https://kolekcije.nub.ba/files/original/6c0f09b5dae6ced95a869d3cde4a0c5e.pdf 4c26829d637ee28f74bb84664baa0845 PDF Text Text BROJ 1. ..B I S E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog-1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24'—, za učitelje (inualime i siromašne učenike (talebu) i vojnike bez sarže K 16’— . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Listse šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu. GODINA 111. BISER LIST zn ŠIREN JE Innemel-muminune icbvetun! El-Islamu PLATIVO 1 UTUŽ1VO U Neplaćena se pisma ne primaju. M o | ta ru . Dželal Nuri:*) Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. ISLAMSKE P R O S V JE T E . Pojedini brnjevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. 18. Rebiubevvel 1336. Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. M O S T H R jalu Sve što se Račun kod b.-h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. ve la j ul a a l c j b i ! tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*' Mostar (Hercegovina). 1. januara 1918. prošlim vijekom nikakove sličnosti. Pitanja, koja uopće nije bilo moguće do danas riješiti, približiće se nekoj formi riješenja, a na mjesto Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. staroga postaviće se jeda drugi status quo. S turskog: Salih Bakamović. Cijeli se svijet priprema na rat. Cijeli se Predgovor. svijet od rata plaši. Uslijed preporoda i osvješMiroljubiva dioba Perzije, stupanje Maroka ćenja podjarmljeni narodi energjčno rade, da i maročkih sultana-pretendenata halifa iz di­ povrat svoja oteta prava. Suština se imperi­ nastije Idrisovića, pod francuski prc.ektorat, jalizma . ce prorrrjenjuje. U ovom zapanjujućem napadaj Italije na Tripolis, istisnuće Gsmarlija kaosu neki narodi stare, kao Francuzi i Englezi, iz Evrope od strane balkankih državica i pot­ a neki se opet iznova ragjaju, kao Japanci, a pomaganje saveznika od evropskih velesila, neki se pak nalaze na pragu novoga života, sporazum Engleske i Rusije, solidarnost Fran­ kao Muslimani i Abesinci. Politički faktori staro­ cuske sa ovim dvjema državama, mogućnost ga vremena ustupaju svoja mjesta nekim novim bliskog sukoba izmegju Pangermanizma i Pan­ silama. Zapadni narodi ugnjetavaju Istok ne­ slavizma, englesko-njemačko natjecam'e za pre­ milosrdno. Prirodna je posljedica to, da u vlast u svjestkoj politici, preporod Dalekog Aziji reakcija uzima maha koja će možda skoro Istoka, a osobito proglašenje republike u Kitaju- prouzročiti temeljitu revoluciju. Što je Istok? Što je Zapad? Kakove su sačinjavaju jednu vrlo važnu historičku eru. To jest sa ovim dogagjajima svršava se još političke, nacionalne, plemenske, moralne i du­ jedno poglavlje knjige prošlosti Postanak ovih ševne opreke megju ova dva svijeta? Da li važnih događaja takogjer znači da će se u je sporazum mogućan ili ne? Kako se Islam budućnosti pojaviti neke vrlo značajne promjene može definirati u sadašnjem vijeku; koliko je i da će se svjetski zemljovid još malko pre­ on u vezi sa svojom prošlošću, te koju ulogu inačiti. Od najzamašnijih pitanja je, da se upo- može imati u budućnosti? Tko su Muslimani? redno sa ovima političkim revolucijama po­ Kakovu silu sačinjavaju? Da li oni imaju so­ javljuje revolucija ili bolje rekuć evolucija misli, cijalnu i političku vrijednost? Muslimani, koji teorija, pa i samih čuvstava, što se nikako ne bi čine jednu šestinu cjelokupnog ljudskog roda, a koji su ipak nazadniji od ostalih elemenata, smjelo omalovažavati. Namjera nam je to reći da će se sredina šta biše trebali poduzeti, da skinu ropske lance dvadesetoga vijeka, koiega tek početak pro- sa svojih vratova i da se s kulturnim svijetom življujemo, toliko promijeniti, da neće imati sa porede sa svima pravima i dužnostima? Ovdje nam treba i to naglasiti, da se Pan­ *) Wdi u 3-ćem broju II. god. »Bisera« biografiju i knji­ ževni rad autorov. Uredništvo. islamizam na Zapadu još smatra kao jedno Panislamizam. �Strana 2. .BISER* Broj 1. Kako god je ovo pitanje u čvrstoj veži sa historijom i kako je Islam svoj sjaj i veli­ činu uzeo od prošlosti, tako je u potpunoj vezi i sa sadašnjosti. Danas je imperijalizam, koji je temelj današnjoj evropskoj i svjetskoj pilitici, od prilike jedno islamsko pitanje. Pri ispiti­ Evo u ovom novom poglavlju historije, vanju Panislamizma svakoko nam treba dobro mi ćemo koliko nam sile dopuštaju, ovo van- prosuditi imperijalističke težnje Engleske, Fran­ redno zamašno i koristonosno pitanje potanko cuske, Rusije, Nizozemske, Njemačke, Italije, razjasniti. Držimo, da će važnost same teme Japana i Amerike, te evropsku politiku, u ko­ biti dovoljan razlog, da- nam se oproste može­ liko je ta sa imperijom u vezi. Nakon što se bitne pogreške. upozna veza Islama sa historijom i njegov ko­ Pri ispitivanju jednog važnog predmeta, rijen u svijetu prošlosti, ako se današnja pi­ kao šio je Panislamizam, treba se odreći, koliko tanja dobro razmotre, onda ćemo zadobiti pravo, je moguće, raznih aspiracija, a što više i samih da malo o budućnosti nagagjamo. zahtjeva vremena i okoline. Koliko je god teš­ Imali smo namjeru naše djelo učiniti što ko napisati historiju i prosugjivatidogagjaje proš­ većim, i o načinu življenja Muslimana u da­ losti pod utjecajima današnih aspiracija, misli našnjem vremenu, opširno govoriti. A za mei čuvstva, toliko je ista mučno, pod pritiskom gjusobno upoznavanje Muslimana baš je velika nekih vladajućih strasti i osjećaja, upustiti se nužda, da se ovaka isvješća objelodane. Mi u proučavanje Islama. Što više, budući da se sn o. se naročito zanimali sličnim istraživanjima, tema Panislamizma odnosi i na budućnost, ali nam je nemoguće u »vom našem djelu o možda je njeno proučavanje još mnogo teže tome opširnije govoriti. Da kažemo uzrok: i zamašnije. Da se ovaka razjašnjenja pred štovane čitaoce Tok dogagjaja često puta prouzrokuje mogtiu iznijeti, nužno je dobro poznavati neke pokvarenost ćutila. Od prilike kao da su točke. Budući da Muslimani žive vrlo raštrkano nas dogagjaji omamili pa stoga ne možemo u raznim pokrajinama i pod raznim državama nepristrano prosugjivati vrijeme, u kojem se to su i pitanja, koja se na njih odnose, raz­ nalazimo. I prema značenju jednog čuvenog mjerno mnogobrojna. Istina, mi smo u trajnom polustiha na Istoku, kako ribe u moru ne poz­ saobraćaju sa islamskim narodima u Egiptu, naju mora, u kojem žive, tako je moguće Tunisu, Algeriji, Indiji, Malajskoj, Rusiji, itd., da i od nas mnogi, uslijed hiljadp uzroka ali zatražene točne podatke od njih nijesmo ne može raspoznati sadanjeg stanja. Dok mogli dobiti. Istok se nije priučio zapadnja­ se dogagjaji od nas ne udalje i ne odvoje čkom redu, jednakom i pravilnom mišljenju, od mnogih relacija odnosno dok se ne kris­ radu, istraživanju, razmatranju itd. i zahtjevani taliziraju, teško ih je razumjeti. Ima istina i posao neće da izvršuje, kao Evropljani. Eto osim onih stvari, koje se drže za istinu; nalazi ovo zbrkano stanje i anarhija Istoka ne doz­ se ušenjaka, koji tvrde da imade pozitivnih voljava, da ovo naše djelo postane jedan izvor istina, koje ni matematika ne može da dokaže. za praktične podatke. Prema tome ova će naša Radi toga neka nam ne zasljepljuju vida neke knjiga uz mnoga objašnjenja o Islamu u glav­ objavljene istine, neke zvanične karijere i ne­ nome govorti o mislima, nazorima, teorijama kakve konvencije.. Dignimo se, koliko nam i osjećajima Muslimana, te o evropskoj poli­ ljudske sile dopuštaju nad same dogagjaje i tici, imperijalizmu i istočnim pitanjima. Ako dnevna pitanja, pak na nacionalne i socijalne nam uspije drugi dio podataka sakupiti, to će aspiracije, te ekonomske zahtjeve i sa takim mo ih bezodvlačno objelodaniti u jednom po­ jednim pogledom razmotrimo pitanje Islama, sebnom svesku. (N astaviće se) koje u povjesnim temama sadržaje najvažnije posljedice. pitanje borbe; s toga o njemu nijesu pisali niti istraživali evropski učenjaci onako objek­ tivno, kako bi trebali raditi. A naša istočnjačka nastojanja, da to razbistrimo, ostala su bez­ uspješna s toga, što mi ne poznamo metode Zapada u dokazivanju. �Broj 1. ,B ISE R ' Hazim Muftić: _• Tronogi sadžak. (Crtica iz života.) Nikad ni u snu1 ne bi čovjek sanjao, da jedan ku­ hinjski predmet može imati >prilike urezati se u tako veliko zapamcenje i biti u savezu sa drugim venmm us­ pomenama. Ali kad sam se ja onoliko radi njega morao sagi­ b ati i ruke zavlačiti u lužavu, čagjavu i mračnu iurunu, vaijia i i m i crtaiceiju, — airagi prijatelju, strpati se i upo­ znati sa tim saozakom, ili nakon saslušanja pripovije­ sti: „ S a a ž a k o m ” — napisanim sa velikim početnim siovom. Ja sam nedavno premješten bio iz glavnog grada i valjalo mi je prtljati u provinciju. (Do toga dana o saazaku injesain nikad ništa ni s kim razgovarao, niti sam o njemu imao kada voditi ongu. A i Kad sam g a kupio, ono je to nekako mehanički i neopazeno. žena jeonog pazarnog dana naorojila, šta sve trebam kupiti za kuću, a kad sam oio već na avhjskim vratima, kucnula u- dzam i doviknula mi sa osmje­ hom: i jedan sadžak.) Do premjestenja sam stanovao nekako oko čitavu godinu dana sve privremeno u jednom malom tijesnom stanu, koji je bio u blizini zavoda, u kojem sam služ­ bovao. Dobro, kad ću već prtljati, a familija mi se svakako poterehia odsutna, kod roobine, valja mi poki.ćstvo li­ jepo spakovati, omotati u dare, ušiti i u to n u ti sa ko­ nopcima, pa neka sam do odregjenog dana pi ipravan u svemu. Pakovanje privatnog pokućstva se obavija na pri­ vatan-način. Nema tu ispisanog inventara kao u uredima i za­ vodima, pa da se na temelju „prozivanja" može nefaijeno ustanoviti, koja svtar nije hazur. Nego se zagjc od sobe do sobe, te što se vidi i nagje, to se na shodan način ballra ih denjkira. Kad vidiš, da si sve spakovao i da je sva kuća ostala prazna, onda se i osvje­ dočiš, da je sva kuća prazna i da si sve popakovao. J a sam tako sve svoje pokućstvo lijepo i uredno sredio; što je bilo za sanduka, to sam u njih složio, a što je opet za denjkova, to opet ukamario, te umotao u velike komade dare pa najposlije svaki komad napose utegao sa sve četiri strane jakim konopcima. P ri ovom stezanju konopcima bezuvjetno je nužno zovnuti dvoji­ cu jakih pomagača, jer ako se slabo stegne, onda nije isključena mogućnost, da bi se koji denjak u putu pri­ likom pretovarivanja mogao razdriješiti i rasuti. A to ne bi nikako bila ugodna stvar. Nu ja nijesam m ogao isti dah, kad sam popakovao, stvari predati na željeznicu, nego je valjalo čekati još nekoliko dana, dok svršim službeno predaju zavoda u kojem sam prometnuo jednu godinu svoga života, dok se oprostim sa svojim društvom i suradnicima, te sa dječicom, zavodskim učenicima. Dječica nijesu do posljednjeg dana ni znala, da ćemo se rastajati i da sam premješten, a za ono spakivanje mog pokućstva, koje se je opazilo prije odlaska na mjesec dana, rekao sam im, dia samo kanim tražiti bolji i prostraniji stan. To su djeca mogla i vjerovati, jer su i sama vidila, da je ta promjena stana opravdana, pošto dotadašnja moja kuća nije bila podesna niti za jednog samca, be- Strana 3 ćara, a kamoli za me, koji sam oženjen i imam svoju djecu. Ja nijesam našao za shodno, da djeci kažem u ovom slučaju prave istine iz uzgojnih razloga, jer sam toj dječici i bio pridijeljen radi uzgajanja. Pa pošto sam svakako na kratko vrijeme u uzgojnoj misiji na zavod bio namješten, to sam osjećao dužnost do zadnjeg dana ostati uzgojiteljem, i ne poremećivati harmonije, na početku postavljenog programa, sa ne­ nadano nastalim promjenama, koje su se ticale uzgojiteljeve ličnosti. I radi te taktike djeca su bila mirna, slušala su me i volila. A i ja sam tu djecu jako volić* Bilo ih je preko stotine, a sva su bila sdrotna, bez roditelja. Pa valjda baš radi toga, što su bili sirotani, radi toga sam stekao prama njima samilost, a oni opet uvjerivši se o tome, da im ja želim samo dobro i sreću, zavoljeli su me i svi redovito slušah moje naputke i savjete. Po tom je megju nama vladala prava pažnja i lju­ bav, te meni nije trebalo zvati u pomoć šipke, kad sam htio provesti kakovu uzgojnu odredbu. Naravna stvar, da je zato trebalo dulje vremena, dok smo se spoznali i dok su se mali dječinji umčići u više prilika uvjerili, da im njihov uzgojitelj nije ništa drugo, nego samo dobroželjitelj. A onda je sve išlo kao namazano. U opomenama i odvraćanju od kakovog griješenja pojedinac. protiv vjerskog ili kućnog reda bih smo uve­ li takvi običaj, da se pri sakupljenom svom djecom u zavodu pročil i shodan tembih upletavši izmegju redaka konkretan primjer, koji je neki od zavodskih uzgojitelja neopažen od prestupnika primijetio. Obično se u ovakim tembiliima ne bi navodio izričito odnosni prestup­ nik, nego bi se govorilo obično svima, kao da se stvar nije m dogodila, nego iz straha, da se ne bi koji od prisutnih prevario i u odnosni prestupak ugazio, una­ prijed se upozorilo. Na primjer, neki je ne znajući, da ga je uzgojitelj vidio i čuo, nešto opsovao ili inače neumjesnu ili nelijepu riječ izgovorio ili kakav neuredan čin počinio. Onaj uzgojitelj to saopći svom društvu — drugim za­ vodskim uzgojiteljima. T o se zabilježi u dnevnik i nakon zdogovora o načinu, kako se imade dotičnoj neurednosti stati na kraj, zabilježi se odnosni zaključak na svome mjestu u istom dnevniku. Taki se zaključak po tom pročita okupljenoj djeci i to najobičnije za vrijeme ručka. Dobro se sjećam ne­ koliko takih zaključaka. „Neki mi nešto pogriješe iz nerazmišljanja: A da je malo razmislio, ne bi one pogreške učinio, zato se treba držati ovoga pravila: Što ne voliš, da tebi netko učini, nemoj ni ti učiniti nikome. Što ne valja učiniti u javnosti, nemoj to učiniti ni u tajnosti. Psovke i pogrdnih i prostih riječi, treba se sasvim proći. Čisto se treba držati vazda, na namaz u pravo vri­ jeme hititi i ne izlaziti iz džamije prije dove! Ili: „Prijave i pritužbe na ganjku i u opće u drugim prostorijama osim zbornice su zabranjene, ali i u zbor­ nici prijavljuju samo pazitelji i nadpazitelji. U kancelariju se nikako ne smije ulaziti, jedino je to dozvoljeno nadpaziteljima i to u iznimnim slučaje­ vima". �Strana 4. Broj 1. ,B ISER* Ili: „U gornji boj kuće je iu dani zabranjeno ići bez naročite dozvole, izuzam bolesnika, bolničara i nadpazitelja, koji će vršiti nadzor!“ Iz sadržaja jednog takovog tembiha m ora se razu­ mjeti, da je peko svojim činom dao povoda ,,tembihu“ pa pošto se počinitelj u ,,tembihu“ ne ističe izričito, to on u sebi zaključi, da njegov prestupak nije prošao neopažen, te da ga prema tome ni u buduće nije u stanju sakriti, zato se u duši kaje, a u isti mah osjeti u srcu neku zahvalnost naprama uzgojitelju, koji ga je na zgo­ dan način pokrio i istodobno naputio na pravi put. Niu za neke pogreške*uvidilo se, da gornja praksa nije dostatna. Za to se prestupnik za teže pogreške mo­ rao i otkriti i osjetljivo kazniti, ali potonji su slučajevi rijetki i što se dalje sa djecom uzgojno radilo,, postajali su prestupci sve regji i regji. I zaista uzgojitelj je dužan dječija srca osvojiti, te ih uza se priljubiti, ako želi, da od njih može istesati ljude. Radeći tako sa djecom imaće vazda prilike, da im prikalemi kakvu ideju, kakvu korisnu misao, i da ih ne­ ograničeno poučava u svemu dobrom, pa i u onom, što nije ograničeno sa šolskim rasporedom naučnoga gradiva. U školskom je rasporedu predvigjen broj sahata za krasopis, nu nije tu ni spomenuto o vještini ispisi­ vanja mudrih izreka, savjeta, te gragjenju levhi i kićenih arapskih i turskih natpisa. A nema se za to ni vremena u školi. U nastavnom pravilniku propisano je ezberlei*':. vanje lijepih pjesmica i kratkih poučnih članaka, ali sam o iz čitanke odnosnog školskog razreda. Nu mi smo to školsko znanje proširivali to sve u časovima odm ora i zabave sa raznim korisnim doda­ cima. Crtali sm o razne predmete, pokućstvo, posugje, haiat, pisali natpise, lomili ruku izragjujući na papiru kakovu arapsku izreku, kratku a punu puoke,, koja ti se mnogim ispisivanjem i izgovaranjem to lk o može omiliti i utuviti, da je nikad ne možeš zaboraviti, nego te u cijelom životu prati i s tobom se brati. Učili sm o na pamet raznih krasnih pjesama - od neumrlih islamskih pjesnika i m islioca. ,,Islam u“ od Musa Ćazima, Lejlei — mevlud«, »Težaku« od istog, te »Munadžat« od Muallimi Nadžije, Bašagićeve „Savjete očevima”, „Mehmed-paši Sokoloviću” i druge, pa je to ezberlejsavianje postalo megju djecom tako popularno, da je uzgojitelj više puta dolazio u ne­ priliku radi m nogog traženja i prijavljivanja od strane djece, jer se lahko iscrpe priručne knjige, koje do siad imademo na raspolaganju, kao »Behar«, »Biser«, »Gajret«, »Trofanđa«, »Misli i čuvstva« i t. d. Jednom ugledam u svojoj sobi privatnog stana ma dutvaru prikovan, arak papira i na istom vrlo lijepo na­ pisana arapskim krasopisom izreka iz K ur-ana: »Ve imnehu lehakkul jekin«, — a kasnije opet pod istim dugi tabak sa napisanom izrekom: ,,E-lejsellahu bi ahkemil haki min.” B rzo sam doznao koji je to napisao i tu kao ukras naše sobice, koja nije imala nikakovih levhi, — priko­ vao. Okvira naravno nije bilo, pa se levha u profilu nije m ogla svakad primijetiti, a i soba je bila malo m rač­ na, jer je svjetlo dobivala neizravno, preko divhane. Drugi put mi jedan donese mala dječija kolica, sa­ vršeno napravljena bez ikakove mainjkavosti, koja je sam svojom rukom načinio tako, da bi m ogao reći, da je tu kakav diplomiram m ajstor m orao imati posla, Pa ugodan je život sa djecom, koja. slušaju i na ' kojima svaki dan možeš vidit-i uspjehe svoga uloženog truda i uzgoja. Isto kao što je baščovan veseo i zadovoljan, kad vidi, kako mu biljke, koje goji u vrtu, bujaju i napre­ duju, tako su uzgojitelji radi napretka svoje djece veseli i zadovoljni. Pa nije niikakovo čudo, da je rastanak sa takom djecom vrlo težak. Moj se je rastanak sa mojom zavodskom djecom meni za vazdia u pamet usjekao. Nikad' g a ne mogu za­ boraviti, kao što ne mogu zaboraviti ni ugodnih doživ­ ljaja, koje sam za vrijeme življenja u zavodu sa djecom prometnuo. Kako smo gore već opisali, djeca za moj odlazak do zadnjeg dana nijesu znala, te im je rastanak bio menadan. Iskupili smo se po običaju, kako je to -za van redne slučajeve već od prije uvedeno, — svi u jednu veliku prostoriju, te su uzgojitelji stali u sredinu, a dječijia pu­ blika se postavila u okolo i očekivala »tembih«. N a to je p ■smješteni uzgojitelj govorio: D r a g a moj a d j e c o ! Sugjeno je bilo, d a ja uz Vas proživim jednu godinu dana. • Sad se ta godina dovršila, pa evo nas sudbina sada rastavlja1. Kko sam g od m orao podnositi siline tegobe za vaš uzgoj i napredak, tako sam opet vazda b io sretan i oljan, jer sam uvigjaio, d!a moj trud! nije .uzaludan, pošlo ite moje savjete vazdia slušali i izvršivali, pa mi je stog raj rastanak tužan i žalovit! Ali ovom prilikom tješim sa uvjerenjem što d r­ žim. da u mene nećete sa dobrim mislima zaboraviti, kao što to neću ni ja naprama vama učiniti, jer sam vas svili u očins .i i iskreno zavolio, te ću se i u buduće, inšallah, za vaš razvitak i sreću, vašu brinuti i zanimati. j a 1 ne tražim od Vas, da zapamtite moju osobu, nego tražim, da zapamtite moje savjete, koje sam vam kroz ovo vrijeme zajeđnikog nam življenja vazda davao. Kad budem čuo, da se vi vazda držite uzvišenih propisa naše svete vjere, kad dOznadbemj da vas pošte­ nje, čistoća duše i tjela resi, .kad mi kažu, da se laž, p r o ­ stota i neuljudnost megju vas nijesu uselile, — onda ću biti uvjeren, da miješam u ludo svojih savjeta trošio i da nijesam džaba jedhu godinu svoga- života s vama p ro veo ! I s tim ću se tješiti, to će mi zaslagjivati moj budući život! Postignuti, da B og dželešanuhu bude s vama za­ dovoljan i čuvati se od svega onoga što je On zabranio, nek vam je glavni, cilj života! Slušajte i poštujte svoje starije, dobro se ponašajte i marljivo učite, pa ćete na obadva svijeta biti sretni! A ja vam to na ovom rastanku želim i od Boga ištem kao iskrepi vaš dobrožedjitelj! Allah Emanet! Qd!g ov or malen,ih slušatelja nije bio .gromak ni ja­ san kao u običnim slučajevima, jer su djeca najednom počela tiho plakati. Iza toga. je valjalo otići kući radi tovarenja spakovanog pokućstva. Nu prije natovarivanja sam za svaku sigurnost još jedinom zašao dai pregledam cijelu ispraž­ njenu kuću, da se 'uvier ni, mije li se koja stvarčica za­ boravila. Kad sam zavirio u svaki budžaik, pregledao sve dolafe i pregratke, uvidio sam, da nije ništa ostalo. �Broj 1. . „BISER ' Strana 5. I već sam -htio -da odem, kad li nekako ne radimo Može li se reći, da smo se odužili i od nemara ugledah još na zidu prikovane dvije levhe bez okvira sa otresli, ako na vlastite potrebe najveću pažnju dajemo? napisanim kur-anskim riječima. Ne može. Taj je mar iz sopstvene koristi Stanem, dai za čas smislim, šta ću s njima učiniti. I napokon može li se reći, da nijesmo sebični, ako Da ih skinem i savijem, nemam i;h gdje metnuti, jer su svoje dijete izučavamo i terbijetimo u granicama vjere? sanđluci već bili zakovani, ili da ih nosim uza se, i onako Ne može. Jer i životinje imadu milost na svoje mlade. su mi džepovi bili prenapunjeni raznim notezima i pa­ Znanje ćemo potpuno steći istom onda, kad spo­ pirima. Da levhe ostavim na duvaru, bojao sam se, da znamo potrebe svoje, nemara ćemo se otresti istom on­ bi novi stanar m ogao biti' od' ljudi, koji ne poštuju kurda, kad počnemo udovoljavati svojim zajedničkim potre­ amski.h izreka, ili inače ne vole arapskih natpisa, pa bih bama, a sebičnost odbacićemo istom onda, kad ne bu­ bio kao dđnekle sukrivac kod ponižavan ja i gaženjta na­ demo za zajedničko dobro žalili ni truda rrii novca. pisanih izreka. Kako se to znanje postiže? Naobrazbom. Na prvom Zato se odlučim, da papire skinem i spalim. Tako je mjesto, dakako, vjerska naobrazba. Hoćemo li da i učinim. raširimo vjersku naobrazbu, treba nam je najprije olak­ Otvorim furunska vratašca: potpalim šibicom ćage šati, treba nam naći način, kako bi u najranije doba zai tu čučnem da pričekam dok se plamen stiša i vatra sagjivali islamski osjećaj u srca naše mladeži. Ovdje utrne. bi se trebalo latiti sviju dopustljivih sredstava, a otresti Dva tabaka, suhog papira odjednom planuše, a u se starovječnih misli, kao što se to već čini u dru­ mračnoj se peći porodi veliko svjetlo i u isti mah se u gim životnim potrebama. Rekli bi, da je svaki tvr­ turu.ii ukaza kao kroz bor galsku vatru osvjetljen naš doglav, koji bi konjem ili pješe išao u jedno mjesto, ako zaboravljen ■ — tronogi sadžak. ne bi htio ići željezni dom za to, što je željeznica nova Kako sam bio tronut radi rastanka sa sitnom dje­ vožnja. čicom, tako mi se u onom času pričini, da po onom ma­ Udovoljavaćemo pak zajedničkim potrebama, kad sivnom obruču i debelim nogama željeznog tronoga budemo znali šta je Islam i šta nam zapovijeda. Islam vrve i veru se moja zavodska djeca, a u svihu se u oči­ zapovijeda, da čuvamo sebe i svoje podregjene od va­ ma cakle sjajne suze, koje se naprama onome, levhama tre. čim ćemo se sačuvati drugim, nego slogom i poprouzrokovanome plamenu vrlo-dobro vide i pilje u me. žrb/ovnošću. Znamo li, da nas veže vjera i da smo svi To je radi toga, jer sam djecu vrlo volio, pa nr kao jedno rijelo, onda ćemo lahko osjetiti, ako nam jedan pri rastanku njihova slika dobro u mozak utuvila, a sa­ brat ili sestra u nesreću pane, kao što osjeća tijelo, džak je onda svakako valjalo izvaditi i naći mu idolično kad se na kojem bilo uzuvu bolest porodi. Tada ćemo mjesto megju ugodnim uspomenama iz života. raditi svi za jednog, a jedan za sviju i nećemo gledati, I miješam se prevario. šta bi nas taki rad novaca stajao. Omogućieemo život Djeca me nijesu zaboravila, jer mi se često jav­ siromašnom staležu i opskrbićemo sirotifiju smatrajući ljaju pismom, šta više i oni, koji su kasnije otišli u ojih svojom braćom. Onda nam neće trebati izražavati ništvo, često mi pošalju svoje Feldpost karte sa; lijepim negodovanja nad nesretnim slučajevima, koji se — na­ sadržajem. žalost — dogagjaju. u Bog đžellašanuhu nalaže nam, da čuvamo sebe i svoj« podregjene od vatre; pa zar nijesu naši pođregjeni i oni siromasi bez kuće i kućišta i ona sirotinja bez rodi­ H. Mebmed Džemaludin: telja i staratelja? Novo vrijeme donijelo je i nove brige. Zato smo Esteizu b ila b !*) još više zabrinuti te smo na svaki način i primorani, da jednom prihvatimo i mi za rad. Ve minellahi-teufik! Narcis: Ku enfusekjum ve eblikum nara... Bog džellešanahu nalaže robovima: „Čuvajte sebe i svoje podregjene od vatre!*' Razumije se, da treba najprije znati, šta može biti uzrok, da se pane u vajru, pa kad se znadu uzroci, onda se treba čuvati od njih. Kao najglavniji uzroci mogu se navesti: neznanje, nemar i sebičnost. Mnogo je čeljadi u opasnost palo na ovom svijetu i zaglavilo zbog ne­ znanja, nemara i sebičnosti. Pa možemo li reći, da smo se kutarisali iz nezna­ nja, ako znamo razlikovati jeftiniju od skuplje stvari? Ne može. To je znanje, koje se više očima: postiže. *) Donosimo ovaj lijepi članak, što ga je r e i s u 1u l e m a , kao urednik J a r ik a ’ na uvodnom.mjestu toga lista štampao, a poslije ga donio na prvom mjestu u knjizi „Vazovi i nasihati**. Budući da je ovaj članak pi­ san arebicom, a dobar dio našeg svijeta ne poznaje toga pisma, to ga ovdje donosimo, da ga i ovi pročitaju i njime se okoriste. Uredništvo. Mussa Džarutah: Zašto islamski n rod nije napredovao? Velika je razlika danas među kulturnim i islamskim svijetom. Prvi je kao doživotno preuzeo u svoje ruke sva uplivna politička i administrativna mjesta, te se ko­ risti i osnažuje svim zemaljskim izvorima bogatstva; drugi pak, lišen prava na politički život, nemoćan da sam svojim poslovima upravlja: oduzeto mu je svako pravo raspolaganja u rođenoj domovini, u vlastitoj kući njegovoj, te drugi s njim, kao sa zatočenikom upravlja. Ova strašna razlika, što se kao dan vidi, zaista ima svoj uzrok. Pored mnogobrojnih sporednih, svakako će tomu biti jedan poglaviti uzrok, na kojeg nije lako otvo­ �Strana 6 ,B IS E R ' reno uprti. Uopće veoma je mučno odrediti pozitivne uzroke pojedinih historijskih događaja, ili socijalnog položaja nekog naroda. U borbi, oboružan prosvjetom, kulturni je svijet savladao i prirodu i sve ostale narode, dok islamski svijet bijaše još u mrtvilu, pokriven gustom mrežom le­ targije. Tako je, eto, kulturni svijet napredovao, a islam­ ski nazadovao- Da li je to glavni uzrok? Ako jest, što je onda uzrok intenzivnom radu jednih i totalnoj rezig­ naciji drugih? Svjetlo prosvjete i znanosti počelo je prosipati svoje trake u kulturni svijet tek koncem VIII. stoljeća i kroz nekoliko stoljeća bilo je slabo i, tako rekući, la­ tentno. Z ašto? Zašto je kod svake pojave bivalo gašeno? Zašto se prosvjeta nije m ogla uzdržati i oživiti sve do XVI. vijeka? Zašto napokon napredak do tada nije m agao da zadobije oblik općenitosti? Početkom XVI. vijeka započela je u Njemačkoj reformacija (islahat). Kada se je, blagodareći toj reformaciji, kulturni svijet riješio crkvenih okova i sebe kao sužnja oslobodio iz svećeničkih ruku, te postao sam o­ stalan u mislima i rasuđivanju, tek tada je znanost i prosvjeta življe progledala očima. Počevši sa malim r neznatnim pitanjima reform adja je za kratko vrijeme zadobila toliku snagu, da je kulturnom svijetu počela rađati školama i ostalim blagodatim a. Čovjek je dobio svoja čovječanska prava, a razum pripadajuće mu pravo gospodstva, samostalnosti, slobode i odlučivanja. Tako oslobođeno i preporođeno ljudstvo kročilo je brzim hodom i svojim umom stalo pretraživati i otkrivati bez­ brojne prirodne tajne i koristiti se svim do tada nepoz­ natim blagodatima beskrajne vasione. Iščupavši se is­ pod upliva fanatičnog klera, čovječija je umna snaga postala jačom i ljudstvo je s oduševljenjem orijaškim kr racima kretalo napred i u teorijskom i praktičnom pogledu. Što se nije m oglo postigivati onda, dok um bi­ jaše sputan medu zidinama crkve i u moćnim rukama papi, to se u zadnjim vjekovima lahko dobivalo. Oslo­ bođenje, dakle, razuma od teokracije, uzrok je napretku u kulturnom svijetu. U vremenu toga sveopćeg napretka islamske su se medrese (više i niže škole) bavile proučavanjem apologetičkih djela i na njih sastavljenih glossa (hašija). In­ telektualna snaga islamskih pisaca trošila se je jedino na sastavljanje komentara i glossa na razne tekstove (metne). T o bijaše u ono vrijeme, kad je razum islam­ skog naroda bio svezan u rukama raznih ambicioznih apologetičara i falzificiranih nadri-pravnika. Pod doj­ mom ovo g stanja, koje gospodovaše umovima, islam. 6vdjet um iraše, padaše, nazadovaše. Pojava velikog re­ form atora, M artina Lutera padala je u isto doba, kad je vladao najveći osmanski vladar, sultan Sulejman Ve­ liki, to jest, kada su kršćanske države pram a islamskoj B roj 1. pretka, a pod uplivom apologista, šejhulislama, kao što su Ibni Kjemal, Ebussu-ud, islamski je svijet padao sve niže i niže. Ili drugim riječima, napredak kulturnog svijeta datira od oslobođenja, a nazadak islamskog svi­ jeta od zarobljenja uma. Slijepi islamski filozof Ebul-Ala el-Mearri, predvi­ đajući ove grozne historijske činjenice sa . proročanskim riječima kao poklič opreza u svojoj zbirci ,,E1-Luzumijjat” veli: „Reku, ve rekadna. . . (što znači: Oni napre­ dovaše, mi spavasmo, i dok mi nazadovasmo, oni se po­ digoše. Kolika je razlika između njihova napretka i na­ ših ležišta:!) Kad se razum sputa te se liši svakog razmišljanja i rasuđivanja, kad nastupi zastoj u djelujućim nervima i čovjek oboli na posvemašnjoj rezignaciji, tad na njega i .niajmair.je stvari čine strašan upliv. Biće s to g a zaista, da su mogle činiti svoj pogubni upliv na islamski r.zum i srce, koji su stenjali u teškim okovima: razne po dervi­ šima širene nezdrave ideje, v&zoyi puni prokletstva na ovaj život, misli asketa, koji traže sreću i zadovoljstvo u siromaštvu i napokon teozofska filozofija, koja u sve­ mu đavolskim tragom ide. P o tom je islamski svijet i umom i tijelom ostao pasivan i dok je kulturni svijet na­ pi edovao,. dotle je islamski nazadovao, radi čega je i na­ stala lika razlika među kulturnim i islamskim svije­ tom. S toga su, eto, prvi gospodari, a drugi ponizne slupne. T o je moje mišljenje o tom pitanju. Ovaj se je na­ zo r ukorijenio u mom srcu čitanjem i prebiranjem po islamsk ■ političkoj, znanstvenoj i kulturnoj pgvi;esn:.c:. Djela pak savremenih islamskih sociologa, koji hoće i traže odgovor na ovo pitanje, sam o mi učvršćuju ovaj nazor. Silom toga, u mom srcu učvršćenog uvjerenja bio sam, htio ne htio, pokrenut: sve, što sam napisao ili rekao, vođen sam tim uvjerenjem. Svaka moja riječ, svaki redak ima sam o jedno za rijlj, a to je, osloboditi od ropstva razum , sasma rastrgati okove, koji su mu nametnuti po raznim sljedbama (mezhebima), htijenje naše, našu volju osnažiti. T o je, eto, moj cilj. Glavni je, dakle, uzrok što se islamski svijet nalazi u ovom stanju ro ps tv o razuma. Nepokolebivo vjerujem u svetost, u uzvišenost, u božanstvenost Islama i zato ne m ogu dopustiti mizer­ nim sljedbama, da suzuju krug njegova nauka i da ga stave pod m onopol proizvoljnog interpretiranja, s čega apsolutno negiram uski krug, u kojeg su stavili Islam razni mezhebi. Islam ne priznaje r a z u m sputanim, ograničenim, nego p r o s t i m , s l o b o d n i m , apeluje pače na njeg kao nia v r h o v n u instanciju argumenta­ c i j e . I islamske su države priznavale razumu slobodu, bile slabije. Da, ali kršćanski svijet pod uplivom pojave koja se je cijenila kao obično, prirodno pravo razuma. U prvim stoljećima Islama ne bijaše to g a, da se dijelilo po mezhebima. Odbaciti razum, pregaziti njegov aukto- velikog reform atora M artina Lutera krepaše putom na­ ritet, neprijateljski gledati na znanost i prosvjetu, bacati �Broj 1. Strana 7 ,B ISER 4' Nedžib Čardžić: se na naučenjake strijelama anateme, preko lica slobode prevlačiti ljagu bezvjerstva, to i tome slično n e m o ž e se a p s o l u t n o d o v e s t i u s k l a d sa u z v i š e ­ ni m d u h o m I sl a ma . Apologete su ovakove stvari, zaogrnute plaštem vjere, dali narimrii islamskom svijetu. Ove nezdrave D ram a u pet činova. ideje, koje su širene pod imenom vjere, našle su plodna Po prići iz Hiljadu i jedne noći. tla i svoje žilje protegle čak kroz mozag i srce, a tim je OSOBE: udaren okov na islamski razum i njegovu moć valjanog Ali Baba. djelovanja. Eto, ta sputanost glavni je uzrok ovim ne­ Zarifa, njegova žena. daćama i potresnim tragedijama, koje vidimo po cijelom Faik, njegov sin. islamskom svijetu. Kasim, njegov brat. Da se kroči k spasu, prvo je osloboditi razum, jer Rukija, Kasimova žena. bez toga nemoguće je polučiti ikakav uspjeh. Moje Morgijana, Kasimova robinja. dakle stanovište jest, emancipacija razuma. Odatle, na­ Abdullah, Ali Babin rob. ravno, slijedi nijekanje, posvemašnje zabacivanje sviju Halil, harambaša. po raznim mezhebskim pristalicama usvojenih prepreka Salih i ograda. U mnogim pitanjima sam najsmjelije protuslo­ Ismail vio i samim osnivačima mezheba, ali ne zato, da te prve Mehmed velikane zbog pogrešaka povlačim na odgovornost, ne­ Junus go da manifestiram svoje uvjerenje u pogledu slobode hajduci. uma, koju širokogrudnost i uzvišeni Islam dopušta, ili VU'stafa, mjesni postolarpravije zahtijeva. Hafiz Sulejman, imam. S turskog: Muhamed Zahirovtć. Sabit lbrahim susjedi Još nekoliko hajduka. Narcis: Događa se u jednom Perzijskom gradu. fUi Baba i četrdeset hajduka. Susret. Na ulici prašnoj danas sam Vas sreo, Prvi put to bješe nakon mnogih ljeta; Prošla si kraj mene u pobožnom miru Izmučena tugom i zlobnošću sv’jeta. Ko san topli jedan iz djetinjstva krasnog Što se na čas javi, aP ga zbilja svlada, Iščezla si i ti u prašini gradskoj S čudnim izmirenjem radosti i jada. Zlatne želje tvoje umrle su davno, Sahranjene sve su mladenačke sanje; I u duši samo još praznina osta Zavjena u jedno tatino osjećanje. Osjećanje kobi što je tako blizu I pred kojom duša s pokajanjem ječi. A sve misli tvoje pod staračke dane Prekrila je samo molitva bez r’ječi. Ja razumjem sjetu što ti grudi truje 1 sav pokajnički mir toj toga trena; U svagdanjoj borbi duboko smo pali I.mi nismo više ni sjen prošlog sjena. Mi smo bili žrtva svoga pokoljenja I s njegovih gr’jeha ti više ne plači; Znaj i u mom srcu jedna rana leži Duboka i fina, koja tugu znači. ČIN I. (Dogagja se u šumi. Brežuljak, obrastao šumskim drvećem. Desno špilja.) Prizor prvi. A 1 i b a b a sam. (Na jednom kamenu sjedi i uzdiše.) A l i b a b a : Sirotinjo, svakome si teška, kamo P mijesi kući u kojoj si. Neko ima svega u izobilju, pa sa svojom djecom ugodno živi, a neko opet nema, pa se pati i muči i nikad kraj s. krajem sastaviti ne može. (Tužno uzdahne.) Evo m primjer moj brat Kasim. Ko­ lika li je razlika u imetku izmegju mene i njega. Po smrti rahmetli oca, razđiijeliismo podjednako imetak. Bio je to mali imetak. Njemu pola, a meni pola. Da, ali se on oženi bogatom miraskom, pa sad dobro živi, a ja se paitim. Da, ali su stari ljudi rekli: Zdravlje je najveće blago. (Malo veselije.) Zdrav sam, hvala Bogu, što ’no kažu, k’o drijen. Xf> mi je utjeha. Imam troje magaradi. Svakim danom ovdje u šumi niasiječem drva, otjeram hi u grad i prodam. Za te pare kupim što treba meni i djeci, pa što mi treba drugo. Hm’ a gdje li su moja magarad? (Glediar desno.) Pustio sam ih, da pasu, dok se i jia malo odmorim, pa se bojim, da mi ne odu kuda daleko. Oh, kako je ugodno ovdje, pa zapaliti. (Vadi kamišić iza pasa, pa ga čisti i puni iz duhankese.) Baš �Strana 8. ću jednu napunite i zapaliti. (N a jednom se započe oba­ zirati oko sebe i nešto osluškivati.) K ao da neko dolazi. Zaista, i to ne jedan, nego ih ima vriše. Hm’ m ogli hi bite i hajdluci, jer čuo sam, da ih ovuda ima. Biće intajbolje, da bježim i dla se sakrijem. G lava je opet naj­ preča, jer oni vjeremi nikome ne praštaju. (Bježi na desnu stranu.) Prizor drugi. H a l i l h a r a m b a š a sam, kasnije S a l i h h a j d u k , a za tim ostali hajduci. H a l i l h a r a m b a š a (dolazi s lijeve strane i nosi u đesndci o štar go m ač): Zbilja je teško sa ovakim lju­ dima drugovati. (Stane i vaidSi iiza pasa ručnik, pa njim briše znoj s čela.) Ne slušaju. Strožije ću ja s vama po­ stupati. (Maše ljuteto mačem po zraku.) E to ih još ne­ ma. Ostadoše kod one vođe, ida se napiju. Što nade do sada? Mogli su već davno da budu ovdje, a ne da ih toliko dugo ovdje čekam. (Salih hajduk dolazi.) Što na­ đite toliko dugo kod vode? S a l i h h a j d u k : M orađosm o da se napijamo i umijemo, jer sm o bili zagrijani i umorni. H a l i l h a r a m b a š a : Gdje su oni? S a l i h h a j j đ u k : O stadoše kod vode. ue stići. Halil kate? B roj 1. ,BISER * harambaša: K o nosi zaplje ljeime 'du­ S a l i h h a j d u k : Nosa gospodaru lamah, a neko ih je vrijeme nosio i Mehmed. H a l i l h a r a m b a š a (ljutito irla ostalu družinu, koja sad stiže i skupi se oko njega): Vi nikad ne slušate svogia starijega. K azao sam vam, da se kod vode ne za ­ državate tako 'dugo. (Okrene se jednom hajduku, koji je nosio oveliku zavezanu kesu s dukatima.) Ismaile! Jesu li bili dukati dobro zavezani? Da nijesi idući kroza šumu izgubio koji komiad? Halil h a r a m b a š a (zaustavi društvo- pred špiljom na zdiogovar): Vas pola ići ćete trna oni drum, što vodi prema Basri, pa ćete tu zasjieti i čekati plijena. Koga g od ugladate, da naigje putem, oplijenite g a i ubijte! Nikome ne opraštajte! Jeste li razumili? (Lju­ tito 'držeći go mač u desnici.) (Glasovi: Jesm o, gospo­ daru. Mi ćemo tam o.) Mi ćemo ostali svi ina drugu stranu. Sjutra odmah iza ragjianja sunca, da sm o svi na okupu kod onog našeg poznatog bunara! Tu ćemo se skupiti i vratiti u našu špilju. A sad svi na put! (Žurno odlaze.) . Prizor četvrti. A l i b a b a sam. A li b a b a (dolazi s praznom vrećom u r u d ) : Nema ih. Hvala B ogu, kad odoše! (Gleda na onu stra­ nu, kuda su hajduri otišli.) Ne čuju se više. Zamakli su. Hm’ a sad (Veselo.) dragi Ali baba na posao! (Stane i razmišlja.) Kako li o n o oni viču? Sezame! Sezame, tako će biti. Idem, da ogledam. (Pođe u špilju.) Sezame! (Viknu i zamače u špilju. M alo poslije toga iziđe noseći u. vreći novac.) Ha, tako je najbolje. (Veselo spusti vreću m tle.) J a štd je blaga, pusto im ostalo! Ko bi rekao, da se u onoj stijeni krije toliko bogastvo. Zlato, srebro, razni nakit, svila, kadifa i šta sve nema tu. Oh, što će se moja žena obradovati, kad joj donesem toliko blago. (Otvara reću a smiješeći se gleda unutra.) Ona nije ni­ kad u životu vidjela toliko novaca. A sad, (Razmišlja.) kako ću ovo odnijeti kući, a da nitko za to ne dozna. (Domišlja se.) Ha, natovariću ovu vreću na jednoga ma­ garca. pa ću je o zgo r pokriti drvima i tako ako ko i vidi me, ne će opaziti, da nosim dukate. A sad idem vidjeti gdje su mi m agarad i da nasiječem drva. (Odlazi žurno s vrećom na lecima.) Z astor pada. (Nastaviće se.) I s m a i l h a j d u k : A ne gospodaru. Svi su ovdje (pokazuje rukom na kesu), što sm o ih onom trgovcu oteli, a njega sasjekli. H a l i l h a r a m b a š a (zadovoljno): D obro, sad hajdmo! Sezame! (Prodere se haram baša pred ulazom u špilju, a onda u nju svi zamakoše.) Prizor treći. A l i b a b a , a poslije opet hajduci. A l i b a b a (dolazi, pa plašivo gleda u špilju, gdje su hajduci zamakli): Ja strašnih i okrutnih ljudi. Bože dragi! Ne d ao mi se B o g sa njima na putu sresti. Od toga d a B o g sačuva svakog čovjeka! Ali što bi od njih? Kuda se skriše? Sve md se pričinja, da sam vidio, kako u špilju ^zamakoše. Ali, kako da ugju (pokazuje rukom u špilju), kad je ulaz zatvoren ?! (D omišlja se.) H a, opet ću se ovdje blizu skriti i čekati, da vidim, da li će se opet n atrag povratiti i izaći. (Odlazi žurno istim putem natrag. Iza to g a začu se odmah iz špilje riječ »Sezame« i hajduci izigjoše.) Muhamed Seid S erd arević: Strašivost. Megju zle strane m nogog čovjeka spada bez sum­ nje strašivost. T o je u očima etike posve nelijepo svoj­ stvo, a vjera propovijedajući svoja m oralna načela uda­ ra svom žestinom na nju. Osobito je Islam nepomirljivi protivnik toga svojstva, jer je ono u očitoj opreci sa mnogim njegovim principima, koji postaju za strašiva čovjeka gotovo bez smisla. Za ilustraciju pojedinih apstraktnih pojmova na­ stavnici — a tako i mnogi pi?ci — služe se ponajviše primjerima. 1 ja ću ovdje navesti js.da.ri primjer etrašivosti i to posve istinit, koji ću ispričati onako, kako se je dogodio. Tendenciju njegovu će čitaoci, nadam se, sobom uočiti. �Broj. 1. „BISER* Sirana 9. Čovjek 26 godina star imenom Aziz u mjestu X pri pnovnoj pregledbi pučkoustaških obvezanika u sta­ rosti od 24 do 36 godina bude uzet u vojništvo. - - Ne će da mi potvrde šehađetnamu. Ne daju o tome ni proslaviti. Jia ih molio i kumio, a oni mi na po­ sljetku rekoše, kako sam ja njihov diušmanin, koji hoće da ih u vim strašnim vremieiniima u nepriliku baci. {Stari je plakao.) Zato je Aziz mogao biti uzet i ako irnade u girlu anomaliju kao posljedicu neizliječenog odnosno prema mnijenju liječnika neizlječivog — sifi­ lisa. - Ma ne može to tako biti. To je bio megju Vama nekakav nesporazum. Ostavi kod mene svjedodžbu, ja ću je sobom odnijeti i stvar ću urediti! I zbilja muderris ode sobom k povjerenstvu, ali i on dobije odgovor, da oni svjedodžbu ne mog'u potvr­ diti, nego je mogu poslati muftiji. Muiderris im obrazlegaše, da muftija ne može potvrditi svjedodžbu kao što potvrgjiuje redovite svjedodžbe za obranu odi vojništva, jer je njegov ured1 kasnije uspostavljen nego što je Aziz bio u medresi, pa nema on u evidtenciji nikakvih prijaš­ njih medlreskih iskaza. Naveo im je i jedan1skorašnji pri­ mjer, dia je jedna ovoj slična svjedodžba vraćena od muftije nepotvrgjena. Ne možemo ni mi potvrditi, upravo ne smijemo. Ni Vi sam nijeste trebali izdati ovu svjedodžbu. Čudi­ mo Vam se, kako ste uopće smjeli to učiniti. — Ja uvijek smijem reći istinu i usmeno i pismeno. Ja sam u svjedodžbi naveo samo ono, što jest i što je bilo. Ja sam uostalom i nh osnovu našeg, autonomneg statuta dužan svakome svome talibu izdati svjedodžbu, kad ju samo bude zahtijevao. I Vi znadete sami, da je Aziz bio u medresi do prije godinu, dvije i da je za imam?' i te’zini osposobljen. U ostalom se od Vas ne traži, da Vi to kažete. Znadete Vi sigurno da sam ja sobom pisao ovu svjedodžbu i da je moj vlastoručni potpis na njoj. Znadete ujedno i da je prevod točan, da odgovara originalu. Eto pročitali ste i jedno i drugo. Ja Vas molim samo to, da Vi potvrdite autentičnost moga potpisa i tačnost prevoda i — ništa više. — Mi ne smijemo. — Ma za što, za Boga miloga, ne smijete to uči­ niti? Vi za "sadržaj ništa ne odgovarate. Ako u njemu imade što kriminalnoga1, ako je — pretpostavimo: — sama veleizdaja u njemu, ja sam kao muderris, potpis­ nik spisa, jedini odgovoran. Vi biste bili u tom slučaju samo svjedoci protiv mene u slučaju, ako bih se ja spisa odricao i nijekao da sam ga ja izdao. Ali su sve muderrisove riječi i razlaganja ostala uzaludna. Neprotumačiv strah je ljudima zašao u kosti, proizišao iz prirođene im ali besprimjerne strašivosti, pa, Bože sačuvaj, da bi se moglo pokazati i jedan trun onoga, što bi se moglo nazvati „smionošću.” Muderris se je, vraćajući se natrag, kamenio od čuda, .vičući: »Subhanallah!« i »La havle ve la kuvvete illa billah!”, a prijatelj Azizova oca činovnik — inače kršćanin — kad je saznao za stvar stao se krstiti i ,,sakaramentati” — Kakvi su sad ti ljudi iz povjerenstva postali u očima1 muderrisa, činovnika i svakoga pamet­ noga, koji je saznao za stvar, nije teško pogoditi. Ovo je jedan živi primjer strašivosti iz najbliže prošlosti, ili bolje reći, iz sadašnjosti. Navodim ga za Aziz je bio iu mjesnoj* medresi kao softa nekoliko godina, a ostavio ju je prije na dvije godine. On se je nadao, da će radi svoje pomenute mahane pri superarbitriranju (nadpregledbi) biti otpušten ili, kako rekne naš svijet biti „supurtinran**,. u najmanju ruku, da će dobiti kaku lakšu službu kao sanitetsku ili si.. To mu je rekao jedan viši činovnik, koji je bio u dobrom prija­ teljstvu s njegovim ocem. „Ne brini se ti“ — reče či­ novnik Azizovu ocu, inače starcu u poodmakloj dobi, koji bijaše vanredno tužan i ožalošćen radi sina, jer ga je ovaj posvema slušao i poštovao — „gledaćemo, ne bi li se Aziz što prije kurtarisao radi svoje bolje ili bar da mu se dodijeli kakva lakša služba izvan ‘bojne linije. Ti si moj stari prijatelj, valjao si mi nebrojeno putr priticao mi u pomoć u najkritičnijim mi danima; to ti neću nikada zaboraviti. Zato ću i ja gledati da1 tebi u ovoj stvari pomognem, ako ničim drugim, bar savjetom i naputkom.** Činovnik je ove riječi govorio više u namjeri ia u plaču jadujućeg starca utješi i razgovori, nego što je mislio, da mu u istinu može pomoći. U to ga je ime za­ pitao, da li njegov sin imade muderisku svjedodžbu, o svome učenju u medresi, a kad je on kazao da nema, rekao mu je on, da od muderisa zatraži svjedodžbu, ne­ ka nju, veli, Aziz imade kod sebe, jer ako mu ne uskoristi, neće mu doista škoditi. Ali, nastavi činovnik — muderis izdaje svjedodžbu na turskom jeziku, trebalo bi da se prevede na srpsko-hrvateki. Za to ga molite neka ju on sobom prevede. Arizov otac je otišao k muderrisu, uzeo svjedodžbu koju je baš muderris sobom i preveo, i odnio j'u svome prijatelju činovniku. Kad ju je ovaj pregledao, primije­ tio je kako je nužno, da se svjedodžba uredovno vidira, tim više, što na njoj nema nikakva službenog znaka, muhura ili što drugo. „Ja mislim” — reče činovnik — „da je to stvar vakufskog ureda ovdje, ali najbolje će biti da vi odete muderfisu pa da se s njime posavjetujete” — I eto ti starca muderrisu, kojeg upita, bi li tre­ balo s ovom svjedodžbom što dalje raditi. Muderris mu odgovori da bi trebalo, da je mjesno vakufsko povje­ renstvo potvrdi, jer — veli — odakle će znati vojničke vlasti, da je to uistinu moj odnosno muderrisov potpis, i da je prevod točan, da odgovara originalu. Starac se je brzo našao kod vakufskog povjerena tva, od kojeg se neoipravijena posla vrati opet muder­ risu. - Što je sada? Hajr ola! �Strana 10. ,,B IS E R “ Broj 1. Murat Sinanagić: to, jer — nažalost — ovakih primjera imađe puno kod našega naroda. M nogoga našega čovjeka propane pravo, — pa čak i vrlo dragocjeno, — ako ga je samo trebalo tražiti od vlasti, jer misli, ako ode pred pred­ I. Iz tradicije o lijetu ljudi. stojnika, suca ili drugog koga činovnika, da će s njime U ovome svjetskom ratu najviše nas iznenagjuje ' ratkijamet biti, to mu tako predstavi njegova strašivost. I aeroplana i djela zračnih junaka. sve mi se čini, da kod onih ljudi, koji bi trebali da budu Doduše savremeni rat nam je donio Škodine 30.5 cm i najviše odvažni i smioni, toga nelijepog svojstva naj­ Rauzenbergerove 42 cm topove, Cepeline, podmornice? ali aero­ više imade. plani nas ipak najviše zadivljuju. I sama vožnja u aeroplanu prek.o mora i planina junašfvo je i traži veliku smjelost, jake Strašivost je dosta puta u savezu sa neznanjem. živce i čvrst sastav tijela. Uzmu li se u obzir teške zadaće (B o g ga ubio! B aš je zar svako zlo s njim .u svezi.) Čo­ aeroplana u ratu i njegovi mnogobrojni neprijatelji, onda Sva­ vjek ne poznajući granica, do" kojih smije ići u svom kako moramo dati prvenstvo junačkim avijatičarima, kad je radu, strahuje da ih ne prekorači i da usljed toga ne - govor.o savremenim junacima. ustrpi posljedica, pa ne došavši ni do pola puta, do g ra­ A baš naši avijatičari su dokazali u ovome ratu, da smo mi nenatkriljivi i na tom najmodernijem polju ratovanja- Naš nice, zastane i ne smije dal j e. . . Ali imade ljudi, koji su Konjović, Klasing, Malina, djela Imelmanova i Bblke-ova natučevmi i obrazovani, pa su i opet strašivi — prave ku­ kriljuju junake starih eposa. Djela Ahilova, Rolandova kao i ju­ kavice. To može i opet da dođe od neznanja, jer i ako naštva Hrnjica i Atlagića nas zadivljuju, ali su blijede slike su, općenito uzevši, učevni, manjka im potrebno znanje prema junaštvima naših pilota. Naši su avijatičari gledali, kako u stanovitoj stvari, o kojoj se radi. M ože se desiti, da sagiba glavu oholi Lovčen i gordi Antverpn, oni su svjedoci sramotnog poraza engleske flote pred Dardanelima i otvorenja jedan recim o filozof svjetskog glasa ne smjedne stupiti puta od Hamburga do Bagdata, koje je uslijedilo iza grandioz­ u jednu akciju radi toga, jer ne zna puteva i načina, nog prelaza preko Dunava- Na njihove je oči pao u prah Litih kako će se ona sretno privesti kraju. Aeroplani u ratu. (Nastaviće se). Ju su f Tanović: Tanahna latinka. N ašao ju herceg u zlatu i svili, U palači krupnoj u duždevu gradu, Gdje se tiho m ore dokradia i mili, I gondole njiše u sjeni i hladu. Poveo ju sobom preko sinjeg m ora I prič’o joj m nogo o kamenu sivdhi, O brdima golim kod njegova dvora, 0 hercegu starom , veselom i živom. Doček’o ih starac raskriljenih ruku 1 privuk’o sebi nevjestu, pa sina. — Što osjeti starče, strast i kakvu muku? Z ar sram otno hoćeš ženu tvog dom ina? U očim a njenim plamsala požuda I svekru se nekud osjetila blizu; Što je meni tužnoj jesam li ja . luda? I ja da sam zrno u sram otnom nizu? Kad to spozn’o herceg, pobježe iz dvora, I namoli pašu silnoga sultana, Da podigne vojsku preko onih g o ra, Gdje je žena sina, očeva — dragana. •ap*- ' pomladio se Psemisl, oni su gledali, kako se predaje 16 najmoiiih ruskih tvrgjava. Mi uza sve opasnosti, kopirna' je avijatičar izložen ima još t vanje, da leti na krilima kao ptica. ’ A baš aeroplan je ideal čovjekov od kako ima ljudi, jer su oni od postanja zavidili pticama na njihovim krilima- Prvi su !iuii bil1 bez zaštite i izvrgnuti surovosti prirode i ljutoj zvjeradi. Pojmljvo je, da su oni morali zaviditi pticama, na nji­ hovom i ilopn perju, na udobnim gnijezdima, a osobito na nji­ hovom letenju, koje je prve ljude moglo štititi od zvjeradi. Ali Bog je dao ljudima nešto više od svega toga, dao im te razum i čovjek je nadvladao zvjerad, napravio sebi udobne stanove; odjeo se, naučio pripravljati sebi tečnu hranu. Božji taj dar izumio je željeznice, automobile i najposlije podiže eto čovjeka na krila. Ptici više ne zavidi na lijetu! A i jest lijepo umjeti letjeti! Automobili i željeznice su li­ jepe stvari, ali ove su svezane za ceste i smeta im drveće, šu­ me i brda. Čovjek hoće da uklo-ni sve te zapreke 1 da se kreće u zraku najkraćim putem kao pticaŠto žele pojedinci, to želi i sav narod i ta se želja ogleda u narodnim umotvorima- Narodne priče i pjesme pripovijedaju da ima krilatih ljudi- To su vile. One žive po šumama, a to su vile zagorkinje, a mogu svoja krila skidati. Skidaju ih, da se nepokvase, kad se kupaju u kojem jezeru- Zagorkinje vile su posestrime junaka naših narodnih pjesama, a vile brodarice :ve pokraj mora i nijesu junacima sklone. Po narodnoj tradiciji bilo je i takovih ljudi vještaka, su sebi pravili krila i letjeli. To mišljenje, želja za lijetom, javljivala se kod svih naroda od najstarijih vremena. U starih Grka ima priča .o Dedalu i Tkaru, koji su letjeli na krilima, koje je napravio Dedal. Taj Dedal j- bio atenski graditelj. Njega je sud osudio na smrt zato, što je iz zavisti ubio svoga učenika TalaDa izbjegne kazni, pobježe Dedal iz Atene na Kretu i tu sagradi kralju Minosu labirint, a njegovoj ženi Pasifaji drvenu kravu- Poslije je Dedal pomagao svome zemljaku Tezeju, da ugrabi Arijadnu i Minos ga je zatvorio sa sinom IkarOm u la­ birint. Oni nijesu nikako mogli izići iz zatvora, nego vještak Dedal napravi sebi i sinu Ikaru krila i oni obojica prhnu iz za­ tvora- �Broj 1. Strana I I . ,BISER* I naša naredna tradicija poznaje take graditelje, koji su pravili sebi krila i letjeli. Ferhadiju džemiju u Banjoj Luci, jednu od najljepših u Bosni, napravio je bosanski vezir Ferhat paša na kraju XV. vi­ jeka. To je isti onaj vezir, koji je god. 1493. pobijedio bana Derenčina na Udbimskom polju, na hrvatskom Kosovu. Ali to je bio izvanredan graditelj. Kad je on sagradio džamiju, napravio je sehi krila od dasaka i prhnuo s džamije i pao na brdu Šehitlucima i tu je bio šehit, mrtav. Otalen i ime toga brdaIsta je priča spojena s gradnjom glasovite Selimije dža­ mije u Jedrenama, koju je podigao otac Suleimana Velikog Kamvnije sultan Selim. Sultan je zapovjedio graditelju, da napravi 4 munare i 1000 prozora- Ali graditelj se prevaniP, napravio 999 prozora (dolkuz juz doksan dokuz). Da umakne odgovor­ nosti i kazni, napravi krila i prhne preko bijela sviijta. Od Javuz Selima se je moglo, dašto na Krilima pobjeći. Ti eto primjeri dokazuju, da se je čovjek od uvijek bavio mišljenjem, kako bi savladao svoju težinu, pa se vinuo poput suroga orla u nebeske visine. Čovjek je postigao svoju želju, on se je podigao na krila i osvojio je zračne visine. šaje novine su donosile izyještaje o tom, a došla je u Evropu i slika toga čudnovatoga stroja* Ideja je bila tu i sad su počeli od Evropljana prvi Fran­ cuzi raditi na tom, da izume stroj za letenje. Prvi Evropljanin, kome je pošlo za rukom konstrudsati taj stroj, bio je Santos Dumont. ‘ Već godinu dana iza američkog izuma divi se svjetina lijetu, koji je bio dug samo 50 m, ali se po tom moglo zaključiti da će se lijet i povećati, kad se stroj usavrši. Uz ime Dumontovo ističe se i ime avijatičara Farmana, koji god. 1908. prevaljuje 27 km za 20 minuta. God- 1909. natječu se u tom vratolomnom poslu 2 avijatičara Lathan i Bleriot- Lathan kuša preletjeti kanal la Manš (33 km) ali pade u more. Sretniji je u tom poslu bio Bleriot, koji taj put preva­ ljuje i dokazuje, da nije daleko vrijeme, da će se u aeroplanu moći voziti bez opasnosti. Bleriot zauzima megju svim avijatičarima najprvo mjesto, jer je njegov stroj najsavršeniii i sada se najviše upotrebljava- Dužina je njegova stroja 13 m, širina krila 9-50 m, a visok je s kolicima 2.70 m. On je jednoplošac ili monoplan, jer ima samo dva krila. Mnogi aeroplani imadu 2 pa­ ra n e p o m i č n i h krila, koja stoje jedni pod drugim. To su dvoplošci ili biplani- Oni zaostaju za mcmoplanima, jer nijesu II. Ustrojstvo aeroplana. tako uručni kao jednoplošci- Aeroplani, koji se kreću po moru, Dva su pitanja bila, koja su se morala riješiti, ako je čo­ moraju se spuštati i n vodu, pa imaju mjesto kolica čamac. To vjek htio da letisu hidroplani. Kad se avijatičar sprema da leti, pristupa on Prvo je pitanje, kako će čovjek savladati svoju težinu, a aeroplanu kao dobar jahač pouzdanom konju. Ali njegov po­ drugo .kako će se kretati u zraku- Kod tih je pitanja čovjek ro-l o ž i riie zavidan, jer ga može u visini izdati motor, ili mu vje­ mišljao na ptice, koje to pitanje na naše oči rješavaju dižući ~e tar može prevrnuti strojna krila. Prirodno je dakle, da je čovjek sehi zamiš'jao k r ila , (Nastaviće se). kao sredstvo, kojim će se kretati- Napraviti krila n je osobiti majstortuk. T a čovjek je načinio i teže stvari! Ali i iak svi po­ kušaji s umjetnim krilima, ostali su bezuspješni. A po svoj pri­ lici nikad neće doći vrijeme, da se čovjek pomoću krila pomiče fibduUHziz Borić: u zraku i da .oponaša lijet ptičiji. A evo zašto. Njemački učenjak Anšic je pomoću .as ovi te •fotografije dokazao, da je lijet ptica vrlo zamršena stvar i da nipošto nije onako jednostavno, kako se to običnom oku priči­ Noć je divna, — mjesec sije nja. Veći dio krila ostaje istina pri letenju miran, ali krajevi nji­ A zvjezdice neho rese, hovi izvagjaju razne kretnje, koje su sve brže, što je životinja Svud je tiho, čuješ vjetrić manja. U sekundi izvodi muha 330 treptaja svojih krila, pčela Sa cvjetićem kad zatrese. 190, vrebac 13, patka 9, vrana 4, roda 2 i t. dRumen ruža glavom kreće, Pa koliki je majstor ptica u letenju, može se znati po tom. K’o da zbori: Divno ti je, što .n- pr. roda prevali put od nas do u južnu Afriku ne odma­ Al’ zaludu, nikog nema, rajući seJer sve duše sanak krije. Letenje je dakle u n a r a v i tih životinja i čovjek neće Čemu ova nojca divna? nikad moći prisvojiti sebi toga prirogjenog ptičjeg svojstva. Kad svi ljudi sanak sniju. Dakle ni strojevi za letenje nisu udešeni po zakonima ptičjeg Čemu mjesec blijedi sjaje, leetnja, premda Lmadu i krila i oblik pticašto se zvijezde ne sakriju? Ko nikad nije vidio aeroplan na' zemlji, pa kad bi ga vi­ dio, gdje visoko leti, zakleo bi se da je to kakav grdan orlušinaČekaj, — reče sutnbul ruži, — Ali evo kako stoji s tijem. Reći ću ti odmah tajnu, Reći ću ti za kog’ Višnji Lijet aeroplana upravljaju zakoni, po kojima se okreće obični dječiji zmaj. Ako se pomičemo naprijed, držeći uzicu od Stvori ovu nojcu bajnu. zmaja u ruci, mi dajemo pogon zmaju, a zrak mu je nosioc. Ta­ Vidiš onu stazu tamo, ko je i aeroplanu zrak nosioc, a pogon mu daje motor. Velike Što no lizmegj* grmlja vodi, zasluge za izum aeroplana ima njemački inžinir Lilienthal. On Šapučući, usporedo je, oponašajući dječiji zmaj, napravio sebi dvije plohe, pa se je, Dvoje mladi njome hodi. polefivši s brda, pomoću tih ploha znao držati u zraku i po­ To si^ ružo, ljubavnici, letjeti i do 300 m. Ploha od 142 kadra je da drži u zraku čo­ Oni vode ljubav tajnu, vjeka i Lilienthalov »klizač« zračni imao je samo plohe nosi­ Zato za njih Višnji stvori teljice, a pogon mu je davao saih vozač poletivši po zemlji neko Ovu divnu nojcu bajnu. vrijeme. I to bješe najdivnije, Njegova rana smrt mu je zapriječila, da usavrši svoj Što na svijetu može biti, aparat i njegovo su djelo nastavili braća Wright iz Daytona u Jer i rajske sve ljepote, Americi 1900 g. Isprva su Činili pokušaje svojim strojem tajno, Idealna ljubav kiti. te vijesti koje su o tom prodrle u Evropu, činile su se nevjero­ jatnim. Ali kad su počela braća Wright javno tevagjati poku­ Bajna noć. �,,B IS E R “ Strana 12. Muslimanski narodi za svoja prava. (Pod ovom ćemo rubrikom donositi sve pritužbe, memorandume, peticije, brošure, letake i govore vogja podjarmljenih i potlačenih muslimanskih naroda, iz francuskih, engleskih i talijanskih kolonija Maroka, Algjra, Tunisa, Tripolisa, Egipta i Indije, te iz evropskih i azijskih pokrajina Rusije kao Turana, Kazana, Krima, Kavkaza itd., koji se nalze od1 proglšenja svjetskoga ra­ ta u centrima slobodnih i neutralnih evropskih država — Ženevi, Lausane-u, Ziirichu, Bernu, Stockholmu, K o­ penhagenu i dr. — i tu neumorno rade za slobodu, pra­ va i samostalnost svojih naroda.) Mubamed*El=fltabi: G las iz M arok a. Nedvojbeno je, da je jedan od glavnih uizroka ovo­ ga rata (dioba Afrike megju evropskim velevlastima. Sir Edvvard Grey i M. Delcasse su se sporazumili o pitanji­ ma Egipta, M aroka i Centralne Afrike. Engleska je uzela Egipat i egipatski Suadn pogazivši ugovore sklopljene sa Visokom Portom , a Francuska je dobila Maroko Zapadni Sudan do W adi-a i tako poderala ugovore potpisane u Madridu i Algesirasu. Ova je dioba nagnala Italija na zaposjedmuće Tripolisa, što je prouzrokovalo balkanski rat, koji je opet proizveo sad'anji svjetski rat. Prema tomu je ovaj rat proizišao iz nastojanja im­ perijalista, da podijele svijet bez ikakva o bzira na prav­ dat i pravo i da smajraju robe vi ma stanovnike .raznih zemalja, koje oni upokoravaj u u korist osvojit elja i nji­ hovih kolonista. Ovaj sistem, baziran na snazi i gaženju prava nemoćnih naroda, uništuje ravnotežu, koja je­ dina -može ostvariti svjetski mir, z a kojim žudi cijelo ljudstvo. M aroko, u čije ime podižem svoj glas, traži od liberalaca bez razlike, da. proglase ništetnim i bez ikakve vrijednosti protektorat, kojeg Francuska želi održati nad mojom domovinom. J a se oslanjam na slijedeće razloge: 1. Budući da je nepoštivanje ugovora jedan od uz­ roka o voga svjetskog rata, apsolutno je nužno, da se us­ postavi i prizna princip poštivanja ovih ugovora i usli­ jed to g a, da se odredbe ugovora potpisanog u Algesi­ rasu moradnu stro g o izvršiti. 2. Budući da je Maroko od pojave Islama i šta više u predislamskoj epohi uvijek bio nezavisna kraljevina sa vrlo unapregjenom civilizacijom, a u tom vremenu Francuska divljačka zemlja, nezavisnost se ove zemlje, m ora priznati i francuski protektorat proglasiti ništetnim ,i protivnim prirodnom pravu, d a svaki narod sam sobom vlada. Ovaj je princip ustalom priznat o d demo­ krata cijelog svijeta i nove ruske demokracije, te od oba dvije ratujuće grupe, kao i o d doktora W ilsona i ne­ utralnih država. B roj 1. 3. I sami je Monsieur Ribot, dok je bio predsjed­ nik francuskog ministarstva, izjavio u francuskom parla­ mentu odgovarajući njemačkom kancelaru gosp. Michaelisu, da Francuska ne treba politiku osvajanja i aneksija i da ona ratuje jedino za prava naroda. Oslanjajući se na ove zvanične izjave, izrečene sa visoke tribune, mi tražimo o d Francuske, dla ona budne logična prema sa­ moj sebi i da isprazni našu zemlju, koju želi »proteži­ rati«. 4. Francuska stvarno nije zaposjela nego neke di­ jelove m aročkog zemljišta, a to su oni gdje obitavaju meobonužana plemena i morska pristaništa, koja stoje na dohvatu topova ratnih lagja. U unutrašnjosti se zemlje m nogobrojna i dobro oboružana plemena junački odu­ piru francuskoj invaziji. Tako se u predjelu F asa pleme­ na Taza, Alkayayna i Albasani bore na istoku ovoga grada, dok plemena Ait-Yussi ratuju na sjeveru. U pre­ djelu Rabata i Meknesa na hiljade se maročkih domo­ ljuba neustrašivo bore i lavovski brane stopu po stotpu svetu zemlju svoje mile domovine pod vodstvom hrabrih vogja El-Ziani-e i Awbraiweša. Isto tako1oko Casablance m noga plemena, koja imaju na stotine hiljada ratnika još še junački bore protiv Francuza i njihove države. A u okolici Marakeša Mo-el-Ain i njegovi objedenid na­ stavljaju 1 .1 sve do Suša i njegovih pustinja. 5. Francuska je imperijalistička republika protiv stanovnika Maroka počinila nečuvene i nebrojene zlo­ čine, osobito za vrijeme dogagjajia od J9. aprila i 21. augusta 1912. kojom je prilikom na hiljade nevinih o soba poubijano. Odmah u početku ovoga rata, Francuska je poku­ pila u vojništvo sve Miaročane i mladiće i starce, bih oni sposobni ili nesposobni za oružje, i opremila ih u bojne redove da njihova tijela Služe kao štitovi i barikade fran­ cuskim vojnicima. A oni koji nikada nijesu vrijedili zja fronte pokupljeni su i opremljeni u Francesku, da obragjivaju zemlju i rade u fabrikama municije. S ta l iš e , Franceska je 'rekvirirala razne plodove i irre proizvode zemlje, kao i sve životinje, te tako izvrgla zemlju gladi i očitoj propasti. Megjutim francuske novi­ ne tvrde, ‘da Maroko potpomaže Francusku od svoje volje; a to je u diametralnoj opreci sa istinom. Mi tražim o od sveopće svjetske demokracije, da ' pruži pom oć narodu maroekome i da ga oslobodi rop­ stva, koje mu je nametnula francuska tiranija. Mi smo uvjereni, da će se demkrati na mirovnoj konferenciji za­ uzimati sam o za .m a la evroske naro de Ali njihovi se humanitarni principi moraju protegnuti na sve podjar­ mljene narode bez razljke rase, vjere, ili kontinenta. Preveo: Panislamista. �Broj i. ,BISERA Islamski svijet. T urska i Egipat.*) Prilike, u kojim se je nalazila Turska nijesu joj nikada do­ zvoljavale, da prisili Englesku na ispražnjenje Egipta. U razdoblju od godine 1882—1914. Engleska je pogazila ustanove internacionalnih ugovora i odredbe carsko-otomanskih fermana. Ona se ‘nije zadovoljila sa samom okupacijom zemlje, nego je sve moguće činila, da zapriječi Egiptu, da ne ispunjava svoje obveze prema Turskoj. Za vrijeme grčko-turskog rata od godine 1897. ona je za­ priječila vojničku pomoć, koju je Egipat bio dužan svome suve­ renu, a u talijansko-turskom ratu od god. 1911—1912, ona je opet zabranila prelaz preko Egipta turskim četama, koje su imale otići u Tripolis. Pa dok su Englezi tako postupali, narod je egipatski sa svoje strane uvijek nastojao, da podržaje tijesne veze sa turskim carstvom. Egipatska Nacionalna Stranka, koja grupira veliki majoritet naroda, stavila je u svoj politički program nerazrješivo ujedinjenje sa halifafom; oma se je uvijek opirala povredama koje su činjene otomanskom suzerenstvu. Za vrijeme rata u Tripolisu i balkanskih ratova, dobrovoljni prinosi su Egipćana za Tursku iznašali 13 milijuna franaka, koja je svota u glavnom sakupljena među siromašnim slojevima sta­ novništva. Turska opet sa svoje strane nije nikada sumnjala u.v’ i nost Egipćana; radi toga joj je ovaj svjetski rat pružio dobru priliku, da obračuna sa egipatskim pitanjem. Njegovo Veličanstvo Sul­ tan je odredio jednu od svojih vojska, da oslobodi Egipat od britskog jarma i svi Egipćani nestrpljivo očekuju taj darf oslo­ bođenja. Nijedan Egipćanin nevjeruje engleskim spletkama, im njihova braća Turci žele ukinuti autonomiju. Sami proglas Sitltanov na Egipćane najodlučnije dementira te lažne navode perfidnih Engleza. Taj Sultanov proglas ovako počimlje: „Ja se zahvaljujem Svemogućem, što mi je dao srećnu priliku, da izdam zapovijed na jednu od mojih carskih armeja, da oslobodi našu krasnu zem­ lju, koja je nasljedstvo Muslimana. Ja sam uvjeren, da će, sa božijom pomoći, mojoj- carskoj vojsci poći za rukom, da vas oslobodi od neprijatelja i njegovog uplitauja u vaše poslove i da vam povrati vašu autonomiju i vaše slabode.” 1 bez ove proklamacije Egipćani ne bi nikada posumnjali o dobroj namjer Turske i njjhovo ustezanje, da ne sudjeluju sa Englezima u ratovima oko Sueskog Kanala tomu je najbolji dokaz. Egipat i engleski „sultan". Imenovanje Husein-Kamela na prijestolje Egipta, prouzroko­ valo je veliko negodovanje i srdžbu u zemlji. Nijedan Egipćanin, osim nekoliko izdajica, koji služe tlačitelju njihove domovine, ne smatra ovog po britskoj vladi imeno­ vanog sultana svojim zakonitim vladaocem. Njegovo podvrgava*) Ova dva članka prenosimo iz 1- broja ugledne polumjesećne revije za obranu prava egipatskih muslimana »L’ Egipte« (Egipat), koju na francuskom jeziku u Ženevi (Švicarska) iz­ daju egipatski domoljubi Awad-el-Bahra\vy i Ismail Kamel. Prevodioc- Strana 13. nje engleskom protektoratu, koji je ukinuo autonomiju Egipta, dobivenu od njegovih djedova, više je nego dovoljno, da od njega odvrati naše simpatije. • To najbolje dokazuju atentati, koji su izvedeni proiiv njego­ voj osobi. I Mjeseca februara godine 1915. jedan je štundent po imenu Mahmud Khabil opalio na njega više hitaca iz revolvera. Ali na žalost kugle su falile i samo pogodile nekoliko oficira od njegove pratnje. Khabil je osuđen na smrt, a l i n j e g o v a s u d b i n a n i j e u p l a š i l a tvorce drugog atentata od 9. jula 1915. Toga je dana naime, dok je Husein Kamel sa svojom običnom' pratnjom išao u džamiju Abbasi u Aleksandriji, da klanja džumu, bačena bomba na njegovu kočiju. I ovaj ga je put sreća poslužila, jer bomba nije eksplodirala. Policija je sve prevrnula, da iznađe atentatore. Na stotine je osoba bilo aretirano i uslijed oskudice dokaza opet pušćano. Najzad su osumnjičena dva" liječnika, jedan advokat i četiri štu- -« denta i dovedena pred istražnog suca; nu radi pđmanjkanja do­ kaza sudbeni je postupak obustavljen i obtuženici pušćani na slobodu. Ali policija nije htjela, da napusti stvar i kompromituje svoj glas-. Njoj je trebalo krivaca i ona ih je tražila među nevinim. Ona je I ila oko na dva mirna višeškolca, Mobamed-Šemseddina i N h-eHiclbaoni-u, koji su već jedanput bili preslušani i kako je na više rečeno, radi pomanjkanja dokaza otpušćani. Ovdje se je ukazala besprimjerna podlost jedne policije, sastavliene od JVialteza, Talijana, Engleza i egipatskih izdajica, koja ;e ima slobodne ruke, da na sve moguće načine izmišlja i stvara dokaze protiv ova dva nevina študenta. Istraga je trajala cijelih osam mjeseci i najzad su izumitelji dokaza opremili optužene pred engleski ratni sud u Kairu. Ogromni svežanj spisa od 400 stranica bude podnesen od engles­ kog državnog nadodvjetnika, da uvjeri ratni sud o krivnji Šemseddina i Negjib-el-Helbaoni-e. Unatoč pomanjkanju jasnih dokaza u ovim patvorenim spi­ sima i unatoč dobroj odbrani njhovih advokata Ova dvojica ne­ vinih budu osuđeni na smrt. Husein Kamel je pomislio, da će pribaviti simpatije ogor­ čenog naroda, ako ublaži kaznu osuđenika. Zato je isposlovao kod Sir Archibalda Mur.raya, komandanta britskih četa u Egiptu, koji jedini ima pravo na pomilovanje osuđenika rahiog suda, da smrtna kazria bude promijenjena u robiju- I tako ove dvije žrtve danas podnose najužasnije patnje za atentat kojeg oni njesu izveli. Engleski sedmični list ,,N e a r E a 9 t” (Bliski Istok), obje­ lodanio je u svome broju od 14. juna 1916. jedno pismo njegovog korespondenta u Kairu, u kojem opisuje kako je na Egipćane djelovala ova osuda ratnog suda. Prema tom listu Egipćani du­ boko štuju nepristranost engleskog prvosuđa i željeli bi, da se domaći egipatski sudovi zamijene drugim, u kojim bi engleski elemenat. bio pretežniji. Ali ovaj nesavjestni novihar. neće da znade, kako se je na dan osude Šemseddina i Negjib-el-Helbaoni-e uzrujatiost naroda povećala i da je tim vrlo duga lista engleskih nasilja n' našoj domvini još više narasla. Egipćani ne traže pretežnost engleskog elementa u njihovim sudovimo; oni ne traže drugo nego oslobogjenje njihove domo­ vine ispod britskog jarma. Panislamista. �Strana^M. „BISER" Kulturne bilješke. Iz vakufskog sabora. 1. sjednica vakufsko-mearifskog sabora- \ akufsko-meariiski sabor nije mogao, kako je bilo od­ ređeno, na 22. XH- 1917. otpočeti s radom, nego tek na 23. Xlizbog što nije bio prispio dovoljan broj članova. Pošto je 23već bilo toliko članova, da su še mogli donositi valjani zakjučei, sabor je toga dana otpočeo sa svojim redovitim sjednicama. P r e d s j e d n i k otv ara sjednicu u 9 sati prije podne i konstatira broj prisutnih članova. Prvoj su sjednici prisustvo­ vali gg- H. Melnned Džemaludiu ef. Caušević, reisul-ulema i predsjednik sabora, Šerif ef. Arnautović, direktor vakufa, pet muftija, Pifatbeg bulejmanpašić, podpredsjednik, Šaćir ef. Grebigjela, lbrahim ef. iladžić, Mustajbeg Halilbašic, lbrahim ef. Lemeš, Ali ef. Muftić, H- lbrahim ef. Redžič, Mustafa ef- Šefić i Alibeg Tskeredžić. P r e d t s j e d n i k : Pozdravljam prisutnu gospodu čla­ nove i otvaram ovu sjednicu. Prije nego pregjemo na dnevni red, imam istaknuti, da smo izgubili druga mostarskog muftiju ti- Abdulak eL Rigjauovića- On je vasili rahmet Bari bio. (Allali rahmet ejlejeljf Medžlis ulema je na njegovo mjesto imenovao mostarskim muftijom Šaćir ef. Mesihovića i ja ga predstavljam sad u ovoj sjednici gg. članovima (Članovi: »Živio!«) i želim da u svom zvanju muveffek bilhair bude. Sada prelazimo na dneui redM u i e t i š čita izvješće ° radu vakufsko-mea; irskog saborskog odbora u godini 1917. * Izvješće o radu vakuisko-mearUskog saborskog odbora u go­ dini 1917. Vakufsko-mearifski saborski odbor podastro jc vakuiskomear liskom saboru dne 27. decembra 1917. slijedeći izvještaj o svom radu u godini 1917. Sjednice saborskog odbora. Od zadnjeg zasjedanja sabora pa do danas sazvan je saborski odbor 6 puta u zasjedanja, u kojima je zasjedanjima uključivo do 15. decembra 1917- održao 33 sjednice. Na dnevnom redu ovih sjednica bilo je 1585 raznih predmeta. Neke je od ovih predmeta saborski odbor po propisima statuta u svojem djelokrugu riješio i o njima odlučio, dočim je <>ue, koji spadaju u djelokrug ovog foruma, istom i uputio, koji će još u ovom zasjedanju na dnevni red doći. Ured saborskog odbora. Ured pako saborskog odbora izvršivao je zakljućke sabora i saborskog odbora, kao što je uz to obavljao i tekuće poslove- Istaknuti se- mora, da je ured saborskog odbora svršavajući sve poslove, udarao na razne poteškoće kao što to trpe i svi ostali uredi i zavodi, zbog rata i ratnih prilika, jer zbog ra ta od uredskog osoblja, kojeg je i onako prema opsegu posla sasm a malo namješteno, još i danas služi u vojsci njih 11, a uz to još u upravi i danas stoji upražiijeuo mjesto tajnika. Zbog toga moralo se je pošto poto tražiti sa strane činovnika, koji će makar i na najkrće vrijeme izvan svojih uredovnih sati nadomjestiti manjkajuće činovnike i to samo u računovodstvu. Ovi sa strane uzeti činovnici, koji nijesu posve upućeni u poslove našega ureda, nijesu mogli nadoknaditi u pasi u onoliko, koliko se je mislilo. Stoga su činonici i ostali službenici uz redovni osam satni rad morali raditi i izvan ure­ dovnih sati, koliku to nije ni u kojem drugom uredu ili zavodu propisano. , Vakufska povjerenstva- Osim toga i kotarska vakufskomearifska povjerenstva otešćavaju i poteškoće prave u uredo­ vanju ureda saborsko« odbora jer podosta povjerenstava ne odgovaraju na vrijeme na upite i ne daju razjašnjenja ili ne Broj 1. udovoljavaju svim otpisima koji se odavna pošalju, pa stoga ured saborskog odboru izašalje preko godine na hiljade požurki. Naravno je, da današnje ratne prilike i povjerenstvima zadaju poteškoća u njihovom radu- Ali ako se uzme, da neka povjeren­ stva neće da na vrijeme svrše ni onoga posla, koji ne zavisi ni o kojoj stranci, nego se može za najkraće vrijeme u uredu sv r­ šiti, pa se i za take poslove mora po više puta požurivati onda se i nehotice m ora osuditi rad dotčnih povjerenstava- Povjeren­ stva neka kako neće da svršavaju na rijeme ni najjednostavni­ jih poslova Isto tako neće da svrše ni najpreče i najnužnije po­ slove, kao na primjer proračune i zaključne račune samostal­ nih vakufa. Ima povjereustva, koja nijesu još ni zaključnih ra ­ čuna za godinu 1916. predložili, a 1917. je već prošla, i ako su više puta požurivani, kako pismenim požurkdma, u kojima su na sve posljedice upozoravani, tako isto. i opetovnim brzojavnim požurkama — pa ipak to sve ostaje bez rezultata i dotični za­ ključni računi za 1915. ni do 15- decembra 1917- nijesu prispjeli. Isto su tako neka povjerenstva požurivana i za proračune ka­ ko centralne vakufsko-mearifske zaklade tako i samostalnih va­ kufa. Dosta je povjerenstva nakon mnogobrojnih požurki istom prije .nekoliko dana predložilo proračune centralne zaklade, dočim proračune samostalnih vakufa ni dan danas nijesu po­ slali. j Ovo požurivanje osini što zadaje mnogo posla i dangube, još donosi i znatnog troška za brzojave i drugo, Neizvršeni zaključci sabora. U zadnjem zasjedanju koji tiaiao od 11. decembra 1916. do 7. januara 1917. donešena su 35’tljučka- Od ovih zaključaka nijesu izvršeni i t<>: Zaključak sjednice od 19. decembra 1916. kojim je za­ ključeno, da se izašalje vakufsko-mearifski mjernik' u cazinski kotar radi pi egledanja zgrada metebi ibtidija i drugih vaufskih objekata, te da se iste iz deponiranih novaca poprave. ..'.'Zaključak sjednice od 21- decembra 1916. kojim je zakjučeno, da .>e nužno odredi za otvareuje ihtijat sunufa u Fraci. 3- Zaključak iste sjednice, kojim je zaključeno pretvaranje mušku mektebi ibtidaije u žensku i otvaranje iktijat sunufa u \ lasenici. 4. Zaključak sjednice od 30- decembra 1916. kojim su ovlaštena gospoda Rifatbeg Sulejmanpašić i Tahirbeg Iniširpašić da sa odborom.odnosno sa općinom utanače pogodbu za zemljište vakufa B aš džamije u Dol. Vakufu, na kojem se na­ mjerava podići spomenik5. Zaključak iste sjednice, kojim su gospoda Hafiz Salih ef. ii- Egrić i lbrahim ef. Hadžić ovlašteni, da u ime sjedinjenih vakufa i u ime Kučukalća vakufa sklope sa općinom u Brčkom pogodbu u pogledu zamjene odnosno odstupa vakufskog zem­ ljišta koja su potrebna za regulaciju ulica. 6- Zaključak sjednice od 31. decembra 1916., kojim je zaključeno, da se obori Sahtijanuša džamija i na zemljištu sa­ gradi koristonosna zgrada7. Zaključak iste sjednice u pogledu plaće Šejha Skendcrije tekije i u pogledu uprave bostana iste tekije. 8V Zaključak sjednice od 2- januara 1917- u pogledu osiguranja džamija. 9. Zaključak iste sjednice u pogledu ustrajanja odboru za ograđivanje mearistana u Banjoj Luci10. Zaključak iste sjednice u pogledu zgrade ženske mek­ tebi ibtidaije u Travniku11. Zaključak sjednice od 4. januara 1917- kojim se ovlaš­ tena gospoda Hafiz lbrahim ef. Maglajlić i Osman ef. Vilović, da po svojoj uvigjavnosU riješe pitanje o zamjeni nekretninu Gazi Turalibeg vakufa i eparhijskog savjeta u Tuzli. 12. Zaključak sjednice od 5. januara 1917- u pogledu na­ godbe sa zemaljskom vladom za otkup prava na prenosile pri­ stojbe. �Broj 1. ,BISER* Strana 15. 13. Zaključak sjednice od 7. januara 1917. glede gradnje ime pokrića primljeno 931-652 K 57 h, izdato je do toga dana prostorija za Okružnu medresu na započetoj novogradnji Oju1,060-407 K 75 h, te se iz spomenutih razloga pokazuje 30. no­ lova hana. vembra deficit od 128.755 K 18 h, a kad se uplati cijeli prirez i druge stavke pokrića, to će se proračun koncem godine poka­ Financije. Pošto u prošlom zasjedanju iz poznatih raz­ loga nijesu visokom saboru predloženi zaključni računi, to je zivati znatni suficit i ako je zaključen sa deficitom od 214.891 K a to je najbolja svjedodžba svjesnog rada organa visokog sa­ u lanjskom izvješću podrobno govoreno 0 financijama. Budući boraće se tokom ovoj? zasjedanja iznijeti zaključni računi, te pošto će svaki zaključni račun biti popraćen sa naročitim izvješćem Gradnje j uzdržavanje zakladnih imetka. U izvješću pro­ šle godine naglašeno je, da rat j posljedice rata posve su obu­ to se ovdje i ispušta iz vida potanko obrazlajranje rada saborskoj? odbora odnosno njejrova ureda sa vakufskim financijamastavile izgradnje vakufskih zasnovanih 1 odobrenih novograd­ Iz zaključnih računa će se vidjeti, da je vakuf i vakufska imo­ nja- Ti razlozi u još većoj mjeri postojali su 1 u ovoj godini, te vina napredovala i u ovim ratnim godinama. To je jedna odveć se za ovo vrijeme nije ništa gradilo. Samo se pristupilo dovr­ ntjcšliiva pojava, jer je baš kroz ovo tri j?ođine vakufska institu­ šenju zgrade Comare Avdage vakufa u Sarajevu i to je dovrša­ vanje još u toku. T kod popravaka moralo se ograničiti na naj­ cija stavljena na najveću probu i svaki je prijatelj Islamskoj? veći minimum, te se popravljalo samo ono, što Je neophodno napretka sa zebnjom gledao, đa li će se ova najhumanitamija nužno biloi najveća islamska inštitucija .moći održati j udovoljavati svojoj ' U prošlom zasjedanju zaključeno Je, da se pristupi iz­ zadaći za vrijeme ovoj? rata- Vakuf Je kroz sve tri j?odlne gradnji Gjulagina hana u Potiorckovoj ulici. Taj se zaključak s a ' neumanjenom energijom radio na prosvjetnom podizanju nije mogao izvesti, jer se nije mogao naći poduzetnik koji bi tu islamskog elementa kao i prije rata. Kakav je taj rad. najbolje će dokazati zaključni računi, a da i ovo izvješće ne-progje bez ' novogradnju dovršio. Saborski odbor nije opet mogao da to u vlastitoj režiji izvagja, jer bi time posve uposlio svoga inžinjera ma kakvog izvještaja 0 vakufskim financijama, to. će se ovdje a uz to se bojao, da ne bi bio prisiljen u toku rada napustiti spomenuti samo rad sa gotovim novcem i stanje istpga na 30zbog sve veće oskudice gragjevnog materijala i radnih sila. što novembra 1017. godine. bi faktički i bio slučaj, da je sa dogradnjom otpočeto. Na 30. novembra 1917- iznaša gotov novac 1,125.197 K — h. Ovaj se gotov novac nalazi kod: 1. Muslimanske centralne banke 986-785 K 60 h: 2. Privilegovane zemaljske banke 114-141 K: 3. Privilegovane agrarne i komercijalne banke 6*54 K; 4- Poštanske štedionice 100 K: 5. Centralne vakufsko-mearifske blagajne 17.5i6 K 40 h: Ukupno 1,125-197 K. Od ovog gotovog novca pripada: 1. fondu muslimanskog sirotišta 118.444 K (SO h: 2. dječačkom'fondu sirotišta 10-883 K 28 h: 3. raznim polozima 281.910 K 62 h: 4- samostalnim vakufima od suvišaka 335.477 K S8 h: 5. samostalnim vakufima od glavnica 353.431 K 37 h, 61. mirovinskoj zakladi muah'ma 68-531. K 23 h. 7. mirovinskoj zakladi činovnika 22.734 K 25 hUkupno 1,191.413 K 23 hPrema tome centralna zaklada duguje na 30. novembra 1917. razliku od 66-216 K 23 h. Ovo je dugovanje prouzročeno time, što mnoga prora­ čunska pokrića do 30- novembra nijesu naplaćena, a osobito 10% vakufsko-mearifski prirez. Računa li se taj prirez sa 45.000 K mjesečno, onda bi taj izostatak iznašao 180.000 K. te bi u tom slučaju centralna zaklada na 30. novembra imla u gotovu novcu 113-783 K 77 h. Potpunim pouzdanjem saborski odbor može naglasiti, đa će i ovogodišnji centralni proračun biti zaključen sa dosta lijepim suficitom. Megjutim sravnimo H spomenuto du­ govanje od 66.216 K 23 h sa aktivom conta separata i to: al u obligacijama ratnih zajmova conta separata 594-400 K: od bi u 50%-tnlm uplatama na 4000 dionica muslimanske banke 200.000 K. nda izlazi samo za ove dvije tačke aktiva centralne zaklade na 30- novembra 1917. godine 728.183 K 77 h. n da j ne spomaniemo drugih aktivnih tražbina centralne zakla­ de. koie će se u zaključnim računima pokazati- Osim spomenu­ tih ratnih obligacija centralne vakufsko-mearifske zaklade upi­ sali su i samostalni vakufi zajmova 98.000 K. Dakle sva­ kako jedna dosta zamašita svota za autonomnu vakufsko-meanfskii upravu. Sto se samog« proračuna centralne vakufsko-mearifske zaklade tiče. spomenuti nam je. da je do konca novembra na Izvješće 0 pravnim poslovima. Pravni referent pokazuje za godinu 1917- kurentno stanje u koliko ratne prilike nisu ne­ ophodno nužno dovele đo zastoja, što se tiče osobito parnica, fer le mnogo parnica obustavljeno do konca rata u smislu § Iflfc grop- dok se protivne stranke ne povrate iz vojništva. Kcrentnost posla pokazuje se u tom pravcu osobito time, da su u tok-] samo parnice svagdanje naravi, osobito za va­ kufske kiriie i,: tražbine iz naslova zajma te gđjekoja na polacanlc računa, đočiin zamašne parnice osobitog, tako rekući po­ litičkog ZHačain skoro više i nema. Tu bi trebalo samo spome­ nuti spor Hadin Alipašina vakufa sa c- i kr. vojnim erarom zbog vojni'kog groblja u Sarajevu, za koji će se tokom ovog zasjedanja posebno referisatiI u kvantitativnom pogledu neimaju parnice tekuće ništa osobitoga. Istaknuti bi se moglo jedino parnfea vakufa Abmef ef. U. Jahića proti gradskoj općini Sarajevo zbog oštete za du­ ćane frampljene već u g -1896. za koje naime vakuf do danas nije nrlmfo naknadu- Parnica teče već 7 g. zbog toga. što vakuf nije imao skoro nfkakovih dokaza na ruci. makar da ie ujegovo pravo u faktičnim pogledu i protivnik priznavao a samo se protivio visini odštete odnosno priznanju vlastite krivnje kao> temelia nštetpog zabfieva. Stvar je dospjela konačno tako daleko, du ie sud odredio na licu mjesta ročište za procjenu zemljišta, koje je vakuf općini ustupio. Iz toga se može reducirati, da je sud shvaćanja, da imade općina vakufu naknadu orema đnnašnioj vrijednosti zemljišta platiti. Prema tome nalazi se ova parnica u dobrom stanjuUkupno je zastupao pravni referent vakufsku upravu u 98 rasprava u prvoj instanciji, ne brojeći ovamo rasorave druge instancije, u kojima po zakonu smije jedino odvjetnik zastupati. Sto se tiče ostalih pravnih stvari, valja istaknuti slije­ deće: 1. U pogledu usurpaoije preda to je posve iscrpljivo iz­ vješće visokom saboru u lanjskom zasjedanju te se može da­ našnje izvješće ograničiti samo na malo pripomena. Istraživanje nsurpaclia išlo je prošle godine posve polagano, dijelo-nj zbog rata a diielom zbog toga. što je istraživanje usurpadia skoro več kraju dovedeno. Prigodom službenog putovnja zbog uregjenja prilika va­ kufa Smailagina u Agićima kod Banje T.uke ustanovljeno ie ništa manje nego 48 usurpacija vkufskih zemljišta po privatnicima, koji dapače eraru d^setinski paušal a vakufu ništa tie daju- Ovaj �Strana 16. ,BISER' slučaj pokazuje jasno, kako hi trebalo usurpacije baš na licu mjesta izvigjati, kad bti to. novčana sredstva dozvoljavala, te jasno je, da zbog dosadašnjeg načina istraživanju usurpacija mnogo ih ostaje i neotkriveno. Razumije se, da je u pogledu ustanovljenih usurpacija preduzeto uredovanje, da se usurpanti obvežu barem plaćati zakupninu vakufu, prema načiniti se imajućim ugovorima. U koliko to neće uspjeti, sudbenim će se pu­ tem zemljište od njih natrag potražiti. Potonji je put naravno skopčan s troškovima, koje mora vakuf .predujmiti a nema baš ni nade, da će ih naplatiti i ako u stvari samoj obzirom na grun­ tovno stanje uspije. U pogledu reklamiranih od vlade zemljišta, nema se šta novoga izvijestiti, jer vakufsko-mearifska uprava nije u tom pravcu ni pokušala vladu za riješ.enje urgirati, znajući, da je to uz sadašnje ratne prilike posve bezizgledno* 2. U pogledu muka te ograničilo se je nastojanje vakufskomeafir'ske uprave u prošloj godini u glavnome na ućeranje za­ ostalih mukata, što je kod centralne zaklade sasvim uspjelo, te na prodaju mukata od slučaja do slučaja na temelju ovlašćenja saborskog od god. 1913. Sa sistematičkim otkupljivanjem nije započeto, akoprem je elaborat u tu svrhu potpuno gotov, jer držimo, da ratno, vrijeme nije za to podesno. Uregjenje mukate nije .još dovoljno uspjelo u Banjoj Luci, gdje još nije ni sva mu­ kata ustanovljena zbog nedovolne susretljivosti mutevelija, ali je i tu konačno uspjelo pogoditi geometra Hromatku, da za mi, ran honorar od 20 h za svakog mukatali dužnika sastavi po­ trebne izvadke prema gruntovnici, da se može i tu sistematički daljnji posao nastaviti. 3. Što se tiče evladijet-vakufa treba istaknuti, v- je zemaljska vlada odlučila konačno i ovo pitanje riješiti i to u smislu povoljnom za vakufsku upravu odnosno rar Se pravno shvaćanje. Referent zemaljske vlade pozvao je k sebi našeg pravnog referenta, te u nekoliko poduljih konferencija utana­ čeno je doduše za sada neobvezatno, da če zemaljska *• a.la iz­ dati svim gragjanskim i šerijtskim sudovima naredbi. da se imaju svi pogrješni upisi evladijet-vakufa ispraviti t .j. mjesto evlada da se evladijet-akuf unese kad vlasnik i tu i*a temelju revizije vakfija, u koliko iz istih ne proizlazi, da je vakuf fak­ tično isključivo samo evladima namijenjen, gdje je daklen u vlastitom smislu samo red za tevlijet a ne za pravo nasljedstva u vlasništvu opredijeljen, imade se dotični eladijet-vakuf kao takav a ne kao do sada: tobožnji vlasnik te njegovi nasljednici u gruntovici unijeti. Od ovake naredbe očekivati se može veliki uspjeh za va­ kufsku upravu u pogledu evladijet-akufa, jer, hi time odpale sve poteškoće u pogledu upliva vakufske uprave na evladijet-vakui pitanje, što imade biti u slučaju mahlulata i dr. Ujedno se irnadu pozvati sve gruntovnice, da potrebne podatke vakufu pruže. Uz to riješiti će ova nareba i nekolikn pitanja sporednog značaja. Naravno je, da posao s tim skopčan neće biti posve je­ dnostavan te će trebati još dosta vremena, da se sve kraju pri­ vede. (Nastaviće se). Književnost. Novi muslimanski list „Haber”. Kako doznajemo početi će od 15. ov. mj. izlaziti muslimanski list pod gornjim imenom. Pozdravljamo ga sa željom, da bude tumačem pravih želja i potreba muslimanskog naroda i da u pravom smislu bude bra­ niteljem muslimanskih interesa. Bil-hajr! Broj 1. Od uredništva. $ uredničkog stola. K ao što smo istaknuli u članku »Na početku treće godine« osobita naim je želja .pratiti naš kulturno-prosvjetni naprediak i u tom pogledu po­ buditi zanimanje naše javnosti za sva pitanja, koja1stu s tim u savezu. Tri su i po godine, kako mi muslkniainl ne­ mamo n i j e d n o g lista, nj prosvjetnog ni političkog. Tu i tamo bilo je pojedinačnih glasova i podtuzeća, nu skupna radla, zajedničke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnoga razloga, što nije bilo organa, u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. »Biserova« je ambicija, da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije, mlagje i starije. Stupci su lista otvoreni za svaki stvaran, pretres na­ ših nedostataka, a od naših književnika i kulturnih rad­ nika očekujemo taj pretres tim veoma, što im »Biser« ne stavlja'nikakvih zapreka slobodnom pretresu u koliko se neće kositi sa .programom lista. Š. Š. feldpost 170. Žao mam je, da od Tebe nemamo ništa za ovaj broj. Nadam o se, da češ nas kao i dosadia iz jasn o pomagati. Selam! H. M, Žepče. Očekujemo Vašu obilatu sarađnju i šalje* bratski selam. S. S. B; Sarajevo. Na1Vaše zlatno pero računa »Bi­ ser« sa potpunom sigurnošću. Ima novih »Naših rana« pa 1 ižvo >e iznijeti. M. selam! HL M. Sarajevo. Mi počesmo, pa ćete valjda odmah i Vi, M. elam! S. K. Sarajevo. Nadamo se, da se sad ne ćete neć1 .i o d nastavka Vaše radnje »Naša vjersko-prosvjetna autonomija«, što ste je bili započeli u prvom • godištu Misbaha«. Od »bakalum« valja prijeći na rad, jer sad nijeste zaposleni uredničkim dužnostima. Kako bi bilo da započnete i »Mevaizi dinijju«, o čijoj ste potrebi više puta pisali. »Biser« se .nada u Vašu potporu, pa sad on veli: »Bakalum«. M. selam! H. Dž. M. u T. Tvoj rad nije m ogao .ući u ovaj broj. Inšaallah, u slijedećem broju. Sjeti nas, se još kojim ra­ dom. Selamati-vafire. P. n. gg. čitaocima! Odlučismo se .na pokretanje »Bisera« usprkos poteškoća, koje vladaju u tiskarama kao što je pomanjkanje papira, boja, radnih sila i mno­ gih drugih zapreka, što sve skupa nosi za sobom silne troškove. »Biser« pokrećemo pored svega toga mzdajući se u islamski narod, da će nas u ovom islamsko-patriotsikom poduzeću što izdašnije pomagati pretplatom, koja je jedina temelj njegovu opstanku. U to ime molimo svu braću muslimane širom naše domovine, da nas materijalno i m oralno pomognu, da mognetno svoj program i nad, koji služe m dobro islam­ skog naroda uspješno provoditi. Vlasnik i izdavatelj: P rva m uslim . nakladna kn jižara u M ostaru. Sarajevska tiskara i litografija Perišić, Benisch i dr. / Uregjuje: Redakcioni odbor. Za uredništvo^odgovara: Muhamed B ek ir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6e29168c9028d557b0f435fa19b19f13.pdf 281a5e2fbe41f26020118bb2e0642ab0 PDF Text Text BROJ 2. GODINA 111. „ B I Š E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog’ 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24 '- - , za učitelje (inualime i siromašne učenike ' talebu) vojnike bez sarže K 16’ . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Listse šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za o s­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. BISER LIST Zn ŠIRENJE ISLHMSKE PROSVJETE. Innemel'muminune icbvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju. Za prijevode oglasa iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a mu j al u ve la j ul a a l ej bi ! PLA TIV O 1 U TUŽIVO U M o s ta r u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „ B IS E R " M ostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n a k la d n a k n již a ra u M ostaru. 2. Rebiubabar 1336. MO S T HR Dielal Nuri;*) Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog: Salih Bakamović. (Nastavak-) S kojim pravom i kompentencijora pi­ šemo ovo djelo? Držim da treba odmah odgovorit, nanvo pitanje, koje će mnogom od čitaoca doc na pamet. Pet je godina, kako se naročito i prak­ tično bavimo sa temom Panislamizma. Imali smo saobraćaja sa pristašama Panislamizma iz Egipta, Tunisa, Algerije, Maroka, osmanlijskog carstv, Indije, Rusije i Kitaja; sa njima smo se vigjali, dopisivali i u pismene političke debate miješali. Sa ovim zajedno od dulje vre­ mena trajno smo pratili islamsku politiku Ev­ rope, te čitali i kritikovali napisana djela od strane evropskih mislioca. Naravno da prizna­ jemo našu skrajnu nemoć. Na rad nas je po­ takla činjenica, što od nas mnogo sposobniji pisci nijesu do sada za ova važna i vitalna pitanja pokazali volje. Iznesimo na pretres i jedno drugo pitanje. Mnogo svijeta a osobito neki od državnika u našoj zemlji osjete neku tremu i plaše se čim se spomene Panislamizam. I ponavljajući stari refrain „Siromah, koji je sam nuždan po­ moći, odakle da drugom pomogne?", boje se, da nam ova politika ne donese nove nesreće *) Vidi u zadnjem 3-ro broju II. god. »Bisera« biografiju i književni rad autorov. Uredništvo. 15. januara 1918. i da ne prouzrokuje opću srdžbu protiv našoj državi. „Prije svega uredimo svoje poslove, pa ćemo onda misliti o stanju Muslimana na Javi". Ili „Radeći, da osvojimo Indiju, izgubis:* Rumeliju" ili „Sa ovim smo fantazijama izazva Italiju, da istupi protiv nas". Ovakih i sličnu prigovora mnogo čujemo. Od srca sažaljujemo sve ove primjedbe. Oni, koji ovakove. prigovore stavljaju, mislimo, da ne poz­ naju ni jedne definicije Panislamizma. Dok Evropejci na mjesečnoj kugli istražuju i mjere brda brežuljke, zašto da mi ne proučajemo život islamskog svijeta, u kojem se nalazimo, i da se ne pitamo u kakvom vjerskom, soci­ jalnom, političkom i moralndm milie-u živimo? Kako će se razumjeti iz slijedećih poglavlja, Panislamizam je u stanju prouzrokovati jednu veliku štetu, ali može da pribavi i jednu og­ romnu korist. Ne poznavati i ne htjeti pozna­ vati islamskog svijeta i pitanja, koja se na njega odnose, a koja naravno svu Evropu i i cijeli svijet jako zanimaju svakako je — neka nam se izraz dozvoli — jedan veiiki zločin. Najprije upoznajmo islamski svijet i poslove, koji su s njime u vezi, pa ćemo poslije toga odrediti pravac našega rada. Veli se, da ova vrsta publikacije srdi Evropu. Biva Evropa se može tako lako rasrditi! Prema tome taj bijesni tigar dade se razjariti i drugim stvarima. Onda, kakovu važ­ nost može imati ova i njoj slične knjige? Pri kraju našega predgovora treba da i ovu točku razjasnimo. Nekoji od slobodoum- �Strana 2. Broj 2. ,BISER* njaka — i mi se dičimo da smo odavno pri­ staše slobodnog mišljenja — drže Panislamizam jednim vjerskim pitanjem, te smatraju pub­ likacije i rad u ovom pravcu kao djelo reak­ cije. I prije i poslije smo govorili, da Islam ima dva svojstva: vjersko i političko. Mi ovdje nećemo iznositi na pretres ovo vjersko svoj­ stvo. Strana, kojom ćemo se u glavnom zani­ mati, jest politička i socijalna. Muslimani sa­ činjavaju jednu jedinstvenu zajednicu. Kako smo to više puta izjavili, Islam je jed an ' ču­ dotvorni eliksir, koji spaja razne narodnosti. Uslijed toga danas oko tri stotine milijona Muslimana sačinjava jedan jedinstveni narod, te jedan čvrsti i ujedinjeni blok. Njihovu evuluciju olakšati, njihov napredak pospiješiti i uvjete njihova opstanka prirediti držim, da je jedan kulturni i humanitarni ideal, kojemu nemogu ni blizu doći evropske imperialiste. Radi toga protestujemo najenergičnije protiv svih zanešenjaka, koji misle, da mogu okriviti reak­ cijom pristaše Panislamizma držeći ih, da se protive slobodi mišljenja. N ek a se n a j­ m an je ne s u m n ja da je š e s t i n i c i je l o g lju d s tv a ž e l i t i s p a s i n a p r e d ; k ili po pravilu poštivanja tugjih prava i slobode, pro­ micati blagostanje cijelog ljudskog roda, sv a ­ k a k o p l e m e n i t i j i i u z v i š e n i j i i deal od o n o g a E v r o p e j c a , koji ljude u kolo­ nijama smatraju kupoprodajnom robom i koji se trude, da unaprijede teorije ogavnog kapi­ talizma. Evo iznosimo ovu svesku pred sud što­ vanih čitaoca isključivo sa namjerom, da po­ kažemo položaj Islama u, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i da Panislamizam u jednoj for­ muli izrazimo, a istodobno i da navijestimo rat protiv svih krivih i nazadnih mislih, koje su u nas i našem vijeku uzele maha držeći se daleko od svakovrsnih utjecaja. Jeni-Koj 30. kjanuni-evvela 1328(15. aprila 1913) Dželal Nuri. Braćo muslimani! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku". Ju su f Tanović: Bijeg. Neprijatelj je probio naše obranbene linije i napra­ vio u dvije kolone krakovima trokuta, čiji kut je (megj.u krakovima)) padao u gradu S. Z godno je vrijeme ne­ prijatelj izabrao za riaivailu: lijepe 'daine bez vrućine i sparine ljeta i bez dosadnih 'kiša i velikog blaita kasne jeseni. D ani su to puni jedrine i snage, dani onakve ljetine, kad šljiva tako nabrekne, da puca od jedrine. U ove dane, kad kod nas počinje najraspojasaniji ži­ vot kad se i zadnji siromah osjeća zadovoljnim nego ika­ da u godini, uspjelo je prodrijeti neprijatelju u naša1sela i gradove. Strava je obuzela maio i veliko. I ludo i mu­ dro izgubilo je glavu. Stotinu najrazličitijih priča o ne­ prijatelju kola od sela do sela' nevjerojatnom brzinom. Sve bliža i bliža) grm ljava topova, pa graktanje strojnih napokon i fićukanje običnih pušaka, kao da su se zav-jerili, da pribave tim pričama što više pa i potpuno povjerenje. Svijet se je zbunio i stavo ostavljati 'domove svoje. Brda i doline preplavila je masa onih, što ne ■I •'doše ili ne sm ijedoše dočekati neprijatelja n a ogmjišt i Tvojim. Svakim satom postaju b ro jn ije mase onih, što oj.eee. N eobična je g ra ja i strka oživjela i uzbunila prije ini’ ne i kao zdravo djevojče nasmijane krajeve. Gijefo je dojučerašnja etapa uzavrela, ni posredovanje vojniš \ . ni oružništva, što se tu zavm ulo, da -unesu barem nešto reda i da olakšaju bjiežanje m asi, k ojoj je strah oduzeo Sav nozum, ništa ne pomaže. Sve se tiska, kako bi samo što dalje izmaklo odanle, gdje je život svake minute sve jeftiniji. Čim se pojave prvi bjegunci, cijelo se selo diže na noge i bježi, bježi. O stavljaju se metnute simije i načeti sahami, a da se nitko ne sjeti, da će i u bijegu trebati po nešto založiti. Pečeni hljebova ostaju, a da se nitko ne sjeti, da bi ih itrebalo ponijeti. Ima ih i takovih, koji se ndjesu imali kada ni obuiti. Svi su ispunjeni jedinom jedninom mišlju: samo što dalje iz ovoga pakla. Volovi ostaju u jarmu, a da ih se ne pusti i ne potjera. Bolesnik se diže iz postelje, starac iz svoga zapećka, i sa štapovima u .ruci gledaju, da umaknu. M ajka zaboravlja dijete u bešici ili ga baca um orena do sm rti u šikanu kraj puta, ne bi li ona samo iznijela živu glavu. Najveća je strava ipak od sviju obuzela -mlade dje­ vojke, kojim a su napunjene uši o neprijateljskom silo­ vanju. »Samo što dalje, dalje; radije i umrijeti, -nego za>pasti -u šake onima, koji će nam oduzeti obraz djevo­ jački.« Misle naše sirotice i bježe bez odmora. D u go se bježalo i sile su mnogoga počele izdavati. M nogi su počeli izostajati shrvana glagju i umorom. U za sve to sve je išlo dobro, dok su putovi b ili od vojske, koja je išla, da se odapre neprijatelju, slobodni i dok ih nijesu prenatrpala' kola i stoka) ornih, koji su �Broj 2. Strana 3 ,BISER‘ biti iz poizmakinutijiih sela, pa su imali više vremena i rada togia više prisebniosti, da pomiesu i po,tjeraju, što se je ponijeti i potjerati dalo. Tu se je moglo vidjeti dje­ čice sa zavežljajima rublja, žena i djevojaka sa sedžadania, ćilimima, vrećicama brašna i — kotlovima na gla­ vama. T i su se naime počeli sjećati, da i 'u bijegu treba jesti. Radi silnih masa, koje su nastojale proturaiti se što brže u protivnim pravdana!, stiska je postala upravo ne­ podnošljiva. Mnogi se Ikrik izvimuo očepljenom bailavčetu, mnogi nzdah rmajti, koju su stisli s djetetom u na­ ručju pri pomisli, da će jo j ga u ovoj stisci ugnjaviti. Počele su padati psovke i kletve megju usupljenim ma­ sama. Često je dolazilo i do takove stiske, dia se nije moglo ni pomicati. I vojnički su zapovjednici počeli moliti i zaklinjali svjetinu, da se nastupi i pusti vojsku naprijed. Uvjeravali su je, da će vojska zaustaviti ne­ prijatelja i da će oni onda biti spašeni. Nikakva molba ni zaklinjanje nije koristilo. Svjetinja je neprestano mrmljala i turala se naprijed. Pričalo se je poslije, da je bilo slučajeva, gdje je vojska pucala u zrak, ne bi li se samo proturala naprijed. Na mjestima jo j nije pre­ ostalo ništa drugo, nego se razgonteći svjetinu knituđar cima proturaiti naprijed. Bježalo se je i bježalo, ali je neprijatelj sudeći po pucnjavi — neprestano stajao za petama. M nogi su istom sada počeli uvigjati - - osjećajući glad i ume što to znači morati prepustiti dom svoj neprijat ilju to beskućnik bježati u tugji svijet. Do jučer su to bi : te­ žačke, zanatlijske, trgovačke, pa i begovske obitelji sa svojom korom hljeba, ia danas su beskućnici, koji većim dijelom spali na milost i nemilost »itugjega svijeta« i države, što izdaje zvučne i čovječne naredbe za pot­ poru tih i takovih beskućnika, a ipak ih gleda, gdje umi­ ru od giadii ,a da im ne pomogne. Kako može biti pri duši ponosnom X begu, koji je ostavio imutak vri­ jedan stotine hiljada i sada bježi noseći u kolima svu imovinu sa haruimom i dječicom svojom ? Što osjećaju sada žene dobro stojećih težaka, trgovaca i zanatlija daleko od domova njihovih sa svom imovinom u malim zavežljajima pod pazusima ili na glavama'? . . . Mnogoga su izdale sile i on je izostajao pomirujući se s mišlju, da dočeka neprijatelja. Mnogome je opet došlo u glavu, pošto je minula bezuimnost i prepast iza prvog napada straha, da bi bilo pametnije ostati na ognjištu svojemu i čuvati, što bi se očuvali dalo, nego se potucali od nemila do nedraga. Ni u noći se nije graja slijegala. Dapače noći su bile življe radi češćeg dozivanja i radi vatara, koje su ložili dojučerašnji kućevići na prvim konacima svoga beskućmištva, da skuhaju ili ispeku koje bravče za okrepu. Tužno je bilo gledati kod nekih vatara lijepe po najnovijim modama obučene ženske stvorove, naše mlade gospogje, gdje su okrenule prema vatri oprištene ta­ bane. Plačna lica odavala su svu bol njihovu. Lijepe nagizduše naše spremne su prokleti onoga, tko je izmislio onako male cipele sa visokim petama, da joj stežu njihove čuste nožice. Jučerašnja diko njihova, da­ nas im je tako odvratna, ia sjuitia će je posve bacili, i prokleti. Sjutra ćemo ih vidjeti sa opancima ili kakvim krpama na nogama. Neke će biti čak i prisiljene, da noge zaviju u kožu od listom zaklanog govečeta. Da, vrijeme će donijeti i to, ali će ih ono od toga i izliječiti. Jednom će onie sa smijehom, koketerijom i željom, da se dopatnu spominjati to u svojim salonima j na sijelima. Mi znamo to, zato ih žalimo. Za jedne ,od: tih noći d kod jedne od tih bezbrojnih vatara, sjedila je mlada žena nekog zanatlije iiz F. sa svoje dvije tri drugarice i njihovom dječicom. Rekoh da je sjedila, ako se sjedenjem može nazvati: sad sjedi, sad uzbuni. Bile su je naime obuzele porodne muke. Ustajući podbočila bi se objema rukama i lagano iščezavala od vatre u mrak i iz mraka k vatri, pokazujući se u rasvjetIjenom prostoru onome, koji bi glećao iz daleka u raz­ niim položajima: u profilu, prsimice, pa i u legjdma. I o n Jro zažareno lice prikazivalo se svakom motriocu . u nekoj rumeni i gotovo preliveno platnenim otsjfc* i i čudnom glatkošću. Teška se borba odraža­ vala na 'jepušnom licu. Trzanje, sijevanje, koje do­ vodi dio u* iesti, i bolovi počeli su najavljivati svoje djelovanje. Jedara je novi život objavljivao svijetu svoj porod, Vad .'mu se ovaj najmanje radovao. Mlada je maj­ ka očajava! i, sto će roditi u takim teškim prilikama, „što ću s djetetom, kad ne znam ni kuda ću sebe skloniuiti. Pa bolest iiza poroda. O, izgubljena' sam, posve ■-Kn izgubljena!« I suze siu kvasile njene zarumenjele jagodice. Ona je tapkala čas iz tame vatri, čas od vatre u tamu. Najednom se ustavila kraj vatre s rznakaženim i preblijegjelim na smrt licem. (Nastavi će se.) „Islam Dunjasi“ : Jedna opomena. » Ja vam zabranjujem gaziti pravo dvaju slabih: siročeta i žene. * — H a d i s i - š e r i f. Kako velika opomena, kako za zajednicu važna po­ stavka, duboka samilost i visok osjećaj plemenitosti! Veliki pejgamber (a. s.) u ovoj lUzvišenoj izreei veli: »Ja vam zabranjujem gaziti pravo dvaju slabih: siročeta i žene.« To je norma, koja štiti prava gotovo dviju trećina stakoga naroda. Kad se kaže: ž e n e i s i r o č a d , pred oči izlazi jedina velika skupina, boja je tako mnogobrojna i za ljudsku zajednicu važna. Tijelo i duša njihova povjerena je ljudima. Na milijone majki, sestara i djece izgledaju pomoć od nas, sva su njihova prava povejrena u ruke muškaraca, za njihovu sreću i nesreću odgovorni su tnuškrci. Oni su (žene i siročad) predmet posebne preporuke časnoga pejgamber a, toga �,BISER' Strana 4. zaštitnika nemoćnih. E to tako plemenitim .riječim a štiti nemoćne čovjek, koji je na svakom mjestu i u svakoj stvari, pri svakom djelu i u sviaikoj kretnji postigao 9krajnje savršenstvo. M oraju 9e poštivati svačija piava, zloporaba je zabra­ njena svakome. J e li mogiuće đa čovjek ne ostane za­ nesen i zadivljen ovom posebnom i naročitom zaštitom sirotinjskih i ženskih prava, što ih Alejhiseliam za­ stupa?! N osioci ovih zaštitnih prava, imaju svoja vla­ stita svojstya, a i osebine, koje utječu na zajednicu. Vlastita svojstva siročeta jesu, da je o n o bez oca i majke i u opće staratelja, te jadnik i nemoćnik u zajdnici, bez štititelja, vodiča; sirotica bez ikoga. svoga. Njegov je tjelesni i duševni život vazda izložen najvećoj opas­ nosti. Prema tomu n jeg o v je položaj u kulturnoj zajed­ nici vrijedan osobite pažnje. N jegova prava, pravije reći zlouporaba njegova' položaja, izrabljivanje njegova op­ stanka i njegov mizerni život prepušteni su udesu. Ono, ubošče, bez ičije pom oći, koje nije u stanju štititi svo­ jih prava, na svakom je koraku oštećeno. Nije sposobno samo sebe čuvati i braniti od tugjih nasrtaja. D ijete bez oca nepotpuno je biće, je r ga nema tko čuvati, i za to su mu data veća prava, za to je o n a kao emanet, kojega m ora čuvati zajednica. Zdrav će razum lahko shvatiti, da je uskrata sirotinjskih pi ava uništenje njegovo. Da sada pogledam o siroče u njegovu odnosu i utjecaju na zajednicu. O vo se g otov o potpuno razu­ mjelo i kod razm atranja n jeg a sam oga. Ako mu zajed­ nica uskraćuje njegova prava, ako je zaspuštero i tako se nitko ne brine za nejgovu budućnost, od njega _ biti sam o jedno zapušteno i uništeno biće, koje će služiti sam o na teret i na sram otu zajednice, premda je m oglo, eventualno, postati vrijednim i čestitim članom njezinim, k oji bi jo j m ogao služiti na korist, diku i ponos. Snaga zajednice, koja se postigu je o dgaja, jem valjanih čla­ nova po roditeljim a i vrijednim starateljim a, sa ovakim se bijednicim a um anjuje i gubi. D užnost pojedinaca nije sam o u tome, da ne gaze sirotinjskih p rav a; dužnost je i to, da se nastoji ovakove nesretnike o d go jiti, opre­ m iti ih za život i učiniti ih sretnim. Islam im perativno na­ laže m egj'usobno potpom aganje. Tom u je n a jb o lji svje­ dok ovaj haidisi-šeniif: »M u s 1 i m a n i s u j e d ain d r ugomu kao zidovi kakve zgrade, k o j i se m e g ju so b n o učvršću ju č v r s t o s t o j i.« i jedan s drugim D an as je država upravitelj i čuvar zajedničkoga imetka. Ja s n o je da ona nosi na sebi veliku odgovornost i <ia je opterećena važnom dužnosti nadziranja sirota. Bez o bzira na to, što ovaj hadis g ov ori o m egjusobnom pomatgianju m uslimana, prema prvom hadosu kao što je b rig a za siročan t. zv. ,,z i m i j a ” (podanika), koji žive u dobrim odnošajim a sa sugragjanim a muslimnima, isto je tako dužnost i islamske države kao što je dužnost štititi njihov život, imetak i čast. Nikakve razlike nema Broj 2. megju njihovom i muslimanskom siročadi, dapače za njih pejgamber (a. s.) veli: » T k o z 1 o s t a v i ( u z n e ­ m i r i ) z i m i ju, ja s a m m u t u ž i t e l j , a k o m e j a b u d e m t u ž it e lj, t u ž i t i ću ga na sudnjem d a u u.« N ajgorča istina i najlošija slika maše zajednice jest to, što na svakom koraku susrećeš kukavno stanje za­ puštene siročadi. Gledajući svaki čas ove bijednike obiknemo se s njima. Nemar, što se otalen ragja, ne da se ničim ispričati. Osnivati utočišta i sirotišta, gdje će se od oye napuštene i sirom ašne djece, koja tumarajući tamo i iamo pružaju ruku i prose milostinju, odgojiti valjani i čestiti ljudi — ne znači ništa drugo, nego oja­ čavati organizam narodni. Nama b i trebalo dosta siro­ tišta. Ovo je jedan od ornih medikamenata, koji bi imao liječiti naše zajedničke rane i zdrave nas izvesti na put spasa i narodne sreće. Koliko islam vodi brigui o jetimima najeklatantnije ilustrira ova B o žija zapovijed: » K o j i s e b o j e d a ć e iz a s e b e o s t a v i t i n e m o ć n u s i r o č a d , neka i s k a z u j u b o g o b o j a v n o s t time, da se t u g j o j s i r o' č a d i l i j e p o j a v l j a j u i č i n e im ono, š t o ž e le da se n j i h o v i m čini, kad oni u m r u . « Ovo je jedno veliko jam stvo zabrinutim rodi­ te: na i m oralna zasada neodm jerene cijene. Pod ovakin. 3tom i na ovaj način m ogu roditelji ostaviti svoju djecu B o gu n a 'emanet i mirni© zaklopiti oči. 'GLdajjte koliko nam Svevišnji B o g preporuča jati­ ma a trapnama tome koliki razgovor, utjehu i nagradu obećaj« roditeljim a! O vim se položaj siročeta pobolj­ šana. pružiti mu utjehu znači osigurati B o žju zaštitu nad svojim siročetom. Nema koristi od ^am oga straho­ vanja, već treba i drugim a pom oći. T reba osigurati svo- > ju djecu, a osigurati ćeš ih tako, da za života pomažeš tugju. Velke li utjehe i visoke li m ilosti B o ž ije . . . D užnost je dakle, dia svatko pomaže tugje sirote, pa je time o sig u rao s v o jo j dječici, koju iza sebe osatvlja, Bo žiju zaštitu. Šta može biti bo lje od o vo ga? Zar može biti nešto uzvišenije od ove zasade? Da sada razm otrim o ženu. Ona je vrijedna osobite pažnje. Ona je čovjeku drug u životu, srcu gnijezdo, a djetetu majka. Bez žene je odžak hladan, a djetetu bez majke vrat je pognut. Lice, koje ženska ruka ne pogladi, ne osjeti slasti života. O na upotpunjuje čovjeka. Tko ne gleda površno, zapaziti će kod žene neku osobitu istančanost i prirodnu uglađenost, koja je sam o njezino svoj­ stvo. O na je stvorenjem u pogledu osjećaja tankoćutna, stoga je i vrijedna p ažnje; ona pokazuje neka duševna svojstvu, koja su vrijedna o so bitog obzira. Nauditi nje­ zinoj tako dubokoj sam ilosti i njezinim unutrašnjim osjećajim a, ne dati pažnje onoj njezinoj lijepoj i istanča­ n o j sam osvijesti, nije ništa drugo, neigo zanijekati posto­ jan je ljudske cjeline, je r žensko srce popunjuje muško biće. P o lo žaj je žene u ljudskom društvu i brojem i ka­ kvoćom kud i kamo važniji od muškoga. One čine 6 0% �Broj 2. ,BISER* cjelokupnog ljudstva. Biva da se dobro upotrijebe i da se poštuju i cijene njihova prava kako treba, mnogo bi se koristilo i u velike bi se povećala snaga ljudske zajed­ nice sa ovim spolom, koji kako istakosmo, sačinjava ve­ ću polovinu ljudkog društva- Svijet je sastavljen od ova dva spola, koji imadu posebne dužnosti, a i posebna prava. Da se ove dužnosti i prava po propisima šeriata izvršuju i poštuju, postiglo bi se najveće savršenstvo u obiteljskom i narodnom životu. Moralno i materijalno blagostanje i sreća jedne obitelji ovisi o osiguranju žen­ skih prava. Strana 5. daju, da se ona sastoji iz samog izvršavanja tjelesnih ob­ reda i jo š nekih formalnih strana njezinih. Šta misle oni, koji ne izvršuju zadaće, da podučavaju svijet u islam­ skim vrlinama i njegovom moralu, oni, koji ne izvr­ šuju nikakvih dužnosti spram domovine i naroda svoga, koji iskorišćujući neznanje naroda čine šerijat oružjem apsolutističkih vladara, koji su krvni neprijatelji napred­ nijih pojedinaca, što smjelo iznose istinu na javu? Ima li i jedan od 99% naših vaiza, da zna moralne zasade i vrline pejgaimbera? Ako ima, kome i kako ih kazuju?*) S turskog: H. Džafer Mehmedagić. Žena je stvorenjem slabašno biće. Za to je u šeriatu udata žena, kao i nemoćno siroče, predana mužu na emanet. Muž je dužan da Zadobije njezinu ljubav na taj način, da pazi njezina prava,, da poštuje njezine osjećaje, da se brine za njezinu opskrbu i udobnost, da je u tuzi razgovara i u svemu, što može ljepše postupa s njome. Tako se žena neće smatrati poniženim stvorenjem, koje je prepušteno nemilosrdnim Ilirima i ćejfovima, te koje je samo objekt životinjskim pohotama. Ima mnogo ljudi, koji1 ženu smatraju inferiornim stvorenjem, koje je čovje­ ku dato, da pomoću njega može udovoljavati svo j mi životinjskim pohotama. Ljudima sa ovako gadnim osje­ ćajima nije moguće prama ženi pravedno i čovječno po­ stupati. Iskazivati svoju vlast i nadmoć nad ženom, že­ niti se sa više žena ili ih puštati, nije ništa drugo, ra­ da taj čini strašno nasilje, silnički zločin protiv čovječ nosti, koji daje vrlo lošu sliku moralne pokvaren osti i slabosti njegova razuma- Zlorabiti ovaj amanet, najveća je povreda pravde i čovjekoljublja, to daje sliku najgore pokvarenosti i zvjerske ćudi; to. je gaženje šeriata. I u današnje t. zv. kulturno doba ima sva s i a tilh prestupaka protiv ženskih prava, da se ne mogu ni izbrojiti sva na­ silja nad ženskim spolom. Vrlo se malo posvećuje briga porodičnoj sreći, odgoju djece, porodu, životnim ptrebama, i svima dužnostima, radi čečga i jest nastalo u današnjoj porodici rasulo, mizerija i nemoral, nasilje, nepravda i ostale nesreće, koje podgrizaju i uništavaju život. Materijalna oskudica i pomanjkanje duševne hrane uništava našu ženu i moralno i materijalno. Ovo stanje dokazuje, da među nama apsolutno nema domovinske ljubavi niti osjećaja i srca, niti Božijeg straha, koji je vrelo svih vrlina. Razumije se, da treba , baš za to, što ie žensko radi svoje prirođene jo j slabosti izvrgnuto to­ likim opasnostima, još veću pažnju posvetiti njezinim pravima. Jasno će biti zašto je pejgamber (a. s.), naročito za­ branio gaženje djetinjskih i ženskih prava, ako se predoče sve one strašne posljedice toga nepoštivanja i koh'ko su kobne za ljudsko društvo. S obzirom na to, što se ove užasne posljedice kod nas opažaiu u najvi­ šoj mjeri malo je, ako ovaj hadisi-šerif svaki dan recitujemo i svaki čas pred očima držimo. Ali što nam pobuđuje najveću znatiželjnost, jest fakat, da oni, koji nam tumače vjeru tvrđe i propovije­ Narcis: Pod noć . . A b d u s e la m u Osmanaigiću. Gritniz gasite na zapadu Stvari smiju, bića1 šute; I svilena noć se spušta Na predjele i na pute. A jorgovan miri plavi Jo š ga zadnji trati ljube; Mir na polja tiho slazi 1 snene se noćne gube. Na klupi pod starom lipom U suimračnom caru plivam; I ja vječno sanjar ludi 0 'daflietkloj sreći snivam. Sa rasfkošja Slasti jedne Spokojno mi duišai mrije; U dubini srca niču Slike redom najmilije. T.u biih noćas probdjet htio Dok se danak ne pomoli; Da prosmijem sne ljubavi 1 suzioe njene boli. Da uz žamor nježnog cv’jeća Sav svoj život tu prosarjam ; Tek da ne znam da se samo Ćasovitom dojmu klanjam. *) Bilo bi nam milo, kađ bi ova opomena našim odlučuju' ćim i pozvanim, kao i našim bogatašima otvorila oči. da malo progledaju. Strašno smo i nisko pali. pa će trebati mnogo sila, da nas iz ovog ponora izbavi- Odlučujući trebaju stupiti u ak-« c-lju oko izbavljanja, a bogataši da posegnu rukom u džepove, da nam se ne rekne rozi džezade: {ime kjuntum? Uredništvo. �,BISER“ Strana 6. Muhamed Seid Serdarević: Strašivost. (Svršetak.) Uzrok strašivosti može da bude u sam oj naravi čovjeka. Rodio se je, recimo, sa slabim živcima, ili mu oni kasnije oslabe i postanu nenorm alnim pod utjeca­ jem bolesti ili i drugih kojekakvih neprilika. (O vako možemo protumačiti okolnost, da neki ljudi koji su ne­ kad hili vrlo slobodni, postanu kasnije strašivice.) Ali strašivost se, pa uzrok jo j ma kakav bio, ne može drugo nego pokuditi. Samo onaj, čijoj je straši­ vosti uzrok u sam oj njegovoj naravi, predmetom je ma­ nje osude i blažijeg prijekora nego inače. Prem a takovu čovjeku iskazujem o s jedne strane prezir i mržnju, a s druge sam ilost i sažaljenje. K ako vidimo i prirogjena strašivost se ne može oprostiti, je r je svaki čovjek dužan raditi na tome, da po m ogućnosti gadne čudi i nelijepa svojstva od sebe od­ strani ili ih bar ublaži naprežući se u isti mah, da se pokazuje sa protivnim svojstvim a Ova će neprirođena svojstva neprestanim ponavljanjem u dogledno vrijeme preći čovjeku u — ćud. M ogućnost istrebljenja gadnih ćudi z čovjekove duše ili b ar njihova ublaženja te prisvojen ja njim a pro­ tivnih ne može 9e poreći. Inače ne bi im ao smSsl*' o d g o j; rad oko njega b i bio puka besposlica, .peda .$ a su ­ višna, a proučavanje njezino prava danguba. Isto tako ni učenje vjere o etičkim načelima i njene m oralisanje ne bi im alo nikakva značenja. N aš narod mrzi i prezire strašivicu i nazivlje ga kukavicom. O n ideališe ju naštvo i hrabrost i drži ih svojstvom muškaraca. Strašiv ost mu je naprotiv sv oj­ stvom žene, obično babetine. S tog a u svojim narodnim pjesmama meće u usta izvjesnim licima ove značajne, na strašivicu upravljene riječi: „Id’ kući pa obuci di­ m ite!” Ovim hoće da kaže: „Ti nijesi m uško; ti si na­ protiv žensko, koje treba da sjedi kod kuće. I ti sjedi kod kuć^ odjenuvši se u žensko o d ije lo !” — O n ju na­ cima, dakle sm ionim ljudima posvećuje pjesme, njihovu uspomenu čuva i predaje ju u pohranu svome potom ­ stvu, pa ona od jednoga pokoljenja drugome prelazi putem tradicije. Sokft-ptica je vrlo om iljela kod našega naroda i — tako rekuć — im pozantna radi svoje slobode i hrab­ rosti. O n je za to spom inje u svojim pjesmama i poslo­ vicam a, a s njom kao s idealom prispodablja slobodne i hrabre ljude. S ith o v i: »K ao soko slobodan, Broj 2. „Straišiv čovjek ni šehid ni gazija” veli naš narod. T o će reći, da' strašivica ne može postići ni ahiretskog ni dunjalučkog dobra. T o je živa istina. 21a strašiivicu se može reći: „Hasireddun’ja vel-ahire!” (Izgubio je i du­ nja i ahiret). — Da ovo malo rastumačimo: Ddžihad t. j. borb a za vjeru i domovinu je jedan od narjvećih fazileta, što ih vjera hvali i preporučuje. On je sveta dužnost muslimana, a gdjekad i svakog poje­ dinog sam o ako je ikoliko sposoban. Plata od B oga je za to preogrom na upravo neizmjerna. U m rijeti se mora svakako, pa kad M tad li, te blago mi se onome, koji po­ gine na bojnom e polju žrtvujući sebe za din i vatan! Hoće li strašivicai dlragovoljtnio sudjelovati u džihadu, pa u grabiti fazilet šehidia ili g azije? — Kad biše — da B og sačuva! — svi m uslim ani'bili takovi t. j. strašivice, pregazili bi ih neprijatelji, njihovu svu zemlju poklo­ pili, nj3ha zasužnjili, njihove eeme i djecu porobili i sve njihovo pootiimali. Rz, o braz, čast, din - sve bi to bilo pod nogam a. Hadž je jedan od ono pet glavnih stupova Isla­ ma. U njegovu je pohvalu od strane vjere rečeno vrlo m nogo. Jed an hadž, obavljen kako treba i uvažen kod išnjega (hadži mebrur) briše iz teftera sve do tada po rijene grijehe čovjeka, u koliko od njiha nijesu tr­ pjeli e ru gi (ubijstva, ozljede, krade, otimačine, uvrede ’+đ.) A1 koliko ljudi imade, koji su bili vjerom zadui, > . obave tu vjersku dužnost, a da to nijesu učinili od stralia da se meće natrag povratiti! T ako ne samo da ih je mašio jedan veliki fazilet i m nogobrojna korist, nego uprtiše ma svoj vrat jetdan strašno težak grijeh. (M nogobrojnu korist iz hadža crpe samo pametni i raz­ bo riti ljudi osobito ako su jo š obrazovani.) S p r ije č it i da se pojedincu iLi narodu čini krivo i nasilje, izbaviti koga iz pandža kakva naslnika pa' ga kurtarisati njegova zuluma, — to je i plemenito i uzvi­ šeno. Skresati zulumćaru u brk ono, što ga ide, pa tako eventualno ublažiti bijedu jednog B o žjeg ro b a ili B o ž­ jih robova, — to je u očim a vjere nešto veliko, nešto, što se ne može nahvaliti. O vo strašivica ništa niti može niti sm ije učiniti. On će svojom šutnjom i pasivnošću pogodovati svakomu tiraninu i lopovu i tako mu dati povoda da ustraje u sv ojoj tiraniji i lopovluiku ih da ih jo š i poveća. Svaka akcija, koja ide za postignućem kakva veli­ kog i zam ašnog cilja, kao što je slava, bogatstvo, o slo­ bođenje (ako se recim o radi o skupini), izvojštemje kakvih prava ili povlastica, — skopčana je manje više sa nekim poteškoćama i rizikom. Radi toga strašivica ne sm ije ni u kakvu takvu akciju i svako je veče dobro ovoga svi­ B o lje ti je jedan dan jeta, -što ljudima služi za najveće ciljeve, za njega — iz­ gubljeno. Ako slučajno i stupi u jednu takovu akciju, N ego živjet sram otan teško mi se njem u! T rp i duševni nemir, maje mu slatko S to godina Abđija«izvađeni su iz narodne duše, proistekli iz njegova živog n i što jede ni što pije, ne m ože se čestito ni naspavati, pravi je bijednik. Niko pametan ne hi bio u njegovoj uvjerenja. koži ni po što. �Broj 2. Da je redimo Kolumbo bio strašivica, ne bi otkrio Amerike. A kad bi bili i drugi ljudi za njegova vremena i kasnije takovi t. j. strašivice, i danas bi nam bio taj novi svijet nepoznat. — Da je svak strašiv, ne bismo danas imali aeroplana i si., avijatici ne bi bilo ni traga. Tako bismo bili mahrum i od mnogih drugih kulturnih tečevina. Pa i Božji poslaniđ, kao i drugi reformatori i no­ sioci velikih ideja, da su bili strašivi, zar bi činili ono, s čega mi prema njima gojimo osjećaje ljubavi i po­ štovanja? Araib kaže: „Elhainu half” t. j : 1 izdajnik je bojaž­ ljiv. (To jest boji se posljedica svoga izdajništva.) Ako bismo stali pod logičarsku razmatrati o ovome sudu, trebali bi zaviriti u nauku o izvodima: pretvorimo li ovaj, po modalitetu asertorni a po kvantitetu neoznačeni sud u apodiktički i općeniti, glasiće nam: Svaki iz­ dajnik mora da je bojažljiiv. Iz ovoga suda, istina ne bismo po obratu mogli izvesti: svaki bojažljivi mora da je izdajnik, nego samo: Neki (ili pravije reći: mnogi) bojažljivi su izdajnioi. Ali sama okolnost, da se svojstvo bojažljivosti (drugim riječima: strašivosti) odnosi rij izdajicu inače u očima svakog poštena čovjeka gadna stvora — sama ta okolnost kaže, da je to svojstv) gad­ no i da su strašivica i izdajica u vrlo bliskome srodstvu, što strašiiviđ neće na čast poslužiti. — Uostalom istr je — iskustvom dokazana — da je strašivica običm dajioa i da se prema njemu ne može imati povjeroija Strašivica je uz ono, što čas prije rekosmo, i malodušan. Njega obično prati grizodušje. Pozvat osobito u kakvu zamašnu narodnu akciju, ako se odazove, grize ga u duši što je to učinio, što je uopće rekao da će to učiniti; ako se pak ne odazove, također ga grize, jer se b o ji narodnog gnjeva. Njegovoj duševnoj patnji i ne­ miru nema kraja osobito ako se slučajno desio pohle­ pan, lakom ili slavohlepan. Te mu s e ‘želje moraju da izjalove budući da ne smije pristupiti k njihovu ostva­ renju. „Smionu čo vjeku sreća daje ruku” veli jedna narodna poslovica, a o istinitosti njezinoj će se svako osvjedočiti, ko pročita gornje naše retke. I smionost dakako kao i svaka druga stvar imade svoju granicu. Ne smije preći u drskost, koja je pokudena kao i strašivost, a od ove još opasnija i po ovaj i po onaj svijet. Razboritost treba da vlada, pa je isklju­ čena i jedna i druga ekstremnost (i strašivost i drskost). Budimo razboriti uvijek i svagdje, slušajmo glas razbora u svačemu, pri udovoljavanju pohotama i na­ gonima sviih vrsta, pa se ne bojm o nikakvih zlih po­ sljedica. Strana 7. ,BISER" Nedžib Čardžić: FUi Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Nastavak-) ČIN II. (Događa 9e u Ali babinoj kući. U pročelju sobe sećija, prostrta starim istrošenim ćilimom. - Na lijevoj strani vrata, a na desnoj strani dolje jedni mamgala, leden i . ibrik.) Prizor prvi. Z a r if a i F a i k Z a r i f a (sjedi na sećiji i gladi sina po licu, koji je sjedeći naslonio svoju glavu na nju): Drago zlato materino, jesi li mi gladan? F ai k (tužno): Kako ne ću biti gladan draga majko, kad |t davno već bilo podne, a mi još ručali nismo. Z a r i f a : Oca ti još nema, a on bi nam donio brašna i pir inča iz čaršije, pa bi nam odmah zgotovila što god za jelo.: F a i k : A što je babo danas tako dugo ostao, a do sad je uvijek ranije dolazio? Z a r i f : Dragi sinko, može biti, da nije mogao odmah da proda drva, pa čeka1mušteriju. F a i k . Ah, draga majčice, već me boli trbuh od gladi- (Hvata se rukom za trbuh.) Z a r i f a : Pretrpi se dragi sine, sad će on doći. Sve ga evo pogledam, kad će se pomoliti na vrata. (Po­ ljubi sina u čelo.) F a i k : Ah majko, kako smo siromašni, a naš amidža bogat, pa imaju svega u kući. Z a r i f ta: Strpi se sinko! Ne će ni ovo biti ako Bog da za uvijek ovako! I nama će dragi Bo g dati, pa ćemo i mi imaiti. Samo mu se trebamo moliti i klanjati. (Briše suze.) F a i k : Pa ja uvijek klanjam. Z a r i f a : Tako treba sine, tako, pa će nam odmah dobro biti. (Poljubi ga opet.) Prizor drugi. ' P r i j aš n j i i A l i B a b a . (Ali Baba dolazi noseći u vreči blago. Zarifa skoči, a Faik potrča odu u susret i zagrli ga.) F a i k : Oče dragi, koliko te dugo čekamo! A l i B a b a : Kako ste mi, jeste li se bili za me što god zabrinuli? Z a r i f a : Mislila sam, da mjesi mogao odmah, da drva prodaš, pa se zabavio. A što ti je ovo u vreči? (Pokazuje rukom ina vraču.) (I Faik gleda začuđeno čas u oca, a čas opet u vreću.) �\ Strana 8. ,,BISER“ A l i B a b a (veselo): Razm otajte, pa vidite, što sam vam donio. Z a r i f a : Vidiću baš, što si nam donio. (Počim a driješiti vreču.) F a i k (prelazi v re či): I ja ću ti majko pomoći, da odriješiš vreču. Z a r i f a (vidivši dukate čudi s e ): Za B o ga dragi mužu, to su dukati! F a i k (veselo i ushićeno): O če dragi, ovo su sve dukati! A l i B a b a : Jesu sine, sad se više ne ćemo patiti, nego ćemo svega imati. Zarifa (izrazom brige i straha na Hcu): Oh majka mi žalosna, odakle ti ovoliki novci? Da iih nijesf komu oteo ili ukrao? F a i k (veselo zaviruje u vreću ): Vidi ih majko, vidi kako su lijepi i žuti! Al i i B a b a (oholo i veselo): Nisam ih ženo ni oteo, ni ukrao, nego na pošten način dobio. B o g mi ih dao, pa eto ti. Z a r i f a (ushićeno): Kako, kako, pričaj m i! F a i k (gleda začuđeno u o ca): P ričaj nam dragi oče, kako si ih dobio! A l i b a b a (mahnu rukom ): N ašao sam ih eto u jedn oj hajdučkoj stijeni. Tu se nalazi jo š n r .o g o blaga i drugih stvari, što su ih hrsuzi i zlikovci ja inim Rudima pootim ali, a njih poubijali. Z a r i f a (rad ozn alo): Za B o g a drag' mužu, kako Broj 2 one hoće u svašto da svoj nos zabodu. (Kreše i zapaljuje lulu. Za tim šuti i razm išlja.) Z bilja ovi današnji ne­ nadani slučaj jo š mi uvijek pričinja se kao san. Hm’ i to sladak san. (Sm ije se.) Zaista su pravo kazali: Ko može k’o B o g. Ili o n o: Kad B o g daje komu, ne pita Ćiii je sin. F to kolika je razlika u m riu jrija ša je g t a d a š ­ njeg Ali B abe! (Hoda tamo i ovamo.) P rije siromašni drvar, a sad . . . . ? M oj brat Kasim ima baš lijep imetak, što mu ga je žena donijela, a osim toga jo š i nešto, što je naslijedio od rahmetli oca. Na tom sam mu imetku, pravo da kažem, prije često aaviđao. A sad? (Pomosmo.) Što je vas taj njegov imetak piem a ovome mome sada? (Pokazuje rukom na dukate u v r e č i) Za jedan mali dio od ovoga kupio bih vas njegov imetak. A za ovo sve kupio bih pola našega grada. B i vjere mi pola, ako ne bi i više. (Sm ije se i zaviruje u vreću.) Hm’ što je suđeno, da ja đamias odlem u drva kod one stijene i da nađem toliko blago. I ona opet riječ „Sezame” . na koju se uiaz u špilju otvara i zatvara, baš čudnovata i tuhafli stvar. E ako to nije nekakav sahir i čarolija, ja ne znam, što bi m oglo drugo da bude. Da nijesam dobro čuo ovu riječ od harambaše, ne bi danas došao do ovoga blaga. Hm’ nikako se ne m ogu načuditi ovoj riječi. Dođeš pred za­ tvorenu stijenu i vikneš „Sezam e” , a ona ti se odmah otvori i ti uđeš unutra. Kad svršiš svoj posao i nakupiš na primjer dukata koliko ti treba, opet vikneš „Sezame” , rrata ti se otvore i ti iziiđeš van. (Sjeda opet na sećiju) ti to iznađe? P rizor četvrti. A ! i B a b a : T o ću vam kasnije ispričati potanko, P rijašnji a sad treba da se pobrinem o, gdje ćemo ovo blag o po­ staviti i sakrili. Zarifa: Ja bih rada znati, i Zarifa. Z a r i f a (donosi m jeru): Evo dragi mužu, pa da koliko ima tu oka časkom izmjerimo. (Spušta mjeru). blaga, pa da časkom donesem mjeru od djevera Kasima, A l i B a b a : Šta kaže brat, kad si zaiskala m jeru? te da izmjerim o. F a i k (veselo skaču ći): D a, da oče, da izmjerimo što će vam sad u ovo doba m jera? Šta vi to imate da A li B a b a (srd ito ): MaJhnite se ćorava posla! Z ašto da mjerim o. Glavno je da imam o novac ,a koliko Z a r i f a : Ništa on ne reče ,već njegova ženia: ,,A mjerite ? “ oka, to je sporedna stvar. Z a r i f a : N em oj dragi muzu, već đa baš izmje­ A l i B a b a : A šta ti na to reče? Z a r i f a : Nekako me naljuti ovo njezino ispitiva­ nje; ali jo j odgovorih: M jerićem o brašno, što sm o ga rim o, je r sam vrlo znatiželjna koliko će tu biti oka du­ danas kupili. kata. A M B a b a (u se b i: J a ženskog li p o sla !): P a idi donesi od brata Kasim a mjeru da izm jerim o! (Prem a srnu.) A ti idi, pa nafarnmi i napoji magairađ, a onda dođi ovam o! (Z arifa i Faik odlaze.) Prizo r treći. A l i B a b a sam. A l i B a b a (sjeda na seoiju, a onda vadi svoj k,im išić i puni ga iz kese): O h što su ove ženske ćudnoviti b o žji stvorov i! H oće da žena vidi i koliko oka ima. One hoće sve da znadu: Kakvo ie što i koliko nečega ima i ovo i o n o i sve. (O dm ahuje rukom.) Ja , (iskašljaje se) A l i B a b a : A ona opet razbiruša hoće baš da zna, što m jerimo. Vidi ti nje! • Z a r i f a : E sad ćemo baš vidjeti, koliko je teško. (Prihvaća za vreću.) A li B a b a : E to baš ćemo izmjeriti, kad hoćeš. A da si mene vala pitala, ne bism o mjerili. (M jere.) Z a r i f a (gleda začugjeno u svoga m u ža): A zašto dragi mužu? A li B a b a : Z ato, jer bi m ogli doznaiti što amo mjerili, pa eto belaja. Za r i f a : Ne će znati. Otkle da doznaju? A l i B a b a (kao da ne čuje, već b r o ji): Sedam i po ravno. �„BISER" Broj 1. Z a r i f a : Sedam i po oka? Majka mi vesela! I to sama dukata. (Veselo.): Čuješ mužu! Odmah ćeš mi na­ baviti haljine,kakvih nema niti jedna moja druga u na­ šem gradu. Kuću ćemo dobru napraviti i sve ostalo na­ baviti, što nam treba. Zar ne dragi mužu? (Zagrli ga). A l i B a b a (gleda ju začuđeno): E baš su foihajf ove žene. Samo da im je lijepih haljina, pa da se obuku. A ne znaš, da bi to odmah upalo svijetu u oči, pa bi rekli: „Otkle najednom Ali Babi toliko bogatstvo, kad do sada nije ništa imao osim troje magaradi." Z a r i f a : Pa ja šta ćemo dragi mužu? A l i B a b a: Ništa. Spravićemo dukate gdje god na sigurno mjesto, pa po malo nabavljati, što nam treba, a ne sve odjedanput, kao što ti misliš. Z a r i f a : Pa dobro dragi mužu, radi kako hoćeš.Ti si stariji i pametniji, ti si .kućni starješina, a ja se više ne ću miješati u tvoje poslove. A l i B a b a (zadovoljno): Tako je ; a sad uzmi mjeru, pa je mosi bratovoj kući natrag. Z a r i f a : Hoću. (Uzima mjeru i odlazi.) (Nastaviće se). Murat Sinanagić: Aeroplani u ratu (Nastavak-) III. Zadaća aeroplana u ratu. Aeroplan je najmlagje oružje i upotrebljava se poglavito za izvide. Tu je on od neprocjenjive koristi. Gdje ne može dospjeti ni najhrabriji pješak, ni najbrži konjanik, tu dolazi aeroplan, plovećd po zraku poput ptice. On pregleda položaje neprijatelj­ ske, tugje vojske, a glavna mu je zadaća, da otkriva tugje top­ ništvo.. Artilerija se zbog toga krije u granje posječenog drve­ ća, zakopa se u jame, samo da topovska usta vire iz zemlje i gleda da izbjegne na svaki način pogledima s aeroplana i da ostane sakrivena. Katkad jedan jedini, top, zgodno sakriven, nanese neprija­ telju više štete, nego čitava baterija. Taiko aeroplan uhagja neprijateljske položaje, vraća se na­ trag i dojavljuje svoja opažanja glavnoj komandi, odnosno top­ ništvu, da ono koncentrira vatru tamo, gdje trebaAli naravno često se desi, da vozač u aeroplanu bude po­ meten u svom posmatranju, jer ga obaspe neprijateljska vatra svih vrsta oružja i raznoga kalibra. Iz opkopa okrenu vojnici svoje puške i začnu brzu paljbu na smjeloga vozača- Mašinske puške, koje su smještene u opko-* pima, okrenu svoje cijevi u vis i pbSnu rigati čelične kugle. Mašinska puška je osobito opasan protivnik aeroplana, ako je na njenom domašaju, jer može izbaciti u minuti 100—500 taneta. Dosta je da vozača pogodi jedno i on je dovršio. Ali aeroplan može i podnijeti puno- Najviše kugla potreri u krila aeroplana, ali ona su neosjetljiva, jer take rupe ne sme­ taju vožnji. Vozač se ponosi takim »ranama« i kad sasie onda i obilježi datum i zakrpi. Drukčije je naravno, ako bude pogogien propeler, motor ili posuda za benzin- U takom slučaju mora se pilot spustiti na zemlju i bude zarobljen, ako ostane živ. Strana 9 Najveći su neprijatelji aeroplana brzometni topovi, koji su gragjeni za odbijanje aeroplana. Kruppova fabrika u Essenu ima patent na te topove, koji su se u ovom ratu pokazali osobito dobri- Cijevi su u tih topova uperene u vis i mogu se okretati na sve strane- Njemačka ima puno da zahvali tim topovima, što su engleski i francuski aviatičari odbijeni od njemačkih po­ ložaja na zapadnoj fronti. Najviše su se istakli u suzbijanju ne­ prijateljskih aeroplana oberlajtnant Bdlke i Immelmana. Bolke je oborio dosad 19 aeroplana, a Immelmann 13. Neprijatelji aeroplana su i oklopljeni automobili, oboružani tijem topovima. Čim se pojavi neprijateljski aeroplan, upute se automobili najvećom brzinom u istom smjeru kao i aeroplan i topom rade syoje. U isto vrijeme bude telefonski obaviješteno zapovjedništvo vlastitih aeroplana, koji se nalaze daleko za legjima fronte- Sad i aerđfrlani stupe u akciju jer nema boljeg obranbenog sredstva od aeroplana nego sam aeroplan. Čim prispije vijest o p.ribtiživanju neprijateljskog aeroplana iz hougora se izvlače krilati brsci, motor se stavi u gibanje, momčad već drže aeroplan, a dva smjela vozača sjedaju u nj. da dijele tnejdan u zraku. Sad se razvija dvoboj izmegju aeroplana. U takim slučaje­ vima bude onaj vozač pobjedioc, koji je sabraniji, smjeliji i koji se mogne više uzdignuti i na neprijatelja baciti zlokobnu bombu. Gledaocima sa zemlje, izgleda taka borba kao igra dviju ptica. Ali to je igra na život i smrt. jer ako vozač i nemože upotrijebiti bombu, zgrabi karabinku, ili ako je aeroplan opskrbljen mašinskom pi m, počne ova posipati smrtonosnu kišu taneta. Nađvf, an! aeroplan mora se spustiti na zemlju ili dadne svome stroju najveću brzinu i zamakne u oblake. Osim izvklne službe ima aeroplan često zadaću, da ruši mostov . utvrde ili da bombardira neprijateljsko topništvo- Za to on mora bih dobro i oboružan. Najbolje sredstvo i oružje za rušenja ćuprija : uopće za bombardiranje jesu bombe. To su kugle raznoga kalibra i težine, napunjene praskavim stvarimaJedna bomba razruši most od čelika. Ali bacanje bombi na mostove je nesigurno, jer se mora obavljati iz visine, a ćuprije su uske. Bomba stoji u jednoj spravi, koja je mehanično is­ pušta, kad se vozaču prohtije. Piloti nose još sobom puške, revolvere, a ima aeroplana i inašinskim puškama opskrbljenih. Francuzi su upotrebljavali u ovome ratu i gvozdene strjelice, duge 20 cm, a tako šiljaste, da mogu probiti čovječije tijelo čitavom dužinom, ako se spuste iz prilične visine. U najnovije vrijeme grade se aeroplani s topovima, a to su čitavi oklopljeni zračni ommbusi sa više propelera i motora. U Rusa ima tako oklopijena grdosija »Ilija Murovec«, ali je on morao umaknuti pred našim »golubovima«. .(Nastaviće se) Abdul-Aziz Borić: Politika. ' đ Crtica. - - Strašna ti je to riječ politika! Bijaše mi šest godina. Jednog jutra igrah se na dvorištu sa velikim, divljim jarcem, koji bijaše pripitomljen. Netko kucntu na glavnim vratima, koja bijahu jo š zaključana. Znatiželjan, tko li to tako rano kuca, pritrčah i nekako ih jedva otvorih. Kako li se iznenadili i prepadoh, kad se pređa mnom ukaza čovjek u dugom crnom kaputu sa žutim pucetima. Sablja mu je tek malo provirivala ispod ka­ �Strana 10 puta. Najviše se je isticao sa svojim velikim brcim a. Lice mu bijaše mrko i strašno. Za njim stajahu u redu isto tako odjevena četiri čovjeka, samo što su ovi jo š imali i puške. J a ih samo zgledah, pa bjež u kuću majci, obavivši se obadvjema rukama oko nje, ne m ogoh niti riječi izu­ stiti. U to se oćuti nekvalkva vika na avliji. M oja m ati uzevši me za ruku prigje prozoru j po­ gleda na divorište. Časak je jedan gledala, a onda jo j lice primi nekakvu čudnovatu boju. Onih pet ljudi u-nišli su u nj, te nešto ispituju našeg momka, koji se je od ne­ kakve straihe zabezeknuo, te ne umiije pravo govoriti: muca, dnhće itd. Naeuh, da pitaju za m og oca. — Gdje ti je ag a? — pitaše ga onaj brkonja. — Ne znam, o tišao je nekud, promuca nekako momak. — Nama je naloženo, da cijelu kuću pretražimo, — opet će onaj s velikim brkovima. — Tko su ti ljudi, m ajko? — upitam ja svoju maj­ ku, k oja je j'OŠte ukočena kraj prozora stajala. — Žandarm arije, sinko, — izusti ona i opet ušutje M egjutim je onaj brkonja govorio nešto ostaloj četvorici nekakvim nerazumljivim jezikom. O bagjoše kuću ogledavajući je sa svih strana. Napokon onaj b r­ konja postavi jednog momka na gornjim a drugog na donjim vratima, a sam sa preostalom dvojice unigje u kuću. Pred njim igjaše naš momak. — A šta vi to, gospodine, tražite; — pita naša hanuma, - izusti on nekako jedva m ucajući. Sad brkonja stade nasred kuće, razm ota nekakav papir, te započe nekako strog o jedva kroz zube čitati: »U ime N jegovog Veličanstva cara i kralja, daje se na znanje žendarm erijskoj upravi grada Travnika, da se kuća u Š ......... ulici, b ro j 19 ima pretražiti od spisa i brošura, čiji je sadržaj proti vlade«. O na dvijica skidoše puške te stadoše pretraživati. M oja baka ležaše na sm rtnoj postelji, — te se jo š dobro sjećam — , kad je s jednog mjesta prenesoše na drugo. Pretražiše i cijelu kuću a spomenutih brošura } pa­ pira nigdje nema. Sad o naj b rko n ja stade nešto u notes pisati. Kad je s tim bio gotov, dade zapovijed ostalim i ostaviše kuću. P o slije uipitah majku, zašto su u našoj kući bili žandarm erije, a ona o d govori: — S politike, dragi sinko! Kazivala sam ja tvom ocu, da se prog je politike, ali — koja korist. P a eto ti dogje vrijeme, da i žandarm erije imaju posla po našoj kući. A šta je to politika? upitam je, ja. — N esreća! E to, Što je! Već kadgod čuješ tu ne­ sretnu riječ, odmah b je ž i,-o d on og , koji ju je izustio, ako želiš, da budeš od onih sa žutim pucetima miran. Od tad mi uvijek ostade na pameti riječ »politika«, a kad tko stane politizirati, ja odmah skrenem g o v o r na drugo ili otale bježim , Broj 2 . „BISER* Odgoj i nastava*)Hamdija Mulić: Odgoj. Š<a je o d g o j? Da se tačno označi pojam odgoja treba1, da posmaitramo odgojiteljev rad. Valja nam dakle poći od iskustva koje nam kazuje: 1. da zreli, tjelesino i duševno razvijeni ljudi poma­ žu razvitku djece k oja su nezrela t. j. tjelesno i duševno nerazvijena; 2. nastojanje zrelih ljuidii, da pomažu pravilnom razvitku djece, uidlešemo je po naročitom plamu i unapri­ jed je sve sm išljeno po kojima će se pravilima odgajati; . 3. odgojitelji imaju namjeru, da se djeca' razviju i usavrše, da poslije u svome životu žive i rade onako, kako su upućivana oldigojnom nastavom u mektebu (školi), pod utjecajem svoga odgojitelja. (Lj. Pnotić: Pedagogika.) Prema tom e o dgoj je svjestan rad, hotim ičan utje­ caj odraslih na neodrasle, ljudi na djecu u nam jeri, da se d jeca tjelesno i duševno razviju u odiregjenom pravcu. O dgoj počinje od rogjenja, a svršava se kada se dokaže, da je čovjek (in&am) postao -zreo. Nauka ikoja i'zk/e pravila i zakone po kojima se o dgaja, zove se na­ uka o o d g o ju ili pedagogika. O 'otrebi odgoja. Kada se dijete istom rodi, vrlo je slabo, bez njege bi m oglo uginuti. Nia prvom mjestu p .arebirn mm je tjelesna njega. Tu mu prvu pomoć pruža majka. P a i poslije kada pađraste, jo š mu je potrebno staranje drugoga. Oim počne Oko sebe prom atratiti i saznavali, treba mu pažnje i na duševni o dgoj. D a g a pripustim o samome sebi, dijete b j o stalo pri­ rodno biće, .ali ne b i odgovaralo čovječijiem zadatku (duševnom razvitku). Z nanje što b i ga nakupilo (iu kući u društvu j u ig ri), b ilo . b i jednostavno, nepotpuno i poigrješno; o sjećaji b i mu bili tupi, izopačeni, volja bi mu bila mlitava potcinjena pustim prirodnim nagonima (požudama, strastim a). Z ato je potreban o d g o j i s potpu­ nim pravom je rečeno, da čovjek sam o o dgojem postaje čovjek. O dgajanje je s tog a potrebno svakoj ljudskoj zajediniti. U koliko o d go j bude svestranijii, o zbiljn iji, ra­ zumniji, u toliko je sigurniji napredak i buidtućnost te za­ jednice. ■Djeca se o dgajaju u ro g je n o j 'kući, zatim u mektebu ili školi. K ućni je odigoj u manje kulturnih n aroda pri­ mitivan, nesregjen i nepotpun. N ije džaba rečeno: »Ko ima škola, im a i budućnosti« — je r se dobnim školama (mektebinna) vrlo uspješno odgaja. D rugim riječim a: što su uiektebi ili škole b o lje uregjenije i naprednije, i odgoj je njihov sve b o lji i napredniji. A i budućnost to g a na­ roda biće pouzdanija i sjajn ija. *) Pod ovim ćemo naslovom donositi sve što se odnosi na uzgoj, mekteb i školu- ZelUi lnismo, da ova rubrika u našem listu ostane kroz cijelu godinu, pa molimo, gg. učitelje i mualime, da nas svojim radovima za nvu rubriku što izdašnije po­ mognuUredništvo. �Broj 2. .BISER1 Svrha i zadaća islamskog odgoja. Lijepo je i koris­ no, da je čovjek umno razvijen, pametan i učen, ali sret­ nu životu jednog muslimana nije to dosta. Musliman treba da bude i moralno odgojen, što više, veću brigu valja posvećivati moralnom odgoju nego umnom pro­ svjećivanju, jer moral više vrijedi od intelekta, a dobrota čovjeka više od njegove učenosti. Lijepa je pohvala čo­ vjeku kada mu se kaže, da je zbilja inteligentan, no još je veća pohvala, kada mu se rekne, da je potpun, čestit musliman (inteligentan i moralno odgojen). U vjerskom odgoju uopće najglavniji je odgoj sroa. Vjera je cijelom svojom sadržinom' stvar srca. Srce je izvor pobožnosti (ibadata u Islamu). Glavna je briga muailliimova (učiteljeva), da opleme­ ni dušu i srce u djece tako, da vazda teže dobru a da mrze zlo. Naročito su u Islamu svi uvjeti za moral (ću­ doređe). Samo religijom (kao što je Islam) odgojen čo­ vjek može biti u pravom smislu moralan i karakteran, jer moral dobiva najveću snagu od vjere. Muallim (vjeroučitelj) mora poznavati dušu svakog svoga učenika, mora poznavati njegove težnje, naklono­ sti i sposobnosti, da to u njoj utvrđuje i proširi, a što nađe mana i nedostataka valja da ih postepeno i vješto uklanja. Svrha je islamskom odgoju sretan zemaljski Lvječni život. Prema tome je pogrešan odgoj onoga, što đje« odgaja samo za athiret (onaj svijet), ai zaboravlja ovaj svijet ili obratno. B og je oba svijeta za nas stvorio, da ih uživamo u njegovu raziluku. Zato ga svaki čas moli­ mo »Allahiumne Rabbena atiina .. ,« itd. a veliki je božiji poslanik rekao: »Ovaj je svijet njiva, na kojoj mu­ sliman sije, što će na aihiretu požeti«. Dva lupeža i žena, Pričao: Husejin Sulejmanu. U jednom gradu živjela neka žena, a imala je dva čovjeka — oba lupeža. Jedan je krao danju i večerom se vraćao kući, a drugi je bio noćni lupež i jutrom dolazio doma. Ona lukava i lakoma žena znala je uvijek udesiti, da jedan drugog ne zateče kod kuće; zato se njih dvo­ jica nijesu ni poznavali. Svaki je Od njih mislio, da je on sam gospodar one žene i doma, u koji ga ona bijaše primamila. Kako nijedna tajna na svijetu ne može ostati vječna — tako se i ova otkrije jednim slučajem. Jedamput bi­ jaše žena umijesila dobru- pogaču i ispekla masnu koku, da to dade svojim hraniteljima, kad pogju u kragju. 1 riko su joj oba lupeža jednako izvan srca ležala, podijeli i koku i pogaču na jednaka dva dijela. Polovicu metne noćnom kradljivcu u torbu, a drugu polovicu dade sjutradan danjem lupežu kad je od kuće pošao. Strana 11. Noćni lupež bijaše cijele one noći u poslu i tek pred zoru dospije, da pojede svoju brašanicu. Sjede pored jednog izvora, izvadi iz torbe polovicu bijele pogače i stade smočiti masnom kokoševinom. Ne potraja dugo, kad eto ti putem prema njemu nekakva čovjeka, koji za cijelo bijaše dobro uranio. On omjeri noćnog lupeža oštrim pogledom i ne rekavši ništa sjedne nedaleko nje­ ga, skine torbu s ramena, izvadi takogjer polovicu po­ gače i stade jesti sa kokoševinom. Da ih je ko gledao, mogao bi opazih, kako kradimice i znatiželjno zaviruje jedan drugome šta koji jede. Na jednom se sukobi pogled noćnog lupeža sa pogledom onog nepoznatom mu čovje­ ka. To mu bijaše jako neugodno, zato namrštena čela po­ gleda opet preda se, a zatim odvažno skoči na noge i otvoreno upita došljaka, ko je on. „Ja sam lupež“ , odgovori mu došljak onako isto odvažno i smrknuta lica. Na to se noćni lupež radosno osmjehne i reče: „Da si mi zdravo druže! I ja sam onaj, koji uklanja stvari s puta". „Kada ti kradeš?" upita ga noćni kradljivac. Po danu - odgovori mu drug, nastavljajući od­ mah: A kada ti uklanjaš stvari s puta?” - „Ja no ću '“ odgovori noćni kradljivac. „Ove sam noći imao puno posla, pa ue dospjeh evo pr i”, da pojedem brašanicu, što mi je žena u torbu metnula.“ Kad se tako u razgovoru primakoše jedan k drugom bliže, opaze oba na svoje Čudo, da im je brašanica jed­ naka. Polovica od iste pogače i iste kokoši bijaše u sva­ kog od njih. I {ude, kao što bijahu ova dvojica, često spopada sumnja, ali ovaj put ne bijaše bez uzroka. Ista pogača i ista koka bijaše velika zagonetka obojici dotad nepo­ znatih lupeža, koji se sada stadoše nadmudrivati. „Gdje stanuješ druže“, upita danji kradljivac svo­ ga druga. ,,U ovom gradu, otklen mi se čini, da si i ti ju tros došao", odvrati noćni lupež. „Zar baš u ovom ?" upita danji lupež i neka ga groza spopadne pomislivši na jelo i svoju ženu. „Baš u ovom !" reče noćni, uzrujan očito sa istom misli. „Došao sam u ovaj grad imade godinu dana, ože­ nio se i stanujem u ženinoj kući.“ Po daljnjem opisivanju svega osvjedoči se danji lupež, da je to ista kuća i njegova žena, koju on svojom naziva. „Kako ti je ime ženi?“ upita on konačno u velikoj uzrujanosti noćnog lupeža, a kad mu ovaj reče njeno ime, zagrmi ljutito: „Prokleti lupežu, ta to je moja žena!“ Danji se lupež uhvati balčaka, što učini i noćni kradljivac — ,,ja sam gospodar liiape Sabere“. Danji se lupež uphvati balčaka, što učini i noćni istoga časa povikavši: „Sada jedan od nas mora ginuti, a koji ostane, neka jo j bude jedini gospodar!“ �Strana 12. „BISER* „S tan i!“ reče mu nešto smiren drugi lupež — „Nije baš potrebe, da se mi ovdje krvarimo, je r lako možemo o bojica nastradati. Ja velim neka naš spor riješi lupeško umjeće. K oji od nas dvojice pokaže veću okretnost u lupeškom zanatu, neka bude njegova' že n a!" Noćni lupež nije sum njao u svoju sposobnost zato spusti mač i prisfrne na prijedlog danjeg kradljivca, koji odluči odmah pokazati svoj majstorluk. „ P o g ji sa m nom !“ reče on svome suparniku, „prati me i gledaj što činim, ali nigdje n e sm iješ pred drugima ništa g ov oriti". Poštena ova družina uputi se u obližnji veći grad, a danji lupež skrene u dućan nekoga hadžije, u koga ovaj čas ne bijaše drugih mušterija. D an ji je lupež m otrio po dućanu, kao da traži stvar koju želi kupiti. O ko mu zape za velik svežanj papuča, što su visile o šiši. O n zatraži od trgovca, da mu ih skine kako bi m ogao za svoju kćer izabrati jedan ja r . 1 dok ie hadžija uzdignutom glavom prema šiši tražio i đokučivao nanuče, upotrijebi lunež znođu, te mu iza noiasa izvuče kesu s novcima. Polako je strna u svoj džco, da to trgovac nije m ogao ni opaziti, i stade H napuče, koie mu bijaše megjutim skinuo trgovac. D u go ie tražio, ali ovaj put baiagi niie m ogao npžl prave veli­ čine. pošto ie zaboravio od kuće nonijrii mjeru. Na to reče trgovcu, da ostavi papuče i da će se drug-' put po­ vratiti. Kad je bio nasam o sa svojim d r u g o n , i ’đi ukra­ denu kesu. da p rebro ji novac. B ijaše upravo stotinu Broj 2. devedeset i devet i onu drugu polovinu dukata dao tebi u pohranu ugovorivši, da mi ih vratiš, kad ti dogjem i pokažem onu polovicu prelom ljenog dukata. Evo one po­ lovice,” produži lupež, izvadivši iz svoga džepa polovi­ cu dukata, a ostanak mislim, da će se naći kod tebe.” Trgovac se pravdao i preklinjao, da kod njega nije ništa ostavio, a lupež se stade prividno ljutiti i prijetiti sudom. „H ajde", reče trgovac, „ako hoćeš odmah, idimo kadiji barem ću te naučiti pameti, da više ne potvaraš poštene ljude". I zbilja trgovac krene sa oba lupeža kadiji, da im on riješi ovaj spor. Muslimanski narodi za svoja prava. Republikanska federacijaTurana. Sveti cilj muslimanskih naroda: Khive, Buhare, Fegane, Tuikistana, Kozaka, Kirgiza, Turkmena i Tarangja. P rije nego podastrem . na odobrenje holandskoskan ivsfcom odboru i izložim pred rivizovami j za ’bđes m čeni'člđih naroda milostivi svijet, pritužbe Tura­ ti, ca ma«, jdluke njihovog »O dbora za nezavisnost Tura­ uaitram se zaduženim, dlai najprije u ime 4 0 m ili­ jom:! muslimana iz Tunara, čiji sam opunomoćeni zauiprJc, sa štovanjem pozdravim plemeniti i „viteški na­ zlatnih dukata. N oćni mu lupež prim ijeti, da je o vo došle bila obi­ rod švedski, n jegovog slavnog i- uzvišenog vladara, kao čna kragia i da nije vidio kakove osobite vještine. D ru g i lupež prim ijeti, da jo š niie dovršen posao. i sve - oblasti ove zemlje, koja je poznata sa sv ojeg da­ režljivog i blagonaklonog gostoprim stva, i najzad, da On uzme od onih dukata jedan i prebije ga svojim ja­ kim prstom na dva jednaka dijela. Jednu polovicu du­ kata metne u svoj džep, a drugu stavi u kesu k ostalim izrazim moje priznanje i duboku zahvalnost svima oni­ ma, k oji se u ime pravde, slobode i jednakosti ođ ne­ dukatima, te se povratiše istom e trgovcu. K rađliivac ponovno zam oli trgov ca, ,da mu skine papuče, pošto ie sada donio m jeru. D ok je trgov ac ski­ dao papuče, lupež mu polako opet metne kesu za po­ jas, da to on nije m ogao ni osjetiti- N oćnom je luežu b io začudan ovaj postupak svoga druoga, ali ne reče ništa. D anii kradljivac izabra jedan par papuča, pogodi se sa trgovcem i izvadi kesu da plati, Ah kao da se taj čas nečega sjeti, reče on hadžiji: ..Ti znaš, da sam ja lani predao tebi stotinu dukata, da mi ih čuvaš. N anlati od njih sada ove papuče, a ostatak ćeš mi povratiti, jer mi sada trebaju moji novci". T rg o v a c stade začugjen i reče, da ga on došle nikad ni vidio nije, a kam o li da je kakve njegove pare prim ao u pohranu. ,.Šta se činiš nevješt? — . reče mu lupež — T i znaš do bro , kad sam ti predao stotinu dukata. Tada sam ja je­ dan dukat prekinuo na dva dijela, uzeo sebi polovicu, a koga vremena u ovom gradu neum orno trude, da za­ u stav e ovaj po hum anost nesrećni svjetski rat i da osi­ guraju temelje pravičnom i trajnom m iru, k oji će biti početak nove ere blagostanja. G ospođo! Turanslki svijet od preko četerdeset milijoma duša očekuje nestrpljivo i sa zebnjom imai srcu ipir, koji oe mu najzad pribaviti nezavisnost i nezasta riva prava čovjeka, o đ kojih je lišen1od toliko du g o g vre­ mena. »O dbor za nezavisnost Turana1« sm atra svojom svetom dužnošću, da m oli »O dbor holandslko-skatndlinavski« da bi mu o vaj potonji pružio sv oju pom oć tako, da upiše u kondicije i program budućeg m irovnog kon­ gresa uspostavljanje potpune i cjelokupne slobode T u­ rana, to jest hanata: Khiva, Kuhara, F ergana, Turkestan, Kazak, K irgiž, Turkm en, T am n g ji, žrtava carizma, koji im je uništio prošllu civilizaciju i veličinu, koje su jo š pred' polu sto ljeća bile u agoniji. Sva učenjačka Evropa poznaje djela znam enitog filozofa Avicenne ĆTbni Sina), astronoma Ulun-beva, te čuvenih teologa, pravnika/ i pedagoga Ismail Buhiari-e, Negjmed- �broj. 1. Strana 13. ,BISER' dm Kubra-a i Behaudidin Nakšbendi-e, me ubrajajući plejadu pjesnika, koja je sjala kroz vjekove. Sjajind trag kojeg su oni nacrtali u misli i savjesti ljudstva, dovoljan je, da brani stvar, ovoga Turana, u kojem su se oni rodliili. Turan danas snabdijeva sa 80% svojih sirovina tvornice Rusije, a sai ostatkom od 20% tvornice ostale Evrope. Najljepše se -tkamiine Istoka izrađuju u turansfcim radi ona čama . Svi su ovi predjeli, koje je carizam nezakonito i bru­ talno prisvojio, 'izloženi nečuvenoj nepravdi i nasilju. Evo nekih od tih nasilja. 1. Turan je podvrgnut vojničkoj upravi i vječito se nalazi u ratnom stanju. 2. Sjevernim Turcima je zabranjeno, da se nasta­ njuju' u pokrajinama' Turana i da tu nabavljaju zemlji­ šta. Strogo je zabranjeno ulaženje u Turani svakovrsnih publikacija, kao novina, revija, brošura i inih spisa štam­ panih u Kazamu, Carigradu, Arabiji i Egiptu. Također nije dozvoljeno putnicima i trgovcima muslimanskim, da posjećuju ove zlosrećne 'predjele. 3. Strogo je zabranjeno spominjati imie sveislamskog ihaliifa pri obavljanju molitve. 4. Turan nije nikako posjedovao prava, dla poslanike u Dumu. Iz ovoga se vidi, do kojega je stepema Rius'ja lišila Turan svake individualne ili socijalne sdobcke želeći t : vo uskoriti njegovu asimilaciju. Ne daju se opisati zločini * grozote, koje poi se horde oarizma u Turanu. Evropska je štampa o njima vrlo malo pisala. Prilikom zadnje ekspedicije Kozaka u ove bijedne kraljeve, jedan američki dopisnik, koji ih je pratio, izdao jedan ilustrovami putopis pod naslovom »Putovanje u Khivu«, u kojem je žigosao i nagrdio, ka­ ko pristoji, neviđena ubojstva i svemoguće zločine i na­ silja, koja počiniše carevi vojnici. Prividni ustav, koji je uveden nakon japanskog rata nije nikako protegnut na Turani. Današnji pak novi režim nije napustio carističkog sistema.*) Skorašnja ruska revolucija je napunila nadom i ilu­ zijom veliko mnoštvo muslimana, koje je užas carizma bio otjerao u Kinu i dala im vjerovati u novu eru pravde i mira. Ovi su se iseljenici zaželili povratiti na svoja og­ njišta. Ali su se ljuto prevarili. 80.000 Kingiza, 2.500 muslmana iz provincije Jedi-Su, gubernijia Semirčenski, te 50.000 familja iz Turkistana bude sistematski zlostavljano i izgladnjelo od ruskih renovatora, ai na hiljade njih na najgrozniji način sasječeno. Sadašnja se ruska vlada drži indiferentno prema ovim gnozotorma, unatoč opetovanim protestima, koje su nekolike zaista liberalne ruske novine upravile prema civilizovamom svijetu. v) Ovdje se ima razumjeti vlada MiUukova i Kereuskug. (Pr- Ur.) Bijedni je Turan više iznemogao trpeći pod sikiičkim ruskim jarmom. On želi sam sobom raspolagati i upravljati svojom sudbinom kao i drugi narodi. On traži pomoći od civiiizovane Evrope, od njezine libe­ ralne štampe, a osobito od »Odbora holandskcHakandinavsfoog«, koji je prvi 'darežljivo predložio oslobođenje podjarmljenih naroda. Radi ovih motiva naš je odbor, godine 1915. preko delegata, koje je izaslao u Evropu i Ameriku, te u 1916. na kongresu podjarmljenih naroda obdlržavanom u Lausamne-u i u godini 1917. preko »Osmanisoher Iioy da«, dnevnika, koji izlazi na njemačkom i francuskom jeziku u Carigradu, izdao slijedeću proklamaciju: »Zastupnici naroda Bukhaire, Khive, Fergane, Turkistana, Kazaka, Kirgiza, Turkmenia i Taranda pružaće pomoć ruskim renovatorima i priipoznavaoe Petrograd političkim centrom uz uvjet sine qua non, da autono­ mija ovih naroda bude priznata a njihova sloboda osi­ gurana sa stalnim garancijama. Čast mi je da danas u ime »Odbora za nezavisnost Turana* i, služeći se pravom koje mi daje članak 42. šfmttt'a istog odbora, da podnesem preko »Odbora foo■ l'ondinavskog” odobrenju civilizovanog svijeta i evnopsK m p e te preko ovih budućem kongresu mira slijedeću lezoluciju, koja je izraz naših aspiracija i sve­ tih ciljeva te m iših zakonitih prava: dbor za nezavisnost Turana« daje na znanje preko Odbora holand&ko-skanđimavskog« i iznosi na dnevni red pred buduću konferenciju svjetskog mira, da su narodi T urama spremni priznati Petrograd politič­ kim centrom sa uvjetom, dla Rusija bude orgamizovana u obodiku »federativne Republike«, u koju će svaki hanat Turana pristupiti kao slobodna i autonomna država. Ako se ovaj cilj ne ostvari, rat će ponovno zagrmiti u 9vim hanatima Turama i sva odgovornost za to odnosiće se na organizatore konferencije svetskoga mira,«**) Stockholm, dne 29. oktobra 1917. Predsjednik i izaslanik Odbora za Nezavisnost Turana: Kolđali Abdul-Aziz. Ovih dana donose politički listovi vijesti, po kojima se i azabire da su dotični muslimanski narodi izvojevali svoju sa­ mostalnosti i proglasili federativnu republiku, što sa osobitim veseljem ističemo. (Prm. Ured.) Braćo Muslimani! Potpomažite dobrotvorne institucije: „Gajret“, „Merbamet" i »Sirotište«. �Strana 14._______________________________ m „BISER" __ ______________________________________ Broj 2 L I S T A K Islamski svijet. Širenje Islama u Velikoj Britaniji. Mnogima je nepoznata velika ljubav i agilnost u širenju Is­ lama jednog našeg brata Indijca, imenom Hodža Kjemaluddin efendije, koji je već od prije dvije godine, ostavivši svoju domovinu, otišao na britanske otoke radi širenja Božije RiječiOvaj požrtvovni brat-muslunan, u svrhu postignuća svoga cilja, zdušno i trpeljivo podnosi sve zapreke, koje mu is­ padaju na put, a to mu spasonosno poduzeće počinje .ragjati sretnim plodom. I ako se sad za sad ne može znati pozitivni broj novih muslimana, zna se toliko, da svakako nije malen, jer ona četa novih muslimana, čija su srca rascvatena Islamom, sastoji se od osoba iz najviših krugova i u socijalnom i intelek­ tualnom pogledu, čija jedinica više znači i vrijedi, nego drugih stotina. Ovaj vrijedni Hodža Kjemaluddin počeo je u Londonu iz­ davati vjerski list, mjesečnik pod imenom »Islamie Revieue« t. jIslamsku Reviju, pomoću kojeg širi svoje misli i ideje i nai šire engleske krugove. On se ne zaustavlja samo na publici­ ranju islamskih vrlina u svome listu, nego ih i živom riječju propovijeda svuda i svagdje. Da dpoznamo kvalTativnu stranu nove naše braće muslimana, koji su zauzimanjem vrijednog Hodža Kjemaluddina primili Islam, uzećemo za primier lorda Hadleya. Lord Hadley pripada jednoj najuglednijoj i najbogatijoj en­ gleskoj porodici i ne samo stoga, nego i visokom naobrazbom, moralnim vladanjem i svima vrlinama, koje čovjeka čine čovje­ kom, on spada megju najodličnije i u društvu najpoštovanije osobe. Da je ovo, što smo rekli za lorda Hadley-a, sušta istina, dokaz je silno interesovanje sviju engleskih krugova, klasa i staleža prilikom njegova prelaza na Islam. Novine su se osobito bavile oko istraživanja uzroka, koji su mu prethodili, da pregje u Islam. On se je na neke članke osvrćao da udovolji novinarskoj znatiželjnosti, a i radi naivnosti nekih prigovora. Mi ćemo, zbog poučnosti njihove, a i da čitatelji dobiju jasniji pojam i sliku čvrstog i stalnog njegova uvjerenja, iz kojeg je jedino i prešao na Islam — donijeti te njegove osvrte ili od­ govore. Zašto sam musliman? Rod ovim naslovom lord Hadley piše u engleskoj novini »Obzerver« u broju od 23. decembra 1913. ovo:'»Čitam u mno­ gim novinama krcate stupce o mame prelazu na Islam. Veoma sam zadovoljan, da u tim kritikama ne nagjoh ništa, što bi me oneraspoložilo. Unaprijed sam znao, da je promjena vjere megju svijetom neobična pojava, te da ne može ostati ne zapažena i bez efekta- Moji neki prijatelji misliće, možda, da je moje pri­ manje Islama rezultat vanjskog, od strane muslimana učinjeno« utjecaja, ali stvar ne stoji u tome. Moje primanje Islama jest rezultat dugogodišnjeg svestranog razmišljanja i proučavanjaJa i ako sam u zadnje vrijeme diskutirao o vjerskim temama sa muslimanskim studentima, koji se ovdje na naukama nalaze, to jc tek pojava novijeg datuma. Ne mogu dapače znati, da su te diskusije učinile na me ma i jedan novi dojam, nego samo to. što sam na koncil stekao uvjerenje, da sam-u svom pregjašnjem uvjerenju bio na pravom putu i to me je naravno veselilo. Ne sicćam se ni toga, da je moj današnji prijatelj Kjemaluddin po­ kušao ma i najmanje djelovati na me svoim blagom poiavom- m | kao što se t0 pristoji pravom islamskom misioneru. Spomenuti gospodin bio je za ine živi leksikon i ništa više. Koja kur’a-nsk-a ajeta nijesam sam mogao protumač:ti, on mi ih je tumačio. Dalje se nije upuštao. Po propisima naime kur’anskim za primanje' Islama nije dozvoljena nikakva sila- Svako treba da svojom voljom primi i tu se ne smije uticati prevari ilj sili.« »Ona razumnost, sloboda i dobra djela, što se nalaze u is­ lamskim propisima, mnogo su šira od onih u kršćanskim propi­ sima, čiji su tumači razne crkve. Što se tiče pitanja božanstva Isusova, ono za me nije nikad ni postojalo; ja sam od vazda Isusa poznavao u svojstvu jednog velikog Božijeg poslanika. Nu. da sam baš u ovom pitanju, slučajno, bio i skeptičan, uvje­ ren sam, da bi iz ove zablude izišao na pravu stazu. Ali, za­ hvaljujući Bogu, moj um nikada nije u ovake ponore padao. Moje vjerovanje u Isusa i propise njegove vjere, mislim, da se ni najmanje ne razlikuje od vjerovanja ostale moje bra­ će muslimana. Osim toga, po Isusovom nauku muslimani i krš­ ćani su braća i megju njima ne postoji nikakva razlika- Ma da u nekim izrazima i nazivima postoji kakva diferencija, ona se tiče samo spoljašnosti, dok princip ostaje ne promijenjen!« »Kako god se u sadašnjem vijeku pojavljuju struje, koje neg sve neprirodne vjere, isto tako postoje i takove, koje is­ kri ravitiraju k vjeri prirodnoj, postavljenoj na temeljima razum;:. S toga se, eto, ne može čuti, da jedan musliman apostazira. Makar se gdjegod i govorilo u nekim slučajevima apostaie, ja u istinitost tih vijesti sumnjam«. Na i. dnom drugom mjestu, nakon čestog izazivanja sa naivaim i iz nepoznavanja Isama proizašlim pogrdama, koje su kršćani sa svojim fanatičnim klerom dobacivali Islamu i muslirn; "ima, uzima pero u ruke i odgovara im- Pošto u ovom od­ govoru imade istih misli, kao i u gore citiranom, to ćemo ih izostaviti, zadovoljivši se samo sa novim mislima»•. •. Veoma sam zadovoljan, da se je ovako dogodilo. Ka­ ko sam god oduševljen za struku moga zanimanja, tako isto imam sklonost gimnastici i nekim igrama, ali nikad nijesam imao manije za »sticanje glasa«. Nu bude li maj korak uzrokom, da se u svijetu porodi zdravije, razumnije i liberalnije rasugjivanje, ja sam spreman trpeljivo podnositi sve kritike i izrugi­ vanja, koja se .budu na me odnosila. »Juče sam dobio pismo od jednog veoma pobožnog kršća­ nina, u kojem mi veli, da je Islam religija strasti i pohota i da je Muhamed (a. s.) imao više žena. Čudnovata li pojimanja Is­ lama! Ali na žalost, nije ovaj sam ; devedeset i devet po­ stotaka engleskog naroda, ne maže kidisati ni malo se potruditi, da ispita jednostavna i razumljiva islamska pitanja, nego najgore misle o Islamu i ta se je misao u njihovim mozgovima ukorijenila. Božijl poslanik bijaše gospodar svojih strasti i požuda, a bio je inkarnirana nevinost i uzor poštenja. On bijaše vjeran svojoj jedinoj, od njega pet­ naest godina starijoj ženi hazreti Hadidži, koja je prva od svega svijeta primila Islam, a tek po njezinoj smrti vjenčao se je sa hazreti Aišom. A one druge njegove žene bile su udovice u ra­ tovima izginulih njegovih vjernih drugova, koje je uzeo ne R kakve pohote i strasti, nego jedino da im radi vaurednih njiho­ vih vrlina i krijeposti iskaže poštovanje i priznanje i da i«1 tim načinom u budućem životu pribavi sretno prebivalište, ko­ jeg inače u onolikoj mjeri ne biše ni na koji način mogle dobiti. To se je i pristojalo njegovom srećnom životu- On nije težio za bogatstvom, jer ga je dijelio u tolikoj mjeri, da je za sebe ostav­ i l o samo onoliko, s kolikim ie mogao živieti«. �kroj 1. Strana lb. ,BI$ER“ »Ne razumijem, da mi, Englezi, koji se toliko ponosimo i hvalimo ozbiljnošću i pravdoljubivomu možemo tako skrenuti, kao što je to slučaj kod većine i ne poznavajući ni površno is­ lamskih dogmi, navaljujemo na Islam i još klevetanjem i profaniranjem«. » . . . Samilost, praštanje, blagost i asketizam, koje Islam nalaže, mnogo su bliži Isusovom nauku od onih, što ih apsolu­ tistička crkva narodu tumači. Kao primjer o monopolisanju crkve s ljudskim umom navešću »Atarjasijevu dogmu«, gdje se nera­ zumljivo govori o »trojtsvu«. U spomenutoj dogmi, koju je kršćanska, crkva priznala, a sadrži jedan od glavnih temelja vjere, veli se na početku jasno i otvoreno, da je ona kako se tu kazuje, pravo vjerovanje i kp ne uzvjeruje, da će biti vječno unesrećen, a ko hoće da bude spašen, mora u »trojstvo« na onaj način vjerovati. Pomislite! Svemogući Bog, koji ima atribut blagosti i milosti, najedanput se predstavlja kao najkrvoločniji apsolutista i nasilnik! Kao da je vječni Bog, koji je nada sve uz­ višen, obvezan za hipotezu jednog smrtnika, koji je u Njemu otkrio — »trojstvo«! No ja i nijesam nikada umarao svoga uma sa ovim nejasnim i bestemeljnim pitanjem (»trojstvom«). Samo sam o tom neki dan razmišljao: Sveti Atanas je smislio jednu . umom nedokučivu dogmu, koju je na svoj način formulisao i, oduzevši sveštenstvu pravo na kamentarisanje i pojedincima mogućnost shvatanja i razumijevanja, izbacio ju je na srijedu, kao jednu od glavnih crkvenih zapovijedi-« »Neki sam dan opet dobio jedno pismo, u kom mi se veli, da mi je nemoguće spašen biti, ako ne uzvjerujem i uzneg' .... božanstvo Isusovo. Pitanje božanstva Isusova rije kod mene nikad imalo važnosti, kao što pitanje njegova poslan tva. Da sam u ovo drugo pitanje i najmanje sumnjao, grizla oi me sa­ vjest, ali, hvala Bogu, toga nema, jer ja u to ne.sumnjam. »Ia, kao što i svaki musliman i pravi kršćanin, vjerujem Isus u njegovu objavu«. » . . •. Hiljadama ljudi i žena srcem vjeruju Islam, ali i bo­ jazni prama javnom mnijenju, koje nije vično na konverzie, ne smiju javno da ga očituju. Kad sam doznao, da mnogi moji prijatelji i rodbina gledaju u meni zabludjelu dušu, ja sam se konačno odlučio, jer nijesam opažao nikakove razlike izmegju sadanjeg uvjerenja i onoga od prije dvadeset godina. Oči­ tovanje latentnog uvjerenja je dakle jedino, što me lišava na­ klonosti moje braće i prijatelja. Strah je jedan od glavnih uz­ roka današnjih- nesreća. Da toga mije, da narod smije govoriti slobodno što misli, manje bi u svijetu bilo nesporazumaka, a više osjećaja za uzajamno poštivanje.« »Pošto sam već ukratko naveo nekoliko uzroka, zbog kojih sam primio islamsku vjeru, i izjavio, da kao musliman mnogo bolje vjerujem u Isusov nauk, nego do sad, to se s punim pra­ vom nadam, da će se za mojim primjerom povesti i moj put slijediti svi, koji u duši vjeruju, da je ovo pravi put, što. ga je Isus pokazao da se slijedi«. Eto, kako je lord Hedley odgovorio. Štedeći strpljivost »Biserovih« čitaoca, izostavićemo do bolje zgode mnoge njegove krasne govore i munadžate, koji su izljev njegova istinskog uvjerenja i prave, nepatvorene ljubavi prama uzvišenom Islamu. Završićemo ovaj članak sa jednom neobičnom izjavom lorda Hedley-a, koju je negdje u društvu rekao: »I ako sam postao muslimanom, uz t0 sam ipak dobar kršćanin!« Ta njegova izjava dala je povoda londonskim novi­ nama, da su pisale kako on još koleba i ne može da se odluči, koju vjeru da primi: islamsku ili kršćansku. Lord Hedley, koji je kao musliman uzeo ime Sejfur-rahman šejh- Rahmetul-lah Faruk, odgovorio je u »Pay Mali Gazett«-i od 19. oktobra 1913. g., kao razjašnjenje gornjoj izjavi ovo: »Vaš je urednik krivo shvatio moju izjavu- Ja ispovjedam samo jednu vjeru, a ta je odanost 1 pokornost Bogu, te ljubav 1 sa­ milost naprama Njegovih stvorenja Drugo ni Isus nije nauča­ vao. Stoga nije moguće, a da dobar musliman u isto vrijeme ne bude i dobar kršćanin«. Ova će izjava biti malo čudnovata za naš svijet, ali znajući da mi muslimani vjerujemo Isa a, s. ne kao Božijeg sina, što i sam Isa a. s. nije đopušto, nego kao Božijeg poslanika, koji je megju narod poslan s Božijim zako­ nom, to mi onda pravije vjerujemo u Isa a- s. i njegov nauk, nego li kršćani, zbog čega je duhovna' simpatija Isa a- s. na na­ šoj strani, u čemu Sejfur-rahman šejh Rahmetultah Faruk (lord Hedley) ima sasma pravo. Sejfurrahman nije ostao samo kod očitovanja Isama, on se je priključio hodža Kjemaluddinu postavši mu vjernim drugom i suboriocem u širenju Islama. Za to ga vidimo kao revnog saradnika »Islamske Revije«. Svaki je broj okićen njegovim vru­ ćim, islamskim osjećajima koji odišu molitvama i pjesmama, što su začinjene još ljepotom dikcije i prave poezije, što sve kazuje, koliko je on čvrst u imami i na kolikom je niveau nao­ brazbe. Mi ne mažemo, a da ovim ne zaželimo dug i sretan život, kao i dobar uspjeh, kako hodža Kjemaluddin efendiji, tako i nje­ govu vjernom drugu i suboriocu, Sejfurahmanu, od kojih se is­ lamska .zajednica nada mnogim velikim djelima i uspjesima. Ibni Jusuf- Kulturne bilješke. Iz vakufskog sabora. (Nastavak-) Srednjoškolski konvikti. U školskoj godini 1916./1917. upi­ salo se je tokom god. u srednjoškolskim konviktima i to : u Sara­ jevu 128 pitomaca, a na koncu godine ih je bilo 72, u Tuzli 25 pitomaca, a na komcu godine ih je bilo 16, u Banjaluci 54 pitomca, a na koncu ih je bilo 27, u Bihaću 26 pitomaca, a na koncu godine ih je bilo 18; ukupno 233 pitomca, a na koncu g. ih je bilo 133- Prije završetka spomenute škol- god. otpušteno je kako se vidi iz sva četiri gornja zavoda 100 pitomaca iz ovih razloga: 1. što je mnogo pitomaca.iz viših razreda biloi asentirano, pa su morali nastupiti vojnu dužnost; 2. što su mnogi pitomci napustili školu i ostavili svojevoljno zavod, jer su mo­ rali otići kući, da kao jedini muški članovi porodice vode go­ spodarstvo; 3- što je nekolikoi pitomaca otpušteno za to, što se nijesu pokazali sposobnima za nauku. Od 133 pitomca, koji su do konca školske godine ostali u zavodu bilo je: 1. u Sarajevu 8 odlikaša, 60 1. red, 4 II. red sa dozvolom popravnog ispita; 2. u Tuzli 2 odlikaša, 12 I. red, I 11. red sa dozvolom popravnog ispita, 1 lb red; 3. u Banjoj Luci 2 odlikaša, 20 I. red, 2 II. red sa dozvolom popravnog ispita, 2 II. red; 4. u Bihaću 3 odlikaša, 12 L red, 2 II. red sa dozvolom popravnog ispita, 1 lb red; ukupno: 15 odlikaša, 104 I. red, 7 II. red sa dozvolom popravnog ispita, 4 II. red. U spomenutoj školskoj godini zapalo je uzdržavanje konvikata: 1- u Sarajevu 65.630 K. 2. u Tuzli 14.377 K, 3. u Banjoj Luci 40.285 K i 4. u Bihaću 16.949 K, ukupno 137-241 K. Prema tomu je uzdržavanje pojedinog pitomca zapalo; u Sarajevu 730 K, u Tuzli 760 K, u Bihaću 870 K i u Banjoj Luci 1050 K. Hrana pojedinog pitomca zapala je: l. u Sarajevu 550 K, 2. u Tuzli 550 K, 3. u Bihaću 610 K i 4- u Banjttl Luci 800 K. Sravnivši trošak za uzdržavanje zavoda sa postignutim us­ pjehom proizlazi, da je uzdržavanje sarajevskog i tuzlanskog konvikta zapalo' najjeftinije, a naukovni se uspjeh pokazao naj­ boljim. Na trećem redu dolazi bihaćki konvikt, a tek na četvr­ tom redu banjalučki konvikt, kod kojeg je uzdržavanje zapalo znatno skuplje nego kod ostalih 3 konvikata. a i naukovni us- �Strana l d Broj 2. ,BISER“ pjeh nešto se slabijim pokazao, nego u ostalim konviktima, ali je ipak naukovni uspjeh i u banjalučkom konviktu povoljan. U opće uspjeh u nauci pitomaca kod vakufskih komvikata može potpuno zadovoljiti, jer će od 133 pitomca samo četvo­ rica opetovati razred, dok su ostalih 7 pitomaca, koji su dobili II. red sa dozvolom popravka te nedovoljne ocjene popravili i u viši razred prešli. U školskoj godini 1916./1917. su pitomci vakufskih konvikata i u zdravstvenom pogledu vrlo dobro prošli, jer su ovi zavodi bili poštegjeni od svake zarazne bolesti, te su pitomci kroiz cijelu godinu, uz vrlo neznatne iznimke bili zdravi. Što se tiče vakufskih konvikata, valja i ove godine istak­ nuti jednu vrlo neugodnu pojavu: Kotarevi Tuzla, Gračanica, G radačac, Kladanj, Zvornik pa onda Cazin i Bihać spadaju u one krajeve, koji su muslimanima najčešće naseljeni, ali je broj sredjoškolske mladeži iz ovih kra­ jeva vrlo neznatan i ako im stoje na raspolaganje 2 vakufska konvikta i to tuzlanski i bihaćki. Razlog je tomu najviše ta okolnost, što tamošnji muslimani vrlo slabo pohagjaju osnovne škole, koje su temelj za nastavljanje nauke na srednjim školamp. , Uz nešto veću brigu i nastojanje mogle bi vakufsko-mearifske autonomne vlasti tomu zlu u dobar kraj doskočiti. Islamsko sirotište. Početkom školske godine 1916./1917- bilo je u zavodu 98 siročadi. Tokom godine otišlo je iz zavoda u vojništvo 6, a umrlo je 1. te je koncem iste školske godine bio u zavodu 91 pitomac. Od ovih 91 pohodilo je razne škode 59, a 4 ibpdajju, dočim je na raznim zanatima namješteno bilo 28. Osnovnu je školu pohodilo 39 pitomaca i t I. razred 1, II. razred 9, III- 16 i IV. razred 13. Uspjeh je bia: 9 sa odlikom, 27 sa dobrim uspjehom i 3 sa popravkom. Trgovačku školu pohagjala su 3 pitomca i to sva 3 1. razred. Uspjeh 1 je-. 7 sa odlikom a 1 sa dobrim uspjehom. Realnu gimnaziju polazila su 4 pitomca i to sva 4 u I. raz­ red, a uspjeh im je 2 s odlikom, a 2 sa dobrim uspjehom. Realku je pohagjalo 12 pitomaca i to I. razred 3, II- razred 5 i III. razred 4. Uspjeli im je bio: 3 sa odlikom, 4 sa dobrim us­ pjehom, 2 sa popravkom iz jednog predmeta i 3 sa popravkomOkružnu medresu je pohagjao 1 pitomac te je propao u nauci. Razne zanate učilo je 28 pitomaca i to : 4 obućarski, 2 krojački. 3 stolarski, 8 tesarski, 4 bravarski. 2 limarski, 4 remenarski i 1 tapetarski zanat. I ako su u zavodu siročad i nemaju roditelja, ipak se je -opažala njihova neprestana čežnja za rodnim mjestima, pa pošto nijesu iz zavoda od kada su u isti došli, nikuda išli, to su po zaključku vakufsko-mearifsog saborskog odbora poslani za vri­ jeme ferija u njihova rodna mjesta, i to samo oni pitomci, koji su imali koga od bližih rogjaka, pa su ih htjeli primiti na op­ skrbu i obvezali se, da će na njih paziti, i koji su lijep uspjeh u nauci pokazali- Ovo odašiljanje pitomaca <u njihova rodna mjesta djelovalo je na iste vrlo dobro, dočim je na žalost ne­ koje pokvarilo. (Nhstaviće se.) Ponovno i posebno udruženje naših mualima. Jo š u godini 1909. organiziraše se naši mualimi, da kao sta­ lež, koji je najzaslužniji za islamsku zajednicu, a u pravnom i materijalnom položaju najslabije stajao — složno poradi oko po­ boljšanja toga svog zaista vrlo lošeg stanja. Organizacija na­ predovaše, društveni odbor neprestno kucaše na kapiji odlU£u. jućih faktora s raznim molbama i prestavkama. I odlučuju^} ma da su s početka — mora se priznati — bili vrlo tvrda s r Ca[ ali na tolika moljakanja moralo im se ipak na koncu to tvrdo srce malo umekšati. U isto nekako vrijeme prelazi i vakuf u narodne ruke i bivamo svoju vjersko-prosvjetnu autonomiju, u kojoj je sav mu­ slimanski narod Bos. i Hercegov-, a naročito mualimi, vidio per­ sonificiranog mesiju, koji mu uosi spas i sreću. Počeše odmah iz­ bori i agitacije i kortešacije*. za biranje »narodnih« ljudi i »oprobanih« karaktera u vjersko-prosvjetna tijela- Da se ovaki ljudi uvuku u našu autonomju, moralo se obratiti na ulemu, da ova s ćursova i na raznim sastancima kazuje narodu kog,a će birati, da se ovaj teško stečeni emanet ne bi dao u ruke na ehluDakako i ulemi se je obećalo poboljšanje u svim pravcima. Izabraše se narodni ljudi u džematske medžlise, u kotarska vakuf­ ska povjerenstva i u sabor te saborski odbor. Poče rad s pu­ nom parom, jer, nije šala, tolike godine bilo se je u zaostatku. Vakufski se prihod povisi 10%-nim prirezom, ali ulemi — 0staše plaće iste. SI Pr'vi pokušaj, da se vakufskim službenicima (ovako se zovu u našoj autonomnoj upravi: mudensi, mualimi, imami, muezini i razni podvornici) poboljša materijalno stanje — ušlijedio je na taj način, da su se mualmi mektebi-iptidaija sa imainima i vjeroučiteljima nar. osn. škola udružili i kao organizacija jedinstveno počeli tražiti sregjenje svog u svakom pogledu micrnog položaja. I već u najvećem toku rada zastade, t. j. fuziose s »Džemijeti ilmijom«. »Džemijeti iilmija«, koja jc u svoj p um stavila kao glavnu zadaću poboljšanje kukavnog stanja dknfskih »službenika« »momentano« je napustila realizovanje ovog pitanja, a dala se svom snagom na borbu za reisko mjesto, ier je u tom izboru vidjela spas, odnosno propast bos. rc- muslimana- $ g 1 |j £ ii 4 *ij Džemijeti ilmija« pobijedi i njezin kandidat dogje za reisululemu- Ilmija kuburi poslije pobjede isto, kao što je i prije kuburii u, materijalno stanje se ne poboljšava. I tamam da mualimi zaviču: »Ovako dalje nećemo!«, buknii svjetski rat i »Džemijeti ilmija« bez ikakva razloga i objašnjenja zamrije. 1 ^jj | k Ma da mualimi nijesu imali skoro nikakve koristi od za­ mrle »Džemijeti ilmije«, i.pak su oni bili prvi, koji su potakli misao, daše — kakva je, takva je — oživi- Nu pošto predsjed­ ništvo. koje se kako izgleda, osjeća u svom položaju »la jus’el amma jef’al«, ne htjede ne samo započeti s radom organizacije, nego čak ni odgovoriti jia tolike javne upite, to se mualimi, koji su došli na krajnu točku bijede, odlučiše posebno organizirati i ako su svjesni, da ova odluka traži grdnih žrtava. Sarajevski su mualimi održali jedan pouzdanički sastanak, na kom su zaključili pozvati jednim pozivom sve mualime da se izjave, jesu li voljni, da se posebno, kao mualimi mektebi iptidaija, organizuju- Poziv je otposlan i već su se skoro svi mualimi izjavili voljnim i sporazumnim s odlukom sarajevskih mualima. Kako doznajemo ovih će se dana opet održati jedan sasta­ nak sarajevskih mualima, na kom će se sporazumjeti glede pri­ prava za daljnji rad u ovom pravcu0 ovom ćemo sastanku donijeti izviješće u jednom od sli­ jedećih brojeva »Bisera«. M. Z. (Pr. UT- Veseli nas ovaj rad mualima, te ćemo drage volje donositi sve, što se odnosi na ovo pitanje. Molimo ujedno %%• mualime, da nas o ovom pitanju stalno obavješćuju.) U regjuje: uz re d a k c io n i o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B e k ir K alajd žić 'i’ jl i g | I 1 j | I 1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9676f6267781a2b5f4a2191a3c131ffd.pdf d245585c8e6bc9a90684644a068dce0d PDF Text Text B R O J 3. i 4. GODINA 111. „ B I Š E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 2V —, za učitelje (mualime i siromašne učenike (talebu) vojnike bez sarže K 16 '— . Mualimi i đaci koji skupe najm anje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. List se šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu, Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za o s­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. BISER LIST Zft ŠIRENJE ISLHMSKE PROSVJETE. Innemel-muminune icbvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju. Za prijevode oglasa iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u j a l u ve la j u l a a l e j b i ! PL A T IV O 1 UTUŽ1VO U M o sta ru . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „B IS E R 1' Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. 19. Rebiul-abar 1336. (II. Džumadel-I M O S T H R Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog prevodi: Salih Bakamović. (Nastavak-) Opća razmatranja o Islamu. Svaka ustanova, svaka vjera, u kratko sve to .po? roji, posljedica je jedne nužde i potrebe. Trajanje ili ećavanje te nužde 'iziskuje da ti njezina posljedi' a v i. rai ili ustanova traje i napreduje. Površni oblici vlade vjerske ustanove i političke težnje, koje ne odgovaraju potrebi, ne mogu nikako opstojati. Razni sistemi, koji su udesan da udovoljavaju duševnim i materijalnim potrebama ljudskih skupima, bidlii oni u obliku vjere i sekte, bili pako u formi laičkih država, gotovo siu uvijek postojali. D akle' pri historičkom istraživanju i proučavanju Islama: treba nam se držati ovih osnovnih podloga. Da je ova vjera 'produkt misli i težnja isključivo jedhe osobe ili jedne grupe, ne bi ovako od trinaest stoljeća svijetom razasiipala sjaj i veličinu, nego bi, ili kao pobačeni zametak bez životne snage uimrlia, ili na svjetskoj pozornici po­ stojala kao kakvo čudovište. Osvajanje i umapregjivamje svijeta po Islamu u prvim vijekovima hidžreta i činjenica dtai se Islam ,i danas, kada je Islamsko carstvo u opadanju i-rasulu, jo š kao vjera širi u Aziji i Africi, dokaz je, da je on u stanju1osigurati potrebe ljiudte+va. U kratko rečeno, Islam je vjera prirode i logike. Ako Islam proučimo kao (nepristran historičar, koji' s e daleko drži od! 9vih iluzija i predrasuda, te svakovrsnih basna i praznovjerja!, doći ćemo do ove (nepobitne istine. Prije nastupa pejigamberovog vijeka, judaizam i kršćanstvo, nijesu bili ljud­ stvu dostatni, Kako sadašnja načela konzervativne poli­ tike neud'ovoljavaju više potrebama svijeta, te kako se svjetska politika mora pokoravati liberalnim principima, tako i u svečevom vremenu, ni jednostavna' vjera bani­ ca ', ni zastarjele dogme izraelskih ^rabbima*, niti raz­ 1. i 15. februara 1918. mjerno nova vjerska propovjedanja kršćanskih svećenika ne bijahu u stanju da udovolje potrebama svijesti ljud­ ske. Da izmegju ondašnjeg i današnjeg stanjiai nije bilo ’ ”ke raizhke, najbolji je dokaz to, što i danas u nekim tJijeJo. ' ma svijeta idolapoklonci primaju Islam i sami se sobom ■ ienavajiu, da im se time podiže nivo human iiteta i: društvenosti. Da j u svečevom vijeku kršćanstvo, judaizam i tada "šire vatropoklonstvo bilo dovoljno da zajamči moralno iiaiterijaltno blagostanje ljudstva, bez svake sumnje, veliki svetac, kraj sve njegove genijalnosti i du­ boke osiroumnosti, inie b i mogao nove vjere proširiti. A budući da s'u tada. ljudi bili vrlo nužni reformi, radi­ kalnim promjenama' te logičnim i ozbiljnim vjerovanjima i načinima vladanja i dozreli za jedno* takovo novo sta­ nje, to se je Islam za kratko vrijeme proširio do sknajne granice središnje Francuske, Lyon-a s jedine, te do Indije, Kine, Sumdajskog arhipelaga i mračnih predjela Afrike s druge strane. Protestantizam je preinačeni katolicizam te jedan reformirani, usavršeni i general iz ovani obliiik judaizma i kršćanstva. Megju judaizmom, kršćanstvom i Islamom, za koje se vjere može reći da su klasične, u principu nema ve­ like razlike; njihova su svojstva jedina te ista. Ali najsta? trija od ovih nebeskih i božanskih vjera naravno da je od drugih dvaju mnogo primitivnija, skraćenija i jednostav­ nija. Kaidia je prema zakonu evolucije, ista vjera uljegla u oblik Islama povećala se i proširila hiko, dla je obu­ hvaćala sve zakone i propise ovoga i onoga svijeta i zadobila mnogo općenitiji karakter o d onoga drugih religija. Jiudlaiiizam je bila vjera jednog m alog i ograničenog naroda i dna nije mogla imati općenitog zniačenja. Bu­ dući dal mnogi narodi i plemena, ne htjedoše ove vjere primiti, to ise u njenim ustanovama .uvijek osjeća1miris i boja izraelstva. A kršćanstvo je još u prvom vijeku �Strana 34. „BISER* svoga razvitka, htjelo b iti čuvarem sudbine, ine samo palestinskih Židova, neg o i cijelog ljudskog roda, radi čega je njegov značaj m nogo općenitiji d m nogo opsež­ niji. š io se tiče Islama, budući da je nasljednik raznih vjera kao judaizma, kršćanstva i iđolopokloostva i produflaat drugačijih eksperimenata vjerskih, političkih i so­ cijalnih, te većih duševnih jednadžba, to je o n bez sum­ nje nada svim tim vjerama. Islam je s pravom stekiaiD sposobnost, da m ože dero g irati i poništiti pregijašnje religije. D o k je Islam na Istoku ovako cvao i svijetlo pro­ sip ao, dotle su zapadni narodi u kršćanskom svijetu na­ predovali i kao posljedica ovo ga, kroz .trinaest stoljeća su vjerske zesiokje bo rb e, križarske vojne i istočna pita­ n ja, ljudski ro d naj pravdi B o g a tištiile i uništavale. N ajviši i. majodvažniji o d svih psiholog a ikoji su dosada n a svijet došli, bez sum nje je veliki Muhamed (a. s.). O n je ona uzvišena i poštovana ličnost, k oja je po­ znavala potrebe za ina hiljade godina u buduće jednog važnog dijela ljudstva, ć iji b r o j danas iznaša tri stotine m ilijona, i prema' tome o bjav ila i proširila zbirku božan­ skih zakona. Svjetska povjest n ije jo š ubilježila ovako važnog uspjeha,. P re d blistavim zrakama velikog M uhameda a. s. i au reola se slave Sakiamun/i Baidđhe utrnula ii iščezla. Islam je jedini i sam k oji ovako na čudotvoran .način asi­ m ilira ljudske skupine, narode i plemena. N i Rim, koji je u prošlosti dom inirao cijelim svijetom , ni Velik B rita­ nija, č iji je b r o j podanika viši od b ro ja svih .Muslimana, k oja 'danas drži u posjedu najveći dio svijeta, n ije m ogla pokazati ovolike m oći asim itiranja. M uslim anstvo nije htjelo kao Rim, Velika Britanija, Francuska i R usija, bičem i nasiljem vršiti asim ilaciju. Dokle danas svi narodi kao Indijci, E g ip ćan i i A lgirci izbjegavaju francustvo i englestvo i dok su ti isti u sta­ rom vijeku sa oružjem u ru ci branili sv oju narodnost od R im ljana, dotle je nekada apsolutna većina onih, k oji su h tje li preći na Islam , sa m olbam a u ru ci m oljakali, d a ss prim e u pravu vjeru. Napustivši staru vjeru, o vi novi sljedbenici Islam a išl'i su tako daleko, da su žrtvovali sv oje stare tradicije, narodn osti p a i sam e jezike. Islam , je uistinu jedna vječna veza bratstv a nad svim n aro ­ dima, narodnostim a i raznim 1 plemenima ljudskim. Čim je g ov or o Islamu, posebna narod n ost posve izgubi važnost. Broj 3. i 4. ma narodnosti i ne može je imati. Hazreti Muhamed a. s. je jedini ovakav princip (odbacivanje nacionalizma), kojeg obožavaju ove tri nove i toliko precne kaste, prije trinaest i po stoljeća svijetu objavio i pozivao sve ljude pod zastavu spasa uzvišenog Islama. Ovo nije ostalo sam o u teoriji. N arod odi blizu tri stotine milijuna, koji se sastoji od ljudi raznih rasa i boja, te nejednakih ćudi i jezika, stupivši u krug Islama primio je njegovu tradiciju, morati i o bičaje, zakone i način vlade. Islam je jedina b o ja , k oja se ne m ože izbri­ sati. Što Islam osvoji, to natrag ne povraća. Islam je u početku obuhvaćao svjetovno-politioku i rel.igiozruMnorailnu vlast. Dok je svjetovna vlast vremenom počela opadati, duševna nije nikako izgubila od sv oje važnosti; što je uzelai, nije povratila. Naprotiv, o n a je ii p o d stro­ gom vlašću kršćanskom povećavala b ro j sv ojih sljedbe­ nika. Sudeći nepristrano može se reći, da Islam danas sačinjava jednu vrlo važnu silu. Ova je sila u stanju, da u budućnosti igra strahovitu ulogu. 'Premda su Musli­ mani u političkom ropstvu, Panislam izam i danas po­ stoji. Zapravo su i izrazi Ittihadi-Islam (ujedinjenje Is­ lama) i Panislamizam' suvišni. Je r sam i Isliam iziskuje i sadrži ovo jedinstvo. Islam je prije svega jedna inte­ lekt o1na i m oralna veza. O n je jedina vječna i nevidlji­ va mreža, koju nie m ogu probiti n i topovi K oipp a mi Schmeiuera. D a o n a zadobije m aterijalni o blik, nije pi­ tanje, koje se dade teško riješiti. Ove se v^ze — naše proučavanje hladnokrvno nastavljam o — n i sa kojom m aterijalnom 1 silom ne m ogu prekinuti. Svako nasilje, svaka nepravda, koju čin i Evropa i kršćanski svijet, doprinosi, da se ovaj čelik jo š većina učvrsti. Islam im a sposobnost da asim ilira, a ne nikako da se asim ilira; u Islam se ulazi, ali iz n jeg a se ne iz­ lazi. K rštenje se sasto ji odi vode i jednom g a rije či može nestati. A za uilaženjie u Islam obreizivanje je sunnet (sve­ ce va odredba). Onom u, komu su izvršene cerem onije obrezivanja, nemoguće se je više .povratiti u njegovo prijašnje stanje. Istina, Islam je u ovom vremenu politički potišten; podvrgnut je kršćanstvu i kršćanskim državam a. AM izgubivši svoju slobodu Islam nije izg u bio svoje srce, svoj ideal, sv oje težnje, kao n i sv oj jezik. G d je su M uslim ani u većini, tu je kršćanstvo jedan gost. Indija je od Aleksandra Velikoga doživila m nogo osvo.jitelja. T a p rostrana zem lja, sa n jo j sopstvenim strplje­ E to , bijed ni ljudski ro d , kojem su u osvajalaćko do ba Islam a kao i danas narodn osne b o rb e i am bicije dosagjivale, n ašao je .posve prirodnim ovo sveto načelo njem i sam opouzdanjem čeka propast Engleske. Takog jer je i Eg ip at od vremena istog A leksandra Macedon- o p ćeg bratstv a u Islam u i uzvišene zasaiđe »inoemel- njegova strpljiv a duša sa vrha piramida svaki1čas izgleda muminuma lichvetuinl«. (zaista su m uslim ani braća) i »ve ia džimsijjete fil I-slam« {u Islamu nema. narodnosti!) srcem p rig rlio i učinio utočištem sv ojoj duši. D an as su razne ideje i staleži k ao socijalizam , kapitalizam i aristo ­ skog do danas, b io p obijegjen od toliko napadača. I kada će Engleska vojska, kao i druge vojske, o tići onamo odaklen su i došle. Isto tako i Sjeverna A frika, čeka ko­ nac latinskoj okupaciji, koja je i u prošlosti bila pri­ vremena. k racija jedni drugim posve op rečn i, a li su slo žn i u od­ Islam nije kao Zapad i Ev ropa n aporom , k o ji iziskuje b ijan ju nacionalizm a. Radnik, bankir, plem ić, danas ne­ tehnička civilizacija, izmoren i prema tom e nije u opa- �Broj 3. i 4 . ,B1SER‘ danju. Njegova se je krv odmorila. Takogjer se ni njegov mozak nije izmorio. I primjer Evrope koji mu je dala i pokazavši načine i običaje, sprave i strojeve u njega je porodio jednu veliku nadu i veliko veselje. Politički zlo­ čini Bengailaca u Indiji i Werdhnije u Egiptu, vrlo su značajni. Bez svake sumnje, u ovoj godini 1913 p. Islam je prema prošlim vjekovima očima bolje progledao. Pre­ ma tome, vrlo je razumljiva bojazan i strah Evrope. Lič­ nost, koja je negda bila poslanikom na francuskom po­ slanstvu u Taheranu i koja je izdala jedno.djelo pod pseudonimom Eugen Aubin prikazuje Engleze vrlo za­ brinutim s onu stranu Suesa. Ova je zabrinutost-posve razumljiva. Program je Evropejaca u kolonijama da produljuju, koliko je moguće, kršćansku vlast u njima. Radi toga Evropejci se nijesu mogli usuditi da kolonije definitivno prisvoje. Kad odu iz Indije Englezi, a iz Sjeverne Afrike La­ tini, osim kanala, željeznica, luka i drugih korisnih gragjevina, iza sebe neće ništa ostaviti. Islamski narodi kak­ ve su bili ćudi prije osvojenja, ostaće i dalje taki i Islam neće nikako biti ponižen i smanjen. I ako je Evropa, kao nekoć Islam, mnoge narode asimilirala, Muslimane u osvojenim krajevima nije mogla asimilirati. Evropsko osvojenje sliči starinskim karvanima, koji se zadrže pri­ vremeno na jednom mjestu radi trgovine od nekoliko da­ na i odlaze. Koliko je Evropa svoju vlast, svoje nasilje, svoju snagu povećala, toliko je i islamski svijet svoju duševnu snagu ii svoje glavno načelo učvrstio. Kako potvrgjuju svi historičari, ljudstvom vladaju jedino psihološke sile. Narodne težnje i vjerski osjećaji nikada se ne mogu topom, puškom ili torpedom uništiti. Budući su ovi tvarni, treba da su im i ciljevi tvarni. A jer isu snage, koje upravljaju sudbinom ljudstva, prije svega duševne naravi; njih zrno ne probija. Eto u kratko prošlost, sadašnjost i budućnost Islama. (Nasta viče se.) Strana 35. Povalili su je, a one su i dalje nešto brbaile oko nje. Najače osvjetljenje vatre bluidilo je nekud preko njih i gubilo se u noćnoj tami tako, da su ove žene, što su na ovako neobičnom mjestu i u ovako nezgodno doba pri­ pravljale doček na svijet novom životu, ostale u polu­ tami i naličile na sjene; kojima se mogu samo obrisi za­ paziti. šuštanje, šapat, uzdasi i napokon jedan snažan krik, odavali su ih za živote nastanjene u tijelima od neke tvrgje materije. JedVa se .utišao onaj krik, kiad se začu piskut, tanak i slab, prelazeći odmah u glasovnu skalu, djetinjeg: »va, va, v a . . koje mi uvijek nazivljeiuo plačem, premda1 ono može biti isto tako pjesma ili cvrkutanje kao i plač. Prema tome, da li izrazuje zado­ voljstvo ili nezadovoljstvo novog života nad tim, što se rodio. Kakovo zadovoljstvo može osjećati* jedan nera­ zuman život? Pa ipak takav stvor osjeća nesvjesno, instiktivno, ali sigurno osjeća. Bez sumnje osjeća svoju zlu ili dobru sudbinu; njegov životni instinkt izrazuje ju onim bezgranično nevinim i naivnim: »va, va, v a .. . « . I kad bi jedan od nas imao tako istančano uho, da rar zabere po grlenim treptajima, koji daju izraz i smisao tome: »va, va, va«, da li više naliči na tugu ili veselje, mogao bi biti prorok njegove sudbine. U jednu materinu košulju povili su novorogjenče. Majka i dijete utišali su se. Novi je stvor uđisao prve gutljaje zraka. Njegova prsna mašinerija ziapoćimala je svoje djelovanje, uz koje se veže biti ili ne biti mladoga čovjeka. Majka mu je disala nešto brže i .oštrije. Disala je kao čovjek, koji je skidao vreću s vrata, pošto ga je dobro oznojila. Ljepota joj se počela povraćati. Rumen je obasipala njene obraze. O či jo j je nehotice zaijevalo veselje, koje mogu osjetiti jedino majke, a i one samo onda, kad su dale život novome stvoru. Radnju diok su namjestile majku* i dijete, obavljale su njene komšinice spretno i umjesno, kako to i uvijek čine naše žene, kad se radi o porodu. Ljubav i saosjećanje rukovodi njihovim djelovanjem u takim prilikama. I ono je redovito puno takta i bezpogrešno. Zato im i nijesu osobito potrebne izučeme babice. Noć je odmicala*. V;atre su se lagano gasile, naši su beskućnici Lunjali, da se sa prvom poajvom dana' diignu i nastave svoj put. Jusuf Tanović: Bijeg. (Nastavak.) I komšinice mlade majke *diigie su se, masa ih je vukla sa sobom. Pokušali su i nju povesti. Nije im uspjelo. Ona je bila i previše shrvana prvim porodom, a da b i mogla odmah nastaviti put. Nije bilo druge, m orala-je ostati. Možda se ove dvije valjane žene nijesu teže rastale ni od svojih domova, kao od njihove prija­ teljice, koju je sudbina učinila majkom usred takovih prilika, gdje bi se moguće mnoga majka riješila svoga materinstva*. U jednomu momentu izgubila je svu dtrlaž i ljepotu. Bila je ružna. Majka, koja ragjia — ru žn a U momentu, koji posvećuje — ružna. Upadna, ironija sudbine. Ne­ stašna ig ra prirode. — Njezine drugarice gledale su ju Ijubopitljivo, onako, kao što se sve žene gledaju u tak­ vim časovima. Skočile su i načupale naručje, dVa lepuOstajući sama, gorko je proplakala lijepa žena vri­ šine, ik/ju je njihova vatra odavala pod izrazvaljivanim jednog zanatlije. D ijete je privila čvrsto uza se. Ono je bašoenim zidom, njima sučelice, te jo j pripravili na tome čvrsto spavalo svoj prvi.san. Majka je jecala i kupila ležaj. ; }| suze, što su se kotrljale ciburkom niz obraze, u usta. �,BISER“ Strana 36. Tako je i ponovno usniuila. Njezin se crviić nije ogla­ šavao. Prve sunčane znake n ovoga dana, prvoga -dana, koji je svanuo mjeniui prvijeneetu, zaplele su se u kosu iz sohifa zamršenu nemirnim snom i suzama. Napokon su jo j sunčane zrake padale ravno n a trepavice i kapke njihove. Za j,ako svjetlo osjetljive su i trepavice. Ndjjesu mogle odoljeti tolikoj navađii svjetla i um orno si| se dizale, pokazujući jo š posve nesvjesne oči. Pod uplivom tolikog svijetla lagano se ona razbugjivala kao iiz jedinog drugog života. D jelovanje toga svjetla na njene trepavice naturalo jo j je tako fantastične i teške snove, da se u cijelom licu znojila. O kolnost, da se je veoma polako razbugjiviala, učmala je te snove za prve časove n jen og a dolaženja do sebe, ne snovima nego jednim dijelom njena bistvovanja. M islila je, da je juče­ rašnji dan svršio mirno a ne porodom . Z aboravila je, da je pod vedrim nebom, i da leži na — lepušini. Svijest preneraženje, kad je razabrala, da nešto diše pokraj nje, da je to nešto zavijeno u njenu košulju. O gledala se i desno i lijevo. J o š se više zaprepastila, kad je razabrala da je pod’ vedrim nebom , i da leži na — lepučiini. Svijest se je vraćala v rlo sporo, kao da dolazi o d drugog a svije­ ta. Rukom je prešla! i dva i tri puta preko čela. kao da je htjela dozvati nešto u pamet, što se je dogodilo, ima toliko godina. M isao se je vraćala — -------- najedanput se trže, odupre se objem a dlanovima o ze m lju ! spraviv se do pasa sjede. Sve je pojm ila. Sjetila se je da je b je ­ žala;. Vidjela je, da je rodila. Znala je, da je ostala ovdje Broj 3. j i . kav obor ili kava ograda, gdje ne b i bila ovako m 0& , ! ma. Ništa se ne vidi. A ova razvaljena zidina (pogled joj se zaustavi na zidini, gdje su jo j prijateljice sinoć lepuha za ležaj sačupale.) Tu je slab o zaklonište. Do nje se nije za me ovako slabu ni vrijedno) mučiti. $ta da' radim ?" mislila je mlada žena i sregjuju ći mokru kosu sa č e k od znoja, što se je b i k po njem u zamrsila u solufe. Po što se dijete nasisalo, popravila mu je povoj i spustila ga kraj sebe. Zaklonila g a je od sunčanih zraka i njezin je „crvić" b rzo usnuo upoznavajući se tako po­ najprije na ovom svijetu sa stanjem , u kome mu je reda provesti dobar dio svoga kratkog ili dugačkog života. Vrijeme je prolazilo, majka je um orna sjegjenjem legla, M islila je na o vo i ono. „Z ašto ja nisam jaka kao i naše seljanke? Za mnogu od n jih vele, da rod i u planini ču­ vajući ovce, da sama ureže pupak djetetu i dia g a povije. I ;* 0 ložnici vele, i ne misli. Kad one m ogu to izdržati, što ne m ogu ja ? I one su o d krvi i mea. O , zašto sam 1 ja ovako sla b a ? " i suze su same izvirale na oči mlade i ljepuškaste majke. „Ili zašto nijesam bo g ata, da me prate j sluge i sluškinje, da imam svoje kočije, i da sada rta 1 njima ležim ?... Pa... i što bi mi sve to ? A h, da j e samo, moj vojno uza me! Ja bih b ik bo g atija i moćnija od • ga svijeta. Čemu su mi g a i digli. K ao da nema u ^ cć da i iz dovoljno vojnika i kao da je baš on potreban, rani carstvo od neprijatelja. Z nam ... znam... Zloba mi ga je stigla. Dušmani nijesu m ogli gledati, kako se m' milujemo i kako skladno i lijep o živimo, pa hajde s njime u vojsku. G dje li je sad moj siro tan ? Da zna sa­ mo da sam mu rodila sinčića, kako bi b io veseo! A kako radi toga, što je rodila. O sjećala je, dia je slaba i da ne može ići. Što sada, što sad a? pitala se je u brzoni sli­ bi me sam o tetošio! Tu je nenadano zastala. Razabirali jedu stvarnih misli, k oje su je okupljale. Suze su jo j se su se koraci. O gledala se. Putem niže nje išla je patrola. 2 sam e otim ale niz o braze i trunile se na krilo njeno. Leti­ B ili su Bosanci. Dozvala ih je, pa su o n i skrenuli pravce mično je bacala zdvojne poglede n a ono, nešto zam o­ njo j. U m olila ih je, da ju uklone, pa g d je bilo, samo, da tano u njenu košulju. M ržnja i lju bav očitovala se u nije na putu. Čim su vojnici razabrati o čemu je stvar, • očim a. Zrake su se sunčane došuljale i do trepavica nje­ jedan je dokopao za dijete, drugi je šćepao za svežanj, i na djeteta). N jegove trepavice naviknute n a otpor nijesu se d u g o opirale, g otov o u isto vrijem e, kad su sunčane treći je pom ogao mladoj ženi da ustane. O n ju je i pri- zrake padale okom ito na njih, začulo se i ono ,,va, v.a, va trebala dugo ići. M ožda ni pet stotina koraka od njih --------------” od sinoć. Neki drhtaj prostru ji tijelom mate­ rinjim . Suze usahnuše. O či zaplmasale. R odi se majka. ležalo je selo, sakriveno u dolinu tako, da ga ljepušna P o d ig la je dijete. Privila g a n a grudi. U tiskala mu je sisu u usta. Instinkt djetinji razum io je odmah, čemu služi ta m ala jagodica. I plača je nestalo. držao za ruku, da ne pane. Ova zanim ljiva povorka, nije - majka nije m ogla iz svoga lo go rišta vidjeti. Selo je bilo opustjelo. V ojnici su se svratili u jedna od prvih kuća, što im je ležala n a putu. P o izgledu su­ U mladoj m ajci deći, bila je to kuća kakvog imućnog gospodara. Vrata su budili su se prvi o sjećaji m aterinjstva. Što je u ovakim prilikama i najprirodnije kad mlade m ajke osjete se bila zamandaljena. Teškom mukom uspjelo je vojnicima zaštićnićom o n o g sićušnog stvora, komu je o na život dala. Sam a veoma slaba, osjećala se dosta jakom , dia 1 nam jestili ženu. I vode su jo j čak pripravili, da je ne se odupre i svakome, ko bi se usudio da napadne onaj život, istisnut iz njen og života. Lavica daleko od svoje znatih ljudi bila je presenećena. Z ahvaljivala im je i na­ zivala ih braćom . N apokon su i o n i o tišli, kuda ih je zvala toge sa lavčetom Ščepanim za kapuricu za zube. ,,šta dužnost. O stala je sama u b o g ato j seljačkoj kući (po na' sad a! K u d a ? " hurlalo jo j se po glavi. ,,S naporom bi se m ještaju sudeći m uslimanskoj) sa svojim djetetom od ju­ potisnuti mandal i otškrinuti vrata. N apokon su uljegli m ora tražiti i može biti ne naći. Tolikom pažnjom nepo­ m ogla nekud bdv ući; ali kuda? O vdje se ne može čekati. čer. P o tajn o ju je jeza podišla. N evoljko se je osjećala u Ama kuda? Ne vidi se nigdje kuća, ni koliba, niti bilo p rostran oj kući, sam a megju četiri zida, što su na nju kakvo zaklonište ljudsko ili hajvansko. D a je makar ka­ zijevala kao četiri aveti. R ospoloženje jo j je radi toga ] �Broj 3. i 4. Strana 37. „BISER* više klonulo, što je ođ onih vojnika razabrala, đa je sve živo iz sela izbjeglo. Nije bilo druge, morala je ostati. Poznato je, da se čovjek u takovim prilikama brzo izmiruje sa sudbinom, koja g a je zadesila, kad se jasno uvidi, dai druga ne može biti,' onda se u stvarima, u okolini, u ljudima, već prema tome, počima razabirati i svijetle strane njihove ča k se silimo, da takve svijetle strane istražimo. Poslje­ dica je, da nam se nzihove tamne strane momentom jače zasjenjuju, mi ih smećemo s uma u nekom pjesničkom raspoloženju. Vidimo na primjer da se u tamnici može živjeti, da i na vješalima umrijeti nije tako strašno itd. Taj zakpn djelovao je i na mladu ženu. Izmirila se s onim, što je zadesilo. Pa i neprijatelji su ljudi, sunula joj je neka nova misao kroz glavu. I oni im aju srca, imaju žene, djecu, svoje mile i drage, mnogi imaju i nejake nezaštićena kod kuće. Jedna misao na svojć, što su ih na domu ostavili, odvratiće ih da nanesu nekakovu ne­ pravdu nezaštićenoj i bolesnoj ženi. Hoće, za cijelo hoće, raspredala je u sebi ljepuškasta majka. Vrijeme je nastavljalo svoj put. S njime i u njemu razvijali su se dogagjaji izvan i u blizini kuće u koju smo doveli majku i dijete, podaiući sadašniici h istor"" znamenovanje. »Naši su pokušali zaustavit? neprijatelja. Nije im uspjelo. Bili su razbijeni. Povlačili su sr kao — razbijena vojska. D ogagjaji su se proizvodili začudnom brzinom. Naši su bježali, kao đa su imali krila. Nenrijatelj ih je slijedio, kao da mu ie pobieda darovali dži­ novsku brzinu. Zanos nad pobjedom i zastrašenosi radi neuspjeha omogućili su i jednima i drugima, da prevale nečuvene puteve za vojsku pod pusatom i sa ratnom opremom. (Nastaviće se.) Istam i socijalizam.*) S turskog Muhamed Z a h i r o v i ć. Izmegju Islama i socijalizma postoji potpuna sklad­ nost i sličnost, ali pošto je sadržina kur-anska nama' kršćanima bila nepoznata, to se njom do sada niiesmo mogli ni koristiti. Onog časa, kad spoznamo suštinu i bitnost islamskih propisa, bićemo moralno obvezani — iz principa obazrivosti i objektivnosti — priznati Islam ako ne u ime religije, a ono svakako u ime naešg pravca i programa. *) Pod ovjm naslovom donosi carigradski ,,Sebilurrešad“ u 298. broju prevod jednog članka, koji je donesen u „Journal de Geneve“, glasilu švicarskih socijalista. Spomenuti je članak pisao jedan kršanin, na temelju jednoga krasnoga djela o Islamu, što ga je na engleskom jeziku napisao odlični indijski učenjak M u š i r H u s e i n K u d w a y. Mi taj članak prevodimo i na naš jezik, da se vidi, kako današnji savremeni kršćani misle o Islamu. Ovo je ujedno jedan od najjasnijih dokaza, da je Islatn s a v r e m e n a i p r i r o d n a v j e r a , koju i najveći protivnici m o r a j u priznati i usvojiti. — Prevodioc. Islam je jedna socijalna ;t demokratska vjera. Pro­ učimo li pomno Kur-an s prva do na kraj, vidjet ćemo, kako se najstrožije osugjuje i žigošu svi, koji silnički i nemilosrdno postupaju prema narodu, radništvu, ne­ moćnim i nevoljnicima. Činjenica, da se kod muslimana nakon 13 vijek ova poglavito njeguju vrline: jednakost, milosrgje, pravednost, obazrivost i megjusobno podu­ piranje i potpomaganje — nepobitno dokazuje onaj ve­ liki i silni upliv, što ga je na njih vršila islamska vjera. U Kur-anu su izrečene mnoge teške osude i prokletstva protiv svih, koji se titraju sa narodnim imetkom, du­ šom i pravima, a izrabliuju ih u svoje sebične svrhe A to se sama slaže sa zahtjevima socijalista. Prolistamo li pak pomno islamsku povijest, ooazićemo da su hulefai-rašiđin princip jednakosti megju svojim državljanima provagjali bolje nego li i jedan ev­ ropski vladar. Kako da se čovjek ne divi i ne žrtvuie svoj život za halifu, koji na vlastitim plećima nosi vreću bra­ šna, da njom utaži glad i udovolji potrebi svojih siro­ mašnih podanika. Hazreti Omer bi s krbačem u ruci, kao kakav rbičri begčija, dan-noć obilazio ulicama Medine. On ie jednom mladiću, koji ie zbog vanredne h’enote bio " 0 ?eo privlačili na se pozornost medinskog ženskinja. osiekao kosu, ali vidjevši, da mu to lieoote ni naimanie nhe ošte­ tilo, dao ga je u interesu općeg dobra: provizorno ot­ premiti U Basn i. Za vladania hulefai-rašidina i halifa iiz dinastije Omeievića i Ab asovica, mogao ie najsiromašniji čoviek pred samim halifom svoiu n^voliu iskazati. Krivac bi odmah bio prizvan pred halifu, da mu se osuda izreče. Gostoprimstvo, bratstvo i ieduat-ost. to su «va»Hvo koja su se srasla s muslimanima, jer su im to glavni članci viere. U islamskim zemliama ne može hiti nHsiliena ni ieđna mulimanska dievoika d.a radi živhpnio i ouckrbp nrodaie svoju nevinost i Došteme. A da V ie tako u Evropi? Mi zaiistal žalimo, da do sada1 nijesmo kako trebaj nomno i nepristrano proučavali islamiiieta. K ur-am , "oviiesti, stanja i običaja muslimanskog naroda 7a ^oHialiste i socijalizam biće naiboHi orom-am i vjera — muslimanstvo. Farizejsko i intrigantsko djelo­ vanja našega svećenstva nikako se ne podudara sa nji­ hovim riječima i čovjeka čisto oneraspolože njihove hladne i suhoparne riječi. Sve njihove propovijedi ni’esu ništa drugo, nego samo basne. Dočim is^am rm> taikaiv. Gdje god- otvorimo Kur-an,. koju godi njegovu rečenicu uzmemo, sve je to puno mudrosti, filozofije i principa prirodnih nauka. O sobito je važna i puna znamenovanja biografija islamskog pejgambera i dvo­ jice prvih njegovih halifa, koju bi svaki socijalisti tre­ bao bezuvjetno znati. Jedan prosti beduin stupio bi pred njega osdoviv ga' jednostavno i rekav m:u: „Ras­ tumači mi, Muhamede!**, a on bi, da mu ponosa ne �Strana 38. ,BISER' ubije i srca ne rani na sva pitanja lijepo odgovarao; ako je taj beduin b io gladan, o n bi ga jo š i nahranio. N a m no g o se m jesta u K ur-anu nalaže hnanenje sirom aha i pom aganje, nemoćnih. Da se sirotinji pruži pri’ika, da jede mesa, pa makar i jednom u godini, mus ’ rriani po propisim a svoje vjere, kolju svake godine ovce i goveda, koje onda dijele megju sirotinju. P ri 5£2U L_u . poirteni svojih mrtvih. Ako je kakav obijesni bogatun ii; upravnik učinio kakvu nepravdu sirom ahu, ostali m . slimam lete k siromahu, da ga razgovore i čim mogu potpomognu. Koliko muslimani ljube domovinu, najbolje nam koncu mjeseca ram azana, muslimani po nalogu vjere kazuje to, sto musliman sm atra velikim odlikovanjem ako se žrtvuje za dom ovinu; pogine li, on je mučeni (šehid), a ako pobijedi, on je vitez (gazija) i u oba slu­ dijele sirom asim a i novac, odijelo, g ro žgje, pšenicu i čaja hljeb, (fitre.). U z ram azanske večeri siro tinji su otvo­ O sm anlija imade i taj lijepi običaj, da se osim hrane Pitanje, koje najviše zanim a dviliziovania čovjeka, jest kur’ansko pravilo: „L’humanite’ form e une nation« t. j. da sveukupno ljudstvo sačinjava sam o jednu narod- daju sirom asim a i bakšišd, m ilodari, što pokazuje kul­ nost*), a to je tako značajna i savrem ena formula, da rena vrata svih b o g atijih i im ućnijih kuća. Dapače kod narod ga silno štuje i hvali. ; . m inaciju islam skoga m ilo srg ja i darežljivosti. U Evropi nema toga razborita čovjeka, koji ju ne bi- usvojio. A su kod ,,civilizovanih“ E v ro p ljana ovakova svojstva gdje su ovakove ustanove i pravila u kršćanstvu i evan- n i sasm a nepoznata. Stotin am a hiljada sirotinje sakpava od bijede i gladi, a da nigdje ne m ogu naći hrane, niti gjelju ? Muslimani sm atraju i svoje robove i robinje čla- a obitavališta. Siro tin ja radi to g a gdjekad srlja i u zločin, novima svoje porodice i isto tako s njim a jednako po- - sam o da se nahrani i g o lo tije lo pokrije. Pravi pozna- stupaju. Evropejci su ove prim jere vidjali dapače i kod i vaoc istinskog m o raln og stan ja u Evropi upravo se za- najzapuštenijih i „najdivljih" islamskih naroda, što i panjuje nad k rvoločnom zvjeradi, što hoda i šepiri se u civilizovanom ruihu. sami priznaju i uvažuju. H azreti M uhamed (alejhiselam !) je sv oje prfct v Postane li kogod muslimanom, pa b io ma ne znam A šta, muslimani ga poštuju ,i drže ga, kao da im je rođeni drugove tako lijep o poučio jednakosti i o baznv osti, da b ’ t. Evropljani, koji su zalazili u društvo muslimana, su po N jeg o vo j sm rti kod biran ja nasljednika postu­ kc žive u Evropi, m ogli se više puta vidjeti i konstat )va • njihov potpuno- bratski ii kompaktni život. U pali na veoma pravedan način tako, da niiesu ograničili - pnaiva nasiljedsitva na N jegovu fam iliju, zmaju 1 dia se to kosi s pravdom i jednakošću. Islamska v h r i uči vo- njihova se društva i zajednice vesela lica primaju bez g je svojih sljedbenika dem okraciji, zajfaJniJštvu, btrat- g ,će povioljštine ,i pripomoći. ‘ zliik- Arabi, Turci, Indijanci i t. d. i čine im se sve morezu ltat dakle ovog razm atranja je taj, da je Islam jjj : djalna vjera. U zvišenijih i tvrdjih pravila za socijaliste nema ni u jedinoj drugoj vjeri. 1 slu čaj, da neko um re zb o g nevolje i gladi. Muslimani Za temeljna pitanja u ovom našem članku blago- I su veoma susretljivi prema em igrantim a i putnicima. osjećaju sretnim i zadovoljnim , kad im pa­ dam i sm o našem bratu M u š i r i H u i s e t n K u d w a y-u, odličnom indijskom učenjaku, koji je na en- | 1 dne u dio, da nekog čim b ilo potpom ognu. Oni diiele gleskom jeziku napisao jedno krasno dj.elo, u kojem je i " i konstitucionalnom vladanju, i sv^ki ie musliman vjerom obvezan respektovati ove lijepe p ro p k r U islamskim se krajevim a ne dogodi ni jedan cigli U nrav o Se i ako nemaju dobrotvornih institucija; u ostalom za tretirao pitanje o Islamu kao vjeri, koja se u svojim te- muslimane i niiesu potrebne ovakove instituciie. Evrn’h nanrotiv ima dosta, nu u sorkos svih tih hum^mV meljnim načelima slaže sa socijalizm om . Ovaj nas je | odličnik do sada uputio i naučio, o Islamu m nogo važ- 1 taimifi ustanova silni se svijet ubija i upropašćuje zbo g nevolie i gladi. K od ovnlikog m ilosrg ja i čovječnosti nih stvari o kojima nijesm o imali ni pojma. S toga is- | kreno i najtoplije preporučujem o ovo djelo svima so- I svi. kori prime Islam zaboravljam na dosađaniu Svom cijalistima, da ga uzmu i pročitaju. n arodn ost i trađiciie. U pitaš li koieg muslimana koie ie rtorodnosti, dobiti ćeš iednostavni o d go vo r: U «*n m uslim an; d ru g o g odgovora ne m ožeš čuti iz njegovih usta. F rancuzi, k oji su bili) u M aroku pripovijedaju nam, da tam ošnii muslimani uviiek zaiedno iedu i da m V ii neće sam da pđe. T o ie u Evropi riietkost; i Evropljani jedu u skunu sam o pri nuždi ili kod gozbi. B o g a tiji m uslimani, koji petkom dovrše molitvu, Evo kako o Islamu sude kršćanski socijalisti, prista­ še one struje, pred kojom strepi „kulturna” Evropa, a naročito kapitaliste. Ovako govore o islamskoj vjeri oni, koji iz principa udaraju na vjere, jer im koče napre­ dak. . Oni su pročitali jednu, s a m o j e f l n u o b j e k ­ t i v n u knjigu o Islamu i došli do osvjedočenja, da je Islam vjera kulture i -napretka, vjera sreće i blagostanja, daiu siro tinii m ilodare; isto tako kad sirom asi prate trmtvaca dobihi na povratku osim novaca imš i iela. bra­ šna i slično. Kad vide koga, da je odrpan ! g 6 , o ni g a, svaki po nešto, potpuno odjenu i time se odužuju us- *) Biće, da je pisac kod ove rečenice svoju tvrdnju oslanjao na kur.anska ajeta, koja vele, da je Bog dž. š. stvorio ljude od jedne materije (nefsi-vahide), a da ih je razdijelio na plemena i narode, samo radi megjusobnog raspoznavanja. — „Sebilurrešad'". | �Strana 39. „BISER" Broj 3. i 4. vjera, koja cjelokupnom ljudstvu nuda i garantuje bezbijednost, pravdu, bratstvo i sve blagodati ovog svijeta. A šta bi tek govorili i pisali o Islamu, da su potpuno verzirani? To prepušćam gospodi čitateljima da oni odluče. Islam kao prirodna vjera, osnovana na stvarnosti i zdravom razumu, širi se i bez misionera, samo je ve­ liki grijeh na muslimanima, što se ne brinu oko izdava­ nja djela o Islamu na svim evropskim jezicima, kako bi se tim nur Islama unio u sve mračne evropske krajeve, rasvjetljujući tim mnogobrojnim narodima put spasa i skidajući im koprenu s očiju, koju im je natakao fana­ tični kler, kazujući im vjekovima, da je Islam nazadna, barbarska vjera. Te objede treba odbiti od Islama i pri­ kazati ga onako, kakav jest, i to jedino na evropejskim jezicima. Na ovaj način odužili bismo se dužnosti t e fa­ li ga. M. Z. Šteta, braćo, samo, Što je samak bio, Je r ja Zlatu nikad Nisam poljubio. A sad mi se samo Krasi lijepe Zlate, Sjetivši se sanka U pamet po vrate. . . Sakib Korkut: Naša vjersko-prosvjetna autonomija. (Kurbanima „desetgodišnje borbe” .) Predgovor. M o t t o : Ne zdvaljajte i ne jrubite po­ uzdanja u Božiju milost; očaj je samo kjafirsko svojstvo. F u r k a n. Abdul-Aziz Borić: U snu. Poruka uredništva, što je izašla u prvom broju pomlagjtn iv „Bisera” , utisnu mi evo pero, da se povratim na svoju radnju o zamašnoj temi naše ver.-prosvj. auto­ nomije. Već osvrt na stari predgovor, štampan u oktobru 1912. pruža mi groznu sliku naše rastrovanosti i mrtvila. Jo š tadanji predgovor bijaše naime jedna beznadna tu­ žaljka nti naš nehaj i indolenciju; još tad sam pisao: „Tri su i po godine, kako je stupio na snagu naš auto­ nomni Statut; na osnovu se tog Statuta: evo gotovo provedoše i drugi izbori za naša v. m. tijela, a naše se stran­ ke, naši politički i vjerski predstavnici, vajni naši prav­ nici i drugi akademski naobraženi inteligenti i — ne makoše da narodu rastumače sadržaj našeg toliko že­ ljenog „Statuta" i prikažu mu koristi vjersko-prosvjetne autonomije". Z la t i .-----Ggje miriše cvijeće, Gdje ružice cvatu, U bašči zelenoj Ljubio sam Zlatu. F. Ljubio jo j usne I milov’o kosu, Ah, ti divni čaši Rajske slasti to su. Poglediav’ me milo, Oh, ta divna Zlata, G rlila je mene Čvrsto oko vrata. Zagrli v me čvrsto, Ja sam rek’o na to >Ljiubiš li me možda, Mojiai mila Zlato?« \«t-Oi s.«* .. »>• Čudila se kako. Mogu pitat tako, A zatim mi rekla, Da me ljubi jako. .0 L i i i i 2 Zatim mi je glavu M etoda na grudi, Prenuv se izia sna Naglo se probudi’ ! TS Porazna je bila ta konstatacija, a1 jo š su poraznije daljnje riječi tog uvoda: „A koliki je interes naše javnosti za: autonomna pitanja vidi se najbolje po tom, što je bez primjedbe i diskusije prošao i zaključak o reviziji — aut. „Statuta". I kao što tom prilikom, tako i sad ističem da su programne tačke naših stranaka o proširenju naše vj.prosvj. autonomije bile i ostale samo — puke fraze. Stranački organi ne samo da nijesu zagovarali tog na­ javljenog proširenja, nego su o tom uopće šutjeli. Nijesu pratili rfi rada naših autonomnih oblasti, pa se nije moglo znati ni to, da Ii se te stranke u ovom pitanju slažu ili se razilaze. D o dana današnjega ostali su nepo­ pravljivi... Politički su klubovi i njihovi prvaci imali „prečeg" posla; nove su vjerske starješine udarile putem selefa; pravnici i druga inteligencija zadržaše svoj visoki pasivitet: da je književnika1, koji bi prikazao te naše „Očeve �Broj 3. i 4. ,BISER' Strana 40. i djecu” ! Ili bismo možda dobili svog „O blom ova” ? Daj pa znaj!... U dovoljavajući „B isero vo j” želji, valja mi dakle opet vršiti posao prvog razbijača leda. N o ovaj put s manje bojazni, jer sam iskusniji i jer je vrijeme od pet i po godina bilo dostatno i za najiscrpiviju pravničku studiju. I s to g a sad ne zazirem od eventualnog prigo­ vora: „zar baš t i? “ O so bito me veseli, da sam i ii prvom predgovoru dakle već iza jednogodišnjeg mufettiševanja u vakufu — uočio grdni razm jer izmegju cilja i rezultata „deset­ godišnje b o rb e ". Isto tako s osobitim zadovoljstvom ci­ tiram m otto svog pregjašnjeg uvoda: „Cijeni što imaš, da postigneš, što ti je jo š po trebno ". D a, cijeni narode, svoju vj.-prosvj. autonom iju, jer bez nje ne možeš na­ p rijed ; cijeni je i budi svijestam njene važnosti, je r ćeš inače biti izgubljen i pregažen. Pretap ljanje znači isto, što i utapljanje; nehaj i nemar isto što i 'K sahrana. A ini se pretapam o. M i malo po malo zatrpavamo svoje Vjerska i vakufska uprava prije! autonomije. ^ 1 Centralna vakufska komisija u Sarajevu. Prvi korak u pogledu uregjenja vakufskog pitanja^ učinila je zemaljska vlada osnutkom „središnje vakuf- 5 ske (centralne) komisije u Sarajevu” . Djelokrug ove komisije, koja je otpočela rad u go­ dini 1883. nije u početku opredijeljen nikakvom javnom odredbom. Javnost ga je mogla upoznati tek nakon pUbliciranja naredbe od 8. maja 1885. b ro j 3127/111. Pre­ ma toj naredbi sastoji djelokrug te kom isije: ,,u sračnavanju i odmjerenju vakufskih pristojba, u izdavanju odredaba glede uprave (adm inistracije), za koje nijesu nadležne mutevelije, odnosno vakufske ko­ misije za kotare, u podjeljivanju i oduzimanju vakufskih služba, te u upravljanju vlastitim prihodim a.” 2. Kotarski vakufski medžlisi. osebine; gubigio odlučnost u obrani ideala i s dana u dan slab im o u otporu. G radi nam se tabut, kopa nam se raka. A mi drijemam o i drijemam o. Zaboravism o još, da očaj nije islamski sifat... Na pobudu centralne komisije zavela je vlada ko­ tarske vakufske medžlise i njihov djelokrug uredila na­ re bom od 5. septembra 1884. b ro j 18.837/1. koja gla­ Vjersko-prosvjetna autonom ija zadnji je naš bedem. U čvršćujm o taj bedem, bdijm o nad njegovim nedostaci­ si : Zemaljska vlada obnašla je u svrhu i z v i g j a n j a svijeli u zemlji nalazećih se vakufa i njihovoga nepresta­ ma! Inače ćemo batisati. D a, nehaj za našu vjersko-pro- noga svjetnu autonom iju spremiće nam kobnu budućnost, si­ gurnu propast... d z o r a slijedeće narediti: „U pomenutu svrhu sastavlja se u svakom okruž­ nom i ki tarskom mjestu pod predsjedništvom kadije po Prom ijenili posvetu, pa ću da i to malo objasnim. Rahmetli F ird u s b io je vogja narodne borbe, pa mu jedan sobiti kotarski vakufski medžlis, komu će članovi biti unarn, hodža ili muderis glavne škole kotarskog mje­ bijah posvetio ovu radnju. Nu začetnik jo j je D idL č, a sta i obadva muhamedanska člana kotarskoga hiljadam a ih. je stradalo inoognito: neistaknuti i nepo­ znati. A . o n i nam. izvojevaše pobjedu. J o š nešto. Ni medžlisa. idare- Firdus ni D žab ić ne stekoše zasluge za popularizovanje „Ovi će medžlisi biti potčimjeni vakufskoj komisiji u Sarajevu kao njezini organi za inform acije i posredo­ načela, za koja su digli narodne pokrete — o bo jica su vanje za upravu muhamedanskih vakufskih dobara. propustili glavnu stv ar: osvješćivanje masa i prepustili ih sudbini. U činili su jo š jedan propust. B o jk otom inteligenata. om ogućili su k 1 i k a š t v o, koje je D žabića ubrzo „Dužnost ovih medžlisa jest istraživanje i držanje u evidenciji cijeloga u kotaru nalazećega se vakufskog zbacilo s vodstva, a i Firdusa na koncu konca pritisnulo uza zid. Šako su radili om .ko su i prošli. Nu rahmet im žnja na vakufske upravitelje i ostale vakufske službenike, duši zajedno sa svjem a iskrenim borcim a ?a našu vjerskoprosvjetnu autonom ij u. sudjelovanje pri izdavanju vakufskih zgrada i zemljišta pod najam i zakup i ukamaćenje vakufskijeh novaca, do­ zvola popravka do iznosa od 2 00 for., ispitivanje i pod- Kako se vidi, svrha je ovoj radnji pobuditi interesovanje za našu vjersko prosvjetnu autonom iju, ukazavši jo j prednosti i manjkavosti. S toga će biti razdijeljena na ova četiri p o g lav lja: Vjerska i vakufska uprava prije au­ tonom ije, — H istorijat bo rb e za vak.-mear. autonom iju, - imanja, nadzor svijeh džamija i vakufskijeh zgrada, pa­ „Statu t" i njegove manjkavosti i O svrt na nedostat­ ke autonom ije. Ve min — ellahit — tevfik! našanje vakufa tučućijeh se računa i n ajposlije izvršivanje naloga, koje daje vakufska kom isija u Sarajevu. „Sjednice se imadu držati prema potrebi u uredov­ nim prostorijama šerijatskog suda ili u drugom sposob­ nom mjestu u p r i s u s t v u je d m o g i a o d a s l a n i k a k o t a r s k o g u r e d a . Potrebne pisarske poslove ima šerialsfci sud obavljati i potrebni pisanmički mate­ rijal davati, koji će vakufska' komisija u svoje vrijeme platiti. S a r a j e v o , polovicom reb. ahira 1336. Sakib Korkut. daba. ) Zadržavamo nepromijenjen stil dotičnih nare­ �„BISER" „Kotarski, predstojnici imaju postupanje ovijeh medžlisa t o č n o n a d z i r a v a 1t i i nastojati da uredno i brzo posluju. „Članovi ovijeh medžlisa imaju svoju dužnost bes­ platno vršiti.” Eto to je ta mudra naredba, a za ilustraciju tadanjih prilika donosim otpise centralne komisije u pogledu us’M trojstva ovih kotarskih medžlisa. Prvi dopis*) glasi: I „Bosansko-hercegovačkoj vladi. " Broj 93. Strana" 41 odi 'dva člana iz medžlisi idare i mjestni hodža a pod predsjedavanjem šeriatski kadijah, odnosno muftijalh, koja će po smislu opstojećih zakona i naredaba imati vakuf­ ska dobra madgledavati, te u ovakom poslu sa ovim po­ vjerenstvom u sporazum i dopisivanje doći. Ova komisija došla je do potpuna osvjedočenja, da dokle god se ta povjerenstva ne uspostave i vrhovna1 uprave vakufski dobara postići, dapače u toliko su vakotarima ne imadne, ne može se nikakav uspjeh dobre uprava vakufaih dopisujuće odnosno poslujiuće orgiane po kufski poslovi neredu izvrženi, da se je mnogo slučajeva zlouporabe mutevelija konstatovalo osobito po izvigjenju od ove strane odregjenog povjerenstva pregledava­ nja vakufski računa Gazi Husrevbega u Sarajevu pronašli su se neizmjerni neredi toli u upravi koli u pronevje­ ren] u mutevelije u iznosu preko 55.000 grosa, što će se to jo š na pretres uzeti i rezultat predložiti. Dakle to je povod zlouporabi, što nije do sad niad mutevelijama trajne kontrole i odgovorne uprave bilo, a uspjeh pronalaska ti nereda i pronevjerenjia jest što je ova komisija sa pomnim okom i energičnim postupkom £ zauzela se uregjenja i dala pregledati najveću imovinu ^vakufa Gazi Husrevbega. Budući vlada u okružjima i kotarevima nije p o s t a ­ v i l a (!) službenih {komisija, koje biše se brinule za va­ kufske interese: očuvanje njihovih prihodia i izvršavanje oiešrutata, mnogi su vakufi postali plijenom pojedinaca1. Premda je sad n e m o g u ć e (!) ustanoviti i iznijeti na 1 vidjelo te stvari, opća je želja, a i za vladu važna stvar, da se to bar za u buduće spriječi, te očuva vakufski in­ teres i spasi ihajrait. Pošto je sigurno, da b i se u svakom mjestu m oglo naći patriota, koji biše vakufske poslove kako treba začasno vršili i pošto nije nikako shodno, da se članovima središnje komisije niaprti dužnost, da * vakufskim poslovima putuju po pojedinim kotarevflfma*^ Iz ovoga se uvigja, dia kad se po kotarima postave vijeće je jednoglasno zaključilo da bi bilo najah odlndje vakufske komisije, da će se moći svakom neredu i proneu svim kotarskim i okružnim mjestima osnovati ^asebne vjerenju u trag ući i dobra uprava i napredak vakufskih > vakufske komisije. dobara po zemlji postići. Članovima* ove komisije trebalo bi postaviti trr u uglednih gragjana, k o j e b i š e i z a b r a l e m j e s n e o b l a s t i (!), ,a predsjednikom 'imenovati mjesnog ka­ diju. U okružjima b i za predsjednika: trebalo p o sta v i' muftiju, a kadija bi imao biti potpredsjednik. U dužnost bi ovih komisija trebalo staviti: rukovanje vakufskim po­ slovima, istraživanje vakufa, o kojima se jo š ne vodi evidencij-a, piovagjanje nadoga centralne komisije i re­ dovito izvješćivanje o vakufskim stvarima'. S toga se predlaže da se u gornjem smislu izdaju shodhi propisi i upute ostalim obilatima. Sarajevo, 5. oktobra 1883. Hajrudin". Drugi dopis, koji je u ovoj stvari upravljen zemalj­ skoj vladi glasi doslovno: „Broj 93 od 1883. 2. Imati će sve vakufske zgrade po javnoj dražbi svake godine uz povoljne uvjete i jamce iznajmljivati kao i najamninu preko dotičnih mutevelija uz točno nadzi­ ranje pobirati. 3. fmati čc sve popravke vakufskih zgrada nadzirati i potvrgjene troškovnike predlagati. 4. Paziće da se nikakvi novci bez šeriatskog znanja •i sudjelovanja kamati rati ne smiju kao što se je to dogo­ dilo. 5. Nadgledaće, da Ii poslužitelji vakufa naime hodže imami muezini džabije mutevelije i ine osobe svoju slu­ žbu točno vrše ili ne. Imati će u svakom nepovoljnom slučaju ovoj komisiji prijavu podnijeti. *) Dopis je konceptiran i odaslan u t u r s k o m jeziku. U 6. Morati će godišnje račune vrhu vakufskih prihoda i razhoda u svom prisustvu mutevelijama staviti i nakon potpunog toošlatovamja i potvrde svake godine po izminuću iste do mjesec dana ovamo predložiti. U opće imati će ovostranim odredbama odazvati se. Potpisana komisija misli, da kad se vakufski poslovi, tako u zadaću šeriatski kadija uvrste, da budu odgovorni i pohvalni kao od svo­ jih nadležni služba*, tad će kadija ma polju ovog posla pomno brigu voditi. Nadalje potpisana komisija u z i m a »Misbahu« sam štampao original, a ovdje donosim slobodan prevod. Pisac. s i 91 o b o d u (!) i t u q io 1 b u (!!) p o d n e t i, da visokoista udostoji blagonaklono odrediti d'a u vrijeme sa­ Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu. Smjerno potpisata komisija jest dne 4. oktobra 1883. pod gornjim brojem podnijela toj visokoj vladi predlog, da visoka ista shodnim odrediti blagoizvoli, da se u pod­ ručnim kotarima ustroje vakufska povjereništva, sastojeća i 1. Te komisije imati će sve vakufske nekretnosti i na kamati nalazeće se novčane fonde i njihove prihode kao i propi rvanje vakufskih desetina nadglediavati. �A li B a b a : Sm jestio sam je u oni naš dolaf u stanka kotarski vakufski komisija p o j e d a n p o 1 i t i čk i >č i n o v n i k n a i m e p r i s t a v p r i s u, s 4 v ui j.e (!) kao što to od visokoiste kodi ove komisije .gospodin povjerenik nailazi se koji bi im ao u djelovanju kom isije krepost ( ? !) , a prema onim odličnjacim a drugoj sobi- Tam o nek je neko vrijeme. P,0slije ćetno novac metnuti u jedan sanduk pa zakopati dolje u podrumu. Tam o je nasigurnije mjesto. koji spadaju megjiu vakufske poslužitelje i na koje sama kom isija nejm a odvažnog (!) upliva važnost po­ davati i ujedno od strane m jestni kotarski uiredia za (uspje­ struhnuti. Znaš da je u podrumu vlažno. A id B a b a (srdito): Mahni se ženo svoje buda­ laštine! Kako da plato isitru ta ? G dje si jo š to čuki? šno uredovanje potrebnu pom oć pružati. S tim biše se vakufski poslovi bez odvlačno i nepriporno rešavaili. Pot­ go ti opet radi, kako vidiš da je najbo lje i najpametnije, (Vani se čuju koraci. O boje umukoše i gledaju bri- pisana kom isija stavljajući ove m olbe ostaje u nadi, da će visokoista uslišati. žnn jedno u drugo.) Z a r i f a (mahnu rukom ): Bom ne znam ništa, ne- Zarifa (brižno): Da ne će žalobna mi majka i ' ! Prizor osmi. Sarajev o 23. ju na 1884. Prijašnji M ustafa, Ševki, B ašag ić, Houlussi, Kapetamović, Filipo-vić Ju su f, Hadži Jah ić, M. Em in, Hadži Nurudin.“ Tako su g ov orili i radili ti n aši pioniri. Historiku će ovaj dokumenat poslužiti kao p rilog za osvjetljenje ta­ danjih prilika, a mi ćemo dalje. (Nastaviće se.) i K a s ii m. K a s im (dolazi): Selamun alejkuml A li B a b a (malo zbu n jen o ): Ve alejkumu selam . j brate! Otkle ti u ovo doba? Bujrum sjedi! (Pokazuje J rukom na šeći ju. Zarifa, iznenađena ovim j* posjetom, stoji i šuti.) K a s d m : Osamio se brate, kod kuće, tebi malo na razgovor. (Sjedaju.) pa dođoh K ako si ti snaho? t ’remai Zairifi, ailil kao da se nečem d o sjeti.) Maiio prije smo se, kako mi se čini kod moje kuće pitali za zdravlje, Nedžib ča rd ž ić : flli B ab a i četrdeset hajduka. pa ja eto bom zaboravio. Z a r i f a : Nije to nikakvo zlo dragi djeveru, ako se često pita za zdravlje. Svaki čas može insanu, ne d’o B o g, da se nešto dogodi i da Se razboli. A l i B a b a : Tako je bom. Inšan je k’o srca. Sađ D ram a u pet činova. zdrav, sad bolestan, a više put i mrtav. B io eto, pa ga nema. (Prema ženi,) Deder ti iziđi pa nam zgotovi Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Nastavak-) a kahvu, nek brat popije. I onako nam rijetko kada dođe, P rizo r peti. A l i B a b a s a m. \ A l i B a b a : A što bih sad s ovim novcem? (Pri­ hvaća za vreću.) G dje da ga sakrijem ? (Sm išlja.) Gdje bi to b ilo n ajzgo d n ije? (D om išlja se.) Hm, biće najbolje p:a kad je došao, da malo promehabetimo. (Pruža bratu 1 duhankesu, a ovi prima.) K a s im : D ragi brate i snaho, nemojte mi zamjerit ii, što vam češće ne dođem! Uvijek neki posao, neka 9 t briga, da se insan nema kada čestito ni naspavati. (Zarila odlazi da prigotovi kahvu.) u oni dolaf u drugoj so b i sad za sad, a kasnije ću se P riz o r 'deveti. već pobrinuti, gdje ću to stalno sm jestiti. (Odlazi s P r i j a š n j i b e z Z a r i f e. vrećom.) Prizor šesti. Z arida sama. Z a r i f a (dolazi): Što je to bilo s njim i s vrećom? B aš je to m oj stari odnio, da gdjegod sakrije. Oprezan je plaho i plašiv taj moj stari panj. Sve se bo ji, da kogod ne sazna za dukate. A bome da pravo kažem, ima i pra/vo. Ćim toj svijet sazn a za kakvu malu stvar, odmah se io tom e g ov ori, kao o nekom čudu. Od muhe na­ prave med eda. Prizor sedmi. Z a r i f a i A li Ba b a. A l i B a b a (d o lazi): Je si 11 odnijela m jeru? Z a r i f a : D a, odnijela Sam. A gdje ti je vreća? A 1 i B a b a (puni svoj kam išić): B aš nek si došao, j K a s im : Dogjolh brate, da ti pravo kažem, s p o slom. (U pire pogled u Aid B abu .) : A 1 i B a b a (brižno i znatiželjno): E ? K a s im (kroz sm ijeh): M a da te pitam brate, 'M ovo: Otkle tebi onoliki dukati, da ih m jeriš? A di K as sve kaži, znati ne B a b a (srdito): Kakvi dukati b rate ? im (povjerljivo): Ne srdi se brate, već mi a evo ti tvrda vjera, da nitko drugi za to sa* će. A l i B a b a : Ama mahni se brate ćorava posla! Kakvi dukati? š to je tebi? K a s i m : Ne b o j se brate, kad ti tvrdu vjeru dajem, da te odati ne ću. Žena moja, alćak jedan, prije nego je i �broj 3, i 4. Strana 43. ,BISER“ vama pozajmila mjeru nama zala dno lojem, d vidi što ćete mjeriti. Malo prije kada ste mi povratili mjeru, bi­ jaše se dolje na dniu prilijepio jedan dukat. (Zarifa naljeva i dodaje najprije Kasimu, a onda mužu). A l i B a b a (ljutito): Hm. (U sebi: B aš si ti ženio, svemu kriva.) A l i B a b a : Ja kad sam umoran, najvolim popiti kahvu i zapaliti. (Puni lulu, a onda dodaje bratu duhankesu, da i on zapali.) K a s 'iim : Svi se začudiismo, kad ugledasmo dukat, te lekoih ženi: Ma odakle bratu toliki dukati, da ih mje­ ri, .a ne bro ji k’o ostali svijet. Z a r i f a : J a ko danas ne voli kahvu? 'Pije je mu­ ško, žensko, staro i mlado, ama sve. (Donaljeva im još kahve.) A l i B a b a (U sebi: Nema druge, već sve kazati.) E, iako je brate Kasirale, tvndia vjera, k’o što kažeš, da me ne ćeš odati, sve ću ti) po istini ispričati. K ai s i m : Slobodno brate, kaži bratu svome sve. Svaka tvoja sreća1, sreća je i moja, a tebe brate izdati, značilo bi izdati i sam sebe. K a s i m : Nemoj mi snaho više lijevati kahve, jer sam je se i onako previše napio. (Zastire rukom svoj findžan.) A l i ( B a b a : E slušaj brate! Danas, kad sam došao u šumu, gdje sam i do sada više puta sjekao drva, sjednem pokraj jedne stijene, da se odmorim i za­ pušim. Magarad sam pustio da pasui Istom što sam počeo da punim lulu, opazim, da dolaze iz daljine neki ljudi. Sjetih se da bi to m ogli biti hajduci i sklonem se u neki gust grm. Ja se tamam sklonih, ia izbi prvi harambaša i za njim jedan po jedan, — oko eetnde?r ' hajduka. Kad se skupiše pred stijenom, neko su vrijeme razgovarali i nešto se prepirali, a onda pogjoše prema stijeni. Prvi pred njima ide harambaša, pa kad je do­ šao do stijene viknu glasno: »Sezamel«, a onda sv /ug5 >še u špilju. Odmah sam se sjetio, da je to hajdučka spi­ lja, u kojoj su ihrsuzi spravljali oteti plijen1. Čekao sam ih tu sakriven, da opet izigju i da odu, pa da i ja inijilh oplijenim, ako budem mogao. Nisam dugo 'čekao, dok opet začujem istu riječ: »Sezame« i hajduci opet s harambašom izigjoše. Tu malo, zastadoše i zdogovoriše na koju će stranu u plijen, a onda žurno odbše. Kad su dobro odmakli, izigjem iz grma i dogjem pred špilju, te viknem: »Sezame!« špilja se otvori i ja uđem unutra. Zaprepastiti se i začuddh, kad ugledah silno blago i raznu robu tu u špilji. Brzo nakupim u vreču nešto du­ kata žureći se, da me hajduci ne zateku. Viknem opet istu riječ, vrata se otvore i ja iziđem. Brzo nađem ma­ garad, saberem nešto drva, vreću metnem među njih i dođem kući. Eto brate, sve sam ti kazao, pa sad, ako smiješ, možeš i ti ići. Stijenu ću ti pokazati, pa ćeš je lako naći. K a s i m (začuđeno): Baš čudnovato to brate, što si mi pričao. A;l i B a b a : Baš je čudnovat slučaj* nema fajde. (začuju, da dolazi Zarifa, pa prekidoše.) Prizor deseti. Prijašnji i Z, a r i f a. Z f t i r i f a : Evo vata djevere, kahve -za cara bi bila. Na taze sam je vodi zgotovila. (Unese mangalu s kahvom). K a s im : Vala malo sam je prije ‘kod kuće pio, ali ću ipak popiti jo š makar finđean kad je taka dobra'. A l i B a b a : Jo š jednu brate, pa makar ne htio više. Kasim: Pa nek bude, kad ste toliko navalili. (Pruža findžan, da mu naliju kahvu.) A l i B a b a : Pa dogji nam često ovako brate, pa ćemo posjediti i koju riječ progovoriti. Nekako si se baš od nas odbio. Z a r i f a : Nek dogje i Rukija. Nikad je baš nema, a ja ujojzi često dopadnem. K a s i m : Pa gledaćemo baš da dogjemo jedne noći na jelo. (P ošto je ispio kafu, ustaje da ide.) A l i B a b a : Zar baš skoči na noge da ideš. Mogli smo jo š malo da posjedimo. Z a r i f a : Zbilja zair odmah djevere? K a s i m : Moram snaho kući, jer imam nešto posla, pa bih rad bio, du ga do noći jo š svršim. Allah emanet! A l i B a b a : Allah emanet brate! Zarifa: Ejsadiie, djevere! (Ali Baba i Zarifa prate Kasima i odlaze.) Zastor pada. (Nastaviće sc-i Mevaizbdinije. Naša jedna poruka u prvom broju ovogodišnjeg „Bisera” imala je uspjeha, pa ćemo tako moći uvesti i gornju rubriku. Urednik obustavljenog „Misbaha”, na kojeg apelirasmo da u „Biseru” započme svoju „Mevaizi dinijju” odazvao se je našoj želji i obećao nam svoju saradnju. Time će „Biser’ moći udovoljiti i ovoj narod­ noj potrebi i — inšallah — privesti u djelo i ovu lijepu ideju. O samoj stvari napisao je Sakib ef Korkut lijep i iscrpiv članak u 9. broju „Jenji Misbaha” od 28. maja 1914. i mi taj članak prenosimo u nakani, da i sa svoje strane upozorimo požvane faktore, da se je vrijeme — m i c a t i . Ratne prilike, koje su u mnogočem pogoršale stanje naše zajednice i — što je najfatalnije — uzdrmale •i temelje našeg morala nameću nam dužnost podvostru- �Strana 44. M egju dužnostim a ulema medžlisa ističe § 138. tačkai 3. aoiit. statu ta nsto janje „da, se poznavanje islam­ ske nauke m egju muslimanima obukom i p r o p o v i ­ j e d a n j e m , kao i obiteljskim obučavanjem proširi i m o r a l š t o b o l j e u č v r s t i.” Istu ovu dužnost na­ meće »Statut« našim m uftijam a (§ 14b. t. 5.). Ako ovi funkcionari zapuštaju ovu dužnost, i ako u toj dužnosti nje zdravijeg temelja našoj budućnosti. Dok god se na­ šem svijetu uskazuju kojekakva naklapanja o „pokugjenosti” dunjaluka i njegovih nimeta i dokle god imadim privlačivosti one besmislene hikjaje i nabrajan ja — sve dotle nema našeg napretka, niti se možemo nadati kakvu selametu. Istisnuti ove bezimene risale m oguće je jedino mai taj način, a k o s e oinie n a đ o m j s t e d r u g i m , b o l j i m i v a 1 j a n i j i m k j i * at-b o m. Moramo d a k l e n a p i s a t i i š t a m p a t i n o v u m e v ’ i zu, 1 dok god to ne učinimo, ne možemo sa sebe skinuli odgovornosti radii groznih posljedica, što ih donosi' po­ manjkanje ovaScog jednog valjana kjitalba. Neko će reći da to spada u dužnost rijaseti Umije. drugima ne prednjače dobrim prim jerom , onda griješe nesam o prema narodu, nego i prema svom zvanju. U z­ Priznajemo da je tako, mu ,uza sve to iznosim o jedim praktičan predlog o ovoj stvari, budući je pitanje mev’ize čenog rada, naročito na polju1 vaza i nasiihata. O d reisa do seoskog imama s v a j e u l e m a zadužena važenjem. Na tom polju ne sm ije biti izvlačenja k izm otavanja: svi su čuvari i svi će odgovarati za svoje stado. P r v a c i su d v o s t r u k o o d g o v o r n i . krijepimo. Mi ćem o da to pot­ rokuju zastoj, šire apatiju. D užnost im je da se trgnu, da rade i bude. D aljnju im dužnost zgodno ističe o vaj „M isbahov” članak: \ Broj 3. i 4. .BlŠEft' »Dini je — inaisiihat« veli jedan utvrgjem haiđisi šerif i mii ćemo d a tim Alejhisselamovi)m značajnim , vrlo zna­ čajnim m jerilom om jerim o sebe i svoju okolinu. Može li se to bez g rižnje savjesti i rumeni u licu? M i ne mo­ žemo. Ne m ožem o uza sve to, što većinu dokonog vre­ mena posvećujem o uregjivanju o vo g lista, koji je sebi stavio u dužnost, d!a vrši gornju zapovijed1. Je r — malo radim o i m alo se brinem o za opstanak i budućnost ovog zapuštenog miileta. Šta da reknemo o drugim a? Šta da kažemo o radu članova ulemiat-medzlka, muf­ tija, m'uđerisa i druge poitpuno b e s p o s l e n e uleme? Šta da reknemo o potpunoj jalovosti naše „svjetovne” inteligencije i njen oj ravnodušnosti prema potrebama našeg naroda i zahtjevima, što mu ih stavlja današnje vrijeme i njegov duh? T o neka reknu oni sam i i neka o dgovore ako ne ovom narodu, ono bar svojoj savjesti. M i ćem o prijeći preko ovog g ro zn o g odgovora napo­ menuvši, da je »danas »emr bil m ar uf« — f a r z ii ai j n, jer g a g otov niko ne izvršuje. Ne, ni jesm o se 'dobro izrazili. T reb alo je reći: Sposobnim je alimima farzi ajn ustati na obranu pravih propisa Islama, jer mnogi — često pu­ ta i u lijepoj.nakani — šire protušeriatske ustanove. Ovim ne ciljam o na feseku, koja propaguje zle zapadne ideje, nego na onu masu naše polutoeme. što u svom džehaletu preporučuje morske ideje kojekakvih opskurnih pi­ saca raznih risala i „mev’iza” , u kojima se m jesto islam­ skog svjetla i kulture preporučuje tmina, i reakcija. Ci­ ljam o na te »mev’ize«! . . . Ne ćemo i ne trebam o dokazivati neshodnost ovih risala i njihovu oprečnost sa propisima našeg uzvišenog Šeriata. O tom su sig u rn o na čistu svi, koji su imali pri­ like čitati ove perzijsko-kineske bajke i b a jčic e.*S toga ću da pregjem na samu stvar. Istisnuti ove risale iz našeg srednjeg i nižeg ule- manskog staleža jedan je od prvih uvjeta za postavlja­ vrlo prešno i zamašno. E v o kako bi se, po našem miš­ ljenju, toj potrebi najlakše udovoljilo. Naše udruženje preuzima na se štampanje mev’ize, a njenu redakciju preuzima naše uredništvo i ulema-medžlis zajedno. Napisaće ju pak desetak petnaest naših alima i to tako, da svaki obradi po jednu ili dvije teme. Svi po malo i eto lijepa kjitaba! Nešto slično „M evaizi-dinijji”, što ju neke godine otpoče, ali na žalost ne dovrši ulema jednog carigradskog kluba stranke „Itti'had ve terekki“. Neko če opet napraviti kiselo lice u znak jednog veliog upitnika. Stoga ćemo napraviti malo pokusne statistike: Reis-de dija tri vaza, tri člana ulema medžlisa tri vaza, šest muftija dvanaest vazova. T o biše b ili prilozi služ­ benih i — najpozvanijih lica. Pom ogla bi im i redakcija , J . Misbaha“ : urednik dva vaza, (pri nuždi, ako hoćete i tri i četiri!) Bašić, Fejić, Fejzagić, Cerić, i Serdarević po dva vaza. Šeriatska škola tri-četiri vaza. Od pedeset kadija ne tražim o više nego deset vazova, a od dva­ deset muderisa samo deset vazova. I eto knjige ako ho­ ćete od tristo stranica!... Mi rekosmo svoju, a sad je reda na ulema-medžlisu i ostaloj našoj ulemi, da se očituju i — prime posla. Do budućeg b ro ja očekujemo decidiranu izjavu, a prijatelje sa strane, koji biše se primili da o brade koju temu, mo­ limo da nam se odmah pismeno jave. D rag o bi nam bilo, kad bism o uz obećanje rada dobili i m nijenje o načinu izvedbe. Je r kad je više jaja gušća je čorba. ujedinio u dobru i pravu putu! B o g nas Ne smećimo s uma i upamtimo dobro, da smo svi čuvari, i da ćemo svi odgovarati za naše stado...! ,,M isbah“ je zamuknuo, pa će ,,B iser“ draga srca prigrliti ispunjenje zadaće, o kojoj je govor u gornjem članku. „Biserovi“ su stupci otvoreni svjema', koji se žele uhvatiti u bratsko kolo. Mi rekosmo svoju. 0 . će K o r kut početi u idućem broju, a ostali nek se javljaju i — hva­ taju pera. „ B o g nas ujedinio na dobru i pravu putu“ ... �Broj 3. i 4. ,BISER" Strana 45. Padom Omejevića, predstavnika arapske .narodne vlade, dolaze na kormilo Abasovići (1 3 2 .- 656.), kojih je vlada prožeta duhom izmirenja i zajedničkog rada dvaju velikih naroda, Arapa i Perzijanaca ili bolje NeA. arapa. Politički utjecaj ovih potonjih raste iz dana u dlan, a kulturni njihov poticaj pobuidi i same Arape na Povjesnica prvih stoljeća arapsko-islamske države duševni rad i natjecanje u svakom pravcu. U mnogim puna je vijesti o nutarnjim trzavicama i nemirima, koje gradovima Sirije, Mesopotamije, Egipta i prednje Per­ su nastajale najviše zbog borbe izm e tu ražinih dina­ zije, gdje se nastaniše Arapi iza velikih ratova, čuvahu stija za pravo hilafeta, 'a budući da je hitafet (imametf) se još stare grčke znanosti, naročito filozofija i prirodne čisto vjerska ustanova, to su u tom pitanju imali veliki nauke. Vješt' Sirci prevedoše stara grčka djela na arap­ utjecaj islamski učenjaci (ulema), kojih su pravna rijeski, obrazovani Perzijanci upoznaše ih sa starim in­ šenja i znanstvena mnijenja vezala i samog halifu, odregjivala mu način vlade i propisivala mu prava i duž­ dijskim medicinskim i matematičkim djelima, a daroviti Arapi latiše se sad'a objeručke marljvog studiranja, zanosti. baciše narodnu nejednakost i kročiše znatan korak na­ Po nauci islama treba da se cijeli javni i privatni prijed kako u vjerskim tako i u svjetskim znanostima. život svakog muslimana kreće u granicama1 šeriata, a Prostrane mnogobrojne džamije u Bagdadu, Mekji, Me­ poznavaoci tog zakona (ulema) bili su najviši audetoriteti dini, Damasku, Kahiri, Niša puru1, Mervu, iBuhari, Korkako za privatni tako i za javni život. Oni su bili ui neku dovi, Toledu, Granadi i drugim velikim gradovima poruku organičeni zakonodavci u islamskoj državi tako, stadoše ognjištem znanja i prosvjete, a novoosnovane da je svaka odredba halife m orala biti odobrena od ko­ medrese pružahu nebrojenoj mladosti, koja je željna jeg priznatog učenjaka. Jednom riječi bili su islamski znanja dolazila iz svih krajeva (talabul-ilmi), dovoljnu učenjaci odlučna stranka u svakom pogledu, pa je sa­ opskrbu svim i svačim, kako bi se bezbrižno mogla po­ svim razumljivo, da su uživali veliki ugled1 na dvoro­ svetit- ihidijama. vima i u masi i da 9u njihovi učenjački nazori i pravna Eu prosvjete zasja na svim krajevini: islamskog riješenja, sto su ih oni slobodno u javnim preda /anjima svijeta i podiže po jeziku i običajima1 različite, ali po u džamijama' ispovijedali, imali važan glas i u najzavjeri u jecbo g Boga i uzvišeni Kur’an jednake narode mašnijim državnim političkim ptanjma. do zamjetne visine blagostanja i napretka. Omejevići (40.— 132.), koji se grubom silom domogoše vlasti, bili su od islamskih učenjaka osugjeni N' danas se ne možemo dovoljno nadiviti onim kao „uzurpatori hilafeta” (mutegallib). Nesporazum i neznatnim ostacima, kulturnih tečevina ovih islamskih razdor izmegju Omejevića, predstavnika svjetske vlasti, naroda, premda je preko njih kroz 1000 i više godina i islamskih učenjaka, oko kojih se okupila masa pravo­ prohujalo nebroj viših i manjih ratova. Ni divlja provala vjernih u Medini, imao je kobnih posljedica i izazvao Mongola i križarske vojne na istoku, niti »sveta« inkvi­ najposlije drugi gragjanski rat, iz koga izagjoše opet zicija na zapadu ne mogoše uništiti tragova te visoke Omejevići kao pobjednici, ali moradoše sadla voditi po­ kulture, koju postigoše u srednjem vijeku 'islamski, na­ mirljivu politiku sa islamskim učenjacima i njihovom rodi, kojima je vjera Islam bila madia sve, a uzvišeni strankom. To im je pošlo za rukom tim prije, što je Kur’an i hadisi šerif jedini zakon za sva moguća pitanja halifa Abdulmelik 75. po hidžretu bio priznat halifom javnog i privatnog života. Oni su znali i htjeli uvažiti u svim krajevima islamskog svijeta, pa su, ga i islamski prilike vremena i sve druge okolnosti, pa po njima udćučenjaci priznali halifom, »jer je priznanjem većine mu­ šavati svoj život — ali uvijek u granicama propisa še­ slimana stekao to pravo«. Otada prestaje razdor .izmegju riata. To im nije smetalo', da postignu najviši stepen jedinih i drugih, halife kupe oko sebe učenjake, niagragjukulture svoga doba i ostanu učiteljima cijelog čovječan­ ju ih i podupiru njihov blagotvorni rad. Od ovog doba stva gotovo za deset stoljeća. počinje cvasti znanost, najprije islamska vjerska zna­ Zanimivo je makar i u najkrupnijim crtama upo­ nost i s njom skopčano jezikoslovlje, a onda i druge znati bar glavne tipove naučnih zavoda kod ovih islam­ svjetske znanosti. skih naroda, jer je škola, igdje se znanje i umijeće širi u Nastavni zavodi kod starih Firapa.*) ' *) Izmegju svih istočnih naroda, koji prigrliše Islam, star su Arapi najzaslužniji u svakom pogledu. Arabija je kolijevka Islama, a Arapi najveći pobornici njegovi: oni ga prvi raširiše na sve strane svijeta, osnovaše islamsku državu i u zajednici s drugim islamskim narodima podigoše islamsku kulturu. Njihov jezik, na kojem je i Kur’an, postade jezikom svih obrazovanih muslimana, a islamska kultura sa svim svojim granama u znak tog priznanja dobi ime „arapska”, pa se i danas kaže ,,?rapska literatura”, „maurski (zapadno-arapski) stil” (u građevinama), „arapske brojke” i si. S toga je i ovdje rečeno „kod starih Arapa” mjesto »kod starih islamskih naroda«. najšire slojeve naroda, najvažniji faktor u prosvjećivanju tog naroda i njegovom kulturnom podizanju. Stoga će­ mo ovdje pokušati bar u niajglavnijim crtama prikazati glavne tipove tih zavotda. Velim pokušati, jer bi trebalo premnogo vremena, a možda ne bi bilo ni moguće danas valjano prikazati uregjenje tih zavoda, kojih nije bilo na stotine, nego na hiljade i hiljade u raznim krajevima svijeta, u razno doba od všie od1 1000 godina, sa raz­ ličitim uregjenjem i svrhama. P^najglavniji je razlog toj nemogućnosti, što mi danas nemamo sačuvamo Bog �Strana 46. Broj 3 i 4 ;BISER‘ zrna ni sto ti d io onoga, što su ovi narodi nekada napi­ sa li; o no ma to djela, što je d o danas sačuvano i do nas doprlo, razbacano je p o knjižnicam a cijelog svijeta, pa se m ora čovjek ograničiti na nekoliko djela, u kojima su opet sasvim manjkave vijesti o školama samo muzgređno ovdje ondje spomenute. No prije nego počnemo g ovoriti o uregjenj'u tih Škola, treba da se osvrnem o m : podjelu cjelokupnog naučnog gradiva ili pravije sveukupne znanosti' o n og doba. Sveukupne znanosti dijelile su se tada u dvije ve­ like skupine: islamske vjerske znano sti i svjetske zna­ n o sti.**) I s l a m s k e - v j e r s k e z n a n o s t i obuhvatale su čisto vjerske i pravne znanosti (Elulumuddin ijje i šer’ijje ) i jezične ( = lisianijje), koje su se uspo­ redo g ojile, je r su se jedna na drug u m nogo oslanjale. O bje se opet dijelile u m noge sv oje ogranke. U skupinu s v j e t s k i ih z n a n o s t i spadate su sve o stale zna­ n o sti.***) Naprama ovoj podjeli sveukupne znanosti razvija­ li su se i dijelili i naučni zavodi'. U početku su se gojile samo islamske znanosti u početnim školama i džami­ jam a, ali kad su se islamski narod i upoznali sa starim grčkim i indijskim djelima na polju svjetskih znanosti, počeše ih štuđirati najp rije 'u privatnim učetijačkim klu­ bovim a, javnim knjižnicam a i bolnicam a, kasnije j po džamijama, gdje su u javnim predavanjima vjerske istine i pravni nazori razjašnjavan i i potkrepljivani rodnim zakonim a i naučnim istinam a. Tako se izm iješaše o bje velike skupine, a u novom tipu naučnog zavoda, u me­ dresi, počeše se študirati islamsko-vjerske znanosti, koje sada obuhvatahu osim čisto vjerskih i pravnih znanosti i s njim a usko skopčanog jezikoslovlja,’ jo š i logiku, metafiziku i dobar dio matematičkih i prirodnih zna­ nosti. (Nastaviće se-) **) ili kako ih Ibni Halduni u svojoj Mukađdini str. 533. naziva Eluhitnul-aklijje i ■= naklijje ***) „do kojih dolazi čovjek svojini razmišljanjem i pomoću svog shvaćanja upoznaje osnove, zakone i dokaze i tako dođe do nekog uvjerenja, koje mu služi za razlikovanje istine od ne­ istine” . . . Ibni Haldum: Mukaddima: 532. Na istom mjestu na­ braja on glavne ogranke pojedinih skupina: U ..islamske vjerske znanosti” (Eššerijjat) spadaju llmul-kiraeh vet—tefsir, (nauka 0 čitanju i tumačenju Kurana) — hađis (nauka b iradiciji) -•fikln vel-feraiz (pravna nauka i nasljedno pravo) - usulilfikh vel-džedeli vel-hilatijjat (izvori pravne znanosti i dialektika) i kjelaini (dogmatika), od kojih svaka ima opet svoje ogranke. Jezične znanosti (Elulumul-lis-a nijje) broje četiri glavna ogran­ ka: Ilmul-Tugati (leksikografija) liahvi, gramatika) — beani 1 - eledebi (u glavnom stilistika, poetika, metrika i retorika), a ovi. opet svoje ogranke tako, da svega ima 12 jezičnih znanosti (Elulumul-isna-ašerijje). U svjetskim znanostima broji on se­ dam glavnih i to: Ihmil-mantikr (logika), hendeseti (geometri­ ja), aritmatiki (aritmetika) hejeti (astronomija), musiki (muzika), Elulumut : tabi’ijje (prirodne znanosti) i elilahijje ili ma veraet-tabia (metafizika). Murat Sinanagić: Aeroplani u ratu. (Svršetak.) Simpatični ti junaci su istina osvojili zrak, ali ta je pofoje. ' da išla preko stotina m rtvaca. Sauno g. 19J1- poginulo je 78 avijatičara. »a megju njima 1 Slovenac Rosjan pod Biogradom i Bethibeg u Samu«. Kad avijatičar hoće da leti, sjede u aeroplan i pusti da radi motor- Motor je spojen s propelerom ili vazdušnini vijkom, koji se okreće i zahvaća vazduh poput vesla. Propeler je (najviše od najbolje hrastovine, a na kraju je kašikast, da bolje zahvaća zrak. Propeler se okreće sve brže i brže, sav se stroj trese, trava pod njim pobježe od uzdrmanog zraka. Kad propeler postigne 1600 okretaja u minuti, onda vo­ zač dadne rukom znak, momci sad puste aeroplan i on se počne najprije kretati polako na kolicima po zemlji k,o.jih 50 m i onda se počne dizati polako košimice kao kakva ogromna ptica. Za upravljanje aeroplana desno i lijevo, gore i dolje, služi se avijatiear kormilima, koja se nalaze otrag na kraju aeroplana. Kormilo za visinu je udešcuo kao ptičji rep, a njim se upravlja nogom pomoću jedne poluge. A kormilo za upravljanje desno ili ' lijevo udešeno. je kao rep riblji, a jifome se ravna kolom, koje se nalazi pred vozačem kao kod automobilaLetenje u aeroplanu je skopčano s velikom opasnošću, i- je taj izum tražio silnik ljudskih žrtavaZa to će imena slavnih avijatičara biti zlatnim slovima zab ma u povijest toga izuma. ratko vrijeme od nekoliko godina, čovjek se obogatio nojvoni Iturnom tečevinom i aviatlka može zabilježiti lijepe •-lijahu- \vijatičar Garos preletio je Sredozemno more, $haez ie u.~ i o preletjeti Pirineje, ali je pri spuštanju na zemlju sloii nog i i umro. Njegovim krvavim tragom stupa naš zemljak pilot Bjejov :ć i preletje Pirineje, God. 1913. preleti eronaut Parlnelin najviši vrh u Evropi, Munblan u visini od 5300 mOn je prokušan uspješno u tripolitanskom 1 balkanskom ratu, ali tek se je njegova vrijednost pokazala u ovome svjet­ skim vrtlogu- U mirno doba se je držalo, da je Francuska prva zemlja u avijatlci i da će njezini aeroplani u slučaju rata uniš­ titi njemačke tvrgjave. Ali je došlo protivno. Sav je svijet ostao zadivljen nad djelima (njemačkih 1 naših avijatičara. IV. Naši avijatićarl na djelu. Prije rata njesmo mi imali ni pojma, kakvo je strahovito oružje aero- i hidroplan u rukama naših pilota. Već u početku razvili su naši aeroplani živu akciju na ruskom bojištu i. njima imamo zahvaliti,, da su otkrite ruske vojske niiliona i što Je naša vrhovna uprava poduzela taktiku svoga povlačenja i umaranja ruskih masa, da im kod Tarnova i Gorlica zada onakl majstorski udaracKad je ruska vojska opsjedala Pšemisl, naši su avijatičari dolijetali i izlijetali po svojoj volji- Taku je pošta iz Pšemisla dolazila kao da i nema ruske vojske. U lijetu kod Pšemisla oso­ bito se je istakao natporučnik Molino. On je u kiši taneta izla­ zio iz Pšemisla na svom aeroplanu. Ruski kapetan Andrijević naumi zapriječiti djelovanje našega junaka i kad je opazio stroj s Molinoni u visini, dade se u potjeru za njim, zakvači ga u zraku i obojica nagjoše smrt. Na jugu su takogjer iz Srijema i iz naše Poisavine, nad­ zirali naši piloti srpsku vojsku, a hidroplani su imali zadaću da osporavaju rad francuske flote i djelovanje crnogorske arti!**rije. �Broj 3. i 4. ,BISER* Ali tek, pošto nam je navijestila rat nevjerna Italija, koju smo mi gojili kao guju na prsima, stekli su naši liidroplani svoj svjetski glas. Već sam uvod u rat bio je uspjeh za naše oružje. Četiri sata iza naviještanja rata bombardirali su naši zračni junaci Mljetke i Ankonu. Lijet preko Rimina uništio je tamo glasovitu tvornicu municije. Nijedan važniji vojnički objekt na istočnoj obali nije ostao poštegjen. Cesto je i prečesto jedan jedini aeroplan slu­ žeći se bombama nosio milione štete. Na duhovski ponedjeljak opažen' je talijanski veliki zrako­ plov »Čita di Ferara«, koji se je uputio da bombardira naše položaje. Linijski poručnik Klassing. poduze herojsko djelo i pogje u susret na svom aeroplanu talijanskom kolosu. Mali aeroplan proti zrakoplovu! Borba nejednaka, jer ako aeroplan i natkrili zrakoplov, ako ga i pogodi, zapaljeni gasovi iz zrakoplova zahvatiće i aeroplan i zapaliće benzin. Ali naši junaci ne misle na svoju glavu kad se radi o usluzi domovini. Neprijatelj se mora uništiti, pa ma pod koju cijenu. Posada zrakoplova otvori vatru na Klassinga, ali om je ne odvraća, nego gleda, da se popne nad zrakoplov, pa da izvrši svoj naum. Kad je dosegao željnu visinu, začne pucati na grdosiju i već drugi hitac zapalio je gas u zrakoplovu/ča nekoliko časova nalazio se je oholi napadač sav u plamenu u valovima Adrije, a naš je junak dobio zasluženu dekoraciju. Ali sve čine u povijesti nadvisio je naš pilot, linijski po­ ručnik Konjović 2. februara pred Valouam. On je dobio nalog da bombardira utvrde naših nevjernih saveznika. Sijekući zrak, sipajući oganj i zator iz svojih aeroplana na neprijatelje, izv i šili su naši junaci svoju tešku zadaću. Topovi s kopna i s mora s lagja rigali su vatru ma smione vozače, hotjevši ih otjerati. I zbilja je jedan stroj bio pogogjen u motor i morade se spustiti na more u sigurnu smrt. To opaze 2 neprijateljska ti rpedna razarača, pa pojure, da zarobe hrabre pilote i prisvoie aem_ lan. Ali sad se dogagja nešto nečuveno. Proučnik Konjović, videći drugove u opsuosti, baci se sa svojim hidroplanom u more i u kiši taneta za najveće bure oba vozača iz oborenog stroja uzme u svoj aparat. Ali junak nad junacima ne zadovoljava se samo tijem, me^ još zapali iz puške i uništi nastradali aparat, da ne dopane ru­ ku omraženih neprijatelja. Sad pusti svome motoru najveću brzinu i dvostrukim te­ retom vinu se u visinu s uzbibanih valova, okrenu prema sje­ veru i prevali put od 220 km od Kotora. Kakav dojam čine taka junačka djela naših hrabrih pilota, na neprijtelja, Iako je pojmiti. Ma da su naši neprijatelji brojno triput jači od nas, naši junaci ih na kopnu i na moru i u zraku uadmašuju. Način, kako se izvagjaju junačka djela, bio je zago­ netka za čitav svijet. Riješeuje te zagonetke nam je tražiti u obrazovanosti naših junaka u čvrstoj volji, da moraju pobijediti u izvršivanju soje teške dužnosti i prema dragoj domoini i Svi­ jetloj Kruni. Taki primjeri junaštva nisu osamljeni u povijesti ovoga gi­ gantskoga rata. Junaštvo nije glavno obilježje samo naših avijatičara. Svki čas čujemo o hrabrosti naših junaka sviju vrsta oružja. Ta već je herojstvo u Besarabiji izdržati vojsku miliona. Svaki je pojedini naš čovjek na Soči junak i heroj, svaki zaslužuje našu Hvalu- Očevidac ulaza Kdveszove armije u Ska­ dar na Bojani pripovijeda, da su naši vojnici ulazeći u grad pjevali. Kao na piru u svatovimaČovjek kad te čita, srce mu se puni miljern i usta mu se sama otvaraju da i on pjeva. Pjevajte sokolovi dični, majka vam radosna bila! Vašar je pjesma smrtno opijelo neprijatelju pred Biogra­ dom, Nišom, Dračem, Valonom i svagdje, gdje god vi dogjetc- Strana 47. Uz nas je Bog I dobri genij našega dragoga cara i kralja- Vj vraćate svojim junaštvom ljubav za ljubav našem svijetlom ijnperatoru, koji nas čuva, da nas ne pogaze kopita ruskih Ko* zaka i talijanskih razbojnika. Svaka pomisao na predobroga našega cara, napunjava naša junačka srca novom hrabrosti i take bojovnike neće niko pobijediti. Majka domovina za koju vi prolijevate svoju krv, neće nikad zaboraviti naših zasluga, a naš car — otac naš, priznaće vam gajret. Božja pravda će dosuditi, pa čete se vi, milovanje naše, iza pobjede povratiti u svoj dom i donijeti nam slavu i mir- Mi ćemo vas sve dočekati raskriljenih ruku d primiti u svoj zagrljaj. Mnogi i mnogi od vas ostaće na bojnom polju, u tugjiui, ali će vam zemlja biti laka, jer ste se odužili i caru i domovini. Iz vaših će grobova sinuti vašoj braći i djeci vašoj zlatna sloboda iz njih će ojačati naša velika domo­ vina. Hvala vam svete sjene palih junaka! Mi vam dugujemo sve, jer v j ste pali za dobroi naše,djece. Vječna vam slava i oprostite što vam kosti u grobu potresamo. Oprostite, jer mi ćemo vas uvijek lijepim i dobrim spominjati' Neuspjeli špekulanti. (Istinit đogagjaj.) Priopćio: H i ć m o . U šeheru M. gradi se veliki most. Budućnost će blizini toga mosta. Muhamedaga Ć. ima takogjer lijep kompleks zemljišta baš uz cestu, koja će od mosta voditi, lntereščije i spekulanti stanu se zanimati za pojedine komade. T ri vjerna prijatelja, tri Ivana, tvrdi kao stanackamen, zbog svoje škrtosti u cijelom šeheru predobro poznat:, zapute se k Muhamedagi. — „Sabate hajrosum, Muhamedaga!” — „Alahrazosum!” — „Došli smo, Muhamedaga iu jednoj stvari, da Te nešto upitamo,” reče najdulji od tri Ivana, koji se inače smatra mudrim! — „Bujrum, ljudi!! — „Ti imaš tu, blizu bolnice, jedan kompleks zem­ lje, pa ne bi li ga prodao." — „Imam, efendium. Nije, vala, na prodaju, ali, baš, ako se pogodimo, pa nek Vam bude.” — „Pa šta bi Ti tražio, Muhamedaga, na metar?” — „Toliko i toliko!” — ,,E, puno je to, Muhamedaga! mnogo jeftinije.” Ti si ga kupio — „Vala, meni nije sile, a ja sam Vam bacio pri­ mjerenu cijenu; nešto skuplje jest, ali opet nije pretje­ rano.” — „Znaš, šta je, Muhamedaga," nastavi mudri Ivan, „mi d b te im o me, da kupimo zemljište za sebe, nego za groblje, pa pošto je za tu stvar, nemoj nam pregoniti, nego nam prodaj za što niže.” Muhamedaga se uspravi, pa će na to; �Strana 48 - — „Trebali ste mi to. odmah reći, a ne okolo-maokolo, pa bih ja drukčije govorio. P o što je to patriotska stvar, diužnost m i je, da Vam izagjem u susret. Drage vo­ lje Vam obećajem , da ću Vam ga prodati pod ono, po što sam i kupio. Sam o Vas molim je d n o . . . ” — „Lepe, M uham edaga,” rekoše tri Ivana. — „Nem ojte kazivati nikomu, pošto sam Vam prodo, da ne bi kom šije saznali i prepali se, da im cijena njihovu zem ljištu ne spane i da im ne bi što hatur bilo, što sam eto bez njihove dozvole dao, da tu groblje bude.” — „Nećem o, nećemo, budi uv jeren !” , odgovore za­ da jući riječ M uhaihedagi. T ri Ivana, tri tvrda prijatelja odu župniku, da se porazgovore i da mu haber učine, kako im je Muhamed­ aga o b ećao zemljište. I M uhamedaga ode iz svoga dućana kući, kad prihm alo ručeno doba. D o g je kući, a kad imaš šta vidjeti. sletile: Broj 3. i 4. ,,B1SER“ Kom šije je __ „Ja sam obećao za groblje i um olio sam, da niko o tom ništa ne saznade. Pošto se toga nijeste držali — prema trojici Ivana — i pošto ste na temelju bačene cijene išli i k mojim komšijama, da i od njih izlaktite jef­ tino zemlju, a sve na račun g ro blja, vidim, da je to pre. vara i špekulacija. Advokat Vam nije trebao, nijesam di­ jete, pa da me uhvatite za riječ. Vi nijeste ljudi od riječi i idite s milim B o g o m !“ — „Ama, Muhamedaga, dž a nu m, . . . ! ” — „Ništa, g ospod o !” Advokat, koga su bili doveli kao na gotovu stvar, reče: „Što ste me dovodili, tu nema ni prodaje ni ugo­ vora, Muhamedaga ima pravo.” Neuspjeli špekulanti odu pokunjene glave. Pošli su stopama srpskim, ali su daleko od njih, da budu špekulanti, makar su jedni i drugi naša „braća” po krvi. ga — „Šta si radio, M uhamedaga, ako B o g a zn aš?” — „Šta, ljudi, za B o g a !” Odgoj i nastava. — „Prod ao si zemlju po što - za što, pa oni alčaci došli, da i od nas izlakte zemljišta. Vele. kad je M uha­ medaga m o gao datif pod to, što ne bism o, biva, i mi.” Vježbanje djece u govoru. Sva se avlija oko Muhamedage okrenu „Vela hiavle, vela kuvvete! Kad li prije odoše i kad li prije razg lasiše !” Čudom se čudi i snebivk Muhamed­ Djeca se nauče govoriti već u svojoj rogjenoj kući, osobito od svoje majke. Zato se taj govor i zove mate­ rinski jezik. Što više roditelji i ostala kućna čeljad oprez­ ne- razgovaraju sa svojom djecom, to su djeca vještija i okretnija u govoru. U našem se narodu na ovo od­ gojno sredstvo vrlo slabo pazi. Mnogi naši ne dlaju svo­ joj djed, da s njima razgovaraju. Ako bi što diijete d pokušalo da kaže, već ga stariji odmah ušutkuju veleći mu porugljdvo: »Šuti, dječije je govoriti, kad kokoši kakoću«! i slično. To naši čine s toga, jer se tobože djeci ne pristoji da razgovaraju sa starijima, da ne biše djeca stid izgubila. To je eto pogrešno mišljenje. listu tu po­ grešku naš čovjek osjeća za čitavog svog vijeka, pa po­ slije gdje nam je najpotrebnije da se lijepo izrazimo, (n. pr. na sudu, skupštini, saboru itd.) mi ne možemo više puta ni probijeliti „kao da su mu usta sapeta”, nego zaipinjemo i mucamo, ili jednostavno prešutimo, a tako nam mnoga lijepa misao ostane u nama samima. aga... N ešto mu dogje na pamet: „Aha, stante, ne radi se tu o g ro b lju , nego se radi, da se dočepate mukte zem­ ljišta !” D avranisa se M uhamedaga, pa će prema komšijam a: „N ije, braćo, tako, nego ovak o!” 1 ispripovjedi im stvar. Sju tri dan pogje deputacija k M uhamedagi i u njoj tri Ivana, tri tvrda prijatelja, župnik i advokat. D ogju i nagju ga u tugjem dućanu. — „D o bar dan, M uham edaga” , župnik će, tarući ruke i previjajući se. — „M i sm o he, došli, znate he, za onu stvar, pa je ovdje i gospodin doktur pokazujući na advokata — pa da, onizi, znate he, onu stvar utvrdimo i da, onizi, načinim o he, znate, kupoprodajni he ugovor.” Izgovori i izmota župnik, pun fitneluka. M uham edaga će na to m alo o štrije: — „Č uo sam , gospodine župniče, i vidim, da ste došli i s advokatom i s tom trojicom , k oja bjehu jučer kod mene, ali ja Vam danas ne prodajem zem lje.” U čudu se zgleda deputacija. M uham edaga nastavi dalje: Ham. Mulić. Šta više, neki slabo odgojeni naši roditelji svoju djecu i prisjećaju u govoru, pa zato naša djeca mnoga i mucaju. Ovo je teška pogreška! (Da pokažemo jedan primjer kako se djeca uče u govoru u kulturnom svijetu, evo ovaj istiniti slučaj: Putujući onomadne u vlaku1 roa Ilidžu, bijaše mi suputnik neki umirovljeni čimivnik Čeh sa svojim unukom. Učas ugledasmo aeroplan kako se diže s ravnice u Rajlovcu. Dijete ugledavši aeroplan usklikmu: «Eto ajoplan!« a djed ga učaše ovako: a-e-roplan. To rekavši nekoliko puta najednoč i dijete za njim �Broj 3. i 4. * ( Strana 49 ,BISER* aeroplan. T o bi naši nazvali besposlicom, a Ceih uživaše, u tome, tim jo š vaše, što dijete birzo i okretno nauči jednu riječ više). Lijepo veli Kehr: „Svaka škola treba da bude dvo­ rana za razgovor". Želi li muallim da mu učenici nauče lijepo i pravilno govoriti, to treba: Mucanje ili zapinjanje ,u govoru, koje na ovaj način nastaje u djece, razlikuje se od p r a v o g m u c a n j a . »Pravom su mucanju razlozi posve drugi. Razlog je to­ mu u nepravilnom regjamju vrlo kompliciranih poikreta govornih organa. 1. da sam muallim pravilno govori. On je u svemu pa i u govoru najbolji primjer djeci. Prema tome treba da mu govor bude oblikom i sađržinom savršen. Miuailim neka nastoji, da se iskorijene tugje nepotrebne riječi iz našega jezika. Neke arapske (turske) riječi mogu se u vjerskoj nastavi upotrijebiti, osobito tehnički nazivi po­ jedinih vjerskih činova kao: sbdest, šart, farz, rukjan, zekjat itd. Cesto se pri tome opažaju kao grčeviti pokreti artikulacionih mušica, te ih prate pokreti lica, ramena itd. Pravom mucanju može da bude razlog u pogrjeanom dihanju, nepravilnostima u nosu ii u nepcu, povredama glave ili što su u djeteta »žabice« (mandule) velike itd. (Basariček: Pedagogija I. dio). Ko želi pravog mucavca izliječiti, treba svakako da pita liječnika za savjet. Liječnik je jedini pravi majstor koji će ustanoviti: šta djetetu falii, pa da muca. Oni će i dalnji savjet pružiti. Djeci koja zapinju u govoru nadi pogrješaka u kućnom odgoju, može se lako pomoći, s toga će ovima muallim (učitelj) obraćati naročitu pažnju. Njih valja pustiti, da polagano govore i čitaju. Od njih će zahtijevati odgovore u posve kratkim rečeni­ cama. Blago će im pomagati da izgovaraju, uvijek -a osobitom strpljivošću.. D rugoj djeci ne će nikad! odgoji­ telj dopustiti, da se mucavom djetetu rugaju ili smiju. Uopće mucavcima valja obraćati naročitu pažnju i blag po stu p ak u odgoju. Jo š je jedna znatna pogrješka u dječijern go/oru t e p an j e. Ono nastaje u djece prirodno a .pogreške dolaze s roditeljske strane. U malog djeteta nijesu jo š razvijeni svi organi za govor. Teško .izgovara neke glasove kao r, z, ž, š, ij, dž, n j itd. Ono mora da te glasove zamijeni lakšim glasovima ili ih ispusti.*) Tako nastaje tepanje. Roditeljima drago, da im dijete tepa, bajagi im se to odviše mili, pa će poslije i muallim (učitelj) u mektebu opaziti, da dijete govori: pistf (prst), jiba (riba), tonj (konj) (itd. To je zla navika. Muallim će i tepavcima svraćati svoju pažnju. Vjež­ bače djecu da polagano i pravilno izgovaraju one su­ glasnike, koje tepanjem izgovaraju krivo. Naravno valja se muallimu čuvati i onih tugjih iz­ raza, koji se uvlače u naš poluinteligentni svijet fc^o: da­ pače, dočim, si, takorse, znatiželjan itd. jer to sve naš narodni govor nakazi. Tt ko će se i muallim čuvati pred djecom, d'a ne izgo­ vara neke tehničke izraze n. pr. moral, religija, simpatija itd., jer td djeca ne razumiju. 2. Govor učenika valja da je pravilan. Mualim će, kadgod mu zato ispane zgodna prilika pružiti učenicima zgodu, da svoje misM iskažu riječima i to u potpunim rečenicama. „Najgora je škola, u kojoj učitelj uvijek sam govo­ ri". (D isten v eg ). Muallim će na zgodan način dječiji govor ispraviti. Osobitu priliku vježbanju u govoru djece pružaju mektebske Šetnje. Za lijepa će vremena i muallim katkad izvesti učenike u prirodu na štnju. Te šetnje imadu dvojaku svrhu: 1. da se učenici izvedu na čist zrak, malo proskaču i da se tjelesno i duševno malo odmore; 2. da u prirodi uče n. pr. muallim ih na zgodan način navodi, da se izraze o veličini i lje­ poti, brda, planina, dolina, rijeka, cvijeća itd., a onda ih poučava, kako je to sve dragi Bog stvorio itd. Osim toga će muallim svakako zapodjeti neprisiljen razgovor. Tu ih on najlakše vježba u govoru. Dva lupeža i žena, Muallimova je dužnost od zgode do zgode naš narod sjetiti ma ovake pogrješke, što ih roditelji nehotice čine, savjetovati i upućivati kako će s djecom lijepo po­ stupati i s njima se razgovarati. Pričao: Husejin Sulejmanu. (Svršetak.) Nastavi u mektebu (i pogotovo ,u školi) dalnja je zadaća, da usavršava dječiji govor, da nauče djecu čta govore razumljivo, pravilno i lijepo. Vježbanje u go­ voru nije poseban predmet vjerske nastave, nego se spa­ ja s vježbanjem u mišljenju u svim mektebskim predme­ Kodija, koji je hadžiju poznavao kao poštena čov­ jeka, uvjeravaše nepoznatog lupeža o trgevčevom po­ tima. On izvadi svoju polovicu dukata, ispriča šta je ura­ dio i bajagi s hadžijom ugovorio, pa reče, da odustaje od svoje tražbine, ako se u trgovca ne nagje i sada nje­ govih devedeset i devet i ostala polovica dukata, koja će se sa ovom njegovom skladno spojiti u stoti dukat. *) Dijete nemajući još potpunu razvijene organe za izgova­ ranje nekih težih glasova, ono ih zamjenjuje lakšim ali drugim. Za to roditelji spočetka i tepaju (djećijini govorom govore), ali to ne smije dugo trajati. Pr- P. štenju. Danji lupež reče, da je pripreman odmah na sudu dokazati istinu svoje tvrdnje, na što svi i pristadoše. �Strana 50. Broj 3. i 4, ,BISER* Kadija naredi trgovcu, da izvadi svoju kesu i istrese novac, što ga ima. Ovaj jadnik ne znade što bi odgovorio, predade dukate lupežu, ode i posramljen ispriča hadžiji nove Kad to trgovac učini, nabrojiše na čudo kadijino devedeset i devet i jednu polovinu dukata, na kojoj se odmah ustanovi po prerezu, da je ostali dio o n o g du­ kata, od koga, je drugu polu im ao o n aj lupež u ruci. T rgo vac sav preneražen, ne znade, što bi ovaj mah rekao kadiji, a lupež pobjedonosno zaviče kadiji: „E to ti tvoga p oštenjaka!“ dalje. „Evo novaca!" reče danji lupež svome drugu, „ali se ne radujem toliko njima, koliko m o jo j umjetnosti, ko­ K adija se vrlo uzruja i vidjevši, da je čin dokazan, poče grditi hadžiju radi nepoštenja i licemjerstva i na­ redi, da lupežu preda odmah njegov novac. Ja d n i se hadžija n ije m ogao snaći, činilo mu se je da sanja ne vjerujući, što se s njim dogagja. O klinjao se i počeo uvjeravati kadiju, da je nevin, ali uzalud, jer mu kadija pokaže vrata i reče: „D a mi se više nijesi usudio doći i tražiti pravdu, idi, da te m oje oči više ne viđe!“ Lupeži ostadoše kod kadije sjedeći u razgovoru i priznajući' njegov teški položaj, kad m ora imati posla sa ovakim licem jercim a. H adžija se vraćajući o d kadije zadrža na putu sa jednim prijateljem , kome ispriča svoju nesreću. „N ije mi toliko žao dukata — reče bezazleni hadžija — kolika mi je teško, što sam pred kadijom izg ubio obraz i stradao na pravdi B o g a. „H adžija, — reče mu prijatelj — nešto sam se sje­ tio ! M islim , da neće biti golem g rijeh, koju a ću iskupiti tvoje poštenje. B rz o mi donesi stotinu dukata dok su njih dvojica jo š kod kadije. J a ću otići i reći, da je on kod mene ostavio pare na pohranu, a ne kod tebe. Tako ću doći do tvojih prvih dukata i uvjeriti kadiju, da si ti pravedan po strad ao .“ H adžija pristane i donese stotinu dukata, a prija­ telj mu otrči kadiji i zateče jo š onu dvojicu kod njega. „E fen d ija", poviče on s vrata, „m oj pošteni prija­ telj hadžija, m alo prije je stradao na pravdi B o g a, a sve radi zablude. T a j se čovjek prevario misleći, da je hadžiji d ao na pohranu stotinu dukata, m jesto što ih je meni dao. Evo, ja sam mu donio novac, a on neka vrati ha­ džiji njegov. Hadžija nije nepošten čovjek, kao što ste presudili. E v o vidite, da sam ja pripravan tome čovjeku vratiti njeg ov novac, što ga je kod mene ostavio". N oćni se lupež kradim ice osm jehnu i u duši radovaše, što će mu drug proig rati ulogu 4. se njega za­ pasti žena. D an ji se lupež nije sm eo na ove riječi hadžijina pri­ jatelja, neg o sasvim pripravno stade g ov oriti: jade. Lupeži se oproste s kadijom vrlo uljudno i pogjoše jom sam do njih došao". Noćni mu drug prizna veliku okretnost, ali mu ne htjede priznati prvenstva prije, nego i on ne pokaže svoju umjetnost. Onako snabdjeveni novcem pogju lupeži u samu prijestolnicu, gdje je noćni lupež inače često zalazio, a ovaj put odluči pokazati svoj majstorluk. Došavši u prijestolni grad, okrene noćni lupež oko pola noći upravo sultanovu dvoru. K radljivac je tamo češće zalazio i dobro poznavao sve prostorije, služinčad i dvorsko osoblje, a njega kao lupeža nije nitko znao, a niti sanja o tom, da kakav živi, nepoznati stvor može bez ičijeg znanja ući u divne carske saraje. Došavši do visokog avlijskog zida, koji je sa sviju strana zaklanjao ulaz u sultanovu palaču, izvadi noćni lupež iz svoje torbe uže sa kukom na vrhu. Ovu zabaCi I zakvači na vrhu zida, te se po užetu uspenje gore sa danjim lupežom, koji ga je tiho slijedio, da vidi nje­ govo .mieće. Pošto su se na sličan način niz uže polako spustili u avi iju, pogju lupeži laganim korakom k vratima pa" lače, koja vješto i polako otvori noćni lupež. Dugim stepenicama i hodnicima prispiju u onaj dio palače, u kome je bilo i noćno odm aralište sulta­ novo. P rije nego dogju pred samu sobu , u k ojoj je sul­ tan spavao, valjalo im se je prošuljati kroz cijeli red odaja, u kojoj od svakih spavaše po jedan od sultano­ vih robova. Od ovih bi robova uvijek po jedan naizm jence bdio u sultanovoj sobi, pazio, da mu se gospodar u snu ne otkrije i po želji mu davao šerbe, kojim se katkada iza sna krijepio. Starog dobričinu sultana m orila je često glavobolja, a onda' je rob stražar m o rao gospodara polako trti i uz to mu po običaju pričati kakvu bajku, koju je on slušao, dok ga ne bi san prihvatio. Jednoga je Toba na straži imao poslije odregjenog vremena zamijeniti drugi, a ovoga treći i t. d., dok ne bi ju tro svanulo i sultan iz postelje ustao. Kad bi rob iz­ držao odregjeno vrijeme u službi, vraćao bi se u svoju „Istina je dragi efendija, ja sam i njemu dao stotinu sobu na počinak, ali je prije toga m orao probuditi ono­ dukata da mi ih čuva, ali mu ih nijesam m islio jo š iskati. ga druga, koji će ga zam ijeniti, ako ovaj već dotle ne bi sam došao, da g a izmijeni. Sad a kad vidim, da je drug o n o g nepovjerljivog čovjeka, bo jim se, da ga ne okrene za so b o m ". Na to se okrene hadžijinu prijatelju i reče: „Hvala ti d ragi, što .si mi barem ti m oj novaic pošteno đonio, ali ti savjetujem , da se kloniš hadžije", Noćni lupež čestim uvlačenjem u carski dvor znao je sav ovaj o bičaj. O n se lagano prisu£1 sobi, u kojoj je sultan spfflh danjim lupežom k onoj pokaže drugu roba, koji �Broj 3. i 4, „BISER" čuvajući noćnu stražu uz sultanovu postelju bijaše zađrijemiao. Danjem lupežu reče, da iz jednog kuta sluša i gleda u carevu ©obu, šta će naprijed biti. Sam se uputi najprije u sobu onoga roba, koji je imao izmijeniti onoga stražara. Polako obuče njegove haljine i istrne mu svjetlo, da se slučajno ne bi pro­ budio, a zatim se onako preobučen u ropske haljine, uvuče lagano u sultanovu sobu. Danji je lupež drhtao od straha, gledaujći smjelost noćnog lupeža, Ovaj drmne roba, koji bijaše zadrijemao i kao da je njegov drug, koji ga je došao izmijeniti u službi, dade mu rukom znak da izagje jer je već nje­ govo vrijeme prošlo. Dremovni rob i ne gledajući puno, otetura u svoju sobu da spava. Noćni lupež nastavi službu kao rob. Sultan se stane prevrtati u postelji, a lupež po običaju smanji svjetlo, da se ne bi gospodaru razbio san. Zatim ga prikrije bolje pokrivačem. Sultan poče u polusnu ječati od kostobolje, e bi rekao, sad će od bola skočiti iz postelje. Danji lupež gledajući kroz prozor i čujući sultanov gljis pomisli, da je noćni lupež dolijao. Noćni kradljivac nije se ništa smetao, nego tihim glasom onoga roba, čije je haljine obukao, upita gospo­ dara, kuda će ga trti. Sultan mu reče i okrene se zidu da nastavi spavanje, ako ga popusti bol. Noćni lupež stade sultana polako trti i tiho ga zapita: „Je li dozvola gospodaru, da te gzgred rob ibav lja jednom lijepom pričom?“ Kad sultan dade svoju pri­ volu, otpoče luipež: ,,U jednom gradu živjela neka žena i imala dva muža oba lupeža. Jedan je krao danju i večerom se vra­ ćao, a drugi je bio noćni lupež i jutrom dolazio doma". Danji lupež čuvši svoju povijest u priči zadrhta od straha pomislivši, kako će je njegov drug dovršiti i hoće li ga izdati. Noćni lupež produži dosadanju priču istak­ nuvši, kakvo je umjeće pokazao danji lupež svome dru­ gu, a onda nastavi u priči crtati noćašnje svoje djelo — kao majstorluk onog drugog lupeža. „Gospodaru!" nastavi on, „onaj noćni lupež ušu­ ljao se bio u dvor samoga sultana, priveo druga da gleda šta će biti i da čuje svojhn ušima presudu iz usta sultanovih, koji je od njih dvojice bolji majstor. Sultan one zemlje pobolijevao je ovako isto kao i ti od kostobolje, a noćni bi ga rob trao i zabavljao pričom, kao što na primjer ja tebe sada zabavljam. On je zava­ rao roba na straži i samoga sultana, koji ga je držao za svoga roba, pričao mu priču i pošto ga uspava, izvu­ kao se sa drugom iz careva dvora, a da ih nitko nije opa­ zio. Šta misliš gospodaru — upita noćni lupež — koji je od one dvojice lupeža pokazao veću smjelost i kome bi ti dosudio da bude njegova žena?" „Onaj je noćni daleko nadmašio svoga druga, — reče sultan i ja bjh njemu dosudio ženu“ . Strana bt. „Tako je i bilo“, reče noćni lupež prikrivajući go­ spodara bolje, koji je bio zadfijemao. „Tako će i biti“, izusti u sebi žalostan danji lupež, misleći jo š samo o tom, da mu se kako odavle dočepati slobode i napokon bijela dana. Kadi se noćni lupež osvjedoči, da je sultan zaspao, izvuče se polako, probudi trećeg roba, a sam ode u sobu onoga drugog, koji je jo š slatko spavao, svuče ropske haljine i obuče opet svoje lupeško ruho. . Zatim se polako oba lupeža izvuku iz carskog dvo­ ra te pošto pregjoše preko zida i odmakoše daleko, noćni lupež reče: „Ej moj prijatelju! Osudu si čuo iz usta samoga sultana, čija treba da bude žena, a mislim, da si se sam uvjerio, da sam bolji majstor od tebe." „Jesam — odgovori danji lupež. — „Neka ti bude sretno, a meni drugi život“ — „Kako to za se m isliš?" upita ga noćni lupež — „Moj noćni strah, što sam ga pretrpio, a tvoj majstorluk, koji me je natkrilio, ne obećaje meni unaprijed nikakovu sreću, koju sam dosele tra­ žio u lupeštini dijeleći je sa nevaljalom ženom. Ostaj mi zdravo, nekadanji druže! Evo ti ovo neblagoslovena novca, podiaj ga hadžiji, i moli ga, da mi oprosti, a ja ću odsele gledati, da okajem svoje ostale grijehe, i da na pošten način zaragjujem koru hljeba!" T o rkavši okrenu prvom ulicom i ne osvrćući se više na noćnog lupeža, koga se sdno dojmi ovo pokajanje. Dugo je jo š razmišljao o svom suparniku, koga se eto sada riješio, stavljajući na kocku svoj život radi ne­ vjerne žene. Otkako je otkrio pravu istinu o njenom životu, nije došle ni imao vremena, da pravo o svemu razmisli. Sta­ ne ga moriti misao, da bi mu ona varalica žena, koja ga tako lukavo za nos vukla i gulila, opet mogla naći drugog bilo danjeg bilo noćnog suparnika. Što je dalje jala kao i njegov eće jednoć pasti gurno, ali jadno razmišljao, sve mu je ogavnija posta­ dosadašnji život, jer će i negovo umipred većim majstorom i najposlije si­ lija dolijati. Ipak se odluči, povratiti kući, da onoj ženetini is­ takne njene zloće i s njom ljudski obračuna. Došavši u svoje mjesto danju, niko ga i ne prepo­ zna. Prije nego stigne kući, čuje od jednog čovjeka, da je tu ženu sud uhapsio, a kuću jo j zapalio, kao stječište lopova. Pošto je razumio, da je odregjena potraga i za dvo­ jicom lupeža, koje je držala kao muževe, pobjegne iz toga grada, progje se lupeštine, povrati hadžiji suparni­ kov amanet i prihvati za pošten rad. Od svoje zarade di­ jelio je najveći dio sirotinji i skrušeno se molio Bogu, da mu. grijehe oprosti. Konačno je i trgovac hadžija postao opet stari pri­ jatelj kadijin i zahvalio Bogu, što su se ona dvojica prošla lupeštine �Strana 52 ,BISER" Muslimanski narodi za svoja prava. Revendikacija kavkaskih muslimana. Sistem atski napadaj Rusa na muslimanske narode i zemlje, koje su u njihovom susjedstvu, traje više od tri stoljeća. Vlada Ivana IV., savremeniika slavnog turskog sultana Sulejm ana Velikog, čini znam entio doba u histo­ r iji ove politike napadanja i grabežljivosti. Uistinu, ovaj je privi car Rusa, nakon što je o svo jio Kazan i Astrahan, navalio na. T atare i K irgize, te druge male muslim. na­ rode, kod kojih se je agresivni utjecaj Rusije već jako bio razvio. I iza sv og brutalno g početka nije proteklo nego 150 godina;, a K rim je sa sjevernim dijelom Kavkaza do­ šao pod jaram carizm a, a do m alo vremena iza toga ci­ jeli Kavkaz sa provincijam a Širvana, K arabaga, Bakua i Šim aha potpade pod istu sudbinu. B ro j muslimana., koji Broj 3, i 4, visnosti njihove domovine. Njihove vogje, kao Šejh $amil, bijahu zastavnici ove šake junaka, koji su želili po. štediti njihovu rodnu grudu od prljave invazije jednog bijesnog neprijatelja. Njihova su imena poznata cijelom svijetu. Junačke borbe i djela hrabrosti, neustrašivog i heroizma ovih branioca skupocjene im slobode, dostojno su prikazana u mnogim literarnim djelima, pisanim | k jr! I E p <od Francuza, Engleza, i Nijemaca. Ali žalibože! ni hrabrost, ni g orljiv i patriotizam, ni m nogobrojne žrtve ovih heroja ne m ogoše zapriječiti zlokobnu katastrofu — i ruski g orostas postade gospo. darem njihove domovine. Tako su godine 1859. Dagi- | § 1 | stan i god. 1862. čerkeska plemena bili prinuždeni, da se | pokore zakonu pobjedioca. Kad su svi ovi napredni predjeli, koji su se ponosili sa svojom slobodom i nezviasnosti, tako došli pod u- I | pravu Rusije, vlada je carizma, vjerna metodi koju je adaptirala protiv muslimana, počela1siliti Čerkeze zapadnog Kavkaza, da napušćaju svoju domovinu. Ovaj je dio I jjl I Kavkaza zbog što je bio na obali C rn og M ora u očima Rusa imao veliku vrijednost sa. strateškog gledišta. Ru- 1 | danas stenju pod despotskom vlašću Rusa ubrojivši i o ne iz Tu ikistan a, Kive, Buhare itd., iznaša 40.000.000 si ja je zato zamjenjivala muslimanske Čerkeze sa čistim ruskim stanovništvom. Na hiljade je fam ilija i na stotine I H Politika, koju je slijedila vlada ruskog carizrru prem. muslimanskim narodim a, sastojala se je u sijanju razdo­ ra m egju razna muslimanska plemena, pomoću čega bi lako dolazila d o svog cilja. Rusija je to postigivala s jedne strane podjaruju ći postojeću neslogu m egju tim plemenima, a s druge pak dijeleći o b iln o novac svima onim, koji su u n jo j sm atrali svoju zaštitnicu za realizovanje njihovih ličnih aspiracija. Čim je prvi korak tako učinjen, R usija se poslužuje najdjelotvornijim sredstvi­ ma, da od svih plaćenika stvori jednu stranku, koja će jo j lako om ogućiti, da vojnički okupira žugjene pokra­ hiljada ljudskih bića, koji nije-su im ali drugog grijeha nego što su bili muslimani, potpuno uništeno sa apli- I 1 kaci 3m ovog barbarskog sistema dcspropriacije. Ove je besprim jerne grozote i ova nečuvena n-asilja. svoje- I i ^remno otkrila evropska štampa.. Ali ništa ne može po- jfl moći. One od ovtiih žrtava, koje su unatoč svemu htjele ostati u sivom rodnom zavičaju, ostadoše jednog dana lišene svojih dobara i posjeda1, koje su R usi sa raznim I I jine. Nakon oku piranja dotične zemlje, ona b i njom e za neko vrijem e upravljala pomoću domaćih činovnika, koje je onda zam jenjivala sa svojim ruskim agentima i tako potpuno aplicirala politiku despotizma i vekzađje. Sve ove muslimanske zemlje, koje se danas nalaze pod ru­ I strane, da se laglje rusificiraju, njihov jezik, njihovi obi- I čaji, u kratko, sve ono, što karakterizira jedan narod, bi I najednom ukinuto. Ruski jezik u školama postade obli- I g.atnim. Osim toga oni vidješe da. će biti uništeni pod I teškim porezima, a nekoji od ovih plemena, čija vjera ne V bijaše dovoljno solidna, m oradoše pod neprestanim pri- I skom upravom , podjarm ljene su sa istim metodama i po­ jetnjam a svakovrsnih vekzacija napustiti i samu musli­ litikom, koja služi nezasitljivim ciljevim a najezde i osvar jan ja. Hanati Buhare i Khive, koji se danas nalaze u pr­ mansku vjeru, te primiti njihovu. Sp om injanje hailiftn-a voj periodi aplikacije ovo g sistem a, ne izvojšte li svoju ke najprije podvrgnuto najstrožijim restrikcijam a, a on­ nezavisnost, doći će pod istu sudbinu kao i ostale pro­ da, zadnjih godina posve zabranjeno. M olbe, pritužbe vincije. imena na hutbama bude im zabranjeno. H odočašće Mek- i jadikovanja, što su ih muslimani neprestano upravljali M egju muslimanskim zem ljam a, koje se danas na­ laze pod R usijom , Kavkaz je najviše pokazao 9 intrigama davali vjernim Kozacim a i mužićima. S druge carskoj vladi, da jednom stane na put tiran iji ruskih či­ otpora novnika, ne m ogaše ni malo umekšati srca ovih despot­ ruskim navalam a i da ih odbije, doprinio je najviše žr­ skih vladara. U predjelima, gdje m uslimani i kršćanski tava. Ratovi, koje su narodi ovih predjela vodili protiv K ozaci žive zajedno potonji su činili život nesnosnim R usa, trajali su dva stoljeća. I ako se uzme u o bzir, da cjelokupno m uslim ansko stanovništvo Kavkaza, nije su­ obeščašćivali sve, što im je sveto ii ub ijali ih1 i svi .ovi ne- d jelo v alo u ovim ratovim a i da su se za svoju slo bo d u sa vigjeni zločini, ove flagrantne povrede zakona što su ih svojim susjedima. Tako su im pljačkali njihova dobra, Rusim a b b rila sam a čerkeska plemena sa onim u Dagi- počinili K ozaci nad muslimanima, nijesu nikada kazne­ stann i na sjeveru K avkaza, kojih je bilo oko dva i po ne. N aprotiv, krivnja se je uvijek .pripisivala muslimani­ m ilijo na, lako će se pojm iti koliko su oni držali do neza­ ma, prema oficijelnom principu, što g a je usvojila ruska �Broj 3. i 4. ,BISER“ vlada. Od ovih kozačkih nasilja i grozota najviše su tr­ pjeli muslimani iz plemena Inguš i Čečen, koji stanuju u provinciji Tersiki na sjeveru Kavkaza. Nedavno su Ko­ zaci — kako je to i sama ruska štampa priznala — orga­ nizirali jedan p o g r o m protiv muslimana iz Inguš plemena. > | Rusija je takogjer jedini postrekač nesloge, koja po­ stoji rnegju muslimanima i Ermenima na Kavkazu. Ona je posijala sjeme razdora rnegju ova dva naroda', ona je uvijek natjerivala i podjarivala Ermene protiv muslimana. i preko njih je učinila nečuvena ubijstva nad musli­ manskim življem u Baku-u, Erivanu i drugim gradovima, a ikoja još i sadia traju. I I Uvedenje tobožnjeg ustava u Rusiji poslije ruskojapanskog rata, nije ni malo pomoglo žalosnoj situaciji muslimana. Unatoč toga, što Kavkaz ima četiri milijona muslimanskih stanovnika, ipak nije mogao dobiti ni jednog jedinog muslimanskog poslanika u ruskoj Duini. Stari sistem zlostavljanja traje kao i prije a u nekim pre­ djelima jo š žešće i intenzivnije, buduć je gore napome­ nuto masakriranje Inguša počinjeno nakon skorašnje ruske revolucije. i : ; [ I ■■ H l I Radi svih ovih uzroka, koje sam nabrojio i radi mnogo drugih, preko kojih ovdje prelazim, imom čast, da se u svojstvu delegata ovog zlosrećnog nroda obra­ tim na gospodu liberalce svih zemalja, s molbom, da is potpomognu, da oslobodimo muslimanske narodi ia Kavkazu i da ih više ne ostavimo pod tim silničkiim jar­ mom Rusije, koja ih toliko ugnjetava, budući su oni do­ voljno zreli, da mogu uživati svoju slobodu i nezavisnost i tako formirati jednu autonomnu državu i uprav­ ljati sami svojim poslovima. Humanost iziskuje, da ovi narodi zauzmu takogjer svoje mjesto u redu ci vilizovanih i nezavisnih naroda i slijedeći blaženi pravac svojih pregja, da mognu ići putem napretka i civilizacije. Stockholm, u oktobru 1917. Delegat kavkaskih muslimana: Ahmed Saib Kaplanzade. 8 franceskog: Panislamista. FejzulLah čavkić: ■ Na uranku. I. I I 5 I a Bilo je davno, baš se evo sad ne mogu šale da sjetim, kadai Draga moja, možda već ima milijun ljeta: ti si i onda bila milje moje, moja nevjestica, moji razgovor. D obro se sjećam jedne noćj, a i ti sigurno, kad si počivala na mom krilu, a niže nas G<mges, azijatska rijeka, teče, pa šumi i sve nešto šapče — ko i nas dvoje. Strana 53 Blizu nas diže se nekavo brdo u vis, hoće 1 biti Hi­ malaja, a jo š više sjaje nad nama zvjezdano nebo i blijedi mjesec, taj stražar tamne noći, taj pratilac sirotana i putnika. Blagi vjetrić ugodno piri i raznosi slatki miris prirode, te vječite apoteke, i leprša svoje kose. A ti spa­ vaš, slatko sanjaš, moj angjele mili, moj cvijete ubrani. Ti spavaš a ja gledam... Nema nigdje nikog, miti se čuje glas živog stvora: nebo, zemlja sve ćuti, mjesec samo šija, a ostalo sve mirno spava. A i ja, da ne budem bes­ poslen, tebe cjelivam. Uspavljujem te ko dijete malo. Tako je to trajalo, dok se ne ču krik, strašan krik, pun užasa... I ti se prepade. Ja sam znao, otkuda je to. 1 nisam se mako, već sam i dalje milovao tebe, cvjete moj. To je valjda razvalio svoje čeljusti bengalski tigar, ili kakav demon i ništa više. Zanešeni u ljubavnom piću gledasmo opet neko vri­ jeme zvijedano nebo i blijedi mjesec, a ugodni j vjetar pirio sa visova Himalaje na nas. I mi zaspasmo. Znam, da si se naspavala, a sad nam lijevaj kahvu, da pijemo... - II. Davno je i ovo bilo. Jedne ljetne noći bio sam u putu. Znaš, to nije bio mašin'ki put, niti tuda ide kakav tramvaj, niti fijaker. To je samo nogostup kroz seosko polje. Oh kako je bilo lijepo, da znaš angjele moj. Piri vjetrić, ali ugodan. Ras­ prostire miris raznih parfuma, da ih ne možež raspoznati niti odabrati, oji je ugodniji. Kukuruzi izrasli izavrh mene, a rodili. Lišće šušti, od svukuda se nešto prikazuje. Što 1’ bi to bilo? Da nije kakav demon? Jok vala... Grah moj pobro... Težaci ga nasijali uza svaki! jarak, pa se uzvio uza kuruze ko kakav goso... Zagjem s puta, da vidim toga gosu. Oh Bo­ že, rodio grah, skitio se. Povratim se na stazicu i nasta­ vim dalje dragoj na razgovor. Nebo vedro, osuto sjajnim zvjezdama, samo da nije mog druga mjeseca. On će istom u zoru pomoliti svoje roščiće. Polje dugačko, a moj puteljak krivudast, eto me de­ sno, evo me lijevo, s megje na megju, dok ne dogjoh do Hadži Salihovih kuruza, do njegove ograde. Dogjoh do trešnje, koja je kao straža dobra gazdinskoga. Pod njom je tratorina, mali proplanjak poljski, gdje težaci ručavaju i lužinaju, odpočivaju i mole se Bogu, gdje djevojke u ljetno doba, kad grah sije ili beru, te počivaju i daju oduška svome raspoloženju, milo poje pjesme svoje. Zaustavim se tu. Sjednem, da se naužijem prirode, da se nagutam čista zraka. Oko mene lišće šušti, kao da mi se ko primiče... Ne bježim, pa šta je — da je... tako od­ lučili i pružih se po zelenoj travi. Gledam zvijezdano nebo, gledam zvijezdu sjevernjaču i malog megjeda; gledam kako dobro sjaje ono sedam zvijezda, što se zove veliki megjed. AT one mile zvijeide, koju sam upamtio �Strana 54 Broj 3. i 4. ,BISER” da je m oja, ne vidim je na nebu. Nju sam odabrao, gdje se je osam ila, pa lijepo sjaje. O trže se listak sa grane, sa trešnje i upravo meni na lice. J a pogledah kroz grane i spazim njeno lice u granam a, kako me milo šija. Skočim na noge i hotijah se popeti na trešnju, da budem uz nju. D ok ja okom maknuh, dok ona opet na nebu; m otrio sam je i čini mi se, da ide onamo, kuda i ja hoću. Kuruzi rodili. Da uberem koji, hadžinski je hak — neću. Eee! A1 kome idem? Hadžinskoj ćeri. Nju da uberem, hadžinsko je dijete, m oje je cvijeće. Nje mi niko oteti ne. O na me voli a i ja nju. E to me blizu sela V. Š to će biti, ako me napastvuju psi. Udariou g a kamenom, tako ću mu zavezati usta, neće svu noć više lanuti. Ljetna noć kratka i težaci um orni, pak slatko spavaju, nigdje nikog. U zeo sam dva-tri kamena, pa ću do prilaza. E to ti Bećine kuje uprav preda me pri« lazu. Jadnica,. Ne zna, da je kamen čeka. Da je se o slo ­ bodim , da više ne laje, udarim je jednim kamenom. Ode skičoući, zavuče se u jedan podrum, i cijelu noć nije više lanula.. O tv ori se prozo r. J a kahnuh, a sa p rozora mi se javi tihi šapat. Z nadoh, da nije niko drugi, nego moj r a z g o ­ Stade huka po zelenoj bašči, Stoji fuka varakli naituka, Stoji šika harali dfanija, Stoji zveka na gnlu derdama. Salko skoči iz zelene trave. Pa pogleda po zelenoj basči, Kad eto ti tridest djevojaka I pred njima Fate Dizdareve. Fata Fata Ona Ona bere bere bere bere tunje i limune, u njedra ih meće. dubrovačko cvijeće, dubrovačko cvijeće, Ona bere za glavu g a meće. Cure beru đule i sumbule, Cure beru, pa se njima kite. Kad je vidje Čelebija Salko, On skoči o iz zelene trave, Pa uhvati Dizdarevu Fatu. Sto ji piska Fate Dizdareve: „Pusti mene, Čelebija Salko! Mene mati na vodu sprernihC vor,m oja Safija. N ag jo h merdevine, prislonili ili uz kuću — Ne ću bogme Dizdareva Tato” . i popnem se dragoj na pendž, — O h štai li sm o onida govorili, mit ia m o je! Sješać Odvede je svom bijelu dvoru. 1 uze je za vijernu ljubu. li se što go d od o n og našeg sastanka?... — B ilo , pa prošlo... reče Safija. — Jal sam sve zaboravio. Sam o mi jedino ostalo to u pameti, da sam te i onda zaista volio, srcem ljubio. — Tak o i ja. — A sad : što koji dan dulje živimo, to si mi sve m ilija, sve s i m i draža. KunaJMebmedaga. — Iz zbirke: „Haremske ruže“ . — Kolko cvili g ora Garevina, Ako cvili i jest jo j nevolja, Je r je u njoj dosta poginulo: D o dva brata Sadikbegovića, I četiri AlajbegOvića, I dva brata Arnautovića, I pred njima Kuna Mehmedaga. Čelebija Salko i Fata Dizdareva. — Iz zbirke: „Haremske ruže“ . «— K oga žali majka, ^coga seka, K oga ljuba skoro dovedena, M ehmedagu niko ni od kuda, N jega žali H asanaginica. Bašču sadii Č elebija Salko, Ne sadi je čim se bašča sadi, Već je sadi tunjom i limunom. P o srijedi dubrovačkim cvijećem Izokola đulom d sum bulom . Kad je Salko posadio bašču, Salkina se p o kragjaše bašča. A l se Salko ljuto zaklanjaše: „ Ja ću sv oju pričuvati bašču.” K ad je b ilo večer po akšamu, Svu je kulu u crno zavila, I sebe je u crno zavila, I robinje u crno zavila, T o za čudo agi H asan-agi, Pa on pita svou milu lubu: „A bora ti, vjeruia lju bo m oja! K oga žališ za života m o g a ? “ G ovori mu vjerenica lju b a: „A bo ra mi aga Hasan-aga, Ode Salko u zelenu bašču, Eto sablja evo m oja g lava! Pa se sakri u zelenu travu, Pogi-.no je Kuna Mehmedaga. �Broj 3. i 4, Strana 55 ,BISER" U zelenoj gori Garevini, Pa ja žalim agu Mehmedagu, Jer je meni prvi sevdah bio“. Govori joj aga Hasan-aga: „Žali ljubo i ja ću ga žalit, ^ Je r je meni prvi jaran b io ” . Siaibrao: Biserdžik. LI S T A K đana, mi opet nećemo da vidimo da smo upućeni samo na se, da pomoći moramo tražiti samo u sebi, nećemo odlučno i oz­ biljno da radimo na izgraćnji narodnog nam života u dubu Molimo Vas đa putem Vaše« lista objelodanite ove suvremenosti. d v ije i z j a v e . Ne samo to, nego hladno i s nehajem gledamo i na ovo malo naših kulturnih ustanova, koje su nam ogledalo, a malo dolikuju I. našem imenu i prilikama, u kojima se nalazimo. Najbolji su pri­ S velikim smo interesom pratili objelodanjenja dra Hammjeri naše čitaonice, naša sokolska i antialkohollstička udruže­ dije Karamehmedovića o vladinoj školskoj politici i možemo nja, naše biblioteke, naš »Gajret« i »Sirotlšte«. Štampa, koja je reći, da to zadnje otkriće vladinih nepravda i konzenkventnog duša prosvjete, kod nas Je ograničena na pet Jadnih listova 1 to sve zapostavljanja nas muslimana nadilazi sve dosada iznešeno i našom utjelovljenom ijenošću — i Inteligencije i naroda- Ovom to radi svojih strašnih posljedica. S bolom u duši promišljali prilikom namjera nam je upozoriti našu braću na važnost štam­ smo, zašto su tako jadno rijetki naši akademski redovi, a znali pe, za koju se moramo brinuti, k o j u m o r a m o p o m a g a t i smo, da 1 mi muslimani posjedujemo mnogo jače pretpostavke, Moć štampe za narodno prosvjećivanje tolike je važnosti, nego naši suplemenici, koje su nužne za normalno prosvjed da se bez nje ne da ni pomisliti rad na polju prosvjete- Ona je vanje: dobru volju, prirodnu bistrinu i materijalnu snagu. 'Naš; uajpriklac. način za širenje religioznih, moralnih 1 socijal­ dr. Hamdija je najzad na sjajan način ođgonetnuo zagi metku i nih ideja u sire slojeve naroda, ona nas upoznaje s kulturnim dokazao da smo se varali i griješili protiv samome sebi misleći svijetom. To ie sredstvo, kojim se u prvom redu služi narod u da uzrok našoj prosvjetnoj agoniji leži u nama. borbi 2a svoja prava, štampom se unosi život u narod, ona ga Nije megjutim to, na što bi mi htjeli da ovom prilikom ipodrži, prosvjećuje i uzgaja- U njoj se ogleda kulturna snaga poje­ zorimo; stara je to istina, da smo mi muslimani vladino r tot*dinog naroda , > če, to prepuštamo našem dru Hamdlji, nego mi iz toga vučemo Pa, šta se ovim misli. Ništa drugo, nego moramo podignuti drugi nauk, koji tako jasno opravdava riječi našeg proglasa i, našu štampu, pa da nas vodi u razvoju narodne nam prosvjete t e m e l j n a š e g c i j e l o g p r o g r a m a , d a s-e m.i m.u.s.lii tijeku moderne kulture- Ml smo dužni u prvom redu nastojati m-a-n.i i.z n u ž d e s e p a r i r a t i m o r a m o i za nas nere« da bude bolje uregjeno ovo par naših listova, da Se održe, a preče nužde, nego II raditi na prosvjetnom podizanju zaostalog onda tek po mogućnosti broj poveća. Nu, mi navedosmo, da islamskog elementa- Prisiljeni smo. da stresemo sve nacionalne naš svilet uopšte s nehajem gleda na naše institucije. Nas 600 obzire, da hladno pregjemo preko »bratskih« izljeva s jedne \\ tisuća muslimana ne može da održi kako treba i prilike iziskuju druge strane, j e r s e tu r a d i o n a š o j , s p e c i j a l n o m u ­ ovo par listova, ne pretplaćuje se, ne saragjuje se u njima. Sve­ slimansko] egzistenciji. ga je više u njima zastupano, a narodnim se prosvjećivanjem Stavljamo na srca svim našim akademičarima t molimo ih, najmanje bave. Oni, koji biše htjeli u tom pravcu raditi, izgleda, da objelodanjenja dra Hamdije shvate kao nepobitan iakat i da da su napušteni- Nas jte n. pr. vrlo neugodno dirnula vijest, kad iz njega stvore logičan zaključak, ča je bez svrhe u ovakirm smo u zađn'cm broju »Bisera« čitali da se namjerava obusta­ pkolnostima i pored tih najeiementarnljih bijeda jzanositi se* viti njegovo izlaženje- To bi bilo vrlo žalostio! Mi mislim,«, da kakvim bilo drugim idejama. t našem svijetu treba jedan ovaki list, kao što je »Biser« i neo­ Žalosno je, da su dra Hamdiju napali I s jedne 1 s druge prostiv bi grijeh bio, kad bismo ukabulili njegov prestanakStrane- Tim žalosnije, što to čine oni, koji još uvijek tvrde, da su Ona iskrenost i oduševljenje za Islam i islamski elemenat Zadu­ nam interesi svima zajednički i koji sada ne samo da nas ne žuje nas, da ga pomognemo, da obezbijedimo njegovo izlaženie, potpomažu svojim glasom i ne kažu: mi zahtijevamo, d a s * Zato molimo našu braću da ovo prime srcu, a naročito prija b i j e d a n d i o n a š e g n a r o d a ne L a p o s t v.l-j.a, n-e.g.o telje našeg naroda: liječnike, kadije, učitelje i tnuallime d.i po­ n a s č a k i n a p a d a j u . Lijep dokaz za ideju narodnog je­ rade za dobro ove Stvari. dinstva! Molimo braću kolege, da i o tome malo promislet Mi od svoje strane pozdravljamo ovu akciju dra Karamehmedovića, koji je ovoirt prilikom proveo princip neo|>azr?vostf Tajnik: Predsjednik: kad se radilo o čistim muslimanskim Interesima i želimo da na Hasib ImarnoVić, M. Dubravić, tome putu I dalje Ustraje i nek bude uzorom ne samo nama, nego Dvije izjave. i svojim kolegamaUjedno molimo braću muslimane, da traže otvaranje škola po muslimanskim mjestima I da šalju djecu u školu, da poka­ žemo da želimo Prosvjetu, da volimo školu- II. \ U ovo današnje doba. kada se opaža sistematsko potteki-^ vanje nas bos--herc. muslimana i od strane vlade i naših sugra­ slušatelj ped. i phil- slušatelj medicine. Ove smo izjave primili pri svršetku It. godišta našeg lista, pa budući da je »Biser« usljed rata privremeno obustavio svoje izlaženje, to je ova stvar ostala neobjetodanjena, te Ju sada i ako kasno iznosimo fađi važnosti činjenica, o kojima se govori u ovim izjavama- — Primjedba uredništva, �Strana 56 .BISER" Islamski svijet. Kineski Muslimani. Na cijelom svijetu ima oko 300-000.000 muslimana- Od ovih se preko 30,000.000 nalazi pod upravom Kine- Kada je islamski hilafet pozvao muslimane cijelog svijeta da sudjeluju u svetom ratu, kineski se muslimani nijesu mogli odazvati tom svetom pozivu, ali su zato odlučili novčanim sredstvima pomagati svo'ioi braći po vjeri i kao prvi obrok poslali su u Carigrad 2,500-000 franaka. , Na taj su se način učvrstile veze bratstva, koje su odavna postojale izmegju turskih i kineskih muslimana. Polovicom šestoga stoljeća po Isa pejgamberu Turci su iz­ veli sjajna osvajanja. Zemlje, koje su oni osvojili izmegju godine 550- i 560. prostirale su se od Perzije i sjevernih granica Kine do poluostrva Koreje. Kašnje lje velika Tursko carstvo sa unutrašnjim bunama počelo opadati. Ali u istom vremenu Turci počeše ohraćati više pažnju prema Zapadu i taiko godine 563. velike armeje Turaka i A vara stignu do pod bedeme CarigradaZbog unutrašnjih buna u srednjo-azijskom Turskom' carstvu i zaposlenosti Turaka oko osvajanja Carigrada, Kinesko carstvp je, osim što je povratilo od Turaka svoje pokrajine na jugu i sjeveru, ,ano je osvojilo i sami Turkestan sve do Kašgara. Tada su se izmegju Kine i Perzije uspostavile veze prijateljstva i južni predjeli Azije postali su kao most za saobraćaj izmgiu o dvije države. To je potrajalo sve do pojave islamskih osvajača- Godine 637. arapski su borci iz Perzije protjerali zad­ njeg vladara iz dinastije Sasanovića. Sin ovog vi iaoca prebje­ gao 0e kineskom caru i bio lijepo primljen- AH budući da se je Islam natprirodnom brzinom širio i islamsko carsvto novećavalo, osjetila se je potreba, da se ustanove diploinatsf odnošaji inegju Kinom i islamskim hilafetom. Godine 628 je u Kinu do­ šao prvi islamski poslanik i nakon što je predao kineskom caru darove islamskog halife, isposlovao je dozvolu, da može širiti Islam u kineskom carstvu. Za vlade Tang dinastije sklopljen jc prvi ugovor izmeglju halife i kineskog ca ra po kojem je bilafet od,aslao Kini nekoLiko islamske vojske, da uguši jednu nutranju bunu- Nakon što su islamski borci ugušili bunu u Južnoj Kini, nastane se u samim buntovničkim krajevima. Eto od tog doba se je u Kini pojavio i islamski elemenat. Izmegju Arapa i Kineza otvorio se je i morski saobraćaj. Tada su Arapi naučili od Kineza fabrikaciju papira i prenijeli je u Evropu- Taj se je morski saobraćaj bio toliko proširio, da su kineske lagje dola­ zile u velikoj mjeri u arapska pristanšta, a arapski brodovi opet išli do Kantona, a kašice i do Kian-Ćau-a. Islam se je u Aziji neprestano širio i muslimani su počeli ratovati sa nemuslimanskim turskim plemenima- Ovi Turci, koji su se nazivali Ujgurima', nemogavši odoljeti navalama mu­ slimana, krenu prema Istoku i godine 744. poruše ostatak ogromnog turskog carstv a te osvoje cijeli Turkestan sa pokra­ jinama današnje Kine Kan-su i Šan-si- Budući da je tada ki­ nesko carstvo bUo dosta oslabilo, velikom mu je mukom us­ pelo, da protjera ta turska plemena. S a .porazom Ujgura i ako se je put zatvorio. Iza toga muslimani izmegju Kine i Evrope ali proširenjem granica islamskog ca rstv a prema sjeveru taj se je put zatvorio. Iza toga muslitnnni izmegju Kine i Evrope otvore mnoge centre veličanstvene islamske civilizacije, ali sa veliko-mongolskom invazijom t centri kulture dosta stradaše. Veliki prevrat, koti je nastao u Aziji uslijed širenja i napredo­ vanja Islama, dosta je utjecao i na kinesku civilizaciju. Kina jc do tada gledala na Zapad kao na divljačke pokrajine i nije se opirala tom kulturnom utjecaju. Naliprvi su Perzije! bježeći pred islamskim pobjediteljima megju Kinezima počeli širiti per­ zijsku kulturu. Najzad su Nestorijanci uklanjajući se pred mu­ Broj 3. i 4. slimanskim boriocima Kinu, tamo počeli širiti kršćanstvo, i utfgurski Turci su takogjer svoju vjeru u Kim širih. Ali sve su tc vjere uslijed budhizma vremenom izgubile od svoje važnosti. Jedini je Islam sve do danas iza budhizma mogao ostati naj­ važnijom vjerom u Kini. Kako smo gore istakli, najprije su u Kini počeli širiti Islam muslimanski vojnici, koje je drugi halifa hazret 4 Omer r- a po­ slao u pomoć kineskom caru, da uguši ustanak u južno-kineskim provincijama. Ovi su muslimani u kineskom Turkestanu i u provincijama Kan-su i Šan-si postali jedan snažm elemenat-Osim toga raspadom istočnog turskog carstva mnogi su njegovi di­ jelovi potpali pod Kinu i tako> je turski elemenat u ovoj zemlji postao važnim faktorom, iJer su mnoga činovnička mjesta u Kini došla u ruke Turaka, a turski običaji prodrli do u sami dvor kineskih careva. Budući da je neki dio c|d ovih Turaka bio muslimanske vjere, na drugom redu stoje Turci, koji su u Kini proširili i učvrstili Islam- Dakle pirvi su muslima­ ni došli s vana- Kineska je državna uprava u Turkestanu poči­ vala na slabim temeljima, radi čega su Turci svoje narodne običaje i svoj turski jezik čagtajskog dijalekta mogli i očuvati. U pravoj su se pak Kini Turci i Arapi izmiješali sa Kinezima i tako se je od njih jedan dio posve pretopio u Kineze, nu vidi se po samoj nošnji i licu, da neki dio ovih (muslimana nijesu pravi Kinezi. Islam se ‘je najviše proširio u Južnoj Kini, za to je islamski elemenat vrlo jak u provncijama Kan-su, Šan-si i Junnan. Megjutim ima priličan broj muslimana i u Sjevernoj Kini i lekun većim obalnim gradovima. Kineski neznabošci ne drže toliko do vjere, dok su musli­ man skrajnosti religijozni i zato žive u velikoj slozi i (je­ dinstvu Pa premda se sami smatraju Kinezima i govore ki­ neskim jezikom, mnogo drže do općeg islamskog jedinstva i goje osjećaje bratstva prema muslimanima drugih zemalja. Kineski muslimani ne idu baš u veliikoli mjeri na Meku, ali ipak njihova ulema uči vjerske znanosti u Hidžazu. I kineskim je muslimanima arapski jezik vjerski jezik. Njihove su zastave urešene arapskim pismom, a na svim džamijama vidi se polu­ mjesec- Inteligentniji muslimani upućeni su u dogagjajc svijeta, a osobito prate razvoj prilika u islamskom svijetu. Oni su kao i njihovi pradjedovi veoma hrabri i požrtvovni, te u slučaju nužde brane i mačem u ruci svoju vjeru protiv nezmabožačkih sunarodnika, pa i same države- Povijest Kine puna ie musli­ manskih ustanaka. Osobito je bio žestok ustanak u Jun-nainu, a trajao je od god. 1855.—tl873-, te ustanci u pokrajinama Kansu, Šan-si i Turkestanu, kolji su trajali od 1857.— 1877- Š ta više prilikom zadnje revolucije u Kini muslimani su sa oružjem u ruci na'jviše doprinijeli uvedenju novog republikanskog sistemaKineska vlada u veliko cijeni i vodi računa o svojini muslimaskim podanicima- koji su toliko hrabri i požrtvovni. Bijela vrpca na novoj republikanskoj zastavi od pet boja, znak je muslimanskog elementa. U sadanjem svjetskom ratu srca kineskih muslimana kuca(ju za Osmanlije i njihove vjerne saveznike; zato u njihovim džamijama uvijek čine dove za po­ bjedu oružja Turske i njenih saveznica. Svakako da će ovo mnogo utjecati da se nakon svršetka rata učvrste odnošaji pri jateljstva izmegfju Kine s jedne, te Turske i centralnih Vlasti s druge strane. Tursko-tatarska republika- Kako javlja službeni list »Vojeni Izvjcstija« 11- se je februara ov- g. proglasila tursko-tatarska republika Volga-Ural autonomnom- Ova će republika, valj­ da obuhvatati gubernije Ural, Kazan I dio gubernije Samare, onda Orenburg i Perm. Obistini li se ova v.Jjest, to tamošnja naša braća muslimani idu u susret svojoj sjajnoj budućnosti, što i nama bos. herc. muslimanima ova sreća napunja srca ve­ seljem. �Broj 3. \4 . Strana 57 ,,BISER“ Kulturne bilješke. Iz vakufskog sabora. (Nastavak-) U svezi sa pitanjem evladijet-vakufa stoji uregjenje znat. nog evladijet-vakufa Smailagina u Agiićima kotar Banja Luka, koji je uslijed krivog upisa u gruntovnici došo u gruntovno vlasništvo evlada, makar uz zabranu prodaje i opterećenja u teretovnici. Do sada se je od ovog vakufa predlagao samo prividni obračun sa paušaliranim dohodkom nijerodvnim za hardži niuliasebu od 3000 K, kako je ovo neispravno te za vakuf štetno vidi se po tome, da jedini gruntovni uložak br. 1 kat. opć. Agići, koji spada pod taj evladijet-vakuf, imade prema kat. procjeni dakien pred više nego 10 godina, za posve drugih prilika nego danas, 3585 K 15 h čistog prihoda, gr. ul. 5, 3043 K 15 h, gr. ul. 14. 3455 K 45 h, gr. ul. 15, 4952 K 20 h, gr. ul. 21, 3207 K 95 h, i t. d. Svih gruntovnih uložaka koji spadaju tome evladijet-vakufu imade 65. Uz to nalazio se je i srf vakuf Smailagin u fak­ tičnom posjedu evlada, koji su od paušaliranog dohodka od 3000 K, mjerodavnog za hardži muhasebu pokrivali ujedno i sve šartove srf vakufa, te time naravno 'hardži. muhasebu iluzornom činili. Vakufsko-mearifski saborski odbor je zaključio, da se imade srf-vakuf od evladijet-vakufa odijeliti, te posebno uprav­ ljati te paušalirane hardži muhasebe za sada prema dosadašnjem načinu pobirati, dok se i neispravni gruntovni upis kako te t( sa očekivanom naredbom zemaljske vlade u .izgled stavljano, Razumije se, da se ne čeka, dok ta naredba faktično zigje, ne­ go se već sada sve pripravlja, da se u buduće točan i ačun pred­ laže te odgovarajuća hardži muhaseba naplaćuje. .U koliko imade jog drugih važnih pitanja spadaju'.' u pravni referat, iznijeće se ista na dnevnom redu ovog 'sje­ danja visoke, kuće. Medrese. Broj medresa ostao je isti samo što su se ujedi­ nile banjalučke medrese i one u Gradačcu- Pokraj vjerskih pred­ meta i istočnih jezika predaje se na Ovim medresama i svjetska nastava. Još je na novo uvedeno predavanje svjetske nastave na ovim medresama: u Cazinu, Fojnici, Gračanici, Konjicu, Sarajevu (Merhemića i Atmejdan medresa) i t. d. Treba napome­ nuti ujedinjene Gazi Husrevbegove medrese kuršumliju i hanikali odnosno darul-muallimin. Ovim medresama sada upravlja prvi muderis Muhamed ef. Tufo. U ovim medresama predaje se ove godine jedan novi predmet — higijena, a taj pred^-' predaje kotarski nadliječnik dr. Mustafa Denišlić. Zavod je ahsolviralo prošle godine 17 abiturijenata i već svi su nastupili muallimsku službu. Ove školske godine 1917.’18. uzdržava se u zavodu na vakufski trošak 30"gjaka tako da iz I. godišta samo tri gjaka uzdržaju se o svom trošku. Okružna medresa. Na ovoj medresi otvoren je ove go­ dine i II. razred. Prvi razred pohagja 36 učenika, a II. razred 31 učenik, ukupno 67 učenika, od kojih je osam haridžija i 59 lejlija. Vakuf uzdržaje potpuno 53 učenika, 4 učenika djelomično a dva se uzdržavaju o svom trošku. Na zavodu predaju vjero­ nauku i istpčne predmete mudir i dvojica muderisa, koji su stalno namješteni. Arapsko pismo predaje Behaudin ef. Šehović, kiraeti kuran H. Hafiz Asim ef. Džafić. dok svjetske predmete nredaju profesori: Dr. Hadžikalić, Hodžić. Vučak. dr. Lov.rić i Zildžić, koje nastavnike vakuf po pogodbi kororira. Mektebi ibtidaile Tokom prošle godine ostao je isti broj mektebi ibtidaja- Radi ratnih neprilika nastava je trajala u pro­ šlo! godini samo osam mjeseci. Za to je vrijeme svršeno samo minimalno gradivo. Osim toga bile su mnoge promjene u na­ stavničkom osoblju, naime mnogi su I. muallimi primili taborimamsku službu i to baš koji su svršenici darul-muallimina, u- sijed čega se je morala uprava povjeravati drugim muallinuma većim dlejlom nesvršenicima darul-muallimina, a nagdje čak i sibjan-muallimima. To je dakako bilo na štetu nastave ali su to prilike zahtijevale, pa se nije moglo drugačije. Kod toga svega postupano je u smislu zaključka vakufsko-mearifskog sabora. Sibjan mektebi. Kod sibjan mekteba nije tokom prošle godine nikakve znatne promjene bilo. Upravo kad su po neki i sibjan mektebi počeli uzimati knjige mektebi ibtidajia kao nastavno gradivo i kad se počelo radili nešto malo po modernijoj savremenoj metodi — nastupio je vladajući svjetski rat, te je tome početku stao na put. (Primjedba uredništva. Pometnjom je izoistavljen ovaj dio izvješća, kdji je trebao, da ugje u 2- broj kao nastavak. Mol'lmo gg- čitatelje, da ovo uvaže.) Naime neki se nijesu htjeli vratiti u zavod, te su i prisilno dovogjeni, a neki su opet čim su se povratili, opet iz zavoda utekli kućama te su opet posredovanjem vlasti pridovagjani, te tim zajedno i dan danas još četvorica nijesu se vratila. Dočim su se neki pitomci i prije isteka dopusta u sirotište povratili. Osim toga su se 2 pitomca morala isključiti i odstraniti iz zavoda, jer je nihovo vladanje postalo nesuialjivo, dočim sio opet 3 gjaka predata njihovim materama na odgoj i to na nji­ hove opetovne molbe. Time je umanjen broj pitomaca u za­ vodu, pa ih se danas t. j. početkom školske god. 1917./19J8. na­ lazi 82 koji su uškolovani ovako: f u mckitebi ibtidaiju I. razred 1: 2 isnovnu školu III. razred 12, IV- razred U . 3. u 'iguvačku školu I- razred 3, H. razred 3; 4. u ru i gimnaziju I. razred 3. II. irazred 4; 5. u rcalki u I. razred 3, u II. razred 4, u III- razred 2 i u IV. izred 3. Razne zanate polazi: bravarski 1, sedlarski 3, stolarski 3, cipelarski 5, krojački 2, pekarski 4, limarski 1, tesarshi 7, tapetarski 1. sahačijsi 1, kolarski 1, tesarski 2, monterski 2, trgo­ vački pomoćnik 1. Kako je poznato, na zavodu je fungirao kao upravitelj Mehmed ef. Karamehmedović, a kao muallimi su bili Jusuf ef. lmainović i Mehmed^ef. Jusufbegović, koja su sva trojica početkom šolske godine 1917-/1918- 'sa zavoda premješteni, a na njihova mjesta postavljen je za upravitelja Asimbeg Mutevelić, a za mualliina Munib ef. Praćo i Šerif ef. Špica, koji sada zavodom upravljaju. Kako god nije Iako u zavodu upravljati, još je teže isti obskrbljivati, jer i ako ne fali finanedjalnih sredstava za obskrbu. u današnjem je vremenu teško i preteško nabavljati životne namarnice kao i ostale sve potrebštine- Ali s tim zajedno ne može se polaziti, da je barem do sad šta u zavodu manjkalo. Kako ie u rfrošlom zasijedanju izvješćeno, i sad sc može ustvrditi da je narod za zavod dosta oduševljen, jer je i ove godine fond zavoda prirastao za daljnjih 39.319 K 78 h, pa se današnjim danom fond sastoji od 119.169 K 42 h. Gajret. O stanju Gajreta i njegove imovine počam od ka­ ko je predan u vakufsku upravu t. ]. od 1- augusta 1914. pa do 30. novembra 1916. izvješteno je visokom saboru u prošlom zasjedanju, pa se ovo izvješće odnosi na vrijeme od 1. de­ cembra 1916. do 30. novembra 1917Valja odmah na početku napomenuti, da se ni u prošloj godini nije moglo započeti sa kakvim intenzivnim radom oko »Gajreta« i njegove misli. Usljed rata i njegovih posljedica moralo se ograničiti samo na najnužnije poslove, te se iz istog razloga nije ni u prošloj godini ubirala članarina, osim ako je ko, iz vlastite pobude, čla­ narinu poslao, a takvi se slučaj samo jedan desio. �Strana 5S ,BISER' Za vrijeme od 1. decembra 1916. do 30. novembra 1917- unršlo je u »Gajretovuc blagajnu: Qd članarina 50 K, od darova 3251 K 20 h, od kamata 7401 K 52 h, od lista »Gajreta« 5 K, od otplate zajmova 5225 K 50 h, od povraćenih predujmova 30 K, od društvenih artikla 31.438 K i od povraćene štipendije 29 K 77 h, ukupno 47.430 K 79 li. Za gornje vrijeme (isplaćeno je: Za plaću podvornika 420 K, za štipendije 15-788 K 50 ii, za poštarinu 45 K 84 h, za razno 450 K 18 h, za inventar 30 K 05 h, za potpore 60 K, predujmovi na plaću 45 K, i za študioue zaj­ move 260 K, ukupno 17.090 K 57 h. »Gajretova« bilanca na 30. novembra 1917. jest ova: Početno stanje na 1. decembra 1916.: u gotovom: 56-653.71 K, u zadužnicama stud. zajm ova: 31.980 K, u obligacijama rat­ nog zajm a: 53.575 K, u privatnim poduzećima: 5000 K, u vri­ jednosnim papirima 4291 K, ukupno: 151.499 K 71 h- — Prihod za vrijeme .od 1. decembra 1916. do 30. novembra 1917.: u go­ tovom : 47.430-79 K, u zadužnicama stud. zajmova 260 K, u obligacijama ratnog zajm a: 10.428.75, ukupno: 58.119 K 25 h. — Ukupno u gotovom : 104.084.50 K, u zadužnicama stud. zajmo­ v a : 32.240 K, u obligacijama ratnog zajm a: 64.003.75 K, u pri­ vatnim poduzećima: 5000 K, u vrijednosnim papirima 4291 K, ukupno 109.619 K 25 h. — Izdatak u gotovom: 17-090.57 K u privatnim poduzećima 5000 K, ukupno 22.090 K 57 h. — Ostaje u gotovom : 86.993.93 K, u zadužnicama stud- zajmova: 32.240 K, u obligacijama Tatnog zajm a: 64.003.75 K, u vrijednosnim papirima: 4291 K, ukupno 187.528 K 68 h. Kako se vidi dakle stanje u gotovom povećano je za ukup­ no 30.340 K 22 h. Za školsku godinu 1916./1917. zaključio vakufsko-mearifski saborski odbor u svojoj sjednici od 2. septembra 1916. da se podijeli u ime štipendije 42.800 K na 103 učenika srednjih škola. Od gornjeg iznosa isplaćeno je u ime štipmdija samo svota od 22.860 K. Razlog tomu je najviše ,rat i njegove posljedice, radi čega su mnogi učenici kojima je bila Stipendija podijeljena, morali ostati kod kuće, da kao jedini muški članovi porodice vo­ de gospodarstvo, i ne nastaviv škole, a mnogi su iz istog raz­ loga morali prekinuti započete nauke i kući se vratiti. Nekoliko je Stipendija otpalo i radi tog, što su tokom godine napustili ško­ lu, jer se niijesu pokazali sposobnim za naukuKako se vidi dakle rat je vrlo omeo pohagjanje škola, ali su izgledi, da će iduća školska godina u tom pogledu biti po­ voljnija. Najamnine. Isto tako zbog rata poteškoća postaje i u po­ gledu kirija i zakupnina, jer koliko god je malo bilo mušterija osobito za trgovačke lokale, da uzmu u najam za 1917. godinu, još više neprilika postoji pri uplaćivanju najamnina i zakup­ nina. Većina najamnika, koji su uzeli koji vakufski objekt u najam, otišli su u vojsku, pa osim što ne plaćaju na vrijeme ugovorenu najamninu, mnogi traže, da im se za prošlo vrijeme otpise i za buduće da im se snize- P roti ovakim najamninama ne može se ni sudbeno postupati sve dotle, dok najamnici u vojsci služe. Stoga će u ovom pogledu i u ovom zasjedanju doći dosta ko­ mada na dnevni red. Vakufske glavnice- Imovina samostalnih vakufa u glavni­ cam a prelazi iznos od 1,000.000 K- Ove su se glavnice nalazile na murabehi pri raznim'dužnicima, uz izuzetak neznatnog jed­ nog dijela, koji je bio pohranjen kod centralne vakufsko-mearrfske blagajne. O ve su glavnice bile u sasm a aieuregjeiiom stanju — većina rh je brla neosigurana i u dosta velikom iznosu neutjeriva. Prije se naime nije vadila kakova osobita briga 0 osiguranju glavnica, te su i pojedine mutevelije naplaćivale i opet po svojoj vplji izdavale novim dužnioima, bez da su tražili Btoj 3. > 4. ikakvo jamstvo za sigurnost pozajmljenih iznosa Vrlo Su t S k ° iznimni slučajevi, gdje neke mutevelije, to iz v]) Posljedica ovakog gospodarenja poznata je visokom sab0ru jer su u svakom saborskom zasjedanju odpisivani omnini nosi glavnica. Stoga je vakufsko-meanfski sabor u svrhu u,* „jenja glavnica izradio u prvom redu pravilnik kao uputu ^ povjerenstva i za mutevelije 0 izdanju zajmova, te je u g o ^ 1916 preduzeo posebna uredovanja za svaku pojedinu iieosigj. ranu glavnicu- Svrha ovog uredovanja postignuta je time, §tn je znatan dio neosiguranih glavnica u zadnje dvije Ko<aw gruntovno osigurano odnosno u centralnu vakufsko-mearifsku blagajnu i muslinanske novčane zavode pohranjen. O ostatku neosiguranih glavnica vodi se i nadalje m-e^ vanje, što će se i ove gruntovno osigurati u dogledno vrijeme, uz izezetak onih, čiji se dužnici nalaze u vojništvu- Potpuno uregjenje ovih potonjih glavnica ovisi o povratku dotičnih duž­ nika iz vojništva. Osim toga saborski odbor naredio je posebnom okružnicom svim povjerenstvima, da se za vrijeme trajanja rata ne izdaju naplaćene glavnice novim dužnicima, te da se ove glavnice Imadu pohranjivati u centralnu vakufsko-mearifsku blagajnu od­ nosno u muslimanske novčane zavode, o čemu je vakufskomearifskom saboru u prošlom zasjedanju podnešeno posebno izSa provagjanjem ove odredbe naišlo se je spočetka na razne poteškoće, jer su neka povjerenstva i mutevelije i nadalje davali naplaćene glavnice novim dužnicima. Povjerenstva su stoiala opravdati taj postupk time, što se umanjuju kamate onih glavnica, koje se pohranjuju u centralnu blagajnu. Ovi su prigovoiri bili neosnovani, jer su povjerenstva gornjom okruž­ nicom upućena da nastoje, da se za naplaćene glavnice kupuju koristi nosne nekretnine, za dotične vakufe- Stoga je saborski odbo bio prisiljen preuzeti, oštrije mjere i zaprijetiti otpustom onih mutevelija, koji i nadalje ne bi htjeli udovoljavati gornjim odredbama, nakon čega je i u ovom pogledu postignut prilično dobar uspjeh, što se može ustanoviti iz činjenice, da su mnog« i mnoge glavnice već gruntovno 'osigurane — a i da se sada nalazi u pohrani vakufsko-mearifske centralne blagajne u glav­ nicama samostlnih vakufa preo 356-000 K. Osim toga jedan dio naplaćenih glavnica nalazi sc u po­ hrani raznih muslimanskih novčanih zavoda u provinciji. Ovakim uregjehjem glavnica samostalnih vakufa osigura­ če se njihovo povećanje u buduće, jer će biti isljučena mo­ gućnost da i najznamenitiji izn°s postane neutjeriv, dočim će glav­ nice rasti postepeno novim uvakufljenjima i nabavom novih ne­ kretninaVakufske bekaje. Nenaplaćeni prihodi samostalnih vakufa iznašaju preko 300.000 kruna. Ove su bekaje narasle na ovoliki iznos pored mnogobrojnih dosadanjih otpisa u prvom redu sto­ ga, što se prije nije poduzimalo gotovo ništa, čime bi se njihova naplata pospješila. U prvim godinama autonomne uprave otpo­ čelo se je .raditi sa uregjenjem bekaja. Nu ovaj se rad morali naskoro prekinuti usljed poteškoća, koje su nastale u početk« rataPošto se konac rata ne može predvidjeti, te pošto se bekaif ne bi smjele i nadalje ostaviti u neuregjenome stanju saborsfc je odbor usprkos pomanjkanja kancelarijskog personala upotri jebio sve sile, te je započeti rad u ovom pogledu nastavio u i°! intenzivnijoj mjeri u početku godine 1917. U tu je svrhu preda zeto posebno uredovanje za naplatu svake pojedine bekaje. Rezultat je ovoga rada prema do sada prispjelim iizvješta jima povjerenstva povoljan, jer je znatan dio bekaja već w plaćen. Ostatak će se utjerivih bekaja što prije naplatiti Hi' �Broj 3. i 4. ,BISER* tužiti. Samo će se morati čekati svršetak rata za naplatu onih bekaja, čiji se dužnici nalaze u vojništvu. Uvakufljenja I vaslieti U ovoj je godini dozvolio saborski odbor 72 uvakufljenja i vasijjeta, od kojih se odnosi 46 na uvakufljenje u gotovu novcu u iznosu od 28.198 K 26 h, a 26 na uvakufljenja u nekretninama u vrijednosti od 172-680 K, ukupno 200.878 K 26 h. Nakon Sto je izvješće pročitano, uzima riječ muftijo banjalučki K u r t : Lani sam interpelirao glede glavnica zašto se po­ vlače u centralnu blagajnu, jer su mi se u Dubici ii u Prijedoru prituživali, da se vakufske glavnice povlače u centralnu blagaj­ nu u pohranu i od tih glavnica murabeha ne daje se u namije­ njenu svrhu- Neki mi je hadžija govorio, da je dao dvi-tri stotine kruna za poboljšanje imamske plaće, ali je ta svota po­ slana u centralnu blagajnu, pa imam ne' dobiva od te murabehe ništa. D i r e k t o r : Glavnice se povlače i pohranjuju u centrblagajnu, a murabeha od istih preračunava se na conto dotičnih vakufa i koncem svake godine će se prirasla murabeha kao pri­ hod dotičnog vakufa slati mutevelijama, da je potroše u nami­ jenjene svrhe. Time će biti kako glavnica tako i murabeha osi­ gurana i dotični šartovi ispunjavati će se sigurnije pa makar i u manjem iznosuM a g l a j l ć : U Gračanici su mi pokazivali okružnicu, ko­ jom je naregjeno, da se povlače glavnice i prituživali su m: se, da murabeha na glavnice, koje će se pohraniti u centr. blagajnu neće donositi murabehe onoliko, koliko bi donosile k ida bi se strankama sa 10% na murabehu izdavale; time se nc mogu va­ kufske potrebe podmirivati. D i r e k t o r : Do nekoliko mjeseci izdali smo pet nicu povjerenstvima, da nastoje da se za ubrane glavnice koristonosne nekretnine ili sagrade korrstonosne zgrade, će više donositi nego što donosi murabeha, pa time će se i veći prihod posiići. i uz­ kupe koje onda M a g l a j l i ć : Meni su pokazivali zadnju okružnicu, koja je u tom pogledu izdata, ali toga u njoj nema. D i r e k t o r : Donijeti ćemo obadvije okružnice, pa će se moći vidjeti- (Mufettiš donosi po jedan exemplar okružnica iz kojih se potvrgjuje tvrdnja direktora.) H a l i l b a š i ć : Kada smo kod tih glavnica, imam istak­ nuti. da je pred saborski odbor dolazilo i‘ novih uvakufljenja glavnica sa šartom, da se ta glavnica sa 10% na murabehu iz­ daje uz gruntovno osigurnje i mi smo u sborskom odboru i takva uvakufljenja proti ovom principu dozvoljavali, pa s toga neka i sabor o tom koju reče. P r e d s j e d n i k : Taj je šart mulgaH a l i l b a š i ć : Iz Cazina posve mnogo dolazi uvakufljenja glavnica pa makar i u malom iznoSu i to jc zasluga predsjed­ nika cazinskog povjerenstva. Sofića, pa ja predlažem, da mu se od sabora dade priznanje. (Usvaja se-) P r e d s j e d n i k : Ima li tko. od gospode šta reći o proči­ tanom izviješću? M a g l a j l i ć : Ovo je izviješće nama na brzu ruku ovdje pročitano 1 ne možemo odmah o istom ništa govoriti. H a d ž i ć: Neka se primi tako, da je samo pročitano Prima se na znanje, da je pročitano. D i r e k t o r : Sada dolazi na dnevni red proračun centralne zaklade za 1918. godinu, ali prije nego se upustimo u rasprav ljanje proračuna imam istaknuti, da je ovdje predloig saborskog odbora glede ratnih doplataka činovnicima i službfcm'rčim ureda vakuf-mearif. sab. odbora i mualimima mektehi iptidaija- Strana 59 (Čita predlog koji glasi). »Najveći teret rada i napora u našoj autonomnoj upravi na iegjima je činovnika vak- mear. sb. odbora i mualima tnektebi iptidaija. Kroz cijelo vrijeme prinuždeno je naše činovništvo da radi po 8 sati dnevno, što nije slučaj ni kod kojeg drugog ureda- Vr­ lo često mora naše činovništvo da radi i preko tog i onako pregolemog broja uredovnih sati više I po 2 pa i po 3 sata dnevno, samo da ne bi zapela kola u tako razgrananoj vakufsko-mearifskoj upravi, jer se i danas 11 službenika iz ureda vakufskomearifskog saborskog odbora nalazi u vojisci, pa skorom sav njihov posao mora snositi zaostali mali broj službenika. Kakav je teret mualima mektebi iptidaija lahko je pojmiti kad se zna, da pred njih dolaze djeca, koja u najviše slučajeva ne donose sobom gotovo nikakva kućnog odgoja, nego je duž­ nost mualima da uz najveći napor zasadi u tu .našu djecu klicu uljudbe i islamnijeta. Kakvo je stanje tih naših činovnika i mua­ lima, od kojih tako mnogo tražimo? Berivo činovništva vakufsko-mearifskog saborskog odbora bilo je i u normalna vremena daleko ispod beriva državnih 1 drugih činovnika, a odgovornost mnogo teža, jer osim vakuf­ sko-mearifskog direktora, sab. odbora i sabora drži i svaki mu­ sliman Bosne i Hercegovine, da ima pravo prigovoriti vakuf, rnearif- činovniku i za najmanju sitnicu. Beriva mualima treba u najmanju ruku m jeri# prema bem .mu učitelja nar- osn. škola, pa kakav se pokazuje razmjer? Benva nniaJima ne iznose ni jednu trećinu beriva učitelja nar. osn- škola Tako žalosno stanje naših činovnika i mualima bilo je u normalna vremena, a kako je tek sada?! Uz današnju kolosalnu skupoću i nestašicu životare ti naši službenici uz ista beriva, kao i u .normalno vrijeme, kad Je bio metar d.sta dobra platna 50 helera, za što treba sada platiti 20 KCinovni. vakufsko-mearifskog sab. odbora, ti neposredni representanti bogate vakufske institucije zaduženi su i moralno i službeno da i svojom vanjštinom u saobraćaju sa društvom ne budu na ruglo i sramotu te naše institucije- Dužni su se odije­ vati dostojno institucije, koju reprezentiraju, a dužni su se i nahraniti bar toliko, da mogu očuvati svoje zdravlje i energiju, koja im je potrebna, da mogu udovoljiti dužnostima, koje se od njih traže. . A je li to sve moguće uz beriva, koja su bila i u normalna vremena nedostatna, a koja su, evo, i za trogodišnje ratno vri­ jeme ostala ista, netaknuta? Država i sve druge institucije i poduzeća pomogli su svojim službenicima u svakom nezgodnom času ovih tako teških vre­ mena; dali su im skuparinske doplatke, familijarne doplatke, evakuacione doplatke i prinose za svako dijete u familiji. Po­ magali su im svakom prilkom čak i izvanrednim unapregjeiijima, te su im u najzadnje vrijeme povisili plaće za 100%, a osim toga povišenja dali su im obaška mjesečne doprinose za supruge i za svako dijete. Jedina pomoć, koja je vakufsko-mcaritskim službenicima i mualimima .pružena u ovo 3 i Vi godine jest jednokratna potpora u iznosu dvomjesečne, odnosno jednomjesečne plaće, koju je vakufski sabor prilikom lanjskog zasijedanja podijelio. Ta ne­ znatna pomoć u tako dugom razdobju od 3 i Vi goine prsnula je, što se veli kao kap vode na vreo sač, te se gotovo nije mo­ glo osjetiti kakvo olakšanje ovog tegotnog stanja. Uvažujući ove gore istaknute okolnosti zaključio je vakufsko* mearifski saborski odbor jednoglasno: 1. da se svim činovni­ cima i službenicima mektebi iptidaija, ikoji su prije 1- januara 1917. u službu vakufsko-mearfske autonomne uprave imenovani i koji se dne 1. januara 1918. u službi nalaze — dade jednako- �Strana 60 Vekufsko-inearifski sab. odbor moli visoki sabor, da ovaj prediog uvažiti Magoizvoli. P r e d s j e d n i k : Ja bih ^io za to u principu, ali da se razmjerno po nekom mjerilu to razdijeli, naime da se veći po­ stotak dadne onim, koji su manje plaćeni, a marji postotak da se dade onim, koji imadu veću plaću. S u 1 e j m a np a š i ć : Neka se dade neka pripon mualimima. Broj 3. i 4. „BISER* kratna potpora u iznosu njihovih polugodišnjih beriva; a onima, koji su poslije l. januara 1917. u vakufsku autonomnu službu imenovani, a koji se 1. januara 1918- nalaze u službi, da vakuf, mearif. saborski odbor dade po svojoj uvigjavnosti srazmjerno neku pripomoć- 2. da se ta potpora isplati najednom, odmah, nakon što to visoki sabor zaključi, iz conta separata temeljne vakufske glavnice. Vakufsko-mearifski saborski odbor je za­ ključio, da se ta potpora isplati iz conta separata temeljne vakuf glavnice iz toga razloga, što je vakufska autonomna uprava primila od stare uprave tu glavnicu sa iznosom od 212.621.76 K. a za sedam godina vakufske autonomne uprave porasla je ta glavnica osim unpregjenja centralnog koristonosnog imetka na iznos od 1,395-729.01 K. Ovaj vanredno povoljni uspjeh od 1,183.107-25 K postignut je svakako dobrim gospodarenjem i štednjom, pa je sasvim pravo, da se ta potpora isplati sa tog conta, jer glavna tendencija temeljnih glavnica i jest svagdje ta, da se sa istom u najgorim slučaljevima može pomoći a da je to najteže vrijeme nastupilo sada u pravom smislu te riječi, to je izvan svake sumnje. I privatnici u ovim teškim vre­ menima troše svoje uštede, a ako uemadu ušteda, rasprodaju pojedine svoje objekte vlasništva, da se u ova u historiji najteža vremena prehrane. Narodna poslovica veli: »Štedi bijele pare za crne dane«. Mi smo te bijele pare štedili i naštedili za lijepih, mirnih vremena, pa je pravo i dužnost je, da se u ovim najcr­ njim danima pomogne svojim službenicima. Po ovom prcdlogu potrošilo m se iz conta separata temeljne glavnice po prilici 150.000 K- - i sibjan D i r e k t o r : Onda bi suv'šan teret bio centralnoj zakladi, a sibjan mualimi ne biše dobili nikakva iznosa, koji bi se mogao nazvati potporom. K u r t: J a bih bio za to, da se izabere jedan odbor, pa neka ispita po računima, pa da se prema njegovu prediogu i sibjan mualimima dade. L e n i e š : Gospodo! Neka se usvoji u cijelosti prediog sa­ borskog odbora, a neka se odustane od procentualnog podjelji­ vanjaH a I i 1 b a š i ć : Neka se odvoji 50% što otpada na činov­ ničke plaće saborskog odbora od onih, što otpadaju na mualimske plaće, pa nek se onda procentualno 'razdijeli. P r e d s j e d n i k : Neka nam naše računovodstvo do sutra izračuna da se ova svota razdijeli procentualno ali da službe­ nici. koji su manje plaćeni dobiju veći postotak, a oni, koji su bolje plaćeni da dobiju manji postotakNakon podulje debate sabor usvaja prediog gosp. predsjed­ nika. P r e d s j e d n i k : O vo 150-000 K, koje ćemo isplatiti kao potpore službenicima, neće doći U’ proračun za 1918. godinu, ne­ go samo u zaključni račun? D i r e k t o r : Pošto će se ovo isplatiti iz conta separata te­ meljne glavnice, to u proračun ne dolazi, nego će se taj izdatak iskazati u zaključnom računu za godinu 1918. Sada dolazi proračun centralne vakufsko-mearifske zaklade za 1918- godinu. Kod pokrića ostale su iste stavke samo je stavka murabeha na glavnicu predvigjena veća za 15.000 K i desetinski paušal za 5735 K. D i r e k t o r obrazlaže ovdje zašto su ostale druge stavke. Veli, da su te stavke doprinosi od pojedinih vakufa za uzdrža­ vanje medresa i mektebi iptidaija, pa da se ove stavke ne imogu ustanoviti sve dotle, dok se proračuni dotičnih vakufa ne us­ tanove. Prima se na znanje. Dolaze sada na dnevni red potrebe i čita se naslov I. pro^ računa: ured sab. odbora. Na ovom naslovu prema lanjskom povišene su ove stavke: plaća direktora za 800 K, plaća tehničkog asistenta za 100 K, dnevnice pisara za 7-000 K, odijelo podvornicima za 210 K, po­ treba ureda i pisarne za 3.000 K, i potpore službenicima za 500 K. Ovdje se iznosi molba Mustafe Jerlagića, koji je još u pro­ šlom zasijedanju molio da se imenuje kancelistom, ali pošto je molba podnesena nakon što je proračun odobren, to je saborski odbor nije mogao ni peporučiti, nego to sada čini. Sabor usvaja, da se Jerlagić imenuje kancelistom sa pla­ ćom od 1.200 K i doplatkom od 480 K. Sabor prema tomu usvaja nasl- I. sa cjelokupnom potrebom od 83-180 K. D i r e k t o r zatim referiše, kako je Mula ef. Hadžialić upravitelj računovodstva molio da se imenuje tajnikom, jer je to ■mjesto, kako je poznato, upražnjeno. Budući da ne uvigja po'desnim, da se mjesto upravitelja računovodstva uprazni, pred­ laže, da se molba odbije, što sabor jednoglasno usvaja. M u f e 11 i š iza toga čita dva brzojava. Bihaćki muftija javlja, da je zapriječen doći u sabor, a Rešidbegović iz Gračanice da je zapriječen prisustvovati sjednicama za 6 dana, što -:abor prima na znanje. Iza tuga predsjednik zaključuje sjednicu u 12 sati o podne i uriče slijedeću za sutra u 9 sati do podne sa dnevnim redom: nastavak rasprave o proračunu za 1918. god. II. sjednica od 24./XII. 1917. P r e d s j e d n i k otvara sjednicu u 9 sati prije podne i kon­ statira, da je prisutno 19, a odsutno 13 članova. Čita se zapisnik prošle sjednice, koji se bez primjedbe ovje­ rovi juje. D i r e k t o r iznosi rezultat obračunavanja rahie pripomoći, za koju je u jučerašnjoj sjednici zaključeno, da se dade činovni­ cima i službenicima vakuf, mearif. sab. odbora i mualimima mek­ tebi iptidaija te predlaže, da se dade mualimima, koji imadu be­ riva do 300 K - 70% , od 301 do 414 K - 60 % , od 415 do 660 K — 60% , a preko 660 K — 40% od njihovih beriva. Činov­ nicima i službenicima vakuf, mearif. sab. odbora, koji imaju be­ riva do 2.400 K — 60% , od 2.401 do 4.500 K - 50% , od 4.501 do 6.000 K — 40% , a preko 6.000 K 30% . Da se ova ratna potpora mogne isplatiti u gornjim postoci­ ma, potrebna je svota po prilici od 162.000 K. Pošto će mualime, čija beriva refundiraju pojedini samostal­ ni vakufi centralnoj vakufskoj zakladi i ovu jednokratnu ratnu pripomoć refundirati, u koliko im sredstva budu dosizala, to će svota od 155.000 K, koja je u jučerašnjoj sjednici u ovu svrhu votirana biti po prilici dostatna za isplatu ove pripomoći. . Jednoglasno se usvaja prediog d i r e k t o r a time, da se ova pripomoć isplati onima, koji su imenovani u vakuf, mearif. služ­ bu prije 1. januara 1917., a budu se nalazili u toj službi 1. ja­ nuara 1918. Onim pak službenicima, koji su poslije toga stupili u službu, podijeliće vakuf, mearif. sab. odbor po svojoj uvigjavnosti od­ govarajuću pri,pomoć. �kroj 3. i 4. ,kISER“ Ovu pripomo isplaćuje v. m. centr. blagajna 1. januara 1918. na jedanput, a zaračunaće se na konto separata temeljne va­ kufske glavnice. Numanagić imamima. (muftija) pita kakva će se pripomoć dati K u r t (muftija) predlaže, da se izabere jedan odbor, koji će stvar proštudirati i donijeti predlog. H a d i i ć zagovara ovaj predlog. D i r e k t o r veli, da je odbor suvišan, jer svima članovima, koji imadu volju da se informiraju, stoje na raspolaganje knjige, prostorije i činovnici, pa mogu kadgod hoće sastati se i informi­ ra, i se okstvari. (Odustaje se od Kurtova prediloga-) S u l e j m a n p a š i ć predlaže, da se službenicima sam- va­ kufa, koji su musaid daje prapomoć od slučaja do slučaja. D i re k t o r objašnjuje, da se može znati istom koncem go­ dine, pri zaključnom računu, koji je vakuf musaid da pripomoć dade. K u r t primjećuje, da ima povjerenstava, koja neće da pred­ lažu molbi službenika samostalnih vakufa za pripomoć i navagja jedan taki slučaj iz Banja Luke. D i r e k t o r : Ako hoćete da se o tom povede kontrola, ured će v. m. sab. odbora pozvati jednom okružnicom sva povjeren­ stva, da predlože one vjerske službenike samost. vakufa, koji su musaid, da dadnu pripomoć, te će se prilikom ispitivanja računa upitati povjerenstvo koje ne bude predložilo za razlog zašto nije predložilo podjeljenje pripomoći. Usvaja se predlog direktorov. P r e d s j e d n i k stavlja na dnevni red raspravi o naslovu II. proračuna (sabor i saborski odbor.) L e m e š veli, da se sa postojećim dnevnicama od 15 K ne može izaći nakraj, te da se mora iz vlastitog džepa još mnpgo po­ trošiti. Tvrdi, da je prilikom lanjskog zasijedanja morao potrošiti još svojih 500 K pa predlaže povišenje dnevnica sa 15 na 20 K. H a d ž i ć predlaže da se dnevnice odmjere sa onolikini iz­ nosom, sa kolikim se danas može proći- Veli, da treba za ručak 8 K a isto toliko i za večeru. K u r t nije za povišenje dnevnica. M a g l a j li ć (muftija) takogjer nije za to; on veli, da treba ovdje pokazati hamijjet. O dnevnicama se razvija živahna debata, u kojoj više čla­ nova učestvuje. P r e s j e d n i k. poimeničnim glasanjem ustanovljuje da je većina članova za povišicu i zaključuje se povišenje dnevnica članovima sabora i saborskog odbora od 15 na 20 K. Naslov II. proračuna usvaja se ovako: putni troškovi i dnev­ nice sabora 11.200 K i izvanredni troškovi sabora i sabor, od­ bora 1.000 K. P r e d s j e d n i k stavlja na dnevni red naslov III. proraču­ na (potrebe kot. vakuf, mearif povjerenstava) i pita g. g. članove ima li koji šta primjetiti u tom pogledu. Pošto se niko ne javlja za riječ, prelazi se na čitanje pojedinih stavaka ovog naslova. Ovaj naslov odobren je sa ukupnim iznosom od 56.953 K (pretna lanjskom od 47.989 K; više dakle za 4. 964 K). Povišene su ove stavke: nabava tiskanica za 1.900 K, plaća podvomika u B a n j a L u c i za 240 K i uredski paušal za 80 K. U B i h a ć u : plaća poslovogje za 280 K i paušal za 50 K. U B i l e ć u : plaća podvornika za 20 K i paušal za 20 K. U B r č k o m : plaća podvoinika za 80 K i paušal za 50 K. U Bj e 1j i n i: plaća poslo­ vogje za 120 K, paušal za 30 K i plaća podvornika za 30 K. U B u g o j n u : plaća poslovogje za 60 K, podvornika za 40 K i paušal za 60 K. U C a z i n u : plaća podvornika za 40 i paušal za 50 K. U Č a j n i č u : plaća podvornika za 30 K i paušal za 20 K, Strana 61 a inspekcioni se troškovi reduciraju z a 4 0 K. U B o s . D u b i c i ; plaća poslovogje za 60 K, podvornika za 30 K i paušal za 40 K. U F o č i : plaća poslovogje za 60 K i uredski paušal za 40 K. U D u v n u : paušal za 20 K. U F o j n i c i : paušal za 20 K, a smanjuju se inspekcioni troškovi za 10 K. U G r a č a n i c i : plaća poslovgje za 200 K, plaća podvornika za 60 K i paušal za 40 K. U B o s . G r a d i š k o j : plaća podvornika za 30 K. U K l j u č u : paušal za 20 K. U K o n j i c u : paušal za 20 K. U B o s . K r u p i : paušal za 40 K. U L i v n u : paušal za 30 K, a ukida stavka za inspekcione troškove koja čini 30 K. U L j ub u š k o m : paušal za 20 K. U M o s t a r u : plaća poslovogje za 100 K, plaća podvornika za 120 K, ured. paušal za 160 K i inspek­ cioni troškovi za 300tK. U N e v e s i n j u : plaća poslovogje za 40 K- U B o s . N o v o m plaća poslovogje za 80 K, paušal za 40 K i uvagja se nova stavka sa 60 K za plaću podvornika. U B o s . P e t r o v c u : plaća poslovogje za 100 K, plaća podvornika za 60 K, paušal za 60 K, te se povisuje stavka za nabavu na­ mještaja za 50 K. U P r i j e d o r u : plaća poslovogje za 120 K, plaća podvornika za 20 K, paušal za 60 K. U P r n j a v o r u : paušal za 20 K. U R o g a t i c i : plaća poslovogje za 40 K, plaća podvornika za 40 K, ured. paušal za 40 K i unesena nova stavka od 150 K za nabavu namještaja. U S a r a j e v u : plaća poslo­ vogje za 340 K, phlća I. pisara za 160 K, plaća II. pisara1za 120 K, plaća podvornika za 100 K i paušal za 100 K. U S r e b r e ­ n i c i : paušal za 30 K. U S t o c u : plaća poslovogje za 60 K i pauša1 za 20 K. U T e š n j u: paušal za 20 K. U T r a v n i k u : n aca poslovogje za 400 K. U T r e b i n j u: plaća poslovogje za 60 K. U T u z l i : plaća podvornika za 120 K, paušal za 120 K. Nadalje |e odobreno za tuzlansko povjerenstvo: 600 K kao ho­ norar za redne pisamičke poslove, 800 K za pisaći stroj i 100 K za nabavu namještaja. U V i s o k o m : plaća poslovogje za 120 K, plaća podvornika za 80 K i paušal za 50 K. U V i šeg r a d u : plaća poslovogje za 60 K. U V l a s e n i c i : paušal za 20 K. U Z e n i c i : plaća poslovogje za 180 K, plaća podvornika za 60 K i paušal za 30 K. U Z v o r n i k u : plaća poslovogje za 120 K i plaća podvornika za 40 K te je povišena jedna stavka od 50 K za nabavu namještaja. P r e d s j e d n i k za tim stavlja na dnevni red raspravu o naslovu IV. proračuna (medrese) i predlaže, da se rasprava o Okružnoj medresi odgodi do sutra, jer da ima neke spise u po­ gledu te medrese, koji su pri raspravi potrebni, donijeti. Predlog se usvaja. Nastavlja se rasprava o drugim medresama. Kod stavke „nagrade i potpore muderisa” predlaže p r e d s j e d n i k , da se u ovu svrhu odobri veća svota nego je to u predlogu saborskog odbora predvigjeno. R e f e r e n t H a j r o v i ć primjećuje, da je za 400 mualima predvigjena ta stavka sa 1500 K, pa je za 20 muderisa prema tomu dosta 600 K kako se to u predlogu sab. odbora predvigja. H a d ž i ć : Položaj je muderisa drukčiji nego mualima. M e s i h o v i ć primjećuje, da je u jučerašnjoj sjednici bio za to, da se najprije pretrese zaključni račun, pa onda prora­ čun. Pregledao je zaklj. račune i proračune pa je ustanovio, da se proračuni zaključuju uvijek sa deficitom, a da se u zaklj. rač. pokazuje ipak neki dobitak. Ističe v r l o l o š e s t a n j e m u a­ l i m a k zagovara, da se traži kakav modus kako bi im se po­ moglo. Predsjednik: Tražiće se svakako nekakav da im se pomogne, ali ovdje je govor o muderisima. modus, H a 1 i 1 b a š i ć predlaže, da se muderisima dade po 200 K pripomoći iz konta separata temeljne vakuf, glavnice, jer nije pravo, da se muderisi pregju. P r e d s j e d n i k zagovara predlog Halilbašića. Sabor na to zaključuje jednoglasno, da se muderisima dade po 200 K pripomoći iz conta separata temeljne vakufske glavnice, �Strana 62 a onim, koji su plaćeni iz samostalnih vakufa, da se ta pripo­ moć isplati iz sredstava istih vakufa u koliko su musaid, a što ne dotiče, ispfatiće se iz istog conta. Ako kod kojeg samost. va­ kufa ne budu sredstva musaid za isplatu ove pripomoći, imade se isplatiti takogjer iz sredstava temeljne vakufske glavnice. Naslov IV. proračuna (medrese) osim Okružne medrese o. dobrava se sa ovim preinakama prema prošloj godini: Stavka „potrebe medresa" smanjuje se za 3500 K. Za C a z i n se odo­ brava 1000 K u ime popravka medrese. Paušal medrese u F o č i povisuje se za 20 K. Paušal medrese u F o j n i e i povisuje se za 30 K i za istu medresu odobrava se 360 K za honorar učitelju elementarnih svjetovnih predmeta. Paušal medresa u K o n j i c u povisuje se za 50 K i odobrava se za hoftorar učitelju svjetov­ nih elementarnih predmeta 360 K. Paušal medrese u V i s o k o m povisuje se za 30 K. H a l i l b a š i ć : Cuo sam, da se u v i s o č k u medresu pri­ maju djeca, koja su za mektebi iptidaiju, pa se time pravi kon­ kurencija istima. P r e d s j e d n i k : Muftijski tajnik inspicirao je spomenutu medresu, pa je zaista ustanovio, da se t« čini, s toga je muderisu naregjeno, da u buduće to više ne radi. H a l i l b a š i ć : Povjerenstvo u Visokom* traži vjeroučitelja za muslimansku djecu, koja pohagjaju f r a n j e v a č k u g i m ­ n a z i j u . Ja bih bio za to, da se traženih 500 K votira i da se time posveti više pažnje toj djeci. Samo taki vjeroučitelj za spomenutu gimnaziju mora da imade i svjetske naobrazbe. P r e d s j e d n i k : Ja sam u toj stvari intervenirao ' d ‘.„ade, pa mi je odgovoreno, da je ta gimnazija privatni zavod i da se vlada ne može miješati, ali obzirom na mo a poznanstvo sa provincijalom, koji tom gimnazijom upravlja, moguće je, da bi nam se dozvolilo postaviti jednog vjeroučitelja. S u l e j m a n p a š i ć predlaže, da se votira 1300 Y to i za jezuitsku gimnaziju u Travniku, jer nije pravo ni muslimansku djecu, koja pohagjaju ovu gimnaziju pustiti bez vjeronauke. Sabor zaključuje, da se kao honorar za predavanje vjero­ nauke muslimanskoj djeci, koja pohagjaju franjevačku gimnaziju u Visokom i jezuitsku gimnaziju u Travniku votira svota ixi 1000 kruna. P r e d s j e d n i k na to stavlja na dnevni red raspravu o naslovu V. proračuna (darul-mualimin). D i r e k t o r čita istom prispjeli predlog ulema medžlisa u pogledu darul-mualimina. P r e d s j e d n i k predlaže, da se muderisu Berberoviću po­ boljša plaća, jer da je isti vrlo slabo plaćen. Pošto se ustanovljuje, da je muderis B e r b e r o v i ć plaćen iz vakufa Gazi Husrevbegova i da je podnio molbu za povišenje plaće, koja će se riješiti prilikom rasprave o proračunu istog vakufa, to se čita naslov V. proračuna (daruLmulimin) i odo­ brava sa ovim preinakama prema prošloj godini: Povisuje se plaća ekonoma i učitelja (prije upravitelja), za 2260 K plaća učitelja( prije I. mualim) za 2740 K. Nadalje ukida se stavka 3. plaća učitelja, koja je činila 2970 K, a mjesto ove usvaja se stavka honorirani učitelji, koja čini 2000 K. Zatim je unešena nova stavka od 250 K za učitelja higijene i napokon je reducirana za 500 K stavka pripomoć najsiromašnijim učenicima I. razreda i povišena stavka paušala za 150 K. Prema tome je ovaj naslov za godinu 1918. povišen za 3930 K. P r e d s j e d n i k zatim stavlja na dnevni red raspravu o naslovu VI. proračuna (mektebi iptidaija). P r o r a č u n s k i r e f e r e n t čita osnovu proračuna mek­ tebi iptidaija. 1 ovdje ćemo navesti samo promjene, koje su uči­ njene prema prošloj godini; ostalo ostaje kao i prošle godine. Broj 3. j 4 , BISER* Povisuje se za 50 K paušal mektebi iptidaija u D o n Jeil, Se h e r u (kot. Banja Luka). U G o r n j e m S e h e r u : ukida se stavka za kiriju od 480 K, a paušal se povisuje za 40 K. Kod ove mektebi iplidaije zaključuje sabor, da se III. muaUm Ali pf D e l i ć imaDriiedi za II. mualima na žen. mekt. lptid. u Ili. džama. U Gazanferbegovoj mahali na muškoj mektebi ipti. daiji povisuje se paušal za 30 K. U Gazanferbegovoj mahali na ženskoj mektebi iptidaiji povisuje se paušal za 30 K. U Hise t i m a povisuje se paušal za 20 K, a otpada stavka za nabavu namještala od 100 K. U H i d ž a m a povisuje se paušal i unosi se nova stavka za II. mualima od 660 K, kako je to rečeno U B r a n z a n o m M a j d a n u povisuje se paušal za 20 K. U V r b a n j i povisuje se paušal za 20 K. P r e d s j e d n i k zaključuje sjednicu u 12 sati o podne i zakazuje slijedeću za 25. decembra 1917. u 9 sati prije podne sa dnevnim redom: Nastavak rasprave o proračunu centralne vakufsko-mearifske zaklade. Udruženje mualima. Kako je u zadnjem broju »Bisera« jav­ ljeno, da će sarajevski mualimi održati još jedan sastanak glede sporazuma za daljni rad oko osnutka udruženja, to Vam g. uredniče ćvo sada javljam, da je taj sastanak ovih dana za­ ista i održan. Mehrned ef. Alibegović nas je izvijestio, da je odziv muali­ ma upi avo sjajan. Prispjelo mu je oko 200 što pisama i karti, brzojava- U svima se tim odzivima nauoiauševljeuije pozchuvlja akcija i bodre se pokretači, da ne malaksaju u svom »spa stiom poduzeću« — tako iga provincijalni mualimi na­ zivaju- P 'do se je ustanovilo, da je vruća želja svl’u mualima da se organiziraju, to se je prešlo na samu stvar. Pročitana su prendešena pravila bivšeg mualimskog udruženja i zaključeno, da se ista prepišu i predlože zemaljskoj vladi na odobrenje- U tu svrhu zabran je osnivački odbor od četiri lica i to : Mehrned ef. Aitbogovića, Mehrned ef. Polića, Hafiz Hasib ef. Fazlića i Hafiz Asim ef. Sirce- Ovi su izmegjai sebe izabrali za predsjed­ nika M. Alibegovića. Odustalo se je od sazivanlja skupštine za pretres i sastav pravila, jer to iziskuje silne troškove za mualime iz provincije, kojji bd morali za kratko vrijeme da dogju dva puta, a to jc za mualime u današnje vrijeme ništa manje nego uništenje- S toga ovaj osnivački odbor podnosi pravila zem. vladi na odobrenje i čim budu odobrena, odmah će se preći na priprave oko sa­ ziva konstituirajuče glavne skupštine, ikoja će se uz ljctošnlie ferije sazvati, jer se osnivački ptdbor nada, da kod vlade neće biti nikakovih smetnja i da će pravila ubrzo biti odobrena. O uspjehu i daljnjem toku rada osnivački će odbor stalno obavješćivati pokrajinske mualime. Učesnik Braćo Muslimani! Potpomažite dobrotvorne institucije: ,,Gajret“, ,,Merbamet“ i »Sirotište«. �Broj 3. i 4. ,BISER* Književnost. Kalendar „Vakal" za godinu 1336. l*orMoui»ći nas nema, su se Ba su ,,a„, priredili dva .Muslunanska kalendara.. Naime naklada knjižare Uamela i A. Kaiorra u Sarajevu izdala je dva kalendara za muslimane i to »Vakat« i »Zeoian« za Lijo. godinuKoliko u tim kalendarima ima književne vrijednosti, ostav­ ljamo vještijim, koji su pozvani, da svoju reknu. Mi ćemo se samo osvrnuti ,na jedan stavak ,u članku »Nešto o pokapanju mrtvaca i čuvanju groblja« od fra Nedjeljka Dugonjića-Vrhovćića, što je oštampan u napomenutom kalendaru »Vakat«. Pošto Je pisac u svom članku naveo, neke običaje o opre­ manju i ukopavanju mrtvaca kod starih Indijanaca, Perzijanaca, Zidova, Grka, Rimljana, pa se u ikratko dotakao i obi­ čaja prvih kršćana, onda je te običaje kod muslimana prikazao ovim riječima: »M u h a m e d a n c i najprije operu mrtvaca, a onda ga za-, viju u crno platno ii polože u snaduk. Nad njim se mole, a komšije dolaze da gledaju. Oko glave mu omotaju turban. Dok gro­ bar iskopa grob, dolaze žene i plaču nad mrtvacem. Na pokopu ide naprvo Imam, a za njim moše četvorica Ifoes, za njima na­ rikače, roblje, konji i vojska. Kad sprovod dogje ,na brdo, lijes odlože na zemlju i Imam čita molitvu. Tada se izvadi lješina i u jamu položi, a prije toga bace zemlju u grob. Mrtvaca po­ kriju trenicama u obliku sanduka. Još nosioci bace 3 šake zem­ lje i vraćaju se kući. Žene često dolaze muževima na grobove, donose jelo i zovu prolaznike, da se mole za pokojnog«. Od kuda je mogao doći onaki opis, koji se mi malo ne pod­ udara sa običajima koji vladaju u Bosni ,pa ni onim u Turskoft ii Arabiji, kako se raspitasmo kod onih, koji su bili na istoku. Valjda je gosp. pisac našao u kakvoj knjizi kakova »orijt a lis­ te«. Ako je on to gdje našao napisano, trebao je, da to ispita, u koliko tuđe ima istine i točnosti, a može on to uvjek lahko učiniti kao domaći čovjek, prema kojem ne staje muslimanski običaji za kineskim zidom. Da gosp. pisac, kada kojim danom pogje u čaršiju, .upita prvog kojjeg sretne od muslimana, svaki bi mu dao točnijeg obavještenjaS drugu stranu pak pošto taj dpis ne odgovara običajima koji kod nas vladaju, ako u opće lima na svijetu megfj'u muslima­ nima ono i .onom slično, trebao je g. pisac navesti gdje je, a i navesti izvor, odakle je to uzeo. Pošto to plisac nije učinio, ne­ go je generalizirao, to znači da on misli da je to opći običaj kod opremanja mrtvaca kod muslimana. Da se vidi koliko tuđe ima ispravnosti navešćemo njekolike primjedbe i usporedbe: Kad se mrtvac okupa, zamota se u b i j e l o platno, a n e c r ­ ti o. Tijelo se ne polaže u s a n d u k nego na tabut, ikogl njffie natkriven miti dubok nego okolo njega ima prvaz kolik jedan pedalj visok- Glava se n e o m o t a v a turbanom. (Kao da je Turčin i kad je mrtav sa turbanom). Žene ne učestvuju kodi pokopavanja, a po tom i ne plaču nad mrtvacem. Imam ne ide naprijed pred lijesom, nego kao i svaki drugi čovjek u pratnji dženaze pomiješan sa svijetom. Narikače, roblje, konji 1 vojska takogjer ne idu za džemazom- U nas ništa toga neima, niti je bilo. Jedino, kazuju, da u Egiptu imadu ,narikače. Nu u nas pa ni u Turskoj ni toga nema- Ta­ kogjer nije naš običaj da se nosi .jelo na grob. Zaista je teško naći u manje redaka vsiše netačnosti, nego što je u ovom odlomku o muslimanskom običaju kod pokopavanja mrtvaca. Nas ne vrijegja ovali krivi prikaz, nego se čudimo, kako toože ozbiljan čovjek davati javnosti podatke, koji su oprečni Prema činjenicama. I kad bi to bio kakav stranac, opet bi se moglo reći, da su ga drugi zaveli- Ali čovjek iz našeg naroda, Straua 63 koji je u trajnom doticaju sa svojim sugragjanima muslimani­ ma, da ovako piše zaista je čudnovato. Pa kad se ovako prikazuje ono što se može svojim očima viditi i informirati se svaki dan, daj mi kaži koliko ima tačnosti u ostalim saopćenjima, što ih gopp. pisac izlaže? Samo su tri izraza u ovom odlomku, za koje nam nije pravo: Izraz »Muhamedanci« već je i službeno pa i u našoj štampi za­ mijenjen sa izrazom »Muslimani«. U stavoi: »Tada se izvadi l j e š i n a i u j a m u položi«. Pijetet i prema našem preminu­ lom traži, da se kaže » mr t v o t i j e l o« a ne lješina, a Isto tako m'jesto jama da se reče: grob, raka, mezar. Go|sp. pisac se je služio izrazom »lješina« podosta, ali ne i kod prikazivanja kod kršćana i jevrejaOvo rekosmo i istakosmo ne upuštajući se u dalje rasprcdanje, sa vrućom željom, da gosp. pisac bude u buduće pazljiv ti: na prvom mjestu, da sve što može sobom ispitati da vidi i ispita, a da se ne povodi za eventualnim podacima sumnjiva izvoira; drugo vrijeme ii razbor iziskuje, da se megjusolmo ' bolje upoznajemo i zbližujemo. Radi ovakog 'krivog prikaza o našim običajima mi ne pre­ poručujemo nikom da ovaj kalendar kupiAli budimo sami sebi iskreni, pa lojalno priznajmo: pravo je, da nam se pod firmom »muslimanski kalendar za god- 1336.« tura u ruke ovakova lektira, kad nijesmo u stanju da sami se­ bi od godine do godine priredimo po jedan kalendar sa valja­ nim štivom, podesnim za mladež i porodicu. Imamo prema svojoij okulic: nešto inteligencije, nešto ljudi od pera i kalema. Eh, ama ,ne imamo megjusobne sloge i jedinstva- Kao što u na­ šoj masi, tako ie i u našem društvu, što pripada nauci, svaki pojedinac živi za se: ili što misli da ne ima sumišljenjka, ili iz bojazni, da mu se drugi ne zamjere. Nu šta bilo, da bilo* to je bolest našega društva, pa ju treba liječitiNi u drugih naroda ni elemenata svi ljudi jednako ne misle. A kod nas je pogotovo nemoguće to tražiti, kad je uzgoj mla­ deži : naobrazba tako različita, a upliv istoka i zapada sukob* Ijuje se preko nas. Nu svijest, da je naš opstanak uvjetovan sama složnim .radom, i da je .propast neminovna u protivnom slučaju, mora nas ujediniti radeći za glavnu misao zajednički, a u čemu se razilazimo pretresajući ozbiljno i bratki Kritike se ne treba bojati, jer ne ima; čovjeka savršena, koji ni u čemu ne griješi, a s drugu stranu kritika 'je blagoslov, koja nas popravlja- I ne valja ona zajednica u kojoj ne ima kritik,e. I ona zajednica, koja (ju ne trpi, na putu je propasti. M. Mevaizi dinijje. Kao što je naglašeno u današnjem članku »Mevaizi dinijje«, od budućeg ćemo broja početi' priopćivati vazove g. Korkuta, koji je uzeo slijedeće teme: emr bil maruf hukukul — eljrtam ve dduafa, fadiletul — dim, fadiletul kjesb, elmušavere, hakkul veleđi alel valid i elitisam bi hablillah. Tč u njegove teme, a na ostalu gospodu suradnike apeliramo, da po volji izaberu teme i o tom nas obavijeste u svrhu publikovanja. Ovo je nužno radi toga, što bi se maglio desiti 'fa Ijednu temu obradi više pisaca, pa se neki radovi ne biše mogli štam* pati- Ako kogod ima već obragjenu koju temu, što ju je primio na se g. Korkut, neka nas izvoli obavijestiti, kako bi g. Korkut mogao .promijeniti svoju osnovu. Čvrsto se nadamo, da ćemo od mlagjih alima do budućeg hroja dobiti njihove teme, jer je predlog g. Korkuta svojevre­ meno naišao na odobravanlje i mnogi mu bijahu obećali saradnju. Držimo, da nema povoda uskratiti te pomoći »Biseru«, jer je čisto islamski list, pa zaslužuje pažnju kao i »Misbah«. Rijasetu na pažnju. Begova kjmubhana u Sarajevu jedina jje sad naša knjižnica i rijaset joj bijaše u neko doba iposvetio �Strana 64 Broj 3, j 4 ,BISER* veću pažnju. Nabavljeno je novih kjitaba, a i sama je knjižnica dovedena u red- Nu izgubljena je s vida jedna važna stvar. Sad se kod nas knjižnice rijetko posjećuju i to vrši gotovo samo madreska taleba- Nu ihafizi-kjutubov tatil mrsi ovu posjetu, bu­ dući je kutubhana zatvorena utorkom i petkom, dakle baš uvrijeme kad taleba ima slobodna vrem ena za rnutaleu! To nije zgodno, ijer se hafizi-kjutubu može dati tatil drugim danom, pa bi njaset dobro učinio, kad bi odredio da se kjutubhana otvara naročito utorkom i petkom, Ijer i sama vakufnama ide za tim, da se taleba može koristiti kjutubhanom, budući odregjuje, da se kjutubhana ima smjestiti uz Kuršumliju. K. Razne bilješke. Sultan Abdul-Hamid umro- Kako brzajavljaju iz Cairigrada, 10. februara ov. god. umro je svrgnuti i zatočeni sultan AbdulHamid u 76. godini života. Rodio se je 1842., zasjeo je na prijesto u 1876. a svrgnut je prilikom revolucije 26. aprila 1908. godine11. februara bila mu je dženaza- Njegovo mrtvo tijelo do­ vezeno je morskim putem iz Beglerbegove palače u Stare Sarajer (Eski seralj). Džezana je klanjata u Aja Sofija džamiji, a pokop je obavljen sa svim počastima, kqje se iskazuju vladaruČitavim putom postavljene-su čete svih vrsti oružja- Frec! c. ■ nazom su išle m ornaričke čete i odjeljenja pješaci’ , konjaniš­ tv a carske garde i policije. Iza dženaze išli su Prijestolonasljed­ nik i carski prinčevi, megju njima sinovi preminulog sultana, kediv, svi članovi kabineta, predsjednici i oaaslanstva senata i komore, poslanici i vojni i mornarički at.tšdji, Članovi sre­ dišnjice odbora za jedinstvo i napredak, vel.ki &■ činovnika, poglavara vjerskih općina, generali i sila vije Preminuli sultan sahranjen je u mauzoleju njegova djeda sultana Mahmuda. Ma da je imao mnogo mahana, bez kojih u osta. ni jedan stv o r Božji, ipak ie za svoga vladanlja učinio dosta i dobrih djela, te za to, a i kao dugogodišnjem halifi muslimana osjećamo se dužnim, da mu prilikom njegova odlaska na viječni svije* učinimo hajr davu po onom hadisi šerifu: »Uzkjuru mevtakjum bilhajr'« Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah! Reforma carigradskog sveučilišta- Kako iz Carigrada pišu, sprema se savrem ena reforma crigradskog sveučilišta. Ova je visoka škola osnovana godine 1856- u isto doba, kad ie osno­ vano ministarstvo nastave, ali nije bila organizirana kao ev­ ropska sveučilišta. Sada se radi o preurcdbi toga sveučilišta, kojom bi ono dobilo isii karakter, kakav imadu evropski za­ vodi te vrsti. — (» S -L .« ) historijskom svijetlu” tako, da bi „Biseru" bilo veoma vruće i u ovo zimsko doba . ----- Nije nam milo^da^jNoviintama zalazimo u jato^ polemiku, ali iako su baš novine spremne, bujrun, mi se, nimalo ne plašimo „pravog historijskog svijetla", ^ islamska historija nema baš toliko mračnih zakutaka, koliko ih imade kršćanska, resp. katolička, a niti se bojimo dašnjosti, jer se širenje Islama provagja na sasma cirugi način, njego li širenje kršćanstva. U jednom i dru­ gom slučaju možemo vedra čela. otvoriti histeriju i knji­ gu sadašnjpsti, pa neka nam one svjedoče, što se tiče prigovora, da su „pristaše Islam a veoma osjet­ ljivi gledom na svoju vjeru ", istaknuti nam je, da nam ovo najmanje smiju prigovarati katolici, koji čak i u svojim školskim knjigama vrijegjaju najveće islamske svetine. Ovo ćemo potkrijepiti činjenicom . U našim sred­ njim školama u Bosni i Hercegovini, koje u velikom broju pohagja muslimanska mladež, uči se jo š i sada Hoićeva povijest. Znate, valjda, što piše Hoić o Muha­ medu a. s.? Šta biste na primjer, vi „tolerantna" gospodo oko „N ovina", u ovom slučaju radili, kad bi se u jednoj školskoj knjizi pisalo onako o „početniku kršćan­ stva? I to baš u, tako reći, interkonfesionalnoj školi? Napomenuti nam je, da ovim, kao ni svima drugim i vima, što izlaze u „B iseru " nijesm o namjeravali niti namjeravamo vrijegjati ičije vjerske osjećaje. U našoj vjeri ričito sto ji, da Isa a. s. nije B o ž ji sin, nego Nje­ gov poslanik, kako smo to konstatbvali i u spomenutom članku. Nu ta k o m s t a t a c i j a je za »Novine« »Bogumrska .bula na početnika kršćanstva«. Kadi bismo bili zlobni, m ogli bismo isto ustvrditi za »Novine« i reći da je po našoj vjeri »Bogumnska bula« vjerovati čovjeka, kojega je B o g poslao $a svojim zakonom, da svijet upu­ ćuje na pravi put i koji je kod nas kao i svi ostali poslatnici B o ž ji svet, — vjerovati Bogom , je r se to protivi našem vjerovan ju: d a B o g n i , j e n i k o g r o d i o , n i t i d a j e t k o r o d i o N j e g a. Prem a logici »No­ vina« uvreda, je za cijelo kršćanstvo što islamska vjera uopće postoji, je r ono, što se ispovijeda u islamskoj vjeri, kolidira s kršćanstvom. Konačno se najsvečanije ogragjpjem o proti sumnji­ čenju, da naš rad ide u prilog »fam oznoj politici auitomomaša Šerifa Arnautovića« ili ma bilo k ojoj političkoj struji, a to smo naglasili u prvom svom b ro ju u članku »•N«ai početku treće godine«, gdje je jasno rečeno: »Biser« Dvije tri „Novinama**. Povodom članka, što je izašao u 2. br. našeg Usta pod naslovom „Š ire n je Islam a u V elikoj B ritan iji” , osvrćn se k a to lič k e 'N o v in e " u 37. broju od“ l9 . februara o. g. p cđ naslovom „M uslim ani i k ršćani" na način, koji ni­ malo ne o d go vara naobraženim ljudima. Prijete nam se „ češan jem " i „prikazivanjem (valjda Islam a?) u pravom će pisati u islamskom dtuihu, te se neće upuštati u poli­ tička dnevna pitanja, je r stojim o ma stanovištu, d!a je našem narodu preče duševno pr osvjetljenje i usavršen je, nego li p r a z n a politika, koja jo š jedinom budi rečeno, neće imati mjesta u našem listu.« Ovoliko rekosmo radi razjašnjenja, ali u isto vri­ jeme naglasujem o, da nećem o dozvoliti da n as napada ma ko to bio. Vraćaćem o šilo za oginjilo. U regjuje: uz red ak cion i od b or odgovorni urednik: Muhamed B ek ir K alajdžić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/734b228b6f96ebb1aa5346aca2e9c80e.pdf 1e1c5e4e53cd9de85e91f73b7600db4d PDF Text Text BROJ 5. i 6. „B I S E R“ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24’—, za učitelje (mualime i siromašne učenike (talebu) j vojnike bezsarže K 16'—. Mnali mi i đaci koji skupe najmapje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. U a ts e iilje samo onima,koji unaprijed pošalju pretplatu GODINA Ili. BISER u s t zh S ir e n j e is l h m s k e p r o s v j e t e . In n em cl* m u tu in u n e ic b v e tu n ! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. ' Neplaćena se pisma ne primaju. —- Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u jalu vc la jula a lejh i! PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o s ta ru . Sve jjto se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER" Mostar (Hercegovina). ________________ Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. 19. Rebiul-abat 1336. (HžamidSl-UlB). MOS T flR 1. i 15. marta 1918. Fikcija za osnivanje „Matice Muslimanske". Ako promotrimo razvitak i napredak kulturnih naroda vidjećemo, da je pored svih drugih faktora pri izgradnji njihovog prosvjetno kulturnog i socijalno-gospodarskog života igrao naj­ važniju u'ogu jedan faktor, a taj je: štampa. Stotine i sto.ine imade primjera u historiji, koji nam najbolje svjedoče kako veliku moć i kako silne posljedice stvara djelovanje štampe. Da ne iznosimo mnogo primjera dovoljno će biti ako istaknemo činjenicu, da je pri stvaranju velike francuske revolucije igrala štampa najiuočniju ulogu. Takogjer nam i ovaj veliki i strašni svjetski rat, kojemu nema primjera u historiji čovječanstva, može poslužiti kao dobar primjer, da je moć štampe neizmjerna, jer ona pokreće mase i njima vlada, te da je ona jedan od najglavnijih faktora u javnom životu kod svih kulturnih navoda. Kcd muslimanskih naroda je takogjer pri emancipaciji i preporodu njihovom služila kao najbolje stedstvo štampa. To najsjajnije doka­ zuje i socijalno-kuiturni preporod i politički razvu«k ruskih Muslimana. Veliki prijatelji i vogje p.ojedinih kulturnih naroda uvigjajući silnu djelotvornu snagu štampe kao sredstva za širenje korisnih i plemenitih ideja izdavali su razne časopise, knjige, brošure i ine publikacije, kroz koje su svoj narod odgajali i vodili k ostvarenju velikih ideala. Budući, da nije ni iz daleka bio dovoljan rad pojedinaca, da uzmognu ostvariti velike narodne zadatke i stvoriti uvjete za dobru budućnost i blagostanje svog naroda, to su osnivana razna društva i institucije uz sudjelovanje naroda, koje su imale zadaću, da koncentrišu oko sebe intelektualce k o i velike narodne dobrotvore i na taj način izv še ono što nije bilo moguće izvršiti pojedincima. Tako je došlo do raznih kulturnih ustanova kod pojedinih naroda, koje nalazimo pod raznim imenima, kao na primjer kod naših susjeda Srba: .Matica Srpska“, „Srpska Književna Zadruga", „Srpska kr. Akademija znanosti i umjetnosti", — kod Hrvata: „Matica Hrvatska", „Jugoslavenska Akademija", „Sveto Jeronimsko društvo", ..Društvo hrvatskih književ­ nika", „Kolo hrvatskih književnika", „Klub hrvatskih književnika" itd. I kod nas bosanskohercegovačkih Mus'imana bilo je tu i tamo požrtvovanih ljudi i narodnih prijatelja, koji su koji su pokušavali izdavanjem raznih korisnih knjiga i književnih listova, kao što je na primjer Ademage Mešića „Behar" — koji je budi uzgred spomenuto učinio mnogo u prosvjetnom pogledu kod našeg naroda —, Braće Bašagića „Biblioteka", našeg vrijednog nestora Mirze nekoliko vrijednih knjiga, Čaušeyića, sadanjeg reis-ul-uleme „Tank" i nekoliko knjižica religioznoodgojjjog sadržaja, zatim „Muallim", „Gajret" i nekoliko knjiga „Muslimanske Biblioteke", da n .š muslimanski narod prosvijetle i podignu na stepen drugih kul urnih naroda. Ali ti pokušaji pojedinaca nijesu ni izdaleka bili kadri, da izvrše velike zadatke u smislu religiozno-moralnog i kulturno-ekonomskog preporoda našeg naroda. �___________ Strana 66. s___ u_____ __________ _______________^ I S L ^ ± i ,BISER' Ta je činjenica potakla redakciju ,,Bisera“, da izagje sa idejom osnutka „Matice Musti« manske“, kojoj će biti zadaća, okupivši sve iskrene prijatelje muslimanskog napretka, izdavati korisne “knjige za narod. Da se olakša osnutak te po naš vjersko-gospodarski opstanak ne0p. hodno potrebne institucije, pokrenuli smo akciju „Lige Hiljade44, kojoj će biti zadaća sakupiti hiljadu plemenitih Muslimana u našoj domov ini, koji će svaki sa prilogom od K 100 k*0 članskim prinosom stvoriti temeljni fond od K 100.000, na kom će se sagradati spomenuta Matica. Kada še ostvari „Liga Hiljade4 i time stvori fond od K 100.000, tada će naša redakcija sazvati sve članove lige na skupštinu u Sarajevo. Ta će skupština izabrati odbor, komu će biti zadaća izraditi pravila za „Maticu Muslimansku44 i nakon što ih odobre članovi „Lige Hiljade1, i Zemaljska vlada, preći na izbor stalnog upravnog odbora. Samo se po sebi razumije, da će odmah nakon što se izabere prvi definitivni upravni odbor „Matice Muslimanske44 isti preuzeti glavnicu lige i njome dalje rukovoditi kao sa Matičinom imovinom. Držimo, da je suvišno ovdje potanko iznositi šta će sve biti zadaća Matice i kakva će sve morati knjige izdavati prvo, stoga što će svakom biti jasno iz prije istaknute zadaće, a ta je religiozno-moralno odgajanje i uopće kmturno-gospodarsko podizanje Muslimana, a drugo, što će imati pravo jedino odbor, kojeg će izabrati skupština članova „Lige Hiljade44, da izradi pravila i u istima predvidi onakav način djelovanja i izdavanja knjiga onoga smjera kakav bude odgovarao želji dotičnih skupštinara, odnosno članova „Lige Hiljade41. Članske prinose za „Ligu Hiljade 4 kupiti će iedakcija našeg lista u Mostaru po svojini članovima kao i po drugim ugl dnim i agilnim ijud'ma, a po ostalim mjestima Bosne i Her­ cegovine po svojim vrijednim suraunicima, povjeren rita, pretplatnicima i ostalim prijateljima islamskog napretka — čija ćemo imena kasnije iznijeti u „Biseru44 — i odmah slati putem čekova „Muslimanskoj Centralnoj banci*4 u Sarajevu na račun fonda, kojeg je otvorila ista banka pod imenom „Liga hiljade kao fond za osnutak Matice Muslimanske44. Spomenute čekove za slanje novca kao i blokove potvrda za one koji pristupe u „Ligu hiljade44, dala je redakcija našeg lista štampati, te će biti isti kroz koji dan povjerenicima razaslani. U svrhu što boljega uspjeha ove plemenite akcije jedan je član naše redakcije išao na ročito u Sarajevo i osobno zamo.io preuzvišenog gosp. Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čauševića, reis-ul-ulemu. da pristupi kao član „Ligi Hiljade i da tim >kao naš vjerski poglavica doprinese najglavniji dokumenat koji će služiti, kao dokaz da je ova akcija kako plemenita tako i neop­ hodno potrebita, što je on s velikim veseljem i odobravanjem učinio i osim toga, još rekao da će izdati poseban apel, u kojem će pozvati sve muslimane da ovu plemenitu akciju što izdašnije pomognu. Osim toga isti je član pohodio i vogju muslimanske najjače političke stranke u zemlji direktora mauslimanskih vakufa gosp. Šerif ef Arnautovića i ponudio ga, da pristupi istoj Ligi i poradi svojim ugledom megju Muslimanima za ovu spasonosnu akciju. I gosp. Arnautović je odobrio akciju, i obećao, da će sve učiniti, što mu stoji na raspolaganju, da što bolje ista uspije, ako se pokaže ma i malo volje kod našeg svijeta za tu stvar. Ovim apeliramo na svu braću Muslimane širom Bosne i Hercegovine i molimo ih, da ovu plemenitu akciju pomognu pristupanjem u „Ligu Hitfade44 Naročito ovo stavljamo na srce našim vrijednim suradnicima, muftijama šerijat sudijama, učiteljima i muallimima, svima pros­ vjetnim radenicima, istomišljenicima, povjerenicima i čitaocima „Bisera4*, da razviju što življu a <čiju i založe se svim silama, da u svojoj okolini sakupe što viši broj članova za „Ligu Hiljade41 i time dokažu, da i mi bosansko-hercegovački Muslimani imademo smisla za napredan rad i uopće za kulturan život i da nijesmo narod, koji nema uvjeta ni sposobnosti da stvori-* temelje dobroj budućnosti i narodnom blagostanju. Da se omogući sudjelovanje u izgradnji ove naše plemenite institucije i onim ljudima, čije materijalu ) stanje ne dozvoljava na je.dan put uplatiti cijelu članarinu od 100 kruna, to �Broj 5. i 6. ,B1SER“ Strana 67. smo odlučili primati je i u obrocima i to u dva mjeseca po 50 kruna ili najmanje po 25 kruna u četirimjesečna obroka. Nadalje smo zaključili sa istog razloga, naime da olakšamo pristupanje svima onima, koji ne raspolažu sa gotovinom, a imadu obligacija austrijskog ili ugarskog ratnog zajma ili dionica ,»Islamske dioničke štamparije*' ili eventualno akcija muslimanskih novčanih zavoda, kojih nominalna vrijednost iznosi 100 kruna, odnosno dvije po 50 kruna, primati kao gotov prinos. Naš će list otvoriti posebnu rubriku pod naslovnim imenom i u njoj iznositi imena naše braće koji pristupe kao članovi lige, kao i sve druge obavijesti, koje se tiču ove akcije. Čvrsto vjerujemo i pouzdano se nadamo, da će svi iskreni prijatelji islams og napretka, a u prvom redu musi. inteligencija kako svjetska tako i vjerska s najvećim oduševljenjem pozdraviti i poduprijeti ovu akciju i uložitt sve sile, aa se ostvari u što kraćem vremenu. Hajje al-el- Felah! Mostar, 1. marta 1918. Redakcija ,,Bisera“. Bijeg. (Svršetak.) Gonjen pouzdanjem u se, što ga u vojničke mi­ šice ulijeva pobjeda stigao je i konjanički odred neprijateljev u selo, gdje smo ostavili mladu majku. Zapovjednik toga odreda bio je veoma skladan pristao mladunac, poručnik. Noć se bližila. Konjanici su bi i izmučeni dugačkim jašenjem. Iz ta oba razloga odlučio je poručnik ovdje konačiti. Kako to kod konjice iajprije biva, ogledali su se za štale konjima. Kad rekoše da su konji smješteni, poručnik se sa još dva momka bacio u sedlo i pošao kroza selo, da nađe i sebi konačišta. Nama poznata velika kuća upala mu je u oči, i on je skrenuo onamo. Nemalo je bilo njegovo zaprepašćenje, kad je upao u kuću i vidio mladu, lijepu i valjda bolesnu ženu na dušeku. Nemalo se prenerazila i žena. Bila je spremna kriknuti. Ipak se svladala. Po uniformi je raspoznala da došljak mora biti neprijateljski časnik. To joj je podizalo pouzdanje. Sabrala se oslo­ vila ga je, dok je još časnik bio zbunjen nenadnom prilikom lijepe žene, gdje^ni mačke žive nije očekivao. „Gospodine slaba sam i bolesna žena. Bježala sam od Vaše vojske, u'putu sam rodila. Dobri ljudi smjestili su me ovdje, jer mi je bilo nemoguće bježati dalje. Imajte smilovanja sa mnom. Pomislite na Vaše kod kuće"... Čvrstim i sigurnim glasom govorila je lijepa majka riječ po riječ. Časnik je stajao i kapom u ruci i sastavljenih peta, kao da sluša kakvu zapovijed. Osvježivao ga je pogled na tu ženu u dušeku. Ljćpota joj se i protiv njene volje stremila, da očara došljaka! Bljedilo u licu podavalo joj je još jaču moć zavođenja, i došljak je bio sav u njenoj vlasti. Još ga je jače nadraživao taj fakat, što je gledao muslimansku ženu pred sobom. Nemuslimani zamišljaju neku romantičnost iza haremskih mušebeka. Svaki je sklon vjerovati, da stotine najfantastičnijih priča ispunjuju život iza tih mušebeka. I naš je gospođin poručnik počeo zamišljati sebe junakom usred te romantike. Cijeli ljubavni roman sa tom ženom uskrsavao mu je u uobrazilji. Žena je prestala govoriti i zagleaala se u Časnika. On je crvenio kao valjan đak, kad ne nauči lekcije. Napokon je progovorio. S teškun mukom mogao je toliko i. ovoriti. da ju uvjeri, kako se ničega ne treba bojati. Momku je naredio, da mu uredi drugu sobu za konačište. Primjetio mu je, da nebi učinio štogod na žao bolesnoj ženi. Sam je otišao đa prigleda, jesu li momci i konji namireni kao što treba. Jesu li straže postavljene i t. d., i kad je sve razgledao, obrnuo je konja i pošao u nastanbu. Neobično se veselio, da će opet vidjeti lijepu ženu. „Pričaću joj o tome, kako je kođ mene, kako imam dobru majku, kako ću nju ponijeti sobom, kako će joj se radovati moja majka, milovaće ju kao svoju rođenu kćer.“ Okupljen tima i takovim mislima jezdio je mladi časnik kući, gdje je ostavio lijepu ženu Momak je uveo osedlana konja u podrum. Poručnik je pošao u odaje ženi, što mu je tako nenadano zavrtila mozgom. Razgovarali su o koječem. U početku je razgovor tekao nekud usiljeno. Poslije je postao sve življi i življi. Gospodinu se poručniku upravo razvezao jezik. Zapravo on je sam i govorio. Govorio je više i smjelije, nego Ii je bio u putu smislio. Žena ga je kradom pogledala. Vidjelo joj se, da je bila obuzeta nekakvom mišlju. Čas bi joj oči zaplamsale, čas bi im ona opet zatomila žar. Šta bi to moglo biti, te je okupilo ovu ženu? Neko poduzeće vrtjelo joj se mozgom. Dugo je govorio gospodin poručnik. Tek u neke zapazio je, da sam govori. I njegov ga je monolog počeo zamarati Umor minulog dana počeo je paralelno djelovati sa umorom noćašnjeg dugačkog pričanja, da ga uspavaju. Napokon je zaželio laku noć ženi, koju je počeo obo­ žavati. Kod nje je zaboravio kapu i kabanicu. Ona ga je ispratila jednim čudnovatim pogledom. Neznam, bili sa kojom zgodnom riječju dao okrstiti taj pogled. U njemu je bilo i zadovoljstva i mržnje. Tko pozna kao �Strana 68. „BISER” ___________ _________________ ° r°j 5. i 6. odgovornosti prfcma svom narodu i domovini. T0 je općenito pitanje, a hadisi šerif, Što ga istakoh u niottu ovog sastavka, tako je rječit, tako jasan, pun i jedno, stavan. . . . Da smo hajirli, radili bismo za se i svoj narod, da nijesmo ovaki kakovi smo, zar bi nam ovako bilo? H a j i r s u z i s m o — i tu je odgonetka našeg hala i ahvala. „Oštar sud‘ reći će jedni; „preuzetna tvrdnja« primijetiće drugi. A ja velim: „islamski aršin", pa da to i obrazložim. Ističući za što su muslimani najhajirniji veli K uran1) (a. Š): „ P o s t a s t e n a j h a j i r n i j i ummet , š t o j e p r o i z v e d e n m e g j u I j u t s t v o m : n a 1až e t e ma r u f , a z a b r a n j u j e t e m u n k j e r i vj e­ r u j e t e u A 11 a h a / - ) Vjerovanje u Boga spomenuto je na trećem mjestu, jer to svojstvo imagjahu i ummeti prije pojave Islama, dočim su druga dva svojstva islamski specialitet: samo Islam traži i krvnu žrtvu u borbi za promicanje dobra i pobijanje zla. Džihad fillah — naša je osebina, a što ga ne shvaćamo krivnja je na nama, a ne na Islamu i njegovim principima. Vra­ timo se pravom Islamu i — izmegju ostalog — eto nns u prvim redovima časne borbe proti zlu, a za dobro i spas zajednice. Ma koliko se mučili i natezali, ni pod plaštem' tesavvufa iz Islama nikad ne povukosmo Tolstoje.vu doktrinu „ne opiri se zlu!“, niti možemo u njemu naći oslona za opravdanje pasiviteta i klonulosti: Islam je borba i život, otpor i energija. Gornji ajet ne daje nimalo mjesta rezignaciji i klonulosti, on čupa i zadnju...žilicu truloj misli, da su „prilike" i . zeman“ jači od svijesne vjere u pobjedu dobra. Za to tu borbu i stavlja u dužnost s v a k o m p o j e d i n c u : najhajirniji ste, jer s^aki vaš pojedinac nosi bajrak b?rbe proti zlu i promiče dobro. To vam je oznaka i karakteristika, veli nam gornji uzvišeni ajet. Pošljedica je ove islamske oznake, da je s vaki m u s l i m a n odgovoran za svoju zajednicu: počam od dužnosti kućnog odgoja, pa do časne smrti za dobro Islama’ i muslimana, svi su islamski propisi neprekidna karika nastojanja, da se od svakog pojedinca učini a k t i v a n i koristan član islamske zajednice. Gornji je ajet karakteristika Islama i pravih muslimana. I ko ne želi ispasti iz oznake „hajri-ummet", taj će upregnuti sve sile, da se što više približi tom idealu Islama i Sakib Korkut: zdravo shvaćenog čovještva. S toga će i fasik sudje­ lovati u ovom nastajanju — u prvom redu popravljaEmr bil-maruf i nebj aniljućj sebe i upozorujući druge. munkjer. Nu kao što svaki posao traži svog majstora, tako M oito: „Najhajirniji je onaj čevjek, i gornja dužnost v i š e t e r e t i s p r e m n i j e g a i si­ ktji koristi ljudstvu". t u i r a n i j e g a : ko je u boljoj prilici veća mu je i H a d is i-š e r if. dužnost vršenja gornjeg propisa. Bogataš može svojim Za što nam je zakržljao javni život i za što smo ’) Suretu „Ali Imran"; džuž IV. sahifa 63. došli u ovaj h al? To je pitanje, koje čitamo na zabri­ V U m m e t znači: Sljedbenici kojeg Božijeg Poslanik*; nutim licirr a svih, koji vode ’ačuna o našoj buduć­ m ^ r u f je ono što šeriat propisuje i odobrava, a m u n k je f nosti; svih kojima još nije zamro osjećaj dužnosti i sve što šeriat zabacuje. rakter većine muslimanskih žena iz naših krajeva, biće mu sve to jasno. Kad bi i jedan musliman tako daleko zabrazdio pred kojom tom ženom kao gospodin po­ ručnik, stigla bi ga s njene strane anatema. Ona bi mu mogla biti naklonjena, Ne čini ništa. Cijeli se odgoj buni u njoj protiv nevjere. Svaku takovu misao ona će protjerati od sebe kao nedostojnu. Kad to znamo, možemo istom misliti, kakav će udes snaći nemuslimana, koji se tako daleko usmjelio. Njegovoj strašnoj osudi doprinosi i patrijarhalni i religiozni odgoj naših žena. Dobra su dva sata prošla, kako je poručnik os­ tavio našu mladu majku. Iz pokrajne sobe razabire se pravilno i gotovo u nekom taktu disanje momka i časnika. Majka se odlučila. Podigla se bez i najmanjeg šušnja. Plačne poglede bacala je na dijete povijeno u njenu košulju. Naglo se sagela. Dokopala je dijete. Lud poljubac matere koja gubi dijete, utisne mu na čelo. Brzo ga je spustila. Prigrnula je kabanicu, i natukla kapu. Tiho je otvorila vrata. Na nokat se svukla u podrum. Izvela konja. Bacila mu se u sedlo vješto, kao da je hiljadu puta uzjahala. Uzenjđijama ga je podbarnula. Dobar put kakav je bio poletio je, kao da je stekao krila. Straže su joj se svuda uklanjale s puta držeći je za časnika u službi. Nešto, što ju je noć čuvala, a nešto časnička kabanica i kapa, stigla je bez zaprijeke do naših predstraža. ^ u su je obus­ tavili i pred veli zapovjedniku onog ods.ečka. Uz slav. ljenje su je sproveli do u S. Ni Jeanne D’ Are, koja je spasila Francusku, nijesu Francuzi više slavu Odliko­ vanje i pokloni slijedili su jedni za drugim. Žena siro­ mašnog zanatlije našla se naglo u obilju svega i sva­ čega. Ponekad je uzdahnula i bila spremna pronti koju suzu za djetetom, Sebe je tada prekoravala, da ga je iz najprostijeg egoizma ostavila. Ponekad se opet tje­ šila logikom mnoge naše mlade majke: „Mlada sam pa će biti djece." Slavljenje i pokloni, koji su ju ne­ prestano obasipali, doprinosili su da prevagne ovo potonje osjećanje. Raspoloženje gospodina poručnika može zamisliti svaki od nas Sudbina djeteta i meni je nepoznata. Mevaizi'dinijje. �Broj 5. i. 6. ,BISER* Strana 69. zekjatom i drugim dobrotvornostima mnogo hajra uči­ istog sureta ovako označuje laži- muslimane: „Muniti, dočim je siromah lišen mogućnosti takog djelo­ na f i c i i m u n a f i k k i n j e s p a d a j u j e d n i d r u ­ vanja. Učenjak će svojim vazom i nasihatom, svojim g i ma : š i r e zl o, s p r j e č a v a j u d o b r o i s t i š ć u umnim kapitalom polučiti isti uspjeh, kao i najveći š a ke (ne čine dobročinstva). Z a b o r a v i š e Bo g a , bogataš, dočim je džahilu izmaknuo taj dragocjeni ka­ d a j e i on nj i h n a p u s t i o " . pital, pa je mahrum od blagodati, da na ovaki način Pošto ovaka organizacija obavlja dužnost cjeline ispunjava svoju dužnost. Tjelesni kržljavac ne može i zajednice, treba da je svijesna svoje dužnosti i od­ voditi intenzivne agitacije kao zdrav čovjek; oholica se govornosti; mora biti dorasla svojoj zadaći, te uz to izdiže nad svoju okolinu; strašivica ne smije u prve još marljiva i istrajna u svom djelovanju. Izraz „minredove. 1 tako dalje. Ljudi su dakle već po svojoj pri­ kjum“ (ako se „min“ uzme kao . tebidije") znači: rodi upućeni na zajednicu i upotpunjavanje: ujedinje­ „ne ki od v a s “. Mogu li onda ti „neki od vas“ biti nim silama više se postizava nego li pojedinačnim nezavisni i neodgovorni; može li cjelina tu organiza­ akcijama. Za to Alejhisselam i veli da su muslimani cijo „nekih" ostaviti bez kontrole? Ne! Nikako ne! »kao z u p c i od č e š l j a : veže i dr ži j e d a n d r u­ Jer izbor nekolicine samo je s r e d s t v o i oblakšanje g o g a . I zaista se bez megjusobnog podupiranja ništa za cjelinu, a nipošto svrha i cilj samoga rada. 1 kad veće ne postizava: pojedinac, ma kako darovit i spo bi se desilo da ta „nekolicina ' skrene s puta, pa za­ soban, gubi se i iščezava, čim se odalji od svoje za­ nemari svoju dužnost, cjelina se ne bi mogla izgova­ jednice i izagje iz čize. To nam uostalom potvrgjuje i rati time da ima svoje zastupstvo, jer je pobijanje zla ovaj hadisi šerif: „ Dvoj i c a su bol j a od j e dnoga , dužnost cjeline kao takove. I ako izabranici ne biše t r o j i c a su b o l j a od dv o j i c e , a č e t v o r i c a su vršili tu dužeost, onda je mora vršiti cjelina sobom b o l j a od t r oj i ce. S t o g a m o r a t e u zaj ed niču, ili izabravši druge pojedince Dužnost kontrole nameće je r B o g ne će e k u p i t i mo j i h S l j e d b e n i k a se još i radi toga, što niko nije nepogrješiv, pa i naj­ n e g o s a m o na p r a v u put u". bolji izabranici mogu tokom vremena zastraniti i odaBez zajednice nema spasa, nema rada i uspjeha. lj ti se od svrhe svoje organizacije. A nalaže je i izreka: Nu ne treba smetati s uma, da zajednicu sačinjavaju „jedni su drugima p o ma g a č i " . Neka mi je dozvo­ opet i opet — p o j e d i n c i . 1 ne valjaju li ti pojedinci ljeno upozor da ajet spominje mamine i muminke i ne će im valjati ni zajednica: od hiljadu jalovih klasoprema lomu konstatovati da se iz o v o g r a d a ne ni zrnca ž ta, a opet dobar kvas čini čudo od kruha- s mi j e i z l u č i v a t i ž e n s k i n j e . N a p r o t i v : o n o Drugim riječima: dobri pojedinci u stanju su p.eobra- je z a d u ž e n o o v i m r a d o m i s t o k a o i mu šaiti čitavu zajednicu, a d o b r i p r v a c i p r a v e e pohe ki nj e, pa v a l j a p r e k i n u t i n e o p r a v d a n i m u r a z v o j u j e d n e s kupi ne . i z l u č a n j e m ž e n e i a d e t z a mi j e n i t i — š er i Nema li u zajednici izvanredne jedinice, može se at om, a ne o b r a t n o . Bogu božije, ženi žentno! taj manjak nadomjestiti složenošću osradnjih jedinica, Istaknuću ovdje samo jedno vrlo zgodno a široko polje, pa se i na taj način može mnogo štošta postignuti. 0 na kojem biše one mogle biti vrlo uspješno zaposlene: tom nam jasno govori jedan drugi ajet iz istog sureta, staranje za jetime i siročad. koji glasi: „Nek me g j u v a ma b u d e gr u p a , Prije nego li pregjem na način vršenja ove duž­ k o j a će z v a t i na haj r*) n a l a g a l i d o b r o i nosti dodaću još donja dva hadisi šerifa, što ih do­ s p r j e č a v a t i zlo. I to su oni š t o su s p a š e n i nosi Zemahšerija pri tumačenju gornjih ajeta (Kješšaf Prvi ajet označuje ovaki rad osebinom i oznakom 1. 318): Priča se daj e Alejhisselam (bivši na minberu) svakog muslima, a ovaj se pošljednji ima shvatiti kao upitan: ,,Ko je najhajirniji >čovjek" ? On odgovori: njegova nadopuna i uputa, na koji će se način taj rad „Onaj što najviše i najuspješnije promiče dobro, naj­ izvršavati. Svi ćete se brinuti za širenje dobra i suz­ više se boji Boga i ugleda bližnje". —~„Ko promiče bijati zlo, nu da vam se taj posao oblakša i da laglje maruf, a sprječava munkjer Božiji je namjesnik na dogjete do cilja, morate se pobrinuti ze o r g a n i z a ­ zemlji, namjesnik je njegova poslanika i njegova ci j u, koja će izvršavati tu zadaću. Budući ste svi’zaKjitaba". duženi svrhom i ciljem te organizacije pomagaćete je svim moralnim i materijalnim sredstvima. Niko ne A sad da vidimo kako se ima udesiti ovaj rad smije stajati po strani, a još manje ometati rad. — Tu nam dužnost nameće ovaj ajeti šerif: „Mu mi ni i i ko će ga rukovoditi. F a h r u d d i n i Ra ž i tumačeći m u m i n k e j e d n i su d r u g i m a p o m a g a č i : gornji ajet veli otom slijedeće: „Naravna je stvar, znanj em p r o m i č u d o b r o i s p r j e č a v a j u od zla, k l a ­ da je vršenje gornjih dužnosti uvjetovano nj aj u, d a j u z e ć a t i p o k o r a v a j u s e B o g u i (i 1m o m). Jer džahil čovjek može stvar okrenuti tumbe, n j e g o v u p o s l a n i k u " . (Suretuttevbe). Drugi ajet pa mjesto dobra preporučivati ono što je zabranjeno. *) Hajr može značiti dobro za ovaj i onaj svijet, a maruf Džahil ne zna ni mezhepskih diferencija, pa i na taj je uži pojam i odnosi se na čine, koji donose ahjretsku korist. način može t dovesti do neprilike. On ne zna držati Vidi „Bejdavi" I 234. • ravnoteže, pa može biti strog'ondje, gdje treba blagost, �Strana 70. ,BISER* a blag kad treba strogost. I s toga je to u prvom redu zadaća uleme11.*) Ovo Razino tumačenje nije proizvoljno, nego je osnovano na samom Kuranu (a. š.) jer ajetuttefekkuh**) označuje svrhom ilma — i n z a r i na s . Usposobljavanje u šeriatskim znanostima ne smije dakle biti šport, niti sredstvo prihoda; svrha naobrazbi mora biti uzvišena kao i ona” sama : a l i m s e m o r a b ri­ n u t i za i n t e r e s z a j e d n i c e i s v o j i m z n a n j e m k o r i s t i t i d r u g i m a . Ilm ne smije biti zatvorena riznica i alim je dužan budit« i drmati svoju „firku"; on mora biti pejgamberski našljednik i ~ s v o j i m v a z o m , s v o j i m n a s i h a t o m i iršadom ***) s l u ­ ž i t i v j e r i i m i l l e t u . 1 gdje je ulema svijesna ove svoje zadaće, tu je i zajednica sasvim uredna: traži savjet i drži se upute. U takoj su zajednici i bogataši svjesniji, jer im je jasan cilj mala i objašnjena korist infaka. Samo upućivanje na dobro ima se rukovodili prema principu: blaže, pa tek onda oštrije. I munkjer će se sprječavati na isti način, a stepeni rada jasno su izraženi u hadisi šerifu: „Ko o d v a s v i d i k a k v u r u ž n u s t v a r , n e k a je i z m i j e n i i s p r i j e č i — d j e l o m ; a k o t o n e m o g n e o n d a z b o g o m, a a k o ne m o ž e ni to, o n d a s r c e m, t o v o je n a j z a i f n i j i i m a n . “ Spriječavanje zla sr ada dakle u — imanske dužnosti. Pravi muslim u tom je pogledu d j e l o t v o r a n ; osuda zla zborom niži je stupanj imana, a sa osudom i zgražanjem megju čet duvara zadovoljiće se samo — vrdalo i slapčina, čiji je iman zapre'an i zatrpan debelom naslagom kukavičluka i opačine. Pravi muslim ne benda u tom radu nikakve zapreke, on smiono ruši pregrade i obzire: ta svijetli mu samo iman, pa je sa tim vcdićem neustrašiv i do skrajnosti požrtvovan. Žrtvovaće i mal i džan, jer rad* za Božiju ljubav i jer zna da ide za svetim ciljem. On je svijestan da ga sakupljanje znanja i imetka ne će dovesti do spasenja; zna da je dunjaluk ahiretska oranica i da je svrha njegova bivstvovanja spas duše i priprema za bolji svijet. Što dakle jači iman to jača i požrtvovnost i srča­ nost; što slabija petlja, veća komocija i stisnutija ruka to — bljegji iman i kržljavije muslimanstvo. Eto vam islamskog a rš in a l... * *, * Ulema li, inteligencija li milletski li predstavnic, — • 1t i “S - - ■- **■ Ulema nam je r — * . — ui smjela da bude. Jedva jednom dogje na misao organi. zacije i otpoče rad kalemom i mast.lom što će imat! težinu šehitske krvi. I baš kad je taj rad bio najp0. trebniji zamandališe vrata i rasuše se kao da se nijeSu bili ni okupili. Vele: ratne prilike. Nu slaba izmotacij* Baš su ih ove prilike morale okupiti i zgusnuti nji­ hove redove. Ni ono malo kuprcanja oko oživljenja njihove organizacije ne može ublažiti strašne odgovornosti za ovaj još strašniji nemar i dangubljenje. Vaz, taj najprikladniji način bugjenja - potpuno je zane­ maren, Ugledniji se stide ćursa, premda je ćurs njihovo najprikladnije mjesto djelovanja. Prepustiše ga poluulemi, a davno je rečeno da ona din obara. Inteligencija! Šta li je dosad uradila, pa da se može pitati šta sad radi? Robovala je i robuje fiks ideji. A I sistemu. Narodni predstavnici. Uprite mi u uspjeh njihova rada, pokažite kakav rezultat njihove borbe i nastojanja, pa da vas cmoknem u ruku Nu o jednom možete biti sigurni,: Čim mine briga i opasnost, čim ne ustreba većih žrtava - izmiliće na površinu i nastaviti galamu, a možda i kavgu o tom, ko je od njii bio veći patriota. Samo će šutjeti o jednom i nas­ tojat da ne dogje pitanje: A što spavaste četiri ratne godine; što nam obustaviste svoje organe baš u vri_\me, k i su nam možda mogli pomoći? Au onomna tijela!! Krv mi dogje na oči kad pre­ mišljam o tom, na što su spali toliki ideali i na što je svedena desetgodišnja borba našeg milleta. Cilj joj je bio učvrstiti vjeru i unijeti prosvjetu. Biva osvijestiti narod i razviti mu solidarnost. „Štatut1* sadržaje dosta korisnih, i demokratskih principa i da je kod vodstva bilo smisla za organizatorski rad i koncentraciju sila - vjersko prosvjetna autonomija nam je mogla pružiti neizmjernih koristi. Naročito u ovo ratno doba. Ali, i opet — ali. Spomenuću samo nešto. Ustanova v. m. džematskih medžlisa, pa džematskih i kotarskih skupština tako se je mogla iskoristiti u ovo ratno doba, da bi od našeg naroda bila otklonjena mnoga i mnoga nepogoda. Nu zaslugom birokratizma, što danas u punom jeku cvate u vakufskoj centrali zaboravljena su i imena tih korisnih usta..ova, a kamo li da centrala rukovodi Oko nas su i u nama sve vrste mankjerata: Caruje rad tih institucija i daje im inicijativu. I u vakufskom džehalet, zjaju pukotine naše zajednice. Svak sebi, ko se saboru osjećaju razorne pošljedice ovog birokratizma. da će sutra kijamet. Ruše se propisi vjere, otpaba jedan Prva se saborska sjednica nije mogla održati radi ne­ po jedan dinski direk. Načet nam je i m aal, ta sve­ dostatna broja članova, a za cijelo vrijeme zasjedanja tinja i značajka naše obitelji, a piska sirotinje zaglušuje falila je polovica izabranih članova. Kakav je ovaj sa­ borski rad, čitatelji će se „Bisera,, najbolje osvjedočiti uši. Hrlimo propasti, na rubu smo ponora. Ko sprječava to zlo, ko li nas savjetuje i upu­ iz saborskih izvještaja. Je li utješljivija slika ulema medžlisa? Na žalost ćuje na dobro? Ko, kako? . . . . nije. I tu je mnogo više šablone i „uredovanja". Realna *) ^Tefsiri — Kjebir" sv. III. str. 28. rada i organizovana aparata ulema-medžlis niti ima, **) Suretuttevbe, džuz’ XI. sahifa 205. *'*) Kješšaf sv. 1. str. 572. niti nastoji dobiti. Za cijelo vrijeme rata nije sazvan ni �Broj 5. 1 6. ,BISER* sastanak muftija, a kamo li širi sastanak uleme i uglednika iz naroda i inteligencije. 0 sporazumnu -radu sa vakufom nema ni govora i mnoga je saborska sjednica ispunjena pritužbama o zadiranju sab. odbora u konpetenciju ulema-medžlisa. Natežu se. Katkad javno a više iza zastora. Katkad se i grde, ali — prečiščenje niti se sprema, niti će se izvesti. Gdje je rijasetski zvanični ili poluzvanični organ ? Kad li će se pokrenuti makar sjena „Vrhbosne*? Ili se možda smije lamati rukama? .. . P a i p a k je za s ve n a j k r i v l j i — na r od, j er k u k a v n o mo t r i i ne t r aži i zl aza. On bi t o m o r a o t v o r n o r a š č i s t i t i , a ja ću — da ne ostanem u ad’afima — i na ovom mjestu ponoviti šapat mnogih: „Na rad, realan rad; na spašavanje!" . . . „Organizaciju nehja anil munkjer!" . . . Strana 71. i životanjii u pijesku, odgonetanje prošlosti i budućno­ sti sa dlanova i iz očiju, (Ilmut-kjeffi vel-firase) poga­ đanje atmosf. promjena po kretanju oblakova i pravcu vjetrova (Inva), proricanje budućnosti (Kjehiatne), i si., ne samo da; nije moglo imati znanstvene vrijedinosti, nego je bilo i suviše naivno.. Sve ovo narodno blago bilo jie povjereno dobrom pamćenju sirfbvai pustinje, kojti su se njim ponosili, brižljivo ga čuvali i mlađem nara­ štaju vjerno na lamamct predavati. Novai vjera Islam, koju Arapi kroz kratko vrijeme prigrliš?,, otvori *im novo polije duševnog rada i dade im pobudu za znanstveno djelovanje i rad. Islam se temelji rla Kur’amu, kojemu je tumač i na­ dopuna riječ i djelo Božjeg posteniika Mutiaimmeda (Akjhiisseliam!) Kur’an je dakle temelj i izvor sviih islam­ skih znanosti, pa je proučavanje Kur’ania temelj islam­ skoj obuci, a prvi stepen u tom jest čitanje Kuriama. Prvi učitelj u Islamu jest sam Aiejhisseliam, a m njim dolazi sahabei kjiraiim, koji su od njega naučili KuVan, Hlćmo : a onda podučavati ostati svijet u čitanju Kuir’ama i nje­ govu sadržaju onako, kako su to oni čula i naučtei od Alejihaissdamia. U džamiji, gdje su se oni sastajati na1na­ imaš?, učili su muslimani Kur’an i upoznavati Ste njegia (Posvetio prijatelju M. ef. K.) šeriait. zakon, koji je odtređivao, kako treba dai žive i Kao lijer usred cvijeća šarolikog mezar stoji: radte vjernid u jedinog Boga i njegova posljednjeg po­ Kosti sinka mramor bijeli urešen i divan krije; slanica. l’erma tomiu je džamija prvo i najstarije učilište Tu s’ na ruži, jaseminu, smokvi leptir, pčela roji u Islamu. Rilcem sišuć slast nektarara, što na sunca žegi zrije. >ahabei-kjirami, vjerni i požrtvovni drugovi Alejhfeselamovi, koji su uza nj žvjeli, pratili su pomno Nevinčeta nišan glavu k nebu skromno u vis diže, njegov život i svalki njegov korak, brižljivo pamtili sva­ Kuplju se u zlatnim trakam’ slovca sitno urezana : ku njegovu riječ o vjeri i vjerskim dužnostima, o životu1 A sad? — Tuga srce bije, suza se za suzom niže, i društvenim, prilikama!. Na taj macin bijahu oni naj­ Jer oboren leži: ruka posjelela ga samozvana. pouzdaniji auktor iteti islatmske naiuke i prvi učitelji iza Dok ti babo, djed i pradjed r’z i obraz braći čuvo, Alejhissetama. Zar se pošta, čast i ponos čak u masku je obuvč? Čitanje i tumačenje Kuriamia, sabiranje (haidisa i for­ Zar za uzvrat bijes, zloću na čedu mrtvu da obara?... muliranje vjerskih istina (akida), ikoji izviru iz dva prva izvora, bita je jedina zabava mislilaca prvog stoljieća, Babo ^leda, ponos pada, povreda mu srce para... t. j. ashiaba, j a tim tabiina, koji su zapamtili asfaahe i U bezdušju mezar sina oskvrnć je đaur kleti... učili od1njih, tebei tabiina i svih muslimana, koji su se Proklet zlobnik bio onaj, na mrtvima koj’ se sveti! dlali za naukom, a taikiih bijaše vrlo mnogo, jer »tražiti nauk dužnost je svakog muslimana d miu3limainlke«. Rođenim Arapima nije to bilo ni teško, jer je Kurban u arapskom jeziku. Ali Neanapd, kojilh se broj prima­ njem Islama sve više i više povećavaše, osjetile u tom veliku poteškoću. Njima su bili nepoznati mnogi glasovi arapskog jezika, a. uz to im nepotpunost tadanjeg arap­ Džamija kao prvo i najstarije učilište. skog pisma d sličnost u pisanju riječi raznog značenja Duševni rad Arapa prije Islama bijaše organičen zadavala velie napore kod pravilnog čitanja Kur’ana. na saunu poeziju, .koja je tada postigla ii najviši svoj proDa se tomu doskoči, zavedoše neki jezikoslovci stavlja­ cva. Njegovo aisitronomako znanje nije bilo ništa a.;iim nje taeaka (nutota) mald slova i spod slova za oznaku prosta asrtologija, a pozniavainje bolesti i lijekova ne vokala1), i sličnih »uglasrika2) :a drugi se diadoše na može se kod njih nazvati, znanstvenim. Povjesnica im je *) Tačke, k,'j|im se označivan vokaj, suglasnika zavc h obnhvataiia samo rodoslovlje plemena i porodica, true- b'bul-F.s-ved. ed Due!.\ koji je irnro 69- po h. .* za koga se veli potpunfe vijesti o plemenskim mnogobrojnim ratovima da ie prvi gramatičar (Vadiunnahvil-Arebi) — 0. Zejdan: Tai napokon imena proslavljenih junaka i narodnih vla­ riliut-te meddu-mt-Arebi III., 55. *) lb- III., 56- Ibn-i HaUJujan navadi, da ie zavađanle tačaka dara, uz 'koja se vazala neka historička date. Ostalo nji­ za razlikovnie običnih sugišnika bili na pobudu Hadžadža, na­ hovo duševno zanimanje kao: proučavanje tragova ljutdi mjesnika Abdulmekkova u Iraku. Nad oskvrnjenim grobom. Nastavni zavodi kod starih Fitapa. �Strana 72. Broj 5. i 6 .BISER* proučavanje posatnlca d pravilnog izgovora raznih gla­ sova. Tako se poče razvijati n a u k a o č i t a n j u K u r ’a n a (imuMciraet) kao prva u vjerskim naukainia1. S ovim usporedio počinje se razvijati i g r a m a t i k a a r a p s k g j e z i k a )dflimus-sadii venHnahvdi), koju su marljivo studirati i Nearapd Perzijandi, koji su željeli pro­ učavati Kur’an, hadis i stare arapske pjesme.3) Uz ove nauke o čitanju i tumačenju Kur’ana i hadisa kao glavnih izvora razvija se i nauka o vjerskim istinama, (akaid) onda vjersko-pravne nauke bogoslužja (ibadat) i prava uopće (muamelat). Ove grane vjerskih znanosti uče se u prvim počecima u početnom i višem stepenu i to u početnim školama i džamijama. Kjnttab (Mekjteb). P o č e t n e š k o l e zvane k j u t t a b (danas mekj­ teb) bile su gotovo uza svaku mahalsku džamiju ili mesdžid1). Tu su djeca učila napamet po koju suru (poglav­ lje) iz Kur’ana, glavne upute u vjerske istine i obrede za tim čitanje i pisanje (odatle naziv od korijena „pisati”). UAndaluziji se učilo napamet i po koja lijepa pjesmica1). Učitelj u ovim početnim Srolama zvao se „mukjettib” (učitelj pisanja). To je obično bio jedan vještiji mahaljanin, koji je taj posao obavljao nuzgredno ; >Thas; beten lillah.” Nagrada za njegov trud b;li su Jobrovoljr ni darovi imućnijih roditelja njegovih učen;ka. Te su škole bile posve privatne stvari roditelja jedne mahale, koji su se brinuli za svog učitelja, ako je opornu rebalo njihove pomoći. E)ržavna vlast se nije u to nikako mi­ ješala1). U ovim se početnim školama učilo dakle najnužnije iz vjerske nauke i čitanje i pisanje, a onda se đjec«.: upućivao u džamiju kao srednje i više učilište, gdje je učitelj (muderris) držao javno predavanje, koje je mo­ gao slušati svatko. Ako nije bilo takove džamije u mje*) lb- III.. 77. Znameniti iezfcoslovci ovog <tpba jesu Ebu Amr 'ibnuI-Ala’ Temimi, za tilm Ebu Zeid. Ebu Ubejde 5 Asmei, svi učenici prvog, i imam Halil. Ebu Zejd ie bio učitelj zname­ nitog Sttjeveiha«. aiutcra klasičmng gramatičkog dfela »Kj'tab«. a umro je 214. Ebu Ube'de ie najbolji poznavalac vijesti o arap­ skim bojevima (umro 209.). a Asmeija se bavio saikuplianiem pjesama i rlieči: (umro 213.). Halil ibnP Ahmed sastavi prvi -arap. riječmk »Kjitabul ajn«, redaiućii u njemu riječi po postanku glasova i počinju sa e (odatle i ime djela) i sistematski izradi arapsku metriku, raid čega dobije Kfično ime »imama« (vođe). *) R- Dozy: Geschiichte der Mauren in Spanien, II., str69. »Početne Škole p o stn ta l/ sa i otprije i. b le vrlo dobre X mnogobrojne. U Andafuz'ji je gotovo svako znao čitati i pisati dok u kršćanskoj Evropi ne znađijahu to ni ljudi! Visokog po­ ložaja, ako ruješ u pripadali svećenstvu. Hakom II- je još držao da obuka nije dovoljno raširena i u svojoj dobrohotnoj brizi za siromašnije slojeva naroda podigne on u glavnom gradu još 27 škoJa. u kojima su djeca siromašnih roditelja besplatno pouča­ vani. jer je on učitelje plaćao.« D raper: »Ovaj veliki vladar (Harani Rešid) publicirao 'je jednu carsku naredbu, prema kojoj se ne smije ni jedna dža­ mija sagraditi, što se neće kod nj« i jedan mektjeb podignuti.«*) Ibiti Haldun: MukodJima 630 str. 3) Muhteeib tfedn* vrsta poticajnih organa, bdio je nad po­ stupkom učltelia sa djecom i sprečavao prekomjerno šibanje djece. — Ibni Haldun: Aiukadkmripa 250. stu, slali su roditelji svoje dijete u svijet, da „traži n* uku” (talabul-ilmi) i učenik je tada bio „ialibul-ilmi’* (onaj koji traži nauku). Mladić pođe u svijet i, gdje mu se svidi učitelj, tu i ostane, a roditelji su dužnj, da g* opskrbe makar on i prošao u šeriatu određene godine, kada roditelj nije više dužan brinuti se za svoje dijete! Džamija kao srednje i više učilište. Učeni muderis (šejh ili ustad) sjedio je u jednom uglu džamije, a oko njega halka (krug) njegovih učenuka (tilmiz pl. tilaimlizie ili tailiib pl. taildbe), koji su po­ zorno pratili tumačenje svog šejha, biježili ih i pamtili. Šejh je sam čitao koji tekst i tumačio ga ili je čitao koji učenik, a on razjašnjivao i primjerima osvjetljivao. Kat­ kada je nastavnik diktirao (imla) svoje tumačenje i na­ zore ili pak čitave rasprave. Mnogi je znameniti učenjak doživio, da ga u tumačenju zamjenjuje koji učenik, a on samo sluša i prati i pri potrebi dade razjašnjenja. To je osobito bilo omiljele u naukama, u kojima se može mno­ go diskutirati i sa protivnog stanovišta stavljali pitanja, odnosno braniti nazore svog mezheba ili učitelja. Pojedino ovako učilište zvalo se po učenjaku i dža­ miji (Halkatu Ebi Ishak Ešširazi fi Džami-il-Mensur) .Krug učenika Ebu Ishak Širaziije u Mansurovoj dža­ miji (u Bagdadu), a ugled i vrijednost ovisio o broju učeni i učenjačkom stepenu nastavnika. (Nastaviće se-) h li Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu 1 jedne noći. (Nastavak ČIN III. (Događa se nakon nekoliko dlana po opisanim doga­ đajima. Čin se zbiva u Kasrmovoj kući. Soba Mjepo pa istočnom običaju uneđanta. Okolo sobe šećije, a po njima ćilimi. Po zidu levbe. U dtou sobe: vodeni ibrik, leden i mangiaila.) Prizorprvi. Rukaja sama. Rakija (uzdiše i tane suze): Oih Bože, Bože, što će to bliti? što je to bilo od' njega, da ga mesna1 aai diva dlana? što bi se to moglo s njim dogoditi?. 'Kada je po­ šao na put, reče mi, da će se još isti dan povratiti. Datnas već dva dana, a on ne dolazi Oh Kasarne, Kasarne (plače), govorila sam ja tebi, da ne ideš, a ti mene mir ') Predavanja i disputacLie mnogih teologa i pravnika slu­ šalo je na hiljade učenika. Ismail El-BuchanE, koji 'je držao Pre­ dav a n e o hadisu u 3- stoljeću, imao je 28.000 shišartaca- — JHauri: Der Islam, 199. �Broj 5, i 6. Strana 73. „BISER1* jesi pokušao. Govorila sam ja tebi, da se mahneš blaga i te proklete špilje. Ta eto hvala Bogu imamo čime da Živimo i bez tog prokletog blaga i špilje. Bog zna sam gdje a sada i što se je s tobom dogodilo. Čim si rekao, da ćeš ići, meni je odmah sroe slutilo na zlo. Ah miufco moja i žalosti! (Guši se u suzama i plaču.) P r i z o r drugi. Rukija i Morgijana. Morgijana (dolazi): Za Boga1, harnima, vi još uvi­ jek plačete! Rukija (kroz plač): Ah mahini me se dnagai Morgijama! Morgijana: Ta, ako je oitiš’o i doći će. Sigurno je limao nekih važnih poslova, radi kojih nije mogao idla se odmah vrati kući, već dulje ostao. Rukija: Nikada. Ja se ne nadam. Tai eto na polasku neće, da ide u neki obližnji grad1po nekom poslu pa će se 'Sigurno povratiti, čim ga svrši. Ne draga Morglijiania. Ja ću ti istinu kaizati, ali to moraš kao najveću tajnu čur vati! Sjedi, pa ću ti sve kazati! Morgijana (sjeda niže nje na ćilim): Slobodno ha­ rnima pričaj! Ja sam vrlo znatiželjna i ne će se od mene dalje čuti, ja ti svoju iskrenu riječ dajem. Rukija: On nije otišao u obljižnje mjesto >o svom poslu, već u šumu, da potraži hajdučku špilju s blag m. Morgijana: Ja za Boiga hanumai, ko ga na to na­ govori? Ko ga navede na ovake pogibeljne pustolovine? Rukija: Ta eto ko će drugi biti, već moj djever a njegov rođeni brat Ali1Baba. Morgijana: Pa ja o tome svemu nisam ništa do sadla zinala! Rukija: Nijesi znala, jer je on to krio. On je to i meni teškom mukom odao. Bojao se, da ga od’ tog nje­ govog pogibeljnog padihvata ne odvratim. Morgijana: Pa zna li zato vaš djever Ali1Baba, da mu brata nema1već dva dan?’ Rukija: Dakako, da zna. Za to je i otišao danas tamo, da ga potrazi M živa ili mrtva. (Ponovno saplače.) Prizortreći. dovesti ovamo, pa onda ne će moći znati, iui čijoj je loući sasječenu lešinu šio. AH Baba: Vrlo dobro Morgijana. Kada budeš to obavila, otiđi hafiz Suiejmanu, pa mu reci, da je moj brat umro od srčane kapi! Koži mu, mek dođe malo kalSr nije i neka ga opremi! Uz put se navrati još i našim susjedima: Sabitu i Ibrahiimu, pa i njima, kaži tako isto, da je moj brat naglom smrću promjenio svijet! Samo gledaj, da to što prije obaviš! Morgijana: Nemaj brige gospodaru! (Odlazi.) Prizorčetvrti. Prijašnji bez Morgijane. Rukija: Dragi djevere, pričaj mi! sad1, kako to bi! AH Baba (sjeda na sećiju): Ćim sam umišao u špi­ lju, imam što da vidim. Isječeni komadi mrtvoga moga brata vise na nekoliko mjesta u špilji. Rukija (kroz plač): Uh dragi djevere, teškog li be­ laja i žalosti! AH Baba: Meni odlmah već bi jasno, da su ga haj­ duci zatekli u špilji! i sasjekli. Rukija: Uh, uh, djevere, ziai Boga! AH Baba: Pokupim brzo komade u vreću i dođem ovamo ku Rukija: Oh Bože, baš ga zaista zatekoše u špilji, ?a ga AH Baba: Ja mislim svakako snaho, da se je to mo­ ralo dogodili ovako. Moj brat rahmetli, a tvoj muž, do­ šao je u špilju. Kad je nakupio blaga, koliko je htio, pošao j van, ali nije mogao izići, jer je zaboravio bio riječ »Sezame«. Pošto ovu riječ indje mogao iizreči, nije se špilja otvorila, te je on ostav unutra. U to su se vri­ jeme povratili hajdluci i eto vidiš što je bilo. Rukija (kroz plač): Ah, ah, Kasime, što si išao? Što nije9i ostao kodi mene, pa to ne bi ništa sada od tebe bilo? AU Baba: Ja idem snaho, da isječene dijelove mrt­ vog moga brata sastavim, pa čim dođe majstor Miustafa, nek odmah Šije. (Oboje odlaze.) Prizorpeti. Prijašnji i AH Baba. Morgijana i Mustafa. AH Baba (dolazi, a Rukija i robinja joj Morgijana 'ustaju, dla ga dočekaju): Draga snaho! Dai ti je zdrava i živa na ramenu- glava, tvoga muža, a moga brata ne­ ma više među živima. (Plače.) A ti Morgijana, zafclinjem te, dla čuvaš ovu tajnu! Eno onamo u sobi je sasječeno tijelo tvoga umorenog gospodara. Rukija ((kroz plač): Moj muž mrtav? Sasječen? Ali Baba: Draga snaho, ne pomaže plakati, već treba gledati, dla brata opremimo i ukopamo. Ti idi (prema Morgijiani) postolaru Mustafi, pa ga dlovedi Ova­ mo, nek one isječene dijelove tijela sašije! No prije toga neka ti se zakune, da će tajnu čuvati! Morgijana: Ja ću ga gospodaru, zavezanih očiju Morgijana (dolazi i vođi za ruku Mustafu, zave­ zanih očiju): Eh, došli smo. (Skiide mu zavoj s očiju.) Mustaia: Tako? A gdje je lešina? (Razgleda po sobi.) Morgijana: U drugoj je sobi, ali će se donijeti ova-mo. Nego vi malo sjednite tu i prečekajte! (Pokazuje ru­ kom na sećiju, a onda odlazi.) P r i z o r šesti. Mustafa sam. Mustafa (stoji i razgleda oko sebe po sobi): Gdje Ii sam ovo? U čijoj sam ovo Bože, kući? Čija je to 'sasje­ čena lešdnai, što me pozvate, da je šijem? Baš čudnovato. �Strana 74. Broj 5. j ,BISER' Ovaki ml se slučaj još nije nikad dogodio, da sam ovake stvari radio. Šiti obuču, to mi je već zanati, ali isječenu lešinu. .. (Razmišlja.) Baš tuhaif! Na što se sve ne će ovi insan u svom životu namjeriti. No kako bilo, da bilo, glavno je, da čovjek dobije kakav mastan dar, a osta’o sve na stranu. (Mahnu rukom.) Kakve se sve stvari danas za novac ne rade, pa zašto ne bih i ja lešinu si’išio. Čija je lešina, o tom ne ću svoju glavu, da'razbijam. Glavno je novatc. (Rukom čini, kao da broji novac.) Prizor s e dmi . Mustafa, Ali Baba i rob Abdullah. Ali Baba (nosi s Abdullahom u platnu zavijenu le*šinu): Evo nas majstore, nijesi nas dugo čekao. Mustafa: Evo i mene, da odmah posao obavim. Ali Baba: Baš ćemo odmah gledati majstore, da posiao obavimo. (Ali Baba i rob Abdullah polažu lešinu na sred sobe. Mustafa zasukuje rukave, a za tim vadi iglu i ko­ nac da šije.) Abdullah (hoće da ide): Trebam li vam još sto god gospodaru? (Prema Alibabi.) Ali Baba (prema Abdullahu): Tdi Hasanu i Ibrahimu, pa im kaži od mene selam i reci am, nek iskopaju kabur ovdje u našem haremu. , Abdullah: Treba li još što god gospodaru, da obavim? Ali Baba: To sad uradi, pa se povrati ovamo! Ako još što god zatreba, kazaću ti. (Abdullah odlazi žurno.) P r i z o r o s mi . Prijašnji bez Abdullaha. Ali Baba: Gledaj majstore, da samo što bolje sašiješ, pa ćeš dobiti yr!o dobru nagradu! Mustafa (jednako šije):Nemaj brige! Sašiveno će biti tako, kao da nije ni sječeno bilo. Mustafa (ponosno): U šivenju mi danas beli nema premca u našem mjestu, pa to bio i ovaki posao, to mi je svejedno. Ali Baba: Da, da majstore, tako nek bude. Ali Baba: Je li skoro gotovo majstore? Mustafa: Još samo dok ovo sad dovršim i sašijem. Ali Baba: E, dobro. Mustafa: Ha, svršio sam. Ali Baba: Svršio? E, onda eivo bi ovi bakšiš. (P ur ža Mustafi novac, dok ovi sabire svoj halat.) Mustafa (ne prima novca, već ide ilegjenu, da opere ruke): Odmah gospodaru, dok samo operem ruke. (Pere i tare safunom ruke.) Ali Baba: Što misliš majstore, da li će se poznati na lešini, da je šivena? Mustafa: A jok. Ja sam tako to fino sašio, da kad bi imao dvostruke naočare na očima, opet ne bi primi­ jetio konce. Osim toga je tonac ođ iste boje, od ^ i tijelo. (Posnšuje n * e pektaom.) Ali Baba: Evo majstore, uzmi za svoj trud! (p0. novno mu pruža novac.) Mustafa (prima): Hvala lijepo. A sad odmah idem, jer me čeka silni posao u dućanu. M ah emanet- (Odlazi.) Ali Baba (za njim):Ej sahatile majstore! Tamo vas u dvorištu čeka ona ista djevojka, da vas otprati u dućan. P r i z o r deveti. Ali Baba sam. Ali Baba (gleda i zaviruje u lešinu): Zbilja je dobro sašio, jer se ne primjećuju konci. (Hoda tamo i ovamo.) Oh samo još, da mi gai je s hajrom opremiti i ukopati, čini mi se, kao da mi se težak teret svalio s leda. Prizor deveti. Ali Baba, hafiz Sulejman, Sabit i Ibrahim. Hafiz Sulejman (prvi ulazi): Sdamun-alejkjum! (Ostali ulaze.) Ali Baba: Vealejkjumu selam hafize! Merhaba! Merhaba i vama! (Prema Ibrahimu i Sabitu.) Hafiz Sulejman: Kasim Mahrahmet-ejle, promije­ nio svijet? Ali Baba: Da efendija, i 10 vrlo naglo i iznenada! (Briše suze.) Iorali im: A nije borni (začudno) (bio bolestan, toatoo ml se čini, ni jedinog dara! Sabit: Ne mre se od bolesti, već od smrti. Smrt je bliža od košulje. (Uzdiše i briše suze.) Ali Baba: A sad da ga iznesemo u alvliju, pa ćemo ga tamo okupati i zamotati u ćefin. Ibrahim: Tako je. Hafiz Sulejman: Da, pa ćemo tamo sve obaviti, što treba. Sabit (prema Ali Babi): Jie li mezar itsopain? Ali Baba: Poručio sam već Mehmedu i Hasanu, da ga ovdje u našem haremu iskupa ju. A sad, da idemo u avliju! (Uzimaju njih četvorica platno s lešinom i to dvojica sa svake strane i odlaze.) Za st or pada (Nastaviće se.) Braćo Muslimani! Potpomažite dobrotvorne institucije: ,,0ajret“, ,,Merbamet“ i »Sirotište«. �Broj 5. i 6. ,,BISER“ S a k ib K o r k u t: Strana 75/ A) Z e m a l j s k o v a k u f s k o p o v j e r e n s t v o . Naša vjersko’prosvjetna autonomija. ( K u r b a n i m a „ d e s e t g o d i š n j e b o r b e u). (Nastavak). I. Vjerska i vakufska uprava prije autonomije. 3. Naredba o vakufskoj upravi. Nedostatnost uprave, što ju je zemaljska vlada bila uvela osnutkom centralne komisije i kotarskih medžlisa — bila je jasna i malom djetetu. Strogi nadzor kotarskih ureda, pa posvemašnje isključenje islamskog naroda od ingerencije pri postavljanju članova gornjih tijela urodilo je i moralo uroditi mlitavošću i slabošću koja je vakuf stala ogromnih žrtava. Pritisnuta su mnoga naša groblja, propušteni pravovremeni prigo­ vori proti raznim javnim i privatnim uzurpacijama: kratko rečeno: volja tadanjih upravnika došla je pod sankciju naroda, a da se on pri tom ni]e ni u čem pitao. Nu uza sve to nam je ova nedostatna uprava „mogla paliti" punih deset godina i naši su „prvaci" osjetili tu nedostatnost tek u godini 1893., kuda su sc jedva jedvice odlučili predati „memorandum" o poirebi sregjenja vakufskih odnošaja. „Pobugjena" ovim memorandumom vlada se je odlučila na „i si ah" vekufskih prilika, pa je izdala naredbu o vakufskoj upravi za B. i H. od 10. jula 1894. broj 64.438/1. Ta naredha nosi ovaj klasični Uvod. „Pošto je bosansko-hercegovačko zemallsko va­ kufsko povjerenstvo, koje je otpisom visokoga c. i k. zajedničkog ministarstva od 19. marta 1883. broj 1403/ BH. ustrojeno, do sada samo p r i v r e m e n o (!) sastavljeno i t a čno( l ) ustanovljenje njegovog djelokruga onda za kasnije vrijeme piidržano, pošto su dalje mnogi ugledni i zakone poznavajući muhamedanci Bosne i Hercego­ vine po prethodnom vijećanju pismerom molbo« za­ molili vladu za dalje obrazovanje vakufske uprave, to' bosansko-hercegovačka zemaljska vlada u z i m a j u ć i u o b z i r ž e l j e muhamedanskog pučanstva kao i dopunjići dosadašnje propise, izdaje slijedeću naredbu o vakufskoj upravi u Bosni i Hercegovini". Ovom su naredbom navedeni ovi organi vakufske: uprave: 1. zemaljsko vakufsko povjerenstvo, 2. središnji odbor zem. vak. povjerenstva, 3. zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, 4. kotarska vakufska povjerenstva i 5. mutevelije. Ovo je povjerenstvo bilo „v i j e ć a j u ć a i z ak lj uč uj uć a( ! ) oblast za nadzor (!) pojedinih vakufa u Bosni i Hercegovini i za upravu bos.-herc. zemaljske vakufske zaklade", a sastojalo se je iz ovih članova: vak. predsjednika, umfettiša i tajnika, četvorice članova ulema-medžlisa, dvojice vrhovnih šeriatskih sudija i po dvojice i m e n o v a n i h odličnika iz pojedinih okružjS. Predsjednika povjerenstvu imenuje car, a ostale zajedničko ministarsvo i to: prvu osmericu kao s t a l n e vi r i l i ste, a drugu dvanaestoricu na tri gedine uz pridržanje prava ponovnog imenovanja. Sazivanje povjerenstva bilo je prepušteno predsjednikn. a bilo je r e d o v i t o — svake godine u je­ sen — ili i z v a n r e d n o , ako se pokaže potrebi. Djelo­ krug ovog povjerenstva označen je u § 3. naredbe, koji glasi doslovno: „Zemaljskom vakufskom povjerenstvu nadleži: 1. Vijećanje i zaključivanje o koristonosnom ula­ ganju vakufskog imanja, i to kako imanja pojedinih vakufa tako i imanja zemaljske vaknfske zaklade. 3. Vijećanje i zaključivanje o opterećivanju i da vanju nepokretnih dobara zemaljske vakufske zaklade ili pojedinih vakufa u tugje vlasništvo, u koliko su taki postup po šeriatu dopustljivi. 3. Vijećanje i zaključivanje o upotrebi dohodaka pojedirih vakufa i zemaljske vakufske zaklade za izvr­ šenje naredaba, sadržanih u vakufnamama pojedinih vakufa, na podmirivanje potreba vakufske uprave, kao i na druge opče ili naročite muhamrdanske vjerske, prbsvjeine i dobrotvorne svrhe, kao osobito za uzdr­ žavanje preuregjenih muhamedanskih vjerskih škola. 4. Uitanovljivanje godišnjih proračuna za pojedine vakufe i za zemaljsku vakufsku zakladu. 5. Nadziranje godišnjih zaključnih računa za pojedine vakufe i za zemaljsku vakufsku zakladu. 6. Nadziranje nad cijelim poslovanjem zemaljskog vak. ravnateljstva i kotarskih vak. povjerenstava,"nadalje nadziranje svih pojedinih vakufa i njihovih službenika, kao i svih vakufskih zavoda. 7. Stavljanje predloga zemaljskoj vladj o promjeni postojećih kao i o izdavanju novih propisa za vakufsku upravu. 8. Vijećanje i zaključivanje o otpisivanju neućerivih tražbina zem. vak. zaklade, otpust predujmova plaće i naknade manjaka od strane službenika zemalj­ skog vak. ravnateljstva, dozvoljivanje od više nego tro­ mjesečnih predujmova plaća, kao i nagrada i potpora od više nego sto forinti službenicima ravnateljstva. Vijećanje i zaključivanje urediće se poslovnim redom, koji će se izdati za zemaljsko vakufsko povje­ renstvo". B) S r e d i š n j i o d b o r zem. vak. p o v j e r e n s t v a^ Ovaj su odbor sačinjavali stalni v i r i l n i Članovi zemaljskog povjerenstva, a sazivan je r e d o v i t o (sva* �strana 76. kog mjeseca) i i z v a n r e d n o (pri potrebi). Karakte­ ristično je da ovaj odbor nije spomenut kao* organ vakufske uprave u § 1. naredbe, niti mu je jasno i taksativno odregjen djelokrug, nego se označuje ra stezljivom izrekom: »ovaj odbor imade za v l a s t i to (!) i n f o r m i r a n j e pregledati poslovanje , em. v^k. rav­ nateljstva, a osobito (!) financijalno postupanje« Daljnje je pravo ili dužnost odbora „iznimice mjesto zem. vak. povjerenstva zaključivati o stvarima, koje spadaju u djelokrug zem. povjerenstva, ako isto nije na okupu" Ovake iznimne zaključke središnjeg od­ bora moralo je vakufskoravnateljstvo „bezodvlačno iz­ vršiti" i zemaljskom vak povjerenstvu u prvom njego­ vom zasjedanju za naknadno odobrenje predložiti". Megju poslovima koji spadahu u djelokrug središnjeg odbora istaknuta sun naredbi samo ».proračunska pre koračenja ili dozvol nepreliminiranih jednokratnih po­ treba, koje se mogu pokriti iz suvištka i ušteda do­ tičnih vakufa ili evenuainog suviška u proračunu zem­ aljske vakufske zaklade". C) Broj 5. i 6. ,,BIŠER‘ Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. 9. Izragjivanje osnova novih propisa za vakufsku upravu. D) Kot ar s ka v a k u f s k a pov j e r e ns t v a . Novom naredbom ostavljeni su u snazi bivši ko­ tarski vakufski medžlisi, a naredba je donijela samo tu novost, da su u povjerenstva — mjesto dvojice članova „idare-medžliza" — odregjena „dvojica muhamedanskih odličnika kotara" i da je imenovanje članova povjerenstva u z e l a — v l a d a u s v o j e „b r ž 1j i v e“ r u k e , „ograničivši" ga saslušanjem pred­ sjednika zemaljskog povjerenstva. Poslovi kotarskog povjerenstva za grad Sarajevo pridržani su pod neposrednom upravom zemaljskog ravnateljstva. Djelokrug ovih povjerenstava odregjen je u § 8. naredbe i glasi doslovno: „Za djelovanje i poslovanje kot. vak. povjerenstava ima važiti naredba zemaljske vl.de od 5. septembra 1884. broj 18837/1. o osnivanju privremenih kot. vak. povjerenstava i dalje kao propisi sa slijedećom promjenom : Do sada kotarskim vak. povjeienstvima dano c\ xćehje dozvoljavati gradnje do iznosa od 200 fo­ rint prenosi se na zemaljsko povjerenstvo, jer je ovom pošljednjem dozvoljenje izdataka pojedinih vakufa, bez izuzetka pridržano. Naprotiv povjerava se kotarskim vak. povjeren­ stvima tavljanje predloga u pogledu na upotrebu sredstava zemaljske vak fske zaklade za uzdržavanje koristonosnih vakufskih nekretnina i vakufskih zavoda, za podizanje džamija i mekteba i uzdržavanje njihovog osoblja, kao i za eventualne druge muhamedanske vjerske, prosvjetne i dobrotvorne svrhe u njihovim ko­ tarima. U onim mjestima, gdje postoje i gradski kotarski uredi i seoski kotarski uredi imade se ingerencija u poslove kot. vak. povjerenstva, pripadajuća po smislu gornje naredbe kotarskim uredima odno no predstoj­ nicima istih, vršiti po gradskom kotarskom uredu, od­ nosno po predstojniku istoga". Ono se je sastojalo od predsjednika zem povje­ renstva, mufettiša, tajnika i ostalog osoblja, koje je trebalo za obavljanje poslova. Svi službenici ravna­ teljstva bili su potčinjeni predsjedniku i imali su „slu­ šati sve njegove službene naredbe". Činovnike ispod tajnika imenovala je z e m a l j s k a vl a đa( ! ) , a pisare i poslužitalje predsjednik. Cjelokupno ravnateljstvo pla­ ćano je iz zem. vak. zaklade. Po § 5. naredbe spadaše u djelokrug ravna­ teljstva : 1. Izvršivanje zaključaka zem. vak. povjerenstva. 2. Istraživanje, uknjiženje i vogjenje u očevidnosti pojedinih vakufa, njihovoga imanja i njihovih zakladnih svrha. 3. Nadziranje i ravnanje poslovanja kot. vak. po­ vjerenstava. 4. Nadziranje pojedinih vakufa i njihovih službe­ nika u pogledu uprave imanja i ispunjivanja svrha osnivanja. E) M u t e v e 1 i j e. 5. Stavljanje predloga reisul-ulemi o imenovanju duhovnih i znanstvenih vakufskih službenika kao i Njihov je djelokrug označen u § 9. naredbe, koj mutevelija i imenovanje podregjenih gospodarstvenih glasi : vakufskih službenika; obadvoje u smislu naredbe bo„Pojedinim vakufima imaju upravljati mntevelije sansko-heret govačke zemaljske vlade od 8 novembra po propisima o ovom postojećima. 1886. broj 5688 II. Mutevelije imaju slušati sve naloge predpostav6. Vršenje disciplinarne vlasti nad mutevelijama jjenih vakufskih upravnih oblasti i organa. i nad podregjenim gospodarstvenim organima. Oni su ovlašteni samo na one izdatke koji su od 7. Zastupanje i uprava vak. mearifske zaklade; strane zem. vak. povjerenstva u godišnjem proračunu pobiranje njezinih prihoda i npotrebljivanje njezinih preliminirani; oni mogu ipak putem kot. vak. povje­ sredstava po zaključcima zem. vak. povjerenstva. renstava stavljati predloge zemaljskom vakufskom rav­ 8. Pripravljanje godišnjh proračuni i sastavljanje nateljstvu o promjenama godišnjih proračuna za vakufe godišnjih zaključnih računa za pojedine vakufe i za kojim oni uprav jaju, kao i o upotrebi sredstava ze­ zemaljsku vak. zakladu, te maljske vakuf, zaklade za iste". �Broj 5. i 6. Strana 77. ,BISER* F) O s t a l e o d r e d b e ove v l a d i n e nar edbe . U § 10. istaknuta je odgovornost organa vakufske uprave, nu ne spominje se kome su oni odgovorni i u kojem pravcu. Disciplinarnu vlast nad predsjednikom zemaljskog povjerenstva i svim činovnicima zem. vakravnateljstva, kao i službenicima vakuf, povjerenstava zadržala je vlada — sebi . Ujedno je odredila da za vakufske službenike vrijede disciplinarni propisi, koji su uvedeni za — zemaljske činovnike. Predsjedniku zem. povjerenstva ostavljena je samo disciplinarna vlasi nad pisarima i podvornicima zem. ravnateljstva, za tim nad mutevelijama i drugim podregjenim organima po­ jedinih vakufa. Disciplinarne kazne, koje su ostavljene pred­ sjedniku zem. povjerenstva jesu: uko i, globa do iznosa polugodišnje plaće i otpust iz službe. Paragrafom 12. Lstanovljena je „ z e ma l j s k a v a k u f s k a z a k l a d a " , koju je sačinjavalo cjelokupno pokretno i nepokretno imanje, što ga je od svog us­ trojstva zemaljsko vakufsko povjerenstvo sakupilo od suviška svoje vlastite uprave, od suviška samostalnih vakufa, koji su njemu predani, od novčanih glavnica koje su pojedini vakufi od svoje temeljne glavnice zemaljskom vak. povjerenstvu predali i od ukupnog kako prvobitnog, tako i priraslog imanja vakufa, koje je ono uzaptilo. U ovo prvobitno imanje -emaljske vak. zaklade dolaze nadalje još i novčane glavnice pojedinih vakufa, što se zemaljskom vak. povjerenstvu predaju, kao i pokretno i nepokretno imanje vakufa, koje povjerenstvo uzapti. Prihodi ove zaklade bili su: dohodci koristonosno uloženog zakladnog imanja, onda vakufske pristojbe te — s u v i š c i s a m o s t a l n i h vakuf a. Ovi su se prihodi, prema § 13., trošili na: „ 1. podmirenje mešrutata uzapćenih vakufa do visine prihoda uzapćene glavnice ili i preko visine tog prihoda, 2. podmirenje upravnih troškova (zemalj. povje­ renstva i zem. ravnateljstva), javnih dsnaka, uzdrža­ vanje zakladnih nekretnina kao i koristonosnih nekret­ nina oni vakufa, čije se potrebe ne mogu podmiriti dota­ cijom, koja je predvigjena u proračunu dotičnog vakufa, 3. petina ostatka zakladnih prihoda, koji ostanu nakon podmirenja troškova, navedenih u prve dvije točke, upotrebljavana je za rezervni fond, koji se je koristunosno ulagao i služio za povećanje zakladnog imetka, 4. ostale 4 B preostalog prihoda imale su se upo­ trebljavati za podmirivanje općih ili posebn h islam­ skih vjerskih, prosvjetnih i dobrotvornih potreba u zemlji i to osobito na podizanje i uzdržavanje preure gjenih vjerskih škola (mektebi ibtidaijje), na podmiri­ vanje zvanrednih potreba pojedinih vakufa, za popopravak i uzdržavanje potrebnih džamija i drugih vakufskih zavoda u Koliko odnosna prelirmnirana do­ tacija dotičnih vakufa za to nije dovoljne), za poprav­ ljanje potrebnih džamija kojim za uzdržavanje ne pos­ toje vakufi i za podizanje potrebnih džamija u onakim mjestima, gdje islamsko stanovništvo nema sredstava za to, najposlije po mogućnosti i potrebi za podu­ piranje osoblja takih džamija za koje nema nikakvih vakufa ili ih ima, ali samo nedovoljno u koliko njihove služitelje ne može da izdržava islamsko žiteljstvo mjesta. Eventualni preostaci imali su se pribrojiti temeljnoj glavnici i koristonosno uložiti, a evladijet vakufima moglo se je iz zaklade daH samo zajam. U § 14. odregjeno je da se temeljni zakladni imetak kao i kapitalizirani prihodi ovog imetka imaju na taj način koristonosno ulagati da budu pri punoj sigurnosti, da što više koristi nose i da ujedno štoviše moguće raspoloživi budu '. Drugim riječima: moraju se položiti u privilegovanu zem. banku. Najvažniji je i za nas najsudbonosniji § 15. ove naredbe, koji govori o „pravu nadzora zemaljske vlade, i mi ćemo ga doslovno citirati. Glasi: „Zemaljska vlada ovlaštena je da nadzirava ci­ jelu vakufsku upravu; ona odregjuje jednoga vladinoga povjerenika s t a l i m n a d z o r n i m o r g a n o m za vakufsku upravu. lf!adin povjerenik ima p r i s u s t v o v a t i s j e d ­ n i c a m a z e ma l j . vakuf , p o v j e r e n s t v a k a o s r e d i š n j e g o d b o r a i s t o g i učestvovati u s v i m n j i h o v i m v i j e ć a n j i m a i p a k ne g l a ­ s a nj u. Za sazivanje zem. vak. povjerenstva ima predsjednik istog s v a k i p u t zatražiti prethodno odo­ brenje zemaljske vlade. S v i m z a k l j u č c i m a zemaljskog vak. povje­ renstva kao i zaključcima odbora istog u takvim posoviina koji su po § 3. pridržani zaključivanju zem. vak. povjerenstva i koji se mjesto istog od njegovog središnjeg odbora samo iznimice zbog prešnosti stva­ raju (§ 6) treba radi v J anosti odobrene zemalj­ ske vlade i imadu se p r e k o v l a d i n o g p o v j e ­ r e n i k a u tu svrhu vladi predložiti. Zemaljsko vak. ravnateljstvo ima sve s v o j e posl ove u s por a z umu s vladinim po v j e r e ­ n i k o m o b a v l j a t i i imade njega u tu svrhu o b a v t e šć a va t i o svi m n a m j e r a v a n i m o d r e d b a ­ ma radi toga, da on svoje prethodno privoljenje dade. Vladin povjerenik ovlašćen je, da po svom uvigjavanju namjeravane odredbe ravnateljstva o b u s t a v i te ima u tom slučaju dotične poslove zemaljskoj vladi na odlučenje podnijeti." Eto to su definitivni propisi, koji su vrijedili za vakufsku upravu sve do stupanja vj.-pr. autonomije, pa je li onda čudno, da je došlo do borbe proti ovakom sistemu i da je taj sistem morao ustupiti mjesta narodnom pokretu ? Na ovaj sistem i njegove zle pošljedice osvrnućemo se opširnije u drugom poglavlju ove radnje, a sad da vidimo kako je bila uregjena naša vjerska uprava. (Nastavile se). �„BISER* Strana 78. Nazif Resulović: Na ćefenku. I. Nema žive duše u čitavoj kasabi, ikoja ne bi po­ znavala radnju Mehagim/ui Dućan mu je na1 najistaknu­ tijem mjestu u čiršiji, primitivno sagrađen., a zatvara se ćefencima. I ako svojom igrađom spada medu majprib prostije građevina dunđerske arhite>kture, ipak mui je unutra prepun svakovrsniim espapom, ponajviše onim, koji se najviše traži i brzo prolazi. Roba je lijepo slo­ žena u pregratke ii svaka za se sortirana, te se na prvi pogled može opaziti, da sui to uradile ruke valjana i u svom poslp vješta i razumna trgovca. Mehaga je osrednjeg rasta, crnomanjaistog lica, oko četrdeset pneturio, a u svom poslu okretan, da mu mno­ gi, mladi u njegovom esmaifu ne bi mogao stati maiporedo. Radi pravičnosti svoje u narodu, je vrlo obljubljen. Često zalazi i među1 mlade, niaobraženiije građane, koji ga zbog njegove dosjetljivosti, bistra rasuđivanja i ve­ sele naravi jako štuju i s njim se druže. Nakon desetak, petnaest li dana po mome dolasku u novo služhovno mjesto Č . . . u čitaonici se upo: nam s dobrim Mehagom. Razgovarali smo obično o onom, što se razgovara, kad se čovjek u novom mjestu s kime istom upozna: kako se je .putovalo; odakleu sam; kako mi se sviđa ovo mjesto i tome slično. Izai to r u sam često sjedio s iMehagom razgovarajući i asp vljajući o najvitalnijim našim pitanjima, te smo se ^dco još većma upoznali i tješnje sprijateljili. Za kratko .Treme za­ volio me je Mehaga, tako da gotovo nije bilo .dana, da ga miješam u dućanu posjetio i s nj,im se o kojoj važnoj stvari porazgovorio. II. Jednog jesenskog popodmeva, kada bijaih besposlen, po običaju odem Mehagi u dlućaim, da malo preuglenišemo. Kad sam bio na domiak njegovom dućanu, pri­ jazno mu nazovem selam, koji on prihvati, te me, veselo dočekavši, posadi do sebe na hasunu, da sjednem. Tko ne bi posjedio kod ovako vesela i prijazna čovjeka?! Ja ti iznjem obuću i mietnem ukraj đućansfcog ulaza, te — podavivši obje mioge — sjednem uz Mehagu na hasuru. — Pa dobro mi došao! — reče Mehaga. — Bolje tebe našao! — otpovmem ja. — Kako si mi i šta radiš? — upita on. — Osrednje, miješam baš najbolje — odvratim me­ lankolično. Kad sam izgovorio riječi: »nijesam baš najbolje«, iz grudi mu se otrže podubok uzdah, što je znale, da ga je moj odgovor u srce dirnuo i potresao. Ne progovo­ rivši ni riječi, promatrao me je s israzom sažaljenja na licu. Meni bi vrlo žao i pri srcu teško, što izustiti one riječi. Nijesam ni pomišljao, da će one tako potresno djelovati na njega. Odveć mi je žao, što sam ovo stanje Broj 5. j fi u njemu prouzrokovao, te ću se ovoga slučaja du-go t dugo sjećati! Ovaj sam se put potpuno uvjerio, dh n* čestiti Mehaga jako voli. Znao sam i otprije, da se ^ urnom rado dtaiži i da me poštiva; ali da je ovako sa. žaljiv naprama meni, to sam istom dlanas prvi put vidio. - Ma što ti je i šta te boli, slatki moj ahbabui? ^ upita me, malko odahnuvši. _ Onako me ništa ne boli, niti sam tjelesno slab _ odgovorim mu potiho. __ E . . . he — zadovoljno odahne moj vrli Meh­ aga pa što me malo prije uplaši', ako si1Božji?! Ja mišljah, da te je, n e 'd ’o dragi Bog, spopala nekakva nenadana bolest. Reci mi, šta ti je efcsik! Ne znam, šta bi mu kazao. Ražljutiće se na mt, ako mu istinu ne reknem, šta mi1je. Vrlo je znatiželjan, te je rad, da o svemu čuije i sazna,, što se u svijetu do­ gađa. Pun sam, kao šip zrnja, kojefcaikvih zgoda i ihavađisa, koji za život limaju dobrih i zlih strana; ali me najviše bole mnoge naše rane, kao: — ------- Ne mogu, niti znam, dia gr varim. Rekao sam, da sam pun kalo šip, a ovamo ne znam započeti! Čudan ti sam jia šip, Ikad sam prazan, bez ijednog zdravog zrna! Prazian!. . . I te kako prazan! Ali čega prazan? Jedva se usuđujem da povijedfori gorku istinu, koja me već odavna pati! Rećii, da n ‘ duši* odlahmie. Prazan s a m . . . oskudijevam ili: prat-., no . . . oskudjevamo u islamskim vrlinama: po­ štivali : od'Mja i znanih' ljudi; pomaganje nemoćnim i siromašnim; bratsko gledanje i u svim poslovima, me­ đ i- >bno potpomaganje; umjereno življenje u jdu, piću, odijelu i u drugim životnim potrebama; neumoran i po stan rad; štednja, a ne rasipanje; čuvanje od nevaljala govia; sticainje raznovrsnog korisnog znanja i umijenjia i t. & i t. d. . — Sve me boli, dobri Mehaga, sve tišti! — odvra­ tim mu iza kratke stanke. — Ja ne znam, šta je tebi! — Mehaga, će — jesi li ti pri sebi? Sad mi kažeš da riješi slab, a sad opet reče da te sve boli i sve tišti. Ja tbo ne mogu nikako, ama ba šnikako, da shvatim! Ili ima nešto pa kriješ od mene, ili zbijaš šalu sa mnom? — Bože me sačuvaj! — da bi ja s tobom šalu zbi­ jao, mili Mehaga: — ja ću — nego je živa istima, da su mi i srce i dušu pritisle razne moje, a i bolesti ve­ ćine nas. Opazivši da su te malo prije ome moje riječi dirnuie, htjedoh ti svoje muke da zatajim; razotkriću ti tegobe srca svoga, jer znam, ,da ćeš me lijepo saslušati i blago utješiti. Molio bih te, da budeš strpljiv; pa ako u svojim ispovijestima udavim stramputice, ti me, dragi moj Mehaga, uputi na pravu stazu! Neiskusan sam i vrlo lasno mogu posmuti, pa ću ti biti veoma zahvalan, aso mi budeš put osvjetljavao. — Ti si mi trebao odmah da kažeš, šta ti1 dušu muči — on će — ia ne onako izmenađla: iz neba pa u rebra! Rado primam ponudu, dia ti budem tumačem na­ ših hastaluka, ali ne zamjeri, iako se moja koja1 izjava ne bude slagala s tvojom. Gledaj da izneseš najkrup­ nije imaše nedostatke, dia se o njima porazgovorimo i �Broj 5. i 6. »BISER* pronađemo način, kako bi ih se najlakše mogli otresti. _Zatim nastavim ja: — po^ u) roditelje i znane (dlumli) ljude! To je jedan plemeniti imperativ svima muslimanima i musli­ mankama, koji nam maša vjera vijekovima nalaže. A dia li se svi te zapovijedi držimo? — Mnogi se te naše lijepe vrline, nažalost, ne drže nastavi Mehaga — nego se, ako im otac nosi opanke a oni cipele, uklanjaju od svoga roditelja'; stid ih, sra­ mota, što im njihov hranitelj nije u setri i niskim ga1čama. Tako se tuđe od) svoga baibia, mjesto dai se diče njime i da mu naročito iskazuju poštovanje, ako ih je lijepo odgojio i 'školovao, s togai, sto se je iz opanaka i gunjeva mnogi veliki um rodio! — Sve si mi iz srca govorio, mili Mehaga ! — na­ stavim ja. — Kao što smo dužni oca i majku poštivati i paziti zato, što su dosta muke .imali, dok su nas na noge podigli, tako isto moramo dlai poštivamo svoje muallime, hođže i učitelje, koji nam mrak s očiju skinuše .i um naš obogatiše vjerskim i svjetskim znanjem, da ne ostanemo divlji poput nefflaikaiamljiene divljake, obrasle tmjem, bez rodia i ploda. — Šta ćeš, ikad smo tako uzgajani! — dalje će Me«' aga - - pa se nije čuditi, da je i gore. Neznanje je sveme tome kriv«. —- Neznanju je opet uzrokom nemar, koji se je kod nas uvriježio više nego igdje — na to ću ja. —- Mek* H i škole pokraj kuća, pred nosom, a teškom se m 1 m nakani ili zaklonom prisili koji od nas, dai dovt le svoje dijete ondje, gdje će, ističući vjersko ,i drugo m život potrebno znanje, doista postati pravim čovjekom-tnu ’’ manom. Oviu moju izjavu 'potvrdi Mehaga kimajući glavom. Sunce se podobno naigelo zapadu i počelo zalaziti zai goru. Ne prođe dugo, a cika zahrđalog katamca1na Mehaginom dućanu najavi, da se ide kući Kad sam se s Mehagom opraštao, moradoh mu« obećati, dla ću ga još koji put posjetiti i naše mu bolesti razotkrivati1, III. Iza nekoliko dana opet se zaputim Mehagi u radnju. Zatekoh ga u poslu. Mjeri jednoj seljamd bez. Po­ što je mušteriju podmirio ,i prodanu robu naplatio, po običaju se pozdravimo i za1junačko zdravlje ispitamo. Zatim smo sjdli jedan do drugoga, kao i prije, na hasuru. Onda progovori Mehaga: _Šta je s tobom, prijatelju, pa te za ovoliko vre­ mena nema menii u dućani? Vrlo sam te, iako mi vjeru­ ješ, poželio. Pomišljao sam, da te prošli put slučajno čime nijesam uvrijedio, pa mi zato nećeš da dođeš. Budi uvjeren, koliko znam, nijesam imao namjere da te ičim uvrijedim. _To nije — odvratim mu — nego sam ovo neko­ liko dama bio vrlo zaposleni; a osim toga poznato ti je, da (rijetko izlazim u čaršijto, dok mi štogod dušu i srce Strana 79. ne stisne: onda me eto tebi, dla se malko nazgovorim i razaberem. Nato će Mehaga: — Ti opet počinješ tim tvojim hastalukom. Dosta’ je, što si me prošli put rastužio. Ta nećeš valjda i ovaj put, kad sam sasvim raspoložen, da me ražalostiš? Mani se, besposlice i počnimo razgovor o ozbiljnim stvarima! O ozbiljnim stvarima da razgovaramo! Te sam ri­ ječi istom sada, pnviput, od Mehaga čuo u čaršiji - na ćefenku. 'Kako li mi lijepo diušom odzvamjiaiju! Ali nekako neobično; jer ovim riječima ne bijaše dosad mje­ sta u čaršiji. Najradije zapodijevam ozbiljan i stvaran eglen. Ne mogu da podnesem šuplja dondanja i nabaicivanja praznim i nesmišljenim riječima i frazama. To mi umana duh i ubija volju za zbiljnošću; odalečuje od istine i sili, da vječno lutam u zabludama. Ozbiljna raz­ govora! Toga se hoće u čaršiji; te sam ga željan kao što želi oze-bao dla. ga sunašce ogvije i obasja! Mehaga je prvi, koji mi ukaza priliku da se u čaršiji ozbiljno mogu porazgovoriti. Hvala mu i stotinu puta hvala! Među nama se bio razvio govor nedaleko i široko. Raspravljali smo o svemu i o vašemu. Pretresalo se tuđe 0 stvarima, koje zasjecaju u sva glavndja pitanja našega, socijalnog života. Mehaga mi je ovaj put otvorio svoje srce, te sain uvidio, da iz njega proviruju mnoge na­ predne misli i ideje. Zadahnuto je velikom patriotskom gorijivošću, koja je već odavna u njemu tinjala, pnekrita . 'dkiovđnom magluštinom, da se ne razbukti i rasplamsa dimom današnjeg, naprednog vremena. Svaka njegova riječ, svaka 'izjava, gest kazuju, da potječu odi čovjeka. koji je stvoren da živi i djeluje u ovo napredlno doba. Kad smo raspravljali o tome, kako smo đlužni pot­ pomagati nemoćnu i siromašnu braću i sestre naše, primjetio sam: — Imućniji, stoga, što im je dragi Bog dao priliku pa su zaradili i stekli, treba iz zahvalnosti pre­ ma Svevišnjemu dla dadu dobrovoljno neki dio od svoje zarade onim, koji slabošću svojom ndjesu sposobni da zarade koru hljeba sebi i svojima'. Time čine Bogui ugod­ no djelo, za koje 6e ih On — nesumnjivo — iz svoga nepresahlog izvora' milosti nagraditi. — iPa i vjera nam nalaže, da siromasima milostinju dijelimo — naidoda Mehaga. — što je naređeno da kur­ ban koljemo i da zekjat dijelimo, nego da se na taj nan čin potpora daje slabim i nemoćnim? Zašto je musli­ manima naređeno: da se bratski paze i dai se u svemu međusobno potpomažu? Upravo zato, da — lijepo ži­ veći - - složno radimo i štednjom sačuvamo svoj imetak 1 zaradu; pa da — ljubeći siromaha kao sebe stama — dijelimo onoj braći i sestrama niašijem, kojima Svemo­ gući nije dao zdravlje ili sposobnost d& imetak steku. — Kad bismo uvijek imali pred očima onu: »Budi umjeren u jelu, piću i drugim životnim potrebama« — nastavim ja — imati bismo svega napretek, te bi bilo manje shotrr.je, jer: neumjereno življenje i trošenje više nego je za održanje života potrebno prouzrokuje opa­ �„BISER« Strana 80. danje imetka, te se doanado i najzadpja pana potroši, i tako dotjera »dotičnog raspikuću« dio prosjačkog štapa. — Koliko iih ja poznajem — zaftim će Mehaga — koji su na taj način svoj imetaflc upropastili. iPa i danas ih lima takovih, boji1za samo jednu noć toliko novaca u piće i u nevaljale stvari potrese ili, bolje rečeno, bace, da bi se jedna siromašna familija moglai godi mu pre­ hraniti! Žalosna, je ovo pojava, koja nam ne sprema' ružičastu budućnost! Treba da svi pozvani upnu sve svoje sile, da se ovoj nemarni, racipanju, na put stane. Zaista nemila pojava! Najradikalnije sredstvo proti1 ovoj grdnoj kugi bilo bi: postavljanje tutora ovafeiim rasipnicima. Dok na stotine dragih i mrvicu žele, talkav raspikuća ,i asija komade gazi i baca! — Osim ove nesretne 'zaraze — nastavim opet ja — među nas se uvukla psovka i nevaljali razgovor. Upravo se tako porupno psuje i ružne lakrdije izgovaraju, kao d'a se zato plaća dobiva; pa se, šta više, nekoji grijesmici i natječu, 'koji će u psovanju rekord1 odnijeti! Svemu ovomu uzrokom je slab ili nikakav odigoj moralni. — Zato ti mogu jedan primjer iz života navesti - progovori Mehaga. — Tu nedavno sam čuo, gdje komšinica, sjedeći sa svojim čovjekom u dvorištu i na krilu držeći svoga mališana, od' petnaest mjeseci, tep.. svome »belu« (tako je zvala sinčića), da ooit reče. »Babo lo­ pov«. Roditelji su se grohotom i slatko ’iasjnajadi, kad 'im je >belo« protepao: »’iabo ’opo’«. Bilo je tu još iz­ govora, kojih — radi sramote — ne mogu spominjati. Crvenio sam se od stida, kao da sam ja najbrutalnije nedjelo počinio. Eto kakvim se riječima zapo* nje dječje pregovaranje. Onda nije čudo, kad se često čuje najtgrdnija psovka! — Zlo je, da ne može biti gore! — pridbdam ja. — Još djetetu ni prvi zuibići nđjesu počeli probijati, a »cako« i »miamai« tepajući stanu mu predlgovararti naj­ sramotnije i najogiavnije riječi i imena, da ih ne bi — štono riječ — ni pas s maslom pojeo. Kućnog i škol­ skog (mektebskog) odgaja čim više, pa će se i to bolesti doskočiti. Potvrdivši Mehaga moju primjedbu, oprostimo se i odemo doma. Danas mi se Mehaga svojim savremenim shvaćainjem i umjesnim primjedbama uzdigao nad običnog čovjeka, te je još više zadobio moje srce i priljubio me uza se. Kada smo se rastajali, moradoh mu i opet obreći, da' ćemo se za koji dan sastanuti i raspravljanje nastaviti IV. P6 sabata nakon moga dolaska sjedio sam, kao obično, m Mehagu na hiasuri. Kad smo bili u najžešćoj raspravi o tome, šta je uzrokom pa da našai društva danomice mazađnju, upi­ tam ga: — Tko po našim kasabama ,i gradovima našai drur štva osniva? Broj 5j r _ Nazaduju zato —odgovori Mehaiga — što g. odbor ne stara o tomu, da članovi svojim d užnost^ tačno udovoljavaju; jer: društvo nije jedan čovjek, piX3d sjednik, nego svi čikovi, koji moraju svoje članske pri. nose tačno plaćati, da' se mogu društveni troškovi p ^ mirivati. Osim toga pametniji i učeniji članovi valja <Ja ostale članove čestim predavanjima (dersovima) uipug. nju na dobra i plemenita djela, bratsko i solidarno življa inje, te da iih osvješćuju, da znaju, zašto su nai ovome svijetu i kako im trebai živjeti i poslovati. Čuvši sve ovo, što je Mehiaiga izrekao, moradloti i opet potvrditi, da je pravo shvatiO' duh fi potrebe damašnjega vijeka. Sad gal početi-još više štovati i cijeniti Uviđam, da se ni najmanje ntijesam prevario, što sam ga ocijenio 'kao čovjeka', koji je skroz i siknoz protkan savremenim napredlnim mislima i načelima. _ Još je jedan' razlog našem društvenom oazaitku _ nastavim jai — Da čujem, dragi prijatelju! — reče Mehaiga, — Razlog, dia naša1društva ne napreduju jest i taj — dalje ću ja — što se stariji članovi ne slažu s mla­ đim, 'Obrazovanijim članovima. Mlađe je ipak za kakvu novu1stvar lakše pređobiti, nego li starije članove. Kad sam ovo izgovorio, opazio sam, dla mu nije po ćudi bilo, te se počeo uzrujavati odi nekakve unutamje uzbudenosti, pa će posve odvažmo: Molio bih te, dia mi kažeš, tko je kriv pa smo mi stan tvrdoglavi i ne shvaćemo dbh današnjega vre­ mena'!? Tebi i još malom broju iznimaka; čast i osobito moje štovanje! — s podomjehom ću ja. — Vas nijesam pomiješao s ostalim. Ti si, kao i jpš neikoji, odi drugih rastavio kao (nebo od zemlje! — Mani' se laskanja — umireno će on — i prestari hvalom! Po duši mi reci: Radi čega1naiši stariji ne shva­ ćajzu potrebe današnjega vakta? — Naši. stari ljudi — otpočnem ja — ne razumiju 'potrebe današnjeg, modernog vremena radi ovih raz­ loga: 1. Oni su se rodili i odrasli u vrijeme kada su se za' život osjećale sasvim druge potrebe, nego Ili danas; 2. pod utjecajem onoga vremena, kada se je »pleo kotlac k’o i otac«, sticali su i naučavali onafoovo znanje, kakovo je u ono doba egzistiralo i 3. dočekali su novije, mo­ derno doba, u kojem se hoće više ft raznovrsnog znanja i (poslovanja, pa se nijesu, u toj nagloj promjeni, mogli snaći i ovom vremenu prilagoditi. — Ovo bi se moglo uzeti kao glavni riazlozli našoj društvenoj stagnaciji — za tim će Mehaga — ali ima dosta krivnje ft na mlađoj ,inteligenciji, koja se nekako tuđi i ustručava da zalazi i radi među oštar ij im ljudima. - - Ima li toga — produljim ja — samo je tu ne­ razumijevanje krivo pa se složno ne radi za, sreću, blago­ stanje i napredak narodna. Mlađi, koji su prošli sve staze današnjega vijeka, kada u narodu započnu djelo­ vati, udare na mnogobrojne razne zapreke i poteškoće, š+o ih prisili, da prestanu raditi Istina, da ih ima i ta* �Broj 5. i 6. Strana 81. „BISER* kovih, Broji se tuđe i od naroda odialeoujjuj aili će se i oni ubrzo sjedti one: »Iz nairoda, u narodu, za svoj dragi narod!« — Ustrajna se rada hoće — reče Mehaga — pa će se i stamrjh priviknuti na sve, što današnje vrijeme od nas trafi. Na taj ćemo se način zbližiti i upotpuniti, pa će tabor biti veći i jadi. — Ne treba gledati na razliku staleža ni roda! (soja) — završim ukratko — nego: radimo i poslujemo onako, kako nade svi napredniji narodi, pa će nam' naskortro svanuti zora bolje budućnosti! — Tako je, poštenja mi! — potvrdi Mehaga, i za* vršimo raspravljanje o najaktuelnijim pitanjima našega socijalnoga života. da se naobrazi dječiji um vjerskom nastavom, oplemen srce islamskim duhom i da se probudi islam, djetetu volja za islamsku vjeru. Dječija duša nije mašina koju treba namazati, zašarafi i pa okrenuti. To je dar božiji, koji sebi traži razumne pedagoške vještine, koja će prirodne sposob­ nosti njene razvijati i usavršavati. Za to mualim beba dara, vjerske i svjetske, a osobito pedagoške naobrazbe. Osim toga treba mualimu i dugogodišnja praksa u kojoj će sam sebe dotjerati a i savjet, potpora i'uputa drugoga znanijega i iskusnijega vrlo su mu radu potrebni. Šta više ovo mu pošljednje oliko pomaže, pa i ako je neiskusan i slabo naobražen poučava ga i popravlja. Tu pomoć našim muallimima pružaju po našem autonom. štatutu muftije, odnosno njihovi tajnici, te osim tih imaju još pravo miješati se u neke poslove članovi vakuf, mearif. povjerenstva*). Oni dakle in­ spiriraju mekteb Pa kako ide s time? Nastava se eto unapređenje naše vjerske reformira, hoće se, da se unapređuje, muallimi mladi štječu spremu u reformiranom „darul-mualliminu ili nastave. marljiviji i bez darul-muallimina“ svojom samoradinošću Piše: Muallimi Radži. čitanjem pedagoških djela usavršavaju se. Sada im Prije dvije tri godine počelo je sa reformom vjerske treba tu nauku u teoriji privesti u praksi. Kao što je nastave na našim mektebima i na narodnim osnovnim svaki početak težek, tako i njima u prvim godinama školama. Posve se reformirala nastava u I sunafu. zapinje rad. Treba im pomoći. Njihovi nadzornici iako Djeca tamo sada uče prvo arebicu, onda elif 3aji are" vjerski naobraženi ljudi, i ako imaju svoju muderisku biju. Paralelno s pisočitanjem obaju tih pisama uče praksu, pomažu muallimima samo u formalnostima i djeca i akaid, ibadat i ahlak. Arebica se uči da se nešto u disciplini. Njihovi pomoćnici bili su muallimi, lakše na svom materinskom jeziku nauče potrebni poj" oni im pomažu nešto više u istom smislu. Što se opazilo, movi vjere islama i da islamski odgojno obrazuje duh to se ukratko ubilježilo u relaciji i mirna Bosna. Do dječiji. Ulumi dinije (akaid, ibadat i ahlak) treba d* godine se iste pogreške ponavljaju, jer se ni jesu prije se uči racionalno, na temelju principa, koji se osnivaju popravile Z a t o ni j e n a d z o r n i k i p o k a z a o na pravilima islamske vjerske metodike. U I sunufu mu a t l i mu k a k o t r e b a da se r a d i u n a s t a v i djeca prelaze i na čitanje Kur-ani a . š. n. pr. k a k o se o b r a đ u j e n e k a me t o d . j e d i ­ U II. sunufu se nastavlja drugi stepen te nao­ ni ca, d i s c i p l i n a u z d r ž a j e , m e t o d i č k i p r i n ­ brazbe u koncentričkim krugovima. U nekoliko je za­ ci pi p r i m j e n j u j u i t. d. držana i koncentracija nastave. Djeca uče i Tedžvid, Nemaju li mektebski nadzornici pedagoške spreme, da pravilno uče u Kur-anu. Ulumi dinije se proširuje njihove su ispekcije gola kontrola, a nastava toga ne i treba da odgojno obrazuje dječiji duh. HI sunuf je treba. Njoj treba umjetnik u nastavi, da upotpunjuje, ukinut. savjetuje i pokreće naprijed. To je sve propisano ovako: Za. I. sunuf izdat Eto toga da više ne bude, a u interesu islamske je naputak kako da se obragjuje pisočitanje i ilumi vjerske nastave, namjera nam je, da pozvan ■ faktore dinije. Poslat je mualimima i po jedan primjerak nas­ tavnog programa i rasporeda sati da i oni slično izrade. na to upozorimo. Pozvani faktori i sami znaju kako stoji naša I mualimima II sunufa se to preporučuje. Nastavne osnove još nema. Nju odregjuje nekoliko eto taj nas­ vjerska nastava uopće. Na sve strane skrajni meha­ nizam. Sve što se uči, mehaniški se uči; ne pnjanja tavni program i mektebski kitabi Ni za vjeronauku u osnov. školama nen.a ustanovne osnove. Za to su pro­ za duše djece, ne djeluje na dječjja srca. Taman je eto, kako ono veli pedogog Herbart u svoje vrijeme pisani neki vjeronaučni kitabi. I to je sve. Čovjek bi rekao: laka i jednostavna za kršćansku elementarnu nastavu: „Djeci se daju stvar. Tako istom, na oči izgleda jednom običnom čo­ učiti, riječi napamet, a bez čuvstva i pojma". Da im vjeku, ali vještaku i onome koji se makar malo u stvar se nameće gradivo i načela, koja će ih možda učiniti razumije, izgleda to vrlo težak i znamenit posao. Danas neizlječivo slijepima kod zdravih očiju, ili će im se u se ne traži više od mikteba, da djeca nabubaju is­ izvjesnim časovima vrtjeti po glavi kao strašne sablasti". Odgoj i nastava. Za lamske šarte i nauče u Kur-Snu a . š . čitati. Hoće se, , C ‘ ; posebno drugi put Pr. p. �Strana 82. ,BISER" Te se pogreške u početnoj islamskoj vjerskoj nastavi gdje se polaže temelj budućem islamijjetu dječinjem, opažaju poslije u svim redovima. Islam je u svojoj čistoj bitnosti muslimanu skoro nepoznat. Te se gole riječi (verbalizam) nastavljaju i ako u drugom obliku u srednjoj školi ili čak i u medresi a srce mla­ deži ostaje bez islamskog ozjećaja. U čaršijskim re dovima je još gore. Među muslimanima je rijetko vid­ jeti islamskih dužnusti: lijepo vladanje, bratsku ljubav, poštenje, domoljublje i t. d. nego naprotiv mržnju, za­ vist, separatizam, prostotu i slično. Naši još misle, da je u samom namazu ili čak u golom turskom imenu vas islamijet. Eto tako su nam većinom starješine po­ rodica, koji stoje kao prvi primjer djetetu. Šta li sve jadno dijete iz takih porodica donese opet u mekteb? S druge strane opet se sve baži od mekteba, da to popravlja. Ovake se stare rane teško viđaju. Staro se drvo ne pomlađuje. Na omladini svijet ostaje. Dužnost nam je barem djecu našu drugim odgojem, drugom boljom vjerskom nastavom obrazovati. Tr e b a nam d o b r o n ao b r a ž e n i h mual l i ma , a j o š o b r a z o v a n i j i h i s p e k t o r a . Ovdje mislim na vjersku i na svjetsku naobrazbu, jsobito pedagošku. Zato predlažemo slijedeće. 1. Obzirom na nedostatnu pedagošku spremi* inspektora islam, vjerske nastave, a da se ovi upoznaju sa mo­ dernim načelima pedagogije uopće, a metodike islam, vjerske nastave napose, neka im se kroz godine održaje svakih ferija po jedan pedagoški tečaj u kojemu će se upoznat sa princima te nauke i tako dobiti temelj i potporu za dalhju samonaobrazbu. Tome tečaju neka se pripuste dobrovoljno i muallimi. 2. Da se jednako i napredno potiče unapređenje islam, vjerske nastave a uza to valjano stvar i rukovodi, neka se postavi zemaljski mektebski inspektor kao pe­ dagoški stručnjak, koji će biti kompetentan riješavati ovake važne poslove. Njegova je zadaća pomagati okružnim inspektorima. Na veselju. — Crtica — Dan*)bijaše veder, topal i ugodan; a i slijedeća noć bila je vedra, malo po hladna, jer ima u sebi zimskog esera: ako ništa drugo, osviće dobar mraz. Teman tada, kada se dijeli dan i noć kad se smrkava, svijet najvoli šetati, osobito kroz Donju Mahalu. Ima već osam dana, kako ovom ulicom neprestano prolaze raznobojni svileni žarovi i cipelice s visokim petama, a osobito juče, kao da nije obični dan srijeda, već neki osobiti dan u godini. Sav taj šaroliki islamski *) 21. Februar 1918. B r o jjjj ženski svijet mami kuća Mujage Vajzovića, koja je skoro na kraju Donje Mahale, na dnu Donjeg Vakufa. Mujaga čini veselje. Oženio je sina Aziza \z Gornjeg Vakufa, doveo mu je kićenu djevojku Hajriju kćerku rahmetli Hadži Muhameda Čalkića,#u današnji dan, u četvrtak... Zato je u ovoj hefti oživila Donja Mahala, a osobito juče, u srijedu, kada su mladu krnali. E bijaše tada Mujagina kuća puna svijeta - k0 šip. Sve u njoj živo i veselo, sve pjeva, osobito dje vojke, vodeći kolo i gledajući u dvorište svoje ašike. Uživaju i tope se u milju. Mladu okrnaše. Djevojke su dobile od kume po jedan snopić zlata i svile sa bašlijom, da pripnu sebi na prsa, dočim neke dobace svojim gerzima, koji tijem okitiše svoja prsa, da se zna, da su bili na krni i da imaju po djevojku. Neki su dobili po 2 ili 3, pa sve metnuše na prsa. Pjeva se oko mlade, a pjeva se i u širokoj avlijl: gore djevojke, dolje m om ci... I muzika se čuje, slo­ žilo se uz nju, pa se slama, ori se na sve strane. Okrnaše mladu pred ikindiju. Obavila je kuma n, što se je imalo obaviti. . . I već se rasipaju, noseći po neku uspomenu sa krme Opet svila i kadifa, opet oni raznovrsni žarovi, 0 i unio ani anđeli prolaze kroz Donju Mahalu sa krne, sa Mujagina veselja. Odoše. Danas — u četvrtak naveče, to jest uoči petka poslije akšama idu opet pozvani prijatelji i akreba Mujagi na večeru, Ima nas dosta pozvanih: pune dvije sofre.1) Iza večere klanjasmo jaciju, opravismo mladoženju Aziza na mubareć njegovoj mladi, da je prvu noćnajnajsrdačnije pozdravi mladenačkom ljubavlju. Odabrali su se jedno drugom, a i stariji im učiniše svoje: dozvoliše im, da se uzmu. Iza jacijskog vakta učinismo im dovu, zaželismo im sretni brak, u koji stupiše, da ih sreća prati cijelog njihovog života, da vazda budu zdravi i veseli! Amin! Eto tako im u dovi stari Hodža reda, a mi ga svi pratismo sa amin! Amin! Dova se svrši. . Aziz poljubi u ruku Hodžu oca i još neke, pa ode svojoj dragoj vesela srca, a mi zavikasmo: sretno! 1 latismo se pjesme i svirke. A cure — čitavi đ av o li!... Šta one opet znaju pjesama, vodeći kolo . . . Ima ih dos t a. . . Jedne opet pjevaju na vratima mladenaca, okreću tepsijom, a i mi — muškarci — u sobi topimo se u slasti, u veselju: sviramo, pjevamo, igramo i đumbušamo u velikoj sobi, a djevojke u prostranoj divhani. Govorimo i sa dje’) Ovdje je u ade'u, da se i sjutra, u petak, pozovu neki na rnčak, a to su obično stariji ljudi.VTako je bilo i u Mujage. �Broj 5. i 6. „BISER* vojkama, premda nas je mnogo oženitih. Ali taka je zabava na piru. U donjoj sobi, u aharu, u avliji svijeta puno. Nekima opet nije pravo, što i oni nisu gore u prvom katu. da s nama sudjeluju. No i za njih ima veselja Ko kad je došlo puno djevojaka, pa svaka traži svoga dragana, da s njime prozbori koju medenu, koju — onu svoju hihotljivu, pomješano sa uzdahom — ®d srcaSve to teče ko po planu, k6 Vrbas, Niko nikome ne smeta. Na Mujagi se svaka dlaka smije; a kako i neće, kad mu je drag sin Aziz, prvo njegovo dijetei prvo veselje od srca. Eto ga i pred kuću. Časti omla­ dinu jelom i pićem, upozoruje ih na red, a i oni ga štuju i slušaju. Svuda graja, svuda se pjeva i veseji. I tako dalje! Oko pet sahata po akšamu prestaše svirači svi­ rati, presta kolo igrati, a naš jedan član Mujagina ve­ selja prozbori domaćinu: Dragi Mujaga! Mi se ne sastajemo ovako svaku noć, jer nema­ mo prilike ovake, nema svaku noć pirovanja. Bogzna, kad ćemo se više ovako sastati! A da smo se i noća* sastali, uzrok si nam Ti i Tvoje veselje. Zadovoljio si nas jelom i pićem, zadužio si nas, da Ti nikad ne za­ boravimo. Od nas Ti sviju najljepša hvala 1 Dao Bog pa i Tvoji potomci bili dobri gospodari, pa imali još više imetka u svojim rukama, nego li ga Ti imeš! Da ovo Tvoje veselje ne bude poznato samo ovdje, treba ga i javnosti prikazati, da još kogod od braće muslimana u našoj otadžbini zna, da smo se ovako proveselili. Uz to sjetimo se i onih, koji su maleni i nejaki, a nemaju ni roditelja, da ih hiane i uzgajaju, već su smješteni u sirotište; sjetimo se na­ šeg „ I s l a ms k o g s i r o t i š t a " , da mu štogod daru­ jemo’: koliko ko hoće... Tim ćemo učinuti jedno do­ bro djelo, a i javnosti prikazati, da si Ti Mujaga to­ mu djelu sevep. Apeliram braćo i na Vas i pitam Vas: jeste li i Vi svi za to? — Jesmo, Živjeli! Živio nam Mujaga! Dao Bog, pa mu sa mladom nevjestom došla svaka hajirli sreća u kuću, odžak mu širio i visio! Muslimanski narodi za svoja prava. Aspiracije i ideal Muslimana Tripolisa i Bengazije. Apri u ime potlačenih muslimanskih naroda. Obratiti se na legalna snedstvai, dia se osigura sadanje i buduće blagostanje rasa i naroda na cijelom svi­ jetu i postaviti ovo veliko djelo na čvrste baze, ne od Strana 83 strane vlada, nego od samih naroda, to je cilj, koji ,i)z bliza i daleka u StodohoJm dovodi jedtou falangu pleme­ nitih ljudi, ikoji su zadojeni ljubavlju, istinom i humar nošću. Aspiracije muslimanskih potlačenih naroda i prava milijuna ljudskih bića-, koje je bič rata u zemlju sar hranio, kao d oniai famaija i cijelih naroda:, koji oplakuju ove mrtve, ovise o rezolucijama, što će ih prihvatiti vi­ soke ličnosti, koje rade, da u tu svrhu prirede jedan kon­ gres u prijestolnom gradu švedske. Tako na nas spada sveta dužnost, dia toplo i sa štovanjem pozdravimo ovu Visoku Skupštinu, kojoj nema primjera u historiji. Intencije, za koje se je ona) oduševila, toliko su ple­ menite i uzvišene, da bi bife uvredai za djelo ljudstvo ne poštovati ih i ne cijeniti njihovu vrijednost i veličinu. Da se ^oslobode potlačeni muiiimiamski narodi, treba istražiti i roaćf sredstva kako, da se učini kome ovome po ljudski rod toliko ubitačnom ratu ii dia se u budućnosti spriječi ponavljanje slične nesreće. Da se to postigne, treba, prije svega, dobro rasvijetliti uzroke ove svjetske ko.ntlagracije i iza toga obustaviti što prije neprijatelj­ stva, te najzad letablirati haize i uvjete, koji će moći oču­ vati buduće generacije od jedne nove katastrofe ii pošte­ diiti ljudski rod' od slične nesreće. Kada se bude složno u ov:m bazama i kondicijama i kada, prema značenju izreke koja veli, dia. »jedino zlo uvijek proizk zi iz drugog zla«, stvari budlu razbistre ne željeni će se cilj sam sobom realizovati. Naša. želja i nakana nije, da služimo namjerama vlada, nego pak, da osiguramo dobrobit i blagostanje ljugskog roda. Nema nimalo sumnje, da jedan duboki ponor raz­ dvaja ciljeve za kojim teže vlade od cnih, na koje aspiriraju podanici, a tome je dokaz i nedavna naredba En­ gleske vlade, kojom je zabranila svojim podanicima da sudjeluju ma internacionalnoj konferenciji socijalista u Stockholmu, — konferenciji, kojoj nema primjer.i u hisr toriji ljudske civilizacije. Kako je čudan primjer vidjeti jednu vladu, koja tvr­ di, da ratuje u ime pravde i ljudstva, kako zabranjuje svojim vlastitim sunarodnjacima, da sudjeluju n:.‘ jed­ noj skupštni, koja se je ideja porodila iz osjećaja bratstva i solidarnosti ljuđkoga roda. Pa šta daje povoda., da En­ gleska zamišlja, da je put koji vodi u domaine savjesti i bratstva ne može prekoračiti bez putnog listaj? Odgovor je na to pitanje vrlo jednostavan: Toliko dugo, dokle god bude trajao rat entemtske velesile će imati uvijek interes, da stave princip narodnosti izvan humantarmh obzira. Međutim, ako stvar potanje ispitamo, uvjerićemo se, da se taj princip narodnosti slaže sa humanitarnim ciljevima, a ne sa1imperalistič'-com politikom vlada. Kako ito priznaje i sauni Lloyd Georges, eng'eska vlada želi, da se cijelo ljudstvo ušuti i da nakon svršetka rata vlade budu pregovarale bez, da narodi imadnu pra­ vo glasa, �Strana 84 ,BISER* Činjenica1, da za vrijeme najtragičnije i najkrvavije svjetske drame, ljudstvo nalazi još toliko snage i kuraža, da pošalje svoje intelektualce nai jednu konferenciju, koja je sazvana bez obzira na konvencije i zvančne formal­ nosti, te 'bez ikakve prikrivena egoistiičke misili, sačinjava vrlo važan korak prema idealu, za kojm ono teži. Mi. predstavnici Muslimana Tri polisa i Bengazije, koji od b godina1ječe pod strammiim jarmom, smatramo za čast, da možemo umiješati našu slabu i tužnu odbranu medu energične glasove dobročinitelja' ljudstva. Mismo čvrsto uvjereni, da u ovom krugu ne postoji ni jedina osoba, koja ne želi sltušaiti naše pritužbe. CKriizai, koju odi toliko godina premeće Tripolis i Bengszija nije drugo nego neprekidno ponavljanje tragedija i sačinjava jednu od najtužnijih i najuzbudljivijih poglavlja historije. Od dana kako je Italija, sa vražijom snagom oružja stala nogom na primorje ovih pokrajina;, njoj nije još uspjelo, da proširi sferu posjeda izvan domašaja topova njene flote i to unatoč što urođenici nemaju topova ni pušaka. Mi mislimo da bi humanost u dvadesetom vijieku ere svoga napretka morala smatrati kao dužnost civilizacije, đdt izmjeri prostor osvojenih zemalja, ne prema doma­ šaju velikih topova, nego prema broju etapa prevaljenih na putu milosrđa i bratimstva. Koliko će se još vremena tolerirati, da se pod izlikom usluge ljudstvu, ali u istinu radi ekonomskih interesa, zemlje vatrom pale i krvlju oplakuje? Kada će civilizovana Evropa prestnri, da se služi politikom sile i zaželjetli, da se postavi pred ljudstvo sa srcem punim nježnosti i sažaljenja? Ne će li gl/as topai već sasvim prestati, da prepusti riječ ljudskoj savjesti? O prijatelji humanosti! Ljudi čiste savjesti i srca punog ljubavi i sažaljenja, koji ste se ovdje skupili! Ja vas pitam: apstrahirajući jednostavnu geografsku blizinui, kakovi odnošaji i kakovo srodstvo postoji između Italije i Tripolisa? Pa dai svi odnošaji i ova srodstva i postoje u mašti nekih ljudi, kako se mogu ukinuti diferencije rase, klime, vjere, oilbčaja, nadima življenja, koje je prir roda stvorila među Evropom i Afrikom? Istina je pak da Turci, koji su sa nama do jučer vladali nijesu iste mise kao urođenici Tripolisa i Bengazije. Ali veliko Islamsko carstvo, koje su osnovali Osmamlije su' 'u našim je očima više ve’iko i sveto nego- ikoja druga legalna vlada. Slaže li se sa principima humanosti' politika , koja je uikir nula hilafetsku muslimansku upravu u Tripolisui? Nije li Engleska, koja se danas napreže, d a. prikaže kako ona ratuje m prava mar6d&, bita prva od velesila, koja je jučer nagonila Italiju, da se smjesti u sjevernoj Africi? Zašto su tada šutjeli engleski državnici, koj se danas razmeću pravdom i slobodom? Tvrdi se, da će doći jedan dan kada će ljudska pravda nadmašiti brutalnu snagu i‘kada će prijateljstvo narod A biti jači faktor od oružanih oku­ pacija i potreba, koje se rađaju iz ekonomskih interesa. Pa kako će se toga dana prosuditi i ispričati raz­ Broj 5, j bojničko djelo Italje u Tripolisu i Bengaziji, koje oi šest godina ječe pod njenim jarmom? Sa snagom oružja vlade adređuju granice držav ma i traže, da iskrive istinu i bace pod noge naročit tradicije. Engleski će upravljač možda ustvrditi, da Tripoltamci nismo u plemenskom srodstvu sa TurcV Moguće je pak, da i nekoji nacionaliste., koji su se zado­ voljili proučavanjem nacioMstličkih struja XX. vijeka, p tvrde ovo miš'jenje, jer riječi arap i turk izgledaju’ k?0 da označuju dvije različite narodnosti. Međutim tu p^. boji jedna mračna tačka, koju mi želimo rasvijetliti i st% viti na razmišljanje Evropi1. Poštovana gospodo! Nekad se jie zadovoljavalo tra­ žiti izvor prava niučem drugom nego u prirodi ili bolje u idealu pravde, za kojom tež d svako ljudlsko biće. Ali od kako je sva teorija napuštena i zamijenjena sa jednom drugom, koja se sastoji u proizvađmju prava, iz nužda i potreba savjesti ljudske idi bolje nekuć odkako se je napustilo zamišljati neko apsolutno pravo i ideal i postalo više logično i znanstveno nazivati pravom zakona, koji su se porodili iz vjerskih običaja, tradicija i istinitog uvje­ renja naroda, svaka promjena zakona što upravljaju po­ sjedom, nasljedstvom i ženidbom, u smislu protivnom 'erskim i narodnim slučajima, ne smatra se viša Irp ctelo pravde i radi toga sačinjava jednu nepravd.u Moželi se dakle ova teorijai, koja odgovara temelj­ nim principima prava, odbiacti od pristaša ideje' nacio­ nalizma? Pravac kojeg sijede Muslimani od trin?es;t stoljeća u pogledu narodnosti, njima je određen u formi nepro­ mjenljive istine od samog Sveca, njihovog duhovnog suverena. Riječ narodnost, kod muslimana ne znači dru­ go nego ideju vjere. Da istrijebi barbirske običaje, koji su vladali za njegova vremena, Svetac je uičiieio kraj mržnji i neprijateljstvu' koje je tada postajalo među raz­ nim arapskim plemenima i uveo među njih slogu i brat­ stvo. Po islamskom vjerskom zakonu zvanom ,,šerijat“, Svetac je proglasio princip ljudske solidarnosti, ustar novio sistem diobe nasljedstva i udario na muslimane obligatnu milostinju, zvanu ,,Zekjat“. Ovi se propisi apsolutno slažu sa temeljnim prin­ cipima svake socijalističke doktrine. On je dakle pokazao vjernicima, da su vjera i narodnost nerazdvojivi jedno od druge. Da se danas zapita tri stotine milijuna muslimana, kojih su se pradjedovi ujedinili na putu bratstva onim danom kada je Svetac učinio prvli korak prema pomirbi cijeloga svijeta, štia znači riječ narodnost, oni bi vam odgovorili, da je narodnost isto što i religjiai. Rasa i jezik, ti elementi snage u formiranju naroda ne će se nigda staviti iznad vjere od strane jednog pra­ vog muslimana. U slučaju, dai pri svršetku ove opće borbe, koja se vodi pod izlikom, da se oslobode podjarmljeni narodi, Evropa silom nametne nekim narodima, jednu vladu i ,0 �Broj 5. i 6. .BISER* institucije, koje om ne žele, moguće bi uspjelo, kod mu­ slimana staviti osjećaj plemena iznad osjećaja religije Ali ako se svakom narodu dozvoli slobodno misliti i osjećati na njegovu raku, mi ćemo se naprezati, da viso­ kim glasom dsdnemo na znanje Evropi, ustanove naše vjere i naših tradicija, koje nas uće, da smo mi Arapi i Turci jedne narodnosti. Ako bi narodi koji se odupiru od četiri godine naj­ tragičnijoj od svih borbai, što ih je igda ljudstvo zapam­ ti101; morali, nakon što bi zakopali milijune svoje djece, izaći iz ovoga raita bez garancija za njihovo buduće blagostanje i naći se pred jednom situacijom koja će podraižiti apetite i lakomosti, te povećati želju osvete naroda kakove optužbe neće podići1 buduće generacije protiv sadašnjeg vijeka! Ako je cilj za kojim se dansis /teži slo­ boda naroda, stanovništvo se Tripolisa i Bengazije ne bi smjelo lišiti prava, koje ono uživa od vremena kada je živilo u gruidma velike muslimanske familije. S druge strane^ od časa kada se zaželi ustanoviti so­ lidarnost i bratstvo medu ljudima, ovaj će se cilj moći postići, ne nastavljanjem i izoliranjem naroda i indivi­ duuma, koj su od stoljeća življeti zajednOj negoviiše zb,: žemjem i ujedinjenjem istih. Ono čega se mi bojimo, jest to da se nađemo pred jednim političkim programom, koji promiče ideju raspa­ danja neprijateljskih država pomoću razdora posijatog među različite rase i narodnosti. Na protiv ono što mi želimo, jest, dia dobijemo uvjerenje, da će se nastojati za postignuće uistinu humanitarnih đljeva, kao što je us­ postavljenje obraničkog sudišta, ograničenje1 oružan i i t. d. Dokle Engleska proglašuje, dai je obligacija i duž­ nost da se osigura slobodna egzistencija narodima, koji su danas totga lišeni, glavni morailni faktor produljenje, dotle Italijai vrši nečuvene grozote u sjevernoj Africi. Ja se ne mogu uzdržati da ovdje ukratko ne iznesem pred civilizovami svijet prizore užasa), kpji se od sedam godina razvijaju u ovoj zlosrećnoj pokrajini. Odmah čim su talijanske čete stale nogom na tripolisko tlo, priređen je opći pokolj stanovništva. Tri stotine muslimanske nevine djece budu živi zakopani u vrtu zanatlijske škole i na zemljište blizu gradskog pa­ romlina. Konzuli civilizovanih velesila biU su svjdeoci i oćevdci ove scene užasa. Kaidia je u istom vremenu, u talijanskom parlamentu upravljena; Ijedna interpelacija o tom djelu divljaštvai, za koje nam ni povijest srednjega vijeka ne pruža nego rijetke primjere, mfoistar-predsjedlnik Giiolitti je izjavio, da je na to pitanje dužan odgovo­ riti mnistar mita. Ovaj pak, nakon što se je izgovorio, da je nekoliko dlana bio neraspoložen, miajzad se je po­ javio u komorni i izustio ove riječi: „to je zato jer su oni pucali na, naše Vojnike", priznEvfajuć tako velika nedjela, kojeg su počinili talijanski vojnici. Osim ovakih zločina Taljan su od pučanstva silom oduzeli sve životinje. Ta­ lijanski su komandanti ponudila plemena koja stanuju Strana 85. oko grada, da se pridruže talijanskim trupama da sa njima zajedno udaraju na Turke. Na odklajnanje svih plemena, da udovolje toj želji njihovi' šatori budu poru­ šeni strojnim puškama, a njihova djeca koja su p'.ia u ruke Talijanima budlu stavljena) nai smrtne muke. Radi onih urođenika, koji su se sa turskom vojskom bili povukli u unutrašnjost zemlje, da brane svoj rodni zavičaj budu podvrgnuti svemogućim mukama i rekvi­ zicijama. Nekoji su od njih prognani, a nekoji opet osu­ đeni na smrt. Dakle omi se ndjesu mogli obijlediti, dla su se pojedince opirali napadlaču. Ovaj se zločin, ako se u opće može nazvati zločinom, ne bi mogao, pripisati nego onim urođenicima, koji su preferirali], dla se povuku u miutarnjost sai turskom vojskom. Osobe, kod kojih su uči­ njene premetačine, da se nađe oružja, memogavši doka­ zali, da ga1posjeduju, budu zlostavljane kao, da su pri­ krili to nepostojeće oružje. Talijani su u tome našli iz­ vrsnu izliku, da magnu uništavati stanovništvo. Svi oni kod kojih su učinjene premetačine bili su pod krivnjom, da su sakrili njihovo oružje, zakopani do prsiju i odmah strijeljani. Mnogi su uglednici bačeni u tamnicu, jer su bili osumnjičeni, da se dopisuju sa vađamai Seniusija, drugi opet jer su izrazili svoje veselje povodom poraza talijanske vojske. Sami fe t, da su ova krvoprolića, bez obzira na ratove,koji se vode tobože za oslobođenje naroda ispod tuđinskog jarma, od sedlam (godina činjena isključivo radi proširen;’ ekonomskih interesa i osvajaalčkih po-d hvata, morao bi doći na razmišljanje svima onim, koji osjećaju za sreću i bratimstvo ljudskog roda. Dovoljno je promotriti politiku, koju slijedi En­ gleska d Frainceska od jednoga stoljeća, koje se međutim ističu,, da su najvnući zagovaratelji slobode, da se uvjeri kako su riječi svih država u potpunom protuslovlju sa njihovim činima. U XVIII. stoljeću /Engleska je osnovala jedinu pos­ lovnicu u Indiji, koju je domala transformirala u banku. Ova je pak započela izdavati novčane svake indijskim prinčevima i miaharadžamia, koji su je 'kroz malo vremena prekomjerno zadužili Ovaj se je novac morao upotrije­ biti, da međusobno zavada razne državice, koje je En­ gleska željela osvojiti. Kada siu ove jednoć bile .poražene Engleska je postala prava gospodarica Indije. Franeezi, osjetivši potrebu da dobiju odštetu radi uspostavljanja' pokvarene teritorijalne i ekonomske rav­ noteže, Okrivili su otomianskog guvernera Algerije, pod izlikom, da) je ovaj navaljivao na franceske lađe i oku­ pirale ovu zemlju. Engleska1pak nakon što se je smjestila u Indiji, ba­ cila je oko na Egipat i pomoću lintriiga tu stvorila) pir atnje ,,Arabi-P?še“. Godine 1882. dolina Nila bude oku­ pirana po britskm četama. Iza toga je opet dbšao red na Francusku, da traži novih, pokrajina. Tako godine 1883 bude okupiran Tunis, privilegovana provincija Osmanskog carstva, pod izii- �Strana 86. „BISER" kom, da se uguše bune i neredi stvoreni frainceskim in­ trigama. I ma ovim od trideset godina krvlju oplakivanim otomanskim pokrajinama, danas vlada barbarstvo i robstvo umjesto pravde, civilizacije i slobode. Nezakonita aneksija otoka Cipra od strane En­ gleske, pod izgovorom da brani Malu Aziju od eventuelnog napadaja i politika krvoprdlića i paljbe, koju je Franceska aplicirala u Maroku1, da ovu zemlju po pri­ mjeru Algerije i Tunisa dovede u ropstvo, jest velika sramota i ljaga za cijelo ljudstvo. Okupacija primorja Tripolisa i Bengazije bez opravđanog razloga, vršeći oporuku Pera Velikog pri­ silna aneksdranja od strane Rusijei, cijelog teritorija Turkestana. Kavkaza, Georgije i drugiiih zemalja, to su ve­ lesile Entente, koje gaje projekte najneobuzdanijeg pro­ širenja. Kolonijialno povećavanje jedne držajve obično na­ goni drugu državu, da ponovno uspostavi ravnotežu narodi ne mogu, da izbjegnu sudbini, da bodu igračka snaga i ova utakmica urodivši više puta ratovima, bijedni u rukama jedne .izvjesne kategorija ljudi bez savjesti. Mi smo toga mišljenja, da bi civilizovani svijet i svi oni koji ljube pravdu, morali ispitati i riješit ova oz­ biljna pitanja ne na način kako to žele vlaidle nego prema potrebama i dobrobiti ljudskoga roda i učiniti tako, da zlasrećno ljudstvo već prestane biti igračkom u rukama nekolicine ambicioznih bezdušnika. Prije svega treba dokončati rat bez uvre' i poni­ ženja ikoje stranke sa aneksijama i ratnim odštetama. Jer aneksije teritorialno slabe države na štetu kojih se čine i povećavaju želju za osvetom narodi, ikoji su pri­ morani da ih podnose. Što se tiče ratnih odšteta, one financijelno crpe vlade i narode, kojim se nameću. Iz toga uvijek pro­ izlazi sve više poranećenje političkoga ravnovjesja i poteškoće, koje su u stanju zasiaviti uspostavu općeg mira i poredka. Život naroda i rasa u budućnosti ne će biti potpuno osiguran, nego sa vraćanjem silom oduzetih zemalja njihovim zakonitim vlasnicima, kako to iziskuje princip narodnosti. Jedino će se sa ovim uvjetom otvoriti prava era bratstva* i jednakosti. Spomenimo ovom prilikom, da je godine 1871. franceska Communa u Parizu osugjujući nezakonitost franceske invazije u Algeriji, izjavila, da; Franceska nema nikakovog prava posjeda u ovoj zemlji. Pri zaključku dodadjemo još slijedeće: Princip slobode naroda proglašen je prije mnogo vijekova. Ali osobito se je taj princip počeo isticati od početka XIX. vijeka. Nijedan plemenit čovjek danas ne želi pod jarmi jenja i jednog imamoda Tursko je carstvo sa stanovnicima Tripolisa i Benoazije uvijek jednako i pravično postupalo, kao i sa drugim osmanlijskim podanicima. Od otvorenja' turskog parlamenta, oni su neprestano u njemu bili zastupana. Ali, Italija ne samo, da nije ove narode lišila njihovih Kroj J M k najelementamijih poLihilčfciih prava, nego tai je uskrati^, odašiljanje svojih zastupnika u rimski Parlamenat. toga slijedi, da bi ustupanje Tripolisa i Bengazije ItaUjj značilo podjarmiti jedain slobodan narod. Činjenica, dia se jedan narod ne smije prisiliti, da se podvrgne jednoj stranoj vladi, koju ne želi, uzeta je za princip. Sa njihovim muževnim otporom, koji već traje od nekoliko godna, Tripolitanci su jasno dokazali, da će se uvjek odupirali talijanskom gospodstvu. Što se tiče samih Talijana, oni nemaju nikalcovih pj-iava na Tripolis i Benoaziju. Stanovnici su ovih po. krajina bez izuzetka Muslimani. Nijedan Talijanac nije tu udomljen. Fakat, da su Rimljani u staro doba kroz neko vri­ jeme vladali Tripolisom i Bengazijom, ne može dati Talijanima prava, dai osvoje i (anektiraju ove zemlje. Jer kald bi se prihvatilo to stanovište, trebalo bi takogjer priznati pravo Arapima, da osvoje Španiju, Portugal­ sku i pače jedan dio Francuske. Prisutnost Italije u Tripolisu i Bengaziji jest velika i trajna opalsnost za održanje mira i poredka na svijetu,, su Tripolitanci čvrsto odlučili, da do zadnjega čo­ vjek; brane svetu zemlju njihove domovine protiv Ta­ lijana, koji su počinili toliko zločina i grozota. Oni su kroz šist godina stvarno dokazali, da je njihova odluka ‘/rata i *epopustljivia. Cijeli svijet znade, da Franceskoj, koja je mlkon kr­ vave borbe od dvadeset i pet godimiai, sa velikom mukom okupirala polovicu algimskog teritorija, nije još uspjela unatoč svih nježnih napora, da francizira urogjenike. Ali Muslimani se Afrike sada ne nalaze u položaju, u kojem su stajali Algirci u vremenu franceske nvazije. Oni uvijek stoje na straži i čvrsto su odlučili, da' brane do zadnjega momenta njihovu slobodu i njihovu do­ movinu. Kada su se franceske čete iskrcale na obale Algerije, stanovnici su se ove zemlje dijlom prevarili na obilna obećanja napadača. Danas se neće naći nijedan Tnipoiitarac toliko naivan, dia povjeruje talijanskim obećanjima. Iz toga treba zaktljučiti, da Talijani neće nikalda i nikaito ostati gospodarima Trpolisa i Bengazije. Premda je od šest godina potrošila više od stotinu milijona turski funti i žrtvovala preko stotinu hiljada ljudskih života u Tripoliisu, Italiji još nije uspjelo, da prekorači zonu primorja zaštićenu njezni.nl potovima. Ako se odluči, da isprazni ovi kontinent, talijanska) će vlada samoj sebi i djelom1 talijanskom narodu učiniti najvišu uslugu. Svaka se zemlja razvija i civilizira sa svojim vlastv tim sredstvima i svojim sposobnostima. Zato treba če­ kati, da Tripoliitanoi sama sobo postanu faktori njihova napretka i njihove civilizacije. Mi smo čvrsto uvjereni, da se neće naći nijedan čovjek pravične savjesti, koji će pristati, da jedan na* �Broj 5. i 6, Strana 87. „BISER* rod, koji je od sest (godina prolio toliko krvi i izdlržao toliko oskudica zal slobodu svoje domovine i održanje svojeg otamanskog ipodlamištva, stane pod pairndžama je­ dne tugjinske i ambiciozne vlade. Radi gore navedenih razloga, treba staviti kon?jc ta­ lijanskom prisvajanju Tripolisa, prisvajanju, kojemui je megjutim dosujgjeno, da se izjalovi i povratiti u ime pra­ va i principa pravde i narodnosti, zemlje sa jednim miliijonom četvornih kilometara površine, koje sačinjavaju Tripoliis i Benigazijui sa njjiohvih pet milijona atsnovnika, zakonitom vlasniku ovih pokrajiina, koji nije dtrmgo nego Osmanlijsko carstvo, ili ih pa(k učiniti autonomnim i privilegovanim provincijama Visoke Porte, jer stanovništvo traži ovo riješenje sa upornošću i prolijevaju svoju krv, da to postigne. U ostalom ovi predjeli i danas stoje pot­ puno pod turskim gospodstvom. Budući^ da se Lausanneski ugovor, koji je uglavljen izmegju Turske i Italije, bazira na potpunoj autonomiji, koja se daje sultanovim fermanom Tripolisu i Bengaziji, nikakova prava suverrnstva Italije na ove zemlje nije podjieijeno; osim toga budući da je Italija pod noge bacila taj ugovor navijes­ tivši rat Turskoj bez ikakvog opravdanog razloga, rak? kova veza i nikakav odnošaj više ne postoji izmegju nje i Tripolisa i Bengazije. Ispražnjenje ovih predjela od strane Italiej sačinjava dakle jedno od najvažnijih pitanja, koji je svjetski rut iznio na pretres i koje je 'dostojno pažnje svili divili za* vanih naroda. Bez prethodne privole OtomamVog car­ stva, jedinog i zakonitog vlasnika Eriitreje, koymu to vlasništvo priznaje i internacionalno pravo, Italija nije imala, ne samo nikakvog prava i nadležnosti, da okupira ovu zemlju, nego ja nadodajem, da njezina prisutnost u ovim zemljama sačinjava iminentnu pogibelj za mir Abisinije kao i ozbiljnu zapreku za napredak velikog naroda Abesimaca, koji iprem kršćani stoje u plemenskom braitstvu sa Arapima. Govoreći u ovoj spomenici o Engleskoj, Franoeskoj i Italiji minijesmo imaili iu vidu nego samo organe vlatda, koji su jedni druge slijedili u ovim zemljama, a ne na­ rode Engleske, Franoeske i Italije,, za koje mi gojimo osjećaje velikog štovanjai i koje držimo takogjer potla­ čenim i zlosretnim kao i nas samih. Prije nego svršim dužan sam ovdje izraziti moju iskrenu zahvalnost za ljubezni i dobrohotni doček, ko­ jeg smo našli u Stockholmu i koji će ostati uklesan u za­ hvalnosti Islamskog Svijeta. U ime cijelog stanovništva Tripolisa i Bengazije: Jusuf šetvan. Jedan od Šejhova Senusija: Muhammed S a l i h Š e r i 1 S framceskog preveo: | Panislamista. flarodne umotuorine. | Hasanaga i njegova ljuba. Zabilježio: Gjul-Behar. Pofali se Hasanaginica, Hasanagi na kuli sjedeći: „Ah čuješ li, aga Hasanaga! Danas sam ti u hanamu bila, Vidjela sam zlato Nasulbega. Ja’ kakva je vesela joj majka: Iz lica joj žarko sunce sjaji, Ispod grla sjajna mjesečina/ Aga šuti, ništa ne govori, Brkom miče, a zubom poškrpuje. Kad je sutra jutro osvanulo, Progovara aga Hasanaga: „Ah čuješ li, vjerna ljubo moja! Hajde prosi zlato Nasul-bega, Evo tebi prsten i dukati. Ako ti je majka ne dađbudne, Ja T se ubi, jd l’ u vodu skoči, ]& Ii hajde bratu u natrage." Kad to čula Hasanaginica, Opremi se u bijeloj kuli, Ona ode Hasul-begovici. Sjedila je ljetni dan do podne, ' Govorila Nasul-begovica: „A Boga ti, Hasanaginice 1 IP si došla sjelo sjelovati, IP si došla zlato zaprositi?" Veli njojzi Hasanaginica: „Nisam došla sjelo sjelovati, Već sam došli zlato zaprositi, A za svoga agu Hasanagu." Govori joj Nasul-begovica: „Selam ćeš ti agi Hasanagi, Ne mogu mu zlato pokloniti, Dok imade tebe uz koljen.o" Ode kući Hasanaginica. Dohodio aga Hasanaga, Pa on pita mlade svoje ljube: „Hajir-haber, vjerna ljubo moja, Dadel’ zlato Nasul-begovica?" Govori mu Hasanaginica: „A bora mi, aga Hasanaga! Ne rež’ dibe, ko si meni rezd, Ne kuj zlata, ko si meni kov6, Ne da šćerke Nasul-begovica, Dok imadeš mene na odžaku". �Strana 8 i. Razljuti se aga Hasanaga, Pa on ode muli na mešćemu 1 on pušća vjernu ljubu svoju Kupi roblje Hasanaginica, Kubi roblje, što ga je dovela; Kupi blago, Što ga je donjela I ovako mlada govorila: „Zli jeziče i mahnita glava, Da nijeste svaš'a govorili, Ne bi danas ovo dočekali." Kad se spremi u bijeloj kuli. Ona ode majci u natrage, Osta samac aga Hasanaga, Nek se ženi i kako mu drago. Ženidba Šestokrilovića. Zabilježio : Muhamed Fehmi. Majka Sutlu u želji rodila U ružinu listu odgojila. Kad je Sutla za mehtefa bila, Majka Sutlu u mehtef je date Skovala joj gjergjef od merdžana Kad je Sutla za udaje bila, Na Sutlu su svati navalili: Jedno svati starac Eminage, Drugo svati Atlagića Zulfe, Treće svati Šestokrilovića. Babo j’e daje starcu Eminagi, Majka daje Atlagića Zulfi, Sutla hcćo Šestokrilovića. Dadoše je starcu Eminagi, Dadoše je i ne pitaše je. Kupi svate starac Eminaga, Od hiljade manje ni jednoga, Od hiljade više ni jednoga, Oni idu po Ijepu djevojku. Kad su došli djevojačkom dvoru, Ljepo su ih tamo dočekali. A kada je jutro osvanulo, Čauš viknu, dabul-hana ciknu: „Hazur-ala kićeni svatovi!' Hazur svati, aF nije djevojka, Ne more se da rastavi s majkom. Čauš viknu, dabul-hana ciknu : „Hazur-ala kita i svatovi!" Hazur svati, hazur i djevojka. ,,BISER“_____ ___________ __________ LE2LLU Kad su bili preko polja ravna, Cura svoga konja zaigrala Do jengjije mlade udovice: Jengjijice, po Bogu sestrice! Kaži meni, za kog’ su me dali?« — „Zar ne znadeš lijepa djevojko? Stari momak u prvom alaju Na kobili tankoj bedeviji. Stara glava, a bijela brada, A u glavi zuba ni jednoga." Kad to čula lijepa djevojka, Ona pade sa dobroga konja, Ona pade u zelenu travu. Kad vidješe kićeni svatovi, Saviše se alajli-bajraci, Prestadoše bubnji i svirale. Kad to vidje starac Eminaga, On mi prigje lijepoj djevojci:' „Daj mi Šutio bjele ruke tvoje! Ne zove te Šestokriloviću, Već te zove starac Eminaga. Ako mi je i bije a brada, Ja ću svoju obojiti bradu; Ako su me zubi pouizdali, Ja ću zube srmom pokovati." Ne htje mu se Sutla odazvati. Kad to vidje Atlagiću Zulfo, Ou s’ prikuči lijepoj djevojci: „Daj mi Šutio bjele ruke tvoje, Tebe zove Atlagiću Zulfo." Ne htje mu se Sutla odazati. Primaće se Šestokriloviću, Pa govori lijepoj djevojci : „Daj mi Šutio bjelu ruku svoju, Tebe zove Šestokriloviću." Kad je Sut a riječ razabrala, Obadvije ruke dodavala. On je baci za se na konjica, Tri put ju je utegnuo pašom, Četvrti put od sablje kajasom. Gledaju ga kićeni svatov , Niko njemu ne htje ni riječi On se njihnu p eko polja ravna, A za njime kićeni svatovi. Stade vi*a starca Eminage : „Vratite mi lijepu djevojku, Isprošenu i prstenovanu!“ Govori mu mlada jengjinica: „Neka vodi soko prepelicu, A ti traži za se babeti nu. ‘ �Broj 5. i 6. ,BISER" LI S T A K Irtibali datibeka. . . 25‘ ,™aJta zadesi,a je teška žalost člana naše redakcije g. Sahh-bega Bakamovića usl'Sed smrti' njegovog do­ bro« ooa Hadži-Jusufbega, koji je nakon dugog i teškog bodo­ vanja u svojoj 63. god. žiivota svoju plemenitu dušu lispustbHadži-Jusufbeg je bio vrlo poštovana i ugledna dičnost te biran za člana u općinsko zastupstvo, vafcufsko-meanitsko povjeren­ stvo ii kotarsko viijeće. Merhum ije obilno pomagao sve dobro­ tvorne institucije, kao što je i svakom prilikom ugledalo siroti­ nju i ublaživao iioj bijedu. Osobito su ga resila lijepa svojstva velike pobožnosti i pravdoljubkvostL, a bio lje zagrijan i odušev­ ljen prijatelj prosvjete, što najbolje svjedoči činjenica, da je svo­ je vrijedne stolove školovao u mjestu, gdje sunce islamske pro­ svjete slobodno gr,ije i centru sveislamskog carstva i prijestob nnoi hilafeta — Carigradu. Veliki broj njegovih prijatelja i štovatelja odao mu je zadnljiu počast prisustvujući velikoj dženazi i prateći merhunrove zemne ostanke da hladnog groba. Hadži Jusuf beg je ostavio iza sebe osim spomenutog naj­ starijeg sina Sallhbega, koji je1svojim vrijednim radom dobno poznat našim čitaocima, i Muhamed-Ševki bega u sv-ofldtv:. sekretara turskog poslanstva u Bernu (Švicarska), te bega i suprugu Em,ine banuimu rogjesiu Dračo. Ožalošćenoj porodici želimo sahni gjezii i dug život, a merbuimu mjesto u lirdevsi ala džemetu. Stvarni predloži. Poruka muslimanskoj inteligenciji. U ovom članku uzimam na se ulogu našega prosječnoga gragjanina, koji jednako misli kao i svi drugi, sreli Hi u Mostaru ili u Banjoj Lud, Sarajevu ili Bihaću, Tuzli iH Travniku ili na kojem mjestu naše domovine. 1 kao takav, došavši predate, inteli­ gentni naš čovječe, progovaram otvoreno: Lagja našega narodnoga života u Bosni i Hercegovini toae! Pretovarena raznim nepodobštinama, ne popravljana kroz du. go godina kako treba, ne rukovogjena kako treba — nasjela je sada na plićinu, zaljuljala se i hoće da potone. Mi napinjemo sve snage, vučemo za sva uža, ali nam se čini, da smo slabi sami mi, da je očuvamo. Ne bi možda ni bili preslabi, samo da znamo, da bi umjeli drugačije se prihvatiti poslu. 1 za to zovemo sad vas prešno odozgor: Pomozite — spašavajte! Ali ne onako, kako do sada, gospodo, lo ne pomaže nama! Kroz godine dugo ste nam do sada predbacivali, da ne valja to i da ne valja ovo kod naroda. I mi smo sve naučili, sve i sami vidimo, što ne valja. Da vas uvjerimo, evo čujte ukratko odjek svega onoga, čim ste nas kroz desetljeća kritikovali i što mi potpuno priznajemo. Na primjer: Muslimanima u Bosni i Hercegovini manjka naobrazbe, mu­ slimani sn neosviješteni, velik dio naroda zarazio se pićem, rano. ge vjerske i moralne vrline naroda au oslabile, zanati propadoše, paejedi se zaterdUšc, nehajnost za napredne podvige još u nokim razredima vlada, na sramotu sirotinja nam svuda plježe, nema jedinstva megju vogjama ni narodom, na rubu smo ponora itd. Sve evo priznajemo i potpisujemo, s čim ste nas vi s a-m o kritikovali dugo godina. A da jednom potpuno ražčittimo, mi S i - a 89. ] pretpostavljamo s naše strane još zadnje priznanje, da smo već naime — totalno mrtvi! I onda pitamo: A što sad?! Dalje nas kritlkovati nemate kud, ovdje kritika nagje svoju kulminaciju. Sva dosadašnja taktika baca se u koš! Tada bi mogli mi doći na red, da počnemo kritikovati inte­ ligenciju. Mogli bi ići s ovih podloga: Našoj inteligenciji manjka radne naobrazbe iza svršenih škola, naša je inteligencija nesvijesna svoga poziva u djelovanju za narod, velik dio inteligencije zaražen je pićem, mnoge vjerske i moralne vrline inteligencije su oslabile (odgovarajuće jednom boljem društvenom razredu čovječanstva), strukova jaka nema, snage se podjarmiše, nehajnost za napredne podvige još u nekim razredima vlada, na sramotu duševna golotinja nam svuda plježe, nema jedinstva megju vodećim i izvršujućim članovima inteligen. čije, nad ponorom smo ilđ. A da bi razliku upotpunili, kariko bi rekli: naša je inteligen­ cija od nas otugjena i za nas — mrtva! 1 to bi nesnosno obostrano odgovaranje moglo da se proteže još na desetke godina, da bude svakidanjim predmetom naših no­ vinski i društvenih rasprava, da se zagrijavamo, kao da nešto bistrimo i naprijed pomičemo. Ali mudro oko, iza četvrt vijeka na r ‘»led, reklo bi: „Pa to je sve isto, gospodo, što i prije dvadeset i pet godina!11 Samo možda u drugim varijacijama, ali sve isto: kritika, jedino kritika i ni koraka dalje od nje! Pa bi li htjeii našem djetetu uprijeti prstom na mahane našega života, mogli bi mu dati koje bilo godište od naših novina ili ga predvesti pred kojeg bilo . ašeg inteligentnog čovjeka, svi bi mu isto rekli. A kaci b ludo dijete zinulo: „Spoznah to sve za par mjeseci, nu meni treba ?ivjeti, dajte mi sad s t v a r n e naputke za moju spremu, moju ulogu i samoodržanje u životu!" — mi bismo se uhvatili za glavu, ne bismo imali šta, da mu pružimo. Vidjeli bismo c; da, kao što i sada izvjesno tu i tamo ćutimo, da je naš jatui odgoj isprazan, naša javna riječ sa svojim neprestanim ope. rovanjem već bljezgava. A lagja života tone! Mi naprežemo sve sile da održimo, koliko umijemo i znamo, a vi, kao putnici prvoga razreda na palubi, motrite odozgor i stvarnim savjetom nam ne priskačete u pomoć. Nu, gospodo, to tako dalje ne ide! Odredite nam cilj i dajte naputke, kuda i kako da dalje upravimo brodom našega života, ako nećete, da svi skupa skrhamo! Svjetskim ratom smo faktično došli na jednu mrtvu točku. Neposredno je odmah s početka prigniječilo to krvavo kolo našu domovinu, mi smo dali svoj krvni i stvarni prinos dolično. Pa kako smo i onako malo imali, sad smo ogoljeli i osirotili, pre­ trpjelo se mnogo i dobićem* velike poreze. Ovo su sve pasive, a aktiva prema njima dogje: ostali smo na životu, da nas ne. prijatelji ne rastrgaju, kako mišljahu. 1 mi sad samo s ovim faktom moramo računati, s budućim životom našim kao s novorogjenčetom. Razlika će biti u tome, što za novorogjenče neko dragi dugo vremena skrbi, a mi ćemo morati odmah za se sami, te što novorogjenče nema ni zlih ni dobrih osobina, a mi imamo i jedno i drugo, koje konačno, ipak na ravnotežu mogu da se mjere. Ali mi imamo jednu prednost, što nevinče nema, a ta je: u nevoljama i patnjama rate prošli smo kroz najtežu školu života, u kojoj svi do jednoga naučismo, da mi u životu dalje ne smijemo ostati goloruki i slijepi, kao što smo do sada bili. Mi moramo svoj stvarni život preporoditi, moramo svrnuti sve svoje poglede iz prošlosti i sadašnjosti, iz megjusobne otugjenosti i ludog umišljanja u budućnost, moramo svi skupa pozorno i oštro naprijed gledati, da makar kako daleko i gdje bilo opazimo i d e a l našega života, da ga pod svaku ci. jenu nagjemo, da ga — stvorimo! Zar ne, inteligentni čovječe, — bio ti u fesu iii^sa sarukom — da mi ideala nemamo. Nemamo ona zvijezde vodilice, koju �Strana 90. B roj 5. j fi ,BISER' svaki narod mora da ima, hoće Ii samo da živi,, nemamo jedinstve­ nog cilja, kojemu bismo svi skupa težili u uzajamnom potporna, ganju. Narodnost?! — Ta za mene, kao prosječnog gragjanina, nije dovoljan ideal. To je za mene samo pitanje kratkog vremena: hoće li se novorogjenčetu nadjeti ime aHsan ili Husein. Imenujte ga, gospodo, kako hoćete, za to su vam otvorena vrata na drugo polje rada, onamo, gdje se politika bistri. Mi ćemo ga ovamo dotle zvati Mujom ili kako već bilo, nama je svejedno, jer niti mi, niti novorogjenče u, stvarnim potrebama za njegov život ne­ mamo ništa od toga. I kad mu jedno ime već nadijete, vratite se onda ovamo. Jer, bilo bi nečasno vašega imena, ako se dalje ne bi poskrbili za njegov život i za njegov — ideal. To nadijevanje imena, što će nekad uslijediti, pretpostavimo mi ovdje, kao da je već uslijedilo. šta ćete tada za nas učiniti, da nas u stvarnom životu pokrenete s mrtve točke, da nas po­ mognete? Pretpostavismo, da već ime imamo, ali ostajemo pri tome, da sad nemamo ideala: sredstvima smo iscrpljeni, a stru­ kovne naobrazbe nemamo, — kako dakle da ostanemo na životu i da se razvijemo do primjerene snage?! Kritikovanje naših nedostataka nama više ne pomaže. Mi to vidimo i sami i žalimo to sami, ali ne poznajemo putova, ne znamo načina, kako da drugačije pokrenemo lagju našega života i šta da učinimo s njom. Za to, došavši preda te, inteligentni Čovječe, molim te, da bacimo sve trzavice izmegju nas za plot i ti mi pruži ruku u pomoć. Zaboravimo kao ljudi na sve neugodno i sporazumno se u jednoj općenitoj želji: Muslimanski narod u Bosni i Hercegovini izgleda sada od svoje inteligencije intenzivan rad. Ovaj ne bi smio biti pocijepan, pa da jedan tegli na jednu a drugi na drugu stranu, a narod zbog toga da se maknuti ne može.Nego ovaj rad mora biti jedin. stven, stvaran, u prvom redu popularan, da se narod s njim slju­ bi, da uvidi i sam probitke od njega i da ga odano sujcdi. Jed. nomriječju, mora biti pomoć, mora biti ideai u daljnjem životu muslimana u Bosni i Hercegovini. A da do toga dogjemo — okrenuvši već sve naše poglede na budućnost treba od naše inteligencije svako, kolik • već ć» ti snage u sebi, da doprinese, sada u teoriji svoj prilog, k tko đa stvorimo program našega života, da postavimo ideal, da pi edus retnemo ra­ sulo! Pomisliti ne možemo, da bi ko o ovoj principijelnoj nuždi još podvojiti mogao. Naravno, neko će zastupati jedno, neko dru­ go stanovište, ali približno, koliko poznajemo naše i inteligenciju i narod, možemo još od sad nazrijevati, da će se manje više sva mnijenja i predloži zavrtjeti oko oko gospodarstveno prosvjetnog razvitka. Nu jedan će možda izraditi jednu osnovu, drugi drugu, neko će se ograničiti na neke vrste detaille, neko poći na šire baze itd. Ali, ma kako različite bile osnove, ma koliko naputaka pa­ dalo i u pojedinostima, sve će biti od koristi, mnogo važnije od isprazne kritike na sve strane. Za to pisac ovoga članka uzima slobodu, da stavi predlog: neka bi sve osnove, pa bile opširne ili vrlo kratke, imale na sebi jedno strogo obilježje, a to je, da. bi se istakle kao: S t v a r n i predloži za pomoć muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini pred prijetećom mu propasti. Zar ne, jedan posve nov rad, jedna revolucija u našoj knji. ževnosti?! Da, ali bez toga ne može biti! I ja se čisto radujem, kako će od sada izgledati naša poučna literatura, koja će počimati sa svojim svježim praktičnim pou­ kama iza tačke onamo, gdje je do sada zastarjela kritičarska pre­ stajala. Naravno, 6tvarni predloži niti moraju, niti smiju biti ogra. ničeni samo na ,,Biser“, nego neka ih iznosi gdje ko hoće i kako hoće - svagdje će dobro doći. Pozvani će već iz njih istesati valjanu temeljnu gragju za narodni napredak. Dakle, gospodo, bez mnogo rasprava i oklijevanja: na sri. jedu u stvarnim predlozima! - Zove vas skrajna zabrinutost naroda za opstanak. B o j i a p o š t a 30. I. 1918. šemsudin Sarajlić. Književnost. Nauka Islama. Nedavno te izdao presvijetli Reis^ul-Ulema knjigu tt(, stranica,, koja se zove »Nauka Islama«, napiisao fu je Muhama Seid eff. Serđarević, a prodaje se po 40 helera. Kao, n e ^ ^ darak poslao ntf je poštovani pisac ovu svoju knjigu " ratište. Kao da će reći: pogledaj, još mjesam šuštao, i <Ja kako s nekom osobitom manijom čitam nova djela od.naših ni’ saća, profetao sam i -ovu na dušak. I konačno sam rekaoJedv-a jednom! Naime: ima tomu i desetak godina, ikako ćuitim, da u našoj vjerskoj književnosti manjka na vidjelu ona prava žila kuca. vica ili drugim riječima: opažao sam, da se kod nas o svemu ■»5§e u vjerskoj literaturi, nego o pravoj bitnosti vjere Islama Senata- Ta sirčika svuda je manjkala i mi smo možda na stotine gatalica više znali, nego H Vjerskih ustanova- Jedino, mogli smo čitati djela u Ikrl-tičarskom ton-u pisana (i Prevodjena) ili vječite opise namaskih i opet samo namasikiih šartova. Hoću reći: popularna izrada i iznošenje na vidjelo b i t n i h ustanova Islama 8 Šeriata kod! nas je posve kržljavo, ti su putovi zarasli, po kojima narod stupa, zatvorivši za sohom mektebska vrata i mi smo — žali Bože — u više slučajeva samo po imenu mu­ slimani, ne poznajući onih pravih niti, kratko i bistro, kolje nas uz Vjeru vežu- Po tom onda i -mnogo popustljivosti u vjeri i mo­ ralnom životu. Istina, imade i jedna jaka nit, koja nas loš drži priMčito u vjerskoj snazi, a to je masljedovna -religioznost u poroidici. nu ova je za mlagji naraštalj (a možda ,i za stariji koji- je pretura s koljena na koljeno) često puta tam na t tako raznolika ''otikf. su samo raznoliki i položaji- porodica. Tako se često desi da ’asljednilka porodice čvrsto veže uz vjeru jedna glavna nit, po čemu je u glavnom ipak priznat čovjek, a na sve drugo, bilo sVjbc 'i nesvjesno zaboravlja, prelazi preko toga ravnodušno i čini što ne bi smio činiti, a sve na stazi te nasljedovne r e 1 i g i o.z.n.o s t i, koja je njega naučila- Dobro je držiš li se ga pn'.vca a za drugo kao da bi se moglo i kroz prste pogle­ da«)- T v dijeti, je na primjer čovljeka, koji najrevnije klanja, alt zećata neće da daje, -ili jedan mjesec u godini posti i -gladuje, a jedanaest mjeseci pije i razvratno živi, nepitaljući ni kada koji vakat namaza prolazi ili teži za Čabom ii -ide na hadžiluk, a da smrti ogovara druge, zavidi: I t. đ. činimo dakle često, u nepoznavanju bitnih ustanova vje­ re Islama I Šerlata. mnogo toga, što kao Muslimani nebi smjeli činiti i što nam m-ože da potkopa ona dobra djela,makar kako da smo duboko u njih ogrezli. A ima i toga, da baš oni, koji se tako jednostrano vjere drže, naročito po tom nasliedlovnom pravca, ne samo da spočituju drugima, koji slobodnije, a ipak potpuno u okviru Islama žive, što mijesu na n j - i h o - v o 'j stazi daleko kao oni, nego te druge i meze i okreću se od njih, kao da ni Muslimani nijesu. Ili konačno ne činimo ništa zloga, čuvamo se grijeha, naučimo ono što ima napisano u našoj vjerskoj -književnosti, redovito se držimo glavnih načela Vjerovanja i obavljamo dužne ibadete, a onda objesimo ruke niza se.: ne v-idlmo više ništa Pred sobom i čini nam se, da je to sve (što je već tu) što Islam nauča­ va i Šerijat propisuje- A ne znamo, da je sve to, što dosad ima­ mo, sve samo temelj, .kof, raslače na stotine i-h već dugo vre­ mena, a niko se ne laća tia dalie zida. Nego se često vidi i Čuje izmicanje: to je daleko, dok bi se ljepota islamske -nauke opisala »prosto nam ne dopušta« i t- đ. A mi sveudilj samo temelje vi­ dimo i nikada velebne zgrađe.koja je — am anetu! — u istinu ve­ lebna, samo Je za našeg čovjeka nema na vidjelu, kolji Jedino svodim materinskim jezikom umije da zbori i čita. I s toga baš. što manjka ta popularna izrada nauke Islama i Seriata, nrođ i lut svk na svoju stranu (svojom odmjerenom stazom), ne pozna'j-e -krmfavo svoje vferozakooske propise i sasipa se pod drugim strujam a realnog života, kao prašak pod prstom. — Tereti h sada ovo što našu ulemu, neka sama misli- Ja ne idem za tim, da naročito o tom raspravljam , nego samo svodim ovijem citateljeve misli na novu Se'dovu knjigu »Nauka Islama« da no« njezinu veBku važnost i zadaću, prije, nego Jte i otvori. A kad f pročitate, zar ne, re<S ćemo: hvala Bogu, p r v a brazda !e već �Broj 5. i 0. zaorala! „BISER* Nastavimo samo dafje, Ivužno je, jer do ploda je još Rekoh: da s nekom osobitom maniiijom čitam djiela naših pisaca, pa se tako i ove Seidove knjige prihvatili. Mislio sam: sve jedno što mi je na dar posiata i što mi je Seid kao brat drag, knjigu moram najpažljtviije prozreti i tako lje suditi. Ali po pročitanju, kako god je obnnuo, kako god je mjerio da Je tanka i uzimao obzira na svrhu, za kodu 'Je najviše napisana, ipak ne moga nikako, reći: da nije - kao prva ove vrsti potpuno podesno dzradjena i da ne dugujemo piscu hvalu i . potpuno priznanje za trud, ikoji je u ovo djelo uJožio. Ono, što je u »Nauci Islama« obradjeno, 'jako je dobro, čisto vještačkli pisano. Ne zaboravimo, da, 'je to u glavnom knjiga kako i pisac kaže — za nepismene, koje pred sobom zamišlja »iz raznih sMjeva i staleža, nejednake dobi, Inteligen­ cije, naobrazbe te moralnog odgoja i snage«. Takve ljude za­ mišlja pisac kao uži krug svojih su.vjermika u kazmomi i za njih zaokružuje nužno gradivo iz vjeronauke (Predgovor). A ja bih rekao: to nije samo Tvoj uži krug, takva je masa, narod, i što- ml ovamo najbolje mamo, takva je gotovo sva vojska, koja pred mama stoji. Za mas je ovamo upravo ova knjiga dobro došla, da je na kamare najsrdačnije dočekamo u naručja. A sad bj bila reda, dda malo ii knjigu -prelistamo. Nu, oprostite -mi, ja toga ne ću učiniti s razloga: 1. što je sve dobro pisano, pa kao takvo neka svako ii, pročita; 2■ što je cijena kh'jlige vrlo niska (ali ne mislim ovijem, da bi je trebalo povislilti), pa je i najsromašniji može danas kupiti. Nego ću se dotačil samo ne­ kojih zaniimivih stavaka, koje u našoj Vjerskoj književnosti po prvi piut na -površinu izbijaju. Citiraću Ih nekoliko: Po četiri rećata ićiindije i jacije su muštehab (makar da se zovu »suneti«) — str. 9. Niii-jet 'je stvar srca, pa se ne mora nikako jezikom Izgova­ rati, a kamo li još i držati odredjenib riječi — str. 10 Od dužnosi poštenja uz ramazan su izuzeti: 4- k 5. trudna žena i dojkinja, ako će -post nauditi njoj ili djetetu, 7.'ko je ra II životnih prilika upućen na tako teške radove, pri kojima je nemoguće ili gotovo nemoguće izdržati post — sir. 13. i t. d. Zar ne, Seid o-vako udara novom stazom, što do sada ne htjede nlko ikod nas učiniti. On odvažno ustaje — prema Bo­ žjem fcjelamu: la jiuikjel-1i-fu.ll,ah*u nefsen lila vus’aha — i otvore­ no kaže: kako je što, što može biti i što ne- Stoji na stanovištu, da varanja nema, težak je grijeh, J onda s razlogom, sa savje­ snim osjećajem dužnosti ti v-jere, postupaj kako možeš, bez zamjerke, prema prilikama svoje Istinske mogučnostiii, kao čo­ vjek iskren I pošten. Seid je još uredijivao list »MiualMm« tri godine, napisao još deset drugih, djela vjersko-znanstvenog sa­ držaja I svuda puca'iu Iskre zdrave nauke sa zdravih podloga — pa recite, ne zaslužuje Tk da mu sad dadnem-o jedan počasni naziv, -da je on kod nas I za nas n o v i m u d ž t e h i d ?, na­ ročito po njegovom poznatom mi, a još ne štampanom djelu »Pitanja i odgovori«. A Sad još jedan pogled u »Nauku Islama«: Na str. 26. kaže Seid, da su veliki ili teški grijesi izmedju ostalog i »borba učenilh izmedju sebe« i »katna tov arije«- Ovo je po mom shvaća­ nju preopoenito -rečeno. Držim, da je trebalo doći »borba učeni-h izmedju sebe — za svoje osobe i položaje«, i ».kamatovanje ili lihvarenje« lili samo »lihvarenje«. Kod borbe je valjda mi­ šljena personalna borba, jer borba učenjaka za principe nema smisla -da bi bila veliki grijeh- Ali kad je ovako općenito osudjen-a borba izmedju učenih, oni, knjiga namijenjena, razumjeće ii borbu principijelnu (kalemom), -pa će štetno osudjivatfn svuda 1 polemika nije više zdravo zrno za tlo njihove duše. Isto tako- »kamatovanfie«, -kad stoji tako općenito da je težak grijeh, onda omi, koji se Iz ove knjige prvi put upoznaju sa naukom Islama i nauče to, ne samo da bi kad pustila svoj novac u živi promet kroz novčane zavode, nego će^ mrziti i sve one, kolji to čine. A pošto je ovo jedina jako -osjetljiva točka našega i sadašnjeg j budućeg života, to neka mi gg. čitatelji dopuste, da na adresu g. -novog mudžtehida iznesem Jedno drugo stanovište: Kamatovanje može da bude iz četiri načina: aktivno i pa­ sivno. direktno i indirektno. Aktvno je, kad čovjek daje svoj novac, robu li posjed na zaradu, a pasivno je kad tuđj! novac, Strana 91 robu ili posjed uzima na zaradu. Direktno je kad oko te svoje imovine sam radi i Izravno- prihode prima, a indirektno je, kad u tu svoju imovinu još koga u-đuži, ikoji- radi, a on samo vuče dobit (što fimansira i. stara se). Koji se 'način misli? P-rema općenitom pdimu, »kamatovanje« bilo bi sva četiri načina uključivo i još jedno peto, kad se previšilm kamatovanjem ošte­ ćuje i do kože guli drugi, što se imenuje »Hihvarstvom«. — Ustajati protiv prva četiri, u današnje doba značilo bi biti laik u znanosti »nacijomailme ekonomje« i kazati muslimanima: -ne, vi ne smijete u sklop organizatorskog rada, objesite ruke niza sc i odadirite snagom ledinu! Dopustiti pak peto (lihvarstvo) 'kao podnošljivo, bio bi itakodjer zločin. Dakle ipak ima ijedno i stro­ go zabranjeno kamatovanje, ali ga je trebalo obilježiti: koje je to i u kojem slučaju. Zastupa ii Seid sa »kamatovanjem«uopće prihod -od novca i to ležećeg, negdje pohranjenog, bez aktivnog sudjeiovaii-ja nje­ govog vlasnika uza nj; što pottiče vlasnika na nerad, jer mu je prihod osiguran, to lje druga stvar- Nu i ovdje se .namiče pitanje: bi ii po tom bio -moralan prih-od trgovca, koji takodjer ništa ne produci-ra, nego uloži novac u robu pa je prodaje i od te robe dobije prihodi na svoti kapital kao feorui, što dadne čo­ vjeku svoj novac i dobilje od njag prihod na svoj kapital? Ili je li po tom častan prihod zemljoposjeda, kućnih -klrija i t. d. gdje leži samo kapital, a- posjednik ništa ne radi, kad ne bi bio radi (ne producira) nego uloži- novac u -robu pa je proda i od vvjeku svoj -novac i dobije od njega prihod na svoj kapital? Ili ie li po tom častan prihod zemljoposjedu, kućnih kirija i t- d. dozvoli ari ulog novca od ljudi na kamatovanje na pr. u jednu gospodarstvenu zadrugu, koda svojim jeftinim kreditom suz­ bija lihvarstvo i čuva ljude od n-asijedanija I propasti, pomaže ib'do najveć" mogućnosti u njihovom gospodarstvenom razvoju i t. d- Reći će se možda: nepokretni posjed ne može doći ovdje 'm lobzk već po samom svome svojstvu, nego samo roba i novac i roba (sve što se može kupiti r prodati, pa hilo to si­ rovine ih izra cijena roba, stoka, plodine, uresi I t. d.) pošto nema svt - stalne cijene i što mora ići kroz promet d-ok ido-dje ođ proizvadjača do potrošača, mora da odbacuje prihod od svode vrijednosti i zarada na njoj je dozvoljena i slobodna — naravno do izvjesnih granita: »gubni-fahiša« — tek novac (bilo kovani sa faktičnom ili papirni sa izrazujućom vrijednosti) pošto 'ima svoju stalnu cijenu i služi kao sredstvo za promet, kao takav -ne smije da se kamatuje. Jest, ražu mini, samo da je tako uvvek i ostalo. Ali se je sisterh novčarstva, mijenjao, i po današnjem stanju — rezultirajući položaj i uiogu novca iz njegove temeljne pozadine, jz financijalnog ustrojstva svih jakiiih država na svijetu — znanost 0 narodnom gospodarstvu poznaje da je novac -roba i ništa drugo nego samo r-oba, kao i sve druge u prometu. I prije, nego povučemo odavde nužne konzekveiice, neka nv- se dozvoli, da istaknem — zašto je i novac roba. Nekada u primitiivno doba života kad nije b-LIo novca, .ku­ povala se je jedina stvar za drugu, prva se je drugom plaćala 1 druga Je po tom bila novac- Zapravo: I- novac i roba bila Je ta druga stvar, kao i danas, samo s tom razlikom, što danas za novac služe Jedino plemenite kovine zlato i srebro, mjesto svih mogućih razniih stvari prije- I kako su te razne stvara pri­ je imale nestalnu vrijednost i po tom bile roba, tako i danas još -i zlato a srebro imaju nestalnu vrijednost: skuplje su kao i novoi, ako se ne kopa tih ruda dosta u zemlji i kupuju se iz vana, a (jeftinije su, čim ih više tr zemlji ima i kad nagrnu izvana za izveženu robu. — To je glede same bitnosti ili materije novca ti. glede kvalitete, kao i za ostalu robu. — Može se reći: »Da, bio -n-ovac skupili ili jeftiniji, tj- mogao ga dobiti više ili manfe, ipak se može zakupiti, godišnje vazda Jeđhako»od s v a k e sto­ tine sa na pr. 5 po sto, što je jednako uzimanju njiva pod za­ kup (ćesl-m). manje, gđjie Ih aga manje ihnadne 1 vtlše, gdje ih više ima. Jest, ali sad ovdje dolazi u ribzTr trgovina s novcem, što će se najbolje razumitii, ako sebi predočimo jedan srednji nov­ čano zavod. Takvi je zavod isto što i trgovac: koliko treba za marile zavode (svoje mušterije), toliko I poteže od državne banke, koja novce pravi i izdaje ih samo srednjim novčanim zavodima »sonete« samo onoliko, koliko ovi naručuju IH kupuju. �Strana 92 ,BISER' A ovi mogu naručivati samo toliko, za koliko mogu jamčiti. I sad, je li mnogo potraživača, i novca da ponestane, udaraće mu novčani zavodi veću cijenu, tj. pos'kupUiaće za jedan, za dva i v ^ e po sto, pa će novac postajati skuplji isto kao i roba kdd trgovca, kad se više traži, nego što je on Ijmade. Naprotiv, traži ili, ga se malo, da ne leži džaba, prodaje se uz niži# procenait. D ržavna banka, koja pravi novce, ne smije iih ipak više izdavati, nego što njoj vlada i zakon dopuštaju. Desi se na pr. da ona moradne isplatiti inozemstvu mnogo novaca, eto opet oskudice i poskupljenja novca u kući, jer se me može s izvora dosta da dobije. Ilii se u inozemstvo izveze mnogo robe ii otud nagrne novac,eto ga onda obilno kod kuće i pojeftini. U kojim je državam a srebrena valuta, zlatni je novac tamo roba i. ku­ puje se po pogodbi, a u kojima je zlatna valuta, srebrna se tu novac kao roba kupuje. I tako dalje. Još mnogo je drugi uvjeta i okolnosti, po ko­ jima se vrijednost novca ravna j razlikuje. Alii u glavnom, po razvolju i organizaciji moderne naoijonalne ekonomije, princip ostaje uvijek isti: kao što je rad (činovnika, zanatlija, poslu­ žitelja i t. d.) roba sa cijenom ,po potrošku i po ponudi, tako je i novac (kovanii i državna papirni, vrijednosni papiri, đionce i t. d.) roba sa cijenom po potrošku i ponudi, isto kao i sva druga dućanska roba. Ovaiko financijalna zifanost o novcu, da je roba, koju novčani zvodi od viših jeftinije kupuju i ma­ njim (potrošačima) skuplje prodaju i na toj robi zaradjuju kao i trgovac na svojoj. Po tom novčani zavodi iskazuju u svojim bilanćijama »čisti dobitak«, koji je ovisan o novčanom tržištu, a ine o kamatovanju kaoi. takvom' I sad nastaje pitanje: što je zapravo »kamatovanje«, knle nauka Islama strogo osudjuje i označuje kao veliki, i teški gri* jeh? Je ii to gulerife i ošteć:vanje — »lihvarstvo« (gabni-fahiš, kap i kod trgovina), diki uopće prihod od gotova novaca, od pcjkrefne imovine? Dolazi li »kamatovanje« u obzir samo kod pozajmica ‘ ili i kod prometnih li gospodarstvenih operacija9 Odnosi li.se kam atovanje samo na novčano poslova^ u ili i na robu (na pr- roba za robu, novac za robu i ruba za novac)? Mora li na p r-Ježa k i mali radnik u opravdanoj svoj potrebi sam a kupoprodajom d olazit do novca (pa makar mnogo časovito štetovao) ii kaiko hi se danas bez gospodarstvenih podu­ zeća sa svojim ulozima korisno ispomagali? 1 tako da" Eto ovo je ona točka koju upućujem na adresu gosp. no­ vog mudžtehada ii to ne samo obzirom na str. 26- »Nauke Isla­ ma«, koiiko l:nače sa željom, da bi on izradio jednu.naročitu knji­ žicu o kamati sa islamskog gledišta, svestrano (vjerske norme, znanost i prilike života) i logfĆki (kako iie. on to već dobar logičar). pa da jednom budemo potpuno na čistu s tim pitanjem. Jer ono, što je dosad o’ kamatovanju tamo amo nabacivano, pisano je s običnom površnosti j neznanstveno (bar ja nijesam što temeljito čitao u našem jeziku). Kad konačno zatvorimo knjigu »Nauka Islama», ćutimo, da u njoj nešto manjka, maJkar da mg zaboravljamo u koju je svrhu pisana. Manjkaju u njoj d va odlomka, bolje dva poglavlja (ili, recite kako hoćete) o dužnosti rada i o dužnosti udruživanja. Zair ne.Seide , — izradii ih m akar za hator za drugo izdanje! B o j n a p o š t a , 1. Aij^usta 1.917Šemsudhin SarajUć- G ospodarstva Nekoliko misli o riješenju bosanskog agrarnog pitanja.*) Gnep, Dr. C. T- iznio je koncem januara 1918. u »Hrv- Dn.« nfe dragocjenih pogleda pod gornjim naslovom o konačnom pravičnom sredjenju agrarnih odnošaja kod nas- Ovo pitanje Broj 5, j 6 — listina —odnosi se specijalno na naše zemljopsjednike, ali općenito uzevši, tangira konačno i nas, svu muslimansku ZaS jednicu B. i H. Stoga ne možemo preko toga nehajno da Pre! djemo, ovaj put tim više, što »misli« gosp- Dr. C. T. vidim0 da su tako važni gospodarstveni! pmnrapi i tako stvarni pred|ozi u ovom pitanju, kako. do sad još nljgdje ne nazresmo s autori­ tativne strane- P a ih prenosimo ovdje da ih sačuvamo sefoj — djelomice iscrpno, djelomice doslovno, u glavnom, kak0 slijedi: 6- Ako je kmetska institucija zbilja tako loša, da su 0, nje. noj nesavremenosti i štetnosti uvjerene nesarno obje stranke nego .i država* onda za potonju nastaje dužnost, da kmetstvo u Bosni ograniči, ublaži i vremenom posve ukine. 7. Ograničiti se može ponajprije na taj način, da se za. kanom zabrani sklapanje novih kmetskih ugovora i da se od­ sele dozvole samo najamni ilii zaikupmi ugovori sa razboritim, objestranmi pravom otkaza. 8. Pošto je kod kmetskog odnošaja najnemodermija strana ta da se najamnima daje u naravi a me u novcu, da se prema tome danas u dvadesetom vijeku podržaje sredovječni naturalni sistem, trebalo bi taj sistem posve ukloniti* P red desetak godi­ na je država dokinula svakogodašnje ocjenjivanje desetine a mjesto toga za obračuvanlje poreza usvojila desetgodišnji pro­ mjer i ustanovila paušalni relutum, pa ako je po državu pravo da naturalni desetimski sistem zamijeni novčanim porezom a svakogodiišnjiu procjenu desetine poprečnim paušalom, može se iz istih m otiva zahtijevati, da kmet daje zemljeposjedniku hak u novcu i da se taj procijeni prema rezultat,m a dese timske paušaJiizacaje. Gdje se daje trećina haka, odtnosi se ovaj prema deetffli'i kao 3:1., gdje se daje četvrtina, kao 2,5:1 a gdje se daje I >u 'na kao 5:1. Hak bi dakle limao iznositi 3, 2.5 odnosno 5 puta mliko koliko desetina9- D o k i n u t i može se km etstvo na tni načina: o t k up o m, d t o m ii m u 1k i z i| r a n j e m. Kod o d k u p a ima se dakle jedna od obih stranaka odireći s\ ^ prava na zemljište, dakle Hi aga posjedovnog )iii kmet kmetskog ' zato dobiti primjerenu novčanu odštetu, dočim bi druga sti a ika zemljište preuzela u slobodno, vlasništvo te bi se ovo time rasteretilo. Pošto su u kmetskom odmošaju interesirane dvije stranke te konkuriraju dva prava, to već pojam ravnopravnosti zahtijeva, da se rasterećivanje provedie na zakona, kollil obim strankama daje jednako pravo zahtijevati, da se kmetski ugovor razriješiDosadama praksa otkupa km etstva obazirala se samo na kmeta a agu i bega bi zanemarivala. Da Li je to bilo politički uputno, o tome je suvišno raspravljati i uz stare nabrajati ar­ gumente, što ih je u istočnim stranam a Bosne i Hercegovine iznio tečaj svjetskoga rata. Jednostrano favoriziranje kmeta Pri otkupu svakako niije ni u ekonomskom ni fiskalnom vidu. opravdano, jer zeimijepo&jeđmk predstavlja za državu jaču kapi­ talnu privrednu snagu, on sudjeluje u trgovačkoj, industrijalac i prometnoj privredi te već zato treba država da se na nj bar u onoj mjeri obazire, u koja se obazire na kmeta. Prem a tome valja dakle dati i agi, kada mu bude od kori­ sti, pravo* da zahtijeva, da mu se sa zemljišta digne kmetsko pravo i ovo rastereti i treba mu u tom slučaju dati, ako je od potrebe, zajmove pod istim uvjetima, pod kojim se daju kme­ tovimaU slučajevima, gdje se kmet ne ogriješi o svoju dužnost obzirom ma davanje haka,trebati će ustanoviti, je li preče agino pravo na otkup ili kmetovo. Preče pravo trebalo hi priznati agi, svakako, ako je kmet­ ski odnošaj na evidentnu štetu zeml'jevlasnika. To se dešava, ako je kmetsko zemljište potrebno agi za komasaciju sa većim kompleksom begluka, koji okružuje kmetište, ako je ovo na outu ekspanzivnijem iskorišćivanju ovog obsegom i ekonomskom vrijednošću većeg begluka, ako mu zakrči put, vodu za P'će ' racionalno natapanje iili mu kmet smeta u produktivnijem isko­ rišćivanju zlonamjernim ili ponovnim nenamjernim oštećivanjem usjeva, poljskim ili šumskim kvarom. Važan razlog, da se zemlje vlasnik u prizna preče otkupno pravo, bitu će i taj,, ako kmetsko pravo priječi evidentno pro­ duktivnije tekorišćlivanje ktilttskog zenfljišta u agrarno-indu- �broj 5. i 6. „BISER" stnjalne i druge svrhe i time ,p o štiv a n je veće zemljišne rente, S® rnOŽe,.POstlf L »bičaanim primitivnim narodnim agrafcui'turim pomagalima, kojima raspolaže kmet. Pravedno bi bilo davati zemljpvlasmku i u onom s l u č a j preče pravo, kada zemljište uslijed km etska tereta, gubi pr-eveć od svoje mater,ljame uli prometne vrijednosti, jer se dešavaju često pr.hke, da bi zemljevlasmk mogao svoju zemlju prodati uz najpovoljniju čijem,, a on toga ne smije, jer je opterećena ,kmetskom pravom, a pravo, koje brani poštenim načinom .postići veću ciijenu .imetku iii/je pravo, nego 'nepravdaVlasniku trebalo, bi priznati veće pravo i u onim sluča­ jevima, gdje je kmetski odnošaj kmetu samo pretekst za lašme postizavanje druge privrede a .poljodjelstvo samo nuzgredna zabava. To biva u oiim slučajevima, kada kmet držlii kafanu, birtiju, trgovinu a čitluk samo u toliko, obra-glibje, da ga vlasnik sa Lukrativnog mjesta ne može dići; gdje on sa svojom čeljadi ude ma nadnicu ili šumski posao a 6ifl.uk za nevolju obragjuje .ili bolje rekuć zanemaruje nadničarima, gdije se bavi u tolikoj mijeni stočarstvom, da mu je čitluk n-uzgredno .pitanje i tek služi štalom ili torom stoci. Jednom riječi, vlasniku zemljišta valja priznati, preče pravo odknpa u svakom onom slučaju, kada je kmetstvo ma. materi­ jalnu ii moralnu štetu vlasnikovu, kada priječi podizanje ze­ mljišne rente, kada ju kmet neće .ili nemožc obraditi .u ornoj m jeri n ikojoj to zahtijeva moderno poljodjestvo. Ovaj .potonji zaihtjev je pravedan jer je prošlo vrijeme patrijarhalnom ralu i drvenom plugu a došlo, je vrijeme industrijalizacije poljo­ djelstvu. S tim valja u Bosni računati ako se hoće zakonom modernizirati a®rano pitanje, valja istim pravom prisiliti se­ ljaka na modernije iskoriš divanje zemljišta. Zar bi mu u sv-jet skrim ratu patili onu glad, što smo je patili, da naš seljak ubragjiije zemlju raciioialmo i u onoj mjeri, u kojoj je to moguće. Preče pravo otkupa trebalo hi vindioirati kme u onda, ako navedeni razlozi ne govore u prilog agi ti ako n.egov te­ žački rad daje dovoljno jamstva, da će valjano obraditi i isko­ ristiti zemljište i na njemu naći povoljnu egzistenciju 10. Jedna od najvažnijih i najtežih zadaća kod odi upa agrarnog odnošaja, biti će pravedna procjena zemljišta, koje se ima rasteretiti, Rliješenie agrarnog pitanja je stvar općega dobra te ne smile da bude podvrženo nikojoj trgovačkoj konjukturi. Prepusti li se odmjeravanje odkupne cijene prilikama i spekulaciji izvrgla bi se čitava akcija zloporabi, što je naj­ bolje dokazala praksa zadnjih godina, gdje se je u Bosni ro­ dila posve nova lihvarska industrija., koju je narod zgodno, prem jednostrano Okrstio imenom kmetoderstva. Rekoh 'jed­ nostrano, jer bi kmetoder posve nepristrano derao i sa age, i sa kmeta, što bi više sadrijeti mogao. Svako lihvarsko .i m-ešetarsko posredovanje u otkupnim poslovima, pojavilo se ono bilo u kojoj formi, trebalo bi zato najstrožim zakonom zabraniti. Pisac dalje pod ovom točkom (10.) izvodi, da se procjena zemDšta obavlja najbolje po godišnjem brutto prihodu, ikoji pred­ stavlja d e s e t i dio vriednosti zemljišta ili još bolje po dese­ ti nskom paušalu, od kojega je vrijednost zemljišta za s t o t i n u puta veća, pa nastavlja u toč- 11., da po ovoj već poznatoj procjeni nije tačno kad bi kmet tražio da dobije dvije trećine, a agi, da bi pripala samo jedna trećina, jer: Kmetskom selištu konkuriraju dva prava: pravo vlasni­ štva agino i pravo uživanja kmetovo. Materijalnu vri­ jednost ovih prava možemo procijeniti, po koristi, što one nose njihovim nosiiocma. Mi možemo računati, da poprječno od godišnjeg prihoda zemljišta valja odbiti na troškove obragjivanja 30%, na desetinu 10% a od ostalih č'stih 60% dobiva aga 30% u ime trećine a kmetu ostale čistih 30% ii. prema to­ me bi kod diobe zemljišta, odnosno njegove vrijednosti, zapao kmeta i agu jednaki dio. Ali time račun još nije dovršeni, jer osim materijalna vla­ sništva ima vlasnik ,u zemlji još i novčanih .uložaka, kolji mu se prije diobe naravski imadu vratiti. Ti su ulošci prije svega tapijska pristojba, koja u tursko doba iznosu kako je rečeno 10% vrijednosti I koja i danas postoji pod imenom prenosne pristojbe a.iznosi- 4% vrijednosti. Osim toga plaća vlasnik go­ dišnje 0.4% zemljani ne, a ova, ako ju kapitaliziramo, opet predstavlja 6.6% ukopne vrijednosti zemljišta. Strana 93. Da bude dakle dioba pravedna, valja najprije vlasniku vratiti 4% prenosne pristojbe i 6.6% kapitalizirane zemljarine, dakle svega 10.6% a preostalih 89.4% podjednako razdijeliti niegju agom i kmetom. Prema tom računu Ima. aga pravo na 44-7% .+ 10.6% = 55.3% a .kmet na 44-7% zemljišne vrijednostiTu je dakako uračunana samo vrijednost golog mirjjskog zemljišta a ne zgrada i voćaka, koje se na mjernu nalaze. U slučajevima, gdje su one agiimo vlasništvo* a to biva skoro uv'.'ek, morati će kmet naravski po procjeni ili po posebnoj nagodbi naplatiti, jer po agrarnim zakonima gradilište i voćke su mulkovno vlasništvo, vlasnik ima mulkoyno pravo i to mu se ima naplatiti prema, ustanovama, koje vrijede za -promet mulkovnog vlasništva. 12- Diobom razriješiti će se kmetski odnošaj onda, ako ni kmet ni; aga me privole na otkup, nego obojica zahtijeju im ­ enu diobu .zemljišta. Ta bi se dioba naravski imala provesti pod upravom vlasti te valja iz mase najprije*izlučiti zgrade "i zakoniti .pola dunuma mukka oko njih te voće kao neprijeporno mulkovno vlasništvo, agimo a preostale zemlje imale bi se po kjuču 55.3:44.7 .razdijeliti izmegiju age i kmeta . Ovoj će diobi biti posljedicom djelomično atomiziranje čiftluka. Gdje fe kmetište dosta veliko, neće to .možda toliko smetati, ali gdje je malo te oba dijela -nisu dovoljna da prehrane obragjivača, prijeti od, njih seljaštvu proleta'riziramje. Toime hi. mogla pređusresti država, davajući strankama od susjednog zemljišta ili- od mere bezplatno toliko zemlje, koliko je potrebno za arnadiranje .obih dijelova bivšeg- kmetvšta, tako’ da je poa zajamčena sigurna egzistencija i uspješan poljodjel_ ski ruu 14. Noj. adikalniji način, kojim bi se moglo riješiti agrarno pitanje u Bosni koji ima tu prednost, da državu nebi stajao ni novčića, bio bi napokon taj, da država izda zakon, kojim s« sva emzi-mlriia m u 1 k i z i r a, to jest kojim se m i r i (i s k o v I a s n i š t vo pretvara u mulkovno. Što to znači, razabrati će čitatelj, ako ukratko razložimo razliku izmegju oba pravna poj­ ma, koji su osnovom zemljišnom vlasništvu u BosniMuLkovr zemlje su neograničeno vlasništvo vlasnika, koji može s it'ima po volji raspolagati a da mu država u to ne smi­ je ticati, one dapače državi ne plaćaju ni desetine a kamo K da hi ova vlasništva mogla bitno ograničavati. Na mirijskim zem­ ljama ima država pravo » r e k a b e « to jest vrhovnog gospod­ stva a to pravo izvršavala je ona u tursko dioba a vrši donekle još i danas time, da je mirijsko vlasništvo opteretila raznim teretima i granicama, koje ograničuju pravo vlasništva i slobod­ nog raspolaganja- Zakonom od 29. prosinca 1912. dokinuta su doduše najteža ograničenja, kao n- pr. da se mirijske nekretnine bez dozvole vlasti ne smiju dijeliti i prodavati, no još ih ni danas vlasnik ne može testirati, uvakuiiti. niti ih osim poljodjelokrug obraglivanja podvrći kojoj bitnoj promjeni, n- pr- zasaditi vi­ novom lozom ili drvećem, Pozivom na pravo rekabe dozvoljava država pravo nasljedstva na mirijske nekretnine samo do če­ tvrtog stupnja te tereti miriju raznim servitutima a ako si ona prisvaja pravo, ikako utjecati na razvoj kmetskog pitanja ili na način njegovog riiešenja, čini to opet jedino na temelju svoje rekabe, svog vrhovnog zemljišnog gospodstva. Odrekne ,li se država ove rekabe te pretvori li -mirijsko vlasništvo u mulkovno, onda jednim mah-om padaju sva ograni­ čenja zemljišnog vlasništva, zemlja postaje slobodna, servituti i drugi tereti, ikoji !ju kao zadnji relikti sredovječnih turskih pravnih nazora u današnje, moderno doba prfcskuju te joj brane racionalno -iskorišćivanje, padaju, pada time i nemoderna dese­ tina, koju država može zamijeniti modernim poreznim siste­ mom a pada i kmetstvo kao institucija, koja stoji pod držav­ nom ingerencijom. Onim časom, kada mirija postaje mulkopi, postaje kmetski ugovor privatno-pravnim emfiteutičkim zakupnim ugovorom, koji. poznaje samo dva kompacisoenta, vlasnika i zakupnika., dooim dosadanji treći — država — iz tog odno­ šaja istupa. Dosadanji kmet gubi ovaij njemu toliko, mrski na­ ziv i postaje zakupnikom, koji svoj zakupni odnošaj prema vlairiku može sporazumno s o-vim udesiti a da se pol kačka vlast u to nema miješati a nastane li iz tog odnošaja kakova rasprava �Strana 94. izmegju obih stranaka, m©će ju rješa v ati politička vlast,nego redoviti sud. Mulkiizacija bila bi za samu državu prCm se oma odriče svo­ ga prava rekabe, upravo od neprocjenjive vrijednosti. Ne samo da bi se rježila silnog posla oiko riješavanja agrarnih sporova, nego bi mogla i pitanje raznih servituta, koji su do sele u Bosni bili velikom zaprekom, da se prirodno blago šuma i zemalja racionalno iskoristi, riješiti u modernom duhu. Pitanje je sada., imade li država pravo da svojevoljno pre­ tvori mirijsko vlasništvo u mulkovnti? Na to možemo odgovo­ riti, da ona to pravo ima i da bi vršenje toga prava posve od­ govaralo onom duhu, na kojem se osniva tursko od nas redpirano agrarno zakonodavstvo- Erar imao je u svako doba pra­ vo d,a zemljoposjednicima izdaje cajrsku mu 1kvarnu (mulknamei humaijun), kojom mir uski posjed prevara u mulkovni- Ta­ kove mulkname ili temtikname izdavali su carevi kao osobito Odlikovanje a naročito onda, kada se radilo o mrrijskim zam-liama, ikoje je vlasnik želio uvakufiti. Da spomenemo od mno­ gih primjera sam o jedan, sjetiti će m o na vakufske zemlje Gazi Husrefbega u jajačkom i tešanjskom kotaru, koje su mulk_ naimam pretvorene u mu likovno vlasništvo i danas još tkao ta­ kove postoje. Sva suverenska prava, što su nekoć dolikovala u Bosni sultanu, prešla S trna c a ra -irkralja Franju Josipa I. i na njegove nasljednike a megju tima ii pravo rekabe i pravo »muilkijeta«. To pravo može on vršiti kao osobitn milost u pojedinim slučajevima a može ga vršiti i sumarno zakonom, koji bi odredio, da se sve mirijske zemlje bez razlike pretvore mulkovne. I n aša je uprava u . mnogo slučajeva uslijed molbe dozvolila pojedincima mulkiizovamje mimi|jskih nepokretan Jedino ovo ultra radikalno riješenje odgovaralo .bi. modeinum duihu vremena, njime bi napokon i Bosna stupila u kolo moder­ nih zemalja, jer bi i iiz nje nestalo ono sredovječno razlikovanje izniegju lenske i alodijalue zemlje. 15. Reforma i konačno riješenje kmetskog ritanija imali bri se prem a raspoloženju kretati ovim smjerom: I. Ograničenjem km etstva ti ublaženjem štetnih ustanova: a) zabranom sklapanja novih kmetski <ugo\ ra b) -dokinućem postojećeg naturalnog sistema kud davanja baka, nadomjestiv ga novčanim zakupom, gdje se zakupnina osniva na desetinskoj paušalnoj procjeni; c) dozvolom, da age, u svrhu komasacije, mogu svoje čiftluke megjusobno zamajenjivati; II. Dokidanjem kmetstva, i to: a) fakultativnim odkupom, kojli -mogu i aga i kmet jedna­ kim pravom u svojiu korist zahtijevati; b) fizičkom diobom nz pripomoć države, koja bi se mogla postepeno provesti u onim slučajevima, gdje se ne može provesti fakultativni odkup i c) kao ultima ratio: mulkizovaniem mirijskih zemaljaHI- I kod odkupa i kod diobe imadu se zgrade i mulkovnoi zemljište oko njih i voćke u korist iz mase izločiti, a preostala zemlja, odnosno njena novčana vrijednost, tako razdijeliti-, da zemljeposjednifku zapane 55.3% a kmetu 44.7%. IV- Konačno bi d rž a la kod dliobe imala strankam a odstu­ piti za aronditan'je potrebn-u zemlju iz takozvane »carevine« i provesti nacionalnu komasaciju. Dr. C. T. Mi smo učenom gospodinu Dr. C- 1 . vrlo zahvalni za ove stvarne predloge, a naročito za točku 14- o mulkiziranju, k o j e b i n a š i z e m l j o p o s j e d n i c i tre-b .a.U p-o,s,t,a,v,i,t,i z.a s v o j i d e a l i b o r i t i s.e z.a n.i, n,a t e m e I j u k r v mo-g p o r e z a u r a t u , dok se ne oživotvori! carskom mllošću na korist naroda- S druge strane, drago nam je, što ovim imamo priliku u ‘jedinom životnom pitanju, da pokažemo našoj inteli­ genciji, kako bi) poželjno Mo, da se prešno ističu stvarni pred­ loži u drugim našim životnim pitanjima )j kako da skučeno po­ znavanje naroda u nužnom razvijamo do primjerene visine. Uredništvo- 5 r °j 5. i A Kulturne bilješke. Školstvo u Turskoj. Od početka Islama pa sve do danas, u cijelom islamskom svijetu služile su džamije kao javni prosvjetni zavodi. Posebne škole u Islamu počinju vladavinom Emevija1), a kašnje su se raširile po cijelom islamskom svijetu, te postadoše razsadnkima kulture i -napretka, od koje se je koristio cijeli svijet. Osmanlije postigavši samostalnost (699. p. U.) osnovaše novu islamsku državu. Zatim proširivši svojiu vlast i p() isiam. skiiim krajevima, gdje zatekoše ogroman broj prosvjetnih zavoda i m edresa za čiji su se napredak i održanje živo zauzimali -kao što ii -po -novim islamskim krajevima osnovaše velik broj pro­ svjetnih zavoda i medresa koje i danas, i ako su se oni iz ne­ kih tih kraljeva povukli, podsjećaju na sjajnu kulturu ,« prošlost njihovu. Oni i ako su od početka živo radili na kulturnom po Iju glavna i usavršena uredba njihovih prosvjetnih zavoda po­ činje sa sultan Fatihom. Kada je sultan Fatih Mehmed osvojio C arigrad (857. H-), dade sagraditi džamiju -i niže nje -medresu zvanu »Fabhane« na mjestu, koje sam izabra i koje se i danas po nijemu zove »Fatih«. Pošto b-i dovršena gradnja medrese, priredi sultan Fatiih svečano otvorenje, kojemu su prisustvovali svi veziri i on sam glavom. Nakon ovoga sagradi -oko svoje džamije još sedam medresa. Za itiim pozv-a iz svih islamskih krajeva glasovite alii_ me (učenjake) u jednu anketu, te joj pomjeri uredbu medresaTa anketa ureda medrese i ovako ih podiili: 1. »lbtidai eharidž« (poc odjel, koji odgovara kod -nas osnovnoj školi); 2. Ibtidai u ■ (donji stupanj gimnazije); 3. »Mus-ile«*) (gornji stupanj gimnazije); 4- »Sahin« (sveučilište). U sveučilištu bijaše vd. Še fakulteta: filozofski, pravni, literarni i t- d. Za sultan Sulejimana je ova uredba popunjena- I za svjetske predmete biše otvoreni fakulteti sa posebnim »Musilama« pod imenom »Sulejmanije«, Za ove fakultete i- za njiha potrebite »M-us . sultan .Sulejman dade sagraditi posebne medrese -kod sv ijC džamije. Sveučilišni odjel »Sulejmanrjje medrese« imao je slijedeće fakultete: 1. povjesni (hadis, životopis božijeg niL lo&nika i povijest); 2. matem atsko prirodoslovni4); 3- medeainskli. Koji je djak želio svršiti -jedan fakultet »Sulejmanijje« medrese mor-ao je nakon apsolviranja »lbtidai dachila« pohadjati »Musilu« u Sulejmanijje medresi- Tko bi svršio .jednu Fatihovu ili Sulejmanijje medrese musilu dob-io bi irme »Miulazim« (Bachelier = abitunijent gimnazije) i ime bi mu se upisalo u carsku knjigu (»Raznamčei humajun«). Takav mogaše -obna­ šati manje službe -ili pak upisati, se na sveučilište- Onaj koji bi svršio jedan fakultet sveučlišnog odjela na tim medresam,a dobio bi *idžazetnamu«, n a temelju koje je imao pravo na slo­ bodno tumačenje onih nauka, £to ih je -svršio, za tim na manje službe u zemlji kao i na pristup ».ru’usi humajun imtihami« (car­ skom doktorskom ispitu). Ko na ovom ispitu dokaže sposob4) Njihova vladavina počinje 41-om godinom po Hldžretu svršuje se u 129-toj godini- Za vniijeme vladavine Velid -ibnu Abdil Mellkja (umreo 96- H.) počele su se osnivati posebne škole ( Sejjid Emir Ahna povjest). 8 Tko je želio stupiti u »lbtidai eharidž« morao je zuata čitati i ps&t, fnorao je naime svršiti »Mehalle sibjan mekteb«. 3) Kasnije prozvana »Tetimme«. 4) Ov-dije spadaše i tehnika. 5) Riječ idžazetmama složena je od arapske riječi »idžazetun« (dozvola) i perziske riječi »name« (=pism o). ‘ re" ovom značila bi idžazetnama pismena dozvola- Kao t«hrtic Izraz znači svjedodžba, kojom njezin vlasnik dobiva pravo s bodnoga tumačenja one struke, za koju j e dobio tu doZV° ‘ ‘ U šeriatskim maukama može se idobiti -idžazetnama ii na P0,e~ ' na djela n. pr. idžazet na imami Buchar.in »Sahih«, na uman Muslimov »Sahih«. Idžazetnama ie i nastala od idžazeta na Po­ jedina Šerttska djela, �Broj 5. i 6. »BISERA »os iđ. »ivuuvcru! uiema« idoktor), dobije pravo na sve službe svoje struke u zemlji.6). Strana 95 (škola s dvanaest godišta u četiri odjela, kasnije ćemo se na nju osvrnuti), mekatibi-inas« (ženske škole) i »darul-funun« (sve­ učilište). DaruJ-funum imadjaše sve fakultete: teološki (»ILahiu Tk° J ^ r ž‘ °V? duk,tarait m mu Njegovo Veličanstvo sultan podijeli . mudemsluk Ferhadije medrese,). Ovo 'je posebna 'jjat«) sa četiri godišta, iilosofski (»edebijjat«) sa tri godišta, čast, te mje vezana za službovanje. Kandidat kada dobije ove pravni (»Hukuk«) sa četiri godišta, medicinski (»TAbbijje«) sa časti prima i jednu malu plaću Ferhadije medrese. Ova je pla­ pet godišta matem-prrodoslovii (»Tabi’ijat ve rijadzijjat«) sa ca za pravo nagrada. Jer on nije vezan za službovanje.") Dotr.i godišta. Tko svrši jednu »Adadijju« ili »sultaniftu«, dobivao tiom u ume beriva ove plaće nemora biti ni podanik osmanli- je »šehadetnamu« i imao je pravo na manje službe kao i pristup ski. Takogjai tko nakon što mu se »tevđžjh« učini (podijeli) na sveučilište, Tko bi svršio koji fakultet, dobio bi diplomu o ovaj muderrisluk otputuje i nastani se u inozemstvu neće iz­ svršenim Studijama. Tko bi nakon toga, što je apsolvirao i po­ gubiti prava na tu plaću, kad god se vrati u Carigrad dobit će ložio zadniji ispit (»sunuf-Amtihanii«) još polagao i doktorat iu. (»doktura imtihani«), dobio bi doktorsku diplomu (»daktura djplomasi«), Medrese su ovako cvale približno do 1100. god. p. Hldžretu. Iza toga su počele po malo nazadovati To je doduše hilo u U mektehima su predavani svjetski i vjerski predmeti po manjoj mjeri do pariškog kongresa (23. redžeba 1272-), a nakon iov imnaučnim osnovama- Latinskoga jezika, doduše, nije bilo, ovoga su istom sve jače opadale. Ovomu jačemu opadanju me ali se je grčki jezik u nekim mektebima predavao- Od ev­ dresa glavni je uzrok »Tanziimati chairiije« (reforme), koje su ropski jezika učilo se skoro u svim mektebima francuski, u ne­ stvorene pod konac vladavine sultan Mahmuda (1254.), a pro­ kim pak engleski, njemačA i ruski jezik. Turskim mektebima u glašene nastupom sultan Medžida na osmantajsko .prijestolje doba sultana Hamida kao i danas služile su kao uzor evropske škole, naročito ome u Francuskoj. Utjecaj Francuske i francu26. šabana 1255- (»Gjulchane chatti humajun«). Te su se reforme šfcine je velik, te je .francuski jezik obligatan predmet, što više u glavnom počele provoditi iza parižkoga kongresa- Odmah čim su se počele reforme provoditi pokaza se manjkavost u liječnici i recepte pišu francuskim jeeik&m. Ove medrese i škole zatekao je u Turskoj i ustav. stručnjacima, zato se stanu otvarati posebne škole kao »Har. bijje« (časnička škola), »Muhendisihane« (politehnika), »MulIII, kijje« (niska škola za političke činovnike). Zatim su se škole Iza proglašenja ustava komešale su se političke stranke u sve dalje umnožavale, te kašnje bi osnovan i »Mearif-nazaret« Turskoj s jedne strane, a s druge strane opet se je živo radilo (mAniistarstvo prosvjete), koji se je brimo za te škole, dok su na svirn poljima- Kada je došao u ministarstvo prosvjete glasomedrese sve više umirale. merhrrm Emrullah školstvo bi ponovno reformirano, ldadijje aišdiijje ibtklaijje pretvoriše se u »sultanijje«- To su škole sa IIdvanaesi godišta, koja se po novoj reformi dijele na tri dijela Za vladavine sultan Hamida II. medrese su naročiio padale, (»devre«, djed zove se »kismi ibtidai« sa pet godišta; 2. o_ a osrai|vale su se sve više moderne škole- Medrese biše tako djel zt>ve s isma idadi« sa četir.L godišta i, 3. odjel »kismi zanemarene, da su djaci (»taleba«) bili oprošćeni od pohadja- suitan« sa t i godišta- Na sultanijjama su nastavni predmeti n.ja predavanja i polaganja ispita. Tako oni zavodi post? loše RVit. vjeronauka, račun, geometrija, algebra, fizika, kemija, razvratni i zapušteni, da postadošc prave »Ten-belcitane- )jaci jjooIok- , bota ika, mineralogija (= Mevalidi selase), zemljopis, nisu pišta učili, a mibe bilo ni. kakovih predmeta, koji uče poVjest opća, islamska i osmanistika, ekonomija, astronomija, osim nauke o arapskom jeziku i nešto o šeriatu. Ki lige iz ko- tunskli j tim ska književnost, arapski, francuski ili njemački1), iih su idjad učili niiesu ni sa pedagoškog ni sa didaktčkog gle. lo^Lka, psihologija, higijena, gimnastika, crtanje i pesnio, pjedišta imale kakove vrijednosti. Kada opaaiše ovo gradjanh pre. va(nje ; auzikastadoše svoju djecu davati u medrese, ali za to iih šiljaliu u Sultanajje su otvorene po svim velikim gradovima: Carinovo otvorene mektebe, koji cvatijahu i napredovahu. Većina gradu, Smirni, Brusi, Ankari, Berutu, Damasku, Bagdadu, Meonih, koji su se odgajali u medresama za Bamidova vremena, dtoi j t d y Carigradu, Berutu ii drugim nekim vel. gradovAnančiše se sasvim mizernu i prosjačku životu »Đžerru«-«) One, ma otvoreno je po više (dvije, tri, pet) sultanija. koji su se za vladavine Haorridove odgojili u medresama moy jsto doba otvorene su i niže sultanijje (Liše = Liodr) žemo podijeliti na tri vrste: 1- zapušteni, od kojih većina ni- sa. šest godišta, koje se na sve strane otvaraiju po Turskoj, šta mezna; 2. koji znaju nešto arapski i nešto o vjeri. Mediju Mnoge od njih su otvorene pod imenom »numfine«. Sultankjja ovim Amade ih vrlo pobožnih i vrijednih — ali su vrlo kratka je ravna osnovnoj školi i gimnaziji- Liceji osnovnoj školi 4 pogleda. Znanje im se sastoji iz tri četiri knjige što su Ah u dvoma raZredima gimnazije. medresi učili.; 3- sposobn i vrijedni (kojih je malo). Treće sayjko svr§j sultaniju dobije šehadetnamu (svjedodžbu), ali činijaje »Ashabi tu us «. Većina »ashabi ru usa« svrši po jedan da se sm ogne jnskribirati na sveučilište (»Darul funum«) moveiiki mekteb ali fakultet novo osnovanoga sveučilišta u CarL ra položiti najprije maturu (ru’us mulazemet — Bakalorija imgradu ili koju veću školu u Evropi. Medju ovim ih Amade vrlo- tihani). -sposobnih, koji se prstom pokazuju kao merhum Mahmud Mekatibi Abtidaijje (osnovna škola sa tri godišta), trgovačke, Es’ad i njegovi drugovi. ratarske (zira’at), zanatliske ženske I muške (sanaji zukur ve inas), viša tehnička škola (MuheudAs mektebi alAsri1),šumarska Za vrijeme vladavine sultan Hamida II. osnovani i otvoreni (orman mektebi), učiteljska škola (Darul muallimin) i ostale su razni mektebi po svoj zemlji- Ti su mektebi u glavnom ovi: »Abtidaijje (osnovne škole, koja je imala samo tri .godišta), »ruž- škole su takodjer reformirane i na novo mnoge otvorene. Darul rmialUmim je škola sa četiri godišta za učitelje ubtidiijje« (niža gimnazija), »idadijie« (gimnazija), »tidžaret mektebdafjja u kolju apsolventi liceja (niže sultanijje) mogiu stupiti. leri« (trgovačke škole), »Sanajl mektebi« (zanatHska škola), Na njemu su naučni predmeti slijedeći: vjeronauka, turski i »zlraat mektebleri« (ratarske škole), »dar.ul-muallimm« (učitelj­ turska literatura, poviest, zemljopis- račun, geometrija, algebra, ska škola), »muhendfis-mektebi« (realka), »mektebi sultani« poljodjelstvo, higijena, kemija, fizika, kozmografila, knjigovod6) Tevdžih znači podijeliti a »teaiin« nalmenavati. Tevdžih u crtanje, muzika, prlrodopis (Mevalidi selase), ručni rad (ei išleni), francuski ili njemački te praktične vježbe (tatbikati derpođjeljenju časti, a teajin u naimenovanju u službu upotrebljuslje). Ovaj se odjel zove »kismi ibtidai«*). Apsolventi ovog oje se. 7) Ovaj muderisluk je kašnje osnovan i za »Kudvetul ulel) U jedinim francuski a jednim njemački. *) Ovaij mekteb ima šest godiišta. Za upis u njega nužno )e makik« privezan. ") Ovo je još i danas ovako. U propisima i zakonu »Da­ svršiti sultanijju ili se podvrći ispitu, kcli ie ravan maturi sultanijje. rul ehilafe* medrese stoji: Od ashabi ru-usa (posjednika spome_ ’) Ovaj odjel je otvoren na vše mjesta kao: Brusi. Edreni nutog doktorata) tko ne primi odregiene mu službe ne može (Drinopolje), Trapezuntu. Bagdadu i t. d. i na njiha se osobita dobiti povišice plaće. pažnja polaže. •) Džerr je kašnje zabranjen. �Strana 96 ,BISER4 broj 5 J ,R U opredijeljenu svrhu je izabran odbor -od 9 liCa j to. djela mogu biti samo učitelji ibtidaiijja. Nad ovnim odtielom ie otvoreni još jedan odjel sa dva godišta, koji se zove »kiismi 1. Vehbi ef. Sikifrić. ihzari«. Apsolvent ovoga odjela može biti upravitelj lii nad­ 2. H- Avdija Oruć. 3- M-uharemaga H. Omerovićzornik u ..btklaijjama a može i nastaviti nauku na trećem 4. Safvetbeg Zečevičodjelu (kismi ali), boije rekuć na sveučilišu, jer pitoma ovoga odjela pohadjaju i predavanja a sveučilištu. 5. Mehaga H. Numagić. Ženske ibtidaijje (početničke škole sa tri godišta), liceji 6. Muhamed ef. Ahiič. (niže sultanije sa sešt god.), sultanje sa dvanaest god., zana7- Mehmed ef. Kunićtliske škole i »Darul-muallimat« (škola sa pet godišta za uči8. Mujaga Zubićteljic libtidaijja i liceja u koju može stupiti svršeniica jednog 9, Musafa ef- Salihbeg-ović. liceja) su ta k o đ e r reformirane i na novo mnoge otvorene. U Zatim je usvojen predlog Safvetbega Zečevića, da se vel. gradovim a po jedna sultanijja i više liceja je za njih otvo­ ovaj odbor izabere još za svaku mahalu po. dvojica kao nad­ reno. U Cajriigradu postoje tri ženske sultanijje. U »Bezmi alem* zornika (policiju), koji će imati dužnost nadzirati u svojoj ma! carigradskoj} sulta-nijji u zadnje doba bilo je oko 1000 učenicahali svaki dogagjaj u .islamskom elementu, bilo to u moralnom Svršenice sultanijja mogu proširiti nauku na sveučilištu. socijalnom i oskudnom pogledu. Pak da -ovi limadu dužnost U listo doba je i najviša škola u Turskoj (Darul funun, odmah sve, š to ';vide ii -opaze, .prijaviti odboru, koji će dalje ure. sveučilište) poprimila neke reforme, stoga zaslužuje, da se dovafci,pak neka ,im se u u svrhu od političke oblasti isposliuje šnjjm potanje zabavimo. legitimacije, da u nužnim prlikama može uzeti asistenciju oCarigradsko sveučilište*1) opsiže po novim reformama pet ružničku. fakulteta (šuba), a t: su 1. teološki (Ulumišer'ijje), 2- pravni Prem a tome su izabrani za pet m ahala u Visokom p0 (Ulumi hiukiuikatje), 3. medecinski (Ulumi tibbijje), 4. matematsko. dvojica odnosno trojica, a za trideset i dva seoska džemata pri,rodoslovni (fumum šubesi!) i 5- filozofski (Ulumi edebijje) i to za neke džemate po jedan, za. većinu po -dva i za neke i A- Na teološkom fakultetu naučni su predmeti slijedeći: više tiih nadziratelja. 1 Nauka o Kur’anu i tumačenju njegovu (Tefsini umuni ve Članovi .odbora za sela imadu se na pozi-v predsjednika tatbiki). sastajati svaka dva mjeseca ma zdogovor i .izvještaj o radu te 2. Nauka o -Hadisu (Hadlils biddiraje ver riivaje1)o pojedinim predlozima. 3. Cnplijene nauke iiz Kur'ana i -Hadisa (Ulumi fikbije), a Na predlog M-ustafa ef. Salihbegaviića, muderisa, odm ah je jesu: 1. Islamska dogmatika i njezina povjest (Kjelam ve tarihi sabrano dobrovoljnih prinosa 4946 kruna, kao fond ovoga pp. kelam). 2. Islamski pant&izam (Tesavvuf). 3. Šeriatsko pravo duzeća za potpomaganje sirota, d-a-roivaše: (furni fiikh)- 4. Nauka o izvonima i načinu crpijenja šer. prava Po 1000 K: IbrahSma-ga Haudžić(Usuli fikih). 5. Nauka o kritikam a i raspravam a šer- pi­ Po 500 K : H. Alijaga i H- Avdaga Oruč, te Vejsiilaga i Mu-, tanja, u riješenju koji se imami niisu složili (lima cliftaf)- 6. Še. har a H- Omerović. riatska flozofija (Uikjmeti tešri’). 7. Šeriatski moral (Ahlaki i *0 K: Miujaga Zubić i Hugojim ef. Kadić. šer’ijje). 8. Povjest šer. prava (Tarihi fikh)Po 2()0 K: Safvebeg Zečevič i Hasan ef. Silkira. 4. filozofija: 1. Psihologija (Ilmn-nefs)- 2- Logika i:; m^toPo InO K: H-asambeg Alajbegović. doloigija (Mantiki suri ve tatbiki)- 3. Etika (Achlak). Metafi­ Po 00 K: Camilaga H. Mehamović, Mehaga H. Numanagić, zika (felsefei £xla). 5. Povjest filozofije (Tanihi velse 6* Spe­ HSrna ii efRudanović. Avdaga UždčaniLn, Salko Kadfć, Mujaga cijalno arapska filozofija (felsefei areb). Babić, Vehaga Smolo, Omer Derviševjić, i Mahmiudbeg Hra5. P ovjest: 1- Životopis božijeg milosnika (Scsjictur-resnl). SđiČT 2. Povjest islamske vjere i islama- Povjest vjera (Tarihi edian). Po 50 K: Mehmed ef. Kunić, lb rabim beg Halilbegović, Ha6- Arapska literatura (Edebiljjati areb:je). midaga Cako, Mnjaga Frtuna, Jusuf ef. Tataragić, Muharem(Nastaviće se.) beg Kutavić, Zahidbeg Zečevič, Avdaga Džafeić, Salih Šabanović, Mehaga Nefić, Adem ef. Smailbegović, H. Hašim ef. Dlakić. Po 40 K: Os-man ef. Valjevac. ■ Po 20 K: Camii ef. MujaDić, Se#m ef- Hercegima, Hafiz Arif ef- Ferizoiviić, Alimas-hamuma Sehović, Omer ef. Haračić, Prvo poduzeće o suzbijanju oskudice Saliih Rarnić, Osmambeg NeLmarlija, Hueniijia Lemeš, H. Osman i nemorala. Hadžić, i MoilahuseSm liadžićPo 16 K: Osman M ataruga. Na poticaj okružnice ulema-medžlisa od 25. februara 1918Po 10 K: Salihaga Bu-rić, Mehmed Berbić, Mlula Mustafa bnoj 220- patriotičmo kotarsko vakufsko povjerenstvo u ViisoBašić, i Mehmed Begić. kom je odmah odradilo sastanak uglćdnih -i vrijednih .Ljuđii iz Takoffljer je jednoglasno usvojen predlog predsjednika va­ grada i.okolice, te su za suzbijanje neugodnih pojava i ubla­ kufskog povjerenstva Mahmutbega Hrasnice, da se ustanovi živanja nevolje u današnjim teškim prilikama odmak usvojili članarina mjesečno, po 1 ili 2 krune za potpomaganje musliman­ podesne zaključke, koji mogu služiti za uzor. ske siročadi i zaštite čudoregja u islamskom elementuSastanak je obdržavan u zgradi muške ibtidaije na dan 15Izabrani odbor se je na 17- m arta sastao, te je izmegj'i sebe m arta 1918., a prisutno je bilo uz članove još oko 60 osoba. izabrao: za predsjednika: Vehbi ef. Sikirića, kadiju, za potpred­ *) U provinciji p onekim važnijim mjestima kao Bagdadu I sjednika Muhamed ef. A-hića, za blagajnika Safvetbega ZečeDamasku otvonenii su potrebiti fakulteti. Ovi svi pripadaju ca­ yića, kao tajnik furnkotamiraće postavogijia vakufskog povje­ rigradskom sveučilištu. renstva Mustafa H- Mehmedagiićs) Sve grane flozoftje, povjest, geografija i literatura. Iznosimo u našem »Biseru« ozbiljni korak i poduzimanje l) Hadis biddirajje = Usuli hadis je nauka na temelju -koje vrijedne vasočke akcije za liječenje rana, koje zadadoše ova te­ je sabran hadis i na temelju koje se prima i odbija, u kratko ška vremena kako ostalim narodim a, tako i našem elementu. usavršena povjesna metoda, 'jer ovo jedna nauka na temelju Kako se vidi iz zaključaka oni su shvatili stvar s nutarnje strane koje se svake -tradicionalne vijesti valjanost ispitati može. U nju te hoće, da popravljaju stv ar ne samo praznim riječima već spada nauka o životopisima onih koji su hadis rivajet učinili:stvar,njim liječenjem fjražećl ozdravljenja suzbijanjem bijede, (Nakd: ridžal) i nauka o neistinitim hadisima (Mevdznal). Ha­ koja * jest glavnim uzrokom padanju narodadis br riva je resuli ekrem ove izreke poslov.1 i odobravanja nje­ Neka im Ijfe Bog dragi trajno u pomoći. gova onih s tv ari što bi ashabi po sebi učinili a za tjm saopći­ Osobita hvala visokom vakufskom povjerenstvu i njegovu li mu i pitali ga dalijse to slaže sa šerietom. čestitom predsjedniku- Uregjuje: uz redakcioni odbor odgovorni urednik: Muhamed Bekir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e0a64016e4782068a6640a46fa1f883.pdf 3494ddb300d73b7733b2e3e922c8209f PDF Text Text BROJ 7. i 8. GODINA III „B 1 S E R “ irlazi dva puta mjesečno i to s v a k o j 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu, K 24'--, za učitelje (mualime i siromašne učenike (talebu) i vojnike bez sarže K 16 — . Mualimi i đaci koji skupe najm anje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. List se šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu BISER LIST ZFl SIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Iimemel-muminune ichvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se. ne vraćaju. • Neplaćena se pisma ne primaju, ( Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za o s­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasu iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.*h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u j a l u ve l a j u l a a l e j b i ! PLATIV O 1 UTUŽ1VO U M o s ta r u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na ad resu: „B ISE R ' Mostar (Hercegovina). 'Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n ak lad n a k n již a ra u M ostaru. 19. Džumad«el-ula i 4. redžeba 1336. MOSTAR 1. i 15. aprila 1918. — ne mislim da Evropa i kršćanski svijet imaju kakvu Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti S turskog prevodi: Salih Bakamović. (Nastavak-) Dvije vrste civilizacije. Tehnička civilizacija i prava civilizacija. Korisno je civilizaciju podijeliti na dvoje: tehničku civilizaciju i pravu civilizaciju. Kineski velikaši i dostojanstvenici smatraju voj narod najkulturnijim na svijetu. Kad jedan od manda­ rina zagje u razgovor sa kojim evropejcem, najprije će ovo reći. Takogjer i Kinezi koji su Ameriku dobro pro­ putovali i proučili, te na zapadu sa zapadnjacima na g o ­ dine općili i šta više evropejkama se oženili ne priznaju, da im je zemlja manje civilizovana od zapada. I islamski narodi, koji stanuju izvan granica Osmanlijskog carstva slažu se sa ovim stanovištem. A osobito Japan, Evropu nikako ne gleda lijepim očima. Brahmanske vogje u Indiji, na evropsku civilizaciju gledaju prezirnim okom. Da li su ove teorije ispravne ili ne? I je li evropska civilizacija humanitarna ili nije? Narodi koji živu iz­ van Evrope i Amerike jesu li zbilja nekulturni i da li su divljaci i barbari kako ih smatraju evropljani? Ako civilizaciju, kako smo gore rekli, na dvoje po­ dijelimo, lako ćemo moći odgovoriti na ova pitanja. Na protiv, ako ovo nemognemo razlikovati, onda osim što nećemo biti u stanju odgovoriti na zadata pitanja, samu ćemo stvar više zamrsiti -što će prouzrokovati ne­ razumijevanje i dovesti do teoretičkih i praktičkih po­ grešaka. Da! Prema našem načinu posmatranja civilizacije su dvije: civilizacija tehnička i civilizacija prava. Prema tomu je Evropa i, Amerika na kulminaciji svoje tehničke civilizacije. Istok je i Azija u barbarstvu. Dok sa gledišta prave civilizacije — odvažno govorim pravu civilizaciju I . . Raščinimo ovo pitanje: Tehnika je na zapadu silno napredovala. Evropa jć ogromnu korist vidjela od praktičnih posljedica savremem znanosti. I danas tehnika upravlja i uregjuje evroptjski život. A i filozofija se temelji na tehnici. Osjećaji i duŠevm krjeposti ustupile su svoja mjesta na zapadu matematic i tehnici. Uslijed velikih i čestih raznih revo­ lucija na zapadu su rad, ekonomija pa i sama literatura poprimili mat rijalno obilježje i prouzrokovali, da se stvori jedan novi i tehnički svijet. Sa ovog je gledišta Evropa civilizovana. Civilizaciju je najviše Evropa una­ prijedila. Zaista se opaža ogromna razlika megju svije-tom pi ošhh vjekova i megju sadašnjim. Azija i Afrika su prošlost, Evropa i Amerika sadašnjost. Tehničke zna­ nosti su stari svijet preporodili. Budući se ova vr­ sta civilizacije, koju nazivljem« tehničkom ili tehnološ­ kom, temelji na znanosti i matematičkim istinama, to se ne može ni zamisliti da može osim nje postojati jedna druga civilizacija. Neprimivši i neprimjenivši je nemo­ guće je napredovati. Pamet ne shvaća, da bi se moglo u drugom obliku napredovati i usavršiti. Ovaj način civ ilizovanja nema nikakva prigovora. Ne tiče se duše, osjećaja ni uopće duševnih svojstava. Jednom narodu koji se hoće da odreče svojih sta­ rih običaja, ne preostaje drugo nego poprimiti ovu civi­ lizaciju. Ova civilizacija, koju smo definirali, ne može se primiti djelomično; ona je ne razdjeliva. Budući nema i nemože biti dvije vrste matematike, raznovrsnih kemija, istočna fizika i zapadni prirodopis, evropska logika i azijska, ne preostaje drugo nego primiti tehnologiju onaku kakva jest. Japanska velevlast prije pola vijeka, uvidjevši, da sa starom tehnologijom neće moći uspijevati u životnoj borbi, primila je u njenom stanju evropsku tehničku civilizaciju. Japanci su se odvažili i u svoju zemlju ev­ ropsku znanost potpuno uveli. Zato što se ova tehnička civilizacija ne može promijeniti, zemljom, vremenom, klimom i nacijom japanski prvaci nijesu pokazali /olje, �Strana 98. da je preurede i poprave. U Evropu su odaslali svoje ljude, a iz Evrope dobavili stručnjake i ozbiljno p ro ­ učili od čega se sastoji ta tehnička civilizacija i pod ko­ jim se uvjetima može uvesti u zemlju. I radeći intenzivno danas ®u se gotovo približili kul­ turnom niveau-u Evrope. Šta više japanska industrija danas konkurira Zapadu ne sam o na skrajnjem Istoku i Velikom O ceanu, nego suviše i na evropskim tržištima. Nippoinska i$u brodogradilišta toliko savršena i nepo­ trebna evropske pomoći, da danas mogu praviti i dreadnonglite. Z a rat trebaju ratne sprave; ako od zaraćenih u jed­ noga u ruci bude šišana a u drugoga mauserka, lahko je pogodit na čijoj će strani ostati pobjeda. Takogjer u životnoj bo rb i, ako od dvije stranke, jedna bude obo ru ­ žana najsavršenijom tehnologijom , a druga zastarjelim metodama, običajim a i starim tradicijama, rezultat će biti jasain. Ja p a n je , prije nego je u njegova zemlju Evropa prodrla, o v o delikatno pitanje shvatio i odmah primio i prim jenio tehničku civilizaciju Evrope. On je u svijetu sk ra jn je g Istoka, jedin o se tim učvrsitio i osnažio svoj položaj. N a žalost islamski prvaci ne m ogoše shvatiti ove istine. D ržali su za jedno i istinitu i U hmiičku civi­ lizaciju, uslijedi čega je u b o rb i za život pobjeda ostala na evropskoj strani. K ršćanski su naroda malo Broj 7 „BISER* <o malo u islamske zemlje prodrli. E to to omaflovažav nje evrop­ ske tehno log ije M uslim ane je su zbilo na ovaj inferijozni stepen. O sm anlijska vlada se nije sm jela odvažiti da poku­ ša primiti zapadnu tehničku civilizaciju. Ili pravije nije m ogla ocjeniti njezinu ‘važnost. Selim III., Mahmud II. Abdul-M egjid, M ustafa Rešiđ-paša i državnici i velikaši tog a vijeka na žalost uopće, važnost ovoga pitanja ne m ogoše shvatiti. Perzija se nije ni trudila da ovo pokuša. Afganistan danas nastoji da primi ovu civilizaciju i mislim, da u tom i uspijeva. Andailuzija, Sjeverna Afri­ ka i Egipat m žalost iščezoše ne mogavši ovoga shvatiti. A rapsko C arstvo je, m oralo p ropasti zbo g raznih uzroka i historičkih činbenika, prije neg o što se je ui Ev­ ropi i pojavila tehnička civilizacija. T T u rci jo š uvijek ne pokazuju d o vo ljno odvažnosti i srčano sti u primanju tehn. civilizacije raznih stranaka. vrijedi u pogledu osobnih prava, sasma je drugčije obćih prava. Ova se temelje na pravilu „jači ima prav0» Rat, otimanje, rušenje danas vrijedi u Evropi više ne*.0 igdje. Evropa nemilosrdno tlači sve narode, koji su ^ tehnološkog gledišta od nje najužem stepenu; ona ih po. držaje u bijedi, lišava svih prava i nedozvoljava da unse razvije razum i duševna sposobnost. Evropa sprječava da se prošini današnja tehnička civilizaidja. Zapad krije požudno i zavistno svoje znanstvene tajne. Veliki dio Ljudskog rod a-d rži u sužanjstvu i sm atra g a kupopro. dajnom robom i životinjom. M egjutim i m egju samim Evropejcima je nesloga i razdor ma skrajinem stepenu. A njihova je narav strog a i okrutna. N jihov se osjećaj milosrigja u tehničkoj borbi za život posve izgubio, šta v,iše i odnošaji megju: mužom i ženom osnivaju ste na Licemjerstvu. KapitaLiziam t j. vlada financijera narodom gospodari. Na prim jer u Francuskoj je i štampa i vlada i sam a književ. ost zakoniti posjed bankira. Bankari jju, koji narod šalj.u u rat, potiču njihove osjećaje i spremaju ih u Marokko. Holamdiijom vladaju javanski-kolonizatori. A čuvari su engleske sudbine industrijalci minghama. Ovi su isti birm ingham ski iz Bir- industrijalci i njihov vag ja Chemberlin prouzrokovali, dai se objavi rat 'čkim republikama Transvaalu i O ranju i da se poša­ lju u južnu Afriku ogrom ne vojske što je stajalo života nevinih i nedužnih sedamdeset i pet hiljada1ljudi i jedne ogrom ne svote zlata od dvije stotine dvadeset i dva mi,ona i tgloskiih funti sterlinga. Njemačku i Englesku su im perijaliste u nered doveli i jednu s drugom zavadili. Rusiju spekulatori šadjiu na skrajnjii Istok i Centralnu Aziju. Ukratko, koju jo j god stranu proučim o uvidjećemo da u Evropi nema prave civilizacije. Kaže se, ako se Evropejcu koža malo zagrebe, da će se ispod nje ukazati križari starog vijeka. P roširim o m alo o v o pravilo: Sva­ kim danom vigjamo u ratovim a, kolonijam a, političkim ii ekonomskim borbam a, da u krvi đvidizovanog Evropejca i sada divljaštvo punom parom vlada. Po ćudi i naravi Evropejac se nije civilizirao. Njeigov moral — stup civilizacije — iniitje napredovao koliko se misli. Da* našnje društvo se osniva na lažnim konvencijama. EgO’ izam je dostigao svoj vrhunac. U krvi Evropejoa nejm a altru izm a; on ne voli Ijud* skog roda. Musliman i neznabožac u n jegovim očima nijesu Prog ram i o ovom e ništa ne govore. Šta više, ovo i ovom ljudi, Ako pravedno i savjestno istražim o kako su Musli­ slična pitanja nijesu bila udostojena, da ,se o njima ras­ mani i neznabošci u staro doba neznanja isa kršćanima pravlja bar teoretioki. P re g jim o na drugu vrstu civilizacije, na pravu ci­ vilizaciju. Sv rh a nam je od ovoga čistoća morala ljudskog ro­ postupali i šta sada u ovom vjeku znanosti drugome čine Evropejci i K ršćani, temeljito sm o usporedili i Pr0” sudili dvije civilizacije. Sa ovoga je glediš'.a Istok, islamski svijet, Kina' » da, plem enitost njegove naravi i uzvišenost njegovih mi­ Japan bez svake sumnje od Evrope sli.. N ažalost sa ovog stanovišta nemožemo reći za Ev civilizacije. U čenjaci skrajnjeg Istoka kako god o ovome rasude pravo je. Z aista treba cijeniti meku narav Istoka, ropu da je civilizovana. I ako u Evropi pravo i pravda na višem stepenu �Broj 7. i 8. njegovo milo^rgie i čovječnost te njegovu poniznost strpljivost. Strana 99. ,BISER' i I>žilk!le držimo se daleko od toga da napustimo našu pravu civilizaciju i da se asimiliramo sa evropskom netehiničkom civilizacijom i strogo i >u istom stanju čuvaj­ mo nas moral i ćudi, pustimo ih neka se oni sami <u svojim krugovima usiavršuju i napređujiu. Da razjaisnimo ovo naše stanovište sa jednim pri­ mjerom: Japan, o čijem smo tehničkom napredkui malo prije govorili, potpuno primivši evropsku znanost, inije ni malo naginjao za evropsku netehničku civilizaciju. Mo­ ral i narodlrai običaji očuvani su potpunom pažnjom u zemlji „Ragjajućeg Sunca”, šta više, čudnovato je, dai se je pri primanju evropske tehnologije, mnogo do toga držalo, da se druga vrsta evropske civilizacije u zemlju ne unese, i narod je pokazao žestoku mržnju za ovu netehničku evropsku civilizaciju. U zemlji Neppona je svak prezren koji hvali ovu potonju civilizaciju. Kako japanski narod gorljivo prima tehnologiju, tako isto orižno čuva narodne običaje. Ovdje nam je jo š napomenuti da se netebnička ci­ vilizacija, to jest moral i običaji ne mogu poprimiti i ’ojedinci odi prilike mogu primiti ovi moral. Ali jedan na­ rod en masse i za sve pojedince nemože uzeti moral i 0bičaje drugoga naroda. Ova je civilizacija vanjski odraz narodne duše. Duša, osobito duša naroda ne može se tako iahko i kroz malo vremena promijeniti. Promjena duše jednog ko­ ljena ne znači i promjenu osebina jednog naroda. Za to treba mnogo generacija a da se promijene narav i obi­ čaji. O va'je prava civilizacija prodiukat povijesti, običaja koji su trajali na vjekove, te klime i od stotine hiljada drugih lak tor a. Dakle nju napustiti a drugu odmah po­ primiti posve je isključeno. Ostavimo na stranu Istok i Zapad, kršćanski svijet i islamski svijet; u Evropi, bez obzira na opći značaj, postoji veliki kontrast opreka izmegju civilizacije engles­ ke i francuske. Kada bi se francuski zakon, metode, obi­ čaji i forma vlade prenijela u Veliku Britaniju, kako bi tu u općem, životu na jednoć uslijedio zastoj, isto bi se dogodila ii kad bi se engleske ustanove prenijele u Fran­ cusku. Ako jedan narod želi napredovati treba da primi tehničku civilizaciju, a da svoju glavnu civilizaciju čuva sa najvišim fanatizmom i da je nastoji na viši stepen uz­ dići i usavršiti. (Kao n. pr. svoj jezik). U Indiji, u raznim predjelima Afrike, na skrajnjem Istoku urogjeniici, koji su primili odgoj od Francuza ili od Engleza, ne mogoše primiti svojstva, običaje i me­ tode ovih ntaprednih naroda, nego su jedino naslijedili nijiihove nevailjaštine. Ovakovi niti koriste Evropljanima, niti sami sebi. Njihova mašta nemože sđivaititi evropejstva. Evropske zabave, proste i privredne naslade njima vrlo pogoduju. Posljedica je toga, da izgube karakter. Jerbo se karakter kroz dugo vremena postizava, ali ima tu sposobnost da se Iahko i brzo izgubi« Budući ovi stvorovi ostaju megju dvije oprečne civilizacije ni sami, kao pojedinci, me mogu postati sretni. Oni su najbolja sredstva informacije, najvažniji agieniti Engleske i Francuske. Dakle nije neopravdano i nelogično što zaostali narodi, ove svoje tako brzo rivilizovane pojedince mrze i preziru. Kršćanski misioneri ovako svijet udaljuju od lijepog morala. Katolički i protestamski su misioneri u Siriji, u ovim našim provincijama nažalost jedan važan dio na­ šeg naroda, a osobito Arape nemuslimane & pravog pu­ ta okrenuli. Miistouuerski a napose jezuitski odgoj je Bejrut, Libanon i njihovu okolicu učinio ognjištem bune i pokvarenosti. D a nije islamske revnosti, Sirija bi danas bila u plamenu. Ako pravedno istražimo, uvidjećemo, da od tih raz­ nih arapskih crkava ne možemo očekivati više nikakove koristi. Zadaća je evropskih misionara u Kini, zavagjatd iniarod i sprječavati narodno jedinstvo. Takogjer razni misioneri u Egiptu koptsko pleme snizuju na stepen najnemoralnijeg naroda na svijetu. i p -stanskim je misionerima u Indiji i Kini uspje­ lo zadat ovim Koptima slične elemtente. Dobar jt primjer moral ovakili civilizovanih stvo­ rova, te crnaca u Americi, koji mijenjaju socijalnu boju, o kojima- govore sveske Paul Adama i Dr. Gustava Le Bona. 1 u našoj se zemlji — u manjoj mjeri — nailazi na ovafe čudovišta. Rezultat: U povijesti nejma primjera da je jedan narodi, napustivši svoju pravu civilizaciju i primivši dru­ gu postigao sjaj i veličinu. Takogjer povjest nije dio danas zabilježila ni jedan narod, koji je, ne primivši tehničke civilizacije, jednom posve drugom i nedostatnom tehnologijom u životnoj borbi pobijedio. Glavni uzrok opadanju Muslimana jest u tome što nisu mogli razlikovati ove dvije civilizacije, što su vjerovali, da će sa starom tehnologijom moći po­ sao vigjati ili pnavije što nijesu poznavali tehnikom nar predovade dijelove svijeta i što nijesu 'istraživali motive .uspjeha. Naš sud: Da Muslimani uzmognu napredovati mo­ raju odmah primiti tehničku civilizaciju Evrope. Bez toga nikako. (Nastaviti će se). Hlćmo: El-lstamu jalu ve la jula alejbi! Duboko se klanjam Tebi, o Vjero Čista! Pred Tvojom moći padam, o Istino jakal Jer svjetlo Tvoje — zvjezda mirijade blista: El-Islamu jalu ve la jula alejhi! �Bro j V. i S „BISER1 Strana 100. B ezbroj rijeka, u veliko što teče more, Milijuni duša tako klanjaju T e b i... I crv i mrav, ptica i zvijer, svi redom zbo re: prstom u jednu rakranu naše sadan je zajednice i Svra' timo pažnju svjem a koje ovaj ratni vrtlog nije j0x El-lslam u jalu ve la ju la alejh i! je tako često na jeziku, nu na žalost ne i u zapari0. S to ljeća duga, jak o g puna duha Tvoga, T je ra ju ć ’ mrak, Je Svjetlu vodeć’, jasno svjedoče, Vjera da je snažna u jed n og pravog Boga: El-lslam u jalu ve la ju la alejh i! Što nauk Prosvjeta Islam ska El-lslam u potpuno zatrovao. Radi se o suretu „E reejte", što naJ ženim našim srcima. Č ujm o i upamtimo značenje ovog riječim a kratkog, nu sadržajem prepunog Božijeg su_ reta, čujmo iy ia s to jm o da se koliko bilo odazovemo njegovu humanom nalogu. Inače nam nema spasa ni na dunjaluku ni na ahiretu, otpuhnuće nas Božija srdžba i neće nam se ni za trag znati. Bog (dž. š.) veli u tom suretu : „ V i d j e li (znaš T v o j je jak i nit je T v oja čvrsta, nek slovi o tom , kultura silna, znanost i um ijeća bezbroj vrsta; jalu ve la ju la alejhi; li) o n o g , št-o l a ž e (obm an juje) v j e r o m ? T o j e o n a j , š t o n a p u š t a (odbija) j e t i m a (i za njeg Se ne brine) i n e p o t s t r e k a v a n a p r e h r a n u u b og a r a i n e v o l j n i k a " . Isprazna d rek a: „jasam pravi muslim“, form alni namaz i post nijesu dakle Islam i Čarobnk blista Istok, ubavi Zapad I kuplje se u zlatnim trakanT sunca T voga Kordova, K airo, D aijiask, Alhambra. Bagdad; El-lslam u jalu ve la ju la alejh i! njegova srčika. Islam ska je suština — robovanje Bogu (dž. š.), sam ilost i ljubav prema zajednici i dobru te zajednice. Bez ove suštine isprazno je klanjanje i po­ štenje, oni su tada sam o form alne tjelovježbe i glado­ D uboko se klanjam T e b i, o Vjero sveta! Pred T v o jo m moći padam , o Istino ja k a !. vanje bez svrhe, jer ako nam oni ne pobugjuju sami­ losti dolazimo u grupu, o k ojoj daljnji ajeti „EreejV Krila što moćna širiš preko bjela sv je ts: El-lslam u jalu ve la jula alejh i: sureta ovako z b o re :. „S t o g a k u k u i t e š k o t i ■ i m k l a n j a č i m a , k o j i s u s a h i j e od s vog namaza )W i (čija su srca gafil, narn is k 1 svrha — približiti se pa ne shvaćaju daj e Bogu i njegovim uzvi­ šenim apovjedim a), k o j i s e s a m o p r e t v a r a j u hoće da svojim namazom postignu divljenje ljudi, umjestn da im on um ekšava srca) t e u s k r a ć u j u Mevaizi-dinijje. Sakib K orku t: p o m o ć " (i nijesu nikom od koristi). Naša dužnost prem a fukari i jetimima. U skrata pomoći svom bližnjem i pomanjkanje sam ilosti očiti su dakle znakovi — lažnog i prividnog, površnog i form alnog M o t o : „Begu je najmilija ona vaša kuća, u kojoj se nalaz ugošćert jetim ". H a d i š i še rif. imana. I hoćem o li svoj spas, valja nam se približavati jezgri i srčici Islama i nasto­ ja ti da nam namaz uzbugjuje o sje ćaje samilosti i brat­ stva, ljubavi i uzajamnosti. K lanjaš li i postiš, a da ,ti srce ostaje na istom kararu, bez ik akak va.d jejstv a na Znameniti* mufessir Bejdavi veli jednom prilikom „Bogatstvo nije u množini imovine, ono je u nutarnjem dušu, zadovoljstvu i sm irenosti duše“. 1 zaista je tako. S v a k i B og v e li: „Teško ti ga takim klanjačim a 1“... čas ćemo nabasati na imućnike, koji robuju svom malu Adžeba, za što li je ovako strogo* naregjena sa­ milost i za što B og njeno p o m anjkanje označuje kao strepe nad njim i neprestano razm išljaju o tom , kako će ga što prije i što više povećati. U toj brizi mnogi zaboravljaju čak i ličnu kom ociju. O va sorta ljudi nijesu ništa drugo nego parasiti na tijelu svoje zajed n ice; oni nemaju o sjećaja dužnosti prema svom bližnjemu i ne vode brige ni o čem, osim o svom zlatnom idolu. Oni su slijepi i gluhi za bijedu i patnje svoje okolice, sišu svakog s kim dogju u dodir i ališveriš i pri tom su bezobzirni kao divlje životinje. Izrabljuju nejačega i ovisnoga, utječu se i najodvratnijim reč e n o : krvopije su najniže vrsti. sretstvim a, kratko Imaju li ovaki ljudi zajednice sa Islamom ? Jedno sure, što ga često učimo u namazu daje u ruci ti je očit znak, da ne spad aš u hakk- m uslim ane: klimav ti je din i blizu si laži-muslimanima. lažni im an ? O dgovor je kratak i vrlo bez ljubavi i sam ilosti nema jednostavan: m jesta pravici i obazri- vosti, bez njih caruje sebičnost i nasilje, gazi se sloboda i pravda, istina i uljudba. Nem ilosrdnost sestra je, na­ silju, m ajka nepravdi. Prom islim o o d o g jag jajim a ovih četiri-pet godina i odmah će nam biti jasna oštrina sureta, što g a gore navedosmo. Nu mjesto da usporegjujem o govore palih i sadanjih evropsKih i američkih diplom ata,' mi ćem o se ragje uteći uputi svete svoje knjige, koja je visoko iznad tričavih raspredanja i nad­ mudrivanja partaičnih i zakukuljenih sadanjih političara, mudraca 1 filozofa. Jednim zbijenim i lakoničnim, jedrim nam na to pitanje — p o t p u n o n i j e č a n o d g o v o r . i kratkim Mi ćem o ga ovdje raspa i propadanja pojedinaca i cijelih skupina i ujedno objasniti sa nakanom, da upremo stilom prikazuje nam Kur’an (a. š.) uzroke �Broj 7. i 8. ,BISER* u kratkom suretu daje upute, kako ćemo se očuvati od tog belaja i učvrstiti svoju zajednicu. U „fedžr" suretu pita Bog (dž. š.) vidjesmo li šta je on učinio od silnih i u svoje doba vrlo naprednih i moćnih kavmova Ada, Semuda i silnog Firauna, pa kao uzrok njihova kraha označuje zajedničko im svojstvo: „na­ s i l j e i t l a č e n j e , k o j e j e u r o d i l o s i l n i m f es a d o m “ i dovelo do rasula ovih naroda i raspa silne moći njihovih gospodujućih elemenata. Tefsireći ovaj ajet veli merhum Abduhu: „Tugjan znaći izaći iz ćize, odaljiti se od pravednosti i pretje­ rati u uzurpaciji i otimanju tugjeg haka, oslanjajući se na silu i moć. Ko svoju moć izrabljuje i krši tugja prava — ruši veze svoje zajednice i kida megjusobnu ljubav i poštovanje, na kojima opstoji ta zajednica. Nasilje ragja otporom prignječenih jedinica i sili ih na revoltu i uzbunu. I kad jednom uzme maha osjećaj pojedinaca, da im je njihova zajednica samo na štetu i zator — trvenje je gotova stvar, a time i propast te zajednice."*) 'A šta je škrtost nego li nasilje ? Bog (dž. š.) ne trpi nasilja i napravde i na ovake 6kupine „ s p u š t a b i č s v o j e š t r a h o v i t e k a z n J e r G o s p o d a r T v o j m o t r i i b d i j e " . Nije ti ovo sadanje klanje, mrcvarenje i svakovrsno uništavanje samo taj strašni b ič? Hoće li se taj bič dignuti bez pobjede prava i pravice, sporazuma i obostranog pri­ hvata čovječnijih principa uprave i megjunaiodn: odn o ša ja ? Nikada i nikada. Kur’an je Božije Slov , on ne može pofaliti: ili će pasti nasilje, ili je kraj posto­ jećim skupinama. Samo je ovaki izlaz iz labirinta da­ našnjih krilatica imperializam, kapitalizam i socijalizam, autokracija, demokracija i samoodregjenje. Gornja kissa nije slučajno napomenuta i hoćemo li izlaz, valja iz nje povući pouku i prema tom se urediti... Upozorivši nas šta je bilo sa narodima, sku­ pinama i silnim pojedincima, koji se odaljiše od prin­ cipa pravde, snošljivosti i samilosti, te svrativši nam pažnju na strahovitost kazne i svoju budnost, raščinja nam Bog (dž. š.) ljutsku psihu i nagone, pa veli: „P a k a d G o s p o d a r s t a v i č o v j e k a n a k u š n j u , odlikovavši ga i o b a s u vš i b l a g o da t i ma , č o v j e k (se umisli i posili, pa) v e l i : (zaslužan sam i) o d l i k o v a me (s toga Bog). A k a d g a k u š a (iz drugu ruku) pa mu umjeri (i stijesni) n a f a ku, (čovjek, v e l i : p o n i z i o m e j e (Bog, zap«stavio me i napustio.) O n e ! (Tako se ne smiju shvaćati te dvije vrsti kušnje.) N g (vi slabo shvaćate, pa ako ste siromasi brzo klonete i u svojoj neopravdanoj resignac ji umišljate zapuštenost i držite da vas to lišava dužnosti prema zajednici. Ako ste bogati, držite to životnom svrhom, pa zaboravljate na samilost i zapuštate nemoćnike.) V i n e p o č a š ć a v a t e (i ne ugledate) j e t i m a , n i t i se (natječete i) p o t s t r e k a v a t e na o p s k r b u u b o ­ g i h. H a l a p l j i v o ž d e r e t e r i a š l j e d s t v a (oko *) Sejh Muhamed Abduhu: »Tefsjru džiiz’i Amme« str. 80. Strana 101 kojih se nijeste mučili) i s l i j e p o (i bezgranično) l j u b i t e ma I. (Je li to svrha vašeg života?) 0 n e ! K ad se s m r v i z e m l j a i d o g j e sud; k a d s e u k a ž e d ž e h e n n e m d o ć i ć e č o v j e k s e b i . Nu kasno je tako otrežnjenj e". Valja se dakle otrijezniti na vrijeme, prije nego li sklopimo svoje gladne oči; treba svoje življenje protkati uzvišenim osjećajima bratstva i samilosti, valja se žrtvovati za dobro zajednice i tek se onda može nadati u spas duše i bolji život iza groba. Naša na­ rodna poslovica veli: ,,U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi". Karakterističan dokaz, da je Islam udario blagosoven pečat i na naše narodno blago, da ga je oplemenio i uzdigao.............. Bogatstvo je dakle samo jedna Božija kušnja kojom mjeri ljutsku vrijednost. Ono ne smije biti svrha života, niti sredstvo vlasti i nasilja. Bogataš ne smije sisati svoju okolinu, nego svoje imanje namijeniti koristi zajednice: ikjram činiti jetime i podupirati sirotinju. Čineći taka dobročinstva sačuvaće ove sirote od tugje najezde, pomoći će njihovu odgoju i tako b i t i s e b e b , ii a 1 d r u g i ne i z g u b e v j e r s k o g o s j e ć a j a . T a poznata je činjenica, da je 'fa k r i zaruret prvi uzrok i ponajgiavuiji povod gubljenju vjere. Kao što se bogataš ne smije posiliti, isto se tako siromah ne smije poništiti. Siromaštvo je samo jedan božiji dar i kušnja, kojom se mjeri sabur i pouzdanje u Boga. Siromah ne smije klonuti, niti se može sma­ trati lišenim, obveze prema svom stvoritelju. Siromaština ne smije biti izlika zapuštenosti i resignacije. I siromah je čovjek rob kao i bogataš, pa i on mora misliti na zajednicu i služiti njenu obezbjegjenju: obe grupe moraju imati na srcu „elhamdu Iillah", obje se grupe trebaju približavati božijem zadovoljstvu. Valja se dizati čistiti svoju nutrinu, p a a k o i ma š , v a l j a di j e l i t i , i a k o n e ma š , t r e b a b a r d r u g e k a n d e r i s a v a t i d a d i j e l e i b u d u o d k o r i s t i . Čineći tako približićemo se božjoj milosti, pa će nam naš život biti pun svrhe i zadovoljstva. Jer kao što Bog (dž. š.) irfia „bič kazne" za one, koji se u dobru posile, a u zlu ponište, isto nam tako na koncu „fedžr" sureta stavlja u izgled svoje nimete na drugom svijetu i do vikuje: „A t i s m i r e n a (i vjerom utješena) d u š o , vr at i se Svom G o s p o d a r u zadovoljna i (od njegi l i j e p o p r i m l j e n a . U v r s t a j s e u mo j e p r a v e r o b o v e i uni gj i u moj dženet. " Kako ćemo to postignuti? Merhum Abdahu to zgodno kazuie ovim riječima: „Kad se čovjek usavrši i uzdigne u. d životinjske strasti biće na bogatstvu šakjir, ne će tražiti nego pravdu, niti će koga oštetiti. Svojski će se brinuti za jetime i hraniće ubogare na­ stojeći, da se i drugi za njim povedu i slijede ga u svemu, što je na korist zajednice. Ako bude fukara, biće saburli i nikad ne će težiti da se na nedozvoljeni način domogne tugje svojine. Ne će spasti ni na tugje glavnje, niti u svom fukaraluku zaboraviti jetima i otimati �Broj 7j ,BISER" Strana 102. se za uboškim zalogajem . Ako im već ne može sobom naprednije savremene narode. Eno Arapa. r Dok slijedili Kur’an igjahu naprijed i bijahu učitelji lj«t8tva Kad poklekoše pred bogatstvom i izgubiše sabur ^ O infaku ima jo š dosta ajeta, nu mi ćemo za­ udari ih Božija kamdžija i — nestade traga njihovoj vršiti citiravši jo š sam o plamene riječi „Beled" sureta slavi i državnom opstanku. Eno T u raka. D o k \n („ L a uksim u"), k oje v e le : „M i č o v j e k a s t v o r i s m o s u l t a n i t r a ž a h u f e t v e z a s v o j e č i n e — igjahu u m u c i (i naprezanju. Nu nek radi toga ne klone, a naprijed i podlagahu sv ojoj moći državu za državom. naročito nek se ne sili i ne uzdiže. Sićušan je. Šta on Kad počeše praviti saraje i čoškove, „čiragane* j može tom svejom um išljenom moći i snagom ?) M i s l i „doima b ag če "; kad uvedoše „alafrangu" i svoj po_ l i d a n i k o n i j e o d n j e g m o ć n i j i , ? (Sm iješan je stupak udešavahu prema ukusu zapada — davahu u toj sv o jo j um išljenosti i zaboravljanju na Sv em o­ takrir iza takrira, doživiše poraze iza poraza. gućega. Nek se stoga ne razm eće i) G o v o r i : i z d a Evo vam nas. Dok nam Gazi Husrevbezi i nje­ d o h g o m i l e i m e t k a . (Je r šta mu je korist od tog govi šljedovatelji pravljahu m edrese, m ektebe, džamije; trošenja u tutanj, ako s time traži slavu i priznanje pomoći, zagovarače ih na svakom koraku." okoline, a nema istinskog o sje ćaja sam ilosti za bijed­ n ik a ? ) Z a r m u n e d a d o s m o o č i , j e z i k i u s n i c e i z a r ga ne u p u t i s m o na dobra i zla. Za što se d v i j e s t a z e ? (Stazu ispravno ne služi podijeljenim banje, šadrvane, m usafirhane i im areta bijasmo svoji na svom : slavni, silni i uvaženi. Je r — r a d n a m b i­ j aš e u duhu I slama. Nu od kako poče vika: še- riat na srijedu-, da se — duhan na hrpam a prodaje"; blagodatim a, pa ne uvidi .sv rh u svog im etk a? Nu on od kad izbi pitanje kakva će voli biti slijep ). I n e ć e d a s e z a m u č i za mestve, a kakva za firale — udarism o .za primjerom rakova i dogjosm o u ovaj hal. Za š to ? Jednostavno s .akabom A p o č e m ć e š z n a 't i š t a je „ a k a b a "? * ) (T o je :) O p r a š t a n j e r o b a ili u v r i j e m e o s k u d i c e i bijede nahraniti blj i žnj eg a jetima ili unižena vjek bogalja. (Nu’ kratkovidi i umišljeni g lavin ja i zaboravlja čo­ da se sve ima Činiti radi B o g a M ilostivoga. D a je čo vjek na 'v o m mjestu i uvigjavan, bio bi sam ilostan,) P a bi b io od onih, št o vj e r uj u, št o se s a v j e t u j u i b o ­ d r e n a s a b u r (i istrajnost u vršenju dobrih djela) i merhamet desničari vaju (prem a nevoljnicim a). Samo (i božiji odabranici). A o n i , Š t o (i kjufrom l j e v i č ar i . Na (i n aslagam a)". mimoilaze) njih će naše vatra ajete, u odaljism o od pravog islam skog duha. ' požrtvovnost; gdje su nam ubožnice i sirotišta?' Jedni sm o se „civilizirali" pa i ne padamo na sedždu, nu iesu li na svom m jestu i oni, Jesu li m usallije ili „sa h u n "? što jo š klanjaju? Nem a ništa, čim bi se noglo dokazati da nijesm o pravi „ sa h u n i". . . Zamislimo se malo u g o rn je a jete! Šta vidimo? T o , da nam Kur’an (a. š.) nalaže sam ilost kao — oz- ukri- n a ‘ u d i n a i i m a n a . Braniti i učvršćavati dinske te­ to su slojevima muslim. T e šk o se Om jerim o se o gornje a je te ! K am o nam samoprijegor šuto D a jo š jednom ukratko ponovim o: Ko nema merham eta, pa ne podupire fukare i jetim a tvorom ili zborom , taj — nije pravi toga, što se "koža upotrebljavati se njemu, melje prva nam je i najpreča dužnost. T o je najsavršeniji „emr bil m aruf", o kojem pisasm o u prošlom broju „ B isera", pa je prema tomu i briga za nejačad i ne­ voljnike n a š a o p ć a d u ž n o s t , u k o jo j moramo svi sudjelovati i posvetiti jo j se svom snagom i svima moralnim i materijalnim sredstvim a. Ne treba prikazi­ klanjao ili ne klanjao, postio ili m rsio ! Din mu je — vati našeg hala u ovom pogledu, hiljade poginuše osta­ lažan vivši nam neopskrbljene obitelji i nejačad. Tim e je sve i spada u .lje v iča re ", na koje će pasti strašna rečeno. M nogi i stekoše. kazna, j e r u s k r a ć u j u p o m o ć . Nije li vrijem e, da se već U k oga je pak razvijen m erham et, svojstvo pra­ jednom razdriješe kese i otvore lisn ice ? Zar će nam vih muslimana, što nekad bijaše poslovično u našem ulema čekati kijam etski dan, pa tek onda povesti kakvu islamsku akciju ? Ovo je u istinu prevršilo svaku mjeru. narodu („m erham etli T u rci"), taj spada u spokojne i sm irene duše, gori od imana i nije „sah ija" i gafil u svom namazu i drugim ibadetim a: blago mi se takim desničarim a i desničarkam a, je r shvatiše svoj islamski poziv i odgonetnuše svrhu života. Ili v a l j a v o d i t i i p r e d n j a č i t i o r g a n i z a t o r s k i m r a do m, ili s k i d a j m o s a r u k e i br i š i mo sve nazive, pod kojima se r azumi j eva „a l i m" . Z apećnjaka je i onako previše, pa ako će.i ulem a u njih, nek ne gazi bar sv og bijelog i čistog vanjskog zn a k a . . . .N ašem nazatku nije Wiv Islam, nego naše krivo A vi, što vas B o g kuša „obasuvši vas svojim shvaćeno m u s lim a n s tv o r e č e jedan noviji naš učenjak. 1 ’ ^ s t a je tako. Istina ■ to, koju potvrgjuje naša po- n im etim a "! Šta da se vam a rekne i k aže? A šta vama v je st; ljad a naših m rtvaca i ranjenika, fak at, muslim ani k oji se ne slijedili d u h može zanijekati. Je r Islama, dok su vrstahu se u n aj­ *) Ova rečenica im a prema duhu arapskog jezika tu svrhu, da svrati osobitu pozornost na važnost upotrijebljenog kojeg izraza. „Akaba" bi inače značila: kršna staza". zdrave i mlade ratne m uzikače, što i nakon toliko hi­ im ate jo š i sad vre­ mena za teferiče i slatke razgo vo re? A šta da se kaže vam a, „m oderne" salonske dame u svili i lakovanim cipelicam a, vam a što se jo š i sad bav ite modnim li" stovim a i sv oj „d rago cjen i" život tratite u besposlici! �Broj 7. i 8. Strana 103. ,B1$ER“ neislamskom izmišljanju sredstava za vanjsko dopa- mogućila prihvat muftina predloga, da se sakupljeni danje? Zar vam Gospodar ne dade oči, usne i dvije novac ustupi „Merhametu*. Skupština je jednoglasno staze ? Zar ćete i dalje biti slijepe za žalosno stanje odbila muftin izvještaj i njegove predloge i pozvala ga svojih bijednih sestara; zar nije vrijeme da mjesto da nastavi akciju sazvavši širu skupštinu. Nu skupšti­ „lijepe li toalete!" izgovarate: „bijedna sestrice!“ ? na nije sazvana, premda je — sa ćursa „Begove džaZar vječno putem oholosti i ispraznog sjaja, mjesto mijeu proglašeno da će se održati odmah iza bajrama. stazom samilosti i islamskog samoprijegora. Nešto ću Oduševljenje je jenjalo i stvar spava kao 1 mnoge vam napomenuti: Prve muslimanke nošahu sanitetske druge. Pred licem javnosti dižem glas protesta i pi­ potrepštine, viđahu ranjenike i nošahu ih sa ratnog tam: „zar se ovako postupa u jednom životnom našem poprišta. Naši sinovi ginu. u dalekim tugjinama, pa pitanju?" zar da se ne brinete ni za njihovim samohranim maj­ Eto taki smo mi i naši „vjerski predstavnici*. kama, domaćicama i nejačadi? D o l j e s a t i m m o ­ Tako je u Sarajevu, a gdje je u Bosni i Hercegovini d e r n i m f r a k o v i m a i l a k o v i m a , p a za i s l a m­ bolje? Šta dadoše naši ratni „teklići" šta za jetime ski p o z i v ž e n e t j e š i t e l j i c e i o d a n e s k r b ­ učiniše naši prvaci i „pravi T u rc i"? I dok se kod nas n i c e ! Bog vas duži kao i nas, rod vas moli kao i muftije skanjuju na godine, katolički i pravoslavni sve­ n a s . . . Oh, dosta, dosta! Bog nam prosvijetlio um i ćenici smjestiše u Slavoniji na hiljade sirote djece. pokrenuo zamrlim osjećajima!... Pozvaše preko vlade i naše aut. oblasti, pa nam Sla­ vonci hrane više siročadi nego li ih je u tako-zvanom * * * „vakufskom" sirotištu! „Jadna Liko, šta si dočekala".... Neko će mi reći da sam pofalio i zaboravio „va­ Dao Bog, pa ovi reci potakli bar ulema-medžlis kufsko sirotište". Nu ja konstatujem da to nije naše na intenzivnu akciju, jer je zaista krajnji čas. Na na­ nego — v l a d i n o sirotište, budući mu trošak pod­ rod se može osloniti, jer se nikad nije oglušio koris­ miruje vlada svojom subvencijom, a ne nw svojim za noj i islamskoj akciji. Tako je bar do sad bilo. Na tvorenim kesama i lisnicama. Četiri godine n t a mitiše rad gospodo! Organizujte bar upotrebu zećata. Na rad mimo nas bez ikakva našeg opamećenja. Kroz to vri­ i na ćurs, gospodo!— jem e niti podigosmo sirotišta,-niti — što je još stras­ nije — ozbiljno povedosmo akciju za njego1 o podignuće. Vakufska direkcija vodi tobož akciju za žensko sirotište, nu kamo pusta sreća, da nije ni došlo do A. Hifzi Bjelevar. saborskog zaključka o uspostavi fonda za to sirotište. Možda bi se ostvarilo, a ovako će mu se fond usta­ noviti kad se i naši ženski jetimi nagju u tugjim ubož Kruševo i Bjeleviei leže daleko od glavne ceste. nicama. Muški su nam već pali u ruke časnih sestara. Pješak i konj mogu pristupiti, a kola nisu nikada kroz 1 to da su gdje, već u centrumu naše zemlje, pred ta sela prošla. Ni jahaćeg puta nema, nego izmegju ka­ nosom vakufske direkcije i našeg ulema-medžlisa . . . menja i šikara mora se verati dok prispiješ u ubavu kruInicijativu, da se pokrene akcija za osnutak islam­ ševačku dolinu ikojoj na desno jedno dva saihata leže skoga dječijeg doma doveše ad absurdum. Rijaset ju Bjelevići. Seljani ©e bave većinom gojenjetn stoke, pa se je bio objeručke prigrlio, nu stupivši u dodir sa sabor­ gotovo i ne vide kuće u tim selima nego samo štale i po­ skim odborom, prepustio ju je opće poznatoj ,,marnoj“ djelatnosti sarajevskog muftijskog ureda. Dok je kroz jate za stoku. Tek koja kuća proviruje izmegju njih bijelo okrečena sa slamnatim krovom. Jedino u Kruševu dvije 5 — 6 mjeseci službenog „uredovanja" poprimio kon­ su kuće cniijepom pokrivene i to kneza Matića. U Bjelekretne forme, predlog je izgubio svoju temeljnu cr tu : vićima je muhtareva kuća nešto viša, ali je već trošna od pokretanja akcije za sirotište, u koje bi se smjestila i stara, da bi je malo jači potres sravnio sa zemljom. siročad iz cijele zemlje, spalo se je na akciju za lo­ Naokolo se prostiru »trave«, pašnjaci sa ogradama i kalno sirotište grada Sarajeva. Pa da se je bar i to bujnom travom, koji- se vrlo skupo plaćaju. ostvarilo. Nu da, za to b: trebalo rada i akcije, a ko Za zvono. će to tražiti od sarajevskog mufti efendije? Da maknem pitanje sa mrtve tačke konstatovaću da su se preklanjskog ramazana tri četiri noći s vrlo dobrim uspjehom kupili prilozi i zavodili upisi obeća­ nih milodara, a lanjskog se je ramazana polagao ra­ čun o rezultatu tog pothvata. Na skupštini je priznao mufti efendija, da za cijelo vrijeme — dakle tokom jedne cijele godine nije od nekih ljudi ni zatražio obećanog priloga, a kamo li da je akciju nastavio i dovršio. Izjava je pobudila senzaciju, a kritika je one­ Seljani živu onim starim patrijarhalnim životom, koji je daleko od našega poimanja. Bliže su prirodi,nego našemu življenju. Neuki su i plašljivi, ako ih zastaneš u gradu, a veseli, prijazni i dobri u njihovu selu. Nijesu bogati, jer nemaju mnogo zemlje; - tek toliko koliko :m je nužno, da mogu svoju zajednicu ishraniti svojim. Čitavo im je drugo imanje stoka. Ni škole, ni džamije - pa ni crkve nemaju. Musli­ mani su i kršćani po imenu, po vejrovanju, ali po obre­ dima slabo su i čd n o i drugo. Raduju se lijepu vremenu �Strana 104. Br°j JJIS E R ^ i sitnoj kiši, a plaše se grmljavine i gustih oblaka, jer drže, da će donijeti tuču, ili kakvu drugu prirodi™ nedaću. Kad sijeva jedni uče duge dove, koje su od usta do usta krivo naučili, a drugi se križaju: Bože učuvaj! . . Da muhtar i knez ne odu na »nalog« i donesu od­ redbe oblasti, da oni ne kažu, kad će ramazan ili bajram ne bi niko znao. Tam o se ne računa po kalendaru, niti se zna kada je proljeće ili zima. Nezna se kada je prvi, a kada z a d n ji. . . Nekad zaborave: jeli subota ili četvr­ tak, pa pitaju po dvije kuće dok se ne slože: da je četvrtak . .. K lanjaju stari ljudi: nekad sabah odmah iza jacije, a nekad ićindiju U akšam. Akšam im progje, a većinom zaspu prije jacije. D rugi — mlagji i žene nikako i ne klanjaju. Nemaju kada!! N ajglavniji dogagjaj je igjenje u planinu . . . Onda nastaje jedna velika promjena u njihovu životu. Jedni idu sa stokom u planine preko ljeta, a drugi ostaju kod kuće. I to samo starci ostaju — mladost odlazi sa svo­ jim sta d o m . . . N ajbogatiji su Tabak Ibro i Sinanović Osman, -a u Kruševu Matići. Zemlje ni oni nemaju previše, ali je sto ­ ka velika: do hiljadu glava! U večer i u ju tro oživi selo kad se h a j' in vraća sa ispaše ili odlazi na ispašišta. Čobani sviraju uz svoje frule, a čcbanice pjevaju seljačke pjesme po jednom ne­ promjenljivom napjevu. A kad se tek pom o prema selu Tabakovo stado a za njim Sinanović. a često a iz* mješano o bo je 'sa velikim jarcem zvonurom, koji je uvijek išao naprijed' Pred Tabakovom kućom zaustavio bi se zvonar, okrenuo se prim a stadu, kao da je htio reći. »Z.irnnoiir .« pa bi ušao u p’. r strano dvorište. U dovica Ibre Tabaka izašla bi pred njega i uzela ga za rogove Onda bi on mahnuo glavom i zvono bi zazvonilo. Ovce i koze, kozlići i jan jci ulazili su na vrata. Č obanin M ušan Rizvić ostao bi na ulazu razgo ­ varajući sa svojim drugom Velijom Čavdarom, koji je čuv to stado Siinanovića. P a kad je i postljednja ovca i jan jac unišao zatvorio bi vrata i sjeo pred kuću. A Velija je otjerao svoje stado dalje. Sutra su se opet sastajali i išli zajedno. O d djetinjstva su zajedno. Sada su već odrasli — m ladići, zdravi, jedri. Oni n ik o g a .n e poznaju osim svoga stada i svog sela, kojeg iz jutra ostavljaju i u ve­ čer se opet vraćaju. Ni dane ne znaju, a sata niko ni nema u selu osim muhtara. U priči ljudi pričaju, kako je nekad davno već neki Halil B jelo jev ac napravio od drve::a saihat i ondje pod koščelovtm stablom pred muhtarevom kućom stavio ga na drvo, objesio gjunleta od kamena i pokazivao vrijem e. T o je bilo čur'o b o žje od neuka čovejka, koji nije nikad ni do u grad otišao. Vele u snu naučio. A onda je 6tišao u grad, da tamo pokazuje svijetu svoje znanje. T o je priča u koju jo š i danas svi vjeruju. 7 . j ft Mušan i Velija računaju vrijem e po suncu, a g0. dišnja doba po travi kako raste. Oni znadu, kad se sunce pomoli kroz granje muhtareve koščele, da je onda. J dan, a kada opet na večer baci svoje crvenkasto svijetlo u zamrljani pendžer ma D edin oj so b i, kako se ulazi u selo onda će brzo mrak. Podne je, kad sunce ostavi u hladu polovicu kruševskog blata. Tada i stoka' poilje k vodi, da u hladu prezimi je. N ajprije zvonar pogje niz strm inu zvoneći svojim velikim zvonom, kako preskače" po kamenju. O nda sve pogje za njim. N ajp rije jan jci dignu svoje glave, osluhuju... Onda poemu blejati, — potrče... A kako jedan tako svi... čitava stoka! Velija i M ušan polagano silaze k blatu da i oni u hladu zaspu dok vrućina pregje. Kruševačko blato leži rzmegju Bjelevića i Kruševa. Veliko je rnegjiu brdimai, te nikuda neotječe sivkai-ta voda po k ojoj se uhvatilo zelenilo. Ljeti nešto opane, a zimi i u proljeće naraste veliko. R aširi svoje sku-te visoko uz brda. I po tom se seljaci ravnaju, koliko je kiše zimus bilo, je li štetila ozim ici. A kako voda opada računaju kakvo će ljeto b iti; naime ili će biti više siušno ili kišovito. Kad se popneš na brd o »Staretina«, kako ga zovu, pa , igledaš oko sebe: vidiš lijep p rizo r! S jedne strane krušt čko b lato leži pred tobom , kao uspavano, okru­ ženo zelenim grm ljem , a s druge strane puca ti pred c č tn a .u daljini preko nižih brežuljaka fTutovo blato! S : e ga pozlatilo sa svih strana pa bi rekao, da to i ni voda nego rastoplejno zlato, koje ti o či zasljepljuje. Ne m ožeš dugo gledati, je r bi ti došla nesvjestica . . . M ožda se ova dva blata i sastaju kroz pore zemlje, da zajedno idu dalje i dalje . . . Stv araju rijeke, potočiće i opet ih nestaje pod zem ljom ! P riro d a je tajinstvena i neo d k riv e n a !............... M ušan i V elija dolazili su svaki dan blatu sa svojim stadom, da u hladu otpočinu. Haijvatn polegne oko vode. N jih dvojica izvale se na zelenoj travi, nešto m alo požućeloj od sunca, naslone se na ruku, pa pričaju jedan d ru g om : — Ž ito je d o bro .izraslo, pa počelo mjestimice i sazoravati — govori V elija — jo š nekoliko dane, pa će se kositi. Onda ćemo sam ljeti i sprem ati se u planinu » E , onda će biti pogače od n o vo ga! — J a imam ove godine novu košulju , a kaže mi tetka, da će mi gaće skrojiti za planine, — nastavlja Velija.. »A meni su kupili tozluke i pas — hvali se Mušan, pa će mi i opanke kupiti. — V aljaju kad je kiša — veli drugi — a ovako je ljepše bos. '»V ru ćin a je nastala. U Bjelašnici naći ćemo jo š sn ijeg a u jamama. »E, tamo će biti lijepo. — N aći ćem o opet one stare kolibe, koje su puste bile preko zime. » . . . . I u kojim a su vukovi z im o v a li. . . �Broj 7. 1 8. .BISER« - Poći će i Matići tamo. » . . . I muktarevi. . . lađa je nastala šutnja. Mušan je počeo drijemati pa za čas zaspao. I Velija se izvalio na legja. Tek što bi sklopio oči zazvonilo bi zv o n o !. . Velija bi podigao glavu. Strana 105. Mušan se protezao, zijevao tjerajući rukom muhe sa sebe, progledao i rekao: vSviraj V e lija !. . Meni se svigja! Slušam ja kroza s an. . . 1 opet bi zatvorio oči. (Svršit će se.) Opet mi on ne da spavati.... Bacio bi se kamenom prema jarcu, a zvonar bi za­ stao, trelmo g,kavom, a zvono zazvonio. Kao da je iza­ zivao! . . . Velija bi opet legao metnuvši ruke pod glavu. Počeo se zavoditi u san. Eto, — vidi u polusnu — kako ide u planinu, a pred njim nebrojeno stado obilježeno i zaistrijezeno. vi n­ ce je. Digla se prašina, kao oblaci. On svira uz frulu i skreće sa glavne ceste, da pogje prijekim putem prema planini. Opet progledao. Stado je mimo ležalo kraj vode, a zvonar iabakov hodao izmegju ovaca. Zvono je opet klepetalo. Nekad bi opet za velike vrućine neprestano zvonar hodao i zvonio svojim zvonom, da nije mogao Velija ni zaklopiti o č i ju ... (Jazio je po janjcima, po kozi- .ma, pa nastalo blejanje i kmečenje, da bi natjeralo \ eiiju na bijes. Skočio bi na noge uzeo kakvu štapinu . potjerao zvonara. Un bi otišao do vode i legao. Komarči g opet uno kladi, pa bii us.ajao i njegao, a zvono »se navije* cumo... Velija bi rekao tacia Mušanu: .— Skini mu ono zvono, ili ga zatisni travom nek ne zvoni! »A kako bi se stado sabiralo — kako bi išli bez zvonara? . . upitao bi Mušan. — Pa gonićemo m i . . . »Neznaju oni t o ! . . Oni idu z a g 1 a s o m ! . . Velija nije više spavao. Svirao je na fruli i slušao u daljini — tamo preko blata složnu i lijepu pjesmu. (Jled io kako maleni talasi plove vodom, kako se slijevaju jedan u drugi, da ih opet jedan kolovrat rasijeca. . . iNastaine jeono veliko koto— biva sve veće . veuc aoiz se ne izgubi u daljini. Kad bi očuo Velija pjesmu preko blata prestao bi svirati, ili bi je samo lagano uz lrulu pratio, a Mušan kraj njega koliki je dug hrkao . . . Pa kao da je i hajvan razumio taj skladni glas — pjesmu i frulu digli bi glavu, naćulili uši i slusali. Kao da osluhuju, kao da i oni o sjećaju !. . Jedino koze su mirno ležale, a jarac zvonar hodao. Zvono je čegrtalo — čegrtalo ružno praveći oštro disonancu. M ož­ da je to zvono od kakva uroka udovica metnula jarcu, jer je bilo vrlo veliko; što goveda nose. On je hodao po suncu oko stada, silazio vodi i pio . . . Tad bi se digle i ovce — i koze, hodali za njim po suncu. Komarči bi navalili, nastalo blejanje u kojem se gubili glasi pjesme i frule. Hazlm Muftlć: Život i rad radi Boga. (|edan vaz o širkju). „Allah džell-šanuhu neće oprostiti da mu se ^pri­ družuje u božanstvu, dočim će sve ostalo oprostiti kome hoće"! To je doslovni prevod jednog ajeta iz Kur-ana (dž. š.). Nu da to bolje mognemo razumjeti, moramo biti nešto opširniji. Naš stvoritelj i gospodar Bog (dž. š.) utvrdio je i odredio kur-anom i porukama preko svoga poslanika planove našeg življa na ovome svijetu. Po tome je kazao šta smijemo a šta ne smijemo raditi. A znao je da ce nas naše slabosti i druge okolnosti u životu više puta navesti, da nešto hotimično ili nehotimično protiv Njegovih propisa pogriješimo, pa da ćemo radi toga dolaziti u razne neprilike i da ćemo u vjeri tražiti li­ jeka i razjašnjenja. Za to je Allah (dž. š.) preko svojih poslanika vazda poručivao ljudim a: Nemojte činiti Širća, nemojte se sa svojom glavom igrati, pa koga jo š osim Mene smatrati i obožavan kao Mene. Jer toga neću nikome i nikada oprostiti. A ostalo ću sve i sva lahko opro­ stiti i za sve ćemo lahko račune sviditi, a širća, i opet vam napominjem šiića, širća — neopraštam. Širća se čuvajte više nego salge, nego ljute guje otrovnice i više nego žeravice žive! Jer ja sam samo jedan jedini Bog, vaš stvoritelj, vaš hranitelj i branitelj, vaš usrećitelj, pa ko mene je ­ dinog takovim priznadne i uzpriznajeme u cijelom svome životu, ja ću ga i usrećiti, a onaj, koji nekoga drugog ili nekakvu stvar, pa ma kakva god bila, bude prizna­ vao kao što Mene treba priznavati i bude nekome dru­ gome pridavao neki dio Moje svemogućnosti, Moje sveznanosti i Moga Božanstva, ja ću takog odmetnika u svoje vrijeme na svoj način kazniti, a kad me tada bude molio za pomoć, preporučiću mu za pomoćniKa onoga suparnika, kojeg je samnom poredio. Pa nek onda vidi imali Moj „suparnik" kakve snage! Ti ćeš sada reći: — E , pa to je stvar jednostavna! Ja vjerujem Boga jedinoga, vršim Njegove zapovjedi, klanjam, postim, radim i potpomažem druge; ne pijem, ne kradem i ne otimam. Živim tako i nikad mi ni na kraj pameti ne dolazi da držim da imade ko moćan kao Bog. Po tome što si sad kazao, da će Bog oprostiti sve osim širća, vidim, da odsele smijem što god i po �Strana 106.. Broj 7 j a „BISER" griješiti, pa i koju vjersku zapovjed izostaviti, jer će mi biti oprošteno. A širća ću se beli ču vati! Je st, površno, uzevši to je sve tako', ali pošto širća imade nevidljivoga i n eosjetljivoga to ćemo mi koju progovoriti o širću u širem smislu, pa kad ga upoznaš, moći ćeš ga se bolje čuvati. Širć je šejtanovo sjem e, kojim nas na svakom koraku nastoji zavesti sa pravoga puta, odalečiti nas od našeg Stv oritelja i tako nam upropastiti svrhu na­ šega života i učiniti nam budućnost crnom. A nije to ni lagahan postao boriti se proti traj­ nom šejtanovom zavagjanju. Jer neznajući šta je to Njegove zapovijedi znači, da ga ne slušam o i tj a I)U| se protivimo. Pa opet i kad sav život provedemo j2_ vršujući božije zapovijedi, ako ne budem o imali pri tome iskrenosti i huluza, možemo sve izgubiti i pastj i, nesreću, a kako je stalo onda sa oni m, koji niti fc. vršuje božijih zapovijedi, niti o svom e Gospodaru vodi kakva raču n a! Ko imade kuću, ali jo j krov istrulio i isprovaljivan, čim bude kiše, okisnuće, a za onoga koji se trefi na polju, ne treba ni g ov oriti! T ebe je odavlen spremio neki T v o j veliki prijatelj da odneseš u neki drugi grad (n. pr. u S arajev o) jednu posudu (meda ili kakvu d ragocjen ost, stvar) i dao Ti sirć i nepoznajući kako se proti njega bori, više puta čineći neko dobro djelo, — g rije šiš! Više puta T i klanjaš ili postiš ili daješ prilog u je u tu svrhu vlastita kola i konje, k a ja s e i uzde, ka­ dobrotvorne svrhe i čini Ti se da zaragjuješ sevape, a kad tam o, izmjerivši sve to na fine duševne terezije na kojim se nevidljive dragocjenosti mjere, uvidiće se, da je sve propalo, jer se u to dobro um iješao sićušni trunak razarajuće tvari, najžešćeg otrova, a to je s t ; sve bilo nam ijenjeno nekom drugom, mjesto u slavu Jed in og a! Da se bo lje mognemo razumiti, nap.ravićemp f. dnu nego oči svoje u glavi i gledaj da ga na odregjeno mjesto neoštećenog uručiš, a eto i te stvari pa se banicu i ambrelu, te kandžiju opskrbu. Rekao ti je i tvu na p o lask u : potrebnu drugu »M ed čuvaj više s njima posluži, mnogo će ti valjati u putu za obranu jer će na te napadati u putu pčele, muhe i mnoge druge napasti, vrane, hajduci ali se ti brani i čuvaj mi meda. Ako medu što bude, ne idi mi na oči, pa makar Ti ostali i konji i kola i horm a i sve drugo Štećeno. prispodobu. Nu znaš da mi je do meda toliko stalo, da volim Svako selo imade svoga jednoga m iuitara, koji zastupa seljane naprama vanjskom svijenu i brine se o potrebama cijeloga sela. Je J a n od seljana u nek j pri­ lici nazove nekog drugog seljanina muhtajom i oda mu počast, kf ja sam o pripada pravom muhtasu. da nj u redu uručiš, pa m akar sve zdr ihio i izlomio. Sta će se sada dogoditi onom e seljaku što se je odmetnuo od pravoga m u ktara? Bez sumnje će mu se muhtar osvetiti i nanijeti će mu štetu i to vrlo o sje t­ sro tako nas je svakog naponase stvorio naš m.jostivi svem ogući G ospodar i sprem io nas da pro- D ontseš li med kako treba, ostalo braneći se p rijatelji sm o, kao štu smo i bili, a učuvaš li uz to i ostalu opremu, zna ćeš ko »am ja i vojoj nagradi se ne će znati cijena" I putujemo po jedan komad života i ponesem o sa sobom ljivu i kad mu bude nužda da svrši nekakav posao na mjestu gdje se muhtar pita, muhtar ga ne će ni p ogledati! kao Osim ako se bude pravovremeno pokajao i sa muktarom potpuno uredio svoj od nošaj! A na polasku nam je rek a o : Eto znaš Me i priznaješ M e! Sada putuj taki kakav jesi i nemoj se ša­ (M olimo od Allaha (dž. š i da nam prispodobu!) oprosti ovu Cijeli je svijet kao jedno selo ili jedna m ahala i tog je sela jedan jedini Muhtar, jedan jedini Bog, koji je cijeli svijet stvorio, cijelim svijetom upravlja, i sve što je živo hrani i napaja. O dregjuje kad će se ko ro­ diti, koliko i kako će živiti i kada i gdje će umrijet i sve »stalo. Za to on hoće da sam og Njega i priznajemo pravim gospodarom , pa nam je to po svojim poslani­ cim a poručio i kazao jo š, da nam to priznavanje, neće biti neplaćeno i nenagragjeno. Ali On hoće, da to priznavanje bude iskreno, od srca, sa huluzom ! Priznavati Boga (dž s.) svojim pravim i jedinim gospodarom dužni smo na prvom mjestu srcom , a onda očitovanjem u govoru u svakoj prilici a zatim vanjskim form alnostim a, koje je On opredjelio i naputio nas, a lo je vršenjem Njegovih zapovjedi. Jer ako nevršimo Njegov amanet čisto i iskreno moramo nenatrunjeno i potpuno života Njemu donijeti. vjero van je, na kraju koje zemaljskog liti sa svojom glavom , da bi se u putovanju i za dlaku promijenio. Hoću da Mi taki, kakav je si i na koncu putovanja potpun ostaneš i da mi uručiš moj amanet koji ti sad pre jaje m , a to je čisto i halis vjerovanje. Znaš d a 'ću trajno biti kraj tebe. M otriću te ne­ prestano. G dje me god zazoveš u pom oć, pomoći ću t . Ali pošto će tvoj put biti skopčan sa ražnim po­ teškoćam a i kušnjam a, dajem ti za pom oć vlastita kola razum, k& f'je^ -^ v id . Da konjim a i kolim a možeš lakše upravljath evo fi’i^imsta horm a a to je klanjanje namaza u k o je iM jfe š Me se često sjećati, spominjati Me i dolaziti m r^fl|lo sje te . Da u putovanju ne pokisneš ili da te sunčSfli^žega ne bi spalila, evo ti dobar čador, a to je post kojim ćeš svoje strasti slam ati. Evo ti i kandžija s kojom ćeš bodriti svoje konje da ti kola brže idu i izmiču nasrtajim a mnogih razbojnika, šejtana, asiluka,“Oholosti, obraženosti i drugih zavod­ ljivih napada. T a je kandžija dužnost d ijeljenja žeća ta i potpomaganje sirotinje u M oje ime ! �Broj 7. i 8 „BISER1 Kada svoje putovanje dovršiš, Ja ću te dočekati i pregledati tvoje svjedodžbe o cijelom tvojne radu i življenju. Na prvom mjestu ću u svjedodžbi gledati, kakvo ti .je bilo ponašanje. Ako tu bude stajalo, da si sve u Moja ime činio i da sam ti Ja bio jedini cilj, onda ću te i uzeti sebi i sastaviću te sa drugim Mojim prija­ teljima, a za ostalo ćemo lahko račune sviditi. Budeš li mi uz to donio i onu svu opremu u redu, onda ćeš viditi, ko sam J a ! Onda tvojoj plaći ne će biti kraja ni konca. Dočim ako Ja nagjem u tvome vladanju, da si Mene zaboravio, pa si u nečije drugo ime nešto činio, oda će ti biti uzaludne sve druge odlike navedene u tvojim svjedodžbama Zalud će ti biti i namazi i po­ stovi i hadžiluci i zećati i sadake pa sve da si mili­ junima dijelio! Iz gornjeg se vidi, kad se uoče sve navedene smetnje i zapreke u životu, da se je od svega drugoga lakše učuvati nego od širća. Sve je lahko u onaj drugi grad odnijeti, ali med najteže! Pa u kojim prilikama najobičnije čovjek može da počini taj grdni grijeh, kojim može sebe i svoju hu dućnost upropastiti? U vrlo mnogo slučajeva. U nebrojeno prilika. (Ža to je vrlo korisno često se kajanjem obrac.ati Bogu dž. š.) i moliti Ga da nas On sačuva i u pomoći r m bude pri obrani od nebrojenih vidljivih i nević ] . ih neprijatelja!) Neko je naumio pomoći kakvog siromaha novcom, odjećom ili hranom i to čini za to, jer će mu u nekoj drugoj prigodi ovaj siromah pripomoći sa svojim priznjanjem i pohvalom, kojom će taj dobročinitelj do moći se kakvog unosnog mjesta ili dobra glasa u na­ rodu. Ili je podijelio za to, što to voli njegov stariji ili predpostavljeni i tome slično. Tako darovanje ne samo da je bez sevapa, nego je još i griješno, jer darovatelj, nije prvobitno mislio, da pomaže nemoćnoga radi toga, jer to potpomaganje voli Bog (dž. š.\ koji sve daje i svakog potpomaže. Tako je isto i sa ibadetima, klanjanjem namaza, poštenjem ramazana, putovanjem na hadž, iskazivanjem dobročinstva i u svima dobrim djelima. U svemu treba da je glavna svrha — postignuće Allahovog zado­ voljstva. Za to su stari dobri ljudi u davnašnjim vreme­ nima rfajvolili milostinju dijeliti u tajnosti. Na primjer ostavi novac ili kakav koristan pradmet na putu, kuda će 'siromah, proći i naći je. Dijelili bi u mraku ili za­ motavši se da ih siromah ne bi prepoznao. Napisali bi kakva djela sa savjetima i poukama pa bi ga bez potpisa ostavili na kakvo drvo ili zid, gdje će ga moći drugi naći i čitati! Tako su dakle činili kod dobročinstava koja nijesu obvezatna, farz, a to sve radi toga, da im djela budu namijenjena samo i jedino božijem zadovoljstvu. Strana 107. Ali se obvezatni ibadeti ne mogu i ne trebaju kriti, jer kad bi se i ovi kriomice vršili, onda ne bi trebalo džamija ni mekteba. Šta više ove treba što više, u zajednici vršiti. Svaki namaz u kojem imade više džemata, Bogu je makb.ihnji od onoga u kojem je manji broj džematlija. Kad neko nešto poduzme u božije ime da čini, onda ga u onome poduzeću božija pomoć prati i za­ preke mu se same uklanjaju s puta, dočim ako i u polovici takog poduzeća svrhu svoga posla, nafruni nečijim drugim osim božijeg zadovoljenja, nefaljeno će nabasat na kakvu bilo zapreku i poduzeće će morati zapeti. Neki je čovjek koji je vrlo, uredno živio i svoj život provodio u ibadetu doznao, da u nekom selu imade jedno drvo kojem se ljudi klanjaju i obožavaju ga, za to se ovaj uputi u to selo, da to drvo posiječe te tako onaj svijet dozove pameti. Kad je ovaj dobri Čovjek bio blizu onoga sela susr tne šejtana u čpvječijoj spodobi, koji ga stan'e odvraćati od njegovog nauma govoreći mu, da to drvo ništa ne smeta, a što ljudi skrenuli, te to drvo počeli obožavati, da je to njihova stvar, pa će oni, ako se ono drvo posiječe, početi se moliti stablu. Dobri st nije dao nikako odvratiti od svoga na­ uma šejtan kad vidje da mu nepomažu zavaravanja, okrenu se odupirati i na pošljetku dogje i do tučnjave. Najkasnije se njih dvojica uhvate u koštac i stanu se hrvati. Š o ono reknu, hrvali su se ljetni dan do po­ dne. I na koncu dobri nadjača i šejtana obori podaše i stane ga daviti. Kad šejtan vigje da je nadjačan, domisli Se opet nečemu pa reče: Ja vidim da se ti ne možeš odvratit od svog nauma, ali poslušaj ti mene jo š n.što : Ti si Čovjek siromašan i potreban da se baviš sam o sebi, a da ne zamećeš kavge sa svijetom. Da je Bog htjeo, da se ono drvo posječe, on bi u tu svrhu poslao svog po­ slanika. Tebi ništa dakle to drvo ne smeta, ako ga ti osobno ne obožavaš. Vrati s t ti svojoj kući pa tamo u svom ibadetu i tišini živi, a ja ću ti zato svako jutro donositi po dva dukata, koja ćeš pod jastukom nalaziti!" Ovo se orbazloženje i obećani dukati dobrom čo­ vjeku dopadoše, te pristane na ponudu šejtanovu i vra­ ti se svojoj kući, gdje nastavi svoje staro životarenje u ibadetu. 1 zbilja, prvog jutra dok se probudio nagje dva dukata. Ali kad bi drugo jutro, a ono pod jastukom nema ništa! Sad se iznova rasrdi i krene u selo u čvrstoj odluci, da ono drvo prosiječe. Opet ga sretne onaj isti šejtan i kao i prije, sta­ ne ga odvraćati, ali >kađ nije moglo pomoći milom, okrenu se opet hrvati. �,BI$ER“ Strana 108. A li ovaj puta šejtan nadjača dobroga čovjeka obori ga na zemlju. Dobri kad vigje da je p o bjeg jen, upita šejtana: „K ako to, prije sam ja tebe nadjačao, a sada ne rnogoh?" ,Z a t o “ odgovori mu šejtan „jer si se prije borio radi B o g a, a ovaj put radi dukata! Neka nam je dragi B o g na pomoći, da sav život provedemo u poduzećima, koja će se uvrstiti megju one poslove, što su svršeni sam o u slavu i zadovolj­ stvo našeg Jedin og gospodara! Brojci g jini potpisom na sam oj knjizi, da je dotični kod njega slušao predavanje po tom djelu. T o je, čini se, bilo sve, što je učenik dobio od svog učitelja, koji o sposobnosti učenika nije ništa odlučivao, nego je to imao dokazati sam učenik držeći korepeticije (m uzakjere), a kasnije i samostalnim predavanjem mlagjim a. Priznanje kolega i broj slušalaca ovakog mladog alima odrediće visinu nje­ gove sposobnosti i spreme, podići ga na časno mjesto učitelja ili ga napustiti. Koja djela i iz koje grane m orao je jedan učenik studirati, pa da se smatra, da je nauku svršio, ne može se tačno utvrditi, jer se to svakako tokom vremena mi­ jenjalo, a i nema dovoljnih vijesti o tomu. Stoga ćemo M. 0 . N arcis: Bijeti vjetri. se morati zadovoljiti s vijestima o propisanim naukama u Azharu, što će kasnije slijediti. Držanje javnih predavanja u džamijama bila je s G le ! B ’jeli vjetri drhtav nemir liju početka sasvim privatna stvar dotičnog učenjaka i nje­ Po srca muzičnoj svili, I zlatnom pjenom satkaše v iz iju : Intimu ljubavnoj v. l i . . . govih slušalaca. Ulema je to činila po sv ojoj dužnosti, koju im propisuje Islam, jer je po Islamu grijeh znati, a drugom ne kazati, a mladost željna nauke pobugjivala i ulemu na rad. S lu tim : nagon jo j kroz maglicu planu, I pelud jasm inski strese S čipkastih tajni. U blijesku pjanu Islamska odredba o idžtihadu i opći slobodni duh, ul ■i je vladao u prvim stoljećim a, bo d rio je islamske :ake, da svoje nazore i teorije u dogm atici i pravu Žmirkaju fine noblese. ovako j jvno i otvoreno ispovijedaju u džamijama, da tu San plavih sfera s bisernom jo j lunoir stiču si; \'U i priznanje na ovom, a sevab na onom svi­ tu, jei vrše propisanu im dužnost. Niz refleks šutljiv k o r a c a ; D ragulj iz sjene u njedrašću punom Ljubavni pogled jo j baca. Na stvari svud se poezija prosu Kroz čuvstvo plamene b o je ; U slatkoj čežnji, što mi lice osu Srce ću proliti svoje. C jelov mi v o jn a . . . 1 vizija strasti U zreloj lomi se struji: Č uj, b’jeli vjetre, u snu in cje slasti Jecaju mrtvi s la v u ji... Višegrad. Naravno je, da u prvim počecim a nije bilo mnogo znamenitih poznavalaca K ur’ana i hadisa i s njima ve­ za a dogmatičkih i pravnih pitanja, pa su se i ovaka predavanja mogla držati sam o po velikim džamijama onih gradova, gdje su se naselili sahabei-kjirami i oni učeni muslimani, koji su od njdh slušali tumačenje K ur’ana i hadisa. Osim Meke i Medine bijahu središtem znanstvenog rada nova prijestolnica Damask i novo­ osnovani vojnički gradovi Kufa i Basra. Kasnije se sve više i više povećaje broj napučenih gradova i u njima velikih džamija, u kojima se drže javna predavanja, vode znanstvene diskusije izmegju pripadnika jedne i druge političko-vjenke stranke, pravnog sistem a ifi dogmatičke škole i si., a marljiva pera učenika to bilježe i predaju mlagjima, da tu g rag ju sistematski srede u klasična djela dogmatike i prava. M. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih A rapa. (Nastavak.) U prostranim džamijama velikih gradova nije držao predavanja jedan nastavnik, nego i više ih, jedan jednu granu, a drugi drugu, jedan u jedno doba, a drugi u drugo, a često i više ih u isto vrijeme. Učenik je polazio na više predavanja i učio, koliko i kad je htio, a birao sebi učitelja po volji. Učeniku, koji je m arljivo polazio predavanje, potvrdio bi učitelj svo­ Džamija dakle nije sam o vanjski znak Islamskog kulta, nego ujedno prvo i najviše učilište, gdje se gojila znanost i širila prosvjeta u najšire slojeve naroda. Po­ mislimo samo,, koliko je m oglo biti ovakih džamija, u kojima su se držala javna pred«yanja u doba cvjetanja istočnog i zapadnog hilafeta, kad je vlast islamskih halifa sezala od Him alaja do Atlanskog oceana, od obala Kaspijskog jezera, C rn og i Sredozem nog mora i podnožja Pireneja do u dubine Afrike i obala Indijskog oceana; kad je u sam oj prijetsonici Bagdadu bilo preko 100.000 džamija, u Kairi 30.000, a u Kordovi samo ve­ likih 3 0 0 0 1)! Uzmimo, da je samo u svakoj stotoj dža') Oj. Zcfjdaii: Tarihuttcmvikiim, II- IKK. IVO. V, 91. �Broj 7. i 8. Strana 109. ,BISER" iniji držano ovako predavanje, opet će broj ovih učilišta daleko nadmašiti današnji broj škola u tim krajevima, a početnih škola, koje su malne uza svaku džamiju bile postavljene, biće kud i kamo više! A koliki bi tek onda mogao biti broj učenika i slušalaca u tim učilištima! Medresa. Naučni zavod, koji je po svojoj uredbi mnogo više sličio današnjim uregjenim školama, bila je medresa (učilište), koja se osniva tek u V. (XI.) stoljeću. No osnivanjem i uregjenjem ovih zavoda nije se umanjila važnost prvih (džamija), jer su islamske znatK)sti i čisto vjerske i svjetske doživjele svoj vrhunac in-ccvata u džamijama prije osnivanja medresa, a mnogo­ brojni veliki učenjaci i njihova klasična djela u svim granama znanosti nikoše i živješe prije otvorenja prve medrese. U džamijama, bolnicama, tekijama, javnim i privatnim knjižnicama, te privatnim stanovima i znan­ stvenim klubovima gojila se i zvaila znanost ništa manje nego i kasnije u uregjenim medresama. Medresa je mogla samo uspješnije i brže raširiti u široke slojeve naroda umne tvorevine velikih mislilaca II., III. i IV. stoljeća, zgodno i sistematski rasporegjivati ih i tražiti način lakšeg razumijevanja, i ✓ tumačenja. Pa tako je i bilo. Nakon IV. stoljeća nije ni u jednoj grani isl. vjerskih ili svjetskir znanosti nastala kakova bitna promjena ili ve­ lik korak naprijed, a da o tom nije bila prije zasagjena klica, sve se vrzalo oko starih klasičnih djeta, tum čilo se i sregjivalo gradivo, iz čega je nastao nepre dan broj manjih, srednjih i viših komentara, izvadaka, trak­ tata, rasprava i raspravica. No ne smije se s tog važnost i vrijednos samt me­ drese umanjivati. Ona je vrlo uspješno vršila svoju zadaću širenjem znanja, ona je kao rasadnica prosvjete evala u doba, kad je tamna koprena neznanja i barbar­ stva pokrivala veći dio poznatog svijeta, a sa onim neprocjenjenim blagom znanja i umijeća, što se gojilo baš u oyim medresama, kitio se i cijeli' svijet sve do pred 2 - 3 stoljeća. Islamski kulturni historičari ne slažu se u pitanju, kada je osnovana prva medresa niti gdje. Sigurno je samo, da je prvu veliku medresu u Bagdadu osnovao N i z a m ul-m u ) k T u s i,1) vezir Melikjšaha, -o’džuč') Ebu Ali. Elhasan ibmi Ali sa dičnim imenom Nizafnmlmutk bio je jedan od najvećih dobrotvora r najzaslužcnijih mu­ ževa istočnog hilafeta u V. stoljeću. Rogjen je 40S. u 1 usu- Za Tugrulbega, prvog vladara dinastije Seldžuk, uspeo se do časti vezira, koju je obnašao i za vlade obojice naredi>li vladara: Mp-Arslana i Melikišaha- Umro >e 485. Iza smrti sultana AlpArslana, kod koga je on uživao veliko povjerenje, nasta bor­ ba za prijesto izmegju njegovih sinova. Nizamul-mulk pl iskoči u pomoć M-tflikjšahu i osigura mu prijesto. a on.mu iz zahval­ nosti predao -svu vlast u ruke tako. da je Nizamul-mulk go­ tovo 20 godina niegraničeno vladao. Mudrom i pametnom upra­ vom pošlo mu je za rukom zavesti red i mir u državi i privući sebi najveće protivnike dinastije. Neumrlu je slavu stekao osni­ vanjem mnogobrojnih kuća znanosti (dur-uUrlmi), medresa, tekiia i uboških kuća. gdje su učitelji, učenici i siromasi dobivali besplatnu opskrbu i stan- Takove zavode podizao je .on po ci- kog sultana, god. 457. po hidžretu (1067.), koja se po njemu naziva »Nizamijja«*). Velika ova medresa je monumentalna gragjevina, a sagradio ju je arhitekt Ebu Seid Safi. Za uzdržavanje njezino uvakufio je Nizamul-mulk dućane, koji su sagragjen' oko nje i druge nekretnine, od čega je bilo go­ dišnjeg prihoda oko 60.000 dinara (1 milijun kruna). 10. Zul-kade 459. (22. septembra 1067.)*) uoči ponedjeljnika bilo je svečano otvorenje medrese i prvo pre­ davanje držao E b u N a s r I b n u s - S a b b a g , mjesto imenovanog prvog muderisa E b u I s h a k E š - š i r a z i j e, koji je tek .nakon 20 dana otpočeo svoja preda­ vanja Veliki ugled i opće priznanje, koje je Eš-širazi uživao u učenom islamskom svijetu, privukao je veliki broj učenika u ovu medresu. Sam je govorio, da nije u svom putovanju došao ni u jedno mjesto, a da nije našao tu po kojeg svog učenika, koji je zauzimao časno mjesto. Potanjih vijesti o uregjenju ove medrese nema. Zna se samo, da je bila na veliku glasu i u kasnije doba i da su u njoj držali predavanja znameniti islamski učenjaci, od kojih ćemo ovdje neke n abrojiti:') Prvi je bio gore spomenuti Eš-širazi, pisac mnogo­ brojnih djela o pravu i dogmatici, megju kojima su zna­ meniti. I tienbih fil-tiikh (doživilo je preko 30 komentara) i Elmuhez/eb o pravu, Hikmetul-iškar o tesavvufu i Akidetus-selef o dogmatici i dr. 2 Ebu Sad Abdurrahman Elmutavvali; 3. Ebu Nasr Abdus-Sejjd ibnus-Sabbag, koji je, kako je gore rečeno, prvi držao predavanje u Nizamiji. Bio je priznat učenjak kao i Eš-šira i, pisac kod Šafija najviše cijenjenog pravnog djela Eššamil i drugih; 4. Ebu Bekr Muhammed ibni Ali Eššaši; 5. Ebu Jusul Jakub El-Isferaini, pisac djela Elmustazherij; 'jeloj državi i trošio na njih — veli se — oko 600.000 Umara (od prilike 10 milijuna kruna). Osim velike medrese u Bagdadu osnovao je on još po jednu medresu u Isfihairu, Nišapuru. Hcratu i drugim mjestima; sve ove medrese zovu se po njegovu imenu »Nizamijje«. — Oj. Ze'jdaiii: Tarihut temedun III., 200. »Njegova misao bila je prije svega upravljena na unapređivanje znanosti; kao što je Melikjšah u Nišapuru i dr. mjestima, tako je i on u Basri. a najprije u Bagdadu osnovao medresu, a to i« nešto slično našim univerzuma, ali u prvom redu teološkoiurističkog karaktera. Ova je medresa. prozVanta po njemu Nizamijja, bila prvo mjesto ućenljačkili studija u seldžučkom carstvu i ostala je taka kroz teška vremena, koja 6c kratko­ trajnom procvatu brzo učiniti kraj, sve do provale Mongola«__ Dr. A. Miiller: Der Islam in Morgen- und Aheudland, III.. 95-) Spominje se, da je u Nišapuru. glavnom gradu pokrajirfc Horazau. osnovano vjše medresa (Bejhekijja) Seidijja i dr ). prije nego. je Nizamul-mulk osnovao u Bagdadu veliku medresu, pa da ie i sam Nizamul-mulk osnovao jednu medresu u Niša­ puru prije one u Bagdadu. Prednost, koja se daje bagdadsko* Nizamijji«. biće valjda s toiga, što ie ona u Bagdadu prva • što su učenici bili n taj medresi svim opskrbljeni. :l) V. Wustenfekl; Die Academien der Araben und ilire Lelirer- Obtlingeit 1837. str. *. ’) Po NVijstcnieklu odnosno Umi Suhbovoj: TabakaUisSntijje. �Strana 110. Broj 7. j g ,BISER' 6. Ebu Abdullah Husejin ibni Ali Et-Taberi, pisc velikog pravnog djela K jitabul-udde; žane medrese u Kairu, («a to je najstarija' medresa u tom gradu) Aleksandriji, Kudusu (Jerusalem u) i drugim mje­ 7. E bu Muhammed Abdul-Vehhab El-Farisi, autor jedn og tefsira, gdje je spom enuto preko 100.000 stihova kao ševahid. Veli se da je napisao preko 70 djela; stima. 8. Ebu Bekjr Muhammed Et-Tem im i, daleko poznati vaiz; Es-Sam ani, 9. Ebu Hamid Muhammed E 1 g a z z a 1 i, čuveni islamski učenjak i pravnik Šafijskog mezheba. Koliko je .priznanje i ugled uživao, vidi se po dičnim imenima, koje mu učeni svijet daje kao Zejnuddin, ( nakit vjere) i Huđdžetul-islam , ( = neoborivi dokaz Islam a); 10 Ebul-H asan Ali ibni Muhammed E t-T ab eri; Znamenit je takogjer, vladar Erbilla Muzafferudidm (um ro 630.), koji je osim medresa: osnovao velik broj strofcištai za djecu i siromahe. Za Salaihuddinom su se poveli njegovi potomci i drugi vladari Egpta i Sirije, pa je tako b ro j medresa u samom Kairu narastao na 25. Kad su kasnije tamo zavladailiMamelučki sultani, nasta pravo natjecanje izmegju suitama i velikih b o g ataša; za kratko vrijeme podiže se jo š 45 medresa, te je u polovici IX. stoljeća za života spi­ satelja povjesničara Elm akrizije bilo u K atari 70 me­ 11. Ebu B ek jir Muhiamed ibmii E š-šaši, sia počasnim imenom Fahrul-islam (ponos Islam a), komentator Sabba- dresa. Osmanlijski sultan O rhan (um ro 761.) prvi je osno­ gova Eššam ila u 20 svezaka; 12. Ebu N asr Abdur-Rahim El-K ušejri, En-Nisaburi, koji je svojim oštrim prepirkama sa Hambelijam a skom carstvu jesu medrese sultana Fatiha i one suitama izazvao veliku bu nu; 13. Ebul Futuh Ahmed ibni Muhammed E l g a z z a 1 i, brat E bu Hamidov i njegov nasljednik na pro­ fesorskoj stolici u N izam iji; 14. Ebul-Feth Esađ El-M ihani, koji je dva puta bio namješten u N izatnijji; vao medresu, a za njim su slijedili ostali sultani i veliki dostojanstvenici. Najznam enitije m edrese u osmanlij- Suiiejmama, zvane M edarisi iseman (8 medresa kao 8 viših i nižih o d jeljen ja u Carigradu. O snivanje medresa i nagragjivanje nastavnika dob­ rim plaćama, ia učenika dovoljuiim stipendijama1smatralo dobrotvornim i pobožnim djelom , b aš kao što je i študija teologije mimbusom svetosti zaodjevena bila; 15. Ebu M ansur Said ibni Muhammed Errezzaz; hailifp, bogati trgovci i činovnici, žene visokog položaja 16. Ebu, Vakt Abdul Evvel Eššedženi,"čuven i po ­ podupirali su s toga razne akademije. Z grade su, često znavalac had isa; 18. Ebul-berekat Abdur-Rahm an El-Fribari, koji je bile ogr mne i najvišim arhitektonskim sjajem ukrašene. Tu su bile velike predavaonice, kupališta, i stanovi kako napisao preko 100 djela megju njim a E sram l-arab ijje, za ui. like, tako i za nastavnike. Svaki je učenik imao svoju zasebnu sobicu, a pripadala mu dotacija u novcu, vrlo korisno i lako razum ljivo djelo o gram atici, rječnik Divanul-luga komentar Hamase i M utenebbina div ana, ođiielo hrana i uopće sve, što je om ogućivalo, da se on povijest grada A nbara i d r.; nesmetano oda sam o Studijama. B ro j učenika; bio je vrlo 19 Ebul-m ehasin Ju su f Ibnuš-šeddad, pisac pozna­ to g dejla Siretu Salahiddin i m nogi drugi čuveni uče­ velik; tu se nalazilo učitelja i 'učenika sa svib strana svi­ njaci. Ovi navedeni učenjaci bili su prvi profesori, najsta­ riji po časti, dok je istodobno b ilo jo š profesora i po­ moćnih učitelja. K ako ise vidi po djelima ovih znamenitih prvih muderrisa N izam ijje, bili su to najviše stručnjaci čisto vjer­ skih znanosti, a naročito šeriatskog prava i dogmatike, te jezičnih nauka, a većina ih je predavalo kasnije i u drugim medresama Bagdada, po Siriji i Egiptu. Seldžučki sultani bili su mezbeha (ritusa) šafijskog, jeta. O ni iz Španije putovahu kroz Afriku i Aziju do u daleku Buhia.ru i Sumarkamd, pa čak i Indiju, a isto tako dolazili ljudi iz najudaljenijih krajeva u Španiju, da slu­ šaju znamenite Učenjake, posjećujući uzgred medre?ie u Tunisu, K ajrovanu, Bagdadu, Kairu i drugim mjestima,). Znameniti putopisac iz II. stoljeća Ibni D žubejr navagja, da je on vidio u Damasku 20, a u Bagdadu 30 medresa. (36 — H auri: D er Islam 209;). U špan iji je bilo takogjer vrlo m nogo viših učilišta ali se čini, da nijesu bili uregjene po uzoru Nizamije i drugih medresa na Istoku. pa se u njihov o j državi po tome mezbahu i sudilo i u M akkarija veli o tom : U Španjolaca nema medresa, m edresam a učilo. Nizamuil-mulka su u podizanju naučnih .zavoda sli­ koji bi im pom ogle da dogju do znanja; oni uče sve zna­ jedili ostali vladari (suiltani i em iri) prostranog islam­ skog svijeta,, a megju njim a §u se u tom najviše proslavili su ltan Nureddin Zengi, vladar u Damasku (um ro 570.). On je podigao lijep bro j medresa u Damasku, Halebu, Belebekkju i drugim mjestima1,, a osnovao i dosta dža­ m ija, bolnica i tekija. Iza njegta dolazi po redu sultan Salahuddm E jjubi, ro­ dom K urd (um ro 5 8 9 .), k oji je sagradio jo š danas od r­ nosti u džamiji plaćajući učitelja i uče dia se nauče, a ne cta,dobiju plaću2). Spom iije se istina, da je b ilo m nogo medresa u Kordovi, Sevilli, G ranadi, Toledu i drugim velikim gra­ dovima. za Granadu se čak veli, da je imala 17 velikih ‘) J. H a u r i : Der Islam in seincm Einfluss aut das Leben seiner Bekenner, str- 199. *) Nefhuttib 1., 104. �Broj 7. i 8. Strana 111. .BISER* i 120 manjih medresa, ali će biti najvjerojatnije, da su to bile džamije, u kojima su učenjaci držali predavanja, kao i oi Azharu i u Kahiri. Bilo je dosta medresa u kojima se učila poglavito jedna grana vjerskih znanosti obično hadis, te se taka medresa prama tom zvala Darul-hadis, a u nekima se opet davala velika važnost sufijskoj nauci, a profesori i studenti bili pripadnici kojeg sufijskog tarika (reda) ili po odiedbarrt vakfijje (šarti vakif) učili odregjene v i rd o v e ; a ima tih najviše megju Perzijanctmai i Osman- O broju medresa u doba cvjetanja istočnog i zapad­ nog hilafeta kao i za doba propadanja i vlade malih dr­ žavica, mulukji tavaifa, ne može se stalno ništa r.eći. Nu­ tarnje neprestane bure i ratovi i provala neprijatelja lijama. islamske kulture ništila je na prvom mjestu ova slavna ognjišta prosvjete. Da je broj ovih učilišta bio toliki, Svjetske znanosti mijesu se dakle ka'o takove posebno da bi nas preko svakog očekivanja iznenadio, dokazuju učile u džamijama i medresama, nego samo kao nado­ nam gornji navodi, mnoge jo š sačuvane medrese i napo­ puna i pomoćne nauke za vjersku znanost. Kao znanost kon ruševine, koje se i danas vide i u manjim mjestima gojene su one na drugim mjestima, u javnim i privatnim prostranog islamskog svijeta. A gdje je još znatni broj ućenjačkim klubovima, koji su se obrazovali u privatnim gradova, koji propadoše sa svim svojim spomenicima isl. kućama (medžlisul-ilm), javnim i privatnim bibliotekama kulture, sa svim džamijama, medresama, bolnicama, si(hazain-'ud-kjutub), bolnicama' (maristan), opservatoriji­ rotištima i tekijama, pa broj džamija i medresa, na kojih ma (mersadi felekji) i si. se ruševinama dižu danas privatni stanovi, hoteli i druge Gore smo napomenuli, da su se Arapi najviše za javne zgrade.1) vlade halife Melmuna upoznali sa starim grčkim i indij­ K j u t t a b dakle bijaše gotovo uza svaku džamiju skim djelima o filozofiji, matematici, medicini i prirodnim postojeća osnovna škola, gdje se učila djeca (talimu-sibznanostima, pa se svojski latili daljnjeg proučavanja. jan) čitanju i pisanju, gdje su dobivali upute u vjerske Kroz 3— 4 stoljeća niče megju njima lijep broj učenjaka, koji su ove znanosti unaprijedili i unijeli u njih novih obrede i vjersku nauku i učila napamet po koji odlomak iz Kur’ana i po koju pjesmicu odgojnog i vjerskog misli i nazora, obogatili ih novim otkrićima i (nalazima i tako ih podigli na viši stepen davši im obilježje Islama i sadržaja ;slamske kulture. Kad se Zapad podigao i počeo istraži­ D ž a m i j a i m e d r e s a bijahu srednja i viša vati djela starih naroda, našao ih je najviše u arapskom učilišta, gdje su se u 1. stupnju učile, (študirah tahsil, jeziku i pomoću njih se upozno sa antiknim klasicizmom. teđris) početne vjerske znanosti (o vjerskim jbredima podrobno, o dogmatici i šeriatskom pravu u glav* m (Nastavit će se). crtama! i za ove potrebne grane jezične znam>sti g r a ­ matika i sintaksa, metrika i stilistika) i filoz. propedeu­ tika (mantik-logika), a uzgredno s tim učila se povijest, matematika i prirodne znanosti2). U II. (višem) stepen-u iNedžtb čard žić: učile su se potanko sve vjerske (teologija, tumačenje Kurama i hadisa) i šeriatsko-pravne znanosti (prouča­ vanje izvora prava, pravnih pravila i analogije, sve­ ukupno materijalno i foirmailno prevo), za t.'m iz filo zo ­ fije, metafizike, matematike, prirodnih i ostalih svjetskih D ram a u pet čin ova. znanosti -vi oni dijelovi i1 u onom opsegu, u kolixo je Po priči iz Hiljadu i jedne noći. to potrebno za razjašnjenje i dokazivanje vjerskih istina, i potkrijepljivanje i opravdanje pravnih nazora i riješe(Nastavak.) nja, te suzbijanja učenjačkih protivnih nazora i mišljenja ČIN IV. i nauke heretika, islobodoumnjaka, prirodnjaka i si. vjer­ flli Baba i četrdeset hajduka. skih sekta. ') Mustansiiijja, znamenita medresa, koju' ju sagradio 1233. halifa Mustansir u Bagdadu, pretvorena je U veliki Karavansaraj. -') Ove nuzgredne znanosti učile su se većinom čitanjem vi­ ših i manjih, težih i rakšth djela iz edčpske književnosti, što je na prvom mjestu služilo upotptinjen'ju jezikoslovlja- Da se vidi; šta su sve ova djela edep^ke književnosti sadržavala, navešćemo ovdje i/. 1. Oohteiherove: Kratke povijesti arapske knji­ ževnosti slijedeći odlomak (str. 85. i 87-). »Edepska k n u ^ nosi podgaja u Islamu uza stručne utaučenjake ko o obrazova­ nih ljudi. Ona ne pretresa opće ljudske prilike po kak\oj stiucm , nauci nego ih" gleda sa stajališta obrazovanog P= ma. te ima enci.klo'pedičan značaj- Tu mia gradiva iz M l snijih grana znanja: povjesničkog predanja iz dž^ililK ta. povjesti Islama, povjesti pjesništva, tu je prozodija poslovice, knji­ ževne i povjesničke priče i t. d, (Dogaigja se nakon nekoliko mjeseci. Dvorište pred Ali Babinom kućom. S lijeve strane vrata, na koja se izlazi na sokak, a s desne opet kućna vrata. U pročelju se vide tarabe i staja.) P rizor prvi. Halil harambaša s a m. Halil haram baša (preodjeven u trgovca ulja, ulazi sa sokaka u avliju): Hm, to će biti zaista kuća toga moga dušinarta, komu ću još večeras zavrnuti pasijim vrstom. (Ćin-i rukom, kao da je nekoga ščepao za vrat.) Nakon toliko muke i truda ipak evo nagjoh stan onoga, koji je za moju špilju saznao i toliko mi blaga odnio, lim. �Strana 112. BroJ_7_ig ,BISER" adai je i taj m oj dušmanin Ali B ab a prava lisica. (M aše gflavom.) K oliko sam pulta Skovao plan, da mu se osve­ Halil harambaša (lukavo i p onizno): Vi ste «igurno ako se ne varam, g ospodar ove kuće? tim i da gai uklonim s ovogia svijeta, ali mi je svaki taj Ali Baba (kroz sm ijeh ): Mislim da jesam , jer ■ plaćam za nju porez, a nitko drugi. n1on on pokvario. I m oj trud b io je vazda uzailud. Je d ­ noga, za koga sm o zaista m islili da je on, naigjemo ’u špilji i sasiječem o.T ada sm o m islili, da smo se svoga dušmana riješili. K ad drugi dan dogjem o u špilju, a tu nema /lešine, a i M aga opet manje. Prvi put pošaljem jed­ noga od Svojih u gra'đ, da dozna štogod o tom psu, k oji se usudio ući u m oju špilju. (Škripi zubima.) Ovi se slu čajno nam jeri na nekog p ostolara: „Kaiko ti vidiš šiti ,a jo š se nije dobro ni razd an ilo ?" — ,.Kalko ne bih Halil haram baša: J a sam trgov ac i .gonim ulje na pazar. P o što se prabliižuje moć, to b i vas molio, da ,mi dozvolite, da kod vas prenoćim. Ali B a b a : B u jnim , drage volje. M oja je kuća vazda stranim ljudima' otvorena. Robu ćem o sm jestiti ovdje u aivliiljđ, a mi ćemo opet u kuću večerati i spavati. Halil haram baša: B aš bih volio gospodaru, dia i ja ovdje u avliji prenoćim kod sv oje robe. vidio šiti, odgo vo ri o vaj, kad sam sinoć pri većem mraku Ali B a b a : N ije brate, potrebno. R oba ti je na vjj. sašio sasječenu Uješimu” , odgovori postolar. M oj se drug 'gum om mjestu, to ti dajem svoju poštenu riječ. A osim o bradu je tome, te počne postolara potanje ispitivati o toga odkako dočeka vam miusafire pod sv oj krov, ni jed­ tom : G dje je to šio i čija je to Iješima? nom nisam dozvolio, da no ći u avliji pod vedrim nebom pa meću bili ni vama. P o sto lar je 9 početka sve tajio, no kad mu m oj drug pruži dukat, otkri mu sve, što je znao. Reče, doi ne pozna Halil haram baša (preko v o lje): P a neka bude gos­ kuću, je r su ga tam o zavezanih očiju odveli. Zaito reče podaru' na1 vašu volju. (U no si jednu po jednu vreću, pai on mome drugu, da ga isto tako jo š jednom zavezana ih sm ješfa jedno do druge.) povede, pa gdje mu rekne, da otngje stane. M oj drug od­ mah to učini. Išli su tako iz jednog sokaka u drugi, dok 'red jednom kućom ne reče postolar đa- stanu. Tu stade zavoj Ali B a b a : Tako ti njih unesi' i slo ž i ovdje. Vrata će avlinska biti zatvorena, pa se ne trebam o bo jati hrsrtza. Halil haram baša: A m agarad gospodaru, što ćemo mna? ' s očiju i reče drugu, da je to ta kuća. gdj- je šio. M oj AH B a b a : Ništa. Neka sto je sadia pred vratima na drug odmah o b iljež i avlinska vrata kredom i povrati se sokaku, a ja ću m alo kasnije poslati nekoga, neka. ih am tvr­ otjera u mojtu bašću, pa nek tam o do sjutra budu i pasu. đo m islio, da je osveta gatova stvar i da ćemo pasjom Halil haram baša: D o b ro gospodaru. (U nosi pos­ ljednju vreću).- nama u šumu. Tu istu noć saeiem o u grad. V<«ć glavom našeg dušmanma okititi špilju, A kad dogjosm o tam o? (Srdito.) Ne jedna vrata, već više i’- obibeženo istim znakom Nama ne preosta drugo, nego ne- sp opravlienim poslom povratiti u špilju. O h ,.kako eiattn tad•>, ra^ro-jen bio. H tio satu da istoga svoga druga ovim thva a se za sakriveni inat* pod pašom) m ojim m,?čem Ali B a b a : U n io si sv e ?! H a? Halil h aram b aša,(gleda, oko sebe, kaođa je jo š htio ): Jesam . nešto Ali B a b a : Bujrum sad sa mnom u kuću. (Pogju.) Halil haram baša: Odmah g ospodaru, doći ću. (U spsrečem. N o on zaista sirom ah nije kriv, nego lukavi isti čas nagne se vrećam a): Kada iz so be u koju me Mi Baba, koii ie, dosjetivši se valjda, nekoliko vrafa sm jeste počnem bacati kamenčiće na vas, vi odmah svo­ istim znakom obilježio. D rugi put sam ia sam poduzeo put ovamo, ier bez starca nema udarca. (L u p i se rukom jim vrećama razrežite uzlove i izigiite van. (Iz vreća gla­ so v i: Hoćemo, hoćem o g ospodaru!) u prsa.) Nagiem istog postolara. On mi pokaže kuću, ali ia ie ne obilježim , već je dobro razgledam i vratim se u š"ilm . I sadtat upravo vidim, da ie to ta ista kuća. ('Raz­ gleda oko sebe po a v liji) N apravio sam se kao trg o ­ vac ulja, koti goni svoiu robu na pazar. U dvrie sam miešine ^miecrftio svoie ulje, a u druge zavezao svoje dru­ gove. Zatnofliću Ali Baibu, d?i kod niega pre^io^m U noći ću već. kad uhvatim zgodu. .. (š J išće šake. ali pre­ kine razgovor, jer opazi, da neko iz kuće d o lazi) Halil harambaša za tim žurno ode za. Ali Babom. P rizo r treći. Morgijana sama. M orgijana (dolazi s posudom u ru ci): E to se već približuje noć, a gospodar nije kupio ulja za svjetiljku. Osim togai imademo jo š i o vo g mmsrafira, pa treba noćas, ulia više nego običn o. (G leda u vreće.) T o je ulje u vre­ ćama, pa ću baš odatle malo uzeti. T o se neće ni poznah. (P ribližuje se vrećama, ali u isti čas začuje iz vreća glas Prizor drugi. J e H vriiem e? P o b ije d i u licu i prepane se, Ai se brzo snagje. U seb i: „Ah, Bože, to su zaista hajd uci." (Prema Pr i j a š n j i i A li B a b a . vrećam a.): N ije jo š, ali će biti skoro. (D o g je onoj vreći Halil haram baša (u seb i: E to g a.): Selamun alejkium! Ali B aba T ^ (iznenagjen dolaskom stranca): Vealej- kjumu ©elaim. K oja sreća? Š to želite? smijem, pak napunivši posu<tu ode žurno u kuću. Brzo ce onet povrati s praznom posudom .) J o š m oram uzeti ulja. (Puni posudu iz rstle vreće.) (U s e b i): J a ću1 vamaj po" kazati, kad je vrijem e, kada vam vrek> nije salijem P° �Broj 7. i 8. Strana 113. .BISERA pasijiin glavama. (Odlazi s uljem u kuću1ali se brzo vra­ ća sai vrelim u kotilu uljem.) Sada će vani biti vrijeme. (Sailjeva vreio ulje po vrećama, dok nije sve dobro po­ lila, a onda žurno odlazi u kuću.) Prizor četvrti. Halil haram basa s a m. (Padaju nekoliko puta; sitni kamenčići po vrećama.) Halil harambaša (dolazi): Smrdiie, Mehmede, Ahmete, zar ne čujete moju zapovijed? (Približuje se vre­ ćama, ali sav iznenagjen i zastravljen zastane.) Ah, Bo­ že, je liii moguće, da su svi ugušeni vrelim uljem! (Lomi ruke): Dakle mi i ovi zasnovani plan izjalovi se. (Stoji i razm išlja.): Pa nc silimo to, nego ostadoh još i bez svojih vjernih drugova. Kud ću sad sam bez njih? Čemu mi sad i život? (Huče i hvata se za kos'u.) Ali Baba, AH Baba, lukava lisico? Htjedoh da ti se osvetim, pa me preteče i lljuito mi se osveti. Eto si me napokon riješio i mojih vjernih drugova. (Gleda srdito u vreće i stišće šake.) Ali nemoj misliti Ali-Baba, da je s ovim sve svr­ šeno! Ako je nestalo mog društva nije mene. Osvetiću se jai tebi za sve ovo. SVe ćeš ti ovo sa svojom ruso” , glavom platiti, ako bude H ail harambaša živ. (Ouje, kako neko dolazi iz kuće.) Sigurno taj stari p a . dolazi. Najbolje će biti, da sada' pobjegnem. Čekati ću boftju zgo­ du za osvetu. (Žurno odlazi.) (Nastavit će se.) prema nama i ostalim konfesijama. Medžlis je ustrojen »naredbom carsko i kraljevskoga zajedničkog ministarstva od 24. oktobra 1882. broj 1959/Pr. B. H., kojom se postavlja reis-ul-ulema i ustro­ java medžlis uleme za Bosnu i Hercegovinu« i koja glasi: § 1. Za upravljanje muhamedanskih vjerozakonskih i bogomoljskih vodnošaja postavlja se reisel-ulema i pokraj njega medžlis-uleme, sastoje- ći se od četiri člana. § 2. Reis-el-ulemu kao i članove medžlis uleme ime­ nuje Njegovo carsko i kraljevsko Apostolsko Veličanstvo. § 3. Naročita je dužnost medžlis uleme, da obav­ lja izpitivanje kadija i naiba, a prema uspjehu ovih ispita izdavat će se dekreti glede osposobljenia. ■ § 1 fzmegju kandidata, koji su tim načinom spo­ sobnima pronagjeni, imenovat će zemaljska vlada kadije i naibe na predlog reis-el-uletne. 5 5. Djelokrug ,zatim poslovni red medžlisa ule­ me, kao i vogjcnje pisamičkih poslova pri po­ tonjem, uredit će se posebnim naredbami. Kako se vidi forma je ministarske naredbe suha i kljakavn, pa koje čudo da nije bolja ni vladina naredba, kojom ie odregjen djelokrug medžlisa-uleme? Saklb Korkut: Naša vjersko*prosvjetna autonomija. ( Kurbanima prava i dužnosti svog »vjerskog poglavice«, jer je »Sta­ tut o vlasti i poslovnom redu medžlisa uleme« priopćen samo tom medžlisu. Već iz samog načina ustrojstva ovog tijela može se vidjeti koliku mu jev ažnost pripisala Kučerina uprava, nu mi ćemo donijeti djelokrug onog »hej’eta« da i njime utvrdimo silnu razliku u postupanju „desetgodišnje borbe"). (Nastavak.) I. Vjerska i vakufska uprava prije autonomije. 4. Uprava vjerskih poslova. Kao što je bio užasno skučen i sputan rad vakufskih organa, tako je i uprava vejrskih poslova bila stavljena pod nesnosan nadzor zemaljske vlade. Dapače se može reći da su vjerski organi bili puka sjena. Vlada je zavela instituciju »medžlisa uleme« sa »reisul-ulemom« na čelu i skrpala im djelokrug, a da o tom nije izdala nikakve javne naredbe. Zabrana kućarenja i još sitniji predmeti mogli su biti predmetom na­ redbe, nu osnutak vrhovne isl. vjerske oblasti i njen djelokrug nije bio vrijedan, da se oglasi u zborniku za­ kona i naredaba. Islamski millet nikad ne saznade za »Statub je izdan 1882., a sadrži u svemu 23 para grafa. D v i j e p e t i n e toj? statuta odnosi se na formaliie oko ispitivanja kandidata za šeriatske suce, a ostali dio donosimo što doslovno, što u sadržaju Prvi paragraf glasi: »Reisul-ulemi i niemu pridije­ ljenom medžlisu uleme je u vlasti da upravlja, nadzire i ravna sve muhamedanske vjerozakonske i bogoštovne poslove; da nadzire i kontrolira one zvaničnike, koji su postavljeni za upravljanje ovijeh poslova, da ove zvanič­ nike i m e n u j e d o t i č n o p r i t o m s u d j e l u j e ( ! ! ) , napokon da obavlja ispite šeriatskih sudaca; n e d i r a j u č i t i m u o s t a l o m u v r h v n o nadz o r n o pr a v o v l a d e , niti u p o s e b n e z a kone i n a r e d b e , k o j e m o ž d a (!) s a d r ž a v a j u d r u ­ go i a č i je ustanove«. Valja se samo malo zadubiti u gornje rijeci, pa da se uvidi sva absurdnost djelokruga ovog vrhovnog tije­ la. »Medžlisu uleme« je u vlasti da upravlja i ravna, ali vlada izdaje zakone, po kojima se medžlis ima ravnati; medžlis nadzire i kontrolira, ali ne smije zadrti u vrhov­ no nadzorno pravo vlade! Gdje su granice tog vrhov­ nog nadzora, kad će ulema-mcdžlis imenovati vjerske zvaničnike, a kad opet »sudjelovati« pri imenovanju — daj pa znaj ! . . . �Strana 114. ,BISER' D rugi paragraf g la s i: »Prem a p o s t o j e ć i m (!) vjerozakonskim propisima i zakonskim ustanovama koje valjaju u ze m lji,. rješava ove poslove ili reisul-ulema o so bno ili medžlis uleme«. Treći paragraf pridržaje J roj 7, i 8. postigne rečeni posljedak, o d l u č i ć e p r e d s j e d n i k po svom mnijenju, te će svoje odluke upisati u zapisnik Ove ustanove nemaju valjanosti kod glasovanja u gledu ispita za šeriatske suce«. Drugim riječim a m edi- reisuj-ulem i: 1. podjeljivanje dopusta članovima medž- lis može trabunjati šta ga volja: dok nije sporazuman lisci do 2 mjeseca u godini, ' reis nema zaključka, a ne popusti li medžlis, »zaključak« 2. pregledanje džamija, bog om olja i bogoštovnih zavoda za naučanje i odgajanje (medrese itd .); 3. podnašanje predloga za im enovanje onih vjerozakonskih zvaničnika, koji se prema postojećim zakonima postavljaju državnim dekretom (beratom ), 4. imenovanje dotično potvrgjivanje (!) svih ostalih vjerozakonskih zvaničnika i 5. rukovogjenje discipline (zapta) u vjerozakonskim . stvarima, koje se vrši - p o u č a v a n j e m , oporni-, je ono, šta hoće reis! . .. § 14. veli da spise potpisuje reisul-ulema, a kad se šta piše vladi »ima se uvijek naznačiti da li je odluka stvorena jednoglasno ili o bratn o ; u potonjem slučaju im a s e p r e d l o ž i t i p r e p i s o n o g sj edničk o g z a p i s n i k a , koji sadržaje glasovanje o predmetu«. § 15. veli da je se za pisarsku manipulaciju reisu prirodan (!) tajnik, kojeg imenuje vlada na predlog njanjem iukoravanjem . »Svi drugi poslovi raspravljaju se u sjednicama medžlisa uleme pod predsjedništvom * reisul-uleme, a u § 16. daju se upute o rukovanju kancelarije. Karakterističan je, pa ćemo ga citirati: »Dodareisa-ul-uleme.« L zeće spise otvara reisul-ulema, bilježi na njim a dan, koje­ f ga su prispjeli, te ih za tim predaje tajniku, koji će ih (§ 4.). »Ako je reisul ulema trajno zapriječen, zem .vlada ravnanje poslova jednom članu uleme« (§ 5.). prenijeće medžlisa P arag raf 6. n aregjuje da članovi imaju marljivo rje ­ šavati dodijeljene poslove, čuvati uredovnu tajnu i ;apu njavati vjerske dužnosti. Sedmi veli da se poslovi trajno zapriječenog člana imaju »predati kojem d ugom članu ili razdijeliti megju sve druge članove« a osmi odregju je da se »u pravilu drži svake hefte 'edna odmah imati upisati u uručbeni zapisnik. U ur. zapisnik upisuju se spisi tekućim brojevim a, a b ro j se bilježi na svakom spisu. Čim je koji spis riješen, valja to naznačiti u uručbenom zapisniku uz oznaku dana rješidbe.« Lto i to dolazi u statut! . . . Konačno § 17. odregjuje da se rješidbe, upravljene na vladu, na oblasti i sudove u zemlji izdaju na zemaliskoiji (!) jeziku«. ednica, nu j-ri potrebi može reis sazvati i izvanrednu - eđnicu«. »Humana« se je vlada jo š i više pobrinula za cijenjeno zdravlje članova ovog medžlisa, pa u § 9. n aregjuje: »Osim hitnih slučajeva n e s m i j u se sjednice držati petkom i na oba bajram a«. § 10. veli da sjednice nijesu javne i daje jo š jednu uputu za čuvanje zdravlja odredivši, da »u sjednice va­ lja prizvati perovogju da vodi zapisnik«. Član se može upotrijebiti ža perovogju sam o kad nije moguće pri­ zvati perovogju ili kad to nije probitačno radi posebnih uzroka. Sjednici imaju prisustvovati svi članovi ili se na vrijem e ispričati predsjedniku. I io takav bijaše taj silni i opširni djelokrug našeg vrhovnog vjerskog tijela. K oje onda čudo, da je bilo besplodno i da je našu vjersku obuku dovelo u ćor­ sokak? U drugom poglavlju biće o ovom nedostatku više govora, pa ćemo ovim završiti ovo poglavlje. 11. Historijat borbe za v. m. autonom iju. fl.) Džabićev memorandum. l‘rvi veći korak za dokrajčenje našeg nesnosnog sta »D a sc može stvoriti valjan zaključak nužno je da nja učinjen je „m em orandum om " od 1 5 .decem bra 1900. je prisutan predsjednik i najm anje dva člana medžlisa«. što ga ministru K alaju upraviše „predstavnici i zastup­ nici m uslimana" pod vodstvom m ostarskog muftije merhum Ali Fehmi ef. Džabića. Na memorandumu biahu potpisani: za okružje M o s t a r : Ali Fehmi ef. (§ 11.) »O sjednici vodi se zapisnik u koji se ima za­ bilježiti: dan sjednice imena prisutnih članova, zatim tečaj čitave rasprave, m nijenja pojedinih članova i po njima (!) stavljeni predloži, te posljedak glasovanja i stvoreni zaključak. Sjednički zapisnik potpisuju svi pri­ sutni. (§12.)K ako je tadanji upravnik zam išljao zadatak medž­ lisa vidi se iz par. 13. koji g lasi: »Zaključkom postaje onaj predlog, za koji su glasovala bar dva člana i u z k o j i j e p r i s t a o p r e s j e d n i k . Ako ni jedno mni­ jenje ne može steći dva glasa, ili ako predsjednik ne pri­ Džabić i M ujaga K om adina; za S a r a j e v o : H. Salih- aga B ičakčić i Ahmedaga H end a; za T ra v n i k : Hamdibeg H asanpašić i Alibeg F ird u s; za B a n j a l u k u : H. Mahmudbeg Džinić i H. Sulejm anbeg C e r ić ; za T u z l u : H. Osman ef. P rcić i B akirbeg Tuzlić, te za B i h a ć : Skenderbeg Kulenović. Po svojoj formi i stilizaciji memorandum nije staje uz o va dva glasa, m oraće se o predmetu u slije­ kakvo remek-djelo, jer vrvi opetovanjima, a ni raspo­ red mu nije najzgodniji. Nije sistem atičan, nu jest stvaran, dećoj sjeonici — a ako ustreba i u daljnjim sjednicam a muževan i otvoren, pa radi to ga’ može služiti na čast __ ponovice raspravljati. Ako se niti na ovaj način ne i diku svojim potpisivačima. �Broj 7. i 8. „BISER* U uvodu mu se ističe d ajeA ustro Ugarskoj po­ vjeren okupacioni mandat sa svrhom, da „svojom upra­ vom sprovede potpunu i trajnu pacifikaciju Bosne i Hercegovine" (Andrassy), te da - kako reče Bismark — „uspostavi red i osigura sudbinu ovih naroda". Dalje se citiraju ove riječi iz proglasa generala Filipovića : „Car i kralj zapovijeda da ivi sinovi ove zemlje uži­ vaju jednako pravo pred zakonom ; da svi oni budu štićeni u svom životu, u svojoj vjeri, u svom dobru i imanju. Vaši zakoni i uredbe ne će' se samovoljno obarati, Štediće se vaši adeti i o bičaji; ništa se neće nasilno promijeniti". Onda se citiraju ustanove novopazarske konvencije, prema kojima se ima uzeti osobit obzir na urogjenike prilikom postavljanja zvaničmka, osigurati potpuna sloboda vjere, a naročito sloboda muslimana u saobraćaju sa njihovim duhovnim šefo­ vima, te da će se strogo kazniti svaki napadaj na po­ štenje, moral, ličnu sigurnost i vlasništvo muslimana. Ističe se i ustanova konvenc je, da će se sultanovo ime i nadalje spominati u molitvama i poštovati običaj, da se na minaretima izvješava otomanski barjak. Vrlo je interesantan stavak, u kojem se navodi uzrok i povod narodnoj akciji, pa ćemo da ga citiramo ,.Od toga vremena (t. j. od okupacije) prošlo je više od 20 godina, još koja godina i navršiće se četvrt vi­ jeka okupacione vlade i naša je sveta dužnost, kao muslimana l o j a l n i h g r a g j a n a o k u p i r a n i h ze ­ m a l j a otvoreno i iskreno iznijeti kred Vašu Preuzvišenost u ovoj predstavci tegobe i- želje :s!air.bkog naroda u okupiranim zemljama; tegobe, da se iz njih vidi šta je za ovo četvrt vijeka bilo na putu potpunoj i trajnoj pacifikaciji naše otadžbine; želje, da s njima pokažemo onaj put, koji će dovesti do osiguranja vjerske svetinje islamskog naroda, a time i do potpune i trajne pacifikacije naše otadžbine". Predstavnici se u prvom redu tuže na to, što Islam nije dobio obećane zaštite, nego je okupacija „stvorila za islamski elemenat izuzetan i težak položaj". Uprava nije imala nikakva obzira prema islamskom elementu, niti mu je pružila ikakvu garanciju za obezbjegjenje njegove vjere. .Islamski je narod ne samo s pouzdanjem predusreo okupacionu vladu, odrekav se svog gospodujućeg političkog i socijalnog položaja i time sam počeo utirati put vjerskoj i poli­ tičkoj ravnopravnosti, nego je lojalno u svemu po­ dupirao tu vladu čak i onda, kada je ista sasvijem u svoje ruke uzela cjelokupnu upravu i čisto islamskih stvari". „A šta se je dogodilo ? Poslije dvadesetgedišnje okupacione uprave vidio je islamski narod oko sebe porušene džamije, razrovana i razgrabljena islamska groblja, a uništene zadužbine pobožnih muslima". Memorandum ističe da je islamska omladina „li­ šena vjerske obuke, islamske svijesti i ponosa, pusti plijen katoličke propagande", jer u cijeloj zemlji nema više nego 40 mekteba, većinom u gradovima. „Nje­ mački učenjak Treitschke izrekao je veliku Istinu, kada Strana 115. je kazao da religija mora biti središte za najniži stepen narodne pouke i da u normalnim odnošajima seoika škola mora biti vjerska. Izrekao je veliku istinu, kada je kazao da komunalne škole nijesu podizale vjerski mir, nego ga naprotiv rušile". Državne naše škole ni­ jesu internacionalnog nego skroz kršćanskog karaktera. U njima se pogrgjuje naš Pejgamber i , falsif kuje p-vješt u korist hrvatstva i njegove političke i vjerske (!) propagande." Dalje se ističe kako je vlada odgovorila na jednu predstavku radi nezakonitog prekrštaja Fate Omanović: „ T a k v i m n e p r i l i k a m a n a j v i š e je kriv sl ab v j e r s k i o dgoj i s l a m s k o g nar oda u B. i H.“ Iz tog vladina odgovora sasvim se logički povi či zaključak, da su manjkave i nedostatne vladine institucije ulema-medžlisa i centralnog povjerenstva, te konstatuje da je „cijeli rad okupacione vlade sa svim njenim odredbama i uredbama u pogledu isl. naroda urodio tim rezultatom, da je danas nakon 22 godine okupacione vlade slab vjerski odgoj u narodu, koji je već 400 godina srasao sa Islamom i koji uz svoju vjeru prijanja svom dušom." Vlada dakle nije obezbijedila opstanak islamske vjere, nego su ga „sadanje neshodne 'organizacije dovele do opasnosti." Dalje se oštro osugjuje popustljivost vlasti prema „nasrtljivoj katoličkoj propagandi", ističe pristranost nekih organa prilikom konverzije i tuži na to, da se ne poštuju n: propisi privremene naredbe o prelazu iz jedne vjere u drugu. Oštro se kritikuje nemar rijaseta i veli: .S a bolom u duši vidi islamski narod, kako je u toj nejednakoj borbi prepušten samom sebi, kako njegove vjerske starješine napuštaju svoju vjersku pas­ tvu i njene svetinje. Ni reisul-ulema, ni ulem a-medžlis, ni darul-mualliminom proizvedene hodže ne podigoše glasa u obranu islamskih svetinja, ne zatražiše strogo vršenje zakonitih odredaba u pog edu mijenjanja vjere’ ne zahtijevaše zadovoljštinu pogaženoj pravdi. Muftije( i hodže, koji to učiniše nijesu pitomci darulmuallimina a što to učiniše, lišeni su svoga zvanja i dužnosti radi ..prijekornog ponašanja". Vjerske starješine koji se lojalnim putem zauzimaju kod nadležnih vlasti za sa­ niranje vjerskih povreda i koje njihov Halifa odlikuje ordenima i počasnim zvanjima — lišavaju se njihova zvanja, a starješine, koji su slijepi i gluhi naprama nasilnom i nezakonitom pokrštavanju — glade se i maze i samo njima povjerava vlada vjersku i narodnu sudbinu Islama". Kod nas su na jednoj strani hodže, koji odbijaju odličja svog Halifa, a na drugoj svjetovni upravnici, koji se ponose papinskim ordenima. Nastavljajući kritiku dotadanjeg stanja veli memo­ randum: „Od kako je okupaciona uprava uvela ulemamedžlis sa reisul-ulemom nisu ni reisul-ulema ni koji član ulema-medžlisa u svom svojstvu najviše i nad­ zorne duhovne vlasti ni jedanput pohodili ni jedno mjesto Herceg-Bosne, da se osvjedoče o vjerskom na­ pretku isl. naroda, stanju medresa i mekteba, džamija �-Rt°i u r. „BISER" Strana 116. i g roblja, o valjanosti nastavnog i svećeničkog o so blja, 0 upravi sa vakufsko-m earifskim dobrima, nijesu ni­ kada i ničim pokazali da islam ski narod u vjerskoj svijesti učvrste i da tu svijest podignu. Naprotiv, oni su one, koji bi ih upozorivali na jadno stanje medresa 1 m ekteba — prijavljivali zemaljskim vlastima kao bun- da im je obuka bolje organizovana, nu ma|0 jh . nastavnici su im slabo plaćeni, naukovna im je osnoi^ vrlo hrgjava, nastava m ehanička, a muallimska Sna sobnost traljava, je r je loš darul- muallimin. °* Sud o medresama vrlo je krepak i napredan ćemo ga doslovno citirati: „Imamo i medrese, aii džije islam skog naroda". »Sto imadosm o ovo starijih hodža već ih evo malo po malo nestaje, izumiru, pa nas već sada obuzimlje strah i zebnja na pom isao, šta će za kratko vrijem e one u tako neurednom stan ju , da se na njih ne mofc apsolutno reflektirati, jer su prepuštene pojedinim mu. biti s nama i našim vjerskim odgojem, kad i ovaj ostatak starijih hodža izumre. T ko će nas učiti i tko će nam uopće vjeru prop o vijed ati"? daju nauku u onakovom neredovnom sm islu i programu, derisim a, koji za neznatnu potporu — a ne redevitj plaću — negdje od vakufa, a negdje od naroda, pre. kako ga oni sami po sebi hoće. Nema u njima odregjenih knjiga, nema redovnih dana i sahata nauke „Naobrazbu hodža uzela je vlada u svoje ruke osnivanjem musi. preparandije „Darul-m uallim in." Zna­ nema rasporeda i rada, uopće nema ništa, nego je sve čajno je kod te institucije, da se na njoj ne šta i kako hoće, bez da ih ma tko gleda i nadzire i bez da o njihovom djelovanju ko vodi nadzora i računa." predaju islamski bogoslovski predmeti, da se u njoj ne poučaje arapski i turski jezik, u kojim su jezicim a protumačeni kako elem enti tako i sva isl. vjeronauka. U darulmualliminu ne nastavlja se više nego 2 — 3 sata dnevno i cijela obuka ne traje nego tri godine. Učiteljske plaće prepušteno tijem pojedinim m uderisima da rade unutra Kao daljnji dokaz nem ara rijasetske i vakufske uprave, te pristranog postupka vlade navodi memo­ randum razne uzurpacije g robalja i drugog vakufskog nekretnog imetka i veli da su ti propusti i uzurpacije i cjelokupne potrebe ovoga zavoda zajedno sa Sti­ pendijam a i potporam a učenika iznašaju ukupno 6 .8 0 0 kruna godišnje. Nastavnici darul-m uallimina nijesu za prisilile narod na hidžret, je r uzalud traži utočišta u sv ojoj ljubljenoj otadžbini. „S bolnim uzdahom od- taj zavod posebno nam ješteni, niti su osposobljeni za nastavnike srednjih škola. Oni su učitelji ruždije, koji rodne grude i traže spasa za svoj rad dobivaju neki godišnji honorar, a opseg naju se hiljade nauke, k oja se predaje na d.-mualliminu osim e’ emenata svojih narodnih od nas se je manji nego u osnovnoj školi. naroda od na žarkim otadžbinske obalama malo- azijL im, daleko od zemlje svojih otaca, svojih svetih uspomena, dok se jedan dio isl. naroda kupi oko nas, pedagogije m nogo islam skog odabranika i od nas zahtijeva i traži, nada, da ćem o ga očuvati otadžbini i da Eto tako izgleda najviši prosvjetni zavod islamskog naroda, koji ima da mu dade hodže sa višom naobraz­ bom, koji ima da mu opskrbi m eklebe sa nastavni­ cim a." ćemo mu očuvati svetinju islam ske vjere." „Već ovo jasno dokazuje da kraj ovakog darulmuallimina mektebi, da ih ima i dovoljni b ro j, ne bi mogli pružiti nužnu vjersku pouku." ski opstanak, jer je vladina dosadanja uprava „u očitom N astavljajući kritiku prosvjetnog stanja veli se dalje, da je nedovoljan broj mektebi ibtidaija i da ih nema po selim a, gdje su najnužnije, pa se onda na ovaj način slika stanje: „Naši stari m ektebi, koje službena statistika broji do 1.000 postoje samo po imenu, jer riziranju katoličanstva, koje je urodilo čak time, da su „na usta jednog poljskog delegata izjavili želju i zahtjev, se u njim a većim dijelom ne obučava od kako su novi pootvarani. N astavnike im plaća sam narod i to tako slab o , da na pr. jedan muallim ima jedva 100 forinti g odišnje plaće, te je prisiljen da se jo š drugim poslom zanim a, zbog čega mu je nastavničko zvanje nuzgredno. Osim toga naši su stari vjerski zavodi p o s t a r o m Iznesavši na gornji način tegobe islamskog na- .o d a konstatuje memorandum, da islam ski i pravoslavni elemenat jednodušno izjavljuju da im je ugrožen vjer­ protuslovlju sa načelom slobode i ravnopravnosti svih vjeroispovijedi u zem lji", te se ogragju je proti favo­ da se u okupiranim zem ljam a proglasi katolička crkva gospodujućom ." Da se dogje do vjerske slobode i ravnopravnosti ima sam o jedan način : n e m i j e š a t i se u v j e r s k e s t v a r i m u s l i m a n a i p r a v o s l a v ni h. To je nužno tim većina, što se ušljed zacije katoličke crkve nije m oguće organi­ miješati u njihove vjerske stvari. Autonomna uprava vjerskih i vakufskih poslova nužna je i radi toga, što islam skom vjerom ne može s i s t e m u i n e o d g o v a r a j u d u h u vremena, te ne mogu služiti za ništa drugo, nego da se zbog njih upravljati inovjerac, pa sadanji ulema medžlis i vakuf­ ske oblasti nijesu i ne mogu biti islam ske korporacije, i mi muslimani i zem aljska vlada sram im o, pošto naj- nego obični činovnički organi zadnja štala svake osnovne škole je bez dvojbe deset puta ljepša i uregjenija nego najljepši naš takav mekteb, pa je prijeka potreba, da se preustroje i postave na poznaje samo islamsku duhovnu vlast, pa su to načelo inovjerne vlade. Islam priznale Rumunjska, G rčka 1 Bugarska, a i na Cipru upravlja vakufskim dobrim a musliman, što 'g a imenuje novu osnovu k o ja se može lahko složiti sa ustanovama uprava vakufa u T u rsk o j. Jedino sm o naše svete vjere, a t i m e d a p o č n e m o ž i v l j i r a d samo uprava ne mogoše okoprosvjete zaštititi i n a p r e t k a “. 0 ibtidaijam a se ističe naš ul. medžlis i vakufska napredak Islama, mi iznimka i je r ih nam ješta i otpušta, �Broj 7. i 8. Strana 117. „BISER1 nagragjuje i kažnjava inovjerna vlada i jer su za svoja djela odgovorni ne islamskoj zajednici, nego toj inovjernoj vladi. Da se stane na put ]toj [anomaliji, da se predusretne'daljnjem hidžretu i patnjama isl. naroda jedini je izlaz: vjersko-prosvjetna autonomija. Memorandumu priložena osnova vjerskog samoupravnog Statuta pri­ kazana je u ovim glavnim crtama: .M i smo pošli sa stanovišta, da su v. m. zaklade svojina islamskog naroda, pa da s toga ima on sam upravljati sa svojom vjerskom imovinom. .Pridržali smo vakufsko-kotarska-povjerenstva, ali smo njihov sastav povjerili izboru isl. naroda preko glavnih skupština v. m. kotareva i ograničili smo rad glavnih skupština na izbor članova v. m. povjerenstva i na kontrolu. .Članove povjerenstva učinili smo odgovornim glavnim skupštinama i radi toga smo ograničili funkcionisanje kot. povjerenika na tri godine. „Ti kot. povjerenici izmegju sebe biraju poslani­ ka u zemaljski v. m. sabor u Sarajevu, koji sliči sađanjem zemaljskom povjerenstvu, samo je posretstvoizbornih povjerenika izražaj volje i povjerenia isl. naroda. „Današnjoj direkciji odgovara saborsk odbor, kojeg članove bira sabor kao stalne činovnike. „Zemaljskoj vlasti ustupili smo pravo kontiole nad imovinskom upravom, te pravo prisustvovanja vla dinim povjerenicima, svim glavnim kot. skupštinama, sjednicama kot. povjerenstva i sabora. .Pridržali smo duhovnu vlast ulema-medžlisa i reisul-uleme, samo smo na sastav ul. medžhsa osi­ gurali utjecaj sabora ne krnjeći pri tom ni najmanje pravo zem. vlasti u pogledu reisul-uleme i muftije i njihova postavljanja.« Konačno je memorandumu dodana i molba da presude šerijatskih sudova imadnu ovršivu moć i da se mogu izreći pod prijetnjom ovršne globe i za­ tvora, a oblasti da su ih dužne izvršiti bez ikakva is­ pitivanja, te da se ureda radi mulkiziraju nekretnine, koje su pogrješno označene kao erazi-mirija. (Nastaviee se.) tiafiz: Na uspomcn Tebi! Čitao sam, da ima i vila i lađa U pjesmam, što pjesnik u stihu ih snio, A1 očim’ ih vidjet’ i gledat im care — Dok T e nisam vidio, nisam sretan bio. Afrodita Ana, uzor ljepotica, U Grka je bila, ja sam i to čitO, Al’ ispravnost toga vjerovao nisam, Da to nije maštaj vazda sam se pitS. U bajnome raju da hurija ima, Ja vjerovb sam o, veliki Bože! Ali na tom svijetu da hurija ima, Nit znah nit vjerovah da to biti može. Čitao sam pjesme, što ih Hafiz vio Turkinji*) Sirazkoj, svojoj miljenici, 1 Monu sam Lisu, umjetničko djelo, GledO očim svojim gledao na slici. Sve to mišljah, da je vruća mašta dala, Da to nije bilo baš ništa na stvari, Ar kad Tebe vidjeli, znadoh, nije šala, Tvoji su me o tom uvjerili čari. Kad !bi veličajnoj grčkoj Akropoli Na stubištu bijelom megju dveri stala, Afrodita Ana, moj Đule rumeni, Pred noge bi Tvoje diveć Ti se pala. 0 , da T e je pjesnik vidio širazki Pa ko on je znao, da T ’ opjeva čare, Čaru lica Tvoga da se divi krasnom, Da T i vidi oči, što k6 sunce žare. Bujne grudi Tvoje da vidi u skladu, Đulove na licu, što ga divno krase, Ja vjerujem tvrdo, uzbugjeni pjesnik, Gledajuć T e divnu, ne bi znao za se. Šta su plavog neba visine beskrajne, Šta li sinjeg mora velike dubine? T š Tvoje su oči dublje nego more, Čarnije neg’ plavog neba su visine. U Tvom e se oku utopiti može I visoko nebo i beskrajno more, Pred divnijem rujem krasnoga T i lica Nek se ruj sakrije od rumene zore. Na uspomen Tebi kitim kitu cvijeća, Jer dan i noć uvijek samo mislim na Te. Ružica ljepotom na Te me p( ts je č a . . . . Srce kuca burno, ali samo za Te. Da ljepotu Tvoju u stihu opišem Ja umio kad bih, koliko bih htio, Kao što je Tv oja velika ljepota I ja tako pjesnik veliki bi bio. A kako i ne bi ljepša od svih djeva! Pred očima mi uvijek stoji slika Tvoja, Tvoj bi Hafiz htio čare da T ’ opjeva, A1 sam preslab za to, hurijice m oja! U Mostaru 2. II. 1918 *) Muslimanki, �»roj 7. i k „BISER" Strana 118 F a lk: Pregled turske književ­ nosti. I. Turski jezik. Turski ili osm anlijski jezik pripada porodici turskotatarskog jezika, koji se, kao najm oćnija grana uralskoaltajskog jezičnog stabla, pružao od granice Kine pa do Balkana. Dvije zajedničke karakterističnosti tursko-tatarskih jezika su ag lutinacija i vokalna harm onija. Aglutinacija ili prilju bljivanje izražava odnos riječi nepromjenom korjena (fleksijom ili zaokretom riječi), nego jednostav­ nim dodatkom glasova, prema korjenu ili u sred korjena. Vokalna harm onija dozvoljava u jednoj i istoj rije­ či sam o tvrde (a, o , u, y) ili sam o meke (a, 6, ii, i,) vokale. Od m no g ob ro jnih i raznolikih tursko-tatarskih di­ kojima se vidi mekoća, sad mistična, sad opet čudna čednost osjećaja i muzikalno blagoglasje jezika. Unu­ trašnja prvobitnost otpada; u svemu uzevši ova je od­ jek arapske i perzijske književnosti, čija je blaga ona prisvojila, kao što je nekad rimska književnost izgra­ đena na grčkoj. Hammer Purgstall govori o „sedam sestrinskih zvijezda” istočnih književnosti, od kojih on ističe kines­ ku, indijsku i staro-perzijsku kao antiknu, i jevrejsku, arapsku, novo-perzijsku i tursku kao modemu. Granica između antine i moderne je Islam. Kinezima pripada drama, Indijancima priče o bogu ili nujtos, Staroperzijancima junačka pjesma ili divovski eposi. Zatim se oz­ biljno pojavljuju Jev reji i Arapi sa svojim dubskoreligdoznim narodnim karakterom, i sa njihovim strogim proročkim jezikom i proročkim pjesništvom , čija ljepota kulminuje u bibliji i K uran u; drame i mytosa oni ne­ maju. Islam koga su poprim ili N ovo-perzijanac i Turčin, ovo obadvoje pripisuje Arapima. Glavnu književnu prednost ima Novo-perzijanac, jer on razvija najbogatiju , najdivniju i najljepšu pjes­ ničku moć Istoka. Iz ovog perziskog punog vrela crpe jalekata treba istaknuti ova tri: 1. Istočni iH n i g u r s k i dijalekt u Sib iriji. N ajstariji spomenik: „Kudatka Bilik” (P jesm a o znanosti koja usrećuje, 1069) k 'ju je s is t.v io Ju su f Has Hadzib. — 2. Zaoadni dijalekt ili Novo-arapin i Turčin. Jedna od najčudnijih pojava u svjetskoj književ­ nosti je ovo 500-godišnje srodstvo između triju naroda, K i p č a š k i u kirgiškim stepama. N ajstan i spomenici: ,,Codex Com anious” (1303) i „Ž ivot Ib raaiaia Kalife” ' koji /natno razlikuju svojim porijeklom i karakterom: .ZiT.cdu eipitskog, strog o o zb iljn og A rapina, azijskog, o svojitelja „D žengiz K ana” . — 3. Ju žn i dijalekt žuški u M ong o liji. N ajstariji spomenik: G rob i seldnatpisi „O rk on a” (8. vijek). iz nigurskog proizađe Ć a ćg a t j s k i ili istočnoturski dijalekat, čija je literatura bila slabije razv ijan ja od z;;p. dno-turske. Iz seldžuškoga se razviše dva knji­ ževna jezik a: a z e r b e i d ž a n s k i kojim su govorili turski stanovnici Kavkaza i Perzije, i o s m a n l i j s k i ili pravi t u r s k i koji je od osvojenja C arigrada (1453) zavl d ao cijelim osm anlijskim carstvom . Od svih tursko-tatarskih jezika turski je wiv; 0. kog Perzijanca i Tu rčina, koji prijanja uz ovo chuje, a ovo se sve troje nadopunjuje umjesto da se uđalj.aivđ. Oponašanja i prevodi igraju glavnu ulogu u tursKoi književnosti, ali čest«; svojom harm onijom i lje­ potom prevazilaze inozemne uzore. T ako je mnogo iz-;* gubljeno perzijsko djelo ostalo očuvano jedino u omiljenom turskom prevodu. 3. Vrste pjesništva. ne samo Medu raznim vrstama pjesništva ističe se naročito najm ekšii i najharm oničniji nego je i irajizgladenijii, ovo lirika; ona opjevava dijelom mistično-božansku ljubav, n ro čito vrijedi za jezik, kojm se služi u razgovoru, dok je književni jezik danas jako protkan arapskim i perzij- a dijelom čutno ljudsku. K ao najveći liričar u 16. vijekir bio je proslavljen B a k i . G otovo sve turske ljubavne sk m riječim a i služi se arapskom abcedom kome su pj: srne spadaju u ljubav prema mužu, a to je upadljivo P e rzijan ci dodali nekoliko slova. O vi dijelom semitski, 1, uostalom, odgovara orijentalnom moralu. Rijedak je a dijelom azijski znaci m alo odgovaraju uriđsko-aJtaj- izuzetak ljubavna pjesma jednoj ženi. Za to je opet ro­ skom jeziku. mantični ep posvećen naročito ljubavi prema ženi. II. Turska književnost. 1. Uopće. Turska književnost je po opsegu n ajbo gatija na svijetu. Od god. 1300— 1750 navodi njemački o rijen ­ talist H am m er Pu rgstall ništa manje nego 220 0 turskih p jesnik a; ali je od tada taj b ro j prekoračio 3000. 2. O sno vna Osnovne karakteristike. karakteristika turske književnosti je ne­ iscrpiva fan tazija, koja se ispoljava u bujnim slikama u Pored lirike je osobito razvijen ep, rom antični (Iju* r bavni ep), alegorički i istorički (južnjački ep), koji je rimovan. M ajstor rom-antičkog epa u 16. vijeku je Lam i i. Epu se priključuje i opisna pjesma od kojih turska I njiževnost ima tri osobite vrste: „A nniasara” (o p sa ­ da), razgovor između dvije protivne stvari, na pr- vino i opijum ; ,,lšret”-niame” (knjiga poklonstva i pića), opis jedne pijanke uz o stalo ; „Šeherengit” (gradska buna), opis jednog mjesta, njeg o vo g p o ložaja, zgrada, djevojaka a naročito dječaka koji svojom ljepotom uzbunjuju grad. �Broj 7. i 8. 119. „BISE&'* Na čelu didaktičkog pjesništva stoji vrlo česta mi­ stična poučna pjesma koja se većinom oslanja na Kuri-m kao jedini veliki, nepovršno grubi satiričar u 17. vijeku je N e f i iU staro-turskoj književnosti nema drame, alii se kod Mlado-Turaka ona ipak razvija. U prozi koja je uostalom mnogo izmiješana sa stihom, zauzima najveći prostor istorija. U svjetskoj istoriji ispoljavaju se naročito pretjerano opširne i pre­ trpane državne kronike od 1 3 0 0 -1 9 0 0 god., gdje su upletene ogromne zbirke pojedinih biografija popisa ulem«, vezi-a i šeihom od 1300— 1730. 1 opšta istorija svijeta ima dobrih djela. U književnoj istoriji ima takogjer popisa pjesničkih imena i djela. 4. Vrste stiha. Kao osobiti stihovi, kojih nema kod Perzijanaca, treba spomenuti sljedeće. „Divan" je skup lirskih pje­ sama, a naročito „Kasida" i „Gazela". „Kaside" (pri­ godne pjesme) su pjesme pohvalnice (prigodnice), ali često puta se to javlja kao posmrtna pjesma (tužaljka), a rjegje kao satira ili lakrdija. Uz pohvalu dotičnog predmeta, na pr. proljeća, slijedi i pohvalu obožava oca, sultana, vezira, i. t. d. i, najposlje samog pjsenika; na kraju su dobroželjiteljne riječi. Obligatorna Kasida na rogjendan Pejgamberov zove se „Muolud", a na njegov put na nebu „Miradrije". — „Gasel (pre ) je kraća lirska pjesma od najmanje pet ili najviše se­ dam dvostiha, kroz koji se provlači jednaka nma dok su među retci nerimovani; aa, ba, ca, da i t. d. Jedina rima, koja se uvijek povraća sastoji se često iz jedne cijele riječi, čak iz kratke rečenice. Posljedna dva retka daju ime autora. Sadržaj može biti mističan, alegoričan, erotičan, bahantski. „Mesnevi" (dvostihi je pjesma u dvorednim ri­ movanim strofama. Sadržaj je prozaičan opisni, poučan, ili satiričan i šaljiv. Dulji „Mesnevi" zove se „Narne" (knjiga). Potni ep počinje sa zahvalnicom Allahu pejgamberu i njegovoj porodici (često puta i četvoricvelikih kalifa), vladajučem sultanu i veziru■. zatim sli­ jedi priča, koja se završava samohodom pjesnika. + „Stamata" (peterac) sadrži pet dužih „Mesneva" istog pjesnika, koji šu pretežno romatičnoepskog sadržaja ili ponenog lirski divan može se zamijeniti petim ,,Mesnenom. Jenučak t&kih i sedmerna — kao epska neuspjelost može se istaknuti sbhovana kronika ili kronogram. Tko taku kroniku obrađuje život i djela ka­ kvog plemića, onda se zove ,,Šah-name“ (kraljevska knjiga), a ako označuje vojnu ili osvojenje, onda se ' zove „Gaza name“ (knjiga rata). Umjetni kronogram, „Tarih„“ opisuje kratko jedan istorijski događaj, čija je godina zadržana u trajnoj vrijednosti slova, kojima se počinje riječ ,,Gasel“ odgovara broju 1037. G je jednako 1000, S —7, L = 3 0 , Pa ostale rimovane igraiije, akrostihi. anagrani, zagonetra, sve to je i danji oblju­ bljeno od Turaka. 5. T o k i pddl la. Turska književnost počinje sa istočno-ti rskom ili čagataj>kom, koja služi kao predigra. Zapadno-turska književnost se kreće u 14. vijeku, u 15. i 16. dopire do svog vrhunca i Zatim postepeno opada do sredine 19. vijeka, dok tada najednom prekide sa starim oveštalostima, da se razvije moderno, ali ne bez francuskog uticaja. Ona se po tom raspada u dva velika doba ili dvije škole: staro-azijatsku i moderno-evropsku. Uz to opada turska narodna književnost, prezrena od obrazo­ vanog turskog svijeta, ali ipak ona propada kao ispoljenje pravog turskog nacionalnog duha. Predigra. Ist oč no- t urs ka knj i ževnost. U Čagatijskom jeziku ima samo jedna zbirka pjesama i četiri istarijska djela. N e a r i j i (umro 1500) zapravo M ir A li Š i r vezir sultana Huseina i obožavan od mnogih perzijskih pjesnika, sastavio je jedino u istočno-turskom jeziku niz elegijskih pjesama i zbirku od 441 -savremenog pjesničkog života: „Mejaks emafais" T i m u r ili T a m e r l a n Grozni (1336-1390 piše svoje u i unene u istočno-turskpm jeziku. Prii M u h a m e d S a l i h (umro 1520) Opjeva djela svoda gospodara Šaban-Kana u svojoj „Šabani name" (Šabanova knjiga). Su"\an B a b e r (1494-1531), osvajač Indije, sas­ tavio je cijenjenu „Autobiografiju." A b u i G a z i (umro 1664) ostavio je iza sebe napisanu istoriju mongolskih i tatarskih dinastija pod naslovom „Tursko rodoslovlje" P rvo doba S t a r o - a z i j a t s k a škola. 1 3 0 0 -1 8 5 9 . Staro-azijatska škola se dijeli u tri odsjeka : I. Mistička priprema, 1300 1453. II Vrhunac lirskog i romantičko-epskog pjem ištva, 1 4 5 3 -1 6 0 0 . III. Postepeno opadanje, 1600— 1859. Prvi -odsjek. Mi s t i čka priprema, od Osmana 1. do Muhameda II. 1300 1453. Pregl ed. Turski jezik lagm o postaje književm jezik, a zatim se u tom jeziku osobito razvija religiozno-mističko pjesništvo. Kao najstariji, čisto turski jezični i pjesnički spo­ menik spominje se u 13. vijeku „Bas-aam e“ (knjiga 9 sokolu), proslavlj:mje osmanlijske umjetnosti. Soko, koji je siv kao pepeo, vrijedi kao simbolička slika najvećeg turskog plemstva. Ovaj odsjek počinje sa osnovnim djelom mističnolirskog pjesništva, sa „Divanom" A š i k P a š e , a za­ vršava sa mistično-dogmatičkom poučnom pjesmom �Strana 120. ,,BISER“ ________ , „M oham m edije" od J a z i d ž i o g l i j e . U isto vrijeme se ja v lja ju nački ep sa ,,Iskender-nam e“ od A h m e d a i ljubavnim epom „Hosruve Širin " od Š e i h a . 1. Pjesništvo, 1. Lirika. A š i k P a š a : Sulejm an Čelebi. N e s i m i : Ahmedi. A š i k P a š a (um ro 1332), rogjen u Kir Seru u A natoliji, je u isto vrijem e i n ajbogatiji Šeih, najpošto­ vaniji derviš i najveći učenjak svoga doba. „Njega ne približava Bogu ni m antija, ni vijenac od ruža ni p ro s­ jački Štap, nego obuzdavanje strasti i unutrašnje odricanje u sred izvanjih dobara na sv ije tu .“ On ima počasno ime paša, ne. kao n osioc triju konjskih repova nego kao vezir u carstvu sv etaca i m ističara. Njegov „O rv an “ nosi naslov „G erib-n am e (Tuđinčeva knjiga) te je ona jedan potpuni sistem perzijskog sufizm a, onog uzvišenog panteizm s istočnog, koji vrio _________________ Broj 7, j 8 N e s i m i (umro 1417) zapravo S e d l m a d - e d i n iz Nesim a. je r je ugledao svijet u selu Nesimu kod Bagdada, bio je mistično oduševljeni derviš i šeih koji je u kraćim pjesm am a opjevavao sad zemaljsku, sad opet božansku ljepotu i ljubav. Radi nekih panteo^tičkih stihova bio je okrivljen radi slobodoum lja i osuđen da živ bude saderan što se je , na žalost, i dogodilo Umirući dobaci uesrećni pjesnik jo š jedan epigram u lice svome fanatičnom sudiji. A h m e d i , vidi dolje u epici. II. Epika. A h m e d i : Aleksandrova knjiga. S e i h i: Hozru i Širin. A h m e d i (umro 1412), rodom iz Sive, živio je najprije sa svojim učenikom, pjesnikom Šeihi, u jednoj ćeliji u Brusi na podnožju Olim pa, a kasnije jc otišao u Amariju gdje ga je potražio ^veliki osv ajač Timur- pozitivnog ili Tam erlan. — Osmi jedn oga „D ivana" i mnogih „K asiua svome .aštitm ku, osm aniijskom knezu Emiru m uham edanstva. Ime dolazi od riječi Sufi, t. j. onih koji su oujeveni u vunu ili od derviša. Sufizam se osobito raširio m egju velikim hordam a derviša. A šikova »G arib- Selm anu, napisao je A h m e d i romantićki ep „Džeinsiu I Haršid“. Ali prije svega, on je osnovatelj turskog ju­ načkog epa svojom monumentalnom knjigom „Iskender- n am e' nije ispjevana g a z e l a m a nego u iu.(X)0 m e s n e v a i dijeli se u deset knjiga, a S 'd k a knjiga ima deset odsjeka, a svakom odsjeku sin i, kao natpis siićn rano i bez ja če borbe istupa protiv jedan stih iz kur’ana. U svakom ulogu dotični redni broj tako uskog odsjeku u p ete:, igra veliku odsjeku je pitogorejski peterac; u šestom im a š e s t.h n ija prostora ■ (Aleksandrova knjiga) u k o jo j on prepjevava -eio i- erzijanca Nizaina. D jelo je napisano dijelom u prozi broji 7200 mesneva u 367 od sjek a. Jevik je cdor; sadržaj obuhvata u veličanstvenim uacruma ne sa u život Aleksandra Velikoga, nego istonju cijelog Istoka prije i poslije toga osvajača svijeta, pored cijele g o ie i dolje, naprijed i odzada, desno i lijev o ;, u sed­ mom, a to je sveti broj sedam Istoka, sedam planesa m ozolije i teologije islam a. sedam nebesa, sedam zem alja, sedam mora, sedam me­ tuđen tala, seoam ljuaskih ao h a sto am svetih spisa (naim e Adamov, Seh ov, Nuhov, M usaov, psaltirca Davuda, Ahmedi, zaum velikoga m ističkoga beiha Hauzi bajrama, E v an gjelja i Kur’a n a ;; za najp oslje sedam blaženstvemh s t v a r i: zem lje, kulture, čovjeka, duše, uma, ljubavi i B o ga. je d n a od najljepših strana turske književnosti je b e i h a ua studira u Perziji medicinu, sto mu naročito i uspije, bultan Muhamed 1. ga postavlja ijekarom u uđuševljeni poklič za kulturu pomoću ljubavi prema Bogu. U osm om odsjeku, gnostičko osam mističkih ra­ je v a , osam mističkih hierarhija, osam ljubavnih perioda, o sam vrsta ljubavnika. U devetom devet zraka svjetla b e j h i (umro 1^30), zapravo p je s n ik J u s u t Še i h, u Keim ianu. isa jp n jc je bio učenik pjesnika osnovaieija dervisko& reda. je d n a očna bolest prisiljava setu iokiu sku gdje uooiva bOOu ju sp n piace. U svome bijesu napauoše pjesnika predašnji posjednici lena, a on še njim a osveti oštrom sam om k oja se zove burname (M agareća knjiga) bultan M urat i. htjede pjes­ nika posiavm poticaj vezirom, ali na ouin koji su 1 0 .0 0 0 svijetova kao jedno jedin o sm o prašina sunčeva p jesn ik u zavidili, uozvoli mu to pod uvjetom da pjesnik najprije m oia pievesu na turski jezik P eterac (zbirka pred A llahom . — Prem a uzoru najvećih perzijskih misti- od o epa) Perzijanca nuanu. b e i h i se povuče u brusu, i razuma (S o h a ) kao praizvori stv a ra n ja ; u desetom tara D želal-edina i njegovog sina Veleda razoga A š i k izabra k ao cjelokupni sadržaj najprvi i najljepši romantićki ep u turskoj Književnosti: „G erib-n am e“ znanosti i unu­ od Nizam-evih epa najljepši te ga preradi u trašn jo sti, stalno prečišćavanje duše upravljajućeg m aj­ „Hozru i Š in n “. Šah sto ra i pom oćnog nida, vjenčaje se sa svojom robinjom , jednom hrišćan- mladića, dok obadvoje ne postigne konačni cilj potpuno sjedinjenje sa Bogom . Sulejman Čelebi (umro na carsk om e divanu, kao tvorac 1403 prvi Hozru, najdivniji od svih Sesa- kom, po imenu Slatk a Širin, draganom pjesnika Ferheda. molioc n ajstarijeg i n ajslav­ n ije g »M evluda« koju jo š i danas na M uham edov a.-s rođendan p jev aju u džamiji takozvani rogjendanski p je ­ 3. Didaktika. Ja š idživlji: M uhamedanizam. vači i privatnici, i ako je tada jo š ispjevano najm anje 2 0 0 novih m evluda. T a pjesm a se sasto ji iz 6 0 0 nes- J a š i d ž i v 1 j i : ili Ibu Kalik (pisarov sin, umro oko 1460), Živio je u Kali polisu sa svojim bratom BidŽanom, gdje su se obo jica predali promatranju božanskih reva i razd je lje n a je na 18 pjevanja. stvari, pod vodstvom velikoga Šeiha Hadži Bajram a �Broj 7 i 8, Strana 121 ,BISER' osnovatelja vezirskog reda, Jašiđivlji je napisao n a j­ prije na arapskom jeziku mistično djelo: „Čudnovata vremena i čudne stvari za oko i ćulo, koju je knjigu Bidžan preveo na turski jezik pod naslovom: „Envazul ašikin (ljubavničke svjetlosti) od ovog prvog djela oduže kasnije Bidžan jedan turski svezak u prozi „Duri Meknun" (Sakriveni biser), koji ukratko obuhvata čudesa prirode i Kur’ana i skriva u sebi bogato blago tadašnje znanosti. J a š i d ž i v 1j i opet obradi onaj mis • tičko religiozni dio „Envazul aŠikdi”-a u najopsežniju dogmatičku poučnu pjesmu Islama, u Muhamediji", koju je dovršio godine 1449. Ona ima 1909 mesneva" koje se mjestimice isprekidane redovima gazela i ka" sida, te se dijeli u dvije velike polovine koje su pos većene početku i kraju svih stvari. Poslije pozivanja na tlaha i poslije pohvale proroka, opisuje prvi dio osam rajeva i sedam paklova, sedam zemalja i kaoba poslije te g a slijedi istorija života pejgamberova nje­ govih sljedbenika. Drugi, mnogo pjesničkiji dio, opisuje sedam stanovišta i sedam mjesta svjetskoga suda k as‘ sedam mjesta u raju. ,,Muhammedije“ se meće napo” redo sa Dante-ovom „Božanstvenom komedijom“, sva­ kako ne kao pjesničko umjetničko djelo, ali ipak kao najbolja mistična dubina orijenta. (Nastavit će se.) Nafija Sarajlić: Teme. TURBE. Čula sam da na Alifakovcu iona turbe čovjeka, koji je išao u grad, da kupi kući četrdeseti tovair žita. Naime, svake mu je godine ragjalo četrdeset tovara žita, a jedne godine ne našao više od trideset i dlevet. Pa je pošao u grad s konjem, da namakne još jedan tovar, kako bi bio miran preko godine kao ii prije. Dolazeći gradu, opazi na jedinoj stijeni kod puta. čovjeka u zelenom odijelu, koji ga pošto mu ovtaj nazva selam — upita: kuda ide. On mu kaza. Čovjek u zelenom odijelu poče g a odvraćati, neka ne kupuje žita, već ako Bog dadlnie bert'četa, da će njemu moći .biti i ono trideset i devet tovara, što ih ima. To je do tri puta po­ novio ; a kad ga naš čovjek ne htio poslušati, dadne mu neki zamotak jela, da ga piedadne odmah u prv vrata na lijevo, dok zagje nKgju kuće u gradu. Čovjek primi drage volje amanet, da ga predane i došavši do vrate, kucne i zovne, da mm ko dziagje. Jedan starac otvori vrata i kad' je čuo o čemu se radi, zahvali se i onome ko šije i onome ko donese dar, ali ga ne htjede primiti govoreći, da ima šta< i sjufcra dan jesti. Nego neka on taj dar preda u treća vrata na- niže, tamo ima jedan siromah, kojemu je to potrebnije. Naš čovjek ponese amanet do trećih vnata i tuđi kucnu, na što mu do .malo otvorli vraita jedan slabunjav stančić. I on se zahvali i odbi dar govoreći, da ima što večerati, a u B oga se uzdia, da će imati sjutra što i ru­ čati. Već neka on s danom kucne na najskrajnja vrata u sokaku, tamo je jedna siromašna žena, kojoj to treba. Čovjek pogje i do ženskih vrate' i kucnu, na što se pojavi jedina starica u zavitku. Zahvaljujući primi ama­ net i u isti mah baci ispod zavitka jednu mrtvu kokoš, govoreći, da ju je bila našla na smeću i uzela za večeru, ne imajući što drugo, adi joj eto više ne treba, kad joj Bog dade čistu večeru, kao što i vazda dlaje. (X)vjek ode sa svojim konjem u čaršiju, natovari sjutra dan tovar žita i vrati se kući. Izašavši iz grada, nagje ma istom mjestu kodi puta čovjeka u zelenim 'halji­ nama, koji mu reče: zar baš uzeo žito? Uzeo. A što je bilo š amiair.ietom? . . . Čovjek m,u sve ispriča na tanko. A na to zagrmlje glas sa. stijene: »Vidio si eto, kako se ljudi oslanjaju' m Boga, da će im dati i ručak, kad im dajte večeru, a ti ne možeš da se osloniš bez jednog tovara, kad ih im;aš trideset i devet. Nećeš dalje. Znadeš li Hi, da sam ja Azraid? . . . « Tada zastrepješe noge i u konja i u 'čovjeka. Oboje su ih ukopali na Alifakovcu. Turbe im se posjećuje, ali ja ga ne posjetili nikada'. Nekako mi se čini, dla ji? priča o.njem u fantastična. Ali, kad bi i to samo hita, već je u smjeru na : kućanost, s kojom ja me simpatašem. Osla­ njam na Boga m ora biti, ali — po mom shvaćanju u prvom, redu iza svagdanjega trudia čovječijega, dla se sam pomogne. Stoga je radije posjećujem jedino skromno turbe ma drugoiT. mjestu, na Bakljama, gdje kažu dla se zameo u smjegu neki putnik. Išao je ,u grad po lijek za svoje ne­ jako bolesno dijeet. Nije htio da ga truje sa zlim trava­ ma, a ne mogao ga opet pustliti, da1bez pomoći u mu­ kama skonča. Pa, videći dla b o k st naglo steže njegovo dijte, komad srca mtjegova, krenuo je u grad po mećavi i dubokom snijegu. Nedaleko grada, zapao je 'umoran u snijegu, da dalje nije mogao. Iz jedne kuće u večer čudi su kako viče: »Pomozite im ljudi, dia dijete spa-sem, pomozi e . . Ovo se nekoliko puta ponovilo. I ljudi pošli da vide, gdje je to ko u opasnosti. Ali kako više nije blilo glasa, ne našli u mraku ništa te noći, nego istom za dva tri dana zametena čovjeka. Pokopali ga. Kad se nagjem 'kod njegovog turbeta, čini mi se, • kao da vidim kako se zamjeće, dozivajući za pomoć i pružajući koštunjave ruke prema svom djetetu — angjeloetu, koje mu se kroz varaice ispred očiju kano da s dženetskih vrata purpurno sm iješi. . . DOBRI. U islamskoj štampi naglašava se religioznost Bos­ ne Pati nije čudo ako se može pisati i o Dobrim kod nas. I to ne o Dobrim iz starih vremena, već da su se nedavno pojavili u rogatičkom kotaru. Pojavili se i na daleko uplašili svijet okola. T o je istina! Na sve strane brzo se širio glas o njima, kako su �Strana 122. Bfoj 7J j ,BKER‘ se pojavili sad u jodnom sd ti, sad u drugom , naročito, kako su iznen ada petkom ptudlali u džam ije tamo i ovamo, obično dvojica zajedno. K ričali su za što više klanjanje namaza i pušćanje brada, a strog o udarali proti laganju i varanju, proti pušenju ddihanai, nošenju malih kapa, kike- i kundura Kazivalo se, da se nekakvome odsjekli glavu, koji nije h tio »kike- o brijati, a drugom e odsjekli noge, što nije htio skinuti kutndiura. taru seoskoj mladeži na sijelo, s dvojnicama! za piilS(*m i u čarapama do koljena.. O štro je zahtijeviao reš^ktovarije za se i za starije ljude. Ali ko da to dbfcaže m\^ deži, naročito onoj seoskoj divljoj, razuzdanoj M la d e ž i Mjesto da ga poslušaju, počeli su se sašaptavati ,j ^ okruživati ga, da ga ulove. A »D obri«, videći šta ,tnu se sprema, nadao je bježati u šumu. Kolikogod bi razo čaran ja po seoskim kahvama, gdje su se odavno bjle skloniuile domimte »pod1 dolaf, kad Udarali su i proti nošenju drugih intovotiarija ka na fesiće kod ženskih u uske rukave, ma širite niz dimije i ostalo, neka se skida ii odbacuje od sebe. I pričao svijet, da su se »uhitile« i noge i rulke u neke djevojke, koja je bila počela por.hi svoje o d ijelo i odustala, omiadovažuiući ih. « Sve se sprva snebivalo i ma čas sabiralo. A onda je počelo po malo osijati od džam ije, ne briiajti se po Strali od tih D obrih zalazio i u druge susjedne kotareva. M akar da je bilo ljeto , najviši jek o d posla, dža­ dure i odijela. Pošlo je opet sve po starom , ako ,ne i mije su petkom bile dupkom pune, kao ma bajram . A drugin dana istom se ču li ezani ovđje-ondje po njivama klanjalo se, učilo se. D ru g ih kakvih sastanaka, osim kod džam ija, nigdje. A tu se sam o svijetlile obrijane glave i vidjela se sauno starinska, široka nošnja. O dba­ cile se male kape, a ustaknuli široki crveni fesovi; od­ bacile se kundure, niko ih ni po g ro š ne hitio. Sve se prekalupilo. N aročito su nag on ile strah u kosti p m ? Dobnim le­ gende, koje su o njima zakolale. P r im je rk e : Ć ulo se, kako ih je jedan seljiak n ašao u šumi oko akšama kod nekih šehitluka. U činili su um a iko g o ­ lemi, da je od straha poludio. D rugi put se pričalo, da je jedna žena, oretavši ih u putu s velikim topuzim a i kaučima ma glavaru ■ ^išla s uma i odledjela gologlava u materin rod, dva sata daleko. je zucnulo na sve strane (b rzojavno bez žica): »Be kakvi D o b ri?! M egjer alčaci nekakvi!« i pričalo se o njihovoj zgibiji, nadovezujuoi svak po nešto. glavi, šišati brade, nabavljati duhanske kutije, nove kun­ gore. Odgoj i nastava. Ma jd a r F azlag lć: B riga za nejačad. U današnje doba ni na što se više briga nc braća, koliko na dijete. Tu veliku brigu za dijete na­ metnuo iiam je na vrat ovaj strašni veliki svjetski rat, koji nemilice poput grdna plamena sve razara. Istina, ljudstvo se od najstarijih vremena brinulo i staralo za nejake, ma u kojem bilo pogledu, ali se niukoje doba nije uviđala tolika kao danas. I ako se prije što za potreba za tu brigu, dijete radilo, to je Jedan put se opet p ričalo, kako su kod neke dža­ m ije u petak sve obeznanili. Naim e, jedan D o bri došao prije, pa g a pitali za druga. A o n im o dgovorio, da će sve bilo gotovo nuzgredno, dočim su se druga pitanja stavljala na prva mjesta i za njih najveća briga vo­ se odmah pojaviti iz »nekih stijena. I stijene se zasjajtle, a drugi se pom olio kao munara. Ide džam iji, sve jeka sto ji. A za njim crna g u ja, poizdigla glavu, nosi tefter u zubima. U njemu se pišu oni, koji će u đžehennem. M ože se m isliti, kako se ovo sve doim ali prostijeg, su jevjcrno g svijeta, kako se o D obrim svuda gov orilo i u snu snivalo. Svako je selo pogledalo, kad će k njima d oći, pa su se i djeca počela plašiti s njima. A možda br i d o šli, da im se roje desila ona »mala nezgoda: U jednoga zgodnog seljaka neko krao janjadi iz tora. N estajalo ih, kao da u zemlju propadaju. D u go je bez uspjeha tragao za njim a. I kad mu d o jdilo, usudi se, da kod D obrih potraži zaštite, neka mu ogledaju ili zapisu. — T ražio ih je nekoliko dana i najzad »našao. u pozadinu pred brigom za nejačad. N ašao ih četiri-pet u jednoj dolini; našao u koli oko iednog jarrjeta. Nije im vala ništa prigovorio. Sa»mo su se oni razbježali, kud koji. Jed no g a su oružnfid negdje dila, koja zaista po samoj svojoj prirodi idu donekle Tu prije nekog vremena pred sami rat, a naro­ čito za vrijeme ovog požara ljudstvo je uzelo sebi zi geslo početi od djeteta, pa je započeto ono baš najglavnije, Što sreću i blagostanje donosi jednom narodu i državi. Što je svestranija i intenzivnija briga za di­ jete i njegov odgoj, to će biti dvostruko sa svake strane manja i mnogo lakša briga društvu i državi kasnije za druga državna i društvena uređenja. Svakako mora biti zagonetno pitanje, s kojeg se razloga sve doskoro davala veća važnost uređenjima hapsana, bolnica i raznih poticajnih i drugih ustanova, pred dječjim obrazovalištima i odgojilištima, jer, gdje se mladež valjano obrazuje i za čestito ljudsko dru­ štvo odgoji, mnogo će manje imati razmaha i posla policajne, sudske, zdravstvene i slične ustanove. Odgoji uhvatili i predali sudu, gdje se ispostavilo, da je to jedan li se pokoljenje mladosti kako treba, odgojila se i ci­ jela ljudska zajednica onog vrem ena, koja će svjesna prosta kajišar. D ru g i se jedan pojavio <iza toga u susjednom ko­ biti svog poziva na ovom svijetu prema sebi, ljudskoj zajednici i državi, �Broj 7. i 8. Strana 123. „BISER* Nas je ovo vrijeme u nezgodi zateklo, jer se zavremena ne pobrinusmo, da svu svoju djecu smjesti­ mo na prikladna mjesta, gdje bi im se stalan i odre­ đen pravac dao, što ga božji i ljudski zakoni traže i propisuju. Tim povodom u našim krajevima imademo na ordije besposlene i zapuštene djece, koja su zapu­ štena, uslijed pomanjkanja kućnog zapta, testi i mejdanu i koja su već zasada breme društva i države, a kasnije će biti i opasni po ljudsku okolinu i udaraćemo s njih na stotine grdnih poteškoća. i snagu za bijednike, koji su najviše pali u bijedu ' nevolju i kojima je najpreča brza i izdašna pomoć, a to su ratna siročad. Za ratnu siročad drugih vjera mnogo je lakše, jer su im se pružile povoljnije prilike, da se mogla razmjestiti po raznim gostoljubivim porodicama su­ sjedne nam Slavonije i Bačke. Jedno stotinu naše islamske djece smješteno je zasebno u Vinkovcima, za koje se odbor iz Zagreba uz pripomoć i sudjelovanje samih mješćana za njih stara i brine. T o stotinjak Kao što po svim drugim naprednim zemljama, naše djece više stoje i zapada isti odbor, nego li sva negdje prije, a negdje kasnije, tako i ovdje u nas u ostala djeca drugih vjera, kojih imade na hiljade na Bosni osovila se zemaljska uprava, a s njome zajedno tamošnjoj prehrani i brigi. Stoga se ne možemo više i razna društva, na noge, da toj nevolji priskoče u nadati, da bi se i nadalje mogla islamska siročad tamo pomoć, pa da takvu djecu porazmjeste u takova mjesta onako udobno i lijepo smjestiti, kao ona u Vinkovcima. gdje će im se školom i odgojem dati temeljit pravac, Čitav rad i briga za preostalu našu ratnu siro­ da neće biti na pedepsu svojoj okolini i gdje će moći čad, treba da je na našem vratu, i da se mi ovdje za prisvojiti toliko krjeposti, da mogu kao valjani ljudi njih pobrinemo. Ako budu prilike dozvoljavale, te se biti na uhar sebi i svojima. U toj akciji vidimo veliku u smislu goruje okružnice vladine uza škole dograde zauzetnost i očinsku brigu oko bosanske naše djece prostorije, da s? sirotna i potrebna djeca uzmognu odbor u Zagrebu, koji je na hiljade naše siromašne smješćavati i odgajati za valjan budući naraštaj, to će djece smjesti« na prehranu po bogatoj i prostranoi se moći bez dvojbe i znatan broj islamske siročadi Slavoniji, gdje će se naša djeca sačuvati od golotinje smjestiti. Ali sve to neće biti dosta. Jer nažalest vidi­ i bijede, a osim toga i izobrabzom dati im prigode, da mo, da je baš najviši broj naše islamske djece, koja su besposlena i bez ikakvog nadzora se klatare. Za se osove na svoje vlastite noge. Vlada se naša također za tu djecu starala i bri­ njih se mi sami pomoću zemaljske uprave trebamo da pob inemo da nastojimo, da tu djecu sačuvamo od nula prigodom otpremanja u Slavoniju. Za ostalu pako djecu, koja su potrebita te brige svih pogubnih utjecaja sokaka i hrđava društva. U nas ima dosta mektefskih, medresanskih i drugih zgra­ i koja dospješe u bijedu i nevolju uslijed ratnih gro­ da po zdravim i bogatim krajevima Bosne. Mnoge od zota, kani zemaljska uprava, da otvori na više mjesta konvikte sa šVim potrebšiinama, u kojim bi mjestima tih zgrada mogle bi se preurediti i preudesiti za kon­ vikte ovoj siročadi i ponuditi zemaljskoj upravi te ta siročad imala posvemašnju opskrbu. Nu ta pleme­ nita i čovjekoljubiva nakana naše vlade, usprkos do­ zgrade, koja bi sve ostale brige preuzela u svoje ruke broj volji, ne može nikako, da se odmah ostvari i u i tako se započelo raditi za ono, što nam je najpreče: brinuti se za dijete. kolotečinu stavi, kako bi to sama želila. Na put joj Ovo ovdje iznesosmo, a na našim je pozvanima dolaze razne zapreke, a naročito radi pogodnih stano­ širom Bosne i Hercegovine, da tu za naš islamski svi­ va, gdje bi se ta djeca imala smjestiti. Tako ta akcija u samoj unutarnjosti zemlje donekle na žalost hramlje jet zamašitu stvar kraju privedu. i počiva. Da bi se ipak toj nevolji donekle doskočilo razaslala je zemaljska vlada, kako saznajemo, okruž­ nicu u ovoj stvari na sve okružne oblasti u zemlji, da podnesci izvješća, pri kojim bi se školama na zgod­ nim i zdravim mjestima moglo smješćavati po neko­ liko ovake siročadi, gdje bi im se uza školske zgrade dogradile i druge prostorije, da se u istima mogu djeca lijepo smjestiti i da mogu uza školsku obuku imati i potpunu opskrbu. Uvjereni smo, da će se ovoj plemenitoj nakani sa svake strane izići u susret, da se čim prije uzmogne ostvariti ova namisao. Škole bi imale da sudioništvuju u ovim radovima pa se pouzdano nadamo, da će naše narodno učiteljstvo znati 1 umjeti ocijeniti zamašitost ovog poduzeća i da će onim samopregaralačkim radom kao i do sada u ovom teškom zemanu, u ko­ jem se ogleda volja i požrtvovanje za svoju rođenu grudu, što se od nas svih traži, htjeti da stavi sve svoje sile Muslimanski narodi za svoja prava. Še jh Saleh E l-Š e rif: Pritužbe Muslimana fllgerije i Tunisa. Uvod — Poziv na pravo i pravdu. — Temeljni princip, po kojem se ljudski rad raz­ likuje od svakog stvorenja i radi kojeg je zaslužio da bude gospodarem toga stvorenja, jest nedvojbeno r a z u m. Razum sadržaje pravdu Dakle ko govori razumno �„b i s e r ; Strana 124. govori pravedno. O va se pravda sasto ji u pravičnosti, spoznaji, poštovanju prava drugoga i uzdržavanju od podjarm ljivanja slabih. Ali više se puta dogodi,' da jedn a zabluda prevari čo v je k a i dovede ga da obm a­ njuje svoju vlastitu osobu time što se zamisli iznad svoje vrijednosti te najzad svrši, da se sm atra e je on jedini dostojan da vlada sv ijetom . Ova se iluzija u njega više puta povećaje i pom oću am bicije on se uvjeri, da niko drugi osim njega ne zaslužtije da uživa dobrobiti ovog sv ijeta, k ojeg bi on želio monopolizirati u svoju korist a na štetu ovlaštenih. I ako on naiđe na otpor zakonitih vlasnika ovih dobročinstva, njegova se srčba tada ujedini sa njegovom iluzijom i am bicijom da uništi svaki pokušaj zapreke njegovoj vo lji. U tome času ta d i v l j a z v i j e r uzavre da ubija, pali i unišćuje jedin o da ostvari svoje želje i u tom e času am b icija i srčb a zavlada razumom, te čovjek postane tlačiteljem , gazi prava drugih i upotreblju je svoju inteligenciju da iznađe moralna i mate­ rijalna sredstva kako će podjarm iti svoga bližnjega i doći do svojih ciljeva koji obaraju ljudstvo. To- je tlačenje. T o je nasilje. Zabluda, iluzija i egoizam služi se svem ogućim sredstvim a da osvaja zemlje i njihove stanovnike stav lja u okove ropstva. Dok pravda na protiv inspirira pravičnost, ljubav za bližnjega, obranu prava drugoga, darežljivost i milosrđe prem a slabim S l2 L Z _ i_ 8 ^ očima. On je također dozvo'io, da mogu govoriti oni kojima su ovi tirani začepljali usta i natjerao sve p0{j_ jarm ljene i neutralne narode, da podignu njihov g|asda povrate svim narodim a njihovu- pogaženu slobodu i oslobode slabe od ugnjetavanja snažnih. A plikacija ovoga principa sveta je dužnost cijelog ljudskog rada. Ali njegovo stavljanje u praksu ne može se generalizovati nego tek onda Jcada snažni gospodari postanu pravedni tako, da napuste svaku ideju egoizma i da priznadu prava drugih, bili oni snažni ili slabi i ako im se dogodi, da se prevare, da traže istinu, kojoj će se pokoriti prema zlatnom principu koji v e li: svak je dužan priznavati istinu. Na žalost ovaj je rat pokazao, da cijelo ljudstvo unatoč njegovom svem ogućem m aterijalnom napretku ne može nikako, da postigne ovaj stepen savršenosti koji je cilj uzvišenih religija i filozofskih sistema. D a se postigne ovo um išljeno postoje nego dva sre d stv a : savršenstvo ne Prvo je, da se nađe jed n a ruka toliko pravedna koliko snažna koja bi zapriječila svafku nepravdu na ovom sv ije tu ; ali ovaj se slučaj nije pojav ljao u histo­ riji nego vrlo rijetko, u izvjesnim epoham a i izvjesnim pr djelima. Drugo je sredstvo, da se podrži stalno ravno­ vjesje među narodim a, jedno ravnovjesje, k oje bi moralo zaštitu i poštivanje slo bo d e za cijelo ljudstvo. Podjarm iti slabog i lišiti ga njegovih prava sa biti ciljem svih ratova. Ali mačem ili intrigam a, to je nasilje. Zaštiti slabog i osloboditi ga od tuđinskog gospodstva, to je pravda. podjarm ljivanjem slabih naroda, tvrdeći da ih tako žele trebljuiu ovu riječ, tirani ovoga da prikriju svijeta upo- njihovu ambiciju za oslobodili. Pravda je sveta i onaj koje vrši također je svet. Ova ravnoteža ne može egzistirati dokle god svi Nasuprot tiranija je grozna i ružna i onaj koji je prak­ ticira jo š je više ružan; ali pravda uvijek nalazi p rija­ tirani budu podržavali u ropstvu polovicu ljudskog roda i dokle budu tvrdili da žele osloboditi narode tako rekuć telja i zaštitnik^ u svakom narodu. Tirani su u svakom narodu nekolika individuuma podjarm ljene od njihovih političkih protivnika, da održe i bilo bi nepravedno obijediti tiranijom ovu ravnotežu, koju izbjegavaju sam i sebi primijeniti. jedan narod. D akle, da se uspostavi ova ravnoteža, jedino je I ovi tirani koji upokoravaju strane narode vrše njihovu sredstvo opća aplikacija principa, koji se sastoji u oslo­ bađanju svih potlačenih naroda i u uspostavljanju nji­ tiraniju i nad svojim vlastitim narodom , k ojeg upo­ treb ljav aju kao oruđe protiv drugih. Zato smo se mi, reprezentanti potlačenih naroda hovih prava i njihove slobode. Da se postigne ovaj rezultat, liberalci cijelog a svijeta trebaju za ovim težiti. O vaj je princip priznat od E ng lesk e i njenih saveznika, ovdje sakupili, da podignem o naš glas, ne protiv nžroda kojih nas tirani ugnjetavaju, nego protiv ovih samih koji su više puta svečano objavili; da ne vode ovog tirana obaju rata nego za slobodu ljudskog roda, oslo bo gjen je sla­ bih naroda kao na prim jer B elg ije, R um unjske, Srbije i da tražimo pom oć, i potporu od liberalaca ratujućih stranaka da nas oslobode, bili oni E n g ltzi, Nijemci, Rusi, A ustrijanci, M ađari, Francezi T u rci, Japanci, Američani, T alijan i, B elg ijanci, Rumunji i Crne G ore, te uspostavu otetih pravu primjer Alzaciju, Lotaringiju, T rst itd. ili Srbi itd. itd. Mi tražim o istu pomoć od Iz toga mi razumimo, da zem lje, koje žele oni osloboditi jesu one što sačinjavaju cjeline teritorijalne neutralnih n a r o d a : Švedske, Norveške, H olandije, Šv ajcarske, D an­ ske ili Šp anjolske itd. U kratko mi tražim o od cijelog sv ijeta! da nas oslobodi od tlačenja i podjarm ljivanja svih tlačite lja ljudstva. Sad ašn ji rat, koji je uništio cv ijet mladosti i jezgru civ ilizacije sa gvožđem, vatrom , gasom , na zemlji, na moru, pod morem i u zraku, prestavlja najužasniju ističući, za geografske i političke, koje je vo jn a okupacija dovela pod stranu upravu i budući da ti aktovi sačinjavaju tiraniju i nepravdu, to je za oslobođenje ovih naroda nužno poništenje te okupacije i upravljanje tih zemalja od Samih njenih stanovnika. scenu tiran ije čo v jek a protiv ljudstva. O vaj nam je rat Mi također zaključujem o, da se uspostava prava mora izvršiti i nakon odobrenih ugovora iza dovršenih ukazao koje ratova od nazad mnogo godina, budući da te uspostave je licem jerstvo tlačitelja sakrivalo našim �. Broj 7. i 8. . Dakle muslimanski narodi Tunisa, Algerije, Tri-polisa, Maroka, Egipta, Perzije, Turkestana, Indije itd. dobro su konstituirani i u geografskom i u politiČKom pogledu. Oni su šta više bili nezavisni i upravljali su sobom u potpunom miru. Međutim oni su podjarmljeni od Franceza, Engleza, Rusa i Talijana, koji su vojnički okupirali njihove zemlje, povrijedili njihovu političku nezavisnost i njihove domovine počeli smatrati svojim posjedom. Šta više sa ovim se je narodima na najdivljačkiji način postupalo, njihova su dobra otimana, njihove škole zatvarane i oni su lišavani svakog ličnog prava, pa i prava na obuku, tako da njihov kulturni niveau svakim danom sve to više pada na niže itd. Dakle ovi narodi imaju pravo da budu oslobođeni i liberalci su svijeta dužni, da ih potpomažu toliko koliko i Belgiju, Srbiju, Crnu Goru i dr. Tražiti pak oslobođenje isključivo ovih potonjih sačinjavalo bi naj­ žešću nepravdu i imalo za posledicu, da i dalje kvari ravnotežu zbog čega je i uslijedio, ovaj rat. Ukratko, sada stoje dvije snage jedna prema dru g o j: Ententske države sjed n e strane i Centralne viasti s druge. Ententa drži u ropstvu 1 ljudskog i oda, tojest vlada kao apsolutni gospodar sa više od 400 milijona duša, raspolaže njihovim zemljama njihovim živo­ tima i njihovim dobrima itd. monopolizirajući im ,ovinu, agrikul uru i industriju isključivo u osobni interes a na štetu domaćih naroda, koji bi u drugom slučaju slobodno mogli unaprijediti njihovu aktivnost prema zakonima ponude i zatraživanja. Iz toga pak slijedi, da su ovi tirani nepravedni prema slabim, koje oni podjarmljuju i prema njima ravnima u snazi lišavajući ih zakonitog prava, da rade za svoj život dolazeći u odnošaj sa ovim narodima. Šta više ovi su tirani bacili mrežu njihovih intriga u Austro-Ugarsku, Malu Aziju, Mezopotamiju, Siriju, Hedžaz i druge arapske zemlje da i njih po redu spu­ taju u okove ropstva. Ova je pretjerana ambicija pro­ uzrokovala sadašnji rat zbog kojega pati cijelo ljudstvo. Je li ovaj strašni rat provociran i započet od strane velesila Entente, da one postanu jedinim gospo­ darima ovog svijeta, na štetu svjetske ravnoteže želeći uništiti Centralne vlasti, koje bi se jedine mogle odu­ prijeti njihovoj snazi u interesu ravnoteže? Ili su Cen­ tralne. vlasti potpalile vatru, da stave konac ovim silama najezde koje prijete ravnoteži i da je tako održe da bi ljudstvo živilo u miru bar za neko vrijeme? Mi prepušćamo velikim diplomatama, da odgo­ vore na ova razna pitanja. Mi nemamo namjere, da to raščinjamo, premda nije teško odgovoriti na ta pitanja, osobito nakon deklaracija Lloyda Georgea da Ententa želi uništenje vojne snage Prusije i unatoč izjava Rusije da neće započeti pregovarati o miru nego nakon osvojenja Dardanela i Bospora. Strana 12b. „BISER" sačinjavaju najsvetiju pravdu i pravicu. Za to su En gleska i njeni Saveznici, natjerali njihove narode i cijelo ljudstvo, da nastave ovi rat. U svakom slučaju, ne treba gubiti s vida. da je ovaj rat prouzrokovan lakomošću, ambicijom i sebičnošću, ambicijom i sebičnošću jačih protiv slabijih. Ljudstvo danas stoji pred tri slijedeće alternative: 1. Velesile Entente drže sve što Imaju pod n ji­ hovim gospodstvom, da time stvore novu snagu, koja će se pripojiti njihovoj. Saveznici će držati takogjer, da izjednače sa ovom ogromnom snagom, sve ono što su osvojili u Belgiji, Franzeskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji, kao i ono što će jo š osvojiti. Ovo će novo stanje stvari stvoriti nesnošljivu situaciju i ne će do­ prinijeti, da zavlada mir na zemlji. 2. Velesile će Entente, koje drže pod kontrolom polovinu ljudskog roda, opet povratiti sve što su im Centralne vlasti otele u ovom ratu. Ovo bi bilo jed­ nako uništenju snaga Centralnih vlasti i izložilo svijet nasilju Entente i tako.opet ukinulo ovu ravnotežu koje je poremećen e potpalilo ovaj požar, koji se širi svakim danom i koji se uzaludno pokušaje dunuti. Ovaj bi rezultat bio gori od onog prve alternative. 3. A. Osloboditi slabe ispod pritiska jačih, ispraz­ niti zemlje, koje su bile osvojene u ovom ratu kao Belgiju, sjeverni dio Franceske, Mezopotamiju i t. d. mi one 1 nje su okupirane prije ovog rata kao Algeriju, Tunis, Egipat i t. d. B. garantirati svim narodnostima, koje sačinja­ vaju velikt i inale države, njihova svamoguća politička prava I njihove slobode. C. Olakšati trgovački promet među svim narodima i prakticirati svagdje otvorenih vrata. Tako bi ljudska zadruga postala jedina i ista familija, koja se oslanja na pravo i pravdu. Tada bi bilo moguće ograničiti oružanja na ze­ mlji i na rhofu. I da se osigura ova nova zadruga, treba uspo­ staviti jedno visoko sudište, čiji bi članovi imali bit. birani od svih naroda među filozofima i učenjecima posnatim sa svoje nepristranosti. Ova bi visoka tribuna imala dužnost, da rješaje definitivno i bez priziva sve nesporazume koji bi mo­ gli nastati megju članovima ove nove zajednice Njene bi odluke bile egzekutivne naravi. I u slučaju, da osuđena stranka ne bi pristala na izrečenu osudu, ima­ la bi se na to prisilili sa oružanom silom internacionale • Mi zastupnici potlačenih naroda ovdje smo se sa­ kupili, tjerani iz ljubavi za našu domovinu i cijelo ljud­ stvo i bez, da stojimo na strani i jedne ratujuće stran­ ke, da: A. tražimo od svih rafujućih naroda, da polože oružje, dokončaju ovaj uništujući rat i da oslobode naše narode i reformiraju ljudsku zajednicu na način, kojeg smo gore istakli; B. objelodanim o izvješća o patnjama i nepravdama svake vrste, koje podnosimo od onih što su okupirdi naše domovine i koji se U njima ponašaju kao najviši barbari nakon što su nam povrijedili našu nezavisnost i lišili naših prava i slobode. (Nastavit će se.) �Strana 126- ° r o ] 7. i a „ B IS E R " LI.STAK Školstvo u Turskoj. (Nastavak-) B. Na pravdam fakultetu: 1. Senatsko prav o : 1. Gradjansk/i zakon (Medžole). 2. Usuli iijkli. 3. B račn o p ravo (Munakehat). 4. Našljedno i testamentalno pravo- (v©saja ve feraiz). 5- Gruntovno i vakufsko pravo (Hukuki lesarrufijei erSzi ve evkaf). 2. Kazneno pravp: 1. Kazneno pr- (Hukukii džeza). 2. Kazne­ ni zakon sa komentarom (Serh ve metni kanim« džeza). 3. Ka­ zneni parbeni postupnik (Usuli muhakemati džezaiije). 4. Ka­ znena stfilistika (Sakji džeza). 3. Pravo.: 1- Trgovačko kopneno i pomorsko pr. (TLdžareti berrije ve bahrijje). 2. P ravni parbena postupnik (Usuli muhakemati hukukiijje). 3- Izvršni postupnik (Idžra). 4. Pravna stilistika (Sakji hukuk). 4. Internacionalno pravo: 1. Opće međjunarodno, pravo (H- umimiijijei dnvel- 2. Specijalno međjunarodno pravo (H. cbususntjjei iduvel)- 3. Kapitulacije. 5. Upravne i ekonomske nauke (Ulumi ijdarljje ve iktoisad): 1- Izvori prava i pravna filozofija (Hukukii esasiije). 2. Upravno pravo (Hukuki idare). 3. Ekonomija i financije (Iktisad ve maliijje). 6. Kriminalističke i jurističkie vježbe (Tatbiknit užezanjje ve hukuk). j C. Na .medeainskom fakultetu: 1. Medecinska zoologija (Hajvanati tibbrjjo)- 2. Med- bota­ nika (Nebatati tibbijje). 3. Med. fizika i bio ogiija 'Hikmeti tibbijje ve hajatijje). 4. Kemija org. i anorganska (K mjati uzvi ve gaijri uzvi). 5- Anatomija (Tešrihli tevsifi). 6. Fiziologija (vezaiful eaza). 7. Histologija (Ensadž ve m ebhasunešm). 8- P ataloška anatomija (Tešrihi na haje vi). 9. Fanmakognoziijia (Mufredati tib ve fenni isipancijari). 10- iHiigijena (Hiifzus-sibha). 11. Bakteriologija- 12. Opće bolesti (Emrazi umumijje). 13. P arasitologija- 14. Kirurgija (Amelijjati đžerrahlijje). 15. Diagnostika (Tešrihi macazi). 16. Klinika i unutarnje bolesti (Seririjjat1) ve emrazi đachilije). 17. Kliin. za um ii živce (Senirijjati aklijje ve asabjjje). 18. Klin. za oči- 19. Klin. za kožne bolesti i sifilis. 20. Klin. za uši, usta2), nos i ostalo. (Ser. uzniijje ve chandžeravijje). 21- Klinika i ženske bolesti (Ser- ve emradzi charidžiije). 22. Klin. primaljstva- 23. Klin. ženske bolesti. 24. Otrovi (Sumum). 25- Sudibena medicina (Tib. kanuni)- 26. Klin. vježbe (Ser. tedavijje ve fenni tedavi' i tedžrubi). Medecinskom je fakutetu priključen- još i farmaceutski te­ čaj sa tni godlišta (Edžzadzi miektebi alisi), zatim zubarski te­ čaj sa tri godišta (Diščiluk mektebi alisi), takodjer i pritmaijski tečaj sa dva godišta (Ebeler tedrlisati). Ovi su tečalfevi snab­ djeveni sa svim potrebštinama, a nastavni predmet« kao i praktične vježbe dižu ih tako visoko, da naimalo ne zaostaju za evropskim. D- Na matematskOipniradoslovn,0)m fakultetu: a) matematski odio: • 1. Deskriptivna geometrija (Hendesel resmije). 2. Analitička geometrija (Hendesei talilijie). 3. Viša algebra ii sferna* trigonometrija (Debri eala ve musellesati kurrevije). 4. Fizika i matematska fizika (Hikimet ve rijadzv hikmet). 5. Matematska astronomija (Heijeti riiadzijje). 6. Matematika. 7- Diferencijalni i integralni iračun (Hesabi, tefadžuli ve tamama). 8. Račun vjerojatnosti (Hesabi ihtimali). 9. Geodezija (Tak* šimi eradzi). x) Serirun - postelja, krevet. Seririjjat — u bolnici kraj bolesnika predavanja. s) Laringologija- b) prirodoslovni dio: Eksperimentalna fizika (Tedžrubi hikmet). 2. Opća botanika (Nebatati umumi). 3. Opća zoologija ,(Hajvanati umumi). 4. Geologija ii mineralogija (Umi erdz ve ilmi meadin). 5. 6. 7. E: Mineralna kemija (Kimjai meadeni). Organ* kemija (Kimjai udzvi). Biokemija (Kimjai hajati). Na filozofskom fakultetu: a) filozofija: 1. Psihologija- 2. Logika i metodologija. 3. Etika- 4. Metafizika. 5. Povjest filozofije. 6. Pedagogija (Terbije). b) Povijest .i zemljopis: 1. Opća povjest. 2. Politička povjest. 3. Osmanliska povjest. 4. Zemljopis. c) socijalne nauke: ]. Sociologija (Ilmi idztimai). 2. Ekonomija. d) književnost: 1. Turska književnost (Edebiduatii turkijje). 2. Povjest turske književnosti- 3. Arapska književnost. 4. Perziska književnost5. Povjest zapadne književnosti. 6- Estetika (Mehasin). e) jezici: i . 1 Francuski. 2. Engleski 3- Njemački. 4. Ruski. Djaei kotf s. na filozofskom fakultetu ,od ova' četiri« jezika jedan moraju Uvjeti stupanja na sveučilište. Nakf.i svršene sultanije ili druge sličnjp škole gjak može stupiti , upišati se na sveučilište. Nu prije toga valja, da polospiit »ru-us-miulažemeit«-,bakalaria unliibani- — Ovaj se is­ pit oba lja-na sultanijama pri apsolviranju, dok za gjake dru­ gih, privatnih ii« državnih škola, taj se ispit ojbdrži na samom sveučilištu. ) Sveučilišni ispiti. r Za polaganije ,ispita na sveučilištu fiksirana su trd ispitna termi­ na u godini. Osim godišnjih ispita polažu se takogjer 1 strogi ispit za doktorat (ru-us« = »idoktura«). Mededineri i slušači matematsko prirodoslovnog^ fakulteta obvezani su polagati runis- Slušači drugih fakulteta nijesu obvezani polagat dokto­ rata, ali razumije se, da ga mogu postignuti (§57. i opaske na Str. 4. i 23. propisi', tealiimat). Apsolventi kojeg bilo fakulteta dobiju idžazetnamu. Slušači kojfr postignu doktorat dobilfu (ruus). Tko svrši ,n|auku u Evropi te bude. želio položiti na canig. sveučilištu doktorat to mu se dopušta (§ 63. tealhnat). U Turskoj ima običaja, da se potpisuju sa »dr.«, jedino to čine medecinani kao i drugdje. Osim riječi doktor Turo« ima­ ju i svolj izraz (»Kudve«), pm opet ga me prakticiraju pri pot­ pisu- Samo u službenim stvarim a piše s e »ashabi ru-usdan« (posjednik doktorata). _____________ bilješka. Takse na sveučilištu: za upisninu plaća se Pti* la lire (K 11), svaka tri. mjeseca četvrt line (K 5.50); za svaki ispit pola lire; na svjedočbu pnistojba od 2 lire (44 K), na po­ tvrdu pola lire. Uprava Sveučilišta. Svaki fakultet imad© svoj dekanat (šube m u ^ ^ O Ciljleli zavod je pod upravom rektora (reis = mudirUimumi)Svaki odjel imade svoje vijeće (medžlis), koji se sastoji od pro* fesora (muallima) dotičnog fakulteta. Osim toga iirnade i jedan veliki medžlis, koji odgovara u Evropi akademskom sienatu. Na početku svjetskog rata reformirano je koješta, a Prl tom su bili pozvana i mnogi profesori iz NjemačkeNastaviće sie. �Broj 7. i 8. „BISER' Književnost. M ehmedagić Haflz D žafer: Nešto o povjesti Islama. Povjest je najbolje sredstvo za oduševljenje mladeži za ne­ ku ideju. Opća se povjest podučava na srednjim školama u svrhu općenite naobrazbe mladeži. U stručnim zavodima se Po­ svećuje osobita pažnja povjesti dotične struke. Stručni je zavod šer. sudačka škoja i to naš najviši vjerski zavod, kojem je zadaća, da osposobi mladež za svako islamsko znanstveno zvanje, a naročito za šer. sudačku struku. I)a ta mladež potpuno upozna sve lijepe strane uzvišenoga Islama, mora poznavati; njjegovou prošlost i njegov blagotvorni utje­ caj na kulturni razvitak islamskih naroda, a i koliko 'je Islam imao udjjela u uuapregjivanju opće ljudske kulture. Za to tre­ ba valjanoga obragjivanja islamske povjesti. Ovaj rad je naj­ više otešćavala oskudica n a s t a v n o g a djela kako n|a na­ šem tako i na turskom i arapskom jeziku. Da se postigne pravi uspjeh trebalo je imati dobru školsku knjigu na našem Uezi.ku. Napisati oAakovo djelo, koje će odgovarati svim zahtjevima, niie laka stvar, pa se do skora nije nitko ni usudio zaći u taji posao. Prvi se odlučio m* to Osman ef. Hadžić, koji je taj predmet predavao na šer. sud. školi On je u prvom dijelu svoje radnje obradilo prvu periodu islamske povjesti; postanak Islama i njegov razvitak za Alejhisselamova života i za četvorice prvih halifa objasmišivši. još dosta opširno život i prilike arapskoga roda, koje je Islam zatekao- 0 daljnjem radu g. Hadžlća na do­ vršenju ovoga djela nije rni ništa poznato; vjerojatno je, da. nije nastavio, jer je zaokupljen službenim poslovima, kao politički činovnik. Drugi, koji se je odlučio na ovaj teški posao, jest Muhamed ej. Dizdar, sadanji direktor šer. sud. škole. Kad .je došan na ovaj zavod za upravitelja, pala ga je zadaća, da pred ie ovaj predmet. Kako nije moguće čestito obragjiivati predbez na­ stavnoga djela, to se je on odmah dao svom svodom neobič­ nom marljivošću, da doskoči ,tod oskudici- I brzo [je dovršilo taj ogromni i teški posao, samo nije djelo štampano zbog raznih poteškoća, što ih je rat sa sobom donio. To je imalo i jednu do­ bru stranu, jer je marljivom direktoru dalo prilike, da nastavlja­ jući i inače ovo djelo bolje dotjera. Tako j^ šer. škola dobila v a ­ ljanu povjest Islama na našem jeziku, a kad bude otiskana, đobiće je i šira publika. Koliki je interes za ovaj predmet, vidi se po tom, što se jagme, kome će prije dopasti, da ovu knjigu pro­ čita u rukopisu kojega svršenoga nuvablije- Zato hi bilo lijepo, da bude što prije štampana. Žalosno je, ali se mora priznati, da naša mladež na ostalim srednjim školama skoro nikako ne poznaje povjesti Islama. Očevidne su posljedice te manjkavosti. Mladež nije kriva. Kad do skora nije imala ni šer- škola, ovakove knjige, dakako nijesu je imale ni druge škole. U općoj povjesnici pak« pi;sci nemnslimani prelaze preko povijesti islamskih naroda kao preko najneznatnije pojave u ljudskoj prošlosti, neki opet historičari, j koliko se osvrću na islamsku prošlost, prikazuju je sasvim iskrivjeno i pristran«, a mi mrjesnio imali niti jednoga valjanoga djela, koje bi gjaštvu moglo dati pravu i cjelovitu sliku o islam­ skoj prošlosti. Tako mliesu mogli ni pomoću privatne lektire doći do onoga, što im .nije škola dala. Tu je manjkavost uvidio naš vrijedni profesor Ali. ef. Kadić. On nastoji, da ua praktični način pomogne mladeži- 1 ako on za arapski jezik, koji mu je predmet, sastavlja čitanku, .koja će biti ispunjena izvacima iz najboljih arapskih djela o povjesti Islama. Osim toga on nastoji kako školskoj mladeži tako i ši­ roj čitalačkoj publici pružiti prilike, da privatnom lektirom pro­ šire svoje znanje u tom predmetu. U tu je svrhu napisao knjigu, » (ii a v n i ti o g a g j a .i i iz i s l a m s k e p r n š 1 o s t’k .1) Ova je knjiga štampana, pa ćii. se na nju malo osvrnuti, Djelo je razdijeljeno na pet odsjeka. U prvom odsjeku pisac prikazuje dosta kratko, ali Iscrpivo ') Izašla u »Muslimanskoj Biblioteci« cijeno K 1-50- Strana 1Ž7. arapski narod i njegove osebine, te prilike i život Arapa prije Islama. Za tim počinje povjest Islama sa . rogjenjem Muhamedoviin (alejlrisselam) i po najpouzdanijim vrelima opisuje duševne i tjelesne vrline. Iza’ toga prelazi u«, djelovanje Alejliisselamovo. na uzroke, zašto su neki ustali proti širenju Islama, crta razvi­ tak borbe i konačni joj svršetak pobjedom pristaša Islama (osvojenjem Mekke god. 625.). Tu pisac spominje i najznamenitije ličnosti toga doba. a onda prelazi na AlejhissaJamove na­ sljednike. opisuje vrline svakoga i njihova djelovanja, te pri­ kazuje s'v znatnije dogagjaje u njihovo doba. Uza svakoga na­ pominje zaslužne ljude, koji su ini svojim darom i rudom poma­ gali. da se privedu kraju započete osnove Alehisselamov'C. Izmegju ostalih' dogagjaja prikazuje dosta opširno i prvi gragjanski rat, njegove uzroke i pošljedice, te vladanje Muavitio i nje­ govih znatnijih našljedmika, koji su stekli više zasluga za pro­ širenje države i unapregjjvanje znanosti i umjetnosti. Prvi od­ sjek završuje sa prestankom vladanja F.nievija u Damasku god749. Drugi se odsjek počinje sa osnutkom dinastije Abhasija u Bagdadu. Lijepo se prikazuje doba vladanlja ove dinastije, doba, u kojoj su bile okupljene sve islamske zemlje i pokrajine pod jednu vlast, a i u kulturnom pogledu islamski narodi znatno pokročiii naprijed. Ali baš za vladanja ove iste dinastije počinje se i cijepati ogromna islamska država, pa se po redu prikazuje taj proces sve do mongolske najezde, koja je iz temelja uzdr­ mala islamsku državu i za kratko vrijeme uništila, skoro sve kulturne tečevine islamskih naroda, koje su stajale truda i ogromnih materijalnih žrtava kroz nekoliko stoljećaDogagjaji na zapadu (u Španiji) iznešeni su u najkrupnijim puijzinia, a počinju sa osvojen'jem Španije, za tim dolazi osnu­ tak zapadnoga hilafeta po Abdurrahmanu 1., njegov rad i nje­ govih nasljednika na ujedinjenju Španije i njenu kulturnom pro­ cvatu. Be. kada se je najviše radila na razvitku znanosti i umjetnosti, onda se počinje država cijepati, nastaju unutarnje borbe, a uz m se još sjedine kršćanske države sa sjevera zemlje, te b r liivši neslogu muslimana učine kraj gospodstvu Arapa u Špam i i zataru trag i svaku spomne na nekadašnji sjaj i blago­ stanje u zemlji, koje se više nikada ni1 povratilo nije. Spominju se još neke manje države, od kojiih se mije niti jedna teritori­ jalno .mnogo raširila, ali su se upravo takmile, ikoja će više ućiiiiti za ujiapregjivamje znanosti umjetnosti, na kojem su po­ lju stekle velikih zasluga i dale znamenitih ljudi. Poslije toga 'dolazi red ma prikazivanje povjesti Osmanlija., ali pisac ne za­ lazi u to, »jer to iziskuje posebnu radnju«. P.rje nego izagjc Dizdarevo dosta opširno djelo, ovo nam Kadića dolazi kao neka priprava, .koja nam pruža cjelovit i li­ jep pregled glavnijih dogagjaja. Iz predgovora se vidi da je pisac nairiueravao upoznati i šire slojeve čitalačke pubil.;e sa .prošlo­ šću islamskih naroda, koji sm igrali veću ulogu u historiji i koji su iza sebe ostavili važnijih i trajnijih spomenika. Zato nije bio opširan nego se ograničio samo na to. da navede »samo glavne dogagjaje i prelome, da se vidi, kako je stvar tekla re­ dom«. Uz /to je još spomenuo samo glasovitije ljude i uliihova djela, lijepo karakterisao napokon svaku periodu i prikazao uregjenje vjerskih, državnih i društvenih odnošaja u svakoj dobi kao ,i uopće kulturne tečevine Islama. Ovo je u nas prvo djelo ove vrsti- Svrhu, kojoj je namijenjeno, polučlćs sigurno. Zbog skromnoga naslova j malenoga formata moglo bi mnogome ostati nezapaženo. Zato na ovo djelo upo/.orujemo svakoga, koga zanima povjest Islama i toplo ga preporučejemo svakome, a osobito školskoj mladeži. Izdanja »Matice Hrvatske« za godinu 1917.*) Dovršene su i raspačavaju se knjige »Matfce Hrvatske« za godinu 1917. III. kolo) u svemu četiri knjige, i to: 1. Krsto Pavelić: Život 1 pje­ snička djela Franje Markovića. Ilustrovano sa 8 slika. Potan­ ka ii kritična monografija velikoga hrvatskoga pjesnika i filo­ zofa. 2. Mirko Jorkić: Iz Završja. Crte i priče iz zapadne Bosne s ilustracijama Gabrijela Jurkića*(16 slika i naslovom u bojama; Selo u Završju. 3- Kosor: Mirne. Pripovijesti. 4. Dr. Fran Bubanović: Slike jz kemije. Ilustrovano sa 57 slika. I ako jc štam­ panje i oprema knjiga u današnjim vremenima vanređno po­ skupila, opet je članska cijena za sve četiri ove krltge ostala *) Ovo smo dobili od »Mat. Hrv.« na uvrštenje. Uredništvo- �Strana 128. ,,BlSER“ K 6.— samo je u ime otprem* poštarine i potfašlih troškova udaren prinos od K 2.— ; za članove u Zagrebu i kofi podižu knjige u uredskim prostorijama »Matice Hrvatske« K 1__ . Prema tome zapadaju redovita izdanja za članove izvan Zagreb ba K 8.—, a članove u Zgrebu K 7— ; Za Slovence, koji su čla­ novi »Matice Slovenske«: K 6.— . Uvez knljiga III. kola sjtoji K 7— Uz ova redovita izdanja izdane su kao vanredno izdanje 1. Petar P rerad ović: Izabrane pjesme. Umjetnički je knjigu opremio Ljubondr Babić. Za članove K 5.— , uvez K 3__ , por starina K . l — . (ako se naruči posebice). 2- Laza L azarevič: Izabrane pripovijetke. U ovome je izdanju 8 najbiranijih pri­ povijedaka velikoga srpskoga priipovijedaca sa književnom studijom Jovan a Skerlića. Za članove K 4— . uvez K 2.— , ot­ prema i poštarina K 1.— (ako se naruči posebice). Dok traje raspačavanje III. -kola, ne će se prodavati po-' sebice pojedine knjige ovoga godišta. Članovi zakladnici dužni su da se prijave sami za knjige i označe točnu adresu, ako ko­ jim slučajem ne dobiju narudžbenice. Zagrebački članovi mogu podizati krtrige svaki dan osim nedjelje i praznika od 8— 12 prije podne te od 3— 6 sati po po­ dne u prostorijama i»M. H-« (Matičina ulica br. 2.) Popis svih knjiga, koje M atica imade na skladištu, šalje se na zahtjev ba­ dava. Književna poruka. Ovijem molim sve prijatelje, kojim a sam poslao »M inku« radi raspačavanja, da izvole poslati nerasprodane prim jerke P rvo j m uslimanskoj na­ kladnoj knjižari (M . B. K alajdžić) u M ostaru i da me o tom obavijeste. Froj 7. i. a. Osnivačkom odboru za udruženje muallima na ruke gosp. Mehmeda Alibegovića uprav, raektehi ibtidaija u Sarajevu. Bistrik. U smislu naredbe zemaljske vlade od 6./IV. 1918. broj 70563/18 obavješćujete se, da zemaljska vlada nije m ogla predložena pravila u pretres uzeti, je r je u smislu naredbe zemaljske vlade od 26. jula 1914. b ro j 7116 pras. rad svijuh društava u Bosni i Hercegovini izuzevši vojno-veteranska i vatrogasna društva obustavljen. O bzirom na ovo jo š trajanje iznim nog stanja nije m ogla zemaljska vlada Vašoj molbi da se podastrijeta pravila za udruženje muailiiania. odobre, udovoljiti. Kad se dignu iznimne mjere, slobodno Vam je, pra­ vila ponovno zemaljskoj vladi na odobrenje podastrijeti. U jedno se Vam vraćaju 4 priloga. Dvorski savjetnik: Homer. Po što se osnivački odbor nemože zadovoljiti sa gor­ njom odlukom, to je odlučio jo š jedanputa zamoliti vladu za odobrenje pravila. Za osnivački odbor: M. Alibegović. Sarajev o, u m aju 1918. A Hifsi Ejeievac. •Sm rt G jerzeleza«. K ako nam javba naš suradnik A -H itzi B jelev ac, izdaće na skoro jednu ma'u knjižicu pod g orn jim naslovom u k ojoj je alegorijski kazana sm rt G jerzelez A lije u tri slike. C ijena je knjizi K 1.— . Radi lakše uplate neka se prijave svi, koji žele knjigu dobiti uredništvu »B isera«, pa će im .-e priklopiti uplaini listovi poštanske štedionice slijedećem broju našega lista, ako su pretplatnici. K njižarska cijena tu»tanoviće se naknadno. Uzrok zakašnjavanju našeg lista. Budući da nam nije bilo moguće pored najbolje vol# štampati naš list u vlastitoj štampariji kao ni u jednfej drugoj u Mostaru zbog pomanjkanja radnih sila, to smo bili prisiljeni tražiti štampariju izvan M ostara koja bi se primila’ štampanja Usta i ako je to skopčano sa velikim poteškoćama i troškovimaJedina štamparija u Sarajevu koja sc je iskazala voljnom i u stanju primiti list u rad, jest Sarajevska tiskara 1 litografija s kojom smo i sklopili ugovor. Ali buduć da je ova preopterećena štampanjem mnogih listova i drugih poslova, a mattjka joj i radnih sila, to joj nije K u lturne bilješke. moguće štampati naš list u ugovorenim rokovima, što je i uz­ rok njegovom zakašnjavanju. U dru žen je muaUima.*) Pored svih navedenih nepovoljnih okolnosti mi ćemo nastojati i uložiti sve sile da u buduće što urednije izlazi. ” K ako je već sv ojev rem en o jav ljeno u predzadnjem broju »B isera« da su pravila za udruženja muallima sa zam olbom predana zem aljskoj vladi na odobrenje. Nu po što je osnivački o d bo r ovih dana dobio od vlade nepovoljan o d g o v o r, a budući da isti treba i želi obavijestiti sve muallime širom dom ovine o svome radu, to g a ovdje donosi u cijelosti taj o d go vo r, koji g lasi: »R edarstveno ravnateljstvo za bosnu i H ercegovinu. Traže se potpuno I., V. i VI., godište lista „Behara". Ponude sa oznakom cijene slati upravi „Bisera", u Mostaru (za E. A. D.) B r o j 9 1 7 pras. Sarajev o, 22. aprila 1918. 4 priloga. *) O vo sm o dobili od osnivačkog o d bo ra na uvr­ štenje. — . U redništvo. Traže se sva god. sarajevske „Nade44. Ponude neka se šalju na upravu „Bi­ sera" sa oznakom K. K. U re g ju je : uz r e d a k c io n i o d b o r odgovorni urednik: M u h a m e d B e k ir K a la jd ž ić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b2addf9f37d395dfd363950e4b317057.pdf d140b6896cfd1bae28b9e670d3f47dfe PDF Text Text fc!ROJ 9. i 10. • B I S E R " izlazi dva puta ■jtsečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24'--, sa učitelje (mualime i siromašne učenike (taiebu) i vojnike bez sarže K 16'—. Muaiimi i đaci koji akupe kajmani« S pretplatnika, <k>hjvaja list badava .BfclMfaljaSamo onima, koji unaprijad pošalju pretplatu GODINA III. BISER LIST ZH SIRENJE lSLHMSKE PROSVJETE. ! I n n e m e l - m u m i n u n e ic h v e tu n ! .Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. ** - Neplaćena se pisma ne primnju. ===== Za oglase plaća se prvi put sa eijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa s« 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. Šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u j a l u ve la j u l a a l e j b i ! PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o s ta ru . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*' Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva m uslim anska nakladna knjižara u Mostaru. 20. redžeba i i . šabana 1336. MOSTAR Dželal Muri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti S turskog prevodi: Salib Bakamović. (Nastavak-) Pitanja Idžtibađa. Islamski učenjaci i odličnjaci kako nijesu mog't razlikovati i razpoznati civilizaciju tehničku i cft zaciju pravu, tako isto nijesu lučili poslove svi'tsk od p o ­ slova onog svijeta, a to je jedan od najgiavnij i uzroka propasti Islamskog Carstva. Na žalost, islamski su prvaci zaboravili suštinu i svrhu Islama. Razmislimo malo o svrhi objave Islama. Kako je to svakom pozna'o, prije poslanstva hazreti Muhammed a. s. Arabija je bila gnjijezdo anarhije, razdora, ne­ sloge i neznanja. Vjere Izraelaca, toliko su bile ostarile, da nijesu bile u stanju osigurati blagostanje i sreću „sinovima Arabije". Stoga se je osjećala prijeka potreba za radikalne reforme i nove uredbe. Eto uz ovakve prilike i okolnosti Islam se je pojavio i čvrsto ukorjenio. Islam je za pravo najsavršeniji oblik od svih božanskih vjera. To jest Islam je jedna nebeska i božijom knjigom objavljena vjera, koja se je pojavila u usavršenom i moderniziranom obliku dvaju pregjašnih religija. Uspjelu reformu, koju je Martin Luther proveo tek u šesnaestom stoljeću, Islam je sadržio mnogo bolju i usavfšeniju još a sedmom vijeku. Da se ukratko izrazimo i to ćemo napomenuti, •da vjere, zakoni i običaji koji su prije Islama svijetom vladali, nijesu više mogli udovoljavati potrebama ljud­ skim. Nužno je bilo, da se one promijene i prema za­ konu evolucije prošire. Dakle to je uzrok i svrha objave Islama. Prema tome je objava Islama, s obzirom na njegovH sirhv najveći znak napretka. Promatrajte uvjete 1. i 15. maja 1918. materijalne i moralne, socijalne i ekonomske, pod kojim su isti ljudi prije i poslije Islama živjeli, pak ćete se lahko uvjeriti da Islam ne iziskuje zastoj i nazadovanje, kako to drže evropski mislioci, nego je naprotiv opći napredak i usavršavanje. Očita je svrha objave Islama. f«iam ie nauka koja ruši sve nazadne i konzervativne misl: te fanatizam i uopće neznanje. Bez svake sumnje, on j . prema djelovanju i uspjehu, jedna od najviših revolt a koje je povjest zabilježila. Pored cvih fakata ovu vjeru objegjivati konzervatlZmon stagnacijom, zatvaranjem ,idžtihada“ i za­ branom obode mišljenja, znači pripisivati joj najoprečnija svojstva i nerazumijevati je. Rasjasnimo malo naše stanovište: Najvažniji i najnapredniji dio svijeta, danas slijedi tri vjere, koje su jedna iz druge proizašie i prema tome u glavnome jedne drugoj slične. Te su vjere: Judaizam, Kršćanstvo i Islam. Zadnjoj je svrha radikalne reforme To jest ona je jedan usavršeni oblik dviju prijašnjih vjera Judaizam je zapravo religija koja je bila sopstvena Izraelcima. Kršćanstvo je mnogo kašnje osnovano po Pavlosu prema Isusovom pietetu i pravilu „uništenja u ime Boga". Pošt# je Marijin sin Isus vjerovao, da je konac svijeta vrlo blizu i da će se „nebeska vlada" gdje bilo pojaviti, nije nalazio za nužno da to vjerom objavlja. (V. Historiju Kršćanstva od Ernesta Renana). Zapravo je-K ršćanstvo—- kako smo to rekli postalo pod utjecajem nekih političkih motiva i raznih ,čimbenika, koji su u potpunoj opreci sa Isa-ovim željama i nazorima. Što se tiče Islama on je objavljen protiv zastar­ jelih i konzervativnih načela i za deroniranje nekih za­ povijedi Judaizma i Kršćanstva. Zato i jest djelo na­ pretka i savršenstva. Ali djelovanjem nekih neznalica, Islam se na žalost drži istovjetnim sa konservatizmom, nazadkom, zabranom slobodnog mišljenja i mržnjom na preporod. Nije dostojno ni govoriti koliko je ovo mišljenje �Strana 130. ,BISER* u opreci sa načelima uzvišenog Islama, naukom koju je proširio veliki Muhammed. Zar nije najužasnije bezvjerstvo i potvora objeđivati konservatizmom osobo i šeriat jednog najsavršenijeg uzora ljudstva, koji se sa genijalnošću i nadprirodnom silom toliko borio protiv nazadnog konzervatizma, koji je, da spasi jedan pro­ padajući i nazadujući svijet, toliko truda i rada uložio, te koji je uzevši za podlogu slobodu mišljenja stara tumačenja poništio i znanost i nauku toliko unaprijedio i proglasio vjerskom dužnošću? Islam se ne može nikada obijediti konzervatizmom; da je tako ne bi druge vjere Hstupile mjesta Islamu. Islam ne trpi nazadovanja, što svjedoče nebrojena velika djela hazreti Muhammeda. Islam ne znači zatvaranje vrata „idžtihada". On nije nikako protiv slobode mišljenja. Jerbo je ova dala sa novim tumačenjima nove pravnike i u mislima . školama slobodne Ebu Hnife, Šafi-e, Hanbele, Malike Ibni Sina-e, Ibni Rušde i dr. Islam ne zabranjuje, da se primaju nove napredne misli, tečevine kulture, sprave i oružje novog vremena. Suvišno je o ovome dalje i govoriti. Naprotiv Islam zapovjeda, da se primaju nove misli i metode onoga vijeka u kom se živi. Dakle nazadovanje i opadanje je Islama žalosna pošljedica krivog tumačenja njegovih načei? kao i pri­ pisivanjem glupih basna, praznovjerja i pr.:đrasu^a te stvaranjem absolutizma i napokon miješanjem odredaba svjetskih sa vjerskim. Ovi elementi i uzroci nazadovanja Islam su — koji je toliko uzvišen — na mnogo mjesta približili idolopoklonstvu. Na raznim se mjestima sa kojekakvim starim i zabačenim knjigama gata i pioriče budućnost; na mrtvačke se grobnice i njihove ograde vežu komadići platna koji se kašnje driješe i nose; običaj je od bezbožaca i nekih nazovi-hodža tražiti proricanja i iskati njihove dove. Sihir (očaranje), nazar (urok), zapisi, amulete, bajanje i ovome slični čudnovati i smiješni običaji, Islam su u Kini a osobito u mračnim predjelima Afrike izobličili. Obredi i molitve, koji se ne daju ni zamisliti, plesovi i običaji koji su posljedica raznih basna i praznovjerja, dovele su ovu vjeru u tako stanje, da se ne može raspoznati. Ovakav je vanjski oblik, a što se tiče nutarnje strane to jest tumačenja Islama: učenjaci su nehtijući moriti svoga uma a prvaci apsolutizma, želeći pripraviti povoljan teren, svojim pohotama, zabranili su slobodu mišljenja i ograničili misao a s njome U vezi i Islam Eto same od sebe napredne pravne odredbe i svjetski poslovi zbog toga su ostali podregjeni običajima i zakonima od prije dvanaest trinaest vjekova. Koliko islamskim principima oprečna p o jav a ! Danas su na žalost Musli­ mani nazadni, a to je posve prirodno. Jer protivno sa naprednim načelima Islama, islamski svijet se danas vlada sa hiljadugodišnjim i nesavremenim pravilima. Dok na drugoj strani neislam ski-svijet sa pravilima protivnim kulturi i napretku rapidno napreduje. Prema • Broj 9. i 10. tome koliko je prirodna stagnacija, nazadovanje i opa­ danje Muslimana, toliko je neprirodno podizanje, evo­ lucija i napredak neislamskog svijeta. Dali se može u sklad dovesti današnje mizerno stanje Muslimana sa Islamom, koji se temelji na prin­ cipima napretka i reforme L koji je objavljen jedino radi evolucije ljudstva. Dali bi hazreti Muhammed odo­ brio veliku i-tužnu krizu u kojoj se danas nalaze Mus ;im ani? Danas je gotovo sav islamski svijet pod kršćanskom vlasti. Slaželi se ovo stanje komu je uzrok opadanje islamske zajednice — sa Islamom i željom velikog sveca Muhammeda? Zbog kojih je uzroka Islam podvrgnut kršćanstvu? Zašto kršćanski svijet danas želi uništiti sposobnost, talenat i darovitost Muslimana i kako u tom uspijeva? Da je Islam podregjen Kršćanstvu i da se njegova spo­ sobnost guši od Kršćana, uzrok je naše neznanje, naša nesposobnost i naše nerazlikovanje i neodvajanje odre­ daba ovoga i onoga svijeta. Naš sud: Dakle neznanje 1 nerazlikovanje svjet­ skih i vjerskih zapovjedi te zatvaranje idžtihada Islam unišćuje. Svi uzroci i čimbenici koji ga nište, protive se Islamu. Prema tome je kbnservatizam. neznanje, nepnmanje tehničke civilizacije, zatvaranje idžtihada ili njegovo ukidanje u opreci sa Islamom. Svakome je poznato da vjerovanje po svojoj suštini nije podregjenb napretku i nazadku. Ideal, tež­ nja želja, privrženost za uzvišene stvari, način shva­ ćanja i posmatranja teških i zamršenih pitanja svebića prošle i buduće vječitosti — sve su to pitanja, koja pripadaju savjesti. Nemoguće je u ovom sm jtru na­ predovati, nova tumačenja stvarati i izumijevati. Kineski učenjaci ismjehavaju Evropu, zbog njezina pretjeranog nastojanja u ovoj stvari i dobacuju joj, da su te hipoteze prije pet hiljada godina ispitivali i istro­ šili dok se vaši Ka.iti, Spinoze, Baconi, Spenceri i danas s tim nagagjanjima bave. U ovim njihovim tvrdnjama biće, da ima donekle istine! Što se tiče svjetskih odredaba, one su naprotiv sposobne da prema potrebama napreduju. A svaka stvar, koja je sposobna za napredak može i nazadovati. Od vjekova Sakiamuni — BouddUe, Lao-Tseu-a, hazreti Musa a, hazreti Isa a i hazreti Muhammeda, ideal je savjesti ostao u stanju u kojem je i bio. Veličina i strahota koju pruža svemir i svebiće, tajne i zago­ netke, koje leže u stvaranju svijeta i svega na svijetu, ostalo je u istom stanju i neriješeno; ovo je ili vjera komentirala ili je ostavila u sumnjivom krugu skep­ ticizma. Zato je neophodno nužno da se svjetski i vjerski poslovi jedni od drugih razluče i odvoje. Običajni poslovi i ljudski odnošaji od davnih davnina su se vazda mijenjali i preokrećali. Nemogućno je njihove stare oblike očuvati. Islam po svojoj bitnosti nije samo jedna vjera. On je istovremeno jedna vjera savjesti, jedan put, jedan �Broj 9 . i 10. „BISER* sistem ćudoregja, jedan način vlade, jedna zbirka zakona i jedna filozofija. Islam ima universalnu korist i dobrotu: Njegova su osnovna načela i metode toliko općenite, da je po njima moguće raditi pravila, koja su dovoljna za po­ trebe svih vremena. Danas možemo po šeriatskim tekstovima vjerske dogme i svjetske poslove jedne od drugih posve odvojiti. Ova bi se velika revolucija dala proizvesti a da mkako ne bude u opreci sa Islamom. Na suprot ovo je pitane odvojenja jedan od naj­ važnijih zahtjeva Islama. Glavni uzrok nazadku i zastoju islamskom je strogost i tvrdoglavost, koju su pokazivali absolutistički vladari 1 državnici i za njima povedeni učenjaci, u stvari ovog odvajanja. Oni su Islamom, koji je od sebe vrlo liberalan, absolutistički vladali i doveli ga u tako stanje, da su posmalrači, koji ga površno i po vanjštini gle­ daju, prinuždeni smatrati ga učiteljem i školom fana­ tizma. Dijelovi šeriatskih tekstova, koji se tiču savjesti nepromjenjivi su i nemogu se promijenit. Poštu su svi drugi vjerski tekstovi osim onih, koji se tiču vjero­ vanja, naime odredbe glede svjetskih i tjelesnih pi­ tanja — izdate, da se u svečevom vijeku građanski poslovi rješavaju u smislu pravde i pravičnosti, to se ne odnose na ovo vrijeme. Da se približimo temeljima Islama dužni smo i vjerom obvezani, da ovako šeriatske odredbe na d\ je razdijelimo. Svečeva želja nije, da Ummeti-Muhanmed (Muslimanski narod) ostane na istom niveau-u civili­ zacije i istom stepenu blagostanja; nego naprotiv, da napreduje i prema drugim narodima, ne samo, da očuva svoj opstanak, nego da njih nadmaši i pobijedi. Drugačije od ovoga misliti, znači potvarati i objegjivati jednoga najljepšeg preporoditelja kao što je veliki M uham m ed.. Za ovu reformu i obnovljenje postoji iz­ ričita šeriatska dozvola. Ovo se može, prema para­ grafima „Medžellei-Ahkjami-Adlijje -e (Turski gra­ đanski zakonik), koji su izragjeni iz šeriatskih tekstova, a njihova zakonska krjepost odobrena od vladara, na slijedeći način dokazati: „Poteškoća dovodi olakšicu" [Medželle 17]. „Elm ešekkatu tegjlibu-t-tejessure11 [Ešbah]. „Kada se u jednom poslu stisne, raširi se“ [Me­ dželle 18.]. ,,Inn-el-emre iza đaka ittesa’a ve iza ittesa’a đaka." [Imami Šafi]. „Potreba bila opća, bila privatna smatra se nuž­ dom" [Medželle 32.] „Ed-dararu medfu’un bikaderi-il-imkjani“ [Opće šeriatsko pravilo] (Štetu treba odstraniti, koliko je moguće). „Ljudski običaji imaju zakonsku vrijednost, kojeg se valja držati." [Medželle 37.] „Isti-mal-un-nasi hugjgjetun jegjib-ul-amelu biha" [Megjami], Strana 131. „Ne može se zanijekati, da se sa promjenom vre­ mena mijenja i primjena zakona." [Medželle 39.] ,,La junkjiru tegajjur-il-ahkjanu bi tegajjur-ilezman." [Megjami.] „Vladanje je opravdano ako je u opću korist naroda." [Medželle 58.] ,,Tesarruf-ul-kadi fima lehu fi’ luhu fi emvaliljetama vel-evkafi mukajjedun bil-maslahati." [Ešbah.] (Raspolaganje kadija, u koliko imaju prava, sa siro­ tinjskim i vakufskim imetkom, skopčano je sa pro­ bitkom). „Tesarruf-ul-kadi innema jenfeu fima sebet-elammet-el-muslimine iza kjane menfeatun lehum." [Šerhi Gjami ul-Kjebir] (Raspolaganje kadije nemože biti, osim u onom gdje se ustanovi opća korist za Muslimane, ali ako je to od štete tu nejma mudare, bitnost ili nebitnost na jednom su stepenu.) „Zabranjeno je štetu činiti, kao i učinjenu štetu štetom vraćati." [Medželle § 19.] ,.La darare ve la dirare fil-Islam“ [Hadisi-šerif] (Svečeva izreka.) „Nužda čini dozvoljenim zabranjenu stvar." [Me­ dželle § 21 ] t.Ed-daruratu tubih-ul-mahzurate.“ [Eddurer-ul„Muhtar .Ešbah".] „Kada se dva zla sukobe treba odabrati manje a veće gledat odstraniti." [Medželle § 28.] „Od dva zla, treba birati manje“ [Medželle 29.] ( 0 ovoj stvar neka se izvoli obratiti na potanko opi­ sana pravila u „Ešbahu".) „Bukvalno se značenje riječi napušta, ako običaj, pokazuje neko drugo značenje" [Medželle § 40.] „El-hakikatu tetrukju bi-dalaTet-il-adeti“ [„Me­ gjami i Menar"]. „Utvrđeni običaj ima valjanost ugovora" [Me­ dželle § 43.] „El-adet-ul- muttaridetu hel tenzilu menzileteššarti" [Ešbah]. (Priznati običaj može se smatrati do­ kazom"). „Vel-aslu fihi innel-ma-rufe urfen kjelmešruti šeran“. [Dur-ul. Muhtar]. (Priznati slučaj ima zakonsku vrijednost). „El-ma rufu bil-urfi kjel-mešruti billafzi" [Pirizade]. (Običajem poznato je isto kao tekstom uglav­ ljeno). „El-mešrutu bil-urfi sabitun bidelilin šer’ijin. Ve film esbuti: Es-sabltu bil-urfi kjes-sabiti bin-nassi" [Mehmed Abidin]. (Što je uzakonjeno sa običajem stalno je sa šeriatskim dokazom, a što je ustanovljeno obi­ čajem isto je kao, da je ustanovljeno i sa tekstom Šeriatskim). „lnne i’tibar-el-urfi vel-adeti mergju’un ilejhi fi kjesirin min-el-mesaili hatta gjealu zalikje aslen. Ve kalu fil-usuli Tutrekjul-hakikatu bidalalet-il-isti’mali vel-a’deti" [Menafi ud-Dekaik]. (U mnogim pravnim pitanjima pozivaju se na običaj tako da je on po- �„BISER** stao temelj zakonske presude. Nadalje se u usulu veli, da će se mimoići slovo zakona ako se protivi naviki i običajima). ,,El-ahkjamu mebnijjetun a ’lel-ma’ru fi; fe juteberu ti kjulli iklimin ve fi kjulli asrin urfu ehlihi" [Bahr] (Zakoni se osnivaju na poznatim običajima, što ga treba da zakonodavna vlast rešpektuje kroz sva vremena i u svakoj pokrajini.) „Ma reahul-muslimune hasenen fe huve indallahj hasenun" [Hadisi-šerif] (Što vide Muslimani, da je lijepo, to je i kod Boga lijepo). Sa ovim općim pravilima, koja uzeta su iz šeriata i odobrena od halife lahko se razumi, da Islam posve luči odredbe u pogledu vjerovanja od svjetskih poslova. Dogme su - ponovno velimo — stalne i ne mogu se mijenjati, a poslovi su podvrženi utjecaju vre­ mena, nestalni i promjenljivi. Po našem su mišljenju, najvažnije i najpotrebnije reforme, koje treba danas u Islamu provesti, razlučiti dogme od svjetskih poslova. Islam se može, samo na ovaj način približiti pravoj suštini vjere i zadobiti jedno mjesto u svjetskom natjecanju. Osim ovoga ne postoji drugi put spasa i sreće, Treba pod pritiskom potreba vrefnena, napustiti neke tekstove, prijašnja tumačenja i jednoglasnost pravnika i obratiti se prema gore nabro­ jenim temeljnim šeriatskim zakonima. :ia druga tuma­ čenja i na nove „igjmae“ . Dobro se razmislimo i obratimo se; nt temeljna pravila Islama. Neka nas nezasljepljuju današnje n a ­ vike i običaji. Ta zbog ovoga s e je osjetila nužda, da se ustanovi Hilafet i pravnička tumačenja. Da nije bilo nužno, da se stvaraju odredbe, koje se odnose na po­ slove i koje se moraju mijenjati, ne bi bilo n-žde ni Hilafetu, koji je iza pejgamberovog preselenja prema svečevoj želji ustanovljen. Zašto je osnovana ustanova Hilafeta ? Zato jer se ljudski poslovi i odnošaji s vremenom mijenjaju. Svijet se neprestano mijenja. I ova nova pravila i nove poslove treba urediti. A to pak treba da jedna sila potvrdi. Muslimanski narod općim glasovanjem i slobodno izabere Halifu i polaže mu zakletvu vjernosti. I povje­ ravaju mu izvršenje zakon-1, koje odobri „igjma“ to jest ekzekutivna vlast. A da prema krivoj i čudnovatoj tvrdnji neznale uleme, treba zatvoriti vrata tumačenja onda ne bi imao svrhe ni hilafet ni igjma. Kada se dakle načini života i potrebe vremena svakog časa mijenjaju ; ne stoje na jednom stepenu, onda je naravno da se mijenjaju i zakoni i uredbe koji njima ravnaju. Eto na temelju ove velike istine, Islam je ustanovio metode „igjmai um m eta“ i Hilafeta i tako u području ustavnosti i demokratskih načela nadvisio Englesku i Francusku, koje se danas sma­ traju kao osnovateljice konstitucionalizma. Neka se ni malo ne sumnja, da se pravne usta­ nove ne mogu mijenjati i preudešavati. Broj 9. i l r. Ovake su izmjene pravljene u svečevom vijeku i u samom tekstu Kur’ana. Po terminologiji „Usuli fikha“ (Elementi pravne znanosti) promijeniti (tebdil) znači poništiti (nesh) p0. ništenje (nesh) je reći, da se postavi jedan dokaz na prama jednoj šeriatskoj porebi iz koje taj dokaz pro. izlazi. Kako se može vidjeti u šeriatskim pravnim knji­ gama poništenje (nesh) je i po pameti dozvoljeno, jer je posve prirodno, da se promjenom vremena i čovječiji poslovi mijenjaju. Ono je i po relevaciji dozvoljenona primjer dok je vjenčanje sestara u hazreti Ademovoj vjeri bilo dozvoljeno, kašnje je poništeno odredbama drugih pejgambera. Megju Kur’anom i Sunnetom (svečeve zapovjedi) dozvoljeno je poništenje. Na primjer kuranski ajeh (citat) „Kjutibe alejkum iza hadare ehadekjim-ul-mevtu in te rekje hajren-il-vesij-jetu lil vali dejni vel-akrebine", (Propisuje vam se .da kad htjeli umrijeti a imate nešto dobra, možete ga oporučiti roditeljima i kojem svome bližnjem.) stavljen je izvan krijeposti sa Hadisom (§).,,Lava6ijjete li varisin". (Nasljedniku se ne može nešto ■.porukom ostavljati). Premda je ovaj hadis bio od jedne osobe čuven (U ' vahid) narodnim primanjem, uvršten je u op­ ćem: ) poznate. U kratko, prema šeriatskim pravilim a koja su a!n rije protumačena dozvoljeno je uništiti sve odd , koje se tiču čovječijega života i načina vladanja na ovome svijetu „Iđmai ummetu" t. j. narodnom sauoru uz odobrenje Halife. Šeriatske zapovjedi iziskuju, da se ljudima daju olakšice u njihovim poslovima. Naprotiv poslove ste­ zati, znači Muslimane prama ne muslimanima, učiniti pobjegjenim, poniženim i nemoćnim. Ako se zabace ove olakšice, dozvole Šeriatske, pošto će naši zakoni i običaji zacijelo biti od nazad trinaest vjekova, »staćemo svezanih ruku i nogu u svjetskom natjecanju i ne ćemo moći ništa učiniti. Mi smo »za Evropom i Amerikom na vje­ kove zaostali i uvijek zaostajemo u materijalnom po­ gledu. U životu ne smije biti zastoja, koji stoje biće pobjegjeni, a potome uništeni, kako se to i dogaja. Absolutna većina Muslimana danas je raja krš­ ćanskih vldd§. Ni najmanje ne dvojimo o tome, kada bi veliki Muhamed a. s. danas izrazio svoj uzvišeni cilj, da ne bi nikako odobrio ovo žalosno opadanje Islama i da bi one koji su to prouzrokovan na naj­ žešće patnje i muke stavio. Žalosno je, da i u ovim posljednim vremenima, velika većina naše uleme, nijesu mogli razumjeti ove istine. Ovi, mjesto, da svjetske zapovjedi podnesu „igjmaiummet-“u, a onda na potvrgjenje Halifi, oni su stara umačenja sakupili ili iz groba izvadili i zakonom pro- �Broj 9. i 10. ,BISER* glasili. Ovo je znak velikog nazadnjaštva. Ovoga je posljedica nazadovanje naše države. Dževdet-paša, mjesto što je stara tumačenja, kojih jedan važni dio današnjem vremenu ne odgovara, sa­ brao i u obliku „Medžellei ahkjami adlijje-“e u zakosku krjepost stavio, da je po uzoru: „kaznenog zakona«, , pomorskog i trgovačkog zakona«, „principa kaznenih rasprava«, načela pravih rasprava, koji su prije mnogo godina sa ozbiljnim duhom napretka uzeti iz zapadnih zakona izradio jedan građanski zakon, danas bi nam bio učinio veliku uslugu. Ali ovako, uredivši i oživivši stara tum ačenja'i sakupivši u jednu zbirku, nas je u civilnim poslovima i svjetskim odnošajima jako stegnuo. Evropejci sa „Code Napoleone“-om, ili još boljim za­ konima mogu da se potpuno slobodno vladaju. A mi se bijednici pod obligatnim pravilima, apsolutističnim načelima i uvjetima stege i pritiska one nazadnjačke Megjelle, danas previjamo i mučimo. Naš je zakon od hiljadu godina; on je ustanovljen za nužde od prije hiljadu godina. Danas Francuska i narodi koji su primili njezine zakone, a osobito američke republike, nalaze vrlo za­ starjelim i Napoleonove zbirke i misle se da obnove svoja civilna prava. Kad je tomu tako, kako da .i bijednici, sa našim svjetskim propisima od dese' vje­ kova, sa zakonskim pravilima, koja su udešena prema drugom vremenu, za posve drugi teren i na temelju nužda koje su današnjim posve oprečne, možemo p jiti nadu napretka. Moželi se ikako „Medžellei ahk adlijja, postaviti prama Napoleonovu „CodeK^-u. Strana 133. A. Hifzi Bjelevac. Za zvono. (Svršetak.) Jednoga dana, kad mu je dotužilo, skine Velija zvo­ no sa zvonara i baci ga u vodu. Zvonar se otimao, mahao glavom, ali se nije mogao oteti Velijmim rukama. Još je jednom zazvonilo u zra­ ku, onda pljusnulo o vodu i nestalo ga. Tamo preko vode odjeknuo glas zvona onda pljusak i opet vladala tišina Životinja je stajala osluhnjujuot gdje je »nestalo gliaisa, gdje je odjek izumro. Zvonar je ostao na mjestu gleda­ jući preko vode, kao da je ćutio e je izgubljeno nešto što je bilo jedan dio njega samoga njegova života . . . b ić a . .. A Val-ija legao u travu kraj M ušana i tvrdo usnuo. Nije g;. više ništa smetalo! Probudila ih obojicu pjesma s onu stranu blata. Lijepo pjeva! .. rekao Mušan podižući se »1 išina je, pa se čuje . .. Stado je mirno ležalo. Janjci podigli glavu i kao da »u ' -hivali glas pjesme, koji je bivao sad jači, sada slab ubeći se negdje daleko. Nj’h i jica ležali u travi i slušali. Najednom će Mušan: „1 i je neko s onu stranu. Da je znati tko onako lijepo pjeva. Velija je šutio. »Gleđ čini mi se, da je već kasno! Sunce se diglo U vijeku velikog sveca ratovalo se je sa strijele ma i štitovima. Jedino csobna sprema vojskovogja mogm s vode. pa eno i hajvan ustao. Velija ustao šutke, uzeo štap i pošao za stadom. je zajamčiti pobjedu. Nije tada bilo zemljovidnih karta Mušan zazviždao na prste, kao uvijek kad je htio ni ratne taktike, a strategija bijaše u zam etku; ratovalo poći. se bez balistike, aeroplana, torpila, telegrafa i radioHajvan je išao sam od sebe uz brdo kojeg je zlatelegrafa. tilo sunce priklanjajući se zapadu. Dali možemo danas sa istim strijelama, sa istim Mušan je opet zazviždao. štitovima i mačevima i sa znanjem ondašnjeg vremena „Gdje je zvonar? upita iznenada i negledajući Veli­ izići ne prema Rusiji ili kojoj drugoj evropskoj vele­ ja dok se ie zvižduk razlijegao n?i sve strane - i preko sili nego i prama Crnoj G ori? blata ječao, kao da rešto p'sleufe. Vrlo d o b ro ! Dakle nije moguće ratovati sa za­ Velija ga pogleda i sleže ramenima. Neznam! starjelim ratnim spravama i načinom sopstvenim juna­ Stado je išlo polagano uz brdo, zastajalo, osluhicima na obali „Čad“-a. Onda kako možemo dozvo­ valo i blejalo .. . ljavati da islamski narod izlazi pred Evropejce, koji Mušan dozivao zviždanjem zvonara, ali on nije imaju savršene zakone i metode, savršene vlade i dolazio. društva, sa zastarjelim, prašljivim i neprimjenjivim za­ »Vuci ga odnijeli gdje je sada? - vikne ljutito Mu­ konima i m etodama? Pošljedica je ovog velikog zlo­ šan, kao da sam razgovara, pa se obrati Veliji: čina potpadanje islamskog naroda pod evropsku vlast »Jesi li ga ti vidio? > na prosto njegova pljenidba i vezanje njegovih ruku Velija odgovori gledajući preda se: Nijesam. i nogu. Kroz selo nije se čulo zvono, pa i kad su došli do Tabakove kuće obojica čobana šutila su. (Nastaviće se.) A udovica Ibre Tabaka vikala s vrata: »A gdje je zvonar? T - Nestalo ga . . . rekao mrko Mušan i stao razlučivati svoje stado od Velijina.. �Strana 134. ,BISER* »Nestaće tebe - vikala udovica sva bijesna — nestade svih ovaica i k o z a .. . Bolest će d o ć i... . Ono je tilsum . . . Mušan je šutio i gledao za Velijom koji je odlazio niz cestu. A udovica vikala kao bijesna: »Zvonara m oraš n a ć i!.. Bez zvonara da mi nijesi u kuću u n iša o !... Mušan je ostao kod vrata neulazeei onako veselo u avliju, kao obično. Bojao se udovice kao žive vatre i znao je, da se ona nikada ne šali. * * * Vra/fciio se natrag iz sefla i obišao čitavu okolicu, ali zvonaru ni tnaiga. Dozivao ga svim imenima, zviždao koliko je mogao, ali zvonara nije bilo. Kasno se vratio u selo. Opet je bio izgrgjen i za­ prijetila mu je udovica, da mora zvonara naći. Sutra je pošao ranije nego obično. Velija ga sa svo­ jim stadom ifeško dostignuo. Mušan je bio zamišljen. On je sumnjao, da ga je Velija nekuda potjerao, a životi­ nja utekla. Ko zna gdje je? Kuda je otišao? Oko podne je hajvan opet okrenuo prema blatu. Ali Mušan nije sada lijegao. Mislio je samo. kako će naći zvonara. Nebi isimio udovici mai oci1! Velija se izvalio na travu ; svirao polagano na fruli Bila je tišina. Hajvaln m irno ležao Nije se čudo ni blejanje, ni kmećanje Ni g la s a !. . Najednom Mušan skoči: »Nesviraj više Velija! .. Ja mislim o zvonairu. .. Velija ga pogileda i nastavi sviranje. »Čuješ, Velija — opet će Mušan nešto oporim gla­ som — kada si ti vidio posljednji put zvonara? Velija se smete na to pitanje i neodgovori ništa. Teško mu bilo slagati. Mušan ponovi: »Velija ti znaš, gdje je zvonar? — Neznam, odgovori Velija. — A zvono? opet će Mušan, kao da se je najednom sjetio toga. I Veliji se učinilo, da je Mušan prozreo u tajnu, pa će bojažljivo: » . . . U v o d i. . .« U Muišana se oči zasjiase. Velija se podigne na ru­ ku Velike zelene oči Mušanove uprte u Veliju gledale su ga bijesno: »Ti si ga bacio! . . . — Zvono sam bacio u vodu — odgovori Velija di­ žući se na noge pod izazovnim pogledom Mušana. „Bacio sam g a jer mi je bunio ovce. „Zvono! Ja hoću zvono! Znaš... Zvono!.... Od­ mah ! .. - U vodi je . . . Na d n u ! »Idi ga donesi! O d m a h !.. vikao Mušan. Voda je duboka ondje gdje sam ga bacio. Udušio bih se! . . . »Uduši se! Samo donesi zvono, ili ću te ja udušdti. Bfoj 9 j m Velija je gledao prema blatu. Mušan podigao ku, da ga udavi. Velija se izmakne korak natrag, đa ^ spremi na borbu sa svojim drugom. Obojica su bili jednake snage. Nastala borba. Hrvali su se više od po sata, a da se nije znalo ko će konačno podlegnuti. Prednost je biia uv'jek onoga, koji je stajao na više, jer je ledina bila strmenita. Obojica se oznojili. Usta im se zapjenila, a oči pokrvavile. Ni jedan ni drugi nije ništa govorio _ ni jesu se psovali, jer i ni jesu ni znali za psovku. Tek se čulo stupanje nogu i teško otpuhivanje. Haljine su bile na njima skoro u komadima. Uhvatili se za golo tijelo, oznojeno, nabreklih mišica. Još čas dva trajala je ta neodlučna borba, onda posljedni očajem napor obojice i bili su na ledini nepušćajući jedan drugoga. Prevrćali se, okrećali se . . . Snaga je za čas popustila i jednoga i drugoga, - i nabrekP mišići popustili. Mušan se istrgnuo iz Velijinih ruku i skočio na noge. I Velija se naglo podigao, nu Mušan navalio na njega prije nego je on mislio. Potisnuo ga niz ledinu prema blatu vičući divlje: »Zvono! .. Udovičino zv o n o !.. Tek na samoj obali uhvatili se opet u koštac, nu nio kratko vrijeme jer je Velija bio blizu vode. Mušan t žao jednom rukom za grmlje kraj blata, a drugom di<, o za vrat Veliju: Zvono udovičino!.. Pljusak! . . Ostao je sam Mušan na o b a li. .. Velija je p o to n u o ... Čas jedan, pa su se Velijine ruke pokazale. . . Za tim glava . . . Pogledao je Mušana strašnim očima utopljenika. Mušan se stresao, za tim mu postalo nešto teško, strašno spoznavši šta je učinio. Stajao je kao utjelovjen kip na obali blata poderan, gologlav . . . go . . . Velije je opet nestalo pod vodom. Za tim opet po molila se jedna ruka . . . „Udovičino zvono!!... viknu iznenada Mušan i za­ gazi u vodu. Velija je bio do prsa n:iid vođom držeći u ruci zvonarevo zvono. Jedva je micao sa lijevom rukom da se uzdrži na površini. »Zvono! .. zvono! .. Još jednom u zraku zazvonilo više Velijine glave, a onda preko Mušanove, koji je pošao prema Veliji i pa­ lo na ledinu gdje su se njih dvojica hrvali. Zazvonilo ružno, tvrdo, kao da se lupa u zahrgjalu tengjeru. Mušan je pružio Veliji ruku, da ga povuče sebi. Velija je prihvatio, a u to se Mušanu popuzla noga i val ga zanio u dubinu . . . Obojica držeći se čvrsto jedan za drugoga dušili se ... Sunce je već bilo na zalazu. Zlatne trake padale su samo još mjestimice po kruševačkom blatu. Zelena ma- �Broj 9. i 10, , BISER' hovina povlačila se vodom ispod koje su plivale ribe i žabe. U obližnjem grmlju cvrčao još cvrčak, a u daljini tamo s one strane vode pjevala je čobanica svoju pjesmu. Niai mjestu, gdje su.se hrvali dvojica čobana, stajala je razbijena frula i zvono nad koje je jarac zvonar došao i izgledajući stajao . . . Ovce se sakupljale u stado očekujući zviždanje Mušanovo ili zvonarevo zvono, da pogju kući. Tišina je vladala čitavom okolicom. Dr. Salih Kazazović. Strana 135. sudbinu. Stoga je i svrha ove rasprave samo jedan poku­ šaj, da u kratkim potezima označi glavne sustave m oder­ ne filozofije. Poželjno je dakako, da ova rasprava pobudi u mašem muslimanskom dijelu naroda veće interesovanje za savremenu filozofiju, te da barem u nekoliko suzbije ornu raširenu ii gore istankutu sadašnju kj*ivui predraisudu o njoj. Obzirom na ograničenu osnovu ove radnje, odinosćee se ova rasprava eizlmo ma najglavmije sustave sa­ vremena filozofije i njene tipične predstavnike. Time je ujedno rečeno, da nije svrha ove rasprave baviti se ve­ likim, uspješnim i opširnim radovima pojedinih filo­ zofijskih disciplina i ogranaka. Ovdje se u glavnom radi o tome. da se karakteriše općenito i odlučujuće utjecanje na metafizička pitanja i na pitanja teorijske spoznaje. Savremena se filozofija dijeli u glavnom na četiri sustava: p o z i t i v i z a m , m a t e r i j a l i z a m , n a t u ­ r a 1 i z a m i i d e a l i z a m . Sva četiri rečena sustava stoje pod izvjesnim uplivom pojedine znanosti. I, pošto je cijelo filozofijsko mišljenje sadašnjosti potrebno, da se (Studia ) na pojedinu znanost oslanja, to se svaki gore navedeni I. sustav na osobiti način pojedinoj znanosti pridružuje. Filozofija je negda bila kruna sveukupne duševne IJ tom pogledu stoji pozitivizam naprama ostala tri sudjelatnosti ljudske. Umjetnost i znanost primahu od filo­ <davtf odjeljeno i suprotno. Nazor o svijetu i životu drži zofije impuls, direktivu, pobudu i uputu. Ušljed tog . bila r.druga tri sustava za osobito važne odnošaje i utvrgjenja je i filozofija kao jedini i neosporivi izvor sveopćega filoi -)>og mišljenja. znanja i vještine; dosljedno tomu ona je bi’a općenitija, Idealizam doduše iffe posmatra stvarnost i znanost, popularnija i širemu krugu kulturnoga sviieta poznatija. kao posli dnjt ključ mudrosti, već traži i nalazi za to Tada je obrazovaniji svijet udešavao i način i namire i idc-ahio lačenje svega saznanja. Protiv toga se ujedi­ svrhu svoga života po principima filozofije; oi je dakle njuju ostala tri sustava i to u načelu, da takovo idealno u prijašnja vremena vrijedila, kao najdragocjeniji du­ obilježje, uz priuzdržaj religiozne potrebe, kojom raz­ ševni produkat svekolikog kulturnog i idealnog nastoja­ vija ujedinjuje nazor o svijetu i životu, ili je suvišan, nja i stvaranja Ijiudskoga duha. Mislilo se je i vjerovato\ . nemoguć. Naše mišljenje o univerzumu, naši prak­ da je i naobrazba i uljudba proizišla iz filozofije, ili da je tični zadaci i ciljevi, ne mogu se po tome od jednostavne barem pod njenim moćnim uplivom unaprijegjena, uz­ podloge iskustva ili znanosti, koja se osniva na iskustvu, dignuta, oplemenjena i, po njoj samoj posvećena. Taj odijeliti i razlučiti, već se moraju posve i isključivo po silni i prvenstevni položaj filozofije ima svoj početak još njnj ravnati i odregjivati. Osim toga zavise sva tri druga u starom vijeku, te se provlači kroz cijeli srednji vijek sustava filozofije još i u drugom smislu jedan o d dru­ i ulazi ui novi sve do početka 19. stoljeća. Mom u 19. goga.' Materializam, naturalizam i pozitivizam pojav­ ljuju se obično i redovito istom onda, kada se jedna spe­ stoljeću 0 6 lobagjaju se i emancipuju pojedine znanosti od starodrevnih okova filozofije. U današnje vrijeme zau­ kulativna perioda filozofije približava svome kraju, te zima filozofija posve drugi položaj i mjesto; ona je iz­ dok se druga, mjesto propad:iuijće, još nije pojavila. Tako nalazimo na zalazu ili nestajanju grčke spekula­ gubila ulogu vodstva u životu i duševnom napredovanju ljudstva. Da je filozofija uistinu izgubila svoju prvo­ tivne filozofije Demokritov m a t e r i a l i z a m , te bitnu važnost, razlog je poglavito u tom, što mi danas p o z i t i v i z a m sofista i n a t u r a l i z a m cioika, uje­ nemamo, ili možda ne možemo imati, takove filozofije, dinjenje, u tu svrhu, da uzmognu protiv rationalnim kosmologijskm tendencijama prvih girčkih filozofa djelovati koja bi bila kadra i dostojna zahvatiti jačega i dubljega i time konačno propadanje pnihovih ideja i nazora posje­ udjela i utjecaja u našem savremenom, snažnom ii brzom kulturnom razvijanju. Po tomu ostala je filozofija, u ne­ s ti. Pa kada se je i kasnije u Grčkoj po Platonu iAristo­ ku ruku, od općeg kulturnog zamaha izolirana, pa je ta tela razvio novi i zamašni nazor o bistvu, svijetu i ži­ činjenica dovela do rezultata, da svaki filozofski pokret votu, istakoše ponovno materializam i naturalizam stojisadašnjosti, u koliko se strogo znanstveno obragjuje, čart i epikurejci, a pojavi se i pozitivizam skeptičara na zal'-zn ove sjajne epohe grčke filozofije. Tomu sasvim ostaje- od širih krugova neopažen, neuvažen, nepoznat, — neprihvaćen; ona je dakle i nehotice od šire javnosti analogne tendencije nalazimo i u 18. stoljeću, kada staro­ zabačena i ignorisana. Imajući u vidu potonju činjenicu, drevni veliki sistemi filozofije blijede ii svoj upliv premože se onda pojmiti i onaj neopravdani sud javnosti, življuju. Tada se pojavljuje u Engdeskoj Hume-ov pozi­ koji tvrdi, da filozofija, kao takova, ne zaslužuje bolju tivizam, u Francuskoj Laniettrie-ev materijalizam Savremena filozofija i njeni sustavi. �Strana 136. ,BISER* * S y s t e m e d ? ii a n a t u r * « . i R o s s e a u - o v na­ turalizam. Pozitivne znanstvene spoznaije dobiše vri' jednost, kao norme, po kojima se mi u našem mišljenju i htijenju ravnati imamo. Sve ostale tvrdnje, koje su preko tijeh granica išle, bijahu zabačene. Po tomu naše djelovanje i umovanje smije samo zavisno biti od stvar­ nosti Ili od znanja na empiriji osnovanoga. M a t e r i a l i z a m , n a t u r a l i z a m i p o z i t i v i z a m — hoće danas da budu čista filozofija stvarnosti. Ti sustavi hoće samo da fiksiraju i pojednostave, u svom zamašnom plodnom ocjenjivanju, što stvarne znanosti pronagju i obrade. Nu, ti sustavi označuju stvarnost megju sobom različito. Tako m a t e r i a l i z a m i n a t u r a l i z a m razumjevaju megjusobno prirodnu stvarnost, kao svijet, koji se čutilima pojmiti i obuhvatiti može. Sam čovjek za naturaliste jest i ostaje, jedan komad prirode i skup ili zbir čutila, a po tome i najviše i najidealnije misli i na­ stojanja njegova, jesiu samo znakovi njegove prirodne obstojnosti, samo oblici njegovog ovostranog zemalj­ skog opredjeljenja. Ta potonja dva sustava filozofije drže se time jedan naprama drugome, kao jedna teorija, iz koje proizlaze iste praktične posljedice. N asuprot tomu drži se pozitivizam, koji ne priznaje niti uzima jedno­ strano u obzir prirodnu znanost i vanjsko iskustvo i stvarnost. Po njemu su sva iskustva, sve pojedine zna­ nosti, sveukupna stvarnost i n^eno spoznanje, prava podloga i temelj pozitivističke filozofije. Sve jco sifer'j izvan potonjih oznaka jest samo, po strogoj nauci pozitivizma, pojam pobzije ili izmišljotina. N a taj ru 5m nastoji pozitivizam, da uspostavi jednu vrstu » s t a t u s i n t e g e r« i postavlja tomu i osnovu sporazuma, na kojoj bi mogli filozofski novi pokreti najbolje sebi prokrčiti put. Pozitivizam u tom smislu naliči tišini, koja se pred oluju pojavljuje; on je sam po sebi borba različitih mišljenja i u neku ruku kritična revizija prevazilazenja, svrhi shodna i nužna priprava za nove — duhu vremena od­ govarajuće — spekulativne pokušaje. Filozofija se po pozitivizmu mora naći u službi pojedine znanosti i svoju samostalnu vrijednost potpuno izgubiti. I, dok materia­ lizam i naturalizam objavljuju, da smo prekrasno dušev­ no napredovali ako prirodnoj stvarnosti dajemo pred­ nost i čast, dotlen pozitivizam naglašuje: sve spekulativ­ no jest sujetno, ne uspjela igra slika i riječi, što je doduše u najbojjem slučaju neškodljivo, ali za svakog zastupnika znanosti u svakom slučaju neprilično. Idealizam se po­ stavlja sve trima spomenutim sistemima suprotno i po­ kušava, da stara nastojanja spekulativne filozofije sa najboljim sredsvima obnovi i to, upravo pomoću poje­ dinih znanosti, po kojima izragjuje opsežne i vjerodo­ stojne nazore o svijetu i životu — ali na idealan način. Idealizam sc doduše nastoji uzvisiti i nad samo znanje i stvarnost, te traži, da prodre u bitnost same stvari, ali kod jshogjenjj? te namjere i kod prekoračenja granica na iskustvu osnovanih, postupa sa promišljenjem i kritič­ nom opreznošću. Slikarstvo i poezija naših dana, rješava naturalistična i idealistjčoa nastojanja tako, da u opet Broj 9. i 1Q. povjerava fantaziji. njoj popušta i prilagogjuje te izgleda, da je u filozofiji nasiao novi idealizam, koji je pozvan da stare zadaće filozofije opravda i, da stvori novo doba idea i sustava. II. Pozitivizam i njegovi glavni zastupnici. Absolutna filozofija Schellinga i Hegela, podlegle su nasrtaju pojedinih znanaosti; iza najsjajnije uzvišenosti, slijedio je njen najdublji pad. Najdjelatnija filozo­ fijska apozicija protiv Hegelove filozofije bio je pozitivizaim, koji nije ovih ili onih rezultata absoluitne filozofije pobijao, niti je tražio da postavi druge principe, na mjesto metafzičkih izviđa, nego je jednostavno stavio u dvojbeni smisao sve metode i predpostavke absolutne filozofije. Po pozitivizmu nema u filozofiji druge me­ tode, osim one, koju pojedine znanosti usvajaju. Priznate metode pronalaska i opisa, te granice znanja, koje za ove discipline postoje, jesu takogjer granice filozofije. Ali pošto su granice pojedinih znanosti, u koliko nijesu formalne naravi, po iskustvu opredjeljene i priJagogjene svemu ostalom, što se po iskustvu zamisliti i_razumieti može, to je i filozofija po pozitivizmu iskustvom ličena; ona je po tomu ili znanost iskustva pored drug. maiiosti, ili je teorija iskustvene znanosti. Pet '• pozitivizmu nalazimo u Francuskoj i En­ gleskoj: Idealni začetnici toga sustava bili su poznati mai matica1 ? filozof A’lembert ( t 1783.), političar i bi­ ste isk« f nzof Turgot (f 1781.). Nu pravi pozitivizam izgr. dio Auguste Comie (1708.— 1857.) čije je glavno djelo »Oours de philosophie positive«, koje je od godine 1830 - 1842. u šest svezaka izašlo. U ovoj glasovitoj osnovi pozitivizma, razlikjue pisac tri stupnja u razvi­ janju čovječijega duha: teologijski, metafizički i pozi­ tivni stupanj (tzv. Zakon triju sifađia). Metafizičko zna­ čenje, uz pomoć božanske moći, kao i abstraktno hypoteziranje od općih sila, po malo uzmiče i ustupa pred potrebom pozitivnog pojmanja i pretresanja sviju pita­ nja našega spoznanja. Svrha znanosti jest po tome izna­ laženje prirodnih zakona i njihovih redukcija na oblike, po mogućnosti, naj jednostavnije. Prama takovim pozi­ tivnim znanostima ima pozitivna filozofija samo tu za­ daću, da .ih potpomogne, unaprijedi ili proširi. Comte — nudi tako raširenje na osnovu sociologije, znanosti o ljudskom društvu. Po njegovu mnijenju time je ujedno postiomuto sistematsko prisajedinjenje znan­ stvenoj spoznaji. Tako isto nalazimo kod njega dvije značajne crte pozitivističkog mišljenja, po kojemu j< sjedne strane filozofija jedna teorija znanosti, a s druge strane trebala bi ona da bude sama za sebe jedna zna­ nost U Engleskoj je postojala osnova pozitivizmu još od Francis Bacona (f 1626.). Već kod ovog filozofa očituje se nastojanje, za iz­ gradnju svrsi shodnih metoda i osnova potpunih siste­ ma, po kojima filozofiju stavlja u službu pojedinih znan­ stvenih poziva. Jedno vrlo oštro isticanje izvjesnih te­ meljnih poteza ovog sustava, nalazimo kasove kod filo- �Broj 9. i lO. „BISER* zofa Hume-a (f 1776.), u koliko je ovaj antimetafizične tendencije pozitivizma doveo do potpune prevlasti. Takogjer u Engleskoj pojavljuje se u 19. stoljeću jedan stalni oblik pozitivizma. John Stuart Mili (1806.— 1873.) pgjatelj i štovatelj Comte-a, zastupa u svojoj logiki smijer pozitivističkog mišljenja. Baiš ova je logika izvanredno zaslužna za teoriju indukcije, po kojoj empirijske znanosti svoj običajni po­ stupak u iznalaženju iusvojiše. Uz to je takogjer Herbert Spencer (rogj. 1820.) stvorio jedan opsežan sistem, koji zauzima razvoj misli u svima djelovima, te se to njegovo gledište naziva takogjer i evolucionizam. Uko­ liko on osim toga » a b s o l u t n o « kao granicu pojma postavlja, i »sve naše znanje na naše predodžbe ograni­ čava, njegov nazor označiše ,kao agnosticizam i to po njegovom preteći Huxley-u. I u Njemačkoj nosi jedan dobar dio savremene filo­ zofije karakter pozitivizma. Pod uplivom Kantove filo­ zofije, naročito njegove teorije o spoznaji, te pod doj­ mom bojazni, da ne propanu filozofijska nastojanja u drugj polovici 19. stoljeća, stvoriše u Njemačkoj tzv. »Neo-kantizam«, čiji su glavni zastupnici — Fridrich Albert Lange (j- 1873.), Hermann Cohen, Otto Liebmann, Aloris Riehil i d'ruigi. — Kent veli: naše je saznanje ograničeno na područje samo mogućega iskustv. , — da znanstveni iskazi o transcendentnome, o stvarima kao takovim, koje izvan granica mogućeg iskustva postoje, — nijesu valjani. Ovaj nazor unešen je i u Nf okaniizam, te u savezu s drugima učinio je, da je glavnom zad ćom filozofije kritična spoznaja i teorija, dakle nauka predpostavkama, koje u znanosti postoje. Tomu je kasnije pristupila i tzv. imanentna filozo­ fija, koja se.pridružuje i Kantovoj i Hume-ovoj nauci, te koja povjerava filozofiji zadaću, da proizvodi spozna­ je analizira. U ovom smislu zauzeše stanovište protiv metafizike, kao trascendentne filozofije — Wilhelm Schuppe, Johannies Rehmfce, Riichard Schubert i drugi. Toj struji pripada i tzv. empiriokritizam, što ga je ute­ meljio Richard Avendrius ( t 1896.), te koji polazi od predpostavke, da se mi nalazimo naprama jednoj okolici, koja nam sve o sebi izražava i svoj odnošaj naprama nama označava. Po tomu nazoru je znanstvena zadaća fi­ lozofije, da analizira odnošaj zavisnosti izmegju onoga »ja« i njegove okolice, te očitovanja i onoga, što ga okru­ žuje. . U jednom drugom smislu zastupa pozitivizam Teodor Lipps, koji filozofiju smatra iskustvenom zna­ nošću, naime kao psihologiju, te ju kao takovu stavlja prirodnoj znanosti suprotno. Da uzmognemo dobiti op­ ćeniti pregled o glavnom značenju pozitivizma u suvre­ menoj filozofiji, te da ga konkretno osvjetlimo, istaknućemo karakteristične filozofijske nazore dvaju modernih i snažnih zastupnika ovoga sustava: Ernst Mach (rogj. 1838.) glasoviti fizičar i filozof, stekao je u učenom svijetu više priznanje zbog svoga duhovitog nastojanja o teorijskom izvogjenju i razlaganju na polju eksaktne prirodne znanosti. Strana 137. Njegovo pozitivističko naziranje, ističe se uzgredno u 4. izdanju njegovog djela »Prilozi za analizovanje osjetila« (1903.), u kome je prvi odsjek toga djela po­ svećen tzv. antimetapihyzičkom opažanju. — Po njemu je sva znanost samo jedna kopija činjenica u mislima. Pod činjenicama on razumijeva sadržaj spoznaje i osje­ ćanja. Kao općenitost obuhvaća on nadalje sadašnja, prijašnja i buduća iskustva i pruža- dokaz za sva biti imajuća opažanja — a priori. Ako je jedampuf pojam čvrsto ustanovljen, ako je spoznaja utvrgjena, to onda ne treba više podvrgavati daljnjem ispitivanju, nego to može dalje biti izručeno pojedinim individuima ili ge­ neracijama i na taj način njima olakšati pregled cijeloga niza činjenica. Od više takovih spoznaja sistematski po­ redanih izgragjena je i naša znanost. I, pošto se naše iskustvo dijeli na više istovrsnih elemenata, kao osjetila: za boje, glasove, opipe, pritiske itd. to je onda zadaća znanosti, da ove elemente i njihove uzajamne odnošaje prikaže i ustanovi. Jedna jabuka n. pr. ima svoj izgled, oblik, miris i okus, te se može opipati. Ta sva svojstva jabuke čine megjusobnu konstantnu vezu. Ako se uzme sada posmatrati jabuku, kao predmet prirodne znanosti, recimo botanike — ili kao stvar za p! ološko opažanje, tada dolazi u obzir samo izmje­ nična zavisnost jednog sadržaja smisla o drugom, a naročit ihovi odnosi n. pr. prama stablu jabuke, zemlji na kojoj je izrasla, klimatske prilike pod kojima uspijeva itd. doćim suprotno tome zavisnost jabuke, kao subjekta, koji se osjeća, te čutilni organi i duševna sta­ nja, te opažanje i životno raspoloženje — i, tome slično. Kod ovog . primjera stoji stablo jabuke i zemlja iz koje je izrasla u isto takovom odnosu, kao ono »ja« i njegova okolica; dakle opet iste relativne konstantne veze sličnih .elemenata. Samo se posebi onda razumije, da i materija nije ništa drugo, nego jedna izvjesna, prirodnim zako­ nom utvrgjena, veza spoznaja i njenih elemenata — u odnošaju sa svim onim, što je okružuje. Znanost — po teoriji Machovoj — ne. gubi ništa time, ako se ono — >nešto«, što je u k o č e n o , s t e r i l n o , p o s t o j e ć e i n e p o z n a t o — i što po popularnom mišljenju istraživaoca prirode, kao materija vrijedi — nadomjesti stalnim zakonom i relativnom konstantnom vezom megjusobnih elemenata. Cjelokupna priroda i znanstveno naziranje izražava obstojnost rečenih veza, a njima od­ govara i postojana misao, na kojoj se nagon temelji, preko kojega pojedine činjenice prelaze. I čim je^postojanije savezno mišljenje ili utvrgjeniji zakon o tome, to mu i više povjerenja poklanjamo. Stoga mi slabije po­ stojeće i još nedostatne misli, nastojimo priključiti po­ stojanijim i po višekratnom ispitivanju utvrditi. U tome leži glavni temelj sviju prirodoznanstvenrh objašnjenja. Gdje se naši pojmovi i odluke s prirodom dostatno slažu, da možemo zamišljeni uspjeh sa opažanjem činje­ nica u sklad dovesti, tuđe nastane i vjerovanje u poj­ move, koji unutar toga u nužnoj uzajamnoj vezi postoje. Nu, mi kod toga poznajemo potrebu u spajanju i šlaga- �Strana 138. ,,B1$ER“ nju naših pojmova i to, kao logičnu nuždu. Ovome na­ zoru Machovu protive se dvije činjenice: prvo teorija o znanstvenom postupku, a drugo tzv. antimetaphizična tendencija. Mi ćemo se ograničiti samo na slijedeća kritična posmatnuija i to u pogledu amtimetaphyzične tendencije, đočim na znanstveni postupak uzećemo toliko obzira, u koliko je isii podloga i potporanj za pozitivizam. Stoga ćemo preći i preko relativnog prava u pogledu Machovih nazora, te ih ne ćemo naglašavati. Bezdvojbeno je, da ekonomski principi, naivna kritika, metaphyzička preuzetnost, obrazloženje o prilagogjivanju misli sa opažanjem i druge okolnosti u izvjesnim granicama imaju veliko značenje. Pogrešno je samo to, da ova, po sebi oprav­ dana, gledišta postaju općenita, a tim i u svom primje­ njivanju oteščana. Broj 9. i lp. menat u tome pogledu besmislen, jer često biva, da se mora u novom spoznavanju i novim jiutevijna kretati, a činjenice nam ne pokazuju, u kojem zajedničkom odnosu hoće, da megjusobno ostanu, ili kako se i kojim redom imaju prikazati i predstaviti. Svaka bi kopia u to*ie smislu, bio samo mršav i dosadan posao, ako se stvar hoće ozbiljno shvatiti. Upravo za to, što mi aktivno sa našim umovanjem protiv činjenica istupamo te ih dogra­ đujem o i dopunjavamo i to tako, da sadržm u naše sa­ mosvijesti, sa unaprijed zasnovanom namjerom, sustav­ no preragjujemo, preostaje nam zadaća znanosti, kao jedna uzvišena, lijepa i samostalna odluka. , Oponšanje ili nasljedovanje je u tome poslu pot­ puno nedostatno, a naročito ako se samo ograničimo na činjenice stvarnosti, koje često u svijesti očituju samo osjećaje i njihovu zajedničku vezu. Potonji postupak je Proti antimetaphyzičnim tendencijama Machovim i stoga nepotpun, usko ograničen i frangmentaran, jer potrebno je u prvom redu istaknuti, da one odnošaje je bez megjusobne veze vremena i prostora u najvećem našeg mišljenja po iskustvu tačno ne odregjuju. Kada bi stilu. Takovom jednom iskustvu ili boljerekuć opažanju, Machov nazor bio utvrgjen, tada ne bi bilo niti samo­ koje počiva na aktu samosvijesti, može biti samo zadaća stalnog značenja, niti samostalnog sregjivanja naših znanosti, da ga tačno opiše i prikaže. Nu, tada se uka­ misli. Nu naprotiv i bez dvojbe to obadvoje postoji - i ' zuje potreba, da se činjenice — koje treba kopirati to u širem objamu. Znanost nam pruža, i to vrlo često ladopitne umovanjem, po kojemu onda i same nestaju neku naknadu našem iskustvu. Ako mi rekonstrr ' -amo i ■ nadaju. Izmegju ovoga mišljenja i onoga, koje još jedno historičko djelo, koje nam se izgubilo, ili posta­ posi. Ulje za usavršenjem umovanja, ne postoji znatna vimo osnovu jednog razvitka zemlje, te uzvisinu i popla­ razlik. ioš manje principijelna suprotnost. Ako dakle vu dovedemo u uzročnu vezu sa djelovanjem mjeseca, ili naše ic : maju nekim zakonom utvrgjeno i samostalno sunce, kao užareno tijelo tekućine držimo, ili ..to na zi 'pilje, što onda ne bi mogle i naše spoznaje o reaosnovu nekih izvještaja nastojimo prikazat) sli i davno lit na i ečemu tjelesnom biti djelotvorne. Treba samo minulih vremena, - tada mi izvršavamo nešto više nego učii ii? jedan pokus sa zakonom prelonta zraka u optici, obično precertavanje i nasljedovanje činjenica; mi ili sn ..akonom ftmožidbenih omjera u kemiji, pa ako to time zapravo proširujem o iskustva u mislima i po mi­ pnmjenimo na osjetila brzo ćemo otkriti, da će se ti slima. Jedan pogled ili uopće duševno naziranje jest, zakoni ukazati, kao suvišni i besmisleni. Mach umuje o po Machovoj nauci, jedna činjenica, kao i sve ostale. nekakovim fenomenalogičnim zakoninfa, u koje bi se Mi sebi predstavljamo prividnu veličinu, stas i imala pretopiti jedamput cijela teorija fizike. Nu, do oblik, te trajanje u vremenu, pa to usporegjujemo sa sada nije ni Machu, niti kome drugome pošlo za rukom, onim ,što nam je objektivno poznato. Ako u našem da te zakone pronagje. Obzirom na već utvrgjeno stanje opažanju otkrijemo pogrešku, pa onda primijenimo em­ stvari, ne može se ni u buduće očekivati, da će te zakone pirijsko pfavilo i teorijsku normu, a zatim to dvoje me- kogogj pronaći. Dakako Mach ima druga vrela antigjusobno razlučimo i iz mnogobrojnih opažanja uočimo metaphvzične tendencije, a ta postoje na prirodnoj si­ sredinu i tu, kao najvjerojatniji izraz činjenica označimo; gurnosti osjećaja, koji sami sebi poklanjaju povjerenje. nadalje, ako iz svakojakih obilježja nove pojave, ili Ti osjećaji jesu onakovi, kakovi su; na njima se ne da shodne norme ustanovimo, tada postupam o u smislu ništa mijenjati ni preinačivati. Ti osjećaji postoje, ili ne; suverenog razpolaganja i prekoračujemo iskustvo, a to ako su već tu, onda su u izvjesnom i neprijepornom sve činimo da u duhu ne budemo robski zavisni od sa­ obliku i kakvoći, te postoje onakovi, kakovi jesu. Ako moga iskustva. Još se više mora naglasiti i ta okolnost, npr. vidim jednu boju, to mi ne može nitko više poricati, da naše umovanje ima svoju samostalnu odregjenost, da ju ne vidim, jer to je u najmanju ruku za me neospo­ jer ne možemo ni na koji način njegovu normu tražiti u . riva činjenica i sigurnost. Nu, ako naprotiv govorimo o činjenicama, koje bi ga tamo tačno obilježavale. Ova sa­ atomima kisika, ili o eteričnom gibanju, to su onda poj­ mostalna i zakonom označena odregjenost, ne objavljuje movno shvatljivi predmeti, o čijem značenju i potrebi se samo u naročitim logičnim principima, koje naše pojmožemo razpravljati, jer samo ta postojnost posredno manje i naše odlučivanje ppstavljaju u jedan izvjesni mevrijedi, pošto takove pojmove možemo prihvatiti samo gjusobni odnošaj, već takogjer i u tome, da mi kod na temelju opažanja, ili operiranjem naših miirti. Stoga pronalaženja i opisivanja novih pojava, razvijamo jednu i izgledaju take spoznaje, kao nepobitno sigurne i so­ veliku i spontanu djelatnost. Bez ikakove priprave u lidne, jer se pojmovno shvaćaju, te se ne mogu staviti na proizvagjanju naših misli, bio bi dakako i svaki eksperi- niži stepen spoznaja, na osjećajima osnovanih. �Broj 9. i 10. .BISER* Ovo potonje značenje ne može se pobliže rasvijetliti. Osjećaj pade vida, kojim nam npr. predstavlja jednu boju, nedvojbeo postoji i to u vlasti osjetila kao organa. I, čim mi počmemo taj osjećaj dojavljivati, opisivati, pred­ stavljati i tvrditi, da postoji, tada odmah dolazi u obzir nešto drugo, tj. neki odnos riječi ili akt mišljenja na­ mjesto'osjećanja, iz čega psihološko iskustvo poizlazi, koje može da bude dvojbeno i neispravno. Ako se hoće ove odnošaje smatrati, kao konačno postojeće, to se odmah ukazuje razlika izmegju predmeta i tvrdnje, a to i ima logični karakter odnosa, te ostaje pri čistim činjeni­ cama, bez ispitavanja, dokazivanja ili kritike. Dakle ov­ dje može samo o nečemu sigurnome govora biti, i.to, ako se odrečemo svakoga konstatiranja, ocjenjivanja i opera­ tivnog mišljenja, te se stime zadovoljimo, da smo stanje stvari i ono, što je tomu predhodilo, kao gole činjenice doživjeli. Ova sigurnost prikazuje se tačno na način, kao npr., što se spuž polagano po tlima vuče i njegove osjet­ ljive rogove na sve strane okreče, ili kao što muha probugjena toplinom sobe — iz svoga zimskoga sna ustaje, te lutajući u nesigurnost svoju potrebitu hranu traži. Istina, ovo sve pripada spekulativnom pojmanju stvarnosti našega vremena, samo da pronagjemo ta’ .. sigurnost u potpunom značenju, kako bi smo našu znanstevna istraživanja, kao svrhu i cilj naprama sv m u tome držali. Dakako ova sigurnost mora biti nepokbebiva, ali ne stoga, što bi svako proturiječje bilo nemoguće. fetfiraa i laž, pravo i nepravo, saglasnost i protivniječie — v de uvijek samo po mislima, odlukama, tvrdnjam 4 ali nikada ne ostvaruju svoju bitnost na golim činjenicama. Naprama tomu svemu stoje osjećaji kao »r u d i s i n đ ig e s t a q u e m o l e s « , iz čega može da bude sve, i ništa, ali koji sami po sebi, niti su sebi oslonac i’ temelj, a niti laž i prijevara. Iz svega gore istaknutoga može se zaključiti, da takova sigurnost i izvjesnost samo za je­ dnog idividuuma vrijedi i to na taj način da tu sadržinu spoznaje jedan slučajno u svojoj svijesti ima.. Preko te sfere ne prelazi ta spoznaja dalje. Nu, to ne može opću vrijednost znanosti utemeljiti, niti nalaz i doživljaj poje­ dinaca nezavisnim od njiha učiniti. Time se samo može označiti ono, što za svakoga postoji, dok osjećaji ostaju i vrijede šamo za onoga, tko ih je imao i doživio. A pošto svaka znanost teži za tim, da postavi i utvrdi općenito valjana pravila, to ne može u ovom pogledu, sa gore rečenom »izvjesnosti« i »sigurnosti« imati ništa zajednič­ koga. Ako se još postavi pitanje, šta je sadržina i pred­ met te »izvjsnosti«, onda se može na to samo odgo­ vorit1': —, o s j e ć a j . Nu, modema psihologija ipak uči, da su osjećaji produkat jednć znanstvene apstrakcije. Elementarna sa­ držina, kao što su: jednostavne boje, osvjetljenja, to­ novi i zvukovi, ne mogu se, be 2 refleksija, istraživanja i usporegjivanja, ni na doživljaje pritnjeniti. Zbog toga ne može se jednostavno označiti, kao sadržina izvjesnosti sve ono, što se osjeća ,ili umno za istinu poprima. Po strogoj nauci znanstvene psihologije jesu takova pojma- Strana 139. nja nešto, što je već bilo i bitisalo, i u čemu se samo sjedinjuju rezultati naše časovite uzbugjenosti, proizve­ deni po organima osjetila. Na temelju svega toga posmatranja, dolazimo do zaključka, da Machova filozofija počiva na vrio nesigurnom i labavom temelju, a naročito stoga, što se oslanja na pojave osjetila, kao iskustva u našoj svijesti sadržanih. Na osnovu toga, ne može nr. znastvena spoznaja niti utvrditi, niti razumjeti, jer manj­ kaju oni odnošaji, koji bi zakonito mogli 'vrijediti. Ograni avanje na osjećaje i elemente svijesti, a od­ ricanje sviju realiteta, izručuje i prepušta samu znanost slučaju i samovolji. Psihološki zakoni ušljed toga istu­ paju na mjesto ekszaktno formuliranih odnosa izmegju objektivno prošloga i same psihologije, koja je čista zna­ nost svijesti, — a to je uopće neprovedivo ili neostvarivo. Na mjesto, da se slijedi i obragjuje slobodna znanost duha, i da se u tom pogledu ističu nužni faktori, preuzet* je pozitivizam i sebi usvojio jedan ideal, po kojemu bi i samu znanost drukčije konstruirao i doprinio, da se i ona sama po njemu mjeniti mora. Umjesto, što je trebao pozitivizam, da sve spekula‘ *’vr»G prorašćike jednostavno odreže i potraži nužna kriL£nj,i ’ opravdanu obstojnost realiteta, on je pri tomu sa voaom ■korita izvrnuo i dijete iz kupke, ušljed čega pogres značio ilegitimitet svega realnoga i pojed­ nostavljenog; u postupku pri znanstvenom istraživanju i obi Jjivtniji . Umjesto, da je pozitivizam postavio is­ kustvo, kao jednu izhodišnu tačku, koja se nikada preko­ račiti ne 'smije, te koje ne može biti pouzdana kontrola sviju realno znanstvenih pronalaza, on je odredio kao iedtni predmet i svrhu svoga potraživanja i opisivanja samo iskustvo, pa ga time uzdigao na mjesto, koje mu ne pripada. Na taj način ispoljuje se Maehovo nastojanje, kako bi odstranio mnoge postojeće nejasnosti i to: u razlici izmegju spekulativne činidbe i znanstvenih rezultata; izmegju svrsi-shodnog, ali dvojbenog shvaćanja, i nužne predpostavke; izmegju metafizične fantazije i onoga znanstvenoga pojmanja, što razum dopušta i do­ stojnim drži. To mu nije pošlo za rukom, kao što nije uspjelo ni kritičarima moderne prirodne znanosti, da označe i postave pravu gTanicu gornjim protivštinama. Drugi istaknuti i tipični predstavnik pozitivizma jest Eugen Diihring (rogj. 1833.) Glasovito je njegovo djelo » N a t i i r l i c h e Di a iektik« štapano 1865., u kojemu znatno mjesto zauzima teorija o spoznaji. Njegovo stanovište s te stra­ ne obradio je još opširnije u drugom djelu »K u rsusderPhilosophie«, strogo znanstvenih nazora o svijetu i životu, štampano 1875. - To jr djelo sasvim preragjeno 1895. i štampano pod naslo­ vom »\V i r k 1 i c h k e i t s p h i I os o p h i e«. Kod toga znanstvenoga posla, sve se više utvrgjuje Diihring u svojoj predpostavd o duševnom držanju ili duševnom vodstvu „ pri čemu se mora polaziti od shodnih, po­ srednih i temelinih nazora, o čemu se u ovoj teoriji u �Strana 140. ,BISER* prvome redu i radi. — Ovo njegovo uvjerenje ograni­ čava doduše znatno čisti znanstveni dio njego­ vih opsežnih izvagjanja. Megiju mnogobrojnim i osta­ lim njegovim radnjama vrijedno je za nas istaknuti još njegovo glasovito djelo »W e r t d e s L e b e n s«, koje je do sada u više izdanja izašlo. Po Diihringovom mišljenju - filozofija je najpotpunije usavršeni oblik našega pejmanja, mišljenja i udešavanja životnih prin­ cipa o svijetu i životu. Filozofija po tome ima zadaću, da nastoji stvoriti jedinstveni nazor o svijetu i da utvrdi principe svestranog i najplemenitijeg- životnog načina. Kod izgragjivanja takove teorije o prikazivanju svijeta, mora zdrav razum suvereno postupati, a unutar toga svega, mora etika uma imati dominirajuću ulogu. Na­ čin i metoda, koju bi u tom pogledu filozofija slijediti trebala, jest pozitivno dbgmatična, kojom bi se postu­ palo pri mjerenju našeg umovanja i kod postavljanja općih pravila. Kao organ filozofije, imala bi pored ra­ zuma vrijediti i fantazija. Razum bi dakako imao cijelo vodstvo u svojoj ruci, ali sve u granicama moguće stvarnosti, dok bi fantazija takogjer u pojedinifn znano­ stima, naročito u matematici — pri izvagjanju operacija i konbinacija — poslužiti imala. Kao filozofijski nag"!1', označuje Diihring univerzalni afekt, pomoću kojega se dolazi do spoznaje i praktične preradbe svega o n o g ^ što se na novo pronagje. Kao izlazna tačka za svu filo­ zofiju, treba da bude stvarnost ili znanost o stvlrnosti, — dakle prirodna znanost. Stoga naziva Duhrimg ovaj svoj posebni sistem — stvarna filozofija, ili prirodni sistem. Kao predšasnike svoga smjera u umovanju ističe on Schopenhauer-a, Feuerbadi-a, a uz potonje takogjer i Gomte-a Naprama stvarnosti ima filozofija tu zadaću, da je obuhvati i pri­ kaže onakovom, katova uistimiu jest, a uz to treba sve ono, što ne bi bilo stvarno, odstraniti. Ako se pri tome ograniči na prikazivanje po takovoj Šemi, p o kojoj se samo stvarnost u suštini prikazivati ima, tada je i pot­ puno saiznanje moguće, te je svako skeptično i kritično naklapanje suvišno. U našem umovanju postoje takovi principi, kpji vrijede, bez obzira na predmet i njegovo primjenjivanje na realnost, ili na samu predodžhu. Pri ovakovom posmatr ariju stvari, ima dialektika samo tu zadaći^ da upućuje razum njegovoj svrsi za stvarno shvaćanje i da njegovu djelatnu sposobnost iznad svake dvojbe posta­ vi. Diihring takogjer priznaje i predodžbe po osjećajima ukazane, kao sposobne zai objektivno saznanje. Vanjski svijet sa prostorom i vremenom opstoji tako, kako ga mi sebi zamišljamo, premda kod toga moraju i osj-etilne kvalitete upotrebljene biti. d a v n a pravila, koja Diihring uspostavlja za stvarno shvaćanje, p o kojima se n a­ vodno može sigurno izvjesnim putem kretati, jest tzv. zakon » o i z v j e s n o j m n o ž i n i « . Po tome je svaka množina zamišljena, kao nešto svršeno i izvjesno, a to će reći, da u sebi sadržava pojam beskonačnosti. Bro­ jenje množina ili beskonačnosti bilo bi, po Diihringu Broj 9. i 10. najnemogućnije protuslovlje. P o ovome zakonu mora broj zbivših se dogagjajai sve do sadašnjosti, bez obzi­ ra »a v ris n e i vječnost, zaključen i ograničen ostati ©■ nim časom, kada tu sadašnjosti dožrvljujemo. Isto tako mora i nepregledni broj tjelesa u vasioni, u prostoru, za svaki momenait, u kojemu o tome misli­ mo, za nas izvjestan, ograničen i svršen biti, pa makar se taj prostor u sebi u beskonačnost protezao. Iz p oto­ njega slijedi dalje, dia proces stvaranja svijeta mora imati svoj absolutni početak i dia svaka djelivost jedine postojeće materije ima i svoj svršetak, koji se odnosi na množinu sastavljenih dijelova. Pregjemo ld preko te g ra­ nice, u kojoj stvaranje svijeta ima svoj početak, tada na­ lazimo, po -Duhrinigu, da smo došli do besgraničenoisti, u kojoj se više sukcesivno pojedini đogogjaji ne zbivaju. Ova «prabitnost«, po kojoj bi mi htjeli negirati uteme­ ljena svojstva o postanku svijetal, jest samo sebi slična i po sebi i u sebi postojana. U toj prabitnosti treba, tra­ žiti početak vega onoga, što mi označavamo izvjesnom eksistenfijom i mogućom predhodnicom. Time mije re­ čeno, da u toj prabitnosti prestaju sve razlike vrsta, koje se u njoj sadržavaju. Nu, ne mogu se sukcesije odjeljeh picizhogjeinjai u prabitnosti zamisliti, jer su isto­ vremene razlike u prostoru, koji nije trebao nastali, ir za prabin ; takogjer prihvatljive. D a se uzmognemo približit lome prastanjiu, upućuje nas kosmogonična ajsti onom iji. tj. historija o razvitku naše zemlje i na njoj ži bit u koliko su ista uvjek jednostavnija, obzirom na mafijf razvijene predhodniee i eksistencije, u prošastum \i eineniima, posmailrana. Svaka spoznaja i svijest, svako životno uizbugjemje, moralo je ipak jedamput ima­ ti svoj početak, te ćim dalje'u prošlost prodiremo, tim nam se sve više objavljuju važne razlike u razvijanju svega, što je m svijetu postajo. Stoga ae može sva p ri­ roda shvatiti, kao jedan sasvim izvjesni pojam eksistencija i proizhogjenjai, koja se u prošlosti nalažahu izjed­ načena u . »prastnju«, a ikoje se iza to g a u budućnost, u besgraničnosti nastavljaju i protežu. Stoga je sve ono, što je uistinu stvannio, uvijek i saw vremeno. Ono, što je bilo i prošlo, ne može se više kao stvarno označiti. Iza toga slijedi, da mi onoga » p r a ­ s t a n ja« više nema, jer mi obstojimo i živimo salda unu­ tar samoga procesa daljnjega stvaranja i razvijanja svi­ jeta. Materija i atomi mogu se po tome smatrati, kao ostavština iza onogal prastanja. Ako m pak ti elementi u stlanju prijelaza za novo stvaranje i to u svom obsolutnom početku, tada se ispaljuju odm ah i daljni lajfcti za nove početke, koji će u procesu daljnjega stvaranja odlučno vrijediti. Ovima novim počecima pripada ne samo fizičnd pokret, već takogjer ii nasitupanje života i samosvijesti. Temeljni oblik svega, što se je dogodilo, jest ne­ prestana mješavina i naknagjivaoje jednoga proishogjenja sa drugim. Jedinstvenost obstanka, a još manje �Broj 9. i 10. Strana 141. ,BISER* temeljitu razliku kmegju prirode i prastiainja — ne na­ rušava ništa. Mi moramo zamišljati sebi jedinstvenost u mnogobrojnosti, ali jedinstvenu zajednicu, ili skupinu od više čestica, koje se ne mogu hipotezirati, već ih treba kao osobnu jedinicu odregjivati. Kao zakon sviju promjena, može se uvijek formulirati preobratenje, ope­ tovanje i mijenjanje materije u njenim česticama! Nu, uspostava takovih zakona ne protivi se istupanju novih i prividnih oblika. Takove eksiistencije i proizhogjenja pripadaju više samosvijesnom razvijanju prirode. Po tome ne stoje prirodni zakoni u protuslovlju preuzima­ njem i začecima novih absolutnih početaka. Naše nas znanje svugdje i uvijek iznevjeri, gdje se radi o postajanju novih pojava u prirodi. Po Diihringu je u takovim slučajevima nepoznavanje tačnog formuli­ ranja najprobitačnije. Usuprot toga bavi se Diihring sa mnogo zanimanja pitanjem o budućnosti svijeta, te pri tome' otkriva dvije slijedeće mogućnosti: ili se mehani­ zam prirode proteže u beskonačnost, ili se na svoj način preobražava još počam od »prastanja«, koje mu sači­ njava pojmovnu granicu. Po Dtiihriingovoj analogiji nije vjerojatna predstavka, da se priroda u svome izvjesnom« obliku mijenja i neprestano umnožava, te da se taj pro­ ces uvijek nastavlja i u neizmjemost produžuje svi znaci ne varaju, bivaju sva priirodra stangu malo po malo mirnija, promjene u tome pogledu s r arije, dife­ rencije umjerenije, a time i Z2i životne okolnosti pogod­ nije. Od pojedinih nazora Duhriinigovih vrijedne jolš nekoje istaknuti za karakteristiku njegove filozofije. Iznregju »poznatog« i »nepoznatog« postavlja Duhrimg potpunu raznolikost. Elementarna šernsi svega šfo je šivamo, zahtjeva takogjer jedno jedito elementarno us­ trojstvo subjektiviteta, što ipak sačinjava elementarno osjećanje. Razlika izmegju biline i životinje sadržana je u na­ stajanju i ne nastajanju osjećaja, koj idođuše, u stanju pretapanja oslabe, kao n. pr. kod prijelaza jedne elipse u jednu kružnicu u matematici. Vrste životina jesu, kako znamo, pojedine zajednice, ili mirujući razredi svoje vrste, kod oaga u istoj vrsti maštaju veće životinje po kompoziciji iniajjednostavnijih elemenata te vrste, a ne proizlaze putem metamorfoze od manjih i nižih kate­ gorija svoje vrste. Po Diihringu postoji neka paralela iz­ megju niašega1 pojma i :umovanja s jedne strane, te fizične stvarnosti s druge strane, pomoću čega mi možemo shvatati onako svijet, kakav uistinu jest. Duhrihgova se filozofija dodirkiva pozitivizma u oštrom naglašavanju onoga »neznanja«, koje je naeemo shvaćanju postav­ ljeno, kao granica. Diihring na, svoj način osvjetljuje pozitivističke tenr dencije po tomu, što 'postavlja u isti odnošaj zajednice spoznaju sa životom i djelovanjem, kako bi se. u službi praktične zadaće više životnoj svrsi koristilo. (Nastaviće se.) Jusaf Tanević: Mjesec. Zamišljen je Mjesec naslonio glavu U drhtave kite dalekih šljivika; Sjena mu je pala po vodi, u travu Zamorena, tužna — dokle je vidika. .Zamišljen je. Sanja večeri i noći, Kada se je sprema’o na dugačke pute U krajeve strane, kamo ne će doći Ni putnik, ni ptica. Staze su zasute. Prepoznaje sebe. Slika mu na vodi. U odori zlatnoj ka’o u one noći, Kada je milova’o princesu,što vodi Lozu iz pjene mora. — 0 , tamo poći! Šejh Abdul Azia Čaviš: Hilafet. Riječ hilafet datira iz vremena Ebu Bekiri Siddika, neposicdnog nasljednika pejgamberova, koji je kao prvi nosio naslov halife, dakle iz 8. stoljeća po Isa pejgamberu Misli se, da je hilafet po smislu sličan papinstvu A i je svrha i sadržaj hilafeta druge naravi. Slijedeći .zvodl neka nam posluže za razjašnjene pojma hilafet. Islamu služi kao podloga vjerovanje u jednoga Boga. Na toj podlozi počivaju ne samo vjerska, nego i socijalna i politička načela. Uporaba tih načela u najširem smislu riječi dovela je do toga, da su na Istoku ukinute nepravedne povlastice vladalaca i ple­ mića. „Svatko je pastir i za svoje stado odgovoran", kaže hadisi šerif. Vjerovanje u jednoga Boga u naj­ širem smislu ima se tako tumačiti, da je Bog jedini gospodar i da su zemaljski vogje, megju kojima pejgamberi zauzimlju najodlienije mjesto, njegovi za­ stupnici. Poslije pejgambera smatraju se najodličnijim zastupnicima oni, čije vodstvo donosi narodu najvišu blagodat. Sveta je dužnost svih zastup­ nika. slijediti božije zapovijedi. Megju božijim za­ povijedima razumiju se ne samo propisi, koji su sadržani u Kuranu i hadisu, nego i pouke islamskih učenjaka, koj« počivaju na Kuranu to jest t. zv. Igjmazakoni, koji se svaki put izdaju već s obzirom na mjesto i vrijeme. Dužnost je hilafeta, da pouke i tumačenja, koje potječu od raznih naučenjaka, ispita, u koliko su one od opće koristi, te da im pribavi zakonitu moć. Odluka pak o ritualnim pitanjima leži izvan granica hilafeta. Nadalje spada u djelokrug hilafeta uvedenje novih zakona, koje iziskuje mjesto i vrijeme. Odavle proizlazi razlika izmegju papinstva i hi- �Strana 142. ,BISER* lafeta. Dok je moć papinstva čisto vjerska, dotle su zadaće hilafeta, premda su obadvije duhovnog porijetla, političke i socijalne naravi. Pošto smo tako pr3va (kompetencije) hilafeta razložili, pregjimo na svojstva, koja halifa sam ima kao preduvjet za izvršivanje ovoga visokoga zvanja. Temelj, na kojem uopće svako za konodavstvo počiva, naime osiguranje blagostanja na­ rodne većine, takogjer je i Islamu sopstven. Baš radi toga nije htio pejgamber pred svoju smrt imenovati nasljednika, nego je prepustio narodu, da sam bira. Samo se je na t» ograničio, da je preporučio Arapima, da izaberu njegova nasljednika iz plemena Koreiš, savjet, koji je imao izvjesne razloge budući je pleme Koreiš bilo najmoćnije u A rabiji; ono je bilo prvo, koje je prigrlilo Islam, a njegovi su vogje od vajkada imali čast, da čuvaju (nadziru) Kabu. Radi toga su oni imali veliki upliv kod naroda, te su njihov primjer slijedili sve vogje i vladari, kada su primili Islam. Kako već spomenusmo, bude imenovan poslije pejg'amberove smrti Ebu Bekir halifom. Takogjer su njegova tri nasljednika imenovana od naroda. Kad je Muavlja došao na prijestolje halife, učini hilafet nas­ ljednim i osnuje tako dinastiju Omojevića. Povod ovom** ne treba tražiti samo u tom, da je htio svojoj poro­ dici osigurati hilafet, nego je pokušao prije svega, da time očuva interese općine. Islam se je naime megjutim daleko po svijetu raširio, te biranje halife od naroda, koje je trebalo provesti radi ograničenog bro’a vjer­ nika, nije se više moglo smatrati shodn’m za veliki dio plemčnž, koji su bili prostorom daleKO udaljeni jedan od drugoga. Tim je hilafet, Što je učinjen na­ sljednim, odtrgnut od svih političkih zadjevica i prepiraka. Od vremena Omejevića padao je hilafet doduše različitim dinastijama, ali je ipak uzdržano načelo nasljedstva. Samo su u vrlo rijetkim slučajevima bili izbori za hilafet, tako za vremena Muavije II., koji je iz zdrav­ stvenih razloga odstupio od hilafeta, bez da je ime­ novao zastupnika; on je šta više narodu savjetovao, da mu dadu za nasljednika najsposobnijeg čovjeka. Nazor o nasljedstvu hilafeta pokazao se je tokom vre­ mena vrlo korisnim za Islam. Prije svega učinjen je time konac nutarnjim borbama za ovu visoku čast, koje su se dogagjale za vrijeme Muavije i Alije, Abdul laha ibn Zubejra i Hasana i Huseina, sinova Alijinih. Jasno se vidi ova prednost, od kada je Sultan Selim godine 1517. imenovan halifom. Od tada je hilafet u porodici Osmanovića nasljedan te od toga doba nema više u islamskim zemljama nikakve borbe za hilafet. Mjerodavan je sud halife Omera II. glede jedinstvenosti hilafeta. Kada su se sastali muslimanski vogje, da ime­ nuju prvoga halifu poslije smrti pejgamberove te kada je Hubab ibn Munsir kao zastupnik grupe Ansari pred­ ložio, da se izaberu dva halife — jedan iz plemena Koreiš, a drugi iz plemena Ansarija rekao je Omer poznate tije či: „Za dvojicu neće nikada biti mjesta". Broj 9. i 10. Ali na g etu muslimanskih naroda nije se uvjek slije­ dilo načelo o jedinstvenosti hilafeta. Tako je bio u isto vrijeme hilafet Omejevića u Španiji, Alevića u Marokku, Fatimovića u Egiptu i Abbasovića u Bagdadu, te su često trajale borbe megju ovim raznim hilafetima. Da su bile sve ove islamske zemlje ujedinjene pod jednim hilafetom, onda bi ovo mnogo pridonijelo njihovom napretku i blagostanju te bi tako bile izostale sve ne­ sretne unutarnje trzavice. Često se je u islamskim zemljama učvrstio nazor, da se hilafet smije povjeriti samo takim ljudima, koji imaju za to potrebna svojstva u velikoj mjeri. Ovo je mišljenje potaklo haltfu Abbasija, da preko Imama ibn Bekir el Bakilanije, izda fetvu, da se hi'afet oduzme plemenu Koreiš. pošto članovi ovoga plemena nemadu više-sposobnosti, da udovolje zahtjevima hilafeta. Da su hilafet imali Koreiši, pripisivao je ovaj halifa samo njihovoj ličnoj sposobnosti za ovo zvanje te je postavio načelo, da se odreknu hilafeta, čim ne budu u stanju ispunjavati dužnosti, koje iziskuje hilafet. Kad je moć Omojevića u Andaluziji počela opadati, te kada više nijesu bili u stanju, da uzdrže ugled hilafeta, preuzmu ‘'afet na se muslimanski princi iz Berberije i podrža­ vši. i. ga više stoljeća. Oni su pripadali dinastiji Moh jeddii Beni Merin u Sadani. Velike su bile zasluge, koje su oni iskazali islamskim zemljama. Pod nji­ hovom je vlašću svagdje nastupio red i organizacija na mjest' pobuna i razdora, koje su bile zahvatile ko­ rijen. u islamskim zemljama, koje su trpjele od tugjinskih nasrtaja. Osobito za vrijeme halife Abdul Mumin bn Alije doživjele su islamske zemlje vrijeme na­ pretka i cvata. Megju halifama, koji nijesu pripadali plemenu Koreiš, te kolima Islam ima mnogo da zahvali, osobito se ističe Jusuf ibn Jakub el-M ansur, koji je živio u 13. stoljelju, te sultani Selim i Sulejman. Sva­ kako uči cijela povjest islama, da Islamsko blagostanje najbolje napreduje, ako je čast hilafeta u rukam a čo­ vjeka, koji je za to sposoban, bez obzira na to, da li pripada plemenu Koreiš ili drugim porodicama. Ovdje svakako leži i razlog, da egipatski i in­ dijski Muslimani neće da priznadu šerifa od Meke, Huseina’ halifom, premda Engleska nastoji već dugo svim svojim uplivom, da mu ovu čast osigura. Svijestan toga, da je njegova zemlja presiromašna, a da bi mogao hilafeta pribaviti ugleda, koje to zvanje iziskuje, ipak se nije Husein usudio, da se sam proglasi halifom. Ta on znade, da je u svojim primitcima — u koliko ga Englezi ne pomognu — ovisan od dragovoljnih darova vjernika islamskih zemalja, te da ona sva vrela, koja mu stoje na raspolaganju, usprkos Engleske ni iz daleka ne dotječu, da bi mogao razviti sjaj i podrža­ vati ona moćna sredstva, koje hilafet iziskuje. Preveo S. b. U. �Broj 9 i 10. „BISER* Hazim Muftić: Vcrifikatorove bilješke. Sa skupštine prije rata. Predsjednik otvara skupštinu nakon što je ustanovio da je prisutan dovoljan broj članova. Tajnik iznosi drugu tačku dnevnoga reda, ali Haris predlaže, da se prije toga izaberu verifikatori. Nakon duljeg rječkanjia, bude izabran Odžaković i Rifatović. Opet tajnik pt-elazi na drugu tačku dnevnog reda i veli, da je 28. augusta to u odboru zaključeno. Ustaje H. Salkić i odobrava, ali primjećuje, da je odbor učinio netaktičnost, što je ovo stavio kao drugu tačku. Berberović pitat, kakva je to netaktičnost? I. Punić predlaže da se ovo najprije primi a onda da se ide u debatu. Prima se! Predsjednik predlaže, da se izaberu dvojica , te odu i dovedu počasnog članai, neka ovaj nastavi skup­ štinu. Haris odbija, jer veli da zaključak glavne skupšti­ ne izvršuje budući odbor. Tajnik ustaje i prelazi na treću tačku dnevnog da. Obrazlaže, da se ova skupština nije uiogki po pra­ vu prije održati zbog odsutnosti blagajnika u . . . ., iz­ vješćuje kroniku društvene godine. Haris traži, da se opširnije skupština fcvijest gle­ de društvenih tražbina. Odbornik Osmanbeg se ljuti i veli da .govornik bu­ ni jer - misli —, da ispred samog sebe govori. Glasa se i većina je za čitanje opširno. Haris upada, da je Rifatović imao više duga. Obraz­ laže mu se, da je to bilo u novembru. Revizor kaže, đa je pravo tajnik kazao, ali da je samo jedan revizor postojao. Haris predlaže, da se izabere odbor ad hoc, koji će. blagajnu pregledati i do deset dana budućem od­ boru podnijeti izvješće. Prima se i na dalje predlaže u taj odbor: Željezovića, Rifiatovića i Odžakovića; — Prima se. Selimbegovih 20 K. — Eglen! Odžaković veli, da ako je to interpelacija, onda joj nije mjesta, jer nijesu interpelacije na dnevnom redu, a ako je debata glede blagajne, onda je suvišna, jer je iza­ bran odbor ad hoc. Haris veli, da to nije mi jedno ni đjnugo, nego, odgovor na upit blagajnikov, je li će se njegov izvještaj o blagajni odobriti. Tajnik popravlja i veli, da je njemu s tim bilo meram samo prijeći na slijedeću tačku. Glatsovi: o, dobro, dobro! — ne primamo i ne odobravamo blagajničkog stanja, a može se preći ma slijedeću tačku. Knjižničar izvješćuje stanje knjižnice. Interpelacije: Haisamović želi da se prije interpelacija još podnese izvijesće kućnog nadzornika Strana 143 Nadzornik Berberović pardonira, da je on zabora­ vio i podastire svoje izvješće. H. Halkić traži inventar. Ostavlja se to novom nadzorniku po Harisovu predlogu. Predsjednik javlja, da sg sad na dnevnom redu in­ terpelacije. Kurabović opet pogrijava 20 K Selimbegovih. Predsjednik hvali tajnika, Kunahović i Haris vele mu, da se odbor ne treba sam hvaliti. Haris se osvrće na Rifatovićev govor i ogragjuje se proti njegovoj polemici, jer on ima pravo interpelirati i moli da se glasa njegov predlog: dali se prima1na , znanje tajnikov odgovor. Glasovi: nije prav tajnikov odgovor. . . Glasa se na razne načine. Nesporazum! Oblasni povjerenik izražuje negodovanje radi zbrke. Odžaković obrazlaže i žali da je došlo do zbrke i moli da se skine s dnevnog redat. H aris povlači svoj predlog, (ali se ogragjuje proti čitanju bukvice). Ostaje se na tome, đa je povučen njegov predlog. Tajnik izjavljuje, da je on ovim podnešen i mali da se ntkJfo predlog ne povlači. Nakon duge debate I. Punić moli tajnika da odus­ tane. da ovim'ne bi stranke pravile. Tajnik pristaje i mir se postigao! OdžrkoviČ mu zahvaljuje i veli, da je s ovim jedna mrlja dignuta izmegju društva. Haris se na to ogragjuje, da on ne prima lekcija. Odžaković veli, dal se njemu ne daju lekcije, ali da ponavlja to pred skupštinom, đa je to u istinu bila mrlja! I. Punić pita kako se je riješilo na prošloj sjednici glede A. Punića i A. Zengjiilovića? Knjižničar razlaže: Zengjilović je primljen kao no­ vo pristupljemi član. č ita se pragraf 10. (Predsjednik mu veli: »ma nisi ti svršio riječi!«) Nazornilr Berberović veli, da je Selimbeg pozivan, pa nije htjeo doći. a odbornici nijesu policaji. Knjižni­ čar veli isto tako. Haris predlaže, da se to suspendira. Usvaja se! Haris interpelira, kako je to došlo, da se je bla­ gajna 2 put predavala podvomiku, a da se o tom zapis­ nik nije vodio? Tajnik odgovara: nije istina, da je blagajna dva puta predavata podvorniku, nego jednom. Prvi put jest tajniku bez zapisnika, a drugi put doduše podvorniku, jer tajnik je onaj drugi put pratio brata, te nije mogao stići na vrijeme, jer je megju tim bivši blagajnik bio odputovao. Havis (žestoko!) pita, kamo zapisnik o tom pri­ mitku i dostavnicama? Tajnik pošto je notirao svoj odgovor, nije mogao nove upadice upamtiti. Odžaković predlaže, da se to skine s dnevnogr reda, pošto je odbor bio mazur zbog odstutnosti blagajnika �Strana 144. Broj 9. i lp. „b i s e r * H aris upada i veli, da on interpelira tajnika a ne bla­ gajnika. Ođžaković dalje dodaje, da je baš za to odbor bio mazur! Rifatović dugačko razlaže, da je to suvišno! Mehmedović konstatuje, da je Rifatović nepovoljno govorio o odsutnom blagajniku, a poznato mu je, da je odbor bivšem blagajniku pismeno u zapisniku dao pri­ znanje. Rifatović se popravlja, a Mehmedović se zadovoIjuje! Nejasan §. 10. 1. Punić pita? Berberović dokazuje, kako je bilo na onoj sjednici, na kojoj se je A. Punić zahvalio. I. Punić želi, da skupština riješi, hoće li se Zengjilović i A. Punić smatrati kao da su opozvali svoj istup? Ganibeg veli, da je neko Zengjilovića oblijetao, da se povrati (opozove). Glasovi: Prim a se! . . . . Knjižničar upozoruje, da se to kosi s pravilim. Mehmedović upozoruje na Ganibegove riječi Knjižni­ čar kaže, da oni nijesu poznavali pra.ila. Predsjednik: »Bir istupi, odmah više nije član!« Mehmedović opet predlaže, da se u m eresu društva glasa, hoće li se ona dvojica smatrati, kao da uiiesu istu­ pili. Haris razlaže, da se izbjegne pogreški proti pra­ vila, neka se pokloni onoj dvojici upisnina. I. Punić veli, da se ne radi o upisnini, nego o tome, da li su ona dva članovi? — Moli glasanje. Knjižničar primjećuje, da se to protivi pravilima. Skupština usvaja, da se A. Punić i Zengjilavić imadu smatrati kao stari članovi, pošto su povukli ostavku! (I. Punić ponovno konstatira, da je ona sjednica u kojoj je bila primljena ostavka A. Punića, - - bila nezakonita, jer nije bilo dovoljno članova odborskih prisutno! (Ovaj čas A. Punić dolazi na skupštinu u sahat: 10 prešao 10 m!) Oblasni povjerenik veli, neka se zabilježi: »Po-što su po-vuk-li os-tav-ku!« Rifatović pita, hoće li se u okviru ovih pravila i u buduće svak moći smatrati starim članom, ako potegne svoj istup? - Hoće! — Kuraković interpelira, za što je predsjednik pri otvorenju, skupštine spomenuo Husejnagu Ćilimoviča, da m ora izaći, jer nije još primljen kao član? D ebatira se. Predsjednik obrazlaže, da je mislio obćenito. ćilim oviću se izrazuje zadovoljština! Zuca s e .........! Podjeljuje se! Izbor novog odbora. Stari tajnik predlaže, da se predsjednik bira per aklamacijam! Punić A. veli, neka sve bude pismeno! Punić I. i Željezović galame i izazivaju se. Mire ih. Predsjednik zvoni. Mir nastaje! Prelazi se na biranje odbora tajno ceduljama! (Primjedba: Verifikator nam dalje nije pobilježio imena novo izabranih odbornika, nego je samo, valjda da prikaže psihologiju skupština, — na kraju svojih bilježaka napisao ove retke: »Svi istaknutiji čla­ novi starog odbora su pali, a u notfi su izabrani veći­ nom polemičari i interpelanti!) bX $ > 'd M. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih fttapa. (Nastavak.) Učenjački klubovi i biblioteke kao učilišta filozofije i prirodnih znanosti. Muslimani su najprije učili filozofiju po djelima Platona (Eflatum), Arestotela (Erestetalis) i njihovih tu’ iačas a onda je tumačili i razjašnjavali i u svojim đjehm . F zofip je tada obuzimala logiku, psihologiju, metafiziku i prirodne nauke, ali se rijetko koji islamski učenjak bavio samo ovom filozofijom, obično se svaki b" o još i medicinom i astronomijom. Dok s.u se jedni bavili ovim filozofskim znanostima ka otakovim na pr. Kirndi, barabi, Ibni Sine i dr.., drugi su nastojali, da filozofski nauk dovedu u sklad sa is­ lamskim dogmama i da ih time potkrjepljuju. Tako nasta posebna grana islamske vjerske filozofije (Umi kjelam), u kojoj se proslaviše Zemaihšerija, BakiUanija, Ešarija i * slavni Gazzalija. »Slobodoumnjaci«, koji su se bavili proučavanjem filozofije i prirodnih nauka uopće bez obzira na njihov sklad s dogmatikom, bili su nekad i poprijeko gledani od strane strogih vjerskih učenjaka i s njima složne ma­ se, prigovaralo im se i raskolništvo, a bilo je vremena, kad ih r t državna vlast nije trpjela. Ne smijući u takiim prilikama javno u džamiji držati svoja predavanja, krili su se oni po -tajnim učenjačkim zborovima« i tu studirali. Njihova djela i nauka nijesu ipak ostajala taj­ nom; za čas soi se raširila po čitavom istočnom svijetu. Takovo učenjačko društvo ustrojilo se je u Bag­ dadu sredinom IV. stoljeća pod imenom Hhvanus-safa« (Cista braća). Brojilo je oko 50 članova, megjui njima Ibni Mašer El-Busti, Ibni Harun Ez-Zengjanli, Zejd ibni Rifa-a, Mehregjani i drugi. Njihov nauk i filozofski pra­ vac, što su ga u 51 djelu (risali) prikazali, zatajivši megjutim svoja imena, daje najpotpuniju sliku Čiste islamske 'filozofije«, koja ne stoji ni u kakvoj opreci sa ialmaskim �Broj 9. i 1Q .BISER1 vjerskim dogmama, nego temeljeći se na logici, moralu i prirodni oj zakonima stoji i danas taiko uzvišena. Nji­ hova djela i nauk naigjoše u kolu racionalista M'utezilija oduševljenih pristaša, koji ih prenesoše na sve strane islamskoga svijeta. Kroz kratko vrijeme donese iih EbubHakjem ElKermani (umro 458.). u Španiju, gdej paldoše na mnogo plodnije tlo. U španiji se i prije toga gojile svjetske znanosti, kao i na istoku, ali se prava filozofija tek sada poče širiti. Dvor lulifa i samostalnih vladara malih dr­ žavica (muluki tavaif) bio je i ovdje zaštitnik znanosti i podupirao tčenjake. Iza Jahja El-Kurtubije (umro 315.), Ebul-Kasim El-Madžiritije (umro 398.), Ibnus Semah El-Garnatije, Ibnussaffara, Zehravije i drugih, koji se prije proslaviše, javiše se sada Ibni Badže (Avenpace), Ibni Rušd (Averroes) i Ibni Tufejl sa svojim djelima o filozofiji, koja su u Evropi uživala najviši autoritet i bila temeljna djela sve do preporoda. Učenjačkih društava, kao što je Ihvanus-safa, bilo je još, ali je mnogo više bilo učenjačkih sastanaka (medžalisul-ilm), koji su se obdržavali na dvoru kod halife, u kućama velikih dostojanstvenika i prijatelja znanosti. Tu se sastajali savremeni učenjaci svoje struke i raspre­ dali zapletena pitanja. U tomu su prednjačili halife, koji su poznati kao veliki ljubitelji znanosti. Megju ovima zauzimaju prvo mjesto kao promicatelji filozofije i svjetskih znanosti uopće M e m u n, bagdadski halifa (198. -218.), H a k j e m , halifa u Španiji (umro 36' i H a k j i m , Fatimović, emir u Egiptu (umro 411.). ‘ bd u r R a h m a n II., emir u Španiji, bio je takogjt ve­ liki zaštitnik znanosti uopće, a filozofije napose, a i M a n s u r i H a r u n i R e š i d , samo u njihvo dob ne bijahu još raširene filozofija i prirodne znanosti, pa su oni mogli podupirati samo vjerske znanosti i medi­ cinu. Halife, koji su bili ljubitelji znanosti, okupljali oko sebe sve znamenite učenjake svoga doba, podupirali ih ‘ na svaki način, nagragjivali ih za njihova’ djela i tako unapregjivali i gojili samu znanost. Rado su slušali učenjačke rasprave i diskusije, koje su priregjivali u svom dvoru, a mnogi od njih učestvovao sam u tim raspra­ vama. Osim u javnim i privatnim učenjačkim klubovima i sastancima študirala se filozofija i prirodne znanosti i u j a v n i m i p r i v a t n i m k n j i ž n i c a m a , kojih bijaše sva sila. Najpoznatije bijahu »Bejtul-hikjmet« u Bagdadu, »Hizanetul-Kjutub« i »Darul-hikjmet« u Kai­ ru i velika knjižnica Hakjema (350.—360.) u Kordovi. MisV se, da je Harani Rešid osnovao knjižnicu »Bejtul-hikjmet« u Bagdadu i sakupio u nju sva djela, što se dotada bila prevgla s tugjih jezika (najviše o me­ dicini) i što su islamski učenjaci pisali o vjerskim znano'Stiiir: K"đ je etosu© na vtodu M rruti, zasnuju p "■ vagjanje stranih djela u veliko. Mnogobrojni prevodio­ ci, većim dijelom kršćani, neprestano prevagjahu na arapski jezik sve, što se u državi našlo u grčkom, sans­ krtskom , perzijskom i indijskom jeziku, a batifia im rad Strana 145. bogato nagragjivaše. Tu se kupili osim prevodilaca još mnogi prepisivači (mussah), koji su prepisivali djela za se ili za prodaju, učenjaci i pisci, koji su tu študrali i raspravljali. Tu je mnogo dolazio znameniti matemati­ čar Harizmija, astronomi Jahja Mevsilija, sinovi Šakjirovi i mnogi drugi. Tom knjižnicom upravljao je po­ sebni upravitelj (sahib), a najznamenitiji bijaše Sehl ibni Harun, gorljivi perzijski nacionalista. Bagdadlije su slijedile u tom halifu Memuna i osnivali više i manje knjižnice. Izmegju ovih je bila naj­ poznatija knjižnica vezira Sabur ibni Erdišira, podig­ nuta 381., u kojoj je bilo više od 10.000 djela. Ova je knjižnica bila u Kerhu, jednom dijelu grada, koji je iz­ gorio 447. kod provale Seldžuka. Sakupljanjem knjiga poznat je i halifa Nasir (umro 622.). Za Memunom se povodili i drugi vladari islam­ skog svijeta. U Španiji je bio Hakjem u mnogom sličan Memunu, ali ga je u sakupljanju knjiga i pretekao. On se isticao kao veliki ljubitelj znanosti, a sakupio je u svoju knjižnicu, što nije niko do tada. Posebni agenti njegovi abilazili su po cijelom istoku i plaćali veliki no­ vac za razna, djela. Njegovat bogata knjižnica bila je sr sfcrta u naročitim prostorijama dvora, a imala je i posebir upravitelja i nadzornika. Veli se, da je tu bilo 44 popij . ;esničkih divana, svaki popis od 20 listova. Uzmimo, da je na svakoj stranici po 25 imena, to bi bi oj 'amih divana izašao na 44.000. A gdje su onda ostale 'Tane . aanosti? Ibni Haldun i Mekkarija drže, da je tu bilo preko 400.000 svezaka. Za svojim vladarom Hakjemom povodili se veli­ kaši države i naroda, pa se natjecali u podizanju knjiž­ nica. Veli se, da je u samoj Granadi bilo 70 javnih biblioteka1). Španjolci su, veli se, imali bolest sakupljati knjige, to je bilo kod njih vanjski znak gospodstva i ugleđa. Kordovaska knjižnica' počela je propada# za. op­ sade od Berbera, a potpuno je umdštenia kod provale Kršćana. Egipatski vladari Fatimovići nijesu htjeli u tom izostajati iza bagdadskih i španjolskih halifa. Aziz billah, II. halifa, osnuje na pobudu svog vezira Jakub ibni .Keba veliku biblioteku, koju prozove »Hizanetul-kjiutub« (riznica knjiga), u kojoj se kasnije nakupilo, kako se pri­ povijeda, preko 1VL> rnildon svezaka, megju mjiraa 3.400 samih mushafa, zlatom iskićenih pisanih Kurana, 6.500 djela o filozofiji, matematici I astronomiji-’). Naravno, da je ovdje bilo i vrlo mnogo primjeraka, jedinlog te is­ tog djela, vjerojatno, da: se taj broj odnosi na sve knjiž­ nice, koje su bile smještene ui dvoru, dakle ne samo u Azizovoj knjižnici. I ova je knjižnica propala kao i dru­ ge. Nešto je sipržila vatra, “nešto odnio Nil, a veliki dio izbačen; u Sahartr, gdje su ga vjetrovi nosili, <a) od kože na koricama pravio svijet obuću. Salahuddin je zatekao tu samo 120.000 svezaka. i) Dj. Zejđan: Tarihut temeddun: Hl. 208. ») lb. 111., 209. �Strana 146. Hakjim bi emrilliaih podigao je 395. u blizii zapad­ nog dvora u Kairi kn(jižniicu, koju je nazvao »DaruIliikjmet« ili »Darul-ilm«, i koja je imala služiti svijetu za čitanje, Studiranje i pisanje, baiš kao i Memunova knjiž­ nica u Bagdadu. Ova je bila još bogatije uregjena za posjetioca, sluga i nadzornika bilo je dovoljno, tu sve pisaće potrebe. Osim toga postavio je on i učitelje za razne struke, astronome i liječnike, koji su bili plaćeni, cla podučavaju svijet, što dolazi. Posjetiocima je bilo dozvoljeno da tu drže predavanja i raspravljaju o spar­ nim pitanjima. To je katkad^ dovelo i do nereda i naij.poslije dalo povoda Efdalu-ibni Emirul-djujuiau, da (510.) dokine tu povlasticu, koju opet iza njegove smrti uvedoše, aili sada ograničeno. I tu je bilo ne manje od 100.000 svezaka. Salahuddin je oborio ovu knjižnicu i podigao tu medresu šafijskog mezheba, koju Ibni Haldun naziva »Darul-marifet«. U Siriji ne bijaše za dugo znamenitih knjižnica, jer Abasovioi ne polagahu na Siriju velike važnosti. Kao jedna od velikih knjižnica spominje se ona u Tarabalusu, koju su križari poplijeniili 502. Kad je Nuruddin Zengi zavladao, podigao je u Siriji pored medresa i javne knjižnice, koje su inosile njegovo ime Elhazaimun Nu rijje. Tako je činio i Salahuddin. Ni istočne pokrajine bagdadskog haluatta nijesu zaostajale mnogo iza zapadnih, ali datf^s ima premalo vijesti o tomu. U Horasanu, gdje su. ugled ale sviHdt pive medrese, bilo je sigurno dosta i knjižnica. Jiafcut navagja u svom »Mudžemu«, da je vidio u Mev šahdzanu 20 knjižnica, kojima brojem knjiga nije bilo par > m daleko. Veli, da je on u takoj jednoj knjižnici, u kojoj te bilo 12.000 svezaka, studirao. U Transoksamji (Ma veraem-Nehr) bilo je takogjer lijepih knjižnica. U Buh ari je bila znamenita knjižnica Nuh ibni Mansura, sultana Buhare, u kojoj je učio slav­ ni Ibni Sina, koji za tu knjižnicu veli: »Tu sam vidio knjiga, koje mnogi ljudi ni po imenu ne poznaju«3). U Meragi je podigao H'ulago glasovitom Nasirudđin Tur šiji knjižnicu, u kojoj je bilo preko 400.000 svezaka. Ovo su najznamenitije javne knjižnice, koje ute­ meljiše haltfe i sultani, dai se njima služi i koristi svako. kq želi. Osim ovih bilo je još sva sila knjižnica, koje su pripadale medresama, bolnicama i džamijama d u kojima su sakupljane knjige one grane, kojoj je namijenjena do­ tična medresa i džamija. I ove su bile lijepo uregjene, imale svoje upravitelje, a neke bile i vrlo bogatile. Pored ovih javnih knjižnica bilo je vrlo mnogo i privatnih; učenjaci su kupili po<) svoj krov raizna djela, da im je sve pri ruci, a bogataši se natjecali u tom. Sahib ibni Abbađ je imao knjižnicu', za koju je trebalo 400 de­ va da je prenesu, Muvefekuddim ibnul Matran imao je u svojoj knjižnici 10.000 svezaka i tri prepisivača, Emi' Broj 9. i ln , BISER4 J) U ovoj je knjižnici bio posebni odio za grčku filozotiju i privatne znanosti. - Miiller: Der Islam in Morgen- und Ab*m<)land II, 47 nuddevletova knjižnica brojila preko 20.000. Jo š se sPo. minju mnogi kao: Feth ibni Hakaii, lbnul-kifti i drugj Ebu Temmam, glasoviti pjesnik i sabirač antologije Iiatmasa, na svom putu nagje u JTamadainfu gostoprim. stvo kod jednog ljubitelja znanosti, gdje je ostao dulje vremena, jer snjegovi bijahu zavalili putove. Biblioteka tog prijatelja bila je tako velika, dai je on tlu sastavio če­ tiri velike antologije, megju njima Ham asu1). (Nastavit će se). Nedžib Čardžić: flli Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Nastavak.) Prizor peti. A l i B cib a i M o r g i j a n a. Ali Baba: (dolazeći): To nikako ne mogu vjerovati. Morgijana (pokazuje na vreće): Eto vidite gospo­ daru ćete odinah vjerovati. Ai, Haba (pipa po vrećama): Imate pravo draga ■Trgij. Dakle to su zaista bili hajduci sa harambat . S m o da mi je još znaiti, je li on sada gore u kući. Morgijana: A ne gospodaru. On čim je vidio, cla mu i .zgkiuilo društvo, odmah je dao tabanima vatru. Ali Baba: Bivai pobjegao? Morgijana: Da gospodaru. On je po svoj prilici izišao u avliju, da ih pozove, kako bi na nas navalili. Čim je vidio, da sm svi do jednoga umoreni i ugušeni, pobjegao je . Ali Baba (gleda u nju): Oh, M orgijana, kako da te za ovo sve nagradim? Prije «i mi spasila život, kad si oni njihov hajdučki znak na našim vratima spazila, te ga na oroko vieštački način beskorisnim učinila. Morgijana: Dragi gospodaru, ja zato ne tražim nikakve nagrade. Ja sam time samo svoju dužnost vršila.' (Pobježe u kuću.) Ali Baba: Bog dragi neka ti podijeli svaku sreću, razumna i blagoslovljena djevojko! (Odlazi.) Zastor pada. ČIN V. (Dogagja se nakon nekofliko mjeseci u kući Ali Ba­ be. Soba uregjena kao u III. činu.) Prizor prvi. A li Baba ' a m. Ali Baba (sjedi fia sećiji i puši na svoj ćibuk): Qli dragi Bože, kako to vrijeme brzo prolazi Ko mutna vo* ') Bfockelmatm: Geacliichte der arabischen Literatur 87 �Broj 9. i 10 Strana 147. »BI SER‘ da. Odkalco je moj rahmetli brat Husein umoren, prošlo je već osam mjeseci, a čini mi se sve, kao da je to jučer bilo. Oh kad se god sjetim onog kobnog dogagjaja, trnci mi upravo progju kroz tijelo. Ali opet hvala Bogu, dobro je ipak bilo, kako je inače moglo biti. Mogao sam i sam tada đa vrlo lahko stradam u onoj špilji. Pa opet oni posljednji dogagjaji kod moje kuće, kaj Morgijana uguši uljem ono četrdeset hajduka. To će sve ostati ne­ izbrisivo u mojoj pameti. Ovoj junačkoj i oštroumnoj djevojci biću do smrti zahvalan. Bog je tako htio. a ona je beli sevep, da sam danas zdrav i živ. Prizor drugi. mu bečao, da ćemo ga pozvati na večeru, ali mi on reče, da ne jede slanih jela. Ali Baba: Eto danas je baš najzgodnije da ga po­ zovemo. Ja ću kazati Morgijani, da ćemo imati tnusafira, pada pripravi malo bolju večeru bez slanih jela. Faik: Dobro oče. Ja idem, dla go pozovem (odlazi). Prizor treći. A li B a b a i M o r g i j a n a . Ali Baba (viknu): Morgijana'! Dogji ovamo! Morgijana (dolazi): Evo me gospodaru. Što želite? Ali Baba: Pozvao sam onog trgovca hodžu Husejna nama na večeru. Hodža Husejn je čudnovat čovjek. On ne voli slanih jela. Za to, koliko je moguće, neka budu iela bez soli. Morgijana: Tamam gospodaru. Jm ću pripraviti li­ jepu večeru. (U sebi: Takvog čovjeka, koti ne trpi soli u jelima do sad čula ni vidila niiesam.) Ali Baba: Da, đragtai Morgijana. Osim toga, da se požuriš s večerom, jer se već približuje noć. Ako ti što uzmanjka, pošalji Abđullaha u čarŠiju, nek ti donese. Morgijana: Dobro gospodaru. (Odlazi.) A li B a b a i Fai k. Paik (dolari): Nekako danas nema svijeta, pa ja zatvorih naš dućan i đogjoih kući. Ali Baba: Pa nek si sine, kad je tako. Sjedi bar, pa­ da progovorimo koju riječ o našim poslovima! Faik-(sjeda na sećiju): Baš sam i htio oče, đa s to­ bom damas o nekim našim stvarima progovorim.. Ali Baba: F, bujrum sine! Faik: Ovi mi je dučan za današnji naš posao tijesan, te bi ga trebalo raširiti. Prizor četvTti. Ali Baba: Pa dobro sine, naći ćemo sjutra ili pn* A li B a b a s®m. kosjutra majstora, pa nek proširi dućan. A veTiš đa poAli iba (ustaje i hoda): Zaista taj hodža Husein fin na© dobro ide. ie Čovjek. Eto 'oš niie nikad prošao pokraj mene, da me Faik: Vrlo dobro ide i to svakim danom .,ve bolje nije potzdra upitao se sa mnom za zdravlje. (Zastade i bolje. Istina ima; ih nekih, koji nose r a tefter ia v j e r ­ i nešt razm Ija.) Hm, nikako se ne mogu đa sjetim, uju, ali ja m njih nemam ni najmanje brige, da i e gdje smo se a i on prije vidjeli. Boja i crte lica njegova platiti, čim se dočepaju para. nekako s'tf mi sasvim poznati. I glas mi njegov eto neka­ Ali Baba: Eh, što bi sine drugo? Ko hoće đa bude ko pozu* Posljednji put, kad smo ja i on razgovarali, trgovac, treba da trpi i vjeresiju. A kako radi oni tvoj T đa sam u sebi mislio: Ovi mi čoviek nekako poznat. komšiia hodža Husejn? Hm, (mahnu rukom), gdje bi se čoviek sjetio svake sit­ Faik: Pa dobro i on radi. Prilično i ori ima svojih nice, koja mu se dogodila priie toliko i toliko vakta. A mušterija, premda je priie mjesec dana otvori© dućan. osim toga, koliko danas ima ljudi, koji jedan na dru­ Ali Baba: On nije odavle, kako mi se čini, već iz goga naiTik. (Sjeda na sećiju.) daleka. Prizor peti. Faik: Tz daleka je on oče. Tz Misira, rečemi, da je A li Ba b a , F a i k i h o d ž a H u s e j n . došao. Hodža Husejn (ulazi prvi, a za njim Faik): SelamAli Baba: Vala odakle je, da je, lijep je čovjek. Meni alejkfum! <=e baš svigja. Ali Baba (ustade, da dočeka goste): Vealejkjumu seFaik: I meni se oče veoma svigja. Eto kroz ovo kra­ tko vrijeme, otkako je doša© u naše mjesto i otvorio du­ lam! Bujrum! Vrlo mi ie milo, što ste došli Izvolite sje­ sti! (Pokazuje na sećiiu). ćan, mi sm© se zavoljeli, kao da smo rogjaci ili braća. Hodža Husejn: Faik mi priopći vaš poziv, a ja, da Ali Baba: Baš sam i ja to opazi©. Često sam ga vi* mi se me zamjeri, ako se ne odazovem, pogjoh odmah 5 gjao u posljednje vrijeme u tvom dućanu. Faik: Ma nema toga dana oče, đa on ne dogje u vašim sinom ovamo. Ali Baba: Aškolsun, tako i treba! I ja bih vama moju dućan, ili da ja opet ne odem njemu u dućan na razgovor. A više puta, kad nema velikog posla, zatvo­ došao. (Nudi mu duhan da zapali.) Hodža Husejn: I to će biti ako budemo zdravi i živi rimo mal© ranije1 pred noć dućane i odemo malo kuda (Urima duhan i puni čibuk.) prohodati. Faik (stoji kao mlagji i dvori): otkako si ioselio u Ali Baba (dosjeti se): Znaš sine, što mi sada m um pade. Ti ćeš otići sada pa se uvrati: hodži Husejnu i po­ naše mjesto, nijesi nas posjeti© kod kuće. (Kreše i zapaljuje gostu čibuk.) zovi ga nama noćas nh večeru. Hodža Husejn: Nekako insam zabavljen poslom, te Faik: Biaš sam ti htio oče, još prije o tom da govo­ rim, ka© bi ga jednom prilikom pozvali na jelo. I ja sam se ne može pa eto ti. (Puši.) �Broj 9, i m ,BISER* Strana 148. Ali Baba (takogjar puši.): Baš mi je milo, što se vi i moj sin tai#o 'lijepo pazite. Hodsa Husejn: Pa meni se veoma svigja vaš sin. Kršno i pametno momče, da mu na daleku nema para. Prizor šesti. Prijašnji i Morgijana. Morgijana (ulazi s legjenom i ibrikom u ruci.) Večera gotova. Izvolite oprati ruke! (Ide prvom gostu, da mu polije na ruke.) Ali Baba: Bujrum prijatelju, oprati ruke! Hodža Husejn: Evo odmah efendija. (Ostavlja čibuk i pere ruke. Morgijana se zaprepasti i iznenadi, kad opazi u gosta pod ogrtačem sakriven oštar mač.) M orgijana: Evo izvolite otrti ruke! (Pruža gostu lijep peškir, a onda Ali Babi poljeva na. ruke.) Bujrum gospodaru! Ali baba: Hm hajde baš, da i ja operem ruke. Pa ponesi nam odmah večeru. Nek ti i Abdullah pomogne oko večere i unošenja jela. (Morgijana još polije na ruke Faiku, koji je uvijek na nogama, a onda ostavlja legjen i odlazi.) Prizor sedmi. P r i j a š n j i bez Morgi j ane. Ali Baba (prema gostu): Sugjeno, da u mojoj kući jedete hljeba. Hodža Husejn: Ko bi rekao prije godinu ili dvije dana, da ću doseliti u ovo n^«»to i ovdje u soj kući jesti hljeba. Ali Baba: Gdje čovjek nije ni mislio dogje i što mu se sve fi<e dogodi. Prizor osmi. Prizor deveti. P r i j a š n j i b e z M o r g i j a n e i A b d u l l a h a. Ali Baba (nudi duhan gostu): Faik (stere s Abdullahom čaršaf, meće sofru, a na nju jela). Bujrum prijatelju, za sofru! Ali Baba: Bujrum efendija! (Sjedaju i jedu, dok Morgijana i Abdullah stoje i dvore.) Ne treba, da ?e stidite, već jedite, što možete bolje! Svejedno kao kod svpje kuće. Hodža Husejn: Ja baš da vam pravo kažem, nenam običaja, da se stidim, kada me ovako kogod po­ zove u goste. Ali Babar To mi se baš svigja. Tako i treba. (Pošto su večerali, ustaju iza sofre i sjedaju na sećiju, a Mor­ gijana i Abdullah odnose sugje.) Morgijana (uzima legjem i 'ibrik, te poljeva gostu na ruke): Bujrum efendija, oprati ruke! Ali Baba (takogjer pere ruke): A sad Morgijana ponesi nam kahvu. (Prema gostu.) Da li vi efendum imate običaj, da iza jela pijete kahvu. Hodža Husejn: Pa imam. Uvijek iza jela popijem dva ili tri findžana, a onda idem- na posao. (Morgijana i Abdullah odlaze.) napunite Hodža Husejn: Ja vam često pušim , pa se sve bo­ jim da mi zdravlju ne naudi. (Puni čibuk, a Faik mu kreše i zapaljuje.) Ali Baba: Bom i ja vam sam m n ogo pušim. Znam i čuo sam, da to nije dobro i zdravo, ali sam se naučio na to, pa me nitko od to g ne odvrati. (Zapaljuje i puši.) Hodža Husejn: Još od mladosti, kada sam bi0 momkom, počeo sam, da pušim, pa sad sve više i više. (Puši.) Prizor deseti. Prijašnji i Morgijana. (Morgijana donosi na mangali kahvu.) Ali Baba (veselo): Razdijeli nam M orgijana kahvu, pa ćeš nam radi veselja i zabave malo poigrati ovdje (Prema gostu). Mislim svakako, da će i vas zanimati, kad vidite ovaku vještu igračicu, kao što je Morgijana. (Morgijana naljeva i dijeli kahvu.) Hodža Husejn (zlovoljno): Baš da vam pravo ka­ žem esom osobit prijatelj igre. Ali kada velite, (gleda u Mt .. ijaiiu) da je vješta igračica, biće mi milo, da i Vidim.' Mo gijana: Odmah ću (prema Ali Babi) gospodaru, du; uo skupim findžane. Ali Baba: Ali nam poigraj jednu od ugara, koje već poznaš i umiješ! Morgijana odlazi.) P r i j a š n j i , M o r g i j a n a i A b d uli 1 a h. . (Morgijana i Abdullah ulaze. Abdullah nosi čaršafe i sofru, a Morgijana na tevsiji više jela.) Bujrum, jednu! • , ... (Faik iz počasti prema ocu sjeda dolje na čilim.) najljepših Prizor jedanaesti. P r i j a š n j i bez Mo r g i j an e . Alibaba: Zbilja mi se veoma svigja njezino igranje, ja u tom upravo uživam. Hodža Husejn: Sigurno mora da je dobra plesači­ ca, kako vi govorite. Ali Baba: Veoma .Ona vam je u svemu vješta i ra­ zumna. Njoj se ništa oteti ne može. Ona sve zna i ra­ zumije. (Faik jednako ćuti i sluša sjedeći na ćilimu. ) (Nasiaviće se.) š a ir IHirza: Njenom povratku. Lagana- i tiha kao lastavica Što se na jug kreće put toplije klime; U pustoši tamnoj sred ponoćnih tmina TI ostavljaš mene sred leda i z i me . . . �Broj 9. i 10. 149. JBISCTT A pod nebom Tvojim i sad ljetno sunce f svijetli i grije u Ijetnome žaru, A meni je tužnom palo za vrhunce zaboravi zimski, da me boli taru. I čežnja me siiaa ubija i tuče U prsima mojim srce nema mira I u mojoj duši nujne strune zvuče Uspomenku pjesmu ljubavi pastira. Otišla si tiha sred leda i zime Još prozori naši zamrznuti stoje 1 sobica naša začarana time Ostala je pusta bez svetinje svoje. Gdje je ljubav naša procvala sred zime I cjelova divlji mirisalo cvjeće... Sad u toplom jugu moj uzdisaj primi što mi tužnu miso u daljinu kreće. Da se opet vratiš u dvorove stare Naše sobe male. začaranog s ta n a ; Da doneseš sunca proljetnoga žara i I ljubavni pozdrav sastanak nam dana. F a lk : Pregled turske književ­ nosti. (Nastavak.) 4. Drame nema. Otsutnost drame u inače bogatoj književnosti Arapa, Perzijanaca i Turaka, tumači se da je radi reli­ giozne strogosti Islama. Čak Muhamed a. s. proklinje „Mukallidun" (oponašanje) kao razno resenje kose, razno šminkanje, faličnost zuba i sve drugo što ljudsku lje­ potu i prirodu zamjenjuje lažnim uresom. Kao lakrdijaši služili su Arapima „Medahe" ili naročiti pripovjedači bajki koji su putovali od mjesta do mjesta. Kod Perzijaca se jednom u godini prire­ đivala predstava o tragičnoj smrti pejgamberova nećaka Huseina, a to je bila jedna vrsta religioznog pozorišta; kod Turaka je bila uobičajena „igra u sjeni“ koju su oni donijeli na zapad kao prastari mongolski običaj sa granica Kine. II. P r o z a . Čisto prozaična djela su rijetkost kako u arapskoj tako i u turskoj književnosti, jer njihovo je svojstvo miješanje proze i pjesništva. Tako se u ovom obliku moraju kretati i istorija svijeta, biografije, istorijske i alegoričke priče i bajke, t. j. ako su htjele dn imadu prava na književnu ili retorsku vrijednost. Najstariji spomenik ovake vrste je „Humajunname" (knjiga životinja), alegorička priča, turska „teta lija". Indijska fabula govori o šakalu koji isplavi i o lisici koja požuti. Na arapsku i perzijsku obradbu nadostavlja se turska „Humajun-name“. Obadvije lisice krstare kroz Evropu, gdje istupa vuk na mjesto druge lisice. Izvjesni broj fabula Ezopovih, Fedrovih i zatim i Lafontenovih, su po svoj prilici istočnog porijekla. Drugi odsjek. Vrhunac lirsk o g i ro m antično-epskog p| snlštva od Muhameda II. do Muhameda III. 1453 —1600. Pregled. Sa osvojehjem Carigrada (1453.) počinje politička veličina osmanlijskog carstva koja povlači za sobom i najsjajniji razvoj književnosti. Svoj vrhunac ona po­ stiže za Sulejmana II., zakonodavca (1520 1566.). Čim su prve turske preradbe sa perzijskoga na­ išle na odziv, postade i broj turskih pjesnika golemi pijesak na moru. Kao za opkladu sve je počelo pisati stihove, od sultana i vezira sve do uličnih pjevača, najprslje to počeše i žene iz harema. Proza se osobito ' u 'storijama svijeta i književnosti. U drugoj polovici 15. vijeka gospodare dva linčara S t i N e d ž a t i i romantički epičar H a m d i . U 16. vij iku slavi vrhunac klasična lirika u carskom d?vanu B a k i romantični ep u carskoj mesnevi Lamii aiegc "ni ep zastupa lijepa F a z l i ; opisni ep J a h j a ; gradsku juzbunu J a h j a i M e z i t i ; opkladu Fužuli; pijanku R e w a n i. U ista se vrijeme razvija proza osobito u istoriji svijeta i istoriji književnosti. Tekući anali Osmanlijskog carstva počinju pod perom slavnoga enciklopediste K e m a f ^ P a š a - Z a d e i S a d - e d d i n a te najposlije obuzimanju kolosalnu zbirk-u od gotovo 700 pojedinih životopisa koje nadopunjava „Šakaik-name (knjika o anemonama). Ne fale takogjer ni svjetski kroničari. Takogjer i biografija i cvijeće turskih pjesnika ukazuje se u gustim redovima, dok H a k i i S u r u r i pišu vri­ jedne komentare perzijskim književnim djelima. Što se tiče pripovijetke, tu nevjerovatno stvara F i r d u z i , da­ jući svoju „Sulejman-name" (Sulejmanova knjiga) od 360 svezaka, a odmah uz njega A li Ka z i , najodluč­ niji pripovjedač, jer on prevod ,,Bidpai-basne“ pretvara u majstorsko djelo turske proze, S a m i i pak daje pismovnom stilu uzoran oblik. I. Pjesništvo. 1 Lirika. L j u b a v n i - D i v a n i: A h m e d P a š a ; N e d ž a t i ; Mi h r i ; L a mi ; Sa t i ; B a k i . - - Šal j i v i - D i v a n i : S a g i r i , G a z a li. A h m e d - P a š a ili Pohvalni ( f 1796.), sin jednog vojničkog sudca, radi svog izvanrednng talenta postao vaspitač prinčeva, a zatim vezir pod sultanom Muha- �Strana 150. „Biser- medom II. (1451 ---1482.). Kasnije je pao u nemi ost te je prognan u Brusu kao upravitelj neznatnih fondova, gdje je umro kao gradonačelnik. — Protivan svojim mističnim pretcima Ah m e d je prvi svjetski liričar, ali njega odmah nadkriliše Sati i Nedžati. Njegov divan nije obilan sadržajem, niti je uglađen u formi. N e d ž a t i ili Spasonosni ( f 1508), obično zvani I s a, t. j. Isus, rodio se u Amaziji (Jedrene); najprije je živio sa Ahmed-Pašom u Brusi gdje se je razvio nje­ gov pjesnički dar. Jedna pohvalnica — gazela Muha­ medu II. (1451 — 1481) uvodi ga u dvor i donosi mu mjesto tajnika Divana. Pod Bajazitom II. (1 4 8 1 - 1512.) Nedžati postaje saputnik sultanovih sinova, Abdulaha i Mahmuda. Ovaj posljednji kome je pjesnik posvetio „Divan", prinuka ga da prevede na turski dva poznata arapska d je la : jedno istorijsko „Sakupljač priča* i jedno moralno „Alkimija blaženstva". Bajazit U. dozvoli N e d ž a t i - u da bira koje hoće mjesto državnika. Pjesnik, koga se više ticala nezavisnost i slobodni ča­ sovi, zadovolji se mjesečnom mirovinom od 1000 jaspri. Na trgu Vefa on si sazida kuću i proživje u miru. za­ jedno sa svojom porodicom i svojim prijateljima među kojima se nalazio i zemaljski nadsudija MOjed zađe. Već i za svoje savremenike vrijedio je N e d ž a t i kao hozru (car) osmanlijskog pjesništva, a naročito kaside. Ahmed Paša mu je morao ustupi* palmu lirike. Sati, koji je iza njega slijedio, nije ga dostigao, pola vijeka kasnije prekorači ga jedini Baki. čiji divan broji 500 gazela, 50 kasida i oko 1000 me<meva koji su potpuno pjesnička djela svojim bogatstvom misli, du­ binom osjećaja, ukusnom slikovnom punoćom i savr­ šenom formom. Glasovite su njegove kaside ruže, lju­ bičice, čempresa, prstena, mača, kaside-pohvalnice sul­ tanu Muhamedu II. i prinčevima Abdullahu i Mahmudu, i one kasnije kaside-tužaljke prilikom smrti istih prinčeva. M i h r i ili Ljubazna ( f oko 1520), osmanlijska Sappho rođena je u Amaziji; živjela je u živahnom od­ nosu sa mnogim lijepim duhovima svoga doba i u divnim gazelama ona opjeva svoju ljubav prema trojici pjesnika: Guvahiu, slavnom MSjed-Zade-u i plemenitom Iskender-Čelebi, koji njoj posveti neku vrstu rodoslovlja sa mnogim mjestima iz perzijskih i turskih pjesama i dao da se to za nju prepiše u različitoj kaligrafiji. Pa ipak glas o Mihri-noj vrlini nije nikad potam nio; „samo njezina ogrlica koja mirisaše na ambru, obvijala je njezin bijeli vrat kao u labuda", ona poživje i umrije kao djevojka. — Osnovni ton njezinog „Divana" je nježna ljubav koja podsjeća na Nedžatijevu liriku, i ako joj nije ravna. S a g i r i ili Krvopija ( f oko 1525.), zapravo A li pravljač vrpca, rodio se u Jedrenima, te je radi svoje duhovitosti dosta stradao na dvoru. Vodio je neobuzdan život. U starosti je oplakao grijehe svoje mladosti i na svoj budući grob posadio jedan čempres, jednu mendulu i bresrkvu kao simbol njegovog kajanja poslije prolaznog uživanja. — On je pisac jednog šaljivog Br°J S. M (i „Divana11 u alfabetskom redu, ali koji sadrži dosta bljutavih mjesta. La n i i i, vidi niže u Epici. G a s a l i ili Borbeni, (+ 1534), zapravo M u h a ­ m e d Č e l e b i , ali mnogo poznatiji pod nadimkom D e l i B u r a (ludi brat); studirao je, postao učitelj, „ zatim povjerenik Sultana Korkuta koga je pratio na njegovom putu u Egipat. Pošto su ovoga uhvatili i usmrtili, vrati se G a s a l i u Brusu i kao šeih provede na ćilimu mnogo sumornih dana, ali mu i to brzo do­ sadi. Njegovi zaštitnici mu pribaviše bogat godišnji dohodak koji on vrlo veselo proćerda u Bešiktaši i Meki. Na ova oba mjesta, a kasnije i u Carigradu, sagradi on jednu džamiju i ćeliju, a naročito vrt sa Lamanom, u kojemu je provodio svoje ludosti tako mnogo, da je najposlje, na zahtjev istoga Velikog Ve­ zira Ibrahim-Paše, to sve srušeno rukam a 100 Janji­ čara koji je njihovu pobunu potpomogao. G a s a l i je bio majstor u svim društvenim vješti­ nama; imao je lijep rukopis, pjevao, pisao pjesme i svirao; bio neiscrpan u zagonetkama i igrama riječi. Živio je kao ludi lakrdijaš i pijanica i zanemareni razuzoana:. Jednom u krugu svojih istomišljenika «n zaklopi sv je oči na duže vrijeme; kad ih je kasnije otvorio, zal Allahu što je okajao svoj život, i prevrnu se mrtav Njegov šaljivi „Divan" ima pod iaslo v : »RazbibrL , on tu kipi od vesele duhovitosti i ismijavanja, je zaboravljen radi svoje bezobzirne bestialnosti. S a t i ili Bitni ( f 1546), zapravo A n s ili Aj v a z , bio je sin jednog siromašnog cipelara u Karasi, te je tu radio o zanatu svog oca, dok nije došao u Carigrad kao već poznat pjesnik. Dva su uzroka sprječavala njegov p o let: s jedne strane sirom aštvo koje ga bijaše prisililo da za nasušni hljeb piše pjesme za svakojake ljude, sudce, učitelje, đake; s druge strane opet njegovo pijanstvo koje mu nije dalo da steče ljepšu društvenu na­ obrazbu. Najbolje je živio pod Bajazitom II. (1411-1512) kome je on posvetio nekoliko Kasida. Sultan mu zato odredi godišnji dohodak od 3000 jaspri i jedan bogati crveni pokrivač, ali pod uvjetom da svake godine ispjeva tri kaside: jednu za nevroz (početak proljeća), a druge dvije za ctya Bajrama, najveće muslimanske svetkovine. Sad je S a t i našao zaštitnika među moćnim vezirima te se kretao u višim krugovima. Pa i Selim I. (1512-1520). i Sulejman II. (1520-1566) poklanjahu mu lena i da­ rova. Ali ga surva velika svađa sa omiljenim dvorskim pjesnikom Šiali; on izgubi svoje dohotke, te je pod svoju starost morao da zarađuje astrologijom i vraća­ njem pomoću pješčanih figura, „dok je u njegovim žila­ ma bujala kostobolja a mjesto zdrave krvi i dok je patio od živčane bolesti.“ — S a t i - je v „Divan" ima 1000 gazela i 80 kasida. U svemu je ostalo od njega 3000 gazela, 400 kasida i 4 duže mesneve, pored jednog „šehirengiza" najljepšim jedrenskim mladićima, zatim jednog reda dobrih Epigrama na najpoznatije savremene pjesnike i jednom zbirkom lakrdija. Mesneve su ove; �Broj 9. i 10. ,,BISER“ „Šemi ve pervane* (Svjetlo i leptir), „Ašik ve mašuk„ (Dragan i dragana), .GUI ve nevroz* (Ruža i proljeće), „Ahmed ve Mahmud, Feruh-name (Feruhova knjiga). Pjesničku vrijednost imaju njegovih 100 gazela, a isto toliko i Kasida-pohvalnica i Kasida-tužaljki, i ako one svojom ljepotom zaostaju iza gazela Ahmed Paše jtasida Nedžati-jevih. M a h m u d Ba k i ili Trajni (1526—1600), zapravo A b d u l b a k i ili sluga Trajnoga, t. j. Allahov, — redio se u Carigradu. Njegov otac je bio mujezin na džamiji M uhameda II. te umro god. 1865. na putu — hadžiluka u Meku. Ba k i je najprije zarađivao svoj hljeb kao remenar, ali kasnije pođe za svojom potrebom za višom naobrazbom i studiraše sa mnogo patnje kod mnogih zaslužnih efendija. Posije toga je djelovao kao kao učitelj u Silivri u vrlo skromnim okolnostima, dok njegovo pjesničko ime ne doprije do ušiju Sulejmana II. Što ga povrati u njegov rodni grad. Tamo mu se po­ dijeli novac, služba i počasti. On dobi slobodan pristup u dvor i uživao je ličnu naklonost četvorice sultana Sulejmana II., Selima II., Murata III. 1 Muhameda III. Jedna kleveta onih koji su mu zavidili, donese mu neko vrijeme nemilost posije koje on opet dođe do časti kan sudija u Meki, Medini i Carigradu. Mjesto Velikog Vezira na persijskom dvoru, što mu bi ponuđeno, on odbi iz velike ljubavi prema domovini. Dvije godine pred smrt on otkaza službu i povučen umrije u Cari­ gradu u 75. godini života. — B a k i je zais?a jedini staro-turski pjesnik koji zastupa jedno mjesto i svjet­ skoj književnosti. Sa Arapinom Mutonabbe. i Persijancem Hazizom o n ' sačinjava kiticu orijentalne lirike. Prvom pojavom on je već nadmašio svoje turske pret­ hodnike, savremenike i sljedbenike dubinom svojih misli, toplinom osjećaja i plemenitom ljepotom forme. On ima veliku zaslugu i kao rijedak vještak u jeziku i pročišćavaoc jezika. On vrlo pravo o sebi kaže: J a ne redam riječi, ne nego drago kamenje, I to za one što lijepo gledaju, što su čisti." Njegovi poštovatelji proslavljaju ga kao „kneza, cara i kralja svih pjesnika, kao čovjeka koji rukuje i riječima kao sa biserom i koje obujima srce, kao pred­ govor divana savršenstva,- kao index na prednjoj strani govorničke vještine, kao svadbenu palmu znanosti i t. d, — Njegov „Divan" ima tu zaslugu što je najljepši i najkraći; on broji samo 204 gazele, 14 kasida i ne­ koliko kratkih mesneva, u nešto uskom i monotonom kruženju misli. Gazele opjevaju ljepotu zaljubljenih, teturanje uživanja, bol rastanka, radost ponovnog sa­ stanka, oduševljenje za vino i igru. Još su vrjednije njegove kaside koje su vrijedne da budu uzor; kao biser te vrste smatra se „Kaside-tužaljka nad mrtvim Sulejmanom II.“ — Osim „Divana" ostavio je B a k i tri izvrsna turska prevoda sa arapskoga i to mnogocijenjeno djelo „Život Muhamedov" u deset glava, jednu istoriju Meke, svetog božjeg grada" i jednu ..Raspravu o odličnostima svetog Rata". Strana 151. Pored A h m e d a, N e d ž a t i - a , M i h r i - e , L a ­ mi i, S a t i i Ba k i , istupaju šestorica manje važnih liričara, da bi dopunili tuce najslavnijih turskih lju­ bavnih divana. To su: Š v a l i ( f 1526.), dvorski pjesnik, optužen radi fantastične mistike. I š a k Č e l e b i ( f 1542.). S u r u r i ( 1561.), vidi niže u istoriji književnosti. R a h i m i . ( f 1562.), blagi i skromni pjesnik. J a h j a ( f 1572.), vidi niže u Epiki. Ha l i l i ( f oko 1575.), jedini elegičar, koji svoj divan zove „Firak-nane" (knjiga rastanka). (Nastaviti će se). Odgoj i nastava. Povijest naše početne vjerske nastave. H am dija Mulić. U 1 i 2. broju „Učiteljske Zore“ od god. 1917. . prikazao sam ukratk« povijest početnog pisanja i či­ tanja arebic im, a ovdje mi je namjera prikazati povi­ jest cjelokupne naše početne vjerske nastave u koliko sam \}c najbuiju volju mogao da saberem potrebni matedal. Želja iri je, naime, da prikažem, kako se od naj­ starijeg ('oba naša nastava razvijala i kak« polagano napreduje. * Od davnih se davnina učilo čitati i pisati. Na­ stava je u čitanju starija od mekteba. Sve od starih vremena kod svih islamskih naroda bijaše najvažnija svrha nauci uopće, a pogotovo početnoj nastavi, da dijete nauči čitati u Kur-§nu (a. š.) i da učini „hatm u“ t. j. da- pročita cijeli Kur-Sn. Kur-5n je čitati ve­ liki sevab. Po njemu živjeti je farz. „Islam se temelji na Kur-anu, kojemu je tumač i nadopuna riječ i djelo Božijeg poslanika Muhameda (Alejhiselam!) Kur-Sn je temelj i izvor svih islamskih znanosti, pa je i prouča­ vanje Kur-Sna temelj islamskoj nastavi, a prvi stepen u tom jest čitanje Kur-žna“. (Trideset god. Izvještaj šeriatske sudačke škole). Hatma se i u nas u prvom redu zahtijevala kao što se i danas traži od mekteba, jer je najveća roditeljska radost, da im dijete „učini hatmu". Mnogo vremena u početku Islama nije bilo nigdje mekteba, djecu su naučavali čitati i pisati sami nau­ čeni roditelji ili su djeca išla učenim ljudima (alimima) u kuće ili u džamije na „ders* t. j. predavanje. „Prvi učitelj u Islamu jest sam Alejhiselam, a za njim dolaze sahabei kjirami, koji su od njega nau­ čili Kur-Sn, a onda podučavali ostali svijet u čitanju �Strana 152 ,BISER* Kur a na i njegov sadržaj onako, kako su oni čuli naučili od Alejhiselama. U džamiji, gdje su se oni sastajali na namaz učili su muslimani Kur-an i upo­ znavali iz njega šeriat (zakon), koji je određivao, kako treba da žive i rade vjernici u jedn*g Boga i Njegova posljednjeg poslanika. Prema tome je d ž a m i j a prvo i najstarije učilište u Islamu". (Izvještaj šerijatske su­ dačke škole). Sam Muhamed Alejhiselam nije umio ni pisati ni čitati, ali je eto za čitavog svog života savjetovao muslimane, da uče znanje uopće. To nam svjedoče mnoge njegove rečenice (Hadisi) o nauci uopće: Tra­ žiti nauku dužnost je svakom muslimanu i musliman­ ki. Traži nauku od bešike do motike. Uzmi mudrost ma od koga bilo. Vežite zdanje s pismom i t. d. Da se što više muslimana nauči pisati i čitati, Muhamed a. s. je naredio za vrijeme bitke na Bedru, da se oprosti svaki neprijateljski zarobljenik, koji bi naučio barem jednog muslimana čitati i pisati. On bi­ jaše veliki prosvjetitelj svoga naroda. Taj-posao i dalje nastaviše četiri velike halife. Da svatko mogne učiti u Kur-anu, Ebu Bekiri Siddik, veliki halifa pokupio je oko sebe sve poznatije alime (učenjake) kao Zeid Sabita, Šurah ibni Hasane-a, Seidina Muaviju r ,a .ia r.u a napišu Kur an u suhufima (sveskama). Dotada je na­ ime Kur-an bio pisan samo na komadić .na kože, kore" • d datulje (hurme), kosti, lišća i t. d. Sufara (počet­ nica) nije bilo. Pismo je bilo bez tačaka « bez hareketa (posebnih znakova za arapski jezi ', k ia su se označivali vokali). Poslije istom, veli se,, da je tačke na pismena prvi upotrebio učeni Ebui EsveJi Dueli, a interpunkcije, te ,,med“, „tešdid" i ,,tutar " usiagovlp je Siradžuddin Muhamed bin AbdurreŠid, bolje poznat po imenu Sedžavendi. Istom za vremena Hadžadži Zalimova (glasovitog vojskovođe radi njegova nasilja) postavio je i potpuno uredio pismena sa harekjetima na naročitu želju Zalimovu znameniti alim Imami Halil ibni Ahmed Elferahidi. Hadžadži Žalim je naime opazio, da ,mnogi uče Kur-Sn onako bez hareketa krivo i odmah je to na­ redio spomenutom alimu, da udesi te znakove. Istom su se poslije podizali mektebi u islamskom svijetu. „Početne škole zvane kjuttab (mekteb) bile su gotovo uza svaku mahalsku džamiju ili mesdžid. Tu su djeca učila napamet po koju suru (poglavlje) iz Kur-ana, glavne upute u vjerske istine i obrede a.z a ­ tim čitati i pisati. Učitelj u ovim početnim školama zvao se mukjettib. To je bi* jedan vještiji mahaljanin, koji je taj posao obavljao nuzgredno i za božiji sevab. Ipak su ga nagrađivali bogatiji roditelji njegovih uče­ nika. Mektebi su bili privatni. Državna vlast se nije nikako u to miješala". (Spomenuti Izvještaj). Nepoznata nam je najstarija metoda u nastavi starih islamskih naroda. Po svoj prilici svaki je uči­ telj poučavao po sv*m osobnom shvaćanju, kako je Broj 9. i l p . koji zgodnije umio udešavati p*stupak u nastavi. U j ostalom nam tu metodu karakteriše najbolje ono učenje/ nauke napamet. Zadavalo se učenicima odavle —. dovle, a oni su morali tuviti gole riječi. Valjda je koji i rastumačio katkada koji vjerski pojam ili obred. Od Arapa su Osmanlije poprimili i islamsku nauku a s njome i sve školske običaje. Već u XV. i XVI vijeku prosvjeta uopće širi se slobodnije bez silni! poteškoća. Izumljena je štampa. Sada više nijesu ni ' Kur-ani. pisani samo rukom, pa da su zato vrlo skupi i radi toga rijetki. Prvi je Kur-Sn štampan u Lajpcigu oko god. 1569. Sa Osmanlijama došla je u Bosnu i vjera Islam .( S njome se širila postepeno i radi tadašnjih ratnih| pril'ka vrlo polagano i prosvjeta. Prvu su sufaru napisali Arapi. Poslije su odmah i u Stambolu nicale sufare držeći se gotovo uvijek sličnog poretka i metode sastavljanja. Kao što kod starijih islamskih naroda uobičajiše] hair-sahibije otvarati uz džamije i sibjan mektebe, to j se mahom uobičajilo i u nas. Eno u Sarajevu veliku dobrotvor bosansko-hercegovačkih muslimana Gazi Hus*-evbeg uz džamiju, medrese i biblioteku ostavlja i kteb, gdje će se mala islamska djeca poučavati u đi ;!amu. Tako su se redom otvarali sibjan mek­ tebi ■ cijeloj našoj domovini. Na starija metoda pri obrađivanju harfova (pis­ ana1 a koju pozitivno znamo, bila je kod svih mu­ slimana. pa i kod nas u Bosni .hedželejsavanje (posve slično sricanju). Ta se metoda u početnoj nastavi či­ ta u .sačuvala u našim mektebima sve do danas. Stare, prve sufare bile su i u nas stambolske. Po njima se učilo ovako: Mualim bi pokazivao pojedinom djetetu naštam­ pani harf u sufari n. pr. elif, pa bi se učilo: kad je n*a elitu ustun (e) — elifustune-e, kad je pod elitom esre (i) elifesrei-i, a kad je na elitu otro (u) — elifoto-u, ili be = beusu-be, bi — beese-bi i t. d. Pravo je be ustun be, be esri bi, be otro bu. Zanimljivo je bilo pratiti tu metodu sricanja u starom mektebu, kad bi svi učenici u zboru čitali spajajući harfove sa hareketima n. pr elifbeusu-eb, elifebeese-ib, elifbeoto-ub i t. d. To se slušaše kao neka monotona kajda. Hodža je tada sjedio u budžaku na šiljtetu sa šipkom u ruci, a pred njim su djeca sjedila na prostrtom podu za „peštahtama" (niskim klupama na kojima su se držali kitabi). Disciplina u mektebu bila je većinom labava a kažnjavalo se najviše tjelesnom kaznom, osobito šipkom po leđima, vratu, a za veće pogreške i po ta­ banima pa čak i u „falakama" (na sohi privezano uže s krajeva i time biše se utegle noge „kažnjeniku", da ne bi pobjegao). U metodi obrađivanja harfova bilo je i. inače pogrješaka. Harfovi se nijesu nazivali pravim glasom, kojim se izgovaraju n. pr. z, 1, b, d, nego posebnim im enima: ze, lam, be, dal i t. d. U takoj je zbrci djeci �B ro L L L L 0- ,BISER' bilo dosta poteškoće, za to je i kod dobra hodže p o ­ četna nastava trajala 2 3 godine, a kod nevješta, kaki sU naši najviše i bili i po 5—6 godina. Osim toga su u starim sufarama navedena sva tri hareketa (znaka za vokale) na pojedinom harfu ili još teže sa Btenvinom“ turski što je i ta zbrka u 8ufari oteščavala još više nastavu. Stare su sufare imale i svojih dobrih strana, koje se začudo poslije kod nas nijesu našljedovale. Stare su sufare bile štampane ma­ hom sve u Carigradu. U staroj je sufari n. pr. svaka vježba je bila ure­ d n a na posebnoj jednoj stranici pa nije djeci oteščavalo, da uvijek prevrću list u istoj vježbi. Drugo, što je osobito za ono doba važno, uza svaku tu vježbu bila je i „hašija" t. j. kratka uputa, kako će muallin učenike vježbati, da pravilno izgovaraju pojedine harfove. U nas se počelo štampanjem sufara god. 1890. u Sarajevu. Staru „stambolsku" sufaru u kojoj se eto učilo stotinama godina zamijenila je kod nas prva „Mufessalen elif baji arebi“ (opširna arapska početnica) od merhum Hadži Ahmed ef. Ribića, prije upravitelja darul-muallimina i II. narodne osnovne škole (ruždije) t poslije profesora šeriatske sudačke škole u Sarajev* Lijepo je to bilo od čestitog alima a karakteri­ stično za tadanje naše prilike, da pod svoje s ta r ; dane prvi u nas uređuje novu elif baji arebiju (ar~psku po­ četnicu) i tako olakšava hiljadama učenika njihuvu p r četnu nauku. Hadži Ahmed. ef. je svaki harf posebne .značio hareketom i već je time olakotio djeci pojam izgova­ ranja samoglasnika i njihova spajanja sa suglasnicima Osim toga on je u svojoj sufari uredio poslije svake vježbe po nekoliko primjera, što nema u staroj sufari. On je također na kraju svoje sufare iznio i nekoliko kraćih sura (štiva) iz Kur-Sna kao vježbe. Te je vježbe prvo iznio sa rastavljenim riječima na slogove a onda čitave riječi. Sufaru je napisao svojom rukom lijepim arapskim krasopisom učitelj arapske kaligrafije na sa­ rajevskoj ruždiji Ali Šerif ef. Faginović. P© njegovom su rukopisu izrađeni klišeji u Beču, a sufaru je štam­ pala naša zemaljska štamparija. Ribić je tom svojom „novom sufarom" mnogo učinio za unapređenje islamske početne nastave. Prema opravdanom načelu svih pedagoga, da nema dobre nastave bez dobrih učitelja i naši uviđav­ niji ljudi koji su se tada brinuli za našu islamsku presvjetu potaknuše misao, da se u Sarajevu osnuje Darulmuallimin, gdje će se odgajati budući muallimi u na­ prednom duhu. I zbilja prihvati naša zemaljska vlada tu lijepu misao, te je u sporazumu sa reis-el-ulemom Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerovićem i tadašnjim vakuf­ skim'ravnateljstvom i ostvari godihe 1891. Upravu Dar-uNumallimina predade zemaljska vlada Hadži Ahmed ef. da on uz ruždiju upravlja i ovim novim zavodom. Kao prvi nastavnici toga zavoda bi­ Strana 153 jahu Edhem ef. Mulabdić, Stanko Pavičić5), Davorin Jaković2), Aličehić Salih Emin, Hajdar ef. Fazlagić i dr. U toj je prvoj školskoj godini u Dar-ul-mualliminu merhum Hadži Ahmed ef. pokušao da i u praksi po­ kaže svoj i ako skroman a ono vrijedan pedagoški rad. Da pokaže naime mladim muaHimskim kandida­ tima kako će se obrađivati harfovi po toj njegovoj sufari, s njima je sani hospitirao u mektebima i tom je prilikom upućivao muallime i kandidate u novu me­ todu. I nadalje je metoda obrađivanja hariova ostala sricanje. Merhum Hadži Abmed ef. rodio se 1845. godine u Jezeru kraj Jajca. Nauke je učio u Carigradu u Krkćesma medresi i u Darul-mualllminu. God. 1885. ime­ novan je direktorom ruždije u Sarajevu, a poslije i di­ rektorom našega Darul-muallimina. Bio je i nadzornik mekteba. God. 1893. imenovan je muderisom šeriatske sudačke škole u Sarajevu. Hadži Ahmed ef. je umro 9. novembra 1907 Rahime-hullahu teala! (Nastaviće se). Diloer-Uma i FiU-paša Zaprosio paša Ali-paša, Ljepu šćerku age H asanage; Zaprosio, pa je isprosio, Pa on kupi na kitu svatove, Trista svata, tridest jendži-bula. Kad je bilo vrjeme od svatova, Dogjoš’ svati Omerage dvoru. Ugleda ih lijepa djevojka, Pa doziva svoju milu majku: „K meni, k meni moja mila majko! Eto paše na vilenu konju I on vodi na kitu svatove, Sviraju mu ziie i borije Lupaju mu bubnji i defovi, Vijaju se alajli-bajraci. Ja ću mlada pašu prevariti, Ja ću leći, kd da sam umrla, Namazi me žutijem zafranom, A pokrij me bijelim čaršafom, Pa izigji pred bijelu kulu 1 dočekaj pašu Ali-pašu, l) Danas direktor ženske preparandije u Sarajevu. 9 Pokojni Jaković bio je okružni školski nadzornik u Bosni i Hercegovini. �Strana 154. A zacvili kano kukavica, A premeći kano lastavica: „Bolan pašo, umrije mi Urna!" Majka sigje pod bijelu kulu, U ta doba svati dolazili. Stara cvili kano ljuta guja: J a d a n pašo, umrije mi Uma!“ Za to paša haje i ne haje, Već on ide u* bijelu kulu U čizmama i u kalčinama. Kad unigje Umi u odaju, Uma leži kč da je umrla. Otkri paša bijela čaršafa. Pa joj meće ruku na srdašce, Uma Šuti kd da je umrla. On joj loži vatru na srdašcu, Vatra gori opržit je ne će. Paša spremi dva laka ulaka, On ih spremi vrhu u planinu. 1 odoše dva mlada ulaka, Podigoše stjenu valovitu, Uhvatiše zmiju šarovitu, Pa je metnu Umi na srdašce. Guja hoda ujesti je ne će. Tad se vrati paša Ali-paša, On se vrati pred bijelu kulu, A fati se rukom u džepove, Pa govori Umiiioj m ateri: „Maj ti stara dvjesta madžar-ja, Spremi Umu, što god ljepše rnoreŠ, Ti sazovi bule i kadune, I sazovi hodže i hadžije." Saviše se žile i borije, Pokriše se bubnji i svirale, Zavise se alajli-bajraci, Pa odoše niz polje zeleno. Podiže se lijepa djevojka, A pita je ostarjela m ajk a : „Mila šćeri kako ti bijaše? — „Guju meće na srdašce moje, Guja hoda, ujesti me ne ć e ; Vatru loži, opržit me ne će. Kad mi metnu ruku na srdašce, Malo ti se ne nasmijah majko." Uma prigje džamu i pendžeru, Otvorila čekmu na pendžeru, A zapjeva tanko glasovito: „Jadan pašo, koliko te fale, Da me prosiš, ne bih pošla za te, Da me uzmeš, bi se otrovala. Varaše te Turci i Kauri, Niko tebe do sad ne prevari, A danas te prevari djevojka." Kad to čuo paša Ali-paša, Kako li se po koljenu udri, Mor mu čoha puče na koljenu, Broj U. ,BISER‘ Ne bi aršin čohe zavalio. Vratiše se kita i svatovi, Razviše se alajli-bajraci, Otkriše se bubnji i svirale, Zasviraše žile i borije, Odvedoše lijepu djevojku. Pribelježio: f. * '; Mujina ženidba. Sinoć aga iz Novoga dogje, Kako dogje, pomama ga nagje, Vjernoj ljubi jade zadavaše: „Vjerna ljub.o, ženiću se na te!" — „Ženi aga i meni je drago, Pomoću ti pirinač tribiti, Pomoću ti keške ostupati, Sina Muju u djeverstvo spremit." To je aga jedva dočekao, Pa on ode Novom bijelome. U Novome curu isprosio, Pa on pogje da svate pokupi I dok dogje svate pokupio. Majka Muju na čardaku sprema, Još je njega majka svjetovala: ,,A moj Mujo, moj premili sine! Čudan adet u Novome kažu: — Kad ti dogješ Novom hijelomc, Pušći konju čoliu do kop.ta, IbriŠimli uzdu do koljena, Tiho jaši, a gledaj preda se, Nemoj gledat po džamli pendžerim’. Uvešće vas u bijelu kulu. Kada bude večer po akšatnu, Dovešće te na osmera vrata, Svaka pospi grošim i dukatim. Kad ti budeš na deveta vrata, Tu će tebe susretati teta, Tetu pospi slatkijem šečerom, Podigni joj purli duvak s glave, Pa joj vidi lice i obrve Ako bude ikoliko Ijepa, Ti ćeš njojzi vako govoriti: „Moja teto, ti si vrlo lijepa, Ama ti je zaludu ljepota, Kad ti ideš na inoču mladu. U inoče do četiri sina, Jedan joj se u bešici ljulja, A drugi se uz koljeno prima, Treći kalfa^ djeci u mehtefu, A četvrti tebi u djeverstvu. A moj babo aga Hasanaga, Na njemu je prebijela brada, Od dva štapa na avlljska vrata." �Broj 9. i 10. Strana 155. »BISER* SpremiŠe se kita i svatovi I pogjoše đo Novoga bjela. Kad su došli djevojkinu dvoru, Svati ušli u visoku kulu, Večerali i mrve pomeli. Muju vode na osmera vrata, Svaka sipa grošim’ i dukatim’. Kad je bio na deveta vrata, Tu je 'njega susretala teta, Tetu posu slatkijem šećerom, Podiže joj dirli duvak s glave: Sinu lice kao žarko sunce, A grlašce kano mjesečina. Njoj je Mujo tiho govorio: „Teto moja, ti si odveć Ijepa, Ali ti je zaludu ljepota, Kad ti ideš na inoču mladu. U mog babe do četiri sina, Prvi inu se u bešici njiha', Drugi mu se uz koljeno prima, Treći mu je kalfa u mehtefu, A četvrti tebi u djeverstvu. A moj babo aga Hasan-aga, Od dva štapa na avlinska vrata, Bjele brade i bijele glave". Govori mu lijepa djevojka: „Ne ću ljubit, age Hasan-age, Nego tebe, ja li brata tvoga!" Tu su svati nočcu prenoćili, Kad svanulo i sunce granulo, Povedoše lijepu djivojku. Kad su došli pred bijele dvore, Izhodio aga Hasan-aga, Da on snimi sa konja djevojku. Progovara lijepa djevojka: „Bogom brate aga Hasan aga, Nemoj mene sa konja snimati, Nemoj meni sreće pogubiti." Prodrije se aga Hasan-aga: „Skini Mujo sa konja djevojku 1“ Uvedoše curu u bijelu kulu, Pa je Muji nićah učiniše. Zabilježio: F. H. B. LI S T A K Islamski svijet. Engleska i Turska Ismail Kjemall. Za razumijevanje engleske politike prema Turskoj treba nam posegnuti daleko u prošlost i tamo tražiti porijeklo proždrljivih namjera, koje je Albion gojio i dalje goji prema Turskoj. Kada su turski sultani osnivali i izgradili carstvo, koje je onda pod Sulejmanom doseglo vrhunac, bila je Engleska predaleko, a da bi zavidila ovoj velesili na bližem istoku, koja se bijaše počela uspinjati. Istom u 16. i 17. stoljeću svrati Engleska pozornost, čemu bijaše uzrokom njezin kolonijalni posjed, orientalnoj politici i tek u 18. stoljeću rfastupe opreke megju obim istoćnim silama, kad se engleski kolonijalni pos­ jed proširi u Aziji i Africi, u kojima Engleska ugleda pogibelj svojih novih kolonija, naime Rusijom i tur­ skom carevinom. Već u 17. stoljeću istupa Rusija kao zakleti ne­ prijatelj Turske i skoro su neprestano ratovale ove dvije sile jedna proti drugoj. Engleska si nije mogla ništa boljega željeti, pošto je iz toga vukla najviše koristi, što su ova dva njezina suparnika bili upleteni krvave bojeve. Kabinet sv. Jamesa lovio je u burnim uvodama i igrao prema vani uloga nesebičnoga pri­ jatelja ,T. rske. Glasoviti Pitt, kojim se Englezi toliko ponose, pokazivao se uvijek u ulozi nepokolebivog brar itelja za integritet turske carevine, a da to u istinu nije nikada bio i njegovi politički nasljednici našlijede ovu njegovu dvoličnu politiku. Za vrijeme cijelog 19. stoljeća, u kojem je Turska izgubila veliki dio svoga carstva, prikazivala se je Engleska uvjek braniteljem turskoga posjeda, za kojeg stupila u bojevima Muhammed Alije i Rusije na stranu Turske. Pa jeli možda ovu politiku diktirala nesebičnost? Sigurno nije. Za nju je postojalo jedino načelo: „Vi nam morate davati i još uvijek davati". Prema Rusiji, koja je posezala za turskim dobrom, branila je Engleska Tursku samo radi toga, pošto je time htjela zapriječiti rasprostiranje ruskoga carstva, koje je štetilo englesku prevlast na istoku. Da Rusiju potisnu na njezino vlastito zemljište i da onemoguće njihovo prodiranje na Balkan i prema Dardanelima, vojevale su engleske i francuske trupe na strani Turske. U razgovoru s francuskim zastupnikom u Londonu, M. de Bonquerneyom god. 1839. izjavljuje engleski ministar lord Palmerston, da Engleska brani Tursku, pošto, integritet turske carevine ne čini nikakvo nesi­ gurno jamstvo za očuvanje evropskog ravnovjesja. Engleska politika dakle nije uperena proti komadanju Turske, nego samo proti njezinoj diobi u korist Rusije. Kao dokaz ovome spominjem, da se je Engleska u �Strana 156. ,BISER“ rusko-turskom ratu od godine 1827. sdružila s Fran­ cuskom i da su obje ove države stupile na stranu Rusije, da otkinu koji komad od turske carevine. I zašto? Zato, jer je Engleska otkidanjem grčkih pro­ vincija od Turske, htjela Tursku oslabiti, dok bi ne­ ovisna Grčka bila sigurna od ruskog mede. Sličnu je politiku tjerala Engleska i prigodom berlinskog kon­ gresa god. 1878. Pristala je na komadanje Turske, ne bi li time postavila čvrst bedem proti prodiranju Rusije na Carigrad. Nikada Englesku nije smetalo, da kao tobožnji prijatelj Turske ovu oslabi, ako je mislila, da ovo odgovara njezinom vlastitom interesu. Ovi tobože prijateljski osječaji imali su za En­ glesku silnu prednost, da je vrijedila kod milijuna Muslimana u svojim kolonijama kao prijatelj halife, što joj je pribavilo i neko izvjesno zalegje megju pod­ jarmljenim narodima. Engleska nije nikada puštala s vida, da je sultan u isto vrijeme car i halifa i nije propuštala prilike, da potkopa svjetsku i duhovnu moć ovoga vladara kojega su londonski državnici obasipali s ganutljivim izražajima prijateljstva. Kad je godine 1881. 82. egipatsko pitanje izbilo na površinu, upotrebila je Engleska ustanak, koii i bio uperen proti omalovažujućim drskostima francuskog i engleskog kontrolora i proti pohlepama londonskih i pariških finansijera i da tako pošalje svoje trupe u zemlju Faraona. Ni londonski ugovor od 1840. koji zajamčuje autonomiju Egipta pod turskim suveren': iom, ni na pariškom i berlinskom kongresu zagaramo vani integritet osmanskog carstva, ni poštena riječ kraljice Viktorije, a niti opetovana obećanja britanskih držav­ nika,. da će štititi megjunarodne odredbe, koje se od­ nose na Egipat, nisu Englesku od toga zadržale, da stupi u zemlju, koja je svijetu dala Suecki kanal i da ga do danas podjarmljuje. Nije Bethmann Hollvveg, koji, kao što Englezi izjavljuju, smatra ugovore ko­ madićem papira, nego kojekakvi Whigsi i Torysi čine to. Zaposjednuće Egipta služilo je Englezima kao po­ litičko ishodište, koje je bilo upereno proti toga, da prouzroči propast Turske te da joj onda otrgne jedno po jedno područje. Engleski su agenti putovali Pa­ lestinom, Sirijom, Arabijom i Mezopotamijom, da insce­ niraju ustanak proti Turskoj te su podržavali živahnu propagandu za osnutkom takozvanog arapskog carstva, koje bi trebalo stupiti na mjesto T urske. Sirijski listovi u Egiptu, koji se nalaze svi u engleskim rukama, pod­ badali su Arape, da smatraju Turke kao nepomirljive neprijatelje, kojih se treba otresti silom. Za opravdanje ovih hajkaških spletaka proširivale su hiljadama bro­ šura krive dokaze u svim arapskim zemljama. Time su htjeli dokazati tobožnju nesposobnost Turske, da vlada ovim zemljama i pravo Arapa na halifat. Engiesko-francuske nagodbe od 1904. i englesko ruske od 1907. okrunile su eaglesko djelo. Stogodišnji neprijatelji Turske i Islama uopće potpuno su se na­ Broj 9. i 10. godili. Svaka od ove tri države podržavala je u pridržanoj zoni propagandu. Rusija na Balkanu i Armeniji, Francuska u Siriji, a Engleska u ostalim dijelovima. Ustanci u Armeniji, Jemenu i Macedoniji bijahu samo predigra. Slijedili su, potaknuti od entente, talijansko-turski i balkanski rat, koji su imali da prouzroče slom Turske, prije nego budu Mladoturci u stanju, da reformama, koje su za­ vedene 1908., to spriječe. Nakon ovoga kratkog povjesničkog pregleda pregjimo sada dogagjajima od 1914. godine. Kad je u augustu 1914. god. buknuo svjetski rat, po­ žurile su se Engleska i njezini saveznici, da izraze Turskoj nepokolebivu želju, da će štititi njezin integritet, ako se obveže, da će ostati neutralna. Jesu Ii Turci mogli primiti takav predlog? Dovoljno je pokazala povjest zadnjih stoljeća, da su Engleska i saveznici joj njezini neprijatelji, koji su joj uzeli Alžir, Tunis, Tripolis, Egipat, otok Cipar i veliki dio Kavkaza. Na p a­ riškom kongresu od 1856., na berlinskom od 1878. kao i na svim drugim megjunarodnim konferencijama obvezale su se ove sile, da priznaju integritet Turske. ni Engleska ni njezini saveznici nijesu održali riječ, koju zadali ugovorom, nego su nasuprot na tome radili, potkopaju moć Sultana. Nikakve nove izjave Engleske aveznika joj nisu pružale više sigurnosti od cnih gore spomenutih. Neutralnost bi Turske bila za e ntu od silne vrijednosti, imala bi slobodan do­ voz . nog leterijala kroz Dardanele u Rusiju, slobodni izvoz »us >g žita u žapadne države, zavladala bi Bal­ kanom ie bi značila ne samo i druge neprocjenjive prednosti, nego bi bila odlučna. Moć bi Njemačke i Austro-Ugarske, jedinih sila, koje su bile proti diobi Turske znatno oslabila. Kad je 29. oktobra 1914. god. ruska flota tursku napala, i time Turska bila' prinuždena, da stupi u rat, pružila joj se prilika, da brani svoju pravednu stvar na strani Centralnih vlasti. Sad se je Engleska pokazala u svojoj pravoj razbojničkoj koži. Engleska, koja je 32 godine držala zaposjednut Egipat proti megjunarodnom pravu, p ro ­ glasi svoj protektorat nad nilskom- dolinom, a otok Cipar, čiju je okupaciju Turska dozvolila god. 1878, anektira ga Engleska. Stogodišnji otpor Engleske proti zaposjednuću Carigrada po Rusima raspline se i če­ tiri velike ententine sile sklope ugavor, kojim si obe­ ćaju jedna drugoj podjelu turske carevine. Londonska pariška, rimska i petrogradska štampa podupirala je diplomaciju bijesnim napadajima na Tursku, Pod plaštem prava i kulture krio se je izvučeni mač, kojeg je Turskoj trebalo rinuti u srce. Opravdanje za ovi p o s­ tupak vukli su tako reči za kose. „Barbarstvo" T u ­ raka, njihova notorna .nesposobnost,* da vladaju p ro s­ tranim carstvom, bili su svagdanja riječ u ovome lažnome boju. �b r°) 9- 1 10- _______________ __________________ ,,fclSER“________________________________ Strana 157. Kad je Vilson u januaru 1917, god. pozvao sve ratujuće države na mir, nisu više Lloyd George, Asquit, Briand, Sonnino itd. nalazili potrebnim, da sakriju svoje ratne ciljeve glede Turske. Izjaviše otvoreno da Tursku treba protjerati iz Evrope, pošto su Turci biva bili tako drzoviti, da se nastane na evropskom kontinentu, a da nisu dobili od Englezke dozvolu za stanovanje. Na­ dalje su tražili ententini diplomati pod izlikom, da Turci ne obitavaju u Armeniji, Palestini, Mezopotamiji i Ara­ biji, da se ove provincije odcijepe od Turske. Ostavimo lijepi nakit, kojeg ententa ustiče svojim izjavama i ispitajmo stvar. Šta je ententa u istinu htjela reći, bilo je to, da evropsku Tursku treba iz­ ručiti caru, premda su je Turci naseljavali; pošto je on već jedanput zavolio Carigrad i Dardanele. To je doduše protuslovilo nacionalnom principu, ali zar je mogao imati ikakav princip u očima onih prekomjernih imperialista i najmanju vrijednost? Pa i Armencima su obečavali kule u zraku, dok je njihova zemlja sa­ činjavala dio turskoga carstva; ali kad je već jednoć dospjela u ruske šake, onda više nijesu vrijedila ni­ kakva obećanja. Engleske namjere glede Arabije nije teško razumjeti. Engleska ne teži za neovisnom * bijom, nego za pripojenjem engleskome carstui. Jedan dio Sirije imao bi pripasti Francuzima, a ostali dio s Palestinom i Mezopotamijom Njegovom britanskom ve­ ličanstvu. Za Italiju su izabrali lijep komad Male zije. Turcima ali dozvoljuje se najmilostivije, da usko zbiju u ostalim dijelovima svoje stare dom vin Pojedinosti su nam otkrivene publiciran em tajnih ugovora ententinih. Lopovi nijesu trebali dugo raz­ mišljati, da megju sobom nagju lijepih rijeci za ovo časno i pravedno djelo. Ove su svršene, kad su sud­ binu Turske zapečatili. Aii Englezi i njihovi saveznici zaboravljaju, da još nijesu gospodari i da još nije pala zadnja riječ. Kad su -pečatili tajne ugovore, nijesu računali s ruskom revolucijom i sa slomom talijanske vojske. Nova ruska republika, koja ne želi tugjeg dobra, odrekla se je Carigrada i Dardanela. Jesu li uzele ostale ententine sile ovu rusku pouku za primjer? Odriču li se i one turskog dobra, kojeg si je svaka na papiru dodijelila? Nažalost, nisu. Program, kojeg jo Lloyd George 5. ja­ nuara* podastro radničkoj skupštini, ostao je kod svo jih osvajaiačkih namjera glede Turske. Engleska do­ duše neće više da dira u evropsku Tursku i Malu Aziju, pošto se je Rusija izjavila proti svakoj aneksiji; Turci, koji po engleskom shvaćanju u početku 1917. god. nijesu bili vrijedni, da žive u Evropi, priznaje im se na početku 1918. god. gospodstvo u Traciji, Carigradu i Maloj Aziji. . Ali od svojih namjera glede ostale Tur­ ske neće Lloyd George još uvjek da popusti. On zah­ tjeva njezino odcjepljenje na temelju principa slobode, kojeg Engleska nije nikada poštivala. Vojnički uspjesi u Mezopotamiji i Palestini sile je, da se hvali i da se pokazuje nepristupačnom. Engleska pokušaje, da svi­ jetu dokaže, da ona želi svaki dobrobit Arapa. Jeli to istina? Zar nije Engleska uvijek oblačila masku ne­ sebičnosti, ako je stavila ruku na čiju zemlju? Jeli dakle išta drugo osim izgovor, da se domogne arap­ skih zemalja, kad Lloyd George tvrdi, da su uvjek trpjele od turske tiranije? Kad su Engleska i njezini saveznici potpisali tajne ugovore, radilo se je za njih jedino o tome, da se prošire na tugji račun. Već su bile ustanovljene sve pojedinosti turske baštine. Svaka od ovih sila, koje su sklopile ugovor, prima izvjesni dio turskoga duga na se. Već ovo dokazuje sasvim jasno, da im nije bila namjera, da oslobode svijet. Za jednu neovisnu Siriju ili neovisnu Mezopotamiju ne bi ententinim silama nikada palo na um, da plate dugove. Problem je tačno isti ostao. I ako se je Rusija toga odrekla, to je time istupio jam o jedan dionik iz ovog lupežkog posla, dok su drugi zadržali svoje uloge. Okrenuti se Arapima pun sažaljenja i tvrditi, da ih je Turska podjarmila, znači samo, sipati svijetu lug u oči. Lloid George zna sasvim dobro, da Arapi imadu s T u r­ cima općih svojstava, koje engleski državnici ne mogu uništiti. Turci su s Arapima vezani vjerom, običajima i ma erijalnim interesima. Sirija, Mezopotamija, Palestina i Arabij pripadah su uvjek islamskom carstvu, bez obzira na to, jeli ono bilo arapsko ili osmanlijsko. Njihovi su inovi uvijek vojevali u turskim redovima. Žrt\ ivali su život za neovisnost jednoga carstva, u ko­ jem iadi ^rapi i Turci ista prava. Ako su se prije neka plemena bunila, kao sad u Hedžazu, zato ne treba iz toga zaključivati kakve pretjeranosti. Englesko je zlato bilo u stanju prije, a i sada za vrijeme ovoga rata, da upliviše na nekoliko hiljada neznanih Arapa, ali su osječaji cijele rase pogledom na Tursku isti i ostaju nepromjenljivi. Mogu li zaboraviti Arapi, šta su Engleska i nje­ zini saveznici učinili sa sjevernom Afrikom, Egiptom i Indijom? Ako Engleska drži Siriju, Mezopotamiju, Palestinu i Arabiju vrijednim samostalnosti, zašto onda neda Egiptu i Indiji sam ostalnost? Ne, niko se ne može varati o pravim namjerama Mr. LIoyda Georgea. Arapi znadu dobro, što se krije za engleskom politikom i sada, gdje je Turska rastrgla lance, koji su smetali njezinu razvitku, biće oni prvi, kojima će rasti korist iz naprednih poduzeća turskih zemalja. Mr. LIoyd George ne smije zaboraviti, da Turska više ne stoji osamljena na fronti proti Engleskoj i njezinim savez­ nicima, kao prije, nego da pripada jednome savezu, za kojeg su na stotine hiljada Turaka i Arapa žrtvovali svoj život. Uspjesi, koje su Englezi postigli u Mezopotamiji i Palestini izgleda, kas da su u Engleskoj izazvali umišljenu veličinu. Preporučujemo Englezima, da molo promisle energični odgovor grofa Hetlinga od 25. januara, naime, da Njemačka smatra nepovredljivost turske care­ vine kao jedan od prvih ciljeva četvornog saveza. Engleska može mirne duše napustiti svoju osnovu, koja ide za ko- �Strana 158. „BISER" madanjem Turske i napokon uvidjeti, da neće arapske zemlje ne samo odcijepiti, nego da će šta više i jednu islamsku zemlju, koju je proti narodnom pravu zaposjela, morati povratiti, naime Egipat. . . . Zahvala Perzijanaca. Govor člana komore Vahid ul Mulka na perzijskom sijelu u Berlinu. Razlog je našeg sijela potreba, da izrazimo veselje i zahvalnost o zadnjim dogagjajima glede Perzije te da očitujemo želju i nadu, da se perzijsko tlo čim prije sasvim očisti od svih tugjih trupa i da se u bu­ duće neće povregjivati njezina samostalnost. Ja znam i mogu sa sigurnošću.izjaviti, da su Perzijanci od vajkada bili prožeti jakim patriotskim osjećajima, te da nijesu ništa propuštali, što bi bilo za unapregjenje i razvitak samostalnosti njihove domovine. Stara nam povjest Perzije pokazuje, đa se Perzijanci nisu sustezali od nikakvih žrtava za učvršćenjem svoje narod­ nosti. U raznim su vremenima snalazile našu ljubljen:: zemlju teške oluje tugjinske osvajalačke požude . jedaa nacija za drugom, Koja je dolazila u Perziju stekla bi, ali samo za kratko, jaka upliva. Ali ne potraje dugo, dok dobije nacionalni osjećaj Perzije opet premoć, tako da se je naša zemlja očistila od tugjeg u p lr a i na novo uspostavila nacionalnu vladu. Zadnja i najopasnija uplitanja u perzijsku samostalnost bila su ona Rusa i Engleza, te je izgledalo, kao da će porušiti više hiljada godina stari temelj perzijskog kraljevstva. Htjeli ci* sru­ šiti staro perzijsko carstvo, staru učvršćenu perzijsku naciju, da onda podijele perzijsku zemlju izmegju sebe. Danas, gdje nam se napokon pokazuje jedna zraka i budi nada, da ćemo se već jednom osloboditi okova, osjeća se svaki Perzijanac prinukanim, da dade izražaja svojim osjećajima. Novije se povjesti Perzije danas još svatko sjeća. Godine 1907. sklope Englezi i Rusi poznati ugovor^ kojim podijele Perziju u t. zv. interesne sfere. Od tada pa do današnjega dana su nastojali, da ugroze sve više perzijsku samostalnost. Godinu dana poslije pot­ pisa onoga ugovora rastjeraju perzijski parlamenat, pošto su srušili zgradu topovima Kozaka pod za­ povjedništvom pukovnika Liakova. Pomoću tugjih sple­ taka dobije stari režim u Teheranu i nekim drugim m jestima premoć. Stanovništvo Tebrisa, glavnoga grada Azerbeidžana, zateče još više zlo u času, nakon što se je godinu dana uspješno borilo proti opsjedajućim trupam a exšaha, naime ulaz ruskih trupa. U ljetu 1909. um arširaju Rusi iz Džulfe u Azerbeidžan pod izlikom, da nose životnih namirnica za opjednuto stanovništvo Tebrisa i da grad spase od gladi. Najprije obećaju, da će opet ostaviti grad, čim ispune ovu svoju zadaću. Ali se to nije dogodilo, nego šta više, oni povećaju Broj 9. i 10. trajno svoje trupe. Postepeno ugju u sva važnija mjesta sjeverne i istočne Perzije. lste godine, po prilici godinu dana iza bombadiranja Mešheda od strane Rusa, pobijede u Teheranu perzijske konstituclonalne trupe i skinu s prijestolja tadašnjeg šaha Muhammed Ali Mirzu. Novoj vladi uspije usprkos svim poteškoćama i tugjim makina­ cijama, da početkom 1911. reorganizira financije i da pozove činovništvo iz Amerike i časnike iz Švedske te da uspostavi posebne žendarmerijske trupe. Američka je financijalna komisija stajala pod upravom Morgana Shustera, a švedska vojnička ko­ misija pod zapovjedništvom pukovnika Hjalmarsona. Jedva što su tugji organizatori prispjeli u Perziju i otpočeli rad, a kad Rusi unatoč svoje pismene obveze, da neće exšaha pustiti u Perziju, ipak ga dovedu i tako na novo rasplamte gragjanske bojeve. Pošto exšahove trupe budu nakon višemjesečnog otpora po­ tučene i sam šah moradne ostaviti Perziju, ukaže se napokon nada, da će reforme uspjeti. Ali u ovome času (koncem 1911,) upravi ruska vlada u sporazumu i uz primoć Engleske ultimatum perzijskoj vladi, zahtijevajući, da se otpusti američka financijalna komisija. Da ultimatum još potkrijepe nm,, -aiii nove ruske trune u Perziju, koje DOČine osob. u Tebrisu, silne grozote. Tako svrši n. pr. na stratišu megju ostalim mnogobrojnim perzijskim dosto­ janstven' 'ma i uvaženi perzijski ulema Sakatul Islam. I .ešhedu poruše Rusi topovima sveti grob imama Reza. Rusi zaposjednu tri najvažnija perzijska grada, Tebr' . Kasvin i Mešhed. Jasno je, pod kakvo potiš­ teno stanje padne Perzija od ruske soldateske. Zadnji teški udarac slijedio je god. 1916., kad su Rusija i Engleska od perzijske vlade zatražile, da uspostavi u sjevernoj i južnoj Perziji po jednu trupu žendarmerije od 11000 momaka pod vrhovnim za­ povjedništvom ruskih i engleskih časnika i da stavi perzijske financije pod njihov nadzor. Koncem 1915. prodru dalje jake ruske trupe iz Kasvina u Perziju pod izgovorom, da zaštite perzijsku neutralnost. Opkole Teheran i zaposjednu gradove Kum, Hašan, Arak, Maladžer, Hamadan i Kermanšah. U ono je vrijeme p o ­ kušavao sve perzijski narod, što je od njega tražila domovinska ljubav, da obrani svoju rogjenu grudu od provalnika, dok je vlada ostala neutralna, usprkos maloga broja i oskudice na sredstvima. Prava su slika tome bojevi proti Rusima kod Kermanšaha i na za­ padnoj granici kao i požrtvovno držanje južnih nomada prema Englezima. Poietkom prošle godine učine konac carskoj vladi jaki udarci Njemačke. S obzirom na opetovana obećanja današnje ruske vlade i čvrste izjave glede uspostavljanja Perzije, koje su sadržane u programu sovjeta, te s obzirom na paragraf X mi­ rovnog ugovora od Brest-Litowska, kojim se zajamčuje sloboda, neovisnost i teritorijalna nepovredljivost neutralnog perzijskog carstva i ispražnjenje zemlje �Rroi 9. i 10- ,BI$ER‘ s obzirom na nesebičnu potporu Njemačke i našega turskoga susjeda, gojimo nadu, da će doskora biti sva Perzija čista od tugjih trupa i da će joj' se povratiti njezina samostalnost i sloboda. Sad je na Englezima, da kažu svoje namjere. 1 oni su takog er opetovano izrazili nesebičnost glede Perzije. Nadošlo je vrijeme, da i oni pokažu dobrim primjerom. Nadamo se, da neće ni Englezi više tjerati svoju staru politiku u Perziji, da će napustiti svoj postupak, koji je vrijegjao perzijsku samostalnost na jugu i na Perzijskom zaljevu i da će se povući iz zemlje. U ime mojih zemljaka izrazujem našu zahvalnost na koracima i staranju Njemačke, Turske i ostalih saveznika, koje rade na tome, da se uspostavi temelj samostalnosti i integriteta perzijskog carstva. Nadam se, da će nas ovako podupirati i kod sklapanja dalj­ njih ugovora. Perzija je nekada mnogo učinila u kul­ turnom i duševnom pogledu. Nije se mogla na žalost zadnjih decenija mirno razvijati usljed pritiska tugjih spletaka i uplitanja. Slobodna će Perzija sada raditi na svorn nutarnjem uregjenju te će svoje trgovačke i političke odnošaje podržavati sa prijateljskim silama. Neće zaboraviti, da se iskaže zahvalnom za primli* i pomoć i podupiranje. Mi Perzijanci polažemo valike nade u našu budućnost i u učvršćenje naših o snošaja prema našim izvanjskim prijateljima. Preveo S. b. H Školstvo u Turskoj. (Nastavak-) Medrese. Iza proglašenja ustava počelo se je s reformom i u medresama. Najprije su zgrade popravljene, a onda se je promijenilo koješta i u pogledu nastave. Uvedoše se ispiti, ukinuse se »imareti«, a gjaci su mjesto toga do­ bivali 14 K u gotovu novcu mjesečno. Zatim se zavede školski red i disciplinarni propisi kao i obvezatan pola­ zak predavanja. Nadalje uveo se je stalan nastavni plan kao i propisane nastavne knjige. Medrese su obuhvtale 12 godišta. Megju ostalim predmetima biše uvedene nove nauke (Fununi džedide) t. j. povjest i zemljopis, matematika i geometrija, kemija i fizika, zatim turski i perzijskji jezik. Osim toga je zaveden i «ru-usi huirmajum< na onakav ir.iafflm, kakove je provodio za vremena sultana Sulejmana, a to je dvanaest arapskih i šeriatskih nauka kao i čitanje s prevodom djela »Mutavvel« od glasovitog Teftazanije. Znanje turskoga jezika u sva­ kom pogledu tražilo se osobito. Upravu nad medresama vodili su upravitelji (mudiri), a nadzor nadzornik (mufetiš), dđk ]e na mešihatu opet bilo osnovano vijeće, koje se ima brinuti za medrese (Medžlisi mesalihi ta­ li be.) Strana 159. Ovakovo uregjenje potraja do početka svjetskoga rata, te bi zapravo pripremom velikim, glavnim refor­ mama. Baš prvih dana rata poče vrijedni šejh-ul-islam Chajri ef provoditi već davno prije pripravljene refor­ me. On naredi »mešichatskoj hej’eti sihhijji« (zdravstve­ no vijeće), da pregledaju medrese. Medrese, koje to vi­ jeće pronagje sa zdravstvenog gledišta vrijednim, biše u kratko vrijeme popravljene prema modernim školskim potrebama i zahtjevima1). Zatim svečano otvorenje bi proslavljeno u Fatihovoj » Tabhane« medresi, gdje pri­ sustvovaše sva carigradska ugledna ulema. Carigradske medrese dobiše ime »Darul-chilafetil alijje« i postadoše jednom medresom, koja se sastoji od četiri odjela: 1. »Tali kismi evvel« (prvi odjel donjeg stupnja sa 4 godišta); 2. »Tali kismi sani« (drugi odjel donjeg stupnja sa 4 godišta); 3. »Kismi ali« (prvi odjel višega [sveučilišnog] stupnja sa 4 godišta); 4. »Kismi mutehassisin« (drugi odjel sveučilišnog stupnja sa 2-godiša za specijalizovanje u pojedinim šeriatskim strukama. Posebho vijeće, kojemu bi povjereno uregjenje medresa saTotpŠe se od šezdeset ponajboljih muderrisa. Oni .ustanovile nastavni program, izabraše nastavne knjige za pske, vjerske i svjetske predmete. G jaci,,koji .su prema reformama, provedenim po­ četka©: ustava, šest godina pohagjali medresu ,biše pre­ ma nov im reformama primljeni u isti razred. Gjaci pak, koji Su prema onim reformama one godine svršili me­ dresu biše ponugjeni, da stupe u »kismi ali«, u četvrto godište. Iako se otvori od jednom dvanaest godišta. . razred ovih reformiranih medresa primaju se gjaci, koji su svršili šest razreda sultanijje. Ali pošto je u po­ četku bilo malo ovakih gjaka, koji su se prijavili, to se otvori pripravni tečaj (»Kismi ichzari«), ali samo pri­ vremeno, sa dva godišta. Godiiju dana iza toga otvori se »Mutechassisin«, (gornji sveučilišni odjel za specilizovanje, sa tri odejla (šube) na »Sultanselimu« u jednoj divnoj palači, koja bi baš u tu svrhu sagragjena. U Mu­ techassisin su primani po prvim propisima (nizamnami) samo oni gjaci, koji su položili doktorar (ru’usi humajun). Posto je medresa ovako lijepo uregjeni*., ministar­ stvo prosvjete uvidje vrijednost njezinu i zaključi, da će njezine apsolvente primati u svoje službe, te zatvori teo­ loški fakultet. Gjacima pak iz ovoga fakulteta dozvoliše pristup u isti razred u sveučilišnom donjem odjelu (Kismi ali) na Darul ehilafe medresi. Dalje, javi, da će primati na sveučilište one gjake, koji svrše donji stupanj medrese (Kismi tali). Kada postade šejchul islamom M usi Kjazim, uvidje da je 14 godina studiranja na medresi previše, a još ako se uzme u obzir, da gjak mora kao prednaobrazbu ') Radnju je rukovodio »mebani chajrijje* rnudir (nadzor­ nik vakufskih zgrada). �Broj 9. j BISER" da ima nižu sultanijju, to snizi medresu za dvije godine, popuni neke manjkavosti i razdijeli je u glavnom na dva odjela: donji i sveučilišni odjel. Oba ova stupnja podijeli u četiri odjela, svaki odjel po. tri godišta, i nazva ih starim sultan Fathovim i sul. Sulejmanovim imenima: 1. »I b t i d a i c h a r i d ž«; 2. » I b t i d a i d a c h i 1«; (donji stupanj medrese); 3. »S a h i n« (prvi sveučilišni odjel, u kome svi gjaci zajedno tri godine sve šeriatske nauke studiraju); 4. »S u 1 e j m a n i j j e«M u t e c h a s s i s i n « (gornji sveučilišni odjel, u koji gjaci po svršetku prvog sveučilišnog odjela dolaze i o d a b i r u od tri š e r i a t s k e g r a n e ' j e d n u i u njoj s e s p e c i l i z i r a j u . Kako se vidi šejchul islam Musa Kjazim efendina je uredba samo ipopumjenje nekih manjkavosti, a ntije preinaćenje. Donji odjel snižen je za dvije godine; u sve­ učilišnom prvom odjelu skinuta je jedna godina; u Mutechassisinu je povišena jedna godina. Nastavni predmet na Darul chilafe medresi: A) U donjem stupnju (Ibtidai ch&ridzu« i »Ibtida dachilu«) nastavni su predmeti slijedeći: 1. arapski i turski jezik (1. oblikoslovlje [sarf]), 2. sintaksa fnahvV 3. etimanologija (ištikak), 4. stilistika (meani: 0, o. reto­ rika (bejan), 6. jezična estetika (beđi') 7. čitanje izabranih arapskih i turskih članaka i pjesama (Kiiaet); 2. šeriat­ ske nauke (o svim granama ukratko »Ibtaiđat- šire; 3. Svjetske nauke <1. zemljopis, 2 opća »ovijr t, islama i osraanliska povjest, 3. račun, 4. geometrija algebra, 6. -fizflta, 7. kemija, 8. zoologija, 9. butini! 10. minorologija, 11. astronomija, 12. ekonomija, '3. higijena, gimnastika, krasopis; 4. jezici: perziski, njemački', fran­ cuski, engleski i ruski. Od zadnja četiri jezika gjak mo­ ra izabrati jedan. Svi se ovi predmeti uče u onolikoj mjeri u kojoj se uče kod nas u gimnazijama osim arapskoga jezika i vje­ ronauke. Na vjeronauku a osobito na arapski jezik veli­ ka se pažnja polaže. B) n prvom odjelu sveučilišnoga stupnja- (Sahinu) nastavni su predmeti slijedeći: 1 .arapska književnost — pjesma i proza (edibijasti arebijje), 2. šeriatsko pravo, 3. izvori i način crpljenja šer. prava, 4. islamska dog­ matika1'), 5. filozofija šer. pr. (hikmeti tesri’), 6. u kratko ») Od fikha »El-Hfdaja«, od usula »Tevzih«, od akaida privremeno dok se knjiga izradi »Šerhi akaid« od e^ebijata i > •) pojedini članci i kaside. o hadisu (»Mešarik i od usuli hadisa nešto), 7. kratafc tefsir (»Dželalejn«), 8. filozofija (psihologija, j0Rika . metodologija). C) gornji odjel sveučilišnog stupnja (Mutechas sin). Ovaj je odjel za specijalizovanje u pojedinim šer strukama, a sastoji se iz tri odjela: 1. odjel za specijalj^ zovanje u kur’anskim i hadiskim naukama (»Tefsir ve hadis šubesi«) 2. odjel za specijalizovanje u šer. pravil (»Fikuh šubesi«), 3. odjel za specijalizovanje u islam, skoj i svjetskoj filozofiji (»Kelam, tesavuf ve felsefe šubesi«); 1. u odjelu kur’anskih i hadiskih nauka nastavni su predmeti slijedeći: a) kur’anske nauke: 1. nauka 0 Kur’anu u opće i načinima tumačenja samoga (»Usuli tefsir«), 2. uzroci silazka pojedinih susreta i ajeta (Es. babi nuzuj), 3. »Nasich ve mensuch« (ova su dva kašnje pripojena usuli tefsiru), 4. tumačenje K ur’ana (Tefsir)4^ 5. »Idžazi kur’an« (estetika, stilistika i vrline Kur’ana), 6. »Tabekatul kurra ve mufessirin« (povjesnica vel. hafiza i mufessira — specijalisti, imama Kur’anskih na­ uka); b) hadiske nauke: 1. usavršena tradiciona meto­ dika za ispitivanje valjanosti pojedinih hadisa (Usuli ’dis)5), 2. hadis (imami Buharin ili imami Muslimov * ahih«), 3. »Mevdzuat«, (neiatiiniti hadisa!), 4. »Nakdi rii (povjesnica hadisa i muhaddisa [specijalisti, iinar a hadisa]); u odjelu šeriatskoga prava: , 1. hanefisko šer, pravo, 2. šafisko šer. pr., 3. malikjisko šer pr., 4. hanbđisko šer. pravo, 5. izvori i načini crpljenja šer. prava p o hanefiskom i šafiskom mezhebu, 6. šer pravne ras­ prave- (»llmi chilaf)"), 7. povjest šer. prava, 8. osnovi državnog prava i pravna filozofija (hukuk ve kavanin); 3. na filozofskom odjelu: 1. islamska dogmatika, 2. povjest isl. dogmatike, 3. islamski panteizam sa po­ vjesnicom, 4. filozofija (psihologija, logika arapska i nova, metodologija, etika, ontologija opća i specijalna, 5. sociologija, 6. povjest vjera. (Nastaviće se.) 4) Od tefsira Ebussu’ ud#v tefsir, alt pošto nije još štam­ pan, privremeno K&zin tefsir. Idžaz je kašnje uveden. 5) »Tedribar-ravi« šerh na imami Nevcvin »Takrib«. j •) Od usuli fikha Ibmi Humamov rffahrir«, od chilafijj*t<* Ibnu Rušdov »Bidajetui mudžtehid«. U pravnom odjelu najveii se važnost f pažnja polaže na usul, chllaf i fikhi-hanefi. • . Uregjuje: uz redakcioni o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B ekir Kalajdžić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/60a2717eb9d748ace1ee3afcb39510b8.pdf f8075231569426a0f79f8985de393dba PDF Text Text BR O J U . i 12. „B I S E R“ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24 --, za učitelje (uuialime i siromašne učenike 'talebu) j vojnike bezsarže K 16- . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Liat se šalje satno onima, koji □naprijed pošalju pretplatu G O D IN A 111. BISER list z niSrenje I n n e m e I ■m u m i n u n e i c b v e t u n! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju. - islhmske p r o sv je t e . Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l-Isla m u jalu ve la ju la a le jh i! PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o s ta r.u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*' Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n a k la d n a k n již a ra u M ostaru. 21. šabana i 6. ramazana 1336. MOSTAR Mevaizi-dinijje. Saklb K orkut: Smijemo li klonuti dubom? (T alutova priča, kao »stvaran predlog« za naš* pridignuće.) Br aci Š e ms uddi nu. ♦ M o 11 o : Kad vam n« če u budu ljudi, koji su izmegju vas najtajirniji, kad vam bogataši bud' ijdarežljiviji i k a d s v o e p ov e u z r j e š a v a t e u ž đ v g o v ru - površina vam je zemlje bolja od njene utrobe. Nu ako vam wskormilare najpokvareniji, ako van. bogataši budu najškrtiji i ako podlegnete hirovima svojih žena — bolje vam je pod zemlju, nego li ostati na njenoj površini. H a d is i-š e r if. Danas ćemo se, mubesmiline, zabaviti jednom kur’anskom pričom iz davnih vremena. Nije to kakva bajka ili fantazija usijana pjesnika, pa da ju je dovoljno samo čuti ili pročitati. Kur’anske su priče („kasas") sasvim druge vrsti: nema tu duljenja i nepotrebnih sit­ nica, nema pirlitanja i dosadnog razvlačenja. Kratko, ali jezgrovito. Svrha je „kasasa" dozvati u pamet uzroke napredovanja ili propasti kojeg naroda i time pokazati put spasa i selameta živućim pokoljenjima. Izvagjene iz života prijašnjih kavmova imaju služiti primjerom sadanjim naraštajima. S toga ih treba dobro promozgati. Pomno čitati.., Naša je današnja „kissa" ispričana u pet-šest ajeta, nu sadrži više od Tolstojeva „Vaskresenija". Ne mrgodi mi se, inteligentni čitaoče, već me s r c e m i u m o m slijedi od početka do kraja, pa tek onda izreci svoj sud o mojoj, na prvi mah, smjeloj tvrdnji. 1 ja kriv, ako na koncu ne priznadneš opravdanost moje tvrdnje. Čuj, dakle moju prvu kur'ansku priču L 1. i 15. juna 1918. I. „Ko osviče ne brinući se za stanje muslimana — nije od njih"!... H a d is i-š e r if. , Zar ti ne vidje (stanja) Beni Israilskih prvaka (i odličnika) nakon (smrti) Musata, kad rekoše svom nebiji (božiie m poslaniku): „Postavi nam vladara, da (pod njet votstvom) vojujemo na Božijem putu!u (Njihov ih nebija kušaše i) Reče: „Da se ne ćete u g n m ' boju, ako vam bude (od Božije strane) naregjen? ■ (Oni se zdurnuše i uvrijegjeno) R eko še: „Kako da ne vojujemo u Božije ime, kad smo izagnani iz svoje p o ­ stojbine i (rastavljeni od) svog po ro d a?“ — Nu kad im bi regjeno da vojuiu — (vrdnuše i) ustegoše se (svi; osim nekolicine. Ali Bog zna zalime (i one, koji ne rzvršiše svoje obećanje). Njihov im nebija još reče: „Bog vam je poslao Taluta za vladaoca (i vogju. Nu oni se razgnjeviše radi svog zapostavljanja i) Rekoše: Odakle da on s nama upravlja, kad smo mi zaslužniji (i prikladniji) od njega ? On nema kakva bogatstvaa. (Nebija ih opomenu i) Reče: Bog ga je učinio dostojnijim od vas i dao mu veći obrok u znanju i tijelu (snazi. Vj se u tom ne pitate, jer samo) Bog daje motl kome on hoće. Bog (je onaj, što) uzdiže i on je sveznajući “. (Da ih još bolje uvjeri) Njihov im nebija reče: Z nak je njegova (Talutova) vladalaštva, da će vam doći tabut (sanduk), u kojem j : znamenje vašeg G ospodaiai ostavština Musatove i Harunove porodice. Donijete ga rneleči. U tom vam je znak (i dokaz), ako budete vjernici Osvrnimo se malo na sadržaj gornjih ajeta i po­ gledajmo kakvi bijahu prvaci Beni Tsraila! N a j e ­ zi u k u im bijaše Božija ljubav i njegovo zadovoljstvo, a n a s r c u sasvim ntšto drugo: domoći se zemalj­ skog dobra i povratiti izgubljenu udobnost. Vrdnuše kađ dogje nalog za borbu i vojevanje. B i j a h u d a k l e n e i s k r e n e l i s i c e . „Daj nam vladara* bijaše im na jeziku. Uistinu su bili slavohlepnici i očekivali da se to odličje njima povjeri. I kad im nije ispunjena ta tajna željica, eto prigovora- .Talut je siromah, mi �Strana 162. smo prikladniji". Tek je pojava tabuta mogla ušutkat njihovo častohleplje. Jesmo li mi drukčiji ? Jok, braćo, isti smo kao Beni Israil. Trabunjam o o hamijjetu, požrtvovnosti, vjer­ skoj gorljivosti i tako dalje. Puna u s t a Islama. Uistinu to nam je samo perda, za kojom se skriva sasvim nešto drugo i treće. Priznajem o li mi prednost znanja i du ­ ševne čilosti? Jok, brate moj! Klanjamo se ili „zveči žutaca" ili „soju i koljenu". Mi ne vodimo računa o tom, ima li nam fajde od tih bogataša i jesu li ta „koljena" izgubila šartove prvenstva. Gotovo su nam u svemu naprijed prazne mješine. Od općine do zemaljskog sabora. Ni do dana današnjega ne shvatismo da bez znanja nema selameta. A je li dosta i samo znanje? Jok. Kur’an uz znanje traži još snagu, energiju i odlučnost. Kao što zabacuje pr­ venstvo degenerisane aristokracije i nepatriotične pluto­ kracije, isto tako propisuje da vogje moraju imati snagu i odlučnost. U očima Islama vrijedi samo takovo znanje, koje je spojeno sa duševnom snagom, izdržljivošću i žilavom ustrajnošću. Z n a n j e i s m j e j o s t to su uvjeti, da neko može preuzeti votstvo islamske zajednice. Valja li prema tomu naša ulema ; inteligen­ cija? Ta plaše se šušnja, a kamo li đ oiše im a’ petlje za kakvu borbu i odlučniju akciju . Eto tu vam je s toga nam je došla sve naopako. Za to miloj v o lji: niko joj Broj 11. i 12. hBI9ER“ uzrok naše sadaaje obam rlosti; duša u kotlac. Za to nam ide nam harači šačica „šerrova" po ni dur, ni bre !... Smije li to dalje trajati? Smije i ne smije. Smije, ako smo kail da posve propanemo. N e s m i j e , a k o ž e l i m o ž i v j e t i i a k o i m i s l i m o k u d n a o n a j s v i j e t . Mrtvila je previše. Vrijeme se je micati i — boriti. Fi sebilillah se bo­ riti. D a , u B o ž i j e i m e v a l j a r u š i t i z a p r e k e i o s i g u r a v a t i b u d u ć n o s t I s l a ma u o v i m ze m­ l j a ma . Ko, kako? U gornjim ajetima imate odgovor na prvo pitanje. Beni Israil je zatražio i dobio — T a1u t a. Mi smo u malo boljem položaju i ne treba nam tražiti T aluta: m i v e ć i m a m o s v o g v j e r s k o g s t a r j e š i n u . Fali još samo — akcija. Ne treba nam ni nebija, jer naš vogja ima u ruci Kur’an. Fali samo akcija i energija Samo malo energije i — bismillah na posao. „Ti, Sakibe, samo idališeš. Ti si mlad, zelen i neiskusan. Ne znaš šta je život i naš halk i s toga vjeruješ u nekakav uspjeh. Nu kad dogješ do sebe i stečeŠ iskustva doći ćeš do osvjedočenja, da se ne može glavom kroza zid. Mi smo bili i prošli. Spremaj se da nam klanjaš dženazu. Baška ćare jok. Lahko je govoriti, i pisati, ali je teško djelovati i uspjeti. Ko će ovaj zabataljeni halk krenuti sa mrtve tačke? Ta sve je zamrlo, sve je izgubljeno. Sve bez osjećaja dužnosti i odgovornosti. Kjim kjima!.., Pusti, kad se ne može zastaviti"... - — - Ove i ovake s i f i l i s t i č n e riječi na dnevnom su redu i pregjoše u modu. Mnogi im nasjedoše i sa. geše šiju pred njihovom t o b o ž n j o m logičnošću i opravdanošću. A u stvari je sasvim drukčije i odgovor, što ga metnuh megju gornje crtice n i j e n i š t a d r u g o , n eg o p l j e v a m a l o d u š j a , k o j u će, i n š a l 1ah, r a z n i j e t i prvi p o v j e t a r a c i s l a m s k e o d l u č ­ nos t i i hali s a kc i j e . Čujmo Boga, ako se ne pouzdajemo u idealiste... II. „Ne zdvajajte i ne gubite po­ uzdanja u Božiju m ilost; očajž.vati ne će nego sam o kjafir-kavm". K u r‘ a n (a. §,) Beni Israil bijaše tako pao i moralno tako iskvaren, da ga ni tabut sa Božijim znamenjem ne mogaše pri­ vesti osvještenju i pravom putu. U svojoj ogromnoj većini ostade malodušan i nedisciplinovan : bijaše or.aki, kakvim naši malodušnici predstavljaju islamski dio na* naroda. Pa je li mu Talut klanjao dženazu ? Jok, b raćo : o n g a je p o v e o p r o t i j e d n o m v r l o s n a ž n o m p r o t i v n i k u . Pouzdavaše se i što bismo mi rekli — bijaše idealista... TPa kad Talut krenu sa svojom vojskom reče-. Bog U as kušati rijekom: Ko. je se napije ne sfada meni, ko je ne okuša izuzam da jednom zagrabi \:j je moj. i napiše je se (svi) osim neznatne ma­ njine. A kad je pregjoše on i oni, koji vjerovaše (i po­ slušaše njegov nasihat) govorahu (jedni drugim a): (Većina se vrati i) „Mi sad nemamo snage (s ati) prema Džalutu i njegovoj v o j s c i (Nu) Oni, što buihn čvrsta vjerovanja odgovoriše: Šta je i šta malih ČtHca, koje bi iznlllah (i s Božjom pomoći) svladaše velike skupine. Bog je uz izdržljiveu (i one, koji se uzdaju u Njega i Njegovu pomoć.). / kad se upustiše u borbu sa Džalutom i njegovom vojskom govorahu: „Bože nam udijeli istrajnosti, učvrsti noge (i podaj pouzdanja) i pomozi nam proti kjafirskom kavmu /“ Daljnji ajet veli da pobijediše.. I u tom je odgonetka i odgovor na pitanje „Smi­ jemo li klonuti duhom ?" Ni najveća sila žalim Džaluta ne mogaše se oprijeti vjeri u pobjedu pravde i Istine... Šačica Božijih ugodnika razbi tu mfiru i r.išta joj nije smetalo, što se ogromna većina Beni Isiaila ugnu boju i kukavno ostade s onu stranu rijeke. I kad biše po čem došli megju nas ne biše nas pitali ko­ liko vas je, nego biše rekli : I m a li v a s b a r n e k o ­ l ici na, koji i ma t e — p o u z d a n j a i i z d r ž l j i ­ v o s t i ? Ne biše nam rekli da je bez izgleda opirati se džehaletu, nesložnosti i drugim opačinama, što ha­ raju u našoj zajednici, već biše nam kazali : „Oprite se, borite se proti tim zloćama i opačinama 1 Bog je uz izdržljive... �Broj 11. i 12. ,,BISER“ Naš Talut i njegov generalštab nijesu nas još ni zovnul: na kakvu akciju. Odakle im onda pravo za tvrdnju, da će se cijeli islamski dio našeg naroda „napiti vode“ i ustegnuti se ođ borhe i suzbijanja na­ ših nedoskotica? Lahko je ustvrditi da je idealizam prazan i „šušnjevit", n u g d j e j e f e a l a n d o k a z z a t u s u d b o n o s n u t v r d n j u ? Povedite kakvu akciju makar jedan put, pa nam njenim rezultatom zečepite usta. „Fantast*4, što ove retke piše uz krvarenje srca može vam navesti dosta primjera, iz kojih se može zaključiti da naš millet nije još spao na zadnji stepen. Eno varn borbe za vjersko-prosvjetntf autonomiju, evo vam sarajevskog „Merhameta", eno vakufskog povje­ renstva u Travniku, koje vam dade incijativu za suzbi­ janje nemorala, pa mnogih povjerenstava i — tuzlanskog muftijskog ureda, koji lijepo uspijevaju u ovom koris­ nom radu. D a j t e n a m l i s t , u kojem ćete narodu kazati gdje je zabranjena rijeka; u dodir sa narodom, pa mu s a ć u r s a objasnite strašno stanje u kojem se nalazi. Zbacite prašinu, što ju je vakufska uprava n e ­ z a k o n i t o postavila na § 57., 58. i 74. aut. Štatuta oživite džematske skupštine i provedite ih po cijeloj zemlji i z a s l a v š i n a n j i h č l a n o v e u l e t n a — me d ž l i s a , mu f t i j e i dr u g e s p o s o b n e : vj eš t e pouzdanike! Za kalem, na ćurs, u narod!.. Ne uspijete li od'prve, kušajte sreću po drugi, po treći i po stoti put. Intenzivnu akciju, živu i-žilavu pro p ag andu! Okliznu li vam se noge, otimajte se i bo­ rite se rukama. Klonu li one, upotrijebite zube . upnite zadnje napore! S a m e j d a n a s m i j e t e s a m o m r t v i : taki vam je položaj, tako je zvanje vjerskog predstavništva... A vas nema još ni na mejdanu... Eto to je što vam se opravdano zamijera ne s jednu, nego sa svih strana. Vaša klonulost ubija po­ uzdanje i u drugim a; vaša bi agilnost i druge osoko­ lila. „Nema se s kim" nije islamska isprika: ima Kadir i Muin. A on je dostatan. Biće malo više truda, ali zarar jok. „Zar baš rad?" — Haj, haj!... Ni Talut nije sjedio, nego — v o d i o i p r e d n j a č i o d o b r i m p r i m j e r o m . R a d i o je... Nastavimo Talutovu priču! 111. „Ulema medžlis m ože zaklju­ čiti da u slučaju potrebe opširnijeg dogovora kakve islamske v j e r s k e i l i p r o s v j e t n e stvari pozove u sjednicu jednu i l i v i š e o s o b a h o d ž in s k o g i s v je to v n o g s t a l e ž a iz Bosne i Hercegovine, koji će imati savjetujući glas". § 141. a u t. ,Š i a t u t a “. iskrena i odana molitva šačice Talutovih privrženika bi uslišana i ta brojem mala, ali pouzdanja i odlučnosti puna četica dogje do svog svetog cilja. Strana 163. Ona razbi tminu, koju sijaše Džalut sa svojom silom i razmetljivom okolinom. J raspršiše ih bi iznilah. (Neznatni) Davud ubi Džaluta i Bog mu dade vlast i mudrost, pa ga nauči šta on htjede. A da Bog ne suzbija ljude jedne s dru­ gima (zavladala bi anarhija i) propala bi zemlja. Ali je Bog (milostiv i) obazriv prema ljudima1'... „To su ti (o Muhamede) Bozije upute, što ti ih kazasmo po istini i ti si zaista (jedan) od Bozijih po­ slanika*. Talutova je „kissa44 završena, a na nama je da iz nje povučemo pouku. Govoreći o način* ,d ef’d“ izvodi Fahrudin Raži, da se ajet može odnositi na suzbijanje činova, koji nose zlu ahiretsku pošljedicu, ili zlu dunjalučku pošljedicu ili obje zajedno. Prema tomu može ajet značiti: 1. „Da Bog ne suzbija kjufra šaljući svoje poslanike i ugodnike", 2. „Da Bog ne suzbija griješenja i opačine n a r e d i v š i e m r b i l m a r uf i n e h j a n i l m u n k j e r 1, 3. „Da Bog ne suzbija rovarenja i fesada poslavši upute i davši vlast, koja će sprjpčavati taj fesad“, 4. „D a B o g ne o d ga g j a s voj e k a z n e r a d i o b z i r a p r e m a lju­ d i ma , k o j i s e d r ž e n j e g o v i h z a p o v i j e d i " i 5. Da Bog ne suzbija zla."*) Dakle smo i ovdje kod pitanja „emra bil mSruf i nehja ani. munkjer", o kojem napisah prvi „Biserov" vaz. Da. Bez jga nema rada, nema uspjeha. Citatima iz , Bejdavi[e*' i „Kješšafa" utvrdih u tom vazu, d a je to u prvom redu dužnost uleme, i da je to k o n a č n a s v r h a s a m o g a i l ma . Naša je ulema napustila „inzari nžs" i u tom je sva tragika našeg položaja. Jer da se je suzbijalo i da se suzbija zlo, koje svakim d a­ nom zauzima sve više maha u našoj zajednici — ne bi došlo do ovog žalosnog stanja i ne bi zavladao ovoliki „fesad" megju nama. To nije tek moje nagag jan je ; naprotiv: to su fakta, utvrgjena Kur anotn i zdravim razumom. S m i j e li s e p a s t i u j e ’s ? Jok! K u r ’ a n o o d l u č n o z a b r a n j u j e i vel i da je o č a j kjafirsko svojstvo. S m i j e li s e n a p u s t i t i v a z i n e h j a n i l m u n k j e r ? J o k ! 1 opet jo k ! K u r ’ a n i h j e s t a ­ v i o u d u ž n o s t z a j e d n i c e , a n a r o č i t o u l e me u t o j z a j e d n i c i . F a r z su... Šta onda? Onda se mora ispraviti pogrješka i u tom pravcu poći naprijed. Ništa drugo nego na­ prijed i opet naprijed. „Pa vazi se i izdaju upute u posebnim okmžnicama". Vazi se, to je istina. Nu kako se vazi? I ko vazi? Vaze polualimi i bez ikakva sa­ veza sa našim sadanjim potrebama. I okružnice se izdaju, ali kako i kome? Piše se povjerenstvima, od kojih se mnoga ne sastaju ni u dva tri mjeseca. Ima li to smisla? Hoćemo li na taj način polučiti svrhu i izvesti narodni preporod? *) Tefsiri-kjebin; sv. U. str. 448. i. 449. �Broj 11. j ,,feIS£R“ Sirana 164. Nikada i nikada ! Za preporod je potrebno j a k o i i i v o s r e d i š t e , a onda jaka i djelotvorna potpora na svim linijama. Valja najprije okupiti sve raspolo­ žive sile, uliti pouzdanje i očeličiti volju za istrajau i intenzivan rad u narodu. Samo se na taj način može nešto postići, samo je tako moguće .suzbiti zlo i fesad". Kad je Talut krenuo preko rijeke, Davud bijaše ne­ znatan mladić, u kojem niko nije mogao ni naslutiti snagu, koja će oboriti silnoga Džaluta. Davudova snaga bijaše dakle zapretana i neotkrivena: p r v a z g o d n a p r i l i k a — i ona sinu u svoj svojoj veličini. Ko će dokazati da i u našoj zajednici nema zapretanih sila? Ko je i slutio da će jedan medicinar onako stvarno raz­ golititi školsku politiku naše prijašnje vlade ? A ipak je to pošlo za rukom jednom Dru Karamehmedoviću... Eto tu jq tipičan primjer i živ dokaz, da bi se iz naše inteligencije mogao izvaditi materijal za jednu jaču akciju u narodu. Samo je potrebno zapregnuti rukave i potražiti zapretane dragulje. A ko će reći da i pod našim sarucima nema ljudi, sličnih Dru Kara­ mehmedoviću? Ta zar nam Islam uzalud preporučuje husni zann prema muslimanima?... Oko nas se svak miče i micuka, sam r mi u gafletu i drijemežu, koji biše mogli uništi-i sve uvjete za naše osvještenje i preporod. Dvanaesti 1. sat i skrajnje vrijeme za rad i življu akciju. Z l a t n i § 141. aut. „Štatuta", što ga stavih kao motto ov e.ti a t ku nije se upotrijebio od zadnjeg zasijedanja pro vie ankete. Zar to nije žalosno i strašno? Za što će n a m . onda ovaki lijepi i korisni propisi našega „Štatuta ‘ ? Izmjena misli korisna je i naregjena u svim prilikama, ‘ ama li u stanju, kao što je ovo, što se u njem nalazimo mi muslimani Bosne i Hercegovine. Vrhovni vjerski organ najprikladniji je da saziva i rukovodi ovake sastanke, pa kad nam već do sad nije dao programa za zajednički rad i djelovanje (a obećan je i svak mu se je nadao), n e k a b a r s a d s a z o v e š i r i s a s t a ­ n a k , na k o j e m b i s e p r e t r e s l o n a š e j a d n o s t a n j e i d o n i j e l e b a r s m j e r n i c e za a k c i j u u n a r o d u , k o j a se v i š e ne m o ž e i ne s m i j e odgagjati. Sazvati širi sastanak prva je i najpreča dužnost ulema-medžlisa. Bez tog on ne će izvršiti svog teškog emaneta i dužnosti prema Bogu i ovom za^.jštenom i napuštenom narodu. Šta vi mislite, mufti efendije?... IV. „Opominji, jer opomena koristi muminima". K u r ’ a n (a. š.) Da još jednom ponovimo Talutovu priču i njene konsekvencije. Vršeći božansku zapovijed o suzbijanju zla krenu Talut sa šačicom sSbirS proti ogromnoj premoći na­ silnog Džaluta. Nije ga smetalo, što je većina Beni 12 Israila bila neiskrena, lakoma i nestalna. Ne pomete ga ni njihova izdaja na rijeci kušnje. I — iznese po. bjedu, jer je praiskona odredba Svevišnjega! k o j i n i j e ’r a z i o d z l a i o p a č i n e , da pobjegjuje hak i pravica. Vječni i Pravedni suzbija ljude jedne s dru­ gima i na taj način podržava red na zemlji. Slijedeći ovaj Božanski hikjmet naš Poslanik i njegovi odani Sljedbenici ne klonuše duhom ni u naj­ težim časovima, nošahu uvijek visoko stijeg Istine i p ravjce i — izvojštiše potpunu pobjedu. I s l j e d b e n i c i im se m o r a j u d r ž a t i i st og p r inci pa: nikad kl onuti d u h o m i uvijek bi t i p u n i p o u z d a n j a u p o h j e d u d o b r a . 1 k a d im se n a j v i š e s t i j e s n i , k a d i m se nad g l a v a ma n a d v i j u n a j c r n j i obl aci , b a š t ada mo r a j u p o d v o s t r u č i t i s v o j e n a p o r e i vi še nego i k ad a biti puni p o u z d a n j a u s p a s i p o b j e d u d o b r a . „ Oč a j j e s a m o k j a f i r s k o svoj st vo". . . Vjersko je prestavništvo u p r v o m r e d u po­ zvano, da se drži ovog principa i da ga propaguje u najširim slojevima naroda. To mu je emanet, pa mu m smije hijanet učiniti... * * ia se je malo stijesnilo i mnogi misle da je 'očei. . ašeg konca. G l a v e b r d u , slapčine! Očaj sm prilijepiti za islamska srca. Obratite se Islamu le >selamu, koji reče: „ M u s l i m a n i s u k a o zup o d č e š l j a : v e ž e i d r ž i j e d a n d r u g o g a 1. . M o r a t e u z a j e d n i c u ! " takogjer su njegove uzvišene riječi. Kad je jednom prilikom došao m?gju ashabe i zatekao ih u halkama, dobacio im je ove riječi ukora i zlatne pouke: „ Š t o v a s t o v i d i m u h r p i c a m a"? Držimo se gornjih uputa i progjimo se šupljeg izgovora naše inteligencije: „Šta će m o : po­ zvani se ne miču!" Izbacimo i nesretnu tužaljku naše ehalije: „Šta ćemo mi, kad ulema šuti in e miče s e ? “ Sve je je to šupalj laf i prazan izgovor. Da vam pričam jedan sjajan dogagjaj iz još sjaj* nije islamske prošlosti. Kad je Hazreti Omer preuzeo tešku dužnost hilafeta, držaše govor, u kojem je sa minbera pozvao svijet, da ga upozori ako bi se u č:mu odaljio od šeriata. Pokazavši mu posjeklicu reče jt dan ashab: „Ako ne m^gne drukčije, ovim ćemo poprav­ ljati tvoje pogrješke". Je li buktisao inače upaljivi O m er? Jest, ja! Mjesto srditog naloga, da se progoni onaj, ko se halifi prijeti posjeklicom, Omer je izgovorio ove historijske riječi: „Hvala Bogu, koji je dao sablje, što će ispravljati Omerove pogrješke"!... Eto to je pravo islamsko shvatanje. Time su pobjegjivali prvi muslimani. S v i j e s t a n v o g j a p r e d — s v i j e s n i m S l j e d b e n i c i m a . Tu vam je od­ gonetka njihova napredovanja, ali i — našeg nazado­ vanja. Jer nema dvojbe, da se hadisi šerif o hrpicama može izgovoriti i riječim a: „Pozvani, što nas to gle* �Broj 11. i 12. ,BISER' date u hrpicama?", kao što se mtže i mora reći: „Ulemo, velika i mala, što nas to gledate u hrpicama?"... Zbacimo već jednom lance mrtvila i zagrmimo muški i jednim glasom : „Ulema-medžlise, što nas gle­ daš u hrpicam a? Što nas ne sazivaš i s nama se ne zdogovaraš? Pozvani, što se ne mičete?"... Bog nas ujedinio u ovom poviku! Ve m in h u t— — tevfik, dremovni narode, malodušna inteligencijo!... Čujte kako lijepo tepa jedan pjesnik! Dolje sa mrtvilom nezvanih i pozvanih i slijedimo svi krasni doziv: „Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, - U grudim’ nosiš, brate, srce cijelo ; N e k l o n i d u š o m, i d a n i j e s i m l i t a v , P u t v e d r a n e b a di ž i s v o j e če lo !* ... Strana 165. jednom zajednicom ubilježene su ■na prvom mjestu u . Kuranu, sunnetu, igjmau i »kijasu« (pravnička analogija). U kratko, kad se rekne Islam, treba pomisliti ne samo na neke dogme, nego na jednu zbirku pravila koja uregjuju socijalno-pravni položaj, kako pojedinaca tako i zajednica. Svi civilni i kazneni zakoni islamske države postoje u islamskom pravu. Prema tome se islamska vjera i razlikuje od drugih vjera. Kršćanstvo i Judaizam su razmjerno ograničeni. I sada, kad je Islamsko Carstvo gotov propalo i kada su Muslimani pođregjeni tugjinskoj upravi, sljedbe­ nici Islama su u privatnim poslovima podvrženi svojim zakonima. Svjetovna pravila Islama, osnivaju se na vrlo važnim i čvrstim principima. Da su ovi principi do danas oču­ vani i da se je po njima islamski svijet ravnao, islamske države ne bi propale. Neka se nimalo ne sumnja, da je jedan od važnih uzroka opadanja Islama, napuštanje i M. 0 . Narcis: zaboravljanje' ovih svjetovnih pravila. Dakle da Islam mo'gne u budućnosti ponovno napredovati, treba se vra­ tili starim principima, i starom islamskom državnom si­ i. stemu . o To. ne bi bila nikakova reakcija,, nego naprotiv na­ Na mjesečini. predak Izbl’jeđeše noći svjetlom zal ene, Odi no ponavljamo: Uzrok je padu Islama napuš­ Pa u perivoju šutljivo se gase; tanje njeg općih političkih pravila. Ko svileni nagon zaljubljene žene Pošio je Islam primio političke metode, njemu stra­ Muzika se sfera razli na terase. ne, opi me I rotivne apsolutističke zajednice, morao je orobasti kao ržava. A neislamski su narodi, u ovim za­ Nad prisjenkom strepnje u rimu se splir.n dnjim vren ivitma, primili Islamu slične političke usta­ Kroz polusan kiše magična finesa; nove i fl .redovali. Modri peysaž njezin, što ko priča sinu islamsko se Carstvo ni malo ne razlikuje od današ­ U zjenice ptica nostalgiju stresa. njih ustavnih i liberalnih država. U ovoj republici, ne Grančice se cakle svjetle draži pune smije biti apsolutizma samovlade i samovolje. Islamske 1 s kapljama kiše mjesečinu trune, države, koje su se pojavile nakon rasula velikog Islam­ Sklapaju se srca večernjih cvatova; skog Carstva, đa očuvaju prevlast napustile su liberalne metode Islama a to je dovelo, da je Islam kao svjetovna Svud prskaju boje koketno i fino, vlast morao propasti. Samovoljni vladari, okrutni dr­ Mlaz je neki sjajni sokove im pino, žavnici i'uplivni vojskovogje, da mognu tiranski vladati, I planuo žar«m diskretnih cjelova . . niiesu dozvoljavali narodu, da se umiješa u državne po­ slove i nijesu ga mogli slobodnim gledati. Ukratko, oni Višegrad, 30.'V. 1918. nijem htjeli vršiti propise Islama, koji se tiču vlada­ nja. Ovoga je posljedica bila ta, da su se zaboravili po­ litički nrooisi Islama, ko;: su osigurali bogatstvo i buDielal Nuri: deće blagostanje jednoj državi, radi čega su se i islamske države morale raspasti. Narod ie bio u ropstvu i u: is­ lamskom se svijetu pokazivali znaci opadanja. Nestalo Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. ie i intelektualnog života. Zlonamjerno se zabrani igjtfhađ S turskog prevodi: Salih Bakam ović. i nastade današnje stanje. Glavna načela Islamskog Carstva zabilježena su u (Nastavak-1 jednom zvanično izdanom dokumentu, sa potpisom Pirizađe SaWib-beya, koji je zasjeo na mešihatsku stolicu na­ Islam nije samo jedna religija, koja se tiče savjesti. kon zasijedanja Sultan Mehmed-hana. Iskm je istovremeno jedna vjera i jedan državni sistem. U ovoj je važnoj poslanici, opće pravo sa islamskog Temeljna pravila i metode, koje su nužne za vladanje gledišta posve jasno rasHimačeno Kako sp razumije iz Iz »Prolaznih utjeha«. Panislamizam. Islamsko carstvo. �Strana 166. ,BISER" Broj 11. i 12 Halifa nije apsolutista; nemože samovoljno vladati. On nema prava na osobno veličanstvo. Bluntschli u svome djelu »Umversalno opće pravo« veli: »Budući vladar persOniifikuje veličinu i moć države ima pravo na veličanstvo i posjeduje ga i kad odstupi sa. vlade« Islam, joji je uzvišeniji od svakog materijalnog Neki 'Evropejci, koji su Islam malo ili novršno pro­ sjaja ’ i raskoša, ne priznaje ovog prava. Prijaš­ učili na žalost sm atraju islamska prava i osnovna na­ nje se Halife mijesu razlikovali od ostalih Musli­ čela Islama, kao oprečnim, materijalnom i intelektualnom mana. U šerijatskim knjigsma inr.ide pravilo, po kojem usavršavanju ljudske zajednice. Oslanjajući se na ovu su Halife odgovorne i u pravnim i u kaznenim predme­ ozbiljnu i zvaničnu poslanicu, koja je strogo u skladu sa tima. Hilafet se povjerava jednoj osobi nakon narodnog islamskim pravoslovljem, tvrdimo, da napredak sprije-. glasovanja te prisege i poklonstva izbornika. čava zabacivanje Islama a ne Islam. Napredak nije izapriV Razjašnjenja o Halifovu izboru, poklonstvu i pri. ječio Islam, nego nasilje samovoljnih vladara i držav­ šegi, te o načinu, kako su se prve Halife imenovale, iznika, koji su smetali, da se Islam razvije. nešena su u našem francuski pisanom djelu »'Droit public Ako se povijest Islama dobro prouči, uvidjeoe se, et .rislam« i u »Mavendi«-noj knjizi »El-Alkjamus-Sulda uzroci njegove bijede leže u tome, što se nije .primje­ tanijjetu«. Zato nalazimo suvišnim to ovdje ponavljati. njivalo njegove političke principe. Krivnja dakle nije kod Muslimani su dužni Halifu birati. Ovo, u pravom Islama, nego kod1 islamskih državnika i velikaša. smislu, nije drugo, nego evropski tako zvani »obligafn? Prikaž’imo u nekoliko rečenica ove političke principe: izbor«. Kako stoji ti poslanici Sahib Munle, pošto je Kao i kod novh ustavnih država — govorimo oslanjajući Kuran upravljen na sve Muslimane bez iznimke, svak je se na istu poslanicu — i u Islamskom Carstvu su tri zadužen (mukelitef) političkim poslovima. Kao što je u glavne vlasti: Halifa ovlašćuje (tenfiz) ministre i držav­ Staroj Grčkoj i u Rimu svaki gragjanin, ma kakvo ponike da izvršuiu; to je eksekutivna vlast (kuvvei igjraijje). bno zanimanje imao, bio dužan da gleda državne po­ On opunomoćuje šerijatske sudije (kadi vc naib), da iz­ sle, t tako je u Islamu svaki pojedinac dužan, da radi vršnim pravdu, čemu se kaže sudbena (pravna!) osuda što . jjepo i dozvoljeno, a da izbjegava što je ružno i (hulcjm ve kada); to je pravosudna vlast 0 <iweJ atdlije) zabran!eno (emr bil-maruf, ve nehj an-il-munkjer). Pravnici i učenjaci (fukaha ve ul°ma) ovlašteni su1, da iz- Biće da sto ovo znači i sistem općeg prava glasovanja, daiu pravničke odgovore (fetva) i njiho vom se poslu koji u Lvropi sve više napreduje. Islam ne priznaje slokaže zakonodavstvo i dazor (tšri ve m ui''kabel; to je je\ i u i irodu. Jednakost za svakoga postoji. Svak je za­ legislativna ili zakonodavna vlast (kuvvei tesri’ijje ve ja dužen čuvanjem i održavanjem šeriata. Dakle jedna osokamini jje). Legislatlvne odluke (fetavai tešriiijje) mogu b. nemože postati Halifa, dok je cijeli svijet ne potvrdi. 6tupiti u zakonodavnu krjepost, jedino sa potvrdom vla­ Narod je dužan izabrati Halifu potpuno slobodno i da­ darovom (uhfr-l-emr). Ova se metoda danas provodi kod leko od svakog utjecaja. A izabrana ličnost primorana je svih ustavnih država. da i>osk)ve uđešava prema šerifu i zakonima, i da sam po Francuska i Engleska moradoše premetnuti mnoge svojoj volji ne vigja poslova. Kako je rekao isti Sejh-ulkrvave ustanke i revolucije dok se odlučiše, da prime i Islam vjemci su dužni državne poslove nadzirati: i nad­ odaberu ove metode, a Islam je odm ah istodobno sa nje­ gledah'. govom objavom ove metode postavio. Po sveČevim je riječima svaki Musliman sudionik u Nekada, kako priznaje BJuntschli, javne su skupštine, narodnoj vladi i dužan se je protiviti ako vidi' da su dr­ bile sastavljene isključivo ođ velikaša jedne prijestolnice. žavni poslovi nezakoniti, protiv Šeriata ili štetni po opće A Islam je u političkim stvarima svakom Muslimanu dao narodne interese. jednako pravo. Merhum Sahib-bev, nakon što je u svojoj poslanici Islam sačinjava jednu veličanstvenu republiku. Na ODŠirno i potanko govorio o izboru i zakonitosti prave­ čelu i vodstvu (imamet) ove republike, koja opstoji su dnih Halifa (Hulefai rašidin), pripisuje bijedu Islama na­ tri sile, nalazi se jedan Halifa. puštanju ovih metoda i povećavanju saobraćaja Musli­ Halifa je osoba, koja nasljeduje sveca i zastupa ga mana na drugim narodima. Merhum prelazi s ovih ob­ u svjetskim .poslovima. I svaka riječ, koja je u skladu sa jektivnih razlaganja na subjektivna razlaganja i .izbor pravničkim odgovorom, kojeg izda halifina zakonodavna na Hilafet Sultana Mehmed Hana V. dovodi v. sklad sa vlast mora se poStivati isto tako kao tekst Kurana i ha- šeriatom. đisa (nass). Ovaj Halifa ili Imam nije neodgovoran kao Dakle Islamsko carstvo je po svojoj šuštini demo­ predsjednik Franceske Republike. On ie odgovoran isto kratska, to jest, narodna vlada. Pravila slobode, jedna­ tako kao i predsjednik Sjedinjenih Država Amerike. Ne­ kosti i bratstva temelj su Islamskom Carstvu. U Islamu ma svojstva svetačkoga. Kada je Midhat-paša izdavao su nepoznati aristokratski staliži. Svi narodi, čim su pri­ ustavni zakon, ovo je svojstvo svetosti nepažnjom preveo mili Islani prošli su se ovih razmirica. Osobito bratstvo s fracesfcoga i pogriješio da ga je ostavio bez promjene. je najferaeljnije pravilo Islama. zvaničnoig razlaganja Piri-zađe, Islam nije zadnje uto­ čište apsolutističke, teokratske Mi đuhovnjačke vlade. I ne sačinjava, kako to neprijatelji vele jednu državu fanatičara.^Ova vjera ne miješa duhovne i materijalne stvari kao što to čini »lamaizam« u Tibetu. �Broj 11. i 12. Strana 167. ,BISER‘ šta više mi nalazimo suvišnim u ovoj knjizi doka­ zivati koliko je Islam demokratičan. Jer nije nužno po­ navljati ono, što sami zajedno. Sve smo ovo razjasnili i dokazali i u gore spomenutom našem djelu Droits public et rislam «, koj ismonapišali za strance u svrhu razjašnjenja ovoga predmeta i obrane Islama. Nakon ovih razlaganja proučimo malo zašto je Islam kao moćna država morao propasti. Da je Islamsko Carstvo- slijedilo ove principe, bez sumnje bi sav islamski narod sudjelovao u upravi i kao posljedica toga osposobilo bi se mnogo osoba za uprav, ljanje i obranu Islama. Islam je zadužio sve svoje sljed­ benike bez razlike, da sudjeluju u državi. Ali tirani i prvaci absolutizma, da bi mogli svojom voljom prodirati nijesu dozvoljavali narodu, da sudjeluje u državnim pos­ lovima, zato su države koje su oni osnivali bile kao nji­ hovo ili njihovih dinastija vlasništvo. Zato su sa njihovim nestankom i države propale. Islamsko Carstvo ne trpi pocjepanosti, jer ne smije postojati nego jedno Islamsko' Carstvo. Pojavom ličnih težnja došlo je do razdora, a razdor je kao svagda prouz­ rokovao odvojenje. Zbog nasilja i absolutizma islamsko se bratstvo nemože ostvariti. Povećavanje zapovjednika pomnožilo je stranke, a ovih pak slobodno razvij: nje. s napredovanje prouzrokovalo je ustanke i pojavu raznih raskolnih sekta. Posljedica je toga bila, da je n .stalo lju­ bavi1 rnegju Muslamanima. Kako ova manjkavost ljubavi uništava svako 'društvo i svaku državu, tako je ubi ,:ala i pad Islamskog Carstva. Nije nužno ovo obrazi iti i nrinverima potkrepljivati. Ako se oočevši od velikog raz­ dora, poviiest Tslam? nrouči, nažalost naići će se samo na rrakticiranje ove od nas postavljene formule. Ako se od doba Muavije pa do Abđuf Hamidova vladu ja promotre dogagjaii.i poslovi, naći ćemo s° pred ieđnorr te istom nesuglasicom. A jednake razmirice su svagdje prouzrokovale i1 jednake nesreće Razdor, nesloga, rasijanost sila, sebične težnje dr­ žavnica, megjusobne svagje vladara i pojava raznih sek­ ta uništile u An dalu zli i i tehnologiju to jest tehničku i materijalnu civilizaciju, koja bijaše toliko napredovala. Ove su svagdje koristile samo neprijateljima, a Islam je bio uvijek primoran, da se drži pripravan na obranu i otpor. Na veliku anarhiju ošugjem Muslimani odasvud su protjerani, svagdje poniženi i crtali su bez snage i pomoći, a to je dovelo, da je neznanje i fanatizam svom snagom počelo nastavljati svoje uništujuće djelo. Ova materijalna rasijanost pokvarila ie i moralno i duševno stanje Islama. Naprosto moć se volie u Islamu poremetila. A prezir i mržnja vladara prema podanicima te njihov način uprave, kojeg su slijedili podržava mu­ slimanske narode u jednom stanju bez ideala, nazadnim, rasijanim i nesposobnim. Ali jedino što nas može utje­ šiti jest to4 da Islam, bez obzira na ove nedaće, nije na­ pustio svoju vezu sa vjerovanjem, nije asimiliran f prema tome nije počeo opadati Radi toga, kako se to misli, nije teško probuditi jedan ovako veličanstveni elemenat; oso­ bito ovo nije nikako absurdum. Jedna električna struja, ponovno nadahnuće osnovnih načela Islama u duše Mu­ slimana sačinjava jednu takovu snagu, da se nemože prama njome stati. U kratko, glavni uzroci propadanju Muslimana jerenje igjtihada i zabacivanje temeljnih pravila Islamskog su enerazlikovanje tehničke i istinske civilizacije, zatvoCarstva. Da Islam nakon njegova opadanja opet zasjaji i procvate ne postoji drugog lijeka osim odvojenja tehničke i istinite civilizacije, ponovnog otvaranja igjti­ hada i povratka na osnovna načela islamske politike. (Nastaviće se). Jusuf Tanović: Bolesnik pod brojem 11. Liječnici su svakako imali pravo, kad su tvrdili, da je kaplar X zanimljiv pacient. Njegovi odgovori na pitanja o stanju bolesti bili su liječnicima zanimljivi. NT: Tova svijest i pri nastupima najžešće vrućice preneral da je tim više, što je on bio neotporan čovjek, kad bi - i najmanje što tjelesno naprezao, pa je poslije svakog napora malaksao i bio nesposoban, da išta misli i osjeća 1 bolest mu je bila osobita. Dobio ju je služe u austro-ugarskoj vojsci tamo negdje ispod drevne Kroje, amautskć Meke po uspomeni na Skenderbega. Po liječničkom a i po njegovu mnijenju bila je lo neka osobita tropska bolest, koju su liječnici strpali u diagnozu: »Katarh Gelbsucht« samo radi toga, što nijesu znali pravog imena te »osobite tropske bo­ lesti«. Radi pacientovih prituživanja na bolove u trbuhu promijenili su diagnozu u — Darmkatarh. X je prvi puta u životu zadobio jednu bolest, pa se je uplašio radi toga. Nekoliko sć dana otimao groz­ nici i nije se nipošto htio još na prolazu kroz M ostar javiti bolesnim. Putovao je naime na dopust kući nakon jedanaestmjesečnoga- boravka u zaposjednutim krajevi­ ma Srbije i Albanije, pa ga je želja, da vidi roditelje, vukla kući; a i odlučio je, da će se tamo javiti u bolnicu, ako mu ne bude bolje. Dva se je dana zadržao u Mostaru, ie bi li se oporavio, pa je istom trećega dana nastavio put. Cijelim je dugačkim putem osjećao neku slabost i umornost, nemir i zaplahirenost. Na upite suputnika, da li putuje na bolesnički d o ­ pust i na savjete njihove, da se što bolje umota, uvijek bi se zabunio i oštrim i povrijegjenim tonom odgovorio: Ne, ne, ne! — Što zar sam ja zbilja tako lošeg izgleda? pitao je sam sebe poslije takovih upita i nije se mogao oteti misli o teškoj albanskoj groznici i malariji. Često mu je jasno uskrsavala pred očma slika krupnim slovima ispisane table - m a l a r i j a , koju je vidio za svoje vožnje skadarskim jezerom pred jednim seilom uzdignutu �Strana 168. ,BISER' na dva visoka stupa upravo na obali toga jezera. Ni dvije hiljade bolesnika na groznici I malariji, za koje su mu pričali, da su smješteni u tome selu, nije mu sada nisako išlo iz glave. Govorili su m u i o čestim sluča­ jevima smrti megju tim bijednicima. — O, ne, o, ne, meni nije itako zlo! završivao bi on tu misao i stresao se kao čovjek, koji je teško breme skinuo s vrata, a oči bi mu se zalile suzama. Neraspoložen za razgovore povlačio se je u svoj kut i nehotice se podavao mislima, koje su ga poput roja pčela salijetale. Sad je mislio o svojim vojničkim doživ­ ljajima i osvježavao dojmove i utiske o krajevima, kroz koje je prolazio, o ljudima, koje je sretao, i o bitkama koje je promatrao, č a s hi se opet sjećao davno minulih zgoda djetinjstva, pa opet onih svoga gjakovanja. I nekim čudnim utjecajem raspoloženja sve bi te zgode zaklju­ čivao bolešću pa i — smrću. — Sjećao se do potankosti bolesti i smrti, svoje starije sestre, pa opet nezgode, kad mu je stric spao s konja, što mu je zadalo smrt. Sjetio se i onog malog parka, u kome se ustrijelio neki gjak radi neuzvraćene ljubavi. — Zbilja sam lud, kad mi sve te gluposti dolaze na pamet — promumljao bi i još se jače šćućurio u svom kutu, ali se ne bi mogao ot*>J' mi­ slima. koje su ga orotrv njegovoj volji zaokupljale. Ponavljao je u pameti i sve neznatne bolesti svoje: glavobolje, bolove u stomaku itd. Žive l i o u kinema­ tografu prikazivala mu je uobrazilja i one dvije r ‘zgode, kad je bio pokvario desnu, pa i lijevu ruku. Vidio je tačno, kao đa je sad na bilo, 'kako 9e je cti. kao sa stoga slame uz smijeh i veselje djece, koja su s ijime igrala Cara-igre, te kako si je ozlijedio ruku i otišao kuč' plačući gdje je p o savjetu dobro mu poznate babe-komšiniov do­ bio kaveni mlin, da ga valja, što mu je zadavalo veliku bol, ali mu i pomoglo, te mu je ubrzo ruka ozdravila. — Nemanje živo uskrsla mu je u sjećanju i druga nezgo­ da, kad je kao malo gjače drugog razreda gimnazije bje­ žao kući na ručak nakon ođležanog đvosatnog zatvora gladan kao psetance. U zurenju se srušio na mokrom pločniku i ozlijedio si ruku. Plačući došao je kući i nreko suza pojeo je supu, na tek onda otišao đa potraži liječnika. Iza th misli opet se je prenuo i opet skutrio u svom kutu i nikako se nije mogao oteti pretresanja ovih i sličnih uspomena, kojima je uvijek završna slika bila — bolest u raznim prilikama, čudnovato, kako mi sve to dolazi u pamet! pomislio bi i uzdahnuo. Sutradan, pošto je prispio kući, otišao je u bolnicu, gdje je bio pregledan. Liječnik je izrazio sumnju, đa bi Sutradan, pošto je prispio kući, otišao je u bolnicu, udaljenu nekoliko kilometara od njegove varošice. — U bolnici je bio smješten u odjelu za sumnjive bolesti, oda­ kle je iza nekoliko dana bio poslan u sobu 25, gdje ga je bolničar smjestio na krevet broj 11. Ispostavilo se, da je liječnikova sumnja, da bi mogao biti tifus, bila neispravna, ali je za to h& jedna veoma lika groznica, tako da je X više puta i u razmacima do Broj 11. j 12 osamnaest dana imao preko 40 C. Smo je tada vsdromašni kaplar počeo gubiti svijest. Bio je! jednu cijelu noć u posebnom i čudnom stanju ni sna, ni jave. Niti je spa. vao, niti je bio budan; i, da ga sada pitate, ne bi vam umio reći, da li je ono bila stvarna i živa istina ali je •amo sanjao o tome, kako je sam prisustvovao vlastito, me pogrebu. Redovito bi uzdrhtao, kad bi mislio na to i gonio je tu misao od sebe' kao nečistu i nedostojnu, ali jfe kinematograf njegove uobrazilje gotovo izazovno prikazivao pred njim taj strašni film o njegovu prisustvu pri vlastitome pogrebu. Mimo i odmjereno pomicala se naprijed povorka sa tabutom, na kome je počivalo nje­ govo vlastito tijelo prekrito komadom crne čohe. On je sa hladnim i ukočenim raspoloženjem iz razdOznalosti pristupio povorci na skretu jedne ulice znajući, da ova masa svijeta iskazuje njemu samome posljednju počast. On vidi tačno, kako je i bilo, đa ga poduzimlju srsi, ali se trsio, da održi mir i dostojanstvo u njegovom po­ ložaju osobito potrebno; ta on prati sebe samoga do hladne grobnice. Pa i to mu se prikazuje, kako mu je bio veoma čudnovat taj njegov slučaj— Kako je to mo­ guće, da je moje »ja« dvostruko, da ja imam sasvim ista dva tijela (ono u tabutu i ovo u pratnji) i, valjda da sam m io i dvije jednake duše prije, nego li je um ro onaj »ja« šlc evo pratim, da ga sahranim u crnoj zemlji? — stav 'e sebi to zamršeno pitanje i slijedio istu misao: Ja dobi znadem, da nijedan čovjek ne bivstvuje dvo■ nikim aterijalnim i radi dviju tijela i dvama duševnim tim Ne poznam nijedan slučaj dvostrukog čovjeko■ j? a isto tako ni kod ostalih vrsta životinja nije do sacri - koliko ja znam — poznat nijedan takav slučaj. T‘ ., icako je onda moguće, da sam ja bivstvovao dvostruko do ovoga časa, a đa toga ni com nijesam prije ne samo znao, nego ni slutilo? završivao je to svoje m udrova­ nje ovim upitom, koji iz njega proizlazi. Nije moguće, nije moguće! uzžurbano je govorio, kao da hoće nekoga zastrašiti i opet bi Odmah s užasom nastavio: Pa, ipak ie moguće. Eto, ti pratiš sebe na gro­ blje i iskazuješ si. posljednju počast — dodavao je s ijetkom i zaprepaštenom ironijom; i malo je trebalo, da prasne u ledeni i suhi smijeh, Smijeh jednoga mrtvaca, kad ti nenadano progleda i dogje do sebe: a ono, što je bilo na snu ili na javi, stalo mu se je sada prikazivati tačno i jasno, kako mu se je dogodilo (kako je u snio) jeza ga podigje, pa uplašen stade se jače umotavati « pokrivač j poče se pitati, da II je ta strahota živa istina ili je to on samo snijevao. — Da se je tada netko prikučio njemu, čuo bi ispod pokrivača tiho, nemoćno i plačno: O, Bože, Bože, kako sam ja nesretan! Valjda je vrućina bila uzrok, te je njegova fanta­ zira živo djelovala za čiiavo vrijeme njegove bolesti. I. kad bi mu toplomjer opadao, pomalo se smirivala i inače snažna njegova fantazija. Aili je ipak uvijek ostajala toliko jaka, da mu se misao nije nikako slabila —. premda ioj se uklanjao i htio je se otresti —, nego ga je nepre­ stano salijetala preskačući sa teme na tamu, sa predmeta �&0] 11. i & na predmet kao pčela sa cvijeta na cvijet. To, da se nije mogao oteti misli, silno ga je umaralo i mučilo, pa bi često pod pokrivačem tiho, da nitko ne čuje, proplakao shrvan teškim umorom. — Da, da, to je sudbina moja izgarati ovdje u groznici, a imam toliku volju za životom. O, pusti me, spasi me! Ja hoću d!a živim, ja mo­ ram da živim! Lijep je život, koga sam ja istom počeo okušati. Pusti me, bježi od mene prokleta bolesti, ja sam zdrav, zdrav kao jelen. Zdrav i jak. Jak, da smrvim i uništim sve. Ne vidiš li, kako teče snaga žilama mojim? Pogledaj, kako ona struji žilama i hoće!, da se polomi, kap što struje i lome se plahi potoci! O, kako sam sna­ žan i silan! i — najedamput bi iza ovakovog ushićenja klonuo i osjetio svu svoju nemoć i malaksalost. Došla bd depresija na čas, pa bi postao nesposoban da misli i osjeća. I misao bd mu časomrčno prestala kljuvati, kao da je zastala cijela mašinerija organizma njegova. Tada - U onakovi momenti bili za njega najlakši, najpodnosijiviji Bilo je vremena, kada ga je vrućica i slabost puštala pc cijelu nedjelju, a i dvije, dana, kao da su mu na* uroice davali jedan rok, da prikupi novih i svježih sila. kako bi ga poslije mogli jače mrcvariti. Ni za ova! o , uj dana nijesu ga ostavljale glupe misli, premda su redovito bile smirenije, blaže i — prirodnije. — Za jedr „■ovakove bezgroznične nedjelje, kad je prikupljao svježe stile, po čeo je upadno osjećati — zaboravnost. Stvari koje se čas prije dogagjale, činilo mu se, da se još nije . do* godile. Tako bi, n. pr. više puta pomislio, da vizua nije obdržavana, premda se pred par minuta dogodila. I ob­ ratno mu se pričinjalo za stvari, koje se nijesu dogoditi', da su netom prošle. Ova ga je zaboravnost plašila i otre­ sao se je, kao pogane gamadi. Na silu je htio, da bude uvjeren, ikako on ne zaboravlja ovakove stvari, i kako mu se ne muti ono, što tek ima da budć i ono, što je čas prije balo. Za ovakovih je dana osjećao i neko prije nje­ govome duhu strano raspoloženje strecanja, prezanja i čekanja, kao što bi uveli list, kad bi imao sposobnost osjećanja slična njegovome, osjećao za vrijeme zatišja, da je ono samo za to, da kašnjie s njime vjetar jače poIgraje. — I on bi se opet uzbunio, što bi izazvalo laku groznicu sličnu onoj ljubavnika, koje rastavljaju, a mi­ sao bi jače prokljuvala: Zašto me muči ova b o le st------ -...? Da, da, sad mi je jasno! Ja sam u 24. godini, a ona prokljeta eiganka — gatara rekla j e ------- Sjećam se, rekla je, da, ako preživi 24. godinu života, doživjet će i 40. i neznam k o ju ----------------Da, da, rekla j e --------sjećao se je i nasmijao se je oporo kao čovjek, koji je doznao nemilu tajnu. — Eto ti, približno se je svršetak ------------Da, ona je rekla, ako preživi 24. u ------------bij to je glupost — — pa ipak ona je re k la -----------i počelo ga je nešto stješnjavati i daviti, a on je nokte svoje zario u vrat i htio, da zadavi ono, što je njega davilo. — Što, zar da ja svršim sada, kad tako volim, da još požutim i kad sam istom uvidio, da mnogo toga Strana 169. imadem reći braći, svijetu lju d im a ------- ? Ne, ne može biti, ona je lagala. Lagala, lagala, lagala je g a d n o ------usopljivao se je kričući u misli, koliko ga je grlo nosilo. — Ja, ja, tako pametan, tako potreban narodu, svijetu — ------------jasno je vidio, kako je i u misli pocrvenio, ali ga to nije smetalo, da ugriizavši se za jezik proslijedi mi­ sao: Ja, ja, koji sam upoznao toliko svjetla, što je .do sada bilo ljudima pokriveno i koji imam toliku volju, da sve to otkrijem ljudima što su tako vruće željni svjetla ----------- 0 , o , nije muguće, da ću ja svršiti, a da nijesam otkrio svijetu (opet u misli pocrveni) ono svjetlo, što je u m e n i---------------- i ništa se ne žacajući (zašto, da se žacam?'pomislio je) nastavljao je dalje: Pa i zašto bi meni bilo sugjeno, da upoznam ovoliko svjetlo, te da za­ vršim ne rekavši nikome ništa i da sve ovo silno svjetlo ponesem sa sobom u gro b ? — A đa nije (tu bi se žacnuo ali i odvažno nastavio) sugjeno svima onima ili barem većini onih, što rano svršuju, da upoznadu golemo svjetlo, baš samo zato, što moraju svršiti, a da nikome ništa ne reknu? — O, kako je strašno misliti o tome sve­ mu! I, zašto moram o tome svemu razmišljati baš sada u mojoj bolesti, kad se spremam (tu je z a sta o )-----------da s vrška? — ------------? Hodiite, gledajte! Doktori, gdje ste? — ja sam zdrav, zidrav i smrt je od mene da­ leko, d.. ------------Nosite se, tornjajte se, ne gledajte takova šci kod mene. Ja sam pun svjetla — i moj je um najs" ;et% božijega. Sit sam gluposti i ne dolazite, da ti ite u mojoj blizini — čega kod mene nema; ne tr. ži e kod m en e ------- Smrt. Zar ne vidite, kako joj se rugam?' O u toga se prepao i obuzeo gia je neki ledeni znoj, od koga je i misao zastala. Sirota čovjek, neprestano je patio od slabosti živpca, koji su radi česte groznice bili u strašnoj napetosti; u napetosti, koju njegovi živci nijesu nikad prije osjetili. I, kolko god se on mučio, da ublaži i popusti tu nape­ tost, nikako mu nije uspijevalo. Neprestano ga je podgrizavala sumnja, mis?.o, bojazan — i nijesu mu nikako da­ vali mnogo posve m irnog vremena, da bi mu moglo služiti za oporavljanje i sabiranje duševnih sila barem onako, kao što je groznica dozvoljavala njegovome tijelu prikupljanje sila dozvolivši mu neki ukus u jelu, koje je po'rebno radi toga prikupljanja sila. Misliti! Čudnovato, kako mu se mišljenje i o samoj misli promijenilo. Misao, koja ga je prije gojila i kojoj se je svom dušom podavao, sad mu je postala odvratna, gadna, glupa. Zar baš glupa? Da, glupa. Prije je slijedio svoju misao do u tančine sa velikim zadovoljstvom, u sada, od kad mu je misao postala nestalna i prevrtljiva, otre'sao se je, kao gragjanin opanka. — Kolika razlika izmegju njegove sadašnje i ondašnje misli! Sadanja mu misao pada iz- skrajnosti u skrajnost. Njezine su teme različite i šarolike, i ona skakuće sa jedne na drugu, kao što leptir skakuće sa cvijeta na cvijet. Osobito joj je! pak svojstvo to, d a bira stolove, koji su neprirodni p o sebi i koji zastrašuju baš svojom neprirodnošću. �„biser- btrana 170. Misao ubija! Negdje je rečeno i, ako je to bukvalno uzeto tačno, onda ja mogu očekivati, da će mene ubiti moje misli, koje su postale bezgranično lude i bedaste u ovoj bolesti — umovao je naš sirota kaplar X, koji je u svojoj bolesti postao čitav mudrac lugjak. — Pa čemu ovo sve? I, zašto se ja muičim, bolujem, mislim i lagano se ubijam? Zašto, da ne načinim kratici proces sa sobom? ------------Da, to je misao, jedina pametna misao, od kad sara bolestan. Svršiti, ubiti se, to je nešto! Čemu da ži­ vim i patim se, da izgaram u mahnitoj albanskoj g ro z­ nici, dok potpuno ne i2 g o rim ,------------A, kuda s onim svjetlom, što je u tebi čuo je neki drugi glas, koji se plaho javio. Do vraga i ja i svjetlo, što je u m e n i------Dokrajčite samo ove muke, što nemilo kose i haraju po mojoj nutrini — — Glupost, beskrajna glupost — — Život je s la d a k .------- 1 ja ću živjeti — — Je -li, da ću živjeti, moja draga albanska bolesti? — Da, ti ćeš živjeti čuo je tiho mumljanje i klokotanje u jednome kraju njegove lubanje, koje mu je odgovaralo. - - O, kako sam veseo i lud! Lud, bezgranično lud! Zar vi ne znate, da sam ja lud? Lud sam! Ha! ha! ha! Čujete li smijeh jednoga lugjaka? Albanija me ubila. Proklet." Albanija i sve, što je u njoj! Prokleta na sve ^ijekove-l A m in !-------- Ha, ha, ha! Što je Albanija kriva? — sirota zemlja, kći božja. Oni su krivi, što su mene poslali onamo. Zar oni? Ne, ne, tvoja je misao pogrešna, l u d a ------------ Ha, ha! Oni su krivi što su skrivili ovaj rat, ovo kolosalno hrvanje s poetikom, ali bez kraja i konca. Da, oni, o n i ----------- Neka. su prokleti! Amin! i-blaženi smijeh lugjaka, koji je riješio zagonetku pojavi se na izmučenom liou sirom ašnog k a p la r, bo ­ lesnika pod brojem 11 M. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih Fkapa. (Nastavak.) Bolnice kao učilišta medicine. Bolnice, koje se po perzijskom zovu m anstan ili bimaržstan, nijesiu služile samo za liječenje bolesnika, ne­ go su to bile visoke škole, gdje se učila medicina i tarmaceutika i one grane prirodnih znanosti, koje su s ovim u tijesnoj vezi, kao kemija, botanika i dr. Arapi su pravili svoje velike bolnice po uzoru zna­ menite stare bolnice u Gjundešapuru, koja je evala u doba njihova osvajanja i gdje su se ovi najprije upoznaii sa liječničkom znanosti starih Grka, Indijanaca i ostalh. Prvu bolnicu osnovao je Velid I. u Damasku god. $8., u koju je dao smjestiti sve one, koji su bolovali od džuzama (jedna vrfcsa opasne i prelazne kožne bolesti). Mansur je prvi od Abasovića, koji se pobrinuo za fopj U . i i j suzbijanje i liječenje bolesti i dobavio u Bagdad liječnik iz Gjundešapura. Ne spominje se, da je podigao kakvu opću bojnicu, nego samo ^K'uću slijepaca, siročadi i jz. nemoglih žena«, a misli se, da je on prvi osnovao lječi­ lište za umobolne. Harani Rešid je prvi Abasović, koji je osnovao veli. ku bolnicu po uzoru Gjundešapunske bolnioe. Glavni je liječnik te bolnice bio je Masoje (Masavejhi), a iza njegl( sin mu Johanna. Barmakidi su takogjer podigli jednu bolnicu pod svojim imenom, u kojoj oijaše liječnik incujanac Ibni Dohn. Za Bagdadom su se povodili i ostali gradovi u svačem pa i u bolnicama, Eeth ibni Hakan, vezir halite Mutevekjrla, podiže u Kairi bolnicu »Maristan-ul-megafir«, a za njim Ibni Tulun 259. g. jednu bolnicu pod svo­ jim imenom, koja je stajala 60.000 dinara (oko 1 milijun kruna) i u kojoj se liječio samo prosti narod. Koncem III. stoljeća eto već bolnica u Meki, Medini i drugim gradovima, a u IV. stoljeću nasta pravo natje­ canje izmegju halifa i vezira. Vezir Ali ibni Isa podiže jednu bolnicu u Harbijji (mahala Bagdada) 302. i po­ k eri ie svom liječniku £ bu Osman Dimaškiji. Liječnik .. r Ibni Sabrt otvori jednu bolnicu u Suki Jahjalu1 u Bag adu, a halifa Muactedir i vezir Ibnul furat podigoše, druge pod svojim imenom. Sada nikoše bolnice i u dru­ gim gradovima kao Reju, Nišapuru, M isiru (M. Kjaiuri) i ’igm vijestima. God 368. podigne sultan AduducLdevle B^ji Veliku bolnicu ■Llmaristan-ul-Adudi« u Bagdadu, u kojoj bijaše na* ešteno 24 liječnika stručnjaka za razne bolesti, operacije i liječenja, megju kojima se najstariji zvaše Šaur. Ova je bolnica bila na veliku glasu i brojila se kao prva. U VI. stoljeću podiže Nuruddin Zengi veliku bolni­ cu u Damasku, za tim Salabuddin u Kairu (Elmaristanul-atik) i drugim mjestima. Kalaun, mamelučki sultan, osnuje u Kairu 683. veliku bolnicu Elmaristamil-Mansuri, koje se ostaci i danas vide. Znamenita je 1 Muiejjedova bolnica u Kairu, podignuta 821, Velikih bolnica bilo je i u Perziji, Horasanu, Spamji i Africi. . Sve su ove bolnice bile lijepo uregjene i razdijeljene u odjelenja za razne bolesti, gdje su smješteni bolesnic. i sastavljeni po narodnosti i vjeri. Liječnici odjelenja u pratnji svojih učenika, sluga i čuvara obilazili su boles­ nike, pregledali ih i propisivali im lijekove. U posebnim se prostorijama držala predavanja o bolestima i liječenju, o lijekovima i njihovu priregjivanju i pravili pokusi. ■* U vojsci sultana Mahmuđ Seldžukije bila je i bol­ nica, koju je nosilo 40 deva. Koliko su imale važnosti ove bolnice kao uelišta, vij di se najbolje po broju i vrsnoći liječnika u to doba I pd zdravstvenim mjerama. Koliko se vidi po raštrkanim vijestima, bio je broj liječnika dosta velik. Početkom IV. stoljeća za halife Muktedira imao je Bagdad 860 ovlaštenih liječnika, dakle �Broj 11. i 12. JBI8CR“ osim onih, kojima radii njihove učenosti i općeg pri­ znanja nije trebalo izdavati ovilaštenica. Prema tomu bilo je tada u Bagdadu oko 1000 liječnika. U službi halife Mutevekzila (sredinom III. stoljeća) bilo je 56 liječnika kršćana. Liječnici su imali svoj red (zakon), imali su svoga starješinu, pred kojim su morali polagati ispit i dobivati ovlaštenje za liječenje. Najznamenitiji starješina (reis-uletibba) bio je u Bagdadu Sinan ibni Sabit, a u Kairi Muhezzibuddin Dahvar. Tako su isto ljekarnici imali svoj red, ,p ropisane ispite i stajali pod strogim nadzorom. Liječnici su bili obično vještaci u pojedinim stru­ kama liječništva, a bilo je i općih, a megju njima i žena, koje su uživale veliki glas. Ubtul-hafid ibni Zuhr i nje­ zina kći bijahu poznate liječnice, osobito za ženske bo­ lesti, te su pozivane u dvor Mansura m Andaluziji. Sposobnost i .vještinu arapskcnislamskiih liječnika pokazuju najbolje djela njihovih najvećih liječnika-pisaca, kao što je »Mulufcji« od Ebu Bekr Razije (Rhazes), zva­ nog »arapski Galen«, za tim veliki »Kanuu« slavnog filozofa-liječnika Ibni Siina-a (Avicena), »Tasrif« od Ebul Kasim Zehravije, »Tejsir« od Ibni Zuhra (Avenzodruga velika djela, koja su se čitala i smatrana najvećim autoritetima i na zapadu sve do preporoda. Opservatoriji kao učilišta astronomije i n i n Kad su se Arapi za Memuna upoznali sa djelima starih Grka i Indijanaca o astronomiji i matematici, lafiše se i oni ove grane znanosti kao i ostalih i svojim piou cavhn duhom i neumornim radom znatno krenuše na­ prijed u obje ove discipline. Još za vlade Mansura prevede Muhammcd Elfezzari čuveno indijsko djelo o astronomiji, zvano Sidhanta, (Sind-hind), zaslugom ibni Halida Barmekije prevede se i slavni Almagest1) (Almedžisti), a Muhammed Elharizmi zavede brojke i decimalni sustav indijski2). Na tim temeljima počeše sada Arapi raditi na svoj način. Astro­ nomske tablice starih Grka i Indijanaca popraiviše oba pomoću novih instrumenata, a u velikim gradovima nikoše velike zvjezdarnice, gdje se pomno pratili svi ne­ beski pojavi i kretnje tjelesa. Još za Memuna posmatrahu Arapi pomoću novih istnumenata nebo i sve kretnje u njemu. Iza njegove 9mrti niče djelo Erresadul-Menuunb, zbirka opažanja, koja su na njegovu pobudu činjena u šemasiji u Bagdadu i na brdu Kajson u Damasku, a nadzirao ih Jahja ibni Manh Alm agest od riječi magest i arap. izvj. člana al (el), prijevod djela »Syntaxis matematiCa« od Kl. Ptolomeja. *) Arapi zovu ove Znakove indijski, jer su ih od indijanaca preuzeli, a mi ih danas zovem o arapski, jer ih mi od njih primtsmo. Elharizmija, koji je izdao I Jedno djelo o arit­ metici i algebri, ovjekovječen je u riječ! „algorizam" (algorismus ili algarithmus). Strana 171. sur, veliki astronom (Kjebinul-muneddžMiuin), Halid Mervizi i Abbas Dževherd.3) Prvu zvjezdarnicu u Bagdladu (Elmersadul-felekji) podigoše braća Benu Šakjir, slavni astronomi i izumitelji mnogih astronomskih sprava, a Šerefuddevle zasnuje sre­ dinom IV. stoljeća zvjezdarnicu, kojom upravljaše ib u Sehl Kjuhi, za tim porodica astronoma Benul-Alem g. 425. U Egiptu je osnovana prva zvjezdarnica; na ime Hakjitnovo (umro 411.) n a b rd u Muikattam, koja je bila najslavnija, dok nije Hulago podigao u Maragi (Turkestan) zvjezdarnicu svjetskog glasa, gdje je učio i prosla­ vio se astronom i matematičar neumrli Nasiruddin Tusi, izumittlj savršenog astrolabiuma (usturlab). U z ovaj opservatorij podignuta je i velika knjižnica, koja je bro­ jila 400.000 svezaka. Timurlenk je osnovao jednu zvjezdarnicu u Samarkandu, a bilo ih je još manjih i viših u Isfahanu, Egiptu i Andaiuziji. U ovim zvjezdarnicama gojila se je sa astronomijom i matematika, jer je to bilo u uskoj vezi. Tu su učili i ra­ dili znameiti matematičari i astronomi osim gore nave­ denih još mnogi kao: Ebu Mašer Belhi4), Ahmed Elferganl5), Ibni Džabir Harrani zvan Battani"), slavni Ebul veta Bu/džani7), Biruni8), Kazvini, Dinaveri, Ibnul-Hajsem9). Bedii Usturlabi i drugi slavni učenjaci, koji osta­ više neizbrisiv trag na kopnu, m oru i na nebeskom i>vodu. Uhazen je učio ovu dovu svome učitelju: Bože, smiluj se duši Ebu Rejkama, j~r je on prvi napravio tab­ licu specif ne težine svih tjelesa! Ja pak, dodaje Draper, molim stog Bega, da dušu Alhazena pridruži duši Ebu Rejkama, jer je Alhazen prvi pronašao, da svijetle zrake iz svemira dopiru do našeg oka u formi krivulje, a ne pravca i tako korigirao pojam o položaju nebeskih tje­ lesa10). Da koliko bilo nadopunimo sliku starog islamskog učilišta i njegova nutarnjeg uregjenja, prikazaćemo sada ukratko uregjenje jednog takvog velikog islamskog uči­ lišta, koje je do danas ostalo poštegjeno od velikih oluja i sačuvalo se kao tip starih učilišta. To je veliko islamsko učiište Azhar ili bolje OžamjVul-azhar u Kairu. U ramazanu godine 361. (juni—juli 972.) otvore­ na je ova velika džamija, što je podiže slavni general Fatimovića Dzevher Elkjatib Essikilli, osnovatelj današnje 9) Oni su još tada ustanovili, da je put zem lje oko su n ­ ca u obliku elipse i proračunali, da je nagnutost zem aljske osi ,1 w 'Draper: Histoire du D eveloppem ent intellectuell de ’l Europe, 11. 315. *> Roznat sa svojim astronom skim tablicam a (zigi). A ( Ula 6su11 *astronomska acimuaMi ialn prevedena J. .... 5) Čija djela na evropske jezike. •) koji izračuna, da se zem lja okrene oko sunca za 365 dana i 6 sati. (D raper: Histoire da Develloppem ent intell. de ’l Aurope, II. str. 315.) ’) Poznat sa svojim djelima u trigonometriji. *) Prozvan prenosilac grčkih znanosti u Indiju i indijske mudrosti megju Muslimane«. •) (Alhazen), koji je prvi korigirao grčke ideje o^vidu i dokazao, da zrake svjetlosti idu od predmeta oku, a ne obratno. **) Draper: Histoire, II. str. 324. �Strana 172. „BISER” Kaftire. Vladari dinastije ;Fatimovića poklanjali su ovoj džamiji višu pažnju darovima i zakladama; Aziz-Nizar (365.—386.) podiže u njoj sirotište i učini je učilištem, a Hakjim (386.) nanovo je nadogradi i pokloni joj ve­ liki imetak. Ejjubovići, koji zavladaše Egiptom iza Eatimovića, nastojahu kao dobre Sunije izbrisati svaki trag Šiija. Ta­ ko Salahuddin zabrani, da se tu klanja džuma, jer se po šafijskom mszhebu ne može klanjati džuma na dva mje­ sta u jednom gradu. Tek za vlade Zahir Bajbersa (665.), koji džamiju nadogradi! i pobrine se za obuku,, dobije opet pravo, da se u njoj klanja džuma. Otada datira procvat ovog učilišta; osim pažnje, koju su joj posvećivali do­ maći, podizala ju je provala i pustošenje Mongola na istoku i opadanje islama na zapadu, kojom prilikom je veliki broj me dres?, propao. Muhamed ibnul-Husejin Elisird:, kairski muhtesib, nadogradi (725.) džamiju, a emiri toga doba podigoše medrese (706. Bajbars, 740. Akbuga Abđul-Wahiđ), koje su kasnije sastavljene s;>. Azhar dža­ mijom u jedan kompleks. Bešir Džamdar Nasiri (761.) podignu još gragjevuia, pokloni veliki imetak za sirotinj­ sku kuhinju, postavi jednog kariu za učenje kur’ana jednog profesora za hanefitsko pravo. Tada je napravljen i jedan šadrvan za slatku vodu, a Đževher Elkankabai podiže jedan mekteb uz džamiju. Velike novogradnje i zaklade za siromahe i učitelje, podigao j: Kait bey oko 600., zatim posljednji m?melučki vladar K jnšuh Figuri. Znamenite su novogradnje za vlade Osufcmlija »ku­ ća za slijepce< (Zavijetulumjan), koju je podigao 1148. Osman Kethuda Kasid-oglu. Megju velike dobrotvore broji se Abdur-Rahman Kethuda, koji 1160. puuiže ječmu veliku d bogato iskićenu maksuru, mihrab, minber i jednu početnu školu za siročad i odredi, da se u naravi izdavajir sve potrebe siromašnim učenicima Azhara. Francuska ekspedicija nije ostala bez tragova ni u Azharu, ali su kasniji hidivi nastojali podići sjaj ovog časnog mjesta. Godine 818. (1415.) boravilo je u džamiji oko 750 siromašnih učenika, megju kojima je bilo Perzijanaca, Magribija i drugih. Podijeljeni po narodnosti imala je svaka skupina svoje zasebne hare i rivake. Hare (pl. harA) je prostor za stanovanje, gdje su učenici ostavljali svoj mobiliar i gdje su spavali, a rivak (pl. ervika) su opet prostori izmegju dva i više stupova, gdje se držalo predavanje, raspravlj?lo, zikr činilo i inače po danu sje­ dilo i razgovaralo. Danas imacle rivaka 38, a hara 15. Iz imena pojedinih rivaka, u kojima su grupirani učenici po jeziku i pokra­ jinama, po mezhebu (ritusu) ili po zavjetima, vidi se naj­ bolje, koji su islamski narodi tu zastupani, pa ćemo ih ■stoga ovdje nekoliko nabrojiti. Rivak-(ul): 1. Essaida za Gornji Egipat, veliko i ugledno gla­ vno sjedište malikuja; 2. Haremejn za Meku i Medinu; Broj l i , i \2 3. Dakarim za stanovnike Senuora, Darfura, Vada- ja i dr.; 4. šavam za Sirce; 5. Djava za Javance i druge rz zadnje Indije; 6. Sulejmanija za Afganistan i H orosan; 7. Magaribe za sjevernu Afriku, veliko i uplivioj 8. Etrak za Turke; 6. Bimijje za Borno i okolicu; % 10. Džebertijje za Somali i okolicu; 11. Jemenijje za južnu Arabiju; 12. Ekrad za Kurde; 13. Hun ud za Indijance; 14. Bagdadijja za Irak i M ezopotamiju; 15. Hanefijja za hanefije uopće; 16. Hanabiia za hanbelije, vrlo malena; 17. Ibni-Muammer, priv. zaklada za svaku narod­ nost otvorena i mnoge druge kao Barabira (Berberi), Dakamat za stanovnike Ćadskog jezera i si. Učnici se zovu mudžavir (- un u pl.) zbog obita­ vanja i veze sa džamijom i talib (pl. talebat)-ul-ilm, »koji traži nauku ? Profesori se nazivaju službeno muderris (pl. un). Život i jednih i drugih je vrlo jednostavan. tasori su upućeni na dobrotvorne darove i dohotke zak. ; rijetko koji bude boljeg materijalnog stanja. Takogjt °tko koji studenti žive od vlastitog prihoda ili roditelj ke potpore; velika većina žive skrom no i oskud­ ni KoJ im u naravi dobivena živežna sredstva ne di ffiu. upućeni su na privatnu zaradu, kao obuku di'ece u privatnim kućama, učenje kur’ana, imamet u manjim džarr Jtima, kakav zanat i slično. M nogi zaragjuju kao pilari ili prepisivači u dvorskoj (hidivovoj) biblioteci. Kronika Azhara je puna nereda i pobuna studena­ ta; dolazilo je često do nesuglasica pa čak i tučnjave, koje su izazivale razlikosti u narodnosti i mezhebu, uskrata dotacije i slični povodi. Gojenje znanosti i nastava razlikuje se znatno od današnjeg modernog načma u Evropi, ali je zadržala veliki dio starog načina, koji je ipak dao veliki broj znamenitih učenjaka srednjeg vijeka, koji su znatno pri­ donijeli umnom razvitku ljudskog roda. 1 eologija je središte, oko kojega se kreću sve nauke u ovom*velikom učilištu. Na prvom su mjestu »tradi­ cionalne znanosti« (El-ulumuii-naklije), teologija i šerijatsko pravo, a onda »znanosti razuma« (El-ulumulaklije), filologija, metrika, retorika, logika i astronomija (samo za praktične svrhe kao kronologija i doba vjer­ skih dnevnih obreda). U ovu posljednju skupinu spadaju i druge discipline, kao lijepa književnost, povijest, zem­ ljopis, prirodne znanosti, matematika i druge, ali od srednjeg vijeka sve se više napuštaju i ukoliko se i sada uče, ograničene su na stare nedovoljne zbirke i djela1)') Šeih Tantavi, koji je predavao 1827. u Azharu, prije nego je otiSao u Petrograd, spom inje svoja predavanja Maka mata od Haririje i Muallakata po komentaru od Zevzenije i dodaje, da prije pjega —• koliko on zna - - nije to nlko preda vao. Enciklopedie des Islam, sub v. Azhar. �Broj 11 i 12. ,BISER" Ova podjela disciplina vidi se i u vremenu obuke. Običaj je naime, da se ulumi naklija, na kojoj se temelji vjera i vjerski državni red, uči jutrom, a onda ulumi aklija. Večer je za odmor, razgovor i zabavu te za ponav­ ljanje (meditaciju). Po polasku (frekveniaciji) dolazi na prvo mjesto pravo, jer ono imade najviše vrijednosti u javnom ži­ votu, a vrio su dobro posjećene i filološke i retoričke struke, naročito ako se ovamo pribroje mnogobrojne obuke mlagjeg arapskog naraštaja i stranaca Nearapa Od teoloških struka najposjećenija je opet dogmatička (kjelam, tevh-id), tumačenje kur’ana (tefsdr) i nauka o svetoj tradiciji (hadisi šerif). Odnošaj izmegju profesora i studenata je patrlarhalam. Studenti odaju svojim učiteljima najviše pošto­ vanje, rado im čine svaku uslugu, a zovu ih ustađ (mi bismo r d i majstor) ili mevlana (naš gospodin). Kod predavanja sjedi docent na maloj stolici od palme (gjerid) ili drveta ili prosto na hasuri, naslonjen na koji stup džamije. Studenti sjede oko njega u polu­ krugu (halka) kao kolegium. Predavanje se obično drži kojeg teksta (metn pl. mutun), ali većinom danas drži se predavanje kojeg komentara (šerha), koji se opet nado­ punjuje sa tumačem (hašije) i noticama (talikat, minhovat), a učenici bilježe zgodne primjedbe u fenjF i ili svojim priručnicima.Za ponavljanje služe se najviše kratkim, srokovanim vodičima. O ispitima nije prije bilo govora. 0o>a ma svje dođžbn bila je davno uobičajeni i d ž a z e t (ovlaš- oa), kojom je učitelj priznao učeniku, da je stanovui ti od -njega slušao i ovlašćuje ga, da može drugoga poc ati. Vrijeme poduke (ders pl. durus) prekida se sa du­ ljim kraćim ferijama (batala). Velike ferije traju tri mje seca redžep, šabani ramazan do iza bajrama, a manje opet do dva mjeseca iza toga, o kurban bajramu. Takogjer su svečanosti uz mevlid, rogjendan Muhamed alejhieselamov i sejjidina Bedevi et- Tantavije. (Svršiće se.) Nedžib 6ar*KČ: ' ^ ^ ’l flli Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Svršetak.) Prirordvanaesti. Pri j aš n j i , M c r g i j a n a i Abdullah. (Morgijana dolazi, a za njom Abdullah s defom u ruci.) Ali Baba (veselo): Ha, evo nam ih! (Morgijana počima da igra, poskakivuući i obila­ zeći okolo, a Abdullah stoji i udara u def.) Strana 173. Hodža Husejn: Zaista vrlo vješto igra. Ali Baba; Jesam li vam pravo kazao, kad sam re­ kao, da je vješta igračica? (Morgijana vadi iza pasa go nož, pa njime mašući po zraku, kao da će koga ubosti, izvodi razne vještine.) Hodža Husejn (začugjeno): Moram vam priznati, da ovake igračice još nijesam vidio. Ali Baba; Ne marim baš ni |a za besposlice, ali me ovako nešto (pokazuje rukom) veoma zanima. (Sjeti se.) Hej pusta mladosti, što mi brzo progje! (Uzdahnu.) Morgijana (svršila igru i hoće da od prisutnih na­ kupi što god na dar) • Sad mislim, da je dosta, te molim za dar! (Uzima def. te ga podkućuje prvom gostu.) Ali Baba: Imaš potpuno pravo Morgijana! Kada si nas tako lijepo igrom zabavila, treba da dobiješ štogod i na dar. (Hodža Husejn vadi novčarku, da je daruje, ali mu ona hitro i odvažno sjuri svoj go nož u srce.) Hodža Husejn (izdušući): Ah . . . i mene posljed­ njeg smakoste . . . Ali Baba (preplašeno): Za Boga Morgijana, što to uradi? (Potrči ranjenom gostu, koji se već mrtav izvali na šećiju. . Faik (trči): Oh, što to uradi? Oh! Za Boga? ta. lana (raskopčava haljine mrtvacu i vadi sakri­ veni ma hdite gospodaru, da to nije nitko drugi, nego tvoi i naš krvni neprijatelj harambaša. Kada sam mu p 'lijevala na ruke, opazila sam pod ogrtčem mač, te mi odmah hi jasno, da je to taj stari, krvožedni pas. A i danas,-kada ste mi rekli, da gost ne voli slanih jela, doseitilf! s m se, da nam je krvni neprijatelj, pa ne će da jede u našoj kući soli, koja je znak dobrog prijateljstva Ali Baba (vas preneražen gleda čas u Morgijanu, a čas opet u mrtva harambašu): Oh Morgijana, ti si mi spasila po treći put život. Kako da te za ovo sve na­ gradim? (FaiJ stoji i ovo sve začugjeno promatra.) Morgijana: Dragi gospodaru, ja sam dužna, da svaku opasnost koju opazim, da prijeti našoj kući, od­ stranim. Ali Baba: Za ovo sve čestita djevojko, što si me više puta od očite smrti spasila, prije sam te još kao robinju oprostio, a sada ti evo poklanjam svoga sina. Morgijana: Hvala gospodaru! Živio nam puno go­ dina! (Ljubi ga u ruku.) Faik (takogjer pritrči ocu, pa ga poljubi u ruku): Hvala dragi oče! Ja nikad bolje i čestitije djevojke i ne frnžim Ali Baba (radosno): E kad je tako, onda neka vam bude sretno! Od mene vam blagoslov, a od Boga sreća i berićet! Zastor pada. �Broj 11. j „ b is e r ; Strana 174. 12. Zbo» toga * mora zabacrt, * «*> ™ *<>vanje „ problematičnom p r a š t a m ) u , tz t o r e * ,e priTO(h Dr. Salih Kazazović. Savrcmcna filozofija i njeni sustavi. (Studia.) (N astavak.) Samo po sebi opravdano i nužno istraživanje odnošaja logičnog mišljenja!, po postojećoj stvarnosti, vodi po Duhringu uopće do rezultata, da se sve a' n t i n o m i e, protuslovlja i poteškoće, na koje razum (udara, a koje se nalaze sa onu stranu granioe mogućega iskustva, mogu na jednostavan način odstraniti. Tome u prvom redu služi Duhringov » z a k o n o i z v j e s n o j m n o ­ ž i n i « , kao i statuiranje novih poćihika, prvih uzrok žtd. Niu, ipak se može lahko uvidjeti, da taj potonji »za­ kon« ima istom onda svoju vrijednost, ako se u prvom redu radi o nečemu, što je izb ro jio , dakle o stvarima i eksistencijama, koje se dadu dijeliti, — a u drugom redu ako se množina istih čestica zamišlja kao nešto, što je gotovo, ili u najmanju ruku, što se momentalno svr­ šava i samo u sebi zavarava. T>a li se ove pređpostavke o djelivos+i materije te­ čajem dogagjaja u vremenu i prostom poklapaju, —0 tome otvoreno taj zakoni ne kaže ništa. Uslijed toga gubi to značenje svoju vrijednost za konstruiranje stvarnosti u svijetu, a i nazor o zajednici sigurnih prindpai. Šta više, mora se ustvrditi, da taj zaklon, što ga to­ liko Duhring ističe u svojoj svjetskoj šematici o (iz­ v j e s n o j m n o ž i n i « , — jest u svojoj suštini samo jedna tautologija, — u koliko u sebi sadržava izbro­ jivost i savršenost. Stoga je ovaj zakon u potpunoj ne­ mogućnosti, da nam, ma koje saznanje o dogagjaju u svijetu svojim posredovanjem prihavi. Ali nama je ovdje samo stalo do toga, da priznanja apsolutno novih po­ četaka po toj teoriji, kao čisto dogmatična označimo, 1 to unutar svega zbivanja u svijetu, jer se za to svako znanstveno utemeljenje vrlo nedostatnim čini. I, ako je zaista jedamput bilo takovo stanje na zemlji, po koiemu se svi uvjeti inijesu sa postanak života mogli realizirati, onda ostaje i pitanje, o postanku života ili živućega — iz bezživotne, besvjesne i bezizgledne stvari — ne ri­ ješeno. U suprot ovoga ograničavanja, kojemu se, po Duh­ ringu naše umovanje prilagoditi mora, uzdiže se taj su­ stav i đo smjelih konstrukcija1, kada mu i gdje ođnošaji pogoduju. To se naročito očituje na primjer kod njego­ vog uspostavljanja stupnjeva uma, koje on drži odrazom objektivnih stepenica prirodnog razvijanja, a to svagja nsi misao uspoređnica izmegju spoznaje i mjernog obje­ ktivnog predmeta. Takovo pretjerano i šematizirano umovanje može biti onom filozofijom, koja hoće i nastoji, da suštinu stvari ili čistu stvarnost onako shvati, kakova p r o S imala, kao i njegova razm atranja o b u d ^ razvijanju svijeta. ..... ... Ako u opsolutnoj flozobji lezi pokretna ta«ka „ djelatnost čistog umovan a, (ada tu pokretnu ta ftu pre. S pozitivizam u onu stvarnost, to ,a za na5u SViN Z sto il Pri takovom ograničavanju i poraavanju nafeg umovanja, izdaje pozitivizam sam svoju namjeru, kp. jom nastoji zauzeti neku osobitu i dom rarajuću poeigj. ju Ovim pozitivizam upravo reagira na bezgranično povjerenje u djelatnu sposobnost našega um a u apsolunoi filozofiji, kao i protiv slabijih, stičrnh tendencija nika. , Stoga je pozitivizam jedno reviziono Stanovište, je. dan izvještaj računanja, koji novim poduzećima pred. hodi i sebe unaprijed jednim masivnim utegom krit*, ne opreznosti i povučenosti obomžava-. A, da ovaj posao uzmogne temelzito obaviti, ne obraća se on samo na mnogobrojne .odgovore već i protiv mnogih pitanja. Pozitivizam se nezadovoljan time, da označi satno metafeična riješavanja u Odgonetanju svijeta, kao nedo­ statna i-nedopustiva, već on hoće i nastoji, da takogjer m nagon1 za takova spekulativna um ovanja os­ pori . >d?tranl Nu, kod takovoga posla zapada on sam u dogma­ tizam,, jer polari od neke umišljene »sigurnosti«, umje­ sto da tu sigurnost najprije istraži i ustanovi, a oslanja se i na priznanje pregjašnjih iskustava, kao utvrgjenih izrazi svega znanstvenog miazirainja. III. Materijalizam. U prvoj poiloviici 10. stoljeća — počeo ie onaj sjaj­ ni i epohalni napredak prirodnih znanosti. To je dopri­ nijelo, te se 10. stoljeće nazvalo stoljećem prirodnih znanosti, ili tehnike. Ovaj napredak prirodnih nauka na­ ročito je dobro došao za biollogiju tj. znanost za životne pojave. Još U 17. stoljeću naučavao je francuski filozof D e s c a r t e s da se život može samo kao mehanička funkcija shvatiti. — U tome m eđuvremenu se prirodna znanost uljepšala, sređ ® 3 i mnogim pomoćnim sred stvi­ ma dotjerala, razvila d usavršila.'— 5 tim unoredo razvir’afo se i moderna filozofija, kotom se položio temelj, da se detaljirana iznalaženia sačuvaju; da se dielatnost tjeles­ nih mišića, živčevlja, 2laliezd!a, i čuibilnih organa, na teme­ lju fizike i kemiie, — obiasni i rastumači. — Usljed toga ukaza se obstojnost i život duše, kao vitalna funkri'a, koia ie usko vezana sa osobitim tjelesnim organom — mozgom. Zbog toga se i mišljenje o dusi prenese na pod­ ručje materialnog bivstva. — Pri tome ?ui doduše neki učeniaci priznali temeljnu razliku izmegiu duše i svitete onćrh životnih pojava — usvojivši za potonja prirr pe mehaničke ■funkcije �Broj 11. i 12. „BISER** Na jednoj skupštini prirođoznanstvenih učenjaka 1854. u Gottingenu nastade tzv. matejialistička prepir­ ka^, kod čega se naročito suprotni nazori fiziologa oš­ tro sudariše. te kasnije doveđoše do vrlo burnih znan« stveno-literarmih kontraversa. Na toj skupštini je držao predavanje Rudolf Waigner i to o čovjeku! kao prirodnom stvorenju, te s u b s t a n c i njiegovie dhše. — On je u tome svome predavanju ustvrdio, da postoji jedna indtiviđiia’na i nepokolebiva substanca -duše, te đa nije toga da bi1se inače čuidoredni temelji đrtištvtenog poretka pot­ puno porušili. — Kad bi se tako poprimilo, da je duša samo funkcija mozga, iz toga bi slijedila praktična konsekvencija, da bi čovjekovi najveći (ideali bili u jelu i1pilu — uopće u tjelesnom uživanju. — Daklien ne iz teoret­ skih-znanstvenih razloga — već zbog običnih ii neizbježivih praktičnih posljleiUca — zauze kod toga Wagner spiritualfetičko sfeirtoVište, fe naknadno izjavi — da vjera i znanje mogu jedno pored drugog, kao sume u tefteru tfvoriukog kmigovoidlstva obstojati. — K a r I V o g t (u. 1805.) bijaše tada Waignerov najljući nrotivnik. koii nasfoijaše sa puno spretnost' njegove navode kao a đ a b s u r đ u f f l — prikazati. P o Vogtovim nazorima potpuno se pokriva granSca umnog iskustva sa granicom samog umovanja, te jedno drugog neprevazilazl. — Prije tog je 'J a k o b M o 1 e s c h o t (u. 1893.) nokušao, da Kaniovu suprotnost izmegju pojave i stvari odstrani I to tim. što fe on ooimovno bivstvo sa bivstvom uopČ' — iden­ tificirao. Po njemu postoji jedno bivstvo samo po svo'itn svojstvima, a svojstva mogu postojati ti ođnočitim ier: studeni led osjeti topla ruka; zelenilo drveća o-deti dravo oko, a zelenilo i nije ništa drugo, nego odnosa j jeli a naprama našeVnu oku. — Time je i onai tvrdi 'duvar orobiien izmegiu » s t v a r i z a n a s « i. » s t v a r i k a o t a k o v e z a se.« Ter čim je nama uspjelo sva svojstva ieđnog tiiela pronaći — koia na naša čutila nekakav upliv nroizvode — mi smo 5 bivstvo stvari shvatili i pojmili. Materializam no tome zauzima neko vis-ž-vis stanovište, kao jednostavna teorija, naprama dvoguboj nauci š p i ­ r i t u a I i z ma. Ali to se može samo tako razumjeti, kao što Moleschot označuje, tj. da materijalista treba priz­ nati jedinstvenu vezu izmeg'tu sile i materije, — izmegju duha i tiiela,.— te izmegiu Boga i svijeta — nu. da ioak nredrjostavi. da nsilhičnhn pojavama predftodi djelatnost mozga — iz čega svijest ? umna pojava proizlazi. — Po toi +eoriii miie umovanje ništa drugo, već funkcija ili dieb tn ost moždane materife, te ie mozak za nroizvagianje misli isto tako neobhodno potreban, kao što je recimo rmn džisrerica nužna zn stvaranie, odnosno pripravlianie žućj. — Razumije se da miisli. kao proizvod mozga, nije­ mu — r j kao tekućina, niti se osieeaiu kao npr. toplina 'ti zvuk. ne!gn ?e to vibriranie odnosno kretive i premještavanie m oždanog — štofa — moždanih čestica. Kao oomilirzator ove materialistične teoriie istakao se ie naj­ viša L u d w i v- B u c’h n e r (u. 1S9S.) i to u svome djelu »»Krah tmd Stoff<, koje je veoma rašireno i koie je đo soda već XXI. izdanje đoživilo. — Ona načelna nejas- Strana IT5. nost, koju još kod Moleschota susrećemo, kod Bitchnera se još više zamršava i to do tog stupnja, dia ni on sam ne opaža protivuriječja u koje rako često upada. Buchner se i ne osvrće na one izjave u m o n i s t i č k o m s m i s lu, — tj. đa su sila i materija, kao i duh i materija samo oznake dviju različitih strana, ili pojave jednog te istog bivstva, koje je nama po svojoj sobstvenoj prirodi nepoznato, te je možda pr atemelj ili prafelazište sviju stvari, ko,a postoje. Oni udara na spiritualistiČne slijepce, za koje veli — đa su zaboraviti jednu nepobitnu istinu, a ta je naime — da je materija davno prije duha postojala, te da duh, kao takav eksistira samo na temelju organizi­ rane materije i, da ne mogu niti sjene kakovog dokaza doprinijeti o samostalnoj etosistenciji duha izvan materije. Sa ovaklm bitnim razlikama u shvaćanju, mogao je BUchner po volji j neobuzdano svoju površnost mi­ jenjati. — On npr. ne kabuli primijeniti na se ni naziv materljaliste, jer on štof, silu 1 duh kao različite strane jednog temeljnog prlndoa smatraše i stoga također naglašivaše, da u materiji postoje, ne samo fizikalne, nego i duševne sile, te da nema materije bez duha i obratno. — Bilchner je o tome na dugo i široko dis­ kutirao i pokušavao objasniti, kako materija počfma svijest i osjećaje proizvađati. Kod toga raspravljanja dotjerao je do rezultata, koji su iztraživaoca prirode samo iznenađivan i teretili, jer nama može biti oosve svejedno tali poznamo Ili ne zakone, po kojima ma­ terija puči na osiećaje proizvađati; potpuno je dovoljno, ako mi znamo, da se to tako događa i, — drugo ništa. Upravo one godine kada je Bilchner umro (1899.) iziđe na svijet jedno senzacionalno djelo, koje je može biti pozvam da savremeni materijalizam bolje objasni i istakne, te da nadopuni ono djelo „Kraft und Stoff". Ta knjiga zove se „ Di e W e l t r 6 t s e l “ a sadržaje u sebi opće razumljive studie o monističkoj filozofiji, Pisac te knjige jest poznati zoolog iz jene Ernst Haeckel (rođ. 1834.) Ta je knjiga u mnogo tisuća primjeraka, u svim evropskim jezicima prevedena — raširena u šire slojeve naroda. Ta je knjiga izazvala svojevremeno vrlo ži­ vahnu diskusiju, te se je E. A d i k e s u svome pažnje vrijednome spisu: „ K a n t c o n t r a H a e c k e l " 1901. sa Haeckelom u filozofskim nazorima razišao. Haecke odmah u početku svoga djela naglašava, da njegovo istraživanje, koje je u suglasju sa zdravim shvaćanjem, ne svojata sebi pravo, da može i da hoće riješiti pot­ puno „ z a g o n e t k u s v i j e t a " , nego da to ima više svrhu kritičnog osvjetljenja, kako bi i širi obrazovani krugovi mogli pokušavati na to pitanje odgovoriti, u koliko smo se mi u sadašnjosti tome riješenju uopće približiti mogli. On smatra i svoje odgovore 41a ona pitanja — o bivstvu, postanku i razvitku svijeta, tc na njemu života i obstanku duše, — samo subjektivnim i djelomično utemeljenim. Jedini zahtjev, što ga on za svoju nauku stavlja, jest priznanje, da je njegova „m o­ nistička filozofija", od početka do kraja, č a s n a i �Strana 176. Broj 11. i „BISER* poštena. 1, zaista ta knjiga ima i oblik i karakter jedne Skicirane osnove, u kojoj su različite studie od još različitije vrijednosti u jednu cjelinu sabrane. On je doduše htio da izgradi jedan cjeloviti sustav monističke filozofije, ali ova je osnova zanemarena - nije nikada dalje obrađivana. H a e c k e 1 sam kaže da je to nje­ govo djelo samo jedan značajan potez na 19. stoljeće, koje se svršava i u kom se on rodio i duševno radio. Sve zagonetke ovoga svijeta svodi Haeckel na- jednu editu univerzalnu zagonetku, a ta je naime problem substance. On priznaje, da bivstvo substance postaje nama sve zagonetnije, što ga mi temeljitije upoznajemo u njegovim bezbrojnim oblicima pojava i njihovih raz­ vijanja. To bivstvo substance nazivaju realistični istraživaoci prirode „univerzum om '*; idealistični filozof smatra to „substancom**, a pobožni vjernik naziva to Bogom . Što se tiče oaog pitanja: š t a s e k r i j e za s a m o m s t v a r i i šta je s tv a r k ao tak o v a sam a za se, ne možemo, po Haeckelovoj teoriji, na to odgo­ voriti. On se kod toga pitanja tješi sa izgovorom, da se nas ne tiče uopće ta „m istična stvar** kao tak o v a za se, jer mi nemamo sredstava, da je iznalazimo; šta više, nama to još nije pobliže ni poznato, da li uopće s t v a r k a o t a k o v a z a s e postoji, fli su to samo pričinjenja, izazvana nekim odnošajir.ia naših čutilnih organa i onoga, što nas okružuje. Prepustimo to, »— veli Haeckel, — ir jtafizičarima. neka se oni s tom neplodnom i idealnom vješticom muče, a mi budimo zadovoljni, da kao f i z i č a r i su­ djelujemo pri snažnom realnom napretku, koji je zaista naša prirodna monistička filozofija polučila - Nama, — po Haeckelovoj nauci, stoje na raspolaganju dva puta za upoznavanje svijeta. Jedan je put : m uckc Iskustvo, a. drugo je: pam etno i zrelo m išljenje. Čufilnct pojmanje vezano, je na posredovanje čutilnih organa i njima u mozgu odgovarajućeg središta čutilne podloge, — dok mišljenje biva vezano na pod­ logu asociativnog središta velikoga mozga. Ove umne organe smatra Haeckel za izvanredno važno otkriće po F l e c h s i g u , te je očevidno da mu nije ni to poznato, da su nazori F l e c h s i g o v i baš u krugovima stru­ kovnih savremenika izazvali vrlo živahna i obrazložena protuslovlja. Sve razlike u smjerovima filozofije mogu se, po Haeckelu svesti na tzv. „ d u a l i z m u s“ i ,,m on i z m u s“ . ,,D u a 1i z m u s“ dijeli „univerzum** u dvije različite substance i to na materijalni svijet i nematerialnog Boga, koji kao t v o r a c , i z d r ž a v a o c i vl ad a o c stoji naprama prvoj substahci suprotno. „ Mo n i z mu s ' * nasuprot priznaje u „univerz m u“ s a m o j e d n u s u b s t a n c u , koja je u isto vrijeme i Bog i priroda; duh i tijelo, ili materija i energija, što je sve narazdjeljivo vezano međušobom. Ovaj Čisti ,,m o n i z m u s“ nije identičan niti onome t e o r e t s k o m m a t e r i a l i z m u , — koji poriče uopće obstojnost jduha i ovaj svijet pretstavlja kao sumu mrtvih atoma; niti e sličan t e o r e t s k o m s pi r i t ual i z m u, koji opstojnost materije poriče i ovaj svijet smatra uređenom grupom 13 . energija ili n e m a t e r i a l n i h p r i r o d n i h si l a, Haeckel se u tom pogledu potpuno slaže sa dubokim osvjedočenjem G o e t l i c - a , koji nikada ne zamišlja materije bez duha, niti obratno priznaje eksistenciju jednog bez drugog. Haeckel se čvrsto drži bezdvojbenog „monizma'* Spinosina, po kojemu je materija jedna, u b e z k o n a č n o s t p r o š i r e n a s u b s t a n c a , a duh (energija), kao osječajuća i misleća, odnosno za m i š l j e n j e s p o s o b n a s u b s t a n c a . Ta oba­ dva temeljna atributa ili osnovna svojstva obuhvaćaju Božlje bivstvo o v o g a svijeta, što bi se moglo i „uni­ verzalnom substancom'* nazivati. Po ovoj teoriji je s t v o r i t v o r a c , odnosno B o g i s v i j e t jedno te isto, ušljed čega ipak propada a t e i s m u s , kao pro­ tivnost svakoga osobnog božanstva. (Nraistaviće se.) Muslimanski narodi za svoja prava. J - j h Saleh E l-Š erif: Pritužbe Muslimana fllgerije i Tunisa. * (Nastavak.) 1. Geografski i historićki pogled na Tunis i Aigeriju. Tunis i Algerija sačinjavaju jednu pokrajinu, koja ima za granice! na sjever o-istoku i istoku Sredozemno More, na zapadu Marok i na jugu .pustinju Tripolis. Ova. pokrajina ima 790.000 četvornih kilometara i sta­ novništva od 7,500.000 duša, od kojih je 7 milijona Muslimana., Stanovnici ovih zemalja prigrlili su Islam za vlade trećeg Halife Osmana (r. a.J 29. god. po Hidžretu (651. p. I.). Njihova je uprava uvijek pripadala doma­ ćem stanovništvu, koje je na taj način uživalo potpunu nezavisnost pod suverenstvom muslimanskih Halifa; što više za neko se je vrijeme njihov upliv prostirao od Španije do Hidžaza. Kašnje je dinastija Beni-Hafs po­ stala nemoćna da štiti Aigeriju, koja je godine 916. po Hidžretu došla pod španjolsko gospodstvo. Ali do ne­ koliko je vremena brat Barbaros Hajreddina Arugj pro­ tjerao Španjolce i uveo tursko gospodstvo. A sam Hajreddin je sa morske strane uljegao u Bizertu i povratio narod pod upravu otomanskog Halife. Hasan el-Hafsa, koji je tada vladao u Tunisu, pobjegao je iz ovoga gra­ da i prepustio ga Hajreddirau, boji je u njeg uSao go­ dine 935. Ali Hasan dobivši kašnje pomoć od Španjo­ laca zauze opet Tunis i Hajređin se morade povratiti u Algir. Najzad god. 951. Sultan Selim II. na zahtjev same pokrajine, poslao je Simn Pašu, koji je sa potporom �Broj 11. i 12. ^BISER' stanovništva ponovno osvojio Tunis. Od ovoga vre­ mena Tunis i Algefija postadoše jedna osmanUjska pro­ vincija, uživajući potpunu nutarnju autonomiju. 1. Francusko osvojenje. (Jedine 1229. po Ffidžretu (1830.), Francuska na­ vali na Algol ju, za kojom je odavna čeznula. Izlika, koju je pronašla bijašć neznatna: Francuska je bila osugjgfta, da plati Algeriji 7,000.000 franaka, cijena za žito, koju nije bila isplatila od dvadeset godina. Uslijed ove osude, ona je isplatila neki dio dugujuće svote, ali se je sustegla, da namiri i ostatak od dva milijona pod izgovorom da su francuski trgovci iz Marseille-e imali da naplate dug iste svote od algirskih trgovaca i stvar prijavila trgovačkom sudu u Parizu. Husein Paša nije pristao uz ovo stanovište nego je zatražio isplaćenje svote na koje je Francuska bila osugjena, tvrdeći da su se franceski trgovci trebali obratiti algirskom sudu, koji je jedini bio kompetentan prema trgovačkim konven­ cijama postojećim megju Algerijom i stranim državama. Ovaj poziv na pravdu ne imade uspjeha: Francuska je želila rat i ratovanje započe. Najzad osvojivši .Algeriju uz cijenu ogromnih žr­ tava. koje je povijest zabilježila, Francuska je bacila oko na Tunis. Budući ie.lekcija, koju je.primila u Mgeriji bila vrlo teška, iskustvo ju je natjeralo da p omfjeni taktiku: o o a s e j e o b r a t i 1 a n a k o r u p e i i u. Ona je najprije započela, da odvoji guvernere Tunisa od otomanske vlasti. Sa zastrašivanjem ili oriiehijuma, ona je predobila Husein-Bey-a da uskrati Tahir-Pasf, koga ie poslala turska vlada da organizira u Algeriii veliku borbu protiv .Francuske, prolaz oreko tuniškog zemlji šta. oođ izlikom da će Turska, ako osvoii .Mjernu p ri­ jetiti i Tunteu. Godine 1846. je francuska vlada pozvala tuniškog Bega Ahmeda. da nosieti Pariš: on ie izvršio ovo putovanie bez odobrenia Visoke Porte i imao ie jedan sastanak sa kraljem, iz kog je bio isključen turski poklisar. Ova ie upadica prouzrokovala uzruianost cije­ log naroda u Tunisu i Baš-Muftiia Tunisa šeih Ibrahim-Frriahi nije Se nimalo pobojao da zbog ovoga dogagjala oštro ukori Bega. Iza toga ie Francuska bacila pod noge prava tuniškog naroda, koji je bio do skrajnoeti uzrajan i nezadovoljan. Turska je nakon rata sa Rusijom bila dosta oslabila i morala se je baviti nutarnjim reformama. Francuska se je požurila da ugrabi priliku i godine 1881., tvrdeći, da su urogjenici Khemira na algirskoj granici počinili velike štete njenim algirskim podanicima, ona je izjavila da će ih sama kazniti. Ova je izlika bila lažna i sko­ vana, jer su sami Algirci tuniškoj vladi upravili pismo u kojim su dali p ravo.— urogjenidma Khemira. Francuska se je opet obratila na korupciju .prisi­ livši Bega, da izda tursku dTŽavu. Da zapriječi narod, da ne bi sa oružjem u ruci ustao protiv napadača, Beg je mobilizirao svoju vojsku želeći time uvjeriti narod da se želi braniti protiv Fmucuza; dok je uistinu taj ma- never učinio da osigura slobodan put neprijatelju i Francuska je vojska poplavila Tunis. Usprkos svojoj pri­ tajenoj izdaji on se je našao pred hrabrim ratnicima Khemira, Kefa, Sfaxa itd., koji su se borili junački. Francuske su trupe doprle do Kasr-Saida i opasale Be­ govu palaču. Francuski je general famozni ugovor zvani t r a i t e d u B a r d o podnio Sadik-Begu i pozvao ga da ga potpiše. Unatoč volji skupštine, koju je Beg bio sazvao za tu stvar i čiji su svi članovi zaključili, da se prema zapovjedi Turske francuski ugovor ne smije pot­ pisati, Beg je sa svoje slabosti i izdaje na nj stavio svoj pečat bez znanja naroda i odobrenja njegovih velikaša. 2. Držanje naroda prema napadača. Pod suverenstvom je Halife narod uvijek živio slo­ bodno i nezavisno. On je pomoću svoje civilizacije i prosvjete uvijek znao, da upravlja svojim poslovima. Obuka je u Tunisu bila vrlo raširena i Univerzitetu Zejtuna, koji je odgojio toliko učenjaka, filozofa i pravnika, sijao je svim svojim sjajem. Ni u kojem momentu ovaj se narod nije želio podvrći tugjinskom jarmu. On nije bk> upofeoren nego zastoočen nepravdom, intrigama i na­ siljem I Algirci su se 'kroz m nogo godina borili protiv napadarii 1 u tome su ustrajali sve dotle dokle ih nije francuske ^maćivanje razdvojilo. Francuska je istom nakon 60 god. mogla da pobijedi jedan mali narod od pet milijune duša. Kakove sve zločine i nečuvena divljaštva nije počinila Francuska. Koliko je plemena ona iskorjenila, koliko li učenjaka i vojskovogja poubijala! Sto je bilo preostalo od prognane buržoazije, moralo sef je isdn Ali unatoč svemu, Algirci nijesu nikako iz­ gubi'i nade da opet osvoje svoju nezavisnost. Oni bi taj svoj cilj postigli još godine 1870., d a su imali male po­ moći i da se Francuska nije požurila da sa njima sklopi mir. Ustanak kojeg su oni tada podigli bio je bez pri­ mjera. A u Tunisu je stanovništvo Khemira, Kefa, Sfaxa, Gabisa, Ifriki itd. unatoč izdajstva Bega, sa oružjem u ruci ustalo protiv neprijatelja. Ali Francuska ih je na­ pala sa ogromnom vojskom i bijedni branitelji tuniške nezavisnosti, uslijed pomanjkanja oružja, ne mogoše zaustaviti francuske invazije. Neprijatelju je dakle pošlo za rukom, da ih upokori i d a im uzme ratnu otštetu, čeg i se oni i danas dobro sjećaju. n Franceski protektorat. 1. U g o v o r o d g o d i n e M81. Ugovor Kasr-Gaida od godine 14SB1. stavljaše pro­ tektorat Franeeske nad Tunisom. Sa ovim ugovorom Franceska si je rezervirala osobito slijedeća prava: a) Vojnički okupirati točke, koje om uvidi di su nužne za održanje mira, sve «Mte, dok drije vojničke vlasti Irancrske i iuniške uvide, da je lokalna uprava dovoljna da održaje javni mir i poredak �„ B I9 C T Strana 178. Broj 11. i n tom mu poslu dobro pomože muderis H. Hafiz ef. Soli*. I oni urediše sufaru -Elif b. ji arelu*. U njihovoj su sufarl poredani harfovi genetičkim redom t. j. onako su redani kako se koji iz kojega razvija, a prema načeilu od lakšega težemu. Djeca su se upoznala najprije pojedini,n barfom a onda riiarefceli harfom . te d iv in o m « . Harfovi su se spajali istim redom. Zatim su sastavljene vjež­ e) Nametnuti novčane globe narodu, koji je protiv be sa prim jerim a. I po toj Aličehtć-Sofićevoj sufari munje digao oružje. allim i su obmgfivalii harfove metodom sricanja. Jedn. f) Postaviti baze financijalnoj organizaciji, da se naučavaju »dal na ustan-de«, drugi bajegl pravije urede državni dugovi. b) Štititi Bega protiv svake opasnosti, koja bi prije­ tila njegovoj osobi ili njegovom kraljevstvu. c) Poštivati konvencije, koje positoje megj-u begom i stranim vlastima. đ) Štititi interese tuniške u inozemstvu preko franceskih diplomatskih agenata. g) Beg se obvezuje, da će zapriječiti uvoz oružja i municije u tunišku zemlju. Ovaj je ugovor, koji sa juridičkog gledišta nema nikakove važnosti, spleika izdajstva i dokazuje, kako je sila bacila pod noge prava jednog malog naroda, koji nije drugo želio, nego da živi mirno u svojoj kući. Franceska je n a najnepravedniji način prisvojila sebi pravo, da upravlja domaćom vojskom, da zabrani narodu nositi oružje, da uzme u svoje ruke financije zemlje i najzad, da protežira Bega, ako sveislamski Halifa, suveren Tu­ nisa, zapita za račun njegovog postupka. Ali vrhunac franceskog nasilja bijaše: 1. prisvajanje prava, da može nametnuti ratnu odštetu jednom narodu, koji jr prihva­ tio za oružje da brani svoju domovinu od napadača; 2. članak, koji je glasio, da okupacija neće prestati sve dotle, dok franceska vojnička vlast ne prizna mjesnoj vlasti spo­ sobnost, -da može održati javni mir i poredak' \ tuniški je narod znao održati taj- mir kroz trinaest stoljeća nje­ gove slobode i nezavisnosti. Taj se mir rtijc poremetio nego drskom nepravednom r nenadanom navalom Francuske. (•Nas^aviče se.) Odgoj i nastava. Povijest naše početne vjerske nastave. Piše: H am dija Mulić. (Nastavak.) Ne znam kojim slučajem neki su i nemuslimani prvi nastavncii u Darul-muialLminu radili samo kratko vrije­ me — 2-3 godine — a uprava se zavoda poslije smrti Ribičeve p redak merhum Salih Emin ef. Aličehiću. Aličehić je m oderan nastavnik. Nauke je crpio u sa­ rajevskoj učiteljskoj školi, a poslije je pohagjao i Pedagogium u Beču. Merhum Salih ef. bijaše u prvim svojim •učiteljskim godinama agilan prosvjetni radnik. Lijepa je bizmeta učinio islamskoj prosvjeti. I..njega interesiraše početna vjerska nastava, pa je sufaru Hadži Ahmed ef. Ribića donekle unaprijedio. U Dok su se eto po titm sufarama djeca učila etif baji arebiji da nauče čitati u Kur-anu, zanima nas, kako se mače nauka o islamskoj vjeri nastavljala. 'Kako je bila glavna svrha islamskoj vjerskoj nasta. vi, da djeca nauče čitati u Kur-anu, da učine hatmu, tako su se eto neki oozvani i brinuli samo za olakoćeno obra­ đivanje arap. hurufata. Na vjersku odgojnu nastavu kao da nitko nije ni mfelio. U Dar-ul-mualliminu su se istina kandidati pripremali za mualime i učili su u medresama fikli (nauku o vjeri), arapski i turski jezik, te u samom su Dar-ul-mualliminu predavali svjetski n3stavnici i svjet-ke predmete. Učila se i pedagogija. Od te osobito po­ trebne znanosti predavani su osobito prvih godina: so­ mu rita (n?uka o čovječjem tijelu), psihologija (nau­ ka o duši) i metodika čitanja i pisanija. Posljednjih godina -laiim od god. 1000. do g. 1013. nijesu se sve te pomoć­ ne nauke pedagogije ni predavale. O metodici nastave u natic’ o vjeri Islamu kao glavnom predmetu ovaflfog za­ vodi iie bijaše ni spomena. Naravno onda nijesu kandi­ dati ni imali potrebnih vježbi u praksi u mekitebima, jer nije toga predmeta ni bilo. Po tome je lako zaključiti kak­ va je u glavnom bila nastava u vjeri po svim mdrtebnna. Formalna strana mektebsllee nastave ipak je Odavala lice neke reforme. Djeca sjede u modernim klupama, a muallim za katedrom. Ima tu i discipline na svom mjestu. Neki su muallimi počela već voditi djecu u 'džamiju, da obav­ ljaju islamske vjerske dužnosti pod njihovim nadzorom, što je to osobito odgojno M Glavne jezgre u nastavi nije još bilo. Prave naime racionalne vjerske nastave kojom đa se oplemenjuju du­ ševne 'đječije sposobnosti još nema. Kitabi su biti napi­ sani gotovo bez izuzetka na turskom jeziku. Učenici su čitali tursku ribaru« (tekst), pa bi onda uz hodSinu po­ moć davali *maniju« t. j. mršavi prijevod miješan turskim rije č ta na srpškb-hrvatskoim jeziku. Htjelo se naime dvote postići: turski jezik i nauka o vjeri, pa je općeniti uspjeh naravno bio vrlo slab Ima već ndkih još 50—60 godina kako je lizbila srećna misao, da djeca uče nauku o vjeri na svom materin­ skom jeziku. Uz tu naprednu misao izigje j potreba pis­ ma: kojim će se pismom pisati kitabi na našem jeziku. NR jesu ni prvi propagatori te napredne ideje bili za ko£ drugo pismo nego za arapsko pismo. Zato se tim pi^ mom već odavna pokušavalo napisivati i naše rijeci. A- �Broj U- i 12. ■JMSEIT riip. je pismo bilo »harefclajsjpio-, Izgleda da su još davno prvi počeli, upotrebljavati arap. pismo u našem jeziku neki bosanski šajfrovi (derviši) sa svojim feasidama i ilahijama (pjesmama poučnog nabožnog sadTŽaja). l i časni šejhovi i narodir: prosvjetitelji jesu: Muhamed Hevaji Uskjufi (živio je oko polovice XVII. vijeka), Hasan Kaimija (živio oko g. 1690.), Mula Mustafa Baš Eslđ (živio u XIX. vijeku), Sejh Ilhamija, Šejh Abdurahman Sirri' baba itd. Pa onda arap. slovima napisa Jusufbeg Č-engić svoga »Avdiju«, pa Hafrz Salih Gašević, kajmekam u Nikšiću, prevede »Mevlidi šerif« na mršav srpskohrvatski jezik a napisa ga arap. pismom itd. Istom poslije i »ex katedra« (na dersu) počelo se propovijedati načelo, da treba učiti- na našem »bosan­ skom«- jeziku, a pisati arapskim harfovima. Prvi je t i nastavi tu misao propagirao narodni hođža u Hercegovini O m e r ef. H u m o koji oko g. 1878. napisa u tom smislu i svoj kitab Sehletul vusul. Isti je ^aj napredni, narodni prosvjetitelj u to doba kao muderis u Konjicu javno propovijedao, da treba učiti m našemu materinskom jeziiku, a pisati kiitabe arapskim, harfovima. Govorio je, da je iskusio kao mud-eris, da mu! taleba (gjaci) slabo napreduju u nauci, jer ne razumiju turskog jezika, pa su većinom učili napamet gole turske rije" Pošto je Omer ef. bio i vaiz u džamiji, to je a tu govo­ rio samo materinskim jlezikom svome narodu. Njegov talib i danas još vjeroučitelj narod, osnov. škoie u Bu­ gojnu Hafiz ef. Kuloglić pričaše mi kako je nreriiutn ' lumo bio i inače napredan nastavnik. Ništa včl-I - niije tražilo od talifoa, da mu kazuju što ne razumiju). mačio je pojedine dersove na vrlo zgodan način, da bi ga svaki m ogao shvatiti. Humo Omer ef. rodio se u Mostaru i tu je umro. Sa vremenite Omer ef. Hume u Krajini življaše takogjer napredan narodni hodža M u s t a f a R a k i m ef. 1 on propovijedaše, da treba učiti na svom materinskom je­ ziku i napisa u to ime vrlo lijep kitab za djecu »Muiminluci« na »bosanski« arapskim harfovima. Obojici ovim slavnim ljudima rafimef Božiji i vječna slava! Poslije lofcupadje naše domovine ova su napredna nastavna načela polagano prodirala i u nše početke mektebe. Življi se pokret opažaše u Carigradu megju našim zemljacima, koji onda pohagjahu tamošnje medrese. Si­ novi naše zemlje, (Bosne i Hercegovine, već tamo daleko od svoje domovine smišljaše o reformi dotadašnje naše vjerske nastave. Uporedo sa naprednim Osmanlijama pogjoše i oni baviti se mišlju, kako da se udesi arapsko pis­ mo i za naš jezik. U to doba izbija u Carigradu Ibrahim Edbertn Berbić, rodom dz Posavine sa svojim >Bosa ruskoturskim učiteljem«, gdje se prvi put megju njima iznosi arapsko pismo sa hareketima i potpunim slovima ndešenim za naš jezik. Isto tako neka naŠ4 koji su svršili cari­ gradsku medresu i uzeli »idžazet« t j. osposobljen je za muderisa, dolaze iz Carigrada u 'domovinu I već po­ činju Siriti gornja načela. < S tra * a l7 9 Prvi je laki slučaj koji nam je poznat prije nekih 2'. godina u Konjicu. Tu diogje iz Carigrada u svoje rodno mjesto S e j f u d d i n e f. P r o h o, današnji muderis šeriatske sudačke škole u Sarajevu i poče dobrovoljno na­ stavljati maloj djeci u mektebi ibtidaijji. Počeo je učiti na našem jeziku. Djeca pišu arapskim harfovima. Osim toga uvagja u mekieb: moderne klupe, djecu reda u klupama po veličini (a nije kao u drugim mektebima po napretkif v. nauci, bolji naime sprijeda redom a slabiji učenici otra­ ga). Unosi on i modernu disciplinu u mekteb kao: dola­ ženje djece na vrijeme u mekteb, pregledava čistoću1tijela učenika itd. Od naprednih načela u nastavi prvi je Sejfudddn uveo tada još u mekteb načelo oči^lednosti (zornosti) naime, djeci je sve pokazivao kako se koji vjerski čin obavlja. a ona su sama opet isto izvagjala. Svojini sam očima vidik), gdje ih na legenu uči abdest uzimati, a sa šta­ pom ih vježba kako se klanja dŽenaze namaz velikome mušku iili žensku itd. On je prvi uveo u mekteb što je za ono doba vrflo interesantno i pjevanje. On bi sam sasta­ vio pokoju kraću pjesmicu didaktičkog sadržaja kojoj br konbinovao iz melodija naše narodne pjesme tihu, mono­ tonu kajdu, da se, veli, djeca malo odmore i provesele. (Danas se po našim mnogim mektebima čuje i pokoja li­ jepa. išala naša domaća kajda). Godine 1897. piše u lishi »Bošnjaku« ođulji članak tadašnji mualThn Mtrrad ef. Hajrović i propovijeda takogjer reformu naše v jern e nastave. Poslije 1 'j godila sastavio je on i početnicu arap­ skim pismom na našemu jeziku. To je pismo bez harekeia. On veli i uvodu Početnice, da se prvo obradi elif baji arebija. pa onda arapsko pismo za naš jezik. U istom smislu tada piše i Salih ef. AbđiĆ, muallim bihaćke ružđije. U to doba 'dolazi iz Carigrada u Bosnu današnji reis-ul-ulema H a d ž i M e h m e đ D ž e m a l u d d i n e f. Č a u š e v i ć, koji odmah ofcpoče zborom i knjigom vatreno propovijedati reformu) naše vjerske nastave uopće. Da se što više okupi naprednih ljudi i saradnika za tu ideju on izdaje u svojoj nakladi i redakciji list »Ta­ nk«. Po primjeru Turaka i suradnici oko >Tarika go­ tovo potpuno dotjeraše i usavršiše arebicu za naš jezik \rebica je stekla osob#u sim pa'm kod neke ihnijje i konservathmijeg dijela našega naroda. Nekf joj tražlše Čak pravo, uporegjujući je sa latinicom i ćirilicom, da postane javnim pismom i priznatim. Nu do toga nije do­ šlo, jer arebica imagjaše i svojih protivnika, osobito megju mlagiim ljudima. U arehici gledaše ljudi prema svo­ me različitom shvaćanju i različitu svrhu. Najstarijim pokret cima toga pisma bijaše svrha, da arebićem kan sredstvom ožive materinski jezik u nauci, da se nauka lakše širi u neprosvijećeni narod. Poslije neke pristaše toga pisma uvrdješe u njoj čitam svrhu u kojoj su za­ mišljah, da je u nioj znak n?šega kulturnog preporoda. Napredniji elementi pak vidješe u arefcici samo sredstvo. �Strana 180. Kroj ,B*SE8“ kojim će se lakše dan danas naša vjeronauka svesti na napredna nastavu u srpsko-hrvatskom jeziku, a poslije dok se preskoči taj naravni prelaz, može je vele mirne duše zamijeniti i latinica. Pozjvajoi se na jednostavnost kada bi se učila sama »eMRjaji arebija« radi učenja Kur­ ana a. š. a latinica radi ostalog svega znanja, da se ne bi djeca opterećivala kao što se danas terete pismima: arebicom, »ellf baji' arebijont«, latinicom i ćirilicom. U nekim našim prosvjetnim anketama ćulo se i gla­ sova, da nije nužno čekati ni na taj »naravni korak«, nego da «e odmah ukine arebica, jer da njome diramo u ka­ rakter našega nacionalnoga prosvjećivanja itd. Najnovije pristaše arebice, u ostalom mahom su to najumjereniji elementi, priznavaju pravo arebdci i čak po­ trebu da je ona i naravno sredstvo na kome treba da se podaje islamskoj mladeži vjerska nastava. Pošto je posta­ la od elif baji arebije, njoj je sa lakim razlikama i slična te ju je djeci lako i naučiti. Imajući tako arebica samo svoj vjerski karakter upotrebom u. samoj vjeronauci, da ne dira ni najmanje u opći kulturni razvitak uss hosaaskohercegovačkih muslimana. Tarik« je u drugom pogledu za unapregjenje naše vjerske nastave uopće malo unosio potpore, nego se više pisale za općeniti napredak u prosvjećivanju, On brzo prestade izlaziti a poslije njega »MuaUrmako udruženjeosnova sebi list »Muallini* u redakciji tada najnapredrjega m u a l l i m a M u h a m e d S e i d ef. S e r d a r e v i ć a. »Muallitn« je prvi napis:o riječ, za unapregjenje naše. vjerske nastave uopće. Urednik mu čitale razna pe­ dagoška djela iz hrvatske i, srpske literature, jezgru toga ploda primjenjivaše na našu vjersku nastavu. U tom smislu je izašlo nekoliko lijepih članaka u ■•'Muali trnu iz pera samog mu urednika. Bilo je tu kalkad i nepotrebnih stvari za našu vjersku1 nastavu, ali to bijaše posljedica tada drukčijega shvaćanja njegova urednika o samoj za­ daći mektebske nastave. Od mekteba on ritine tražaše tad i da nauči djecu osim vjeronauke i latinici, računu, zornoj nastavi itd. Naravno da jć ostao gotovo osamljen s tom osnovom. Merlrnm Muhamed Seid Serdarević rogjen je u Ze­ nici god 1882. Početne je nauikie učio kod kuće u Ze­ nici te ie dalje nastavao u Sarajevu u Gazi Husrevnegovoj Mirnih ih medresi i u Đar-u^nuaUiiimu. Bijaše medi um vrlo marljiv i kao gjak te poslije kao.muallim i muderrfc. On je svojom ustrajnom -marljivošou i naobrazbom sa­ moga sebe zadivio svakoga koji ga iole poznavaše a knji­ ževnim radom za Islam u nas nartkrilio je ■svu sa vremenu ilmijju. Da se osvrnemo na njegov književni rad, koji zasi­ jeca osobito u područje nastave o vjeri. U tom pogledu najbbJja su m u 3 g o d ite već -spomcrmtogn Hsra Mualiima*. Svi du djepS i korisniji članci ir p e r a Seidova. On u svom »Muatttnru« udaraše temelj budućoj racionalnoj vjerskoj nastavi, koju će djeca razumjeti a koja će im 11. i 12 islamskim duhom, čistom naukom i odgojem zaodjeti mladu dušu. Da u tom smislu dade djeci i priručnu vjeromaučnu knjigu on piše na moderan čisto nov način u nas i kitab »Usuli dinijje.« (Ja sam o toj knjizi.naročito pisao u »Misbahu«). Da djeci olakša učenje Kur-ana sa. stavlja on praktičan »Te'dzvrids koj'm se i danas mnogi učenici mekteba pomažu. Merhum je Serdarević uvidio, da naša sredojoikolska mladež nema dobrih kitaba iz nauke o vjeri, da dobro djeca ne poznavaju Islama, pa da se radi toga pobije na omtadfini opaža stra&n nazadak u vjerskom odgoju, pa odmah piše u tom smislu vrijedne knjige: »Istinitost' božijeg bivstva i Muhamed a. s. poslanstva«, »Jedan Kadaši šerif«, »Rkh ul ibađat *, »Kratka povijest Islama*, »Pitanja i odgovori« (vjerska rasprava) itd. Muhamed Seid: Serdarević umrije 26. maja 1918. u radu za svetu stvar — rad' za zapušteaš svoj millet. Bože dragi, hoće li itko taj rad nastaviti onako živo, napredno, korisno?! Rahmetullalii alejhi! čast mu i slava! »Muallimu« kao pravom učitelju svojih' čitalaca bi­ jaše dakle vruća želja, da se u našu nastavu unose mish i načela modeme evropske pedagogije, čitaoci, mahom mualllmi sami, ovu ideju ne razumješe, pa su mnoge li­ jepe misli učenog Sefđarevića ostale na samome papiru Tomu su razni uzroci, a ponajvažniji je, što muallimski pripravnici u Darul-mualliimim tada ne dobivahu i poTbflu pedagošku naobrazbu, nego gotovo samo koli­ činu gradiva koliko se učilo u narodnim osnovnim ško­ lama 11 joguće iz nekih predmeta nešto malo i više. Taka im jc naobrazba bila nedostatna, da shvate naprednije mi­ sli i da se usavršavaju u svome zvanju. To je dalo povoda, pa su neki napredniji naši i pi­ sali o tome upozoravajući našu najveću vjersku vlast u zemlji — ulema medzliis — da pokrene reformu samog Dar-ml-mualhmina. Ovaj je to u sporazumu sa v;kuf.mearifskim saborskim odborom zajednički i učinio. An­ keta je izradila nastavnu osnovu za reformirani Dar-ulmuallrmin i začudo opet preisonufike mjesto metodike Islamske vjerske nastave koju bi trebalo istom izgraditi, da se uči metodika Basaričekova, biva metodika piso-eitania, računa, zemljopisa, itd. š+o je s time svrha pro­ mašena bila. U ostalom to se u praksi popravilo. (Svršiće se.) Narodno zdravstvo. Zrak, svjetlo i voda. Često čujemo govoriti o ljekovitosti zraka i vodeŽelimo, da pokažemo ttflhovo djelovanje na zdravi i bolemi čovjbSji organizam, kako djeluju za uSčuvanje zdravlja i kako +h rabimo za lijefenje raznih bolestiS u n č a n e z r a k e sastoje se o j ovtfc boja, koje �broj 1 1. i \ t ,B»£R“ poznajemo. T t opažamo najbolje kod nebeske duge, koja se pokazuje u kiši, rasvijetljenoj sunčanim zra­ kama. Sunčane se zrake prolazeći kroz malene kapljice kiše lome i rastavljaju na svoje sastavine, te nam tako pokazuju skup svih boja poredanih u pravilnom redu. Tu pojavu zovemo dugom, a one boje, bojama duge. Najskrajnija boja u toj duzi (spektrumu), koju okom ne vidimo, a zove se ultravioletna, osobito djeluje na životne ustroje, pa nam biva i osobito ljekovita. Sun­ čane zrake uništavaju mnoge bakterije već kroz nekoiko sati. Ti su bakteriji najmanja i najjednostavnija živuća bića, koja prouzrokuju sve kužne bolesti.) Sunčane zrake dakako djeluju i na čovječji orga­ nizam. Čovječje je tijelo isprepleteno bezbrojem neiz­ mjerno malenih dijelova, isto je tako i vanjska koža puna krvnih cijevi, žilica i živaca itd., koji se uslijed Sfcnčanog svjetla i topline šire, stiskaju, produže i stežu, pa tako u njima nastane živo kolanje krvi. Z r a k je u glavnome smjesa plinova dušika \ kisika, ali osim tih plinova imade u njemu i drugih plinova kao i prašine i vodenih para. Od svih plinova, koji se nalaze u zraku najvažniji je kisik, jer bez njega ne bi čovjek mogao opstajati. Kisik dolazi udisanjem u pluća i u njima čisti krv. Najbolji uzduh za pluća jeste onaj, u kome ne ima drugih štetnih plinova, u kome imade najviše čistoga kisika, pa nešto rialo or ma. Ozon je uzduh i to bilo u prirodi (mtmja, bljesak, sijevanje), bilo umjetnim putem (pom tfu raznih električnih aparata), te oksidacijom smola, koje se na­ laze u nekim štetinjačama (crnogorica). Čovjek udiše kisik, a izdiše ugljičnu kiselinu, pa na taj način čisti svoju krv. Ugljična bo kiselina je štetna za čovječje tijelo. Soba, u kojoj mnogo ljudi dulje vrijeme boravi, ili u kojoj više ljudi spava, napuni se izdisanjem nabrzo ugljičnom kiselinom i na taj način pokvari zrak. Osim toga kvare zrak još i prašina i mnoštvo bakterija, uz­ ročnika kužnih bolesti. V o d a je spoj dvaju plinova: kisika i vodika. To su bitne sastavine čiste vode Ali takovu vodu ne bi čovjek uvijek mogao piti, jer nema u njoj onoga, što joj podaje tek, a t# su razne u njoj rastopljene rude. No imade 1 ruda, koje samo kvare vodu, ako se u njoj nalaze. Kao i u zraku, tako se i u vodi, a osobito u vodi ustajanoj i pokvarenoj nalazi mnoštvo bakterija. Takova je voda vrlo opasna po čovječje zdravlje. Tim putem nastaju najpogibeljnije pošasti kao što su pošajina, kratelj, srdobolja itd. (tifus, kolera, disenterija itd.) Korist svjetla, zraka i vode općenito je ljudstvo već odavna upoznalo. Zato se ljudi već u najstarije doba naseljuju osobito rado bbzu rijeka iii mora, gde su imali dosta vode ili se naseljuju u šumovitim kra­ jevima, gde je osobito svjež i dobar uzduh ili na obroncima brijegova prema jugu, gde su imali dosta sunca. Grci i Rimljani poznavajući veliku vrijednost -unca. zraka i vode »dešavali su prema tome i svoje Strana 181. životne prilike. Moguće ne ima moderne kuće tako zračne, kao što je bilo na pr. predvorje u jednoj rims­ koj kući. To im je glavna prostorija. Na stropu joj imali su dosta velik otvor, a ispod njega u podu udubinu, u kojoj se sakupljala kišnica. U zgradama, gde se sabiralo mnogo svijeta, nisu uopće trpjeli nikakovih krovova. Tako na pr. kod amfiteatra i cirkusa. Pobrinuli su se također i za svježu vodu, pa su gradili vodovode, kojima se još i danas svijet divi. To je bih golema tvorevina ljudskih ruku. Znamo, da je Rim bio kanaliziran, pa se je pokvarena voda s drugim nečistoćama mogla lahko odstranjivati. Kako su Rim­ ljani i Grci cijenili gibanje po svježem uzduhu, vidi se iz toga, što su bili ljubitelji raznih igri, koje su obdržavali većim dijelom pod vedrim nebom, a služile su za ojačanje, a tim i poljepšanje tijela. 1 danas se divimo krasnim oblicima čovječjega tijela, što ih vidimo na kipovima starih majstora kipara. Ovi su svakako za tako lijepe kipove morali imati i lijepa tijela kao uzorke (modele). Njegu tijela potpomagale su i kupelji. Ponajviše su rabili kupelji tople. Kupelji bile su u Rim­ ljana u vanredno raskošno uređenim zgradama. Dnevno su ih posjećivale tisuće ljudi, imali su pače u njima i hramo'. e, gde su žrtvovali bogu — zaštitniku one kupelji. Rimljani su se po nekoliko puta na dan kupali. Važnost s/jetla, zraka i vode istaknuta je skoro u svim vjerama. Pogani imali su svoje bogove svjetla, sunca i vode. Kršćani se krste vodom, što bi se dalo rastumačiti kao označivanje (simbol) očiščenja i čistoće. Kršćanske su crkve prostrane i zračne. .»luhamed proprisuje svojim vjenicima kao prvi zakon čistoću. Prije svake molitve mora se Muslim prati. Kako naiod shvaća veliki dojam svetla, zraka i vode na ljudski život, vidi se iz mnogih narodnih pjesama i poslovica, koje gavore o toplom proljetnom zraku u nanovo probuđenoj prirodi i o veselju u to doba. Kako priroda uopće osjeća potrebu svjetla, zraka i vode, vidi se najbolje iz toga, kako ih i bezrazumni stvorovi traže. Tako malena djeca kao i životinje i biljke. Dijete najrađe veselo skače i trči po svježem zraku i na sunčanoj njivi, Djeca, koja živu po tamnim stanovima, blijeda su i slaba. Goveda, koja mogu cijelo vrijeme da ostanu na svježem zraku po pašama, ravni­ nama i planinama, najbolje uspijevaju. Krumpir, koji isklija u podrumu, ijera klice prema svjetlu, koje u podrum prodire. Kod najstarijih naseobina ljudskih kanda su oda­ birali svjetla i zračna mjesta po mogućnosti uz vodu i šumu, To je sigurno bilo zat«, jer su osjećali, da im to tjelesnom napretku prudi. Ali kasnije, kad su izgra­ đivali svoje naseobine u velika sela i gradove, kanda su na to zaboravili. U sredovječnim zgradama prozori su maleni, sobe niske i mračne, a u gradovima ulice uske i nečiste. �Strana 182. Koliko se znade, u to doba počinje se razvijati sušica (tuberkuloza, sičija, ftizika). U novije doba ruše se uski dijelovi gradova i osnivaju se široke ulice, a kod gradnje kuća vrlo se pazi, da svaki prostor bude imao do­ voljno neposrednoga svjetla i zraka. Da se to posvuda postigne, građevni propisi, koji određuju, biti ceste i ulice, koliki prozori, dozvoljeno je graditi samo onda, biti dosta zračan, svijetao i suh. Broj U . i 12 „BISER" stvoreni su posebni koliko široke moraju a podrumske stanove ako takav stan može Svi moderni gradovi, a već i mnoga manja mjesta, imadu danas vodovod, koji dovađa dobru vodu često iz velikih daljina. Po gradovim a grade se kupaonice i po kućaaia i javne za opću uporabu. Zahodi se prave na ispiranje, pa se tako i izmetine odmah odstranjuju iz stana i iz kuće kroz kanale, kroz koje odlazi i ostala nečista voda. U malo većim mjestima ulice se ljeti ■polijevaju vodom, metu i čiste, da se odstrani prašina, koja je prava propast za ljudska pluća sa onim bez­ brojem bakterija, koji se u njoj znadu nalaziti. Da stanovnicima gradova ne uzmanjka svježega zraka i sunčanih mjesta, nasađuju se perivoji i šetališta. Time se popravlja i čisti zrak, jer jc dokazano, da biljka za svoj opstanak i porast treba ugljičnoga dvokisa, dok ona svojim životom izlučuje kisik, koji je prvi uvjet za čovječji opstanak, za disanje pleća i čiš­ ćenje krvi. Dakle ono, šte je biljci dobro za čovjeka je zlo i obratno, pa tako jedno drugo pomaže. Ipak pored svega toga dugi boravak u većim gradovim a nije zdrav, pa gradsko stanovništvo osjeća veliku potreba, da proboravi jedan dio godine, osobito ljeti, u prirodi, na selu (ladanju). Oni građani, koji su si već pokvarili zdravlje, putuju u razne morske kupke i sanatorije (male privatne bolnice), kojih danas već ima tisuće po cijelome svijetu. Obično se u takovim sanatorijim a liječi boravljenjem na zraku, ležanjem na suncu i kupanjem. U takovim sanatorijim a liječi se j najteža zarazna bolest sušica. Sedmi dio ljudi umire baš od te zarazne bolesti. Za njihovo liječenje treba čistoga i svježega zraka. Zato liječnici šalju takove bolesnike rado na more, ili na brdine, gđe je zrak čist, bez prašine i svjež, a gđe vlada jako svjetlo. Imade zato takovih lječilišta i po visokim gorama (do 3000 m etara visokim). Studeni mirni zrak manje hladi, nego li vrući vjetar, jer se čovjek od ovoga uznoji, a uznojenom je čovjeku i na vrućem vjetru hladno. Zrak je prije svega potreban za disanje. On nam uvijek iznova čisti krv, koja se na svom putovanju kroz tijelo neprestano troši i kvari. Ali zrak ne dolaz, samo disanjem u naše tijelo, nego i krez kožu, koja ima bezbroj malih rupica (pora). Kad bi čovječja koža izgubila tu svoju prozračnost, morao bi čovjek un rijeti. Veće opekline i jesu radi toga tako opasne, što šine kožu nepropusnom za zrak. Naše se tijelo zrači kroz zato zdrava lahka, za zrak propusna š“rok?odijelaSU Gumirana odijela su štetna, jer su propusna, Pa tijelo ispod njih ne može disati, a 2„0j ostaje u obliku pare na tijelu. Ne sam o na tijelo, neg0 i na čovječju dušu djeluje svježi zrak povol)no. To jt već svatko na sebi osjetio. Č i s t o ć a je prvi uvjet zdravlja i najbolja obrana od raznih priljepčivih bolesti. Da podržavam o čistoću, potrebna nam je u prvom redu voda. Zato nam je voda i najbolja čuvarica zdravlja. Pranjem tijela zapriječujenio, da nam znoj i druge nečistoće zatvaraju rupice (p0re) u koži, što je, kako smo već spemenuli, vrlo važno za naše zdravlje. Znamo, kako je ljeti ugodno, kada se čovjek može osvježiti kupanjem. Naken kupanja dobiva se izvrstan tek (apetit) i uopće se vanredno dobro osjeća. Kao piće za nas je najvažnija voda. r sve vrsti hrane sadržavaju po prilici 90 •/. vode. Sunce nam daje potrebnu toplinu, koja omogućuje tok krvi. Svjetlo osebito ljekovito djeluje na rane. Rane brzo zacijeljuju i ujedno se raskužuju. Mnoge bolesti kao sušica, slabokrvnost. neke bolesti kože, upala živaca itd. liječe se svjetlom ili suncem. U današnjoj liječničkoj znanosti imade već mnogo s va> kojima se sustav temelji na ljekovistosti svjetla, zri vode. Za liječenje rana upotrebljuje se kremeno svjet o. Voda se upotrebljava na mlazove (tuš), kao sredstv • za masažu itd. Za dovod i čišćenje zraka u razne prostorije oso­ bito u podzemnim sobama, upotrebljavaju se sprave nazvane ventilatori, kojima se pospješuje izmjena iz.abljenoga zraka sobe sa svježim vanjskim zrakom. U koliko smo evo istakli korist ovih prirodnih darova, ipak ne smijemo poći .predaleko, kad se njima služimo. Jer i ove blagotvorne sile prirode mogu naš­ koditi, vrlo naškoditi zdravlju, ako se prekomjerno I nerazumno izrabljuju. Ako se na primjer suviše sun­ čamo, opali nam se koža, oslabi tijelo i živci, a može­ mo i od sunčanice stradati. Tako isto može nam pre* dugo ležanje u vodi i vlazi, ili ino prekomjerno upotrebljavanje vode za liječenje naškoditi. Kada bi čovjek htio, da se liječi samim kisikom, koji mu je u smjesi s drugim zrakom ne samo koristan, nego i potrebit, izgorio bi si pluća i krvne Žile. Za liječenje dakle i svjetlom i vodom i zrakom treba da se predademo vještačkomu tiječenikovomu savjetu i vodstvu. Zdravlje pojedinca ovisi o kraju, kojemu pripada i o zanimanju, kojim se bavi. Narodi, koji su još na niskom stupnju kulture, zdraviji su, jer živu prirodnije. Zar onaj da bude zdrav, koji cio dan sjedi kraj stola, a prirodu jed­ va da poznaje? Isto su tako oni zdraviji, koji se bave na pr. ratarstvom, šumarstvom itd., nego stolari, dimnjačari rudari, cipelari i slični, koji po cio dan rade u zatvorenim prostorijama, a jedva da imaduu malo pprilike na svježi r ilike doći d zrak. Zato treba da budu pros|ihl|i^fckkojim o šturi kg u koji a obrtnici rade, čiste, svijetle i dobro z r a f l 3 E n S |i a n e ) . Trošak T " �Broj i i - i 12, Š r- • 'i 183. „BISER*1 za takove uredbe dobro se naplaćuje već i time, što će manje gubiti radnih sila, što će biti žustriji i bolje raspoloženi za posao. Neraspoloženomu čeljadetu ne ide posao onako od ruke, ma inače bio i sposoban i marljiv. Liječenje svjetlom, zrakom i vodom preporuča se već s toga razloga, što je najjednostavnije i najprirod­ nije. Liječiti se može najveći simorah, kao i najveći bogataš, jer ti lijekovi stoje svakome jednako na ras­ položenje. Treba samo volje i truda, ustrajnosti i sav­ jesnoga pokoravanje liječnikovim odredbama. svojoj družini i prema narodu. U obitelji bo gde ne ima zdravlja, ne može biti ni sreće, ni zadovoljstva, ni pravoga blagostanja, ni veselja; ni radosti. To vrijedi i za narod, jer narod sastoji od obitelji. Zato je sveta dužnost svakoga, da i on doprinese svoj dio k tomu, da budemo svi, da bude sav narod jak i zdrav, i dušom i tijelom! »Život i Zdravlje.« Zdravomu i bolesnomu preporučuje se pako uopće neka se drži ovih pravila: Disanje neka bude osobito na čistom zraKU što dublje. Dišite uvijek kroz nos, a usta neka budu uvijek zatvorena. To je osobito važno zimi, da si čovjek ne nahladi grlo i da se zrak nešto’ stopli prije no što dospije u pluća, a uopće da prašina ne dolazi u pluća, već da se zaustavi u nosu. Svi poslovi, koje je moguće obaviti vani na zraku, neka se vani i obave. Ako je čovjek prinužden sjediti u sobi, neka uvijek izabere mjesto kraj prozora, da ima dosta svjetla, da ne kvari očiju. VorD. koju pijemo, neka bude čjsta, bez mirisa i bez ooje. Bolje je i iz daljega nositi vodu, nego piti iz svoga zdenca pokvarenu. Prati se je najbolje mlakom vodom i sapunom a trti se po mogućnosti hrapavim ali mekim ručnikom (obrisačem). Prije jela i poslije jela valja opran ruke. Ako se na čovjeku promoči odijelo, valja ga cdmah zamijeniti suhim. Stanovi neka nam budu čisti, zračni i suhi, prozori veliki, a okolina kuće po mogućnosti zasađena vrtom. Spavaće je sobe dobro smjestiti prema jugu, da može u nje doprijeti sunce. Dobro je, da budu u svakom stanu barem dvije prostorije, jer nije zdravo spavati u sobi, u kojoj se kuha. Obdržavanjem ovih pravila mnogo ćemo doprini­ jeti k očuvanju zdravlja, koje je najveće čovječje blago. Zdravlje je samo jedno, a ima hiljadu bolesti. U zdravom tijelu zdrav je razum. Nije samo obzir prema nam samima, da si treba da čuvamo zdravlje, nego to morame činiti i s obzira prema bližnjima, napose i prema svojoj obitelji, prema Majka kara gondže Mebemeda. Majka kaira gondže Mehemeda: »Bog t’ ubio, gondže Mehemede, štogod steče, sve djevojci dladeL A šta sam joj, mita majko dao: Dva fasaća biserom kićena, D biserom, a dva dukatima, iD\. dibe, četiri kadife I tenlukL zlatom navezetoe T papuć snrtom potkovane. Sve sam dlao vidio je nisam, Već tri puta kroz devet godina, i to sam je nehote vidio. Jednom dogjoh dragoj pod pendžere, Kad mi draga hitar vezak veze. U ruci joj igla od biljtira, A u igli dubrovačko zlato. Na gjergjefu sarajevsko platna. Drugiput joj pod pendžere, dogjoh, Kad mi draga jaciju klanjaše. Trećiput joj dogjoh pod pendžere, Kad mi draga amieriju skida Kad joj viđioh u mišici ruku, Kolko jekmih, sva kula pozveknu Kolik huknu, takta džama puknu.« \ Zabilježao: Ebul Muksin. LI S T A K Književnost. Dva merbuma. Ovogodišnji maj puh je tuge za nas muslimane. Proguta nam jednu . r i z n i c u ii ma * 1, kao da mu bijaše malo, pokosi još i jedno p r o d u k t i v n o p e r o . Azabagić i Serdarević nijesu više megju Živima. I za velike narode to bi bio osjetljiv gubitak, a kamo ii za nas, neznatnu šačicu b. h. muslimana. i e ć iznemogao starac, nn drugi je bio zelena i jedra grana, koja obećavaše mnogo. �Strana 184. MW' ■M » Mž Da, mnogo. I slomi je vjetar baš u vrijeme, kad poče davati prve zrele plodove. Oh, kad li će se naknaditi šteta, što je ovaj strašni vihor smrti nanese ovom napaćenom milletu! Merhum Azabagić bijaše izrazit tip naše stare generacije: pun znanja i svestran u poznavanju Islama i islamskih znanosti. Alim u pravom smislu te riječi. Nu na žalost samo to. Ogromni duševni ka­ pital leže u grob sa njegovim staračkim tijelom. Krivnjom nesavremenog i nepraktičnog prijašnjeg sustava, Azabagićevo je djelovanje ostalo ograničeno na uski krug njegovih učenika. Nu smrt mu je ipak velik gubitak, jer nam pokosi učenjaka i kapacitet, na koji se pri potrebi mogasmo obratiti. Njegovom smrću zatvorena je jedna živa knjižnica. Knjižnica i po. Ko će n. pr. nastaviti njegovo tumačenje „Buharlje“?... I Serdarević bi možda postao jedna taka „hazna" i „knjižnica". Jer imagjaše dosta podloge za usavršenje, snažnu volju, žilavu istrajnost i — jer bijaše čedo novog duha i ispravnijeg shvatanja alimskih dužnosti. U solidnosti znanja i stručnoj spremi ne mogaše „ni dovikati" merhum Azabagiću, nu književna mu je ostavština kudikamo nadvisila Azabagićevu. A šta bi još napisao, da mu je podijeljen Azabagićev umr? Eto to je uzrok, da ga stavljamo uz bok jednom alimu Azabagićeva kova. Nije ispravno rečeno. Valja reći: Serdarević je radi svog pera iznad Azabagića, on je daleko zaslužniji... Jer koja nam fajda od pokopanog ilma i sada već mrtvog kapitala? Bio i prošao. A Serdarević je mrtav samo tijelom, dočim će radi svog „asara" živjeti još dugo i dugo : ta prvi je produktivniji pisac naše mlade islamske književnosti. To mu je neprolazna zasluga i radi toga je s pravom zaslužio da se vrsta u prvi red naših kulturnih radnika i narodnih prijatelja. Ne tvrdim da se njegovim radovima nema i štošta prigovoriti, nu — Bože moj ko je bez nedostatka i pogrešaka? Ali jedno stoji i to niko ne može nijekati: Serdarević je uradio više nego li iko od naše uleme. A zaslužan je naročito s toga, što je nastojao ispuniti strašnu i kobnu prazninu u našoj nastavnoj književnosti Što u tom nije uspio, nije toliko krivnja na njemu, koliko na nesregjenim prilikama, u kojima je Da naše aut. oblasti imaju smisla za a n k e t a ran rad, Serdarević bi bio poštegjen od neuspj^ta, Kacštog«. ^oživio n. pr. sa „Usuli-dinijjom4. i „Fikhul-ibadat* bi mu onda drukčije ispao. Ovom primjedbom ne želim .nujtoliko potcijeniti S r 'arevićevih zasluga, kao što sam daleko i od tog, da bih radi ilma merhum AzabagiC« projr tao silne nedostatke njegova djelovanja u svojstvu reisul-uleme. Želim samo upozoriti da je nužno potražiti »poj izmegju aju iraštaja naše uleme: starijih, š t o z n a j u , a manjka im putinaćin djelovanja i mla&j’h, š t o v l a d a j u p e r o m , ali im — opet krivnjom sistema — manjka solidna stručna naobrazba. Starijih po mplo nestaje, pa je v’ .r.e, da se njihovo znanje i iskustvo makar u zadnji čas iskoristi. Dvama merbumima, kao tipičnim predstavnicima naših dvaju naraštaja neka je rahmet i magfiret Blagoga i Milostivoga, a njihov gubitak nek nam je opomena i ozbiljna pobuda da izgragjujemo most izmegju ova dva naraštaja. Rastalimo drjomovne o č i! Merhum Muhamed Seld ef. Serdarević. U nedjelju na 26./5. 1918. poklopila je musli­ manski elemenat naše domovine jedna velika žalost. Taj dan poslije podne (u 7 sati ala franga) preselio je sa ovog na onaj svijet njihov najmarljiviji radenik, najviši dobroželitelj i najpopularniji alim, merhum M uh a m e d S e i d ef. S e r d a r e v i ć . Merhum je rogjen u Zenici 1882. Početne nauke svršio je pred svojim ocem Abdul Hamid ef. (Munla ef.), zeničkim muderrisom, a 1899. došao je u Saiajevo i nastanio se u Hanikahu (jedna Gazina medresa), a ders je učio pred merhum Mehmed Tevflk ef. Muftlćem. Tom prilikom svršio je i „Darul mualimi** sa odHčnim uspjefeonf. Još dok je bio u medresi vidjelo se, da će ovo biti jedan veliki talenat. S. Korkut Kao gjak počeo je pisati u „Beharu* razne članke vjerskog karaktera, koji su od svačije strane toplo primljeni. Kad je svršio nauku u medresi, posvetio se je mualimskoj struci. Kao mualim vrlo je mnogo uradio za ibtidaije. Tom prilikom napisao je „Makjtebski red“ i „Talimi tedžvid". Tad je bio i sarađnik „Tarika' (ovaj list izdavao je tog vremena današnji reis-ul-ulema). Još se je više pokazao kad ga je izabralo Mu* alithsko-imamsko udruženje za glavnog urednika lista „Mualim*. Kao urednik i glavni sarađnik evoga li**3 takih je stvari u njemu napisao, koje su zaslužile da budu napisane zlatnim slovima. U njemu se je ras­ pravljalo o raznim pitanjima, koja se tiču vjere, naših socijalnih prilika, uređenja nastave na našim nižim i srednjim školama (osobito darul mualliminu) i t. d, „Muallim", kao njegovo čedo, mogaše se natjecati sa najpopularnijim listovima onog vrimena, koji izlažahu �Broj 11. i 12. „BISER* u našoj domovini. Prije pet godina (1913.) naimenovala ga je vis. zem. vlada imamom zeničke kaznione. Pošto mu je tog vremena i otac umro, stupio je u medresu kao muderris mjesto svoga oca. Kroz 5 godina svoje službe kao imam i muderris učinio je mnoge usluge u kaznioni, medre»i i javnom životu, da ga je svako, i u kaznioni i u njegovu mjestu ljubio kao svoga roditelja. Kroz kratko vrijeme svoga marljivog rada napisao je ova djela: „Dvije opasne socijalne bolesti", „Istinitost Božjeg bivstva i Muhamedova poslanstva" Jedan hadisi šerif", „Kratka povjest islama", Fikhul ibadat" „Pitanja i odgovori", „Talimi tedžvid/' „Usuli dinije", „Kratka uputa u povjest Islama*', „Nauka Islama" i komentar na „Banet Suad" kasidu od Kjab bin Zuhejra (ovo zadnje djelo nije još prepisano niti je u štampu dato.) Kad bismo sabrali još one razne članke koje je Merhum napisao u „Beharu", „Biseru", „Muallimu" i i drugim mjestima i od tog bi se materijala mogla štampati jedna debela knjiga. (U jednom posebnom radu mislim prikazati njegova djela i njegovu zaslugu*). Merhum Muhamed ef. ne samo da bijaše dobar i plo­ dan alim, nego bijaše još vrlo pobožan čovjek, a njegov moral bijaše na najvišem stupnju. On je por; dovao sve vrline, koje gizdaju jednog alima. Osobito se svojom plodnošću razlikovaše od druge naš; uleme. Mi muslimani u Bos. i Herc. imamo priiiČan broj uleme, ali ih, na žalost, nemamo plodnih kao to on. Kad koji od njih umre, umre s njime i njegov n N. pr Alajbegović, Azapagić, a tako će biti i sa Sa: om, Korkutom i t. d. Njiha će spominjati samo onj, koji su pred njima nešta naučili, a kad i ovi umru svt će se zaboraviti. Tako neće biti sa merhum Muhamed ef., ser će se njega na vjekove sjećati i rahmet mu predavati naša buduća ulema, književnici, đaci i djeca u mekjtebima Dakle merhum bi se mogao prispodobiti na jednu voćku, koja svake godine davaše 2—3 različita ploda i koje plod ostaje i iza njezine pogibelji, dočim naša druga ulema može se prispodobiti ili na onu voćku, koja nikako ploda ne daje (čast iznimkama) ili na onu, koja daje nešto sasvim malo i tako slabo i zakržljalo, da za kratko vrijeme propane i ugine. Još ih ima koji sebe nazivaju niuellifima (autorima) ali bolje bi ih bilo nazvati mutlifima (upropastioci). Nije dosta samo biti plodan, nego je još potrebno da bude plod vrijedan jer se svake tiče meso ne jede. Neka sad poštovani čitaoci uvide razliku izmegju prvog i drugog primjera-. Merhum Muhamed ef. vladaše se po onoj arapskoj rečenici koja veli: „Lekad garesu hatta ekjelna ve innena lenegrisu hatta jekjulen nasu ba’dena" - Stari su sadili, a mi njihov plod jedemo, tako isto (za­ ista) i mi trebamo saditi, pa da naši potomci jedu". *) „Biser će s osobitim zadovoljstvom ustupiti mjesta ovom prikazu i od g. pisca očekuje što skorije ispunjenje ovog obećanja. °P- ur- Strana 185. Njegova je smrt najviši udarac za zeničku ehaliju. Njegovom smrću oni su izgubili ono, što ne mogu nadoknaditi, jer izgubiše vrsna muderrisa i vaiza, naj­ višeg dobroželitelja i nasiha (savjetnik). Ali neka se oni tješe time, što su ga znali cijeniti dok je živ bio (premda ga danas mnogo više cijene) i što su ga pazili kao ženicu u svom oku. Vrlo je teško, da čo­ vjek doživi u svome rodnom mjestu onu čast, koju je on doživio. Naravna je stvar da oni ne bi ovliko ni cijenili merhuma, da nijesu u njegovoj osobi vidjeli nešto, što naša druga ulema ne posjeduje. Prilikom njegova pogreba vidjelo se je da su ga cijenili i gajri muslimi (druge ispovjesti). Na njegovoj đenazi sakupilo se je mnogo nemuslimana (činovnika iz kaznione i drugih), a kad je gosp. direktor izrekao svoje saučešće i zadnji se put oprostio sa merhumom, tad i njima poletješe suze niz obraz. Može se reći da je ovo prvi slučaj gdje su tako užasno bila dir­ nuta naša braća druge vjere zbog smrti jednog muslima. Dakle prava ulema mora se poštivati, jer oni i ako nijesu božji poslanici, jesu njihovi našljednici „El. i’lemau veresetul enbijai". ja- kao njegov prijatelj i poznavaoc njegovih vr­ lina opi kujem ga i žalim, a uvjeren sam, da će- i sva braća a domovine meni se pridružiti u žalenju. ;Felev kjanet ed dunja tedumu livahidin lekjane resulullahi fiha mi nalleden". (Da je iko na ovom svijetu ostao, stao bUBožiji poslanik). Rahmeti ilahi alejhi rahmeten vasia! M. T. Studi di Sforia Orientate.*) (Svršetak.) Ovaj je kontinuitet lebdio pred očima Caetaniu već kod opi&anja velikih dogagjaja prijašnjih vujekova. »Može se uzeti za sigurno, da svi pokušaji za formira­ nje država, što su se zbili od stoljeća do stoljeća do arapskog pokreta na istoku, — svi ovi pokušaji nijesu ništa drugo, već težnja, da se uskrise okolnosti sumer* sko-semitskog carstva Sargona I. (3800. pr. Isata). Dru­ gim riječima: kao što povoljan položaj kotline Eufrata i Tigrisa ovisi ponajviše 6 posjedovanju trgovačkih puteva na prostoru izmegju Perzijskog zalijeva i Sredo­ zemnog mora, isto je tako bilo potrebno, d a se spome­ nuta oblast sjedini pod jednom vlasti i‘ pdd’ r-dnim' za­ konom. Ova je okolnost bila unutarnji uzrok krvavim ratovima, što su ih imali babilonski imperijum, vladari Asirije i Kaldeje, Rim i Parti, Bizant i Sasanidi sve do velikih osvajanja muslimana. Politički uvjet, od kojih je zavisio dobrobit velikih prastarih država bili su isto *) Vidi početak na 169. str. u 11. brojii i nastavak na 243. itr. u 15— 16. broju prošle godine »Bisera«. �Strana 186. .BISER* Broj 11. i 12 . onaki, kao su oni u Prednjoj Aziji za vremena arapskih osvajanja. Babilonija, Arabija, Mezopotamija i Sirija mogle ©u samo cvasti pod jednim gospodarom. Pojedina Carstva Omejevića -i Abasovića, a u najnovije vrijeme i osmanlijako carstvo nisu ništa drugo, već usikrsmuće stare babilonske tradicije, a ova potonja je prilika pracarstva Sumerskoga«. (strana 175.) prema bizantinskom nasilnom gospodstvu; pokazuje okolnost, da su ovi semijski kršćani u Arapima vidjeli osloboditelja premda druge vjere ali istoga roda. Sve ove momente uzme u obzir C , kada konstatuje uzroke us­ pjeha Arapa.. Najsjajniji je dio njegovog djela poglavlje: »La pSj, kologia delle grandi vittoire musulmarie«. Već u Annalima tvrdi, da u prvom širenju Islama i u osvajačkim uspjesima, s kojima su nomadske čete Arapa prenijeli vjeru Muhamedovu preko granice Ar. poluotoka u Siriju, Perziju i Egipat, učinivši ujedno i kraj gospodstvu velikih država i starih vjera, — u sve­ mu tome malo je uloge igralo vjersko oduševljenje. U oba svoja djela neprestano naglašuje, da je glad »i i f a m e « onaj motiv, koji je najveći dio Arapa okupio oko Muhameda i raspirio u njima ratobom ost. Gospo­ darstvene prilike, prirodni uvjeti Arabije postali su sve to gori i nepovoljnijd. Samo zapadni i jugozapadni pri­ morski krajevi su mogli izdržati nešto gušćeg1stanovni­ štva, ovdje je blizina mora prouzročila bolje uvjete: vlagu, pašnjake i dr„ pa radi toga tu je vodio i trgo­ vački kopneni put za Mezopotamiju i Indiju. Ovdje na temelju vlastitog iskustva razvija narodno-psihološku sliku Arapa iz prilika pustinjačkog l\. vota; potanko karakteriše nadalje njihovu ratobom ost, njihovo oružje za napadaj i obranu, duhovito rekon. struira statističke prilike i broj vojske za vrijeme zavo. jevanja. Ova ge pitanja s velikim aparatom raspravio u Aunalima, a ovdje oslobogjen od velikoga mnoštva iz­ vora ističe nove psihološke momente te sjajno rezumira rezultate svojih ispitanja. Prom atram o li njegova origi­ nalna gledišta i onu metodu, kojom se on prvi služi kod napisanja ove važne epohe svjetske povijesti, __ bez oklijevanja može pristati i stara škola uz nazor pisca, da će se na tom novom temelju sasvim preobraziti naše shvaćanje arapske povijesti te da će je trebati sa ovakog gledišta iznova napisati. Ovdje je narod živio u priličnom blagostanju, već odavna se razvio gradski život i nastala neka kultura. Centri vjerske tradicije (poglavito središte u Meki) ov­ dje su se održali. Staru kulturu i cvatnju ove pokrajine svjedoče do danas naročito gragjevinsk*! spomenici 7 mnoge hiljade natpisa u Jemenu. Nasuprot na nepre­ glednim ravninama na istoku od ove uske pruge sve je propadalo, promjene prirodnih okolnorif uništile su uvjete života pa zato je tu bio omogućen samo razboj­ nički život Beduina. ___ Škola priroda već od starog viieka primorala je na­ rod na iseljavanje sa ove oblasti, koja nije m ogla pru­ žiti ni najpotrebnije uvjete za život. O v o i s e l j a v a ­ n j e n i j e n i k a d prestalo. Samo je trebalo k o f odlu­ čni povod, te je znatni dio pučanstva ostavio svoju do­ movinu, i tražio sebi novu, bogatiju, obilniju. Taki je povod dao na iseljenje Islam. Velikim su 'oduševljenjem pristajali Beduini na ove ratove, što su ih' nasljednici Muhameda halifi vodili na susjedne zemlje, da fh oplja­ čkaju. Prema C.-u nije vjerska revnost, nego materijalna bijeda bila uzrokom velikom oduševljenju. Sa ovoga gledišta promatra i kritikuje C. vrlo oštro prve ra­ tove Islama. ("Sravni moje djdlo: Vorlesungen uber den Islam, Heiđelberg 1910., 142. str.) Uspjesi su toga rata bez primjera: Arapi su za najkraćeg vremena oduzeli Grcima azijske i afričke i.m pokrajine, uništili Perziju, a na miesto ovih zasnovali sp muslimansku svjetsku državu, koja se sterala od granica Kitaja do unutrašnjo­ sti Afrike i do 'Atlanskog oceana. C. sa pronicavosti hi­ storičara izlaže uzroke i milieu tih pobjeda. Pokazuje na osvajalački duh Arapa, na ratobom ost \ oduševljenje, koje je još povećavala njihova bijeda, na pokvareite unutarnje prilike Bizanta i Perzije, ne nesimpatiju semijskog kršćanskog stanovništva tih zemalja Po radu Caetania naročito se javljaju dva rezul‘ 1. neprekidna veza povijesti Arapa sa prapovijesti Sen g ro d a ; 2. novo shvaćanje i razumijevanje Arapa i njihove s ’iet&k wjesne uloge u srednjem vijeku. Dri am tog novog pravca već se javlja u novijim djelim a Ne može se poreći, da su djela C.-ova stvorila novu epohu u historiografiji Istoka. Stoga valjda nije bilo suvišno, što smo i na tom mjestu svratili n a nj po­ zornost naše publike. ’itn: Islamski svijet. Ukidanje kapitulacija u Persiji. Nedavno je donio carigradski »Tanin« interesantan interviv jednog svog saradnika s poslovogjom perzij­ skog poslanstva tičući se po perzijskoj vladi odregjesnog ukidanja kapitulacija. Na upit saradnika kako je uslijedila odluka vlade odgovorio je poslovogja kako slijedi: Vida je slijedeći po narodu predani joj emanet, da ~ga kulturno i gospodarski podigne na visinu dostojnu njegovih pregja, a u spoznaji, da je u tome najviše pri­ ječena po evropskim vlastima nametnutim kapitulacija­ ma konačno odlučila da ih ukine. Taj svoj zaključak, donesen u ministarskoj sjednici od 7. M uharema 1336. (po Hidžretu) je odmah saopćila najprije engleskom i ruskom poslanstvu u Teheranu, a onda je obavijestila sva svoja inozemna poslanstva s nalogom da to saopće vladi kod koje su akreditirani. Na pitanje saradnika kakovi su bili ti ukinuti ugo­ �Broj 11. i 12. Strana 187. „BISER« vori i što je sve vlada poduzimala, da tu ljagu na na­ rodnom (tijelu izbriše odgovorio je poslovogja: Ugovori, kojima se htjelo perzijski narod do »te­ pena potpunog ropstva poniziti su uvijek nametani od predstavnica kršćanskog zapada i istoka, Engleske i Rusije, s navodnom svrhom, da se zaštiti život, limetak i sigurnost njihovih državljana. Prvi ovaki ugovor se sklopio s Rusijom god. 1243. (1825.) i to nakon dugotrajne borbe, u kojoj smo pod pritiskom grube sile morali popustiti. Mir, sklopljen u Turkman-Ćajiu donio nam je gubitak dvaju vilajeta Ejrevana i Nahgjovana. Početak uvogjenja pogubnih kapitulacija pada u doba vlade šaha Fethii-Alije. Za njegova su vremena došle kapitulacije, kojima se -počelo potkopavati temelje državne samostalnosti. Po ugovoru u Turkman-Čaj-u mogla se Rusija miješati u sve poslove trgovačke, voj­ ničke i gospodarske naravi, čak se imala pravo miješati i u unutarnje poslove samog šaha. Rusi su s ovim otvorili put nezasitnoj požudi osta­ lih evropskih vlasti za tugjim dobrom, požudi koja je naročito a gotovo i jedino upravljena prema islamskim zemljama. Zaredali su ultimatumi. Ako se samo jednog prostog zlikovca uhapsilo jer ga se zateklo na djelu, nije to bilo pravo državi čiji je podanik; ultimatum je otimah slijedio. Vrhunac bezobraznosti je dosegao U! ovor od 1907., kojim evropske vlasti dijele Perziju na interesne sfere. Kruna svega grubog militarističkog nasilja ge vi to, da je Rusija bila formirala posebne ruske <d ikzn. , sa­ stavljene od poludivljih Kozaka, koji su sve odredbe ruske vlade provodili na svoj način. Ruska vladia mije megjutim stala ni kod ovog, nego predaje ultimatum, kojim traži od naše vlade, da se iz Amerike dobavljeni financier Morgan Scuster smjesta odpusti. Bojeći se oružanog konflikta vlada je popustila i nakon uslijegjenog sporazuma Engleske i Rusije su po­ stavljeni Belgijanci, koji su po intenoijama svojih zago­ varača pošteno okrali državne financije. U niz nasilja ide i samovlasno osnivanje baifki, ruske i engleske, pre­ ko kojih su pljačkali narod, a državno zlato izvukli u svoje države. Na koncu je saradnik upitao poslovogju o tome, tko je sad na vladi i kojim pravcem politike je ista udarila. Poslovogja je o tome ovako izvijestio: U ovaj momenat je na čelu vlade Mustevful-Memalikj. Kabinet je sastavljen od slobodoumnih i najvrsnijih muževa. Megju njima se nalaze dvojica pravnika, koji u narodu uživaju veliku popularnost. Veze naše s vladom skroz na skroz usljed ratom stvorenih prilika su oteščane; odluka o ukidanju kapitu­ lacija je stigli pet mjeseci nakon što je poslata. Poštanski i brzojavni promet se obavlja preko Amsterdama na Englesku, preko Afrike na Indiju i pre­ ko Beludžistana ili na Bender-Bušir u Iran, isto i obratno. Saopštenje o ukidanju kapitulacija nosi potpis Princa Alaussaltaneta, sadašnjega ministra vanjskih posala. Kako je saobraćaj sa zemljom poremećen, teško je vrlo pratiti razvoj prilika, nu sudeći prema govoru Lor­ da Carsona, koji je naglašavao status quo u Iranu, iz­ gleda da je odnošaj prema ententi prijašnji. U Teheranu je još uvijek poslanik carsko-ruskc vlade; boljševici nemaju dosad svoga pretsitavnika. H. M. Kulenović. Kulturne bilješke. Školstvo u Turskoj. (Svršetak,) Ispiti, Na turskim mektebima i medresama postoje u opće tri vrste ispita: godišnji (razredni -sunuf imtihani), maturalni (ru’ us mulazemet imtihani) i strogi (doktorski ru’ us intinani — doktura^ intihani). Njihovi su i raz­ redni ispiti veoma strogi, jer se skoro u svakom mektebu i medresi na koncu školske godine polažu na onakav način i onakom obsegu, kao što se polažu u srednjim Školama maturalni ispiti kod nas. Ovi ispiti traju 20—3 0 dana. Svaki đak polaže iz svakog pred­ meta pred posebnom za to ustanovljenom komisijom (dva asistenta — mumejjiza i učilj — muallim dotičnog predmeta) Na ispit dolazi po jedan, dva ili tri đaka zajedno. Mature polažu se na isti način samo pred većom komisijom. Doktorski ispiti polažu se iz svih predmeta zajedno i to samo po jedan đak ulazi na ispit. U nekim zavodima za doktorski ispit mora se uz usmeni ispit izraditi i posebna radnja kao u „Medresetul-vaizinu" (doći će o tome dolje). Ocjene se sastoje iz deset s upnjeva, koji su broj­ kama označeni: 1 0 - 9 vrlo dobro (alijjul-eala) 8 dobro (eala) 7 gotov dobro (karibi eala) 6—5 dovoljno (vesai) 4 nedovoljno (gajri kafi) 3 —2—1—0 sasvim nedovoljno. Od 10—5 prolazi, od 4 - 0 pada. Kada učitelj zada đaku pet pitanja, to na svako pitanje dođu po dvije note, zada li pak deset pitanja, to onda dođe po jedna nota na svako pitanje, ako zada više pitanja, onda se prema tome dalje ra­ čuna. Osim ovih gradacija imaju i tri pohvale (klauzule): „takdir“, „tahsin* i Jm tijazu, koji se daju obično ma­ njim đacima. Na „Darul chilafi* provode se ispiti na isti način kao i na ostalim mektebima. Samo, što se je na Darul o hilafi polagao „ru’Gsi humajun" po prvim propisima �Strana 188. ( Broj 11. j i? , BISER' na koncu prvog sveučilišnog odjela, a od kako Musa Kjazim ponovno preuredi medrese uvede se „ru’ us mulazemet imtihan" za prelaz iz prvog sveučilišnog odjela u drugi (Mutehassisin), a ru’ usi humajun pre­ nese se na svršetak M utehassisina. Tko svrši početna iri godišta „Darul chilafe" do­ bije „tasdiknamu" (svjedočba, koja je javna svjedočbi petog razreda gimnazije), tko svrši šest godišta (donji stupanj), dobije „šehadetnamu" (svjedočba, koja je ravna maturalnoj svjedočbi gim.), tko svrši sveučilišni prvi odjel („Sahin") da mu se ipak šehadetnama, tko svrši gornji sveučilišni stupanj (Mutehassisin i dokaže sposobnost na ru’ usi humajun imtihanu dobije idžazetnamu i .,ru-usi humajun" (carski doktorat) sa nagradom (muderislukom) Ferhadije medrese. Velim nagrada za to, jer plaća nije vezana zakonom za služ­ bovanje i posjednici ovog doktorata kaku god službu prime opet na ime ove medrese posebno plaću primaju. Osim ovoga ovaki jedan zavod i nepostoji. Posjednik cve idžazetname po zakonu Darul chilafe nosi i počasno ime „muderris" a na temelju nje i doktorata imade pravo na sve vjerske službe od muftije, muderrisa do šejchul islama. Tko nema ovoga ru-usa nemožs u Carigradu muderris biti. D isciplina i u p rav a na Darul chf.afi. Škole u Turskoj su većinom zajedno 3 internatom, te je đaku zabranjeno svako nedostojno mjesto poha­ đati. U nekim mektebima ne smije đak ii kojim da­ nom izlaziti van osim petkom. Sveučilištarci i đaci sve­ učilišnog odjela Darul chilafe medrese uživaju građan­ ske slobode. Svaki đak Darul chilafe imade legitimaciju („džuzdan“) od dvađest stranica, u kojem je ubilježeno ime i prezime i ostalo dotičnoga. A od ovih praznih stranica dvanaest je rezervirano za predmete i ocjene svake godine, koje se od strane direkcije unesu i potvrde. Na daljne četiri stranice upisuje liječnik dotičnog zdravlje, a na pošljednje četiri direkcija bilježi đakovo ponašanje. Ovaj je džuzdan na taj način đakovo ogledalo, te kada svrši zavod zadrži ga kao svjedočbu, u kojoj je potanko opisan u tančine đakov život za tih dvanaest godina. Svi đaci srednjih škola imadu legitimacije slične legitimacijama ovdašnjih đaka. Sveučilištarci imadu p o ­ sebne legitimacije sa fotografijama („huvijjetvereka")Na svima mektebima postoje nadzornici („mufettiši umumije"), zatim mufetiši (kontrolori, pazitelji nad đacima, kada se vani kreću). Ovo isto postoji ' na „Darul chilafi Na đačko zdravlje polaže se osobita pažnja, te za svaku školu imade liječnik. Na Darul chilafi imade više liječnika, koji kao i njezini inspektori imadu svoju kancelariju na „Mešichatu". Svaka m edresa, koja pripada Darul chilafi, imade svog upravitelja. Od četiri odjela svaki imade svoi rektorat (mudirijjetl umumijje). Ova četiri rektora sa­ činjavaju vijeće, kojemu šejchul islamov zamjenik za na, stavu (Ders vekjil) presijeda. Svakog odjela upravitelji na prama potrebi pod predsjedništvom rektora obdržaju sjednice, dok rektori svakoga četvrtka sastanu se na Mešikatu kod Dersvekjila. Kako na ministarstvu prosvjete postoji „Medžlisi kjebir‘ (veliki zbor, koji se brine za mektebe), tako i na Mešichatu imade „Medžlisi muderrisin", a sudjeluju rektori, inspektori, „Fetva emin" (zam. šejchul islamov u pogledu izdavanja fetvi), „Tedkikati šer’ijje reis11 (zam. šejchul islama u pogledu štam pe šer. knjiga) i više muderrisa, koji se brinu za Darul chilafe medresu. Đaci su na Darul chilafi, kao i po ostalim mekte­ bima, vrlo dobro opskrbljeni. Dobivaju dobra jela, koja liječnik pregledava, zatim odijelo i cipele jedan put na godinu. Đaci dobivaju i neke knjige. Knjige Mešichat daje štampati u vakufskoj štampariji, u tu svrhu otvo­ renoj, kao i predavanja muderrisa (skripta). Đaci slu­ šači Mutechassisina primaju mjesečno još 150 groša (K 33) plaće. Plaća muderrisa na Darul chilafi počinje sa 6 lira (K 132), te izlazi do 50 lira (K 1100). Na Mutechas*inu se računa sat 2 lire. Na „Sahinu" se računa sat 1 Muderissi, koji su na Darul chilafi prate đake postepeno iz odjela u odjel, ali tek nakon duljeg služ­ bovanja može predavati i na Mutechassisinu. Na Darul fununu (sveučilištu) su profesori iste tako dobr» plaćeni, plaća je naime između 25 i 60 lira mjesečno. Na sultanijjama je plaća od 9 do 25 lira mjesečno. Dodatak. Osim Darul chilafe ima još šer, sudačka škola, zatim („M edresetu-l-kuddat“), medresa za vaize („Medresetu-l-vaizin“) medresa za krasopis raznih načina arapskoga pisma i arap. slikarije („M edresetu-l-chattatin“) i kurz za imame i ehatibe („M edresetul ehutaba") Nakon ustava zadnje su tri otvorene, a prva refor­ mirana. Šeriatska škola imade četiri godišta. Za upis na šer. školu potrebno jfc položiti prijamni ispit (duehulijje imtihan) iz slijedećih predmeta: 1. arapski jezik (oblikoslovlj', sintaksa, stilistika, retorika), 2. logika 3. isl. dogmatika, 4. šer. pravo, 5. izvori i način crpIjenja šer. pr., 6. povjest islama i Osmanlija, 7. zem­ ljopis, 8. račun. (') Na šer. školi nastavni su predmeti slijedeći: 1. šeriatsko pravo (građanski zakon -), šer. pravo,8) tes‘amentalno i nasljedno pravo, šer. pravna stilistika) 2. državno pravo (upravno pravo, kazneno pravo, kaz­ neni zakon, kazneni i pravni parbeni postupnik, trgo­ vačko pravo, međunarodno specijalno pravo, zemaljsko i vakufsko pravo, izvršni postupnik, ekonomija i finan­ cije), 3. krasopis („Tealik"). ') zadnja tri predmeta kašnje su dometnuta. *) „Medžella" 3) „Durer" �Broj 11. i 12. „BISER" U zadnje vrijeme bio je Mešichat zaključio da se šer. sud. škola prenese u Mutechassisin nu pošto su kadije sada dodijeljene pravosugju, pre­ nijeti će se na sveučilište i biće jadnim odjelom prav­ nim. Naravno da će pri prenosu poprimiti neke reforme. Medresa za vaize isto imade četiri godišta. Za upis u ovu medresu polagao se je onaki prijamni ispit kao i za šer. školu. Đaci na ovoj medresi imali su hranu i 140 groša (30 K) mjesečne plaće Na ovoj su medresi bili nastavni predmeti slijedeći: 1. nauka 3 kur’anu i značenju njegovu, 2. nauka o Hadisu, 3. i si. dogmatika, 4. isl. moral, 5. šer. pravo (ibadat) i pravni izvori, 6. matematika, 7. geometrija, 8. zemljo­ pis, 9. povjest opća, islamska i povjest vjera, 10. prirodopis, 11 kemija, 12. fizika, 13. predavanja i govorništvo ( wChitabet“), 14. povjest arapske literature i pjesništvo, 15. higijena, 16. ekonomija. Svaki pred­ met po 1—2 sata na heftu. Apsolventi ove medrese moraju polagati doktorat. Ova medresa, izgleda da je pretrpana nastavnim gradivom, ali ako se uzme u obzir da u nju dolaze đaci koju su vrlo dobro upućeni u arapske, šeriatske nauke i turski jezik opaža se da baš nije tako. Nakon otvaranja Darul chilafe zaključeno je da se ova medresa ukine. Jer čeona (mutechassisinski tefsirski i hadiski odjel) davati savremene i 3 potpunom spremom vaize. Osim carigradskih medresa u provinciji p važ­ nijim mjestima kao Brusi, Edreni itd. reformirane su medrese, naime otvoreni, su donji stupnjevi kao što je donji stupanj Darul chilafe medrese. Osim ovih medresa i mekteba postoji veliki broj privatnih mekteba kao „Mektebi tefejuz", „Gjulšeni mearif", „Hadikai mešveret“ sultanijje i t. d. Dalje pos­ toji u Carigradu škola za risanje i pravljenje kipova „Ressam mektebi", koja iza evropskih ne zaostaje. Ona je još za vladavine Hamidove osnovana. Iza proglaše­ nja ustava su osnovane mnoge glazbene škole (musiki mekatibi). Pri ovom radu uz povjest služio sam se i djelom glasovitog M. Šem sudina: „Zulmet-den nura“ U članku „Muterekki medreseler“ vrlo je lijepo obradio medrese Zatim Darul fununskog tealima 1329. (malijje) izdanog i ostalih školskih i Darul chilafe propisa i zakona.. A. Ć Gospodarstvo. Muslimanska Centralna Banka. Mlada se ova domaća ustanova razvija postepeno i stalno u velebanku. Nije to nerazmjerni skok silom tražen, da bez obzira na prilike i razvitak postigne neku visinu, već je produkt samih prilika i velikog požrtvov­ Strana 189. nog rada, koji je uprava razvila oko izgradnje i konsolidiranja ovoga zavoda u pet godina opstanka. O sno­ vana u zemanu, kad su se na Balkanu dizale tmurne oblačine, kad je usljed nestalnih prilika bio na tržištu uzdrman rad i djelovanje ovakovom poduzeću, znala je uprava dalekovidnim mjerama čvrsto pribaviti kor­ milo mlade ove lagje i okupiti već u početku znatni dio muslimanskog kapitala. Odmah iza toga nadogje svjetski rat, a tim krize i osilacije na novčanom tržištu. Ta je banka znala i ovu najtežu opću novčanu krizu sretno prebroditi, te si u gospodarskom životu glavnog grada i zemlje izvojštiti važni položaj. U poslovnoj su godini 1917. trpjele sve banke rta istim posljedicama rata. Veliko obilje novca na tržištu i pomanjkanje novih trgovačkih i industrijalnih podu­ zeća nije bankama dozvoljavalo da svoje obilate pretičke koristonosno ulože. Ipak je ova banka znala veli­ kom susretljivosti prema mušterijama placirati u zajam još više novca, nego li prošaste godine. Kad promislimo, da su mnoge starije banke na sarajevskom tržištu iska­ zale' ove godine za milijune smanjenu lisnicu mjenica i svC danu dužnicima, a da je Muslimanska banka ove dv je stavke prema prošastoj godini za blizu 3 mili­ juna kruna povećala, rekli smo dovoljno za obilježenje žive djelatnosti, koju je banka razvila u ovoj grani poslovanja Dužnici banke uz mjenice i u tekućem računu od postan a zavoda prikazuju se, kako slijedi: dužnici banke uz m je n ic e : 1913., 2,476.715 kruna; 1914., 2,531.965 k ru n a; 1915., 1.959.187 kruna; 1916., 1,355.001 kr una; 1917., 2,231.337 kruna; dužnici banke u tekućem raču n u : 1913., 2,379.719 kruna; 1914., 3,677.391 kruna; 1915., 3,830.838 kruna; 1916., 4,820.949 kruna; 1917. 6,790.888 kruna. Da je banka mogla ovim naglo povećanim potre­ bama udovoljiti i još k tomeimati u gotovini i kod banaka za preko 2 milijuna kruna ima da zahvali veli­ kom povjerenju, koje je uživala na tržištu i uslijed kojeg su povjerenja i ove godine znatno porasli ulošci na štednju. Ulozi na štednju stranaka kod banke, koji su se u prvoj godini poslovanja kretali oko 1,400.000 kru n a porastoše u slijedećoj godini za 100 hiljada kruna, u trećoj godini poslovanja iznašaju 3,088.465 kruna u četvrtoj godini 5,261.133, a u zadnjoj poslovnoj godini 7,403.316 kruna. Porast bi u zadnjim godinama bio daleko veći da nijesu bankin* mušterije znatpe svote pridigle, te ih uložile u ratne zajmove. Ulošci su na štednju za svaku banku mjerilo povjerenja i solidnosti, oni su ujedno korijen, koji jedna banka hvata u publici, a taj u iznosu od preko 7 milijuna kruna nadasve čvrst i razgranjen. �Strana 190. Drugom je polovicom poslovne godine raspisana uplata na ostali dio temeljne glavnice koja je izuzetkom malog izfiosa članova na ratištu bila potpuno uplaćena. Banka je ove godine povisila dividendu dioniča­ rima na 51/« po sto. Usprkos trijeznog bilanciranja mogla se dividenda povisiti, jer su pričuvne zaklade bile i onako dotirane sa 10 po sto čistog dobitka. Oprezna se ova politika bilanciranja mora najljepše pozdraviti, tim više, što će poslije rata samo banke s jakim pričuvnim zakladama moći odoljeti svim osilacijama valute i eventualnim gospodarskim krizama. Banka je i u minuloj godini živo sudjelovala kod upisa ratnoga zajma. Megju muslimanima je glavnoga grada i zemlje povela jaku agitaciju, koja je i bila okru­ njena željenim uspjehom. Od prvog ratnog zajma do konca poslovne godine upisano je kod ovog zavoda preko 10 milijuna kruna na ratne zajmove, a u zadnjoj godini preko 2 milijuna kruna. Novčana snaga i pa­ triotsko čuvstvo bos. herc. muslimana govori i ovim činom najrječitije. Nova podružnica banke, koja je početkom ove godine u Tuzli osnovana, ima sve preduvjete razvitka, pak se ovaj ogranak mora tekom vremena uzdignuti na središte čitavog gospodarsko-kreditnog života u tuzlanskom okružju. U muslimanske je kulturne i dobrotvorne svrhe e ratne svrhe podijelila banka 150.000 kruna, iz priho­ da konzordjalnih poslova. Nadalje je isplaćeno u ine dobrotvorne svrhe pre­ ko 21 hiljada kruna i otrta mnoga sirotinjska suza. Muslimanska se centralna banka, kao novčani 1 go­ spodarski centrum muslimanskog življa u Bosni i Hercepovini razvila se do zamjerne visine i danas pred­ stavlja u gospodarskom životu zemlje činbenik, bez kojeg se ne bi dalo zamisliti nikakov gospodarski procvat ovih zemalja. U zadnjoj je glavnjoj skupštini dobila uprava ov­ last da dioničku glavnicu povisi na 5 milijuna kruna Veliki zahtjevi, koje će]izgradnja narodnog gospodarstva poslije rata postaviti na sve veće banke, naći će i ovu banku spremnom da s jakim vlastitim kapitalom dogje u susret svim tim potrebama. Vrijeme i način nove emisije pripušteni su sasma upravi, dok je od početka ove godine počela banka već raditi s dioničkom glav­ nicom od 3 milijuna kruna. Pričuvna je zaklada na koncu lanjske godine iz­ našala 238.499 kruna. Usvojenjem predloga glede po­ djele čistog dobitka povisila se ova zaklada za tek. go­ dinu na 300.000. — U razmjeru s temeljnom glavnicom predstavlja ova svota sigurnost od 20 •/#, kojom Se ni daleko stariji zavodi ne mogu pohvaliti. U lanjskoj je poslovnoj godini iznašala ta sigurnost 16 «/„ te je po tome porasla za 4 % . Već na početku tekuće poslovne godine, sa čitavom uplaćenom glavnicom od 3 milijuna kruna, pokriva pričuvna zaklada jednu desetinu temelj­ nog imetka, 6roj 11. 1 j'j Cisti je dobitak, koji je om ogućio te pričuve, rastao u razmjeru razgranjenja i već rečenog konsolidiranja God. 1913., 36.060 kruna; god. 1014, 126.245 kru­ na; god. 1915, 219.866 kruna; god. 1916, 257.484 kru­ n a; god. 1917, 262.133 kruna. U razmjeru s uplaćenom temeljnom glavnicom predstavlja čisti dobitak slijedeće postotke: God. 1913, 7 po stotinu; god. 1914, 8.5 po sto­ tinu; god. 1915, 14.5 po Stotinu; god. 1916, 17.2 po stotinu; god. 1917, 17,5 po stotinu. ,,H. D“. Organizacija muallima. P o n o v n a p r e d s t a v k a p r i v r e m e n o g od­ b o r a podnešena je zemaljskoj vladi dne 6. o. mj. u kojoj je zemaljska vlada zamoljena da povuče svoje riješenje od 6. aprila 1918. broj 70.563 i dozvoli or­ ganizaciju. Ovaj put je molba predana zamjeniku že­ ni ' ’skog poglavara i uručio ju je osnivački odbor pod vodstvom g. dra Mehmed ef. S p a h e , koji je u krat­ kim crtama objasnio nesnosno stanje naših muallima. Zamjenik poglavara je s osobitim interesovanjem sašao izvode g. Dra. Spahe i očito je bio iznenagjen izjavom, da najviša muallimska beriva iznose tek 7? Kruna mjesečno. Da potkrijepi ove izvode uzeo je riječ i član odbora A 1i b e g o v i ć i potvrdivši ovaj strašni fakat još je sa nekoliko riječi osvjetlio prilike, koje tište ove napuštene naše prosvjetitelje. Istakao je da auto­ nomna uprava nije gotovo ništa učinila za poboljšanje materijalnog stanja muallima i da sva njena regulacija sastoji u desetak — petnaest kruna povišice. Za vri­ jeme rata — reče Alibegović — dobili smo svega dvomjesečnu plaću kao potporu u 1916. godini, te 5 0 \ doplatak u godini 1917. I to je sve. Pozvani se za nas ozbiljno ne brinu, a nama nije moguće da se intenzivnije štitimo jer je obustavljena djelatnost udru­ ženja ilmijje, s kojim se na svoju nesreću fuzionirasmo, Lišeni smo organa, u kojem bismo zastupali svoje staleške interese, pa je li onda čudo, da smo ko niko živ i z v r g n u t i p o m o r u i u m i r a n j u od s u š i c e k o j o j se u s t r a š n o j o s k u d i c i ne m o ž e m o o t i ma t i . P o m o r m u a l l i m a u z a d n j e dvi je — t r i g o d i n e t r o s t r u k j e i č e t v e r o s t r u k , a uza sve to se pozvani ne bave ovim strašnim pojavama, i drže da je dovoljna njihova prazna riječ obećanja ili godišnja potporica, koja nije dolična ni običnih slijepaca, a kamo li ljudi, za koje reče saborski odbor da na njima počiva opstanak Islama u ovim zemljama. Njegova preuzvišenost zamjenik poglavara sa živim je interesovanjem i očitim saučešćem saslušao naše izvode i obećao da će nam .izići u susret što je �Broj 11 i 12. ,BISER“ više moguće. .To je obećanje ispunio već time, što se je prilikom bajramskog čestitanja kod reisul-uleme ras­ pitivao kako bi nam se dalo pomoći. No budući od strane Presvj. g. reisul-uleme nije bio informiran po nas utješljivo, osnivački je odbor podnio donju spo­ menicu i čvrsto se nada da će je i Njegova presvjetlost pomno pročitati i u njoj naći dosta gradiva za pro­ mjenu svog držanja prilikom ovogodišnjeg pretresanja vakufskog proračuna. Dosta nam je obećanja i lturumazenja. Na djelu se poznaje prijateljstvo. Predana naša predstavka glasi: Spomenica osnivačkog od­ bora za organizaciju muallima u Bosni i Hercegovini. Njegovoj Preuzvišenosti Maksu pl. Đurkoviću, zamjeniku poglavara zemlje itd. itd. u Sarajevu. Vaša p r e už vi š enos t i Strana 191. N a r i j e č i s e , istina, uvažuje naše stanovište i vakufska direkcija daje novinama saopćenje, koje sa­ drži i ove stavove: „Kakav je teret mualimima mekt:bi ibtidaija, lako je pojmiti kad se zna, da pred njih dolaze djeca, koja u najviše slučajeva ne donesu so­ bom gotovo nikakva kućnog odgoja, nego je dužnost muallima, da uz najveći napor zasade u tu našu djecu klicu uljudbe i islamijeta. .„Kakvo je stanje tih naših mualima, od kojih tako mnogo tražimo? „Beriva bi mualima u najmanju ruku trebalo mje* riti prema berivima učitelja osnovnih škola, pa kakav se pokazuje srazmjer? Beriva muallima ne iznose ni jednu trećinu beriva učitelja narodnih osnovnih škola!" ... N u d j e l a su o p r e č n a sa g o r n j i m ri j ečima, premda se zna da se od riječi ne da živjeti. Evo kako na djelu izgleda briga vakufske uprave za našu eksisteoiciju: Cjelokupne potrebe ibtidaija u 1914. godini iz­ nosile su K 345.021, a ove su godine predvigjene sa K 372.485. R a z l i k a j e d a k l e u s v e m u z a K 64 i o d t o g n i j e n i š t a o t p a l o n a p o v i š i c u n a š i h b e r i v a . Mi smo u četvrtoj godini rata plaćeni isto kat ' orije njegova početka. Primamo po 540, 600 i 72U K godišnje sadake. U okružnim mjestima imademo još godišnji doplatak od 120 K. I to je sve Dobrohotni prijem, kojim nas je počastila Vaša preuzvišenost prilikom predaje ponovne molbe za d o ­ puštenje naše organizacije ulijeva nam smjelosti, da Vašoj preuzvišenosti podastremo neke podatke o našem žalosnom i beznadnom stanju. Sa osobitim smo ve­ seljem doznali za intervenciju Vaše preuzvišenosti kod ' \ kako je sa drugima? Evo kako: pročelnika ulema medžlisa i predsjednika vak. m, Potrebe v. m. sabora i saborskog odbora bile su sabora, presvjetlog g. reisul-uleme za Bos. i Herc. u 1914. god. K 18.300, a ove su godine K 34.600 k^o št« smo se razočarali i nad odgovorom, što je Dakle skoro duple. Većinom bogatim ljudima iz dat Vašoj preuzvišenosti. ovih tijela duplirana je dnevnica i znatno povećani Tenor je tog odgovora: „Ne može im se pomoći," putni troškovi. pa nam dozvolite da ga sa nekoliko riječi objasnimo. Manjak na srednjoškolskim konviktima iznosio je Ako se pitanje našeg života i eksistencije posmatra u 1914. godini K 36.023, a ove godine iznosi K 114,000 k a o s p o r e d n o i a k o se nastavi sa dosadanjim P o v e ć a n j e d a k l e za n j e š t o v i š e o d t r i p u t a postupkom, odgovor je presvij. g. reisul-uleme tačan Slično je i sa sirotištem. U 1914. godini bile su i zaista nam se ne može pomoći. N u a k o s e t o p i ­ mu potrebe K 45.550, a sad je predvigjeno K 146.540. t a n j e m e t n e n a s v o j e p r a v o m j e s t o , onda će R a z l i k a j e d a k l e p r e k o s t o h i l j a d a k r u n a dobiti sasvim drugi izgled. Treba samo promijenit' i n i k o ne v o d i r a č u n a o t o m , š t o s a m a h r a n a dosadanje ishodište i uvažiti dva momenta, radi kojih s i r o t i š n o g p i t o m c a p r e m a š u j e b e r i v a ne se muallimi suprotstavljaju sadanjem mjerilu pri upo­ s a m o t r e ć i h , n e g o i p r v i h m u a f t i m a n a i btrebi v. m. prihodi. ti d a i j a m a . Treba već jednom priznati, da nama pripada Ne ćemo Se upuštati u daljnja nabrajanja, jer će prednost u obziru prvo stoga, š t o sm o s t a l n i n a ­ i gornje cifre biti dostatne, da Vašoj preuzvišenosti m j e š t e n i c i v. m. u p r a v e , a drugo stoga š to s e bude jasna slika postupanja sa nama muallimima. ci l j v. m. u p r a v e p o t p u n o p o k l a p a s a u d o Šta bi bilo vakufskim bogatašima, da svoje dnevnice v o l j e n j e m n a š i h č e d n i h i o p r a v d a n i h z a h ­ povisuju u razmjeru sa povišicom naših beriva? Zar t j eva. se u sirotištu i konviktu ne bi mogla uskratiti ili. bar § 5- „Štatuta" za autonomnu našu upravu glasi: reducirati mesna i mrsna hrana i zar je pravo, da oni „Cilj je vakufsko mearifskoj upravi: 1. da osniva i gotovo ne znaju za rat, a m i d a n e m o ž e m o ni uzdržaje džamije i druge islamske v j e r s k e , p r o s ­ k r u h a n a b a v i t i ? Da, ni kruha Vaša preuzvišenosti! v j e t n e i humanitarne zavode, 2. da odgaja i u z d r ­ A zar i nama ne treba odjeća, obuća, svjetlo i ogrijev ? ž a j e potrebni broj vjerskih zvaničnika i muallima, Kad koji muallim hoće, da tokom ferija štagod pri3. da odgaja muslimansku mladež u vjeri i u islam­ vrijedi prodajući luk, zelje i zelen vele n a m : to ne skom duhu i 4. da što moguće više proširi i učvrsti dolikuje. A dolikuje nas dovesti na prosjački štap i sveudilj nam davati milostinju od 40 do 70 K mjepoznavanje vjere u islamskom narodu.4' �Strana 192. Broj 11. j ,BISER‘ 12 Uz ostale nedostatke fali nam i službovna pragmatika te mirovinski Statut. Valja nam ih izvojštiti, jer ni vlastodršci ne daju dobrovoljno i predusretljivo. StrašnoMi smo na početku istaknuli cilj vakufske uprave i njen zadatak, pa ni na miskroskop ne možemo naći je da se ne vodi nikakva briga o siročadi muallima opravdanja za luksuzne izdatke oko izdržavanja sred­ što izdahnuše vršeći svoj blagosloveni poziv. Valja njoškolskih konvikata. Umjesto da se razvije snažan nam ih zaštititi. A može li se to bez organizacije? Stoga se usugjujemo još jednom zamoliti za rad za „Gajret" i upregnu sve sile oko povećanja nje­ govih prihoda, svaljena je briga za srednjoškolce na zaštitu visoke zem. vlade, jer bi i ona trebala voditi računa o stanju liudi, na kojima stoji dužnost pros­ centralnu vakufsku zakladu i njene prihode, koji i po ljudskom i po Božjem pravu pripadaju nama mual- vjećivanja jednog velikog dijela našeg naroda. Vaša preuzvišenosti! limima. Dok mi muallimi gladujemo ko niko živ, niti Dozvolivši nam organizaciju ne bi zem. uprava je pravo, niti sa „Štatutom" spojivo ono nerazmjerno povećanje deficita na konviktima za srednjoškolce. niukoliko narušila javnog mira i poretka. Naš bi rad Ovdje nam je još napomenuti, da v. m. uprava nema bio čisto kultarno-staleške naravi, a organizovani bili nikakve protivusluge za žrtve, što ih na račun nas i bismo od koristi i po ugled državne uprave u ovim naših jadnih obitelji pridonosi našim srednjoškolcima. zemljama. Naše je skromno mišljenje, da užasno stanje Uza sve to vakuf je i u ovo ratno vrijeme otvorio još nas muallima tangira i ugled same državne vlasti, jer joj prema autonom. „Štatutil" pripada pravo vrhovnog jedan novi konvikt. U „sirotištu' je znatan broj šegrta na raznim za­ nadzora, a time i neka suodgovornost za stanje, koje natima, koji imaju stalnu zaradu ili dobivaju potporu gore izložismo. Nadajući se da će Vaša preuzvišenost ovu našu sa druge strane. Ovaj se novac gomila u t. zv. „dječijem fondu', umjesto da se upotrijebi za dotične še­ spomenicu primiti k srcu onako, kako je od srca i pisana, častimo se unaprijed zahvaliti na predusretljigrte, a sa postignutim uštedama priteče nama ti pomoć. 1 srednjoškolskim sirotišnim učenicima mogla bi se voi. i u očekivanju što skorijeg povoljnog riješenja naći sredstva školovanja sa druge strana, pa bi i tu n ašt pregjašne molbe Sa osobitom se odanošću pot­ pisati bilo za nas obilne pomoći. O snivački o d b o r m u alllm sk o g udruženja. Konačno ističemo, da vakufski upravni aparat stoji godišnje K 177.173 d a k l e š e s t i d i o u k u p n i h p r i h o d a c e n t . z a k l a d e . Zar nije vrijeme zabaviti se sniženjem ovog prekomjernog izdatka i potražiti načina, da se uprava pojednostavi na korist onih, koji izvršuju cilj i zadatke v. m. uprave? sečno! D o l i k u j e v a k u f s k o j u p r a v i , da j oj s l u ž b e n i c i o b o l i j e v a j u i u m i r u od g l a d i ! Poruke uredništva. Iz gornjih se podataka jasno vidi da je sadanji sistem v. m. uprave sašao sa prave kolotočine, p a je c i l j p o d r e g j e n sporednim zadacima. Vakufska uprava ne pokazuje nikakva smisla i zanimanja, da skrene sa ovih stranputica i popravi učinjene pogriješke i strašne nepravde, što ih je počinila prdma najzasluž­ nijem dijelu v. m. službenika. Naše molbe i pretstavke ne piju vode; na naše se jadikovke gleda s osmjehom ciničnim nam se doskočicama zamazuju oči. A m i g l a d u j e m o i u m i r e m o . Da, s t r a š n o u m i r e m o o d g l a d i . Polagasmo nadu u svog vrhovnog vjerskog starješinu, nu i odatle nas ne ogrija obećano sunce. „Teško vam je, ali šta ćemo kad se ne da po m o ći?' Ta k o nas tješi naša uzdanica. Vaša preuzvišenosti! Davno je rečeno, da glad nema očiju. 1 pod pri­ tiskom te strašne nemani mi se odlučismo na ponov­ nu organizaciju, d a u j e d i n j e n o i u n i s o n o p o ­ t r a ž i m o i z l a z a iz ć o r - s o k a k a , u koj i n a s do v e d o š e pr azna obećanja. Što gore istakosmo nije sve, što imamo reći. H ajdar ef. F a zla g ić. Od jednog našeg suradnika pri­ mili sm o na uvrštenje ove retke: „U članku Hajdar ef. Pazlagića „ B r ig a z a n e j a č a d “ čitam na str. 123. „Bisera" i ovu tvrdnju: ,.Jedno s t o t i n u naše islam ske djece sm ješteno je zasebno u Vinkovcima, za koje se odbor iz Zagreba uz pri­ pomoć i sudjelovanje samih m ješćana za njih stara i brine. To stotinjak naše djece v i š e s t o j e i zapada isti odbor, nego li sva ostala djeca drugih vjera, kojih imade na hiljade na tamošnjoj prehrani i brigi. S to g a se n e m o ž e m o više na­ dati da bi se i nadalje mogla isl. siročad tamo udobno smjestiti". -- Dižem prsti Molim za što?! To jest: ne, zašto se ne bi više mogli nadati da nam u nuždi prijeko prehrane na pr. još drugu stotinu islam ske djece, jer kad bism o mi bili pravi muslimani i kad bi naši mogućniji ljudi htjeli pravo razumjeti one brige, kojim ih vjera Islam za nejačad zadužuje, to bi pi­ tanje inovjerskog staranja za našu djecu bilo za nas i sramotno i suvišno, - nego: za što više stoji uzdržavanje naše i s l a m ­ s k e stotinu djece, nego li sve hiljade drugih vjera?! Čuje se naime, da je prijeko od nas na prehrani du dvanaest hiljada djece i čisto fantastično zvuči, kad se kaže, da sto i dvadeseti dio od njih (islamska djeca) više stoje odbor nego li sva druga. Stoga bi nam tu tvrdnju Hajdar efendija trebao razjasniti. Onako kako je njemu prikazana “ Bujrunuz, Hajdar efendija! Uregjuje: uz redakcioni o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B ekir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d05b368ac9e1585741edecef28a6a659.pdf c61bf0bef2bb7da78e4376127aaeb9c2 PDF Text Text B R O j 13. i 14. „ B I S E R " izlazi i dva puta mjesečno i »o svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K ? 1 - , za učitelje (mualime i siromašne učenike Galebu) i vojnike bez sarže K 16‘- . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Liat M šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu G O D IN A III Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. BISER -1ST z n Sir en je islhm ske p r o s v je t e . Inngmel- i n umi n u n e i chvet un! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. = . Nepl aćena se pisma ne primaju. --------- E l - l s l a mu j al u ve la j ul a al ej hi l PLATIVO 1 UTUŽ1VO U Mo s t a r u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER1, Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rva m uslim anska n ak lad n a knjižara u M ostaru. 22. ramazana i 6. šcvvala 1336. MOSTAR 1. i 15. jula 1918. Promjena na hilafetskoj stolici. Umro car, živio car — -----Dvadeset i Četvrti dan ramazani šerifa zaklopio je trudne oči i otišao Svemogućem na račun »prvi ustavni sultan« Turske, merhum Mehmed Rešad Han V , a naslijedio ga je brat mu Mehmed Vehiduddin i u četvrtak dne 25 ramazana primio uobičajeno poklonstvo državnih dostojanstvenika i narodnog zastupstva Važan je to dogagjaj ne ‘ amo za Osmanlije, nego i za cio islamski svijet, jer je osmanlijski vladar ujedno i Halifa svih muslimana na zemlji Turska je danas jedina islamska država, što još posjeduje atribute s a m o c a I ne islamske države; njen je sultan jedini islamski vladar, što raspolaže jačom vojnom silom i što je u stanju, da tom snagom dovede do izražaja islamski karakter svoje države. U tom mu je i pravo na naslov Halife „Hatti humajun", što ga niže donosimo, ima za nas važnost naročito radi stavke: ,,Ve ehassi amal ve efk;arimiz a h k j a m i š e r i j j e m i z i n ve kanuni esisimizin t a m a m e n i d ž r a j i t a t b i k bulundigini bejan iderim." Da, zaista je vrijeme, da se turska uprava vrati nepresušnom izvoru sreće i narodnog blagostanja i u p o t p u n o j p r i m j e n i š e r i a t s k i h p r i n c i p a nagje spas i izlaz iz stanja, u kojem se nalazi ne samo Turska, nego i cio islamski svijet Ustavna islamska vladavina ne znači i ne smije značiti da emir bude orugje vlade i da slijepo udara svoj pečat na njene predloge i zaključke Halifina je dužnost da u granice šeriata dovede u prvom redu sebe i svoju vladu. I tek onda može biti govora — o spasu podanika i opstanku države. Jedan temeljni upravni princip Islama veli da se n e s mi j e s l u š a t i o n a j š t o t r a ž i k r š e n j e B o ž i j i h o d r e d a b a i Bože daj, da ovaj uzvišeni princip nagje u novom Ha liti svog iskrenog i odanog pobornika. Daj Bože, da se ovaj princip u prvom redu usprimjenjuje na držanje i predlože sultanove i Halifme vlade. Mnogo je turskih sultana, što se kitiše uzvišenim naslovom „Halifei rui zemin“, nu na žalost ih je vrlo malo, koji zaslužiše pravo na ovaj sveti naziv. I Abdul Hamid ga je nosio. A veliko je pitanje, da li mu je udovoljio i „prvi ustavni^ sultan. Mi ne ćemo omalovažavati neprilika, u kojim i je on djelovao, niti potejenjujemo zapreka, sa kojima se je borio. Ali ipak... ’ ipak se je mogao proširiti djelokrug Mešihata i povećati djelatnost njegova ureda. Veliki vezir i ostali ministri zvani su da se brinu potrebama Turske i njiho / je djelokrug prema tome kudikamo uži od mešihatskoga. Na žalost ovaj se hakikat potejenjuje. I Bože daj, da Mešihat novog Halife zasja drugačijim sjajem, pa postane živim žarištem brige i intenzivna rada za inte­ rese cjelokupnog muslimanstva. Dao Svemogući, da se pod novim Halifom zavedu zastupstva �Mešihata po svim centrima prostranog islamskog svijeta i da Mešihat dogje do svoje praVe uloge u islamskom svijetu. „T e a ru f i m u s l i m i n « najživlja je i najpreča naša potreba, a dužnost je Halife, da toj potrebi dadne jaku potporu i snažnu inicijativu. Vrijeme je da se već jednom na Mešihatu uvaži činjenica, da su njegovi zastupnici nužni isto tako, kao i zastupnici papizma, a da se prema o f e n z i v n o j djelatnosti raznih kršćanskih misija »za svetu propagandu , te organizovanom radu framasunskih i drugih J o ž a “ — postavi bar d e f e n z i v n a „organizacija za zaštitu Islama i njegovih principa. „Štampa je osma velesila", pa za što se i naš Mešihat ne bi poslužio njenim blagodatima? Naše je uvjerenje, da sadanji diplomatski zastupnici Turske nijesu u stanju biti i zastupnici Halile; baška državni interesi turskog carstva, a baška reprezentacija Halife svih Muslimana. Eto ovim i ovakim osjećajima ispunjeni smo prilikom sadanje promjene na hilafetskom prijestolju; ovim i ovakim željama pozdravljamo novog Halifu; ovim i ovakim šartovima pozdrav­ ljamo ponovno imenovanog Šejhul Islama. Bože poživi novog Halifu i podaj mu snage i odlučnosti, da udovolji teškoj dužnosti i preuzetoj odgovornosti prema Tebi i svim muslimanima. Raobi elhim ila kalbihi hubbe muhafezatid-din! * * * Mehmed Vehiduddin najmlagji je sin sultan Abdul Medžida, dakle brat preminulog Mehmed Rešada. Rogjen je 21. redžeba 1277. (12. januara 1861.) i preuzeo je vladu pod imenom M e h m e d H a n Š e s t i . Novom prijestolonasljedniku (šehzade) ime je A b d u l M e d ž f d e f e n d i, a sin je sultan Abdul Aziza. Rogjen je 27. juna 1869. „Tanin" veli da se novi prijestolonasljednik zanima književnošću i slikarstvom, te da govori francuski i njemački. Zna li arapski, o tom ne zbori organ mladoturaka. Saklb Korkut. Haiti humajun novog suiiana.’) Moj prejasni veliki vezire Mehmed T al’at pašo! Ušljed smrti mog uzvišenog brata sultan Mehmed Hana V. po Božijoj smo volji i prema propisima našeg ustava zasjeli na prijesto na­ ših velikih predaka. Obzirom na Vaše očite sposobnosti, te vjerne službe, što ste ih iskazali državi, potvrgjujete se i zadržavate u svojstvu velikog vezira, Musa Kjazim ef. u svojstvu šejchulIslama, te se potvrgjuje i novosastavljeno mini­ starsko vijeće i ostavljaju na svojim položajima svi upravni činovnici i suci. Spominjući se nastojanja, što ih je premi­ nuli vladar razvio oko uspostave i utvrgjenja ustavne vladavine, koja je jedino uporište za dobro države i naroda, radi čega je zaslužio zahvalnu spomen i z j a v l j u j e m o da j e n a š a n e p o k o l e b i v a o dl uk a i n a j v r u ć a ž e l j a , da se u punoj mjeri vrše i primjenjuju propisi našeg šeriata i ustava. ♦) U našim dnevnim i drugim listovima donešeni tekst hatti-hum ajuna - ne o d g o v a r a o r i g i n a l u i s toga dono­ simo izvoran prevod. Da se s uspjehom dokrajči ®pći rat, u koji se umiješaš o u svrhu osiguranja svog opstanka i svoje budućnosti, n a j p r e č a j e d u ž n o s t u j e d i n i t i s v e n a r o d n e s i l e. S toga je naša volja i zahtjev, d a s e p o ­ sveti v e ć a briga d i j e l j e n j u p r a v d e i o s i g u r a n j u j a v n o g m i r a i poret ka, da se više pažnje posveti očuvanju pra /ih islamskih običaja i osmanlijskog dostojanstva i ugleda, te da se učini kraj nevoljama i osku­ dicama naroda, koje su pošljedica sadarjeg stanja i čiji je uzrok u pretjeranom poskjpljivanju životnih namirnica. U svrhu pom lovanja ima se što prije sastaviti i predložiti iskaz uhapšenih ili privremeno prognanih (interni­ ranih) pol. osugjenika, koji su se popravili, kao i iskaz običnih kažnjenika, koji su pretrpjeli dvije trećiife dosugjene kazne. Izvan ratnog područja ima se dignuti opsadno stanje, pa ministarsko vijeće ima staviti predlog o grani­ cama tog područja. Kaznene stvari, što se iz­ van ratnog područja vode pred ratnim sudo­ vima imaju se ustupiti gragjanskim sudovima i ima se osobita briga posvetiti većoj proizvodnji i sregjenju gospodarskih prilika u zemlji. Od patriotizma i uvigjavnosti naših mini­ �Broj 13. i 14. „BISER*1 stara, narodnog zastupstva i cjelokupnog činovništva očekujemo, da će uzeti obzir na izvan­ rednu važnost sadanjih prilika i Čvrsto se uzdajemo da će nas prema tomu najizdašnije pomoći u nastojanju, što ćemo ga o s l a n j a j u ć i n a B o ž i j u po mo ć i z a g o v o r P e j g a m b e r a razviti u svrhu, da obezbijedimo državni opsta­ nak, povećamo njen ugled i snagu i postignemo njen razvitak prema sadanjim zahtjevima kulure i napretka. Pošto se politika mog časnog pretšasnika, koja ide za savezom i održanjem dobrih odnosa sa centralnim vlastima i našim susjedom Bu­ garskom u svakom pogledu poklapa sa pravim Šem suddin : Muslimu, bratu! *) Strana ltfb. interesima zemlje, biće nam misao vodilja, da ove na sreću postojeće iskrene odnose još više učvrstimo i proširimo. Uzdamo se u Božiju milost da će rat svršiti potpunom pobjedom savezne nam skupine. Da se to postigne, uvjereni smo, da će naše kopnene i pomorske bojne sile na svim frontama kao i do sad pokazati smjelost i junaštvo, a nemamo nimalo dvojbe ni o tom, da će i narod iza fronte i dalje ustrajati u požrtvovnom držanju. Da nas sve Gospodar Bog uputi. Amin bi hurmeti sejjidil murselin! 29. ramazana 1336. 8. jula 1334. (1918.) Mehmed Vehiduddin. A kad već jednom zvrkne ti oko, Ko u sokola, pučinom svijeta, Spazićeš kako žalobna bješe Do sada tvoja tjeskoba, sjeta. Svakoga dana, kad se probudiš, Sjeti se da si bez doma svoga, Svakoga časa sakupljaj snagu I goji sina s njom rogjenoga! Spazićeš, što sad ne vidiš jošte, Uspjeha pute a na sve strane, Vidjećeš, tvojom pred voljom, snagom Kako se ruše zapreke, brane! Hej širok svijete, istoče žarki, Tamo i preko gorja vrletnog, Zar ne bi bio poljana plodna ■ Za usjev rada hrabrog, viteškog' 1 Vidjećeš svijet bez megja za te, 0 voren, vidan, divan i plodan, Spazićeš stope kulturnog rada Od svojih pregja. — Potomak odan Zar nije u nas podloga čvrsta Morala, vjere, ljudstva i snage, Zar samo da se beznadno plače Zbjeno u kutu kućice drage? Poći ćeš tragom negdanje slave, Dizaćeš, zub što vremena sruši, 1 jurnut dalje, naprijed, u šir, U srcu snažan, vedar u duši. Vjekovi crni zbijahu tugu Na srce, dušu, pred oči magle, Krvari žiće, dugo krvari .. A1 čas nadogje promjene nagle. Za tobom staće islamska majka, Od trista ljeta što bolno rida I kliknut: Sretno junače pošo, Pa ma i preko kineskog zida I Pukoše lanci, stoljetne more*) Sa duše nesta, u zadnjem mraku Zora zarugje . . . Na noge biate, Čuješ nov miris u svježem zraku . Braća i sestre toplom će dovom Pratiti tebe svijeta glasom: 0 zdravo brate, vjesniče dana, Pregni za uspjeh, okrunjen spasom 1 Miris amanet, to poziv tvoj je, Djedova slavnih poljubac rajni: Saderi hrgju-koprenu s bića, Na mejdan stupi, ko čelik sjajni, Za tobom staće uzdanje naše, Nejaka mladež, al krepka, čila 1 klicat: Napried! Stić’ ćemo i mi — I do sad mladost nada je bila. Na mejdan rada, spreme i volje, Nadbijaj slabost u sebi svaku, I ko strukovnjak naprijed kroči, Udes će sudbu pisat ti lahku. Za tobom staće zavičaj mali, Tobom glasovit klicaće: Zdravo! Kiti se znanjem, otvaraj pute. Budi svoj u svom, — razumna glavo! Kapitulacije se misle. �„B18HT Strana 196 Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog prevodi: S alih Bakamovlć. (Nastavak.) Muslimani u sadašnjosti. A ra p i. Iza propasti arabskih država, Arapi su bivali podregjeni svakovrsnim vladarima. Od ovih ni jedan nije gledao, da usavrši arabsku naciju. I megju Arapima, do u zadnje vrijeme, nije se moglo pojaviti nikakvo bugjenje svijesti. Pod raznim državama .i,vladarima bijedni su si­ novi Arabije od svoga karaktera malo izgubili, a svoju kulturu i staru moć i slavu zaboravili. Uđaljivanje ovih država od islamskih propisa priučilo je Arape, da se podvrgnu absolutizmu. A budući je prirodno, da podani­ ci jedne absolutističke države ne mogu očuvati svojemu ževne vrline i karaktere i Arapi1su skrenuli 112 korupciju i donekle poprimili nevaljale ćudi. Ali, kraj svega toga, Arapi nijesu nikad došli u po­ ložaj, da napuste svoju narodnost. Danas kod Arapa ne­ ma osobe, koja se je odrekla arapske narodnosti. Šta više, Arapi su još prije nego su počeli stvarati države po kazivali vanrednu sposobnost, da mogu asimilirati' su­ sjedne narode. Tko ode u arabske.zemlje, taj nauči arap­ ski ma kojim jezikom govorio. Megjutim oni koji dolaza u turske zemlje, prem ostaju megju nama po dvadeset do trideset godina, ne mogu, da nauče turski ni dvade­ setak riječi. Stara slava i moć arabskog naroda i danas vrši psihološki utjecaj. Arabizam je kao i Islamizam jed­ na boja koja se neda obrisati. Arapi i danas posjeduju osvajalačku krjepost. Na svim predjelima svijeta Arapi i danas vrše svoj moćni upliv. Islam je m nogo koristio Arapima. Jedan Arap, ma gdje se god nagje u islamskom svijetu, smatra se plemićem i gospodinom. Arapskom je narodu mnogo koristilo i to što se nji­ hov jezik iz neku ruku smatra zvaničnim jezikom Islama. Na ovaj je način arabska narodnost uljegla i u Turke, i u Perzijce, i u Indijce itd. Svaki je Muslim«i: i pomalo Arap. Kao što se francuski jezik i Francustvo, te talijanski jezik i Talijansfvo gube u latinskom jeziku i rimskoj na­ rodnosti, tako su i razni islamski narodi zaronili u arabski jezik i narodnost. Arapski jezik je temelj neuci raznih islamskih naro­ da. A svakovrsnoj pak obuci temelj je Kuran. Osim toga činjenica, da je arabski vrlo sladak, vanredno milozvučan i naprosto matematički jezik, te važnost njegove stare li­ terature,. znatno su mu povećavali vrijednost. Na žalost, danas se ne uvažava arabski jezik koliko bi to trebalo. Osobito se ne može nikako oprostiti njego­ vo omalovažavanje od strane Osmanskog Carstva. Ako je turski politički jezik islamskog svijeta, arabski je nje- kroj 13. u a gov vjerski jezik. I sa ovim njihovim svojstvima treba da ove jezike prijestolnica Hilafeta naročito štiti. 1 turski i arabski treba da štiti sama država. 1 ^ u našim je školama arapski jezik oblagatan predmet, ali nesavremenost metoda i nesposobnost učitelja, nedezvo. ljava, da se od ovih predavanja postigne ikakav rezultat. Takogjer i softe koje po dvadeset godina sjedeći na ko­ ljenima uče po medresama, nijesu u stanju ni četiri redka arabski napisati. Da očuvamo naše islamsko obilježje trebamo arabski jezik praktično naučavati. Budući je a. rabski za svakog Muslimana, opći jezik, svi smo vjerom zaduženi, da mu posvećujemo toliko pažnje, koliko zaslu­ žuje. Ne zalazimo u bludnju smatrajući sebe odvojenim od arapskog jezika i svijeta! Jedino sa rasprostira jem arabskog jezika, Muslimani će se jedni drugima još više približiti. Pravo se islamsko bratsvo može postići samo onda kada se bude inegju braćom razgovaralo jednim teistim jezikom. Takogjer treba, d a i država zvanično uzme u za­ štitu arabsku književnost i štampu. Ove su za nju jedno vrlo važno oružje. Sionizam, koji je osnovan s namjerom da oživi židovski nacionalizam, prije svega u svoj prog­ ram stavlja oživljenje hebrejskoga jezika. Dakle neoproi pogrješka, da mi zaboravism o arapski jezik. Nek arabsiki ne ostane samo vjerski iezik upotreblja­ van isključivo u molitvama i na novcu. Svaki Musliman treba, da govori dva jezika i na pr. uz +urski ili perzij­ ski jezik treba da i arapski smatra svojini jezikom. Mi.-lim da je nemoguće napraviti tačiiu statistiku Arap,,, svakako je to vrlo teško i s troškovima skopčano. A ne može se povjerovati ni statitstičnim podatcima kršćanskih država. Takogjer, budući, da ni Arapi ne prave svoje statistike na evropski način, ni njihovi po­ daci nijesu vjerodostojni. Osim toga, teško je razlikovati pravog Arapa od arabiziranog. I vrste su Arapa razli­ čite, a njihova narječja takogjer nejednaka. Dakle ove je teme nužno ispitati na pose i na dugo i široko. Koliko ima vrsta Arapa? Kakva je megju njima razlika? Koliko su im nejednake ćudi, običaji, naravi, temperamenti, dialekti i osjećaji? Eto jedno opširno područje proučavanja! 2ao nam je, d u ovoj stvari, našim poštovanim čitaocima, nemoženio dati potrebitog razjašnjen ja ; megjutini ipak ćemo pokušati, da napravimo jednu statis­ tiku. Prava domovina Arapa je bez sumnje, Hidžaz. Od Hiđžaza južno Jemen, sjeverno Sirija, cijeli Džezbet-ul Arab (Arapsko poluostrvo), Perzijski Irak, Mezopota­ mija, cijela Sjeverna Afrika (Egipat, Cirenajka, Tripolis, Tunis, Algerija, Marokko) geografski danas sačinj vaju arapsku domovinu. U ovoj širokoj pokrajini Vcći< a je naroda arapskog plemena. I ako postane nezavisna sačinjavaće jedno ogromno carstvo, jednu jedinstveni i istorodnu državu. Provincija Hidžaz ima, od prilike, jedan milijun sta­ �Broj 13. i 14. ,BISER" novnika. Stanovništvo Jemena iznaša, po tvrdnji Husein Hihni paše šest, a po mišljenju guvernera Jemena Tevfigbega tri milijuna. Po mome mnijenju, sa Asirom, Adenom i Imam Jahjau pođregjenom Ssdom, šeharom i ostrJim, te kada se ubroji megju Turskom i Engleskom prijepornih »devet kotareva«, stanovništvo ove pokraji­ ne, koju stari narodi nazivahu »Sretnom Arabijom« iz­ naša pet milijuna duša. Osim toga držim da sveukupno stanovništvo Hadremuta, Meskata, Ummanaj Bahrejna, Kuvejta, Anze, Šemmara, Rub-ul-Halie, Nedžda i dr.’, neće m nogo preći preko pet milijuna. Od ovih zemalja i ako je Hidžaz politički izravno pod Turskom, nemože se u njemu zanijekati upliv mekkanskog Šerifa. Naša je osobita želja, da ova sveta zemlja ostane u častnom po­ ložaju vjernosti prema Osmanskoj dinastiji i daleko od utjecaja Engleske i Franceske. Otomanska vlada treba da ovo dobro drži u vidu i da »hidžasko pitanje« smatra jednim od najvažnijih pitanja. Jer hidžasko pitanje da­ nas sjutra može da bude jedna neprilika. A hidžaska željeznica je opet jedno drugo pitanje. Engleska nastoji svim silama, da osujeti važnost ove pruge. I akabanska afer-. je jedino radi ovoga na javnost izbila. Lijepom uporabom Hidžaz je za našu državu jedna velika snaga Ali zlouporabom, Bože sačuvaj, može da prouzrokuje za Carstvo i Hilafet a uslijed tega i za cijeli Islam, propast d uništenje. Neka naši državnici nikako nezab o rv ljaju , kako su pretendenti Hilafeta sultani iz po­ rodice Idrisovića u Marokku, stupili pod gospoc' 'o Francuske i kako ovo sačinjava jedan veoma užr >rimjer. Položaj Mekke je kritičan. Njen život ne sliči ži­ votu drugih gradova. Od nje ne treba ništa očekivati, nju treba hramu Engleska priznaje vladarima šejhove od »devet srezova« koje smatra adenskim Hinterlandom. Ako mi ove i druge ne budemo smatrali prinčevima, naše će mjesto zauzeti svakako oni koji su najdarežljiviji. Svakako se Engleska, kao jedna velevlast, koja ima naj­ više islamskih podanika, u tim krajevima vrlo oprezno ponaša. Ona drži Arabsko poluostrvo, naprosto u op­ sadnom stanju. Suez i SinajsJđ poluotok je defacto u njenim rukama. Uprava Turi-Sina-a je povjerena ratnom nadzorništvu, komu je šef engleski komandant, a koje je odijeljeno od ministarstva nutarnjih poslova u Egiptu. Kabeli su u njenim rukama. Ishodište Crvenoga Mora, njiihov je pravi posjed. Ostrvo Perim, koje se nalazi na sred Bab-el-Mandeba, dobro je utvrgjeno. Adan se kao jedna kaplja ulja svakim danom širi. Taj se predjel ubra­ ja u najvažnije tačke na svijetu. Otale Engleska cilja na Jemen. Jemen je pomoću Engleske sav naoružan. A Haclramaut je jx>d kontrolom Engleske. Blizu cbale Kuria-Muria otoci, na dalje ostrovo Sokotra a prama njoj britrka Somaliland (Berbera) njojzi pripadaju. što se tiče Perzijskog zaljeva: tamo Engleska pot­ puno slobodno vrši svoj upliv. Na ovome moru je oružnička služba, kabeli, svjetionici, trgovina, krmanjenje, sve u engleskim rukama. I ostrvo Bahrein je prije Strana 197. nekog vremena nekako tako prešlo u engleski posjed. Paralelna perzijska obala, uslijed sporazuma sa Rusi­ jom, sačinjava uplivnu zonu Engleske. Isto kako je Engleska sa akabanskom aferom htjela osujetiti važnost hedžaske željeznice, tako je želila sa kuvejtskom aferom uništiti bagdadsku željeznicu. Za to je El-Kuvejh i na dalje El-Kutr i drugi predjeli, koje en­ gleska zvanima intriga smatra zakonitim posjedom. Engleska iz ovih mjesta zvamično cilja na našu zem­ lju. Ovo trebamo dobro znati. Mislim, da su na temelju tajnih konvencija, koje je Engleska sa drugim velesilama sklopila — isto kao što je nekada francusko-engleskim ugovorom Tripolis dat Italiji — *i ovi predjeli ostavljeni Engleskoj. A u Maskatu je francuski upliv dosta velik. Ovaj je predjel evaniicno skladište francuskih kriumčara, koje nji­ hova država protežira. Otuda svakovrsno oružje i osta­ li zabranjeni predmeti slobodno prolaze u arabske zem­ lje. Kritičan je položaj i otoka Kamaran i Farsan na Crvenom Moru. U Asiru je Idrisov upliv moćan. Asir je na žalost, od talijanskog rata poprimio ozbiljni značaj. I budući roji do Hedžaza njegovo je pitanje veoma važno. Uprav* je sistem Jemena sumnjivog karaktera. Spora­ zum, ko učinjen sa Imam Jahja-om ne držim, da nam mož ,u njemu osigurati trajnog mira. Sejjid Jahja se, po ugovoru priznaje nezavisnim emirom. I njegova se vlada u Jemenu priznaje. Da ovaj Imam, oslanjajući se.na svoju nezavisnost, jednim danom sklopi kakav ugo­ vor sa Engleskom, Francuskom i Italijom, ili da koja od ovih velesila drsko napadne ovu »nezavisnu« drža­ vu, kako bi se ova afera riješila po megjunarodnom pravu? Prosudite. U Jemenu opet zadiitska sekta, sa hilafetskog glediš­ ta sačinjava jedno zamašno pitanje, jer po vjeri Zejdita osmanlijski Hilafet nije priznat. U unutrašnjosti pak zemlje upokorenje je Ibni Rešiida, Ibni Suuda i drugih emira radi1 našeg opstanka veoma nužno. Ako se ni ovo ne upotrebi, i ovi će pre­ djeli kad li da li dopasti engleske zaštite kao i Kuveih. I opet kadli tadli postaćemo engleski susjedi na granici provincije halepske ili musulske. Vrlo dobro poznajemo kojim metodama, i kakvim neznatnim i izmišljenim uzro­ cima Engleska pribavlja kolonije. Zato budimo oprezni. Da se otvorenije izrazimo: Velika Britanija je svetu Kaabu a po tome sveislamski Hilafet i Osmansko Carstvo uzela u opsadu. Danas je engleska politika posve otvo­ reno uperena proiiv nas. Ova je država na temelj u svo­ ga sporazuma, sa Rusijom danas — kako sam to više puta naglasio - - napustila doktrinu Lorda Beaconsfielda i davno izišla .iz položaja, da bude na našoj strani. Na kome je god stanovištu »pomirljiva« Rusija prema našoj egzistenciji, na istome je stanovištu i Engleska i trabant ovih obaju Francuska. Siriju je — ako se ne varam — kao kompenzaciju Engleska ostavila Franceskoj. Na žalost, francuski su �Strana 198. „BISER* misioneri i njima odani sirijski kršćani ovu svetu zemlju otrovali. Moral je u Siriji na vrlo niskom stepenu. Da nema islamske revnosti i Damask i Bejrut bi se pokvarili kolik i Libanon. Libanon je veliko brdo smutnje. O so­ bito da ima svoj zaljev, učinilo ga je posve privrženim Francuskoj. Francuska punom parom radi da Siriju učini drugim Tunisom. Zato joj je od prilike i teren povoljan u ovim krajevima Francustvo je mnogo' uptivisalo na Siriju. Od srca želimo, da se naša država ma­ lo ozbiljnije pozabavi ovim arabskim pitanjem. Geo­ grafski ubrajamo u Siriju: provincije Bejrutn, Damaska i djelomično Halepa (Aleppo) te Libanon, (Džebeli Libnan) i njegovu okolicu. Biće da ovdje ima tri i po mili­ juna Arapa. Iskreno je željeti da se kršćanski Arapi što više približe arabskoj zajednici, da ne naginju evropskoj politici i da se m oralno poboljšaju. Evropejci ove izrabljuju u osvajalačke svrhe. A ori uslijed misionerskog i klerikalnog odgoja zatražuiu nezavisnost ili autonomiju Sirije. Jer, ako bi se Sirija politički ili administrativno od nas odvojila i sačinjavala autonomnu ili nezavisnu državu, oni misle, budući su od drugih Sirjianaca Muslimana tobože napredniji, da će moći lahko dobiti državne službe. Zato oni potiču Muslimane na nevjeru prema našoj državi i megiu nji­ ma šire misli o nezavisnosti. I pitanje arabsk >g Hilafeta oni su izbacili. Neka Sirijanci dobro upamte ako im se zemlja od nas odvoji, da neće biti samostalna nego naprotiv jedna druga Algeriia ili Marokfco. Shrski -krš­ ćani bi želi!i igrati ulogu, koiu igra mala grupicr. Konta u Egiptu. U istinu Kanti koji sačinjavaju pet postotni dio stanovništva u Egiptu,- zapremaju najveći dio dr žavnih služba. I Palestina je od glavnih arapskih zemalja. Pale­ stinom smatramo okružje Kudusj 'Jerusalim), njemu susjedne krajeve kao Nablus i drugo. Stanovnika ima tri milijuna. Ovaj je kraj pozornica raznih stranih i ži­ dovskih aspiracija, A budući je Palestina i kršćanska sveta zemlja, ima internacionalno svojstvo. I ovo je njezino megjunarodno svojstvo uzrok da stoji pod osmanlijskom upravom. U Palestini su dozvoljene svakovrsne nevaljaštine, prijevare, zlobe i intrige. Svaka vjera, sve sekte, sve države, sve misije i sve stranke se u ovoi svetoj zemlji natječu. U ovim zadnjim vremenima i sinovi se Izraela žele smjestiti u Palestini. Osnova je sionističkom rodolju­ blju ova. Ove se teme, premda sačinjavaju jedno važno pitanje, toliko ne tiču našeg pitanja; zato ću preko njih preći. Treća- otomanska arapska grupa stanuje u provin­ cijama Basri, Bagdatu, Mosolu, koje zovemo Mezopo­ tamijom, te u okružjima Mardinu i Zoru. Broj ovdašnjeg cjelokupnog stanovništva od prilike izlazi na dva i pol milijima, a broj čisto arabskog stanovništva na dva mili­ juna 'duša. Basra je ekonomski pođ engleskim uplivom. Ovaj upliv ide sve do Bagdada. Megju narodima Mezopota­ mije nalazi se nešto Kurda i malo Turaka. Neznatni se Kroj 13. i 14 je dio Arapa tu nastanio u davnini i pripada djelomice Islamu, a djelomice raznim kršćanskim crkvama. U Bag­ dadu se nalazi i nešto Židova. Ne zaboravim o još odprilike po milijuna Arapa, koji su nastanjeni u provinčiji Arabistamu u Perziji. Broj arapskog stanovništva u Aziji prikazujemo na slijedeći način: (Neka se ne zaboravi, da su sve brojke približne). . Hedžaska provincija ........................................ Jemen, Nezavisni Jemen, Aslr, Devet »re­ 1,000.000 zova, A d an......................................... 5,000.000 Oman, Maskat. Bahrein, Hadramaut, Nedžd, Kuveit, RuVul-Hak, Anze, Šammar, Itd. . 5,000.000 Sirija .................................................................. 3,500.000 Palestina.................................................. 500.000 Mezopotamija . . . . 2,000.006 Iraki-Ađemi (Persijski Irak)............... 500.000 Broj Arapa u Zapadnoj Aziji . . 17,500.000 Od ovo sedamnaest i po milijuna, od prilike je je­ dan milijun nemusMmana. A drugi jedan milijun i možda malko više je Zejdita. Druzi i Mutevalije sačinjavaju vrlo neznatan broj. <\ko se od ovoga zbroja odbije dva i.pol milijuna u Aziju ima petnaest milijuna Araba Sunnka. Od ovih je najmanje dvanaest milajona pod turskom upravom. I Sa kimi ornog gledišta megju ovo petnaest milijuna Ar i, postoje velike razlike. Dok ’u Siriji ima vrlo na­ prednih Arapa dotle se plemena, koja hodaju izmegju Da­ maska Mezopotamije nemogu smatrati baš toliko rivi11? -itnim. Takogjer postoji velika razlika i po običajima i mo­ ralu megju ovim milijonimi. Treba da ne zaboravimo ni jezične razlike, a osobito one koje se tiču izgovora. Pregjimo na Afriku: Afrika je dio zemaljske kuglje, u kojem su Musli­ mani u mnoštvu nastanjeni. I razmjerno nam je tačnaje poznat broj njihova stanovništva: Egipat (strance ne ubrajamo) .......................12,500.000 Egipatski Sudan ..................... 5,000.000 Tripolis, Cirenaika ........................................ 1,000.000 Tunis (osim s tr a n a c a ) ................................... 1,500.000 Algerija (ta k o g jer)............................................ 5,000.000 Marokko (vr o p rib liž n o )....................................10,000.000 S a h a ra .................................................................. 5,000.000 Francuski S u d a n .................................................15.000.000 Senegal i dr., Centralni Sudan, Vadaj, Bag rm i i dr.............................. 5,000.000 Republika L ib erija............................................ 500.000 Engleski Sudan, Niger i dr............................. 8,000 000 Njemačke kolonije Togoland i Kamerun 2,500.000 Kongo, Kaplandija, Mozambik, M adagaskar, Njemačka istočna Afrika Zanzebar . . 3,000 000 Britska istočna Afrika Uganda i dr. . 2,500.000 Abisinija, Eritre'a i d r ................................... 2,500.000 Ukupr.o. . . 79,000.000 �Broj 13. i 14.. Ovoga islamskog stanovništva je veoma veliki i razni dio Arap ili arabiziran. Ovi se posljednji ne razli­ kuju od Arapa, Šta više i Crnci su po jeziku i osjećaji­ ma stupili u ogromnu arapsku zajednicu. Ovi su nasta­ njeni u Abisiniji, Senegalu, Senegambiji, Sierra Leone-u, Republici Liberiji, Kongu, Južnoj Africi, Ist. Njemačkoj koloniji, Engleskim kolonijama, Madagaskaru,- Mračnoj i Centralnoj Africi, i Južno-afričkim francuskim koloni­ jama; u kratko omi stanuju u svim predjelima ovog mračnog dijela svijeta. Dakle kako smo gore izložili u Africi ima bez pretjerainosti osamdeset milijuna Muslimana. Ovih je _ kako gore rekosmo - - najveći dio arabske narodnosti. Ne možemo tačno kazati koliko se od ovih naroda nalazi pd kojom državom. Osim Algerije i Tunisa, u francuskim kolonijama kao i u kolonijama Engleske, Njemačke, Italije, Belgije nije obavljen popis stanovniš­ tva. Sve su brojke u statističkim knjigama ovome pri­ bližne. Megju ovim se Muslimanima opaža velika razlika u kulturnom pogledu. Dok u Egiptu ima veoma prosvjećenih i naprednih Arapa, dotle oko Ekvatora možda ima i divljih Muslimana. Politički je položaj Egipta najčudnovatiji. Ova po­ krajina, kako je to sa gledišta općeg i internacionalnog prava u vrlo važnom djelu Mr. Cochery-a dokazano, nije drugo doli jedna, otomanska provincija. Egipat ni­ je jedna privilegovana pokrajina, nego je Kediv lan koncesionirand činovnik. U pogledu općeg pra\ on nema absolutno i nikako vladarskog svojstva. O r je heredićami guverner, sa širokom nadležnošću. Engleska — faktični je gospodar Egipta - tamo nema nikakva prava. Ova je država stvarno okupirala Egipat, ali čudnovato da ni iz koju ruku ne zhtijeva na nj prava. U kratko rečeno, Egipat je d e j u r e jedna os­ manska careva provincija i Kedivova država, a d e f a c t o jedna engleska kolonija. Egipat je zemlja u kojoj je najviši evropski upliv. Kako egipatska državna bla­ gajna stoji u zalogu Evrope, tako je tamo i jedan važni dio privatnih posjeda, kao zalog u rukama stranih nov­ čanih zavoda. Vlada je upravo od Engleske zaplijenjena. Takogjer se sve države koriste kapitulacijama (povlasti­ ce evropskih podanika). Egipat je osim njegova naroda, svačiji. Engleska kontrola najviše drži do toga, da se uro.gjenici nebi probudili. Zato kontrolna vlada unišćuje javnu nastavu. Narodu ne da očima progledati, na­ rodne stranke tlači i prijekim sudovima kazni. Pošto dobro poznaje lakomost državnika za novcem, Engles­ ka je vlada Kediva i njegove državnike pustila slobodnim da nagomilavaju blago. Ali im je, za ovo iz ruku odu­ zela sav upliv i moć. Kada se nezakoniti vladalac i zako­ niti upravnici jedne zemlje združe, šta se vise može od nje očekivati? Zato.se Egipat svakim danom upropašćuje. I ako ima malo prividnog blagostanja, sve je ono što se čini u ime i na račun Evropejaca. Egipatska jer , BISER' Strana 199. visoka klasa — vrlo daleko da bi bila Arap — za zem­ lju jedna velika nesreća; neprestano joj krv ispija. Ali hvala Bogu, narod je u ovo zadnje vrijeme - usli­ jed ovog pritiska progledao očima. U Egiptu je nacio­ nalni pokret ozbiljno započeo. Novi Egipat shvaća Ev­ ropu i vigja njezine metode i pravila, koja su je učinila moćnom i naprednom te počimlje raditi evropejskom glavom. Najviše što daje zabrinutosti za Egipat jest o s­ kudica narodnog karaktera. Držimo da će ideje o Panislamizmu i spašavanju Egipta, kojp sfe svakim danom šire u zemlji proizvesti, da se i narodni karakter ponovno rodi. Mi se ne na­ damo ni čemu od egipatske visoke klase. Ostvarenje na­ ših želja očekujemo jedino od naroda. Ovaj je pak na­ rod do skrajnosti vjeran prijestolnici Caistva i Halifata. Megju njima nema nevjernih. Ako se tu i tamo nag je po koji protivnik, ti su agenti Engleza i Kediva. Engleska odobraje i ispunjuje i najsitnije želje kedivske stolice. Zato je u Kairu ognjište bune i smutnje, koje nepre­ stano gori. Kopti su jedna nesreća po Egipat. Takogjer i stran­ ci kvare ovu čestitu zemlju. Cijeli Egipat za strance radi. A Fngleska država vlada Egiptom na način koji je vrlo oprec m i nedolikuje čovječanstvu. Svi su agenti Engles­ ke u Egiptu pronevjeri]ive, rasipne, sebične i raskala­ šene osobe. Ovi smatraju Egipat zakupnini imanjem. Islam se svakim danom ponižuje u Egiptu. Visoka klasa pošto se je rio navikla na (obilne) visoke plaće, lijepe poslove i mita služi za ostvarenje želja Engleske. Ponovno velimo: Egiptu nema koristi ni sreće od njegove isoke klase, njegovih velikaša i engleskih ko­ lonizatora. Narod je, koji će se u budućnosti koristiti zaposlenjem ili slabošću Engleske i Egipat izvesti na put spasa. Ta svakako su drugi napadači i kradljivci. (Naetaviće se.) Mevaizi dinijje. Muhamed S. Serdarević: Budimo muslimani!*) Mnogi se od nas tuži na zaostalost našeg mus­ limanskog elementa u kulturnom i prosvjetnom pogle­ du. Neki opet ističu naš zastoj i nazadak u ekonoms­ kom pravcu. Jedni upiru prstom u naš manjkavi i loši odgoj u religiozno-moialnom pogledu, u našu indiferentnost u vjeri i iskvarenost u moralu. Neko pota­ kne i to, kako je zdravstveno stanje našega milleta sla­ bo i da je sadanja generacija većinom kržljava i slabo razvijena. Neko opet iznosi sasvim drugo. *) Prenosimo ovaj članak iz ,,Gajretova‘ kalendara za godinu 1333 - 1915., jer je odraz mišljenja merhum Serdarevića, pa se i iz njeg može zaključiti kolik' nas je gubitak zadesio njegovom preranom smrću. Op. ur. �Strana 200. ,BISER' Kako se vidi, po srijedi su razni pogledi i gledišta, s kojih pojedini ljudi kritikuju naš islamski millet u ovim zemljama, Pitanje se sada nameće: šta da se čini, kako tome da se doskoči i istaknute mahane po­ prave. Na ovo su pitanje razni odgovori. Moj je odgovor: budimo muslimani! Da! Budimo muslimani, pa ćemo tako izliječiti sve svoje socijalne rane i popraviti sve nam zajedničke mahane Ovaj će moj odgovor možda biti nekome smiješan. Ali ništa za to. Malo se strpimo! Šta mislim pod tim: budimo muslimani! Ta zar mi nijesmo to? Neko će reći: jesmo vala i previše, a neko će možda dotati: s toga i jesmo u nazatku. Ne mislim pod tim, razumije se, reći: budimo ljudi, koji nose imena: Hasan, Mehmed, Mujo, Ragib i t. d. niti: budimo onaki, kakva je danas ogromna većina ljudi, što se zovu muslimanima! Prije nego kažem, što mislim pod gornjim riječima, moram odbiti tvrdnju, da smo mi i previše muslmani, i da bi to bio uzrok našem nazatku. Mi ne samo da nijesmo previše muslimani, nego se nijesmo ni pri bližili muslimanstvu. Gornja tvrdnja može poteći samo od onoga, koji ne poznaje, šta je Islam i šta sve on traži od svojih Sljedbenika. Mnogo se može čut i riječi, da je naš narod puno religiozan (mmedejjin). Ja sam se o protivnom uvjerio bar što se tiče iašeg musli­ manskog elementu. Poznato je svakom , da veliko neznanje vlada u našem elementu. To ne može niko pcreći. I baš radi toga nastojimo da podignemo Što više mekteba, da postojeće reformiramo, da medrese reorganizujemo i da podgojimo što veći broj valjana hodžinskog podmatka. Narod, a tako i pojedinac, koji ne poznaje svoje religije (vjere) kako će biti u stanju da se drži njezinih odredaba i naputaka, odakle da bude religiozan? Jedna od najglavnijih ustanova dini Islama jest namaz, a od najvažnijih i najpoznatijih zabrana je pijenje alkoholnih pića. Šta mislite, koliko postotaka u redu vrši dužnost klanjanja namaza i k*liki je broj onih, koji se od alkoholnih pića posve abstiniraju? Samo to pomislimo, pa sudimo, je li naš elemenat puno religiozan ili nije ni dovoljno! Budimo muslimani! Iz ovih riječi razumimo ovo: budimo pravi Sljed­ benici Islama, udovoljavajmo tmoir.e, što Islam od nas traži? Šta traži od nas Islam? On traži od nas u prvom redu, da se očistimo i odmah za tim da očišćeno odjenemo pristojnim ruhom i da ga uresimo. Traži da očistimo um, srce i dušu. Trebamo očistiti se od: bezboštva (ilhad), više.oštva (širć)r, krivovjerstva (akaidi faslde) i bajka te praznov­ jerja (hurafat ve evham). Stanimo malo kod ovoga i zabavimo se sa par riječi 1 Bezboštvo — ili ateisam — je jedna strašna bolest, čiji se tragovi osjećaju i u socijalnom životu Br°j 13. j u ljudi i naroda Ono je izvor svakom zlu i nesreći svakom lopovluku i opačini. Bezboštvo je jedna veoma gruba mahana, jer sa sobom povlači bezbroj drugft mahana i uništuje mnoge vrline. Bezbošstvo znači u mirno doba demoralizaciju i rušenje svih temelja pra­ vog ćuđoregja, vjerolomstvo i izdajstvo, laž i prevrt­ ljivost, a u ratno vrijeme mlitavost i malaksalost, neizdrživost i popustljivost, poraz i sramotu. BezboŠcu manjka pouzdanje u Boga, koje čovjeku, ulijeva snagu i polet, njemu fali lijepa nada u bolju budućnost i ne dostaje mu utjeha, potrebna u bijedi i nepogodama, za to je uvijek spreman počiniti na sebi samoubojstvo. Ja zastupam mišljenje, da je bolje biti pristaša i najgore religije nego biti bezbožac. Jer i najgora reli­ gija sadržaje u sebi nešto lijepoga i dobroga, imade makar nešto moralnih zasada i nosi sa sobom makar mali dio etičkih principa. Uz to ispovijeda vjeru u Boga velikoga i u sudnji dan, što obično mora — ako je samo ta vjera tvrda — da imade za pošljedicu natjecanje u dobru i bježanje od nevaljaština. Budući da tako stvar stoji s bezboštvom, Islam nalaže u prvom redu, da um očistimo od te strašne 'iusne bolesti. (Nemogu se ovdje upuštati u ocrta­ van onih drugih mahana, od kojih treba da um svoj očistimo fvišeboštva, krivovjerstva i praznovjerica), jer bi me to predaleko odvelo.) Kad um očistimo od spomenute plijesni, trebamo g* uresi zdravim vjerovanjem: vjerom u jednog sve­ moćnog Boga, koji je izvorom svake dobrote, ljepote i savršenstva i. t. d.‘ i. t. d. te vjerom u druge istine, štu ih Islam uči. Svaki čovjek nešto vjeruje pa i sami bezbožac Šta trebamo da vjerujemo i kako? Istražuj, ispituj, umuj, filozofiraj, najposlije će se doći do onaga, što Islam naučava, jer su on i zdrav razum — bliznaci!*) Srce trebamo očistiti od svih ružnih svojstava i nevaljalih ćudi: od oholosti i taštine, od zlobe i zavisti, od pizme i osvetlji vosti, od škrtosti i rasipnosti, od razuzdanosti i reskalašenosti, od tvrdoglavosti i bezznačajnosti, od okrutnosti i nesmiljenosti, od drskosti i bezobraznosti, od slrašivosti i malodušnosti, od lako­ mosti, oporosti, srditosti, svadljivosti i t. d. Ukrasiti ga pak trebamo svojstvima, gore protivnim kao što s u : dobrostivost, milosrgje, pravednost, darežljivost, umjerenost, hrabrost, značajnost i t. d Dušu trebamo očistiti od svih grijehova i neval­ jalih činova kao što su: ubijstvo, kragja, otimačina, kriva zakletva, objeda, bijeg iz bojne linije, osornost i neposlušnost prema roditeljima, prostitucija, pijenje *> Ovim se ne će kazati, da se sve vjerske istine islamske mogu postignuti samim razumom. 0 to ne! Inače ne bi vjera t. j. božja objava trebala. Nego se ovim hoće da kaže, da ništa što Islam naučava, pa i one stvari do kojih samom pameću ne možemo doći, ne dolazi u sukob sa zdravim razumom, kako bi ga ovaj smatrao jednom nemogućnosti i apsurdom- �Broj 13. i 14. ,BISER“ opojnih pića, igranje s novcem, propuštanje pojedinih vjerskih dužnosti i t. d. i t. d. Svaki grijeh što ga čovjek uradi, čini loš utisak na dušu i ostavlja na njoj neku mrlju. Čovjek, koji ogrezne u grijehe, zamrlja svoju dušu, koja inače mora biti čista kao kristal, ako se misli na njezino spasenje i ulazak u kuću vječnih ljepota i naslada. Ova je kuća nepojmljivo čista i samo čiste duše imadu u njoj mjesta. Grijesi su osim toga kao bacili, koji proizvode u duši čovjekovoj razne bolesti, što će ih ona trpjeti odnos­ no njihove posljedice osjećati tek poslije, a to je u drugome svijetu. Neka griješha djela, kao šio su pro­ stitucija i opojna pića prouzroče u čovjeku bolesti, što ih on podnosi za svoga zemnoga života, osvećuju mu se dakle odmah, a sva bez razlike uzrokuju bolesti za dušu, koje će ona patiti u drugome svijetu. Bolesne pak duše nemaju pristupa u spome­ nutu kuću vječnih ljepota i naslada prije ozdravljenja. Trebamo dakle očistiti svoju dušu, ako je već zaražena, odnosno čuvati je da se ne zarazi. — Lijek zamrljanoj i zaraženoj duši je iskrena tevba, čemu se — kao radikalnu sredstvu — treba zarana, čim prije o b ratiti; na to nas premilostivi Bog i njegov drjg; poslanik bodre i potiču. Kad smo već dušu održali čistom, odnosno oči­ stili je trebamo je nagizdati raznim dobrim i vjerom pohvaljenim djelima, megju koje spadaju u pr Dm redu sve vjerske dužnosti. Šta još od nas Islam traži ? Traži da se obrazujemo i da stičemo znanje. Kakvo znanje? Je li samo vjersko? Kur’an hvali znanje i znane ljude uopće Isto tako i hadis. Naš pejgamber hazreti Muhammed s.a.v.s, koji je mnogo iskao od Boga, da mu podijeli znanja, tražio je u svojim molbama (dovama), upuće­ nim Svevišnjem Stvoritelju, da mu dade „ilmi nafi* (korisno znanje), a da ga sačuva od onog znanja, koje je beskorisno. Jedna od spomenutih dova je; „Allahummen fe a n i......... “ (Bože okoristi me onim, što si me naučio i nauči me ono, što će mi koristiti i primakni mi zn a n ja !) Odavle se jasno može razabrati, kakvo znanje traži od nas Islam. Traži dakle da stičemo ono znanje, od kojeg ćemo imati koristi za život, za dunja, a tako i za ahiret, jer za oboje treba znanja. Veliki mufessir imami Zemahšeri veli u svom djelu: „Rebiul-ebrar" „Kivamudini......... “ (Din i dunjaluk opstoji znanjem i radom i. Prema tome ko ih napusti i rekne da traži pobožnost, a ne znanje; tevekjul, a ne rad, pašče u nez­ nanje i lakomost. Razumije se i samo po sebi, da je u prvom redu nužno znati i naučiti ono, od čega treba očistiti svoj um, srce i dušu i sa čim ih treba uresiti, dakle nau­ čiti što treba vjerovati i kako se što treba raditi (vjerske dužnosti) i od čega se treba čuvati (vjerske zabrane). Strana 201. Nije moguće, da jedan čovjek sve nauči i znade, s toga se to i ne traži. Ali je moguće da svaka pot­ rebna i korisna znanost bude zastupana i imala svojih nosilaca u ljudskom društvu odnosno u pojedinim na­ rodima i drugim ljudskim skupinama. To je moguće i to je po Islamu dužnost (farzi kifaje), koju izostaviti znači počiniti veliki grijeh. (Kako KOr-ani azimuššan bodri na motrenje pri­ rode, to je razumljivo, da je Studiranje pirodnih zna­ nosti po Islamu vrlo pohvalna stvar.) Islam dalje traži od nas još i rad te poučavanje drugih. Nije dosta, veli, znati, nego treba i radit. Nau­ čiti nešto korisno, pa to raditi, te još i druge o tom podučiti, to je nešto, što se u Islamu nemože dosta nahvaliti. Dužan je čovjek da ono što znade i dru­ gome kaže, osobito ako ga on pita. Kriti svoje znanje i vještinu, kako se drugi, osobito koji žele to znati, ne će pomoći, po Islamu je žestoko osugjeno. Prema tome su naši činovnici, učitelji, muallimi, muderrisi, gjaci, taleba, jednom riječi: sva naša inteligencija dužni da narod bilo u gradovima bilo u selima poučavaju u svemu onome, što je za njega koiisno. I kad bi mi, koji ! "injavamo inteligenciju našega naroda, vršili duž­ nost kako valja, naš bi narod zaista bio sretan. Rac poslovati, djelovati, — to je lozinka Is­ lama. Nerad i ljenčarenje Islam strašno osugjuje. Ovaj mi put na un pada jedan hadisi-šerif, što ga evo od­ mah i bilježim: „Innallahe juhibbulmumine................. “ (Zaista Bog voli vjernika, koji se bavi svojim zanatom i otac je čeljadi, a ne voli ispraznika (besposlenjaka), koji niti je u dunjalučkom niti u ahiretskom poslu). 1 kako god treba sticati korisno znanje, tako se treba baviti korisnim radom. Baviti se besposlicom, pače i govoriti ono, što u posao ne pristaje (ma la jani), to je predmet strašne osude u Islamu. Raditi onoliko, koliko može čovjek privrijediti za vlastito izdržavanje i izdržavanje svoje čeljadi, te uopće onoga, koga je dužan izdržavati, to je f a r z , kojim se imenom označuju i najveće vjerske dužnosti u Islamu. Raditi više nego što je potrebno za život, ali u dobroj namjeri, puno je bolje nego/dobrovoljno (nafile) klanjati, učiti i postiti. Kakogod je pokugjeno raditi da stečeš pa da činiš zla i opačine, da nekome prkosiš i da se spram drugim možeš ispinjati, tako je naprotiv pohvaljeno raditi i teći u .namjeri, da pomogneš svojim bližnjim, svojim susjedima ili uopće svome narodu. Hazreti Pejgamber veli: ,.Men talebedunja halaten . . . “ (Ko traži dunjaluka na dopušten način, da ne mora prositi i da privrijedi svojoj čeljadi i iz sažaljenja prema svome susjedu, Bog će ga na sudnjem danu poživiti svijetla lica kao mjesec o uštapu; ko pak traži dunjaluka, da se diči i ispinje, • doći će pred Boga, a on na njega gnjevan). Drugi Hadisi šerif glasi: „Elhalku kljulluhum.........“ (Sva su stvorenja Božja čeljad, pa je njemu najdraži onaj, koji najviše koristi njegovim čeljad ima). �Strana 202. ,6l$ER‘ Lijepu nđm pouku daju ove Božje riječi: „Feiza kudijetissalatu............“ (Kad se svrši namaz,, razigjite se po zemlji i tražite od Božje dobrote (radite, tecite!) sjećajte se Boga mnoge, pa da polučite uspjeh i spa­ senje), jer nam vele da čim Božje obavimo, možemo i upravo trebamo se odmah prihvatiti rada oko pod­ mirenja svojih potreba i nabave onoga, što želimo. Ne veli se: Kad se svrši namaz, sjedite i razgovarajte s e ......... Islam nam nalaže dijeljenje zećata, hadž i-t. d. te dijeljenje fi sebilillah (u dobrotvorne svrhe) i poti­ čući nas na to, obećava nam veliku nagradu od Boga. Dijeljenje u dobrotvorne svrhe, a osobito u one svrhe, koje idu za očuvanjem vjere i zemlje u kojoj se slo­ bodno ispovijeda Božiji din, naziva Kur’an dobrim zajmom (karzi hasen), Bogu učinjenim, na koji će se mnogostruko vratiti. Ovim nam Islam indikretno nalaže, da što više radimo i stičemo. Islam postaviši načelo: ,,E1 islamu jalu ve la jula alejhi" (Islam nadvisuje, a ne nadvisuje se) i : „Velillahilizzetu veliresulihi velilmuminin" Bogu pripada veli­ čina i jakost, te njegovi; Poslaniku i vjernicima), traži od nas da činimo sve, sa čim ćemo se dignuti ' održati na zamjernoj (kulturnoj, moralnoj, etičkoj, eko­ nomskoj i t. d.) visini, kako ćemo — mi a po tom i naša vjera - biti toliko visoki, ugledni i impozantnu da se s nama u tome ne može nitko takmiti Da ovo malo rasvijetlim jednim primjerom! U jednom mjestu žive muslimani i kršćani. Krš­ ćani su izučeni i obrazovani, jer pohode svakovrsne škole, imućni i bogati, jer su radini i znadu raditi Trgovina je u njihovim šakama, isto tako i zanati. Zaposjeli su sva mjesta u upravi, te su organi poli­ tičke vlasti i članovi sudstva sve sami kršćani, Treba li se i izvan ureda obratiti kome za savjet u kakvoj parnici (ili moliti za zastupanje na sudu, mora se ići kršćaninu, jer je i advokot kršćanin. Pa i kad se ko razboli, mora ići kršćaninu, jer je on jedini liječnik u tome mjestu. Muslimani su naprotiv neuki i i.eškolovani, siro­ mašni i bijedni, jer su i lijenčine i neznalice: niti hoće niti znadu raditi. Niti imadu svojih kakvih velikih trgovaca, ni posjednika ni zanačija niti činovnika svo jih istovjeraca. Oni sačinjavaju masu prostih radnika i hamala. Po ulicama sretaš'prosjake iz krugova musli­ manskih. Kad bi d° šao u to miest0 jedan stranac, koji recimo niti je musliman niti kršćanin niti i jednu vjeru i pobliže znade, isporedi sada utiske, koje bi na njega učinili kršćanstvo i kršćani s jedne, te Islam i musli­ mani s druge strane! Da li u tomfe mjestu Islam nad­ visuje ili se nadvisuje, da li izzet (veličina i jakost) pripada tuđe muslimanima? — Ne će ni kolik trun. Na­ protiv će mu biti odvratni. Recite mi sada, zar nije dužnost - da! naj­ veća i najpreča dužnost, da porade ti muslimani na j*r°i I 3 j ii tome, da se izvuku iz onog kala i ništavosti (zMetay u koju su svojim neisiamskim postupkom pali, Ca '* dignu kulturno, moralno, ekonomski, jednom rije^.86 svakom pogledu, kako bi oni, a po tom i njihova vjera drugim imponirali! Recite mi nadalje, zar ne bi na te ljude mrko pogledao hazreti Pejgamber s.a .v .s — da ustane, pa da vidi, što su učinili od sebe i kako su ponizili din, što ga je on propovijedao? Je ]j yVe. višnji Bog raži od svih ljudi, koji svojim halom opo­ vrgavaju njegove uzvišene riječi: „Velillahilizzetu ,« Islam i muslimani su s početka, za vremena Ashaba pa i kasnije imponirali tako jako, da su drugi jatimice hrlili u krilo njegovo i trčali pod njegovu za­ stavu. Tu nam je istorija najbolji svjedok. Jest ali su oni ljudi bili muslimani. Budimo dakle i mi muslimani! Ugledajmo se u njih i pogjimo nji­ hovim stopama. Islam traži, da se u svačemu držimo sredine 1 preporučuje nam umjerenost u svemu. Umjerenost u životu, u uživanju svega dopuštenoga, u radu, u ibadetu. Ljudi, koji su proučavali Islam, došli su do uv­ jerenja, da je on sama sredina, jer uzima sredinu odcajući i pretjeranost i nedotjeranost i u akaidu (vjerovanju) i u ibadatu (vjerskim obredima,) i u ahlak> i moralu) etici. Tako je jednoboštvo sredina izmegju b zboštva i višeboštva. U ibadetu, uopće u vjeri pretjeraiost ne valja ba ka? i nedotjeranost. Najbolji dokaz je ovomu za­ brana ^hbanijjeta.*) Jretjeranost je u vjeri zabranjena i Kuranom i ’ aiiisom. „Ja ehlelkjitabi la taglu fi dinikjum . . . . . .“ (0 ljudi knjige,**) nepretjerujte u svojoj vjeri i ne govo­ rite na Boga nego samo istinu . . . .) ja ehlelkjitabi la taglu fi dinikjum gajrelhakki . . .“ (0 ljudi knjige, ne pretjerujte u svojoj vjeri neoprav­ dano i ne pristajte za ćejfom onih ljudi, koji su još otprije zašli u bludnju, druge zaveli i sami skrenuli spravog puta!) „Ijjakjum velguluvve fididni............ “ (Čuvajte se pretjeranosti u vjeri, jer je uništila one, koji bijahu prije vas — pretjeranost u vjeri.) „Inneddine jusrun..........“ (Ova je vjera (Islam) zaista lahka. Nik« se s vjerom ne može nadmetati u strogosti i žestini, da ga ona ne će nadvladati (on će šuštati i pasti), za to idite sredinom i približujte se k njoj!) Navedena dva ajeta i dva (vjerodostojna) hadisa i odviše jasno govore, a da bi im trebao komentar. Islam već samo time, što u jelu, piću i u svačemu drugom nalaže strogu umjerenost i što strogo nalaže čistoću, poklanja pažnju našem zdravlju toliko, koliko nijedna druga vjera. Ne trebam oVdje isticati|ono, iz *) Rehbanijjet je po tumačenju Bejzavijinu pretjerana pobožnost i dijeta, te prekidanje svakih odmoSaja sa svijetom**) Ovim se imenom u Kur’anu nazivaju kršćani i Židov �Broj 13- i 14. „BISER* Čega bi se vidjelo, koliku važnost Islam polaže čistoći. To je i odviše poznato. Samo ću reći i ovdje, da možda ni jedna vjera na svijetu ne poklanja čistoći pažnje koliko Islam. Jest, ali na žalost se mi, muslimani, bar većina nas a osobito oni u selima slabo držimo ove vjerske odredbe, kao što slabo uvažujemo i druge njezine savjete i naputke. Sve što će naškoditi bilo - svjetlom, bilo umnom — zdravlju, po Islamu je zabranjeno, te onaj! koji hotimično i znajući počini nešto, su čim će naru­ šiti svoje zdravlje, čini po vjeri veliki grijeh. Bacati sebe u pogibelj, pa u kojem bilo pogledu u Kur’anu je izrijekom zabranjeno. Čovjek, koji bi na pr. bio na umoru od gladi, a imao pri ruci svinjetine ih mrljine, ili od žegji, a na raspolaganje mu bilo vina morao bi. to upotrijebiti, da se spasi od pogibelji. Ako bi iz „prevelike pobožnosti" pustio se da umre, ne htjeduuvši upotrijebiti spomenutih, inače vjerom zabran­ jenih stvari, umro bi kao jedan veliki griješnik. Okol­ nost da je Islam bio prvi, koji je ustanovio kontumac (karantenu), zabranivši i ići u mjesto, gdje hara kuga kao i izlazenje onima, koji su se u dotičnom mjestu zavrnuli, — najbolje kaže, koliko Islam drži do nas i nažega zdravlja. Radi ovih i ovakih stvari, što ih Islam traži od svojih Sljedbenika i radi njegovih mudrih uredaba i ustanova u svakome pravcu, islamski nau^e, jaci definuju vjeru kao jednu Božju ustanovu, koja vodi sreći r blaženstvu na obadva svijeta. Budimo pravi muslimani, pa ćemo bi : veliki i jaki, snažni i moćni, ugledni i impozanti, te i na dunjaluku i na ahiretu sretni i blaženi! Još jednom : budimo muslimani! Saklb K orkut: Vakufsko-mearifski prirez. — Mahmud ef. Bahtljarevlću. — M o tto : „Kjema tekjunu — juvella alejkjum“... Had i si Š e rif. Megju pitanjima, o kojima se u ovogodišnjem zasijedanju v. m. sabora mora povesti iscrpna i stvarna rasprava, zauzima p r v o m j e s t o t. zv. „hodžarina ili pravije rečeno v. m. prirez. Birokratizam v. m. di­ rekcije pokazao se je i u ovom prevažnom pitanju u svojoj pravoj slici i golotinji. Još se ne čine nikakve pripreme, niti je od njene strane poduzet ikakav korak, da se o ovoj zamašnoj stvari sasluša narod i njegova volja. Izgleda da neki ljudi još hala nijesu na čistu o tom, d a s e o n a r o d u m o r a r a d i t i s a n a r o ­ d o m , pa ću s toga da ovom važnom pitanju i na ovom mjestu posvetim nekoliko redaka. Ža'osno je i tri puta Žalosno, da o tom nema još ni slovca u našoj javnosti. Ili su možda naši prav­ Strana 203. nici i drugi inteligenti zaokupljeni kakvim dalekosež­ nijim planovima? Dr. Spaho mi ne će zamjeriti, ako u to posumnjam... I. „Vakuf je herdžu-merdž“. R e i s u l - u 1em a. „Volim jednog fesliju, nego li hiljadu vaših hodžica". V a k u fsk i d ire k to r . Da najprije vidimo šta je svrha ovom prirezu i za što je ovaj namet udare« na naš vilajet. 0 tom nam zbori § 174. aut. „Štatuta", koji glasi: „Za podmirivanje svih izdataka oko autonomne v j e r ­ s k e i vakufsko-mearifske u p r a v e , kao i za pokri­ vanje svih vjersko-prosvjetnih potreba uopće daje se saboru pravo t r a j n o g pobiranja nameta". Cilj v. m. u p r a v e , o kojem je govor u gornjem paragrafu „Šta­ tuta* ovako je označen u § 5. istog „Štatuta" : „Cilj je v. m. upravi: 1) da o s n i v a i u z d r ž a j e d ž a ­ m i j e i druge vjerske, prosvjetne i humanitarne za­ vode; 2.) da o d g a j a i u z d r ž a j e potrebni bro vjerskih zvaničnika i muallima: 3.) da odgaja musli­ mansku mladež u vjeri i u islamskom d uhu; 4 .) da što u guće više proširi i učvrsti poznavanje vjere u islamst im narodu". Je punjen ovaj cilj i je li naš narod i njegova omladina dgojen „u vjeri i u islamskom duhu"? Op­ ćeniti džehalei našeg naroda neoboriv je dokaz, da je izmegju cilja i uspjeha koliko izmegju neba i zemlje. Mi ne sjamo da nijesmo napredovali, nego smo daleko ispod stanja, u kojem bijasmo prije vjersko-prosvjetne autonomije Kako je vjerskim službenicima, o tom vrlo rječito govori spomenica muallima, što je štampana u prošlom dvobroju „Bisera". Imamima i sibjan-muallimima još je i gore. Njihov se trud honorira upravo miskjinski. Džamije su zapuštene u pravom smislu te riječi, kotarske su medrese ili zatvorene i oborene, ili su u istom stanju, u kojem bijahu prije autonomije. Sibjan mektebi su»prava pastorčad, a ni ibtidaije se ni­ jesu nimalo dotjerale: eskji tas, eskiji hamam! Va­ kufski su konvikti kao i prije bez ikakva islaha: sa starim pravilima i sa starim kućnim redom. Ako šta nije gore, beli nije bolje. Ja kud se djede narodno blago od pet miliona kruna; Šta bi od tolikih vladinih subvencija? To je otvoreno pitanje cijelog naroda i čeka na odgovor v. m. sabora i ulema medžlisa. Ako ko god drži da to pitanje ne postoji, nek zagje u narod, pa će se osvje­ dočiti da je na ustima ne samo v. m. službenika, nego i cijelog naroda. Svak p ita : A što mi plaćamo hodžarinu"? Ko je kriv ovom strašnom stanju? Jedni vele: manjkavost „Štatuta" i kao prvi uslov napretka ističu — reviziju tog štatuta. Glavni je pretstaivmik ove struje naš vjerski poglavica. Jesu li u tom i članovi ulema medžlisa solidarni sa svojim pro­ čelnikom ne da se ustanoviti', ne stoji fakat, da još nije �tir o jj3 ji4 „BISER" Strana 204. poduzet nikakav ozbiljan korak, da se ta revizija 9tavi na tapet, a kamo li da je provedena. Ova se grupa dakle zadovoljava s a m o t e o r e t i s a n j e m . A je li to is­ pravan puit? Jok. Reisul-ulema, kao predsjednik v. m. sabora ima vlast, da sabor sazove na izvanredno zasijedanje » k a d a n a g j e d a j e n u ž n o « (§ 83. »Statu­ ta«), Prema tomu bi mogao izraditi novu osnovu »Sta­ tuta«, sazvati izvanredno zasijedanje sabora i reviziju ■>ex presudio« staviti na tapet. U tom mu niko ne može praviti smetnje, jer nesamo da ima pravo na saziv, sa­ bora kad god »nagje da je nužno«, nego mu § 88. »Statuta« daje i n e o g r a n i č e n o pravo, da »odredi dnevni red za svaku sjednicu sabora«. Treba se poslu­ žiti tim pravom i otklonjena je navodna zapreka na­ šem napretku. Time je odgovoreno ovoj struji. Kritika je dužnost onih, koji nijesiu članovi v. m. sabora, a članovi sabora treba da djeluju i djeluju i — djeluju. Druga struja »ne vidi«, odnosno ne će da vidi po­ nora, nad koji je dovedena naša vjera i naša prosvjeta. Pretstavnik joj je vakufski direktor i njegova klika. Ovi mubareoi »rade« i »ureduju«, hvališu se brojevima urudžbenog zapisnika i prodaju rog pod sv ,eću. Crtaju zasluge i »uspjehe« autonomne v. m. uprave i uobražavaju da je svak sličan članovima s idanjeg v. m. sabora. Podigli su se parolom: Din je u opasnosti«; tražili su »narodna prava« i grmili proti »dušr anakom sputavanju inovjeme vlade«. I zasjedošc na - narodnu grbaču. Umjesto vladina pritiska zavedoše - teror svoje klike; umjesto načela lični .ćejf; umjesto stvarna rada - nastaviše šablonu i birokratizam. »S t a ć e m i r a z ­ log, ja t a k o hoću« reče mi jednom u proračun­ skom odboru istaknuti član ove klike. Za što su ovaki? Prvo s toga, što im fali kultura i naobrazba; drugo sto nikad ne bijahu iskrene pristaše demokratizira, nego proste račundžije i treće s toga, što im narodni džehalet ide u račun, pa se ne trebaju bojgti kontrole i haltovanja. Pratstavili su se milletsldm »borcima« i »čelikkarakterima«, pa znaju da se na račun tih šupljih fraza mogu neko vrijeme održati. U m i j u j o š i s k o r i ­ s t i t i i p a s i v i t e t u l e m a - m e d ž l i s a . Šta su uistinu, vidi se iz vogjine im izreke: » V o l i m j e d n o g f e s 1 i j u, n e g o l i h i l j a d u v a š i h h o d ž i c a « . . . Treću struju sačinjavaju »pasivisti«, koji vide sve nevolje naše vj. pr. autonomije, ali nemaju volje ni mu­ ške snage za istup. Oni stenju i uhču, jade se i prenemažu. Da im Bog posvijetli. Pravi pravcairi jadnici. Zar ne, dragi Komadina? Četvrtoj grupi pripada mubareć masa: ne begeniše i galami, ali ne zna kako bi ostvarila svoj meam. Tapa u mraku, jer joj fali dobro votstvo. II. »Radi od mjerenja i pobiranja prireza imaju kotar­ sku povjerenstva s a s t a v l j a t i i v o d i t i popis (ka­ tastar) svih svojih muslimanskih porezovnika, te ^ s v a k e g o d i n e predavati .poreznim uredim a sa, nioi. bom, da ovi .prirez odmjere i poberu. Porezni .uredi svršavaju n a o s n o v u g o r e s p o m e n u t i h p 0 . p i š a (katastara) propisivanje i pobiranje, odnosno eksekutivno utjerivanje prireza.« Tako glasi § 170. »Statuta«. Vi biste mislili, da ^ naši bivši »borci« strogo drže gornjeg propisa. Ta, Bože moj, »borili« šu se za »narodnu upravu« i opirali tutorisanju oblasti. Nu to bijaše samo lug u oči našem niilletu. Hoćete li dokaz za ovu tvrdnju? Evo vam ga: Gornji paragraf nije ni na početku proveden, a kamo li da se i sad provodi. Porezni uredi ubiru prirez bez ikakva miješanja povjerenstava, oni -nemaju nikakvih -katastara« i cijeli se »malumat« vakufske direkcije sa­ stoji u - mjesečnim iskazovima zemaljske vlade, što ih šalje o ukupnoj svoti u b r a n i h prireza. Ima li kakve »bekaje« u prirezu i koliko iznosi ta bekaja niti zna vakufska direkcija, niti -pojedina po­ vjerenstva. Oni nemaju nikakva pojma o stanju prireza, premda je to najglavniji prihod centralne vakufske-mearifske zaklade i premda upravni vakufski aparat (ured ' b. odbora, povjerenstva i t. d.) ždere skoro šesti dio *l) iog godišnjeg prihoda. adi iz našeg vakufa misle, da je svrha »desetgoriK.i’i: narodne borbe« postignuta time, što je g. Arautović zask> na stolicu vakufskog direktora, a drugi d-i Ii u abor i saborski odbor. »Masa« je tu kanda za to, da se »vuče za nos«, pa koje onda čudo, što u »Sta­ tutu (§ 177.) ima i ovaj nikad ne upotrijebljeni — propis: -Iznose n a o v a j f i a č i n sabranih prireza predavače zemaljska vlada saborskom odboru, nu ovaj može stavljati predloge zemaljskoj vladi, da se nekoji iznosi -isplate i pojedinim kotarskim -povjerenstvima«?... Eto tako -izgleda p r o t u z a k o n i t i n a č i n p o ­ b i r a n j a našeg prireza, a sad da pregjemo na glavni predmet ovog sastavka: produljenje ovog prireza. III. ■Za prvih deset godina zakonskog trajanja ovog statuta ustanovljuje se visina prireza b e z z a k l j u č k a s a b o r a i bez naročitog odobrenja zemaljske vlade sa deset od što svih direktnih zemaljskih poreza. — Od tog prireza izuzima se dohodarima od stalnih plaća. Umjesto prireza na avaj porez pobiraće se od osoba, koje pri­ padaju kategoriji porezovnika ove vrste pola od sto od čistih plača njihovih.« Taiko glasi § 178. »Statuta«, a o daljnjem odmjerivanju prireza govori § 175., koji glasi: »Ovaj namet odmjeriće se i pobiraće se u obliku postotnog prireza na s v e direktne zemaljske poreze. Visinu ovoga prireza na porez ustanovljuje sabor svo­ jini zaključkom. Z a k l j u č a k s a b o r a p o d l o ž i o d o b r e n j u z e m a l j s k e vlade.« Naš je *Statut« stupio na snagu 1. maja 1909., pa prema tomu d o s a d a n j i p r i r e z i s t j e č e u a p r i ­ l u b u d u ć e g o d i n e , a o daljnjem pobiranju pri­ �Broj 13. i 14. „BISER' reza ama da odluči sadanji vakufska sabor, premda za to nema potpune kvalifikacije, j e r n i j e b i r a n z a o v u p e r i o d u , nego su mu mandati samo produljeni. Da imamo svjesne pravnike, ovo bi pitanja do sad bilo pretreseno i prečišćeno, nu budući naše Spahe, Hrasnice, Glubići i t. d. nemaju interesovanja za naša živuća pi­ tanja,*) uzećemo kao da je sadanji sabor kompetentan za rješavanje ovog važnog pitanja, pa ćemo da koju reknemo o samom načinu ovog produljenja. Jadno stanje službenika v. m. uprave bez sumnje nameće pitanje povišice v. m. prireza, a od nesposobne centralne uprave nije ni moguće tražiti drugačijeg iz­ laza u sadanje doba, k a d je f i n a n c i j a l n o s t a ­ n j e v a k u f a j o š i p r i j e r a t a d o v e l a u ćers o k a k . I ja bih se Madio da će od strane 'direkcije biti predložena ova povišica. »Ratne prilike« uzeće ta direk­ cija kao vrlo zgodan pokrivač. Drugo šta od nje ne očekujemo i nas u ovom važnom pitanju više zanima držanje v. m. sabora, a naročito njegova predsjednika, šestorice muftija i još toliko kadija. Mora se priznati, da su ovi ljudi u tešku i škakljivu položaju. Tuširanje umallima konačno je izjalovijemo i njihova je ponovna organizacija sasvim ozbiljna i pri jeteča realnost. Oni će zaiskati i mora im se dati. jer niko ne će reći, da sad nemaju prava na povišicu svoje sadake. Valja im namaknuti sredstva bilo »iz oka«, bilo »iz boka«. Kad se poviši njima, valja povisiti ‘ drugima. To je zahtjev pravednosti i humanosti i ja bih lio vidjeti hoće li g. Halilbašić smjeti sad ponoviti iju frazu: »Valja brisati potpore sibjan-mualliminia i ima­ mima. Oni su suvišni.« Briši prekomjerne izdatka na konviktima i sriotištu, eto preda te namrštenog čela g, Arnautovića. Ko da opet veli: »To ne ćete dok sam ja tu. Ja volim jednog fesliju, nego li hiljadu vaših hodžica.« To on doduše ne će smjeti više izgovoriti, nu — znaju »naši ljudi« njegovo mišljenje. A Bože moj, kad mu još pomrsiše račune? I da se nagje izlaz iz neugodnog položaja, ko da ih vidim okupljene oko spasonosne misli: »Povisiti pri­ rez«. Povisiti, brate moj, ja kako? Šta zna ovaj narod; ovaj zapušteni i napušteni naš mšlet? Bio je ćorav kad ga vucasmo po Pešti i »milletsfcim skupštinama«; bio je ćorav kad mu nametnusmo sadanje pretstavnike, pa zar da ne bude ćorav kad mu sad ponovno ukazemo mjesec u vodi i — d a s e i z v u č e m o i z o v e n e ­ u g o d n e si t u acij e obećamo nove kule u zra­ ku. Da što, ja šta: povisiti prirez, povisiti. Povisiti, brate moj, ja kako već povisiti. . . Ta ne ćemo se valjda još svagjati i za nekoliko postotaka prireza nabaciti pi­ tanje: ->A ko je kriv za ovo žalosno stanje?« Povisimo prirez, pa smo pačni i jedni i drugi. Vi ste propuštali dragocjena vremena za povoljno riješenje vakufskih *) Žalosna, ali i tačna konstatacija. Ne bi li se o ovoj temi — makar i kasno — javio koji naš gore apostrofirani pravnik? Mi držimo da im je to islamska i patriotična dužnost, pa im rado nugjamo svoje stupce. Op. ur. Strana 205. uzurpacija, otvarali ibtidadjje na dvadesetak učenika, častili jetime i gjaibe, pravili nacrte za Taštihan d t. d. Mi smo šutjeli na sve te vaše postupke. Krivi vi — krivi mi. Ta pomislite samo, kakav izabrasmo odbor za ispitivanje zaključnih računa od godine 1914. pa dalje! Jorgan, da to zajednički potrpamo! Jorgan! Ćo­ ravom narodu, ne treha svijeća; ro g mu pod svijeću! 'Rog, rog, brate moj, rog mu i 'koju frazu. On je na to naučen, pa čemu da razbijamo glavu i tražimo ka­ kvo obrazloženje za svoje propuste i pogreške. I ko da ih gledam: čas »zabrinuti«, »zamišljeni«, a onda odmah osmiješlj ivi i slatki — Spremaju se na cigsr duhana. »Ta zar narod i vrijedi v i š e ? -----------Mahmud mi se mršti i pita: »Zar tih, Sakibe, na to svodiš naš rad i — id-eale?« Oprosti, dragi Mahmude, ali stanje treba posma­ trati realno i onako, kakvo je uistinu. Gore ti je — f o t o g r a f i j a t o g l s t a n j a . A fotografija ne zna za uljepšavanje. 1 - s toga je slika crna. . .. Ti bi htio nešto ljepše ti idealnije, je li de? Dobro. Pružiću ti sliku, a ti nastoj, da je umetn.es mjesto on« fotografije! Uspije li ti, Bog te pomogao. Evo ft te Vije nemoguća, jer je u okviru >Štatuta«. IV. Tem.ej.ni je princip našeg »štatuat«, da sa priho­ dima : ime ikom centralne v. rn. zaklade (u koje spada i prirez) upravlja islamski narod putem izabranih tijela i organa v. m. uprave, »štatut« se je, istino, postavio na stanovište jedinstvenosti upravi, nu uza sve to je ova centralizacija ograničena voljom naroda i najširih njegovih masa. Narodu najbliži organ v. m. uprave — džematska skupština imade jako opširan djelokrug i samo treba, da se taj djelokrug ostvari. Ne ću duljiti i ovdje ističeni, da samo je to rad vakufskih povjeren­ stava (vidi § 74. »Statuta«) v e z a n n a s u d j e l o v a ­ nje d ž e m a d b a š a , k o j i su o p e t o b v e z a n i na p r o v a g j a n j e i z a s t u p a n j e z a k l j u č a k a džem atske skupštine. Sve potrebe džemaita istražuju se u sporazumu sa džematslcam skupštinom, a njen izvršujući organ (džemaitski medžlis) ima čak pravo i »ovlašten je da izborom namješta one vjerske zvaničnike svog džemata, kojih se uzdržavanje isključivo od stanovništva pokriva.« Amaiutović je sistem ugušio narodni glas i poga­ zio kompetenciju džematske skupštine, na kojoj bi se mogla ćuti narodna volja. Taj će se sistem zakačiti z a s l o v o >Statuta« i reći: »Nametnite .prirez, jer vam to pravo daje § 175. »Statuta«.« Šta prirodnije nego li od­ govoriti d u h o m »Statuta« i upitati ga za zaključke džematskih skupština. Nastala bi onda čitava zbrka« reći ćeš mi ti, Mah­ mude. A ja ti opet kažem: n a r o d n i j e k o b i l a , i on m o r a d o ć i do r i j e č i u o v a k o v a ž n o m p i t a n j u . Još ću da ti nešto kažem i spočitaem. U cijeloj godini 1915. i jednom dobrom dijelu g. �Broj 13. i ,BISER' Strana 206. 1916. u vakufu je vladao ex lex — v a n z a i k o n s k o s t a n j e . Niti je bilo izbora, niid su produljeni mandati postojećim članovima v. m. tijela. G. Rezaković će ti potvrditi, da je direktor vakufa htio — komesarijat. Pa kad je mogla proći ta i taka nezafcomistost, za što se ovaj put ne bi mogla provesti i jedna zakonitost pa mjesto .proračuna dati saimo lindemnitet na dva, tri mje­ seca? Recimo do konca februara 1919. Kroz to bi se vrijeme morao napraviti obračun i narodu položiti ra ­ čun o desetgodišnjom radu autonomne v. m. uprave. D a r a č u n t r e b a p o l o ž i t i n a r o d u , koji plaća prirez i o d n a r o d a z a t r a ž i t i d o z v o l u z a d a l j n j e u b i r a n j e t o g p r i r e z a . Da je sadanji sabor biran za ovu periodu, taj apel na narod ne bi bio potreban, jer bi pitanje .prireza' bilo riješeno prilikom izbornog kreševa. Nu ovaj sabor niti ima narodnog mandata, n i t i j e d o r a s t a o o v a k o t e š k o j z a ­ d a ć i . I ne preostaje ništa drugo, nego li o ž i v i t i r a d d ž e m a t s k i h s k u p š t i n a i j e d n o m ih o k r u ž n i c o m s a b o r a p o z v a t i da i s t a k n u s v o j e želje. Barzalum, da li će proći ova zakonska slika ili moja fotografija naše tužne realnosti. Tebe, Mahnuule, potsjećan na dužnost da se odužiš preuzetom narodnom amanetu, pa ću fe uzdati da će, hi iznfllah, pobijediti pravo i razbor. Vjerujem u tu mogućnost, jer: >Šta je išta malih skupina, koje nadvladaše velike sTe i ovdje«... Haj je alel-felah! Sloga. Drama u tri čina od Nazifa Resulovića. Osobe: Ćejvanaga, ostariji imućni gragjanin, Ferhad, njegov subaša, Ragib, mladi trgovac, Zija-efendija, pisar, Arslan, težak. Članovi prve čitaonice. Hadži-Numan, odlični mješćanin, Hašim, njegov momak, sin Arslanov, Remzi-beg, posjednik, Bektaš, trgovac. Članovi druge čitaonice. Tevfik, učitelj.' Bajro, kahvedžija. Prva dva čina zbivaju se u prvom, a treći u drugom danu. Dogagja se u jednom omanjem mjestu u Bosni. Vrijeme sadašnje. Prvi čin. Soba za muške u čejvanaginom konaku .Po podu su ćilimi, a uz desni i lijevi zid sećije (divani) s ja­ stucima. Nasred sobe mangala s dvije-tri tabličice, pu­ ne cigara, i m askam a za pripaljivanje. Na podu uza sećije nekolike table za ostatke od oigara. U sredini vra­ u ta, a u desnom zidu prozor. O zidovima vise uokvirene nekolike mudre arapske rečenice. * Prvi prizor. Ferhadsam. Ferhad (ostariji čovjek, odjeven u čohano narodno odijelo, ulazi čim se zastor digne). E ovoga, m og agu ne možeš nikada zateći kod kuće! Bože sačuvaj, da bi on sahat posjedio u konaku! Šta vidiš: evo ti ga sad u Ragibovom dućanu, sad u Bajrovoj kahvici, sad opet u onoj našoj čitaonici, i — Bog sami znade IT gdje sve njegova noga doprijeti neće! Pa i jest, brate, pame­ tna glavuša! On uza se imade gotovo p ola džemata. Nije ni čudo, što s e mnolgi uza nj, kad im potpisuje mjenice i, dogje li do potrebe, uzajmljuje žito. Zato s njima može vojtativ kako mu god d rag o ; jer su u nje­ govom džepu. Ja Rab-hi! što ga ovo još ne b i? Kad on ne hiti, neću se ni ja vala pređirati. (Sjedne ma desnu sećiju i — pripalivši m askam a cigar — » gleda kroz prozor): Lijepo ću 'Ovdje malo prosjediti i jedan cigar zadbmaniti, d!a i ja malo s pendžera oseirim . šta se po kasabi radi, dok on ne izbije. Eno Zija-efendije izagje ' km ike. Šta li sad one puste novine govore?! Hoće li bi, afcve kuhanije? Skoro se je vidjala zviiezda bajraklija u m o će se nešto dogoditi. Ja mislim, da one novine u čitaonici pišu o onoj bairakliji. Eto sam 1 ja ćl; čitao ce i ne da mi se u nju zaviriti.' Ono sam uz mazao išo i potlie nikad. (Gleda u publiku): Ama da niie mogai age, me bi ja niima džaba plaćao članarine, ne bi jcra je! što ću u njoj, kad sam ćorav kod zdravih Ciiu i ne znam u onim novinama ni bektnufi? Ona dvatri šio znaju, proči+afu sebi novine, a mi ostali sjedimo ko sliieoi i nijemi, te se vrati kući gluh, ko što si i do­ šao! (Pogleda kroz prozor i ustavši počne čistiti sećiie): ]Eto ga, trag mu se zameo! Sigurno je ubio ne­ kakvu patku, dok. onako hiti. (čuju se koraci) Dobro ću paziti, što je danas smjeno. Drugi prizor. Ćejvanaga i prijašnji. ćejvanaga (naglo ulazeći): Ama zar si tu, Ferhade? Ja čitavu čaršiiu obio tražeći te. Ferhad: Ti dobro znadeš, da ja rijetko izlazim u čaršiju. šta ću u njoj, ona vodom izgorjela?! ćejvanaga (sjedne na lijevu sećiju): Pa što ne bf malo otišao u našu čitaonicu, te se s liudima vidjeo i porazgovorio. Ferhad: Meni nema, b’rte, mjesta u čitaonici, kad sam slijep kod zdravih očiju. ćejvanaga: Kako to reče, — ćorav kod zdravih očiju? Ferhad: Evo kako: da na snopove onih novina u čitaonici leži, koja korist, kad ne znam ni zapeti! Ćejvanaga: Ima ih još dosta koji ne znaju čitati, pa ih cesto vigjam u čitaonici. �' Broj 13. i 14. Strana 207. ,BISER' Ferhad: Pa reci mi, aga, ima li od njihova izleža­ Ama ne brini se ti, bolan, sve će drukčije ispasti, nego vanja u njoj i truna fajđe? što ti i misliš! Ćejvanaga: I još 'kakvu fajdu imaju! Lijepo se izFerhad (ustane i napravivši se važan): Pa što ne megju se razgovaraju i o svagdanjim poslovima savje­ radite, ako si mumin? Eh, ne mogu se ni ja sam za tuju, a može biti, da im kogod i nešto iz novina pro­ izbore brinuti! čita: ćejvanaga (pomaknuvši se na svom mjestu): šta Ferhad: Bio sam ja, moj brate, uz ramazan, pa sam si stao budaljasati? Kao da se nema niko drugi o iz­ vidio, šta se radi. Nekad uzme onaj eatib novine, ili Ra- borima starati osim tebe, tako matora. (Ukoravajući ga): Tvoje je šutjeti i ne miješati se u stvari, koji tebi gib, pa' kazuje........., kazuje, a mi u njega blehnemo, pa od stotinu riječi svega desetak razumijemo i to ti je sve! ne spadaju. Rekao sam Ragibu, da se mrvena uvrati Ćejvanaga: Nitko se nije učen rodio, što ko ne meni, kad pogje na ručak, pa ćemo se s njime o toj zna i ne razumije dužan je da pita znamije i oaimetnije stvari zdOgovoriti. On je u ovakim poslovima upućeniji od mene, pa će njegovo mnijenje dobro doći. Mnogo ljude. Ko pita, neće skrenuti s pravoga puta. Ferhad: Kako ću ja ovako star da pitam golobrado se druži s pametnijim ljudima, te je od njih mnogu p a­ metnu i lijepu naučio. (Prišavši prozoru): Čudim se, momče?! Ćejavanaga: Dašto nego pitati, jer: ne treba gle­ što još ne dolazi! (Vadi sat i gleda): Evo je već mašilo dati, ko kazuje, nego što kazuje. A što ne razumiješ no­ ručano doba, a on ne ide. Ha, eto ga! Pomoli se iza ibtidaijje i upravi mome konaku . . . vina, kriv si ti sam. Ferhad (upanuvši u riječ): Sigurno se je to on za­ Ferhad: (uvrijegjen): Kako ću ja biti kriv? bavio tražeći kojekakve piligrape, jer zna, da će mu Ćejvanaga: Kriv si stoga, što nijesi nastojao, da trebati za izbore. (Čuje se hod s polja.) naučiš jaziju (pismo), pa da bolje očima progledaš To­ Treći prizor. liko se učitelja kod nas promijenilo i ni jednom ne ode, da te nauči pisati i čitati, pa da ti. skine mrak s on R a g i b i p r i j a š n j i. " * njega vida. Kako čujem, i ovaj će učitelj zimi predavati Ragih (zadihan ulazeći): Selamun alejkum! ders za one odrasle ljude, koji ne znaju čitati, pa se i ti Ćejvanaga (ustavši): Ve alejkumus-selam! Mernjemu prijavi. habai Ferhad: Davno su naši stari kazali: »Sta a kaura Ragib . pozdravljajući rukom): Merhaba! niko ne poturči«. Pa kako ću i ja u ovim god nam onu Ferhad: iderhaba, dostu! Hoš-beš! Kako si? Gdje jaziiu naučiti? si? . . . ćejavanaga: Liiepo brate! Dolazi svaku večer u Ćejvanaga (prekinuvši ga): Ma batali te tvoje čaškolu i slušaj, što učitelj kazuje, pa ćeš sve harf po harf vrlije! (Ragibu pokazujući rukom na lijevu sećiju, da — slovo po slovo svu iaziju naučiti! 1 ja sam taku sjedne): Eto, brate, sjedi tu na sećiju, pa ćemo se malo jedne zime išao onome učiteliu prijašnjem, pa se danas porazgovorit: i kahvu popiti. (Sjedne, pa Ferhadu): A u čitanju ne bojim mnogoga šVolara. ti, Ferhade, hajde Bajrici i reci mu, da donese dvicu, Ferhad (dosadivši mu ovaj razgovor): Ama batali ama odmah! (Ragib sjedne.) razgovor o toj besposlici, kad se trulila bukva nikad zaFerhad (odlazeći): Hoću, ago! zeliniti neće; (skrenuvši razgovor): nego ti meni reci, Četvrti prizor. aga, šta se čuje, za ove naše vakufske izbore! P r i j a š n j i b e z F e r h a d a. ćejvanaga (začugjen, čime se njegov subaša inter­ Ćejvanaga (uzevši dva cigara, jedan dade Ragibu esira): 'Ama, Ferhade, zar su i tebi na pameti naši va­ i pripaljuje mu ga ugljenom, koji uzima mašicama, a kufski izbori? Ferhad (čučnuvši): Svakako, da su na nameti! Već onda sebi pripali): Zapali, brate, kao u svojoj kući! mi se nekoliko dana o tim izborima razne misli po Sada će i kahva doći, pa ćemo se ljudski sabrati i poglavi vrzaju. Bojim se, da ne prodru oni iz one čitao­ razgovoriti. Reci mi, Ragibe, ima li šta novo u čaršiji!? Ragib: Čuo sam ono, što se čovjek ne bi ni nadao. nice Ko čujem, da su se plaho razmahali i na svakom Ćejvanaga (u čudu): Šta, po Bogu si bratac!? mjestu podmazati, da samo njihovi na medžliske stolice Rag b: Čini mi se, Tevfik nije s našu stranu. posjedaju. Ćojvanaga: Pa on je član naše čitaonice, (čuju se ćejvanaga (vičući): Ne boj se, bolan Ferhade, ne mogu oni s nama na kraj izaći! U nas je jača stranka. koraci.) Peti prizor. (Lupnuvši šakom o sećiju): Nas ni topuz Muse Keseđžije raspršiti ne može! Ferhad: Ja, ne može raspršiti; a niko se za izbore ni pp brine. Ma, dobar si čovječe, mi se trebamo svi razletjeti, ako smo radi. da naše na medžliske ćemlije : posadimo. ćejvanaga (prebacivši desnu nogu preko lijeve): Ferhad i prijašnji. Ferhad (ulazeći): Rekao sam Bajri, odmah će do­ nijeti. (Stane desno do vrata.) Ragib (čejvanagi): Kako čujem, i tamo se je upi­ sao. �Broj 13. i 41 ,BISER‘ Strana 203. Ćejvanaga (začugjen): Šta govoriš? Ne može biti! Ragib (uvjeravajući ga): Jest, kako je Bog jedan. (Čuje se pjevucanje spolja.) Ćejvanaga: Od koga si to čćo, lijepi brate?! Šesti prizor. Bajro i prijašnji. Bajro (zastrt pregačom ulazi noseći na tabli ibričić kalive i dva findžana sa šećerom): Evo je, Ćejvanaga, kao ispod čekića! Ferhad (uzevši tablu): Deder ovamo!- šta si uzeo tu mahnitati? (Lije kahvu u findžane, te pružajući): Bujrum dostu! Uzimaj aga! (Oni uzimaju.) Ćejvanaga (Bajri, koji stoji kod vrata): Zaraboši ovu dvicu tu na vratima, pa kad popijemo, donijeće ti •ugje Ferhad. (Ferhad miješa vatru u mangali. Bajro vadi iza pssa kredu, povuče tri vodoravna (poteza na vratima i ode.) Sedmi prizor. P r i j a š n j i bez Bajre. ćejvanaga (pijući i pušeći): Ti meni ne kaza, Ragibe, od koga si čuo, da se je učitelj upisao u HadžiNumanovo kolo. (Ferhad stane uz vrata.) Ragib (srčući i odbijajući dimove): Meni kaza Arslan, kako mu je to rekao njegov sin Hašim, što služi kod Hadži-Numana, da ga je vidio sinoć u onoj čitaonici Ćejvanaga (čudeći se): Je li još ko bio s mirne!? Ragib: Bio je i Bektaš, kako reče Arslan ćejvanaga (ispivši, pruži findžan Ferhad u): Ferhade, uzmi ovaj findžan! (Ferhad, dignuvši tablu s poda, uzme findžan.) Ragib (ispivši, Ferhađu): Ihtijaru, evo i ovoga! (Feihad uzme i meće na tablu.) Ferhad (Ćejvanagi): Hoću li odnijeti sugje? ćejvanaga: Hajde, ali se odmah vrati, pa ono hajv .na rrigledaj i namiri! Ferhad (odlazeći): Ne brigaj, aga, sve će biti u redu* Osmi prizor. P r i j a š n j i b e z F e r h a d a. Ćejvanaga (Ragibu): Pa kako to? On se je i u našu čitaonicu upisao. Ja mislim, nije on s njihovu stranu, jer ne bi tako zaslijepljen bio, pa to učinio. Zna on, koja je stranka bolja. On je, koliko sam ja opaziti mo­ gao, i dušom i tijelom uz nas. Ragib: Varaš se, moj Ćejvanaga! Ja sam čvrsto uvje,en, da je on sav predan njima i njihovoj čitaonici. ćejvanaga: Nije, niti to može biti. On je pravi na­ rodni čovjek. Ragib: Vidjećeš, kad se sam uvjeriš. (Skrenuvši govor): Ostavimo to, nego daj, da se zdogovorimo, šta ćemo raditi za ove vakufske izbore; jer znaš, da su sutra. Oni iz onoga tabora u šestnaest korteširaju, pa se bojim, da njihovi ne zaposjednu mjesta džematskog odbora. Ćejvanaga: N e brigaj se, Ragibe! Ja sam sve naše članove utvrdio, te im naredio, da i druge džematlije pridobiju za naše kandidate. Svakom sam dao p o de­ setak glasovmica, koje su ispunjene našim, da ih megju narod porazdijele. (Čuju se koraci.) Deveti prizor. Ferhad i prijašnji. Ferhad (pošto ugje): Pred avlijskim vratima čeka Zija-efendija, te bi želio, da s tobom govori, ago! ćejvanaga: Reci mu, neka ide ovamo! Ferhad (s vrata): Izvoli, efendija, ovamo te aga zeve! ' Deseti prizor. Zija efendtija i p r ij a š n j i . Zija-efendija (ulazeći): Ama ko bi i pomisliti mo­ gao, da vas dvojica u ovakovim važnim trenucima nijeste zajedno! (Ćejvanagi): Tebe sam, Ćejvanaga, u či­ taonici tražio, pa kad te u njoj ne nagjoh, odob, da vi­ dim, nijesi li možda u Ragibovom dućanu. Vidjevši da je Ragibova radnja zatvorena, pogjoh konaku, da vas potražim. Drago mi je, što vas obojicu zatekoh, te ne ’ aliiu, što sam se oznojio tražeći vas! ^erhad (upanuvsi): Jest, vjera je! Evo mu sve znoj oko :uba! Ragib i Zija ef.: (Smiju se). ćcjv maga (Ferhadu): Ne rekoh li ti čas prije, da ne ml diš išta? (Zija-efendiji): Progji, brate, p a sjedi ovdje raj mene! (Zija-ef. sjedne, a Ferhad mu ponudi Cxgar atre, što on uzme i pripali.) Koliko mi je drago, š*c i došao, ne može se opisati! Ragib: M ora nam biti obojici i te kako d rag o ; jer o ovako važnoj stvari, kao što su izbori, da samo nas dvojiia, bez tebe, raspravljamo, to od na® ne bi bilo lijepo. Zija-ef. (prema Ragibu): I ako si, Ragibe, to pre­ više laskavo rekao, ipak bi mi krivo bilo, kad biste ka­ kav zdogovor bez moga znanja imali. ćejvanaga (Zija-ef.): šta ti se čini, Zija-ef., kako će se ovi izbori svršiti? Zija-efendija: Još nas samo desetak sahata dijeli od izbora, a mi sjedimo ne radeći ništa za njih. Mi bismo mogli pobijediti, kad bi se malo više s naše strane agi­ tiralo. Ferhad (za se): Agujtt vi, koliko vam drago, ja znam, da mi na izborima padamo. (Zija-efendiji): Oni iz one čitaonice hoće vratove da polome kanderisavajući džematlije i dajući im ćageta, a mi se istom sada do­ mišljamo, kako ćemo! Zija-ef. (ustavši i gledajući sad Ragiba, sad ćejvan?.gu): Ferhad pravo veli; ali ipak još nije prekasno, da narod za naše kandidate predobijemo. Ljudi, nema koristi od sijela, nego dobro zasučhno rukave i svim silama poradimo, da naši u izborima prodru! Ostali (ustavši): Samo da naši p ro d ru ’ Zastor �Broj 13. i 14. BISER' Strana 209. Mudre izreke. Kroničar D j e b e r t i pobilježio je imena šejhova Az­ hara od nazad 200 godina. Ova skica nutarnjeg uregjenja odnosi se većinom na Blagost čovjeka visi starije doba, a sad ćemo reći nešto o reorganizaciji Az­ Čovjek blage i mehke riječi, svakom se dopada hara, koju je donijelo XX. stoljeće. Sa Napoleonovom ekspedicijom u Egipat, koja je Srdžba je dječije, a čežnja za izgubljenim žensko dokončala vlast Mameluka nastupa nova era u politič­ svojstvo. kom i kulturnom životu ove .zemlje. Nasljednik Napoleonovih uspjeha albanez M u h a m m e d A l i p a š a bi­ Šutnja je jedino sredstvo protiv srdžbe. jaše svjestan premoći evropske kulture i nastojaše živo, da svoju zemlju pridigne uvagjanjem te kulture. On je Najsavršeniji je onaj čovjek, koji lijepim primje­ brzo uvidio, da je trajni napredak zemlje omogućen rima i savjetima okuplja svijet oko sebe. samo osposobljenjem domaćeg elementa za saradništvo u velikim kulturnim zadaćama pa se odmah dao na taj Pamet bez naobrazbe — junak bez oružja. rad. Godine 1816. podiže on jedan naučni zavod po Pametan i uljudan mladić, bolji je od neznana evropskom uzoru, matematičku školu, a 1821. uvede on starca. štampariju, čim dade snažnu pobudu za oživotvorenje staroislamske kulture; malo pomalo oživješe ponovno Nema mjesta u kojem bi prijateljima bilo tijesno. stara književna djela, koja su bila u zadnje doba potis­ nuta novijim kompilacijama. Najgori je onaj čovjek, koji te pred tobom hvali, Osnivanjem »Missiom Scolaire« u Parizu (1826.) a za tobom grdi i srami. inttli'sa mnogi Egipćani sa starom tradicionalnom obukv. kakva je bila u Azharu, i pošli posve novom Ljudi su kao zatvorena kutija, pa se otvaraju stazom. uke, koje su u Azharu dolazile kao posljedne: samo iskušavanjem. matematik . lizika, povijest, geografija i dr. stupile su Ni hvali ni kudi čovjeka, neoprolana karakGra sada u pr\ e sdove i dovodile do časti i položaja u dr­ žavnoj službi Prevodeći razna evropska naročito fran­ U koga su stisnute ruke i prsa su mu tijesna. cuska cijel;. morala je nova generacija zavesti u jeziku novi štil i iznaći silu novih riječi, jer stara terminologija Nije čudo od jednog neznalice, što se druži nije bila više dovoljna. To sve bacaše lošu sjenu na opći sa neznalicom, nu čudo je, kada učeni i razboriti stari. Azhar i pedagošku stagnaciju u njemu i izazivaše ljudi vrijegjaju i uznemiruju učene i pametne. sve više odvratnost izmegju studenata starog i novog pravca. Srce zaljubljenoga razdijeljeno je na dvoje: tugu Tek za bidiva S m a j i i a nasta mali preokret. Nje­ i gnjev. gova desna ruka bijaše energični i vrlo dobro obrazo­ S arapskog: Ebul Muhsin vani jurista M u h h a m e d E l - A b b a s i E l m e h d i E 1 h a n e f i, tadanji rektor u Azharu, koji izradi 1871. (1288.) jedan novi statut (Kanun), u komu je uzet ob­ zir na oba staleža, profesorski i studentski; nesposobni i nevrijedni elementi imali su otpasti, žalosno stanje M. E. D izdar: većine profesora poboljšano je stalnim plaćama, a tako i dohoci študenata iz raznih zaklada i njihovo pravilno razdjeljivanje. Tok nauka (nastavni plan) je reformiran, i zavedeni konačni-ispiti pred ispitnom komisijom od 6 članova. Teološke, jurističke i filološke znanosti raz­ dijeljene su u 11 ispitnih grupa. Takogjer je i nutarnja (Nastavak^ uprava Azhara reformirana i koncentrirana u rukama rektora više nego je to prije bilo. Kao najstariji upravitelj Azhara bio je u srednjem U dobru volju i iskreno nastojanje reformatora ne vijeku jedan nazir ('inspektor), koji je bio viši državni činovnik. Svaki rivak i mezheb imao je opet svog pogtla- može se posumnjati, ali sila prilika bijaše jača. U sa­ mom se Azharu nagje protivnika reforama i rektora vicu (šejh ili nekib): U doba Osmanlija dolazi i jedan znanstveni starješina Azhara šejhul-umum, koji odgo­ Abbasije, a kasniji dogagjaji, financijalna i politička vara rektoru evropskih sveučilišta (samo se šejhul-umum propast, koju donese engleska okupacija^ i druge po­ nije mijenjao svake godine). On je bio nad svim šejhovi- teškoće bijahu vrlo nepovoljne za brzu i temeljitu re­ formu ove stoljećima utvrgjene organizacije. ma rivska i odjelenja, te je zastupao Azhar prema vlasti. Nastavni zavodi kod starih Arapa. / �Strana 210. ,BISER* No ipak se je koračalo naprijed, naročito otkako je zavladao A b b a s H i l m i II. koji čini sve, što može, da podigne ovo najstarije i danas najuglednije islamsko vjersko učilište. Provagjanje reforama udarilo je još na veliki otpor, ali se na koncu i stišalo zaslugom hidiva Abbas Hilmi paše, neumrlog muftije M u h a m m e d A b d u h u , te rektora spomenutog Abbasije (1287. — 1304.) H a s - u n a E n n e v e . v i j e (1313.— 1317.) i S e ­ l i m E l b i š r i j e (1317— 1323.). God. 1312. po h. ustrojeno je p o odredbi hidiva v e l i k o v i j e ć e Azhara od dvojice članova vlade i trojice od najuglednijih alima Azhara i povjereno im izragjenje detaljnih odredaba u svim granama uprave Az­ hara na temelju starog Kanuna od 1288. U vijeću je bio muftija Muhammed Adbuhu a ubrzo došao tu i novi rektor Šejh Hasuna. Ovo vijeće savjesno otpoče svoj rad i izda jednu za drugom više odredaba, koje kasnije sankcijom hidiva dobiše zakonsku moć i ime »kanun«, »laiha« i »nizam.« Ove su sc odredbe provagjale kako je koja izlazila, ali je još uvijek bilo nereda, nezadovoljstva i otpora. Provagjanje nije išlo svuda glatko, a opažalo se i nedo­ stataka na svakoj strani. No ozbiljno zauzimanje hidiv nije dalo da velika stvar reorganizacije zapne i Lako na koncu ugleda svjetlo novi zakon o Azharu i svim vjer­ skim nastavnim zavodima, koji ujedini s r vjersku na­ stavu i podredi je Azharu. Taj Kanun izdan je 2. safera 1326. (23. februara 1908.). Po ovom je zakonu rektor Azhara (šejhuldžamiil-Azhar) vrhovni starješina svih »vjerskih* osoba i cjelokupne vjerske nastave. Vjerska obuka traje 12 godina i podjeljana je u III stepena: početni (prvi el kismul-ula), srednji (drugi el kismus-sanevijj) i visoki (el kismul-aali), te traje u svakom najmanje 4 godine, školska godina traje naj­ manje 8 mjeseci, a fenije su ramazan i još 3 mjeseca, koja odregjuje upravno vijeće pojedinih medresa svake godine. Ispiti su propisani u svakom godištu u dotičnoj medresi, a pri svršetku nauka položi, se konačni ispit učenosti« (el-alimijje) pred naročitim ispitnim povje­ renstvom u Azharu za studente svih medresa. Svjedodž­ bama I. i II. reda ovog konačnog (ispita proglašuje se absolvent sposobnim za vršenje muftijskog i kadijskog (šeriatsko-sudaokog) zvanja, ako je dotični hanefijskog mezheba, a svjedodžba III. reda ovlašćuje ga na uči­ teljsko (profesorsko) zvanje u medresama i džamijama (tedris) te na vršenje imamske i hatibske službe. Rektora Azhara i drugih velikih medresa, kao i starješine pojedinih mezheba, njihove zamjenice i sve članove upravnog vijeća imenuje hediv doživotno. Ovaj je novi Kanuu stupio na snagu u februaru 1908., te je upravno vijeće Azhara odmah poduzelo sve mjere za provagjanje ovog Kanuna. Svi su študenii podvrgnuti ispitima i prama tomu podcijeni u godišta Broj 13. i u u koja po svojoj naobrazbi spadaju. Početkom školska godine 1908./09. otpočelo se raditi u Azharu po pravih' niku odobrenom 20. ram azana 1326. (15. oktobra 1908.), iz koga ćemo mi ovdje navesti glavnije odredbe: P r i m a n j e u č e n i k a . U I. godištu p o č e t ­ n o g stepena mogu se primiti učenici izmegju 10 i 20 godina, koji su vješti čitanju i pisanju, te znaju napa­ met više od polovice Kurana (hafizi). Ovo se potonje ne traži od stranaca. U viša godišta primaju se samo oni, koji su s uspjehom svflili nauke nižeg godišta ili dokažu svoju sposobnost na posebnom prijamnom ispitu. I. š e r i a t s k o p r a v o (Ilmul fikh u početnom. U pojedinim godištima uče se slijedeći n a s t a v ­ n i p r e d m e t i po ovim školskim knjigama: ilmul fikh, hikjmetut tešri’ i tevsikatuš šerijje u srednjem i ilmul fikh, hikjmetut-tešri’ i el idžraatul kadaijje u vi­ sokom stepenu), Nurul iidah I./5 Metnu! Kuduri ili Šerhut Taii II./5., šerhi Munla Miskin do Mudarebe III. /5., Šerhi Munla Miskin, druga polovica, i šerhi Seradžijje IV./5., Zejleii V.—VIII./5. i Hidaje ili Elešbahu ven nazair IX. i X./5. H. P r a v i l n o č i t a n j e K u r ’ a n a (et tedžvid). Tuh enf atfal ili Eldžezerijja I./2. III T u m a č e n j e K u r ’a n a (tefsir). Nesefi IX— XII./4. Tefsirun IV H a d i s . Elerbemun Nevevijje ili slično djelo IV. l., Flmevahibul ledunijje V— VIII./l. i Sahihul Buhari IX— XII./1. V. D o g m a t i k a (et tevhid). Eddurusul evveldjje ili Senusijje I./l., El haride ili Akidetud Derdar II./l., šerhul haride III./l., Elakaiidun Nesefijje VII. i VIII./2., i Elmevakif dio »Mebahisul umuril amme« XI./3. VI. P r a v n i i z v o r i i pravna pravila (usulul fikhi) M uhtesaru Ibnil Hadžib ili Džetnul đževami’ iJi Ettevdih u IX.—XI. godištu po 5 sati. VII. V j e r s k i m o r a l (elahlakud dinijje) Bidajetul hidaje i izbor iz Ihjaul uluma, I. i II. godište po 1 sat. VIII. Ž i v o t o p i s A l e j h i s s e l a m o v (essdretun nebevdjje), Eddurusul evvelijje fis sireton nebevijje I./l. i Ebul Fida, skraćen, TI./1IX. U s t r o j s t v o sudova i postupak (turukul ka­ da vel murafeatuš šerijje). »Džamiul fusulejn«: dava, šehadet i kada i »Elkavamnul hassatu bil mehakimiš šer’ijje) XII./2. X. S i n t a k s a (ennahv) Udžrumijje ili Elmebadin nafia I./5., šerhul Ezherijje II./4., šerhul Kutr III./5. i Ettevdih ili šerhu Ibni Ukajl IV./5. G r a m a t i k a (ennahvu ves sarfu vel vad’u). Šer­ hut tasrih V./4. i V1./5., Risaletus Semerkandi V./l. �Broj 13. i 14. .BISER* Oblikoslovlje zarf H./l. (essarf). Mksud ili Unvamiz P o e t i k a , s t i l i s t i k a i r e t o r i k a (el bejan-u, vel meni vel bediu). Risaletud Derdir ili Essemerkandijje III-/I- i IV./l. i Essad alet Telhis VII. i VIII po 5 sati, Delaiilul idžaz IX./2. i Esrarul belaga ili Essinaatejn od Askeri X./2. XI. L o g i k a (mantile ve adabul munazare). šerhi Isagudži III./2. i IV./2., Ettehzib V./3. i VI./2. i Elkutb XI. i XII./2. XII. A r i t m e t i k a (ilmul hesabi vel džebi) u II. _VI. godišta po 2 sata. XIII. G e o m e t r i j a (ilmul hemdese) u VI__VIII. godišta po 2 sata. XIV. P o v i j e s t (dirnut tarih). Povijest islama i islamskih država sa osobitim obzirom na prošlost Egip­ ta, od III.—VIII. po 1 sat. XV. G e o g r a f i j a (ilmu takvimil buldan vel hej’eti vel mikat). Najglavnije o svim dijelovima svijeta, podrobnije o Egiptu, računanje vremena za vjerske ob­ rede, od III.—X. god,išta po 1 sat. XVI. V j e ž b a n j e u p r e d a v a n j u (Eframninu alet tedris) u X. do XII. godišta po 3 sata. Nastavlja se svakim danom osim četvrtka i pet' Petak je praznijc, a četvrtkom se ne drže redovita davanja, nego se drže tako zvani »praznički p„<*di ti« kao vježbanje u pisanju .(brzopisu i krasopisu), geome­ triji i zemljopisu, crtanju, pripovijedanju, deklamaciji i govorništvu, čitanju klasika, slušanju rasprava kod su­ da i slično. Svaki učenik mora polaziti dnevno najmanje 3 a najviše 4 predavanja, a svako traje od 1—2 sata. Prvo predavanje je iza sabaha po sata, drugo pred podne, treće iza podne, a četvrto iza ićindije. Drugo predavanje može se držati ii večer izmegju akšama i jacije. Broj polaznika jednog godišta ograničen je na 50, koji su opet podijeljeni u skupine, koji polaze pred jed­ nog nastavnika. Ponavljati mogu se svega samo 2 godišta u jed­ nom stepenu; ako učenik ne zadovolji po treći put u jednom stepenu (4 godišta) briše se iz zavoda. Ispiti su u svakom godištu usmeni i pismeni a po­ lažu se pred naročitim povjerenstvima za vjerske zna­ nosti, jezične i svjetske od 2 člana (za početni stepen) i od 3 (za srednji i viši stepen). Rektor Azhara je pred­ sjednik svih povjerenstva za ispitivanje učenika, koji prelaze u viši stepen, te on odregjuje rok i članove po­ vjerenstva. (Svršiće se.) i Strana 211. Dr. Salih Kazazović: Suvremena filozofija i njeni glavni sustavi (studia). (Nastavak-) Po ovome bi trebalo i to, na temelju konsekvent­ nog mišljenja, da se protivštine t e i z m a i p a n t e i z m a te v i t a l i z m a , — jedna drugoj približe do dodirnosti. Ovo ujednačivanje sviju mogućih razlika, odgovara pot-' puno i vjerno tradiciji materialistične literature, koja nije u stanju da monističko i materialistično svaćanje razdvojeno podržava. Temeljni pojam Haeckelove filo­ zofije jest pojam substance, u kojoj su materija i ener­ gija nerazdjeljivo zamišljene. Temeljni >akon, koje ga on za to postavlja, jest z a k o n s u b s t a n c e , pod kojim on razumijeva starija kemična pravila z a o d r ­ ž a v a n j e š t o f a i novija fizikalna pravila za o d r ­ ž a n j e s i l e ili snage. Ako se ovo potanje shvaćanje pobliže uoči, onda se opaža, da obadva predhodna uvjeta pr daze nužno iz načela k a u z a l i t e t a . Bez opširnijega i p: bližega obrazloženja, Haeckel postojano zamjenjuje e n e r g i j u sa d u h o m ili d u š o m i tako dolazi do jedne vrste „monizma**, koji — kao kod Biichnera ~ ujedinjuje m a t e r i j u i e n e r g i j u ili š t o f i s n a g u . Ova temeljna mješavina mora se u sadašnjost prenijeti, da se uzmognu razumjeti psihofizični s upnjevi građe ovoga svijeta, u Haeckelovom smislu. U anorganskom svijetu vlada i ističe se mate­ rija, kao m asa, koja se po težini može mjeriti, te tte r -W koji se ne da mjeriti, odnosno vagati. Ta obadva elementa nijesu mrtva, već posjeduju čutilnost i volju, koja se svojstva također i o s j e t i l n o s t i t e ž n j a nazivaju. Čestice ili atomi materijalnog tijela osjećaju, ma­ kar i b e s v j e s n o , ugodnost kada se sjedinjuju, a ne­ ugodnost pri napetosti, — abog čega oni teže sjedi­ njenu, a bore se protiv napetosti i njihovom razdvajanju. — To nam već pokazuje i najjednostavniji kemični proces, koji se takogjer ističe i u odnošajima različitih spolova, pri njihovom ujedinjivanju. — Isto tako nose u sebi duševni život niži organizmi, premda taj ima posve nesvjesni karakter. — Svaka živuća stanica po­ sjeduje takova psihična svojstva, koja rezultiraju du­ ševni život mnogostaničnih životinja i bilina, u kojima psihične funkcije i nijesu ništa drugo, već funkcije za­ jedničke, sviju stanica zajedno. — I, dok kod nižih stupnjeva organskog carstva sve stanice tijela u toj funkciji sudjeluju, — dotle na suprot kod viših grupa samo duševne stanice rade i služe i to na odabranom dijelu psihične funkcije. — U ovoj duševnoj stanici postoji nesvjesna predodžba, koja se takogjer, kao �Strana 212. __________________ ,,BISER“____________ __________________________ M s t a n i c a o s j e t a i v o l j e , razlikuje od drugih, te je opredjeljena za obrazovanje s v i j e s t i i u m o v a n j a . Na taj način Haeckel dijeli i razlikuje s v j e s n i i n e s v j e s n i duševni život. — Taj dvogubi duševni život zauzima takogjer i kod čovjeka svoje područje, što se ima primjeniti svima materijama. U najvećem objaniu ističe se s v j e s n i d u š e v n i ž i v o t samo kod čovjeka i kod onih viših životinja, koje posjeduju čutilne organe i koje imaju centraliziran živčani sustav. — S v i j e s t ili s a m o s v i j e s t , jest neka unutarnja pojava, što se može isporediti sa ogledalom. Novorogjeno dijete je još posve bez svijesti. — Istom u onom času, kada dijete prvi put izgovori riječ „ja" počima se njegova svijest zametati, buditi i razvijati. — U ostalom su oba područja duševnoga ži~ vota vrlo usko vezana zajedno, te nijesu — nikak­ vom vidljivom granicom omegjena, niti rastavljena. Duša je po tome jedna p r i r o d n a p o j a v a , a p s i h o ­ l o g i j a je j ed a n dio f i z i o l o g i j e . Danas vlada općenito shvaćanje, o duševnom ži­ votu, koje smatra d u š u i t i j e l o , kao dva različita bića, Što mćgu nezavisno jedno od drugog eksfstirati* te nijesu nužno i bezuvjetno jedno za drugo vezana1 Po tome je nazoru duša jedno besmrtno, i m a t e r i a l n o bi ć e , jedan s p i r i t u s - a g e n s , — čija je za­ gonetna djelatnost nama potpuno nepoznata, laeckel označuje ovaj hipotetički samostalni duševni svijet kao produkat pjesničke mašte. — Upravo suprotno tome nazire prirodno shvaćanje duševni život, - - kao s umu* sas avljenu od više životnih pojava, koje su sve na jedan in 'a te r i a l n i ; s u b s t r a t vezane, što se kao psihoplazm a označava, jer je kemičnom analizom do­ kazano da je to jedno tijelo, koje skupini plazm atjelešca*pripada. — Stoga se takogjer i p s i h a ozna­ čuje, 'kao^kolektivni pojam, za cjelokupnu psihičnu funkciju p s i h o p l a z m e , ili kao kolektivni pojam jedne s u m e moždanih funkcija. Sve su preteče nižega duševnog života uvjetovane fiziološkim procesima, u p l a z m i pripadajućoj stanici; daklen vezane na fizi­ kalne i kemične promjene-* koji zakon opet vrijedi i za sve više duševne djelatnosti, kako kod ljudi, tako i kod viših životinja. — Ovdje se ukazuje neophodna potreba, da se osim sobstvenog opažanja — moraju poduzeti^ anatomički jzvidi duševnih organa, a za tim i fiziološka analiza provesti, od čije funkcije zavisi i znanstvena psihologija. Haeckel veli, da većina tzv. „modernih psihologa*, ili nemaju pojma o gornjem znanstveno-metodičkom radu, ili u tome po­ gledu vrlo površnim znanjem raspolažu. Samo se ušljed toga može bolje shvatiti i ta okolnost, da se veći dio današnje „moderne i veoma bogate psihološke literature ukazuje, kao bezvrijedna makultura. „U priručnim naukovnim knjigama moderne psi­ hologije — samo se mašta, a i m a t e r i a l n o m b i v ­ s t v u d u š e , — o čemu još nitko ništa ne zna, pripisuju ]l ± U . se sve veća čudesa, m esto da se kod toga studia uzmu u obzir anatomiia i fiziologija, te učine glavnom podlogom i izlazišnom tačkom za sva daljna psihološka razmatranja i proučavanja". Ovom potonjom tvrdnjom izdao je Haekel sa­ moga sebe, jer je tim dokazao, da baš nikako ne po­ znaje moderne psihološke Iiterarure. — U ovoj se struci još odavno uobičajilo, da se odnosi između psihičnih i fizičnih predhođenja ravnaju po načelu psihičnog uspoređivanja, bez da se vrste onih odnosa tačno označuju, jer bi te oznake pored sadašnjeg stepena našega znanja bile hipotetične i problematične. — Ova oprezna rezerviranost u tome postupku, očituje se poimence time, što se kod toga izbjegava svaki izraz 0 kauzalitetu, ili uzajamnom djelovanju m eđu tjelesnim 1 duševnim pojavama. Haekel nasuprot tome nalazi, da baš rečeni princip utemeljuje jedan potpuni „ du­ a l i z a m * izmegju tijela i duše. — Mi se ne ćemo, -već zbog užeg opsega ove radnje, upuštati u po­ bliža i tačnija kritična razmatranja Haekelovog „tnon i s m a " ili m a t e r i a 1i z ma. — Bez obzira na to, što ćemo pri kraju ovoga odsjeka općenito m a t e r i a i ' a m kritikovati, ne držimo zgodnim i to — zbog nej nosti Haeckelovih izvađanja, — da bi njegovu nauku učinili izlaznom tačkom općenitoga posmatranja i piesuđivanja. Zadovoljićemo se sada time, što ćemo istaknuti nekoliko poteškoća, koje se mogu i površnim proma­ tranje uočiti, ali ne ćemo ni pokušavati, da ih rije­ šimo i da ustanovimo, da li se one temelje na netačnim izrazima, ili na neopaženim protuslovljima. Mi smo kod prikazivanja Haeckelovih nazora ukazali ili bolje rekući upozorili na jednu takovu poteškoću. Ta po­ teškoća postoji u tome, što se mogu pojmovni izrazi „energija", „duh" ili „duša", bez osobitog razlikovanja jedan uz drugi ili jedan za drugi upotrijebiti. — S time u vezi slijedi, da se duševni život veže s jedne strane na neizvjesnu vrsto materije, dok se s druge strane uka­ zuje, kao funkcija izvjesne materije, ili p s i h o p l a z m a — Naročito se na rečenu poteškoću udara, ako'se „prirodna kauzalna veza" traži za odnose između psi­ hičnog i fizičnog procesa. Jer dok se odnosi između materije i energije, kao dva temeljna svojstva jedne te iste substance smatraju, dotle ne može biti ni govora o kuzalitetu, kao što je to i, po Haeckelu visoko- što­ vani, Spinoza bezdvojbeno naučavao. — Jedna daljna temeljna poteškoća izbija i kod toga, ako pokušamo odnošaj s v j e s n o g i n e s v j e s n o g duševnog života po Haeckelu objasniti i rastumačiti. Između ta obadva duševna stanja nema i ne postoji oštrija granica, pa makar bilo nastupanje svijesti skopčano sa izvjesnim organom središnjega živčanoga sustava. — U ovome smislu može se, šta više i duša označiti kao kolektivni pojam j e d n e s u m e m o ž d a n i h f u n k c i j a . Ako se još svijest sa unutarnjim gledanjem ili sa samosviješću identificira, to se opaža da Haeckelu očevidno �Broj 13. i 14. Strana 213. manjka razumjevanje ili znanje, te shvaćanje jedno­ stavnih činjenica i to: da se o s j e ć a n j a, p r e d o d ž b e i g u v s t v a mogu doživiti, bez da se o njima štogod znade i, bez da se ono „ja“ kao nosioc tih stanja u obzir uzme, — te da moderna psihologija ove činje­ nice ne ubraja u nesvijest, već u samosvijest. — Ko­ načno je sasvim nerazumljiv pojam „ d u š e v n e s t a ­ n i c e " , ako se s v j e s n o i n e s v j e s n o , skopča kao cjelina duševnog života sa naročitim organom mozga. — To pobuđuje i izaziva predstavu, kao da ima i tako­ vih organizama u kojima nemaju izvjesne stanice nikakovih psihičnih funkcija. Na taj bi način postojala velika masa materije, koja je posve bez duha i duševnog svojstva. Kod raspravljanja o sadržaju Haećkelovog djela „Die W eltratsel“ ograničili smo se samo na one dijelove, koji teoriju m a t e r i a I i,z m a i , m o n i s m a “ zastupaju. Stoga ćemo još ukratko upozoriti na to, kakovo držanje odnospo koje stanovište zauzima opće­ nito ta knjiga i pored sobsvtene kiitike, spretnosti i opreznosti. Ta knjiga ima karakter prirodoznanstvenih mjera, te zauzima neprijateljsko držanje protiv tradicionalnog i vladajućeg filozofijskog smijera. U njoj se odmsi osjeća nedopušteno ignorisanje u stvarima historije, fi­ lozofije; u stvarima religije i crkve, te pomanjkanje dobre volje, da o takovim stvarima, bez predrasuda, govori kao što je BUchner u svome djelu „Kraft und Stoff“ govorio i sudio. To djelo posvjedofava i; gjer i o nejasnosti umovanja, jer autor nije u sf; nju svoj obožavani „ m o n i s a m “ od ,,m a t er i a 1i z m a" raz­ likuje, a manjka mu i sposobnost — da uvidi vlastite poteškoće i probleme, koje bi mogao slijediti. Ima­ jući u vidu gornje činjenice, lahko ćemo pojmiti i ono ogorčeno očitovanje P a u l s e n a , koji tada reče, — da je gorio od stida, kada je tu knjigu čitao, te da se je najviše postidio zbog etičkog stanja uopće i filozofijske naobrazbe naroda, koji tu knjigu čita. — Izrazio je Paulsen čuđenje, što je bilo moguće; te se uopće takova knjiga napisala, štampala, prodala i čitala i to, uz dopadanje i vjerovanje u narodu, koji ima K a n t a , G č e t h e - a , S c h o p e n h a u e r - a i druge svoje du­ ševne velikane, mislioce i filozofe. Nu, dakako svako vrijeme i svaki narod ima svoj ukus, svoje manire i svoju literaturu. Nad ovom tužnom pojavom — veli Paulsen — tješimo se time, što se i ovom prigodom jedna masa ljudi slijepo i nepro­ mišljeno, oduševljava za Haeckela, — dok se je možda jučer Nitzsche-ovom kultu klanjala, a prekojučer Scho,penhauer-u prisizala. — Stoga je i prosuđivanje te mase, po svojoj kakvoći i težini bez osobite vrijednosti, a njezino dopadanje bilo je u svima vremenima za po­ jedine filozofe više na teret i sumnjivo, nego n jerodavno i iskreno. * Vrijedno je još ovdje spomenuti, da je Haeckel u svome „Weltratselu“ dao osobitu prednost Islamu pred ostalim živućim religijama, o kojima se cn uopće sa omalovažavanjem izrazio. On tvrdi, da je I s l a m n a j s a v r š e n i j a v j e r a u jednoga Boga, čija svojstva je (sifate) najuzvišenije i upravo klasično označio. — Po njegovu mišljenju Islam je još jedina vjera, koja je savremena i moderna, dok se su sve ostale religije pre­ živjele i zastarile. On izričito veli, da su sve religije postale suvišne i nepotrebne institucije, nu ako se već mora, koja od postojećih religija uzdržati, Islam je za to najsp o so b n iji.--------------------- ------------------ — * 0 materializmu pisao je lijepo, historično i kri­ tično, u svome još ljepšemu djelu »Geschlchte des M ateriaiismus« Friedrfch Albert Lange. Ovaj pisac odobrava u izvjesnim granicama na­ zore materializma, — jer je materializam podesno sta­ novište za obrađivanje pojedinih znanosti. — Naročito je podesan za znanstvenu psihologiju, pošto predpostavlja. da su duševne pojave uvjetovane sa izvjesnim stanjima i djelatnošću mozga. Ali za »nazor o svijetu« proglašava Lange materializam nesposobnim. On m'sli d a j . z a t o više podoban i d e a l i z a m , koji je na podlozi Kantove „ t e o r i j e o s p o z n a j i " napredovao i veoma uplivan postao. — Preko granice t r a n s c e n d e n t n o g a nije više moguća nikakova spoznaja; tu prazninu mora ispuniti mašta i poezija i to ta­ ko, da bude potpuno u suglasju sa moralnim i religiozni., potrebama čovjeka, te da ih doneklen i upotpunjuje ili nadoknađuje. — Takovom poezijom koncipirani idealni svijet stoji, po nazoru Langeovu, mnogo više, nego sve spoznaje, te je kao takav ujedno, za svaki napredak čovječanstva, neophodno potreban. Eto, na taj način povlači — neokantovac i pozitivista Albert Lange — jednu oštru granicu između znanstvene spoznaje i idealne, prilago­ đene poezije ili maštanja. — Za materializam je uopće karakteristično, što on ne daje nikakove važnosti ni poštovanja duševnoj znanosti, a ni njezinim metodama i uspjesima ne poklanja osobitu pažnju; konačno ne priznaje ni onih opažanja metafizičke nature, niti im vjeruje. P s i h o l o š k o n a z i r a n e , h i s t o r i č k a o t ­ krića, k r i t i k u p o j e d i n i h z n a n s t v e n i h d j e l a , — ne priznaje materializam, kao prisajedinjenja poje­ dinim i izvjesnim znanostima, - - već to on sve pri­ kazuje zasebnim i nezavisnim, — gdjekad stavlja to i na suprotnu stranu, da izmogne izvesti i predobiti one uspjehe, koje on sebi zamišlja i hoće. — Za ma­ terializam postoji jedna jedita znanost, u koju on vje­ ruje i koju neograničeno respektuje, a to j e : p r i r o d n a z n a n o s t . Zbog toga materializam postavlja svoju predhodnu dogmu uz stvarnost prirode, njenih sila, vječitih njenih zakona i njenoga štofa, — te zahtijeva redukciju sviju Ihače u iskustvu danih pojava, na pri­ mjenu materije i njezinih svojstava. Nu kod toga �Strana 214. „BISER" Broj 13. nije bio u stanju materializam da uvidi, kako iz ovog sa izvjesne visine — nije ni na koji način jasniji j postupka i nehotice proviruje metafizika, da se-preko­ pojmljiviji, ako ga se označi nekom posljedicom jecjne račuje iskustvena granica, te da izbija i anteclpaclja djelatnosti mozga. — Sam Btlchner m ora priznati, da spoznaja, koje nijesu još kod pojedinih znanosti našle mi ništa o tome ne znamo, niti čutimo kada jedan živčani proces htjedne započeti t. j. kada će predhomjesta i utemeljenja. On prihvaća za sebe i za svoje tvrdnje isti stu ­ đenje svijesti nastupiti. — Zbog toga ukazuje se ma­ panj znanstvene vrijednosti, kojega su prirodoznan- terijalizam za psihologiju suvišan, jer je nesposoban da bezstvene teorije i zakoni sebi privrijedili i za se usvojili. objasni njene činjenice, koje su — kao pojave Materija i sila za njega su, bez ikakvih obzira, samo dvojbene. Nu, time se ne poriče ono uvjetovanje du­ realne veličine, ili šta više to su jedini realiteti, koji ševnih ukazivanja po materialnom učinku, a naročito za njega postoje. — Stoga je i »nazor o svije*u« za putem živčanih procesa. Ti se procesi označuju poj­ materializam — potpuno dogmatičan, jer je lišen kri­ movno u modernoj psihologiji, kao najjednostavniji i tičnog fundamenta i, jer je propustio i izgubio opreznu svrsi shodni opravdani psiho-flzlčnl „ p a r a l e l i z i mudru povučenost pri suđenju u dvojbenim pitanjima. m u s i “, ušljed čega su d u h o v n a p r e d h o đ e n j a Jednostranost i dogmaticizam bile su karakteristične praćena tjelesnim, bez da se način te skupne zavisnosti opaske za ovaj filozofski sustav u svima vremenima, tačnije odrediti može. — Treći a rg u m e n a t protiv tnarializmu potječe iz »teorije o spoznaji«, te se uz prekada je god on svoju vrijednost u svijetu imao. Protiv materializmu mogu se iznijeti tri glavna argu­ đašnje argumente prislanja. Ako mi sebe naime pitamo, menta, koji su u stanju, u najmanju ruku, njega — kako smo mi dospjeli do uspostave takovih pojmova, barem za vrijeme njegovoga priznanja — postaviri u k a o n .p r. p o j m a — m a t e r i j e , p o j m a e n e r g i j e znak piianja, -te ga staviti u položaj, da se samo iz i tomu slično, tada se može uopće ustvrditi, da ti poj­ daljine ukazati može, kao iskustveno dokazani ili sam movi služe nama za to, da možemo, od nas nezavisno, po sebi razumljivi nazor. — Prvi od tih a rg u m en ata našem iskustvu predstaviti, jednu samostalnu zako­ uzet je iz prirodne znanosti. Nakon što je polovicom nitost svega, što pripa ta onome, što se dogodilo i ne19. stoljeća postavljen zakon o podrža' anju energije, pre; ano događa.. Nije to ni od kakove važnosti, koja je konstantna, te koja je jedna suma nagomilana Što mi vidimo, odnosno doživim o: plavo, žuto, sivo, u zatvorenom sistemu djelatno sposobnih en gija, ma zeleno, ili uopće kakovu boju, — već je značajno, da koje bilo vrste. — Taj je zakon polučio opće priznanje. ir mamo te i takove utiske i to u jednom izvjesnom Razlikujemo li sada mehaničnu, električnu, termičnu i redu, kojeg ni ne možemo samovoljno preinačiti, kao kokemičnu energiju, — to mora unutar jedne samostalne e k s i s t e n c i j u,ili kao konstrukciju vanjskoga svijeta, i cjeline nastati samo jedna izmjena, ili utapanje poje­ označenog bivstva — pomoću gore istaknutih pojmova dinih energija jedne u drugu, a ne će se nikada do­ Nijesu to daklen samo osjećaji, koji imaju svoja p s i ­ goditi nikakovo novo stvaranje i postajanje, niti će na­ h i č k a p r e d h o đ e n j a , niti je to sadržaj svijesti kao stupiti stanje, u kome bi se potpuno izgubile nalazeće ta<ove, — već je tamo opažanje, koje samo i odlazi se energije. — Mehanični posao može doduše sasvim . i dolazi, nastaje i prolazi, mijenja se ili nepromijenjeno ili djelomično preći u toplinu, kao što se može kemična ostaje i to u izvjesnom grupiranju i redu, bez da bi energija pretvoriti u jedan njoj odgovarajući ekvivalent to od nas štogod zavisno bilo, ili da bi se moglo kvantuma električne energije — nu, cjelokupna ener­ shvatiti i priznati kao naš proizvod i učinak. Drugim gija, koja uopće na raspolaganju stoji, — ne će i ne riječima, — te su pojave izvan dohvata naše samo­ može nikakove promjene u svome vlastitome iznosu volje, a skupna zavisnost, u kojoj se ukazuju, sačinjava pretrpiti. - Pa kad bi se pomoću ovoga zakona »o izhodišnu tačku sviju prirodoznanstvenih istraživanja podržavanju energije« stvorila, ma koja od predhod- i pojmova. nica svijesti i to — putem materialnog procesa, na­ Mi nemamo na te pojave nikakovoga upliva, stupio bi gubitak jedne vrste energije, u kemičnoj formi, nego jedino što možemo o tome razmišljati i govoriti, a značilo bi da je nastala i jedna od poznatih oblika kao npr. o tijelu što ga pipamo, ili jednoj energiji i energije, bez da je prešla u ekvivalenat kvantuma druge sili, koja na nas djeluje. Gore istaknuta s k u p n a z a ­ energije. — Stoga eto materialistične tvrdnje dolaze u v i s n o s t p o j a v ž i samim je osjećajima narinuta protuslovlje sa jednim temeljnim zakonom prirodne . nu, uvijek to za njiha ostaje samo slučajnost. — U znanosti. - D rugi argum enat protiv materializma njima samima može biti postoji razlog, da se one ta­ uzet je iz psihologije, kao znanosti. Materializam bi kovim prikazuju, a da se tome ne može u z r o č n a zaista bio za potonju znanost, u najmanju ruku, barem v e z a pronaći. Iz ovoga se i bez daljnjega razglabanja jedna potrebna hipoteza, kad bi njegovom pomoću razumije, da pojmovi, koji su od prirodne znanosti pošlo za rukom, da se makar najjednostavnija i najele- pozajmljeni, te kojima se materializam poslužuje, — mentarnija p s i h i č n a p r e d h o đ e n j a rastumače i ne mogu imati niti imaju predhodnoga značenja, a ni­ objasne. Ali opće je poznato i opetovano puta istaknuto, jesu ni podobni, da p r e d h o đ e n j a s v i j e s t i u nji­ da nama osjećaj jednog crvenila ili jednoga glasa hovoj osobitosti i svojstvenosti razumljivim učine, ih �Broj i 3- i 14. .bisera da ih objave i tačno obilježe. - T ime se od strane materializma potpuno priznaje, da je značenje i zadaća takovih realiteta, kao što je materija i energija (ako im se povjeri prekoračenje označenog područja njihove vrijednosti) da cjelokupni život duše mogu proizvesti iz samih sebe i po sebi. (Nastaviće se). Sloga i nesloga. Jednom se slože tri bika: jedan žute, drugi bijele, a treći crne dlake, sklope međusobno bratstvo i nastane se na jednom osamljenom brežuljku, na kojem je bilo izobilja trave. Zavjere se da će sva trojica kao jedna sila svoj brijeg čuvati, da neće nikakvoj drugoj živo­ tinji dopustiti da na brijegu pase i da će vazda jedan drugog braniti od stranih napadaja. To bilo krivo drugim životinjama, te se stanu zdogovarati, kako bi se tome savezu doskočilo, te da i drugi mogu pasti na brijegu ukusnu travu. Vijećaj danas, vijećaj sjutra, dok se među vutinjama javi lav veleći, da to treba prepustiti njemu pa će on to urediti. Iza toga krene jednom prilikom lav prama bre­ žuljku. Ali čim je stigao do podnožja brežuljka, n irnu sva tri bivola na lava da ga otjeraju. „Čekajte malo," — dovikne im lav — „ja esam došao kao neprijatelj, da Vam štetu nanesem, nego na protiv, ja Vam želim biti od pomoći. Vidite, Vi je samo trojica tuđe, a kad bih i ja bio s Vama u sa­ vezu, kolika bi to onda bila zajednička snaga. Ja ću Vas braniti kao svoje oči u glavi, te Vas neće smjeti niko ni pogledati". To se bikovima svide, te prime i lava u svo bratski savez. I tako bikovi nastave bezbrižan život sa lavom na svom lijepom brežuljku, ali jednoga dana osami se lav sa žutim i bijelim bikom, te zametne s njima raz­ govor. „Vidite li braćo," — reče im lav — „nema ni­ kakva smisla naše bratstvo sa onim crnim garonjom. Nama bi mnogo bolje bilo da njega nem^." „Pa šta bi ti mogao snjim učiniti?" upitaju ova dva, ne shvativši u prvi mah lavove namjere, a u isto doba se u duši poveseliše povečanju svojih dijelova hrane, kad zamisliše, da bi se moglo okrenuti da bi se jedan sudionik mogao odstraniti. J a ću uč'niti šta bude najsgodnije, samo Vi šutite i nemojte se u moj posao m iješati!“ „Pa eto, Ti Sini šta znaš!" — dozvoliše beza­ zlene životinje. Iza toga se lav uputi mrkonji, nasrne na njega svom snagom i ščepa ga zubima za vrat. Crni zapo- Strana 215. magaše i stane dozivati braću u pomoć, ali pošto se ovi ne odazvaše, lav ga raskomada i pojede. Nakon nekoliko dana osami se lav sa žutim, te će mu reć i: „Brate, Tvoja je dlaka žuta kao i u mene, pa je naše bratstvo još i stim utvrđeno, ali nikakova smisla nema naše bratstvo sa onim bjelcom. Mi trebamo nasto­ jati da ga se kutarišemo, pa da sami bezbrižno našim brežuljkom zavladamo i uživamo. „Moj vjerni pobro, radi žta znaš, ja tebi pre­ puštam, da nam tu stvar urediš" — odgovori odušev­ ljeno žuti, jer mu je suviše laskala lavova intimnost. Bjelonja zaviče žutog u pomoć kad je na njeg lav nasrnuo, ali se žuti nije ni maknuo, nego je po­ žudno pašo slatku travu na drugoj strani brijega. Kad se lav tako riješio prve dvojice i sa žutim proveo nekoliko dana prividnog bratstva, približi se jednoga lijepoga jutra i ovome pa mu rekne, neka se pripremi, jer da ga želi pojesti pošto je izgladnio. Žuti se iznenadi, ali pošto se sjeti da je ovaj isti lav prije pojeo oba njegova brata, pa da bi mu se udupirati bilo bez ikakove koristi, to ga onda stade liti i kumiti, da ga poštedi ponizujući mu se na razne načine. A i pošto ga lav nije nikako htjeo poštediti izsavljujuć da njihovo bratstvo nema nikakova smisla, reče o v aj: Da će mi ovo doći na glavu, slutio sam još onda, kad sam vidio šta bi s mojim crnim bratom !" Isto tako i strast oduzme čovjeku snagu i snjime zavlada, kad mu duša, razum i srce ne budu trajno u slozi i skladu. Žepče, 9./I. 1918. Po arapskom: Huzlm Muftlć. Odgoj i nastava. Povijest naše početne vjerske nastave. Piše: Hamdija Mulić. (Svršetak.) Oko god. 1913. najviše je o reformi naše vjerske nastave uopće pisao list „Misbah". „Muallim" je pre­ stao, a „Misbah" je u redakciji g. Sakib ef. Korkuta, tada vakuf, mearif. mufettiša ovake radove iznosio objek­ tivno a naprednije misli i načela šta više i sam zago­ varao I pisac je ovih redaka najprije u „Misbahu" iznio svoje misli o reformi naše nastave, što je inici­ jativom gosp. Korkuta „Udruženje bos. herceg, ilmijje" štampalo i u posebnu knjigu. Na toj se knjizi temelji i nova metodika islamske vjerske nastave koja se od to doba izgrađuje i upotrebljuje u Dar-ul-mualliminu. �Strana 216. ,BISER" 1914. u proljeće zasjeda na stolicu bosanskog reis-ul-eleme Hadži Mehmed Džemaluddin ef., koji za­ poče još jače bodriti radnike na reformi naše nastave. Kratko iza svoga službenog zasjedanja već i sam okuplja oko sebe pozvanije i vještije, da se zajednički krči put islamskoj prosvjeti. U tom ga radu pomažu: naš poznati pisac i pedagog Edhem ef. Mulabdić, da­ našnji direktor Muslimanske narodne osnovne niže i više škole, te produžnog tečaja, pisac ovih redaka, Hifzi\ ef. Muftić, član ulema medžlisa, Muhamed ef. Dizdar, direktor šeriatske sudačke škole, Muhamed Seid ef. Serdarević imam zemaljske kaznione itd. Broj 13. i id Da se baš u nižim mektebima doskoči nestašici kitaba, sarajevski muallim Hadži Hafiz Džafer ef. Kme_ nović priređuje na našemu jeziku napisan kitab za djecu .Šuruti Islam" od met hum Topal hodže, muallima Gazi Husrevbegova mek.eba. Danas taj kitab gotovo nije više u upotrebi, ali u svoje vrijeme bijaše moderan, napredan i koristan. Isto je tako malo starijega datum a i napredni književno-poučni rad tada fojničkog marljivog muderrisa H. Hafiz ef. Sofića. Njegov „Tubfetussibjan" bijaše u svoje vrijeme u mnogim ručicama naše djece 1 j-j, Hafiz ef. Sofića ubrajamo megju one naše alime koji nastojaše da unaprijede našu vjersku nastavu uopće. Prva je zadaća bila na redu sastaviti nove, na­ Poslije dolaze na red sa kitabima za mektebe prednije kitabe za niže mekteb -. Dotada naime mektebi pa ni nauka o vjeri na svim školama ne imađahu pro­ Hajrović Murad ef. i Muhamed Seid Serdarević. Prvi je napisao „Glavna načela Islama", a drugi kako je pisane kitabe iz vjerske nastave posebno za svaki sunuf i za svaki mekteb. Da se toj nestašici doskoči već spomenuto osim drugih kitaba i svoj „Usuli dinijje". Glavna se načela Islama mnogo upotrebljavahu u i da se ne uči vazda „Bergivija" i Šuruti salat“ na turskom jeziku već su i prije neki marljivi alimi poku­ mektebima pa i danas gdjegdje djeca uče iz njiha. šavali pisati ovake kitabe ali općenito ža mladež. I (Opširno o „Glavnim načelima" i „Usuli dinijje* vidi ako ti kitabi nijesu posve sistematski napisani prema o tome moja prikazivanja u „M isbahu".) pedagoškim načelima, ipak su napredni, jer su napisani Dakle, kako se vidi, ljudi su radili pobuđeni vladomaćim jezikom i prilično prema shvaćanju djece. "m inicijativom, da što bolje učine hizmeta svome Dakle, prvo nego pređemo na prikazivanje današnjeg dm 1 milletu i izdavali su kitabe za djecu. novog rada o vjerskoj nastavi, spomenućemo redom i Kako spomenusmo novi reis-ul-ulem a H. Mehmed spomenute kitabe i njihove pisce. Džen.aJuddm ef. poče sada u svoje vrijeme još jače i Među prvima izdaje Sejfuddin ef Pro! o svoj s °matsk da radi na reformi nastave uopće, pa na „Bidajetul inas', vjeronaučna knjiga za djecu i odrasle. uređivanju kitaba za mektebe napose, U toj isti pisac kao cazinski muderris izdaje i kitab U brzo iza svoga zasjedanja na stolicu reis-ul„Ahvali niša". Ova je knjiga zapravo namijenjena na­ uleme izdaje on Prvi Ihmihal udešen arebicom na na­ šemu ženskinju jer o ženskim dužnostima koje^su lm šemu jeziku. Već druge godine ovaj Inihal izlazi u * potrebne da kao muslimanke obavljaju i piše. Ova je posve prerađenom izdanju, mnogo bolji i napredniji. knjiga bila vrlo potrebna našemu i onako neprosvijeće­ Ovaj Prvi Ilmihal, koji se danas uči u I. sunufu mekteba nom ženskinju, ali je na žalost u više slučajeva p ro ­ urediše u zajednici: Hadži Mehmed Džemaluddin ef. mašila Svoju svrhu. Knjiga je napisana vrlo teškim Edhem ef. Mulabdić, pisat; ov h redaka i Hifzi ef. Muftić. stilom, zbrkom tehničkih izraza i teškim tumačenjem Uz to je pisac ovih redaka uz važnu pomoć ženskih spolnih pojava. Ostala je i danas još teško Edhem ef. Mulabdića izradio i Naputak kako da se razumljiva, pa bi je irebalo preraditi. obrađuje Prvi Ilmihal i uopće nauka o vjeri, zatim Tada trebinjski muallim Ahmed ef. Mahinić prvi Nastavni program kako se sastavlja, rukovodi itd. put štampa i svoj .Tuhfetul ihvan“. Da bude tobože Ulema medžlis je izdao i Drugi Ilmihal. Pošto se prirodan prelaz pisanje kitaba sa turskog jezika na našem jeziku, ovaj piše svoj kitab na pitanja i odgo­ i u ovome kao obično u prvom izdanju opažaju neke pogreške, to je već na redu i prerađeno izdanje i Dru­ vora ali i na našemu i na turskom jeziku. Poslije je izostavio turski jezik. „Tuhfetul ihvan" je mnogo ra­ gog Ilmihala. Poslije ovoga su odmah na redu Treći širen. Najbolju priliku ovaj kitab daje, da se vidi ne­ pa Četvrti Ilmihal za vjeronauku u osnovnim školama stašica vjerskih knjiga u nas, što djeca u njemu uče koji predmet toliko vremena oskudijeva s kitabima koji i u mektebi ibtida-ijjama i osnovnim, pa čak i u sred­ su upravo udešeni u tu svrhu. Još nešto vrlo važno. Ulema medžlis je izdao i Tarihi Islam-povijest Islama. njim školama. Neki ga upotrebljavaju u mektebi ibtidaijjama, neki u Početkom god. 191.\ pokušao je pisac „Tuhfetul ihvana" da ga moderizira onako, kako bi odgovarao osnovnoj školi, a neki čak i na srednjim školama i potpuno svojoj svrsi, pa taj posao odgodi za poslije. medresama. Hele, ko naš-posao. Ne velim, da se ovaki Tarihi Islam u svom dotjeranom prerađenom izdanju I Hifzi ef Muftić, tada šeriaf. sudac, inače vrlo ne može upotrebljavati na srednjim školama, šta više, marljiv i prosv^tni radnik izdaje .svoje „Islamske tamo je za niže razrede upravo i zgodan, ali na nižim dužnosti", knjižicu koja razumno upućuje muslimane stupnjevima nastave za djecu ne odgovara svrsi. Mala uopće u obavljanje islamskih dužnosti. djeca t. j. svi učenici mektebi ibtidaijja (i to II. sunuf) �Rfoi 13. i 14. „BISER" te osnovnih škola nemaju zgodne, zabavno poučne knjige koja im na lagan, shvatljiv i umjetan način ocrtava životi rad Devletlije s. a. v. s. Nemaju mala djeca pred sobom u vjeri svoga Ideala da odgojno djeluje, na njihovo mlado srce. Na žalost, koliko sam od alima mogao doznati, nemaju ni drugi islamski na­ rodi ovake knjige u kojoj je djeci u obliku pričica pred­ očen život i plemeniti, živi i idealni rad Muhameda a. s Strana 217. Mi bismo to morali imati. U istu svrhu treba kitab i za odrasliju omladinu. Pred nama su dani koji mnogo traže našega rada za is'amsku nastavu o vjeri, jer što se ne može staro popravljati, valja naravnim putem — idući, drukčije, čisto umjetnički nastojati oplemenjivati dušu naše omladine — naše budućnosti. Valja udariti čvrst, dobar temelj. U tom nam radu Bože Svemogući pomozi! LI STAK Književnost. „Hrvatska vjerska propaganda." Sakib ef. Korkut u članku „Naša vjersko-pros. vjetna autonom ija" navodi izmedju ostalog iz Džabića memoranduma na str. 115. „Bisera,, i ovo: „Državne naše škole nijesu internacionalnog, nego skroz kršćans­ kog karaktera. U njima se pogrgjuje naš Pejgamber i „falzifikuje povjest u korist hrvatstva i njegove poli­ tičke i vjerske (!) propagande." To je kronološki citat, reći ćete. Šta se ii trebam još za nj zakvačiti?! Istina, ja sam nastrani, niti znam jeli nastava u našim državnim školama isp avljer a step n, kako se u njoj ne bi vrijegjala čuvši a Mus­ limana i zamijenjena shodnijom i bližom interk« n>t»ionalnom karakteru, niti pitam za to. Nego neka se brinu za to oni odgovorni faktori u našoj vjersko-prosljetnoj službi, koji ćute u duši svu odgovornost za odgoj naše mladosti, da se izvršuje onako, kako ga oni svijesno ili nesvijesno dozvoljavaju. Ta je odgovornost teška za sve članove na vrhovima, kojima narod kao amanet dadne moć u šake, i za one koji nekad dje­ lovaše i za one koji će u buduće s najviših šilteta djelovati, svijesno, prteći pred Bogom i za sve propuste sebi grijeh na vrat od svih onih, koji s tih prepušta stradaju, i nesvijesno, takogjer prteći pred Bogom sebi odgovornost na vrat, što onda da zauzimaju ona mjesta, na kojima svome zvanju ne mogu odgovarati. S toga će i znati, postoji li stari sistem obuke u našim državnim školama i stide li se oni zbog njega svoga zvanja, ili ne postoji više, pa da mogu slobodno svijetu u oči pogledati. Ja rekoh, da se za taj dio citata ne zakvačam. Nego za što ? Valjda što se „falsifikuje povjest u korist hrvatstva i njegove političke i vjerske pro­ pagande?! Ni za to! Jer svaki narod piše i tumači povjest onako, kako njemu bolje konvenira. Za to i mnoga nesuglasja u njoj. Vrlo je malo posve objek­ tivnih pisaca povjesti, za koje se onda u metežu s drugim, čovjek pita: jesu li i to oni pravi ? — Ko do­ živi i svrati pažnju na povjest raznih naroda nakon dvadeset godina iza današnjeg svjetskog rata, opaziće silne razlike megju povjesnirm izvorima srednje i za­ padne Evrope, Azije i Amerike. I Kranjčević reče u pjesmi ,,L. intervvalla*, da su povjest pisale dvije sestre: „ I s t i n a prva se zvala, onda je stade čitati P r a v d a , al zaspa na prvom listu!“ — Da je megjutim evropsko povjesno i u opće nastavno gradivo okrenuto proti Islama i islamskog svijeta i to je već poznata, stara činjenica. Naročito od osmanlijskog (turskog) osvajanja Balkana i dalje preko njega, porodila se u Evropi mržnja na Islam, kako zgodno veli Voltaire, da je nakon osvojenja Carigrada „bilo više bizantijskih popova, koji su pisali proti Islamu, nego što bijaše jenjičara!” Nego zašto se ja konačno zakvačam? — Za onaj usklik, što ga je Sakib ef. umetnuo iza riječi „vjerske" (!) Šta? Usklik?! Sad ćemo još i usklike kritizirati? — jest, ovaj put samo jedan usklik. Sakib efendija običaje, da ovako zašara gdje-gdje kad što čita ili prikazuje. Sad zakofrči upitnik, sad otegne usklik, ili spari oboje zajedno, i to u rukopisu ljuto i strahovito, sva sreća, što nema onakvih i za štampu zaskočenih znakova. Mjestimice gdje hoće samo malo barnuti, onda napiše i manje. Kao kad se na­ migne i prstom pukne, pa ušuti. Proletio vjetrić kroz granje. Velim, u štampi se jednako slože i oni veći i oni manji znakovi. Pa tako ni ja za pravo ne znam, jeli ovaj uskličnik jače ili slabije koncepcije, je li povlagjujući Džabiću ili je znak Sakibova osobnog čugjenja nad tom riječju „vjerske" u savezu sa spomenom „hrvat­ stva" nap ijed, ili je tim samo onako s kraja barnuo u to pitanje, kao da će reći: gle, gle, zar još i to! U svakom slučaju, taj znak ima svo značenje. I to, bojim se, kao da je Sakib ef. htio tim reći: „hm . . . to nema nikakva saveza, — pregjimo preko toga. Kakve su nekada bile prilike, za Džabića po­ kreta, ne znam, jer sam bio još dječak tada. Ali da još i dan danas imade takve vjerske propagande pod firmom hrvatstva, to mogu i hoću da dokažem. Već četiri godine hrvu se u svjetskom ratu dvije skupine udruženih naroda i narodnosti čitavog svijeta, razvila se najveća gigantska borba što je ljudstvo pamti �Strana 218. ,BISER‘ Broj 13. i u starosjedilačka prava u Bosni i H. na svoj daljnji 0p. stanak u tim zemljama, nego ih u svim njihovim ma_ kar i ravnopravnim javnim potrebama susretati s ne­ odlučnošću: pripadaju li oni još uvijek u zajednicu nama ili Aziji?! 1 ta crna haljina baca se onda u zakulisni posao da ponovno ustrajno sije staru, već zabačenu mržnju proti Turaka, recte muslimana, ne htijući da računa ni malo sa svjetskim ratom, koji je trebao i morao da povuče poteze preko svih smiješnosti zastarjelih, sta­ rinskih sitnih zadjevica. Ta crna haljina je jedno udru­ ženje, koje — prema njegovom službenom pečatu — nosi naslov: O d b o r z a v o j n i č k e č i t a o n i c e H r v a t a pod pokroviteljstvom Njih. Veličanstava kra­ lja i kraljice. Z a g r e b , Palmotičeva ulica 31. prizemno." Ko poznaje osamljenički život vojnika u bojnim linijama, u ratnom području, po bolnicama i opora­ vilištima, bez njihovih obitelji i znanaca, bez duševne hrane i domaće društvenosti, nego vazda u praznini i i neizvjesnosti, — priznaće s m jesta, da su sve usta­ nove, pa čije bile, za vojničke knjižnice humane i ple­ menite, vrijedne svake potpore i zagovora. Tako, da bi •ek od svoga zalogaja otkinuo, a doprinosio za ova ve institucije, koje će pružiti duševne hrane iz­ Šta hoću reći ovijem? — Bosanski muslimani, gladi im za njom i razgovora, koji umiru za njim, koje još svi iz prijeka Turcima zovu, pakazaše se u bez njega teže nego li žedjom mučeni. Švako mora ovom ratu, da imaju kao humani ljudi n n o g vrlina, b 5 sklor tome! Da su milostivo sklona svojim pletim xim a i Njihova Veličanstva i da su takvim koje ni drugi nemaju; nije to nikakav u duši i u srcu n zlobni elemenat, koji ne bi poštivao svačiju individu­ ustanovama u najidealnijem smislu i pokrovitelji, to alnu slobodu oko sebe, nego da su to najsusretljiviji potp' , razumijemo, jer u srdačnoj vezi sa svojim na­ i najdruštveniji ljudi za ljude i ljudstvo, koje im se rodima, koje onako očinski ljube, naš mladi vladalački pokaže. Nemaju nikakvih agresivnih ciljeva na štetu par duboko ćuti sve boli i tegobe naših hrabrih rat­ drugih, naročito svojih zemljaka i susjeda drugih vjera nika i čine sve moguće, kako bi njihove tegobe, pa i I mi iz gornjeg i t. d. Izvojštiše od drugih, koji ih bolje upoznaše iz i one srca i duše, što više ublažili. naslova nećemo ovdje dalje da uvlačimo imena Njih. bližega, potpunu sklonost i priznanje da su to l j u d i , Veličanstava. vrijedni drugovi, braća svih l j u d i . I vjerska mržnja Analiziramo ostalu sadržinu pečata: Odbor. To od vjekova na njih, — nametana od nepozvanih agi­ tatori od kršćanskih vojna i od preuzeća rasklimanog če reći odabrana jedna skupina ljudi izmedju mnogo bizantijskog carstva po Muslimanima, — poče se ras- više drugih, s jednom svrhom u kolo okupljenih. plinjavati i čistiti mutni horizont plemenskog i zajed­ U ovom slučaju: za vojničke čitaonice Hrvata. Bezimen ničkog državnog života do iskrenog sporazuma u me- je taj odbor. Dopuštamo, da bi on sam po sebi mogao djusobnom poštovanju, do pružanja bratske ruke. se sastojati i od udruženih ljudi, koji nijesu Hrvati, kao n. pr. od Nijemaca, Magjara, Turaka, Bugara, Pobre se grle. Istina živa! Srba i td. koji ali ima samo interese Hrvata-vojnika Istina ali, koja kao da nekome ne konvenira. pred očima i samo se brine za njihovu* lektiru. Ali, Usred toga sklada i ljubavi, gdje se prekaljeni mislimo da niko, ko poznaje dobro koliko su sve na­ muževi u ratovanju bliže sporazumješe, iskreno i srdač­ rodnosti egoistične, ne bi povjerovao, da se društva no odani jedni drugim, diže se neka crna zakutna ha­ jedne narodnosti brinu u bitnosti i iskreno za pri­ ljina, da fanatično rekne: stoj, to ne smije biti! Pro­ padnike koje druge narodnosti, pa tako ni u ovom gram je taki, da se Turci (Muslimani) ne smiju ni u slučaju ne djeluju drugi za Hrvate, nego jedino opet čemu nama ravnim smatrati, tim „krvolocima" se ne Hrvati. Po krilatici, da je „narodnost daleko od vjere", smije nikakva bliža pažnja ni simpatija podjeljivati, kojom nam se uši zaglušuju, mi ne smijemo vjerovati, nego se oni moraju sistematski potiskivati iz Evrope. da bi se iz navoda „za vojničke čitaonice Hrvata" mog­ Na to se ne smije zaboravljati, to su savjeti naši. lo samo i jedino razumijevati „za vojničke čitaonice I bosanski muslimani,'.prividno naše pleme, ne smije katolika" ili „Hrvata-katollka". Jer u pečatu stoji samo se priznati da posjeduju ni nakon 500 godina kakva „Hrvata", i svakome onome, koga pribrajaju vani da za svjetsku prevlast s jedne i za samoodržanje država i naroda s druge strane. Veliki bitni ciljevi života, za koje se zajednički na godine bori i krv proljeva, potisnuše bar za sada u pozadinu sve niske zadjevice poje­ dinih malih skupina u tim velikim sklopovima, ocutješe se ratnici blizu jedan drugima, postadoše pri­ jatelji. Najbolji primjer takvih zbliženja pružiše nam naše u ratu savezne države i posebno razni narodi i narodnosti u našoj monarhiji, a najjasnije znake pri­ jateljstva daju nam naši zemljaci iz Bosne, koji se bore u susjedstvu ili zamiješani s vojnicima drugih na­ rodnosti na ratištu, odnosno pridijeljeni drugim preko­ savskim pukovnijama iz Hrvatske i Slavonije ili onima iz Dalmacije. Naročito bi došli ovdje u obzir naši Muslimani sa svojom prirodnom tvrdom pravednošću, i svojim humanim ljudstvom i društvenošću, za koje se nikada ne čuje od njihovih bojnih drugova drugih vjera pokudna riječ, nego dapače često osobite zahvale i srdačna naklonost. „Šteta je da su neuki većinom, ali su prave ljudine, s visokim moralom o pravu i pravici> skloni svakom oko sebe, da bi i krvi svoje utočili i pravi drugovi, koji te ne ostave lahko." I mnogo ja­ čih zahvala, ne samo od Hrvata iz prijeka, nego d svih narodnosti monarhije. �Broj 13. i 14. »BISER^ «e iz jezičnog područja zemalja, gdje se govori hrvat­ ski, i vode ga u evidenciji da i on hrvatski govori pa bio on katolik, ist.-pravoslavni, musliman ili jevrej’, — mogu da ponude i razdjeljuju knjige na čitanje svi' oni, koji ih od toga „Odbora" prime na rasturavanje i besplatnu razdiobu megju hrvatske vojnike. A to su razne uprave četnih odjela, bolnica, oporavilišta, voj­ ničkih domova i. td. u kojima sjede inteligentni’ ljudi, koji luče narodnost od vjere, kod razdjele se onda ne osvrču na vjeru, ponajviše, zbog svoga velikog posla ne dospiju ni da sami razdjeljuju takve knjige (jer nijesu tu samo hrvatske, nego i sve druge narodnosti za svoje vojnike šalju) niti ih mogu cenzurirati, nego vide na njima muhure odbora, i preturavaju ih odmah dalje k vojnicima. Hoću reći: za svu lektiru, koja se šalje za voj­ ničke čitaonice Hrvata, odgovoran je u svakom po­ gledu odbor, koji je šalje, odgovoran je grad Zagreb u čijem središtu taj odbor djeluje i moralno hrvatski narod, naročito njegova pretežna većina po vjeri ka­ tolici, koji iza toga odbora stoje. Pa gdje je ta propaganda? reći ćete. Evo j e : Na ratištima nema od istaknutog odbora za čitaonice Hr vata dosada ni jedne knjige pod njihovim nuhurom interkonfesionalnog karaktera. A na svakom primjerku knjiga, koje taj odbor šalje stoji utisnut i njegov pečat! Nego su to knjige ili isključivo vjersko katoličko' sa­ držaja ili u katoličkom duhu pisane, pod inim naslovima, kako bi ih nezazorno mogao uzet1 početi čitati i šljedbenik koje druge vjere. Ili, ako jedino zabavnog sadržaja, one su da tako reknem , zapeta puška proti muslimana, koje na Islam valjaju drvlje , kamenje; djela, ne znam sve gdje nagjena i ispod kakve, prašine izvučena, kao da druge književnosti na Jugu ni Bog nije dao. — Za vjerskim katoličkim knji­ gama posegnuće (opravdano, naravno) u prvom redu katolici vojnici, one imaju vidljive znakove, slike na naslovnim stranam a i mi posve mirne duše kažemo ne samo da može jedan „odbor za čitaonice Hrvata" za k a t o l i k e takve sadržine knjige slati, nego dapače da i treba! I odbor ih šalje u posebnim pošiljkama, kako da se odmah vidi da je to vjersko poučna hrana za katolike. T e je posve korektno! Ali onda slijedi na pr. druga posebna pošiljka (s prvom zajedno) i u njoj razne zabavne knjige. Gore spomenuh, da kod pukovnija izprijeka u više slučajeva ima pridijeljeno i Bošnjaka i muslimana. A ovdje još napominjem, da ni sugragjani drugih vjera u našim pukovnijama nemaju posebnog odbora iz Bosne i Her­ cegovine za njihove čitaoce. Mi pak muslimani ne­ mamo pogotovo nikakve svoje institucije za opskibu muslimana-vojnika sa lektirom u duhu Islama ili bar zabavno poučnom, koja se nauci Islama ne protivi. Nemamo dapače „Enama" i si., da tako reknem •■mo­ litvenika, kakve vojna uprava svim vjerama nabavlja na svoj trošak, nemamo evidencije o potrebama knjiga, Strana 219. niti volje da do njih dogjemo — nemamo ništa. 1 čo­ vjek se int resira za knjige, pa kakve bile, jesu li samo pisane u razumljivom jeziku i pismu za narše ljude, bilo originali ili prevodi, pisane od Hrvata, Srba ili Japanaca ako hoćete — i izvlači polahko iz tog drugog paketa „Odbora za voj. Čitaonice Hrvata", neće Ii makar što bilo i za naše ljude naći: Ali, tu nikakve poznate knjige! Šta više i njihove vrste su ograničene, svega desetak vrsta. Uzmi od svake vrste onda po jednu i čitaj — što će reči, da pročitaš čitav sadržaj druge pošiljke. Najprije otvoriš jednu knjigu malog formata, koja je sada najviše raširena. Čini ti se, nazrio si je tu i tamo kod koga u torbaku, ko još dobro ni čitati ne umije ili gdje u bolnici kod koga. pod jastukom, on je uzeo od nekoga, dao mu je neko ili mu je došla odnekle do šaka, da ni sam on ne zna kako. Zove se: „Našim junacima na utjehu i pouku." Zamaman naslov. Svako se po pridonešenim žrtvama u ratu ćuti malim junakom i svojata, da taj naslov njega ide. Pa još: na utjehu i pouku, da zaboravi malo na svoje jade i nauči štogod, da dobije makar koju prak■ pouku u ishaviješćenu svoju glavu, odmah je otvai čita. U ruci su ti svezak 2., 3. i 4.; prvoga nema, ’aljda ie posve utrošen. Naslovi su članaka unutra posve nevini, kao: juriš, tvoja majka, ljubav u ratu i miru. zloća grijeha, nedužno progonjeni mir, — sve s eda iz- 2. sveska, pa iz 3. i 4. — ratne tegobe, U.vo' u bi'ci, ratni kruh, kako će još dugo trajati rat, krasan primjer svakome vojniku i td. Kamo vojnik koji ■ bi želio pročitati, šta pod tim naslovima piše?! Ali gle iznenagjenja! U jednom članku uplelo se malo kršćansko-katoličke nauke. Misliš u drugim nije i čitaš. Ali što dalje sve više, tako, da čovjek ni jednom stra­ nicom ne može koračiti dalje od raspela i Golgote, od Isusa Krista i svetih sakramenata, od sv. trojstva i crkvenih pričesti. Ne, veliš razočaran, te knjige nijesu za nas i odlažeš ih na stranu. Pri tom vidiš na njiho­ vim koricama upute o duhovnoj pričesti, pobožni uz­ dasi Kristu, zahvale presvetom imenu Isusovom i Ma­ rijinom, znak sv. križa, čin vjere, ufanja i ljubavi, savršeno pokajanje i predanje u volju Božiju — čitavi kršćanski naputci, kratko do ,,amena“, od kojih neki za 300 dana oprosta svaki put, neki 203 ili 100 dana, 50 dana, 7 godina i 7 četrdesetnica oprosta i td. Laćaš se druge knjige. Ta je sigurno za naše vojnike namijenjena. Zove se: „Ali-agino dijete \ roman iz hrv. prošlosti od S. T., Zagreb 1911. izdanje i tisak Antuna SchOlza. Krasna naslovna slika: kako dvoje mladih igraju u propanj i upoprijeko konje na livadi Ali nikakav historijski roman, nikakva tipičnost! U ovoj se priči opisuje pogranično čarkanje na Savi i ljubav muslimanske djevojke, Alijagina djeteta, s momkom kršćaninom iž sela iz prijeka. Na str. 22. priče meće se u usta muslimanki, da je učila poznavati kršćansk u vjeru „koja ne prezire tako ženu kao naša (islam ska)'- �1 Strana 220. ,BISER' Ja ovdje pišem usklik (!) Sakib efendija! Dalje: oso­ bito užasan neestetični opis nabijanja Pere na kolac s podrobnim opisima, kako ga „Tursi navlače na drvo’ i kosti mu p: čaju i t. d., koji je samo tendenciozan, što jedan musliman ne bi, protivno, nikada mogao na­ pisati. Istina, sjećam se iz „Taras Bulbe", kako i gla­ soviti Gogolj opisuje užasnu scenu, kad Poljaci sinu kozačkog hetmana — prije nego što ga usmrte pred skupom svijeta na prostranom trgu u Varšavi - raz­ bijaju maljevima kosti u nogu i u ruku i tada ovaj v ik n e : , gdje si oče, čuješ li ti sve ovo ?" Da, ali taj povik glas je trublje na osvetu ! Nu, kakvu bi osvetu htio na nama, sada, analogni anonimus Alijagina dje­ teta (i kakvu „Odbor za voj. čitaonice Hrvata14?) Za izmišljene čine, koji na koncu, ako su se pogibijom kojeg hršćanina na granici prije 400 godina i dogo­ dili kad, bili su sigurno samo represalije za »isječene lurke na buljuke!", ako je koji razbojnik ili uhoda (kao i Pero) uhvaćen. Ali piscu nije do toga stalo, on na str. 76. generalizira (govoreći za Alijagu): „Ta uvi­ jek je živio po Koranu i ubijao nevjernike". Bi li to moglo biti pravo — neka ovdje meće usklike ko hoće. Dalje u toj priči na str. 104 kaže Aga kršćaninu Kukiću iz Slavonije: „Zaboravi mnogo sam ti učinio, ali ti si mi vratio". Ali pisac nigdje ne opisuje, kakvim je grozotama Kukić Agi vraćao, nego na str. 118. po­ novno priča, kako Turci običavaju zabijati svojim žrt­ vama čavle pod nokte, derati im kožu s leg’ . i t. d. Nijesu ni ove knjige za nas iz „Odborove* pošiljke. Pogledajmo treću. Kozačka pripovijest ,,Skalozobu od Czajkowskog, Sisak 1904., tisak i naklada Janka Dujanka. Znamenit pisac, mora se pročitati. Ali, od svih njegovih djela, kao da je lučem izabrana ova mala pripovijest — proti Turcima. Sredovječnom mržnjom piše se u nj jj o Tur­ cima, što pogubiše nekolicinu kozaka, koji pogjoše da plijene u — Carigrad, i kao da im posječene glave šapću onda prema Ukrajini: Osveta, osveta! M akar i Czajkowski, ali ovo je u prvom redu nelogično. Ali hrvatski Odbor valjda m isli: ko će još od neukih či­ tatelja pitati da lije to još logično? Glavno je efekat! — Ne, ni ta knjiga nije za nas. Prihvati četvrtu knjigu „Katarina kraljica bosan­ ska" od Dr. Frana Biničkoga, nakladom Kaptola vrh­ bosanskoga, Sarajevo 1906. Ovu knjižicu u pjesmi na­ pisao je k 25-godišnjem bisk. jubileju nadbiskupa Stadlera — jedan d o k t o r u kojoj se baca anatemom na Turke, što osvojiše Klj č i Jajce i što se mnogi stanovnici Bosne isturčiše (Nota bene : bogumili), za koje ostavlja zadnja kraljica bosanska na samrti ovaj zavjet i poziv: „Teški teret Bosna će mi snosit, A1 će sili oholoj p rk o sit.------Bosno, draga hrvatska mi mati, Djeco mila... Bog vas blagoslovi, Pod Isusov križ vas opet vrati", Broj 13. j u Ovaj poziv „Odbor za voj. čitaonice Hrvata" nama sigurno ne upravlja, da ga mi čitamo, nego svojim hrvatskim vojnicima! Peta knjiga je kalendar „Danica" što je svake godine izdaje društvo sv. Jeronima u Zagrebu. Od Hartmana nema ni jednog kalendara. Ova „Danica za god. 1918." nema do duše u tekstu napadaja na nas ali naravno prema nakladniku sa sadržajem u katoličanskom duhu, kao što su „Posveta pojedinih mjeseci" (po vjerskom katekizmu). „E/angjelje u pojedinim mje­ secima", neke svetačke slike — i t. d. Šesta knjiga. Uzimaš je s velikom izvjedljivošću u ruke. Mnogo bi mogla pomoći, da se njom pomaže slijepcima kod očiju. To je slikovita „A. B. C. čitanka* od Franje Anderlića, Zagreb tisak i naklada Hartmana. Da, — ali kao obično i ovdje si se p re v a rio ! To je čitanka u obuci osnovana i izragjena potpuno na ,Očenašu" do Amena, tako, da, ko se hoće po toj sliko­ vitoj čitanci naučiti čitati i pisati, m ora megjutim na­ učiti htio ne htio i potpun „očenaš". Dakle Hrvati nemaju interkonfes onalne ni A. B. C. č ita n k e ; a ne znam imade li slikovitu i naša zem. vlada ? Sad uzimamo gusle. Sedma knjiga : „Krvava Kraiir 'li Turski pohod našim djedovima" od S. Kokana, Sisa 907, tisak Janka Dujaka. To su na narodnu pjevane esme. u kojim se na bezbroj mjesta ponavlja jedno te isto: kako Turci samo biju, pale, kolju i robe, i ;amo zla i grdila neturcima rade, a da se tim misli uo :e na muslimane, vidi se sa str. 13. gdje se navodi za turskog vojskovogju iz B osne: „Redom hara, tvrgjave osva.a, Baš po turski pravo* iznenada, Jer mu služi narod iz Pounja, Koji no se skoro poturčio". I dovikuje na strani 17.: „0 Turčine, koljeno nevjerno, Krajina te nikad ne vidjela, Paklene ti gusle zaigrale, Paklena ti vrata otvarale*. Turci su pjevaču samo nevjernici (koji ne održe zadane vjere), zulumćari, što svaka zla nanose svojom ljutom rukom dušmanima, pa i onda, kad se ni krivi ni dužni brane u Bosni od napadaja bandi preko jn e g je iz pri­ jeka, koje megjutim ne čine nikakva zla, kad idu u pohode Turcima, onako od ćejifa. Pa kad se Turci hoće i da uklone od takvih svagja, ni tada nijesu pjesniku pravi, nego uzmiču „pod okrilje cara sileuoga, dušmanina svieta kršćanskoga", str. 41. — Na str. 75. Paša savjetuje pred boj Agu: „Gledaj uvjek robit iznenada, Iznenada sve na brzu ruku; Spomeni se vjerna slugo moja, Što ne stoji u našem Koranu, A za tursku našu vjeru svetu". I Turci onda (str. 77.) sijeku, režu nožem, vade oči, nabadaju sitnu djecu na nož, nabijaju kmete na kolac �Broj 13. i 14 . j t d. — I to Kokanu sve stari pisci svjedoče (str 82.) i : „Historici slavni zapisaše, Jedan od njih Lopcšiću biše, Drugi od njih Krčelić se zvaše, Treći biše Valvasor latinac, A četvrti plemić Istvanfija,’ U no doba živući delija*. Tako Kokanova knjiga za široke slojeve dobija na koncu i važan povjesni pečat, da je to sve tako u istinu, koji onda sprijeda i „Odbor za vojn. čitaonice Hrvata" još i svojim službenim pečatom osvježava. — Ni ta knjiga, vidi se, nije namijenjena nama, nego na­ šoj braći po jeziku drugih vjera. Osma knjiga. Konačno jedna, makar jedina i za nas. Istina, velikog formata, golema i nespretna za pridržanje i nošenje uza se. Ali, makar i to. Naslov j e : „Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine*, sakupio fra M arjan, Šunjić, izdao Zbor franjevačkih bogoslova ,.Jukić“, Sarajevo 1915., tisak D. A. Rajona. Pisac nije nikakav jezuita, to je naš čovjek, fratar. Ali h o ćeš! I tu se razočaraš, kad vidiš da je tenden­ cija: ubijanje Turaka, što se upliću pred katolike život, robi ih i pali, — to nije ništa; dapače J u k ić ' nalazi i u hajdučkoj pjesmi ideal, kakav je na pr. na str. 244. „Pisma od Roše Harambaše", koji ide u Prolog planinu jedino da dočeka i ubije Gjuzelaru K. Kalajdžiju i to samo za to, da ih oplijeni. E na čast vam gospodo i takva literatura fakve knjige! To je tendenciozna lektira za spomenuti odbor da i u vrijeme zajedničke borbe izaziva svoje suvjerenike na Muslimane (iz Bosne i Hercegovine i u općt) da mrazi danas one, koji se jučer bratski razumješe, vidi se: jezuitski posao — ali mi ne zaboravljamo: pod biljegom hrvatstva 1 — zbog kojeg mi možemo mirne duše zapitati : a kamo vam vjeska kršćan­ ska snošljivost i naglašivana vjerska dogma: ljubi bližnjega? S druge strane, u podmetanju vjerske lektire u neizrazitom oblikli kao zabavno štivo i to zavjeno, a ne muški i otvoreno, mi vidimo poku­ šaje, koji druge vrijegjaju u njihovom vjerskom čuv­ stvu i osjećanju i protestiramo najsvečanije, da se takva proti muslimanima uperena lektira širi pod fir­ mom hrvatstva u isti mah, dok se s druge strane pravi u hrvatskoj javnosti težak moralni pritisak na nas, da mi moramo biti nacionalizirani i zamiješani megju Hrvate, jer navodno ne bismo našli nigdje onog poštovanja za sve naše svetinje, kao kod njih. Budite dosljedni gospodo, kad kažete da vjera i na­ rodnost ne stoje u savezu i pustite nas u mi r u! A Tebi Sakibe, ama ne dam vala ni ovolišne kvačice da zašaraš u džaba. Mahsusus seiam Ti šalje Tvoj »Hrvatski Panislamlsta«. Strana 221. ,BISER" Islamski svijet. Egipat i Brest-Litowsk. Egipatska naoiaonalna stranka upravila je mirov­ nom kangresu u Brest-Litovsku slijedeću spomenicu: Egipatsko je pitanje dovoljno poznato svim diplo­ matima. Povjesti se egipatske okupacije po Englezima još svatko dovoljno sjeća, tako da nije potrebito, da se na to' pobliže osvrćemo. Dovoljno je spomenuti, da je tada nacionalna stranka, koju su vodili oberst (pukov­ nik) Arabi i njegovi istomišljenici, težila za takim usta­ vom, kakav je dao kediv Tevfik i da je egipatski parlamenat radio na opće zadovoljstvo — s iznimkom nepri­ jatelja Egipta. Ovim se je potonjim prohtjelo za nil­ skom dblinom, čiji ih je položaj i bogatstvo na putu u Indiju zanosilo. Bilo im je trn u oku, da se je ova lijepa zemlja nalazila u razvitku svojih kulturnih i ekonom­ skih sila. Oni se dakle dignu, da siju razdor izmegju kediva i nacionalista te nacionalista i zastupnika vlas­ nika zadužnica, koji su sačinjavali zadužnu komisiju. Na koncu potpire preko svojih pomagača nemire u Alexandriji i bombardiraju ovaj cvjetući grad, kojeg 11. jula S? vojnički zaposjeđnu. Me; rutim je raspravljala u Carigradu internacio­ nalna t : erencija o uregjenju egipatskog pitanja. U istinu je imala samo svrhu, da zapriječi odašiljanje tur­ ske vojske i Egipat. Svršila se je u junu 1882. potpisom protokola, koji je poznat u diplomatskom svijetu kao ugovor odricanja (acte de desinteressement) od Tera­ pije. Prema ovome ugovoru obvezale su se potpisane sile — zajedno s Engleskom — da neće tražiti u Egiptu nikakvih posebnih prednosti. Ne obazirući se na ovi ugovor, koji je u neku ruku potvrdio i obnovio prijašnje ugovore, koji su odlučili 0 sudbini i ustavu modernog Egipta ugovorom od 1841. god., zaposjeđne Engleska, pošto je izazvala sjenovitu bitku od Tel el Kebira, na 14. septembra 1882. glavni grad Kairo. Preko svojih generala i ministara, iz­ javi Engleska, da zaposjednuće ima samo tu svrhu, da kazni ustašku vojsku i da uspostavi opet kediva Tevfika 1 da će trajati samo nekoliko sedmica, najviše pak) ne­ koliko mjeseci. Usprkos tih svečanih obećanja i dapače riječi kraljice Viktorije ostanu Englezi u Egiptu, umi­ ješaju se pod izlikom, da su oni pozvani, da zemlju re­ formiraju i njezinu budućnost osiguraju, u nutarnje prilike i pokažu se kao gospodari. Ovo protuzakonito stanje, koje je protuslovilo ugovorima, trajalo je do po­ četka ovoga rata; onda Engleska pogje korak dalje. Da Engleska učvrsti svoj položaj i da mu pribavi oprav­ danja, koje se temelji na brutalnoj sili, proglasi 19. de­ cembra 1914. svoj protektorat nad Egiptom. Ovog je dana počinila engleska vlada razbojničko djelo, pre­ kršaj riječi, krivu zakletvu s obzirom na sve ugovore, koji se odnose na Egipat, ona je sama smatrala svoj potpis »komadićem papira«, dok je u isto vrijeme bjes­ nila proti Njemačkoj, pošto ju je u Belgiji pretekla. �Strana 222. „BISER* Engleski se saveznici požure, da priznadu ovo no­ vo i najteže oskvrnuće egipatske slobode i postanu tako sukrivcima engleskih zločina, da time opravdaju svoja vlastita nasilja u Africi i Aziji. Ova si pohlepna četa dozvoljava najcmije zločine proti nacijama sa hiljadugodišnjom kulturom, poziva­ jući se na t. zv. megjunarodno pravo, kojeg bi trebalo zvati do rata samo evropskim pravom država, pošto se nije upotrebljavalo na izvanevropske nacije. Megjutim čitamo u zadnjim izjavama Bolševika s velikim veseljem, da priznaju pravo svim narodima u Evropi i izvan nje, da sami odluče o svojoj sudbini. To je korak pravdi, kao što je žele izvanevropski narodi. Ovaj novi primjer neće slijediti saveznici Rusije, koji se drže samo pojma 0 evropskoj slobodi. Imperijaliste i kapitaliste, koji žele izrabiti izvan­ evropska područja, neće da priznadu-velikim, bogatim 1 civilizovanim zemljama,* kao Indiji, Egiptu i drugim dijelovima sjeverne Afrike, ista prava, kao i Belgiji. Sr­ biji i Crnoj Gori. I pri tome na prmjer siromašno malo brdovito zemljište, Crna Gora, koja nema nikakove si are ili moderne kulture, jedva tolika, koliko samo jedan mali upravni kotar Egipta. Egipćani su sklopljena i jedinstvena nacija sa svim znakovima iste. I najoholniji dogm atkar mora priznati, da jedva ima na cijeloj zemaljskoj kugli koja zemlja, koja u ovome pogledu toliko ispimjuje cve uviete kao Egipat, gdje se nalazi s izuzetkom maie'sianjir od naj­ više 5% potpuna jedinstvenost jezika, vjere rase na temelju stare tradicionalne kulture. Egipatski spomenici, koji se dižu iz mraka predpovjesnih vremena i koji se mogu slijediti db pred 5000 godina pdje Tsata ^u. s.) govore o kulturi, koja je postigla visok stupanj sa­ vršenstva. Jedinstvenost i trajanje egipatske rase ne dadu se poreći, bez obzira na izvjesne krvne mješavine, koje su posljedicom neprijateljskih navala ili naseobina robova poslije pobjedonosnih bojeva. Pretežnija životna snaga egipatskog naroda usisala je poslije dvije ili tri generacije tugje elementć. Egipat­ ski je tip uvjek pobjedio; tugjih je elemenata brzo ne­ stalo. Svi se arheolozi i sami neučeni turiste dive izvan­ rednoj sličnosti današnjih egipatskih tipova sa figurama na starim egipatskim plosnatim reliefima. Drveni kip, koji je iskopan kod Sakkare, nazvali su Arapi usljed njegove sličnosti s načelnikom njihova sela »šeris el Beled-om«. Figura i načelnik nosili su jednako odijelo, kc;e je na prsima otvoreno i jednak štap u ruci. Ne samo da su se tugji elementi fizički pretopili sa stanov­ nicima nilske zemlje, nego i duševno postanu Egdpčanima, zaborave dapače svoj prvobitni jezik i razviju se kao pravi patriote i oduševljeni nacionaliste. Veliki je dio članova našega upravnog odbora turskog, zirkasij?kog i k u d sk o g parijekla. jedinstvenost je jezika temelj nacionalne jedinstve- — •’osti. >« islamskog osvojenja Egipta prije 13 stoljeća nadomjestio je arapski jezik faraonski. 1 santi kršćanski urođenici govore samo arapski, izuzevši koptski, koji se još samo u crkvi upotrebljuje. Vjerska jedinstvenost, koja je skoro potpuna, ,prj. donosi tonie, da se zajedništvo osjećaja i ideala učvrš' čuje. Ništa manje nego 94% stanovništva su sunitski muslimani, a ostatak čime pravoslavni, protestantski i katolički kršćani ili Židovi. I Što se tiče kulture, to Egipat ne zaostaje ni za ko­ jom drugom zemljom. Njegova se povjest kulture može podijeliti u dva različita odjela: U faraonsku ili precj. islamsku i arapsku ili tačnije, islamsku periodu. Njegovi spomenici svjedoče o kulturnom stanju Egiipta iz naj­ starije. periode, ovjekovječena mu je povjest na kamenima, koje je odolijevala svim nastojanjima zločeste ruke smotke papirusa, koje su nagjene u grobovima, sačinja­ vaju najstariji nacionalni arhiv svijeta. Veliki uspjeh, kojeg je Egipat učinio .pod vodstvom Islama, dokazuju džamije, grobovi halifa, znanstveno i literarno blago u nacionalnoj biblioteci i na univezi od Azhara, koja je osnovana pred hiljadu godina r koja ’oš i danas sačinjava ročište muslimanske intelektualne deži; prema zadnjem popisu pohagjalo ju je 14.000 gja -jb ne se dakle tvrditi, da danas Egipat u sebi u.. -.ax ao što je udruživao i u cijeloj svojoj hiljadu gi ’išn povjesti sve znakove, koji pripadaju jednoj tai l© / iiačenoj naciji. egipatskim je pitanjem usko skopčano i potanje S' jkcg kanala, njegova prava, neutralnost i slobodan prolaz za sve lagje svake nacije, bez razlike, bilo to u ratu ili miru. Doklegođ Engleska ili koja druga sila drži zaposjednutom nilsku deltu, dotle će biti ova neu­ tralnost uvjek iluzorna. Za to nam pruža sadašnji rat primjer. Neutralnost je Sueskog kanala već od 1885. megjunarodnim ugovorom od sila priznat i zajamčen. Ovaj je ugovor sklopljen god. 1882. nakon povrede neu­ tralnosti kanala od Engleske prigodom njezine egipat­ ske expediđje, koja se je dogodila usprkos fr?moeskog opiranja i usprkos obećanja, kojeg je dao Lesseps Arabi paši, da će Francuska zabraniti njegovo zaposjednuće po Engleskoj i silom. Arabi, koji se je oslonio na ove riječi Francuske, stajao je na tome, da kanal zatvori i da poduzme obrambene mjere. Engleska istupi, zaposjedne kanal, pane egipatskoj vojsci u zalegje i umaršira u Egipat nakon tobožnje bitke kod Tel el Kebira (12. do 13. septembra 1882,). 1 usprkos novo sklopljenog ugovora od 1885. zaposjedne Engleska kanal od početka ovoga rata po drugi put, dapače prije, nego se Turska uplete u rat. Sada, gdje pitanje slobodnog mora i morskih tjesnaca u ratu i miru sačinjava dio program a kongresa, slo­ bodni smo, da svratimo pozornost njegovih članova na slijedeću tačku: • �Broj 13. i 14. „BISER" Neutralnost Egipta ne može se prije smatrati pra­ vom, prije nego se ne oslobodi od engleske okupacije i preda sam sebi, t. j. prije nego se ne uspostaivi stanje pred 1882. Sve bi sile morale Egipat'ovlastiti, da stra­ ćari nad ovim prolazom, kojeg bi trebalo na izvjesni način internacionaliziirati. Tako bi se susretali interesi s Egiptom svih nacija u ovome prolazu, čime bi se njegovo oslobogjenje osiguralo. Egipat bi mogao dapače dalje ići i __ ako mu pravo vlasništva na kanal opet pane nakon što isteče koncesija sadašnjega društva toga se odreći, da stvo­ ri iz njega kakvo -vrelo prihoda i da se zadovolji sa kakvom malom pristojbom za uzdržavanje kanala. Ti­ me bi Egipat izgubio godišnje barem 200 milijuna fra­ naka, alii bi rado pridonio ovu žrtvu u korist internacio­ nalne -trgovine i kao otkup svoje slobode. To nije ni­ kakva nova ideja. Dokazana je već na sjednici u Parizu 13. juna 1008. u salle de l’alliance francaise pod pred­ sjedanjem Louis Herbette-a, bivšega francuskog mini­ stra i ponovljena u Lyonu 18. istoga mjeseca. Ovu je ideju toplo pozdravila nacionalno-egipatska štampa. Na možebitnu primjedbu, da ovaj termin još daleko u budućnosti leži i da bi pomorska trgovina iz ove slobode još prije cr-pla korist, može se odgovorili, da bi se m oglo lako pomoći, kad bi se otkupila prava sadanjeg društva. Egipat bi bio još priprava^, da pre­ uzme na se neki dio otkupnine. Egipćani se uabi sustezali od nikakvih žrtava za oslobogjenje svoie dorr ne i za osiguranje njezine neovisnosti. Tvrdi se, da se egipatski narod nije odupiiao Eng­ leskoj, iz čega hoće da zaključe, da se Egipćani dobro osjećaju pod engleskom vladom. Činjenice stoje u strašnom protuslovlju. Nek se pomisli samo na oba atentata, koji su počinjeni u kratkom roku od tri mje­ seca na Husein Kja-milu, onda na atentat proti ministra vakufskih dobara. Ovo su bili prvi koraci za izvedenje urote, koja je smjerala na to, da se ubiju svi ministri, koji su bili primili engleski protektorat. Pred engleskim ratnim sud'om priznaju to urotnici bez ikakva straha. Na drugom mjestu spominjemo pobunu rezervista, koji su se ustručavali, da stupe proti turskoj vojsci i priredili burne demonstracije pred Abdin-palačom, gdje ih Eng­ lezi dočekaju s vatrom iz mašinskih pušaka. Rezervista pak postignu svrhu, budući da su se trupe raspustile. Dalje treba istaknuti, da se je većina trupa priključilo engleskim neprijateljima u potpunoj opremi, koje su bile poslate ‘proti Senusima na zapad i Turcima na istok, tako da se nalazi veliki broj Egipćana megju čas­ nicima vojske Senusija. Najposlije naglašujemo, da je Paicat, sin šejh Huseina od Meke dao objesiti osam egi­ patskih časnika jedne baterije, koje su Englezi biti po­ slali u Hedžas, pošto su se ustručavali, da pucaju na turske trupe. Nadalje primjećujemo, da se nalaze svi vogje i ugledniji članovi nacionalne stranke u zaitočenju i da su svi mladi ljudi, kojima je možda bilo moguće, Strana 223. da dignu kakav ustanak, ili u Malti ili u zatvorenim koncentracionim logorima internirani. Šta se može više tražiti od jednog razoružanog naroda osim pasivnog otpora i pojedinih činova, kao što su ovi spomenuti? Kad bi bili Egipćani zadovoljni sa engleskim gaspodstvom, onda bi mogli Englezima lako dati milijun voj­ nika. Egipat traži svoje naravno pravo samoodluke, pra­ vo, koje priznaju sve sile i Haški kongres i o kojem tvrde Englezi i njihovi saveznici, da ratuju za obranu toga prava. Egipat traži ovo pravo tmi više, pošto ga je imao još prije engleskoga zaposjednuća. Vladao je sam sobom ministarstvom, koje je bilo odgovorno par­ lamentu, izabranom od naroda. Bio je na putu naj­ boljeg napretka, kojeg je dao Muhammed Alija za vri­ jeme prvog četvrta zadnjega stoljeća, pa da Engleska nije smetala uzdizanje, stajao bi danas Egipat u istinu na čelu zemalja bližega istoka. Povjest naše domovine, lijepe i orijaške umjetnane faraonskog doba i arapske kulture dokazuju, da zna­ nost i umjetnost ipiadu Egipčanima mnogo da zahvale. Egipat je bio vogja i učitelj stare Grčke, koju Evropa Strje kao mater savremene kulture. Ako je Grčka mati, uiida Egipat baba ove kulture, u čijim su univerzama učenjaci mudraci grčki svršavali svoje nauke. Pa kad bi moga- ižtvati moderni Egipat svoju slobodu, onda bi bez sumnje dokazao, da još uvjek ima svojstva svo­ jih p: ;'gja i da je vrijedan graditelj piramida, hramova i kral sk» grobova. Egipat ne boluje na umišljenju teritorijalne -noći, niti li posiže za proširenjem granica, koje su mu od prirode povučene. Nema častohleplja prettt vam, nego traži jednostavno pravo, da slobodno živi, da se mirno razvija i da postigne mjesto na suncu, kojeg zaslužuje. Egipat traži od poslanika u Brest-Litowsku, da mu prizna-du pravo, da sam odluči o svojoj sudbini, o svome položaju i o osobitom svojstvu svojih stanov­ nika, da sami urede vladajuću formu, bilo narodnim glasanjem bilo u slobodnoj biranoj konstitutionirajućoj skupštini. Da bi se pak pouzdanje u ove izbore zagarantovalo, neophodno je potrebno, da engleska vojska i engleski činovnici isprazne zemlju. Biti bi šta više i za to, da se spomenuti postupak provede pod nadzorom jedne neutralne komisije. Osvjedočeni o veličini naše stvari i puni nade u budućnost, podastiremo visokoj skupštini ovu spome­ nicu, da dogjemo do prava. S njemačkog: S. b. HL Kulturne bilješke. Džamija u Beču. Odavna se govori o ovoj usta­ novi, kojom bi Beč i Austrija imali dokumentirati svoju toleranciju i pokazati, da cijene usluge i žrtve, što ih �Strana. 224. Broj n . J _ u ,BISCR“ mi muslimani doprinesosmo u ovom nečuvenom ratu i krvarenju. Nikad nam nije došlo ni na kraj pameti, da bi se u tu svrhu i od nas mogli tražiti kakvi prilozi i doprinosi. ' Megjutim smo obaviješteni, da stvar ide drugim tokom ,i da se sprema akcija za sakupljanje i u Bosni i Hercegovini. Držimo da bi se ovoj akciji trebalo predusresti i Bijelom Beču za vremena staviti primjedbu, da za svoje ogledalo ne treba tražiti ni našeg ukrasa, a kamo ii još i — materijal. Jer ako džamija treba vojsci, nek je pravi vojska; ako treba kao dokumenat za kulturnost Beča, nek je pravi Beč. Mi imamo prečih po­ treba i sad nam nije do ovakiih parada. Organizacija mualhma primiče se svom ostvarenju i osobito nas veseli, da je ovo nastojanje urodilo želje­ nim plodom. Iz predstavke, što je štampana u prošlom broju našeg lista-jasno se vidi, da su muallimi jako za­ postavljeni, pa stoga pozdravljamo njihovu organiza­ ciju uz toplu želju, da nadležni organi pokažu susret­ ljivosti, koju su muallimi u svakom pogledu zaslužili! Radi bolje informacije prenosimo i poziv osnivačkog odbora, koji gasi: D r a g i k o l e g a ! — Božijom pomoći uspjelo nam je dobiti dozvolu, da održim o sastanak u Sarajevu i da izaberemo stalni akcioni odbor. Stoga ćemo se sastati ovdje u Sarajevu u subotu dne 24. augusta o. g. i donijeti zaključke o našem budućem racu i dje’ovanju. Muftijski tajnici vele da su zapostavljeni kao i niu allimi, pa se i oni tuže. Čudnovato! Z ar nema nikoje* staleža u službi naše autonomne vak. mear. uprave, da se ne tuži i n a jadikuje? Mi se tom ni,jesmo na,din ] sa sućuti prenosimo dopis jednog tajnika, iako ga nije htio direktno poslati. Dopis glasi: Šta je s nama tajnicima muftijskih ureda? Već su se navršile četiri godine od kako su imeno. vane autonomne muftije i s njima tajnici. U autooiom. nom statutu nema ništa precizna o pravu i dužnosti tajnika, nego što se iz same te riječi razumije, a to je da pišu i vode kancelarijske poslove. Kakva imadu prava i kome su podvrženi u disciplinarnom pogledu kada i zašto se mogu kazniti, ukoriti i otpustiti od slu­ žbe, to nigdje ne stoji.. Prama tome izgleda, da su pre. pušteni milosti i nemilosti muftija. Ovaj nesregjeni odnošaj teško se osjeća, pa se od­ lučili, da upozorim kako odlučujuće faktore, tako i lege na ovu anom aliju, da se za vremena pobrinu, od­ nosno pobrinemo sami za uregjenje svog pravnoga položaja. Dalo bi se m nogo štošta pisati o jadima našim u pogledu ovog stanja, ali to ovaj put ne ću. činiti, nego konstatirati, da je jedan kolega stradao, a da nije po na protiv njega ni disciplinarna istraga, niti je pctzv ia očitovanje i samoobranu. Ovaj fakat dovol-.jj. , d i nas osvijesti, da tražim o sregjenje svog prav7 po žsja, da ne čekamo, dok se nagomila sva sila Pošto je u sadašnje doba teško doći i. »cito iz ŽI Vcl. udaljenijih krajeva, naše je mišljenje, da oi bilo dovolj­ N s je muftijskih tajnika svega šest, i tako malo no, kad bi iz sakoga kotara došao po jedan opuno­ moćeni delegat, a iz mjesta, koja sh na željezničkoj b r .a ne bismo mogli emrgički zastupati i braniti svoje »uterese. Stega bi - - po mome mišljenju bilo sho pruzi, moglo bi doći i po više izaslanika. Ako je kojem kotaru nemoguće izaslati svojeg izaslanika radi poseb­ dno, da se i mi priključimo budućoj mu Timskoj or­ nih prilika, ili prevelikih troškova, onda neka muallimi ganizaciji i s njima zajedno tr.ž'n .o i štitimo svoja za­ dotičnog kotara održe zdogovor i opunomoće delegata jednička prava. Ma da s;;da đe facto nijesmo muallimiJ i ma da s iz bližeg kotara ili kojeg člana osnivačkog odbra (ili plaćom nijesmo na istome stepenu kao muallimi, no odbor kao cjelinu.) No svakako je nužno, da se o opunomoćenju oba­ ipak smo u pravnom pogledu na dlaku isto što i imiallimi. Mi smo čak i bivši muaUjmi, p:k jednako osje­ vijesti i ovaj odbor radi ravnan ja. Na sastanku će se pretresati naše materijalno sta­ ćamo bijednost položaja, kako svoga tako i njihovoga. nje, te potrebe pragmatike i mirovinskog štatuta. Upo- Pa mislim, da bismo se mogli dobrano megjusobno zorujemo, Vas na spomenicu, koju smo štampali u 11. potpomagati. S ovim predlogom usmjelih s. izaći pred javnost, i 12. broju -Bisera« i ujedno Vas obavješćujemo, da je nužno uplatiti članarinu, je bi po našem mišljenju na Vama je gospodo kolege, da o ovome ozbiljno pro­ trebalo odmah pokrenuti društveni organ. mislite, pa da se. ovo naše neizvjesno stanje uredi, ako ne ćemo, da pred svakim oštrim pogledom muftija stre­ Ovo .je naše mišljenje, a stvar je svakoga pojedinca da svom delegatu dadne’uputu i kaže mu svoje mišlje­ pimo, bojeći se upropašćanja svojega. Treba j.dnom, da nje. To je nužno radi toga, da se mogne u predstavci se uredi, šta smo mi dužni prema muftiji, i kakva pra­ na vakufski sabor i ulema-medžlis zastupati mišljenje va imaderno prema istome i da konačno prestane »mi­ svih nas i da zaključci sarajevskoga sastanka budu što lost«, jer nijesmo muhtadž milostinji. Hoćemo, da nam jači i snažniji. Dobro se /dogovorite, pa nek Vam de­ se dadu i opredijele granice, pa nek je »Bogu Božije, a legati budnu pravi odraz mišljenja ,i zahtjeva. Radi se caru carevo«. tajnik. o našem opstanku. Vesselam! Uregjuje: uz redakcioni odbor odgovorni urednik: M uhamed Bekir Kalajdžić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9151dc4c2a2e541e5c8003ae1916553d.pdf 936f3238316b04da867dc28d3cd900e4 PDF Text Text BROJ_15- ' '6„ B I Š E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 2 4 '". za učitelje (mualime j siromašne učenike'talebu) j vojnike bez sarže K 16 — . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Lift ce šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu GODINA 111. BISER LIST Zft SIRENJE 1SLHMSKE PROSVJETE. in n em el-m u m in u n e icbvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. r - - = Neplaćena se pisma ne primaju. — ■ Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod ls.-h. poit. Šte­ dionice u Sarajevu br. 406S. E t - I s l a m u j a l u ve ta j u l a a l e j b i l PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o sta ru Sve ito se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*- Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. 23. ševvala i 7. zilkide 1336. MOSTAR Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog prevodi: Salih Bakamović. , (Nastavak-) Muslimani u sadašnjosti A r a p i, Sjeverna Afrika ili kako je drugačije zovu H Ja Afrika, sačinjava jednu istorodnu cjelinu. Ovaj se pre­ djel sastoji od Ciremaike (Beingazije) Tripolisa, Tunisa, Algerije i Marokka. I nažalost danas se nalazi pod gos­ podstvom Latina. Tako danas sačinjavaju Bemgazija i Tripolis talijansku koloniju Libiju, Tunis francuski pro­ tektorat Tunisiju, Džezafr, iste države koloniju Algeriju, Fas takogjer ove diržave protežiranu limperijiu Marokko. Sjeverni dio Marokka je, kako je poznato, zona španjol­ skog upliva. Osim ovoga Španjolska odavno drži u po­ sjedu na sjeveru Meliilu, Ceuptu i još jednu dvije točke. Od kršćana ima u Sjevernoj Africi nešto Francuza, od ovih malo više Malteza i Talijana, te nekoliko Španjolaca. U Aligeriji nastanjenih Španjolaca i Francuza je i jezik donekle pokvaren, tako da je postalo jedno sasma drugo narječje. Nezafroravimo da u ovim krajevima ima nešto i Židova. Megji; Arapima je najmarljiviji, najradniji i najsposobniji elemenat Turci, koji su potomci starih vogja i pobjedilaca. Dakle u Sjevernoj Africi Turci i danas zauzimlju najbolji položaj. Ovi se, zato što su Turci, u cijeloj Africi smatraju plemićima. Oni se lako poznaju p o njihovim imenima i fizionomijama. Ali žalibože svoj su jezik zaboravili. U cijeloj Sjevernoj Africi Turci su priznati kao jedan najplemenitiji narod. Oni su svi turkofili. Sultana svi poštivaju. U Tunisu se uči i »hutba« (propovjed, savjet) na sultanovo ime. U Algeriji, na ža­ lost, ov o francuska vlada nedozvoljava. U Marokku psk Idrisovaići pretendiraju na Hilafet. Premda su Mavri (Magribi — zapadni Arap) sunitske sljedbe, ipak nepriznaju osmanskog Iiilafeta. 1. i 15. augusta 1918. Jedan je dio Muslimana berberskog porijekla. Fran­ cuzi da zavade Berberce i Arape žele osnovati jedan novi berberski jezik i berbersku narodnost. Berberci su se prije mnogo stoljeća pomiješali sa Arapima i sa njima sačinjavaju jedan jedinstveni narod. Ova je intriga Francuske, a osobito njezina želja da marokanskog sul­ tana pokaže Halifom, sa našeg stanovišta veoma važna. Na otoku Gjerbi i na nekim dijelovima Afrike ima nešto i Rafizija. Ali razlika sa ovim nije toliko važna. Razni dervižki redovi kao Kađdirije, Senusije, Šazilije, Tegjanije i još sedamdeset nekakvih redova u Africi imaju vrlo važne položaje. Narod jako štuje ove redove. Cijela Saliara, Sudan, Ekvator, obale Atlanskog Oceana i Mračna Afrika u rukama su »Murabita«. Afrikanci, pri­ je svega ove poznaju. Od ovih je jedan dio pod zaštitom kršćanskih država, a drugi je opet dio izložen njihoviu neprijateljtvu. Osobito u južno-afričkoj francuskoj ko­ loniji, Murabiti se po- zakonu za skitnice odmah za­ tvaraju. Senusije, koji imaju nekoliko milijuna podanika u Sahari, Fezzanu i Sudanu na svoj liniji, posjeduju svoja središta, postaje i činovnike. Ovi redovi (tarikat) imaju vamredmo veliku važnost sa gledišta panislamskog, zato je ozbiljno željeti, da se njima uredno vlada. Tunis je najnapredniji i najčistiji kraj Sjeverne Af­ rike. Tunisom Francuzi tako silnilčki vladaju, đa se ov o niemože usporediti ni sa engleskom vladom u Egiptu. Jedino su Arapi koji plaćaju porez, rade i robuju.Tuniški beg i njegova dinastija nemaju nikakve važnosti. U ovoj se knježevini može nad nebrojeno primjera o po­ litičkim i financijalnim nepravdama. I to nam je naglasiti, da je francuska uprava pram engleskoj št više i prama ruskoj mnogo okrutnija. Francuzi smatraju urogjenički narod jednom životinjom, koju je dozvoljeno zlostavljati. Francuzi nijesu nikakvi kolonizatori. (O vo ćemo na niže opširno prikazati). Nemoguće je opisati sve moguće pod­ losti divljaštva i nasilja, koje čini Francuska u svojim is­ lamskim kolonijama. Francuzi, koji su u Francuskoj to­ liki ljubitelji slobode i jednakosti, koji su revolucijom od god. 1789. proglasili prinripe slobode i ustavnosti, iz­ �Strana 226, „BISER* van su Evrope, na žalost, prosti trgovci robova. Djela, koja se u Francuskoj smatraju sramotom, na vani su vr­ line. Arapsko je rodoljublje jedan zločin. Njihovi vjer­ ski i nacionalni osjećaji sačinjavaju ustanak i bunu. Ne samo da oni nemaju političkih prava, nego suviše nemaju niti životnih i gragjanskih prava. Njihovi' se posjedi uvjek otijnlju. Oni od gospodara postaju slugama. Sudovi i zakoni su različiti, koji sude Muslimanima i kršćanima. Muslimani nemaju prava ni na općinske izbore. Algerija je više z ’ostavljena od Tuirfsa: njezino je ovo stanje zlo­ stavljanja m nogo sitarije. U francuskim kolonijama i Maltezi i Talijani stoje nad! Muslimanima. Dok se u Algeriji (ne u Tunisu) i Židovima daje pravo francustva, Musli­ mani se uvijek ponižuju i zlostavljaju. Kod Francuske je pravilo Muslimane neprestano progoniti prema Sahari. Kada Francuzi brane svoju do­ movinu i Alzasani potkazuju osjećaje francustva ovi se njihov postupak smatra kao iz plemenitosti i hrabrosti. Ah bijedni Muslimani ako i najmanje pokažu domoljub­ lja, odmah se smatraju divljim i barbarima. Čudnovato je, da je ona Francuska, koja je za osJobogjenje Amerike krv prolivala i svoje najsposobnije vojskovogj1 kao iRochambaud-a i Lafayette-a tamo slala, ona Francuska, koja je prekinula sa kleriklčima u Africi je pristaša desr potizma i tiranije, te jedna fanatična i tiranska Francuska; ova Francuska nema nikakve veze sa starom liberalnom i plemenitom Francuskom. Zaista je za Republiku koloni­ jalna politika jedna velika sramota. Tuniski su Muslimani,.isto kao i algirski ljudi od karaktera. Novi se naraštaj vrlo lijepo odgaja. Samo je u Algeriji velikaša malo, u Tunisu ih je razmjerno više. Kardinal Lavigery je s namjerom, da u tim krajevima pro­ širi kršćanstvo, pokušao odgajati islamsku siročad: Ah ovi su pokušaji urodili groznim neuspjehom. Ovaki i ovima slični primjeri nam pokazuju, da je kod musliman­ skih naroda u Sjevernoj Africi ljubav i privrženost za vjeru veoma velika. Ovaj je narod vrlo darovit, pošten, stalan i hrabar. Turska i berberska krv pomiješala se je u Arape i od te je smjese postalo jedno izvrsno pleme. Francuskoj ne dotječe stanovništva i za to ne može da šalje naseljenika u Afriku. A budući ovi krajevi pripa­ daju Francuskoj, ni talijanski iseljenici ne mogu tamo, kao prije, lahko ulaziti. Držim, da će se u budućnosti mu­ slimansko stanovništvo u Algeriji, Tunisu i Marokku jako povećati i da će broj i razmjer kršćana veoma pasti. Tamošnji muslimani shvaćaju evroi)skjii kulturu polako a na vrlo temeljiti način. I kod njih se sve to više ragjaju misli za primanje te kulture. Dakle ne ćemo se prevariti ako pretpostavimo da će se u skoroj budućnosti zajedno sa Egiptom od omanskc obale do obala Atlanskog Oce­ ana, osnovati jedna islamska država istog roda, plemena i jezika. Marokko je jedna nazadujuča zemlja, ali ima dobru budućnost. Francuska će dosta muke potegnuti dok ovu imperiju de facto osvoji. Budimo tvrdo uvjereni, da će se zb og toga pojaviti neki prevrati, koji će prouzrokovati Broj 15- j j b probugjenje svijesti i potpunu emancipaciju ovih naroda Neki narodi bolje razumijevaju svoju hitnost i narod" nost kada dopadnu strane uprave i tugjinskog jarma Poljska je prije diobe bila izložena nutarnjim buinama Ona je tek nakon ovoga razumila svoju narodnost i po’ čela ostvarivati svoje nacionalno jedinstvo. Prije francuske okupacije i Arapi su bili u ovom stanju. Oni su se počeli osvješčivati kada su iz bližega vidjeli francusko nasiljie i kada su razumjeli sa kakvim su ih.sredstvima, metodama i spravama Francuzi pobijedili. I Marokko će bez dvoj­ be, pokoravajući se ovome zakonu, postati čovjekom. Primoranjem Engleske, da okolinu Gibraltara (Džebel et-Taraka) ne utvrgjuje, Evropa je dala španjolskoj u za­ štitu dio Marokka — zove se Rif i sačinjava otprilike de­ seti dio cijelog Marokka — na Sredozemnom Moru. Tanger je izvan ovoga i staviće se u stanje interna­ cionalne varoši, ata može ova država ovdje učiniti? Na ovo možemo bez oklijevanja odgovoriti sa jedno ništa. Španjolska je sama nužna pomoći. Marokka se od nje ne boji, a ni cijeli Islam ne treba se s te strane plašiti, što se tiče Italije, ona je vrlo plašljiva i neće smjeti u Tripolisu Muslimane zlostavljati. Samo budući da iima m nogo sta^vnlštva, ozbiljno se je bojati da kršćani u ovoj važnoj p jini ne budu sačinjavali jedan m nogobrojni elemenai. ’an je od uzroka talijanske invazije u Tripolisu zagospodovati bombanskim zaljevom. Ako se ovaj za­ ljev uivrdi kao Malta, Gibraltar, Toulon i Biserta za Ita­ liju ce se osjegurati ravnoteža na Sredozemnom Moru; t.« jest Indija će se ubrajati megju velevlasti. Na jugu Sjeverne Afrike u Sahari, Sudanu, Zapadnoj i Centralnoj Africi Islam se širi munjevitom brzinom megju Crncima. Doći će jedan dan kada* će svi afrikanski Cinci postati Muslimani. Napredovanje i širenje Islama u Africi nemože zaustaviti niti kršćansko svojstvo evropskih država, niti njihove metode i običaji. Kada jedan divlji Crnac od idolopoklonaca pregje na Islam sebe smatra čovjekom, gospodinom i plemićem. Bez miisionera, novca i žrtava islamska se vjera u Africi širi mirakulozoo. Jslam sam od sebe pravi u Africi i Aziji što sa toliko žrtava i troškova ne mogu da postignu ^katolički, protnstanski i ruski misioneri. Islamska religija ovim narodima vrlo odgovara. Sve se ljudske nužde sa Islamom daju ispuniti. Sa prela­ tom na Islam, novi se sljedbenici smatraju novorogjenim članovima jedne ogromne zajednice i posjednicima vječi­ tog blaženstva, u čemu se nimalo ne varaju. Svjetlo Is­ lama crnu Afriku rasvjetljuje. Ovi milijoni divljaka pri­ lazom na Islam postaju kulturni. U ovom dvadesetom vijeku kršćanske’ ere niveau se čovječanstva 'uzvisuje po­ moću Islama. O vo tvrdimo liberalno i potpunom ođvažnošću, ne podavnjući se nrkakovim nacionalnim i vjer­ skim osjećajima. A tvrdo vjerujemo, da će nam o v o po­ tvrditi i evropski veliki učenjaci, koji se zanimaju azijskim i cafričkim pitanjma. Budućnost je Afrke islamska. I Abesinija će u bu­ dućnosti zaroniti u ocean Islama. Negius će možda svoje afričko Carstvo moći ostvariti zajedno i sporazumno sa Islamom. �ftroi 15. i 16. ,BISER* Sve su afričke obale pod islamskim uplivom. U Abesiniji su glavni trgovci i industrijalci sami Muslimani. Važna su središta Islama talijanska Crvena kolonija* (Golomia Eritrea), paralelno Bab-ebMandebu, francuski Djibouti i Obok, onda Berbera, sva tri SomaManda (francuski, talijanski i engleski) te Zengebar i Dar-Esselam. Unutrašnjost talijanskog Somalilanda, danas je u posjedu Šejha Vedada i Talijani nijesu nikada mogli ta­ mo prodrijeti. Sudan je jedna nesreća po Englesku. Takogjer su Evropejci i u nutarnjoj Africi na groznim patnjama. En­ gleska;'da bi mogla nadoknaditi predpostavljeni gubitak Indije, nastoji, da spajanjem Kaira sa Rtom Dobre Nade napravi jednu ogromnu koloniju. Istina, izuzevši Kongo predjel megju ove dvije tačke stoji pod zaštatom En­ gleske. Ali mi se ne nadamo da će se ova nova Indija roditi. Držimo da je engLski narod počeo salaziti sa kul­ minacije svoga savršenstva. Engleska više nema snage ni jakosti da ovo ostvari. Takogjer i Francuzi nastoje da od Sredozemnog Mora do Guineanskog zaljeva naprave jednu veliku In­ dija. Žalibože! Francuzi su u ovome vrlo zadocnili! U vremenu kada se njezin evropski posjed (Pariz, Champagne, Cote d'Azur) kolonizira od strane Nijemaca, ne sliči li kolonizacija Sahare po Francuskoj sanja ujama im­ peratora Satiare Njegova Veličanstva Jaques Lebaudy-a I. Što se tiče njemačkog prodiranja od njega se je ozl Ijno bojati. Jerbo je ovaj narod istom stupio u doba evolucije i gdje dogje lijepo se smjesti. Belgijske, a mož­ da i francuske kolonije će jednim danom — kao što se je dao Kamerunu jedan dio Konga — preći pod njemačko gospodstvo. Arapi su se put m, trgovine nastanili i na obale os­ manskog i bengalskog zaljeva, na otok Ceylon i Sundajski Arhipelag. Tćkogjer Arapa ima i na obalama Kine i Indije. Na ovim mjestima Arapi sačinjavaju jedan odlič­ ni elemenat. Ali ni jedan od ovih nabrojenih krajeva Arapi nijesu poplavili. Njihove zajednice, koje su ovuda osnovali sliče starogrčkim kolonijama u Starom Vijeku. Ove arapske kolonije imaju veliku važnost sa islam­ skog gledišfa. Sama se vj ra islamska u ovim krajevima preko njih širi. Tako se tamo upotrebljava rrabski jezik. Arapi su zapravo saobraćajna pruga ’zmegju kolijevke Islama i drugih krajeva. Ovih je Arapa absolutna većma trgovačkog staleža. Isto tako na svakoj tački Mtačne Af­ rike, u Fezzanu, Sahari, Sudanu* Egipatskom Sudanu, u Sjevernoj i Južnoj Americi ima Arapa. U unutrašnjost: Afrike najviše se nailazi na crnačke grupe Arapa, koji nikako ne napuštaju Svoje narodnosti i svoga jezika. Eto to je sadanje stanje Arapa. Mislimo da u ovom poglav­ lju nismo napisali ni hiljaditi dio od onoga što bi trebalo napisati o Arapima, Africi i Zapadnoj Aizji. Neka učenjaci izvole nadopuniti ovaj naš nedostatak. (Nasitaviće se.) m štrana 227. Šemsudin SaraJHć: B u tte r . Treba vremena, dok se čovjek prilagodi životu svoje okolice, u koju nenadano zapane. Ne može sve preko dan uočili, ne može se slaviti odmah u tok običaja i kretanja novog svijeta, koji ga okružuje. Nije to ka© sjesti u željeznicu i v o z i-------- kao što je sa mnom bilo 'kroz dvadeset i četiri sala: hajde u vojsku! I to da je gdje blizu Bosne, gdje se još čuje naša pjesma i naša riječ — jok — n eg o‘ti je poći preko sve magjarske nizi­ ne i zavrsli se negdje megju brda na istoku monarhije. Pa još spletenih nogu i ruku — niti znadijah magjarski ni njemački, niti imam druga u putu. N ego sam. Ruku u novčanik, pa skupo plaćaj to neznanje jezika, što se ,pri­ je nije dostiglo naučiti. Nu kako već bilo, ja sam se iza prvih muka od puta i traženja stana zavalio jedne noći, da se dobro ispavam i da odahnem dušom. I sjutradan sam se jedva iza deset sati našao u kafani, da se okrijepim. Umlaćio se od slatkog sna, treba kahvu popila, a i izgladnio, pa kod narutbc velim: makar i maslac uz kahvu! I zavaliti se u jednu 1 pa čekam. Eto, kao i razlijenio se lijepo od dugoga sna, pa ne mogu da čitam ni novih brzojava, nego gledana niz praznu kaianu, ili prijeko na ulicu i bubniain prs .ma po stolu. U kafani su rijetki gosti, po okrajcima. Pogdjekoji čitaju novine uz prozore. A uz prozor prema meni sjedi jedan jevrej, koji me čudno gleda, kad sam došao. On niti čita, niti pisma piše, mk je star ni mlad, ni lijepa ni ružna izgleda, ni visok ni malešan, nego jedan od oni kao i drugi, mesnate glave, isiom počinje debljati, od­ mah baci šešir uza se na pregaču, koju prije smjeri i — računa. Sjedi m imo, tek ako oaoija ctimove i pogleda na sat, ali vidiš on računa, igraju mu oči, pukne prstom kao da je uhvatio gotov rezultat i otare nos, pa opet računa. I u mislima, zar i nehotice, svodi dalje oči na me i sveudilj me promatra, kao da sam mu ja kakav model. A ja gledam kroz prozor na ulicu. I pri tome gle­ danju šišam i nehotice pogledom preko njegove ćelave glave, iza debelog mu vrata ili povrh tubastog nosa. Da li ga to smeta, ne znam, tek vidim, pomakne se gdje­ kad i okrene. Je li pod dojmom njegove pojave ili inače, zavrzle su se i meni brojke po glavi. Zanimao me je odavno jedan matematički problem, pa sam ga raščlanivao i dalje, neću li p o njemu što više iskapati. Uzimao sam lahke brojke za podlogu, jer veći brojevi i prednje broj­ ke nije ništa mijenjali u načelu. M nožio sam. Za primjer dva puta dva, množio sam 20 sa 20 da dobijem -400. I to je točno. A sad, velim, zar nije isto, ako množim 18 sa 22, to jest za dva broja manje i za dva više — u istom omjeru, pa da opet dobijem 400. �Strana 228. ,BISER1 Jer 18 i 22 sabrato iznosi 40, isto kao i 20 više 20 što daje 40, pa bi i oni morali dati 400. Ali ne! Dobijem 396. Dakle manje za četiri. A 17 sa 23? Sad dobijem 391. Razlika za devet. Idem dalje i množim 16 sa 24, pa dobijem 384. Razlika je još visa — za šesnaest. Pravim još jedan pokus, dok mi se odnosi kahva i butter, mno­ žim 15 sa 25 i dobijem 375, razlika — dvadeset i pet. Mislim malo. I sasipajući polahko šećer u kahvu, vmem se bliže u množinu 19 sa 21 i dobijem proizvod 399; razlika je dakle — samo jedan. Gdje leži zec? Gledam u jevreja, opažajući, da to već zauzima neke stalne oblike, da vodi i jednom pra­ vdu bez iznimke. Opažam, da te smanjenosti i povišenja temeljnih brojeva utječu na razlike d proizvodima upra­ vo onim brojem, za koji su jednako razlučeni od središ­ njeg broja — 20 — i to, ako se sami sobom pomnože. Na primjer: od 17 d o 20 jesu tri, a od 20 do 23 su iaKogjer tri; a tri puta tri su devet. Upravo dakle ona razlika u proizvodu izmegju 39 d o 400. Ili, od 20 su p o četiri i d o 16 i do 24, a proizvod pomnoženog broja 4 samog sasobom — — 16 — upravo je razlika u re­ zultatu izmegju 384 i 400. Tako je, kontroliram, i kod svih drugih brojeva. Protrao sam ruke od zadovoljstva i počeo miješati kahvu. Valjda su isto tako zadovoljni i drugi kod pro­ nalazaka. Astronom na pr. kad otkrije novu zvijezdu i po njezinom kretanju joj izračuna udalje.tost cl i pur, ili botaničar, kad zapazi novu biljku i ttstano . njezinu vrstu, korist i život — i tako dalje, ako ćele sve do običnog kojeg radnika, koji je može biti takogjer za­ dovoljan u duši, ako dogje mišlju na što praktično i pobugjujuće u svom poslu. A što je možda neko drugi prije davno istu zvijedu ili biljku otkrio i promatrao ili proktično orugje u poslu iskoristio, to ie manje više. I meni je bilo svejedno, što su valjda hiljade ljudi prije istim putem ispitivali istinitost brojeva, kao ja sada. Pod dojmom pojave susjeda jevreja prema meni — i ja sam računao d kao nesvijesno polahko miješao kahvu. Je li to miješanje dugo trajalo, ja ne znam; opazio sam sa­ mo, da me moj susjed nešto pozornije gleda. Srknuo sam jedan put malo kahve na kašici, pri­ hvatio se noža i kruha i počeo ga pripravljati za ma­ slac. Pa gle! sunu mi u glavu: ov o je već jedno pravilo i po ovom bih ja m ogao kontrolirati rezultate raznih prikladnih brojeva, ako točno znam, kako stoji s ope­ racijom glavnog središnjeg broja. Na primjer: kad znam da 30 puta 30 jest 900, pa kod umnoženog broja 22 sa 38 hoću da se uvjerim: je li prav proizvod od 836, — gledam razliku, da je po osam i do 30 i preko 30, po­ množim je samu sobom i pronalazak 64 oduzmem od 900 — broj, evo ga faktično, pravi proizvod od 836 je tu! Valjda zb og moje nesvijesne i oštre kretnje, jevrej me je gledao čudnovato i ispitujući. Bio je nešto mrk u licu i ja prevalih pogledom preko njegova zatiljka na ulicu. 8 £ 2 U iil6 . D obro je. Režem kruh na zalogaje pa ^ , . maslaca, da ga tek p o malo mažem i soli, da p o s ^ koliko treba. Ali sve polahko i zastajkujući, jer ^ jednom niče nova misao u glava': K onačno bi mi za prikladne brojeve odmah i rezultat kazati _ ! ‘ središnjem broju, a da njih m egjusobno i ne m n o ž i š Na primjer: znam da 50 puta 50 jest 2.500, a htio bih još brzo znati, koliko je 43 puta 57. Vidim da je razlika po sedam, pomnoženo sobom jest 49, što oduzmem od 2.500 i evo mi prodzvda od 2.451 — bez da i množim 43 sa 57. Da se uvjerim, je li to u istinu tako, onda po. množim, i, pravo — nema fajde. Pravim još jedan po. ] kus sa srednjim brojem 36 i okolnim prikladnim brojevima 27 i 45, opet točan uspjeh. Sjajno. Htjedoh pljesnuti rukama i pogledali živo susjeda jevreja, zastavši posve u mazanju buttera, kao da ću mu kliknuti: buma/ tu smo već/ Ali on nešto nestrpljiv, sve me mjeri pogledom i okreće glavu; da se s mojim očima ne sretne. — »Kako je to moj susjed neraspoložen«, mislim i mažem dalje polahko maslac, razmišljajući i strižući pogledom oko njegove glave na ulicu. Konobar je išao od prozora do prozora i otvarao ih, ikako je to . * ljeti običaj, da se kroz njih m ože kao na vrata prola! naš je otvorio, pa sam ja sada to radije gledao na zbog čega je mazanje buttera i pijenje kahve sada još sporije teklo. Da otkie Nana izhije, zaružila bi da n zločest i »da to pohitim« ili otac p o običaju ki o i rekao: »Kad jedeš, jedi, kad radiš radi, a kad vr i naspavaj se, ali opet — nije zdravo puno spa­ vat' . Toga se sjećam, onako usputice, još iz djetinjstva, :^id sam čitao knjige uz jelo, pa nikad svršiti. Moj susjed već i na sat pogleda. Valjda M a kakva svog poslovnog druga, pa se već i dosagjuje. A ja pro­ širujem polje svoga istraživanja. Vraćam se na male . brojeve i zapinjem o jedan i tranaest. Sredina je izmegju njih broj sedam. Množim sedam sa sedam i dobijem 49. Raširujem sad množenje do pet sa devet, dakle po dva, jest 4 što oduzeto od 49 daje 45. Ili dalje 4 sa 10 jest razlika od 3, množina sama sobom i oduzeta od 49. Tako dalje sve d o 1 sa 13 što jest trinaest i razlika od 36 jest skupa 49. Šta velim: »i razlika«? i zamislim se malo. čudni me trnci počeše podilaziti. Gledam u jevre­ ja, kao da ću ga od milosti za uho uštinuti i reći: je li to moguće?! Ta ja otkrivam i sasvim protivnu stranu te igre brojeva! Zar ne: mi m ožemo saznati i rezultat srednjeg broja jedino iz proizvoda okolnih brojeva, ako ovomu pridodamo pomnoženu razliku udaljenosti. Na primjer: tri puta jedanaest je 33. Razlika d o srednjeg broja 7 je po četiri. Sad četiri sa četiri množeno daje 16 — i 33 jest 49. Dakle: 7 puta 7 mora biti 49! kadI to ne bi ni znali da je ..— Ili 400 mnoeeno sa 600, čini 240.000. Hoćemo li sad znati koliko je 500 iputa 500, a da to posebno ne računamo, uočim o da je razlika p° 100; umnožena sobom daje 10.000, koje pribrojimo na 240.00(1 i dobijemo pravi proizvod od 250.000. Tako I �Broj 15- 1 16. ,BISER* Isto, kad trebam0 re2ultat »d 13 puta 13, _ pcmmožj mo 6 sa 20, pronalasku od 120 dodamo 49 (proizvod Strana 229. Dr. Salih Kazazović. od razlike 7X7) ii pomnožimo 16 sa 10, pronalasku od 160 dodam o r a d ™ proizvod 9 i eto nam broia 169 kao pravog proizvoda od 13 puta 13, Pod moranie' Velim, zataslačujući lijepo sa svale strane jedan koma(lić kruha maslacem i puštaju« razigran pogled pun ljupkog zadovoljstva^ prema ulici, upravo iznad glatke tjemenjaite sv og nemirnog susjeda. Savremena filozofija i njeni glavni sustavi Na jednom, jedna užasna škripa stolice. Ne znam više- točno kako je to bilo. Sjećam se tek: moj susjed jevrej zacrvenio se kao rak. Skočio je na noge i tresnuo stolicom daleko iza sebe. Bacio je šešir na glavu, pri­ šao je do mene i rekao mi odrješito: — Parđon, gospodine! Ako vi mene budete još pola sata tako mažući butter fiksirali, ja ću poluđiti. U mene nekako nespretno zveknu nož o Zaustih: tanjur. — Ali za Boga . . . — Nema tu šest — peit/ nastavlja on, a oči mu sije­ vaju. ja čekam brzojav, je li prešla roba preko gra­ nice, p a . . . _ AH za Boga, pa ne gledajte u me! Ja ovako u mislima. . . — T o nije humano, da mučite čovjeka trgovca, koji može svaki čas hiljade izgubiti, pa mu dosta i svo­ jih misli. Od čega bi m ogao izgubiti — pitam — od glav­ nice, ili od spekulativnog dobitka, ako ne uspije? Pogledao me je oštro. Mislio je čas, dva i nije mi htio odgovoriti. A ja ću s posmjehom: — Sta ja mogu još tome kriv biti? — Ne fiksirajte me više! — lupi on srdito rukom o moj sto i okrenu mi brzo legja, A od jakog udarca, po stolu, moj zadnji komad maslaca, kako sam ga bio digao na kruh i nepažniom stavio na kraj — odletje pod sto, kao na krilima. Vidi belaja, mislim se i htjedoh viknuti šaljivo za jevrejom: Ej, platite mi maslac! Ali vidim ga, kako je brzo sjeo i na pola mi okrenuo legja. Koii mene giavo navrati, da ja i broi 13 množim, pa još sa 13 — mislim smjehuljeći se u sebi i kucam, da đogje konobar. Pikolo ga zove, da želim platiti, ali ja vičem: — Ne, neću platiti, nego trebam još jedan — butter! A tada . . . Bože moj! nikad to zaboraviti neću. U svom životu još nijesam vidio, da je ko kuda brže iz­ letio, kao tada jevrej kroz prozor. m (studla). (Nastavak-) Svaki pametan čovjek može sebi predstaviti svijet u prostoru i vremenu, ali može ujedno i shvatiti, da taj pojam eksistira samo, kao s a d r ž a j s v i j e s t i . D o­ sljedno tome razumije se samo po sebi, da stvarajuća sila ne nastaje u samom stvorenju, kao što ne postoji ni subjekat u objektu, niti poznato u nepoznatu. Mi ne možemo našu svijest sebi predstaviti, jer je ona sama p r e d s t a v i j a j u ć a p o j a v a . Svijest je u p o z n a ­ v a n j e , koje putem spoznaje u isto vrijeme sve pred­ mete svoga saznaja stvara; njezina je daklen spoznaja samo jedna djelatnost. Općenito je usvojen nazor, da su se organizmi obrazovali iz izvanorganske materije. Nu, sada nastaje ije, jesu li pri postanku žive substance nastala i psihična p r e đ h o g je n ja ? O vo se ne može lahko pt imiti, jer je ž i v u ć a s u b s t a n c a — ka­ ko mi vjerujemo — nastala iz b e z ž i v o t n e . N e mo­ gu se dalden i s i h i č n a p r e đ h o g j e n j a iz bezži­ votne materije obrazovati, pošto je općenito poznato, da iz tijela nnstaje opet samo tijelo, a nikada ne nastaje ništa duševnoga. Mi smo, po materialističnim nazorima, prinuždeni da p s i h i č n a p r e đ h o g j e n j a pripišemo anor­ ganskoj materiji. — Za što ta pređhogjenja nijesu primjetljiva, te za što se ona takogjer i kod najnižih, od­ nosno najjednostavnijih životinja sasvim drukčije po­ kreću, nego li kod nas? Na ov o potonje pitanje nije moguće odgovoriti. Ta p s i h i č n a p r e d h o g j e n j a podvrgnuta su preokretima, koji tečajem predugih vre­ mena postadoše ogromni, te se nama eini kod proma­ tranja takovih prijelaza, kao da je nešto nastalo princi­ pijelno novoga. T o je eto jedino, što mi o spomenutim predhogjenjima možemo ustvrditi. Ovaj pak proces pre­ okretanja ili preobrazbe, odnosi se samo na psihična pređhogjenja, a ne na s v i j e s t. Pa, kao što je absurdno i zamisliti da s v i j e s t iz t i j e l a nastaje, tako je opet suvišno i izlišno, da se uopće o postanku svijesti štogod govori. Mi znamo samo toliko, da je sve ono sadržaj naše svijesti, štogod mi o tjelesnom i duševnom ili uopće stvarnom mislimo i miriiti možemo, šta više, — v r i j e m e i p r o s t o r eksistiranju samo kao sa­ držaj naše svijesti. Kako bi onda mogla nastati svijest u jednom vremenu, a bez da se to vrijeme može zamisliti i, kako je m oglo tijelo i p s i h i č n a p r e đ h o g j e n j a prouzrokovati svijest, koju za sebe trebaju, kao neotklonivu predpostavku? Naša nije zadaća, da ovdje pre­ tresamo pitanje » o t e o r i j i s p o z n a j e . « �Strana 230. _ Broj 15. j ,BISER' Htjeli smo ovim samo pokazati gdje se nalazi gra­ nica » t e o r i j e o r a z v i ć u« i da nešto ima što se ne može, niti prirodoznanstvenim, niti historičnim otkri­ ćima objasniti. — Još ćemo nešto ovdje istaknuti. Ako se poprimi nazor, da su kompliciranije životinje na­ stale iz jednostavnijih, to je i opravdano, jer su v i š e ­ s t a n i č n e ž i v o t i n j e svakako nastale o d j e d n o s t a n i č n i h , koje imaju svoj početak ili bolje rekuć koje se sastoje iz besklicavih životinja a potonje još i iz anorganske materije. Ne smijemo pri tom zaboraviti, da su i najjednostavniji organizmi nepregledno mnogo­ struki i da svaki dio za se sačinjava svoj vlastiti indivi­ dualitet, te da se taj ne može nikada potpuno jednim drugim naknaditi ili nadomjestiti. Isto je tako i u anorganskoj materiji svaki dio ili svaka čestica jedan »individuum«, koji posjeduje nebro­ jeno puno svojstava i razlikosti, te nije ni jednom dru­ gom dijelu sličan. Sva su tijela nastala iz samih tijela, ili boljerekuć — sva se tijela neprestano preokreću i preobraziiju, ali ne izgube nikada-svoja svojstva kao tije’ o. U p r i r o d i d a k l e n p o s t o j e s a m o p r o ­ c e s i p r e o b r a z b e . Nikakova nam historija »o r a z v i t k u s v i j e t a « ne može rastumačiti materije i niezinog bivstva; — to se može postići, odnosno ihvatiti samo putem duševnoga procesa o p r e o b r a z b i oblika. pomoću kojega misu i noće odgonetati svrhu i p0 nak ovoga svijeta, kao što je to — kako sm o ranije veli— Ernst Haeckel u svome »Weltratsalu« r p olnii Ako mi zaista u m o m i s t i č k i m knjigama naigje^ • na praktične savjete, odregjene svrhe i vrijednote n! smetnimo kod toga s uma, da pri tome nemamo n i£ sa »m o n i s r n o m « zajedničkoga, nego da se to SVe odnosi na »dualizam«, o kom sm o takogjer prije goVo> rili. Spoznaja o svijetu mora svakome biti dragorjena 4 to još prije, nego mu prirodna znanost ukaže put, po mu će, barem približno, do toga saznanja doći. kako, da je kod toga nastojanja, o spoznaji svijeta, važ' na i dragocjena metoda, po kojoj se do te svrhe dolazi Naše potonje oznake najbolje potvrgjuju, da smo u pog punome pravu, ako vjerujemo u s m i s a o ž i v o t a n nu, da imamo kod toga i dužnost, da taj život čuvamo i štitimo, jer je razumljivo — da i taj pojam predhodi samoj spoznaji života. (Nastaviće se.) De B aye: Ja te ne ljubim! (Prevedene s francuskog) P o vječitim zakonima, koji u vasioni vladaju, u svjietu postoje samo vječite promjene. Na ovr pak za­ kone ne može čovjek ni na koji način uplivati. Cijela hi­ storija o p o s t a n k u b i v s t v a sastoji se od sarrih promjena, te se može jedva jedan trenut vremena, kao Još teže nego teški džerdan od ametista, Koji pritište moje odijelo od baršuma. jedan trunak praška primietiti. Sva djelatnost Čo^ekova. sva njegova b e b a i nastoianie, jesu samo pojave, koje nužno slijede, ili bulierekući proizlaze iz đrug'h pojava, te su bez v'jedn osti i bez svrhe, kao pali m e t e o r ? ii5 kao brušenje i zaoktnžavanje šljunka u potok j . Govori mi o pogledu tvoje drage, I opetuj riječi, koje je ona tiho šaptala! Ja zatvaram oči ; — njezin je glas umiljat; — Govori, ne plaši se: — ja te ne ljubim. Došliedno daklen mnterialističkim nazonma - jest postanak i ob^ćnak ovo^a svijeta bez sv.he. bez ikakovotra smisla — Eto to su samo materiaHstT i na­ zori, koii ne znače, f-rmi po sebi, i ne predstavlj iju nikakovu stvarnost, reeo su samo shvaćania stvarnosti! Gore smo spomenuli da historija o razvitku uzima sve individualnosti u obzir, te ukazuje na činjenicu, da je­ dan individuum ne može biti naknagjen drugim. __Iz ovoga bi mogla historija izlučiti iz stvarnost, jedan moral, ili jednu etiku, koja svakoj osobi propisuje po­ sebnu zadaću, kolu samo dotični sam izraditi može, dok nitko osim njega, tako kao on, nemože to izvršiti ?Ji toga posla obaviti. _ Osim toga zadaća je i pri­ rodnoj znanosti, da nastoji z a s p o z n a n j e m s v i ­ j e t a , t e n a n j e m u b i v s t v a i ž i v o t a . I, pošto je prirodna znanost zaista u tome nastojanju konse­ kventna bila, ona je u tome pogledu i ogromne rezul­ tate polučila, te je šta više stvorila i jedan jedinstveni n a z o r o s v i j e t u i to tako zvani » m o n i s m u s « Dogji k meni! Večer je tako t užna! . . . Dogji, zima mi je; — moje je s ce teško Govori o proljeću u poznoj jeseni, Govori o suncu u mome blijed m sumračju I ne slušaj kako monotono vjetar pu š e . . . Svijeća se gasi . . . Oh kako je mračno ! . . . Govori o vašim prisegama; o pokidanom cvijeću — T o je jedina sreća, prijatelju, koju ja žel i m. . . Pričaj o poljupcima, o sastancima pod okriljem noći, 0 mirisu njezine dugačke kose . . . Ne, ne; to nije ništa! Niko ne plače! Jedan nježan i blag osmjeh zove te tamo. Nemoj kasniti. . . Pusti m e . . . T o je samo č as... • 0 moja jedina ljubavi — ja te više ne ljubim .. A. Hlfzi �J 3ro i 15- I 16. ,BISER" Strana 231. IH. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih Arapa.*) (Svršetak.) Kao najstariji upravitelj Azhara bio je u srednjem vijeku, jedan nazir (inspektor), koji je hio viši državni činovnik. Svaki rivak i mezheb imao je opet svog pogla­ vicu (šejh M mefcib). U doba Osmianlija dolazi i jedan znanstveni starješina Azhara šejhul^umum, koji odgo­ vara rektoru evropskih sveučilišta (samo se’šejhul-umum nije mijenjao svake godine). On je bio nad svim šejhovima rivaka i odjeljenja, te je zastupao Azhaj prema vlasti. Kroničar D j e b e r t i pobilježio je imena šejhova Az­ hara od nazad 200 godina. Ova skica .nutarnjeg uregjemja odnosi se većinom na starije doba, a sad1ćemo reći nešto o reorganizaciji Az­ hara, koju je donijelo XX. stoljeće. vani jurista M u h i h a m e d E l - A b b a s i E l m e h d i E l h a n e f i , tadanji rektor u Azharu, koji izradi 1871. (1288.) jedan novi štatut (Kamumi), u komu je uzet obziir nai oba staleža, profesorski i Studentski; nesposobni i nevrijedni dementii imali su otpasti, žalosno stanje većine profesora poboljšano je stalnim plaćama, a tako i dohoci Studenata iz raznih, zaklada i njihovo pravilno razdjeljivanje. Tok nauka (nastavni plan) je reformiran i zavedeni konačni ispiti pred1 ispitnom komisijom od 6 članova. Teološke, jurističke i filološke znanosti raz­ dijeljene su u 11 ispitnih .grupa. Takogjer je i nutarnja uprava Azhara reformirana I koncentrirana ui rukama rektora više nego je to prije bilo. U dobru volju i iskreno nastojanje reformatora ne može se posumnjati, ali sila prilika bijaše jača. U sa­ mom 9e Azhar.u nag je protivnika reforama i rektora Abbasije, a kasniji dogagjaji, financija!na } politička propast, koju donese engleska okupacija, i druge po­ teškoće bijahu vrlo nepovoljne za brzu i temeljitu re­ formu ove stoljećima utvrgjene organizacije. Sa Napoleonovom ekspedicijom u Egipat, koja je No ipak se je koračalo naprijed, naročito otkako dokončala vlast Mameluka nastupa, nova era u politič­ je zavladao A b b a s H i lm i TI. koji čini sve, što može, kom i kulturnom životu ove zemlje. Nasljednik Napolr Ja podigne ov o najstarije i danas najuglednije islamsko novih uspjeha albanez M u h a m m e đ A l i P a š a bi­ vjersko učilište. Provagjanje reforama udarilo je još na jaše svjestan premoći evropske kulture i nastr jaše živo, veliki otpor, ali se na koncu i stišalo zaslugom hidiva da svoju zemlju: pridigne u/vagjanjem te kuture. On je Ahas Hilnii paše, neumrlog muftije M u h a m m e d brzo uvidio, da je trajni napredak zemlje ’ omogućen A b d u i h u te rektora spomenutog Abasije (1287.— samo osposobi jenjern domaćeg elementa za sardnitvo 1304.) H a s u n a E n n e v e v i j e (1313,-1317.) i S e ­ u velikim kulturnim zadaćama pa se odmah dao na taj lim E 1b i š r i j e (1317.— 1323.). rad. God. 1312. po h. ustrojeno je po odredbi hidiva Godine 1816. podiže on jedan naučni zavod po v e l i k o v i j e ć e Azhara o d dvojice članova vlade i evropskom uzoru, matematičku školu, a 1821. uvede on trojice od najuglednijih alima Azhara) i povjerena im izštampariju, čim dade snažnu pobudu za oživotvorenje ragjenje detaljnih odredaba u svim granama uprave Az­ staroislaimeke kulture; malo pomalo ožiivješe ponovno hara na. temelju starog Kanuma od 1288. U vijeću je stara) književna djela, koja su bila u zadnje doba potis­ bio muftija Muhammed A.dbuhu a ubrzo došao tu i nuta novijim kompilacijama. novi rektor Šejh Hasuna. O vo viječe savjesno otpoče Osnivanjem »Missiom Scolaire« u Parizu (1826.) svoj rad i izda jednu za1 drugom više odredaba, koje prekinuli su mnogi! Egipćani sa starom tradicionalnom kosnije sankcijom hidiiva dbbiše zakonsku1 m oć i ime obukom, kakva je bila u Azharu, i pošli posve novom »kamin«, »laitha« i »nizam.' stazom. Struke, koje su u Azharu dolazite kao posljedne: Ove su se odredbe provagjale kako je koja izlazila, matematika, fizika, povijest, geografija i đr. stupile su ali je još uvijek bilo nereda, nezadovoljstva i otpora. sada u prve redove i dovodile do časti i položaja u dr­ Provagjanje nije išlo svuda glatko, a opažalo se i nedo­ žavnoj službi. Prevodeći razna evropski naročito fran­ stataka m svakoj strani. N o ozbiljno zauzimanje hidiva cuska djela, morala je nova generacija zavesti u jeziku nije dalo da velika stvar reorganizacije zapne i tako na novi štit i iznaći silu novih riječi', jer stara terminologija koncu ugleda svjetlo novi zakon o Azharu i sivim vjer­ nije bila više dovoljna. To sve bacaše lošu sjenu na skim nastavnim zavodima, koji .ujedini svu vjersku1 nastari Azhar i pedagošku stagnaciju u njemu i izazivaše 'tavu i podredi je Azharu. sve više odvratnost izimegju studenata starog i novog Taj Kanun izdan je 2. safera 1326. (23. februara provca. 1908.). P o ovom je zakonu rektor Azhara (ŠejhuldžaTek za hidiva S m a j ii a nasta maii preokret. Nje­ mlil-Azhar) vrhovni starješina svih »vjerskih« osoba i gova desna ruka bijaše energični ii vrlo dobro obrazocjelokupne vjerske nastave (er-reisul-ammu fli-ridža*) Krivnjom prelamača izostao je u prošlom broju jedan liddini ve lit-ta’Hmiđddnijji), te ima pravo nadzora nad cijeli odlomak ove radnje, a ispuštene su i primjedbe, koje svim vjerskim zakonima koji sada u Egiptu postoje i koji objašnjuju naukovnl program. S toga ponovno donosimo ovaj će se kasnije osnovati. On bdije nad privatnim životom svršetak sa molbom, da nam gg- Čitatelji oproste ovu neho­ svake »vjerske osobe« u koliko se tiče' vjerskog morala tičnu pogrješku. QP- ur- �Strana 232. ,BISER* i vladanja bez obzira đa li ta osoba ima kakovu vjersku službu ili privatno bez službe živi. B roj 15. i 1R Rektora Azhara i drugih velikih medresa, kao • starješine pojedinih mezheba, njihove zamjenike i Rektor Azhara predsjeda velikom vijeću (el-medžlisul-ali), koga sai članovi misirski muftija vjerske starje­ šine Malifcija, šafija i Hanbailija, te dva člana vlade (mi­ članove upravnog vijeća .imenuje hediv doživotno. nistri Šefik paša i Husejin Rudži paša). . mjere za provagjanje o v o g Kanuna. U nadležnost o v o g velikog vijeća spada: 1. Sastavljanje proračuna za pojedine medrese, koje onda rektor Azhara podastire na sankciju; 2. odobravanje pravilnika za unutarnju upravu poje­ dinih medresa, te svih zaključate glede nastave; 3. imenovanje sviih nastavnika i drugih funkcionara vjerskih zavoda kao i njihovo unapregjivanje, premješ^enie i rješavanje o d službe, te odregjivaiije njihovih beriva; 4. odlučivanje o spajanju jedne medrese s drugom te o podizanju novih vjerskih zavoda; 5. predlaganje nastavnika na 'odlikovanje (podjeljenjem svečanih odora = elkjesavih-ilmijje), što rektor podastre hiđivu itđ. O vo se vijeće sastaje svakog mjeseca na redovito za­ sjedanje u rektoratu Azhara, a izvanrednu sjednicu može sazvati rektor ili sam hidiiv, koji onda i predsjeda. Azhar kao i svaka druga medresa ima svoje uprav­ no vijeće (medžliisne-iđane), koje se sastoji ođ šejiha do­ tične medrese kao predsjednika i 6 nastavnik i (od svakog mezheba po dvojka). O vo upravno vijeće izragjuie proračun sv og za­ voda nanrama odredbama zafcladatelia (šurutul-vakifin), stavlja predlope o promjenama u unutarnjoj upravi za­ voda, o -nosWlianiu i unapređenju nastavnika i ostalih zvaničnika, odregiuie nastavnike za pojedine predmete, džamije, u kolima će se držati predavanja i uopće sve što se odnosi na taj zavod1. Cjelokunna unrava medrese stoji u rukama šeiha (rektora), koji može i na' svoju rulku poduzeti svaku mje­ ru, koia vodi unanređeniu nastave i reda, a nije u opreci sa zakl mecima velikog i unravnog vijeća. Vjerska obuka traje 12 godina i podjeljena je u III. stepena: početni (prvi el kismul-ula), srednji (drugi el kismus-saimevijj) i visoki (el kismul-aali), te traje u svakom najmanje 4 godine. Školska godina traje naj­ manje 8 mjeseci, a ferije su ramazan i još 3 mjeseca, koia odregjuje upravno viječe pojedinih medresa svake godine. Ispiti su propisani u svakom godištu u dotičnoj medresi, a pri svršetku nauka položi se konačni ispit »učenosti« (el-alimijje) pred1 naročitim 'ispitnim povje­ renstvom u Azharu za studente svih medresa. Svjedodž­ bama I. i II. reda ov og konačnog ispita proglašuje se absolvent sposobnim za vršenje muftijskog i kadijskog (šeriatsko-sudačkog) zvanja, ako je dotični hanefajskog mezheba, a svjedodžba III. reda ovlašćuje ga na uči­ teljsko (profesorsko) zvanje u medresama i džamijama (tedris) te na vršenje imamske i hatibske službe. Sve Ovaj je novi Kanun stupio na snagu u februaru 1908., te je upravno vijeće Azhara odmah poduzelo sve Svi su studenti podvrgnuti ispitima i prama tomu podijeljeni u godišta u ićoia po svojoj naobrazbi spadaju. P oček om školske godine 1908./09. otpočelo se raditi u Azharu p o nr^vij. nilcu odobrenom 20. ramazana 1326. (15. oktobra 1908.) iz koga ćemo mi ovdje navesti glavnije odredbe: P rim a nje učenika. U I. godištu p o č e t ­ n o g stepeniai mogu se primftil učenici izmegiu 10 i 20 godina, koji su' vješti či+anju i pisamu. te znaju nanamiet više o đ polovice Kurana (hafizii). O vo se potonje ne traži od stranaca. U viiša* godišta- primaju se samo oni, koji su s uspjehom svršili nauke nižeg godišta ili dokažu svoju sposobnost na posebnom prijamnom is­ pitu. U pojedinim godištima uče se slijedeći n a s t a v ­ ni! p r e d m e t i po ovim školskim knjigama: I. Š e r i a: t s k o p r a v o*) (Umu! fikh u početnom., ilm ,1 fikh, hiikjmetut tešni i tevsikatuš šerije u srednjem i ilanul fikh ,h.ikjmetuf-tešif i el idžraatul kađaijie u vi­ sokom i 'oenu), Nurul iiiđah I./5.,**) Metnul Kuduri ili Šerhut Tailf II./5., šerhi Munla Miskin d o Mudarebe III. '5., šerhi Munla Misfcim, druga polovica, i Šerhi Serađžijje IV./5., Zijleial V.— VIII./5 i Hidaje ili Elešbahu ven naz ir IX. i X.5. II. P r a v i l n o č i t a n j e K u r ’ a n a (et tedžvid). Tuhfetul atfail ili Eldiežezeriiie I./2. III. T u m a č e n j e K u r ’a na Nesefi IX.—XII./4. (efsir). Tefsirun IV. H a d i s . Elerbeimun Nevevijje ili slično dielo IV. ,'1., Elmievahibul leđunijje V.—VIII./l. i Sahihul Buhari IX.—XII./1. V. D o g m a t i k a (et tevhid). Eddurusul evvelijje ili Senusijje I./l., El haride 'iili Akidetud Derdir II./l., Šerhul haride III./l., Elakaiidun Nesefijje VII. i VIII./2., i EJmevakif dio »Mebahisul umuril amme« XI./3. VI. P r a v n i i z v o r i i pravna pravila (usulul fikhi) Muthesaru Ibnil Hadžib idi Džemul dževami’ ili Ettevdih u IX.— XI. godištu po 5 sad. VII. V j e r s k i m o r a l (elahlekud dinijje) Bidajetul hidaje i izbor iz Ihjaul uluma, I. i II. godište po 1 sat. VIII. Ž i v o t o p i s A l e j h i s s e l a m o v (essiretun nebevijje), Edeturusul evvelijje fis siretin nebevijje I./l. i Ebul Fida, skraćen, II./l. IX. U s t r o j s t v o sudova i postupak (tuniku! ka­ da vel murafeatuš aerijje)_ »Džamiul fusulejn«: dava, *) Ovdje su navedene samo propisane knjige za Haine fije, dok ostali mezhebi Imaju druge knjige. **) Rimski brojevi označuju godište, a arapski, broj sat na sedmicu. �Broj 15. i 16. ‘ i"3* šer’jjjje) XII./2. ‘ *Elka™ni‘“ > hasaah. ,BISER" bU mehakimiš , X: S i n t a k s a (ennahv) Udžrumijje ili Elmabađin irtafia I-/5-, Serhul Ezherijje II./4., šerhu.l Kutr III/5 i Ettevdilh ilii Šerhu Ibni Ukajl IV./5. G r a m a t i k a (ennahvu ves aarfu vel vad’u). šerbut tasriihi V./4. i VI./5., Risalefus Semerkmdi V./l. O b t i k o s l o v i j e (essarf). Maksud ili. Unvanuz zarf II./l. P o e t i k a , s t i l i s t i k a i r e t o r i k a (el bejanu, vel meni vel beđioi)/ Risaletudl Derdir ili Essemerkandlijje III./l. i IV./l. i Essad alet Telhis VII. i VIII. po 5 sati, Delailul idžaz IX./2. i Esrarul' belaja ili Essinaaitejn od Askeri X./2. XI- L o g i k a (mantik ve adlabul munazare). šerhi Isagudži III./2. i IV./2., Ettehzib V./3. i VI./2 i Elkutb XI. i XII./2. XII. A r i t m e t i k a * * * ) (ilimmil hesabi vel džebi) u II.— VI. godišta po 2 sata. XIII. G e o m e t r i j a (Armil hendese) u VI.— VIII. godišta po 2 sata. XIV. P o v i j e s t (ilmut tarih). Povijest islama i islamskih država sa osobitim obzirom' na prošlost Egip­ ta, od III.—VIII«. po 1 sat. XV. G e o g r a f i j a (ilmui takvimil buldan vel hej’eti vel mikal). Najglavnije o svim dijelovima svijeta, podrobnije o Egiptu, računinje vremena zav jerske ob ­ rede, o d III.— X. godišta po 1 sat. XVI. V j e ž b a n j e u p r e d a v a n j u (Ettemdnu alet tedris) u X. do XII. godišta po 3 sata. Nastavlja se svakim d'anom osim četvrtka i petka. Petak je praznik, a četvrtkom se ne drže redovita pre­ davanja, nego se drže tako zvamlil »praznički predmeti« kao vježbanje u pisanju (brzopisu i krasopisu), geome­ triji i zemljopisu, crtanju, pripovijedanju, deklamaciji i govorništvu, čitanju klasika, slušanju rasprava kod su­ da i slično'. Svaki učenik mora polaziti dlnevno najmanje 3 a najviše 4 predavanja, a svako traje od 1—2 sata. Prvo predavanje je iza sabaiha p o sata, drugo pred podne, treće iza podne, a četvrto iza ićindije. Drugo predavanje može se držati u večer izmegju akšama i jacije. Broj polaznika jednog godišta ograničen je na 50, koji su opet podijeljeni u skupine, koji polaze pred jed­ nog nastavnika. Ponavljati mogu se svega samo 2 godišta u jed­ nom stepanu; ako učenik ne zadovolji) po treći put u jednom stepenu (4 godišta) briše se iz zavoda. Ispiti su u svakom godištu usmeni i pismeni a po­ lažu se pred naročitim povjerenstvima za vjerske zna­ nosti, jezične i svjetske od! 2 člana (za početni stepen) i od 3 (za, srednji i viši stepen). Rektor Azhara je pred***) Za ovaj i slijedeće predmete nijesu propisane na­ stavne knjige u ovom kanun, nego je ostavljeno posebnom povjerenstvu, da izagje prikladna knjiga i predloži velikom vijeću na odobrenje. Strana 233. sjednik svih povjerenstva za ispitivanje učenika, koji prelaze u viši stepen, te on odregjuje rok i članove po­ vjerenstva. , Konačni ispit učenosti za studente svih medresa obavlja se samo u Azhara, a članove povjerenstva ime­ nuje veliko vijeće. Ispit se polaže usmeno i pismeno iz svih nastavnih predmeta »visokog« (III.) stepena, koji su podiljeljeni u tri grupe: I. g r u p a obuhvata tuma­ čenje kur’ana (tefsir), hadisa (hadis), šeriatskog prava (fikh), nauke izvora prava i pravnih pravila (usulul-fikh) pravne filozofije (hikjmetut-tešri,)_ i postupka pred su­ dom, povjerenstvo se sastoji od 6 članova, a usmeni is­ pit traje najviše 3 sata; II. g r u p a : dogmatika (tevhid), logika (mantik), stilistika, metrika, poetika i književnost (ulumul belagati vel-logati), pred povjerenstvom od 6 članova sa najviše 3 sata trajanja usmenog ispita; III. g r u p a : povijest islama, astronomija, zakoni o sud­ stvu, upravi i vakufima, te didaktika (turukut-tedris), pred povjerenstvom od 3 člana i najviše 2 sata usmenog is­ pitivanja. Kandidat dobije prije ispita na 10 dana po jednu temu iz svakog predmeta za usmeni ispit, a za vrijeme usmenog ispita dade mu se još po jedna da ju bez pri­ prave obradi kao nastavnik. Ako kandidat ne udovolji kod ispita I. grupe ne će se pripustiti ispitu iz ostalih predmeta, a ako ne udovolji u jedinom ili dva pred­ meta može ponoviti .ispit iz tih predmeta u roku od jedne godine; ako ne udovolji iz više od 2 predmeta moraće polagati ispit iz svih predmeta ponovno. . Upravno vijeće izabere početkom svake školske g o ­ dine inspektora (mufettiša) izmegju svojih boljih nastav­ nika, Koji nadgledaju čitav rad u zavodu i izvješćuju o tom rektorat Oni prisustvuju predavanjima i paze na red, polazak nastavnika i študenaita, na metodu u na­ stavi i napredak u nauci, red i upravu stanova učenika (u revaku) uopće na cijeli rad i tok nastave u zavodu. Oni su posrednici izmegju studenata i nastavnika s jed­ ne strane te rektora s druge strane. Mufetiš može imati i svoje pomoćnike, razredne starješine (šujuhus-sinim). Oni stoje u neposrednoj vezi s rektoratom, izvješćuju svaki dan sve što se dogada megju študentima i nastav­ nicima, te predlože rektoratu potrebne mjere, a dva puta u godini podnašaju upravnom vijeću pismena iz­ vješća o svojim opažanjima. Studenti se moraju vladati po odregjenim propisi­ ma, moraju nositi ilmijansko odijelo i vladati se pri­ stojno. Prama propisima zakladatelja medrese ili revaka gdje je jedan student smješten, ima on opskrbu u na­ ravi ili novcu, bolju i višu što je u višem godištu i ste­ penu. Opskrba je u naravi većinom hljeb po 2— 4 ko­ mada na dan za studenta, a za rektora i nastavnike od 8 do najmanje 2 oke hljeba. Ovaj se hljeb lako prodaje pa može svaki to pretvoriti u novac na lak način. �Strana 234. „BISER**__________________________________ M i l U O . S t a n o v i su studenata smješteni u revaku ili hari u Azharu ili u kojoj drugoj za to odregjenoj zgradi. Svi su ovi 9tanovi zaklade (vakufi) te imaju svoje pri­ hode, posebnu upravu (prama vakfiji) i posebne upra­ cigara. Na desnu sećiju sprijeda naslonjen čibuk. O dovima vise mudre arapske izreke. vitelje (šujuchul-harat i šujuchul-ervika), koji stoje pod nadzorom rektora Azhara, te su njemu za sve odgovor­ ni. Oni vode popise studenata, smještenih u njihovu re­ vaku, bilješke o njihovu vladanju te o tom izvješću Ha dž ii -N um a n, R e m z i - b e g i Bektaš. rektorat. Azhar ima i svoju veliku biblioteku, koja je uregjena tek u novije doba zauzimanjem i novčanom potpo­ rom hidiva Abbas Hilmi paše. Osim ove zajedničke bi­ blioteke, imaju i mnogi revaki (vidi gore!) svoje knjiž­ nice, koje stoje pod vrhovnim nadzorom direktora za­ jedničke biblioteke. Sveukupni broj knjiga je oko 8000 djela sa 20.000 svezaka. Na koncu ćemo navesti broj nastavnika i studenata na Azharu iz nekoliko školskih godina. D ž a m i u l - A z h a r kao najviši islamsko vjersko učilište posjećeno je studentima iz svih krajeva islam­ skog svijeta. God. 1293. (1875.) predavalo je u Azharu 325 profesora (šejhova), od kojih su bili 147 šafijskog. 99 malikijskog, 76 hanefijskog, a 3 hanbalijskog mezheba, a predavanja je polazilo 10.780 studenata i to 5.651 šafijskog, 3.826 malikijskog, 1.278 hanefijskog i 25 hanbelijskog mezhaba.*) Od god. 1877. opada znatno broj profesora d stu­ denata zbog rusko-turskog rata, engleske okupacije i drugih razloga. Službena statistika, izdana 1892. iza nastupa Abbas Hilmi paše, broji 178 profesora (po mezhebu 79, 61, 35, 3) i samo 8.437 studenata (po mezhebima 3.941, 2.508, 1.774736). Ova diferencija na­ stala je sigurno otuda, što su u službeni popis uzeti samo redoviti, plaćeni profesori i pravi studenti, dok opća štatistika broji i druge docente i učenike srednjih škola, koje su s Azharom spojene. U godini 1898. navagja se 191 profesđr i 8.246 studenata, u 1901./2. 251 profesor i 10.403 Kftdenta, a u 1906. 312 profesora i 9.069 studenata. Prvi prizor. (Hadži-Numan i Remzi-beg sjede na desnoj, a na lijevoj sećiji.) Bektaš Hadži-Numan (uzevši čibuk, otvori kutiju, metne cigar u lulu i zapali): Ja sam vas, kao članove našega društva, ovdje pozvao, da se prijateljski posavjetujemo, što ćemo sve učiniti, da vakufski izbori u prilog nama ispamu. Bojim se, da ne dogju u džematski odbor oni odmetnici iz one čitaonice, pa ne bi valjalo ^ni p o lule duhana! Remzi-beg (pušeći): Ja u našu pobjedu ni naj­ manje ne sumnjam, jer smo odabrali ljude, koji hoće a i znaju da rade! (Dade Bektašu cigar, koji uzme i pripali.) Hadži-Numan: Svi mi znamo, da sm o istaknuli vrijedne i radine ljude, ali trebamo i na kakav izvan­ redni slučaj računati, pa se prije valja da pripremimo. Bektaš (otpuhnuvši): Šta ćemo se toliko pripre­ mat ' Ta nećemo na muharebu (ratovanje) s neprijate­ ljima. Remzi bcg: Bogme, moj Bektašu, izbori su gori oa kakvog rata; jer se tu ljudi bore za raedžliske sto­ lice! Hadži-Numan: Ljudima je stalo d o nama, pa makar vas narod otišao u propast. (Čuju se koraci s polja.) Bektaš (osluškujući): Čini mi se, kao da neko ova­ mo ide. Hadži-Numan: Nije niko drugi, nego moj Hašim. Drugi prizor. Hašim i prijašnji. Hašini (dotrčavši): Ne znate, ljudi, šta se u čaršiji radi! Hadži-Numan (u čudu): šta je, po Bogu si bratac? Kazuj! Sloga. Drama u tri čina od Nazifa Resr.lovića. (Nastavak) Bektaš (šaleći se): Ama da se nije Derdžal pomo­ lio? Hašim (naivno): Nije merdžan, nego se nekakve pozivke ljudima dijele po čaršiji. (Ostali se smiju.) Drugi čin. Hadži-Numan (Remzi-begt^: Vidiš, kako su se oni razmaha!i, da mi naše ne proturimo! Soba u Hadži-Numanovoj kući. Uz desni i lijevi zid su sećije s jastucima, na sredini ulaz, a u lijevom zidu prozor. S obje strane vrata po dvije stolice. Po podu, uz sećije, postavljeno nekoliko tablica za lug od Hašim: Haso Saračov, Mujan šabanov i još dvatri, a iz Ragibove magaze vrvi svjetlana kao iz mravinja­ ka! *) Po Ali Mubarekju, koji je kupio data u Divanul-evkafa; s ovim se citrama dobro slažu i one, što ih je J. Ooldziher kroz nekoliko godina tog decenija sabirao. Encyklopedie des Islam, sub. „Azhar". Remzi-beg (ostalijem): Čudim se ja, što se ono jutros uzvrpoljio čejvan! Sad ga vidiš u Ragibovom dućanu, sad sa ćatom, sad opet izleti iz one njihove proklete čitaonice, te tako cijelo jutro! Remzi-beg (Hašimu): Ko dijeli te pozivke? �broj 15. i 16. ,»BISER« Hadži-Numan (Hašimu): Jesi li, bratac, mogao što naćcknuti od oca, jer je on tamo s njima? Bektaš (predusretnuvši): Jest vala uvijek uz Ćejvana te igra uza nj kao šipka uz bubanj! (Ostali se smiju.) Hašim: Kazao mi je, da im je sjnoć Ćejvanaga po­ dijelio čitavo deme pozivki i rekao, da što više ljudi od nas odvrate. Remzi-beg (ozbiljno): To se megjer oni ozbiljno pripremaju, da na nama atentat izvrše. Neće valjati ni pola šuplje pare, ako naši kandidati ljosnu! Hadži-Numan: Ja što ja upozoravam, Remzi-beže, da se mi za ovu stvar malo više zauzmemo, jer je velika sramota, da nas oni odrodi izigraju. Bektaš: Ja bih iznio jedan prijedlog, pa ako ne bude lUtnjestan, vi ga onda slobodno odbijte; meni ni najmanje neće biti krivo. Ostali: Da čujemo! Bektaš (važno): Sjutra su ti vakufski izbori. Ako mi mislimo da će oni svoje proturiti, onda radimo ovako: Danas ćemo našim članovima reći, da sjutra ne dogju na izbore, a tako neka oni reknu i ostalim našim pri­ stašama. Naših imade gotovo polovica, a mnogi neć? radi posla doći i tako neće na glasanju biti ni polovinu izbornika. Radi toga će se odrediti ponovni izbori, do kojih ćemo se mi malo više zagrijati, te ćemo njihovim kandidatima izmaknuti stolice. Je li ovaj prijedlog zgo­ dan? Strana .235. Hadži-Numan (ustavši, Hašimu): Trkni, sokole, pa riagji Tevfik efendiju, učitelja, i reci mu, da mi na svaki način malo dogje! Onda se vrati, da mi kažeš, hoće li doći! Hašim (odlazeći): Odmah, hadžija! Treći prizor. Prijašnji Remzi-beg (veselo): Vrlo me veseli, što si p o uči­ telja poručio, da čujem njegovo mišljenje o izborima! Bektaš: Sve mi se kod ovoga našega učitelja svigja; samo mi je nekako teško, što se je i u onu čitaonicu za člana upisao! Hadži-Numan: Možda on ne pripada ni jednoj na­ šoj stranci, pa je stoga u obje čitaonice ftupio. Neće da se s ljudima mrazi, pa mu i ja to odobravam. Remzi-beg: Da on znade, kakvi su oni, davno bi mi rekao: lahku noć! Hadži-Numan: On najbolje znade, što radi. M io mi je, jer je čestit; a da nije i u našem društvu članom, moguće bi i ja drukčije o njemu govorio. (Čuje se trčani;.) Hadži-Numan (odobravajući): Megjer si i ti sve paragrafe preturio! Ja se tome ne bi mogao dosjetiti. Vrlo dob ro! (Remzi-begu): Šta ti na ovo veliš, beže? Remzi-beg; Sasvim dobar prijedlog! (Bektašu): l\i advokat ne bi mogao bolje iskontati! Gdje ti to, bolan, nauči? , Bektaš (ozbiljno): Vi mislite, ako sam ja trgovac, da ja ništa ne znam! Ovome je mene ćatib naučio, dok sam još tamo u onoj čitaonici bio. Da kako bi oni ona­ ko Tć’dili, da ih on varci ne naučava? Hadži-Numan (utješljivo): Sve će biti i proći. Ni čija nije do sababa gorjela. Pravda će najposlije krivdi grob iskopati. Remzi-beg: i ja sam s tobom, hadžija! Radimo mi za narodni napredak i nemojmo nikome zla misliti, pa nas ni tabijski top neće moći uništiti! Hašim (pogje od vrata, istresa lug s tablica u jed­ nu, te opet stane uz vrata). Hadži-Numan: Gdje li je ovoničitejl? Već je davno izišao iz škole. Bektaš: Biće ja u našoj, ja u njihovoj čitaonici. . Remzi-beg (Hadži-Numanu): Jesi li i njega na do­ govor pozvao? Hadži-Numan: Nijesam; ali ne b tb ilo rgjavo, kad bismo Hašima po njega poslali, da se i s njima malo 0 ovome posavjetujemo; jer je on, kao učitelj; u ovim 1 mnogim drugim stvarima upućeniji od nas. Remzi-beg: Svakako ga zovni! bez Hašima. Hadži-Numan (dajući i pripaljujući cigare gosti­ ma): Zapalite, majka mu stara! Dušmanima će pravda sve osnove pomrsiti! (Pošto zapali, sjede na jednu sto­ licu desno od vrata.) Četvrti prizor. Hašim i prijašnji. Hašim (zadihan): Poručio je, — da će — odmah — doći. Hadži-Numan (prema Hašimu): Gdje si ga našao, Hašime? Remzi-beg i Bektaš (radoznalo gledaju u Hašima). Hašim: Najprije sam otišao u našu čitaonicu, pa kad ga ne nagjoh tamo, odoh u njihovu čitaonicu i nagjem ga sa pisarom i Ragibom, te se s njima za nešto pregoni. . . Hadži-Numan (naglo ustavši): I ti si ga tu pred njima pozvao?! Hašim (razlažući): Nijesam, hadžija! Ja ga lijepo zamolim, da malo izagje pred njihovu čitaonicu, te po­ što je izašao, kažem mu, kako ga ti moliš, da ti malo dogje. On mi reče, da će odmah doći, i vrati se opet u čitaonicu. Tako je bilo, vjere mi, hadžija! Hadži-Numan (sjedavši do Remzi-bega, Hašimu): Dobro si radio! Remzi-beg: Zašto li se je to Tevfik s njima pre-pirao? Bektaš: Zašto? Uvidio kogovići su oni, pa mu pri­ palilo, i eto zašto! Hadži-Numan: Mora da je za nešto golemo, dok još ne dolazi. �Broj 15. j ifi ,BISER' Strana 236. Remzi-beg: On neće prije ovamo, dok im ne do­ kaže svoje stanovište. i Bektaš: Da im stotinu godina dokazuje, makar to i nadzornik bio, a ne učitelj, onim umišljemirima ne mo­ že ništa dokazati; jer su tvrdoglavi! (Čuje su kucanje na vratima.) Hadži-Numan (osluškujući, Hašimu): Hašime! Ne­ ko kuca na vratima. Vidi, da nije Tevfik efendija! (Hašim otvori vrata, a na njima se pojavi Tevfik, koji uljegne. Hašim pritvori vrata.) Peti prizor. Hadži-Numan: Kakva propast? Tefvik (razlažući): Evo kakva: Imamo dvije čitao­ nice i plaćamo za prostorije dvije kirije — mjesto jednuna iste se novimie pretplaćuju obje, a mogla bi biti) samo jedna pretplata; troškovi za poslugu, svjetlo, ogrijev (drva) u obje čitaonice — mjesto u jednoj; a svrha i cilj obiju čitaonica jest marodno prosvjećivanje. Sad mi is­ kreno recite ,mje li to propast? Remzi-beg: Oni hoće, da su veći o d nas, pa se bo­ re za prvenstvo. Tevlik: Ja vam samo to m ogu unaprvo reći, dok god mi budemo ovako razdvojeni, nikad nećemo ni pedilja naprijed. Braća smo jedne krvi i sinovi jednoga naroda, Tevfik i prijašnji. Tevfik (ušavši): Oprostite mi, draga btaćo, što sam malko zastao! Kad čovjek o nečeme važnome ras­ pravlja, ne može naprosto otići, a^da svoje tvrdnje ne opravda i ne dokaže. pa se megjiu se taremo, kao da sm o dušmani1. Našim zadjev'cama utiremo put neprijatelju, koji će nas, ugni­ jezdivši se inegju nama, danas-sjutra s vlastitog ognjišta otjerati. Nije li tako, hadžija? Hadži-Numan: Sve je to živa istina, ali koja korist, kad se ne možemo sjediniti. . Hadži-Numan (ustavši nudi mjesto Tevfiku): Sjedi ovamo, efendija! Remzi-beg: Da cijeli svijet-skoči, ne bi nas mogao Tevfik (metnuvši štap u kut sobe): Vrlo ti zahvalju­ sastaviti. jem, hadžija! Neće mi ni na stolici biti ružno. (Sjede na Hadži-Numan: Mi smo, moj efendija, bili zajedno; stolicu desno od vrata.) ?d je megju nama vladala ljubav i sloga. Iza toga Hadži-Numan (sjede): Pa kako si, efendija? udru nas nekakva nedaća, pa smo' dotle dotjerali, da se Tevfik: Hvala na pitanju, osobito dobro! danas mo radi toga, ko će biti izabran u džematski Remzi-beg: Vrlo mi je drago, Tevfik ef., što si se . medžlSs. odazvao II. Numanovom pozivu! Bekta: . Da je puste sreće, sve bi m og lo biti ljepše Bektaš: Sjutra su izbori, a to je stvar vrlo važna; te bi pogriješili, kad se o njima ne bi s tobom posavjetovali! Hadži-Numan (laskavo): Koliko mi je drago, što nam onu dječicu na pravi put upućuješ, još mi je draže, što si član naše čitaonice! Remzi-bcg i Bektaš (kimaju glavom u znak odobra­ vanja): 1 nama. Tevfik: Pa ja sam član obiju čitaonica. Remzi-beg: Zbilja, efepđija, ti si i tamo članom p o ­ stao? Tevfik: Jesam, nažalost, kad ne može biti drukčije! Bektaš: Kako misliš — drukčije? Tevfik: Moram, kad ste podijeljeni. Hadži-Numan: Zašto moraš? Nije sila. Tevfik: Kad bih bio uvijek s vama, oni bi iz one čitaonice držali, da sam i ja njihov protivnik; a tugjiti se od svoje braće nije lijepo ni plemenito. Remzi beg: Tko veli, da smo mi njihovi protivnici? Tevfik: Govore svi iz one čitaonice, kao što opet i vi velite, da su oni vaši neprijatelji. Iiadži-Numan: Ne zna se, ko je čiji veći neprijatelj; ali na nama nije krivnja, što nijesmo zajedno. Bektaš: Niko im nije kriv, što neće s nama. Remzi-beg: Oni ne trpe ni našeg »merhaba« (po­ zdrava). Tevfik: Ovaka rascijepanost u dva tabora __ g o ­ tova ie naša propast. i bla joslovenije. Hašim (koji svejednako kod vrata stoji, H.-Numanu): Ja odoh u kuću, hadžija, da vidim, trebam li im ta pomoći. Hadži-Numan: Idi slobodno! (Hašim Odlazi). Šesti prizor. P ri j a š n j i b e z n a š i m a . Tevfik (pomaknuvši se na svom mjestu): Danas sam se za sutrašnje izbore u onoj čitaonici prepirao. sa Ragibom i Zija-efendijom. Rekao sam im: Zar ne može biti bez ove svagje? Lijepo se bratski izmirite i zabo­ ravite na prijašnje uvrede, pa složno radite za dbbro svoga mjesta i naroda. I oni su mi isto tako govorili, da vama nije nitko kriv, što nećete s njima, te da vas nitko ne može složiti. Kazao sam im, kao evo sad vama, da se izmirite, pa ćete istom onda svoj narod boljoj bu­ dućnosti privesti. Hadži-Numan: Mi nijesmo proti slozi, ako bi samo oni htjeli. (Radosno): Vjeruj mi, Tevfik efendija, kad bi­ smo se izmirili, ne bih žalio odmah umrijeti! Remzi-beg (radostan): Ne bi onda niko ma svijetu bio kadar, da nas opet razdvoji! Bektaš: LI »znak radosti, što smo se izmirili, p o­ dijelio bih našoj sirotinji pet vreća brašna. Tevfik: Kako vidim, vi ste svi za Slogu; a da i njih za nju predobijemo, valjalo bi nastojati, da se s njima �Broj 15. i 16. .BISER* ^ t a n a n o i njihoro mišljenje saslušana (Hadžiji)- Bili doz vofc. hadžija, da ih sjufra pređ ^ *“ venuo i da 8 njima o slozi pregovaramo’ Hadži-Numan: Ne branim, samo na koji način’ Tevfik (uetavši stane nasred sobe)- Evo kako- fe. pred vaše Htaonice budite vas trojki, a ispred njihove pozvacete Cejvanagu, Ragiba i Zija efendiju, te ćemo tražili načina, kaiko bi se obje čitaonice sastavile u jedno oveće društvo. Ja ću biti .posrednikom bratske sloge i ništa više. Hadži-Numan (ustavši): T o je vrlo zgodan način Remzi-beg (listajući): -Nema sumnje, da se nećemo stožiti. ’ Bektaš (pošto ustane): Sloga je sigurna. Hadži-Numan: Bila s hairom (sa srećom). Ostali: Amin! (Zastor.) (Svršiće se.) Mevaizi-dinijje. Muhammed S. Serdarević: Ima li zabranjenih misli odnosno pomisli? Da imade i da je od uvijek bilo zabranjie. h 1 kih djela, što ih zabranjuje vjera ili ljudski zakon Hi oboje, to je svakome poznato. Istina bilo je u staro doba, kuko čitamo u povjesnim knjigama, ljudi, zvanih Epikurejaca - pristaša grčkoga »mudraca« Epikura*) — koji dozbranjenih djela. Pa i danas imade jedna Božja sila epikorejaca, makar se i ne zvali tim imenom. T o su obično odvratne materijal iste, ili ako hoćete reći i ateiste. (Do­ duše i teista imade i čak muslimana, kod kojih ne mo­ žeš naći nikaikova djela zabranjena samo ako su sigurni, da ih neće ščepati državna vlast, pa da ih neće progo­ niti. Ali to su teiste odnosno muslimani samo po ime­ nu, a u istinu su prave materijaliste). No mi ne ćemo uzi­ mati obzira na -subjektivno mišljenje i rad pojedinih lju­ di ni skupina. Neosporna je činjenica, da nam vjera mnoga djela zabranjuje, a tako i državni zakon. Neka ili mno|ga su dakle ljudska djela vjerom za­ branjena. Ali da li imade i ljudskih mišli odnosno pomisli za­ branjenih? T o je baš ono, o čemu hoću da reknem i o čemu se je kretao moj razgovor s jednim mojim prija­ teljem katolikom. Taj Tazgovor i povod njegov bio je slijedeći. 4) Življaše 371.-270. prije Isa-a. Neki vele da Epikur nije bio kao njegove pristaše, nego da su ovi izopačili njegovu nauku. Po tome bi navodnike sa riječi »mudraca« trebalo pre­ nijeti na riječ „pristaše". Strana 237. Izvjesnog dana desio sam se u kući jednog pravo­ slavnog sveštenika u 'društvu sa nekoliko gospode činov­ nika inovjeraca, megju kojima bijaše i pomenuti moj pri­ jatelj. G ovor je izmegju ostaloga bio i o sušenju mesa. Domaćin — g. sveštenik — kazivaše, kako je na jednom mjestu dao sušiti meso, koje je bilo tako dobro 'uregjeno, da kad je doneseno kući, supruga mu, koja inače bijaše taj dan postila, povikne: kud ćeš ga baš sad doneti, kad ja postim. »Na to joj ja rekoh »— reče g. sveštenik — kad si .ti već pomislila na njega, sad ti možeš slobodno jesti« (biva post je pokvarila). »Ti ne smiješ ni misliti na to, kad budeš mislila, onda kao da si i jela«. — Nota bene u ovome je društvu sjedio još jedan pravoslavni sveštenik. Ja sam naravno šutio, nije bilo uputno a ni potre­ bno niti da što preupitivam niti da primjećujem. Sjutra dan sam u prisutnosti čas prije spomenutog prijatelja katolika uzeo riječ o tome i rekao sam „inu kako nijesam znao da tako uči hrišćanska crkva. Na­ dodao sam mu, da je učenje Islama sasvim drugačije i nastavio sam mu razlagati po prilici ovako: Pomisli nijesu zbranjene, nego djela. Musliman na d pasti, ne smije jesti, piti itd., a smije o tome mi­ sliti kol :ko hoće. To je slično uregjenju sjetov-nih držav­ nih zaik Državni1 zakon ti zabranjuje ubiti tvoga i najvećega ijatelja, ali što ćeš ti pomisliti, na njegovo1 smka uče, to te on ne će kazniti. Misli koliko hoćeš, ■same rrto misli u djelo privoditi niti davati da se pri­ vodi. Imade jedan hadisi šerif: »Innellahe tedžaveze li ummetj aruma hađdeset bihi enfusuha ma lem tekellem bihi ev taor' . (B og je oprostio mojim Sljedbenicima ono, šio budu u sebi mislili, što ne budu učinili ili izrekli.*) Istina je da imade nekih mišljenja, koja su griješila dakle zabranjena kao: rgjavo misliti o drugome nema­ jući za to valjana temelja kao što veli i sam Ku’ran ( » I n n e b a ’ d a z z a n n i i s r n u n « — zaista su neka mišljenja grijeh.) Ali naš govor nije o toj i sličnoj vrsti mišljenja. N o kakogod uzmemo, pomisao i zamišljenje nijesu niti mogu biti zabranjeni prema načelima Islama, pošto se čovjek njima ne može ukloniti. Zato tražiti od čovjeka da ne pomišlja na koješta, da ne smije kroz njegovu glavu ni preletjeti kakva misao, to bi bilo tere­ titi ga onim, što je nemoguće. Kur’an pak -izrijekom veli: » L a j u k e 11 i f u 11 a h u n e f s e n i 11 a v u s ’ a h a « . (Bog ne tereti nikoga nego samo ono, što mu je u snazi). *) Hadis je u Sahihajnu- Ibni-Melek u šerhu za „ElMešar k“ veli za riječcu „ma“ u hadisu da je šartijje, a džeza da je ispušten. Neki uzimaju — veli on dalje — to „ma“ za masdarijje tevkitijje. Ali se to njemu (Ibni-Meleku) kao da ne dopada. Meni se pak ne dopada njegovo mnijenje nikako. Ja držim, da je »ma« mevsufe ili mvvsule, koje je u rečenici bedelom od ono prvo »ma« (u „arnrna"). Po tome sam hadis i preveo. I po Ibni-Melekovu tumačenju bio bi prevod isti, dok bi uzimajući da je „ma“ masdarijje, glasio: Bog je oprosti® mojim Sljedbenicima ono,, što budu u sebi mislili dok ne bi izrekli ili učinili. �Strana 238. Broj 15. _M ft ,BISER* O vo što rekoh sami jedan hadis uvažava. Alejhisselam veli: » S e l a s u n l a j e n d ž u m i n h a u n n e ehadun: ezzannu vetijeretu velhasedu; f e i z a z a n e n t e f e 1a t u h a k k i k , v e i z a t e t a j j e r t e f e m d i , v e i z a h a s e d t e f e l a t e b g i!« Znači: Troije je čemu ne može niko umaknuti: 1. pomišljenje (’rgjavo pomisliti o drugome u ne­ kim na pr. izvjesnim prilikama. Ne možeš se na pr. oteti pomisli da ti je dužnik, kojeg si inače prije poznavao kao poštenjaka, nepošten, ako mu na pr. više puta pi­ šeš pismo, u kojem tražiš da ti plati dug, a on ti ni na jedno pismo ne odgovori. A možda on nije ni jedno pismo prim io: nijesu s pošte nikako ni došla ili ih neko drugi primao, a njemu nije uručivao, kao što na stotine takovih slučajeva imade. Nijesu rijetki slučajevi da g. do­ stavljač expresno ili rekomandirano pismo negdje u tugjcm dućanu ili čitaonici ostavi, a napunticu sobom pot­ piše.) A možda je b io inače zapriječen da ti pošalje no­ vac ili i da ti odgovori, a možda ti je i odgovorio, ali ti odgovora nijesi primio. N o pored sviju tih mogućnosti ne možeš se oteti pomisli da je nepošten ili da nije ona­ kav kakav bi trebao da bude); 2. zla slutnja, (kod onoga, koji je odrastao rr riu ljudima, što gataju po čemu. Ne može se oteti neugod­ nom Čuvstvu čovjek, koji je pošao na put. pa pred nje­ ga ispao zec, ako je odrastao u okolici, koja imade tu praznovjericu, da je zec za putnika znakom nesreće. — Čeljade iz okolice, koja vjeruje, da igrarje lijeve obrve odnosno kucanje damara više te obrve predskazuje ožalošćenje, osobito ako je to čeljade ioš i sobom to »iskusilo«, ne može izbjeći od toga, a da ga u re­ čenom slučaju ne poklopi neka, makar časovita sjeta,sluteći da će se kasnije radi nečega ožalostiti ili makar srdžba protiv loga kucanja (damara). T o se mora do­ goditi takvom čeljadetu pa makar ga bilo i obrazovano i toliko razborito, da može promisliti, da ne može biti nikakve veze izmegju kucanja damara i izmegju buduće radosti ili žalosti. — Padanje buljine (jeine) na kuću gdje leži bolesnik i njeno kričanje mora proizvesti ma­ kar na časak neugodan dojam na čeljad te kuće, ; ko njihovi mješćani imaju to sujevjerje, da rečena pojava predkazuje smrt bolesn kovu.) 3. zavigjenje. (Ne može se ni najoplemenjeniji čo­ vjek oteti da ga makar na časak ne spopane neugodno čuvstvo i muka, kad spozna, da je njegov protivnik neprijtelj osobito ako je još i kunkurent polučio nekakav veliki uspjeh, postigao nekakvu dobru sreću ili učinio kakav zamjeran napredak. I pomišljenje (o kojem je gore bio govor), i zlo slućenje i zavigjenje su zabranjeni i griješni, a niko im se, kako reče i sami Hazrati Pejgamber a. s., ne može ugeti. Pa što onda? O tome nam veli Alejhiselam:) Kad pomisliš, ne drži (što si pomislio) za istinu; kad te snagje zla slutnja, progji (ne pometaj niti odgagjaj radi toga svoga puta i poduzeća, dakle ne pokla­ njaj nikakve pažnje toj svojoj slutnji); kad M se porodi zavist ne čini (protivniku) krivo (ne govori njti radi protiv njega išta, a osobito o tome, da mu izmakneš iz ruku polučeno mu dobro.) Kako jasno vidimo iz ovoga^ hadisa, pomiŠljenje> zla slutnja i zavigjenje nijesu u našoj vlasti, ne možemo im se oteti, pa ne ćemo za njiha biti ni griješni. No ali je u našoj vlasti da ne držimo za istinu on o, što smo pomislili uzevši na um i druge m ogućnosti; u našoj je snazi ne poklanjati pažnje svojim' zlim slutnjama pa postupati kao da ih nikako i nema; u stanju smo ne činiti krivo svome protivniku, ostavši naprama njemu pasivni. Zato nam se ta djela i zabranjuju. T o su eto bila moja razlaganja pomenutom mom prijatelju. On mi pri svršetku reče: »E to zgodne teme za kažnienika« (biva kojim sam ja duhovnikom). A meni se učini da ovo nije nezgodna tema ni za slobodne lju­ de, pa stoga to i napisah i iznesoh pred cijenjene čitaoce »Biserove«. Murat Slnanag’ ć: Straža na S"či. Osvrt i razmatranja. Scl ie najtajniji primjer i zMni 1;st u r-ovuesti ■iii'tro-ngarske monarhije. Ona ;e uJ:e1ovB°ni otnor nnše vom' i narodne snage. Sva talijanska vojna sila udarili-: le na nas na Soči u vrijeme, kad ?<u nnše ruke bil^ sve­ zane u Galiciji s velikom Rusijom. M : na Soči niies^o imali vojske. Naša vojska je bila u žestokim bojevima na istoku, a na Soču smo stavili samo stražu prema vojaci talijanskoj od tri milijuna. I ta budna s'rnž.a je konačno pobijedila Italiju. Nije Italiju na koljena oborila jesenska ofenziva, oduzevši joj sjeverne drelove. I defnit'vni n’en poraz —- ako B og da i sreća junačka ima se pripisati duhu sočanskoga korduna. Zafo ćemo. dragi čitaoče pro­ govorit koju o straži na Soči i o historijskim činjenica­ ma, koji su s tim u svezi. I. Italija i trojni savez. Za uzdržanje evropskog mira stvorio je veliki nje­ mački dreavmk Bismaik god. 1882. s^vez izmegju Audro-Ugarske, Njemačke i Italije, koji se zove trojni sa­ vez. Glavna je svrha trojnom savezu bila, da države savaza očuva og rata, da se u miru m ogu privredno razvij.i i. Trojni savez, onaki kakav je b io i u glavi venfcoga Bismarka^ bio bi jedna sila, koja bi mogla odoljeti svim evropskim državama. Kakvom bi snagom raspolagao tiojni savez, vidi se najbolje p o tom, što su u ovom svjet­ skom ratu sama Njemačka i naša monar nija držale na plećima silne vojske ruske, franceske, engleske i talijan­ ske i pobjegjivale ih. Da je s nama ostala Italija u saveza �Broj 15. i 16. »BISER* rat 6-i b io već davno gotov i nebi bilo te sile, koja bi mogla stati -na put centralnim vlastima. Ali ni 'izdajstvo Italije nije donijelo- našim.- .protiivnickna ntVakova ploaa. D o danas izai 3 godine dana, kako je stupila Italija sa tri milijuna vojske u tabor i onako brojnih naših neprija­ telja, nijesu oni mogli dh proti namai izvojšte ni jedne pobjedle i da korače naprijed1. Mi, smo oborili na koljen Rusiju i Rumumiju i držimo u rukama svu Belgiju, Crnu goru, Srbiju, Poljsku i petinu Francuske, koja svojim b o­ gatstvom predstavlja polovicu Francuske. Ako tome ,u~ računamo još silni ratni plijen onda je jasno, ko stoji bolje i na čijoj je strmi pobjeda. Što se naši neprijatelji još bore, uzrok je Engleska, koja hoće da oslobodi svoje saveznike, da joj ne budu poslije rata opasni. Ali tim bolje! Kad im nije bilo dosta poraza i kad hoće da ii njih oborimo na koljena, ml ćemo produžiti bojnu igru na njihovu štetu. N ego izdaja Italije dokazala je, da osnivanje troj­ nog saveza nije postigto one svrhe, za kojom se je Sto njegovim osnutkom. Osim toga on je dao povoda, đ:t jc došlo do osnutka enifcente ili sporazuma izmegju Francrske, Rusije i Engleske, zvane trojni sporazum. Tim su se grupirale evropske vlasti u zao čas u dva protitabora. Ali trojni sporazum nebi mogao imati nikakova značenja, da nije bilo izdaje nevjernih Talijan i, koji sii za engleske pare prodali svoj obraz, i svoje saveznike, kojima duguju sve. Jer Italija se je za niz godina baš po­ moću trojnog saveza ojačala i došla u red evropskih ve­ lesila. Izdajom je ona mislila našu državu zaljuljati iz te­ melja, ali se je prevarila, jer nama nije učinila one štete, na koju je računala i ona i trojni sporazum. Italija ja za­ boravila, da j,e uvijek bila pobijegjena u ratu proti nama. Zaboravila je, da još žiivi stari junački duh naših pn> gjedova. Ali ona je izigrana ne samo u očima našim nego i u očima svojih sadašnjih saveznika. Ona je bila 33 go­ dine s nama u saveza, pa nas je u najgorem času izdala i prešla k našim neprijateljima. Zbog toga će ona uvijek biti izolirana jer ni jedna država neće nikad moći povje­ rovati Iialiji. Sigurno je, da će Italija izdati svakoga sa­ veznika kao ii nas u najgorem času, ako joj se pruži pri­ lika. I sami su Talijani uvjereni, da ih zbog izdajstva pre­ ziru njihovi vlastiti saveznici, ?1 m je nevolja, pa se mo­ raju s njma služiti. Ko tone, hvata se i za vrejo gvožgje. ■A što je najljepše, Talijani se ni malo ne stide svoje izdaje i svoga nepošienja, nego se s tijem još ponose! Talijanski državnik Salandra, r kao je, da su Talijani ostavi’1! trojni savez uzdignute glave, to jest oni su uzi­ niU izdaju s jaonosom. 'Dakle čega bi se stidio- svaki po­ jedinac i.svaka država, tim se Talijani diče. la k o što nč inili bi u nas moždas samo cigani, ali. razlika je megju njma i Talijanima, što se oni nebi tim hvalili, kao Tali­ jani. Strana 239. A Talijani hoće još da su uz to nosioci evropske kulture. Viteški, narodi! naše dnevne carevine dobro osjećaju raspoloženje nas sviju prema takom vjerolomnom narodu, koji nas je mučki napao s tegja, da nam razruši našu staru djedovinu. T o se raspoloženje ogleda najbo­ lje po junaštvima, koja su bez primjerna u povijesti i o kojima se svaki čas čuje i čita. T o je odgovor Talijanima za njihovo vjerolomstvo. Talijani su izgubili proti nama do sad 12 bitaka i 1,700.000 ljudi, a nijesu se premakli m -korak s naše drage Soče. Oni su mislili, da će se za kratko vrijeme došetati u carski Beč s muzikom. Ali: sa na slavnoj Soči našli budnu stražu, koja ih nije propu­ stila, nego- ih j;e vratila kući krvavih glava! No Italija nije svojom izdajom nas iznenadila, niti nas je" mogla ikad iznenaditi. Mi smo znali i to da su Talijani po tradiciji svojih s-ari.h vješti napasti čovjeka iza legja., te ga orobiti, ali u otvorenom se boju ne mogu mjeriti s našim junacima. A i naši su državnici z:rali s kim imadu posla, jer su još kod sklapanja trojnog saveza, nijesu htjeli sklapati savez za navalu i obranu, nego su htjeli sklopiti ugovor, koji bi obvezivao obe države, da se ne umiješaju u rat, ako bi se koja od njih zaratovala s kojom stranom državom. Tek na zagovor Njemačke, koja je još godine 1879. sklopila s našom državom sa­ vez, -po u-stifa je Austro-iUgarška i sklopljen- je i ,s Itali­ jom savez, p o kojem su sve tri države bile dužne ići ra­ me m rame u slučaju rata. Savez s nama bio je od ko­ risti za Italiju. On je osigurao Italiji legja, kad bi se za­ ratovala s F i mcuskom a nam abi bile slobodne ruke na­ prama Ru koja je tri puta veća od nas. Ali evo u praksi se pokazala sasvim -drukčije nego na papiru. Ne samo da mi nijesmo mogli proti ruskoj nadmoći postaviti svoje sve sile, nego smo ih još morali raspoloviti, da od­ bijemo mučki napadaj svoga nevjernog saveznika. Talijani su snovali o izdaji, a mislili su da su nas uspavali. Ali su se prevarili u računu, jer je naša vojna uprava bila u rukama jednog vojnog veleuma, koji je u isto vrijeme iv rio dobar diplomata. T o je bivši šef ge­ neralnog s'ožera baron Fietzendorf, pobjednik kod Gorlica i Tamova. Hetzendorf je računao uvijek da će Italija nas izdati, pa je njegova zasluga, da su u Tirolu i Trenti-nu i-zgragjene naše najbolje tvrgjave. Tuda Talijan nebi mogao proći da je vila pa da ima krila. Ne samo Talijan, ni ko drugi širih pleča od njega. Kad je god. 1912 zaratovala Italija s Turskom radi Tripolisa htio je Fietzendorf da obračuna s Talijanima, za to što svojataju naše more, naš Tirol i Istru. Tim bi njima još onda prošla svaka volja za našim krajevima. A tada bi se očuvala i »Turska, koja se je uz Bugar­ sku u ovom svjetskom ratu pokazala jedinom prijatelji­ com centralnih vlasti. Ali viteški pokojni naš monarh rije mogao učiniti ništa, š*o bi m oglo baciti i malu sjen­ ku na njegovo slavno i dugotrajno vladanje. Povijest će samo znati ocijeniti njegov postupak osobito, kad ga u?- �Broj 15. i 16. „BISER* Strana 240. poređi s nedostojnim postupkom talijanskoga kralja Vik­ tora Emamuela. Vojni rad Hetzendorfov u mirno dioba nastavio je u ratu general Đorojević i pokazao se njegovim dostojnim nasljednikom. Naša domovina se m ože s pravom pono­ siti takvim sinovima, kojima u svjetskoj historiji treba tražiti para i ona može biti' mirna dok je njena obrana u rukama takih ljudi. I škola se dogotovila i učitelj došao i predstojn;* odreidio idian, kad će izaći i upisati prvu djecu, a seIjaoi nehtjeli ni da čuju o školi i o školskom učenju. Sve kao da je jednom dušom dihalo: »N e damo djece, pa ne damo!« Nu kad je došlo do upisivanja na predstojnikovo ocklja razlaganje o vrijednosti škole i na prijetnje, da bi se m ogli i prisiliti, ipak se upisalo nekoliko djece. Upisalo se, a opet se mislilo: »O vo samo da se plaho ne zamjerimo predstojniku, a dijete će lahko poslije izo­ stali.« Jednoga petka, baš pred početak škole izbio ]e u Nafija Sarajlić: Staro selo .džamiji jeđtan mlad čovjek, lijepo obučen. Kad Teme. gjeri se sklanjala džuma i svijet zasdo u haremu pred dža­ mijom, da malo proegieniše, zapitaće seljaci njega — XIII. koji se je sve podismjehkivao — ko je i odakle ide... Nova škola. A on im je progovorio, ne pazeći, da li plaho zadiru oči­ ma u njega,-svjednako se podsmjehkujući, progovorio pravo ili možda u naročitoj misiji, da je on činovnik s do­ Ćerpič se vadi, kamen dovlači, brvna dogone, duntežu konce po postavljenim temeljima, zida se, šimla se teše, kreč zavanuje — gradi s ; škola u Sta­ rom selu. Nova škola! Seljaci se u hrpama iskupljaiu. da vidle to čudovište od bine, koje će imati goleme so­ be, kakvih nema ni u sudu. I raspituju majstore za grogjevinu, za rasporedjaj soba, za svrhu gradnje. Kolikogod im zgrada izgleda impozantna, ipak u nju gledaju s nepovjerenjem, većinom oki a. u glavu oo nje — gadi im se. Ta o njoj im se toliko crnogn na5aputalo, da im se već pogled mrači, kad god im se u oči zadije ta nova gragjevina. Kako ono samo? » ........ neće ni u jednog djeteta ostati prave stare vjere, sve će to škola preokrenuti, p o­ kvariti«. I šta će učiti? »Da nema neba, da je zemlja okrugla i vrti se dolje-gore, a mi, kad' se dolje strraoglav okrenemo, ne popadamo, jer nas nekakva ruda ze­ mlji privlači----- « Uh, a gdje je ona pusta širina đunjaluka sve do mora i zar mi na nebu ne vidimo zvijezts svaku noć? Pa kad to iko ikoga vidje, da strmoglav visi na zemlji i kada se to mi dolje okrenusmo, da vidimo šta je pod nama? *........ Učiće o Kulin banu i nekim drugim još ođ prije potopa, što ih je svatko. zaboravio, a neće ništa o našim pašama i spahijama c d jučer iz turske dobe. . .* Biva potvrgjivaoe još llz maldhna Bosnu vlahu, da je njihova, kao da turska uzengjija u njoj nije nikad ni kucnula?! » ----- Učiće laži o psima i o mačkama, slikaće insane, lomiti ruke na vlaško pismo, računah na krajcare i na jabuke, kriviti jezik od »pendžera« na »prozor«, mjeriti sadžak: koliko mu je u kojemu ćošeiu, gledati na havu kad je topla f kad će zagrmjeti___ « Ama eto sve same besposlice, koje mi dobro znademo, bez škole, ne ostavljajući svoga posla. D rugo je to, što Švabe učen — ne znaju, kako je to kod nas, pa se naučavaju. Ali našu djecu na njihov kaluf?----- Da ga samo vidimo, ko će dati! brom plaćom od! nekoliko stotina na mjesec, lm? dale­ ko roditelje, od kojih je malešan otišao, dok je svršio osnovnu školu na dalje nauke. se školovao, a sad ne samo da potreban, već im i pošalje p o mjesečno, da proširuju imanje. D. k radi, primaće plaću, Imao je šfcpendiju, rlorc nije roditeljskoj pomoći sto, p o dvjesta kruna sada srednju, a poslije sve .visu i višu, a kad ne mogne više raditi — samo ru­ ko. pisati — onda će mu ići penzija, pa i njegovoj djeci, sve dok dobro ine odrastu. Življenje mu, je osi­ gurano. — A ima njegovih drugova, oštroumn,:h, koji su jos bolje osigurani. T o su većinom djeca prostijeg i viejta, od siromašnih roditelja, koji iza nekoliko godi­ na učenja postaju prvaci u narodu. Svi se školaju pot­ porom ili od naših mogućnih ljudi, koji daju u društvu pomoći gjacima, ili od vlasti, koja rasporezuje na sve vjere potpomoći za nauke iz zemaljskih para, iz pore­ za. Jer, kad umiru ili padnu u penziju stariji činovnici, su dri, učitelji i t. d., valja odmah novi da zakorače u službu. A stupiti u službu mogu samo sposobni, učeni ljudi Takove treba i zemlja, a treba ih i narod. Kolika su svjetloća oni, koji nešto umiju i na selu, kad samo zna;u pročitati nešto nužno o d suda i iz no­ vina kazati, šta se po svijetu radii, a kamo li, koji više nauče, pa znadmi, kako to sve hoda po politici), u sudi«, u porezima, u trgovini, u vjerskim stvarima, u zemljo­ radnji, u školovanju, i tim svoj narod brane i hrane. Ne­ ko se opaše mekim, a neko nekim znanjem, pa onda svi u društvu lahko radle, jer, štogod im zatreba, imaju mtgju sobom. Istina, isprva u školi možda uče i po koju besposlicu, ali je to— ko za djecu, valja najprije, cia svašta uzmađnu, pa istom onda, da razgramjavaju. Mogueć, da je još štogod stranac govorio u ovo­ me tonu. I ne b?z uspjeha. Jer na dan otvorenja škole pristupilo je tri puta više djece, nego što je u prvi mah bilo upisano. �R roi 15. i 16. Strana 241. „BISER' XIV. Zadruga. Mlad činovnik, koji dobro uspijevaše ,u svojoj slu2bi, odmarao se jednog ljeta na dopustu u nekom ove­ ćem selu, što ležaše ispod gorske kose. Nadobudan i poletan, teško osjećaše lijenost seoskoga kretanja, tim više, što tuđi bijaše — kao u maloj skkovitoj varošiti — stjecište okoline iz daleka. Svaki čas se tu vidjelo ljudi sa strane, koji đolažahu poslom do dućana, do škole, do oružničke postaje, do mlinara, kovača, do privatne od ureda .postavljene ljekarne, a petkom do džamije i po potrebi do svih komisionalnih poslovanja. U čemu je prava razlika za takovo poslovanje jed­ nih i drugih kola? — U temeljima. Za arabu je s-mo otvoren put, neka se vere dolje i gore, a za željeznicu je vrlo dobro utrat, da joj nema zapreka ni strmu ni brdu. Pa joj je 1-kše nositi koliko hoćeš tovara i brzo stići gdjegod hoćemo. Željeznica imade vješta uprav­ ljače. ali ima i sve sprave što joj trebaju, pa lahko ide Sav ovaj promet jedva da je tome selu davao živahniji oblik. Već se sve kretalo, po opažanju našeg mla­ dog činovnika., kao na silu za poslom, puštajući mnoge Lijene dane, da uzalud propadaju. Istina, ljetina se srcgjavailai, nije pušćalo da propada, ali se nije poslovalo br­ žim tempom. Bujne livade i oranice, rodni voćnjaci I zelenei pašnjaci, obilne šume okolo i drugo neskorišćeno prirodno blago čekalo je na snažnije dimove, pa da u punom jeku tri puta snažnije sine u svojo] krasoti i vrijednosti. Čekalo tužno, otimajući se ponekad dnpaoe u po kojem komadu i iz ruku kakvih sirom ..ha tucaka, u neznanju raspuštenih. S bolom, u duši gledao je naš mladi činovnik n> prirodno bogatstvo toga mjesta, koje se nije umjele iskorišćivati. Manjkalo je tuđe sila u većem nov nm pogledu na prvom mjestu, a onda snage i umj ća, đ; bi se što veće znalo poduzeti i privesti sretno kraj:. Manj­ kalo za pravo sloge i energije, pa da mjesto procvate do male varošice. »M ože li se uspjeti, da se tuđi osnuje jed'na zadru­ ga, zemljoradnička zadruga?« prekuhavao on' dugo u sebi, krećući se žustro jutrom i večerom poljem i po okolici u tamnosivoim odijelu engleskoga kroja, sa vit­ kim krbačem u ruci, mio i ljubezan, otmjen i lagahu, živa pogleda a sa smiješkom na usnama. »Je li dorastao narod do udruživanja i ima li ko rukovoditi njegove veće, društvene poslove?« pitao se bojažljivo, nesiguran, zamišljajući ipak, da prokine kojom zgodom narodu ri­ ječ o zadruzi i da preporuči što treba, kako bi moglo što prije doći do udruženja i rada. Tako je jednoga dana prokiuno sakupljenom naro­ du na dvorištu kod Šehitluka. Vaš je današnji tški rad, braćo, prema boljem, lak­ šem radu, kao spori hod male»arabe prema brzoj že­ ljeznici. Nije to po snazi, da ne biste imali boljeg * ida, jer vi imate vaše snage i više je tako trošite, kao što se i aralbadžija više napreže kad goni arabu, nego ona], Što goni želježnicu. Pa opet araba istom što gamiže, dok željeznica brzo leti, prosijeca brda i dobne. Araba uz to nosi tek p o koju stvar, dok ih željeznica nosi na sto­ tine i hiljade — i to tako lahko— ! naprijed. I tuđi je bolji rad. Takav rad mogao> bi biti i kod nas, kad biste uda­ rili r2zumniej poslovati. Razumnije je onda, ako imadete jedni u druge više povjerenja i udružite se svi u jedno društvo, uhvatite se svi u jedino kolo, kao> službenici kod željeznice od najvećega do najmanjega. A to morate uči­ niti, jer neprijatelji stežu sa svake strane. Treba se odu­ prijeti prema njima, da ne ode iz ruku njiva p o njiva danas jednog, sutra drugog, koje se više šale nama ne vraćaju — trebate i vi prema njima postaviti mašinu, koja se kao pojedina arabica ne prevrće lahko. Da se uhvatite u jedno kolo, ne mislim pod tijem samo povjerenje i savjetovanje o poslovima onda, kad se stječete u čaršiju i opet svako' za svojim poslom da kre­ će. Već mislim, da se svi združite novcem i malom (svak po iresio) u jedno veliko društvo, da povjerite poslovanje đruši. • ekolicini vjetšiih ljudi i da se onda svi koristite odatlen iko, koliko je ko uložio, — baš kao što kod željeznice 1 i svoj dio p o zasluzi dobije. Složeni u jedno društvo, nabavite sebi nekoliko kola i s n ,.?j se brzo svežete s kasabom i sa željeznicom, pa laluo. dobavljate sebi sve potrebe, jeftinije kupljene na veliko i pa vakait, a ovdje preuzimate u društvo sve pioizvo . i ono ih izvozi, trguje s njima. Pa ne samo to, što bi društvo bilo o d koristi, već bi se staralo i vas upućivalo, da lahko sabirete o d pri­ rodnog bogatstva m nogo toga u svako doba godine, što se vama čini da je ništa i čega ima puno na sve strane — za noge zapinje, gazi se i truhne, a on o je vri­ jedno ili za naprave ili za lijekove, za zabavu u gradu di za upotrebu u dalekim krajevima, pa bi se m oglo do­ bro prodavati. Pojedinac čovjek možda za to i rie zna, niti bi to umio' lijepo prodati na zgodnom mjestu. A ovako imate svoje društvo na kućnom pragu, d o nj ga samo donesete i on o odmah plati. 1 tako dalje, dugo je g ovorio o daljnim koristima društva u nabavijanju sjemena, u podgajanju voćnjaka, u prekupljivanju njiva, u podgajanju dobre marve, u podjeljivanju zajmova u nuždi svojim članovima, u utjecaju društva na razvoj i gospodarstvenu naobrazbu pojedinaca. . . a obećao i pojedina protumačenja na šire petkom ili prigodice. Megjutim su mu se dvojica-trojica istakli pitanjem: Ko bi to njima m ogao poslovati tako i rukovoditi druš­ tvo, nemaju nikoga učena svoga?/ Oni što idu u me­ dresu, ništa od toga ne znaju, a koji tuđi svrše školu, samo znaju čitati. . . Mladog činovnika je to odveć zapeklo. Jer, u isti- �„BISER" Strana 242. nu, on o što je glavno — manjka. Ali se ipak snašao. Preporučio je, neka pošalju koga od svojih najboljih mladića u slične ustanove i udruženja negdje na praksu, neka mu omoguće da nabavlja za to naročite novine i knjige, pa će se malo po malo uspjeti. A kako mu je palo na nogu, kliknuo je još: koliko zapinje samo za jednim čovjekom, koji ima više vještine i naobrazbe, pa da tre­ bamo i na druge strane svuda za dobre pare strukovnjaka i preporučio škole. Plod ovoga nastojanja mladog činovnika za zem­ ljoradničku zadrugu b io je taj, da se u prvi mah osno­ valo u tom mjestu »tiho društvo« do bolje zgode i otvo­ rila čitaonica — udareni temelji. I on se zadovoljan vraćao s dopusta u grad, štb je makar toliko učinio. Ali mu se ipak povlačila jedna mračna crta preko čela: »Nemamo svojih »misdonera«, koji bi pravo razbudjivali narod . . . mt Ta l k: Pregled turske književnosti (Nastavak.) 2. Ep’ka. H*tnd»: Jusuf i Zulejha. Me s i hl : Gradska buna (Jedrene). L am i!: Peterac. Gradska buna (Brusa) R evan!: Pijanačka knjiga. Fuz U : Peterac. Opklada, Opijum i vino. F azli: Ruža i Slavuj. Jahja: Peterac sa Tahovom i dervišem. Istorijski epi. - Br°i 15. i 1R egipatskom Josifu i Patifarovoj ženi, koju je I Muhamed Kur’anu prepričana. U Mesihl ili od Boga poslani (umro 1513.), rode u Prištini kod Skop'ja, postao je divanski tajnik Ve" likog Vezira Alije Prorezanog koji podijeli pjesniku jedno leno da bi se mogao s njime zabavljati. M e s i h u jeva zanemarenost u poslu bila je već prešla u poslo­ vicu ; vrlo je volio terevenke i druga mjesta za zabavu' Poslije Alijine smrti nije više našao mjesta. - - Mes i h i je napisao lijepih gazela i kasida, a osim toga jednu dražesnu „Himnu proljeću*, a zatim jednu aiegoričim zbirku pjesama ,,Inša-gfili-sad-berg“ (RUža sa stotinu listića) i jednu „Šeherengiz* (gradska uzbuna), u kojoj on nabraja 46 najljepših mladića na bazaru Jedrenskom i svakoga kratko opisuje u dvije mesneve. Lamli ili Sjajni (umro 1531.), zapravo B en A li N a k a š (slikar i vezioc), rodio se u Brusi. Najprije je studirao, a kasnije se podao skromnom i mirnom ži­ votu, te je poslije svršenih nauka kao mladić postao Šeihom ili duhovnim vođom u svom rodnom mjestu. — L a m i i , „Kruna mesneve* je najplodniji i najmnogostraniji od svih osmanl jskih lijepih duhova u stihu prozi. Njega nazivaju i turskim Džami, jer je on nav šć prevodio ovoga perzijskog pjesnika te je u svoj m vlastitim djelima srećno oponašao njegovu bujnu fanta: u i ukrašenu formu. L a m i i je ostavio dvana­ est pjc~<‘ ia i dvanaest proznih djela. Dvanaest pjesama st ras‘ ' 3a ujedan „Divan* koji, od sviju najuređeniji, čini lirski peterac i u jedan epski sedmerac. Njegov „D* in“ počinje uzvišenim slavopojem pjesništvu; za­ tim slijedi naj'rije 134 kaside; petnaesta kasida je mistična „Ružina kasida* koja u 100 listića (Stihova) slavi Sulejmana II.; — zatim 51 pjesma sa završetkomf glosatna i drugim, od kojih su najpoznatije „Posljednje riječi derviševe* i „Figure riječi* ili igra riječi; zatim Hatnđl ili Hvališa (umro 1513.), rodio se u Gojnlku kao naj ilađi sin velikog Šeiha Akšam s-eddina,^(treće) 120 gazela prema slovima turskog alfabeta; bojnog druga Muhameda II. prilikom osvojenja Cari­ četvrto 60 odlom žka; zagonetki, kronograma i drugo grada. H a m d i je studirao astronomiju i matematiku slično; — peto jedan „Šeherengiz* u Brusi; prvi dio ovoga opisuje ljepote grada, Olimp sa njegovim samo­ i postao učitelj. u džamiji u Brusi, gdje se je, pod vodstvom mističnog Šeiha Ibrahim Timuri posvetio stanima, ćelije i 40 vrela; okolna brda i doline, sara prečišćavanju duša. — On je bio mnogostrano nadaren, grad sa sarajima, džamijama, trgovima i kupalištima, te je pored gazda i mesneva napisao tri mistične po­ ravnicu sa rijekama i poljima i to u sva četiri godišnja učne p jesm e: „Mevlidt ruhani“ (Duhovno rođenje), d o b a ; drugi dio napose opisuje 40 najljepših mladića .Mevlidi dživmani* (Tjelesno rođenje) i „Tuhfet ul- u gradu. — L a mi i - j e v epski sedmerac obuhvata go­ ušak* (Dar za one što vole), a zatim jedu slavopojku tovo sve najstarije i najpoznatije perzijske sujete u oslaniku, jednu fiziognomiku i jednu izložbenu vještinu. četiri romantična i tri alegorična epa. 1. Ferhad-name Osobito je on poznat po jednom romantičnom epu (Ferhadova knjiga) ili „Hozru i Širin*, vidi gore kod koji je prepjevao prema Perzijancu Nizami, i t o : „Jusuf Šeihi. 2 „Vamik i Azra* (Onaj sto gori od ljubavi i i Z u l e j h a k o j i je napisao 1491. god. u vrtu džamije ona što cjeta od ljep ote); kineski carski sin oslobađa Aja Sofije u Carigradu i koja je tek poslije njegove perzijsku kraljevsku kćer); 3 „Vi z i Ramin* (Bijeli i smrti naišla na opšte priznanje. Po svojoj besprijekorno Poslušni); sin Kana Ad Turkestana umiljava se oko ukusnoj formi stoji to djelo, pored drugih njegovih dražesne perzijske dvorske gospođe. 4. „Abzal i Sela6022 savršene mesneve, dostojno uz Šeihovo „Hozru man“, mistična muška ljubav. 5. „Aeft peiker* (Sedam i Širin*, te je to najbolja preradba biblijske epizode oblika ili ljepota); ljubavna avantura idealnog perzij­ (koja je u perzijskom jeziku tako često obrađivana) o skog viteza Behramgora sa njegovim suprugama, se­ �Rrni 15. i 16. ,BISER' dam princeza i sa lijepom Dilaramom (Mirnog srca) 6 ,Kui ve Iševgan" (Lopta i udarač) 7. Šemi ve pervane" (Svjetlo i leptir) - - L a m i i je osim toga napisao jedan kraći tragični ep o mnogo opjevanom miičeništvu Poslanikovog nećaka Huseina koji je u pu­ stinji od Kerbela svisnuo od žeđi. - Dvanaest proznih djela, koja su kao i uvijek pomješana sa stihovima su ovi: Dva prevoda prema Džami-u, „Dasi čovječanstva« j Svjedoci proročanstva«; jedna biogra'ija, slavopoj Šejhu Vejzel Ka mi ; tri sveske pripovijedaka, naime dva alegorična romana: „Plemstvo čovjeka«, „Ljepota i Srce", i jednu zbirku kraćih priča „Ibret-name (Knjiga primjera) i dva komentara, prvi uz ogledalo 99 imena B žjih, drugi uz mistični „Gjulistan«; dvij- oklade, „Nez ve ruh" (Duša i duh), „Behar ve šizan« (proljeće i jesen); jednu zbirku lakrdija i šala; jednu zbirku pismcvnih uzoraka. Revani ili Tečni (umro 1524), nazvan tako jer je on u svom divnom vrtu svog rodnog grada Jedrene često sa oduševljenjem promatrao žurne talase rijeke Tundže. Njegovo p r a m je ime Elija Arabi. U svojoj mladosti živio je u Trapezuntu kod budućeg Sultana Selima I. te ode s njim u Carigrad kad je ovaj zasjeo na prijesto (1512.) On postade vođa Surre, t: j. sve­ čanog hadžiluka, koji svake godine nosi u Mek i po­ klonstvo, pri čemu je on milostinju pronevjeru i za­ dobio očnu bolest. Poslije je postao upravitelj skrom­ nih fondova, naprije toplih kupališta u Brusi, a za i na Aja Sofiji u Car gradu Njegovo bogatstvo je t( o bflo naraslo da je sagradio jednu džamiju u čijem predvorju on počiva. R e v a n i bijaše čovjek neobične tjelesne snage i željan uživanja, vrlo odan piću pri čemu mu je bio vjerni drug i pjesnik Išak Čelebi. — Kao pjesnik se R e v a n i najbolje primjećuje od svih svojih savremenika osobitošću i živahnošću svojih slika; sve njegove pjesme odišu dražju Čulnog uživanja, često puta u najgrubljem smislu riječi i nikad neće da ih poljepša mističnom alegorijom, ali mu je piće draže od ljubavi. Svoju neprolaznu siavu treba on da zahvali svom djelu „Išret" (knjiga pića) u kojoj >n živahno i bez ikakvog učt'vog tona, u 11 odsjeka i 715 mesneva, opisuje vino, čaše, flaše, svijeće, sela, muziku, pijanačke razgovore, poslugu, rumeniku v no, proljetne i zimske zabave. Pjesma počinje molbom Allahu i slavopojem Poslaniku, a završava se kratkim kajanjem. Fuzuli ili Srćani (umro 1562), rodom iz Bagda'a, spjeva i jedan Peterac, čije najbolji ljubavni ep ob ađuje česio uzimani sujet o Lejli i Medžnunu. Njegovo lijepo prozno djelo „Hadikat-us-. uada" (krasni vrt srećnika) priča, prema perzijskom uzoru, mučenje Alijino i njegove dvojice sinova Hasana i Huseina koji u kerbelskoj pustinji svisnu od žeđi. Mnogo osobitiji i samostalniji rad Fuz ul i - j ev je oklada, ,Beng ve Badeu (Opijum i vino) vatrena izmjena riječi između dva pijanska nadražavajuća sredstva, koji prelaze u sneno stanje, ali su u Koranu strogo zabranjeni. Strana 243 F^zli ili zaslužni (umro 1563) često zvani crni Fazli, rodom iz Carigrada i on je učenik pjesnika Sati-a; postaje sekretar divana kod sinova sultana Sulejmana II. — Njegov poznati ep „Gtil ve BiilbUl" (Ruža i slavuj), obrađen prema jednoj prastaroj perzijskoj skaski, je lijepa alegorija u 3000 mesneva koji u sebi imaju mnogo više pjesničkog duha i više radnje i mnogo­ strukosti nego sve ostale slične tvorevine Istoka. Jahja (umro 1582), jedno iz Albanije uzeto hršćansko dijete; on pjeva već kao janičarski regrut i janičarski časnik, stoji u velikoj milosti kod obadvojice mecena pod Sulejmanom HL, Velikog Vezira Ibrahim Paše i defterdara Iskender Čelebi, i živi u tijesnoj vezi i učenom razgovoru sa najpoznatijim lijepim du­ hovima svoga doba, sa dvorskim pjesnikom Šiali, sa Mufti-Kemal-Pašom-Zade i četvoricom poznatih čelebi-a, naime sa Kadrom, Iskenderom, Išakorn i Džaferom. Posl je svog povratka sa hadžiluka u Meku, on d obija od Velikog Vezira rentabilnu upravu nad raznim pobožnim ustanovama u Ejubu, Brusi, Bulairu i Cari­ gradu, ali ih opet gubi, kad on sa plemenitom slobod oumnošću istupi protiv vezira i sultana za one što su ne­ vini progonjeni. Kasn je mu je ta šteta nadoknađena velikim le- om od 27.000 jaspri, te ode u Temišvar u Sveti Rat, itkle se vrati kao starac i umrije u miru. — I ako J ah ' a nije potpuno svoj, on je ipak mnogostran. Osim lijepih gazela, kasida, mesneva, satira i šala, ostavio je on iza sebe jedan Peterac sljedećeg sadržaja: 1. jedan mistični ep „Gii šan-ul-envar“ (Svijetla lijehsr ruža); 2. još (."dan ljubavni ep o Jusufu i Zulejki; 3. jednu lirsku opisnu pj esmu: „Šah ve Derviš" (Šah i Derviš), koja opjeva ljubav pjesnikovu prema lijepom SipajiAhmedu i koja u sebi sadrži dragoci ne opise Cari­ grada i njegova četiri najljepša mladića; 4. jednu dugu važnu poučnu pjesmu o devet arapskih poslovica, „Gendžinai raz" (Blago tajne), sa zanimljivim pogle­ dima na pjes ikov život i na tadašnji literarni svijet; 5. Drugu pouč iu pjesmu ,,U ul name« (Knjiga načela) koja je čisto dogmatičkog i moralnog sadržaja. I istorijski epi se pojavljuju. Oni opjevaju sad kneževe, sad opet ratove. U „Šah-name" (K nljevske k tjige) slave pjesnici: Š e h d i djela Muhameda II, a A r i f Selima I., Š u k r i opet i T a l i i djela Sulej­ mana II. U „Gazaname" (Ratne knjige) slave pjesnici: S a b a j i Kodžine pobjede u Bosni, S a f a j i pomorske bitke velikog admirala Kemal Beja, S u z i planove Mihalolji-ove u Bosni, a više od šest pjesnika slavi ra­ tovanje Sulejmana II. 3. Didaktika. Hatndi: Duhovno rođenje. Tjelesno rođenje. Dar za one što se vole. Jahja: Blago tajne. — Knjiga n a čeli Hamdi i Jahja, vidi g o r e . Epiku. �Br°] 15. i ifi „BISER* Strana 244. 4. Drame nema. II. Proza. (umro 1584.). Zbirka nosi naslov „Šakaik-name“ (Knjiga o anemonama) i ima 665 biografija od ulemS (zakonoučenjaka), Vezira i Šeiha. 1. F ilosofija i znanost. Piri Rel : Turska teologija, filozofija i pravna znanost oslanja se strogo na Koran, kao što je to slučaj kod Arapa i Perzijanaca, te nedozvoljava ni­ kakvog slobodnog istraživanja.*) Na području geografije treba spomenuti. „Bahrije" (Knjiga o moru) velikoga putnika P i r i R e i - a (umro 1523), jedna privlačiva studija o Jegejskom moru. 2. Istorija svijeta. 3. Istorija književnosti. Haki: Komentar uz Dželal-eddina. Suru ri: Komentar uz Hafiza i Fettahi. S a di: Komentar uz Hafiza. Od neprolazne vrijednosti je nekoliko turskih ko­ mentara uz perzijska književna djela. Ismail-Haki ili Iskreni (umro 1550.) majstorski komentariše mesneve najpoznatijeg perzijskog mističara Dželal-eddina. Sururi Čelebi ili Veseli (umro 1561) iz Kalipo- £ d -“ ' Z a d e :) Ana« osmanl. carstva Ali M ustafa: j Svletske kronlke' Ebus-Suud: Zakonodavstvo. Početak istorijske biografije pojedinca. U turskoj književnosti ima vrijednih istorijskih djela koja, pored obzira na neograničeno upravljanje danom, se ističu svojom mudrom uviđavnošću, zdra­ vim rasuđivanjem, ispravnim vjerskim i nacionalnim osječanjem. Lektiru ovih knjiga otežavaju trome du­ gačke periode, te su mnoge, usprkos njihovog važnog sadržaja, ostale neispitane. Kao što su proslavljeni arapski junaci i osvajači, tako su i Turci htjeli da njihova bojna djela dođu do ušiju ostalog svijeta i budućih pokoljenja. Već na čagutajskom jeziku ostavili su spomenike te vrste T a m e r l a n (14. vijek) i B a b e r (15. vijek). Zatim sli­ jedi na osmanlijskom jeziku red biografija, kronika i opsežnih istorijskih djela kojima je osobito bogat 16. vijek. Već u 15. vijeku, pod Sultanom Muratom II. (1421.— 1451.) bilo je u osobi L o k m a n a uspostav­ ljeno službeno zvanje sa godišnjim dohodkom od 8.000 dukata, koje je vršio Vakianuvis (Historiograf državni), te su tako nastali službeni „Anali osmanlijskog carstva", koji dopiru do u današnje doba. Muftija K e m a 1-P aš a Z a đ e (umrb 1534.) vodio ih je do god. 1530. S a d e d d i n (umro 1599.) „Kruna naučenjaka“ do god. 1590 i tako se nastavilo do u 17. i 18. vijek. Postoje još dvije opće svjetske kronike: od M uh a m e d - Z a i m a (umro 1577.) i od A l i M ' u s t a f e (umro 1598.). Osim toga je i Muftija E b u s - S u u d (umro 1574.) „Kriješ istoričara", napisao jednu zanim­ ljivu raspravu o općem zakonodavstvu. Istorijsku viijednost imaju državni redovi poje­ dinih biografija, koje je M e d ž e d i preveo s arapskog na turski. Autori ovih su oba arapska enciklopediste T a š k S p r i - Z a d e (umro 1560.) i M o l a A l i B a l i 0 Ko bolje poznaje načela Islama i njegove usluge zna­ nosti — nasmijaće se kao i mi ovoj tjesnogrudnoj tvrdnji pisca. Mi se ovdje zadovoljavamo upozorenjem na radnju g. Dizdara, što izlazi u našem listu. Op. ur. lisa, posvetio se skromnom životu i radio kao učitelj u Carigradu gdje je svojim učenicima razlagao Dželaleddinove mesneve i komentare Korana koji su bili Zamašari-evi. Osim toga je studirao astronomiju i me­ dicinu, dok ga Sultan Sulejman II. nije imenovao uči­ teljem svoga sina Mustafe. Pošto je Mustafa pao u nemilost i, kasnije umro, pade S u r u r i u nemilost sultanovu te je kasnije živio prilično bijedno. Bio je i*to toliko neegoističan koliko i lake ruke, te je devet g dina učio bez plaće dijeleći svoj gorki hljeb sa siroma: 'm. — S u r u r i je najveći turski komentarist, ozbiljan učenjak u filologiji i mistici. Iza sebe je osta­ vio tri čestita „Divana" i 33 naučna spisa među ko­ jima se osobito ističe njegov komentar najvećim per­ zijskim Uličarima Hafizu i Fettahi-u. Sadi ili Došljak (umro 1592.) dao je isto tako j lan komentar Hafizu. Treba spomenuti i m nogobrojne živote i antolo­ gije turskih pjesnika: Sehi (umro 1548) iz Jedrena: osam rajeva, 200 pjesničkih života. Ahdi (1495. — 1563.) iz Bagdada: pjesnika“ , 200 pjesničkih života. Aš'ik Čelebi (umro 1571.): „Lijeha ruža- „Teskeret-ul-Šuara“ (Popis pjesnika), 420 pjesničkih života. Latlfi (umro 1582.) iz Kastemuni-a: Nastavak popisa pjesnika, 280 pjesničkih života. Kinali-Zade (umro 1603.): Nastavak popisa pjes­ nika, 607 pjesničkih života. Prve pjesme je sabrao N a z m i (um ro 1588.) pod naslovom „Osam mora", Probe od 125 pjesnika. 4. Pripovijetka. Firduzi: Solomunova knjiga. La mi i : Plemstvo čovjeka. Ljepota i srce. Knjiga primjera. Ali Vazi: Knjiga životinja. Fuzui i : Krasni vrt Srećnika. Firduzi ili Rajski (umro oko 1530.), radi svog visokog rasta i radi dužine svojih romana nazvani �Broi 15. i 16- ____ „BISET pugi F i r d u z i , rodio se u Brusi, te na zahtjev Bajazita II., naP’ sa iedan duS roman od 360 svezaka, ,Sulejman-name“ (Solomonova knjiga), jedan posao’ koji može svršiti samo turska strpljivost. Kad je donio Sultanu to ogromno djelo, ovaj izabra odatle samo 90 svezaka a ostalo dade spaliti. Uvrijeđeni pisac dade oduška svom ogorčenju u jednoj žestokoj satiri i ode u Perziju. Knjiga „Sulejman name“ ima 1836 pripo­ vijedaka, koje su isprekidane sa 720 kasida u slavu jedinstva božijeg. Lamil, vidi Epiku. AH Vazi ili Širokogrudni (ne u bukvalnom smislu) iz Filipopolisa, živi, piše i umire u slikovitim poljima u okolini Bruse i provodi cio svoj vijek u prevođenju (a ovi se osobito ističe svojom svježinom boja u proznom prevođenju) bajoslovnog indijskog Bramana Bodpaja, što on izdaje pod naslovom „Humajun-name“ (Knjiga o životinjama). Prezren od Velikog Vezira Lutfi Paše, bi ovo besmrtno djelo turske proze kupljeno za 50 dukata od isroriografa Ramazan-Zade i dospje u ruke Sultana Sulejmana II. koji to ne htjede prije otvoriti nego što je vlastitim pismom imenovao pisca sudcem u Brusi. Samo jednu godinu uživaše A l i - V a z i do statnu nagradu; zatim umrije u miru. Fuzuli, vidi gore kod Epike. ako je ono trajno uz njih, ili će biti onako, kakvo mu je društvo, s kojim ono najviše svoga života provodi, od­ nosno s kojim, najvoli svoje vrijeme provoditi! Zaludu su ti sve teorije i naputci najpametnijih učenjaka, zaludu tvoje čitanje debelih knjiižurina, zalu­ du tvoja ljutnja i šibanje, ako ti sam ne radiš ono što želiš djetetu ukalemiti i to iskreno i ozbiljno! Nejma ti fajde odvraćati dijete od pušenja, ako i ti pušiš, — pa makar ti to od njega i sakrivao, — jer i ono će pušiti pa makar prijetio sa m jsrožiji.n kaznama. Iste tako e: ono propušiti, ako puši Tvoj znanac i prijatelj sa kojim se Ti na oči djeteta družiš, hodaš i smiješ, pa makar Ti i ne pušio. Ni tu ne pomažu štapovi, prijetnje, molbe, pa ni kolači i čokolade. 5. Izmjena pisama. Mezlhl: Uzorna pisma. L a m i!: Uzorna pisma. Mezlht i Lamli, vidi gore kod Epike. (Niastaviće se.) '&m Odgoj i nastava. Hazim Muftić: 0 našim uzgojnim prilikama. Mi ćemo ovdje iznijeti nekoliko misli o uzgoju i to bacivši nekoliko letimičnih pogleda na vlastito iskustvo i opažanja, bez obzira na mjerodavna mišljenja raznih kapaciteta, na koje se naši spisatelji u (om pogledu pozi­ vaju. Mi držimo da je čovjek na uzgoju ne samo u dje­ tinjoj dobi nego č?fc e’io svoje smrti, po' onoj narodnoj. Od bešike do motike, traži naiuku bez razlike, (ova ista rečenica hm negdje maivectea i u Alejhissalamovim hadiši-šerifima!) A taj uzgojile!] svakog čovjka jest njegova okoJln • ■’egovo društvo. Koliko se god roditelji mučili i trsili nastojeći da svoje dijete na nešto navedu i nečemu prilagode, dijete će vremenom postati onako kakvi su ti njegovi roditelji, Strana 245. Isto tako će tveje dijete zavaliti sve eno, o čc-iru vTi pred njim povoljno izraziš, a zamrziće opet sve ono 0 čemu Ti svoj nepovoljan sud pred djetetom dadeš; pa ako se Ti budeš u duši i šalio, stvar je za dijete g o ­ tova, ono se je s njim već sraslo i u krv mu se umiješa­ lo. Jaka kliješta i to samo sretnog slučaja moći će to u starosti izmijeniti i iščupati! čaimii jie ko u dttši a rklon.i privržen, on tu. na­ klonost i privrženost mehanički i neusiljeno manifesiira 1 na pram omi redovito ističe i nije mu nužde naro­ čito govoriti i očitovati svojoj djeci i svojoj okolici koja se u njega ugleda, da je on tak i taksi, pa da i oni trebaju biti onaki i da ga moraju slijediti u onome, čemu on po­ svećuje svoje nagnuće. što maca koti, to miše lovi, premda mi nikad nijesmo vidjeli, đa je kad'a nraca svoje mače za uho p o tegnula ila ga ošamarila bajagi radi toga što ne može da utuvi lekcije o lovljenju miševa. Niti su gdje mačke osnovale osnovnu, srednju ili višu školu za uzgajanje podmladka za racionalno mišolovstvo. Isto tako vele, da neće kruška ispod kruške, niti će iver daleko od klade, pa se iz toga može naučiti kratko i jednostavno pravilo, da kako, je god svaki pojedinac kovač svoje sreće, da je opet istodobno svaki pojedinac nakovanj sreće svoje djece i sreće onih u njegovoj oko­ lini, koji se u njeg ugledaju! Ako jedan otac i mati a po tame i : či ’cij ' ) i drugi uzgojitelj ne će da vrše svojih vjerskih dužnosti — neklanjaju, ne poste i neće da se čiste,— njihova djeca i gojenici zanemariće isto tako svoje vjerske duž­ nosti, pa makar proučili dvadeset ilmihala i učinili pe­ deset hatmi i dobivali svaki dan po pedeset nasihata i nagrada. Dočim ako se Tvoje dijete uvjeri, da se Ti iskreno trudiš, đa Te ne bi koja vjerska dužnost mašila i prošla neizvršena i ako se ti ozbiljno staraš za redom i čisto­ ćom, nije ti potrebno kakvog velikog truda ulagati, da i tvoje dijete počne uredno vršiti svoje vjerske dužnosti i starati se za redom i čistoćom. Ono će brzo postati »drugi Ti!« �Strana 246. WB1SER“ Ma i sami iskreni izražaj želje u izvjesnim momen­ tima, a u prisutnosti svoga gojenčeta, odjeknuće u mla­ doj duši i na blagotvornom kvasu izrasti će plod Tvoje iskrenosti! Otac jednoga dječaka rekao je pred svojim prijate­ ljima, a bio je tu i dječak, — prilikom razgovoranja šta bi koji volio da mu njegov evlad postigne, — taj otac je rekao da b i najvolio doživiti da mu se sin popne na ćurs kao vrijedan vaiz, pa da čuje, kako on sa ćursa svijet napućuje na pravi put! Ta se je izjava, dobrog oca duboko usjekla u malo srce dječakovo, i to je srce od toga časa započelo sno­ vati planove, kako bi se to m oglo postati vaiiz. Iza toga je taj dječak sve svoje prijašnje ideale odbacio u pozadi­ nu, a u svemu je pokazivao nagnuće na prama vjerskoj nauci. Kasnije je njegov otac bio i zaboravio, šta je ono jednom prilikom govorio, jer'su ga životne brige suviše trule i morile, a da bi imao vremena kajtiii svaku i najmanju svoju željicu, te na istoj snovati svoje na­ mjere. Nu dječije nagnuće ga je-samo od sebe sililo, pa je sina na naukama podržavao, a ovaj kad se je počeo pasati vlastitom snagom, nije više trebao ni očeve po­ moći. Veći učenik polazi na veće nauke i naš se dječak za kratko vrijeme dokopa i Carigrada i započe u nekoj carigradskoj medresi učiti. Sjeme je u zgodno vrijeme bačeno, našlo je plodno tlo, pa je i plod do skora počeo dozrijevati. Sad je b io i otac i sin zadovoljan premda su obica već davno bili zaboravili onaj razgovor megju ahbahima i znancima, a ovo što se sprema i razvija n mladom učenika, držali su, da se razvija samo od ^ebe iz same sreće i Božijeg blagoslova. Ni jednom, ni ocu.niti sinu, nije nikad ni na um palo, da trube naokolo i da se raz­ meću >. hvališu svojom vanrednom spremom i vještinom biranja riječi i ideja. Sve se je, velimo, razvijalo na jednostavan način i iza nekoliko godina dolazi učeni sin kući i na nagovor zdanaea penje se miaui hoaža na ćurs m:n»-lisice dža­ mije i vazi. Mec ju slušateljima mu je b io i sijedi otac, koji je slušajući sina lijo suze radosnice. (I ja sam toga vakta jednom prilikom slušao u džamiji kad je vrlo zgodno obradio temu kako alureiski čovjek može biti i onaj u koga su od silnog bogatstva i uzengjije na sedlu i halke na kućnim vratima zlatne, a na protiv da može-biti Uu.,M.?u; čovj.k i onaj, koji od vei koga siromaštva uctna šta na se obući. A da je glavna stvar, razumjeti vjeru ; č s u dušu inati. Nuzgred budi rečeno, da je taj vaiz kasnije zauzeo vidljivo mjesto megju našom ulemom!) Sjećam se razgovarao o došli do toga neopredijeljene jenčeta; pa mi _Broj 15. 11J2: 1 16. c;a je njemu b io vazda ideal postati sposobnim kazivati vaz, ou kuKO je u ojeunsivu cuo jz ocevrh usta, aa bi to on najvolio! Saoa ćemo donijeti jedan primjer neiskrenih » ao. briU izjava« izrečenm pred gojencetom. Ima očeva mualima, učitelja, tutora ili u obće onih koje mlagji drže za svoje uzore i putokaze pa mi je Ured. ..v ziv^ a je pnsiuiio Uicuno, uuoiu at u iijuiovoj ruje učvrstilo osvjeuoceiije ua je mec-nost u ju;v.riUiu tako i u tajnosti faktična i prava dužnost, nego ono što oni javnosti čine i rade od dobrih djela, čine to idui izvikane knuauce: »tautO uooe i z^ iuj-va duu vitu«.na i javno mišljenje!« dooim su oni u svojoj duši sasvim dtukčiji, imadu zasebna pravila za život, a to se može prozreti iz dubljeg pregieuanja njihovog življenja, prometanja i privatnih i zaikutrnh im izjava. Oni živu prividno u najboljem redu. Ne bi zavirili u »birtiju«, ili »mejlianu«, za živu glavu i izjedoše se prijeteći svojim mlagjima, odvraćajući ih od tih lokala. Šta više postave potajno p o čitavu četu uhoda u svo­ jim prijesnim prijateljima, da im ovi dojavljuju, ako bi se njegov mlagji svratio u one zamazane kućurine, jer ■ ■' tamo će mi se dijete pokvariti i postaće propalica. Mi na svakom koraku odvraćaju o d pića, drže im prot "oholu čitava predavanja, straže ih i pokazuju im žive primjere, šta je bilo od onih, koji su se piću o ’ ali itc ^. ovamo, kad ti iieš.o poglcaus, a nas c-.oii i uz­ gojiti '] ode u nekakovu lijepu i veliku zgradu, pa se tu ee- o zadržaje i po dulje vrijeme. D obro, nije ni lo još nikakvo zlo, ali nekako se on tamo pozadugo zadržava, katkad i po cijelu noć provede, pa gojccče postane ra­ doznalo i počne na svoj način stvari spitivati i onu li­ jepu kuću proučavati. Kad doznadme, d‘a i onde iniade al­ koholnih pića, raznih igri, ukusnih poslastica, pa i za uho zvučne muzike, dogje m nekako samo od sebe p f tanje, da li imade sada raztike izmegjiu one »pros e ne]hane« i one »lijepe kuće«, u kojoj se svega onoga, do* bije, cegiai rrtade i u njegovom uzgojdelju mrskoj mej' hani?! Imai ovako fine gospode, nigoni dijele, da se mo­ ra vladati pristojno, svaki dan mu izgovori čitav rukovjef šavjeta o poslužnosti prama .danjemu, o poštivanju uci> n-ih i.pametnih ljudi, o uglagi-enesti, tačnpsti i došijeđnssti. Nu pošto je is!i u svoiu prw mom životu slabić, pa se po katkad dadne zavesti' od svog veselog .društva, te dogje kući malko nskresan. Žena ga lom prilikom čedno prekori, zašto se je dao »opet zavesti, kad se je već b:o prošao«, a on, sirota, u nekom posebnom raspoloženju dobaci ženi kroz smijeh: »Ta ni jesam ja, ženo, blijedi softa«. da sam jednom prilikom sa istim vaizom uzgoju, te u raspravljanju da smo bili Tu rečenicu čuje njego«/ goje''ne, njegov .ljubimac i uvjerenja, kako i nenamjerne i naročito u isti mah osjeti, kako se u njemu srušila čitava kula niriječi uzgojitelja, djeluju na uzgoj gogoienih naprava i stane u nv-rrvi nrca'i sasvim novo ; je za potlcrepu toga kazao, kako se sjeća, 'iivpravalno mišljenje o jedu « n velikom i vrlo važnom �Hroj i 5, i 16. „BISER* ehjcžu »Jelde, babo, ja n.*;a ići u me.iresu?« isto,. šaVa zlatan nakon nekoliko mjeseci oca, da vidi, jeli otac i sad na svom novom stanovištu prema skoro’ ukazano) bojiili je još neiskren u isticanju štovanja prama .vjer­ skim Službenicima. Otac je sada, — jer je trijezan - rado ispravljao djiefije mišljenje, on to i pokušava, ali nema uspjeha, jei je od sjemena neiskrenost nikla punokrvna neiskrenost. Tako dijete postaje čedom »duha vremena!« Uči l &oliuje se, ali nevjeruje ni nauci, ni nastavnicima, ni iskrenim prijateljima, jer drži i iz držanja svoga oca uzgojiteija stekao- je uvjerenje, da »život treba samo prozi viti« i »da su savjeti samo za savjetovanje« a savjesno vladanje da je nužno samo u izvjesnim prilikama, pred izvjesnim lju­ dima i radi izvjesnih ciljeva. Ovim hoćemo da reknemo, da mije dosta za uzgoj ono pravilo, što vele, da onaj, koji uzgaja, mora biti i sam uzgojen, nego hoćemo, da (o nadopunimo, pa reknemo, dla uzgojitelj na prvom, mjestu mora biti iskren i pošteu, pa će gojenik sa malo trudla, prateći život uzgojiteijev — postati naravnim putem uzgojem — iskren i pošten! Iskreno ipoštemo vladanje uzgojiteljevo sigurni garancija^ da će gojemaico stati čestit i kad se udalji iz vida uzgojiteljeva, pa svejedno je, bila ta uzgojenost kratka ili na više godina. Pod iskrenosti mislimo življenje i vladanje, or. o, kako voli naš gospodar Bog i kako to odobrava naš zdra­ vi razum, nemaduveno umjetnim naprezanjem, radeći i šireći dobro za to- što je dobro, a ne za to, što to svijet voli i što će te ljudi za to pohvaliti i nagraditi. -Može se neko dobro činiti i za svoju korist i radi toga:, što to i javno mišljenje iziskuje, ali ce posljedice biti savršene istom onda, ako je taj rad pređhodno na­ mijenjen radi Boga i njegovog zadovoljstva. S tim hoćemo, da reknemo, da je u svemu potrebno 'zatajivati svoju snagu, svoju vještinu, i svoju vlastitu moć i vazda biti uvjeren, da nijesi u stanju ništa uči­ niti, ako Ti B og ne bude pomogao, a ako Njegova po­ moć bude uzate, onda', da možeš sve, što je moguće uči­ niti. O vov jerovanje i poimanje da. samo s Božjom po­ moći nešto možeš, mije potrebno pri svakom činu riječi­ ma isticati, .nego to treba da je u Tvojoj duši, da trajno osjećaš i znaš, da je Bog dželešamuhu vrate, da vječito motri sve Tyqje kretnje i zna Tvoje misli. Ako trajno osjećamo' Božju prisutnost, onda smo trajno na oprezu, a pošto znamo, da On sve vidi, čuje i sve zrna, i svim upravlja, onda ćemo- trajno paziti, da se držimo Njegovih zakona i nećemo dozvolit: našim hirima, strastima i drugim zavodljivcima, da nas na­ vede, pa dia uradimo nešto, što On nije dozvolio. P o tome, ko vjeruje u Boga i svjestan je neprekidne Božje prisutnosti, on poštuje i Njegov zakon, pa kao takav me samo -da će uložiti sve svoje sposobnosti u ču­ Strana 247. vanju granica toga božijega zakona, nego će i kad — podlegiavšiis vojims iabostima, nešto i pogriješiti — pri­ znati, da je ona pogreška nedopustivo djelo, a neće se izmotavati i izvinjavati nastojeći prikazati se ispričanim tajili toga, što je nedozvoljen čin već gotova stvar. U narodu se rekne onome da je iskren, u koga je »v.a jeziku ono, šio je i na srcu«. Mi taj opis primamo, ali sa dopunjerjem u smislu gornjeg obrazloženja, a to je ako je u dotičnoga na srcu onako, kako to božiji zakon iziskuje. Na primjer: Neko je mešto pogriješio, pa je svijestan ■svoje pogriješke, kaje se u diuši, i priznaje, da ta po­ greška ne valja! U njega je na jeziku, što i na srcu. Drugi je pogrešio,. te je i on svjestan svoje pogre­ ške, ali za to, što se to njemu dogodilo, nastoji tu svoju pogrešku prikazati, kao nekom niuždiom i potrebom, pa priznajući svoj čin opravdava ga rajnim smicalicama, htijući tako prisiliti svoju okolinu, da mu prizna, kako on u opće nije ništa pogriješio. I u njega je na jeziku, što i na srcu! Tao bojica su izrazili jezikom ono, što- ini je bilo srcu, ah se samo prvi može ubrojiti u iskrene i nje­ gov posiupak neće na uzgoj mlagjih š:etno djelovali, naprotiv, njegovo iskreno kajanje će biti njegovoj oko­ lini poučne * od koristi! To isto vrijedi i u prosugjivamju čina, kojeg je ne­ tko drugi uradio. Zato se ne moramo čuditi, kad vidimo u dobrog oca nevaljastu djecu. Otac ne pije, a sinovi mu pojamice; otac ili inače uzgojitelj pravičan, a sin i uzgajanik — iažac; otac čestit, a sin kradljivac, uzgojitelj čedan, uzgajamik razvratan (otac cijeni i poštujesvoje, a sin zaglibio megju tugjete dovodi snahu iz tugjega stada, ženi se švabicom) i tomeslično, jer pošto ovaki uzrok slijedi posljedicom, to i očevo i uzgojiteljevo odobrenje ili propuštenjedolične osude priocjenjiivanju djela i po­ stupaka sivojih prijatelja, hrabrih gojemika i sličnim po­ slovima. Tose najviše dogagja, kad se čuvaš da se nekome ne zamjeriš,i u izvjenism prilikama, kada držiš, da je nešta »sramota«. Sjedećiza sofrom ili pijući kahvu sa ukućanima,, razgovaraš koješta. Ti nešto kazuješ, a i tebi ostali ukućani pripovijedaju. U razgovorukaza neko izmegju čeljadi, da je taj i taj tvoj komšija sinoć došao pijan svojoj kući, daje galamio i psovao. A svačeljad i mala i velika znaju, daje onaj »taj i taj« tvoj prijatelj i da se ti sa njim Mjepo paziš, premda i to znaju, da se ti dobro čuvaš alkoholnog pića, Sad je tvoj momenat — a od takih momenata sa­ stavljen je sav život — odlučan i od uzgojne vrijednosti za svu tvoju čeljad, a to u pitanju, što ćeš na tu vijest ti reći, kako ćeš se ponijeti? Ti i ne osjećaš, da si tada postao u očima svojih mlagjih - učilište, tvoja boja lica — školska torba, tvo­ �Strana 248. Broj 15, i ifi ,BISER* je riječi — poučna knjiga, tvoj pogled — profesorski notes za ocjene. Ako budeš iz izvjesnih uzroka i interesa čuvao »hater« svojega prijatelja, prikrićeš nužno gnjusanje, za­ tajena potrebna srdžba, koja će ti se lahkim rumenilom lica izraziti, moći će se pogrešno shvatiti u osjećaj ne­ umjesnog sažaljenja, pogled će ostati neuvećan, a ri­ ječi kakve god upotrijebio polazeći sa stanovišta »ču­ vanja hatera«, neće biti umjesne, jer neće biti iskrene! — »K o mladost!« — »Šta češ, hoće da se malo. provede!« — »T o je njega neko razljutio!« — »Šta se to nas tiče?!« — »Vidi ti njega, ko bi se to od njega na­ dao; alčak jedan!« — »Ja ne bih rekao, da je on nakav veliki pjanica!« — »M ože svašta biti, ko ov o današnje vrijeme!« i tome slične tvoje neiskrene izjave od toga časa počeće izmjenjivati u dušama tvojih mlagjih mrž­ nju proti alkoholu, pjančarenju i psovki najprije u hlad­ nije prosugjivanje a kasnije i u prilagogjenje sa istima. T o su tako zvane prirodne posljedice pirodnog zakona. A prirodni zakon nije ništa drugo, nego zakon, koji je u svemu B og (džellesanuhu) postavio. Svaka stvar mora imati svoj uzrok, a svaki uzrok nefaljeno slijedi posljedica. Ti pomisli tugjemiu teletu, B og će dati tvojemu 'djetetu. K o uradi jedan trun dobra susrešće ga a tko uradi jedan trunčić zla, naći će ga! Još u Kuranu veli: »Božiji se zakon 'prirodni zar kon, koji je On za stvorenje ude9io) ne može izmi­ jeniti.« Nu ako ti u onom slučaju, kad si o n o čuo o svom prijatelju, budeš iskren, pa prema božijean zakonu pri­ jateljev postupak dolično osudio, bez obzira na to, da li ćeš mu »iskazati haiter«, onda si ispunio hater i želju Bogu dželešanuhu, koji je najbolji prijatelj i tvoj i tvoga prijatelja — komšije i svega ostaloga stvorenja. Drugi primjer djelovanjem riječi izrečenih po sta­ rijim pred mlagjim iznijećemo iz običnog svagdanjeg života. Upita te neko iz naldonsti — ili nemajući šta drugo razgovarati — o vladanju i poslušnosti tvoga djeteta i taj upit bude na dohvat čuhnog osjetila dječinjega. Dijete će u taj čas svratiti neprimjetivu pozornost da ču­ je, kakav će odgovor sa tvoje strane uslijediti. U takvim slučajevima ( a to se često dogagja) naj­ bolje je poslutiti na dobro, te odgovoriti da je hairli, da je miran, poslušan i uredan, jer će onda dijete nastojati, da se prikaže mirnim i poslušnim, premda je dotlen više naginjalo vrtljivosti i nestašluku. A ako ti reče, da je veliki nevaljalac, udarlziv i ne­ poslušan, ne ćeš trebati dugo čekati, a on o će početi stolice ili kakvo drugo pućno pokućstvo prevrtati i pra­ viti se nekim »junakom». Često se dogodi, da se u takim prilikama izrazi neposlušnost, ako bi ga neposred­ no iza onakove ocjene poslao, da nešto donese ili do­ hvati. Jer o n o misli, da od sad treba postati onakim, kakovim siga prikazao, pa hiti, da pravovremeno pred stranim licem dokaže, ka okti — njegov uzgojite]j _ nijesi slagao i da je on o baš onakovo, kako to ti £eliš~ _ »Inne minel bejani lesihra!« — (Zaista je govor čudotvoran!) T o nije džaba kazao naš Devletlija (alejbiselam) koji je b io najbolji psiholog, najbolji pedagog i Uz.’ goijetlj. Pa to nije samo da je to tako kod djece, nego to isto vrijedi i za odrasle i ostarjele. Šta i šta puta nam dolazi odraslo, zrelo i sabrato čeljade, pa nam kazuje o nekom svom naumu i podu­ zeću, koje želi izvesti, ali posto se taj posao može na vi­ še načina uraditi, on je zapao u neku neodlučnost i dvoumicu, pa nam priča o svem na široko i dugačko. Iz njegovograzlaganja se mi osvjedočavamo, da je on pot­ puno svjestan svoje stvari i da razumije koji mu je na­ čin izvedbe posla bolji i korisniji, ali još to nije onaj drugi način i treći i četvrti — nije n a'od m et, on završuje svoje pripovijedanje sa upitom : — »Pa, šta bi mi ti rekao?« — On tone pita za to, što je uvjeren, da ćeš ga ti napntiti, da izabere pametniji put, n ego što je u oovječijoj na : neodlučnost svojstveno a i to što voli imati pri­ liku, krivnju — ako mu savjetovani način ne izvagje zarukem — oboriti na koga bilo, sam o ne na sebe i na svoju savjest. U takvim prilikama sm o mi uzgojiteJji savjetnici oni. ia, koji nas za nešto pitaju. »Eto vidiš, da ne poslušah njega, nebi mi si ovako okrenulo!« — ili s druge strane čujemo česte riječi neposlušanog savjetnika: »Kažem li ja, da će biti bolje onako, kako sam ja naslućivao. Sada krivi samog sebe!« Radi toga je potrebno, da se redovito nastojima družiti sa ljudima čiaj nam djela pokazuju, da su pa­ metni i da umiju misliti. Jer s kim se družim o, one naj­ više i za savjet pitamo, pak će nas pametan drug vazda navoditi na stazu razuma a sa budalom, lašcem, pro­ palicom, pjanicom, i inače neurednim d ru g im , možemo lahko i mi postati budale, lažci, propalice, pjaniioe i neuredni. Skim se, onaki si! Osim toga svega izgleda, da je svaki pojedini čov­ jek sastavljen, od čitavoga zbora ljudi različite ćudi. Isto kao kakva voćka; na primjer orah. Kad natučemo oraha, pak rijezge saspemo u saban, velimo, da su to orasi, a isto tako kažemo i kad vidim o na kamri ci­ jelih nerazfbijenih oraha. A jedan orah imade najprije zelenu tanku koricu, podovom mesnati debeli oklop, pak iza toga tanku mrečastu košulju, poslije mrežice dolazi tvrda košunjava ljupina; u ovoj žuta, kao papir tanka unutrašnja košulja pa tek na šestom ili sedmom mjestu nalazimo orahovu jezgru, koja se dade jesti i od koje se može neka korist vigjati. �Broj 15. 1 16. ,BISER" Strana 249. Mi samo hoćemo, đa sa plemenitom jezgrom ima-17)što ga njegova srdžba navodi. Jerfx> se ne kaže ipsu, c rvrvcil 9 Ol1? rllrth A/•* {/4 a • 'T •' . w. _ ___ đemor\ posla, ali dok do iste dogjemo, ________ moramo se pri­ je pas samo za to, što imade pasiji oblik, nego je pas, lično namučiti. Valja dlanove ocrniti guleći zelenu Iju- pas po svojstvu pasijem, ma makar se trefio u obliku <pinu, valja prste ocrniti odstranjujući garatvu mrežicu, čovječijem. valja se d o čekića ili kakvog teškog predmeta potruditi, Prema tome, kakav si na ovome svijetu (kakva svoj­ dok rastučemo tvrdu koštunjavu ljusku, pa još ako orah stva u sebi usavršiš) onaki ćeš se uobličiti poslije smrti, nije isušen, nemožemo jezgre jesti, dok mu i one tanke odnosno tvoja najmilija svojstva kojima si za života žute kožice ne očistimo, ako hoćemo, da nam ne bude svoje naklonosti predavao, uobličiće Ti se poslije smrti, gorko. tako, đa ćeš .ih zorno osjećati i radi njih trpiti. Primje­ Tako je i sa čovjekom pojedincem. Dok mu do plemenite duše dogjemo, a i sami da se plemenito vla­ damo, imademo dosta okapamja. Moramo se boriti sa či­ tavom četom tako rekuć nuzljudi ili čovječijim uzgred­ nih svojstava, sa kojima je duša — taj najveći božji dar, umotana i oklopljena. Na prvom mjestu mi vidimo, đa je čovjek najprije životinja, ali to ne samo jedna životinja. Tu ih imade više vrsta. Umije diruge oponašati kao majmun, znade biti mudar kao lisica, dade se podmititi kao krava, mo­ že biti vjeran kao pas, umije biti strpljiv kao magarac i nestrpljiv kao krmak. Nekad je umiljat kao mačka', drugi put je oduran i nepristupačan — kao jež. Nekad je mar­ ljiv kao pčela— a nekada opet lijen kao trut i tako dalje. Takih i još mnogo neizbrojenih svojstava im ■■u svaki čovjek i koje se svojstvo u koga više istakne znači da u kompaniji tih svih nuzdjudi dotično svojstvo ima­ de (prvenstvo i upravu. Drugi mu se — pa i plemenita duša s njima — pokoravaju i slušaju ga. Lijepo Imami Gazalija u svom djelu DževahirulKur-anu prikazuje: — »U tebi se nalazi žudnja (ševhet), s kojom pri­ bavljaš za svoju osobu udobnosti, za tim srčba (gađali) kojom od sebe odbijaš neugodnosti, te pamet (akl) s kojom upravljaš i bdiješ nad stvarima, koje su ti povje­ rene. Za to si ti obzirom na svoju srčbu — pas, pogle­ dom na svoju žudnju — marvinče kao konj, a uvaživši tvoju pamet, Ti si meleć. I Ti si odregjen, da nad tim svojstvima ravnaš i budeš im pravedni sudija, da štitiš njihova prava i da se koristiš s njima, pa da pomoću njihovom postigneš sreću u vječnosti. Po tome, ako konja dovoljna napaseš, psa povoljno upokoriš i dresiraš, a oboje podložiš pod upravu meleća olakšaće se staze d o tražene sreće. Dooiui ako upregneš pamet, da se raznim hirima i varkama zadovoljavaju želje psa zadovoljavaju sa nje­ govom hujom i hiri jogunastog konja tada ne samo da nećeš postignuti željenoga cilja, nego ćeš šta više zapasti u stramputicu, na kojoj ćeš se kajati. Griješićeš se i postaćeš zahin, pošto zulum nije ništa drugo, nego metnuti stvar ondje, gdje joj nije mjesto. Kad bi nekorne predali u službu meleća, psa i krin­ ka, pa ovaj natjerao meleća da učini sedždu krmku i psu, zar ne bi takvi zulumćar zaslužio svačije proklet­ stvo?! Isto tako smatra se da čini sedždu psu i krmku sva­ ki onaj, koji se podloži svojim strastima, čini sve, na rice: oni, koji se za života oholo držali, nad druge umi­ šljenim veličinama, bit će poživljeni na onome sviiietu smanjeni kao sićušni mravi, koje ćeš čepati i pregazivati svi, koji prolazi i.dolaze, a na protiv vidjeoe se oni, koji su ovdje bili ponizni, fcrijeposni, kako su uveličani i kako triumfiraju! — »Svoj šehnet (strast) i gađah’ )ljutnja) treba«, — veli u daljnjem razlaganju Gazalija _ »podložiti ra­ zumu, koji će se s istima pri potrebi umjereno služiti isto kao što se lovac pri potrebisluži 9a konjem i kerom kada ide u lov, dočirn kad mu ne trebaju, drži ih u za­ tvoru svezane, pod strogom paskom«. — Iz toga što smo rekli, i što nam Gazalija razlaže vidi se, da svdRi pojedinac iimađe puno posla i sa1uz­ gajanjem samoga sebe, pa da prema tome uzgaiaiući sebe dosta pouke imademo, koiu možemo primijeniti u uzgajanju svciih mlagiih i svoje okoline. Gazalii'5 prispođablja naš život voženju ulagji, u koioi ’nađem različitog društva, pa kako sve d o pri­ staništa nforam© biti na oprezu, đa nam se lagia ne bi pokvarila, tako isto smo dužni paziti se Sa suputnicima, volrti se s niima i uzajamno se potpomagati. Držeći se te dužnosti, koja je sasvim opravdana, činićemo to isto i kad pri potrebi preprtliamo u kakvu drugu laigju. Sa­ da dolazi pitanje, da li je društvo u novoj lagji isto onako, kao što je bilo u prvoj. Ako' jest, onda se nećemo plašiti za đalinti uzgoj i suđbiru onoga, što je stigao u novu družinu. Dočim, ako je u novoi lagji1društvo đriigčiifh nazo­ ra i iimađe đVuiue životne ciljeve, mi onda znaimoi, đa će se onaj novoprisoieTi ui mnogooam prilagoditi morati načinu žilienia svoga novoga društva. P o tome nam izgleda, da se uzgoi može izgubiti ili zamijeniti; novim. O vo je sada iedno nježno pitanje. Da ovo pitanje mognemo raščistiti, nužno nam je kazati, šta je to uzgoj i šta se hoće od niega? U jednoj knjizi stoji, — ne sjećam joj se imena, — da se pod uzgojem razumijeva usavršenie čovjeka do toga stepena. da njegov razum vlada nad životinjskim mu požudama! To. je dosta kratko rečeno, a dosta podsjeća na ono Gazaliho razlaganje glede meleća i životinje u čovjeku. Mi ćemo toj kratkoj definiciji dodati malo razjašnje­ nja, a to je, d'a se uzgojem mora postignuti, da onaj razum vladajući nad žvotinjskim požudama mora biti prilagogjen iizvršivanju svojih čovječanskih dužnosti, koje mu je stvoritelj u dužnost stavio, da iskreno voli �Strana 250. ,,BTSER“ Broj 15. j lfi. pravdu, a da se svakom prilikom iskreno bori protiv priznaš, da je to pogreška i da se tekreo kaješ. nepravdi Tako uzgojen valja da uzgaja i druge. Ne, on ne treba d:a uzgaja, nego kako je on uzgojen, uizgodjetlj, sije i uzgaja samo poštenje i Iskrenost! onako će on i u svojoj okolini djelovati1, pa će i samo njegovo ponašanje, — bez njegovog naročitog umjetnog nametanja prelaziti na njegovu okolinu. Sada mi mislimo, da je takih naoeila jedan' čovjek si­ guran i nepokolebiv, pa1 kad zaipane i u kakvo drugo, n jemu tugie društvo. To tako može biti. ali pošto iz iskustva imademo nrvniera; .pvH© se dogodilo. da ie uzgojen čoviek promtienivš? društvo, počeo djelomično miienpti i načela svog već pn’ie sričmog uzcroK to dolazimo do zakliučka, da se U7pv>i može izrnibiti Uli barem principi prijašnjeg ža­ rnueriti ?a principima novo stečenog uzgola. 5. Pošten i iskren otac, muiaililim, učitelj i svaki drugi 6. Ako se je tvoj1uzgajanik 0id tebe udaljio bilo na duilje vremena ili kraće, on će se nastaviti i) tamo Uzgajati pa ako se bude tvoj uzgoj temeljio na iskrenosti, korijen ceo stati .nepovrijegjeni sa njegovim novi muzgojem, inače će se u mnogočem tvoj uzgajanih 'promijeniti;. Dočim ako si radio neiskreno, onda je i privrženost i štovanje mlagieg naprama tebi propala! Iskren1 rad jest, rad duie, koja osjeća trajno božju prisutnost, pa sve čini u granicama zakona', koje je Bog đželešaniuhu postavio. Ne čini nita, za hater drugoga, ako1 s tim nećeš is­ puniti i hater svoga gospodara Boga. 9. Živa riieč imade veliko djelovanje. Za to ne pro­ T o kod nas namče biva u nuždi, pri traženju na­ uke, m sredni;m i višim školama. Dok s e . vozimoi zajedno u našoj dom aćoj (onoj Gazallnoi) lagii rekuko smo megiusobno bliži i običniji, puštaj nikad priliku preslušati savjete i predavanja uče­ nih i pametnih ljudi. (Bježi iz mjesta u kojem barem uz IRamazan ne kazuje vaz.) ?li kad budemo prinuždeni, vršeći: opet ieđnu vlersku dužnost: prosviećvpme i uvećavanie na^jke, — nekoliko naših drugova poslati u tu^iu lagju u s'rani svijet, n o sebi dosta vlastitih nagona i osjećaja, megju kojima mo­ raš trajno neki red održavati, te se u onome, u čemu ti razum probere usavršavati, a nerazumne svoje nagome držati na uzdi. (Najbolji ti je čuvar, izvršivanje božijrh dužnosti i zapovijedi, izbjegavanje o d onoga, što je on nama uzgoeinii, na naš način uzgajanja, na:ši drugovi, kad se oot nama vrate, više puta nam dolaze u koje­ čemu izm.inenieni. Ta promjena se osiećai najviše u vanj­ skoj formi — o Vojoi ćemo — iVišallab — na drugom 10. osim čitavog vanjskog svijeta imadleš u samom zabranio!) aSd ćemo pokušati; progovoriti o dvjema — trima mtestu progovoriti — koia baš najprije u oči.m nđa, pa pas r?HK toga na prvom1 suočenm osu on uva i neđavši m'batfum \ koje su se uvukle u naš javni šivot, a koje m io g o ptječu ma uzgajanje nas sviju 1 naročito naše ram doćj dio sporazumijenia od^ečiva iedne od drugih, djece i nasiihi širokih masa. A te'mahiane jesu: mrtvila organizacije, slabo vogjenje brige o vanjskomi zgledb i naopako okrenuti način a na š+eHi obojice. (7 a to bi raivotili, kad bi se izobražava.b* i uzgajalj, u svoto? zpmb’i i na svotom domu!) Ovo, što smo dosad kazali, govorili smo iz srca, pa /a>o nnto stničnjački sa npirim. učenim sistemom Po­ redano. za to ćemo pokušati jezprui toga svega u kratko obnovi*?: zai to tim ćemo. biti slobodni izniieti dvito tri naše maihane, koto se istru u vanfekoi formi, a koje se mnogo tiČil nošeg onće^itog uzgaiarig. Ako preletimo' preko svega, što smo do sad gore rekli, uoči ćemo u glavnom, nekoliko misli o uzgoju: naobražavanja. 1. Svakr čovjek se uzgaja sve do svoje smrti, pa je z?ito i svak do svoje smrti uzgoiitelj za druge. 2. Sve što činiš, dužan si, da u svemu budeš iskren, pa će se tvoja pfemeita misao i bez tvoga naoominjanjai na tvoiu okolnu prikalemi.ti (Ružica šuteći miriše!) 3. Ako se je neko navikao na kakve poroke i mahane usljeđ druženja sa nevaljastim drugovima, moguće je to ispraviti oreselnjem u čestito i dob ro društvo ili s obzirom i božjom pomoći: marlzivkn traženjem nauke. (I čitanje knjiga se ubraja u življenje sa nekim druš­ tvom !) 4. Ako nekoga hvališ, tvoji će mlagji poprimiti sla­ ba svojstva hvaljenog, ako nijesii naročito istaknuo, koje su mu strane za pokuditi. Isto tako, kao kad i ti nešto pojgtreiŠno učiniš, pa to pravovremeno ne osudiš i ne I NARODNE UMOTVORINE. | (Svršiće se.) ^ CCCCCCCCCCCCaO>OJ3a > > > ] b t Ci i ^ J 3 ' 3 a ¥ l :tt Skadarkinta Mejra. Iz zbirke pjesam a: »Harem ske ruže«. Kad k a u rf Skadar'porobiše, Zarobfše agu Hasanagu I kadunu Hasanaginicu, Do dva sina dvije čelebije, Dvije šćeri, obje pod prstenom, Kad su bili uz polje široko, M olio se aga Hasanaga, Molio se banu kaurinu; �Broj 15. i 16. „Znaš li jadan, bane kaurinef Moj te babo sa vojske donio, A moja te othranila majka, Jednake nam haljine rezala, A zajedno kolače kuhala, I jednake ložnice sterala, Da joj sinu budeš u jardumu, A sad si joj vrlo zafalio, Pa joj sina vodiš u kaure“ . Kad to čuo bane kaurine, Uz obraz mu sille udario. Kolko mu je lahko udario, Dva mu zdrava zuba ispadoše. On povrati agu Hasanagu 1 kadunu Hasanaginicu. Do dva sina dvije čelebije, A i mladu Ajku pod prstenom, Samo ne htje Mejre ljepotice. Molio se aga Hasanaga: „Vrati meni Mejrušu djevojku*.. Ne šće njemu povratiti Mejre, Već odvede u kaursku zemlju. Ne progjoše ni godina dana, Rodi čedo Mejruša gospoja. Kad osvanu sveta nedjeljica, Bane se je s majkom zatvorio, Svojoj majci tiho govorio: „A Boga ti, moja stara majko! Vodi Meiru u bijelu crkvu, Pa prek.nti sa zlatnijem krstom, Kako Mejru, tako čedo njeno". Oni misle da Mejra ne čuje, Ai to Mejra pokraj vrata sluša. Kad to čula Mejra ljepotica, Ona ciknu baš ko ljuta guja: „Ah penezu, moj sićani vezu, Moj mektebu, moj golemi čemeru, D sta li sam u te uhodila I lijepih hatmi učinila. Sad ću dati vjeru za nevjeru". 1 ban bješe, ali merhametli, Pa on ne htje prisiliti Mejre. Kad osvanu druga nedjeljica, Opet bane majci govorio: „Čuješ li me moja mila majko! Vodi Mejru u tu našu cikvu, Prekrsti je sa zlatnijem krstom, Kako Mejru, tako djete njeno". Opet misli da Mejra ne sluša, Ali Mejra pokraj vrata stoji. T o se njojzi veće dodijalo, Ona piše listdk knjige tanke I u njojzi dvije do tri rječi, Pa je šalje babi Hasanagi. O vo mu je u knizi piala JJISEB^ Strana 251. „Ah moj babrt aga Hasanaga! IP ne čuješ, ii ne haješ za me? Ili si se rasrdio na me? Pa me ne ćeš odavle voditi. Ti lisičini lagju orahovu I pckupuj mnogo trgovanje, A najviše vedrih ogledala, Što amo djevojkama drago, Pa ti dogji uz more trgovac. Nedaj nikom robe iznositi, Već ko hoće robu kupovati, Nek silazi u tu šajku lagju, 1 kupuje robu svakojaku". U doba je knjiga dolazila, Kada aga za večerom bješe, Knjigu uči, a knjizi govori: „Ah Mejrušo, draga šćeri moja! I ja čujem i ja liajem zate, Nijesam se rasrdio r a te, Al’ te nisam mog6 izbaviti". Kad je aga knjigu razabrao, Tada on je jedva dočekao 1 skočio na noge lagane: Do akšama lagju načinio, Do jacije robu sakupio, Do sabaha niz more otišd. Kada svanu i sunce ogranu, , Do kaurske zemlje dolazio. Glas do glasa, haber do habera, Puče haber po kaurskoj zemlji, Da je došo uz more trgovac I donio trga svakojaka. Kad to čula Mejruša gospoja, Molila se banu kaurinu: „Ah čuješ li, bane kaurine! Ja kako sam ovdje dovedena, Još ja nisam nikud ishodila. Daj mi izum bane gospodare, Da ja idem u nove hamame, Da hamame ja sejir učinim, Da ponesem prenejako čedo I povede m Angju zaovicu". Njojzi veli bane kaurine: „Davno sam ti Mejro govorio, Čini dušo, što je tebi drago". To M jruša jedva dočekala, Oblači se, što god ljepše more, Na se meće, što god više more, Pa pripasa de^et ćemerova, Sve ih devet sipa dukatima, Kako sebi, tako čedu svome, Kako čedu, »tako zaovici, 1 odoše u nove hamame. Kad hamata« sejir-učinilt, Govorila^ JjflSjra ljepotica* �Strana 252. „Čuješ H me; Angjo zaovice: Da idemo moru na obalu, Skoro došo uz more trgovac, Donio je trga svakojaka, Hajmo Angjo, što god kupovati! 1 ođoše moru na obalu. Progovara Mejra ljepotica: „Ah Bogati, sa mora trgovce! P ones’ amo trga svakojaka Progovara sa mora trgovče: „Ah čuješ me, lijepa gospojo! Ja ne dadem robe iznositi, Već ko hoće robu kupovati, Nek ulazi u tu šajku Iagju" I kupuje, što je njemu drago. Prevari se Angja zaovica I Unigje u tu šajku lagju. Ne kupuju robe svakojake, Već od oš: moru niz jaliju. Vrlo plače Angja zaovica, Tješila je Mejra ljepotica: „Muč, ne plači,.Angjo zaovice! Muč, ne plači, boliće te glava, Ne ćeš biti u dvoru robinja, Već ćeš biti u dvoru gospoja. K6 što no sam ja u vašem )ila.“ Utješi se Angja zaovica, Rasplaka se to nejako čedo. Tješila ga ljepotica Mejra, Nikako ga utješit ne more. Tješila ga Angja zaovica, Nikako ga utješi: ne mogla. Tješio ga aga Hasan-aga, Ni kako ga utješit ne mog6. Govorio aga Hasan- aga: „Ah Mejrušo, mila šćeri moja! Baci čedo u to sinje more, Od zla oca ne valjaju djeca, Od zla roda, nek nema poroda." Govorila Mejra ljepotica: „Ah moj babo, aga Hasan- aga! Ne ću čeda u more baciti, Od zla oca, al’ od moga srca." Svoje zlatne skute odrezala, Pa nejako čedo uvijala, Utješi se p-'enejako čedo. Kad su došli dvoru Hasan- age, Šenluk čini aga Hasan- aga, Što je kćerku iz kaura dovo. Malo vrjeme za tim postajalo, Još ne progje ni petnaest dana, Izlazila tanahna robinja, Ishodila pred bijele dvore, Iznosila čedo u naranku. Dok nanigje neznan^serha lija, Pa on pita Kumriju Tbbinju ,BISER' Broj 15. i 16. „Robinjice, po Bogu sestrice! Čije ti je čedo u naramku? A* čiji su prebijeli dvori? Govorila Kumrija robinja: „Ah, Boga mi, neznan serhatlijo! Ovo dvori age Hasan-age, Ovo čedo Mejruše gospoje, Što je skoro Iz kaura došla. Kad to čuo neznani delija, On se fati rukom u džepove, Pa izvadi od zlata jabuku I daje je čedu u naramku, Pa govori neznan serhatlija! „Kumrijice po Begu sestrice, Nosi čedo u bijele dvore!" I otigje Kumrija robinja, I odnese čedo u naramku. Kad to vigje lijepa Mejruša, Ciknu ona kao ljuta guja: ,.Ah, Kumrijo, ujela te guja, Od koje se lako ne prebalja! Otkle čedu od zlata jabuka? Ovom se je ono zabavljalo, Kad je bilo u kaurskoj zemlji". Sve joj kaže kumrija robinja. Mejra moli babu Hasan-agu: „Ah, moj babo, aga Hasan-aga! Evo doš6 bane kaurine, Da zovemo bana na večeru! Njojzi veli aga. Hasan-aga: „B og t’ ubio, draga kćeri moja, Što će tebi bane na v ečeri?" Njemu veli Mejra ljepotica: „Ah moj babo, aga Hasan-aga, Kako sunce za mjesecom ide, Tako bane za svojijem čedom ." Govori joj babo Hasan aga: „Čini Mejro, Što je tebi drago! Ona svrati bana na večeru, Pa zapreže uz ruke rukave I načinja gospodsku v ečeru: Što je slano, sve poambereno ; Što je slatko, sve pošećereno. Večeraše i kahvu popiše. Tad se moli bane kaurine; On se moli agi Hasan a gi : „Ah, moj babo, aga Hasan-aga Hoćeš h mi Mejru pokloniti I ja ću se junak poturčiti, Pa ću ići svom bijelu dvoru, Sve ću prodat svoje dostojanje, Onda ću se ovgje uaseliti." Tad mu aga ćerku poklonio I on se junak poturčio, Pa on ode svom bijelu dvoru. Sve je prodo svoje dostojanje, �Broj 15. i 16. Strana 253. .M s E r Ni nevjesta za vijeka svoga, Nek nevjeste zaova ne zastaju, Nek se dva zla u dvor ne sastaju. Ne znam više rodile nam višnje 1 u polju sitne grohotulje. I mnogo je blago pokupio, Pa on do^je dvoru Hasan age, I on se je junak oženio. Lijep porod s Mejrom izrodio: Devet sina i desetu kćerku, Nek ne želi zeta za života, Zabiježio: F. H. B. LI STAK Islamski svijet. Pokolj Muslimana u Rusiji. Na m ig carske ruske vlade pola milijuna Kirkiza poubijano, a preko milijun protjerano. Carigradski ,,Sebilur-rešad“ u broju 364. od 30 ševala 1336 pod gornjim naslovom donosi slijedeće: New-Jorški list „Amerikan W ikli‘ donosi a broju od 18. januara 1917. slijedeće: čaravale svu zapadnu Evropu predstavnici su carske vladeu Aziji ove žalosne pokolje vještački sakrivali. I za ruske revolucije su se ovi Kirkizi natrag, u svoju postojbinu povratili, ali su našli svoja imanja zapremljenja od strane Rusa i Kozaka. Tad $u po­ novno bili protjerani: ali im je ovaj put kineska po­ granična straža zabranila prelaz preko kineske granice. Do danas niti je ruska privremena vlada (sve vlade boljševika) niti Sovjet mogao spomenute Ruse i Ko­ zake, koji se najžešće opiru pravu bijednih Kirkiza, podvrći pod svoju vlast. Zato i dan danas vodi se ogorčena borba izmegju Kirkiza, kao vlasnika zemlje s jedne stran«, te doseljenih Rusa i Kozaka koji su im oteli zemlju, s druge strane. „Najveći pokolj, zabilježen u svjetskoj povijesti, jest onaj, koji je počinjen god. 1916. u centralnoj Aziji. U ovom je žalosnom dogagjaju poklano je Muslir ina, New-yo Ški List, toliko o tom a dalje »Sebilurpo direktnoj zapovijedi cara, preko pola milijuna a rešad« nastavlja i veli: preko milijun sibjana protjerano iz njihovih skrovišta. „Nakon kršćanskog pokolja nad španjolskim Musli­ I ako je carska vlada nastojala, da se ovo prešufi, da manima, na drugom mjestu dolazi balkansko divljaštvo, za to šira javnost ne dozna, ipak je dopisnik ,Ma.: ali za vrijeme općeg (ovog) rata ovaj pokolj nad chester Gardijan“ — a, minister Filipis Preiš, hodajući ruskim Muslimanima prelazi i jedno i drugo. Kada je po Rusiji to opazio i svoj list o tom isvijestio. buknuo ovaj rat, velesile se razdvojile u dva tabora, U Sibiriji se nalazi „Crna zemlja": Tamo su okruži sav je svijet bio zabavljen sa ratnom halabukom. Tako Orga, Akmolinsk, Senbrigj (Jedi su vilajeti) te polja i je bio prekinut svaki saobraćaj megju hilafatom i pustare. Ovdje stanuju Kirkizi i oko 100 000 ruskih ruskim Muslimanima. Zato ova strahota i nije mogla kolonista. Bivša je carska vlada nastojala da ova mjesta doći do sada na javnost. (i sva koja Su blizu Kine) naseli s Ukrajincima. 1 ako Ovaka Rusija, koja je proglasila slobodu naroda, je ova politika odgovarala vojno-strategijskom gledištu, demokratizam, jednakost, čovječnost i to sve postavila ipak su je ruski ministri i kapitaliste rabili u svoju sebi za devizu svog ratovanja, koja je bila najviši ne­ korist: zemlju su preuzeli u svoje ruke i na nju su prijatelj Islama i kao jedan glavni član Entenre, Bonaselili svoje čifčije (kmetove). Na taj su način velike žijom pomoći danas je propala: Sve grijehe, koje je svote privregjivali. Ali da im ova politika još bolje prema muslimanima počinila danas je okajala i za uspije, trebali su se Kirgizi, koji žive kao nomadi pro­ sve se doznalo. tjerati da ostane zemlja prazna. I carska se vlada nije Šta se još od' strane entente ovakih strahota po­ sustezala, da to neprovede. Prije 10 godina otela im činilo, ali tek poslije zakijućka mira i za to će m 3 je polovinu zemlje i kada je uvela vojnu dužnost i na doznati. Muslimane, koji živu u srednjoj Aziji onda je nesreća Ni u najdivlje doba nijesu se ovaka divljaštva izišla na vrhunac. Ljeti godine 1916. nomadi su se dogagjala, kao evo u t vom XX. vijeku, koji se naziva bacili u odmetništvo, tako su žapočeli praviti unutarnje i računa vijekom civilizacije prosvjete, slobode, jedna­ nemire. Tada je (u ovim krvavim danima) pola milijuna kosti. Zato bi bolje bilo reći da je ovo vijek nasilja Kirgiza divljački, na zapovijet ruskog cara, poubijano. i divljaštva, a ne civiizacije i slobode. Još od vajkada Početkom ove godine bilo je primorano više od milijun se nijesu mogli nasititi i zadovoljiti Milijunima pro­ ovih nesretnika pobjeći: svoju grudu ostaviti i zaklo­ livene islamske krvi! Još iza "balkanske tragedije nijesu niti se u Kinu. se prolivene suze ni osušile, a već iz Rusije dolaze Kad su priče o tobošnjim ubojstvima Armenaca za- vijesti da se proljevaju gore nego p rv e: pola milijuna �Strana 254. Broj 15. i f6. ,BISER* se Muslimana divljački ubija, a preko milijun se sirota protjerava iz njihovih zakloništa*) Ali svi ovi pokolji ne mogu ostati bez odmazde: Božija će pravda uzet u zaštitu ove nevine ljude i okajati ih, kao što se već i dogodilo.**) Na ove nasilnike najviši je belaj došao. Silna Rusija zajedno sa svojim carem propade i nestade j e ; silni car, koji je ovako prema Muslimanima postupao pade u sramotne tamnice,, na mjesece u njima ostade, dok na koncu dobi i za­ služenu kaznu : bi strijeljan. Svevišnji Allah poslao je na ovu državu belaj po boljševicima: sva svita- gene­ rali, časnici, ukratko sva buržoazija po ulicama se ras­ komada. Plemići odgojeni u svim mogućim udobnostima,. danas su pali na prosjački štap. Šta i šta se divnih palača pretvori u ruševine, sva država postade krv i vatra. Rusi su svojim rukama sebi nesreću donijeli ali još nije sve svršen©, još. će biti posla: Vallahu. azizum zu intikam. Ovo je pravi Božiji intikam, jer Bog štiti nevine i u svoje okrilje uzima svoje pravovjernike. Ovaj požar (ruska nesreća) preći će inšaaliah i na druge nasilnike; Ova* strašni dan puknuće o g avu \ na njezine drugove. Dokle god svi nas* nici ne dogju ; u stadij Rusije, o^aj se rat ne će ni dokrajčiti. Ovo je takova nesreća i gnjev Božij da se ne" će valjda umiriti sve dotle dok svi zulumćari (ententa) ne propanu. Mi moramo utvrditi i na vidjelo iznijeti u X X ; vijeku počinjena razbojstva i nasilja; najviša nam je dužnost uzeti u zaštitu i. obranu nevine i ne duzr*e Zato preporučujemo nekim našim listovima i književ­ nicima, koji pišu o turcismu i drugim nepotrebnim te­ mama, nek ovomu dadnu važnost i uzmu u obranu svoju braću suvjerenike. Preveo: M. H K u len ov lć Ovaj ć« glas sigurno da sve Muslimane obve­ seliti. Zato čast našemu pravovjerniku Nedžašiji, a slava popularnom sefiru na njegovoj usluzi, koju je pokazao i učinio prema svome bratu. Neka dragi Bog cijeli islamski svijet što prije lijepim vijestima obeseli! ....... m Književnost. >Sarajevski jenjičari«. Pravi je lusiov maio pouug. »jeoan ,p opis s*uiajcv6i*vui jauij*jCcii<t iz poceua a ia .. v*j „- ka«, priopćio Riza ef. Muuerizović, pristav arhiva b.-h. zeuuujiaaui^ IliiUiZJcja, SalajCVO, Ztwitcu,ou«i italajtoi*ja a gore na c m sioji, aa je to separami otisak iz »Glasni­ ka zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovina«, 10 strana velikog lomicoa, a posto je ,to ne znam, jer ovaj popis meni posla gosp. pisac na oar. istina, ja u poiju imaaem situ jednu i drugih popisa, se oimiutse na umaiut, njuuove ^A/mocuM.-, uasi. *av*/»c rau.-».c-vojnike itd., ali ni u snu nijesam sanjao, da će mu jtouog dana Oovamua na &imiu a pup*o jaiij*.u*ia, i jos uj sarajevskih janjičara i Uiiiii otiZoknja, kiojnua su pi e- * višetna, .milostivi ii miiosruinii aooiocuiiiiuji., gaspoua no­ si ke valije na pravednom divanu blagoizvoljela dijeliti . . ij.'iio ^i.j,u>tO Oiueiia 1 KOlaJuii/ sduji*. iu iijiuova ua- outaainsko tio. Aon kau sa vtc i oni zau^san ova­ mo, i io i iiaAon njmove pogioije, kOjiu im p u ica i AoauranmaiipaSa, nema oruigc, valja se i s rijiina m„io raz­ govorni, to jest s etenoijom Muuerizovajc.nL, koji njihov popis priopći. , iLis.amo: tu je najprije janjičarski aga! E, to je velik čovjek, pročelnik janjičarskega zbora, kojti je imao izme- a ttš gju iniiii .povlastica još i .tu, d o ikoje se najviše držalo »aa oni sami odregjuju, hoće li na vojnu ili neće<-, Službeni prelaz Nedžašije na Islam. str. 9. I to je bilo tok prije stoiuui godina! Da. Ali, to je samo početno pitanje. Nu efendija naum ostade dužim za konačno: jesu li maiimie imali povlasticu, da sami odrede, kada će se s vojne i vratiti? — Megjutim, njihova volja Danas će mo svoje č tatelje razveseli i sa jednom ugodnom vijesti, koju smo dobili sa autentične strane Nedžašija (poglavar) od Abesenije, Libač Jaso, službepp je primio Islam i sada redovito pohagja džamije. Obratio ss je na svoju starevinu i doznao, da pripada istoj porodici, kojoj pripada i današnji kadija u Ibu i načelnik grada Sanee, u Jemenu. Poslao im je svoje izaslanike i na taj način uspostavio bratske veze megju njima objavivši im svoj prelaz na Islam i zamolivši, da ga prime u svoj okrug kao člana iste porodice. Ovaj je vrijedni Musliman uzeo Halifina sefira za svoga sa­ vjetnika i tako su ujedinili svoje poslove. * 1 Jo§ se nagje ljudi koji sanjare o nekakvom naci­ onalnom bratstvu. p r, jjr. **) Balkanci su već naplatili a sad naplaćuju Rusi svoje »zasluge." Pr urii mije bhia nikakova šala, jer n:će da se pokore ni carskom fermanu iz godine 1241. po iH. o dokinuću janjičarskih organizacija p o čitavoj zemlji, nego planu buna u Bo­ sni i M. N. ef. Šerifiju kamenovaše u Sarajevu. 1242.,.god., kad im uskrati, kao sultanov pristaša, nadzorni oki pečat na jedno njihovo ratoborno pismo svoje ruke, str. 10. E, dabogme, pročelnik ovako 'upluvmiog kola jc pravi janji­ čarski aga, koji je zasigurno dobijao na pravednom dira­ nu i odijela i čelenke i vezeno oružje u znak odliko­ vanja. Iza age redaju se u popisu s.rturnadžije (d š i‘ zapo­ vjednici janjičara), koje zamišljam s 'kaučima ni glavi u binjišima i s čohoniim duhanskim kesama na kaj:si o pa­ su; pa janjičarski pisar. Šta?:... Pisar? T o ne može bitiTu je sigurno efendija posefio iui kalemu, prevodeći njec �Broj 15. i 16. ,BISER' »kjatiib«, koja za naše prilike ima dva značenja. Da je na­ pisao tajnik, (kao što mi Ahmedu reknemo) i tako i ovako. Ali pilsar! Sta je piisar? — jedan nizak pojam, koji u naj­ boljem sluičaju vodi (bar danas) 92mo do pom oćnog či­ novnika, nikad do upravnog lii bar strukovnog činovni­ ka, jedna je bijeda, od koje me znam što bi m oglo na svijetu bijledhije biti. — Iza njega se bilježi salijanedžija, koji je sakupljao odmjereni godišnji danak. Nešto poput poreznika, dakle strukovni činovnik, ii pošto1 je janjičar£kii ća/tib prije spomenut i to odmah iza s:rturnadžija (vi­ ših zapovjednika), to se on moral razumjeti l:ao kakav kane. upravni činovnik, daMe tajnik. Dalje se u popisu broje hasećije. T o su bili najodabranija pukovnijza iz 4 općine »čiji su članovi imali pravo nositi počasnu titulu age«, str. 1. Ali, dragi efen­ dija, zar samo iz četiri džemata?! T o je malo. Ili je sla­ ba pukovnija ili su te općine morale biti najveći grab davi naši. Iz »popisa« se pak nigdje ne vidi, koje su to općine, pa se mora razumjeti općenito, a onda manjka svjetla. Sta više, na strani 2.— 5. vidimo, na više mjesta i br. 97. džemata. I po tom općenitom razumijevanju, morali bi onda reći, da je Bosna prije 100 godina imah 24 pukovnije janjičara. A to, dakako, ne stoji! Strana 255. M nogo li su nečemu krive! — Poslije su se primale još »svakovrsne protuhe« u to kolo, povisivao se upravni zbor od 3 na 50 (po onoj »svakft htio da zapovijeda...«) i kolo se izopačilo tako, da ga je morao sultan Mahmud II. posve i ukinuti. Efendija dalje o tom ne priča, a trebao je makar još jedan odlomak, koji je vrlo značajan, ako ne i najznačajniji u turskoj povjesti, kako je naime sultan Mahmud vrlo loše učinio, što je razorio jenjičarski konak prije, nego što je postavljena bila dobra re­ gulama vojska i kolike je to zle sudbonosne posljedice hfcalo. Nego efendija, dosljedan kratkoći, prelazi na druge stvari, kako su jenjičari općenito brijali glave osim perčina, kako su se oblačili, kakvu dobivali hranu (svega 630 grama dnevno), koliku plaću, koliku mirovi­ nu i t. d. Toliku hranu, stoji na str. 9., dobijali su u 11. stoljeću ili »17. po Isusu«. Aivedersun efendija, mi pišemo lsa pejgamber ili lsa a. s. i želimo da e tako čuje i čita i u našim prodicama. T o je velika razlika, koja i u vjerovanje izmegju nas i kršćana zadire; kod njih n. pr. ne možete naći čovjeka s imenom Isus, s razloga, što oni vjeruju, da takvo ime čo­ vjek ne može nositi, dok kod nas ima i Muhamed i lsa. Eto vam lsa Boljetinac, koji je čitavoj Evropi bio dizgin od kapitulacija. Ali, kažimo eto, da je to bio lapsus Iza hasećija se broje muhzir, tri čauša, o d kojih je kalem, kao sto nam je i na str. 7. posve izlišno tumače­ Sulejamčauš još živ (bio u doba, kada se lista zabacila) nje, da »T o p u z -znači: Buzdovan«. Jer ko kad nas zna, i vratarski pisar. Sad daj ti. to znaj, kakve su funfcc'ie šta je u narodnim pjesmama mnogo spominjani topuz imali muhzir i vrastaski pisar, 'kad nam to efendija nig je i topuz ma, toga mu tumača ne treba, a ko ne zna, neće ne tumači! Dalje se reda vrlo lijepa kita serclm gečija,, znati ni kad mu se kaže, da jekto buzdovan, a kamo li — dobrovoljaca, »koji su se žrtvovali, da nasrću na buzduhar. neprijateljsku vojsku i upadaju u opsjednute tvrgjave«, N ego za jedan navod morao bih od zbilje zamje­ str. 2. Iza njih dizdar tvrgjave i topči-baša. A onda jos riti efendiji. On priča na 6. strani, kako je za sultana jedna zamjarna kita alemdara (zastavnika) od serdenOrhana nekolicinu novo ustrojenih janjičara blagoslo­ gečdija. I u jednoj i u drugoj kiti još i danas mnogo vio šeh Bektaš-Velija, »metnuv ruku na glavu jednom poznatih porodičnih 'imena. Boljih gragjanakih porodi­ janjičaru« (u pokrajini Sivas, u Maloj Aziji), ne bud’ ca, ali na žalost vrlo malo ih sada zaprćenih s novim primijenjeno kao pop djetetu. Od onda janjičari drže oružjem znanja; — potomci neće da prednjače!. . . ov og Šejha svojim zaštitnikom, meazaliah: te se p o nje­ Iza ov og popisa odžaklija slijedi na 5. str. i jedan mu i prozvaše b e k t a j i š a n i m a.« O vo je dovle mali popis bašeskija (veterana, umirovljenih vojnika), vrlo dragocijen dokaz, naročito ako uzmemo u obzir, sigurno s ćullahom na glavi, u anterijama i kaftanima, ■da su se prvi janjičari rekrutirali od grčkih mladića, rukavi presamićeni i zadjeveni za pas, podveze i crvene kako su se u Islam uvlačile pojedine i poslije sve više jemenije — , »hajd’ Alija, nek je više vojske!« nagomilavane praznovjerice, pa i čitave sekte nastranOd 6.— 10. strane popraćuje nam efendija ovaj p o ­ ljivog vjerovanja. Ovdje bektašije pod grčkim uplivom,, pis »sa nekoliko općenitih podataka o janjičarskoj or­ dalje Šiije pod uplivom perzijske mitologije, pa onda ganizaciji«. Ovih podataka neću pretresati u cjelosti. pod raznim uplivnim sferama (kao indijskenbrahmanZa to je djelce tu, da se pročita. Općenito uzevši, ovaj ska, buđhistička, starija egipatska, zap.-evropska u Špaje prikaz dosta, skučen, ali za lajike ipak vrijedan. I vrlo ruiji i rimske mitologije u sjev. Africi) prijašnjeg prazno­ karakterističan. Sa 8. strane na pr. vidimo, da su janji­ vjerja i preko jedinstvene islamske nauke na pr. u Arapa čari u Turskoj do 999, god. po Hidžri bili solidno i Sufije, u Turaka još rufaije, meolevije,, nakšibendije, u Maroku Derkanije i Aissanije, u Alžiru 23 bratska re­ strogo obrazovano kolo, strah i trepet neprijatelju. A da, u Egiptu 5 većih i 30— 40 manjih redova, pa dalje onda su se počeli buniti, kad p o carskom nalogu moradoše proti volje jeničarskih prestavnika primiti u janji­ na Istoku Akhišanije, Tajfuri, Kaderi, Dželali, Adžemi, Sahabi, Tavuri, Arebi, pa Dorusije, Alijulah i ko bi čare neobrazovane ljude, koji postaše janjičarima »za sve znao kakovih nema sekti, od kojih svaka vuče na nagradu, što su razgonili svjetinu mješinama, omašćenim lanenim uljem, prilikom carske 9vadbe, koja trajaše svoju stranu i zagovara svoju nauku, kako već koji: za zlo tumačenje vjerskih istina, za odricanje od svijeta, danju i noću više od dva mjeseca«. Hm... žene, žene!... �Strana 256. Broj 15. i 16, ,BISER1 jedini ihadet ili opijanje pićem, ljenčarenje, tajanstve­ nost, spekulacije ili gladovanje, gdje ifrat, gdje tefrit bez onoga, upravo p o j^slamu propisanog adaleta itd., čega ni vjerski pokret Vehabija — proti natrunjivanja svijetle nauke Islama ne može dokrajčiti, nego šta ■više, iza njih se još i Babije rad j a j u ! -------- Red bektašija je po mom sudu jedan od neznatnijih, možda se s janjičarima i preživljuje. Za njeg neću da spočitnem autoru, već bi se vise ovdje reklo, da su janjičari pored Boga jedinoga s tim još »zaštitnikom« od svog osnutka hranili odmah za se i klicu svoje propasti. N ego, efen­ dija u primjedbi žh bektašije veli, da su »poznati radi (svoje) vjerske tolerancije i s tog razloga izvikani megju muslimanima«. E, ovo nije dobro rečeno, dragi efendija! Ili se Vi hrdjavo izraziste, ili sam ja na ratištu izgubio pravi smisao za čitanje. Da je ovako što rečeno u kojoj našoj knjizi ili’ reviji od nas i za nas, iz čega bi smo mi samo poniznost (tevazu’) bektašija razumjeli, i tako i ovako. Ali, gledam još jednom na naslovnu stranu, ovaj je popis »separatni otisak iz » G l a s n i k a z e m . m uz e j a«. Dakle jedan prikaz je to, iznesen pred zapadni učeni svijet o jednoj instituciji iz Islamskog Svijeta, u kojoj autor musliman piše za x sektu, da je mtgju mu­ slimanima izvikana radi svoje vjerske toler ancije. Riječ »tolerancija« znači: s n o š l j i v o s t , dragi efendija, i to je baš ona kobna riječ, koju Evropa l i j e č i m niječe i Islamu i muslimanima, nepravedno nam pre ^acujuči, da Islam ne trpi uza se nikog drugog, i ck se baš zb og te tobožnje 'nesnošljivosti ♦— od Evrope vazda naglaša­ vane: netolerancije — i širio jedino »ognjem i mačem«. A to je T de, nije istina. Ali ko bi to od »Glasnikovih« čitatelja znao, (sadanjih i poznijih), da se je tim efendiji potkrala strašna pogreška, ako mi na to ne reagiramo. S toga slijedi: Redakcija »Bisera« odbija primjedbu g. Muderizovića na 110. strani »Glasnika zerm mu­ zeja u B. i H.« od 1917. o tobožnjoj izvikanosti bekta­ šija megju muslimanima, a zb og njihove vjerske tole­ rancije, na slabo piščevo poznavanje našega jezika, koji sigurno nije htio to reći, pa bi poželjno bilo, da »Glas­ nik« prvom zgodom donese jedno piščevo obrazloženje tome netemeljitome stavku.« Da efendija u istinu slabo poznaje naš jezik, dosta je, ako podsjetim da je d o skoro sve živio u Carigradu i nedavno nama došao i, kad malo na više na 6. str. njegova popisa jenjičara čitamo, da je filanovu kćerku falan »beg o ž e n i o « . K od nas se, efendija, samo muš­ ki žene i ožene, a žensJrinje se samo udaje; i onda, kad im čo’jek u kuću ode! M ože li se naša inteligencija iza o v o g prikaza što narugati Riza ef. Muderizoviću za njegov javni rad? — N ipošto! Riza ef. je stariji čovjek, vrlo obrazli, ple­ menitih osjećaja i sušta dobrota, a s toliko hissijjatiislamijje, da još uvijek neumorno radi kao pčelica i svake godine pruži nam makar p o jedan oveći svoj knji­ ževni rad. Pred ovom samosviješću i jakom voljom tre­ bali bi se zastidjeti naši »inteligentni derviši«, isprazni kritičari, koji vječito 'dangube, niti čitaju praktičnih zna­ nosti, niti ikad zamoče pera da što za narod napisu, ne­ g o se sramotno pustilo, da se samo nekoliko imena naših javnih radenika za vazda povlači p o našim listo­ vima. E, naravno, dok se ne istroše. Brusi ti i nož svaki dan, doći će jednom na stepen daljnje neuporabivosti. ja vjerujem . . . Ili da drukčije kažem: mislim, da neću pogriješiti, ako reknem, da skoro svaki naš inteli­ gentni čovjek na dan p o jednu kritiku (pa za što bilo) izrekne ili preko misli preturi. T o je za godinu 360. A mi, što od svjetovnjaka, što od ilmijje, 'imamo u naj­ manju ruku — što manje što veće — d o 500 ljudi naše inteligencije. Svaki dakle sa 360 kritika, to je jedna žetva (kukolja) o d stotinu i osamdeset hiljada kritika i prigovora godišnje. Svi sm o se već oljuljali od takvih pogača! Kad bi stno od tih 180 hiljada dobili samo jedan dio, samo jednu hiljadu makar i posve .kratkih stvarnih članaka ili lijepih književnih radova, drukčije hi onda izgledao i odgoj naše inteligencije i odgoj naroda, iz­ bili oism o onda makar kakav b ilo ideal — iz gore ili iu. :de! — za naš opstanak i samoodržanje, pa bi pred trezvenim, prečim radom, isprazne kritike same i od sebe zamuknule. — Ali dok toga nije, moraju se ovako i starine da muče, kao efendija Muderizović, da ispunja\ p' mine. Onako, kako oni umiju, ali s najboljom \ ,om. Za to im od nas najljepše priznanje. Bojna pošta 10. jula 1918. š. Iz uredništva. M olim o da se Isprave pogrješke, što su se kriv­ njom korektora potkrale u članku „Vak mearif. prirez8, koji je Štampan u prošlom dvobroju .Bisera". U zad­ njem retku na str. 203. riječi „ne stoji fakat" treba da glase: „n u stoji fakat*. Na str. 2C5. stupac 2. redak 32. treba da stoji: „Ne ću duljiti i ovdje i s t i č e m s a m o t o, d a j e r a d v a k u f s k i h p o v j e r e n s t a v a u v j e t o v a n 11 itd. Četrdeset i treći redak istog stupca treba da glasi: A r n a u t o v i ć e v je sistem ugušio narodni glas8 itd.; a zadnji odlomak članka (str. 206.) treba da počinje riječju: „Bakalum" (mjesto barzalum). Druge sitnije pogrješke u rečenom članku, gg. čitatelji su mogli i sami opaziti. * U uvodnom članku istog dvobroja (str. 194. redak 21.) treba da sto ji: .N ovom prijestolonašljedniku (velijji-ahd) ime je (šehzade) Abdul Medžid efendi". Uregjuje: uz red ak cion i o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B ekir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/50ebb39cb296ccdf66f715f5ad0f476a.pdf 6616864ec84294bd122d9ed2b3ef92b3 PDF Text Text Eiroj 17., 18., 19. i 20. aB ! S F. R “ izlari dvn put1* mjesečno i to svvikojf 1. i 15. Pretp Lita iznosi na jjodinu K 24'--, za učitelje (nnmlimr i siromašne učenike' tale.hu) i vojnike hc/. sar/.e K 16' . Mualimi i daći koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. List se šalje samo onima. I r ji unaprijed pošalju pretplatu Innemel'inu G O D IN A 111. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PR O SV JETE. mine i c b v e t u n ! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. — Neplaćena se pisma ne primaju. ---------- Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. El - I s l a t nu j alu vc la j ula al ej bi ! PLA TIV O 1 UTUŽIVO U M o sta r u . Sve štp se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „B ISE R *'M ostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n ak lad n a k n již a ra u M ostaru. Zil-Hidže 1336. i Mubarcm 1337. MOSTAR H. M. B .: Hilafet. Stanovnici Hidžaza, odakle su zasjale iprve rake Islama, ti osnovatelji svjetske kulturne vladavine pod imenom' Haiafeta, proveli su mnoga stoljeća giušaći sr u neznanju, dok su njihova braća na za kulturu p^Gesnijem jugu i sjeveru arapskog poluotoka pobirali plo­ dove savremene svjetske kulture. Klimatske prilike: bezvodnost pa nep odnos* hidiaske pokrajine atugjivala je zbog nepođtena slaba saobraćaja pojedina plemena te žemlje jeidn ■ od d ugih, a kamo li od njihove braće u južnim i sjevernim provin­ cijama u Jemenu, šamu i Iraku. Ta pustoš i ne pristupačnost njihove zemlje bik- j«najjači bedem za taj mali narod, pocijepan u hiljadu plemena pred neobuzdanim provalnicima, moćnim perziskim vladarima i silnim bizantiskim vojskama1. Ali kao ida ili priroda nije bijela ostavila na m ru. Oskudica životnih potreba, jer im njihova bezvodna i siromašna postojbina nije mogla pruži!:; nikakva obilja, tjerala ih je da se natječu za koru hljeba jedni izmegju drugih, da se megjusobno zatiru zbog oskudnih paš­ njaka, na kojima uzdržavahu svoje skoro jedine hrani­ telje, deve. Ali to im je s druge strane nadoknadilo tim, da je u njima uzgojilo samo pouzdanje, ponos, viteštvo i plemenito srce naprama potištenom i bijednom. , Pored svega ioga cvalijaše usred Hidžaza Arapima sveti grad Mekka, koji za pravo bijaše stjecište cijelog arapskog svijeta. Stanovnici Mekke, pretežnim dijelom plemena Kurejšija, znali su sa svojim vamireclno poletnim trgovač­ kim duhom okupiti stanovništvo cijelog arapskog polu­ otoka oko sebe. Da bi održali jedinstvo i svoju prevlast nad Arapi­ ma, Kurejšije su dozvolile svim arapskim plemenima, da svoje kumire i lažne bogove, kojima se klanjahu, izvjese i postave u svima svetu kuću, »Kjabu«, koju su negda u Septepibar i oktobar 1918. davnini sazidali njihovi pregji, a oni očuvali prevlast nad njom sve do toga doba. Tim su udareni prvi teme­ lji velike i moćne Arapske države, koju su kašnje do­ gradili na osnovi Božijih zakona u formi najradikalnijeg demoikratizma Muhameda lejhiiselam i njegove četiri prve Hailife, s čega je i prozvat taj sistem državnog uregj n a Hilafetom. Hilafet je vrsta vladavine, koju narodi prije Islama nijesu ooznavali, a i kašnje je ostala osobitost islamskog naroda, i )n više sliči apsolutnoj vladavini, a razlikuje se od carstva i kraljevstva tim, što pod njim vidimo i svjet­ sku vjersku vrhovnu vlast u jednoj ruci, koja po pro­ pisima »š','riite« (vjerskog zakona) upravlja svojim na^rodima brine se za dobrobit njihovu i ovog i onog svip dok prijasne dvije, naime carstvo i kraljevstvo, daju svojim državljanima samo svjetovne zakone, koje su stvorili njihovi državnici i odlični umovi, a za bla­ gostanje i dobrobit svojih samo na ovome svijetu. Iako nam se na prvi pogled pričinja, da je megju ove dvije vrsti vladavine znatna razlika, ipak im je cilj identičan, polazna tačka ista, jer ona, kojemu je sudbina dosudila da u svojoj apsolutnoj volji upravlja jednom grupom ljudi i kroji im sudbinu, ipak slijedi ili sebi po­ stavljene zakone, ili će, ali mnogo rijegje, s njma vla­ dati prema svojim strastima' i nagonima, a većina apso­ lutnih vladara u kulturnome svijetu upravlja svojim na­ rodom po propisima zakona, koje su stvorila zakonom davna djela: učenjaci i izabranici .oga .naroda. Tako su vladali Perzijanci i Grci prije Islama, a tako još dan­ danas upravlja većina evropskih vladara. Hilafet takogjer nije pripušćen samovolji pojedinih halifa već je upućen na vjerske zakone, po kojima halifa, kao zastupnik Alejhiselamov, upravlja svojim narodima i sili ih na poštovanje istog. Stoga se je i tražilo kod osobe, koja reflektira na Hilafet, da ima najmanje ova četiri uvjeta: da je naučen, pravedan, da je dostojan toga visokog zvanja, t. j. da je visoka roda odlične po­ rodice i da je bez kakve tjelesne mane, koja ga može omalovažiti. �Strana 258. ,fciŠERu Neki islamski pravnici traže jo š i peti uvjet, naime da Halifa mora biti iz porodice Kurejšija. Kako ovaj uvjet nije bio općenito poznat za vrijeme Alejhhiselaima, mnogi ga pravnici hanefiske škole zabacuju. Muhamed (a. s.) bijaše za svoga života vrhovni .iaiješina Muslimana, vogja im u ratu, lirnam pri mo­ litvi i vrhovni sudija u svim sudskim predmetima. Iza smrti Njegove ne ostavi nakon sebe muško dijete niti imenuje koga, ko bi ga zamijenio u tomu i prošao na čelo Muslimana. Ne preosta drugo Muslimanima već da izmegju sebe izaberu halifu, Alejhiselamova zamjenika. Muhadžirini (koji se s Muhamed (a. s.) doseliše u Medinu) htjeli su da taj Halifa bude jedan izmegju njih, jer - vele oni — mi smo najbliži Alehiselamu u rodu, njegovi vjerni drugovi (ashabi) u zgodi i nezgodi, a r. ijviše ih pregoriše svoje rodno mjesto, ostaviše svoja dobra sve za ljubav njegovu i* za dobrobit Islama i Muslimana. Ensarije, (starosjedioci u Medini iz plemena Evs i Hazredž) pozivajući se na usluge, koje učiniše Islamu i Alejhiselamu, tvrdile su, da i oni imadu pravo izabrati jednog Halifu iz svojih redova od njihova plemena. Tako dogje do oštrih prepirki megju njima . to bi imalo nedogleđnih zlih posljedica razuvojtv mladu islamsku zajednicu u dva velika tabora, da ne učini to­ mu kraj poznati hadis: »E1 eimmetu min Ku.ejšin« ili »Kurejšun vulaia hazes-emri«. T o znači: H Lfa tožz biti samo iz plemena Kurejšija. Taj hadis donio je Ebti Bekir u obranu prava Kurejšija na Hilafet proti Lnsarija. Ovaj peti uvjet bio je potpunom strogošću provogjen i poštovan kroz cijeli niz stoljeća i nijedan vlada, makar kako bio silan i velik nije se usudio da traži na­ slov Hailife mimo Kurejšije. Hilafet je osobito U zad­ njim stoljećima vlade Abasovića doživljavao slabosti i poniženja. Pojedini islamski vladari, koji se jako osiliše, oduzimali bi Halifama svu svjetovnu vlast, vladali bi posve samostalno i neodvisno kitili su se naslovima »emira« i »sultana«, ali sa svim tim nije im ni palo na um, da se prozovu jo š i Halifama. Dinastija Benu-Buja i Seldžuka viadajuće porodice Gaznevija, Tahirija i dru­ gih vladale siu samostalno, otrgli siu se posve ispod vla­ sti Halifa, ali ipak ne prisvojiše častan naslov Halife, nego najviše su se prozvali sultanom; neki su dapače tražili od Halifa molbom i lijepim načinom da im priznadu i tu svjetovnu vlast. Tako je učinio čuveni hud, dini Ejjubija, kad je preuzeo vladu u Egiptu od zadnjeg Halife iz porodice Fatim ija. Tu nije bilo nikoga s kim bi se natjecao ili mu se suprot stavio. U rukama je imao potpunu vjast nad Egiptom, ali kad se je pro­ glasio samostalnim vladarom, počeo je hudbu (prediku prije molitve u petak) učiti na ime Halifa Abasovića, koji stolovahu u Bagdadu, a sebi je zadržao samo na­ slov »sultana«. Tim činom je priznao njihovu vrhovnu vlast i ako nije bilo tu nikakve sile, koja bi ga tjerala na to. ska- Broj li., 18., 19. i 20. Prvi, koji se je proglasio Halifom iz ne arapske Kurejšijama tugje dinastije bio je Sultan Selim iz današnje viadajuće kuće Osmanlija. T o je bilo 923. godine po hidžretu. Škola Hanefija, koja je u carstvu Osmnalija priznata kao državna,vjerska sljedba, argumentirai i temelji pravo Osmanlija na H M e i na slijedećih pet o sn o v k a: 1. Pravo sablje (Hakkus-sejfi). Pod tim se ima ra­ zumjeti, da pretendenta na Hilafet zagovara i podupire tolika sila Muslimana i najjača stranka Islamskoga svi­ jeta, kojoj se nijedna islamska država ne b i mogla odu­ prijeti. U takom položaju, iako jaki bijaše sultan Selim, kad je preuzeo Hilafet od Abasovića, pošto je osvojio Egipat, z;.. u rezidenciju njihovu. 2. P izbora (H akkul-n tihabi) t. j. da ovjerove izbor Halife odlučujući faktori, izborno vijeće učenjaka i vjerskih dostojanstvenika. Rečeni pravnici taj uvjet'izbora opravdavaju kod osm.anlijskih halifa tim, da se je to vijeće u prvim početcima Islama obdržavalo u gradu Medinei-Munevveri, zatim u Damasku, pa u Bagdadu, a ođuvuđa napokon p rešlo .u K ak o , pa zašto se ne bi moglo nakon svega toga prenijeti iz Kaira u Caragrad. Sultan Selim kad je u svojoj vlasti imao Egipat i a *«osno uljegao u zadnju prijestolnicu A basija, u Kairo, poveo je otuda sa sobom u Carigrad nekoliko čuvenih 'aka sa glasovite i stane umvarze »El-Azher« i u vijeću sa turskim učenjacima obavio taj izbor, udovoljio tom običaju i ovom prilikom je to vijeće pripasalo sablju rečenom sultanu, kao halifi svih Muslima­ na. Taj se ooičaj jo š i danas obavlja uz najviše ceremo­ nije u džamiji E jjub u Carigradu prigodom uzlaska sva« .lovog hsMe, kojom mu prilikom pripašu sablju naj­ viši vjerski dostojanstvenici u znak priznanja njegova hilafeta. 3. Oporučenje (El-vesajetu). Prema tomu je dužnost halife da imenuje svoga zamjenika prijestolonasljednika, koji Ć2 iza njegove smrti preuzeti Hilafet. Muuzvekkil, posljednji halifa dinastije Abasovića, oporučio je za svoga nasljednika rečenog sultan Selima i tim je kuća Osmanlija udovoljila i toj formalnosti. 4. Čuvanje Haremejna (Himajetut-Haremejni) t. j. da su dva časna grada Meka i Medina u granicama dr­ žave h a iia , da su pod njihovom upravom, a Osmianlije su zbilja i vladali tim krajevima i bili zaštitnici tih sve­ tišta sve odonda, od kako šu preuzeli Hilafet na sebe. Samo kroz to razdoblje domogli su se za kratko vnijetfie.' vlasti nad ovim gradovima i to u 10. stoljeću po Hidžrl knjazovi i imami iz Sam’e, glavnog grada jemenska po­ krajine, a Vehabije, kad su u početku prošloga stoljeća provalili u Hedžaz. O boji su vladali ovim krajevima samo po sedam godina. 5. čuvanje emaneta (El-ihtifazu bil-emanati). T o je dragocijena ostavština Muhamed (a. s.) a megju tom se nalaze starine pripadajuće drugim znamenitijim muže­ vima islamske povjesti. Ta ostavština sastoji se: Muha­ med (a. s.) ogrtač (hrka), jedan par nalula, po jedna �Broj 17., 18., 19. 1 20. Strana 259. „BISER** sergjada, sablja, štap i strelica i osBtci njegove zastave; zatim dvije gvozdene posude za vodu Ibrahimove (a. s.) tiengjera Nuhova (a. s.), košulja Jusufovia (a. s.), sabija Davudova (a. s.) štap Šuajbov (a. s.) ogrtač Ebu Hanifin, aršin Jahjatov i još nekolike sablje i košulje drugih velikamia, te dva Kurana (a. š.), koje euMaiieaiiHazreli'Osman i Alija svojom vlastitom rukom. Te neprocjenjive starine čuvaju se dan danas u starom šaraju na Bosporu u Cairigradu. Taj se muzeum otvara samo jedan put u godini, 15. dan svakoga ramazana u prisustnosti samoga Halife i uz velike svečansti, a pristupiti mogu samo pozvani i uz naručitu dozvolu samoga Halife. Način biranja Halifa: Prve četiri Halife tako zvani »Hulefai-rašidin« istakli bi svoga nasljednika, nakon što bi se zdogovorili i spo­ razumjeli sa prvjencima i uplivnim ljudima iako ih je išlo, da oni sami sebi izaberu valjana i sposobna na­ sljednika. Nakon Alejhi-selama bude izabran Ebu Bekir-es-Siddik prvim Halifom Njegovim nakon dugog vi­ jećanja i zdogovora s Ensarijama. On imenuje sebi za nasljednika Omer-el-Hattaba, ali pošto se je posavjeto­ vao sa najuglednijim ashabima i dobio njihovu privolu. Drugi Halifa, rečeni Omer, posve je pripustio izbor Ha­ life svojim ashabima ne miješajući se on ninajmanje u izboru svoga zamjenika. U yijeće, koje je imalo izabrati Halifu, uvrgao je i svoga sina Abdullaha, ali pod uvje­ tom, da on nipošto nesmije biti biran. Ovo vijeće iza bralo je za trećeg Halifu Osman-bin Afana, a o v p ' , ka­ ko je nenadano umro od zlikovačke ruke atentatora, nije imao vremena, da provede izbor svoga nasljednika, ili da istakne svoga Zamjenika. Nakon smrti Osmanove, neki su Ashabi na brzu ruku izabrali Aliju za četvrtog Halifu, ne čekajući, da se sporazume i zdogovore sa ostalim pozvanim i upliv­ nim velikanima u Hilafetu, koji tada bijahu otsutni u državnim poslovima po raznim krajevima države. Sto­ ga su mnogi prijekim okom gledali njegov izbor, a za kratko je taj njihov ubrzani korak uredio velikim razdo­ rom megju Muslimanima. Oni se pocijepaše u dva ve­ lika i jaka ta b o r * stranka Hazrs.iiš, Alijina i stranka kojoj bijaše na čelu Muavija, utemeljitelj dinastije Emevija. Sada su slijedila strašna trvenja izmegju njih, u kojima je platilo glavom sami Alia, a Muavija se pukim shičjem spasio, jer su anarhisti bili zaključili ubiti jed­ nog i drugog. Hasan, sin Alijin odreče se posve Hilafeta u korist Muavije i tako se dinastija Emevija dokopa prijestolja. Kako je Hilafet ubrzo raširio svoje granice, Arapi su došli u neposredni doticaj sa Grcima i Perzijancima, od kojih naučiše mnogo čega o ustrojstvu države, kod njih upoznaše naslijedno pravo na prijestol, gdje sin oca nasljegjuje. To je Muavija naumio provesti i u Hilafetu, a na to ga podjarivahu njegovi privrženici. S tim su bili suglasni i svi državni dostojanstvenici, a osobito ga je kuražila i silila na taj Hilafetu tugji i nepoznati korak pomisao, da bi i opet megju Muslimanima moglo doći do strančarenja i trvenja, ako to nakon sebe pripusti slobodnom izboru naroda znajući, da je Alina stranka još živa i jaka. Tako Muavija još za svoga života iznudi 9vomu sinu Jezidu priznanje svih pozvanih u državi i učini Hilafet nasljednim pravom svoje porodice. (Svršiće se.) šemsuddin Sarajlić: »Maskenbali.« Polovicom oktobra 1915. išao sam iz Sedmogiraoske na kratak dopust kud, uz bajram. KalKio je Sarajevo od konca maja te godine bilo evakuirano', io se i moja porodica nalazila u Krajini. I ja sam u 'Pešti računao, kako bih dobio lakše sveze na željeznici za tDoberiin, pa sam krenuo u večer vlakom pretka Pečuhia i Osijeka, da izaigjem u Novu Kapelu, pa dalje odmah u Sunju i u »Bosnu. Preskakivao sam tako iz jedne željeznice u diusvuđa s dobrom srećom1: Gdje nije već čekala, nova željeznica, izbijala je odmah i za- četvrt sata po tom išli smo da novom prugom. Do Pečuha sam spavao, a odatle promatrao, oomuuud predjele u magli ii svježini. Negdje kroz gajeve vi­ djelo se mokre mahovine, a po livadama se bjelasala ro­ sa prtina suncu. 5 * 0 'je dan daljie odmicao, postajao jesve pitomiji, sunce se bolje ćutjelo i putnici više razgo­ varali Nije bilo zasebnog vojničkog odjela, pa su mene u kupeu ponajviše okruživale civilne osobe. U drugom kutu prema meni sjedila je jedna ženska, vrlo zamišljen;., od prilike od dvadeset i pet godina, tankovijasta, srednje ljepote, ali vrlo simpatična i mirna izgleda1. Ne znam gdje je unišla. Ima knjiga i novina .uza se, čita ponekad ili sluša razgovor, aili ne pristaje u nj, niti se smije do­ sjetkama niti se više uozbilji nai fcrtike, nego kao da je pri tom samo u razonogjenju od svojih misli i umnog djelovanja. Ne zgleda svojih suputnika, nego samo axo kad da svme pogled na kojeg živahnog raspravljam. Prema njoj su sjedili po svoj prilici dvojica trgovaca, jer su počesto nešto računali. Uza me je sjedio mlad čo­ vjek, kojemu nijesam mogao pogoditi zanimanja;, a pre­ ma nama neki debeljko, Madžar, crne puti i razgovornu i do skrajnosti o gospodarstvenim prilikama predjela, kud'a smo prolazili. Ljutio se naročito, što su u Osijeku skupa drva zas ogrijev, kad! su eto čitave šume okolo. Za mnom su sjedili dva časnika, koji su lakogjer prilazili ■u razgovor, a na drugoj strani jo š neki starina, malo dri­ jemajući, malo pušeći, neka mu samo vrijeme prolaz:. Dolaiskom i odlaskom jo š nekih drugih, slika se mije­ njala. Ali gdje god da ja preskočim u novi vlak bez dbz. ra na staro društvo, da ugrabim bolje mjesto, kako to i �6ro] 17., 18., 19. i 20. Strana 260. svl.'.vC -drugi čmi , ona. ženska je dolazila za mnoam i an sm o aalje putovali u istom oajelu. Tako i- od Nove Ka­ pele batrine prema Sunji. — Na ovoj pruzi su u to doba iz zdravstvenih razloga vozili ijetni vagoni drugog (i prvog) razreda samo s tvrdim klupama. Vagon je bio kako osobito, jer bi nam se po tom n a kratko s r d i pogle­ di, bliiži i srodniji. Negdje oiko Novskog, na jednoj manjoj stanici, čim je vlak stao, počeše suputnici ustajati do prozora i u po­ zoravati i prizivati jedni druge. Podigoše se i savjetniko­ dužinom otvoren skoro u cjelosti, bez pregrada, pa je vi, s njima i crnka, ustade društvo izmegju nas, p a i ja sa s_id bilo mnogo suputnika na oku. Neznanka se smjestila pri vrhu uz jednu porodicu, po svoj prilici nekog savjetnika hrvatsko-slavionske viane iz Zagreba, gdje se i stari nalazio s malom puteučkoin kapicom na glavi i nježno se prigibao djeci. Ja sam u trećoj vrsti, nekako u sredini vagona:, zauzeo mjesto u tJiom društvu, sučelice prema staraj suputnici. Izmegju nas, u drugom odsječku, sjedilo je jedino vrlo bučno bruš- svijetom, da vidim, kakovo b i toi čudo b ilo ? ! I u listinu — slika svoje vrsti. Dok se je prije u stanicama viidijdo ' domaće općinstvo, sliično kroz Madžarsku kao i kroz tavo, s raznim krzmuama i svijesti im prslucima, po svoj Slavoniju, ili prelijetala kod kretanja vlaka pitoma sela, uzorni voćari i plačne široke ravnice, svijetla lica i os­ mjesi uz krda blaga, pune domove i hiaimbare, a odijela prk-bdlna, ;?dr.a i čista, — to su se ovdje na jedan pm ukazali t :ki bjegunci1 (muhadžiri), iz istočnih kotareva u ljalim, otrcanim odijđam a, upaliih lica i prilici novčana aristokracija^ nekakav konzorcij, ili vojni Liferanti, — ko bi pravo znao? Samo se vidjelo, da im je mračnih očiju, mršavi starci, slabunjave žene, 9itna djeca tuđi kano i tijesno u drugom razredu, nego eto za nevo­ lju, kad nema prvoga. Pa su, osim nadvikivanja u razgo­ voru, neki još i zviždukali, neki pjevušili, ustajali, ćešce do prozora, vraćali se da pijuckaju šampanjac, pozivali i starog savjetnika sebi (što je starac medjutim blago od­ bijao), i tako dalje. T o je bilo već po podne. I kako je vrućima bila pri­ lična, ja sam jo š kod ulaska ostavio svoj fes na policu niegju stvari i zasjeo neopazice. Zbog mnogi supu rik a rek bi d.a je vrućina u vagonu jo š yeća bila. pa * više fesa niiijesam ni usfcicao. Crnka, — nazovimo tako neznanu lazili ozdod preko Save i tu se iskupi jiali, da se vrate na svoja pusta ognjišta. A možda su i tu u Slavoniji za ne­ suputnicu! — upušćala se po malo u razgovor sa savjet- sve propalo i istrulilo u zemlji. Tek nose sobom , što su m og’;: najnužnije spasiti ispred najezde neprijatelja ili ili i tamo jo š štogod priradjeno. Starci, i djeca, a p o n a j­ više ž-srne u tankim zavitcima, slabe odjeće, slabe obuće, bijeda sirotinja, koja se sklanja tek kako može, u užas­ nom đoživljelom vremenu! mikovom porodicom i puščsla po gdjekad -pogL&u- prerija meni i niz vagon. Jesam li i ja njoj izgledao zuman^i (kao putujući iz daleka, a svojoj porodici), ili je ona po­ nekad pogledavala^ i valjda promatrala:, kako se ćutim? Na društvo medju nama pogledala je rijetko, pa i ako kaci, ono s mekim osobitim pogledom, ni malo nježnim, već više strogim, -kriticarskim. Ali zato je meni to društo više zapinjalo za oči svojom silovitosti, bez brigom i surovom preuzetnošću — u vrijeme rata, što je posve odškakalo od tihoće drugih. T o je bilo domaće društvo, makar da su se često čule od njih njemačke izreke, a poznavalo se po razgo­ voru, doskočicama!, po upadanju u riječ, a ponajviše po zapjevršerrim stihovima. Debeli lanci i krupno prstenje na mesnatim, kao pcdbuhUm prstima, kazivali više da su to kramari, ali oni bolji, koji rukovode poslove odmah sa stotinama^ hiljada i milionima. Ne mogu da sjede na tvr­ dom klupama kao mi, nego na finim pokrivačima, koje su podmetli poda se. Kako je koji ustao ,u prazni prostor do prozora (kuda se prolazi) da gleda, ne uhlanja se ni­ kome s puta, samo ako kad savjetniku. Ali ni na i # g ne paze svi. Naročito dva prva, sjedeći b: mu nudili č o šu preko ramena, što je on ipak blago odbijao: »Ako iz­ voli poglaviti?« — Hvala, re smijem!« — »Rećar pije za nedjelju dana . ..« Takve prizore su i drugi zgladali, nijemo. I ražu mili naravno. Samo ja i crnka kao i ne­ csuli se kao mravi po ledini uz stanicu. Biće' da su do­ volju boravili za neko vrijeme i sad im došla žudjena do­ zvola, da m ogu slobodno nazad. , Sjetih se, kako je pri evakuaciji Sarajeva jedan skup gru£ ia katolika štampao, a valjda i razaslao pisma na ugledni 5lioanosti u Hrvatskoj i Slavoniji, da bi na Mu­ slimane, koji bi m orali kao bjegunci neko vrjeme probo­ raviti kod njih, uzeli obzira, a zbo g njihovih posebnih obi ..ja i vjerskog života. I ovi su otili, pošto su zasi­ jati š o su imali usjeva, a sada se eto vraćaju, kad! imi je Prvi- pogled, i moje je srce jako zatstrijepilo. Ta to su bili moji zemljaci, m oji suvjerenilci! Daroviti, veseli i razgovorni, čisti, pošteni i religuoziii, tek sada im je časovito ti tegobi izginuo, smjeh sa h lij^ ih usana, nadvio se oblak na čelo, ugasnule o či i bod i tug 2, lice upeca lila. Tihi su, nijemi i bojažljivi u tugjem.zavičaju. Žene pribiru djecu uza se i -Bog zna, kako na nas turobno gleda­ ju — jer im se ne vidi kroz koprene na licu. — Svrnuo sam okom preko svojih suputnika: sve je utihnulo, svi su sućutno gledale na lm hadžire. N aš je vlak kratko za­ stao i brzo se krenuo dalje, đule se riječi: »Bosanci, bje­ gunci! Evo i turkinja!« A u tom jedan krupan, kao trust, iz društva kramara uzviiknu: Maskenbali! I cinički) se osmjeton.u. Oiilav vagom kao da zanijemi u:- tai uzvik. Savjetnik se okrenu i teško od-lšeta na svoje mjesto, putnici se počeše zgleda.ti i -povraćati sjedalima, pti : samo društvo kramara se rekiako tiho sasijeđalo. li mene siknu krv uz obraze. Niko me nije tuđi poznavao, aii uvreda se mene direktno ticala i pekla me. Strašan me je nemir podilazio, miješam se mogao povratiti da ajed- �Broj 17., 18., 19. i 20. Strana 261. .BISER' n&m, strepio sam čisto od uzbuigjenja, n ljesam ništa vi­ dio oko sebe, samo sam gledao da se suočim & krama^ rom, 'koji je uvredu dob adio. Mučno sam se savlagjivao, da sa posve na prenaglim, okrenuo snm. se i legjima na-j slonio na prozor i zapažao, da niko drugi ne reagira im uzvik, s čega me je još probadala i jedne vrsni bol. u pr­ sima,. Protivnika nijesam puštao iz vida, dok se on, valjda instiktiVnio, nie okrenu k meni. Je li se susreo s oštrim i prijezimim pogledom, to on zna; tek| se opet brzo obrnuo. bjeguncima i nastavljalo se dalje o trjanju rata, oposkupljudi moramo simpatizirati sa njima i rane im, viiđaiti, i mjesto poruge, samo utjehu čuti! Kram?r je 'kušao, da se brani, a crnka ga je sve dalje stjeravala u škripac. I drugi preuzeše boj proti njemu, pa ga je crnika konač.to ostavila crventog kao rakia. Ja sam bio s uspjehom zadovoljan. Nastade vika, kada sva­ ko hoće po nešto da kaže. J a ‘ to iskor&bh, pa zaustih, da se zahvalim crnki, Hbja. stade do mene. A ona će, gle­ dajući u d'aljiimu kroz prozor: — Molim. Već se stidi. Savjetnik je nešto tiho govorio sa svojom g o sp o Vrnulai se svome sjedalu. Vidio sam, ka'ko jo j Je sagjom. Njihova kćerka je nekako zagonetno i ispitujući povjetnikovica stisnula ruku, a i stari kratko kimnuo gla­ gledala u me. A u kutu, gore kod trećeg prozora stajala je crnka blijeda, grize usnicu i misli nešto. Gleda malo u vom. I ja se spustih na svoje mjesto. Živahni razgovor prekretao se polagahno nai nepri­ kramarsko društvo hladno i ozbiljno, a onda obori o i: jateljska pustošenja, u ratu i zaboravljala se upadica sa preda se i dugo tako ćuti. Ja sam već zaobljivao svoje bjeguncima i nastevljo se d'lje o trjanju rata, o poskup­ brze misli, što da učinim, i uspravljao se, feaiđ na jedan ljivahu, o novim dogagjajima — i tako dalje. Kramari put oćutjđi, kako me crnka dugo sućutno gleda. Krenula su opet poioeli piti i sadiai nuditi na sve strm e oko sebe. se polagahno, kao vizija i prišla do mene. kaže mi blago: Neko odbijao, a r.eko i prihvaćao čašu. I meni pomiudiše. — Molim1vas, prepustite meni? I to, gle siučaia, upravo napadač. Odbih kratko. Njezin mehki glas i topla sućut djelovali su na me. — Ne pijete? Pomislih, da je možda i bolje tako i pogledali crnku po— Nikada. vlagjujuoi). Ona je prinjela ruku uz lice i ulegla 'knii; Kako to ? . ' < u njega,. Putnici opaziše ove kretnje, tišina zavhđa u va­ — Pa . . . — ipak ne dorekolh, ne kazah mu da sam gonu, I savjetnikovi podigoše glave, stari je takogjor musliman. Nego mu pr&dložih: Izvolite ponudi'! gospjfcgledao sa zanimanjem na nas; pa i samo društvo kra­ dičnu mjesto mene! mara zaspe potpuno u zboru ti kao da ispita iući gi’ edaše: Pogledao me raskolačenim očima. Crnka se osmjehšta je? A 'crnka, prodje jedan put rukom preko t eta. ko; u igri sudbine sa mnom. Drugi to shvatišei valjda kao rači prema krupnom protivniku i, prihvativ . 2 . c na kraj sjedala, pogleda ga 1ozbiljno, s priiajavanim gnje­ njezino odobravanje na moju pošalicu. Pa se tako baci ve!o na upadicu i vagonom zabruja prijašnje veselo ce­ vom i reče: rekanje. — Dozvoliti gospodine jedno izravnanje! Tek u Sunii, kad sam ustao da edem, moj momak On re tsže. Ja pomislih: kakav li će pravac uzeti došao po stvari’ i ja ustakao fes na glavu, uiihmiuše nešto crnka svome govoru, jer pred! sobom trna protivnika suputnici, počeše išarefiti nai me, kimati glavom, megju svoje vrste, koji je možda i- pregrub za smisao finih rije­ se i šaiptati. Društvu kramara kao d!a nai jednom ziači i da ih shvati, i da: ih odvrati:. A ona, skoro, je nevjero padoše kola u glib. Savi etoikovica je metala naočale da. jatno, da bi mogla proslijediti nižim jezikom, prostijim, me bolje vidi1,, a ja s osmjehom zaokružili okom po druš­ na njega na naviklim. Putnici se počeše sašap' avaiti i sad tvu, pozdravih i pogjoh. Mnogi odvratiše spremno. Crn­ je sve gledalo i* crnku. Neki se počeše bliže primicati, ka me je dosta nehajno gledala, ali tim jače za mnom pipajući, naginjuči uho naprijed. Ali ona ni da trćne, po­ viknu: stojano, čvrstim glasom odićitala je bukvicu napadaču. — Dobar dan želim! — Ne znam1ko ste, niti vi trebate pitati za me. Sretamo se ovdje kao ljudi. Svi smo čuli malo1prije vaš uz­ vik: »Maskenbali!«, koji se odiiosi na nevoljne bjegunce muslimane i muslimanke iz Bone. Recit.% na1 nijeste tim Dr. Salih Kazazović: htjeli vrijegjati?! — Čiji ste vi odvjetnik, gospodična? nasmija se pa­ kosno napadač i zatače prste u prsluk. — 'Bez obzira, je li ko ovdje ili) ne od naroda i vje­ re, koje napadate, ja ne mogu dozvoliti da ih vrljeđjaic ovdje, na našem tlu! Ne tražeći od vas daljeg odgovora', Iroću da se ovdje čuje odmah druga riječ, kao ustiuki n . vaš napadaj: K ao ljudi ne trebamo zaboravljati hrabrosti bosanskih vojnika — na ratištu većinom muslimana1 u svjetskoJtaatu, kao ljudi trebamo dijeliti1 bol sa ovim Suvremena filozofija i njeni glavni sustavi • (strni-a). (Nastavak-) IV. NatnralizamOd vremena do vremena pojavljuje se u svijetu za­ htjev, da se treba približiti materi prirodi, da1 treba �Strana 262. „BISER1* biti prirodan i što prirodnije žuvjeti; dla se treba osje­ ćati članom, ili česticom cjelokupne prirode i sebe tako­ vim držati; prirodne zakone respektovati, njima se prilagogjavaiti, te ih kao pozitivne norme za sobstveno dr­ žanje, življenje i ponašanje uvažavati, usvojiti i prizna­ vati. Razumije se samo po sebi, da kod' toga treba raz­ likovati normalnu ili idealnu bbrbu protiv svega što je neprirodno ili prirodi suprotno, a dakako to sve zavisi o samoj vrsti onoga neprirodnoga protiv čega se pro­ klamira borba. T o je bio takogjer i ideal prastarih filozofa ci­ nika i stojićara — pod geslom samoodricanja i uz stroga pravila u pogledu reduciranja potreba. T o je bila i glav­ na podloga R o u s s e a u - o v oi m pozivu, da se vrati­ mo prirodi, iz koje smo proizašli i od koje smo se po­ sredstvom naše kulture odalečli. Rousseau veli: »Budite kao djeca, pa živite i uživajte u bezbrižnoj i naivnoj idiličnoj sreći!« A to će ukratko reći: Živite prirodno i u prirodi; odrecite se suvišnih zahtjeva i potreba; ne ođmičite ni koraka od matere prirode, koja vas je po­ rodila i priljubite se uz nju čvrsto i živite jednostavno po prirodnim zakonima, pa ćete biti zdravi, jaki, zado­ voljni i sretni. Naturalizam je dobio posebno osvjetljen e i neki novi oblik u 19. stoljeću. Njegovi glavni zastupnici u toi preradbi bili su : Friedridi Nietztshe i 1 udNvig Feuerbach. Modemi naturalizam, kao i materia lizanu, stoji pod neposrednim i vladajućim uplivom prirodoznan atvemoga nazdranja i saznanja. Ovaj filozofijski sustav sadržava uvjek u sebi i nešto polemičnoga, nešto revolucionar­ noga; on uvjek zauzima najoprečnije stanovište protiv postojećih nazora drugih filozofijskih sistema. Stoga je i pojmljivo što se on uvijek obara protiv svima siipranaturaflistiSdm tendendama. Broj 17., 18-, 19. i 20 pravu filozofiju stavio je zahtjev, da se na empiriju) oslanja, te da se ima baviti samo stvarnošću i sa onim, sto ima smisla i što iz čuifcilnosti proizlazi'. Stoga on i logično poimanje naziva zavidnošću m isaonoga siro­ maštva — naprama neiscrpivome bogatstvu stvarne čutilnosti. P o njegovome mišljenju mora se filozofija, kao nauka, o čutitaosti, čvrsto pripojiti uz prirodnu znanost Najvažniji objekat čutilmosti jest, po njegovome mišlje­ nju, — čovjek, ali ne idealni već upravo tjelesni i čutiilni čovjek. Tijelo čovjekovo treba da bude neko m jerilo za sva ostala tijela ili stvari, a f i z i o l o g i j a kao zna­ nost o tjelesnoj funkciji treba d!a sačinjava glavnu osno­ vu filozofije. Na temelju potonje tvrdlnje može se shvatiti i ona Feuerbach-ova kasnija izjava, kojom on kže da je svojstvenost i osobitost njegove filozofije u tome, š t o o n a i n ije n ik a k o v a f il o z o f ija . U religiji postoji jednostavna i temeljna istina, koja kaže da je čovjek dijete matere prirode, te da je jedan član ili čestica iste; da posjeduje osjećaj zajedničke pri­ padnosti sa prirodom a poj ima i ćuti svoju zavisnost prolaznost, te svoju nemoć naprama njenim vjekovječitim, nepromjenljivim i neumoljivim zakonima. ,'v ko individualistično osvjetljenje naturali iz,ma pru­ ža nam u vome razmatranju Kaspar Schmitt (umro 1856.) poznat u , instvenoj literaturi pod pseudonimom Ma* Stim er. On je, kao i Feuerbach, protiv svakoga suipranaturaliziua, n u o n u isto doba najodlučnije naglašava i e g o iz a m . Onome »ja« ne priznaje om niti kakove dužnosti, niti zakonitosti, već ga označuje kao potpuno sam ovoljnoga i nezavisnoga od svakoga reda i ograničenja. Tako je isto i Nietzsche najodlučnije istakao ovaj izraz reakcije protiv svega nivelirajućega i unriformirajućega upliva na ljudsko društvo, kulturu i državu. T a­ Ludwg Feuerbach (umro 1872.) kovim punim i jaikiim, te poraznim j strastvenim izra­ označio je svoje postepeno duševno razvijanje slijede­ zom mogao se je samo jedan Nietztsche obo riti n a re­ ćom formulom: »prva moja samostalna misao bila je o čene težnje i u svoju moćnu zaštitu uzeti slobodu oso b­ B o gu ; dlruga o čovječijem razumu, a sam čovjek ostala nosti i svojstveoosti pojedinoga individua. je m oja pošl jedna misao ili boijerekuč o čovjeku kao Po njemu je modemi naturalizam dobio novo obiću završio sam moje umovanje.ružje, kojim je stupio u borbu protiv sviju spona izjfedNjegovo nastojanje imalo je od svoga početka tu načivanja i sregjivanja, protiv sala, koje prosječno rade sm jernicu, da naturalistički obradi historijski razvoj za sfcupnost; protiv vladajućega zavaravanja, obmanji­ sviju poznatih religija. vanja i konvencija, te protiv ograničavanja samo­ Prije svega shvaća on religiju kao nužno objekti­ svjesne samovolje pod uplivom javnoga m nijenja; viran je same vrste ili biča čovjekova, kao potrebu samoprotiv maiodušja, samozataje, odricanja i ponizne po­ zadovoljenja čovjekova, koji svoje biće nastoji vječno kornosti jednoj većoj volji, koju religija preddkuje. uzdržati i uzdignuti u beskonačnost, da, sebe kao Boga Eto protiv tijeh i takovih sila raspoloženja istupa u samome Beg u prikaže i predistavi. Bo g je po tome modemi naturalizam osobno u borbu, te u tome boju sam o neko ostvarenje ili zadnji cilj i svrha čovjekovih zalazi čak do paradoksnoga i prećeranoga nagnuća; on težnj& i ž e lji za duševnom srećom, usavršen jem i neagituje za jedan izopačeni i izobličeni ideal životnoga umrlosću ili besmrtnošou naziranja uz dokaze, koji se ne osnivaju na znanstvenome Kasnije je Feuerbach ovome svome naziranju pri­ i logičnome temelju, već na preijeranoj^riijecitosti bez dodao nešto još i teološko-religioznoga shvaćanja, a na osvjedočenja i uvjerenja; on ne uzima u obzir ni ima- �Broj 17 , 18. 19. i 20 BISER" nentruu nuždu razvijenih umnih izhogjenja, već se po­ uzdava, da će to sve svojim arsudukom savladati. Najznamenitiji agitator takovih pretjeranih ideja naturalizma jest Friedrich Nietztsche (1844.- 1900.) On je u početku svoje znanstvene radove oslanjao na dva znamenita i vrlo uvažena autoriteta: Schopenhauera i Richarda Wagnera. Od osamdeset h godina 19. stoljeća ovamo, zaođijevao je svoje različite radove dje­ lomično u didaktični, a djelomično u poetični oblik. Nje­ govo opsežnije ranije djelo u kićenom ruhu poezije a duboko u mislima i bogato u osjećajima jest: » A l s o s p r a c h Z a r a t h u s tr a .« Veoma ] 2iki aforistični kfrakter ističe se u njegovom d jd u: » J e n s e i t s v o n G u t u n d B o s e « (1886.). Kao dbdatak i objašnjenje gornjoj raspravi - na­ pisao je drugu: » Z u r G e n i e a l o g i e d e r M o r a l « (1887.), ali ovo je djelo i, ako jednostavno, još stroži je znanstveno, te sačinjava sistematsko obrazloženje prvo­ ga. Najbolji je pregled za cjelokupni rad! njegovoga no­ vijega naučavanja sadržan u XV. svesku njegovih djela: » D e r W i l l e z u r M a c h t « (1901.). O Nietztsche-u i njegovim djelima napisana je dosada jedna Čitava lite­ ratura, ali je najvažnija imćgjufcim biografija, što ju je njegova sestra Elisabeta Forsier-Nietztsche u njemu na­ pisala pod naslovom: »Oas Leben Friedrich Nietzt' iie « (1896.). Potrebno je još istaknuti i veoma lijepu šiuđu što ju je o njmu napisao Rifchl: Friedrich Nkiztsćhe, dter Kunstler und Daniker« (1901.), te biografiju ođ Lichtenbergera: »iDie Philosophte Friedrich Nietztsche« (1899.). Zadaća, koju je sebi Nietztsche postavio u pozu ije dane svoga umovanja, — bijaše rad oko oprovrgavanja svega, što se smatralo vri jadnim na području filozofije. On je sam nazvao taji svoj posao: »Umwertung aiJler Werte« uz izjavu: »Meni je poslije više tisuća godina pala u dio ta sreća, da slijepom lutanju, te pogrešnom i krivom mišljenju nagjem pravi put, koji vodi tvrdnji ili n eg acji, i. j. onome »da« ili »ne«, »Ja naučavam za sve ono »negaciju«, što mlohavi i oslahljava i što iscrpljuje. Ja naučavam »tvrdnju« za sve ono, što jača, što snagu pođaje i što osjećaj snage opravdava. Ni jedno ni drugo nije se do sada naučavalo: nau­ čavala se krijepost, samozataja, samilost i poticanje ži­ vota, — a to su same vrijednosti onoga, što je već iscr­ pljeno.« Prije nego što ćemo se daMen odlučiti za jednu vrednotu, moramo imati potpuni uvid u neuporabljivost starah vrednota, mora se daklen patološko megjustanje preturiti, a to je jednostavni n i h i 1 z m u s svega postojećeg, priznatoga i u vrijednosti stojećega. Eks­ tremne pozicije ne treba dakle zamijeniti umjerenim, već opet ekstremnim samo protivnim. Nihafemus je ovim polučio svoju najekstremniju formu i to pomoću tvrdnje Strana 263 - da jie sve što postoji besmisleno i da je ta besmisle­ nost vjekovječita. Pataloška klica u ovom nazoru postoji u ogromnoj općenitosti i u priključivanju svega relativnoga onoj absolutnoj besmislenosti'. Kao besmislenost istakao je Nietztsche izvjesni red rangova i vrednota u sadašnjem postojećem postupku ljudskoga društva. Nietztsche pri tome visoko cijeni sa­ mo nekoje krijeposti kao: Istinoljublje, čovjekoljublje i đobrostivost ili pripravnost za pomoći drugoga. Kod njega ne postoji drugo objektivno mjerilo osim onoga život loga ili za život sposobnoga, jer po njegovome nazoru život nije ništa drugo, već v o l j a z a o s n a ­ ž e n j e m : »Štogod čovjek hoće i štogod najsitnija če­ stica živućega) organizma zahtijeva, jest, iznaći Ijedan p l u s snage ili site.« Na jednom drugom mjes’u on veli: »U pojam svega živućega usredotočio se je za­ htjev. da to živo biće hoće da raste, da hoće i teži zatim da svoju silu proširi, a došljedno tome, da tugju snagu u se primi a da se njome ojača. Stoga mi možemo jednu vrijednosnu) izvjesnost samo sa gledišta toga pror-eniti, ako pomognemo ili doprinesemo da ae odnoi iji -ojstava ili djelovanja, kao quantum porasle i organizi snage i moći u obzir uzmu. U ovome smislu pronagje se i ono što je korisno, zdravo, nomaitno, - - kao i ono što je štetno, bolesno 1 ai normalno, — u kome slučaju prva svojstva život utvrgjuju, a druga — negiraju. Stoga se mora čak i sa­ ma sitoo' ibivost, samilost itd pobijati i zabacivati, ako se to za vitalitet, odnosno životnu snagu štetnim ili šl -aljivim ukazuje. Nietztsche stavlja pod oštru kritiku sve moralne na­ zore i presude, koje su pod uplivom kršćanstva nastale. On u tome svemu nalazi neko otpadništvo ođ prave volje za opstanak. Najvažniji i najpouzdaniji nagoni za život bili su, po njegovom nazoru, prikriveni i zata­ jeni, ušljeđ čega se na život neko prokletstvo nato­ varilo. Suprotno tome, po njemu zabačenom moralu, postavlja on ili bolje rekuč nastoji on uspostaviti ljudski egoizam. Po njegovome mišljenju postoje samo dvije bitne forme u pogledu moralne vrijednosti sviju naroda i vremena, koje se mogu označiti izrazima: gospodski moral i ropski moral, — aristokratiznms i đemoknatizmus, te inđividualizmus i skuprooet. Zastupnik gospod­ skog morala, t. j. uglednik i plemenitaš naziva sva fizična i ćudoredna svojstva, koja se kod njega ili kod njemu ravnoga društva nalaze: Snagom , silom, tvrdo­ ćom, smjelošću, a takogjer i iukavošću i surovošou. On osjeća dužnost zahvalnosti i vjernosti samo spran^sebi ravnim i štuje te visoko cijeni tradicije u kojima je on odgojen i uzrastao; slaboću i kukavičluk on osugjuje, — samilost i samoprijegor ne igraju kod njega važne ulo­ ge, — oholost i radost za život, - njegovi su životni osjećaji. I tip takovoga plemeadaša i odličnika označav. se, veli Nieztsche, kao prava đobrostivost, velikodušje i odlično^ �Strana 264. ,BISER“ Nu sasvim se drukčije i misli i zbiva sa robovima. Oni su ispunjeni osjećajima nepovjerenja naprama živo­ tu, te instinktivnom mržnjom protiv moguenika, koji ih progone i pritištu. Njima se potonji pričinjaju barbari­ ma i kao tipovi zloće, -jer tako posmalra onaj, ko je sla­ biji, te drži sve što je nasilno, okrutno i strašno — kao zloću. Dobrota kod njih znači one krijeposti, koje gospoštija prezire, a te su: samilost, strpljivost, odricanje itd. Ovaj ropski moral je bio potkrijepljen i osnažen židovskom i kršćanskom religijom, te je to doprinijelo da je gospodiskii moral b io u nekoliko navrata pobijegjen. U toj ropskoj masi našao je instinkt krida ili stoke svoje potpuno skrovište. . . (Nastavite se.) im. Jusuf Tanović: Proljeće. Frenula se polja i procvala gora. Snaga se života miješa u trhor Staroga busena. I borova kora Miriši na smolu i na mladi život. ' U šumi je slavuj kliknuo na grani Proljeću i tiču, što mu je u krvi, A radosno; zbogom! na zimus, r a lani Pr on jelo je zrakom kao cdziv prvi. U grkiMzai sunce gram java, i nudi Svoje toplo srce beharu i !i-.u, Snažan novi život vidi se i b u d i. .. Zavodljiv mu pored pjesmici i k:s:u. Halii Halid: Broj 17., 18., 19. i 20. njezine nutarnje stvari, što ona trpi ropstvo, usljed' če­ ga su napadali Islam mnogi evropski pisci. M isionari, prema Islamu neprijateljski raspoloženi, orientaliste, romanopisci i mnogi drugi natjecali su se u tome sa po­ litičkim spisateljima, da prikažu krivo stanje robova u zemljama, koje su bile pod islamskim uplivom. Neki su se pisci u Turskoj, Egiptu i Indiji bili digli proti svojim evropskim kolegama, zli se ni jedan ni]e bavio ropstvom u zemljama, kojima je pripadala većina kritičara. Ja sam se bavio materijom upravo s ovoga stano­ višta te iznosim u slijedećim rezultat mojih štu:;r;\ Istina je, da su podržavali ropstvo kako privrženici K rš­ ćanstva, tako i oni Islama. O no je baština obojice iz prastarog doba. U svome djelu »L’ E sd avage dans P Antiquite« piše Francuz H. W allon slijedeće: »Slo ­ boda je naša naravna želja, rad je uvjet našega života. Ali čovjek, osugjen na rad, bunio se je proti njegovom naporu, bacio ga je na legja svojih bližnjih te je živio udobno od plodova rada, koji je drugim natovaren. Ova je nejednakost prešla na potomstvo kao baština. Vazda je bilo gospodara i sluga. Niti Kršćanstvo niti Islam 1nijesu mogli ugušiti ropstvo, ali su privrženici obi]ulj vjera tvrdili, da je zavedenje (osnivanje) njihove vjere šio za tim, da poboljša stanje robova i da ih oslobodi Potrebno j«. prije svega, da promotrim o kako usta­ nove apostola, tako i naredbe Islama. »Kad si sluga, ne brini s- , ali ipak možeš biti slobodan, zato se moraš tim više brinuti.« Tako glasi savjet apostola Pavla. Kuran opet kaže: »Dajite siromasima sadaku (m ilosti­ nju! . . . i za otkup robova«. (Kuran IX, 60) Nadalje: »I takim robovima, koji traže pismenu dozvolu, da se otkupe uz izvjesnu svotu novaca, napišite ovaj dokumenat. Čovjek si može jedva predstaviti, da je jedna naredba mogla bolje osigurati sredstva za oslobogjenje robova nego ova odredba Kurana, osobito s obzirom na to, što je skoro u ono doba bila prava nemogućnost, da se radikalno promijeni kakva već duboko uvriježena ustanova od starog doba. Prema islamskom zakonu a treba pri tome imati na umu, da se radi o ustanovama, koje su izdlate pred više od hiljadu godina smaknuli bi onoga, koji bi hotimično ubio svoga roba te ko bi ga nevina uškopio, bio je prinužden, da mu pokloni slobodu. Jednoć dogje nek: arapski poglavica, koji je bio pred kratko vrijeme prešao na Islam s upitom, koje b i zaslužno djelo trebao « O slobodi roba, ako ga Već od više vijekova, a naročito u drugoj polovici i učiniti, da si osigura ra j?« imaš, ili pomozi onome, k oji se zauzhnlje za njegovo 1 * stoljeća, kad je Engleska pokušala, da podvrgne pod svoj jaram neke islamske zemlje, tražili su engleski dr­ oslobogjenje«. sriasio je odgovor pejgamberov.1) žavnici različite izgovore, da opravdaju pred očima O slobogjivanje robova ne samo, da se preporuču­ svijeta svoje osnove za proširivanje u Aziji: kao ukinu­ je, nego se to uzimlje kao pokora (pokajanje) za one, će individualne tiranije, sigurnost lične slobode, ostrakoji imaju na sebi kakvu savjest. »Bog će se na vas ranjenje »okrutnog običaja ropstva.« Ne samo prema ne­ srđM'i«, tako glasi jedan ajet u Kuranu (V, 91), »ako kim manjim državicama u Aziji i Africi, nego i prema krivo prisegnete; za ovo se treba k a ja ti. . . i da oslobo­ Turskoj uzeli su Englezi kao razlog, da se umiješaju u dite jednog roba.« Ropstvo kod musliman* skib naroda i njegovi evropski kritičari. �V Broj 17., 18., 19. i 20.__________________________ „BISER*_______________________________________Strana 265. Islam nije propisivao robovima, da se ponizuju, nego je šta više unapregjivao njihovo prirodno nastoja­ nje za poboljšanjem njihovog položaja, i ništa nije bilo pogodnije, da ih izbavi iz njihovog ponizujućeg stanja, nego brak sa slobodnim ljudima. U namjeri, da postig­ ne ženidbu izmegju robova i slobodnih, preporučuje Kuran: »Ako neko od vas ne može, da siklopi brak sa slobodnim, neka onda to učini sa robinjom; vi svi po­ tječete od jedne majke.«. Ne samo oni, koji se nijesu mogli oženiti iz viših staleža, nego i mnogi islamsk knezovi uzimali su robinje za žene. Mati najvećeg ha ife Abbasida, E1 Memuna, bila je crna robinja. Po islam­ skom zakonu nije više ona žena robinja, koja je postala materom djetetu slobodna čo v jek l U ono doba, kad se je u Islam uveo ovaj zakon, bila je u kršćanstvu ženidba izmegju slobodnih i robova zabranjena, premda je bilo dozvoljeno, da se posluži robinjom nezakonitim putem. „Ženidba izmegju slobodnih i robova bila je u srednjem vijeku svjetskim i crkvenim zakonima vrlo oteščana", priča jedan amerikanski pisac. Imala je za posljedicu tešku kaznu, a roditeljima je bilo dapače dozvoljeno, da taku kćer ubiju, koja bi to uči"il« Podnijeli su pitanje papinskoj stolici, da li smije jedan slobodan čovjek svoju ženu, koja je porijetlom robinja, otjerati da uzme jednu slobodnu (ženu) za ženu. Papa je odgovorio da treba.*) praćen od svoga roba. Za put uzmu jednu devu, na kojoj su obojica na izmjenice jahali. Kad su unišli u Jeruzalem, bio je red na robu,;da’ o n ‘ jaše, koji s obzi­ rom na poražena neprijatelja ponudi svome gospodaru, da^on jaše. Ali ovo halifa odbije. Ako u nekim dijelovima Afrike tjeraju arapskj trgovci trgovinu s robovima, ne može se uzet kao pod­ loga tvrdnji, da Islam taku trgovinu opravdava: „Tro­ jica ih je, koji će u meni na sudnjem danu naći naj­ većeg neprijatelja... Jedan je od tih onaj, koji zaslužuje novac trgovinom sa slobodnim stvorovima", tako glasi jedna izreka u tradiciji, koju je pejgamber saopćio. Kao razred sastajali su se robovi kod islamskih naroda u glavnom iz ratnih zarobljenika. Ovima su bile pružene izvanredne mogućnosti, da postignu slobodu. Ako je koji n. pr. imao pjesničkog dara, odmah; je bio oslobogjen pa pošto se je pjesma u Arabiji visoko cijenila, oslobodili su se mnogi robovi pisanjem pjesama. Svaki rob, koji je znao pisati te nije imao druge mogućnosti, da se oslobodi, bio je oslobogjen i mogao je otputo­ vati u svoju domovinu, ako bi se obvezao, da će na1G islamske djece pisati. Naredbe, koje sam naveo iz Kurana i tradicija, te primjeri iz povjesti potpuno podupiru tvrdnju, da je Islam od početka bio proti robstva. Moglo bi se možda predbaciti, da je osnutak Islama uslijedio tek 600 go­ Spomenuo sam prije, da je majka nekog halife dina poslije Kršćanstva, za koje se je vrijeme više bila crna robinja. Ropstvo može proći, ali se jedno razvio smisao za pravednost i milost kod ljudi, tako crno tije'o neda oprati, da bude bijelo. Islam ne po­ da su one ustanove za pravedno postupanje i osloboznaje nikakvih predrasuda glede ljudske boje. Da ovo gjivanje robova uvedene, kad je čovječanstvo bilo mnogo dokažem, navesti ću nekoliko primjera. ZapovjedniK više uznapredovalo. Kako se dugo može držati ova jedne expedicije, koji je u prvom stoljeću islamske ere primjedba, vidi se iz okolnosti, u kojoj su se nalazili bio izaslat, da o sv o ji' Halep, bio je crnac, bivši rob robovi u naprednijim zemljama kratko prije toga i neko Nadalje: Kad je muslimanski zapovjednik Emru unišao vrijeme poslije početka islamske ere (622). Najbolji u Egipat, poslao je parlamentarce u gornji Egipat, da nam pregled pruža o ropstvu u Kršćanstvu francuski zapodjene pregovore sa poglavicom Kopta, po imenu pisac Patrice Larroque u svome djelu „L’ Esclavage Mokaukasom. Mokaukas je podržavao službu guvernera chez les Nations Chretiennes". (Ropstvo kod kršćanskih u bizantinskom carstvu. Na čelu parlamentaraca bio je naroda). Biće najbolje, ako nešto ovdje spomenemo iz crnac, takogjer prijašnji rob, čija je crna boja kože ovog vrijednog djela o povjesti ropstva u ono doba: kršćanskog poglavicu tako napunila užasom, da ga je „Treći koncil od Toleda (189) opunomoćio je odbio kao govornika izaslanstva. Mokaukas je htio biskupe, da prodadu žene. koje žive u konkubinatu sa pregovarati sa drugim kojim od parlamentaraca ali svećenicima i da tjeraju trgovinu s robovima." Zaklju­ ovi to odklone i izjave, da je njihov vogja u svakom čak koncila 5 (Colleetion des Conciles, tom. XIII. pogledu najpodesniji za ovu stvar. Dobro je poznata Pariš, 1644). historijska istina, da je kršćanski patrijarha Sopronius, Gregorije I., koji je bio na sveioj stolici od 590 kad je Jeruzalem bio prisiljen, da kapitulira, izjavio, da do 604, propisao je biskupu od Sardinije, da postupa će pregovarati o kapitulaciji samo lično sa halifom bezobzirnom strogošću prema neznabošcima, koji neće Omerom. ’ da pregju na kršćanstvo. Naredi, da se oni neznabošci, S obzirom na to, što je mjesto sveto i da dogje koji su bili slobodni, zarobe a da se pako robovi biupokorenom neprijatelju u susret1) priča Gibbon, ispu­ čuju. (Epistola 65, lib. IX. tom, II, Pariš 1705,). nio mu je halifu ovu želju. Un uđe u Jeruzalem, samo Drugi koncil od Seville (619) osudi oslobogjene na ropstvo, ako bi pokušavali, da upotrebe čarobnu +) Thomas R. R. Cobb: »An lnq*iry into the Law of silu proti kojem biskupu, koji je prije bio njihov go­ Slaverv“, strana 144. (istraživanje o pravu robova.) spodar". Crkveni zaključak 8. (Coilection des Conciles *) Gibbon: „Roman Empire\ (Rimsko carstvo) svezak VI, strana 429. tom. XIV.uParis 1644). �Strana 266 Broj 17, 1Š„ 19. i 10, ,BISER' „Prvi koncil od Reimsa (630) zabranjuje proda­ vanje kršćanskih robova drugim osim Kršćanima, te radi toga ne dozvoljava Kršćanima samo kupovanje robova, nego im osiguraje i monopol u ovoj trgovini." (Crkveni zaključak 11. I. b tom. X V .) .„Deveti crkveni koncil o d T o led a (655) naregjuje, da djeca svećenika, bile njihove majke slobodne ili robinje, za uvjek ostaju robovi crkve svojih otaca." Crkveni zaključak 10. (I. b. tom. XV). „Od 558 do 747 običavali su francuski kraljevi Ili „Maires du Palais de la premićre race* kod dari­ vanja sam ostana i crkava sa velikim zemljištima pobi­ jeliti sve napose; u ovim su popisima bili izrazito Istaknuti 'obovi od oba spola.* U jednoj zadužbenoj ispravi iz 10. godine vladanja Dagoberta I. ostavlja sveti Eloi, k ra'jev haznadar (bla­ gajnik), opatiji od Solingnaca posjed, „koj mu je pripad-io veledušjem njegom g svekršćan^kog gospodara". U ovoj su isp av' izbrojeni robovi zajedno sa Setv rnošcima. * (G allia C ristiania Instrumenta Ecclesiae Lemovicensis, art. 59, tom. II.) „Egbert, nadbiskup od Yorka (u 8. stoljeću) za­ branio je opatima, da o Jjb a g ja ju sam stanstee robove te je nazivao tako oslobogjivanje bezbolnim Koncem 8. stoljeća imalo je svećenstvo anglosaske h ep tarh je u Engleskoj velik dio robova. Historićar John Lingard tvrdi, da sa se biskup od Culchuta (787) naredili, da robovi postan > slobodn nako ■ smrti biskupa. Akti ovoga koncila ne sadržavaju ništa o tome, pr mda se nalaze mnoge druge ustan^ve manje vrijedn >>ti, »ako n. pr. gdje se zabranju e rezanje kon skog rep i < i ) ič i v n ie konjskog mesa. (Collection des Concijes, tom. XVIII, Pariš. 1 6 4 4 ) „Jedna naredoa Karla Velikoga propisuj , da Se robovi, odregjeni za prodaju, tmadu prodati u prisustva uglednih svjedoka, kojima su takogjer p ipadali nad­ biskupi, g ofovi i nadgjakoni. Hovjest ne sadržaje ništa^ da su ove os )be odbile ponudu, da presjeddju pri pro­ davanju lj id kih b ć a .“ (Recucil des Historiens des Gauls, tom. V, Capitulaire de 779, Art. 19.) Iz ovih se hi torijskih fakata može vidjeti, kakvo je stanovište zauzimalo Kršćanstvo prema ropstvu prije i neko viijem e poslije osnu ka Islama. U vremenima koja su slijedila neposredno iza ov periode, opaža se u držanju Kršćanstva prema ovome nasljedstvu barbar­ skog vijeka humanitarniji obzir u pitanju ropstva. IVegju dostojanstvenicima kršćanske crkve počeo je da predvlada osjećaj više simpatije prema robovima i ovi su dostojanstvenici crkve počeli jače isticati za ­ služni karakte za njihovo oslobogjivanje. Neki su išli tako daleko, da su pr daval svetinje svoje crkve, da za taj novac kupe ratne sužnjeve, koje je njihov narod zarobio i da ih onda oslobode. Megjutim ne nalazimo nigdje traga ovog hvalevrijednog pokreta u vremenu prije islamske kulture. Premda je bila svrha oslobogjivanja robova prelaz na vjeru, ipak zaslužuju nastojanja kršćanske crkve u korist robova naše udivljenje. Ova su nastojanja činila jo š nekoliko stoljeća malen utisak na kršćanske narode, je r su u trgovanju robova imali vrlo unosan posao. Po malo je iščezavala trgovina robova evropskog pori­ jekla, ali se je trgovina afričkih ro b o v i u tako strašnoj mjeri razvila, dok nije uslijedio pokret i za ukinuće afričkih robova. Preveo : S . b. H. Sloga. Drama u tri čina od Nazifa Resulovića. (Svršetak.) TR EĆ I ČIN. Soba u Hadži-Niumanovom koraku a istim naimješrajem kao u drugom činu. Prvi prizor. A r s 1 a n sam. Arslan (uleti, čim se zastor digne, tražeći Hašima): Kud da je ovo gjarvo vrglo? Obagrah vas konak i ne mogu, da ga nagjem. Neće on više u njega momkovati, van da ja ne bio živ! (P rigje vratima, otvori ih i stane iz svega grla vikati): O Hašime! — Hašime! Glas spolja: »Čujem, hadžija! E to me odmah!« (Arslan zatvori vrata, te će): Kakav hadžija, bijes te odnio! Drugi prizor. H a š i m i prijašnji. Hašim (naglo dotrčavši): Evo me, hadžija! (Opa­ zivši Arslana, ustukne nazad): Ama odakle ti ovdje?! Arslan (b lago): Nemoj se plašiti! Nije niko drugi, do li tvoj Arslo. Hašim (odahnuvši): Ko ti kaza put u hadžin ko­ nak? Arslan: Zar se ti zbilja čudiš, što sam ovamo do­ šao? Hašim (keseći se): Ama kako mi neće biti začudo, kad te nijesam ovdje vidio ima (misli se), ja mislim, ne znam ni ja sam koliko! A što si došao, živ ti ja ? Arslan (ozbiljno): D ošao sam, da te dignem od hadžije. Hašim (u čudu): Da me digneš!? Nećeš, vjere mi! Ja živ ne idem od hadžije! Arslan (oštro): Nema ti druge, nego skupi to svo­ jih haljina, pa hajde sa ranom doma; jer ja toga posla više neću! �Bro) 17., 18., 19. i 20. »B i s e r Hašim (čudeći se): Ma kakvog posla, grom ga o b io ?! Arslan: Ima ld meni ikakve fajde od te tvoje službe? U njega si ima tri godine, pa kroz te tri godine ne vidjeh od tebe koristi ni kolik što je jedna para. Odmah otigjd i reci mu, da nećeš više u njega služiti! Strana 267. Ostali (se smiju). Zija-ef.: Ko je najviše govorio o izborima? Hašim: Najviše je Bektaš govorio, a Remzi-beg mu i hadžija potvrgjivali. ćejvanaga: A je li što učitelj zborio? Hašim: čin i mi se savjetovao ih je, da se s vama Hašim (dršćući vadi iza pasa maramu i odrijećivši izmire i izgrle, pa da u ljubavi, kao braća, živite. uzao, pruži Arslanu nešto novaca): Uzmi to! Ja više nemam, da me zakolješ! Zija-ef.: Pa jesu li oni pristali, da se s nama po­ mire? Arslan (primivši novce blago): Uzeću; ali bih ja volio, da ti u njega ne služiš. (Vadi iz njedara kesicu i . Hašim: Kad sam bio pred sobnim vratima, čuo metne novce, pa s njom u njedra.) sam, kako im Tevfik-ef. razlaže, da se svi složite i u Hašim: Zašto ti nije po ćudi, što u njega služim? jeano društvo sastavite, a ostali potvrdiše, da na slogu Arslan: Ma, znadeš, hadžija se nekako zavadio s pristaju. narodom, pa mi ga nije drago ni u putu sresti, i ne bih želio, da u takog čovjeka služiš. Hašim: Hadžija je kod mene dobar čovjek. A što njega ne trpi vaša stranka i Ćejvanaga, pa je s njima zavagjen, to se ne može reći, da je s čitavim narodom u zavagji. (Spolja se čuje razgovor i koracanje.) Čini mi se neko dolazi ovamo. (Zbunjeno): Bježimo, da nas ne zateče ovdje! (Idući i vukući Arslana za ruku): M ogao bi posumnjati, da smo se o nečem dogovarali, r*a ne bi valjalo ni po me ni po te. (Otvori vrata i odu obojica.) Treći prizor. Ćejvanaga, Z ija -e fe n d ija I Ragib. ćejvanaga (pošto ug ju ): Ovo je njegova soba. Gdje Ii je ovo hadžija pa ga nema? Ragib: Može biti čovjek nas čekao, pa mu dosa­ dilo, te malo izišao u kuću. Zija-ef.: Božji ljudi, al’ ste vi čudnovati! Izbori su danas iza podne pa čovo strahuje, dia ne trehne! četvrti prizor. H a š i m i prijašnji. Hašim (nečujno ušavši): Selam vam je hadžija i poručuje, da sjednete. On će doći, čim se vrati iz čaršije. (Ćejvanaga sjede na desnu sećiju, Zifa-ef. na lijevu, a Ragib na stolicu lijevo od vrata.) Ćejvanaga (Hašimu, koji stoji desno od vrata): Znaš li, momče, je li još koga hadžija pozvao? Hašim: Remzi-bega, Bektaša i učitelja. Ragib: Je li jučer ko dolazio hadžiji? Hašim (naivno): Bila su malo ista ta trojica. ćejvanaga: Ne znaš, bratac si moj, što su dolazili? Zija-ef. (namignuvši na Ragiba, preuzme): Zvao ih, kao svoje prijatelje, da se malo porazgovore i koju mrku popiju. Hašim: Ja kako bi neko došao hadžiji, a da ni kahve ne popije! Ragib: O čem li su se razgovarali, lijepi moj Haćko? Hašim: Razgovarali su se o ovim vašim zborovima Ragib: šta hadžija govoraše? Hašim: On povika: »BtiLa sloga s hairom!«, a drugi potvrdiše: »Amin!« T o sam toliko mogao čuti i više ništa. Sad idem, da donesem vode u konak, a vi priče­ kajte, on će brzo doći. (Odlazi.) Peti prizor. Prijašnji bez H a š i m a. Zija-ef.: Vidite li, braćo, kako su se dogovarali, da se s nama pomire. Ragib: I još bi im drago bilo, da se sastavimo u veće društvo. ćejvanaga: Da vam po duši kažem, meni je sloga uvijek bila draga. Svi smo je otklanjali radi ličnih zadjev?ca. Živeći razdvojeni, razdvojili smo vas narod, što nc vodi nikakvoj sreći ni dobru. Ja bih se izmiro, da se već jednom stane na put tome prokletome cijepanju, koje nas je sasvim unazadilo. Zija-ef. (oštro): Nas i narod ova pocijepanost nije unazadila, nego nam je, šta više, otvorila oči pa vidje­ smo, da se može i bez njih živjeti. Proti slozi nijesara bio, ali je danas neću za inad! ćejvanaga (umirujući g a): Ne budi plah! Inad je vrutak propasti. On je mnoge raskućio i unesrećio. Ragib (ljutito): Zar za volju jednoga Tevfika da se s njima pomirimo? Nećemo, ma se sve tumbe okrenulo! ćejvanaga: Vi ste obojica još mladi i neiskusni. Put, kojim smo mi stariji prošli, vi istom sada nastu­ pate. Poslušajte moj savjet, pa se kasnije nećete kajati! Sloga sve unapregjuje, a nesloga je sestra nazatka. Ragib: Zar da ja dogjem pod H. Numanovu ka­ pu? Ti se s njima izmiri; ja neću — i mirna Bosna! Zija-ef.: I ja sam s Ragibom. U društvo s njima neću, ma sve propalo! ćejvanaga: Ja od moje namjere neću odustati, sa­ mo ako se bude govorilo o slozi. Ko htjedne sa mnom, dobro i jest; ko ne htjedne, da je zdravo i veselo! (Čuje se razgovor i hodanje spolja.) Eto hadžija ide s njima, pa nastojte i vas dvojica, da se bratska sloga ne raz- �Broj 17., 18., 19. i 26. „BISER* Strana 268. Šesti prizor. H. N u m a n , R e m z i - b e g , B e k t a š , T e v f i k i -prijašnji. H. Numan (čim se pomoli s vrata): D obro mi do­ šli, gosti mili! Ne zamjerite, što sam se zadržao! Imao sam prešna posla u općini (općinski ured), pa svršivši pohitih, te stigoh i ove prijatelje, koji meni igjahu. (Svi ugju. Onda -trojici, koji su s njim -došla): Sjedile, moji prijatelja; nemojte stajati, kad iima mjesta! (O n sjedine do Čejvanage na desno, a Tevfiik na1lijevo. Remzi-beg lijevo uz Zija-ef., a Bektaš na jednu stolicu desno od vrata.) Ćejvanaga: Mi smo uljegli ovdje i ne pitajući; jer znamo, da je ovo tvoja soba. H. Numan: Neka ste! Vrata moje kuće svakom su otvorena. (Ljupko): Pa kako si mi, Ćejvanaga? (Ragibu i Zija d .) : s.a mi vi radile, omladino: Ćejvanaga: Ja sam, brate, zdrav kao cekin, a za mladiće ne treba ni pitati! Tevfik: Mladost je, kao proljeće, puna života i po­ leta. Mlada ljeta — nada svijeta! H. Numan: Ništa mi na ovome svijetu nema draže nego kad vidim, da se omladina zauzima i zagrijava korisne narodne stvari! Ćejvanaga (potvrgjivajući): Blago onom narodu, u kome se mladež natječe i radi za njegovo blagostanje! Tevfik: Ta nije uzalud rečeno, da na mlagjima svi­ jet ostaje. Ragib: To se samo tako kaže, ali ne odgovara u životu. Tevfik: Kako ne odgovara? Ragib (ciljajući na Ćejvanagu): Mi se danas goto­ vo ništa i ne pitamo. Stariji misle, da samo oni sve zna­ ju i više niko. H. Numan: Nije, brate! Svaki će vam nas priznati i vaš rad odobriti, ako on ide za srećom i napretkom narodnim; radite li na štetu njegovu, onda vam pri­ znanje otpada. Ćejvanaga: Posao majstora hvali, pa je tako i s radom naših mlagjih: kakav trud i uspjeh u radu, takva i nagrada. - \;£ Zija-ef.: Pa zar mi nijesmo dosad ništa s uspjehom uradili? Bektaš: Uspjeha ste u radu imali, ali ne u takvom, koji je od koristi po narod. Ragib: Kakvu smo to štetu džematu nanijeli? Remzi-beg: štetu, da jo j ni računa nema. Tevfik: Ogromnu je štetu nedužni džemat pretrpio stoga, što ste ga u zavagji i neslozi živeći, u dva tabora rastavili. H. Numan (prekinuvši ga, ustane): Ostavinjo sada neslogu na stranu! (Izvadi duhansku kutiju i šibicu, te dijeli cigare redom od Ćejvanage.) Zapalite, draga b ra­ ćo! (Zapali šibicu, te im pripaljuje.) Sad će i kahva doći, pa ćemo se malko sabrati i lijepo porazgovoriti. (P rigje vratima, otvori ih, te zove): Hašime! Iz vana: »Čujem, hadžija!« (Zatim sjede na svoje mjesto i za­ pali.) Sedmi prizor. Hašim i prijašnji. Hašim (pošto udje): Što ti trebam, hadžija'? H. Numan: Naredi B ajri da donese veliki ibrik kahve i sedam findžanai, pa se vraitii ovamo! Hašim (odlazeći): Hoću, hadžija, da je gjugum kahve, a ne ibrik! Osmi prizor. Prijašnji bez H a š i m a. H. Nurnaii (nakon male šutnje): Draga braćo! S v i- « ma nam je dobro poznato, koliko se godina mi taremo izmegju se, a gotovo ni zašto. Ta naša nesloga uzrokom je, pa se narod pocijepao i u svemu počesm o nazaoovam Primjer te naše borbe su i današnji vakufski izbori. Krvimo se, kao da ćemo time narodu učiniti ne znam kakvo dobro. Pomirimo se i živimo složno, pa ćemo ! ženi prije napretku krenuti! Cei m a g a : Iz duše mi govoriš, hadžija! Pocijepani rastrgasmo narounu snagu, te mi stope naprijed. Remzi-beg: Našom se svagjom tugjin koristi, a mi propadamo. Ragib: Niko nikome nije kriv, što on nazaduje. Bektaš: Ni džemat nije svome nazatku kriv, no opet mi, koji megju mjeg razdor sij.m o . Zija-ef.: Narodna volja nije u našim rukama. Teviik (prema Ragibu i Z ija-ef.): Ala ste vas dvo­ jica čudnovati ljudi! Vi biste radi nekakvih ličnih zadje­ vica htjeli, da je čitavi džemat u vječnoj svagji i pocijepanosti. Nije li to teški grijeh zavagjati narod, iz kojega ste niknuli? Deveti prizor. H a š i m i prijašnji. Hašim (pošto ugje): Rekao sam mu, pa će donijeti, čim otalja svijet. H. Numan: Zar je m nogo svijeta u kaihvi? Hašim (stanuvši lijevo do vrata): Kahva je puna kao košnica, te sam se jedva proturio do odžaka! §am o se kahva pije i govori o današnjim zborovima (izbori­ ma). Ostali (smiju se). H. Numan (odbivši nekoliko dimova): Narod je kao osinjak. Ne treba mu samo malo, pa će se vas uzmiješati. Naša je, lijepa braćo, sveta dužnost, da ga upućujemo na dobar i pravi put. Nije li ovako, Ćejvanaga? Ćejvanaga (puhnuvši): T o ti je živa istina, da se narod lahko uzbuni. N ajbolje smo vidjeli onda, kada se naše džematlije podigoše, da sele u Tursku Dva — tri �Broj 17.. 18.. 19 i 20._________________________ „BISER* odseliše, a ostale smo teškom mukom suzdržali, da ne ostavljaju ognjišta i domovinu svoju. Zija-ef.: Nije im niko kriv, kad su tvrdoglavi. Bektaš: Moj efendija, nijesu iselili, što su tvrdogla­ vi) nego je neupućenost tome kriva. Tevfik: Naš je narod bezazlen i predobar, samo ga treba prosvjećivati. Ragib: U njemu imade i kojekakvih opačina, što je u prvom redu uzrokom, pa on nazaduje. Tevfik: To opet stoji do toga, kakve su njegove vogje i prvaci. Ako su mu vogje nesebični i pravi pri­ jatelji njegovi, onda mu pjevaju svi poslovi; a jesu li mu opet prvaci takvi, koji se bore samo za vlastite interese, dok su im narodne stvari istom deveta briga, onda narod s dana u dan nazaduje i srče u p o n o r. .. Remzi-beg (prekinuvši g a): . . . jer vogje pune svoje džepove. Tevfik: Narodu je sloga jako potrebna, jer mu pri­ jeti opasnost, koja mu se sprema s neprijateljske strane. Da se složi i izmiri, danas je najzgodniji čas, pošto će se vas zgrnuti na biralište. Ako ste mu pravi prijatelji, onda nemojte propustiti ovu priliku! (ču je se pjevucanje s polja.) Deseti prizor. B a j r o i prijašnji. Bajro (ulazi noseći na tabli ibrik kahve i nndžane, te pošto ugje): Kahva li je, šerbe li je, popiće se' Evo se pjenuši kao voda pri izvoru! Ostali (se smiju). Bajro (ulijeva kahvu u findžane): Ja , lalo m oja’ Treba da živimo i mi - kahvedžije. (Pošto je nalio hadžiji): Kome ćemo najprije, hadžija? H. Numan: Podaj Ćejvanagi, pa onda redom! Bajro (dijeli, a kad dogje do Hašima, pruži mu, koji htjede uzeti, pa brzo povukavši tablu natrag, Hašimu): E, nećeš je ti, gurbete, popiti, da platiš dukat za jednu! (Smijeh; a Hašim se namrgodi i nešto mrsi. Svi piju i puše.) H. Numan (srknuvši, B ajri): Ja mislim, Bajno, da E je kahva puna svijeta? Bajro: Jest, br’te, kao sajmište. Svak čeka, kad će ti meldžiski (medžliski) izbori započeti. (Pošto Zija-ef. ispije, htjede od njega da uzme findžam.) H. Numan (B a jri): Hajde ti, bratac, donijeće ti Ha­ šim vsugje! Bajro (odlazeći): Ej val-lah (pozdrav)! Jedanaesti prizor. Prijašnji bez B a j r e. Bektaš (položivši prazni findžan na stolicu do se* be): Ono, što je malo prije izrekao Tavfik ef., kao da je iz mojih usta. Bez sloge, ali prave bratske sloge, netni nam spasa' Strana 269. Ragib: Meni nikako ne ide u glavu, kakvu vi slogu to hoćete? (Metne findžan na stolicu kraj sebe.) Remzi-beg (ispije i metne findžan na pod): Da se obje Čitaonice sastave u jedno veće društvo, pa da zdru­ ženi složno radimo za sreću i napredak našega milleta i vatana (naroda i domovine)! fgpejvanaga (pijući kahvu i pušeći): I ja sam toga mišljenja, jer se ovako više ne može. Tevfik (gledajući unaokolo): Dobri ljudi! Za čim je išao naš pejgamber (a. s.), kad je (u razna plemena) pocijepanim tadašnjim Arapima kazivao pravi nauk, te ih odvraćao od zabluda, u kojima su tonuli? (Ispije i metne findžan na pod.) H. Numan: Išao je za tim, da ih složi i učini jakim, pa da svaki neprijateljski nasrtaj snažnim udarcima od­ biju. (Ispivši položi findžan na pod.) Ragib: To je bilo u ono doba, kad je ćorda (mač) sudila. Zija-ef.: U ono se vrijeme o pravoj prosvjeti nije ni snivalo. Tevfik: Kad su se narodi u vrijeme neprosvijećenoti kako to Zija-ef. napomenu, u jednu veću i jaču fa­ langi skupljali, zbilja je sramota, da mi u današnje, kul­ turni lijeme živimo procijepano i partajično! Ugle­ dajmo se a devletlijin (a. s.) rad i krenimo njegovim stopam , '<o nijesmo radi, da nam tugjin bude gospo­ darom! Ragib (ustavši): Govorite li to zbilja o pravoj slozi? Bektaš (blago): Nego, dragi Ragibe! Zar nam nije bilo dosta kletog krvljenja! ćejvanaga (potvrgjujući): Našom borbom unazagjeni smo toliko, što nećemo moći nadoknaditi za pola vijeka. (Ispije i metne findžan na pod.) Ragib (jednako tsojeći radosno Tevfiku): Ne znaš, Tevfik ef., kako su blago na me djelovale one tvoje ri­ ječi, kad reče, da krenemo stopama našega devletlije (a. s.), ako nećemo, da nam tugjin gospodari! I ja uvigjam, da smo na krivome putu i da ova naša nesloga ne vodi dobru. (Sjedne.) H. Numan (uzevši čibuk u lijevu ruku ustane): Ži­ vio, sokole! Takvi nam se sinovi i ubuduće ragjali! Drago mi je, što si uvidio, da nam dosadašnji posao nije valjao. (Sjedne.) Zija-ef. (ustavši): Ne zamjerite, što sam na početku našega razgovora sumnjao, dla se tu rarV o or i’e 'w , kako biste vi svoje ljude u džematski odbor proturili, pa kasnije opet od nas glavu okrenuli! Pošto se uvjerih, da se hoće iskrena i trajna bratska sloga, to se i ja va­ šoj želji priključujem, kličući: Živila sloga! Ostali (ustanu): Živila! (Svi sjednu.) Bektaš (ustane): U ime bratske sloge poklanjam našoj sirotinji pet vreća brašna. (Sjedne.) Tevfik (ustavši, Bektašu): Bog ti dao svaku sreću i napredak! (Sjedne.) �Stran« 270. Broj 17., 18., 19. i 20. ,BISER«« Ćejvanaga: Složna braća nove konake zidaju, a nesložna obaraju i one, koje naslijediše od svojih djedova. (Trčanje na polju, a zatim se na vratima pojavi Ferhad.) Dvanaesti prizor. F e r h a d i prijašnja. m Ferhad (pošto zadihan ugje, Ćejvanagi): Ma, opanak mu njegov, gdje si ti čitavo ju tro? (Ostali se smiju.) ćejvanaga: Da me nije ko tražio, Ferhade? Ferhad: Mislim, stotinu ih je od jutros upitalo, gdje si; a sad se čitav džemat pred Bajrovu kahvicu sa­ brao i čeka izbore. Ćejvanaga: Idi, Ferhade, i reci im, neka idu pod Osmančinovu lipu; ondje ćemo provesti izbore! Za koji čas eto i nas tamo. (Ferhad hoće da ode.) H. Numan (Ferhadu, koji hoće da ode): Pričekaj, pa možeš zajedno s Hašimom! (Hašimu): Hašime! Od­ nesi Bajri kahveno sugje, a onda idi na izbore! Hašim (pokupivši findžane na tablu): Reče li to, hadžija, da i ja odem na zborove? (Ostali se smiju.) H. Numan: Pa da što, B o g ti pamet rasvijetlio! (Ferhad i Hašim odlaze.) nama njegove privrede unapredite, vi ste ga, vodeći ne­ prestano stranačku i ličnu borbu, zaboravili, pa je ostao u tami neznanja i skoro da nije počeo očajavati. T o je jedan od najvećih grijeha, što ih čovjek može počiniti! Većega rodoljubnoga djela i ne možete učiniti, nego što ćete jedni drugima pružiti ruku pomimicu i tako ujedi­ njenim silama pregnuti, da iz mrtvila podignete i bla­ gostanju privedete onaj narod, u kome ste najprije ugledali svjetlo Božje i čiji ste sinovi. Pomirite se, te i ostalu braću saberite pod bajrak sloge, pa ćete istom onda svoju domovinu usrećiti! M oja je briga, kako će­ mo o tome narod obavijestiti. (Svi mu, kimajući gla­ vom, odobravaju i raduju se.) H. Numan (ustavši, ra d o ifio ): Ustajte, braćo, da se izmirimo i bratski izgrlim o! (O stali Ustanu.) Neka na­ rod krene bo ljo j i ljepšoj budućnosti! (G rli se sa Oejvanagom, a onda redom s ostalim. I ostali se jedan s dru­ gim grle.) ćejvanag a: U slozi je naš spas! Ostali (veselo): U slozi je spas! Zastor. Trinaesti prizor. Prijašnji bez F e r h a d a i H a š i m j. Zija-el. (Tevfiku): Reci nam, Tevfik ef., na koji bi­ smo način tu našu slogu proveli i narod o l aju- izvi­ jestili? Tevfik: Neka ste vi voljni da se izmirite, pa je onda sve drugo lahko. Ćejvanaga: Najbolje je, da se ovdje lijepo pomiri­ mo i jedni drugima za prijašnje uvrede oprostimo, a Tevfik ef. će nam reći, kako bi bilo najzgodnije, da o tome narod obavijestimo. Tevfik: Kad su prvaci za to, onda narod neće za­ preka stavljati. Bektaš: Ne bi bilo hrgjavo. kiatd bismo se o tome ovde lijepo dogovorili. Zija-ef.: Kako ćemo god raditi samo oprezno, da se narod ne uzbuni. Remzi-beg: Sav je narod u nas upro o ci; pa što mi reknemo, on će bez prigovora potvrditi. Ragib: Istina je ; ali džematu ipak treba opširno razložiti, šta je cilj i svrha našeg izmirenja, da ne po­ sumnja u naše povjerenje. H. Numan (pokazujući ćibukom Tevfika): E to Tev­ fik ef., pa će nam on kazati način, kako će se narodu o našoj i njegovoj slozi reći. Tevfik (ustavši gleda prisutne): Draga braćo! Va­ ma je svima mnogo bolje poznatije nego meni, koliko ste i jedni i drugi nazadovali, otkad ste se podijelili u dva tabora. Time ste neizmjernu štetu nanijeli svome mjestu i narodu. M jesto da ste složnim silama išli za tim, da oaš militi (narod) prasvdjetljite i u svim g ra­ Mevaizi-dinijje. Hhzj.u Muftić: 0 pozdravu i selamu. Jedan arapski pjesnik veli: »Nemoj hvaliti, a niti kuditi nekoga prije nego što ga upoznaŠ, je r su ljudi slični zaključanim sanducima, kojima je ključ poznan­ stvo!« A ključ poznanstva je pozđrttv ili selaan Makar što nam je pozdravljanje svima poznato, neće biti na odmet koju o njem i progovoriti. Mi se pozdravljamo od navade, jer to vidimo i čujemo od svojih starijih pa ih oponašamo isto, kao što jedemo za sofrom ispred sebe, a ne ispred drugih, premda bi se i odonud moglo jesti, a premda nas mnoge naši stariji nijesu u tome formalno poučili, da je uljudnost jesti ispred sebe U mektebu i u školi naučimo, šta smo dužni vje­ rovati, šta čirtiKii a šta nečiniii, doduše naučavamo se tamo i o uljudnom ponašanju pa i pozdravljanju ali se čini, da nas opet većina ne poznajemo da je pozdraviti sunet, a odzdraviti vadžib, je r da se je to sistematski naučavalo kako treba, ne b i se taj sunet i vadžib u praksi u ovlikoj mjeri izostavljao. Ima dosta slučajeva, da muslim susretne muslimana, a da n i jedan ne nazove- selama. Ili u g je musliman u neko društvo, posjedi ili što pročita i ode, a da nije ni pozdravio. �Broj 17., 18., 19. i 20. ,BISER1« Sa takim postupkom daje o sebi vrlo loš pojam i i pogrešio je, pa makar posjedovao veliku naobrazbu i visoke položaje. Nu mi ga za sad nećemo grditi, jer držimo da je u tome kriv njegov bivši uzgojitelj, koji ga u tome nije poučio i utuvio mu, da je pozdravljanje dužnost i bitni znak dobrog odgoja. Osim toga imade našeg svijeta, pa kad mu nazoveš selam odgovara samo sa »merhaba« a i neodvrati for­ malnog odgovora na selam, jer nepozna te formalnosti. A ima odreslih mladića, a i ljudi sv° gone do dva­ deset i pet pa i trideset godina pa niti pozdravlja niti odzdravlja od nekog posebnog stida ili zatvorenosti dr­ žeći, da on nije još dorastao za pozdravljanja. A što je najneumjesnije i za islamsku zajednicu najštetndje jest tnegjuaobno pozdravljanje naše mladeži sa tugjim pozdravima! — Servus!, Zdravo!, Sluga!, Klanjam se! itd. — to su sve lijepi pozdravi i nije ih grehota u izvjesnim prilika upotrebljavati, nije ni umjesno, da se megju nama ukorijene ...uzmu mjesto našega islamskoga pozdrava — se’ Isto kao što se može i lijepo je i korisno naučiti dosta stranih jezika, ali sa svojim ukućanima je najljepše razgovarati i najbolje ćeš se sporazumit: sa svojim ma­ terinskim jezikom. Dočim onaj koji svoje ruho baca, pa ide da se s tugjim zaodjeme, može lahleo osl'ai d neobučen ili u najmanju ruku biće izvrgnut smijehu razumnog; vijeta. Ko ne umije čuvati i poštivati svoje, tome se ni tugje ne može dati sa povjerenjem na sačuvanje. Jo š je smješniji onaj, koji svoje dobro koje je sa­ vršeno i lijepo zamjenjuje sa tugjim slabijim. Da ja pozdravljanje potrebno, opisalii smo, da nam nije moguće s nekim uredna poznastva sklopiti, dok ga na shodan način ne oslovimo i ne pozdravimo, a da je za Muslimane sunet pozdraviti se sa selamom, a to riječima: »Selajmtm alejkum ili Esselamu alejkum«, vi­ di se iz Pejgamberovih (a. s.) riječi, kojima nam je za­ povjedio, da širimo selam. A osim toga, rekao je, da nijesmo dužni odgovoriti na neko pitanje onome, koji nas je nešto došao pitati, a nije sdama nazvao! A da je selam primiti, kad ti neko selam nazove, vadžib — Allahova zopovjed, — dokaz su Božje rije­ či u Kuranu gdje veli: Kad vas neko oslovi, dužni ste mu odvratiti sa ljepšim naslovom (odzdravom — tehijje!) ili barem uzvratiti onako isto! Tehijje, to je arapska riječ, a znači: nekoga osloviti, odati mu počast, pozdraviti ga. Kad u namazu iza drugih sedždi sjednemo na ko­ ljenima smjerno gledajući predaše a mislimo o veličini Božije svemogućnosti i velikoj Njegovoj dobroti, onda izgovaramo pozdrav Allahu dželle šanuhu sa riječima: — »Ettehijjatu lillah i. . . (Sve časti, sve slave, sve hvale, sva najljepša svojstva i nazivi pripadaju Allahu Džellešanuhu!) Strana 271. Tako se mi i megjusobno pozdravljamo, da s i s pozdravom jedan drugome približimo, zbližimo, upo­ znamo i spoznamo, te pri potrebi i potpomognemo. I treba se ozdravljati pri sastancima i susretajima sa drugim svijetom i kako smo gore već razložili slo­ bodno je upotrebljavati svaki uljudan pozdrav uvaživši mjesto i prilike, samo moramo se držati toga pravila, da Musliman Muslimana pozdravlja sa islamskim po­ zdravom — sa selamom! T o znaju i toga se drže svi Muslimani na svijetu, selam nazivaju ruski Muslimani, selamom se susreću Muslimani Indijanci, selamaju se Muslimani u Americi i svukud na svijetu, pa treba da to znadu i naši Muslimani bez razlike dobe i staleža. Selam je arapska riječ i znači: selamet, spas. A Se­ lam je i Božije ime odnosno obilježje. Pa kad kažemo: Selam'.m - - alejkum velimo: Soas na v as!; — Nek ste spašeni ili: B og vam dao spas! I nema ljepšeg pozdrava na svijetu! Iz toga se po­ zdrava razumijeva islamsko braJstvo, jednakost i nregjusobna dobrohotnost, te s njim i najnepoznatijeg čovjeka osvajaš i otvaraš široke putove ljubavi i poznanstva. Selam tr ba da nazove onaj, koji ide, operne koji sje­ di, dnšJjk na onoga, koga je negdje zatekao, mlaci! starijemu: konjanik (ili onaj koji se vozi) pješaku, do­ čim onaj koji odzdravlja (koji imade odgovoriti: alejkumusselam!) treba da izgovori glasno ozdrav tako, da ga onaj može ćuti, inače nije dužnosti udovoljio. Selam treba nazvati svojim ukućanima kad dogješ kući, a treba nazvati selam i djeci. Isto tako selam naziva manjina većini, pa kad izmegju većine odprimi selam jedan, odužio se je za sve. T o isto pravilo vrijedi i za više došljaka: kad jedan selam nazove odužio je i ostale došljake. Jo š je bolje u ozdravu dodati onaj »vav«, pa reći: »ve alejkumusselam!« — za tim jo š i riječi: »ve rahmetullahi, ve berekatuhu!« Nu nijesi dužan selam nazvati ni Muslimanima kad ih zatečeš pri kakvoj igri. Da označimo svrhu sejama izn/ijećemo jedan hadis — šerif od Ebu Huzreta (r.a.), koji kazuje, da je naš Pejgameber alejhisselam rekao: »Nećete u dženet unići, dok ne postanete mumini, a podpuni mumini nijeste, ako se ne budete megjusobno volili; a ja ću vas naputiti na nešto, sa čim ćete postignuti megjusobnu ljubav, a to je : širite megju sobom selam!« U šerhu toga Hadisi-šerifa veli, da se iz tih uzviše­ nih riječi razumije, kako je dužnost selam nazvati i po­ znatom i nepoznatom Muslimanu, dočim mi znamo, da nije adet, šta više je u nekim slučajevima sramota neko­ ga pozdraviti, ako se prije s njim nijesi formalno upo­ znao. Neumijesno je nazvati selam onome, koji uči glasno Kuran, te onima koji preslušavaju Kuran ili kakva na­ učna predavanja, jer bi mu s time smetao, za tim za vrijeme ezana i karneta te onima koji su u namazu �Strana 272. Broj 17.. 18. 19. i 20 „ B is o r Ne treba selam nazvati prosjaku, a ako bi ovaj na­ zvao, nijesi mu dužan odvratiti; isto tako nijesi dužan nazvati selam onome, koji se glasno smije, te koji je skinuo sa sebe odjeću, pa makar to bilo u banji radi kupanja; za tim onome koji čita i pripovijeda kakvu laž­ nu vijest, a i onome koji pravi od sebe maškaru da mu se svijet smije. Isto tako ni onome koji je negdje zastao pa motri lijepe djevojke u svrhu ašikluka, a ni onome koga zatečeš a on grdi i psuje nekoga, kao što nijesi dužan nazvati selam ni onome, koji javno na sokaku i čaršiji stao pa jede. Ne treba nazvati selam muallimu ili profesoru za vrijeme nastave, ni kadiji odnosno sudcu i to u sudskim prostorijama, jer bi ga tim uznemirio i pobunio u nje­ govom krojenju pravde. Zamžmljivo je to, da je Šeniat izbrojio one slučajeve, u kojima ne treba nekome selama nazvati, jer se iz toga razumijeva, da je u protivnim slučajevima nazivanje sealma vjerska dužnost, o kojoj treba ozbiljno i zrelo promisliti te svoje mlagje kao i djecu u mektebima i u školama o tome naročito poučiti. A i osim izbrojenih slučajeva imade ih naravno još, koje će svaki razuman čovjek moči usporegjavanjem uočiti, kao na primjer, neće niko pozdravljati pehlivane na konopcu, verglaše i druge muzikante, za v rirm e nji­ hovog sviranja, glumce na bini i tome slične, pošto te i take poslove Šeriat ubraja u igru, koja jt protivna ozbiljnosti. Prema tome se može naći i za druge izbrojtane slu­ čajeve sličnih primjera. Sad ćemo koju progovoriti u obće o pozdravu, premda smo i prije govoreći o selamu na više miesta ra­ di izbjegavanja jednoličnosti i kod selama upotrebljavali riječ pozdrav. Pozdravljanje spaida u pravila uljudnosti sviju naro­ da i sviju vjera. Svrha mu j? svugdje jedna, samo se u formi i načimi razlikuje. Vele da je u arapskih kršćana bio običaj staviti ru­ ku na usta, u jehuđija izdignuti jedan prst, u mejusija nakloniti se, a u drugih .Arapa riječi:: B o g Te poživio! (»Hajjalkellah«) - - znak pozdravljanja. Danas toga imade jo š mnogo više Jedni se po­ zdravljaj dizanjem ruke do čela, do usta ili oboga; drugi skidanjem kape. treći savijanjem šije ili naklonom, sagntivši se. Za neke vefle čak, da i jezik isplazi ii se moraju nosovma dodirnuti. U nekim je prigodama pozdrav sa­ mo ustati, ako si sjedio, te prama starijem smjerno stati a da ne trebaš ništa izgovoriti Pozdravima opet koji se riječima izgovaraju, nema ni kraja ni koraca1. Ovi se po nekad i izmjenjuju sa novima je r mogu i zastariti. K od nas ih ima dosta u našem, a i u stranim jezi­ cima. Ima ih kojima oe može reći đa su i lijepi a to su narodni pozdravi: Kako si? - Zdravo! Pomozi B o g ! Bog te pom ogao! AlJah emane ! Snbah šerif hajir o’sum ! D obro ju tro! Lahku no ć1 itd A ima ih i pomazujućih, a ovi su se najviše raširili megju bolje stojeće slojeve kao: Sluga ponizan! Sluga pokoran! ili latinska: Servus!, za tim: Klanjam se! Djeca najviše pozdravljaju starije sa: Ljubim ruke! a ovi najobičnije odgovaraju1: Živio! — Bravo! - Aferiim! dtd. K o ne pozdravlja ubrajaju ga u neuiljuidne i neo­ tesane; & kad se dva znanca susretnu a ne pozdrave s\ zaključujemo, da su megjusobno zavagjenii i ljuti. Naprotiv kad nas neko pozdravlja, osjećamo na nas voli i da o nama imadle povoljno i lijepo mišljenje. Ima slučajeva, pa sti nekoga pozdravio, ali ti ovaj premda je tvoj pozdrav uočio ili čuo, nije ođzdravio, a to iz oholosti ili kakvog drugo© uzroka. U takom slu­ čaju nastaje pitanje, da li bi ti trebao ovoga drugom prilikom pri susretaju ili sastanku prvi pozdraviti ili ne. Jedni kažu d!a ne trebaš, jer je krivnja kod onoga, pa jer je on dužan ispraviti, a drugi svjetuju postojanost u uljudnosti, pa vele, pozdravi T i vazda pa ćeš protivnika s tim moralno osvojiti, jer lijepa riječ i gvozdena vrata otvaia! ba ii U ovakom slučoju kod seuana je pravilo, da ga tre­ 'vani, da se izbjegne svadjia i razmirica, pa ćeš se sa Itokim m ije i ipominiti, a Musliman je dužan vazda na­ stojati d* znuinivanja zavagjenih! Iz gornjeg smo razumili, da pozdravljanja imade mnogo različitih, ali da je značenje selama megju svima stalo na n j« c&ičnijem mjestu, pa sm o g a dužni što više čuvati i m-gjiusobno širiti, a kloniti se utapanja u koje­ kakve tugje izmišljotine i preko noći nastale za trajnosi ueviieđne novotarije! Zgodno je rekao Hazreti Lofcman svome sin u : »Sin­ čiću, kad naigješ pokraj kakvih ljudii, ustrijeli i'h sa is­ lamskom strijelicom, a to je sa Seta mom !« Divan je to pozdrav! F.sselflmu alejkum, ve rahmetuillahi ve berekjatuhu! m Muhamed G ju g u m ija : Na rastanku. Pod prozorom ja sam stajo, T i na njemu sama bila, A oko nas ljetne noći Širila se tamna krila. Za vrhove zelen-gora Na zapadu mjesec sjedo I zrakama Krvavijem Ljubio ti lice blijedo. Oko srca mene steglo, Na usnama riječ stala.. �B roj 17., 18., 19. i 20. .BISER4 Morali smo rastati se, Pre, neg si me upoznala Ko putnici iz daleka, Tek koji dan skupa bili, A1 tim bliži, što srodniji Osjećaji nas prelili. Mene dužnost vodila je Na daleke, teške pute. Gdje osobna svaka miso Mora mriet sred zbilje krute. »Ja odlazim, Oprosti m i ? ! “ Srčana si vrlo bila! »Budi sretan 1* kroz noć tihu Mirisna se riječ prolila. 1 ja gledah krvav mjesec, A1 oči mi vodnjele su 1 na lice, sa prozora, Vrele suze kapale su... met • Abdul Haziz CaviŠ : Istok i Zapad. Koliko se je puta već mnogi pitao, zašto se narod ove lijepe zemlje ne slože i šta ih smeta, da se megju sobno sporazume i u prijateljskim odnošajima žive. jo š uvjek traže učenjaci društvenog života i istražuju svjet­ ski filozofi jedino sredstvo, koje bi ih osposobilo, da najviše božije stvorenje, ljude, opet združe iz njihova neprijateljstva, da njihovo nastojanje sprijatelje i da općenje izmire, tako da umirč i da megju njima zavlada ljubav i poštovanje. Naši su profesori svjetske mudrosti i društvene nauke doduše već ozbiljno na tome radili u vremenu, gdje se milijuni ljudskih bića pokazuju kao divlje živo­ tinje. Oni jo š nijesu na koncu, da prestanu razmišljati o ovome pitanju, još im nije uspjelo, da ga povoljno riješe, premda nalazimo u tome, šta je božija mudrost zaključila u više stotina godina, najbolje riješenje. naj blagoslovljen iji put. Zar ne vidiš, kao što nalaže mu­ drost Islama i drugih vje:a, da se pojedini u rodu ljudstva imadu megjusobno potpomagati bez razlike vjere, nacije i rase? Tako nam Kuran zapovijeda Tko jednu dušu ubije, ne iz odmazde ili radi toga, pošto je uništavala na zemlji, smatra se, kao da je pobio sve ljude; ali ko spase jednu dušu, smatra se kao da je sačuvao sve ljudstvo (sura 5, 35). Ova izreka kaže, da se neprijateljsko postupanje prema jednoj jedinoj osobi, izuzam kao kazna zakona ili u ratu ima smatrati, kao da je uperena proti cijelom Strana 273. ljudstvu, a da je spas jedne jedine osobe isto tako, kao da spasiš cijelo ljudstvo. Mogu li se ljudi još uže držati, još više jedan za drugog zalagati ? Unatoč ove Božije zapovijedi otuđivanje je naroda ina zemlji jo š više poraslo; neće, da se upoznaju i izbjegavaju jedan drugome, onda se sudare i biju se. 1 to neće prestati, prije nego se svi ne povrate božijoj naredbi, koji je ljude stvorio i zap vjedio im, da jedan za drugog jamči i da se megjusobno zalažu, i da se ni jedan jedini ne približuje neprijateljski drugome, kao što je On propisao, da se onaj kazni, koji se susreće s drugim neprijateljski bez razloga. Ovdje leži razmi­ rica. Vrlo je velika žalost, da istok i zapad ili drugim riječima Islam i Evropa već više stotina godina živ.rastavljeni. Jer radi toga. što se ova dva svijeta nijesu megjusobom sporazumjela, prouzročilo je ratove, svagje i mržnju; listovi su svjetske povjesti puni toga, a nj hovi se tragovi pokazuju u ovim današnjim dan >vima. Ako slijedimo porijeklo ovoga razdvojenja, doćemo natrag do davno minulih dana, u rano jutro svjetske povjesti, u oluju sedmoga vijeka kad je iz zapletaja sudbonosnog vremena i njegove bijede niknuo Islam, da hađ 6lago svjetlo na one ljude, koji su se nalazili u neprestanom boju Siromasi i tlačeni megju Arapima bili su p. koji su u novoj vjeri našli temelje brat­ stva i spasa. Tako su se kupili niski oko pejgambera, dok su ga vladari u ono doba tira ski i najžešće pro­ ganjali slam, prilagogjen duševnim i moralnim potre­ bama zapadne i srednje Azije, krčio je sebi put. Čim je više ra sta i, tim su veća bila proganjanja Islama od strane vlastodržaca, koji su se pobojali, da ć t izgubiti upliv na narod. Ebu Sufjan, vogja Koreiša, odbije Islam, pošto je držao ispod svog dostojanstva, da ispovjeda istu vjeru, koju ispovjedaju njegovi robovi. Kao i svaki veliki reformator, bio je i pejgamber izvrgnut proganjanju i krivom tumačenju onih, čiji je položaj bio uzdrman radi oslobogjenja po njima pod­ jarmljenih naroda. Ova su se kriva tumačenja proširila tokom vremena od istoka na zapad i našli plodnog tla megju dostojanst ženicima Rima čija je moć poči­ vala samo na neznanju mase, koji su proklinjali griješne i negriješne za cijeli život, vladare i knezove proga­ njali, i čija pohlepa za vlašću nije poznavala granica. Nauka se je Islama nalazila u pravom protuslovlju sa interesima istočno-rimskih vlastodržaca, ona je Šta više ugrozila njihov upliv. T ako nastave boj izrugavanja i izopačivanja, koji je p očeo na istoku i tako polože temelj bedemu, koji dijeli nesavladivo istok od zapada. Poslije po prilici l 1/, stoljeća pregje sudbina ljud­ stva u ruke dvojice moćnih v lad ara: na zapadu Karla Velikoga, a na istoku u ruke Harun-ai-Rašida. Njegova je mudrost postigla bolje razumijevanje izmegju istoka t zapada. Kad je patrijarha od Jeruzalema poslao Karlu Velikome lcljuče sv. groba, dakle postupak koji ga učini poglavicom kršćanske općine, zamoli Karlo Veliki Harun-al-RaŠida. da zaštiti kršćanske hodočasnike u �Strana 274. JBISER“ erusalemu. Za unapregjivanje zajedničkih odnošaja da­ ruje Harun Karlu glasoviti sat od osobite ragje i čudno­ vatog mehanizma, prvi sat sa kucanjem, kojeg je vidjela Evropa. Kakve bi obilne plodove donio ovaj prijateljski odnošaj, da nije zahvatila mržnja u srcima naroda duboka korjena, koja j« mržnja proizašla iz krivog tumačenja političke i socija'ne važnosti Islama. Ova umjetno hra­ njena mržnja trebala je samo malo, pa da se zapali velikim plamenopi. Njezin su neposredni i strašni re­ zultat bile križarske vojne. Ne da se poreći, da su se usprkos prolijevanja krvi i ljudskih gubitaka, kao što su ih ovi ratovi pro­ uzročili, istok i zapad time približili. Pred očima s e j e zapadnjaka razvila bogata ljepota istoka. Zapadu u otkriveno mudro vlada je njegovih vladalaca te njegovo bogastvo znanja 1 mudrosti. Prvi je put upoznao zapad uregjenje i stanje istoka i naučio ga cijeniti. Da su bili pisci onoga vremena pravedni i odvažni, da Islam, predoče onako, kao što je u istinu, onda bi ljudstvu zaštedili mnogo bijede i žalosti. Zašto nijesu učinili Islamu, Što je p ravo ? Zašto ga niiesa opisali kao sistem, koji unapregjuje pravdu, obrtnost, trgovinu i znanost? Zašto su zatajili istiuu oa Islam svakome dozvoljava, da se naslagjuje na ljepoti života i da uživa svjetske stv ari? Vjeran visokim tradicijama državno umjetnosti, koje su naslijegjene od velikih halifa, k*o Ebu Sek ira H arun-al-Rašida i Sulejmana I I , i vrijedan aasl .egjene tolerancije, koju je pejgamber iza sebe ostavio, bio je Muslim vazda pripravan, da dijeli sudbinu sa sudbinom dravih branitelja prava i slobode, bez obzira na ra^liKu vjere i rase. Državnici, koji su osnovali savez izmegju Njemačke i Turske, poučili su dobro Evropu. Dali su snage istini, da Evropa — premda je rastavljena od Azije brdima i morskim tjesnacima u stvari nije n šta drugo, nego poluotok Azije. T o su državnici, koji su sjetili Evropu, da je Azija kolijevka čovječanstva, i da su Azijati i Evrop­ ljani blizanci, premda su povoljniji uvjeti za razvitak ovog osposobili, da onoga natkrili. Savez Njemačke sa Turskom nije bio samo jedan sjajni uspjeh državne mudrosti, nego u isto vrijeme dobra pouka onim narodima, koji su istok podjarmil i islamske zemlje oharali, dok su napisali na svoj bajrak slobodu i civilizaciju. Turci sada podsjećaju u savezu sa Njemačkom svijet na ono vrijeme, kad je nekoć G jafer, sin Ebu Talibov, pejgam berov rogjak, sa ostalim iseljenicim a izvukao mač, da se bori na strani kršćan­ skog k ralja od Abesinije i njegovih vojnika. Njem ačko-turski savez sačinjava, ne obazirući se na njegovu političku važnost, ne samo temelj harmo­ ničnih odnošaja izmegju Kršćanstva i Islama, nego je od najveće vrijednosti za budućnost obaju naroda — jedne budućnosti, koja će nositi žig političkih, znan* Broj 17., 18., 19. i 20. stvenih a naročito ekonomskih odnošaja obiju rasa. kad se jednoć uspostave normalne prilike, cijeniće se u velike i poprimati njemačke napredne metode i n je­ zine tečevine na svakom području od šarolike smjese islamskih naroda, pošto Muslim posjeduje — usprkos današnjeg poniženja i momentanog raspada, našto ga je osudio niz povjereničkih okolnosti, prirogienu ljubav za slobodu 1 napredak, koje imadu svoj izvor u Kuranu. „Tim es" je donio nedavno članak pod imenom „Budući rat sa 40 milijuna" iz pera jednog ruskog političara. Iz brojne premoći entante nad centralnim vlastima zaključuje pisac, da će ententine sile samo snagom brojeva zavladati svijetom i da će druge narode potisnut sa zemlje. T aka su proračunavanja u stanju, da samo otkriju dalekosežne osvajalačke osnove, koje goje njemački neprijatelji. Pisac je jam ačno providio istinu, da će se u idućim bojevima sile Njemačke — s obzirom na savez — ogrom no povećati silama nje­ zinih islamskih saveznika. Da dokažemo pomutnju Tim eso vcg članka, upozorujemo na to, da sveukupni bioj iznaša po prilici oko 300 milijuna, od Čega otpada većina na Aziju i Afriku. Ovi zadivljujući brojevi obuhvataju narode, koji stan'iju u najplodnijim i najbogatijim kraj vima, u sjevernoj i srednjoj Africi, M aloj Aziji, Arabiji, Perziji, Siriji, Afganistanu, Indiji, Kini, Rusiji (evropskoj i azij­ skoj), ja v i i Filipinima. Njemačka, naš veliki saveznik i prijatelj, sigurno je svijesti a velike uloge, koju će igrati u budućoj povjesti ovo ogromno bratstvo naroda, skopčano zajedničkom vjerom, koja čini svakog poje­ dinog odgovornim za sigurnost i si >bodu cjeline — jedan važan princip islamske nauke — čim se jednom oslobode pritiska i budu u stanju, da posvete svoju energiju svom ekonomskom i političkom položaja. Da bi izbjegli pogibelji, koja im prijeti, postale su Rusija, Francuska i Engleska prema islamskim rasama u zadnjoj godini tolerantniji i susretljivi. Ali ovim zakašnjenim znacima susretljivosti neće uspjeti, da zado­ biju srca već dugo gnjećenih i ponizujućih nacija. Da izataje svojim islamskim podanicima stanje stvari i pravu istinu, širi ententa svoju literaturu laži i huškanja proti Turskoj i njezinim saveznicima po cijelom azijskom svijetu. Ovim se sredstvima služi m tenta, da spriječi zbliženje ovih rasa. Premda nikomu od nas nije dato, da predvidi dogagjaje, nadamo se, da Muslim, kome sviće zora pre­ poroda, neće dozvoliti svojim tlačiteljim a, da ga tjerajkao marvu, da im izvojšti pobjedu. Ovu nam nadu opravdavaju dogagjaji, koji su se zbili tokom ovoga rata. Vidimo, kako na pola probugjeni muslimanski vojnici ostavljaju neprijateljske redove 1 prelaze Nijem­ cima, kad su saznali za džihad i za savez halife sa Njemačkom. Stoga nastojmo, da n svezi s našim njemačkim saveznikom podignemo duševni nivo onih stotina mili �Broj 17., 18., 19. i 20. Strana 275. ,BISER1 juna, da ih učinimo korisnim članovima njihove općine i vrijednim saveznicima prijatelja halife. Prve su pretpostavke za postignuće ove požel ne svrhe megjusobno razumijevanje i poštivanje, d o .čeg a se može dospjeti temeljitim proučavanjem megjusobnih karaktera, intelektualnih i socijalnih uvjeta, običaja i načina življenja. Oba saveznika moraju biti probugjeni u megj usobnoj vjeri, tradiciji i povjesti. Nije dosta, da vlada sporazum samo izrnegju njemačke i turske vlade. Ne samo mase naioda^nego i vlade moraju doći u doticaj. U konstitucionalnim je zemljama narod država Prom atrajm o sada ulogu, koju će u buduće igrati halifova vlada, kad bude radila mašinerija onog ogrom ­ nog carstva u potpunom redu. Kad Turska bude već jednom u stanju, da svoja moćna vrela razvije, poći će pomoću saveznika naprijed orijaškim korakom i zauzeti položaj najvećeg značaja u svjetskoj povjesti. Napravila bi linije, koje pružaju kolosalne trans portne mogućnosti prema ruskim, perzijskim i egipat­ skim granicama, te bi ove linije iz ekonomskih razloga produljila kroz Perziju prema Belu ;žistanu i Indiji. N a­ pravila bi jaku flotu i izgradila bi uporišta na obalama Crnoga mora i Perzijskog zaljeva Kad sve ovo učini, mogla bi na prvu vijest baciti ogromnu vojsku prc’ Crnog mora u istočnu Evropu ili preko Sueskog kanala u Egipat ili preko Perzije u Indiji. Jedna savršena, jako uregjena organizacija u azijskoj Turskoj, koja r ispolaže sa 2 milijuna tursko-arapskih vojnika, mogla b< o sla '1 t mnogo rusko područje i Egipat". mNafija Sarajke: T e m e . XV. »Paketi.« Za vrijeme balkanskog rata odmah u susjedstvu, da se ne bi pokušavale kakve nedopuštene manifestacije ili pogranične upadice, uprava je poduzela bitne korake za očuvanje reda. Pozvana je pričuva u službu. Obiteljske okolnosti nijesu djelovale, da neko ne bi išao na odregjeno mjesto. Tako se u jednom našem gradu sakupilo dosta voj­ ske »iz prijeka« iz monarhije. Zauzimali su škole i druge javne zgrade. 1 sve se spremno držalo na nogama. U čaršiji se motale gužve vojnika ispred dućana, razne dobe, raznog izgleda, raznog jezika. Kupovali su za sebe voća i potrebite stvaii, a dosta ih se vidjelo s parama. Neki bi gdje u gostioni zasjeli i da popiju što Ali je, prema množini vojske, inače vladao veliki red. 1 vojne i civilne vlasti ulagale su sav trud, da se taj red uzdržava što bolje. U z to se pazilo - naravno i na drugo kretanje vojnika, da ne bi koji činio što preko svoga vojničkoga poziva ili propisanih dužnosti. - Sve su se nastramljivosti strogo kaznile i svuda se nametala najstrožija kontrola, koja bi iz zapažanja danas-sjutra stajala svemu u kraj. Tako se je primijetilo, da jedan vojnik odnosi na poštu svaki dan po jedan paket i nekuda ga šalje. Kuda će toliki paketi? Svaki dan, - to nije šala. Javilo se podčasnicima, javilo časnicima i vojnik se uzeo pod pasku. Stariji se sve više interesirali za to iz sumnje, da nije po srijedi kakvo uhodareinje. Paska nad vojnikom utvrdila je, da on zaista svaki dan šalje po jedan paket daleko, na nepoznatu adresu. Sumnja je dostigla vrhunac. Pa će jednog dana uhvatiti toga vojnika za ruku jedan viši časnik, upravo u času, kad je na pošti predavao paket: - - S to j! šta je u paketu? Vojnik se malo zbuni. Časnik mu naredi, da pone­ se pred njim paket u kancelariju. Vojnik posluša* Tako se za malo nadje paket pred krugom časnika na ocjeni. O tvarajući ga, nagagjali su, št b i u njemu m oglo b ili? A kad su otvorili, m malo su svi izne­ nadili: u debelom papiru bilo je više puta zamotano nei oliko komada kruha i komadić mesa, nekoliko kraj­ cara i kotnad krpa. času ic su se zgledali jedan čas megju sobom . A unda su prizv ili vojnika i ipifcii g a: kud i to šalje? Kući, odgovori vojnik. Svak' dan tako; zašto? Je st, svaki dan šalje, kazao vojnik, u mjesto gdje ga je u radu zatekao poziv mobilizacije i gdje su mu u najveće, siromaštini ostali žena i dvoje djece, nijesu imali čim platiti pođvoza, da otud d ogju. Pa ako se m i ne pobrine za njih, b o ji se, da mu djeca ne nastradaju. dadnu po nešto, pa im pošalje. Ovdje su mu se našla dva dobra uruga, koji mu J e li ti to teško? - - Nije. Bravo, vojniče! pohvalili ga časnici. A u večer sakupili mu megju sobom lijepu svotu novaca i obradovali ga sjutradan, da ne m ora više pa­ titi ni on ni njegova porodica. — Ali da im i opet pošaljem nekada paket? zamolio vojnik. M ogao je slobodno, — više nije bilo sumnje. XVI. Patent. Nove praktične stvari i stvarčice su srazm jerno sku­ pe, pa bi po našemu mišljenju m ogle mnogo jeftinije biti. Je r mnoge druge stvari, otprije poznate, makar d-.i im je izrada skuplja, začudo se jeftinije prodaju od ovih, što na novo izbijaju. Ako to kažemo trgovcu, brzo nam se opravda, da �Strana 276 Bro, 17, 18., 19, i 20. „BISER" je nova stvar skuplja za to, što je »p a t e n t«. A starija, ako je taikodjer patent? — M ože da se sada jeftinije pro­ daje, pošto izumitelju nosi — mnogo raširena — isto toliko prihoda, koliko i s početka, dok se je skuplje, a manje prdavada. — Izumitelj dakle vuče dobru korist? - Sve bolju , što mu je izum savršeniji. Je r, ako ga nitko ne pretječe, može ustaliti cijenu svome izumu i vazda ga prodavati skupo. Patent! Izumi novog doba! Kako se o tome kod nas malo piše i malo zna! Da se ne čuje štogod više sa strane, ili da na nekim od tih bezbrojnih izuma ne vidi­ mo napisano »Patent«, mi bi sm o o njemu vrlo malo znali. V đ o m alo, makar da smo oštrouman narod, koji bi se tijem m ogao puno okoristiti. K ako?, neka nam to rekne jedan nadobudnik u društvu: Da lakše hodam, udario sam gume na topuke cipela T o je . patent. Da mi ne spadaju čarape, imam pateaitpodveze, a da mi čvršće stoje jaka i mandžete, imam patent-pule na 'košulji. M jesto obične šibice patent? spravu, kao bijelu kutijicu u džepu, koja »sama kreše, sama vatru daje.« Da lakše znam koja su doba, nosi** patent-džepni sat sa bronzicom, koji kuca. Naravno da imam i patent novčarku, patent pero, patent kabanicu, patent-ručnu svjetiljku za noći, .patent samokres, patent olovku ii t. d. i t. d. Makar da vidimo, da danas ljudi imaju e patent, što se tiče užih potreba, ipak nije to jo š ništa . ma pa­ tentima, koji se odnose na tehnička1 pomagala u p o s l o v a n j u. Tih je bezbroj u gospodarstvu i inuustniji, a i u športu. I uvijek izbijaju — jo š uvjek se zamjenjuju staru pomagala novim praktičnijim i posve nova isfctvljaju. Olakšava se njima čovječji napor u radu, pribavljaju se više ugdnosti i povišu je .napredak i blagostanje u prvom redu - naravno one zemlje, odakle izumi-patenti po­ tječu. A kako i ne bi, kad društvena organizacija naroda u tim zemljama (u prvom redu stoje Amerika, Njemačka i Engleska) mnogo ulaže u strukovnu spremu i provo­ đenje izumilačkah ideja. Ulaže, je f jo j se to isplati veli­ kim prihodom od patenata. — Sito, valjdla su patenti skupi? — upitao je neko iz društva? Kako koji. Jedni se prodaju državi ili velikim tvorničarima, jedni se daju pod zakup, a jedni i sami prave. Neki se istave na nagradu, na raspisane natječaju, a neki i vlastitom pobudom (što u nas narod rekne, da legne Švabo potrbuške i izmisli). Izumitelj napokon može biti i nestrukovrtjaik, bez više naobrazbe (najmanje je inžinjera izumitelja), sam o tada mora svoj izum dati sigur­ nom strukovnjaku na ispitanje i usavršavanje, pa ga tek onda prodati pod »patent«. Ovakovi su onda patenti ćifluci i sto puta bolji nego ćifluci. Evo prim jera, kakav dobitak nose: Mala sprava za zarezivanje olovki, što je naša djeca iz osnovne škole kupuju po tri i po pet novčića, jest jedan izum — patent. Ovaj patent donio je svome izumitelju u prvi mah deset hiljada kruna. — M i tu spravicu poznajemo i čvrsto smo uvjereni, da ju je i od nas svako m ogao izumiti. Kad ovako neznatni, sitni patenti daju dobar dobi­ tak, zamislite istom šta daju veći, kad se na prim jer izu­ me novi strojevi. Dobitak od takovih patenata je od sto­ tine hiljada, do miliona, do dva, do tri miliona kruna. Izumitelj s jednom dosjetkom postane bogat za sav svoj vijek. Istina, za izume je potrebno poliadjanje što više tehničkih škola, naročito strojarskih, koje država treba da podupire. Takvi stnikovnjaci — ne izazivajući za­ visti kod drugih - imaju vazda svoj redoviti hljeb od svoje struke i prije svojih novih ili nadopunjenj« starih izuma. A kad im Božijom pomoći sune u glavu koja nova izumilačka ideja, nijesu više patenici kao naši drugi či­ novnici, nego sa sjaj nm dobiteima mogu m nogo učiniti za se i za svoje bližnje u gospodarskom, prosvjetnom i kulturnom pogledu. — M akar da patenti daju milione — oglasi se neko iz društva — naš svijet na njih ipak blesasto gleda; je­ dino sto za njih daje svoje zadnje krajcare. Možda je tako, ali b i moglo biti i interesovamja za patente, kad b i ko makar i kraće izložio u jednoj po­ pularnoj radnji važnost izuma, kakvih sve ima izuma, o je poznato koliko je koji patent donio prihoda izu­ mitelju. kako se izumljuje, kako se dolazi do patenata i t. d Ako ko poznaje ovakvu statistiku na kojem zapad­ nom jeziku ili koju uputu za predhodnu naobrazbu, to prevesti — makar temelj da se za sad udari. A možda je ko u stanju iz toga i pobudljivu priču isp re sti. . . Slobodno - - tema mu je tu. S ak lb K orku t: Baja laži, bau, bau !...*) Tu zlanskom m u ftiji. — Interesantne i značajne pojave izbiše ovih dana u hrvatskoj štampi i javnosti. U doba, kad cijelim svijetom odjekuje krilatica o samoodregjenju donosi .Hrvatska Straža" vijest, da je „na ovogodišnji uskr­ šnji ponedjeljak kod ljubljanskog biskupa dra B. Jeglića održana posebna anketa za misionersku misao na *) Ovaj je članak imao izaći u 15. i 16. dvoboju „Bisera8, ali je tadanji cenzor našao za munasib da ga zaplijeni, jer da „čini učin prestupka proti javnom miru i redu8. Budući članak ima vrijednosti naročito u sadanje doba, mi ga ponovno dono­ simo kao n a š e o t v o r e n o p is m o na ulema-medžlis i sve vjerske predstavnike. I mi velim « »Baje laže, bau, bau«. Uredništvo. �ftroi 17.. 8 . 19 i 20. ..BISER' Balkanu sa strane Slovenaca i Hrvata". Dr. Jeglić je biskup Slovenaca, za koje odavno znamo da bacaju novac u kašice, na kojima piše: ,Z a pokrštenje bos. hercegovačkih muhamedanaca". S loga nas ne čudi ni ova anketa o misionarstvu na Balkanu. Bilježim o je samo kao interesantnost. Nu značajnija j.e nakana hrvatskog biskupa Dra Mahnića, koji u članku „Zvanje hrvatskog naroda" ra­ zvija ovu m isao: „Stojim o na pragu nove dob?. T e ­ žište svjetovne politike prelazi od Zapada na Istoka; a tu, kako pokazuju svi znakovi, n a m i j e n j e n a j e h r v a t s v u u l o g a n n l i k na onu, š t o s e o z n a ­ č u j e r i j e č i m a ,,a n t e m u r a 1 e c h r i s t i a n i t a t i s“ ( b e d e m k r š ć a n s t v a . O p. p . ) Otvaraju nam se novi vidici, a pred nas kao da stupa božanski Sp asi­ telj s riječim a, koje u svoje doba upravi učenicima: „podignite oči svoje i vidite njive, kako su već bij le za žetvu. Koji žanje, prima plaću i sabire rod za život vječni" (Iv . 4, 3 5, s .) N j i v a na I s t o k u d o z r i ­ j e v a . A tko će biti prvi, koga će Gospodar poslati n a k a t o l i č k u ž e t v u i s t o č n e v j e r e a k o ne o p e t n a r o d h r v a t s k i , koji neposredno megjaši s Is'okom , koga uz to s istočnim narodima vežu v* krvi i jezika? Eto narode hrvatski, na naumu pror vidnosti u savj' tu je Trojednoga Boga (haša ve kjella!) zaključeno, da preuzmeš megju rogjenom braćom, koja bijahu krivnjom kobnih slučajeva kroz tisuću god’ ia podijeljena, poslanstvo ujedinjena." I splitski list „D an" što stoji pod pokrov^ eljstvom biskupa M ahnića reče d a j e s a d k u c n u o čas k a d t r e b a i s t a k n u t i z v a n j e , što ga je ProviU nost namijenila Hrvatima. Objašnjujući to zvanje piše rečeni list: „Rusija je bila zaštitnica „svetog pravojav lja" na Balkanu", dakako iz političkih ciljevi. Sad je taj lanac pao i balkanski su narodi slobodni d a p o s t a n u o n o , š t o s u i p r i j e b i 1 i — k a t o 1i c i. Hrvati su u 9 vijeku pokrstili Srbe pak je zgoda da im sada donesu i katoličanstvo." Dalm atinski list ne zbori izričito o nama muslimanima, nu kad ne može trpjeti kršćanske sekte, samo se po sebi razumije da bi i nas želio obratiti. Nu što je zaboravio naglasiti , D a n ‘, izvršio je jedan s v e u č i 1 i š n i p r o f e s o r u s r e d s r e d i n e — h r v a t s k o g s a b o r a . Ime mu je Dr. Pazman, a pripada stranci Dra Franka, koja veli da stoji na na­ čelu „baška vjera, a baška narodnosti." Ovaj je profe­ sor koračilo malo dalje od gornjih biskupa, pa je iz­ jav io : „Onaj bog (kako ga muslim shvaća) j e k r i v b o g , i d o l . Jedan je pravi Bog i stvoritelj, kome se svi klanjati imamo. M u s l i m a n i s u i d o l o p o k l o n c i , oni su b e z b o ž n i c i i ja ih k a o ta­ k o v e ž a l i m " . Dr. Pazman je irtina pokušao zabašuriti gornje riječi, pa je i ovdašnji «Hrv. Dnevnik«, donio umirl.ivo saopćenje, nu „Hrv. R iječ" je nakon te izmotacije donijela uvodnik, u kojem je dokazala da je 271 Pazman ispravio stenografski izvještaj i na taj način dreko „Hrvatske" — mistificirao našu javnost.' Eto tim i takim je duhom zadojen hrvatski kler, tim i takim osnovama Jiizlazi se na javu u vrijem e, kad se iz petnih žila nastoji ostvariti narodna koncen­ tracija. Mrka kapa, zli bilježi. Slabi izgledi, jer taj i taki kler je jak, vrlo jak faktor u javnom životu na slavenskom jugu. T r e b a li n a g l a š a v a t i d a j e t o n a j z g o d n i j i j a z z a t u g j i ml i n ? ) . O, tom nek razmišljaju oni, kojih se to tiće, a mi ćemo da oprav­ damo naslov članka, jer bi i on (poput uskličnika u prikazu Dža'bićevj memoranduma) mogao biti predmet diskusije. „Baja laži bau, bau “ govore naše matere pri zabavljanju djece, mičući prema njim a ručnim prstima. Neke to čine u šali i kad hoće da razvesele djecu, a neke opet kad hoće da ih preplaše i umire. Kako koja mati i kako koja djeca. Propaganda nije stvar za šalu, naročito ako je dobro organizovana. Ako je jo š i protežirana, onda je pravo pravcato strašilo. U Sarajevu je tu skoro bilo zborovanje mnogih biskupa i profesora. Bi li to moglo imati kakve drugo značenje osim ju bilarn o ga? Kod nas se. a žalost, ne vodi briga o ovakim sastancim a a kamo ii da se poduzimaju sredstva za obranu od poduzeća, kao Što su ona, što ih gore istakosmo. P ro ­ paganda Ia?i, a niko da opomene i bar rekne bau, bau! Sve nam je razgragjeno, nigdje centra ni oslona Sve nam je herdžu — merdž. I što je jo š gore, niko se i ne miče da ovom mrtvilu učini kraj. Da napravi­ mo jednu usporedbu. Dr. M ahnić krčki je biskup, dakle veliki crkveni dostojanstvenik. Nu to mu nimalo ne smeta da rukovodi cijeli mladokatolički pokret, da organizira srednjoškolsko gjaštvo i nadzire rad raznih kongrega­ cija. On ima vremena da piše knjige, saragjuje u raz­ nim novinama, drži predavanja i na razne druge načine učvršćuje i širi katoličku m isao. Izdaje reviju «Hrv. Stražu*, patron je „D anu" i Bog zna kojem jo š listu kam! U Hrvatskoj i D alm aciji ima stotinam a M ahnića po svim strankam a i na svim pozicijam a. Rade perom, zborom i tvorom. Izdaju silesiju brošura i periodičkih pa dapače i više dnevnih listova. Nit im sm eta rat, nit se tuže na narod. . Pegledajte ih ovdje. Dr. Štadler, starac od osam ­ deset godina jo š i sad propovjeda i piše knjige. K ap­ tol mu izdaje „Vrhbosnu", a on komanduje u „Hrv. Dnevniku", za kojim poseže mnoga i mnoga islamska ruka i ručica. Jednog je travničanina odgojio za po­ m oćnog biskupa i sad Dr. Šarić nastavlja njegovo djelo. Piše rasprave i članke, pjeva nabožne pjesm e, propo­ vijeda i — h o d a n e s a m o o d v a r o š i d o v a r o š i n e g o i o d s e l a d o s e l a . I stotine ga drugih po­ mažu: rade i bodre, tješe i razgovaraju. Dr. Štadler po­ diže gimnaziju i bogosloviju, sagradi silesiju crkava i �Broj 17., 18., 19. i 20. .BISER1 Strana 278. otvori <Jva sirotišta. T ri četvrtine katoličke intelegendje što zauzima razne položaje u našem sutstvu, upravi i školi prošlo je ispod njegova „terdjaha", a njegovem je Zaslugom malo travničko predgranje Dolac dalo većj broj inteligencije, nego li cije la islamska Bosna. Jeste li promatrali njegove p ro c esije ? Zar se ne moramo do­ bro zamisliti gledajući u one vrpce raznih kongregacija, što se lepršaju na prsima gjaka iz osnovnih i raznih srednjih škola? Ko im ih metnu i zadjenu, ko vodi račun o tim m ališanim a i starijim 'm drugovima? On Dr. Štadler i njeg ovi gojenici. Parćon i njegovi — ženski p o m a g a č i, što d ogjoše isprijeka i l i i h o n s a m o d g o j i . Naše „dame* sa keja mogle b se koji put zabo sti svoj n o s i u sastav ovih prccesija 1 vidjele biše da se njihovi .id eali" kite kokardama kongregacija i prebiru brojanicam a. Vidj» le t i se da se ovi .id e ali" ne stide svoga, nego samo nama mraze naše. U tom i jest jezuitski s i s t e m. . . A kod nas? Ulema- mežilis nema nikakova lista niti se ko od njih sad bavi perom. Nikud r e hodaju, niti su i u kakvu dodiru sa narodom. Take su nam i muftije. Niti pišu, niti započinju kakvu akciju. Ohagji koji mekteb i gradsku džamiju i — B og te veselio. Nit se sastaju nit se zdogovaraju, a kamo li da n k o vode odgojem naše srednjoškolske i d’ uge omladine. Ko od njih može i dovikati Dru Šariću, da i ne spo­ minjemo Dra M ahnića i njegovu mnogostranu < # latnost. U prošlom broj „Bisera" prikazano je djelovanje propagande na fronti i iza fro n te , pa da ridimo hoće Ii se maknuti bar sad, kad im je iznešena pred oči široko zasnovana ak cija Dra M ahnića i drugova. Ljudi Božiji, mislite li vi o našoj budućnosti i kako zam išljate dužnost prema svom sa svih strana ugroženom elementu?*) Ideja o osnutku „Muslimanske M atice" iznešena je evo već ima tri mjeseca, a vi o njoj ne izdado te jo š ni okružuice, kamo li da ste akciju dovršili i ovu plem e­ nitu i prijeko potrebitu instituciju priveli u djelo. Ovako dalje ne ide. Mi s m o ugroženi to sigurno i sć mi vidite pa kako smijete od Bo ga propuštati dan za danom ne mičući se i ništa ne poduzim ajući? M aglajliću, zar nije vrijeme organizovanju; zar može i sm ije biti bez opširnijeg zdogovera? Zar smi­ jem o drijem ati? Govori i po duši kaži, može li ovako i dalje ići! Reci ja bijelu, ja crnu; progovori pa makar pesim istički. M aglajliću , baja laži, f au. b a u !.. A. Hifzi, Bjelavac: Hadžimerešovi zapisci. I. Sterilitet mašte. Literarna vjetrenjača skreće se! Raznoliki vjetrovi pusu; sad s desna, sad s lijeva, a kiša o d o z g o r. . . Knji­ ga je zaklopljena, je r materijalizam vlada. Danas je bolje sjesti na Bašćaršiju pa prodavati g njilo voće nego pisati knjige! Pa nije ni čudo, da se malo piše! M alo se piše novo, originalno, a m nogo štampa strano i nevaljalo; — mnogo čita, a pisci pružaju ruku za komadićem kru­ ha, da mu ga kramar udijeli. Umjetnik je stiskao pero u ruku i g le d a . . kipar je uzeo dlijeto u ruku da razori ono što je stvorao, je r nema više svijet ukusa. Don Kvišoiovi savremanioi ustali su, metnuli n a se oklope. . . Njihovo vrijeme! Pogjite samo kroz Sarajevo, otigjiite na Ilidžu i Pale; sjednite u željeznicu i putujte. Predstavite se: književnik, pa vidite kako će te proći! Nema para! Slab je to zanat! »A molim Vas, što ste V i?« — Trgovac krpama. »A V i?« Trgovac sa »švercovanom robom«. »A V i?« Agent. Molim, šta prodajete i koga zastupate? Pogleda Vas čudno i odgovara:: »Trgujem sa svačim ! E to : zamjena, trampa, onako »Tausch« — tumači Vam jo š i njemački, da ga shvatite. »Ali u nas se ništa ne može dobiti — velite mu Vi a on se osmjehne, pa poda lakonički: — Svega i m a ! . . . Hoćete finog engleskog štofa, Šihtova sapuna, ulja, masti, kože, konca, cipela . . . Imate li masti? »Nemam« — odgovaram. — Imate li išta u trampu? »N em am . . . « Šutnja. Razgovor na drugoj strani: . . . Vagon masti, tri šib ic a . . . »Nudim pedeset vagona šljiva . . . « Kroz otvorena vrata čuje se razgovor: Jedan glas: S duhanom sam dobro prošao, a sada idem u Hercegvinu. Drugi glas: Tam o se kupuje šećer i knjuipčari u Dalmaciju za pravljenje vina, pa bi Vam prodao 8 me­ tara. *) Da misle o našoj budućnosti ne bi mirne duše gle­ dali gdje rapidno propadamo i nv ralno i m aterijaln'’. Prim jedba uredništva. Nastaje šaptanje, vagjenje novčarka i plaćanje. Voz ide dalje. Eto za što nema književnika. Zavladao »šverc«, pa možda i oni »švercuju« . . . �ftroj 17-, 13 > 19. i 20. Strana 2 79. ..BISER*' Prije rata, u an<o »dobro i blaženo doba«, kad su se i onda ljudi tužili »da se teško živi« bilo opet za knji­ ževnika nezahvalan posao pisati, jer nije niko plaćao bez junaka i bez sadržaja sastavljena od misli i pojm o­ va. T o j priči htio sam dati n o v e l j u d e i postaviti ih u novi svijet. Razm išljao sam, kombinirao, ali opet ni­ za taj rad ni prebijano paire, a oni koji su bili honori­ sam ništa napisao. Nisam sm io »zagristi«. Zatim sam se vratio prošlosti i vidio i tamo na­ tražnjaštvo . . . K o izgorjela kuća, koja nije .bila osjegu- rani - recimo od »Matice« ili kojeg društva, to su mo­ rali biti »bolji« . . . I onda je jedan književnik m orao sjediti za stolom po gcdine, da napiše knjigu, pa je bio honoriran sa 300 K do 900 K. A honoriralo se po retku 6— 10 (slo­ vom deset) helera! T o je onda! . . . Eh blaženo ono » o n d a « !. . . D a sračuna-mo! Nekad se moglo kuipiti za deset kruna: 1 košulja, 1 gaće, 5 pari čarapa. Danas! A honorari? Pogledajte skorašnji natječaj »M ati­ ce«, ili sjednite i napišite šio u koji vladin list, koji »do­ bro honorira«, pa ćete dobiti 6 — 8 helera po retku A to sve ne će iznositi ni onoliko, koliko će vam liamal uzeti što će Vam kofer izvaditi iz kupea i donijeti do h o te la. . . Eto što književnici ne pišu! . rana, ko m jenica protestirana, koju rtemiu tko iskupiti, jer .su žiramti. postali inzolventni, a dužnik nije ni mislio ju p & K ti. . . Lteraimd kompas se okreće .. . Na mom stolu stoje razni nacrti; mojih najboljih djela puni n :jl;e p ši misli, puni zamašitih osnova za bu­ dućnost a mene spopala zbilja — zbilja da ne snizi obrok kruha sto g a n a karte d o biv am o . . . Sterilitet mašte! M isao je jaka, jača od m oje stva­ ralačke snage; uzvišena kao alem u kruni, koji s pobožnošću indijski svećenik meče n glavi Brahm i i ta misao pokreće me, muči me da stvorim nešto veliko. A onda kao satrven odložim rezignirano pero na papir, na ko­ jem sam napisao: »Sad nije zgodno vrijeme . . . « A stinu niti sam što zamislio, niti sam što izradio doli o\ koliko zapsaka. A to vam je i sve što je Hadžemeres iz sebe ostavio, kad je o tišao da prospava zimski sa-;. Iz svoje biografije. A književna bussola titra. Za čas bi rekao, c.o će se smiriti, a onda se stane jo š brže okretati. K ao da je nekakav jak magnet privlači. Jake i velike ideje pokreću književnu bussolu, ali pisac sto ji više nje i ne smije da zaplovi pučinom. Eto uzmimo tako. J a uhvatim jednu ideju, pa je slijedim. Hoću je da metmem na papir i gledam oko sebe. Smijem li to napisati? Da me krivo ne-razume . . . O sta v i!. . . Proučavao sam rat, psihu njegovu, bilježio doga- O a nije za javnost, nego sam o za moju orijen ta­ ciju, ili za one, koje bi zanimalo, da znadu tko je Hadžemereš. Kad bi bilo m oguće svačiju košulju viditi i svakom čarapu svući s no ge; opiti škrice i ulizice, dobrotvore okititi počasnim znakovima, a ženama obe­ ćati, da se nikad njihove tajne ne će saznati, ja bih toga jo š mnogo o sebi napisao. P a kad bih sm io sa imenima i s dokazima riješiti zagonetku spletenu o poroka dru­ štva, onda bih rekao i o sebi istinu. gjaje i sravnjivao govore svih velikih odgovornih dr­ žavnika i htio prodrijeti u bitnost sadašnjosti, u biće o- A ja sam o tomu razm išljao. M islio sam izdati u novinama sve ono, što sam opazio u životu, ali bih za to m orao imati podobar fond, koji b i me m ogao zaštititi od noga, što se oko mene zbiva. Nu da se tp napiše i reče trebao bit, izmisliti drugi jezik i drugo pismo, da te napadaja. Za to će se ovdje baš najm anje naći istine o tome Hadžermerešu. niko nerazumi. Tko je zapravo o n? Gdje je i šta je ? P o g ji megjiu ljude za frontom, razgovaraj sa oni­ U M ostaru kažu kad se tko razlju ti: Neka udari ma, koji dogju s fronte na dopust, slušaj njihova pripo­ glavom o zid. Ili drugačije: E to glave, eto čoše! Ili: vijedanja, čitaj njihova pism a; — piši njima — čitaj iz­ Glavom o kamen! vještaje i traži ono: što sve p o kreće. . . e Hadžermereš jednom uđrio glavom o »čoškast ka­ men« i razhiio glavu. Onda uvidio da je kamen tvrdji, Tražio sam megju ovim ljudima sasma n o v e 1 j upa i on okrenuo drugačije. zaista oni s t a r i postali d r u g a č i j i . Nešto blizu, d e, novi svijet, pa sam ih nalazio. Nisu n o v i , ali su nešto što nema pravoga početka; b e z i d e j e bezlično i nestvarno okupljalo me u takim časovima. Pa sam za­ mislio jednu veliku priču - staru koliko je zemlja stara, Jednom mu otac kupio čizme, crvene čižme, koje sc sada nalaze u muzeju. Njemu se nisu svidile, pa je počeo plakati, da mu otac kupi cip ela A šta se d ogo­ d ilo ? Otac uzeo šipku, pa- po nogama . D rugi put �Broj 17., I8.t 13. j 20. .BISER' Strana 280. Hađžermereš htio mjesto »dimija«, lijepih ođ atlasa dimiija čakšire s tozlucima, da ide sutra na bajram na Ijuljaljke u Ričinu, ali i sada njegova želja nije ispunjena. Stap je natjerao volju drugoga. Hadžermereš uzrastao, i »oteo se« . . . Postao slo­ bodan, ali uvijek kao prokletstvo nad njim je šiba u zna­ ku opomene stajala. Te se šibe bojao on, pa i druge upozorivao na šibu. A vidio je i oko sebe: bez šibe nema zapta ni ureda!. . . Možda će ovo tko krivo shvatiti, ali ja mu ne mogu pomoći. Možda se danas niko neda biti, ali tim gore po nas, jer u ovo današnje doba nije čudo. Ali je onda dru­ gačije bilo! Znate li šta o Hadžermerešu? Jeste li ga vidili u Mostaru na šetalištu, kad dcgje već u dva sata za one ljetne vručine i sjedne na klupu, da bilježi ko će prvi iz­ biti . . . Jeste li ga vidili u Kl ja je, kako čeka ko će najpijaniji otići, ili u »Bristolu«, ko će lampe udunuti? . . . Jeste li bili u Sarajevu na »korzu«, kad on krajem proleti, da vidi jesu li oni svi »stari« i one vječto iste »frajle«. koje Ju sb poznaje jo š iz plesne škole? Ili ako ste išli na Ilidžu mogli ste gia viđati tamo gdje se kupi svijet da pogje na Vrelo Bosne. M ogli ste se s njim upo/’i . Travniku pred večer, na Baš-Bunaru, ili u noći u hotelu, u čitaonici, u ig račn ici. . . Mogli ste ga tn irti u ured­ ništvu »Bisera«, »Gajreta«, nahmetl »Behara«, »Vakta« •Zemana« i drugih listova čiji su smrtni o štar sahra­ njeni na zajedničkom groblju »propalih ideja«, koje nije narod razumio. Bik) je mnogo prilika da doznadete nešto t> Hađzermerešu, pa jo š i danas nije kasno. Pogjite tamo na rob­ lje gdje se odmaraju od književnog rađa naši Lvđib:. Mirze, Ekremi, Edhemi, Avde, Fadili, Osmani i drugi, pa ćete naći kraj Karanfil agima mezara i Hadžermerešov, na kojem stoji nakrivljen nišan kao u Nasrudin efendije, a na njemu piše: »I ja legoh ovdje megju žive zako­ pane oduživši se svome narodu«___ Mahate glavom i ne ćete, da idete »mrtvim« bar fatihu proučiti! A vi ako baš hoćete da dozmaite otigjite šemsudinu, koji jo š živi i ako je on h a s t a , pa nek vam na Ilidži polagano šetajući ispriča žvot Hadžer­ merešov! Ne ćete ni to, a vama eto urednika »Bisera« pa će vam reći: »Ah ništa, bolje da o njemu ništa ne zn ate «. . . . O Hadžermerešu je pisano u »Pantinim zapiscima«. o njemu zna Fehim i Hamdo, pa se potrudite i napišite vi njegovu biografiju, a on ne će, jer ga više nema. A posljedno što je napisano bijaše: . . . »Najdalji sam sam sebi i ako u meni leži neprocijenjeno b lag o * Ja to nijesam umio prodati, niti unov­ čiti pa g a nosim sobom, neka trune u grobu . . . « U septembru 1918. m fa lk : Pregled turske književnosti. (Nastavak.) Treći odsjek. O pad anje od Muhameda III. do Abdul-Medžida. 1600. 1859. Pregled. Sa početkom 17. vijeka počinje postepeno opa­ danje političke i književne visine osm anlijskog carstva. O svajanja jenjavaju ; pored slabih Sultana moćni su Veliki Veziri i Janičari. Jednu svijetlu stranicu u ovoj epohi čini Veliko-Vezirstvo petorice iz KOprola (1640.—1710.) i vladanje plemenitog sultana Ahmeda III (1699.— 1730.) pored koga stoji njegov otmjeni Veliki Vezir Ibrahim Paša. U 17. vijeku sijaju jo š dva pjesnička i me na; Satiričar N e f i i »koga niko nije mogao prevariti u 'akrdijaštvu i prljavosti ‘ i kralj pjesnika N a b i, poslije Baki a jedan od najboljih turskih liričara, pored koga se r alaze i dva proročka pjevača i čudotvorca H u d a j i N ia poslje ovih slijedi u 18. vijeku strogo filo­ zofski A d e n i i posljednja zvijezda staro-turske lirike mističar G a l i b . U 19. vijeku spom inje se elegičar I se t Mola. Jo š je jadnije stanje sa epikom ; romantički ep obraduje neznačajne degađaje; alegorično ep osvjetljava jo š jednom G a l i b - o v u „Ljepotu i lju b a v "; Listorički ep je zamuknuo posije A a d i r i s - o v e dobre »Kra­ ljeve knjige" ili se zamuljio u nebitne kronike. Sve više i više uzima moć nebrojena množ na dervifekih, janičarskih i prosjačkih pjevača. Proza se raduje slavnim učenjakom H a d ž i H a l f a i istoriografom S o l a k - Z a d e . Državne i svjetske kronike, istorijske i književne biografske zbirke teku dalje. I. Pjesništvo. 1 Lirika. Ljubavni Divani: N a d i r i . Vejzi. Haleti. Nabi Galib. Izet Mola. Filosofski D iv an: A d e n i. Mistični Divani: H u d a j i . N i a z i . Elegija I z e t M o l a : Strpljivi. ' N a d i r i , vidi niže kod Epike. H u d i j i ili upravljač duša (umro 1628), za pravo \eliki Šeih M a h m u d od Skadra, rodio se u Sivrihisaru u Anadolu, postao je candl. juriš na M e­ dresi (velikoj školi) u Jedrenu (1 670.) i zatim je svoga učitelja zastupao kao sudac u Kairu i Damasku, zatim je postao muderrizom (učiteljem^ na Ferhadiji sa 30 �Broj 17., t8 „ 19. i 20. jM s n r Strana 281. jaspri dnevne plače (1675.). Tada ga prepade jedan N a b i ili Proročanski ( 1 6 3 0 - 1 7 1 2 ) , zapravo Jusan sa paklenim mukama, poslije koga se on posveti suf E f e n d i, došao je za vlade Muhameda IV. u skromnom i mirnom životu. Poslije običnog prečiščenja Carigrad, te on tu prati kao tajać pisar svoga zaštit­ duše imao je pojavu i drugo lice. God. 1693. ode |u nika svemoćnog Mustafu Pašu u Moren (1684.), a po­ Skadar gdje je vršio trostruku dužnost: Kao propo sije njegove smrti poduzima hadžiluk u Meku i Medinu vjednik, tumač Kurana i pripovjedač. I malo i veliko te se sklanja u Haleb, odakle ga opet pozva u Cari­ je išlo njemu te je njegova ćelija javno sabiralište, grad posljedni Veliki Vezir Kuprili da mu bude kao gdje se nikom ništa nije na žao učinilo. Njemu su sastavljač molbenica. N a b i dobi dva bogata mjesta dolazili najveći dostojanstvenici bježeći od srdžbe sul- “ i umrije u starosti od preko 80 godina. N a b i , jedno­ tanove. ..K jullijat" (Sakupljena djela) H u d a j i n a glasno priznati kralj pjesnika svoga doba, je u slvari sadržaju: 1. jednu poučnu pjesmu. Nedžatul-garik“ najbolji nemistički liričar 17. vijeka, te se odlikuje samo(Spasenje propadajućega), stihovani kometar za 20 staln »šču. Osim njegovog vrlo sadržajnog »Dfvana« ajeta u Kuranu; 2. „llahiat" ili skup mističnih himna, spjevao je on još dvije poučne pjesme za svog sina Ibni svaka sa po 220 ili rimovanih, ili nerimovanih strofa, Haira, naime Hairbad« (G radja dobroga) i »Hairije« to su uzdasi pobožnosti i ljubavi prema Bogu kao što (pridodatak do bro g a); to je jedna, u dva dijela napisana, su ih pojedi derviši pri svetom kolu; 3. jedan „Divan" vrlo vrijedna nauka o odgoju i obuci, koja se završava koji se sastoji iz 350 mističnih gazela. — T reba do­ lijepim opisom Carigrada. Nadalje je napisao osobito dati jo š neke kronograme i više propovjedi. ; kitnjasum jezikom jedan životopis Pejgam bćrov, koji je jo š V«izi počeo; studiju o Meki i Medini: »D ?r obaju Ha l e t i ili zanešenjak (1 5 6 9 .— 1630.) zvani A z m i Zade (Asmijev sin), prošao je od svoje 20. godine lako najveća učiteljska i kralja pjesnika i piše „Saki-nam e" (P janačka zbirku pisama i glava u sudačka mjesta. On nosi ime jedan dobar , D ivan", jedan knjiga) u slavu vina, jed^ raznim djelima. V e j z i iii onaj što sluša savjete (1561 — 1628.1 zapravo M u l a O v e j z i B i n M u h a m m e đ ; bio je prisjednik najvišeg zemaljskog sudišta Anauolskr ; a zatim sudac u raznim gradovima, naročito u Sk piju. gdje je bio sedam puta suspendovan i postav an i najposlije umro. — Pored više nedovršenih proznih djela k oja su istorijskog i moralnog sad ržaja ostavio je iza sebe jedan „D ivan", zbirku pisama i sanovnik koji na usta 25-torice velikih vladalaca govori poli­ tičke savjete koji su mu se u san pojavili i njega poučavali o uzrocima od kojih ovisi sudoina država i naroda. svetih mjesta«, i jednu izmjenu pisama. Njegov -Divan« ima 96 slavospjeva AJlahu, Pejgamberu, Halifama, Sulta­ nima, Velikim Vezirima, Šeihasnu i t. d., 700 gazelu. 260 četverurednih stihova, 300 dvoredaiih, mnogo zagonetki i jedru pripovijetku u stihovima. Treba dodaci jo š jedan per/iisL Divan pored niza turskih kasida i monogr«*ma. A d e : . Adenski, il: Rajski (umro 1763.), zapravo Ra i b P ; š a , je posljednji znameniti Veliki V o ir osman jskog carstva (1755.— 1763.), koji z\ ovo uč nio liku korist. Ništa manje nije on poznat i kao p:s:-x i pjesnik Njegov filozovski »Divan«- je rijetka turska lirika n'is'ima 150 gazela i više kasida, a nekoliko t monograma i glora. Cesto puta se spominje njegov slavopoj Ahmed Paši, načelniku Bagdadskom ; za pjesnik.> h i 00 mesnevija dao je Ahmed 20.000 groša, .-akle za svaki stih 100 groša (tadanjih 50 dukata). Osim toga je A d e n i uredio jednu ogromnu autologiiu ■Sefmr.-fT- N i a z i ili Molećivi (umro 1699.), zapravo M u­ h a m e d Š e i h el M i s r i (Egipatski), sin jednog der­ viša iz Soganlij« kod M alatije; on 20 godina provodi skroman i tih život, kao učenik slavnih Šeiha, te po­ staje mudrac i čudotvorni Šeih u Brusi gdje su ple­ mići i narod hrlili u njegovu ćeliju. Radi njegovih pro­ povjedi i »adi njegovog up iva vrijedio je kao politički opasan te je bio jednom prognan na otok Rod, a dva­ R a g ib ; (Brod Z nanja-Zeljnoga); to je bogati, bez reda učinjeni izbor 258 arapskih odlomaka, većinom dogmatićkog i fiiosofsieog sadržaja. Od njegovih istorijskih djela valja spomenuti dva prozna djela: »O svojenje B ag ­ put poslije toga na otok Zemnis. On umire u Brusi na glasu kao buntovnik i svetinjak. N i a z i je napisao jedan mistični „Divan"; mistično prozvo djelo: „Sto ­ lovi saznanja i otpadci doročinstva": zatim razlganje mnogih mjesta u Kur’anu, Božjeg imena, znak straš­ nog suda. U posljednjem znaku on naziva Isa a. s. .sv jetlom unutrašnjeg uvjerenja i božanske istine koje će (svjetlo) preteći i zavladati vanjsko naučno uvjere­ nje i vremensku istinu ili ljudski razum koji uvijek Ima pravo, te će tim ono (svjetlo) postati zora jednog Mevlevija kod Novih vrata. Jo š kao dječak uživao je G a 1 i b obuku i razgovor sa istaknutijim šeih ima. l T 24. godini on je već pripremio svoj lijepi »Divan«, a u 26. godini napisa svoju odličnu a le g o rtn u pjesmu »Ljepota i ljubav«. Zatim je slijedio generala od Mevlevija na putu u Koniju i vrativši se u C arigrad otpoče svoj skromni i tihi život. God 1790. imenovaše ga Jejhom tekije u Ga* »ovog besmrtnog života." dada« kao slikru istorijške predstave, i *Persijski mirovni ugovor«, kao uzor diplomatskog stila. G a l i b ili Savladivi (umro 1795.), rogje.i )t u Ca­ rigradu kao sin jednog kudnuszena (koro/ogje) u tekiji lati, čije je troškove dodjeljivao Selim III. iz poštovanja prema pjesniku. Sultan je uostalom, taliko volio G a 1 i bove pjesme, da je naredio da se pjesnikov »Divan*- pre­ piše u divnom rukopisu čija je pozlata koštala 300 du- �kata. G a 1 i b je bio u m ilosti kod sultanije Val ide, koja mu sagradi Mevleđistekiju u Kasimpaši, te je 1794. tamo pozvan. Slijedeće godLie Od pogje na hadžilak u Meku i umrije vraćajući se u Damask. - G a I i b, koga su nje­ govi suvremenici nazivali Pobjednikom, je zaista naj­ istaknutiji pjesnik svoga doba, a svojim mnogobrojnim pngodnicaima zaslužuje i is'orijsku vrijednost. Njegov »Divan« se sastoji iz tri dijela: prvo, 105 kasida i -pje-. sama-prigodindea; drugo, 550 gazela u 200 kraćih, pje­ sam a; treće, aiegorički ep »Huzu ve Išk« (Ljepota i ljubavV Megju K a rd a n a su osobi o poznate: druga »Xasida o mjesečini posvećana Sultanu Selimu, »Kasida proljeća« posvećena Šerif Effendiji u slavu g eg o v e nove kuće na Bosporu. Od gazela treba istaknuti one, koje opjevaju horove i redove derviša, a i one pjesme o lju­ bavi, veselju i vinu. G a l i b-ov aiegorički op »Huzu ve TŠk« se usporedjuje sa T a z 1 i-evim »Ruža i leptir« svo­ jom samostalnom obradom staro-perzijskog sujeta. O :■& je napisao čisto u stihovima (3000 mesneva); opisi su čedni i umjereno dugi; mnoge slike su sasvim nove; lirska mjesta su prepuna pjesničkog žara. Alegorijska lica su živo prikazana: Ljepota je Dragana, L j u b a ili Amor je Dragan, Ljubomora njegov prijatelj: Lcuj-a ili riječ, provodadžija; Djevičanstvo dadilja. Divljenje, dvorkinja, i t. d. I z e t M u l a (ili Časni, umro oko 1360.), zvani i K e č i - Z a đ e . On je sin jednog carigradskog esarač.i, te je dospio da bude vice-kancelar osmamii; ko.- unrstv ipođ Muhamedom 11. (1808. -1838.). On p: de u nemi­ lost i prognaje ga u Kešan. - N jegov'»Diva:.1 nrvi koji je b io odštampan, umjesto da je prepisan, izdade prva turska štamparija u Carigradu (1834.)> 4J svome progonstvu on spjeva jednu dugu Tužaljku, »Strplji­ vog-, u 7.000 mesneva. Da bi nadopunili tuce najbolj 'i divana ovog od­ sjeka mabrojaćemo i druga četiri: A l t a j i, vidi niže kod Epike. N e f i i , vidi niže kod Didaktike. Vehbi 1645.). Bi u i 17 , 18 „B ISER I Strana 282 S u m bii U i- Z a d e (sin tiacinite, umio K j a n i Svršeni (umro 1791.), tajnik divana, iz Tokata, koji u svoje Kaside i Gazele smiješa takodjer i »Šarki« (popijevke). 2. E p i k a . N a d i r i : Kraljevska knjiga. A t t a j i : Peterac. . G a 1 i b : Ljepota i ljubav. ^ F a z i i : K njiga žena, N a d i r i ili Rijetki (1572.— 1626.), zvani i Abdulgani-Zatđe, bio je. učiteljski kandidat pod velikim HodžaSeacleddtr-om; kasnije je sam postao učiteljem na raznim 19 i 20 školama, te je radio kao sudac i Kairu, Jedremima, Cari­ gradu i Galatii, a zatim ko sur -ic Višeg Zemaljskog Su­ dišta Anadolskog i Rumilijsk^g. Na godinu dana pred smrt povuče se od dužnosti uslijed bolne tromosti, kojoj podleže u 54. godini. Njegov drug, pjesniik Attaji, al^vi ga kao »dragi kamen svih ljudskih vrlina, biser zakono­ davne slave (Turske)«. N a d i r i je iza sebe ostavio Kalemije« (Slavospjev peru) i jedan potpuni »Divan« Ali on je najpoznatiji kao pjevač kraljevske knjige u svo jo j »Šahmame« Sultana Osmana VI. (1618.— 1622.), u .2000 mesneva. Ali ta knjiga ima više istorijske vrijed­ no st- nego ojesničke. A t t a j i , ili Darovatelj (Lahke ruke), (1853.— 1635.) zvani i N e v -i-Z a -d e , rođen je kao sin jednog učitelja prinčeva u Carigradu. Dosta je Studirao i bivao sudac u raznim mjestima. Tek što se je vratio u rodni grad, umro je u 52. godini. — K ao pjesnik A t t a j i je, kao i H a 1 e t i, diidaiktički epski pisac, jer su o bo jica dali jedan potpun peterac. A t t a j i - e v Peterac ima: 1. »Sohbetulebkjar« (Razgovor rnladh žena), 40 primjera vrline; — 2. Hefi-šuan« (Sedam sudova), gdje opisuje sedam po■.uda božanske ljubavi od sedam m ajstora skromnog ti. 3. N efaiul-eš’ar« (Dah cvijeća), 20 dahova ili novih primjera vrline; — 4. »Saki-naroe« (Pijanička ’njdg-a), vješt'na himpovanja u 25 odsjeka; to je pored R e v a n i najbolji đšret«, a završava 'kajanjem i mistič­ nom pri ii anicm terevenke na nebesku svečanost; vrije ±v su diko .i opisi Zabomih dvoraca na Bosporu i Ana do­ nji. 5. »Divan« sa 150 gazela, sa čatvenorednim sti­ hovima, krongramima i pojedinim mesnevama. A tt a j i je isto tako i is oričar ili jo š više b io g raf; on je na­ stavio arapsku »Knjigu o amemoranu« od TaškopriZade i to od Selima II. do Murata IV. (1566 - 1630.) sa 1100 biografija od ulema, vezira i Šeiha. G a l ib , vidi kod Lirike. F a z i l ili I z v r s n i (umro 1816.) Orner Tahir Pašo iz Akke. Postigao je čast gospodina od Divan;:, dok je njegov nećak Nuri postao sekretar poslanstva u Parizu. Njegova »Senan-nama« (knjiga žena), jedna duga pjesma o dvostrukim ženama, je neka vrsta gale­ rije slika, u kojoj se opisuju žene od 35 narodnosti. Ći•avo -djelo lima više psyhološke i etičke vrijednosti nego li pjesnička, ne oskudijevaju ni u moralu. Kao uvod služi toj knjizi jedna naivna, čisto osmanliijska »vještina voljenja«; kao završetak je strogo reali­ stički opis jednog turskog ženskog kupališta i sar­ kastično nabrajanje velikih neugodnosti bračnog stanja. Od 35 slika navesti ćemo ove: hladna Indijanka, Okretna Perzijanka, svježa Etiopljamika, besprijekorna Arapka, strasna Španjolka, morina Stambulka, tankoćutna Grkinja, osvajalačka Gjurgjijanka, krjeposm Čerkeskihj?., divna Poljakinja, kristalna Njemica, poholljiva Ruskinja,! kifnjasta Francuskinja, ružičasta čistnica Engleskinja,1 neobuzdana Amerikanka \ �Broj 17., 18-, lQ- i 20. 3. „BISER* Didaktika H u d ai j ;i: Spasenje Propadaj ućeg. A t 1 a j i: Sedam su'dova. N e f i i : Strijele udesa. N a i b i : Građenje Dobra, N a b i): Piridođatak Dobra. H u d a je , vidi g ore: Liriku. A t t a j i, viidi g ore: Epiku. N e f i i, ili Korisni (umro 1635.), zapravo O m e r E f e n d i, rodom iz Erzeruma, je poznati pjesnik Hvale i pogrde ipod Muratom IV. (1622.— 1640.), čiju je naklo­ nost on uživao. Ali kad je jednom, upravo kad je Sultan počeo čitati »Strijele Sudbine«, udario grom upravo do nogu Sultanovih, pjesnik bi najednom prognan sa dvora. Ali g a naskoro pozvaše natrag, sva mu nisu mogli zani­ jekati duhovitu šalu. N e f i i dogje opet u milost i u službe, dok jedna gruba satira na Vezira Bajram Pašu ne zapečati njegovu sudbinu. Dozvolom Sultano­ vom zatvori uvrijeđeni vezir pjesnika u jednu daščuru u sarajim a, tu ga dade udaviti i njegov lješ baci u more. — N e f i i je jedini veliki satirik staro-tursike književ­ nosti, neusporedivo duhovit, ali često puta bez mjere razuzdan. Njegovo pero je umočeno u žuč i b k io N je­ gove satire, koje je izdao pod imenom »Strijele sudbine«, su jedre ii silne i, kao ipolitički sudovi o svim važnijim ličnostma njegova doba, maju trajnu vrjeđnosi. U n"> govu »Divanu« gazele su manje vrijedne, dok su u kaside izvrsne, oso bito one na Ahmeda I. N a b i, vidi g o re : Liriku. 4. D r a m e nema. (Svršiće se.) Husein Mehmedaglć : Bajram. M jesec se pomolio i provirivao kroz oblake, a blaga ljetna noć vladala. Poslije kiše, sve je izgledalo pomlagjeno, osjećala se priroda svježa i jaka. Pjesm e i svirke čule se sa sviju strana. Po čaršiji katane i gostione bile burne. Iz njih je prodirala pjesma i veseli glasovi. Od dulje šetnje osjetim malo umornosti u nogama i svratim se u park, da se spustim ha jednu klupu. U parku nije bilo nikoga. Klupe jo š bile vlažne od kiše. Ugledam da na prvoj klupi neko sjede Nijesam odmah mogao prepoznati ko je. Malo bolji pogledam: bio je moj, jo š iz djetinjstva dobri prijatelj M ustafa. „Oh, to si ti M ustafa! — kliknem — Akšam h a jr-o la ! Šta si sam ? “ „Nijesam sam. Imam svoje misli, s njima se raz­ govaram - — odgovori M ustafa nekako tužno. „A šta to misliš i razmišljaš to lik o ?1* — upitam ga. * _ 0 nama, o Muslimanima sam razmišljo* — odgo­ Strana 283. vori brzo Mustafa i uzdahnuvši pogleda u nebo. Ja ga samo pogledah. Znam, nije mu o bičaj dvako uzdisati, biti sam i upuštati se u kakve dublje misli. Pogledah ga bolje. B aš tada m jesec rasvjetli tamni park, a ja vidjoh u Mustafinim očima suze. T o me dirnu. Htjedoh ga upitati šta mu je, što suze teku, a on progovori. r Da ! 0 nama sam razmišljao prijatelju. Oh, duša me boli za moju braću i sestre. Evo nastao bajram . I kakav b a jr a m -------- ---- ? Bajram , da se pije i lije. Izišao sam malo da prohodam. Progjoh kraj jedne gostione. U njoj se čuje pjesma, huka, galama vriska i psovka. Pogledah kraj zastora na prozoru. Sve naša braća, naši mladići od petnaeste pa do dvadesete godine, posjeli kraj stola puna pića, pa piju i proljevaju. Pogledi su im mutni, tijela slabunjava, prsa upala. U potleušici se širi dim od duhana. Oni sjede pjani, jedan se naslonio na ruke, a drugi mu pruža gotovu cigaretu i zove ga, da zapali. Treći kuca o sto i viče „G ospoja, j t š deset fla š a !" Za drugim stolom jedan se nagnuo drugom i nešto mu oso^o priča, a svaka drnga lije č kletva i za njom psovka. Za trećim stolom jednog poljevaju vodom, da se razabere. Vrata ne mi­ ruju. Trijezni ulaze, pjani izlaze. Smuti mi se pred očima i brzi krenem. Dogjoh do druge gostione. Isti prizor. Pred ovom stoji nekolicina dječaka, pravi je djece, dvanaest trinaest godina i ogledaju se strašivo na stranu, bi li išli unutra samo na jednu čašu, dok ih jedan stariji viče: „Hajde, šta se m islite! Neće vas nitko p o ' ierati**. Oni se konačno odluče i sa stra­ hom stupaju u „kafanu". zagušljivu od duhana i vonja alkohola. Nagjoh še kraj treće, četvrte gostione. U jednoj sile dvojica starijih nekog sasvim mladog mom­ čića, da popije čašicu rakije vičući mu: „Popi, nije otrov. Niko ti zla ne misli. Nije gorko, nego sladi malo. R akija će ti otvoriti apetit za je l o !“ M ališan izvali oči i drhtavom rukom lati se čašice, prinese ustima, pine i brzo je povrati, ispljuvavši a pri tom opsova, rekavši da mu lažu, da je rakija slatka. Udarim kroz mahalu. Na prozoru nekoliko cura, a pod prozarom dvojica stoje, jedan priča o peštanskom životu, o madžaricam a, kako su lijepe i inteligentne, kako se znaju snaći u društvu, drugi priča o kafanama i životu vojničkom , raskalašenom društvu. D jevojke na prozoru se samo smiju i po koju dobace. Šta bi drugo? Mlade su i zdrave, a krv vrije I srce želi razgovora, pa kakvog bilo. A do muških stoji, da ih povedu u razgovoru k plemenitijim osjećajim a, ili ostavljaju nad ponorom. Na kraju ulice, u jednom tamnom kutu, opazih jednoga gdje šapće drugome. „O tac jo j je zaspao. Ona je rekla izaći. Ako mi slaže, ubiti ću je - — i pri tome opsova. Ljuljao se je na nogama. I onaj drugi u čak širama, izgledao je pjan, ali se vješto držao. Oh, to ti je b a j r a m! ? T o su naši blagdani! Za to je bajram , da se pije. da nove žrtve padaju, da se zarazuju i da propadaju i fizički i materijalno. �Strana 284. ,BISER' Ah, kamo roditelji, kamo majke i očevi, kamo naš odgoj, kamo m i ! ? — i opet je teško uzdahnuo i zašutio. Tišina zavlada. Meni su se redali pred očima velikom brzinom birtije, slabunjavi mladići, puni stolovi, vreva, galama i psovka, pa nevina djeca i djevojke po mušebcima, koje čeznu za lijepom r ije č i. . . Vjetar puhne. Pogledam Mustafu. On je šutio. Sve se je čulo njegovo dihanje. Pogledam mu u oči. M jesec je rasvijetlio park i ja opet spazim u krupnim i crnim Mustafinim očima suze. „Ja idem kući" — reče Mustafa i naglo skoči. Doviknuo mi je jedva čujno Allah em anet! i nestalo ga iza drveća. Ja sam dugo gledao za njim. Učini mi se kao utjelovljena bol, kao skrajna rezignacija, prokrada se tu ispred mene kroz park kao svijetla traka mjesečeva, zbijena teškim valovima mraka izokola, da tu časovito i s mnogo dojma jače odsine, pa da onda brzo klone negdie za grmom na svježi busen i jaukne, pa tiho proplače, prigušeno zajeca, a suze, od srca trgane, kab rosa samo kapaju. . . m I NARODNE UMOTVORINE. § S r g p j* Beg Ljubović i zagorkinja vila. Vilu ljubi beže Ljuboviču, Vilu ljubi četiri godine Kad je peta nastala godina, Pita vilu beže Lju boviću: J d Boga ti, prebijela vilo, Sa mnom spavaš četiri godine, A na mojoj prebijeloj ruci, Jošte mi se nasmijala nisi ?** Progovara nagorkinja v ila : „Bi li se ti beže nasmijao, Kad bi t ’ ko god oteo gjogata ? T i si meni oduzeo krila, Oduzeo krila i košulju, Pa ne mogu mlada poletiti, S toga sam Ti tužna i žalosna". Na to se je beže smilovao. P a jo j dade krila i košulju. Kad se vila krila dograbila, D ograbila krila i košulje, Prhnu ona nebu pod oblake, O sta mlagjan beže Ljuboviću. N jega vila iz oblaka viče: „Čuješ li me beže Ljuboviću, Izvedi mi sina Sulejm ana, Ako želiš, da ti se povratim11 Broj 17.. 18., 19. j 20 Prevari se beže Ljuboviću, Izvede jo j sina Sulejm ana. Uze vila svoga milog sina I odnese nebu pod oblake, Osta snužden beže Ljuboviću. Zakukao iza svega grla: „Varaše me Turci i Kauri, Niko mene prevarit ne može, Osim jedna prebijela vila". ,Š$lS Biserdžik. Ahmed-paša i ljepotica Mejra. Kad umrije beže Ali-beže, Osta mlada Ali-begovica. O sta mlada su devet sjeroto. Sve sjerote po hizmetu dala, Sina Ahmu u mekjtebe dala, Šćerku Mejru dajidžama dala, Dajidžama braći Allagićim’. Malo vr’jem e ni dugo ne bilo, Al’ umrije Ali-begovica, A podraste M ejra ljepotica. Nju mi prose na četiri str a n e : Nju mi prosi paša Ahmed-paša, Pa je prosi beže Ljuboviću, Jo š je prose age i spahije. Dadoše je paši Ahrned-paši. Kupi svate paša Ahmed-paša, Tri hiljade kićenije svata, D ovedoše Mejru ljepoticu. Tri su dana svadbu provodili, Kad četvrto jutro osvanulo, Njlha dvoje u džerdek svedoše. Kad su bili na mehku dušeku, Vedro bješe, al se naoblači, Iz oblaka munje poletješe, A u kulu paše Ahmed-paše. Pita paša ljepoticu M ejru: „Čijega si roda i p le m e n a?’1 Govori mu ljepotica M ejra: „Ja sam kćerka bega A li-b e g a ; Naša mati sjerota ostala, Pa je naške po hizmetu dala, Mene mladu dajidžama dala, Dajidžama bezim’ Atlagićim', Sina Ahmu u mekjtebe d a la 1. Kad to čuo paša ihm ed -paša, On mi veli lijepoj d jev ojci: „Ja sam t’ bratac Mejremo djevojko! Ako sam te mladu poljubio, Svaki bratac svoju seku ljubi, Od milosti i od m ilovanja". im B iserdžik. �ftfo] 1 18., 16 , i 26. Strana 2ŠŽ>. „BISER* LISTAK Islamski svijet. Dogagjaji na Kavkazu. Pred nekoliko dana iznenadi armensku koloniju u Švicarskoj jedna depeša njezinih sunarodnjaka, da se je već osnovala prva nezavisna armenska vlada, i to sa znanjem i dozvolotn turske vlade. Ova je vijest zvučila jedva vjerovatnom s obzirom na laži, koje su se širile više godina po svijetu 0 uzrocima tobožnje ne­ izbrisive mržnje izmegju Turaka i Armenaca. Ali je Turska jednim mahom dokazala, da su svim dosadanjim dogagjajim a bili samo Armenci krivi, pošto su nastojali, da u svojoj zakletoj mržnji oslabe i oštete osmansko carstvo, tako da su izazvali nagon za uzdržanje turske državne sile. U času, kad su se Armenci okrenuli realnoj politici nakon ruskog sloma, bio je već gotov most za izravnarije razmirica. O carigradskim pregovorima i njihovoj predhistoriji znade se sada o v o : Već u maju ove godine otposlala je Visoka Porta jednu deputaciju pad vod­ stvom ministra pravde Halil-beg 1 u Batum, d i po' cie službene pregovore za separatni mir i za savez sa za­ stupnicima Cis- i Transkavkaza. Turskoj se deputaciji priključi i jedna njemačka, koja se je sastojala od nje­ mačkog vojnog opunomoćnika kod sultana — jednog generala — i jednog tajnika poslanstva. Položaj se i budućnost Ciskavkaza ispostave ali tako zamršenim i nejasnim, da nije bilo moguće priznati opunomoćenike, koji bi bili faktično sposobni za pregovaranj \ Najprije se počne pregovarati sa Transkavkazlijama, i to sa Armencima, Georgijcima te muslimanskim Tatarim a i Turkomanima. Na 15. m ija otpočnu pregovori u Batumu. Tri kavkaske grupe ne mognu se složiti u tome, da se osnuje zajednička država. Na 26. maja izjave G eorgijci svoj djelokrug kao samostalnu republiku te se na to pozovu, da su sv o je ­ vremeno pripali ruskom carstvu samo svojom drago­ voljnom odlukom. Zatim proglase opet Armenci u Erivanu na 28 maja svoju vlastitu republiku, ali na predlog njem ačke pristanu u Batumu na osnutak triju kavkaskih država na etnografskoj podlozi. Na 4. juna bude potpisan preliminarij (predugovori, nakon čega otputuju zastupnici svih triju republika u Carigrad, da nastave pregovore. U predgovoru od Batutna budu u glavnome učvršćene granice turske carevine i transkavkaskih republika. Prije svega pristanu ove tri repu­ blike na to, da se područja Batum. Ardahan i Kars pripoje turskoj carevini, u koliko su mu dodijeljena ugovorom od Brest-Litow ska. Osim toga pristanu na o, da se pogranična linija protegne u korist Tu rske do Ačalhalika, Ahaldžiga, Alexandropola, Nahčevana i Surm elika. Tim e je postignut za luku Batum i za tvrgjave Kars i Ardahan bolji strategički položaj i Tu rci dogju u posjed željeznice od Karsa prema Džulfi na perzijskoj granici na putu u T eb ris, k ojoj će se pri­ ključiti projektirana linija od Erzeruma, da se tako spoji istočna Mala Azija— Crno More. U ugovoru od Batuma bude priznata kao protu — kom penzacija osni­ vanje slijedećih triju republika: G eorgija sa glavnim gradom Tiflisom , Armeuija sa Erivanom i Azerbeidžanom, koji graniči sa istoimenom perzijskom provincijom , sa Baku-om kao glavnim gradom. G eo rg ija će obuhvatati stara područja T iflis, Kutais i sjeverni dio E lisabetopola; dakle od prilike 6 5 .0 0 0 km , Arm enija dobiva područje Erivan i jugo-zapadni dio Elisabetopola, dakle po prilici 22 .9 0 0 km-, Azerbeidžan dobiva područje Baku i jugo-istočni dio Elizabetopola dakle oko 4 0 .0 0 0 km s, Svaka je od ove tri republike bila otposlala po 3 zastup.iika u Carigrad, koji su već dovršili p rego­ vore. Kod armenskih je poslanika osobito bio interesantai vogja pošto se je on pred kratko vrijem e očajni »pirao s oružjem u ruci turskom prodiranju. Vidi se, d je na obe strane iskrena želja, da se sve oprosti i zaboravi. Turskoj je od velikog interesa, da stvori Puifer-države*). koje će bili prožete prijateljstvom . Sa riješenjem kavkaskog pitanja sto ji u neposred­ noj vezi ulazak turskih trupa u perzijsku provinciju Azerbeidžan početkom juna. Svrha je ove operacije ta da pomognu perzijskoj vladi spriječiti prodiranje Engleza koji su došli do u Kermanšah. Na ovaj se način ima Kavkaz zaštiti i istodobno uspostaviti kraću i ispravniju etapnu liniju preko perzijskog zem ljišta sa četam a u Mezopotamiji, pri čemu se ima obići armensko Taurusgorje. Opet su pokazale središnje vlasti, da je njihovo nastojanje, da dalekosežnim pogledom urede i osiguraju razvitak kavkaskog područja. m Kulturne bilješke. Ittibadova zabava. Nakon pune četiri ratne godine, nakon četiri god. mukš i patnja, beznadnog zdvajanja i očajavanja trže se prvi „Ittihad*1, trže se prvi musi. radnik, da poka) Puffer-državom nazivlju one male sam ostalne državice koje su zaokružene velikim državama, kao n. pr. Švicarska Belgija, knj ževina I ichtenStein itd. �Strana 28b. jBISER" že e nijesmo jo š propali, jo š nas ima, a dok smo tu treba i da radimo, treba da bijednima pomognemo. Prvog jula (21 Ramazana) priredi mostarsko musi. zanati, udruženje zabavu, koja je ispala, kako sa materijalne još više sa moralne strane, preko svakog moramo upisati u zasluge Broj 17., 18., 19. i 20. njegovu vrij. zborovođi g. M. Batlaku. Konačno nemožemo a da se ne sjetim o i Sm ailbegs Šarića, koji je bio redatelj zabave, te mu i ovime na uspjehu čestitamo. O A. B. očekivanja. Velezaslužni društveni predsjednik g. M. 0 . Ćišić otvori zabavu prekrasnim govorom, kojim „manifestira preostalu iskru života našeg miljenčeta Ittihada i na­ vijesti njegov preporod'*, jer je veliki socijalni poziv protkan moralnim i materijalnim nevoljama silio preostatke Ittihadova odbora, da poradi kako bi se društ­ venim radom ublažila bijeda i nevolja, i kako bi se spasilo, ono što je naglo i ozbiljno počelo propadati", budući da je društvu zadaća ne samo/đa širi društvenu svijest i obrazovanje knjigom, muzikom i poučnim pre­ davanjima nego i da kao žarište okupi oko sebe musi. radnike da ih potpomaže i u svom islamskom elementu popravlja, liječi i diže i z mrtvila, klonulosti, nemarnosti i lijenosti. „A da smo mi slabo i preslabo stali danas, kad su se milioni s milionima sukobili i kad zveket bojnoga oružja ravna sudbinom tolikih naroda, osobito naroda male kulture i slabog ekonomskog položaja, o tome nam znadu najbolje pričati: naša sirotinja, naš analfabetizam, naša socijalna razrovanost, ukratko: naša bijeda." Ako ovako dalje ostane, ako se ne trgn nio da svak prema svojim silama pomogne „bilo umom ili džepom, bilo trudom ili riječju onda nas neće mimoići sudbina bijednog i dosadnog proleterijata, a to jest baš ono zlo, to i jest onaj crni gavran, koji će prograkčah nad grobovima nevino nastradalog našeg elementa." Ocrtav tako naše nesnosno stanje, zaključio je riječim a: trgnimo se dok je jo š vrijeme, jer to je naj­ stroži imperativ ovog ozbiljnog vremena i našeg bi­ jednoga socijalnog položaja, jer to i Bog džellešanuhu naređuje, to zahtijeva humanost i patriotizam, tko imalo srca ima, jer siroče pišti vapijući za pomoć, a naši slojevi trebaju spasa i muško i žensko treba kulture i hjeba. A zatim dova" rada. je u par riječi iznio bilancu „Ittiha­ Poslije toga je slijedila deklamacija: „iz zapisaka zmaja od Bosne," a zatim se davao komad „Dva na­ čelnika" koji je nakon prvih dvaju točaka programa pobudio smijeh i ugodnu zabavu. Nemogu a da ne spomenem e su zaista majstorski odigravane uloge, a međutim su najbolje odigrane uloge Salih bega (Husein Pužić) i Osman eff. (Sabitaga Milavić), te smo zbilja mislili da ne gledamo pred sobom početnike, nego prave i izvježbane glumce. I uloga Šalim eff (M ustafa Čemalović) he zaostaje za prvim a do njih bi mogli postaviti najkomićniju ulogu Mehmed čauša (M. Žuljević). Između činova a i cjjele noći ugodno nas je za­ bavljao tamburaški zbor sa vrlo biranim komadima što „Muslimanski internat i nar. osnovna škola u Vinkovcima." Vladin podtajnik gosp. Dr. Eugen pl. Sladović poslao nam je statistički prikaz o gornjem zavodu, iz kog iznosimo ove podatke: Zbog lakše prehrane sabrano je iz Bosne i Her­ cegovine i smješteno u internat u Vinkovsima 120 mu­ slimanske djece u novembru 1917. Za potrebe te djece pridijeljena 6U im dva mualima i dva muslimana ku­ hara, a zemaljska vlada je za tu djeco osnovala i zasebnu narodnu osnovnu školu i dodijelila iz Bosne za nju nužne učiteljske sile. Jo š je bilo pridošlo 25 dječaka, ali što usljed smrti što u s lje d ' povratka iz zavoda, preostalo ih je u internatu 109 koncem jula 1918. Od njih bijaše u školi 92, od kojih njih 14 je svršilo s uspjehom ,četvrti razred, izmedju ovih je zealjska vlada izabrala 6 najboljih djaka, da ih smjesti za aljnju nauku u internat nar. više dječačke škole uz mušku preparandiju u Derventi. Tako će sad u Vinkov ima ostati oko 100 naše djece. Središnji zem. odbor u agrebu ponudio je iz vlastite pobude UlemamedžiPsu i vakufskoj upravi, da se broj musi. djece u internatu u Vinkovcima povisi na 150, ćemu će še najspravnije udovoljiti i otpremiti po 25 djece iz kotara, Glamoča i Cazina. Što s . tiče uzdržavanja musi internata u Vinkov­ cima, potrošio je na nj središnji zemaljski odbor iz Za­ greba za vrijeme od 26. novembra 1917 do 13. maja 1918. svotu od 73.116 K za životne namirnice i kućne potrebe, kao: ogrijev, rasvjeta, kuhinjsko posudje, be~ riva i nagrade nadzornog i služinskog osoblja itd. te za nabavu potrebne odjeće i obuće. Osim toga je zem. vlada potrošila jo š za ogrijev, opanke, mualime i ku­ hare 8.653 K i doznačila Središnjem Zem. Odboru svotu od 80.000 za potrebe sve djece iz Bosne na izhrani u Hrvatskoj i Slavoniji od koje je svote upotrebljen r a z m j e r n i i z n o s i za VinkovaČki internat, uz koji zem. vlada školu izdržava. Gosp. Dr. pl. Sladović zaključuje, kako se iz ovog prikaza vidi, da su troškovi izdržavanja musli­ manske djece, koja su smještena u Vinkovcima, raz­ mjerno veliki. Ti su troškovi kud i kamo veći od troškova za bos.-herc. djecu ostalih vjeroispovjesti, koja su smještena u Hrvatskoj. Razlog toj razlici leži u okolnosti, što su musi. djeca namještena u posebnom internatu, koji t eba iz temelja izdržavati, dok su djeca kršćanskih vjeroispovijesti smještena kod ljudi dobra srca iste vjeroispovjesti, koji se skrbe za njihovo iz­ državanja a često i za njihovu odjeću i obuću! �Br..j 17 , i IH. i 20 Strana 28V „BISER” Mi smo zahvalni Središnjem Zem Odboru u Zagrebu za njegovo plemenito zauzimanje i za našu siročad! Prim jećujem o tek općenito: T eško, vrlo teško je „Turčin" biti. I skupi smo plaho. Eto svako dijete — hiljadarka! Imali smo ih na prehrani u bratskoj Hrvatskoj prošle šk. godine 120, a ove godine ćemo ih imati svega 150. Da ne zabora­ vimo, recite i slovima: stotina i pedeset! pored U .0 0 0 djece drugih vjera iz Bosne i Hercegovine. Age i begovi! Zar Vas nema 150 u domovini, da prehranite po jedno od te djece?! Je r vidite eto gore, kad se što na kalem uzima, kako račun — z a crn ju je !. . . Razno. P o ru k a su radniku. U cijenjenom „Biseru* broj 11. i 12. pod naslovom „Poruka uredništva" osvrče se saradnik „Bisera" na člančić „Briga za nejača i" , što je izišao u Biseru, te mu je upala u oći moja tvrdnja, gdje sam rekao: da jedno stotinjak naše islam ske djece, što su sm ještena u Vinkovcima više sto je i zapada, negoli sva osta a djeca drugih, vjera, kojih imade na hiljade na prehrani u Slavoniji, te da se više ne možemo nadati, da se isti odbori i ista humanitarna društva za našu djecu zauzimaju nego da sva ostala briga za našu djecu preostaje nama samima, naročito kada jo š dosada za istu nijesmo ništa učinili, nego to prepuštamo drugima. Za našu djecu uzeta je posebna zgrada u Vinkov­ cima. U toj je zgradi lijepo i udubno uregjen konvikt. Tu su islamska djeca sm ještena. Za sve se to,' od soli do bilera, od upravitelja do podvornika izdaje na ovom skupom vremenu povelika svota, jer isti konvikt^stoji i stojao je vas na pari. Dočim za djecu drugih vjera svu brigu vode pojedini ljudi dobra srca, koji su po jedno ili po dvoje od te djece primili pod svoj krov i za njih se baš kao i za svoju brinu i staraju, kako za tjelesni tako i za duševni odgoj, a sva primljena djeca istim svojim dobročiniteljim a za slo bo d n a'v remena pomažu u njihovim kućnim i gospodarstvenim poslovim a, te su tako možemo reći, dobro došli jedni drugima. Kada uzmemo oba slučaja preda se, izlazi posve jasno stvar i moja tvrdnja opravdanom. Uz toliku brigu i trošak, što se izdaje za našu djecu je Ii pravo da se možemo nadati, da ih drugo stotinjak odgaja i za njih brigu drugi vode, a mi da obješenih ruku to sve gledam o? , Briga za nejačad'1 naše je životno pitanje i ne bi je sm jeli s uma skidati, dok to pitanje ne sredimo i ne uredimo, pa. mi je čisto drago, gosp. suradniće, gdje ste se, makar i porugom na me, tog pitanja do­ takli. Dz m selam H. Fazlaglć. U reg juje: uz re d a k cio n i o d b o r odgovorni urednik: M u h am ed B e k ir K a la jd ž ić �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/0f33be6c0d4291eb8283efe2c9555df5.pdf c7e538deb7a8fc2e5f82d916c191dae8 PDF Text Text Broj 31., 22, 38. i 34. GODINA IV. „BISER" izlazi dva puta mjcarfno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24 •, za učitelje (mualime i siromašne učenike talebu) i vojnike bez saržeK 16 —. Mualimi i đaci koji ekupe najmanje 3 pretplatnika, dobivaju list badava. List se šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pret­ platu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za osminu 10, a za še ­ snaestinu 5 kruna. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. In n e m e l-m u m in u n e ichvetun! Račun kod b.-h. pošt. šte­ dionice u Sarajevu broj 4065. E l - I s l a m u j a l u ve l a i u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 1 kruna. Rukopisi se ne vraćaju. PLATIVO 1 UTUŽIVO U Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba Neplaćena se pisma ne primaju. ===== Mostaru. slati na adresu: „BISER" Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. S afer i R ebiul-evvel 1387. M OSTAR N. M. B. Hilafet. Način biranja Halifa. Prve četiri Halife tako zvani „Hulefai-rašidin” istakli bi svoga nasljednika, nakon što bi se zdogovorili i sporazumjeli sa prvjencima i uplivnitr. ljudima i ako ih je išlo, da oni sami sebi izaberu valjana i sposobna nasljednika. "Nakon Alejhi-seiame bude iza­ bran Ebu Bekir-Siddik prvim Halifom Njegovim tiakon dugog vijećanja i zdogovura s Ensarijama On ime­ nuje sebi za nasljednika Omer-el-Hataba, ali pošto se posavjetovao sa najuglednijim ashabima i dobio njihovu privolu. Drugi Halifa, rečeni Omer, posve je prepustio izbor Halife svojim ashabima ne miješajući se on ni najmanje u izboru svoga zamjenika. U vi­ jeće, koje je imalo izabrati Halifu, uvrgao je i svoga sina Abdullaha, ali pod uvjetom, da on nipošto ne smije biti biran. Ovo vijeće izabralo je za trećeg Halifu Osman-bin Afana a ovaj, kako je nenadano umro od zlikovačke ruke atentatora, nije imao vre­ mena, da provede izbor svoga nasljednika, ili da istakne svoga zamjenika Nakon smrti Osmanove, neki su ashabi na brzu ruku izabrali Aliju za četvrtoga Halifu, ne čekajući, da se sporazume i zdogovore sa ostalim pozvanim i uplivnim velikanima u Hilafetu, koji tada bijahu otsutnim u državnih poslovima po raznim krajevima države. Stoga su mnogi prijekim okom gledali nje­ gov izbor, a za kratko je vrijeme ubrzani korak uro­ dio velikim razdorom megju Muslimanima. Oni se pocijepaše u dva velika i jaka tabora: stranka Hazreti Alijina i stranka, kojoj bijaše na čelu Muavija, utemeljitelj dinastije Emevija. Sada su slijedila strašna trvenja izmegju*njih, u kojima je platio glavom sami Alija, a Muavija se pukim slučajem spasio, jer su anarhisti bili zaključili ubiti jednog i drugog. Hasan, sin Alijin odreče se posve Hilafeta u korist Muavije N ovem bar i decem bar 1918. i tako se dinastija Emevija dokopa prijestolja. Kako je Hilafet ubrzo raširio svoje granice, Arapi su došli u neposredni doticaj sa Grcima i Perzijancima, od kojih naučiše mnogo čega 0 ustrojstvu države, kod njih uboznaše naslijedno pravo na prijestol, gdje sin ,oca nasljegjuje. To je Muavija naumio provesti u Hilafetu, a na to ga pi Jjarivahu njegovi privrženici. S tim su bili suglasni i svi državni dostojanstvenici a osobito ga je kurSžila i silila na taj Hilafetu tugji i nepoznati korak pomisao, da bi i opet megju Muslimanima moglo doći do strančarenja i trvenja, ako to nakon sebe pripusti slobodnom izboru naroda znajući, da je Alina stranka još živa i jaka. Tako Muavija još za svoga života iznudi svomu sinu Jezidu priznanje svih pozvanih u državi i učini Hilafet nasljednim pravom svoje porodice. Kako vidite vladavina Hilafeta, kako su ju shva­ ćale i provodile prve četiri Halife, najpraktičniji je i najpodesniji način vladavine, jer u ovom su sistemu zastupane sve tri vrsti vladavine, što ih poznaje kul­ turni dan-današnji sviet naime načela republike, mo­ narhije i neki uvjeti apsolutne pravedne vladavine. Halifa je biran izmegju članova porodice Kurejšija bez ikakva ograničenja na pojedine osobe. Izbor bi uslijedio nakon što bi se zdogovorili i spo­ razumni svi prvaci u državi, a kad je jednom bio izabran mogao je da apsolutno vlada, a to nije moglo štetiti nakon onog što smo rekli da bude Halifa učen, pravedan, odlične porodice, dobro odgojen i bež tjelesnih mana. Dapače su baš taki vladari, koji posjeduje ove nabrojene vrline i uvjete preporodili svoju državu i digli je visoko sa svojom energijom i jakom voljom, dok su monarhi često puta prisiljeni raspuštati sa bore, jer rade proti državničkih interesa a u ratno doba proglašivati opsadno stanje. Način nasljednoga Hilafeta održao se je od Muavijinih vremena (u polovici prvog stoljeća) sve do �Strana 290. ,BISER1 dana današnjega, samo što su se kroz to razdoblje promijenile tri dinastije, iza Emevija (132 god) došle su Abasije, a od ovih preuzeli su Hilafet 923. god. Osmanlije, prczvate po utemeljitelju te dinastije sultanu Osmanu, dan danas tim časnim imenom kite. Doduše je osmiHalifaiz porodice Emevija, Omer-bin-abdelez-Aziz (vladao 99 —101. god.), kojemu je islamska povjest radi njegove uzorne pravednosti, ovjekovjačila zlat­ nim slovima ime, pokušao da zavede opet stari na­ čin Halifata, sistem izbornoga prava, ali ga je u tom spriječila nenadana smrt, koju su mu otrovom pri­ gotovili oni, kojima nije išlo u račun provedenje toga. To je isto pokušao* i sedmi Halifa iz dinastije Abasovića, glasoviti Memun-bin Harun-er Rašid (vlad. 197.—218. god.), ali izvavši tim čitavu bunu u dr­ žavi, koju je nakon velikih poteškoća jedva mogao prigušiti; odustane od svoje nakane. „Biaf* zakletvu vjernosti i potpune odanosti trebao je da položi svaki podanik napose. Najstarija zakletva te vrsti jest ona koju položiše Ensarije Alejhiselamu trinaeste godine Njegova poslanstva u mjestu Akabi blizu Meke. Glasila je: „Zavjeravamo Ti se, da ćemo Te čuvati kao sama sebe, svoju, dje­ cu i žene i kada dogješ megju nas, da ćemo vjero­ vati samo jednoga Boga, da nećemo krasti, otimati, bluda činiti i svoje djece ubijati, niti ikakva zla i zabranjena djela činiti". Tom bi prilikom položili svoje ruke u ruke Halife. Ta zakletva bila je u prvim danima Halifata jednostavna i kratka i kako je država više kulturno napredovala, kako je rasla moć i raskoš Halif^, ta­ ko je i ta zakletva bivala dulja i kićenija, da je za kletva egipatskom vladaru iz porodice Abasija, Hakim-bin-emirillahu (vladao sredinom osmoga stoljeća) dosegla četiri stranice običnoga formata. S prva bi ju samo naizust citirali, a kašnje su ju pisali i lijepo napisanu u carskoj riznici pohranili. Zakletvu bi po­ ložili najprije najviši dostojanstvenici samom Halifi na ruke, zatim sve niži i niži po rangu i svomu po­ ložaju u društvu na ruke halifinih zastupnika ili u pokrajinama Halifinim namjesnicima. Abasije su već predpostavljale vojsku i njene zapovjednike pred sve ostale držaljane i oni su trebali najprije položiti za­ kletvu, a za ovima suci prijestolnog grada Bagdada. Oni su zaveli još i ceremonije ustoličenje Halifa; koje su se kašnje sve uz više i više slavlje obav­ ljale. Zakletvu je obavljao ispred Halifa Abasija obič­ no prvi tajnik iz ratnog ministarstva, a nakon što bi se svršila ta zakletva, ustao bi najstariji vezir i svojom rukom omotao ahmediju Halifi, što je vrije­ dilo koliko i kruna k.od drugih vladara, a zatim bi ga zaogrno skupocjenim i osobito lijepo izvezenim plaštem. Tad bi mu ponudili nekoliko biranih pridjevaka da jedan izmegju njih odabere. S početka su i ti pridjevci bili priprosti kao: Mensur (Muhamed) Broj 21.. 22., 23, i. 24. ei Mehdi, (Musa) el Hadi, (Harun) er Rašid, (Muha­ med) el Memun, dok se kašnje ne pokaza i u tom neka raskoš i počeše se prozivati: Mutevekjil ala ala Allah, Mutesim billah i t. d. Ovo bi se sve obavilo u vlastitom vladarevom dvoru, odakle bi sad imali krenuti u državnu palaču, koja se je u Bagdadu zvala „Darul Ammeti". Halifa bi uzjašio na okićena konja, a oko njega takogjer na konjima prvi dostojanstvenici. Uza svakog je ko­ njanika stupao po jedan seiz, a pred svima je išao pješice prvi Halifin konjušar sa žezlom u ruci, dok bi vojništvo pravilo špalir po ulicama. Tu bi sada primio vladar čestitke i poklonstvene deputacije iz raznih pokrajina halifata i tim je bilo svršeno usto­ ličenje Halife. Tomu slično provodi se još i danas u Carigradu, kad stupa na prijestol novi vladar. U daljnjem razvoju Halifata su zvale potonje halife još i čuvanje Alejhiselamova ogrtača, zatim su zaveli pečat, hudbu i kovanje novca, sve na ime vladajućeg halife, samo da time bolje učvrstili svoj položaj i pred svijetom opravdali svoje pravo na Hilafet. Ogrtač kao znak Hilafeta uzeo je istom peti hali a, Muavij-ibn-ebi Sufjan. To je onaj ogrtač, ko­ jega je Resulullah poklonio glasovitom arapskom pjesniku Kjab-ibn Zuhejru u znak priznanja, kad mu je ovaj ispjevao odulju pjesmu u pohvalu Alejhiselama, poznatu u arapskoj klasičnoj literaturi pod imenom Kasidet el-Burda. Nakon smrti pjesnikove ostao je taj dragocjeni dar u porodici njegovoj, dok ga spomenuti Halifa Muavijet-ibn Sufjan ne otkupi, od njih za 40.000 dirhema (po prilici 40.000 kruna) Taj se je ogrtač čuvao u porodici halifa kao najviša svetinja i prelazio u nasljedstvo s halife na halifu od Emevija Abasijama, dok su ga napokon Osmanlije, kad su preuzeli Hilafet od egipatskih ha­ lifa Abasovića, prenijeli u Carigrad, gdje se još i danas čuva u srebrenoj škrinji u Starom Šaraju me­ gju ostalim dragocjenim stvarima. Pečat (hatem) počeo je još Alejhiselam upotrebIjaviti na nagovor svoje okolice, kad su mu ovi rekli, da strani vladari, kojima je pisao poslanice, ne primaju ih rado i sa povjerenjem ako nemaju na sebi pečata. Stoga je Alejhiselam skovao sebi muhur od srebra, u koji ureže „Muhamed Resul-Allah" (Mu­ hamed Božiji poslanik). Tim se je pečatom služio katfaje Halifa Ebu Bekir, zatim Omer pa Osman, ali ovome jednom prilikom upane u bunar „Biri Eris“ i uza sve sve revno pretraživanje nijesu ga mogli više naći. Osman na to skuje muhur u koji ureže „Le tasbirenne ev le tendamenne". Za njim s u 's e povele i ostale halife Emevije i Abasije urezujući u svoje pe­ čate zgodne izreke, kao što je u Alijinu pečatu: „Elmulku Lillahi", u Memunovu „Abdullahi juminu Billahi muhllsan" u Vasikovu „Allahu sikatul Vasiki- U �Broj 21.. 22., 23. i 24. B1SEK“ Mutevekjilovu „Ala Allahi tevekjeltu,, u Mutemidovu „Ittimadi Ala A llah\ Halifin pečat uživao je osobito poštovanje, jer kad bi koji od, ministara trebao što pečatiti to bi obavio samo stojeći, da tim oda čast indirektno hilafetu. Pečat su otiskivali sprva s tintom podno pisma dok. nije prisilio Muavijet ibn-ebi Sufjana jedan dogagjaj, da taj. način promijeni. Muavija je htio jednom prilikom nagraditi Omer ibn Zubejra, te otpiše svome namjesniku u Izaku, Zijad ibn-ebih, da .mu isplati 1O0.000 dirhema. To je pismo uručio rečenom Omeru, da ga preda namjesniku i primi od njega podijeljenu mu nagradu. Ovaj u putu, kako je pismo bilo otvoreno, napravi od sto hiljada dvije stotine, što se je istom kod pregledanja godišnjih računa ispostavilo. Stoga Muavija zavede odsele zatvorena pisma, koja bi zapečatio i u pečat otisnuo svoj muhur. Kašnje je dobilo svako ministarstvo svoj pose­ ban pečat kao što to dan danas imade svaki ured za se, ali je porad toga halifin pečat ostao na svojoj visini. Kad je oslabila moć halifa i u okviru hilafeta nikli mnogi potpuno samostalni sultanati, počeše nji­ hovi sultani u znak svoje samostalnosti kovati sebi pečate zvane „Tugra" koji te i kod nas pod imenom „carska turau. Pod konac petoga stoljeća življaše čuveni arapski pjesnik, Husein-ebi Ismail-et Tugr i. On bijaše ujedno vezir kod sultana Mes’uda, glaso­ vitog vladara iz dinastije Selgjuka. Ovaj je pjesnik imao vanredno lijep krasopis i kao sultanov ministar, potpisivao na umjetnički način, a otuda je postala i dobila svoje ime dan-današnja „Tura“ osmanlijskih vladara. Uvažujući značajnost „Imameta", obavljale su ga u prvim godinama same halife, ali kad se je Islam umnožio i na daleko raširio svoje granice nije preo­ stalo halifama drugo, nego povjeriti to zvanje svojim namjesnicima u mnogobrojnim pokrajinama, ali u znak ovisnosti tih imama, tražile su- halife da im se ime spominje, da se za njih pomoli bogu na hutbi svakoga petka prigodom gjumanske molitve. Ovaj običaj datira još iz Alijina vremena, iz tridesetih go­ dina po hidžri. Njegov namjesnik u Basri bijaše učeni Abdullah-ibni Abbas i on prvi poče se moliti za svoga gospodara sa minbere na hudbi sa riječima: „Allahume-unsur Alijjenu ! (Bože ! pomozi Aliji 1) Taj običaj da se uz imena četiri prve halife spominje i ime savremenog halife po svim džamijama u islam­ skom svijetu, uzeli su svi potonji vladari kao neko nasljedno pravo. Potonje halife ugledajući se u njima susjedne vladare i vladavine, prisvojile su sebi pravo kovati novac na svoje ime. Stojeći Arapi prije Islama na niskom stepenu kulture, nijesu imali u pravom smislu riječi svoje vlas­ Strana .291. tite države, pa niti svoga, novca, već je megju njima kolao novac tugjih susjednih država i to oni dijelovi arapskoga svijeta, plemena Gasanida, koji stajahu pod uplivom bizantiske države, vladali su se sa njihovim novcem, dok plemena Lahmiia, koji su živjeli pod perzijskim protektoratom, rabili su per­ zijski novac, ali oni dijelovi Arabije, koji su stajali daleko i od jednog i od drugog upliva ovih njima tugjih naroda volili su bizantiski zlatni novac i per­ zijske srebrenjake. Tako je ostalo sve do 15. godine nakon pojave Islama. U toj godini kovao ie tadanji namjesnik Taberije, Halid-ibn-Velid vlastiti novac, ali zadržavao i oblik i mjeru grčkoga novca samo što je u tom novcu otisnuo svoje vlastito ime. Takih usamljenih pokušaja pojedinih namjesnika bilo je još. Iz 28 god. god. po Hidžiri nagjeni su komadi kovanog novca u gradu Herfeku pokrajine Taberistana, ali tu se je već kročilo naprijed za korak, jer je već u tom novcu po rubu bilo otisnuto „Bismillahi-Rabbi" u kjofiskom pismu. S istim otiskom našao se je komad i iz 38. godine. Već u 61. godini kovani novac i u Jezdu nosi ime Abdullah bin Zu­ bejra, Emirel-muroinina. Ali svi ti pokusi imali su samo lokalnu vrijednost, dok je kao državni svagdje priznati novac kolao još i tada grčki i perzijski. Istom za vlade slavnog emevijskog vladara Abdel-Melik-ibn-Mervana (65.-86.), velikog reforma­ tora države halifa, uočeli su Arapi kovati svoj vla­ stiti novac uzevši srednju poprečnu mjeru od tri vrste srebrenog i zlatnog novca, koji je kolao tada. Zlatni novac zvao se je „dinar" uzeto ime-kako se misli od latinske riječi „Deni" a težio je jedan „miskal“. Jedan dinar vrijedio je deset dirhema srebrenog novca, koji odgovara današnjem našemu franku ili kruni. Kovali su takogje i sitni bakren novac zvani „habbe" i „danik". Otisnuto bijaše u tom prvom emevijskom nov­ cu s jedne strane „La ilahe illa allahu vahdehu la šerike lehu“, po rubu „Bismillahi duribe hazed dirhemu senete kjeza". Na drugoj strani u sredini sta­ jalo je: „Allahu ehadun, Allahus-Samedu, lem jelid ve lem juled velem jekjun lehu kjufuven ehadun". a okolo: „Muhamedun resulu-lahi erselehu bil huda vedinil haki li-juz hirehu aleddini kjullihi velev kjerihel mušrikun". Otada su Arapi pod prijetnjom kazne napustili služiti se tugjim grčkim i perzijskim novcem. Ime grada u kojemu je kovan novac počeli su urezivati tek u početku drugoga stoljeća, a godinu kovanja pisali su obično slovima sve do 614. god. a od tada su zamijenili slova brojkama. Kovnice su bile u državnim rukama, a nosile su već u IV. sto­ ljeću etnevinskoj vladi u Endelusu prihod od nekih 200.000 dinara. Ako je uziman jedan postotak za �Strana 292. WB1SER“ Broj 21., 22h 23. 1 24. I on se uvlači u se, smeta ga sve to, muči ga, pati, ali u govoru ne smije van, nego jedino nalazi halife svojatale sebi pravo na oduška u učenju, koje počinje polagahno, pa se sve „Firaz", što. bi odgovaralo da­ više i više diže i ječi, glatko odmiče, a s tim zasi­ za tim posebne nastave, kićena gurno odmiču i njegove misli prema dalekom zavi­ čaju preko skrhanog Balkana i šarenog Carigrada u duboki, zelenkasti Anadol, do male kućice i do stare majke. Tuđi glasovi padaju i njegovo je učenje laga­ nije, kao da razgleda po svom zavičaju, po Anadolu Nafljn Snrajllć i širokoj pješčanoj carevini, prozire stanje, upoznaje Anadolija. se. I sve glasovi bivaju tanji, kao da hvata srce bol Dok bi nastupio ramazan, pojavio bi se u našoj prevelika s rasklimanosti u granicama carevine, da mahalskoj džamiji. Malešan, crnomanjast, male brade, neprijatelji sa sviju strana buše i lagume vrte u želji, u velikoj džubi — jedan obični tip od onih, koji s da otmu još i to malo što je ostalo svetih mjesta i istoka svakog ramazana dolaze k nama, da štogod zakloništa ispred zuluma. dobiju za godišnju idaru. Ali što ga je uzdizalo, bilo I sad se glas podiže i tuži . . . Kao da se u je njegovo vanredno lijepo učenje mukabele, koje se njemu odrazuje pušenje krvi tripolitanaca, plamenovi je još više dojimalo, kad se ne bi gledalo u Anadolu muslimanskih dobara iz skrhanog Balkana i divlji nego ga slušati poizdaljeg, s tespilom u ruci, bijeg ispred oštrice bodova od Valone do Edrene, zagledavši se u ništa i misleći. Šta? bijeg galije džanova ispred kandžije i čizama — je­ Zar njegovo valovito učenje, mukla i kao pre- dnostavan progon, progon robija i još jeftiniji. Te bjena ali ipak vrlo pitoma glasa ne podigne odmah 'edva žive iznesene glave iz požara prelaze sada u iz domaće stvarnosti, da zaboravljaš sve oko seoer M Iu Aziju, u lugasti Anadol, da im njegova prašina Pa se dižeš s tim glasovima nekud naprijed prema prekriva uspomene na prekrasne izgubljene zavičaje, istoku, prema njegovom pustom i širokom Anadolu da prekriva, ali nikad ne prekrije . . . Uspomene oi kao da vidiš, kako se otrgnuo odnekle iz nekoga staju za vazda žive, pretvaraju se u tugu, pa u vruće zabitnoga sela i otišao prema Stambolu, otišao učiti. želje i predaju potomstvu u amanet do dana velikog Nešto mukotrpna bola ostalo je bez niega u njego­ obračuna . . . A onda? — Onda će progovoriti topovi voj rodjenoj kući, a on se siromašak otisnuo kroz na sueškom prokopu i pod Kavkazom. valovite carigradske ulice, da što nauči u kojoj I Anadolijin glas se je sada na jedan put tako ruli medresi. I kad se na mjesec pred ramazan svr­ visoko digao i bio neobično jak, kao da se sabire, šava predavanje, podje, kao i svi drugi u široki kao da prijeti i naviješta s Božijom pomoći pokreIslamski Svijet, da privrijedi preko ramazana sebi nuće neke divovske snage na otpor, na oslobogjenje. idaru, što mu može biti za godinu dana. Vijao se, kao da se izdiže visoko kićena zastava i Prolazi mjesto po mjesto, koja su već napunjena grmio, kao da počinje kakav veliki okršaj — i svo­ njegovim drugovima i ide sve dalje i dalje, dok jedva jom s kladnom harmonijom nagonio suze na oči. jednom makar kod nas nadje i uhvati sebi mjesta, A dok suzu utareš i dok se rastrijezniš, ne­ da gdje uči i da šta dobije. Toliko, koliko bude nasiba. stalo je opet svega — on je svršio. Ali da dobije makar nešto, šta mu valja pretrSjedi dalje mirno i skromno, onako malešan, piti, prema koliko se ugojenih ljudi vladati podložno crnomanjast — jedan obični tip od onih, koji nam i ponizujući, usiljeno se smijati i potvrdjivati im u svakog ramazana dolaze. —---------- --------- -------------egleni sve, šta im valja snositi prema raznim ćudima, raznim nazorima, da se ne zamjere. A to ljudi kao )W < da namjerice hoće da ispipaju, sa svake strane oci­ jene i na muke stave prije, nego što mu dadnu tri Glas Slobode. groša zećata i dva groša hedije rad dobra poz­ nanstva. Odjekni pjesmo, brdom i dolinom, On šuti, preklanja se i sabire groš na groš i Biglješci ptico, i zavijaj vuče: uči — — uči, a u tom učenju baš se najbolje ogleda Iz krvi niče, u naručju guče njegov bijedni položaj. Tu se zapažaju drhtaji nje­ Slobodno čedo zakićeno krinom. gove duše, koju pred svijetom ne smije rastvarati da je i on čovjek s pravom na slobodu — ali slobode Glasniče, leti od sela do sela, nema, s pravom na iskrenu riječ, ali te ne smije Zapali baklju u lijevoj ruci, imati, s pravom na lijepu nošnju, ali ni to ne može, Ponesi bajrak u desnici ruci sve, da ne upada u oči, da se ne zamjeri. I žuri, brate, majka Ti vesela! kovanje onda se je dinara. Još su pojedine svečane odore zvane našnjim uniformama, prijestolja i muziku. tij godišnje kovalo 20 milijuna �Broj 21-, 2 l 23. i 24. „BISER1*________________________________ Ne pazi noći, niti pazi dana, Već gazi brda, a gazi doline I guste gore tvoje domovine; Poleti, brate, vesela Ti nana! I javi svuda: nek zaklikće narod, Nek pali vatre na brdu visoku, Nek ne krije suzu u oku duboku, R o b n ij e v iš e , s lo b o d a n je n a ro d ! Odjekni, pjesmo, brdom i dolinom, Bigljiši ptico, i zavijaj, vuče: lz krvi niče, u naručju guče Slobodno čedo zakićeno krinom, U proljeće. Kada šuma pjeva, zapjevaću i ja Pjesmicu krvavu borbe i mejdana, Pjesmicu glasatu kS6 na vjetru grana, Kada se prelama i krši i svija. Pećinu ću svoju ostaviti pustu I brusiću moju posjeklicu krivu Za mejdana vjetru i gjinu i divu, Kada se podignu u goru mi pustu. Zaigraće moje na guslama strune I čuće ih moja posjeklica kriva; Krv toplu prosuću od jednoga diva I - puknuće moje na guslama strune. J. Tanorić. Jusuf Tanović. Zbjeg. U pograničnoj varošici godine hiljadu devestotina i četrnaeste. Šaptanja, šaputanja i došaptavanja. Ultimatum. Mobilizacija. Obznana rata. Vojska, topovi, automobili, kola i komore . . . . prolaze, prolaze logoru 1 granici. U seljačkom svijetu strah, zabuna. Prazne se pogranična sela radi vojnih operacijaŠkriplju poljem i-cestom naša drvena kola pretrpana brašnom, sačevima, kotlovima, tengerama, jorganima, bešikama, čupavom, mršavom i golušavom dječicom* što plaču, smiju se, i jedno preko suza, a drugo preko smijeha, izvadi zadnji ječmeni hljeb pečer. na njihovom ognjištu. Luda djeca, nevini stvorovi božji, smiju se, a sva im se kuća vozi zajedno sa njima na onim drvenim kolima, što ih tamo vuku dva njihova hranitelja. Smijte se, nevinčadi naša, radosni, jer ništa ne znatel Smijte se, jer ne slutite, koliko je šarenilo Strana 293. • \ u gravama vaših hranitelja; kako'su ih teške okupile misli! Gledajte, kako su tužni, što ćete noćas zano­ ćiti bez kuće i kućišta! — Blago vama, jer ne poj­ mite, što je to, te vam se kuća vozi na tim drvenim kolima, što tako dozadno škriplju! Blago vama. Pomalo se unoćaje. Silan se svijet sliježe u našu varošicu i okolo nje. Ljudi, psi, goveda, ovce, konji i t. d. Govor, dozivanje, lavež, bukanje, blejanje, hrzanje, plač i smijeh prosiplje se zajedno sa sutonom, miješa se i umire sa danom. 1 noć se spustila. Životinje se utišale, a ljudi govorkaju tiho, tromo i ozbiljno. Ozbiljnost položaja osjeća se u naglasku svake pojedine riječi njihove. Oni osluškuju nešto. Očekuju nešto i izjeda ih ljubopitljiva neizvjesnost. Nijesu dugo čekali. Pucanj, dva, tri i t. d. Mala zabuna, pa opec ozbiljnost. Sve su oči okrenute sentom prema granici. Svak bulji u mrak i svak bi očima prosjekao tamu, da vidi tko se ono drznu, te prvi odape čarak, Opet pucanj, dva, tri, mnogo. . . . Ljudi se okamenili i gledaju, gledaju, da — ništa ne vide. Slušaju, slušaju ne bi li čuli, kako padaju neprijatelji za granicom. Sabiraju pucnjžrve i računaju tiho, koliko je neprijatelja pogiuulo. Kako čovjek može biti smiješan i u ozbiljnim časovima! I prvi top zagrmlje; pa drugi, treći i t. d., da potresu, srca dc kostiju. Uzbuniše se psi i silan la­ vež r. hov stade se miješati sa grmljavom topova i isčezovati u visine noćnog, zvijezdama obasutog neba. Ta neobična huka uzbuni i mirne ovce po torovima i otvorenom polju, pa se uplašene strkaše na onu stranu, odakle se glasnu zvono ovna prevodnika. Puca, puca i opet puca; čovjek bi mislio, nebo se prolomi od pucnjave. Sa strahom pogledaš u nebo, da vidiš, jesu li zvijezde na svojim mjestima. Moj nepobožni drug vragoljasto primijeti prije nego je pogledao u nebo: da se nijesu posvadili anđeli i počeli se tući zvijezdama kao seoska i malogradska dečurlija kamenjima? Morao sam se osmjehnuti, pa oba i nehotice pogledasmo u nebo. „Zvijezde su na svojim mjestima!" dodade moj drug i osmjehnu se nekako ozbiljno. Ja sam šutio i buljio prema granici. Kad! Nekakovo svjetlo od granic-. Plamen je. Kuća gori! Planu druga, treća pojata, pojate, cijelo selo. Silan je plamen. Jasno se vide duvarovi kućni i ograde. Vidi se, kako poneko prolijeće sa zapaljenim snopom slame kroz selo, da nebi ništa ostalo ne zapaljeno. Oblakovi se dima dižu u nebo. Krvav je i nejasan refleks požara prionuo za nebo pretekavši oblakove dima, što se dižu iz ljudskih i hajvanskih domova predanih u obijesne panđe halapljivog plamena. — I drugo selo planu; pa treće i tako redom duž granice Zažarilo se nebo sa te strane kao obrazi zdrave i jedre djevojke, kad si je nećim zastidio i u njegovu su žaru iščezle zvijezde onoga dijela njegova, kao tek zamjetljiva rumen djevojačkih jagodica, prelita i �Strana 294. ,BISER'* oblita naglom bujicom krvi, koja je od stida šiknula uz obrase. Pogledaš li u nebo, čini ti se, da i ostale zvijezde zvjeraju nekako preplašeno na onu stranu, gdje se u plamenom ruju potopiše njihove sestrice. A ljudi? Skamenili se pleplašeni, preneraženi, zabe­ zeknuti. Oni čiji domovi gore, zure muče onamo, kao da bi htjeli utrnuti svojim pogledom plamen, koji pretvara u pepeo znoj i krvavu muku njihovu i nji­ hovih očeva. Tuga se svija oko srca svakome, ko gleda taj veličanstveni i grozni prizor. (To su prvi pohodi Rata i mi sa zebnjom naslućujemo puteve njegove u prvom strahu od njegova nevigjena nastupa. Ti nas se pohodi neposredno tiču, pa smo tako po­ treseni. Planuli su napušteni domovi ljudski. Ljudi su pobjegli od ljudi. Čovjek je uzeo pušku, da ubija čovjeka. Puni je, puca i oduzimlje život bratu — čo vjeku, ali — dušmaninu njegova krova i zemlje nje­ gove. Vojske su se digle na obranu od tuđe najezde. 1 mi u maloj varošici gledamo i slušamo nekud pre­ plašeni prvi sukob naše vojske, očeva, braće i sinova naših, sa dušmaninom. 0, kako je strašan taj sukob iz daleka, kako je strašno „sejriti“ iz prikrajka, kako je teško i mučno slušati priču o njemu, pa, zamolite, kako je biti u vatri njegovoj, gdje prskaju mozgovi, padaju i izdišu drugovi vaši, branitelji vaši, ubijajući na drugoj strani ljude, dušmane vaše, Loje će opla­ kivati njihove majke, sestre i ljubovce njihove. Pa, šta su oni, koji su kadri izdržati sve to, koji preture sve to sudjelujući u tome, a poštedi ih zrno brataćovjeka, koji se digao na n j i h ? ----------- Divovi, lavovi, heroji i t. d., vi ćete reći, a ja bi samo dodao: ljudi i ništa više nego ljudi, pa bi dopustio i ljudi — heroji, junaci, jer u našoj plemenitoj rasi ima i kukavica, strašivica i t. d., koji nijesu dorasli, i nijesu sposobni, da se bore, pa ni — s ne­ prijateljem. Neprijatelj! Da tebi neprijatelj, ti meni. Zašto je čovjek neprijatelj, čovjeku? Hoće li ikada nestati razloga radi kojih se zameću ovako krvavi ratovi? Kada će to biti ? 1 koje će pobude, ako bi to bilo, upravljati djelima ljudskim, da ne mogne izazvati jedan drugoga na neprijateljstva, da budu vječiti pri­ jatelji ili da barem jedan drugoga ostavi na miru do vječnosti? 0, kako bi to bilo lijepo! Ali mi, mi smo ljudi i to prosto za to ne može biti! Nego, ostavimo to ! U nas i dalje puca. Puca iz topa i puca iz puške. Ljudi potpaljuju domove ljudske i razvaljuju sve, što su drugi u miru pravili i pripravljali za sreću svoju i dobro svojih bližnjih I tako je to trajalo gotovo do zore, kada je paljba topovska i puščana počela jenjavati, a plamenovi dogarati. U zoru si čuo još samo rijetku puščanu puc­ njavu, s onu strane granice, iz kojih se dizao dim bje­ žeći naglo nebu pod oblake. Gdje su jučer stajala izumrla sela, danas si mogao vigjeti gomile pocrnjela kamena, kupove luga i gomile ugljena od izgorelih greda i tavanica. Kad bi prišao bliže, osjetio bi smrad Broj 21., 22- 23. i 24. izgorelog sukništa, zakusnuo bi te vonj, u plamenu upropašćenog mrza i izgorelih kokoši, koje nijesu umjele uteći. Krvav i tužan je pogled na ta zgarišta. Nedavno se iz njih smijao veseo, obijestan, raskala.šan pun snage i zdravlja život, a danas ih je zagr­ lila smrt, zadahhuvši ih sinoć plamenim daham iz svojih suhonjavih i žućkastih usta, što siju gsebove i razbacuju „kosti* stvari i životinja. Koža se ježi u čovjeka, kad gleda ovakav triumph Smrti, kad gleda pustoš, gdje je prije cvjetao život bilja i životinja Sapa ti zastaje, kad gledaš rasap i propast neki dan bujnog i zdravog života. Gledajući to, počimlješ pre­ zirati ubojicu Smrt i postaješ spreman, da Se sa njom uhvatiš u koštac, ma da čisto znaš, da je tvoja snaga, snaga jedne slamčice za nju. Ti postaješ divlji, svirep, lud i spreman gjilignuti se na nepobjedivog ubojicu svega, što postoji. Taj grozni, neobazrivi, krvavi, kr­ vožedni i krvoločni ubojica, kako je silan i neobuz­ dan u crnom velu jedne obične i suhonjave žene. Ta mršava žena — pobjedilac jakog, znažnog i izglednog Života Ne, vidite li u tom ironije, ufinjene ironije? Gjilitnuti se na tu mržavu babu, nije li isto nama, što je bilo mitološkom Toru pokušati, da ispije rog što mu je predan u jetrnskoj zemlji, predstavljao je mora Svijeta? Nije li to nemoguće? — Pa ipak Tor je pokušao, da ispije mora zemaljska i mi smo spremi sumanuti rasapom stvari i života gjilitnuti se bez uhvaćenog nišana na mršavu Smrt. — Ali, dojam prvog pogleda prošao je; mi smo se ohladili y uvigjam- veliku zabludu svoju. Smrt. Sinoć je harala, granicom, a danas se može po volji — došetati do nas, pa što da ju izazivamo, kad je naša neizbježna sudbina pasti da­ nas ili sutra u nezasitno ždrijelo njezino? Ali, zašto i da je se bojimo? Mi ćemo postojano čekati na svojim mjestima dolazak njezin. Sunce se rodilo i dan je počeo odmicati. Čuje se neko zvrndanje, cestom od granice. Približuje se. Vidiš oblakove prašine. Već razabireš i topot konjski. Čuješ, kako bić fijuče. Eto ti i kola. Na njima su ranjenici. U jednog povezana glava, u drugog ruka, u trećeg noga i t. d. Jedan ječi, drugi stisnuo zube, pa trpi, treći jauće od boli, jer ga kola silno tresaju. Taj je opasno ranjen. Tane mu je prosvrdlalo kroz prsa. Polaze pored nas Vidiš, da se kolari trse, da lakše voze, kako ne bi stresali ranjenika. To su ju­ naci sinoćne borbe. Prvi naše ranjenici. Junaci, koji su prsima svojim zastavljali i zaustavili bujicu ne­ prijatelja. Živjeli junaci! Kola lagano odmiču ispred nas. Više ih ne vi­ dimo. Cestom poviti oblak prašine udaljeni topot konjski i drmusanje kola sjeća te, da su oni odmakli. — Ti zamišljeno gledaš, kako se sve dalje i dalje odmiče cestom oblak prašine. Pa i njega nestaje. Ne vidi se. Izčezao je u dalekom skretu ceste. Prošli su klonuli svjedoci sinošnje borbe. Pogled na zga- �Broj 21., 22., 23. i 24. .BISER' rišta i rijetku maglu, miris baruta i neobična vreva oko tebe nekako te se teže doimlje, nego prije pro­ laza one tužne povorke. Strana 295. Isto tako, kad bi mi pitali naše vjerske prvake, da li oni udovoljavaju svojim dužnostima, i da li oni Islam, — čiji su oni čuvari i raznosioci, — u narodu potpuno i razumno prikazuju, oni bi odgovorili sa ,,da“ jer su Kur’an i nekoliko ilmihala turjjiuli u ruke muallimima u mektebima. A kad bi otišli muftiji, pa ga pitali, da li je Islam naučen ako se znade samo arapski čitati i arapske riječi izgovarati bez razumi­ Hazim Muftić: jevanja, onda držimo da bi se u fetvi našlo vrlo prostrano polje za rad naših vjerskih službenika! 0 našim uzgojnim prilikama. Znamo i uvjereni smo da je Kur’an islamski - (Svršetak). zakonik, — pravila Islamske zajednice, — i da je Kad govorimo o organizaciji, mnogi nam sa strane kao zakonik došao svima ljudima bez razlike rase, dovikujuju, da mi i nemamo nikakve organizacije. A klase i narodnosti. to je najbolja karakteristika velikog mrtvila te naše Znamo i to, da svaki član nekoga društva mora organizacije. da se vlada po društvenim pravilima, a po tome Ali mi je imamo, ona obstoji. mora poznavati ta pravila. Mi živimo, u jednom vilajetu, koji .je sastavljen Osim Kur’ana mi imademo popisane sve Haod puno ,„džematau. Svaki džemat imade svoj džedisi-šerife, kojih se moramo u svemu držati kao i matski medžlis sa džematbašom na Čelu. Više džeKur’ana. mata sačinjavaju jedno kotarsko mjesto nad kojim Kur’an i Hadisi-Šerif su za naše društvo u Bosni bdije kotarsko, vakufsko povjerenstvo sa bukadar nepristupačni, jer se još nijesu protumačili na našem imama, muderisa, muallima i drugih hodža. Sva su jeziku, a niti se je naše školovanje do danas udekotarska vakufska povjerenstva podvržena vakufskoj silo, da svaki musliman i muslimanka imade prilike zemaljskoj upravi i povezana preko muftija za rijanaučitikarapski jezik. set-ilmijju, a na čelu ove je najveći narodni vjerski Pa mi po tome ništa i ne znamo, kad ne ra­ stariješina Reis-el-ulema sa čitavom vojskom pomoć­ nika i savjetnika. Sva ta tijela imadu svoje dužr sti zumijemo s\oga zakonika, pravila svoga društva i kad bi svak vršio iskreno i marljivo sve svoje Kur’ana i Hadisi-šerifa. I ne znamo, baš ništa! dužnosti, nama se ne bi moglo dobaciti da nemamo I onako smo se počeli izobličivati u svemu i nikakve organizacije. Mi ne možemo zanijekati da naša vjerska tijela neprestano se od Islama odalečavati, pa ako budemo ne vrše svojih svagdanjih redovitih poslova, ali nam još vjersko neznanje i dalje ovako gojili i podržavali, se čini da imade još puno poslova, koji nijesu svak- onda se za kratko vrijeme nećemo imati po čemu danji, ali se izmegju redaka raznih Statuta i zako­ raspoznavati da smo muslimani. (Nekakav je seljak nika može razumiti, da su te poslove dužni vršiti na pitanje: po čemu se poznaje da je muslimah, naši vjerski izabranici i prvaci. Tih poslova imade odgovorio: wpo tome, što mu je gunj opšiven zele­ vrlo mnogo, pa ih nije moguće nabrojiti, nego ćemo nim gajtanom11! = Ali i gajtana nestaje!) ih u glavnom uočiti jednom prispodobom. Da su prijašnje naše vjerske vogje barem jedan Imade po šeriatu sugjenje: kadaen i dijaneten. najkraći tefsir i jednu sahih zbirku Hadisi-šerifa po Suprug tuži ženu kadiji radi toga, što ova neće da svojoj dužnosti na naš jezik preveli, mi bi danas radi kućnih poslova (neće da kuha, pere, šije, krpi puno bolje stajali i nebi sada sve dalje u džehalet i t. d.) Kadija mu izdaje kadaen odluku, da se tuž­ gazili. beni zahtjev odbija, jer se žena ne može na taj rad Pa što nijesu izvršili prijašnji, s tim nije duž­ nost spala sa sadašnjih vjerskih prvaka; za to od sudbeno prisiliti. Ali neko supruga uputi muftiji. Kad tamo, a njih to s potpunim pravom očekujemo i nadamo se u muftije silesija uputa, naloga i prijetnji ženi, koja da će s tim oživiti sojetlost Islamske znanosti, okri­ neće da se brine sa suprugovom kućom, i suprug jepiti narod, a i svoje mlagje sadašnje i buduće na­ dobiva od muftije fetvu u kojoj stoji, da je žena di­ raštaje pobuditi na življi rad u narodu. janeten dužna brinuti se za čovjekovu kuću, te sve 4 Kur’an sam kaže za se, da je ljekovit, pa ras­ što može, da mora raditi u zajednici sa suprugom tumačite ga njegovim privrženicima, pospite glave tako, da kuća treba da bude vazda čista, oprana i u vjernih za tim ljekovitim praškom, — o vi doktori napretku. Isto kao što golubica zajedno sa golubom čuvari tih živih Allahovih riječi, — jer se vaš narod koprca u velikoi džehaletskoj ognjuštini! gnijezdo pravi i mladima na izmjenu hranu donosi. Ako to nije moguće jednom čovjeku, jest dvo­ Što je ograničeno kod sudskih, ono imade iz­ jici, trojici, desetorici, pa pri potrebi, uzmite ih i stolaza kod političkih vlasti. vm Odgoj i nastava. �Strana 296. „BISER' Broj 21-, 22., 23 i 24 Sam očituje, da nije nazil „li teška", a mi pro­ tinu, platićemo ih dobro, nećemo žaliti zlata, srebra padamo, jer nas pritiskuje džehaletska haljina i dragog kamenja. teška. . . Treba na tome raditi i to ozbiljno, zrelo i mar Islamski svijet živi kao u nekom istražnom za­ ljivo, pa kad za to bude trebalo i deset godina vre­ mena, opet će se svrha postići. Samo nijesmo za tvoru, ni kriv ni dužan u mraku, radi zlobnih denuncija, a sudije mu se zabavile zijafetom pa nit imadu vre­ daljnjeg odgagjanja. A davno su rekli, da nije nikad kasno početi'. mena osude izreći niti okrivljene proglasiti nevinim, (Kako bi umjesno i munasib bilo, kad bi bu­ pa ih pustiti. Narod hoće znanja i treba ga. Starci duća „Matica Islamska" započela sa prevodom kojeg proplaču, kad im neku plemenitu misao kur’anskim ili hadiskim riječima potkrijepiš. Mnogo čestite naše tefsira i jedne zbirke sahih Hadisi-šerifa!) inteligencije ima pa se snebiva i čudi, kada kojom Mi ne mislimo ovim, da nam treba Kur’ani azimušan prevesti, pa da se sa prevodom kao takovim zgodnom prilikom dozna, da to ili to korisno, na­ predno i savremeno govori Kur’an ili Hadisi-šerif, a služimo u ibadetima, jok, to nije ni moguće, — on je inzal učinjen arebijom - leallekum takilun, — 0 čemu je on bio stekao uvjerenje, da je tako nešto moglo niknuti samo u glavi kakvog evropskog dok­ nego trebamo, prijeka nam je nužda znati njegov sadržaj, njegovu uzvišenu nauku, jer na to imademo tora i filozofa. Radi današnjeg stanja narod plače, inteligencija pravo kao Muslimani, a dužnost udovoljenja toga prava svakako držimo da spada na one, kojima je se otugjuje, a ulema, koja ne vrši dužnosti belagul mubina podkopava neprestano ugled Islama i nje­ narod povjerio svoje vodstvo u vjerskim stvarima. gove kulture. Prevodom jednog Tefsira kur’anskog i jedne Za sve na svijetu, za sve čovječije prilike u zbirke Hadisi-šerifa razlilo bi se jedno more znanja životu uvedeni su pisani naputci, da se zna kako megju nas, pa bi imali prilike mnogo koješta doznati će se čovjek ravnati u putovanju kroz svoj život. što do danas poznaje samo jedan uzak krug pozna­ Dugješ u kakav ured ili u željezničku stanicu, pa vaoca arapskog jezika. Prania tome bi mi imali pri­ ti nad svakim vratima stoji napisano kakav posao like u mnogo koječemu popraviti se i unaprijedit možeš u obaviti. Voziš se željeznicom, a ono na se. Odbacili bi mnoge neislamske adete koji su se tr.i’ogo mjesta stoji tabla sa natpisom: „pozor na megju nas uvukli iz nepoznavanja vjere, a koji nas v lakf — pa to i na onim travom obraslim puteljcima, neislamski adeti u očima drugih prikazuju u nelikuda će čovječija noga samo jednom u godini dana jepoj slici. nagaziii. Pod prozorom na ćerćivima pričvršćene su Mi bi postali mnogo napredniji i prosvjećeniji. limene pločice sa naputkom „opasno se je nagnuti!" Otvoren put u poznavanje Kur’ana i Hadisi-še­ Stupiš u kakvo društvo, a ono odmah upada u oči rifa bi nas megjusobne počeo zbližavati, pošto bi svi uokviren pravilnik i kućni red, U čaršiji, na sajmu u staleži bez razlike spola i dobe bili upućeni na či­ trgovinama pa i u džepovima trgaju razumni ljudi tanje velike, zajedničke, vječne i najkorisnije knjige. čitave rukoveii pisanih naputaka pa ko ih više čita, I onako mi živimo u vremenu, u kojem knjiga u životu bolje prolazi i manje strada. i štampa dobivaju veliku moć u učenom svijetu, pa Tako se danas napredni ljudi snalaze, te se opskrb­ pošto se čita sve, do čega se samo može dokopati, ljuju sa onim, čime je nas naš milostvi Stvoritelj obbi u to je razumljivo, da će dobro štivo svijet okrećati davnim vremenima, prije više stoljeća, poslao nam svoju na dobro, dočim oni, koji su prinuždeni čitati ne­ knjigu u kojoj nas je uputio u sve grane čoviječijeg ži­ ozbiljne, a više puta neislamske stvari, troše vrijeme vota i tu svoju knjigu nazvao Kuranom — čitanjem. Još u ludo, štetu nanose svomo dinu (skoro je neko pi­ je kazao, da tu knjigu treba vazda čitati, po ko je bude sao u nekoj izjavi za neku ideju, da ista treba da više čitao, taj će biti sretniji i dobiće veću nagradu. postane, za Muslimane „evangjeljern" — ne veli ba­ Ko bude više čitao! Ima li veće blagodati: čita­ rem virdom, ciljem ili kakvim drugim lajičkim na­ jući se učiš, usavršuješ, te sebi koristiš, pa opet i za zivom, a na to se je privikao mnogim čitanjem svega, to nagrada slijedi! samo ne onoga, što treba Muslimanimal), — pa može Imade mnogo kuranskog dobra, koje u islamski lahko doći vrijeme, da neki ljubitelji čitanja moradnu narod dospije preko nemuslimana, (— kao što mno­ lanet činiti svoj s&dat i kjubera’! — go nemuslimannskih adeta imade megju muslimanima Kur ani-azimuššan je svojim sadržajem huden 1 obratno! —) ali neupućen svijet, misleći da je to lil-muttekin, — a mi toga sadržaja neznamo, pa smo dobro tugje, baš za to što otud dolazi, neprima ga u mnogočem okrenuli stranputicom. pa se za to rezili. A kad bi naš dragi Kitab — ko­ On nam^ na mnogo mjesta napominje tebšir i jeg je naš Gospodar nama i radi n^s, radi našeg tefe’ul, a nas, neznalice, ispunio taksir i tetajjur. napredka i sreće poslao bio pristupačan onako kako Vrlo strogo nalaže, da se treba držati zadatih ri­ nam je namijevjen i kako treba 1 ječi, a megju nama hijanetluk vlada. — „Pa mi smo to već učinili,®— ako bi naši �Broj 21., 22., 23. i 24 ,BISEfe“ odgovorni alimi rekli — „uveli smo u mektebe ilmihale tuhfetul ihvane, šuruti — salate, tedžvide i još druge knjige koje smo na temeljima nekih kuranskih odlomaka istavilP. Mi ćemo svi odgovoriti, da za to znamo i da baš radi toga plačemo, što smo se uvjerili, da je sve ono što se u našim mektebima medresama i ško­ lama uči nedostatno i manjkavo sve dotle, dok se ne udesi da svaki sljedbenik islama imadne prilike značenje cijeloga Kurana primiti na znanje. Držimo da smo dosta rekli o mrtvilu naše or­ ganizacije, kad smo istakli najveću i najsudbonosniju njezinu mahanu. Druga je naša mahama, koja nam se je kao krpelj u kožu upila, tako rekuć srasla se je sa nama, pa je megju nama dobila kao neko gragjansko pra­ vo, te postala, kao da i nije više mahana, a to je: mi skoro ni u čem ne pazimo na vanjski izgled u po­ gledu naših vjerskih ustanova džamija, mekteba, med­ resa, pa i u pogledu našeg životarenja sa drugima. A vanjska forma pri povagjanju nekog nauma imade svoju važnost isto tako, ka’o što smo to kazali, za iskrenost. Naše mektebske zgrade u najviše mjesta su naj­ manje i najslabije zgrade. -Tako su i medrese, a džamije, koje nijeau tvrdo sagragjene, pa su se kroz dugo vrijeme oharćoile, mo­ raju po više gvdina čekati onako narušene na pop­ ravak. Naša djeca najviše psuju; naš svijet obično biva zatvoran i globljan za nečistoću oko kuće, po dvorištu i sokaku; naši se prvaci svagjaju i prave megjusobne oprečne tarafe. U mnogo čemu smo već postali uzori neured­ nosti, pa kad se hoće za kakvu nelijepu stva reći da je iste mnogo, kaže se, da je kao u muslimana! Šta više, mnogi muslimani, koji su se u dunjalučkim stvarima radi povoljnih prilika donekle unapri­ jedili. izgleda kao da se ponose, kada imadu prilike izreći navedenu porugljivu frazu. (To onda bude sto­ struka sramota !) Osim toga mlagji se naraštaj nadmeće, ko će veću mržnju i prezir istaknuti na prama svemu što je staro. Pa to nekako ide onako gjuture, ne razabire se kukolj od žita. A i stariji ne nastoje, da se mladima dobrim i merhametli prikažu, da ih osvajaju i predobivaju, pa da na iste prikaleme sve ono, što su oni svojim zrelim razmišljanjem uvidili, da je dobro i korisno. Takim postupkom se vodi naše društvo gotovoj propasti. Izumiranjem starih, ostaće u mladim vrlo slabi primjeri budućim naraštajima. Kad u jednom mjestu nastane potreba, da se mektebska zgrada, džamija ili medresa mora popra­ viti, zašto da se po više mjeseci čeka na mršavu potporu vakufske uprave — koja će dugim čekanjem Strana 297. postati još mršavija, jer se zgrada još više porušila; — zašto se ne bi stanovnici toga mjesta iz vlastite pobude digli, pa štetu megjusobnim sakupijanjem nadoknadili. Na ovake zgrade, u kojima se ibadet ćini i dini mubin naučava, ne treba žaliti potrošiti. A treba ih graditi velike, lijepe i ugledne, obskrbiti ih obilno sa nužnim namještajem tako, neka svojim vanjskim izgledom zasvjedočavaju, da su one djela pravih, ponosnih i gajretli Muslimana ! Dovedi dijete prvi put u razvaljen i neokrečen mekteb, pa ćeš ga kasnije morati siliti na daljnje pohagjanje istoga, a u lijepu zgradu i samo leti. Tako je isto i sa džamijama, i sa ponašanjem mektebskih i džamijskih službenika. Korisno je za din i darovatelja i darovanoga, ako neko nagradi dijete, koje pohagja džamiju i mekteb. Zašto mali Hasan voli onako često ići svojoj neni? Jer kod nene dobije kolača i slatkiša. Mi vidimo kako su školske zgrade lijepe i lijepo čuvane; znamo, da tamo djeca više puta dobiju ko­ jekakvih darova, pa i potrebne obuće i odjeće, pa se opet ljutimo, što nam djeca bježe od našeg neokreČenog, neprostrtog i više puta naherenog mekteha. Naši su stari za to znali, pa su bili uveli lijep adet darivanja djece u mektebu. Slali su se somuni i halve a novi naraštaj to znade, pa opet veli sta­ rima, da ne valjaju. Još nešto. Džamije, mektebi i medrese su Allahovi amaneti nama uručeni na ovome svijetu; ove amanete treba uzdržavati i čuvati onako kako zavrijegjuje njihov veliki Gospodar. Valja o njima brigu voditi, da li mu što fali, njima ili njihovim službeni­ cima, pa to nadoknaditi i pomagati im. Neka su vazda te kuće čiste, pometene, ntka im je prostirka otrešena i oprašena, svijećnjaci usvjetljani, ograde potpune, jer ko se brine za kuću u kojoj se ibadeti i uči, Bog će njegovoj kući biti u pomoći Ta briga treba da je ustrajna, od srca i neka naša djeca i naši ukućani to staranje uoče i osjete. Lijepo je kad-kad svoje mlagje naročito poslati, da džamiju ili mekteb pometu, podove im operu i pros­ tirku otresu. Ne treba izgledati, da vakufska uprava na sve dospijeva i plaća iz svojih sredstava. Dok su naši stari tako radili, dotle je bilo svakog berićeta, te su bili zgodni sa svim i svačim i opet su dospijevali da nam sagrade bezbroj divnih džamija, medresa i mekteba ! Držimo još da nam je i nadzor od strane naših vjerskih prvaka manjkav. Kad dobar kućni starješina dogje kući, sva čeljad kao da na novo oživi, sve se obveseli, i ako je što bilo na nemjestu, ispravlja 6e” i uregjuje. Tako biva i u čitavom gradu, kad ga koji na­ rodni odabranik posjeti. Zijareti narodnih prvaka obavljaju se obično na �Strana 298. ,BISER' svečan način. Ove svečanosti djeluju korisno na uzgoj mase a^osobito djece. To ne stoji mnogo troška, a moralna je korist neprocjenjiva. Za tim imade u našoj zemlji još dosta kotarskih mjesta, a i ispostava u kojima još od davnina obstoje medrese. Ove medrese nije lahko ocijeniti od kolike su koristi one bile, kad ih je narod potpomogao i čuvao, a isto tako mogu i nama puno valjati, ako ih bu­ demo podbočali i uzdizali. Ne treba se povoditi za nekim i nekim kratkovidnjacima, koji nastoje da jz nekih bajagi praktičnih i financijskih razloga da broj medresa u našoj zemlji što više smanje. Lahko je ukidati i obarati, ali treba biti junak, pa nešto ko­ risno uspostaviti. (Oni se ispričavaju s tim, što su mnoge medrese postale bespredmetne, pošto se u pošljednje vrijeme slabo a neke nikako ne pohagjaju, pa vele, da se dotično mjesto ne sramoti praznom medresom, ali mi velimo, da baš u tome grmu zec leži, pa se je nužno prije pobrinuti narod, oživiti, probuditi ga, osvijesti ga i povrati mu njegov ponos i razbor, pa neka zavoli prosvjetu i nauku, dočim ukidanjem medrese bi odobrili narodno mrtvilo i nehajnost!) Mi trebamo medresa vazda i svukud da itnademo, ahi dakako dužni smo ih uredno držati na­ stojati, da se u njih uvedu uz vjerske još i svjetske nauke, za tim neka se marljivo pohagjaju i izdašno obskrbljuju. Medrese su naši stari podizali i podpomagali, pa su u svoje vrijeme bili sretni i himetom i blago­ slovom nauke, koja se je u medresama gojila, bili u svemu hajirniji od nas. Nije teško raspoznati onoga, koji je pohagjao medresu. Megju stotinama drugih, on se, ističe i to svojstvima i ponašanjem, kakvim se samo podičiti može i kojima mnogi zavide. To su redovito hodže u svojoj skromnoj nošnji sa bijelom ahmedijom na glavi, koji su se posvetili kakvoj narodnoj službi pa mirno i u tišini koristeći svojoj zajednici provode dane svoga života. Ili ako su se zatrgovčili ili seprimili težačkog posla, oni rade svoje poslove uzorno« časno, bez gramzljivosti i nastoje da svakom prilikom budu svojoj okolini od koristi bilo savjetom bilo ma­ terijalnom potporom. Taj hodžinski stalež bio je od davnih davnina svugdje pribran i u svemu se drugi u njeg ugledali, slijedili ga i čast mu odavali. Riječ ,,Hodža“ je perzijska riječ, znači „učenjak,*4 pa su po tome u prijašnja vremena učenjaci predvo­ dili narod, a povjest nam svjedoči, da su oni narodi bili sr.etni, koji su poštivali svoje učenjake. Za to ćemo i mi lahko odgonetnuti uzrok nazadka nekog mjesta ili nekog naroda, koji svoje hodže nesluša i pouizuje ih. Broj 21., 22., 23. i 24. Ali mi imademo dvije vrste učenjaka, reći će ko god, — a to su oni, koji su učeni u vjerskim i oni koji su naobražni u svjetskim naukama, — pa koje da slušamo ? Stvar je ja sn a! U vjerskim stvarima ćemo pi­ tati prve, a oni koji bolje poznaju svijet, oni će nas upućivati u svjetskim poslovima. Nu mi ćemo ovom prilikom nuzgred spomenuti jedan Hadisi — šerif, o kojem je potrebno da se i jedni i drugi promisle, a to je, da Allah smatra manj­ kavim svoga učenjaka, koji se uz dunjalučke — nauke nije usavršio i u ahiretskim. (Napomenusmo ovo onim prvim za to, jer je njima moguće uvećati vjersku naobrazbu u srednjim i višim školama za učeću omladinu a drugim zbog toga, što bi sami mogli aadoknagjivati svoje vjersko znanjć i nakon svršenih srednih i visokih škola pa i u službi!) Taj smo naš hodžinski stalež mi navikli vigjati i poznavati, —- kako smo već gore kazali, — u njego­ voj skromoj nošnji sa biljelom ahmedijom na-glavit pa već od djetinstva počnemo sticati uvjerenje, da ■ osobe, koje nose ahmediju, ljudi od značaja i da su čisti od mnogih poroka kojim se je ljudsko druši tražilo. Čuti iskrenu riječ, koristan savjet i naputak, progovoriti vjerno i iz duše, naučili smo najviše od nosioca tih ahmedija. Pa i oni sami vele da Im je s Božijom pomoći taj bijeli znak nebrojeno puta bio uzrokom i zaštitnikom, te nijesu ugazili u nešto, što se pravim ljudima nedolikuje. .— Više puta me zvali neki drugovi -7 kazivao mi je jedan da idem nekud, gdje bih se sada stidio i teško žalio da sam ga poslušao, — ali sam se ja ustegao, ne radi toga što sam bio svijestan i što nijesam imao nagnuća za kakvam besposlicom, nego sam čuvao čast ahmedije. Tako sam sretno mladost prebrodio, pa sam kasnije bio zahvalan onima, koji su mi pravovremeno zamotali ahmediju! — Vanjske formalnosti vrlo mnogo utječu na uz­ goj osobito kod djece, pa je nenadoknadiva šteta, što se je u našim reformiranim medresama mimoišlo uvesti ahmedije za mlade učenike. (Šta bi mogli reći, da oni mali malići o sebi misle, kad vide pitomce drugih medresa u ahmediji, koja je njima uskraćena, premda se i njihov zavod naziva medresom? Obzirom na to, da su sa ostalim potrebama puno. bolje podimrivani držimo, da je u njima već zakuhana neka oholost, pa nije isključena mogućnost, da će te buduće hodže sebi uobražavati, da su oni neka viša, probrana bića, kojima će morati svako obuću okretati i skute nositi.) Mi od medresa očekujemo da nam podgoje pra­ va hodže čedne, sačuvane i odgojene na stvari hod­ žinski način, a do nastave i vrijednih nastavnih sila stoji da u tim hodžama obrazuju ljude učene, okret­ �Broj 21., 22., 23. i 24. „BISER" ne, vrijedne i svjesne onoga pravila: el ilmu fissuduri la flssutur! Sirana 299. Hodže će još kao pravi narodni čobani u sveimi sa svojim činom prednjačiti svijenu. Ne treba da se oslanjaju na samu mršavu pla­ ću, koju dobivaju za svoje zvanje, nego neka rade u dokolici i kakav unosan posao, a od ovih je n aj­ ljepši težakluk, pa pčelarenje, gojenje živog blaga i tome slično, jer je siromašan hodža zabavljen o sebe i svojoj neimaštini, dočim se obskrbljenog riječi bolje slušaju i primaju. 0 trećoj mahani, — o kojoj smo obećali govo­ riti, — koja- štetno djeluje na naš uzgoj, a to je na­ še naopako okrenuto naobražavanje , progovićemo inšalah drugom prilikam, jer smo o onim prvim oduljili, a ovgje ćemo čitateljima „Biserovim" samo dvije-tri riječi o toj temi napomenuti, neka se u naprijed može uočiti o čemu se radi. U nas je strmoglav učenje radi toga, što sadaš­ nji naraštaj nauči i upozna: Sokrata, Cezara, Aristo­ tela, Dioklecijana. Napoleona, Šekspira, Darvina ve ehvatehum, ćast im i slava! — a o velikim islam­ skim karakterima i kapacitetima, kao Hulefai — rašidinima, velikim imamina, Gazaliji, Salahuadinu, Mehmedu, Fatihu i drugim — radijelahu teala anhum ve rehmetullahi alejhim) ako kad mimohod, neobligatno dočuje ili i ne dočuje! 1 to daje kukavni izgled našoj vanjštini. Esselamu ala menittebeal huda! Hazim Muftlć. Hadža je ogledalo svoga džemata, jer su oni obično imami, hatibi, mualimi, vaizi vjeroučitelji muderisi i tome slično, a svijetu trebaju u svakoj pri­ lici, od poroda pa do ukopa. Pa ako su hodže u jednom mjestu slabo stale, odbačene u kraj i pate se siromaštvom, to je onda slab alamet za dotično mjes­ to : ili su te hodže nesposobne pa svijet od sebe odbijaju, ili su se džematlije predale zevku i asiluku, pa u gafletu očekuju kakvu nenadnu božiju kaznu. Za to je opet svaki hodža dužan uložiti sve svoje raspoložive sile, da sebe i svoje mješćane diže kako moralno tako i u materijalnom pogledu. Treba da svakom prilikom mlagjariju napućuje lijepim savjetima na koristan rad, da ih odvraća, sa stran­ putice; nije neumjestno i na čaršiji i sokaku mlagjeg opomenuti, ako ga vidi da nešto čini ili govori šio ne valja. Da se sa starijim svijetom vazda druži, da svoje džematlije zijaret čini, pa.se snjima o svakim korisnim poslovima razgovora, da ih upućuje i bodri na rad, na uvećavanje imetka halal putom. Ako je čuo da je megju dvojicom nastao kakav nesporazum da pohiti, pa da ih izmiri i složi. Uvidi li, da je nečije dijete doraslo za nauke ili za nastavak iste na višoj školi ili medresi ili kakvom zanatu, neka oko toga sve poduzme, što će i oca i sina osokoliti, da ne bi obihmalili učiniti što je nužno, da se nauka ili zanat nastavi. )W 0 ( Nekome je potrebna neka uputa za neki posao hodža će se pobrinuti da se zgodan način doznade, pa ako sam sobom to ne umije, 'uputiće se onome za-koga je uvjeren, du to poznaje. Za to će sam či­ tati, a i druge će savjetovati da čitaju kako vjerske knjige, tako druge knjige i novine o gospodarstvu, o zdravlju i čuvanju istoga, za tim zemaljske državne Mi smo bili svjedoci jednog velikog rata, koji zakone i vladine naredbe; jer narod mnogo trpi i je istom svršio. Principi su se uhvatili u koštac. Na­ nazaduje radi nepoznavaja državnih zakona (gragjančela, koje je proglasilo XIX. stoljeće, požurivala su ski, kazneni, gruntovn-i, trgovački, mjenbeni i svi svoje potpuno riješen je. Demokratski i nacionalni drugi zakoni mogu se vazda kupiti u kujižarama, a svijet digao se da stane nogom na vrat njemačkom po zakonu se računa da su svakom poznati još od militarizmu i gadnom silništvu apsolutista. Pravo dana proglašenja! A to isto kaže i.Šeriat za se, pa slabijih, pocijepanih i ugnjetavanih zaplakalo je pred kako neće vrijediti isprika neznanja na onome svijetu, nacionalrlom demokracijom velikih i oslobođenih. tako ne vrijedi ni na ovome!) Svijet jakih i slobodnih ganuo se i na usta demo­ Sav rad jednog hodže, koji se sastoji iz naputa­ kratskog Amerikanca Wilsona rekao: sloboda i saka i savjeta, pa izrečeni oni u kahvi u čaršiji na nji­ modređenje svima nacijam a! vi ili u kući iste je naravi kao da je to u džamiji na Ova su se načela susrela i sa dubokim osvje­ ćursu učinio. Za to svaki hadža treba da bude vrije­ dočenjem naše nacije. 1 ona je zavapila u jedan glas: dan vaiz.. Vrijednog vaiza svakb sluša, pa ako to ujedinjenje svih mojih krajeva od Soče do Vardara! hodža ne umije, svijet ode drugim savjetnicima, koji Pred ovim poklikom uzmahnu tuđinac — vladalac će svij'etom okrećati na svoj način! naš, savi bajrake svoje i turi m ač.u korice, da ih Za to ćemo očekivati od medresa, da nam one preda nama, kao trofeje oslobođenja našeg. Na to u hodžama usposobe vrijedne vaize, pa će se u me­ zaklikta nacija naša od radosti i ushićenja, zaklikta dresama uz ostale dersove uvesti predavanje i vjež­ snažno i glasno. Radost je prelila polja i doline banje u važenju, jer je to jedna velika narodna potreba. naše, radost, kakve ne doživlje ni jedno pokolenje Jugoslaveni i Jugoslaven­ ska Država. �Strana 300. BISER njeno od pogiblije Svačića na Gvozdu i krvave bitke na ubavdm Kosovu — polju, Vijekovima rastavljani na više upravnih podru­ čja nego li ima provincija, u kojima stanuje naš na­ rod srpskog, hrvatskog i slavenačkog imena, nijesu mogli u masama shvatiti, da smo jedno, da nam je budućnost zajednička, i da nam je samo u takovoj budućnosti spas. Po tim upravnim područjima raz­ vio se patriotizam naš. Za to ima kod nas patrio­ tizma bosanskog, crnogorskog, srpskog, dalmatinskog, hrvatskog i kranjskog. I ti — da to nazovemo — lokalni patriotizmi sukobljavali su se često, prela­ zili su u antagonizam i u sporove jednih protih dru­ gima. Taj antagonizam i te sporove podupirale su i više upravne vlasti u vlastitom interesu iz straha da se mi svi ne osjetimo jedno, kao što i jesmo. U tu svrhu izrabljivali su i vjersku pocjepkanost našega trojednog naroda, našega tolerantnoga naroda, naroda, koji je mogao reći: brat je mio koje vjere bio. Ali međutim upravnim vlastima našim, bila je jedna, koja je uvijek činila časnu iznimku i u koju je makar jedno naše pleme upiralo oči kao u svoj Piemont. Mi .svi znamo, koja je to bolest. Ona nai­ me slobodna vlast našega naroda sa demokratskom i zaslužnom za našu slobodu dinasiijom na čelu. Ta ista vlast, vlast našeg Piemonta, podupire, kako vi­ dimo, nas, koji smo stenjali pod tuđinskim apsolu­ tizmom, u našem nastojanju, da organiziramo našu zajedničku, veliku i oslobođenu državu. Gospodo! dozvoiićete mi, da se sa nekoliko riječi osvrnem i pretresem pitanje: Tko su i što su Jugoslaveni? Sva plemena, koja stanuju na jugu Ev­ rope, a govore slavensku riječ, zapravo su južni Sla­ veni, Jugoslaveni. Prema tome to bi bila plemena: bugarsko, srpsko, hrvatsko i slovenačko. Mi pak znamo, da u našu Jugoslaviju ne spadaju Bugari, dakle jedno jugoslavensko pleme, a to je za to, što Bugari govore jednim posebnim slovenskim narječ­ jem t. j. bugarskim jezikom; i što oni po vlastitom raspoloženju ne teže, da uđu u našu Državu. — Ostala tri jugoslavenska plemena kopaju i nogama i rukama da uđu u jednu zajedničku Državu, koja bi se imala <.vati Jugoslavijom: Mi mlađa generacija imamo, da stvorimo ovu državu, jer smo ml po na­ šem osvjedočenju za nju i jer mi nijesmo i ne smi­ jemo biti zaraženi plemenskim i vjerskim predra­ sudama, Hrvati i Srbi govore jednim te istim jezikom, dok se Slovenci služe jednim posebnim narječjem, ali koje je tako blizu hrvatskom ili srpskom govoru, da se s njim zajedno mora smatrati jednim jezikom. Mi pak znamo, da je vrlo znatno obilježje jedne na­ cije njezin jezik. Dakle vrlo znatno obilježje naše nacije jest naš jezik srpsko-hrvatsko-slovenski, koji (ja) nazivljem hrvatskim, (ti) srpskim a (on) slovenačkim. Broj 21., 22., 23. i 24. Drugi važan razlog, koji govori, da su ta sva tri jugoslavenska plemena jedna nacija, jest taj, što njih vežu pojedinački interesi i što -ih ti interesi nu­ kaju da žele i teže za jednom velikom i slobodnom Državom, koja će štititi te njihove zajedničke inte­ rese. To je naš nacionalizam, nacionalizam svih triju naših plemena pred kojim treba da ustukne naš partikularni, provincijalni i plemenski patriotizam. Mi trebamo i hoćemo, da zabacimo tradicije, koje su nas cjepkale u plemena, i da se uzdignemo iznad ljubavi za provinciju, koja nas je vodila, do tjubavi za cio narod naš trojednog imena, l o zahtjeva od nas današnje veliko doba, koje nam je donijela slo­ boda. To zahtijeva sreća naša i buduće naše dobro. Mi ne smijemo ni pošto misliti i držati, kao da je naša nova država za doro samo jednim nama, samo jednom plemenu našem, nego naprotiv trebamo biti svjesni toga, da je naša slobodna država zajed­ ničko dobro svih triju plemena, kako srpskog tako hrvatskog, a kako hrvatskog tako slovenačkog ple­ mena našeg. Isto tako trebamo znati i to, da našoj državi stoji na srcu dobro pravoslavnih, kao i kato' a. a katolika, kao i muslimana. Svi smo mi rav­ nopravni i slobodni građani* naše slobodne i mile Domovine. Snaga naše Države jest u onoj generaciji nje­ ne koja bude shvaćala principe, koji su nju pokre­ nu; Da smo mi ta generacija, da ju mi trebamo na plećima ponijeti shvatljivo je otuda, što je nama najlakše raskrstiti sa konzervativnim načelima, koja šu do sad rukovodila naše društvo, u koliko je ono uopće postojalo. Mi smo dakle pozvani, da u našoj novoj državi stvorimo slobodno, neovisno i jako draštvo koje će bititi u stanju, da ravna njom. U državama, čija je uprava zasnovana na širo­ koj demokratskoj bazi društvo i javno mnijenje nje­ govo glavni su faktori uprave. Tako je u velikim republikama svijeta Francuskoj i Americi, tako je u po imenu monarhističkoj Engleskoj tako treba da bude u našoj Jugoslaviji i u čitavom svijetu, koji hoće, da bude neograničeno slobodan. Ovđe je umjesno pitanje: što sve ima da uđe u Jugoslavensku Državu? — Po principu samoodre­ đenja imali bi ući u našu Državu svi krajevi, u ko­ jima stanuje naš narod u kompaktnim masama. I po tome principu naše bi ujedinjenje trebalo biti pot­ puno. Ali, kako vidimo iz novina ima jedna velika sila, koju gone egoističkr ciljevi, da aspirira na neke naše nacionalne krajeve i koja nastoji da te krajeve zaposjedne svojim vojskama i da na taj način stavi internacionalnu mirovnu konferenciju pred gotov fakat, kako bi od nje izbila što veći kapital; što veći teritorij na naš račun. Ta ista velika sila izrabljuje naš položaj, dok smo još neutralni i dok još nijesmo o^ganizovali svoju Državu, nepredvlđajući ili ne hti �Broj 21,, 22., 23. i 24. Stran a 301. .BISER' jući predviđati da to njeno nastojanje nosi u sebi klicu budućih ratova sa našom Jugoslavijom. Da li će uspjeti toj sili, da okrnji naše ujedi­ njenje, i ako bi joj to uspjelo, u koliko će go okrnjlti, ne može se predviđeti, pošto za nama stoji sva demokracija svijeta. Prema našem nastojanju i po principu samo­ određenja ušli bi u našu državu ovi krajevi: Crna Gora, Srbija, Bosna, Hercegovina, Banat, Bačka, Ba­ ranje, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Istra i sve slovenske zemlje. Te zemije zauzimale bi jedan pro­ stor od okruglo 250.000 km2 a brojila bi od prilike 14,000.000 stanovnika. Svakako krupna država za balkanske prilike, Država, koja će po svome položaju i po vrijednosti svojih državljana zauzimati časno mjesto u kolu prosvjetljenih naroda. Žiteljstvo je tih krajeva zdravo, čilo i sposobno za kulturu: Vrijedni da i u miru i u ratu upravljaju svojom sudbinom, i zemlja je njihova puna svakoga blaga, ima krajeva rodnih bjelicom pšenicom, pro­ stranih pašnjaka, bogatih sitnom i krupnom stokom, neprohodnih šuma, bogatih rudnika svake ruke, am? svega, svega što je potrebno jednoj naciji za njezin opstanak. Imamo i razvijenu nekoliko stotina kim dugačku morsku obalu sa nekoliko dobrih luka. Ima­ mo i nekoliko plovnih rijeka. U nekim je krajevima i željeznička mreža dosta gusto izgrađena. Z. lja naša ima vrlo zgodan položaj za trgovinu. Većinom izvozimo imovine, a uvozimo fabrikate. Fabrika dakle imamo malo. Industrija je istom u zametku, ali nam je zemlja po položaju svome i po prirodnom bogai stvu vrlo podesna za razvoj njezin. Trebaće samo dobre volje od strane Države, pa da nam u zemlji, mjesto žandarskih kasarna, niknu fabrike sa visokim dimnjacima, koje će reći svijetu, da smo mi spo­ sobni za kulturu i da je naše robovanje krivo, što se i sada ne možemo mjeriti sa velikim i kulturnim narodima. — Svi preduvjeti dakle za jednu veliku državu ispunjeni su na našem nacionalnome teri­ toriju. Otkad smo postali slobodni najviše je interesovalo sve nas, sav naš narod trojednog imena pi­ tanje kakvu da damo formu Državi našoj: monar­ hijsku ili republikansku. I jedna i druga forma nalazila je među nama toplih zagovornika. Republikanci su raznosili: Živi­ mo u vijeku rušenja dinastija, pa zašto da mi stva­ ramo mladu.Državu sa dinastijom na čelu? Kako to, da mi u moru republika, koje nikoše oko nas bude­ mo jedina monarhija, čemu to, kad je napokon republikanska forma uprave danas modernija? Mo­ narhisti su tvrdili: Zašto, da ne damo jednćj demo­ kratskoj i narodnoj dinastiji našu krunu, pogotovo kad je ta dinastija zaslužna za naše oslobođenje? Zar da zahvalimo toj dinastiji na njenu nastojanju oko ujedinjenja i oslobođenja našeg na taj način, da joj otmemo krunu i da ju lišimo prijestolja? Tako su tvrdili i rezonovali i jedni i drugi, dok nije N. V. u Zagrebu priznalo do konstituante, koja se ima sastatf šest mjeseci poslije sklopljenog mira, za Ju­ goslavenskog kralja Petra 1. Karađqrđevića. Živio naš jugoslavenski kralj Petar 1. ! A. Hifzi B jelevac: U znaku dosade. Čitav dan kao da je bio u znaku dosade. Vrijeme se mijenalo, muhe su kao mrtve padale, nijesi ih mogao otjerati. Magao si ih uzeti u ruku; baciti pod noge. Nebo je bilo sad vedro, sad oblačno, priroda kao pod nekim teretom. Prije podne čuo sam kako se ljudi tuže da nema ovoga ili onoga — da se ne može živiti. Marijeta (Bog joj prosti!) sjedila je u svojoj birtiji i tužila se plačljivo na glavobolju. A Hamzaga (rahmet mu duši!) sjedio u ćošku i šutio. Ja sam razgov rao s dvojicom o slabom izgledu žetve *). Poslije sam se vucao od stola do stola i najposlije otišao kući. Nekolicinu koje sretoh putem, vidio sam i na njima dosadu, brigu . . . Poslije podne kao da se je ta epidemija širila brže. Zahvatila i mene. pa sam se mučio poslije ručka neznajući kuda bih pošao. Mislio sam nešto pisati pa nisam pisao . . . Za to odoh u bašću, razvalih jedan stari stol, pa napravih drugi. Prenio sam ga i na drugo mjesto, samo eto neka bude drugačije. Sunce je peklo kroz oblake. Ja se oznojen vratih u sobu. Žena me ponudila kavom i ja sam Ispio. „Danas mi je vrlo dosadno," reče ona. ; — 1 meni — odgovorim. „Čekala sam jednu prijateljicu i nije došla14 — To je vrlo dosadno . . . Eto na što je mene dosada natjerala! U bašći sam prepravio oni stol pod šipkom i prenio ga pod smokvu. A sada idem . . . Idem nekud .. . Izvučem se lijeno na sokak. Nigdje nikog! Nedjelja po podne ratne godine hiljadu devet-sto petnaeste . . . Malogradska cesta, uski sokaci, malene neuredne kuće raščupana bosonoga djeca . . . negdje na pragu sjedi koja stara baba. Pred hanom je d an . kočijaš oprema konje. Malo dalje pred hotelom sjedi sama kelnerica s gazdom za stolom. Pred vojničkom menažom reda stolice jedan vojnik. Nešto dalje teče Bregava. Još je ljeto pa je voda malena. Vidi se, te č e ___U vodu ugazio suludi Lazo pa traži ugore. Prevrče kamen po ~ *) 1915 �Strana 302. ,,BISER“ Broj 21., 22lt 2 3 ^ i 24. kamen i istražuje im legla. Na ćupriji razgovara pred­ ni u što a ako što bubne eto izdavača ovih zapisaka stojnikova sluškinja s jednim financem, a nešto dalje pa neka odgovara! E pa dobro! To su junaci iz drugog dijela „nufuzova Anica" s jednim vojnikom ___ Okrenuh poljem, da više ne vidim nikoga jer poglavlja devetog do šesnaestog „Isčahurenih leptira," koji su se u ovoj kasabici okupili za ljetne dosade. mi je i to izgledalo bezličnim, dosadnim . . . . % Koliko sam vidio s polja išlo je cestom „ono Slika: Pred vratima sjedi Bećo, nekadašnji odgovorni nešto" službenika prema Perinoj gostioni, da malo urednik jednog političkog propalog lista. Sada je u sjednu. Djeca, žene. kolica i drugo .. . Ali u svemu; penziji i bavi se u glavnom prosjačenjem, a uzgred u njihovu hodu, u udaljenosti kojom je išao čovjek od svira i violinu. Već je i obnevidio hodajući s dru­ žene, bijaše nešto dosadna ... gom prosjakom Markom, koji eto sjedi do kahvenog Predamnom su išla dvojica seljaka s konjima odžaka i priča o svome nekadašnjem imanju. Na dugačkoj klupi sjedi jedan poštar, do njega i nisu razgovarali. Na vratu jednom konju visilo je zvono, ali ga je seljak zatisnuo travom, da ne zvoni. jedan vojnik s mojom sluškinjom. Sdruge strane vrata nekoliko manipulanata iz pošte. S njima je Anica, Možda mu bilo dosadno slušati ... Desno od puta, kojim sam išao, pod rubom jedna lijepa sluškinja, koju smo mi zvali „nufuzovom" Na sofi otac Goranflau pije vino i razgledava glavnog druma bili su čergaši prije nekoliko dana dok se je ovdje kukuruz brao, dok su imali što krasti. oko sebe svjetlucajučim očima razgoličan vrat jedne gospolje susjednog društva i rekao bih „mezi". A A sada ih već ne bijaše. Tek crna zemlja, kao velike mrlje kuda su vatru ložili, odao je znak iza njih .. . tamo na „kljunu sofe" Mišo sa ".vojim haremom. Pod Daljnji boravak bio je viši bez interesa za njih, pa murvom na starom mjestu Halil, Mujo i Stršljen. To su otišli . . . je slika! Ja sam lijeno koračao. Ispred mlinice pogledao Ja sam se zaustavio pred Bečom i rekao mu: sam unutra i vidio mlinara, brašnava odijela. Sjedi v ar neš još jednu?" na jednom kamenu, naslonio se o zid i drijema. Do A on pogladao u me, onda podigao prazan polić njega kupe kokoši žito, a on se i ne o b az ire___ i odgovorio: „ lapuni"! . . . Nisam ga smetao. Prošao sam ni? . mlinice i sjeo na suhu, požućelu travu kraj rijeke. Zapalim od __ Tanko, ciličući potegao gudalom. dosade cigaretu, pokušam nešto misliti. Pa kad sam „Ankini veždi gajtani To moje srce obrani . . . " pokušao oživiti u sebi ono što je tvrdo spavalo očujem daleko nejasan glas. Onda jači i jači.. ... I malo A nato je harmonika iza kuće rastegnuto odjek­ po malo prelio Se je taj glas u pjesmu: nula . „Evo ti ružu vraćani, Koju si meni dala, Na njoj ti mala hvala, Ljubav je propala Pjesmu je pratila muzika. Ja sam se prenuo .. . Za vrijeme ove dosade; sada u ovo doba — i ljubavna pjesma! . . . Pomislio sam na Sidkijujest sigurno on! U njega je uvijek bilo ljubavi, jer nije osjećao rata . . . Pa sada, kako su izbili oglasi o ponovnoj viziti njegova godišta, propio se ... Razbija dertove!..; Pjesma je čas utihnula, a onda se čuše harmo­ nike, koje je pratila lagano violina. Eh e h ! ... promislim dižući se lijeno sa ležaja. Pogjem preko polja Krajšini, gdje sam izdaleka vidio dosta svijeta na sofi u Pere. Idući prema Gorici opazim Jusu na kotaču. Približujući se već sam ras­ poznavao i pojedina lica. Neopaženo izbijem ispod vinograda pred gostionicu. Zastao sam da jednim po­ gledom uhvatim čitavo društvo, koje je tu sjedilo. Da ih sortiram i nešto reknem? Ne znam. Da progjem samo onako, upitaće tko: pa čemu to onda sve? . . . Kako hoćete? Neko će se i ljutiti, a nekom 'će možda biti i jednako .. . Hadžermerešovo se ne bilježi Mornar će te Ma'ro, Mornar će dušo, Obljubiti Maro Pa te ostaviti! . . . Znao sam tko je i tamo sjedio! I to je jedna partija iz poglavlja tzčahurenih leptira" na čelu s mladom begovicom, Zorom Vasić, Delfom i učitelji­ com Sevdom ... Ispred mene prolazi školski zbor, kojom se pri­ družilo nekoliko mlagjih djevojčica na ferijama . . . Poslije Juso na kotaču prolazi kraj mene, dovikuje: „Sjedi dok se vratim s Antom, pa ćemo na Krpice!. . . Dobro! A kad sam na većer došao u Kasinu i našao Sidkiju, gdje čita ispičah mu: kako sam ga zamijenio, a on ponosno spusti novine na stol i reče: „Ja sam danas bio u službi naroda sakupljajući dobrovoljne priloge za naše invalide" — Čestitam! Dok se jedni dosagjuju neznajući što će početi drugi rade . . . Možda je to i meni bila lekcija?! �Broj 21., 22., 23. i 24. Strana 303. .BISER' 1. M. O- Narcis: Nocturno. Ugasnuše noći, rosom izvezene, U blistavom tkivu mjesečeve priče; Niz ljubavne staze, sumnjom zalivene, San se sivi, plačuć, ko lepeza miče. Poznajte sami sebe. Nemojte se stidjeti učenja, tražite nauku, pa makar kako daleko bila. Znanje držite največim bogatstvom. Pripremajte se za ovaj svifet; nemojte onaj svijet žrtvovati ovome, što nije govoreno, nemojte govoriti; što nije traženo, nemojte tražiti. Ne gubite vremena sa neznalicama! 2. Iz čaškica zlatnih svjetlucaju vlasi Dahu poznog bića, što samoćom tapa; Sjenke žutih ptica prhte po terasi — Iz oka im modra nostalgija kapa. Grančice se lome, mjesečine pune, I 8 kapljicom kiše živi plamen trune — Sklapaju se srca večernjih cvatova. Svud prskaju boje koketno i fino: Mlaz je jedan sjajni sokove im pino I planuo žarom sunčanih cjelova .. . mm Savjeti filozofa U prijašnja vremena bijaše na Istoku običaj, da vladari, prije nego odluče o, kojoj god važnijoj stvari, pozovu poznate učenjake u svojoj državi, te da se s njima o svemu posavjetuju. 0 njihovu je mišljenju najčešće ovisila i odluka vladareva. Govori se, da su sate i dane trošili putujući I tražeći učenjaka, za kog misle, da bi im mogao dati savjeta u njihovoj stvari. Znameniti vladar Nošerevani-Adil, o čijoj pravdi cio svijet slovi, sa želju da uredi sbirku takovih mudrih savjeta, koja i mogla za svakoga vrijediti u svim prilikama života. Pozove sve savremene filo­ zofe na sastanak, koji između se izabraše opet dva­ deset i trojicu najpriznatijih sa zadaćom, da svaki rekne po jedan mudar savjet. Izabranici sabravši se u „Noširevanovo vijeće" u istinu sastaviše dvadeset i tri savjeta, koje mogu vrijediti čovjeku, pa ma ka­ kvih on god bio nazora o ovom ili onom svijetu. Nošerevani-Adil* je zappvjedao, da se spomenute izreke napišu zlatnim slovima, postave u zlatan sanduk i zakljpčaju zlatnim katancem, te da se pohrane u u državnoj blagajni. Poslije, kad bi god trebao odr lučiti o kojem važnijem poslu, pročitao bi spomenute savjete i tek zatim izrekao odluku. Evo tih savjeta*): *) Rečenice, koje su u savjetima ponovljene, izostavljene su u prevodu. Savjete učenjaka ne držite niskim (na njihove savjete polažite važnost i cijenite ih). U poslovima nemojte brzati; ni u kakovom poslu nemojte uzalud vremena propušćati. Svaki posao svršavajte u svoje vrijeme. Za svaki posao pitajte one, koji se u njega razumiju. Čuvajte se svake stvari, koja bi mogla biti uzrok kakovoj nesreći. Gledajte na početak i svršelak svakog posla. Sa pametnim se dogovarajte. Oprobano nemojte pfobati. Poštujte riječi starijih od sebe. 3. Priviknuti, da se ne ljutite. Stičite glas pošte­ njem i aobrim djelima. Umjerenost uvijek držite bogatjivom. Znajte, da je život samo jedan dan (kratak je), zaio ga treba što bolje u dobre svrhe upotrebiti. Znajte, da je ovaj svijet kao njiva, čiji će se plodovi na onom svijetu požeti. (Ne zaboravi, muslime, da tebi niie dužnost samo džamija, nego znaj da si dnžan što više raditi, što sretnijom svoju djecu ostaviti, znaj da si ih dužan školovati, znaj, da Islam prezire neznanje i nerad, znaj, da nemože na hadž stiči ni zekjat dijeliti .onaj, koji nema novca, a ovo Su dvije od najvećih islamskih dužnosti. Op. prev.) Ne veselite se ničijoj nesreći. Razbijeno i proljevenč ne žalite, (jer nema koristi. Op. prev.) 4. Učite se pameti na tuđoj nesreći. Držite boljim štetu, koja se dogodi u svoje vrijeme, nego korist, koja u nevrijeme dođe. Sa svakim budite prijazni, postupajte plemenito; ne budite nikad tjesnogrudni. Živite u ljubavi, kako sa prijateljem tako i sa ne­ prijateljem. Nemojt« noge preko mjere napolje pru­ žati (nego prema jorganu. Op. prev.). 5. Svoje poslove mjerite svojim mjerilom. Što nijeste ostavili, nemojte ni dizati. Nemojte ni od koga milosti išćekivati. Čuvajte jezik i ruke. Od hrđava posla budite daleko; bježite od nevaljana društva. 6. Nepoštena ni lopova nemojte potpomagati. Bje žite od hrđava susjeda. Ne idite na put bez druga. Sa hrđavim drugom ne idite na put. Na tuđem zemljištu ne saditd drveća. �S trana 304. »BISER* 7. Ne sijte, gdje ne može niknuti. Sa prostacima se nemojte družiti. Nemojte se zadužavati istom obogatjelom čovjeku. Nemojte se od sojsuza ženiti. Ne­ mojte sjediti sa onima, koji ni sebi cijene ne znadu. Nemojte se miješati sa tuđim slugama. Bojte se onoga, ko se Boga ne boji. S. Plraz: Inni buistu li-utenimime rnekjarim-el-ahlaki.*) Pojedinom čovjeku, razumom i slobodnom vo­ ljom obdarenom biću, u naravi je usađena potreba, da se udružuje sa sebi jednakim u svrhu postignuća životnih svrha. Tako nastaju društva, zajednice ljudi, u kojima se iz odnošaja pojedinca prema pojedincu i prema društvu, u kom se nalazi, ragjaju s jedne strane ovlaštenja, prava, a s druge strane dužnosti Iz toga proizlazi potreba, da se urede megjusobni vanjski odnošaji u nekom društvu živućih ijudi i to: pojedinca prema pojedincu i ovoga prema zajednici i obratno tj. potreba pravnog poretka (forum uxternum) za ljudsko društvu, bez kojeg je život nemo­ guć. Iz toga se vidi, da se pravni poredak pravne nome tiču čovjeka samo kao vanjskog djelovca, a ne osvrću se na njegovu unutrašnjost; na njegovo mišljenje i savjest; pa kad ne bi bilo kakvih ”orma, koje biše uregjivale unutarnji život čovječiji (forum internum) više puta bi prešao granice ćudorednosti, dobrote, a i pravednosti, pa ne bi svima ljudima bilo dano živjeti kako je čovjeka dostojno. Tu stranu ljudskog života uregjuje moralna i etična pravila, koja su vezana s pravnim normama time, što imadu istu svrhu (usavršivanje i napredak ljudi), ma da idu raznim putevima, pa se za to podupiru; etika uči, da se moralan život mora pokoravati pravnim pravilima, da je povreda ovih pravila nemoralna, te podaje tim pravnim propisima znamenito veću moć nad čo­ vječjom ćudi, nego što je imadu sami po sebi, a pravo odregjuje, da nemoralno djelo ništa ne vrijedi i za to uzima u zaštitu i dobre običaje. Ali čovjek teži i za takovim udruženjem, u ko­ jem može polučiti svoje više, duhovno opredijeljenje. Toj strani ljudskog života udovoljuje vjera. Ona je neka duhovna zajednica ljudi, koja ne poznaje ni mjesnih ni narodnih ograničenja, dakle zajednica za cijelu zemlju i za sve ljude. Ona je vidljiva posrednica na zemlji izmegju ljudi i Boga, koja vlada vjernicima u tom smjeru, da ih odgoji *) Ovaj hadisi šerif znači: U istinu sam vršim ljudski moral. poslan da usa* Broj 2 i., 22., 23. i 24. za vječni život. Prema tomu svrha joj je odgajanje čovječanstva za postignuće vječnog spasenja a sred­ stva vjere, kojima postizava religiozni i moralni život, jesu duhovna. Vjeru, koju Muhamed (a.) objavi, jest najsavršenija vrhunaravna vjera. Ona zadovoljava težnji ljudske duše, koja ide za postignućem vječnog spa­ senja i u tu svrhu naučava spoznaje o Bogu i traži od vjernika očitovanje tih spoznaja te moralan i krijepostan život. Akide (dogme), koje govore o spoznaji o Bogu i očitovanju tih spoznaja, sadržaju dinske ustanove; a norme, koje uređuju moralan i krijepostan život, sačinjavaju šeriat. Prema tome su u Islamu sadržane i vjerske dogme i norme forum uxtermma i forum internima. Stoga se spravom može reči, da je Islam najsavršenija vjera i najjača organizacija, koja zadovo­ ljava svim socijalnim zahtjevima. Nafija farajlić: Te me. xvii. Kokošija pamet. Jedna ženska, jedna mala fina kokošica. Iz starinske familije, kojoj se slava utrnula još pr.je sto godina, iznikla i izrasla je onako, kao i ve­ ćina njezinih drugarica srednje ruke — primitivno, sporedno. Tako sporedno, kao što bi bilo, da je i nije na ovom svijetu. Osim ako bi bila mogućna odhraniti koje dijete za bolja vremena; da se nufus ne umanji. Od djetinstva svoga igrala se po ulicama, trč­ karala u čaršiju, na pekaru i. na vodu, a onda se učila plesti, šiti i vesti, prati sugje i jelo gotoviti — raditi kućne poslove i žene dočekivati. Kasnije izvi­ riti po malo na prozor i na vrata, zaviriti u mahalu i na skupove, otići tetki« na konak u ašikovanje i probirati sebi momke — drage. Obično djevojaštvo, donekle, dok se nije dobro zadjevila i dok joj se nijesu momci počeli javljati. A onda kao da je na jedan put neki bijes unišao u nju, počela je sve momke dizati na gubicu, da nijesu dosta moderni, nego nekakva starinskoga kova. Naj­ prije momke, pa onda druge djevojke, pa stare žene i ljude, pa kojekakve strine i tetke — i sve dalje ledom, dok nije dotjerala do svoje vlastite kuće — do svoje nane i majke. Svak joj je bio previše starinski i prost, a ona sama postavila se na neku umišljenu visinu i šibala: to ne valja, to se mora prekrojiti! Dopadala se sama �Broj 21., 22., 23. > 24. Strana 305: ,BISBR“ sebi i počela i radila onako, kako se samo njoj dopadalo. Možda nije bila sama takva, ali je bila svagdje prva. Tako nije niko mogao prije od nje kazati: kako žudi neka cura za momkom, što ona ne bi, — kako žive neki mladenci i da ona ne bi mogla tako, - kako bi trebalo da se drukčije jedna ženska pokriva, a druga opet da nosi drukčije odijelo, da se stare žene prekalufe, a mlagje do bolova utegnu, kako bi trebalo da se seta i voza, kako da se muškinje drži pod papučom i za nos vuče, kako da se ženskinje što više i što češće gizda i izlazi na sastanke i t. d. — svagdje je letjela pred rudu. Svijetu dojadilo, pa je prozvaše „klepetalom" i ona se poče povlačiti u se, kao da je mudrala. Ali zvono joj ostade na vratu, samo s malom promje­ nom: omalovažavalo se sada i njezino mirovanje. Susretala se s posmjehom. A ona da pokaže, kako se sabrala) prošla bespo­ slice, sve je više šutjela i pečila se. I odrasla tako i haman ostarila. A s njom Je ostarilo i njezino na izvrat shvaćanje, da je uporno zagovarala ono, što u zbilji niko ne voli, a protivila se onome, što je prirodno da spada čovjeku. Tako bi na primjer prikrivala sve zgode svoga života, da joj ko ne prozre u kretnje i ne pokuša je svjetovati, što je ona smatrala suvišnim, jer je ostalo za vazda u njoj uvjerenje, da je ona sama za se naj­ bolja. A na drugoj strani opet bila je ona prvi V tičar i nametala se za savjetnika nekome, ko i bez nje znao živjeti onako, kako i drugi žive i po­ sluju zajednički, u zdogovoru, sa svijetom. Korila bi momke, koji bi zapjevali u noći kroz mahalu, da su — oprostite izraz — zjalovi i korila djevojke kad sviraju, da su divanije. Protivila bi se mladoj nevjesti, da ne smije skoro nikad iz kuće zaći, jer da ove trebaju iza udaje znati, kako su samo za kuću svezane, i grdila mlade ljude, ako progju sokakom izmegju ženskinja, da oni ne smiju hodati kud hoće i odmarati se u prirodi gdje hoće, jer oni trebaju znati, da je iza ženidbe s njima sve svršeno, oni bi morali biti živi u grob zakopani. Po­ ricala je starim ženama pravo pričanja iz njihovih mladih dana i stare ljude jednostavno slala za peć — sve to polagahno, s kim god na samu, bockajućiKao da ima rane, svježe mladosti bez pjesme i muzike, bez vesela srca, kao da mlada žena sa udajom mora zapečatiti svoju glavu i nikad više šta ne vidjeti i ne znati, kao da će mlad čovjek odadrijeti nekome skute na sokaku, kad progje s punom glavom briga i za jednu ženu na današnjem vaktu, kao da ima pozne, zlatne starosti bez tiha spomena na minule mlade dane.. . I tako dalje, svako njezino Jest" ili „nije" bilo je nezgrapno, jer je dolazilo na protivnom mjestu, kao što se vidjelo na nemjestu i njezino rastovaranje u razgovor onda, kad svako odlazi kući ili se za­ nima za prigodne pojave. A tek njezina ukočenost megju sjelkinjama, kad bi samo dosadno šutjela, zgledala ispod oka kao žmireći nakite i odijela na ženama, rasturila krajeve žara oko sebe, od časa do časa maknula bi ramenima, poizdizala vrat i nakrivljivala glavu, srkiltala kahvu i upijalala usnama i zavodila očima — kao kokošica, prava mala, pametna kokošića. XXII. Podvornici. Husejin Husejinović ostao je iza oca na konju: svoja kuća, svoj dućan. Dobro polje, haman svo nje­ govo i kmeti u Rakovici Ali kad se kome ne da, podje mu sve natraške, u zevku i pijanstvu u du­ ćanu izbiše dugovi, na selu manjak, s kmetovima rasprave i sve pošlo na tanje. Kod kuće se trošilo kd u koljenovića, a za zakrpe otpadali komad po komad zemljišta, otkupljivali .se kmetovi i prodavao ih, da se riješi glavobolje, dok najposlije nije zalizalo svo Dobro polje i sva Rakovica. Da ne zaliže i kuća više glave, počeo se pribirali i raditi u dućanu, ali više nije išlo. Pokleknulu trgovin nije umio ispraviti, a drugog kakva posla nije se znao s uspjehom prihvatiti i tako je počeo životariti ve; ući i petljajući, dok nije i dućan izgubio. Prodao ga e i ostao obješenih šaka niza se. Bez nikakva posla ne može se živjeti. Smislio se je, da mu je bolje biti i kahvedžija, nego li izjesti. i kuću. To nije skupo. Nabavio je nešto džezava i čaša i jednog dana na periferiji grada Husejin je bio kahvedžija. Od našeg svijeta ma'o ko izlazio njemu u ka­ hvu, svijet je išao u druge poznatije kafane, što su ‘ ih drugi prije pojagmili. Nego ako bi ko došao od „Švaba". Govore ono svoje cvanj cvunj, nose ženine kaputiće i dječije kape, zaokruže oko stolova zacakljenih kosa i otjeraju djecu od sebe u njivu, pa daj onda nosi im kahvu, pa lokume, pa šurupe . . To Husejnu čudnovato — ne navikao na to. Ali kad je osjetio, da oni najviše kod njega dolaze i pazare, snašao se i počeo ih lijepo dočekivati i is­ praćati, počeo ih što bolje zadovoljavati, a i upo­ znavati njihove navike i želje. I nijesu mu više bili zazorni, naročito kad god plaćaju ostave malo kusura na stolu, nego se počeo i priklanjati uz njih kojom podložnom šalom i prilagodjivati im se. Malo po malo, dok nije postao posve njihov: njegova kafana se posve prekalufila na ala frangu. Ljudi iz komšiluka, koji su dolazili izjutra i na večer, nijesu to voljeli. I počeše izostajati. Huso zar razumio i mislio: „makar, mariiaši su". A nije mislio, da će ljeto proći, nego je tek s jeseni na zimu osje­ tio, kako mu u kahvu više niko ne dolazi, osim po koji konjušar i bostandžija, kad kupus siječe. Ni „Švaba" više nema, kad nema zeleni. �Strana 306. ,BISER' I on nakon nekoliko čekanja zatvorio kahvu. Sišao u grad i tražio kakva drugog posla. Ne naučio se teretu, da šta snagom oda'dire. Ali opet može nešto, radeći što kod koga, ta tuđi je dosta aga dosta veleposjednika, imaju kirija, imaju spla i silu poslova, pomoći će nešta, radeći. I našao je jednog agu, kojemu je sad nadgledao majstore, sad proda­ vao žito na pazaru, pričuvao magazu ili išao na poštu i t. d. Lijepo mu je bilo, ali se njemu ne dalo ni go­ dinu dana tako ostati. Nešto spomen, da je i on imao dućan i kmetove, nešto agovanje gospodara, koje je teško osjetio na sebi, nešto osiguranje za stare dane, a nešto i sklonost prema „Švabama14 mamilo ga — u podvornike. Kako ono Švabe fino postupaju, od njih se svašta pametno čuje, imao bi uniformu sa sjajnim pucetima, nosao bi nešto spisa tamo-amo, bez tereta, a pod starost penzija . . . Ma­ milo ga, raspitivao se za mjesto. A kad ga je našao’ kazao je sav sretan, agi da odlazi wu sud“ — „i ja se smirih!" — Pa hajde sinak, sretno ti bilo — oso­ kolio ga aga. A on se poizdigao. Kakav ti činovnik, kako li što! Njemu je bilo pred sobom savjetnik«, kao da je savjetnik u sobi. Ima hastal, ima uniformu! Zar se tijem ne razdire mačka svijetu, našemu svijetu?! Kako on lijepo dugo sanjari u predsoblju! Samo ga malo pobuni, kad savjetnik zapjevuši: ,Huso!“ Ali šta to, pa šta i pokloni tu na vratima, — tako i drugi rade, i najveća gospoda. Za to je on u mahalskoj kahvi Husejnaga. Kad izadje i zasjedne medju esnafe ljude i bolje je priznat, nego kakav činovnik, naročito musliman činovnik. Ovaj ne zna ništa lijepo kazati ljudima zanatčijama, kao Huso, koji znade kolik i savjetnik i najokretniji Švabo. U njega, kad priča, zadiru esnafi ljudi očima i misle u sebi: kako mu je dobro, — kud bi bolje? Eto tamo je u sudu, može- ti svršiti sve što hoćeš, bolje nego kakav Činovnik. A niti oni znaju, niti im Huso kaže, kakav je odnošaj izmegju činovnika i podvornika, da su podvornici tu samo orudje od lo­ ženja peći, do nošenja novina kući. I sve se bliže Husi primiču Hasaga i-Mehaga. oni koji mrze škole i naše činovnike, slušaju ga mudro i tepaju mu. Radi bi mu bili nešto reći, a ne mogu odmah, ne mogu pred svijetom, nego će gdje­ god na samu. Zamoliće ga, da i njihove sinove na­ mjesti gdjegod, neka i oni budu — podvornici. A Husejnaga to hoće, kad mu se šapne. Razleti se i raspituje treba li gdje podvornik, pošten, radin, okretan i namješćao ih u službu, pomnožavao je četu — otimao je mlade snage višem pozivu i višem položaju, da budu jedan bespravan elemenat u podredjenom odnošaju — ispod crte. Skupljali su se i veselili se na svoj način, svojim frazama, svojim smijehom, s nešto manje ljudskog ponosa, jer se Broj 21., 22., 23. i 24. razdrobilo pred omalovažavanjem odozgor. Ogugljalo se, pa i Huso s njima, samo nek ih je više. Ali se Huso ipak odupro u jednom slučaju. Nije dao svome sestriću, kad je svršio ruždiju, da pre­ kine nauke. Rekao je: — Neka uči dalje, neće li bar on biti čovjek, pa makar ga ja uzdržavao. Sve što sada izgubi u plaći, poslije će brzo naknaditi, jer — činovnici skaču, molim te, a šta hoćeš molim te od nas i od naših pedeset forinti do smrti? U činovnika je demetom i drugo su nešto oni, a mi nikad kraj s krajem. Šta hoćeš od nas?!. . . Pošutio je, a onda razvukao: — Da sam Bog do umio ja svoj zanat učuvati; makar da sam i kahvedžija, sladja bi mi bila kora hljeba — pa i svakome nas. XXIII. Nekoliko stranica. — Tebi. — Čitala sam negdje: „Nijemac se rodi, napiše knjigu i umre!44 Jesam li ovo pravo zapamtila? I šta sam po­ mislila, da je to simboličko obilježje radina i napre­ dna naroda; svaki pojedinac neka doprinese samo po jednu opeku, velebna zgrada je tu, — po jednu knjigu, hram prosvjete je podignut! A kod nas? Spoljašnja ugladjenost, negdje i fini maniri, ali unutarnja — praznina. Magla, smetenost. A smnten j nespretan čovjek što može da počme, što da postigne?! — U čemu se poglavito ta sme­ tenost kod nas očituje? Pogledajmo našeg školovanog čovjeka! On ve­ ćinom — bez zamjerke — nema svoga urednog gos­ podarstva. Nema ga sazdanog od svojih ruku i svo­ jom snagom, osim ako mu od oca ostaje ili po ba­ štini dodje. — Za što je to tako? Jer, pored svoje struke i svoga društva ne upušta se u drugo, pa u praktičnom životu zaostaje i za manjim zanatčijom. Računajući na stalnu plaću, potcjenjuje novac i ra­ sipa ga. I dok po nekad ne može sastaviti kraj s krajem, naravno, da je smeten i tjeskoban i bez nužnog upotpunjavanja i s praktične strane — bes­ plodan. Neškolovan pako i neznan čovjek Ima svu praktičnost duha, vedrinu od prirode, i živi dobro, raširuje se. Ali dok gdje korači preko praga koje oblasti — on je tuširan. Lutaće iz jednog sprata u drugi, od jednog ureda do drugog, jadlće se podvornicima, jaditi pisarima, a nikad ovarlsati na pravo mjesto. I ako napokon izduši gdje treba, plašljivo 1 bojažljivo, dosta je, da samo malo činovnik drekne na njega, iecimo da ponvlkne: „Šta hoćeš?" pa da se on plahne i da poleti na vrata. Ama ne svrši �broj 21., 22., 23. i 24. .BISER* posla i osta šteta na vratu — ništa — samo daj sretan izlazak. „Sjaši s konja, džaba ti kirija!“ Zašto je to tako? Jer nema srednjih društava, u koja bi do njega došli naši školovani ljudi i sho­ dno mu prikazivali: Kako ima svoje pravice štititi i svoje interese preko oblasti promicati, koliko je du­ žan činovnik svim strankama ići na ruku, kako su povezani pojedini uredi i oblasti medju sobom i sa kojega stanovišta treba polaziti, pa da se brzo us­ pije i t. d. U tome ga niko ne upućuje. A ni on se ne trudi, da sam doznadne, jer, šta misli, kod svog rada i prihoda neće ostati gladan. Ali se ipak osjeća nesigurnim; momentana smetenost kvari mu poslove i on je često mučan i nevoljan, nije od koristi ni za se, kamo li za druge. Žensko, dok je u snazi, dok je živo, trudi se, da samo svojom spoljašnošću predobiva — na dušu zaboravlja i ona, a i oni, koji bi se trebali starati. Većinom analfabete i bez svjetla znanja, naravno da ne umiju na svojim sastancima što drugo ni govo­ riti, nego jedno o drugom i nemaj-u o čemu drugome, kad nema sa strane pobude, iz knjige i drug h lije­ pih zapamćenja. A kad su primitivni razgovori primitivno je i odgajanje potomaka; kad je prazna duša — neukusan je i ponošaj i majmurisanje u modi; bez poznavanja etičnih principa — granica se prekoračuje.-----------I trza se natrag, da ne posluži nedostojne — i htjelo bi naprijed, makar silom i bezobzirno, da nešto poluči. Ali svrhe — nema, dok se ne bi počelo s te­ melja ispravljati i pregragjivati.... Pa je i to ženslemje — bez pojma o vanjskom životu sa pučine i razlučeno u svom društvu — jadno i nezadovoijuo sa samim, kamo li da bi bilo uzorno i za druge — zaostaje i iza školovanog i iza običnog našeg čovjeka. 1 tako dalje — svi slojevi našega naroda kao da su nečim smlaćeni, kao da su ukalufljeni, podvezani. Ako s jedne strane mogu da žive i da se održe odabiranjem sa snagom, na drugoj su strani pješe s daljeg nepoznavanja izvan svoga uskog kruga, bez poznavanja ugodnog nudopunjavanja. A zar im se vrlo lahko ne bi moglo pomoći, pa da živnu otvorenih očiju i medjusobnom odanošču?! Na primjer: da znaniji neznane upućivaju u čitanju i i u jeziku, pa onda u zgodnim knjigama u vjerske- i moralne temelje, da im probugjuju interes za knjigom i upućuju ih u računu i u zemljopisu, da im predo­ čuju i tumače povjesne slike i uzorke novog gospo­ darskog orudja — * u svemu drugome, šta kome strukovno od ruke ide, i prema prilikama, od manjeg na više. Metoda zalnteresovanja i pobudljive književ­ nosti — za čim bilo. A tako svako može po nešto; pa da rad poteče, kao u pčelinjaku. Strana 307. Za one, koji već mogu kod nas uzeti khjigu u šake, treba pisati. Ako ne možemo kao Nijemci, svaki po knjigu, možemo makar po nekoliko stranica, samo — makar ovako od zabave — nekoliko stranica.... Falk: Pregled turskeknjiževnosti. (Nastavak.) H. Proza. 1. Filozofija i znanost. Hadži Kalfa %Ogledalo svijeta. Munedžimdede: Astronomija i Matematika. N iazi: Stolovi saznanja i otpadci dobročinstva Hadži Kalfa (1580—1658.), zapravo M u s t a f a b i n - A b d u l l a h ,- a poznat i pod imenom Ć a t i b Č e 1 e b i, rodio se u Carigradu, postao činovnik kancelarije i sudjelovao u armenskim i mezopotanskim ratištima. (1626. i 1629.) Zatim je ušao u finacijalne poslove, : je umro u svom rodnom gradu kao prvi sekretar Sultana Muhameda IV. (1648—1687.) K a I f a je najveći turski naučenik svoga doba, historičar, geograf, bibliograf; njegovo arapsko glavno djelo „Kešf-ul-funun“ je jedan bibliografski leksikon, koji nabraja više od 25.000 arapskih, perzijskih i turskih knjiga sa dodatkom kratkih bilješki o piscima tih knjiga. Njegova tri turska djela jesu: „Takvimal -Tavarik“, kronološke tablice; “Džihan-Numa" (ogle­ dalo svijeta), jedna geografija, prepuna orijentalnih fabula, ,,Fezleke“, istorija pomorskih ratova Turaka. O M u n e d ž i m d e d e - t u nije ništa pobliže poznato. N i j a z i, vidi gore Liriku. 2. Istorija svijeta. Kronolške tablice. Pomorski ratovi Turaka. ) Osvojenje Biograda. Mirovni ugovor Adeni: j sa p e r z jjom Hadži-Kalfa: Solak-Zade Istorija osmanl. carstva. Munedždžimdede: Svjetska istorija. Ferajzi-Zade: „ Ali: Osnovna načela istorije. Naztavak pisanja anala osmanl. carstva i istorijskih pojedinih biografija. H a d ž i - K a l f a , vidi gore: Filozofija. Adeni, „ „ : Lirika. O ostalim istoriografima malo je poznato. �Strana 308. BISER* Pisanja anala osmanl, carsvta nastavili su: N a i m a (umro 1715), R a š i d (umro 1730), Č e 1e b iZ a d e , S a b i , Iz i, V a s i f , Nur i , A h m e d Zul f i e f e n d i (Anali od 1826—1832.), Ahmed Midhat efendi (Anali od 1855—1877.) Nastavljena je takodžer i „Knjiga o anemonama" Taškopri-Zade, t. j. životni opisi ulema, Vezira i Šeiha, kojih je broj narastao od 665. na 4794. A t a j t (vidi gore: Epika) dodao je sSm 1100 života. U š a k i 527; S e i l i i njjegov sin, 1980. Zbirka dopire do u god. 1730. 3. Istorija književnosti. Nastavak pjesničkih biografija i antologiji „Teskeret-uš-Šuara" (popisi pjesnika) vodi dalje R i a z i (.umro 1644., 350 života); R i z a j i (1500. 260života); I z e t i (umro 1725., 479 života); Š a l i m (1686—1728., 410 života) i ostali. S e i d 1 s m a i 1 (umro 1729), govornik u Brusi, od o ružinih strukova („Giildestei riazi irzan“) živote 460 slavnih ljudi koji su u Brusi umrli. Antologije uređuju K a f - Z a d e (1621 524 pjes­ nika) i D ž e v d e . t e f e n d i (umro oko 1830) 3QU pjesnika. 4. Pripovijetke. Nema ništa osobitog. 5. Dopisivanje. Haleto: Zbirka pisama. Nabi: Kjani: H a 1e t i, Na b i , K j a n i (ćani), vidi gore: lir ik a . Četvrti odsjek. Narodna književnost. 13. — 19. vijek. Pregled. U Turskoj vrijedi samo onaj čovjek kao obra­ zovan, ko piše pjesme prema uzoru arapsko-perzijskom i čiji je materinji jezik protkan riječima arapsko-perzijskim tako da jedan priznat pisac mora svakako znati osim svoga još i ova dva jezika. Zanemaren je, međutim, vrlo melodični čisto tur­ ski narodni jezik, osobito u svom glavnom dijalektu „Kaba dili", a s njom zajedno i narodno pjesništvo i proza koje ipak pravom nacionalnom karakteru odgovara kud i kamo više nego polu tuđinsko um­ jetničko pisanje. Dok se otmeni Turčin pred perzijancem duboko klanja, dotle u narodu postoji tvrdokorno nesimpatisanje svega što je perzijsko. Zato je karak­ teristična ona poslovica ,,Ko uči perzijski, taj je iz­ gubio vjeru". Broi 21., 22., 23. i 24. Turska narodna književnost koja se nije očuvala pismeno, nego jedino usmenom predajom, ima pje­ sama u stihovima, anegdota i lakrdija, u prozi šala i bajki. I. Pjesništvo. 1. Narodna pjesma „Turkfl" Odgovara smirenom narodnom karakteru i daleko dopire u prošlost te je teško ustanoviti njezinu sta­ rost. Broj dragocjenih zbirki „Anadolskih narodnih pjesama" skupio je Nijemac Grlinfeld. Pored osobitih pjesama „Turku" ima još i „Mani", četverorednih ljubavni stihovi koji nešto odgovaraju njemačkim Alpincima i njihovim “Schuada hiipfln". U istočno-turskom ili čagatajskom jeziku izišao je od H u v e d a jedan narodni divan. 2. Stihovana anekdota „Destan". Pripovijeda u obliku stihovnog letka vesele i čisto drske slučajeve iz običnog dnevnog života. 3. Narodna škola. Ta spada u vrlo omiljenu igru „Karagčz" i u narodnu pozorišnu igru (koja je danas duboko pala) koja se prije zvala „Sahuri kolu", a danas se zove „Orta-uiun". „lg a u sjeni", koja se zaprav'o zove „Hajali-zil" ali se prema svom glavnom junaku zove „Karagbz", je kineskog porijetla i ima figura koje stoje: pred svima je ludi turski lakrdijaš „KaragOz" (Crnooki), po starom običaju je to jedan anaddlski učitelj ili pjanac imenom „Bekri Mustafa", a pored njega mirno ukučeni filozof „Hadži-Ejvat". Glavna komičnost se sastoji u tomu, što oni izmjenjuju šale, nekad i ne­ pristojne. Nije mnogo drukčije ni sa narodnim pozorištem, Ovdje je mjesto „Karagć)z-a“ „Kavuklu", a mjesto „Hadži-Ajveta" „Fitekiar". II. Proza. ). Lakrdija je kratka narodna priča koja je većinom veselog sadržaja, a u Turskoj često puta i besramnog. Pored bajke ona je omiljeni cvijet pripovjedača od zanata kad oni u krčmama i privatnim stanovima provode vesele Ramazanske noći. ♦ Kao klasičan ovde vrijedi N a s r - e d d i n , koji je živio u i4. vijeku u Akšeheru u Maloj Aziji kao duhovnik i učitelj, gdje još i danas ima njegov spo­ menik. Pristojnom čitaocu on je pristupačan samo pričama koje je izabrao i izdao Me h m e d T e u f i k (1883.) �Broj 21., 22., 23. i 24. Strana 309. ,BIŠER‘ Druge narodne knjige u prozi i stihu su zbirke pripovjedaka od K j o r o g l u , Š a h I s ma i l , Aš i k Ke r e m, i A š i k Ga r i b . 2. Bajka je uvijek ljubimče istočnih naroda, te je u Turskoj bila uvriježena kao „Medate44, što bijaše zadruga pripovjedača, koji su uvijek crpili svoje gradivo iz jednostavnih bajki, ali nikad ne postigoše večeg zna­ čaja. Tek u današnje doba počinju se štampati bajke. Ovdje opet glavnu ulogu igraju prijevodi. Još i sad su, najomiljenije arapske bajke „Hiljadu i jedna noć“, “Četrdeset Vezira14 (Krk Vezir), zatim perzijska „Kabuz- name“ (Papagajeva knjiga) i prestara zbirka „E1 feredž bad ešide“ (Radost u žalosti). Nešto turske su bajke od: B i l l u r H j o š k a , H a z i m K a r d a š , i drugih. Drugo doba. Moderna-evropska škola. od 1859. do danas. Pregled. Preokret u turskoj književnosti treba na miadoturski pokret čija je deviza bila obnovljenje Turske poprimanjem evropske kulture na svim područjima. Prvi korak reforme sastojao se u tom št su mladi Turci potražili akademska obrazovanja na stranim univerzitetima, i našli ga: Pariz postade njihov Eldorado. Sa tuđim idejama oni su se vračali natrag u otadžbinu, istupali kao reformiste, ali su često puta morali svoje reformisanje ispaštati u progonstvu. Razvi se vječna borba između Mladih i Starih koje još ni danas, usprkos mnogih reformi, nije izvojevana. U književnosti se dogodi preokret na tri stepena. Prvi stepen: Pobrkani prijevodi stranih, a naročito francuskih književnih djela. Bez reda se pojaviše u turskom ruhu dostojanstveni klasici pored sanjalačkih romantičara, neotopljeni realiste, pored simbolista po­ put vela nježnih: Moliere, La Fontaine, Tenelon, Voltaire, Dumas pe r e , et f i l s, Hugo, 'Sue.Montepin, Bandelaire, Verne i t. d. Prvenstvo je priznato (a i dnnas se priznaje) osječajnim ,,Weltschmerzerima“ koji najbolje odgovaraju urođenoj turskoj tankoćut­ nosti: Chateaubrian, Lamartine, Musset. Drugi stepen: Oponašanje tuđih sujeta i ujedno oponašanje tuđeg načina prikazivanja. Novi tuđinski predmeti i ideje nisu se dali uokviriti u turske forme; one su zahtijevale opsežniji, prirodniji izraz. Mladi pisci zabaciše tromi pola arapski polu perzijski književni jezik i njegove zastarjele stihove i počeše pisati i pjevati u ljepšem i udobnijem, čisto turskom saobraćajnom jeziku i u slobodnijim evropskim sti­ hovima; čak, oni se približavahu nacionalnoj prozi i poeziji. Treći stepen: Samostalna obrada domaćeg sa­ držaja u tri prirodna tuđinska oblika. U književnosti kao i u politici probudi se nacionalni osjećaj, a s ovim zajedno i zavičajne (,,Milli“) vještine. Pojaviše se Milli-novine i Milli-časopisi, zatim Milli-romani, — pripovjetke, — pjesme. Riječ otadžbina (,,Vatan“) bijaše za turčina dugo vremena prazan pojam. Ono što je skupljenu Tursku do tada ujedinjavalo, to je bila religi­ oznost Islama, a kao njegova glava i utjelovljenje, to bi­ jaše sultan. Vjerni Turčin je živio, borio se i umirao za svog Sultana. Tek snažnim odcjepljenjem hrišćanskih državica (Grčke i Balkana, 1830—1908.) Ošmanlijski dijelovi Turske se još bolje zbližiše pod osjeća­ njem nacionalnog jedinstva. Tako nastade Osmanizam koji brzo ustupi mjesta našem Turcizmu. Stari je Turčin stidljivo zatajivao svoje porijeklo iz Rumila ili Anadolije; Mladi Turčin je na to ponosan. Jedna dobro smišljena, ali nepotpomognutadrama „Otadž­ bina" od K e m a l a dade g. 1875. izražaja ovim osje­ ćajima i izazva veliko oduševljenje u carigradskoj publici. Kao otac i putovođ turske Moderne vrijedi s p'ravom Š i n a s i , čija sveska „Izabranih pjesama" (1859.) označuje književni preokret. Ona je sadržavala samo prevode francuskih pjesnika, ali je iznijela dokaz da se i kod Turaka mogu razviti nove misli, novo osjećanje i pjesništvo. Š i n a s i je bio toliko srećar da imadne i od sebe boljih sljedbenika i da nađe visokih zaštitnika svoga nastojanja. Čak i sultan Abdul Hamid 11. (1876. — 1909.) pokazao se kao pomagač te dobre stvari, te je nagrađivao ordenima pjesnike Mi dh a t a i H a m i d a. 1 tri znamenite paše: Zija, Sadulah i Ahmed Vefik, (posljedni je prevodio Moliera) otvoreno se izjaviše za Modernu. Naprijed su bili lirika, drama i roman. Na čelu Mričara stoji Ek r e m, pored koga su H a m i d i Nadži . Kao najbolji pisci tragedija vrijede E k r e m , H a m i d i S a m i ; kao dobar pjesnik komedija i kao pripovjedač ističe se M i d h a t ; Drame su se malo odigravale; u Carigradu osnovano „Tursko Pozorište" sukobi se sa predrasudama i propade brzo. I. Pjesništvo. I. Lirika. Zemal: Bol. Zemlja, Elegije. Narcisi. To su ti. Moje ludosti ili grad. Istorija jedne nesrećnice. Ekrem: Jutarnje pjesme. Šaputanje. Mladost. Nadži: Plamenovo. Varnice. Zrake. Šum. Klasje. Nidžar Hanum: Oh! Eho. Fikret: Razbijena lica. ( Namik Kemal: (1837.—1888.), nećak državnog kancelara Šemsundin-Beja, rodio se u Gali polju te �Strana 310. „BISER* je pjevao u svojoj 16. godini. U Carigradu se on sprijatelji sa Sinasi-em (1858.) koji tada bijaše zapo­ čeo borbu protiv staro-turske pjesničke škole i pisao u .njegovim mlado-turskim novinama „Tasvir efkjar“. Njegovi neobuzdani članci se tako protivljahu zasta­ rjelom dršavnom poretku, da mu je on prijetio glo­ bama i zatvorom; ali to samo pojačavaše njegove slobodoumne namjere. Iz svog zatvora na otoku Cypru on uteče u Pariz gdje je prevodio Bacona, Montesguieu-a i Rousseau-a. Pobjeda Mladoturaka pod Muratom V. (1876.) i Abdul-Hamidom II. (1876. do 1909) vrati ga u otadžbinu. Pored Mlado-turskog Velikog Vezira Midhat Paše on je igrao veliku po­ litičku ulogu te je bio obasipan ordenima. Tek što je mlado-turski ustav svladan (1877.), već je staroturska stranka opet dobila prvenstvo nad slabim sultanom Abdul-Hamidom II. Veliki Vezir Midhat bi svrgnut i prognan: Ke m a 1 uteče u London. U Parizu, Ženevi i Bruselju obrazuje se tajna mlado-turska udruženja; kao članovi tih udruženja su: učenjaci, časnici, činovnici, i trgovci; malo po malo razvija se jako društvo: Jedinstvo i Napredak", koje opet do­ vodi u krepost ustav od 1876., zbacuje kukavičnog Abdul-Hamida i postavlja na prijesto njegovog brata Mehmeda V. (1909.) K e m a l nije doživio uspjeh dobre stvari, za koje je neumorno radio do svoje smrti. Umro je u 51. godini na otoku Hiosu. Kemal je najobljubljeniji i najnarodsk mladoturski pjesnik. On je uplivan i mnogostruk u lirici, drami i prozi. Žarki patriotizam i romantičarski „Weltschmerz“ su njegov osnovni ton. Njegov prozni stil je izabran; kao obrazovan Turčin on još n e'za­ bacuje neke arapsko-perzijske riječi staroga doba.— Njegova najljepša lirska zbirka nosi naslov „Avaj"! (Novela) i uzdiže nemirnu žežnju i bol srca. Za K e m a 1 a „pjesnik je holno dijete prirode, a poezija je bolni krik". Njegovih pet tragedija odlikovao se dobrim ocrtavanjem karaktera i prirodnom formom dijaloga, one se raspadaju u dva ljubavna i dva istorijska dijela. — 1873. „Zevali čodžuk" (Siromašno dijete). Sadržaj: 14-godišnjoj Šefiki zabranjuju žarku ljubav sa jednim mladim studentom medicine Ata Bejom, da bi je iz novčanih obzira udali za jednog 38-go­ dišnjeg pašu. Sušica je otrgne od tužne sudbine, a Ata Bej je slijedi u smrt otrovavši se. Glavna ideja: bijeda udaje za novac. God. 1874. „Akif Bej". Sa­ držaj: Radosti i boli jednom pomorskog kapetana koji konačno postaje žrtvom svoje nevjerne žene. Ideja: Patriotizam turskog pomorca. — 1874. „Gtilunnihal". Sadržaj: Za vrijeme 16-godišnjeg robova­ nja očuvala je lijepa Gtilinihal svoju vjarnu ljubav prema svom mužu koji je jednoć umoren uz nju. Da bi spasla svoju omiljenu gospodaricu Ismetu, ona najposlje pristaje na novu zaruku, ali je nagla smrt otrgne od toga. Ideja: Ženska vjernost i Ženska os Broj 21., 22., 23. i 24. veta — 1875 „Otadžbina" (Vatan) ili „Silistria". Sadržaj: junačka odbrana male turske tvrgjave Silistrije protiv Rusa (1854) Ideja: žarka ljubav prema otadžbini.*) „Otadžbina je sveta; mi jedemo njezin hljeb i živimo u njezinoj sjeni . Upletene patriotske pjesme su upravo zadivljavajuće. Ovaj komad, u ko­ me je K e m a 1 otvoreno iznio pogreške starog turs­ kog državnog uregjenja, pobudio je veliku senzaciju, ali je bio zabranjen posije drugog prikazivanja, a za to je zapravo doživio više izdanja. - 1880. „Dželal«M i„“ šah od Hvarezena, jedna epizoda iz perzijske istorije. Od Kemal-ovih romana najpoznatiji j>u: jedan osjećajni i dva istorijska. 1874. „Ali Bej" sa očito realističnom obradom. Oko blijedog sanjalačkog ju­ naka rode se dvije žene: egoistino kurtozanka Mehpeker i plemenita robinja Dilašub; posljednja spa­ šava Ali Bej a svojim vlastitim životom; Mehpeker se udavi. — 1887. „Džezmi", junak i pjesnik. — Zatim „Nevrof-Bej“. Kemal-ova istorijska prazna djela nisu od ma­ nje vrijednosti: „Barikaj-Safer", 1872. (Muevje slave), te oduševljeni slavopoj osvojenju Carigrada (1453.). Zatim četiri sveske istorijskih skica: „Evraki |perišan (Razasuti listići) 1784. — Posije toga jedna istorija Turaka. Abdul Hak Hamid je učio francusku školsku naobrazbu. Djelovao je kao lirik i dramatik, te je obasjan ordenima od Sultana Abdul-Hamida II. ali je na jednom zaćutao te je radio kao diplomata na turskom poslanstvu u Londonu. Šivasi se naj­ prije usudio da zapadnjački misli i osjeća; ali H am i d ’ je otišao korak dalje u toliko što je pisao ev­ ropski t. j. naravno i jednostavno. 1 ako ie njegova lirika malena opsegom, to je ipak ona poznatija nego njegove drame, i ima 6 zbirki: 1873. „Zemlja". — 1885. „Elegije" posije smrti njegove rano umrle supruge. — 1885. „Narcisi". — 1885. „Banlar odur" (to su oni) — 1886. „Divaneli klezin jahod belde" (Moje ludosti ili grad. — 1886. „Istorija jedne nesrećnice", elegije sumiješane sa prozom. Kao dramatičar napisao je H a m i d četiri lju­ bavne, ili bolje reći tendenciozne tragedije protiv ne­ prirodnosti u turskim porodičnim odnosima, a zatim posije jedne istorijske tragedije prešao je na podražavanje stihovane klasične francuske tragedije, te je on nju prvi uveo u tursku književnost. — Njegove četiri ljubavne tragedije su ove: 1872. „Ljubavni udesi", iz azijatskoga nomadskog života; to je nešto slabiji prvjenac. Ideja postaje časne strasti. — 1874. „Sab’r ve sebat" (Strpljivost i istrajnost). Sadržaj: *) (Otadžbina" je izašla u prijevodu „Musi. Biblioteke" u Mostaru kao sv. 18. Izvanrednih izdanja, u knjižari MuhamedBekir Kalajdžić.) - �Broj 21., 22., 23. i 24. .BISER' Dvoje zaljubljenih nagju se najposlje na grobu ono­ ga, koji ih je htio zastaviti. Ideja: Bijeda prisilnih brakova. — 1874. „Ičli-kiz" (Mimoza). Sadržaj- Jedna osjećajna, povučena žena ne može da nagje spokojstva u svom sjedinjenju sa . draganom i najposlje umire od sušice. Ideja: Za sanjalačke prirode „brak je grob sreće" — 1875. „Duhteri Hindu". Sadržaj: Jedna gadno prevarena Indijanka opčini svoga zavoditelja, jednog engleskog časnika, tako da ovaj biva spaljen na lomači kao mrtvac, ali je i ona spaljena kao njegova udovica. Ideja: osveta prevarene ljubavi, U divnim i osjećajnim ljubavnim pjesmama ovoga komada prvi put jedan obrazovan Turčin piše pri­ rodnim svježim tonom turske narodne poezije. — H a m i d o v a istorijska tragedija u prozi je „Tarik" ili osvojenje Španije (1879.)*) — Njegove tragedije u stihovima prema francuskom uzoru, su ove: 1889. „ošber", Kralj Kazimir u vrijeme Aleksandra Veli­ koga — 1880. „TezerV — 1881. „Sardanapal" — 1881. „Liberte"— 1881. „Kurtizanka". 1883. „Garam" Strast). — x M ahmud Ekrer.i upoznaje se u Parizu sa ev­ ropskom kulturom te se priključuje mladoturskom pokretu. On piše pjesme sa neobičnim odobravanje,.! i umukne rano, valjda na višu zapovjed — E k r e m je najveći liričar moderne Turske; on oplemenjuje jednostavnu narodnu pjesmu i voli evropske balade i romanca. — Od njegovih opšte omiljenih zbirki pjesama, najpoznatije su ove tri: „Nagme’ ši’ ‘ (Ju­ tarnje pjesme), „Zemzeme" koje žubore poput svježeg izvora; odlikuju se nježnom mekoćom osjećaja, harmoničnim jezikom i dobrom tehnikom. 1871. je napisao „Sramežljivu Anđeliju" koja potsjeća na Saint Prerre-ovu „Paula i Vorginiju"; sramešljivosti junakinja žrtvuje ljubav i život. — 1873. „Atala" ili Divljač Amerike prema Chateaubriand-ovom istoime­ nom romanu. — 1874. piše „Vezleta". Muhsin, sin kuće, i Vezleta (Sjedinjenje), plemenita i lijepa robi­ nja, vole se, ali ih zastavljaju te se oni nagju u smrti upravo u času kad je njihova svadba bila u mogućnosti. — Ahmed Nadži (1848.—1893.), rogjen je u Cari­ gradu u jednoj gragjanskoj imućnoj porodici. Sa mladenačkim žarom najprije se posvetio Božjoj Na­ uci i mističnoj poeziji. Slučaj mu donese do ruku francuska književna djela pjesme Victora Hugo-a Sully Prudhomme-a, koje on sa slašću prevodi i koji njegovom duhu daju sasvim novi pravac. On se priključuje Midhatu i zajedno s njim sunovrati se u mlado-turski pokret čiju konačnu pobjedu on ne doživljuje. U svojoj 45-oj godini on umire u svom rod­ nom mjestu. Megju svojim suvremenjacima N a d ž i je '„po­ žar, svestrani raspaljivač srdaca i duhova1*. On ukla­ #) Ovo je djelo prevedeno i u „Musi. Biblioteci® sveska 12. Prevod je odličan. (Primjedba Prevodioca). kao Strana 311. nja flegmatičnu udobnost kod svojih zemljaka te ih ohrabruju za živahniji rad, za slobodnu samo­ svijest, za jače oživljavanje u opštoj kulturi. — Nje­ gove zbirke pjesama, 1870. „Ateš pare" (Plamenovi), 1875. „Šerare" (Varnice), 1886. „SGrilzan" (Zrake) imaju u sebi smjesu starih i novih sujeta i stihova tu je povela gazela valese balade, francuski prijevo­ di pored perzijskih; samo što on neće da ?na za hvaljenje vina. Vrlo omiljene pjesme su ove: Golub. Molitva zarobljenika. Grudanje. Onaj što uzdiše. Ma­ ca ili ljubav prema domovini. — Satirički svezak „Demdeme" (Šfim, 1886.), u protivnosti, sa Ekremovim „Zemzema" (Žuborom), prozrokovao je oštar konflikt izmegju pjesnika. — „Silmbule" (klasje) je smjesa pjesama i proznih komada koje opisuju djetinstvo pjesnikovo do šeste godine. — Od N a d ž i evih proznih djela najznamenitija su ova: „Logati Nadžiu (Rječnik), „Esami" (imena) ili slika iz života istaknutijih ljudi Islama; zatim jedno „pismovno blago", koje je izašlo tek godine 1900., posije nje­ gove smrti. Njegovo dopisivanje sa Midhatom pruža interesantnu sliku mlado-turskog književnog života i rastezanja. Nidžar-Hanum je kći Osman Paše, jednog Madžara koji je prešao u Islam; ona sretno se uda i svojim sinovima Munibu i Feridunu daje odličan od­ goj. U svom životu i pjevanju N i d ž a r je prije svega žena i majka u najplemenitijem smislu riječi. „Moja poezija je moje srce1*. Svoje iskreno, lično osjećanje ona zaogrće u plašt sad staro-turske, sad opet moderne forme. Ton joj je ozbjljan; bunar je od nje daieko. Ona je napisala dvije zbirke pjesama: „Efsuz" (Ah!) 1887, i „Aksisada" (Odjek) 1898., koji je izmiješan i prozom. — „Ah!" po dužnosti počinje sa zahvalom Allahu, Pejgamberu, Sultanu, a zatim slijede pjesme o proljeću, mjesečini i sličnom, i to pored polucrni^ gajeva, ružinih grmova, vodoskoka dakle sve po starom stilu; ali njezina osjaćanja su topla i nova: „Moj život je tek onda počeo kad tebe vidjeh". — „Odjek" ima još osjećajnije i moderno mišljenje i osjećanje i dvostavno izražavanje: Mđme sinu. Ranjeniku Nenrodiva Akacija. S Tobom. Uspo­ mena sa Kotill n. U snijegu. Drugi dio: „Vatrena svjetlost", daje u prozi kratke slike iz prirode: More. Septembarsko jutro. Bospor. Vijavica; zatim moralne studije: Rod. Razočaranje nad ljudskom nevjerom itd. Teufik Fikret je najpametniji propagator turske Moderne; njegova „Razbijena lira" (1894—1898.) trebala bi da se zove „razbijajuća" jer ona zabacuje sve prošle mudrosti da bi udarila u svjetsku žicu. Čak se ona diže do najmodernije forme stiha, do Vers libre francuskih simbolista. Pri tome se on ne oslanja na predmete; nikakvih predmeta nema; kod njega je samo samostalno stvaranje. Sa tugjim ele­ mentima F i k r e t se slobodno bori kao smjeli i ako ne uvijek pobjednik, utirač puta. Njegovo svojstvo �Strana 312. ,BISER' je moralna ozbiljnost i prirodno osjećanje koje je puno dopadanja: Njegove najomiljenije pjesme su ove: Kiša. jutarnja molitva. La danse serpentine. U vagonu. Biciklette. Posije pola. Chrisantheme. Budda. Veće. Pjesnikova lula. Plavo more. Seosko groblje. Ljubav; Rastanak. Sablja. Obnovljenje braka (rogjenjem prvog djeteta). Pri prolasku četa. Hasan u ra­ tu. — On je u stihovima opisao život turskih i fran­ cuskih pjesnika: Musset, Hugo, Coppee, Fuzuli, Ekrem, Hamid i t. d. Od najmlagjih liričara treba spomenuti: A b d u l Halim Memduh: „Tesviri vidžadan", 1884. (Fantas­ tični snovi). Nabi-Zađe: „Moje malo ili nova strast". 1886' Husein-Hašim. „Zvijezda", 188/. Ševket: „Proljeće moje slasti", 1890. Abdul Kerim Hadi: (logičar) „Jauci jedne tu­ berkulozne- 1887. M ehtned Emin: (patriot) „Turske pjesme- , 1898. To su zvonki stihovi, proizašli iz dubine srca; prije svega konponovana narodna himna: „Glas iz Anadola". J a sam Turčin, sve tursko je lijepo, i ljepše nego sve drugo". Patriotičke su i „Pobjedne pjesme" 1897; to je zbirka ratnih i vojnčikih pjesama koji upjevavaju grčko-turski rat, koje su, osim E m i n a i velikih li­ ričara K e m a l a , H a m i d a, E k r e m a i N n d ž i a pisali još 25 pjesnika. Ovamo spadaju još i turske nacionalne himne ili himne sultanu, koje se pjevaju u javnim prilikama. „Medžidije- se pjeva Abdul-Modžidu, a „Hamidje" Abdul-Hamidu II. koje zvuče nekako staro-slovenski, dok „Mohammedje" Mehmedu V. je poklič mladoturske slobode. Muzika je od V a d i a S a b a Ef.; Tekst je od Seika E b u M a đ a r a . Prva strofa glasi: „Veseli se, draga Turska zemljo; tvoj je narod slo­ bodan, Tvoj gospodar pobjednik, Tvoj polumjesec sjajan. Na uništenoj tiraniji vlada sloboda, pravda i jednakost u harmoničnom miru". Povratna rima: „Otomani hrabri, viknite glasno: Živio Halif i Padišah Mehmed V." 2. Epike i 3. Didaktike nema. 4. Drama, a.) Tragedija. Nesreća. Osveta. Kurdistanka. Šebeci. Čerkesko pleme. Gijaveš. S a m i: Poštena riječ. Sidi jahja. Kave. J Siromašno dijete. Akif Bej. Gtihnihal. em a . j Otadžbina. Dželal-edin. i Ljubavni udesi. Strpljvost i istrajI nost. Mineoza. Hindustanka. Tarik. Hamid: ( Ešber. Tezer. Serdanapal. Libertć. I Kurtizanka. Strast« Broj 21., 22., Ž3. i 24, Ekrem: Plašljiva Anđelija. Atala. Verleta. Midhat (Midat), vidi niže: Roman. Šemsaddin S am i: je novi turski filolog i pročišćavalac jezika. Njegov francusko-turski rječnik je od velike vrijednosti. Osim njegovog prevoda „Ja­ dnika" Hugo-vih, napisao je S a mi četiri samostalna rada, jedan roman i tri drame, u kojima se osjeća da je on samo naučnik, ah’ mu je jezik uzorno čist i jednostavan. - - Roman „Telet i Fitnet (1872.) je odlučna optužba protiv turskoga braka i daje jako realistične slike iz carigradskog društva. Ali tri drame se razvijaju na tuđem tlu: 1874. „Poštena riječ . Radi časne dužnosti mora jedan albanski seljak ubiti svog sina. — 1875. „Sidi Jahja". Jedan maurski junak iz Granade raskrinka zločinca koji je pod njegovim imenom igrao lažnu ulogu.— 1878. „Kave , perzijska herojska priča iz Firdusi-eve kraljevske knjige („Šah name"). Kemal, Hamid, Ekrem, vidi gore: Lirika. Treba još spomenuti sljedeće tragedije: Ebuz-Zija Teufik: „Slučajna smrt". Vidi niže : Istorija književnosti. Sezaje: „Lav", vidi dolje: Roman. Sazim Paša: „Lejla i Medžunn", perzijska lju­ bavna skaska. — „Aleksinac", osvojenje ovog srpskog grada g. 1876. Džemil: „Siromašni mladić", 1875., seoska tra­ gedija. Mehmed Hilm i: „Dva podčasnika", 1883., a trebalo bi se zvati: Jamstvo. Na jednom austrijskom ostrvu na Dunavu stoji jedan prijatelj kao taoc za drugoga koji može ne održati riječ tek u teškoj nuždi. Ipak, plemenitošću jednog obrsta njih dvojica ostaju na životu. Ahmed Hilmi: „Biće ljubavi", alegorički san koji potsjeća na evropsku simbolističku dramu. I z e t: „Razbojnici" (Ubice), razbojnička tragedija. Hilm i-Zađe i Ibrahim Refet: „Bitka kod Kaderija", 1888. Pobjeda koju su Arapi iznijeli nad Persijancima g. 637.; religijozno oduševljena obrada u istorijsko dramskoj formi. b.) Vesela igra. Š inasi: Pjesnikova svadba. M id h at: Goioglavi. Igračica. Ibrahim Šinasi: (1837.-1871.), rodio se u Ca­ rigradu, a studirao u Parizu, gdje se je oduševio za francuski jezik i književnost. Kao sedamnaest-godišnji mladić on pošalje svome zaštitniku u Carigrad jednu čestitku na Ramazan koje je u stvari prva novo-turska pjesma koja kazuje misli i osjećaje neizvještačeno (1854.) Prvi novo-turski prozni komad potječe od Šinasi-a. Posije povratka u svoj rodni grad, on osniva časopis „Ideje" koji ujedno zastupa novi pravac. Put su mu utrle njegove pjesme „Izabrane pjesme" 1859., koje se smatraju temeljem cijele moderne turske knji- �Broj 21., 22., 23. i 24, Strana 313 „BISER, ževnosti. To je samo zbirka prevedenih pjesama od Racine-a, Lamartine-a, Victor Hugo-a, ali su one tako izvrsno prevedene na turski jezik da svaki čitaoc odmah pomišlja da bi se i na turskom dalo tako šta stvoriti. To djelo je dočekano sa odobravanjem ; oso­ bito se je njim oduševljavala mladež ; koja je bila već sita ušarafljenog klasicizma. Novo-turski pokret pograbi sve oko sebe, nagje uplivnih zaštitnika i darovitih pristalica koji prevazidoše osnovatelja. Š in a s i je napisao prvu tursku šaljivu igru: „Pjesnikova svadba" koja je ujedno prva mlado-turska obrada muslimanskog ženskog pitanja. Midhat, vidi niže: Roman. Treba još spomenuti sljedeće vesele igre: Mehmed Rifet: „Običaj" 1873. Kao mučenik starih običaja junak vidi da je prognan iz društva, jer prilikom jedne porodične svečanosti nije mogao naći izgovor. Husamseddin : „Šukrijine spletke", 1873. ludosti jednog lakaja. Vehbi: „Hašin Bej", 1884. Jedna tužna stidi se same sebe. Omer Faik: „Svadba", 1887., škrtost protiv škrtosti. vot koji se provodio upadno u kavanama u stkro dobro doba. 3. „Ćathane", izlet u petak poslije podne i veselo vrludnje u dražesnim dolinama slatkih voda. kod Carigrada. 4. „Ramazanske noći i mehane", stara i nova veselja za vrijeme radosnih noći svetog mjeseca, zatim lumparenje prastarih turskih bekrija, a nada sve Bekri Mustafe, zvanog karagoz. Fatime Alije Hanum, vidi niže: Roman. Tursko novinstvo je novinstvo datuma. U maju g. 1832. pojavio se je turski list pod uredništvom Francuza A l e k s a n d r e B l a g n e : „T akvimi Vekaji". Danas postoje ove novine: „Džeridei Mehakim“, organ ministarstva pravde, „Džeridej askerie" organ ratnog ministarstva, „Medžmusi Fiinuni Askerie“ mjesečnik generalnog štaba i t. d. 3. Istorija književnosti. Nadži: Klasje. Ebuz-Zlja Teufik: Antologija. Nadži, vidi gore: Lirika. Ebuz-Zija Teufik, stekao je lijepo ime kao li­ terarni kritičar, svojom izvrsnom antologijom. Na veliko odobravanje naišla je njegova tragedija „Slu­ čajna smrt". 4. Roman. II. Proza. 1. Filozofija i znanost. Midhat: Tagardžik i drug. Obrana Islama. Nadži: Rječnik. Sami: Francusko-turski rječnik. Kamus-uPAlam. M i d h a t , vidi niše: Roman. N a d ž i, vidi gore: Lirika. S a m i , vidi gore: Tragedija. Kemal: Ali Bej. Džezmi. Nevruz Bej. I Drugi put na svijetu. Felatum Bej i Midhat: ! Rakim Effendi. Angjeo na zemlji. Kar I neval. Roba. Zanimljive priče i dr. Sami: Talet i Fitnet. P Razgovor. Sviračica. Fatime Alije Hanum: | na Sarfj Sezaji: Životni udesi, Malenkosti. V A 7 i*a i Kni'ga iedn°ga mrtvaca. Umida. n a ia -zija ^perdj j dr Kronika jednog ljeta. u 2. Svjetska i kulturna istorija. Kemal: Razasuti listići. Midhat: Opšta istorija evropskih naroda. Nadži: Imena. Mehmed Teufik: Jednu godinu u Stambolu. Fatma Alije Hanum: Žene Islama. K e m a l , vidi gore: Lirika. M i d h a t , vidi dolje: Rbman. N a d ž i , vidi gore: Lirika. Mehmed Teufik- je prije svega znamenit kao radnik na polju kulturne istorije; glavno mu je djelo: Jed n a godina u Stambolu", (1881.—1883.) koji je podijelio na mjesece, umjesto dvanaest svezaka, kao što se očekivalo, izašlo je samo četiri: l. Ugljeni čanci, ženski razgovor o staro turskoj uredbi lože­ nja, 2. Društva Halva i kaveno u gradskoj četvrti; to je u jednu ruku veseli kružok prijatelja koje jede slatko narodno jelo halvu i razonogjava se večerom, muzikom i pričanjem priča, u drugu ruku to je ž i Mehmed Džalal: Džemila. Venera. Mala pastorka. K e m a l , vidi gore: Lirika. Akmed Mldhut Effendi (1841— 19. .) rodom iz Carigrada, pokazuje još kao dijete vrlo bistar, pri­ jemčiv duh i za vrijeme svojih studija u Parizu odu­ ševljava se za evropsku kulturu i običaje. Posije svog povratka u otadžbinu mlado-tnrski pokret na­ lazi u ujemu oduševljenog naprednjaka na svim knji­ ževnim poljima. Pri tome M i d h a t uživa visoko mjesto, a njegove grudi rase odlikovanja. G 1895. osnova on dva časopisa: Jedinstvo" i „Usta istina". Prvi toliko uspijeva da je u rusko-turskom ratu pri­ bavio otadžbini pukovniju dobrovoljaca. Drugi list se razvija u smislu enciklopedičkom i otvara stra­ nice svakom modernom napretku i misli. Niko se više od M i d h a t a ne raduje turskom ustavu, čije blagoslove on uživa kao starac. Midhat je rogjeni pripovijedač koji jednako -privlačivo i duhovito opisuje istinito i izmišljeno, �Strana 314. ,BISER* istoriju i roman; on je pripovijedao, koji oduševljava i koji svakodnevni razgovor divno zaokružuje i uvo­ di u književnost. Odatle i njegov ogromni uspjehNjegove drame imaju isti uspjeh; većina od njih su su se prikazivale Sto je jedva kome drugom turskom dramskom piscu uspijevalo. Najčešće se prikazivalo: „Šebeci", „Gologlavi" i „Igračica* M i d h a t o v e intrige u drami i romanu su vješto i skladno smiš­ ljene i udobno razvijene; sadržaj je osjetljivo rornantički, katkada fantastičan, ali ipak bez one očite ne­ istinitosti. Najzanimljivije su njegove pripovjetke i drame koje imaju mnogo domovinskog. M idhat je napisao šest tragedija: 1880. „Ne­ sreću"; jedan čovjek se koleba izmegju dvije žene koje umiru od bola. — 1882. „Osveta". — 1883. „Kurdistanka". — 1834. „Šebeci", Albansko pleme"; sa anezičkim umetcima od samog pisca; — 1886. „Čerkesko pleme". — 1886. „Sijauš", perzijska lju­ bavna skeska. — Njegove dvije komedije su: 1885. „Gologlavi", jedan skromni licemjer. — 1887. „Ig­ račice", sa muzičkim umetcima. M idhatovi romani rijetko ostavljaju domovinsko tlo. Dva mladenačka pokušaja su: „Pomorac Hasan" avanturistička priča; 1874. „Seljak Husein“j jedna seoska priča. — Zrelije su mu stvari: 1876 „Turčin u Parizu", utisci samog pjesnika o zapadnom vele­ gradu. — 1877. „Sulejman iz Mosula", istorijski roman. — 1878. „Muhadate", običajne slike iz Carigrada i Pere. — 1880. „Sabite", vojničke opotrebe. Ali pravo polje M i d 1a t o v o g rada je osjećajna ljubavna priča. 1874. „Drugi put na svijetu" ; doživljaji dvoje dragih, koji bezobraznqjn podlošću trečeg vrijede sedam godina kao mrtvi. Ideja: Zaklela se zemlja raju da se tajne sve do.znaju". — 1875, „Felatum Bej i Nakim Effendi", moralni roman iz sadašnjeg kosmopolilskog društva carigradskog. — 1875.—1877. „Anđeo na zemlji"; tri sveska, platonska ljubav udate žene prema njenoj prvoj ljubavi čijom suprugom ona najposlije i postaje, i ako je u ovom romanu strast čista, ipak je turska kritika i čitalački svijet napao ovo djelo. Mi d i at ima i novela. Ove kraće- pripovijetke izlazile su najprije u časopisu „Vođa istine". A ka­ snije su izlazile redom u sveskama. Ovdje se bez izbora nalazi veselo, ozbiljno, osjećajno; često puta se na naplešakaju istočnjački bračni odnošaji i po­ ložaj muslimanske žene. — 1865.—1870. „Trgovina", 34 sveska. — 1870.—1894. „Zanimljive priče", 30 svezaka. U ovom obliku je izašao i niz naučnih ras­ prava: „Tagardžik". Osim toga je ovaj neiscrpivi pisac napisao i piso o mladosti i obuci, tako na pr. Zbirku basana po Ezopu, Fedru, Lafontaine-u, Fenelonu, Florianu, što sve služi kao omiljena školska knjiga. Stroge su i ozbiljne njegove vjerske rasprave: „Odbrana Islama", „Muslimanstvo u Americi", „Razvoj crvenog polu­ mjeseca" i t. d. Naučnu vrijednost imaju takogjer Rmi 21.. 22., 23. i 24, njegovi putopisi, njegova .Opšta istorija evropskih naroda" u 16 svezaka, njegova objašnjenja Sopenhauerove filozofije. Mnogo se cijene njegovi raznovrsni prevodi. Gore smo već spomenuli njegovu književnu prepisku sa Nadži-em.*) Sami, vidi gore: Tragedija. Fatime • Alijje Hanum, kći vrlo obrazovanog Dževdet Paše. Ona je hrabra hraniteljica turskog ženskog prava... Njezino prvo literarno djelo bijaše prevod romana „Volonte" od George Ohnet-a (1891.), a već sljedeće godine pojaviše se dva samostalna djela: „Žena Islama", 1892., feministička studija, koja usporegjuje sudbinu evropske i turske žene i roman iste tendencije „Razgovor" (1892.) koji je svojim ele­ gantnim stilom i vjernim prikazivanjem turskih famijarnih odnošaja bio poštovan i od viših krugova.**) Sadržaj je jednostavan: dvoje zaljubljenih ipak se nalaze usprkos spletaka omražene maćehe. Al i j j e H a n u m neumorno i dalje radi na svom plemenitom cilju. Ona zahtijeva moderno obrazovanje žena na Istoku svojim časopisom Jegino(?) za žene", a njezin drugi roman: „Sviračica na harfi" (1900.) opisuje bunu žene protiv grube tiranije čulnog muža. Sirska junakinja koja je ujedno prevarena od- svog muža, bježi u Carigrad, traži i nagje utjehu u svojoj umje­ tnosti, dok najposlje u tugjini ne umre od sušice. Sezaji je jedan od najboljih pripovjedača, samo je nešto i suviše opsežan. Svoju književnu karijeru on otpočinje romanom „Životni udesi", 1887., .u kome se opisuj. nesrećna ljubav veledušne robinje čerkeskrnje Dilbere i idealnog slikara Dželal Beja, čiji se roditelji protive tome braku, te ljubavnike tjeraju u bijedu i smrt. S e z a j i piše zatim osjećajnu ljubavnu tragediju „Lav" i zbirku kraćih prića: „Malenkosti" (1891.) koje se odlikuju svježinom slika iz života, punog radosti i žalosti, šale i osjećaja. Uššaki Zađe Halice Zija je zastupnik „Weltschmerza“ koji izbija iz njegovih pripovijedaka. O so­ bito je prejak ljubavni gnjev Zi ji n ih junaka i juna­ kinja te Često dirljive scene prigušuju izmorenog čitaoca. Zijina 4 znamenita romana su: „Knjiga jednog mrtvaca" (1889.): Velikodušni dragan vjenča onu koju voli za jednog svog prijatelja, koga opet ona voli. Šest dugih godina on je očevidac njihove sreće, dok im on najposlije na samrti ne prizna tajnu.— „Umide", t. j. „Beznadežna" (1889.); kao šiparica ona je divno opisana, ali brzo leže u grob radi svog nevjernog dragana, pošto je samopožrtvovano potpomogla nje­ govu ljubavnu sreću. — „Ferdi" i one u (1894.); *) M i d 1a t o v roman „Tajne* iz carigradskog života izišao je u srp.-hrv. prevodu kao 12. sveska redovnih izdanja „Musi. Biblioteke u Mostaru*. Primj. Prevodioca. **) „Razgovor" je izišao u hrv. prevodu kao 17. svezak „Muslimanske Biblioteke" koju izdaje i ukusno uregjuje knjižara Bekir Kalajdžić u Mostaru. Cijena je knjizi 4 krune. Prevod je lijep i tačan, od g. Muhamed Emin Dizdara. (Prim, prev.) �Broj 21., 22., 23. i 24. „BISER1 Jedan siromašni bankovni činovnik vjenča, umjesto svoje dragane Sanihe, bogatu i dražesnu kćerku svoga direktora; ali on ipak ne može da se odrekne svoje ljubavi prema Sanihi iako ga ova junački odbija. Njegova žena otkriva njegovu nevjernost njoj, te zapali kuću i umre u plamenu, a njezin muž poludi. — „Kronika jednog ljeta", (1900).) opi­ suje jednu nesrećnu ljubav. — Da bi dokazao da je prava poezija čisto stvar sadržaja a ne forme, piše Zi j a niz „Pjesama u prozi" (1889.): divne sličice raspoloženja u lijepoj formi: Plačni smijeh; Smiješni plač; Ah ! samo jedan san; Simpatija; Rat; Na groblju; Na moru; i t. d. — Ovaj produktivni pisac je, osim svega, mnogo preveo sa francuskog. Tako ove pisce: Coppća, Zola, Malot, Maupassent, Catrille Mendče, i t. d. Mehmed Dželal koji je god. 1894. izdao svoja sakupljena djela pod naslovom „Tragovi", stoji izmegju staro turske i mlado turske škole. On slavi vrlo pametno načelo; I u starom i u novom Ima ljepote; novo se udružuje sa starim, a da ga ne pro­ goni; uživajmo dakle obadvoje. Pa ipak D ž e l a l slavi samo ona moderna djela koja obragjuju domaći svijet; njemu su odvratne tugjinske scene. Njegov način prikazivanja je realističan. On slika predmete onake kakvi sa te ih ne obragjuje pomoću uobrazilje. Njegovi „Tragovi" su smjesa proze i poezije; to su pjesme u naizmjenično starim i novim oblicima sti­ hova. Njegova tri najomiljenija osjećajna romana jesu: 1885. „Džemila" ili Ljepota, 1886. „Venera . 1896. „Mala pastorka'1. Treba još spomenuti ove pripovedače: Ahmed R asim : Dva osjećajna romana, 1890. „Srdačna naklonost": jedan junak — nevaljanac za­ vršava kajanjem i samoubistvom. — 1891. ,,Žiyotno iskustvo'1. Mehmed Memedži: Dva realistična romana, 1881. „Diana" ili tamne $trane*jednog istočnog dje­ vojačkog odgoja. — „Žudnja za smrću". — Husein Rahmi: Dva senzacionalna proti turska romana prema lakom francuskom uzoru, 1895. „Vaspitateljica", 1897. „La maitresse" — i uzorna „Iffet". Nedžihi: Dva pretjerano dirljiva paradična ro­ mana, 1899. „Mehdžure", 1905. „Miidžgan"; i jedan osjetljivi seoski roman, 1896. „Pastirka". — Nazlm: jedan realističan seoski roman, „Karabebek". Mehmed Kemal: Jedna poučna istorijska pri­ povijetka, 1898. „Sebih", slavna prošlost Islama pod Kotejba-ibn-MUslim,5 5. Dopisivanje. Nadži i Midhat: Pismovno blago. Sejh Vasfi: Pisma. Rasvjete. N a d ž i , vidi gore: Lirika. Strana 315. M i d h a t, vidi gore: Roman. Šejh Vasfi, je jedini usamljeni pristaša staroturske škole. Kao uzor može poslužiti njegov pismovni stil koji se vidi iz dviju zbirki: „Rasvjete" (1893.) i „Pisma" (1898.) Osim toga on je napisao svezak mistično lirskih pjesama, „Zanosi" i izbor izvrsno prevedenih perzijskih pisama od Dželal-eddina i Zadi-a: „Mirisavo cvijeće". Vrlo je originalno njegovo prozno djelo „Razgovor", 1900 ; tu on opi­ suje književne večeri u Petak-veče koje obdržavaju nekoliko vrlo obrazovanih Muslimana kod nekog Sohbeti Effendije. Postavljaju se umjetnička pitanja, siavi se arapsko-perzijsa i staro-turska poezija. Mladoturski produkti i pogledi ne uživaju kod njih ni­ kakve časti. Kitnjast stil dobiva plamen: samo onaj koji lebdi u slikama i simbolima, taj je pjesnik; a ko svakoj riječi daje samo njezino prirodno znače­ nje, taj je, u najboljem slučaju regjač, t. j. stihotvorac; i t d. — — Kr a j . - Prevodiočev pogovor. Naumivši da za našu publiku prevedem ovaj „Pregled turske književnost" od njemačke spisate­ ljice Berthe Schmidt, namjeravao sam da sam nado­ punim primjedbama neka mjesta i komentare nekim dj lima :a koje sam našao da to zaslužuju. Pošto na žalost nisam imao potrebnih priručnih sredstava, a u svoje poznavanje turske književnosti se ni­ sam smjeo pouzdati, — to sam ostavio djelo ovako kakvo jest. Ovaj „Pregled" sam po sebi je svojoj .zadaći posve udovoljio jer je u stanju da či­ taoca uvede u opsežnost velike turske književ­ nosti čija sva vrela još nisu potpuno ispitana. I ako ovaj „Pregled" miriše na leksikonsko regjanje pisa­ ca i djela, to ipak nije izvan ogromne vrijednosti. Ovo čitaocu daje inicijativu da se mnogo više zainteresuje za književnost, koja je dala odličnih djela, za narod koji je dokumentirao, da ima ljudi koji mogu da idu paralelno Sa ostalom literarnom Ev­ ropom. Prevodeći ovaj „Pregled" nastojao sam da ovaj ne bude protkan mnogim tehničkim megjunarodnim izrazima, jer je i sama spisateljica nastojala da iz bjegne to. Nadam se da moj trud neće biti uzaludan jer očekujem, da će ovaj „Pregled" naći čitalaca kako megju obrazovanijim slojem našega naroda tako i megju manje obrazovanim. �Strana 316. „BISER" NARODNE UM0TU0R1NE. I Mejra Morić Alaj bega. Iz zbirke junačkih pjesama: „Bosanski Guslar. Zabilježio od svoje majke: F. H. B. Zatrese se zemlja od istoka, i obori pola Dubrovnika, Bjele dvore bega Lučaj-bega, 1 pritišće Mejru ljepoticu, Zaručnicu od Rise Selima. Zaklinje se od Rise Selime : „Ja se junak oženiti ne ću, Dok ne nagjem Mejrine prilike, 1 njezinih crnije očiju, I njezinih ćatmali obrva" Pa on ode u goru zelenu, I usjeće gusle javorove, 1 gudalo od hudikovine. Tu je bio tri mjeseca dana, Dok nauči gudit i pjevati. Kad nauči gudit i pjevati, 5 10 15 O n d a o d e s v o m e b j e lu d v o r u , Oblaći se što god ljepše more. Od obuće troje toke zlatne, A na glavu kalpak i čelenke. Još on uze prsten i jabuku, U jabuci hiljada dukata, Pa je metnu sebi u njedarca. Pa on uze gusle javorove, I gudalo od kudikovine, Još pregrnu bugar-kabanicu, Pa on pogje glavom po svijetu, Kano pčela po mednu cvijetu. Sve on ide od grada do grada, A sve gudi i pjesme popijeva, I on traži za se djevojaka. Kad je došo Ljevnu kamenome, Bjelu dvoru Morić Alaj-bega, Kad avlijska otvorena vrata, Sva avlija prostrta kadifom, Naokolo čohom venedičkom, Na srijedi sofa od merdžana. Tuđe sjedi Alaj begovica, Vjerna ljuba Morić Alaj-bega, A dvori je Mejra ljepotica, Ljepa šcerca Morić Alaj-bega. Tad zakuca od Rise Selime, On zakuca halkom na vratima. Progovara Mejra ljepotica: 90 25 30 35 40 Broj 21., 22., 23. i 24. „Ah, čuješ li, moja mila majko! Beli tucak kuca na vratima. Kad to čula Alaj-begovica, Hitila se rukom u džepove, I izvadi tri dukata žuta, .Pa ih dade Mejri ljepotici. Uze Mejra tri dukata žuta, Odnese ih tucku nevoljniku. Kad je vidje tucak nevoljniče, On govori lijepoj djevojci: „Nisam željan žutije dukata, Već sam željan takih djevojaka. Guslama je o tle udario, I odbaci bugar-kahanicu, Pa on ode u muške konake,. U o d a ju Morić A la j-b e g a , Pa mu dade prsten i jabuku, U jabuci hiljadu dukata, I isprosi Mejru ljepoticu. Prsten stavi, svadbu ugovori: Ova svadba do petnaest dana, Dok pokupi kitu i svatove, 1 poreže djevojci haljine. « n pokupi kićene svatove, Pa ih posla po Mejru djevojku, I djen-ra zlato Muhameda. Kad su došli djevojačkom dvoru, Tu su bili tri bijela dana, Dok djevojci knucu udarili, 1 opleli sitne pletenice. Kad p r o g jo še tri b ije la dana, 45 50 55 60 95 70 75 S p r e m iš e s e kita i sv a to v i, I pogjoše gjuveginom dvoru. Na koji su konak dolazili, Otle Mejra knjigu je pisala, I slala je svojoj miloj majci. Kad su došli u Pazarić hanu, I otale knjigu napisala, Poslala je ostarjeloj majci. Ovako je u knjizi kitila: „Ah, čuješ li, moja mila majko! Strašan sam ti sanak snijevala, Gje mi s’ guja u čejizu svila. Sutra ču ti kroz Ivan planinu, Prekosutra bijelom Mostaru." Kad u jutru jutro osvanulo, Uraniše kita i svatovi, Povedoše lijepu djevojku. Kad su bili na Ivan planinu, Dočeka ih Kostreš harambaša, I sa njime trideset drugova. A svatovi nevjerna družina, Tugji konji, a tugje haljine, Pobjegoše po gori zelenoj. Osta sama na konju djevojka, 1 sa njome zlato Muhamede, 80 85 90 65 100 �Broj 21-, 22., 23. i 24. Držeć konja za oba dizgina. Njim’ dohodi Kostreš harambaša, Pa govori zlatu Muhamedu: „Odmakni se, beže Muhamede, Jazuk ti je poginuti mladu.u Muhamed se odmaknut ne htjede. Ja' da vidiš Kostreš harambaše. Mahnu sabljom i desnicom rukom, Osjeće mu sa ramena glavu. Pade zlato u zelenu travu, Osta sama na konju djevojka. Kada vidje lijepa djevojka, Da poginu zlato Muhamede, Ona skida puli-duvak s lica, Pa ga smaće u.krv Muhajneda, I daje ga tici gavran tici: „Nosi tico, puli-duvak s lica! Pa ga podaj od Rise Selimu, 1 kaži mu, šta je ovdje bilo!" Ptica bješe, ali znadijaše, Odnese ga od Rise Selimu. ‘ Da vidimo Kostreš harambašu! Uze Kostreš sa konja djevojku, Odnese je sebi na trpezu. Stade služit lijepa djevojka, Stade služit hajducima piće. Desnom rukom vino naljevaše, A lijevom lice zaklanjaše. Da vidimo tiču gavran tiču! Tica dogje od Rise Selimu, Predade- mu krvava duvaka. Kad ga vidje od Rise Selime, Odmah se je jadu osjetio, Pa se spremi u svojoj odaji, I on ode u Ivan planinu, Potražiti Kostreš harambašu. Kad je bio na vrh na planinu, Tu on nagje Kostreš harambašu, I sa njime trideset drugova, Oni piju vino crveniku, Služi im ga Mejra ljepotica. Kad to vidje od Rise Selime, U njemu je srce zadrhtalo, Strana 317. „BISER* 105 110 115 120 125 130 185 A na srcu burunđžuk-košulja, Na košulji troje toke zlatne. On im toke rukam’ pritiskuje: „Stante toke, ne ostale puste!" Svoju pušku po tabanu ljubi: „Moja puško, De ostala pusta, Pogodi mi Kostreš harambašu, Ja’ kad njega Vida bajraktara." To on reče, pa primaknu pušku, I on njojzi živu vatru dade, Ne pogodi Kostreš harambašu, Već uz njega Vida bajraktara, I djevojku malo zahitio, Potrbuške po trpezi pala. Ja’ da vidiš iz gore hajduka, Kada čuše pušku u planini, Poznadoše da je Selimova, Pobjegoše po gori zelenoj. Kad to vidje Kostreš harambaša, On pritrča lijepoj djevojci, Odreza joj ruse pletenice, Odnese ih sobom u planinu. Ja’ da vidiš od Rise Selima, On mi njega ni goniti neće, Već pritrča lijepoj djevojci, Pa je uze na bijelo krilo, I govori mejri ljepotici: _Moreš znati, da ćeš preboljeti?* Progovara lijepa Mejruša: Mogu znati preboljeti ne ću, Ali opet milom Bogu fala, Kad ja umr’jeh na tvom bjelu krilu." To izusti, a dušicu pusti. Kad to vidje od Rise Selime, On iskopa dva hladna mezara, I ukopa zlato Muhamoda, A do njega lijepu djevojku. Pa on ode svome bjelu dvoru, Tugujući i suze roneći. 140 V V arošica Ribdo u Dalmaciji. 145 150 155 160 195 170 175 180 �Strana 318.________________ ________ „BISER“ _________ _Broi 21., 22., 23. i 24 • * L 1 S T A K. Irtihali dari beka. Na 24. augusta o. g. ražalostio je tužni glas sve konjičke gragjane, kada su čuli za smrt Abđullah ef. Prohe, upravitelja mektebi ibtidaije i vjeroučitelja narodne osnovne škole u Klanjcu. UPI obuze ga silna neurastenija, a poslije i astma te eto rano leže u hladni grob. Rahmetullahi alejhi! Muallimi Rađžl. 1 ako bi trebalo, da se o svakom marljivom muallimu barem poslije mu patničkog života progo­ vori par riječi u počast za trudni njegov i po narod vrlo korisni rad, ipak ovaki kakav je bio merhum Pomozitno našu siročad. Abdullah et. imaju ovdje svoje posebno mjesto. On je bio alim u Konjicu i zauzimaše tu onako mjesto Vazda je i uvijek bilo u svakom narodu bijede kakvo je mjesto imao u svojbj Zenici merhum Mu­ i sirotinje. Danas se je ta bijeda usljed groznog rata hamed Seid ef. Serdarević. Ako su ljudi trebali kakav takp umnožila, da se ne može ni iz daleka prispo­ savjet ili pitanje kakvo vjersko i teže naravi, uvijek dobiti na koje prošlo doba. Danas skoro na svakom su našli sigurna odziva kod merhum Abdullah ef. koraku sretaš po koje golo i boso dijete, čije je lice Po koji bi se svjetovnjak razmišljavajući o vjeri Islamu od studenr pomodrilo, a od gladi mu oči u glavu ili o vjeri u opče bavio višim i težim mislima što bi p o t o n u l Hranitelj je tog dijeteta u ratu zaglavio ili mu ih pobugjivale razne knjige i tako bi više puta ga je prošlost pokosila. Takovih se mališana dosta pao u zamršen čvor, da ga nije znao sam rczriješiti i dosta dolazi, ili ih ko god drugi predvodi moleći, Otišao bi Abdullah ef , s njime bi slobodno diskutirao da se prime u naše vakufsko sirotište. Istina taj je i cn bi ga lagano izveo na pravi put. Još nešto što zavod i ustrojen, da u njemu siročad nagju skloništa je vrlo važno ovdje istaći. Mehum Abdullah ef. bio je i da se ista od propasti spase. Ali na žalost imamo sličan merhum Serdareviću i u svome odlučnom i' samo jedan jedini taki zavod u svoj Bosni i Herce­ naprednom tumačenju vjere. To eto danas pametnom govini, a danas je toliko bijede i nevolje, da kad bi čovjeku imponira. Drugi hi moguće oklijevali, kada ih imali deset takvih, zavoda, svi bi se napunili i pre­ što pitate, očekivali bi ih da malo pogledaju u »Kitpb« punih. S toga ovo jedino naše sirotište ne može niti i t. d. a ovi su alimi nakon kratkog ali važnog pro­ svojim prostorijama niti financijama ni izdaleka udo­ mišljanja davali sigurne odgovore. voljiti današnjoj ogromnoj potrebi. A mi danas takih alima imamo vrlo malo. Za to se apelira na hamijei naših imućnih graMerhum Abdullah ef. rogjen je u Konjicu 1869. gjana, da makar po jedno siromašno dijete, koje je godine. Početne je nauke svršio u Konjicu, a onda je bez oca i majke na putu propasti — prime pod svoj produžio naobrazbu u Sarajevu u Hanikah medresi te krov i da ga od očevidne propasti spase, čime će u Dar-ul-mualliminu. U Hanikahu je bio najbolji talib našoj islamskoj zajednici, a još više sami sebi kori­ u svoje vrijeme zastupaše i muderrisa kao mujiđ a stiti. Kolika je nagrada onome, koji jedno tako jadno svoj talebi i inače bijaše mio i drag, jer je, merhum i siroto biće na selamet i pravi put izvede, to je i Ajeti Kerimom i Hadisi šerifom utvrgjeno, pa misli­ svakome pomagao u nauci koliko je mogao. * On takogjer spada megju prve i najbolje darul- mo da bi suvišno bilo o tom ovdje u listu govoriti. muallimince. Kao muallim bio je osobito vješt i marljiv. Preporučujemo s toga i molimo naše gragjane, koji U nastavi mu učenici malo se držaše kitaba, više nje­ hoće rizaen-lillah primiti ovakog kojeg jetima, da se govih riječi i tumačenja, koje osobito na lagan i zgodan prijave upravi našeg islamskog sirotišta u Sarajevu, jer se tamo vodi predbilježba o siročadima, koja su način djeca shvaćaše. muhtadž tugje pomoći, i koja se nijesu mogla u si­ Inače mu najdraži kitab u mektebu kao udžbenik rotište primiti, a isto tako se vodi predbilježba i bijaše »Mesaili fikhijje« od brata mu Sejfudim ef. onih rodoljuba, koji žele uzeti koje dijete. Prohe današnjeg muderisa šeriatske sudačke škole u Jednakost14 Sarajevu. I danas je taj kitab još u rukopisu, ali se Sejfuddin ef. već sprema da ga štampa. Cigarpapir „Merhamet". Izašao je u dvije vrste Merhum Abdullah ef. bijaše u životu veseljak i (bolji i slabiji) u korist Muslimanskog porpornog pun neprisiljena humora. Učeći sam po sebi mnogo, društva „Merhamet44. Dobije se na veliko kod H. Kulturne bilješke. �Broj 21., 22., 23. i 24. .BISER' Bajramage Foče, Sarajevo Sarači 19, a na malo u trafikama. Muslimani! Trošite samo „Merhamet" cigarpapir, jer time potpomažete svoju sirotinju. m m Spomenlist španjolskim Maurima. Napisala: Katharina Barononin von Pommer-Esche. Plemeniti narod Maura potječe iz smjese sjeveroafričkih Berbera s Arapima, koji je presadio u Španiju, osobito u Andaluziju onu divnu poetičnu kulturu, o čijoj nam slavi još i danas svjedoče za jivljene ruševine. U povjesti Španije susreću se ger­ manski i arapski uplivi; ovdje je zajedno tekla krv Maura i Gota. Mauri sa svojom finom orientalnom umjetnosti, donijeli su u Andaluziju „neumrli smiješak/ dražesti i ljepote**, gdje se je dakako južno plavo nebo osobito slagalo sa laskavim čarom maurskog bujnog ukusa. Pošto je maurski vojskovogja Tarik pobjedio Julijana u bitci kod Xeres de la Frontera god. 711. podignu se Mauri za kratko na španjolskom tiu do velikog cvata. Pod sultanom Abdijrrahmanom iz ple­ mena Omejevića razvije se južna Španiia do velikog sjaja. U Kordovi sagradi tankoćutni sultai divmi dža­ miju, čija obilnost stupova još i danas zadivljuie po­ sjetioca Kordove. On je usadio pred svoj m dvorom u Alkazaru prvu paomu u Španiji, koju je opjevao u jednoj svojoj tugaljivoj pjesmi. Pod njegovom vladom i njegovih nasljednika vrlo se je njegovala znanost i umjetnost, razvije se školstvo, isto tako industrija obragjivanje zemlje i rudarstvo, poezija i umjetnost. Megju znanostima se je osobito unapregjivala astro­ nomija, kemija i medicina. U prijestolnici Azzahri, koja nosi ime sultanove miljenice, bijaše veliki park s mnogobrojnim šadrvanima. špiljama i paviljonima, koji su tada bili za Evropu nešto novoga. To je bio pravi Eden, jedno čarobno carstvo [maurskog sjaja i ljepote ; ovdje je fantazija Istoka širila svoja krila i posipala punim rukama svoje najbogatije darove. Pri­ roda juga, nježna majka umjetnosti, ispunjavala je i zaokruživala ovo carstvo sa svojim lovorikama, miri tama, maslinama i narančama. Lijepa Azzahra, ljubi­ mica Abdurrahmanova, bila je zapanjena od čuda i Strana 319. ushićenja, kad ju je uveo u ovo carstvo čudesa. Kad je opazila opreku izmegju sjajne prijestolnice i oz­ biljnog, turobnog gorja u pozadini, koje s pravom nosi ime Sierra Morena, poviče: „Zar ne vidiš, gos­ podaru, da si čarobnu ljepoticu bacio u ruke jednog crnca ?u Slijedćeg dana naredi Abdurrahman, da se gusta šuma posijeće, koja je bila na gorju i da se mjesto divljeg gaja, koji se Azzahri nije dopadao, posade limunovi, bademi i smokve, koje tu još i dan danas tamo rastu i nose plodove. Drugi je biser Andaluzije iz maurskog sjajnog doba Sevilla, koja se je s Kcjrdovom otimala za prvenstvo u španjolskoj Mauretaniji. Na razvalinama jedne džamije uzdiže se danas stolna crkva. Sačuvana je divna Giralda, onaj krasni toranj iz god. 1195. koji je — prije munara spomenik velike pobjede, koju jejakub, zvan Almansor, izvojevao nad Alfonzog. od Kastilije. Svagdje nailaziš u Sevilli na uspomene iz vremena polumjeseca. Nepobitna je činjenica: zlatna je perioda u povjesti Španije maurska. Alkazar u Sevilli zauzimlje kao gragjevina prvo mjesto na cijelom poluotoku. Kod orientalnog sjaja vlada ovdje potpuna harmonija i ona nježnost i prijaznost, koja je tajna arapske umjetnosti, tako n. pr. u Patio de las Doncellas, čarobnom dvorištu sa 4 velika i 20 manjih, obilno narezanih lukova, koji se uzdižu iznad 52 zaokružena mramorna stupa i zatvaraju zidove od najdivnije ornamentike. Neiscrpljivi su čari Alkazara i njegovih vrtova, koji prestavljaju skoro bogat­ stvo tropske vegetacije. A sad Granada. Da si nam zdrava gradu lbnusa seradža ! U Alhambri u Granadi dostigla je arapska umjetnost vrhunac. Pri pogledu lavljeg dvorišta ožive u nama sve priče Orienta. Iz ovih se okamenjenih priča uzdiže carstvo čarobnih dvorova i spilja. Za­ okupi nas duh Alhambre opojnim zvucima. Ovdje nema više težine; iskićeni mramorni stupovi, vitki kao ljiljani, nose na sebi svodove, koji sliče čaškama cvijeta. Arabeske pokrivaju zidove kao veo od čipki Da još i danas stoji sačuvan ovaj maurski čarobni dvor, ima se tome pripisati, da je Ebu Abdulah, zadnji vladar Maura, ostavio Grandu i Alhambru god. 1492. bez ikakvih bojeva. Uregjuje; uz redakcioni odbor Qdgovorni urednik: Muhamed Bekfr Kalajdžlć. Preveo Hakija. Islam. dion. štamp. Sarajevo* �. 7 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BISER: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini 1918 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1918 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Description An account of the resource Br. 1-24 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27212806 IIIF Item Metadata UUID 3bb576cd-08ab-4f50-a091-8c4e37147c7c