvoj željezničkoj stanici od M o­ stara prama MetkoviČima, živahan je prelaz preko Neretve. Mjesto Buna je na lievoj, a stanica Buna na desnoj strani Neretve. Tek od nevolje upravitelj željezničke stani­ ce na Buni prebacio s pečine na pečinu preko Neretve nekakve četiri grede, da mogu ljudi i blago prelaziti. Nekih dana htio preči tuda posjednik Ciber iz Jesenice na Bunu. Jahao na konju. On da će konja natjerati na ono brvno, a konj nikako te nikako. B oji se ponora i biesne vode. Tud će naići jedan seljak i sgodno se u Ciberovoj nevolji doumiti, da bi konj prešao preko greda, kad bi mu se na glavu natakla vreća. Oni to i u čine; i konj sb iljap o dje. Kad bijahu na polovici brvna, reći će Ciber — koji je išao u Blagaj — : „H ajde neka vidi i upamti, kuda sada idje, te da se drugi put ne b o ji“ , pak skine konju vre­ ću s glave. Kad to učini, konj pogleda oko sebe, prepade se, pbskoknu i sunovrata se u Neretvu, u kojoj i poginu. — U istinu je od prieke nužde, da bi se ovdje učinilo ne­ što mosta, što ne bi puno zapalo, pošto su se pećine Neretve na uzahno sastale. Samoubojstvo ? Pišu nam iz K onjica: Na 11. ovoga m jeseca nadjoše u šumi zva­ noj Gradelina, konjičkoga kotara, mrtva Hašim agu Imamamovića. Bio je zaklan brijaćom britvom. D a li je sam sebi nesret­ no oduzeo život ili je zločinačka ruka na njemu počinila grdno umorstvo, još se nije ustanovilo, što će iztražiti sudbeno p o v je ­ renstvo, koje je na 12. o. mj. bilo izišlo na lice mjesta. Nu po svoj prilici Hašim aga je sam sebe usmrtio u ludilu, je r je od nekoliko vremena na sebi pokazivao znako­ ve ludila. A i bježao je od kuće i po šumi sam tumarao, odakle su ga na nekoliko da­ na ukućani mu doveli kući, od koje je opet neopazice utekao i tako nesretno svršio. U K onjicu se je svakoga duboko dojmio ovaj nevoljni slučaj. R azličite viesti Iegoriln na majčinu grobu. Sirotuo mlado đ jev ojče u Oravici otišlo na dušni na groblje, da se na grobu svoje mile majke koja je lani Bogu dušu predala, pomoli bogu. Ona najprije okiti grob cviećem, pa onda zapali nekoliko svieća i klekne uz grob, kada plamen svieće zahvati odielo nesretne d jev ojčice, i za tili čas bila je sva u plamenu, živa baklja. D ok su ljudi stigli u pom oć, zadobila je d je v o jčica toliko 6pržina po tielu, da je za malo izdahnula. Ta težka nesreća tako se kosnula otca njezina, te h oće da poludi. „(i s v i Broj 33. т“ . Fašoda. Od najnovijeg doba mnogo se govori u političkom svietu 0 ovom mjestu, pa neće biti s goreg, ako koju pobliže rečemo o njegovom položaju. To je mjesto u iztočnom Sudanu u Africi. Godine 1864. osvojili SU bili Egipćani Sudan, pa se je zVao egipatski Sudan. Oni su osnovali Fašodu i učinili ju glavnim gradom novog okružja Bahrel Abjađa. Kada je bio ustanak Madijev, bili su se stanovnici Fašode razpršili, ali sada se još u većem broju sakupljaju oko starih svojih ognjišta. Fašoda leži na 32 0 30’ istočne od Gr. 9° 55' 16 sjeverne širine na ostrvu Bahrel — Abjada, južne glavne potoke nilske, koja dolazi iz afričkih velikih ekvatorskih jezera i na unakršću karavanskih putova. Radi toga položaja imade Fašoda veliku strategičnu važnost i s toga su se radi nje za­ kvačile đvie velike evropske vlasti. Englezka vojska došla je sa sjevera, a francezka s jugozapada. Fašoda je udaljena od Sre­ dozemnog mora 2200 kim., a put vodi v eći­ nom plodnom i napučenom nilskom dolinom. To je stari, vojnički put, kuda su prolazile prije hiljade godina vojske starih egipatskih faraona. Od Atlanskog Oceana — kod ušća Gabuna, gd je su naselbine francezke, uda­ ljena je Fašoda 2750 kim. Kapetan Marchande prošao je putem, kuda još nijedan Europejac nije prošao. Taj put vodi kroz centralnu Afriku, koja je dobro napučena, a na mjestima zarasla prašumom. G d je nema prašume, tu se pVostiru bujni travnici i raz­ ne koristnc raetline. Odielo od paukove svile. U jednom od prošlih brojeva našeg lista donieli smo kako se nastojalo i nastoji da se od paukova dobiva svila i da na Madagaskaru imade vrst pauka, koji daje vrlo dobru i jaku svilu, koja će moći činiti utakmicu svili od buhe. Sada jav lja francezki list ,,Figaro“ , da će na svjetskoj izložbi u Parizu 1900 god. biti izloženo i odielo od paukove svile, koje će pobuditi veliko zanimanje i pružiti dokaz, da će se sa paukovom svilom moći postići isto, što i sa svilom od bube. Opet atentat na njemačkog cara. Kako iz Bayrutha javljaju, ušli su tamo u trag anarhističnom atentatu, koji su smjerali anarhisti izvesti na njemačkom caru, kada je imao posjetiti njemačku bolnicu tamo. Jedan anarhist je uhvaćen. čudna vještina. U Lipskom i Vratislavi izkazivao se je neki Cliquot Chevalier čudnom vještinom pred obćinstvom. On progutne na jednoć 14 mačeva. A prije toga progutao je ukrivljenu sablju, što mu ju je jedan vojnik iz olćinstva dao i više manjih mačeva. Kada je sve to proždro, previjao se je i okretao na sve strane, a onda opet povrati svih četrnaest mačeva ali savijene iz ždriela. Onda Cliquot progutne sat s dugim lancem, te poziva gledaoce da mu na prsima slušaju, kako sat kuca. Na koncu proguta mač, na vrhu kojeg stoji električno svjetlo 16 puta jače nego svjetlo od svieće. T o svjetlo mu razsvietli cielo tielo unutra i jasno se vidi u crvenkastom odsjevu, kako svjetlo ulazi i izlazi. U ečn ici u Članak, kojim su se našle bielo žene uv riedjene. Uslied toga je pošlo 600 bitelih ljudi, medju tima mnogo uglednih gradjana, sve s oružjem do urednićtva ,,R ecorda“ i srušiše čiravu tiskaru. Još Uz to nastane vatra, što je izazvalo veliku uzrujanost. Urednik crnac i njegovi prijatelji otišli su netragom. Na ulicama su se tukle ćete crnaca i bielih, te je poginulo osam crnaca a dva ranjena. Od bielih imadu feamo trojica ranjena. Zlato i srebro na zemlji. Na go. dinu proizvede se na cieloj zem lji zlata 206.000 klgr., a srebra 4,477.591 klgr. l’ o tom donosi zlato zemlji 658, a srćbro 934 m i­ lijuna franaka. Najviše daje zlata Amerika, u vriednosti od 172 mil. franaka. Za njom dolaze ostale zem lje ovim redom : Australija 127 mil., Rusija 117 mil., južna Afrika 69 mil., englezki posjedi u A ziji i A frici 48 mil., Kina 27 mil., Nova Selandija 19 mil., francezka Suvana, Njemačka, Ugarska, Chile, Meksiko, Venezuela, britska Suvana i Kanada reproduciraju svega zlata od 5 do 7 mil. — Srebro, što ga daju Savezne dr­ žave, vriedi 390 mil. franaka, ako kilogram srebra računamo po 209 franaka. Onda do­ lazi Meksiko, koji ima srebra u vriednosti od 271 milijun, pa B olonija 80, Njemačka 69, Chile, 15, Španjolska i Francezka po 11, centralna Amerika i britska Suvana po 10 milijuna. Najzad dolazi Kina, koja imade srebra 9 milijuna franak«. Iz suda Glavna razprava proti Luccheniju. U četvrtak, 10. o. mj. obavljena je gla v­ na razprava proti ubojici blagopokojne carice i kraljice Jelisave pred porotnim sudom u Ženevi. Obtužnića, što ju je podigao proti Luccheniju državni odvjetnik Navaza, ohseže dvadeset stranica uzko izpisanih, a glasi na umorstvo, počinjeno na Nj. Veličanstvu Jelisavi A m aliji Eugeniji, carici austrijskoj, kraljici ugarskoj, kažnjivo po §§ 83., 84., 251. i 252. ženevskoga kaznenoga zakona. Dne 30. kolovoza prispjelo je Njezino Veličanstvo u Grand Hotel u Caux-u. Kra­ ljica se je od nekoga vremena ćutila bolježljivom , pa se je nadala za svoga boravka u Švicarskoj ozdraviti i ojačati. Ona je htjela poći u Ženevu, da pohodi barunicu Rodthschild u Pregny-u, pa je barunica o tome 8. rujna pismeno bila obavještena. Dne 9. rujna, u petak oko 1 sat poslie podne, stigla je vladarica parobrodom u Ž e ­ nevu, pa se je odmah dala odvesti u Pregnv, g dje je veći dio dana provela u družtvu s barunicom. Vraćajući se vladarica pod veće. odsjela je u hotelu Bcau R iv a g e , izašla na malu šetnju s groficom tiztaray i oko 9 sati se vratila u hotel. U subotu 10. rujna ostavila je vladarica s groficom Sztaray ho­ tel. pohodila nekoliko dućana i oko l 1/ i sata opet se vratila u hotel, da ga za četvrt ure konačnim ostavi. 8ađ se u obtužnici opisuje Lucchenijevo Vratislavi vele, da su produkcije Cliijuotove , ubojstvo. On je svoj udarac izveo brzo i nešto fenomenalnog. tako silno, da je vladarica odmah pala na zemlju. Kad se je š pomoću grofice Sztarav Borba medju biclim i crnim. i još treće osobe,,koja je odmah priskočila, Kako se iz W ilmingtona, najvećeg grada вјсpodigla, rekla je, da osjeća u grudim a bol. vero-amerikanske države Delavvare javlja, A kad je na brodu pala u nesvjesticu, nitko pisao je urednik novina ,,R ecord“ , crnac, nije ni slutio, kakav se je težki ' dogadjaj �Broj 33. sbio. Zadnje rieči visoke gospodje na brodu bijahu: „Što se je to sa mnom dogodilo?" Od toga se je časa njezino stanje brzo pogoršalo. Iza toga govori državni odvjetnik, kako je Lucćheni bio uhićen i saobćuje prVo nje­ govo preslušanje, u kojem je priznao, da mu je prvotna namjera bila, ubiti princa Orleanskoga, pa jer ga nije hašao, nakanio je ubiti drugu koju visoku osobu. Lucchehi je iz novina saznao za prisutnost kraljičinu u Zertevi. Više danri je vrćbao na nju pred hotelom. „Kad sam bio udario kraljicu" — rekao je Luccheni — „osjetio sam, da je oružje duboko prodrlo i da će kraljica sva­ kako umrieti." Kad je saznao, da je kraljica mrtva, silno se je veselio. Uviek je naj•odrješitije poricao, da ima kakovih sukrivaca. U dalnjem toku obtužnice suvislo se pripoviedaju dogodjaji iza smrti kraljičine, ka­ zuje sc predjašnji žiVOt Lucchenijev i do­ lazi se do ovoga zaključka: Prvi znaci da je Luccheni anarhista, opa:zili su se u Lausanni u mjeseću švibnju. On je sa zanosom govorio o anarkističnim načelima, koja da si usvaja. U kolovozu se je uputio u V evey, gdje je htio kupiti bo­ dež, a za nekoliko dana poslie nabavio si je turpiju, s kojotn se je dne 10. rujna p o­ služio. Dva dana prije, toga, dne 8 rujna, bio je u Zenevi, u krčmi, a dne 9. opazili su ga opetovano pred hotelom Beau Rivage. Njegove izjave o boravku ob Б. — 10. ruj­ na posve su neizpravne. Samo se od pri­ like nagadjati može, gdje je on bio u vrieme prije svoga zločina. Premda se ne može dokazati, da bi tkogod sudjelovao kod umor­ stva, moguće je ipak,'đ a 'ori nije svoga zlo­ djela izvršio po vlastitoj inspiranciji. No n svakom slučaju je on glavni začetnik ovoga zlodjela. Prema mnogim stvarima, što ih je Luccheni prešutio i prema očitim protuslov­ ljima, u koja je zapao prigodom presluša­ vanja, dade se s razlogom zaključiti, da on toga mnogo skriva. To ne radi sebi u korist, jer se tim priznaje krivcem, nego zato, da zaštiti druge. Konac obtužnice je ovaj : Jasno je, što ga je nagnalo na ovaj čin. On je umorio u sluibi anarhistične ide­ j e , obuzet ludošću, da će se njegovo ime proširiti cielim svietom, bude li ga spojio s tako podlim djelom, kao što je kraljičiuo umorstvo. Ovo su činjenice, koje obrazlažu •obtužnicu proti Luccheniu. Ovoj razpravi prisustvovao je po nalogu ministarstva za carsku kuću austro - ugarski poslanik grof Kuefetem. Zato je za njega u ■dvorani porotnoga suda rezervirano prednje mjesto auditorija. Za izvanjske novinare rezervirano je 60 mjesta. Luccheni je bio rano u jutro doveden iz iztražnoga zatvora u sudbenu palaču, gdje je za njega pripravljena posebna ćelija, koja ravno vodi u sudbenu dvoranu, gdje se vodi raž prav a. Obtuženiku su donieli drugo odielo, no on ga nije htio obući. Rekao je, da bi pred sudce rado izići u istom odieli, što ga je imao. kad je izveo svoj zločin. Pače je umolio, da mu dopuste nositi i veliki crni šešir, što ga je tom prilikom imao na glavi Branitelj Lucchenijev Moriavd razgovarao se je dan prije razprave zadnji put s njime, pa se je sjetio na kaznu, koja ga čeka i dozvao ga, da se kani svoga dosadašnjega •ciničkog ponašanja i da pokaže pokajanje. ,o S "V X T“ Luccheni s e je samo nasmijao pa odgovorio: „Meni je sve jedno. Nastojat ću, da se vla­ dam pristojno, ali obećati ne mogu ništa"Na to Moriaud primjetio: „Ipak je ružno, da se uviek smijete! Zar vas nije strah od budućnosti?" — L u c c h e n i je odgovorio : „Mene će veseliti bude li to sve prije g o ­ tovo. Straha ne poznam, nasuprot, daje glavna razprava priliku, da dokažem, da ni­ sam obični ubojica. Ja sam radio za anarhističnu ideju i to jc državni odvjetnik p o ­ sve izprftvno ižtakao. Ja mu zahvaljujem na tomu." M o r i a u d je na to samo rekao : „H vala bogu, da niste Šviar". Tamnica, u kojoj će Luccheni biti za­ tvoren, leži u starom gradu. To je nekakva ružna kuća, koja je prije bila samostan i rezidencija biskupa. Danas je u njoj samo j e d a n kažnjenik, kažnjen na doživotnu tamnicu radi umorstva svoje majke. Lucchenijeva ćelija je duboko pod zemljom, veo­ ma nizka, prozora nema, pa je u njoj p o ­ sve mrak. Izim snopa slame nema u njoj ničega. Ovdje će Luccheni probaviti svojih prvih šest mjeseci, te će tek svakih pet­ naest dana po jednoć biti izveden na zrak, a i to ne će dulje trajati od jedne ure. Ovaj način života bez sumnje će uništiti Lucchenijev cinizam. Jučer u 9 sati prije podne unišao je u dvoranu sudbeni senat, i t o : predsjednik Вигду, predsjednik sudbene komore, te prisežnici: fvorničar Schutzle i trgovac Radne, S desna od sudišta sjedi javni tužitelj glav­ ni prokurator Navazza: s lieva 12 porotnika. Na rezerviranim sjedalima nalaze pjedstojnik pravošudja šžtVezni vlećnlk Rr* ,• .sa ­ vezni odvjetnik Scherh, profesor kaznenoga prava ne ženevskom sveučilištu Gaiitier i tajnik austro-ugarskog poslanstva u Bernu, barun Giskra. U 9 sati 10 časova dovedoše Lucchenija u dvoranu, koji je smiešeći se, naklonio se sudištu i obćinstvu. Ćini se, da mu osobito laska, što je glavna osoba u drami, koja se ovdje razvija. Luccheni sjedi kraj branite­ lja ех offo, odvjetnika Moriauda, s kojim svaki čas izmieni po koju primjetbu na ob­ tužnicu, koju je pročitao perovodja Roumineux Pošto je pročitana obtužnica, preslušani su svjedoci. Elektrik Chammartin pripovieЛа dogadjaj, kako je poznat iz novinskih viesti i razložen u obtužnici. Kad je vidio, da Luccheni bježi, skočio je svjedok za njim i uhvatio ga. Luccheni već nije imao oruž­ ja u ruci. Javni tužitelj upita svjedoka, da li se je Luccheni branio. Na to se naglo digne Lu­ ccheni i poviče: „Nisam ništa rekao, ništa uradio, samo sam caricu u b io !“ Svjedok Rouge izkazuje, da je Luccheni, kad su ga uhvatili, poviknuo: „Idem na policiju !“ Luccheni dodaje, da mu je bilo stalo do toga, da ga policija uapsi. — Svjedok koćijaš Villenuis bio je na stajalištu fijakera, kad se je dogodio čin. Luccheni bio je ondje već 10 minuta prije i čekao, naslonjen na ogradu. Kad je carica došla, pošao je iz­ ravno prama njoj. — Kočijaš Fiaux poma­ gao je uhvatiti Lucchnija. Predsjednik pro­ čita za tim izkaze grofice Sztđrag, koja potvrdjuje sve, što se. u obtužnici razlaže. — Oružnik Kaiser, koji je stajao na straži kod parobrodskog pristaništa, nije mislio, da je Luccheni umorio caricu, nego da ju je samo Strana 5. gurnuo. T o isto mislio je još i oftda, kad je Luccheni već uapšen bio. Oružnički briga­ dir Lacroix imao je službu u s.tražarnici, u koju su dopremili Lucchenija. Izkazuje, da je Luccheni veoina veseo bio, kad je čuo, da mu je uspjelo nedjelo, te je iz ja v io : „Kad je ovim tko pogodjen, mora umrieti". Nadalje je rekao: „Ја sam učinio svoju dužnost, moji će drugovi svoju ovršiti. -Gla­ ve svih velikih moraju pasti!" Za tim su mu pokazali turpiju, kojom je izveo čin ; on ju je prepoznao. Laeroix vidio je Lucche­ nija već u petak 9. rujna pred svratištem Beaurivage i u jutro 10. Svaki put razgo­ varao je s nekim strancem veoma živahno u francezkom jeziku. U stažamiei izjavio je Luccheni, da bi, kad bi bio imao 50 frana­ ka, odputovao bio u Italiju, da ubije kralja iJmberta. — Luccheni potvrdjuje istinost ovoga izkaza. D.r G o l a y , koji je bio prizvan u pomoć, vidio je odmah, da se onesviešćena carica nalazi u veoma kritičnom stanju, s toga je odredio, da ju smjesta prenesu u svratište. Za tim pripovieda ohširno me pokušaje, što ih je preduzeo, da spasi caričin život. Svjedok dr. Мауог izkazuje, da je carica već mrtva bila, kad je on došao. S drom. Gblagem preduzeo je porez arterija, te usta­ novio smrt. — Liečnićki vještaci Gosse, Re­ verdin i Megevand, koji su po odredbi sudca iztražitelja obavili djelomičnu autopsiju, či­ taju svoje nalaze i potvrdjuju ih. Luccheni izjavljuje, da mu turpija prije izvedenja čina nije bila na šiljku odkrhnuta, nego oštro zašiljena. Po svoj prilici skrha­ la, se je, kad ju je odbacio. — Dr. Reverdin razjašnjuje nastup smrti. Kaj je srce ozledjeno, ne nastupi u svakom slučaju od­ mah smrt. U tom slučaju kapala je krv iz srca u osrdačje i napunila ovo, tako da je moralo prestati kucanje srca i nastupiti smrt. — Vlastnici svratišta Beaurivage, Меуег i supruga izkazuju poznate okolnosti o borav­ ku carice-kraljice u njihovom svratištu, iz kojega se je željeznicom htjela vratiti u Territet, no pošto jezakasnila na vlak, odlučila je parobrodom putovati. — Neki trgovci iz­ kazuju okolnosti od male važnosti. — Vra­ tar u svratištu Beaurivage, Planer, veli, da je išao iza carice-kraljice, pa kad je vidio, da pada, brzo je priskočio, no grofica Sztaгау rekla mu je, d a je ništa; samo neka se onaj čovjek (Luccheni) uhvati. Ćita se izkaz svjedoka Gattija. Luccheni priznaje, da je s Gattijem govorio u englezkom vrtu i u ruci držao list „La Štampa." — Parobrodarski namještenik Jaguenoud iz­ kazuje, da je dan prije čina Vidio Lucche­ nija, kako talijanski razgovara s jednim čovjekom nizkoga stasa. — Branitelj Morian d : Okrivljeniku predstavljena su četiri čovjeka navodno njegovi ortaci. Je li on kojega od njih prepoznao? Luccheni poriče. Svjedok Welti vidio je Lucenija u jutro 10. rujna u družtvu sa dva čovjeka, jedan je bio mlad i nosio na glavi širok šešir, drugi je bio star. Luccheni poriče to i veli, da je sam bio. Redarstveni stražari Есиуег, koji je stražio nad Lucchenijem, izkazuje, da mu je Luccheni pripoviedao, da je došao u Zenevu s nakanom, da ubije vojvodu Непгуа (Lrleanskoga, ali je stigao za dva dana pre­ kasno. „N o", reče, „dani sumu ipak odbrojeni. Za godinu .dana dobiti će i on svoj dio. Da su mi prošle godine povjerili, da ubijem kralja Italije, ne bih bio promašio svoj cilj". �Strana 6. l\edsjedn;k : Jeste li vi u istinu sve to kazali ? Luccheni: Jesam, s v e ! Sve sam kazao! Svjedok redarstvenik Ruffg izkazuje, da zna, šta je anarhista, s toga ne može ka­ zati, da li je Luccheni anarhista. Razprava završena je u 1 sat 1б časova mu je Luccheni kazao, da on smiera samo na bogate, visoko stojeće ljude. — Gospodjica Steineggur izkazuje da je turpiju naš­ la u veži svoje kuće. Luccheni priznaje, da ju je onamo bacio. i odgodjenu na l/a^ sata Pos^ e podne. Svjedok Viliam Gradjaen izkazuje sugla­ sno sa Chammatrinom. Svjedok Rochat vidio je, kako j e carica pala, ali nije vidio, d a ju j e tko napao. Od­ mah je priskočio k n joj, da ju pridigne i upi­ tao ju, da li se je ozliedila. Ona je odvratila: „N e, n išta!“ i pošla na parobrod. Oita se izkaz svjedoka Pelleta, koji je p o ­ mogao carici, da se digne na noge. Neki namještenici parobroda izkazuju suglasno poznate okolnosti o svemu, što se je slučilo na parobrodu. Redarstveni podvornik Blanchet izkazuje, da prvih dana mjeseca rujna u Ženevi nije boravio nikakav vojvoda orleanski. U kolo­ vozu proputovao je vojvoda Chartres. Presjednik: Odkuda ste znali da se vojvoda orleanski nalazi u Ženevi? — Luccheni: Čitao sam u novinama, da se vojvoda nalazi u Sittenu, da se je ondje sastao sa vojvodom od Braganze, pa sam iz toga zaključio, da će ovamo doći. — Presjednik: Daklen niste prvobitno smjerali, da ubijete caricu austrij­ sku? Luccheni (živahno): „D a sam to htio. pošao bih bio u Monteraux, a ne u Ženevu“ ! Svjedok Matheg, kod kojega je Luccehni stanovao u Lausanni, veli, da mu Luccheni nije platio penziju (stan i hranu); da se je družio sa talijanskim radnicima i polazio njihovu čitaonicu, g d je je čitao list „A van ti“ i druge anarhističke listove. Fivaz, koji je takodjer kod Mathuya sta­ novao, izkazuje, da Luccheni nije tajio svoga anarhističkoga načela. U Veveyu ku­ pio si je bodež, a turpiju u Lausanni; držak иа nju napravio mu je stolar Martinelli — Luccheni potvrdjuje to, no veli, da je bodež nabavio za svoju sigurnost,— Predsjednik: „ А kad ste kupili turpiju, jeste li znali u koju svrhu? Luccheni: „ 0 dakako! Onda sam već znao“ . Svjedok Sartori izkazuje, da je nekom sgodom, kad je govora bilo o umorstvu, L u c ­ cheni izjavio: „I ja bih htio, da jedanput nekoga ubijem, ali osobu od osobitog zna­ čenja, da bi sve novine o meni pisale'1. Daljnji svjedoci izkazuju o životu Lucchenijevu u Lausanni, Obično je čitao anar­ histički list „A gitatore11 i pohadjao v ečer­ nje sastanke radničke. — Poduzetnik P ap i n , kod kojega je Luccheni više m jeseci radio povoljno se izjavljuje o njegovu p o­ našanju. Izkazi o stanu Lucchenijevu nesu glasni su ; gospodje J e c k e r i B l a n c izkazuju, da Lucchenija nisu ni vidjele б. i 6. rujna. Predsjednik na to primjeti, da svjedokinje imadu osobitog interesa, da ne izkazujn istinito. Kad je stupila gospodja Pittet iz Lausanne u dvoranu, radostno ju pozdravi Luccheni. Predsjednik: „Poznajete li Lucchenija11? — Pittet: „Samo od vidjenja. Htio je da kupi revolver od Pazzoa, ljubav­ nika Zahlerice.11 — Svjedok Pinel izkazuje, da mu je gospodja Pittel pripoviedala, kako se Luccheni trudi, da od Pazzoa kupi bo­ dež. 0 Luccheniju ne izjavljuje se p o­ v oljn o; bavio se je razširivanjom anarhistič­ koga „A gitatore1*, s toga je to prijavio re­ darstvu. Sa Lucchenijem i Pazzom stanovao je zajedno još neki Talijan. Svjedok ne Broj 33. .,© S V I T“ U ženevi, 10. studenoga. U s/43 nastav­ ljena je razprava. Kad su uveli Luchenija, smiešio se je, t’ro si ruke i pozdravljao na sve strane. Ponajprije saslušan je M a rt i n e l 1i, koji je okrivljen kao sakrivao. On izkazuje: „L u cch e­ ni umolio me je, da mu napravim držak za turpiju. Nisam znao, za što treba turpiju1'. Sliedi preslušavanje obtuženika Lucchenija. Priznaje, da je namjerno, promišljeno umorio caricu turpijom, koja leži na stolu suda. Kad je kupio turpiju, imao je namjeru, da nekoga ubije, ali jo š nije znao koga. Znao je, da je turpija ubojito oružje, jer talijanski konjanici imaju slične bajunete. „Uradio sam sve m oguće, da mi uspije atentat. Došao sam u Ženevu, da ubijem Orleanskoga.11 Predsjednik: JKad se o Vašoj osobi g o v o ­ rilo, došle ste uviek istinu k azivali; no kad god dodje rieč na Vaše sukrivce, ne može se od Vas ništa saznati. — Luccheni: „Uzalud me o tom p ita te; j a ne imam sukriraca 1“ Z a tim se okrene prema obćinstvu i reče uzdignutim glasom, pokazujući prstom na svoja prsa: „M oj sukrivac je ovdje ; nigdje drugdje !“ Predsjednik: to vas je sklonulo na to, da ste ubili caricu ?11— Luccheni: „B ie d a !11 Na primjetbu predsjednikovu, da se on po stiglim izviešćima nije nikada nalazio u biedi i nevolji, sklopio je Luccheni plješćuć ruke i zaviknuo; ..Na dan moga poroda već me ,je zataj: Ia inati !!< Na upit predsjednikov pripovieda već p o­ znatu povjest 0 svojoj mladosti i prelazi na razlaganje, kak<? se je riešio, da umori Njez. Veličanstvo. On veli, da je doznao iz „Tribune11, da je kraljica u Ženevi. T o je on već u petak čitao. Upozoren, da je viest tek u subotu izašla, tvrdi Luccheni, da je u petak još vrebao na Orleanskoga vojvodu. Caricu je poznavao iz Budimpešte. proganjaju radnike ? Ja se ni najmanje ne kajem.-1 Predsjednik: „Biste li još jednom ponovili djelo, kad bi to moguće bilo ?!1 Luccheni: „Čemu da još uradim, što sain već izveo. U ostalom j a bih i jo š jednom djelo ponovio.“ Time bijaše preslušavanje gotovo, te je uzeo rieč vrh. drž. prokurator. Luccheni ga je ponovno prekinuo u govoru. Kod tvrdnje drž. odvj., da se je biegom htio spasiti, obtuženik v ič e : „ T o nije istina!“ Drž. odvj. crta radost ubojice, da je carica umrla. Luccheni ga prekida: „ Т о ј е vrlo dobro !11 L ice mu pri tom upravo sjaji. Drž. odvj. spominje, da se carica nije nikada bavila politikom, a obtuženik kliče porugljivo : „Ona je uviek radila11. Prokurator Navazza kuša za tim, da raz­ vije teorije Lucchenijeve, te ranije, da je Luccheni tog mnienja: tko ne radi, neka ne živi. Luccheni kliče : „V rlo dobro !“ Drž. odvj. označuje djelo Lucchenijevo činom mržnje i bezkrajnje taštine. Luccheni je sve uradio namjerice. Drž. odvjetnik zagovara, da se zabace sve olakotne okolnosti. Iza govora branitelja Moriauda, koji nije mogao ništa navesti u obranu Lucchenijevu, razprava je u 1/г7 sati zaključena. Na upit predsjednikov, ima li što navesti u svoju obranu, odgovorio je obtuženik: N e! Za tim je predsjednik porotnicima stavio tri pitanja: Je li Luccheni kriv umorstvu na N je-. V eličanstvu? Je li isti postupao pro­ m išljeno? Je li postupao lukavo i zlobn o? Porotnici su se na to odstranili, da viećaju. Iza 20 časaka porotnici su opet ušli u dvoranu. Oni su sva tri pitanja jednoglasno potvrdili i odbili sve olakotne okolnosti. Na to je vrh. prokurator predložio, da se obtuženik osudi na doživotnu robiju. Luccheni je očitovao, da ne ima proti tomu prigovora. Iza kratkoga viećanja od 4 časa sud se je vratio u dvoranu i proglasio osudu, kojom se Luccheni osudjuje na doživotnu robiju. Osudjenik je za tim odveden u zatvor. Kad mu je dokazano, da je to nemoguće, izjavio je , da je Njez. Veličanstvo vidio u Beču, u ostalom on je N jez. Veličanstvo poznao po fotografijama. Na dalje je rekao Luccheni, da je postao anarhistom, kad je otišao iz službe od aragonskoga vojvode. On poriče, da su ga drugovi uveli u anar­ hizam. Upitan, za što je svoj zločin počinio u švicarskoj, odgovorio je Luccheni, da ga je za to počinio, jer je baš slučajno bio u Švicarskoj, a ne možda radi toga, jer je ondje smrtna kazna dokinuta. Naprotiv, on je želio, da bude osudjen u Luzernu, gdje smrtna kazna postoji. Predsjednik: „Zašto ste se htjeli biegom spasiti ?“ Luccheni: „ i & sam letio k redarstvenoj postaji.11 (Veselost). On je kraljicu odabrao žrtvom, je r je ona bila ličnost visokog po­ ložaja, jer je bila carica-kraljica. Predsjednik: „Čem u ste se nadali od svog djela ?“ L u cch e n i: „N i čemu za sebe.11 Na d je ­ lo me je ,11 veli, „potaklo to, da osvetim svoj život.11 Predsjednik: „Ј е li vas na djelo nagnala želja, da novine o vama pišu.11 Luccheni: „Т о j e meni svejedno.11 Predsjednik : „N ije li vas od onda grizla savjest ?“ Luccheni: „ А one, koji devetnaest stoljeća Pepina Uspomena s juga. Ceski napisao J. Vrehlicky. Za „Osvit“ preveo F. li. (Nastavak) Vani zaštropota kočija. Pogledah kroz prozor. Odvjetnik Gazotti odlazaše, vidjeo sam, kako ga grof i abbe prate sve do k o­ čije. Iz vrtnog salona nisam više ni razgo­ vora ni pjevanja čuo. I svjetiljke gorile su tamo slabije. Mehanično, bez opređjeljene osnove sišao sam dolje i zadnjom terasom dospio sam u vrt. Bio je sasma taman i tih. Baš pod kamenom ogradom terase sinu bielo odjelo. Nisam se varao. Bila je to Pepina. „Samo riečcu11, Saptao sam i već sam stajao kraj nje i držao njenu bielu, toplu ruku u svojoj. Vidio sam i u polusvjetlu. koje je tu vla­ dalo, da je neobično dirnuta, dapače činilo mi se je, da je i plakala. „Pomislite samo11, reče ogorčeno, „taj nesretnik Gazzoti mi predlagaše, da se odvezem odmah s njim u grad, sada u noći, a ipak znade, da znadem, da je neženja.11 „N o, kad se hoće da brine za vašu bu­ dućnost, za vašu buduću slavu . . .“ izletiio mi iz mišljeno. ustiju malo prerano i noraz- �Broj 33. O S V I T“ Strana 7. ..0. samo me ironijom bockajte, imate podpnnoraa pravo", reče sva uzrujana. „ 0 , Ja sam neizrecivo nesretna!" sjenA, mi ljudi, a sjena sjene, sve naše dje­ novčarke. Nešto, što osobito, odavaše-semitsko porietlo, igralo je oko uzkih crta i oko lovanje . . . Izčeznu mi tada kao prikaza, samo njeno jakog orlovskog nosa, na brižno izbrijanoj Plačući pade mi u naručje, osjećao sam bielo odielo slično odrazu mjesečnom pomo­ bradi i skoro nervoznim rubovima . usta. njenu mirisnu kosu i svilenu plit njenog bielog lilo se medju cypresama i platanama, samo Meni i Pepini bio je na prvi pogled oduran. vrata. Jedva sam disao. njene suze ćutio sam na svojoj ruci, samo Jedva je digao glavu nagnutu nad hrpom „А što kanite učiniti ?“ j-ekoh. „Povjerite zrakom podrhtaše još aroma njene sladke novina valjda iz ciele Italije, iz kojih izrese rađje grofici". zivaše crvenom šili plavom olovkom podvu­ prisutnosti. čene stupce kritika i referata. Prije no sam „Nikada ne, ne, ne", skoro uzkliknu Pe„Је li vam vruće, gospodine ?“ začuli taj mu mogao preporučno pismo uručiti, donese pina. „Ne ću da budem ičija dužnica. 0 , časak oštar ironičan glas kraj sebe. „Hladite osjećam kraj sve njene ljubeznosti i prijazse u ljetnoj noći, pjesniče", dometnu sarkas­ sluga svratišta cielo naručje brzojava. S hladnim „dozvolite" pokaza nam divan i nosti, da sam ipak samo sestra njene so­ tično, „laku noć i neohladitd se preveć". barice". Bio je to grof. Prošao >kraj mene kao poče grčevito trgati brzojavke. „А hoćete li seriozno kazalištu?" upitah sjena sa zapaljenom cigaretom u ustima i (Nastavit će se). mucajući. prije nego li sam mogao odgovoriti, izčeznu „Da, ozbiljno. A zašto da ne idem? Ta u dvorcu. glas ipak imadem, to priznajete svi, a Neznam, kako sam d u g e još stajao na školu . . . Bože, zdrava sam a i malo uzistom mjestu sam i zamišljen. Ne znam trajnosti takodjer imam, a poslu se ne branim". takodjer, kako sam došao u svoju sobu, i U 20. broju našega dičnoga i vrlo ob­ Nehotice proleti mi glavom uspomena na kako sam jutro dočekao". ljubljenoga „Osvita" bila je ubilježena viest Drugi dan odputovala je l’ epina kući. osudne rieči selskog liečnika. Držao sam ju o mojoj težkoj bolesti. Nismo se više vidjeli, alt iz govora kod još uviek u naručju drhčuću i uzrujanu. Toga radi obznanjujem na istom mjestu doručka, iz jednoslovčanih fraza razabrao svima znancima i prijateljima, da sam se ,.A bili za vrieme priprave i nauka primili pomoć — od m ene?" upitah glasom ta­ sam, da su jur svi bili upućeni u naš od­ — hvala svemogućemu Bogu i vještini ve­ kodjer drhćućim, nošaj. Doznao sam, da Pepina neće više u leučenoga gospodina dra Goldfarba — od Nije odgovorila. Samo burno nadimanje dvorac doći. „Dosta nam je već toga nepre­ svoje težke bolesti pridigao i skoro sa svim njedara pod čipkama bilo je njenim odgo­ stanog pjevanja", reče usjećno grofica. ozdravio. Koncem tjedna uredio sam svoje odnošaje vorom. Osjetio sam, kako na moje prste Ujedno se ovim načinom najljepše zahva­ prama grofovskoj obitelji sasma definitivno. kanuše dvie vruće, vatrene suze. ljujem svim svojim prijateljima i znancima, Abbe, koji je, kako sam iz duga povjer­ koji su me pohodili za vrieme moga bolo­ „V i dakle primate moj p redlog?" pitao ljiva razgovora s njim saznao, bio sklon vanja i tim mi boli ublažili. sam videći ju skršenu i šutljivu. našem odnošaju, napisao mi je preporučno ,.S veseljem i zahvalno", reče šapćući. Osobitim načinom zahvaljujem se gore pismo na nekog Gambertia. Bio je impres„Dobro, onda ćemo odmah početi i izspomenutom liećniku g. dru Goldfarbu, komu vršivati ga. Odma sutra odkazati ću gro­ sario i u orto doba svemogući kritikač skoro ću zahvalan biti kroz cieli život, koji mi je na cielom poluotoku. Taj Gamberti imao je spasio, te ga svakomu ovim najljepše prefu, da mogu vam cieli svoj život p o­ Pepinu uvesti u školu slavnog Lampertia u poručavam. svetiti". Milanu, odkale je izašlo već toliko opernih ,.0, hvala vam, hvala!" U Mostaru, i5. studenoga 1898. zviezda prve veličine. A bbć bio- je s im Plakala je časak na mom srdcu. Naglo Muhamed efendija Hasanefendir. se izvinu, odgurnu me svom svojom snagom Gamberti iem vrlo dobar, M i du i u- Srodstvu, ■ a dobri svećenik upotrehid'je pripravno tu i reče ne bez primjese nekakve romantičnosti zapinjućim glasom, koga pretrgavaše sgodu, da pomogne Pepini i meni. Bio bi to učinio već za volju odvjetniku Gazzotiu, koji je c a n je : „Obećajete li mi, da do dobe, dok svog mu je iz dna duše bio mržak, tim radje to Beč, 14. studenoga. Car i kralj cilja ne dostignem, ne će naš odnošaj biti činjaše Pepini, koja si je pjevanjem arije Franjo Josip jučer izjutra došao n drugim, nego odnošaj brata i sestre ? Dru­ iz Fausta stekla cielu njegovu simpatiju. Beč iz Gbdellb. Pred podne je u Neću obširno crtati naš prvi susretaj i dvorskoj župnoj crkvi bilo izloženo gačije, vjerujte, morala bi svoju rieč opo­ sastanak u Bologni. Sastali Smo se u albergho zvati — obećajte mi to, ako me sbilja mrtvo tielo nadvojvodkinje Marije d' Italia i večerali smo prvi puta zajedno. iskreno ljubite Г" Antonije. Množtvo naroda grnulo u Bilo je to nešto neizrecivo krasno. Ljudi oko Priznajem i danas iza godina, da me je crkvu do podne, kad je bio ulaz nas očevidno nas smatrahu mladim supruzima. ta molba zabezeknula. Mučao sam dugo. zapriečen. Na lies je bilo položeno Govorili smo malo. Pepina je bila nekako veoma mnogo sjajnih vienaca. Mrtvo Samo njeno disanje, duboko i nepravilno, odzivalo se je noćnom tišinom. Pričinjalo mi ukočena, možda je trpila' pod dojmom tili tielo pokojnice uz običajne svečanosti neobičnih dogadjaja, i ja sam bio nekako položeno je u carsku grobnicu u kase, da čujem, kako teku njene suze. Bio pokunjen. Činilo mi se, da, dok ne bude sam svladan. Ne znam zašto, ali neprestance pucinskoj crkvi. primljena kod Lampertia, sve kao u zraku mi napunjahu glavu rieči selskog liečnika Pariz, 15. studenoga. „Agence Havisi, da je sve pustolovno' i nepromišljeno, o prelaznoj tuberkulozi, koja vlada u cieloj vass" dobila je brzojav iz Kolmara. njenoj obitelji. Ćutio sam duboku sućut što god pođuzimljemo. da je A l fr e d D r e y fu s s um ro. Sjedili smo ipak dugo preko ponoći skupa. s tom djevojkom. Nisam osjećao pod svojom Službeno se ta viest još nije potvrdila. rukom to bujno, puno tielo, niti pod svojim Onda se razstadosmo po Obećanju, davši si Kanea, 15. studenoga. Jučer je car­ ustima onaj miomirisni burni dah njenih samo ruke kao dva stara dobra znanca sa ska ladja „Hohenzollern" s carem i osebujnim smieškom, u kojem s e je miešalo njedara, vidio sam pred sobom samo biće caricom stigla u Kaneu. trpeće, mlado, krasno i neizrecivo nesretno. bjesnilo krieposti ipak samo sa trpkom rePariz, 16. studenoga. Sve novine Više no ikada ćutio saiii u kim trenutku siguacijom. Drugo jutro odvezli smo se u Milan. Prvi pišu o Dreyfusovoj smrti. dubljinu budhističkih teorija o ništetnosti Carigrad, 12. studenoga. Govor, što put vodio nas je 'k onom Gambertiu. Ne bi svega, o tomu, koli ništetnom i praznom sjenom je cieli ljudski život prama v.ječ-' tb ni' spominjao, ali čudni taj čovjek sresti ga je na gostbi u Damasku govorio će nas još jednom u ovoj pripoviesti, ako-" n je m a č k i c a r, u komu je naglasio,. nosti. Moja sućut bila je taj časak triumda N j e g o v o V e l ič a n s t v o S u l­ falnom pjesmom moga bića. Obećao sam pretn, kako' ja mislim, samo u mašti Pepinč! tana š t u je 3 0 0' m iliju n a rausloNašli smo ga u hotelu, u kojem je imao ljubeći u suzama njene ruke sve. m ana kao svoga halifu, v eom a je kroz mnogo Već godina nekakav pied a terro; Odvrgli smo se silom i samo si muče, stiskamo ruke za dalnji put kroz život. inače nije stalno nigdje ‘stanovao, vozio se z a d o v o l j i o S u lta n a . Sultan je od­ redio. da se taj govor prevede na je od jedne svoje ovčice k drugoj, iz Rima Odletila je kao prikaza, a tko mi mrfže do­ kazati. da j e onaj sveti, najljepši časak mog ,t^.|Jj:uselj, iz Turiua u Nizzu, gdje su baš turski jezik, odštampa i svuda po života sbilja postojao? Da n ije ' bio snom ‘njegove dive sticale sebi '-lovore, a njemu- carstvu razašalje. Za to še je Car ve­ oma toplo zahvalio. moje razpaljene mašte ? Je li istina, da sara novac. Ogromni stroj reklafne držao je taj To je sve učinilo veoma veliki uti­ « : svojoj.j-uci. i o.vla-, držgn.m *г.рјјш rukara одо .drago, čarobno sak iia mubžimeđabski svi'et S vi. đ bž e. da'vašć" jh' fofežoifi’ ^r'ega sVetmrgnćeg pera, tielo.' iž i'n|ega ae u tami ljetne noći fazda će porasti ugled i u p lj v, S u 1t.n Пa. .lievaše eielo m ore- svjetla, i mirisa? 0 , .sjene ili bolje otvaranjem ili Žatvaranjem svoje Javna zahvala ,,0svitovi“ brzojavi �Strana 8. Iz slu ž b e n o g lista Imenovanja. Privremeni učitelj IV. narodne osnovne dječačke škole u Sara­ jevu Jovan B o r j an o v i ć imenovan je u či­ teljem u definitivnom svojstvu, učiteljica extra statum Zorka B o r j a n o v i ć definitiv­ nom učiteljicom te pomoćna učiteljca Ana Ć v o r i š ć e c učiteljicom u definitivnom svoj. stvu u narodnoj osnovnoj školi u KupresuPremještenja. Sudski pristav Franjo H a n n premješten je od kot. ureda u Zepču ka kot. uredu u Sarajevu, a sudski pristav Karl Gr o 11 od vrhovnog- suda ka kot. uredu u Žepču. Upravite j poljoprivredne stanice I. razr. Hugo G r as s i u Modriću pozvan je iz službenih obzira na službovanje u poljopri­ vredni ured zemaljske vlade, dočim je upravi­ telju poljoprivredne stanice II. razreda Vladislavu M e l c h a r u kod zem. vlade povjerenaupravapoljoprjvredne stanice nallidži, a upravitelju poljoprivredne stanice II. razr. Antunu V y bi r a l u na Ilidži uprava p oljo ­ privredne stanice u Modriću, a privredni pristav u Livnu Baltazar P o l t a premješten je u istom svojstvu u Modrić. Razriešena je od dalnjeg službovanja u ovim zemljama pomoćna nćiteljica u Kupresu Ernestina T h y r . Umirovljen. Službeni list bos.-herc. zem. vlade „Sar. list“ jav lja sada, d a je Nj. Veličanstvo kralj premilostivo odobrio, da se okružni predstojnik Jakov V o j v o d i ć na njegovu molbu premjesti u trajno stanje mira i da mu se tim povodom izreče previšnje priznanje na dugogodišnjem vjernom i uspješnom službovanju, Pridošli stranci n Mostar Svratiste ,,Nareuta“ 13. studenog : Nikola Cvietić, trgovac, Belovar, Franjo Večerina, predstojnik, K onjic, Lu dvig Jung\virth, gradj. poduzetnik, Sarajevo, Franjo Steiumetz, činovnik, Sarajevo, Ernst L o e w y ( nađporuč. Sarajevo, di. S. Firtig, liečnik, Sarajevo, August Bogdanović, mjernik, Z a­ dar, 14. s t u d e n o g : Eleont. Sandoth, p osebnica, Opuzen, Bichard Steinpach , nađporučnik, Solnograd, dr. Hubert Forkartz, nadliečnik, Sarajevo, M. Kunschner, nađmjernik, Sarajevo, R udolf Sydor, satnik, Sarajevo, N. Roth, konj. satnik, Sarajevo, I. Brajnović, trg. putnik, Beč, Franjo Kaт е г т а у е г , trg. putnik, Budimpešta, N. Passler, mjernik, Ljubinje, Benjamin Kaufer, trgovac, Pećuh, M. Schneiđ, trgovac, Beč, Svratište ,,Giljanović“ 13. s t u d e ­ n o g : Guido Jerovšek, pol. pristav, Lipa, Marko Selnik, učitelj, Kapela, Ivan Cimpipilić, trgovac, Kostajnica, A d olf Felin, g o ­ stioničar, Biala, Ida Vrbančić, posebnica. Rieka, — 14. s t u d e n o g : Aleksa Jurišić, slikar, Split, Zulfo Borić, trgovac, Livno, Antić Mrnjavac, posj., Metković. .Svratište „Abba?ia“ . 13. studenog: dr. Otto Mornstern. liečnik, Nevesinje, Vid Gluščović, trg. Metković, Stjepan Mihalić, posebnik, Zagreb, 14. s t u d e n o g : Mara Mack, posebnica, Sarajevo. Prenoćište „Tabaković“ . Г! s t ud e n o g : Meho Odobašić, posj. Stolac, Zuko Zarkušić, posj. Stolac, Miha Ivić. posj., Sto­ lac, Ivan P a v lo v ić , posj., K onjic, Saliji, Tiskom „Osvita^ u Mostaru. Bi oj 33. , O S V I T“ Poturović, posj., Konjic, Ćamil Sarić posj., Stolac, B ećir Biso, kočijaš, Gacko, Ante Pavlović posj., K on jic, 14. s t u d e n o g : B ećir Šuta, težak, Stolac, Prenoćište „Т. Katić“ 13. s t u d en o g : Ignac Umek, stolar, Vrbnik, Salko Dizdar, posj., Stolac, Salihaga Sinanović, posj., Trebinje, Mustafa Zuhrić, posj.. Ljubuški, Toma Novak, posebnik, Sarajevo, Huso Kadić, Stolac, — 14. s t u d e n o g : Simo Sladoje, Nevesinje, Gaspar Teigl, z i ­ dar, Darda, Smail Muratbegović, trgovac, Stolac, Mešan Softić Nevesinje, Huso Barač, Nevesinje. Prenoćište ,,Radulović“ . 14. stu­ d e n o g : Gjuro Krasnika, stolar, Oršovac, — 13. s t u d e n o g : Paskal Stavroviadić, trg. pomoćnik Sarajevo. DURKOPP & С“ Beč, VI. Hogelmiiller-nlica broj 5/7 preporučuje svoje izvrstne D iirk op pov e šivaće strojeve ( makine) 3730 za kućnu porabu i W obrt. Svi sustavi uzorne konstrukcije, kao : Sirujer, Medium, Titania, Elaetic, Hingschiffchen pp. PRODAJA samo TRGOVCIMA. Cionilt badava idžabei Pouzdane zastupnike tražimo. T e č a j p a p ir a i m je n ic i Ljekarna na javnoj bursi u Beču I T J E N C E S L A V A M1KANA dne 1б. studenoga 1898. ,,k CARSKOM ORLU " Novčani tečaj u austrijskoj vriednosti. Jedinstveni državni dug upapiru . . . 101 Jedinstveni državni dug u srebru. . .10.075 Austrijska renta u zljitu .......... 11.970 Austrijska renta u krunama 4% . . . 10.135 Ugarska renta u zlatu 4 ° / „ .................. 11.976 Ugarska renta u krunama l u/0 . . . . 9.785 Dionice austro-ugarske banke . . 912 Veresijske d io n ic e .................. 95.350 London vista........................... 12.050 Njemačke drž. banku, za 100 m. nj. drž.vr. 6.895 Komadi od 20 marakft.............. 1.178 Komad) od 20 fratlakft . . . . 954l/s Italijanske banknote............... 4.380 Dukati obrubom....................... 568 л д . IvTostar-u.. N ajveće skladište svih farmaj ceutičkih aparata, špeoijaliteta i I parfumerija. - s Sls:la,d.ište =z I svih naravnih mineralnih voda, I prava stara malaga i medicinski konjak. Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije. I : MIKAN, MOSTAR. Čast nam je ovime objaviti Vam, da smo ustrojili i otvorili pod nazivom: „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučuju« Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „K N J IG O V E Ž N IC U ” , koja obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekvijuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se Sa veleštovanjem „Hrvatska dionička tiskarna14 a Mostaru Podhurn t>r. 7. |Ri Odgovorni urednik: Ivan A . M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8fdc48391eebaac94cb49bb0acfc8c05.pdf f3149705ea7799e7b74aaed418091627 PDF Text Text rake sriede i O g l i i s i se primaju i šalju na upravu „Omi(i 2а prostor о<1 petitredka plaća si:■ 8 nov?., kod svake dalnj< uvrstim 4 nov?. Eraiska pristojba za sva ki oglas i uvi-štcnjc 80 nov?. F * i -o t l p l fv t f v ха vanjske na godinu 8 for., na pola dine i for., tin tri mjeseca 2 for; za inozemstvo cienft imgodinu 10 for. 2a pripi isl ana piim a i /.ali va 1e placa se ] iisebno. za Mostar na godinu 7 for. 20 u&, na pola godine S for. 80 u?., nn 8 inje -era 1 for. 80 ne. Ilukopi i se Iic vraćaju, :ie plaćen se listovi ne ,»imaju. Pojedini broj nOsei7a“ stoji 8 nov#., ► tari brojevi po 1б nov?. Ure.ImJH9 ^ Г н , odpravnietvo . . Hrvatskoga jezika šnm Može da spoji tiskama u Poidliumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um ! Safvet hr.tj li. HaSagić, Xeve*injae. U Mostaru u subotu, 19. studenoga 1898. B r o j 3 4. Na Balkanu Slavni Perzijanac Sejh Sadi reče, <la je bolja laž, koja je za dobro, nego istinit, koja se osniva na kijametluku. Nn ne da se sakriti istina, da je g o ­ tova stvar autonomija Krete, a ta autonomija znači, da več Kreta - može se reći — pripada Grčkoj. Tim povodom evropsko se je novin­ stvo bavilo i svedjer bavi tom čin je­ nicom, nu svakako je osobito značajno ono, što piše petrogradski „S viet", list poznatoga Rusa Komarova. Dan 4. studenoga 1898. vječno će ostati znamenit dan za nesretni kretski otok, veli J,Sviet“ , jer da je tim danom prestalo tursko gospodstvo i počela nezavisnot Krete, koja je za to obve­ zana na zahvalnost samo prama Rusiji. Ruski admiral Skriti lov je igrao prvu ulogu na Kreti jiroti turskomu gospod­ stvu, a s oslobođjenjein Krete Rusija je samo nastavila svoju historičku misiju za oslobodjenje hrišćana na iztoku. Prvi koraci Rusije, bilo putem diplom acije, bilo putem rata don teli Tako piše petrogradski „S viet“ , do čim iz pouzdanoga carigradskoga vrela javljaju, da će se odmah, čim budne postavljen guverner za Kretu, preći na to, da se razpravlja o auto­ nomiji Macedonije. Дко se Sultan uzprotivi uvedenju autonomije za Macedoniju, da će se o tom onda raz- pravljati na konferenciji za razoružavanje, te da je ruski poslanik u B eogradu gospodin Zadovski u tom smjeru v eć z a p o č a vaditi,, izmedju ostaloga izjavivši, da se neredi u Maceđoniji i Staroj Srbiji mogu samo onda radikalno izliečiti. ako se prama berlinskom kongresu oživotvori au­ tonomija Macedonije. Ujedno da je on rekao, kako je ruskit vlada spremna u tom pravcu podupirati beogradsku i sofijsku vladu. Eto tako govore Гг *lPetrograda" Г Carigrada, te nema sumnje, da se spremaju na to, da učine političke promjene na Balkanu u - Turskoj. Za Tursku je zlo, što se ona nije za rana sama na se oslonila, već pripu­ stila da nastupe odnošaji, po kojima se strane vlasti miešaju u njezine po­ su nezavisnost G rčkoj, Rumunjskoj, Sumadiji i Bugarskoj; sad je bio red slove. Ako ništa drugo, a ono će sa na Kreti, a u svoje vrieme dolaze strane umjetno u Turskoj carevini onda i Maceđonija, Stara Srbija, Bosna stvoriti kakov nemir, samo da se što I prije pruži prilika, da se nametnu i Hercegovina. Literarni pnienci hrvatske mladeži Za Osvit" napisala Етту Paul;/ Naša hrvatska poslovica kaže, da se nitko nije učen rodio, već valja da se malo snabilije znanjem i umjećem, koje ga danas sutra može učiniti velikim čovjekom. Upotrebljivanjem stečenoga znanja uzdiže se čovjek sve više i više, dok se ne popne do onog stepena, na kojem ga njegovi suvre­ menici priznaju za vještaka, umjetnika ili učenjaka. Ako igdje, to sigurno vriedi ovo pravilo za literate. Upitajmo naše priznate korifeje u književnosti, kako su se dovinuti onog ćastnog mjesta medju odabranicima našega naroda? Vrlo su riedki slučajevi, da si je koji književnik svojim prviencem na jednoć osvojio odlično mjesto u literarnom svietu. Obično se počimlje pomanjim radovima, koji nisu od velikog zamašaja, nego u kratkim, jezgrovitim crtama obradjuju koji liepi sujet. l’ a ako ima i takovih slučajeva, da je prvie- nac obsežnije literarno djelo, to će nam svatko povjerovati, da je autor na njemu radio dulje vremena, da ga dostojno opremi, prije nego što će ga iznieti pred čitalačku publiku. Znaci literarnoga talenta pokazuju se već u mladim danima autorovim, da, već i za vrieme njegovoga djakovanja. Koješta liepoga iz narodno historije, zatim pojedini sobstveni doživljaji podražavaju ovakova nada­ rena srca, da, mogli bi reći da uzdrmaju u njima žicu prirodnog pjesničkog poleta i tjeraju mlada čovjeka na rad, da nam po­ kaže svoja čuvstva, što ih je u njima po­ budio izabrani sujet. Nakon duljcg ili kra­ ćeg skanjivanja odvaži se mladić, da napiše one svoje dojmove. Ah, koliko se puta ono proćita i izpravi, izpravi i pročita, prije nego se odluči da to spremi redaktoru?! Pa što će tek ovaj reći? Ima li više straha ili ne­ strpljivosti u tom očekivanju? Radnja je primljena i biti će tiskana. Koliko smo sada vre d n iji! Ele treba sada nastaviti, na prvu smo se popeli stepenicu, G o d . I. kao sudci miritelji, da na koncu izreknu osudu na štetu Turske, o čiju se naklonost svatko u toliko jagmi, u koliko se nada odtuda dobiti ko­ risti. A je li trebalo do toga da dodje ? Zar ima sila, koja se može traj­ no opirati duhu vremena ? Nu svi oni, koji se zadiru o tielo Turske, ne računaju s jednom činje­ nicom, koja je veoma važna i koju je njemački car naglasio u govoru, što ga je govorio u Damasku. „T ri stotine milijuna^ — reče on - ,,muslima štuje Sultana kao svoga Halifu.“ T o je nepobitna istina. Drugi mogu imati silu u rukama, ali Sultan vezom vjere kao vrhovna glava Islama ima sva srdca muslimska za se. Za Tursku to puno znači, a nakon Vilim ova pu­ tovanja na Iztok drži se, da se ipak ne će moći za prvi sliedeći slučaj stvoriti onakov evropski koncert, ka­ kav se je u prvi mali mogao stvoriti radi Krete. S toga ne držimo, da bi se tako lahko m ogli opetovati gdje drugdje kretski slučajevi. T o ne bi išlo lako ni gladko, jer je mnogostrukih inte­ resa, koji se tu križaju, a opet ni Turska ne bi ostala osamljena. Nama je svakako najzačudnije ono, kako se ruski list stavlja za skrbnika Bosni i valja i dalje pokročiti, stvoriti štogod ljepšeg, zamašnijeg i ako moguće krasnog. Tako se razvija malo po malo spisatelj­ ska radinost kod naše mladeži. Godinu za godinom stiče si ona sve više znanja, a njezin pogled biva sve obsežniji, sigurniji i točniji, radnje sve bolje i bolje, dok pisac ne dostigne metu, na kojoj ga karakterišemo kao valjana slikara naših čuvstava. Njegova vriednost u duševnoj radionici sve više raste, a tim raste i korist, što ju ima od njega narod, iz koga je potekao, da za nj radi. Nu da se vratimo k našim početnicima. Da uzmognu iznieti svoje prvience na svjetlo, treba da obstoji list za ovakove svrhe. I na tomu, hvala Bogu, ne oskudievamo. Eno nam izlazi u Zagrebu „Pobratim." Upravo nam godi očima, kad vidimo da u tom listu i mladež participira svojim radovima. Liepa pojava za našu literaturu, a mislimo da ne­ ćemo pogriešiti, ako ustvrdimo, da će danas sutra koji od ovih mladih literata zauzimati liepo mjesto medju hrvatskim prvacima. Pogledaimo si malo „Uistak mladih Po- �Strana 2. H ercegovini. I o njima se po prilici onako izrazuje, kao što i grof Leontijev pred godinu dana : _ A ntonom ija Bosne i Broj 34. ,0 S Л 7 " X T‘ H ercegovine s hrišćanskim guvernerom na čelu znači pripojenje tih pokrajina šum adiji i Crnoj gori." Nu mi ne poznamo toga akutnoga »bosansko - hercegovačkoga pitanja" niti u vid jam o potrebe, da ovim zem­ ljama itko nameće kakovu autonom i­ ju. Skrbnika nam netreba — i ako se štuje g la s naroda, tad neka se i uvaži. kovacj - Slunj — Drežnik — Otočac G o s p ić-K n in u Dalm aciji, dokle je već gotova pruga iz Splita. T o bi bila glavna pruga, a sporedna1 Drežnik-Bihać i O'točac-Senj. Tim bi mon­ arhijska, željeznička mreža bila izravno sp ojen a 'i s D alm acijom (Knin-Split). 13. studenoga. strategieki -momenti nisu m ogle predvidjati niti očekivati. govore za tu trgovačkim središtima veoma je važna za svjetski promet, jer je to najkraći trgovački put na Iztok. Split će s vremenom biti veliko pom orsko sre­ dište i skela trgovine pak je i stoga 1 j e z n i c a. U Bosni i H ercegovini uz još neke nadopunjke predbježno bi opravdano, da se Bosna ničku svezu Splita s Bugojnom . Nu onaj kraj od Jajca dalje k Bišću, po tom takozvana gornja Granica, L ika i D alm acija — to sve još nije sve­ zano željeznicama, ma da je to oprav­ dano najvišim strategičkim, gospodar­ stvenim i političkim razlozima. Čitavo takođjer iz­ ravno spoji s njime. T lo, kojim će ići zasnovane pruge, veom a je bogato : u gornjoj Granici na Samarici su prašume, neizcrpivi majdan ugljena u Kraljevčanim a, željezo kod Bešlinca koga prometa, a i u Sada Da bi Englezka htjela prije ili kas­ nije svoje čete iz Egipta povući natrag, tad hi Egipat opet pao u sta­ re odnošaje te bi tako Englezka svoje vlastito, veliko d je lo razorila. (?) D je­ lovanje Englezke na N ilu stvorilo je takov p oložaj, koji je svaka englezka vlada obvezana podržavati. U Svvindonu (VViltshire) predsjed­ nik trgovačkoga ureda R itch ie držao je govor, u komu je izjavio da Englez­ ka doduše nema nakane, da francez- kao i šume od Sane preko Bosanskoga Petrovca prama Kninu, kuda će jedna rieke Nila čuva netaknutom. strana kuća graditi željeznicu. Ministar nutarnjih posala u zadnjem liberalnom kabinetu, sir II. H. As- (juith, u Pad ihanu je g ov orio, da još ima škakljivih pitanja, strategičkom se Nu prilike su ipak već čosto puta stvorile takove obveze, koje se. prije koj trgovini bud kako staje na put, mu da je odlučila, da egipatsku (ili p ravije: en glezk o) vlast duž čitavo Tnglezi i Afrika pogledu se odavno težko opaža nesta­ željeznica. Egipat otišla uz nakanu, da se opet natrag povuče. te najizvrstnija ilova ča ; nadalje pra­ šume u području Kapele i Velebita, jed.io područje od preko 10.000 četvornih kilometara nema željeznič­ šica ka zaposjednuti Egipat, reče Grey da je Englezka svakako u - S n ajbolje upućene strane javljaju , da će se skoro ostvariti o s n o v a h r v a t s k i h p o g r a n i č n i h ž e- željeznička mreža bila gotova — računajuć dakako u prvom redu željez­ .lord' Salisburv u fašodskom pitanju. Što se tiče pitanja, da li će Englez- a osim toga bi sjeverna Bosna bila spojena ravno s našim hrvatskim morem ( Bihac-Senj). Svi narodnogospođarsfveni, trgovačko-politički i željezničku prugu i izravna sveza S p l i t a s monarhijom i monarhijskim U Mostaru. p osa la 'u ministarstvu Gladstone- R „ . seherj- u Ashingtonu (Northumb.erland j držao gov or, kojim se je posvema pridružio onoj p olitici, kakovu tjera ugarsko- Francezkom urediti, :o je treba s lili Egiptu po­ praćeni Nil mora služiti ne samo le­ hrvatsko trgovačko ministarstvo kao O vi su dani pravo rekne dani mi­ i zajedničko ministarstvo rata potanje bave tom stvari, tako. te je i hrvatski nistarskih gov ora u Englezkoj. Prvašnji i sadašnji članovi englezke vlade za budućnost ban grof K huen Hedervarv k oji počesto gov ore o d ogad jajim a u viso­ što se sbližuju englezki dosada tim osnovam a nije b io naklon koj p olitici, a osobito pak o e g i p a t ­ narod u onom času, s k o m p i t a n j u. Države američke postaju kolonijalnom morao priznati nuždu — tih željez­ ničkih sveza. Dapače kažu. da se za Svakako to upada u više zuje, osnova s raznim prugama, nu najviša nešto sprema. je prilika za prugu Grey. saborski stvar n ajtoplije zauzimlje. Ima K a r l o v a c (R a- bratiinovaca.“ Tako je naslov onom điclu lista, u kojemu se štampaju radovi mladih Pohratimovaea. Možemo tu naći liepih p je ­ sama i člančića heletristićnih i poučnih. Ima i pjesama prožetih čistim hrvatskim otaehenićkim duhom, a to nek nam je dokaz, da raste danomice ljubav naprarn miloj hrvat­ skoj domovini u mladim srcima njezinih si­ nova! Svakako je naravno, da najveći kontigennt naših mladih literata podaje gimnazija, jer humanistička naobrazba daje mladiću najbolju priliku, da uspješno radi na tom polju, ako ima za to sposobnosti. N u 'je d n o moramo opaziti, a to je da naši realei pa i naše d jev ojčice skoro nikako ne učestvuju u kolu mladih pregalaca. Mi smo tvrdo uvjereni, da i inedju njima ima talenata, pa> hi se valjalo i s njihove strane džilitnuti. viteškim kopljem. Radom i opet satno ra­ dom uzpeti ćemo se do uzvišenih ciljeva, što ili postavišmo sebi i svom hrvatskom rodu. Zato hrvatski sinci i kće rce : Mičiino še ! da ima oči te poka­ nešto u stvari i da se T ak o je Sir Edtvard podtajnik vanjskih Iz n a u k e i d r u ž t v a B T S E S S . Za ftrimlit) /’. ''arjauovir. Kao od davnih davnina, tako još i danas biser je na glasu, omiljeli nakit gospodja, ako i nije baš, Bog zna kako, na oći izgle­ dan. Biser dovadja do plaća, veli poslovica. Г prastara vremena eienili su ga kao liajskupocjeniju stvar. Job ga, kako tvrđi Petavij. ubrajao medju dragulje najveće ciene, a Salamun v e li; mudrost je uzvišenija i vrieđnija od bisera. Babilonci, Medijane!, Perzijanci i.u obće skoro svi stari narodi A zije i Afrike vagali su biser polag zlatne eienc. Perzijatiski do­ stojanstvenici nosili su naušnicu (inenđjušu) od bisera, da pokažu tim svoj veliki polo­ žaj, a aristokratski sinovi slavne Atene su isto tako imali ii desnom uhu mendjušu od bisera kao znak plemenitog roda, dočiin sa mlade Atenjaitke, kao i danas djevojke, resile svoje uši menđjušama od bisora i tim se ponosile. U starih Egipćana i Etiopljana kitili bi se knezovi i plemići nizovima bisera. Isto je tako i..kud Indijanaca bio bis r u velike cienjen. Po njihovoj tradiciji (predaji) pronašao je najprije biser bog Višim, te gitimnoj trgovini same Englezke, već svake druge države. D obar je znak nastavi govornik državom i novom i američki kada Savezne velesilom . Zajed- ničtvo englezkih i am eričkih interesa u K inivi drugih interesa najuže će spojiti d iplom acije obiju h sila. nakitio njim svoju kćerku. U prastara su vremena indijanske gospodje nosile u ko­ sama ćešljeve, obasule biserom, a na laktu nakit od bjelokosti s biserom. Л kitile su i vrat nizovima bisera i nosile naušnice od bisera. Г Indijanaca je bio zakon, tla se svaki, koji bi biser izradjivao i drugi koji dragulj pokvario pođpatlao pod kaznu te imao ne «amo namiriti .štetu, nego i veliku globu platiti, a tko bi biser ukrao, taj je bio osudjen na smrt. Povjest nain dokazuje, da se je po nasclbinama starih Fenićana visoko biser cicuio, kao i kod Rimljana, u Siriji. — Poinpej, rimski junak, osvajač l ’ unta i Sirije, našao je u jtalači Mitridata silu bisera, kojim obdari Jupitra kapitolinskog u Rimu. A kasnije su ga izlagali i u muzejima. Ci. <il. po Isusu donese Ponmej u Rim ЗН kruna obasutih biserom i svoju sliku u inosaiku, od koga je svaki dio nosio jedno dragocjeno zrno bisera. Rimljani su u obćc' bili osobiti prija­ telji i ljubitelji bisera. Kako Arion pripovieda, rimski trgovci, koji su išli po robu u Indiju donosili su najviše biser, jer se je najviše tražio, i dobro su s njim pazarili. Biser se je brusio' na otoku Epimloru. Kimljankd su š e 'nit osobiti način gizđale biserom. O d 1prvog stoljeća prije Isusa nastala je u �Broj 34 P o litič k i p re g le d Habsburška monarhija. Na viest, da je austrijska vlada u proračun za 1899. godinu uvrstila svotu od 100.000 l'r. za češku tehniku u Brnu, „Narodni lJisty“ izjavljuju, da je to prvi plod češke politike za vlade grofa Thuna, koji se dostojno priključuje Badenievim jezičnim naredbama. Nu tim su Cesi dobili najmanji dio od svojih opravdanih zahtjeva, nu to je ohoje podloga za raznopravnost jezika. Mora se očekivati, da će se iza češke teh­ nike brzo osnovati i: češko sveučili­ šte u Moravskoj, što je bezuvjetna kulturna potreba češkoga naroda. Šestnaestje godina prošlo, kako je osnovano prvo češko sveučilište u Pragu, sada će se osnovati druga češka tehnika, te nije već daleko ni osnovanje dru­ goga češkoga sveučilišta. Tek kad se i ovo oživotvori, m oglo bi se reći. da su Cesi u pogledu visokih škola p o­ stigli svoj cilj, barem privremeno, jer za duševni razvoj naroda ne može se postaviti granica, već se mora težiti za vječitim napredkom. Njemačka. Poznata je stvar, da svi Niemci u Njem ačkoj nisu posve oduševljeni za ovakovo jedinstvo Nje­ mačke, kakovo je danas pod vodstvom Pruske i pruskoga kralja, koji je od 1870., od t'rancesko-pruskoga rata, uje­ dno i car Njemačke. T o je često put izbilo na površinu, a i sada opet izbi­ ja. List ,,BraunschweigerNeuesteNachrićh'terC onomadne objelodaniše pismo vojvode od Cumberlanda. u komu ovaj izjavljuje, da se do danas nije ništa promienilo u njegovu položaju i držanju prama nasljednomu jfitanjuu Brunsviku. Brunsvik je jedna od njemačkih sa­ veznih država, na čiji priestol imađu Rimu prava strast za laserom,, te su pisci onih vremena i pisali proti toj gorljivosti. Tako Soneka veli, da su rimske gospodje bile tako zanesene za biserom, te su se samo tada klanjale mužu, kada su cielo imanje imale pod vratom kao nj)r., ogrlice, od bisera u vriednosti od 170.000 fr., a zlatni prsluci bili su im obasuti zrnima bisera, oko kojih je bio dragi kamen. Čitavo odielo, pa čak i čarape bile su izkićene biserom. Oesar Julije darovao je Serviiiju. majci Marka Rruta jedno zrno bisera iz Bgipta. koje je vrieđilo do milijun franaka. Cesaru Septimiju Severu poslan je biser kraljice Kleopatre za ženu mu ali on ■ ga uloži u državnu korist, darova ga božici Vesni u l’anteunu. Narodu je očitovao, da se ne pristoji carici, ženi njegovoj, da dragulj od tolike ciene nosi. Žena Kaligulina Lollia Paulina imala je 11 a sebi bisera i drugih dragulja u vried­ nosti od 40 milijuna sesteraea, a i pokućtvo joj je bilo nakićeno biserom. A Neron ga je od puste razsipnosti u sirćetu topio : ali ga nije smio popiti. Na jednoj gostbi uzme Klaudij Metelli naušnice iz ušiju od mili­ jun sesteraea, metne ih u sirce i: popije i Kleopatra otrgne s uha veliko zrno bisera i ju pije ga. I*linij prispodablja biser s cienoin alem kamena, a Isidor, biskup Seviljski daj'e prednost biseru pred svira draguljima. [T prošasta vretnena npotrebljavao se jc biser kao liek. ,0 S Л 7 ” I тpravo vojvod e od Cumberlanda. V o j­ vode od Cumberlanda šu hanoveranхка kraljevska porodica, a Hanove« je bio kraljevina do pred kojih 30 g o­ dina. Prusija je tada protjerala s priestolja kraljevsku kuću i Hanovcr kao običnu pokrajinu pripojila. Pruskoj. Pretendent na hanoveransko i brimsvičko priestolje vojvoda od Cumberlanda, koji dakako živi izvan Njemačke, ne­ pom irljiv je neprijatelj Pruske, te ima veoma jaku stranku u Hanoveru i po Njemačkoj, koja ga brani i podupire. On je i prije izjavljivao, da se on ne odriče svoga prava na Brunsvik. Ovim najnovijim pismom vojvoda nakon 13 godina i opet u stvari pitanja o pra­ vu nasljedstva na brunsvičko priesto­ lje stupa pred javnost. Tim on ujedno izkazuje, da ne priznaje sjedinjenje Hannovera s Pruskom. Nekoliko dana prije, nego li je to vojvodino pismo izišlo, list „Hannoveranische Post“ d o­ nio je članak, u komu ustaje na obra­ nu prava vojvode Cmnberlandskoga te veli, da on nije proti jedinstvu Nje­ mačke niti neprijatelj Pruske, već da jednostavno traži ono,. Što je njegovo. Španjolska i Amerika. Stvar je go­ tova, da će uguvaranja o miru izmedju španjolske i Amerike u Parizu po Španjolsku nepovol jno svršiti. Amerićani su prekršili rieč i sada traže, da im Španjolska odstupi sve filipin­ sko otočje. Španjolska dakako da ne pristaje na to, po gotovo što u za­ pisniku o primirju Američani nisu izrazili taj svoj zahtjev. S toga. što SjmnjoLska ih! jiopuštavji. u TVashingtomn.su*1ljuti i izgubili su svaku strp­ ljivost, te su j)oslali u Pariz ultima­ tum. Američki povjerenici dobili su naime zadnju uputu, da se više ne ujmštavaju u pregovore o Filipinima, već da samo o tomu viećaju. ka­ ko i na koji se način oni imadu pre­ dati Američanima. Time su španjolski povjerenici izgubili svaku priliku, da stavljaju svoje prigovore, te su došli u težak položaj : ili pregovaranja prekinuti ili pristati na to, da se Filipi­ ni predadu Američanima. Ako ovo drugo težko. ako ono prvo - još teže : to bi značilo rat iznova. Uz put američka vlada svoje zahtjeve popraćuje time. što čini neke ratne ]>ripre­ tile. Pomorski tajnik Long je naredio sve što treba, da brodovi iz Brookljrna svaki čas mogu odploviti. ujedno je dao oboružati oklojmjače „_Ne\vyork‘-. ..BrooklviC, „T cxas“ i „Indiana." Opet se ima urediti evropska mornarica, kojoj je za zapovjednika postavljen admiral Schley. Tako Sjeverna Ame­ rika priet-i ratom, ako .Španjolska dra­ govoljno ne privoli na to. da Američaninia dadne Filijiine, jer ako ih ne dadne, Američani ih hoće da osvoje. Medjutim to čitavo američko pripre­ manje služi za to. da se Španjolci prestraše. — U srieđu je imala biti odlučna sjednica konferencije o miru. Dok smo ovo pisali, nije nam došla viest, šta se je na njoj učinilo, nu o tomu će nas sigurno brzojav izviestiti. Strana 3 Iz m je s ta i o k o lic e O imendanu blagopokojne cari­ ce i kraljice. Danas je imendan nika­ da. nezaboravne mučenice carice i kraljice Jelisave. Po cieloj se monarhiji odani naro­ di sjećaju danas Nje službama božijim i molitvama, pa tako i u. Mostaru. Službi božjoj, obdržavanoj na Njezin spomen u katoličkoj crkvi, prisustvovalo je činovnićtvo, častničtvo i gradjaustvo te djeca svib ovdješnjih škola, za koje je danas odredjen praznik. — Vječni mir i slava Jelisavi! ,,Hrvojevo“ sielo. U nedjelju biti će po obićaju ,,H rvojevo“ sielo, koje je tako u volju ušlo našem građjanstvu. Program je siela biran. Družtveni pjevački sbor odpjevati će dvie pjesme, g. Josip Beraković odsvirati će na glasoviru nekoliko narodnih komada, a gdjica Ruža H r s t i ć đeklamovati liepu Niemčićevu pjesmu „ S r p a n j s k i m z r t v am “ . Iza toga biti će tombola, koja se tako ,,Hrvojinim“ članovima svidja, te ples, kojemu se osobito naša mladost raduje. Spo­ menuti nam je, da će se igrati i neki novi plesovi. Na sielo imadu pristup samo druž­ tveni članovi, koji će dobiti s t a l n e u l a z ­ n i c e za sva siela u družtvenoj godini 1898./9, koje će se morati sobom nositi i čuvati i kod svakog siela na ulazu poka­ zati. Program siela i slučajne promjene na­ javiti će se uviek za vremena u „Osvitu” . Jubilej mitropolita Serafina Perovića. Konzistorija hercegovčko-zahumska javlja područnom grčko-iztočnom sve­ ćenstvu i puku zahumske eparhije, da ргеsvietli g. mitropolit. Serafin P e r o v i ć na Arandjelovdan, u nedjelju ‘20. o. mj. navršuje pedeset godina svoga svećeničkog zvanja, te poziva svećenike, da zajedno sa pukom drže blagodarenjc za zdravlje i dug život svoga nadpasfira. Neoprezna vožnja. Pišu nam iz grada: Po Mostaru nisu bog zna kako ši­ roke ulice, nu po njima se tjeraju kola i kočije upravo biesno i nemilosrdno. Ne pazi se tu na prolaznike, pak se je tako moglo dogoditi, da je onomadne Petkovićev kočijaš pregazio jednoga starca. To nije jedini slučaj, te bi za u buduće trebalo strogo urediti, da kočijaši paze. kako će voziti. Pirosbest. Tako se zove novoizumljeno sredstvo, kojim se gasi vatra i to tako lako. jednostavno, bez ikakve muke i pogibelji, kako se jedva dade i pomisliti. Na pirosbest imade patent poduzetnička kuća A. Kittel i C°. u Beču (IX., Liechtensteinstrasse 2). To je bjelkast prašak u limenim posudama, koja svaka stoji 3-60 for., te je dostatna za 200 litara vode, u kojoj se raztopi. Zastupnik spomenute tvrdke g. pl. Sieber jučer je u Mostaru mnogobrojno sabranoj publici pokazivao, kako pyrosbest djeluje. U badanj, u komu je bilo oko 200 litara vode, usuo je jedan smotah pyrobesta, koji je tu malko smiešao, u njemu ruke skvasio te njima ne osjećajući nikakove boli gasio kamenim uljem polivene i zapaljene krpe. Krpe su ostale iza toga čitave. Za tim je zapalio i opet pomoću petroleja vreću siena, koju je u pyrosbest namočenom rukom gladio i za ćas plamen utrnuo. U jamu. napunjenu katranom, vrškom nasuo kamenoga ulja — da se katran što bolje zapali — i pustio, dok nije počeo vreti. �Strana 4. Onda sasu u vrijući katran jedva litru raztopljena pvrosbesta' — i u tren oka silni se plamen ugasi, a što je još čudnije, časak prije ključajući katran tako se je smlačio, da sn rukom po njemu miešali ne osjećajući boli. Takovi je pokušaj učinjen i s kolofonijem (sakazom) takodjer na obće udivljenje i za­ dovoljstvo. Jednako je zapalio iznutra katra­ nom namazane bačve, zalivši ih još u pla­ menu petroljem, i kad je čovjek mislio, da će se od plamena razstaviti, zasu ih u jedan mali sve tri pyrosbestom : plamen se ugasi, a drvo tako hladno, da se može rukom uhvatiti. Napokon je učinio pokušaj s velikom lomačom drva, izpunjenom slamom i polo­ vinom kamenim uljem. Vatra u najvećem buku, goruće glavnje se stropoštavaju: u taj čas iz vatrogasne štrcaljke poče polievati goruću gomilu — i opet uspjeh presjajan. Pred očima zadivljenih motrioca silna se vatra pretvori u hrpu crnih hladnih glavnja. Mi, i svi oni, koji su to gledali, osvjedo­ čili smo se, da je pirosbest u istinu prava blagodat za ljudstvo. Spominjuć se sa stra­ hom zadnjih velikih požara, svi su zadovolj­ no k lica li: „Sad smo sigurni, nema više požara." D jelovanje pirosbesta je nevjerovatno i nečuveno sigurno, a posao s njime tako jednostavan, da i diete može gasiti. Stvari se od n jega ne kvare, jer nema u njemu nikakvih kiselina, te je za svaki slu­ čaj potrebno, da u svakoj kući stoji u pri­ premi raztopljen. Njim se gase sve vrsti požara, bilo to kad gori drvo, slama, mast, ulje, i tako dalje, i to tako, da ona stvar, koja je jedan put njime polievan, za dugo vremena ostaje sigurna pred vatrom. U istinu izum, koji će svatko blagosivati. Iz n a š ih k r a je v a B o sn a , i H e r c e g o v in a . ,o S ТГ I T‘ kazna. U svoje ćriem e izvjestit ćemo vas o toku razprave. Našim oblastima na znanje. D o­ bili smo od osobe, kojoj se mora bezuvjetno vjerovati, ove redke: U 24. broju eienjenoga lista „Osvita" medju viestima iz mjesta i okolice namjerih se na malu viest „Vraćarica". Pošto sam već prije bio sretan da čujem za tu proročicu devetnaestoga vieka, valja ju je bolje prikazati, da se naš sviet uvjeri, da je to kao i svaka druga takova najodurnija varalica, te da oblast učine korake, koji su puždni. Evo jednoga prim­ jera, koji će biti dovoljan razlog, da se proti toj varalici; najstrožije postupa. U selu D. župe Š. žive obitelj K. (podpuna imena su u uredničtvu „Osvita"). To su tri brata sa sVojim obiteljima, i sva tri žive u zadrugi. D ogodi se, te najmladji brat oboli, pa sve babe, koje poznavaju sve moguće trave, ne pomogoše ništa. Onda hajd k liećniku u Mostar. Donosile se ljekarije, nu sve badava. Д т е osta na postelji preko tri mjeseca, pa jedino Bogu, svojoj inače jakoj naravi i mladoj drugarici, koja se od njega nije udalečivala ni dan ni noć. mora zahvaliti, da je bolest na bolje okrenulk, ter se on za koju sedmicu posve oporavio. Sad već pokojna žena Antina, buduć noseća, pošto kao takova podnese tolike napore za muževlje bolesti, do malo vremena porodi diete, pa kako se tad obori na krevet, tako već ne ustade s njega. 1 opet je bilo letanja i tamo i amo, ali sve uzalud dok netko ne kaza, da ima u Mostaru „ljekarica i proročica", koja sve zna i bolesti liečiti i budućnost kazivati, a to sve iz svojih karata. Tko veseliji od obitelji i zadruge K. ? Sad će bar znati šta je bolestu ic-i, te ti oni vrčem u Mostar ako sp ne varam k novoj ću ­ priji — k dotičnoj ženi u stan. Kažu jo j sve, a ona još više izpipa, da se znade vla­ dati. Propita varalica i za susjedstvo, počam od najstarije babp pak do najludjega djeteta. Iz razgovora dozna, da u susjedstvu zadruge K. ima jedna žena, koja je u zavadi sa dotičnom obitelji. Ali ovaj put ne htjede „p roročica" ništa kazati, nego čovjeka opremi kući, da se opet do koji dan povrati, pak da ćemu onda znati sve kazati. To je ona vrieme upotriebila, da dozna, kakva je ona žena, što se nalazi u komšiluku, pak kad je dotićnik iznovao došao, tada ti naša vraćarica daj karte, pa gataj i kazuj : kako ima u komšiluku jedna osoba (i ovdje mu opiše posve točno onu ženu, s kojom su K. bili u zavadi), te da je ona kriva bolesti. T ko sad veseliji od našega M atiše? Plati Iz Trebinja nam pišu: U 30. broju liepo vraćarici „posao i trud", ter jo j za­ eienjenoga „O svita" čitao sam viest o za go­ hvali i trkom kući, što ga noge nose. — Nu bolestnici sve gore, a braća u nevolji netnoj smrti Save Ružića. Naknadno vam — navali na onu „vješticu " da im ozdravi javljam , da mu je Jovo Andrić zaplienio bolestnicu. Ali „vještica" tvrdoglava, ne zna pokućtvo, koje je bilo prodavano dne 5., 7. ništa pak s toga i ne će ništa. Dok jadna i 8. ovoga mjeseca. Sestra ubijenog Save bolostnica nakon dugoga bolovanja i težkih R užića ostala je bez išta, te se sirota tješi muka umre. Kako se sad braća pomamišc! samo tim, da B og no plaća svake subote. Sva trojica podju, da „vještici" po sebi sud Umorstvo. Pišu nam iz 1). Tuzle 13. kroje, i htjedoše ju ubiti. Silom „vještica" o. mj. o ovom žalostnoin dogodjaju : Oružnićki izgubila bi glavu, da ne pobježo u šumu, postajevodja Johan Matunicki udario je sinoć gd je je ostala čitav dan. I sad se boji u subotu 112. o. mj, sa svojom sabljom na za svoj život. — Molim, da ovo „Osvit,, svoju ljubeznicu Mariju Glavoćević, kuha­ objelodani, da se tako upozore javni organi, ricu u svratištu „T u zla " i zadao jo j smrto­ da onu varalicu koja je, kažu, Talijanka nosne ozliede, te je za malo izdahnula. Iza — najstrožijo bazne i protjeraju. Gujom, da tog n edjela pobjegnuo je Matunci na konju, i po Mostaru nrfjodurnije' vara sviet, koji ali se danas povratio i sam se prijavio kril­ jo j lako nasieda) je r j e ' u nas jo š dosta nom z ipovjođnićtvu, g d je ga čeka zaslužena sujevjerja i lakuvjerja. Ministar Kallay u Trebinju. Pišu nam odtuda: 10. o. mj. stigao je u Trebinje zajednički ministar Kallav, koga su izčekali gradski načelnik, kotarski predstojnik, kato­ lički nadžupnik, kadija, predsjednik „S lavu ja" sa dva odbornika te grčko-iztoćni paroli. Njima je ministar Kallay rekao, da će sada imati dosta radnje, misleći tim na željeznicu, koja se sada ima graditi. I već je vrieme, da se čim god biedni narod pomogne nakon tolikih neradnih godina. — Ministar Kallay pregledao je, kuda će ići željeznička pruga, te je sutri dan odputovao put Dubrovnika. Broj 34. D o l j n j o t u z l a n s k e p r i l i k e . Pišu nam odtuda od 1б. studenoga: Tko i najmanje motri razvoj gradova i mjesta u ovim pokra­ jinama, mora priznati, da se svuda nastoji najživlje, da budu što uređjcnija i ljepša Glavnu brigu oko toga vodo obćinc. Кц samo kod nas kano da vlada iznimka, kod nas u D oljn joj Tuzli, koja je tim znameni­ tiji grad, što je industrijalni. V eć to bi imalo nagoniti našu obćinu, da svu brigu posveti poljepšanju i uredjenju našega grada. Nu tim se no možemo pohvaliti. Ove godine tegnula naša obćina, da nam ukrasi i uredi A pelov trg, nu umjesto da ga je ukrasila ona ga osakatila. S njega se sada ne može šalo proći u Szapariev sokak s toga, što je tamo na podnpžju Stefanija-džam ije, ostala ruše­ vina od odkopine A p elov og trga u visini od dva metra, te — ako ćeš da prolaziš, moraš skrenuti na Liskin sokak ili sokak kraj džamije, dočim je onaj srednji nepro­ lazan i za ljude, a kamo li za kola. I inače ima neurednosti po gradu. U nas je sokaka — kao n. pr. Pavkuša — kroz koje radi silna blata ne možeš prolaziti, dočim bi se to dalo lako i su malim troškom urediti. V Kaiserhauslovu sokaku je i gore. Tu kraj kuće Mare Pavuljašević i Tane Tadića leži prazni milč, na koji baca smetljište cieli sokak. Koliko je to zdravlju koristno, neka prosudi sanitarna komisija. Zar se ne bi milč mogao ograditi i nečistoća ukloniti ? I na Trnovcu je gotovo isto tako. Tu je slav­ ni erarski bunar. Solanska je uprava izkopala kanale, k oji su gradom doduše uredjeni i pokriveni, dočim su od bunara pa do ćoška Duge ulice otvoreni, ma da su dubo­ ki od 1 do 3 metra. I ona izkopana zemlja iz kanala, kako je na sokak izbačena, ona­ ko i sada stoji. A tomu ima već više g o­ dina, te mi znamo, da kućevlastnici, koji tuda moraju prolaziti, imađu pravo očeki­ vati, da im se sokak uredi, kao što je i prije bio. Tuda nema ni svjetiljaka, makar da tuda moraju prolaziti i radnici solane dan i noć, pošto se čitave noći radi. Žao nam je, što ne možemo ovaj Sokak nasli­ kati i poslati ga na uvid. — Ima i drugih stvari, koje bi trebalo urediti. Naši stražari и. pr. po noći su svi na okupu na Kapiji po kahvama; inače ili nigdje naći. K tomu još pridodati, da sviet, napose ženske, no mogu mirno gradom prolaziti od odurnih napadaja nekih maloumnika, o ćemu se ni najmanje briga n avod i. T o sve ni najmanje ne služina čast gradu, a mi bismo htjeli, da naša Tuzla, ovako važan grad,ako ne da prestigne, a ono bar da dostigne u tomu pogledu ostalo gradove naših pokrajina. 'ue grad jama. I Hrvatska „ H r v a t s k a n ic iis a a c a d e m ic a u Z a g r e b u 44. Pišu nam iz Z a g r e b a : Vruća želja hrvatskih rodoljuba i prijatelja hrvat­ ske sveučilištne i mladeži izpunila se je. Hrvatsko sveučilište dobilo jo svoju „mensu academ icu", družtvo, kojemu je svrha, da se sveučilišnim gradjanima i farmaceutima, koji su potrebni, te to dokažu, priskrbi raz­ mjerno jeftinija ili bezplatna hrana prema družtvcnom prihodu i da se pobrine za udobniji stan i stručne kn jige i pribave lekcije. Tu je misao potakao hrvatski pjesnik profesor đr. Fr. pl. M arković, kada je sa svojim drugovim a slavio 34-godišnjicu. kako su svršili gimnazijsko nauke, što se je odmah radostno primilo, te je ustanovljen odbor. �, O S V I T“ Broj 34. kojemu je lm; na ćelu đr. Stjepan .Spevec, a pododboru povjeren sastav pravila. U pododbor su bili izabrani banski savjetnik Vla­ dimir Mažuranić, ;prof. dr. Bresztyenszky, pl. Czernkovich, dr. Krapac, prof. dr. Kršnjavi, prof. dr.JMarković i dr. Stejner. T a je pravila, koja je ovaj odbor izradio prema izkustvu drugih' sveučilišta u monarkiji, hrvatska vlada potvrdila odpisom od 30. 30. srpnja 1898., a družtvo se konstituiralo 30. listopada 1898., te je za prvu godinu izabran ovaj odbor: Predsjednikom po pra­ vilima rektor sveućilišta dr. Šilović. prvim podpredsjednikom Vlad. Mažuranić, drugim podpredsjodnikom po pravilima prorektor sveućilišta dr. Jur. Doćkal, blagajnikom dr. Povalek, tajnikom dr. Vel. Deželić. U poslovno vieće izabrana su dva liećnika. pro­ fesora i 0 drugih profesora, u revizionalni (nadgledni) odbor petorica. — Kako je ovom društvu svrha plemenita, da siromašnim sveučilištnim građjanima, kojih imade velik broj, olakša život i pomogne, da nauke do­ končaju, da mogu koristit i našoj hrvatskoj domovini, nadati se je, da će kod svih slo­ jeva hrvatskog naroda naći odziva. U društvu su članovi: zakladatelji, utemeljitelji, doži­ votni i podupirući. Zakladatelji su, koji dadnu društvu na jedan put ili u dvie godine u obrocima barem 1000 for. Član zakladatelj može odrediti, da se iz prihoda njegove zaklade podupiru sveučilištari iz njegove obitelji, grada, obćine ili kojeg hrvatskog kraja. Utemeljitelji su, koji društvu poklone na jedan put ili u dvie godine na obroke bar -200 for. Doživotni su, koji daruju društvu najednom ili u godini naobroke hai' 100 for., a podupirući su, koji pla­ ćaju na godinu najmanje 8 for. Is tra , i S lo v e n ija , Hrvatska gimnazija u Istri. Kako javljaju iz Beča, metnula je bečka vlada u proračunu za god. 1899. i stavku za gradnju hrvatske gimnazije u Pazinu. Tim će se udovoljiti priekoj potrebi hrvatskog pučan­ stva u Istri. Iz Slovenske Gorice piše nam pri­ jatelj od 15. studenoga: Punih 12 godina nije me bilo u Slovenskoj Gorici u Pri­ morju. Kolike li promjene od onda do danas! Ostavili Goricu tu dju , neprijatnu za nas Hrvate i Slovence, gotovo posvema odtudjenu a danas kakova j e ! Otačbeniku mora srdee da cvate, te da se divi, što žarko iskreno otaćbeničtvo, požrtvovnost i ljubav za narodnu stvar kroz veoma kratko vrieme može učiniti. Pred dvanaest godina niesi se smio - što no rieč — poslužiti nigdje hr­ vatskim jezikom, jer hi te izsmijali, ako ne i gore od tebe učinili — a danas? Danas se je slovenska Gorica preporodila. Kamo god stupiš — bilo po šetalištima, bilo po kavanama i dućanima, bilo po svratištima i privatnim stanovima — svagdje čuješ samo slovenski govoriti, dočim je to prije bio p o ­ svema potalijanćeni grad. Naš je živalj u Gorici veoma napredovao uz probudjenu narodnu sviest. Podigle se naše trgovine i naš obrt, a to živim nastojanjem i marom uz veoma koristim g e s lo : kupuj gamo kod svoga- istomišljenika, a ne kod svoga protiv­ nika! Dakako, da tu pomaže i to, ako se trgovci, kao i u Češkoj, sporazume, te robu daju uz nepretjeran dobitak. Ovakovom raz­ vitku Gorice uz druge otaćbcnike najviše .sii doprinieli grof Coronini i zastupnik na carevinskom vieću Gregorčić. Njihova je glavna zasluga, d a je podignuta prama m o­ dernim zahtjevima i slovenska škola, na kojoj stoji nadpis: „Školski dom у spomen 50-letnega vladanja cesarja Franca Jožefa I.“ Kamo sreće, da bi se u Goricu ugledala mnoga i mnoga mjesta po Dalmaciji, te da se već jednom otresu talijanštine ! R a z lič ite v ie s ti Uzroci smrti. Na temelju iztraživanja tvrdi jedan izkusan strukovnjak. da od 1 milijun ljudi 900 umre od starosti, dočim ih od milijuna umire 1200 od kostobolje,18.400 od ospica, 2700 od kapi, 7000od vrbanca (požarice), 75.000 od sušice, 48.000 od škrleta, 24.000 od upale pluća, 30.000 od typhusa (pošaline), 7000 od rheumatisma. Tri četvr­ tine svih slučajeva smrti dolazi od bolesti, koje pohode ljudski rod od Adamova vre­ mena. Fotografiranje želudca. Po viesti li­ st a „Engliseh Mehanic“ izumio je dr. C. O. Schaaf u Newyorku aparat, pomoću koje se može na živom čovjeku fotografirati nutarnjost želudca. Fotografićna kamera je vrlo jednostavno načinjena: sastoji se iz srebrenog nepromočivog valjka, koji se na cievi od kaučuka spušta u želudac, a imade s jedne strane leću a s druge strane fotografićku ploču. Odozgo u cievi ima električna žaru­ lju, koja je spojena sa žicama za električnu struju, a te žice prolaze kroz ciev od kauču­ ka. Kada se ovom spravom hoće fotografi­ rati želudac, ne smije bVdeStnik 4 do 6 sati prije toga ništa jesti onda se sluzne i ne­ probavljive stvari izperu iz’ želudca. da k o­ ža ostane čista. Samo se u želudcu ostavi ma­ lo vode. u kojoj se raztopi nešto gelatina, koji je s prieda na leći. Tada aparat može sliku snimiti. Fotografičkn ploča je okrugla, promjer jo j je 3‘5 cm., ali slika se može povećati. Ova će sprava dobro poslužiti liečnicima u kirurgiji. Dosad su morali, samo da točno pretraže bolestniku želudac i usta­ nove, kakva je bolest, razrezati slabine i že ­ ludac. Luccheni nakon osude. Kada su osudjenog Lucchenia odveli u sudski zatvor, zaplakao je pred ravnateljem kaznione i rekao : ..Sada je svemu kraj. V ječno samovanje, to je najstrašnija kazna, kojom su me mogli kazniti. Sada me više ništa ne zanima, samo želim, da kazna što prije počne,,. Drugi dan poslie osude pisao je svomu bra­ nitelju pismo, gdje mu se zahvaljuje, što ga je hranio. To pismo svršava ovako : „A 'io moja mati još živi i ako je čitala vaš obranbeni govor, tad će sigurno osjetiti, koliko je zlo učinila, kada me je odmah, na dan mog poroda od sebe odrinula." - - Zatvor, u kome će Luccheni sprovoditi dane tam­ novanja, nema prozora, u nj se silazi niz dvadeset stuba, a imade dvostruka gvoždjeиa vrata. U zatvoru je tamno kao u grobu stom što kroz maljušne luknjice proviri, koji put slabo svjetlo. Svaki drugi dan iz­ voditi će Lućcehnia na zrak i to samo jedan sat. Kad je to Luccheni čuo, zavapio je dvaput: ,yOh, ja nesretnik, nesretnik!“ — Neće li se i u zvieri Luccheniu povra­ titi ljudski osjećaj ? Najstariji književnik na svietu. Ovih dana slaviti će svoj 106. rodjendan fraueeski romancier Louis, Enault, koji se Strana 5. je rodio 1792. On je napisao nebrojene pu­ topise, romane i novele, koje su raznim zemljama ugledale svjetlo, a i danas je još suradnik raznih časopisa. Živi vrlo redovno i još je u svojoj velikoj starosti čil i zdrav i vedra duha. Prije je putovao po Europi i veći dio proputovao. Bio je u Napoleonovoj vojni proti Rusiji. Kada je vojska pre­ lazila preko Berezine odpala su mu od že­ stoke zime tri prsta. U Francezkoj i danas još uživa kao novelista veliki ugled. Pri­ godom proslave svog rodjendana objeloda­ niti će novu novelu. Olovke Faber. I u našem su prometu dobro poznate olovke (lapis) Faber iz tvor­ nice olovaka Ivana Fabera u Norinberku u Njemačkoj. Sada se je ta tvornica pretvorila u dioničko družtvo, te je na 15. o. mj. za sada upisano dionica u iznosu od milijun 800 hiljada maraka. Ukupna svota, koja se ima sada upisati, iznosi tri milijuna 200 hiljada maraka, dočim milijun i po maraka, nedolazi u promet prije 16. listopada 1899. To dioničko družtvo preuzelo je Faberovu tvor­ nicu 1895. Ta tvornica proizvodi olovke crne i druge raznobojne, tablice za školu od škriljevca, olovke za slikare kao i sve druge pisaće sprave. Tvorničke sgrade su osigu­ rane na 651 hiljadu 70 maraka, a u njima se radi v od om , parom i elektrinom, sto sve skupa iznosi 188 konjskih sila. Sada u tvor­ nici radi 1000 radnika i činovnika. Do 1895. prvašnji vlastnici su imali do pola milijuna maraka čistoga prihoda na godinu, a odkad se je to pretvorilo u dioničko flružtvo, g o­ dišnji čisti dobitak raste preko pola milijuna. Nesreće na željeznicama. Uslied velike magle, koja vlada u Galiciji, slučile su se nesreće na željeznicam. Kod stanice Czame sukobila su se dva vlaka: lavovski i krakovski, te je 11 vagona razmrskano, a dvie osobe glavom platile, a više ih težko ozliedjeno. Kod Tarnova izašao je vlak iz tra­ čnica i vagoni su oštećeni, ali srećom nitko nije nastradao. Kod Markovca sudario s e je teretni vlak černovički sa osobnim, te je mnogo osoba ozliedjeno. I u Madjarskoj dogodila se je nesreća na želježnici medju Kasmarkom i Szepes — Belom, gdje je vlak zahvatio kola sa tri osobe u njima, kad su htjeli preći preko tračnica, i kola sva raz­ nio, konje smrvio, a tri su osobe strašno ozliedjene. Anarhistični bjegunac. Turinske novine javljaju, da je jedan vojnik p obje­ gao iz talijanske vojske, pošto je prije javio vojničkoj oblasti, da je postao anarhist i da je dobio nalog, da ubije talijanskog prestolo­ nasljednika. Historički kišobran. Kada je ne­ sretni francezki kralj Ljudevit XVI. bježao iz Francezke, pao je u Varenesu, gdje su ga progonitelji sustigli, iz njegove kočije kišobran. Kralj je doveden u Pariz, gdje je svršio život pod gilotinom. Prolaznici uzeli su taj kišobran te ga predali pogla­ varstvu tog gradića, gdje je dugo ostao, i sada se još, kako u „Journal des Debats“ javlja, nalazi u jednom dvorcu u okolici Varenese. Kišobran je velik i jak, od mo­ dre svile sa svietlo crvenim obrubom. D r­ žak mu nema uresa, ali je palica pozlaćena i izkićena, a šipke su od ribje kosti. �Stvana G. -,0 S V I T ' N a ro d n o g o s p o d a rs tv o Treba nam voditi knjige. Zii naše trgovce piae Ferdo Vr bančić. IV. Jedan od najslavnijih uvjeta u svakome knjigovodstvu jest, da vodimo točan račun o svojim dužnicima i vjerovnicim a; da iz toga računa možemo razabrati u svako doba, koliko nam duguju mušterije, i koliko mi dugujemo svojim vjerovnicim a. Naš narod k a že : „Budimo dobri prijatelji, ali kese nelc se grizu,“ slično kaže Latinac: „C lara pacta, boni amici." To će reći k raće : „Svakom svoje," pa bi bila za trgovca velika sramota kad bi mu koji mušterija rekao: „Jok, ne valja ti knjiga." , Poradi toga ćemo voditi račune naših trgovačkih prijatelja (dužnika i vjerovnika) u zasebnoj knjizi, koja se u praksi zove s a 1 d o c o n t o ili g l a v n a k n j i g a . Vodi se slično kao blagajnica. Svakome prijatelju otvorimo zaseban račun, koji obuhvata dvie protuležeće stranice. Na jednoj (lievoj) bi­ lježimo sve što je on od nas primio,, a na drugoj (desnoj) sve što nam je dao. Zato obilježimo stranice sa „prim io" i „d a o", kao i kod blagajnice. Preko cielog, odozgo, ra­ čuna napiše se ime i prezime dotičnika i n jegovo obitavalište, da vidimo, čim knjigu otvorimo, čiji je koji račun. Tako bilježimo sve dotle, dok ne dodje vrieme, da račune zaključimo. Trebati će napraviti za klju čak računa, ako dotični trgovački prijatelj od nas zahtieva obračun vrhu posvemašnog izravnan ja međjusobnih poslova,!ili kad se prikuči konac nove g o ­ dine-, te valja u obće zaključiti knjige, da nadjemo uspjeh jednogodišnjeg poslovanja. Bio tomu koji mu drago razlog, zaključuje se uviek jednako, i to na ovaj način. Ponaj­ prije saberemo cielu stranu: „prim io" — tako pronadjemo, koliko je dotićnik s v e g a d u ž a n, zatim isto tako saberemo i stranu: „d a o", te vidimo, k o l i k o n a m j e p l a t i o. Suma će n a jednoj strani biti veća, ako poslovi još nisu ш avnati. Urama tome, koja je strana veća, treba nam znati o v o : 1. A k o j e v e ć a s t r a n a „р r im i-o ", to z n a č i , d a n iim o n j o š n i j e p l a t i o s v e g a , te d a j e p o 15o m e n a.š d u ž n i k za r a z l ik u o b i j u h s v o t a . 2. A k o j e v e ć a is t r a n a , „ d a « . , to j e z n a k , d a j e on n a m a v i š e d a o , n e g o li od n a s pr i m i o , d a p r a m a t o m e j o š i ni. a o d n a s d a d o b i j e n o v a c a . O n j e d ak 11з v j e r o v n i k z a r a z l i k u o b i j u h s v i »ta. 3. B a z l i k a i z in e d j u o b i j u h s v o t a z o v e s e s a 1d o i l i i z r a v n a n j o , a m e tn e m o g a p ri z a k l j u č k u pod tim i m e n o>m u a m a n j u s t r a n u , d a s e o b e s11r a n i c e i z j e d n a č e . Z a t i m p o v u č e m o z a k l ju č n e crte i p re n e s e m o s a 1d o n a n o v i r a č u n . Pošto ima u glavnoj knjizi mnogo računa, a svaki pripada drugom prijatelju, biti će težko naći na brzu ruku, koji račun želimo. S toga si pomognemo, ako u posebnoj maloj knjižici opredielimo za svako početno slovo od imenA našili trgovačkih prijatelja po jedan list, te na rubu toga lista ubilježim o na prikladan način to slovo alfabeta. Tako ćemo na primjer na listu koji ima slovp „ А " upisati tvrdke, A dam ović, Avakumović i t. d., i kod svakog imena pripisati i broj stranice od računa u glavnoj knjizi. Ovakova knjižica, što naip služi kao pom agalo,'zove se r e g i s t a r g l a v n e k n j i g e . Još nara je jednoć naglasiti, da valja u glavnu knjigu bilježiti i svako doba izvrgnuti kontroli od strane naših trgovačkih prijatelja. I oni vode knjige, pa kad bi se našlo, da se knjige ne slažu, eto bruke po nas, ako smo krivi nesuglasju. (Nastavit će se). Industrija u Hrvatskoj. Kako je poznato, pošlo je domaćem industrijalcu, dalmatinskomu Hrvatu Petru knezu Duinićiću prije više godina za rukom, odkriti u Tršću kod Čabra u gorskom kotaru bogate naslage rumenice, iz koje se dobiva živo srebro. Vlastnik rudnika stupio je u svezu sa odlićuim novčarima i industrijalcima u Nizozemskoj te se dne б. o. mj. u glavnom gradu Amsterdamu konstituiralo družtvo pod imenom: „Nizozem sko - hrvatsko rudničke družtvo" ili holandeski „Niederlandisch-krotisehe Minboutv Matschaapi" sa temeljnom glavnicom od 2 milijuna for. a. v; koje ka­ ni doskora početi sa eksploatacijom ovoga rudnika. Uz prijašnjega vlastnika rudnika nalaze se u družtvu mnogi odlični industri-' jalci i novčari iz Nizozemske, a za pred­ sjednika je izabran bivši podkralj holandezke Indije Van Giessen, koji je već po raz­ nim stranam svieta pokrenuo slična poduzeća. Dosadašnjim izkapanjem u rudniku polu če­ ni su tako povoljni uspjesi, da je uspjeh toga rudarskoga poduzeća sasvim zajamčen. Takodjer je spomenutomu domaćemu indu­ strijalcu pošlo za rukom svratili pažnju stra­ noga glavničarskoga i industrijaluoga svieta na svoje bogate ugljen i ke, što ih posjeduje u ubavom Z agorju te vlastnik ugljenika upravo đogni 1ja. pobočnu iudustrijalnu že­ ljeznicu. koja će od zagorsko željezničke postaje teći do ugljenika izpod Belca te ih tako spojiti sasvietskim prometom. I za taj domaći proizvod stao se j\ . „ako nam ja v ­ ljaju s upućene strane, strani novčani i iudustrijalni sviet u velike zanimati, te su nekoji dan posjetili D um ićićeve ugljcnike nekoji strani industrijalci kao industrijalac iz Bruselja Van der Garb, kemićki vlastnik u Bruselju i vlastnik laboritorija dr. Oliesnais i d r ; koji su imali priliku, da konstatuju najogruraniju količinu i izvrstnu ka­ kvoću toga domaćega proizvoda. Ima nade. da će i tu strani glavnićari priteći u pomoć domaćoj glavnici i vlastniku ugljenika. pa će se i ta, dosele zanemarena grana doma­ će industrije, ako B og dade, proizvesti. Gosp. knez Dumičić bavio se je godine i gođiue istraživanjem zem lje, pa je tako stekao bogato znanje i izkustvo, k oje ga je učvrstilo u uvjerenju, da zemaljska utroba domovine obiluje blagom i on vjerujući u to njezino bogatstvo neumornom marljivošću i uztrajnošću polučio uspjeh, koji svraća svestranu pažnju stranoga svieta na Hrvatsku. K n již e v n o s t i u m je tn o s t Dobili smo na prikaz sliedeća izd an ja: književna Mala biblička povjeet, staroga i novoga zav jeta za niže razrede katoličkih učiona. Priredio po njemačkom od dra F. J. Knechta liepom i za mladež prikladnom hrvatštinom svećenik g. Vladimir B a k o t i ć s od o­ brenjem zadarskog nadbiskupskoga ordina­ rijata. Knjiga oliseže Ж) stranica sa 4H sgod- Broj -J4. nih slika, a ciciia jo j j c vozanoj '2ti nov­ čića, tc će dobro doći ža uporabu u školama. Život sv. Vida. G. N. B a t i s ti ć se je trsio, te je život ov og u narodu osobito štovanog svetca prikazao u lakim narodnim stihovima. Knjiga obsiže 23 stranico, a ciena jo j jc 40 novčića, uvezanoj (i0 aovć. Dobiva se kod knjižara i u pisca. V. Domaća gospodarstvo, pučka knjižica Matice Dalmatinske. Napisao Marko V r s a l o v i ć . Vriedna Matica Dalmatinska hvalevriedno nastoji, da u hrvatski narod pro­ turi sgodnih gospodarskih - knjižica, a uz cionu, da ih mogu i slabije stojeći naručiti. U tim knjižicama razpravljaju se svakdanja pitanja iz gospodarstva, kao što je i ova od g. Marka Vrsalovića, koja će bez sumnje biti od koristi našemu narodu, a najskoli hrvatskom težaku, jer se u njoj daju dobri savjeti o obradjivanju zemljišta, o njegi vinograda, oštednji u kući i u obće dobrom g o ­ spodarstvu. Knjižica imade 33 strane, a dobiva se predplatom kod Matice Dalmatinske. Savka, novela iz života u B osnoj. Pripovieda Ivo Dobžanjski. U zagrebačkoj di­ oničkoj tiskari izašao je nedavno ovaj knji­ ževni prvienac. N ovela se lako čita i pobud juje zanimanje u toliko što se opisuju običaji u bosanskoj obitelji. Jezik bi mogao biti bolji . (Zašto „u B osn oj" zašto ne „u B o sn i"? ) O ie n a joj je 50 novčića. 0 naglasku u hrvatskom jeziku. Doznali smo, da će u sarajevskom „Školskom v jes­ niku" domalo izići razprava o naglasku (akcentu) u hrvatskom jeziku, sto je napisao g. M. M i l a s . profesor velike gimnazije u Mostaru. Г naučnom će svietu ta razprava biti živo protresivana, pak zamolismo g. profesora, da nam u kratko kaže, šta jc , i evo nas da o tomu prvi nešto u kratko i u glavnomu izvjestimo. U tom djelu g. M ila s pobija nauku Vuka Karadžića i Dauićića, koji su kazali, da u hrvatskom jeziku ima četeri naglaska. G. Milas dokazuje, da ih ima o s a m , ako so smatra naglas ne samo po jakosti, nego i po rastenju ili padanju glasa i po dužini, a ako se smatra samo onda ih ima samo dva. jakost naglaska, G. Milas bilježi svoje naglaske: 1. p rv i ja k i k ra tk i: p o 1j e, gd je j c jakost naglaska u početku najjača, te pada na niže p o l j e , najveća snaga naglaska jc na prvome o ; 2. dragi ja k i kratki . s j e m e (dakle označen sa protivne strano nego prvi jaki kratki naglasak) gd je je naglasak u početku jak, a na svršetku n ajsiln iji: s j e e m e, najveća snaga naglaska na drugome e ; 3. p rč i ja k - tlutji: ovaj naglasak označen je sa dva grčka cirkumfleksa, jedno iznad drugoga; primjer m e s o (nad e naglasak) izgovara se jačim glasom, koji je u p očet­ ku najsilniji, a po tomu pada; 4) tlrntji jaki thuji sa - (dvooblim ) na­ glaskom. jedan iznad dru goga; и. pr. jtrifa (naglašeni ii, naglasak sc izgovara u počet­ ku jačim glasom, koji raste i na svršetku postane najsilniji ; 5) prvi nlah i kr a tk i: kraljica, g d je nagla­ sak pada sa visino svoje jak osti; 6) d n u ,i dah i kr a tk i: rU a , gd je naglasak raste s nizine svojo jakosti7) p rvi dah i thuji: hhftla ( a naglašen �Broj 34. „ O S V t grčkim cirkumfleksoin); na ovoj. rieči jakost, naglaska pada na niže ;■ 8) tlrut/i elabi tlui/i: babo (obli naglasak na. a ): na ovoj rieči jakost naglaska raste Osim toga g. Milas dokazuje, kad je sta­ roslavensko. (i (jat) dugo, da niesu tu u hr­ vatskom jekavaćkom govoru dva sloga, nego samo jedan, i to dokazuje time, što prvi jaki naglasci ne mogu da stoje nego na.rieBma od jednoga ili najviše dva sloga, pa ako rieč postane od tri sloga, — a imala je prvi jaki naglasak onda taj jaki prvj naglasak postane jaki drugi, a k o d ’ rieči, koje u ikavačkomu govoru iinadu prvi jaki naglasak; on ostaje i u jekavaćkomu, i ako je postalo ie (ije). Kod pridjeva (pridavnika') u padežnjm nastavcima ijein, [jeli, n. gr i bielijeh, bieliem> jesu dva sloga. Ovo dokazuje g. Milas i narodnim govorom, pa se slaže s velikim hrvatskim muzikolo­ gom g. Kuhačem, koji drži u razpravi svo­ jo j o hrvatskom pravopisu, da je ie (što krivo pišu ije n. pr. kod bijelo) samo jedan slog. Književna obznana. Ponutkovali ine prijatelji, da povežem u jedan snop opise lanjskog, mog putovanja do Beča, Budim -l’ ešte i Zagreba, te ovogodišnje preko sve ravne zemlje Italije. Pa neka baš bude, kad prijatelji žele ! Da knjiga izidje obsežnijom, uz putovanja pridodati ću i dru­ ge svoje glavnije sastavke u prozi, što su izišli u raznim hrvatskim novinama. Tko želi naručiti moju knjigu, neka piše „Narodnoj tiskari'' u Splitu, kojoj sam po­ vjerio tiskanje i. razpaća.vanjc, Ciena je k n jigi бб novčića, a izići će ona na svjetlost, ako B og dade zdravlje, po mladom ljetu godine lHh‘1. Juraj Kapić. Pepina Uspomena s juga. tV<ki Цјјј| .1. IУМП.ку. Za „O.svit" preveo /•’. Ii. (Nastavak) Na nekoje odgovaraše odmah. Trajalo je to skoro eieli sat, što smo u mučnom izčekivanju sjedili razgledajući mračnu jednoličnu gostioničku sobu. Napokon, pošto je pročitao i zadnji brzojav, posegnu Gamberti za abb'eovim pismom. Proletio ga je kao bliesak, inodju čitanjem upro je oštri pogled na Pepinu, onda smota list opet. i umuknu. ..Izvolite me posjetiti za tri dana, danas mi je nemoguće posjetiti Lampertia, vidite11, pokaza na množinu robe po zemlji razbaca­ ne, ..odlazim u Napulj". 1 već ustade i malinu nam rukom nemar­ no kao pozdrav. Ponašao se-je kao kakav imperator. Što preostadc čekanje. Izprvice mi­ slio sam, da posjetim sam Lampertia, onda . me to minu. da mimoilaženjem posredničtva Gninbert.ieva cielu stvar možda ne pokvarim '• i da no pribavim Pepini suvišnog neprija- . toli«. I Ta tjh d.-ma џ Milanu, u Sieizvjestnosti i - čekanju bila.,su nam vrlo dugačka i skoro *5 ipučn;).. Tumačio,sam to uvjelGkao posljedicu ) itošeg napetog položaja pred stalnom odlu* IflMH : danas vidim sasraa jasnu, <kitj« tpb.ila mlrm*nj7tr-šlt> n;rs-umara­ Strana 7. T“ še, što nam svuda smetaše. Bilo je to ono čudno nesmisaono obećanje, koje sam bio dao Papini onda u noći, li vrtu. Kakav li nam je život mogao biti u ’ tudjem gradu u dobi toga roka, da smo šbilja, bili onim, ćiin smo u istinu ipak samo u svoj duši bili — Ijubovniei, ili bolje čim smo odmah imali [»ostati, mužem i ženom. Ta nenaravnost. položaja postajala je svakim'satom neiigodnijom, mučnijom i muče čekali smo u naj­ većoj uzrujanosti povratak Gambertia. Napokon je došao. Primio nas je hladno i primjereno kao i prvi put. S kolodvora odvozao se je izravno k Lampertiu, ali po svemu sudeći uzalud. Samo onako nuzgređno spomenuo je nešto o honoraru.. Sva m je­ sta u školi bila su popunjena. Honorar bio je za naše, recte za moje odnošaje, upravo ogroman. Po svemu očekivao je Gamberti, da ću se uplašiti visine te tražbine i da ćemo se preporučiti. Nu kada je uza sve to opazio moju uztrajnost, poče drugačije govoriti, napokon pozvoni po slugu i naruči kola. Za časak vozili smo.se k Lampertiu. Bio bi vrlo rado prisustvovao Pcpininom izpitu, ali Gamberti riešio me se je vrlo okretno. S bezobzirnošću, koja je skoro vriedjala, dade zaustaviti pred kavanom nasu­ prot od Lampertiove škole; ondje valjalo ini je čekati na uspjeh; glavni maestro da ne trpi, da rodjaci svojom prisutnošću kod izpita ili produkcija smetaju i bune . . . Kao na žeravici sjedio sam u skoro praz­ noj kavani. Novine mi padahu iz ruku, pogled mi neprestance zaletavaše k vratima. Ne poznam ništa odurnijega i mržega u životu od čekanja, a ipak nije ciel- život ničim drugim nego iščekivanjem jedine, koja si­ gurno dolazi smrti. Napokon se vratiše. Pepina јн sjala Bilo je to prv.iput iza našeg s^ptanka, što je bila dobre volje. Pjevala je i svidjela se. P o­ stupak bio je kratak i trgovački suh. Imao sam izplatiti na ruku Gambertia cielu svotu za cielu godinu unapređ, onda je imalo sliediti predstavljanje na kojem manjem po­ krajinskom kazalištu, koje si Pepina sama izabere, uspije li to, bi muti će se o daljnju budućnost Pepine Gamberti, te će Pepina doći tako u stado njegovih štićenica, pod novima dakako uvjetima, koji će se saobadvie strane uzajamno sklopiti. Zahvalio sain se Gambertiu, za njegovu uslužnost i ponudio mu izravno stanovit honorar. Odbio ga je hladno. Očevidno je jur imao svoje dobre postotke od Lamperta džepu. Taj naš sastanak s Gambertiem u kavani bio je skoro posliednji ■- ja ga od te dobe ne vidjeh više. Valjalo je jnš naći stan za Pepinu. i ure­ diti ga. To se je dogodilo popodne i izercrpilo je skoro svekoliku moju gotovinu, koju uz Sebe imadjab. Na večer se razstajha s Pepinom. Obećao sara, da ću ju češće po­ hoditi. Tjeskoba, koja je međju nama vla­ dala, uzuiaknu naglb’ nekoj elegiji i kad sam sjedio prije ođlazka na kolodvoru u njenoj sobici i ona mi za sve zahvaljivala, što sam za nju učinio, poče iznenada plakati i to tako, da ju nisam utišati mogao. ..Nešto vas mori, Pepino, što mi tajite Budite iskrena i recite mi sve. Ta ipak imadein pravo' to tražiti11. Rekoh tako ne bez nekakvog straha, kojeg še riešito nisam mogao. 7.01 ti i ini se, da će sve, što za mene činit?. - biti uzaludno- Ja zpadein, da neću nikada p m } nbriTtstvn -na -pezorištn stupiti" Njen plać promienio se je u grčevito jecanje. „A li onda dopustite, zašto to niste prije rekla? Ali sama ne znate dobro, što gov o­ rite. Kakve mušice ! Trebate mira, moja pri­ sutnost vam ga očito ne podaje. Pustite me odputovati, a sama se'sa svim marom posvetite nauci, pa ćete vidjeti11. „ 0 , vi me ne poznate, već jednom takova i drugačija neću postati! jecala je dalje. „А zašto ne bi predstavljali?11 Sjetih se rieči selskog doktora. „Jeste li bolestna, nije vam možda dobro ? !1 Razkolačila na mene svoje velike crne oči. „Žclila bi svakom svoje zdravlje, ali ne svoj značaj11, reče mirno. „Gime se dakle okrivljujete?11 „D a to sama znadem. Ne imadem imena za taj osjećaj, koji vlada cielim mojim bićem i koji će me, znadem to sigurno, uništiti. Nije to malođušje, nije ni strah, prije bili to okrstila nekakovom nepobjedivom nutar­ njom ogavnošću i protivnošću pred ohćinstvom. koji me svlada u odlučnom času. Onda to opet prodje - ali baš u tom času obuzmlje me to snagom, koja je više nego demonićka". „Т о je vaša mašta,Jdraga Pepino, ništa drugoga. Uzbudjena ste naglom promjenom sudbine — to je sve, što vas na te misli dovadja — uz to neizvjestnost, strah pred budućnošću, ali sve to su stvari, koje mora svatko manje više proći, sam doživiti, gdje mu ne može nitko pomoći, ni prijatelj ni ljul ovnik ili suprug. Samo odvažnosti i sve će dobro biti11. (Nastavit će se). Iz s lu ž b e n o g lista Imenovanja. Privremeni kancelista u vrhovnom sudu Leopold Š p o 1j a r i ć ime­ novan je definitivnim činovnikom bos.-herc. uprave, a Ljudevit F l e š eh kotarski stražmeštar u Cazinu imenovan je privremenim zamjenikom nadzornika u centralnoj kaznio­ nici u Zenici. P r id o š li s tra n c i u M o s t a r ! S v r a t i š t c , , N a r c n t a “ 1б studenog : I N. Miksch, major, Sarajevo, Josip pl. Vancaš, arhitekt, B e č : Henrik Butzet, N. Klimfinger, N. Rideich, N. Eissler, m jernici. Beč, N. Elvert, katastr. nadzornik, Sarajevo. N. Pojman s gdjom, upravitelj Ilidže, Sara­ jevo, dvor savjet. Pasini, Sarajevo, Makso \Valter, trg. put., Reč, Franjo Brođnik, kot. predstojnik, Mostar, M'nldemar pl. Sieb-er. posebnik, Sarajevo, Natan Schiinbanm. posebnik, Zagreb. -17 s t u d e n o g : Leopold Simonv, arhitekt, Beć, Anton Remy, pol. pristav, Sarajevo, Viktor Ipalffv. pukovnik. . Trebinje. Svratiste ,,Giljanović“ 16. stude­ n o g : Marija Semelka, posebnica, Avtćvac. Ivo Herceg, težak, Sarajevo, Ivan Marolli. Milan Čanak s gdjom; Priedor, Ida Hofman. posebnica. Sa.rajevo lbrabim Topić, posebnik. Stolac. — 17. štu d e no g : Haširn i Muhamed Vidjen, trgovci, Trebinje, Ivan Toši, stolar. Juraj Prugqvić, kovač, Mune, Ivan Jukić. slikar, Zelava. Jakov Jukić, težak, Sinj. vStevo Meštrović. kovač, Ljubuški. �Вк>ј 34. „О , S V IT " Strana 8. T e č a j p a p ir a i m je n ic a na javnoj bursi u Beču S ^ -e T rrsti jf Čast nam je ovim e objaviti Vam , ela smo ustrojili i otvorili pod nazivom : „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju vidili sa svim nijim slovima. у tv o r n ic i S smo pro- strojevima i materijalom, te najm oder­ Sa namješten im i vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najum jerenije ciene. Preporučujne Vam naše poduzeće upozorujem o Vas ujedno na našu m oderno uredjenu ■I HUJIŠ UH; Jdobivaju se u potrebitim „K N J IG O V E Ž N IC U ” , koja obavlja sve knjigovežke p oslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Oćekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježim o se Sa veleštovanjem J. STJEFlSIN, S M i Hercegovinu : РИСћвГ \ Ш С П MOStaM. J i šalju se svakome badava na ili zahtjev. цг. -io ti—1 W VJENCE S1A VA 1MIK ANA ,,k CARSKOM 0R LU “ ■u. M o s t a r a . Najveće skladište svili farmaceutičkih aparata, specijaliteta parfumerija. S k la d i š t e = ■SSuSSB ljaju se najbrže i najsavjestnije Adresa za brzojave: MIKAN, MOSTAR. n^liggiSTi u Ш И А Л Л А Л Л Л Л Л Л Л Л Л Л ^ Г DURKOPP & C к Beč, YI. Hogelmilller-nlica broj 5/7 preporućujejsvoje izvrstne D iir k o p p o v e [šivaće strojeve ( mak i ne) 3730 za kućnu porabu i • Ч Г obrt. - р в 3 ; uvi uzorne konstrukcije, kao : tiinger, , TiUmia, JilmtU, Itini/ichiffchen ji]>. PRODAJA samo TRGOVCIMA. Cio ni U badava k C i ■Pouzdane zastupnike tražimo. C О кЛ Л ^чЛ А >ч>О кЛ Л Л Л Х > 0 „O svita" u Mostaru. „Hrvatska dionička tiskarna11u Mostaru P o .d h u m br. 7. S to # * * # * * dne 18. studenoga 1898. Novčani tečaj u .lutrijskoj vrieiHiosti. 10.085 Jedinstveni državni dug u papiru 10.075 Jedinstveni državni dug u srebru 11.960 Austrijska renta u zlatu . . . 10.115 Austrijska renta u krunama 4% 11.950 Ugarska renta u zlatu 4% • • 9.775 Ugarska renta u krunama 4% ■ Dionice austro-ugarske banke Veresijske d io n ic e ................. London v ista.......................... Njemačke dri. baukn. za 100 m. nj. Komadi od 30 maraka . . . . Komadi od 20 fianaka Itnlijnnskc banknote.................. Dukati obrubom...................... � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c7fe90b15be04e727cad092d69051f7c.pdf 890d7d4f62300936a4efe751034f2ca8 PDF Text Text ц О к \ - itr" izltt/.i evftke imeita i O g U t s s i se primaju i šalju na upravu „Osvita*. Za prostor od petitredku plaća se 8 nove., kod svake dalnje uvrstim 4 novč. Eraifka pristojba za svaki oglas i uvrštenje 30 novč. Prodplata гл vanjske un godinu 8 for., na pola godine 4 for., na tri mjeseca 2 fof\ Za pripuštana pisma i zahva­ le plaća se posebno. 60 u«; ta Mostar na godinu 7 for. 20 nć., na pola godine 8 for. 60 nč., na .6 mje­ seca 1 for. 80 nć. Pojedini broj „Osvita* stoji 8 novč., »tari brojevi po 16 novč. B r o j 35 . Rukopisi se ne vraćaju, ne plaćeni se listovi nc primaju. Urediiietvo, uprava, odpravnietvo i . . . Hrvatskoga jezika Sum Mofce da spoji tiskama u Podbumu broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Sa/’vet bey Л. BaSagii, Уесеппјас. U Mostaru u sriedu, 23. studenoga 1898. Rusija prama kretskom pitanju Da naši čitatelji dobiju što podpuniju sliku o tomu pitanju kao i tomu, kakovih ima mišljenja, donosimo ovaj članak, pisan u Petrogradu, koji je izišao u poznatom i uvaženom jednom evropskom listu : U oči riešenja kretskoga pitanja pogledajmo kroz prosječeni uzao na to, kako se je Rusija u ovomu pita­ nju držala. To držanje ima više od­ sjeka, u kojima je Rusija znatno mienjala svoj postupak i korake. Odmah iza ustanka 1896. ruska se je politika suztezala i držala po strani. Rusija nije bila više nego jedna šestina, moć koja danas nije više dovoljna. Što je porta popustila za razširenje takozva­ nog ugovora od Khalepe, zadovolja­ valo je u kolovozu 1896. sve vlasti, pa i Rusiju; a zadovoljilo je to ba­ rem za vrieme i ustaše. Medju kon­ zulima, koji su u ime svojih vlada kretskim hrišćanima objavili povlastice te zaprietili da neće biti valjane, ako ne prestanu trvenja, bio je i ruski konzul. Medjutim je prolazilo vrieme s pripremnim pregovorima za provedenje povlastica bez praktičnih poslje­ dica. Porta je bila učinjena odgovor­ nom za taj neuspjeh; zaboravilo se je, Kako se u Francezkoj čine prevrati. Poznato je, da je Francezka zem lja p re­ vrata. U prošlom vieku je Francezka revo­ lucija oborila kraljevstvo. Tad su uzpostavili republikansku vladavinu, koju je Napoieon 1. zamienio carstvom, okruniv se carem francezkim. Poslie pada Napoleonova opet je bilo obnovljeno kraljevstvo, na koje su za­ sjeli prognani kraljevići pretendenti. I to kraljevstvo sruše, te proglase republiku; nu i ona bi mala života: zamieni ju napoleonsko carstvo, koje se sruši francezkopruskim ratom 1870. Odtada je u Francez­ koj republikanska vladavina. Ovo je treća republika. I sada se u nutarnjoj politici Francezke dogadjaju stvari i dogadjaji, koji puno podsjećaju na dogodjaje za prvašnjih pre­ vrata. Stoga je od historićkoga interesa upoznati pobliže one sgode, koje su drugoj francezkoj republici dale smrtni udarac te koje su sadanjega predsjednika republike bu ja Nepoleona u istinu učinile vladarom God. I. da su imale uvesti reforme vlasti, a ne porta. Kada je na proljeće 1897. zadnji ustanak počeo, s tim, da je razmrcvareno 106 muslomana iz Sarakine i uništene dvije satnije turske, a konzuli, osim austrougarskog nešto prerano pobjegli na svoje brodove te udarili u silnu viku, onda došle grčke ladje, Rusija se je izrazila ozbiljno proti tomu, te je izjavila u Atenama u veljači, da ne odobraje nikakva koraka s grčke strane bez privolenja vlasti. Uza sve to pukne još u veljači prvi grčki top proti jednoj turskoj ladji, i grčke se čete izkrcaju kod Ghonie. I Rusija je odmah bez oklievanja pristala uz vlasti, da se tome stane na put i pošalju na-Kretu eu­ ropske čete. Predlogs njemačke stra­ ne, da se [blokira grčka obala, mlako je primljen isto u Petrogradu kao i u Londonu, gdje rekoše, da se taj predlog istom tad može primiti, dok se najprije vlasti slože o budućoj sud­ bini otoka. Medjutim su već na 22. veljače ratni brodovi Englezke, Austro­ ugarske, Njemačke i Rusije udarili na ustaše u Halepi. Ali proti Grčkoj ne učiniše nikakva koraka. Tu je do­ duše prokrčila put ruska nota od 23. studenog te je postignut sporazum, koji je otoku više obećavao, nego proširenje mira u Kalepi. Ovim već ruska po- litika hoće da ublaži činjenicu, da se je pucalo na hrišćane, koji se bore proti polumjesecu, te počima raditi u tom pitanju u prilog ustašama, prem­ da još ne pokazuje odlučnog koraka u tom smislu. Englezka predloži 25. veljače, da se Turska pozove, da i ona odstrani svoje čete sa Krete. To grof Muravjev u razgovoru sa prvim poslaničkim savjetnikom u Petrogra­ du Goschenom odbije i odgodi za kašnje, dočim već 5. ožujka dolazi poziv porti, da se čete, „koje se imadu ustrojenjem autonomije po malo uma­ njiti, “ povuku u tvrdje, kada otidju grčke čete. (Tada su sve turske čete bile u tvrdjama, ne u nutarnjosti otoka.) U tom odsjeku učini ruska politika pokret povoljan hrišćanima, koji se u nekoliko i ostvari. Sve pomalo na­ staje preokret, na koji su ustaše uviek računali. Neodlučno, slabo držanje porte i jadna turska mornarica sva­ kim danom umanjivali su važnost turskog „da“ ili „пе“ . Već 10. ožuj­ ka 1897. kaže grof Muravjev englezkom poslaniku Sir N. O’ Connoru nmienje, da se mora ostati pri zahtje­ vu, da turske čete moraju otići s otoka. A ta je misao najprije potekla od Englezke. U taj odsjek vremena pada i to, da je Rusija potakla, da I se vlasti u Atenama i Carigradu iz- Francezke tako, te je bilo samo pitanje vremena, kad će se okruniti. U najnovije vrieme doznalo se o tomu dosad nepozna­ tih, veoma zanimivih potankosti. U prvom redu spomenuti je, što izjavljuje maršal Canrobert i grof Fleury, dugogodišnji glavni pobočnik Napoleona III. I ako je kasniji maršal Canrobert, onda kao zapovjednik bri­ gado dne 2. prosinca i sliedećih dana učes­ tvovao u vojničkoj akciji, to je — kako on sam veli — bio samo kao puko ratilo, kao i veći dio njegovih drugova. Ministar rata general de Saint-Arnaud bio je u tomu j e ­ dini vanjskomu svietu poznat, pak su ga stoga republikanci strahovito mrzili i nakon njegove smrti pod Sebastopolom. Nu nema više nikakove sumnje, da je prava duša toga prevratnoga poduzeća, napose što se tiče priprema, bio tadašnji vrhovni konjušar bu ja Nepoleona satnik de Fleury. Još godine 1870. bio je on poslanikom u P e ­ trogradu, pak je sve do zadnjega časa bio jedan od najvećih pouzdanika carskoga dvora, a nepokolebiva vjernost, koju je on do svoje smrti sačuvao prama bonapartističkoj, napoleonskoj stvari, svakako je plemenit i mio potez u burnom životu ovoga na svoj način znamenitoga čovjeka. N jegovi memo­ ari (uspomene) veoma privlačivim načinom uvode čitaoca u povjest drugoga carstva u obće. Već ima nekoliko godina, da se je б tomu carstvu i mogao stvoriti pravi sud, što nije moglo biti neposredno iza pada Napoleonove dinastije 1870. Napoieon III. je u svoje vrieme bio pravi muž za svoje Franceze, a iza njegova tužnoga završetka njegovi su zemljaci zaboravili, da im je on učinio, da izvanredno procvatu trgovina i obrt te da im je — uz slavu dvaju ve­ likih, sretnih ratova — za tolike godine osigurao političko prvenstvo (supremaciju) u Europi. Sto se ,,pokvarenosti“ (korupcije) drugoga carstva tiče, čini nam se, da bi ova sadašnja (treća) republika bolje i pa­ metnije učinila, da preko toga poglavlja jednostavno preskoči. Državni prevrat (coup d’etat) od 1851. bio bi posvema nemoguć da veliki dio francezkoga naroda nije bio �Strana 2. jave (6. travnja 1897.), da u slučaju grčko-turskog rata napadač (na tesalskoj granici) ne vuče nikakve koristi, ako bi pobjedio. Kad 18. travnja bukne rat, stoga što su grčke ustaše napadali. Već 2. svibnja predlaže grof Muravjev na molbe s grčke strane, da se sultana moli za mir, da Grčka ne bude ponižena, a u tom da posre­ duju velesile. Turske pobjede prisilile su Grčku, te je udovoljila odavno ali zalud izraženim željama vlastih, i odazvala svoju vojsku sa Krete. A 11. svibnja već Ruska sama, bez do­ govora sa vlastima, poduzme korake u Carigradu, te se je Nelidovu na zapovjed grofa Muravjeva dao nalog, da se sa svojim kolegama sporazumi, i izposluju u Turske, da se rat odmah obustavi. Tomu osobito pripomože brzojav ruskog cara sultanu. Sada je stvar još više stupila u osobno polje, što su poznati uplivi i sveze u Kopenhagenu. Rusiji i Atenama već s početka htjeli da bude. Osobni od­ nosaj i kralja i njegove obitelji kori­ stili su Grčkoj više, nego vještina njezine vojske i fantastičnih dobrovo­ ljaca, koji su mislili, da će u sadanjim Grcima naći potomke Leonidine i Periklove. Kad se je došlo na to po­ lje, Grčka se nije mogla više po­ tužiti. Neznatna promjena granice, jef­ tino odmjerena ratna odšteta, poraz vojske, koji se nije mogao zapriečiti, sve to naknadilo seje unaprijed s tim, te seje imala Kreta podpuno i trajno, oteti gospodstvu i upravi turskoj i podvrći brišćanskoj grčkoj većini i grčkom princu, koji će za kratko iz otoka na­ činiti hrišćansko - grčku zemlju. U slu­ čaju evropskog zapletaja lako će se zreo za cezarizam (cesarstvo). Duša naroda, željna novosti, kako je to još pred 2000 godina Julij Cezar opisao njihove predje, čeznula je za nekakovim gospodarom. A to je uz podpuno razsulo i razvrljanost francezkih odnošaja godine 1851. mogao hiti samo presjednik republike. Dne 10. prosinca 1850. bio je Luj Хаpolenn ogromnom većinom glasova izabran predsjednikom republike. Od 7 milijuna 327 hiljada 345 predanih glasova za nj odpalo 4 milijuna 434 hiljade 220 glasova. Luj Napoleon bio je civilist, gradjanin, nije bio vojnik, a n jegovi takmaci, Cavaignac i Changamier, bili su zaslužni g e ­ nerali. Nu ipak je njemu pošlo za rukom, da vojsku predobije za se. Sad ćemo se poslužiti onim, Ste odkrivaju Fleurv i Canrobert, da se vidi, kako se „čin e veliki politički d og od jaji“ . Kad je predsjednik republike Luj Napoloan na 10. prosinca 1850. stupio po prvi put u komoru (sabor), obćinstvo ga je od u ­ ševljeno pozdravilo. X u kad je generalu Cavaignacu pružio ruku, ovaj se je sustezao, da mu dade svoju . T o je bio jasan znak, da se na nikoji način ne može raču­ nati na v odje vojske, koji su prožeti repu- „О S V I i papirni lanci, koji vežu otok s Tur­ skom, razriešiti i grčka vojna snaga povećati moći. Princ Gjuro, spasitelj života careva, postao je i spasitelj ži­ vota dansko — grčke dinastije. Uloga Ruske u razvitku sve je onda više važ­ nosti dobivala. Iz velesile, koja nije sklona ratovima za častnohlepne ci­ ljeve, postade blagi učestnik u evrop­ skom koncertu i pomalo prve gusle ovog koncerta, koje su pobjeditelju zadnjeg rata gudile mrtvačku pjesmu, a pobjedniku pjesmu uskrsnuća. Pa. pošto je. na koncu još i kralj Grčke sa svim svojim „ sporazumom“ izjavio, spašena je Europa i helenstvo. Samo još1manjka, da Grčka da­ dne kovati iz kovine izgubljenih to­ pova spomen-kolajne. A kamen čitave smutnje bio je jedan otok; pobune mogle su se ograničiti na mjesta. Na balkanskom poluotoku čekaju još dru­ gi zammivi puci — isto grčko-istočne vjere i još Slaveni na zadnji čin svjetske povjesti. Valja*se vrlo točno zadubiti u ulogu Rusije. Na Balkanu vlada uviek vjerovanje, da u zle dane Rusija neće pustiti balkanske hrišćane. I ta vjera imade temelja: Rusija je to često dokazala. A razbijene lonce plaća sultan. Tako je odavna, a u tom je sama. Turska kriva. Macedonci znadu, da. dignu li njihovi zemljaci ozbiljni ustanak, konačno po Tursku neće dobro izpasti. Vjera u moguć­ nost ustanka u Macedoniji vrlo je uz­ drmana bila. ndkako su bugarski na­ pori bili uzaludni i odkako je Tur­ ska svoj vojnički položaj poboljšala. Ali Macedonija imade susjeda, kojima je udobnije, nego Grcima, koji su morali brodovima ići na Kretu. Sto blikanskim duhom. Tim, što se je hio za­ uzeo za papu i svojim ratnim uspjehom u Rimu nadao se je princ Luj Napolen da će steći simpatiju legitimističkih generala (koji su bili zauzeti za staru kraljevsku kuću), u koje je spadao i general Lamoriciere, koji je radi svoje slavne vojničke prošlosti u A frici uživao veliki ugled. Premda jc princ generala Lamorioiera imenovao poslanikom u Petrogradu, nastalo je ipak za malo vre­ mena medju njima trvenje i Lamoriciere postane očitim protivnikom Lu ja Napoleona. A i vrhovni zapovjedni parižke posade, g e ­ neral C hangam ier pokazivao se je kao pro­ tivnik. On je zabranio četama, da pozdrav­ ljaju princa sa „V iv e N apoleon“ (Živio Хаpoleon). Tako se tada nije moglo osloniti na v o j­ ničke poglavare, te je tu samo mogla p o­ moći „reform acija od glave do pcte“ . Ali se princ ustručavao to izvesti, dok nije Fleury predložio dobro promišljenu osnovu, koja je vrlo spretno i izvedena. Najprije je Changam ier dignut sa svoje službo kao guverner Pariza. A onda je valjalo na čelo vojske postaviti ratnog ministra, koji je bezuslovno odan princu, je r u Francezkoj ratni ministar ima mnogo veću vlast, nego Broj 35. se god bude iz Petroguda u interesu mira namjeravalo, Bugarin se nada, da mu ipak na koncu neće uzmanjkati pomoći, ako mir prelomi. S toga se porti nameće dužnost, da odstrani nezadovoljstvo u narodima turske dr­ žave, provevši odredbe članka 23. berlinskoga mira (reforme u evrop­ skim provincijama) te tako preteče konferenciju za mir, koja bi se mogla lako odrediti, da se uklone uzroci rata. Pepina Uspomena s juga. Ceski napisao J. VrcJilickj/. Za „Osvit" preveo У. li. (Nastavak) Zavrtila je žalostno glavom i bila je vrlo blieda taj tren. Glasom jedva čujnim i s očima sklopljenim r e č e : „V i ste predobar, ali tim gorje po nas oboje. Gledajte, kad sam bila u djevojačkoj školi, učila sam se plivati. Išlo je izvrstno i ja sam spadala medju najbolje učenice. Ne samo da sam lako postigla, što su nas učili, ja sam se brzo odvažila i na svakovrstne bravurne komadiće, koji se dopuštaju redovito samo izvježbanim plivaćim. Koncem kurza pred početkom velikih praznika imao je biti javni izpit. V eć pomisao na nj’ nije mi bila ugodna a nemili taj osjećaj rastao je u meni đneviee, pa kada sam u jutro na dan izpita vidjela, kako se skuplja brojno obćinstvo, većinom roditelji i rodjaci učenica, osjećala sam u svojoj nutarnjosti, da ne ću izpita položiti. Pričinjala sam se sama sebi ne­ izrecivo smiešnom u plivaćem odielu, u kojem sam se drugda kao kod kuće ćutila. Imalo se je samo dva puta rieku preplivati, zadaća, koju sam nepromatrana nebrojeno puta iz­ vršila — ali danas u prisutnosti tolikih ljudi, kada se je radilo o izvršenju opredieljene zadaće, od koje ovisilo B og zna što, ja to u svim drugim vojskama. M edju starijim i poznatijim generalima nije bilo nijednog, koji bi podigao ruku za državni prevrat. Moralo se ići u A lgir, da se tamo nadje prikladan ,,m ač:‘ . Fleuryu podje za rukom, te pridobije princa za to, da bude ministar rata general de Saint - Arnaud, kojega princ nije sglave poznavao. Fleury je upoznao generala, kada je službovao u Algiru. Xu nije bilo uputno, jodnog u zem lji prilično nepoznata generalmajora postaviti na ćelo vojne uprave. Ipak i tu se pomože. Prvo se pronašlo nuždnim, da se odpošaljo eks­ pedicija u tako zvanu Petite Kabyl.ii;. Ха čelu te ekspedicije postavljen je general de Saint - Arnaud. Fleurv je dobio nalog da onu ekspediciju po nalogu p rin ca , koj je htjeo biti obaviešten o n joj. prati. U toj ekspediciji predobio je Fleury generala do Saint - Araauda za osnovo državnog pre vrata. Ekspedicija je naravno ,,sj ajno,. obavljena, „M oniteur' razglasi velike za­ sluge generala Saint - Arnauda, to pred­ sjednik nije mogao na ino, nego ga ime­ novati genoralom divizijo. Malo za tim dobijo Saint - Arnaud portefeuille ministra rata. Ali opet nije prošlo bez smutnje. K o poznaje francezko prilike, slutiti će �Broj 35 nisam mogla učiniti; osjećala sam, da bi se bila izvrgla smiehu ili da bi radje našla smrt u valima. Nazovite to, makar trenom, ali to je nešto drugoga, nešto, što ne imade imena, nešto, čemu podliežem u najodlučnijim trenutcima svoga života. Stajala sara blieda i uništena u redu svojih saućenica. ,Vama nije dobro1, reče učitelj plivanja, ,a gledajte, ja sam htio s vama izpit započeti, vi ste imala biti mojim ponosom i uzorom ostalim. Šteta, što mi se je pokvarilo. Vi drhćete, odustanite od izpita, bojim se, da vam se ne dogodi kakova nesreća medju plivanjem! Zasramljena, a ipak u nutarnjosti pobjednica izčezoh u svojoj kabini, kao Kain bježala sam iz plivaonice, koja me od te dobe nije više- vidjela11. Pepina umuknu upirući u mene svoje velike, crne oči. „Т о je nervoznost, moje diete,11 rekoh umirujući, akoprem sam u nutarnjosti hio silno uzrujan tom viešću, „а s njom valja bojevati, nju moramo svladati, samo volje pa će i to nspjeti.11 Vrtila je neprestance melankolično svojom krasnom glavicom. .,0, znam to, znam, pred prvom pred­ stavom na velikom kazalištu bit će baš kao pred izpitom u plivaonici. U mojoj duši je grozna protivnost proti javnosti i grozan prezir fukare. Pjevati u dvorani, gdje sve ljude poznajem, gdje znadem, kako o meni misle — da; ali ravnodušnom množtvu, koje ide tamo iz znatiželjnosti, da me hladno prosudjuje i vriedja, toj neću unatarnjost svoju nikada pjevanjem odkrivati. Neću, jer ne mogu.11 „Onda oprostite, draga Pepino,11 rekoh mjereći velikim koracima njenu sobu, „možda je to zanimiva psycholožka studija ta vaša antipatija proti javnosti — ali mogla ste to reći malo prije, sad je prekasno, sada ne preostaje nego bojovati i svladavati se.11 Položio sara na posljednje rieči osobito strog izraz. „Vi dakle već sada žalite, što ste za mene učinio?11 pitala je glasom punim sdvojnosti. „Ne žalim, drago diete,11 rekoh ljubeći joj gladko nad bielim čelom ugladjenu kosu, što se je sbilo. Ou est la femme? (G dje je žena?). I tu je žena imala svoje prste. U svojoj alžirskoj misiji (poslanstvu) našao je Fleury za političke osnove najživlje pomoći kod žene Saint - Arnauda, istina proti svom očekivanju, pošto je ova gospodja poticala od legitimističke obitelji. Ali, ona je bila vrlo časnohlepna, uz to vrlo pametna, a muž joj je bio sve o sve pod papučom. Tim više je padalo u oči, kako general SaintArnaud najedanput nehtjede da udionićtvuje u državnom prevratu, koji je najprije usta­ novljen bio za 17. rujna 1891. Na 4. rujna pisao je princu, da mu vrati zadanu rieč, da na njeg više ne računa. U Elyseu su se prestravili, jer ni general Magnan, koji je došao na mjesto Changarnierovo, nije htio ništa činiti bez Saint - Arnauda. Isto su tako generali Varagnay d’ Hilliers i Castellane odbili portefeuille rata. Činilo se je, da je sva osnova počela klimati, pošto su glasovi već i u javnost prodrli bili i republikanci počeli sumnjati. Tada odluči Fleury gene­ rala de Saint - Arnauda osobno potražiti i zapitati ga, da mu razjasni, zašto neće su­ djelovati. General reče, da još nije za to nadošao čas, jer komora nije sakupljena ; čim se komora sastane, da je pripravan ra- ,,0 S T7* I „ne žalim, učinio sam sve rado - ali mislim, da su to sve samo vaši razdraženi živci, da će vas umjetnost sama osvježiti i umiriti, da ćete steći odvažnosti, snage i energije.11 „А vi me dakle ne ćete zanemariti i ostaviti ? „Kako bi mogao, moja draga!11 Rastadosmo se nježno 1 tiho. Obećasmo si, da ćemo si redovito jedan put na tjedan pisati. Odputovao sam u Bolognu. Najmio sam malu sobicu u predgradju i zadubio se u obljubljene studije trecentista u pjesničtvu i slikarstvu, s kojima sam već prije neko­ liko godina pripravljao veće djelo. Dosta brzo uspjelo mi je naći nekoliko privatnih satova s malom doduše plaćom, ali meni je to bilo dosta za eksistenciju siromašnu do­ duše, ali ipak mirnu i zadovoljnu. Istodob­ no ponovio sam nekolike umjetničkih i li­ terarnih poznanstva, s kojima mi bijaše saobćaj koli vrlo dobro došao, mio, toli i ko­ ristan. Pripravljao sam se za habilitaciju na ondješnjem sveučilištu. Htjeo sam predavati 0 povjesti umjetnosti u srednjem vieku. Pepina bila je u dopisivanju vrlo uredna 1 točna. A li ja si ne mogu pomoći, meni su se pričinjali njeni listovi nekako trgovač­ ki suhi, malo intimni, povjerljivi. U obće mi pako manjkaše u njih onaj osebujni parfum ženstva, koji sam si baš od nje obećavao, onaj tračak poezije, koji i pogrieške gramatičke i pravopisne obasiplje osebujnom simpatičnom maglom. Pepina pi­ sala je nasuprot vrlo pravilno, skoro izključivo pravilno i nikada nije zaboravila na datum lista, našto dame redovito zaborav­ ljaju. Bilo joj je dobro, bar je tako pisala. 0 Gambertiu nije nikada u njenim listovima ni spomena bilo. nikada o našoj budućnosti 1 nigdje ni sjenka spomena na naš posliednji razgovor. Časomice ovladalo me je uvjere­ nje, da je onu tada bila sama mušica i da je Pepina izliećena od svoje antipatije pro­ ti javnosti. U tom me utvrdi viest o nje­ nom sudjelovanju kod dva javna koncerta. Samo me je mrzilo, što sam tu novost mo­ rao prije iz novina nego iz njenog lista saznati, u kojem je stopro iza mjesec dana 'diti, t. j. čitavu komoru na jednom dignuti. Ali, neka nam to sam Fleury pripovieda: „Т о je bilo tako, da se je mogla opetovuti rieč Talleyrandova : A gdje je žena ? Dobro, neću zašutiti, da je žena de Saint - Arnaudova bila, koja me je uvjerila i po n je­ zinu savjetu pisao sam princu11. Samo je učinjen sastanak medju princom i SaintArnaudom i nestade svakog nesporazumljenja. Na 27. objelodanio je „Moniteur11 ime­ novanje Saint - Arnauda ratnim ministrom. U komori je bilo burnih sjednica, a vidjelo se, da većina deputiraca (zastupnika) nije sklona princu. Bilo je skrajnje vrieme, da se odpočne raditi. Na 26. studenoga bila je odlučujuća sjednica „urotnika11. Svi generali parižke posade — prije toga pobrinulo se je za to, da se pravi ljudi premjeste tamo — 21 ih na broju, prisegnu tu u ruku g e­ nerala Magnana „Vjernost i odanost princu na dan, kada ga bude volja, da počne pre­ vrat11. Taj dan za malo dodje. Na 1. pro­ sinca učinjene su zadnje odlučne pripreme. U toj sjednici bili su samo princ, Morny, Maupas, Mocquard i Sant - Arnaud kao jedini ministar. Istu noć bili su zatvoreni generali Changarnier, Cavaignac, Lamoriciero i Leflo. Ka- Strana 3 u potskriptu nehajno i mimogred spomenula o svom prvom većem javnom uspjehu. Obeća sam Pepini, da ću ju u Milanu p o­ hoditi, ali brzo odustao sam od te svoje na­ mjere sasma. Nisam ju htjeo da smetam u napornom nauku, a onda glavna stvar, ni­ sam imao suvišnih novaca. Po prilici kon­ cem prve godine, baš u doba, kad sam pro­ veo svoju habilitaciju za neplaćenog sveučilištnog docenta, dobio sam pismo od Gambertia. Pisao je sasma trgovački. Z a ­ bilježio je užasni nopredak Pepine, ali isto­ dobno se je kategorično izjavio, da je nuždna još jedna ciela godina za dovršenje nau­ ka, hoće li Pepina da stupi pred obćinstvo na kazalištu prvog reda. Ujedno je priložio tiskani blanket uvjeta, koji sam imao iznova izpuniti i, što je glavno, okretom pošte no­ vom svotom nadopuniti. Izdao sam tada svoj habilitacioni rad tiskom. Ne trebam spomi­ njati, da je ne samo podpuni moj honorar, nego i moje neznatne prištednje za privatne .bolonjske satove progutao tisak. I još to nije dosta bilo. Pošto nisam htjeo za djel Pepine segnuti - htjeo sam ga imati kao pričuvu za najgorje slučajeve — zadužio sam se. To je bio početak katastrofe. Putovanje njemačkoga cara. Njemački car Vilim II. brže se vraća doma sa svoga putovanja po Iztoku, nego li je to prije i mislio. Dapače se nije ni u Egipat svrnuo, a tomu će biti važan koji politički razlog. Egipatsko se pitanje danas živo pretresa, a k tomu opet da u Nje­ mačkoj nerado gledaju, kako Englezka bahato diže glavu u zadnje vrieme. Vilim je dapače u tolikoj mjeri skra­ tio svoj put natrag u Njemačku, da je udario najkraćim pravcem, preko Pulja. da su se 2. prosinca u jutro zastupnici htjeli sabrati u komori, bila je već okružena v o j­ skom. Pokušali su, da se u gradonačelnikovoj kući drugog arrondissementa (kotar) konsti­ tuiraju, ali i to osujeti vojska, te ujedno budu zatvoreni mnogi zastupnici, medju inim Berгуег, Dufaure, Barrot, de Broglie. Pravi historični čas tog dana bio je, kada je princ uzjašio na konja, a čete ga oduševljeno pozdravile, ali na ulici nije prošlo tako mir­ no, nu i tu čete bez velike muke pobjede. I te su borbe republikanci opisivali pretje­ rano. Tako s e je kasnije izpostavilo, da nije istina, da je na zapovjed Saint— Arnauda mnogo zarobljenika poubijano. Vojnika je u svemu poginulo 26, 184 ih je bilo ranjeno, a od „puka11 bilo je 175 mrtvih i 115 ranje­ nih. U ostalom i sam Viktor Hugo u svojoj „Histoire d’ un Crime11 priznaje, da narod nije baš imao osobite volje za borbu. U pro­ vinciji je sve za vrieme državnog prevrata, osim nekolikih izgreda proti vlastničtvu, ostalo mirno. Državni prevrat podpuno je uspio, Luj Napoleon preuzme ulogu „prvog kon ­ zula11, da pripravi „drugo carstvo.11 �Strana 4. „О S V I sirsko) pitanje, o komu on — kako vele — ne može govoriti, a da se ne uzruje. Kad je posljednji put kedive bora­ vio uCarigradu, vodili su se dugi sdogovori, u kojima je Sultan izjavio, da on u pitanju Egipta očekuje izvjestne predloge i od Rusije i od Francezke. U Jildiz-ćošku govorilo se je o tomu, da bi Turska u tomu pitanju rado učinila savez s Rusijom i Francezkom. Nu kroz ovo kratko vrieme su se pri­ like neugodno promienile, te su oči turskih političara okrenute jedino na Berlin. “ Tako ruski list, a evo pako što do­ nosi „Р. K .“ o istoj stvari u dopisu iz Carigrada: Broj 35. Sad je gotov dogadjaj Vilimov put P o lit ič k i p r e g le d na iztok, te se o njemu razpreda — Habsburška monarhija. Austrijski kao i prije. Ovdje ćemo — kao kro­ episkopat povodom vladareva jubi­ ničari - navesti dva oprečna glasa, leja izdao je pastirsko pismo, u komu ruski i njemački, o uspjesima toga toplim i dostojnim riečima govori o velikomu danu, na koji se navršuje putovanja, da se vidi, kako se o petdeset godina, kako je Franjo Josip njemu sudi. sio na priestolje Habsburga. U njemu Petrogradiko „Novoe Vremja“ ovako se iztiče neumorna brižljivost vlada­ piše: ,P o viestima iz Carigrada izreva, njegova blagost i miroljubivost, medju Njemačke i Turske utanačen te se izriče želja, da se narodi ugleda­ ju u te vrline vladareve, te da ih je stalan sporazumak, koji su vje­ pretvaraju u čine. Zaista plemenita štim načinom pripravili njemački želja! diplomati. Njemačka brani jedin­ stvo Sultanovih posjeda, te za to Grčka. Novo ministarstvo Zaimisovo, dobiva u naknadu trgovačke povla­ koje se je sastavilo i položilo zaklet­ stice (privilegije). Ove će povla­ vu, nikako ne zadovoljuje. Nema nitko, tko bi i najmanje pohvalio dosadašnji stice Njemačka znati izrabiti u naj­ većoj mjeri, te se tako trajno u Tur­ „Velika poduzeća od obćenite ko­ ZaTmisov rad i upravu kroz 13 mje­ seci njegove vlade, te i opet svak skoj ugniezđiti. Kako je promišljena risti samo se onda čine, ako se uvidi, očekuje, da će i ova vlada nastaviti i proračunana njemačka osnova bila da su u istinu koristna. Onaj, koji u da izrabljuje državnu vlast, kako bi u tomu pogledu, to se dade uviditi Turskoj traži koncesije, mora najprvo da osigura svoje rodjake i dovede ih po čisto trgovačkim uspjesima, koje mnogo novaca žrtvovati, na što se do korita, a isto tako svoje osobne je Njemačka kroz posljedne dvie go­ čovjek može tek onda odlučiti, ako i političke prijatelje, izborne agitatore dine u zemljama polumjeseca postigla. je uvjeren, da će mu poduzeće kas­ te uplivne izbornike. Narod će dobiti samo obećanja. Osim toga nijedan od Već je sada odlučeno, da se u Haj- nije donieti koristi. Nu kako ovdje sadanjih ministara nije nikakav struč­ darpaši gradi luka, te da se odmah stvari stoje, ne bi se za to ni u Nje­ njak. Ures i dika prvašnjega Zaimipredje na to. da se dogradi željez­ mačkoj ni drugdje našlo glavničara, sova ministarstva bio je financijalni nica iz Anatolije u Diarbekir i Bag­ pak ni u onom slučaju, kad bi Sultan ministar Streit, a njegov zamjenik Fodad. te odtuda na perzijski zaljev. bio naklon, da dozvoli gospodarstve­ kije Negris, do onmadne načelnik LauOsmanlijska vlada, koja uviek na­ ne koncesije njemačkim moliteljima. riona, politička je ništica te kao fi­ stoji na oči se pokazati ravnodušnom, Za vrieme careva posjeta nije se ništa nancijer bez važnosti; on je rodjak ministru predsjedniku Zaimisu, te je za gradnju spomenute željeznice ima od toga svega dogodilo. Tako je po­ pozvan za ministra, kad se nije htio osobiti interes, jer je od velike voj­ znato, da družtvo anatolskih željezni­ primiti listnice podravnatelj atenske ničke važnosti, na ovoj željeznici uči­ ca već odavna traži da dobije dozvolu, narodne banke Eftaksias. Novi mininiti će se mnogobrojne druge pruge, da sagradi luku u Hajdarpaši, na nistar pravde Antonij Momferratos, koji koje će voditi u luke Male Azije i ulazu u Bospor. Ta bi luka bila od je ujedno preuzeo i ministarstvo za Palestine. Na taj će način Smirna, velike važnosti, jer bi luka Hajdar- bogoštovje, jest atenski odvjetnik, ko­ ji uživa neki glas te ima priličan posao. Skutari, Angora, Akka, Bejrut. Jaffa paša, kao najzgodnija točka za prevoz Ni Nigris ni Momferratos ne pripa­ i Tripoli biti željeznicom spojeni s trgovine, bila spojena željeznicom sa daju saboru kao zastupnici. Naprotiv ostalom unutrašnjom zemljom. Ovaj ostalom Anatolijom. Na visokoj porti je novi ministar nutarnjih posala N. gigantski (divski) rad, koji je od su tomu željezničkomu družtvu obrekli Triantafillakos zastupnik Tripolisa: velikoga značenja radi svojih politič­ najljepše nade, nu još nije izišla ira- on je za Rallisa bio ministar pravde, a kad je ovaj pao, prešao je u tabor kih zadaća, biti će u rukama Nje­ da za gradnju luke. Isto tako nije k Zaimisu. Ostala (Iva ministra. I). mačke. U mjerodavnim krugovima ne ništa sigurno, što se tiče izgradnje MiairiiS, ministar mornarice, te G. Korkažu bez razloga, da se namjerava anatolske željeznice. Turska vlada radi pas, ministar rata, i prije su bilimZaimioživotvoriti turski zajam pomoću ne­ vojničkih, nutarnjopolitičklh i gospo­ sovu ministarstvu. Nova vlada od svib kih njemačkih glavničara, kojima će darstvenih razloga svakako želi, da se 207 zastupnika jedva ih ima za se 15. otomanska banka morati pružati svaku dalje izgradi željeznica, koja sada do­ dočim su proti njoj svi ostali, naroči­ pomoć. U Carigradu se bez ikakva pire do Angore i Konije, s jedne to delijanisti, kojih ima 112. Novo ministarstvo, kako se vidi, oprovrgavanja pronosi glas, da će se strane u jermensko područje do Erkukavno je i kržljavo, te nema duga čitavi fmancijalni sistem Turske re­ zeruma i s druge strane u Mezopota­ života. organizirati (preurediti). Turska će miju do Bagdada i na perzijski zaljev. - U nekim ateskim političkim kru­ se reorganizirati, a Njemačka je obe­ Nu koja bi novčarska družina imala govima drže, da će se sabor sastati, ćala, da će joj u tomu pomagati, te smjelosti, da se odvaži na tako ogrom­ da rieši dva „važna“ (!) zakona : i to ju izbaviti iz nevolje. Sada se doznaje, ni i silni posao bez dovoljnoga jamstva, apanažu (godišnju državnu plaću) za da je turski vladar njemačkomu caru da bi mogla utjerati učinjene izdatke? princa Gjuru kao generalnoga guverne­ priznao protektorat (pokroviteljstvo) Njemački su glavničari stali to pita­ ra i kneza kretskoga, čim bi se htjelo nad kršćanima na Iztoku, da je tim nje proučavati, ali uvidjaju, da se naglasiti jedinstvo Grčke i Krete, te zakon, po kojem niži častnici ne mo­ njemački upliv u Palestini učvršćen, bar za sada moraju odreći gotovo gu biti birani za zastupnike. I tako te da su povriedjena tradicionalna svih nada, da bi im visoka porta iz- će proći u tutanj zasiedanje sabora, francezka prava. punila želje. Državna blagajna nema za koje će se vrieme zastupnicima Osmanlijski su političari tvrdo osvje­ dovoljno sredstava ni za podmirenje morati platiti 400 hiljada d rali ma dočeni, da su sada u neku ruku dnevnih potreba, a kamo li da se dnevnica. U tom će zasiedanju biti objelodanjen izvještaj prestolonasljed­ kao iza kinezkoga zida, te da je je čemu nadati.u nika Konstantina o ratu u Tesaliji. njihov položaj ako i ne sjajan a ono Tako opet taj carigradski dopisnik. — Po viestima iz Atena u tamo­ bar miran. Jedino, što turskoga vla­ Tko od njih pravije ima, vidit će se. šnjim je panhelenskim krugovima veo­ ma neugodno primljen zadnji proglas dara uznemiruje, jest egipatsko (ini- �Broj 35. ,O S V I predsjednika kreskoga izvršujućega od­ Jubilej metropolite Serafima Pe­ bora dra Sfakanakia, koji je on upra­ ro vića. U nedjelju je presvietli gospodin vio na hrišćane, te u komu osobito mostarski mitropolita Serafim P e r o v i ć naglasuje, da je „Kreta predana, po- slavio petđesetgodišnjicu svoga svešteničtva. vraćena sama sebi.“ U toj naime iz­ Tim povodom još u subotu stigla su iz javi glavnoga uplivnoga političara Hercegovine mnoga odaslanstva grćko-iztokretskog otvoreno, se odklanja ane­ čnoga pučanstva, a napose su starca svetčara ksionistička ideja, koja je toliko vre­ osobno došli pozdraviti mitropoliti sara­ mena vladala na Kreti. Muhamedanci jevski presv. g. M a n d i ć i đoljnjotuzlanski u Kanei, Kandiji, Retimnu i po dru­ presv. g. Ž i v k o v id .s pratnjama, za tim gim većim mjestima kretskim imeno­ admistratiVni upravitelj presv. g. Izidor bar vali su odbore, koji imadu u ime- mu­ run B e n k o i Miroslav F o g l a r , okružni hamedanskoga pučanstva uručiti po- predstojnik u D oljnjoj Tuzli. U nedjelju klonstvene adrese princu Gjuri, kad izjutra bila je svetćana služba božja u nastupi svoju službu. Princ Gjuro je grčko-iztočnoj crkvi, nakon čega je siedi iz Kanee, gdje je jučer prispio, izdao svetčar primao čestitke u mitropoliji. Za proglas na narod, u komu svetčano to se je dobrovoljno bio sastavio odbor graproglasuje jednaka prava i jednake djana od najodličnijih mostarskih grčkodužnosti za svakoga. Tu će on odmah iztočnih kuća, da prima i pogošćuje pohodurediti središnju upravu te otići u nu- nike. Gotovo čitav dan u mitropoliji je upravo vrelo : gradjanstvo bez razlike, činotriuu otoka, da ga obidje. Svajcarska. Kako smo već pisali, 13. ovoga mjeseca bilo je obćenito glasovanje u Švajcarskoj o tomu, da li da se uvede zajednički gradjanski i kazneni zakonik za svu zemlju ili ne. Oko 260.000 glasova bilo je za jedin­ stvo zakona, dočim 100.000 glasova proti. Dakle većina Švajcaraca je za to, da se svuda u zemlji uvedu jedna­ ki zakoni, a da ne bude kao dosada, da svaki kanton ima svoje zakone. Englezka. Pred nedjelju dana englezki ministar kolonija (naselbina) Chamberlain držao je u gradu Manchesteru govor, u komu je rekao, da Velika Britanija u Kini želi samo to postići, što joj je nuždno, da bude kao dobro jamstvo za osiguranje po­ morskoga položaja'. Kad bi bilo mo­ guće, sporazumak s Rusijom dobro bi došao, nu on da je izkusio, da takov sporazumak nebi bio trajan, ako nebi bio u interesu obiju stra­ naka. Englezka ne želi niti traži sporazumaka na papiru: za to je nuždan sporazumak naroda, da se u Kini vodi liberalna trgovačka politika. Za tim Chamberlain izrazi svoje veselje nad tim, da su nastali iskreniji odnošaji izmedju Velike Britanije i Nje­ mačke te sjevoroameričkih Saveznih Država, nego Ii su to još pred kratko vrieme bili. Interesi ovih dviju dr­ žava isti su kao i englezki. Nu tu nema govora o formalnom ugovoru za savez, koji englezkoj u ostalom i ne treba, čelika Britanija je jaka da sama za se stoji, nu ako dodje do aliance (saveza), može samo toliko dati. koliko dobije. Ponovno je na­ glasio dobre (?) odnošaje s Njema­ čkom, rekavši, da on ne zna točke na svietu, gdje bi se Njemački inte­ resi opirali englezkima. Stoga se on nada. da će se i bez aliance moći postići sporazumak s Njemačkom. Strana 5. T “ tvenoj zgradi, koja je podignuta lih za umjet­ nost i prosvjetu, iztaknuv, d a je time Mostar daleko pretekao sve ostale gradove Bosne i Hercegovine, a to da se ima zahvaliti uvidjavnosti, požrtvovanju i shvaćanju kultur­ nih zadataka onih naših sugradjana, koji su uložili sve svoje sile, da se podigne onako dostojan kulturni hram. Gospoda su pokazala osobito zanimanje za družtvo, propjtavši se o njegovu stanju i djelovanju, priznavši ujedno, da se je kroz deset godina svoga obstanka veoma krasno razvilo. Nakon što su obišli društvene pro­ vničtvo, častničtvo, razna odaslanstva — to je sve išlo, da siedom svetćaru čestita o tako riodkom času. Činovničtvo je pred­ vodio g. barun B e n k o koji pozdravi svetčara kao uzorna sveštenika i pravoga otca i savjetnika svojega stada. Presvietlom g o­ spodinu P e r o v i ć u osobno je čestitao i presvietli g. biskup B u c o n j i ć . U podne je bio svetčani objed, na komu je bilo preko petdeset uzvanika. U ponedjeljak je bila slava u samostanu Žitomisliću, gdje je siedi svetčar kao iguman proveo dosta godina. Na zajedničkom objedu pod vedrim nebom bilo je preko tri stotine osoba, od kojih i liepi br ' seljaka. Na nazđravicu svetčaru, koju je biu izre­ kao sadašnji iguman manastira, ustao je presv, g. mitropolita M a n d ić i iztaknuo svetčareve vrline, naglasiv napose, da on svoje stado vodi pravim putem, te da su neprijatelji naroda svi oni, koji ga zavadjaju i razdražuju , namećuć mu se silom kao nekakvi vodje, koji mu u istinu ne žele dobro. Ta je zdravica izazvala živo odobra­ vanje sa strane svih prisutnih. — Tako je liepo bio proslavljen jubilej presv. Serafima P e r o v i ć a , koji se je i tom sgodom mo­ gao uvjeriti, kako je čašćen i štovan, a na­ pose kako ga iskreno štuje i ljubi njegov puk. Posjeti. U nedjelju na večer su pre­ svietli gospodin Izidor barun B e n k o od Bojnika i đoljnjotuzlanski okružnik Miroslav F o g l e r s gospodom kotarskim predstojni­ cima Ottorn barunom K l i r a b u r g o m i Franjom B r o d n i k o m posjetili ovdješnje muhamedansko čitaoničko i dobrotvorno družtvo. U družtvenim su ih prostorijama izčekali svi odbornici, a bilo je prisutno i ostalih družtvenih članova, koji su odlične posjetitelje srdačno pozdravili. Tu su se za­ držali dulje vremena, izviestiv se o stanju i radu družtva, na što pri polazku barun B e n k o toplim riečima pohvali zadaću družtva. Tu istu večer oko 7 sati barun B e n k o, Miroslav F o g l a r , Otto barun K 1i m b u r g i novoimenovani građsko-kotarski pred­ stojnik u Mostaru Franjo B rodn i k Iz m je s t a i o k o lic e pohodili su i prostorije narodnoga glasbeOsobne vie'sti. U subotu su došli rio pjevačkog družtva ,.H rvoje;‘ , komu su sarajevskim vlakom u Mostar presvietli g o­ prva dvojica i začastni članovi. Kao redo­ spođin ađmistratirni predstojnik Izidor barun vito, upravo je tada imalo početi „Hrvojevo“ sielo. Odlične posjetitelje je na ulazu B o n k o, okružni predstojnik u Doljnjoj Tuzli Miroslav F o g 1 a r, te presvietla go­ izčekao družtveni odbor i proveo ih po svim spoda sarajevski mitropolita Nikola M an di ć družtvenim prostorijama. Gospoda su izrazila svoje podpuno udivljenje onako liepoj druži đoljnjotuzlanski Grigorije Ž i v k o v i ć . storije — osobito je, pak kazalištna dvorana i pozornica učinila na njih krasan utisak — posjbli su, da prisustvuju izvadjanju programnih točaka za sielo odredjenih. Kad je pjevački, zbor pod ravnjanjem vriednoga društvenoga zborovodje g. Josipa B e r a k o v i ć a odpjevao ,,Zrinsko-Frankopanku,“ ži­ vahno su pljeskali, pohvaliv krasno i vješ­ to izvadjanjo sbora, kao i sposobnost rev­ noga sborovodje g. Berakovića. Takodjer je veliko odobravanje postigla gdjica Jelka S o l d o , koja je upravo umjetnički krasnoslovila ,.Zimu“ od Osman bega Štafića; odlični posjetitelji su otvoreno priznali nje­ zin neosporivi umjetnički dar i shvaćanje, te liepi način kazivanja, kojim djeluje na slu­ šatelje. Gospoda su ostala na sielu više od sata. Na polazku presvietli g. barun Benko upravi nekoliko toplih i jedrih rieči članovi­ ma odbora, pohvaliv njegovo nastojanje oko što boljega procvata družtva i naglasiv, kako je dužnost svakoga vriednoga i česti­ toga gradjanina, da podupire ovako kulturno družtvo, za koje moraju raditi složno, jer radeć za nj, rade i za prosvjetu, koja mora biti svima glavni cilj, jer se po njoj mjeri snaga i duševna jakost naroda. Iza tih liepih rieči gospoda se oprostiše, srdačno praćeni poklicima prisutnoga obćinstva. Ovacija mitropolitu Seraflmu, Juče oko 10 sati prije podne bilo je na velikoj Tepi vrlo živahno. Grčko - iztočni otineni gradjani iz Nevesinja i Gacka, koji su .došli, da se prigodom jubileja poklone svome crkvenom nadpastiru, te Mostarci dali su svojoj ljubavi i odanosti prama svome vladici i na ulici izraza. Polazeć poklonstvena deputacija sa slave u svoje domove, klicala je oduševljeno svomu vla­ daru caru i kralju te presvietlom starini vla­ dici Serafimu P eroviću : Živio. Na velikoj Tepi izašli su iz kočija, te g. Jovan Kovačević izNevesinja, prozsbori kratku besjedu, u kojoj iztaknu ljubav i štovanje grčko iztočnog pučanstva prama kralju i vladici, na što ssvi udariše u gromki : Ž i v i o n a š p r e i n i : 1o s t i v i (з a r i kr a l j F r a n j o J o s i p ! Ž i v i o n a š v i is o k o - p r e os v e š t e n i m itir o p o l i t a S e r a f i m ! Onda sii posjedali u kočije i iz njih se je i dalje — sve do na Luku — orilo klicanje vjernog i odanog gradjanstva kralju vladici i domovini. Sjednica gradskoga zastupstva. U petak je bila sjednica gradskoga zastup­ stva. U njoj se je obavio izbor kontrolora obćinskih daća. Za to mjesto bilo je pet­ naest natječaja, te je na koncu za kontro­ lora izabran Šerif efendija Arnautović. ,,Hrvojevo“ sielo. Četvrto „Hrvojev o“ sielo, koje je obdržavano 20. o. m. sva je prijašnja nadmašilo i što se tiče po­ sjeta od strane članova i uspjeha. Osim. �-,0 S Strana 6. toga družtvo je počašćeno visokim p osje­ tom presv. g. predstojnika administrativnog odjelenja zemaljske vlade I z i d o r a b a ­ r u n a B e n k e o d B o j n i k a , koji je došao sa velemož. gg. okružnim predstoj­ nikom tuzlanskim M i r o s l a v o m F o g l a r o m, barunom K l i m b u r g o m i novim mostarskim gradsko - kotar, predstojnikom F r a n jo m B r o d n i k o m , pa su pre­ gledali društvene prostorije, koje su im se jako svidjele i ostali čitav sat i čuli p je­ vanje naših pjevača, koji su se baš liepo izkazali, i krasnu deklamaciju naše poznate vrstne deklamatorke J e l k e S o l d o , koja je čuvstveno i izrazito, kako to već ona zna, krasnoslovila pjesmu Osman bega Stafića ,,Z i m u“ , da su i gosti upravo iznenadjeni bili, i sigurno su odnieli liep uti­ sak o „H rvoji--. Naši pjevači su odpjevali točno i skladno dvie p jesm e: „ZrinjskoFrankopanku“ i „B ože živi“ , na zadovoljstvo slušateljstva, koje ih je burnim pljeskom i nagradilo. Osim toga je nakon pjevanja vriedna društvena članica gdjica Ruža H r s t i ć oddeklamovala baš liepo Niemčićevu pjesmu „Srpanjskim žrtvam", te je očito obćinstvo ganuto bilo i liepo jo j povladjivalo. A g. sborovodja J. Beraković je odigrao na glasoviru nekoliko narodnih pjesama od Bosiljevca na obće zadovoljst­ vo, te izim toga g. V. Š p i I j a k odpjevao je dvie, a jedan drugi mladi gospodin, koji imade vrlo ugodan bariton - glas, vrlo liepo dvie pjesme uz pratnju glasovira, što se je obćinstvu veoma svidjelo, Iza toga je bila t o m b o l a , koja je p o ­ budila dosta smieha i zanimanja, a na koncu p l e s , te se je mladež do mile v olje naigrala — a sve je i staro i mlado otišlo kući zadovoljno, veseleć se dojdudem sielu, koje će biti opet u nedjelju. Л7" I T ‘ Broj 35. Izgorila djeca. Pišu nam iz K on jica : je drugi ovakov nesretni slučaj kroz zadnje Dne 10. o. mj. izgorilo je u Trešnjevici, dvie godine. kotar K onjic, nejačko djetešce od 10 m je­ H r v a /t s ls a . seci Ivana Andrića. Dicte je bilo ostavljeno Hrvatski trgovačko-obrtni mu­ samo kod vatre, te je tako nesretno svoj ži­ zej u Zagrebu. Kako javljaju iz Z agre­ vot svršilo. Eto do kakove nesreće vodi ne­ ba, hrvatska trgovaćko-obrtna komora u Z a ­ pažnja reditelja i ukućana. Roditelji, pazite grebu živo nastoji, da se već početkom dojna djecu. 0 tom nam opet s druge strane još p išu : duće godino uredi trgovačko-obrtni muzej, pa jc u tu svrhu razaslala na imovne obćiDne 15. o. mj. Matija žena Marka (?) Andrića, iz Trešnjevice, kot. konjičkog, pošla na isto ne okružnicu, da za to što doprinesu. Ovom se pozivu imovne obćine neće oglušiti. imeni potok, da donese potopljene konoplje kući, ostaviv 10. mjesečnu kćerku u bešici Spomenik carici i kraljici u V a­ pokraj vatre bez. ikakvog nadzora. Kako se raždinu. Hrvatska trgovačka zadruga u je vatra bila razplamtila, zahvatila bešiku Varaždinu namjerava, da tamo u slavnn tako, d a je siromašno diete sasvim izgorjelouspomenu naše kraljice Jelisave podigne Tužna majka na povratku od svoje Katice spomenik. U tu svrhu se je ustrojio odbor, nije našla nego samo glavu i 3 rebra na podu. koji prima prinose za spomenik. Isto je u selu Kazine bare, sarajevskog ko­ tara, jednogodišnji sin nekog Samoukovića na 13. o. ostavljen uz vatru bez nadzora, ne sretno izgorio sa bešikom. R a z lič it e viesfti Razumije se, da će majke dotičnih nevi­ nih žrtava odgovarati pred sudom, kako su Konferencija proti anarhistima. smjele onako neoprezno ostavljati djecu bez Na poziv talijanske vlade sastati će se dr­ nadzora. žavnici i ljudi od nauke, da viećaju, kako visoka starost. Pišu nam iz Doljne da se stane na put anarhizmu. Tu će biti T u z le : U obližnjem selu Vilušici živi je ­ velikih razprava. Kako je poznato, medju dan starac, kome imade imade 106 godina. mnogim ljudima od nauke vlada mnienje, Ime mu je Marko Ivelić. Starac je još da su anarhistični zločinci duševno bolestni. krjepak i zdrav. Nema ni jednoga zuba. T o mišljenje zastupa učenjak prof. LombroPripoviedao mi je , da nije nikada bio b o ­ so, a uznjega pristaju mnogi, osobito po Italiji. lestan. G ovoreći sa mnom i pripovjedajući Nu razprava u Ženevi proti Luccheniju doka­ mi šta je sve doživio i zapamtio u svojim zala je , da to m išljenje nije nikako izpravno. godinama, spopade ga vrućina i starac se L uccheni se na sudu nije nimalo pokazao uplaši govoreći :„N e znam, šta ini je, d a še kao duševno bolestan, nego se vidjelo, da ovako znojim. Ovo nisam nikada deverao.“ je on svoje nedjelo sasma prom išljeno iz ­ U selu Bistarcu, takodjr kod D oljnjo Tuzle, vršio, da je sve pojedinosti svoga zločina u žive starac Tunjo (Ante) *anić. koji je napried točno prom ozgao. N jeg ovo prosto dosegao dobu od 116 godina. D v a puta se ciničko ponašanje i posvemašnje pom anjka­ je ženio. Uviek je bio vesele ćudi. Imade nje ljudskih osjećaja, uvjeriti će i protiv­ tri sina, koji su tahodjer u velikoj starosti. nike smrtne kazne, da za ovakove stvorove Tunjo je v eć pred pet godina osliepio. te mora biti najstrožija kazna. Na konferenciji sada ne može sam hodati. Inače se još imat će se riešiti, da li se anarhistični z lo ­ Iz n a š ih k r a j e v a dobro drži, te kada šljive potegne, zapjeva činci, gd je čo vjek glavu izgubi ili bude kao mladić. Imade unučadi i praunučadi ranjen, imadu smrću kazniti. Jer bila kazna B o s n a i ECerceg-OTrina. liep broj. Odoskoro su mu nikli novi zubi. tamnice kako god težka, nema opet tolikog d je ­ Narodno pjevačko družtvo „Маlovanja, da anarhiste učini neškodljivim a, a jevica“ u Doljnjoj Tuzli. Pišu nam Zloban seljak. Pišu nam iz D oljn je svrha kazni morala bi biti, da se svakako u či­ odtuda: V eć su dvie godine, kako smo pu­ 1 T u z le : Onomadne se iz Lu k ovca vozio na ne anarhisti neškodljivim . tem kotarske oblasti predložili na odobrenje biciklu trgovac Moritz Ungar iz D oljn je pravila našega narodnoga p jev ačkog a druš­ Tuzle. Kad je bio blizu Bistarca, prileti k Novo razdieljene Europe. Jedan tva „M ajevica ." V isoka zemaljska vlada ih njemu neki seljak i baci mu ovelik komad manji parižki list, neimajuć valjda čim drugim je povratila s uputom, da se neka mjesta stupce izpunit, naklapa, kako bi trebalo E u ­ drveta pred kotač. Pošto je Uugar obrže u njim a imadu promieniti. Mi smo bili p ri­ vonzio, nije mogao kotača odmah zaustaviti ropu drugačije podieliti, i to, daF rancezka d o ­ pravni, da učinimo prom jene u pravilima, bije svoje „prirodne gra n ic e ": A lpe, more i te padne tako jako, da si je gotovo ruku ali nam ih ni do danas kotarska oblast nije Rajnu, a B elgija, Nizozemska i Luxenburg prelomio, zadobivši i puno drngili ozleda. uručila, ma da je to odbor tri puta tražio imale bi još doći pod protektorat Francezke. U Nastradali koturaš ne poznaje seljaka, jer i molio. U pravila se misli naime još uvr­ je seljak odmah pobjegao. Ungar se je sličan odnošaj imale bi stupiti Danska, Š ved­ stiti i to, da uz pjevačko družtvo budne ska i Norvežka prama Rusiji, kojoj l i imali morao odvesti u kočiji kući, g d je mu je osnovana i čitaonica, kao takodjer i to, da pripasti još slavenski dielovi Pruske i A u ­ pružena prva liećnička pom oć. Oružnici budu tri reda članova, i to onih, koji pla­ strije. Onda bi još Rusija imala dobiti Iztok. traže zlobnoga seljaka. ćaju mjesečnu članarinu od 1 fr„ onih, koji Osobito se taj list zauzima za nesretnu Ita­ Nesreća. Javljaju n a m : Na 19. ovoga liju, te jo j poklanja osim Trsta i Istro još plaćaju 7б nvč., te donapokon, k oji plaćaju m jeseca jedanaestgodišnji Huso, sin A lije 50 novč. Ova će preuredba doprinieti tomu, D alm aciju i A lb a n iju ! A kako da se to da će naše družtvo steći još više članova D žihe u Podveleži je našao tane od topa izv ed e? I -tu si taj list znade pom oći, te pre­ te se s njim igrao. Igrajući se tako, bacio je medju svima slojevim a našega pučanstva, poručuje ozbiljn o, da bi za to trebali p o­ tane o kamen , nu tada se tane razprsnu pak hi time i pomoću čitaonice družtve krenuti u Petrogradu akciju. — Trla haba (eksplodira) i Uusu pogodi tako, da je na m oglo oživiti i odgovarati dostojno svomu lan, da jo j prodje dan ! mjestu mrtav ostao. T ielo mu je izranjeno prosvjetnomu zadatku. Bismarkovi moždjani. Liećnici u na glavi, prsima i trbuhu, te sve od vatre Na 24. ovoga m jeseca „M aje vica" prireBerlinu Herz, Ott, Am on i Schaffer izm jeri­ izpaljeno. Mrtvo tielo je stavljeno pod se­ djuje po primjeru vriednoga društva ..Hrvo- da se ovakova siela što češće drže, te da na osku stražu do daljnje odredbe, — Ovakovih bomba imade još dosta u Podveleži, sve neizpaljenih, pak je dužnost roditelja, da opominju djecu, da u nje ne kreću. U v je ­ li su Bismarkove moždjane. Težina im iz­ nosi 1807 grama. T o je velik broj, kada se uzme u obzir, da popriečna težina moždjana E nropojaca iznosi izmedju 1350 i 1400 nje kao i na zabave m alo u većem broju. reni smo, da će i veleslavne vojničke obla­ sti sa svoje strane učiniti, što treba. - - O v „ grama. Spomenuti ćem o ovom prigodom, koliko su težili moždjani nekih glasovitih j e " u Mostaru, katarinsko sielo, na koje čla­ novi im aju ulaz hezplatan, dočim nečlanovi moraju plaćati ulaznicu. A još bi bolje bilo, domaći ljudi dolaze �Broj 35. lju d i: Danteov mozak 1470 grama, Schilerov 1296, Kantov 1624, Bvronov 1792 i Cuvierov 1820 grama. O S Treba nam voditi knjige. Za naSe trgovce piie Ferdo Vrhanfii. Njemačka državna tiskarna. Pre­ ma zaključnom računu imala je njemačka državna tiskarna za g. 1897./98. prihoda 7,067.980 maraka ili suficita 2,084.039 ma­ raka, tako te, odbivši za g. 1899.ustanovljeni proračun od 6,172.110 maraka za te­ kuća pokrića i 300.000 maraka za izdatke na jedanput,pretiče još velika svota. Priho­ di su od g. 1893./94. porasli u okruglom broju za 1,400.000 maraka. Kinezka carica-regentica. D ojduće nedjelje slaviti će kinezka carica-re­ gentica Tzu-hsi svoj rodjendan, pa će tom prigodom primati u dvore gospodje diplo­ matskih zastupnika evropskih država. To će biti prviput, što carica dolazi u doticaj sa Europejkinjama i što ove ulaze u kinezki dvorRazgovor će voditi posredovanjem terdžumana (tumača). Analfabeti u pruskoj vojsci. U području pruske kraljevine uzeto je u god. 1897./98. u vojnike 151.832 momka. Od ovih je hilo samo 170 ili 0.11 posto analfa­ beta t. j., koji su bili nepismeni, dočim ih je god. 1879./80. bilo 2.30 po sto bez škola. Menelikovo pismo. Zanimivo jo pismo abesinkog vladara — negusa—-Mene lika, što ga je pisao predstavniku ruskom u Abesiniji, generalu Vlasovu povodom, što se je ruski ćastnik A leksander. Vulatović pod zapovjedničtvom rasa Valde-Georgisa u ratu hrabro ponio, te ga ras za to odli­ kovao i pisao o tom negusu. Pismo negusovo g la si: „Lav iz koljena Judina, Menelik I I ; vlašću Svemogućeg car careva — generalu Vlasovu pozdrav.— Spremio sam u boj s rasom Valde-Georgisoin Aleksandra Vulatovića. Sto mi o njemu napisa ras, vrlo me je obradovalo. A pisao mi je ras o nje­ mu ovo : — Iduć napried, mislio je o svom putu. Davao sam mu pratioce , a on ide sam i v e li: umorih se danas, hoću da odpočinem. Ako je odlazio u veće, vraćao se pod noć ; kad smo se mi vraćali, bio je on okružen neprijateljima i mnoge ubio mačem i „lovom žeženim. Mislio sam sto puta, po­ ginuo je, ali Gospod nad vojskama, Bog Menelikov spasio ga. Neznam čovjeka, ko­ ji je tako silan i izdržljiv. — Ja sam ga odlikovao sabljom, da je nosi u mojoj voj­ ski i biti ću zadovoljan, ako mu se ovo pri­ zna i u njegovoj otaćbini — Sanija mje­ seca 19 dana 1390 godine (14. srpjna 1898) n Adus-Abebi gradu napisano. Zima g. 1898./99. Upravo su izašle na svictlo prognose vremena od Rudolfa Falba za prvu polovinu dojduće godine. Falb nagoviešta ovo vrieme u zim i: P r o ­ s i n a c : Prva polovina suho, temperatura izpod normalne temperature; u drugoj po­ lovini temperatura raste, u mnogim kraje­ vima snieg — S i o č a n j : Mnogo sniega, uizka temperatura s početka, kasnije se diže — V e l j a č a : Prva polovina vrlo hladna, onda brzo postaje toplo, oko 10. pojavi sje­ vernoj svjetla. - O ž u j a k : Iz početka vrlo hladno, prama kraju toplo i snieg. Strana T. "V I T “ N a ro d n o g o s p o d a r s tv o (Svršetak) vInventar, blagajnička knjiga, prima-nota i glavna knjga spadaju u neobhodno nuždne knjige, bez kojih nema valjanoga knjigo­ vodstva. Iz toga razloga mislimo mi, da će ove knjige voditi svaki trgovac, komu je stalo, da ima u svaka doba točan i prikladan pregled o svom poslu. Nu osim ovih knjiga vode trgovci još tako zvane pomoćne knjige. Medju ove spada skladištnik ili skontro robe, knjiga za mje­ nice, knjiga za vriednostne papire i za valute, Pomoćne knjige nisu nam neobhodno nuždne, ali nam olakšavaju posao i pregled, te ih zato nazivljemo pomoćnicama. Neće svaki trgovac voditi sve pomoćne knjige, što smo ih naveli. Onaj, koji pazari sa robom, a nema posla sa vriednostim papirima, ne tre­ ba voditi skontro za vried. papire, nego škontro za robu. Tko ne radi sa mjenicama, ne treba njemačkih knjiga i t. d. Ako i ne moramo voditi skontro knjiga, ne valja ih poradi toga zabaciti. Kad valjano vodimo škontro kniige, biti će nim vrlo lagano sa­ staviti inventar na koncu godine, jer će nam one pokazati, koliko česa imamo na skladi­ štu. Osim tona možemo na temelju valjano vodjenih skontro knjiga п svako doba kon­ trolirati skladište robe, da-vidimo jeli u nutra toliko robe, koliko treba da bude. Desi li se' da nam tho krađe, uvjeriti ćemo se pri češćem kontroliranju sa robnim škontrom o toj nevolji i predusresti zlu u pravo vri­ eme, dok ne bnde veće -štete. Istu korist možemo imati i od drugili škontro knjiga. — vanira čitateljima poda čim poučnija gradja u ovom strukovnom predmetu, uviditi ćemo, da je i ovaj vrlo kratki nacrt dobro došao, ako ne za drugo, a ono zato, da si čitatelj, koji je već davno čuo ove ustanove, nakon pročitanog teksta dozove n pamet ono, što je moguće zaboravio. Žrtva zle sudbine Napisao Ivan Bor/danović Ukrajinski. Prevod s ruskoga. I. Jesenske kiše nadule silovitu Volgu, majku svjli ruskih rieka, pa se razlila pusta i sve gubernije, što na njoj leže, potopila. Ovaj sveobći potop za gubernije na Volgi osjetila je podobro i gubernija nižnji-novngorodska, i ako je ona istom na početku srednjeg toka te ponajveće i pojnaznamenitije evropske rieke. Iza ove poplave za sigurno se znalo, da će nastupiti u tim krajevima velika glad, a narod će vapiti za rukom milosrdnicom. Andrej Jeremjeić Lupatkin, suplent gim­ nazije u Harkovu, a rodom iz nižnji-novogorodske gubernije, sjedio te jeseni u svojoj sobi uz čašicu čaja i čitao „Ruskija Vjedomosti:‘ . Kad se u novinama namjerio na taj veliki potop, smrće mu se i onako smrknuto čelo, pa spusti novine na stol i poče gore dolje po sobi šetati. N jegova dva sinčića Fedor i Vsevolod sladko su spavali u postelji, dok mu je supruga, nekad mila i nježna, Marfa Ivanovna sjedila kraj stola i marljivo čitala Puškinova Onjegina, te iz njeg važnija mjesta hvatala, pođkriživala i na hartiju prepisivala. Andrej je dugo po sobi šetao, a da Marfa nije ni pazila, kako joj muž dugačkim ko­ racima šeta gore dolje po sobi. Istom nakon nekog vremena, kad se umo­ rila čitanjem, opazi to ona i upita blagim glasom : — Šta si se ti uzhodao, Andreju Jeremvf ; jeiću? Da niesi opet danas kakvu viest o čijem imenovanju čuo? Kad se približi kraj godine, treba da vidi —• Niesam, — odkresa ukratko Andrej. trgovac, sa kojim je uspjehom radio u pro­ — Pa za što si tako mrk? šloj godini. Obično govorimo o dobitku ili gu • — Volga potopila gubernije moskovsku, nižnji-novgorođsku, kazansku i sve redom bitku, kad pomislimo na godišnji uspjeh poslo­ do ušća. vanja. Kada ćemo imati dobitka, a kada gubit­ — Joj, šteta! ka? To se može ustanoviti samo pomoću zak­ — Da, šteta! Ali šta će mi sad majka ? Pisat ljučnog inventara, da na ime na koncu godine će po koji rubalj, a sama znaš da u ovo opet popišemo cieli svoj imetak i sve svoje vrieme jedva kraj s krajem sastavljamo. dugove. Tada pronadjemp čist imetak pri Visokoj gospodi nije za tim ni briga. Jedan Lupatkin postao ili ne postao profesor, da kraju godine sravnimo sa? čistim imetkom osigura svoju eksistenciju: to je njima sve od početka godine. Imame li ga na kraju jedno. Oni vele: Lupatkin može još čekati. godine više, to nam se je pri poslovanju — Pa i mogu do božije v o lje ! povećao, t. j. mi smo radili sa dobitkom. (Nastavit će se). Taj dobitak je upravo onoliki, za koliko je zaključni čisti imetak veći- od početnoga. Ako je čisti imetak na kraju godine manji od početnog čistog imetka, onda smo poslo­ vanjem u prošastoj godini izgubili onoliko, koliko nam je sada manji (čisti imetak. Split, 20. stuđenoga.( Kasno stiglo Najnovije „Osvitove4' viesti Primakosmo se kraju. . U ovom kratkom članku iznieli smo u glavnom razloge, po­ radi kojih nam treba voditi knjige. Ti su razlozi trgovački zakon i probitak samog trgovca. Već bi ovo drugo potaklo trgovca na vodjenje knjiga, jer radimo da se unaprieđimo, a unapriediti ćemo se samo ■ra­ zumnim gospodarenjem, atome valja u sva­ ko doba valjana računa i brza pregleda. Možda će se kome činiti, da su pojedine knjige suviše opisane i da nam se je. tre.halo Hgrauiciti, lih pa same razloge za vo(lje­ nje knjiga. Nu uzmemo li u đbzir tenden­ ciju ovoga članka, da se naime zaintereso- za broj od subote ). Jučer je bila tis­ kovna razprava proti Mehineđ efendiji S p a h iču iz Mostara pred ovdješnjom porotom. Obtuženoga branio dr. Josi]) Smodlaka. Porota je Spabića j e d n o ­ g la s n o rieS ila . Pariš, 22. studenoga. Jučer po pod­ ne u gostionici izpod brzojavnoga za­ voda „Agence Ilavas" nastala žesto­ ka eksplozija, koja je učinila silnu Štetu. Mnogo osoba ranjeno. Eksplo­ zija nastala uslied plina. �,O S Strana 8. V I Hi oj 3q. T “ Iz s lu ž b e n o g li s t a Imenovanja. Sudski pristav u kotar­ skom uredu u Brčkom dr. Eusignius L a s t o u - i e c k i imenovan je definitivnim činovni­ kom bos.-herc. uprave. Definitivna učiteljica državne više djevojačke škole u Sarajevu Evica Š a r a j e v č i ć imenovana je direkto­ ricom istog zavoda; izpitana učiteljska pripravnicaIvana S t e i n m e t z pomoćnom u či­ teljicom u pučkoj školi u Bugojnu, a Amalija M a r k u lin o v a u č it e ljic o m ručnog ra­ da u državnoj višoj djevojačkoj školi u Saraje­ vu, dočim je učiteljica pučke škole u Zenici Jelka M a t i ć dodieljenau dosadanjem sv o j­ stvu na službovanje državnoj višoj djevo­ jačkoj školi u Banjaluci. Izpitana učiteljska pripravnica Vilma M i h a j l i n o v i ć imeno­ vana je pomoćnom učiteljicom i dodieljena na službovanje pučkoj školi u Gor. Rabiću. Preinještenja. Šerijatski sudije H. Šaćir ef. Ć e h a i ć u Ljubinju i H. Hafiz Hašim ef. Mahić u Županjcu premješteni su naizmjence, a vladin perovodja Nuredin beg A z a b a g i ć od kot. ureda u Gračanici k zemaljskoj vladi, te učiteljica pučke škole u Bugojnu Jelka B i l i ć u Zenicu. DiiRKOPP & c T e č a j p a p ir a i m je n ic a na javnoj bursi u Beču dne 22. studenoga 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vi-iednosti. 10.095 Jedinstveni državni dug u papiru . . . 10.085 Jedinstveni državni dug u srebru . . . 11.970 Austrijska renta u zla tu ...................... 10.110 Austrijska renta u krunama 4% • • • 11.975 Ugarska renta u zlatu 4 % .................. 9.770 Ugarska renta u krunama 4% ■ ■ • ■ 908 Dionice austro-ugarske bauke . . ♦ • 35.225 Veresijske dionice ............................... 12.050 London v ista........................................ 5.895 Njemačke drž. banku. Za 100 m. nj. drž. vr. 1.178 Komadi od 20 marak^........................... 955 Komadi od 20 franaka . . . . 4.416 Italijanske banknote............................... 668 Dukati obnibom................................... Medjnnarodna izdavačka knjižarnica fA C R E R ul i K IS IG Zfcv£osta,r-u. I>i- o1>ol-.itčuje sv oj e P rid o š li stra n c i u J lo s t a r bogato skladište knjiga. Svratište ,,Narenta“ 20. s t u d e ­ n o g 1898.: Nikola Majstrović, trgovac, Makarska, Stjepan Coschina, trgovac, Rieka, Reinhard Sunste, pristav, Pilsen, J. Kellner, gradj. nadsavjetnik, Sarajevo, Ernst Hoppe, činovnik osjeg. društva, B eč, — 21. s t u d e n o g : Eduard Tenze, trg. putnik, Trst, A lfred Taborsky, trg. putnik, Beč. Julius Gorka, trg. putnik, Budim - Pešta, David Finzi, trg. putnik, Trst, M. StOssel, trg. putnik Beč, Emanuel Kaufmann, trg. putnik, B eč, Paul Gold, šum. asistent, Ostrova, Henrik Radasch sa gdjom, podu­ zetnik, Sarajevo. Napose preporučuje najnovija izdanja: P o v je š t k n již e v n o s ti, meko vezano 3 fo r. sa sjajnim tvrdim uvezom 4 fer. Klaić : P o v j e s t H r v a t a , s mekim uvo­ zom 3 f., sa sjajnim tvrdim uvezom 4 f. Svratiste „Giljanović4* 20. s t u ­ d e n o g 1898.: Abdulah Nović, trgovac, Ljubuški, Lazar Tadić, poduzetnik, Lapac, Nikola Popović, posjednik, Metković, Fra­ njo Kugler, radnik, Čapljina, A vdo Mahić, trgovac, Ljubuški, Petar Giovanizzio, brijač, Split. — 21. s t u d e n o g : Josip Haas, konobar, Zorka Manković, posebnica, B r­ čka, Alimet Hadžismailović, trgovac, Trebinje, Josip* Hriber, tesar, Ivan Homotar, tesar, Ivan Cimprić, poduzetnik, Sisak, Comelius Gbiotti, artist, Napulj. Svratište ,Abbazia‘ 21 . s t u d e n o g 1 8 9 8 : dr. N. Sollner s gospodjom, liečnik, Trebinje, Julije R ebić, trgovac, Ljubljana. — 2 0 . s t u d e n o g : N edjeljko Miladinović, rač. asistent, Srebrenica, Franjo Schlegel, kancelist, Ljubuški, PrenođiSte ,.T. Katić“ 2 0. s t u d e ­ n o g 1 8 9 8 : B ećir Ćućak, Omer Kolaković, Hajdarbeg Bašagić, posjednici, Nevesinje. — 2 1 . s t u d e n o g : Daut Ljubinćić, posjed. Bugojno, Muho Kađinić, posj. B u­ gojno, Zuko Čolakhodžić, Mato NikoHć, tr­ govac, Kreševo, Jozo Korđić, Ljubuški, Sava G jog o, Ljubinje. јрф* Umoljavamo ovim n v u onu j). n. gospodu, koja primaju uaS list, a jos nisu za III. i IV. četvrt podmirili predplate, da to izvole sto prije učiniti. Šurmin: (JZ- O v e , kao i druge knjige na i skladištu dajemo takodjer i na mjesečne obroke (rate), da se tim Sto bolje omogui' i širenje knjiga u narod. Beč, VI. Hogelmiiller-ulica broj 5/7 preporučujejsvojo izvrstnc D iirk o p p o v e šivaće strojeve (makine) '3730 za kućnu porabu i д ф *’ obrt. “р ® Svi sustavi uzorne konstrukcije, kao : Singer, Medium, Titania, EUutic, Mngachiffchen pp. PRODAJA samo TRGOVCIMA. Cicnlk badava džabei P ou zd a n e z a stu p n ik e tražim o, 1 Ljekarna VJENCESLAVA MIKANA „к CARSKOM 0R LU “ тд. M o s t a r u . N ajveće skladište svih farmaceutičkih aparata, špecijaliteta i |parfumerija. — S ls : la , d . iš t e = -ili naravnih mineralnih voda, •ava stara malaga i medicinski konjak. Svakovrstne naručbe izvana obav-1 Ijaju se najbrže i najsavjestnije. Izdavačka knjižarnica P u ch er i K iš io u WW f M o sta ru . f " Čast nam je ovime objaviti Vam, da smo ustrojili i otvorili pod nazivom: I) Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučujuć Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „K N J IG O V E Ž N IC U ” , koja obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se Sa voleštovanjom „Hrvatska dionička tiskarna11u Mostaru Podhum br. 7. Uprava „Osvita". Tiskom ,,Osvita“ u Mostaru. Odgovorni urednik: Ivan A. M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6ddea8dad4651a2a07015f2a803dd558.pdf b90f5cb363f89f0f8252cd7082c019d1 PDF Text Text Zli П О ! 71ГР 8 ftjr., nn pola 5|BI В В inozemstvo eiena na godinu lO.for. ua /.a Mostar na pola Б ј дД р Ј јд uć., inje- lm I R ^Депфд. L Ш I ј В И №*11 Н Н / Zapripos'laua pisma i za livale plaća se posebno. K M Ruknpi-i se ue vraćaju, :ie plaćeni M listovi no primaju. M I Pojedini broj „Oswito“ atoji 8 novi., ri brojevi po 16 novč. O g l f i s i se primaju i šalju ua upravu „OecittL. Za prostor od polit­ redka plaća se 8 novć..'knd sviike daliije | uvrstbe 1 upvf. Eraiska pristnjlin/.n svaki oglas i uvrštenje 30 novi. Г l i Urc.lnićtvo, uprava, odpravnićtvo i Može da spoji tiakama u Podhumu broj 7. Istok i zapad, pjesmu i um! Safvet beg li. liaiagil, X<ci-etii\jac. . • • • Hrvatskoga jezika šum Može. da (roji. ==“ Broj ЗБ.______________ U Mostaru u subotu, 26. studenoga 1898. Izmedju Francezke i Njemačke Donosimo dopis iz Pariza, Sto doduše piše jedan N iem ac, a jeg a se može uvidjeti, kako iz Parizu sada drugačije sude i govore, God. I. izrazio je svoje sažaljenje, što je Fran- dapače da omalovažuju francezki pro­ cuzka za volju lažnih Periklovih po­ tektorat. On da ne tomaka (Grkuj radila proti znači ništa niti Sultanu. ga mu ima ikakva sadržaja. Samo Fran- Iza njega jednako piše i uvaženi list ko­ cezka ima u JerusolimU svoga gene­ „M a tin ". ralnoga konzula, pak ovaj nema grada, u komu čestita sada po- ni­ On donosi dopis iz Cari­ Sultanu radi čim lje drugačije igrati bilo u politici kakva drugoga posla, nego da se bavi mudroga riešenja izmedju Francezke, N jem ačke i Turske. sitnarijama. Što ima redovnika onamo te slavi mir i dobrostanje, koje vlada, — u Dopis g la si: „Sto god hladnije Englezi odkri- a ima ih od 19 narodnosti, samih T alijan a 150 — to svaki od njih Sultanovoj kretskoga državi; čanstvo da nastoji, pitanja, ogromno da se pu­ pokorava vaju svoje osnove, tim toplije biva u traži zaštitu kod konzula svoje narod­ volji svoga vladara, koji ima Parizu razpoloženje prama N jem ačkoj, nosti. Inače moć. Sada tek Francezi počimlju uvi- nema nikakvih razloga veliku te da nije na dnevnom redu nedaćna za izvanrednu zaštitu, jer sama država djati, da su oni u D reyfussova afera, to bi štiti tudje podanike. „T ein ps" se čudi, radili samo u korist Englezke. izjavili ljubav prama N jem ačkoj. N o ­ što su se Cipar, vine „L a pa trie ", možda već Francezi toliko kostrušili gdje su kretskom Englezi pitanju Otok gospodari, na putovanje njemačkoga cara u Je- odavno se je pokazao da je bez koristi. zastupnik rusolim, te veli, Lord Beaconsfield kao naj- nema pouzdanja u neprijateljskije proti N iem cim a, sada nadahnjivatelj i kojim a je urednik M illevoye, koje su poznate glavni da katolički fraficezko sviet pokro­ je mislio, da učinio majstorsko djelo, kad je v iteljstvo. Sve su kršćanske vjere za­ otok iznio na tapet pri svršetku čak odobravaju, Što je bilo odredjeno, stupano u JerufiolimusMn sko-turskoga .rata; da francezko brodovlje lika, grčko-iztočnjaka, Jermena, Grka, prati njema­ ima kato­ nu on je K opta, i svi su jedan proti drugomu : vao viesti „ L a patrie" izrično ve li: „O vaj jedini, koji drži red, jest turski knjizi te pri tomu nije tija. D akle ili o dob ravam o". A vodam a. O ga kudimo pred nekoliko mjeseci se to ne bi nitko živ nadati tako od je Luciena rek shvaćanje u bi nastalo pitanju p o k r o v it e ljs tv a pisanju careva francezkih putovanja m ogao M illevoyea. Isto drugačije fr a n c e z k o g a na Iztolcu. novina vidi se, Po nakon da Frencezima ne zaf- preostaje Napisao Nine. Proljeće je. Blage zrake sunašca pospje­ šuju veselje, volju i rad, pa se sve ranim jutrom giblje i nastavlja svoj svakdanji posao, da tako za rana što više ugrabi, a u Ibrinoj se kalivi kao obićno sastalo sve prvih aga i gazda, da se prije nego podju u svoje dućane i magaze porazgovoro, pre­ šale i nasmiju, a za to im je sam kahve­ đžija pećen i varen. Bubne li koju masnu, da crkneš od smielia. Radi njegove ga urnjestne šale, kao i radi poštenja svi vole, p o­ dupiru i u kahvu mu se navraćaju, pa makar je njegova kahvica od stare mode, a on priprost i siromašan ćovjek. Kao vazda tako i sada pada po koja vesela, da so svi u kalivi grohotom smiju. „Ne znam, što nara <ivo do sad nema Mujage“ na jedanput će kahveđžija. A jedan će od prisutnih: „M ožda ćovjek ima što posla, pa ne može ili nema kad doći." — “ Kao da mora Ibri na kahvu„ osmjehnu ве drugi. — „Dete vi, dete ljudi" samo ziti, da po Murayevoj Cipar nema priručnoj mogao opa­ nikakve luke. ništa drugo, nego pokroviteljstvo nad Odtada Englezka požudno gleda redovnicima, Kretu. Dok je Kreta u koji opet svaki voli na Sulta­ novoj vlasti, onda slično je i u Kini. učiniti, da se čitava Europa mieša u Isto tako se i preokrećati javno u Parizu mnienje počimlje u Sultanu, prijatelju njemačkoga prilog cara. veli im kahveđžija, „i njemu je milo kad i kad po koju veselu izturiti, a po koju i ćuti, pa se nasmijati i ja mislim, da će se on i ovog jutra navratiti." I zbilja je kahveđžija imao pravo. Mujaga je došao, ali su se svi drugi dotlen razišli za poslom i Mujaga nadje u kalivi sama Ibru. Nakon obićnog pozdrava Mujaga sjedne na sećiju i napuni ćibuk, a Ibro mu spusti ugljen na lulu. Dok je Mujaga razpalio i nekolika dima odbio, Ibro pred njim stajao s findžanom u ruci. Istom je aga uzeo finđžan i poćeo kahvu piti, kad bahnu preko praga seljak, osred­ njih godina, visok, dobro razvijen, prilićno ćist i obučen, ali nešto turoban i klonuo. Slabim iznemoglim glasom nazva Boga i nasloni se uza zid do vrata. Niti šta više romori, niti govori. Nevolja je taka. Mujaga ga kao i Ibro pogleda nekoliko puta, a sprva mu ne rekoše ni jednu. Tako prodje neko­ liko časova, a onda će nepoznatom seljaku M ujaga: „Meni se čini, da se jedva držiš na nogama; odkuda si dragi? K oja ti je potreba ? Jesi li zdrav ? „Seljak ne odgovori kretsko stvari pitanje; stoje, su bila svojoj narodnosti, nego francezkoj. A u I V e ć pred nekoliko dana list „E cla ir" Čudno se upoznali ru- važnost toga do tada turskoga otoka prouča­ glas saobćujemo, bez da čkoga cara u francezkim je ovaj nu nakon Englezi sada drugačije što je ostavila taj otok, komu je rom princ' Gjuro, nećak znali Turska guverne­ englezkoga ni jedne, već uzdahne, a oči mu se suza nakupiše. Mujagi to bi čudnovato, malo se zamisli, pa će kahvedžiji: „Deder Ibro, trkni preko puta, evo ti groš, pa donesi jedan h lje b!" Ibro skoknu brzo i donesav hljeb, metnu ga do Mujage na sećiju, a ovaj će m u : „Ispeci časom džezvu kahve, pa je liepo s findžanom i šećerom, a i ovaj hljeb spusti pred onog čovjek a!" Ove su rieči agine radostno potresle srcem onoga seljaka, a to mu se moglo i s lica čitati, Ibro sve uredi, kako mu se zapovje­ dilo, a aga će sasvim prijazno ponudit se­ ljaka: „D e se brate spusti, kako hoćeš, pa založi malo hljeba i popij kahvu !“ — Se­ ljak jedva dočeka ponudu, poravni po tlima i počeo po mužki motati hljeb i časom ga smiri, a onda stade sipati i piti kahvu. Mu­ jaga to veselo gledaše, pa mu na um pade i ona: „Pjanće, po sebi znanče," pa će i on seljaku: „Bili zapalio jednu? Ako puši, evo Ibro, dodaj mu kutiju, neka načini!" Načinit će vjera je seljak, pa zadimiti, kako ne ć e ! Tako i bude. Pošto se malo opo- �priestolonasljeđnika princa W a lesk o g a. Kretsko se je „p itan je" dakle riešilo u korist Englezke, kojoj druge države pom agale. sliepo su pokroviteljstvu na Iztoku ljudi svaku ni ne uzimlju daleko — kada neka ca ric e ". služi razgovor, koji je bio iz- Stieglera i jerusolim skoga biskupa šao od biskupa, kad k njemu novinar Stiegler. kaza crvenu Biskup mu stolicu, dodje još po­ na kojoj je car čas prije sje d io , s kojim se je razgo­ varao francezki. K a d novinar spom e­ nu „novi politički p o lo ž a j," koji je ospre­ „Balkanske ričko zar je čudo, ako u svojoj pjesničkoj i izpjevao svjetsko-histo- značenje. U ugodnoj dokolici razbacio očima oko sebe i našao, kako su ostale evropske velevlasti po vojničku djene, i nadje, da dvie uz najznam enitije i 1 Pjesnik i vBadar u isto doba — pa Gastona Piavia. U pravo je car V ilim bio oti­ zalete dakako, zagrijani maštom, kao na priliku i pjesnik napried novu misao, k oja ima Pjesnici su fantaste, pak im h ladno­ biljn o, jer se kad povodom putovanja njem ačkoga cara, medju francezkoga novinara kročio je korak Cetinjske osnove krvni K a o pripomenak k pitanju o francezkomu Broj 36. „О S "V X Strana 2. najveće R usija i N jem a čka — ure- Crnugoru države osim — običnih četa imadu i gardu. D a ka ko , da to i nije b ilo po ćudi N je g o v o m V iso ča n - carske krune, koje će mu u budućno­ stvu knezu N ik oli. K a k o to može da mašti vidi sti razne sjajne kraljevske resiti pjesničkim lovoivviencem ovjenčanu g la f n ? A prema tomu on dakako da mora već sada da se vlada i ravna, te mi podpuno dobro ćamo, kako on može već shva­ unapried bude, da Ru sija i N jem a čka gardu, a Crnagora — naka" — imadu le g lo n e ? Puče mu od pred „ju ­ očim a silna praznina u državnoj i vojničkoj uredbi Crnegore, te odm ah — kako on nastao uslied careva putovanja, Piavi jedn oga sina spremati na Skadar, da ne zna, šta je nemoguće — reče: „М а ch č ? K a k a v novi položaj? skrši „tursku s ilu ", a drugoga na sje­ da nadoknadi, što m anjka, tako, da T o g a nema. T o sve ver svoje držaVe, gdje će ga imeno­ se C rnagora ni za dlaku više ne ra­ H erce­ zlikuje od Rusije i N jem ačke. Francezka da nema nije ništa novo. izključivoga štiti katoličke prava, občine. Po berlin­ skomu ugovoru Francezka ima samo pravo na zaštitu svetih mjesta, i ništa više. Nu nikakav dekret ne nalaže vati guvernerom — govine, kojim a će ropi dati U tu Bosne i uzprkos svoj Eu­ svrhu on preprtljava slova cetinjske* „državne stara štam parije" katolicim a, pa bilo to njem ačkim a ili u N ikšić, g d je 1pokreće list drugima, da se m oraju uticati pom oći n je " , da njime' pripravi zemljište, „N evesina francuzkoga konzulata. D apače u tomu kom u će izvesti svoje osnove, te m a­ pogledu nema ni ustaljenoga o b iča ja : kar da inia puno posla i s pa ni običaj se nije C rn o g o rca ", ofl i uviek uzimao u obzir. Pred nekoliko običaj pogazio, kad se je jedna tolička obćina godina se je i stavila pod ka­ zaštitu austrijskoga konzulata. S toga nije ni najmanje oponaša uzim lje izvanredno, Austriju te pod svoju kroz „G la so m nikšićki odapinje nevesinjsku pušku, se - - na žalosV — bom se brzo posavjetova te jatnom brzinom izdade „a u to n o m iju ". u list kojoj barut uslied o v o g nevjero­ da se osnuje novi vojnički sbor od 4 0 0 0 m om aka, te da po m ačkom to budne uzoru rusko-nje- najuglednija čest „državne crnogorske v o jsk e ". Brzo se je on sa sobom sporazumio. kako da se taj sbor sastavi. On p o vjed i, da se u taj sbor uzmu nici iz postojećih bataljuna. za­ v o j­ Za tim se dade na daljni organizatorski po­ kišljiva vremena, ’šilno zavlažio Jte ne sao te m ože prim iti nike za novu odabranu vojsku. I onda vatre. im enova častnike i podčast- ako njem ačka svoje podanike gospodar Crne gore i Brda N ik o la I. bilo v o ljk o zaštitu." T ako je ima i velikih osnova i velikih posala. v id je, da je sve dobro i liepo, što je Jest, N je g ov o V isočanstvo knez i mu je — nakon o b avljen oga posla — i ugodno pri A diplom ata tanje od nekoliko stoljeća, te je Francez morao priznati: „O čito je , da se je katoličko pokroviteljstvo u osm anlijskom carstvu nacionaliziralo. Možda mi Francezi još imamo pravo, ali nemamo osposobljenja da u ruke preuzmemo in­ terese latinskih obćina na Iztoku, pri­ padale one kojoj mu drago narodnosti." vrsti. Sto ne spada da dodje u „G la s velevlast i opet stavi uz C rn ogorca" i N jem ačkoj, dočim nizko menu, podiže se i pridje agi, da ga u ruku poljubi i da mu se tako zahvali, ali aga ne dade, nego će mu jednostavno: „S Bogom, dragi, alah selamet.** A seljak op et: „B ože daj aga, da ti u zdravlju Vratim, hvala, s Bogom'* i ode. Prošle su i mnoge godine, a našem seljaku od onog dana ni traga, ni glasa, nit se znade, tko li bi, ni odkud li bi. M ujaga je imao svake godine po nešto posla u gradu T. Jednom, kad je baš u tom gradu po prije podne svidio posao, uzeo je za uzdu konja, i vodeći ga za sobom, išao glavnom ulicom prama hanu, da tu ostavi konja, dok što založi u ašćinici, pa onda kući. Na svoje veliko čudo ojiazi, da nepre­ stano za njim ide nekakav neznan čovjek i da ga nekako očima mjeri. Na poslietku dostiže nepoznati Mujagu i uzporedio rame uz rame, pa ga jednako pogledaše. napadne Sa so­ naredbu, biskup P iavi jednostavno riešio to pi­ M ujagu zaključi, sumnja, pa će u s o b i: „V ela liavle, nalet šeitane, šta ovaj h o će !“ M ujaga dalje, i onaj pored njim dalje. „V alahi će biti sijaset i neće valjati, na moju dušu. Vidi čuda! Kako traži b e la ja !“ Sve putuje u - jer bez sumnje — je „N e v e sin je ". izdavatelj „G la sa prve „oficozan " Knez C rn og o rca " list N ik ola , i od­ govorni urednik svih državnih i ja v ­ duši, jer učinio. H va la b o g u, Crnagora se kao vitoj daljini ostadoše koje nemadu sličnih prim jer — bok R u siji u m a g lo ­ druge garda, habsburžka države, kao na monarhija. nih poslova, koji su uz prilično jedn o­ V jern i podanici njihovi dakako da stavnu vladu crnogorsku potrebni, po- b ijahu zadovoljni i zadivljeni otačbe- to M ujaga u sebi-'sbori i odgovara. Pa opet nastavi: „G le, da me se tko dopovezao, nego seljak ! Valja se ukloniti, je r ako neće zlo od tebe, bježi; ti od z l a ! D a pohitim u han, ne ćc li me se i ovaj nemili pratioc p r o ć i!“ Mujaga u han, i n jegov pratioc u han! M ujaga privezuje konja za jasle, a u sebi m isli: „V idi kijameta, šta ću sa d !“ „Idem u aščinicu što založiti, vratiti se po konja, padalje.** M ujaga u aščinicu, a seljak u aščinicu ! M ujaga sjede u aščinici, a seljak prama njemu, jednako ga očima promjeraju ć. Mujaga naredjuje jedan sud je la im a lo hljeba, a i seljak zaiska, v e le ć : „Metni ašćija na sofru tri četiri suda liepa jela i hljeba, pa nam daj amo, da ja i ovaj aga založimo !“ Sad će Mujaga u sebi čisto s bunjen. — „V ela havlo, vela havle, ni ovog čuda nikad 1“ A ščija metnu inedju njih sofru i učini sve kako mu je naredjeno, a seljak će ag i: „U zmi aga dragi, je d i1*. Misli se aga 1 misli, a onda će : „A m a čovječe, Ifožijo ti vjero, šta hoćeš, što si me se d op ov eza o?! Šćah te i prije upitati, pa se uztegoh, misleći da ćeš me se na liepo okaniti, a znaj, što no vele, da već po meni kuha, kao po kuji surutka1*. A seljak mu odvrati: „N e ljuti se dragi aga, dok pojedemo, onda ćemo razgovarati.1* Ne bi kud kamo, počeše jesti. Metnuv u usta po nekoliko puta, započe seljak : „M olim te aga, nešto češ mi duševno kazati, je r sara rada znati i volio bih sa­ znati, nego B ogzn a šta,1*! — „H oću. kazat ću ti, ako znadem,** odgovori Mujaga. — „Josi li ti ono bio aga, što no nekad u jednoj kahvi u х . . . nahrani hljebom jednoga seljaka, pa mu još dade kalivu i cigaru.1*? — „M ože hiti, a to nije ništa,1* odpovrno Mujaga. — T poćeraj tamo, kad je to bilo, kako je to bilo, i baš je glavom Ino Mujaga. Saznav to, u veselju nastavi seljak : „Svu ljubav, što si onda učinio aga, učinio si meni i ja sam ono bio i nitko drugi. Išao sam prvi put s plćfclom u Dalmaciju. Ponio sam s o ­ bom došta para, I moglo ini je doteći, dok se kući vćatim, da se na putu no zadržali više, nego #№> sam mislio. Na povratku kući potrošili1i zadnji krajcar, a znanca nigdje, �Broj 36 Strana 3 , 0 S T7" I Т' ničkim zaključkom svoga gospodara, već i s toga što izkustvo uči, u C m ojgori ne piše da dobro se onomu, A da novoimenovani častnici i pod- častnici za gardu ne ostanu bez posla, dok se garda ne sastavi, imaju se tko nema volje da se divi N jegovom baviti time, da prirede tako dovoljno Visočanstvu knezu i gospodaru. D okle zahire, na oči su se svi divili, dočim su običaju. se u sebi čudili, na drugi način „neobičnim sposobnostima" Nikitinim. Tako oni u sebi — nosti i na sve evropske nepostoji neko­ pitanje, naj­ Knez sigurno A ne, Sad preostaje ono, što. je najzanimi- će — na promaknula u prvi red svjetskih sila. glezkim bankana, prihod mogao volji kneževoj, koja je . .tako Crnugoru vije, godišnji tako, da bi g a oči rodjene viditi, ali postoji u svesilnoj jer on dobro čuva svoj novac po entek su najavile staviše važnije te stoji na prvom m jestu: Crnegore iznosi koji novine. D oduše, u stvari, u istinu on prim jer, a domaćem I tako Cm agora im a novi vojnički sbor, koje je prije svega u Crnojgori tko će to platiti? liepom u svoj skrom­ pokornosti — liko upita, kao po starom motriti i političke paziti naime, osnove kakove zasnovati knez šest stotina N ikola, kad tako ured i,svoju vojsku. hiljada forinti. Nu brzo se glede toga Mi držimo, da bi mu sam, Skadar bio ta­ umiriše, jer su uvjereni, da man je knez kud bilo drugo pitanje bilo dobar majstor za naći novca. Stoga je od škakljivije: odkuda uzeti one 4 0 0 0 m o­ m aka? Odgovor je već bio je Skadar i Nevesinje — teži. Da osvojeno, još jo š; ali Turčin nije htio na vrieme da prtlja sa skadarskoga jezera, gdje ima dosta mužkih Knez je svakako momci za gardu srdaca za izjavio, da uzeti pušku. će se iz postojećih bataljuna. 1 to bi bilo u istinu liepo, kad bi ti bataljuni — obstojali. A li ni njih nema, već je tu pri ruci samo nešto narodne vojske. Odkuda dakle uzeti ..momke.? . M o žd a . оД, kneževske tjelesne straže, koja ima dvie perjanika? N u onda bi se satnije perjanici razdvojili — pa i opet ni kud majci ni kud u djevere. Tako to pitanje ostade neriešeno. K tomu još nekakav dobričina iznese na sriedu pitanje, kako će se i čim hraniti ta garda od 4 0 0 0 momaka. Nu brzo ga umiriše, rekavši mu, da dok u susjed­ nim zemljama po brdima biela stada bleje — dotle nema pogibelji od gladi. te bogme i gladan i žedan noseć dušu o slamci stigoh х . . . i uljegoh u onu kahvu, nadajuć se, da ću naći čovjeka, koji će mi potrebu s lica saznati i pomoći, a da no budem primoran pružiti ruku na put božiji. Da tebe ondje ne bi, glad očiju nema, bilo bi od mene svašta, pa makar što ja u svojoj kući svega i svašta imam. Ti si mo aga od prošnje, a možda i od smrti sa­ čuvao, život mi uzdržao i tako sam kući domaknuo. Hvala ti po hiljadu puta, da Bog da i uvielc imao dieliolNego te molim, sad ćemo, dok pojedemo, ići po konja u han, pa ga pojaši, a ja ću pred tobom do moje kuće u selo, nije daleko. U mene ćeš prenoćiti, pa sutra ako Bog daputuj kući 1“ - „Ostavi se čovječe, kakovo selo, kakvoj li kući“ reče mu aga. — „Eto činiš i ti meni ljubav, pa je dosta“ ! Na to mu odgovori seljak: „Nema druge, nego te kumim i zakljinjem, poslušaj me, jer ja onu dobrotu ne mogu zaboraviti, dok sam j j v « __ I aga mu se no može oteti. Seljak, pošto su pojeli, plati ašćiji, a onda odoše u ban po konja i oprostiv se s kandžijom još koliko i podprašaj manje bi za nj burmuta, a bilo Nevesinje i na čovjeka, koji bi sabljom zamahnuo i razsjekao onako, kako bi barem v e­ ćini n a ro di bilo pravo i pravedno. Sada najviše zanimaju dogodjaji u U garskoj i u budimpeštanskom saboru, 0 komu s dobro upućene a i službene austrijske strane v e le : „N e ­ pobitna je stvar, da će obstrukcija u budimpeštanskomu saboru trajati i nadalje, makar da se grof A pponyi trudi, da narodnu stranku odvrati od te obstrukcije. Obstrukcija će trajati, te je tim izčezla za ovu godinu svaka 1 najm anja nada na nagodbu, prora­ čun, provizorij obranbenoga zakona, na ustanove o novajlijama, te na nagodbeni pro vizorij; jasno se pokazuje nužda izvanzakonitoga stanja. Odtuda ćemo morati i mi (u Austriji) povući posljedice." Mi ne pojim ljem o za što je nuždno izvanzakonito stanje, kad se sva monarhija može zakonitim pu­ tem preurediti. — Ono, što je bio lanjske godine bečki parlamenat, sada je budimpeštan­ ski. Obstrukcija je postigla vrhunac, nema sumnje, da se ne, će baciti i na osobito u ponedjeljak. Opozicija se je naselbeničku (kolonijalnu) politiku. bila našla izazvanom pitanjem o H enMoguće da je s tim u savezu činje­ tzievom spomeniku. General Hentzi, vjerni privrženih vladarev, godine 1848. nica, što mnogi crnogorski „v o jv o d a " poginuo je u Budimpešti boreći se u Carigradu h a m a li: tko zna, da oni proti buntovnim Magjarima. U znak tamo nemaju drugu m isiju? Crnagora priznanja njegove odanosti prama vla­ napokon ima pravo kaq, i svaka druga daru podignut mu je bio spomenik u velevlast, da za se osyaja, da osvaja Pešti, koji je vazda bio trun u oku na sve strane svieta, a knez N ikola Magjarima, koji osobito slave godinu 1 8 4 8 ., kad su se bili digli proti v lada pjeva i pjeva — al valjalo bi da dalačkoj kući. Sad se je mislilo M a­ jednom opjeva priču p žabi i konju, gjarima udovoljiti time, da se Henpak . da ju ..Crnogorci ...pjevaju u kolu, tziev spomenik digne s dosadašnjega na Petrovdan pred cetinjskim dvorom. mjesta, gdje je bio zazoran Magjarim a, na njegovo mjesto da se postavi novi spomenik carice Jelisave, a Hentzi da se prenese pred vojničku akademiju. N u ni to Magjari nisu m ogli trpiti, P o litič k i p reg le d te je ministar domobranstva FejerHabsburžka monarhija. Danas su vary izjavio, da će spomenik biti metnut u dvorište vojničke škole, da stvari u monarhiji napetije nego ikada se mladi vojnički gojenci uče štovati prije, ali nisu zapletene i nejasne. Jedno je o čito : ovako, kako je dosada vjernost i odanost prama državi i v la ­ bilo, dalje ne može više i morat će daru, kojima je vrlinama bio urešen g e ­ neral Hentzi. T o je Magjare, osobito se čvor presjeći. Samo još 'treba snažmagjarsku opoziciju u budimpeštan­ skomu saboru i po zemlji strahovito uzjalia Mujaga i okrenu, a onaj pred njim žicnulo i oni tako zagalamiše, kako do svoje kuće u selo. Pred kućom sjaši se je to težko ikada u saborima do­ Mujaga, a nekoje mu od kućne čeljadi iz­ nese stolicu, da sjedne. Dok se aga spustio, godilo. Opozicija grdi uspomenu Henseljak je konja u štalu odveo i namirio. tzievu, te veli, da je sramota i uvre­ Vrativ se, kaza ukućanima, t’:o je s njime da za magjarski narod, što je podig­ dojašio. Onaj seljak bijaše domaćin one nut spomenik Hentziu, koji da je bio kuće, te je sa svojom čeljadi prijateljski izdajica i prekršitelj pošteno zadane gostio i častio agu do kasno u noć, a onda mu priredio konak, kako se najljepše može rieči. U jedno Magjari bjesne na N iem u seljačkoj kući. Čast se i gostba i sutra ce, koji tvrde, da ne će mirovati, dan nastavila do pred podne. A imao je dok se i u Budimpešti ne počme vijati crdomaćin i odklen, jer je svoj goso, bogat, nožuta zastava. Sad je došlo do stranhozemlje dosta, mala dosta, svega u izobilju, vite galame, u kojoj je ministar kako se i Mujaga sam svjedočio. A ga se domobranstva dobacio narodnoj straspremi na put. Domaćin je konja opremio. S jedne je strane skresao u bisage pečena ci, da ona otimlje tudju čast. Onda janjca, s druge strane dva tukca, pogaču i uzeše vikati Fejervaryu, da izpada na dva liepa sirca. Pošto se Mujaga srdačno dvor, jer da sabor nije nikakva v o ­ oprostio s kućnom čeljadi, zahvalio na do* jarna. Sjednica sabora morala je biti čeku i konaku, te mladje nadario s novcem, ojaha konja i krenu, a domaćin pred njim više puta prekidana. T u se nije razo na cestu, kojom će Mujaga krenuti pravljalo, već se je tuđe tulilo, m iadoma. Na cesti se izkreno zahvališe jedan ukalo, bučilo, Šakama i knjižurinama drugome i pozdraviše. Pri razstanku nadoda lupalo po klupama, nogama udaralo, seljak: „U zdravlju se aga, ako Bog da i pa čak i pljeskalo. T u se je bjesnilo, opet vidjeli i sastali." — „D a B og da,“ odvrati Mujaga i ođjaši, a seljak se vrati kako nikada prije, na ratnoga ministstra Krieghammera, koji je, saobćivši svojoj kući. Mostar. Tražiti će — posve opravdano — da se drugačije i bolje razvija, a �Strana 4. „О carev nalog o Hentzievu spom eniku, rekao, da je H entzi, braneći Budim proti buntovnicim a, vršio vojn ičku dužnost. N apadalo se na Banffya, Fejervarya, K riegham m era, Hentzia, iznosile se najpogrdnije i najnedostojnije stvari. D o deset puta je sjednica m orala biti prekinuta, a tajni savjet­ nik D esider G rom on, državni tajnik u ministarstvu domobranstva, po v la d i­ nomu nalogu otišao je u budimski dvor, da vladara izviesti o strahota­ ma u saboru. — Sjednica je trajala do iza ponoća — zastupnici su se i za b a v lja li: liepo pili i jeli, te u m a­ lim sobicama igrali karata, pa kad b i se tako odm orili, otišli bi u d v o ­ ranu da viču i druge da zamiene. U saboru se je pjevala i KoŠutova pjes­ ma, a pjevali su djaci s galerije i zastupnici. — U slied tih i svih dru­ gih dogadjaja, položaj je veom a kri­ tičan, ne samo po Banffyjevu vladu već i po parlamenat. D o k ovo pisasmo, nisu nam bili poznati n ajnoviji dogodjaji, nu držimo da će nas brzojav o tomu izviestiti. — l T utorak kano da se je bura u budimpeštanskom saboru m alo slegla. Ministar domobranstva Fejervary opo­ zvao je svoj u uvredu narodnoj stranci, nakon što je ova izjavila, da nije htje­ la ničim uvriediti ministra. T o je pak prividan mir. D o pravih će bura i opet doći. Borba iz sabora preniela se na ulice, gdje bivaju silne galam e. Bilo je zatvoreno 2 2 0 osoba, koje su puštane na slobodu, nakon .što su odsudjene na novčanu globu . — R adi dogodjaja u saboru b ilo je i nekoliko m egdana. — U bečkom carevinskom vieću osim iznešene obtužbe proti bivšem u ministru grofu Badeniu, galički zastu­ pnik D aszvnski iznio jo obtužbu proti grofu T h un u , š t o 'je proglašeno bilo iznimno stanje za 3 3 politička kotara u G a liciji. Razprava o tom u bila je živahna, ali će većina zabaciti obtuž­ bu. — J av lja ju , da je ratni ministar K riegh am m er dao ostavku i to radi H entzieva spom enika. Grčka. K orpas N o vi grčki ministar rata nije v o lja n , da u ćoravo primi zakonske osnove za preuredjenje vojske, kako ih je bio izradio njegov predšastnik general Sm olenski, već će te osnove on najprije sam „'prou­ č iti- te ih dati na prosudjenje p o v je ­ renstvu, koje će biti sastavljeno od viših častnika. T o će povjerenstvo te osnove izpitati i preurediti* a to znači, da će ih posvem a zabaciti. I o b ­ zirom na popunjenje kom anderskih (zapovjed ničk ih ) m jesta te drugih v i­ ših častničkih stepcnova, K orpas je dru goga mnienja nego li n jegov predšastnik, te je očekivati, da će uzsliediti silna častnička prem ještenja, kako je to u G rčkoj o bičaj, kad god se m in ista rstvo prom icah V rh o v n o zapovjedn ištvo v o jske opet će. pre­ uzeti pre sto lo n aslje d n ik princ K o n stantin. Sm olen sk i sastavlja svoj v la ­ stiti izvještaj o 'svomu djelovan ju vriem e rata te o bitci kod za V elesti- Broj 36. S V I Lorenu, ni ne spominju«? p^t m ilijarda nosa i. t,. d. T aj će izvještaj izići kad i druge stvari, koje su nam pruski i izvještaj princa Konstantina, te , će ulani ukrali. D obro znadem da N iem biti oprečan s ovim . K ako je Sm o­ podržavaju dobre bdlenski na dvoru silno izgubio u g le d ,' ci s nama nošaje, te da sU službeni odnošaji dokazuje i ta okolnost, da je kralj s našim njemačkim i susjedima u istinu odlikovao odstupivše ministre, dočim Sm olenskoga nije. , dobri i korektni. I w j;$m o,poslali naše ratne brodove u K ie l, kad su N iem ci — O vih dana počim lju pregovori otvarali kanal, i odkako su republi­ 0 tursko-grčbom konzularnom ugo­ kanci na vladi, svagdjć se je složno voru u Carigradu. A ko visoka porta radilo s N jem ačkom , i u kinezko-jane promjeni svoju dosadašnju taktiku panskom i u drugim medjunarodnim te ako napose ne umanji svoje zah­ pitanjim a. N u još nismo učinili ništa, tjeve u pogledu konzularnih sudova, čim bism o pokazali, da smo se od­ u Atenam a drže da će se morati pri­ zvati velevlasti prama odredbama tur- . rekli A lzacije i Lorene, a to bi bilo jedino onda, kad bism o podpisali sko-grčkog ugovora o miru, da razkakov ugovor s N jem ačkom . A kad bi sude stvar. N u držimo, da će težko dotle došld, onda po m omu sudu biti, da se velevlasti i opet uzmu Francezka ne b i bila računana kao znojiti radi pretjeranih zahtjeva — moralna sila na svietu^. pobiedjenih Grka. — , č in i se, kano da se je Dreyfussova Italija. Jučer je u Rim u otvoren stvar m alko približila konačnom riekongres proti anarhizmu. šenju. D odu še naravno je , da se ne — Izmeđju Italije i Francezke sklo­ smije vjerovati izm išljotinam a i ten­ pljen je trgovački ugovor (konvencija). dencioznim viestim a, koje se u sviet Jav lja ju , da se je R usija osobito za­ turaju iz Pariza te koje se šire i pro­ pagiraju nevjerovatnom vještinom , ali uzim ala za to, te da je u tu svrhu N e lid o v išao u R im . U Londonu se ipak ima tu jedan važan momenat. Kasacion o sudište je zaključilo i od­ je veom a neugodno dojm io glas o tomu ugovoru,, T a ko djer su i berlinska redilo, da se D reyfussu ja v i, da će se 1 bečka vlada) rad ile, da se sklopi taj njegova parnica obnoviti, te da se ugovor. U Italiji se je najugodnije to pozove, da saobći svoje dokaze. M ini­ prim ilo, te sve novine tvrde, da je starstvo je posve opravdano odbilo, taj u govor ujedno i politički đogoda se na ikoji način mieša u taj po­ djaj, te da su .se Francezka i Italija stupak, kako da se uzniku makar koji izmirilo i jedna drugoj približile. glas do ja v i, već je to sve prepustilo kasacionom sudištu. Svatko će pri­ Španjolska i Amerika. U \Vashing- znati, da je opravdana stvar, što ka­ tonu su uvjereni, da će do malo da­ saciono sudište hoće da sasluša ođna hiti utanačen mir sa Španjolskom sudjenoga, prije nego što konačno u Parizu. odluči. T a ko djer je opravdano i na­ Englezka. Pred šest dana je Cham berlain i opet u Manehesteru g ovorio, ovaj put pred svojim b ližnjim stra­ načkim drugovim a, pred liberalnim unionistima. U tom u se je govoru n a j­ više bavio unutarnjim prilikam a, oso­ bito položajem liberalnih unionista prama njihovim nekadašnjim drugo­ v im a od velike liberalne stranke. V e ­ o m a je zanim ivp, što je rekao obzi­ rom na budućnost. Pošto je bio raz­ lo žio, da nikada prije u povjesti E n glezk e nije b io takov razcjep stranke nuŽdno opravdan do g o đja jim a kao zadnja secesija, naglasi, pošto irska hom eru la jo š n ije umrla, to da n i j e - , dan liberalni prvak nije zabacio misao o sam oupravi Irske. Francezka. U Francezkoj se sada sve više čuju- g lasovi, koji preporu­ čuju i zagovaraju francezko-njem aČki savez za z a je d n ič u ođpor proti E n glezk o j, te koji vele, da je nesmo­ treno i. nepametno i unapried podrža­ vati neprijateljstvo- proti N jem ačkoj, kada su se stvari i prilike znatno, prom ienile. O rleanistićki list „K o le il“ ravno, kad vla da izjavlju je, da o n a h oć e da čuva tajne franceskoga inf orm acionoga (uhodarstvenoga, p olicajnoga) ure­ da, a da se ne izvjese, na v elika zyona. Jer osim prava, kom u se mora po­ m oći do pobjed e, v a lja uzeti u obzir i životne interese države. O v ih dana će izišla. Esterhazyeva brošura, u kojoj ima svakakovih škandala. A Esterhazy je bio prije glavno oružje proti D reyfussu. Iz mjjesia i o k o lic e Peto „ Hrvojevo “ sielo. Sutra na večer „ H rvoje “ priredjuje svoje peto sielo u kazalištnoj dvorani bratovštinskoga doma. Program sutrašnjega siela daleko nadmašuje Svojom biranošću program sjano uspjeloga četvrtoga siela. — Ulaz bezplatan za društve­ ne članove. Nč’ćlanov? nemaju pristupa. G o ­ spoda se članovi umoljavaju, da na ulazu pokažu stalnu ulaznu kartu. Naš novi feuilleton. Prošlim brojem počeli-sm o objelodanjivati krasnu rusku pripoviest „Ž -rt v a z l e s u d b i u о“ ,- koja će, uvjereni’ sino, po- svom vrlo zanimivom sa­ držaju. i po liopoih hrvatskom jeziku, kojim ustaje proti ty'j(uY. T a j lis t je prim ljen a, u ■Velike zanithati cienjeno se nior^i višu . gieuiti ča st, '■'■riašo 'čitateljstvo, kao i pripovjođka Vceliliegodine 1 8 7 0 . o šte će n a ,; negp. kog „P epm a’* .\i. - provodu našeg, uvaženog „N a m a se čini“ , pišem ./iHoleir, i- M uh u ln ib a -v a rm g. F. B., k oju ov im brolu “ H erve de Kerohah t, „'da mrFran-), >. .fem svršavamo. • cezi inmdemo pravo, da mrzimo °i da budem o neprijatelji onima, koji i su I Književna Voq je „O svit" obnam pred 28 godina oteli A lza ciju i I jAvio monumentalno djelo sveućilištnoga pro- odlučno y eli, da k oja je li korist. �Broj 36. '6 99( в V I Т“ dočekale deputacije pučanstva jerusalomkog. • Na hiljade svjeta stajalo je po ulicam a. Kada je god kralj prolazio, i klicalo e s : živio. Kod prvog slavoluka je.jadan'din kršćanskog svećenstva pozdravio kralj a. A kada je kralj pregledao Zion, sjaši ganut s konja i pokloni se. Pred jaffskim vratima jsve uzjaši na konje, a car i pratnja udji) pješke u grad. ■djelo kap i-sva druga,, koja se nalaze ii. U svečanoj procesiji dopraćen je kralj do. crkve, gdje je grob Spasiteljev. Onda je njezinom, skladišta, daje ug . mjesečne, odplate. Tim se ebćiftstvn pruža liepa prilika vladar posjetio austrijska bolnicu i Betlehem, ■da si nabavi barem najpotrebnijih za na­ Jeriho i mrtvo more. Na 13. studenog vrati obrazbu knjiga, na ■što npozorujpmo svako­ se iz svetog grada u Jaffu. Na 14. krene g a prijatelja prosvjete,.ladjom uz velike potežkoće i pri vrlo bur­ nim vremenu u Port-Saidj, gdje ga doče­ Silna kiša. I kod nas se u Mostaću kaše grmljavinom iz topova i sa’ pučkom vrierne zakišalo. Dva tri dana lievala kiša himnom. Bilo je baš odabrano družtvo, koje kao iz kabla, Neretva silno narasla, a : i je bilo u tadanjim svečanostima u Port-Saidu Dronjo u Suhodolini probudio se iza sna, i Suezu. A koliko ih je od tog družtva u pa silnom hukom i bukom valjao drvlje i 29 godina crna smrt pokosila?. Od glavnih kamenje u Neretvu, da se je razliegalo na ličnosti žive još samo car i kralj Franjo — daleko. Srećom nije bilo kao što godine Josip, carica Eugenija i kralj Oskar švedski. 1883., kada je čitavu Veliku i Malu Tepu A umrli su: podkralj egipatski, car Fridrik, poplavio. Juče je sve prestalo', samo s to je princ i princesa Heinrich, onda princ AlelcsNeretva još velika i mutna, ander Nizozemski, Emir Abdet-Kađor, grof Beust, Tegetthoff, prof. Brugsch, grof Ju ­ lije Andrassy, Lesseps, Renan i drugi. Na 3. prosinca 1869. stigao je kralj sa svog Iz naših kra jeva putovanja u Trst. fesord historičara Vjekoslava Kipića j,Povjcst Hrvata", od kojega je izašla prva knji­ ga,. Ne bi smjelo biti — pa ni' najširom^ šnije — hrvatske J fu č e /u kojoj ne bi 'bilb te knjige. Vriedna i solidna izdavačka knji­ žara P a c h e r a i K i s i ć a u Meštaru—' nk žalost jedina knjižara u Mostaru, ali uredjoha najbolje i najbogatije — to . Klaićevp Bosna, i Hercegovina. Strahovita obiteljska tragedija. Pišu nam iz K onjica: Pred nekoliko dana . je „Osvit" javio, kako se je — po svoj prilici u stanju ludila — zaklao Hašimaga Imamović u selu Gradelina. Pet šest dana po njegovoj smrti njegov sin Dervo vario pekmez od krušaka, zaklavši prije toga še­ stero brava. Loj od zaklanih brava sastavio u jednu blizku i metnuo na čerjen nad va­ rom. Dok se je pekmez vario, blizka set otisne sa čerjena u pekmez i eksplodira tako, da je gorućom masom bilo zasuto troje u blizini sjedeče kućne djece, od kojih dvoje brzo umri, dočira treće još ostade na životu. T a je nesreća tako djelovala na Dervinu sestru, da je jadnica odmah poludila, te su ju morali odvesti u tudju kuću. Dalmacija Ministar rata ч Dalmaciji. Kako iz Kotora od 31. o. mj. javljaju, stigao je ta­ mo parobrodom „H ungariom" ministar rata babsburžke monarhije general konjaničtva pl. Krieghammer. U Herceg-Novom doče­ kali su ministra zapovjednik tvrdje i ko­ tarski upravitelj iz Kotora. R a zlič ite viesti Car i kralj Franjo Josip I. na Iztoku. Putovanje njemačkog cara u sVetu zemlju izazivlje uspomenu, kada je god. 1869. naš kralj prigodom otvorenja Suezkog kanala išao na Iztok. Tada mu je bilo 40 godina. Na 8. studenog stigao je s-pratnjom u Jaffir, odakle je na konju krenuo u Jerusalcin. Iz čitavo okolice dolazili su pogla­ vice Beduina i Drusa da kralja pozdrave, na hiljado jahača na konju i devama u sarolikint odjelima p ra tilo'je kralja. Odmah •izvan Jaffe dodje kralju u- sčSret praski 'prestolonasljednik, kasniji «a r Fridrik, jioji je išao iz Jaffe u Bevrut. Kada je kjralj ulazio u ! sveti 'grad,' imao je na sebi maršalskn uniformu. Pred gradbm su ga Strana 5. Uziiičkoj bolnici naprasnom smrću Nikolaj Gurko, sin glasovitog ruskog generala Gorka. Nikolaj se je nalazio u zatvoru pod iztragbm, što je u*. Nizzi pokušao grabežno umorstvo na .generalu Polovcovu,- izraniv ga težko i otevši mu sve 1novce- i vrieđne stvari. Kad su ga uapsili,. tilje1izprva htjeo svoje pravo ime kazati. U uzničkoj bolnici ga jg . posjetio njegov brat, a malo iza toga umre Nikolaj naglom smrću. Kako je sa­ stanak medju braćom bio buran, posumnjalo se da je brat "Nikolaju dao Otrov,-da obi­ telj rieši velike sramote, koja bi ju sustig­ la, kad bi Nikolaj bio osudjen.’ AH to’ nije vjerojatno, jer su se braća razgovarala ili bolje svadjala u prisustvu poticajnog komisara. Sada se iztražuje, da li je smrt slu­ čajna ili se mladi Gurk’o sam otrovao. Tako žalostni primjer pokazuje, kako veliki i gla­ soviti ljudi imadu često nesreću, te im se djeca pronevaljane i podju zlim putem, kako i od dobra otća budu zla djeca. Najnoviji izumi. Za ovih deset zad­ njih godina izumljene i pronadjene su ove stvari: 1. e l e k t r i č n e ž e l j e z n i c e . One su doduše već starije od decenija, ali ubra­ jaju se u ovo razdobje, jer prije deset godina bilo je takovih željeznica u prometu samo nekoliko kilometara, dočim se sada već Spomenik Sobjeskomu. U nedjelju uvadja elektricitet na glavnim željeznicama. prije podne ođkriven je u Lavovu spomenik 2. K i n e m a t o g r a f , kojega se još uviek kralju Sobjeskomu. Prije toga bila je sve­ dosta nagledati nemožemo. 3. R o .n t g e čana služba božja u -stolnoj crkvi, kojoj su n o v e z r a k e . 4. L a v a l o v a tu r i) in a , prisustovali dostojanstvenici, zastupstvo grada novi sustav (sistem) za mehaničko izkorisLavova i poslaničtva galičkili gradova, te ćenje pare. 5. D i e s e l o v m o t o r , sada viša učilišta, družtva i školska mladež. Sve­ najpodpunija metoda, da se toplina obrati čana povorka pošla je prama spomeniku. u rad, vrlo zamašan izum. 6. C a 1 c i u mTu je gradonačelnik držao govor, iza kako c a r b i d , iz kojeg se dobiva acetylen, koji je pjevačko družtvo odpjevab kan tatu. Poslio će u budućnosti uz elektriku služiti kao podno držana su po raznim d jelovima grada sredstvo razsvjete. 7. T e k u ć i z r a k (od predavanja o kralju Sobjeskom, a u ve.če prof. L indea); njegova upotreba od velike je bila svečana predstava u kazalištu, te je je važnosti po industriju. 8. B r z o j a v l j a spomenik bio električno rasvietljen. Tom n j e bez ž i c e 9. B i c i k l , koji je sada većsgodom su svi poljski listovi izašli u sve­ sasma promienio običaje, a prije deset g o ­ čanom ruhu. dina se je istom pokus pravio s njime. 10. Njemačka vojska. Po najnovijem A u t o m o b i l tjeran kamenim uljem, ben­ zinom elektrikom ili inače, koji imade veću izvještaju, predloženom njemačkom saveznom vieću o stanju vojske za g. 1899, iraade u budućnošt nego bicikl. — Kako se vidi na­ predak u svietu za ovo kratko razdobje od vo jsci: 23.230 ćastnika, 1134 častnićka aspiranta, 6362 kadeta (Spilleute), 1937 bolni­ 10 godina velik je. čkih podčastnika, te 68.81£ drugih podćastČudna plovidba. Franeezka odprema nika, svega podčastnika 78.247; onda 16.869 (deportira) svoje zločince na tri otoka: Kra­ prostih vojnika, 1929 bolničkih pomoćnika, ljevski otok— l’ile Royale, otok sv. Josipa— 7193 zanaćije (pekari, postolari, krojači i t. d.) d'ile st. Josepb, i Vražji otok— l'ile du diable. 483.138 kapitulanta i drugih gefrajtera i Najveći otok je Kraljevski, Tamo je dep or­ prostaka, svega prostih 479.229; dalje 2103 tiran bio zločinac Lupi, koji je osudjen radi vojnička liečnika, 1016 vojničkih činovnika, grabežnog umorstvana doživotnu tamnicu. Taj kapelnika, predstojnika radionica zrakoplov­ .zločinac htio je ovih dana na čudnovat na­ nog odjela, 583 živinara, 985 puškara, 93 čin da pobjegne, ali mu se trud izjalovio. sedlara i 98.038 konja. Na P r u s k u odpaija : Bio j.e često na sprovodu svojih preminulih 18.129 ćastnika, 60.632 podčastnika, 371.278 drugova, koji se ovako sahranuju: Mrtvacu prostih vojnika, 1629 vojničkih liečnika, 792 se pričvrsti za noge olovni uteg, položi ga činovnika i t. d., 469 veterinara, 778 puška­ se u lies sa popriečnom daskom, to se lies ra, 73 sedlara i 77.258 kon ja; na B a v a r ­ stavi na skolke i odveze milju daleko po s k u : 2628 ćastnika, 8850 podčastnika, 14.246 moru uz zvonjavu zvona, Lies se sav preo­ prostili vojnika, 246 vojničkih liečnika. 118 krene, zaklopac se otvori, a mrtvac odpuzne činovnika, 61 veterinar, 111 puškara, 10 polagano u more. T o je promatrao Lupi, te sedlara, i 10.206 konja; na S a s k u :. 1538 zasnivao osnovu, kak„. bi uskočio. Jedne ćastnika, 5490 podčastnika, 33.960 prostih maglovite,noći otidje u spremište liesova povojnika, 142 vojnička, liečnika, 67 činovni­ nesav sobom alat čavle i ljepilo. Iz jednog ka, 39 živinara,. 66 puškara; 6 sedlara, 6384 takog liesa načini,si ..čamac, pa se. otisnu konja; na- W iirt-te m .b e r g :: 935 ćastnika, morem. Na .moru ga zatoče plima, a on joj 3275 podčastnika, 19,745 prostili vojnjka,' se p>-epu,sti, da ga tjera.u .englesku, Диуапи 8 8 'vojničkih liečnika,. 42 činovnika, 23; ži. ili Venezuelu. Tada,, se baš vračao jedan vlnara, 43 puškara, 4 .sedlara, 4190 konja. francozki parobrod „L ' A beille" sa Antilla, S in g e n e r a l a G u r k a . Kako javlja­ te opazi, kako dug oljasta škrinja plovi mo­ ju iz Fariza, mnro je ovih' dana'tartto u rem, a pored nje dva morska psa. Kapetan �.„OSVI ГГ“ Strana 6. zapovjedi, te mornarci spuste čamac i odvezu se do te čudne la dje i nadju u njoj već onesvieštena Lupia. Oni ga uzmu na paro­ brod, a za nekoliko sati pripoviedao je u okovima na rukama i nogama svojim dru­ govima na Ludi Kraljevskom otoku o naj­ čudnijoj plovidbi, što ih je ikad čo vje k činio na prostranom oceanu. N a ro d n o g o s p o d a r s t v o Skupština pčelarskog družtva u Sarajevu. Kako smo u našem listu ja ­ vili, ustroio se je osnivački odbor pčelar­ skog družtva za Bosnu i Hercegovinu, koje će imati svoje odsjeke (sekcije) po gra­ dovima Bosne i H ercegovine. Glavna skup­ ština za konstituiranje pčelarsko-privrednog družtva obđržav.ila se je u nedjelju 20. o. mj. u dvorani priv. zemaljske banke u Sarajevu. Svrha je ovom novom družtvu prom ica­ nje interesa i širenje racionalne gojitbe pčela i to : 1.) javnim predavanjima i praktičnim prikazivanjem u sastancima, školama i kod pčelinjaka; 2.) promicanjem pouke u g o ­ jen je pčela u narodnim, gradjanskim, u či­ teljskim školama i gospodarskim nastavnim zavodima, te gospodarskim strukovnim ško­ lama; 3.) ustrajanjem ućevnih tečaja za g o ­ jen je p čela: 4.) izašiljanjem putujućih u či­ telja ; б.) obdržavanjem izpita o gojenju pčela i izdavanjem sjedočaba o to m e ; 6.) uredjenjem društvene knjižnice i m uzeja; 7.) priređjivanjem izložaba, spojenih sa iz­ davanjem odlikovanja, pohvala i nagrada za osobite zasluge na polju pčelarstva; 8.) podizanjem društvenih i uzornih pčelinjaka ; 9.) osnivanjem podružnica; 10.)upriličivanjem sastanaka u raznim mjestima; 11.) sudjelo­ vanjem na raznim pčelarskim sastancima i podržavanjem sveza sa drugim pčelarskim društvima ; 12.) uplivanjem na zakonodav stro u poslovima pčelarstva podavanjem mnienja i stavljanjem predloga zem aljskoj vladi, kao što i podastiranjem molba i pred­ loga na nadležnom mjestu, da se izposluju naredbe za odbranu i zaštitu interesa pčelogojstva; 13.) izposlovanjem podpora za p o ­ dizanje pčelarstva; 14.) priznanjem i odli­ kovanjem zaslužnih radnika u pčelarstvu ; 15.) posredovanjem za prohodju nepatvo­ renih pčelarskih proizvoda društvenih čla­ nova, posredovanjem za osiguranje protiv vatre i tu če; 16.) razpisivanjem nagrada za spise pčelarskog sa drža ja; 17.) bezplatnim podavanjem košnica, orudja, poučnih knjiga i t. d. siromašnim društvenim članovim a; 18.) objavama u poslovima pčelarstva, ev en ­ tualno izdavanjem vlastitog lista prema društvenim sredstvima. Iz s u d n ic e Utučen kamenjem. Javljaju nam iz K o n jic a : Jure Baždre iz sela Gorana k o­ n jičk oga kotara bio je napadnut dne 21.o v o ­ ga m jeseca od neprijateljske strane kame­ njem. Nesretnik je zadobio više teških ozleda u glavu, s česa je već treći dan morao smrti podleći. Sudbeno je povjerenstvo p re­ gled a lo usmrćenoga, te je iztraga za zlikov­ cim a u tečaju. ;Pepina Uspomena з juga. Ceski napisao j . Vrchlickt/. Zli „Osvit" preveo F. B. (Svršetak) Tim je bilo jL taj put m oje putovanje u Milan ođgodjeno. Stopro kašnje sam osjetio, da je to bila velika pogreška. Mogao sam to i iz listova rPepine čitati, koji su i u drugoj godini j(ednako pravilno dolazili, ali bivali čim dalje tim suvlji i stručniji. J a to , sasma zadubljen u svoje ljubljene umjet­ ničke studije, nisam ni toliko zamjećivao, ka­ ko mi se je to kašnje očevidno pred očima prikazalo. I opet minu godina. Bilo je p očet­ kom listopada, kad je Pepina dovršila svoje nauke kod Lampertia i kad je imala prvi put pred obćinstvo stupiti. Trošak te pred­ stave i svega, što je za nju nuždno bilo, nosio je doduše, po ugovoru Gamberti, no uza sve to т о г д о sam se napred obskrbiti novcem. Pepina mi je pisala, da želi prvi put predstavljatj. u Modeni. N ije mi to oso­ bito milo bilo. Ijlila je odanle i htjela si je odande prve lovore odnieti. Nisam p rigo­ varao, a i bilo je već kasno, jer je sve v eć bilo ugovoreno, kad sam ja za to saznao. M aglovitog jed n og dana odlazio sam iz B ologne, da prisustvujem u Modeni prvoj predstavi Pepine. Imala je drugi dan pred­ stavljati u Faustu — dakle u operi, kojom je prvi put svratila na sebe pažnju krugo­ va najužih i takjt) elektrizovala našeg d ob­ rog abea. Odlučio sam, jda neću Pepine prije p oz­ draviti nego na pozorištu. H oteći podpunoma izvjestno znarti, da li će sutra predstav­ ljati. otišao sam u kazalištnu pisarnu. Pitao sam za Gam bejiia. Misi o sam, da; će sjegurno doći k đebutu sv oje gojen ice. Na svoju stravu doznao sam, da je Gumberti s nekakvom novoift zviezdom u Bruselju, ali da je naložio, da mu o Pepininoj predstavi pošalju odmah brzojavnu ubavjest. Naručiv si ulaznicu za sutra, preporučio sam se rav­ natelju. Taj časak udje sluga nekakvog hotela i predadp ravnatelju list. B io sam doduše ju r medjiu vratima, ali kako je sluga prolazio kraj mene, spazio sam rukopis adre­ se. Kao grom om ošinut ostao sam na pragu stajati. Jedva sam disao, kad mi ravnatelj pregledav list isti podade s licem, na kojem su užas i neugodno iznenadjenje bili više no očiti. Mehanički pružih ruku za pismom i srsi me prolažahu, kada sam čitao ove lakoničke re d k e : Gospodine! ravnatelju neću pred obćinstvo stupiti ni sutra niti ika­ da. Neću u obće predstavljati. Odlazim u Livorno. Pepina Bezzariova. Ne pazeći на ravnatelja i n jegovu neprili­ ku iztrčao sam na ulicu i teškom mukom ulovih još slugu. Naznačio mi je hotel, u kojem Pepina boravi. Morala je kod kuće biti, vlak je odlazio u Livorno u jedan sat i dvadeset časaka, sad je bilo baš dva­ naest. Ne znam, kako sam ušao u sobu i što sam rekao opaziv Pepinu. Stajala je kraj peći, ruke imala je prekriženo na njedrima i gledala je muče pred sebe. Stajao sam prama njoj bez rieči. U njenom licu nije se crtalo iznenadjenje, prije sam tamo čitao neobičnu ravnodušnost. Napokon p oče g o ­ voriti, pretrgano i n e su vislo: „V i v e ć zna­ dete, da neću pred obćinstvo stupiti. Veli Broj 36. mi to vaš dolazak ovamo, vaše oko, vaše crte — —; dolazite amo kao sudac, dolazite mi predbacivati, sve što ste za mene učinili . . . molim vas, govorite brzo, neka je i to svršeno — ali radite što mu drago, ja neću predstavtjati. Napokon kakvo okolišanje — rekla sam vam to otvoreno u Milanu pred vašim odlazkom, zašto mi niste tada v je ­ rovali." Njenim ustnama podrhtavahu nervozni podrhtaji kao ljetna bljeskavica časom ice po bliodom, večernjem nebu bez boje. Bio sam ponešto nagao i nisam birao ri­ eči. Na mom mjestu bio bi se drugi možda još gorje ponio. Neću i ne mogu sve op e­ tovati, što se je reklo onaj dan medju nama. Znadem samo, da je pala na divan i od mene se okrenula. „P ep ino," rekao sam osbiljno, sabirući svu svoju hladnokrvnost i čvrstoću, „od n ošaj naš bio je osnovan na uzajmnom u go­ voru, vi ga svojom tvrdoglavosti sama. kršite." Mučala je nervozno bubnjajuć po prozoru.. „Saberite se" nastavio sam m im o, odvažite se, ta tu se radi samo o svladanje antipa­ tije, mušica, utvaranja. Možda vam n eće uspjeti prva arija zato dobro, što onda, to­ liko škole i toliko glasa imate, da ne ćete doživiti fiasko a dalje ići će to sve bolje i bolje. V i ćete pobjediti, Pepino, samo pro- _ htije li vam se. V eć to, da ste iz škole Lampertia, v eć vas preporuča. Eto, privo­ lite, ja ću napisati ravnatelju nekoliko re­ daka i sve će za četvrt sata biti opet pri­ pravljeno. Ne žrtvujto godine, da godine sm oga gledišta — ta započeo sam na sve­ učilištu vama za volju ondje, gd je sam pred godinama prestao — ne žrtvujte ih časovi,toj-, sasma ženskoj, nedostojnoj m ušici." Mučala je neprestano. Prestala je bubnjati na prozor i onda se polako okrenu k meni i reče suhoparno: „Imate donekle pravosaznati, zašto neću da pred obćinstvo stupim. Biti ću izfućkana." „ V i? K ako je besmislena šala u tom trenu." „D a , znadem to sjegurno. Gamberti će me izfućkati dati." „Gam berti, ta nije ni ovdje a onda, ta vi ste pod njegovom zaštitom, mora da mu je do vašeg uspjeha već sa stanovišta čisto trgovačkog." „N e smeta, biti ću izfućkana. Dakle, čujte sve, Gamberti progonio me je nekoliko puta p re d lo zim a. . . vi razumijete . . . ja sam ga energično, pače uvredljivo odbila. N ije htjeočuti i došao je opet. P rije no je odputovao u Bruselj — najprije me je htjeo vratiti k momu debutu ovdje, ali ja, boječi se novih n jegovih predloga, sam si to zabranila, od ­ lučno zabranila — učinio mi je pošljcđni p re d lo g ito kod Lampertia medju izpitom. D o ­ bio je zaušnicu pred svima — okreno ju j e r uzev ju kao kiselu šalu, reče, da ini po mojim mušicama predstoji budućnost N ilsonove i ode, ali zasikta” mi u, uho|:“ ,.Vi ćete biti izfućkana i ne samo u Modeni, nego u cieloj Italiji, u cieloj Evropi, svuda. Pam ­ tite si to 1“ — Sada znadete, zašto sam m o­ rala odkazati, zašto ne mogu pred obćinstvostupiti." U sred posljedne izreke okrenu se op et k prozoru. Očito nije htjela, da jo j vidim lice. T o mi je potvrdilo moju sumnju i pri stupiv k njoj uzeh uzkliknuh o d lu č n o : ju za obadvie „P ogled ajte mi u oči, nula je opet glavu. ruke i Pepino 1“ Odmah­ �Broj 36. Uzkliknu glasno i trgajući se svom silom iz mojih gvozdenih ruku jecaše bez su za: „Pustite me i ne silite me toli, pustite me za B o g a !" „V i ste lagala, Pepino, priznajte!“ Pustio sara obad vio njene ruke. Zastrv si lice, pade na divan i reče muklim glasom : „Da, dakle lagah, kad hoćete tako.“ Bilo mi je iznenada srđaćno žao za nju. Klekao sam pred nju i gledao sam njene Liele ruke, nastojeći da ih skinem s njenog mramornog lica, koje podrhtavaše nervoznim podrhtajima. „Ја vam to opraštam, Pepino, vrlo rado — ali idite sutra pjevati." Naglo ustade, da me je odgrnula, njen glas bio je hrapav ali odlučan: „Sve uzalud, ja ne predstavljam." Ustao sam sa zemlje i uzev šešir podjoh k vrati­ ma. Ćutio sam, kako smješno izgledam, njedra mi se stisnuše trpkom gorčinom i suze mi navrviše na oči. „Zar je to vaša posileđnja rieč, Pepino ? “ pitao sam što važnije. „P oslied n ja!" odgovorila je jedva čujno, zamjetivo. „Dakle s Bogom i za uvjek !“ Nije ni koraka učinila, da me zadrži. Sjedila je na divanu kao kip apatije i uko­ čenosti. Crespi umuknu za časak. „Eto, to je ciela historija. Ostalo ne spa­ da ovamo, a i nije zanimivo. Odputpvao sapi još istoga dana u Bolognu i iste noći na­ pisah Pepininoj sestri list, u kojem sam joj sve raztumačio i ujedno sam priložio nedotaknutu štedioničku knjigu i nekoje vriednostne papire, koji su tvorili Pepinin mali d jel po roditeljima. Bio sam tako uništen i satrven, da me nije ni najmanje dirnula viest o nepotvrdjenju predloga za moju profesuru. Prodao sam svoju knjižnicu, koje mi je do danas žao, da platim najglavnije dugove, koje učinih radi umjetničkog od­ goja Pepine i započeh privatnom obukom iz početka. „А Pepina," upita netko iz družtva, „jeli ipak kada predstavljala i kakva je bila nje­ na dalnja sudbina?" „N ije nikada predstavljala," a odvrati Crespi muklim glasom, „iza dvie godine po prilici pojavila se kod nje rapidna tuber­ kuloza, izpunilo se je na njoj proročanstvo selskog Aeskulapa. Nu što to, htjeo sam vani samu reći, kako zlo čini obćinstvo su­ deći oštro i sa svog gledišta raznolike umjet­ ničke mušice. Ja barem izpričavam svakog, vjerujem u horror vacui kod glumaca i p je ­ vača. Moguće, da je Bertucci mužka P epi­ na — ništa drugog, i zato ne će predstav­ ljati." Otišao je zapaljujući na pragu novu sinotku. , Žrtva zle sudbine ц Afojrismo Ivan Bajdanovit Ukrajinikt. " Prevoil s ruskoga. ' (Nastavak) Lupatkin je šetajući ovo govorio. Pri zadnjim riočima odmahivao je nekako des­ nicom, kao d a -je tim -htio reći: Sve je propalu! Strana 7. O S "V I Т' ,% T t ne možete, zato jer lažete !“ uzkliknuh. „Т а pripoviest o predlozima Gambertia baš j e takova laž, košto je bila ona o dogadjaju u plivaonici pred onim izpitom." MarfaIvanovna vidjela je ne jednom, nogo mnogo i mnogo puta svog supruga u takoj poziciji. Izprva, dok mu nije za ćud znala, pokušavala ga je u takim prigodama blago umiriti, ali on bi tada postao že š ći; počeo vikati na gospodu, koju je z^ao gotovanima, da se sva kuća orila. Njoj tada nije bilo druge, nego liepo ušutjeti, dok ne bi njegove prigovore i rieči proti prevćzhoditeljstvima čuli oni, koji iz zanata rado vrebaju, a kojih je u to vrieme bilo mnogo *po svim većim i manjim mjestima prostrane'ruske carevine. Marfi Ivanovnoj nije ništa drugo preostajalo, nego prekrstiti se skrušćno prama ikoni preblažene Bogorodice d je v ci leći u postelju. Andrej Jeremjeić Lupatkfh imao je tada običaj još koji sat mjeriti sobu gore, dolje. Za sve to vrieme držao bi u glavi svoju „zlu sudbinu", koja ga progoni. A kao najveći razlog tome svom progonstvu držao je svoj nizki rod, iz kog je potekao, te mu taj rod ni danas nakon deset godina služ­ bovanja ne da sjesti ni na učiteljsku, a kamo li na profesorku stolicu, dok drugi osposob­ ljeni i neosposobljeni sjede'l već po toliko godina i beru mastne plaće. gradu, U Petrogradu svrši on zadnju g o ­ dinu sveučilišta, pa bude imenovan pomo­ ćnim učiteljem klasičnih jezika na g i­ mnaziji u Harkovu. Tudjer uz vrlo dobar rad poluči isto takav uspjeh, te ga mini­ starstvo prosveščenija premjesti u Smolenks. U Smolensku zagleda se Lupatkin u ljepušnu kćerku trgovca Ivana Konstatinovića čađajeva, te kad nakon godinu dana p o ­ loži izpit za gimnazijalnoga učitelja, oženi se s njom. Živio odsele Lupatkin u svojoj obitelji skroz zadovoljno. Vršio je svoje zvanične dužnosti upravo kako treba i kako se pri­ stoji jednom prosvjetitelju. U to bi mu vrieme samo kad god novčane neprilike navukle debele nabore na njegovo visoko čelo. A li to nije B og zna što; on se nadao, da će ga svaki čas imenovati učiteljem, a po vremenu promaknuti i na viši stepen, te eto ti onda mastnijih beriva, pa će kuća biti točno podmirena svagdanjim potrebama, a njemu će biti svjetliji dani, koje će moći bez drugih skrbi samo svome zvanju i svo­ joj porodici posvećivati. (Nastavit će se). Andrej Jeremjeić Lupatkin rodio se je u jednom ubavom seocetu f na 44° iztočne dužine i na 55®Д° sjeverne^širine, nekoliko vrsta daleko od gradića Bogojavljenska u nižnji-novgorodskoj gubemiji. To je bilo 1845. Otac mu Jeremjej Mihajluvić Lupatkin bio je prosti mužik, a živip je na dobru grofa Nikolaja Nikolajevića Četrunova. Kako je Jevremjej grofu Cetrunovu bio posve odan, tako g a je o n -kao gospodar pazio-11! odlikovao mimo ostale svojo kmetove. Je­ remjej mu je pobirao daćej' pa se Četrunov nije s tim morao brinuti. A kad je tako bilo, sasvim je razumljivo, što grbf Ćetrunov nije često zalazio medju svoje muzike. On je udobno živio u Moskvi i -Tetrogradu od svojih velikih prihoda. Rad« je putovao i u inozemstvo. Posjećivao je domaće više plemstvo i činovnike, pa s ftjima lov lovio, karte igrao i na sve se moguće načine zabavljao. U jesen nakon smrti Nikole I. i nakon pada Sevastopola, po tom nakon krimskog rata, dodje grof Nikolaj Nikotajević Četrunov u Bogojavljensk, da pokupi prihode i da obidje svoje kmetove, Idući tako grof Četrunov kroz razna sela, posjeti i Jeremjeja Mihajlovića Lupatkina. Tom sgodom opazi grof uz Jeremjeja krasna čupava dječaka, u kog su se oči kriesile kao dvie žeravice, a iz lica mu zdravlje virilo, pa se odmah rhzpita za njega. A kad ču, da je to sin Lupatkinov, zaiska ga od otca, da ga da u školu. Stari Jevremjej sprvine se. nećkao i izpričavpo, kako mu dečko trebaj-pri poslu, ali najstrag privolje, kad mu grpf obeća svake godine davati po 50 rubalja u ume službenika, koji će malog Andreja u poslu zastupati. Majka Andrejeva, Katja iPetrovna, bila je odmah uz grofa Čotrunova, jer je držala, ako jo j dječak izuči, da će mu bolje ići nego li otcu. Na tom se stvar i svršila. Andrej Jeremjej Lupatkin odputovao je s grpfom Nikolajem Nikolajevićem Četrunovim. IL Godina po. godina prolazila, a Andrej Jeremjej Lupatkin učio je svoje nauke na raznim zav dima, što u Moskvi, što u Petro- Iz služb enog lista Imenovanja. Pomoćna učiteljica Marija K n e ž e v i ć imenovana je učiteljicom u de­ finitivnom svojstvu na I. pučkoj djevojačkoj škpli u Sarajevu, a izpitana učiteljska pripravnica Jovanka M a n o j 1o v i ć pomoćmom učiteljicom u pučkoj školi u Dolnjem Vakufu. Preniještenja. Iz službenih obzira pre­ mješteni su naizmjence kancelista Josip Nadvornik kod seosko-kot. ureda u D. Tuzli i Ivan I v k o v i ć kod zemaljske bolnice u Sarajevu. Dalje su premješteni porezni vjež­ benik Simo Z e c u Bugojnu i Antun T o l i ć u Mostaru naizmjence, kao i gruntovničari Matija B a г u š i ć kod kot. ureda u Maglaju i Martin R a k o š kod kot. ureda u Bos. Petrovcu. Najnovije „Osvitove11viesti Budimpešta, 24. studenoga. Po gradskim ulicama bilo je silnih ne­ mira uzprkos najstrožih policajnih mjera. Došlo je do sukoba izmedju svjetine, djaka i policije, koja je bila prisiljena, da se posluži oružjem. Na obe strane bilo je ranjenih. Glavne kolo vod je su zatvoreni. Neki opozicionalni zastupnici pokušali su posre­ dovati. Gradsko pređstavničtvo uzpr­ kos žestoke agitacije sa strane opozi­ cije nakon dulje razprave primilo je sa 176 proti 21 glasu peticiju čongradske županije proti obstrukciji. Budimpešta, 25. studenoga. Jučera­ šnja sjednica prošla je mirno. Jučer u 9 sati izjutra bio je d vo­ boj izmedju ministra unutarnjih posala Perczela i zastupnika H ollo-a. K od drugog puta Perczel je bio na čelu lako ranjen. �.,© S -V. 1 T “ Broj 36. T e č a j p a p ir a i m je n ic a na javnoj bursi u Beču Čast nam je ovime objaviti V a m , da smo ustrojili i otvorili pod n a ziv o m : Jedlnstve"' drinv,"1 du| U Ж Hrvatska dionička tiskarna u M ostaru" g s s s r :' svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju vidili sa svim n ijim slovim a. potrebitim Sa šino pro- strojevim a i m aterijalom, te najmoder­ namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučujuć V a m naše poduzeće upozorujemo V a s ujedno na našu moderno uredjenu k oja ob a vlja sve knjigovežke poslove u n ajelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. O čekujuć V aše b lagohotne naručbe, bilježimo se � https://kolekcije.nub.ba/files/original/68ccc048c03f86a94be5ad96d0c0fff0.pdf 06fe85f7383cef7309da8382d95b0d5f PDF Text Text Konferencija za razo­ ružanje Ima nekih trideset danske pokrajine godina Šlezvig podpale p o d Njemačku. krajinama živu D anci, i U što nik Istodobno tom tobožnjem razgovoru francezkoga su uvjeravali, da je grof Muravjev — sduševno podupirao. ministra izvanjskih posala kao i dan­ kako je to svakom su sgodom prije svoga putovanja — radio i izjavio go­ skoga poslanika Muravjevim. u Parizu Tada s grofom se na jedan put Holštajn spodinu Dclcasseu, da se o političkim pronesoše glasovi, da sve ono, što je tim pitanjima na konferenciji ne će grof po­ koji nastoje, raz- Muravjev govorio o alzacijsko- pravljati, te po tomu da je izključen lorenskomu i šlezvig-holštajnsko mu pi­ narodnost, i razgovor o alzacijsko-lorenskom pi- tanju a osim toga je takodjer živahan sao­ nju. Rusija da stoji na osnovi frank­ vlade, braćaj D anaca iz furtskoga mira, a ako 0 da što bolje ukriepe svoju kraljevine Danske tomu nije bio izraz već da su mišljenja ruske ono bili samo pri­ pita­ vatni, osobni nazori ruskoga ministra, tad koji nisu nikako mjerodavni. Po tomu sa D ancim a u tim dvima pokrajinama. nju Nu njemačka vlada nije m ogla trpiti neka svoje Dance iz kraljevine u Slezvigu i H ol- njemačkom vladom , te da se nijedno monarhija i Njemačka sporazumile o štajnu, takovo pitanje ne će pripustiti na konfe­ renciji o miru. Tom u slično takodjer s svojim pravima na Šlezvig-Holštajn, koja su dobile ratom, to ipak stanov­ njemačke strane uvjeravaju nici onih vojvodina ii nad u pravo, da te ih je pred nekoliko dana mnogo iztjerala, kao što je pruska vlada malo pred tim izagnala austrij­ ske Slavene. Oni onomadašnji izgoni Danaca Slezviga i Holštajna nekim a iz nameću na um misao, da u istinu još postoji mimo drugih - i šlezvig-holštajn- Francezka drugačije želje i nade misli, razpravi s i o tome, pronosi glas, kako je gospodin casse, francezki ministar Iz viest, krugovim a D el- izvanjskih posala, razgovarajući s grofom Muravjevim u Parizu o programu za kon­ ferenciju mira te o stanovištu Rusije u pogledu alzacijsko-lorenskoga pita­ se habsburžka o svojoj odluče, a Danska ima neosporivo svoje pravo, da izazove takov plebiscit, to jest izraz narodne volje. postoji „ šlezvig- holštajnsko p ita n je", te. da su opreke, koje su radi njega postojale, već sburžke monarhije i Njemačke, te da zanimivu su poznato, da u obće njega ne bude kasnije glavobolje. javljaju ako sseu te danskomu poslaniku,da munije davno zakonito riešene izmedju da se u ruskim vladinim i kako da je grof Muravjev izjavio Delca- sko pitanje, koje treba riešiti, da radi Petrograđa nadodaju, Rusija ne da uvidja pomaže nikakovu stvarati nove hab- potrebu, zaplete i budućnosti Povodom sami odlučuju i toga, što Niemci izgone Dance iz Šlezviga i Holštajna, petrogradske „N o v o sti" đonesoše onomadne odulji članak, u komu se bave pita­ njem toga izgona, te odlučno zagova­ potežkoće i da mienja svoje stano­ raju, da pučanstvo ima pravo izraziti svoju volju i glas proti čemu je P ruvište prama pitanjima, koja su to­ list bože već pred desetke godina riešena. I šija uviek bila. Istodobno taj Ove izjave ruskoga državnika — ve­ svjetuje dansku, švedsku i norvežku veoma su iznenadile u vladu, da se Parizu, a osobito su neugodno cljelo- savez, da se brane od Njemačke. le Niemci — sjedine u Skandinavski priestonici. Mi od srdea pozdravljamo ovo, Što pitanje, pri čemu ga je danski posla- ! D ulje vremena nije se ništa govorilo o veli petrogradski list, naime dapučan- ćiio živahna trgovina. S toga se i putuje naj­ više ovim klancem, a osim toga se je sviet od davnine navikao tuda ići. zlomljenim brstovima svjedok su krvavih brojeva, koji su se tu bili punih šest mje­ seci. Čitav kraj Šipke naliči skoro zabo­ ravljenom groblju. U najnovije vrieme obišao je ovo mjesto ruski poslanik u Sofiji, te je naredio, da se grobovi urede. Sada se po strani od ceste diže crkvica, koju su Rusi sagradili, da bude dostojnim spomenikom junacima, koji su tu svoje kosti ostavili. Crkva je na krasnom dielu mjesta obkoljena sa svih strana brdima. Uz crkvu će se podići samostan za ruske kaludjere, koji će nad­ gledati i paziti grobove, i crkvu Bilo je govora po novinama, osobito u bu­ garskim opozicionalnim novinama, da Rusi ka­ ne tamo sagraditi tvrdjavu za svoje vojnike, a samo za izliku da su uzeli, da će sagraditi za ruske poginule vojnike spomen— crkvu. Dapače se već pisalo, da su bugarski tr­ govci vidjeli na Šipki rusko topničtvo. Nu o tom ni spomena. Zastupnik Rusije na ber­ linskom kongresu grof Šuvalov predložio je 10. srpnja 1878., da se u znak zanosa, štovanja i picteta prama poginulim vojni- nja, spomenuo i šlezvig-holštajnsko | vale u Šipka klanac Kada čovjek pogleda silni gorski lanac Balkana sa neprolaznim pećinama i divljom prašumom, mislio bi, da je promet medju Sjevernom i Južnom Bugarskom njim za­ tvoren. Ali nema gorskog vienca, koji bi imao toliko prelaza, kao Balkan. Preko njega vodi samih sedam cesta i sila puteva. P o­ znati klanac Petrohan kod Berkovice ide preko gorja u visini od 1442 metra, a dok još nije bilo željeznice, bio je najsgodniji put iz bugarskog glavnog grada na Dunav, kojim je sviet najvolio putovati. Onda do­ lazi klanac od Kazanlika, ružinog grada, glasovit Š i ]) k a— klanac u visini od 1334 metra. Nema na Balkanu tako strmog i visokog puta, kao što je Sipka, a već stotine godina bio je -- a i danas još — najživahniji transbalkanski prometovimklancem. Pa i nova željeznička pruga ići će po svoj prili­ ci preko Šipke. Sedlo Sipko klanca ravno spaja mjesta sjeverno i južno od Balkana, u kojia se pokazuju početci industrijo i prili- Kodnju, danskoj Pošav od sjevera preko Šipke dodje se u Kazanlik. Iz Plovđiva u Kazanlik vozi se koli­ ma 98 kilometara preko sela Kalofera. Na ovo selo je žalostna uspomena iz vremena ruskoturskog rata. Kada je general Gurko prvi put prešao Balkan, dočekali su ga i po­ zdravili žitelji ovog sela, sve Bugari, kao svog spasitelja. Ali Gurko je sa svojim kozacima bio prisiljen od Turaka da uzmakne. Kaloferani su se hrabro branili od Turaka, ali podlegoše jačoj sili, izgiboše svi do j e ­ dnog, a selo im bude do temelja popaljeno. I selo Šipka bilo je u tom ratu uništeno, ali se kasnije opet podiglo. Za tim selom počima put na Balkan. Težaci se bave u tom selu najviše gojenjem ruža. Cesta ide u zavoje, a oko nje dižu se nebu pod oblake visoke stiene, dok izpod nje zievaju veliki po­ nori. Na sedlu Šipki ili sv. Nikole podiže se poznati spomenik poginulim ruskim vojni­ cima. Mali, zapušteni grobovi s nizkim ra­ �_ _ _ _ _ __ _ ,,© S "\ 7" I Strana 2. stvo ima pravo izraziti svoju volju i glas. A ko to vriedi za pučanstvo v o j­ vodina Šlezvig i Holštajna, onda vriedi i za nas, za cegovine. javno A pučanstvo Bosne i Her­ taj naš plebiscit, naše mnienje je takovo, te se čudi, što se Rusi inače tako silno brinu Bo­ snom i H ercegovinom . Naš je takov, da se on odlučno plebiscit opire m i­ šljenju barem ruske štampe. Za nas je ^bosansko-hercegovačko pitanje “ rieŠeno, i nije nuždno o njemu razpra- vljati na konferenciji za mir. Rusija i Gngiezka c Afganistana D o k su englezki državnici lord R o sebery, Chamberlain, lord Beresforđ, lord Hercshel i dr. držali duge g o v o ­ re o iztočnim odnošajim a, dotle je Ru sija prama onoj iztočnoj po slo v ici: govoriti je srebro, a šutiti je zlato, šutila a radila. Sve je u Englezkoj uprlo oči na dogodjaje u A frici i Iztočnoj A ziji a čitav sviet se bavio pitanjem, hoće li Francezka uzmaknuti englezkim prietnjama ili će b elgijsko-francezki sindikat (odbor] u K in do­ biti novih koncesija. M edjutim je R u sija liepo mirno u jednom kutu A zije učinila korak, što ga Englezka za njom ne može učiniti, dogotovila je željeznicu do na granicu A fganistana, koja će joj prevoziti vojsku. Ž eljez­ nica ide važnom dolinom rieke H eriR uda, koja te tako u rukama ruskim. Pred dvie nedjelje išao je tuda prvi vlak. T a željeznica je ogranak južnosibirske željeznice od U sun -A de na K aspijskom moru preko G eoek T epe, A shabada, M erva, Čardžua i Buhare u Samarkand. K o d M erva skreće že­ ljeznica prama dolini rieke Murgaba. Uzduž mutne ove rieke u pustari ide željeznica preko oaze T ekke-T u rkm en ske i siže do Sar-Jasa s njegovim tvrdjavam a. Sa ovog jako utvrđjenog mjesta sve do pred deset godina m no­ Broj 37. _ _ _ _ _ _ go spominjane oaze Pendžeh na gra­ nici Afganistana i do tvrdje T a shKoepri ima' samo 50 kilometara. Odatle imade Rusija u rukama ulaz u cieli sjevero-zapadni Afganistan, u pogranične krajeve Persije i prije svega u najvažniji zapadni glavni grad Herat na H eri-R udu, jer se odavle može pristupiti u čitavu dolinu HeriRuda. Otvorenjem ove pruge dakle dobila je Rusija vrlo m nogo. Sva mjesta na granici Južne Sibirije imadu jake posade. Rusija tobož drži tuda toliku vojsku, da se brani od napa­ daja nemirnih p lem e n a : ali svrha joj je u istinu, da učvrsti rusko gospod­ stvo i Turkmene i Afganistan priuči na to, da je Rus u onim krajevima gospodar. U fevemu ima ruske vojske u Južnom Turkestanu 4 1 .4 5 0 momaka. Posade stoje u gra d ov im a : Aschabad, K aška, Merv,' Stari Serachs, Sar-Jasa, ča rdžu i, K erk i, Samarkand, Taškenđ, Kokand i okolici, če te su uralske, orenburžke,, ' sibirske i semirjačenski K ozaci, turkdstanski pješaci, topnici, briežne baterije i sappeuri. O dkako su generali K om arov i A nnenkov u onim krajevim a organisirali pograničnu v o j­ sku, to su najbolje čete ruskog carstva. A šta im a E nglezka da postavi s onu stranu granice Afganistana suproć rus­ kim četa m a ? V rlo m ali broj, ako uz­ m emo broj vojske, koja je u Sje ­ vernoj Indijj. U provincijam a — Penđžabii i Kašm iru te britskom Beludžistanu stoji svega 6 5 .0 Hi i mom aka, u Pendžabu prama Afganistanu i K a firi-tanu; б 7 'Л 8 Џ v o jn ik a ,-« u britskom Beludžistanu 5 7 6 0 . A li ruske čete su vrlo praktično postavljene, dočim su englezkc samo na dva mjesta stisnute. V eći din ih je u posadam a Pešauer i L ahore a uperene su prama K h aib ar klancu, druga skupina nalazi se u pod­ ručju Beludžistana u posadama Quettah, K arez. A p ozai, L o ra la i i G um baz. N a oba m jesta otežčana je kretnja ve­ će skupine četa prirodnim zapriekam a. Preko silnih brda H im alaje m ogu samo mali odjeli polako prolaziti, a na Penđžab-strani stoje na putu v iso čine Kafiristana, K ohistana i obje vi- nička sveza sjeverne Bugarske i iztočnc Rncima. koji su hrabro i uztrajno odbijali na­ m elije preko Balkana, a i iz strategičnib obzi­ srtaje hrabrih Turaka, stvori neka vrst ne­ ra. S toga je u zadnjem zasjedanju bugarsko utralnog zemljišta od Šipke, te da bude samo posvećeno počinku tih mrtvih. Uz sobranje (sabor) odobrilo, da se gradi transto su pristali zastupnici ostalih država, samo ; balkanska željeanica, ali još se nisu slo­ žili, gd je da se preko Balkana postave je M ehmed— Ali paša primjetio, da se tračnice. Jedna jak a stranka traži, da pru­ predlogu pridoda: bez uštrba po strategične ga ide preko Sipke. S toga su predložene prilike. Bismark je predložio još, da se stvar predade europskoj komisiji na izpidvie osnove, u jednoj se zagovara, da željezni­ ca ide zapadno, ц drugoj, da ide iztočno od livanje. sedla Šipke. Željeznica če ići od spojne Kada čovjek dodje na ovo mjesto, pa si pruge N ova-Zagora preko Kazanlika i Šip­ predoči sliku, kako su (furkine čete uda­ ke u Oabrovo i odavle u Trnovo. Za prugu rile na Turke, dobro ogradjene meterizima, iztočno od Šipke trebalo bi kopati tunel od te 17. srpnja 1H77. na juriš zauzele sedlo Šipku i junački skoro cielii polu godine 6T> kilometara dug, dočim za prugu zapadno od sedla bi trebao ргаша osnovi tunel od 7-l odbijale junačku navalu turske vojske, čisto kilometara dug. Trošak gradnji u prvoj osno­ zaboravi, da se divi veličanstvenoj prirodi, vi izlazio bi na.okruglih 2i> milijuna frana­ da se čudi panorami, koju nam pruža p o ­ ka, a taj iznos no stoji u pravom odimšaju gled sa Šipke. Prama jugu diže se visoki s» malom industrijom dabrova, koji samo Karadžadag, a pod njim se prostire krasna sočine Piimira. U Beluđžistanu opet otegoćuju gorski lanci i pustare krećanje vojske. M oglo bi se primjetiti, da i Rusija udara na iste potežkoće, ali to se samo čini. R u sija može u isto vrieme s više strana i po težkim putovim a krećati s četama, a E n glez­ koj su samo dvoja vrata otvorena, a i kod ovih je prolaz opasan. A pošto si je Rusija put u nutarnjost Afganistana opet za podobar kom ad prikratila, to će m oći, čim se još dalje izgradi nova željeznica, zavladati cielim sjevernim Afganistanom , a da ju nitko neće m o­ ći u tom zapriečiti,— E nglezka tamo zaostaje prama svome ogorčenom i nepom irljivom konkurentu. Politički p re g led Habsburžka monarhija. U bečkom carevinskom vieću bila je u petak sjednica, u kojoj se je izrazila o d a ­ nost i lju b av zastupnika naroda svome vladaru prigodom ju b ileja vladareva. U sjednici su došle sve stranke osim stranke Šenererove, kojoj je b ilo preče hodočašće na Bism arkov grob. Z a ­ stupnici su došli svi u svečanom odielu, a galerije su bile pune obćinstva. U l i Ј/а digao se je predsjednik zastupničke kuće dr. Fuchs i rekao govor o vladaru, koji su zastupnici stoječki saslušali. Iza toga je proglasio predsjednik sjednicu zaključenom . Isti dan, sat kašnje, im ala je i g o ­ spodska kuća svetčanu sjednicu, gdje je predsjednik knez W in disch graetz sličnim načinom dao izraza osjećajima i željam a gospodske kuće povodom kraljeva ju b ileja. — U U garskoj je položaj nepromienjen. O bstrukcija i ulične dem on­ stracije još traju. Pronieli su se g la ­ sovi, da će ministarstvo Banffijevo odstupiti, a da će sastav novog ka b i­ neta biti povjeren grofu A lb in u Csakyu, koji je bio u kabinetu W e rk e rlo vom ministar bogoštovja i nastave. N u to se ne potvrdjuje. Liberalna stranka držala je klubsku konferen­ ciju i tu je ministar predsjednik b a­ run Banffv dao izjavu, da njegova vlada uživa povjerenje krune i da to povjerenje nije još ni malo uzdr­ mano, ali vlada d a je za sve even­ tualnosti spremna, pa ako bude daljnji razvitak stvari iziskivao, neće vlada propustiti ni te akcije, koja je nuždna, da sva pitanja budu riešena načinom, koji odgovara interesima ze m lje ; a neima sumnje, da će prijo ili kašnje biti nužclne energične o d ­ redbe. Ministar je um olio stranku, da mirno uztraje i da se uzda u buduć­ nost. Stranka je ovu izjavu s od o b ra ­ vanjem prim ila na znanje. Vatikan. Pošto se po naravnom toku stvari u škurom vremenu ima o če ­ kivati novi izbor pape, to izlaze mnogi spisi i knjige o konklavu (skup nešto platna izvaža u Tursku. kardinala, kad biraju n ovoga papu), sjeveru Tehnički lakše, i jeftinije bi bilo, da se to kakove se pripreme za nj čine i proteže romantično pobrdje od dabrova. U nutarnjoj Bugarskoj u velike se razvija | gradi željeznica preko Hainkej - - i Tvar- i kako će uspjeti. Mnoge od tih knjiga dica klanca kod Eleno (lM 7 in ,). nisu ništa osobito, ali svakako potrgovački promet, pa je vrlo nuždna željcz- 1 dolina Kazanlika, doćim se prama �Broj 37 „О S V I T‘f c Strana 3 času utjeha što pokojna Ruža ostavlja budjuje veliko zanimanje netom izišla godišnjega carinarskoga rata napokon nB papa futuro“ (budući papa), na trgovačko-političkom području po­ iza sebe harnu uspomenu medju svojim od­ koju je napisao „un cattolico italiano“ ' stignut sporazumak izmedju Italije i gojiteljicama, svojim drugaricama, i gradjanstvom — radi svoga uzorna života, za Pod tim se imenom krije točni po- Francezke. T aj sporazumak, odnosno zmivalac vatikanskih odnošaja spisa­ već gotovi ugovor djeluje tim više, što jo j ne manjka plaća i na onom svietu. telj Giovanni Berthelet. Evo da ne- što se u javnosti nije znalo, da su se B og jo j dao u raju naselje, a na ovom svi­ čto izvadimo iz njegove prezanimive razprave približile tako brzo koncu. etu, lahka jo j bila hrvatska zemljica. Za pokojnicom izdana je ova osmrtnica: knjige. Medju kardinalima, koji su Dosadašnji inad izmedju tih dviju Ucviljena, satrvena srčca javljamo svoj kod kurije (na papinskom dvoru), država obima je škodio. Po ovom te koji su prvi zvani da čine pri­ ugovoru Italija će dobiti polakšicu rodbini, prijateljima i znancima prežalostnu viest, da nam je premila kći, odnosno se­ preme za izbor novoga pape, iniadu francezke najniže tarife, te su i neka tri struje: većina ih želi, da budući druga pitanja o tumačenju carinar­ stra, unuka, sestrična R u ž a M a r k i ć , uče­ nica V. razreda više djevojačke škole, sinoć papa u svemu priđrži politički smjer skoga zakona riešena njoj u prilog. u 7 sati, providjena svetootajstvima umirućih sadanjega; druga stranka zastupa Po želji lionskih industrijalaca svilom nakon dulje bolesti u’ petnaestoj godini svo­ mnienje, da se novi papa ima manje sva će svilena roba kafi i u obće brinuti oko posebnih interesa pojedi­ svila biti podvrgnuta generalnoj ta­ ga života blago u Gospodu usnula. Sprovod kreće iz kuće žalosti (Zahum broj 35, stara nih država, već da mora imati pred rifi. Francezka je vlada izdala zakon, očima obće vjersko čuvstvo, treća je po komu se od 22. studenoga na škola) danas u utorak u 3 sata po podne. U Mostaru, 29. studenoga 1899. Kata Markić pak stranka za to, da se velikim re­ hektolitar vina plaća 12 franaka (kruna) rodj. Milićević, mati. Mara udata Smoljan, ulaznine i to za vino sa do 12 stu­ formama u crkvenoj vojsci papinstvo rieSi svih političkih stranačkih inte­ panja a lkoh ola; koja vina imadu više Ana Markić, sestre. Frano Markić, brat, resa. Ove će se tri struje u budućem alkohola, za nje se i više plaća prama Matija Milićević, baba. Ivan A. Milićević, ujak. Stjepan Smoljan, zet. konklavu boriti o premoć, te će me­ potrošarinskomu porezu na alkohol. — I sprovod pokojnice, u kojem je bilo dju njima odlučiti glasovi neitalijan- Italija je opet uredila velike pogod­ skih kardinala. Berthelet drži, da će nosti za nekih 80 vrsti robe, a me­ mnogobrojno gradjanstvo, sve njezine uči­ u sv. kolegiju ostati pri starom obi­ dju tima vino, konjak, ljekarije, mi­ teljice sa direktoricom na čelu, njezine dru­ čaju, da na Petrovu stolicu dodje je ­ rodije, tkanine svake ruke, odjeću, garice, pjevačko družtvo ,,H rvojc“ , sa odbo­ rom, dokazom je, kako je mlada pokojnica bila dan Talijan. Kardinala, koji kao sočivo i konzerve riba te pomodnu cienjena i uvažena i kako su se u nju ve­ papabili (oni, koji se m ogu izabrati robu. like nade polagale — Sprovod je iz za papu) dolaze u obzir, imade 2 8 ; — Sve parižke novine govore o kuće žalosti, gdje je družtvo „H rvoje" od a kako ih pobliže ocjenjuje, ima ih talijansko-francezkom trgovačkom ugo­ pjevalo ganutljivu žalobnu pjesmu, krenuo napose četvorica kao papabili u užem voru te sve jednodušno tvrde, da on do crkve i odavle u velikoj povorci odsmislu. T o su : patrijarh mletački ne samo da će koristiti u trgovačkom Giuseppe S a r t o , koji naginje pomi­ pogledu obima državama, već da će praćen je rano uginuli krasni cvietak do hlad­ nog groba. Iza blagoslova u crkvi odpjerenju medju Vatikanom i Italijom ; on znatno poboljšati i političke odvalo je družtvo opet žalobnu pjesmu. generalni papin vikar Lucido Paro- nošaje izmedju Francezke i Italije. Kada su pokojnicu u grob položili, izrekla je ehi, o kojem Berthelet misli, da nije „ Т е т р к “ piše: „Sve upućuje na to, kod groba pokojničina školska drugarica tako intrasigentan, kako je razvikan, da će uslied novoga položaja obseg Fija K r e z i ć zadnji pozdrav, koji je ganuo umjereni i kod stranih vlada rado izmienjenih stvari bivati sve v e ć i: Nu viđjeni Serafino Vannutelli, koji je ne će biti u samom tome korist, već sve prisutne, te je sve briznulo u plač. I dosad pametno umio izbjegavati sve, će se još razliti i struja simpatife, gradjanin g. Marko Š e š e l j pozdravio je pokojnicu, iztaknuv kako je gragjanstvo poz­ što bi ga moglo politički komproni- koja će zacieliti stare rane i izmedju tirati, te na koncu general karme- dva naroda, koja su stvorena, da se navalo njezine vrline, njezino umiljato i litskog reda Girolamo Maria Gotti, jedan uz drugoga drži, stvoriti har­ skromno ponašanje, kako se je veselilo иаkoji se takodjer nije dosad zamjerio moniju odnošaja, koja će biti naj­ predku njezinu u školi, gdje je bila na diku učiteljicama i gradjanstvu, — te joj zaželio talijanskoj vladi. U kolegiju imade bolje jamstvo za mir“ . „Journal de oko polovica neitalijanskihkardinala; debats“ veli, da će ovaj ugovor do­ vječni pokoj u hrvatskoj zemljici. oni će, mnije Berthelet, zauzeti sta­ vesti i do političkoga približenja. Slika fra Grge Martića. Naš hr­ novište naprama strujama medju kar­ Slično se po prilici izjavljuju i go­ vatski Homer, starina pjesnik fra Grga dinalima u kuriji, koje će preva­ tovo svi drugi francezki listovi. Martić, koji je prošli mjesec više dana gnuti ; a učiniti će sve, da zaprieče proboravio u krugu mnogobrojnih svojih pomirenje kurije s Italijom, i gle­ štovatelja, prijatelja i znanaca u Mostaru, te dati, da ne bude izabran za papu i naše urednićtvo češće svojim posjetom kardinal kurije. N a temelju dugo­ Iz m jesta i okolice počastio, dao se je na polazku fotografirati godišnjeg promatranja vatikanskih pri­ lika i odnošaja medju Vatikanom i f Ruža Markić. Vrieđnog našeg ure­ kod ovdješnjeg fotografa g . V. Tomlinovića, napose i sa uredničtvom našeg lista. Sada dnika g. Ivana A. Milićevića, njegovu sikvirinalom dolazi Berthelet konačno edu dobru majku i dobru sestru Katu i rodbinu je slika dičnog našeg starine dogotovljena i do zaključka, da će budući papa, bio izložena kod g. Tomlinovića u velikom for­ zadesila je težka tuga i žalost. U cvietu on koje god struje, biti prinužden, da prekine s dosadanjim stanjem stvari mladosti svoje, u 1б. godini života, predala matu. Slika je divno pogodjena. i da odabere jedan od ф та protivna je Bogu svoju čistu djevojačku dušu se­ „ H r v o j e v o * 4 s i e l o . I peto sielo us­ puta: ili pomirenje s kraljevinom Ita­ strična mu R u ž a M a r k i ć iza duge bolesti. lijom ili izričito otvoreno neprijatelj­ Smrt njezina nije samo u crno zavila obi­ pjelo je jako liepo, a i posjećeno je bilo telj, nego će se duboko kosnuti svakog, tko baš prilično dobro, kako je vrieme bilo ruž­ stvo, gdje se moraju upotriebiti sva razpoloživa sredstva borbe. N a obje ju je poznavao, — sve će za ovim cvietkom, no i kišovito. Zastupano je bilo u većem broju činovničtvo i velik broj gradjanstva i strane su osvjedočeni o nesnošljivosti koji je crna smrt s ovog svieta odkinula, odobravanjem slušali izvadjanje pjevačkih i sadanjeg položaja, s tom samo razli­ žaliti. Bila je to uzor djevojka, uzor ućekom, da je vatikan bolje pripravan nica. U školi su se učiteljice njezinim ta­ drugi komada za to sielo odredjenih. Naši lentom i marom dičile, a u kući je bila ponos pjevači, kao uviek, i sad su se iztakli, i odpjena riešenjc pitanja, nego talijanska vlada; a to je najviše zasluga razbo­ svoje majke i rodbine. Medju svojim druga - vali skladno i složno pod ravnanjem g. Berakovića dvic omiljele hrvatske pjesme na ritosti i rada pape Leona XIII. „N je ­ ricama, koje su ju ljubile i štovale kao osvoju gov rad i prim jer“ , tako završuje|pi- sestru, bila je prva, a u gradjanstvu radi zadovoljstvo slušateljstva, koje ih je za to svoga umiljatnoga ponašanja vele cienjena burnim pljeskom nagradilo. Zatim je g d jic a sac „nametnuti će se silom njegovu R. H r s t i ć krasnoslovila „ T r i s e s t r e " i hvaljena. Od nje se je mnogo očekivalo, nasljedniku; on će imati da izabire od Kozaca, tako m ilo; i čuvstveno, te se liepor ili veliki konflikt ili pomirenje, koje ali sudba na jedan mah prekinu sve nade. Žalost koja je sustigla ujadjonu majku i dojmilo obćinstva. Medju izvađjanjem p je­ bi papinstvu bilo u prilo g". Italija i Francezka. Upravo je u rodbinu, dieli sigurno svatko, a tužnoj sama i krasnoslova svirao je naše narodne i umjetne komade na glasoviru g. B e r a majci i rodbini neka bude u ovom gorkom interesu Italije, što je nakon dngo- �Strana 4. „О S V I T“ k o v i ć , k oji svaki put pokazuje, da napre­ sebi, a i inače bili bismo odgovorni za to, duje i da nastoji, da svojoj zadaći udovolji i obćinstvo zadovolji, a sposobnosti i dara za to ima, pa pridoda li još k tomu i volju i rad, možemo i više od njega očekivati. — što zavaravamo sviet i umjesto vina nudimo mu otrov. Kupujuć taj otrov nikomu ne će­ mo koristiti nego samo varalicama, koji ga. Iza toga b,la je tombola, koja je baš ani­ mirano protekla. Zatim se mladež dala na ples. Za plesnog odmora iznenadila je o b ­ ćinstvo i vele oduševila naše vrstna krasnoslovk agd jica Jelka S o l d o , koja bi i većem družtvu i pozornici mogla biti svojim talen­ tom i vještinom na diku, krasnim krasnoslovom B adalićeve „O svete", te je izazvala buru odobravanja i pljeska. Ovako vrstan cviet umjetnosti u našem ,,H rvoji“ moramo pomno čuvati i njegovati — i harni jo j biti. — Iza kako se je bura odobravanja utišala, nastav­ ljen je opet ples i plesalo se veselo do ponoća, kada je najavljen prama zaključku uprave, svršetak zabave, kako će i odsele uviek biti. — Izim nekih malih nesuglasica nekih čla­ nova, koje se moraju svakako u ovakim liepim šgodama pokuditi, družtveni članovi — staro i mlado razišli su se veseli i zado­ voljn i. Ovom prilikom upozorili bi slavnu društvenu upravu, da upotrebljava što strožije mjere, da se ovako liepe kućne zabave ne mute nikakvim neumjestnim prigovorima i zahtjevima i da se strogo na to pazi, da samo članovi imadu pristupa, osim ako koji stranac slučajno dodje i zaželi viditi druš­ tvo i društvene zabave. D ojdu će nedjelje neće biti siela radi ž a ­ b a v e u korist siromašne š k o l s k e d j e c e a iza tog dolazi z a b a v a „H rv ojev a", 8. o. mj. za koju se čine marljivo vježbe. Zaruke. G. Vatroslav pl. Špiljak, brijački majstor u Mostaru, zaručio se je sa gospodjicom Paulinom Kreis iz Osieka. Bilo sretno! fabriciraju. Dakle na o p re z ! Radi pregona preko ograde. Pišu nam iz Ljubuškoga’ od 23. studenoga: Na 21. ovoga mjeseca pobili se Ivan Bezer i sin mu Jozo sa Ivanom Jucarom i sinom mu Matom — svi sa Humca — i to radi pregona preko livade. Ivan Bezer je bio proboden nožem i odmah je na mjestu umro. Tko ga je probo, ne zna se, te se o tomu vodi iztraga. Govori se, da ga je u onoj svrtlozi pogodio isti njegov sin nehotice, htijući nišaniti na Jucaru. Nesretan ovaj slučaj — kao i mnogi drugi — pokazuje, kako je štetno parbenje i inad, umjesto da ljudi jedan drugomu budu na ruku kao braća te da odkD njaju sv e , što bi moglo dovesti do svađje. Dobrovoljni tamburaški sbor u Bihaću priredjuje u subotu 13. prosinca 1898. „koncert s plesnim vjen čićem " u pro­ storijama hotela „Caru Austrianskom." Čisti prihod ide u društvene svrhe. — D obro­ voljni prilozi primaju se i sa strane sa naj­ većom zahvalnošću, koji neka se šalju na g. Jozu I v k o v ić a , podnačelnika i trgovca u Bihaću. — Program kon certa: 1. Milutin pl. Farkaš: „Junak iz L ik e " koračnica. 2. Pietro M ascagn i: Intermezzo iz opere „Cavalerin rusticana." 3. M ihaelis: „Turska straža." 4. Ivan pl. Z a jc : Izvadak iz o p e re : „N ikola Šubić Zrinjski." б. Milutin pl. Far­ kaš : „L iep a naša domovino." Himna. Onda je ples. H rvatska Hrvatski sabor. Iz naših k ra jeva Bosna, i Hercegovina. Zajednički družtveni dom u Sa­ rajevu. Kako iz Sarajeva javljaju, otvo­ renje zajedničkog društvenog doma tamo neće biti, kako se je izprvice bilo odredilo, na 2. prosinca o. g. radi obće narodne žalosti, nego se je odgodilo na 2. siečnja 1899. Tada će prije podne biti svečano otvorenje, a u veće će uz svečani proslov predstavljati prvi članovi hrvatskog kazališta iz Zagreba, koji će ostati u Sarajevu jednu heftu. Kako službene „N a­ rodne novine" na čelu lista donose, hrvatski sabor otvori će se i nastavit svoje sjed ­ nice dana 6. prošincal898. Novi listovi u Zagrebu. Kako ja v ­ ljaju, u Zagrebu su niknula dva nova lista. Od 21. studenog počeo je izlaziti politički privremeni časopis „M akedonija" na bugar­ skom, njemačkom i hrvatskom jeziku, i „M a­ kedonac", koji će naglasi vati i zastupati prava Bugara na Makedoniju i zagovarati autonomiju K opčev. Varalice. Dobivamo s više strana viesti, kako Se po našim mjestima pojavljuju neki stranci varalice, koji našemu svietu nude na prodaju nekakvu „e s e n c iju ",. o.d koje da se m ožo praviti vino koli bielo, toli crno. Ovim upozorujem o obćinstvo, da se čuvaju takovih varalica te da im bezobzirno pokažu vrata. Naša su vina i dobra i na glasu, pa kad bi se navuklo potvaranje, škodili bismo sami Urednik je Georgij R azličite viesti Nevrieme. Javljaju n a m : Na 24. stu­ denoga bila j e u Blagaju i okolici takova jugovina sa šipunom i grmljavinom, da su mnoga stabla od voćaka slomljena, ulišta prevaljena, p loče s ' krovova bačene. D jeca školska, idući kući, bila su zavitlavana, nu srećom nije nitko životom nastradao, akoprem inače imade dosta štete. — I S drugih stra­ na H ercegovine javljaju, da je u isto vrieme Lilo silnih kiša i grmljavine. njezinu. ___________Broj 37 Marije Antonije, velike vojvodkinje toskanske. koja je nedavno preminula u Gmundenu, imenovan je nadvojvoda Rainer. Testa■menat je od 1. listopada 1891. te ima dva kodicila (nadopunjka), jedan od 10. prosinca 1895, a drugi od. 15. travnja 1897. Na te­ melju ovih zadnjih naredaba postavila j e pokojnica za baštinike : nadvojvodu Ferdi­ nanda, velikog vojvodu toskanskog, Svog sina, i n jegovog mladjeg brata nadvojvodu Ludviga Salvatora, te nadvojvodu Ivana (Ivana Ortliaj, i nadvojvode Leopolda i Franju Salvatora, i to ovu dvojicu na iste dielove i u pokretnom i nepokretnom imetku. Zanimivo je, da je pokojna nadvojvodkinja sve do smrti držala, da jo j sin Ivan Orth još živi. Glede njegova diela odredila je, da istom onda može pripasti drugim baštinicima, kada se izreče proglašenje smrti njegove, a da i u slučaju, kada bi ; od Ivana Ortha bilo valjanih testamentarnih odredaba, n jegov baštinski dio ni čitav, niti dielom ne smije preći na treće osobe izvan carske obitelji. U oporuci se je sjeti­ la i druge rodbine. Sluge njezine dobiju za mirovinu podpunu plaću, što su ju za nje­ zina.života dobivali. Sin John Fovvler. U Bornemouthu u Englezkoj umro je, kako iz Londona ja v ­ ljaju, glasoviti graditelj Sin John Fovder. Rodio se je g. 1817. u Sheffeldu i posve­ tio se tehničkim naucima. Kada je svršio te nauke, bio je u poslu, kod gradnje željez­ nice London-Brighton. Onda je bio odgovor­ ni mjernik i prometni ravnatelj željeznice Stockton i Hartlepool, a g. 1843. prvi mjer­ nik kod željeznice M anchester-SheffieldLincolnshire. Najznamenitije mu je djelo gradnja podzemne željeznice u Londonu koja je odpočela 1853. a sir John Fotvler je po svojoj osnovi konstruirao za nju posebnu lo ­ komotivu. Na koncu je rukovodio gradnju veličajnog mosta Forthskog preko Firth of Forhta. Kada je taj most dovršio, bio je odlikovan plemstvom. Medjunarodna konferencija pro­ ti anarhistima. Na 24. 0. mj. odpočela je u Rimu u palači Corsini medjunarodna kon­ ferencija proti anarhistima. Konferenciju je otvorio talijanski ministar vanjskih poslova Canevaro, A bili su prisutni i talijanski m i­ nistar predsjednik Pelloux i ministar pravosudja Finochiaro. Osim nekih odaslanika, koji još nisu stigli, a izpričali su se, došli su svi zastupnici europskih vlasti. U ime ta­ lijanskog kralja zahvalio je Canevaro skupštini, što se je sastala, i reče, da se kralj sci on i sretnim, da vidi u. glavnom gradu Car i kralj naš. O vog tjedna krenuti svoje kraljevine sakupljene zastupnike svih će N jegovo. Veličanstvo naš kralj u Walls§e, ■ europskih država, to želi konferenciji naj­ g d je •će probaviti kojih deset dana i provesti bolji uspjeh. V odja poslanika, poslanik hab­ i 2. prosinac. Oko kralja će hiti 2. prosinca sburške monarhije barun l’ asetti. zahvali se sakupljeni : nadvojvoda . Franjo Salv.at.or, .ministru, na pozdravu i dočeku, umoli ga, bavarski princ L e o p o ld ,, kraljevna - udova da se suverenima pošalje izjava odanosti, te Stefanija i njezina kćerka nadvojvodkinja predloži, da se .Canevaro izabere, za pred­ Jelisava te nadvojvodkinja i princesa Gizeln., sjednika konferencije,, jer je Canevaro znao Kralj za siromahe. Naš kralj dao .već riešiti prilično zamršene zadaće, pa će je. po poslaniku naše monarhije u Zenevj 'mu. sreća, poslužiti, , da poluči dobar rezultat 2()iOOO franaka za žepev.sku sirotinju. P o ­ vioćanja i ove. konferencije. Taj predlog je jednoglasno primljen Canevaro . se zahvali, slanik j o . o tom pismeno obaviestio državno vioće, koje je офпак zaključilo poslati: kralju, te predloži dnevni, red; gnda imenuje baru­ zahvalnicu. Testaincuat veliko vojvodkiuj • toskauske Marije Autouijc. Za iz­ vršitelja posljednje volje nadvojvodkinje na 4 sasettia i belgijskog poslanika za pod)>redsjednike, a za tajnike poslaničke savjet­ nike I’ uttlera, Mlondela i Bouhama. Iza tog su odpočela vioćanja. Sjednica je trajala od 2 7 ? do 4'Д, sata po pddne. �Broj 37. Meteor. U noći od 20. na 21. o. mj. prošao je, nebom izvanredno svjetao meteor. Kako iz Moravske Tribove javljaju razprsnuo je tamo u z. veliku, detonaciju na stotine komada. Najveći komad svjetlio je crveno kao krv. A palo je komada ovog meteora i drugdje ц Četkaj, Moravskoj i D. Austriji. Iz Herzogenburga ,u D. Austriji javljaju, da je tamo u veće ullsati i 10 minuti pro­ letio meteor u smjeru od jugozapada prama sjeveroizloku, te je cesta nekoliko minuta l)ila razsvietljena kao u pola dana. ,OS V I T« I Turkinja skladadeljka. Za vrieme boravka njemačkog cara i carice u Cari­ gradu predala im je jedna mlada Turkinja, koja je vrlo glasbena, imenom Zilnun Hanum, skladbu pod njemačkim mottom „\Villkoinmen" (Dobro došli). Car je tu mladu tursku skladateljku odlikovao medaljonom s dragim kamenjem. Luccheni u tumnici. Zatvor, u kojem Luccheni izpašta svoj težki zločin, nije tako strašan, kako su to nedavno novine proniele. Sa doživotnim kažnjenicima postupa se u ka/.nioni kao i sa ostalim. Prvih šest m je­ seci morati će Lueeheni naravno sprovesti u ćeliji. To vrieme može ravnateljstvo i produžiti. U ćeliji kažnjenik mora sam da radi, a kad preteče to vrieme, onda se pusti u zajedničku radionicu k ostalim osudjenicima. Luccheni neće doći u podzemnu ćeliju, kako se to govorilo, nego џ koju u pr­ vom katu, koja imade dovoljno svietla i zraka. Na godinu smije on primiti četiri posjeta i četiri pisma napisati. Kuga u Samarkandu. Pošastna bo­ lest, koja je zavladala u Angobu u samarkandskoj pokrajini doista je, kako su u Petrograd stigle pouzdane viesti, prava kuga. Angob leži jedno 200 kilometara od Samarkanda. Od 360 stanovnika palo je Već 225 žrtvom te strašne epidemije. Sada su v o j­ nici .mjesto zatvorili, da se kuga dalje ne širi. Turkestanski vrhovni guverner general Du­ hovskoj poslanje u Samarkand zdravstvene činovnike i bolničarke, a dva liečnika i jednog bakteriologa u Angob. A došao je i oldenburžki princ, predsjednik zdravstvenog vieća, kojeg je car postavio za udušenje kuge. Kuga u Indiji. Javlja se iz Londona, da je kuga opet počela harati u Bombayu. Pandžuhu i južnim pokrajinama, a i u Kalkuti, je prestala. Ali u novije se doba kuga približila glavnom gradu Madrasu, tako, te se sada mora priznati, da je ciela Indija kugom zaražena. A opet neki drže, da bo­ lest, koja tamo kosi,, nije prava kuga. Izgredi u Budimpešti. Nedostojna vika radi Hentzieva spomenika u magjarskoin saboru našla je, kao obično, velikog odziva na ulici, gdje su se-ovih dana do­ godili' veliki izgredi; te je prava bitka na­ stala medju djačtvom- i redarstvom. Podigli se djaći visoke tehničke škole i -sveučilišta . pa išli po ulichma i demonstrirali za magjkrsku opoži'ćiju, klieaju ć: slava Košutu, živii Košdt uz pjevanje- Košuto ve pjesme a ' |>0g'r'd-jiVal'iVl;adu-- i grdili uspomenu ge; utirala Hotttzift, koji ]<s IS4H.-poginulo. Re­ darstvo je''zatvorilo: preko. 150. os^ha,. ve-, ćinom sveučilištnih1 gradjana. Rektor sve­ učilišta .Vfibalkćvieh molio је,- da s<j djaci. puste na slobodu. Redarstvo je uapšenike preslušalo i osudilo na globu od 10-20 for., pa onda ili pustilo. Iz ljubavnoga života. Dvie milolike đjevbjke u Kodiiju, kao dva pupoljka od ruže, zagledale se u jednog crnookog momka, svezale, što no vele, veliki sevdah (ljubav). Jedna se klela i preklinjala da joj, njojzi momak srce poklonio, a i druga isto tako. I sdogovoriše se, da kako izku< šaju momka, kojoj od njih više naginje, da vide, na kome li će od njih dviju ostanuti car­ stvo, kome li će Stiepino. srce pripanuti. Svaka će od njih napisati pismo svome idealu i dozvati ga na ljubavni sastanak u isto vrieme. Momak neće moći doći obima u isto vrieme, pa kojoj prvo dodje, znak je da je onoj srce svoje poklonio. I bilo je milo i voljko pri duši, pa zadovoljne izidju skupa na šetnju. Kad sreća ili nes­ reća htjede pa susretnu momka, koji u nepri­ lici reče, da se nekamo žuri, da je zaboravio ki­ šobran. One se vrate doma, gdje svaka napiše pismo dragome. Prva ovako : „D ragi Stiepo ! Ja sam jako bolestna. Možda moram urarieti. Dodjite sigurno večeras." A li prodje više sati, a Stiepe nema. Kako to? Primio je i od druge pismo, koje je glasilo ovako: Naj­ miliji Stiepo 1Dodjite večeras km eni. Vi ste ostavili svoj kišobran kod nas.“ — Ta pri poviest je istinita, a dobra je nauka za za­ ljubljene djevojke o psihologiji mužkarca. Liečnik u Srbiji ubojica. Г okruž­ nom gradu Ćupriji u Srbiji nadjena je jed ­ nog jutra umorena žena kotarskog i obćinskog liečnika dra Abrahama Mandelbamna. Pošto je kod umorene nadjenu 1000 for., što ih je prištedila bila, i njezine dragocje­ nosti, bilo je izključeno grabežno umorstvo, nego jc pala sumnja 11a dra Mandelbauma, da je un sa svojim slugom Rožom počinio umorstvo na supruzi. Odmah je bio zatvoren, ali je tajio, da je počinio to nedjelu. Na razpravi pred sudom u Ćupriji pronadjen je od suda krivim sluga Bozo i osudjen na 20 godina težke tamnice, a dr. Mandelbaum bio riešen i pušten na slobodu. Sud u Ću­ priji uzeo je, da je sluga htio učiniti na­ silje, te kad se žena branila, umorio ju. Ali ovih dana izadje na vidjelo pravo stanje stvari. Prizivno sudište u Biogradu dokinulo je osudu okružnog suda u ^Ćiapriji, kojom je riešen dr. Mandelbaum, te proglasio dra Mandelbauma krivim umorstva na njegovoj supruzi i osudio ga na 20 godina težke tamnice ; a osudu glede sluge potvrdio, priznav ga krivim sudjelovanja pri umorstvuOsuda se držala tajnom, da dr. Mandelbaum, koji medjutim svoju liečničku praksu i dalje u Ćuprići izvršuje ništa za to ne dozna, da nebi pobjegao. Ovih dana dojavljena je dru Mandelbaumu ta vesela viest ,o osudi. Žene advokati u Francezkoj. Doskora će se u Francezkoj uvesti zakon, po kojem će ženama, koje svrše pravničke nauke i dobiju doktorsku diplomu biti dozvo­ ljeno,, da se bave advokatskim poslom. U francezkoj komori iznio je zastupnik Viviani zakonsku osnovu o tom i predložio, da se o , njoj prešno razpravi ja, na što se je i s vladine strane pristalo. Narodno gosp odarstvo Njekolike rieči o trgovačkom dobitku ” 7,n nHflCi 'tr^Dvce јрЗе \Fcrdo Poslovica ham kaže': moli se -Bogu kao da ćeš sutra umrieti, a radi kao da ćeš sto godina živjeti. Raditi valja poglavito iz dva Strana 5. razloga. Ponajprije dao nam je B og naše tjelesne i duševne sposobnosti; da ne ljenča­ rimo , nego da svaki trenutak života upotrebimo na korist svoju i svojih sugradjana. Drugi je razlog, što se danas bez rada ne može ništa steći, sviet neće da daje badava, štogod, a tko mukom steče mukom i daje. Ono što radom zaslužimo, nazivljemo plaćom. Svi ljudi ne zaradjuju jednaku plaću, jer se ne bave jednakim poslom. Cim je posao jednostavniji, biti će mu i plaća manja. Du­ ševni se poslovi skuplje plaćaju od onih, što ih. obavljamo tjelesnom snagom, jer su duševni radnici daleko redji i stoje mnogo novaca, dok steku sposobnosti za posao, t. j. dok se naobraze u raznim školama. - I trgovac je radnik kao i svaki drugi čovjek, samo njemu valja raditi duševnim i tjelesnim silama. Kako jedno i drugo biva, pričati će­ mo kasnije. Za sada nam valja reći, da i trgovac treba da dobije nekakvu plaću za svoj rad, a ta plaća je njegov dobitak, što ga polučuje svojim trgovanjem. Kad trgovac otvori svoju radnju, uloži u nju njeki kapital. S tim kapitalom obavlja svoje trgovačke poslove: kupuje robu, mje­ nice i druga trgovačka dobra, u nakani da ih opet proda u zgodnoj prilici. Da nije uložio svoj kapital u posao, mogao je isti odnieti u banku i primati za nj kamate. Pri otvorenju ne zna, kakav će biti uspjeli njegovoga poduzeća. Otvorenje je p o k u s , koji može uroditi dobrim ali i zlim plodom. Zrgovae d kle ne zna, čemu ide na susret, a mi kažemo, da je otvorenjem posla uzeo na se riziko, da u nepovoljnim okolnostima izgubi cio svoj imet k. U trgovačkoj radnji ne može se sjediti skrštenih ruku, nego valja marljivo raditi cio dan, a kad kad i dobar dio noći. Ponajprije valja podmiriti mušterije. Kako je to često vrlo težko, razumjeti će samo trgovac, koji se tim bavi. Zatim valja naručiti robu, što nam treba, nadošlu vaditi iz pakovanja, to­ variti u skladište. U poslu sa robom tražimo tjelesne sile, a sa kontorslfim poslovima du­ ševne. Valja ti za to štogod dobiti? To su tri najglavnija razloga, da trgovac mora i smije raditi sa dobitkom. On ulaže .u posao svoju glavnicu, nosi riziko cieloga poduzeća i troši u sviestnom izvršavanj u trgovačkih dužnosti svoje duševne i tjelesne sile. Jeli dakle opravdano, da trgovac dobije ? Toliko je potrebno, da opravdamo dobi­ vanje, nu' s tim nije svršeno. Sada su mu­ šterije otom uvjerene, pa nam valja pobliže govoriti i o stanovištu, kojega će u tom pogledu zauzeti sam trgovac. Trgovanjem dobivati reći će, prodavati robu i druga trgovačka dobra skuplje, ne­ go što ili je trgovac kupio, čim robu ku­ pimo, valja nam odmah ustanoviti po koliko ćemo ju prodavati, a to činimo kalkulacijom. Grlavna pravila kalkulacije su ova: 1. Svi troškovi, što ih roba prouzrokuje, dok ne dodje u naše skladište, povećavaju kupovnu cienu, t. j. roba troškovima po­ skupljuje. 2- Prodajnu cienu postižemo, ako kupov­ noj cieni pridodamo dobitak, što ga namj'e■ ravamo postići prodavanjem robe. A koliko da priračunamo dobitka ? Kad čovjek nebi dalje mislio, rekao b i : čim v i­ še tim bolje. Nu pri tome ne smijemo za­ boraviti, da nas trgovaca ima sijaset, a sva­ ki bi hatio da bolje pazari od svog druga:0\jQ ,nastojanje nazivljemo konkurencijom a poznato je, kako je danas ogromna konku­ rencija u trgovačkom svietu. Mušterije ku- �Broj 3 7. .„O S V I Т“ Strana 6. puju tamo, gd je su im ciene povoljnije, j e f ­ tinije, jer su i njihove potrebe tolike i raznovrstne, da pri svom gospodarenju moraju tražiti čim jeftinije ciene. Moći će dakle samo onaj uspješno konkurirati, koji svoje ciene tako udesi, da su jeftinije od drugih. Moglo bi nam se na ovo pitanje odgovoriti onom starom, stereotipnom rečenicom : sa tako ma­ lenim dobitkom se ne izplati raditi ! Nu na to bi svakom trgovcu mogli odgovoriti onom narodnom: „N e pada deblo od jednog udarca". Tako je i sa trgovcem. Uzd gne li cienu njekoj robi visoko, prodavati će od nje ma­ lo ili ništa, a tim će poduprieti konkurenci­ ju svoga druga, koji je cienu snizio. Kas­ nije mu neće preostati, no da i sam spusti ciene, a tim mu opet neće biti mnogo pomoženo, jer je već u početku odbio mušte­ rije visokom cienom. Valja se dakle zado­ voljiti i manjim dobitkom. Manji dobitak — niža ciena — veća prodaja — ćišći dobi­ tak. A bolje je dobit 10 puta po 10 novčića što čini forintu, nego jedan put 25 novčića> pa da ti mušterija više ne dodje, je r ti je ciena previsoka. (Nastavit će se). Žetva u Bosni i Hercegovini. Vrsti ploda, koje su još u mjesecu listopa­ du ostale na polju, dobro su sazrele, kako je vrieme bilo liepo, te su sve, do nešto kuruza, prosa, krumpira i repe, pobrane. Žito je prama prošloj godini mnogo bolje, a i drugi plodovi, osobito kukuruz. I žetva prosa je dovršena, te je osrednja i dobra. Isto vriedi i o kumpirima, samo što su gdje gdje izagnjili. U kotaru Nevesinjskom naniele su krumpiru dosta štete grčice. Še će r­ ne repe su težke i bolje su uspjele, nego lani. Bilo se bojati je uslied velike suše prošlog mjeseca, da neće take biti. Repa je već poguljena, te je srednja i dobra. V eć se siju zimski usjevi. Što je sieno radi velike suhoće slabije, nadoknadjuje se opet tim, da se još blago može goniti na pašu. U izpostavi Sutorini i kotaru Zenici, gd je je pro­ šli mjesec bilo dosta krupe, boje se da neće biti dovoljno krme, ali su već ućinjene m je­ re, da se tomu, nastadne li nestašica, odmah doskoči. A imade krajeva, gd je je ostalo siena od lani, kao u kotaru Gračanici. E le­ mentarnih nedaća nije bilo u m jesecu listo­ padu. V oće i groždje je takodjer osrednje ili dobro. Dosta je bilo šljiva u D. Tuzli i Banjaluci. Duhan je u obće po kakvoći i kolikoći kao i lani. Poprečno uzev najbolja je žetva ove godine u okrnžju doljnjo-tuzlanskom.— Tako javljaju službena izvješća o stanju usjeva i žetve u Bosni i Hercegovini. Žrtva zle sudbine Napisao lean Jiogilanović Ukrajintki. Prevocl к runkofrft. (Nastavak) Kad je godina iza A ndrejeve ženitbe prošla, porodi Marfa mužko diete kao zlatnu jabuku. Djetetu nadješc ime Fedor. S Fedorom dodje u Lupatkinovu kuću novo veselje i novi život, ali i silne materialne brige. Valjalo je Fodoru skrbiti za o d ie lo ; valjalo mu je i posebnu služkinju nabaviti. Ni dojkinja ne bi bila suvišna, ali Marfa reče, da njoj za to vrieme dojkinje ne treba, jer ni ovako ne mogu če ­ stito kraj s krajem sastavljati. A ndrej Jerem jeić Lupatkin, dok je još bio kao djak u gimnaziji i na sveućištu, bavio se je po malo književnošću, te je još u to vrieme pisao po nekim novinama. Kad je postao suplent . u Harkovu, objesio je pero na klin, je r dnevne dužnosti i poslovi oko obučavanja, kojima on u prvo vrieme i nije bio posve vješt, ne dadoše mu baviti se književnim radom. A ko baš u to vrieme nije bio skroz zapustio svoj književni rad, nije makar u to vrieme ništa na javu iz­ nosio. Ni druge godine ne izadje on na javu, ali se zna, da je te godine radio na jednoj pedagoškoj pripoviesti, koju izdade u podlistku „N ovorosijskog telegrafa", što je izlazio u Odesi. Ne izadje on tada s podpunim imenom na javu, nego uze pseudo­ nim : Jaroslav Jaroslavić Bogojavljenski. N jegova pripoviest pobudi sveobće za­ nimanje radi svog liepog sadržaja i misli, kojim a je bila ižkićena. Viši krugovi po­ češe se za njega sbog te radnje zanimati i jedni druge pitati: T ko bi to mogao biti B ogojavljenski ? Uzaludan im je trud bio, je r eto u prvi mali neđoznadošo. Ova mu pripoviest donese neku malu materijalnu korist, što ga potače, da i da­ lje radi i tako svoju obitelj makar malo obezbiedi. Kako je A ndrej Jerem jeić Lupatkin bio sin prostog ruskog mužika, pa kako je sve do desete godine bio na domu, gdje je čuo mnogo narodnih pripoviedaka. praznovjerica, pjesama, zagonetaka i poslovica, dodje on na migfto, da sve ono, što je kod kuće čuo. po malo sakupi i objelodani. Uzimao je pojedine stvari, pa je o njima sve napisao, što je u narodu čuo. Ove folkorističke članke poče on pod svojim, nama već poznatim pseudonimom izdavati u „Ргаvitelstvenom Viestniku". Taj list, kao službeni list išao je širom sve R usije i silnoga Sibira. Sad istom ovi članci pobudise pravo za­ nimanje za Bogujavljenskog. N ije bilo osobe, koja ih je čitala, a d a š e nije zapitala: Tko bi to mogao biti B og oja v ljen sk i? N ije opet bilo učene giavo, koja se bavila ruskom narodnom književnošću, a da se nije čudila piščevu poznavanju prostog mužika, njegova govora, nošnje i običaja. Lupatkin je nastavljao svoje članke, te čim ih je više pisao, tim su mu više novi na pamet dolazili. A li nam priznati valja, da su nakon tri, četiri godine n jegovi članci sve riedje počeli izlaziti. Ovo njegovi revni čitatelji nisu odobravali. Uzrok ovomn zapinjanju bio je u njegovoj obitelji. Marfa mu osim Fedora odmah dru­ ge godine rodi kćer, treće opet sina, čet­ vrto opet sina Vsevoloda. T e godine, kad se rodio V sevolod, mu kći. Pete godine rodi Marfa opet a tada mu umre onaj, što je rodjen Vsevolodom. Nije m nogo prošlo, pa se stavi i onaj najzadnji. umre sina, pred p red­ Pišući Lupatkin o narodnoj folklori g o ­ dinu, dvie, baci se iza toga na pedagoške radove. Ove svoje radove poće on izdavati u Žurnalu minister&tva prošvešćenija pod sv o­ jim pseudonimom. Ali ga tudje, urednik Žurnala Vladimir Vsevolodić Baćukšin razkrinka N jegov članak: „Nešto o uzgoju na sred­ n jo j" V olgi izdade Baćuškin pod njegovim imenom, pa još označi uz ime, da se pisac nalazi u Smolensku. T k o god je čitao nje- gove prijašnje članke i ovaj, odmah se je mogao dosjetiti po načinu pisanja, da je B ogojavljevski i Lupatkin jedan te isti pisac. Ovo je n jega vrlo ljutilo, pa za to sjede i napisa pismo Baćuškinu, gd je mu veli, da obustavi tiskanje n jegova članka i to upra­ vo radi toga, što mu je podpuno ime iznio pred obćinstvo. Bućuškin mu odgovara u poduljom pismu pa se obzirno izpričava tim, da je to morao učiniti, je r je „Ž u rn al" državni list, a u njemu moraju svi članci pod podpunim imenom izlaziti. Na koncu mu piše : Vi se ne trebate V ašeg imena stidjeti, a ni družtva u kom ga vidjate. Ova urednikova izjava donekle je Lupatkina i zadovoljila i nije. A kad je poslie saznao, da Baćuškin n ečije članke štampa pod krivim imenom, pa kad se na svoje oči osvjedočio, da je i n jegov članak pod kri­ vim imenom tiskao, onda se još više ljutio na njega, što ga je razkrinkao. V eć smo prije rekli, da su Lupatkinovi članci počeli u redje izlaziti. K ao uzrok naveli smo domaće odnošaje, gd je mu se jedno diete za drugim radjalo i umiralo. T u d je je moralo biti troška: porod, podizanje na noge, smrt, liečnik, ljekarna, svećenik i stotinu drugih nesgoda. Osim toga spomenuli smo i ono nezadovljvstvo, što ga je Lupatkin imao radi toga, je r neke ljude sa izpitom i bez izpita imenuju učiteljima na gim naziji, a n jega nikako ne će, pa ne će. Svi oni, što su im e­ novani, bili su sinovi visoke gospode, pa im se išlo na ruku, je r je jed noga ovaj, a dru­ g o g a onaj zagovarao, dok n jega niko n ije imao zagovoriti do samoga Boga. Urednik „M inisterstvenog žurnala" bio j e tajnik kod ministaistva. On je Lupatkina poznavao jo š iz gimnazije i sa sveučilišta. Lupatkin mu se za vrieme svoga djakovanja vrlo svidio. Bio je to darovit mladić, ozbiljan u licu, strog u ponašanju. Na njemu samome vidjelo se, da ima smisla za buduć­ n o st; vid jelo se, da zem aljski život ozb ilj­ nim okom gleda. Po svemu tome sudilo se, da će biti izvrstan radnik, kao što je fak­ tično i bio, je r za devet godina svoga služ­ bovanja kao suplent, dobio je već dosta nagrada i pohvala, dok neki n jegovi k olege kroz sve vrieme svoga službovanja ne do­ biše ni pohvale ni nagrade. Što je još više ; mnogi su od njih radi kazne putovali po prostranom ruskom carstvu od gimnazije do gimnazije, pa ipak su ti ljudi, a mnogi medju njima i stranci, bili njemu predpostavljeni. T o je Lupatkina boljelo, pa je vapio B ogu za pravicom, k oje doduše u isti čas nije dobio, je r B og ne plaća svake subote. — Ja kao domaći sin uza sav trud i mar eto ne mogu napried, a stranci (kojih je u to vrieme bilo dosta u Rusiji, jer nije bilo d o ­ maćih sinova) i gori domaći sinovi napre­ duju. Oh Bože, Bože, što sam ti skrivio ! ? Pa pravda i pravica, pa istina ! T og a danas nema. Ja to smatram kao neko moći, kojim a se današnje pokolenje samo onako kao p u ­ stim frazama nabacuje. Kad je još Lupatkin položio izpit za gimnazije, htio je , da ga spreme u druge zem lje na državne troškove. On je imao namjeru, da u zapadnim zcmljam prouči razne sisteme za gradnju školskih sgrada, pa još da vidi metodo pri obučavanju p o­ jedinih predmeta, koji su Rusiji nuždni bili kao komad hljeba. Ministarstvo ga je odbilo, jer su za to �Broj 37. Strana 7. O S T7 - X T“ bila druga tri, ali sva tri lošija kandidata od njega, odredjena. Rekoše mu, da druge godine kompetira On to učini, ali opet bi odbijen. Već odmah u ovim godinama, ponio je Lupatkin mržnju na sve one, koji imaju visoku preporuku, pa napredni ljudi ne mogu svojim predlozima prodrieti i tako. zemlja mora još koje stoljeće u tami čamiti, dok, kad toga ne bi bilo, brže bi i sigur­ nije koračala prosvjeti i savršenstvu. Vladimir Vsevolodović Baćuškin bio je čovjek, koji se pukim slučajem iz nizkog položaja popeo do ministarstvenog tajnika. On je bio čovjek, koji će ti svašta obećati, ali ako si bio deus minorum gentium, nikad izpuniti. Koliko bi on svoje obećanje i izpunio, to nije mogao, jer čim bi došao ka­ kov bivši savjetnik, gubernator ili tko bilo da bilo, samo neka je za polovinu dnevnog razreda stariji od njega, pa bi dotičnik svog ■kUerita za jedno mjesto predložio, on bi mu odmah molbu uslišio, a sve one, koji su po redu dolazili, njih bi preskočio i obišao. Kad je Andrej Jeremjeić Lupatkin bio toliko godina u Smolenskom i na njega se obraćao, da ga jedan put imenuje, on mu je odgovoran: — Nemajte Vi brige! Mi na Vas ne ćemo zaboraviti. Ta kako bi mi na našeg Bogojavljenskog zaboravili. Strpite se; još nije na Vas pravi red došao. Uz ovo svako pismo, poslao bi mu pre­ poruku, da ne zaboravi na „Ministarstveni žiirnal“ , kojem se zbilja kroz taj dugi niz godina Lupatkin marljivo odazivao i kao na zapovjed javljao. G dje god je Lupatkin služio, stekao je simpatije svojih pretpostavljenih^ Lsto tako bio je obljubljen medju gradjanstvom i činovničtvom, a njegovi su ga učenici pošto­ vali i ljubili kao svog otca i Ijubeznu majku. Uzrok svojoj nedaći tražio je u vanjskim faktorima kao i u nutarnjim, naime u svom radu, ali ga nije mogao naći. — Ta nema čovjeka pod suncem — uzdisao — je ko­ jemu sam zlo nanio, koliko bi muha mogla na peru ponieti. To je sve bilo uzalud; njega ne imenovaše. Školska godina 1880. primicala se kraju. Andrej Jeremjeić Lupatkin, odlučio tečajem te školske godine, da o ferijama posjeti l’ etrograd i gospodu kod ministarstva. Mislio j e : Možda je i ovo jedan razlog, što me ne imenuju, jer im nikad nisam na noge do­ šao. Idem sad. Obiti ću sve pragove od taj­ nika do ministra, pa što Bog da. 'Pod svaki grm valja šušnuti, pa tko znade, izpod kojeg će zec izskoćiti. Što je Lupatkin bio tečajem godine od­ lučio. to je odmah poslie izpita učinio. Otišao on u Petrograd i odmah došao u ministar­ stvo. Prva mu je instancija bila. svratiti se tajniku Baćuškinu, jer je njemu odavno o svojoj nevolji pisao. Ujedno se htio kod njega kao razpitati za svojo članke. Sarajevu. Tako su isto pomoćni učitelji Stojan ć u č k o v i ć u Konjici i Gustav D i d e k u Mostaru imenovani u definitivnom svojstvu. Izpitani učitelj, pripravnik Vladi­ mir M i 1 a n o v i ć imenovan je pomoćnim učiteljem u Maglaju, a učit. priprftvnica Aleksandrina F e r i ć , pomoćnom učiteljicom u Obudovcu. Svršeni pravnik Lorand Barczy de Barzczyhaza imenovan ' je privremenim perovodnim vježbenikom u kotarskom uredu u Gračanici. Premještenja. Naizmjence su pre­ mješteni pomoćni učitelj Nikola T e p a v a c u Kalinoviku i učitelj Stojan Ć u č k o v i ć u Konjicu, a pomoćna učiteljica pučke škole u Sanskom Mostu Ana . L a t t a s k II. pučkoj djevojačkoj školi u Sarajevu. Razriešen je od dalnjeg službovanja u ovim zemljama asistent u, zemaljskoj bos.hcrc. bolnici dr. Мах M a Ј .е i r a. Svratište ,,Abbazia“ 26. studenoga: Alfred Menzel, trg. putnik, K arlovac; Antun Barbieri, trg. putnik, Trst. - 28. s t u d e ­ n o g a : Arifaga Omerhodžić, posebnik, Lju ­ buški ; Mustafa Ekić, posebnik, Banjaluka. Zajedničko mini­ starstvo odobrilo je suglasno sa predlogom zemaljske vlade, da se mjesto Č i r a k o v a c, koji spada u obćinu Stupnu, kotara jajaćkog, spoji s obćinom Majdan, kotara varcar-vakufskog. Ova mjestna izmjena stupa u kriepost 1. prosinca 1898. Prenoćište ,,Tabaković“ . 26. s t ud e n o g a: Ramo Pandžo, hodža, Nevesinje ; Seidibeg Šurković, posjednik, K on jic; Hakija Kolasović, brijač, Travnik. — 27. s t u d e n o g a : Vidoje Vreća, trgovac, Sto­ lac; Daut Karavić, podvornik, Nevesinje; Regina Turković, primalja Nevesinje. Prenoćište „Т. Katić'*. 26. s t ud e n o g a : Ivan Martinović, posjednik, Trav­ nik ; Mate Kepić, posjednik, Travnik; Ma­ rija Koprivćevič, posebnica, Djakovo. — 27. s t u d e n o g a : Huso Balaban, Franjo Gjepinja, težaci, Travnik. — 28. s t u d e ­ n o g a : Ibro Buro, mesar, Stolac; Glišo Grujić, zidar. Knin ; Mahniuđ Kadić, posjed­ nik, Stolac. Pridošli strane*! u Mostar Svratiste ,,Narenta“ 20. studenoga: A ’ fred Lotvenstein, trg. putnik, B e č : N. Freisagci, trg. putnik, B e č; N. Duscbanek, Sarajevu; N. Fabijani, trg. putnik, B e č: N. Lahan, general majur, Bgdiinflgštia ■ Fejj* Sešsier. trgovac, Budimpešta. - 27. s t u ­ d e n o g a : Antun Krelja, trg. putnik. Trst; Ljubom 'r Pnpnvić, trg. putriik. Beč. - 28. s t u d e n o g a : Angelo Maru, trg. putnik, Trst; Andrija IVinterer, trg. putnik, B eč; Hugo Sihlehan, trg. putnik. Aussig; dr. Herman Мауег, liećnik, Nevesinje; M. Ša- Prenoćište ,,Rađulović“ . 26. s t ud e n o g a : Ivan Rotar, posebnik, Split. s t u d e n o g a : Ivo Mostarac, zidar, Banjaluka. 28. Čast nam je ovime objaviti V am . ela smo ustrojili i otvorili pod nazivom : „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru*1 svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju vidili sa svim nijim slovima. potrebitim Ša smo pro- strojevima i materijalom, te najmoder­ namješten im i vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem. u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izrađjivati. i to uz najumjerenije ciene. Preporučujuć V am naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „KNJIGOVEŽNICU”, koja I m e n o v a n j a . Sekundarni liećnik bos.herc. zemaljske bolnice dr. Koloman B o d i) in’venovan je asistentom ođjelenja u privre­ menom ..svojstvu u IX., dnevnom razredu. Dalje je imenovana privremena učiteljica Lu­ čila S u n a r i ć učiteljicom u definitivnom svojstvu u 1. djevojačkoj pučkoj školi u Svratište „Giljanović“ 20. s t u ­ d e n o g a : Johann Homotar, tesar, Štajerska; Josef Hibar, tesar, Adalsberg; Marinko, Jovo, Paun i Ilija Todorović, svirači, Šabac ; Josef Plaček, posebnik, Tereschan; Muharem Nikšić, svirač, Sarajevo; Karl Oliva, trg. putnik, B e č ; Alexander Forten, stolar, Sarajevo. — 27. s t u d e n o g a : Stjepan Rendelić, pisar, Slunj; Ivo Puharić, trgo­ vački putnik, Makarska; Ivo Šimić, posj., Visoko. — 28. s t u d e n o g a : Hasan Karamehmedović, trgovac, Trebinje; Antun P o­ ljani ć, posjednik, Potom je; Vidak Borović, birtaš, Trebinje; Ahmo Nuhbegović, trgo­ vac, L ivno; Bećir Ledenko, trgovac, Livno. Izmjena mjesta. (Nastavit će se.) Iz službenog lista rić, trgovac, Opuzen Bećirbeg Kapotanović, posjednik, Ljubuški; Gustav Knapp, nadporučnik, Sarajevo; Eduard Wodvaržka, trg. putnik Trst; Wilhelm Broliare, nadporućnik, Prag; N. Fauer, poručnik, Sarajevo; N. Gjinaga, putnik, Trst; Gustav Zagora, poručnik, Tešanj. obavlja sve duvjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekujuć Vaše blagolm tne naručbe, bilježimo se 8a vcleštovanjem „Hrvatska dioničkai ttiskarna" iskarna11u ostaru j* uM Mostaru Podhum m br. 7 . J �,0 Strana 8. S T7 " I T ’ Bi oj 37. T e ča j p a p ira i m jenica na javnoj bursi u Beču SVIECE dne 29. studenoga 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vriednoKtl 10.116 Jedinstveni državni dug u papi Jedinstveni dižavni dug u srebr Austrijska renta u zktu , . Austrijska renta u krunama 4°/ Ugarska renta u zlatu 4% . Ugarska renta u krunama 4%, . Dionice austro-ugarske banke Veresijske dionici Njemačke drž. banku, ztt 100 m. n Komadi od 20 maraka Komadi od 20 franaka Italijanske banknote. Dukati obruboi L je k n r n a VJENCESLAYA MIKANA od najfinijeg voska *“N „к CARSKOM 0R LU “ a crkve, trgovce i privatnike u . X « £ © s t a r i3 .. mogu se dobiti u tvornici N ajveće skladište svib farmaceutićkih aparata, specijaliteta i parfumerija. L. P. R E L JA = ц. -A_rbana,sirn.a. Ш * S ls la -d -iš te ss svih naravnih mineralnih voda, II1 prava stara malaga i medicinski |f konjak. kod Zadra (Dalmacija) po 2 for. klgr. Svakovrstne naručbe izvana obav-|| ijaju se najbrže i najsavjestnije. Ista tvornica' drži u zalihi uz istu cienu bojadisane svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trobojnicom. MIKAN, MOSTAR. I «X Za oveće naručbe 10% popusta. Beč, VI. Hogelmiiller-Dlica broj 5 /7 д ,,Д1А preporučuje|svoje izvrstne „СК01Т1А" 9 1 [ šivaće DBrkopv strojeve I (makine) * 3 7 3 0 za kućnu porabu i Г obrt. ' Ш osiguravajuća zadruga u Zagrebu. te konstrukcije, kao : Sinyer, I Mf.diitm, Titanio, Elaalir, Ringschiffchen pp. PRODAJA samo TRGOVCIMA. U tem eljen a g od . 1884. Cienilt batlava džabe 1 Pouzdane zastupnike tražimo. sa podpinio uplaćenom jninčeviioin glavnicom, O v v « N a t je č a j Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom Tra ž im o pučanstvu za učitelja pjevanja OSIGURANJE (s"boroirod.j-u.), koji poznaje hrvatski jezik, s godišnjom pla­ ćom od 500 for. — Natjecatelji neka podnesu molbenicu, obskrbljenu svjeđočbama i do­ kazima o vještini do 1. siečnja 1899. K oji znaju uz tamburice, imaju prednost. Potanje obaviesti mogu se zatražiti kod uprave podpisanog družtva. Nastup službe odmah ili kašnje. sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa m alom žrtvicom od gospodar osigurati svoju O va dom aća LIVNO, dne 25. studenoga 1898. nog Pjevačko đružtvo „Dinara.11 tri do im ovinu četiri forinta na godinu može si proti svakom slučaju nesreće od požara. zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. g la v ­ grada Zagreba. O snovana je na tem elju uzajamnosti, a to je n aj­ jači i najsigurniji tem elj. M edju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u z e m lji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javn im svrham cielo g a ći hrvatskoga naroda i gla v n og a mu grada Z agreba. O vaj dom a­ zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbinc naše. dobivaju se u tvornici TISKANICE Z A PONUDE ulogu se dobiti kod svili povjerenika ove zadruge i J. STJEPOSll, SISAK, i Hereeje'viuu: RAVNATELJSTVA UZAGREBU Z rin jsk i trg b r. 18, РаСћеП Ш UШШ. Ј 6_2 lliistrovAni eieniei Jnlju se svnkume bncliivn nn I zahtjev. iir. 2Ž jjj u la z iz Z B e r is la -T r lć o -v © u v llc © "b r. 2 , X. l c a t . Odgovorni urednik: Ivan A. M iliećvić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ccf4050b099b72a2a2302fbec3211145.pdf ee7afe51e062aef2ac778f8906c8f889 PDF Text Text , O h v i t “ i/.liii'.i »vnk( OSVIT . . . HrviiUkogn je*ikn (um Može <U goji, Broj 3 9 . Pošto se primiče konac godine, umoljavamo najuljudnije naše štovane predplatnike, da nam zaostalu pred­ platu čim prije izvole podmiriti, a one, koji su istu za ovu godinu podmirili, da ju za vremena obnoviti izvole, kako se ne bi odpremanje lista otežčavalo. Osvitu" na cielu godinu: Za Mostar . . for. 7.20 „ v an jsk e. . „ 8.— ,, inozemstvo. „ 10.50 Na pola godine: Za Mostar for. „ vanjske . . ,, ,, inozemstvo . „ 3.30 4 .5.30 Na četvrt godine: Za Mostar . . for. „' vanjske . . „ „ inozemstvo . „ Z ap rip osla u a pisma i zahva­ le plaća se posebno. Rukopisi se ue vraćaju, :ie plaćeni se listovi ne primaju. odprnvničtvo i Može iln »poji Utok i хлр*<1, рјелпО i umi Safvcl haj II. UaSat/if, .Усџвн'цјае. U Mostaru u sriedu, 7. prosinca 1898. Poziv na predplatu. Ciena O s l i i s * зе primaju i Šalju im upravu „Osviti “. Za prostor 0<i petitredka plaća se 8 uovč., kod svake đnlnje uvrstbe 4 novč. Eraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvr.'lcnje 80 novč. 1.80 2.— 2.35 P. ii. уд. dosadanje predplatnike umo­ ljavamo učtivo, da nam p ri obnavljanju predplate uz svoju adresu na naputnici izvole točno naznačiti i b ro j, koji je na omotu otisnut. Franeuzka i Italija U P a r i z u , 30. studenoga. Obćinstvu, koje traži u svakom pi­ smu iz Pariza senzacionalnih viesti i jakih nota o krizi, koja vlada u Francuzkoj, a ponapose u Parizu, ovaj članak ne će hiti po ćudi. Bez obzira na to, da bih njim mogao po­ buditi zlovolju, koja obično prati ra­ zočaranje, ja sam ovo napisao za čitaoce „Osvita" predpostavljajući, da će ga barem letimice preletiti. On mi se u toliko važnijim pričinja, u koliko se bavi predmetom, koji je u najtjesnijoj svezi sa najhitnijim inte­ resima svakoga naroda. Svatko pogadja, da pod ovim misliln ekonomske (gospodarstvene) interese. Kako je poznato, ovih je dana sklopljen trgovački ugovor medju Ita­ lijom i Francuzkom. Vlade su vodile potajne pregovore već ćTulje vremena. Kad je uspjeli ovih pregovora bio objelodanjen, gotovo je cjelokupno novinstvo rečenih država bilo obu­ zeto ugodnim iznenadjenjem. Taj je uspjeh tim rauostnije bio pozdravljen u Italiji, pošto je ova zemlja nakon ođkaza zadnjega trgovačkog ugovora s Francuzkom pređeverala vrlo težka vremena. Gospodarstvena (ekonomska) kriza na apeninskom poluotoku bi­ jaše postigla vrhunac. Pretjerali bismo ipak, da uztvrdimo, e je odkaz trgo­ vačkoga ugovora jedini uzrok ovoj krizi, ali nije smiono reći, da je jedan je u avdžija već red. Malo za tim opazi jedan nešto poveliko, pa će doviknuti dru­ govim a: „Eno zeca, pucajte". — A ovi mu: Neće to bolan biti zec, zec je malen, a ono Svako selo iinade svoje običaje, svako nešto, po čemu se iztiče pred ostalim ili je nešta golemo." — „Е, ako nije zec, onda je sigurno zečja mati" odvrati ovaj. I slo­ zaostaje. I Borovica, oveće selo nedaleko od Vareša i Sutjeske, na glasu je medju drugim žiše se svi s tim razlaganjem, pa — kres i ubiju tu zečiju mater. Svaki od avdžija selima u okolici. U njemu su žitelji zdravi i snažni kao kreinen kamen, da ih taki nema dobije dio, odnese kući i u slast pojedu. u čitavom visoćkom kotaru i dalje, a visoki Prodje nekoliko dana, kad se dočuje, da da im para u Bosni i Hercegovini nema. je Aripagi *) Zečeviću nestalo mazge. Borovica leži na ogranku brda, koji sat hoda Svukud je tražili, ali nema fajde, mazge udaljena od Bukovice, a tri mala sata od nigdje. A kako će je i naći, kad su je B o­ rovičani držali sa zećevu mater, pa ju ubili Vareša. Pod selom teče rječica Borovica, poznata radi pastrva. Bosanska kraljica Ka­ i u slast pojeli. B eg ih tuži kadiji, da mu dadnu odštete 200 groša — ićijuz groš. tarina hvalila se je Bukovicom, što u njoj ima izobilja pastrva. Borovičani su izišli Njima se to učini puno, pa zamole, da im na glas i radi svoje dobroćudnosti, naivnosti štogod popusti, govoreći : „Nemoj dragi i priprostog mišljenja, te u njih i o njima Aripaga, dati ćemo ti bešijuz — 500 groša. Aga bez prigovora pristane, oni se popuima mnogo gataka. Evo ih nekoliko: laše — i odu kući. Kad ih doma zapitaše, 1. K a k o su B o r o v i č a n i l o v l o v i l i . šta bi, o d govore: „Dobro bi — da nebi Bogati bezi Zečevići, kojih i danas imade Aripage, platili bi i više, Tako se o Borou Visokom, imali svoj raal oko Borovice na vičanima pripovieda, a mi pošto čuli, po paši. Tu su bile i mazge. Jednom ostave to i prodali. mazge preko noći u šumi. A Borovičani * Vnicš i okolica govori mjesto „С* p. pošli u lov na zečeve, p a se rnzdiele, kako od najglavnijih. Uzroci ekonomske krize dadu se pokazati ovim širokim pote­ zima. U najvećem dielu Italije veliki posjed nalazi se u direktnoj (izravnoj ) opreci sa neznatnim, malim posj edom i sa proletarijatom (oni, koji ništa nemadu). Veliki posjed (latifundia) gospodari u južnoj Italiji izključivo, navlastito pak u nekadanjim papinim pokrajinama, za tim na Siciliji, u Kalabriji (Reggio) i t. d. Uz taj ve­ liki posjed nalazimo bezbroj poljo­ djelskih radnika, koje nazivlju „braccianti", jer im je sudbina života skop­ čana s ručnim radom, i koje gore eksploatiraju (izsisavaju), nego li ne­ voljnike u srednjem vieku. česte industrijalne (obrtne) krize po grado­ vima prouzrokoyale su to, da su se tvornički radnici na hrpe selili iz grada na sela, gdje su pravili kon­ kurencije poljodjelskim radnicima. Uzmemo li u obzir silno progresivno umnažanje talijanskoga pučanstva, pak onda to, da proizvodnja (radjanje) tali­ janskoga tla veoma popušta, tada imamo u glavnomu razloge ekonom­ skoga nazadovanja. Svakako je poglaviti razlog to, što u obće i nema srednjih slojeva, što je svađa od naj- Borovica i Borovičani Priobćio Ante Ninić učitelj 2. P o m ir ili se. Bila dva velika jarana — jedan katolik drugi muhamedanac, dugo su drugovali i prijateljivali, kad se nešto poinade. Obojici to bilo težko, što su se razdvojili, pa će muhamedanac katoliku : „Nemogu više biti u svadji, hajde da se pomirimo. Deder ti meni nešto ,,osuj“ a ja ću tebi, pa nek smo mirni". A katolik će : „Ра, dobro, ama de ti meni prvi." Onaj misli i misli, pa mu osuje, B og budi s nama „samrtnu svieću". A ka­ tolik dočeka, pa njemu „osuje" 7 oka loja, pa kolika svieća izadje. Tako se pomiriše — ako su živi i sad su jarani — govore Borovičani. 3. R a z r i e d i 1 i m 1 i e k o. Izašlo nekoliko osrednjih Borovićana, da proteferiče. Ponieli sobom mastnog gustog kiselog mlieka, da bi ga rukom skoro mo­ gao uzimati. Nekima od družine pošmiga se kusati mlieka, ali evo muke : onako gusto nemogu, a nemaju u čem da ga razmute. Dok se jedan domisli. „Znam ja", reciće „kako ćemo. Salijmo mi to mlieko evo u ovaj bunar, pa će se razmutiti. Svi poviknu: taman — i saliju mlieko u bunar, ali vidi �Strana 2. „О S V I Broj 3!). Italije nego li Francuzke. ProiZVO(|j talijanskoga voćarstva, kao: naranče« limunovi, bajami i t. d. imati će l1:i franeuzkom tržištu sve pogodnosti Isto tako sumpor, koji je jedan ,„i Francezka je u mnogom kriva, da poglavitih proizvoda Sicilije. Što se tiče upliva, koji bi mogao je Crispieva politika uspjela, jer za­ jedljivo izrugavanje Crispieve mega­ ovaj ugovor proizvesti na politički lomanije po francezkim novinama položaj u Evropi, mislimo da će se povriedilo je osjećaje onih talijanskih ovaj po maloproizvadjati. Misliti na otačbenika. koji su želili viditi otač- kakav vanredni preokret, bilo bi p10. uranjeno, da ne rečemo absurdno. Pribinu jaku, u redu velikih sila. jaznost prama Fracuzkoj očitovala se Francuzka ima u svojim rukama je još za Rudinieva ministarstva, samo još danas četvrtinu talijanske rente; što je ovo ministarstvo bilo donekle Niemci imadu manje od jedne osmine, oklievajuće. Predsjednik današnjega jer oni ne će jednostavno da imobitalijanskoga kabineta Pelloux je čoliziraju (umrtve) svoj novac, puneći vjek prekaljen, jasan, koji zna, što portefeuille sa talijanskim papirima. hoće. Da se je Francuzka tražila pri­ To ipak ne smije dovesti do zaklju­ bližiti Italiji, da dobije jedan odlučni čka, kao da se Niemci ne zanimaju za Italiju. Naprotiv oni su u posljed­ argumenat protiv englezkih pretenzija, nje vrieme gotovo posvema zaoku­ ta bi politička kombinacija bar pri­ pili mladu kraljevinu, monopolizira­ vidno mogla biti podpuno osnovana, jući, preuzimljuči izkljućivo a brzo ako svratimo pogled na fašodski kon­ flikt (sukob) i na jakost talijanske kao na jagmu sva velika poduzeća. mornarice. Ali to je kombinacija, koja Kad se sVe ovo uoči. postaje za bezuvjetno pripada budućnosti, te ju svakoga jasno, od kolike je koristi je - - po našem mnien ju — prerano novo sklopljeni ugovor za jednu i kategorički izticati. drugu zemlju". Pretjerani protekcionizam Vj&kmUm nije donio nikakovoj državi realne (stvar­ ne) koristi. Englezka na primjer, u koje je slobodna izmjena dostigla vr­ hunac nare dnoga načela, Crpi iz is­ Proslava vladareva toga izvor svoga bogastva. Da doka­ jubileja žemo još bolje važnost ovoga ugovora, neka nam se dozvoli navesti neke Dan 2. prosinca proslavio se je, kako je to odgovaralo značenju onoga brojke. Godine 1887. izvoz iz Italije u Francuzku imao je vriednost od 307 velikoga dana, a ujedno i dojmu, što ga je duboko utisnuo u srdee naroda milijuna 750 hiljada franaka (kruna), onaj kobni dogodjaj. koji je nedavno godine 1897. pn je pao za 57 posto­ čitavu monarhiju u crno zavio. taka, dakle za više nego polovicu. Poput ostalih dielova habsburžke Što se tiče izvoza iz Francuzke u Ita­ monarhije i Bosna i Hercegovina su liju, on je u godini 1887. iznosio 326 dostojno izkazale tom prigodom svoju sad gore inuke, bunar bio dubok, pa nemomilijuna, a godine 1897. osjetio se odanost i privrženost prejasnomu svo­ goše kusati. manjak od 50% . dakle za ravnu po­ mu vladaru, a grad Mostar se je 4. P o lir v a o se s m e d j e d п m napose odlikovao. Grad se je još u lovicu. To je absolutni manjak. Ali oči svetčanoga dana bio okitio ve­ Pošla dva B orovićana u drva. Iduć šu­ ćinom carskim i hrvatskim zastavama mom sretnu medjeda. Plaho se uplaše i j e ­ se je izvoz umanjio i relativno. Go­ dine 1887. cjelokupni uvoz u Italiju po privatnim kućama, a i uredi su dan već htjede bježati, kad mu drugi d o­ iznosio je 1605 milijuna i pol. Od bili urešeni. Stanovničtvo je nestrpljivo vikne : ..Što ću bježati, zar da ja ne budem od medjeda jaći ?“ — ,.E, kad si jaći. a ti toga na Franćuzku odpada 20% . Go­ i napeto očekivalo svetčani taj dan. hajde, pa se s med jedrim pohrvi, ako smiš, dine 1897. spalo je to na 13-5%. kao izvanredni i neobični veliki blag­ dan. u koji se sva srdea sjedinjuju a ja ću gledati." Zakvače se Borovičanin i Moramo reći, da je napokon tome bio u jedan kucaj i klik : Živio naš promedo - i Borovičanin, borme, krhnu ne­ uzrok i razvitak talijanske industrije jasni vladar Franjo Josip I. ! koliko puta medjeda o ledinu. A medo se (obrta), tako, ia je odnosno nekih do naljuti, pa i mog Borovićanina udari neko­ Na sami dan proslave u 8 sati iz­ liko puta o zemlju, da mu se je sav drob tada uvažanih predmeta domaća in­ jutra bila je svetčana služba božja u streso — i otidje. Borovičanin se baildiše dustrija zadovoljila zahtjeve zemlje. r i m o-k a toj i čk oj c r k v i, koju je (onesviest-i); kad mu eto ide drug, pa ga Ovim ugovorom ne će odmah nastati služio presvietli g. biskup B u c o n jie . malo vodom poškropi,' da dodje k sebi. Službi božjoj prisustovali su pred­ trgovački pokret medju Italijom i Kad se osviesti, rečo drugu: „Z ar nisi v i­ stavnici i činoynici svih zemaljskih Franeuzkom ćnakov, kakav je bio ureda i zavoda, sve škole sa učitelj­ dio, kako sam od m edjeda bio jaći Ш 5. S k i d a l i v o l u v r d ž b u godine 1887., pošto je težko trgovačke skim zborovima i školskom djecom, Nekako vol natakne vrdžbu na glavu, a struje svesti od jednom u drugo ko­ te predstavnici drugih zavoda i kor­ gazda, u neprilici, kako da ju skine, zovno rito. ali će se.dobre posljedice stalno poracija, kao narodnoga glazbetmkom šije (susjede), da inu pomognu. Elu, svi javiti u nedalekoj budućnosti. Premda pjevačkoga bružtva „П гурјс“ , gradske se slože, da volu odrežu glavu, da mogu obeinc. Bratovštine, hrvatske dioničke skinuti vrdžbu. Odrežu mu glavu, a vrdžba je talijanska svila i vino izkljtičeno tiskamo i t. d. Uz to je bilo pri­ opet na glavi. Što će sad? jedan nehote od pogodnosti najniže tarife, točke lupi kamenom u vrdžbu i razbi se vrdž­ sutno mnogobrojno građjanstvo. a bilo su ugovora pretežno vis« u prilog jo i puno seljnčtva iz mostarske okoba. Tako ju skinuše. veće pogibelji za ekonomsko ravnovisje. Ovim razlozima izkljućivo socijalne naravi moramo dodati razloge politi­ čke. Francesco Crispi, Champion tra­ dicija Jiistoričke ljevice^, našao je shodnim, da 18Š7. odkaže Francezkoj trgovački ugovor. Glavna karak­ teristika (oznaka) njegove politike sastojala se u tome, da prikaže Francuzku Talijancima kao vlast, koja je­ dino ide za tim. da steče vrhovnu hegemoniju (vodstvo, prevlast), u sredo­ zemnom moru. Po tome je logično smatrao kao najbolje političko sred­ stvo, da suzbije francezke zahtjeve, intimni sporazumak — tako zvanu „entente corđiale" — s Englezkom, kojoj je vlasti od osobitoga interesa da prati budnim okom kretanje bilo koje sile u sredozemnom moru radi sigurnosti Mišića i glavnoga mor­ skoga puta u Indiju. Samo seje prevejani Sicilijanac varao misleći, da će Englezka služiti kao jednostavno puko sredstvo talijanskoj politici. Afrička je ekspedicija mogla do­ voljno pokazati siedom državniku, kako su njegove kombinacije (računi) bile gradjene na slabom temelju. Jer dočim pernati šeširi talijanskih „bersagliera1* pokriše poljane Adue i Adigrata, pobjedonosna kola gordoga Albiona prelaze Kartum i Omđurman, kano prve etape (vojničke postaje) u nilskoj dolini. Sto se tiče one kombinacije, Što se zove trojni savez, i Crispieva prija­ teljstva sa pokojnim željeznim kan­ celarom, izkustvo je moglo poučiti Italiju, da je ovaj trojni savez jedino troglavi Cerber te stoji na vratima Metza i Strassburga, a da savojska i habsburška dinastiju ne imaju od njega nikakovih vidnih probitaka do nekoliko dugih povoraka brojaka, koje se obmtvljaju svake godine u vojničkomu proračunu. �Broj ЗУ Iine. Presvietli g. Buconjić je pred samu službu božju izrekao krasan i jezgroviti govor, iztaknuv u njemu veliko značenje toga dana i odlike, koje rese jednoga od najplemenitijih vladara. Po službi božjoj bio je odpjevan „Те Deum“ . Istodobno je bila služena misa u sjevernom logoru. Služio ju je voj­ nički kapelan g. Rade M ar z i do vš ek. Nakon službe božje dielile su se častničtvu i momčadiji jubilarne spomen­ ikolajne. U !J sati počelo je bogosluženje u g r č k o -i z t o č n o j c r k v i, koje je odslužio prcsvietlf gospodin mitropolit P erov ić. Bogosluženje? su prisustovali predstavnici i činovnicis-vih zemaljskih ureda, te dosta gradjanstva. U 12 sati bila je hair-doa u Karagjozbegovoj džamiji, na kojoj su bili osim mnogobrojnih gradjana muslima takodjer i predstavnici oblasti. Na sami dan proslave grad je bio neobično živahan, a tomu je osobito doprinielo to, što su u grad radi pro­ slave bili došli mnogi seljaci, kao i oni. koji su imali pravo na jubilarnu spomen-kolajnu. Milina je bilo pogle­ dati našega kršnoga hrvatskoga selja­ ka, gdje je dobio spomen-kolajnu, hvaleo se njome, da mu je ona najljepši znak, da je „cara služio.“ Kako su naši ljudi ponosni, što su dobili spomen-kolajne, svjedoči pismo, što smo ga dobili od nekih seljaka kod L j u ­ li u š k o g a, koji se bolno tuže, da ne­ kom pometnjom nisu dobili toga zna­ ka. makar da na nj iinadu pravo te traže, da im se dade. Spomen-kolajne su se činovnicima podielile u dotičnim uredima. Proslave u pokrajini. Javljaju falit iz B l a g a j a : Vladarski ju ­ bilej proslavljen je ovdje, kako se je moglo dostojnije. Na sami dan bila je služba božja u katoličkoj crkvi, koju je govorio naš žup­ nik fra I’ io Knezović, a prisustvovali su jo j školska mladež, dosta naroda, ovamošnji oružniei i pivovar Viktor Knežek. Po m je­ stu sc vijale hrvatske i carske zastave, dočim su pred crkvom gruvali mužari. Sa Š i r o k o g b r i g a : Dne 2. o. mj. bila je i ovdje kao i u svakom mjestancu pro­ strane liabsburžke monarhije proslava petdesetgodišnjega vladanja N jegova V eličan­ stva našega vladara Franjo Josipa. Jutrom u H sati bila je svetčana služba božja, ko­ ju je uz asistenciju obavio- gvardijan i nadžupnik fra L o v i« Soptić. Za službe božje mnogopoštovani Soptić govorio je i prigodnu propovied mnogobrojno sakupljenom narodu, koji se je bio na službu božju sgrnuo sa svih strana tako, kao što to biva na najve­ će blagdane. Najljepši dokaz, kako naš hrvatski sel jak sinovski i odano ljubi svoga uzvišenoga vladara, te ne žali ni truda ni dangube, daše uzmogne pomoliti kralju kra­ ljeva za sretno i dugo zdravlje i vladanje Njegova Veličanstva. Nakon propoviedi je čitav narod kliknuo kralju „živio", te je iza svršene službo božje odpjevan .,Te deunV. U predvečerje toga velikoga dana naviestiše mužari i zvon novonabavljenoga zvona, „О S -V X т ~ da svetćanost odpoćiiua. Ovo je zvono djelo Albrehta Samasse u Ljubljani, te je težko 549 klgr. bez glavine i jezička, a darovao ga je crkvi o. Mati.) Prskalo i tim stekao trajnu zahvalnost amošnjega naroda. Bilo je namienjeno, da zvono prvi put zazvoni baš u oči vladareva jubileja, a daše je na vrieme moglo podignuti i postaviti, najviša za­ sluga ide samostanikomu vikaru o. Anti So­ li i majstoru Matiši Kraljeviću, koji je ta­ kovom vještinom izveo svoj zadatak, da bi mu i koja učenija glava morala kapu ski­ nuti. Zvono je postavljeno na grede blizu crkve kod spomenika, pošto je zvonik slab i u njemu nema prostora. Pišu nam iz D r e ž n i c e : Ovdje se jo u ovomu kišu vladarev jubilej pro­ slavio na takov osobit način, kao gotovo nigdje, a da se po tome može v-iditi, kako je ovaj hrvatski puk sinovski odan svomu prejasnomu vladaru i njegovom domu. Kako je u Drežnici crkva daleko u krš zavučena, to je uz dozvolu željezničkoga ravnateljstva župnik o. Jozo Bencunović uz pripomoć upravitelja željezničke postaje Ivana Dobrića verandu željezničke stanice na Drež­ nici izkitio i podigao oltar, gdje će se slu­ žiti služba božja, da tako bude lakši pristup pučanstvu. Veranda je bila vještački izkićena, a nasred nje se nalazila vladareva slika i krasno uredjeni oltar. Službu božju je služio župnik o. Josip Bencunović, izrekav takodjer i prigodnu propovied, koja je na narod duboko djelovala, te odpjevav „Tebe boga hvalimo.“ Uz misu je ođpievao ovomjestni glavar postaje g, Dobrić, koji je iza službe božje takodjer progovorio ne­ koliko krasnih i jezgrovitih rieči narodu o vrlinama uzvišenoga vladara, na što čitavi narod uze klicati „živio.“ Dan 2. prosinca amo je sproveden u najljepšem redu kao veliki blagdan. — Službi božjoj prisustovalo je preko S00 duša naroda, uu najljepše je bilo to, da vas narod nije biu na skupu na desnoj strani Neretve oko oltara, već ga je ravna polovica bila na lievoj obali, odkuda je klečeći i moleći prisustovala službi božjoj. Neretva je naime uslied zadnjih kiša bila silno nabujala, te je prevoz preko nje bio nemoguć i zabranjen, i talio je narod s druge strane preko Neretve prisustvovao službi božjoj za svoga siedoga vladara jubilara. To je bio dirljiv prizor, koji se riedko kad može doživiti. Jednako nas izvješćuju, da je vladarev jubilej isto tako bio proslavljen u L j ub u š k o i n (Ilurnac), G a b e l i , S t o l c u , K o n j i c u , T r e b i n j u i t. d., svagdje uz dokaze i izkaze najveće odanosti prama prejasnomu svetčaru. Odlikovanja. N jegovo car. i kralj. Apoštolsko Veličan­ stvo povodom Previšnjeg vladalačkog ju bi­ leja blagoizvolilo je niže spomenutim lično­ stima premilostivo podieliti Previšnja odli­ kovanja kao : veliki krst reda Franje Josipa grčko-iztočnom arhiepiskopu i mitropolitu Nikolaju Mandiću u Sarajevu, biskupu Paskalu Buconjiću u Mostaru i grćko-istočnom mitropolitu Serafimu Peroviću u Mostaru; komturni krst reda Franje Josipa sa zviezdom grčko-iztoćnom mitropolitu Gligoriju Živkoviću u 1). T u z li; komturni nišan reda Franje Josipa predsjedniku zemaljskog va­ Strana 3 kufskog upraviteljstva Ibrahim begu Bašagiću u Sarajevu; red željezne kruno III. razreda vladinom savjetntku dru. Josipu Untorlugaueru u Sarajevu, okružnom pred­ stojniku Mihajlu vitezu Rukavini od Vezirovca u Travniku, državnom nadodvjetniku dru Mihajlu. Hollanderu u Sarajevu, vrhov­ nom šerijatskom sudiji Hadži Nuredin et. Hatizoviću u Sarajevu, nadzorniku zemalj­ skog vakufskog ravnateljstva Mehmed ef. Hulussiju u Sarajevu, financijalnim nadsavjetnicima Franji Luđwigu i Klemensu Papaku u Sarajevu; vitežki krst Franje Josipa financijalnim savjetnicima dru Josipu Sertiću i Franji Oblaku, nadzorniku ravna­ teljstva duhanske režije Juliju Reummannu, rudarskom satniku Jovanu Grimmeru, pri­ marnom liečniku i upravitelju zemaljske bolnice dru Gezi Kobleru u Sarajevu, ko­ tarskom predsjedniku Otonu barunu Klimburgu u Bjelini, šumskom savjetniku J o­ sipu Martereru i gradjevinskom savjetniku Edmundu Radi u Sarajevu, gradjevinskom savjetniku Josipu Svobodi u Travniku, gradjevinskom savjetniku Mihajlu Rauchu u Sarajevu, šumarniku Gustavu Zechclu u Bišću, nadzornicima bos-herc. đrž. želje­ znica Augustu Viditzu i Vladimiru Brazdilu u Sarajevu, sudskom tajniku Ljudevitu Buniću u Mostaru, kotarkom predstojniku A u­ gustu pl. Kzassayu u Brčkom, zemaljskom veterinaru Franji Zimerraanu i šerijatskom sudiji Hadži Ilafiz Hasan Hadžiefendiću u Sarajevu, sudskom tajniku Nikoli Nardelliju u Brčkom, nadzorniku zem. erarnih vo­ ćarskih i vinarskih stanica Augustu Havelki u Sarajevu, velikom posjeduiku i gradskom zastupniku Essad ef. Kuloviću, gradskom zastupniku Anti Peršiću, trgovcu Jeftanu Despiću, špansko-sefarđičkom nadrabinu Abrahamu Abinomu u Sarajevu, ravnatelju željeznog majdana Antunu pl. Smolki od Habdanka u Varešu, muftiji Hadži Jussuf ef. Jaliiću u Bišću, prokuratoru i kustosu franjevačke redodržave fra Franji Komadanoviću u Sarajevu, muftiji Mesud ef. Smajlbegoviću u Tešnju, grčkoizfočnom protoprezviteru i arhimandritu Melentiju Opačiću u Prnjavoru, rimo-katoličkoin župniku fra A lojziju Mišiću u Bišću, velikom posjedniku i gradskom načelniku Hasan begu Jusufbegoviću u Derventi, ve­ likom posjedniku i gradskom načelniku Bećir begu Hadži-Ibrahimbegoviću Gradaščeviću u Gradačcu, velikom posjedniku i gradskom načelniku Hadži Sulejman begu Ceriću u Bos. Dubici, velikom posjedniku i gradskom načelniku Gani begu Muftiću u Gračanici, nadblagajniku i upravitelju zemaljske blagajnice Karlu Svatonu u Sara­ jevu, okružnom liečniku dru Vladislavu Januszevskom u Banjaluci, nadmjerniku bos.-herc. drž. željeznica Raimundu Renneru u Travniku, nadkontroloru držav. željeznica Maksu Adrario i ravnatelju pomoćnih ureda Mihajlu Kovačeviću u u Sarajevu, daljo u bosanskom uredu z a ­ jedničkog ministarstva dodieljenom račun­ skom nadsavjetniku Benediktu Adamu, nadravnatelju pomoćnih ureda Viljemu Schiiftingeru, nadmjerniku Ernstu Groboisu .i ru­ darskom tajniku Aleksandru Schbnbuchcru ; zlatan krst za zaslugu sa krunom poreznicima Josipu Žakuli u Brčkom, Josipu Uzelcu u Mostaru, Luki Krstancu u Derventi i Aleksanderu Vlachu u I). Tuzli, kotarskim liečnicima dru Ignjatu Porđesu u Konjicn i dru Jaroslovu Worthcimeru u centralrnoj kazni- �Strana 4. oiiici u Zenici, grćko-iztočnom kateheti P e ­ tru G jeniću u Sarajevu, gradskom načelniku Mehmed ef. Sokolu u Bos. Gradišci, okruž­ nom školskom nadzorniku Gjuri Mihaliću i nadgeometru za evidenciju Juliju Grauneru u Sarajevu, nadpovjereniku carinske i fmancijalne straže Franji Podlogaru u Stolcu, kotarskom iiečniku dru J.akovu Seidenfeldu u Sarajevu, grčko-iztočnom protoprezviteru i parohu Todoru Ilicu u Tešnju, protopre­ zviteru i parohu Kosti Novakoviću u Bos. Petrovcu, gradskom načelniku Suljagi Озmanagiču u Višegradu, gradskom zastup­ niku i predsjedniku gorčko-iztočne crkvene obštine Pavlu Branisavljeviću u Višegradu, gradskom zastupniku Hadži Saliagi Ćizmiću u Kreševu, trgovcu Lazaru Sudčeviću u Bos. Novom, gradskom načelniku Muhamedagi V ejzoviću u Bos. Šamcu, gradskom podnačelniku Dragi Jovanoviću u Bos. Krupi, gradskom podnačelniku Mihajlu Pijaniću u Tešnju, upravitelju II. nar. osn. školo i dar ul mualimina Salihu A ličehiću u Sarajevu i u bosanskom uredu zajedničkog ministar­ stva dodieljenom pristavu pomoćnih ureda Mihajlu Bečku ; zlatan krst za zaslugu pisarničkom oficijalu Stjepanu Straubertu u Sarajevu ; grćko-iztočnom parohu Petru Majkiću u Japri-M ajkićim a u kotaru Sanski Most, upravitelju nar. osnov. škole Ljubomiru Popoviću u Višegradu, upravitelju nar. osnov. škole Mihajlu Reichu u Odžaku, gradskom podnačelniku G jordji Gjuriću u Bos. G ra­ dišci, poslovodji Josipu Fischeru u Sarajevu, cestaru Martinu Prsi u Prači u kotaru гоgatičkom, cestaru Genu Skrbiću u Cazinu, gradskom načelniku Miji Crnvenkoviću u Varešu, kancelistima Fridriku Anderu i A u ­ gustu Križu u dodeljenu u bosanskom uredu zajedničkog ministarstva; srebreni krst za zaslugu sa krunom respicientima carinske i financijalne straže Matu Misiru u Gorici, i Franji Kothu u Usori poslovodji bos.-herc. državnih željeznica Josipu Вауеги u Sara­ jevu , nadpriglednicim a Martinu Čepelu, P e ­ tru Baju i Franji Kraetschmeru u centralnoj kaznionici u Zenici, vodji lokomotive bos.herc. drž. željeznica Ljudevitu Sitzvohlu u Sarajevu, obćinskim načelnicima Ivanu Prajzu u Šibovima u kotaru kotor-varoškom, Anti Kožuleviću u R ad ojčiću u kotaru maglajskom, Iliji Jusinoviću u Motikama u seoskom kotarskom uredu banjalučkom i Mili Lukiću u Dubravicu u kotaru srebreničkom ; srebreni krst za zasluge obćinskom načelniku Spasoju Saviću u Loknju kotara zvornićkog, kao i u bosanskom uredu za­ jed n ičk og ministarstva dodieljenim podvornicima Antunu Bruneru i Franji Buhleru, sva ova odlikovanja uz oprost pristojb enazad je premilostivo pođielilo naslov i ka­ rakter vladinog savjetnika šumskom savjet­ niku Karlu Hofmanu i vladinom tajniku dru Jovanu Zarnowskom, a naslovi i karak­ ter rudarskog nadsavjotnika u bosanskom urodu zajedničkog miuistarstva dodieljenom rudarskom savjetniku Franji Poechu. Naknadno donosimo brzojavni pozdrav, što ga je ovdješnje muhamedansku i čitaonićko družtvo upravilo povodom previšn jega ju b ileja : N jegovoj preuzviženosti zajedničkom u ministru financija plemiću Kallavu Sm jerno molimo Vašu 1 „О S V I Ikmjaminu Meč. Preuzvišenost, da na previšnjein mjestu prwl piimTožje N jego- voga apoštolskoga Veličanstva cesara i kralja Franje Josipa I. blagoizvolite uz straho­ poštovanje izraziti naše najsmjernije i sve­ srdne čestitke sjutrašnjem sretnom petđesetgodišnjem danu slavnoga vladanja i izraze naše nepokolebive lojalnosti i odanosti uz vruću molitvu, da Svemoćni Allah uzdrži N jegovo Apoštolsko Veličanstvo promilostivoga cara i kralja Franju Josipa I. još mnogo godina sa cielom N jegovom pre■višnjom kućom, da se i nadalje otčinskom ljubavi i brigom skrbi za sretne svoje narode. Za muhamedanske čitaoničko i Broj 39 ,“’ dobro­ tvorno družtvo predsjednik M ujaga K o m a d i n a . Neka se uvjere i u Sofiji! (P rilo g h is t o r iji m oga sr b o v a n j a.) Nadošao čas čestitanja, glazba udara, boce šampanjca u pripravi. Dolaze »diplomate i drugi čestitari, najprije službeno, ukočeno, zatim veselo, objestno uz pucketanje — čepova iz bocu vina šampanjskoga. . . . Trajalo je to puna dva sata. Dva­ naest je sati, dolazi njegovo Visočanistvo broj 2 knjažević Mirko sa ne­ koliko častnika i knjaževili pobočnika, medju kojima je i knjaza Nikole adja­ lan t Hamzi beg Mušević, plećata ljudeskara. prava korenika i potomak nikšićke junačke i begovske porodice Muševića, koji su mnogo jada zadavali Crnoj gori i njezinim gospodarima. Gas, dva i nasta veselost, pa opet tišina: diplo­ mati se razidjoše. Ostao je samo K 6s t a n t i n o v i ć, kojemu me je odmah predstavio vojvoda Gavro Vuković. ka.o vodju muhamedovaca u Herce­ govini i pravog nosioca „plemenite4ideje, ideje ujedinjenjasrbskoganaroda. Iza toga se digne gospodin Kostantinović i nazdravi knjazu Nikoli kao geniju srbstva i pravome nosiocu srbske misli-, k o j i će u j e d i n i t i sv e sr b s k e ze m lje . Zatim je govorio knjažević Danilo, na što sam se i ja našao pobudjenim, da nazdravim i dignem čašu u zdravlje njegovoga visočanstva knjaževića Danila. U jednome od zadnjih brojeva do­ nosi „ P e s t e r L l o y d 44 noticu iz So­ fije, u kojoj se na neki način polusluž­ beno nastoji „oprovrći44 moje pisanje o zdravici bugarskoga diplomatskoga agenta g. K o s t a n t i no v ić a , koju je izrekao u Danilovom dvoru 17. aprila ove godine, a u zdravlje crno­ gorskoga prestolonasljednika, kao bu­ dućega guvernera Bosne. To sam ja spomenuo onako mimogred u drugome članku historije moga srbovanja, te su od tada prošla skoro dva mjeseca, dok su se u Sofiji jedva sjetili, da bi se trebalo to oprovrći ili „dementirati44, kako bi se diplomatski izrazilo. Da. li je taj ..dementi - uzsliedio sa znanjem i privolom samoga gospodina K o s t a n t i n o v i ć a, to ne znam, ali je svakako upadno, da je se na to čekalo gotovo dva mjeseca, da se oprovrgne i to onako izpod ruke preko „Pester Lloyda“ . Medjutim ako je političarima u Sofiji stalo do toga, da sve potanko saznadu, ja ću im to malko obširnije opisati, i onda, ne sumnjam, bit će im sve jasno. Možda će to dobro doći gospodinu Kostantinoviću, koji je, zaposlen višim diplo­ matskim poslovima, i zaboravio na tu zdravicu, koja je (budi opet nuzgred rečeno) izrečena uz mnogobrojnu asis­ tenciju — praznih boca šampanjca! Dakle da se razumijemo! Doba od godine 17. aprila, inače dan vedar, nepomućen, liep ko hoćeš. Na Cetinju u knjaževskom gradu sve veselo, svetčano. Vaskrsenije je! Ovaj veliki praznik ima na Cetinju i nešto posebno za sebe: toga dana naime dolazi sva diplomacija (razumije se ona, koja je na Cetinju) da čestita priestolona-sljednikm gdje po običaju ostane i naolijedu u novom Danilovu dvoru. Pošto sam še i ja tilda zavrntio ml Cetinju, Njegovo Visočanstvo knjažević Danilo odlikovao .me je tako i toliko, da me je sam osobom pozvao na objed. , ; A ,poslie svega toga, da bude po onoj : konac djelo krasi, digao se je diplomata K o s t a n t i n o v i ć i po dru­ gi put nazdravio knjaževiću Danila ka o b u d u ć e m g o u v e r n e u r u B os­ ne. Medjutim su nas pred dvoranom čekale pripravne kočije, u kojim smo se odvezli na B e l v e d e r . Na Belvoderu sam .prisu.štovao, na svoje oči gledao i u svoje uši slušao zakletvu i zavjeru crnogorskih častnika, koju su položili golih sabalja, da će do g o d i n u d a na r az v i t i-e rn o g o rs ku z a s t a v u na S k a d a r s k o j ča r š i j i. Na ovu je zakletvu primietio Hamzi beg Mušević : „Zar ostavismo Mostar V“ Našto mu odvrati knjažević Mirko: »J a ću sa m o j i m o d i e 1j eii j e ш na o n e k r a j e v e g d j e m e č e k a j u h ra b ri H e r c e g o v c i , ko j i su k a d r i s b a c it, i šv a b s k i j a V ;Vm s a m al o na š e po m o ć i. “ Eto, tako je bilo i nikako drugačije, a „Pester Lloyd,“ ako hoće, može do­ meti viest i sa Belvedera, u kojoj mu belvederski „diplomatski44 i „dobro upućeni44 krugovi javljaju, da ni ovo nije istina. A sad jednu i srbskim novinama. Šrb'ska klepetala pišig da sam ja ne­ pozvan i sam od sebe otišao na (,Vtinje. To je prosta laž. Ja sam otišao na Cetinje pa, naročiti poziv njegova ytsoćanstva knjaza Nikole L koji im- �Broj 39. OS T 7" I T“ Strana 5. je udostojao iz Dubrovnika pozvati ,,Hrvojeva“ glavna godišnja za- ! vjeri zahvalim na njihovoj plemenitoj na­ po osobnom izaslaniku, srđaru R a d i bava. Sutra ц četvrtak naše vriedno družtvo kani i želji, .makar da i nisu polučili, što P l a m e n Cu. Srdar Rade je osobno „Н гуоје" kao. svake godine daje. svoju i su htjeli. I to meni služi kao pobuda, da došao i meirie iz Dubrovnika u ime glavnu godišnju zabavu u kazalištnoj. dvo­ uznastojim i. odsada biti onakov kao i dosada, rani bratovštinskoga doma uz sudjelovanje i te da time podržim onu ljubav i susretanje, knjaževo pozvao. c. kr. vojničke glasbe 8. pješačke pukovnije. koje moji sugradjani prama meni pokazuju, U ostalom na ovo ću _se napose Ovaj put je društvena uprava namienila, a meni će biti nagrada ta, ako me i nada­ osvrnuti, gdje ću iznieti i razgovor da ova zabava budne tiha proslava, vlađa- lje ne zaborave svojim cienjenim inušteridvaju srbskih vladara: knjaza Nikole lačkoga jubileja. N jegova Veličanstva, pošto lukom. Sa štovanjem Muhamed Hadžir.“ i kralja Aleksandra, pak će se još je neumoljivi udes onemogućio, da se veliki toga mnogo, viditi, štosu oni ugovo­ i historički dan proslavi onako dostojno i ve­ Školska zabava. Pod ravnanjem svojih lebno, kako bi se to inače u drugim prilirili i uglavili. vriednih učitelja držali su učenici I. pučke 1kama učinilo. Zabavu će prigodnim pro­ škole u nedjelju 4. o. mj. u kazalištnoj dvo­ Dotle do vidjenja. slovom otvoriti društveni tajnik g. Stjepan U M o s t a r u , 8. studenoga 1898. : Radulović, ha što će gdjica J. Soldo krasno- rani bratovštinskog doma u korist svojih Mehrneđ e f. Spahić. Politički pregled Habsburžka monarhija. U Austriji, kao i u drugoj polovici monarhije, vlada se kao i dosada. Carevinsko se vieće nateže, i to će tako biti do 18. prosinca, kad će se zatvoriti, da se iza toga sazovu. zemaljski sabori. Care­ vinsko će vieće biti opet sazvano u veljači. Stvar je sigurna, da ne će doći do nikakve nagodbe s drugom polovicom monarhijo, već da će se početi vladati na temelju § 14. Onomadne je grof Thun odgovorio na interpelacije glede toga, što pruska vlada izgoni Slavene, pripadnike habsburžke monarhije. Grof Thun je malo požestoko govorio proti Prusiji te se zaprietio, da će i iz Austri­ je progoniti njemačke podanike, ako ne obustave onamo prieke progone. Nu to je bio samo vješt govor mini­ stra predsjednika. — U onomadašnjem svomu govoru grof Apponyi je u budimpeštanskom suboru odkrio čitavu nevolju ugar­ skoga parlamentarizma. Vodja opozi­ cije tužio se je, Što se ugarske vlade kod izbora služe sredstvima, koji su proti zakonu, pravu i običajima pra­ vnih ustavnih država. Rz m jesta i okolice Odlikovanja. Kako još uzadnjem svetćanom broju „Osvita", koji je izvanredno bio izišao rano na 2. prosinca izjutra, javismp, pvesvietli gospodin Serafini P e r o v i ć prigodom vladareva jubileja bio je odliko­ van velikim krstom reda Franje Josipa I. Tako je velikim krstom istoga reda bio odlikovan i preSvietli g. biskup fra Paškal H u c o n j i ć. Tim povodom su oba dostojan­ stvenika primila mnoge- srdačne i iskrene čestitke. Osobne vi- sti. U nedjelju se je opro­ stio s Mostarom visokoblagorodjeni g. Oto barun K l i m b u r g , odputovav sa svojom obitelji na- novo mjesto svoga zvanja, u Bieljinu. G. barun Klimburg je bio više godina gradsko-kotarskiin predstojnikom u Mostaru, bio je sdnšan, revan i bezpristran činovnik, to ostavlja iza sebe veoma liepe uspomeno. Na kolodvovu ga je pred pola­ zak došlo pozdraviti mnogobrojno gradjanstvo bez razlike i, činovničivo. Oprost je bio srdačan i iskren. U subotu bilo se je sve ovdješnjo čiuovničtvi) Kahralo u hotelu ,.Nareivti" . -na oprostim vtićev s tg. barunom Klimhurgoin. . sloviti krasnu Dlustuševu pjesmu. „Franji Josipu I." Po tomu će pjevački sbor pje­ vati Vilharovu „Sokole divni", a g. J. Šipioni krasnosloviti Šenoinu . „Ozlju gradu". Ujedno će se glumiti Kukuljevićeva igra u 4 čina „Poraz Mongola", na što će se otvo­ riti ples. Potanji točni program ove zabave naći će naši čitatelji na drugom mjestu. — Makar da će ovo biti tiha proslava vladalačkoga jubileja, društvena se je uprava pobrinula i za to, da dvoranu dostojno izkiti i uresi. — Čujemo, da će bifi dosta posjetitelja i iz gradske okolice. Ulaznice za zabavu prodavaju se u trgovini društve­ noga blagajnika g. Pere S m o l j a n a , a na večer na blagajni pri ulazu. Tko slu­ čajno nije primio poziv na zabavu, neka se izvoli obratiti na blagajnika g. Smoljana. V ećega reda radi izmeđju ostaloga ovaj je put društvena uprava shodno i opravdano — što će se i u buduće činiti — uredila parterre kazalištne dvorane samo za prvi i drugi razred, đočim je galerija oprediel jena za treći razml. Vojnički dobrotvorni koncert. U nedjelju, dne 11. prosinca biti će dobro­ tvorni koncert u korist earsko-jubilarne za­ klade za vojničke sirote. Koncert daje vriedna glasba c. i kr. 8. pješačke pukov­ nije, a biti će u kazalištnoj dvorani Bra­ tovštinskoga doma, te će početi točno u 5 i pol sati i trajati će do 7 i pol. — Kako je tomu koncertu plemenita namjena, ni naj­ manje ne sumnjamo, da će na nj doći i gradjanstvo u što većem broju, tim više, što su točke programa —•koji ćemo naknadno donieti — najbiranije, te će slušatelji imati prilike, da se naušiju umjetničkih tvorevina i izvadjanja. Oiene su o v e: prvo mjesto 1 for.,. drugo mjesto (10 novč., treće mjesto 50 novć., sta­ janje u prizemlju i galeriji 30 novč. Liep primjer bratske ljubavi. Dobivamo ove redke : ,,U 31. broju cienjenoga „Osvita" u mjestnim viestima izišla jo viest, u kojoj stoji, da sam ja prigodom ovogodišnje stavnje uzet u vojničtvo, te da su ovdješnji otmjeniji naši islamski građjani medju sobom sakupili svotu od 1000 for., te za tu svotu našli z» me bedela (zamje­ nika) u vojsku; da tako mene kao jedinoga obućarskoga majstora muhamedanca izvade iz vojničtva. ’ U istinu, bilo je nekoliko gradjana, koji su bili pokušali, da u rečenu svrhu nave­ denu svotu sakupe medju muhamedanskim giadjanima. mi' to im nije pošlo za rukom, to sam ja pomenutoga bedela svojim vla­ stitim novcem.-platio bez- ijednoga novčića tudje pomoći. ' Ovo iztakoh'-jedino u tu šVrliu, da se onim I plemenitim mojim sug'rađjauima i-braći po siromašnih suućenika liepu školsku zabavu, koja je svakako vrlo liepo uspjela, osim što bi bilo željeti, da se ovake zabave s ple­ menitom, dobrotvornom svrhom i više po­ sjećuju. Zabavi je prisustvovalo mnogobrojno činovničtvo i gradjanstvo. Bilo je tu vidjeti predstavnika svib ovdješnjih oblastnih i učevnih zavoda, a na čelu gradjanstva bio je gradonačelnik gosp. Hadži Ahmed beg H a d ž i o m e r o v i ć i podnačelnik gosp. Ivan B a š a d u f sa svojom suprugom. Z a­ bava je tekla u najboljem redu, a program je izvađjan na obćte zadovoljstvo i pobudio je mnogo smieha i zanimanja. A baš je bio biran. Učenici su v ;oma sigurno i liepo oba­ vili svoje uloge, sto je zahvaliti svakako trudu i maru njihovih učitelja. U prvom dielu zabave odpjevala su djeca svojim umi­ ljatim glasovima pod ravnanjem g. Г) id e l c a baš skladno i složno c a r e v k u , G d j e p t i č i c e , Noćni stražari i Karišik pjesama, što ga je složio g. Didek, na obće zadovoljstvo. Osobito se je izvadjanje karišika vrlo svidjela i pobudilo buru smieha i zanimanja. Onda su izvadjane dvie dekla­ macije. Preradovićeva „ D j e d a i u n u k a" krasnoslovili su točno i liepo D. Palandžić, N. Mihić i A. Laufer, a „Р u t n i k a" takodjer liepo Stj. Šarić, te su svi bili burnim pljeskom i odobravanjem pozdravljeni. Dekla­ macijama ravnao ja učitelj g I. Akšam, i vidjelo se je, da se je baš svojski trsio, da mu se učenici što bolje izvježbaju. U drugom dielu zabave glumila se je „ S a b l j a " , ša­ ljiva igra u 1 činu od M. Berquina, koju su mladi diletanti baš dobro izveli. Svi su svoje uloge izvrstno znali, kretnje su im bile odmjerene, a govorili su kao kakvi stari glumci, što je slušateljstvo osobito za­ bavilo. Medju svima iztakli su se opet učenik IV. razreda Frano M a r k i ć i M. Š a p i n a, koji su imali glavne uloge. Mali Frano tako se je junački držao u svojoj ulozi, da jo burno bio pozdravljen, a iza predstvave mnogi su ga od milja zvali i grlili. A M. Sapina, koji je glumio žensku, pogodio je svoju ulogu, da nije moglo biti bolje. Tza drugog diela zabave došla na red tombola, koja je u redu i veselo prošla. Tako je sa ove zabave otišlo sve zadovoljno, hvaleć mar gg.-nčitelja i krasno izvadjanje uče­ nika, koje je vodila ljubav prama njihovim siromašnim sUućenicima. A nadamo se, da se je i na blagajni zadovoljno, te će se moći o Božiću, učiniti veselje siromašnim uče­ nicima. G. školskoga upravitelja Matešu ide najveća zasluga, što sa svojim učiteljskim drugovima nastoji ovako, o božiću .učiniti radost i milostinju sirotčadi.. Milodari. -Upravite vieće-trgovinskoga transportnoga -dioničkoga družtva ( prije <«! pravnjčtvo bosansko-hercegovačkih državnihželjeznica J-. B. Schroardn, Rotter iPersćhilz) �Strana 6. u Beču preko svoga mostarskoga zastupnika g. Frane M itrovića predalo je prigodom prcvišnjoga vladarevoga jubileja našem na­ čelniku Hadži Ahmed begu Hadžiomeroviću svotu od o00 kruna, da ju razdieli modju ovdješnje siromahe bez razlike. U t o p i o s e . Hasan Kotlića, siromašak iz Mostara, na 30. studenoga pri onoj na­ vali vode pošao na Neretvu, da iz nje hva­ ta drva. Pri tomu poslu omakne mu se noga i utopi se. Tek su ga ju čer u jedan sahat po podne izvadili iz vode. Za sabom ostav­ lja ženu i dvoje d jece u najvećoj biedi i nevolji. Baš se obistinjuje ona, da sirotinja od svašta m rije! I z g u b l j e n o . Putem od hrvatsko d io­ ničke tiskarne i doma Bratovštine, te crkve­ nom ulicom do gostione 115 izgubljen je u nedjelju zlatan nakit sa rubom. Tko ga je našao, liepo se umoljava, da ga preda u prostorijama ..hrvatske dioničke tiskarne,” gd je će za to biti primjereno nagradjcn. Sz naših k ra jeva Bosna i Hiorcegovliia. A kif efendija Mašid. Prošlih dana umro je sin sarajevskoga veleposjednika Hadži Mujage Mašića Kladnjaka, po imenu A kif efendija. Merhum je bio u najljepšoj mladenačkoj dobi, u zadnje vrieme pravnik na sveučilištu u Zagrebu. Medju svim onima koji ga poznavahu, ostavlja najljepšu uspo­ menu, a napose medju svojim drugovim a, koji su ga poznavali kao veoma tiha, ljubezna mladića i otačbenika, koga težka, duga boljetica tako rano “Ugrabi njegovoj ,,0 S *\7" X T ‘ da nisu zaglavili. Medju ostalima bio je i jedan Karačić iz Omča, komu voda najpri­ je ponese ždriehc a onda i kobilu, natova­ renu žitom, te najposlie i njega sama. Da nije bilo fra Ante Šole, koji je uz p o ­ gibelj za vlastiti život odmah onako u svim haljinama skočio u vodu i izvadio Karačića i kobilu iz vode, pogibaše ti oboje. — Taj dan je i fra Jako K raljević pao u vodu, sa svim tim da je imao dobra, jaka konja. Voda je učinila silnih šteta. Dusta je navesti i to, da je cieli benat mlinica na Uzaričima bujicom do temelja porušen. — Upozorujemo, da je skrajnja nužda, da se ovdje učini nešto za putove i mostove, da naš, čovjek budne siguran za svoj život. Sretan otac. Pišu nam iz D r e ž mi­ če : Na 2. prosinca nakon službe božje za premilostivoga vladara pristupi župniku Bencunoviću neki seljak imenom Franjo Drežnjr.k iz Vrda i zamoli ga, da mu krsti sina, koji se je rodio na 30. studenoga. Župnik upita, kakovo će ime da dadne djetetu, na što će D režn jak: „D a nam bude u uspo­ meni ovaj veliki dan, želio bih, da mi se djetetu nadjene ime našega vladara — Fra­ njo Josip". Župnik krsti tako diete, a seljak je bio presretan, što je to mogao polučiti'. T o je i onako neobičajno kod amošnjih se­ ljaka, te je dokdz privrženosti vladaru, p o­ što vlada običaj, da se djetetu daje ono ime, koje nosi njegov kum ili ime on oga svetca, na koji dan se je diete rodilo. Glavna skupština obće čitaonice u Tešnjii. Kako nam pišu iz Ti Šnja, na Broj 39. moć oružitici iz Blagaja; vojnici su se spa­ sili, a i konji i roba. Ovaj bi se put mogao sa malo troška popraviti, a narod bi bio voljan sam raditi, samo što moli od oblasti izdašnu pripomoć. Mjesečevu duga. Javlja nam pri­ jatelj iz B ugojna da su tamo 27. pr. tnj. u 6 sati na veće vidjeli krasnu mjesečevu dugu na zapadnoj strani. Nevrieme u Bugojnu. Pišu nam iz Bugojna, da je 30. pr. tnj. izmedju 6 i 7 sati u jutro bila tamo strašna grmljavina, sicvanje munja i udaranje gromova. Grom je udario u jednu kuću u gradu. Zattimivo je bilo gledati sievanje, koje je bilo cr ­ venkaste boje. И гл г а -ts lc a Dom za sliepe u Zagrebu. V eć više godina postoji u Zagrebu dvužtvo ,,Sv. V ida” , kojemu je plemenita i čovjekoljubiva svrha, da sliepce odgaja i nauči radu, da im bude lakši težki život na ovom svietu, na kojem ne vide dana božjeg. U tom p o ­ gledu družtvo može pokazati na velike us­ pjehe. Sliepi radnici izradjuju četke i druge stvari tako dobro i solidno, da se čovjek upravo čuditi mora. Sliepci se podućaju u raznim zanatima. Ima ih iz svih krajeva naše domovine. T o družtvo otvorilo je na vječnu spomen vladareva ju bileja v l a s t i t i d o m z a s l i e p e r a d n i k e , dne 4. p ro­ sinca. U 10 sati bila je služba božja, koju je odslužio grčko-katolićki biskup Julije Drohobeczki u unijatskoj crkvi sr. Oirila i Me­ toda i dom blagoslovljen u LI sati. Iza tog bila je sliepačka glasbena tamburaška pro­ dukcija, koja se slušateljstva vele dojmila. Nakon toga su posjetitelji pregledali radnje sliepih radnika. glavnoj skupštini, koju je imala n a '29. stu­ denog obća čitaonica u Tešnju, izabran je slieđeć.i odbo za predsjednika g. Adein aga Mešić. podpresjednika g. Z ija beg obitelji, prijateljim a i otačbini. Džonlagić, blagajnika g. H afiz Mehmed Hrvat, prosvjetno - dobrotvorno Dobili smo i veoma rado uvrštujemo ove Aliefenclija DukaUr, tajnika sudski pristav družtvo u Zagreb«. U proslavu vlada­ redke na uspomenu merhumu : g. Dolkoš, za upravnika g. Pero Misita, a revog ju bileja osnovano je u Zagrebu pro.. U cvietu mladosti preminuo je na 29. za ostali odbor gg. FTamdibog A jan ović, M i­ svjetno-blagotvorno družtvo, kojemu je svrha novembera u Sarajevu pravnik A k if efendija hajlo Pjanić, Ibrahim ef. Hukić i Suljaga podizanje prosvjete i privredne snage graM a š i ć . Merhum je u junu 1896. položio, Bajraktarović. Kada je izbor odbora svršio, djanstva i seljaćtva. u Sarajevu izpit zrelosti i iste godine počeo predložio je g. Mehmed Ali efendija Dupravo učiti na bečkom sveučilištu. Nu oštri katar u liepom govoru, da se izabere počastbečki klimat očito je škodio vrlomu mladiću R azličite viesti nim članom g. A dem aga Mešić radi njegovih na komu su se v e ć opažali znaci ljute bolesti, zasluga po družtvo i grad. Taj je predlog Kotirati Ferdinand Меуег. Г Š vi­ kojoj je napokon i podlegao. Oštro bečko jednodušno prihvaćen. Na toj časti, kojom carskoj u mjestu Kirchbergu kod Ziiriba umro podneblje prisili ga, te je u lanjskoj zimi je skupština odlikovala g. Ademagu Meje ovi dana Konrad Ferdinand Меуег, n aj­ ostavio Beč. i upisao se na sveučilištu u šića, zahvalio se on toplim ricćima, naglapoznatiji njemački pjesnik novijeg doba. Zagrebu. Ali ni tamo nije mogao ostati, je r sujuć, da će mu družtvo uviek na srcu biti. Dao se je na književno p olje tek u srednjoj uslied bolesti se morade kući vratiti i naOdbor će se postarati, da se što prije g. dobi, po si je svojim novelama i pripovjedp ustiti nauke. Merhum je bolovao od januara Ademagi Mešiću učini diploma počastnog kama, a u vezanom slogu baladama stekao dok se pred kratko vrieme za uviek ne člana, o čemu će i naš list u svoje vrieme do malo velik glas u modernoj literaturi. razstavi sa ovim svietom. Z a njim tuguju obaviešten biti. G . Mešić je poznat na da­ Predmet si je uzimao najradje iz povjesti, roditelji i rodjaci, za njim tuguju i njegovi leko kao plemenit i uzorit čovjek , koji u napose švajcarskc. Zadnji decenij obolio je prijatelji i drugovi, je r u njemu izgubiše najvišoj mjeri zaslužuje svako poštovanje pjesnik na živcim a nu liećuici su ga tada vrla druga i prijatelja, koga je svatko, tko i ugled, što ga uživa kod naroda i svakoga, spasili od pogibiji. Bio je velik prijatelj je i najmanje s njim obćio, morao zava­ tko ga iole pozna. Iza tog zaključena je Gottfrieda Kellera, s kojim je dielio ljubav liti i štovati. — Kahmetullahi alejh ! glavna skupština. i oduševljenje za domovovinu svoju Š vi­ Ovo nekoliko redaka predaje usjmmcni Potrebno uredjenje puta. Pišu nam carsku. svoga nezaboravnoga prijatelja i kolege Ostavština Alfrcda Nobela. Kako s B u n e : Pokraj vode Bune vodi ovd je put Hnlid beg H ram ira, pravnik je poznato, glasoviti kemičar, izumitelj di­ od sela Buno do u Blagaj. Ljeti i u obće, Odvažili franjevac. Zadnjih dana kad je suito, može se ovim putem voziti, nu namita, A lfred Nobel ostavio je iza sebe po zimi i za većih kiša ne, je r se put sil­ ogromnu baštinu. Radi te baštine nastala jo studenoga po svoj H ercegovini, kako nam bila prepirka medju rodbinom i drugim , k o­ no zagliha i postane opasan, Buna naime javljaju bilo je silno nevrieme. Napose nam nabuja te izidjo iz korita i poplavi put niže jih se je Nobel u zadnjoj oporuci sjetio. (i tomu pišu sa Š i r o k o g a b r i g a : Dne Sada je, kako „Sciontific Am erican” javlja, sosoreko ćuprije. Ovih se dana vozila jedna 30. studenoga bio je na ovim stranama ta­ učinjena nagodba. R odjaci glasovitog kem i­ vojnička kola na Dom anoviće s vinom i dru­ kov prolom oblaka, da je za tili čas cieli čara dobiju svotu od 3,800.000 kruna. Trn (ravnina pod Brigom ) bio u vodi i iz­ gom robom za onainošnje častnike. Buduć Za osnovanje znanstveno zaklade, sto da je voda bila pridošla od silnih kiša — gledao kao more. U g r o v a ć a je tako nadošla, ju jo odredio zadnjom voljom Nobel, k oje su takovo bile, te se je mislilo, da su da ju ni stariji ljudi ne pamte. T k o je bio ostano svota od 25,000.000 kruna. Kamato se oblaci prolomi)i — kola se prevrati i sve na ovu stranu, nije mogao na drugu, a ne­ zadnje svoto, računaj uć po 3 po sto, iz ki. koji su pokušali preći preko nje, malo 1 ode u Bunu. Sreća, te su brzo stigli u po­ �Broj 39. Hermanna u Vodnanu u Češkoj. Uzeo je sobom 5000 for. obćinskog novca, pa pobje­ gao. Sud je za njim izdao tjeralicu, ali mu se dugo nije moglo ući u trag. U ožujku krenuo je u Beč, gdje je sjajno živio, dok je teklo para, a onda se odmetnuo u šumu. Bio je strah i trepet djece i Jjudili, poznat imenom i kao divlji čovjek Pemegger. Ljeti se je zadržavao u Salzkammergutu. On se je čitave hefte potucao po šumi, nodivao bi pod vedrim nebom, a po koji put bi se krišom zavukao u koju kuću, da prenodi. Tako je nekoliko hefta živio, dok ga u rujnu nisu uhvatili. Više osoba iz Vodnana prepoznale su u Josipu rerneggeru pobjegloga tajnika Hermanna. Činovnička nevolja u Srbiji. Knjižovnik Ste'vd J. Rađosavljevid — Bdin, bivši upravitelj odjeljenja kod uprave mono­ pola odpušten je na jednom iz službe. Tim povodom upravlja na obćinstvo „molbu i iz­ javu, “ gdje se v eli: „D o ju če s a m bio kra­ ljevski državni činovnik, upravitelj odjeletija, danas nisam ništa. Izbačen sam. Da li jed no­ stavno ili s recepisom, da se vratim natrag, neznam. Samo znam, da su me uzeli za ruku i liepo me van izbacili. Nisam dapače imao vremena, da upitam: zašto? Tako satrt pri­ mio plaću za svoju vjernu službu. Najprije mi je bilo hladno oko srca, onda me zagri­ je veselo smijanje drugih izbačenika, koji su me pitali : „Z ar su i tebi objesili para­ graf 7(1 ? “ Da, ja sam sam tomu kriv. Z a­ što sam htio da budem veliki gospodin u Srbiji ! Da sam bio sluga u kojoj god bo­ ljoj kući u Europi, odkazalo bi mi se barem na mjesec prije i izplatila bi mi se za m je­ sec plaća, teb i tako imao vremena, da dru­ gu službu tražim. A tako sam htio biti veli­ ki gospodin u Srbiji, a takav se u Srbiji drugačije i ne odpušta, osim da ga se ščepa za jaku, pa turite kroz vrata na dvor. Izle­ tio sam dakle na polje. St a sada da radim? Hoću li plakati kao zidovi u babilonskom sužaujstvu. Po svom zanatu sam novinar i književnik i napisao sam rodoljubnih knjiga. A sada sam prinužđen, da zabavljam obćinstvo svojom tragikomedijom. Ovim pokazujem svakomu, da sam bez posla, i molim za kakav god posao. Ла sve radim. Ja se nudjam za sobara. vrtlara, za slugu u podrumu, kućnog poslužitelja, za što mu drago, satno da posla imam. Bio saip viši državni činovnik u Srbiji, pa mis­ lim, da je to dovoljna preporuka. U nadi, da ćc me tko milostivo primiti, bilježim se najponiznije: Beograd, 27. studenog 1898. Stevo J. Badosaljević - - Bdin. odtjerani sr liski činovnik i književnik. tamo preko Drine. Čovjek - o r i j t i š . carskoj Strana 7. ,0 S Л7" X T “ meti će toliko, da dc se modi načiniti pet novine pišu, jedan čovjek, koji je visok nagrada u vriodnosti od 150.000 kruna. D a­ ništa manje nego 2 m. i 65 cm. a širok lje se uzima, da de glavnica za malo vricme, preko prsa 1 m. 63 cm. Glava mu je tako koje de prođi do prvog razpisa nagrada, to- i velika, da mu treba šešir širok 70 cm, u liko narasti, da de kamati glavnice osim koji može liepo stati malo diete kao u beiznosa za nagrade modi pokrivati troškove šiku. Taj čovjek je porietlom iz Amerike uprave. Nagrade de se imati svake godine i dobro je stojeći, pa se pokazuje za pare, davati onim osobama, koje učine najvažnija koje namicnjuje u dobrotvorne svrhe. Neke odkrića na polju fizike, kemije, fiziolo­ godine je bio u Beču, a velike je muke gije- i medicine. Osim toga ima se izvaditi imao, dok je našao zatvorene kočije, u kojima je mogao sjediti. A u otvorenim jedna nagrada za najbolje predavanje iz nije se porad svieta vozio,1koji je za njim fiziologije ili medicine, ijedna za onu osobu koja najviše učini za svjetski mir. kao za čudom letio. Taj pravi (trljaš ide Odmetnuo se šumu. U mjesecu po gradovima, pa bi ga mogla sreća nanieti i ovamo. Kažu, da nije vrlo jak. ožujku o. g. nestalo kotarskog tajnika Ivana pokazuje se sada. Гако je Ztirichu U Svnjkako tamošnji' Anierikanski. Amerikanac Kdtvards skastio (tvrdo odlučio), da svaki dan na bici­ klu prevali 100 kilometara, i već je tako prevalio 30.000 kilometara, kad mu nešto pozlilo, te otišao k liečniku. 'Liečnik mu reče, da se toga mora odmah okaniti, jer bi si mogao život prekinuti. Biciklista se na to prepao, te odmah ostavio bicikle. Kneževske zaruke. Kako iz Lon­ dona javljaju, pronosi se tamo glas, da će se princ Gjuro Grčki doskora zaručiti sa prineesom Viktorijom, kćerkom princa od Walesa. Ministri pod vladom Franje Jo­ sipa I. Na 2. prosinca 1848. preuzeo je car i kralj Franjo Josip I. od svog predšastnika sliedede ministarstvu : ministar-predsjednik i ministar vanjskih poslova knez Sredko Schivarzenberg, ministar nutarnjih poslova grof Stadion, pravosudja dr. Aleks. Baeh, financija Filip barun Krauss, rata general pl. Oordon, trgovinb barun Bruek, poljodjelstva Varan TiimiiTeh].,Pt>Qgoštovja privremeni upravitelj, državni podtajnik dr. pl. Helfert. Kada je kralj stupio na priestolje, imenovao je baruna Kulmera mi­ nistrom bez portefeuilla. Ugarski ministri su bili: predsjednik Litdvig T>utthyany, mi­ nistar financija Kossuth, pravosudja Deak, bogoštovja i nastave Eotvos, jrgovine Klauzal, na prcvišnjem dvoru Esterhazp. Ali ugarsko ministarstvo postojalo je jo| samo po imenu, članovi njegovi su se što stavili na čelo revolucije, što pobjegli, što opet pustili, da stvari idu kako mu drago, ne brineć se za ništa. Bod starom absolutrstičkom monar­ hijom do osnutka dualisma imao je car i kralj šest ministra-predsjeđnika ili predsje­ datelja u ministarstvu, naime: Sclnvarzenberga, Buola, Rechberga, nadvojvodu Rainera, Belcredia i Beusta. Cislitavski ministri-predsjednici bili su : ' Carlos Auersperg, Taaffe, l’ lener st., Hasner, l’ otocki, Hohemvart. A dolf Auersperg, Stromavr, Taaffe, Windischgraetz, Kielmannsegg, Ba­ dem, Gautsch i Tliun. Dakle'Svega četrnaest. Ugarski ministri.predsjednici bili s u : Andrassy, Lonyay, Szlavv, Bitto, IVenkhcim, Tisza, Szaparv. W eckerle, Banffv, dakle devet. Ministri izvanjskih poslova bili su za vlade Franje Josipa I .: uScluvarzenberg, Buol, Rechberg, Mensđorff, Beust, Anđrassy, Havmerle, Kalnokv i Goluchouski. Na ćelu ratnog ministarstva ili vrhovnog žapovjedničtva vojsko bili su : Coudon, Corić, nad­ vojvoda Vilint, Degenfold, IFranck, John, K uhii, Koller, Bvlandt. Banov i Krieghammer. Najdulje su bili nijnistri Falkenliavn. Taaffe i \Volsersheimh u Austriji, Fejervarv i Tisza u Ugarskoj. Razprostranjenost jezika. se govori najviše Danas kinezkim jezikom. 400 milijuna ljudi njim govori. Za kinezkim dolazi jezik Hinda, kojim govori 100 mili­ juna, onda englezki, pa ruski, kojim govori preko 90 milijuna. Iza toga dolazi francezki 70 milijuna, njemački 56 milijuna španjolski 48 milijuna. Ruski se jezik u Aziji i medju Slavenima naglo širite de ostale domalo nadkrilti. Buha raznosi kugu. I buha je, kako liečnici opaziše, mnogo kriva, da se kuga po Indiji tako silno širi: ona prenosi bolest sa okuženog čovjeka na zdravog ubodom. Najviše se kuga tamo širi medju nižim slojevima pučanstva, gdje je buha obični gost. Žrtva zle sudbine Napišite lomi Bui/dunooir Ukrajhuki. Preveli a ruske-«. (Nastavak) Tajnik Baćuškin — Kameleon primi ga objeručke kad mu se predstavio i posadi ga u fauteil uza se. Kako mu je Bog dao veliku moć govora, upitati će, kao da nožna: — Što Vas gospodine Bogojavljenski dovede do nas ? — Veleučenosti, držim da znate. — Sigurno radi Vaših članaka, — ptiće se lisica lisičiti. — Šta je meni briga za članke? — Nemojte tako. Vaše je pero zlatno ! — Valjda bilo do sad, ali odsele ne će biti ni gvozdeno. Nego kažite Vi meni, šta je s mojim imenovanjem? — Oprostite, u ovoj je sobi gospodin nadzornik, pa njega pitajte. To je sad u njegovu reso rtu. — Ali, molim, to je do sad bilo kod Vas. Vi ste ipak stariji, nego nadzornik. — Kod njega je sad. Izvolite otići, pa mi javite rezultat Vašeg posjeta. Lupatkin kao oparen otidje od Baćuškina i stupi gospodinu nadzorniku Alexandru Jurjeviću Romanovu. Aleksander Jurjević Romanov, nadzornik srednjih škola, bio je čovjek u godinama, ali malo pomladji od tajnika Bućuškina. On je bio čovjek visoko naobražen, a karakte­ ran, da mu je para trebalo tražiti, u njega je bilo poštenje pretežnije od novca, ali mimo tajnika, savjetnika i ministra nije smio ni šušnuti. Što su oni rekli, pa bilo pravo ili krivo, to je za njega moralo biti kao sveto. A ako se i on kome od podčinjenih zamjerio, to je bilo tudjom krivnjom. Nadzornik Romanov sjedio je za svojim zelenim stolom i rješavao nekakav akt, kad je Lupatkin stupio u sobu. Odmah on na prvi pogled poznadc Lupatkina, pa sa rie ćim a: — O o o, gospodine profesore ! us­ tade, rukova se s njim i ponudi mu mjesto Prvo pitanje, veleučenog gospodina Komanova, bilo je : — Što Vas gospodine Lupatkine dovede — Možda već veleučeni nešto zna o tome ? - Ne znam, iskreno Vam kažem ! — Ta za Boga, moje, imenovanje! - Da imenovanje! - Volemožni mi gospodin tajnik reče, da je sad ta stvar u Vašim rukama. �„О S V Broj 39. I T“ T e čaj p a p irž i m jenica Iz slu žb e n o g lista vić, trgovac, Ljubuški; Todor Segan, trgo­ vac, Ljubuški; Ivan Solić, težak, Sen j; Nikola Šimunđić, težak, Dubrovnik. Privremeni perovodni vježbenik Henrilc R o e t h i n g e r imeno­ Svratište ,,Abbazia.“ б. p r o s i n c a : van je privremenim političkim pristavom II. Muhamed Ćomara, posjednik, Sarajevo; razreda u kotarskom uredu u Bos. Novom, Hajdar beg Ibširija, posjednik, Sarajevo; zatim c. i kr. računarski podčastnik I. razr. Ismetaga Merhemić, posjednik, Sarajevo. i vojni pomoćnik u zemaljskoj vladi Ivan .1 u r j e v i ć privremenim kancelistom u ko­ Prenoćište „Т. Kfttić“ . б. p r o ­ tarskom uredu u Ljubuškom, to gruntovnički s i n c a : Nikola Saračić, birtaš, Skadar; Salko vježbenik Risto K n e ž e v i ć u Ljubuškom Lalić, kočijaš, Ljubuški. privremenim kancelistom u kotarskom uredu Prenoćište ,,Radulović.“ б. p r ou Jajcu. Nadalje je imenovan serijatski pisar s i n c a : Miho K adijevič, težak, M etkovići; Ahmed ef. E k i ć privremenim šerijatskim Marko K a d ijevič, težak, M etkovići; Risto sudijom u X. dnevnom razredu u kotarskom uredu u Ljubuškom. Dosadašnji učitelj u či­ Sočević, težak, G abela; Mile Krstić, težak, Sarajevo. teljske škole extra statum Radoslav K al e m b e r , dodieljen grčko-iztočnom bog o­ slovnom učilištu u R eljovu, imenovan je pomoćnim učiteljem istog učilišta u defini­ tivnom svojstvu u VIII. dnevnom razredu; učitelj za crkveno pjevanje u grč - ist. bo­ goslovnom učilištu. Žarko R a d o n i ć i svršeni bogoslov Aleksa J o k a n o v i ć su,,Hrvoje“ u Mostaru plentima u spomenutom učilištu, a dosadapriredjuje nji kaneelista u g rč.-ist konzistoriji eparhije хх č e t v - r t a l s : , B . p r o s . 1 S 9 S . ilobro-bosanske Vladishiv B o b e r i ć privre­ menim učiteljem za crkveno pjevanje u IX . dnevnom razredu. D alje je imenovana doproslavu vladalaćkog jubileja sadanja privremena učiteljica u višoj držav­ noj djevojačkoj školi u Banjaluci Persa P o p o v i ć učiteljicom u definitivnom sv o j­ u kazalištnoj dvorani stvu, a izpitana učit. pripravnica Emilija S t r a c h e pomoćnom učiteljicom u pučkoj D O M A ..B R A T O V Š T I N E " školi u Varešu. Svršeni pravnik Franjo G ab r i e l č i ć imenovan je privremenim auskultantoin u okružnom sudu u Sarajevu, i svr. šeni pravnik Jaroslav H 6 r a k isto tako privremenim auskultantom u okružnom sudu 1- Proslov. G ovori družtvoi>i tajnik gosp. u Sarajevu; šerijatski vježbenik Smail ef. Stjepan Radulović. H a d ž i ć privremenim šerijatskim sudijom 2. L j tihoje Dluatus: Franji Josipu I Kiasuou X. dnevnom razredu u kotar, uredu u slovi g d jica Jelka Soldo. Jajcu, a svršeni učiteljski pripravnik V la­ dimir N i k o l i ć pomoćnim učiteljem u 3. F. ti. 1 ilh a r: Sokole divni. Pjeva inužki pjevački sbor društveni. pučkoj školi u Ključu. 4. August t'enon; O zlju gradu. Krasnoslovi g. Josip Šipioni. Premještenja. Kaneelista Karlo H r ­ na javnoj burei u Beču Imenovanja. dije 30. studenoga 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vriednosti. Jedinstveni državni dug u papiru . . . 10.11a Jedinstveni državni dug u srebru . . . 10.108 Austrijska renta u -zlatu .. 11.998 Austrijska renta u krunama 4% • • • 10.148 Ugarska renta u zlatu 4°/0 .................. 11.980 Ugarska renta u krunama 4°/„ . . . . 9.77a Dionice austro-ugnrske bauke . . . . 909 Veresijske dionicu . S5.875 London vistn ...................... 12.048 Njemačke đrž. bauku, za 100 ш.nj. drž. vr. 89 Komadi od 20 maraka......... 1.179 Komadi od 20 franaka . . . . 958 Italijanskc banknote.............. 4.468 Dukati obrubom.............. 569 Natječaj Narodno glasbeno pjevačko družtvo Njegovog Veličanstva FRANJE JOSIPA I. Tražimo u č i t e l j a p je v a n ja ( s t > o r o T r o d - j - u .) , koji poznaje hrvatski jezik , s godišnjom pla­ ćom od б00 for. — N atjecatelji neka podnesu molbenicu, obskrbljenu svjedoćbam a i d o­ kazima o vještini do i . siečnja 1899. Koji znaju uz tamburice, imaju prednost. Potanje obaviesti mogu se zatražiti kod uprave podpisanog družtva. Nastup službe odmah ili kašnje. 2 HBH l) U li a ć e k premješten je od kotarskog ureda u Jajcu k onom u K ljuču, a kaneelista Nikola P a n t e 1 i ć od kotarskog ureda u Gračanici k onom u Glamoču. Pomoćna učiteljica u Varešu Vidosava pl. P r o d a n o v i ć p re­ mještena je k pučkoj školi u Rogatici. Pridošli stranci u Jlostnr Svratište ,,Narenta.“ б. p r o s i n c a : Bela W eisz, trgovački putnik, Budimpešta; Josip Michetti, kipar, S a ra je v o ; N. Georgius, mjernik, L ju bu šk i: B ećirbeg Kapetanović, posjednik, L ju bu šk i; Emil Mailander, trg. putnik, R ie k a ; Jusuf beg Defterdarović, p osjednik, T rebin je ; Dragutin Lbvinger, trg. putnik, B e č ; N. Рокогпу, poručnik, Nev e sin je ; T. Nemeček, vojn. veterinar, Sara­ je v o ; Jakov Deutsch. trg. putnik, Beč. S v r a t i š t e , . G i l j a n o v i ć “ . 5. prosinca: A d cla ('ad ek , posebnica, M etkovići; Ana H ofmeister, posebnica, Mostar; Vaso VitkoTiskom „O sv ita" u Mostaru. Pjevačko družtvo „Dinara," Ljekarnu VJEN CE SLA YA MIKANA „к C ARSKO M 0 R LU “ ■u. ^ £ © s t a , r i 3 ~ N a jvcće skladište svili farma­ ce u tsk ih aparata, špecijaliteta i parfumerija. II. sc Skladište — „Poraz M ongola" jnnačka-historićka igra u 4 čina od I svih naravnih mineralnih voda. I prava stara malaga i medicinski konjak. Ivana K ukuljevića Sakcinskog. O S Razricšen je od d aljnjeg službovanja u ovim zemljama politički pristav II. razreda dr. Franjo grof D e y m povodom njegova naimenovanja c. kr. namjestnićkim perovodjom u Moravskoj. LIV N O, dne 2б. studenoga 1898. O B I Svakovrstne naručbe izvana obav-1] R : Belu IV-, kralj ugarski — — —g. J. Kosor Dinko Vialkn, linn hrvatski — — „ l’. Giljnnović Stjepan Babonić, vladiku zugrebnčk „ A. Mario Rembald, veliki meštar — „ M. Latiti! Stjepko Šubić, knez od Bribira — „ R. I'alimdžić Miroslav Fraukopan, knez krčki — n N. Šego Lacko Lackovič, plemić hrvatski — „ B. Soldo Kreč, plemić Ri'iemski — — — „ .1. »ipioni •Jedan ruski bjegunac — — — „ F. Zakovšek Jedan Ličanin — — — — — „ 1. Kujundžić Jedan gradjanin zagrebački — — „ t. I’iftkulić Jedan Primorac — — — — „ A. Mijan Batu, kan Mongola a Tatara — — „ o. Smoljan Kadnu, vodja mongolski — — — „ P. Mikulić Marija, kraljica, supruga Bele — „ R. Hrstić Stanislava, kći Šubićeva — — „ J Soldo Sluga — — — — — — „ A. Fabiani. Gospodje pratnje kraljičine, vojaci slovinski, ugarski i mongolski, gradjnni, otoćani, sluge, robovi i robkinje, Ćin biva u Zagrebu, oko Zagreba, u Klisu, Splitu, Krku, okolo Kupe i Jelenje (Grobnik) god. 1242. Početak točno u 7 I Ijaju se najbrže i najsavjestnije. I Adresu za brzojave: MIKAN, MOSTAR. И SVI ECE V od najfinijeg voska za crkve, trgovce i privatnike mogu se dobiti u tvornici L. P. R E L JA ■ u . ^.rToanasirma sati na večer. Ulaznice re inogn preko dana dobiti u trgoi društvenoga blagajnika g. Pere Smoljana, a na er kod blagajne pri ulazu. kod Zadra (Dalm acija) W9~ po 2 for. klgr. Ista tvornica drži u zalilo uz istu cienu bojadisane svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trohojnicom. Za oveće naručbe 1 0 % popusta. Glavni i odgovorni urednik X* Ivan A. M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/97c5feaa8dab9a26a51e4cb1d2919d0e.pdf 1a09c13c4b6dc702557888c993957f4d PDF Text Text „ O M V it '* avnk« , O g l a s i se primaju i ialju na upravu „ (Jivilt Za prottor od petitreilkn plaća ne s novi., kod svake daluje uvretbe 4 nove. lCraiska pristojba na sva­ ki oglas i uvislcnjc 80 nove. IV c d p l u t a ел vaujoke un pnliuu 8 for., ш puln *'«liw 4 f.ir., na tri И1ЈМГ0Л 8 for; « i ii.n^nuitro <•,»11» na goiliiiii JOfor. Za p ri p n sla ii a pism a i nahvale plaća se | unrhiio. i» MolUr мл tfoiliiiu 7 far. 80 ni., n» JH)I» ijodin. .1 fnr. rtu ........ .1 «j„-СЛ 1 fnr. M) »i. I'ujnliiii bruj ^(Hritu- Kinji Hnov#.. »Inri hroj»ri po 15 nove. ii,ukopi i se ne vraćaju, ne plaće... Ur«.hiictv6, uprnva, o«l|trjlriiifllvo . . llrviituknira jer.ik.i »um Može il» »poji tiskani* u l’nrihumu broj 7. Može dii jrnji, l»tok i zbpail, pjesmu i uni! Safvcl br.n H. Haiaijif, Хскентјас. U Mostaru u subotu, 7. prosinca 1898. B ro j 4 0 . Poziv na predplatu. Pošto se primiče konac godine, umoljavamo najuljuđnije naše štovane predplatnike, da nam zaostalu predplatu čim prije izvole podmiriti, a one, ‘kWji.su \fStu za ovu godinu podmirili, da ju "za vremena obnoviti izvole, kako se nebi ođpremanje lista otežčavalo. ('icim „Osvitu" na cielu godinu: Za Mostar . for. 7.20 ,, vanjske. . ,, 8.— „ inozemstvo. ., 10.50 Na pola godino: Za Mostar for. „ vanjske . . „ ,, inozemstvo . „ 3.60 +.5.30 Na četvrt godine: Za Mostar . . fm vanjske . . „ inozemstvo . „ 1‘. u. gg. dosadanje predplatnike umo­ ljavamo učtivo, da nam p r i obnavljanju predpfate uz moju adresu na napufnici izvole točno naznačiti i b r o j, koji je na omotu otisnut. Gospodarstvena snaga Uz budnu narodnu sviest gospo­ darstveno blagostanje naroda najviša je, najjača je poluga, kojom se jedan narod može služiti, da njome razvija svoje sile, svoju snagu i djelatnost za osiguranje što ljepše, što sjajnijeU častnije budućnosti. S toga je go­ spodarstvena nauka jedna od najvaž­ Damask l’ojam liepog u prirodi mienjao se je te­ kom stoljeća: što se je jednom pokolenju činilo privlačivim, to je drugom bilo dosadno. Mjesto pravilnih i ravnih šetališta od šimširovih stabala, što ih je umjetnost škole le Notres postavljala oko dvorova rococoa, došli su englezki perivoji, a one ruševine gradova, koje ви u dane racionalizma i načela koristi služile samo kao kamen za gradnje, gleda sadašnjost da sačuva i uzdrži. A kako vremena, tako imadu i Iztok i Za­ pad razne nazore. Iztočnjaku je dovoljno, da ima sjenato drvo na žuborećem vrelu, gdje liepo može odpoćinuti, on nezna za one uvojite crte gorskih vienaca, koje i u pustari vesele oko Europejca, on voli liepe bašće, nogo da baca pogled svoj na daleku okolicu. Tako će se putnik, koji posjeti na daleko slavljene iztoćne gradove, često iznenaditi i ne može razumieti, zašto mu se toliko pripovieđalo o divoti tili gradova. A još više pada ogromna razlika u oči, koju G o d . I. sebe, pojačavaju zajedničku snagtr da sve države najupornije teže za tim, naroda, kojemu pripadaju. Tako je da unapriede ekonomske prilike i in­ laLb razumljivo, odkuda u. pr. u En^ le zk o j, Njemačkoj, Francuzkoj i po terese svojih državljana. Čitav javni život, sva politika te­ drugim zemljama raznih i mnogovrstm elji se na gospodarstvenim intere­ nih gospodarstvenih udruge, te za što nijih i najglavnijih, i s toga vidimo, sima. Englezka osvaja nova područja u Africi, da otvori svojoj trgovini nova tržišta, Amerika se obara na Španjolsku ne da koga spasava od robstva, već da za se dobiva nova zemljišta, Rusija gradi sibirsku že­ ljeznicu, da uzmogne lakše zakvačiti K in u : država na državu zavidnim okom gleda, ako koja od njih zauzimlje važniju po promet i trgovinu točku — taman kao ljudi, koji diele ničiju zemlju pak se otjmlju. koga će zapasti najbolji lapat. Odtuda se radjaju politički zapleti i sukobi, te je lako razumljiva istina, da u gospo­ darstvenoj snazi i nezavisnosti leži i politika. Gospodarstvena slabo, loše stojeća država loše stoji i politički, te nema velika znamenovanja. S toga je u prosvietljenim drža­ vama i narodima samom naravi oprav­ dano najžilavije nastojanje, da se svi slojevi, svi razredi naroda pridižu i jačaju prosvjetno i gospodarstveno. A za to rade baš isti ti slojevi| naj­ više, jer znadu, da tim, što jačaju sami čini promjena zime i proljeća, ljeta i jeseni. U travnju lelija se zlatno klasje, zeleni se grmlje i trava i sve je odjeveno u cvietni sag, a malo nedjelja kašnje sve se osušilo, i umoreno oko se samo tamo može prirodne ljepote naužiti, gdje uviek imade sjene i vlažnosti. Po tom je jasno, zašto su pojedini opisi istog predjela tako različiti, zašto jedan kudi, gdje je drugi zadivljen. Tu je težko pravi i nepristrani opis dati. Tako je i o D a m a s k u . Arabski pisci slave grad kao jednu od pet bašča Male Azije, svaka im se hvala tog grada čini premalenom a već davno prije njih uzveličavao je car Julijan „sveti i ve­ liki Damask, oko čitave Male A zije." A Evropejci opet govore, da o gradu nisu imali nikakvog dubljeg utiska. Nu geografski položaj njegov dao mu je, te je u njem već tisućljeta živahan život i trgovanje. Tu se križaju karavane s mora na zapadu, od kopna na iztoku, od Palestine i Egipta na jugu i od oaze Palmire na sjeveru, koja je se traže svi mogući načini, kako da se zaštite i unapriede interesi poje­ dinih slojeva i naroda. A takova družtva, udruge su najbolje sredstvo, ko­ jima se može pomoći pojedincu i skupnosti. Dok vidimo, kako je drugdje ži­ lavo, neumorno nastojanje u tome pogledu, upitajmo se, šta se kod nas i da li se što slično radi? Gdje se pokazuje u nama samima interes za to, da podignemo naše zemljodjeljstvo. naš obrt, u obće da poboljšamo naše gospodarstveno stanje? M i samo znamo da prekrstimo ruke i čekamo, šta će tko drugi učiniti, da to odmah što prije ođsudimo ili u najboljem slu­ čaju jednostavno ni ne pogledamo, a kamo li da sliedimo kao dobar pri­ mjer — i ne pitamo se, kako stojimo i koliko vriedimo kao gospodari, kao obrtnici, kao trgovci, kao vlastnici i posjednici zemljišta, kao age i kme­ tovi. Dok bismo su malo rada, volje i nastojanja m ogli izvesti, da ovo zad­ nje — naime odnošaj izmedju age i kmeta — bude najljepša i najblagopuna ruševina. Iz gore šume u dolinu rieke Barada i el Avadž, a voda se odvodi vodovo­ dima, koji su za Omajada gradjeni, u kuće i natapa krasne bašće oko grada. Nad svim vodama Izraelske postavio je sirski vojskovodja Naeman Amanu i Farfara, kada mu je prorok Elisej zapovjedio, da se sedam puta okupa u Jordanu, da ozdravi od gu be; i tko se iza dugog jahanja kroz pustaru za­ ustavi kod ove rieke i napije je se vode, čini mu se, da nikad nije bolje vode pio. Voda se razlieva u jezera, koja ljeti pre­ suše, a onda se proteže velika pustošina prama iztoku, kojom ima pet dana hoda. Tuda je prešao Halid 634 sa vojskom, kada je prvi put izvjesio zastavu polumjeseca da se pred gradom vije. Svake godine sakupe se tuđe velike karavane hodočastnika, koji idu u Mekku, a svečanim sjajem prati pu­ čanstvo darove kalifa za Kabu do kolodvora, jer još 100 kilometara prama jugu ide od nekoliko godina željeznica do el Muzeriba, koja služi najviše za izvoz žita. Uzkim ko­ ritom vere se Barada kroz bielc gore, ob- �„С S V I Strana 2. slovnija uredba, mi očekujemo, kad će koji neupućeni bubnuti koju o tobož„agrarnom 4- pitanju kod nas. da ga onda — bez ikakva razmišljanja — Broj 40. _ _ _ u pvoje ruke. Već od nekoliko godina čitav niz narodno - gospodarstvenih družtava nastoji i radi oko toga, da obrt i malu i veliku trgovinu osvoji za Čehe. U tu svrhu osnovali su česi narodno-gospodarstveno družtvo i češko izvozno družtvo. Ovo zadnje družtvo nedavno je osnovalo u Pragu novo družtvo za trgovinu i obrt, sa svrhom, da potisnu njemački obrt tkaninama rija, a onda tek da počnu tu robu sami proizvadjati. I to prvo druž_ tveno poduzeće evo osnovasmo.4* Po Češkoj ima raznih sličnih druž­ tava, a jedno od tih ima tu svrhu da „podupire i unapredjuje češke trgo­ vine, zanatlijska, obrtna poduzeća i novčane zavode“ , naime time, da im traže što više mušterija, na što se opet dotični trgovci i obrtnici moraju ob­ vezati, da će davati dobru robu i Uz jeftiniju cienu. Tom u družtvu stoji na čelu župnik dr. Vonđruška. Osim toga osnovano je drugo družtvo, pod imenom „Kršćansko pučko družtvo za Češku-, koje je objelodanilo u svojim novi­ nama tu nedavno članak, u komu zagovara geslo „svoj k svomu14 i u pohvalimo ili pokudimo. A ne mislimo na to, kako da agu i kmeta upuću­ jemo jednoga na drugoga, da se jed­ nako brinu za zemlje, da se trude razložito ih obradjivati, pak da na­ stojimo odgajati prosvjetljenjji selja­ čki stalež. Aga — najviše svojom krivnjom — ne stoji dobro, a kmet — isto svojom krivnjom — stoji još manje. Jedan u drugomu ne traži prijatelja, pak dodje n. pr. slu­ čaj, da kmet upadne u šake lihvaru, i dok je god njemu u rukama, po­ treba mu je da od agina odkiđa. A baršuna, platna i svilene robe. Zanim iv je govor, što ga je u glavnoj skupštini toga đružtva govorio poslovodja dr. Linhart. „Dosada44 — reče on — „mi smo se česi najviše bavili proizvadjanjem obrtnina. Nu takova zar složno ne bi m ogla oba sebi po­ moći i jedan drugoga podupirati? Nu mi ovaj čas ne mišljasmo o su poduzeća morala propasti, jer u nas Čeha ne bijaše dovoljno trgo­ vačkoga shvaćanja, dotična roba nije komu izjavljuje, da je družtvo zaklju­ čilo, da će „svagdje i u svakoj pri­ godi svom silom djelovati kod onih, tomu dugo razpredati, već pokazati, kako se po drugim stranama radi za podizanje narodnoga blagostanja. Na- imala đovoljha prometa, te su po­ duzeća propala i prešla u za nas tudje i protivničke ruke. One grane obrta kod nas, kod kojih trgovanje nije koji su u prvom obve­ silno zapletenb, kao napose pivarstvo, proizvadjanje šećera, proizvodnja stro­ koji bi bud kako mogao dokazati, da glasujem o: ako sam narod od sebe ne će da se podiže i jača, onda mu uza­ lud sve pom oći, primjeri, poluge i najbolji zakoni, koji mu se daju. (tekstilna industrija). T o je družtvo u Pragu na brzo otvorilo trgovinu jeva, posve dobro uspjevaju, nu ovo redu na to zani, da se drže gesla „svoj k svome4-, te da ga i praktički proizvadjaju. S toga družtveni odbor m oli svakoga, se pojedini otačbenička obćinski uredi, udruge, poduzeća, te naši naj- gospo­ područje djelatnosti i rada izcrpljeno odličniji i najugledniji muževi kao i darstvene interese naroda, veoma liep primjer daju Česi, koji su se svojom je, te bi samo za postojeća slična češka poduzeća bilo od velike štete, svjetska i vjerska đružtva i redovi ne žilavošću, marljivošću kad bismo ih još povećavali radi kon­ kurencije. N aprotiv u području tkanin- Šta i kako se sve radi i za uztrajnošću tako visoko podigli, da su gospodar­ drže gesla „svoj prijave odboru.44 k Eto to vadim o iz svom e44, da to bečkih novina, po­ da se vidi; šta rade česi. svema i jedino u za nas tudjim rukama (t. j. u rukama Niem aca). i s toga svagdje radi. Nu mi ne već tražimo štogodj najprimitivnijega; done­ se češki zavodi, koji su proizvodili i po čemu bi se v id ilo, semo samo nešto o češkim gospodar­ razpačavali dotičnu robu, nisu, osim iznimaka, m ogli održati. Nu osnivači zna misliti za se.*) češkoga đružtva za :!:) Ovaj članak, poslan nam iz Bosne, uvršćujemo za volju uglednomu prijatelju, ali izričemo svoje mišljenje, da je u nas skoro uzaludno o sličnim stvarima govoriti, jer se ni onako ne će — nikada ništa početi. stveno — da ne rečemo najjači — a ono barem jedan od najjačih faktora u čitavoj habsburžkoj monarhiji. Ovdje ćemo da u kratko stvenima nastojanjima, i to baš po jednom njemačkom listu, k oji se skoga obrta'trgovina je A*gotovo trgovinu dakako — tim ne može inače nikako poučiv se izkustvom, uđariše zadovoljiti. nim s m je rom *o n i „U zemljama češke krune44 — piše taj list — „ č e s i uporno nastoje, da njemački obrt oštete te da ga dobiju rubljena zelenim hranama i čitavim gajevima topola. Kadkada se proširi gudura i daje mjesta naseobinama. U zadnjoj od njih — u damaru — probavio je A b d -elK ad er, strašni neprijatelj Francuza, zadnje dane života svoga. Kada su nastali g. 1860. strahoviti pokolji .u Damasku, bio je šeh, koji je stotinama ljudi život spasio u tom pokolju. Sa pruge se ne jmože vidjeti sav Damask. Samo se vitli po koji dio, je r brda zatva­ raju vidik. Na zapadni kolodvor dodješ, a Damaska sveg ne vidiš. Uzduž Barade, koje su obale spojene željeznim mostovima, dodje se širokom cestom, đrvećem opasanom, s kolima na glavni trg, na kojem su javne sgrado i kavane, a pod njim se gubi rieka s velikim šumom. U gradu riedko sretnoš Europejca, sve su domaći u razno vrstu oj nošnji. Tamo dolaze Drusi iz Haurana, Maroniti sa Libanona, arabski seljaci, Beduini su najprije vali trgovačko poduzeće, i obrt, protiv­ osno­ da najprije prikupljavaju to, da naš čovjek Uredničtvo „Osvita4’. osiguraju prodaju, razpačavanje robe, da joj nadju i Slično se tražimo mušte- pregledaju se za jedan sat, a drugo vrieme čepom ili duge kamiše, izkićene preostaje za motrenje nošnje i života u gradu. svilom; ili šarene cipele (mestve), kako ili Beduini nose. Na tržištu imade sila voća: Na zapadu prkma pustari, gdje se križaju mnoge ceste, im ade Damask silu d u ć a n a, raznovrstnijih i drugačijih nego li u Stambulu, jer su potrebe kupaca druge, nego na obalama Bosporžt. Istina, i tu čuješ klepe­ tanje šivaćeg stroja, tu se prodaju gotove haljine, posudje,'. stvari od lima i željeza, ali najviše ima zanaćija, koji iz sirovine na na oči svih sgotavljaju svoje stvari. Tu se zlatom i naranča, jabuka, breskava, kajsija kojih 40 vrsti, pa smokava, groždja i drugog voća. Zelja i voća imade u svako doba godine. Sada u Damasku nema vi^e onog sjaja i raskoši, kako je to bilo za Omajada, koji su svoj glavni grad nakitili i naresili, što su boljo mogli. Mongoli su sve to skoro uništili. I križari su udarali na grad, ali ga nisu prave šarolike orme, sedla, zlatno, srebreno i bakreno posudje i nakiti i drugo. A rabi mogli osvojiti. Kralj Konrad III. najvole bakreno posudje. A damascenski noževi, koji su nekoć,na glasu bili, te se istok, ali mu Damask ruku ne dopade. Na 24. srpnja pokušan ši je put prekrćiti kroz spominjali u junačkim pjesmama križara, ne vide se više. Timur Lenk je čitav kovaćki esnaf (ceh), koji je nastao tu nasto­ udari sa jugo-iztočne strane, ali tamo ne bijaše vode, te se ćete morađoše povući. 1148. sa zapada sa križarskim bašće. Jerusolimljani mu došao j<‘ četama пл savjetovaše, da janjem Dioklecijana, poslao na istok. Nož je u rožnatim ili drvenim koricama, a na i turski činovnici. Tcžko ih je ili skoro ne­ moguće po odielu razpozuati; treba mnogo vojnu, jer su sve ogradjone velikima zido- njemu su urezani i europski zaštitni znaci. VAtnft, a putovi su zavojiti godina, da upoznaš nošnje i po njima raz­ likuješ ove razne narode. Znamenitosti grada like putničke boce sa dva grkljana, koji se Ali, stranci najvole za uspomenu uzeti začepe liepn izradjenim ve­ šarenim drvenim I danas su još nama od bašće drveća i velika zapricka ил i prikriveni g'"1- lozom, (,’itava sela su sakrivena pod zelenim plastom, pa ili » c ž.eš vidjeti ni sa brda. Nu jasnije p«di- �Нгој 40 Stvari u monarhiji Sto više izmiče vrieme, čini se kao da se konac sve više mrsi. I u jed­ noj i u. drugoj polovici monarhije prilike se Čudno razvijaju te sve sluti, da će i odsada ostati — kako je i dosada bilo. Samo slučaj mogao bi donieti, da se ljudi bar i u četrde­ setoj godini dozovu pameti pak da otvoreno reknu, da dalje ne može ići, kako je dosada, kroz zadnja tri decenija, išlo. Parlametarni odnošaji su nesnos ljiv iiu Beču i u Budimpešti. Ovdje se opozicija hrusti i hoće da obori vladu. Predsjednik sabora Szilagyi, koji je kažu — izpod ruke u sporazumku s opozicijom, dao je ostavku. Nu to nije dosta, već se ide za tim da se barun Banffy sruši. Radi Szilagyieva odstupa Banffy je u velikoj stisci, jer je Szilagyi najugledniji čov­ jek u Ugarskoj. Nekom je sgodom onomadne barun Banffy rekao: „Mi stojimo pred težkim borbama. Sada je došlo vrieme, gdje moramo voditi rat na život i smrt za ustav Ugar­ ske, koji je osiguran već 31 godinu, za budući razvoj Ugarske". Ako ba­ run Banff'v iskreno govori, to je sbiIja sada najvažnije razdobje u naj­ novijoj historiji monarhije. Nu tko će se tim okoristiti? Barem dosada su Niemci i Magjari bili veoma vješti prilike okrenuti u svoju korist. Još nema govora o tome, da bi do nove godine moglo doći do kakova sporazumka izmedju jedne i druge polovice monarhije, pak će se stoga obe vlade morati nečim poslužiti, čim bi mogle dobiti vremena, da produlje ovakovo stanje, da uzmognu dobiti vremena za promišljnje, šta im je či­ niti. žu se izmedju kuća tvrdjice i minareti Omarove džamije, koja je 1893. izgorila bila, a sa koje će, kako kaže muhamedan­ ska legenda, Isus jednoć sići, kada podje u Jerusalem na sudnji dan. U vrieme rim­ sko stajala je tu crkva sv. Ivana Krstitelja. Sagradio ju je Arkadius na mjestu, gdje je prije bio hram. A kada su grad zauzeli inuslomani, pregradiše Omajadi crkvu u dža­ miju. Namjera je Omajada bila, da Damask ućine središtem Islama mjesto Meke. Za uredjenjc i ukrašenjo te džamije uzeli su Omajadi najpoznatije majstore i naimarc. U Damasku se još uviek goji vajarstvo i rezbarstvo, pa se ti proizvodi sve više izvažaju u Carigrad i Europu. A prije se to u mnogo većoj mjeri gojilo, što se može još vidjeti u privatnim kućama. Liepe stare rcsbarije i mosaici vide se u grobnici, gdje su liesovi Saladina silnog sultana Heibasa i njegova sina. Prića je lik Salađinov ovila u ćudnu koprenu, ali i učeno iztraživanje mora premudrog pravog borioca za Islam uvr­ stiti u niz velikih historićkih ličnosti. Da- ,о S V I Т ‘ U tim svim zapletima izamršajima pobudjuje dnevnu znatiželju ostavka hrvatskoga ministra Mirka Josipovića. Hrvatski ministar u Budimpešti obično je i predsjednik; hrvatskoga kluba zastupnika, koje u budimpeštan­ ski sabor šalje hrvatski sabor za viećanja o zajedničkim poslovima hrvatsko-ugarskima. Ovaj hrvatski klub dosada je uviek bio uz magjarske vlade, pa kakve god оце bile. Sad na jedan put predsjednik toga kluba Josipović daje ostavku. Novine vele, da je to neslućeno neugodno iznenadjenje za Banffya i madjarsku vladu, te da je minister dao ostavku s toga, što se ne slaže s magjarskom vladom u tomu, da se vlada bez ustava, ne­ zakonito, kako to vlada hoće i želi. On dalje od nove godine ne može trpiti toga stanja, pak ođtuda povlači za se posljedice i odstupa. Rekoše, da tobože i hrvatska delegacija u budimpeštanskomu saboru jednako mi­ sli kao i Josipović i to da bi bio velik udarac po Banffyevu vladu i većinu, pošto je Banffy prama svojoj opoziciji bio stoga nepopustljiv, po­ što je uviek sigurno mislio na pomoć hrvatskih izaslanika. N i do ovoga zadnjega slučaja ne držimo puno, ali ga bilježimo uz opazku, da se njim bavp novine po­ tanko, te da tim povodom govore malo poviše o hrvatskim stvarima i pitanju, koje jedna od uvaženih njema­ čkih novina zove škakljivim, veleć, da bi bilo kobno po ugarsko mini­ starstvo, kad bi se uz postojeće potežkoće norodio kanflikt (sukob) na škakljivom tlu odnošaja prama Hr­ vatskoj. Dakako, da se ovom prilikom ko­ ješta nagadja, kao na primjer i to, da je sa hrvatskim banom minister Strana 3 Josipović radio sporazumno, samo da dovede Banffya u nepriliku. Nu međjutim to su obična nagadjanja, te će se od svega toga poroditi samo to, da će mjesto Josipovića biti imenovan drugi hrvatski ministar. Tako će se ta stvar stišati. Inače se u budimpeštanskom saboru spremaju nove bure sa strane opozi­ cije, koja ne da vladi glasovati niti odobriti ni potrošak za državno ku­ ćanstvo za dojduću godinu. U Beču pak sveđjer traju odborska viećanja o nagodbi, koja će se i opet odmak­ nuti, te zamienitr sa privremenim stanjem po paragrafima ili bez njih. Obe vlade imadu svoje većine, nu opozicije su biesne i nedadu im napried. Sgodno je, da ovdje navedemo, šta piše glasilo mladočeskoga zastup­ nika u carevinskom vieću dra. Packa, koji je takodjer član bečke većine: „Zahtjevi čeških zastupnika idu za tim, da se udovolji željama (zar ne pravima?) češkoga naroda, prama ko­ jima sadanja politika udara praktičnim pravcem, da se uklone zaprieke, koje stoje na putu konačnomu ostvarenju podpunoga državopravnoga i narod­ noga češkoga programa. Mladočeski su zastupnici sada tražili samo ono, što se u sadanjim prilikama u naj­ kraće vrieme može postići, nu oni svoj program niti su pokratili niti napustili, te će samo po ođređjenoj osnovi svoje zahtjeve od vremena do vremena povećavati." P o l i t i č k i p r e g le d Habsburžka monarhija. Ugarka kriza sve se više zamrsuje. Osim hrvat­ skoga ministra Josipovića odstupio je i predsjednik sabora Szilagyi, koji je moralno i politički najugledniji muž u Magjariji. S njime odstupa i prvi ma.sk mu je bio uporište u Imrbi za Palesti­ podpredsjednik Lang. Sada je vlada nu, tu je oćutio, da mu se primiče kraj ži­ u velikoj stisci i ne zna, šta da čini. vota te je dao nositi gradom mrtvački po­ Pošto nema odobrena ni privreme­ krov i vikati: „Vidite, to je sve, što je osta­ noga proračuna ni za prve mjesece lo od velikog Saladina." dojduće godine, morati će se poslu­ U Damasku nema toliko znamenitosti, kao žiti nekim novim načinom, nepredu drugim starim gradovima. Ima kuća na vidjenim u zakonu, ili će odstupiti. zidu, odakle da je kroz prozor spušten u Sad su najkritičniji časovi u monar­ košarici (pletenki) Pavao, da se spasi od hiji, nu sva je prilika, da će se preprogona od Židova, nu način gradnje kuće turiti i opet ostati — pri starom. i nakit ne odgovara dobu, kada je Saul po­ — Austrijski ministar financija pred­ stao Pavao. Tako je s kućom za koju vele, ložio je u carevinskom vieću zakon­ da je u njoj stanovao Naeman. sku osnovu o proračunu za dojduću Zanimivo je pogledati cestu, gdje je Pa­ godinu. Potrebe iznose 760 milijuna vao stanovao u kući Judinoj. Ona ide po286 hiljada 793 forinta (od 1898. više prieko kroz grad od iztoka prama zapadu, za 37,413.962 for.), dočim se prihodi s obje strane dućan do dućana, a čitava je računaju sa 760 milijuna, 754 hiljade cesta pokrivena. Pripovjedaju, d aje Midhat 834 for. (od ove godine više za paša, dok je bio valijom sirskim gledao 37,533.075 for.). Po tom bi bilo viška često da skloni dućandžije, da cestu proši­ 468.041 for., za 119.113 for. više nego re, ali bez uspjeha. Kada bukne požar i sve u ovoj godini. pohara, i tako se volja valijiuia izpuni. Italija. U italijanskomu saboru u sjednici od ponedjeljka razpravljalo se �Strana 4. je o zakonskoj osnovi za predujam od milijun lira za privremenu upravu na Kreti. Minister izvanjskih poslova Canevaro reče, da taj zakonski predlog ide za tim, da se zaštite talijan­ ski interesi u sredozemnom moru. Da je krivo rečeno, kad se tvrdi da taj predlpg znači samo prividnu pobjedu Italije, a u istinu pobjedu Rusije. Nu tu je samo jedna pobjeda, pobjeda civilizacije, koju da su vlasti izvojštile. Istina je pak, da je Rusija prva pred­ ložila. da princ Gjuro budne upravi­ telj na Kreti, pa druge vlasti to primiše dragovoljno s toga, što su znale, da će to primiti i hrišćani na Kreti. Sto se u kretskom pitanju Italija nije slagala s Austrijom i Njemačkom, to dolazi od tuda, što su sve te vlasti radile prama svojim interesima. K o ­ mora je za tim odobrila predujam od 1 milijuna kruna. Francezka. Kako to traži ministar mornarice Lockroy, godine 1899. ima­ ju se graditi ovi ratni b ro d o v i: 1 oklopnjača, 2 oklopljene križarice svaka sa 10000 tona, 2 križarice od 4000 tona, 2 torpeđnjače, 4 velike torpednjače za debelo more, 11 torpednjača prvoga razreda i 6 torpeđnjača za izpod vode. Za veći dio tili ladja nacrti nisu još gotovi. Sabor (komora) će bez sumnje to odobriti, te će se po tomu graditi odnosno se već gradi 109 ratnih brodova. V e ć i će se brodovi graditi u državnim, a manji u privatnim radionicama bro­ dova, te svi ti brodovi moraju biti gotovi do 1903. Španjolska. LT parižkoj konferenciji o miru izmedju Am erike i Španjolske je napokon odlučeno, da i F ilipin e mora Španjolska ustupiti Am erici. Radi toga sada kano da priete Španjolskoj nutarnji, gradjanski nemiri i rat. Princ don Karlos, k oji za se svojata špa­ njolski priestol, hoće da izrabi tu zgodu te da učini preokret u zem lji i metne kraljevsku krunu na svoju glavu, jer da je sadanji kralj, odnosno mati mu kraljica bacila zemlju u tako silnu nevolju i neprijateljima dragovoljno dala sve, što su tražili. On, don Karlos, već je počeo zvati Španjolce na usta­ nak, te su sjeverne španjolske pokra­ jine za nj i ustaša imade v eliki broj. Pokrajine Viskaja, Alava, Guipuzcoa, pak susjedna područja N avarre, Burgosa i L og ron a takodjer pristaju uz ustanak. Španjolska vlada prigušuje sve viesti, koje javljaju o tom ustanku, nu uzalud, ipak glasovi prodiru u javnost. Don Karlos sprema oružje u Španjolsku, te su pred nekoliko dana na Pirenejim a oblasti zaplienilc jednu pošiljku oružja. Don Karlos je već imenovao i svoje — karlističke — Ćastnike. č in e se velike kućne premetačine, nu sve uzalud. V lada je već izvan sebe. a kraljica još više. Pošto se ne nada pomoći od, austrijske vladajuće kuće. s kojom je u rodstvu, obraća se papi, da on pomogne. Nu ni odtuđa nema jo j pomoći, pošto je većina španjolskih biskupa za don Karlosa. te oni dapače znadu izdavati pastirske „О S V I T“ listove u prilog karlistima, kao n. pr. 1884. biskup od Placencie. Sad kra­ ljica misli spasiti priestol svomu sinu još jedino tim, ako bi se alfonzinska i karlistička grana dinastije .izmirile, i to pomoću ženitbe. Imalo bi .se naime don Karlosa nagovoriti na to, da pristane da se njegov sin Jakov — don Jaimc — oženi s krasnom infantkinjom donnom Mariom od Asturije, kćerju Alfonza XII., otca sa­ dašnjeg nejakoga kralja. Nu ako bi došlo do te ženitbe, onda bi mali sa­ dašnji kralj morao biti svrgnut, te bi na njegovo mjesto došla najstarija mu sestra, rodjena još za otčeva života, đočim je sadašnji kralj rodjen po nje­ govoj smrti. Tada bi infantkinja donna Maria. ako bi ju don Jaime uzeo, svomu čovjeku predala kraljevsku kru­ nu. Nu težko je to da se izvede, a ni papa ne će tu htjeti da pomogne, jer ipak vole viditi u Španjolskoj na vladi strogo katoličkoga don Karlosa, nego li liberalnoga Sagastu. Iz m je s t a i o k o lic e ,,Hrvojeva“ velika zabava. U če­ tvrtak je narodno glasbeno-pjevaćko družtvo „H rv o je 44 držalo svoju glavnu godišnju za­ bavu, koju je bilo namicnilb proslavi vla­ dareva potdesetgodišnjega jubileja. I „Нгv oje “ je previšnji jubilej proslavio na najljej>ši i najdostojniji način, čim je ta­ kodjer zadovolji o kako svojim osjećajima, tako i osjег .jiruiir-našega obćinstva. koje je pohrlilo, da i tom sgodom pokaže svoju odanost svomu vladaru. Tim se je najbolje manifestiralo narodno mišljenje i vjernost. Da proslava bude što dostojnija, uprava se je društvena pobrinula, da družtvene pro­ storije sto ljepše uresi. Hvala trudu i na­ stojanju g. Petra N. Ančića, kazalištna je dvorana bila izkičena, da se ne može bolje. Stupovi i galerije bile su prekrivene hr­ vatskim i carskim zastavama, te izkićene vieneima od bršljana i hrastova lišča. Če­ tiri ogromna vienea spuštala su se s vrha svoda na galerijske stupove, kojima su na spojnicama bili ponamješteni grbovi zemalja habsburške monarkije, i uz svaki grb opet manje hrvatske trObojniee. Nad pozornicom je bio izvješću Isto tako naokalo izkićen dvoglavi orao sa hrvatskim i carskim zasta­ vama, doćiiri je naprama njemu, na galeriji nad ulazom u dvoranu bio izvješen hrvatski grb. S jednu i drugu stranu pozornice bili su namješteni transparenti, vladareve slike iz 1848. i 1898. Pred kazalištnim domom bio je načinjen slavoluk, izkičen hrvatskim trobojnicama, i na njemu transparent: vla­ dareva slika u naravnoj veličini. Ures dvo­ rane bio je neobjčno liep i ukusan, te je mnogobrojno obćihstvo, koje je bilo izpunilo sve prostorije za vrieme zabave, bilo zadivljeno. I uzprkos ružna i kišovita vre­ mena zabava je bila veoma posječena tako, te su sve prostorije bilo dubkoin pune. Na zabavu su takodjer u velikom bili broju došli i muliamedanci, pri čemu čeino napos'e spomenuti, da su zabavu posjetili i neki odlični 1 ugledni muliainćdanci iz Stolca. Bilo je takodjer i seljaka i seljakinja iz Broj 40 djeniin i ukrašenim prostorijama hrvatskoga kazališta. Zabava je počela u -7 sati, a otvorio ju je proslovnim govot-oiti drtfžtveni tajnik g. Stjepan Radulović, koji je jezgrovito Ул. taknuo znaconje jubilarne proslave, te razlog, za što i „ 11г\‘0] 6‘- slavi taj veliki dan. ,.| naš ,,H rvoje“ reče — „као' i čitavi hr­ vatski narod slavi vladarov, jubilej, jer to odgovara njegovim, osječajima vjernosti i odanosti, nu pošto je „H rv o je 44 takodjer pro­ svjetno družtvo, to on slavi u Franji Josipu I. velikoga vladara, koji je kroz petdeset godina svoga slavnoga vladanja bio najveći zakrilitelj i unapreditelj znanosti, umjet­ nosti, prosvjete*4- Na koncu govora su svi prisutni kliknuli „živio-44 vladaru, te stojeći slušali carska himnu, koju jo društveni sbor pod ravnanjem sborovodje g. Beraknvića odpjevao, stojeći u polukrugu iza sprieda na pozornici postavljenoga i viencem uhi­ ćenoga vladareva poprsja. Iza toga je gospodjica Jelka Soldo s velikim uspjehom krasnoslovilaepjesmuLjuboja Dlustuša „Franji Josipu I.44, te je bila pozdravljena burnim pijeskom. Pjevački sbor je na to vješto od­ pjevao Vilharovu „Sokole divni44, te napokon g. Josip Šipioni krasnoslovio zanosno i žarko Senoinu „O zlju gradu44. Obe su točke iza­ zvale burno odobravanje. Nakon svršenoga prvoga diela programa glumio se je Kukuljevićev „Poraz Mongola44 pod ravnanjem sborovodje g. Berakovića, te je uza sve po­ teškoće, naročito što se tiče odveć čestih promjena, i tim komadom polučen krasan uspjeli. Društveni su si diletanti osvjetlali lice, a napose su se iztaknuli gg. Šipioni, Šimun Smoljan, gospodjice R. Hrstić i Soldu, te Šego, Zakovšek, Kosor i drugi. Za medjučina svirala je uvdješnja c, kr. vojnička glasba 8. pješačke pukovnije, izvadjajući tako vješto razne glasbene komade, da ju je obćinstvo pljeskom pozdravljalo. Svakako je najsjajniji uspjeh polučila Beriotova „Scene de ballet44, fantazija za violinsolo (svirao g. Doufek) uz pratnju or­ kestra. Nakon svršeno predstave nasta­ vila se je prava i ugodna kućna zabava. Otvorio se i ples, koji je trajao gotovo do tri sata po ponoći. Kroz sve vrieme bio jo najuzorniji red uza sve to, što je bilo pri­ sutno onako mnogobrojno obćinstvo. I tako je prošla ta sjajna i ugodna večer, kojom je „H rv o je 44 na najljepši način pro­ slavio previšnji jubilej i koja će dugo ostati u uspomeni svili onih, koji su bili prisutni, te koja je napose još više „H rv o ji44 podigla onaj liepi ugled, koji je i do sada uživao u našem obćinstvu. Svojim je radom do sada bio pa nadajmo se da će i odsada ..Hrvo je" biti na diku i ponos hrvatskomu imenu i narodu. Odlikovanja. Njegovo Veličanstvo Medjn onima, koje je odlikovalo prigodom previšnjega jubileja, nalaze se i gg. sudski tajnik Ljudevit Bunić i poreznik Franjo Uzelac ц Mostaru, l ’ rvi je odlikovan viteš­ kim, a drugi zlatnim krstoin za zasluge. I gosp. Bunić i g. Uzelac su primili tim po­ vodom više srdačnih ćestitaka, pak im i mi kao zaslužnim i revnim činovnicima od srdea čestitamo. — Mostarska obćina je čestitala zajedni­ čkomu ministru Kallayu na njegovu b'dlik" vanju velikim krij tom reda sv. Stjepana. Dobrotvorni vojnički koneort. mostarske okoline. Bio je to pravi svoft'/fifi" Sutra u nedjelju u o i pol sati po podo­ skup mungobr- ‘ Miga naroda u sjajno urebni će koncerti •ovdješnje vriedne glazbe <\ �Broj 40. kr. 8. „OS pješačke pukovnije X T“ n kazalištnoj Na dan jubileja služio je svetčanu službu dvorani hratovštinskoga doma. Koncert je na- božju ovamošnji župnik veleč. g. o. fra Vjemienjen -dobrotvornoj svrhi, naime carsko- :koslav Mišić, kojoj su prisustvovali predstav­ jul)iUci)oj zakladi za vojničke sirote. Koncert nici oblasti i ostalo ćinovničtvo, te gradjanpriredjujo santa vojnička-glazba, te ne su­ .stvo i sila naroda iz okolištnih sela, da je mnjamo, đa će naći najvišega odziva, najcrkva bila dubkom puna. Vriednt župnik’ je skoli sa strane, gradjanstva i, činovnićtva, još prije jubilarnog dana upozorio narod na jedno stoga, što- mu je plemenita i 'čo'vje- •tu sgoJii i narod seje odazvao radostno po­ koljphna .svrha, a drugo g toga, što j ■ zivu, da izrazi svom kralj u i vladara i ovom program koncerta tako sastavljen, .da će isgođom nepokolebivu vjernost i odanost posjetitelji imati inače riedku priliku u Mo­ ;i prinese pred priestolje Višnjega pobožne staru, -da se naslade i zadovolje umjetničkim ;molitve za svog vladara.. Pod misom je pravim užitkom. veleč. g. župnik Mišić držao narodu lieBrogpam. konqprta je ova j; Д ј Quvertura ij)u propovied, iztaknuv i razjasniv mu k operi „Zlatni krst“ od ‘Ignaca Brlilla; 2) kršćansko I’ vladarske vrline cara Franje „Bakica će 'da pleše," inlermezzo za gu- .Josipa 1. Propovied je praćena živim dalačke instrumente od K. Vetašeka; 8) Anzanimanjem, te je liepo razlaganje prodante i menuetto iz „Simfonije" s talam- Ipovjednikovo postiglo i velika uspjeha. basima od Josipa Haydna; 4) „Plesni pri­ Poslić službe Božje odpjevano je : „Tebe zor," fantazija za violin-solo uz pratnju or­ Boga hvalimo" i „Carevka." Pod misom kestra od Charlesa Beriota; 5) „Većemji pjevao je inužki pjevački zbor pod ravnablagoslov" iz opere „Ivo i Marica" za cello njeih zaslužnog za družtvene prilike u B i­ solo s liarmoniumom od E. Humperdinga; haću prof. g. Hangia. B) „Largo" od G. F. Hkndela, za ćello — Isto tako svečano i liepo obavljene Su solo i harmonij ; 7) „Hrvatski dom“ ‘ ve­ su službe božije i molitve 'u grčko-istočhoj liki karišik od K. h bolda. crkvi, u džamiji Fetiji te španjolskoj bogo­ Ulazne ciene za koncert javili smo na molji. A poslie toga je vladin zastupnik g. ovom mjestu u zadnjem broju „Osvita". Kotzy primio poklonstveuu deputaciju gradjanstva pod vodstvom načelnika g. MeliPovjerenici „Matice Hrvatske4* medbega Alajbegovića, gdje su svi skupa u Mostaru. Kako smo već javili, knjige bez razlike vjere izjavili svoju podaničku „Matice Hrvatske" za ovu godinu biti će vjernost i čestitku. gotove oko nove godine, kad će se početi Nadvojvoda Franjo Ferdinand dieliti međju članove. S toga je već vrieme, da se gospoda članovi prijavljuju i upla­ u Bosni. Na 4. ovoga mjeseca došao je u Bugojno nadvojvoda Franjo Ferdinand, ćuju članarinu, koja iznosi sama 8 fr. Za Mostar su povjerenici gg. Šerif efendija 'da nekoliko dana sprovede u lovu. U nađA r n a u t o v i ć, posjednik, i Toma L j o 1j e •vojvodinoj pratnji nalaze se kapetan Bonn zlatar.. Ovim javljamo^ da i ravnateljstvo i vl,adin savjetnik PetraJek., I' B ro jn u su „Hrvatske dioničke tiskarne" prima članove nadvojvodu dočekali kotarski predstojnik Zaza Maticu i članarinu, da gospodi povjere­ harić, načelnik, svećenici i mjestni uglednici nicima olakoti posao kao i članovima pri­ od kojih je nadvojvoda svakoga pojedince javu, te će prijavljene članove pravodobno oslovio. •saobćiti istim povjerenicima. Samoubojstvo. U sriedu po podne oko tri sata ubio se je u svomu stanu u Mostaru ovdješnji trgovac Julius Tbonhauser. Ustrielio se je iz maloga revolvera na sljepočicu te je na mjestu ostao mrtav. Tane mu je ostaio u glavi. Nesretnik se je ustrie­ lio radi neizlječive bolesti. Ostavlja za sobom samo ženu. Došao je bio u Mostar još za prvih godina okupacije sa svojim bratom, koji je već umro, te se znao liepo podići. Bz n a š i h k r a j e v a Bosna i lE Ie r c e g 'O T T in .a ,. Proslava vladarevogjubileja. Pi­ šu nam iz. Bihaća: I ovdje je liepo i dostojno proslavljen vladalački jubilej cara i kralja. U oči 2. prosinca — znamenitog tog dana — naviestio je skladni zvuk zvona sa katolič­ ke crkve, da poćijna jubilejski dan. Zvona su zvonila na voće i u jutro po pola sata. Crkvena svečanost bila je sjajna. Crkva je bila izvana i iznutra vrlo liepo cviećem, vieucima od omorike, zelenim granama iz­ luđena, a sa visokog tornja crkvenog vijale se -zastava carska i narodna hrvatska. Na ula­ zu u crkvu bila je postavljena slika cara ikralja našeg.: cviećem izkićena. Za: ukras crkve osobjto .su se zauzele ovamošnje ćast-ne Haki efendija Pitie. Pišu nam iz Stolca: U petak na 20 prošloga mjeseca preminuo je ovdje vježbenik šerijatskoga suda Haki efendija Pitić. Merbum je od dulje vremena pobolievao, te je sbog svoje bolesti morao prekinuti svoju službu i poći u zemaljsku bolnicu u Sarajevo. Nu videći, da mu zdravlje ne okreće na bolje, vratio se je kući u Stolac, da uz svoga brata i rodbinu snosi svoju bolest, dok ga eto u najljepšem evietu mladosti, u 26. godini života smrt ne pokosi. Merhumje bio vriedan, triezan i plemenit mladić, zauzet za sve, što je liepo i dobro, te smo od njega puno očekivali. Za sobom ostavlja najljepšu uspomenu, al i žalost, koju je njegova pre­ rana smrt pobudila kod svili njegovih pri­ jatelja i štovatelja bez razlike. Rahmetullahi alejlii 1 Zabava dobrovoljnog tamburaš­ Strana 5. Mladež naša marljivo je radila, učila, pa .se nije bojala za uspjeh. Tako treba. Zabava je đržaifa u •svratištu dobrih H r­ vata braće Sulrića; Već u 8 siti bila je velika dvorana dubkom puna odabranog ob’ćinstva, a koji su malo kasnije došli, nisu više mjesta dobili. Dok sborovodja, mladi brat Ceh S o u d j e l dadne Znak, da se tamibtiraši spfeme da počnu, a tamburaši svaki prihvati svoje glasbalo, sve uprlo oči prama njima i napeto čekalo početak. Udare ..Junak iz Like", koračnicu od pl. Farkaša i odi,graju tako točno i liepo, da je sve udarilo ju burni pljesak. Za tim odsviraše na sveobće zadovoljstvo i upravo divno intennezzo iz opere „Cavalleria rusticana". Sjajan uspjeh su polučili i sa izvadjanjem izvadka iz opere „Zrinjski", koji su morali na obću želju opetovati. Tako šu poželi veliko odobra­ vanje izvadjanjem „Turske straže" sa c.iinbalom — dočim, kada su udariii našu hr­ vatsku himnu „Liepa naša domovina", fre­ netičnom applausu i oduševljenju nebi kraja. I drugo je sve svirano liepo, te je jedno­ glasno mladost pohvaljena. — Napose nam je ovdje iztaknuti, kako su se vriedni podnačelnik bihaćki i rodoljub Jozo I v k o v i ć, te stara plemićka begovska korenika Allbeg B i š č e v i ć, veleposjednik i gradski za­ stupnik, prem oba u dobi, požrtvovno za­ uzeli za zabavu, te vršili službu na blagajni. Rodoljubu, kad se radi o dobroj svrsi, nije ništa težko. Evo našoj mladeži primjera ! Obćinstvo je bilo šaroliko: fes i cilinder, frak i narodno odielo, potur-čakšire i ve­ zeni fermen. A osobito nas veseli, što su u onolikom broju bili zastupani naši krajiški bezi, te mnogo činovnićtva. I sve se je prijateljski susretalo i razgovaralo, kao u jednoj kući brat s bratom, sve je bilo odu­ ševljeno i zadovoljno. S toga nam i treba bratskog sklada i rada. Cak iz Krupe došli su bezi. I muliamadanska odličnija mladež bila je listom na zabavi, na čelu bezi Biščevići, Poprženoviei, stari junaci, — ali što da nabrajamo 'i sami cviet krajiških bega Bilo je i španjolskih i drugih Izraelićana; a katolici naravno pokazali su volju i od­ važnost za narodnu i prosvjetnu stvar i ovom sgodoin. Tu su bile otmene obitelji: lvkovića, Sukića, Perkovića. Čubelića, Jurića, Vidovića i dr., a sve se natjecalo u ljubavi, slozi i veselju. Takih nam zabava treba, gdje se goji sklad, gdje se um bistri i srce plemeni, gdje možemo pokazati napredak u prosvjeti, a da. to bude, treba nam udru­ živanja, treba da osnivamo družtva; pa rodo­ ljubima bihaćkim stavljam na srdee, da po­ dupiru što viš? i ovo hvalevriedno nasto­ janje 'naše mladosti. Nedajmo se smetati! ■•■■Prijatelj mira i radu. Kiraethami « Bosanskom No­ vom. Pišu natijp. odtuda: Dne 5. o. kog družtva „Krajišnik 44u Bihaću. шј. bila je prva glavna skupština naše kiJavljaju nam iz Bihaća: Kako vam je po­ raethane, koju je dostojno otvorio naš kot. znato, naše mlado dobrovoljno tamburaške predstojnik barun Ređtvitz. Iza toga je go­ družtvo „Krajišnik" priredilo je 3. prosinca vorio g. Marković „ 0 vriednosti i svrhi družtva uobće, a naročito ovakova", a onda malu, ali vrlo liepu zabavu, koja je baš krasno uspjela i družtvo je time pokazalo, se prešlo na biranje odbora i razpravljanje kako je za kratko vrieme napredovalo, što b drugim društvenim tičedbama. U odbor mu je i namjera bila, i pobudilo veće za­ su izabrana ova gospoda: Za predsjednik:! nimanje u gradjanstvu za se. Sve je bilo b a ru n K. R e (1 \vi t z, za podprešjednrkć ' znatiželj no, kako će zabava izpasti — i vriedna H a d ž i S u l e j i n a n h e g C e r i ć , za taj­ naša mladež, koja je tek pred nekoliko nika-St j. M a r k o v i ć , za- blagajnika mjeseci počela učiti umjetno sviranje i pje­ K e l . l e r a.1za: knjižničara dr. L. Mrag:e,ii;.. vanje, baš si je osvjetlala lice i pokazala,, U odbor, su još izalbrana. gg. H u seiih b i« g što je u stanju čvrsta volja i mar da jzvedcj �- ,0 S V I ГГ‘ Strana 6. Pjevačko družtvo ,,Dinara“ u Livnu priredjuje sutra u nedjelju u pro­ storijama društvenoga vježbališta uz sudje­ lovanje vojničke glazbe zabavu, koje je čisti prihod namienjen za nabavu društvenih tam­ burica. Na zabavi će se glumiti „Bez brkova" od Nikole Milana i „Stričeva oporuka" od F. Ž. Milera, društveni pjevački sbor pjevati će „Himnu Dinare," rieči od T. Alaupovića, glazba od Vilhara, pak Eisenhutovu „K roz noć" i Vilharovu „Hrvatsku davori­ ju," dočiin vojnička glasba svira Tittievu „Slovansku uverturu," Kralovu „Poštom" i Gradierovu „Lapaloma." — Želimo najljepši uspjeh! Silno nevrieme. Javljaju nam s R u iš ta : Dne 30. studenoga oko 8 sati u jutro u ovoj okolici vladala je velika oluja, kiša, vjetrovi i krupa. Oluja je trajala pola sahata. Štete je putev:ma vododerinom učinjeno puno. Vjetrovi su neke kuće po Zimlju ošteti­ li, a han Jove Dabića, koji je i dosada bio u trošnom stanju, srušio se. Pri tomu u malo da nije nastradala obitelj Luke Sudara. Ina­ če od toga, što s e je han porušio, nema šte­ te, pošto Dabić nije htio popravljati hana, koji inače nije ništa vriedio, a ipak ga je Dabić bio osigurao. Samo je šaliti Sudarevu ženu i djecu, a inače bi na ovakove nemarnike trebalo na vrieine paziti. — Za zimske je usjeve pogibeljno to, što je voda dugo ostala na zimaljskom polju, pošto ju ponori nisu mogli progutati. Drzoviti kočijaš. Javljaju nam: U cienjenom je „Osvitu" bila jednom iznese­ na tužba proti neopreznim kočijašima, koji tako nemilosrdno voze, da ne paze hoće li koga pogaziti ili ne. Po gotovo se to može neopaženije dogoditi izvan Mostara. Evo slu­ čaja. Na 2. ovoga mjeseca neki kočijaš, vo­ zeći od Lištice prama Mostaru, tako je svoje­ voljno i neoprezno tjerao konje, da je ko­ lima na zemlju srušio jednoga natovarena konja i ženu, koja je išla za konjem. Žena je ruku teško ozliedila. 0 kočijašu, koji je iz Mostara, znadem samo to, da je lirišćanin, al bi se ime moglo lako saznati. — Trebalo bi takove divljake primjera radi najstroži je kazniti. Neuredjena cesta. Javljaju nam: Cesta, koja vodi na Lišticu, i to onaj dio, koji je prošle godine pravljen od Knežpolja pa do Lištice, tako je blatan, da konji ne mogu ni praznih kočija a kamo li kola vući, doćim su putnici primorani pješke tuda hoditi i do vrata se blatiti. T o dolazi od tuda što je cesta zasuta zemljom, a ne pieskom, valjda s tega, što je dotični graditelj htio s cestom na brze brzine da bude gotov, ne brineći se, hoće li cesta valjati ili ne. Ovim upozorujemo one, do kojih je, da odrede što prije, što je potrebno. R a z lič it e v ie s t i Broj 40. sablju. T o je konjanička sablja, oštrica joj ;iz njega izidje čovjek, neki Franjo Peiter,. je bogato eiselirana, a balčak urešen car-' koji je na ovaj način htio doći u Petrograd. skim grbom. Sobom je ponio dvie i po glave kruha, kobasica i nekoliko boca pića. Boce se Napuljski prosjaci. U Napulju uzelo razbile pa se piće po njemu prolilo i stoga zadnje vrieme prosjačtvo tako maha, da je je vikao u pomoć. U sanduku nadjoše jošgradsko vieće moralo zaključiti, da se ineaustrijsku i rusku zastavu sa napisima „ Ž i­ dju prosjake podieli 10.000 lira, samo da vio Franjo Josip I.“ , „Živio car Nikola II." toliko ne dosadjuju prosjačenjem. A zani- P eiter je drugim vlakom odpremljen na­ mivih prosjaka imade tamo. Tako su uaptrag u svoj zavičaj. sili jednu djevojku od 12 godina, koja je najviše dosadjivala prosjačenjem po uli­ cama, a nije bila potrebna, nego je za to N a ro d n o g o sp o d a rstv o prosila, da si može kupiti glasovir, pošto jo j ga otac nije htio kupiti. A druga opet Njekoliko rieči o trgovačkom dobitku djevojka znala se-je tako načiniti staricom, Za nnžo trgovce piSc Ferdo Vrhnčć. da nitko nije ni slutio, da je djevojka, a (Svršetak). prosila je s toga, đa si pribavi miraz za udaju. — Pred vratima napuljskih crkava vidjao se je jedan prosjak starčić, koji je pobudjiveo veliko smilovanje. T a j starčić je ovih dana umro, ostavivši oporučno 40.000 lira gradskoj bolnici uz želju, da se nje­ gova slika postavi u bolnici medju ostale dobročinitelje. I još mnogo toga donose talijanske novine o napuljskim prosjacima ali ne će sve biti istina. Pobuna kažnjenika u Rusiji. LT kaznioni u Šerdovki blizu grada Irkutska u Rusiji pobunila su se kažnjenici, te je vojničtvo moralo pucati, pri čem je su poginula tri kažnjenika i više ih ranjeno. Povod tomu je, kako pišu iz Petrograda, što je 260 kažnjenika, koji su osudjeni na deportaciju u Sibiriji, dobilo okrutnog pukuvnika Bassarbu, da ih vodi, a koji je kažnjenike na svakojake muke stavljao. l T Šerdovki pred L kutskom htjedoše kažnjenici kupiti hra­ ne, ali to im zabrani Bassarba. Jedan kažhjeriik otidje izpretl ostalih te zamoli pukovnika da povuče zabranu natrag, a pukovnik odmah dade zapovjed, da ga inušketaju. N a to kažnjenici ogorčeni udare na pukovnika psov­ kama i pogrdom — a neki polete da svog dru­ ga spase. Ovi budu od vojnika težko ranjeni. Zapovjednik vojnog kotara Irkutska nije dao da se vodi iztraga proti pukovniku Bassarbi, jer da je on to radio u nuždnoj obrani. Vulkani na našoj zemlji. N a zemmlji imade kojih 670 vulkana; od tih još i sad baca vatru 270. U Am erici ima 80 vulkana, u A z iji 24, u Africi 20. N a Javi samoj imade ih 109, a od tih 28 nije ugasnulo. U Novoj Selandiji uzdižu se 63 na površini od 300 četvornih kilometara. Potres. U Milanu u Italiji osjetila se je, kako observatorij Bresa javlja, 4. o. mj. u 4 sata 45 minuta u jutro u razmaku od malo sekunda dvaput podzemna grmljavina. Drugi put bila je tutnjavina jača, čula se je kao grmljavina topova. Seismografski instrumenti (spra ve za m jerenje potresa) nisu pokazivale nikakave promjene. Profesor Celoria u observatoriju Bresa misli, da je toj podzemnoj tutnjavi uzrok sukob dvajuh Jedan od vrlo važnih uvjeta za dobitak je kupovna ciena. Čim si skuplje platio neku robu, tim ćeš ju morati i skuplje pro­ dati. Za to valja pronaći takova vrela za dobavljanje robe, koja će ti pružiti jeftinu i solidnu robu. Da to uzmogneš postići, treba da se vazda informiraš o stanju trž­ nih ciena na raznim mjestima, pa da t& ciene medju sobom uzporedjuješ. Pri tome nemoj zaboravit da uzporediš i kvalitetu robe, pa da se uvjeriš, nije li ona jeftinija roba lošija. Nastoj, da umanjiš svoje troškove. Troš­ kove moraš platiti iz dobitka, a čim budu veći, tim će ti od dobitka manje ostati kao naknada za tvoj trud. Čim budeš imao više mušterija, prodati ćeš više robe i polučiti veći dobitak. Da zadržiš mušteriju, treba mu pružiti liepu, zdravu i valjanu robu. Sgodna trgovačka reklama vrlo. će ti pri tom koristiti, samo upet v elim o : treba da bude prikladna i zamamljiva a koliko moguće da odgovara istini. U vjeri li se mušterija da tvoja roba nije onakva kao što veli tvoja reklama, reći ć e : to je liumbug! Kada god moreš, kupi robu za gotovo. Medju trgovcima je običaj, da se kod ku­ povanja za gotovo daje popust, što ga na­ zivi jemo škontom. Kupiš li robe za 500' for. i platiš gotovim, odbiti će ti prodavaoc recimo 2°/0 škonta, a to čini 10 fo r .! T o je već dobitak za tebe, jer te roba stoji 490 for. Moći ćeš ju za 2 novč. na forinti jeftinije prodati. Nastoj, da robu kupiš u pravo vrieme. Ima nekih stanovitih vrsta robe, kojima čas raste, a čas opet pada ciena. Trgovac mora već iz izkustva da znade, kada bi mogla koja vrst robe porasti u cieni, da se za vrem e­ na snabdije nuždnom zalihom. Eto u zadnje smo vrieme imali dosta prilike, da se u vje­ rimo o istinosti ove rečenice. Žitu i brašnu porasla je ciena izvanredno visoko. Svi, koji su za dobe sklopili poslove sa parnim mlinovima, bili su snabdjeveni mlivoin i mogli su svojim mušterijama poslužiti sa znatno nižim cienama, neg li njihovi drugovi, koji su kasnije morali sami kupovati uz visoke usijanih meteora u blizini zemlje ili je ne­ koliko meteora zajedno padalo. ciene. Pri tome su svejedno dobro prošli, jer je i kod njih ciena donekle porasla, ali još uviek ne tako, kao kod drugih. A mu­ jubileja, Putnik u sanduku. Javljaju iz B i­ na u M oravskoj: S vlakom sjeverne že­ ljeznice stigao je u stanicu Lundenburg šterije nezaboravljaju ovakove usluge, nego uzvrate milo za drago ovakovomo trgovcu, Počastna sablja za kralja. P o ­ vodom petdesetgodišnjeg vladalačkog jubi- dug sanduk, predan u Hohenau, a odredjen za Pctrograd. Na njemu je bilo napisano: omogućio kupovanje uz umjerenije ciene, te im do neko uštcdio suvišne izdatke, što „N e prevaljivati. Roba od bi im prouzrokovalo visoko ciene, nastale uslied špekulacije u toj vrsti robe. Nadaš li se, da će šećer, kava, mlivo ili što drugo Naš car i kralj, koji je nekoliko dana probavio u Walseeu i tu u tišini pro­ slavio dan svoga vladalačkoga povratio se je u Beč. hileja dobio je naš car i kralj englezke pukovnije „First od ćastnika laings dragoon guardi," kao vlastnik te pukovnije poćastnu kovine." Kada su trhonoše prenašali sanduk, začuje se iz njega glas u pomoć. Otvore sanduk, kad što im je svojim korektnim poslovanjem �Broj 4U. porasti, kupi za vremema robe, pa ćeš obezbieđiti sebe i svoje mušterije. Iz svoga dobitka treba, da trgovac pod­ miri svoje potrebe i one, što ih ima njegova -obitelj. Nu iz toga ne sliedi, da treba ove godine potrošiti cieli dobitak, što nam ga je dalo naše trgovačko poduzeće. Dobitak ima još jednu zadaću: jedan dio ovogodišnjeg dobitka treba da se pripoji glavnici kao (rezerva) za buduću godinu. Mi ne znamo unapried, kakovim će uspjehom završiti bu­ duća godina, a taj bi mogao biti hrđjav. Dogodili se to te pretrpimo gubitak, to ćemo ga pokriti ili barem umanjiti ovogo­ dišnjim dobitkom i tako poslovnu glavnicu uzdržati na onoj visini, kolika je bila, kad smo posao otvorili. Eto i ovdje možemo upotrebiti onu narodnu: „Čuvaj biele novce, za crne dane“ . Kod trgovanja, nastoj da upoznaš ukus svojih mušterija. Mušterije vole udobnost i pokazuju se od vremena do vremena •osobito skloni za ove ili one produkte. Na­ baviš li to u pravo vrieme, sigurno ćeš dosta zaraditi. Umiješ li osim toga iznieti na pazar takovih novosti, što pobudjujukod mušterija želju za kupovanjem, učinio si još jedan korak dalje k svomu napredku. Toliko smo htjeli u kratko iznieti kao najvažnije momente kod sticanja i razpolaganja dobitka. Primjetiti nam je još, da ni jedan trgovac ne smije zaboraviti, da od svog dobitka opredieli neku svotu za pro­ micanje i podupiranje plemenitih ciljeva, kojih u našem narodu ima dosta. Tržne ciene. Kroz mjesec prosinac prodaje se meso po ove ciene: volovsko, oka .43 nći,.kila.34.;..krav.ije, oka.38, kila.30,. ovćije. oka 32, kila 22; kozije, oka 26, kila 20 novčića. L o j : govedji, oka 40, kila 31 n č ; braviji, oka 40, kila 31 nč. Teleće me­ so : oka 60, kila 47 n č ; pečena janjetina i kozletina oka 40, kila 31 novč ; pečena ovnovina oka 48, kila 37 novčića. K n již e v n o s t i u m je tn o s t Povjest kraljevine Češke. G. Ivan Nep. Jemeršić, župnik u Grubišnom polju u Hrvatskoj, poznati pisac liepili i koristnih patriotsko-odgojnih knjiga, odlučio je da u hrvatski jezik prevede najbolja i najpopularnija djela slavenskih povjestničara. Taj će svoj rad odpočeti sa „Povjesću kraljevine Ceske11 od dra Vaclava Vladivoja T o m k a, profesora na kr. sveučilištu u Pragu. To je djelo u. Češkoj doživilo se­ dam izdanja te je priznato i veoma uvaženo. Gotovo sva češka kritika slaže se jedno­ glasno u tome, da je Tomkova ,.P o v j e s t k r a l j e v i n e č e s k e“ najsavršenije dje­ lo, što ga danas u toj struci posjeduje na­ učna češka književnost, pače, da je to „ј ed in o djelo koje temeljito i istinito opisuje povjest naroda češkog.! od početka sve do najnovije dobe11. Političko-prosvjetni češki časopis „ O s v e t 11 peto izdanje ove knjige pozdravio je ovim riečima: „Лко gledamo premnogo raznih knjižica i knjige češke'povjesti, to je mćdju svima Tomkova „Р n v j c s t k r a 1j e v i n e č es k e“ nasjajnije ogledalo prošlosti i sada­ šnjosti naše. — Što je djelo ugledalo već peto izdanje (a time zaista no posljednje), to jasno pokazuje, da je ova knjiga skroz na skroz praktična i valjana. — U odmjere­ noj \ priprostoj formi bez ikafcovih fraza ,OS V I T“ — razumljivim i popularnim načinom - predočuje se ovdje povjest češka u najve­ ćoj podpunoeti, tako — da tko uzčita Tomkovu knjigu, razabrati će ,u prvi mah, da su tu nanizane ne samo sye važnije činje­ nice, već i veliko množtvo potankosti, da je često u nekoliko rieči mnogo rečeno. — Ovaku savršenu povjest mjogao je napisati samo muž, koji medju svima živućim Če­ sima najbolje poznaje cieli materijal i koji je u ostalim svojim djelima pokazao, da znade majstorski provesti namišljenu osnovu i da je vješt prema iztaknutom cilju raditi dosljedno do kraja, bez da skrene kakovom stranputicom11. U samom djelu na mnogim se mjestima vrlo simpatično spominju i H r­ vati i neke dogodovštine iz naše hrvatske povjesti — te je sigurno da će djelo sa najvećim zadovoljstvom čifati svaki i malo naobraženi Hrvat. Suvišno bi bilo izticati, kako se u knjizi nalaze mnogi i preliepi primjeri narodne borbe: goruća ljubav k rodjenoj grudi; junačtva; krieposti; značaj­ nost ; saraosviest i samoprjegori dičnih če­ ških narodnih kraljeva i junaka raznih vre­ mena i raznih staleža. G. Jemeršić poziv­ lje stoga na predplatu na to znamenito djelo, koje će imati do 30 araka u velikoj osmini, te će stajati samo dva forinta skupa s po­ štarinom. Valja se prijaviti što prije, a naj­ bolje je i cionu odmah poslati. Istodobno g. pisac javlja, da će izići ve­ liko i liepo njegovo djelo „Hrvatski narod11, te moli, da mu se otačbenici jave. da ga podupru u plemenitu nastojanju i napose naznače, koliko bi komada te knjige mogli razturiti u narod, poštu, jei najnienjena od­ goju našega hrvatskoga n a r o d a , , ‘ Našim 'čitati Ijiinte odVs’rdca preporuču­ jemo poziv g. Jcmeršića. „ U č i t e l j s k i g l a s . “ U Splitu se sastao odbor učitelja i učiteljica, u komu su gg. Frano Bradić, Vinka Aranza, Ivan Bulić, Katica Grizić, Juraj Kapić, Vjenceslav Nikolić i Niko Pušić, koji je odredio, da po­ krene učiteljski list pod jimenom „Učiteljski glas,11 komu će biti urednik Ivan Bulić, a upravitelj Frano Bradić. List će zagovarati interese učiteljskoga stališa i služiti odgoj­ ni® potrebama, o čemu jb stvoren zaklju­ čak na ovogodišnjoj kotarskoj učiteljskoj skupštini u Splitu. List izlazi novom godi­ nom dva puta na mjesec Tt svezeima od 20 stranica. Ciena mu na godinu 2 for. Žrtva zle sudbine Napisao Ican Ifoydanovit Vkrajinski. Strana 7. je tajniku Baćuškinu njegovu svojevoljnu manipulaciju prekinuo te on tada nije mo­ gao raditi sam po svojoj glavi, što je htio, kao što je to bilo za drugih savjetnika. Jteškov je bio čovjek po svom pravom činu jurist, te je obnašao mnoge časti kao vojnički sudac auđitor, pa onda kao civilni sudac predsjednik u raznim gubernijama. A kako se izpraznilo mjesto savjetnika u ministarstvu bogoštovja i nastave, pa se onaj čas nije mogao naći pravi savjetnik kao strukovnjak, to se njemu to častno mjesto kao sposobnu povjerilo. Andrej Jeremjeić Lupatkin stupio je pred savjetnika Reškova sasvim pouzdano, liepo mu se predstavio i uzrok svome posjetu izkazao. A kao epilog tome govoru bilo je : — Ako mi se barem u imenovanju pomoći ne će, to molim preuzvišenost, da me ma­ kar u kakvo veće mjesto premjestiti blagoizvoli, gdje bi makar, kad ne mogu sa obi­ telju od svojih oskudnih beriva živjeti, mo­ gao se kako bilo instrukcijama prehraniti. Reškov mu po prilici ovako odgovori: — Razpitati ću se kod tajnika i nadzor­ nika o Vama, pa ću gledati, da Vam glede imenovanja po volji učinim. Sto se tiče premještenja, to će uzsliediti odmah već početkom ove školske godine, Lupatkin se na ovim utješivim riečima zahvali, nakloni i izpade iz savjetnikove pisarne. Lupatkin otidje od ministarskog savjetnika Reškova, da posjeti svog bivšeg gimnazijalnoga direktora Jaroslava Sergejevića Dolgorukova. Jaroslav Sergejević Dolgorukov bio je čovjek čvrsta karaktera kao i nadzornik Romanov. Mnogo nije govorio, ali što je rekao, to je zlata vriedilo. Lupatkin dodje k njemu samo radi toga, da ga nakon to­ liko godina vidi. On je imao dosta liepili uspomena na svog direktora. Njegovo je srce bilo prama direktoru puno harnosti, štovanja i ljubavi, Dolgorukov primi objeručke Lupatkina, razpita se o njegovu zdravlju, a onda najstrag dodje u govor i to, što li je uzrok, da je Lupatkin posjetio priestolnicu. Lupatkin mu sve po istini kaže, te se poče tužiti Dolgorukovu na svoju zlu sud­ binu. Dolgorukov ga je tješio i sam sačustvovao s njime. Vidjelo se na njemu, da bi mu pomogao, kad bi to bilo u njegovoj ruci. Pri polazku reče mu Lupatkin, da je vrlo ogorčen, da mu se ništa ne mili, te da mu je u obće ovaj, tako liepo od pjesnika opjevani sviet, krvav pred očima. Prevođ s ruskoga. (Nastavak! —• N ije ! - zaleti se Romauov, pa da ne bi od tajnika kašu pokušao, popravi se i učini: — Jest, jest, ali zh sad ne smijemo ništa učiniti ni predložiti, dok ne upitamo savjetnika. Izvolite se uputiti k njemu, ja ću Vam dati podvomika za provodića. Lupatkinu ne preosta drugo, nego se liepo oprostiti sa veleučenim, pa kao Isus od Pontia do Pilata, tako i on1 od jednog do drugog, pa eto i do savjetnika doći. Ministarstveni savjetnik Juraj Ivanović Reškov, bio je čovjek pametan i učen, ali po svome zvanju nije mu upravo pripadalo mjesto u ministarstvu prosvjete, premda je i ovdje lovor vienac ubrao! Najviše je ko­ ristio školstvu i "prosvjeti u’ Rusiji tim. što O d p U i iir e d n ie t v H Prijatelju u Trebinju. Primili smo vaše pismo: Onaj komad* o komu govorite, već je davno preveden, te je izišao u biv­ šim ovdješnjim hrvatskim novinama. Hrvatski vam pozdrav! Starom prijatelju u Bihaću. Evo izašlo, kako vidiš. Veoma si nas obradovao. Ne zaboravi ni u buduće. Najsrdačniji pozdrav! G . V . u Parizu. Potrebne ćete po­ datke dobiti na vrieme. Očekujemo daljnje obećano. Srdačan prijateljski pozdrav! M. B. u T. (Dalmacija). Primili smo vaše radnje i vidili ih. Nije za nas. Mi uvažujemo samo ono,, što je odgojno i poučno za narod i drugo ništa. �,, 0 i Hi oj 40. Čast nam je ovim e objaviti Vam, da smo ustrojili i otvorili pod nazivom : J a v n a z a h v a la Povodom prerane smrti naše nepre­ žaljene i nezaboravne miljenice E U Ž ZE2, koju se je Bogu svidjelo k sebi po­ zvati u najljepšem cvietu mladosti, dužnost nanije, da ovim javno izrazimo najdublju barnost i hvalu svima, koji su premiloj pokojnici kao i nama za njezine bolesti i o njezinoj smrti izkazali naklonost, susretljivost i sažaljenje. Iskrena hvala okružnom liečniku g. dru Brunu pl. Ourinaldiu, koji ju je za ciele njezine bolesti otčinski njego­ vao i učinio sve, što se učiniti dade, da pomogne bolestnici; isto hvala i veleuč. gg. c. i kr. nadliečniku dru Nikoli Geržetiču i dru D. Goldfarbu, koji su se takodjer požrtvovno našli spravnima, da joj oblakšaju bolest. Hvala i velećastnoj gg. popu Gjorgju Bjelanoviču iz Sarajeva i popu Gjorgju Grabežu, pnrohu na Palama, te njihovim gospodjama, koji su nas trajno obvezali, stojeći pri ruci pokoj­ nici za njezina boravka na Palama, a isto tako i gg. Niki Pavasoviću u Jablanici, Mili Aleksiću i gospodji u Grabovici, Ivanu Budimiru i Ivanu Zovki u Sarajevu, te u Mostaru svima, koji bolestnicu obilazili i razgovarali. Izričemo duboku harnost i gg. Šimunu Ćoriću, Martinu Čuli, Ivanu Ak:anu i Luki Mihiću, koji su nas tješili i najtežem udarcu, te svima onima, koji su onako uzveličali pokojničin sprovod, a napose otcima franjevcima, gospodični Ludmili Rajal, ravnateljici više djevojačke škole i čitavom učiteljičkom sboru, koji je sa pokojnićinim drugaricama i suučenicama pratio sjirovod, položiv na lies krasne vience, narodnomu glasbeno-pjevačkomu druž,Hrvoji,“ upravi osnovne škole se­ stara milosrdnica, gospodi, koja su lies nosila, te svim cienjenim i odličnim građjanima i činovnicima, koji su odpratili mrtve ostanke pokojnićine do hladna groba. I opet vječna hvala svima u gradu iz vana, koji su nas nastojali utješiti izjavama svoga saučešća u težkoj našoj tuzi i boli, koja nas je tako nesmiljeno zadesila. Г M o s t a r u . 0. prosinca 1898. Kata Markić, r«dj. Milićević, mati. Mara. utlnta Smoljan, sestra, Ana i Frano, l>rat i sestra, Matija Milićević, Imlia, Ivan A. Milićević, ujak, Stjepan Smoljan, zet. „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namjeŠtenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve v rsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. od najfinijeg voska mogu se dobiti u tvornici L. P. R E L J A u Arbanasima kod Zadra (Dalm acija) Ш ' p o 2 fo r . k lg r . -1 И Ista tvornica drži u zalihi uz istu cienu hojadisane svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trobojnicom. najbrže Preporučujuć Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „K NJIG O VEŽNICU”, koja obavlja sve knjtgovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se Sa veleštovanjem „Hrvatska dionička tiskarna11u Mostaru Pođhum br. 7. fcovam gospodine' Cienjeni g. ljekarnice! Zahvaljujem Vuni, Sto ste 7rlopoštovani gospodine! M"j» /. "a b-žal.4 j.- tri mjeseca od trganja i kosto- putc-voga soka, pn mi je k . šnlj iprs"’-*l -knn. pr.-stala Pošaljite mi odmah joS i mre Vašega Uvrstnogn tr je znance joS tri boce po 80 nvč. pošt,-irskim pouzećem p U D ivne i, 19.1istop. 1897. ,Vas zahvalni JAKOB SUPPAN TRPUTĆKV SOK (Spizwegcrich-S*ft), koji tako izvrutno djeluje proti knSlju, prsoboli, promukloati tenkom disanju,"pa i za stare bolesti, dobiva se uviek svež u lje­ karni k Zmijskomu, H. Brodjovin, Zagreb Zrinjski trg broj 20. Neka svatko pazi na za­ štitni znak, jer samo onaj trpučev sok je iz moje lje­ karne, koji ima na boci sliku N ik o le Subića Zrinjskdga, bana hrvat- SVIECE za crkve, trgovce i privatnike i Uz trpučev sok dobro je i gorski čaj proti kaSlju rabiti. ( ’iena jednog omota gor­ skog čaja protiv kašlja sa točnim naputkom SA nč. Jedno i drugo Šalje se svaki dnii'Uz poStarsko po­ uzeće. Tko novac uiiapried Šalje, neka za tovanii list i kiSticu 20 nž. priračuna. Ljekarne kZrinjskoma Н. BRODJOVIN ngreli, Zrinjski ModruS, 26. svibnja 1898 Sa Štovanjem VII) ZANIĆ . PRAVE PO JAČ A N K SVHD8KE KAPLJICE dje­ luje izvrstno proti svim želudčnnim bolim, popravljaju probavu, čiste krv, jaČTiju želudac. Od ovih sc kapljii-a izgube sve bolesti želuilen i crieva, a dobije se dobar apetit. Treba paziti ua zaštitni znak, jer aamo one pojača­ ne Švedske kapljice su iz moje ljekarne, koje imadu na boci sliku N ik ole » u hi č a Z r i nj aknga, hnna hrvatskoga. Ciena jedne boce poja­ čanih Švedskih kapljica sa točnim naputkom 80 nvč. Šalje se svaki dat poštnrsko pouzeće. Tko novac unapricd Sa lje, neka za tovarili list, kiS tiču 20 nvč. priračuna. Ljekarna k Zrinjskomn Н. BRODJOVIN Zagreb, Zrinjski trg br. 20 ........ i maz.ln. UStrmcu kod Stol.,,,-. 22. travja 1898. sluga pokoran BARTO LISIČKI MAZILO PROTI KOSTOBOLI (FLUID) je veo­ ma dobar lick proti trgnuju i knlanju u kostima, rhenmatizmu, bolima u križicah, proti prehlailam, kod pro­ puha i. t. d. Mazilo jača iz­ mučene žile, te kriepi starce, koji pate na slaboći nogu. Svaka boca mora biti providjena »a zaštitnim ztiakom t.j. sli kom N ik o le Hul. ć a Z rin jk o g a h a k rv a ts k o g a . jer samo ono jc mazilo iz mojo ljeknmc, koje taj zaStitui znak tin boci nosi. Ciena jedne boce mazila proti koetoboli sa točnim na­ putkom 7A nvč. Svaki dan se uz poStarsko pouzeće raznSilje. Tko novac unapricd Ša­ lje, neka za tovarili list i kiSticu *0 nvč. priračuna. Ljekarna k Zrinjskomn Н. BRODJOVIN Zagreb, Zrinjski trg br. 20. Za oveće naručbe 10% popusta. } f Tiskom „O s vita ' u Mostaru. Glavni i odgovorni urednik Ivan A. M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8ea03d98cdf5ff54afb2178e75506ef9.pdf 6a93cc57159ddf81fee270c9b761107d PDF Text Text Bili se moglo? Članak, Sto je u zadnjem broju , Osvita- iziSao pod naslovom „Gospo­ darstvena snaga“. pobudio me je, da se nešto zamislim o stvari, o kojoj ке razlaže, te da zaključim, da mi u istinu ništa, ama baš ništa ne ra­ dimo. Prije nego pređjem na glavnu stvar, o kojoj ću da pišem, dozvolite, da opazim, kako se baš ne mogu slo­ žiti s onom opazkom, što ju je uredničtvo „Osvita- stavilo na kraju spo­ menutoga članka: „Ovaj članak, poslan iicni iz Bosne, uvršćujemo za volju ugle­ dnomu prijatelju iz Bosne, ali izri­ čemo naše mišljenje, da je u nas skoro u z a 1u d n o o sličnim stvarima govoriti, jer se ni onako ne će — nikada ništa početi-. To ste napomenuli na kraju onoga članka „Gospodarstvena snaga*, nu držim, da je to preoštro. Doduše, slabo se mičemo, još ništa ne radimo a zašto? -Jer još nismo obradili polje, još naš sviet nije upućen, kako treba, te treba dosta vremena, dok se trgne iz polusanice i mrtvila, te da se uzme brinuti za se. Naša je inahana - obćenita mahana da sami za se nikada ništa ne počimljemo, već da očekujemo od drugoga; Iz školstva u Englezkoj Piše P. š a r j a n o v i v . Glavna je zadaća škole, kao i obitelji, da diete dobije dobar odgoj, te postane značajnim. S toga se u Englezkoj diete već prvih mjeseci, kako stupi u školu, pođućaje u moralnim društvenim svojstvima, uciepljuju mu se krieposti i pravila moral­ nog i čestitog društvenog života. D jeca so nauče poznavati sama sebe i medju sobom, govoriti istinu svagdje i pred svakim, a iz­ bjegavati laz, biti prostodušna, iskrena i otvorena. Prodje li diete takovu školu, ne će biti bojažljivo, ljubiti će istinu, znati će se uzdati u se i u svojo kljuse, osloniti se samo na se, imati će ponosa i trsiti će se, da samo što drugo poduzme, ako si s jed ­ nim poslom ne mogno privriediti svoj svag­ danji kruh. Tako dršava dobije ljudi posnosnih, srčanih i hrabrih, poduzetnih i spremnih za svaki plemeniti rad. u nas vlada krivo i pogubno mišlje­ nje, da se drugi mora za nas brinuti, za nas misliti, i ako nam se pridesi zlo kod našega nerada i nehaja, tad ne krivimo sebe, već svakoga dru­ goga. Kad smo takovi, naravno je, da se od nas ne može očekivati, da bi smo što prvi poduzeli raditi, ali nas se ne može ni posvema odsudjivati. Već je nužđno otvarati svietu oči, upućivati ga, da $am sebi naj­ prije mora pomoći, a pe neradeći od drugoga se čemu nadati. Uvjeren sam, da će to kao i svagdje drugdje pomoći, naravno, malo po malo. Od jednom ne može se sve učiniti, i ako se danas nije ništa počelu, može su­ tra. Nardvno, da je velika razlika, da li nešto budne ranije ili kasnije: nu sve jedno, makar ,i po kasnije bilo, ne će biti na odmet. Da se je i dosada moglo štošta raditi, ne sum­ njivo je. jer imamo ljudi i nvidjavnih i vještih i učenih : i na njima ima dosta krivnje, što su se pokazi­ vali i pokazuju nehajnima. Nikakve nam hasne, ako oni svoju vrieđnost i vrline zaključavaju u čekmedžice, da na božjem svjetlu ne hi more biti izvjetrile. A sada da i opet upitam: bi li se moglo? Bili se naime moglo učiniti nešto, što je danas najnuždnije? Л koja su uzgojna sredstva u školama u Englezkoj ? U školama se prvo podržaje dobra disciplina, zapt. Učitelj postupa s dje­ com kao s kakvim goutlemanima, djeca to shvaćaju, pa se prema tome i ona drže i ponašaju. Tako za vrieme odmora ne pazi na mir i rod u razredu učitelj, a još ma­ nje podvornik, a niti učitelj sam ne postav­ lja kojeg učenika iz razreda, da pazi i da prijavi, ako što bude neurednog u razredu. Nego učitelj pripušta učenicima u razredu, da si oni sami izmedju sebe odaberu jed­ nog, koji će na njih paziti i tko što skrivi, kazniti i prijaviti učitelju. A zanimivo je, kako djeca baš vješto znadu odabrati iz­ medju sebe čuvara svoga ili nadglednika. Nadglednik ima biti pravedan, nepristran i neodvisan, te treba da prema zasluzi kazni krivce. Na taj način riedko se učitelj po• služi svojim pravom da kazni. Ako se nadje koji učenik, to se izrugava čuvaru, od­ mah se svi učenici složno dignu proti tomu neposlušnomu i mora otići iz razreda. Da dobijemo obći pojam o značaju mla- Mislim ovim agu i kmeta, kmetovsko stanje, o čemu je u spome­ nutom članku „Osvita- ugledni pri­ jatelj tek natuknuo. I ja sam mišljenja, da je to stanje prekoristno i za agu i za kmeta, samo kad hi se uredilo još nekim nadopunjcima. Pri tom valja naglasiti, da je po postojećim zakonima kmet za­ štićen na kmetovskom selištu tako, da ga nitko odtuda ne može dignuti, ako je on vriedan i valjan. Vriedan i valjan kmet agi je desna ruka, a dobar aga kmetu glavna podpora. Kad bi to i jedan i drugi htjeli uvidjeti, nitko ti od njih sretniji. A sada, kako je sada u glavnomu? To vidimo svaki dan, pak ne treba iznositi, što je dobro i obćenito poznato. Ako su aga i kmet jedan s drugim nezadovoljni, tomu su sami krivi, jer ne će da vide, da je obima od neprocienjive koristi, ako se slažu i po­ dupiru. Nu to se malo dogadja. Aga obično ne vodi drugu brigu, već da dobije svoj h ak: ne brine se, kako i da li dobro kmet obrađjuje zemlju, ne traži načina, da ga o boljem uputi — u kratko, ne tare ničim glavu. A kmet? Još slabije. Ne pomišlja, da bi u agi mogao naći prijatelja, te se ne riedko dogadja, da ne radi onako, kako bi mogao i morao raditi, samo dih Engleza, iznieti će mo sliedeći slučaj, što se je dogodio u college school u Lon­ donu. Bilo je u ožujku, u noći padala kiša, temperatura (toplina) bila blaga, a u jutro naglo nastane zima, te se cielo dvorište zavoda smrznulo. Kad je nadošao čas od­ mora, oglasi ravnatelj po razredima, da je pogibeljno ići u dvorište, jer je sve smrnuto, pa bi se koji učenik, po onoj poledici iduć mogao okliznuti i nastradati. Kod nas bi u tom slučaju ravnatelj po svoj prilici rekao kojem učitelju ili starijem boljem učeniku, da pazi, da tko ne ide u dvorište. To u Londonu ne učini upravitelj inr. Eve. On je dobro poznavao svoje pitomce i nije smratrao nuždnim ni shodnim, da to učini. Zvono zazvoni, učenici izadju iz razreda, ali ni jedan ni da pomisli, da izadje u dvorište. — Dalje kod njih uče­ nik nije odlikaš, što je samo vješt u latin­ skom. matematici ili drugim predmetima, nego najveći ugled i odliku ima onaj uče­ nik, koji bude značajan, strog, pravedan, slobodan i susretljiv, a ne zapušta ni škol- �Strana 2. da mu aga ne dobije više Mka. Misli mu tako nahuditi! Osim toga dodje mu, te počine oskudievati i zapane u šake lihvarima, koji ga onda šišaju i muzu, da pri tomu ćak i aga štetuje, jer radi lihvara često kmet i hak agi odbije. A lihvara je kod nas kuo gljiva iza kiše, te od njih trpi kmet, a po njemu i aga. To sam htio naglasiti i upitati, ne bi li se moglo što godj proti tomu poduzeti? Ne bi li age — barem nekoliko njih — mogli pokušati, pak da po selima, gdje imađu svoje kme­ tove, osnuju mala đružtva, seoska šteđionička družtva po sličnim primje­ rima u drugim zemljama, kod kojih bi kmet i u obće seljak mogao naći pomoći, kad god bi pao u nesgodu? Zar se ne bi tim seljak izkopao iz lihvarskih ruku, ako pomoću tih đružinica dodje u nestašici do jeftine hrane i drugih potreba? Jer često je bogu plakati, gledajući, kako jadni seljak od lihvara mora ono isto žito, koje mu je na račun duga morao dati u bezcienu, kupovati opet za svoju kuću uz dvojstruku, dapače i trojstruku cienu. O ovomu sada samo natuknuli, a do sgode ću potanje razviti. Za sada prepuštam na razmišljanje, te završujem s time, da sam dosta nešto po svom položaju sam doživio i uvjerio se, da je obći naš interes, da se aga i kmet što bolje približe jedan dru­ gomu, te da je i agi i kmetu prva dužnost, a odtuda i korist, da se seljak izkopa iz lihvarskih pandža. Jedan aga , Vanjski dogadjaji Prilike izmedju Englezke te napose Francezke i Rusije nisu najbolje, te je javno mnienje već takovo, da se skih predm eta. Učenici preziru sudruga, ako je slavičan ili ako se ponosi svojom tjelesnom snagom. Za učenike su uredjeni posebni parkovi (perivoji) za zabavu. Tu se vježbaju u sna­ zi i okretnosti tiela u prisustvu uglednog občinstva. K ada koji dječak steče neku osobitu okretnost i snagu tiela, metne se u red sa svojim vršnjacim a, a onda se bori razred sa razredom. Onaj, koji se iz poje­ dinih razreda opet napose odlikuje, postaje u borbi zastupnik škole, kada je borba me­ dju dvie. škole, Takove borbe i njihov u s ­ pjeh mogu imati posljedica za budućnost, koje idu na sreću i korist djaka, dočim gubitak takove borbe može škoditi njego­ vom budućem zvanju, Onda se djeca natječu plivanju i veslanju, što je u Englezkoj postalo narodnim običa-i jem . I tu se bori i takm i razred s razredom, škola sa školom. P a doista, po aplikaciji, ono, što je dječak za svoj razred i za svoju školu učinio, to će kasnije učiniti za domo­ vinu. boreći se gd je u Aziji i Africi. ,o S Broj 4! ■v X Т ‘ radi svake sitnice razdraži. To poka­ zuje najbolje govor englezkoga posla­ nika Sir Eduarda Monsona u Parizu, što ga je držao prigodom dvadesetpetgodišnjice englezke trgovačke komore u Parizu. Medju ostalim je Monson rekao: „Pozivljem Francuze, da se rieše napasti, da sa svojim petljanijama staju na put englezkoj osvajač­ koj politici. U takove petljanije može se ubrojiti i predlog, da se u pokra­ jinama sudanskim, koje su Englezi osvojili, osnivaju francezke škole". To mjesto Monsonova govora veoma je razdražilo Franceze, te uzprkos svih uvjeravanja, da Monson nije tim mi­ slio, da se mieša u nutarnje francezke stvari, ipak ostaje žalac nepovjerenja izmedju Francezke i Englezke. Obe se naime države na iztoku natječu, svaki dan sve više i žešće, te nepre­ stana naoružavan ja na jednoj i dru­ goj strani dokazuju, da raste nesi­ gurnost. Sutridan iza Monsonova govora oglasio se je englezki ministar naselbina Chamberlain u VVakefleldu. On je izjavio, da bi bio nuždan sporazumak Englezke s Rusijom napose obzirom na Kinu, a napose sporazumak s Njemačkom, čiji ineteresi nigdje i na ni jednoj točki ne dolaze u sukob s englezkima. Nu glavno je, što je Chamberlain rekao, da se ve­ seli, kako se liepo razvijaju prijatelj­ ski ndnošaji izmedju Englezke i Ame­ rike. „Imamo li prijateljstvo anglosaskoga plemena, tada nema ništa drugo, što bi nas moglo zastrašiti". Upravo taj Chamberlainov govor dokazuje, da odnošaji izmedju Fran­ cezke i Englezke nisu najbolji. Dok englezki ministar naselbina spominje sve druge velevlasti i uzdiše za nji­ hovim prijateljstvom, uvjeravajući, da A kako su u tom pogledu kod nas djene škole? ure- Šejh Sadina priča S perzijskog preveli Ii. i D. Bila dva horosanska derviša (pobožnika), koji su se uviek dobro gledali i pazili i za­ jedno svukud po svietu hodali. Jedan bio zaif (slab, slabohran), pa istom svako dva dana i to jedan put štogod malo pojeo;, a drugi triput na dan jeo i još mu dosta nije bilo. Hodajući tako po svietu, dodju u je ­ dan grad, gdje gradjani . pomisliše, da su oni uhode, pa ili uhvate, bace u haps (zatvor) i vrata zatvore i zazidju, bojeći se, da nehi utekli. Prođju dvie hefto (sedmice), kako su čamili u zatvoru, kada se u gradu doznade, da su nevini, da su derviši. Po dju, da ih puste na slobodu, ali, kad otvore vrata od hapsa, imadoše i šta v id je ti: Onaj, što je bio kavi (snažan), umro, a onaj, što je bio zaif. ostao živ. Bilo je svima vrlo se njihovi interesi nigdje ne kose s englezkima, on mirno prećutava Francezku, kao da ju Bog ni dao nije. Enj glezkoj mora biti škakljivo i k iiij zko i afričko pitanje, radi kojega je zadnjega — radi Fašode -— Francezka postala ogorčeni protivnik Em glezkoj. Radi toga svega Englezka j njezini državnici sada na svu silu love i traže prijatelja i saveznika, pa medju tima i — Rusiju. Nu čini se, kano da Camberlain nije dobro izmjerio svaku, koju je izustio, što se najmanje od hladno­ krvnoga Engleza može očekivati. Cigla dva dana prije, nego što je Chamber­ lain govorio onaj govor, svi su lon­ donski listovi donieli podulje izvaclke iz senzacionalnoga članka, što je izi­ šao u petrogradskom „Graždaninu". glasilu kneza MešČerskoga. Tim se člankom ne traži ni manje ni više. nego li r a t s E n g l e z k o m, i to o d m a h . Taj se rat ima voditi na kopnu na granicama Indije, a d a Ru­ sija ne pruži napadajne točke svomu vjekovnomu neprijatelju Englezu, ona mora da napusti Port Arthur i Talienvan čim prije, jer bi u tim lu­ kama rusko brodovlje bilo zatvoreno kao u mišolovki. Englezka se mora uništiti, i za tu je svrhu potreban s a v e z i z m e d j u R u s i j e , Nj e ­ m a č k e i F r a n c e z k e . Na to od­ govaraju englezki listovi, da Engle­ zka nema ništa proti tomu, da se Rusija širi u sjevernoj Kini, nu svaki pokušaj, kojim bi se htjelo Englezku spriečiti u njezinomu napredovanju i prodiranju u druge dielove Kine, imao bi za Rusiju najneugođnije posljedice. Englezka mornarica da je dovoljno jaka, da se odupre Rusiji i Francezkoj, pak neka to u Petrogradu dobro za uho zapišu. začudo, pa nemogav se domisliti ni saznati kako se je to dogodilo, otidju k jednom mudracu, pa mu sve liepo izkažu o toj stvari, na što im mudrac odgovori: „Da je bilo obratno, to jest, da je onaj slabi umro. a snažni ostao, onda bi se ja istom čudio, je r onaj snažni derviš bio je veliki izjelica, pa ne mogav podnositi glada, morao je umrieti, a onaj 'drugi se uviek čuvao, da ne jede, pa se tako gladi privikao i s toga je u hapsu mogao trpiti g)ad i. nije umro". I jedan persijski pjesnik o tomu ovako v e li: Jedan čovjek, .malo jesti kada no nauči, I potreba k&d mu dpdje, i ouda se .ne muči. F obilju; fko odgaja svoje tielo odviše Dim potreba njemu dodje on od muke izdiše. �Broj 41 ,o S ТГ I Т' Tako se Englezi priete, a u isto vrieme Njemačka stvara novi vojni­ čki zakon, Francuzka se sprema da do 1903. godine sagradi 103 ratna broda, dočim ih Rusija već gradi. Napetosti ima dosta, nu obzirom na Chamberlainov govor, kojim se toli nježno spominje Njemačke i Ru­ sije, opaziti je, da su u Berlinu veo­ ma nakloni i susretljivi prema Petrogradu. U zadnje se vrieme mnogo go­ vori o novom savezu s Njemačkom, pak tko zna, da li se baš ne bi nagadjanja izpunila. Biedna Španjolska zabavila se sama o sebi. Svoje račune svršila s Ame­ rikom, te se sada u svojoj kući mora znojiti, da uguši požar, koji bi joj mogao uništiti krov nad glavom. Karlistički pokret je veoma jak, te sve veći postaje. Karliste dobivaju oru­ žje u velikim količinama. Vlada je nekoliko skladišta odkrila, ali ih je još puno po zemlji. Iz Saragosse jav­ ljaju, da su vojničke oblasti podu­ zele najobsežnije mjere proti slučaj­ nim pokušajima Karlista. Iz Valencie su poslani vojnici u Maestrazgo, u Andujaru je željeznička postaja voj­ nički zaposjednuta, dočim se u Tamariti sakupljaju oružnici. Svi su carin­ ski uredi dobili najstrožije upute, da osobito paze na kriomčarenje] oru­ žja. U Madrid ’feu brzojavno pozvane sve službene osobe, koje su u najugroženijimjpokrajinama, da odmah dodju i ustmeno izvieste o stanju. Barcenlonski list ,,Publicidadu tuži se, da tamošnji svećenici otvoreno i javno propoviedaju za Karlizam, napada­ jući što se može više na vladu. Tako je jedan svećenik u crkvi sv. Ane re­ kao u propoviedi: ,,Kroz kratko vrieme dogodit će se velike stvari. Izvan­ redno se sprema, naime posvemašnja promjena: za sve se je unapred po­ brinulo, sve je liepo zasnovano, ali jao zemlji, ako se izjalovi ono, što bi moralo slaviti pobjedu11. Karlisti se spremaju žilavo, te će u Bayonni ili kojemu drugomu francezkomu pogra­ ničnomu gradu početi izdavat u špa­ njolskom i francezkom jeziku dnevne novine u obliku karlističkoga glasila _Correo EspanjoU, koje bi naravno morale prestati izlaziti, čim ustanak plane. - Proljeće u Španjolskoj mo­ glo bi biti veoma krvavo. U Mostaru, 14. prosinca. Službena ,, Wieuer Zeitimgu obje­ lodanila je v l a s t o r u č n o v l a ­ ci a r e v o p i s m o od 8. prosinca, upravljeno ministru-predsjedniku grofu T h u n i i , kojim mu Njegovo Veli­ čanstvo nalaže, da objavi vladarevu Strana 3 Tisza. Kad su se u sjednici od 10. pro­ sinca ponovili opet bučni napadaji proti Banffyu, on je onda izvadio iz džepa kraljevski odpis, kojim se sabor odgadja do 17. prosinca. — Car i kralj je primio ostavku hrvatskoga ministra Josipovića. Na njegovo je mjesto za hrvatskoga mi­ nistra imenovan veliki župan sriemske županije Ervin pl. Ceh. * Tim povodom, što se veli, da će — Od 10. prosinca javljaju iz Za­ k n e z N i k o l a c r n o g o r s k i otići greba: Jučerašnjim danom položaj se u pohode u S o f i j u , vrlo ugledni je neočekivano promienio. Hrvatski njemački list „ Vossutčhe Zeitung “ do­ zastupnici nisu više na strani baruna nosi ovaj dopis iz Sofije, u kojem Banffya, niti za predlog grofa Koloima veoma zanimivih stvarčica, te u mana Tisze, kojim većina svojim podkomu se spominju i Spahićeva odkrića: pisima odobrava vladi najnuždnije „Jedan list javlja, da će knez Ni­ zakonske osnove. Odmah nakon sjed­ kola naskoro doći u Sofiju. Medjutim nice saborske narodna se je stranka u sofijskim dvorskim i diplomatskim sastala u konferenciji, koja je bila krugovima o ovom posjetu ne znadu mnogobrojno posjećena. Konferencija ništa; naprotiv sva je prilika, da će se je otvorila u 1 sat po podne. Bivši se taj pohod, koji na Cetinju tako saborski predsjednik Vaso G j u r željno očekuju, odgoditi na dulje vre­ g j e v i ć napose se obrati hrvatskim mena. Tomu su krive netaktične po­ delegatima u budimpeštanskomu sa­ jave na Cetinju za boravka kneza boru, te reče, da je sjednici svrha, Ferdinanda u crnogorskoj priestolnici. kakovo stanovište da se zauzme prama Uzprkos tomu, što su s Cetinja opro- Tiszinom zakonskom predlogu. Ban vrgavali, u Beču se je saznalo, da je grof K h u e n - H e d e r v a r у, koji bugarski diplomatski agent, na Ce­ se je isti dan vratio iz Budimpešte, tinju gospodin Konstantinović jedan opomenu zastupnike, d a n e s t v a ­ put uz čašu rujna vinca n a z d r a v i o r a j u n i k a k o v i h z a k l j u č a k a , k n e ž e v i ć u D a n i 1 u kao bu­ kojima bi se mogli narušiti odnošaji dućem upravitelju i gospodaru B o s n e izmedju Hrvatske i Ugarske. Na to i H e c e g o v i n c . Prigodom zadnjeg su govorili Gjurgjević, Tomašić, Suboravka grofa Muravj$va, ruskoga mi­ manović i Pliverić. Svi su jednako nistra izvanjskih posaja, u Beču. po- izjavili, da hrvatski zastupnici u bu­ tužiše se tamošnji državnici pred dimpeštanskom saboru nisu zvani, da ruskim ministrom nanesgrapnosti crno­ se mješaju u nutarnje strančarske gorskoga dvora. G r o f M u r a v j e v borbe Ugarske, te da nikako jedan b i j a š e p r i s i 1 j e h, d a u k o r i hrvatski zastupnik ne može podpisati k ir e z ii N i k o l u i njegove ljude, Tiszin predlog. Taj predlog se tiče te mu naloži, da ostane kod kuće. medju ostalim i hrvatske tangente. Osim toga k n e z N ji k o 1 a d o b i Tim manje mogu na to pristati hr­ i z P e t r o g r a d a o z b i l j a n vatski zastupnici, pošto o tome imade m i g, d a s e u b u d u ć e o k a n i hrvatski sabor odlučiti, koji bi mogao n e s 1 a n i h š a 1 a. Rusko-austrijski i višu tangentu (hrvatski proračuni sporazum javlja se dakle na Cetinju zahtievati. Uz to izjaviše ipak, da se u obliku kućnoga zatvora.“ hrvatski klub tim ne misli razkrstiti Nu još osbiljniji mig, nego li je s liberalnom strankom niti s Banffyonaj iz Petrograda, da knez Nikola fivom vladom, ali ako bi Banffyeva ne niče, gdje ga ne siju, davalo mu vlada po podpisima zaključivala o je i svedjer daje pučanstvo ovih tomu, da se pripada ili ne klubu ve­ zemalja. ćine, onda se hrvatski zastupnici Mnadu povući natrag i sami za se ostati. Nu taj je predlog odklonjen, pošto da je naperen proti liberalnoj stranci. Na koncu stvoriše i primiše zaključak, da P o litič k i p re g le d hrvatski zastupnici ne će podpisati Habsburžka monarkija. Bečki libe­ Tiszin predlog. Zaključak je primljen ralni list „Neue freie Presse1, u jednom jednodušno i odmah saobćen u Budim­ od zadnjih brojeva drži opielo libe­ peštu. — Hrvatski sabor je otvoren, a u ralnoj vladinoj stranci u Ugarskoj. Veli, da se ona već razpada. A to i subotu su počele meritorne razprave. jest u istinu. Od nje je odpalo već Saboru su predložene zakonske osnove oko 2б najuvaženijih članova. Pred­ o produženju nagodbe s Ugarskom i sjednik sabora Szilagyi predao je o indemnitetu. Hrvatski proračun za ostavku, te je mjesto njega vodio sa­ godinu 1899. predlaže se ovako : po­ borske sjednice podpredsjednik dr. trebe iznose 9 milijuna 148 hiljada Lang. I ovaj je medjutim izjavio, da 970 for., dakle za 43.586 for. više će odstupiti, te će voditi saborske nego lani, a pokriće nalazi se u tan­ sjednice dotle, dok se ne obavi izbor genti izravnih i neizravnih poreza i novoga predsjedničtva. Proti Banffyu drugih javnih dohodaka kraljevine se diže silna buka, nu on ima uza se Hrvatske u iznosu od 8 milijuna 291 ipak do 280 zastupnika, koji mu pis­ hiljadu 790 for., te nadalje u dohod­ meno zajamčiše, da će mu odobriti cima pojedinih odjela vlade. Ukupni najpotrebnije zakonske predloge, kako prihod Hrvatske godišnje iznosi preko je to bio predložio grof Koloman 30 milijuna forinti. zahvalu svima, koji su prigodom petdesetgodišnjega vladalačkoga jubileja dali izraza svojoj najdubljoj odanosti, ljubavi i vjernosti, a napose, koji su taj čas proslavili izkazima dobročinstava i ljubavi bližnjega, što je naj­ bolje odgovaralo namislima Njegova Veličanstva. �Strana 4. Potrebe su ovako razdieljene: Sabor 77.520 for. Ban 35.800 for. Odjel za unutarnje poslove: Naslov 1. Središnja uprava 237.403 for. 2. Gradjevni odsjek 47.166 for. 3. Raču­ narski ured 89.721 for. 4. Statistički ured 49.239 for. 5. Zemaljski arkiv 6.135 for. 6. Zemaljska blagajna 28.612 for. 7. Županijske i kotarske oblasti 1,062.512 for. 8. Zdravstvo 292.529 for. 9. Zemaljsko oružničtvo 607.798 for. 10. Zemaljske i župa­ nijske sgrade 94.668 for. 11. Cesto­ gradnje 839.265 for. 12. Prinos narodno-gospodarskinl svrhama 632.563 for. 13. Prinos narodnim zavodima i zemaljski stipendiji 84.251 for. 14. Razne potrebe i nepredvidljivi troškovi 39.150 for. 15. Mirovine 475.644 for. Odjel za bogoštovje i nastavu. Na­ slovi: 1. Središnja uprava 67.259 for. 2. Zemaljski prinos u svrhe bogoštovne 306.887 for. 3. Sveučilište Franje Josipa I. i zemaljski muzeji 224.158 for. 4. Srednja učilišta 494.6 74 for. 5. Strukovna učilišta 184.298 for. 6. Učiteljske i pučke škole 425.467 for. 7. Stipendiji u obće obrazovne svrhe 52.483 for. 8. Zemaljske i školske sgrade 94.263 f. 9. Mirovine 143.573 f. Odjel za pravosudje. Naslovi: 1. Sre­ dišnja uprava 53.294 for. 2. Kr. stol sedmorice 89.719 for. 3. Kr. banski stol 150.637 for. 4. Kr. državno nadođvjetničtvo i kr. državna odvjetničtva 84.561 for. 5. Kr. sudovi I. molbe 1,410.070 for. 6. Kr. kaznione 249.434 for. 7. Zemaljske i županijske sgrade 94.793 for. 8. Mirovine 323.460 for. Troškovi pređidučim paragrafom odobreni imadu se pokriti: 1. Vla­ stitim dohodcima i to: a) odjela za unutarnje poslove sa 429.033 for. b) odjela za bogoštovje i nastavu sa 340.626 for. c) odjela za pravosudje sa 87.521 for. 2. Tangentom izrav­ nih i neizravnih poreza i drugih javnih dohodaka kraljevine Hrvatske 8.291.790 for., ukupno 9.148.970 for. Turska. Iz Atena javljaju, da su četiri kretske velevlasti saobćile vi­ sokoj porti i princu Gjuri. da će nova kretska uprava obzirom na Kretu što­ vati prava „otomanskoga javnoga duga4*. Grčka je vlada dobila sigurnu viest. da Turska duž tesalske granice čini utvrde, te da pojačava utvrdu Prevosu. Kako ruska luzojavna agentura iz Retimna na Kreti javlja, muhainedanci retimnijskoga kotara dobili su preko ruskih oblasti pomoć u ječmu, brašnu i japiji. na što su se povukli u nutrinu otoka. Pučanstvo je predalo 7000 pušaka. Oblasti su otvorile 35 škola. Iz istoga vrela javljaju, kako se tokorse i muhamedanci i brišćani živo natječu, da što sjajnije dočekaju princa Ujuni. Princ Gjuro prije 18. prosinca ne će na Kretu. a vozit će se na francezkom brodu. Njemačka. Netom otvoreni njemački sabor (rajhstag) razpravljati će o novom vojničkom zakonu, koji će biti „О S V I sigurno primljen. Ovim se zakonom imadu promieniti ustanove vojničkoga zakona za njemačko carstvo od 2. siečnja 1874. Po ovom novom zakonu dvie ili tri pukovnije sačinjavaju bri­ gadu, 2 ili 3 brigade pješadije i konjaničtva uz topničtvo čine diviziju. Od 2 do 3 divizije, kad im se pridiele još topničtvo, pioniri i tren, nastaje vojni sbor. te će tako ukupna vojnička snaga njemačkoga carstva u stanju mira imati 23 vojnička sbora. Tri će vojnička sbora postaviti Ba­ varska. 2 Saska, 1 Virtemberžka, dočiin će Pruska s ostalim njemačkim državama zajednički sastaviti 17 voj­ ničkih sborova. Područje njemačkoga carstva u vojničkom pogledu podieliti će se u 22 vojno-sborna kotara. Ovaj zakon vriedit će počam od 1. travnja 1899., a u Bavarskoj i Virtemberžkoj vriedit će od onda. kad ga u tim kraljevinama prime prama ustanovama saveznoga ugovora i voj­ ničke konvencije. Taj se zakon ob­ razlaže time, što je od 1890. do danas vojska u stanju mira porasla za 70.000 momaka: godine 1890. osnovana su dva nova vojna sbora, a kod pješa­ dije na novo ie osnovano 69 bata­ ljuna, topničtva 101 baterija, a pio­ nira 10 bataljuna. S toga da je nuždna preuredba, pošto da se tolika sila ne može vježbati hi upravljati onim si­ lama i ustanovama, koje su do sada postojale. — Svakomu upada u oči, da Njemačka tako pojačava svoju vojsku, te se drži. da predlog ruskoga cara za svjetski mir ne će imati niti naći nikakva odziva. Broj 4! da se tim učini utisak na pučanstv U Barceloni i po drugim gradovi,,!*' bile su kućne pretrage, mi bez uspj0|,* Vlada poriče, da se je u Maestra, pojavila ustaška četa. U Mora Јс Rubiclos, kamo je nedavno prenii«. štena satnija lovaca, stanovnici i„! kušaše, da se kličući „živioKarlosVlI dignu na ustanak. Vojnici to odbišc i učiniše prijavu, na što su mnom građjani pozatvarani. Da su «е Voj nici i najmanje odazvali pozivu. „ onom bi kraju mahom planuo ustanak pošto je stanovničtvo .odlučno za (јоп’ K ari osa. Srbija. Novoimenovani ministar fi­ nancija Vukašin Petrović došao je prvi put pred skupštinu, koja zasieda u Nišu, u subotu, te je izjavio. ,la on flnancijalni položaj Srbije doduše smatra težkim, ali ipak ne beznadnim Da taj položaj poboljša, ne misli ou* uvadjati nove poreze, već da hoće poreze proširiti razložitim uredjenjem financijalne uprave, čim će se moći dobiti dostatnih (?) sredstava za pod­ mirivanje državnih izdataka. Skup­ ština je jednodušno odobrila ministrovu izjavu, te mu rekla, da će ga podupirati. Skupština je na to primila zakonske predloge o vojničkoj upravi kao i o poljodjelskim i obrtnim družtvima. Iz m je s ta i o k o lic e V o jn ič k i d o b r o tv o r n i k o n c e r t. Г nedjelju po podne bio je dobrotvorni kon­ cert, što ga je u korist carsko-jubilarne za­ klade za vojničke sirote priredila ovdješnja vriedna vojnička glazba. Koncert je bio u hrvatskom kazalištu, koje je bilo svetčaim izkićeno. Umjetnički uspjeh koncerta bio je presjajan. Sve su točke program a najljepšu izvedene, te su polučile veliko odobravanje. Napose nam je iztaknuti Beriotovu „Scene de ballet!‘ i ..Bakica će da pleše1' od ka­ pelnika Vetašeka. Već nam je opaziti to. da je bio slal) posjet, ('astnićtvo je bilo pri­ lično zastupano, doćim je činovnićtvn veoma malo bilo, ma da je bilo očekivati, da ćp se ono mnogobrojno odazvati, predpostavIjajuei, da ima smisla za umjetnost i da mora osjećati potrebu, da se nasladjuje umjet­ ničkim izvadjanjem. S toga manje upada и oči, ako se gradjanstvo ne odazivlje u onom broju, kako se to od drugih slojeva mora očekivati. Gr oka. .. Proi'a-. list Delyanisov, u je­ dnomu od zadnjih brojeva donosi iz­ vještaj kretskoga odbora u Atenama. Ovaj izvještaj pokazuje svietu, kako su iz Atene podupirali ustanak na kreti. Za to govore brojevi. Godine 1896. od 27. svibnja do 29. siečnja 1897. poslano je na kretu 15085 pu­ šaka i 3 milijuna 784 hiljade 801 fišek. Od 9. siečnja do 4. kolovoza 1897. odbor je poslao 11.410 pušaka i 5 topova, te 9 miljuna 537 hiljada fišeka. Hrane je poslano 6528 vreća brašna. 4544 vreća beškota. 403 vreće variva. 980 oka hljeba. 6750 oka soli i 1240 oka koža. Ove su sve stvari kupovane za novac, koji se je sabirao. te se pokriomčarile na Kretu. Izvještaj ovako završuje: .Sve knjige, po ko­ jima se može uvidjeti naš rad i nasto­ janje. šest će mjeseci biti javno izlo­ žene svakomu, tko hoće. a kad to , , H r v o j o v o “ H ie lo . U nedje vrieme prodje. onda će se svi dotični spisi i dopisivanja odborova zapečatiti Iju, dne lH. prosinca, biti će u kazalištimj dvorani šesto „llrvojevo" sielu Propirani i predati narodnom povjestnićkom mu­ zeju. da se tako s izvještajima prvaš- sielu je biran i licp. te će za eiolo za d»njili odbora potomstvu pruži dokaz, voljiti članove. — Pristup na tdolo inuidu na kako je otačbenioki način .patnicu s a m i) d г u ■/. t v o n i članovi UZ po k uz Kretu4- u raznim ustancima podupirali) stalne ulaznice. slobodno kraljestvo. - Г istinu je ogro­ Z l l b a v « . Kako čujemo, sliedleća ..lb •Vomni državni dug Grčke nastao upnivo jeva" zabava davati ćo se u mudjel ,hu­ ju stoga što je Grčka neprestano podpiri- 7. siećnja 1899. . to se već ćino zri nju vo lilo: vala i podupirala ustanke na Kreti. pripreme. Г programu su uvršteine pnsv ellia Španjolska. Uslicd karlistićkoga po kreta vlada je zaključila, da vojničke čete po zen 'ii redovito čine vježbe. nove točke. Uc joroiii šino, da će si „llrvi i fami zabavom osvjetlati lice. �Broj 41. Iz n aših k r a je v a Bosna i HercegroTrina,. P r o s la v a v la d a r e v o g ju b ile ja , u T reb inju. Pišu nam i T rebinja: Kap po ostalim mjestima kršne naše Hercegovino i Bosne ponosne, i mi smo u Trebinju do­ stojno i svečano proslavili jubilej našeg ob­ ljubljenog cara i kralja Franje Josipa I., тNa 1. prosinca u oči jubilarnog dana vijale su se naše hrvatske zastave i carske po javnim i privatnim sgradama, a gradjani su prozore liepo okitili. Na svečani dan služena je svečana služba božja u crkvi katoličkoj i grćko-iztoćnoj, kojim je prisustovalo mnogobrojno gradjanstvo i predstavnici civilnih i vojničkih oblastili s činovničtvom i ćastničtvom. Tako isto obavljena je hair-dova u džamiji. U ka­ toličkoj crkvi bila je svečana misa u 10 sati prije podne. Pred crkvom je stajalo u redovima sve vojničtvo sa glasbom svečano od jeveno i zelenilom zakićeno. Na koncu mise rekao je veleć. g. nadžupnik don Anđjelko Glavinić liepu prigodnu propovjed. U l i sati prije podne podastrieli su u kotar, uredu : gradsko zastupstvo s načelnikom be.goiu Defterđarevićem na čelu, katoličko gradjanstvo pod vodstvom svoga nadžupnika veleč. g. don A. Glavinića, grčko-iztočna obćina s veleč. g. protom Pravicom, narodno glasbeno-pjevačko družtvo ,,Slavulj“ sa pred­ sjednikom g. Ivanom Ljubimicom na čelu, — svoje smjerne čestitke i izraze podani­ čke vjernosti i odanosti prama prejasnora vladaru. D r u ž tv e n c p r ilik e u T ra v n ik u . Dobivamo iz Travnika i rado uvršćujemo sliedeće: Čitamo u našem dičnom ,,Osvitu“, kako se u raznim gradovima naše uže do­ movine, i mnogo manjim, nego Travnik, po­ kazuje u građjanstvu i mladeži, uzdanici našoj, velika volja i težnja za napredkom, za če­ stitim družtvcnim životom, kako se osni­ vaju družtvu, koja će gojiti hrvatsku našu pjesmu i širiti smisao za prosvjetu i narodni napredak — i srce nam se od milinja raztapa. Ali ope t nas težko u srcu zaboli, kada vidimo, kako se u našem Travniku, negda glavnom gradu, središtu katoličkog pučan­ stva i sielu begovskih korenika. u Trav­ niku, koji je zemlji dao već dosta učitelja profesora i doktora razno struke, opaža vrlo slabi napredak u narodnom pogledu. Prođje evo 2 0 ,godina odkako su nfiše zemlje došle u bliži doticaj sa braćom s;vojom. a u Travniku ni spomena o kakovom narodnom družtvu. Л da je sreća, bilo bi prvјц družtvo u njemu. Već nekoliko godina radi sc kod nas, da se barem ustroji tamburaški sbor, ali pusta nesloga medju mladjim, a slaba podpora od strane starijeg gradjanstva neda nam koraknuti napried. Žclili bi, da o novoj godini i u Travniku sinu sretniji dani, da i travnička mladež uz podporu starih svojih stupi u kolo ostale braće svoje po Bosni, da osnuje družtvo, pa da radi u slozi i ljubavi za prosvjetu i napredak, da se do­ stojno ubrojimo medju prosvietljenu braću preko Save. 1‘rijnlelj ф)г/с. P l o d a n b r a k . Pišu nam iz Bosanskoga Novoga: Ovih dana umro je momak Zaiinago Pakanovića. imenom Salko Hergić. Bile su mit 82 godine. Bijaše uviek zdrav i radin, jer je neprestano žito primao i inje- Strana б. „ O S T7- I T “ rio do pred smrt na 8 dana, kad se je raz­ bolio. Iza sebe nikoga ne ostavlja premda je imao 27 djece, koja su ova pomrla. Dvadosetpetero djece imao je s prvom že­ nom, a dvoje s drugom. Zaista riedka plodovitost! H rT rs L te lc a R od olju b n o d jelo . Monumentalno djelo profesora g. Vjekosleva Klaića ..Poviest Hrvata.“ bez koje nebi smjela biti nijedna hrvatska kuća, nabavio je grčko-katolički biskup križevački presv. g, Julije D r o ­ be c z k у, na svoj trošak za sve župne knjižnice svoje biskupije i za grćko-katoličko sjemenište u Zagrebu. U plemenito i rodoljubno djelo ovog hrvatskog crkvenog dostjanstvenika ugledali se i drugi. O d lik ovan h rv a tsk i u m je tn ik . Kako iz Zagreba javljaju, dekorativni sli­ kar Josip M u r a v i ć u Brodu na Savi, prije u Zagrebu, odlikovan je od parižke medjunarodne izložbe, koja je bila jesenas, diplomom prvog re d a : zlatnom medaljom i poćastnim križem (diploin de grand prix, medaille d'or et croise insigne). Muravić je svršio zanatlijsku obrtnu [školu u Zagrebu s odlikom te je bio saućenik Tišova. Kovačevića, Frangaša i Valdeca. Veće deko­ rativne radnje je dosad izveo u grčko-iztočnoj crkvi u Pakracu, u grčko-katoličkoj stolnoj crkvi u Križevcima i župnoj crkvi u Ivaneou K n již e v n i ju b ile j. Javljaju nam iz Zagreba : Početkom dojduće godine navršit će se četiri deceni ja, kake je novoj bugar­ skoj literaturi položen temelj. Smjer i os­ novu dali su joj braća M ilu tin o m , iz­ davši knjigu: ..Sbornik narodnih bugarskih umotvorenieh," koja je štampana u Zagrebu g. 1859. Dakle novi književni pokret bu­ garski počeo je u piiestojniei hrvatskoj, bielom Zagrebu. Dvie godipe, iza kako je izašla prva bugarska knjiga, ugleda svjetlo opet u Zagrebu g. 1851. od istih pisaca glasovita sbirka bugarskih narodnih p je­ sama (bulgarski narodni pjesni). Do tada bila je bugarska literatura u obee ograni­ čena na izdavanje nekojili crkvenih knjiga. Dakle tek g. 1859. izašlom knjigom stvo­ rena je bugarska književnost. Sada namje­ ravaju Bugari, koji su u Zagrebu, u spomen, kada je prva knjiga bugarska ugledala svjetlo, učiniti u Zagrebu proslavu. U tu svrhu su držali sastanak i ustanovili program proslave, na koju će pozvati sva hrvatska znanstvena i književna đružtva da sudje­ luju. Istra, i Slovenija .Jezično p ita n je n T rstu . Nedavno je na jednoj razpravi u zemaljskom sudu u Trstu državni odvjetnik Klarič prosvje­ dovao proti tomu, da se pročita jedan nje­ mački spis, pošto se je razprava vodila talijanskim jezikom. Talijanske iredentističke novine sliedeći dan su već sa osobitim za­ dovoljstvom radi toga tvrdile, d a je sudbeni jezik u Trstu talijanski. Na to je državni odvjetnik u prvoj sliedećoj razpravi stavio u zapisnik izjavu, da se je u onoj razpravi samo talijanski govorilo, nu da su ujedno u Trstu i hrvatski (slovenski) i njemački jezik sudbeni. To priznanje vriedi, te su sada talijanska gospoda do zla boga ljuta. R a z lič ite v ie s ti K ra ljica n iz o z e m s k a z a r u č en a . Kako londonski list ,,Truth“ javlja, javila je mlada kraljica nizozomska Vilhelmina kraljici Viktoriji, da še je zaručila sa princom Vilimom od Wieda. Princ Vilim je drugi sin kneza Vilima od Wicđa, a nećak kraljice rumunjske Jelisave (Carmen Sylve), ima mu 23 godine, a poručnik je u pukov­ nije pruske kraljevske garde u Potsdamu. Kada je mlada kraljica stupila na priestolje. govorilo se je, da će se zaručiti sa Henrikom od SachsenAVeimara. O rigin aln o n o v in a rsk o p o d n ze če u R u siji. Pećetkom nove godine 1899. pokrenuti će se u ruskoj priestolnici novine za Sibiriju, pod imenom „Svjataje“. Novine će se štampati redovno dvaput na dan u Petrogradu, a onda će se čitav sadržaj brzojavljivati u sibirske gradove Omusl^ Tomsk, Irkutsk i Krasnojarsk, u kojima će se čitav list preštampati i slati po prostranoj hladnoj Sibiriji. Za ovo poduzeće se je os­ novao konsorcij (udruga), te njegov odbor već kupi predplatnike za list. Konsorcij će na svoj račun postaviti brzojavne postaje od Potrograda do Sibirije sa svojimi ćinovničtvom. A da svaki broj lista, koji će sadržavati najmanje 20.000 rieči, izadje na vrieme u Sibiriji, zamolio je odbor rusku vladu, da ga cenzurira u 20 minuti. Trošak za ovo veliko poduzeće iznositi će koja 2y2 milijuna rubalja, a nadaju se dobiti oko 60.000 predplatnika na list, koji će stajati na godinu samo 12 rubalja. U zor-grad. U državi Michigauu u Ame­ rici iinade grad Detroit sa 400.000 stanov­ nika, koji se može nazvati pravim uzorgradom. Leži medju Huronskim i Erte je ­ zerom. U njemu imade javnih trgova i pe­ rivoja u obsegu od 359 kilometara. Dužina asfaltom popločanih cesta iznosi 376 kilo­ metara, kamo se ubrajaju i chaussirani boulevardi (liepim pločama popločane široke ceste s odjelima za kola, pješake i jahače i drvoredom) Tračnice za električne trainvaye, kojih imade silesija, divno su prema osnovi po ulicama ponamještene, da ćeš malo gdje tako uredjenih vidjeti. Svakom prugom dodješ u središte grada, a odavle opet na sve djelove periferije grada. Vozne ciene su izvanredno nizke, a može se iz jednog tram vaja preći u drugi. Električna kola idu vrlo brzo. a ne dogodi se mnogo nesreća: ali za to nema skoro običnih kida po ulicama, koje bi smetale promet električnih kola. Za vodovod je gradska uprava izdala već preko 30 milijuna kruna, a vodovodne cievi imadu ukupnu dužinu od 802 kilometra. O nesta­ šici vode, kako n. pr. sada prieti div-gradu Londonu, nema u Detroitu ni govora, jer sc dnevicc iz vodovoda potroši 182 milijuna litara vode, tako te na svakog stanovnika dodje 460 litara vode na dan. U gradu ima oko 2000 fabrika (tvornica), a grad je opet čist i nije ni malo zadimljen, jer su se našla vrlo dobra sredstva proti dimu i čadji. Va­ trogastvo je divno uredjeno. Imade 21 parna sisaljka, jedna ladja za sisaljku, šest strojeva za komično gašenje vatre i 417 vatrogasaca. P od p u im p o m rč a iije m je s e c a . Na 27. о. mj. biti će kasno u veće pomrćanje mjeseca, koje će se po čitavom svom toku moći vidjeti u Aziji, Africi. Europi, na Indijskom i Лdanskom oceanu. I’ri kretnji �■ Strana 6. ргаша iztoku stupa m jesecu sjenu zemlje u 10 sati i 47,8 minuti, podpuno pomrčanje pećima u 11 sati 57,4 minute a svršava u I sat 26,8 minuta. Pom rčanje u obće svr­ šava 28. prosinca u 2 sata 36, 4 minute u jutro. Za vrieme podpunog pom rčanja vi­ djeti će se mjesečev kolut, ali će samo iz­ gledati tamno - bakreno - crveno. Pomislimo 11 si, da je rub mjesečevog koluta razdieljen u 360 stupnjeva, onda sjena zemlje dolazi na ono mjesto mjeseca, koje leži 112 stupnjeva iztočno od najsjevernije točke mjesečevog koluta. Z a k o n p r o ti n e ć u d o r e d n im p j e s ­ m a m a . Kako iz B ruselja u Belgiji ja v ­ ljaju, iznio je ministar pravosudja u tamoš­ njoj zastupničkoj komori (saboru) zakonsku osnovu, kojom se odredjuje, da se oni, koji budu pred djecom iepod šestnaest godina pjevali nećudoredne pjesme, imadu kazniti zatvorom od 1 do 3 m jeseca ili novčanom globom od 100 do 1000 franaka (kruna). I z s e lj iv a n je iz N je m a č k e . Kako se iz izvješća carskog njem ačkog statističkog ureda vidi, izselilo se je za devet mjeseci g. 1898. iz njemačkog carstva u prekomorske zemlje morem preko njemačkih luka H am ­ burg’ , Bremena i Šteti na, te luka An ttverpena Rotterdama i Amsterdama 14.900 duša, zasada za 2970 manje, nego godine 1897. P o p la v a u P e tr o g r a d u . U noći 8. prosinca bila je silna poplava u Petrogradu. Svi na niže ležeći dielovi grada bili su pod vodom, te se je moglo obćiti samo pomoću ladja i teretnih kola. Šteta je veoma ogrom­ na. Izjutra je voda opala. K u g a na M a d a g a sk a ru . 1 na Ma­ dagaskaru počela je kuga strašno moriti med ju urodjenicima, te sve više uzima maha. I jedan Europejac pao joj je žrtvom. N a ro d n o g o s p o d a rs tv o Uvozna i izvozna trgovina. Za naše trgovce piše Ferdo Vrbanfić. Uva ž a n j e ili im p o rt. Kad osjećamo, da nam nešto manjka, onda nazivljemo taj osjećaj potrebom. Kad smo gladni, osjećamo potrebu hrane, ako nam je studeno, potrebu topline, i t. d. Hoćemo li da te potrebe podmirimo, valja nam p ri­ baviti sredstava, koja su za podm irenja sposobna, a ta sredstva nazivljemo dobrima. Ne podmiri li čovjek svoje potrebe, ćuti neko zadovoljstvo, te sav svoj rad udešava tako, da si pribavi dobra, kojima se potrebe mogu podmiriti. Obseg na te potrebe bijaše prije daleko manji, no što je danas, a tome je razlog kultura. Možemo se uvjeriti o istinosti ove rečenice, ako se upoznamo sa načinom života kod raznih ljudskih plemena. Divljaci u Africi, Aziji, Americi, Australiji i danas imaju samo one potrebe, što ih kod životinja nalazimo: trebaju hrane, pića i zakloništa od nepogodnog vremena. A čim čovjek biva prosvjetljeniji, tim raste i opseg njegovili potreba. Dok se divljak za­ dovoljava time, da golotinju svoga tiela jedva zastre komadom kožo ili pleterom lišća, prosvjetljen čovjek oblači se pristojno, šta više, hoće. da mu haljine budu spretnije ukusne, licpc. Divljaci jedu i priesno meso, obarene lovine, a Evropejci ga p riprav­ „O S Broj 41. - V I Т' ljaju na svake načine. Tako bi mogli kod svih raznih potreba predočiti ono stupnje­ vanje, koje počima kod divljaka, a svr­ šava kod visoko izobražena čovjeka. Da se uzmognu zadovoljiti one mnogo­ brojne i raznovrstne potrebe čovječanstva, treba vrlo velika množina raznovrstnih do­ bara. Zemlja obiluje silesijom raznih dobara, ima ih i takovih, koje još ne poznajemo, nego ih tek prirodnim znanostima odkrivamo i učimo poznavati njihovu vriednost. Sva ta dobra nisu po zemlji jednako raz­ vijena. Geografski odnošaji igraju na zem­ lji u tom veliku ulogu. U umjerenim poja­ sima zemlje manjkaju svi oni produkti, što ih rađja žarko podneblje. Sa nasladom uži­ vamo kavu čaj i druge tropske rasti ine. Kad ih nebi dobili ondale, morali bi se odreći toga užitka. Nu znamo, da ljudi ne napuštaju tako lako svojih ugodnosti ni svoga užitka, makar ih to stajalo i više novaca, nego je užitak vriedan. Ljudi će dakle nastojati, da si pribave ta sredstva za uživanje, a tu će posredovati trgovci. Evo ćemo navesti nekoliko prim jera: Kod nas se u Bosni i H ercegovini troši vrlo mnogo kave. Pošto ona raste u vrućim krajevima, trebati ćemo ju dobaviti odanle. Riečki ili tršćanski trgovac kupiti će u Braziliji od tamošnjeg trgovca veliku mno­ žinu kave, pa će ju ladjom dati dovesti preko mora na Rieku ili Trst. Odavle će ju onda razašiljati na sve krajeve naše m onarhije, pn i k nama u Bosnu svojim mušterijama. Tako će doći kava u magaze naših trgovaca, kod kojih ćemo kupovati, da ju užijemo. Isto tako biva i sa čajem. Pamučina raste u Indiji, Misiru i Am e­ rici. Mu u tim krajevim a 'v ieta ne treba je toliko, koliko uspjeva, a nema tamo ni dovoljno tvornica, da se pamučna sirovina izradi u konce 'ili pamučne tkanine. U veli­ kim ju množinama uvažaju preko mora u Evropu, gdje se n mnogobrojnim tvorni­ cama izradjuje i odatle u trgovinu šalje. Tako biva i sa slonovom kosti, jutom, krznima, i sa drugim produktima. Svi ovi predmeti o kojima smo naveli, jesu za nas sirovne, te ih većim đielom treba još priredjivati. To se čini kod nas, je r mi imamo svake vrsti tvornica. U kolonijama većim dielom ne ima. tvornica, one dakle trebaju fakrikata, a kupuju ili od nas. Rekosmo, da ove razne vrsti robe k nama dolaze trgovinom. Trgovina nam dakle pri­ bavlja takove vrsti robe, kojih kod nas nema dosti ili baš nikako. Ovakovo trgovanje zo­ vemo u v o z n o m t r g o v i n o m ili u krat­ ko i m p o r t o m . Koje nam koristi pruža uvozna trgovina ? Ponajprije dobavlja nam takovu robu, koje inače nebi imali. Sva onu robu, što nam iz vana dolazi valja platiti. Uslied uvozne trgovine odlazi dakle kapital iz naše zem­ lje u inozemstvo. l)a smognemo taj kapi­ tal, valja nam raditi, i to marljivo raditi, je r nam treba raditi za novac i za plaća­ nje domaće robe. a ne samo za uvoz. Ovaj nas dakle potiče na sve uztrajniji i obsežniji rad. Tim radom pak jačamo svoje sile, nastojimo, da ga sve više usavršimo i tako napredujemo a da i ne opažamo. Dim više i uztrajnije radimo, tjm su bolji produkti na formi i na svojoj nutrašnjoj valjanosti. Ovakov pak napredak u industriji stiče do­ bar glas našim produktima, te ćemo se po vremenu moći takmiti i sa inostrancima, koji su radi boljih gospodarstvenih i po­ litičkih prilika daleko pred nama. Vidimo dakle da uvoz, akoprem nas stoji novca, u veliko podupire moralnu stranu našeg do­ maćeg gazdinstva i obrta. Kad bi u svojoj kući imali sve, što nam treba, ćutili bi manju potrebu rada. Ovakova fam ilijarna okolnost dade se priinieniti i potrebama ciele jedne zemlje. Kad bi neka zemlja Imala sama u sebi sve, što treba njezinim stanovnicima, bio bi saobra­ ćaj sa drugim zemljama daleko manji. Znamo pak iz poviesti, da je trgovački sao­ braćaj medju raznim zemljama najviše do­ prinio razširivanju znanosti i umjetnosti. A tu korist imademo i mi od uvoza. Hoćemo li, da uvezemo iz tudje zemlje kojekakove vrste robe, moramo se starati za čim bolja transportna sred stv a: željez­ nice, ceste i parobrodarske linje, dobre luke. Dobra transportna sredstva pomažu nam u toliko, što roba može prije dospjeti na m je­ sto, za koje je opredieljena, a tako ju mo­ žemo 1 prije upotrebljavati i postići svoje ciljeve. -— Od kolike su važnosti dobri putevi i željeznice, pokazalo se je već u ne­ kim državama za vrieme gladnih godina. Žito moglo se je na brzu ruku dobaviti iz drugih zemalja, a tim je narodu pomoženo u nevolji na brzu ruku. (Nastavit će se). K o v a n je n o v c a u g. 1 8 9 9 , Prem a program u kovati će se u godini 1899. u habsburškoj monarhiji ukupno novca 40 mi­ lijuna i 50 hiljada kruna . i to : 2 milijuna kruna u komadu po 20 kruna za državu, 20 m ilijuna u komadu po 20 kruna za austro-ugarsku banku, 2 m ilijuna u komadu po 20 kruna za privatnike, 15 m ilijuna kruna u srebru i zlatu za državu, 1 milijun kruna u komadu po 2 filira, i 50 hiljada kruna u komadu po 1 filir. Manje nego g. 1898. za 26 m ilijuna kruna u zlatu i 2 m ili­ juna i 250 hiljada u broncu. Osim toga kani se kovati 200 hiljada komada dukata i milijun i 500 hiljada levantinskih talira. Iz s u d n ic e O s u d je n a n a s m r t n a v je š a lim a . Simo Tripunović i žena mu Ana u selu G ornji Žabac, kotar Gradaćac, ž vili su u svadji i inadu već dugo godina. Sitno iz dana u dan pio i dolazio kući i ženu tukao i zlostavljao. Tako je bilo i 29. listopada. Ali, Simo u veće došao kući, a u jutro ga više nije bilo. D jeca pitala majku, gdje je otac, a ona im reče, da je u noći n a jednom ustao i nekamo otišao. Odmah se po selu raznose glas, d a je Sime Tripunovića nestalo, te su dolazili susjedi i ljudi sa svili strana, da razvide, što je sa Sitnom. Podju ga tra ­ žiti po kući i oko kuće, kad im pade u oći, kako je bunar silno mutan i odmah pomisle, da nije Simo, kako je pijan izišao iz kuće, pao u bunar. Uzmu kuku od kan­ tara — i sbilja izvuku mrtvo tielo Sime Tripunovića iz bunara. Po glavi i tielu bilo je mnogo rana. Mislili su, da ih je padom u bunar zadobio, a osim toga je dan prije pao s kola i podobro se ozliedio. A domala raznese sC po selu, da je Sitnu sustigla kazna božja, da je pao u bunar, je r se je pred seoskim starešinama svečano pred propetom zakleo, d a više neće piti. T a je stvar p ri­ javljena oblasti. Nekoliko mjeseci, kako je �Broj 41. Simo bio pokopan, počne se govorkati po selu, da on nije nastradao, nego da ga je umo­ rila njegova žena i susjed Cvijan Jović. I žena odmak sve priznade. Proti Joviću nije se moglo sudbeno postupati, jer je već u travnju umro. Ana Tripunović, žena od '28 godina, pripoviedala je, da se je jednom, kada ju je čovjek zlostavljao, tužila Joviću i govorila, da bi najbolje bilo, da oboje umru. A Jović joj na to rekao, da bi Simo morao umrieti, je r je on svemu kriv, i po­ nudi se, da će ubiti Simu, a iskao je za to 80 for. Žena pristane. Kada ju je muž 29. listopadu na veće opet tukao, dodje Jović i reće, da će sada svoje obećanje izpuniti. Simo je već bio zaspao, Siminica odvede Jovića u sobu i za kratko izadje Jović i javi joj, da je gotov. Onda popanu oboje Simu za pleća i noge, pa ga bace u bunar. Ana Tripunović dadne Joviću odmah 10 for., drugih 10 for. izplati mu o Božiću, a ostatak je obrekladati na jesen. Tako su ugovorili. Liećnici su na lješini pronašli, da je Simo uđavljen bio. Na 20. listopada bila je pred okružnim sudom u D. Tuzli razprava, te je Ana Tripunović osudjena na smrt na vješalima. Proti tomu je ona podniela ni­ štavnu žaobu na vrhovni, sud, ali vrhovni sud je 5. o. mj. prvosudbenu osudu s nekim malim promjenama potvrdio. K n již e v n o s t i u m je tn o s t P o z iv n a p t'cdplatu. Umoljeni smo, •da ovo uvrstim o: Najprikladniji i najljepši dar o Božiću za hrvatsku mladež jest svakako ,,Božićnica.“ Roditelji, prijatelji i dobro­ tvori hrvatske mladeži naručite i darujte našu mladež „Božićnicom" sa slikama, koja je tvrdo vezana i krasno urešena sa vanjskom slikom, te je upravo izašla. Priredio ju je Vjekoslav Klemen. rav. učitelj u Grubišnompolju (Hrvatska), odobrio ju preč. duhovni .stol u Zagrebu. Sav sadržaj „Božićnice" smjera, da se u našoj mladeži usadi u srđce čvrsta i stalna vjera, ljubav prama Bogu, štovanje svojih roditelja kao i o milosrdnim djelima o Bo­ žiću i napokon, da naša mladež dobije u ruke dobro štivo. Toj „Božićnici" veseliti će se mladež, a dobro će doći i za roditelje, kako imaju već u ranoj dobi uzgajati svoju dječicu, ako hoće, da im budu uzgojena u kršćanskom duhu. Prem a velikom trošku ciena je umjerena; zapada samo 1 krunu s poštarinom. Dobiva se samo kod podpisanoga u Grubišnompolju, — Razašiljati će se, dok bude naklade, te se p. n. obćinstvo umoljava sa požurbom na­ rudžbo, da uzmognu što prije stići п ruke. — Da i siromašna mladež ne ostane bez „Božićnice"', preporuća se svim prijateljima i dobrotvorima, da naruče za istu sto više komada, napose preč. gg. župnici i ostali svećenici mogu „Božićnicom" razveseliti svoje ministrante na Božić, ako im ju daruju u mjesto novčane nagrade. 1’ Grubišnompolju (Hrvatska) О./ХП 1898. Vjekoslav Klemen, ravnajući učitelj. ,O S V I To je sve i sam Lupatkin znao, pa je nekako sumnjivo tresao glavom. Nekad skoro fanatik u svojoj vjeri, imao je veliko po­ uzdanje u Boga, ali danas, nakon toliko i toliko pobožnih molitava, nakon toliko samo­ zataje, muke i patnje, na jedan put je oh­ ladio, do čega ga je ljudska nepravda do­ vela. Andrej Jeremjeić Lupatkin ostade još je ­ dan dan u Petrogradu. Htio je on, da obiđje neko prijatelje i znance iz mladih dana i da tako probudi one svoje divne uspomene, što ih je u naponu svoje snage proživio. Uz svaku poznatu osobu svezana je po jedna uspomena, pa istom, kad bi se s kim god sreo na ulici, došli bi mu glavni momenti u pamet, a poslie postepeno redale se uspome­ ne jedna za drugom onim redom, kako su se u vremenu dogadjale. Da je bilo moguće sve njegove znance na jedan put skupiti, stvorila bi se pred njim cjelokupna slika njegova živo van ja u Petrogradu. Taj dan, što je Lupatkin ostao više u u Petrogradn, prošao mu je kao ćas. Trkao je na sve strane, dok je samo letimično obletio svoje znance. A sutra dan zatekla ga biela zora na putu u Smolensk, da javi svojoj Marfi uspjeh svog uzaludnog putovanja u Petrograd. Marfa Ivanovna željno je očekivala svoga supruga. Svaki dan je mišljela o njem i pitala s e : gdje li je sad ovaj ćas i šta li sada radi. Ona je bila dobra ženica. Svog je supruga iz dna duše voljela, pa kad bi samo što god čula, da mu se je dogodilo, oh kako bi ju u dnu duše,zapeklo i.zaboIjelo. Marfa Ivanovna nadala se. da će njezin Andrej svojim posjetom kod ministarsva ipak nešto učiniti za svoju budućnost. I njoj je samoj već dozlogrdilo to njegovo čekanje, pa kako god je on od nekad velikog opti­ miste, postao pesimista, tako je i ona u zad­ nje vrieme postala vrlo pesimistična. Kao što se njemu nije posao milio, tako isto ni njoj. Ona nekad revna gospodarica, postala je na jedan put ne liena, ali ravnodušna. Sve joj je 1bilo : Voda doniela, voda odniela. Jedino u ovo nekolike zadnjih godina, kad bi joj muž donio viest, da je sinuo tra­ čak nade, pa da će on ipak biti na skoro imenovan, onda se ona opet s voljom latila svojih kućnih posala. Andrej Jeremjeić Lupatkin došao je svo­ jemu domu. Pripovjedao je ženi, kako je bio kod tajnika, nadzornika i savjetnika. K ministru nije išao, jer mu je savjetnik obe­ ćao, da će on već stvar razviditi. Ujedno joj kaže, da je molio, da bude makar pre­ mješten u koje veće mjesto, gdje bi mogao naći instrukcija, da se lakše prehrani, dok jedan put ne bude imenovan. Marfunije zadov.ljio njegov posjet u Pe­ trograd. Ona je htjela, da Andrej ide upravo ministru, pa da mu sve izkaže, što je na stvari. Svakako bi bilo ponajbolje, da je Lupatkin išao ravno ministru, pa mu sve kazao jer danas, tko hoće nešto- dojnti, neka Se . moli glavi, a ne nogatasL? -Jiupatkin je т Nllpisjio Ivan Ua'/danovii Ukrajinski. bio toga uvjerenja, da će i na ovaj način Na ovo mu Dolgorukov odgovrio, da ne svoj cilj polučiti, pa ga tako niži, koji su treba nade gubiti, što nije danas, to može ipak od njega viši, ne će na zubu imati. Ovaj njegov čin, što seje on klanjao nižim biti sutra. A nepravdu počinjenu na ovome osobama kod ministarstva, smatrala je nje­ svietu, obično Bog kazni na drugome. Žrtva zle sudbine Strana 7. т<* gova žena slabošću. Redovno je izticala, da je ona jedan Lupatkin, muž na svom m je­ stu, koji svojim dužnostima podpuno udovo­ ljava, da bi ona njima sve skresala, pa ako im se baš ne bi svidio, neka ga i odpuste: ta prostran je sviet; ima hljeba i osim ve­ like Rusije. Lupatkin je bio veliki domorodac, pa i ako je na drugom mjestu mogao naći, ako ne bolji, a ono sigurno takav hljeb, kakav ima u Rusiji, nije on htio ostaviti rođjene grude. — Ovdje se žrtvujem za svoj narod i za čovječanstvo, a u tudjini bilo bi samo za čovječanstvo, jer tamo nije moj narod. Na ovoj sam grudi, što se zove velika Rusija, ugledao svjetlo svieta, pa želim u njoj i svoje kosti ostaviti. * — Rekoh li ja tebi, kad si ti pošao, da uprav ideš ministru, — reče ponovno drugi dan Marfa Andreju. — Ne ide to ta k o ! — Ne ide kod tebe, ali kako ide kod drugih ? — Za druge se ja ne staram. — Šteta novaca, što si ih badava po­ trošio - - I ja velim, da je šteta, ako bude ba­ dava. — Biti će, biti će, poznat nam je Baćuškin. On samo protežira svoj rod i velikaš­ ke sinove, a na plebejce i ne gleda. — I ja sam o tome osvjedočen. — Pa kad si osvjedočen, kud ćeš k njemu? Sam pripoviedaš, da te ne htje­ de poslati u inozemstvo, a posla tri gora od te b e ; sam kazuješ, da ti do danas nije volju izpunio, pa ne će ni sad, On je pro­ težirao nekog Medvedskog, koji je imao zavesti svilogojstvo u južnoj Rusiji, pa mu se izjalovilo. (Nastavit će se), ,,0svitovi“ brzojavi Carigrad. 13. prosinca. Ruski veliki knez Nikola dolazi na 18. prosinca na posvetu crkve i spomenika ruskim poginulim vojnicima kod San Stefana. Turski listovi dolazak velikoga kneza pozdravljaju kao znak prijateljstva. Budimpešta, 13. prosinca. Neod­ visna, narodna i pučka stranka pri­ mile su izjavu, koja se ima po zemlji razaslati. Tom se izjavom opozicija obvezuje, da će zapriečiti urotu, naperenu proti ustavu. Iz s lu ž b e n o g lista I m e n o v a n ja r Privremeni perovodni vježbenik u seoskom kotarskom uredu u Mostaru Miroslav B o s a n a c imenovan je privremenim auskultantom u okružnom sudu u Mostaru ; gradjevinski nadglednik Ibrahim H o d ž ić u Travniku privremenim cestarom u Bjelini, te privremeni učitelj pučke škole �„О S Strana 8. u Vijaci Franjo Mu r.gi ć i pomoćni učitelj pučke škole u Žepču Eugen B iirger uči­ teljim a u definitivnom svojstvu. Svršeni pra­ vnik Josip P o ž a r im enovan je privrem e­ nim a.skutantom u okružnom sudu u Bišću, privremeni šerijatski sudija u kotarskom uredu u Vlaseniei Ibrahim 6f. K a d i č de­ finitivnim činovnikom bos.-herc. uprave. P r e i U j e Š t e n j a . Privremeni cestar F ra ­ njo S i t t a premješten je od kotar, ureda u Bieljini k onom u Bos. Petrovcu, U m ir o v lje n , je na vlastitu molbu de­ finitivni učitelj pučke škole u Obarkoj Luka M a n d i ć . P r id o šli stra n ci u JI osini* Bioj 41. ЛГ X Т “ sv T e č a j p a p i r i i m je n ic a na javnoj bursi u Beču E Ć E od najfinijeg voska dne 13. studenoga 1898. Novčani tečaj u austrijskoj vrieduosti. 10.11 б 10.110 12.010 10.120 12.016 9.770 914 368 12.065 5902>/, 1.180 <>56>£ 4.446 570 Jedinstveni državui dug u papiru . . . Jedinstveni državni dug iu srebru . . . Austrijska renta u zlatu Austrijska renta u krunilima 4<у„ . . . Ugarska renta u zlatu 4°7 . .............. Ugarska renta u krunama 4"/,, . . . . Dionice austro-ugarske biMike . . . . Veresijske diouice . . London vista . . . . Njemačke drž. banku, za 100 m. nj. drž. vr. Komadi od 20 maraka . Komadi od 20 franaka Italijanske banknote. Dukati <d,rubom . . . za crkve, trgovce i pri¥atnike mogu se dobiti u tvornici L. P. R E L JA u Arbanasima kod Zadra (Dalmacija> т г po 2 for. klgr. Ista tvornica drži u zalihi uz istu cicuu bojadisane sviećo sa raznim cvjetovima i narešene hrvatskom trobojnicom. <X Za oveće naručbe 1 0 % popusta. } f S v r a tis te ,,N a r e n ta “ . 10. prosinca: Marijan Jelić, kancelist, Ljubuški; Miroslav Schuna, vojn. činovnik, B eč; Robert Nitsche, nadporučnik, Sara je v o ; general W areschanin, Mostar. 11. ]> ro s in ca : Petar Morač, trgovac. Sušak: Dragutin Stiasny, trg. putnik, Urno; Izidor Izrael, trgovac, S arajevo: Mate Petković, posebnik, Š ibenik; Luka Karaman. škol. upravitelj, Sarajevo. 12. p r o ­ s i n c a : V. Gjukić, činovnik, Sarajevo: barun (iroote. posebnik, Kitzburg; Mate Perić, Ston; Viktor Stransky, trgovac, Beč; Hugo Schieber, upravitelj, Han K um panija; Dragutin Schinook, mjernik, Vratislava; Josip Jelinek. činovnik, P ilsen ; N. Svastić, poručnik, Sa­ rajevo. S v r a tis te ,,G ilj a n o v ić .“ 10. p r o ­ s i n c a : A ndrija pit Nazarić, akordant; Franjo Kaipl, mlinar, Ervin Wolf, soboslikar, Pečuh. - 11. p r o s i n c a : Franjo Schlechta, pekar, M ostar; Pietro Bulfon, Tomaso Tren, zidari, Maggio: Antonio Zrinski, zidar, Zadar; A n­ tun Devlaliović, radnik, Starigrađ; Sebastian Sapelari, zidar, Mate Pešković, težak, Šibe­ nik. 12. p r o s i n c a : Mijo Pajkina, težak, Stupnik: Boško Babić, trgovac, Metkoviči: Selim Zjajić, Ljubuški; Emilie Hernsal, posebnica, Trebitscb. S v r a tis te „ A b b a z ia .“ 12. p rosin ca: Franjo Svigely, mašinist. P r e n o ć iš te ,,T a b a k o v ić .“ 11. p r o ­ s i n c a : Trifko Trklja, posjednik, Bileč ; Vidak Trklja, posjednik, B ileč; Mustafa Numan. trgovac, B ileč; Hašim Macanović te ­ žak. Konjic ; Mustafa Stranjak, trgovac, Sto­ lac : 12. p r o s i n c a: Husnibeg Bašagić, po­ sjednik, Nevesinje ; Suljo Hađžiaković, trg o ­ vac, T rebinje; Salihaga Abadžić, trgovac, Sarajevo; Zairaga Hasanbegovič, posjednik, A vtovac. P r e n o ć iš te „Т K a tić .“ 10. p r o ­ si n c a : Muhamed Ljubovič, posjednik, N e­ vesinje; Nikola Medan, podvornik, Stolac ; Kamo Kurtović, težak, Gacko: — 11. p r o s i n c a : J o z o Draškovič, težak, Popovo ; Jašar Kapetanović, posjednik, Č apljina; Todor Tupajič, trgovac., Sarajevo; Vidoje G jurica, težak, Stolac ; Blaguje Popovič, težak, G a­ cko. - - 12. p r o s i n c a : Franjo Milošcvić, trgovac, Kreševo; Alija Handač, posjednik, N evesinje; Osinan Bilal, bakal, L jubuški; Oiner Purivatra, pisar, Bugojno. ЈкШгпа Vjenceslara M ih n T ll a lj z Traži se L je k a r n a Ej Jj i VJENCESLAVA MIKANA ?_7 ,,k CARSKO M 0 R LU “ •u Uvrcstar-u.. ■ r S T A N N ajveće skladište svih farmaШ ceutićkili aparata, špecijalitota i i=> parfumerija. T j- s^stojeći od 2 sobe, kuhinje i nuzgrednih prostorija. Tko imade takav stan za iznajmiti, neka se prijaVi u upravi „Osvita,“ = ш S k la d iš te = svih naravnih mineralnih voda, prava stara m alaga i medicinski konjak. Svakovrstne naručbe izvana obav­ ljaju se najbrže i najsavjestnije ш z Adres« f.n brzojave: M1KAN. MOSTAU. 5 P o d h u in b roj 7. хххххххххххххххх Čast nam je ovime objaviti Vam, da smo ustrojili i otvorili pod nazivom : „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obee sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučuju© Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „ K N JIG O V E Ž N IC U ”, koja obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se Sa veleštovanjem ,Hr?atska dionička tiskarna11 n Mostaru Podhum br. 7. - Glavni i odgovorni urednik Ivan A. Miličerič i � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f39d9b1bdad4bb12ef737c4ad66860fd.pdf e9baaeb093226d4f914145201a6e5d9f PDF Text Text O g l a s i se primaju i a. upravu rUtvil< ‘ . Za prostor od pes». redka pluća se 8 novi., kod svake ilalnje P r c d p la ta Zli vunjeke im godinu 8 for., im pola godine 4 for., im tri mjesecu ! for; zii inozemstvo cienn nagodinu 10 for. Ml ni; za Mostar im godinu 7 for. 30 nč., im pola godine 3 for. 80 ne., im 3 raje- ki oglas i uvrštenje 30 novi. I« plaea'se posebno. Kukopisi se ne vraćaju, ae plaćmn l'ojcdiui broj n0m'tl.au stoj i Hnore., Ureduičlvo. uprava, odpravniStvo i . . . Hrvatskoga jezik« im« Može da spoji tiskama и 1-01111111110 broj 7. Može da goji, Istok i zapad, pjesmu i um! Safvct he,, R. Raiagit, Ncccimjac. Broj 42. Poziv na predplatu. Pošto se primiče konac godine, umoljavamo najuljudnije naše štovane predplatnike, da nam zaostalu pred­ platu Čim prije izvole podmiriti, a one, koji su istu za ovu godinu podmirili, da ju za vremena obnoviti izvole, kako se nebi ođpremanje lista otežčavalo. Ciena „Osvitu- na cielu godinu: Za Mostar . . for. 7.20 ,. vanjske . , 8,„ „ inozemstvo . ,, 10.50 svim stranama svieta, te mnogi baš u te su u (lio pali Rusiji, Englezkoj tome vide nedostatke, jer ovo carstvo Njemačkoj u Kitaju, a najviše fašod- nije dovoljno koncentrovano (usredo­ skim konfliktom. Ovo je nezadovoljstvo točeno, okupljeno) гек bi pobudilo francuzku uvjete uspješne obrane. 3.00 4 ,5.30 Za Mostar . . for. 1.80 „ vanjske . . 2,„ 2.05 „ inozemstvo . » ■V * P. u. gg. dosadanje predplatnike umoliavamo učtivo, da nam, pri obnavljanju, prmlplate uz svoju adresu na naputnici izvole točno naznačiti i b r o j , koji je na omotu otisnut. Francuzka se je od vajkada tovao jednim važnim političkim i eko­ nomskim predlogom. Dne noga podnio je ministar 25. stude­ naselbina ministar financija parlamentu i osnovu i sve su ljeznice u Indo-Kitaju. D a se ta osnova njene sposobnosti kolonijalna bile za­ politikom. politika bila ostvari, vladi u koji se bavi francuzka su Englezi dobro dišnju dobit od 3 - 2 5 % shvatili i znali se Prava ideja sklopi zaciju (utrnuće dugaj i uz amorti­ za vrieme 75 godina. Ali pošto francuzki je Francuzima nakon velike tali (glavnice) nerado idu u narodne od kapi­ tudjinu, nesre©f-«'U posljednjim desetgodistima to će za taj zajam, učinjen, na proširila je Fr;yicu,zka mjestnih proračuna, središnja vlada. jalno gospodstvo osvajanjem u skraj- za­ 2 0 0 milijuna franaka uz go­ kolonijalnoga širenja i osvajnnja došla svoje . koloni­ že­ dozvoljava da jam od gradnjom vlada Indo-Kitaju, samo nuzgređni dopunjak kopnene. T o teret službeno jamčiti središnjoj D a je ova osnova podnesena parla­ Međju tim to su mentu, koji će ga u kolonijalnom od­ njem Tžtoku, Madagaskaru, mi l i tari , boru svestrano proučiti, ima tome više ali uzroka. Jedan od glavnih smo već spo­ od ovih do prave eksploatacije (izcr- menuli, to jest nastojanje vladino, da koja su zahtievala silnih 10. prosinca. na oči­ zakona, bila sve osvajanja m a n u Fran cu zk a u Aziji sma­ vladu osbiljan rad, koji se je nedavno i trala kontinentalnom (kopnenom) silom Africi i tako dalje. Parizu, T o je, može time vjeŠtački okoristiti. četvrt godine sve se reći, nedostatak, koji ima prilično daleku historiju. Za nju je Za Mostar for. „ vanjske . L inozemstvo . i jer ne pruža za slučaj navale od koje Strane sile okupljene kontinentalnom pola godine: U God. U Mostaru u subotu, 17. prosinca 1898. žrtava, pljivanja) stečenih kolonija bijaše da­ se otme neradu i nehajnosti, koja sve (nasel- leko. Mnogome se Francuzu više preotima mali. da je pitanje: kakove sbiljske koristi imamo praktične naravi, koji olakšava nadoknadila velike gubitke, pretrpljene od svega toga? T a su se pitanja pre­ ostvarenje u ratu s Englezkom tvorila u očito nezadovoljstvo, koje se gledišta. Francuzka je u posljednje vrterne osvojila znatan broj kolonija bina), tako, da se može ljeću i početkom u ovoga. kolonijalno carstvo silno reći, prošlom Njezino sto­ se umnožilo u Grad budućnosti ( San) Krasan je dan, 9 i 1/„ sati u jutru, kada lirzovlak, koji je od Splita divotnira, veoma napučenim krajem preko Kivna i Jablanice jurio, stane, a vlakovođja, domaći čovjek, pojeđrim hrvatskim glasom vik ne; „Mostar, 20 č a s o v a .Iz a d je m , a oči mi se — i onako nmorne od gledanja silnih parnih mlinova, tvornica i inđustrijalnih zdanja na đomak Mostara — čisto zasinjaju od mora. svietau svetćanom odielu na kolodvoru, te se na prvi mah ne inogoh ni snaći. Bio je to sjeverni kolodvor, a silni onaj sviet, obrtničko i rad­ ničko udruge, koje su čekale na sliedeći vlak — vlakovi se svaki čas mienjaju, kao kad je veliki promet — na poslanstva iz obližn jih indu: trijalnih gradova. Slavila se posveta barjaka jednog novog družtva. Svrnein okom u naokolo — ali prijatelja, koji me je imao dočekali, nigdje. Valjda je zaboravio, kako je to kod njega običajno, ili pomnožilo stečevinama nameće osnove Ako se Drugi sa je razlog bitno finaneijalnoga naime prispodobe njemačke po- I uspjesi mjestnih (lokalnih) proračuna litike na Iztoku, obilatim zalogajima, ! (Kambodže, Tonkina i Kočinčine), to sada ima posla. Kako mu drago, udjem u sjajnu čekaonicu, dvoranu prema svim mo­ dernim zahtjevima uredjenu, kad i tamo je ­ dva se protisnuh od množtva obćinstva raz: nog stališa što u običnoj, što u staroj liepoj narodnoj nošnji, koja se žalibože sve više napušta. Izadjem iz dvorane u koridore, htijuć da potražim željeznički ured, gdje su sve domaći ljudi, ali u malo se ne izgubili u silnim hodnicima. Srećom sretnem jednog redara (s'tra.žara), koji me vrlo uslužno uputi i odvede baš do vrata ureda. Obavim svoje posle tu, a onda izadjem na trg s perivojem pred kolodvorom te sjednem u električni traimvay, pa upravo prijatelju u Stan. Stanavao je u Predhumu u trokatnici, prilično daleko od sjevernog kolodvora, koji je u X. kotaru gradskom Bielompolju. Po ulicama, ku­ da je tramiva)* išao,- velika živahnost, a red da ne može biti b o lji; na svakom uglu stoji , redar, „oko zakona,“ pa pazi da so u tako i silnoj vrevi kakva nesreća ne dogodi. I za | čudo, kako se miešaju tramway za train| ivavein, fijaker za fijakerom, ipak se riedko sluči kakova nedaća, da bi, recimo, fijaker koga pregazio. U dobijem dielu grada preko Neretve — niže se sgrada do sgrade u raznim slogovima, medju kojima se osobito iztiče ogromni samostan i kaptol sa veleb­ nom katredralom sa dva tornja, središnja medresa sa sjajnom džamijom i uza njum uhamedansko učiteljište, gradsko „Popravilište,“ sgrada trgovačko-obrtne komore, a i gimnazija, koja je već stara, nije još na odpad, kao ni stari družtveni dom, gdje su se, kako gradski anali svjedoče, ukonačivali v o j­ nici, a sada je glazbena škola đolnjo-gradska, kojoj i gradsko zastupstvo svake g o ­ dine, uvažujuć važnost njezinu, votira pri­ ličnu svotu. Tramway stane baš pred kućom moga prijatelja, izletim iz njega, pa uz mno­ ge basamake banem na vrata njegova. Srećom gazatekoh u sobi — baš se je bio spremao i nešto zadovoljno trao ruke. Čim u sobu stupili, pozdravi me veselo, pa će m i: „Remuneracija, rermuneacija, prijatelju.1' ..Kakova remuneracija — što ti mene nisi dočekao na kolodvoru ?" udarim ja. �,0 S" \ 7"X T ' Strana 2. se opaža, da su prihodi izmedju 189 2 .. Broj 42. puteva). Produženjem ove pruge Francuzka bi se razmjerju). Cjelokupni lokalni prihodi velikoga tržišta čaja, tim više, što se snovanim željeznicama na cielom zem­ je E nglezka odrekla osnove, da spoji ljištu francuzkoga gospodstva, ona je izuzam izvanredne — ljade piastara (piastra bili su i 2 ’4 0 go­ 83 hi­ franka), Birmaniju i K itaj dočepati željeznicom, Uz dočim su godine 189 7 . dostignuli v i­ Y u n-N an ova bi m ogla pomoću' odsjeka ravne kontribucije (danci) povisile su N an-ning pritegnuti O vaj željeznica živahnosti Hanoi' kinske rente, koja će se probuditi iz u u ekonomsku sferu (gospodarstveni doseg) i Su-Čuen, T o je od velike važ­ jednu od n ajbogatijih kitajskih pokra­ jina, ali pošto Su-Cuen šalje svoje pro­ biti glavna podpora svih proračuna (budgeta) počam od 1 8 9 9 . i moći će izvode m ogle cijalna poduzeća. koće. U z ove posredne razloge možemo navesti direktne i tako rekuć ktivne razloge. produ­ T rgovačk a komora u Lyonu bijaše odprem ila pred 3 go­ preko Jan g-tse-kian ga, preko englezke sfere ргаша tome uspješno jam čiti za finan- iz od velike vriednosti za vojn ičku kon­ centraciju. uliti malo nosti, pošto će neizravne kontribucije 1 4 y ž m ilijuna. će zajam u jamačno papire toniz letargičkoga sna, u koji je već od dugo Vjekuslav. vremena zapala. dakle interesa, to bi Pism o iz B e ogra d a toga nastati osbiljne potežU Svakako, ako uzmemo u obzir veliku snagu vanjske trgovine Yun- Beogradu, 12. prosinca. M islim , da će čitatelje vašega cie- nana, k oja se godišnje diže na 1100 njenoga lista, gospodine uredniče, za­ tona bakra, '2 6 0 0 2430 nimati, ako od vrem ena do vremena tona olova, tona kositra, za tim na silnu količinu koju čuju i iz Beograda, priestolnoga dine jednu misiju (odaslanstvo) u K ita j, opiuma, ljekovitih trava, čaja i t. d., grada m lade kraljevine Srbije. J a ću da što se izvozi, Francuzka će se bez svake s to g a , ako vam je po v o lji * ), mati vam od sgode do sgode odavle na mjestu izpita posljedice ja - rata sa gospodar­ sumnje zadovolji vati b lagodatim a stvenoga gledišta. O va se je ljeznice povratila i izdala bavi gospo­ čanstvu A n am a i T onk in a, u k ojim je nebeskom u zem ljam a radi razmjerno gustoga na- s toga, što se ovdje počešće dešavaju seljenja stvari, o ko jim a vi tamo uz obale brze lanjske godine darstvenim položajem u m isija carstvu. Studije H enri Breniera, upra­ v itelja ove misije, u velike su inspi­ će se že­ spre­ pansko-kitajskoga knjigu, koja se potanko H aifo n g — Jun-nan-sen. znatno pom oći snaga T im takodjer proizvodnje pu­ dostigla viesti, pa se nadam , da ćete im dati mjesta u vašemu listu, što bi po m o­ jem m išljenju trebalo da bude već i vrhunac. D o k K a m b o d ža i K očinčina N eretve treba da vodite računa. O v o ­ rirale (zadahnule) francuzke državnike, izvažaju godišnje liko tek u ime u voda za ovo pošto je pisac označio donekle od 8 0 m ilijun a franaka, izvozi A nam a duća pism a, a kada vam i T onk in a vrte se neprestano oko svoje viesti vadim iz pouzdana vrela, tečinu, u kojoj bi se im ala k o lo ­ kretati kolon ijaln a politika Francuzke u A ziji. m ilijuna franaka. robe u vriednosti O tvorenjem U gov o ro m pako od 10 . travnja 1 8 9 8 . ničke pruge u zaleđju T onk in a će se upotriebiti k o j, da izgradi dozvolila jednu kitajskom zemljištu od Francuz- željeznicu granice na Ton- ekonom ske Y u n -N a n a privu k la bi i držati se čiste istine, onih p ojm ova tiče vojn ičke po m nienju odviše izticati, jer je i m om to na bi prvi m ah o čigledn o. Željezn ica iz H ai- sa Tonk in om fon ga u J u n-N an dom inirati će (gospo- proizvode vezala iztočnoga dovedoše do n jega, to ćete vjerovati ne razlikuju m n ogo od K ita ja ca . Sto se priestolnicu da sveze m ojoj rieči, da ću u m ojim političke važnosti, ne treba ovu kitajsku pokrajinu slučajem m oje jim a biti strogo objektivan (bezpristran) kina do Jun-N an-Sen a. K a k o se vidi, u bu­ plaćeni - inicijative je bilo d o voljn o. Zasnovana željeznica iz H aiph on ga moći jer me srećnim i kažem , sposob­ nosti Л ш micana, k o ji se pram a zasluzi - 10 željez­ kitajska je vla da i koja bi iz Ranguna išla preko T a li-fu . sinu od 2 3 y 2 m ilijuna piastara. N eiz­ se pako od 8 m ilijuna 7 06 hiljada na Pu-ela. ljam a. Pripojiv ju pako s drugim za­ i 189 7 . rasli u znatnoj proporciji (su- dine 1 8 9 2 . od 14 m ilijuna m ogla koliki je upliv Englezke u ovim zem­ ■ dovati) južnim dielom K ita ja , te Si- izvješta­ dakle, za koje ovam o za čudo nema p raviln oga razum ievanja ni kod onih. što reprezentiraju takozvano „ja vn o m n ie n je ". O d n eko g a doba izbijaju na po v r­ šinu neke p o jave, koje bistro i jasno Y u n -N a n a , što dosada n ije m oglo biti ianioin i B irm anijom , što je od radi nestašice kom u n ik acija (prom etnih bite se pom isli, *1 Dapače — bit ćemo vam zahvalni. Samo nemojte ricđko, već češće. Uroiliiičtvo „Osvita-. svetu barjaka, i o udruživanju u obće, gdje se raedjusobuo poznajem o i naučimo štovati i ljubiti, gd je je mladež pod budnim okom starijih svojih. Završi s pozivom na mladež, da g o ji družtvenost i da se ponosi znakom družtva, k ojeg a je član. Misa svrši. Pred crkvom na velikom trgu poredalo se družtvo do družtva, svako sa svojom glasbom, a oko njih nepregledna množina obćinstva. (ilasbe udare hrvatsku narodnu himnu, te onda družtvo za đružtvom krene u liepom redu asfaltiranom širokom zahumskom ulicom do zajedničk og družtvenog doma u sred dolnjeg grada na Piesku, g d je su ih čekali ostali članovi drugih vjera. I mi podjem o za njim a krasnim trotoarom, g d je ti j e — kažu — negda zapinjao svaki čas ogrom an kamen za nogu. Na ulici je vladao uz svu tu živahnost divan red, te stražari nisu trebali službeno, uticati, kao negda, kada bi se lisko mostarske u po biela dana na sred ulice potukli ili bi kakova zločesta žena svoga muža probola, a stražari bi se sviestni svoje dužnosti odmah na mjestu našli i veću nevolju zapriečiti gledali. Nešto od vožnje, nešto od stajanja u crkvi i hodanja po ulici baš sam bio umoran, te sjednem kod stanice, g d je je negda bila oružnička vojarna, a sada skladište! koža tvornice „В . Č. - i sinova," naravno mnogo veća sgrada nego prije — u tramvav i odvezem se do kolodvora Vukodol, odakle se vide ruševine negdašnje biskupske residenc ije i prve tiskare, na liepom humku kato­ ličko groblje, na koje se dolazi uzpinjaćom. koju je gradska obćina prije m nogo godina iz vlastitih sredstava načinila. Prije tuda ići bila je velika muka i pokora; tako se bar pripovieda, ali to sviet ne vjeruje . . . . Istom što u velikoj restauraciji kolodvora u Vukodolu sjedoh, prem išljavajuć, kako hi bilo, da se kroz veliki tunel odvezem do k olo­ dvora R odoč, gd je će se, kako mi prijatelj reče, skupiti množina građjanstva grčko-iztočne vjere da. svečano dočeka svoga oblju b lje­ nog nadpastira vladiku, koji danas dolazi osobnim vlakom u 1-U iz južne H ercegovine sa pastirskog svog pohoda. Osim toga tamo jedan domaći drži veliku restauraciju, ka­ vanu i zabavište, te svako ned jeljo svira sad vojnička sad vatrogasna glasba i sviet se najvoli tamo izvesti, . . . j<ada li pukne top sa H u m a ............. ja se tržnom, raztarein snene oči i nadjem se u svojoj maloj sobici podrte stare kuće, koja se je sva tresla od pucnja topa, odmah nad onom sagnjilom ćuprijioom bez ograda nad vodom. lid jn liiiićanh,. ..Kani me se, u veselju čisto zaboravih, — naše gradsko zastupstvo, uvidjajuć zas­ luge gradskog činovnićtva zaključilo u jučeranoj sjednici, da mu se o novoj godini p o v i s i nagrada.-* — Moj prijatelj bio je gradski činovnik u obrtničkom odieljenju, a svršio je visoku gospodarsku školu u Zagrebu. Spremismo se —- pa u crkvu, g d je je već bila počela služba božja. Ogromna crkva bila je dubkom puna, te se jed v a nekako proturasmo i to uz protekciju — na kor, g d je je pjevao mješoviti pjevački sbor doljn jogradskog družtva hrvatsku misu. D i­ vota je bilo pogledati onaj šaroliki sviet. D om aći tvornićari, veletržci, razni činovnici — sve domaći — te sila obrtnika svako struke sa družtvoniin znakovim a i u družtvenom odielu —- s jedne strane, a s drugo krasna kita domaćih gospodja i djevojaka, većinom u modernom odielu, a neke i u starinskoj nošnji. D jev o jk e nose na g ru ­ dima družtvene znakove, kojim a se ponose. Službu božju vrši starina-svećenik, protektor i dobrotvor mnogih družtava u gradu. Bilo mi je voljko pri duši, kada se na p rop o­ vjedaonici pokaza siedo lice svećenika, a iz zlatnih mu usta sipale krasne rieči i savjeti o važnosti i koristi družtva, ko je slavi p o ­ znamenitosti, ako oso­ �Broj 42 „ОS V I svjedoče, da Rusija od duljega vremena nije zadovoljna sa п kraljevini Srbiji. To stvarima naglašavaju dapače i ovamošnji listovi ili krup­ nije ili tek onako sa strane prama stanovištu partaja već (stranaka), kojima kao glasila služe. S ruske strane — doduše — se prikriva taj fa- kat, al i ondje ćemo u javnoj štampi naći ponekoje izjave ili opazke, iz ko­ jih se to pritajeno nezadovoljstvo lako može da naslućuje. Posljednjih dana došlo je do toga, da je ovo nezado­ hrvatske strane snažno bugarska nastojanja da li će podpomagati u Sto bi u odmjenu za tu pomoć s b u ­ do srdačnih odnosa Bugara i Hrvata, — izmedju iztočnih Bugara po Makedoniji, sbog a da ол a činje­ česa u Bugarskoj nica ne ide u prilog Srba, to je jasno. T vrd i se i to, „M akedon ije", da je u bugarski zagrebačkom žive Poznato je, da da je srbska vlada izključivo ničkog zagovarao hrvatsko-srbsku solidarnost, ska akademija, u kojoj su na upravi (jamstvo) za zajam, koji namjerava istoga časa ruski poslanik je Zadov- s k i notu, u kojoj protestira (prosvje­ duje) protiv prihoda sve zalaganja željezničkih dotle, dok Srbija ne iz- plati Rusiji od sedam godina ovamo zaostale anuitete (godišnje odplate prvi članovi govima neko jamstvo, da — časovitim jateljskoga Srba. vlada nije sprema Zadovski novi, dakako oštriji ciljeve vlada ni na izrabljuju voljne garancije, doći će ■ Makedoniji. dobro ovdješnji ubavieštenim krugo­ i mjerodavni da i je da Buga­ na upliva veliku medju Što dobio i Ja Vas mnogobrojnih onim, koji opunovlašćujem, dokaza su u tim da svim izjavama uče­ objavite moju najsrdačniju hvalu. Beč, 9. prosinca 1898. Franjo Josip 1. privlačivu to Slavenima u * Odlični carigradski dnevnik ,,J/u- lumat" u svojemu broju od 2. prosinca donio je članak o značaju jubilarne svetkovine našega vladara Franje J o ­ Imao sam nedavno sgodu. da se sipa I. Smatramo svojom dužnošću, do osbiljnoga točno informišem (izviestim; i o tome, da našim čitateljima sukoba. Ima ljudi, koji u energičnom kako se s bugarske strane prosudjuju nesemo ovdje u vjernu prevodu: postupanju g. Zadovskoga traže upli- narodnostne prilike visanje za stanovite je Staroj Srbiji. Bugari jednodušno tvrde, i dosada išla za tim, da srbskoj vladi da ondje u obće nema Srba, već je­ vima obćenito misli - strane, koja Napetost u odnosima izmedju Sr­ bije i Bugarske raste iz dana u dan, i kada malo zaviriš u ovdješnje družtvo, da čuti ćeš svagdje i od Srbi govore nekim silnim svakoga, ogorčenjem Bugarima i njihovim u Makedoniji dino Bugara i Arnauta, priredi neprilike i svari poparu. aspi­ pa ako i po koji od tamošnjih Slavena veli, da je „S rb in ", to se s bugarske strane tu­ mači ovako: Poznato je, da Bugari u Carigradu imadu svoj bugarski zarliat (crkvenu upravu i ek- poglavicu svoga), a zna se i to, da u Makedo­ racijama na Makedoniju. Nem ojte se niji imade priličan broj Bugara, koji dakle čuditi, što je ovdje djejstvovalo ne priznaju ovog ekzarha, već vase- kao bomba, kad je nedavno u Zagrebu lenskoga patrijarhu i koji stoga počeo izlaziti list pod imenom „M ake­ laze samo u grčko-iztočne crkve, ko­ d o n ija ", koji po svojem programu u bit­ jima nosti ide zatim, da se u uvede autonomija pod Makedoniji vrhovnim go­ spodstvom evropskih velesila. Ove no­ vine izlaze na bugarskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. ovako hrvatskom Činjenica, da imenu data je pred­ upravlja Naravna je svoju djecu vaselenski stvar, šalju da po­ patrijarha. ovi jedino Bugari u škole i sjemeništa, koja je beogradska vlada u velikom broju onuda podigla, te na koje troši grdni novac. Zabrinut ovim faktom (činjenicom) zaključio je davno u Monastiru sbor okolnost, što ovaj list pljenih prvaka iz Makedonije i Stare Makedoniji — smatra oduševljenjem se Bugara u ovdje u Srbije, da upravi na tamo ne­ nost pred imenom „srpskim ", pa onda radi za aspiracije (težnje) kneza saku­ Ferdi­ nanda i na bugarsku vladu predstavku, Beogradu ko dokaz, da su nacijonalni kojom m oli, neka bi se po krugovi i, Hrvatskoj sa svojini prista­ niji što brže u dovoljnom šama u Dalmaciji i Bosni utanačili neko digle s bugarske strane takove sporazumljenje sa mjerodavnim fakto­ i škole, koje će stajati pod rima u S o f i j i , vaselenskoga patrijarha. Sumnjivo je, po kojem će se sa sam Herce­ svoje snagu, koja Hrvatstvu stvara sve većeg ovdje u govine Bosne učešća i simpatije. pri­ Hrvata đirnulo, moga vladanja i iz stvovali, prijateljstvo,, ovaj ne bi dala j;tsna odgovora i do­ kako se uzprkos (razlikama) izmedju kralj zajed­ Benjamina Dragi pl. Kallay ! Radostno me je rima pošlo za rukom, da zabiju klin u ovo srbska veza No sada se još odgovorila na ovaj protesti stoga dopis, pa ako diferencijama financija povodom navršenja petdesetgodišnjice U kru­ ■ ipak ne će doći do preloma politički krugovi tuže, ,ll,g a)- £ D o ovoga časa srbska stranke. tome vidjelo se u beogradskim ministra pl. K allaya sliedeće ručno pism o: jugoslaven­ obzoraške i Franjo Josip I. upravio je na za koju je živo radila i kontrahirati (učiniti), dostavio joj ogor­ 17. prosinca. 'dosada nih željeznica! ponudi garanciju Mostaru, * N jegovo Veličanstvo car Bugari. „O b zo r" došla do zaključka, da prihode držav­ kao U u Makedoniji ne pročuje?! - silno književnik „O b zo ru ", pro­ je vlada čenje. izdavatelj K a p č o v, autor onih članaka, te su izišli mjerodavm da stanu na put posrbljivanju grčko- Nema sumnje, da jp u novije doba došlo Beogradu naime nesuglasice sa bugarskim ekzarha. No bilo kako mu drago, krugovi u Sofiji rade i radit će snažno, prijateljstva. Kada se je u Sofiji dje u Beogradu ne zna. kojima se pokušavalo dokazati, da u a što se ovdje u garske strane dobili Hrvati, to se o v ­ voljstvo dobilo oblik otvorenoga ne­ čulo — vladi udovolji ovoj molbi, a da ne ч. Makedoniji. Makedo­ broju po­ crkve upravom taj članak do­ ..Povodom proslave petdosetgodišnjega vla­ danja Njegova Veličanstva Franje Josipa 1., koja pada na današnji dan, svi su se narodi habsburžke monarkije iskreno sdružili, da uzvišenomu cesaru prinesu svoje če­ stitke i tople želje za dugo i srećno N je­ govo vladanje. Sve evropske države, koje nastoje oko toga, da se uzdrži sveobći mir, pridružuju se ovoj sbilja pravoj svetčanosti naroda habsburžke monarkije. Njegovo Veličanstvo se u istinu broji medju prve vladare, koji su za održanje svjetskoga mira u tišini mnogo radili, te se odlikuje od uviek prijateljskim osjećajima prama turskoj care­ vini. Franjo Josip I. je prokušani i dobro poznati miroljubivi vladar, koji ima nepro­ laznih zasluga, te mudro vlada tolikim raznim narodima, koji se nalaze pod njegovim žezlom, rješavajući sve unutrašnje priepore i političke razmirice svojom bogom danom izvanrednom oštrounmošću, osobito sada, kada se pojavljuju nekoja osbiljna pitanja, što ohladnjuju odnošaje izmedju obiju po­ lovica njegove monarhije. Posve je naravno i vrlo shodno, da su se i evropsko velevlasti pridružile veselim osjećajima naroda habsburžke carevine. N jegovo Veličanstvo car i kralj rodio se je 18. kolovoza 1830., a proglasio se carem 1848., te mu je po tom danas 68 godina, a vlada 50 godina. Kroz cielo ovo vrieme je sve dano svoga života upotrebio samo oko održanja sveobćega mira i poredka, oko podizanja dobrostanja i sreće čov je­ čanstva, izvanredno podigavši i unapriedivši �,0 strana 4. na polju civilizacije [zemljo, koje su pod njegovom upravom. Tim svime popeo se je on na takov stepen osobita štovanja, da je postao predmetom zavisti u visokim poli­ tičkim krugovim a evropskih velevlasti. Baciv samo jedan pogled na koji god kraj habsburške monarkije, vide se svuda razni prosvjetni zavodi, mnoga sirotišta i sve ostalo, što služi širenju nauka, znanosti, umjetnosti, valjanoga obrta, a osobito upa­ daju u oči nebrojena sredstva i načini, ko­ jim a se obezbjedjuje život siromaha, te olak­ šava bol i nevolja nemoćnika. Upravo to pokazuje, kako se u habsburškoj monarhiji nastoji zapriečiti širenje siromaštva i nevolja, koje inače taru neke gradove i zemlje evropske. Budući je u očim a cieloga svieta pođpuno dokazano, da je N jegovo Veličanstvo Franjo Josip I. čitavo vrieme svoga sret­ noga vladanja upotrebio oko učvršćenja obćega blagostanja i napredka, te da je po­ litika habsburške monarhije postala danas uzorom drugima, to i mi kao i narodi pod jubilarovim žezlom i zagovaratelji mira č e ­ stitajući N jegovom Veličanstvu ovu jubilarnu godinu hitimo, da Mu izrečemo našu osobitu zahvalnost, koju Mu dugujemo za njegove prijateljske osjećaje, što ih je prama nama pokazivao i pokazuje u iztočnim pitanjima.“ ST 7"I T ' Broj 42 Njemačka. Zanim iv je govor, što ga je držao njemački državni tajnik BiiloNv u onomadašnjoj sjednici nje­ m ačkoga sabora (rajhsrata). Mi iz njega donosimo samo ono, što se čini za nas najglavnije. „Iztočno p ita n je ", reče Blilo\v, „sada je u glavnom u u mirnu stanju. Nu tim ne ću da rek­ nem, da je to iztočno pitanje konačno riešeno. Iztočno pitanje sliči u neku ruku morskoj zmiji, od koje se komad po komad p o m a lja ; konačno riešenje ne će nitko od nas dočekati. N eko ­ liko oraha moramo ostaviti našoj djeci i unučadi, da ih grizu ; nu sada se to pitanje čini manje p ogibeljn im za svjetski mir, n e g o li prije. U stvari je možda to pitanje postalo zamrše­ nije, nego Ii je bilo pred 2 0 ili 4 godine. O dtada .su se opreke medju državama i narodima na Balkanu za­ oštrile. 8 a nagonom za sam ostalnost tih naroda porasla je i n jihova po­ treba za širenjem. N a balkanskom poluotoku ima točaka, o koje se otim lju kao o zlatne jabu ke, dok možda ne dodje i do krvi. Т х о bi mi na prim jer znao kazati, kako bi se u M acedoniji dali podmiriti zahtjevi raz­ nih narodnosti i konfesija, tomu ću priznati da je mudra g lava. N u to sve ipak ne će narušiti m ir“ . Politički p re g led Cesi o n jegovoj osam desetgodišnjici priredili najsjajnije ovacije. — D anas se otvara i opet sabor u Budim pešti, te je nesum njivo, da će barunu Banffyu biti sve jednako težko. K riza i uzbuđjenost traje, a kako će se to sve svršiti, neda se još predviđiti. Barunu Banffyu je vladar izrazio svoje podpuno povjerenje i rekao m u, da uztraje kao i dosada. M agjarska se opo­ zicija sprema na najžešći odpor. Italija. U sjednici rim sk og a sabora o d pon edjeljka, kad se je go v orilo o predujm u od jed n o g a m ilijun a lira za K retu . talijanski poslanik na bečkom dvoru g rof N ig ra reče. da posredo­ vanje na K reti n ije do v elo do nesporazum aka izmedju vlasti. K ab in e t u Beču i Berlinu priznali su, da vlasti, koje su najviše interesovane na Sre­ dozem nom m oru, ne m ogu u pogled u Krete ostati ravnodušne, te su izjavile, da to, što su izašle N jem a čka i A u ­ strija iz evrop skoga koncerta, ne znači, kao da su tim htjele Tursku bodriti na odpor. Riešenje kretskoga pitanja da se ima zah valiti inicijativi Italije, a napose Oanevara. N a to izmedju o staloga reče Can evaro, da princ O j uro, koji na Kretu dolazi 2 1 . prosinca, ide, da kao vrhovni povjerenik vlasti uvede autonomnu v la du , te interese dan aca i n a dalje da bez- m uham e­ i hrišćana. T u rska će zastava ostati na Kreti kao su ltan ova v rh o v n o ga gospodstva. Ravno četvrtak osjetio se Došao je u pravcu Potres se je osjetio u ponoća sa sriede na je u Mostaru potres. sa zapada prama iztoku. i preksinoć i ju čer rano Nesretno piće. Tu neki dan bilo « gostioni Koste Solde vike i galame. Neki konobar Franjo Vokal podobro nakresan, nešto se projunaćio, pa povadio revolver iz džepa i naperio da medju gostima puca, što je pobudilo uzrujanost. Prizvano je redar­ stvo, koje mu je oduzelo revolver i odvelo ga na povjerenstvo, da odgovara. Tamo se­ je izgovarao, da u pijanstvu nije znao, što je radio, a revolver mu nije bio nabijen. A mesar Šerif Kadić, svladan rakijom — razmećao se po ulici golim ovelikitn no­ žem i bacio ga pred jed n og častnika, koji je tuđa naišao, i u malo ga nije ozledio. Predan je sudu radi prekršaja proti sigur­ nosti života, gd je se izgovara, da nezna što je radio, jer je bio sve o sve pijan. Nes­ retna rak ija! Izgubljeno. U redarstvenom povjeren­ stvu leži još od požara kod A . Mikačića jedan crni, dugi, poštari ogrtač, koji je nadjen drugi dan iza požara. T k o ga je izgubio neka se prijavi u spomenutom uredu. Iz naših k ra je v a Bosna i Hercegovina. Habsburžka monarkija. P rošlih dana Česi su p roslavili osam desetgodišnjicu dra Franje Ladislava R iegera, jedn oga možda od najznam enitijih č e h a počam od tridesetgodišnjega rata. R ieger je kao političar i vo d ja staročeha veom a zaslužan za češki narod, te su svi pristra.no (?) štiti Potres. znak Nadvojvoda Franjo Ferdinand Ii. m je sta i o k olice Proljetni dani. I B ožić već na vra­ tima, a u nas najljepše proljetno vrieme. U četvrtak bilo se nešto najunilo i rek bi zaudarilo po sniegu, noć s četvrtka na petak bila pohholna.’i'i kišovita nu petak opet osvanuo, da ne može ljepši. 8 čista, vedra neba sja sunce, zrak blag — sve te pod­ sjeća na izmaklo proljeće i mami u božju prirodu. V e ć je svietu posve obična stvar, ako vidi ponovne plodove, kao jabuke, šljive, jagode. Bilo je dapače i zarudjelih trešanja, a neki dan ih poslaše već zrelih u Sarajevo. D ok drugud očekuju B ožić sa sniegom i ledom, mi se kitimo mirisnim cviećem , koje se razevjetava pod našim neobično sada blagim podnebjem . i— U zadnji čas opet udarila ponešto hura. „H rvojevo" sid o biti će kao obično i sutra u nedjelju sa biranim programom. Ulaz imaju samo članovi uz pokaz stalne ulaznice. Iz gradske bolnice. pak do konca m jeseca Od l. siećnja rujna ove godine primljeno je bilo u gradsku bolnicu u sve 332 bolestnika. Od tih su bila 32 muhame­ danca, 200 katolika, 97 grčko-iztoćnih i 3 jevreja. Medju tima je bilo 214 ih iz Bosne i H ercegovine, 114 iz ostale habsburške monarhije i 4 iz inozemstva. Sto izbečenih, što poboljšanih i što neizliećenih odpušteno je iz bolnice 203, umrlo ih je 30, dočim ili je 33 ostalo u bolnici za VI. semestar, — Bolnički lioćnik pregledao je u sve osoba, koje su došle pitati licćnički Naši biciklisti. 785 savjet. Tuže nam se s mno­ gih strana iz gradjanstva, da neki naši bi­ ciklisti osobito ćastuici i to u noći tako brzo i bezobzirno voze, da bi se mogla nesreća lako dogoditi. Trebalo bi gled e togasbodn e mjere poduzeti; U Bosni. Pišu nam iz Kupresa od 12. prosinca : N jegova visost nadvojvoda F ra­ njo Ferdinand d ’ Este, došav u naše strane u lov, dne 5. prosinca prispio je i u Kupres, gd je je pohodio školu, premilostivo osloviv učitelja, komu toplim riečim a pre­ poruči brigu oko u zgoja podmladka. Narod mjesta Kupresa bio je uzhićen visokim p o­ sjetom n advojvode Franje Ferdinanda, koga je s veseljem i odanošću susretao te srdač­ no pozdravljao. N advojvoda je svakomu naklonom ljubeznošću pozdrav odvraćao. U Kupresu, odkuđa je imao p oći u lov, na­ redio je, da mu svećenik d odje u Ifrbinu planinu. V isokoj se je želji odazvao otac Stipo Krešić, koji je u H rbini na 8. t e l i . prosinca odslužio službu božju, k ojoj je pribivao visoki gost sa svojom pratnjom. H ajkača je bilo preko 200, nu nitko nije smio pucati, nego nadvojvoda i njegov pratioc Bonn. „D in ara" u Livim. Pišu nam iz Livna: Dne 11. prosinca obdržavalo je ovdješnje pjevačko družtvo „D inara" zabavu, koje je program „O svit" već donio. Zabava je sa svakoga gledišta najsjajn ije uspjela. Bila je mnogo posjećena, a nosila je na sebi pravi hrvatski biljeg. Zabavu je otvorio p jev a ­ čki „D inarin" sbor, ođpjevavši vješto drnžtvenu himnu, koju je družtvu spjevao i posvetio naš zem ljak đr. Tugom ir Alaupović, a uglasbio Franjo 8. Villiar. Himna je silno oduševila sve prisutnike, te za to budi ovim putem g. A laupoviću izrečena naj­ iskrenija hvala od strano livanjskih Hrvata. Dražtveno iz Trav nika. Pišu nam iz Travnika 9. o, u ij.: - „1* obuđim o u narodu hrvatsku svi ost, a k a j tp uradimo, za sve ćemo drugo Inhko", rjeći su tako istinite. da bi svaki prosvietljcn i za dol.ro svoga naroda ugrijan muž; mora o čitav svoj rad �Broj 42. udesiti jiroma ovim uzvišenim riečima. Čim više naš rad bude prožet ovom idejom, tim će biti koristnije i tim brže dolazimo narodmom svomu uskrsnuću. Prema tim riećima radili su i sad rade svi oni narodi, čijem se napređku divi čitav naobražcni sviet, Mi Hrvati u Bosni no možemo se takmiti a nije ni čudo — s drugim narodima. Nu svakako je utješljivo, da se u tom i kod nas opaža neki napredak i pokret. Otačbenici naši pogodili su, čim nam treba početi, /n a li su oni, da še ni pojedinac ni narod, bez knjiga i novina ne mogu dig­ nuti iz mrtvila. U tu svrhu počeše dizati ■čitaonice, gdje si Hrvati uz male mjesečne prinose nabavljaju zabavnih i poučnih knjiga, novina i časopisa. Tu se čitanjem naobrazuju, međjusobnim upoznavanjem čeliće i bodre na daljnji rad i napredak; tu dobi­ vaju uvjete, nuždnc svakom čestitom gra’djaninu i državljaninu. „ OS V 1 cjepkavanjein sila ne služimo onoj stvari, za koju hoćemo da radimo. Odjelenje Dolca od Travnika i bez o b ­ zira na družtvenu budućnost, ne bi bilo ni liepo ni pametno, a ovako je pravi grieh, jer će razdor s jedne, a naše i onako ne­ povoljne prilike s druge strano, zadati družtvu smrtni udarac. Za to mi u interesu drnžtva i hrvatske stvari apelujemo na rodoljublje veleč. g. župnika i njegovih čestitih župljana, da složno pod jednom zastavom udarimo te­ melj tom životnom pitanju naše narodne prosvjete. Dvojica prijatelja sloge. ,.Nu tko pjeva i svira zlo ne misli“ , Za to opet pokreću rodoljubi i takova družtva, gdje ćemo se poslie dnevnoga rada i brige, baciti na krilo liepe hrvatske pjesme i sitne tamburice, da si tako okriepimo dušu i tielo za daljnji naš rad. Nego svaki narod, kako ima svojih vrlina, ima i mahna i zlih običaja. Pa kako treba ч1а narod sve više na ono, što je dobro i kriepostno, upućujemo, tako trebamo, da i •ono, što je ž io i pogibeljno, uništimo i izkorienimo. Za to su najbolje i najplodonos­ nije liepe kazalištne predstave. Pripoviest, ma i najuspjelija, ne može na narod onako utjecati i odgajati, kako to može kazalište. I toj su potrebi doskočili rodoljubi ustra­ janjem diletantskih družina, koje u više gradova naše liepe domovine uče i potiču na ono. što je liepo i plemenito. Što u nas u Travniku još nema takovih družtava nisu krive prilike, kriva je naša stara — daj Bože izlječiva — rana: nesloga. Ima već mnogo godina, kako se neki rodo­ ljubi svojski zauzimaju, da se u Travniku što ođpoćme. Hvala Bogu, da nehaj sa strane nekih naših gradjana, nije mogao u pokretačima ove plemenite namisli ugušiti volje za daljnim radom, Znali su ovi plemcnitti ljudi, da se to ne može preko noći uraditi, pa su prema zaprekama i potre­ bama udešavali čitav svoj rad. Drugi pako, isto tako, plemeniti i požrtvovni, tek nešto mlitavi, čim vide, „da ne ide kao namozano11, klonu i zaviču: ,.U nas se ništa ne jnože“ . U zadnja doba odlučilo se „pošto po to“ da se nešto uradi. Kad je skoro sve uradjeno, eto ti opet stare naše rane eto se Dolćani hoće da odvoje. Dolac je naime predgradjo travničko, gdje bi naša stvar morala imati najviše uporište. U Dolcu imade obilje mladih i vatrenih ljudi, imućnih posjednika i trgovaca, a što je najglavnije, imaju čestita i rodoljubiva žup­ nika, koji ne žali ni truda ni troška, da svoje župljane privede u kolo zajedničkoga rada. Uvjereni smo, da velečastni g. župnik ima čisto otačbeničko srce, a da su i njegovi župljani čestiti ljudi i dobri Hrvati, uvjerio nas je prijatelj, koji je na 9. o. mj. na n ji­ hovu sastanku u župnoj kući bio. Nastojanju veleć. g. župnika načelnu ne možemo prigovoriti, jer smo Hrvxiti, a jer i on radi hrvatski. Nek nam samo dozvoli, da primjetimo — kako je to dphro' uradio onu večer naš prijatelj i drug • da raz- Svedjer proljeće. Pišu nam s Posušja: Vrieme kod nas i sadi veoma liepo i blago, tako da je šljiva pred kućom Mate Jukića Busara u podpunom cvietu. To je zaista riedka pojava u ovo zimsko doba u ovim gorskim krajevima. strahovit požar. Kako iz Krupe jav­ ljaju, dne 2. prosinca u selu ( Vojevcu bio je strahovit požar. Zapalila se kuća Laže Došena, te je vatra za jedan tren tako uzbjesnila, da je Lazo sa svojom ženom i i troje sitne djece bio u skrajnjoj pogibe­ lji za život. Lazo i žena mu*; sa trogodiš­ njom kćerkom i dvogodišnjim sinom sretno izbjegoše, nu sedam godišnja njihova kći Stana zaostade i poginu u vatri. Nesretni Došen, koji je htio iz vatre spasiti svoje diete, tako se je pogibeljno izranio, da mu je život u opasnosti. I seljak Mile Grbić, koji je bio došao u pomoć, dobio je lakih ozleda. Potres. Pišu nam s Posušja: Dne 12. prosinca točno u 5 sati i 50 časaka u jutro osjetio-se je ovdje valovit, lagan potres, u pravcu od sjevero-zapada prama jugoiztoku. Medvjed U neprilici. Javljaju nam iz Bieloga polja: Onomadne stanovnici obliž­ njega sela Grabovljana razapeli gvoždja, jer im se u blizini vrzao medvjed, pak da ga tako uhvate. I u istinu medvjed se uhvatio u gvoždja, pa nikud m makac. Kad seljaci to vidili, obradovali se — nu ne smjeli medi ni blizu. A oni onda spopanu puške, obkole medvjeda u stupici i udri pucat u nj, da ga dotuku. Nu loša im sreća bila — ni jedno zrno da je bar obranilo medvjeda. Napokon sreća medi posluži. Kako su se­ ljaci pucali, onako jedno zrno:iz puške pre­ lomilo luk, kojim se gvoždja sapinju, a medo put pod noge, izbjegavši očitoj smrti. Kako čujemo, sada oblast o toj stvari propituje, da se dozna, odkuda seljacima puške. izumio je zapor (vintu) za brodove na moi. koji je od neprocienjive važnosti. Na 21. studenog o. g. učinjen je s njima pokus na brodu ,,Klotildi“ na Jadranskom moru, koji je izpao na sveobće zaćudjenje. Na paro­ brodu bilo je povjerenstvo zastupnika p o­ morske akademije, ratne mornarice i mnogih profesora pomorske struke te parobrodskih družtava „Austr. Lloyda“ f.Adrie“ i pomorskih stručnjaka. Parobrod „Klotilda" odplovio je s Adamićeva mola s Rieke najvećom brzinom, ali čim je počeo raditi zapornn aparat (sprava), nije parobrod uz svu svoju silu ni smjesta mogao maknuti. A čim se je zapor obustavio, krene brod u bučno more p oja­ čanom brzinom. To se je pokušalo dva tri put, i uviek je najbolje uspjelo, a da se na parobrodu nije osjetilo ni najmanje g i­ banje ili trešnja. Onda se učinio pokus, da se obustavi djelovanje stroja i uz protivnu paru da se obustavi plovidba, te se ustano­ vilo, da brod stane tek, iza kako prevali 70 metara puta. Tako se ovim zaporom može predusresti sukobu brodova i da se brod ne nasuče na pećinu. A često se dogodi nesreća na moru. Tako se je od 24. -31 listopada ove godine zbila 821 katastrofa brodova na moru, dakle 24 nesreće na dan, a u tom je potonulo 49 brodova a 272 pretrpila veliku štetu. — Ustroj zapora je vrlo jednostavan, a zapor je namješten na zad­ njem dielu broda t. j. na krmi (kvadru! u obliku širokog pojasa od 40 cm., pa se može u svako doba pogibelji potezom užeta s kojega mu drago mjesta broda staviti u djelovanje i odmah brod zaustaviti. To mogu učiniti i putnici. Dobro će doći i ratnoj mornarici. Pobliža uputa o toj spravi dobije se u tvrđke „morski zapor freno marino11 na Rieci. Istra, i Slovenija, Hrvatska gimnazija u Istri. Kako smo javili, austrijska vlada ipak se je sklo­ nila, da udovolji opravdanim željama i zahtjevima Hrvata i Slovenaca, da se otvori hrvatska gimnazija u Istri, gdje bi se hr­ vatska i slovenska djeca odgajala i školala na svom materinskom jeziku, a da nisu iz­ vršena pogibelji, da se raznarode, da se potalijanče, kako je to dosad bilo. Nu još se ne mogu pogoditi za mjesto, gdje da se podigne gimnazija. Slovenci i Hrvati zahtievaju, da se otvori u Pazinu, dočim' se biesni Taljani i Talijanaši tomu svim si­ lama protive. Vlada je riešenje glede mjesta za sada odgodila. IDa.lma.cija. Potresi u Dalmaciji. Sinj i okolica ne mogu se nikako primiriti od čestih po­ tresa. Dolaze viesti iz Zadra, da se svaki čas tamo potresi ponavljaju. U čitavomu kraju potresa oćutiše 10. o. mj. u 2 l/ 2 sata u jutro prilično žestok potres, a za ovim nekoliko slabijih; a 12. o. mj. u 5 sati i 12 časova osjetiše u Sinju tako jak potres, kako ga od strašnog potresa od 2. srpnja nije bilo, a trajao je 8 časaka. Pučanstvo jo u velikoj bojazni i stravi. Je li ovim potresima nanešeno opet štete, ne javljaju dosad ništa. H x T 7 - a .t s ls :a Morski zapor najnoviji izum. Hrvat, rodom iz Osieka M. D. Cvetkovie Različite viesti Najnovija moda. Parižlije opet smis­ lili nekakvu novu modu odievanja, što naz­ vale „smart.11 Sada se više ne nose biele rukavice, nego crvene, kravata (ovratniki mora biti na tri ugla, a treba čitavu |kolu proći, dok ju naučiš vezati. Prsteni, lanci za sat i drugi privjesci izašli кџ. iz mode. a gospoda moraju brijati brkove. Da bude« u obće po ,,smartu“ odjeven, ne smiješ ništa nositi što odviše u oči pada. Naziv „smart11 rieć je englezka. a već se u Parizu sasina uobi­ čajila. Sada će sigurno ova najnovija moda početi kolati po ostalim gradovima Europe', a — kako se i mi za modom povodimo mogla bi i na naša vrata banuti!’ �.,o S V I Т“ Strana 6. Trgovačka reklama. Jednom tr­ g ov e« u Newyorku pala ua nm nova vrst reklame trgovačke. D v oje milih i dra­ gih htjelo se vjenčati, a on im ponudi čitav namještaj za spavaču sobu, da se samo na oči svietu vjenčaju u dućanskom izlogu. Mla­ denci pristanu. Prije dvi tri nedjelje oglasi trgovac po novinama, da će u izlogu njegova dućana biti vjenčanje — i na dan v jen ­ čanja skupilo se pred dućanom preko 2000 gledalaca. Mladenci udju u izlog u vjenčanom odjelu, vjerenica s mirtovim viencem oko glave, a gledaoci ih izvana burno pozdrave. U to dodje i voditelj matice (tamo je ci­ vilna ženidba kao u M agjarskoj), pa obavi vjenčanje uz svirku svadbene koračnice iz opere ,,Lohengrina“ na glasoviru. Na koncu poljubi mladoženja mladu u čelo uz klicanje sviota, a onda se u dućanu pirovalo — gdje je trgovac učinio dobar pazar. Što sve Amerikancu neće na pamet doći, samo da se para nagrne ? Kršćani i Židovi u Algiru nikako ne stoje medju sobom na dobroj nozi, a sve je kriva nesretna Dreifusova afera, koja je toliko prašine uzvitlala po Franeuzkoj i dalje, a još se nikako svršiti ne može. U A lgiru su kršćani proti Dreifusu i Dreifusovcima, a za francezku vojsku, a uz njih je i načelnik grada Makso Regis, dočim su opet Židovi za Dreifusa. Svjetina je uzru­ jana proti Židovima, pa ih napada po du­ ćanim a. Tako je nedavno pošla velika rulja svieta vičuć proti Dreifusu i Židovima, a na mjestima je došlo i do tučnjave, te su Židovi morali svoje dućane pozatvarati. Načelnik, autisemit, držao je sa balkona viećnice g o ­ vor svjetini i molio ih, da se umire. U g o ­ voru je napao na generalnog guvernera algirskog, pa je s toga skinut sa službe. Nova vjerska sljedba Medju sedmogradskim Šasima u Ugarskoj pojavila se nova vjerska sljedba i već imade mnogo pristaša, a najviše u Sibinju. Ta se sljedba z o v e : „N jem ački savez adventista sedmog dana," a u mnogom je slična židovskoj v je ­ ri. Prenesena je iz Amerike. Glavna agen­ tura za širenje te vjerske sljedbe po Europi je u Hamburgu. Odatle je došao i u Sedmogradsku mlad, snažan čovjek, liep og i ljubeznog ponašanja, imenom J. Huenergardt, pa gorljivo propovieda tu sljedbu i pridobiva sve više pristaša. On drži sastan­ ke, gd je tumači sv. pismo, osobito stari za­ vjet i proročanstva, koja se u sv. pismu spominju, te dokazuje, da dan odmora nije n e­ djelja, nego subota. Tako v eć mnoge saske obitelji svetkuju subotu. U mjestu Fogarasu pridobio je Huenergardt sve Nazarance za svoju sljedbu, pa će tu i ostati i oženiti se. Vjersko dogme i crkveno bogoslužje adven­ tista vrlo su slične židovskim. Oni u svojoj bogom olji pjevaju psalme, kao Židovi, u kući sgotavljaju jela, kao Židovi, svetkuju strogo subotu, te već od petka po podne ništa no rade, dućane zatvore, ništa ne kupuju niti u obće s novcem to dano barataju. P rop ov ­ jednik Hueuprgardt hvali se, da n jegova sljedba ima već silu pristaša po N jem ačkoj, Nizozemskoj, Rum unjskoj, Bugarskoj. Sr­ biji i našoj monarhiji. Adventisti izdaju knji­ ge o svojoj sljedbi i higienske knjige. Broj 42. je pet vagona teretnog vlaka izašlo iz trač­ nica i dosta osoba na osobnom i teretnom vlaku zadobilo težkih ozlieda. K u g a u I n d i j i uviek se dalje širi . U Bombavu sve jednako hara, đočiin jo u Madarasu nešto malo jenjala. Ali se po drugim gradovima rapidno raznosi, kao u Mvsoru i Hvderabađu, te u središnjim pro­ vincijama. Sve zdravstvene mjere skoro ništa ne pomažu. N arodno g o sp o d a rstv o Uvozna i izvozna trgovina. 'Лл nnše trgovce piše Ferdo Vrhanč'n’. (Nastavak). Neće biti sgorega. ako navedemo ovdje u kratko one produkte, što ih specijalno uvažaju Bosna i Hercegovina. Od robe, što nam potrebuje za hranu i uživanje, valja spomenuti kavu, čaj, pirinač, zejtin, južno voće i druge vrsti kolonijalne robe, te vino. Od fabrikata uvažamo skoro sve i to po­ radi toga, što još nemamo dovoljnih tvornica u zemlji, koje bi ju mogle obskrbljivati nuždnim fabrikatima. Nu valja priznati da se na tom polju vrlo mnogo čini, dovoljno je, da spomenemo tvornicu šećera, amonijakove sode, sapuna, tvornicu željezarije, parne pilane i t. d. Uvoznu trgovinu Bosne će tako biti i sa sirovim kožama i drvom, je r obojega ima kod nas u velikoj mno­ žini. Za tu robu, što ju izvažamo iz zemlje, dobiti ćemo novca iz inozemstva, a ta se trgovina zove izvozna trgovina ili eksport, Kad naši ljudi vide, da se neke vrsti robe, što ih kod nas ima u izobilju, mogu napolje dobro prodati, nastojati će, da od te robe čim više proizvadjaju, i da postignu čim bolju kvalitetu, nebi li tako iznieli d o­ maću robu na glas u inozemstvu. Moremo zaista uztvrditi, da bosanska šljiva stoji na vanjskim tržištima na prvom mjestu i da postigne najbolju cienu od svih vrsta. Isto tako jo i sa kožom i drvima. D okaz tome su silni transporti kože što danomice odlaze iz Bosne, i mnogbrojne parne pilane, koje su u zadnje vrieme podignute za izradjivanje drveta na raznim krajevima Bosne. Tu se režu debla na dužice za pravljenje bačava, što ih trebaju Francuzka, Italija i Španjolska za svoja vina, koja se razašilju po cielom svietu. Prave se još parketi i režu trenice iz finijeg drveta za pravljenje pokućstva. i H ercegovine imaju najvećim dicloin u rukama trgovci iz monarkiju. B eč, Budimpešta, Tr«t i Rieka, to su tako rekuć comptoiri bosansko-hercegovaćka izvozno trgovine. K tome je i au­ strijska roba a nas daleko jeftinija od dru­ gih, je r in' iska ima da podnos đvokratuu carinu : jednom na granici Austrije, a drugi put na našoj granici. Ovaj postu­ pak carinske politiko je svakako opravdan. Treba samo, da se sjetimo, koliko je au­ strijskoga kapitala inventirano u raznim (Nastavit će se).' K n jiževn ost i u m jetn o st Novi književni listovi. Kako nam iz Zadra javljaju , U.uio se je sastavio od ­ bor, koji će početkom nove godine nasta­ viti da na novo izdaje književne listove ,,Istru“ i „L o v or," koji su uslied običnoga kod nas Hrvata udesa morali zaspati. A ko se taj književni list (zašto d va?) u Zadru na novo pokrene, te želim o, da bude dosto­ jan i ugledan u svemu. — Predplata na godinu stoji 4 fr., za djake 3 fiv, na pola godine surazmjerno. Pisma i novci šalju se Zvonimiru Butkoviću u Zadru. poduzećima naše domovine, te koliko je monarhija u obće do danas priniela žrtava za napredak ovih ze m a lja ! Bi li dakle tre­ balo doprinieti, da nam kunkurira izvanjska roba ? I kraj dobrih svojstava austrijske robe, koja je u stanju podnieti svaku kon­ kurenciju, mi ćem o svoj postupak nazvati mudrim i za nas probitačnim. Iz v až a nj e ili eksport. U svakoj zem lji napreduje produkcija u nekoj stanovitoj robi toliko, da je ima više, nego što je potrebno za podmirivanje potreba dotičnoga naroda. Ostati će neki suvišak, a taj bi donekle pošao po zlu, kad bi u istoj zem lji ostao. Eto na primjer Ž rt v a zle sudbine Napisao Ivan lioi/danović Ukrajinski. Prevort s ruskoga. (Nastavak) Htio je tim ministarstvu imponirati, kako je on tobože prvi došao na tu ideju, i kako je eto i pitoinca odgojio, pa mu nije sretno izpalo za ru­ kom ; on je protežirao nekog svoga rodjaka B orisova, koji je krivotvorio m jenice i propao, on je protežirao H lopakova, te je postao nadzor­ nik, pa ga je ministarstvo radi nesposobnosti moralo um iroviti; on jo protežirao nadzornićkog sina, te je isti, čim je d n o g je svršio n Bosni uspjevaju šljive u velikoj množini. Od njih se pravi pekm ez (bestilj), peče ra­ kija, a najveći se dio suši. No cieli se taj izpit, odmah imenovan učiteljem, a taj prirod ne bi kod nas mogao potrošiti do novoga branja, te bi onome suvišku, sto bi što bi se on zanimao djećinjom literaturom, nego za to što ne razumije druge listove, što zasiecaju u našu literaturu. ostao, morao trgovac vrlo sniziti cienu, da ga proda. Tim bi m nogo izgubio. Na posljedku bi se trgovci uvjerili o tome, te bi od voća kupovali daleko manje šljiva, no što su ovamo urodile. Šta bi pak seljak učinio sa onim suviškom ? Nu ako rode šljive kod nas u tolikoj množini, ima krajeva g d je ih nema ni dosta. je, kako se čuje, prosta neznalica, jer kako g o ­ vore samo čita d ječije listove i to ne s toga, To sve ministarstvo vidi, pa ga ipak drži. Sam vrag pomaže tome Baćuškinu. I ti jo š ideš k njemu, da to im en u je? Tako je Marfa Ivanovna kroz sve prazznike svoje oštre striele sipala na Baćuškina i na ministarstvo, a Lupatkin je pu­ Na pruzi B u djejo- Ovi krajevi će nabavljati šljive od nas, da hao i odpuliivao, mislio i premišljao, šta li će s njim biti ? v ic e— V esely u Češkoj srazio se je u prošlu subotu nedaleko stanice Zamost teretni vlak tako podmire, svoje potrebe, te će naše šljive odlaziti i preko granica naših zem a­ Pri kraju ferija dodje službeno u ,,1’ ravitelstvpuom V jesniku,“ da je Lupatkin p re­ sa osobnim, koji je dolazio iz B u d jejovica, te lja u inozemstvo, mi ćemo ih izvažati. Isto mješten u Moskvu. Njemu je to Sukob vlakova. bilo vrlo �>1,CS V Broj 42. ■drago, đočim je njegova druga polovina te­ žila za Petrogradom. Uzalud joj je on tu­ mačio i razlagao, da bi mu još teže bilo izlaziti nego li u Smolensku, pa makar imao ne znam koliko inštrukcija. Ona je ostala pri svome i pošla je u Moskvu preko mrtva srca. U Moskvi nadjo Lupatkin skroman stan, prama svojim skromnim dohodcima. Stan je bio mnogo gori nego li u Smolensku, ali je bio skuplji od onog, jer je Moskva znatno veća, te ima više stanara u odnošaj u prama stanovima, nego li je to u Smolensku. Cim je Lupatkin došao, obratio se je na sve strane radi inštrukcija, ali ne nadje nigdje ni jedne, jer su već bile unapried razgrabljene. Sad istom uvidje Lupatkin, da je veliku pogrešku učinio, što je molio za premještaj. U Smolensku se nekako bolje moglo izlaDan za danom bilo je Lupatkinu sve gore i gore. Najzad ga materijalne prilike posve uza zid staviše. U najvećoj stisci obrati se ministarstvu za podporu. Molba je bila dovoljno podkriepljena, ali eto on ne dobi podpore. Prodje i ta godina, a njega neimenovaše. U skrajnjoj stisci sjede i napisa molbu na ministarstvo ovog sa­ držaja. Visoko carsko ministarstvo prosvjete! Prošlo je već mnogo gobina, kako sam svoje izpite položio. Od tog vremena, pa sve do danas nisam imenovan ni učiteljem, a kamo li profesorom. Drugi ljudi, koji poslie mene izpit položiše, već su davno imenovani. Mnogi pače ni izpita nemaju, pa ipak su imenovani. Imenovani su i taki ljudi, koji su za kaznu putovali kroz svu Rusiju uz duž i poprieko, a ja još nisam. Ima i takih ljudi imenovanih, koji kroz sve vrieme svoga službovanja ne dobiše ni po­ hvale ni nagrade, a ja sam je dobivao skoro svake godine za svoj uspješan rad, pa ipak eto još nijesam imenovan. Ne znam, šta uobće to može značiti ? Nadam se tvrdo, da će me ove godine visoko ministarstvo imenovati. A ako me ne imenuje biti ću prisiljen rodjenoj grudi reći: S Bogom ! - pa potražiti kruha, gdje bilo u inozemstvu. Ova se molba učini Lupatkinu preoštrom. S toga ju baci i sastavi drugu u mnogo blažem touu i posla ju na ministarstvo. Kad je poslao ovu molbu, preporuči se Lupatkin Baćukšinu, Romanovu i Dolgorukovu. Znao je, da se je Baćukšinu badava preporučio, jer izpane li koji gospodski sin, to će taj sigurno biti imenovan, a on će, Lupatkin, biti preteriran. No on se tvrdo uzdao u pošljeđnju dvojicu, jer je njihova ricč mnogo vriedila kako kod savjetnika, tako i kod ministra. Što je još više: nakon petnaest dana iza kako je molba otišla na ministarstvo, brzo­ javi on Dolgorukovu, da ga za Boga kako bilo preporuči. Nakon nekoliko dana, dobi on od gorukova pismo, u kojem mu piše : ga se nekoliko rieći. Kad se s njim sasta­ nem, govoriti ću i ustmeno. Ja Vas, dragi prijatelju, ne mogu razu­ mjeti, kad mi pišete, da ste sasvim izgubili volju za rad i da Vam je život omrznuo. Pišete mi, da Vas je uobće stid kolega i znanaca, što Vas ne imennju, I meni je za­ čudno, ali valjda to ministarstvo boljo zna. Nemojte Vi takav biti. Javite nam se koji put u MinistarStvenom žurnalu. Vaši se rado članci čitaju. Medju tim, ako držite, da Vam još u čem mogu pomuči, slobodno se na mo obra­ tite. Jesam Vama odani prijatelj Jaroslav Sergejević Dolgorukov. ( ’itajući Lupatkin ovo pismo, na svaku je izreku stavljao svojo primjedbe. Vrlo mu je težko bilo, što je Dolgorukov govorio sa Baćuškinom. On se nadao, da će D olgo­ rukov o njemu s kim drugim govoriti. Drago mu je bilo, što je njegov brzojav došao u ruke gospodinu Romanovu. A onaj pasus, da nema tajnik ništa proti njemu, i da mu je on — Lupatkin — u volji, popratio je ovim riećim a: Kako on meni htio i volio, onako njemu Bog, te kako sam ja njeiriu u volji, onako on bio Bogu u volji. I)a ga Dolgorukov ne shvaća, što mu piše, da je on postao d'.speretan, to sad Lupatkin nije njega slivaćao. — Kako me neće moći razumjeli '? D a n a njemu zla sudbina vrši kolo, kao što ga yrši na meni, bio bi on isti i još gori. — A na onaj pasus, da bi on opet što god pisao u Ministarstveni žurnal, učini: — Jok, Bogo ! Ni pera ne zamačem. Ima Baćuškin množtvo svojih klienata, neka mu oni drapaju. Dosta sam se i ja dao za nos voditi. Te školske godine tekao mjosec za mje­ secom u zaborav, a Lupatkin radio svoj posao kao obično. No bivalo je mnogo mo­ menata, gdje se ipak na njemu nije opažalo, da je isti: vidjelo se da je Lupatkin svoju ćud promienio. Postao je nešnosljiv i goro­ padan. Već su neki njegovi kolege počeli o njemu govoriti, da zaudara voskom (ra­ kijom4) i da mu se po malo mieša u g kvi. Dok su ovo njegovi kolege govorili, moglo se sumnjati, da s njim nije čist posao. (Nastavit će se), ,,0svitovi“ brzojavi Beč, 15, Dragi prijatelju! Skoro sam primio Vaše pismo, a sad evo i brzojav. Kad sam primio pismo, onda sam govorio s gospodinom tajnikom. On mi reče, da Vas ne može imenovati. Ali biti će i to. Tajnik nema ništa proti Vama, kao što mi pišete. Brzojav, što mi ga spremište, pOslao sam gospodinu Romanovu. Rropratio sam prosinca. Novo gradsko kazalište ovdje u proslavu vladareva jubileja otvoreno je svetčanom juče predstavom. Sofija, Dol- I Т“ 15. prosinca. Bugarski mini­ star bogoštovja i nastave V azov, koji je bio dao ostavku, povukao ju je opet natrag. Iz službenog lista Imenovanja. Privremqjii sudski pristav u kotarskom uredu u Sanskom Mostu Josip N o v a k imenovan je definitivnim činov­ Strana 7. nikom bos.-herc. upravo. Onda je imenovan učiteljem u defiinitivnom svojstvu privre­ meni učitelj pučke škole u Nevesinju Boško K o s t i ć i pomoćna učiteljica Anka S p a ­ š o j e v i ć. Dalje je imenovan pučki učitelj u Novoj Gradišci i svršeni učenik glasbenog zavoda u Zagrebu Bogomir K a č e r o v s k i privremenim učitejem glasbe u učiteljskoj školi, u Sarajevu. Preinjpštenja. Politički pristav 1. raz­ reda i upravitelj izpostave u Varešu dr. V la­ dimir Z i m a premješten je ka kot. uredu u D. Tuzli, a uprava izpostave povjerena političkom pristavn I. razreda Josipu M e 1z e r u. Razriešen je od daljnjeg službovanja u ovim zemljama na vlastitu molbu sudski tajnik u kotar, uredu u Konjicu Zdislav W у c z o 1 k o w s k i, te sudski pristav Stanislav vitez G a 1 e c k i. Pridošli stranci u Hostar Svratište ,,Narenta“ . 13. p r o s i n c a : N. Wischota, nadmjernik, Krupa: Richard Foriseh, poručnik, Sarajevo; Ivan Nimmer, rud. satnik; Ernst Huber, post. upravitelj, Nevesinje. 14. p r o s i n c a : Miloš Martinović, upravitelj izpostave, P očitelj; Adem Seferović, načelnik, Čapljina ; Mihajlo Šarić, trgovac, Opuzen; dr. M. Schiffer, liećnik. Sužava ; I. Balecka, kot. stražmeštar, Gacko : Todor Jungić, vojnički svećenik, Sarajevo : A dolf Brunn, trg. putnik, B rod; Ivan Rraun, ravnatelj kazališta, Pan čevo; N. Roldmann, satnik, N evesinje; N. Laban, general-major, Nevesinje. 15. p r o s i n c a : N. Figuler, po­ ručnik, Sarajevo ; N. Baron, satnik, Wieđersberg; N. Djukić, ravnatelj banke, Sarajevo; N. Rossner, trg. Putnik, Beč. Svratište ,,Giljanovid“ . 13. prus i n c a : Florijan Cimer, mesar; Salih Dizdarević, trgovac, Ljubuški; Josip Rieger, putnik, Z ag reb; Martin Ronacher, putnik, Bjelak, Pero Kulin, težak, Sarajevo. 14. p r os i n c a : Makso Lattemberg, soboslikar, T ropav a; Ferdinand Schlatter, soboslikar; Stevan Radović, učitelj, Boka Kotorska; Stjepan Anzulović, slikar, Korčula ; Dragutin Metz. tesar, Požun. 15. p r o s i n c a : Bećir eff Muftić, posjednik, Nevesinje ; Zulfi beg Bašagić, posjednik, Nevesinje; Bećir beg Kapetanović, posjednik, Počitelj ; Mahmut beg Rustanpašić, posjednik, Bugojno. Svratište „ Abbazia“ . 13. p ro s i n c a : Todor Šegan, trgovac, Ljubuški; Karolina Marchiolli, posebnica, Požega. 14. p r oIgnatz Reichenberg, kavanar. sinoa: Stolac; Avram Samakovlia, dobavljač, Sa­ rajevo ; Emil Neutra, posebnik, Vel. Kaniža. Prenoćište „ Т . Katid.“ 13. p r os i n c a : Mato Nikolić Ivušić, trgovac, K re­ ševo ; Sava Budičević. pekar, V isoko: Mah­ mut Korkut, posjednik, N evesinje; Osman aga Kavara, posjednik, Stolac; Anto Perić. posjednik, Travnik; Omer Kolaković, po. sjednik, Nevesinje. 14. p r o s i n c a : Stiepo Bakirdžija, trgovac, G a ck o; Šaćir Omerhodžić, posjednik, Ljubuški : Ahmet aga Dizdarević, posjednik, Ljubuški; Hasan Fazlinović. posjednik, Ljubuški. 15. p r o ­ s i n c a : Muhamed Faslinović, posjednik �Bi oj 4 2 . Ljubuški-; Cvjetko Mučibabić, N e v e sin je ; Jovan Dizdar, G a ck o ; Jovo Tošić, stolar, G a ck o; Lovre Podgornik, stolar, b u k o v a c; Muhamed Dizdar, trgovac, S tolac; Ahmed Alihodžić, posjednik, Stolac. Prenoćište, ,,Tabaković.“ 15. p r os i IVc a : Mujo Cuk, posjednik, Ljubm je : Mošo Gavu, trgovac, Sarajevo ; Salko Suko, Mehmed Šuko, posjednici. Stolac: Smail Vidjen, trgovac, Trebinjo. Čast nam je ovime objaviti V a m , da smo ustrojili i otvorili pod n a ziv o m : „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju vidili sa svim nijim slovim a. potrebitim Sa smo рго- strojevim a i m aterijalom , te najm oder­ namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve T e čaj papira i m jenica na javnoj bursi u Beču u tiskarsku dne 16. prosinca 1898. struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati. i to uz najum jerenije ciene. Preporučujuć V am naše poduzeće upozorujem o V a s ujedno na našu moderno uredjenu „KNJIGOVEŽNICU”, koja ob a vlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najum jerenije ciene. O čekujuć V aše blagohotn e naručbe, bilježimo se Sa veleštovanjem „Hrvatska dionička tiskarna11u Mostaru Podhum br. 7. S V I E C E Ц Г od najfinijeg voska za crkve, trgovce i privatnike mogu se dobiti u tvornici L. P. RELJA u Arbanasima kod Zadra (Dalmacija) Ш * po 2 for. klgr. Ista tvornica drži u zalihi uz istu cienu bojadisane svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trobojnicom. VID ZANIO TRPUTĆEV SOK (Spiz\vegerich-Saft), koji tako izvrrtim HjVIuje prut, knilju. prsoboli, proinuklosti tankom Za oveće naručbe 1 0 % popusta. } f 0 I W [grQekam VjeaceslavaMikanalЕЦ иПЈ J A j e l t M i 'i i t i VJENCESLAVA M1KANA „к CARSKOM O R LU " •u.Mostar-u.. N ajveće skladište svib farinaceutićkih aparata, špccijalitota 0 C lij..vili, Zaprub Zrinj-k. trp broj * 0. Neka mpMko poni na **• 0 ................. ! 0 u 0 U 0 »č*ii■iii naputku... .%-> II«. V mrak. il.'iil м/ p ii ir.k'.. p,. 1'ИЛУК POJAČAN K ŠVHOSKK KAPU1CK .ljeluit«nuiiu tioliin, piiprnrljnju pnilmvu, čiste krv, jačaju b^IbT »vi- UI.'m, irluHi n " >1иј» *r ilolinr nprl I PA] III. švriDke kapljicu «u iz umje ljekarnu, kuju imnilii na bovi »lik u Nikolu » „ lii i- n Zri lij *kO|rn, Im­ un hrrntiiknffn. ( 'iuini iu.lnu bocu poja­ čanih Švedskih k.-ipljiun KO točnim naputkom 80 nvč. šalju «u .vnki dm u/, poštarsko pouzeću. Tko novac imapried ša­ lje, neka za tovarili list, luSticn 20 nvč. priručnim. ih i- u kod S t u b i c u, 22. travja 1898. slu^a pokoran l’.AHTO LISIČICI MAZILO PHOTI KOSTO.BOLI (KLUII)} je veo­ ma dobar Huk proti triratiju i kala nj u u kostima, rhaumatizmu, bolima u kri žicah, proti piehlailnin, kod pro­ puha i. t. cl. Mazilo jača iz­ mučenu žilu, tu kriepi starcu. Svaka I ljekarnu, koje tnj ; proti koritoboli HRtočni i Ljekarna k Zrinjskomn 2 = г-Ј !гггл п § ngrvh, Zrilljski trj 1 > 0 0 0 0 0 0 0 0 0 » D.JOVIM A . tr* br. 20. ђ o o o o o to < Ivan A. Milićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/017ef035244a0070663d8289c0f62088.pdf 8ed31119f133e4beaea316d8fc907bd6 PDF Text Text O & l ć i s i se primaju i šalju na upravu r0ivitr.u. Za prostor od petitredka plaća se 8 novč., kod svake daloj* uvrstbe 4 novč. Eraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 nove. , , 0 « v i t “ izlazi P r e tlp la ta m vaujeke na goilimi 8 for., пл |iola (jodiiie 4 for., na tri mje«er.a 2 for; za inozemstvo cicna na poilinu 10 for. 30 nč ; za MoRtnr na jjoTTiiiii 7 for. 21) nč., na pola godine 3 for. 60 nč., na 3 mje­ seca 1 for. 80 ne. Pojedini broj r 0mitau »toji 8 nove., rtnri brojevi po 15 iiotč. B ro j 43. Za p ri jiosl an a pisma i zahva­ le plaća se posebuo. Rukopid ке ne vraćaju, ne plaćeni se listovi nc primaju. Uredničtvo, uprava, odpravničtvo i . . . Hrvatskoga jezika iiim Može da spoji tiskanu* u Podliumu broj 7. Može da goji, Istok i žtipad, pjesmu i um! Safvet beg li. Baiagić, Kevetiujac. 1 Mostaru u sriedu, 21. prosinca 1898. Odgoj mladosti /т. Na mladosti sviet ostaje - to je stara istina i u naravi je stvari, lako shvatljivi je zakon, koji nalaže ljudstvu, da svu, dapače glavnu i naj­ veću .brigu posvećuje odgoju podmladka. To je čovjek vazda i činio, pa čini i sada, naprežući se, kako da odabere što bolji, što sgođniji način, kojim,’; bi uspješnije odgajao mladi •sviet. Odgoj mladosti je pravo obitelji, nu i države su kao obitelj interesovane, kako se odgajaju mladi držav­ ljani, koji će kasnije u odrasloj dobi stvarati udes zemlje, naroda i države, kojima pripadaju. Prama tomu i dr­ žava vrši nadzor nad odgojem, da­ pače je “bilo slučajeva u povjesti kao n. pr. u Sparti —' da je država neprikriveno djecu počam od sedme godine smatrala svojom svojinom, na koju obitelj nema prava, te ju od­ gajala sama, ovlašću državnih zakona. Temelji odgoja udaraju se u obi­ telji, a iza obitelji dolazi škpla, koja ima zadaću, da malodobnoj djeci dade narodnostne, čovječanske i religiozne naobrazbe. To je najprimitivnija prednaobrazba, od koje ne smije nitko biti izključen i za koju moraju raditi kako narod, tako država, obćina, obi­ Bog svoje ne ostavlja Nnpianla Zlatica Be’ohlarek Koral. Pritisla ciča zima, taman onako, kakovu Herceg zemlja za najveće ljutine osjetiti znade. Starac Velež prikrio kroz noći pobliedjelu glavu gustom maglom, koja je počela tek pred slabim tracima zimnjega sunca malo po malo izčezavati. Neretva zašumila svojim bistrim valovima i objestno pljuska uz zaostale ostanke hridi. Upravo je objestna u toku, hoće, da baš s licva i desna najavljuje gradu, koga tako slikovito dieli, neko neobično razpoloženje. Ali kršan Mo­ star niti se plaši namrčena čela Veleža, niti se boji zatomljujućih valova Neretve. Pono­ san, zdrav i veseo pozdravlja današnji dan, prkoseći i samoj osjetljivoj studeni. Ovaka priroda. A ljudi eno trče, žurkaju se po poslu, kano da im za glavu. Žene po ku­ ćama vrzu se, pune ruke posla, — a dje­ čurlija zagalamila po sokacima, baš kao da je njihov dan! Pa da n ije?! Zar nije dan, kad i starac postaje djetetom, zar nije dan, G o d . I. telj. Na osnovima te prednaobrazbe radi se dalje. „Pučka škola" - veli slavni pravnik Blunčli „prije svega mora čovječansku kulturu, prosvjetu širiti, nu da se to пб izrodi u praznu abstrakciju, škola mora tu kulturu zaodjeti u narodnostrio ruho. I za dr­ žavu se mora mladost odgojiti tako, da od nje postanu vriedni i sposobni drugovi i gradjani. U tomu se pogledu dosta ne radi, pa ipak «e zdravlje, krepčina naroda i njegova politička snaga temelji na narodnostnom dubu, koji se budi od mladosti". Nesumnjivo je, da oni ideali, koji se gotovo i j^eopazice mladosti usade u srdce. ostaju uviek, te da se — predpnstavljajući liepe prilike za daljnji odgoj —• sve čvršće ustaljuju i jačaju, tako, da prama njima gojenac kasnije, ođrodjuje citavfni svojim nudućim na­ činom života. Svrha čitava odgoja jest oplemeniti čovjeka i zadahnuti ga svim onim mislima, idealima, koji ga mogu i mo­ raju poticati, da se što više usavršuje, da bude što čestitiji, Vriedniji. po­ šteniji. Pomisao, da o tebi ovisi to­ liko i toliko kućnje čeljadi, tjera te, da radiš marljivo i uztrajno, da uzmogneš prirediti miran i zadovoljan život onima, koji očekuju od tebe po­ moći ; pomisao, da si član naroda, komu si dužan posvetiti sve svoje sile, barem toliko, da od sebe načiniš vriedna, valjana, nezavisna čovjeka, nuka te, da svakom sgodom, kad god se pojavljuješ kao član i pred­ stavnik toga naroda a to biva uviek i neprestance — nastojiš takov biti, tako raditi i nastojati, kako ne bi ničim navukao prikor proti sebi, a po tomu i proti svomu narodu, č e ­ sto se naime i po jednom odurnom slučaju krivnja baca na čitav narod, iz koga je dotični nesretnik nikao. Kad je tu nedavno zvier-čovjek Lukeni počinio ono preodurno nedjelo u Ženevi, kad god bi se njegovo ime spomenulo, odmah se je uza nj spo­ minjalo i to, da je Talijanac. Dobro djelo jednoga člana naroda opet je ures cielomu narodu. Svaki i najmanji naš čin skopčan je -a ugledom ili sra­ motom naše braće, te s toga moramo biti na oprezu, pa što radili, da ra­ dili, moramo biti na oprezu, da ne bismo učinili nešto, što bi moglo osra­ motiti nas i sve one, koji su uz nas. Mi nismo samo sebi odgovorni za naše čine, odgovorni smo za nje i našim bližnjima, odgovorni smo javnoj savje­ sti, odgovorni smo Bogu. Eto u tomu, pak u nastojanju, da budemo sto bolji, je osnov plemenitim željama i težnjama. Stoga je očito i kad sav ljudski rod veselo pozdravlja na­ rod jen je božanskoga djeteta, spasa ljudskih duša?! Da, badnjak je — sveta se badnja večer piioližaje. Tko kako gleda, da razve­ seli svoga, pa neima li darova, koji znadu baš tom sgodom razdragati mladenačka srca, ne ima li sredstava, kakovim bogataš daruje svoju djecu, i iskren, bratski pozdrav: „Č e­ stit božić;‘ znade biti liep, obilan dar. U kući, kako danas prolaziš kraj kato­ ličke crkve, živio sirota postolar. Imetka nije imao. Zanat i devetero sitne dječice bila mu sva imovina. I danas na badnjak sjedi sirota pokunjen na svom stoliću, pa radi i radi, kano da ima deset ruku. Oko njega skaču djeca i ona bi rado znala za veselje badnjega dana, a ne pitaju, može li, smije li biti ? Postolar, čovjek dobra srca, brižan otac prionuo je danas baš svojski uz posao, hoće, da dogotovi neke naručbe, da skuca koju krajcaru, da bar soli i hljeba i tople odaje ne oskudievaju djeca na dan Kristova rodjenja. Nuz njega pomaže naj­ stariji sinčić, dječarac od deset godina, te primiče kožu i klince svojim suhim, bliedim prstićima, kako već znade i umije. P o­ strance pogledava dječak otca i zagleda suzu u njegovom oku. Zar babo da plače ? ! Da plaće ! Sjetio se, kako mu je uz bok stajala prošle godine njegova desna ruka, vjerna i radina žena. A eto ljetos je sam sa svojom djecom. Bog mu je poklonio najmladjo de­ veto čedo — nu uzeo mu je ženu, majku njegove nejačadi. Pa da ne zaplače ? ! Pri­ makla se i večer, a naš zanatlija nije se digao od posla. Još nije cieli dogotovio. U stanu nad njim živio je dobričina starac, samac. Za okupacije (posjednućai Bosne upoznao se kao ćastnik sa zemljom Hercegovom i odabrao ju, da u njoj sprovodi svoje dane, premda mu godine i slabašno zdravlje priečiše, da obavlja vojničku službu. 0 njem znalo se malo. Živio je za sebe, bio je velik čudak. Sa ljudima nije mnogo govorio. Danas je sjeo u svoj stari naslonjač, obuzelo ga čuvstvo sjetno i bolno. Osjetio je, �Strana 2. jasno, da se u srdca mladeži, u srdca ljudska moraju zasadjivati takovi ide­ ali, plemeniti, narodni i čovječanski. Dapače, gdje ih nema, moraju se stva­ rati i za nje oduševljavati. Gdje njih nema, nema ni onoga pravoga ostana, koji pobudjuje na rad, koji kriepi u svakomu dobrom nastojanju, koji čo­ vjeka izvodi iz sebeljublja te goni na požrtvovano djelovanje za napredak, za svaki uzpjeh svoje braće, svoga naroda pa i čovječanstva. Težko narodu, čija mladost nema ideala ni zanosa - al onih ideala, koji odgovaraju narodnim pravima i očekivanjima, narodnoj prošlosti i zna­ nju. Takova mladost je narodna sra­ mota, a do sgode mogla bi postati i narodnim zločincem. Jednako je zlo i onakova mladost — gdje je ima — koja samo na jeziku ima gdjekoju rieč, dočim joj je djelovanje posvema drugačije: ili ga u obće nema ili je takovo, da se mora odsuditi kao ne­ pristojno, neljudsko. Kakova je u nas mladost, znamo svi. A ipak se po prilici premalo radi oko toga, da se ta mladost pobudjuje na dobro i plemenitost, da joj se u srdce usađjuju ideali, za koje mora raditi. Mislim ovim onaj mladji sviet, koji je radničke i obrtničke ruke: šta činimo za nj, da u njemu potak­ nemo volju i ljubav za samousavršivanje. za daljnje samouko naobražavanje, da ga oduševljujemo za sve dobro i plemenito i tim odvraćamo od nehaja, nerada, zla i sramote? A u toj mladosti glavna je snaga i nada buduće godine: ako ju zapustimo i prepustimo samoj sebi, njezinim zlim nagonima i strastima, ne otvarajuć joj vidokrug, nepobudjnjuć ju na dobro — činimo jedno od najviših zala na narodnom tielu i budućnosti. kako je ipak u svietu žalostno, kada čovjek ne ima nikoga svoga. Sjedio je i razmišljao — a misli mu strujile daleko - daleko. Ka čas samo prenuo ga čekić postolara, koji je vazda uz posao sjedio. Gospodin p o ­ gleda na sat — bilo je već devet, l’ ogleda kroz prozor i zapazi, kako se bogato razlieva svjetlo iz pobožnih kuća i kako iz komšiluka dopiru božične pjesme. Gospodin stane po sriedi sobe — očito je nešto raz­ mišljao. Iznenada uzme šešir i izadje iz sobe. Pošao je ravno k postolaru. - Pomoz bog, m ajstore! Postolar digne glavu i ne malo se zabuni. - Gos . . . gospo . . . . din . . . . Da, jesam. Došao sam, da s tobom koju progovorim. - S menom ? ! Molim izvolite. Postolar se osokoli. Domislio se, da bi m ogao po naručbi toga gospodina zaslužiti krajcaru više. Ova ga misao vanredno raz­ veselila i on nehotice r e č e : - Jamačno gospodin želi. par novih c i­ pela — ,0 S Т 7" X T “ P o lit ič k i p r e g le d Habsburžka monarhija. U hrvat­ skom saboru razpravljalo se je o osnovi zakona za produljenje financijalne nagodbe^ s Ugarskom na dalnju godinu dana, te je glasovano, da se predjena specijalnu razpravu. Proti toj osnovi govorili su dr. Sandor Brešćenski, Vjekuslav Hegeđić i dr. Josip Frank. > Pražka „Politik- piše, da sazov češkoga sabora austrijskoj vladi za­ daje ne male brige, češki zastupnici uporno traže, da dobiju odgovor na adresu, koju su u prošlom saborskom zasieđanju zaključili i odpremili Nje­ govom Veličanstvu. U toj adresi Česi traže oživotvorenje svoga državnoga pravav Ako bečka vlada ne udovolji želji Ceha, tada, joj ovi više ne će pomagati i takc* će ona biti u Škripcu. 0 ugarskoj se krizi ne može ništa osobita zabilježiti, već samo to, da je nastala prividna tišina uslied velika napora, koju će zamieniti ve­ lika bura i trzavica. Najzanimivije je to, da je grof Julij Andraši svojim izbornicima upravio odulje pismo, u komu je naveo razloge, zašto je izstupio iz vladinp većine. On je izstupio s toga, što Banffv radi proti ustavu Ugarsk«. te je prieka nužda, da on odstupi i nčini mjesto drugomu. - - Slična su pisma pisali i zastup­ nici grof Aladar Sečenj i Ignac Dobocki. Njemačka. Još'se svodjer govori o govoru cara Vilima, što ga jr izrekao, kad je primio predsjedništvo njema­ čkoga sabora. Govor carev bio je briž­ ljivo sastavljen, a caru je bilo na umu, da dade nekoliko važnih iz­ java, osobito u pogledu izvanjske po­ litike. Za vrieme svoga govora car se je služio i zidnim zemljovidom, na komu je pokazivao diobu četa kao i druge stvari, koje su važne za prosudjivanje medjunarodnih pitanja, najskoli snage država. Car izjavi, da je nuždan novi vojnički zakon, pogotovo radi pojačanja vojske i preuredbe, poBiti će i toga. Sada se radi o dru­ gome, moj dragane, Postolar se začudio. Gospodin nastavj: kako te znadem u dušu, valjan si i čestit čovjek. Staraš se oko svoje djece, skrbiš za nju, a znadem, da ili imadeš devet, na broju. Udovac si, djeca su ti još malcpia, zato su tvoje brige velike. Znadem, da se rado i bogu moliš, bog ti pomaže i daje snage, da si zado­ voljan u svojoj nevolji i da spoznaš i prama tom se uzđržaješ, .da. siromaštvo, pošteno siromaštvo nije sramota. Da gospodine,, nevolja je volika ali je bog u nevolji blizu, turobno primjeti majstor. Jest đragoviću, bog je blizu nje­ gova je pomoć, a џо njoj on sam je blizu. T v o ja te vjera ne ,ftara. Kako znadeš, ja ne imam nikoga svgga. Imadem nešto imetka, godine se već prinudile. ne znam, tko će mi zaklopit o č i? ! Gospodin uzdahne, i malo stane, a onda nastavi: Broj 43. Što da vanjski položaj — uzprkos liepih odnošaja, u kojima Njemačka živi sa svim državama - ima pojava i mogućnosti, radi kojih seje potrebno i za budućnost pripravljati. Nikada se ne može znati, šta će biti u slieđećem času. Zadnjih se je nedjelja mnogo štošta promienilo u ođnoŠajima izmedju više velevlasti. Pojavilo se je, da se opreke interesa sada više opažaju, nego li prije, te bi se imalo s tim računati, da bi se te opreke morale nekako (to jest ratom) izrav­ nati. Na to je car govorio o fašodskom pitanju te spomenuo, da je svo­ jim odlučnim postupkom englezka di­ plomacija dobila pobjedu, nu da tim ipak nisu izgladjene sve opreke, koje vladaju izmedju Francezke i Englezke. Njemačka je u dobrim odnošajima s Englezkom, a tako i sa dru­ gim vlastima. Njemačko-englezki kolo­ nijalni ugovor učinjen je, pošto su obe strane bile prijateljski susret­ ljive. Njemačka se odtuda ima nadati koristi. Njemačka je politika, kako sada stoje stvari u svietu. u najugod­ nijem položaju, da štiti svoje inte­ rese bez obzira na one opreke, koje vladaju izmedju drugih država. Na to je car rekao, da Njemačka može nepomućeno štititi svoje interese tim više, pošto joj oblakšaje držanje Ru­ sija. Veoma se je srdačno sjetio svoga prijatelja ruskoga cara, te konferen­ cije, koja će biti u Petrogradu. Turska. U subotu je došao veliki knez Nikola na parobrodu ,,Prutupred Dolmabagče. Izkazane su mu sa turske strane vojničke počasti. Na parobrodu ga je pozdravio turski mi­ nistar izvanjskih poslova. U Jildiz palači primio ga je Njegovo Veličan­ stvo Sultan svetčano, okružen svojim ministrima i dvorjanstvom. Veliki knez je doveo Sultanu četiri konja kao dar ruskoga cara. Nakon audencije kod Sultana velikoga je kneza Sultan posjetio na uzvrat u Merassikiosku. U nedjelju se je odkrio spo­ menik u San Stefanu i posvetila cr­ kvica. a po tom je bio svetčani so— Eto danas badnjaka! Prošao sam ih već liep b r o j! A li danas baš rado bi znao i ja za ono lagodno čuvstvo na takov dan. Zato sam odlučio, da te zapitam, da mi dadeš koje od svoje djece. Dadneš li mi jedno, ostaje ih još osam. Za ono. koje ćeš meni iiati, ne trebaš se skrbiti. Biti ćo kod mene, brinnti ću se za njega i nastojati, da učinim iz njega čovjeka, da bude danas sutra od koristi tebi i svojoj braći. Postolaru zasjale suze u očima. Nije imao rieči. Čas je potrajao, dok se ohrabrio, a onda počeo zahvaljivati svomu dobrotvoru. Dakle majstore, sutra, da si mi doveo điete ! Hoću. hoću. Samo nudim, da raz­ mislim, koje bi vam dao, gospodine. Koje hoćeš ! Gospodin se oprosti sa majstorom i uruči mu malo novca, da mu bude božić veseliji. tSvršit će se), �Broj 43 Bet, što ga je Sultan priredio u čast velikomu knezu. Sultan je velikomu knezu podielio veliki kordun Imtiazreda n briljantima, a bili su odliko­ vani i članovi njegove pratnje. Španjolska. Pretendent na španjol­ sko priestolje Don Karlos sada se po­ novo nalazi u Mletcima. Po jednoj viesti iz Rima talijanska je vlada svojim oblastima dala nalog, da najpazljivije paze na sve, što radi špa­ njolski pretendent, te da bezodvlačno zaprieče, pokuša li don Karlos sa ta­ lijanskoga zemljišta otvoreno voditi karlističku stvar. Englezka. O utisku, što ga je u Knglezkoj učinio govor njemačkoga državnoga tajnika Bulovva, iz koga smo u zadnjem broju donieli izvadak, pišu iz Londona : Triezne izjave go­ spodina BiiloAva ovamo su razbi­ strile pojmove, te će imati taj uspjeh, da će se prestati buncati o englezkonjemačkom savezu. Englezko-njemački savez sadašnjim prilikama nemoguć je kao i englezko-američki. Obzirom na dobre odnošaje izmedju Njemačke i Ru­ sije englezki ministar Chamberlain nije mogao uspjeti ni u toliko, da makar i najmanje sbliži Njemačku i Englezku. To, što ratoborni kolonijalni ministar Chamberlain toliko nastoji oko prijateljstva s Njemačkom, Niemci smatraju kao dokaz, da je njemačka kolonijalna vlast jednaka s englezkom, te da će Englezka prestati Njemačkoj stavljati klipove pod noge u njezinim nastojanjima za širenjem naselbina. Belgija, h Bruselja javljaju, da belgisko upraviteljstvo za Kongo iz Bome potvrdjuje viest, kako su urodjenici napali četiri belgijska agenta i pojeli ih. Isto su tako nastradali Badart i Geysels sa 30 vojnika, koje su urodjeni Budžasi napali i djelomič­ no pojeli. Da se ljudožderi kazne, uprava je poslala Ceulemansa i Kesselsa s novim vojničkim odieljenjem proti Budžasima. Nu prevejani Bu­ džasi zavarali su Belgijance time, što su obukli odiela prvašnjih svojih žr­ tava, namamili ih, potukli i požderali. Radi toga je proti divljacima napokon poslan satnik Lothaira sa 300 mo­ maka. Srbija. Iz istih beogradskih službe­ nih krugova javljaju, da se ne smije omalovaživati Karagjorgjevićki pokret u Srbiji, te je on tim pogibeljniji, što njime nevidljivim prstima upravljaju s Cetinja, te što se služi velikosrbskom zastavom. Sadanja beogradska vlada dakako da ne može galamiti za Dušanovo carstvo, te tako ona da­ kako mora da trpi na svom ugledu. Beogradski odlučujući politički kru­ govi strogo paze, da Austriju ničim ne izazovu, pak je i poznati propagan­ distički odjel u ministarstvu izvanj­ skih posala, koji je pod prvašnjim vladama svoju djelatnost razširivao po Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i Dalmaciji, te koji je u Zagrebu za­ snovao agitacionu agenturu, pod vla­ dom dra Vladana Gjorgjevića znatno ,© S "V X T ' izgubio od svoje važnosti. Izpražnjeno mjesto predstojnika toga propagandi­ stičkoga odjela u izvanjskom mini­ starstvu još ni sada nije popunjeno, te je sam kralj MLlan djelovanje toga odjela uzeo pod strogi svoj nadzor. Na očigled takovoga razpoloženja sa­ dašnjih vlastodržaca posvema je lasno, da se oni ne mare natjecati s velikosrbskim vikačima, već dapače idu za tim, da im drakoničkim sredstvima podrežu krila. Sada se u tu svrhu beogradska vlada služi izgonima, a najviše izgone iz zemlje Crnogorce, odkako se nekako sazhalo, da je pretedent na beogradsko priestolje Petar Karagjorgjević, koji živi u Ziirichu, samo igračka u rukaiha cetinjskoga kneza. U zadnje vrieme bilo je i opet mnogo činovnika odpušteno ili iza­ gnano, jer su radili proti Obrenovićevoj obitelji. Medju izagnanima na­ lazi se i brzojavni činovnik Paniša Pajović, rodjeni Crnogorac, koji je sada u Mitrovici u Sriemu. Vlada Gjorgjevićeva smatra svojom dužnošću, da svim velikosrbskim izašlanicima iz Crnegore te iz hrvatskih zemalja pokaže put preko granice, jer ova drži, da ti strani agitatori rade proti sadanjoj kraljevskoj kući, ne nalazeći ipak od­ ziva u narodu. Španjolska i Amerika. Napokom je mir izmedju Španjolske, i Amerike uglavljen, povjerenici obiju država, koji su u Parizu ugovarali, skladno se počastili, proveselili i napokon se zajednodali naslikati.—'Ugovor u miru glasi ovako : Špan jolsku se odriče svakoga gospodstva i posjeda nad Kubom. Pošto će Savezne sjeveroameričke države zaposjesti Kubu, kad ju Španjolci napuste, to će se kroz vri­ eme okupiranja Amerikanci1obzirom na za­ štitu života i imetka držati jovih obveza, na koje su obvezani po medjunarodnom pravu. — Španjolska ustupa Americi otok Portoriko kao i ostale otoke u zapadnoj Indiji, koji stoje pod španjolskim gospodstvom, te otok Guam od marijanskoga (ladronskoga) otoćja. Španjolska ustupa Saveznim 1 državama sve otočje,koje je poznato pod imenom filipinsko. Savezne će države Španjolskoj izplatiti dvadeset milijuna dolara kroz tri mjeseca, računajući od dana, kad se ovjerovi ugovor 0 miru. Kroz desrt godina španjolski će brodovi i roba biti pripuštani na Filipine pod istim uvjetima kao i američki brodovi 1 roba. Savezne će države nakon podpisanoga ugovora na svoj trošak dopremiti u Španjolsku one španjolske vojnike, koji su bili zarobljeni pod Manilom, te će im se i oružje povratiti. Isto tako .će Španjolska pustiti na slobodu svoje zarobljenike i sve ono, koji su radi političkih prekršaja u sa­ vezu sa ustankom na Kubi bili zatvoreni, Sa svoje će strane Savezne države ućiniti, da budu oslobodjeni svi zarobljenici Špa­ njolci, koji se nalaze u rukama ustaša. T ro­ šak za dopremu zarobljenika njihovim ku­ ćama nosit će i jedna i druga država. — Što se tiče španjolskih podanika na ođstupljenim otocima, to oni imadu sva prava razpolagati svojim imetkom te tjerati obrt i trgovinu kao i svi drugi, dapače ako se kroz godinu dana prijave nadležnim oblas­ tima, mogu pridržati i nadalje svoje špa­ Stran« 3 njolsko gradjanstvo, a ako to ne ućine, to se onda uzimlje, kao da su ga se mučke odrekli. U ostalom će biti podvrgnuti ze­ maljskim zakonima, te će uživati građjanska prava, koja će nstanoviti američki kongres. Urodjenicima se osigurava sloboda vjeroizpoviedanja. — Pravo vlastničtva na knji­ ževna i umjetnička djela, koje Španjolci uživaju na odstupljenim otocima, ostaju ne­ taknuta, a ujedno se odredjuje, da se kroz deset godina bez carine mogu uvažati špa­ njolska književna, znanstvena i umjetnička djela, koja nisu naperena proti javnomu redu na odstupljenim otocima. — Španjol­ ska ima pravo, da u lukama i gradovima odstupljenih otoka osnuje svoje konzularne oblasti. Iz d r u ž t v a i n au ke Trgovačka lukavost u Kineza. Sinovi nebeskog carstva imadu veliki nagon za trgovanjem i kramarenjem i s toga nigdje nije tako razvijena lukavost u trgovaca, kao kod njih. Ako se igdje može kazati: da svaki ciganin svoga konja hvali, to kod kinezkih trgovaca. Kinezki trgovci upotrebiti će svaki način, da primame mušterije, — i ne će ga pustiti, dok im što ne uklepaju, te su upravo neumorni livaleć svoju robu. Oni posjeduju neobična svojstva u stvaranju varka za kupce, glavna im je, da kupca dobro promotre, ne bi li ga prevarili, a nuzgredno im je, da prouče vriednost robe i da se drže ciene pazara. Kinezki trgovac samo jednim pogledom promotri, je li kupac vješt robi i bi li ga mogao nasamariti — pa uvjeri li se, da je mušterija nevježa, onda tek ustanovi cienu robi. Tako dolazi, da u Kini nisu iste ciene za istu vrst robe, one se mienjaju praraa bezobraznosti tr­ govca i prostodušnosti kupca. Ali za to su i mušterije izvježbani, pa radi neznatne stvari nastane veliko cenkanje medju pro­ davaocem i kupcem. U toj borbi opet naj­ više podlegne kupac, jer je upravo nevje­ rojatno, kakove sve hvale za svoju robu izmišljaju trogvci i kakove sve varke upotriebe. Kinezki trgovac, da zasliepi kupca, nabrojiti će silu citatai iz nauke Konfucijeve, upotriebiti će i pjesnike i sve, što bi kupca zanieti moglo. Ako je kupoprodaja medju Kinezima, to ti je onda, kako spomenusmo, čitava jezična borba, koja bude vrlo zanimiva, te koji dobije u tom trgovačkom su­ kobu, slavi to kao veliku pobjedu. Ako kupac u eieni nadvlada trgovca, onda ga opet drugdje nasamare u mjeri, ele opet težko kupcu. U Kini ne poznaju točno nikakove mjere, jer svaka pokrajina i kotar imade svoju posebnu mjeru i uteze, te je tako široko polje zavaravanju. Sukno, svakovrstne tkanine: svilene, lanene, vunene i pamučne prodaju se na aršine, ali aršin nije vazda jednak, dulji je, kad se mjeri pamnćna roba, nego, kad se mjeri svilena. Na pazarima prodaju se bez zamjerke kan­ tari i druge vage razlićitne mjere; jedan kan­ tar služi kod kupovanja, drugi kod prodavanja Kada se prodaju tamo ribe, onda metnu u ribji želudac pieska, da bude teža. Komade razbijene posude znade Kinez tako vješto složiti i zaliepiti, da ne bi nikad rekao, da je bila razbijena. Trgovac se i kod n aj­ sitnije prodaje posluži varkom, samo da se može pohvaliti, da je kupca nasamario. — Samo mi nebi želili, da se takova trgovač­ ka vještina kod nas upotriebi, P. Šarjanović. �,,o Strana 4. Iz m je s ta i o k o lic e U m o lja v a m o n a j u lju d n ije n aše što va n e p re d p la tn ik e, da n a m zaostalu p red p la tu za tek u ću g o d in u č im p r i j e p o d m ir it i iz­ vo le, kak o se n ebi red o vito o d p r e m a n je lista p r e k in u ti m o r a lo Iz družtva ,,Hrvoje.“ Naše društvo ,,H rvoje“ ne propušta nikad prigode, a da ne pokaže, kako živi, cvate i napreduje. Iza velike i sjajne zabave, koju je u proslavu vladarevog jubileja dalo, sprema se opet da već 8. siečnja 1899. priredi zabavu, koja će isto tako zadovoljiti obćinstvo, koje se već obiklo na liepe zabave „H rv o je v e ". Za tu zabavu sprema se sasma novi program, a vriedni članovi družtva ne žale muke i truda, da se što bolje izvedu sve točke pro­ grama. Medju inim prikazivati će se ovaj put šaljivi komad „Pradjedova slika", odpoznatog hrvatskog dramatskog pisca Jurkovića. Privatna glasbena škola. Kako čujemo, g. Josip Beraković novom godi­ nom otvara svoju privatnu glasbenu školu zateoritičko i praktičko poučavanje u glasbi i pjevanju, te će poučavati u glasoviru i violini. U interesu prosvjete želimo mla­ dome pregaocu najljepši uspjeh i najbolji ođziv. Prijave za upisivanje u privatnu glasbenu školu čine se kod g. Berakovića. Prvi snieg. Napokon prestade liepo i blago vrieme. Zavladala oštra studen uz kišu, koja je'padala prekjučer i jučer. Jutros osvanuo burovit dan i na obližnjim se br­ dima zabielio prvi snieg, koji je noću pao. Našim predplatnicima. S mnogih strana dobivamo pritužbe od naših predplatnika, da im „Osvit" ne dolazi redovito, na­ pose da im se desi, te ne prime ni po više brojeva jedan za drugim. Cienjenim našim predplatnicima dajemo ovim na znanje, da se u ođpravničtvu najstrožije i najsavjestnije gleda, da se list točno odprema. K rivnja po tomu nije na ođpravničtvu, već sigurno gd je drugdje. Kradja bicikla. Cesto se čuje, kako se po velikim gradovim a, g d je se tjera u velike biciklistički šport, dogode kradje bi­ cikla. U tom je htio neki Josip Plesch, nad­ glednik kod željeznice, da i Mostar iz­ ravni s tim velikim gradovima. U malo bi mu častno djelo uspjelo bilo, da nije redarstvo bilo budna oka. Prohtjelo mu se, da se i on poput onih, kojima je B og dao, a car ne uzeo, vozika na biciklu, a pusto se para nema, pa kako ć e ? Smisli, kad se ne može S Broj 43 ~V X T ~ priznato podpuno ime „ N a r o d n o hrvat­ sko p j e v a č.k o -d r u ž t v o „ T r e b e v i ć . " Ova je viest obradovala svakoga našega otačbenika, a ne sumnjivo, da će. tako i po ostaloj pokrajini -Koliko je nama p oz­ nato, i mostarski je „H rv oje" na svojoj zadnjoj glavnoj godišnjoj skupštini stvorio sličan zaključak i uza nj takodjer i zaklju­ čak o savezu hrvatskih pjevačkih društava u Hercđg-Bosni. Sad bi se u ..Trebević" i „H rvoju " morala ugledati i ostala naša p je ­ vačka družtva te nastojati, da im se u na­ slovu prizna hrvatsko ime. toga sliedi, da je u godini 1897. bilo suviška 44.322 fr. 73 novčića. Kazalištna družina u Stolcu. Pišu nam odtuda : Početkom ovoga mjeseca došla je u Stolac putujuća pozorištna družina pod upravom I). Krsmanovića. Po naputku naših hrišćana Krsmanovićeva je družina glumila izasehice četiri hrišćanska komada. Mi rnuhamedanci nismo na to gledali, već smo u veoma velikom broju išli na predstave, da gledamo umjetnička izvadjanja, je r umjet­ nost je umjetnost, pa odkuda bila. Krsmanovič sam od sebe htio je peti put da dadne jedan hrvatski komad, nu naši hrišćani nisu mogli to dozvoliti, te su rekli Krsmanoviću, da će mu oni razpačati sva sjedala, samo neka on ne daje hrvatski, već hrišćanski komad. Krsmandvić je na to pristao. Nu, kad je bilo vrieyie, da predstava odpočne, nikoga nem a: sjedala sva prazna. Čekaj i čekaj — nigd je,n ikoga, dok na sve jade hrišćani ne izkupišc svoju rieč, koju dadoše Krsmanoviću, time, što mu dadoše u bla­ gajnu 7 for. Nakon dugoga očekivanja, hoće li ne će li doći vajna hrišćanska publika, Krsmanović ijzidje na pozornicu, te odrešitim riečim a odsudi postupak hrišćana, naja v ir, da Će sutra davati hrvatski komad, a hrišćani neka uzmu natrag svojih 7 for. Radi toga su hrišćani bili veoma pokunjeni. Sutri i prekosutij dan davala se Okrugićeva „S ok ica" i Freudenreichovi ..G raničari". Na Izazivanja. Pišu nam iz S a n s k o g a m o s t a : Evo me, gospodine uredniče, da vam se javim sa naše ubave Krajine. Nu ovaj put nemam čim da vam se pohvalim, već da se potužim, kako smo mi muhame­ danci i katolici, što nas ima ovdje,, izvr­ gnuti izazivanjima hrišćana. Naš mali Sanski most čini se kao da je prava velika Šumadija, te mi, ma da smo upravo bez iz­ nimke miroljubivi i tihe naravi, moramo da snosimo i trpimo koješta. Na glas nam naši hrišćanski sumješćani dovikuju, da moramo biti ono, što su i oni. Tako nas nekoliko muhadanaca i katolika neke večeri sjedilo skupa i mirno se razgovaralo. Kad li ti medju nas bahne ovdješnji sitničar i hriš­ ćanski agent Todor Popović, te uze na nas vikati i dobacivati da moramo biti Šumadinci i držati se hrišćanske politike, te da su ove naše zem lje hrišćanske. Uz to je izušćivao svakih, nepristojnih rieči, . da se svakomu pristojnomu i obrazli čovjeku mora gaditi. — Naši hrišćani nas u obće s čista mira napadaju i izazivlju. E vo p rim jera: Sjedilo nas nekoliko u domaćoj kakvi, pa će - nezvan — medju nas doći mesar Gjuro V u čević i uzeti na nas vikati, da je ovo Šumadija, da će ovdje Šumadija suditi — pak onda uzeo psovati, da je bilo g ro­ zota. Takov je i R iljo Pavlović i svi drugi, pak tražimo, da nas se uzme u zaštitu proti ovakovim agentima izazivačima. Muhibbi obe predstave bilo je došlo mnogo muha­ medanaca, a bili su i činovnici. Mi muhamedanci zamolismo Krsmanovića, da pred­ stavlja nama za ljubav i „Sirotu diete" (Ali zaključila osnovati društvo tamburaške pjevačko, uglavila pravila i odlučila odmah ih poslati na vladu. Pravila su odposlana. nu sada nešto opet sve samuklo, - bit će. red za činovnice. U Stolcu se je znalo, da je to u neku ruku baš muhamedansku veće, pak je bilo očekivat , da će i drugih doći na predstavu, barem iz udvornosti. Nu osim pa se to već kraju privede, a mladež da uztraje na plemenitom putu udruživanja i trojice činovnika ne vidjesm o tu ni jednoga hrišćanina, a što nas najviše iznenadi, ta­ kodjer n i j e d n o g a stolačkoga građjanina katolika. — „Sirota diete" bilo je veoma liepo odigrano. Iza n jega je odglumljen još jedan kratki šaljivi komad," na što se je dok je gazda bicikla mladi g. Ivan Lerch bez brige sjedio u rtovoj Stangerovoj gostioni, uzme izprod vrata gostiono bicikl, koji je Krsmanović zahvalio muhamedancima, prekoriv držanje i ponašanje hrišćana. - Stolačkim je muhamedancim a svedjer liator, što bieevriedan 180 for. p as-n jim na kolodvor,' na tu zabavu, koju su u neku ruku oni pri­ a odavle vlakom do u Metković. Nu bio je loše sreće., te fontu udje redarstvo u trag redili, jer je bila, po njihovoj nitko drugi došao, nego sami danci. volji, nije - muliameIzuddin. pa još pravila družtva nisu odobrena, da bi ovd je izrazili svoju skromnu želju, bratske hrvatske sloge, nego ikom potrebna. koja nam je više Pošavljak. „Bosanska pošta." Kako se je već i pogovaralo. koncem ove godine prestaje izla­ ziti „Bosanska pošta" u Sarajevu. Pobjegao varalicajavljaju , otuda je na 2. Kako iz F oče prosinea pobjegao netragom Jefto je Jefto Miskin. rodom iz Orašja, kotara trebin jsk og a; a p objega o je ukravši 20(X) fr. od svojih rodjaka i od foćaiiskoga trgovca govedim a Ga'vre Kokica. Misli se. da je otišao u Ameriku. H3alm.a.cija, Nerazumljiva nesusretljivost. Obračuni gruda Sarajeva za go­ dinu 1897. Г p onedjeljak je bila s je d ­ Javljaju nam iz I « n a& ih k r a je v a nica gradskog zastupstva u Sarajevu, na k ojoj je bio iznesen obračun grada Sarajeva nas barem nekih deset osoba Bosna i HerG©gr©v-ina. želju' лп' športom. i be g i Šefika). Krsmanović je.p ristao na to i muhamedanci su nagrnuli u pozorište u takovom broju, da su zauzeli sva mjesta; ostaviv na Krsmanovićevu želju samo prvi pošteno, a ono da ga ukrade, pa jed a da ga ne uhvate, te ti on liepo prekjuče u veće, i- sa d'će da "Odgovara za svoju neodoljivu Družtveno iz Broda. Piše nam p ri­ jatelj iz B rod a : I mi ovdje ne ćemo da sto­ jim o skrštenih ruku-, već hoćem o, da se po primjeru drugih gradova naše Bosne, ako nas je i malo, složno sjedinimo u društvo, držeć se o n e : g d je se bratska srca slože i olovo plivat može — a sve za prosvjetu i spcialni naš napredak. Još u mjesecu srpnju naša vriedna mladež uz pomoć zaslužnog našeg župnika i starih građjana oduševljeno se sastala, gd je je bio prisutan i velečastni g. župnik i mnogi stariji, te M etkovića: Prošlih i to u- si’iedu dne- 14; prosinca dana - došlo Rismondo.viln za godinu 1897. Po tom obračunu bilo j e predviđljeno ukupno 403.085 fr, potreba, đnćim parobrodom Javljaju nam iz Sarajeva : Ovih dana b lo je našemu se je u istinu potrošilo samo 397.492-89 fr. nakanili Prihoda je staviti. Odlazak željeznice uredjon je tako, narodnom pjevačkom društvu tlo čim je u istinu Sarajevski „T rebević." „T r cb e v iću " bilo predvidljeno 454.959 fr., unišlo 493.089-02 fr. Iz „Mosorom-" n- M etkovićc. Mi smo svi bili putnici za H ercegovinu, svi smo odmah željeznicom da putnici, koji put dalje na­ porobrodom dodju. neod- �Broj 43. „ O S "V I T “ Strana 5. nanio je na mjestima čitava brda sniega, te je dom podulji govor, u komu .reče, da radona mnogim mjestima dva tri dana bio obu­ stno pozdravlja tu - izložbu,- jer razvitak stavljen željeznički promet. U glavnoj ulici umjetnosti uviek je znak zdravoga i snaž­ noga narodnoga života. Družtveni predsjed­ Netv-Yorka zavalio se snieg čitav metar, te nik g. Vlahe Bukovac zahvali se u ime hr­ su električni tramwayi ostali u sniegu. Zavatskih umjetnika.- Na to ban razgleda prvi lostno je stanje sirotinje u njihovim hladnim odmah pod kolodvor. I)ok šino mi s druge svezak „Hrvatskoga salona", koji će u sjaj­ stanovima, koji ih ne mogu štititi od zime. strane prešli na kolodvor naravno, da je nim izdanjima donieti sve izložene slike. I u državi Delavvare, koja leži na jugu, te moralo proći dosta vremena. Upravitelj Na otvorenje je bio došao i nadvojvoda tu obično ne pada ’ snieg, nastala je ciča zima i snieg leži metar visoko po ulicama. metkovačke željeznjćke postaje opazio je našu Leopold Salvator sa prejasnom nadvovodnepriliku, pak je bio tako susretljiv, to. je kinjom Blankom. Na ulazu dočeka njihove Darovi sultanovi. Njemačkom caru za čitavih 10 dasaka zakasnio vlakom. Dok visosti ban, a Vlaho Bukovac oslovi nadi carici, kada sn bili u Carigradu u pobu­ njemu izričemo našu zahvalnost, upozoru- nadvojvodkinju francezkim jezikom, predav dama kod sultana, dao je sultan silu da­ jemo upravu Rismondovih parobroda, da joj kitu cvieća u znak harnosti, što je iz­ rova, raedju tima i šestdeset turskih kokosa svoje kapetane priući nečemu boljemu. ložbu posjetila. — Izmedju ostalih tu su ■i petdeset grmova kave, koji nose plod. izložili svoje radove Bukovac, Oikoš, Auer, Grmovi kave izloženi su sada u vrtu u PotsИ гтт-a ts lc a Aleksander Iveković, Bauer, Crnčić, Kovadamu, a kokoši su poslane na carevo dobro Dane Stanković. Dne 14. prosinca čević, Pavaćić, Dvoržak, gluhoniema go- Bornstedt. spodjica Raškaj, Zora pl. Preradović, ba­ umro je u Zagrebu predsjednik hrvatskoga Audiencija kod kinezke carice. sabora Dano Stanković. — Stanković se je •runica Lihventhal, te kipari Frangeš i Valdec. U svemu ima 18 izložitelja sa 158 Berlinski „Localanzeiger" objelodanjuje vrlo rodio 14. ožujka 1834. u Kirinu u bivšoj zanimivu viest iz Pekinga o dočeku p o­ drugoj banskoj pukovniji. Svoje nauke svr­ brojeva, sve djela domaćih hrvatskih umjet­ slaničkih gospodja kod kinezke carice-udove. šio je godine 1857. s odličnim uspjehom nika, Gospodje su odnešene u dvorskim nosilima na pravo i državoslovnoj akademiji u Za­ Putnika u Zagreb prispjelo je u svra- u veliku dvoranu, odakle ih dvorske gospodje grebu, te je stupio iste godine u državnu tišta ove godine priličan broj od 19.123, za odpratiše u dvoranu za audienciju. Tamo službu, kao vježbenik kod postojalog c. i 5 do 6 tisuća više, nego prijašnjih godina, je sjedila carica-uđova, a uz nju car, za k. hrv. slav. namjestničtva u Zagrebu. G o­ takodjer dokaz, kako naš Zagreb napreduje, ■stolom, cviećem izkićenim. Gospodje Eudinu dana kasnije bude dodieljen županiropejke sjednu na svoja mjesta, na što skoj oblasti u Zagrebu, a g. 1859. imcnogospodična Macdonald pročita podulju adresu R a z lič ite vie sti novan privremenim perovodjom kod namjeu englezkom jeziku, u kojoj izrazi čestitke stnićtva, u kojem je svojstvu god. 1861. carici i želju, da bi kinezke gospodje ovaj Rodno mjesto pokojne carice i dodieljen dvorskom dikasteriju u Beču. Iste kraljice nije Possenhofen, kako se to primjer sliedile. Carica se zahvali, na što godine imenovan tajničkim pristavom ban­ držalo, nego Monakov. Kr. bavarski list se gospodje popnu do priestolja i naklone skoga stola, ostade na svojem službenom „Reichshold" dokazao je, lla se je pokojna se, a carica svakoj pripne lanac od zlata i mjestu u Beču i bude 1862. imenovan pero­ carica i kraljica rodila 24. prosinca 1837. bisera. Onda su gospodje u prisustvu prinvodjom dvorske kancelarije. Godine 1868. u 10 sati i 43 časa u vojvodskom dvoru u cesa podvorene nekim kinezkim pićem. Iza dobio je naslov i karakter tajnika dvorske Monakovu. Uslieđ toga je ovih dana nad- toga podju gosti u sobu za razgovor, a odavle kancelarije, te je godine 1869. dodieljen u dvoranu za zabave, koja je bila puna pis na sarkofagu u carskoj 'grobnici. gdje kao ministerijalni tajnik hrvatskom ministar­ dvorskih gospodja Kinezkinja. Tamo dodje je napisano „nata in vrtla Possenhofen," stvu u Budimpešti, gdje mu je 1871. popromieniti te metnuti novi s pravim rodnim i carica-udova sa nevjestom, suprugom ca­ đieljen naslov i karakter odsječnoga savjet­ revom, koja je vrlo liepa. Nevjesta nije bila, mjestom earičinim. nika. proti kinezkom običaju, nabakamljena, te je Godine 1872. bude imenovan odsječnim Spomen crkva kod San Stefana. vrlo srdačno i živahno razgovarala sa casavjetnikom u pravosudnom odjelu kr. ze­ U Galatariji nedaleko carigradskog predi-icom-ndovom. Kada je serviran čaj i šurup. maljske vlade, te je iza pole. Gostiše vodio gradja San Stefana, koji' je mirom od 3. pila je carica iz čaše svake gospodje Europoslove ovoga odjela kao upravitelj od 16. ožujka 1878. postao glasovit, ima se doskora pejke. Za tim su dvorski eunusi davali kasvibnja 1875. do 3. travnja 1877. Zatim je posvetiti sahranište i spomen-crkva za ruske zalištnu predstavu, a kašnje pehlivani izvo­ godine 1877. dodieljen kao pomoćni izvje­ vojnike, koji su u rusko-turskom ratu nešto dili plesove. Predstava je dugo trajala, stitelj kr. stola sedmorice, a 1881. imeno- poginuli, ali najviše umrli od bolesti, koja nakon koje opet dodje carica-udova i oprosti novan je viećnikom ovoga vrhovnoga sudi­ je tada u vojsci harala. Za to se sprema se sa Europejkinjama izraziv nadu, da se šta. Godine 1884. 20. veljače, imenovan je velika svečanost, u kojoj Turska neće biti je gospodjama sve svidjelo, te je svakoj predstojnikom odjela kr. zemaljske vlade službeno zastupana. Doći će jedan veliki dala dar. Za kinezke odnošaje je ovaj posjet za unutrašnje poslove, a previšnjim riešeknez sa odaslanstvima svih vojnih sborova, i doček od najveće političke važnosti, a to njem od 19. srpnja 1897. izabran predsjed­ kuji su se tada na rumenlijskom bojištu se ima zahvaliti Englezkoj. nikom sabora, što je ostao do smrti. borili. Kako govore naredila je ruska vlada, Godine 1887. podieljen mu je red že­ Ženske na sveučilištu u Beču. da se mrtvi ostanci poginulih ruskih vojnika ljezne krune II. razreda, godine 1894. po- po čitavoj Rumenliji pokupe i spreme u U ovom polugodištu upisane su na sveuči­ dielj'cno mu je dostojanstvo pravog tajnog sahranište kod San Stefana. K posveti te lištu u Beču u mudroslovni fakultet (odjeli savjetnika Njeg. Veličanstva, a prigodom spomen-crkve doći će rumtmjski, grčki, bu­ 102 ženske, od tili je 17 redovitih slušateumirovljenja velekrst reda Franje Josipa.garski, crnogorski i srbski diplomatski agent, Ijica, 39 izvanrednih i 46 hospitantica. V<; čina slušateljica uči humanistične nauke. Danilo Stankovič zastupao je od g. 1884. odaslanstvo bugarskog sobranja (sabora) i-ođaneprestano grad Karlovce u saboru. slanstva raznih bugarskih gradova, te bugar­ vlažno imaju otići na kolodvor. Nu šta se jo nama dogodilo?. Kapetan „Mosora" tako je bio nesusrctljiv, te je parobrodom pri­ stao — uzprkos toga, što je znao, da mi ka­ nimo željeznicom odmah dalje krenuti — na lievu obalu Neretve,' umjesto na desnu Hvetčano otvorenje umjetničke izložbe i paviljona u Zagrebu. U petak, dne. 16. prosinca otvorila se je umjet­ nička izložba u Zagrebu. To je biln davna žei ja-hrvatskih umjetnika, slikara i kipara, da se i. u Zagrebu priredj uju ptalne izložbeumjetnih radova hrvatskih umjetnika, kako što to biv.a n. pr. u Monakovu, Parizu i;t.'d. Izložba je, u umjetničkom paviljonu na trgu Franje Josipa. Dan otvorenja izložbe prošao je svetčano. Ninjodhčnije.zagrebačko „i.činstv.o sa,štalu se,.u ukusno, urcdj.enomu paviljonu. Bili su tu zastupani svi krugova Izložbu i paviljon otvorio je hrvatski ban grof Kbucn llerdervary, izrekavši torn^go- ski cksarli i zastupnici carigradskoga patriarhe. U toj svečanosti neće po svoj prilici biti poslanici ostalih država. Veliki snieg u Americi. Javljaju iz Nevv-Yorka: Zadnje dane studenog, na­ pose 26., 27. i 28.. zapamtit . će New-York, Već ima petnaest godina, kako talcog sniega nije bilo. Nad čitavim iztoćnim đielom Sa­ veznih država od države Maine do Delawara udarila je vijavica i snieg, a najžešće u Massachusetu, Connectiehtu i Ne\v-Yorku te počinila .silnu štetu. U Massachusetu za­ glavilo je mnogo ljudi. Brodovi su sa svim što je u njemu bilo. propadali, brzojavne i že­ ljezničke sveze bile su prekinute. Veliki vjetar Stanovnietvo Beča i Berlina. Koncem ove godine računa se. da u' Beču imade 1 milijun, 606 hiljada i 629 stanov­ nika, dočim Berlin broji sada preko 1 mi­ lijun i 800 hiljada. Izgorio grad. Kako. iz Lavova pišu. zapađiio-galičko lječilište Žegestov .skoro je sasvim pogorilo. Na stotine obitelji ostalo je bez kuće i . kućišta, te vlada velika ner volja. . Čovjek sa dva srdea. Г NemvRodfortu živi starac-od 100 •-godiiiaf •zdrav, kriepak, imenom Villiam King. koji imade dva srdea, kako je pomnjivim liečničkim pretraživanjem dokazano. Jedno mu je srdcc �,0 S Strana 6. na desnoj, a drugo na lievoj strani prsa, ali ne mogu se kucaji obajuh srdaca u nor­ malnom stanju odieljeno čuti. Nu stezanjem nekih mišica može K ing svako svoje srdce dovesti u niži položaj prama crievima, pa se onda dobro može čuti, kako svako srdce za se kuca. A ako su oba srdca nizko, ku­ caju opet zajedno. Svakako čudna igra pri­ rode, ali ova viest dolazi iz Amerike, pa je bolje glede toga ostati nevjerovani Toma. Beogradski sudac. Prije nekoliko mjeseci viećnik vrhovnog kasacianog su­ dišta u Beogradu Zakarije U gričič prone­ vjerio je novaca iz sudbenog pologa i kri­ votvorio mjenice na svotu od 40.000 dinara. Sada će, kako iz Beograda pišu biti proti njemu pred beogradskim prvomolbeniin su­ dištem kaznena razprava. Zanimivo kazalište. Međju množi­ nom kazališta, što ih ima u velegradu Lon­ donu. imađe i jedno malo u ulici Maiđen Lane, gdje se ne daju predstave u odredjeno vriem e, nego kad mu drago od 10 sati prije podne do 7 sati na večer i to badava, pa još glumci plaćaju posjetnicima. Tu naime glumci, koji su na drugim kaza­ lištima angažirani, drže predstave za pokus, koje se u ostalom malo razlikuju od redo­ vitih predstava. Izgorilo troje djece. Neki dan osta­ vila tokarska žena llippel u Beču troje djece samu u sobi: jednom je bilo 3 g o ­ dine, a drugim dvama 14 i 3 mjeseca. Jedno se igralo žigicama, te se zapali postelja i dok su susjedi opazili vatru i došli u sobu, dotle su nedužna nejaka dječica v eć bila pretvorena u pepeo. Odkriće spomenika. U Varšavi u ruskoj Poljskoj odkriti će se slavnom p o lj­ skom književniku Adamu Mickieviću spo­ menik. Česi će biti zastupani po naćelniku Zlatnog Praga dru Podlipnom i piscima Vrchlickom i Czerniu. A li govore kod odkrića držati zabranila je ruska vlada. N a ro d n o g o s p o d a rs tv o Uvozna i izvozna trgovina. Za naie trgovce piše Ferdo Vrbanrie. (Svršetak). Ima još i drugih vrsta robe, koji iz Bosne odlaze, a za koje dolazi u Bosnu novac. Izvozom dakle nadnknadjujenio onaj ka­ pital, što smo ga za uvoz poslali u inozemstvo, pa bi mogli reći, da uvozom plaćamo uvoz. Na temelju carinskih bilježaka možemo ustanoviti, koliko se svake godine uveze tudje robe u našu zemlju, i koliko se naše izveze u inozemstvo. Običaj je u trgovačkoj Л 7" I T ' vinu dali više kapitala, nego prim ili; u obratnom smislp, govorim o o a k t i v n o j bilanci. Prije su mislili, da je pasivna bilanca zao znak za državu. Nu ako mi šaljemo više novca u inozemstvo, nego li smo odavle dobili, ne smijemo zaboraviti, da šaljemo badava te pare, uogo da mjesto novca imamo robu, što smo ju iz inozemstva uvezli, a nebi ju svakako uvažali, da nam nije bila od prieke potrebe. Tako se isto može kal­ kulirati i kod aktivne bilanse. Mjesto naše robe, koja je otišla u inozemstvo, došla nam je odanle glavnica, mi smo zamienili robu za novac, dobili smo pri tom u toliko, što nam jo gotov поуас prikladniji za obavljanje kojekakvih dobara, nego li da nam roba leži u magazinima i čeka na kupce. Kad dobijemo novac za robu, imamo ga već u džepu, dočim kad imamo robu, valja ju najprile pro­ dati, pa onda još i pričekati na novac. Oni, koji su smatrali aktivnu bilansu d o ­ brim, a pasivnu [lošim znakom po izvanjsku trgovinu države,. ravnali su se pri tome po novčanom stanju pojedinog trgovca, kojemu je svakako ugodnije, da više prima, nego li daje. Nu to pravilo vriedi samo za p o ­ jedinca čavjeka, a ne može se upotrebiti i za tako ogrom no gospodarstvo, kao što je država. A ko njeki narod mnogo uvaža, to je znak, da može mnogo i platiti. Nu mnogo će kapitala imati samo onaj narod, kod kojega su dobre gospodarstvene prilike, t. j. kod kojega vlada blagostanje, a ne siro­ maštvo. Danas se širo maku u obćo vrlo malo kreditira, je r se (očito vidi, da nema odakle vratiti. - Kad se u trgovačkoj bilanci govori o novcu, što dolazi k ;jiama iz ino­ zemstva, treba uzeti u obzir i razloge, iz kojih taj n o v a c . dola 2 i k nama. Učini li njeka država /,гцат. to će mnogo puta d o­ bar dio uzajmljeitog novca doći iz inozemstva. Taj se novac ne smije nikako uračunati u bilancu uvoza ili izvoza, je r nije potekao iz robnih poslova. Isto tako ne valja raču ­ nati onamo sgoditke od lozova, što ih naši državljani učine kod tudjih lutrija. Nadalje ne valja računati u bilancu robu, onu vried nost, što ju donesu iz druge države u našu izseljenici, što se ovam o sele, i što naši izseljenici odavle ponesu. Isto, nije robni posao te ne spada ni u obračun vriednosti uvezene ili izvezene robe. Izvoz i uvoz su dva nerazdruživa fakta u trgovačkom saobraćaju država. Skupnim imenom nazivljemo ih i z v a n j s k o m t r ­ g o v i n o m , a cjelinu izvanjske trgovine medju raznim državama na zem lji opet s v j e t s k o m t r g o v i n o m . Još hi mogli za uvoz i izvoz postaviti ove tvrdnje kao činjenice, koje se danomice dokazivaju faktič­ Broj (43. ovom pogledu Zehdena, koji vlači iz Indije pa zato oblači prnje, za koje rečenica znamenitog geografa je rekao, da Englezka po­ milijune vriednih sirovina, Indijance u svoje pamučne su oni sami podali sirovinu. Iz s u d n ic e Napadaj. U subotu jo pred okružnim sudom u Sarajevu bila provedena razprava proti braći Jovi i Milanu Obradoviću te Lukf Gjiniću, koji su bili obtužoni stoga, što su ljetos bili napali i izranili košaričara Gotliba Rupnika u Sarajevu. Obtuženi su bili priznati krivima, to je prvi odsudjen na č e ­ tiri, a druga dva na dva m jeseca težkoga zatvora, te da Rupniku izplate 140 fr. od ­ štete. K n již e v n o s t i u m je t n o s t O vladarevu jubileju. Prošlih dana izišla je u Splitu knjižica p .d naslovom „Pisma jubilejna N jegova Veličanstva prerailostivoga cesara i kralja Frane Josipa prvoga i smrt carice Jelisave 2. prosinca 1898. Složio G a jo Ivasović iz Sućurea." D vie su pjesme u sbirčici, i to prva p o ­ svećena vladaru o petdesetgodišnjem mu jubileju, te druga o smrti carice i kraljice Jelisave. Spjevao ih je po narodnu priprosti čovjek iz Sućurća u Kaštelima, te su dokaz kako nadarenosti tako isto i odanosti prama prejasnom vladalaćkom domu. Zanim ivo je i ugodno pročitati ove pjesm e priprosta č ovjek a, koji je — kako s ponosom u sti­ hovim a izpovieda - - četiri godine služiocara na moru. Bukvar za samouke. Ovih je dana nakladom „H rvatske dioničke tiskarne" u M o­ staru izašlo najnovije izdanje „Bukvara za samouke'1. Odavna je ovaj bukvar omiljela knjižica našemu puku, koja jo tako priredjena, da se čovjek po njoj sam po sebi može naučiti čitati i pisati. S toga je bukvar n ajobičnija knjiga u seljačkoj kući i ona je svedjer najljepši dar, što ga može otac iz grada donieti svomu sinu ili komu drugomu na selu. N ajnovije izdanje bukvara izišlo je uz znatne p rom jen e; a povećano jo sgodnim molitvama i božičnim pjesmama, te je k tomu izdanje najukusnije, pa ipak ne stoji nego 10 nč. po komadu. U Mostaru se nabavlja kod „Hrvatske dioničke tiskarne'*. tko naruči veću količinu, dobiva primjereni popust. Sa grobova mladosti, usjjomener slike i crtice. S veza’: I. Napisao Had rij an M a n d e l-B a d e m ić . Na R ieci 1898. Ciena 70 novč. D obili smo liepo izdanje politici, da se ove dvije brojke postavljaju u aritmetički omjer, t. j. da se ustanovi, vriedi li više godišnji uvoz ili izvoz n jeke zem lje. Uzmimo ovaj prim jer: N jeka dr­ nim trgovinskim saobraćajem medju p o je ­ dinim državam a: Država, koja je po svom geografskom položaju pretežno poljodjelska, izazvati će žava uveze godišnje iz inozemstva robe za 363 milijuna forinti, a izveze za 480 m ili­ sirovine, a uvažati fabrikate, dočitn će industrijalna država uvažati sirovine za obradjivanjo u tvornicama, a izvažati fabrikato. „P old ica ", „Tresette pod bademom", „ Z lo ­ sretni grobari", „P ep ičin vrtić", „D v a dana na berbi", „P a lik u ća ", „V id ov sin" i „M oj san". Gospodin Mandel je stari naš znanac, što ih je u tvornicama priugotovila u izo­ bilju. Tam o imamo dobar prim jer kod bal­ koga smo po njegovom pisanju još pred nekoliko godina, kad je kanskih zem alja, koje poglavito iz naše mon­ arhije i Njem ačko dobavljaju fabrikato, a izvoze žito i marvu. Englozka, Francuzka i Belgija, koje su n ajjače industrijom u do časa svoje sastavke objelodanjivao u bivšem zagrebačkom dnevniku „H rvatskoj*'. N jegovi su nam se radovi svidjeli, te mu juna. Što nam kazuju ove b ro jk o ? D a srno te godine morali platiti inozemstvo 363 mi­ lijuna forinti, dok smo dobili iz inozemstva 480 m ilijuna dakle je naša izvanjska trgo­ vina polučila višak u novcu za 117 milijuna. Uzporedjujem o li mi na ovaj način izvoza, onda smo vricd- nosti uvoza i g o d iš n ju tr g o v a č k u b ila n s u n je k e d r ž a v e . A ko je vricđnost uvoza sastavili veća od izvoza, onda takovu bilansu nazivljemo p a ­ s i v n o m , je r smo za izvanjsku našu trgo­ Europi, izvažaju g o to v o fabrikate, a uvažaju sirovine. Englezka' povlači sirovine poglavito iz svojih m nogobrojnih kolonija i plaća ih gotovim fabrikatima. Karakteristična je u M andel-Badem ićeve knjige pod gornjim naslovom. K n jiga obsiše 132 strane i sadr­ žaje ove sastavke: „Put k izvoru R ječin e". upoznali od časa odobravamo, što ih jo sabrao u jednu knjigu, koji će svaki, tko ju uzme u ruke. s na­ sladom pročitati. Mandel je ugodan pripo- viedač, te živo slika ljude i prizore iz svoga rodnoga kraja. Na mjestima mu sala idje �Broj 43. ,0 ■<»d ruke, nu ц glavnom je knjigom provu­ čena tugaljiva žica. Knjigu ,,S grobova mladosti" preporučujemo najtoplije svakoj hrvatskoj kući. S poštarinom zapada 76 nČ., a naručuje se preko knjižarnica i kod samoga pisca (Hadrijan Manđel - Badenić, Trsat-Iiieka). Žrtva zle sudbine Каршш Ivan Uojđanovif Ukrajnuki. Prevod н runkogn. S Л7- I T “ čas ga svezaše i on se nađje u policajnom zatvoru. Toćno u dva sata poslie’1 podne bio je njegov direktor ovako obavješten: Direkciji gimnazije “u mjestu III. Profesor Lupatkin po izjavi gradskog fi­ zika dra. Majkova poludio1 , te se sada nalazi u zatvoru. Što imamo' s njim činiti ? U Moskvi, 18. svibnja, 18Š3. Šef policije: Skobeljev. (Svršetak) ćitava godina prodje, on uviek jedan te isti, pa još i gori. Nasta i druga školska godina, a Lupatkin posta gori, nego je bio u prošloj. Za najmanju sitnicu bio je gotov s kolegama i direktorom za vratove. Svoj dnevni posao zapusti. Prolazilo je po tri i četiri dana, a on bez prijave ostajao kod kuće kao bolestan. Kad bi došao u školu, nije se on htio prijaviti, niti izpričati, zašto je izostao. Na glas zvona ulazio je u svoj razred i tamo sjedio za stolom kao trula klada. Nakon po godine ovo dozlogrdilo direk­ toru, pa ga opomenuo, a on mu odbrusio: Ako Vam nije pravo, predložite me na odpuštenje. Ima kruha i izvan Rusije. Direktor mu je zaprietio, da će to učiniti, ali nije učinio, jer je vidio, da ima posla sa duševno bolestnim čovjekom, kojeg su ideali pod led propali. Već u zadnje vrieme nije Lupatkin ni na svoju vanjštinu pazio. Išao je poderan i neočešljan. Koliko god je sirota Marfa bila zapustila svoje kućne poslove, toliko je ipak nastojala, da ga kako bilo zaodije i udići, ali on to nikako nije htio. Pače u zadnje vrieme postao je i prama njoj g o ­ ropadan, pa je i nju, a ni za što, krivio, da je i ona uzrok njegovoj nesreći, te ju radi toga i tukao. Znala bi mu sirota Marfa r e ći: — Moj Andreju, moj Anđreju, znaš li brate, kad si bio liep, čist i točan u svom poslu, pa eto kakav si na jedan put postao. Stid me je svieta. — Šuti, mene nije stid. Sve je nekad b ilo ; ja sam sad propao. A nije istina, da sam ja na jedan put ovakav postao. Ovo su na meni tragovi svih godina moje suplentske prakse. Pred kraj godine, odkako je Anđrej Jereinjcjić Lupatkin postao tako nemaran i zapušten, išao on iz zavoda kući. Od zavoda do njegove kuće, koja se nalazila u jednom zabitnom sokačiću, jer je tudje bila n ajjef­ tinija stanarina, bio je dobar dio puta. Prijo nego je Lupatkin izišao iz škole čitao je u Pravitelstvenom Viesniku, kako je neki barun Iliiger, koji je prije godinu dana položio izpit, imenovan učiteljem u Petrogradu. To ga se hrdjavo dojmilo, pa čim je izišao na vrata počeo je glasno g o ­ voriti. To je bio znak, da je pomjerio pameću. Svjetina je za njim gledala i slu­ šala, kako on govori, da će već pokazati Baću.skinu i ministarstvu, tko je on, jedan Lupatkin, i kako oni smiju Djemu kroz to­ liko godina krivo činiti. D jeca su bila za njim pristala kao za medjedom. Ovaj prizor bio je upao policiji u oči, pa se odmah jedan za njim otisnuo. A kad je čuo, gdje veli, da će on pokazati mini­ starstvu. skoči redar k njemu i htjede ga aretirati. Lupatkin mu sveza jednu uz uši. ali u tome priskoćiše ljudi i policija, za Stranu 1j u š m i ć, pomoćni učitelj pučke školo u Bos. Petrovcu Stjepan B a t i n i ć, pomoćni učitelj pučke škole u Bjelemiću Salih M i d ž i ć , pomoćni učitelj pučke škole u Bieljini Ali Hafiz B u l i ć imenovani su učiteljima u definitivnom svojstvu. Dalje je naimenovan lugar I. razreda Gjoko P i 1j č e v i ć privrc menim nadlugarom II. razreda, te đodieljen kotarskom uredu u Bugojnu. Taj dan izmicao kraju. V eć se djaci i profesori razišli kućama, a direktor je pisao ministarstvu o nesretnom slučaju, što se dogodio s Lupatkinom. Kad na jedan put iza kucanja otvoriše se vrata1 pisarne, a u nju upade gubernijski podvornik sa spisima. Direktor primi jedan komad; pa kad pod­ vornik izidje, poče on glasno čitati: Visoko carsko ministarstvo prosvjete našlo se pobudjenim imenovati Vas učiteljem gi­ mnazije u Moskvi u pregradju Mjazniskaja u definitivnom svojstvu i t. d. Pošto je na njegovoj gimnaziji bilo dosta suplenata, baci on pogled dolje, da vidi, kojemu li je to sunce sinulo pred vrata. Pa šta ima vidjeti? Stajalo j e : Andreju Jeremjeiću Lupatkinu. Direkor se sav stresao, a ohda je uzbudjen pošetao po pisarni. Pače i suze je trao, a onda je jedva izustio: Za. Boga milog, zar nisu mogli prij^. Izvrstna čovjeka izgubismo. Tožko onome, tko ga иа duši ima! Nakon nodjelju dana putovao je Andrej Jeremjoić Lupatkin sa svojim direklumin i jednim redarom put Petriigrada u lud? niču. U njoj j>- iidležao po godim- sa po­ voljnim i nepovoljnim znacima, a onda je blaženo izdahnuo i otišao onamo, gdje ga ne će nitko moći praeterirati. Njegove se rioči izpunile: — U ovoj sam zorniji sviet ugledao, u njoj ću i kosti ostaviti. I P. s. Na petrogradskom volkovskom groblju diže se skroman spomenik, na njemu p iše: Andreju Jeremjeiću Lupatkinu, suplentu gimnazije podigoše sudrugovi. Za njim se govorilo s pietetom i svak je rekao, da bi bolje bilo, da je ostao prosti mužik kao i otac mu, tim višeg što je 3. ožujka 1861. Aleksander II. narod oslobodio od kmetstva. Njegova žpna Marfa IvanoVna i djeca Fedor i Vselovod dobiše iza njega pođpunu mirovinu i to tako, kao da je Lupatkin od prvog dana definitivno služio kao gimnazijalni učitelj, te odoše k djedu u Smolensk Ministarski tajnik Baćuškin bio je ubrzo umirovljen. Za njega rekoše, da je otišao na Krim, stari Taurus, na mjesto, gdje je nekad stajao grad Chnrsones, da tanto marljivo studira o uzgoju starih Grka i da premišlja, koliko je nepravde jednom čestitom Lu­ patkinu učinio i to iz jedinoga razloga, što je on bio sin prostog muzika, jia jc mogao čekati na mjesto gimnazijaluog.iičitelja, ko­ jega napokon eto nikad nije ni dočekao. Iz s lu ž b e n o g lista Imenovanja. Pomoćni ~'iićil'elj pučke škole u Nadinieima Petar ć ро^ moćni učitelj pučke škole u Livnu Hakija B u- Premještenja. Premješten je cestar E. M a r t i n i od seoskog kotarskog ureda u Banjaluci k onom u Ključu, cestar niže pristojbe Mihajlo V a r i ć a k od kotarskog ureda u Ključu k seosko-kotarskom uredu u Banjaluci. Ja v n a z a h v a la . Tvrdka I. B. Schmarda, Rotter i Perschitz odpravničko družtvo bos.-herc. državnih že­ ljeznica, predala mi je po njenom opuno­ moćeniku ovdje, gospodinu Franji Mitroviću svotu od 500, slovom pet stotina kruna, da se povodom Previšnjeg jubileja petdesetgodišnje preslavne vladavino našeg preinilostivog cara i kralja podieli kao milostinja ovograđskim ubogima bez razlike vjere, koja je svota 5. o. mj. ubogima podieljena. Na ovom velikodušnom milodaru izrazujem ovim putem pomenutoj visoko što­ vanoj tvrdki najusrđniju zahvalu. U Mostaru, 19. prosinca 1898. Gradonačelnik: II a d žio me г o v i č, .v. r P rid o š li strano! u llo s ta r Svratište ,,Narenta“ . 18. p r o s i nc a : Franjo Babel intendant, Sarajevo; N. Doppler satnik, Sarajevo; Albert Goldstein trg. putnik, Budimpešta : M. Šarić trgovac. Opuzen ; Amos Mitis trg. putnik, Rieka. — 19. p r o s i n c a : dr. N. Gabel liećiiik. Sarajevo; Josip Mtiller priv. činovnik, Sa­ rajevo; Jelena Stivić posebnica, Ljubuški : Josip Mazzueato trg. putnik, T rst; Erinano Curet trg. putnik, Trst; Jusuf beg Deftcrdarovic posjednik, Trebinje ; H ugoFrebiger nadporučnik, Nevesinje; Ivan Dabrovski rač. činovnik, Sarajevo; Svetislav Dragaš oficijal duh. tvornice, Golubinci; Mihajlu Csamak satnik, Baja. Svratište ,,Giljanović“ . 18. p r o ­ s i n c a : NatalijaMarkičević posebnica, K o­ tor: Tereza Germ, Sarajevo; Ejub Mutevelić hodža, Bugojno : Josip Hermanek trg. putnik, Pilsen ; Juraj Kotoraš• posjednik. Vrbovsko; 19. prosinca Alija Salović, Jusuf Salović trgovci, T rebin je: Ahmet Hadžismajlović trgovac, T rebinje; Vaso Antunović učenik, Stolac : Juraj Preović, kovač. Ivan Ćaćić težak, Knin : Josip Skarabeli, Trst; Gašpar Stiglić kovač, Derventa ; Julija Larizi posebnica, Gorica: Julija Bernstein posebnica, Budimpešta. Svratiste,,Abbazia‘\ 19. p r o s i n ­ c a : ' N. Stefan- gradj. poduzetnik, Metković : Stjepan Kinčić stolar. K raljevica: Stjepan Mibalić stolar, Zagreb. Prenoćište ,,T. Katić“ . 18. p r o ­ s i n c a : Vaso Vuković kočjaš. F oča: Pero �Strana 8. „О Filipović kovač, Slav. B rod ; Salko Iinainović težak, A lija Čolpa posjednik. Salko Trta težak, Ibro Ništović težak, Nevesinje ; 19. p r o s i n c a : Ilija K onjevoda težak, Stolac ; Nikola Brizar trgovac, Prozor. Prenoćište ,.Radulović“ . 18. p r o ­ sinca: Anto Ciciliani gradj. akordant, Imotski. 19. p r o s i n c a : Marko Fabec zidar, Sijepan Šindiković pop, Bielopolje. T e č a j p a p ir a i m j e n i c i na javnoj bursi u Beču dne 16. prosinca 1898. Novčani tečaj u nuatrijskoj rrieilnotli. Jedinstveni državni dug u jk-ipirii . . . Jedinstveni državni dug u srebru . . . Austrijska renta u zlatu ... 11.090 Austrijska renta u krunama 4% • • Ugarska renta u zlatu 4 % IS.UI0 Ugarska renta u krunama 4% . . . . Dionice austro-ugarske banke . . . . Veresijskc d io n ic e ............ 85.826 London v ista..................... 12.060 Njemačke dri. banku, za IOOni. nj. drž. vr. Komadi ud 20 maraka........ 1.180 Komadi od 20 franaka . . . . Indijanske banknote............. 4.440 Dukati obrubom................. 670 10.110 10.106 S T7- I Bi oj 43. 'Т 1“ Čast nam je ovime objaviti Vam, da smo ustrojili i otvorili pod nazivom : Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke, oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvertike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučuju«? Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „ K N J I G O V E Ž N I C U ”, II . 10.140 9.786 916 koja obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene. Očekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se 5» Sa veleštovanjem 966 „Hrvatska dionička tiskarna" u Mostaru P ođhum br. 7. y *v "' Х К Х Ж Х Х Х У Ж Х У C" ж ж'УОООКХ)<Ж>ОООС<ЖЖЖХЖХ>С<» S V I E C E od n a jfin ije g voska *"ф § za crkve, trgovce i privatnike i „СЕШЛТ1Л" osiguravajuća zadruga u Zagrebu. mogu se dobiti u tvornici L. P. R E L J A u Arbanasima kjd Zadra (Dalmacija) ЏЛЕ~ U t e m e lje n a g o d . 1884. ма« p o d p u s io u p iiie e iio in j n i n e e v o o i n g la v i i ir o o i . Ш Г po 2 for. klgr. Ista tvornica drži u zalihi uz istu cienu bojadisane svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trobojnicom . Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za Za oveće naručbe 1 0 % popusta. } f OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. LiekarnaVjenceslavaM ikanaш\и li Ljekarna VJENCESLAVA M1KANA [ „к CARSKO M 0R LU “ -u. Mostaru. N ajveće skladište svib farma-|j lceu tičk ili aparata, specijaliteta i II pnrfutnerija. = S k l a d i š t e = svili naravnili mineralnih voda. prava stara inalaga i medicinski konjak. I Svakovrstne naručbe izvana obav- | ljaju se najbrže i najsavjestnije. I : M1KAN, MOSTA«. I Sa malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imovinu proti svakom slučaju nesreće požara. dva domaća zadruga stoji pod okriljem oličine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačhine naše. I, T IS K A N IC E Z A P O N U D E м* d o b ili k o il svili p o v je re n ik a ove z a d ru g e i RAVNATELJSTVA U ZAGREBU Z r i n j s k i t r g b r . 18, ulaz Iz Вог1в1алг16©тг© ulice Tor. 2, X. 1сат. jnsjpJbuai п inmiiincmra|gij| Tiskom „O svita1* u Mostaru. odgovorni urednik Ivan A. M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c9c294b3bd412b6511a939a51a598c43.pdf 0d2e81f167d94b88d52e2b7043a79e56 PDF Text Text Pismo iz Istre U T r s t u , 20. prosinca. Kod nas je u Trstu u ovu nedjelju i opet bilo bučno. Naši se nespaseni Talijani zagrijali na viest, da je bečka vlada odobrila, da se u Pazinu, u Istri, otvori hrvatska gimnazija, koju Hrvati i Slovenci tražimo već godine i godine, pošto u Istri makar da smo u većini još ne imadosmo hrvatske gimnazije. Gospoda talijan­ ska ne mogu to da trpe, te huče i galame proti hrvatskoj gimnaziji u Pazinu tako, e bi čovjek rekao da je izišla zapovied, da se moraju svi T a ­ lijani pogubiti. Nu to je upravo ona ranjava peta naših Talijana. Oni sve«1jer tvrde, da su u zemlji u većini, da su jaki, da se ne boje „nekultur­ nih" Hrvata i Slovenaca (kako nas dobro p ozn a va ju !) - pa ipak tako strahovito jauču, što će se u Pazinu otvoriti jedna hrvatska srednja škola. Taj njihov jauk pokazuje njihovu slaboću, koju su očitovali i na svojoj skupštini u nedjelju. Skupštinu j e po­ hodilo preko 2000 ljudi, a prisustvo­ vao joj je i — tršćanski načelnik. Na galerijama je bilo nekoliko stotina tršćanskih socijalista. Kad je pred­ sjednik otvorio skupštinu, socijaliste B o g s v o je n e o s ta v lja Nii|iiK;i]:i Zlatica HelaJOurek Kara?. (SvrKctnk.) Djeca već legla na počinak, a majstor nastavi posao, koga je sbilj.n. u kasnu noć dogotovio. Cielo vricme vr|Tu> mu se glavom, kako je licpo jedno diete već obskrbljeno ! K oje brige manje! Pa kako obskrbljeno ! Dakle valjalo je samo odlučiti, koje diete da dade. Kako su djeca ležala i sladko spavala, podjo postolar od jednoga do drugoga, da bude izbor bolji. Ustavi se kod najstarijega. Gleda ga, gleda, a onda će glasno: hm, ne mogu dati Marka, najstariji je, pomaže već u poslu. Ne, Marka ne dam. M aricu?! D jev oj­ čica je, ne imam žene, skrbi već za kuću, tetoši najmladje . . . ne Maricu i opet ne mogu dati. Podje dalje i ustavi so kod trećeg. Jozu, da Jozu, Jozu mogu dati! po­ riče veselo postolar. Ali da — Jozo umije ■ajbolje sigrati s» mezimčetom on ga počeše žestoko bučiti i galamiti. Buka se nije mogla stišati. Socijalisti su zvižduka!i i mahali rubeima, koje su bacali u dvoranu, odkuda su im psov­ kama odgovarali talijanski skupštinari, koji su došli da prosvjeduju proti pazinskoj gimnaziji. Socijalisti napo­ kon tako uzbjesniše, da uzeše s gale­ rije u dvoranu bacati jastuke sa sjedala i stoliac, pri čemu razbiše mnogu svieću a valjda i glavu. Strahovita buka, dok napokon toj „skupštini*4 policajni povjerenik ће učini kraj, razpustiv ju. Skupštinari izidjoše iz dvorane i počeše po ulicama drečiti „živio liberalni Trst1*, „živio talijan­ ski Trst“ , „d olje s hrvatskom gimnazijoni*-, „d olje sa Slavenima - i tako da­ lje. Dakako, da ili je bilo tom sgodom nekoliko zatvorenih. Eto tako naši Tajijanci kazuju svo­ je pametne razloge proti izpunjivanju najprimitivnijih naših prava. Naši su primorski Talijani u istinu ovlašteni stalež. Premda su u ovoj zemlji u manjini, oni ipak gospoduju. Čitava je 'fiprava talijanska, sve su skoro više škole talijanske. Hrvati i Slovenci koji su u većini - služe samo za to, da ih talijanski lihvari izsisavaju i kvače. Talijanaši, koji su svi izključivo u stvari iredentiste, ne trpe, u bešici ljulja, a uz to ga i mališ najvoli. I sam mogu da ga spremim u dućanu ili kom susjedu, razborit je i za kuću valjan. Ne, ni Jozo ne bi nikako mogao i:! kuće. Ivan ?! - A moj Ivane, kako te majka mazila i grlila, iiriala je s tobom velikih briga ii boli, dok t(з je podigla na n ožice! Vazda je govorila: „Čuvajte Ivana — slabašan je U - Pa da baš njega dadem od kuće ? ! Da ona žiivi, no bi dozvolila, ne smijeiri ni ja ! Ne, ne Ivane, ostati ćeš u kući, smiri se! - I postolar koraknu dalje. A gledaj ti Stane, kako se u snu smieši! Valjda hoće, da reče, da se veseli novoj sreći. Pa ajde dati ćemo nju. — Ali eto, ni jedno no naliči toliko materi, baš ona kao živa inati. Kada ju gledam, kano da si svoju sirotu pokojnu Stanu gledam. Bez nje bilo bi mi pusto; ovako u njoj gledam maj­ čino blago i milo lice. Tc . . . ne mogu dati Stane. - Ha, eno A n g je ! Malo moje zlato, volim si svu djecu, nu čini mi se, Angje ne bi mogao nikako dati. Tek je za­ počela tepati, kako je mila, tko bi ju razu­ da itko drugi išta dobije, te hoće iz­ ključivo gospodstvo za se, sliedeći stope talijanskoga zastupnika u rim­ skom saboru Barzilaja. Oni sada vode silnu agitaciju i proti pazinskoj gim­ naziji, ma da se ta gimnazija dozvo­ liti redi o pravdanih zahtjeva Hrvata i Slovenaca. Izpuniv tu želju Hrvatima, vlada će izvršiti samo jedan mali čin pra­ vičnosti, jer se traži, da se gimnazija osnuje na hrvatskom tlu i za hrvatski narod. Proti toj gimnaziji prosvjedo­ vao je i talijanski zastupnik Bartol i u carevinskom vieću, tvrdeći med ju ostalim, da je Pazin čisto talijanski grad. Nu evo. d a li to odgovara istini. Već od 1873. godine, ođkada istar­ ski Hrvati i Slovenci imadu u carevin­ skom vieću jednoga zastupnika, dakle punili 25 godina, oni traže hrvatsku gimnaziju u Pazinu u sporazumku s hrvatskim i slovenskim zastupnicima u istarkom saboru. U tomu su ih po­ dupirale sve hrvatske i slovenske obćine u zemlji. Potreba, da se taj pro­ svjetni zavod osnuje, veoma se jako osjeća, te nitko živ ne može poricati opravdanost toga zavoda. I položaj i narođnostni razlozi govore za to, da se baš u Pazinu osnuje gimnazija. Čitava zemlja broji 140.000 Hrvatili 4 4.000 S lo­ mio drugi, a s kim bi se babo sigrao u večer, kad se odmara od posla. Ne, i Angja neka ostane. I opet podje za korak po­ stolar dalje. - - Evo Pere i Mate. Nomirnjaci — ni u snu mira. Evo kako se okreću i nemirno spavaju. Kad oni zavrište, puna kuća života, baš pravi blizanci. Kad viču. moraš, da i brigu zaboraviš, bez njih bi izumrla kuća, pa uz to su maleni, što bi gospodin s njima . . . . ah, jok, ta djeca nisu, da se spreme u sviet! . . . Ovako razmišljajući došao je do bešike. Oj siroto Niko! Zar tebe iz tog gnjezdašca da pre­ nesem u tudje — — pa bilo i bolje ruke? Tebe mi je Stana ostavila, kad je nju uzeo bogo k sebi. Posljednji si amanet naše liepe bračne sreće — Nikice m o j! — — i po­ stolar zaplače. Ne, bez Nikice ne mogu, ne smijem biti! -------Otac otare suze, htio je, da podje dalje. U svojoj tuzi nije ni opazio, da je obišao svu djecu redom. Sirota sav protrne, što da u čini! — Izčezla je sreća, koja mu se smješila! Koje će djete dati?! �Л 7 -I Strana 2. venaca, koji su posvem a složni s H rva­ tima. H rvati živu p o svim istarskim kotarima, đočim S loven ci djelom ično samo u dva sjeverna kotara. A kotar pazinski ne samo što je u sred sredine Istre, već još b roji 33.773 Hrvata i 330 Slovenaca, đočim samo 6703 T a ­ lijana. Pod pazinsku obćinu spada dobar dio pazinskoga kotara, i u toj obćini ima 13.251 Hrvat i 134 Slo venca, dočim samo 1454 Talijana. Gradska i porezna obćinu b ro ji 2016 Hrvata i 1116 Talijana. ISla koncu sam grad imao 1782 stanovnika, kojih narodnost nije objelodanjena, ali je po gornjim b rojevim a lako zaključiti, koje je narodnosti više. Eto takov je taj „talijanski “ grad Pazin! Pa Talijanaši imadu smjelosti, da tako proti istini i pravu ustaju! Istranin. Politički pregled Habsburžka monarhija.Povodom magjarske krize budimpeštanski list „Nem zet“ donio je onom adne jedan članak iz pera slavnoga m agjarskoga pisca M orica Jokaja. Siedi pjesnik sadanje odnošaje Ugarske uzporedjuje s odnojim a P oljske te pozivlje Ugarsku, da se čuva udesa Poljske. „Ј а osjećam ,“ veli on, „zadah lješine U garsk e.“ J o kaj za tim upozoruje na diobu P o lj­ ske i veli, da slavni i požrtvovni p o lj­ ski narod nije bio razkomadan ni pao na ratnim poljanam a, već na hrvalištima državnih sabora. — Za 28. prosinca sazvano je trinaest cislitavskih sabora, i to češki, ga lički, d o ljn jo - austrijski, g orn joaustrijski, štajerski, koruški, kranjski, hukovinski, m oravski, šlezki, gorički, foralberžki i tršćanski, č e t ir i sabora nisu bila sazvana, i to sabor dalm a­ tinski, salcburžki, tirolski i istarski. — U sjednici hrvatskoga sabora, o k ojoj smo u zadnjem broju ja vili, a u k o jo j se je razpravljalo o osnovi akona za produljenje financijalne nagodbe s Ugarskom na daljnu g o­ dinu dana, dr. Brešćenski reče, da bi po tridesetgodišnjemu izkustvu bilo posvema naravno, da se povratim o na stanovište suvereniteta i slobode. Hrvatska i po> obstojećim zakonima ima na to pravo, a osim toga su i sadašnji odnoŠaji u m onarhiji sgodni za to, da se nagodbeni odnošaj izm edju Ugarske i Hrvatske razvrgne. Iztaknu, kako je u m onarhiji iza absolutizma sliedio pokušaj federalizma, na što je opet uzpostavljen centra­ lizam, a iza ovog a dualizam, koji je učinio samo to, da su se N iem ci i Madjari ojačali u narodnom, p oli­ tičkom i gospodarstvenom pogledu. S dualizmom stvorena je i nagodba izmedju Hrvatske i Ugarske. Nu sada nenjemački i nemagjarski narodi živo teže i rade zat ravnopravnost, čemu se gospodujući narodi protive. D o ­ sadašnji temelj nije d ovoljan za uzdržanje velevlastnoga položaja m o­ narhije. U tješljivo je pak, što se je jedan dio N iem eca uvjerio, da je ravnopravnost potrebna, i u Ugarskoj se je p oja v ilo nnuževa, knji ne v je­ ruju u održanje dualizma. On je uvjeren, da će se m onarhija preustro­ jiti, a kad se preustroji i uvede ravno­ pravnost, onda b i i narodi balkan­ skoga poluotoka težili za priključe­ njem o v o j državi. Dokazuje, kako je m onarhija radi dualističkoga trvenja dosuda zapuštala vod iti vanjsku p oli­ tiku u svoju korist. On odklanja osnovu, jer želi prom jenu p ostojećega sustava. Proti osnovi je g ov orio i H egedić i dr. Frank. k o ji reče, da je ozbiljno vriem e, u koje je osnova podnešena saboru, P o toj osnovi H r­ vatska sama od sebe nudja U garskoj 56 postotaka od svojih dohodaka, a jer se tim izručuje financijalna snaga, predaje se Ugarskoj ujedno i p oli­ tička prevlast. U Beču se i Pešti sve stranke opiru financijalnom gubitku pri ob n ovi financijalne nagodbe. Pa zašto H rvatska daje, kad može taj odnošaj prekinuti ? Financijalna na­ I opet je počeo obilaziti djecu, i opet je isto zamišljao. Cielu noć nije stisnuo oka. V eć i zvona sa crkve pozdravljaše dobre Mostarce zvala su ili na jutrnju ! Sve se diže i hrli u crkvu, a postolar još nije o d ­ lučio, koje će diete dati gospodinu. Pošao je i on u crkvu, ne bi li tamo čuo božji glas, što da uradi. — Usrdno se pom olio Bogu, a iza službe božje odluči, otići do gospodina. Vratio se kući i čim je začuo korake nad sobom u- stanu, ohrabri se i podje gore. Gospodin je već čekao. — Dakle majstore, k oje si odabrao ? za­ pita gospodin. — Ni — je dno . . . prošapta pre­ kinuto blicd majstor. — Ni je d n o ? ! . , . . — G ospodine . . . ne mogu nijedno . . • ne mogu . . . zaplače majstor. — Smiri se, pa kaži, zašto no možeš. Svako mi jo jednako milo, svako od kakvo koristi, no mogu, da ih dadem od sobo. Majstor otare suze. H vala ti g o ­ spodine — bog platio tvoju dobru v o lju ! K riv sam sv ojoj nevolji, je r te no slušam . . . ina što ćeš . . . Srce ko srce . . . otac . . . ko otac . . . ne mo . . . Broj 44. god ba s Ugarskom zadaje hrvatskomu narodu težke rane i vriedja njegov ponos, pak to govornik razsvjetljuje s financijalnoga, gospodarstvenoga i političkoga stanovišta. Hrvatska sada imade 36 m ilijuna forinti godišnjega prihoda, te je financijalno jaka, da se sama sobom ravna i da plaća svoj prinos. A sada, kako stvari stoje. Hrvatska za zajedničke poslove plaća više nego i Austrija i Ugarska. Dok Austrija plaća za trošak zajedničkih posala 1 0 % od svojih prihoda, te Ugarska 7 % , Hrvatska plaća 56 % . Od svega prihoda od 36 milijuna forinti Hrvattka dobiva na svoje potrebe tangentu od 8 % milijuna for. U svemu, može se reći, da Hrvatska od ovoga prihoda za zajedničke poslove plaća do 8 0 % , te je po tomu izključena m ogućnost, da za svoj gospodarstveni procvat onoliko žrtvuje, k olik o surazmjerno žrtvuju Austrija i Ugarska. Iza toga navadja i političke razloge, s kojih se bezuvjetno ta osnova mora ođkloniti i veli, da Hrvatska ima pravo, da ne pristane na produljenje nagodbe. K ad H rvatska ne b i pristala na pro­ duljenje nagodbe, ne bi se vise Mag jari rugali hrvatskom državnom pravu niti financijalnoj snazi Hrvatske. Tek bi nas tada M agjari raspektirali. A sad je n ajsgodnija prilika, da se od­ laže nagodba, jer inače do nje ne može d oći ove godine. Financijalna nagodba prestaje već i u onom slu­ čaju, kad b i ju Hrvatska primila, Turska. Iz Atene javljaju p olovi­ com ovog a m jeseca, da tamo uzne­ m iruju viesti, k oje dolaze iz Kandije, dapače da se je razširila viest, da su se m uham edanci v eć utekli u zaštitu Englezke, te da su predali pismo englezkom u p ukovniku Cherm sideu, ko­ jim traže, da E nglezka anektira (sebi p rip oji) Kretu. Nu što se dosada za sigurno znade, to je, da su muhame­ danci K andije a d m ira lu N oelu iz­ razili svoje podpuno p ovjeren je prama Chermsideu. M oguće je, da uzko prijateljstvo, što ga muhamedanci, I — Dakle ne m o ž e š?! reče gospodin nešto glasnije i ušuti. - - Oprostite . . . ne mogu . . . primjeli majstor tih o ! — D obro, reče gospodin, prenuvši se od svoje misli. Kad ne možeš — ne možeš — h oće bo g tako'. Valjan si, otac si svojoj djeci, B o g te uzdržao takova i blagoslovio ti d je c u ! Pošto sam odlučio, da sirotinju pomognem i seb i'zad ovoljstvo stečein, p o ­ moći ću it na drugi način. Odsele dobivati ćeš mjesečnu podporu, da uzmogneš obskrbiti sebe i iz d jece učiniti valjane ljude. Z a tebe i tvoju djecu odrediti ću imetak, od koga ćete moći pristojno živjeti, budeš li nastavio svoj [zanat i znao gospodariti. Ne ću zaboraviti ni na sebe. Imati ćemo svi dosti. Nu tvoja i tvoje d jeco briga biti će, da kada me slabost i nemoć svlada, budete uza me, da me n jegujete i hoće li B og, da mi zatvorite oči. Tom nakanom proslaviti ćem o Kristovo rodjenje . . . možda je i moj posljednji B o žić ! . . . Postolar pade na koljena i poče zahva­ ljivati dobrom gospodinu. I jedan i drugi bijahu ganuti. Nov život započeo je u kući postolarovoj i u Hrdcu starčevom. B og ih nije zaboravio. ■ — — — —■ -— — Godine su izmicale. Od kršna majstora postao sagnut starac. N ejaćad razvila se liepo. D jev ojk e sada već su udate ilo liepe A n gje, k ojoj pir spremaju po novoj godini. Od dječarčića evo već gotova maj­ stora i gospodara Marka, Joze, Ivana i Pero - - i oni već oženjeni. I Mate se liepo razvio, rodu je na čast, pa nije čudo, što se i za njim pomamilo mnogo djevojačko srce . . . valjda ćo i on skoro u crkvu sa svojom odabranicom, da ili župnik blago­ slovi. A N ik o? Niko je još dječarčić, m iljenće sviju. M arljivo i dobro uči, pa hoće, da ga učine gospodinom , bude li valjan ostao. Stari dobrotvor nedavno zatvorio oči. P o­ stolar i djeca održaše svoje obećanje i po­ kazuju se još danas zahvalnima. Na uspo­ menu, kojom je njih usrećio starac, svake se godine na badnjak sakupljaju siromašna djeca oko postolarove obitelji, a oni ili nagradjuju i spominju se, kako je voljko sa sirotinjom slaviti dan rodjenjn Spasiteljeva! - S njih ovog praga veselo odilaze nada­ rena .dječica, a tišinom badnje večeri razliega se velebna pjesan ljudskih g r la : „Slava B ogu na visini, a mir ljudina na nizini! 1“ �e p su p *' Broj 44 osobito oni od boljih stališa, podrža­ vaju ne samo sa Chemrsideom, već i * englezkim generalnim konzulom Billiotisom, pokaže i nekih posve neo­ bičnih plodova, a to je, da englezka politika kani, da na tom važnom oto­ ku nadje što čvršćega oslona. Pred kojih petnaest dana je englezko poslanićtvo u Atenama obznanilo, da je kretskim bjeguncim a slobodan povra­ tak na Kretu, i bilo ih je, koji su otišli natrag u Kandiju, nu odmah su se povratili u Atene, jer da muhamedanci još svedjer stanuju u pri­ vatnim i javnim kućama, a Chermside veli, da ih on ne će nipošto da tjera silom. T o je neugodno atenskoj vladi, te je ona radi toga već obu­ stavila prevažanje bjegunaca u Kandiju, te im je opet počela davati p o ­ moć u Grčkoj time, dajuć im hranu i stanove. Atenske novine javljaju, da se je bojati ponovnih nemira u Kandiji, nu putnici, koji odtuda dolaze, kazuju, da vlada m ir; dapače En­ glezi nisu poduzeli nikakove izvan­ redne mjere. Promet iz K andije u nu­ trinu otoka je nepomućen, ali muhamedanci još neće da idu na svoje čitluke i sela, uvjereni, da po dolazku princa Gjure ne će više biti sigurni u svojim selima. V eć od ne­ koliko dana Englezi više ne đozvoljuju muhamedancima, da se izseljuju. Dosada se je iz same Kandije izselilo preko 7000 muhamedanaca, po prilici p olovica tamošnjega muhame­ danskoga pučanstva, te su u muhadanskim mahalama čitavi nizovi kuća opustjeli; naprotiv tamo su se počeli naseljivati Grci i tudjinci. Oni koji se naseljuju, imađu dobrih izgleda; gospodarevo je na svemu otoku za­ pušteno, trgovina zastala, obrti i za­ nati izginuli, sada treba sve iz nova stvarati; pri tomu izseljivanje muha­ medanaca stvara povoljne prilike za spekulativna kupovanja. Jedna sku­ pina kapitalista u Aleksandriji. u ko­ joj su i tri, četiri Ii Grka, već se je obratila predsjedniku izvršujućega od­ bora dru Sfakinakisu i predložila mu, da ona osnuje trgovačku i gospodar­ stvenu banku, te da je voljna grad­ skoj upravi dati zajam uz uvjet, da se toj kapitalističkoj skupini dadu razne povlastice. Atenska banka kani po jednu filialku (podružnicu) osno­ vati u Kaneji, Retimnu i Kandiji. Kretske velevlasti još se ne žure uredjenjem fmancijalnih prilika. Za sada je stalno to, da će svaka od tih dr­ žava poslati po jednoga „fm ancijalnoga organizatora“ na Kretu, te da će ti organizatori kasnije sačinjavati financijalnu kontrolnu oblast kretsku, kao što i u G rčkoj postoji medjunarodna financijalna kontrolna oblast, koja neda, da Grčka, koja je prezadu­ žena, pojede sve svoje prihode, već joj od njih samo toliko ostave, koliko ostane nakon što se izplate obročne izplate vjerovnicima. Još nije odredjeno, kolik će se zajam za Kretu učiniti, a niti koliki će se godišnji danak davati Sultanu, te se čeka, kako će se riešiti pitanje, što ga je Francezka potaknula. Francezka na- „ O S V I ime hoće da znade, da li će i koliko će Kreta od svojih prihoda plaćati redovno za javni dug otomanskoga carstva. Francezka hoće bezuvjetno, da Kreta mora takodjer izplaćivati dug turske države, pošto je mnogo francezkoga kapitala uloženo u Tur­ skoj. Sva je prilika, a i pravo je — da Kreta plaća za turski dug, a tada će joj financijalno stanje biti jadno i žalostno, biti će viši porezi — i tako jo j nikakve koristi od ustanka, a još manje koristi za Grčku. I veli se pravo, da nije blagoslovljeno, što je krivo stečeno. — Dne 21. prosinca prije podne došao je princ Gjuro u Kaneu. Iz Atena je pošao 19. prosinca. Prije polazka iz Atena obavila se je zahval­ nica u dvorskoj crkvi, * a onda su princa Gjuru izpratili kraljevska obitelj i mnogd pučanstvo do pirejske luke, gdje se je ukrcao na jahtu „Amfitrite11. Španjolska. I? španjolskih uvaženih krugova u Madridu javljaju o v o : P o­ što je već medjunarbdno povjeren­ stvo za mir u Parizu dokrajčilo svoje poslove, samo se od sebe nameće pi­ tanje, kako će se sada razvijati unu­ tarnji položaj u Španjolskoj. Nema sumnje, da će nesretni ljetošnji dogadjaji duboko djelovati na unutarnje odnošaje. č in i se, da će kraljica biti prisiljena, i nadalje Sagasli povjeriti vladu, i to ako se ne obrati na Martineza Oamposa ili Polavieju. da sa­ stave vojnički kabinet.. Nu težkb ovako i onako, a najteže, ostane li Sagasta i nadalje. IJslied nesretnih ratnih đogadjaja liberalna je stranka u narodu izgubila svaki ugled. A ne može se reći, da je bez uzroka ogor­ čenje, koje vlada proti ljudima, što su na kormilu. Vlada liberalna vlada — znala je kad je pristala na rat sa Saveznim Državama, da Španjolska nije bila spravna na takov rat, te da će morati podleći premoćnom protiv­ niku. Umjesto zemlji oči otvoriti i Kubi dati nezavisnost, vlada je iz tričavih razloga pustila, da dodje do rata, lakoumno je žrtvovala tisuće ljudskih života i više milijarda peseta, te je povrh toga prouzrokovala, da nam je mornarica uništena, te da smo izgubili sve naše nnselbine. Pro­ tivi se i najprimitivnijem osjećaju pravde i poštenja, kad takovi ljudi, koji su odgovorni za takova zločin­ stva, ne samo da ostaju nekažnjeni, već dapače su još svedjer u službama i častima. Ovakovo shvaćenje stvari sve se više širi, te je za kraljicu po­ gibeljno, kad i nadalje na vladi ostavlja gospodina Sagasfu, i to u času, kad se antidinastički pokret p o­ javljuje jačim, nego li ikada prije. Osim toga ni sastav sabora, kakov je danas, nije povoljan. Karlistički i repu­ blikanski zastupnici u obće ne će da idu u sabor; oni od sebe odbijaju svaku odgovornost za ono, što je uči­ njeno i što će se dogoditi. S konzer­ vativnim elementima vlada ne može u obće ništa računati, a k tomu Sagasti zadaju dosta neprilike oni m nogo­ brojni zastupnici, koji su pod vod- Stranii 3 stvom Gamaza odpali od liberalne stranke. Nešto je od koristi za Sagastu, što su mu se približili general Weyler i konzervativac Rom ero R obledo. I neodvišnjački vodja Canalejas (Kanalehas), vlastnik veoma razširenoga lista „Heraldo* čini se kano da opet k njemu naginje. Ako Sagasti uspije, da učvrsti svoj položaj, on će sigurno tim uza se prikovati Weylera, Robleda i Canalejasa, što će im dati da budu ministri. Onda bi on polovinom siečnja razpustio sabor i razpisao nove izbore da dobije za se povoljnu većinu. Ta znade se, da vlada u Španjolskoj pri izborima uviek pobjedi, i to pomoću državnih činov­ nika i oružnika. Medjutim Karliste sve više napreduju. Ako po brzojavu doznate, da „nekoliko bataljuna ide u sjeverne pokrajine", to ne će ništa drugo značiti, već da je položaj u bas­ kijskim pokrajinama pogibeljan te da treba onamo pojačavati posadu. Vlada još i sada podržava iznimni položaj, a to je dokaz, da osbiljno računa s karlističkom pogibelji. Iz mjesta i okolice Čestit božić! Veliki dio hr­ vatskoga naroda i dobrahan dio naših predplatnika slavi sutra jedan od naj­ većih i najveselijih blagdana — božić. Sutra slave porodjenje Onoga, koji je donio mir i ljubav, koji svojim živo­ tom u či, kako treba biti strpljiv i dobro čineći nadati se slavi i pobjedi. Svim štovanim našim čitateljima rimo-katoličke vjere čestitamo taj veliki blagdan, želeći im mnogo sreće i za­ dovoljstva. — čestit Božić! Izpravak. Nakon sto je bila odtisnuta prva strana ovoga broja opazismo da 'jc slagarskom pogreškom u dopisu našega istar­ skoga dopisnika ostala pogreška pri dnu drugoga stupčića, gdje se mora čitati „Talijanaši, koji su svi izključivo u stvari i nt r a n s i g e n t n i“ , a ne, kako je odtisnuto „iredentiste11. Božični dar školskoj djeci- Po liepom običaju i ove je godine vriedna uprava pučke škol« nagradila siromašnu djecu odjećom i obućom, koju je nabavila od čistog prihoda od zabave, koja je držana u domu bratovštine, te dara gradsko-ko­ tarskog ureda i gradskog poglavarstva. Juće u 9 sati podieljeni su djeci u školskoj zgradi darovi u prisustvu gradonačelnika g. Hadži Ahmed bega Ii a d ž i o m e r o v i ć a, podnačelnika g. Ivana B a š a d u r a i cielog učiteljskog sbora pučke škole. Prije dielenja izreče uprav. g. Mateša djeci liepu besjedu, iztaknuv, kako uprava škole sliedi želju premilostivog vladara, te ovim načinom dobrim djelima slavi njegov jubilej, a tomu su pri­ pomogli prijatelji i dobročinitelji siromašne školske djece, napose gradsko zastupstvo sa svojim načelnikom, te ponuka djecu, da uviek budu zahvalna svojim dobročini­ teljima i da kliknu našemu prč milostiv om u caru i kralju: živio, našto djeca kliknu živio! i zapjevaju carevku. Za tim je 61 školskom djetetu bez razlike vjere podieljeno koje čitavo odielo, koje zimski kaputi, koje obuća, fesovi i firale i djeca su se radostna razišla doma. „Rajska ptica“ . Tako se zove krasna Trnskijeva pjesma po ruskoj priči o mla- �„о Strana 4. S I Broj 44 T“ ugledaše i odnesoše u zaklonište. Takodjer je u četvrtak u Gnojnicama prevalila poštarska vojnička kola, koja su upravo bila iz Mostara pošla u Nevesinje; kola su se nešto oštetila, a kočijaš se je jako ozliedio, oštetiv nogu, te su morali i njega i kola povratiti u Mostar. Glavar iz Bune A n­ drija Džeba ju čer htio na Buni da se uzpenje na teretna kola, nu bura na jednom udari i hiti ga daleko, da se je dobro ozliedio. D a se još bolje pojmi jakost bure, koja kod dom kaludjeru, koga je kila zanicla rajska ptica te je slušao njezin piev i gledao raj­ ske slasti - tri stotine godina, a kad se prenuo, vratio se u mon'astir, gdje je našao - već siedi starac posve nove sarnostance, koji [po samostanskim analima nadjoše, da će to biti onaj mladi momah, što ga je nestalo pred trista ljeta. Slićno se je ove sedmice desilo i sa Ivanom Urgom, seljakom od imućnije kuće u Vojnu kod Mostara. Ivan se tu nedavno ženio. U ne­ djelju na večer sabralo se u njegovoj i nas sada bjesni, dosta je navesti, da je u četvrtak više postaje Bune zaustavila že­ stričevoj mu kući ljudi na sielo, te igrajuć ljeznicu, koja je išla iz Metkovića u Mostar; se i zabavljajući se preturili pola noći. Kad željeznica nije mogla napried, te su morali li na jedan put se Ivau diže i ode iz kuće. na pola puta odkopčati teretna kola, da Čekaj i čekaj nema ga : traži i traži uzmognu putnike, makar i uz zakašnjenje nigdje ga. Ukućani se prepali pa napokon od dva sata, dovezti u Mostar. 1 jučerašnji prijavili stvar i oblasti. Bojali se, da ga nije su vlakovi zakasnili. Čini se, kano da će tko ubio. Nu uzalud sve pretrage. I četvrtak došao, a za Ivana se ništa nezna. U četvr­ ova bura dulje potrajati. tak u noći, nakon što su svi ukućani legli, Krsmanovioeva, kazalištna dru­ Ivanov amidža ostao uz vatru, izvalio se na žina. Ovih dana došla je putujuća kaza­ ruku i mirno zurio i pušio, dok napokon u- | lištna družiua pod upravom D. Krsmanovića pao u laki san. l’ onoća. Vatra još pucketa; u Mostar, gdje će upriličiti niz predstava. starac u polusnu. Najednom se tržnu. Učini Kako nas izvješćuju iz Stolca i Čapljine, mu se, kao da nešto preleti kućom a to ta družina ima veoma vrstne sile, te se je bio prvi utisak iza sna na jako lupanje nadamo, da će naći n ajvećega odziva u na vratima. Prim ače se vratima i pred njima Mostaru. — Prvu predstavu davati će u opazi čovjeka. Otvori vrata i uvede neznan­ kazalištnoj dvorani Bratovštinskoga doma ca crna, sva crna, niema. Pogleda bolje — u ponedjeljak dne 26. prosinca, a glumiti kad to Ivan, koga je bilo nestalo. Upita ga, će se našoj publici omiljeli komad „G ra ­ a Tvan ništa ne odgovara. Cisto niem. Stric ničari." Po tom će sliediti komadi, kao probudi nevjestu, da izpeče Ivanu kabvu i „Sirota diete“ (Ata beg i Šefika) i mnogi što da jede. Kad se Ivan, okriepi onda mu drugi, koje Krsmanovićeva družina ima u se razveže jezik. N astričev u p it,g d jeje biotolirepertoaru. kodana, odvrati: „Т а gdje sam bio ? Evo je s ­ Plesna Škola. Učitelj plesa i udvor­ mo li sve dosada sjedili i igrali se prstena" i nosti g. Jurislav Laštrić, koji je i članove opisa točno kako je bilo sielo i koji su ljudi našega glasbeno-pjevačkog društva ..Iirvoje" bili u nedjelju u isti čas, kad je o ponoća na obće zadovoljstvo poučavao, želi novom njega nestalo. Nikako se ne može od Ivana godinom započet), novi tečaj plesne škole, saznati, šta je s njime bilo kroz to vrieme. te već prima upisivanje za taj tečaj. Držim o, Sad je dobro i zdravo kao i prije. da neće nitko, tko je prijatelj plesa, p ro­ Zima. Napokon se i zima pojavila. Na pustiti sgodu, a da se ne upiše u taj novi plesni tečaj. 21. prosinca bio je njen kalendarski rok — i ona se je ovoga puta tako točno držala odredjenoga jo j doba, da jo j se glede toč­ nosti mora izreći najiskrenije priznanje. D rugo je što se tiče njezine — oštrine. Previše je pokazala zube. Najavila se silnom, žestokom burom i bake, koje je natjerala još bliže ognjištim a i jatri, gataju, da će biti velika studen, je r da nalaze, £dje se lug strieši. U sriedu se bilo nasniežilo n ebo: snieg po okolnim brdim a uzeo sipati, sa strane p olja Bišća osobito i taman da će se sasuti i na Mostar al udari vjetar i razagna, raznese ga. U noći sa sriede na č e ­ tvrtak zavijala je bura strahovito, a isto tako i u četvrtak. Kako se čini, potrajati će dulje vrem ena da trese i lomata. Prava suha, nirao ravnatelj hrvatske opere g. NikoU Faller, a za tim će se predstavljati., Medea" Dvadesetpetgodišnjica sve<$eničtva. Pišu nam iz Sarajeva od 19. рГ(). sinca: 0 ovom božiću naš omiljeli i Пај zaslužniji kanonik vrhbosanski dr. Ivan X K o š ć a k slavi dvadesetpetgodišnjicu svećeničtva. Dični naš jubilar ostavio je svoju rodjenu grudu ima već petnaesta godina da sve svoje sile posveti napredku i рГ(Ј' cvatu Bosne. Kakve su onda bile prilike zna on dobro, koji je morao u dušobrižnoa poslu izlietati u pustošne krajeve na župe da tješi, upućuje, pomaže riećju i djelom naše župnike. Hramova je bilo ili loših Цј nikakovih, a u samom Sarajevu nisi imao što viditi do jednu tako rekuć kolibu kao stan božji. Nadpastir zamisli krasnu prvo­ stolnicu, ali bi se ta zamisao težko ostva­ rila, da nije dr. K ošćak obletio i brdo i dolinu od Jadranskoga mora do Sudeta, sa­ kupljajući milodare za ukras prvostolnice. Istom se to rem ek-djelo dokrajčilo, opet nova zamisao. Treba graditi teologičko sje­ menište ali čim ? Nacrt gotov a — kesa prazna. I opet K ošćak ide od prijatelja do prijatelja, poznata i nepoznata po svoj dr­ žavi, da štogod sakupi. U spjeh mu bio sjajan. Drugi jedan kanonik kupio takodjer i toliko sakupio, da se jed va svojim novcem kući povratio. A K ošćak u tri godine nabrao oko 4U.000 for. Lako Stadioni uz našega Koš- Na prodaju su godišnjaci „V ien ca " od 1890. do uključivo 1897. godine. Svako je godište liepo uvezano i sačuvano isto kao i novo, te podpuno. Tko želi kupiti, neka se izvoli obratiti na u p r a v u „Osvita." P ro­ daju se i pojedina godišta. Iz naiiit krajeva ćaka : ovaj pravi čudesa. Vješt, okretan, rječit, prijazan, umiljat znao za se predobiti sve tako, te se mnogima i nehotice iz­ maklo iz kese više, nego je tražio. A koliko je uz to pretrpio, to p ojm e samo prosjaci: po kiši, po blatu, po sniegu, iz sela u grad, gonjen od samih svećenika i redarstva. Zanimivo je slušati n jeg ove doživljaje. Da na bi njega, kasno bismo dobili prvostolnicu i onako krasno sjemenište. „D a je ostao u svom kraju", piše nam prijatelj iz Primorja, „bio bi nam v eć biskup". A i naš ga mitro­ polita ima rado i ne da mu od sebe. Naše svećenstvo nema rieči, da mu se zahvali na ljubavi, odanosti i požrtvovnosti, koju on prama njemu goji. K ao ravnatelj zavoda milosrdnih sestara pod igao je taj zavod za ove tri godine više nego itko i namaknuo liepih stvarih i to sve sakupljanjem milo­ dara. A i svoju drugu dužnost kao Hrvat izvršuje upravo zamjerno, te ga je uviek viditi medju prvima u Sarajevu, kad se šta otačbenički poduzme. Simpatična po naravi B o s n a i H e r c e g o v in a . Hrvatsko kazalište u Sarajevu. svatko ga zavoli, dok se upozna s njim. Pišu nam odtuda: Hrvatsko dramatske osoblje iz Zagreba dolazi u našu sredinu to Sin čestitih roditelja, sada već pokojnih, pod Belom u hrvatskom pitomom Zagorju je stalno. T o svakom ovdješnjem Hrvatu srce radošću izpunja, jer nam je u neza­ varaždinske županije rodio se je g. 1851. Otac mu je bio provizor kod Metela pl, oštra z im a ! boravnoj i ugodnoj uspomeni njihovo prošlo Silna bura. Počam od sriede vrieme je veoma vjetrovito. Bura neobičnom silom zavija i bjesni tako, da je i dosta štete p o ­ činila. Iz mostarske okolice javljaju , da je oštetila m noge seljačke kuće i razniela plastove siena. U Blagaju je u noći s č e ­ tvrtka na petak tako strašno bjesnila, te je skoro sa svib kuća odniela krovove ; tako je i posve nova blagajska džamija ostala gostovanje ovdje. Kako smo vam javili, dne O žegovića, strica glasovitog biskupa senjskog, baruna Mirka O žegovića. Ivan, diete zdravo, 2. siečnja otvoriti će se svetčano zajedni­ čki društveni dom u Sarajevu, a otvoriti će ga eto hrvatsko kazalište. U stvari gosto­ vanja boravi u Zagrebu dvorski savjetnik veselo, živahno, bio je mio obitelji Ožego­ vića, te ga iza svršenih elementarnih nauka Košta Hormann, te je već sa upravom njemu darovita mladića, te ga posla na više nauke u R im u glasoviti Germanikum. 1 hr­ vatskog kazališta uglavio repertoir. Hrvat­ sko kazalište gostovati će osam dana u šeher-Sarajevu, i kroz to osam dana davati će biskup barun O žeg ović g. 1860. primi u svoj zavod Ožegovićianum . Biskup uvidi u ovdje se je pokazao Ivan i svojim pona­ šanjem i naukom m edju prvim bogoslovima. bez krova. Po Mostaru je s mnogih kuća dignula k&po ili koju ploču, te porazbijala dosta prozora. U četvrtak je jed noga seljaka, koji je išao kroz Dubrave, zaokupila, dignula „M ed eu", „N evjern og T om u ", „Mariju Stu- Medju art", „J ad a c" i '„Šaran" te „D iv orfon s", „D eb ora h ", „G raničare" i „T ru li dom". upotrebio tu zgodu, bar tri metra od zem lje i s nja početi njime udarila o zem lju, da se je jadnik vas izprobijao kao boca. Sreća te ga mimobodeći brzo će к proslovom Silvija od Strahimira razne da narodnosti ih bolje Ivan uputi jo u hrvatskoga K r a n jć e - s glasovitim ljudima, kao što je Maffei, gla­ Prva večer - večer otvorenja, — dne 2. sieč­ pjesnika djacima odnošajo kulturne i narodne Hrvata, o ko­ jim a su djaci iz A m erike, N orveške i drugih strana malo šta znali. U Rimu drugovao je v i ć a uz glasbu, koju je za proslov kom po- soviti lingvista, a sada ravnatelj u Manga- �Broj 44. leri u Indiji, njegov osobni prijatelj Hahler, sada kanonik u Limburgu, Schrbder, pro­ fesor na sveučilištu u Washingtonu, Fallize, glasoviti biskup u Norvežkoj i mnogi drugi! Od Hrvata bili su tada u Germaniku vrh­ bosanski nadbiskup Stadler i posvećeni biskup Voršak. Najradje se je družio s Vu­ čićem. sada kanonikom senjskim i Veljačićem, sada rektorom sjemeništa u Senju, s kojima je sve do sad ostao u tiesnoj pri-’ jateljskoj svezi. Tadašnji rektor Germanika bio je današnji kardinal Steinhuber. Medju tako glasovitim muževima morao je Košćak veliko znanje steći. God. 1873. pri koncu svojih nauka bi redjen 20. prosinca za sve­ ćenika, a na sam Božić reče mladu svoju misu. Do godine svrši upravo s izvrstnim uspjehom svojo nauke i položi doktorat teo­ logije i filozofije. Kao svećenik pun znanja vrati se u svoju otačbinu. — Dok je još bio u Rimu, umr mu veliki dobročinitelj biskup barun Ožegović, a na njegovo mjesto dodje Soić. Biskup postavi mladog Košćaka za špirituala u bogoslovnom sjemeništu, a na godinu profesorom morala i pastorala. Iste te godine morade Soić biskup odstupiti, pri čem se je naš Kosćak odlično ponio, a na njegovo mjesto stupi Posilović, sada nad­ biskup zagrebački. Rektor sjemeništa, u kojem je Košćak odgajao umno i duševno mladež, bio je pokojni župnik i prelat na Rieci Bedini, vicerektor Ante Perković, sada kanonik i župnik u Ogulinu, prefekt Ivan Pavelić, sada kanonik u B akru: ova dvo­ jica najtjesniji su prijatelji njegovi, koji i sada još znadu pričati o krasnoj duši i uče­ nosti njegovoj. „I dan danas stoje ova dvo­ jica u bratskom dopisivanju, te žale za njim i oni i ciela biskupija, jer je izgubila je d ­ noga od najučenijih i najboljih svećenika", tako nam odonuda pišu. Nu za to nam je, hvala Bogu, došao u Bosnu. Na poziv pr­ voga vrhbosanskoga nadpastira Košćak težkim srdcem ostavi hrvatsko Primorje, gdje ga je čekala velika budućnost: preuze čast i teret kanonika vrhbosanskoga. Petnaest godina — od proljeća g. 1883. — djeluje već neumorno medju nama, a njegove za­ sluge, koje smo ponješto publici prikazali, nije moguće valjano opisati. On je jedan izmedju one prve četvorice kanonika, koji su prezaslužni za našu Bosnu. Prvi se je blago preselio već na drugi sviet; drugi, dr. Antun J e g l i ć , dobio je na stolici kneževsko-biskupskoj u Ljubljani nagradu; treći, dr. Andrija J a g a t i ć , počašćen je mjestom vrhovnog poglavara svih čč. ss. milosrdnica na Balkanu ; četvrti, naš K o š ć a k , kojega čeka nagrada u Bosni. Sv. Otac odlikovao ga je počastnim križem рго Ecclesia et Pontifice, a mi ga, našu diku, dari­ vamo prigodom njegovog srebrenog jubileja našom odanošću, privrženošću, ljubavlju, našim srdcem. I. M. Otvorenju mekteb - iptidaije u Tešnju. Pišu nam iz T e š n j a (slučajno na pošti zakasnilo): Na B. ov. mj. bilo je otvorenje novosagradjenc mekteb-iptidaije. Otvorenje je bilo svetčano, a prisustvovali su mu odlična i ugledna gospoda, kao presvietli gospodin naš muftija Mešud efen­ dija Smajilbcgović, kotarski predstojnik Mirko Navratil, šerijatski sudac Jusuf Zija efendija Midžić, Pero Dućić, Zija beg Gjonlagić, Adem aga Mešić te još mnogo od­ ličnih gradjana. Sva su gospoda sjela u novosagradjenomu mektebu na odredjena O S T7- I Strana 5. T “ ne ćemo da ga bude. Dužnost je pak sva­ mjesta, na što je najprije iz hazreti Kurana naš Osman Hafiz Brkić proučio jedno Ašere. koga, koji u našoj zemlji živi, da Poslie toga presvietli g. mufti-efeudija p ro­ hrvatski, jezik ovih nauči i zemalja. uči dou. Iza doe ustade naš omiljeli kadija Provalio u župni stan. Pišu nam Jusuf Zija efendija Midžić te reče podulji govor, pun jezgrovite pouko i savjeta, u iz Županjca: Od 10. na 11. prosinca neki Grgić provalio je u Vinici u župni u stan, s komu iztaknu potrebu nauke, o kojoj ovisi namjerom, da počini kraiiju. To se je do­ napredak, te prama tomu iztaknu potrebu godilo ovako. Sa subote na nedjelju župnik ovakovih mekteba i zamoli svu prisutnu gospodu, da što više šalju svoju djecu na je do kasnije obavljao svoje posle, na što otišao na počinak. Lupež je došao i čekao nauke. Na koncu se sjeti patriotskim riou bašči za kuhinjom, dok župnik legne, te čima našega premilostivoga vladara Franje Josipa, što svi prisutni primiše sa burnim i opet čekao još dva sabata, dok tvrdo zaspe. Momak župnikov otišao spavati u štalu. 4’ada klicanjem. Kotarski predstojnik je licpirn riečima izrazio svoje najveće zadovoljstvo je zlikovac provalio u kuhinju, gdje je bilo mesa, masti i drugih jcstbina. On ne htjede i radost, što vidi pred sobom takove uzorne mesa, nego nadjo tu ključ od župnoga stana gradjane, koji svim silama rade za prosvjetu i napredak. Prisutne je svojim srdačnim i i odključa ga. 'Pada se župnik probudi mi­ otčinskim govorom naš mufti efendija ve­ sleći, da momak otvara, jer jo držao, d a je tko god valjda iznenada obolio pa da se oma dirnuo i potresao, zaželiv novosagragradjenomu mektebu najbolju sreću i na­ želi izpovjcditi. Na jedan mah sc vrata upet zaključala. Sada župnik poćmo zvati momka, predak. Upravitelja mektebA. g. Hafiza Mehmed-Ali efendije Dukatara sjetio so je is­ da vidi šta j e : momak ustane te čudeći se, kazivaše da nije on otvarao vrata. Odmah krenim riečima načelnik iTsimdi beg Agaposuninjašo o zlu : unidju u kuhinju i ugle­ nović, zahvaliv mu na njegovoj marljivosti i trudu, koji je u svom težkoin zvanju do­ daju, da je u nju netko provalio. Opet su sada uviek pokazivao, radeći oko uzgoja se čudili, kad su vidili, da nije mesa ne­ djece, oko napredovanja i' prosvjetljivanja stalo. Oružnićka je kuća baš pred župnim stanom, te oružuici pozvani u pomoć, ponaše mladeži, zaželiv, da i u buduće bude kao i dosada. Na koncu se upravitelj mek­ djoše u potragu, i brzo uloviše zlikovca. teba Hafiz Mehmed-Ali efendija Dukatar Našlo se je kod njega stvari, kao nešto zahvali svoj prisutnoj gospodi, koja su pri­ svieća, slika i mcduljiea, po kojima se je ustanovilo, da je baš on provalio u župni sustvovala današnjemu otvorenju novosagrastan. Odmah je zatvoren bio i sada je pod djene mekteb-iptidaije, zahvali rudom svoj gospodi govornicima, koji izrokoše, da to iztragom. Priznao jo već, d a je htio kradju počiniti. Ima mu oko 17 godina, a malena narod čuje i upamti, od kolike je potrebe stasa. Prošle je godine krao po koji kuku­ našemu muhamedanskomu narodu mektebiptidaija, u kojoj se neznanom i nevinom ruz. pa pošto su ga mnogi ukorili, mnogi djetetu u srdee usadjuju temelji i načela svjetovali, a mnogi mu i priotili, ljetos nije Islama. Iza govora mektebskoga upravilelja krao kukuruza. Za drugu veću kradju nijo djeca proučiše jednu Hali iju na turskom je ­ mu se znalo. Govori se, da je se počeo ig­ ziku, a po tom budnu na koncu po na­ rati na novce, pa kad je sve izgubio, hbtio šem običaju - prisutna gospoda počašćena ih je potražiti u župnom stanu. Ako sc šerbetom i kahvoin, čime se svetćanost čim prije ne okani, mogao bi mnogo zla otvorenja završi. — Novi veoma krasni učiniti. Moguće je, da će od toga odustati, mekteb sagradjen je na zemljištu, što nam pošto pokazuje, da se stidi jer sve plaće. Ima ih i ovdje u Zupanjcu dosta, koji se ga je poklonila zemaljska vlada, a gradjen je u arahskom slogu, tvrdo i solidno, te je za igraju na n ov ce; a to je velika šteta; mnogi naš Tešanj sgrada, koju svaki, koji amo kradu, iz kuće čega, se god dohvate, pak prodaju bud zašto i tako kuću i imetak udodje. mora da vidi kao znamenitost. propašćuju. U kući ме često svadje đogaMekteb je pokraj musale, a izgradnja je stajala oko 7000 for., koju su svotu sve djaju, a mnogi se opet zadužuju, imetak sami gradjani dali. Oko izgradnje mekteba zalažu i t. d. Muogi’ se psuju, opijaju i svadjaju, samo je čudo kako se više puta i sabiranja novca najviša ipsluga ide kadiju i ne pobiju. Dobro bi bilo, da se na to Jusuf Zija efendiju Midžića, koga nam Allah poživi na diku i ponos kao i naše muha­ strogo pazi, da no bi koji i ovdje počinio, kao i onaj u Vinici. Eto i to je već zlo, medanske gradjane tešanj,ske, koji moraju što je spomenuto. Uzdati se je, da će se biti na uzor svim drugima, — Malisus seomu stati na kraj ! lam šalje vam, gospodine uređniće, gradjanin iz Tešnja. Iz dolnjo - tuzlanskoga grad­ skoga vieća. Pišu nam iz Dolnjc Tuzle : U našem gradskom vieću u velike se njemčari, taman kao da smo usred Njemačke. Ima naime nekoliko gradskih zastupnika, koji nisu domaći ljudi, pak se običavaju služiti njemačkim jezikom. Proti tomu je jedan gradski viećnik prosvjedovao, pošto je u obćini, kao čisto u autonomnom tielu, služ­ beni jezik hrvatski. Gradski hi načelnik imao učiniti, da se u gradskom vieću ne čuje njemački govor. Inače bi ostali viećnici pod svoje stare dane morali s knjigama pod pazuhom u školu da uče njemački. A za što oni gradski otci pjemčari ne uče hrvatski ? Mi proti njemačkomu jeziku ne ćemo dizati hajku, ali gdje mu nije mjesta, Različite viesti Spomenik caru i kralju. Na 18. o. mj. bilo je svečano odkriće spomenika caru i kralju Franji Josipu 1. u Lovrani u Istriji u spomen njegova petdesetgodišnjeg vlađalačkog jubileja. Kralj Alfonzo XIII Za malog špa­ njolskog kralja Alfonza ХШ . ustrojena je, kako javljaju mađridskc novine, posebna satnija vojnika. U njoj su sve plemićki dječaci. Kralj će im biti zapovjednikom i uz pomoć svog vojničkog učitelja vježbati ih. Za mlade ove vojnike napravljeno je oružje u Barceloni. �Strana 6. Jedan Rotschild umro. Upravo na *voj rođjendan dne 17. o. mj. umro je u L on ­ donu član poznate milijunaške obitelji Rot■cliild, barun Ferdinand Rotschild. Bio je »in šefa bečke banke S. M. pl. Rotschild, baruna Anselma Rotscbilda. Braća su mu bečki bogataši barun Albert i barun Nata■ijel Rotschild. Rodio se je u Parizu a mladost sproveo u Beču i tu se oženio s barunicom Evelinom Rotschild. Kasnije je otišao u London, gd je su još dva Rotschilda, i zadnje vrierae živio na svom dobru W addesdonu kod Londona. Bio je, kao i ona druga dva Rotschilda, član doljne kuće (sabora) a spadao u liberalno-unionističku stranku. Nešto je i p isa o: nekoliko novela i knjiga o Transvalu, kada je putovao po A frici. Uz sve svoje bogatstvo bio je jako štedljiv i samo je trošio nešto više za umjet­ nost, te vstavio veliku struku slika. Kao b o ­ gat čovjek prijateljevao je s najuplivnijim engleskim lordovima i sa samim princom Waleskim. D jece nije imao. Pjesnik miliju nar. Nedavno smo ja ­ vili, da je umro u Švicarskoj Konrad F er­ dinand Мауег, koji je bio vrlo poznat i cienjen u književnom svietu sa svojih knji­ ževnih djela. A ovoga pjesnika obdario je B og obilno i sa zemaljskim dobrima, bio je М ауег i veliki bogataš, što se riedko čuje o pjesniku i književniku. Iza njegove smrti ostalo je n jegova imetka što u novcu što inače jedan milijun i devet stotina hiljada franaka. čovjek u kemiji. Jedan njemački kemičar proračunao je, da čo vje čje tielo, kada bi bilo u plinovito-tekućem stanju, imade u sebi toliko plina, te bi bilo dovoljno, da se zrakoplov digne i giblje sa snagom od 70 kilograma. Č ovječje tielo u normalnom sta­ nju sadržaje dovoljno željeza (gvoždja) za sedam čavala, ima masti, da bi se moglo saliti šest kilograma svieća, toliko karbona, da se načini 65 velikih olovaka (lapisa), toliko fosfora, da bi se načinilo 820000 ši­ bica, soli za 20 kahvenih kašika, šećera, da bi se učinilo 50 komadića, kako ih ku­ pujemo u dućanima, 42 litre vode i na koncu nekoliko malih mjera manje poznatih kemičkih sastojina. Osudjen radi uvrede raz-kralja Milana. Kako iz Beograda pišu, osudio je tamošnji sud srbskog komičara Gjuru Babića radi uvrede veličanstva na šest m je­ seci tamnice, i to, jer je u javnom mjestu oponašao raz-kralja Milana. Babić naime umije izvanredno vješto svakoga oponašati, a navlastito ministre, državnike, dostojan­ stvenike i kralje pa i Milana. S tom se je on vještinom izkazivao u Biogradu i drugifn gradovima Srbijo i vrlo zabavljao obćinstvo. A prije ga je i sam Milan, dok je još bio kralj, pozivao u dvor, da i njega oponaša. Ama sada Milanu nije do šale i maškare — toga se je on po svietu i onako do mile volje naužio. Sad je on postao ozbi­ ljan i hoće da mu se ugled zakonom štiti. Skupština, koja je nedavno u Nišu zasjedala, stvorila jo zakon, da nije dozvoljeno kra­ ljevske članove oponašati — i po tom mora srbski komičar G juro Babić u buturnicu. PiiHtourov zavod u Južnoj In­ diji. U Hajderabadu u Južnoj Indiji položon je temeljni kamen prvom Pasteurovom za­ vodu, s kojim je skopčana bolnica za bole- „О S V I T“ Broj 4 4 . stnike : britanske podanike i podanike Nizama. Svi nesretnici koje ujede kakova otrovna ži­ votinja, te im je nuždna brza liečnička pom oć, dobiti će ju tamo i prištediti gubitak vremena i novca. A licčnicima se opet pruža u tom za­ vodu liepa prilika za temeljito bakterioložko, kemičko i patološko iztraživanje i promat­ ranje, koje će mnogo doprinieti tomu, da se bolje upoznadu i suzbiju vrlo pogibeljne bolesti indijske Iđime, koje su po Indiji jako razširene. A osim toga je jedna od glavnih svrha ovom zavodu, da se u njem izobrazuju vrstni liečnici i učenjaci. Tu će se djacima davati poduka o najnovijim na­ činima, kako da se promatraju i uklone epidemične bolesti. Ovu će školu morati proći i svi liečnici u Nizamu. U zavodu će biti laboratorij, gdje biti fotografije bolest,nika, koji su imali najstrašnije i najznačanije b o ­ lesti epidem ičnejkao kugu i malariju, te će služiti za proučavanje liečnicima. Upravitelj ovog učilišta će biti štopski liećnik iz H ajđerabađa, koji je liećnićtvo burgu, Parizu i Berlinu. učio u Edin­ Napadaj n:» ministra u Rumunj­ skoj. Tu neki dan išao rumunjski minstar predsjednik Sturdza iz saborske sjednice i kad je prolazio trgom kraj kipa Mihajla Hrabrog, izadje pred njega poštar čovjek b oljeg stališa i Ijutito ga upita, za što su ga protjerali sa mjesta u banci. Ministar predsjednik ие odgovarajuć ništa pod je dalje, ali ga taj čovjek ustavi te inu odvali ćušku uz za svoju vještinu honorara okruglu svotu od 400.000 peseta, a i drugih godina tako i više, te je već mnogostruki milijunaš. Gneritta je sin siromašnoga zanačije. Sudbina slona borca. Prošli mjesec razglasiše madridske novine, da dolazi iz Valencije u posebnom vagonu željeznicom slon borac, koji će se u cirkusu bikova bo­ riti sa tri divlja bika. Obćinstvo se je silno radovalo, kako će glodati tu strašnu borbu i sviet se na sve strane kladio, jedni da će slon pobiediti, drugi, da će bikovi. Kada opetuovine donesoše tužnu viest, da je slon, istom što je stigao u Madrid, svršio svoj život. Kad je naime slon borac stigao iz Valencije u Madrid, bio je silno žedan, jer mu na kolodvorim a nisu mogli dovoljno vode pribaviti, te je u Madridu popio šest akova vode, koja je kao led bila studena. Pohlepno je pio, ali se prehladi, dobije upalu pluća i za nekoliko sati otegne papke. Taj slon stajao je 30 hiljada franaka, star je 34 g o ­ dine, i imao je vrlo razvijena dva zuba. N jeg ov gazda misli, da su ga u cirkusu otrovali, pa je upravu cirkusa tužio. Odredjena je za to obdukcija (razudjene) lješine slonove, a trebala su posebna kola, pod koja je bilo ujarm ljeno deset volova da ga odvezu na mjesto obdukcije. Kostur slonov bez zuba kupio je madridski prirodo-znanstveni muzej za 400 peseta. obraz. Na to se je sviet sletio i došla policija, te napadača iza,v elikog odpora odvela u Karodno gospodarstvo ured. T o je bio činovnik, koji je zauzimanu ruralnoj banci odličan položaj, ali je radi nerovoznosti bio dignut sa službe. Ovaj dogodjaj pobudi" je u Bukareštu veliku sen­ УиП naše trgovce piše J*W(lo Vrbantić. zaciju. Kralj i prifeštolonasljeđnik i mnoge od ­ lične ličnosti izrazilo su ministru predsjed­ niku svoje simpatije. Uništenje Uuć.'henievog uboji­ tog orudjil. Kako iz Ženeve javljaju, Na kraju godine. Godina za godinom iščezava u nepovrat, a svaki put smo stariji za jednu godinu i — valjalo bi reći, napredniji. Starošću bi­ vamo izkusniji koli u obćenju sa ljudima, toli i u našem trgovačkom poslu. Nu nije dosta, da samo imamo to izkustvo, nego ga uništiti će se pomnjivo turpija, kojom je Luccheni zadao- smrt nesretnoj carici i kra­ ljici, i orudje, kojima su liečnici ustanovili v alja i upotrebiti, da nam nosi plodove Koliko li se puta stiče izkustvo na osnovu vlastitih pogriešaka, koje čovjek a kad i kad žestoko op eku ! Nu za to valja poslie biti u svratištu „Beau čim oprezniji i držati se one R iv ag e" slučaj, i to u prisutnosti poslanika habsburške monarhije i njegova ćinovnićtva. Od tih stvarih ne smije ostati niti jedan komadić s razloga, što bi se, koliko go>d bi bile pomno pohranjene, ipak jednom mogle s njima činiti nepodobštine te bi se od njih činile izložbe, da se ugodi obćinstvu, koje voli senzacije, a drugo opet s toga, što već od 15. stoljeća vlada prazno­ vjerje, da orudje, kojim su vladari umo­ reni, donosi pogibelj i njihovim potomcima. Sve do pokušanog atentata na španjol­ sku kraljicu Izabelu g. 1852. uništena su sva takova orudja, drveni dielovi su se spa­ lili, a kovni razbili. Bodež, kojim je Ma­ rini naumio ubiti španjolsku kraljicu, bio je tako tvrd da se nije mogao razbiti, nego su ga kemički uništili. I ostalo orudje, k oje je upotrebljivivano proti vladarima, uviek se je uništilo. hrvatske po­ slovice : uči se dobru iz tudjeg z l a ! Svake godine čini posebno razdobje u trgovačkom poslovanju. Iz vlastitog interesa nastoji trgovac, da se uvjeri, kojim je plodom urodilo n jegovo poslovanje u staroj godini. Pred nama je bilanca, konac g o ­ dišnjeg računa, a za nju vriedi ona na­ rodna : konac djelo krasi! Sta nam kazuje bilanca? Eto vidimo iz nje, kako danas stojimo i kojim smo uspjehom radili. Bilanca može nam pokazati dobar ili nikakov uspjeh. U prvom smo slučaju p o ­ lučili dobitak, a to je plaća za naš trud i nastojanje oko naše radnje. Sa zadovoljstvom ćemo konštatirati ovakav slučaj, pa ćemo nastojati, da i budućoj godini revnim slovanjem povećam o svoju glavnicu. po­ Hrdjav rezultat u godišnjoj bilanci nije za trgovca doista utjošljiv. V eć sama rioč „gubitak" čini vrlo neugodan utisak na po- Borba н bikovima u Španiji. U španjolskim gradovima a napose u Madridu na glasu su borbe s bikovima, koje obćinstvo najvoli glodati. Najglasovitiji borac s bikovima jo Gueritta, koji se je tim zana­ tom počeo baviti u 14 svojoj godini, to je već sudjelovao u 818 takovih horba i pobjedio 2142 bika. Ovo godine dubio jo slenog čovjeka, ta pita se : zašto sam radio? Nu kao što može pogriešiti svaki čovjek, tako se može dogoditi i trgovcu. Razlika je u tome, da se kod trgovca opaža svaka pogrieška na njegovom p od u zeću ; ako ne drugačijo, a ono u bilanci. Za to će trgovac kao savjestan čovjek na kraju godine p ro­ mozgati razloge, koji su doveli do hrdjavo �Broj 44. ,O bilance, pa će si iste dobro zapisati u pamet, kako ne bi o novoj godini pao u ište pogrieške. Ne treba dakle da preziremo našu bilancu, ako nam ne može pokazati radostna uspjeha, jer ona tome nije kriva, nego naša nespretnost, neizkustvo ili možebiti ćak i lakoumlje. Bilanca nam je najskreniji dobar savjetnik, jer nam pokazuje najozbiljnijom točnošću naše stanje, osim toga je i najdiskretniji savjetnik, jer je sastavljena na osnovu knjigovodstva, koje treba u svakoj radnji da bude pristupno samo pozvanim osobama. Pa kad nam je drag prijatelj, koji nas neumoljivom ozbiljnošću opominje u tajnosti radi kojekakovih pogriešaka, tim ozbiljnije treba da crpimo pouku iz naše bilance, koju ćemo kao knjigovodje ra­ zumjeti. Udesimo dakle u novoj godini svoje p o ­ slovanje, da budemo mogli očekivati bu­ duću bilancu mirnom dušom i vedrim licem. Umanjimo ili dapače ukinimo nepotrebno izdatke, posvetimo veliku pažnju našim mušterijama i njihovim željama, pa se ne ćemo kajati. S naše strane želimo svakome trgovcu, da ga već i ova bilanca razveseli, a nova nam godina bila uspješna i sretna. Javne zahvale Slavna „Prva hrvatska štedionica" u Za­ grebu u proslavu petdesetgodišnjcga sret­ noga vladanja Njegova Veličanstva cara i kralja Franje Josipa I. sjetila se je i narodnoga glasbeno - pjevačkoga družtva , , H r v o j e “ u Mostaru, podieliv mu svotu od 60 kruna za družtvene evrhe. Ovim se uprava družtva ,,H rvoje“ naj­ toplije zahvaljuje na tomu velikodušnomu daru. U Mostaru, 23. prosinca 1898. Za S V I T odbor: I. A. M i 1 i ć e v i ć, predsjednik. S t j. R a d u l o v i e , P e r o S m o l ja n , tajnik. blagajnik. Dne 4. prosinca 1898. priredili su uče­ nici dolje podpisanoga zavoda školsku za­ bavu sa tombolom u proslavu vladalačkoga jubileja Njegova Veličanstva uz dobrovoljno sudjelovanje c. kr. vojničke glasbe 8. pješ. pukovnije na korist svojih siromašnih suučenika u kazalištnoj dvorani Bratovštinskoga doma. Tom prigodom unišlo je ulaznine i milo­ dara, što na blagajni, što od postranih plemenitih čovjekoljuba 191 for. 98. nč. Osim ovoga darovao je za tu svrhu si. gradsko kotarski ured 50 for., a si. gradsko poglavarstvo 50 for. Odbiv tom prigodom učinjene troškove u iznosu od 58 for. 44 nć., čisti je prihod bio 233 for. 54 nč. Za ovu svotu nabavljeno je odjeće i obuće za 61 učenika, što je dne 23. prosinca 1898. u školskoj zgradi svetčanim načinom podieljeno u prisutnosti gradskoga načelnika Hadži Ahmed bega Hadžiomeroviča i podnačelnika Ivana Bašađura. Da se je gornja svota ubrala, zasluga je gospode posjetnika, koji - potaknuti ple­ menitim osjećajima humanitamosti — za­ bavi prisustvovaše, napose pako gg. činov­ nika i štovanog nčiteljstva, koji u velikom broju dodjoše na zabavu ; isto tako ide za­ Strana 7. 11 sluga i slavno narodno glasbeno-pjevaćko družtvo „H rvoje", koje je najsusretljivije bezplatno ustupilo kazalištnu dvoranu; za­ sluga je i slavnoga gradsko-kotarskoga ureda te gradskoga poglavarstva, koji su i ovaj put liepirn darom zavjedočili otćinsku brižljivost i pokazali, da im siromašni podmladak ovoga grada na srdeu leži. Podpisanome je upraviteljstvu čast, daše u ime svojih nadarenih siromašnih učenika svima najsrdačnije zahvali, želeći im od B oga plaću i zdravlje, te se i u buduće u ovakovim prigodama ne bi oglušili svojim plemenitim i čovjekoljubivim osjećajima. I. narodna osnovna škola u Mostaru, 23. prosinca 1898. U p r a v it e ljs t v u . Iz službenog lista Imenovanja. Okružni predstojnik u Banjaluci barun Pijo L a z a r i n i naimenovan je okružnim predstojnikom u V. dnev­ nom razredu sa sistemizovanim berivima. Vladin tajnik i kotarski upravitelj u Bos. Dubici barun F l u c k imenovan je kotar, predstojnikom I. razreda, Ifotarski predstoj­ nik II. razreda Artur J o r d a n vladnim taj­ nikom u zemaljskoj vladi, vladin pod-tajnik i kotarski upravitelj u Konjicu Franjo V e č e r i n a kotarskim predstojnikom II. ra­ zreda i vladin perovodja Košta Ć u k o v i ć vladinim pod-tajnikom u zemaljskoj vladi. Odplsi urednici va Gosp. N. K. u S. O’davnaočekivasmo od vas glas — pak napokon primismo, što nas je veoma obradovalo. K novoj godini, kako i velite - a, za pravo reć, to nam niste trebali ni spominjati. Ne zaboravte nas se ni čim drugim. Najiskreniji pozdrav i čestitke! I. M . u S . Primismo i evo vidiš. Hvala Bogu, teda negda i jiietko odtuda. Mišljasmo, da je sve pomrlo. Raduje nas, štu veliš, da se „rado čita, jer je liepo. . Nu nije to dovoljno. Treba s nama da i drugi — odtuda — u s v e m u rade liepo. Dosada nitko ništa, baš nitko ne haje. Potanje sgodom u pismu ili ustmeno. Najsrdačnija če­ stitanja i bratski pozdrav! I>n. F. I. u Jesenicama. Dobismo ijedno i drugo. Hvala ti, a napose na brat­ skom priznanju i bodrenjji. Ne sumnjamo, da ćeš brzo početi, da izpunjavaš zadanu rieč. Nukaj i druge. Treba još dosta orati, a mnogi to ne uvidjaju. Uzvraćamo česti­ tanja i pozdrav! Dn. N. G-n u S. na B. Bratska hva­ la na priznanju. Ne oglušuj se. Pravila smo poslali. g re b ; Mustaj beg Kapetanović, pravnik, Z a­ greb ; N. Morawetz, upravitelj, G ack o; Mustaj beg Filipović, advokat, Sarajevo; Anton Brodm an, trg. putnik, Pečuh; Ivan Zalokar, Reichenberg; Josip Zornak, činov­ nik, Pilsen. - 22. p r o s i n c a : N. Roth, kapetan, Sarajevo; Josip Maraković, učitelj, Čapljina; N. Georgini, mjernik, Ljubuški; Eduard Blau, trgovac, B e č ; Sigmund Figdor, mjernik, B e č ; Vilim Tombo, trg. put­ nik, Beč. Svratište „Giljanović“ . 20. p r o ­ s i n c a : Ivan Hasenkaš, gradj. nadglednik, Hrasno ; Grgo Crnević, težak, Vidonja ; Jo­ sip Skarabeli, težak, Trst; Anto Ciciliani, poduzetnik Imotski; Nikola Veža, Ivan Vidović, mesari, Livno. — 21. Muhamed Žiga, trgovac, Sarajevo; Janko pl. Forkaš, magaziner, Čapljina; Mijo Petrović, kovač, C erovljani; Martin Delač, kovač, Kosinj ; Janko ju rić, sluga, Kostajnica; Josip Mizrad, trgovac, Carigrad ; Dimitrija Petrović, trgovac, B eograd: Dane Marušić, poduzet­ nik O m iš; Ilinka Perović sa kćerkom, posehnica, Sarajevo; Ime Salihaga, trgovac, Sarajevo; Grgo Grbešić, trgovac, K onjic; Rade Luzaić, oružnik, K on jic; Marko Ka­ raš, oružnik, Konjic. - 22. p r o s i n c a : Dragoljub Krsmanović, V aljevo; Ivo Stibić, sluga Županjac ; Anto Horvat, učitelj, Arva; Franjo Zakovski, posebnik, P eču h ; Mihajlo Sutay, radnik, Karlovac. Prenoćište ,,Tabaković.“ 22. p r o ­ s i n c a : Husein Agović, trgovac, Sjenice; Ibro Bilalović, trgovac, V isoko; Arif Hadžiarifović, trgovac, Sarajevo ; Aluno Nuhbeg, trgovac, L iv n o ; Bćr Rcdenko, tr­ govac, L iv n o; Mehmeđ Krvavac, trgovac, Gacko ; Rustan Rustanović, trgovac, Gacko ; Murataga Zvizdić, trgovac, G acko; Niko Zebić, Muharem Memić, Avdo Mašić, Mumin Soto, težaci, Konjic. Svratište ,,Abbazia“ . 21. p r o s i l i c a : Jakob Alkalaj, trg. putnik, Beč. 22. p r o s i n c a : Samuel Mandl, trg. putnik, Budimpešta. U m oljavam o n a ju lju d n ije naše štovan e p redp la tn ik e, da nam zaostalu predplatu za tekuću godin u H m p r ij e p o d m iriti iz­ vole, kako se nebi redovito o d p r e m a n je I ista p rek in u ti m oralo ilažno za svakoga! Razprodaja uz za čudo jeftine ciene. 12 vriednili predmeta za samo m r f o r . 2 .6 5 1 krušni žepui sat Auker-liemontoir, niknlj-grav. Pridošli stranci u Jtfoslar Svratište ,,Narenta“ . 20. p r o s i n ­ c a : dr. N. Hofmann, sudac, Sarajevo; Adolf Kogl, nadporučnik, V inkovci; Osman beg Kapetanović, posjednik, Ljubuški; Ven cei Ursini, gradj. upravitelj, Kostelec ; Stje­ pan Kinčić-Mihalić, stolar, Sarajevo; Ana Karaman, posebnica, Sarajevo; Ciril Krainz, rač. oficial, Sarajevo; Božena Vlček, posebшса, Sarajevo; Ilija Agbaba, kapetan, Osiek ; Tomo Mandekić, poštovodja, Senj ; Rudolf Kosler, nadporučnik, Prag, — 21. p r o s i n c a : N. Đušanek, činovnik, Sara­ jevo ; Ililmi beg Kapetanović, pravnik, Za­ 1 garnitura pueeta хп košulju iz nmerik. double zlatu, sustojećft od 5 komadu. Ovih 12 krušnih predmetu šaljem dok zalihu trnje pouzećem ili unupred poslanom svotom zasamu for. '2.05, (sam snt stajao je prije for. 5.—) Sto se ne svidja, primam u (oku od 8 dana natrag. E. HOLZER skladište sat ova i dragulja. К К Л К О Г , St,radom 1S. IO—1 �„О S V Broj 44. I T“ Tečaj papiri i mjenica na javnoj bursi u Beču Čast nam je ovime objaviti Vam. da smo ustrojili i otvorili dne 23. prosinca 1898. pod nazivom : „Hrvatska dionička tiskarna u Mostaru" Jedinstveni državni dug u papiru Jedinstveni državni dug u srebra Aastrijska renta u alata . . . Austrijska renta u krunama ♦•/• Ugarska renta u alatu *”/« • • Ugarska renta u krunama 4°/, . Dionice austro-ugarskc banke Veresijske d io n ic e .................. London v ista.......................... Njemačke drž. bankn. za 1в0 te. нј. drž Komadi od 30 marakA . Komadi od 20 franaka Ilalijanske banknote. Dukati obrubom.................. svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevim a i materijalom, te najm oder­ nijim slovima. Sa namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao okružnice, skrižaljke. oblastne tiskanice, protokole, zaručne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadglavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najum jerenije ciene. Preporučujuć Vam naše poduzeće upozorujem o Vas ujedno na našu m oderno uredjenu „KNJIGOVEŽNICU", koja dobivaju se u obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najum jerenije ciene. OĆekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježim o se tvornici § Sa veleštovanjem „Hrvatska dionička tiskarna" n Mostaru J. STJEPDSIN, SISAK. Podhum br. 7. : Pacher i Kisić a Mostarn. ЈК A A Љ. &* Љ- Љ Л Љ. A . SVI EĆE ЈЖГ od najfinijeg voska " za crkve, trgovce i privatnike mogu se dobiti u tvornici L. P. RELJA tt kod 8 1 u b i c e. u Arbanasima kod Zadra (Dalmacija) W po 2 for. klgr. Ista tvornica drži u zalihi uz istu cienu bojadisanc svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trobojnicom. «X Za oveće naručbe 1 0 % popusta, V V v V V V V V V V v v v v у ч' 1 ;[Ш 11ј кarua Vi enceslavaMikana |jg| и|| g L je k a r n a VJEN CESLAVA M IKANA || „к CARSKOM 0RLU“ гх M o s t a r a . N ajveće skladište svih farma-1| Iceutićkih aparata, specijaliteta I parfumorija. : S k l a d i š t e r= I svili naravnih mineralnih voda, I prava stara ma Iaga i medicinski konjak. ||Svakovrstne naručbe izvana obav] Ijaju se najbrže i najsavjestnije. I|Adresi. za brzojave: MIKAN, MOSTAR. Tiskom „O svita" u Mostar*. TKPUTCKV SOK (S.pizwegericl)-Ssfti, koji tako izvrstno iljeltljc proti kašlju, prsoboli, pininuklosti teškom disanju, pn i zn stare bolesti, dolova se uviek «ri. u lje­ karni k Zmijskomu. II. Ilrodjovin, Zngreb Zrinjski trg broj 20. Neku svatko pazi na za­ štitni znak, jer samo onaj trpueev sok je iz moje lje­ karne, koji ima na bovi slik u N ik o le S u b i ć * Z rinjsk ifg a . bana hrvat- PRAVE 1*0 JAČAN K ŠVMDSKE KAPLJICE dje­ luje izvrstno proti svim žchiilčaiiiin boliin, popravlja­ ju phobavu, čiste krv, jačaju želudac. Od ovih se kapljien izgube sve bolesti želllilea i erievB. n dobije se dobar Cie.na btiui trpućovog so­ ka sa točnim naputkom 7б novčića.' Uz trpueev sok dobro je i gorski raj proti kašlju Cicna jedne boee poja­ čanih švedskih kapljica sa točnim naputkom 80 nvč. Šalje se svaki dan uz poštnrsko pouzeće. Tko novac tinapried ša­ lje, neka za tovarili list, tiču 20 uvč. priračuna. Cima jednog omota gor­ skog čaja 'protiv kašljn sa točnim oajjutkom Sft nć. Jedno i drogo šalje se svaki dan uz poštarsko po­ uzeće, Tko novac tinapried šalje, neka za tovami list i kištieu 20 ne. |>rirae.iitiH. Ljekarna k Zrinjskomn н. m ton joviN a»r«b, Z-nti ski trg br. 20 Treba paziti na zaštitni ne švedske kapljice su iz moje ljekarne, koje imndii Пu bi ć a Z r i n j s k ogn, bn- Ljekarna k Zrinjskomn II. KRODJOVIN Zagreb, Zrinjski trg lir. 20 N a r u C I l P koje iz- sluga pokoran 11AKTO LISIČKI MAZILO PROTI KOSTOltOLr (FLUID) je veo­ ma dobar liek proti trganju i kaliiiiju u kostima, rheumnti/.mu, bolima u križieah, proti prehladam, kod pro­ puha i. t. d. Mazilo jača iz­ mučene žile, te kriepi starce, koji pnto na slahoći nogu. Svaka boca mora hiti providjenn sa zaštitnim zna­ kom i. j. si i kom N ik o le Rub ć a Z r i u j k o g n b nii a h r v n t s k o g a, jer saIno ono je mazilo iz moje ljekarne, koje taj zaštitni znak na boci nosi. Ciena jedne boee mazila proti kostoholi sa točnim na­ putkom 7fi nvč. Svaki dan se uz poštarskn pouzeće rnzašilje. Tko novac unapried ša­ lje, neka za tovarili list i kištieu '20 nvč. priračuna. Ljekarna k Zrinjskomn Н. »RODJOVIN Zagreb, Zrinjski trg br. 30. Glavni i odgovorni urednik Ivan A. M ilićević � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0fdcc083f385e13d228f2237777ce2c7.pdf d6d8007179cb7b1dbee460af1849a2ec PDF Text Text lllmi «»»k» tri*«* I O R l a s i « primaju i šalju aa upravu rOtvit«u. Za prostor od petitredka plaća se 8 nove., kod svake dalnj* uvrstbe 4 nove. Kraiska pristojba za sva­ ki oglas i uvrštenje 30 novi. I’ l-r c lp in t a 1Л vanjske na godinu 8 for., napola 4<'<l;u< 4 for., nn tri тјем-оа ! for; Za pri po slana pisma i zahva le plaća se posebno. za Mostar jia goiliuu 7 for. 20 ne., on pola godine 3 for. 80 ne., иа 3 шје»«ra 1 for. 80 ni. Rukopisi se ne vraćaju, :ie plaćam se listovi tle primaju. Pojedini broj n0*vitaa utoji 8 nove., Mari brojevi po lft nove. Uredništvo, uprava, odpravnićtvo i tiskaraa u 1‘осИшти broj 7. Sa/vel beg Л. Haiuyi(, Лееечцјае. Br°i 45-______________ U Mostaru u sriedu, 28. prosinca 1898. Na kraju godine I opet jedna godina na izmaku, da , poput svih dosadanjih utone u vječ­ nost i da na nju ostane samo uspo­ mena. A kakva će biti ta uspomena?. Da li ugodna i mila, ili nevoljna i bolna, ili^čak' takova, da onomt^, koji je zvftn — a s v i sm o na to zvani da.se osvrne na prošle dane i izmjeri ono, što je učinio, natjera rumenilo stida na lice? Svakomu nam savjest: nalaže, da polažemo račune o onomu, što smo .učinili. To smo dužni i kao ljudi i ^'kaci i&titOTŽmčt ako hoćemo da to budemo. kao takovi živemo i da nas takbtima smatraju dužni smo kao Članovi naroda, kojega smt> ‘sinovi. Kako smo živili kao ljudi, šta smo radili kao članovi velike narodne obi­ telji, šta smo za tu višu obitelj privrjcdili, u koliko smo pripomogli nje­ zinu ojačanju i većem obezbieđjenju to smo se dužni izpitati, da tako prosudimo, nije li nam možda iz­ maklo vrieme prošlo uzalud, te da se bar za u buduće znadnemo čuvati ne­ rada i nehaja, onoga zla, koje po­ li izuje značaj, dostojanstvo, sramoti, ubija ugled, da odklonimo moguć- Crni kabinet u Francezkoj. Mnogo se po novinstvu u nesretnoj Dreifussovoj aferi govorilo i govori e crnom kabinetu u Francezkoj, koji hvata i otvara privatna pisma. Tako i nedavno, d a je uhvatio i otvorio pismo grofice Mtlnster o Dreifussh. Л taj crni kabinet nije tek od danas, on postoji već odavno. Već Ljudevit XI., koji je u Francezkoj uredio prvu poštu, odredio je u jednoj naredbi godine 1464., ,,đa č i- ' no vilici velikog meštra kraljevske kuće mo­ raju pretražiti kuriere i glasnike'" koji im moraju pokazati pisma, koja nose, da saznadu, da nema šta u njima, što bi kijalju škodu donielo i što bi se protivilo njegovim naredbama i zapovjedima." Ali tek Ljudevit XV. organizovao je redovni i tajni kabinet pošte, na koji se trošilo godišnje 50.000 fra­ naka. (letiri činovnika, navlaš za to uvjež­ bana, obavljala su službu ovog tajnog kabi­ neta, koji je stajao pod upravom poštanskog intendanta Vannela. Gospodja de Hausset, dvorkinja inarkize Pompadour, pripovieda, i nost. da bi nam se nloglo reći: I ništa uradio ni privriedio! God. I. nisi požrtvovanja, ne možemo zabilježiti, ali i to je već dostatno, da se može uztvrditi, da u nas ima i snage i vo­ lje, i da će ta snaga i volja rasti i jačati, što god više budemo pomi­ šljali иа naše potrebe i nastojali, da im doskočimo, što god više budemo upoznavali naše mane i nedostatke, da ih se riešimo, što god savjestnije budemo gledali, koje su naše duž­ nosti, da ih izvršimo. A svi imamo jednake dužnosti prama narodu i otačbini, te nema izlike, kojom bi smo se Kao Hrvati mnžci ipak donekle mogli izvinjavati, da saperemo sa biti zadovoljni ea lzmiuulo godinom. sebe priekor i sramotu radi našega U njoj fe je pokazalo žis nije na­ nehaja i nerada. Stotine, je polja, stojim! u radu za пг-гопћи т a koja neobradjena čekaju marljivih bile ju i liepih uspjeha. S Iutiru ruku. bistrih očiju, plemenitih sr­ a tko je zvan,--da prvi zaore? zadovoljstvo ( svaki »i 'benii-: i ora daca ■eteliftuti сг^Чч V kom- Zar oni, koji ne imadoš^ prilike, da imenu priznaje gradjansko piavo. Na­ se bolje prosvietle, zar oni, koji oče­ pose zabilježiti je uastojanj ■ naših kuju upute i savjeta od one svoje pjevačkih družina po Bo : i Herce­ braće i sinova, u koje narod polaže govini, da im budne prosto i u imenu nade i s pravom izgleda najsjajni je nositi hrvatsko ime. Veliki je korak primjere? A1 s novom dobom i nova sreća učinjen time što je nastojanjem i požrtvovanjem svili, pravih i iskrenih može doći, a temelji su udareni, i otačbenika u Bosni i Hercegovini oni su solidni i čvrsti. 1 bolji i ljepši osnovana hrvatska dionička tiskarna dani moraju doći, a dobru se je nadati u Mostaru i hrvatsko glasilo Osvit". uviek — nu nadati se može samo Drugih većih uspjeha, koji bi bili onaj. koji radi. Razstajuć se sa ovom godinom dokazom našega nastojanja, rada i Možemo li kao Hrvati biti zado­ voljni sa svim onim, što nam je doniela godina, koja izmiče? U koliko i kako smo nastojali, da uplivarao ud sgode, koje su prošle, te da ih što bolje okrenemo u onu kolotečinu, koja bolje odgovara našim težnjama? Šta smo pokušali učiniti, da ojačamo narodnu sviest, da privriedimo na­ rodnoj prosvjeti i materijalnom dobrostanju naroda? . da bi ovi činovnici po uputi uzeli stanovita pisma, vrlo ih oprezno otvorili i iz njih izpisali, što su mislili, da je dobro, da kralj sazna. Medju inim snašla je ovaka sudbina i Voltairova pisma, te se je Voltair u svojim djelima često tužio, da njegova pisma, prije meg* što dodju na odredjeno mjesto, otva­ raju ^poštanski commisi (komiji)" i čitaju. Medjutim je Ljudevit XVI. 18. kolovoza 1775. izdao naredbu, da ..tajno, dopisivanje građjana spada u posvećene stvari, od kojih mora i vlada i privatni ljudi odvratiti svoj pogled.“ Pa je li za njegova vladanja tajni kabinet vršio svoj zanat? Sigurno je sva­ kako, da je pod Napoleonom I. ve.ć opet radio, jer Napoleon sam u svojim bilješ­ kama na otoku sv. Jelene priznaje, da n ije' nikad zanemario zaviriti u pisma svojih ministara. Pod njim je već za kaBTnet *bio budget 600.000 franaka, što je ostalo i pod restauracijom. Istom sada uzeo je ime crni kabinet, valjda, što mu je ured bio u vrlo mračnom prizemlju poštanske sgrade. Pod drugim carstvom u Francezkoj priznalo je kasaciono sudište 2L‘ studenoga 188" policajnom prefektu pariškom i prefektima departementa pravo, da mogu pisma, koja im se unapried kažu, s pošte uzeti. Stoj. <• na ; tom, tvrdila je takođjer vlada, da ona ima na to pravo, kada je god. 1867. u komori bilo interpelirano o naredbi tadanjeg gene­ ralnog poštara Vandala, što ju je ovaj upravio na sve poštanske urede, u kojoj je stajalo, da sva pisma zaustave i pošalju centralnom poštanskom uredu u Parizu, za koje im se bude činilo, da je u njima autografićki pri­ mjerak pisma grofa od Chamborda gospo­ dinu de Saint-Priestu. Carska je vlada pri­ znala, da je generalni poštar imao bio svoju naredbu ograničiti ва seinski departeinont i •da je za zaustavu pisama morao najprije izaći sudski zaključak. A treća republika? Koliko se iz Dreifussove afere vidi, i ona malo pazi na pismovnu tajnu kao i Napoleonova vlada, Orieani, prvo carstvo i Burbonci prije nje. Dapače, koliko je već na javu izbilo zadnje v;rieme, može s* uzeti, da republika po- �„О S Strana 2. V I T~ Broj 45 . — U Budimpešti je izmedju osta­ s većom i stalnijom nadom gle­ damo u buduću, očekujući, da loga došlo i do' velike kavge izme­ dju ministra predsjednika baruna Banće se otačbenici po svoj Bosni i Her­ ffya i zastupnika Horanszkoga. Ovaj cegovini još bolje jedan drugomu pri­ je u saboru žestoko napao ministra bližiti, da će se još bratskije slagati predsjednika i. medju ostalim mu re­ i podpomagati u radu za narodnu, kao, da za unesrećiti Ugarsku treba za obću nam stvar, te da će —- ako ovakova ministra kao što je barun ga još gdje ima - nestati i malo- Banffy i većina, od 250 zastupnika, koji su kupljeni. Na to je barun dušja i zlobe i nerada i neshvaćanja. Banffy u svojim novinama javno na­ Napose smo uvjereni, da će se na pao Horanszkoga, a ovaj je s toga okupu znati naći naš mladji naobra- pozvao Banffya- na mejdan. Vele, da ženi sviet, od koga narod s pravom se mejdan ima obaviti uz najteže očekuje, da mu se oduži. Prosviet- uvjete. Dok ovo! pišemo, još ne znamo, ljeni narodni razredi su pozvani, da šta i kako je bilo dalje, vode prvo kolo, a do njih je, da se Vatikan. U petak je papa Leo XIII. primio osam kardinala te mnogo bi­ izkupe i da sebi osvjetlaju obraz. A čast se stiče uztrajnim, požrtvov­ skupa i prelata, izpred kojih je kardi­ nal Parocchi papi izrazio želje o bonim radom, nipošto pak nehajem, žiću. U svomu odgovoru papa pokaza koji ipak nikomu ne daje prava, da na tužne događjaje u godini 1898. vodi rieč o stvari, za koju ne radi te izjavi, da je Veoma dobro, što se Evropa ujedinjuje da pred nečuvenim i ne nastoji. Završujući staru godinu želimo sret­ divljim pohotama uništenja stavi na­ sip. Nu to se ne će moći podpuno niju novu cjelokupnom narodu hr­ izvesti sve dotle, dok u savjesti na­ vatskom, uz vruću želju, da se u roda i u uredbi država strah božji novoj dobi nadju svi otačbenici na ne bude teipeljem cieloga morala. Što okupu, jednako misleći i jednako se tiče crkvenih odnošaja u Italiji, plemenito radeći, da nadoknadimo papa reče, da su znakovi za novu ono, što smo propustili, da popra­ godinu slabo povoljni, te da se (na­ ime talijanska lađaj nije zadovoljno vimo, što smo sagriešili, te da nam s težkim položajem, koji su papi proti tako nova dolazeća godina bude i njegovu dostojanstvu i pravima na­ ljepša i sretnija i uspješnija ! metnuli. već da se sada progoni i novinstvo, koje ‘se na slobodniji način posvećuje o b ;^ * religioznih i moral­ nih interesi. Novim strogiin mjerama prieti se svećenstvu, premda je ono Politički pregled daleko od svaki buntovnih osnova, te Habsburžka monarhija. Položaj je se političkim zločinstvom smatra po­ u morhiji isti, kakov je bio i pred slušnost prama svetoj stolici, čija prava nekoliko dana. Prilike su u Ugar­ svećenstvo brani po svojim nazorima. skoj zamršene, vlada je u neugodnu Nu svećenstvo, koje shvaća svoje po­ položaju, osobito nakon Szilagyieva slanstvo i dužnosti, ne će klonuti ni pisma na njegove izbornike. U saboru pred laskanjem ni pred prietnjama, još nije obavljen izbor predsjednič­ već će njegova uztrajnost naći odjeka i k a . Na 1. siečnja nastupa stanje iz­ u mnogim krugovima svjetovnjaka, van zakona, pošto vlada nema glaso- kod kojih je ljubav prama papinstvu vana ni konačnoga ni privremenoga uhvatila duboka Korena. Skladno djelo­ vanje svećenstva* i svjetovnjaka osiproračuna. vriedju je još više pismovnu tajnu, ako jo j se čini u političkom interesu koristnom i unosnom. Samo se valjda sada ne zna točno, kako se, kroz čije ruke, s kakovim troškom i od koje centralne oblasti ova služba obavlja. N ajbolji su svjedoci za to dva sadanja ministra: ministar izvanjskih poslova D elcassć i ministar mornarice Lockrov. Prošle godine pisao je Delcasse jednomu prijatelju zastupniku pismo. To je pismo otvoreno i prošlo je kroz ruke vlade. Cielu stvar iznio je D eleassč u komori (saboru). Na to je L ockrby pisao u novinama, da to njemu nije ništa novog, pa s toga da je oprezan, te važna pisma direktno preda na poštu u željeznici, da no idu kroz bureauo centralne pošte, a odatle dalje. A li to mu je slabo pom oglo. Tada se je o drugim dvama zastupnicim a pripoviedala sliedeća u raztrešenosti n ije metnuo novce. A i u prvom pismu metnuo je sbilja 100 franaka. Kako da se to od£onetne? Oba prijatelja nisu našli drugog riešenja, nego da je to učinjeno pomoču ei'hoga kabineta. Oni misle, da je crni kabinet' fdsrno otvorio, koje je lutalo raznim puteVima, te se je iz njega ona banka od 100 fntnaka izgubila. A ko je možda ova pripoviest izmišljena, nije crni kabinet. U Zolinbrti procesu je m nogo spominjan. O njegovu djelovanju znade najbolje Picquart. On je sam dao hvatati pisma Esterhazycva, a kašnje su opet n jegova hvatali i otvarali pomoču crnog kabineta, kada je bio premješten u Tunis, a Непгу i drugovi prietili mu, da će j£a ubiti. Picquart izričito svjed oči, da postojf crni kabinet. U raz- gurat će spas nove generacije. Papa, koji je govorio jakim glasom, bio je veoma dobra zdravlja. Turska. Ratno ministarstvo svršava predhođne radnje za ustanovljenje popunitbenih bataljuna (ilave). Ovi će se bataljuni sastaviti od onih momaka, koji su dosada po postojećim voj­ ničkim zakonima bilo s kojega uzroka bili oprošteni od vojničke službe. Kako se iz izkustva znade, ima dosta mom­ čadi valjane za ilavu. Ilave imat će tu zadaću, da pojača vojničke turske posade u evropskim turskim pokraji­ nama, dočim bi se evropska posada do sada pojačavala prevažanjem vojske iz Anadola i Sirije, što je napose « u ratno vrieme — veoma nesgodno.; jer bi neprijateljski brodovi mogli zasmesti prevoz četa. Bataljuni ilave postavit će se u II. i III. vojnom sboru (Drinopolje i Solun), i to u prvomu 52, a u đrugoma 108 bata­ ljuna, dakle u sve deset i pol divi­ zija. Svaki će bataljun u stanju mira imati 108 momaka, a dati će im se častnici od nizama i redife, podčastnici pako samo od redife. Za sada će im hrana i džebhana biti zajedno sa hranom i džebhanom redife. Momčad tih novih bataljuna će se svake go­ dine sazivati na jednomjesečne vježbe, a imati će Henri-Martinieve puške. U Albaniji je Saad-Eddin paši pošlo za rukom, da Arbanase predobije za ж to, da ne budu više proti redovnoj vojničkoj službi, te je uz neka obe­ ćanja (kao n. pr. oblakšica poreza i tako dalje) Arnaute ponukao, da stupe u ilavu. To mu nije uspjelo samo u pojedinim kotarima, kao Novom pa­ zaru, Kolašinu i Gusinju. Za uzdržanje novih bataljuna trebati će na godinu 200 hiljada turskih funti. U ratnom ministarstvu drže, da će novi bata­ ljuni već u proljeću biti uredjeni posvema. — Monakovska „А. Z .“ dobiva ovaj izvještaj iz Carigrada: Sve se više množe viesti iz Makedonije, da se tamo mora računati s ustancima. Još pred kratko vrieme u službenim neral РеШ еих, k ojeg je iztraga za pravo bila uperena proti Picquartu, a ne Esterhazyju, pokazao jedno uhvaćeno i -otvoreno pismo. U Zolinoj razpravi je Picquart u ostalom naveo vrlo jednostavno sredstvo, da se udje u trag crnom kabinetu, koji dobro i vrlo spretno znade otvoriti pisma, ali no tako spretno zatvoriti. On je opazio, da n je­ gova pisma prolaze kroz ruko crnog kabi­ neta. Stoga je na obje strane omota zatvo­ reno pismo namazao gumom i onda metnuo u drugi omot. Onda nije m oguće, da se pismo otvori i zatvori, a da pismoprimac ne pozna da je otvarano. A li i tu si znade crni kabinet pomoći. On otvori pismo, a pošto ga ne može opet neopažljivo zatvo­ riti, onda ga jednostavno zadrži. Tako ba­ rom onaj, koji pošalje pismo, i onaj, koji bi ga imao primati znadu, na čemu su. Tako drugom pravi od 11. veljačo izkazao je, da su za­ ustavljena pisma njegovih prijatelja i rodjaka je bilo Picquartu. 100 franaka, kada je d n o g dana dobije novce na njega bila otvordna postupkom crnog ka­ natrag sa popratnim bineta t. j. tako, dal* su se uztreba ii, opet m ogla zatvoriti. On je mogao znati, je r mu da pisma za njega na gornji način zaliepe. pa nije nijednog u ruke dobio. stvar: Jedan od njih pozajm io je pismom od prijatelja, a malo za tin\ opet drugo pismo,- g d je ga prijatelj moli za odštetu, je r u prvi list je iztražni sydac u stvari Esterhazyevoj, g c- Savjetovao je rodjacima A i kod brzojavno uprave ima neka vrst tajn og kabineta, kako list „G au lois" barem �Broj 45 p S V I Т' -•e krugovima nije ništa držalo do tih ▼iesti. Nu sada ih ozbiljnije uzimlju i shvaćaju. Doduše, neke su glasine \ pretjerane. Nu ipak stoji činjenica, •a se pučanstvo sve više uznemiruje. Visoka porta ipak dobro znade sve, ■to u Makedoniji biva, te se sprema za svaki slačaj. Ona sada ima u Ma­ kedoniji više vojske, nego li ikada prije, te je tamo smjestila i one čete, koje su se vratile s Krete, tako, te bi turska vojska bila u stanju po■vema lako u zametku ugušiti svaki ustanak. dana prošlosti i mislite, u budućnost se nadajuć, samo na |slobodu, koju ćete uživati i da budete dostojni dobrobiti i briga, koje su velevlasti uložile. I obrana i*tih (velevlasti) kod izvršivanja, pod njihovom zaštitom započete organizacije, ne će vam uzfaliti. Krećani! Kad su admirali, zadnjom svojom proklamacijom na vas, sjetili vas na medjusobne dužnosti, obratili su se i na muhamedanske i na kršćanske žitelje otoka. A danas či­ niti takvu razliku, značilo bi današnja vaša čuvstva vriedjati. U buduće — Ovako u cielosti glasi prokla­ medju vama ne može nikakovo vjersko macija, koju su admirali talijanski neprijateljstvo biti. Uzroci, koji su Bottolo, englezki Noel, ruski Skridlov neprijateljstvo podjarivali, za uviek i francezki Pottier upravili Krećanima: su sa otoka izčeznuli, vi se morate „Krećani! Englezka, Francezka, Ta­ opet sjediniti kao djeća jedne iste do­ lijanska i Ruska, suglasno držeći, da movine, kojim na srdču leži želja za je došao čas, da se osigura nova pošten i lojalan rad бко učvršćivanja i razvitka probitaka i bko slave i sreće autonomna uredba Krete, povjerile su njezine. Pošto ste zaštitom četiriju njegovoj kraljevskoj visosti princu velevlasti visokom ugledu princa pođGjuri grčkomu mandat vrhovnoga po­ vjerenika na Kreti. Kad se je njegova vrženi, koji je izjavio, da će sve svoje sile posvetiti umirenju otoka, dobro­ visost mandata primila, koji će mandat biti i sreći cielog kretškog puka, oslokroz tri godine važiti, priznao je subodjeni ste briga za sigurnost imetka, verenstvo njegova veličanstva Sultana i života, i časti, morate se i vi nadi obvezao se, da će savjestno turski guverneru dragovoljno absolutno po­ barjak braniti, koji će se vijati samo koravati i zajednički mu pomoć pru­ na jednoj tvrdjavi na Kreti. Prva žiti za izvršenje povjćrenog mu man­ briga nad-guvernera na Kreti biti će, data. Krećani! Kroz nekoliko će dana u suglasju sa narodnom skupštinom, njegova kraljevska visost princ Gjuro u kojoj će svi elementi kretski za­ medju vas stignuti. Vaše veselo po­ stupani biti, da uvede autonomnu zdravljanje i klicanje će ga pri doupravu, koja će biti sposobna, da obezlazku susresti i vaše veselje i pošto­ biedi koli osobe toli njihove posjede vanje ćete mu tim pokazati. No ti i da štiti ovršivanje pod jednako svih izrazi zadovoljstva ne dostaju mnogo. vjera. Nad-guverner će. dakle odmah Iza rieči djela, i ' vh§im držanjem; ustanoviti oružničko tielo za uzdrža­ vašom razboritošću, vašim podložvanje mira na otoku. Admirali su ničtvom vi ćete ga pripomoći, da po­ sretni, da to stave do znanja kretskom vjerenu zadaću izvrši i vi ćete poka­ puku, kao plod njihovog rada i šdozati, da ste dostojni nove uprave, koju govora od ožujka 1897. Krećani! Do­ će vaše dobroćiniteljice četiri vele­ lazak njegove kraljevske visosti princa vlasti, uzpostaviti. Dolazak njegove Gjure nek bude osvit nove ere na kraljevske visosti princa Gjure, to je Kreti. Dosta je zadievanja, dosta cilj misije admirala. Oni su sretni, bratskih ratova ! Tlo vaše domovine dosta je krvlju poštrapane i podpuno da su oslobodjenju Krete nešto doprinieli i nadaju se, da će pod na­ zaslužujete, da imate slobodnu i auto­ nomnu upravu, koju ste krvavo za­ vedenom upravom nad-guvernera i ujedinjenjem sve djece svoje Kreta služili. Zaboravite na uspomene zlih piše. Ured s naslovom „Service o£fice“ ne gleda samo sadržaj otvoreni!) brzojava, nego imade još zadaću, da pročita i šifrirane brzojave. Jesen Stran* 5 i opet procvasti i sretna biti.“ Idemo, da vidimo! Francezka. U sjednici francezke ko­ more od petka bila je razprava o progonjenju Židova u Alžiru. Socijalist Rouanet je govorio žestoko proti anti­ semitizmu, koji da je unešen iz Nje­ mačke. Rouanet spomenu, kako je južna Francezka, nekoč bogata i cvatuća, uništena, odkako su odtuda pro­ tjerani Židovi, pak nastavi: vi pred­ bacujete Židovima, da novčano izsisavaju - - a zar su Leeseps i Bontoux bili možda. Židovi ? I ministar-predsjcdnik Dupuy je govorio proti anti­ semitizmu, na što je komora glasovala, da se njegov govor izvjesi svuda po Alžiru. Crna gora. „К. Z .“ dobiva ovo pismo iz Dubrovnika : Blago proljetno vrieme zadnjih sedmica čini se, kano da je u Crnoj gori pobrkalo pravo računanje vremena. Inače tamo počimlje vreti o Gjurgjevu, kad se gora listom obaspe, jer po staroj rečenici je Gjurgjev danak hajdučki sastanak. Nu ovaj put hajka počimlje pod kasnu jesen, sigurno za to, da se stvari što prije za proljeće pripreme. Odkako je turska vlada svoje posade na crno­ gorskoj granici pojačala, te odkako ljubezljivom susjedu malo bolje na prste pazi, u beranskom je leglu ne­ mira sada sve mirno. A to se crno­ gorskoj gospodi nikako ne dopada, te cetinjska gospoda kroz svoje no­ vine, a prije svega kroz mladočeske pražke „Narodne liste1- proglasuju cielom svietu, da se odnošaji u Beranima i okolici ne mogu trajno ni dulje trpiti, te da kneževska vlada ne može računati na uspjeh, da bi joj za rukom pošlo težko nastojanje, da mir po što po to uzdrži, jer da je uzbudjenost u zemlji proti Turcima, a napose proti Arnautima tako porasla i raste, da će lako za sobom povući i kneza. (!) Nu, kako rekosmo, u De­ ranima sada vlada podpuni mir, a poglavito radi toga, što turske oblasti Tako baš turobno bliedi Mladjanih osnova šar, Kad mine ljeto života, Pridje budućnosti mar; Od ideala si mladih Odkreće mnogi svoj hod, Zakletve, prisege kud će ? Širok im nebeski svod! Tako baš u jesen žića Jenjava odluka žar, Štono ili domu na korist Priseže mladeži har. Mladjanih maštanja cvieće Nerodni ostavi sad, Jer ga ne oplodi skroman Marljivih pčelica rad. Kano što jesenski dani, Ohladi mladosti plam, Zamieni zanos i vatru Obzir i račun i čam. Jesenski mraz će otrunit Maštanja jalovi cviet, Negdanje kule po zraku Jesenski vihor će »triet. Sunčeva ipak vrućina Donosi u jesen p lod: Žito i stablo i loza Prikaže zemljiei rod. Od svetih plamova nekad Garište crni se sa d ; Od čistih čuvstava za dom Stvara se sebičan g a d : Josen na svaki stvor sjetit, Neka da obećan dar — Dome moj, svari Г što tebi Zanesenjaka ti žar? Vlastita sprječeva korist Občene svetinje mar. Njihova borba je stara, Koliko i sviet je star, Spjevao Овтап beg Štafić Minula ljetna vrućina, Struji već jesenski hlad, Sunašce ne šalje zemlji Žarke tol’ poljubce sad. Kano ti nevjerni dragi Odkreće od nje svoj krok Hladniji mrče se dani, Sporiji noćima tok. Polje i gora već siedi, Kratak im nakitu rok, Zelen već lišća sve bliedi, Nestaje žudjon mu sok. �Strana 4. svakoga „gosta" iz Crne gore prisile, da odmah položi oružje, dok stupi na tursko tlo. Tko pozna niti crno­ gorske politike mora mu upasti u oči, da se upravo s Cetinja sada dižu tužbe, koje sada najmanje imadu raz­ loga. Nu pouzdanik crnogoskoga dvora u mlađoćeskom listu o tomu daje nekih podataka. _Riešenje“ kretskoga pitanja učinilo je, da sazrije požuda za tudjim posjedom, koju su u Crnoj gori dugo pritajivali. Na Cetinju drže kao dokaz, da je Turska posvema nemoćna. Sto je princ Gjuro grčki ime­ novan upraviteljemKrete, te misle, daje došlo vrieme, da se pripravljaju, kako hi iz tiela osmanlijskoga carstva izre­ zali dobar komad, odnosno da za to priprave duhove. Radi toga na Ce­ tinju vole kazivati, da se u Turskoj ne mogu provesti reforme, te se Crnagora počimlje namećati kao „izbavi­ telj Balkana-, da tako za dojduće proljeće nadje izgovor i razlog na­ srtaju _u ime evropske civilizacijeu. Nu na Cetinju misle da je to civili­ zacija, ako se mjesto šljivovice pije šampanjac. S toga je veoma čudno, kad se s Crnegore čuje priekor Ev­ ropi. da je ona sliepa i nezahavlna. jer da ne zna cieniti velike usluge, što ih je Crnagora učinila Evropi. To je najnovija lozinka, koja se tura u sviet, da se nezahvalna Evropa pod­ sjeti na crnogorsku posljednu akciju, 0 kojoj se nepritajeno govori. Nu istina je, da je arnautsko groždje prekiselo za crnogorske zube. Broj ,o S ' V X т . dana. Osim toga sprema sp odbor, da izdaje svoj, tako rekuć oficielni (službeni) list, koji bi imao izaći u siečnju. Odbor se marljivo pripravlja za proljeće, kada će u Makedoniji po­ kazati svoju snagu. Vodje vele: „Ш sad ili nikad." A nepravo bi bilo, ds* to samo držimo pukom prietnjom. Makedonski odbor nema baš čistu prošlost, u njemu je bilo više puta ljudi, kojima je sve prije na srdeu le­ žalo, nego li narodna stvar. Pojedinci su grabili družtven novac u svoje osobne svrbe. Nu u sađanjemu odboru su oebiljni ljudi, kojima sbilja leži na srdeu narodna stvar. Oni nisu n zemlji vrlo poznati i ne otimlju se previše za popularnost, pošto je stvar, koju zastupaju, i onako dosta popu­ larna. Oni nisu vikači, nego ljudi, koji stvar mirno promozgaju, ne idu bez cilja i svrhe. Sada sakupljaju svoju snagu. Oni tvrde, da su dosta dugo čekali, te zahtievaju od vele­ vlasti. da do proljeća obistine svoja razna obećanja. „Ako se ipak dotle ne uvedu u Makedoniji reforme-, veli jedan član odbora, „onda ćemo evrop­ skim velevlastima pokazati, što znači razoružanje. " Makedonci hoće dakle, da od predloga za razoružanje na svoj način vuku korist. Afganistan. Prošlih se je dana bez ikakve buke nešto obavilo, što je inače od najveće političke važnosti. Bez talambasa i bori ja Rusi su do­ gradili željezniĆH iz Merva u Kusšk. Ta je pruga već predana prometu. Bugarska. Na zadnjem makedon­ Tako su . Rusi sada samo KM) kilo­ skom kongresu u Sofiji zaključeno je, metara udaljeni od Ilerata. te već da se ima podastrieti velevlastima priete Englezima na englezko-indijskoj spomenica glede odnošaja u Makedo­ granici. Afganske i ruske predstraže niji, nu stvar je sve do sada bila od- već stoje jedna naprama drugoj, te gadjana. Sada misli makedonski odbor bi u onom kutiću svieta lako moglo u Sofiji, da je sgodan čas, da se spo­ doći do prizora,, koji bi imali znatnih menica objelodani. Spomenica je tis­ posljedica. U Londonu s tom stvari kana, a sadržaj joj je: autonomija računaju posvema osbiljno. Tako piše Makedonije, vlastita vojska, rišćanski vGlobeu : _Moguće je, da ruski po­ guverner itd. Pojedinosti, kao i oblik granični zapovjednik nastoji predo1 način memoranduma još se drži biti naklonost Afganaca onim sred­ tajnim, pošto će se najprije poslati stvima, kakva su se pokazala uspješ­ poslanicima u Carigradu i to već ovih nima pod kanom Sir-Alijom. Najgore je to, što Afganci ne mogu trpiti enMalo j' stabala, kim vjetar glezku prevlast, te im ne dozvoljavaju, Ne može skrhati list, da grade engležke željeznice na sjeverMalo junaka, kim zanos no-zapadnoj granici." Za tim „Globe" Za dom svoj uztraje čist. zagovara, da i Englezi odmah počnu graditi željeznicu, koja bi imala enPlemenit »oj tek stabala glezke pogranične predstraže spajati Donosi koristan plod, sa Kabulom i Kanđaharom, pak da Riedki junaci dozore, se produlji do ruske željeznice u HeDa iin plod užije rod. ratu. Dakako, da će Rusi raditi sada proti toj englezkoj osnovi. Malo si jeseni dobro. Junački narode moj, Premda i obilat plod bi, T u d ji ga razgrabi roj. Ipak, inoj hrvatski rode, Žaru tvom no budi kraj, Bori se k napredku teži, Minut će i tebe vaj. Iz m jesta i okolice Velik je blagdan prošao liepo i dostojanstveno, kako i odgovora n jegovu zna­ čenju. I samo vrieine doprinielo je svoju u najvišoj mjeri. Liepo, krasno vrienio, blago, Sunca ti zapale slave milo, nebo ko riblje oko — sve Jošte se poznaje trag, mjena za one dane, kada je Z ora ti buduće sreće Sm iešeć se p og led a prag. silno harao. Sve dje g. Berakovića. čestitanja. Kao obično svake godine, tako je i ovoga božica presvietli gospodin biskup B uconjić primio m nogobrojne č e ­ stitke povodom velikoga blagdana. Mostarski gradjanni katolici su tim pokazali, kako uviek visoko štuju i ciene svoga uzornoga i plemenitoga pastira. - I narodno glasbeno pjevačko družtvo ,,H rvoje“ je presvietlomu gospodinu čestitalo. Medju čestitarima su bili „H rv o jev i" pjevači, predvodjeni druš­ tvenim odborom. Na topli pozdrav presv. gospodin biskup odgovori poduljim g o v o ­ rom, u kojemu podsjeti napose na medjusobni sklad i ljubav, bez česa se ne može ništa učiniti. „H rv ojev " pjevački sbor na to odpjeva nekoliko hrvatskih otačbenićkih pjesama. , , O s v i t . “ Navršuje se pola godine, što izlazi ,,O svit.;i U koliko je odgovorio svomu zadatku i kroz ovo prekratko vrieme, to neka prosudjuju oni, koji savjestno prate n jeg ovo držanje, i djelovanje, ali ik o ji sami rade i pomažu raditi. H vala bogu i požrtvovnosti pravih i iskrenih otaćbenika po Bosni i H ercegovini, ,,O svit" je na stalnim, i čvrstim nogama, te će ponosno dizati za ­ stavu, na kojoj mu je izpisan program : za hrvatski narod i otačbinu. Svaki, koji osjeća za hrvatski narod, priljubit će i „O svit", kao jedino hrvatsko glasilo u Bosni i H er­ cegovini te učiniti, sve, što je dužan učiniti i savjetom i radom i predplatom. „O svit" je dosada dobio iskrenih priznanja sa svib strana, a do nas je sviju, da upremo sve sile, pak da ovo naše jedino glasilo bude i još bolje, sjajnije i kano od- ponosnije. Uprava lista „O svita" umoljava svu onu p. n. g., koja još nisu uplatila svoju pređplatu, da to učine što prije, Svakome,,tk<* na vrieme ne izpuni svoju dužnost, list će se bez ikakova obzira obustaviti Krsmanovićeva kazaliStna dru­ žina. U ponedjeljak je u kazalištnoj d v o­ rani bratovštinskoga doma davala Freudenreichove „G ran ičare", putujuća kazalištua družina g. D. Krsmanovića. Obćinstva je bilo veoma m nogo, a uspjeli je u svakom pogledu Еф.) posve liep. Glumilo se je veoma vješto, te su glum ci bili izazivani pljeskom i živahnim odobravanjem . — Sinoć su se ..Razbojnici-." V i H o k a H ta r o n t. Na civiln ojoj razpravi kod okružnog suda u Mostaru bio je 21. o. mj. M urat D izdarević, koji je došao na k o­ nju iz Korita kod Gacka, a ima mu voć preko HM) godina i podpuno jo zdrav i čil. vjetar onako svetčano i radostno. nac znanca, prijatelj prijatelja čine se pohodi po kućama od rana jutra do mrke noći i gd je nisi ni mislio doći, na božić moraš se svrnuti, da vidiš otvo­ renu gostoljubivu kuću i otvoreno srdee. Veliki je to blagdan, kada se zaboravljaju sve razlike, i tada se bar mora pokazati, da smo jednaki u svemu. Trgovine su sva tri dana zatvoreno, jer se još uviek strogo svetkuje i treći dan božica. — Na prvi dan, u nedjelju, u samostanskoj je crkvi presvietli gospodin biskup Buconjić služio službu. Za vrieme službe pjevao je „H rvoje v " pjevački zbor pod ravnanjem sborovo- igrali Šilerov Božić. 45 Zna­ susreće i s njim se mirboži, a po starom našem običaju Jovo K o la . U nedjelju po podno je ugledni mostarski iza odulje bolesti. Na gradjanin ćas smrti Jovo umro Sola zaželio jo �Broj 45. „ O svcštenika, te 8e je Sprovod mu je bio uz vehko učestvovanje gradjana grčko-iztoćnjaka, ali bez sveštenika. I* B c ,n a n a iih S T7" I T “ ^ k r a je v a 1 H e rc e g r o -v liia . ,,Osvitu“ na kraju godine. Od vr.ednog prijatelja iz Varcar-Vakufa dobi­ vamo shedeće redke : Evo nam opet jedna godma tone u prošlost, o kojoj si kao pojedinac, tako i obitelj, družtvo, narod moramo dati računa. l)a nabrajam, što smo sve propus­ tili. otišlo bi na dugo, jer žalibože mnogo smo tog u narodnom pogledu propustili najviše svojom neslogom i nemarom. Stoga se volim upitati, da li smo štogod napre­ dovali i mogu ipak odgovoriti: jest, počeli smo napredovati u socijalnom i kulturnom pogledu, ali do pravog napredka treba još л eliki korak. Znak napredka jest svakako udruživanje, osnivanje družtava humani­ tarnih i narodnih, čitaonica, obrtnih (esnafskih) trgovačkih itd., gdje članovi dobivaju uz duševnu i materijalnu pomoć. Toga je ali kod nas još posve malo, jer se nećemo da povadjamo u dobrim za drugim narodima. Dva tri pjevačka narodna družtva, nekoliko čitaonica i to je sve. Pa i ova družtva slabo ili nikako ne stoje u duševnoj svezi, svako radi za se — te tako svi skupa ne pred­ stavljamo pred vanjskim svietom jedan na­ rodni hrvatski duh. Naš „Osvit", koji je hvala Bogu častno proživio polu godine, triezno zagovara organizaciju, zajednicu, bez koji nikud nikamo, zagovara slogu i medjusobnu ljubav te bratsku suošljivost, a uz njega će svaki dobri prijatelj ovog diela hrvatskog naroda od sveg srdca pristati. Medju tim sam i ja, pa želim, da nam „Osvit" bude družtvenim organom, vodičem u težkoj rodnoj borbi — želim mu, da si i nadalje stiče širom naše domovine simpatije, a naš sviet pozivam da sliede glas njegov, da se o nivaju družtva, koja neka se svežu u jedi čvrstu falangn, neka reprezantiraju narodnu volju, pa će nam se tek onda i svagdje slušati rieč i zajamčiti naša narodna prava, U to ime sretna nova godina „Osvitu" a us njega svim našim društvima u Herceg-Bosni Po ovom novcu prave sada slike od bronca i srebra. Spomenik carici. Nastojanjem austrij­ ske kolonije u Montoni podignuti će se u parku svratišta „Kap Martin" spomenik carici Elizabeti i 16. ožujka sliedeće godine biti će svečano odkriven. Snieg u Crnoj gori. Po Crnoj gori pao silan sn ieg, te je tolik, da je svaki promet obustavljen. U jednom klancu, na putu iz Vasojevića u Podgoricu, gdje su pošli, da uzmu nove puške, mećava je zasula više stotina vojnika. Pomoć im se nije mogla poslati, te — dok ovo pišemo — još ne znamo, da li su se. spasili i kako. Strana 5. učestvovali ministar predsjednik SalesbuTj, lord Rosebery i druge uplivne lič ­ nosti, a na dnevnom redu je bilo viećanje o sredstvima i putovima, kako da se izbije suha bolest. Tu se je saobćilo, da je jedna južno-afrikanska tvrtka preuzela da sagradi u Londonu bolnicu za sušićave. Troškovi će iznositi kojih 20.000 funti šterlina. Doček evropskih gospodja na kinezkom dvorn. O dočeku evropskih gospodja kod kinezke carice udove, o kojem nedavno u našem listu javili, pišu još pobliže. Adresa, koju su gospodje predale carici - udovi, sastavljena je od odbora poslanika. Tekst adrese predložen je onda Dopuštena žcnitba učenicima Tsung-li-Yamenu (uredu za izvanjske po­ viših škola. Novi ruski ministar nastave slove) na odobrenje, a zatim je preveden razaslao je okružnicu na kuratore pojedinih kinezki jezik. Adresu su onda kinezki školskih okružja, u kojoj ih upućuje, da ne kaligrafi (krasnopisci)^ napisali na dva ko­ spriećavaju ženitbu učenicima i pitomcima mada žute svile, te je jedan komad predan viših škola i inih odgojnih zavoda, a napose caru, a drugi cariei-udovi. Za nosiljkama, u gimnazijalcima viših razreda, ako dobiju do­ kojima su gospodje nošene u dvor, išao puštenje od više školske oblasti. Viša im ob­ odjel stranih četa, koje su sada u Pekingu. last to riedko kada zabranjuje, pa za to u Nosiljke su nošene kroz glavna vrata u dvor. Rusiji nije ništa neobično, da je mnogo g i­ Kada se uzlazilo u dvorsku električnu želje­ mnazijalaca i drugih djaka oženjeno. znicu, pomogle su nositi i dvorkinje. Grofica Ana Thun. Dne 24. prosinca Svaka je gospodja od svog tumača bila če­ u jutro umrla je u Beču supruga austrij­ tiri puta predstavljena: caru, carici-udovi, carici-suprugi i suprugi princa Tsinga, pred­ skog ministra predsjednika Thuna grofica sjednika Tsung-li-Yamena. Car s e je svakoj Ana Thun. Grofica je rodjena princeza gospodji naklonio. Govorio je samo malo i Schwarzenberg tek u 44. godini. Prije je prepustio razgovor carici-majki i svojoj ženi. bila zdrava, dok tiaglo ne oboli na nekoj Kada su se gospodje opraštale nije im dao kroničnoj bolesti, od koje i vid joj oslabi ruke, jer to nije dozvoljeno Buđhistima. tomu pridodje težko disanje i jak > udaranje Carica-udova bila je silno prijazna i vidjelo srdca, kojo joj smrt pospješi. i, da pozna dobro prilike na evropskim Željeznice u Evropi. 1. siecnj; dvorovima. Tako je pitala zastupnicu nje­ g. imale su sve željeznice ш Evropi 263.146 mačkog carstva, da li je carica Augusta kilometara'." Od toga odpada na Njemačku dobro prošla na svom putovanju po iztoku. 48.116, Eraneezku 41.342, Rusiju 40.262, Suprugi englezkog poslanika izrazila je svoje Englezku 34.445, habsburžku monarhiju udivljenje, kako kraljica Viktorija uz ve­ .668, Italiju 15.643, Španiju 12.D16, Šved­ liku svoju starost ipak upravlja marljivo sku 10.169, Belgiju 5904, Nizozemsku 3129, državnim poslovima. A govorila j e i o smrti Rumunjsku 2880, Dansku 2943, Portugalsku kraljice danske Louize i nesretnoj smrti 2358, Norvešku 1938, Grčku 952, Švicar­ naše kraljice. Silno su joj se svidjele male sku 3646, Tursku 2554, Srbiju 570. a ostalih cipele gospodja. Onda je svakoj gospodji 110 kilometara na Maltu i druge otoke. natakla prsten s draguljima, u kojemu je Zagonetna životinja. Ugledni‘ lon­ urezano njezino imde ,,Tsu-hsie.“ Sa svakom gospodjom pila j‘ e bratinstvo. Iz čaše svake donski liečnik dr. Pippet pripovieda sliedeći gospodje popila je malo čaja. Carica supruga, slučaj, što se kod njega sbip. Njegov? sjedila kraj peći te kazival^ slugi, kako da koja je bila žalostna radi bolesti svog su­ na ruci razkomada komad ugljena. Sluga pruga, malo je govorila. Medju inim rekla je, da je čula, da Europejke mnogo idu na H r T 7 -a ts lc a na ruci odbije jedan komad, koji mu izpaplesove i zabave, što Kinezkinjama nije tako „Hrvatski branik.“ Ovaj list, koji dne na pod, a iz njega njekakvo klupko. lako moguće. Onda je pitala svaku gospoŽena uzme to klupko u гцке — i opazi, stoji na straži Hrvatstva u Sriemu, a izlazi dju za domovinu, zavičaj, obitelj itd., tena da je nekakva životinja, kojp se je u k lu p k u Mitrovici, od nove će godine početi koncu ih molila, da joj pošalju svoje foto­ savila, a bila je studena kao led. U to dodje laziti dva puta na nedjelju. i liečnik, te, kad mu žena tu životinju po­ grafije s imenom, a ona je obećala opet njima svoju fotografiju poslati. Onda je pokaza, reče, da bi se moglo pokušati, da To klupko metnuše u vruć piesak i za neko­ pohvalila djelovanje milosrdnih šestara u liko sati počne se životinja po malo micati Kini, pri čem spomenu, da car ima u svojoj Različite viesti knjižnici sv. pismo, koje često čita. Onda — a drugi dan je već po piesku puzala na otvorene žvalje pohlepno udisivala vazduh, je princeza Tsing odpratila gospodje do Novac sa Isusovom slikom. U glavnih vrata dvora. dočim su jo j oči i nozdrve još zatvorene nekom prođavalištu starina na Campo dei bile. Kasnije progleda i otvori nozdrv Eiori u Rimu našao je Franeez Bovi Požar u cirkusu. Od nekoliko dana životinja izgleda kao gušter, duga je šest Agen novac sa slikom Isusovom. On drži, nalazi se veliki cirkus u Botošani u Ru­ palaca, ledja su joj svjetlo-crna, čvorasta, da slika na novcu pokazuje pravo lice Isu­ munjskoj" pod vodstvom HiMemanii,. U tom meka, dočim je trbuh crno žut, prugast sovo. Nanovpu im a j židovski nadpis. Воусг društvu ima do 40 konja. Sgrada. cirljušturast. Noge su joj liepo razvijene. Šup misli, da je slika radjena po židovskom smještena je u sredini grada, a načinjena ljina u ugljenu, gdje je životinja bila, samo uzorku iz prvih vremena crkve. Isus je pri je od dasaka sa loživom. Noćju izmejo malo veća od te životinje. Taj nalaz p o­ kazan u profilu, pognute glave, čela visoka, dju nedjelje i ponedjeljka dne 19. pro­ budio je u Englezkoj veliko zanimanje nosa ne posve pravilna i oduga, brade ši­ sinca nakon tri sata iza predstave su­ bito medju prirodoznancima. ljaste i kovrčaste, kosa dugih rudastih. Lice knu vatra u jednoj staji blizu cirkusa. Proti sušici. Iz Londona javljaju je noodoljiva čara. Воуег d’ Agen odnio je U istoj staji bilo je 7 punokrvnih konja, novac u Pariz, gdje su mu znameniti numiz­ Ovih dana bila je u Malborough-house pod a čuvala su ih tri člana od družtva. predsjedanjem princa Walesa skupština, kol ’ ošto je bilo jakog vjetra, naglo se razpromatici priznali starinu i umjetničku izradbu. �.,0 Strana 6. Hr* vatra u sieloj staji i nije moguće ni­ kako bilo izaći ia nje тап, a nitko nije mogao ni unutra unići i tako postadoše irtroin požara ava tri pazitelja, sedam konja i tri dresirana psa. Velikim trudom pošlo je vještim vatrogascima za rukom, da su požar lokalizirali, te su obližnje kuće i »grada •irkusa ostale neoštećene. Grozan je bio prizor u jutro pogledati po garištu. Sluge se niesu mogli ni prepoznati, a konji su bili sasvim pečeni. Kako je vatra nastala mezna se neki vele, da je proti policajnoj sabrani jedna svjetiljka bila napunjena petroleumom mjesto uljem te je ista svje­ tiljka eksplodirala. Sukob dviju parnjača na crnom moru. Kako iz Tiflisa javljaju, sukobila su se dva parobroda dne 22. studenog blizu Oezemcziriskog na iztočnoj obali Crnog mora a 3 sata u jutro, i to parobrod „Petar" i „Katarina", te je posljedni kroz 1б minuta potonuo. Parobrod „Petar" nosio je težinu od 10.000 tona iz Potia u Oczemcziriski i osim tereta bilo je na brodu do 200 putnika. Parobrod „Katarina" imao je samo 1б put­ nika i do 50.000 tona tereta. Nesreća se dogodila uslied zlo shvaćena signaliziranja. Putnici su se morali u Oczemeziriskom p re­ krcati u drugi parobrod, a jako oštećenog „P etra" odvukli su u Batum. Srećom lju d ­ skih žrtava nije bilo mnogo. Na „Petru" dva su mornara mrtva, a dva ranjena. Na „Katarini" uginule su 4 osobe, jedno 13godišnje sirotče i tri mornara. Na čudnovat je način neka seljakinja spasila iz morskih valova dvoje svoje djece, šestgodišnjeg sina i 14-godišnju kćerku. Kapetan „P etra" pošto je mnogo bdio na prijašnjem putu, predao je zapovjedničtvo jednom častniku, te je spavao i u 3 sata u jutro uslied sukoba p a­ robroda probudio se. On je odmah učinio shodne naredbe za spašavanje. On je sam sašao u čamac i spašavao putnike. Uslied prvog straha zahtievahu putnici, da kapetan odmah parobrod k obali upravi, ali mu nije bilo moguće, pošto se je parobrod „Petar" uslied sukoba u drugi brod žabo, a još k tome je suknula vatra na „P etru ", te je trebalo prije vatru ugušiti. Parobrod „K a ­ tarina" bio je veoma star i prevažao je naj­ više ciment. Narodno gospodarstvo Način trgovačkog dopisivanja. Piše prof. Ferdo Vrbaneii. Trgovačko dopisivanje je sredstvo, kojim trgovac obavlja svoje strukovne poslove sa trgovačkim prijateljima i mušterijama, ako se to poradi daljine .ustmeno razpraviti ne može, ili ako nije probitačno, da se dotični posao ustmeno uredi. Tim hoćem o da ka­ žemo, kako je saobraćaj sa ljudima, koji stanuju izvan našeg obitavališta, vazda pismen, jer se no da pomisliti, da bi radi S V I T “ Broj 45 . Urednost je jedno od najpotrebnijih svoj­ stava dobrog trgovea, a ta se urednost oso­ bito očituje u našim listovima. Mogli bi za­ ista reći, da ne neuredno pisan list učini na primatelja isti utisak, kao da smo mu p os­ lali kakovog neurednog, aamazanog čovjek a, da s njime uredi naš posao, J e d io nam je još primietiti radi pisanja. Liepo pisati je neobhodno potrebito, ali mis­ limo, da prekomjerne cifrarije kod pojedinih slova nisu potrebite. Svatko toga ne umije, nije to dakle ni za svakoga zakon. Slova neka budu kriepka i sigurna. reipondenat poznaje temeljito posao, o k o­ jemu piše. Nu to nije sve, jer treba i liepo pisati, kako pristoji naobraženomu č o ­ vjeku. A ko itkof to mora da je trgovac naobražen, jsr dolazi u doticaj sa ljudima, koji stoje na najvišem »tepenu obrazova­ nosti. Uzmimo samo u obzir, da trgovae posre­ duje bilo direktno ili indirektno ismedju tvomićara i potroinika. Tvorničarski posao po svojoj naravi skuplja oko sebe najinteli­ gentnije ljude trgovačkoga stališa. Jaki glavnicom, imaju tvorničari prilike, da se naobraze po svim pravilima uljudnosti i po­ slovne rutine, isto tako traže osoblje, koje po svojoj naobrazbi odgovara njihovom poslu. Potrošnik je svaki čovjek od n ajvećeg uglednika do najzadnjeg siromaka. T r g o ­ vac posreduje medju ovim ljudima, te treba da se prema svakome vlada u poslu, kako zahtieva stalež dotične osobe. Poradi toga obavljaju posao dopisivanja trgovačkim poslovnicama zasebni činovnici, da mogu taj »voj posao izraditi čim većom 1ж sudnice Riešen od obtuibe. Pred ovdješnjint kotarskim sudom bila je 19. o. mj. razprava proti Hamidu Mrkonjiću, bivšem pisaru kod istog suda, radi prekršavanja pronevjernja, te je isti riešen od obtužbe. Vilica gromila toćnosti. Listovi, što izlaze iz naše poslovnice za­ stupaju nas i naše poslovne interese pred svietom trgovačkim i privatnim, prema tome, na koga su upravljeni. Po tome će biti svakome jasno, da se ti listovi moraju sa­ stavljati i opremati po nekim zasebnim pra­ vilima. U privatnom dopisivanju, medju oblastima, treba se držati n ekog načina, da dopisivanjo odgovara postavljenoj svrhi. H oćem o li da trgovački list u adresatu p o ­ budi onu važnost, što ju ima svaki takov list kao zamjenik trgovčev u doličnom poslu, te da posao privede željenoj svrsi, moramo kod trgovačkog dopisivanja paziti na sve potrebe. 1. na van jski oblik'pism en ih sastavaka, 2. na slog ili stil, te na prijatni izražaj misli, koji treba da odgovara položaju osobe, kojoj pišemo. 3. na jasnoću “ i tačnost ,i — „Okrenimo, gospodine, ovim putem" — reče mi moj suputnik R ade, onizak i kestenjav seljak, kad smo išli na zasjedo u Blato,,, bolje je s mirom, pa makar i dalje bilo." Slutio sam, da ću čuti kakovu origi­ nalnu pripoviest, a Rade je poznat kao stari pripovjedač u neretvanskoj dolini, pa sam nastojao kako iz daleka, da mi pripoviedi štogod. „Р а zašto Rade, da obilazim o", rekoh gotovo ne obziruć se na prvašnje n jegove rieči, „kad možemo ovda preko V ilica gromile brže doći, — a znaš, ako nam tko u g­ rabi zasjedu — onda bogm e no ćem o ni ' jedne liske, a kamo li patku uloviti." N oć je bila vedra, ali veom a studena. Nas dvojica još stojim o neodlučno, kojim p u ­ razpravljanju onog predmeta, o kojem u pišemo. Neće biti sgotcga, ako se u kratkim cr­ tama obazrem o.n a svaki od ovih uvjeta, da tako u malom pružimo sliku čestitoga trgo- tem da krenemo, a već često jata pataka iznad glava nam proleti prem a Blatu — nadali smo se dobroj lovini, jer studen tjera patke iz planine Blatu. Ja očekivao u dušu kakvu priču od Rade, a on se duboko za­ mislio i punio lulu pravim Prebilovačkim ačkog lista. Počnim o dakle s a : duhanom „izp od K ošćele". „Е R a d e", rekoh ljutito, „hajdem o već — jer znaš, da i drugi l.V a n -js k i m vrebaju na zasjede". „М а, eto kako hoćeš", tugaljivim glasom odgovori Rade „ma, volio bih da zaokolimo o b lik o m . Sve trgovačke listove pišemo na posebnom, tako zvanom kvart papiru. Obično je taj p a­ pir i liniran, dtt se može u brzini i ravno pisati bez svakog drugog pomagala. Tr; ivački listovni papir providjen je obično na čelu lista tiskanom tvrtkom dotičnog’ trgovca. G ornji dio sadržaje datiranje lista i naslov prijatelja, a mjesto sviju rainih učtivih na­ slova upotrebljava trgovac rieč „gospodin u ", iza česa sliedi ime i prezime naslovnika i naznaka n jeg ovog a obitavališta. počin je sa listovnim sadržajom, se opet upotrebi kakav kratki Zatim se pri čemu učtivi uvod. O bično se trgovci radi kontrole u uvodu li­ sta pozivlju na zadnje pismo, što su naslov­ niku pisali, ili od istoga primili. Poslie uvoda prelazim o na samu stvar. „V ilića gromilu 1“ „ А za što bolan, ta ne će nas vu ci p o ­ jesti na „V ilića grom ili" — a ako šta i im a, zar je m oja đv ocjeva ikad p rom ašila?" „N ije valaj", reče mi Rade, „m a znaš, šta je. V ilića grom ila je prokleta, pa nije ni danju liepo kraj nje proći, a nekmoli n oćju !“ „A jd e R ade, n elu d u j. T i si bar pametan, a v eć si dobro i u godine zašao, pa da v je ­ ruješ u takve su rk e!" „Š ta", ražljućen će Rade, mila prava prokletinja u „on a je g ro ­ našem k ra ju ", — a eno pitaj P rebilovačke i K lep a čk e čobanice, h oće li u dani proći kraj nje — a eto i ja sam jedan put nagrajisao na njoj —- znaš čitav sam m jesec proležao na tih posala poduzim ali putovanja. Našim ćemo sugradjanima pisati, ako to narav dotičnoga posla zahtieva, n. pr. hoćem o li da opom e­ nom 1 k ojeg a dužnika u mjestu, treba mu Na lievom rubu lista ostavljamo prazan prostor, od prilike tri prsta širok, da listu dademo ljepši, ućtiviji izgled. već za to pisati, da se kasnije sa kopijama šemo. Ne valja list zamazati, ili križati — što „niesam ti ja ništa htjeo zla reći, v e ć znaš, m ožemo izkazati, kako smo ga ja no vjerujem u t o !" već jo već jed n oć napisano. T o bi pokazalo nas­ lovniku, da nismo promislili, što ćem o pisati, nego da im o se kasnije uvjerili, da ono ne- je r v e ć sam način ralja. Nebi bilo zaista laskavo po na», kad Rade, ti znaš, da ja bi si on stvorio sam iz ove zornije, zaista opo- menuli. M ože se uztvrditi, da je po sebi samom znanost, dopisivanje pisanja trgovačkih listova zahtieva, da ko- Moramo nastojati da čim takovo što mnienjo ljepše o pi­ nama. him bulji, a da niesam ni s mjesta m ogao maknuti, a to je sve kriva V ilića g ro m ila ". „Т а ne ljuti se R ad e," rekoh mirno, „Е ti no v jeru ješ! Pa vi „Švabe" ne v je ­ rujete u ništa!" „K a k o ni u što? A moj nieam oklen „Š va b o", si i v eć ti, a vidiš, �„О S Broj 45. da liepo hrvatski govorim , tamam kao i t i ! ' ,,E d a!“ reže mi uzrujano Rade, „поli ti švabkse haljine — nema tu ništa, ~ 41 "ištane vjeruješ«. „Ма vjerujem Rade,« rekoh još mirnije, „ali znaš, bilo mi je malo čudnovato, da se toliko bojiš one hrpe ka­ menja !“ „Е da niesam vidio svojim očima, nebih ni ja vjerovao,« reče mi Rade i ukresav trud na čakmak, zakrenusrao onim putem, kojim je on htjeo udariti. „Ра šta si vidio«, upitah ge ljubezno, .,daj mi čuješ to pripovjedi, da čujem«. „Е pa č u j!« reče mi Rade, odbiv dva tri gusta dima i pljucnuv malo nastavi. „B ilo je to baš one godine, kad će „Š va­ bo- u Hercegovinu uljeći. Ja i moj aga Salih Kuršumlić a ako mi ne vjeruješ, eno ga živ je u Počitelji, pa ga pitaj za noćismo u Dračevu, pa kako smo hitili kući, valjalo je u tri sahata noći poći. Noć Bože moj mračna, da ne vidiš ni prsta pred očima, a kiša pljuštila kao iz kabla. Znaš, krenusmo pro Višića Klepcima. E — lahko je sada ići, jer je „carstvo« napravilo puteve, ma za prijašnjeg vakta, valjalo je sve s kuka na kuk preskakivati, кб, kad se nitko nije brinuo. Elem, dušo si mi slat­ ka, nekako oko ponoća udarismo pro ovog kuka na Bregavu, kiša bluždji, neda nam ni otvoriti oka, a korak, — eto ja niesam uza se mogao vidjeti Salih-age. Na ovom kuku htjedosme, da zapalimo. Meni se sve otimalo oko na Vilića gromilu, jer čuo sam od svieta, da se prikazuje, a Salih-aga ni makac. Be kaže, da ne će nikako ni ići. Istom sjedosmo, kad nešto zatutnji — ko da se sva zemlja džombosala, a na „Vilića groraili« hiljadu mi se vatara učini, sve gori. Treso sam se ko prut na vodi, a Salih-aga ništa ne vidi. Ouo je veli - tutnjavu, ama na „Vilića gromili« nije ništa vidio. Kad poslie nešto zajauka na gromili. Bože moj, sad ko malo diete, sad krupno — sve mi je kapa skakala na glavi. I opet Salihaga ništa ne čuje. 1 čuj gospodine, valaj, strašljiv niesam, više sam noći na dvoru bio, nego u kući, a i ti me dobro znaš, i valaj sam pao od straha ko svieća, kad na gomili vidjoh ženu u plamenu. Ono je bila Stana!« „А kakva Stana,« upitah ga znatiželjno, „zar je i ti znaš ?« „E h kako ne znam, reče mi Rade, a već eto nas blizu do zasjede. ,,Bi» sam diete — bilo mi valaj devet, godina, znaš, rodio sam se uz bunu u Stocu, a eno gdje je sad ona gromila — bila je kuća Ivana Vilića. Poštenjak je bio od glave do pete, a imao je sina Marka ko zlatnu jabuku, dva ga se oka nagledati niesu mogla, ama Prebilovćani, ko oni, niesu ga mogli, jer je latinin, a opet, kažu, da je doprtljao odnekle iz Imotskog. A pametna je glava bio stari Ivan ! Nije trebalo popu ići. da ga pitamo za svetce, već Ivanu, a on potegni staru njaku knjigu, pa bolje nam kaži, neg' pop na oltaru. A kad će se nesreća dogoditi blizu jc. Marko se zaćosa s nekom Stanom Ekmećica iz Prebilovaca, a i jes’ bila ko naštam­ pana. Nije je bilo u Gabeli. A i Stana po­ ginu za Ivanoin — nikud nije mogla, što nije svog; Marka vidjela, da poludi ife otac Stanin Spasoja pobjesni, kako i selu će njezino diete, (a on je bio pi knez) poći za Latinina, pa još za, kaurs I T “ Tukao je, bio je, šta nije radio od nje, ama sve opet zaludu, jer Stana zavolila Marka, a Marko volio i umrieti, nogo jo ostaviti. Muka — kad niesu bili istb vjere, a znaš, Vilići bu bili jedina latinska kuća, što je spadala na Prebilovaćku Suptt. Be, Stana se uzjogunila, pft ni k crkvu našu nije htjela. Valaj no zamjeri mi g os­ podine, jer si i ti Latinin, ama nije valja­ lo Marku, što se je pustio u naše cure. I popo se najedio, a bio jo > otac Hristifor, sveta duša, i on dozvo preda so Spasoju, pa ga kuni i zakliftji, djfrf uda curu za drugog. I nije druge bilo, Stanu rekoše dati nekom Mići Bubalu, a valaj je bio malo blesast. Marku da pobiesni, kad je to ćuo, a i Stana za živu glavu, da čuje. Elem, imali se na Arhanđjelovo vjenčati. U večer bilo piće u Spasojh. Kad u jutro nema cure, a ona pobjegla Marku i vjehčo ih jo onaj isti dan latinski pop. Uzkipilo ko more u Pnebilovcima. Be, seljaci htjeli, da ubiju Spasoju, a kaludjer sve Probilovčane prokleo, A Stana liepo s M arkom.Kadu večer baš licem na Arhangjelovo ‘ digla se kuka i motika na Vilića gromilu. Jadan Ivan! Zapališe ши kuću, svi izgoriše, ma nitko no iznese glavu i kame njem zasuše i kuću i n ju ! i „Eto« — uzdahnu Rade, a već je naperio dvocjevu jato pataka, — od onda se ne prikazuje na gromili. Ja sara šutio. Niesam ni zadnjih rieći čuo Radinin, mislio sam na nesretnu Stanu i Marka, Njihova me sud- bina se duboko kosnula — sažaljivao sam ih. u duši kleo bratski razdor. Jaki pucanj puške probudi me iz tužnog snatrenja i ja kao preko volje nekoliko puta opalili, ama ništa ne ulovih, a Rade donese do dvadesat najboljih pataka kući. To je tužna priča o „V ilića gromili« i kako jc zadnja katolička kuća u Prebilovciina propala. Veljko Obradon. Javna zahvala Najdublja harnost i dužnost me vuče, da se ovim putem zahvalim veleučenom gospo­ dinu dru D. Goldfarbu, koji mo je pri mojoj t-ožkoj i pogibeljinoj bolesti njegovao te li­ čimo kao liečnik i čovjekoljub sve, da mi pomogne i povrati zdravlje. U Mostaru, 26. prosinca 1898. Iv a n M erd žo. Iz službenog lista Imenovanja. Računarski podčastnik 1. razreda Franjo S l i v a r i ć imenovan je pri­ vremenim poreznim oficijalom III. plaćevnog razreda za porezni ured u Banjaluci. Pom o­ ćni učitelj IV. pučke škole u Sarajevu Fra­ njo Č u b e l i ć imenovan je učiteljem u de­ finitivnom svojstvu. Premještenja. Porezni oficial Josip M e š t r i ć premješten je iz službenilh obzira od poreznog ureda u Banjaluci k onom u Ćajniču i učitelji pučkih škola Mijo J u r a ć i ć u Novom Selu i Dragutin M a r t i n o k u Sinjakovu naizmjence. o o o o o o o o o o o o o o o o o o o c Cieujeni i ljekarnice! Štovani gospođino! 0 Zahvaljujem Vam, što ste mi tako -vrstnu lick pruti kašlju ipr.'"bnli poslali. Po­ trošio sam jednu .boci putćevoga nuka, tmini jo ka­ šalj i prsohol ukoru prestala. Pošaljite mi odmah još 3 ............. Prije kratkoga vremena Vrlopoštovani gosnofliue! Moja žena ležala je I budi Bogu hoda. Zali ~ rn« i, 19. listop. 1*97. Vaš uhvatiti JAKOB RU1TAJL prsoboli, promuklosti teškom disanju,’pa i /.a atare bolesti, tlobivn se uvi. h -\</. u likanti k Zmijskomu. H. Bfpiljoviu, Znjrreh Zrinjski trg broj 20. iratko pazi nikim-; Modruš, 26. svibnja 1898 Sa štovanjem VIO ZANIO ludčaniin bolim, popravlja­ ju probavu, čiste krv, jačaju želudac. Od ovih sr kapljica izgube sve bolesti želudca i crie.va, a dobije se dobar Ufttrmcu kod »tuli 22. travja 1898. sluga pokoran HAKTO LISIĆKI MAZILO PROTI KOKТ0В01Л (FLUID) je veo­ ma dobar liek proti trgauju i kalnuju n kostima, rlieumatizmu, bolima u križicah, proti preliladam, kod pro­ puha i. t. d. Mazilo jača iz­ mučene žile, te kriepi starce, koji pate na slaboći nogu. Treb au b ičaZ rin jsk o g n . ba­ na hrvatskoga. Cima jedne boce poja­ čanih švedskih kapljica sa irski čaj proti kašlju lima jedno? omota gor­ skog čaja protiv kašlja sA' točnim naputkom 35 nčJedno i drugo šalje se svaki dan uz poštarslćo po­ uzeće. Tko novac, unaprmd šalje, neka «л tovario list i kišticn 20 m\ priračiitia. LjekarnakZrinjsKomn Н. BRODJOVIN , Zrinjski trg bT. 28 Hnlje se svaki dan uz po­ stanku pouzeće. Tko novac unapricd ša­ lje. neka u tovami list, kišticu 20 nvč. priračuiu«. LjekarnakZrinjskonin Cieiui jedne boce mazila proti kostoboli sa točnim na­ putkom 75 nvč. Svaki dan se uz poštarsko pouzeće razašiljc. Tko novac uuapried ša|| 20 u računa Ljekarna k Zrinjskomn Н. BRODJOVIN Zagreb, Zrinjski trg lir. 28. a 0 0 0 9 0 0 0 0 0 Q 0 0 ^ 0 0 Q 0 Q R �Bi oj 45. Čast nam je ovime objaviti Vam, da imo ustrojili i otvorili pod nazivom: „Hrvatska dionička liskama u Mostaru" svim modernim zahtjevom odgovarajuću tiskarnu, koju smo providili sa svim potrebitim strojevima i materijalom, te najmoder­ nijim slovima. Sa namještenimi vrstni silama u ugodnom smo položaju, da možemo sve vrsti tiskanica, kao skružnice, »križaljke, oblastne tiskanice, protokole, zarucne karte, račune, posjetnice, jestvenike, osmrtnice, pisaće papire sa nadgiavjem, u obće sve u tiskarsku struku zasjecajuće radnje najelegantnije i najbrže izradjivati, i to uz najumjerenije ciene. Preporučujuć Vam naše poduzeće upozorujemo Vas ujedno na našu moderno uredjenu „KNJIGOVEŽNICU”, koja obavlja sve knjigovežke poslove u najelegantnijoj izradbi uz najumjerenije ciene, Očekujuć Vaše blagohotne naručbe, bilježimo se SVIEĆE Sa veleštovanje ВМГ* od n a jf in i je g v o s k a „Hrvatska dionička tiskarna“i“ n Mostara za crkve, trgovce i privatnike * P o d h u m br. 7. mogu se dobiti u tvornici L. P. RELJA u Arbanasima kod Zadra (Dalmacija) po 2 for. klgr. Ista tvornica drži u zalihi uz istu cienu bojadisane svieće sa raznim cvjetovim a i narešene hrvatskom trobojnicom . Za oveće naručbe 10% popusta. ^ Ж Ж Ж Ж Ж Ж ,. '!С О О О О К Ж Ж Ж Ж > О О С С С С К Ж Ж Ж Ж Ж ^ 6 „еЖОАТЕА« ' ш Y J E N C E S L A V A *М IK A N A osiguravajuća zadruga u Zagrubu. nh „к CARSKOM ORLU- IM * Utemeljena god. 1884. podpiino uplaćenom janieevnoni glavnieoni. 13. Z ^ o s t a r i a . !& N ajveće skladište svib farma­ ceu tsk ih aparata, specijaliteta i parfumerija. co = S 3 s la ,d .iš t e = svili naravnih mineralnih voda. C_D prava stara malaga i medicinski konjak. — S v a k o v r s t n e n a r u č b e iz v a n a o b a v ­ lja ju s e n a jb r ž e i n a js a v je s t n ije . ! Adresu za brzojave: MIKAN, MOS’I'AH. S Plesna škola Jurislava Laštrića otvara se 2. siečnja 1899. Ova zadruga prvi je hrvatski domaći zavod za osiguranje od po­ žara, te se ona najtoplije preporuča svekolikom hrvatskom seoskom pučanstvu za OSIGURANJE sgrada, plodina, stoke i gospodarskih sprava. Sa ;malom žrtvicom od tri do četiri forinta na godinu može si gospodar osigurati svoju imoviuu proti svakom slučaju nesreće požara. Ova domaća zadruga stoji pod okriljem obćine slob. i kr. glav­ nog grada Zagreba. Osnovana je na temelju uzajamnosti, a to je naj­ jači i najsigurniji temelj. Medju svoje učestnike broji zadruga prve činbenika u zemlji: kr. zemaljsku vladu i kaptol prvostolne crkve zagrebačke. Čisti dobitak ove zadruge ima služiti javnim svrham cieloga hrvatskoga naroda i glavnoga mu grada Zagreba. Ovaj doma­ ći zavod preporuča se sveobćem učestvovanju svih vjernih sinova otačbine naše. T IS K A N IC E Z A P O N U D E ■nogu se doliHi kod svih povjerenika ove zadruge i u kolodvorskoj restauraciji RIIIRRTELJSTIH U ZAGREBU J ul ij a Š t a n g e r a . ■ulaz ias BerislatrićeTre ulice Tor. 2, 3L lcat. Zrinjski trg br. I8f � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvit Subject The topic of the resource politika Description An account of the resource U Mostaru je 1897. godine pokrenut list Osvit, a prvi broj je izašao u 1898. godini. Osvit je izlazio dva puta sedmično. Ispod nasl. "... Hrvatskoga jezika šum može da goji, može da spoji, Istok i zapad, pjesmu i um" \ Safvet beg R. Bašagić, Nevesinjac Creator An entity primarily responsible for making the resource odgovorni urednik Ivan A. Milićević Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Osvit Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1898-1908 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 42 cm Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9293 (Print) ISSN 3029-3928 (Mostar. Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID <a href="https://plus.cobiss.net/cobiss/bh/bs/bib/23425798">23425798</a> Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Osvit 1898 Publisher An entity responsible for making the resource available Hrvatska dionička tiskara, Mostar Description An account of the resource Br. 7-37, 39-45 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1898 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. IIIF Item Metadata UUID e287fbd1-a41a-4ae0-8c39-c8416fc3eac7 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23425798