https://kolekcije.nub.ba/files/original/208a4f66980e2798414769b4a2902972.pdf b952d727aa851a4f7c947f7a82780b5d PDF Text Text ��K A Z A L O . I. Službeni dio. strana O duhovnom radu naše braće u Bosni . . . . , ................................. 319 Primanje dječaka u našu gimnaziju ....................................................... 207 II. Pjesme. Castnoj uspomeni fra Grge Martića (D r a g a n D u j m u š i ć ) ...................... 301 Čestoputa ( D r a g a n D u j m u š i d ) ............................................................- . , 173 Dodjite, ptičice male ( D r a g a n D u j m u š i ć ) ................................................. 214 Dva soneta nad grobom j- J. J. Strossmayera (J. M a r k u š ić ) . . . . 133 Dvie pjesme mrtvoj majci (D r a g a n D uj m u š i ć ) ...................................... 49 Fra Grgi Martiću (D. A. P e r o š ) 289 Gospi ( D r a ž k o ) .................................................. 38 Iz »Amaneta« (J. M a r k u š i ć ) ....................................................................... 33, 85 Iz mladosti ( D r a g a n D u jm u š ić ) . . . . 173 Iz plašivih leptira (Bu d. P o d g r a b e ž k i ) . ................................................. 120 K proslavi 50-god. franj. sinjske gimnazije ( F r a l l i j a D e s p o t ) .. . 1 Ljiljan ( N i n e B u c o n j i ć ) ................................. 338 Majčinoj ljubavi ( Z a b r d s k i) . . , . ....................................................... 193 Mrtvoj majci (D r a g a n D u j mu ši ć) . , ................................................. 208 Na Božić ........................................................................................................................367 Pastirska ( D r a g a n D u j m u š i ć ) ............................................................................З32 Pogledajte ^ D ra g a n D u j m u š i ć ) ......................................- .......................... 122 Ptičica (D r a g a n D u j m u š i ć ) ............................................................................ 215 Srce i razum ( D r u g a n D u j m u š i ć ) ...................... 362 U perivoju ( N i n e B u c o n j i ć ) ................................................................................. 338 Uspomenuće mrtvih (J. M a r k u š i ć ) ......................................................................3^2 III. (lanci. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje (F r a A. B r k o v i ć ) ...................... 3 Crtice o rusko-japanskom ratu ( F r a I v š a M ijo v ) . . . . 278, 314, 338 Čovjek i pomoć Božja (F. J. M . ) ........................................................................... 3°8 �— 4 — Strana D ruga glavna skupština družtva sv. Ante .........................................................202 Dvie tri o čitanju knjiga (Bu d. P o d g r a b e ž k i ) .................................................. 2 14 Dvie tri s ljudske klaonice ( F r a l v š a M i j o v ) . 144 Fra Grgo Martić (J. M i 1a k o v i ć) . ............................................................................290 Jedan čas na grobu sv. Ante ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) . . . . 323 J. J. Strossmayer (U r e d n i č t v o ) ......................................................................... 130 Katolička crkva— remek-djelo Božje ( F r a V . C v i t a n o v i ć ) 235, 264. 326, 363 Kraljevski se barjak vije ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ............................ io i Maj i raj (F r a V . C v i t a n o v i ć ) ......................................................................... 136 Maleni Abel (F r a I v š a M ij o v) . 14, 44, 75, 1 1 3 , 140, [80 208, 244, 269 Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano (B u d . P o d g r a b e ž k i ) . . . . 84 Mudre izreke ( F r a I v š a M ijo v ) . . . . 52, 86, 122, 187, 216 , 249, 345 Našao mi sv. Anto ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ..................................... 69 Našim cienjenim č i t a t e l j i m a ..................................................................................353 Nova franjevačka junakinja (F r a I v š a M ij o v ) .......................................... 167 Neugodni dogodjaji u sv. špilji u Betlehemu ( F r a I g n a c S t r u k i ć ) . . 66 O postanku crkve sv. Ante Pad. u S a r a j e v u ...................................................303 Petrov novčić (N. G j e b i ć ) ............................ ....................... 230, 273, 333 Plemenita junakinja ( F r a I v š a M ijo v ) . . ................................................... 7 Posmrtna trajna spomen fra Grgi Martiću ( B . ) ...................................................302 Poziv na predplatu >Glasnika sv. Ante« (F r a A. B a š i ć) . . . . . • 321 Pravo razkošje-uzvišena poezija (F r a J o z o M a r k u š i ć ) . . . • • 81 Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima ....................................... 23 Prva franjevačka crkva Porciunkula ( F r a A r k . B r k o v i ć ) .......................225 Rad koristi zdravlju ( F r a S. I k i ć ) .................................................................... 39 Serafinski pjesnik (F r a I v š a M ij o v ) .............................................................. 169 Slika Presv. Srca Isusova ( F r a J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ....................... 170 Strossmayer, Rieč prigodom njegove smrti (F r a I v š a M ij o v) . . • 1 73 Svećenička krunica (N. G j e b i ć ) ............................................................................... 375 Svećenik (D o n M a r k o V e ž i ć ) ............................................................................. 71 Sv. P'ranjo Asižki i kršćanska demokracija (F r a M. J a ko v lj e v ić) 97, 13 3, 16 1, 194, 2 57> 354 Svrha svieta (F r a A r k. B r k o v i ć ) ...................... 18, 50, 107, 24 1, 342, 368 Težnje ljudskog srca ( F r a J . J a r a n o v i ć ) .............................................................. 200 Vidjet će, koga su proboli (F r a V. M a r t i n č e v i ć j .......................■ ■ 104 Ш. Dopisi. Aleksandrija. Blagoslov nadgrobnog spomenika f nadb. Bonfiglia (F. I. S t r u k i ć ) ......................................................................... �— 5 ~ Strana Aleksandrija. Razne viesti iz Egipta i sv. Zemlje (F ra I. S t r u k i ć ) 93, 152, 281 Brajkovići. f 0 . Filip Dujmušić ( P . ) ..................................................................388 Bugojno: Blagoslov b a r j a k a ...................................................................................2 17 Kreševo. Sprovod f fra Grge Martića ( B . ) ....................................................... 307 f O. fra Ignacij Jeiler (F r a V . C . ) .................................................................. 89 f O. fra Jeronim Barbarić (F r a V. C . ) ............................................................. 9° Ston. f O. fra Angjelko Passeni ( K . ) ................................................. 123 Visoko, f Luka Sučić ( J a k o v A n d r ić ) ....................................................... H 7 U. Uiestnik. A Europa. i. Naša domovina. Akademija prigodom jubileja bezgr. začeća u D u b ro v n ik u ............................58 Blagoslov katoličkog groblja u V is o k o m .............................................................150 Blagoslov temeljnog kamena za novosarajevsku župsku c r k v u ...................... 189 Blagoslov trećoredskog barjaka u Zadru . ....................................................... 286 Božić u S a r a je v u ..........................................................................................................3° Crkva sv. Ante u Sarajevu — zatvorena ........................................................92 Devetdesetgod. biskupa S tro s s m a y e ra ...................... ..................................9 2 Diamantna misa fra Grge M a r t i ć a .........................................................................55 Druga glavna skupština družtva sv. A n t e ........................................................189 Družtvo za gradnju crkve sv. Ante u S a r a j e v u ............................................ 220 Dvadesetpetgod. biskupa B u c o n jić a ........................................................................ 124 Dvadesetpetgod. m is n ik o v a n ja .............................................................................. 364 f Fra Alfonz G l a v a n o v ić .........................................................................................285 Franjevac — iz u m it e lj...............................................................................................I24 Izpiti u našim naukovnim zavod im a........................................................................ 220 Iz svieta sinova iz ra e ls k ih ......................................................................................... I2 5 Javne z a h v a l e ..................................................................................................... 22 4 > 352 Junačtvo sina sv. F r a n j e ......................................................................................... * 5° Kulturni rad r e d o v n ik a ............................................................................................... 34^ Malo S ta tistik e .................................................................................................... Ч 1 * 220 Najveće bitke zadnjih v r e m e n a .............................................................................. I25 Naša redovnička kongregacija .............................................................................. I24 Oblačenje i zavjetovanje .............................................................................................. 252 Odličan sarajevski t r e ć o r e d a c ......................................................................................... 2I9 Odlični g o s t i .......................................................................................................... .... З^ i I 0 . fra Anto D e b e lja k o v ić .................................................................................... -f- 0 . fra Daniel Rimac i fra Franjo M a jd a n d ž ić .............................................253 �— 6 - - Strana f O. fra Filip Dujm ušić............................................................................... 347 f O. fra Ivo R a d i ć ........................................................................................................... H 9 f O. fra Jerko T a b a k o v ić ................................................................................................ 149 f O. fra Mijo K a l i n i ć ......................................................................................................285 ■j- O. fra Mijo M a t i ć ............................................................................................................. 55 Pokop f J. J. S t r o s s m a y e r a ..................................................................................... 148 Polugodišnji izpiti u G u č o j g o r i .......................................................................................92 Preč. o. dr. fra Daniel Ban, p r o v i n c i j a l ........................................................ 92, 124 Promjene .......................................................................................... 3 1, I 49 j l %9 , 2&7 Proslava Imakulate u V a r e š u ..................................................................................... 30 Proslava Marijina jubileja kod 00. franjevaca u Z a g r e b u .................................... 31 Rodjendan Nj. Veličanstva .......................................................................................... 285 Sinjska svetčan o st...................................................................................................................3 1 Spomenik f biskupu V u jič ić u ............................................................................... 30, 56 Svetčani zavjeti, redjenje i p r i m i c i j e ......................................................................... 3 10 Sv. Anto p o m a ž e ........................................ . . . . ............................ 19 2 Sv. kanonička posjet . . . . . . . . . . 55 Svetkovina sv. Ante u Sarajevu . . . . . . . .............................2 19 Trideseti dan Strossmayerove smrti . . . . 189 U kruh sv. A n t e ................................................... ..... .................................. 64, 349 Zadušnice za fra Grgu Martića ....................... ............................ 319 , 347 Zaklada fra Grge Martića . . ....................... ....................................... 34^ Za obranu vjere i m o r a l a ....................... . ........................................З^1 Župnički i z p i t i .................................................................... 92 2. E n g 1 e z k a. Napredak III. reda sv. F r a n j e ..................................................................................... 223 3. Francezka. Zakon o razstavi crkve od d r ž a v e ..................................................................... 254 4. Italija. Augusto Conti i franjevci . ...........................................................................157 Blaženi Marko K r i z i n ..................................................................................................59 Ćastni Ivan Duns Š k o t ............................................................................................... 221 Naši s v e t c i .....................................................................................................................3^3 Papa i m ik a d o ............................................................................................................... 35° Papin propovjednik . . . . 59 Pio X. i njegove r e f o r m e .......................................................................................... З20 �7 - - Strana Pio X . i rimsko pitanje .......................................253 Presv. gosp. o. fra Alojzij iz P a r m e ...................................................................190 Salvatorijanci u god. 1903.— 1904..................................................................................222 Spomenik f fra Alojziju iz Parme . 222 Sv. o Pio X . i franjevački r e d .................................................................................. 222 U bibličkom p o v je re n stv u .............................................................................................384 Vjerska ideja u talijanskoj književnosti ................................................................. 384 5. N j e m a č k a . Kant i p ro te sta n tiz a m ....................................................................................................62 Kongres za javni m o r a l..................................................................................................287 Martin Luter u pravom s v j e t l u .............................................................................. 60 Plodovi kulturnog b o j a .................................................................................................. 126 Protestantski pisac o katoličkim vje ro vje stn ic im a ...................................................62 б. R u s i j a . Statistika knjiga tiskanih u R u s i j i ............................................................................. 63 B. Druge zemlje. i. Progonstvo u Kaffi Afrika. . . . . 63 2. Amerika. Knjižnica za s l i e p c e ................................................................................................. Razne S t a t i s t i k e ............................................................................................................ I27 3. Japan. Admiral T o g o ........................... ^ Krvavi prizori u japanskim kazalištima ................................................................J S9 Treći franjevački red .................................................................................................I2^ Prosvjeta. 0 tom na stran am a:........................................................... 64, 95, 96, 224, 350 �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/332f0155bd4737b3a1e5fce5b9b08e07.pdf d5ec19c7ded880f354f49d11f3ba8322 PDF Text Text Br i U Sarajevu, mjeseca sieenja 1905. God. xix. K proslavi 50-godišnjice franjevačke hrvatske gimnazije u Sinju. U crnomu kad jenjao mraku Narod mili Hrvatske nam mile, Pa se klanjo crvu ko junaku, Ne bi li mu propjevale vile Tvoj je barjak — o ponosna sgrado, Pokazo mu na bojište p u t; Ti ga na grud primila si rado, Ti mu prva udes skrši lju t! . . . Na kamenu usred Sinja grada, Tvoja mu se otvorila vrata, A za njima, sred biede i jada, Uletjela — sokolova ja ta . .. Uletjela 1.. . i sa svijuh strana Krilu narod sgrćao se tvom — — — — — — Svanu rodu zora boljih dana, Granu sunce, oživjeo dom ! . . Tako tebi orila se slava, Tako glas ti puco na vidike; Pamtila je i Sava i Drava Tvoje zlatne čelik spomenike !. . . Usred Sinja jato sokolova, Dična sgrado, kitilo te svud ; Kud hrvatska pisala se slova, I tvoj čelik spominjo se tu d ! . . . Ti si ona, koja jezik mili Materin nam sačuvala jesi, I prot’ tudjoj borila se sili: Bile mržnje, bili paklen-tresi, — T i si uviek a uz barjak sveti Duha žarkog čar širila svo g ; Čeda tvoja prije ginut, mrieti/ Nego maknut sa središta t v o g ! .. . I bilo je bura i oluja — I bilo je bjesnila i sile, A 1 ti tvrda pokraj svijuh struja, Znala si nam poodgajat vile ! . . . Što je bilo? — to će »kazat Klio, Neumorna kaziteljka nam’ ! . . . Što je bilo? — Dan vedar i mio, Kad tvoj sveti gario se plam ! . . . �Str. 2. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br. I. A tko te je, ponosita sgrado, Toli živo, toli držo čilo? Tko je muke sve podnašo rado, Da se tvoje razprostrani krilo ?! — — Sinci to su Asižkoga Frane, Dični sinci na braniku tvom, Širili te na sve četir strane, Grlili te uviek dušom svom ! . . . Napried, četo! — Petdeset je ljeta Vašeg truda i vašega znoja, Vama uviek blista zr&ka sveta, Vi ste jaki posred svakog b o ja!. Nebojte s e ! — uz vas ćemo biti, Kupiti se i ljubiti v a s; Napried, četo, cviete ponositi, U prosvjeti svedj vodite nas ! . . . Kidali ti hljeba koru tvrdu, АГ popustit u ničem i ništa ! Na tvom bajrak vijao se brdu, Sred hrvatskog, milenog ognjišta ! . . . Tvoje slave, k bujnu tvome cvatstvu, Čete dične orio se glas: >Slava Bogu, napredak Hrvatstvu! — »To je, braćo, to je nami s p a s!. . Napried tragom svojih pradjedova, Uzkrsite slavu našu staru ; Ta jato ste sivih sokolova, Uz Boga ste ! — na Božjem oltaru 1. . . Nebojte se! Država će majka, U spomenar bilježit vas svoj, Nebojte se nikakovih hajka! — Vodite nas prosvjetni u boj ! . . . O blaženi, o vatreni glasu! Ne umukni još nama ni danas; Napried, četo, napried k našem spasu ! — Napried voljko u prosvjeti za nas I .. . Jer i ako vrieme je novo, Život danas i ako je nov; Mi volimo perje sokolovo, Mi volimo sgrade vaše kro v ! . . . Napried u toj sgradi veličajnoj ! Bez nadpisa i ako je sada ; Hoće staroj, hoće kruni sjajnoj, Sinut hoće iskra složna rada ! . .. V i ste, četo, hrvatskog nam roda Dika I - ponos, slava Reda s v o g ; Napried 1 Uz vas sjat će nam sloboda, Napried, napried, štitio vas B o g ! Fra Ilija Despot, bogoslov. гф * Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. B r k o v i ć. VIII. Franjevci i božanski čin o bezgrješnom začeću. — Sv. Leonard Portomauricijski. — Proglašenje člankom vjere. Završujući ovu razpravu, moramo se duhom prenieti u prošle vjekove, da zavirimo u skromni život franjevačkoga reda i promotrimo osjećaje sinovske pobožnosti prama bezgrješnoj Mariji, kojima su u borbi bili prožeti naši otci. Prvi pisci u redu, koji su javno govorili o tom otajstvu, jesu bi. Rajmund Lulski i častni Duus Škot, oba uzvišena, oba razsvjetljena naučitelja, koji su svoju jednaku znanost posvetili slavi Isusa Krista i njegove Majke-Djevice. �&г- i. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Str. 3. »Rajmund Lulski», veli njegov povjestničar, »tako je nježno i uzvišeno štovao bi. Djevicu, da je doisto bio jedan od onih, koji su ju smatrali čišćom od svega »čovječanstva u času njezina začeća kao i u cielom njezinu životu«.1) Moj je Prijatelj iz čiste postelje došao na ovaj sviet; pa tko misli, da ima u Mariji kakov grieh, mora vjerovati i to, da u suncu ima tmina«.2) Tako je on upravo govor­ nički izrazivao svoje mnienje. A do toga ga je uvjerenja u bezgrješno za­ čeće dovelo zrelo razsudjivanje toga otajstva i njegova ljubav prama Mariji. . . »Adam i Eva bili su u podpunoj navinosti, kad su stvoreni, te su tako živjeli, dok niesu pali u grieh, koji okalja cielo potomstvo, osim bi. Dje­ vice, koja je od početka do konca bila nevina, jer se Sin Božji nije mogao začeti u griešnom tielu, pošto se grieh i Bog ne mogu nikako složiti. Blažena je Djevica morala biti blago­ slovljena medju svim ženama od svoga začeća i poroda; da njezino začeće nije bilo bezgrješno, ona bi svojim rodjenjem naličila drugim ženama, jer bi bila dionica iztočnoga grieha«.3) Rajmund Lulski i Duus Škot sastadoše se u Parizu. »Odmah se oni spoznaše, razumješei zaljubiše. Rajmund dade čitati Škotu svoju razpravu o bezgrješnom začeću i njihovo složno mnienje o toj nauci konačno sdruži starca i mladića vezom bratske ljubavi«.4) Ali častnomu Ivanu Duns Škotu pripada čast, da je franjevački red objeručke prigrlio mnienje o bez­ grješnom začeću. Kad su oštroumni naučitelj i poslie njegovi učenici razvili zastavu, koja nas je poslie više od pet vjekova borbe imala voditi k najsjaj­ nijim pobjedama, i na kojoj je bila napisana ova lozinka: » H v a le ć I s u s a i M a r iju , v o li m p r e tje r a ti, n e g o iz n e m o ć i« , ili još ona druga: » M o g a o je , p r i s t o j a l o se je , d a k l e j e u č in io « , na hiljade uči­ telja krene za njima. P r o g l a š e n j e b ezgrj ešnoga začeća člankom v j e r e g o d . 1854. p o b j e d a j e izključivo Šk otove š k o l e . Niti si škola Aleksandra Haleškoga i sv. Bone, niti ona sv. Tome može dieliti tu slavu. Njihovi su učitelji pogriešili u tom pitanju. Pobožnosti redovničkih obitelji očituju se osobito u njihovu bogoslužju. Njihove svetkovine, božanski čini i izvanjski njihov sjaj javni su dokaz osjećaja, kojima su te obitelji prožete prama tim i tim svecima, prema tim i tim otajstvima iz života Isusa Krista ili njegove majke. Nitko pako ne može poreći, da se je ijedan naš državnik ili vrhovni starješina reda više skrbio za ijednu drugu svetkovinu, ijedan drugi božanski čin, nego za svetkovinu i bo­ žanski čin o bezgrješnom začeću. Ta je svetkovina već davno bila uvedena u našem redu. U odredbama naših prvih obćih zastanaka čitamo, da su se na skupštini u Pizi (1263.) primile svetkovine z a č e ć a bi. dj. M a r i j e , 73. njezina pohodjenja, bi. Ane, njezine majke, i sv. Marte»-1) i) Izp. L ’ A m i e t L ’ A im ć , p. djelo navedeno od Marija Andrć-a, gl. 13. *) Ondje. ®) Marius Andre, V i e du B. R a у m o n d L u l l e , chap. 13. 4) Ondje. i) A r c h iv f ii r L itte r a tu r K ir c h e n G e s c h ic h t e , sv. VI., str. 37. und �Str. 4. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br. i. žanoj u Valladolidu god. 1565. izrično se naredi, da redovničke države u Španjolskoj mole v l a s t i t i b o ž a n s k i č i n bezgrješnoga začeća, počam od prve večernje. Na obama se je večer­ njama moralo reći: »U z a č e ć u si svojem, Djevice, bila bez g r j e š n a * . 1) Kad je papa sv. Pio V. poduzeo, Poslie dvanaest godina (3. lipnja 1487.) ista se ta prekoalpinska obitelj da preinači bogoslužje, većina je rimskih časoslova, osobito onih, što su poslie povrati na tu odredbu na obćem sastanku držanom u samostanu sv. Ma­ Siksta IV. izdani u Italiji, zadržavala rije Angjeoske blizu Tuluze. »Što se dva čina za 8. dan prosinca. Prvi je tiče božanskoga čina o Začeću i Poho­ bio isti kao i na dan 8. rujna, osim djenju djevice Marije, koji je sastavljen što se je rieč R o d j e n j e mienjala u na balskom saboru i već primljen na Z a č e ć e . On se je bio počeo moliti u obćem sastanku u St. Omeru, neka se raznim stranama svieta već od šest naša braća njim služe, ako ga imaju; vjekova, a u rimskoj crkvi po prilici od tri vieka. Drugi čin, prozvan » K a o a ako ne, neka uzmu čin o Rodjenju, promieniv samo imena. l j i l j a n « , što ga je odobrio Siksto IV. Medjutim Franjevci brzo primiše vec je prije devetdeset godina tiskan božanski čin, što g a je sastavio Leonard na koncu časoslova, prvoga od svih onih, koji su se zvali novim. Nogarelli, a odobrio papa Siksto IV. Franjevci su punim pravom držali god 1476., i to postade kao jedno od značajnih izključivih prava u njivovu božanski čin franjevačkoga pape. God. 1569. Pio V. ustmeno im dozvoli, da bogoslužju. Istina je, veli o. Gravois, mole čin » K a o l j i l j a n « i čitaju da se taj čin nije nalazio god. 1568. medju vlastitim božanskim činima misu, koja počima riečju E g r e d i m i n i (Izadjite), kako je to bilo u običaju u Reda, ali se tomu ne moramo čuditi. rimskoj crkvi već blizu od sto godina. Siksto IV. ga je dao uvrstiti u rimski časoslov. Bio je dakle zajednički za naš Običaj nastade u mnogim državama, da se kroz cielu osminu jutarnja i slavored i crkvu. Na 58. obćoj skupštini reda, dr- slovje mole u večer, a ne u pol noći, da mogu i vjernici prisustvovati i do­ 1) Papa Eugen IV. podieli Obslužitelje radi biti oproste, što ih je sv. Stolica njihova velika broja u dvie obitelji, kojima su podielila. Tako božanski čin » K a o upravljali generalni vikari. Na p r e k o a l p in s k u l j i l j a n « postade vlastitim činom fra­ o b i t e l j spadale su Francezka, Španjolska njevačke obitelji. Tako pripovieda o. Belgija, Pruska Rajnska, Britanija, a kašnje i Amerika; dočim je o b i t e l j a o vu s t r a n u Gravois.2) Na Duhove godine 1475. dne 13. svibnja prekoalpinska*) franjevačka obitelj drža obću skupštinu u gradu St. Omer. Medju naredbama te skupštine čitamo: »U cieloj je našoj obitelji poprimljen sv. božanski čin o Začeću i Pohodjenju djevice Marije onakav, ka­ kav je sastavljen na balskom saboru«.2) A l p a obuzimala Italiju s otocima, Austriju, Poljsku, Tursku, Rusiju, Lituaniju, Bosnu, Bu­ garsku, Egipat i sv. Zemlju. *) A n a l e c t a fr a n c is c a n a , t. II., pr. 502. ( J h r o n ic a h i s t .- le g a l is tom. I. pr. 327., Neapoli, 1550. 2) Summa ашеа, 353-, n. 103. tom. V ili., col. 352., �Br. i. Bezgrješno začeće i franjevačke predaji Nije sumnje, da je tu povlasticu potvrdio i Siksto V., jer medju odred bama obće skupštine držane u Valladolidu god. 1593-1) čitamo: Neka se svagdje po dozvoli pape Siksta V. na blagdan bezgrješnoga začeća moli božanski čin »Kao l j i l j a n m e d j u trnjem«, koji je udešen po novom časoslovu«. Pavao V. dopusti 21. siečnja 1609. svim Franjevcima obslužiteljima, da svake nezapriečene subote mole bo­ žanski čin » K a o l j i l j a n « i da čitaju misu »Egredimini et v i d e t e filiae Sion...« (Izadjite, sionske kćeri, i vidite .. .). Ta se ista povlastica protegnu i na Samostance i Kapucine odredbom sv. sbora za obrede dne 14. siečnja i 7. srpnja 1612.2) Vidi se, da je cieli franjevački red bio za Marijinu povlasticu, a na obćoj skupštini u Segoviji u mjesecu svibnju god. 1621., kojoj je predsiedao sam general, o. Bernardin de Senis, zakletvom se i zavjetom obvezaše, da će vjerovati, braniti te javno i privatno naučavati bezgrješno začeće Majke Božje. Napokon će franjevačka skupština u Toledu god. 1645. proglasiti Djevicu Mariju pokroviteljicom reda pod slavnim naslovom njezina bez­ grješnoga začeća. To isto učiniše K a ­ pucini god. 1715., a Samostanci god. 1719. Iza svega ovoga lako je razumjeti, zašto su se španjolski kraljevi višeput obraćali na Franjevce, da u Rimu za­ govaraju Marijinu povlasticu. U to se doba i glas katoličkih vladara poče širiti u prilog bezgrješnoga začeća. Ali *) Ondje, etr. 383. *) O. Gravois, col. 360., n. 113. Str. 5. će prevrat sve poplaviti, a progonjena će crkva gledati, kako njezini glavari podnose strašne kušnje. Zadnji vladar, koji je molio sv. Stolicu, da se bez­ grješno začeće proglasi člankom vjere, bio je kralj dvaju Sicilija, Karlo VI., kašnje (1759.) kralj španjolski. U svom pismu od 25. lip. 1748. na papu Benedikta X IV. očituje osjećaje svoje najživlje pobožnosti. »Sveti Otče«, tako on završuje, »mnogi su me uzroci po­ takli, da Vam upravim ovu molbu, a najprije moja vlastita korist, koja se osniva na ovim slavnim (Marijinim) obećanjima: K o j i r a d e z a me, ne će s a g r i e š i t i ; k o j i me č a s t e , p o s t r g n u t ć e v j e č n i ž i v o t . Na drugom me je mjestu potakla nada, da ću uspjeti u mojoj molbi na Vas, što sam vidio, da je Vaša Svetost javno izjavila, da će odsele blagdan bez­ grješnoga /.ačeća biti svetčani blagdan u sv. apoštolskoj palači. Ali će osobito odatle uzsliediti velika slava za bezgrješnu Mariju, velika radost za franjevački red, Španjolsku i za cielu crkvu . . . » Ali prije nego je taj vladar digao svoj glas, jedan je veliki svetac bio poduzeo korake u rimskom dvoru i drugdje. Hoćemo da govorimo o sv. Leonardu Portomauricijskom. Od njega imamo jedno pismo, što ga je upravio da jednoga crkvenoga dostojanstvenika. U njem se ne spominje vrieme, kad je pisano, ali iz dogadjaja, što se tu na­ vode, lako je zaključiti, da je pisano nekako koncem god. 1746. Iz njega ćemo izvaditi ne malo sve, što se od­ nosi na pitanje, o kom se bavimo. »To mi je najmilija stvar na svietu, što me Vaša Presvietlost po­ �Str. б. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. maže, da se poprave one ogromne uvrede, koje se nanose našoj presvetoj Majci. Ja bih htio, da se od mjeseca, što joj je pod nogama, učini dijadem (kraljevski vienac) za otajstvo njezina bezgrješnoga začeća, i da se to otajstvo proglasi člankom vjere. Neka Vas ta misao ne straši, kao da bi se kušalo nešto, što je nemoguće. Upravo je ta umišljena nemogućnost zaprjeka, koja ustavlja najvažniju stvar na svietu. Hvala Bogu, to je pitanje mnogo bolje unapriedjeno nego se misli, a to možete suditi iz ovih povjerljivih potankosti, što ću Vam ih saobćiti. Kad mi je, svete uspomene, papa Klement XII. izdao pismo, koje se ti oprosta križnoga puta. . . , odvažio sam se, da ga zaprosim za milost, neka to veliko otajstvo proglasi člankom vjere. Naišao sam na obične potežkoće, pa ne mogavši dobiti sve utjehe, šio sam ju želio, zatražio sam dozvolu, da u toj stvari izpitam mnienje kardinala. To mi sv. Otac dopusti. Išao sam im jednom po jednom, te su mnienja svih, što boborave u Rimu, bila u prilog otajstvu, osim jednoga, kojega je Gospodin sebi pozvao«. »Najmudriji i najpouzdaniji mi je savjet dao kardinal Imperiali, koji je u svojim poslovima više hodio glavom nego li nogama: »Čujte, otče!« reče mi on.« Ima ih, koji misle, da papa ne može to otajstvo proglasiti člankom vjere bez pomoći obćega sabora. E pa dob ro! Ne protiveć se tomu mnienju, pokazat ću vam način, kako će se bezodvlačno skupiti sabor. V i svi, Obslužitelji, Sabranici (Rekolekti),1) Samoi) Ti su nazivi dokinuti papinskim pismom F e l i c i t a t e cjuadam dne 4. list. 1897. Br. i. stanci i Kapucini, koji ste razprostranjeni po sielom svietu, izposlujte od svojih generala, neka pišu svim pro­ vincijalima, da ovi nagovore biskupe, neka svi skupa u isto vrieme uprave molbu na sv. Otca, da se to veliko otajstvo proglasi člankom vjere. Budite uvjereni, da ćete ih s malom iznimkom naći sve dobro razpoložene: pa eto odmah je sabor gotov. Otidjite kra­ ljevskim poslanicima i nastojte ih skloniti, da pišu svojim vladarima, neka i oni poduzmu iste korake«. »Ja sam išao; oni su pisali, i u istinu su sve vlasti vrlo razpoložene«. »Uz Vas su i sva sveučilišta, koja su se zavjetovala, da će braniti tu povlasticu presvete Djevice; svi su re­ dovnički glavari (osim jednoga) u prilog Vam a; a ako hoćete još, rado će Vas pomoći sve katoličke republike, sve velevlasti, svi gradovi, svi podarcidjakorjj pučki svećenici, župnici i svi vjernici. To dakle hoće sva crkva. Čast i slava dakle bezgrješnom začeću naše svete Kraljice!« Svetac nastavlja: »O tom sam ve­ likom podhvatu govorio kardinalu Bellugi, koji me je zagrlio. On piša u Španjolsku, i odmah se uzbudi sva ta pokrajina, a Družba bezgrješnoga za­ čeća, kojaje tu zasnovana, odredi našega povjerenika u Indijama, da napiše razpravu i dokaže, kako je nuždno, da se što skorije to otajstvo proglasi člankom vjere. T a je razprava tiskana i mnogo je primjeraka poslano u Rim. Liepo je, što on tu dokazuje; ali bi željeti bilo još koji jači dokaz. Molio sam jednoga mletačkoga svećenika, dobra bogoslova i izvrstna povjestničara, da prouči to pitanje, te je na njem �Br. i. Plemenita junakinja. Str. 7. radio deset ili dvanaest godina. Nje­ Ali on te radosti ne dočeka. Duh govo djelo vrlo ciene svi učenjaci, koji je sveti pridržao za zadnje stoljeće su ga čitali, jer je temeljito proučio pobjedu Isusa po Mariji. Viek filozofa bezgrješno začeće . .. « i francezkoga prevrata oživio je sve »Šta bi htjeli više? Molimo dakle bludnje; sve se je onda niekalo: neprestano, neka Duh sveti potakne stvorenje, uzdignuće čovjeka na nadna­ našega sv. Otca papu, da se ž i v o ravno stanje, njegov pad, otajstvo b a v i tim v e l e v a ž n i m djel om, odkupljenja, i t. d. Marija, koja je o kom ovisi pokoj svieta, jer sam ja skršila sva krivovjerstva, opet se ukaza. uvjeren, da bi se uzpostavio obći mir, A baš je u to vrieme bilo najpotrebi­ kad bi se ta odlična čast izkazala vr­ tije, da se ona pred cielim svietom hovnoj Kraljici svieta. O, koliko proglasi kao prečista i neokaljana, jer dobro. . I Jedan dan sam mu o tom se tim oboriše sve ondašnje bludnje, govorio i primjetio mu, da bi ovjeko­ svi krivi nauci o iztočnome griehu, a vječio svoje ime na zemlji, a na nebu jasno dokaza, kako je bilo potrebito, stekao sjajnu krunu neprolazne slave; da upravo Krist, jedinorodjeni Sin ali je potrebito, da zraka svjetla sadje Božji, dodje i odkupi nas od robstva s neba; ako to ne bude, znak je, da djavolskoga, u kom smo po iztočnome još nije došlo ono vrieme, koje je Pro­ griehu čamili. vidnost odredila, pa se treba strpjeti, Veliko otajstvo Marijina bezgrješali ne odustajati od misli, da se Marija noga začeća proglasi se člankom vjere mora i tim otajstvom proslaviti na zemlji. dne 8. prosinca god. 1854. Franjevci, U jednom drugom pismu od 31. koji su prvi u misi pjevali: »I t e b e u ožujka 1740. na biskupa Marcela b e z g r j e š n o m z a č e ć u bi. M a r i j e Crescenzi-a, papina poslanika kod Lju­ v a z d a D j e v i c e . . . obuze taj dan devita X V ., neustrašivi Marijin po­ neizrecivo veselje, jer se tolikogodišnji bornik svjetuje svoga prijatelja, neka njihov trud okruni sjajnim uspjehom. Bezgrješna djevica Marija, pod tim se okoristi dobrim razpoloženjem kralja i kraljice, te da ih sklone za Marijinu naslovom glavna pokroviteljica našega stva r. .. Na koncu očituje, kako bi reda, izlila u ovoj jubilarnoj godini onda radostno umro, kad bi se bez­ svoj osobiti blagoslov na franjevačku obitelj, koja joj je bila vazda odana I grješno začeće proglasilo člankom vjere. Plemenita junakinja. Besjeda franjevačkim t r e ć 0 r e d c i m a. Napisao i izrekao fra I v š a M ijo v .1) i. Hoćeš, nećeš, reda je priznati: vrhovni zakon, što uopće nepromjen1) Besjedio na .9. studenoga, dan sv Eližabe te pr. g., u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. ljivo vrijedi u ljudskome životu, jest — bol. Čovjek, rekao bih, ragja se da trpi. Zadnje poglavlje naše životne knjige na zemlji ima za natpis veliku �Str. 8. Plemenita junakinja. crnu riječ: S m r t , dok poglavlje, kojim ta knjiga započimlje, ima isto tako crn natpis, a Čita se Bol . Knjigu napisalo iskustvo, a počela je pisati odmah prva suza prvoga čovjeka. I svaki čovjek, koji god je bitisao na zemlji, doprinesao je, ako ćeš baš i nekoliko samo redaka u tu knjigu, svejedno kao što će svaki čovjek, sve do zadnjega, koji bude bitisao na zemlji, imati svojih nekoliko stranica u toj knjizi. Pisao je, piše i pisat će u nju svaki čovjek, bogat i siromah, učenjak i neuk, slavan i neznatan, kralj i bogalj. Prevrnite sve stranice te žive knjige, čitajte pomljivo, pa ćete, je li vam do istine, morati zaključiti o v o : izuzam samo neznatan broj časova varave, iluzorne sreće, bitnost čovječjega ži­ vota jest bol, patnja, a završetak mu smrt. 2. I tako je baš! Zbilja, u se sastoji taj naš život na zemlji? Tuj su vam svakidanje brige i skrbi za život, nedaće, nevolje, bolesti, gubitci, razočaranja, prevare, pa ako se i desi, da nam gdjekad sine tanko svje-lo sreće, to je preveć kratkotrajno, a da bi srce zadovoljiti moglo, osim toga, što je vazda primiješano, ako ćeš baš i mrvičak čemera, gorčila. Uberi ružu, ali ćeš uza nju vazda naći i trn, a jesi li malo nesmostreno za njom posegnuo, osjetit ćeš na ruci bol uboda. Sasvim pravo mogle bi se za m o t t o toj knjizi napisati one riječi velikoga pjesnika: »Čovjek, rogjen od žene, živi [kratkim životom, i to pod pritiskom svakojakih tuga i nevolja. K ao što cvijet, što jutrom procvati, a Br. i. večerom ga nestaje, tako čovjek progje i zalazi u nepovrat« ! 3. Bol je dakle nerazdruživa žica čovjeku: bol pri porodu, bol u životu, bol na smrti. Jest, boli u životu niko ne izmakne. Da te za života ništa drugo ne muči, nego samo po­ misao, da se tvoj život svakim časom primiče koncu, i to koncu, za koji ne možeš kazati, da li je zagonetniji ili strašniji, već to bi dovoljno bilo, da ti do zadnje kapi otruje čašu svake radosti.. . tužne radosti, koja tako brzo izmiče, a ostavlja za sobom toliko neugodniju žalost, toliko težu prazninu, koliko si jače, neugodnije prvu osje­ ćao. Za radosti već naslućuješ žalost, kao što po visini brda naslućuješ du­ binu uvale!.. Teško ga čovjeku, te vjeruje . radost, koju će kasnije oka­ jati boli ! — Ovo je život, pravi, bitni život! čemu Ovo je istina, i ostat će uvijek istina, ma koliko se čovjek naprezao, da je pomakne ili promijeni. Ne, to se pro­ mijeniti ne dade. Radije da čovjek poradi oko toga, kako da donekle ublaži bol, da kad i kad otare suzu, što mu s utrugjena čela kida na zemaljskome putovanju. Ali kako da to poluči ? 4. Eto velika i važna pitanja, koje čovjek od vijekova nastoji da odgovori! Mi kršćani, hvala onoj knjizi nad knjigama, što je evangjeljem zovemo, ne treba da se oko toga pi­ tanja mučimo. Za nas je ono čisto ri­ ješeno. Samo da je dobre volje i spremna srca. Otkrivši nam uzrok zlu, pruža nam ta knjiga i zgodna sredstva za ustuk, koji faliti ne ć e ; napipavši zarodak ljutoj rani, pripisuje i zgodan �Br. t. Plemenita junakinja. Str. 9. melem, koji će sigurno da djeluje. Ne odnjihala, lijepo odskače i velika, jaka samo to. Slabu čovjeku ne bi valjda duša današnje svetice. Sv. je Elizabeta, dostajalo. Ostalo bi možda u mrtvoj da se poslužim običnom danas riječi iz knjizi, hladnu slovu, a ledeno uče- modernoga riječnika, u tome pogledu njačko istraživanje teško da bi prodrlo upravo simpatična svetica, a ta simpa­ u život. Mi katolici, hvala jakoj Božjoj tija, što te svega osvaja, što te slatkom milosti, imamo u mirisavoj cvjetani silom privlači toj plemenitoj duši, izbija katolicizma živih uzora, savršenih ugleda, iz svakoga joj koraka, iz svake riječi, koji to pitanje potpunoma riješiše, i to iz cijeloga mladog joj žića. Osjetit ćeš je živim primjerom, junačkim djelom, što osobito, kada ti strasti slegnu, д hladni um privlači, pri čemu im ugledom bijaše stade da promatra zbiljski život, kada božanski ugled čovjeka, kojega sv. Slovo ti iza gorka iskustva navru na usta zove »čovjekom boli«. same od sebe gorke, ali istinite riječi 5. Neka se moderni zašlak slo­ istočnoga mudraca: »Taština nad tašti­ bodno napinje, da drugovačijim putem, nama, sve je taština«.1) Sve bježi, sve mimoišavši vjeru, protumači to veliko se gubi, svega nestaje, o s t a j e s a m o pitanje. Neka se slobodno muči, da u s p o m e n a na d o b r o ! I onda drugovačije riješi važna, najvažnija pi­ osjetiš u srcu neku slatku milinu, a da tanja o čovjeku, njegovim bolima, ti bude trajna, zaželiš ići njezinim svakidanjim protuslovljima, neka mu tragom : zaželiš biti kao i ona. fini nož još finije analize prodre slo­ U tu svrhu, čujmo što nam na bodno do u najzabitnije kutiće čovje­ slatku utjehu, na spasonosnu uputu čjega src a ! Neka g a ! Mimo stanca ka­ govori Elizabeta, kaj a za cijeloga ži­ mena ništa čvrsta lje ne uglavi! Je li vota »uzdizaše kupu bola Bogu pravde mu do istine, budite uvjereni, on će se pred oltarom!« jednoga dana opet k nama povratiti, 7. R ekoh : Elizabeta za cijeloga vratit će se k onoj čuvarici, koja hrani života uzdiže kupu bola Bogu pravde čitavo evangjelje, da tuj, jedino tuj, pred oltarom. Ne znam bih li mogao u njegov utrugjeni duh opočine, da se kraće, a vjernije označiti mladi joj na živu vrutku napoji čiste vode istine, život. Počam tamo od nejačkih godina da prožet istinom a iza živih primjera, pa sve do groba, vjerno je ustopice savršenih ugleda veličine i kreposti, što prati bol, i to bol, što je morade osje­ ih evangjelje od ljudi stvorilo, prokrči ćati u najvećoj mjeri. U tome nam je sve do cijelji jak i čitav usprsitim ze­ dakle sasvim blizu, duša u boli sestrica, maljskim putem, nakvašenim krvlju i kako bi se danas reklo, obično dijete suzama. grješne zemlje, koja drugim plodom 6. Nego ovo samo nuzgredice. uroditi ne može. Pala joj u dio za­ Spomenuh gori žive uzore, savršene jednička nam prćija na zemlji: bol i uglede, što svojim životom s praktične muka. Ali je pitanje: A kako je pod­ strane — a to za pravo najviše zanima nosila bol, je li se njena duša održala — potpunoma riješiše veliko pitanje o boli. U bezbroju takovih, što ih Crkva ‘ ) Eccles. i, 2. �Str. io. Plemenita junakinja. pod teškim udarcima sudbine, koja teško da joj crnija mogaše biti? Od­ govor na to pitanje pokazat će nam tu lijepu dušu u svoj njezinoj veličini, pokazat će nam onu ogromnu razliku, kojom se ona silno odvaja od milijona slabih, svakidanjih duša, koje se ne znaju podignuti u više, nego stenju i pod slabijim pritiskom, i tako neopazice iščezavaju kao da ih nikada ni bilo nije. Predmnijevam, da vam je poznat Elizabetin život, pa ću za to istaknuti samo neke momente, ali koji će biti dovoljni, da nam stvore za naše pitanje dosta jasnu njezinu sliku. S. Pomislite sretno dijete u toplu naručju brižne majke. Pomljivo njego­ vano od svoje roditeljke, svu svoju sreću, vas svoj raj nalazi jedino u nje­ zinu krilu; ne pozna drugoga utočišta do materina naručaja, ne zna za drugi svijet izim materine duše. U svakoj svojoj potrebi utiče se majčinu zakriljd, okreće se k majci, kao što se okreće cvijetić k žarkome suncu, više no uvje­ reno, da će u nje naći sigurna zakloništa, obilne utjehe. Je li, dragi moji, lijepa li prizora, krasne li slike, potpune sreće, slatkoga m ilja! Što biste kazali o onome zloduhu, koji bi nakastio, da taj prizor poremeti, da razvrgne tu slatku sreću ? A sada pomislite, da se zbilja to dogodi: da se nagje crni zloduh, koji poremeti taj prizor, raz­ vrgne tu sreću — ugrabi majku neja­ kome čedu i time ga vrgne u najgoru nesreću, što se po dijete samo pomisliti može! To vam je eto vjerna slika iz Elizabetinih mladih godina. Privinuvši se slatko uz bogoljubnu roditeljku, po čimaše da kuša prve slasti sretne mla­ Br. i dosti, što ih daje kušati prvo nevino doba, osigurano proti napadajima svi­ jeta i puti. Ali to blaženo doba ne potraje dugo. Tekar djevojče stalo na osmu, okrutna razbojnička ruka ubi joj milu majku. Gertruda, žena ugarskoga kralja Andrije II., Elizabetina majka, pade od razbojničkoga noža. Eto vam nejake Elizabete, u najljepšim danima, bez najjačega oslona, bez majčine lju­ bavi i topla zagrljaja. Puštam, da sami pomislite bijedno stanje ucviljene sirote. Ovo bijaše ko početak kasnijim udarcima, što će se tekom mladoga joj života jedan za drugim, sve teži za težim, postojano redati, ali ujedno bi­ jaše po nju i početak priprave, kojom će ona da dočeka i viteški jedan za drugim slomi te nesmiljene udarce, popevši se visoko nad sve ono, što joj zemlja i sviet mogoše za preponu staviti. 9. A gdje to nježno djevojče nagj tu silnu spremu, odakle ta mlada duša crpaše tu, megju ljudima tako rijetku silu? Drugim riječima: Kako Elizabeta u svome, toliko ogorčenome životu, ri­ ješi to važno pitanje o boli? Kako joj se odhrva ? Našemu danas čovjeku začudna će se činiti ona vedrina, blagi mir, rajska spokojnost, koja titra na licu mlade junakinje i sred najljuće boli. Klevetaju je, mrze, gone, ogovaraju, a ona sve­ jednako mila, ustrpljiva, blaga. Odakle tome slabašnom djevojčetu ta nadna­ ravna snaga, kad znademo, da se više puta i najjačemu čovjeku smrkne pred očima i prokune čas, kada je ugledao svijet, u kojemu treba da toliko trpi ? Treba li, da vam kažem? Elizabeta nagje to važno riješenje u onoj knjizi, �Br. i. Plemenita junakinja. koja je vazda otvorena srcu, te istinu traži, a u kojoj, dok na jednome obrazu čitaš tumačenje svojoj boli, na drugom odmah nalaziš siguran joj lijek; Eliza­ beta crpaše nadnaravnu snagu proti udarcima neumitne sudbine iz one vjere, za koju franceski velikan pravom ustvrdi, da »ublažuje trpljenje, posvećuje posao, čini čovjeka dobrim, hrabrim, strpljivim, pravednim, poniznim i velikim za­ jedno.«1) Elizabeta se u svojoj boli osloni na Boga, i time je posveti. Odsele će sve podnositi, sve trpjeti, a da se s nje­ zinih usana ne će čuti jauk, tužba, jadikovanje. U stisci svojoj obrnut će se k Onome, koji je mogao kazati: »Hodite k meni svi, koji ste umorni i obterećeni, i ja ću vas odmoriti. . . Naći ćete pokoj dušama svojim !«2) Zato njezina je bol sveta, i ona će tu sve­ tinju do groba poštivati! Str. i i . Ako tome pridružite još gadne spletke dvorskih propalica, koji se složiše, da zapriječe naumljenu svezu izmegju Ludovika i Elizabete, imat ćete jasan pojam teške boli, koja morade da za­ okupi mlagjano srce bijedne kneginjice. A Elizabeta? Nejako je još bijedno djevojče, a da bi potpuno pojmilo svu tu težinu osamljenosti, u kojoj se sada nalazi. To joj tekar za to služi, da se još bliže primakne Bogu, izvan kojega vidi da nema utjehe, nema oslona na svijetu. Uza nj i u najljućoj boli kuša slatku utjehu. ii. Spominjem nuzgredice, ovdje nastaje u Elizabetinom životu kratka mirna pauza. Zlobni jezici ne smogoše ipak toliko, da Ludovika od­ vrate od Elizabete, jer on dobro poznavaše plemenitu dušu svoje vjere­ nice, i ona od samih 13 godina postade njegovom do vijeka družicom. IO. A ta njezina svetinja morade je skupo, veoma skupo stajati. Pošavši Počimalo sada slatko doba lijepe obi­ iz rodjene zemlje, iz očinskoga doma u teljske sreće, koja slonila na pravoj i daleke strane kao zaručnica mladoga čistoj ljubavi. Elizabetino srce bijaše turinškoga vojvode Ludovika, naigje u s Ludovikom vezano slatkim vezom novoj domovini na stotinu grdnih ne­ čiste, Bogom posvećene ljubavi. Plivala prilika. Šćaše se zbilja tvrde ruke, da je u radosti duša mlade supruge uz ih poravna, jaka duha, a da se pred kreposnoga vojnika, a topilo se u veselju njima ne klone. Pomislite mladu Eliza- srce mlade majke, gledajući, kako joj zabetu — tekar se zametnula dvanaestom se porod — sin i tri kćeri — puti — u dalekoj, tugjoj zemlji, megju k dobru, kreposti, Bogu. U ovo slatko nepoznatim ljudima, bez ikakvog svoga. doba spada onaj lijepi, opće poznati Kamo god stupala, posvuda susretala dogagjaj s ružama usred ciče zime. besćutna, ledena srca, pače i neprija­ Imalo je negdje Elizabetinu srcu biti teljske duše, jer dvorska pokvarenost tako voljko, tako slatko nad tom tihom a iza gorkih ne mogaše u svojoj sredini gledati obiteljskom srećom, plemenštinu, što resila siroče djevojče. kušnja, kojima do tada bijaše izvrgnuta. Jadnica izvrgnuta bila smijehu zlobnika, I posve p ravo! T a ko ne bi sebi po­ koji ne može da podnosi kreposti. želio onakove sreće ? Ali na žalost čovjek ne smije, ne ‘) V. Hugo. može nikada da kaže: eto isplatih svoj >) Matih. ii, 28. 29. �Str. 12. Plemenita junakinja. Br. t. dug, podnesoh, pretrpjeh, a sada je svojom ljubljaše kreposnoga druga, ali reda da opočinem, da uživam, sada mlada žena rado doprinese i tu žrtvu : imam pravo na sreću, na miri Ne, ta junačko srce plamenite Elizabete ne riječ ne može nikako da stoji na čo­ procvili pri tom teškom rastanku. Ne vječjim ustima. Bila bi riječ čovjeka prodje od toga dugo vremena, dopanu lakomišljena, koji bi time pokazao, da joj crni glasi: njezin Ludovik, jedina ne pozna svijeta, da ne pozna čovječje obrana i oslon njezin na zemlji, pade sudbine. Iza jedne može nadoći druga, plijenom kužnoj bolesti u dalekoj teža. Job izgubi sinove, bogatstvo, Palestini. Bijedna udovica procvili do­ zdravlje. Pomisli, da je to dosta, da duše na crnu vijest, ali njezin cvijel se dalje ne može. A ipak uzvišenoj bijaše zadnji oproštaj sa svijetom, pojeziji njegovih boli falilo je još neko­ kojega eto potpuno upoznala. Sada se liko stranica: falili su napadaji prija­ još bolje uvjerila, da je u svijetu sve telja, ismjehivanje ženino, prividno ništa, da svega nestaje, sve bježi, a o s t a j e j e d i n o u s p o m e n a na Božje napuštenje. Tako je na žalost u ljudskome d o b r o . To je ojača, i ona još životu 1 I za najveće radosti, i za zdušnije prione uz dobro, uz krepost, najobjesnijega veselja ne čuješ li zar koje nikada nestati ne će. Time se neki daleki, neodregjeni glas, što ti do ujedno još bolje pripravi na daljne ušiju dopire iz nepoznatih krajeva, pa ti napadaje crne sudbine, koja time ne će neprestance šapće : I ta je radost pro­ prestati. 13. I ne bilo joj zbilja dost lazna, ni to veselje ne će dugo trajati ? Je li onda da se čovjek čudi snuždenim Elizabeta čekala još teže kušnje, još licima i pri najzanimivijoj zabavi, naj- jače boli. Iza Ludovika ostade jedinica slasnijemu svjetskom užitku ? I teško ko sinja kukavica u pustim dvorima uz ga tebi, ako te radost na toliko opije, svoju sitnu siročad. Ni po jada, da na ako te veselje na toliko zanese, te se tome ostade, ali je imala nadoći teža. Brat Ludovikov kriva oka gledao ne pripraviš na budućnost, što je mladu udovicu, jer se bijaše polakomio onaj nepoznati glas navijestio ! .. T o ti je na žalost ljudski život! ------ za bratovo mjesto, pa mišljaše, da mu 12. I Elizabetina obiteljska sreća je Elizabeta na putu. U svojoj pohlepne potraja na dugo. Bol se regbi bijaše nosti za vladanjem dotle dopre, da malko zaustavila, da kasnije udari jednoga dana protjera Elizabetu s djecom jačom silom. I udari zbilja, udari silno, iz dvora kao najzadnju sluškinju. G a­ nesmiljeno. Dok je mlada majka uživala nutljiv mora da je bio taj prizor. Eliu punoj obiteljskoj sreći, njezin se zapetini životopisci potanko pripovi­ Ludovik spremao na dalek, pogibeljan jedaju taj dogagjaj, koji se sbio samu p u t: kao kršćanski vitez spremao se, jednoga zimskoga dana pod da uz druge ode u daleki istok, da večer. Protjerana iz svojih dvora, na tamo za Isusovu zemlju proti nekrstu koje imagjaše podpuno pravo, uz ljut bojak bije. Težak morade biti taj drobu svoju siročad, a pod samu udarac za Elizabetu, koja svom dušom zimsku večer I �Br. i. Plemenita junakinja. Ne čini li vam se, da ćete iz njezinih usta čuti sada onaj zdvojni poklič, koji nama tako često izvija sa usana, kada nas pritisne kakova bol, kada nas stigne kakova nesreća: — Oh, Bože, B o že! Ah, zašto, zašto opet ovako ? — Ali ne, toga se ljel ne čuje s Elizabetinih usana! Ona se još sve­ jednako sjeća, da je, oslonivši se na Boga, svoju bol njemu posvetila. To je za nju najslagja utjeha, a kuša je i sred najljuće boli. To joj je i sada utjeha: protjerana, bez krova, uz četvero svoje siročadi, primorana da u znoju lica svoga zaslužuje svakidanji kruh, ne tuži se, ne jadikuje, ne pro­ klinje silovitoga otimača. Mirno snosi svoju nesreću: pomisao na Boga blaži joj bol. Time joj je dvostruko lakše! Oh, divna si vjero, ti meleme ojagjena srca, kada takove junakinje stvaraš ? 14. Da spomenem još jedan gagjaj iz Elizabetina mučeničkoga života. Kako vidite, sve je žrtvovala, sve joj oteto. A ona ? Ona svejednako ista, svejednako blaga, mila, ustrpljiva. Na mučeničkome joj licu svejednako počiva blagi mir, odsjev duše, koja se s Bogom sljubila! Još joj nešto ostalo, a to najdra­ gocjenije. Ima još svoj ponos, svoj dobar glas, svoje pošteno ime. I pogani jezik ne poštedi joj ni to g a : diže se, da joj omrči dobar glas, da joj oblati pošteno ime. A Elizabeta ? Dobra Elizabeta i tu žrtvu rado prinese Bogu, neka se tako do vrha napuni ona kupa boli, što mu je još od mladih dana uzdiže. Ni na tu najosjetljiviju bol, što je ženska glava osjetiti može, njezina se usta ne otvore na tužbu! Str. 13. mučenička Oh, lijepa dušo, plemenita juna­ kinjo, junačka Elizabeto, da je sveta, da je vječna tvoja blaga uspomena megju ljudima 1 15. Evo vam, dr. m., u krat potezima predočena savršena uzora, živa ugleda plemenite duše očeličene u borbi, ojačane u boli. Eto vam u živu primjeru riješena pitanja,*kako ublažiti bol, koja se odstraniti ne dade: Sve je taština, sve prolazi, a o s t a j e s a m o u s p o m e n a na d o b r o . Ta pomisao jača dušu za ono, što vijekom ostaje, što svijet ne daje, pa zato ni dignuti ne može. Prožeta tom istinom duša će se dignuti nad sve ono, što joj na svijetu može biti od zapreke, proći će ojačana kroz sve muke i patnje, neizbježive u životu na zemlji. Evo savršena ugleda osobito vama, dofranjevačke trtćoretkinje, u vašoj sv. obraniteljici, koja baš za to zaslužuje taj časni naslov, pokroviteljice naime trećega reda, što ga pokora ustanovila. Mješte tražiti sebi uzora u izmišljenim junakinjama prljavih pripovijesti i ro­ mana, koje ne znaju drugo, nego naricati i proklinjati svoju crnu sudbinu, da na koncu naopako svrše, udarite radije tragom ove plemenite junakinje. Tražite pomoći za borbu ne u svijetu, jer vam je ne može pružiti, nego u onoj vjeri, koja »čini čovjeka strpljivim, poniznim i velikim zajedno !« U toj je vjeri i Elizabeta našla pomoć, našla je onu nadnaravnu snagu, te ju je u borbi jačala, čeličila. Blago vama, ako se tako zbude! Tada ćete i vi, poput Elizabete, moći �Maleni Abel. Str. 14. uzdignuti oltarom, žuči, što borbe s kupu bola Bogu pravde pred ali neispremiješanu otrovom bi 'u nju kapala s očajničke boli, nego čistu kupu čiste Br. i. boli, oplemenjene vjerom i ljubavi, što će vam služiti za spasonosno krštenje u neizbježivoj borbi sa svijetom. A to, jedino to krštenje može da nas spasi ! Iz perivoja crkve katoličke. Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra Tajinstveni poziv. vša M ijo v .1) češe razilaziti: jedni se vrate natrag u crkvu, drugi ugju u kapelicu, a najviše ih se lagano, zamišljeno povuče u sobe, da tuj nastave u crkvi prekinutu mo­ litvu i razmišljanje. Jedan, već staračac, skrene u lijepo uregjeni samostanski vrt i počme še­ tati prostranom šetnjicom. Na staračkom mu licu — fra Luka bio već da će premititi sedamdesetu — odražavalo se veselje, čista radost čovjeka, koji je potpunoma u duši svojoj svijestan, da je svoje dužnosti uviek zdušno vršio i da prema tome nije bio na teret društvu. Starčevo lice izgledalo čilije, vedrije, ko da mu je priroda, koja se tekar počimala buditi od zimskoga sna, ulijevala ') dogagjaj je istinit, dokazan, kako ću to u stare, skoro obamrle žile novu svjeu pripomenku na koncu opširnije spomenuti. Ovdje žost, mladenačku krv. samo napominjem, da taj dogagjaj uzeh iz talijanske Kad se je nekoliko puta prošao knjižice, kojoj je naslov: I I p i c c o l o A b e le šetnjicom, sjede joj u vrh na počivalo, o e s i a un n o v e l lo m a r t ir e d e l c r i s t i a n e s im o . Knjižica je napisana posve jednostavno' utegnuvši dugim duškom svježa zraka. jer pisac ne mišljaše napisati umjetničko djelo > Fra Luka se odmarao. Zaokruži pogle­ njegova namjera bijaše, da koristi osobito nižoj dom vrt, što se pred njim sterao. Očito ruci, a u prvome redu mladeži. Ja u obliku mu godilo promatrati krasan prizor, mnogo toga preinačili, ali se ipak u glavnome što mu ga pružali prvi pramaljetni p o ­ držah talijanskoga pisca, pridržavši osobito njegov jednostavni način pripovijedanja. javi u prirodi. Pod starom kruškom već Bijaše to ljeta Gospodnjega 1710. negdje početkom korizme. Osvanulo lijepo ožujačko jutro. Sunce, što jur počimalo pojače ogrijavati, zlatilo vrhunce okolišnih visočina, pa dižući se sve u više, zaprelo svoje zlatne niti izmegju živahnih ulica Zlatnoga Praga. Moglo je biti negdje oko deset sati. Baš u to doba izlazili iz svoje samostanske crkve na Hradčinu ozbiljni, zamišljeni fratri ka­ pucini, dovršivši baš svoju drugu redo­ vitu dopodnevnu molitvu. Prosuli se u dugu nizu prostranim hodnikom, mo­ leći na glas pokornički Davidov psalam. Pred samostanskom se kapelicom po- �Br. i. Maleni Abel. Str. 15. se javljale mave ljubičice, to milo ko­ ustupi mu mjesto pokraj sebe, pa kad rizmeno cvijeće, a one su starcu re­ je mladi redovnik naklonivši se sjeo, dovniku bile najmilije. Ovdje, ondje starac će mu ovako: — Eto dakle, fra Antune, došlo provirivalo i drugo pramaljetno cvijeće, a starcu od svega toga ne izbjeglo vrijeme, da iskupim obećanje svoje. ništa; njegovo oko, vješto i najsitnijoj Poštenom ti riječi obećah, da ću ti po­ stvari u vrtu, znalo je naći i najzabit- tanko ispričati dogagjaj, za koji mi kaza, da te zanima. Da je hvaljen i blago­ niji cvijetić. Odjednom se zaustavi pri jednoj slovljen na vijeke vječni Bog, koji od točki u dnu v rta: upre pogled u Gospin vijeka sve mudro odredi. Baš ovih kip, koji se tamo na povisokom pod­ dana navršit će se devet godina, kako po zadnji put vidjeh moje drago dijete, nožju dizao u skupu zelenila i cvijeća, ali kojemu sada ne bilo ni traga. Bi­ suze su — dobro se sjećam — ćurkom jaše to kip Majke Božje od sedan bo­ tekle po dugoj sijedoj bradi . . . pa lesti. Na taj pogled licem se dobroga eto od onda moje ga oči ne vidješe. Ostaje mi nada samo za posljedni sud. fra Luke prostre najednom oblak tuge, snuždenosti, ali ko da mu pomiješan Oh ! kako će ono sjati toga dana Kristu bijaše tračak nekoga nutarnjega zado­ na desnoj ! Ako seja, siromak griješnik, voljstva, ko da ga blažila neka tiha budem morao plašiti, daj, dobri Bože, nada. Očito mu glavom mlatila kakva da se moje dobro dijete bude molilo daleka uspomena, tužna ali ujedno i za me pred vječnim Sucem! Da, ono utješljiva. I njegove se usnice same mak- će zajedno s božjom Majkom, kojoj nuše na molitvu, uobičajeni njegov ćeš ti na slavu napisati ovaj dogagjaj, pozdrav Kraljici nebesa. I potraja tako komu sam glavom bijah svjedokom nekoliko časaka. Blagi fra Lukin pogled ovdje u Pragu, tješiti me i braniti onoga mirno počivao na lijepome kipu, a u strašnoga dana. njegovoj se pameti redale daleke uspo­ Dogagjaj, strašan ujedno po me mene, počam tamo od malenih nogu, i utješljiv, jer sam više nego uvjeren, pa sve eto do pod časne sjedine. ako ga milostiva Djevica blagoslovi, Fra Luka ne bio jedan od običnih da će biti Njoj na slavu, a mnogim du­ redovnika. Mnogo i to veoma jakih šama na korist i spasenje. Riječi, osobito bura prohujilo preko njegove glave, ali ako su napisane, jesu poput jedra sje­ se on ipak pri svakoj uz božju pomoć mena, što ga vjetar raznosi pa i na junački održa. I jedna od takovih zgoda udaljena mjesta, gdje kasnije proklije i sada ga regbi svega zaokupljala, jer urodi slatkim i blagoslovljenim plodom. baš ono mjesto, onaj kip budiše mu Ovdje fra Luka postane, dok je uspomenu na nju. mladi fra Antun požudno slušao svaku Njegova su usta još šaputala tihu njegovu riječ, prekriživši ruke na prsima. molitvu, kad se na dnu šetnjice pomoli Starac, svejednako gledajući Gospin kip, mladi jedan redovnik. Fra Luka mu se kao da sabire raštrkane misli, nastavi: očito nadao, jer netom mu se približi, - Bijaše to nazad devet godina, iza običajnoga redovničkoga pozdrava, 1761., ovih dana, baš početkom ko­ �Str. i б. Maleni Abel. Br. i. rizme. Kako ti je poznato, one se go­ sv. Vidu jako me voli i tako sam često dine slavila sveta jubilarna godina, što u vašoj crkvi. Tako mi se dogodi na je bijaše otvorio papa Inocent XII., pa Svijećnicu, kad ono vi propovijedaste. usljed toga mi svećenici bijasmo skoro I meni je strašno godilo slušati vaš g o ­ po vas dan zaposleni u ispovijedaonici. vor o Djevici iz koljena Davidova, jer Po svome običaju ja bih svakoga dana kako kažu predaje moje kuće, i ja sam iz roda Judina. za odmora skrenuo u vrt, da obavim — Ali jadno dijete 1 tužno ću ja. svoju običajnu šetnju. Kad sam tako jednoga dana šetao baš ovom šetnji­ A znadeš li ti, da Juda izgubi žezlo, com, da ću ubrati kiticu ljubica za jer Izrajel ne htjede upoznati dan, kad Gospin kip, dohrli k meni vratar, po­ ga Gospod šćaše sakupiti oko sebe, kojni fra Otokar — Bog mu se duši košto kvočka kupi piliće svoje ? Ove smilovao! — i kaza mi, da pred sa­ mi riječi sv. Pisma nekako utekoše, a mostanskim vratima čeka jedno židovsko da sam ne znam kako, ali maleni Abel dijete, da želi govoriti s jednim od ozbiljniji no što bi se od njegova doba svećenika, pa jer ja bijah jedini te ure očekivalo, priuze : slobodan, zamoli me, neka bih sišao i - Znadem ja tp, časni oče ! Meni udovoljio želji mladoga Židova. Meni je je vrlo dobro poznato, da su moji preipak više godio blagi povjetarac i zla- gji teško sagriješili; oni su ubili od ćano sunce u vrtu, nego li vlažna i Boga obećanoga Mesiju i bjesomučni hladna sobica na vratima i zato naredih vikali: Krv njegova na nas i na djecu fra Otokaru, da židovčića dovede k našu ! Znadem ja to, jer sam čitao, a i meni. Poslužni vratar učini po mojoj sluškinja kršćanka mi je pripovijedala. riječi. I to znadem, da je krv njegova pala na Kad me dijete opazi, pobrza k meni. nas. Krv nas njegova vazda i posvuda Upoznah, da je židovčić neobično ve­ goni, te se mi, poput bratoubojice Kaseo. Kad mi stupi bliže, ne mogoh se jina, potucamo po svijetu, a da se nigdje dosta načuditi njegovoj miloj, upravo primiriti ne možemo. Ja se uza sve to lijepoj pojavi. Uljudno i čedno mi se nadam, da će se Gospod ipak jednom približi, skine kapicu s glave, koju po­ smilovati i da će spasiti ostanke Izrakrivali dugi crni na kovrčicu vlasi, po­ jela. Ali nas megjutim — i ovdje mu gleda me nekako plašljivo, ali prozbori poteku debele suze — ali nas megjutim otvoreno: kršćani ne bi smjeli zato mrziti. — Nikad bolje, časni oče! Dobri Fra Luka prestane, dubok mu se je Bog tako upriličio za moje dobro, uzdah vine iz grudiju, ko da ga nešto da baš vas danas nagjem. To bijaše teška guši, pa će dalje : moja goruća želja, ali vam ne pozna­ — Pomisli, fra Antune moj, moje vali imena. skrajnje čugjenje, snebivanje na ove — Čudnovato 1 prekinuh ga ja. riječi nejačkoga dječka, a uz to Židova. Ali kako i odakle me ti poznaješ? Začudih se, ali se i ganuh, pa mu onda — Počujte me, časni oče 1 Ja sam umilno i blago počnem: Ne mogu, Židov. Z o v u me A b e l , Remeta u dragi moj Abele, nego potvrditi tvoje �Br. i. Maleni Abel. riječi. Ne, kršćanin ne smije mrziti nikoga, jer za svakoga vrijedi Kristova zapo­ vijed: Ljubite neprijatelje svoje! V je­ ruješ li dakle ti, da je Isus iz Nazareta pravi obećani mesija ? Abel, prekriživši ruke na prsima, otvoreno, s dubokim uvjerenjem odvrati: Vjerujem i vruće želim postati kršćanin i to jer mi sama Marija, majka Isusova, zapovjedi, da se krstim! Sam možeš pomisliti, kako je moje snebivanje sve više i više raslo, pa kao da nijesam dobro čuo, naložim mu, da mi ponovi i Abel isto ko i prvi put re č e : — Da, Marija, majka Isusova, za­ povjedi mi, da se krstim. Bijah više no uvjeren, da me ovo nejačko i bezazleno dijete ne bijaše kadro varati i zato pomislih, da nije valjda sanjalo. Ali maleni Abel još odrješitije i slobodnije stade da govori: — Ne, oče, ne bijaše to san, pače niti mi se ne dogodi u kući, nego tamo na velikom gradskom trgu, onamo, gdje je onaj veliki stup, a na njemu Marijin kip. I ona mi je baš to naložila. Evo kako se to dogodilo. Sluškinja moga oca, koja bijaše kršćanka, često puta mi kazivaše o blaženoj Djevici, koju da kršćani zovu slatkim imenom majke. Ja toga prije nijesam znao, pa mi je ne kako ugodno bilo u srcu i pomislih u seb i: O h ! to mora da je veoma lijepo imati majku i na nebesima! Od toga vremena kada bi moji saučenici kršćani klekli pred Marijin kip, ja bih osjetio u srcu neizrecivu bol, povukao bih se na stranu i žalio, što i ja nijesam onako sretan, ali bih ipak vazda skinuo kapu i srcem se preporučio Isusovoj Majci. Str. 17 Prošloga četvrtka igrasmo se na velikom trgu. Za najljepše igre zazvoni podne. Učenici na taj znak zapuste igru, kleknu oko Marijina kipa i počnu moliti svoje molitve. I ja klekoh uza njih, ali ni sam ne znam kako, mi se to dogodi. Ko da me neka nevidljiva ruka rinula. Ne znadoh njihovih molitava, pa zato izmolih ove riječi: O velika, jaka kćeri naroda moga, budi i meni dobrom majkom ! Netom izustih ove riječi, kada se kip sa stupa oglasi: B u d i k r ­ š ć a n i n i b i t ću t i m a j k o ml Ali, reci mi pravo, milo moje dijete, jesi li ti nazbilj čuo baš te ririječi ? upitah ga zapanjen njegovim jednostavnim i iskrenim pripovijedanjem. - Da, ja sam to jasno i bistro čuo! — A čuše ih valjda i tvoji sau­ čenici ? — Toga vam, časni oče, ne mogu ustvrditi, ali vam iskreno kažem, da sam one Gospine riječi čuo kao što sada čujem vaše. Od onoga dana neki nutarnji glas, glas iz dubine srca moga neprestano me nuka: Ostavi roditeljski dom, daj se krstiti i Marija će ti biti majka. Poznata ti je, fra Antune, čudo­ tvorna Gospa s gradskoga trga. Znadeš, da se je već nesumljivo ustanovilo, eje ona više puta s onoga stupa progovo­ rila, kako to svjedoče mnogobrojni zavjeti, što je rese. Uza sve to ja ipak ne bih znao odlučiti, da li je blažena Djevica mome Abelu progovorila ri­ ječju ili pak unutarnjim nadahnućem srcu. Ali što mogu slobodno ustvrditi i što mi je izvan svake sumnje, jest o v o : milost je božja privukla k sebi čudnovatim svakako načinom ovu ne­ vinu, angjeosku dušu i ako još ne bi­ �Str. 18. Svrha svieta. jaše zaogrnuta tajinstvenoin bijelom haljinicom. Po onome, što se je počam od onoga dana dogagjalo s mojim Abelom, ja sam u duši svojoj uvjeren, da ga je nebeska Majka još onoga Br. i. dana sebi posinila, neka bi ga kasnije ovjenčala lovor-vjencem svetoga muče ništva. Jest moj Abel još od onoga dana bijaše M a r i j i n o d i j e t e . (Nastavit će se.) Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. I. Svrha svieta i božanska objava. Sv. pismo, imenito navi zavjet, obća i stalna crkvena predaja, jedno­ glasno mnienje vjernika tvrde, da ovaj sviet, bar u sadanjem svojem obliku ne će uviek obstajati. »Nebo će i zemlja proći, reče Spasitelj.1) S proročtvima, koja se tiču zadnjih vremena, u uzkom su savezu i ona, koja govore o svršetku čovjeka, P a r u s i j i2), ili drugom dolazku Kristovu, obćem uzkrsnuću, obćenitom sudu i njegovim posljedicama. Sin će se Božji opet vidljivo pojaviti na zemlji, ali slavan i pobjedonosan, da sudi žive i uzkrsnule m rtve; iza toga obćega suda bit će i svrha svieta, a vojujuća će se crkva pretvoriti u vječno kraljevstvo. Onda će se kraljevstvo Božje upodpuniti proslavljenjem pra­ vednika i kaznom grješnika, a to će proslavljenje i ta kazna trajati dotle, dokle i sam Bog. Dosti je baciti samo jedan pogled na poviest kršćanske crkve, ako se že‘) Mat. XXIV., 35. 2) Paru šija (od grč. p a r o u s ia ) je izraz, kojim se obično služe crkveni pisci, da označe drogi dolazak Isusa Krista i njegovo ukazanje na koncu vjekova. I. Thes. V. 23; II., Ш. 13. — I. Cor. XV. 23. — I. Tim. IV, 14. — II. Tim. IV. 1. — I. Tit. 11. 13. limo osvjedočiti, da grad Božji, kakav se je dosele prikazao na zemlji, samo nesavršeno izpunjuje nakane svoga Ute­ meljitelja, da ne odgovara podpuno ni zahtjevima njegove pravice, ni podpunoj mjeri njegove slave, ni njegovoj neiz­ mjernoj ljubavi. Ne vidi li Krist vrlo često, kako se prezire njegova vlast, pogrdjuje njegovo ime, progoni njegova crkva, tište njegovi vjerni sluge, a nje­ govi neprijatelji odnose pobjedu ? Mora jednom doći, a i doći će dan, kad će se udovolji njegovoj pravici, a njegova slava podpuno objaviti pobjedom grada B ožjega: to je zaključak, do kojega nuždno dovodi pojam o ravnanju pro­ vidnosti Božje ovim svietom. Mesija je do danas izpunio samo jedan dio svoga poslanstva. On je pos tavio temelj, ali sgrada nije dovršena. On svaki dan službom svoje crkve i unutarnjim uplivom svoje milosti sabire živo kamenje za gradnju nebeskoga Je­ ruzalema, dragocjeno gradivo, koje čeka da se upotrebi i konačno preobrati. Kraljevstvo je Božje utemeljeno; Isus je svojom smrću i uzkrsnućem odnio trostruku pobjedu nad djavlom, svietom i griehom, a dosljedno i nad smrću, koju sv. Pavao naziva plaćom grieha. �Br. i. Str. 1 9 - Svrha svieta. On nam je predao u ruke pobjedo­ nosno oružje, kojim ćemo s njim pobiediti. Ali ako je kraljevstvo Božje utemeljeno samo u njegovim glavnim načelima, ali ta načela niesu još razvila svih svojih posljedica, niti je božansko evangjeosko sjeme urodilo podpunim plodom. tvarno biće, koje će zauzimati stalno mjesto i biti u nuždnom odnošaju s pro­ storom, u kojem će se nalaziti. Zašto to sdruženje duše i tiela, ako se fizični sviet mora uništiti ? Istina, sv. Pavao medju povlasticama uzkrsnuloga tiela napominje i duhovnost, s u r g e t c o r p u s s p i r i t u a 1 e, ali ne treba mie»Sva stvorenja«, veli sv. Pavao1), šati duhovnosti, o kojoj ovdje govori »s velikom željom čekaju, da se jave Apostol, s pravom netvarnošću. Tu je sinovi Božji, jer su podvržena propad- govor o duhovnom životu, o oprjeci ljivosti, ali ne od svoje volje, nego radi s putenim životom. To bi značilo, da onoga, koji ih je tomu podvrgao, u će tielo, oslobodjeno od neurednih po­ nadi, da će se i ona oprostiti od rob- žudnih poticaja i odjenuto nepokvarljistva propadljivosti, te biti dionicima vošću, od neprijatelja postati pomoćni­ slavne slobode djece Božje. Jer znamo, kom višega života duše, života nad­ da do sada sva stvorenja uzdišu i tuže naravnoga U tom će smislu tielo biti se, a ne samo ona, nego i mi, koji no­ duhovno, ali ne će postati duh u pravom vinu duha imamo, i mi sami u sebi smislu rieči. uzdišemo, čekajuć posinjenje i izbavljenje Već iz toga, što smo dosada rekli, tielu svojemu. možemo zaključiti, da se svrha svieta ne n.ora razumjeti o uništenju, nego o Iz tih zadnjih rieči sliedi, da ce se obnoviti ne samo duhovi, nego i tjelesa. preobraženju sadašnjega svieta. Za to Crkva je na petom obćem saboru od- evo i drugih jasnih dokaza. »Prvobitni sudila nauku Origenovih pristaša, po je sviet«, veli apostol sv. Petar,1) »bio kojoj bi se poslie obćenitoga suda uniš­ vodom potopljen i pogibe, a sadašnja tilo sve, što je tvarno.2) U ostalom, da će su nebesa i zemlja zadržana, da izgore fizični sviet i dalje trajati, jasno sliedi na dan (strašnoga) suda i izgubljehja opa­ iz članka vjere o uzkrsnuću. »Uzkrsnuli kih ljudi«. Kašnje ćemo opet govoriti Krist više ne umire, veli sv. Pavao ;3) u velikom požaru, što ga je Apostol smrt nema više nad njim nikakove naviestio, a sad je dosti da spomenemo vlasti«. Što je istinito o glavi, istinito zadnje njegove rieči iz navedenoga je i o udima : uzkrsnuli pravednici ne će mjesta: »Ali mi čekamo po obećanju više okusiti smrti; njihova će tjelesa novo nebo i novu zemlju, gdje će pravda živjeti tako dugo, kao i blažene duše, živjeti«. Novu zemlju iza nevolja zadnjih s kojima su odsele neodvojivo sdružene, t. j. kroz sve vjekove vjekova. Tielo dana predvidja i pisac Apokalipse. On pako, preobraženo u slavi, ma na koji opisuje2) veliku borbu Sotone i njegovih se način to tumačilo, ostat će i dalje pristaša proti crkvi i vidi, kako Sotona i lažni prorok za uvieke padaju u sum‘ ) Rom. V ili. 19, 24. — JI. Cor. V. i i si. Can. 40. i l i . J) Rom. VI, 9. — Cor. XV. 44. ‘) II. Pet., Ш, 6— 13. s) Apoc. XXI, 2 i si. �Str. 20. Svrha svieta. porno i ognjeno jezero, kako se umrli velikaši i prostaci skupljaju pred priestol Previšnjega Sudca, knjige se otvaraju, a umrlim se sudi po njihovim djelima pobilježenim u tim knjigama. Onda se pred njegovim očima razvija utješljivija slika: »novi Jerusalem, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica ukrašena mužu svojemu«. On vidi »nova nebesa i novu zemlju, gdje više ne će biti smrti, ni plača, ni vike, ni bolesti«. Može se, istina, iz staroga i no­ voga zavjeta navesti mjesta, koji rek bi, da proti gornjim navodima navješ­ ćuju, da će se nebo i zemlja uništiti. »U početku si, Gospodine, postavio zemlju, a nebesa su djelo tvojih ruku; ona će proći, ali ti ostaješ na vieke. (Ps. io i.) »Nebo će proći kao dim, zemlja će se pretvoriti u prah kao iztrošena haljina« (Ps. 51.) Nije li to smisao gore navedenih Spasitelj evih rieči: »Nebo će i zemlja proći?« Tu se vidi neko protuslovlje ; ali se iz ni­ jednoga navedenog mjesta ne može zaključiti, da će se tvarni sviet uništiti, nego samo u svom vanjskom obliku naprosto promieniti. Sadanji će sviet postojati i dalje što se tiče njegove bitnosti, počela i temeljnih mu zakona; oblik će se samo promieniti, da ustupi mjesto novomu obliku, savršenijemu od staroga i udešenijemu prama stanju uzkrsnulih tjelesa. Tvarni sviet kao ni sviet duhovni nema u sebi ništa, što bi mu osigura­ valo vječnu trajnost, nego će postojati bez konca slobodnom voljom Onoga, u kom i po kom mi bivstvujemo, mičemo se i živemo. A takova je u istinu na­ kana Božja u djelu stvaranja. »Poznao sam,« veli sv. pisac, »da će sve ono, Br. i što je Bog stvorio, trajati u vieke (Crkv. III, 14.)«. Ali će prije konačnoga preobraženja biti strašno i opasno stanje. U čem će pako ono sastojati, to ćemo odmah razabrati iz objave Božje. П. Bieda i nevolje zadnjih dana. Ovaj sadašnji sviet čeka dan, kad će iz njegovih razstavljenih počela izaći obnovljeni sviet, kojemu je nekadašnji Eden bio samo nesavršena slika. Vidjeli smo, da svete knjige jasno navješćuju to novo stanje stvari, koje da će biti bolje od prvoga. Ali prema drugim isto tako jasnim i istinitim proročtvima to će čudesno obnovljenje biti istom nakon strašnih bieda, nečuvenih pobuna u moralnom i fizičnom svietu. Tim se izrazima ništa ne pretjeruje, jer bi inače bile pretjerane i Spasiteljeve rieči u evangjelju. »Tada će biti nevolja velika, kako nije bila od postanka svieta do sada, niti će biti. I da se oni dani ne skrate, ne bi se izbavilo nijedno tielo; ali radi izabranih skratit će se dani oni.«1) Rekli smo, da od naviešćenih bieda jedne pripadaju duhovnomu, a druge fizičnomu redu. Prve naš Spasitelj prikazuje u kratko u dvama glavnim potezima: ohladjenju ljubavi i umanjenju vjere. »I što će se bezakonje preoteti, ohladnjet će ljubav mnogih.2)« »Kad dodje Sin čovječji, misliš li, da će naći vjeru na zemlji?8) Posljedice toga dvostru­ koga oslabljen ja same po sebi izbijaju na površinu, a te su: pobjeda tiela i njegovih požuda, te razuzdanost strasti *) Mat. XXIV, 21, a) Ondje, XXIV, 12. 8) Sv. Luk. XVIII, 8. �Br. i. Svrha svieta. ljudske živine. Borba tiela proti duhu i duha proti tielu, to je početak dvaju gradova, koji se prepiru za carstvo ovoga svieta, to je izvor neprijateljstva medju pojedinim ljudma i čitavim naro­ dima. Osobito će u zadnjim vremenima izopačenost, ta neizbježiva posljedica bezvjerstva, uroditi svojim žalostnim smrtonosnim plodom. »Znaj,« veli sv. Pavao, »da će u posljednje dane nastati težka vremena. Jer će ljudi postati samoživi, lakomci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni raditeljima, neza­ hvalni, nepravedni, nemilosrdni, neprija­ telji mira, opadači, neuzdržnici, biesni, nedobroljubivi, izdajnici, nagli, naduveni. koji više mare za naslade nego za Boga.«1) Predstavimo si stanje družtva, koje sačinjavaju takovi ljudi,, i njihove medjusobne odnošaje. Nije li obće oslabljenje družtvenih sveza pravi rat na svim stranama kuglje zemaljske? Nije li i to, po svjedočanstvu našega Spasitelja, jedan biljeg onoga žalostnoga vremena? »Ustat će,« veli on,2) »narod na narod i kraljevstvo na kraljevstvo.« To će biti zadnje nevolje ljudstva. A bit će ih još i drugih; pometnje u samoj naravi i njezinim počelima, »kuge, gladi, potresi po svim mjestima,« sve će to, dodaje Gospodin, biti samo početak bieda i nevolja.3) »I bit će znaci na suncu i na mjesecu i na zviezdama, i na zemlji tjeskoba naroda od smetnje pred hukom morskom i valovima, dočim će ljudi ginuti od straha i od čekanja onoga, što ide na svu zemlju; jer će se sile nebeske ‘) II. Timot. Ш. i — 4. ») Mat. XXIV, 7. •) Ibidem, 7, 8, Str. 21. pokrenuti.1)« »Sunce će pomrč^ti i mjesec ne će dati svjetlosti svoje, i zviezde će s neba pasti.«2) Neki tumači, izmedju kojih ćemo navesti doktora Scholtza, primjenjuju razrušenju Jeruzalema po Titu one rieči sv. Mateja u XXIV. poglavlju od redka 4. do 34., koje se obično odnose na krnac svieta. »Kao što munja izlazi od iz toka i pokazuje se do zapada, tako će biti i dolazak Sina čovječjega. . . Sunce će pomrčati. . . itd . .. Tada će se pokazati znak sina čovječjega na nebu; tada će proplakati sva plemena na zemlji i vidjet će Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom velikom i slavom. I poslat će u isti čas svoje angjele s trubom i s glasom velikim, da saberu izabrane njegove od četiri vjetra, od krajeva nebesa do krajeva njihovih.« Po tumačima, o kojim govorimo, gore iz evangjela navedene rečenice niesu prvi znaci Kristova zadnjega uka­ zanja, nego njegova nevidljivoga i skorašnjega dolazka, da očituje svoju pravicu proti židovskomu narodu. Neke proročke rieči idu u prilog tomu tuma­ čenju. Izaija, da naviesti porušenje Babilona, služi se izrazima sličnim onim Spasiteljevim:3) »Gle, doći će dan Gos­ podnji, dan grozan, pun srčbe i gnjeva... Ni najsjajnije zviezde nebeske ne će više razprostirati svoga svjetla; sunce će se na svom izhodu prekriti tminama, a mjesec ne će više sjati. . . Pokrenut ću i sama nebesa.« Iste se slike pojav­ ljuju u žalostnoj Ezekielovoj pjesmi nad propašću egipatskoga kralja i nje1) Luc. XXI, 25, 26. «) Mat. XXIV, 29. ») Izaija, XIII, 9— 14. �Str. 22. Svrha svieta. gova t naroda:1) »Učinit ću, da poslie tvoje smrti potamni nebo i pomrče zviezde; sunce ću zastrti oblakom, a mjesec ne će dati svoga sjaja.« Kod proroka je dakle u metaforičnom govoru pomrčanje sunca i mjeseca znak poli­ tičkih prevrata i velikih poraza. Potres nebesa, kako se vidi iz psalama, proročanstva Nahumova i Habakukova, nema drugoga značenja. Taj izraz označuje dolazak kakova velika dogadjaja, a prorok Agej istim tim riečima navješćuje dolazak očekivanoga Mesije.2) Padanje zviezda značilo je propast kakove visoke političke vlasti. Daniel vidje, kako jedna tajinstvena životinja »diže svoj veliki rog do nebeske vojske i obori najjače vojnike, sbaci zviezde i sgazi ih nogama.3)« Ako se i dade iz primjera uzetih od proroka staroga zavjeta zaključiti, da je moguće, pače vjerodostojno alegoričko tumačenje nekih rečenica sv. pisma, ima ih još više koje se tomu protive, te se po obćem mnienju odnose na drugi dolazak Kristov. Mi nikako ne držimo, da znak Sina čovječ­ jega, koji se ukazuje na nebu, i Sin čovječji, koji dolazi na oblacima (redak 30. i 31.), znači Mesiju, koji dolazi, da kazni sviet, ili da se tim najavljuje kakav pokret, kako to misli doktor Scholtz. Tako isto ne vjerujemo, da se pod angjelima, koji sabiru pravednike 1) Ezek., XXXII, 7 , 8. *) Agej, VIII. 7, 8. s) Daniel, VID, 10. Br. i. s četiri strane svieta, imaju razumjeti apoštoli, koji privode k Isusu ljude vriedne kraljevstva nebeskoga. Takovo tumačenje postaje tim nevjerojatnije, ako se uzme u obzir, da se naš Gospodin na sto drugih mjesta u evangjelju služi istim izrazima, kad hoće da govori o svom posljednjem dolazku na svršetku svieta. »Sin će čovječji doći u slavi svojoj i svi angjeli s njim, i sjesti će na pristolu slave svoje, i sabrat će se pred njim svi narodi; i razlučit će ih izmedju sebe, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.« »Vidjet ćete,« reče Spasitelj svojim sudcima, »Sina čovječjega gdje sjedi s desne strane sile Božje i dolazi na oblacima nebeskim.« Ovdje je dakako govor o zadnjem sudu. Razumila se medjutim trublja angjeoska u prene­ senom ili radje u pravom smislu, sigurno je, kako svjedoči sv. Pavao, da će na dan uzkrsnuća njezin jaki glas probuditi mrtve iz njihovih grobova. Treba li dakle tim izrazima, gdjegod se nalaze, dati preneseno značenje, te tako shva­ ćati drugi dolazak Kristov, da se on ne će osobno i vidljivo ukazivati? U ovoj ćemo razpravi višeput imati prilike da se povratimo na to pitanje. Sada je govor samo o znakovima u svemiru, koji će naviestiti konac svieta. Vidjeli smo što o tom govori sveto pismo, a u narednom ćemo broju promotriti, da li znanost ima kakovih osbiljnih prigo­ vora proti nauci katoličke crkve o zadnjim stvarima. �Br. i. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Str. 23. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Cieli je katolički sviet sa svojim duhovnim vodjama neutrudivo radio, da 8. pr. mj. što dostojnije proslavi 50-godišnjicu proglašenja člankom vjere Marijino bezgrješno začeće. Tomu sret­ nomu danu svaki se je Marijin štovatelj veselio, a napose sinovi sv. Franje, jer je ta nova zviezda u kruni Majke Božje sjajna pobjeda nauke njihovih slavnih predja, poimence uzvišenoga naučitelja častnoga Ivana Duns Škota, pa su širom svieta i pobožnošću i pjesmom i ugod­ nim akademijskim zabavama uzveličali taj veseli dan. U toj proslavi ne zaostaše ni naši naukovni zavodi u Bosni, kako se vidi iz dopisa, kojima rado ustupamo mjesta. G u č a g o r a , 8. prosinca 1904. Devetnica. — Bezgrješno Začeće, — Akademija franjevačkih bogoslova. Naš se narod uviek odlikuje što­ vanjem Prečiste Djevice, što se je oso­ bito u Gučoj gori pokazalo. Znamenito ovo mjesto s prekrasne crkve, te što je u njem bila negda naša gimnazija, a za sad bogoslovija, posebnim načinom proslavi svetkovinu bezgrješnoga Začeća B. D. Marije. Cieli se puk za ovu veliku svetkovinu pripravljao devetdnevnom pobožnošću. Devetnica je išla ovim redom: Molitve, propoviedi ili čitanje o krjepostima i slavi Gospinoj; zatim se pjevale litanije lauretanske i na koncu se dielio blagoslov presvetim oltarskim sakramentom. — Molitve, propoviedi i litanije držane su pred oltarom bezgrješnoga Začeća. Pro­ poviedi držali vv. 00. učitelji bogoslo­ vije s prodirektorom m. p o. fra Antom Curićem. Divota je bila gledati crkvu punu pobožnoga puka, gdje jednodušne od­ govara svećeniku na molitve, pobožno pripieva litanije, koje uz pratnju or­ gulja pjevali naši bogoslovi predvodjeni v. o. fra Petrom Corkovićem. Kad bi pak propovjednici otvorili usta, da slave kr tosti i moć prečiste Djevice, puk bi u tajinstvenoj tišini pratio svaki njihov kret, kao da mu pred očima lebdi neoskvrnjena Djevica u svem svom sjaju i moći, a ne da sluša rieči govornika. Na svetkovinu, a i u oči svetko­ vine nagrnu pobožni puk k izpovjedaonicama, da se s Bogom pomiri, izmireni dostojno prime sv. Pričest, papinski blagoslov i svojoj se dragoj majci po svete. Bilo je truda otcima, jer se je sjedilo u izpovjedaonicama tako rekuć od jutra do mraka, ali to čast Djevice hoće, pa se je rado trudilo. Samo je prije podne izpovjedjeno i pričešćeno preko боо osoba. Kao da je neka neo­ doljiva sila privlačila sviet u crkvu, tako je sve hrlilo na izpovied. Pa i jest sila — sila ljubavi Majke naše B. D. Marije ! Dok je ovako sviet proslavio svoju milu Gospu, niesu ni mladi sinovi sv. o. Franje stajali na strani. Njih razplarpti uspomena slavnih predja, te se upravo natjecali, da što svetčanije pro­ slave dan svoje Zaštitnice. Uz dužne �Str. 24. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. nauke pripravljali se za akademiju, ne zabacujuć duha pobožnosti: jer uz sav trud oni oduševljeno pobožnosti prisu­ stvuju, skladno pjevaju litanije i gorućim se srcima posvećuju za sluge miloj Majci. Duša svega njihova nastojanja bijahu vv.oo. učitelji bogoslovije, koji ih sborom i tvorom pomagali, da se što dostojnije priprave za svetčanost. Kucnu čas, da vidimo, šta su to liepa pripravili, kakva će to biti slava. Na veće, 8. prosinca stupismo u veliku dvoranu, gdje će se akademija držati. Odmah nas iznenadi liep oltarić na pro­ čelju, zimskom zeleni izkićen i sviećama razsvietljen. U sredini kip Neoskvrnjene, na podnožju kipa Njezin apoštol, slavni Ivan Duns Š k o t: znak, da je slava Neoskvrnjene i naša slava. - U 7 sati poče akademija. Otvori ju biranim riečima brat Teofil Badrov. Opisa zna­ menitost ovoga dana, kratkim potezima ocrta slavnu našu prošlost. Kazav svrhu akademije, obrati se prečistoj Djevici i zanosnim ju riečima pozdravi. Odmah za tim zaori dvoranom »O naj­ svetija«, što ju skladno u četiri glasa odpjevaše bogoslovi Tim započe aka­ demija razdieljena u troje. U svakom dielu je bila po jedna radnja, govor i pjesma. Prva radnja bi brata Dominika Galića. On krasnom latinštinom razjasni i dokaza Članak vjere o bezgrješnom Začeću B. D. Marije. Odrediv, šta se ima razumievati pod imenom Bezgrješnoga Začeća, redom navodi dokaz za doka­ zom, da je pravo crkva proglasila, da B. D. Marija nije začeta u i.ztočnom griehu. Radnja od sebe liepa, vješto obradjena, još vještije pred nama obraz-ožena, pa da ne izmami svih nas odo­ Bf. t. bravanje ? Iza pjesme »Redovnik viekom bit ću ja« krasnoslovi brat Jozo Božanović »Immaculata«, što ju je spjevao pok. fra Joakim Trogrančić. U drugom dielu se iztače brat Mato Cosić svojom radnjom : »Razvoj članka, da je Djevica bez grieha začeta.« U glavnom je imao pred očima franjevce, jer su oni upravo i doprinieli, du se je razširilo mnienje o ovoj povlastici Majke Božje. Vodjom im bijaše čast. Ivan Duns Škot, »doctor subtilis«, ali ga u svojoj razpravi prodje, jer je to bilo predmetom brata Miroslava Džaje. Iza kako brat Ljudevit pozdravi prečistu Djevicu kao Ružicu tajinstvenu« riečima V. Anderhć čitao je pred nama brat Miroslav svoju razpravu o životu, radu i slavi č. Ivana Škota, apoštola bezgrješnoga Začeća. Radnja liepa u svakom po­ gledu ; slog gladak, dokazi jasni, liep razporedjaj : sve to pribavi mladom što­ vatelju Duns Škota pohvalu od prisutnih. Tek što on dočita svoju razpravu, zaori dvoranom Duns Škotova himna ; odpje­ vaše ju bogoslovi četveroglasno. Ne znam čemu bih se više divio: ili odu­ ševljenju pjevača — znak, kako štuju svoj uzor ili njihovu skladnom pievu - znak njihove vještine u izvadjanju naj­ težih komada. Svi smo ostali duboko ganuti ovim dokazom štovanja prama slavnomu boriocu za čast Marijinu. Naše se ganuće poveća stupiv na koncu ove liepe zabave pred nas brat Vjekoslav Cubelić, te osloviv prisutne otce. Čitajuć misli, tako rekav, svojih drugova, veli, da ih je ondje skupila jedino ljubav prama Djevici, primjer slavnih predja i ponuka starijih. S pred­ meta slave predje na siede otce i poredeć njihovu slavu sa slavom Temi- �Br. i. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Str. 25. stokla naziva ih zatočnicima svoga naroda. Uzdanica će naroda pjevati domovini i Ganut njihovom prisutnošću, veli, da mu rodu. Redom se mienjahu najkrasnije siedine ovih poštovanih otaca dozivlju pjesme koračnice: »Bojna pjesma«, u pamet svu onu težku borbu, koju »Zrinsko-Frankopanka«, »U boj«, »Povodjahu za slobodu. Siedine njihove njih putnica Hrvatskoga Doma«, »Himna mlade hrabre, u borbu zovu: i borit Zvonimirova«, »Koračnica Trebevića«, ćemo se! veli. Obraća se po tom dru­ »Liepa naša domovino«, »Dalmatinski govima: pokazuje im siede otce i nuka, šajkaš.« U srdce je diralo, kad mladež da se odazovu njihovu pozivu, da po- od sebe poče izkazivati štovanje prama dju njihovim stopama. Zahvaljuje se predpostavljenima. Sjetiše se pjesmom pošt. otcima na ljubavi, na priznanju i miloga prodirektora; ljubitelja mladeži na uztrpljenju kod ove zabave. — Za­ o fra Jake Matkovića, gvardijana. Odbava je počela pozdravom Djevici; pjevaše iin u počast »Ljubimo te naša pozdravom će se i svršiti, jer je Njoj diko«, i »Ut quis noscat«. na čast i priredjena. Govornik upire Dok su se ove pjesme mienjale, izrečeno je više ganutljivih govora, koje oči u prečistu Djevicu, diže ruke, njež nim ju glasom moli, da zaklinje, neka od p. o. gvardijana, koje opet od v. o. ih primi za sinove; neka brani svoj fra Ante Šakića, učitelja bogoslovije. narod, narod hrvatski. »Mi ti se kunemo, Sve idjaše za tim, da se mladež uzpiri Majko, završuje, biti ćemo Ti vjerni ljubavlju prama redu i rodu. Divan je bio govor iza »Liepa naša domovino«. sinci!« Tim se svrši ova akademija. Što je sliedilo, bilo je na volju Govornik od same pjesme predje na dato, da se zabavi i proveseli. Prije no osjećaje prama domovini — ne one uz će to započeti, diže se siedi exprovin- čaše i vino, već uz ozbiljan rad. Do­ cijal m. p. o. fra Anto Curić, prodi- movina i red od njih mnogo čeka. rektor bogoslovije, te nježnim riečima Svaki se kraj diči svojim naravnim lje­ zahvali mladeži na ovako liepoj pro­ potama, ali ništa ne može zavičaja ure­ slavi. Ganut njihovim oduševljenjem, siti kao liepo cvieće krjepostnih ljudi. hvali im trud, obazre se na predgovor- Mladež je cvieće, ures roda i reda. Kao nika i stade otčinskim glasom bodriti, što se cvieće odlikuje skladnim bojama, kako sam reče: »nadu naše slavne pro­ ugodnim miruhom, čvrstom stabljikom, vincije« na rad oko prosvjete, da se isto se tako mora mladež odlikovati sada što bolje priprave, jer ih čeka kršćanskim krjepostima, znanjem i uztežka, ali slavna zadaća, kojoj stari trajnošću. Opisa im po tom sve, što od »ujaci« dielom udovoljiše, a dielom je njih čeka red. Govor krasan, ali još na mladjima reda, da djelo dovrše, krasniji, jer je iznenada rečen. Ovako usavrše i osiguraju. Njegova otčinska može govoriti samo, koji ljubi red, koji rieČ sve nas tako uzhiti, da odobravanju shvaća zvanje mladeži. Sve ovo svje­ doči, šta može ljubav serafska medju nije bilo kraja ni konca. Sad nasta zabava po volji. U go­ redovnicima. Na koncu ovejzabave sjetiše se po­ vorima se sjetilo domovine i miloga novno bogoslovi svoga Duns Škota. Kad naroda, uz koga je fratar uviek bio. �Str. 2б. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima ga hvale i slave drugi, koji niesu fratri, kao što su Isusovci: Kornelij i Lapide,1) P. Jacob Gramard,2) P. Sarazar,3) P. Ivan Pined,*) i. t. d. zar će ga zaboraviti njegovi ? Zato na razstanku zaori opet njegova himna, da izkažu počast onome, koji je prvi digao glas, da brani N e­ oskvrnjeno Začeće. Tim se svrši ova prekrasna zabava, koja će ostati svima u najkrasnijoj uspomeni. Ta to je bilo slavlje Majke, to je bilo slavlje reda to je bilo slavlje svega svieta! Prisutnik. V i s o k o , 8. prosinca 1904. Poziv namjestnika Božjega, sv. o. pape Pija X., da se petdeset-godišajica proglašenja »B e z g r j e š n o g a Z a ­ čeća« bi. dj. Marije što svetčanije pro­ slavi, kao tajinstveno gudalo dimu ćutljiviju žicu srca svih katolika, te se cieli sviet rek bi natjecaše, kako će što sjajnije prodičiti ovaj jubilarni Marijin dan. Osobito franjevci, starodrevni bo. rioci za ovu najčastniju Marijinu po. vlasticu nastojahu širom lica zemaljskoga da Neoskvrnjenoj izkažu dužnu počast kao zaštitnici svojoj pod ovim otajstvom. Napose naša redodržava Bosna Sre­ brena. po svojoj i svoga vriednoga redodržavnika želji i zapoviedi gledala, da dično pristane u kolo Marijinih štovatelja. Naročito je m. p. o. redodržavnik naglasio, da se u franjevačkim obrazovalištima što bolje proslavi Imakulata, e da bi se tim franjevački pomladak učvrstio u težnji za slavom Kraljice nebeske, te da bi u tom In vers. 22. c. VII. libr. Sap. a) V id. centum assertiones Duns Scot. 8) Ibidem. *) Ibidem. Br. i. pogledu dično kročio stopama slavnih predja svojih. Buduć pako da je ovdje u Visokom franjevačka gimnazija, gdje se djaci iz ciele Bosne pripravljaju za uzvišeni franjevački red, za red Ma­ rijinih pobornika, to je svaki punim pravom mogao očekivati, da će se ovdje taj radostni za ovozemnike dan s najvećim'oduševljenem proslaviti. Već iz daleka počeše pripreme. U listopadu, Marijinu mjesecu, svetčanije nego obično obavlja se listopadska pobožnost uz prisuće cielog zavoda i pobožnost svje­ tovnjaka. Svaki se je dan pod tihom sv. misom molila krunica sv. Dominika, letanije lauretanske i davao se blagoslov s Presvetim. Nedjeljom i svetkovinom po podne uz večernju bijaše i propovied u počast griehom neokaljane Majke Božje. Počev od i. listopada svake su se nedjelje po dva razreda sv. izpoviedju i pričešću utjecala Zaručnici Duha sve­ toga, a svake druge nedjelje po običaju svi pitomci. Da se pako sam 'taj veli­ čajni dan slavnije prodiči, odredi m. p. o. redodržavnik svotu od 200 for. u tu svrhu. A da se cieli zavod duhovno za taj god pripravi, to je kroz punih osam dana činio duhovne vježbe i svetčanu devetnicu, kojoj su i okolni katolici prisustvovali. M. p. o. ravnatelj brinuo se je, da se iz doznačene svote dobavi oveći kip Bezgrješne, koji je naručen od tvrdke Ferd. Stuflessera u Tirolu. Kada je kip 3-4 dana prije svetkovine stigao, imali smo veselje promatrati 140 cm. visoki divni lik Dieve bez ljage začete, okrunjen s dvanaest zlatnih zvjezdica, a pod nogama krug zemaljski s polumjesecom i podobom vraga, paklene zmije, s Evinom ja­ bukom u ustima. Kip je stao 140 kruna. �*Br. i. Proslava^Imakulate u našim naukovnim zavodima. Od častnih sestara na Banjskom briegu u Sarajevu naručismo za 60 kruna krasnih cvjetova, koje su baš umjetno izradile. Naročito se ovim putem mo­ ramo zahvaliti visočkim dospodjama, koje su svojevoljno primile na svoj račun trošak za nakit. Bezgrješna neka im p lati! Uoči same svetkovine postavismo nebeskom milinom odsievajući kip na veliki oltar, okitiv ga šarolikim cviećem, mnogim svietnjacima i vrpcama, što je sve vrlo pripadno upriličio o. fra Leonard Čuturić, da se je svatko divio zamjerom skladu. U predvečerje svet­ kovine držana je svetčana večernja (vesperae) i povečerje (completorium) s tri svećenika i pristalo odjevenim poslužnicima. Iza toga sliedila svetčano pjevana večernjica s blagoslovom. U 7 sati na večer plamsala ciela sgrada u plamenu raznobojnih svjećica, rasvjetlji­ vana k tomu čas s bengalskum, čas s magnezijevom vatrom. Papinska, hr­ vatska i carska zastava vilinski lepršale na pojakom vjetru; mužari gromkim glasom raznosili širom visočkog polja slavu Kraljice neba i zemlje, dok je četvrtsatna zvonjavina daleko nosila glase o sutrašnjoj slavi. Na središnjem prozoru crkvenog pročelja stajao ukusno izradjen transparent, na kojem se je vidio franjevački grb. Oko grba blistale se.rieči: »Slava Bezgrješnoj 1 kliče Bonaventurijanum«, zatim se opažale ju­ bilarne godine 1854. i 1904., te dvanaest zviezda sa suncem i polumje­ secom. I gle 1 iza duge mrkle noći sinu jednom toli željkovani dan, odpočet s pucnjavom mužara i jekom zvona. U 7 sati u jutro iza obične školske sv. mise, pod kojom se svi djaci pričestili, zavede u prisuću 00. učitelja o. fra Str. 27 Leonard Čuturić, zadrugu trećoredsku pod zaštitom Neoskvrnjene, koja je i prije obstojala u zavodu, ali sada dobi drugi smjer i ustrojstvo, o čemu će se poznije obširno javiti, a sada budi tek mimogred spomenuto. Iza vatrene i uzvišene besjede podieli on svim člano­ vima medaljicu na plavoj vrpci kao znak ove zadruge. Poslie trokratnog glasa mužara i zvona odpoče u 9 sati sjajna služba Božja, koju je držao m. p. o. Ira Angjeo Franjić, ravnatelj, uz podvorbu o. fra Leonarda Čuturića i o. fra Angjela Bašića. Ciela je sv. misa četveroglasno odpjevana pod vještim ravnaniem i sviranjem o. fra Franje C'-*sić’a. Kad je dovršeno sv. evangjelje, stupi pred oltar o. fra Jakov Pašalić te izrazitom i kićenom propoviedju ocrta slavlje današnjega dana. Nakon propoviedi sadju svi djaci s kora pred kip Imakulate, gdje ih o. ravnatelj uzhitno pozva, da se svi posvete i izruče Mariji bez grieha začetoj, čemu se svi mo­ litvom i pjesmom posvetnicom najoduševljenije odazvaše. Do suza je ganutljiv bio prizor gledati, kako se pitomci, svi urešeni sa spomen-medaljicama Imakulate na hrvatsko-trobojnoj kokardi, a trećoredci još i znakom svoga reda, iz dubine mladjahnog si srca posvećuju bez grieha Začetoj, odabirući ju za svoju majku, gospoju, kraljicu i zaštitnicu. Potom ze nastavi sv. misa, a na koncu podieli m. p. o. ravnatelj papinski blagoslov s podpunim oprostom svima, koji su se izpovjedili i pričestili. U crkvi je bilo katolika ne samo iz Visokoga, nego i iz obližnjih župa. I tako se svrši sveti čin prije podne. U 4 sata po podne prirediše naši djaci jednu nabožnu akademičku zabavu, �Str. 28. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. koja je održana u liepo izkićenoj gim­ nazijskoj crkvi. Na akademiju su već prije bili pozvani: m. p. o. redodržavnik s tajnikom i okolni župnici. Pozivu se odazvali: m. p. o. redopržavnik s taj nikom, župnik iz Busovače vlč. o. fra Marijan Milićević sa svojim kapelanom, vlč. o. fra Marijanom Topićem, vlč. o. Fra Domin Goj silo vic, župnik iz Bugojna, vlČ. o. fra Angjeo Ikić, gvardijan sutješki i vlč. o. fra Ciro Katavić, župnik s Kiseljaka. Radi čega im ovim putem izrazujemo najusrdniju zahvalu! Svi nezapriečeni visočki katolici, dapače i neki iz obližnjih župa nadjoše se taj dan u crkvi. Poglaviti g. kotarski predstojnik Bela pl. Gyika s pismeno pozvanim činovnicima i njihovim milo­ stivim gospodjama zauzeše za njih posebno opredieljena mjesta, na čemu im topla hvala! Čarni je kip Imakulate s velikoga žrtvenika skinut i postavljen na stol iznad stepenica, koje luče ladju od crkvenoga svetišta. Stol je urešen svietnjacima i cviećem, da je izgledalo kao da Majka Božja stoji u dražestnom perivoju. Množina svieća u crkvi sipala tajinstveno svjetlo po crkvenom prostorju. Kad je odkucnuo odredjeni sat, odpoče akademija sa sliedećim razporedom: i. Prvi stupi pred nazočnike petoškolac Ivan Čiča, koji se jezgrovitim proslovom, spomenuv važnost dana, zahvali nazočnicima na blagohotnom posjetu, ujedno zamoliv, da blagim sudom sve poprate, te izvinu, ako šta prema očekivanju ne uspije, jer su ovo tek skromni početci. Zatim se obrati liku Bezgrješne, prošeci ju, da milostivo primi akademiju kao zalog ljubavi, odanja i poklonstva svih djaka prama Br. 1. Njoj. Napokon pozva sve sudrugove, da prije nego što nastave, kliknu Dievi bez ljage: »Slava Bezgrješnoj«. Što oni oduševljeno prihvativ, zaoriše trokratno: »Slava Bezgrješnoj!« 2. »Bezgrješno Začetoj« krasnoslovio Ivan Kuliš, a pjesmotvor je Ivana Dugonjića, šestoškolca. 3. »Himna Marijina«, spjevao ist I. Dugonjić, a uglasbio u kvartetu o. fra Franjo Cosić. Pjevao mužki sbor. 4. »Pojam i dokazivanje bezgrješnoga Začeća«, vlastiti sastavak Ivana Ćolića, šestoškolca, koji on sobom naravnom vještinom izgovori na sveobće zadivljenje. 5. »Kraljica Hrvata«, kvartet od o. fra Franje Cosića, pjevao mješo­ viti sbor. 6. »Razvitak članka o bezgrješnom Zečeću«. slovio Mijo Grgić, petoškolac, vlastiti svoj sastavak. 7. » 0 Marijo, naša diko!« kvartet od Subira, pjevao mužki sbor. 8. »Franjevački red i bezgrješno Začeta«, vlastiti sastavak sborio Mato Malić, šestoškolac. 9. »0 Najsvetija,« kvartet od N., pjevao mješoviti sbor. 10. »Pojav bezgrješne,« od Jakova Andrića, šestoškolca, a deklamira Anto Naimarević, prvoškolac. u. »Liep cvietak,« kvartet od Šubira, pjevao mužki zbor. 12. »Sv. Bono prama Mariji uobće i prama Bezgrješnoj napose,u sastavio Petar Matić, petoškolac, a govorio Mijo Lukić, petoškolac. 13. »Ave Mariš stella,« kvartet od Zajca, pjevao mješoviti sbor. 14. »Sva je liepa,« od N. N. krasnoslovio Juraj Dujmović, iz IV. razr. �Br. i. Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. Str. 29. 15. »Maria concipitur,« kvartet od se je moglo vidjeti iz katoličkih listova. Pa i trebalo je da se proslavi »Kra­ N., pjevao mješoviti sbor. 16. »Imakulati« od N. N. dekla­ ljica Hrvata« U tom slavlju nije zaostala malena, nu po bogoljubnosti puka mirao Patar Lučić, prvoškolac. 17. » 0 Marijo,« kvartet od Muk- daleko poznata varoš Fojnica. Lako je bilo oduševiti puk na proslavu N evića, pjevao mješoviti sbor. I tim se na obće odobravanje do­ o s k v r n j e n e . Dosta za toga njekovrši akademija. Pjevanjem je ravnao o. liko liepih rieči i zvonima dati znak, fra Franjo Ćosić, te je pokazao van- pa eto ti u crkvu ciele varoši. Pred svetkovinu obavila se je rednu sposobnost i mar za podučavanje u pjevanju. Višekrat je tiekom akade­ devetnica veoma svetčano. Do pozdrava mije crkva magnezijevom vatrom osvjet- angjeoskog u večer za pol sata skupila ljena, što je sve još čarnijim činilo. Iza bi se ne malo ciela varoš, a odmah za svršetka stupi m. p. o. redodržavnik pozdravljenjem započimala je pobožnost. pred kip Kraljice angjeoske, te vatrenim Litanije lauretanske narod je pjevao govorom izjavi: kako ga je do suza (naizmjenice s korom), iza toga sliedila uprav ganula mladenačka ljubav Bez- je propovied, a onda blagoslov sa grješnoj, te se svim djacima zahvali na Presvt 'im, te napokon pjesma posvetnjihovu trudu, staviv im ujedno na srce, mca »Kraljici Hrvata.« Propovied je da dostojno podju stopama slavnih fra­ svaku večer držao drugi otac franjevac njevačkih predja u revnosti za slavom — devet ih redom, što je osobito zaniMarijinom. Nadalje se zahvali 00. uči­ mivo, a možda na daleko nije tako teljima radi njihova revnoga nastajanja, bilo. Svi su upotrebili sve sile uma, da sve dolično proizvedu. K tomu- pera, jezika, svu govorničku vještinu, izrazi duboku blagodarnost svim cienje- svi su se rek bi natjecali, da što bolje nim posjetnicima na pohodu i strpljivom proslave svoju premilu zaštitnicu. — A praćenju akademije. Napokon zaželi, da kako je opet bilo divno slušati pjevanje Dieva prečista vazda nad ovim zavodom litanija lauretskih — a zna puk sedam bdije, što i mi svi iz dna srca želimo napjeva — i to tako skladno, da se stranci ne mogu tomu načuditi! Kako i prosimo ! Tako u slavi Bezgrješne probo- je bilo krasno pogledati liepu crkvu vismo dan, koji će nam ostati u mnogim sviećama puka razsvietljenu, a neizbrisivoj uspomeni i svedjer nam osobito oltar Gospin, kamo bijahu svih dovikivati: »Slava Bezgrješnoj 1« oči uprte! Sve bijaše veoma ganutljivo. Bilo je puka i izvan varoša iz daljine F o j n i c a , 10. prosinca 1904. od pol sata, a svaku večer broj je rastao. Prekrasno slavlje, što se je ove Pred samu svetkovinu bio je samo­ godine obavljalo širom katoličkog svieta stan, koji ima veoma divan položaj na u čast N e o s k v r n j e n e D j e v i c e , briegu poviš varoša, liepo razsvietljen, postiglo je bez sumnje svoj vrhunac a i njeke kuće u varošu. Na svetko­ pred samu svetkovinu bezgrješnog Za­ vinu pako iza svetčane mise bila je čeća i na nju. U tom slavlju liepo nam posveta puka pred Gospinim oltarom se je poniela domovina Hrvatska, kako i podieljen papinski blagoslov. Pobožnog �Str. 30. Viestnik. puka izpovjedilo je uoči svetkovine i na istu sigurno preko tri stotine duša. Tako je pobožni fojnički puk pokazao, da štuje svoju premilu Majku. Neoskvrnjena Djevica, koja je ovako proslavljena, obdarila svoje štovatelje i one, koji su priredili ovo slavlje, rajem nebeskim I C. Viestnik. {Božić u Sarajevu.) Ove godine osvanuo ovaj najveseliji blagdan u pravoj svojoj hladnoj zimskoj odori, što je još bolje podsiećalo na onu slavnu noć, kad je Marija u mrzloj štalici porodila svietu željno očekivanoga Spasitelja, pa kao što se svagdje nastoji, da se što dostojnije proslavi taj najznamenitiji i najuzvišeniji dogadjaj, tako je bilo i u srcu Bosne — glavnom gradu Sarajevu. U pol noći, kad se je pred 1904 go­ dine ukazalo svietu osobita ljubav Božja, oživješe sve crkve i pod službom Božjom zaoriše vesele pjesme u čast novorodjenomom Kralju, Isusu Spasitelju. Ni naša crkvica sv. Ante, k .ja svojom siromaštinom nalikuje betle­ hemskoj štalici, ne ostade te noći pusta, te se i u njoj razvi veselo božićno slavlje. Preč. naš otac provincijal, d r. f r a D a n i e l Ban, služio sv. misu i oslovi pobožni narod krasnom prigodnom propoviedju, a na koru uz pratnju or­ gana cienjena gospoda profesori mužke preparandije kako svake nedjelje i blagdana, tako osobito ovom sgodom sa svojim vriednim učenicima još više uvećaše tu slavu svojim četveroglasnim milopojem. Bože daj, da se što skorije u novoj crkvi sv. Antuna, toga osobitoga mi­ ljenika malenoga Isusa, mogne proslav­ ljati taj veseli blagdan ! {Spomenik f biskupu fra РаЊа1и fir. 1. 'l^ Vujiiićuj) odlcriven je svetčano u Imot skom 29. pr. mj. — Pošto je naš list već bio gotov, kad smo dobili tu viest, to ćemo u sliedećem broju obširnije o tom izviestiti. {Proslava Imakulate u Varešu.) Vareški je pobožni katolički puk, potaknut svojim revnim duhovnim vodjama, sbilja sjajno proslavio petdesetgodišnjicu pro­ glašenja člankom vjere te izključivo Marijine povlastice, pa smo zahvalni našemu vriednomu dopisniku, da nas je potanko u tom izviestio. Dne 13. studenoga držao je mjestni župnik od preč. ordinarijata naredjenu misu i propovied o bezgrješnom začeću, a poslie propoviedi izjavi puku, da ga puno peče na srcu, kad čita u kato­ ličkim listovima, kako se vjernici svagdje spremaju, da što sjajnije proslave 50-godišnjicu članka vjere o bezgrješnom začeću, a on je sa svojim vjernim pukom prinužden, jer nema crkve, pod otvo­ renim nebom misiti. Ove rieči svakoga duboko dirnu u srce, te počeše misliti, kako bi i oni bar u groblju što dostojnije proslavili tu svetčanost. Dne 27. studenoga župnik poslie propoviedi oglasi, da počima devetnica u čast bezgrješno začetoj s posvetnom mo­ litvom, te da je njegova vruća želja, neka bi se sav puk kroz devetnicu izpovjedio i pričestio. Dne 29. i. mj. stavljena je na oltar u kapeli na �Br. i. Viestnik. groblju slika s nadpisom : »Sva si liepa, 0 Marijo, i ljage iztočne ne ima u tebi.« Preko devetnice obavljane su molitve pred ovom slikom, te se je izpovjedilo 1 pričestilo 1008 duša. Na sam dan Bezgrješnoga začeća obavljena je procesija ovim redom: prednjačio Razpeti medju dva goruća sviećnjaka, za tim crkvena zastava, za kojom dvie omanje djevojčice bliznice, slična lica i rasta, u bielo obučene, s hrvatskom vrpcom preko prsa, na tabljici nosile krasno izradjen jastučić, a na ovom vienac spleten od umjetnoga cvieća; poslie ovih sliedila je spome­ nuta slika s nadpisom, a nosile je druge dvie sestre bliznice u bjelini; za ovim se redale četrdeset i dvie djevojke s viencima od crnogorice, okićenim razno­ bojnim umjetnim cviećem, a sve se taj dan ili koji dan prije izpovjedile i pričestile; za djevojkama stupala škdlska mladež najprije ženska, pa onda mužka tik pred svećenikom, za kojim išao ostali puk. Pjevači hrvatskoga pjevač­ koga družtva » Z v i e z d e « ukrasiše još bolje procesiju milozvučnim i skladnim pjesmama u čast bezgrješnoj Mariji. Po dovršenoj procesiji župnik prosliedi sv. misu u groblju. Varešani će se dugo živo sjećati toga velebnoga dana. (Sirijska svetčanosi.) Proslava 50-godišnjice osnovanja franjevačke gimna­ zije, prve u hrvatskoj domovini, u varošu Sinju na 12. pr. mj. izpala je sjajno prama programu. Akademija gimnazijalnih učitelja i njihovih pitomaca držana u gimnazijalnoj dvorani, imala je dvadeset bi­ ranih točaka, te je svaka divno uspjela, jer marni učitelji sa svojim gojenicima niesu žalili truda, da se ta riedka i preznamenita sgoda što sjajnije proslavi. Str 31. Stiglo je na zaslužne Franjevce mnogo pismenih i brzojavnih čestitaka, kojima se je u ime sve provincije pridružio i naš preč. o. provincijal, dr. fra Daniel Ban ovom brzojavkom: »Ponosni, da su Franjevci u našim hrvatskim krajevima vazda prvi narodnu prosvjetu širili, kličemo danas: Živili narodni prosvjetitelji 1 [Promjene u franj. provinciji Presv. Odkupiteljai) Na kapitulu držanom u Spljetu dne 15. pr. mj., kojemu je kao generalov povjerenik predsiedao m. p. 0 fra Jerko Vladić, izabran je provin­ cijalom vriedni i zaslužni m. p. o. fra Petar Perković, kustosom m. p. o. fra Auto Alač, defmitorima 00.: fra Jerko Runjić, fra Ivan Benutić, fra Juro Samac 1 fra Anto Cikojević; gvardijanom u Karinu imenovan je fra Mato Stošić, u Visovcu fra Andrija Marić, u Šibe­ niku fra Jerko Runjić, u Kninu fra Andrija Copić, u Spljetu fra Ivan B e­ nutić, u Sinju fra Mijo Kotaraš, u Omišu fra Vico Vrdoljak, u Makarskoj fra Anto Alač, u Križu fra Anto Gilić, u Sumartinu fra Vicko Janović, u Zastrogu fra Angjeo Cvitanović, a u Imotskom fra Mato Šimić. Novim uči­ teljima imenovani su : o. fra Kristo Belamarić lektorom crkvenoga prava u Makarskoj, fra Sebastijan Latinac i fra Roko Vukovie učiteljima na franjevačkoj gimnaziji u Sinju. (Proslava Marijina jubileja kod 00. franjevaca u Zagrebu.) »Jer gle, odsad će me blagoslivati svi naraštaji.« Ovako zavapi na pozdrav angjelov Duhom Svetim nadahnuta Djevica Ma­ rija u svojoj velepjesmi: »Veliča duša moja...« Ovo se proročtvo na dlaku izpunilo i svedjer se izpunjava, navla­ stito pak za Njenih svetkovina. �Str. 32. Viestnik. Dne 8. prosinca o. g. proslavi vaskoliki sviet svetkovinu, Neoskvrnoga Začeća BI. Dj. Marije. Priestolnica Hr­ vatske takodjer najsvečanije proslavi ovaj blagdan »Kraljice Hrvatske« (Regina Croatiae), kako ju s ponosom naši predji nazivahu. U tu su svrhu davani birani koncerti u raznim zavo­ dima, po crkvama držane devetdnevne pobožnosti, a 7. 8. i 9. p. mj. grad je bio izkićen zastavama. Petdesetgodišnji jubilej Neoskvr­ njene jest dakako svetčanost cieloga svieta, ali to je napose svetčanost onih sinova Marijinih, koji su uzvišenu Njenu povlasticu uviek i najodljučnije branili i najviše doprinieli proglašenju ove dogme. To su sinovi asižkoga siromah 1, osobitoga štovatelja presv. Djevice, koji kao najdragocjeniji amanet svojim sinovima ostavi: nježnu pobožnost prama prečistoj Djevici. Zato čč. 00. ovoga samostana revno nastojahu proslaviti što svetčanije ovaj blagdan. Devet dana prije same svetkovine obdržavana je svetčana devetnica uz asistenciju. Svaki je dan za te pobožnosti bila propovied, a držao ih v . %o. Vjekoslav Sabljić. U prve dvie propoviedi dokaza govornik istinitost dogme Neoskvrnjenog Začeća bi. dj. Marije i krasno razloži uzvišenost ove odlike Marijine, toga najsjajnijega dra­ gulja u kruni nebeske Kraljice. Za podlogu dokazivanja uzeo je samo prve četiri rieči Matejeva evangjelja: »Knjiga porodjenja Isusa Krista.« Ma­ rijina je knjiga, u koju Svemogući Br. i. napisa svoju Rieć, jedinorodjenoga svoga sina. Pa stoga kako čista, kako krasna je morala biti ta knjiga! Kako čisto i neokaljano je moralo biti ono tielo, od kojega je sam Isus Krist tielo uzeo ! U ostalim propoviedima razložio je govornik i pokazao, kakova mora biti prava ljubav naša prema Mariji. Zadnji pako dan ponuka vatrenom riečju, da se u svim potrebama a navlastito duševnim obratimo k zviezdi nebeskoj, jer nam je po njoj u nebo doći. Iza svršene propoviedi nastade ganutljiv čas. Vjernici duboko ganuti klekoše i jednoglasno za propovjednikom izgovarahu posvetnu molitvu. Iz srca svih kao da odjekivaše : Rajska Dievo, kraljice Hrvata, Naša majko, naša zoro zlata, Odanih Ti srca primi dar, Primi čiste ljubavi nam žar«. JNakon toga je preč. o. provincijal dao papinskih blagoslov, a onda na koru odpjevaše bogoslovi četveroglasno litanije lauretske pod ravnjanjem V . 0 . Vjekoslava, organiste u ovom samostanu. Isto su se tako pjevale druge, razne litanije lauretske za drugih dana devetnice. Svetčanost je bila veoma ganut­ ljiva, a osobito tomu utisak davaše na sve prisutne naša krasna crkva, koja je bila divno razsvietljena, i umjetno izkićeni žrtvenik Neoskvrnjene. Nu žrtve­ niku stajaše milovidni kip bi. Dj. Marije, okićen bujnim zelenilom i mnogobroj­ nim sviećama. Da, ova će nam svet­ kovina svima ostati duboko u pameti i srcu. B. SA D R ŽA J : K proslavi 50-godišnjice franjevačke hrvatske gimnazije u Sinju — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Plemenita junakinja. — Maleni Abel. — Svrha svieta. — Proslava Imakulate u našim naukovnim zavodima. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovic Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f151856741018161502706f977c738b0.pdf 675e2c75616c5c61f463ce95a8642896 PDF Text Text Iz „ A m a n e t a 11. Spjevao J. M a rk u šić. I. Н. Apologija. P ovjest Ićisara. Neki mi grijeh kude raskošnosti, Što sanjam leteć carstvom poezije, K o i nečovjek što u bezbrižnosti Pokale samo medovine pije — . . . I mrak se dragi nebosklonom svija ; Biće mi trepti ko u vodi tršće: S tihanom noći sanjao bih i ja . . . T e miran gled nad lćisarom dršće. A ne znaš, brajne, kako u sv’jetlosti Viline pjesme ovo sunce nije, Što suncem zoveš — već u zamrlosti Mašta svjetluca sila djetinskijeh. АГ tihost opet duše ne ogrija, V eć hladi i val dušom čudan pršće I prskam šćene neko šale zbija ; АГ suva zbilja drži suzu čvršće — — Dogjider amo u vilinje moje.: Raskošnom pjesmom trudno srce hladi, I osjetit ćeš, da li krvca sladi 1 ? Svoj povjesnici demon temelj pravi, A ja ne mogu njegovijeh djela — Tek volim piti čašu zaboravi . . . АГ ne ću opet bacit harfe svoje, Makar što s nje mi samo krvca curi, Jer s čemerom se hrani oro suri. — Pulaju zv’jezde, mene zavjet smara : Ah prije čitat povjest ljudstva c’jela Neg onu dr’jemnog svoga Ićisara . . . �Str. 34. Serafska Imakulata. Br. 2. III. IV . Kraljičini dvori. Arkada. 0 čarno, čamo alemima gori. Strastvena Pliva, što se razigrala ; 1 oči mami ko istok u zori — Kad u sto duga zasine iz zjala. Svakome Sreća mudru dade glavu, Da biser bere hranu zvjezdanome ; Tek Hryat dobi glavu na zabavu, Za oklad dobar maču mamenome. A bili tuđe kraljičini dvori . . . — Kraljica ona Sloboda se zvala — Slazila vamo i — što povjest zbo ri: Genija bi ju ovdje pozdravljala . . . . . . I glave slavno padoše u travu, I djeca tužna baš na mjestu tome Arkadu silnu digoše u slavu — АГ sve po planu rugu šaljivome. АГ dogje jednoč sudba ponosita, Te iska Gospu, da u ropstvu mrije ; — I pušća ludost ruku djetinskijeh. Veliko groblje ko obzorje naše ; АГ po njem raste čemer mrzoživni, I samo negdje mirte ponicaše. Pa čemu danas vodopad i svita ? — Ah s praznih sjaja ja sam već i susto ! Spustite zastor, pa nek sve je pusto. — Jednom su pošli zametice divni Da mirte s groba krvavijeh beru, Kad tamo — mrnci beru ih i žderu Serafska Imakulata. Jubilej će se bezgrješnog Začeća Marijina vječnom uspomenom zabilježiti u povjesti franjevačke gimnazije u V i­ sokom. Kada su širom kruglje zemalj­ ske svi katolici natječući se gledali tim velebnim godom ovjenčati bezgrješnu Kraljicu svemira što dragocjenijim biservijencem raznih pobožnosti i sla vlja : to u tom djelu nije htio zaostati ni ovaj zavod, koji je na osobiti način miljenče Bezgrješne, pošto je ovo zavod franje­ vaca, koji su najužim odnošajima sve­ zani s Marijom bez grijeha začetom. Nije mi ovdje, da opisujem onu proslavu Marijina jubileja, koja je bila časovita, odnoseća se samo na ovu prigodu, nego ragje hoću da koju progovorim o jednom posebnom dijelu slave, koji je od trajne vrijednosti za mladež ovog sjemeništa. Na sam dan 8. prosinca baš u naj­ zgodniji čas u jutru poslije općenite pri­ česti svih gjaka, stupi 50 izmegju njih k divno urešenom oltaru bezgrješne Dijeve, te okruživ se kao po izbor četa Marijina oko njezina milovidnog kipa, na poziv o. upravitelja, koji ih iza govora u pita: »Želite li stupiti u novi zbor Marije bez grijeha Začete?« svi odušev­ ljeno kliknuše: »Želimo, želimo!« Tada o. upravitelj proglasi ovaj zbor zakonito uvedenim u naše sjemenište, a mladim gojencima kao prvijencima tog zbora čestita na sreći. Novi vojnici Marijini napeto još pogledahu na medalje svog �Br. 2. Serafska Imakulata. zbora, koje se na lijepim vrpcama zamamljivo svjetlucaše, neustrpljivo čeka­ jući, da ih vide na svojim grudima odsijevati. Pa kad im o. upravitelj na­ metnu i te časne znakove njihova zbora, mlado im srce već bi prepuno. Svog pobožnog oduševljenja nijesu mogli sa­ kriti, nego ga jasno odadoše, kada se opetujuć riječ po riječ molitve posvetnice ganutljivim uprav mladenačkim za­ nosom zavjeriše, da će do smrti hrabro vojevati kao bojovnici Marijini pod lijerbarjakom njezinim. 0 koli bijaše dir­ ljivo gledati tu’ nadobudnu četicu, kako klečeći oko lika Bezgrješne posvećuje joj svoje srce mlado, a Ona s oltara puna rajske ljepote nježno motri svoju dječicu, pa pružajući dolje prema njima mile ruke, kano da mrtvo drvo oživ­ ljeno rukom umjetnikovom progovara: Dogjite, sinci moji, da vas materinski ogrlim i uvijek ostanite pod mojim okriljem ! Da ostane u trajnoj uspomeni blago­ tvorna proslava juilarnog dana Neoskvr­ njene, odluči se s dozvolom poglavarstva uvesti, a to se i učini, megju mladež ove franjevačke gimnazije zbor bez­ grješne Djevice Marije, koji se okrsti najzgodnijim imenom »Serafska Imaku­ lata.* Siguran da će prijatelje našeg zavoda zanimati, ako nešto progovorim o tom novom cvjetiću u kruni Marijinoj, odredih ukratko opisati svrhu i ustroj­ stvo »Serafske Imakulate.« Još od godine 1895, postojao je u našoj gimnaziji kanonički uveden III. red sv. oca Franje. Nu opazilo se je, da III. red nije u svemu polučivao svoje svrhe u ovom sjemeništu, s toga se bilo počelo misliti, da se ukine III. red, a osnuje Marijina kongregacija; ali bi opet Str. 35. S\ druge strane bila neoprostiva šteta zanemariti svoju svetinju i lišiti pobožne gjake III. reda onolikih velikih oprosta, kojima je nadaren mimo sve crkvene bratovštine, nad kojima visoko stoji i svojom naravlju, jer on nije prosta bra­ tovština, već pravi red, a njegovi čla­ novi pravi redovnici. Radi ovih razloga mimoišlo se je i jedno i drugo, te se došlo na treće, naime, da bi se pravila III. reda, u koliko se ne dira u njihovu bitnost preustrojila i prilagodila prema potrebama našeg zavoda, zaodjenuvši ih u omladinski duh i davši im više oblik jedne kongregacije. Kad se je u tom vrlo zgodno uspjelo, te se od III. reda 1 Marijine kongregacije stvorilo nešta treće uključujući obadvoje u sebi, na­ zvalo se je to vrlo odgovarajućim imenom »Serafska Imakulata«, da samo ime podsijeća, da je tu i serafska svetinja III. red i omladinski zbor Imakulate ; dakle »Se­ rafska Imakulata« nije ništa drugo, nego zgodno ujedinjen III. red s Marijinim zborom. Glavna svrha »Serafske Imakulate« jest dvostruka: 1. da se mladež našeg sjemeništa već u toj ranoj dobi priuči u istinu pobožnom životu, te da ostane vjerna svom uzvišenom zvanju u redovničko-svećenički stalež. Imajući mladi članovi »Serafske Imakulate« pred očima ovaj plemeniti cilj, bez sumnje će svom dušom prionuti uz sve ono, što ih si­ gurnije vodi do njega — uzorno vla­ danje i dobro učenje; a to pak sve ide na procvat i korist našeg zavoda. 2. Druga glavna svrha »Serafske Ima­ kulate« jest, da naši gjaci već u mla­ dosti usisaju sinovsku ljubav i štovanje prema bezgrješnoj Djevici Marjji, buduć djeca njezina zbora »Imakulate« i pri �Str. 36. Serafska Imakulata. pravnici za onaj red, koji se najviše istače u štovanju njena bezgrješnog Začeća. Mnoge vježbe i propisi u pra­ vilima zbora upućuju svoje članove na to djetinje štovanje. Pošto »Serafska Imakulata« mora biti u našem sjemeništu kao odabrana Marijina počasna straža, to se u nju ne primaju svi bez iznimke gjaci, nego oni, koji se pobožnim uzornim vladanjem i marljivim učenjem pokažu vrijedni te odlike. No uz -sve druge sposobnosti traži se i doba, tpošto je zbor združen s III. redom, stoga se nitko ne može primiti za pravog člana prije navršene 14. godine. Nego koji bi vrijedni mladić i prije te dobe želio, a i inače, kojigod se prijavi za »Serafsku Imakulatu«, naj­ prije se prima samo za kandidata. K an­ didatura je za to, da oni, koji su pre­ mladi, u njoj čekaju, a drugi prijavljenici, da se kušaju, jesu li za zbora. Kandidati ne moraju vršiti nikakovih dužnosti, ali nemaju ni povlastica pravih članova. Kada se svidi o. upravitelju, primi kandidata za pravog člana novaka »Serafske Imakulate«, zaodjenuvši ga javno u prisutnosti cijelog zbora naplećnjakom i pojasom »Serafske Imakulate« kao III. reda. Taki ostaje u novaštvu (noviciat) čitavu godinu; obvezan je na obdržavanje pravila i dobiva sve povlastice i oproste »Serafske Imakulate«, izuzamši, što ne može obnašati časničkih služba u zboru. Po svršenoj godini položi u ruke o. upravitelju zavjete reda, i tim postaje zavjetovanim članom »Serafske Imakulate«. A ko bi se koji član pokazao ne­ vrijednim i štetnim po zbor, taki će se isključiti; i to poslije bezuspješne opo­ Br. 2. mene kao za prviput oduzet će mu se zborna medalja, tim je suspendiran, pa ne popravi li se opet, oduzmu mu se i ostali znakovi zbora, i tada je po­ svema isključen. Dužnosti članova »Serafske Ima­ kulate* jesu neznatne, a duhovne koristi i blagodati veoma velike. Osim ono nekoliko Oče naša, što propisuje III. red, imaju još nešto malo moliti na čast Bezgrješne kao članovi njezina zbora. Sve drugo, što im je propisano, vrše već i kao pitomci zavoda. Oprosti pot­ puni i nepotpuni, koje primaju članovi »Serafske Imakulate« kao i trećoreci, ;esu mnogobrojni. Krjeposti, što ih pravila »Serafske Imakulate« preporučuju svojim mladim zbornicima, jesu mimo ine osobito ove : pobožnost ч molitvi, čistoća, umjerenost, ljubav i miroljubivost, dobar primjer, poznavanje duhovnog života uz ruko­ vodstvo svoga duhovnog vogje. Na čelu »Serafske Imakulate« stoji jedan od starješinstva imenovani učitelj gimnazije, kojemu je naslov : upravitelj »Serafske Imakulate«. Samo mu ime kaže, da mora cijelim zborom ravnati i po mogućnosti ga unapregjivati. Njemu je o bok stavljeno poglavarstvo zbora, a to je odbor najsposobnijih mladića, koji će mu biti u svem na ruku u stvarima ovog društva. Ti se zovu čas­ nici »Serafske Imakulate«, a jesu ovi: predstojnik, dva vijećnika, od kojih je prvi učitelj novaka, a drugi tajnik zbora ; zatim ima jedan sakristan i jedan knjiž­ ničar. Predstojnik je, u koliko ne za­ sijeca u prava o. upravitelja, glava i rukovoditelj svih stvari zbo ra; učitelj novaka mora u odregjeno mu vrijeme podučavati kandidate i novake u pra- �Br. 2. Serafska Imakulata Str. 37. vilama i povlasticama zbora; tajnik vodi kako se od pojedinaca obdržaju pravila, imenik članova i dnevnik zborskih sjed­ kako se uopće megju gjacima vladaju nica i svečanosti; sakristan ima držati zbornici i t. d .; napokon svaki od čas­ u redu zborsku kapelu i sve potrebito nika može iznijeti svoj možebitni predlog. priregjivati za službene zborske čine; Članovi »Serafske Imakulate« imaiu knjižničaru je povjerena zborska knjiž­ kao izvanji znak svojeg zbora medalju nica, iz koje samo članovima dijeli (s jedne strane Imakulata, s druge seknjige na porabu i prima od dobročini­ rafski otac Franjo), koju o svilenoj vrpci telja darovane zboru knjige, reda časo­ nose na vratu za većih svečanosti i pise, što na ime zbora dolaze. zborskih čina. Časnici se biraju početkom svake Zaštitnik je »Serafske Imakulate« školske godine. Mogu birati samo pravi sveti LjudevitAnžuvinski. serafski mladić, članovi, t. j. novaci i zavjetovani; mogu taj dražesni uzor-svetac za svu, osobito biti izabrani jedino zavjetovani, i to od franjevačku mladež. Za mladog našeg gjaka iz tri gornja razreda. sveca Ljudevita veoma je oduševljena naša mladež. Javni sastanci »Serafske Imakulate« jesu dvostruki: skupština i sjednica. Prvi Ova je u bitnosti uredba »Serafske je samo za bogoštovne čine, što se obav­ Imakulate*. Kad se vidi, k olije pleme­ ljaju u prisutnosti svih članova, a drugi nita njezina svrha, svatko će zastalno sastanak sjednica samo je za poglavar­ priznati, da je to krasno i baš idealno stvo »Serafske Imakulate«, koje s o. omladinsko društvo ; biti dijete Marijino upraviteljem vijeća o stanju i napretku i sin velikana nebeskoga sv. Franje društva. Skupština se drži svakog mje­ Asiškog, zar to nije poletno ? seca, i to na pričesni dan, da o. upra­ Rajska Kraljica Imakulata, čijeg vitelj može podijeliti članovima potpuni su imena puna usta njene dječice, bla­ oprost, koji uvijek dobivaju uz obične goslovit će sigurno ovo svoje najmlagje uvjete, kad prisustvuju skupštini. Na čedašce. Ona nek ulije i uzdrži pravi skupštini se mole propisane molitve, onaj uzvišeni duh »Serafske Imakulate« primaju, oblače i zavjetuju novi članovi. u srce njezinih mladih zbornika, te nek Sjednica, koju o. upravitelj prema po­ iz tog šarolikog vrtlića niknu lijepi cvijeci trebi i svojoj volji uriče, kadgod se prave Franjine djece! Bože daj, da se drži, odmah bude neposredno poslije oživotvore one lijepe nade, što se po­ skupštine. Na njoj poglavarstvo pre­ lažu u ovaj zbor »Serafsku Imakulatu« tresa o sredstvima za promaknuće zbora, �Str. 38. Gospi. Br. 2. Iz perivoja crkve katoličke. Gospi. P rvi u z d is a j. Oh Gospe dobra, svakom si bila Utjehom srcu, okrjepom djelu ; Svakom si bila majčica mila, Sirotnu tužnu i neveselu! Pjesmica ova nadiže glavu, Htjela bi slavnog do tvoga dvora; Pusti je, majko, neka ti slavu, I u čast pjeva, kad pjevat mora ! Tako i svieta poljana ova Pustoš je crna, grob je života, I smrt je sama tuđe gotova, I leglo nizkih tu je pohota: Nepravde, mržnje i nenavisti, Manjkavost divnih ljubavi zraka, I srca mila, čiste savisti I više misli kakvoga znaka. Golubče kano s Noeve ladje, Prhala često s moje je grudi, I nigdje, majko, nigdje ne nadje Ono, što plamno srce joj žudi: Nigdje istine, nigdje ljubavi, Nit srca jednog s milosti znana, Da na njeg svoja krilašca stavi Ova glasnica od Boga dana ! Pravda je tuđe svršila biće, Istina častna i s njom ljepota, I grobom nad njenim već žilje spliće, K o troskot pusta, mrzka pohota — I stvor tu' nekoć krasotom liepi, Nad druge što ih pod suncem bilo, U valim strašnim nemirno kipi I griha svakog postao vrelo. Košto poljana široka zimi, U crno ruho kada se metne, I život svaki na njoj zaniemi, A smrt se svakoj na stopi sre'ne; Preko nje vihor ko mahnit vije, Noseći sitni, hladni snieg sobom, Ah tu nikakav već život nije, Tu idješ sama nad smrtnim grobom ! Niti on ikad ugodna lica Ukaza pjesme vatrenu plamu, I tužna s grudi mi krilatica, Svedjer se nadje na hladnom kamu, Na ledu i mrazu njihovih grudi, Sa kojih sjever nemilo brije Ah, majko, tuđe živjet ne prudi, Život kad u smrt odmah se slije. I ptica plaha, što nekoć tuda Pjevala žarku proljetnu pjesmu, Skupljena tužno, sniegom vrluda, Pjesme si žarke zatvoriv česmu, Curliće tužno, reko bi kuka, Nad tužnom slikom takog života, Dokle joj smrti ledena ruka Sa plaštem crnim život ne smota ! Oh majko mila, strašno je doli, U mrazu hladnu sva zemlja leži, I težke ove uz mrzke boli, Bol se još gora na svietu vrieži, Ah bola, s koje ljudstvo ko smamno Urliče grozno i nebu gori Uzdiže ruku — onda bezsramno Na čast božanstva sa psovkom ori 1 �Br. 2. Rad koristi zdravlju. Str. 39. Majčice moja, leđni me srsi Prodju kroz cielo sobstveno biće, Gledajuć biedu, što sreću mrsi, Gdje bi moralo cvjetati cvieće 1 Da, cvieće rujno i sreća svaka, Puna nebeskog veselja, mira. A ipak moram gledati pako Mjesto veselja, ugodna p ira ! Oh majko mila, hladno je d dH, Sad se po cieloj zemljici vije, Svak gorak s mržnje, otrovan s boli, Gdje da se pjesma tuđe ogrije? Oh da majčice, ogrieva nema, Ni žarke za nju ljubavi tuđe, Smrt gorku sviet joj radije sprema, Neg da joj srca odkrije skute. Nigdje zar točka u svem svemiru, I ljudi na njoj ako ih ima, Nije, majčice, onaku miru Imala tako u milostima, Košto su stvori nevoljni doli, Crvići sitni u nizkom kalu: Pa zašto, majko, na krjepost toli, I na nebo su se usijali ? ! Oh odkuj ti ih, majčice mila, Glasnicu sitnu sa zemlje primi, Ti krjepost daj joj — budi joj vila, Nadahni mislim uzvišenimi, Pusti joj mjesta u svojoj grudi, I njezin korak unapried prati — Ah onda, majko, već stalna budi, U slavu tebi svedj će pjevati 1! Dražko. Rad koristi zdravlju. »U radiše svega više,« kaže na­ rodna poslovica, i ne bez uzroka, jer Bog radiše kriepi, a lienčine zanemaruje. Vazda su ljudi dokazivali, da ono, što je čovjeku prirodjeno, i zdravlju mu je koristno. Ovo je načelo uviek postojalo, a osobito se na ovo ima paziti u sadanje doba i upozoriti umjetnike ovoga vremena, koji nemalo sve pripisuju na­ ravi i njezinoj prirodi. Pa što može biti čovjeku tako prirodjeno, kao što mu je pošten rad ? Čovjek je rodjen da po­ sluje, a ptica da leti. Kao što je ptici prirodjeno i za zdravlje koristno da zra­ kom leti, tako je čovjeku da radi. — To od njega zahtieva Bog, zahtjevaju njegovi ukućani, njegovo dobro stanje, njegove duhovne i tjelesne potrebe, pače i cielo čovječansko družtvo. Od svih krjeposti, koje kite poštenjakovića, na prvom je mjestu Bog zahtjevao od čovjeka marljiv rad. Rad kao da je spojen sa čovječjim postankom i obstankom ; jer u taj čas, dok je čovjek stvo­ ren, dok je počeo dihati i kretati se, Bog g a je postavio u raj, da ga o b r a d j uj e. Svinja leži i lienčari, da se bolje tovi, čovjek radi, da se bolje kriepi i da bližnjemu većma koristi. Dok je čovjek bio u milosti Božjoj, dok je bio žitelj rajski, posao mu ne bijaše oduran, nego ga je u veselju obavljao bez ijednog tereta i napornosti, a kad'je pogrješio, kad je iz milosti Božje izpao, kad je raj izgubio, kad mu se je Bog kaznu zagrozio : »U znoju lica svoga jesti ćeš kruh svoj,« tekar mu je onda posao postao dosadan i mrzak. Napornost dakle i dosadnost našega truda jest plod iztočnoga grieha. Pa i danas ako �Str. 40. Rad koristi zdravlju. Br. 2. naša djela obavljamo u milosti Božjoj, im : »I ja sam svojim rukama radio, a ako ih obavljamo marljivo s namirom, i radit ću, te tvrdo hoću, da i druga da Bogu bude ugodno naše djelo, ako moja braća rade.« A jedan svoj govor ga radimo za Boga i rad Boga, to nam ovako zaključuje: »Poslom pripriečune će tako biti teretno, kao što je jemo zloće i srca i jezika.« Pa i ako onomu, koji ga obavlja u nemilosti im nije naložio težačkoga posla, to ih je Božjoj. Živimo krjepostno, radimo mar­ ponukavao, da točno vrše dužnosti svoga ljivo, uvjerit ćemo se, da nije težak stališa i marljivo obavljaju one poslove, onaj posao, koji s pomoću Božjom pos­ koje im dozvoljava njihov stališ. Tko lujemo. Radimo trizmeno i marijivo, ima dar rječitosti, neka propovieda, tko jer Bog hoće da ovako radimo. On, dar znanja, neka druge uči bilo ustmeno koji reče narodu izraelskomu : »Šest bilo pismeno. Tko pako ima snažne mi­ dana radi, a sedmi odpočini od posla« šice, neka radi i težke poslove, jer i posveti ga molitvom i bogumilim dje­ svaki pošten posao Bogu godi. Crkveni lima Stvoritelju svomu. A Gospodin naš učitelj sv. Bonaventura kaže ob onim, Isus u prići kod sv. Mat., pogl. X X V . koji se slabo žure na posao: »Ako su hvali i obdariva one sluge, koji vjerno koji takvi, mislim, da bi se imali' pokaradiše, dočim lienčinu, koji zakopa no­ rati i batinama kazniti, kao lieni i ne­ vac gospodara svoga zapovidje da se valjali službenici.« Koliko god smo oštro kazni. Pavao pako sveti dovikuje dužni Uhavršivati se u kršćanskim krjekršćanima: »Tko ne radi, neki i ne postima, toiiko smo dužni raditi, pače jede«. Sv. Franjo Asižki iztjera iz svog ne možemo se usavršivati, ako ne ćemo reda nekoga brata upravo zato, što mu raditi i to brižljivo, jer gdje počiva se nije htjelo raditi, rekav m u : »Idi djavao lienosti, tu slabe kršćanske krjesvojim putem, brate muho, jer hoćeš posti. Bijaše u Misiru običaj, da se nitko da poždereš trud braće svoje.« I pod- u samostan ne primi, koji nije imao puno pravo, jer da ne bi radili rad kakva zanata. Nije se to činilo zato, družtvene koristi, treba nam raditi radi da bi se redovnici svojim rukama hra­ duševnoga sp a sa : izvrženi bo smo na­ nili bez ičije pomoći, nego zato, da pastima, pa ako ne radimo, to se lakše izbjegnu djavlu lienosti. družimo s djavlom lienosti. »Posluj Plandovanje nije samo grieh nego kakav posao« — reče sv. Jerko — »da i izvor mnogim griesima. »Danguba,« te djavao vazda nadje zabavljena pos­ veli crkovnjak, (33, 29.) »uči mnoga lom,« da ne imaš kada s njime obćiti, zla.« A narodne se poslovice u tom jer bi te zaveo. Nauk sv. Jerke sliedio pogledu izpunjaju dan na dan«. »Bog je sv. Franjo Asižki, koji ne samo da daje težaku, a ne ležaku.« Tko radi, se je molitvom Bogu utjecao, da djavla Bog ga brani.« Lienčina je sličan onoj lienosti — koji je jedan od sedam vodi, koja u barici leži pokrivena tan­ glavnih — protjera od njega, nego je kom povlakom ; a radiša sličan je brzoj i rukama svojim poslovao; a posao je tekućici. Voda tekućica bistra je i vonja kao jaki štit proti napadajima djavol- u sebi ne imade, ali ona voda, koja u skim i svojoj braći preporučio, rekav barama leži, mutna je i smrdi, te kvari �Br. 2. Rad koristi zdravlju. zrak i groznicu prouzrokuje. Ovoj je sličan lienčina. Lienčina, koji nije vriedan i komadića kruha, jede obično mnogo i pohlepan je za izabranim jestvinama. Tepe se obično iz mjesta u mjesto po vas božji dan te zavodi la­ koumnu mladež na igru lienčevanje, lolanje po krčmama i na odpadni život. Razrušivši Tito, sin rimskoga cara Vespazijana, Jeruzalem, vraćao se je u Rim i jedne večeri pozva k sebi na večeru odličnije svoje prijatelje, pa sjetiv se za večerom, da taj dan nije ništa koristna učinio, uzdahnu i reče : »Prija­ telji, danas sam dan izgubio.« Neki ka­ tolički učenjak re č e : da se oni dnevi. u koje je tko plandovao, ne smiju upi­ sati u život kršćanski; jer kaže sv. Jerko da je izgubljeno ono vrieme, u kom niesmo krjepostno živjeli. A ovako je mislio i sv. Pavao apoštol, kad je pisao Solunjanima (4, 11 .) : »Molim vas, da svoj posao obavljate i radite rukama svojim, kao što smo vam zapovjedili.« Povjest najviše zato hvali Spartance, što su puno radili, a premalo govorili, bili marljivi u poslu, a kratki u govoru. O njima reče njeki latinski klasik : »Špartanci su večeru začinjavaliradom, znojem, hodanjem, gladom i žedjom.« Iz svega ovoga prozire, da su ljudi vazda mar­ ljivost hvalili, a dangubu kudili i loše ocjenjivali. Na sramotu šalje Bog lienca na nauk k neznatnoj, malušnoj životi­ nji — mravu: »Idi k mravu, lienčino, pa motri puteve njegove,« t. j. motri kako radi dan na dan i spravlja si hranu za zimu« — i uči mudrost.« (Posi. б, 9.) Rad je koristan zdravlju, a ne na­ rušava ga, kao što misle prijatelji dan­ gube. Tko izbjegava rad, ne će po Str. 4I. nauku sv. pisma, izbjeći bolesti. Bog pita lienca : »Dokle li ćeš, lienče, spa­ vati ? Kad ćeš iza sna ustati?« A zatim mu nabraja svojstva. »Malo driemaš, malokunjaš, malo ruke kališ da spavneš, a nadoći će ti b o l e s t kao putnik i si­ romaštvo kao oružnik. Ako pako budeš radio, nadoći će ti kao vrelo žetva tvoja i b o l e s t će s e u d a l j i t i od te b e .« (Posl. б.); pa opet: » T k o lie .n č u je , o b o l j e t će.« (Posl. 27.). Neki glaso­ viti liečnik reče: Najbolju pomoć čo­ vječjem zdravlju dao je sam Bog, kad je rekao Adamu : »Znojnim licem zasluživat ćeš kruh svoj.« Da je tomu tako, najbolji nam je svjedok stališ seljački. Zar ne vidimo vrstnoga seljaka, koji se svaki dan svojim težkim poslom utrudjuje, da je puno čilniji, zdraviji i jači od nježnoga gospodičića, koji svaki težki posao izbjegava, te se nikada ili vrlo malo kada vježba seljačkom gim­ nastikom, koja bi mu zdravlju svakako koristila. Marljiv se seljak od jutra do mraka u svakdanjem poslu pati, svojim trudom hrani vas sviet, a nezahvalni ga sviet mimo ostale staleže zanemaruje; ali ga sam Bog kriepi i rad njegov blagoslivlje. Bog je otac svih ljudi, pravedan je više nego i pomisliti možemo, pa nije samomu seljaku rekao: »u znoju ćeš svoj kruh jesti,« nego svakomu svomu djetetu t. j. svakomu čovjeku. On je doduše dao razne stališe na svietu, ali nijednog nije izuzeo od posla i molitve pače hoće, da svi radimo i pomoć nje­ govu molitvom prosimo. Rad je čovjeku prirodjen, a molitva mu dobavlja bla­ goslov s neba; jer pobožna molitva, koja izbija iz vruća srca poput dima, koji se iz posutoga po žeravi tamnjana �Str. 42. Rad koristi zdravlju. k nebu diže, probija oblake, otvara nebo, prodire do priestolja Božjega i ovdale ne lienčini, nego radiši donosi blagoslov. Svaki, koji bude molio i ra­ dio po zvanju stališa svoga, Bogu se dopada, a družtvu ljudskom koristi.« Danguba je, kako rekoh, početak svemu zlu. David, dok je bio zabavljen poslom bijaše čovjek po srcu Božjem ; poslie pako, kada poče plandovati u svom dvoru, postade razkošnik i ubojica. Samson, dok se .je borio proti Filistejima, bijaše slavan junak, a kad si je u Dalilinoj kući ugadjao razkoši, oslabi i pade u ruke svojih neprijatelja. Salamon bijaše najmudriji i najpobožniji kralj, dok je gradio crkvu Gospodinu Bogu i u obće dok se je bavio poslom, a bezposlenost ga podjarmi putenosti i kumirstvu. Živu istinu reče sv. Ivan Zlatoust kad napisa: »Danguba je gniezdo, gdje se leže i koti svaka zloća.« Otac nebeski ne povjeri Sina svoga lienčini, nego marljivu radiši, poštenomu tesaru, pobožnomu Josipu. A sveta nas predaja uči, da je Isus svoje roditelje pomagao u tesarskom i kućnom poslu, pače nije se sramio ni kuću mesti, i u svem je, kao što veli sveto pismo, bio poslušan svojim roditeljima. Kada je Isus započeo zamašito djelo ljudskoga spasa, za pomoćnike uze ljude marljive, nazva ih apostolima i posla u vinograd svoj, da ga vrstno obradjuju. Svi bi ljudi, osobito kršćani, koji su jedini sljedbenici Isusovi i apostolski, imali biti marljivi radiše. Pa ovaki su i bili prvi kršćani. Čita se o pustinjacima, da su svaki dan imali odredjeno djelo, koje bi radili, prem su većinom živili o korjenju i divljim plodovima. Imenice se veli o sv. Pavlu pustinjaku, da je pleo Br. 2. rogoze i druge stvari od palmova lišća, pa kad bi ih svojom marljivošću mnogo napleo, a nitko ne bi došao, da ih nosi, sve bi ih do jedne spalio samo da ga ne napane pomisao: sad imam dosta gotovine, sad ću počinuti, sad mi ne treba raditi, dok se ovo ne raznese. Bolje je bezplatno raditi, nego bezplatno lienčariti, jer ako posao ne plate ljudi, naplatit će ga Bog, a lienost je uzglavlje djavolsko,« veli sv. Petar apostol. Angjeli i sveti Božji ugodnici ne­ prestano hvale i slave Boga, a ovaj im posao ne dosađjuje, niti može dosaditi, pače što više hvale Boga, to uživaju veću ugodnost i nasladu. Ovu su ugod­ nost i nasladu osjećali naši praroditelji u raju zemaljskom, dok su ga u milosti Božjoj obradjivali. Bog im reče, da ga obradjuju, a oni ga poslušaše i u ve­ selju poslovaše, zato im Bog posao blagoslovi, pa im je sve išlo po miloj volji, sve im bilo sladko, sve ugodno, te se nasladjivali u svom poslu, jer je s Božjim blagoslovom, bez ikakve dosadnosti. A kad je E va plandovala pod stablom života i smrti, pristupi k njoj djavao lienosti u tudjoj slici, jer se lie­ nost vazda prikazuje u tudjoj spodobi, na primjer u slici okrjepe, počinka zdravlju potrebita itd. Plandovanje do­ vede Evu i Adama do grieha neposluš­ nosti, a ovo dovodi i današnje E ve i Adame do grieha. Onda je prvi čovjek čuo nepovoljne rieči: »U znoju ćeš si kruh zaradjivati.« Onda im posao p o­ stade dosadan, kad ih ostavi milost Božja, koja ih je kriepila, onda im se pokaza znoj na čelu, onda im postade posao naporan. Svi smo mi ljudi grješnici, svi smo ovu nesreću od naših pra­ roditelja baštinili, svi sada više manje �Br. 2. Rad koristi zdravlju. osjećamo teret posla, kojeg prvi ljudi ne osjećaše u raju zemaljskom. Poslie grieha Adamova prokleo je Bog zemlju i više ne radja toli obilnim i ugodnim plodom, već joj je rod pokraj najvećega našega napora puno manji, puno slabiji, a višeput mjesto ugodna ploda rodi trnjem i dračom. Po griehu Adamovu postali smo djeca napora i znoja, kako nas svakdanje izkustvo uči. Koliko se čovjek mora truditi i mučiti, ako hoće, da nješto znade, da nješto postigne! Koliko mora uztrpljivi seljak da trudi, da se muči, da se znoji dok obradi svoje oranice, svoje košnice, svoje go­ rice i vinograde, dok sve spremi u žitnicu, u pivnicu i u red sta v i! Kolik je težko stanje obrtnika i zanatlije I pa niti činovnici, niti učitelji niti ini bolje sreće ne uživaju. Nijedan se stališ ne može pohvati, da mu idje sve povoljno za rukom. Sve ove nepovoljnosti niesu ništa drugo, nego plod grieha našega i naših praroditelja. Pa baš zato, što nam je ovaj teret od Boga dat za kaznu, treba da što više radimo, da što većina Bogu ugodimo i tako u nebo dodjemo, gdje prestaje svaki teret, svaka nepovoljnost, jer što je viša pokora i trud, to je veća nagrada. Radimo dakle mar. ljivo, radimo dan i noć radimo što više možemo dok još vrieme imamo, jer će nadoći noć, u koju nitko ne će moći raditi. Danguba nadvisuje sve štete, danguba je šteta, koja se ne dade po­ praviti, danguba je tolika šteta, da se Str. 43 od nje veća ni zamisliti ne dade. Svaku drugu štetu pojedincu kralj može na­ domjestiti. ali gubitak vremena nitko ne će naknaditi. »Dok imamo vremena, činimo dobro,« radimo marljivo ; a da nam ne bude trud uzaludan, sve či­ nimo za ljubav Boga i za ljubav bliž­ njega, a to će biti na spas naše duše. Petar je njekoč cielu noć ribario i ništa nije ulovio, a kad je bacio mrežu po riečilsusovoj, toliko je riba ulovio, damu je mreža od tereta pucala. Tim nam je do kazao, da sve, što radimo, imamo Bogu na slavu raditi. Sv. Pavao apostol svojim do­ vikuje: »Ili jeli ili pili, ili što drugo či­ nili, sve činite na hvalu Bogu*. Sv. Ignac Lojola odredio je raditi »sve na veću slavu Božju.« Sv. Čita, vrlo poslena služavka, običavaše reći: »Isuse moj, s tobom ću križ nositi. »Sv. Baldoner bijaše kovač, i kad god bi htio kovati, čim mu kladivo pane na nakovan, go­ vorio bi: »U ime Božje!« A sv. Izidor poljodjelac, obradjujući njivu, molio je : ^Gospodine, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.« Sv. Franjo Asižki, sve što je činio, činio je iz lju­ bavi prama Bogu, na veću slavu Božju, pa bi češće put uzdahnuo: »Bog moj i sve je moje, što imam, što ću imati.« Čitajmo, učimo, pišimo, radimo sve na slavu Boga velikoga, koji će nam po­ moći, i naši će nam poslovi po volji izpasti. Kušajmo i osvjedočit ćemo se. Ne radimo, da obogatimo, da se po­ kažemo, već radimo, da Bogu ugodimo ! Iks. �Str. 44. Maleni Abel. Br. 2. Maleni Abel. Istiniti d o g a g ja j iz XVIII. vijek a Priredio fra Iv š a M ijo v. Diete Marijino, Prema svemu ovome, što ti ispričah, moja odluka bijaše go to va : nikako ne zapustiti dijeteta, uz privolu dakako starješinstva, pa makar me i krvi stajalo. A do toga je veoma lako moglo doci. I sam znadeš, kakovi su naši Židovi. Mnoga naša braća redovnici platiše glavom s takova ili slična poduzeća. Ja sam sve to dobro znao, ali me soko­ lila pomisao: bit ćeš Marijin pomoćnik, pribavit ćeš joj jedno dijete više, ona će ti pri tome biti na pomoći. Uzbunjen kako bijah Abelovim pričanjem, i ne zapitah ga za dom i roditelje. Pomisli kakav ostadoh, kada mi mali — tekar bio prevalio dvanae­ stu — kaza, da je jedinac u staroga Židova, poznatoga Abel-Abela, koga se stanovnici Praga još i danas dobro sje­ ćaju. Obaznah uz to, da mu je stari po trgovačkom poslu nazad malo dana krenuo put Mletaka, odakle se po svoj prilici ne će vrnuti prije mjesec dana. Slušajući to, meni je već bila u glavu sunula misao, kako bi maloga krstio prije povratka očeva. 0 starome se Abel-Abelu javno govorilo, da je najbogatiji ne samo izmegju svih Židova u Pragu, nego u cieloj Češkoj. Strašan bijaše to čovjek ili bolje neman od čovjeka. Ovo ti tre­ ba znati, ako hoćeš shvatiti vas težki položaj, u koji se kasnije uvalili, a sa mnom i moj maleni Abel. Imao sam mnogo prigoda, da od više obitelji čujem teških tužba proti njemu, da je tvrda srca, da goni i duši svoje duž­ nike, da bez milosrgja utjerava kamate do zadnjega novčića, da nemilice ispija krv siromašnih kršćana. Prema tome pomišljah u sebi, što će sve učiniti, kakvu li će buru uzvitlati taj gavan Židov kad dočuje, da mu je jedinac kršten. Zato u meni prevlagjivala misao, da bi se malome Abelu odgodilo kršte­ nje bar za koju godinu. Ali opet s dru­ ge strane pomišljajući, da ga sama bi. Djevica zove, spremih se, da po što po to pomognem nejačkome djetetu u sve­ tome poslu, a to tim više, što upoznah, da je dijete spravno na svaku žrtvu, pa i na to, da napusti svoju milu majku, koju je najnježnije ljubilo. I baš da ću početi Abela sokoliti, da ustraje na teškome putu, da junački prinese veliku žrtvu, kad zazvoni zvonce na kor. I ako teška srca, moradoh ipak poslušati: odoh u kor, naloživši' prije Abelu, da me počeka u vrtu za jedno pol ure. Kad kor dovršio, odoh do gvardi­ jana, ozbiljna i sveta čovjeka. Ispričah mu u kratko čudnovati dogagjaj moga Abela. Ozbiljni starješina pomljivo me slušao do konca, niti riječi ne primjetiv. Kad ja zavezao, gvardijan, pogladivši dugu punu bradu, očepi: — Alaj su ti debelu prišili, moj dragi fra L u k a ! T i si se u svojoj prostodušnosti i opet dao nasamariti! Pravo ti kažem, fra Antune moj, nijesam se nadao ovome odgovoru, ali se ipak ne izgubili, pa ću mu mirno : �Br. 2. Maleni Abel. — Dao Bog, dragi moj oče, da bi mi ovako debelih češće prišivali, jer sam uvjeren, da bih onda mnogo veće poradio za slavu božju i na korist duša. Megjutim budite tako dobri, sagjite sa mnom u vrt, jer me dijete čeka. Dogjite pa vidite, je li moguće, da ono vedro čeoce, ono blago i umil­ no lišće dvanaesgodišnjega djeteta krije dušu lašca, varalice, lopova. Čut ćeš kasnije, da sam pravo, ko proročki govorio. I gvardijan me posluša. Sagjosmo u vrt. Abel kroz ovo vrijeme bijaše nabrao punu pregršt ljubica, pa ih poput vijenca poredao pred onaj Marijin kip, ali tako. da su ljubičaste i žutkaste crte cvjetaka pravile u hebrejskim zna­ kovima riječ M i r i a m, što znači Marija. Riječ se jasno odrazivala sa zelenoga čilima od cvijeća. I ako sam za mladih svojih godina uza sav mar i napor bio dopro u hebrejskom jeziku tekar do h i t h p a e 1 a, to ipak mogoh pročitati slova i rastumačiti riječ mome gvardijanu. Abel je klečao pred Marijinim ki­ pom. Čuvši naše korake, okrene k nama ono svoje milokrvno lice s onim рџпаnim jabučicama, što se usljed posla ugodno bile zacrvenile, svrati prama zatiljku svoju bujnu kosu, što mu bila pala na čelo, pa nas uljudno pozdravi. Na licu mu titrao blagi posmjeh. Vidio sam, da se je sve ovo ugodno dojmilo oca gvardijana. Htjede ipak podvrći maloga strogu ispitu. Dijete mu sve potanko ispripo­ vijeda, a sve na dlaku košto i meni bijaše pripovjedio. Ma da bi se u čemu pomeo. Gvardijan ga neprestance pre­ kidao, svakojako pleo, ne bi li ga kako Str. -45- smeo. Abelu to ne izbjegne, snuždi se, poniknu nikom, pa mu ko u strahu primjeti: — Vi, časni oče, regbi ne ćete da vjerujete mojim riječima, a ipak is­ kreno vam veUm, da u svome životu još nikada ne slagah! —- O ne, drago dijete! — pobrza gvardijan. Nije da dvojim o tvojoj iskrenosti, ali me muči pomisao na tešku borbu, što ćeš je morati održati, ako misliš ići za Gospinim glasom. Ta sam znadeš, da će se tvoj stari rukama i nogama protiviti, da će sve moguće učiniti, da te makne od tvoje odluke. — A zar će me, časni oče, bla­ žena Gospa napustiti? Ona, da, božja će me Majka braniti, ona će mi poma­ gati. Evo me pripravna, da odem iz očinske kuće, pa bude li potrebito, nikada se više u nju ne ću povratiti. . — Tvoj je otac bogat — počne sada ozbiljno gvardian — bogat, veo­ ma bogat. T i si u očinskoj kući pri­ viknuo svim lasti ma i slastima, svakoj mogućoj udobnosti. Ako ostaviš oca, toga će svega nestati: bit ćeš siromah, prosjak, a ti, drago moje dijete, još ne možeš pojmiti, koliko je gorak komad crna kruha, što ga siromah prosjak prima iz tugjih ruku. Dao dobri Bog, te ga ti nikada ne budeš morao okusiti. Ja mišljah, mladi prijatelju moj, da će ove riječi djelovati na moga Abela; mišljah, da će ga preplašiti po­ misao da bi jednoga dana imao želiti komad tvrda kruha. Pa ipak Abel, svegj jednako miran, odvrati: — Znadem da su dućani u moga oca puni svakoga blaga božjega, da je �Str. 46. Maleni Abel. 11 njegovim sanducima puno srebra i zlata, ali se ja ipak svega toga drage volje odričem. A h l nije to časni oče, Što me žalosti, kad pomislilo na očinski dom; ne, ne boli me to, nego me boli jadna i dobra moja majka — i ovdje bijedno dijete tužno procvili — , boli me kad pomislim, da ću morati ostaviti moju milu, moju dobru majku. E vo to me muči, ali opet srce mi govori, da će me nebeska Majka utješiti, a ne će ni moju žalosnu majku zapustiti. — Am en! presjekoh ga ja, prije no će gvardijan na novo početi — Tako budi i tako će biti. Marija će biti majka i tebi i tvojoj majci. — Hoće, srce mi govori, da hoće, a moje srce uvijek mi je istinu govo­ rilo ! reče Abel u svojoj djetinjoj na­ ivnosti. — Gospa će štititi moju majku, jer ona nije nikada ništa govorila proti kršćanskoj vjeri. Vidite evo, što mi je još nejačku o vrat objesila! To rekavši, izvadi ispod košuljice — škapular blažene Gospe od Karm ela. Gvardijan već bijaše osvojen. Kad ugleda škapular, vas izvan sebe od ra­ dosti, usklikne : — Sada vidim, sinko moj, da te je Gospa zbilja posinila još od nejačkih tvojih nogu. Čvrsto vjerujem, da te ona zove i zato velim ti iz dna duše svoje: hajde, sinko, hajde za Gospinim glasom. Ona će te krijepiti i braniti, pa i onda još, ako vjeru svoju budeš morao za­ pečatiti krvi svojom! . . I guardijanov glas nekako svečano drhtao u večernjem vazduhu. Sumrak se već lagano spuštao zemljom, na vi sokom nebu već se počele javljati zvijezde a blijedo mjesečevo srebro pa­ dalo na Gospin kip, čineći ga nekako Br. 2. tajinstvenim, n'apunjajući nas nekim strahopočitanjem, što te svega obuzi­ malo. Iz daleka dopirao rani glas slavulja, što se tekar javljao, izvijajući svoju prvu veselu pjesmu. Nijesi mogao pomisliti svečanijega trenutka. Odjednom se nagjosmo sva trojica pred Gospinim kipom. I opet zadrhta u večernjem vaz­ duhu guardijanov glas, ali sada sveča­ nije, svetije: Pod tvoju se obranu zaklanjamo, sveta Bogorodice, naše molbe ne odbaci u potrebama našim, nego nas od svih pogibelji uvijek oslo­ bodi, o Djevice slavna i blagoslovljena ! O h ! da ti je bilo vidjeti moga A bela! Izgledao pravi božiji angjeo. Sklopljenih bijelih ručica naslonio zlatnu glavicu na desno rame, upro pogled u lice božje Majke, a mjesečev ga trak o b ija o . I meni se pričini, da gledam zlatan vijenac satkan sve od zlaćanih trakova oko njegove mile glavice, na onim njegovim zakovrčastim vlasima. Nije znao naše molitve, ali kad je gvardijan dovršio, otkine mu se iz punih grudi A m e n 1 ali tako puno, tako ganutljivo, da ja više ne mogoh odr­ žati. Oči mi bijahu pune. I ja proplakah. I fra Luka umukne a niz njegovu sijedu bradu oskliznu se suza jasna i čista poput zlatnoga mu srca. Starčeva suza zasja 11a sunčanome traku. Sveta mu je uspomena izvabila. Otare rukom oči, pa n astavi: — U to zamnije mirnim vazduhom ugodno glagolanje zvona. Zvonilo na pozdravljenje Kraljice neba i zemlje. Pozdravljahu je zvona s njezine crkve, s crkve od Loreta, pred kojom je moj zlatni Abel čuo njezin poziv. Ne znam, ali nešto čudnovato drhtnu �Br. 2. Maleni Abel. mojim srcem. Bijaše li to s razdraga­ nosti, a kojoj vas plivah ili nejasna slutnja nečega, što će doći, a bit će veliko, teško ? . . . Junačka odluka. Već se bijaše sasvim umračilo. Bez­ broj zvijezda milo titralo gori visoko, visoko, a meni se činilo, ko da su mi večeras sasvim blizu, ko da mi nekud milije titraju. Sve mi se smiješilo, sve mi nekud drugovačije večeras govorilo. Slutio sam, da će mi se nešto velika dogoditi. I slutnja me ne prevari. Gvardijan, prije nego će odpustiti Abela, zgodno ga naputi, kako će se sutra po podne opet povratiti u samostan, pa mu na koncu podijeli serafinski blago­ slov sv. Franje. Kad Abel ode, ostadoh s gvardij anom dosta dugo, jer se nikako ne mogosmo sresti u načinu, kako bi ma­ loga krstili, a da se ipak Židovi, a u prvome redu otac mu, ne bi uprvis sje­ tili i pobunili. Ja u prvi mah mišljah, da bi najbolje bilo sakriti Abela u naš samostan. Moja goruća želja bijaše imati uza se ovo drago Marijino dijete, neka bi ga tako sam uputio u kršćanske istine. Ali gvardijan se odrješito tome usprotivi. Nehajno zaklima glavom na dokazivanje, a to u njega bijaše znak da nešto ne voli slušati i presiječe m* riječ. On je predvigjao i kao da je slu­ šao u zraku daleku tutnjavu, vjesnicu grdne nevere, što će se prelomiti nad našim glavama, a lako da i samostanom drne. I za to on bijaše od te, da se mali Abel smjesti u kuću za katekumene (pripravnike za krštenje) u Pragu, koja baš u tu svrhu bijaše i podignuta. Tu Str. 47. bi se zaklanjali Židovi obraćenici, učili kršćanske istine i tako se pripravljali na dostojno primanje sv. sakramenata. Gvardijan je zgodno razlagao. Ondje će, kazivao je on, maleni Abel, kako i svi drugi katekumeni, biti na sigurnu, zaklonjen od svake napasti, daleko od židovskoga bijesa. Tuj se nemamo bo­ jati nikoga, jer je kuća pod vladinom zaštitom. Starješina je pametno govorio, ali se ja ipak htjedoh držati svoje. Preve­ lika me ljubav bijaše zasliepila. Nastojali uvjeriti gvardijana, kako bi se lako i sigurno dalo zakloniti maloga u koji od od naših samostana u Češkoj. Bude li tako, mislio sam u sebi, e onda si mu ti za cijelo učitelj i vogja. To me ponukova te opet svojski prionuh da osvo­ jim gvardijana za svoju misao. Ali sve molbe i dokazivanja budu uzalud. Star ješina mi na koncu naloži da šutim. I ako teško, ja moradoh prignuti glavu. Drugoga dana prije podne zovne me, da ga pratim na dvor. Ne prozboriv ni riječi, povede me u sv. K li­ menta, u onaj veličanstveni isusovački zavod. Poznaš mu starješinu. Onda on bijaše starješina i u kući za katekumene. I ja se odmah dosjetili povodu našega dolaska. Teško mi bijaše pri srcu, ali moradoh šutjeti. Isusovački nas starje­ šina liepo dočeka u svojoj sobi. Iza običajnih riječi pri pozdravu gvardijan mi naloži, da pričam Isusovcu dogadjaj maloga Židova. Ja potanko, s ljubavlju (a to nije izbjeglo ocu Isusovcu) ispričah dogadjaj na loretskom trgu i napeh sve sile, da ga uvjerim o zamjernoj pripravi moga Abela. Kad ja svršio, gvardijan priloži svoju namjeru, da bi maloga smjestilo u kuću za katekumene. �Str. 48. Maleni Abel. Velečasnoga Isusovca očito je (a bijaše sasvim razumljivo) u velike zani­ malo moje pripovijedanje. Nego kada spomenuh, da je Abel sin staroga AbelAbela, u tili čas namrači mu se čelo. Mogoh odmah slutiti, da je veoma uzbugjen, da mu duša miga. Ne htjede ipak da nas jače zabunjuje, jer mu očito bijaše, da nam je obojici i onako teško. Zadovolji se samo kratkom pri­ mjedbom. Posao je, dragi moji, kako sami vidite, težak, zamršen ! - počne Isuso­ vac ustavši sa stolca. Moglo bi i nepri lika biti. No vidjet ćemo, kušat ćemo. Treba opreza, pomnje. A sada učinimo ovo : V i velečasni oče gvardijane, izvo­ lite se povratiti k meni tamo pred večer. Dovedite i židovčića. Vidjet ćemo, ispitat ćemo. maloga. Valjda nagjemo nekakav izlazak. Pod samu večer nagjosmo se u isusovačkoj sobi na vijećanju ja, gvar­ dijan, isusovački starješina, dvojica od njegovih svećenika i Abel. I tuj opet nastadoše nove muke za moje milo dijete. Oci Isusovci oprezno i mudro ispitivahu ga 0 dogagjaju na grad­ skome trgu. I dijete im sve potanko prosto pripovjedi. Sada oni stadoše da mu u najcrnijim bojama prikazuju bijes i osvetu staroga oca, zdvojnost i muke ljubljene majke, na kojoj će se prvoj iskaliti u svoj žestini srdžba mahnitoga oca. Ja sam se, slušajući sve to, bojao u srcu za Abela, ali se on ne d^de pre­ plašiti. Na svaku njihovu malo gorču njegov je odgovor b io : Neka se sve tako po vašoj riječi dogodi, ja ću ipak poslušati Mariju, koja me je pozvala s onoga stupa na trgu. Želim imati majku j na nebesima, ali za to treba da sam Br. 2. kršćanin. Marija će tješiti moju milu majku, jer ona mi još davno o vrat ovjesila njezin škapular. Svjetski čovjek, koji nije bio sre­ tan, da osjeti svu milinu one nepojmljive jakosti milosti božje, teško će vjerovati u ovu odvažnost, u ovo zamjerno ju ­ naštvo dvanaestogodišnjega dječaka. I tebi je, fra Antune moj, regbi nevjero­ jatno što ti pripovijedam. Pa ipak je sve to živa istina. Kasnije ćeš čuti, kako se dogagjaj dalje sve čudnovatije razvijao sve do svršetka, za koji ćeš mi priznati, d a je nazbilj čudesan. Ovdje ti napominjem sam o: sjeti se samo tajinstvene božje milosti i jaka zagovora Isusove majke, pak će ti stvar biti da­ leko razumljivija. K ako je posve razumljivo, Isusovci ostadoše zapanjeni pred ovom neobič­ nom odlučnosti miloga djeteta. Starje­ šina osobito bijaše razdragan. Njegov pogled nepomično počivao na milovidnome licu dječakovu. Smjesta privoli, da bude smješten u kuću za katekumene i meni dade pisamce, što ću ga uručiti kućnome upravitelju. Još iste večeri povedoh moga maloga Židova u njegovo novo pribivalište. Upravitelj, čovjek mio i Ijubezan veselo nas primi i rado privoli na svaku moju glede uzdržavanja nejačkoga katekumena. Ne bih nikada bio pomislio, da je sudbina njegova, već odlučena, tuj se počela već dovršavati. I dogje čas rastanku. Mišljah, da to ipak ne će tako teško ići, ali sada upoznah, da to bijaše samo obmana. Moj Abel pristupi ponizno k meni, po­ ljubi mi ruku i prihvativši je s obje svoje, vruće me zamoli, da bi ga češće došao pohoditi. Obećah mu iz svega �Br. 2. Dvije pjesme mrtvoj majci. srca, uhvatih s obje ruke onu zlatnu glavicu i utisnuh vrući cjelov na ono njegovo angjeosko čelo. Dvije krupne suze kanuše na zakovrčaste mu kose. Kad se zatim opraštah s vrlim upravi­ teljem, pogledah ga. I njegove oči bi­ jahu vlažne. Bijaše već potpuna noć, kad ispadoh pod vedro nebo, osuto bezbrojnim zvijezdama. Noćni sjaj u potpunome miru blago se prelievao velikim gradom. Mene obuze veliko žalobno čuvstvo. Udarih ulicom prama kamenome mostu, sa kojega bacilo u Moldavu sv. Ivana Nepomuka, jer ne hotio nikako otkriti tajne svete ispovjedi. Utonuo u žalosne misli, vas obuzet onim žalobnim čuv stvom, što me svega preosvajalo, a da mu nijesam mogao naći baš očita uz­ Str. 49. roka, dospjeh do onoga križa, što ga jedan Židov morao na svoj račun po dignuti za kaznu, što bijaše javno izrekao grdnu psovku na Isusa Krista. Jako svjetlo, što prodiraše iz otvora suprot­ nih kuća, padalo na bijelo mramorje križa a velika hebrejska slova, kojima se priznalo božanstvo Golgotskoga Mu­ čenika, jasno se odrazivala u noći. Svome običnom O č e n a šu , što bih ga svaki put pred tim križem izmolio za obra­ ćenje odmetnutoga naroda, nadodah te večeri još jednoga za moga maloga Abela. Noć već bijaše poodmakla kad sti­ goh u samostan. Neizvjesna težina pade mi na grudi. Pred mojim propelom potražih utjehe i pomoći. Do u kasnu noć ostadoh na molitvi. ifc Dvije pjesme mrtvoj majci. i Lakše, lakše . . . Lakše, lakše, potočiću mali, Nek ne šume bistri tvoji vali, O, ne draži ptica povrh hvoja, Ovdje spava draga majka moja. Lakše, lakše, potočiću mali! Mila četo u nebeskom valu, Ded usliši molbu skromnu, malu, Pa mi reci, povorko bez broja, Je li tamo draga majka moja, Mila četo u nebeskom valu? Tiho, tiho, vihru sa zapada, Ne treperi lišćem vrbe jada, Ne nagoni oblačnoga sloja, Ovdje spava draga majka moja. Tiho, tiho vihru sa zapada! »O putniče u dolini suza, Majka ti je oproštena uza, Sred nebeskog živi perivoja. Za te moli drap;a majka tvoja O putniče u dolini suza!« — Liepi raju za vedrinom gore, Ded užeži zviezda zlatno more, Neka drhću u sto raznih boja. Ovdje spava draga majka moja, Liepi raju za vedrinom gore! Hitro, hitro, potočiću mali, Nek žubore sitni tvoji vali, Sad nek poju ptice povrh hvoja, U nebu je draga majka moja. Hitro, hitro potočiću mali! �Str. 50. Br. 2. Svrha svieta. 2. O, ti gusta šumice. O ti gusta šumice, Pusti male ptičice, Nek polete lagano, Nek zapoju sladjano, Gdje mi majke tielo sniva? Da 1’ joj duša raj uživa? Blagi lahor popu 'nu, Milo šumu cjelunu, A ptičice lagano Zapjevaše sladjano: »U grobu ti majka sniva, A duša joj raj uživa!« Dragan Dujmušić. Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. Ш . Svrh a svieta i znanost. Mogao bi tko pomisliti, da mi pod tim malo uzvišenim naslovom razumi­ jemo znanost sa sigurnim podatcima i nepobitnim zaključcima o svrhi svieta ; to bi se uzalud očekivalo, jer znanost o tom šuti, ili ako govori, to samo nešto nagadja ili zaključuje iz nekih primjera i dogadjaja; ona nam ne kaže, ni da li će sviet imati svoj konac, ni kako će se svršiti. Radi se o dogadjajima, koji ovise jedino o slobodnoj volji Božjoj, i o kojim možemo znati samo ono, što nam je Bog objavio. T o ne znači, da on ne može učiniti, te se izpune njegove namjere sudjelovanjem počela, fizičnih sila, što ih je stvorio, i zakona, koje je slobodno postavio za obično djelovanje stroja kruglje zemaljske i cieloga sve­ mira, nego da se ti zakoni ne mogu sami sobom i bez osobitoga utjecaja svoga početnika svršiti takim dogodjajima, kakovi su uzkrsnuće tjelesa, zadnji sud, konačno uredjenje nebeskoga kra­ ljevstva. A šta je taj osobiti utjecaj Božji, reći će tko, nego pravo čudo? t. j. ono, što se po sudu slobodomišljenika, naj­ više protivi znanstvenim zakonima i na­ čelima. Prava znanost drugčije govori. Ona poznaje svoje granice, i kako su te granice uzke ; ima pitanja, koja pre­ laze djelokrug, u kom se ona kreće, pitanja o početku i svrhi stvari, koja se bitno tiču sudbine čovjeka i svieta. Znanost stavlja pitanje i izjavljuje, da ga ne može riešiti. Misli se, da se je sve reklo, kad s e je govorilo o početnoj tvari, o povobitnim tminama, o privla­ či vosti i odbijanju atoma (sitnih i ne­ vidljivih tvari), o zakonima teže ; ali to su slučajni zakoni; oni nemaju ništa nuždna ni bitna s tvarju, koja je po sebi nestalna i prolazna. Odakle dolaze ti zakoni i tko ih je postavio? A tko je stvorio i samu tvar i učinio, da se može micati ? Hoće li se reći, da je ona vječna i nestvorena? Ali se tim ne bi ništa dokazalo, jer bi trebalo iztumačiti, kako je stvar, kojoj je svejedno, ili po­ čivala, ili se kretala, dobila stvojstva, koja na proizlaze iz njezine naravi. A ko se dakle treba obratiti utjecaju Boga stvoritelja, da se iztumači postanak i �Br. 2. sastav pravo uništi vječne Str. 51, Svrha svieta. svemira, koko će mu se zaniekati i moć, da svoje djelo preinači, ili preobrazi po namjeri svoje mudrosti? Da se procieni važnost tobožnjih znastvenih dokaza, što nam se protustavljaju, nameću se dvie pogodbe : — Da se ne pripisuje sv. pismu ono, što ono ne veli ili više, nego v e li: — da se ne zaključuje proti njoj pomoću sumnji­ vih predpostavaka (hipoteza), kojih ko­ načno nije odobrilo ni zrelo razsudjivanje ni izkustvo. Rieči sv. pisma mogu se različito, više ili manje strogo tumačiti o obsegu i učincima konačnoga prevrata. Hoće li se naviešćene nevolje ograničiti samo na zemlju, gdje mi boravimo? Hoće li se protegnuti i na sve zviezde, na cieli svemir bez granica? 0 tom se razilaze mnienja, a razpravc su dozvo­ ljene; već smo prije naveli nekoliko primjera. Sunce bez svjetla, zviezde padajuće s neba, pokrenute nebeske sile, kao da to pokazuje obći prevrat i nered u sve­ miru ; ali mora li se to sve doslovno uzeti? Već smo spomenuli, da su ti izrazi u starom zavjetu značili u obće velike fizičke, političke i družtvene biede. U ostalom da se iztumače rieči svetoga evangjelja, nije potrebe obraćati se ni na prenešeni smisao, ni na predpostavku o sveobćem prevratu. Dim, što nastane usljed ogromnoga požara, silni pepeo, koji suklja iz otvorenoga vulkana, guste pare, što se dižu iz zemlje, mogu zapriečiti sunčane zrake i prouzročiti istu tamu, kao da je ta zviezda izgubila svoj nutarnji sjaj. A upravo će se prije zadnjega dana često sbivati ti pojavi, koji svakoga napunjuju velikim strahom. A što se tiče s neba padajućih zviezda, mislimo, da se rieči novoga zavjeta o zadnjim stvarima razumiju o fizičnim pojavima, sličnim onima, što su već ondje nabrojeni; ali to baš ne znači, da će se zviezde u svemiru, koje su milijun puta veće od zemlje, srušiti na našu kruglju, koja je samo jedna tačka u neizmjernosti. Radi se bez sumnje o ognjenim zračnim pojavama, na primjer o množini meteorskoga upa ljenoga kamenja, o vatrenim munjevnim kruglama, ne računajuć sukoba ili na­ prosto mogućega sbliženja jedne ili više zviezda repatica. Iz tako čudnih pojava može se u istinu lako pomisliti, da su se nebo< i zemlja potresli u svojim teme­ ljima. To je prispodoba, koje ne treba prekomjerno upotrebljavati. Vatra će igrati glavnu ulogu u tom prevratu naravi. Veliki je zadnji požar naviešćen i u sibilskim knjigama ; trag toj predaji nalazi se u Ovidu; to je ujedno temeljita i nesumljiva istina stoičke škole. Taj se požar nikako ne slaže s današnjim načelom o poste­ penom ohladnjivanju,.1) koje je više manje vjerojatno načelo, više ili manje 1) Poznato je, da će po svemirskom Laplace-ovu načelu doći dan, kad će sunce, svietleć u prostoru i iztrošiv veliku količinu topline skupljene u njegovoj nutarnjosti u vrieme njegova postanka, prestati davati svoju toplinu, svjetlo i plodnost našemu zvjezdanom svietu. Ono će se obratiti u ugašeno sunce, kao zviezde repatice, koje su prije bile od sebe svietle, ali su usljed postale kakove ih danas vidimo. ohladnjivanja Onda ce naš sviet zaroniti u tamu. Nije li možda na te pojave smierao naš Gospodin? To je nevjerojatno; kad sunce baci svoj zadnji trak topline i svjetla, ako se to ikad sbude, proći će milijuni vjekova, dok se usljed postepenoga ohladnjivanja više živjeti na zemlji, stane s njezina lica. ne mogne i dok roda ljudskoga n e­ �Str. 5 2. Br. 2. Mudre izreke. sretan pokus, da se iztumače pojavi u zviezdama, a to tumačenje može sutra ustupiti mjesto drugčijemu tumačenju. U ostalom koliko se promjena, kojih znanost nikako ne predvidja, može do goditi na zemlji prije one ledene dobe, koju neki nazrievaju u neizmjernoj da­ ljini! Niti se je unutarnja vatra utrnula, niti su lučbena djelovanja i protudjelovanja unutarnjih počela sunčane kruglje rekla svoju zadnju riječ. Tko bi se usudio uztvrditi, da su se promjene živinskoga i bilinskoga svieta, koje su se toliko puta opažale na kruglji zemaljskoj, uzpele do svoga zadnjega i konačnoga stepena? Ma kako bilo, mi to pitanje, kojim se bavimo, ne moramo promatrati izključivo s prirodnoga gledišta Šta su naviešćeni pojavi, ako ne očitovanje bo­ žanske pravice, koja upotrebljuje pri­ rodne sile i zakone, da izvede svoje odluke ? A Bog, koji je stvorio te sile, postavio te zakone, može im izvan nji­ hova običnog djelovanja dati smjer, koji najbolje odgovara namjerama njegove mudrosti. Božja svemogućnost može iz dana u dan izvrnuti načela, pokvariti račune današnjih učenjaka. Je li odredjeno, da cieli rod ljudski pogine u ogromnom požaru, koji će biti prije drugoga dolazka Sina čovječjega ? Ako se strogo uzmu rieči sv. Petra, ne će se poštediti nijedno živuće biće, ni ljudi, ni biline, ni životinje : »Zemlja će izgorjeti sa svim, što je na njoj.«1) I zadnje će dakle pokolenje, svjedok tih strašnih bieda, proći takodjer kroz kušnju smrti, da naskoro na glas arkangjelov uzkrsne sa svim predašnjim pokoljenima. Medjutim svi tumačitelji ne razumiju tako strogo rieči Apoštolovih. Čini im se, da iz rieči sv. Pavla Tesalonićanima2) sliedi, da će Krist, došav na zemlju, da vrši službu sudca, naći ljudi još živućih svoj tla.: naravnim životom i koji će nad­ živjeti biede zadnjih dana. Da potvrde to svoje mnienje, navede svjedočanstvo Vjerovanja, u kojim se veli, da će K rist na koncu vjekova doći, da sudi ž i v i m i mrtvim. Zašto se tu spominju ž i v i uz uzkrsnule mrtve, ako će Sudac imati samo ove potonje pred svojim priestolom ? Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupio fra I v š a M i j o v . Nenavidnost, škrtost i sve druge niske strasti truju obično i sadašnjost i budućnost. Ne kazuj tugj grijeh, ako baš ne znaš da je istina ono, što pripovijedaš, a i tada upitaj samoga sebe : zašto ja to govorim ? Njemačka poslovica. Poslanstvo je žene ljubav i požrtvovnost. Ženske škole, ako nijesu dobro uregjene, saraji su i haremi. San je laža, a Bog je istina. Narodna riječ. Put je ženin od ognjišta do ku­ hinjskoga praga. Ruska izreka. ‘ ) II. Petr., III., s — io . I. Thess. IV., 14— 16 . �Br. 2. Str. 53. Mudre izreke. Neke se stvari uče, da se druge zaborave; ište se znanost, da se izmakne sveopćem ljudskom osjećaju. Život je knjiga, u kojoj ćeš naći mnogo toga, što njezin autor ne zna. K o kasno uštaje, obojaka mu ne­ staje. Narodna riječ. Jedna sretna uspomena možda je na svijetu istinitija, nego ista sreća. Musset. Kuga za domovinu jest mladost neradišna, prkosna, koja obija kazališta, kavane, krčme, čita od dosade, časti i mrzi po modi i prisvaja mnijenja lista, koji čita. Cantu. Budi ko pčela, koja siše med iz svakoga cvijeta: slijedi sve, što je dobra u tvome iskrnjemu. Zemlja nosi malo luda, koji bi se uz djela Božja i Božja dobročinstva usudile ustvrditi, da Boga nema. Bossuet. Ustrpljivost neka ti je svakidašnji kruh, a u prvome redu ustrpljivost sa samim sobom. Eneržija je u istinu neodoljiva; ona sastoji u nepredobitnoj volji duše, čija je najveća strast, da se usavrši, ulagajući za to bez prestanka silu, trud i požrtvovnost. Didon. Melanhonija je, iza grijeha, veće zlo. naj­ Velike duše trpe mučke. Schiiller. Na grobnoj ploči čita se život M. de Vouge. Ko zna trpjeti, zna i mučati. Ko ne zna mučati, ne zna ni trpjeti. Nad čovjekom je dužnost, nad duž­ nosti samo Bog. Prilagodi se životu kakav je, a ne kakova bi ga ti želio. Trezza. Želiš li, da se o tebi dobro misli ? Ne hvali se. Ko se Boga ne boji i ljudi ne stidi, čuvaj ga se. K o je spasenje. izumio savjet, izumio je Privikni živiti bez prijatelja, to ti može valjati u nesreći. Cervantes. Ako ti se ko previše klanja, budi uvjeren, ne klanja se tebi, nego nečemu drugomu. Za čovjeka se ne pita, koliko mu je godina, neko kakav je. Narodna riječ. Krjepost stoji žrtava; koji ih ne umije da prinosi, kukavica je. S. Pellico. Na zlo vrati dobrim. Tako će ti zlo biti uzrokom neizmjernu dobru. Prava mudrost naroda jest iskustvo. Napoleon III. Veća je čast otrti jednu suzu, nego proliti more krvi. Вугоп. Rad je moralna ljepota stvari. Feuillet. Najslagje zadovoljstvo pruža ti čista savjest. Teško ga čovjeku, kad mu glava presotoni noge. Narodna riječ, U žene i pijanca suze su vrlo jeftine. Ruska izreka. Ništa čovjeku nije slagje od osje­ ćaja, da je vazda zdušno vršio svoje dužnosti. Smijeh gospodski, vedrina zimska i kapa na ludoj glavi sve jedno. Narodna riječ. �Str. 54. Mudre izreke. Bez vjerske obuke nema razumna jezika, kojim bi se djeci govorilo. Renoudard. Ne širi vijesti, za koje nijesi posve siguran, a kada pripovijedaš što su ti drugi rekli, ne spominji njihova imena. Strogo čuvaj povjerenu ti tajnu. Bolje je nepravo trpjeti, nego nepravo činiti. Narodna riječ, Dok se dvojica svagjaju, treći uživa. Latinska izreka. Kad si izabrao stalež, ostani u njem. A ostat ćeš, ako budeš znao obuzdavati 1. želje, 2. maštu. Br. 2. Tugje poštuj, a svojim se diči. Svoje ne puštaj, tugje ne diraj. Narodne riječi. Sto uštediš, ne treba da zaradiš. Njemačka poslovica. Starost nam više nego čelo. namršti dušu, Montaigne. Nezahvalnik, ako ti zahvaljuje, be­ zobrazan je, kao što je neotesan, ko se pričinja da ljubi. Razborit čovjek valja da se čuva i najmanje prenaglosti, jer istina stoji uz samu neistinu. Cicero. Trud je najslagji začin u životu. Jedan je jezik dovoljan za ženski jezik. Milton. K o hoće da bude učiteljem, valja da bude prije učenikom. O. Talija. Povuci se malo, skočit ćeš bolje. Narodna riječ. K o se ne da razlogu, neka trpi. Narodna riječ. Ukor treba da dolazi iz ^rca, i zato valja da bude : miran, kratak, iskren. Četiri dobra porode lako četiri zla: sloboda porodi mržnju, sreća oholost, sigurnost štetu a pouzdanost prezir. Steele. Škola, pećina. akonije crkva, zvjerska je Tamozeo. Snaga bez razbora pada pod svojom težinom, snagu,što je razbor vodi, i bogovi krijepe, oni mrze silu, koja svaku nesrećunanosi. Horac. Narodi se odgajaju na materinim koljenima. Oči su staza srca. Nema vlasti, da nije od Boga. K o se protivi vlasti, protivi sa naredbi Božjoj. Valja se pokoravati ne samo od straha, nego i po savjesti. Sv. Pavao. K o žive od nade, umire od siro­ maštva. Franklin. Samo je jedna tajnost o d g o ja: znati pametno dangubiti. Spencer. Stavi ludo na visoko, da nogama maha. Narodna riječ. Nema broda, koji ne valja, ni čo­ vjeka, koji se ne okalja. Narodna riječ. Nikada od tebe dobra, ako se obazireš na ljude. Mirno se brani od uvrede. Nije li to dosta, a ti se brani poniznošću i mukom. Čast bez morala ne vrijedi vele. Feuillet. Nema dobra u kući bez žene. Fenelon. O mrtvima i odsutnima najbolje ne govoriti. �Br. 2. Viestnik. Nije u pameti, što ne bi prije u ćutilu. Aristoteles. Svjetska je povjest svjetski sud. Schuller. Više može blagost, nego nasilje. U staroj kući ima vazda paučine. Narodna riječ. Str. 55Život je bez znanosti smrt. Seneka. Dobra knjiga je najbolji i najcjeniji razgovor. Grobovi velikana potiču velika srca na velika djela. Foscolo. V i e s t n i k . (f F ra Mijo Matid) Pri zaključku lista stiže nam tužna viest, da je dne 17. siečnja fra Mijo Matić, župnik u Svilaju, umro nakon trodnevne težke bolesti u 48. godini života. Pokoj mu du ši! (Diamantna misa m. p . o. fr a Grge Martida.) Vele riedku slavu u sveće­ ničkom životu doživje 14. pr. mj. naš neumrli častni starina, hrvatski Homer, fra G r g o M a r t i ć . Taj dan kao da se naš dični pjesnik preporodi na novi život, jer prem već gotovo čitavu go­ dinu radi slabosti nije uzašao na oltar, tom znamenitom sgodom kao da mu se povratiše jake mladenačke sile, te je uz podvorbu dvojice svećenika u pri­ vatnoj samostanskoj kapeli u prisut­ nosti izaslanika, gradjanskih zastupnika i znatnoga broja puka mogao bez oso­ bitoga napora u zahvalu za mnogo­ brojne milosti prikazati Bogu bezgrješnoga Jaganjca. Na staračkom svetčarevu licu moglo se je čitati unutarnje veselje i razdraganost plemenitoga mu srca. Pod pučkom misom p. o. fra Mijo Kopić oslika svetčara kao svećenika, domoljuba i vele zaslužna muža. U podne JV bijaše u samostanskoj blagovaonici sjajan objed, pod kojim u čast svetčaru pade krasnih nazdravica, na koje on svojom običnom rječitošću odgovori. Stiglo mu je 1 iz vana od odličnih muževa brzo­ javnih čestitaka, koje su pod objedom čitane, a on ih sav razdragan slušao. Bože, poživi dičnoga starinu još dugo krjepka i zdrava medju nama 1 (S i1, kanonidki posjet.) Dne 28. pr. mj. zaputio se je preč. o. dr. fra Dan i e l B a n , provincijal, sa svojim taj­ nikom, da obavi godišnju vizitu kod braće u samostanima Plehanu, Tolisi, Petrićevcu i u Jajcu. Toplo ga preporučamo molitvama naše braće, da sretno i uspješno ovrši tu svetu za­ daću. — Za vrieme njegove odsutnosti zastupat će ga u Sarajevu u službenim poslovima p. o. fra Dragutin Šumanović, definitor države. (Odlični gosti.) Dne 19. pr. mj. imali smo sreću vidjeti u našoj sredini dva zaslužna hercegovačka Franjevca: sadanjega vriednoga državnika m. p. o. f r a A n g j e l a N u i ć a , i bivšega državnika m. p. o. fra Ni k o l u Šim ov i ć a, koji su odsjeli u residenciji našega m. p. o. državnika. Po dovrše­ �Str. 5б. Viestnik. nim poslovima, radi kojih su došli u Sarajevo, vratiše se u Mostar dne 2 1. i. m., ponesav sobom ljubav i što­ vanje svoje braće iz Bosne. [Spomenik pok. biskupu f r a Paškalu Vujičiću). Dne 29. prosinca, kako smo to u kratko javili u prošlom broju našega lista, postavljen je svetčano u Imotskom nadgrobni spomenik pok. fra Paškalu Vujičiću, bivšemu apoštolskomu vikaru u Bosni do ustrojenja hierarkije. Spomenik je podignut zauzi­ manjem onamošnjega samostanskoga franjevačkoga starješine o. fra K . Kotaraša a prinosima franjevačkih pro­ vincija Bosne Srebrene, Presv. Odkupitelja, hercegovačke i znatnim prilogom imotskoga samostana., gdje je pok. biskup sproveo zadnje dane života. Odkriće je bilo urečeno za 13. prosinca, te je i naš preč. o. provincial — buduc zapriečen da osobno prisustvuje bio odaslao naročitoga zastupnika, koji se je žalibože s pola puta morao vratiti usljed odgodjenja. I ovaj put radi pre­ kasne dojave i najnezgodnijega vremena nije se moglo nego brzojavno pozdra­ viti uspomenu pok. našega biskupadobrotvora. Sama svetčanost odkrića, kako nam javlja dopisnik, obavila se je upravo sjajno. Dne 28. sp. mj. na večer zvona su svojim glasom naviestila sutrašnju slavu. Na taj dan obćina dade izvjesiti zastave i u počast posla glasbu, koja je svirajući prošla kroz varoš do crkve, u kojoj je u 10 sati pred podne počela svetčana sveta misa za odličnoga po­ kojnika, pod kojom se u posebnim, sagovima pokrivenim klupama smjestili odličniji izaslanici, a prisustvovali joj osim ovih još i okolni župnici, glavari Br. 2. raznih sela, obćinski viećnici. kao i mnogobrojni narod iz grada i sa sela. Po dovršenoj službi Božjoj svi u obhodu za križem i barjakom krenu u mjestno groblje uz svirku obćinske glasbe. Kad se prispjelo onamo, zastup­ nici zauzeli svoja mjesta oko spome­ nika, a kad se s ovoga digao zastor, glasba odsvira jedan krasan komad. Poslie odpjevane mol'tve za dušu pok. biskupa : »Oslobodi me, Gospodine, od smrti v je č n e ...€ župnik o. fra K . Kotaraš drža shodni govor, u kom iztaknu, kako se je došlo do podignuća spome­ nika, i kako su za nj najviše dopriniele tri franjevačke provincije Bosna, Hercegovina i Presv. Odkupitelja u Dalmaciji, te samostan u Imotskom, a početak tomu dao isti župnik na svom dolazku. Nadalje u kratko ocrta, šta je bio biskup Vujičić i kako se Imoćani i ciela Krajina imaju viekom sjećati, da je u njihovu mjestu pokopan tako od­ ličan muž, sin sv. Franje. Na svršetku govora pozva prisutne, da mu triput kliknu: Slava, na što se sav narod odazove, kliknuv: »Slava! slava! slava mu!«, a glasba ponovno u počast od­ svira jedan veseli komad. Zatim uzeo rieč obćinski načelnik, Josip Tripalo, da izrazi harnost i za­ hvalnost na ime župe i ciele Krajine, što se je ta misao začela i kraju pri­ vela, da se podigne spomenik njihovu zemljaku, te se ponovno triput kliknu : »Slava presv. gosp. fra Paškalu Vuji­ čiću!« Tako se svetčanost upravo g a ­ nutljivo i veličanstveno završi, a narod se razidje uz ponovno sviranje glasbe. Uvjereni smo, da će goditi onim našim čitateljima, koji ga ne poznaju, ako im u najkraćim potezima ovom �Br. 2. Viestnrk. sgodom pružimo sliku visokoga pokoj­ nika, te im u tom rado udovoljavamo, nadajuć se, da će se naći vještije pero, koje će dugim životopisom ovjekovje­ čiti njegovu uspomenu i zaslužni mu rad za vjeru i narod. Rodjen je dne 3. travnja 1826. u Imotskom, te se već u ranoj svojoj mladosti stade izticati izmedju ostale svoje braće pronicavošću svoga uma, blagošću svoje ćudi i sklonošću na nauk, pa s toga bi poslan dobromu svomu stricu fra Ivi Vujičiću, župniku u Retkovcima, župi djakovačke bisku­ pije, nedaleko od Županje. Odatle ode u Osiek, da izuči gimnazijske nauke, a potom dodje u Fojnicu, gdje 25. stu­ denoga 18 4 1. bi primljen u franjevački red zamieniv ime Juraj fra Paškalom. Isti dan sliedeće godine položi redov­ ničke zavjete u ruke o. fra Lovre K a ­ raule, mjestnoga gvardijana. U Madžar­ skoj svrši filozofiju, a u Mletcima bogo­ sloviju, gdje je iza položenih strogih izpita.iz obje te struke učiteljevao devet godina, a iza toga u istoj državi bio tajnikom i definitorom. Za svoga boravka u mletačkoj provinciji upozna se s vojvodom Maksimilijanom, kasnijim meksikanskim carem, a tada podkraljem mletačkim, i nje­ govim posredovanjem u 33. g. svoga života postade palatskim biskupom u Albaniji, odakle ga nakon četiri godine radi njegove vanredne sposobnosti sv. stolica premjesti u Aleksandriju s na­ slovom antifelskoga nadbiskupa. Tu podpuno nauči francezki jezik i postade ujedno prokuratorom francezkih .misio­ nara. A kad se izprazni služba apoštolskoga vikara u Bosni, sv. stolica po­ vjeri mu tu službu, imenovavši ga Str. 57. ujedno vizitatorom naše provincije, kamo stiže pri izmaku god. 1866. Svojom mudrošću i ljubezljivošću privuče sebi srca sve braće, te s nekim umnijim otcima pokuša stvoriti u Bosni knji­ ževno družtvo, ali mu tomu stadoše na put neke domaće zaprjeke, osobito što ne bijaše u Bosni tiskarne. Cielo prosto vrieme posvećivao je književnosti, te mnogo dobra i koristna za puk napisao, ali mu sve to s nje­ govom bogatom knjižnicom uništi požar njegove residencije na Brestovskom dne 31. srpnja 1878., u vrieme, kada je sve sile uložio, da dočeka austrijske čete osloboditeljice. Iza toga proboravi neko vrieme u fojničkom i sutješkom samostanu, a onda pridje u Sarajevo, gdje je odmah pregnuo, da se podigne crkva i residencija za biskupat na mjestu u tu svrhu vec prije okupacije označenom. Radeć za to energično, zamjeri se ne­ kima, koji htjedoše to zemljište u drugu svrhu upotrebiti. Razočaran radi toga postupka i razmirice, stade se kloniti javnosti, te ga radi toga u stvaranju crkvene hierarkije mimoidjoše, a on se tim povodom povuče u samoću, ne primiv ni mirovine. Živio je tako skromno i oskudno, da je od svoje prištednje za uzgoj bosanskih franje­ vačkih pitomaca ostavio liepu svotu, na čem će mu ova viekom harna ostati. U Livnu proboravi četiri godine, a kad oboli, povuče se u svoje rodno mjesto Imotski, gdje blago usnu 17. ožujka 1888. Živio je tako tiho i skromno, da ni danas ne znamo nabrojiti svih njegovih vrlina. Sestre sv. Vinka duguju mu za­ hvalnost, jer ih je on nastanio u Sara­ jevu, Travniku, Banjaluki, Livnu i Der' �Str. 58. Viestnik. venti. I družtvo svetoj eronimsko si­ gurno će ga se harno sjećati, jer mu je kumovao pri porodu i razširio ga po Bosni. Uživao je mnoge počastne naslove: sv. stolica podielila mu je čast asistenta papina priestolja i plemića rimskoga, Franceska ga imenova začastnim pred­ sjednikom afričkoga zavoda, Rim ga počasti članstvom akademije Ouirita, braća u sv. zemlji komanderskim krstom sv. groba. Osim duboka poznavanja filozofije, crkvenoga prava i bogoslovije govorio je izvrstno hrvatski, latinski, francezki i talijanski, a dobro njemački, madžar­ ski i španjolski. Prava dakako slava i ciena izbija po smrti kod onih, koji je za života izbjegavaju. Slava pok. biskupu Vujičiću, dobro­ tvoru i diki bosanske franjevačke pro­ vincije 1 {Akadem ija prigodom jub ileja bezgrješnoga Začeća u Dubrovniku.) U kolu sveobćega slavlja, što se po cielom katoličkom svietu činilo prigodom petdesete obljetnice proglašenja dogmom bezgješnoga Začeća Majke Božje, ni f r a n j e v a č k i b o g o s l o v i u Du­ brovniku ne mogoše izostati, nego su i oni htjeli pokloniti skromni vjenčić na oltar svoje premile Majke. U tu svrhu po dovršenim crkvenim svetčanostima, koje su se baš sjajno razvile u dubrovačkoj franjevačkoj crkvi na blagdan bezgrješnoga Marijina za­ čeća, bi upriličena 13 . prosinca pr. god. od vrstnih i marnih franjevačkih bogo­ slova svetčana akademija. Oko 6 sati u večer rečenoga dana predstavnici svih dubrovačkih vlasti B r. 2. koli duhovnih, toli svjetovnih, uz velik broj druge najodličnije i najotmenije gospode, prolazeći kroz hodnike samo­ stanu, sjajno urešene zelenilom, prozračnicama i raznim prigodnim nadpisima, ulazili su u prostranu dvoranu knjižnice, koja bila baš majstorski izkićena sagovima i zelenilom. Svačiju pažnju svratila na se sjajna pozornica na tri luka, gdje je preko 70 električnih svieća razsvjetljivalo divne i čarobne raznobojne prozračnice (transparente), koje su svojim čarom i raznoličnošću zadivile sve prisutne. Bilo tu naslikanih otaca zapadne i iztočne crkve i drugih muževa, svakovrstnih cvjetova, ptica i nakita pribranih iz starih knjiga; bilo nadpisa u hrvatskom, glagoljskom, la­ tinskom. grčkom i žudijskom jeziku. Kruna svemu tomu bijaše u dnu po­ zornice krasna slika bezgrješne Djevice sa slavnim fra Ivanom Duns Škotom. S jedne i druge strane dvorane bila po dva velika umjetna rimska prozora u prozračnici s grbovima Pija IX ., Pija X ., franjevačkoga reda i trojedine kralje­ vine, sva četiri sa sgodnim nadpisima, a razsvietljena takodjer električnim sviećama. Sve su ovo velikim marom i trudom zamislili i izradili sami bogo­ slovi. Sve je to tako zadivilo prisutnu gospodu, da se niesu mogli oteti čuv­ stvu udivljenja i pohvale. Žao nam je, što nam ne dostaje prostora u listu, da uvrstimo onaj obilni i zanimivi program s divnim pjesmama i zanosnim i učevnim razpravama u raznim jezicima, što se je počeo razvi­ jati oko б 1/* sati. Sve je tu teklo u najboljem redu i popraćeno gromornim pljeskanjem prisutnika. Milozvučne me­ lodije slavnih Franjevaca H a r t m a n n a �Viestnik. i H r i b a r a, koji su se veoma rado odazvali poniznoj molbi dubrovačke franjevačke mladeži te im uglasbili dvie pjesme, ostavile su neobični dojam u srcima slušatelja. Pljeskanju nije bilo kraja ni konca. Radi preobilnosti pro­ gram se je svršio tek iza д % sati. K akav je utisak proizvela na pri­ sutnu gospodu ova akademija, najbolje svjedoči radost, koju su na odlazku izkazivali, kao i oni laskavi i pohvalni opisi, što su bili u nekim dalmatinskim novinama. »Crvena Hrvatska« na pr. ovako je svoj opis završila: »Ovom smo se prigodom tvrdo uvjerili, da je istina ono, što povjest svjedoči, želi li se naime prave temeljite nauke i na­ obrazbe, neka ju se traži medju tihim i skromnim samostanskim zidinama.« Dubrovački bogoslovi niesu ni mogli očekivati ljepše pohvale. I mi na ovo ne dodajemo ni rieči. Jedino pripominjemo, daje ovako liepom izpadku akademije u velike doprinio vrli i hrvatskomu narodu dobro poznati starješina istoga samostana m. p. o. U r b a n T a l i j a , koji nije bježao ni truda ni ičesa drugoga, samo da se što ljepša čast dade bezgrješnoj Djevici i diki franjevačkoga reda fra Ivanu Duns Skotu. Takodjer je u mnogom bio djacima pri ruci njihov učitelj p. o. fra Pavao Miličić. Rim. (Blaženi Marko Krizin). U ovo vrieme, kada u našoj hrvatskoj domovini neki zasliepljenici otvoreno vode boj proti katoličkoj crkvi i njezi­ nim svetinjama, evo nam dobrota Božja pokazuje b l a ž e n o g a M a r k a K r i ­ zi na, našega zemljaka, pokazuje nam njegovu mučeničku smrt i krv prolivenu za svetu vjeru, pokazuje na njegov Str, 59. primjer sveta života, da pred našim protivnicima ne klonemo duhom, nego da svetu vjeru, za koju je blaženi Marko i isti život žrtvovao, i mi nada sve visoko cienimo, i da tim putem - čvrsto vjerujuć u Boga i njegovu nauku — po primjeru blaženoga Marka i naših predja sačuvamo i sebe od krive vjere i krive nauke, koja se počima u našem narodu širiti, i da sačuvamo milu nam Hrvatsku od vječne propasti njezinih sinova. Čije hrvatsko katoličko srce nije od radosti poskočilo, kad je dne 15. pr. mj. namjestnik Isusov u bazilici sv. Petra u Rimu blaženim proglasio toga uzorsvećenika, koji je god. 1619, u ugarskom gradu Kašovi umro mučeničkom smrću ? Tomu se veseli ciela katolička crkva, a napose hrvatski narod, jer ima svoga sina za zagovornika kod Boga. — Znamenito je, da je ovom prigodom bazilika sv. Petra imala onaj isti nakit, kojim je bila urešena za proslavu petdesetgodišnjice bezgrješnoga začeća dne 8. prosinca prošle godine, i što je hrvat­ skoga nadbiskupa dr. Juraja Posilovića zapala častna služba, da prvi odpjeva vlastitu molitvu u čast blaženomu Marku i njegovim drugovima mučenicima. Svetčanosti proglašenja uz četiri hrvat­ ska biskupa, bio je i liep broj hrvatskih svećenika i odličnih svjetovnjaka, koji su veselo poletjeli u vječni grad, da svomu zemljaku izkažu počast te sebe i svoj narod u središtu katoličanstva preporuče njegovu zagovoru. Blaženi Marko, moli za nas! (Papin propoviednik.) Vrlo je drevan običaj, da u Vatikanu uz došašće i korizmu propovieda jedan franjevac kapucin. Danas tu službu vrši o. fra �Str. бо. Viestnik. Pacifik, bivši provincijal u Toškani. On je naslijedio preč. o. fra Pavlu, koga je Pio X . imenovao biskupom u Pesaru. Njemačka. [Martin Lnter u p ra ­ vome svjetlu.) Iza Janssena, koji je izmedju katoličkih pisaca o začetniku reformacije najtemeljitije pisao, ide prvo mjesto učenoga dominikanca Denifla koji je lanjske godine turio u sviet najnovije djelo o Luteru. Djelo je uzvitlalo silnu prašinu: pobudilo silno zanimanje u učenome svietu koliko sa strane katolika, toliko i sa strane pro­ testanata. Denifle, član znanstvenih akademija u Parizu, Beču, Berlinu, Pragu, Gottingenu, slovi kao osobiti poznavatelj srednjega vieka, pa se bilo nadati, da će i zadnje njegovo djelo o Luteru dično stajati o bok došle poznatim njegovim radnjama. A tako se zbilja i dogodilo. Denifle ne piše Luterove biografije ; on ide d alje: hoće da na temelju historijskih podataka prodre sve do u dušu »velikoga reformatora«, kako ga to protestanti nazivlju, nastoji prikazati, kako je sve Luter došao do toga, da se odmetne od Crkve i učini ono, što je učinio. U riječ: Denifle nam prika­ zuje psiholožki razvoj u Luteru. Kako sve sićušni izgledaju protestantski sla­ vitelji Luterovi pred jakim, neoborivim dokazima, što ih Denifle navodi za nizku dušu »demonske sile !« V jera je temelj posvećenja, vjera nam odpušta griehe. T o je temeljna Luterova misao. Iz ove pak naravnim tokom teče dvojaka, teoretična i prak­ tična posljedica: vjera je dakle sve, djela ništa. Sve ono, što mi činimo, nema nikakve vriednosti za vječni Br. 2 život, pače tko protivno misli, taj nieče Krista, odkupitelja i spasitelja. Samo se po sebi razumije, da je Luter prama ovome morao osuditi kršćansko življenje, a osobito samostanski život, naime savjestno izpunjivanje zapoviedi ljubavi prama Bogu i bližnjemu. To se sve samo po sebi razumije; Luter, je li želio biti dosljedan, morao je do takvih zaključaka doći. Nego to misaona iztraživaoca ne može zadovo­ ljiti: on hoće da zabludi zarodak napipa i zato samo po sebi nameće mu se pitanje: Kako je Luter došao do te krive misli o odpuštenju grieha i na­ še ли posvećenju? Gdje je zarodak Luterovoj zabludi ? Na ta pitanja krasno odgovara P. Denifle u gori spomenutome djelu, koje nosi n aslo v »Lutter und Luthertum in der ersten Entwickelung, quellenmassig dargestellt von P. H. Denifle, O. P.« Svoj sud o Luteru Denifle je stekao proučavajući njegova vlastita djela. Njegovim se riečima prije vjero­ valo niti je ikomu na um padalo, da kritički ide prosudjivati izpoviesti refor­ matorove. I Denifle je čitao Luterove spise, proučavao ih, medjusobno ih izporedjivao i koliko ih je bolje pro­ učavao, toliko više rasla u njemu sumnja u njihovu istinitost. Sva mu se ona Luterova pripoviedanja činila ne­ kakvim romanom. Dokaz za tu svoju misao padao je Denifle u prvome svezku svoga djela. Za temelj pak svome dokazivanju uzeo je najpoznatiju Luterovu knjigu: »De votis monasticis judicium« (Sud o samostanskim zavjetima), koja je u 16. stoljeću izpraznila toliko samostana. �B r. 2. Viestnik. Prvi je put knjiga izašla g. 1521 . Sam je Luter nazivlje svojim najboljim djelom, a i danas je još protestanti u velike štuju. I zbilja u toj je knjizi najvjernije ocrtan Luterov značaj, nje­ gova taktika i način u boju proti Crkvi. Denifle dokazima u ruci tvrdi, da Luter — laže, bezobrazno laže. Najra­ dije kroji ovako : izvrne katolički nauk, pobrka pojmove i taj svoj kuljen zove katoličkom istinom, u koju »papisti« moraju vjerovati. Kada mu pak treba, očito slaže, pa iz te bezobrazne laži, kao iz tvrde premise, izvodi svoje zaključke. I ta mu pomoć — laž — služi, da podkopa temelje ravno pravim, prvim istinama. Evo primjera. Kršćanski idejal života jest izvršivanje zapoviedi ljubavi pracna Bogu i bižnjemu. To je uzor duhovniku i lajiku, redovniku i svjetovnjaku. I u samostanu i u svietu veže zapovied : Ljubi Boga nada sve, a iskrnjega svoga kao sam sebe. Svi dakle imamo za­ jednički cilj. Lučimo se samo u tome, što neki idu za tim ciljem polaganije i po lakšem putu, drugi pak koracaju' odlučnije, po kraćemu, ali i tegotnijemu putu. Razlika izmedju života u samo­ stanu i onoga u svietu nije dakle u cilju, koji nam je zajednički, nego u sredstvima, kojima ćemo do cilja. U tome samo smislu, t. j. obzirom na sredstva, samostanski se život nazivlje obično stan savršenosti, a ne obzirom na pojedine redovničke osobe, jer lako se dogodi, da taj ili onaj savršenije živi u svietu, nego li koji u samostanu. Ovo je katolički nauk o uzoru našega života. I Luter je za taj nauk znao, ali ga pogazi kad pogazi Bogu položene zavjete. Iznajprije spočitava Str. 6 i. Crkvi, jer tobož uči, da zapoviedi ne vriede ništa, da je u zavjetima sva svetost, u habitu i tonzuri (»Kappen und Platten«, poznati Luterov izraz); redovnici su u stanju savršenosti i zato dakako svi sveti, savršeni, dok su ljudi u svietu sve sami griešnici; griešno je dakako i ženitbeno stanje, pa zato ga je papa zabranio i prokleo »kao smrdljivo i nečisto stanje«, predavši ga vragu. Evo ovako Luter laže i izvrće. Zlobno pobrkava pojmove, pa onda blati Crkvu i huška ljude proti samo­ stanima. Ovim i ovakim lažima vrvi njegova knjiga »o samostanskim za­ vjetima.« A inače ne manjka ni surovih rieči, gadnih izraza. Spomenimo samo o v o : govoreći o kršćanskome uzoru savršenosti, reče Luter 1 5 2 1 : »Ako je pobožnost u tome, što stupaš k oltaru, onda su lako pobožni pas i svinja.« Dvanaest godina kasnije ponovi to malko drugovačije: »Moliti i pokoriti se mogu i pas i svinja«. Iz ovoga se može veoma pravo zaključiti, da Luteru nije bilo do istine. Pa i sam to priznaje. G. 1540. sam kaza: »Što za to, ako tko za dobru stvar i za kršćansku crkvu jedan put dobro i debelo slaže! T a proti luka­ vosti i zlobi papstva sve je dopušteno«, pa i laž! Komu nije do istine, tko laže samo kad mu je u prilog, može li mu se vjerovati, kada govori o samu sebi? Prema tome, može li se vjerovat, Luteru, kojemu nije do istine, kada pripovieda o svim onim »samostanskim grozotama«, koje da su bile povod njegovu preokretu? Denifle mu dokazuje, da i tuj laže. Izmedju svih njegovih dokaza nama se �Str. 62. Viestnik. najzgodnijim čini onaj, da je Luteru bio potrebit taj roman o samostanskome življenju za njegovo novo evangjelje. Tko rado laže, taj lako zaokrene rieči, a osobito pak kada laži trebuju. A Luteru je baš to trebalo za njegovu nauku o jedino spasavajućoj vjeri. T a najbolji dokaz proti dobrim djelima jest svakako bilo samo Luterovo izkustvo: toliko se godina mučio i živio sve samo u dobrim djelima, a sve to skupa ipak mu ništa ne pomoglo. Samostanske dakle strahote nisu bile povod Luterovoj zabludi: bilo je nešto drugo, daleko dublje, a sakriveno u njegovoj duši. O tome će Denifle govoriti u drugoj svezci svojega djela. Denifle je ovim svojim radom sjajno potvrdio one rieči Dominikanca Mensinga, Luterova savremenika, koji je bio očevidni svjedok prevrata : »Poznato je, da nitko ne pristupa Luterovoj sljedbi, jer želi biti bolji i pobožniji, nego jedino za to, da bi slobodno živio i po volji bez straha radio*. (Kant i protestantizam.) Koliko se samo puta ne čita po liberalnim novi­ nama, da katolička Crkva sprječava slobodno znanstveno istraživanje. Dok se tako viče na katoličku Crkvu, ne čuje se niti rieč proti protestantizmu, koji se je u tome pitanju već više puta pokazao tjesnogrudim i nedosljednim. Imamo zato liep primjer u filozofu Kantu. Kada je on g. 1794. izdao svoju knjigu »Religion innerhalb der reinen Vernunft«, izadje kabinetski ukaz, koji je korio filozofa, i spočitovao mu, da ponizuje kršćanstvo. Ujedno mu se za­ branjuje dalje o tome predmetu preda­ vati. Taj je ukaz izašao pod uplivom Br. 2. ministra Wdllnera. koji je nekada bio protestantski pastor. Kant je na ukaz odgovorio posebnim spisom, u kojemu obećaje, da će se u svojim predava­ njima kloniti svake izjave o vjerskim stvarima. Iza smrti Fridrika Vilima II., kojemu bijaše to obećao, pomisli, da ga već ne veže to obećanje, i opet zaČne predavati o vjerskim stvarima po svojim nazorima. A ipak još i danas je Kant oficiozni filozof protestantizma. [Protestantski pisac 0 katoličkim vjerovjestnicima.) Protestantski pisac, racijonalista Lehman, piše u jednom liberalnome listu : »Skoro je nemoguće otetiv se osjećaju duboka i iskrena] počitan’ .i pred prizorom velikih dobročin­ stva, što ih društvu nanose katolički redovi i vjerovjestnici. Katolička vjera ima tako jak upliv, da ne će mnogo vremena proći i ona će posvema nad­ vladati protestantizam. Znadem vrlo dobro, da će mi ove izjave pridobaviti neprijateljstvo mnogih mojih sugradjana, ali ja zato ipak ne propuštam tvrditi, da se moderno protestansko kršćanstvo gasi, ako ne za drugo, a ono jer je to rieč bez smisla. — U lztočnoj i zapadnoj Indiji mogoh pro­ matrati uzoran život katoličkih redov­ nika i vjerovjestnika i čudesa ljubavi, što ih katoličke redovnice stvorile kao učiteljice i bolestničarke. Mnoge, koji prvo nego poznavahu ovaj život ili iz neznanja ili iz ljudskoga obzira napa­ dahu katoličanstvo, čuh gdje posram­ ljeni priznavaju katoličkom apostolatu i s gubavcima i sa crncima, da junačtvo katoličke ljubavi nadmašuje junačtvo svake druge vjeroispoviesti, pače da je osamljeno u životu i povjestil« �Br. 2. Viestnik. R u sija. {Statistika knjiga tiskanih u Rusiji.) G. 1887. tiskalo se u Rusiji 18,540.390 komada knjiga ; g. 1888. 17 ,3 9 5 .0 5 °; god. 1889. 18,777-891 ; g. 1890. 18 ,35 3.12 6 ; g. 18 9 1.22 ,9 18 .10 5 ; g. 1892. 24,819.933 ;g . 1893.27,224.903; g. 1895. 35, 512-81 4; g. 1898.44,221.864; g. 19 01. 58,529.480. — Iz Francuske se je god. I899. izvezlo knjiga za 14 milijona franaka, g. 19 01. za i i milijona franaka Iz Njemačke se je izvezlo g. 19 01. za 841/2 milijona maraka knjiga, a g. 1902. samo 79,392.000 milijona maraka. U samu Rusiju bilo je odposlano knjiga za 6 milijona maraka, a iz Rusije u Njemačku samo za 851.000 maraka. Prema tome jasno je, kako danas stoji njemačka književna trgovina prama istoj drugih država. Am erika. (Knjižnica za sliepce) Poznata je ogromna kongresna knjiž­ nica u Washingtonu, koja ima veoma riedkih i dragocienih zanimivosti, Oso­ bito je zanimiv odsjek njezin za sliepce, koji su god 1898. pročitali 219 sve­ zaka knjiga, 50 glazbenih komada, 40 mapa, 78 časopisa, 166 tjednika i sada još svedjerno svedj bolje pohadjaju knjižnicu. Izmedju knjiga, što su ih sliepci čitali, nalaze se pripoviesti Cervantesovi, romani Goldsmitha, Bulvera, Skotta, Macaulaya, Addisona, skladbe Mendelssohna, Beethovena, Chopina, Schuberta, Wisemanova »Fabiola« i engleski prevod knjige: »Sto je Krist?« napisane od Isusovca Rota. Sliepih či­ tatelja bilo je god. 189 7.—479> godine 1900.— 1233, godine 19 0 1.— 1800. Naj­ više zasluga za ovo humanitarno djelo imadu washingtonske gospodje. Pedeset se je dama obvezalo, da će voditi sliepce u knjižnicu i natrag kući. G. 1891. bilo je sliepce. Str. 63. 188 predavanja za Iztočna Afrika. (.Progonstva u K a ffi.) I opet su začele tvrde kušnje za kato­ like u iztočnoj Africi. Franjevci i urogjeni svećenici moradoše ostaviti Kafifu, a poglavica Wold-Ghiorgis izdao je jednu naredbu, koja kaže svu njegovu soton­ sku mržnju, kojom mrzi sve, što je katoličko. Oni, koje vjerovjestnici krstiše, moraju javno prigrliti grčko-istočnu vjeroispoviest. Osim toga treba da se prijave- razkolničkim popovima, da im poljube križ i da se dadu nanovo krstiti. Poglavica hoće, da svi katolici predadu međaljice, križe, krunice, što ih primiše od vjerovjestnika, a koji se tome ne pokore i ne prigrle razkol, bit će strogo kažnjeni. Naredba završuje ovim riečim a: »Samo ih vi prijavite, ja ću se već misliti za kaznu!« K ako se vidi, jadni tamošnji kato­ lici stoje pred velikim kušnjama. Dao samo dobri Bog, da se u po vješti afričkoga vjerovjestničtva ne bude mo­ rala opet izpisati jedna stranica krvlju i suzama 1 Ja p a n . (Admiral Togoi) Katolička vjera nije nepoznata u Japanu, gdje već imaju tri biskupa i jedan nadbiskup, a katolika 90.000 hiljada, medju koje treba ubrojiti i admirala Toga. Jedne talijan­ ske novine ( I l C i t t a d i n o di Ma nt a v a) drže, da su Franjevci obratili admirala. Ako je viest istinita, jako nas veseli, ali dok to ne bude sigurno, ne jamčimo za činjenicu, buduć su Fra­ njevci morali davno ostaviti Japan. Nu pošto je Togo svršio nauke u Londonu, nije izključena mogućnost, da se je tu upoznao s kojim Franjevcem. �Viestnik. Str. 64. Br. i. Književnost. Toplo preporučamo sliedeća izdanja : 1. G ospode, uči nas m o liti! Po sv. Alfonzu Liguoriju i drugima sastavio o. Marijan Sirca, franjevac. Zagreb. Tiskarna Antuna Scholza, 1994. Ciena 20 helera. 2. Pozdravi Isusu u p resv. S a ­ kram entu, od sv. Alfonza M. Lig'uori, preveo 0 . D. K ., franjevac. Zagreb, 1904. Pisak Dioničke tiskarne. Ciena : broširana 24 helera, vezana u cielo platno 44 helera. 3. Istina, list za hrvatski puk. Iz lazi svakoga četvrtka, a stoji godišnje 3 K . Uredjuje Franjo Suša, svećenik, Zagreb, Kukovićeva ulica, br. 12. U kruh sv. Ante dadoše: Mato Momčinović 2 K, Georg Sič 1 K , Mato Bartićoli 5 K , Stiepo Brdar 3 K , Jozo Mamić 2 K , *Lovro Kuprešanin i K , K ata Kesić 2 K , Jozo Šarić Tribić 10 K , Ivka Milić 1 K , Stiepo Dolić Grborez 1 K , Jakob Kesalo Orguz 2 K , N. N. 8o hel., Petar Božić 4 K , K ata Lampadić 2 K , Ruža Matulic 1 K , Niko Grgić 1 K , Manda Semun 1 K , fra Martin Vučković 5 K , N. N. iz Brajkovića 2 K 20 h, N. N. iz Brajkovića 4 K , Jela Peša i K , N. N. iz Vareša 3 K , N. N. iz Vareša б K , N. N. iz Vareša 4 K , Jozo Malbašić za dobi­ venu milost 3 K , Ilija Brković 20 hel., Ivan Jurić 2 K , Ivan Jajčanin 1 0 K, Anto Debeljak 40 hel., Anica i Petar Božić 5 K , Daniel Divić 4 K , Ivan Jajčanin 10 K , 4 osobe iz Ivanjske 5 K , M. D. iz Vareša 5 K ; N. N. i K , Jozo Banušić 2 K , Petar Božić 2 K , Mara Jazvo 20 K . Jelka Tadić б K , N. Šarić 2 K , Ferdo Duić 2 K , Anto Subašić iz D. Tuzle 2 K . — Sv. Auto bio im u pomoći! S A D R Ž A J: Iz »Amaneta«. — Serafska Imakulata. — Gospi. — Rad koristi zdravlju. — Maleni Abel. — Dvije pjesme mrtvoj majci. — Svrha svieta. — Mudre izreke. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska V ogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/58707985d0fb9be95b7b4883c6be8f77.pdf 75c9602857d9d7ab35b48ab7175112e4 PDF Text Text Br 3. U Sarajevu, mjeseca ožujka 1905. God. хтх Iz „ A m a n e t a “ Spjevao J. M arku šić. I noć je duga i sve pusto s p a v a ... U okolini tužne čujem čuke ; A Ićisar sav ko da prodrhtava Od glasa svetog vrh zvonika Luke. K o d’jete malo bijah u tugjini Ushićen vrlo, što ću kući doći I grlit rod svoj milja u punoći I mr’jet na grudi’ slatko materinji’. — Bješe to vila osvjesnica prava. Budi i budi i podmota ruke; Jer vječnog bješe slika zaborava Ja rod јеЧ mro s nesvjestice žuke ? АГ sada gledam: kućište se sinji Kaljavim mahom i ko u po noći Sablasti gramze njime, pa se koči Beskućno d’jete zebuć po praznini------ A pošlje vika još i jačeg glasa, Što je i mrtve negdje uskrisivo, Ali života znak ne zatalasa. Djetinskoj suzi utjeha se daje; A meni dvori ne će porušeni, A meni će v’jenci osušeni Odoše čaši, vila i zadr’jema . . . I kad već dan je o zapadu snivo, Tražiše vilu, аГ je više nema . .. Već puštoš dalje s mjesečine sjajue I zloduh šapće šalom promišljenom : A ti se, d’jete, tješi uspomenom ! �Str. 66. Neugodni dogadjaji u Sv. špilji u Betlehemu. Вг. 3. Tajno vijeće. Resurge. Palismo zavjet svetom na oltaru — Svećenik svaki — sebe tamjan dade. АГ opet Neznan zapljuca u žaru I pepeo sprema ruglo im uz jade. V ’j ećalo divno društvo : zlo i gjavo Noću i tajno — negdje ispod plota, V ’jećajuć burno paklić zadrhtavo: U vrtlog smrti c’jeli rod da smota. АГ svake noći u ponoćnom čaru Vila se neka kraj grobova krade I šapće himnu krvavome daru I — ludnut kadkad od ushita znade. V ’jećala đrušba, ministerij spavo : Sve Veličanstva dubokih milota ; A paklić još je slagje poigravo — Jer što se nakih bojat zvjezdokrota ! A sve ju gleda Silna od božica; 1 duša njena sa krvava lica U ružan podsmjeh čudno se nabere. Sve podlost više ceri se i smije . . . Svijeta glave spavale su glu’o, Tek pjesnik ih je vidio i čuo. АГ vila ona još se danas v e re . . . I brzo, brzo svetim pod uzdahom Junaci naši uskrsnuće maham. Trajali čaši sanja dubokijeh, АГ onaj kaza — kad će dobre sreće ! Tako ti i mi dočusmo za v’jeće. Ог Neugodni dogadjaj* u sv. špilji u Betlehemu (Nove grčke navale.) Čitatelji ovoga lista, koji se duhom svojim zanose u sv. onu špilju u Betle­ hemu, gdje se je dostojao roditi Sin Božji i gdje se je čula ona angjeoska pjesma: » S l a v a B o g u na v i s i n i , a m i r l j u d m a na z e m l j i d o b r e v o l j e « , misle, d a j e na mjestu porodjenja Isusova uviek sve tiho, mirno, i da je medju ljudma, koji tu dolaze, sbilja pravi mir. Nu to bi i moralo tako biti; to bi i dolikovalo svetome tome mjestu. Na žalost tomu nije tako. Providnost je dopustila, da se na mjesto porodjenja Isusova uvuku i smjeste Grci i to na južnoj strani sv. špilje, a uz crkvu sagradjenu od sv Jelene, majke cara Konstantina. To su grčki monasi (redovnici), ljudi većinom bez kulture i pravih kr­ šćanskih osjećaja. Kako bi krasno, kako divno bilo, kad bi ti došljaci u miru htjeli živjeti sa starosjediocima ovoga sv. mjesta, sa oo. Franjevcima, koji na sjevernoj strani te sv. špilje imadu veliki svoj samostan i crkvu posvećenu na čast sv. Katarine, djev. i muč., i imadu važnu, od sv. crkve povjerenu si zadaću, da ču­ vaju to sv. mjesto porodjenja Isusova. Poznato je, da je ciela ta sv. špilja negda bila izključiva svojina oo. Fran je­ vaca, odnosno svih katolika na svietu. S vremenom što milom što silom izposlovaše Grci od turskih oblasti pravo, da i oni skupa s katolicima mogu u sv. toj špilji činiti službu Božju. Ta njihova �ttr. 3 . Neugodni dogadjaji u sv. špilji u Betlehemu. prava točno su sada označena, pa se ne može poroditi više nikakva sumnja, što mogu, a što ne mogu činiti Grci na mjestu porodjenja Isusova. Medju drugim pravima ima jasno i ta izražena točka, koja veli, da u noći grčkoga Božića ima pravo grčki patrijarka sa dva svoja djakona d v a p u t unići u tu sv. špilju, d v a p u t ju okaditi tamjanom i d v a p u t van izaći uza kamenite one fra­ njevačke škaline (stube), koje su smještene od sjeverne strane. To se je sbilja do ove godine tako prakticiralo, pa Franjevci, čuvari sv. mjesta, ne imadoše nikakve sumnje, da bi prigodom i ovogodišnjega grčkoga Božića (izmedju 6. i 7. siečnja) moglo biti drugčije. U toj misli pree. o. kustod fra F r i g d i j a 11 G i a n n i n i, te noći mirno počivaše. Jedino što su franjevački sakristani, kojima je te noći bilo povjereno, da paze i čuvaju ta sv. mjesto, naročito katoličke naše škaline, bili u crkvi na svom mjestu. Osim njih stajala je te noći u sv. špilji i turska straža, koji su po zahtjevu Franjevaca tuđe danju i noću i paze, da se nikakvo nasilje ne bi učinilo svojini katolika. U i sat poslie pol noći (dne 7. siečnja) Grci su svršili službu Božju u sv. špilji i kroz franjevačke škaline uzašli u gornju crkvu, da prosliede svoju liturgiju. Iza toga po svojim škalinama od južne strane dodju u sv. špilju po t r e ć i p u t dva grčka djakona sa kadionicama u ruci, da i po t r e ć i p u t proti propisu i utvrdjenom kompromisu izmedju njih i Franjevaca okade to sv. mjesto. Uvidiv tu protuzakonitost, ulože prosvjed naši sakristani (brat Tomaso, Talijanac, i brat Julijan, Niemac) i htje­ doše natrag povratiti drzke goste. Medjutim se grčki djakoni silom oprieše i Str. 67. htjedoše po što po to i t r e ć i p u t uzaći i proći kroz sjeverne franjevačke stube. Da ostvare svoju namjeru, po­ češe kadionicama udarati na goloruke naše sakristane, koje i sbilja na glavi rane. Uvidiv to, dolete i turski stražari, koji zadržaše ruke grčkih djakona od navale. U toj tučnjavi, uspije jednomu grčkomu djakonu uz naše škale van izaći. Drugi to nije mogao, jer su fra­ njevački sakristani s turskom stražom zatvorili željezna vrata, koja se nalaze povrh naših škalina na ulazu u sv. špilju. Hoteć i dalje prkositi, ostane na stepe­ nicama unutra grčki djakon i ne htjede se svojim (grčkim) stubama povratiti k ostalim grčkim funkcionerima. Razabrav u gornjoj crkvi Grci, da je zaustavljen njihov jedan djakon, zaustaviše cielu crkvenu liturgiju, smatrav se tobože prikraćenim u svojim pravima i zapriečenim u svojoj službi. Uvidiv grčki patrijarka, koji je osobno pontificirao, da su katolici zatvo­ rili vrata, pošalje svoga tajnika o. kustodu Gianniniju, da ga zamoli, neka pusti njihova djakona van izaći. — »Do sad je sva ceremonija«, rekne lukavi popo, »gladko išla i bez gungule, pa bi rad, da i ostali dio svrši u redu i miru. S toga neka Vaša Prečastnost blagoizvoli narediti, da se otvore vrata i van pusti naš djakon.« — Što?« odgovori pravednim gnje­ vom o. kuštod. »Vi mi istom sada do­ lazite sa svojom molbom, kad ste već načinili nasilje i još ranili dva moja brata! Nieste li tim nasiljem sami po vriedili mir i prava katolika ? Zato pro. svjedujem proti tomu nasilju i izjavljujem, da ni za dlaku mi katolici ne odstupamo od svojih prava. Nu da ste mi s Vašom �Str. 68. Neugodni dogadjaji u sv. špilji u Betlehemu. molbom došli prije, nego ste mi kavgu zametnuli, onda bih Vam s a m o za o v a j p u t mogao taj prolaz dozvoliti, nu sada nikako ne mogu. Vidiv Grci, da se kod o. kustoda ne da ništa postići, istu noć brzojavno zamole iz Betlehema pašu jerusolimskoga i konzula francezkoga, da im dozvole taj prolaz. Dok su Grci očekivali taj odgovor, došao je i betlehemski mudir s grčkim i franjevačkim ugovorom u ruci. Sad se je i pred Grcima i F ra ­ njevcima čitala točka po točka ugovora, u kom je jasno bilo izraženo, da Grci imadu pravo samo d v a p u t te svete noći okaditi mjesto porodjenja Isusova. Taki su pisani ugovor pokazali Grcima i Franjevci. Na sve te dokaze Grci su tvrdokorni i gluhi ostali te jednako u crkvi sa svim svojim pukom čekali, da im se kroz franjevačke stube vrata van pusti njihov djakon. Nečuvene drzk osti! Duga ta stanka u njihovoj liturgiji trajala je sve do 6 sati izjutra 'do 7. siečnja), kad je osobno došao u Bet­ lehem i paša jerusolimski i francezki podkonsul. Ovi su otišli o. kuštodu i s njim dugo konferirali, nastojeći, da ga sklonu, neka popusti. Nu o.kuštod je ostao nepomičan, braneći prava katolika. Nije nam došla viest, što je o. kuštod go­ vorio, ali se može zaključiti, da je on na dugo i široko i paši i podkonzulu razlagao, kako bi i najmanji popust u toj stvari u prilog Grka imao po katolike kobnih posljedica. Izkustvo to je od toliko godina dokazalo, da Grci, ako im se i milimetar jedan dozvoli, hoće više metara silom dalje povratiti. Sad su izmedju sebe ova dva (paša i podkonzul) konferirali i napokon za­ Br. 3. ključili, da se na njihovu odgovornost z a o v a j p u t otvore katolička vrata, ne mareći za to, što se tim povriedjuju prava svih katolika na svietu. K ao uzrok toj iznimnoj odluci navadjahu bunu, koja bi se mogla poroditi izmedju Grka i katolika, pa da se tomu izbjegne, da je jedino izhodište o v a j p u t pustiti van grčkoga djakona. Ovakovo umovanje bilo je posve krivo. P r v o zato, što su Grci već bili svjestni, da -sa prvi bunu zametnuli. D r u g o , Grci niesu mogli ni smjeli više misliti na drugu kavgu, jer su pred sobom vidjeli silu katolika iz Betlehema, koji su tu u većini izmedju svih vjeroizpo desti. T r e ć e , bila je i povećana turska straža, pa se nije moglo bojati grčke ponovne bune. Medjutim je čin izvršen i van pušten grčki djakon, na što su Grci svoju litur­ giju iza б sati jutrom posliedili. Paša i podkonzul francezki odoše iza toga k o. kuštodu i priobćiše mui da su vrata otvorili, da se tako izbjegne možebitnoj buni. Tim činom oni ni naj­ manje ne će da utiču u riešenje toga spora, ko,i neka se sudbeno izpita i rieši. O. kuštod što je mogao učiniti, kad je taj čin već bio izvršen i stvoren kobni praecedens ? Tko jamči, da ne će Grci i do godine slično učiniti, pa će i tada miru za volju trebati od katoličkih prava oduzimati? To je sve znao konzul P'rancezke, koja ima protektorat nad sv. Zemljom. Uslied takova postupka, što se mi ka­ tolici možemo nadati od Francezke, koja kod svoje kuće tako nepravedno progoni katoličke redovnike i redovnice ? Što mogu sami učiniti goloruki F ra ­ njevci u sv. Zemlji, ako nemaju podpore �Br. 3. Našao mi sv. Anto kod svjetovnih oblasti ? Koliko ih je već do sad mrtvih ostalo i ranjeno, braneći od grčkih navala to sv. mjesto ? Da su Grci i ovaj put na zlo ustali, vidi se odatle, što su brzojavno na sve strane razglasili, da su katolici navalili na grčku procesiju i ranili neke njihove osobe. Uz to, da su se katolici na kaludjersku oblačili, samo da izvedu što više nasilja. Nu kad su katolici htjeli takodjer upotriebiti brzojav, rečeno im je, a je žica za njih prekinuta. Nije li očito, da su Grci podmitili dotične odlučujuće činbenike i da je komplot bio davno zamišljen. Od svoje strane i ovaj put je o. kuštod sve učinio. Da se dade zado­ Str. 69. voljština katolicima i kazne grčki djakoni, koji raniše dva Franjevca, službeno je to potražio od francezkoga konzula. Vele, da je francezki konzul već poduzeo take korake kod turskih oblasti. U isto vrieme umiešali su se u tu stvar i konzul Njemačke i Talijanske, tražeći zadovolj­ štinu za svoje ranjene zemljake. Sad je stvar u toku, pa kada svrši, rado ću vas i o tom obaviestiti i vriedne vaše štioce, kojima s obala bivše rimske , , e l e u s i j s k e r i v i e r e " , i sa mut­ noga, kulturno-povjestničkoga Nila šaljem bezbroj vrućih pozdrava. A l e k s a n d r i j a u Egiptu, u sa­ mostanu svete Katarine,^ koncem siečnja 1905. Fra Ignaci;. Našao mi sv. Anto i Napisao fra J o z o Siguran sam, da je svako iskusio pomoć sv. Ante, ko ga je zazivao u svojim potrebama, osobito ako ga je sam molio, da njegovim zagovorom nagje izgubljenu koju stvar, jer je dragi Bog mimo sve druge svece odlikovao našeg sv. Antu tom povlasticom, da se po njegovom zagovoru lasno nahode izgubljene stvari. To priznaje svako krš ćansko srce, koje pozna sv. A n tu ; s toga se vidi, koli je neopravdano, što no nedavno pisaše jedan hrvatski nabožni list, da je naime u prva vremena bio običaj u toj potrebi sazivati ne­ kog bi. Antonina Pavijskoga, ali su tečajem vremena radi sličnosti imena vjernici zamijenili toga blaženika sa sv. Antom Paduanskim. Koli je neistinita Zvonigradski. ova tvrdnja, mimo sve ine razloge, dosta nam se je pozvati na povijest, koja kao sunce bjelodano našem svecu daje tu časnu povlasticu. Spomenuti Antonin živio je u X IV . stoljeća, dok je serafski naučitelj sv. Beneventura mogao prije toga na kakvih 150 godina za­ pjevati: » S t v a r i i z g u b l j e n e t raže i na la ze mladi i stari. Tu prednost našeg velikog Čudo­ tvorca potvrgjuju svagdanje priznanice i zahvalnice čudesnih dogagjaja po nje­ govom zagovoru učinjenih, od kojih evo i ja jedan vrijednim štiocima do­ nosim. Godine 1898. dopustom svojih po glavara pogje o. fra Augustin Purgić franjevac i župnik na Gromiljaku u �Str. 70. Našao mi sv. Anto. Bosni, da nekim dijelom naše monarkije kupi milodare za dogradnju svoje žup ske crkve. On je, po sebi Se razumije, ponio preporuku svog crkvenog i redov­ ničkog starješinstva, bez koje ne bi nigdje bio primljen; ali šta mu se je uprav s tom potrebitom preporukom zbilo, nek nam pripovijeda sam fra Augustin, koji je bio svjedokom čuda sv. Ante : »Kad sam obišao Štajersku, te do­ šao u Goricu, to sam se najprije po svom običaju uputio biskupu, da mi dopusti po svojoj biskupiji prositi i da me preporuči svom svećenstvu, što mi i drugi biskupi dovlen svojim potpisom pokrijepiše. Kad sam i tim bio provigjen, krenem u franjevački samostan, koji se na povisokom mjestu izvan grada nalazi. Ali ja o ! Putem opazih, da sam izgubio negdje onu knjižicu, u kojoj su se nalazile preporuke moga i svih ostalih biskupa te popisani svi dojako skupljeni milodari. Kud sam sada prispio ? Naprijed ne mogu, da nastavim posao, jer bi me bez tih izprava svako smatrao za kakvog privatnog varalicu; a natrag kući, gotov praznih šaka, sra­ mota. Šta mi dakle u takoj stisci preostaje ? Zabrinute misli križahu mi pa­ meću ; ali mi jedna u dobar čas dogje. Sjetih se svog starog prijatelja — sv. Ante, koji je toliko puta sa mnom dijelio veselje iza žalosti. Još v iš e ; putem me nanese sreća na jednu osamljenu njemu posvećenu crkvicu. Ja u nju unigjoh, te padnuvši pred Antin oltar, zaufano mu svoju nevolju iskazah, zavjetovavši se, da ću na njegovu čast, ako mi nagje knjižicu, razdijeliti megju siromake sto kruhova i još k tomu pet forinti. Okrijepljen molitvom, Br. 3. ostavih njegovu crkvicu i odoh u sa mostan, gdje sam odmah pripovjedio svoju nesreću braći redovnicima, koji mi samilosno izraziše svoje sažaljenje. Progje taj kobni dan. dogje i ve­ čer. Opet iza večere braća me okružila, da me svojim razgovorom tješe ; kad u sobu stupi brat laik, koji visoko dignuvši nekakvu knjižicu, upita: »Čije je ovo?« Ja poznavši moju milu izgubljenu knjižicu, sav preneražen od čuda jedva isustih: »Moje!« Kad sam se malo ra­ zabrao, upitam onog brata, kako je ta knjižica došla do njeg. On mi reče, da je uprav sad, prem je bila mrkla i kišna nekakav dječak donio u kuhinju knjižicu, koji spustiv na stol. samo reče : »Ovo je vaše« i odmah ode. Upitam šestericu gimnazijalaca, koji tuđe stoje, da li su oni v idili i koliki je od prilike taj dječak; oni mi to potvrdiše i rekoše, da je kolik jedan od njih, ali ga ipak ne poznaju, premda svaki dan polaze u gradu školu. Ja zamolim o. gvardijana, da pošalje odmah sad onu šestericu u grad, ne bi gdjegod našli onog dječaka. Otišavši oni u grad, tražili su do u kasno doba, ali ga nigdje ne nagjoše. Pa i sutra cijeli dan tražili su i ispiti­ vali po svim gradskim školama za onog zagonetnog dječaka, ali njemu nigdje ni traga ni glasa. Pa ko je to mogao biti, ko je u ono gluho doba noći po onakoj kiši čak u samostan nepoznat došao i knjižicu onu donio, gdje joj je uprav gospodar bio, to može svako pogoditi. Ja radostan odmah sutra u jutru odem u crkvicu sv. Ante, gdje mu se kao svom dobrom pomoćniku svesrdno zahvalim, očitavši na njegovu čast sv. �Br. 3. Svećenik. misu; a zavjet izvršim, kad sam se u domovinu povratio. S mojom knjižicom nastavim posao, svagdje zahvalno pripovjedajuć o njoj, jer je bila predmetom čuda sv. Ante. Str. 71. Svakom pouzdano dovikujem, nek se u svojim potrebama bilo duševnim, bilo vremenitim, osobito kad izgubi što­ god, samo uteče sv. Anti, i vidjet će, što on sve može kod Boga«. Iz perivoja crkve katoličke. Svećenik. Napisao D o n Nepobitna je istina, da su svi na­ rodi imali, kao što i danas imadu neku vjeru, a uza nju su privezali i svećenika, tako, da se jedno bez drugoga ne može ni zamisliti. Kako i koliko naroda, bili oni prosvijetljeni ili divlji, časte i uzdižu svećenika, bilo bi uzaludno dokazivati, kad je tuđe povjest, i dosta joj se pri­ maknuti i njezinih se stranica dotaknuti. Stoga i jest istina, da do čovječanstva nije mogao doprijeti jadniji i žalosniji neskladni glas, nego je onaj »probranih i izobraženih duhova (11)«, koji govore: Ja v je r u je m u Boga, is po vije d a m n j e g o v u v j e r u , a l i ne pri poznajem njegova svećenstva. Ludost, dostojna zamagHce i pušavice naših zemana 1 Vjera bez svećenstva jest vinograd bez kopača, pa će mu, mjesto grožgjem, ragjati dračom i kupi­ nom. Velike su zasluge svećenstva, preko kojega dolaze svijetu obilate i neiskazane milosti i blagoslov. Toj će nam tvrdnji i osvjedočenju najčvršći pečat pritisnuti i priložiti sam Isukrst, koji svećenstvo prispodablja soli i svijeći: Marko Vežić. V i s te s v j e t l o s t s v i j e t a , v i s t e s 6 z e m lj e. I zbilja, šta bi svijet bez sunčane svjetlosti ? Biline bi usahle i spustile svoja krila, života bi nestalo, jer bi prestala raditi glavna s ila ; bića bi oba­ mrla i pod sveopćim mrtvilom počela se rastvarati u svoja prvotna počela; čovjek, taj kralj i samodržac na zemlji, zaogrnut sveopćom bijedom prirode, po­ klopio bi svoje uši, nestalo bi ga. — A što bi opet svijet bez soli? Tko će se mašiti i okusiti hrane, kad u njoj ne čuješ i ne osjećaš začina soli ? Što s 3 i svjetlost proizvode u tvar­ nom svijetu, to je po Isusovoj neiskazanoj dobroti svećenstvo u duhovnom ; dakle je svećenstvo neophodno potre­ bito, a prema tome možemo lako doku­ čiti dobročinstva i korist, što svijetu pridolaze po svećenstvu. Svećenstvo je svjetlost pameti, a pamet, prosvijetljena poukom svećenstva, dolazi svijesno do poznaje svoga postanka, do spoznaje Boga i svega, što je na nebu i na zemlji. Prosvijetljen kršćanin ne ostaje �Str. 72. Svećenik. poput poganskogu filozofa nijem pri tajnovitoj neizvjesnosti hiljade pitanja, već prodrman i poučen po svećeniku, poznaje svoj početak, svoj pad i svoj otkup. Kršćanin, što se napio i srknuo na izvorima svećenikove poduke, on će znati razjasniti najzamršenija dnevna životna pitanja, pa dok učenjaci ostaju začepljenih usta, kad se odaleče od Crkve i od njezine svijetle nauke, kršća­ nin, koji je pomnjiv na svećenikov glas, svaku će i pojedinu razriješiti i raščiniti kao na dlanu, svakome će pitanju uhvatiti končiće, kako to zgodno kaže Jeoufroy, jer ima mala knjižica, u kojoj je čarobna Mojsijeva šibica i odgone­ tanje na svako pitanje. T a se knjižica zove katekizam. Tko tumači taj kate­ kizam, ima pravo sama sebe zvati s v j et1o s t s v i j e t a. Svećenik je dakle s v j et lost svijeta! Nu ako je čovjeku potrebno pro svijetljenje uma, jednako mu je nužno, da se nagje vatra, koja će mu srce ogrijati, utješiti i izdignuti, I još dalje možemo poći, te ćemo sa svom sigur­ nošću potvrditi, da je čovjeku potreb­ nija utjeha srca, nego je prosvijetljenje uma. — K ako tvrdi sveti Toma, a is­ kustvo uči, istočni je grijeh jače i ljuće ranio srce, nego li zastro um okrugom tmice, što je svjejedno, kao i ustvrditi, da su osjećaji bili žešće pogogjeni, nego su misli uma. O tome su se osvjedočili i pogani, pa jedan od njih ispovijeda značajne rije či: V i d i m š t a j e d o b r o i d r a g o mi j e , a l i š t o j e z lo , o n o m e z a s o b o m v u č e . Rekao sam i ponavljam, da je svećenik i so srca, kao što je i svjetlost uma. — Jednom on rukom primiče baklju istine, koja je u Evangjelju, a drugom nam Br. 3. pruža ljekariju milosti, što je sažeta u dragocjenoj posudi svetih Sakramenata, a Isukrst ih je u svojoj^, žarkoj ljubavi ustanovio za utjehu i okrjepu ljudske slabosti. Svećenik je onaj, što poput Angjela čuvara prima na svoje ruke slabašno djetešce, krsti ga, upisuje megju krš­ ćan e; podučava ga, tješi i pripravlja na borbe, koje ga sigurno čekaju pri nastupu u javnost. Padne li ili posrne jadni čovjek, zaokolišen svojim slaboćama, svećenik ga, poput milosrdnog Samaritanca, pridiže ranjena, na upaljenu mu ranu lijeva kap snage, a do čas opet mrvu ulja milosti, pa mu milo za­ vija rane i povraća ga opet u svijet z dr a v s pr a v na , da se i glasom i djelom nazove kršćaninom i osokoljen se lakše pripusti borbi ma odkuda ona stizala. Velika su i neprocjenjive j vrijed­ nosti ova dobročinstva ali su ona osobna ; svijet za njih slabo znade, sakrivena su mu, a katkada na njih malo mi.sle i oni, koji ih primaju. Ne gube oni stoga od svoje vrijednosti i tko ih promatra pronicavim i ozbiljnim okom, uočit će u njima koristi i po pojedine osobe i po cijelo društvo. Dobročinstva su to, kojih je moć oćutilo vasiono čovječan­ stvo, kad je po njem steklo zdravih i pošte­ nih gragjana, poslušne i odane služinčadi, dobroćudnih gospodara, brižnih i ustraj­ nih radnika. Sve su to društveni zdravi članovi, sve posljedica svećenikove nauke. — Gdje nema soli i svjetlosti, gdje nema svećenstva i ne osjeća se njegov upliv, tu se žarko sunce ogleda i na­ lazi sinove i članove pojedinih sljedba, ordije gazilaca reda i zakona, bunitelje, pa razbojnike, kojima je najvjerniji drug bodež i revolver. Kome su oči zdrave �Br. 3. Svećenik. a um nije potamnio, hoće i mora to pripoznati. Gdje je svećenstvo rjegje, tu se red svom silom odapirati pustošećoj masi i neuregjenom mnoštvu zlo­ tvora. Pa i ne može drugačije ni biti, jer su duhovna moć i materijalna sila svegjer u opreci i jedna drugu isklju­ čuje; dva su pladnja, jedan s jedne, a drugi s druge strane kantara, i što je jača duhovna moć, to življe djeluje materijalna sila i obratno. Ne isporučujuć zaboravi sva ova i dojakošnja dobročinstva, što poput korenja u zemlji potajice, ali i obilato ragjaju — izdignimo oči i ogledaimo se po velikim granama istoga stabla, kako se ponosno uzdižu i šire u javnoj dobro tvornosti. Svi ćemo, je li nam samo u prijateljstvu istina, pripoznati, da sve udruge, kojima je svrha, oteti ljudski rod zlu i nevolji, vuku svoje porijetlo iz svećeničkog duha, sav im je život, snaga i napredak na njem osnovan. Pogani su, zamjenjujuć posljedak sa uzrokom, pri­ pisivali brzo proširivanje kršćanstva dobrotvornim njegovim ustanovama. I ako je bilo protivno istina, da su naime bolnice, sirotišta, škole i t. d. nastale iza propovijedanja i prihvata Evangjelja, opet je lako iz njihovih pretpostava za­ ključiti, da se kršćanska vjera i dobro­ tvorne ustanove grle i razumiju. Zna­ čajne su ove rječi nekoga pisca: »K a­ tolička vjera, a po tom i katoličko sve­ ćenstvo imadu taj cilj pred očima, da priprave čovjeku sreću u budućem životu; nu pomotrimo li je dobro, vidjet ćemo i opaziti, da ona nastoji i o napretku ljudstva na ovome svijetu.« — Pa i što bi bilo od čovječanstva bez svećenstva ? Odgovorit će varvarski narodi. Upitajte negdašnje cvatne i napredne narode u §<r - 7 3- vjeri i u moralu, a sad su ištećeni po nekršćanskim i neljudskim adetima. Iza­ gnali su vjeru, prognali moral, pa ne­ moćni traže pomoć, ali je ne mogu naći. Ne će oni više uzvišene kršćanske ljubavi i milosrgja, već skaču i bijesaju za za­ mamnom čovjekoljubivošću, nu to je samo prokriomčareni novac. Daleko je i daleko velikodušnije i veličanstvenije milosrgje katoličko, jer je čedno u obliku, ali moćno i snažno u svojim posljedi­ cama. Šta bi bilo u Franceskoj, da ne bi žara, zanosa ustrajnosti i radišnosti samog i jedinog Vicenca Paulskoga? Kakvi bi uspjesi sjali u Italiji bez Don Boschia ? Ili zar ne bi Afrika još stenjala pod ljućim jadima, nego li su još da­ našnji, da ne bi samoprijegora kardinala Lavigeria i drugih ? Još jače oskače srce, rad i neumornost svećenstva u crnim danima pošasti i drugih gorkih nevolja, koje se zamavljaju po svijetu i deru ga nemilice. Nije mi nakana zaogrnuti plaštem omalovaženja zasluge svjetovnjaka, koji u ovakim danima narodnih kalvarijskih muka, kao što su potresi, povodnje, pošasne zaraze, prelaze granice i požrtvovnosti, već se svojim junaštvom uzdižu do ljudske plemenitosti i sami­ losti. Nu običajno je njihov rad jedno­ stran, ostaje i zaustavlja se pri jednoj strani medalje i to na onoj, da svojom pripo­ moći olakote udarce fizićnih bieda. N a­ protiv svećenikov rad zauzima širi pro­ stor, jer obuhvaća cijeloga čovjeka, nje­ govo tijeloi njegovu dušu, a ovu posljednju još većim marom, jer je cijena duše daleko nadišla onu prolaznog i krhkog tijela. Na svu žalost svećenik ima i svojih dušmana i ti nijesu nehajni, nego silno nasrću na nj i omalovažit će mu, samo da �Štr. 74. Svećenik. Br. 3. mogu, rad i nastojanje. Čut ćeš, i to dokazima, zbog mršavosti jednoga, zna­ ne rijetko, i istih katolika, kako svećen­ nje svih drugih i dobrotu tolikih hiljada svećenika ^umalovaživati ? Velikodušna stvu podmeću pod nos osobito dvije m ane: P o p o v i su p u s t e n e z n a ­ je požrtvovnost svećenstva, dovedena do samoprijegora, jer je svećenik onaj, l i c e , s v e ć e n i c i s u o p a k i . Objede, kako svi vidimo, paklene. Srećom, da što nastoji oko vajnih bolesnika ; uzdiže ovake čudne i lakoumne objede, jer sa­ on prezrenu sirotinju, podučava neuka, do pomirbe dovodi krvne neprij atelj e, obra­ zidane na temeljima bolesne mašte, koja nije prošla ni svoje krize, nemaju svoga ća i k svijesti privodi smućene grješnike, pravoga temelja. Je li jedan ili drugi tješiprogonjene r a d i p r a v d e . Za što se svećenik neznalica ili opak, pa za to namećati zvučnim i akordnim imenom izasuti lug na sve svećenstvo — tu do­ čovjekoljubstva, a u isti tren omalova­ sljednosti i pravici nema pristupa, i one žavati junački rad hiljade svećenika, su s nama. Jest i mi tvrdimo, da je koji se nekinjeno i svojovoljno izlažu čovjek prije nagnut na zlo, nego je na svim pogibeljima: srču i u vatru i u dobro pa s te tvrdnje primičemo se vodu, obilaze razbojišta, traže grješnike, drugome dijelu zaključka, da je naime i • da ih izmire s Bogom, milosrdnim ocem, svećenik čeljade, Adam ovo čedo, bit ce prije nego što će pred njega, praved­ i pokoji svećenik neznalica i zločest, ali noga suca ? A patriotizam ? Tko se to nikako, dok nam je pamet zdrava, ne dandanašnji s njime ne razmeće i za možemo doći do nedosljednoga zaključka, svoju ga kapu ne zataknjiva, a i ne da su s toga svi svećenici neznalice i pita se, je li mu za njom pristaje, ili mu zločesti. Zašto ne sačiniti ovaj zaključak sve to na hero i nešesno stoji? Pa — bar je istinit i siguran — da su dobro! Dok je dandanašnji sveta svećenici općeno učeni i naobiaženi riječ patriotizma uzdigla toliku prašinu ljudi, pa značajni i pošteni, a megju — i svećenici su patriote, ali patriote njima pogjekoji neznalica i rgja? Ovaj značaja, odane i nesebične ljubavi, koji zaključak ne će biti svakome drag, ali znadu, da je borba za domovinu borba je drag istini, poštenju i pravici, pa je vijekovima svetog blagoslova zapečaćena, stoga i nama, i oduševljeno uza nj pri za to ćeš ih samoprijegorno zateći na stajemo. — U ostalom, ako je, kao što svakoj bilježi, a ne pitaju, je li tu po­ i jest, savršenost ona zamamna biljega, gibeljna i izložena tačka, već je li borba za kojom moramo čeznuti i težiti, ne za domovinske amanete, i bore se, a možeš je tražiti kod svih, jer će se u ne ogledavaju se, je li zobnica na si­ ovlikoj zadruzi, kao što je svećenička, gurnome ! u kojoj su tolike hiljade članova, naći Nu nije stvar nova i začudna, da po koji, da se mognu na nj upraviti svećenstvo imade toliko i takih dušmana. one poznate rieči: » K a d k a d i d o b r i Kad bi savjest ovakovih klevetnika H o m e r d r i e m a.« Tko to ne zna, svećenstva mogla na glas govoriti, iz­ da se ljudska narav sama po sebi ne jasnila bi se, da toliki viču protiva sve­ može popeti i dočepati one angjeoske ? ćenstva, da mogu u onim klevetama Zašto ćeš dakle, pred ovim priličitim naći oslona, o koji će nasloniti i poza- �Br. 3 . Maleni Abel. koniti svoje teške nerede, odalečiti se od pravog vjerskog djelovanja, a osobito kako će se nekažnjeno oteti strogome moralu Evangjelja. — Irud je osobno u velike štovao Ivana Krstitelja, a onda ga počeo gledati krivim okom, kad mu je ovaj upro prstom i dotako se ne­ zdrave pete njegove prognjijale čudorednosti. Svi znamo, da jezik klevete i strasti ne će nikada biti u prilog sve­ ćenstvu, pa kako opet sve to ne će smesti svećenstvo i zavesti ga na oputine osveta - svesti sa čistog puta —po­ žrtvovnog rada — opet s druge strane ne možeš oćutiti veće slasti, već kad se stiša vihar strasti, kad se uzburkani va­ lovi smire i iskrenost otvori svoja usta. Onda se u praskozorju lijepoga i pro­ ljetnog dana čuju idilične, ali i na istini sazidane riječi, kao što su taman ove De Lamartina, koga zastalno ne ćemo ubrojiti megju prijatelje katoličke vjere, a po tome i njezina svećenstva ; pro­ tivna je tome povjest njegova rada. »Jedan je čovjek« — njegove su riječi — »u svakoj župi, koji nema obi­ telji, ali on pripada obitelji čitavoga s vijeta; njega zovu za svjedoka, za sa­ vjetnika, za trudbenika u dojednoj sve­ čanoj prigodi gragjanskoga života. Niti se ragja bez njega, niti se umire; on prima čovjeka sa majčina krioca i ne ispušta ga sve do grobnice; blagosivlje btr. ;5 bešiku, vjenčanu postelju i mrtvački grob. Čovjek je, u koga se djeca za­ ljube, štuju ga i boje ga se, koga i oni, što ga ni nepoznadu, nazivlju imenom »Oče« ; pred njegove noge pristupaju kršćani, da mu rastvore svoje srce do stražnjega uglića i oblivaju se najskrovitijim suzama. Čovjek, koji je po svome položaju tješitelj svake patnje u ljudskoj duši i na tijelu, služben i posrednik megju bogatim i siromaškim, koji gleda, kako na njegova vrata kuca i bogati i siro­ mah, sve jedan iza drugoga; bogati, da mu potajice isporuči milostinju, siro­ mah, da je primi bez sram a; čovjek, koji ne pripada ni jednoj socijalnoj kasti, pripada jednako svima; pripada siromasima zbog svoga siromaštva, sa skromnosti svoga roda, višim razredima zbog svoga odgoja, znanja i plemenitih osjećaja, što mu ih u srce usagjuje i slijeva religija i zdrava ljubav; čovjek je napokon, kome patri pravo svaku reći, a njegova riječ slazi ozgo i na um i na srce po oblasti i po poslanju Božijem, a po zapovijedi savršene vjere ; taj je čovjek dušobrižnik, jest svećenik«. Prijatelji i neprijatelji svećenstva neka upamte ove riječi protivnika vjere, pa će se svi odazvati zvonkom i zdra­ vom glasu svoje savjesti i izjaviti : S v e ­ ćeni k je s v j e t l o s t s v ij e t a i so zemlje. Maleni Abel. Istinit! dogaglaj Iz XVIII. vijeka. Priredio fra I v š a M ijov. Megju Židovima. Sutra dan ranim jutrom gvardijan me pozva k sebi u stanicu. Bit će, mišljah u sebi, u poslu moga Abela, ali bijaše sve protivno. Bez ikakova okolišanja on počne: �Str. уб. Maleni Abel. — Reda je, fra Luka, da smjesta otputuješ iz Praga za nekoliko dana. Naš dobri prijatelj, župnik u Rostoku, moli me, da mu za gluhe negjelje pošaljem jednoga svećenika, koji bi mu pomogao u ispovijedanju i propovije­ danju. I ja odmah pomislih na moga fra Luku, koji će za taj posao biti najzgodniji. Ajde dakle kreni tamo još jutros i Bog bio s tobom 1 Ja se doduše već davno spremah pohoditi Rostok, jer tamo kažu naj­ stariju crkvu u Češkoj, sagragjenu još u devetome vijeku pod knezom Brzivojem neposredno iza njegova krštenja oko god. 874. I eto prigode, da ispu nim želju, ali u nezgodnije vrijeme teško da mi se mogla pružiti. Svi moji snovi, što ih bijah sagradio u pogledu pouča­ vanja maloga Židova, ovime se uništa­ vahu. Gvardijan mi valjda već na licu čitao zlovoljnost, što me spopala zbog njegove zapovijedi, pa da preteče svaku moju ispriku i molbu, a to mi već na jeziku bijaše, blago mi spomenu : — Znadeš, dragi fra Luka, da je Abel u sigurnim rukama vještih i mudrih upravitelja, koji će ga znati voditi i učiti. Za to se dakle ne brini ništa. Radije pogledaj, da budeš kroz ovo nekoliko vremena od duševne koristi Rotkovčanima, koji će te otvorena srca primiti. Kako vidiš, na ovu mu ne mogoh niti obijeliti. Sakupih ono svojih potre­ bitih stvarčica, primih blagoslov od starješine i još daleko prije podne bijah na putu u Rostok. Netom ispadoh iz samostana, spopade me živa želja, da bih pohodio Abela. Uza sve protivne navode, što mi ih razum donosio, ne mogoh ugušiti te Br. 3. želje. Udarih preko drvenoga mosta, što vodi u stari grad i već za pol sata moj Abel bijaše sa mnom. Dječak bijaše veseo, ali oči mu kazivale, da je više plakao nego spavao. Upitah ga za to, i on mi svojom navadnom iskrenošću priznade, a kad mu zatražih uzrok, odgovori mi samo jed­ nom riječi : m a j k a ! Na to mu se suze zavrte u očima. Ne bijah voljan smetati ga u toj olakšici, pustih ga da se do mila isplače. Sveta je suza ža­ losnu oku ; sam ju je Bog poklonio za svetu, olakšicu u svakoj žalosti. K ad se isplakao, očito upoznah, da mu je olakšalo. Prihvatim zgodnu priliku i počnem da mu govorim o blaženoj Djevici, koju on jučer tako odrješito i ganutljivu bijaše izabrao za majku. Osokolili ga, da moli za zemaljsku majku, e bi joj Marija isprosila milost obraćenja i svoj govor ozbiljno za­ vezali s onim riječima iz sv. Evangjelja: K o ljubi oca i majku više nego mene, nije mene dostojan. Abel me je pomljivo slušao, i ako bijahu suvišne moje riječi. Tiho mi od­ vrati : — Nijeste pogodili, dragi moj oče ! Ne žalim ja očinsku kuću niti joj se želim povratiti, ali kako da ne budem žalostan, kad pomislim na moju jadnu majku ? Nego Vas molim, dragi oče, idite i pohodite moju majku. Vi ćete je moći nagovoriti, da i ona pobježe iz one kuće. I ona bi se dala krstiti, ali se boji oca. Vi ne znate niti mo­ žete pojmiti, kakav je moj otac, kada pobijesni. A njemu se to veoma lako dogodi. I mi se svi u kući jako bojasmo njegove srdžbe. �'• 3- Maleni Abel. Ja sam se želio uvjeriti o dobroj namjeri Židovke, a u drugu opet ruku uvjeren, da joj muža ne ću zateći kod kuće, obećah Abelu, da ću mu još istoga jutra pohoditi majku. Kad me zatim zamoli, da bi i k njemu dolazio svakoga dana, moradoh mu očitovati zašto i kako sam u tome zapriječen. Ne treba mi tek napominjati, kako ga je to ža lostilo, pa da zapriječim ponovne suze, izvadim iz torbice nekoliko sličica i ponudih mu, da sam bira. K o slučajno on odabra sličiću svetih mučenika Mauricija, Ursa i Viktora. To mi pruži prigodu i ja mu u kratko ispričah po vješt njihove junačke borbe i mučeničke smrti. Na koncu mu obećah, da ću ga na povratku odmah prvoga dana po­ hoditi, a megjutim da ću ga danomice priporučivati Isusu i Mariji. Ko bi onda bio kazao, da više ni­ kada ne ću govoriti s mojim Abelom, da ga moje oko nikada više vidjeti ne će ? Na vratim zaustavi me vratarica. Pričam ti ovo, jer je i ona doprinjela svoj dobar dio razvitku stvari moga Abela. Poznavao sam je još od prvo. Bijaše to obična žena, kratke pameti, ali duga jezika, da te Bog oslobodi. U neprilici znala bi izmisliti, što se ni crnomu ne bi snilo. Zaustavi me, da joj poklonim jednu sličicu. Kad je primi, nakon toliko naklona i zahvala, otvori mi vrata i umah ih za mnom zatvori. To bijaše moj prvi kobni susretaj u ovoj povjesti. Na drugi odmah zatim nagazih. Kad ispadoh iz zavoda, umah mi upade u oko jedan mladić, što po svoj prilici besposlen stajao naslonjen na suprotnome zidu. Ne bih bio znao kazati zašto, ali me se nekako čudno Str. 77. dirne njegov pogled, kojim me ko izazivno pogledao. Pozdravi me i ja mu donekle neuljudno odzdravih. I stade da me ustopice slijedi. Do malo bio sam u uskim, blatnim uličicama židovskoga predjela. Oko mi odmah zape o veliku, lijepu kuću, nad vratima koje kočilo se u velikim izbočenim slovima ime Abel-Abela. Zapitam jednoga (a bijaše baš onaj bezposlica, što me slijedio), što je odalečen stajao od povećega skupa ljudi, je li ono kuća staroga Abel-Abela. Kad mi ovaj po­ tvrdi, pokucah odmah na vrata, željan izbjeći znaličnim pogledima nepoznatoga mi prijaznika. Vrata se otvore i ja skoro skočih unutra. Mlada sluškinja, koju sre­ toh u vratima, ko preplašena me upita, što bih imao tražiti u onoj kući. Bio joj sigurno za čudo moj neočekivani posjet. Na moj upit, je li u kući stari Abel-Abel, odgovori da nije, u kući mu je samo žena. Na drugi upit, bi li do­ zvolila posjet jednome fratru, koji joj nosi vijesti o jedincu, djevojka odvrati, da će me sigurno primiti, ali će je ipak za bolju sigurnost prije upitati. I na to me ostavi sama u dvorištu. Oh, što se sve megjutim nije zbi­ valo u mojoj duši! Što bi kazao moj gvardijan, kada bi obaznao za moj po­ sjet? . . Je li umjestan moj korak? U kući jednoga Židova, i to onakova Zidova a u njegovoj odsutnosti! Ali ne bijaše vremena za razmišljanje. U brzo se sluškinja povrati i uljudno me pozva, da ugjem u gornje odaje. Otjerah strah i razmišljanje i odoh za sluškinjom. U Abelove majke. U sobi, veoma raskošno urešenoj, nagjoh ženu srednjega stasa, otmenu, �Str. 78. Maleni Abel. ali joj se po licu dalo slutiti, da joj patnje, muke pa možda i oskudica bi­ jahu prije vremena zatrle trag mlade­ načkoj miloj ljepoti. Abelova majka morala je biti veoma lijepa. Netom stupih na prag sobe, upre ona u me one svoje velike, krasne oči, crvene zbog silna plača i drhtavim glasom pro­ govori : — V i mi dakle donosite vijesti o mome Abelu ? . . Oh, da vi kršćani možete ma jedanput samo osjetiti bol majke, koja je izgubila jedinca svoga, ne, ja sam uvjerena, da mi ga ikad ne biste ugrabili! — Vjerujte gospogjo, priuzeh meko, da ja potpuno vjerujem i razumijem vašu bol. Velim vam samo, da dobri Bog običaje putem žalosti i patnje pri­ vesti na veselje i radost one, koje ljubi. Ja znadem, da i vas on zove u Isusovu crkvu ; to mi kaza vaš Abel, i ja sam uvjeren, da vi nijeste daleko od toga koraka. Tako mi reče dobri i iskreni V aš Abel. — Abel 1 presiječe gospogja. Abel, nezaboravni moj A b e l . . . V i ste dakle govorili s mojim Abelom ? Vi ste ga dakle nagovorili da pobježe? — Da, ja sam govorio s Vašim Abelom i to otrag jedva pol s a ta ; on me pače posla, da Vas navedem za njegovim primjerom — Ah, slatki sine m o j! Abele moj jedini . . . i V i ste mi ga oteli! . . . ispredikano jecaše ucviljena majka. — Ne, gospogjo, uzeh ja sada ozbiljno, ja Vam ga ne oteh. V aš Jahve, onaj isti, koji je u svoje vrijeme govorio Abrahamu i naložio mu, da napusti kuću i rodbinu svoju, taj isti Bog pozva di­ Br. 3. jete vaše, i ono odvažno posluša zapo­ vijed njegovu. I možete mi vjerovati, dobra gospogjo, da V aš A bel ne žali kuće ni b la g a ; ono, što ga najljuće boli i peče, jeste — Vi. Ali u toj ža­ losti našao je on lijepe utjehe, a to u Mariji, kćeri Davidovoj iz vašega ko­ ljena. On se čvrsto nada, da će dobra nebeska Majka i vas izvesti iz egipat­ skoga sužanstva u obećanu zemlju, u crkvu, utemeljenu od njezina Sina. Znajte, da Vam ja ne oteh Abela, uzela Vam ga je Marija. Da, ona ga je pozvala i on je poslušao glas njezin. Idite i Vi za njezinim glasom, jer ona i Vas zove. T a ko bi Vam drugi bio nadahnuo misao, da mu još nejačku ovjesite o vrat Marijin skapular? Nego moje riječi bijahu glas vapi­ jućega u pustinji. Prevelika bol bijaše sveosve pritisla srce tankoćutne roditeljke, a da bi mogla uvažiti moje opo­ mene. I zato pustih, da se isplače i izgovori, ne bi li joj bol jenjala. Od nje obaznah, da je moj Abel još iz malena pokazivao dobro i meko srce. Najveće mu veselje bilo, kad je mogao svoj ručak razdijeliti sa siromasima. Tu ja priuzeh riječ i stadoh joj dokazivati, kako je dobri Bog obilno nagradio Abelove malene žrtve i pripovijedih joj čudesni dogagjaj na gradskom trgu. — Marija mu je obećala, nastavili živo, da će mu biti milom nebeskom majkom; pa kako da se ogluši tome slatkome glasu, tim više, što uvjeren bijaše, da će se Ona misliti i za ze­ maljsku njegovu majku? I u toj nadi ruke se Vašega Abela svaki dan po­ božno sklapaju na goruću molitvu pred Marijinom slikom i za spasenje Vaše duše. �Br. 3. Maleni Abel. I ko da se ove riječi ugodno dojmiše Abelove majke. Malko se primiri i stade da mi priča tužnu svoju povjest. A bogati Abel-Abel uze je, jer ga zakon na to silio (ona bijaše najbliži njegov rodjane iz ljubavi. Prema tome njezin život bio odsele uprav ropski. Bojažljiva i slaba Sara (tako se zvala Abelova majka) bila prava mučenica uz škrtoga i okrut­ noga Abel-Abela Jedna kršćanska sluš­ kinja upozna je sa kršćanskim zakonom, u koji se ona na to svom dušom svo­ jom zaljubi. I već sve bijaše gotovo, da pobježe i da se krsti. Ali lukavi AbelAbel, koji posvuda uhagjaše svoju dru­ garicu, otkrije nekako njezinu nakanu i pobijesni. Kršćanska služkinja morala s mjesta iz kuće, a siromašna Sara bude žrtvom židovskoj mržnji. Okrutni AbelAbel dotle dopre u svojoj srdžbi, da je ne jedan put i ruku digao na nju, na svoju suprugu, na majku svoga jedinca. Odsele ne bilo više u kući mira. A taj se nesklad još jače digne, otkad stari opazi u Abelu neku naklonost na krš ćanstvo. Pomisliti možeš, u kakvu je paklu do sada nevoljnica živila. Savjest i materinska ljubav u jednu ruku gonile je, da bježi sa svojim miljenikom, ali je opet u drugu zadržavala pomisao na užasnu osvetu, kojom bi se nemilosrdni čovjek osvetio njoj i nevinom Abelu. Evo, pomislih, zgodna časa. Kuj željezo, dok je vruće. I ja uprjeh iz svih sila, upotrebih svu svoju rječitost, e bi li je nagovorio, da prihvati zgodu i po­ bježe k sinu u kuću za katekumene, gdje bi sigurna bila od svake napasti. I ko da će me sreća poslužiti, ko da će Sara privoli ti i tako milost Božja nadvladati. Ali čovjek snuje, a Bog odregjuje. Evo što se dogodi, a što pomrsi Str. ; 9. vas moj posao: odjednom sluškinja svom silom otvori vrata i jedva smogne toliko daha, da usklikne: Gospodar se vratio evo Abel-Abela 1 Koban susretaj. A sada pomisli, dakav ostadoh na neočekivanu vijest o dolasku Abel-Abela. Ko da je grom iz vedra neba preda me udario. Bijedna Sara snagje se ipak na toliko, da je mogla na vrijeme otvoriti vrata jedne pobočne sobice, turnuti me unutra i umah za mnom zatvoriti ulaz. To se sve zbi u tren oka i ja se nagjoh poput ptice u skrletci a da ni sam u prvi mah ne znah, kako tamo dospjeh. Kad se malo razabrah, stadoh pro­ matrati sobicu, ne bi li gdje našao iz­ laska. Na suprotnoj strani bijaše doduše jedan izlaz, ali na nesreću zatvoren iz­ vana. Ispod prozora s debelom gvoz­ denom rešetkom prostiraše se žudijsko grobište. Izlaska dakle nikakova. I ja se primirih. Saleti me pomisao na smrt. Bijah uvjeren, da nije daleko, jer teško da će me bjesni i okrutni Židov poštediti. I tu se javi u mojoj duši glas sa­ vjesti, koji me oštro korio: Ko me je amo poslao ? Zašto sam se vratio, zašto nijesam proslijedio putem, kojim me po­ sluh slao ? Stadoh da molitvom ušutkam glas savjesti, kad u to tresnu svom silom vrata Sarinih odaja i odjeknu gromko razjareni g la s: Ženo, gdje je moj jedinac ? Bijaše glas staroga Abela, koji se sasvim neočekivano vratio iz Mletaka. Na putu u kuću sretne ga brat, rabin pri gradskoj sinagogi, pripovjedi, kako mu jedinca nestalo i doprati ga do u gornje odaje. Nevoljnica ne znala, što da od­ �Str. 80. Maleni Abel. govori. A Židov iz puna grla vikao d alje: — Nijesam li te već više puta na to upozorio ? I eto, moja se iskolila. Balaamovi crni potomci, Isusovci i kapucinski prosjaci odvukoše mi dijete u kuću propasti. Put tvoja, krv moja u gjavolskim rukama I I stari mahnitac stao da uzrujano šeta odajom. Najednom nasta tišina. Mogaše čuti miša preko poda. Bijaše znak grdne olujine, koja ne će dugo odocniti. I zbilja, za koji časak provali strašno, svom silom. Abel-Abel počne rigati najgrdnije psoyke, ali ih na moju sreću izgovoraše u žudijskom jeziku, pa tako ne mogoh sve razumjeti. — Gojim! Prokleti Gojim !]) vikaše stari. Da, ti prokleti Balaamovci uspješe, da mi ga otmu. I on će se, moj Abel, klanjati Nazareninu, sinu prezre­ noga drvodjelca . . . Nazareninu, koga naš narod zabaci, prokle i osudi na sramotnu smrt križa! Oh, poznam ja dobro one lopovske Isusovce i one bezposlene prosjake . . . . Zlata im se hoće! d&, uželiše se moga blaga, što ga teškom mukom, u znoju lica svoga sakupih. Jahve mi pomogao i ja ga oteh iz ruka gadnih Gojima. Ali kunem im se imenom živoga Boga i slavom svojih djedova, prije će sve moje zlato u Moldavu, nego u proklete im ruke, pa ma otišlo do bijesa i Abrahamovo krilo. I tako je dalje bučio i ružio gadni i škrti varalica, besdušna pijavica krš­ ćanske siromašadi. Odjednom presta, a do mene dopre i srcem mi jekne zapoma­ ganje bijedne Sare. Okrutni je AbelAbel tukao. Uzalud se jadnica klela i ‘) Židovska riječ, a znači neznabošca. Tako Židovi nazivlju kršćane. Br. 3. preklinjala, da nije kriva, stari je mah­ nitac ne puštao iz ruku. Ja ne mogoh srcu odoljeti, otvorih vrata i padoh megju nje. I stigoh na vrijeme, jer u ruci staroga već blistaše oštrac. Sam ne znam, kako se odlučih na taj korak. Spominjem se samo. da me bijaše saletila pomisao : A ko ona ovako umre, ko će joj biti kriv vječnoj pro­ pasti? I pri tome času ne promišljah, kakovoj se pogibelji sam izlažem, skočim iz sobe i uhvatim staroga Židova za uzdignutu desnicu. — Stani, mahniče 1 viknuh nekako uslobogjen. Dalje od žene. Ona je ne­ vina ! Ja ti povedoh dijete! Dva Židova (sada tekar opazih ra­ bina] odrveniše na moju pojavu. K o da im se duh prikazao. Abel-Abel spusti ruku i otvorenih usta tupo u me zurio krvavim očima. Ali to ne potraja dugo. Stari se razabra od časovite omaglice i u tren oka poleti k meni. Mogoh tekar da pomislim na Boga i dušu, jer mi se vrat sve više manjio ispod gvozdenih šaka razjarenoga okrutnika. Mojom srećom rabin bio pri mirnoj pameti. A da ne, stari bi me Židov bio zadušio svejedno ko pile. Rabin mu teš­ kom mukom zavrati ruke naopako i stade ga ružiti: — Mani se, bolan, ćorave rabote! Pa na što da ga zadaviš ? Ubio njega, ubio sebe, nas i našu svetu sinagogu. Denu radije da ga nagovorimo, ne bi li nam dijete na lijepe povratio. Židov uvidivši da mu je bratova pa metna, izmučen od bijesa i mržnje, svali se u naslonjač. A rabin stade da mi nabraja sve moguće milosti i darove, što bi ih ja od njih primio, kad bih im lijepo i mirno povratio Abela. Kad to �Br. 3. Pravo razkošje — uzvišena poezija. neupali, udari on prijetnjama. Spomenu, kako će me vlada goniti, a da mu i ne treba napominjati dio, što će ga prilo­ žiti dobri i vjerni Židovi. Podsjeti me na tolike druge fratre, koje prije vre­ mena otprati s ovoga svijeta baš njihova nerazboritost u obraćanju nejakih Židova. — A tebi, Fra Luka, zaveže rje­ čiti rabin, ne će biti ništa, samo vrati ocu dijete. A megjutim, ono kad od­ raste i prispije razumu, neka po volji radi, taman se i krstilo! Vjeruj, fra Antune, teško mi bijaše pri duši i ja još i danas od svega srca zahvaljujem dobrome Bogu, što ne podlegoh ljudskoj slabosti i ne izdadoh ne­ vinu dušu moga Abela 1 Stari Abel-Abel upozna odmah, da je sav taj rabinov posao utaman, da ja uza sva nagovaranja ostajem pri svo­ joj i pokuša nešto, što ga je moralo silno stajati, ali za što, sudeći po sebi, valjda pomisli, da je kadro slomiti moju odlučnost. Usta sa naslonjača, Str. 81. otvori jedan sanduk i izyadi poveću kesu. Pozorno sam ga pri tome motrio. Lice mu bijaše blijedo poput krpe, brazde mu se na čelu još dublje uvukle a jedna žilica preko sljepočice silno nabrekla. Očito mi bijaše, stari se škrtica morao silno sa sobom boriti. Za čas, dva blistaše se na stolu hrpa žutih dukata. — Sve je ovo tvoje, okrene se meni drhtaj ući Židov, samo mi dijete povrati. Na tu gadnu ponudu gadnih duša zadovoljih se kratkim odgovorom: — Novac tvoj bio ti na propast 1 Moj kratki odlučni odgovor uprepasti Židove. Zinuše prama meni, ko da ne vjeruju svojim ušima. Upotrebih pri­ godu i ne pogledavši ih krenuh k iz­ lazu. Na pragu popostah i okrenuvši se natrag prijetećim glasom doviknuh : — Da ni prstom ne taknete Saru, jer inače odmah ću dignuti tužbu. Pravo razkošje - uzvišena poezija. Posvećeno svetcu cieloga svieta — sv. Anti Paduanskom. A. a, a, Gospode Bože, evo ne znam govoriti, jer sam diete. Jer. 1, 6. Gdje je pravo razkošje ili uzvišena poezija ? . . . Naše je srce mali sviet i kao more, koje uzburkava v je ta r; i taj mali sviet kadkada je tako uzbunjen, te mislimo, da po njem haraju silne vojske. Mi bi ga htjeli urediti, da tako dobijemo pokoj — pravo razkošje. Neki ljudi — geniji — traže čudno­ vate načine, kojim bi sve neugodne časove uznemirenoga srca, pretvorili u rajsko uživanje — oni tomu vele uz­ višena poezija. I uzaludu sva muka; ljudi sve više nezadovoljni! . . . Kao da je Stvoritelj naše srce, ovako neuredno, silom rinuo u naše grudi. . . i mi se sada, kao u sobi prestrašena ptica, razbijamo u zamamljivom svietu . . . Može li se valjda pravo razkošje ili uzvišena poezija naći u učenosti? �Str. 82. Pravo razkošje Ne može. Sveti je Augustin bio učen, pa je ipak pod smokvam lio suze, tražeći pravo razkošje. Slično i sv. Jerko. Bučio je oko njih sviet i govorio im, da su čudesa na svietu ; slavile ih rimske matrone i pri svem tom bili su nemirni. . . i utekli su iz svieta — volili su gledati bage, miševe i pod­ mukle hijene, nego gledati veličanstvene cezare i sjedjeti na učenjačkim kathedrama1). T a šta će im mudrost svjet­ ska, kada vojske haraju po malome svietu! Pa gdje je pravo razkošje? u bogatstvu ? — Nije. Je li Čuli ste, kako se bogataši tuže, da im je srce nezadovoljno; a oni misle, da to dolazi odatle, što ne imaju još više 1 I izpuni im se kadkada želja, ali poslie postanu neupokojniji. Čuli ste, da su i toliki svetci prezreli otčinsko imanje! Sveti je Franjo više volio izkrpljenu žaku, nego sve otčeve tečevine i ugodnije mu bilo nadati u šumskim kolibicama, nego u trgovčevoj uglednoj k ući! Sv. su Alojziji draži bili željezni bičevi, nego plodonosna m arkogrofija! A danas ih na tisuće preziru svoje imanje, pa se zatvaraju medju četiri obrdana zida! Sviet im se čudi i ne može ih pojm iti... Ne, nemojte im se čuditi 1 Ne mislite, da su ono žrtve zločinske savjesti! T a oni uživaju više u svom siromaštvu, nego bogataši u svojim miljardama. Šta im vriedi srebro, zlato sve na ’) Tako ni sveti Justin, ni Alfonz, ni drugi ne nadjoše pravoga u samoj učenosti. razkošja ni uzvišene poezije uzvišena poezija. Br. 3. hrpe, kad bogati više nego bogci trpe ? . .. Pa gdje je to pravo razkašje ili uzvišena poezija? Je li u zabavama ovoga svieta? — Nije. Vidili ste ih posred najburnijega zabavljanja, kako im se tuga u očima izrazuje — ostavili su družtvo i stra­ stveno se naplakali. Ova buka, svirka, ne ima u sebi utjehe p ra v e ; ono angjeosko pjevanje — kako vele ljudi — nije drugo nego silni vjetar, što u ne­ red baca naš mali sviet — naše neza­ sitno srce. Eno ste čuli i za kralja Salomuna i poznato vam je njegovo razkošno življenje: divila mu se kraljica Juga ali pokraj svega toga on pri­ znaje, da mu je srce nespokojno. Krist pače ucaše, da je poljski ljiljan mnogo srećniji od ovoga jeruzalemskoga kralja. I Napoleon Bonaparte u svem svojem carskom sjaju nije osjećao takova za­ dovoljstva, kao na osamljenom otoku sv. Jelene . . . i sladje počivao na pro­ gnaničkoj postelji, nago u Versailleskom baršunu Učenjaci nam dakle priznaju, da ne mogu naći pravoga blaženstva u svjetskoj mudrosti; tako ni bogataši u tečevinama, ni razkošnici u svjetskim zabavama — pače vele, da se od njega više udaljuju, čim ga uztrajnije traže. Danas tomu počimlju ljudi sve više vjerovati. Pa šta je onda pravo razkošje ili uzvišena poezija ? . . . Pravo je razkošje, biti bezazleno diete. Sva je nesreća, ako ne znamo biti malo diete ; jer premda je Gospod dao ljudma sve stvari na službu, on je za sebe pridržao ljudsko srce — srce naše mora biti prosto, mirno i bistro �Br. 3. Pravo razkošje i kao ševa neka se vija povrh zemalj­ skih stvari — a dječije je srce uprav kao ševa prosto, i pokorava se Stvoriteljevu zakonu. Slušao sam i uzdisaje ljudi svake vrste, kako žele biti malo diete: onako prostodušno, nevino i mirno. I Krist je učio, da se prava poezija samo tako može uživati. Daj čovječe, ako si bogat, ljubi stvari kao malo diete! Vidio si valjda, kako ono voli komad kruha nego pre­ gršt žutaka i komad ga kruha zasićuje, te više ne traži. I ti uguši ljubav prema blagu, pa ne ćeš imati bezsanih noći, bojeći se, da ti ga ne ukradu nevaljalci ili ne razkopaju miševi! I ako si vješt, pa umiješ čudno­ vate praviti strojeve, ili znadeš imena nebeskih brjegova i mjeriš svemirsku širinu, i znadeš kuda Jupiter luta, i ako znadeš, koliko je živjelo ljudi, nemoj se time ponositi - nemoj se zanieti, misleći, da si t i gospodar ove prirode. I ti svjetski ljubimče . . . znaj, da ćeš nad svojim stihovima plakati kao guja, ako ne znadneš biti diete. I ti mudrijašu, ne zamataj svoje go­ vore, ni čine u neprozirne ovoje neizkrenosti, već budi prost i povjerljiv kao malo diete ! I vi, koji ste nešto veći od drugih, budite kao malo diete, što no mu se čini, da ga nitko ne cieni osim otca i majke — Otca nebeskoga. I ako sjedaš na svilene jastuke, ponašaj se kao ono diete umotano u skupocjene povoje. Znam, kako je jedno nevinašce običa­ valo biti žalostno, kada je po dužnosti ili običaju moralo obući uglednu odjeću. Ako te progone nevolje, budi slo­ bodan kao malo diete. — Vidili ste, uzvišena poezija. Str. 83. kada se pogibelj prikučuje djetetu, kako se smije i ne bježi 1 Svaki mu se stvor čini prijazan. On se samo boji uvriediti roditelje, a ti se boj s a m o uvriediti Otca nebeskoga! Budi bez ćutan kao malo diete, koje u razkoši plače, a u nevolji p jeva! Nemoj se ni za što brinuti osim za svoje pravo razkošje — mir duše! Kada izgubiš otca, majku ili prijatelja, pjevaj i plači, ali bezazleno kao diete 1 Vidio sam diete, gdje je poslie smrti svoga otca za­ pjevalo, i to mi se dopalo — od onda i ja najvolim biti kao bezazleno diete. Sveti je Anto Paduanski bio vrlo učen i slavljen, ali toga nije cienio; volio je biti bezazleno diete. Vidimo to u svim njegovim djelima. Najdraže mu bilo unići u svoju sobicu, pa se do mila izplakati pred razpelom kao be­ zazleno diete. Tako se pripravljao i za svete mise. Ljubio je Otca nebeskoga kao diete i slušao starije kao najposlušnije diete. Pa šta odtale ?. .. Lju­ bile su ga i životinje; a Isus mu se ukazivao u slici maloga djetešca — eto kakav se dar daje bezazlenoj djeci! I poslie smrti najprie su djeca čudno­ vato saznala za smrt svetoga otca. .. i slavili su ga — a znate, da je Isus najvolio slavljenje od male djece. I sveti Franjo, jedan od najčuve­ nijih svetaca, bio je prostodušan i nevin kao malo diete, za to mu se i priroda pokoravala; a on ju je ljubio i s njom se razgovarao — tepao joj. Kada bi ovce, slavuji, crvići ili trave poznavale svoju povjest, pričale bi nam o »nekom svetom čovjeku, koji se s njima razgo­ varao i zaklinjao ih, da slave svoga Stvoritelja. . . i ta bi pripoviedka bila velika, liepa. Da, da, priroda je veli- �Str. 84. Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. čanstvena — pjeva, huči, buči svome Stvoritelju; mi ju kadkada ne razu­ mijemo — razumiju ju samo nevina djeca nebeskoga Otca. A j ! budi i ti čist, pa se ne boj, da će te priroda prezirati. Ona će se razgovarati s tobom, a ti s njom — razumjeti ćeš i cedar i hysap, ljubicu i dragoljub, slavuje, bage i potoke.. . pa se ti s njima veseli i pjevaj, pa plači, ako ti tko uvriedi nebeskoga O tca ! Вг. 3- Oh blaženih vjernika svete K r i­ stove crkve, koji mogu uživati pravo razkošje i uzvišenu poeziju ! Za to ste i vidjeli čistih duša, što no u radu i u najtežim nevoljama pjevaju vesele pjesme kao prostodušna djeca ; a bogati, učeni i razkošni, koji ne poznaju ove mu­ drosti, čude im s e . . . a ja ih razu­ mijem ! . . . I ja ću biti malo diete, jer Krist veli, da će se mala djeca sigurno spasiti. . . F . J. Markušić. & Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. Budimir Podgrabežki. Dan danas mnogi, povodeći se za lažnim prorocima, kojih na žalost ima i u našoj hrvatskoj domovini, tako živu, kao da nema ni Boga, ni njegova pra­ vednog suda. Takove zabludjele ovce mora svatko iskrenim saučešćem sažaljivati, ali kud i kamo više one kršćanekatolike, koji, premda vjeruju u Boga i često slušaju njegov nauk, ipak su uza sve to veoma hladni u ljubavi prama Bogu i u svojim vjerskim dužnostima. Neosnovano se uzdajuć u milosrdje Božje, živu tako bezbrižno, imajući na pameti misao, da će se, kad im zadnji kucne čas, pomiriti s Bogom i tako se spasiti. Da, tako misle, '.ako se ufaju mnogi, ne misleći i ne sjećajuć se, kako je strmen put u vječnost, i kako ih se malo spasava, kao što svjednči sv. Matija Evangjelista na pogl. 20. red. 16 .: »Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano.« Da li ima veće poticalo za takove hladne katolike, da što većim žarom uzljube Boga i da se što bolje pobrinu oko spasenja svoje duše; da se odreknu svih izpraznih naslada; da svim silama nastoje upraviti svoje življenje na evangjeosku, prama ovoj strahovitoj, ali j istinitoj rečenici. Zavirimo malo dublje u nju, da se osvjedočimo o njezinoj istinitosti. Ne ima ga, koji bi mogao sigurno za sebe tvrditi, da je od Boga pozvan onim pozivom, kojim su bili pozvani oni, za koje je pisano: »Koje je pozvao, one je i opravdao; a koje je opravdao, one je i proslavio. (Rim. 8. 30.) Nitko nezna, da lije vriedan ljubavi ili mržnje? Nego je sve za budućnost pridržano neizvjestno. (Crkov. 9. i.) Nitko ne zna, da li je tako pozvan, da u svome zvanju uztraje do konca. Sam naučitelj naroda, sv. Pavao, razmišljajući o toj dubokoj tajni, kao prestrašen zavap i: »O dubljino bogastva mudrosti i znanja Bož­ jega, kako su nedokučivi sudovi i neiztraživi putevi njegovi.« (Rim. 1 1 . 3 3 . ) Pa kad je tako neizvjestno, da li će �Br. 3. Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. uztrajati u svojem zvanju onaj, koji je pozvan, i koji dosta nastoji, da se oda­ zove tomu pozivu, što istom mora mi­ sliti onaj, koji živi hladno i bezbrižno ? Kojemu je više stalo do trbuha, nego do Boga . .. ? Neopovrzivim svjedočanstvom sv. pisma, jednoglasnim tumačenjem svetih Otaca, pa i samim izkustvom može se dokazati, da je veoma neznatan broj odabranih, i mnogo manji od broja osudjenih, premda se ovdje misli na vjernike katoličke crkve, izuzev djecu, koja umiru prije nego k razumu dodju. Isus Krist, opominujući svoje učenike,, reče: »Udjite na uzka vrata; jer su široka vrata i širok put, koji vodi u prop ast; i mnogi su, koji po njem ulaze.« Zatim nadoda: »Kako je uzka staza i uzak put, koji vodi u život! i malo ih je koji ga nalaze« (Mat. 7, 13.) Takodjer upitan kodsv. Luke : kako ih je malo, koji se spašavaju ? odgovori: »Nastojte ići uzkom stazom, jer će mnogi, kažem vam, tražiti unići, ali ne će moći.« (Luka 13, 14.) Okrunjeni prorok David, upitavši Gospodina : »Tko će stanovati u šatoru tvojemu?« odgovara po Duhu s v .: »Koji stupa bez ljage i čini pravdu.« (Ps. 14, i.) Opet u psalmu 23, 3 .: »Tko će se uzpeti na goru Gospodnju ?« »Ne­ vin u rukama i čista srca.« Tko pak može reći: čisto je srce moje, prost sam od grieha ? (Prov. 20, 9.) Ili tko će se usuditi reći, da je prost od svake ljage? Isus nadalje reče: »Kraljevstvo nebesko silu trpi i siledžije ga otimaju.« (Mat. i i , 12.) A danas veoma ih je malo, koji nastoje silom zadobiti nebo, jer se sila protivi naravi; mnogi kra­ ljevstvo nebesko, njihovim osjetilima neopipno, nego samo svjetlom vjere Str. 85. upoznano, predpostavljaju osjetilnim ze­ maljskim dobrima, koja su im zasliepila i otrovala srce i dušu. Ista nebesa nisu čista pred očima božjim, a kakvi su onda ljudi, koji su se priliepili svim svojim bićem za zemlju ? Ako je naša pravednost nečista pred očima Božjim, kakva je istom naša nepravednost? Ako će se pravednik jedva spasiti, bezbož­ nik i grješnik gdje će se pokazati ? (1 Pet. 4 18.) Iz ovih rieči sv. pisma vidi se jasno, kako je težak posao spasiti se, i kako je malen broj onih, koji se spašavaju. Za obćega potopa sav sviet izginu u vodama, samo se u kovčegu Noinu spasi osam duša. Kad izgoriše gradovi Sodoma i Gomora, samo Loth sa že­ nom i s dvie kćeri bi poštedjen, a ostali svi izgorješe u osvetnom plamenu. Od 600.000 Židova samo Kaleb i Josua udjoše u obećanu zemlju. Ovo se pak sve dogodi, da se uvidi, koli je neznatan broj odabranih. Istinitost ove izreke mogu potvrditi, ako uzmem u obzir, kako riedki umiru skrušenim srcem i pravim iskrenim pokajanjem. Mnogo puta može se čuti gdje sviet govori: Oh, da mi je umrieti, kao što je onaj umro! Liepo se izpovjedio, pričestio, svakomu od srca opro­ stio i t. d. Da, tako mnogi misle i go­ vore. 'Ali, da li je ono pokajanje iskreno ? Obično ono nadodje iz straha pred smrt­ nom urom radi grieha, jer grješnik zna, da je blizu onaj strašni čas, kad će mo­ rati priznati svoje opačine pred onim, komu ništa nije sakriveno. Ali ako je i probudio pokajanje, da li takovo po­ kajanje dovodi do pokore? Jer kako može grješnik započeti pokoru, kad je već pri koncu života ? Kako može odmah �Str. 86. Hr. 3- Mudre izreke. svim srcem zamrziti na griehe i gnjusne naslade, koje je tiekom cieloga života strastveno ljubio i njima se podavao ? Kako će moći duša u bolestnom tielu i tjeskobnom smrtnom času razmišljati o stvarima nebeskim, o kojima dok je zdrav bio, nije nikad oli samo trkimice razmišljao ? Kako će moći svim srcem prigrliti pokoru, kad se je od nje pla­ šio dok je zdrav bio ? K ako će se moći u tolikoj stisci i slabosti oprieti običa­ jima sprovedenoga života ? K ako će se nevješt i neupućen u borbi, oduprieti nasrtajima paklenoga duha ? Ali, da li će imati milost dostojno se pokajati onaj, koji nikada ili riedko mišljaše na Boga ? Ima mnogo primjera, da su mnogi na čas smrti činili dobre odluke, ali ipak ne bijahu uslišani. Mnogi bi opet, čim bi ozdravili, brzo zaboravili na svoje odluke, pa su se opet povra­ tili na iste navike. Sv. pismo pripovieda, da je kralj Antioch pri zadnjem času svojega života ponizno se molio, obe­ ćavajući, da će Židovima sve štete na­ doknaditi, hram uresiti, da će svojim troškom namiriti sve, što spada na bogo­ služje, i još više, da će se odreći po­ ganstva, prigrliti židovsku vjeru i Jehovu slaviti pred svim narodima. Tko bi od jednoga grješnika mogao zahtievati veće znakove pokore ? Pa ipak ne dobi oproštenja, kao što kaže sv. pismo: »Moljaše zločinac Boga, od kojega ne postiže milosrdja«, jer njegova velika pokora, probudjena iz straha pred smrću, ne bijaše dosta iskrena. Mnogi se opet nadaju sve dok ne izdahnu, da će opet ozdraviti, premda su već sasvim oslabili, da ni govora ne razabiru; tom nadom mnoge je vrag prevario i pogubio, jer ne učine dobroga pokajanja. Doduše, možemo se nadati, da su se spasili oni, koji su dali znakove prave pokore, ali ipak ne možemo biti sigurni. Tko da ne strepi i ne strese se u duši, kad razmisli o strašnoj ovoj istini ? Tko kraj tolikih potežkoća, može biti siguran za svoj spas ? Tko da se ne smuti u duši, kad ne zna izvjestno, da li je vriedan ljubavi oli mržnje ? Tko da se ne pokaje za prošaste griehe, i iskrenom pokorom da si ne uznastoji osigurati spasenje ? Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupio fra I v š a M i j o v . Dostojan je da se sluša samo onaj, te se služi riječima samo za misao, a mišlju samo za istinu i za krepost. Fenelon. I mali bivaju veliki, a veliki često puta mali. Iskustvo i mudrost brat i sestra. Okrutan čovjek misli, da je milo­ stiv, kad plače nad samim sobom. Dogovor kuću drži. Narodna riječ. Ćutljivost je mnogo puta više u fantaziji, nego u srcu. �Br. 3. Mudre izreke. Kad govoriš o Bogu i božjim stva­ rima, nek su ti riječi ozbiljne i svete. Ja mislim, da je bolje razvrći pri­ jateljstvo, keda se ima spasiti istinu, jer i ako su dvojica prijatelji, najsve tija im je ipak dužnost poštivati istinu. Aristoteles. Ljubi iskrnjega kao sama sebe, a Boga više nego sama sebe. Suvišak bogataša jest baština siro­ maha. Sv. Augustin. Ne govori zlo o nikome, a osobito ne o odsutnoj čeljadi. Moral bez dogme pravda bez sudišta. Napoleon I. Nikada ne poduzimlji posao, za koji znaš, da ga ne ćeš dovršiti; zadatu riječ junački i pošteno iskupi. Napast je najjača u lijenčini. Velikim se klanjaj, ali ih se čuvaj ! Narodna riječ. Malo je ljudi, te su večerom osje­ ćajem jednaki jutru. Katolička je Crkva najsvetija škola poštovanja prama svakoj zakonitoj vlasti, što je ikada svijet vidio. Guizot. Malo o sebi govori, bilo zlo ili dobro, jer te samoljublje lako prevari i onda, kada zlo o sebi govoriš. Najprije što je nužno, onda što je korisno, a ugodno najzadnje. Narodna riječ. Ne govori nikada o sebi ni dobro ni zlo ; ne dobro, jer ti ne će vjerovati; ne zlo, jer će ti vjerovati. Konfucije. Imam samo jedan glas, da rečem, da bez vjere nije moguć moralan uzgoj. Jouffroy. Str. 87. Ljudske oči, dok zriju, ne vide, Jer od svuda ih kruži gusta tama ; Ko slijepac svog vodiča čuvstvo slijede. Tresić. Da je raži, ko je laži, ne bi niko gladan bio. Narodna riječ. Ljudi imaju zlu navadu : ako koga vole, hvale na njemu sve, pa i najbezkorisniju sitnicu ; mrze li pako, tad kude i ono, što je hvale najvrijednije. J. Tomašić. Lijepe uspomene su iznimke, koje potkrepljuju p ravilo: prolaznosti svega. J. Glembaj. Kada bi se utemeljila država bez vjere u Boga, bila bi kao antikrist u kraljt -.tvu Kristovom. Slika se ta vidi u državama, gdje je nesretno bezboštvo u praksi sve jače zavladalo. Vidi se to ondje, gdje djecu šalju u školu, nu ne daju ondje, da što o Bogu čuju, već ako što, to samo protiv njega i nje­ gove svete vjere Nadbiskup Posilović. Očevi, radite pametno i složno sa školom i crkvom, da vam djeca uzmognu postati sposobna za sretan ovaj i bla­ ženi onaj život. J. Binički. Ljubimo Boga porad Boga, sebe i bližnjega opet porad Boga. Sv. Fugustin. Čovječje je srce nemirno, dok ne opočine u Bogu. Isti. Zlobniku se prije smrkne, nego sunce zapadne. Narodna riječ. Narod cijeni snagu iznad svega. Gothe. U vinu ima istine, ali ono nije istina. Hipel. �Str. 88. Br. 3- Mudre izreke. Nema obuke bez uzgoja, bez mo­ rala, bez vjere. Portalis. Najopasnije orugje opaka stvora su šećerne riječi, kojima svoj otrov pri­ kriva. J. Glembaj. Sve je ljudskoj ponaručno ruci, Sve pameti ljudskoj pronicavo, Sve junačkom pristupno koraku. Pavlinović. K o danas misli na sutra, već nešto štedi. Narodna riječ. Ono što ublažuje trpljenje, što po­ svećuje posao, što čini čovjeka dobrim, hrabrim, mudrim, strpljivim, dobrohot­ nim, pravednim, poniznim i velikim za­ jedno, dostojnim razumnosti, dostojnim slobode, jest, što pred sobom vijekom gledaš bolji svijet, koji prodire zrakama u tamu života. Koliko stoji do mene, vjerujem duboko u taj bolji svijet, pa ovdje izjavljujem, da je to najveća si­ gurnost moga razuma, kao što je to najveće veselje moje duše. V . Hugo, pr. A. Špoljar. Slušaj, radi, nadaj se i lju bi! Nema sreće, gdje nema mira, a nema mira, gdje nema Boga. Massilon. Poštenje i duša blizanci su. Po štenje je čovjeku oklop. Kapić. Mudar čovjek može lako da bude bez milosti moćnoga, ali moćni ne može bez nauka mudroga. M. Schaffy. Dva su obilježja pravoga pravcatoga poštenjaka : mržnja na silu i mržnja na laž. M. d’ Azeglio Iz grmena velikoga lavu izać trudno nije, U velikim narodima geniju se gn ’jezdo vije. Njegoš. A ko zna i ako hoće, čovjek može čitati na licu, u srcu, u riječima tugjim tumač sebi istome. Kako se iza dana dobro sprove­ dena dobro spava, tako se iza života dobro potraćena mirno umire. L . da Vinci. Vino je povod grijehu i zločinu. veselju, a ključ Narodna riječ. Bit ćeš sretan, ako ti bude savjest mirna, namjere čiste, a djela poštena. Nicolas. Ples truje srce i naviješta čistoći rat do istrage Bayle. Rad kuću pridiže. K o besjedi, što hoće, mora slušati, što ne će. Narodna riječ. Radnja je u dobru dika, a u ’rgji hrana. Radnja tjera nevolju iz kuće, a štednja joj se ne da povratiti. Čovjek pomišlja na budućnost samo onda, kada mu dosadi sadašnjost. Cantu. Ne radi, ne štedi, moraš propasti. Narodne riječi. Gdje je rada, nema glada. �Br. 3 Dopisi. Str. 89. Do p i s i . f 0 . fr a Ignacije Jeiler. Dan д. prosinca 1904. pun žalosti i tuge pokaza se cielokupnom serafskom redu, dok velikim veseljem napuni slavni sbor nebeskih dvorana; na taj bo dan ponos i dika serafskoga reda, njegov najveći bogoslov u prošlom stoljeću nadstojnik kolegija sv. Bonaventure u Kvarakiju, doktor sv. bogoslovja, pred­ sjednik odbora za izdavanje svih djela strafskog naučitelja, sv. Bonaventure, izsluženi viećnik reda, o. tra Ignacije Jeiler mukotrpni ovozemni život zamieni boljim, neprolaznim životom. Nezaboravni pokojnik rodio se je na 4 prosinca 1823. u mjestu Haviksbek blizu Minstera u Pruskoj od rodi­ telja bogastvom obilnih, ali krjepostima još obilnijih. U gradu Minsteru svršio je podpunu gimnaziju, te započeo mudroslovne i bogoslovne nauke na sve­ učilištu spomenutog grada, u kojima je poradi dubokog uma i izvanredne mar­ ljivosti veoma dobro napredovao. Ali naš fra Ignacije, buduć čovjek razborit i pametan, dobro je poznavao, da će istom onda biti u istinu naobražen čo­ vjek, ako uz ove znanosti potjera i znanost svetaca, podje putem savršen­ stva. I kako je sviet najveći protivnik ove znanosti tako, te se ista veoma težko u svietu postiže, odluči on potra­ žiti mjesto, u kojem će ju posve lako postići. Stoga stupi u red sv. otca Franje, poznavajući dobro rieči, koje je sam božanski Spasitelj sv. Margariti Kortonskoj rekao: *Duhovna djeca sv. Franje jesti nasljednici apostolskoga uboštva i revnosti. Oni svojim primje­ rom i propoviedanjem polučuju najljepše plodove za spas svieta. Nijedan mi red nije draži od toga. J a njegove Hanove ljubim osobitom Ijubavju, je r su to po­ nizni, ubogi i umrtveni ljudi. K azi im, da im J a dielim izvanredne milosti, da mogu vjerno obsluziti svoje zvanične dužnosti. Tkogod unidje u taj red i točno uznastoji njegova pravila obdriavati, taj neka je siguran, da ću mu j a spasiti dtišu.« Navršivši godinu kušnje, u kojoj je pod mudrim učiteljem postavio čvrste temelje potonjeg zaista krjepostnog života, prosliedi nauke na gore spome­ nutom sveučilištu, i dovrši ih s vrlo dobrim uspjehom, zadobivši doktorsku čast. Na 21 ožujka 1848. u gradu Padebornu bi redjen za svećenika. Težko je i pomisliti, a kamo li nabrojiti sve ono, što je naš tra Igna­ cije kroz 56 godina svoga misničtva podnio i učinio za Crkvu Božju, za spas duša, za svoj mili serafski red, za svetu znanost. Bijaše on veoma raz­ borit učitelj novaka; kroz više godina bio je dubokoumni profesor sv. bogo­ slovja ; u najkobnijim vremenima za omiljelu si redodržavu bijaše joj čuva­ rom, te je istu za vrijeme supresije upravo junački proti protivnicima branio. U mnogim je njemačkim gra­ dovima i selima sbilja apoštolskom revnošću i vrlo dobrim uspjehom sv. po­ slanstva držao; ljudi svake vrste i stališa nadjoše u njem vještog savjet­ nika u svim potreboćama duše ; mnoge je redovnike i redovnice riečju, sa­ vjetom, pa i samim činom podpomagao �Str. 90. Dopisi. na putu savršenstva; svjetovno svećen­ stvo, kojem je oko 160 puta predvodio duhovne vježbe, u velike ga je cienilo ; mnogi su ga biskupi imali kao najvećeg prijatelja, čijim su se savjetom svaki čas, osobito za vrieme vatikanskog sabora svi služili; sami sv. sbor po segao je za njegovim znanjem, kad je izpitivao i osudjivao Giinterovu nauku. Sve ovo izvede za prvih godina svoga misničtva, dok mu providnost Svemožnoga ne nametnu veoma važnu zadaću. Godine 1875. dodje u Nje­ mačku o. fra Fidelis Janski, koji je već od prije imao nalog od prečastnog generala reda, fra Bernardina, da izda sva djela serafskog naučitelja, sv Bonaventure. Dok je fra Fidelis pregle­ davao znamenitije knjižnice u Njem ač­ koj, Danskoj i Austriji, imao je fra Ignacije marljivog pratioca i u samom kolegiju sv. Bonaventure vjernog druga. Dne 27. lipnja 1879. unišao je fra Ignacije u spomenuti kolegij, a po smrti fra Fidelisa bi izabran za nad­ stojnika toga kolegija Godine 1882. uz sudjelovanje učenih sudrugova započe naloženu si zadaću, naime izdanje svih djela serafskog velikana, kroz 20 g o ­ dina marljivo prosliedi i godine 1902. sretno dovrši. Suvišno bi bilo ovo remek-djelo hvaliti, kad je obćenito mnienje svega naobraženog svieta, da se o v ) djelo — izdanje svih djela sv. Bonaventure — može i mora ubrojiti medju prva slavna djela, što ih je serafski red od svoga postanka učinio. Nije lako nabrojiti sve članke, djela i knjige, što ih je naš pokojnik kao čedo svoga velikog uma svietu na ogled dao. Napisao je i život bi. Krescencije, koji smatraju klasičnim djelom. Br. 3. Sto istom da rečemo o njegovom redovničkom životu ? Živio je po vjeri, t .j. bogobojaznoj saviesti; mišlju vazda u nebu boravio. Bijaše tomu vrli sin posluha; njegovo počitanje i sinovska ljubav napram predpostavljenim malo će se u koga naći. — Kad je sva djela sv. Bonaventure izdao, uzkliknuo je : »Sad odpuštaš, Gospodine, slugu svojega po rieči svojoj,« i od tog je vremena svim silama radio, da se što bolje pripravi za pošljednji čas života, opetujući češće, da mu je jedina želja : razstaviti se sa svietom i biti s Kristom. Izvanrednom je strpljivošću podnosio sve boli i nevolje, veseljem Svetih izčekivaše blaženu smrt, koja ga je 9. prosinca u 4 poslie podne u ne­ beske dvore, kao što se nadamo, od­ vela. »Dobar je boj vojevao, tečaj je dovršio, vjeru uzdržao; krunu praved­ nosti daje Bog onim, koji ga ljube.« Fra B. f 0 . Jeronim Barbarić. Dne 5. ve­ ljače bi sahranjen u samostanskoj grob­ nici pod kapelom sv. Mihovila ovaj od­ lični otac drevne bosanske Provincije. S njim izčeznu jedan od onih otaca, čiji život jest liepa knjiga mladim pobor­ nicima, da se i oni nauče, kako će se ponieti kao vrli pastiri svoga milog stada i vjerni sinci svoje mukotrpne majke Provincije. Pokojnik rodio se je u Fojnici dne 26. stud. god. 1836. Stupio je u red god. 1853., a god. 1854. položio je svečane zavjete. Nauke mudroslovne i bogoslovne svršio je uspješno u Djakovu i u Genui u Italiji, gdje je naučio izvrstno talijanski jezik, koji mu je kas­ nije u životu veoma mnogo vriedio. �Вг. з. Dopisi. Str. 91 Prvu je sv. misu rekao u Fojnici g. 1859. Kolika ciena pokojnikova! Ovaj je Obnašao je službu meštra pitomaca za prsten pohranjen u samostanskoj knjiž­ red, te ga se brojni učenici veoma nici. — A koliko g a je pokojni Wiirtenugodno spominju. Poradi njegovih liepih berg cienio, dosta je spomenuti, da ga sposobnosti bio je izabran tajnikom pro je uza se kod stola postavljao i svojim vincijalevim, a kasnije i definitorom. K ga osobitim prijateljem nazivao. God tomu bio župnikom na više mjesta i 1878. bi odlikovan od Nj. Vel. cara i njeko vrieme duhovnikom u zemaljskoj kralja Franje Josipa I. vitežkim redom, kaznioni u Zenici. a prošle godine dobio je medalju za Pokojnik bijaše dosta naobražen zaslugemuž, liepa držanja, vrle rječitosti, obil­ Na Bugojnu je iza okupacije za­ nog izkustva, dosjetljivosti u zgodan snovao veoma ogromnu crkvu (koju je čas, što sve kad spojiš, doisto si ga dovršio m. p. o. fra Mijo Batinić), što mogao rado slušati. Bijaše vatrene, ži­ mu mnogi upisuju u veliku pogrješku, vahne naravi, vesele ćudi, kadikad po­ od koje ga je medjutim lako izpričati, mućene neizlječivom nervoznošću i oso­ pomislivši u kakvim je okolnostima to bito družtven i razgovoran. Koli je bio učinio. Kad se je pravila crkva u Foj­ gostoljubiv mnogi i mnogi mogu pri- nici, boraveć u samostanu, pomagao je poviedati. Koli je pako b i» milostiva sborom i tvorom, naime potičuć narod srca, neka govore siromašni i nevoljni, na rad svojom vatrenom i tekućom za koje se je znao junački zauzeti kao besjedom, a i sam proputovao mnoge i za zvaku liepu i plemenitu stvar. Nije pokrajine naše monarhije, kupeć milo­ žalio ni rieči, ni truda, ni troška, ni dare za crkvu. Posljednje ove tri go­ dine boraveć u samostanu, prem stazdravlja, dapače ni života, kad se je radilo za katoličku i pravednu stvar i rošću i slabošću satrven, rado je veoma za slavu Božju; a bivao je i u pogi­ pomagao braću u dušobrižničkim pošlo belji života. Po mjestima, gdje je žup- vima, te bi mu njekud bilo težko, ako nikovao, ostavio je uspomenu svog ple­ bi ga od tih o. gvardijan izključio. Prije dva mjeseca pojavi mu se menitog srca i radinosti. A koliki je glas uživao kod naroda nekakva guta na vratu, za koju liečnik i kod oblasti, dosta je spomenuti nje­ konstatova, da je rak-rana. Išao je u govo župnikovanje u Bugojnu. Govorili zemaljsku bolnicu, ali se nije smio pod­ su mu, da on može kao jedan paša ; vrći potrebitoj opasnoj operaciji, pak dosta njemu progovoriti gdje treba, da je, vrativ se u samostan, povjerio Bogu postigne što traži — toliki mu upliv i bratskoj ljubavi, te spokojno podnosio bijaše. Za vrieme okupacije ukaza ve­ boli i volju Božju vršeć, napokon providjen svetotajstvima dne 4. veljače u like usluge vojsci okupirajućoj. Njegova Visost nadvojvoda Ivan Salvator bio 4 sata u jutro usnuo. Doisto blago, jer je njegovim gostom te ga je silno za­ je preminuo na stolici sjedeć bez ikakve volio i odlikovao, davši mu (jer nije smrtne borbe — kao da je usnuo. Na pokop su došli iz Sarajeva htjeo novaca primiti) prekrasni prsten, dragocjeni amanet svojih milih roditelja. definitor o. fra Karlo Sumanović, iz �Str. 92. Viestnik. Visokoga 00. predsjednik i direktor gim­ nazije franjevačke, a došli bi bez sumnje i obližnji župnici, da niesu bili zapriečeni nedjeljnom službom Božjom. Spro­ {Crkva sv. Ante Paduanskoga u Sarajevu — zatvorena). Visoka zemalj­ ska vlada za Bosnu i Hercegovinu pro­ našla je potrebitim, da se radi opasnosti, porušenja zatvori trošna drvena crkvica sv. Ante u gradu Sarajevu, zato se više ne obavlja u njoj služba Božja, nego u samostanskoj franjevačkoj ka­ pelici, te se žalibože ne će ove go­ dine u korizmeno vrieme moći držati u crkvici ni križni put kao prošlih godina. I ovom prilikom toplo preporučamo štovateljima velikoga čudotvorca sv. Ante, neka se živo zauzmu oko ši­ renja p o b o ž n o g a d r u ž t v a za g r a d n j u n o v e c r k v e sv. A n t e u S a r a j e v u , da bi se što prije vjer­ nici u novom hramu mogli preporučivati njegovu moćnomu zagovoru. [Redjenje). Presvietli gosp. nadbi­ skup vrhbosanski, dr. Josip Stadler, podielio je dne 24. prošlog mjeseca djakonat, a 26. istoga mj. presbiterat mladomu svršenomu franjevačkomu bo­ goslovu fra Dragutinu Ikiću, koji će 5. ovoga mjeseca odpjevati prvu svetu misu u svom rodnom mjestu — Zoviku. Našemu darovitom bratu i od naše strane iskreno i srdačno čestitamo! {Preć. o. dr. j r a D aniel Ban, pro­ vincijal) povratio se je sa svoga kanoničkoga posjeta kod braće u nekim na­ Br. 3. vodu je prisustvovao takodjer kotarsk predstojnik sa velecienjenim čmovničtvom. Mili pokojniče, počivao u miru Božjem ! šim samostanima, obaviv sretno svoju svetu i uzvišenu zadaću. {Župnitki izpiti) Vikar fojničkoga samostana, vlč. o. fra Kazimir Grozdić, položio je pred izpitnim povjerenstvom u Sarajevu dne 2 1. prešloga mjeseca pismeni, a sliedeći dan ustmeni izpit iz druge skupine. Istih dana podvrgao se je župnićkim izpitima iz prve skupine i vikar sutješkoga samostana, vlč. o. fra Dominik Pavlović, te su obojica dobro prošla. Č estitamo! {Polugodišnji izpiti u Gučojgori.) Naši mladi bogoslovi pokazaše dne 13., 15. i 18. veljače t. g. liep uspjeh u bo­ goslovnim i filozofskim naucima. Kod prva dva izpita bio je prisutan i preč. o. provincijal, te je ostao u obće vrlo zadovoljan i pohvalio djake na njihovoj marljivosti, potaknuv ih ujedno, neka vazda budu vjerni prijatelji dobre knjige te liepih, koristnih i spasonosnih nauka. (Devetdesetgodišnjica biskupa Strossтауега.) Dne 4. prošloga mjeseca na­ vršilo se je upravo 90 godina što se je rodio biskup Strossmayer. To je za sve Hrvate bio najradostniji dan. Malo na ovom svietu ima ljudi, koji bi doživjeli 90 godina, ali takodjer vrlo malo ovakovih muževa, kakav je biskup Strossmayer. To je najveći hr­ vatski dobrotvor, i dok bude Hrvatske �Br. 3. Viestnik. i Hrvata, vazda će se spominjati ime biskupa Strossmayera. Zato se i sve raduje i sve Bogu hvali, što je on još i u devetdesetoj godini zdrav i veseo. Sve se je ne samo u Hrvatskoj, nego i drugdje spremalo, da se taj dan što svetčanije proslavi, pa je i naša Bosna bila upravo sjajno kod proslave zastupana, jer upravo vrhovi crkvene katoličke vlasti bijahu taj dan mili gosti svetčara Strossmayera: naime presv. gosp. dr. J o s i p S t a d 1 e r, nad­ biskup vrhbosanski, presv. gosp. fra M a r i j a n Ma r ko v i ć , biskup banja­ lučki, i preč. otac dr. fra Da n i e l Ban, provincijal bosanskih Franjevaca, kao i liep broj nižega svećenstva. Vriedno je takodjer spomenuti, da je svetčanosti učestvovao i Skadarski nadbiskup Monsignor L a z a r M ied ia. To je i pravo i dostojno, da narod ovakove muževe i dobrotvore svoje štuje i slavi. Bog poživio još dugo sta­ roga i slavnoga biskupa Strossmayera ! Str. 93. Su oj, Kranjac, koji je skakutao od uzhita. Nu kada do koji dan iz Kaira amo dohrli i vrli fra L u k a T e r z i ć, Djakovčanin, našem oduševljenju ne bje ni kraja ni konca. Težko smo se od sebe dielili, već neprestano pretresali naše stvari u medjusobnom razgovoru, u kojem se sjajno pokazivala naša žarka ljubav k domovini . . . 2. (Naša brada.) Od lanjskih ov­ dašnjih znanaca u sv. Katarini ni polovicu ne nadjoh ; nu nadjoh druge poznate mi iz drugih krajeva sv. Zemlje. 0 . gvar­ dijana M a r t i n e z a ne nadjoh ovdje više, već o. B e r n a r d i n a R e f a t t i a koji je lanjske promjene postao gvardijan. Imposantna je to i mila pojava sa dugom, liepom bradom. On me je primio kao rodjenog brata i sveudilj susreće osobitom prijaznošću. I s drugim sam se otcima i novom braćom već dobro upoznao, a to dopri­ nosi, da se tu kao u rodjenoj grudi osjećam. Trideset je to redovnika, medju kojima se može sigurno pjevati ona : Razne viesti iz Egipta i sv. Zemlje. » E c c e q u a m b o n u m et j u c u n d u m h a b i t a r e f r a t r e s i n unum. i. (U sladkom bratskom zagrljaju.) 3. (f Nadbiskup fra Gaudencij Bon Sigurno ste čuli, da sam Bogu hvala i ovaj put sretno prebrodio Sinje more. jig li) Prošle sam godine ostavio ovdje zdrava i vesela nadbiskupa B o nBijaše i ovaj put mjestimice uzburkanih f i g l i a i njegovo toli prijazno smiešeće valova, nu ja preko njih u »Carnioliji« dobro prodjoh. Kroz cielih mojih 5 dana se lice. Bilo je očekivati, da će još više morskog putovanja uslužno me » L 1 o у d- godina upravljati ovim važnim vikarija­ o v o « družtvo na preporuku Propagan- tom, gdje je biskupovao i veliki, neumrli dinu iz Rima smatraše svojim gostom. dobrotvor naše bosanske provincije, pok. biskup V u i č i ć . Nije prošao ni mjesec Kako je poznato, ovi ne plaćaju stana rine. Čast »L lo y d u«, kad tako veliko­ dana iza moga odlazka, a on se već u travnju preseli u bolji, vječni život. dušno podupire katoličke misionare. Pripoviedali su mi, kako mu je bio Ne mogu izreći, kako je bio odušev­ ljen sastanak sa starim mojim znancima impozantan sprovod, pri kom učestvo­ vaše i egipatske oblasti. Pokopan je u i prijateljima u liepoj Aleksandriji. Oso bito je bi veseo moj dragi fra B e n i g n o našoj crkvi sv. Katarine u jednoj kapeli, �Str. 94. Viestnik. tor. %. u koju ja svaki dan dolazim i duhom će uz milost Božju puno još godina gledam u grobu bivšega omiljelog pa­ sretno upravljati Doljnim Egip.om i stira crkve aleksandrijske. Zahvalna mu Arabijom. Dao B o g ! 5. (f F ra Ljudevit Piavi, patrijark braća kite grobnicu mirisavim cviećem i brižno gaje uljenicu, koja danju i noću jerusolim ski) Prošla godina bješe kobna tu gori, a u danu kadkad vidim i po po katoličke biskupe na iztoku. Osim neprežaljenog Bonfiglie odoše u vječ više svieća. Blagoslivati će on s nebesa tu bratinsku ljubav, koju je on ljubavlju nost biskup u Bejrutu, biskup u Smirni svojom napram redu svomu u velikoj i nadbiskup u Carigradu, a sad evo i mjeri zaslužio. petoga slučaja, kojega posta žrtvom naš 4. {N ovi nadbiskup f r a A u relij patrijarka u Jerusolimu, fra Ljud. P i a v i . Briante.) Eto njega zapade ta čast, da Žalostna nas je viest sve pora­ upravlja ovim vikarijatom. On je Talizila, jer znamo, koliki je u njem prejanac, koji od više godina djeluje u trpila gubitak katolička crkva na iztoku, sv. Zemlji. Bio je i kuštod sv. Zemlje sv. Zemlja, koje je on već od godine i gvardijan u ovom samostanu kroz više 1856. dostojnim članom. godina. Ljubezan je to i dobar muž. Rodio se u Romagni u Italiji god. Mene je, dakako, odmah poznao i pri­ 1833. Došav u 23. godini u sv. Zemlju, jatno se sa mnom razgovarao. Na novu djelovao je najprie u Harissi na Libanu, godinu iza ručka ciela ova redovnička gdje je dobro naučio arapski jezik. D.o obitelj pošla mu je osobno čestitati. malo posta kapelan u Alepu, zatim Lako mu je doći: treba proći kroz bol gvardijan i župnik kroz punih 15 g o­ niču, za koju je sv. Zemlja dala pro­ dina. Pod dugim njegovim gvardijanstrano zemljišće, i eto te odmah u stvom divno se razcvate naš kolegij u nadbiskupskoj residenciji. Primio nas je Alepu, napravi se veličajna crkva i sve u prostranom kućnom koridoru, većma se razviše naše misije u onim gdje su već bile namještene stolice i na krajevima. komu je bilo servirano slađko piće i kolači. Čitajuć za blagotvorno Piavino dje­ lovanje jerusolimski patrijarka Valerga, Nadbiskup je bio vanredno veseo, našav se u krugu svoje braće, koji ga toli od preporuči ga Propagandi za apoštolskog vikara u Mesopotamiji, a i sam se slusrca vole. Kazivali su mi, kako je bio u stu­ žaše njegovim savjetom. Nu buduć u denom proš. god. svečano ustoličen i Mesqpotamiji djeluju redovnici drugoga reda, Piavi osta i na dalje u Aleppu. Nu kako je na Neoskvrnjeno začeće imao kad god. 1873. umrie patrijarka Valerga, u našoj crkvi prvu svečanu pontifikalnu koji bijaše ujedno i delegat apoštolski misu. K akva su se čuvstva morala po za Siriju, Propaganda brzojavno pozva radjati u krasnoj njegovoj duši, kad se je sjetio, kako je nazad nekoliko g o ­ Piavia, da upravlja u Bejrutu apoštolskim vikarijatom. Nu to se radi nekih dina tu kao prosti misionar i starješina potežkoća ne ostvari, zato ga Pro­ samostana služio ! paganda imenova svojim povjerenikom On je u 60-im godinama. Nu jaka za Kopte u Egiptu. God. 1876. Piavi je tjelesnog ustroja, pa se je nadati, da �Br. 3. Viestnik. bi posvećen za naslovnog nadbiskupa Sivniaskoga i napokon potvrdjen za delegata i apoštolskog vikara u Siriji. U toj službi razvi Piavi vanredno djelovanje i pokaza toliku vještinu u upravi toga vikarijata, da su se kato­ lici u velike njim dičili, a i inovjerci su ga veoma štovali. Ista turska vlada izkazivaše napram Piaviu veliko povje renje, jer je puno doprinio za javni poredak. God. 1889. Piavi bi naimenovan patrijarkom jerusolimskim. Time ga sv. crkva odlikova najvišom čašću, od koje nema više u iztočnim stranama. Toli­ komu odlikovanju u podpunoj mjeri od­ govori novi patrijarka, koji je za 16 go­ dina svoje službe koliko god je mogao promicao interese sv. Zemlje i našemu kuštodu uviek na ruku išao. Procvat i radostne sgode sv. Zemlje bijaše i nje­ gova radost, a žalostne prilike bijahu i njegova žalost. Da su stvari u sv. Zemlji zadnjih godina po katolike mnogo bolje uspievale, puno je za­ hvaliti mudrosti i veličajnoj upravi Piavinoj, čije je samo ime u nekim stva rima doprinašalo k dobru uspjehu. On dakle bijaše kao stvoren za sv. Zemlje, koju je on toli nježno ljubio. Kad mu ponudiše i kardinalsku čast, on ju ža to odkloni, jer bi u tom slu­ čaju bio morao ostaviti omiljeli svoj Jerusolim. Str. 9^. Da je Piavi ne samo kad svog klera i braće bio obljubljen, već od svih Jerusolimićana bez razlike, dokazuje ona velika skrb svih u njegovoj bo­ lesti i vanredna žalost, kada se cielim Jerusolimom raznese glas, da je dne 24. siečnja u 5 sati po pod. za uviek prestalo kucati veliko srce Piavino. Ta se ljubav i veleštovanje poka žalo na dan pokopa dne 16. siečnja, kad su se i iztok i zapad, oblasti gradjanske i crkvene, svi obredi sjedi­ njenih, pa i nesjedinjenih crkava natje­ cali, tko će višu počast izkazati velikomu pokojniku. I naša se je AleUsandrija u tom dostojno poniela i velikom žalobnom svečanošću držala zadušnice za pok. patrijarku. Pontificirao je sam nad ■ biskup fra Aurelij u našoj crkvi sv Ka tarine. Zadušnicama je prisustvovao i francezki konzul i svi zastupnici sjedi­ njenih iztočnih crkava u Aleksandriji. Za pokoj duše njegove mi smo sveće­ nici odčitali po tri sv. mise, a 30. dan iza njegove smrti bit će opet u svim samostanima i hospicima sv. Zemlje pjevana misa za njega. Žaleć za velikim pokojnikom, mo­ limo se iz srca, da crkva u Jerusolimu opet dobije vriedna pastira, jer je to u interesu svih katolika na zemlji. Sad primite, dragi uredniče, sa svim štiocima vrući pozdrav od odanog Vam Aleksandrija, 1./2. 05. fra lgnacija. Književnost. I. Povjest sv. Franje Asižkoga, svez. I. Francezki napisao vlč. g. Lav Le Monnier, preveo fra Arkangjeo Brković, Sarajevo, 1904. To je najkritičnije i najobširnije djelo o sv. Franji, pa nije čudo, što se je odmah, čim je ugledalo svjetlo, stalo prevadjati i u druge europske jezike, �Str. 96. Viestnik. Br. 3. Knjiga je doista sa svakoga gle­ te se učenjaci o njem najpovoljnije izrazuju. Najtoplije ga zato preporučamo dišta divna i krasna. III. U ovo korizmeno vrieme toplo štovateljima sv. Franje i njegovih redova. Broširana stoji K 3.s poštom preporučamo knjigu u stihovima o. fra Petra Kneževića pod naslovom: Muka 30 hl. više. Vezana u poluplatno sa zlatnim Gospodina našega Isukrsta i plač Majke Njegove. Prodaje se u franje­ nadpisom na hrbtu K 3.50 s poštom vačkom samostanu u Sarajevu za 30 liel. 35 hl. više. Vezana u cielo platno sa zlatnim IV . Ovih dana dotiskan je treći sve nadpisom K 4.— s poštom 35 hl. više. zak jednog od najglasovitijih djela čitave — Dobiva se kod pisca u Sarajevu asketične i svjetske književnosti, O. A 1 (franjevački samostan). fonsa. Rodrigueza „Vježbaj se u kr­ II. Josip Juraj Strossmayer, šćanskoj kreposti i savršenosti,“ biskup bosansko djakovački i sriemski, koje su čč. 00. Kapucini na Rieci, god. 1850.— 1900. T o je spomen-knjiga, prigodom jubileja Bezgrješnog Začeća što ju je svećenstvo i stado posvetilo Majke Božje, iz španjolskog izvornika svojemu biskupu u slavu 50-godišnjice počeli prevadjati i na naš mili hrvatski njegova biskupovanja u Djakovu 8. jezik, dočim je već odavna prije na sve rujna 1900., ali je tek prošle godine europske jezike prevedeno bilo. štampanje dovršeno, te predano PreuzO ovom prevodu vještaci se naj­ višenom gospodinu 4. pr. mj. na nje­ povoljnije izraziše. Prvi svezak, koji će još ljepši biti, govu devetdesetgodišnjicu. Ciela ta ogromna knjiga (preko šestdeset araka sliedit će kroz najkraće vrieme. Pomogla mi a Majka Božja, te ovaj u velikoj osmini) jest vjerno ogledalo Strossmayerova djelovanje kao b i s k u ­ toli krasni i koristni književni podhvat i opet ne zapne — a r a d i p o m a n j ­ pa u k a t o l i č k o j c r k v i u javnom kanja odziva. ž i v o t u hrvatskoga naroda i slavenstva, Čisti prihod ove knjige namienjen gdje je ujedno potanko izraženo, što je je za gradnju nove »kapucinske crkve uradio za našu Bosnu, osobito dok su na Rieci u čast » M a j k e B o ž j e onamo bili smješteni naši franjevački L u r d s k e . « Knjiga se naručuje kod vlč. O. bogoslovi. Zatim se prikazuje biskup kao v l a s t e l i n , te što je sve za nje­ Bernardina Škrivanića provincijala, K a ­ pucina na Rieci, a ciena joj je 3 K . gova biskupovanja učinjeno u pojedinim granama gospodarstva, što mu je u 40 fil. za pojedini svezak. Tko naruči 10 komada i novac unapried pošalje, glavnom doprinielo, da je one ogromne dobiva jedan otisak na dar. svote mfogao podieliti u dobre svrhe. S A D R Ž A J: Iz »Amaneta«. — Neugodni dogadjaji u sv. špilji u Betlehemu. — Našao mi sv. Anto ! — Svećenik. — Maleni Abel. — Pravo razkošje — uzvi­ šena poezija. — Mnogo ih je zvano, ali malo odabrano. — Mudre izreke. — Dopisi. — Viestnik. — Književnost. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovio. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b46237d224b220c4bce2a58186a25368.pdf 1ec79dcb4ef80d26c8d77f7b60fc1cdd PDF Text Text Вг 4 U Sarajevu, mjeseca travnja 1905. G od xix Sveti Fianjo Asižki i kršćanska demokracija. Njeki povjestničar nazva Franju Asižkog zaštitnikom demokracije ; nije dakle čudo, što ga kršć anski d< mokrati odabraše izmedju svih svetaca svojim zagavornikom. Izbor nije bio bez valjanih razloga, jer nazori, što zablistaše u glavi siromašnog Asižanina, jesu u bitnosti nazori naše kršćanske demo­ kracije. Franjo je bio u svoje vrieme kršćanin družtva ; predteče one misli, što ih mi označujemo riečju: c j e l o ­ v i t o g k r š ć a n s t v a , ma i ne bilo to sasvim pravo i odredjeno; rieč u sebi to sadržaje. To je izraz, kojim se označuje ona osnova, koju hoće krš­ ćanski živalj i koja proniče sve vrsti kršćanskog djelovanja; izraz protivan, prava opreka, prost i nezavisan od onog izraza protestanata i slobodnjaka, koji u družtvenom životu ne trpi ni­ kako kršćanskog duha. Sveti je Asižanin bio vatren i odvažan 'х т о с za ovu osnovu, velikim svojim umom predteče misli današnjih kršćanskih demokrata. Upliv njegov nije bio naprosto vjerski, već je bio najviše i najodličnije družtven; on je bio nešto više od prostog utemeljitelja redova, te i u tom istom čudnom i veličajnom djelu opažamo živ biljeg družtvenosti, u čemu ne uspjevaju obični i površni umovi. Osnivajuć Malobraćane, Klarinke i Trećoredce; život prema vjeri obnavljajuć, razvio je golem vjerski upliv ; ali je njegov upliv bio veoma znamenit i na drugom polju, u svietu umjetnosti, književnosti i znanosti, da su njeki od njegovih bili u ono vrieme na glasu radi njegovanja znanosti. Njegov um zamisli podpuno ob­ novljenje raznih družtvenih strana prama kršćanskom duhu; drugčije neće krš­ �Str. 98. Br. 4. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. I dobro je, što su naši svetci upo­ ćani pučkog mišljenja, da se vrati kršćanstvu život, cieli život, ne izklju- znati i pod tim drugim gledištem, čiv nijedne strane, nijednog truna ljud­ osim vjerskoga ; koji dakle nastoji, da skog djelovanja. Tako osnova, namjere, si predstavi cielu, podpunu i savršenu što praćahu rad siromašnog Asižanina sliku koga našeg svetca, mora imati u svojim prvim i temeljnim točkama obzir i na ovaj upliv bio on gradjan jesu u skladu s osnovom, s namjerama, ski, družtveni, u književnosti, znanosti što danas prate kršćane narodnog mi­ ili umjetnosti. Ovaj novi način povjestničkog šljenja. Kršćanski svetci ne koriste samo razlaganja o kršćanskoj svetosti izveden vjeri, nego i ljudstvu ; nekim se od tih je izvrstnim primjerima, kao što su re­ svetaca zanima poviest družtva, zna­ cimo liepa predavanja o sv. Ljudevitu, nosti i umjetnosti. o sv. Filipu, o sv. Gerardu Tintoru, o Franjo je bio pravi obnovitelj blaženom Luzzagu Filipa Medca. družtva. Njegove uredbe redovničke To je krasno sredstvo, da naše imadjahu odraz, jekom odjeknuše u svetce upoznaju oni, koji neće da znaju gradjanskom i družtvenom svietu.^j q svetosti, ako se promatra sa vrhu­ naravne i vjerske strane. >) Franjo je bio u zor-čovjek; njegov du­ ševni ustroj odavaše preobilnost osjećaja, duša Ne dvojmo, da ne bi bez liepa mu osjećaše, da treba velike vjere, velike zamisli, uspjeha ostao ovaj način povjestničkog što oživljava. Pa to je im ao. K ak ova misao odrazlaganja o jednom izmedju najviših, sjevaše u njegovoj pam eti! U nekim se svojim najčudnijih čina kršćanstva. Razlaganje svojstvim a približava jednom sadanjem čovjeku, svetosti pod ovim novim pogledom u jednu ruku sebi sličnu, u drugu kud i kamo drugčijem : Lavu Tolstoju. pomaže, da mnogi prije protivni, ili Duša Tolstojeva poput one našeg Svet. a pak hladni prama svetcima, svrše time, zauzeta je pravednošću, ljubavlju i mirom; kao da se čude i da štuju naše svetce; te što Franjo oživljivase svojim preživahnim osjeća­ odtale steku mišljenje podpuno kato­ jim a svako biće: govoraše s ptičicama, sa svakoličko ; korak nije tako težak, kao što vrstnim živinama, — plačući sve dok nije ukrotio bajoslovnog vuka iz Gubia — kako ih zvaše se to može u prvi mah činiti svojom braćom, T o lsto j: drugi oživljava svojom Franjo u tome, moćnom maštom, njegova prilika, bio je ugodan lik našeg Svelca ; pa nam nije mrzko priznati, da čar osv?ja Franjo se je tako približio Isusu, da je bio krasna Po krasoci sudeć, natjerat ve­ lik om potrebom ljubavi, cielu narav. pa i njegovo naravno množtvo; osim prostodušnim evanojeoskim čima, osim žara, kojim mu duša plamtijaše, rie011 obličje im alo je nešto nadljudskog ; Isus mu udieli se je domogao moći nad tolikim dušama i svojom svete vanjskom krasotom. rane, ili utiske, što pritiskivahu Njegove A li nada sve to, duša Franjina, ona je bila D anašnji duševni liečnici odmah nadjoše uprav odraz; on je bio samo jek osjećaja, što način, da naravno razjasne ovaj izvanredni pojav; bijahu u savjesti svieta; to izraz duša svih; njegova je duša udarala u pod- po njihovim učinak razpaljene naukama nije ništa drugo no mašte, duha prepunog ljubavi na koncu bio je punom saladu s onom s v ie ta ; ovdje stoji ljudski razlog, duševni uzrok, koji nam razjašnjuje velike u našeg Svetca. Razjašnjenje, bio je tumač, koje baš malo udovoljava ; poviešću je zajamčeno, da je bio obdaren ranama Isusovim. Franjo, uspjehe, što ih on postiže ; ovdje je tajna, koja nam odkriva velike biše ime. pjesme, što od njega do­ �Br. 4. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Nije 'čudo, ako se Franjom bave i slavni njegovatelji svjetske povjesti. Oduševljenje prama našem svetcu, što potrese i potresa pojedince, narode i ljudske naraštaje, ima svoj prvi izvorni uzrok u tome, što valjda izvršivanje kršćanskih ćudorednih nauka nigda ne dobi tako uglednog načina, ili bolje rekuć, nigda se nije znalo tako liepo u život privesti kršćanstvo, kao što to izvede siromašni Asižanin; u njega nema ničesa što ne bi bilo iz podpunomice obnovljenog kršćanstva. To je ona velika promjena u kršćanskim nače­ lima na onoj duši učinjena. Njegov je lik izmedju najviših, ali nada sve izmedju najdražih i najdopu^nijih ; nije moguće, makar i obćenito Franju upoznati, a ne voliti ga. Osjećaj sklonosti, što ga kuša svaka duša, prama njemu je kao od naravi. Str. 99. niti je koji drugi tako zauzet, da skupi, izpita izprave, koje bi se njega ticale, da dodje do u dno duše ovoga svetca. Franjevačka književnost jest pojav, što je ugledao svietlost nada sve u naše vrieme — u prošlom vieku ; ovom su franjevačkom književnom pokretu doprinieli ljudi svake vjerske stranke. Umari1) pokušaše razjasniti sv. Franju naprosto ljudskim podatcima, izključujuć svaki vrhunaravni uzrok. Tako Pavao Sabatier — možda najveći cienitelj franjevačkog rada — i Rogjer Bon M. Medju katolicima je vriedno, da se spomene rad Ozanama o franjevač­ kom pjesničtvu, život opisat po O. d’Andermattu; djelo objelodanjeno od Eliseja Battaglia Fioretinca: A m o r c h e s p i r a — L j u b a v , š t o d i š e 2). Iz ovog svetca razlieva se uviek živi, i što se uviek ponavlja val pjesme, koja očara ; njegova dobrota, njegova prostodušnost, njegova nevinost, nje­ gova ljubav prama iskrnjemu, prama svakom stvoru, pripoviesti, što ih pučka mašta malo po malo našla, kiteć njegovu glavu, dielomice nam tumače veliki čar, kojim naš Svetac obuzimaše sve to više ljudske savjesti. Treba spomenuti i Sabatierovu zamisao, čemu se odmah pridružiše neki uzor-katolici cienitelji franjevačkog rada, — da se u Asizu — krasnoj domovini našeg svetca — osnuje knjiž­ nica, u kojoj bi onaj, koji se bavi sv. Sav rod ljudski je imao prama njemu posebno štovanje; ali ga nijedan narod nije tako živo ljubio kao naš,1) P a i odgovara. O pazka prev. liepo opisata Franju. Svatko bi to djelo morao preporučiti. Trebalo bi ga i medju puk razširiti. O pazka prev. ‘ ) Umari-racionaliste. 2) Izmedju štovatelja Tako prevodi Parčić. slave franjevačke n a­ vodim o bez da razlikujemo školu: F rancuzkoj, Rimu, D e Giovannia u Siciliji, Palom a Chevaliera u Labanku u i Prudenzana, O. Mareellina iz Ovo, istina, veli pisac za svoje supleme­ Civezze, O. Panfila Maljanca, O .O . u Quaracchiu, nike, ali to možemo reći i o našem hrvatskom 0 Eubela, O. Ehrla, Chavina, De Segura, Boccia, narodu, osobito u Bosni i Hercegovini i po D al­ C ’Olm ia i t. d. maciji, U viek gdje svak zna se o djela; ima i pjesam a; djer opjevao. za ovog v elikog Svetca. njem i piše, što pokazuju mnoga a naš ga je Homer tako- ^А. što da reknemo o našim ljudima? Imamo Hom era — fra Grgu Martića, povjestničara Fr. Mihovila Batinića, Glavaša, Strukića, M arkovića, O vom prigodom se moramo sjetiti 1 tko bi ih još izbrojio ? Možemo reći, da u nas i najnovijeg truda vrlog urednika, koji nam dade franjevci metnuše temelje književnosti. Op. prev.) �Str. ioo. Br. 4. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Franjom, mogao lahko i sgodno naći sve, što se tiče njegovih nauka. S naše strane štujemo zamisao, koja je hvale vriedna, pa makar i po tekla od jednog poznatog pisca umara, s nakanom, da se razširi njegovanje franjevačkog rada ; to je znanstveni predlog, koji može imati krasnih uspjeha 1). Ovaj danak udivljenja i sklonosti prama siromašnom Asižaninu, što uviek raste, prikazat od sadanjeg naraštaja, ova groznica, ova ljubav, za traženjem, izpitivanjem svega, što se njega tiče, što bi moglo donieti novi tračak svjet­ losti, da se pravo upozna Svetac, to je znamenje, što obećaje, što odvee tješi. To će reći, krasote duševne, koje dosižu do kršćanstva, djeluju takodjer i na hladnije, dvoumnije, za zemaljštinom odatije naraštaje, kao što su naši (talijanski, op. prev.), te tim kršćanstvo uza sve to životne klice u krilu savjesti sadanjeg naraštaja, klice, koje se sa svom pomnjom njeguju. Ne radi se o kakvom čisto vjer­ skom pojavu, o kakvom naprostom književnom cv atu ; pojav, što ga mi opisujemo, diže se do značaja doista družtvenoga. Nije sigurno slučajan dogadjaj, da se franjevačko cienjenje budi u isti mah sa svagdanjim napredkom pučkog miš­ ljenja, sa sve to jačim nastojanjem, da današnji pučki pokret postane krš­ ćanskim, ima tu tajinstvena odluka, po kojoj bi pučko držanje pod zaštitom ovog Svetca postalo kršćanskim. Dakako, treba pripoznati sv. Franju, kakav je u istinu, te su uzaludni i ') Bojim o se, da koji od naših nije sasvim pravo prosudio takav pokušaj. smiešni pokušaji, da mu se lik-pokvari, da si predoči sv. Franjo prema svojoj volji, svojoj pameti, svojim osjećajima. Proti tim ludim i djetinjim pokušajima diže se pravi osjećaj, (zdrav) sud, povjestnička istinitost. Htjeti, da se ovaj pojav sveti razjasni, lišiv ga svrhuna­ ravnih moći, jednom riečju ne priznajuć djelovanja milosti Božije, to je očevidno' uklanjati se pravom putu i podpunom upoznanju Našinca, da se izključi bitna i glavna stvar, koja nam ga tako krasna i tako velika učini pred očima. Umari uprav tako učiniše, i mi smo u ovoj točki u opreci s njima ; vjerniku je sv. Franjo čudovište milosti Bozi e. A priznati vrhunaravnoga Tvoritelja milosti, isto je, što i razdvojiti sv. Franju, sniziv ga na prosti naravni pojav. Uza sve to čini nam se, da ove namjere umara, ovo umanjivanje našega svetca, ovaj rad, koji i ne pita za milost Božiju, u sebi će nešto doprinieti, da se makar vidi, da svetost prelazi sile na­ ravne, te se oslanja na više sile, na naravne1). (Nastavit će se., 1} Naglasili smo, da ima prava, bujnog cvata franjevačka književnost, književnost, koja ima najveće svoje pisce mt dju ljudima, kuji niesu katolici. Mi katolici imamo kiivo, a to je, da ne znamo suditi razborito, stvarno ovaj znanstveni plod franjevački u nekatolika. D apače tu je misao, da ovi pisci 11a koncu pomažu, da se razglasi osobit sv. Franje, i uuzgredice njegov duh. Dobro je, ako se označe pomanjkanja, ne­ dostatci, gdje ih im a; njihova, ali je vriedno, da se prosudjuju strogo ako se prosudjuju djela prema stvarima. Krivo bi bilo, kad se ne bi pri­ znalo, kako su uplivala djela da se razširi ugled je, da je njegovo uzvišenosti, njegov Sabatierova n. pr. našega S vetca ; bez sumnje pero, puno živahnosti, puno veliki um ’ doveo sv. Franju �Br. 4. međju Kraljevski se barjak vije! neke i neke, da je čudo, da su ga upo- Str. 101 razborit, neka isticanja niesu im 1 a čast. Pa ne možemo, da ne priznamo ovih sjajnih zasluga Sabatieru, najvećem i najuglednijem sla­ vitelju franjevačkih djela. ne idu razboritih ljudi i A k o je dobro — što je izvan sumje - - da je sv. Franjo upoznat, mi moramo biti zahvalni onome, koji je ugodnim oblikom velikim umom znao učiniti, da ga upoznaju. Suditi pisce franjevačkih stvari na temelju Time ne mislimo reći, da treba primati napetih rieči, proklestava, kao što se to i preveč djela ovih pisaca bez ikakva razsudjivanja, da ne čini, moramo dobro druge s jedne strane je nepravedan vrlo sgodno sredstvo, ovim duhovima udaljenim od način, a s da se zatvori katoličtva, prorešetati njihove zaključke, ali put sve to možemo lako učiniti, bez da budemo proti da ne zahtjevim a pravednosti i pravoga načina u prosudjivanjn. dodju do podpune istine. Naš sud ima biti miian, Iz perivoja crkve katoličke. Kraljevski se barjak vije! U vrijeme, kada je Spasitelj po zemlji hodao, bilo je po judejskim šu­ mama mnogo krasna i veličarstvena drveća. Tu bijaše vitka jela, koia dižući se nad ine drugarice, sa svojom previ­ sokom vršikom nebeski zrak usisavaše ; tamo se je mogao vidjeti kraljevski cedar, predmet tolikih uzveličavajućih pjesama u svetim knjigama starog za v jeta; onde stajaše gorostasni hrast, kojem je krošnja na daleko zemlju zasjenjivala. Sretni gospodar takove šume prolazaše jednoga dana kroz svoj posjed, da pregleda to šumsko blago. Kako će biti lijepo - umovaše on — jednom pogledati ovaj visoki gorostas, kad na ponosnoj jedrenjaći kao jarbol bude prkosio morskim olujama! Ovaj redar bio dostojan nekoć u Salomonovu hramu služiti; a i sad se ne bi zastidio, t’a resi palače i predvorja najbogatijih kra­ ljeva. Ali šta bi megjutim moglo biti od ovog kržljavog sina šume, koji u sjeni drugih stabala jadno životari ? No znam, što ću i od njega učiniti; dat ću ga posjeći, te će mi dobro doći, da istešem od njega barem križ za kojeg roba. Koliko su ipak različite misli ljudske od misli božjih! Iza nekoliko godina svali jaki morski vihar vitku jelu na kamen hrid, gdje istrunu kao nevrijedno stablo. Plemeniti cedar, koji je imao kao oblošci sjajnih dvorana naslagjivat oči zemaljskih bogataša, postade žrtvom prirodnih sila. Prezreno pak drvo, koje je svijet bio zabacio radi nevrijednosti nagje milost u očima božjim kao ni­ jedno drugo na svijetu, jer je imalo roditi takovim plodom, kakovog ni nebo ni zemlja tada ne donesoše. Za kratko vrijeme dobije ime: »drvo ugodnosti,« nad kojim se razvi toliko svjetlo, daje od njega potamnilo zemaljsko zlato i sunčani sjaj. Na nebrojene komadiće razejepkano ide ono po kršćanskom svijetu, svagdje s poštovanjem pozdrav­ �Str. 102. Kraljevski se barjak vije! ljano i žarkom ljubavlju cjelivano; sve radi onoga koji ga je svojim dodirom počastio i na njem viseć svijet otkupio. Apostol naroda u svojoj glasovitoj opomeni na Efežane veli: »Otac ne beski htio vas je rasvijetliti, da mognete upoznati dubinu, širinu i dubljinu križa Isusova « (Efež. III.. 18.) Širinu tog križa pripovijedaju raskriljene ruke Pro­ petoga. One su zato raskriljene, da sav svijet svojom ljubavlju obuhvate, Isus ne isključuje ni svojih neprijatelja, koji ga propeše, nego moli za njih: »Oče, oprosti im, jer ne znaju, šta rade l« (Luk. XXIII., 33.) Isto čini i njegova zaručnica sv. mati Crkva na veliki pe­ tak, kad bez iznimke moli za sve ljude na zemlji ne samo za svoje vjernike, nego i za Židove i pogane. Duljinu križa sačinjava onaj dulji njegov dio, koji je cijelo Isusovo tijelo držao, te nam predstavlja puninu njegove ljubavi od početka do konca. Dubljina križa jest onaj u zemlju zakopani dio, koji nam po sv. Augustinu pokazuje nedohitnu dubljinu njegovih muka. Kršćani su više puta nazvali sveti križ : oružjem spasa, knjigom svih zna­ nosti, bojnom zastavom proti vragu, ljestvama na nebo ; mačem proti smrtnoj bojazni i mnogim drugim počasnim imenima. Što je zastava, to svatko zna. Jest bojni znak, koji služi u boj idućim če­ tama za izraz njihovih želja i namjera, što ih u rat vuku. Ona je onaj znak, oko kojega se kupe vojske, da udare na svog protivnika. Razumije se, da je velika sramota, ako taj znak badava pane u neprijateljske šake. Još i danas sa velikom žalošću čitamo, što su nam ljetopisci iz dobe križarskih vojna zabi­ Br. 4. lježili o nesretnom tiberijatskom ratu, u kojem bi pobijegjen križ od polumje­ seca i kršćanskom gospodstvu smrt za­ dana. Kralj Gvido od Lusinjana ponese u taj boj križ, te ga zasadi na jednom brežuljku, da ga može svatko vidjeti ; a on se sam sa na)birani|im vitezovima tuđe utabori. Kada drugi dan ratovanja kršćanska vojska slomljena od gladi i žegje poče sve gubiti, pohrliše satrveni vojnici prema onom brežuljku i ispustiše svoj duh u sjeni križa, žrtvovavši tako i život svoj za njega. A kad nekoliko dana iza toga oholi Saladin s tornj a stolne crkve jerusalemske zbaci pozla­ ćeni križ i dade ga vucati kroz blato gradskim ulicama: tada odjeknu glasan plac i naricanje kršćana, znajući, da pad ki .canske bojne zastave navješćuje zla vremena. »Kad budem uzvišen, sve ću k sebi privući« Iv. I., 2.) glasi poznata reče­ nica Gospodinova. I zaista Spasitelj uzvišen na križu sve k sebi privuče. Premda ovaj križ stajaše na veliki pe­ tak osamljen u sjaju zapadajućeg sunčana Kalvariji, ipak jedva što je pobjeditelj smrti i pakla k Ocu otišao, on po ci­ jelom svijetu zasvjetli i postade bojnim znakom, što borioce Kristove vodi po­ bjedi. Pod ovim barjakom nalaze se svi oni, koji su naučili razumjeti riječi: »Blaženi siromašni duhom.« Pod ovim se barjakom nalaze takogjer svi oni, koji se u boju sa strastima vlastitoga srca pobjedi nadaju, jer iz križa izlazi moć, koja osigurava duhu gospodstvo nad tielom. Sve velike misli, što su ikad Crkvu oplodile, porodiše se na podnožju križa. Kad je bilo došlo vrijeme, da iz ruševina staroga pogan­ skoga svijeta novi kršćanski život pro­ �Br. 4. Kraljevski se barjak vije! cvate : tada vjesnici evangjelja, razišavši se po svijetu, da djeci tmina donesu svjetlo istine, pokazaše im križ i Onoga, koji je na njemu krv prolio, da ih rasvjetli. Smrt na križu ne smatra se od tada sramotnom, nego naprotiv koga ta sreća ili bolje milost zapane, u velike ga uz­ veličavaju i blaženim nazivlju. Križ od tada blista na zlatnim krunama careva i knezova, opominjujući ih, da nose krunu kao božje vlasništvo. Križ sja s tornjeva naših crkava i glasno na­ vješćuje, da se u ovoj kud nitko ne propovijeda, do propetoga Spasitelja. Otkako je kršćanstvo zavladalo svijetom, jedva ima ijedna prava kršćanska kuća, u kojoj se kao prvi ures ne nalazi sveti križ. Tko je u dane sreće križ visoko držao i sa poštovanjem svoje koljeno pred njim pregibao, taj se ne smije preplašiti, ako mu se on i u slici patnja pojavi. Uvijek ostaje kao osobita istina, da križ i što on predstavlja, naime patnje, igra veliku ulogu u životu Crkve. T o je kao naravno pravilo postalo, da ljetopisi crkvene povjesti gotov uvijek opsežnije stranice zauzimlju, kada pišu o progonstvima Crkve, nego kada rišu njezine sjajne pobjede. Kadno se je za franceskog prevrata glasovalo, da se sva crkvena dobra zaplijene i biskupi protjeraju, ustade biskup Montlesier i doviknu progoniteljima Crkve ove gla­ sovite riječi: »Gospodo moja! Vi mo­ žete biskupe potjerati iz njihovih pa­ lača, ali se oni ne će žacat potražit zakloništa u siromašnim kolibama. Vi nam možete s prsa strgnuti zlatni križ, ali mj ćemo posegnuti za drvenim — a drveni je križ i otkupio svijet!« Poznija su vremena dala pravo i srčanome go ­ vorniku. Str. 103. »U ovom ćeš znaku pobijediti!« Riječi su ove, što su blistale iznad križa, koji se ukaza Konstantinu na obzorju nebeskom. Ovaj natpis postade bojnim usklikom svim onima, koji se spremaju na odlučnu bitku za sretnu vječnost. Na smrtnom času, kad pakleni dusi još kroz to malo vremena svom silom nastoje uloviti dušu; kad vezi izmegju borećeg se tijela i duše svaki čas iščekuju svoje razriješenje : tada pjeva Crkva svoju obljubljenu pjesmu : »Kra­ ljevski se barjak vije,« i tim stavlja pred tamneće oči svoje djece »kraljevsku zastavu;« a tko ima vjerom prožeto srce: taj odgovara: »Zravo križu, o je­ dina nado! Milost umnoži dobrima, isbriši zloće krivcima.« Stari nazivahu »duhovnim oružjem« sve ono. što je trebalo jednom kršća­ ninu za sretan put u vječnost. Kad umi­ rući ne bi bio u stanju dobiti sve po­ trebito za poputbinu, to mu je sve na­ doknadio sveti križ. Tako plemeniti za­ točnik vitez Bayard, padnuvši iza žestoke bitke na bojnom polju, iščekivaše zadnji čas. Bez ičije pomoći žabi on svoj mač u zemlju, te prikriženi balčak morade mu zamijeniti znamenje spasa, u koje on bez prestanka gledajući i usrdno moleći, žarko ga cjelujuć, izruči Bogu pravednu dušu. — Kad je u ona burna vremena mlade Crkve priznavaocima imena Isusova smrt svegjer za vratom stajala, šta su onda progonjeni kršćani mogli dobiti za »duhovno oružje,« kad im je koji dan pod udarcima svojih mu­ čitelja bilo svršiti? Tada nijesu mogli dobiti duhovne utjehe od sv. sakrame­ nata, no ipak im je sve to nadoknagjivao križ, makar i ne bio umjetno na­ pravljen, nego od dva komadića drveta �Str. 101. Vidjet će, koga su proboli. unakriž svezana sastavljen Pošto bi izmučeni patnici počeli gubiti snagu, te nijesu mogli dalje nastaviti svog križnoga puta, tada bi govorili sa svojim Spasi­ teljem; »Svršeno je,« te uprvši oči u onaj drveni križ. predavali su Bogu dušu. Križ se ne razumije samo pod tvarnim imenom, nego se pod tim ime­ nom uzimaju sve suprotivštine, bile one tjelesne, k a o : bolest, siromaštvo, pro­ gonstvo, bilo duševne, kao: žalost, su­ hoća, napasti i dr. Takove križeve mo­ ramo strpliivo podnositi; jer nije Bogu ništa milije od dragovoljnog trpljenja za ljubav Krista, koji je za našu ljubav iznio preteško drvo križa na vrh Kalvarije, gdje je na njega i propet bio. On je 1 п z cijeli svoj život na zemlji bio opterećen samim križevima duboke žalosti zbog ljudske nehajnosti. »Žalosna je duša moja do smrti« — , a sve radi nas i zn našu ljubav. Pa zar ne vratiti ljubav ljubavlju ? Hoćeš li i ti s njime uživati slavu ne besku, stupaj istim putem, kojim je On hodio; jer je »križ — po sv. Grguru Nazianskomu — kraljevski put u nebo.« I zaista, nema drugog puta u sjajnu nebesku domovinu, nego po križu. Nosi dakle rado svaki od Boga poslani ti križ, i nemoj ga sada isbjegavati, da poslije ne bude teži. Ne misli, da si ti jedini, koji nosiš križ. N e ! varaš se. On tišti i okrunjene glave; ni isti namjesnik Isusov nije bez njega, jer i on pije gorki kalež nasilnog sužanjstva i trpljenja. Ne misli, da je tvoj križ najteži od svih na zemlji, jer ćeš biti sličan onome čovjeku, koji no se je tužio Bogu, da je njemu dao najteži križ. T oga Bog povede u jednu špilju, punu križeva razne težine, pa mu zapovjedi, da spusti svoj križ, a izabere po volji, kojigod hoće. On poče izabirati od jednog križa do drugog, zaboravivši pri tom, gdje je svoj ostavio. Neki križ nije mogao ni na ramena metnuti, neki jedva odignuti, a neki ni pomaknuti sa zemlje. Nu uzme jedan, što mu se činio najlakši i pogje s njime van. Bog ga zaus'avi te mu reče: Eto, čovječe, to je bio tvoj križ, što si ga amo i donio, pa si ga megju druge pomješavši za­ boravio ; vidiš, da ti je najlakši tvoj križ. Možda je tako i s tobom? Trpeći štogod, tješi se time, da svaki križ patnja, koji se nosi u duhu pokore i ljubavi prema Isusu, vodi u nebo, kamo se ne može dospjeti, nego strpljivo podnoseći nevolje. Golgotski mučenik svima dovikuje: »Tko hoće poći za mnom — neka nosi križ svoj i slijedi mene.« Fra Jozo Zvonigradski. „Vidjet će, koga su proboli!“ »Kad su došli Isusu i vidjeli, da je već mrtav, ne prebiše mu golijeni, nego jedan od vojnika otvori mu bok sulicom, i odmah poteče krv i voda.« (Iv. 19. 33— 35.) Ovim riječima opisuje nam ljubimac, koji je na posljednoj večeri na grudima Isusovim ležao, krvavi prizor probodenja boka Kristova, što se danas obično pod imenom: »Pobožnost k presv. Srcu Isusovu« štuje. �Br. 4. Vidjet će, koga su proboli. Da se u gori navedenim riječima sadržaje jedno veliko otajstvo, i da je Evangjelist htjeo njima nešto uzvišenijega reći, svjedoče nam slijedeće riječi istoga sv. Evangjeliste. On veli: »I koji je to vidio, svjedoči o njem, i nje­ govo je svjedočanstvo istinito. I on zna, da istinu govori, za to i vi vjerujte, jer ovo se je za oto govorilo, da se ispuni ono, što je u pismu pisano : Nesmijete mu nijedne kosti prebiti.« Na drugom opet mjestu stoji: »I gledat će na onog, kog su proboli.« I nehotice moramo se upitati: Čemu to neobično uvjerovanje o činu punu uzvišenosti, o kom u sv. Pismu nema nikakva spo mena, osim možda u posijednim rije­ čima tajnih očitovanja, u kojim svetac za potvrdu tog uzvišenog proročanstva navodi samo svoje riječi. Čemu to ovdje ili ondje, ako se ne radi o velikoj tajni ? U istinu, tako su mislili i svi sv Oci i stali su pomnjivije pretresati to mjesto ; izmedju ostalih spomenuti mi je ovdje dva velika crkvena naučitelja : Sv. Augustina i sv. Krisostoma. Tako su mislili i kašnji sv. oci i naučitelji crkve, kao sv. Bernard i sv. Bonaventura, koji ne samo da su visoko cijenili uzvišeno mnijenje gori spome­ nutih sv. otaca, nego su još tako da­ leko otišli, da su iz otvorenog boka Kristova čitali neku uzvišenu tajnu nje­ gova presv. Srca, i iz njega su kao iz prvog vrela crpili onu neizrecivu ljubav, koju Isus Krist prema nama pokazuje. Napokon, to je bila ova pobožnost, koju su već sv. Augustin i Krizostom poštovali; samo kod posijednih sv. otaca pridruži se toj pobožnosti kao novi momenat još i Srce, tjelesno ranjeno Srce Isusovo, iz kog izvire utjeha žalosnim, Str. 105. polakšica bolesnim, utočišće grješnim ljudima. Krvavi kalvarijski prizor nije ostao za uvjeke pod neprozirnom koprenom, nego se je malo po malo razvijao i za kratko vrijeme buknu od male iskre do velikog plamena, od šićušna zrna do ogromna i jaka stabla. To postepeno i neprekidno razvi­ janje obzirom na pobožnost presv. Srca Isusova jest u istinu prvo i jedino, koje je doprlo do posljednjih vremena ljudskoga života; prije onog vremena, u koje je živjela bi. Margareta Alacoque bila je to »camera obscura« (tamna iz­ bica). do koje je samo kadikad po koji tračak sunčanoga svjetla dopro. Ljudi, počam od prve kršćanske ere, pa sve do neko doba slabo su se zanimali raz­ vijanjem iste. No, svršetkom osamnae­ stoga, a početkom devetnaestoga sto­ ljeća, kad se je ugušio pakleni orkan jansenizma, počelo se je ljudstvo pom­ njivije baviti razvijanjem te pobožnosti; stoga i mi danas imamo mnogo savr­ šeniju povjesničku sliku tog razvijanja. Pojedini dijelovi tog razvijanja, kako mi se čini, odsjevaju najbolje u onim pro ročkim riječima, na koje se uprav i sam sv. Evangjelist pozivlje (Iv. 19. 37). Ove su proročke riječi uzete iz Zaharije proroka, naime poglavja 12., redka 10, i sadržaju se u slijedećim riječima: »I gledat će na mene, kog su proboli: i plakat će nad njim, kao nad jedinorodjenim, i žalostit će se nad njim, kao što se običaje žalostiti nad smrću prvorodjenca.« Pretresimo ukratko glavne momente tog uzvišenog mjesta i prestavimo si u pameti postepeno razvijanje pobožnostj k presv. Srcu Isusovu. �Str. 106. Vidjet će, koga su proboii. Svak mora priznati, da su se riječi proroka ispunile najpre kod prizora na Kalvariji, za koji nam tvrdi sam sv. Ivan u svom evangjelju. Kakav je to bio prizor ? Jest, kad je naime rimski vojnik s kopljem probo bok Isusov. Tko je bio ono, koji je tada gledao na onog, kog su proboii ? Tko drugi, nrgo li ti prežalosna Majka, Marija, koja je uz Križ stajala ? i preljubezni učenik, koji nam je cieli prizor sasvim točno opisao ? i druge pobožne žene, poimence Marija Magdalena? Nije li se možda tuj desio i rimski vojskovodja s mnogim svojim vojnicima, koji su isprva više iz znatiželjnosti, ali kašnje iz sućuti na križ gledali ? Nijesu li se tuj našli i oni, o kojim se kaže, da su se tukuć u prsa kući povratili i govorili: U stinu, taj bijaše Sin Božji? Nijesu li se tada osjetili prvi plodovi preobilne milosti Isusova Srca? Svakako, na Kal­ variji se najprije ispunjuju riječi: »Vi­ djet će, koga su proboii.« Drugi dio razvijanja ove pobožnosti, a ujedno ispunjenja onog proro­ čanstva, smijemo metnuti u doba sv. Otaca, medju ona uzvišena mjesta, kao što su sv. Augustina i Krisostoma. Sv. Oci ne samo da su dužnu čast is­ kazivali sv. boku Kristovu, nego su promatrajuć ga doprli do neizrecive ljubavi Isusove ; ljubav je dakle glavni predmet štovanja božanskoga Srca. Da u našem razjašnjenju ne zalutamo, jamči nam odluka Crkve, koja je, kao što se znade, upravo ta mjes'.a sv. Augustina i sv. Krisostoma zavela u sv. čin božan­ skoga Srca. Nakon kratkoga vremena tame i zamršenja, kako se čisto razabire u povjesti dogmata, promijeni se tekom Br. 4. vremena pobožnost k sv. boku Isusa Krista u pobožnost presv. Srca Isusova. To je bilo sasvim naravski; ako već sv. Ciprijan zaključuje, da je s otvorim bokom, iz kog je potekla krv i voda, moralo biti probodeno i Srce Gospodovo, to se je onda, kako jedan pisac tvrdi, i promišljanje boka rek’ bi samo od sebe spojilo s ranjenim Srcem, i naskoro riješi se zagonetni čvor, naime, da se tajna ljubav Isusova, koja se kod otva­ ranja boka pokazala, još većom i jas­ nijom pokazuje u ranjenom Srcu. Riječ »Pobožnost k presv. Srcu Isusovu« iz­ rečena je — i neće nika više iščeznuti; •>na je u najburnija vremena od svih katolika najveličanstvenije bila primljena. Sada se je posve drugovačije razumjelo — to je bilo doba sv. Bernarda i sv. Bonaventure, na njemačkom tlu sv. Luitgarde, Mehtilde i prije svih sv. Gertrude, velike opatice helftanskog samo­ stana (f 1302.). koja je od božanskog Srca primila izvanrednih milosti očito­ vanja, i koju možemo nazvati pretečom bi. Margarete Alacoque; ona je štova­ nje božanskoga Srca raširila i izvan sa­ mostanskih zidina medju njemačkim pukom. Ipak to ne bijaše ona pobožnost k presv. Srcu Isusovu, koja se je tek u posljednje doba očitovala, nego to bijaše, ako se smijem izraziti, više radosno-požrtvovna ljubav, koja se je tro­ šila u promatranju ljubavi božanskoga Srca ; karakter ne-ljubavi prema presv. Srcu pokaza se istom u ona posljedna vremena, kad su ljudska srca postala studena, i to sasvim studena u ljubavi naprama božanskome Spasitelju. I to je bio sgodan čas, koji je božja providnost predvidjela, da izlije �Br. 4 . Svrha svieta. svu silu blagosova, koji su s tom pobožnošću skopčani, povrh štovatelja svog božanskoga Stca. S tim počima i četvrta epoha u povjesti Srca Isusova; ona je za uvjeke skopčana s imenom bi. Marg. Alacoque. Vrijeme, u koje je živjela ta službenica božja i u koje se je imala ustanoviti pobožnost k presv. Srcu Isusovu, skopčana je s borbom, i to s borbom za život i smrt, jer jansenistička sekta odluči zavrnuti vratom toj pobožnosti, i kad se je činilo, da joj je već odzvonilo, slavno pobjedi Crkva. U dobar čas: »Ri m j e g o ­ v o r i o , i s t v a r j e s v r š e n a « nadje se i ovdje. Kako se sasvim i u svem ovdje ispunjuju riječi proroka o pobor nosti presv. Srca, ne treba nikakvih dokaza, dostatne su riječi samog proroka : »Vidjet će, koga su proboli, i plakat će nad njim, kao nad jedinorodjencem.« Zadnja epoha štovanja presv. Srca Isusova, koja siže u naša vremena, po­ stigla je svoj vrhunac, osobito kako su sv. oci pape s tom pobožnošću skopčali velike oproste; to je vrijeme najveličanstvenije pobjede, osobito od kako se je cijela kat. Crkva zaručila s presv. Srcem (1875.), napokon, to je vrijeme sveopćeg raširenja te pobožnosti, koja je doprla i do najudaljenijih krajeva ze­ maljskoga kruga, i koja po svjedočanstvu sv. Alfonza M. Ligvorskog nadvisuje sve ostale pobožnosti. Prošli devetnaesti Str. 107. vijek može se punim pravom nazvati: Vijek presv. Srca Isusova; jer to Srce sa svojom nježnom ljubavju znalo je predobiti za sebe i najledenija čovječja srca. No. vrhunac slave postiže se istom tada, kada sijedi vatikanski sužanj — Leo XIII. posveti presv. Srcu ne samo cijeli katolički svijet, nego dapače sve ljude na zemlji, dakle i one, koji u tami i sjeni smrti sjede. Njih je osobito na­ mjesnik Kristov stavio pod zaštitu presv. Srca i moli u svojim svagdanjim mo­ litvama : Rasvijetli one, što sjede u tmi­ nama i u smrtnoj sjeni. To je, ako se ne varam, jedini i jaki poziv na sve katolike, da spase sve ono, što se spa­ siti dade. To je, mislim, zadnja enciklika namjesnika Kristova s pozivom sveopćeg uzdaha na presv. Srce Isusovo. Sad je na redu, da se ispuni i posljedni dio našeg proročanstva, koji se u istinu ispunja na žalosnim i iz ljubavi trpećim porodicam svećeničkim. Ne mo­ raju li oni više težiti za presv. Srcem, kojim je veća milost i ljubav iskazana ? Ne moramo li mi svećenici igrati prvu ulogu u toj pobožnosti, i druge i rječju i djelom pod njezino okrilje dovoditi? ja mislim, da bi to bilo posljednje, najljepše i za božansko Srce preradosno ispunjenje uzvišenog proročanstva: »Vi­ djet će, koga su proboli, i plakat će nad njim kao što se plače nad smrću prvorodjenca.« Martinčević. Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. IV. Vriem e svrhe svieta. Znamenita je činjenica, kako su prvi kršćani vjerovali u blizi drugi do- lazak Isusov. Očekivanje je toga drugoga dolazka pobudjivalo tim veću brigu, što se je držalo, da će se on već naskoro �Str. 108. Svrha svieta. Br. 4. sbiti. Nije li svedjer rastuće zlo bilo veće i trajnije djelo To djelo, koje mu postiglo svoj vrhunac? Je li začudo, da jedino bilo na srcu, bijaše vjersko i ću­ su vjernici pod pritiskom svedjer novih doredno preporodjene ne samo Israela, kušnja željeli, bezpokojno očekivali čas nego cieloga svieta. Pa on bi znajuć oslobodjenja ? Ne, Gospodin nije više izvrgnuo pogibelji uspjeh takova podu­ mogao ostaviti svojih sluga u plienu zeća proročanstvom, koje je dobro znao da nije istinito, što je i vrieme tako ovoga opakoga svieta; on će priteći u pomoć svojima, raztrgnuti njihove brzo dokazalo! Naviestiti, da će se za tako kratko vrieme opet pobjedonosan lance i pokazati svojim neprijateljima svu težinu svoje srčbe. Jedan se je ukazati na oblacima nebeskim, a toga vapaj čuo iz svih srca: Dodji, Go­ ne izpuniti, značilo bi varati svoje pri­ spodine Isuse! »Gospodin je blizu, on staše, koji bi ga smatrali lažcem, te ne dolazi, Maran Atha,« takova je bila bi mogao uzpješno izvadjati ono djelo, lozinka prvih vjernika. Neke krivo radi koga je na ovaj sviet došao. shvaćene Spasiteljeve rieči rek’ bi, da Istina je, da on u obće u svoj su opravdavale nadu u skorašnje oslo- svojoj nauci izključuje i samu mogućnost bodjenje. 0 skorašnjem dolazku, osobito u smislu Govorilo se je, da ce konac ovoga putenih Židova. On često govori o krasvieta uzsliediti odmah iza propasti Je- ljestvu Božjem, koje se približuje, ali o ruzolima, te ne će proći ondašnje poko kraljevstvu Israelovu i njegovu uzpolenje, a da ne vidi, kako se izpunja stavljenju baš nijedne rieči. A što se tiče obećanje. Slobodomišljenici hvataju tu njegova pravoga drugoga dolazka, on ga prigodu, da dovedu u sumnju ugled tako opisuje, da ga nije moguće smiesvetih evangjelja, samu osobu Isusa Krista šati s uzpostavljanjem kraljevstva Bož­ i istinitost njegove nauke. Ili su, vele jega, o kom kaže da će brzo nadoći.1) oni, učenici sklonuli svoje maštanje i Dvie su činjenice vrlo odvojene, a razmak obsjene pod zaštitu Učitelja, ili je sam jedne i druge nije opredieljen Sin će se Učitelj odobrio predsude svoga puka, Božji na jedanput ukazati na oblacima, misleć, da će mu moći služiti za po u svem sjaju svoje moći, ali »kraljevstvo bjedu njegove stvari. Božje ne će doći, da se opazi, niti će Tako je dakle ili bio obsjenjen, ili kazati: Evo ovdje, ili eno ondje ! jer je je znajuć varao svoje slušatelje, da odsele kraljevstvo Božje unutri vas.*2) umnoža broj svojih pristaša. T o se ni­ Ne će biti nagloga prevrata, koji bi za jedno ne može složiti s idejom, što nam čas promienio sadanje stanje stvari. ju evangjelje daje o njegovoj osobi, o »Kraljevstvo je Božje slično sjemenu, neprispodobivoj svetosti njegova života, koje čovjek baci u zemlju .. . gorušičo dubokoj mudrosti, kojom odišu nje­ nome zrnu, koje kad se posije, uzraste, gova djela i govori. Sve u njegovu 1 bude veće od svega povrća, i pusti vladanju prosvjeduje proti pohlepnim grane velike, tako da mogu u njegovu sanjarijama o kakovu zemaljskom kra ljevstvu. On je imao uzvišenijih, nese‘ ) Mat. X,. I. *) L u k . X V II., 20— 21. bičnijih ciljeva pred očima; on je vršio �Br. 4. hladu ptice nebeske stanovati.«1) Te prispodobe izključuju misao o nenada­ nom ukazanju, nego nam naprotiv po­ kazuju neko postepeno razvijanje, više manje polagan rad, te dosljedno stalno osnovanje, premda nije jasno izraženo, koliko će trajati. U koliko naš Gospodin potvrdjuje svoj drugi dolazak i znakove, koji će se prije toga opaziti ili će ga pratiti, u toliko se ustručaje označiti vrieme, kada će se on povratiti, na ovoj sviet. »Ho ćeš li ti, Gospodine u ovo vrieme uzpostavitikraljevstvo Izraelovo?«2) pitaju ga njegovi učenici. Jedini odgovor, što su ga dobili, jest: »Nije vaše, znati vremena ili časove, koje Otac odredi u svojoj vlasti,« nego čekajuć pobjedu, »da će primiti silu, kad sidje Duh sveti na njih, da budu svjedoci Kristu do na kraj zemlje.«8) Navadjaju se neke rieči Isusa Krista i njegovih apoštola, koje rek’ bi, da označuju vrieme za drugi njegov skorašnji dolazak, kao da bi sa danje pokolenje tomu moralo biti svje­ dok. Mi smo na drugom mjestu razpravljali o tom pitanju, a maU prostor našega lista ne dopušća nam, da se obširnije tim bavimo. Metnimo, da su sveti pisci držali, da dolazak Kristov nije tako daleko, nego li je u istinu, ne može se odatle izvesti nikakav zaključak, koji ne bi bio u prilog nadahnutim riečima u no­ vom zavjetu, ni naukovnoj nepogreši­ vosti onih, koje je Krist izabrao za za stupnike objavljene istine. Ovdje se radi o osobnom pitanju, koje oni iztiču, ali ne nameću vjernicima, da u nj vjeruju. ') Mark. IV , 26, 30— 32. Str. 109. Svrha svieta. Oni ne vele, daje to članak vjere, nego pače izjavljuju, da Isus nije ništa o toj stvari objavio, te otvoreno priznaju, da ne poznaju sigurno »ni vremena, ni ča­ sova,« nego do samo nešto nagadjaju ; ali nagadjanja ne mogu biti ni predmet ni pravilo kršćanske vjere. U tom je pogledu najpoučljiviji odgovor sv. Petra1) nestrpljivim novoobraćenicima. Mnogi su se bili uzdrmali u svom pouzdanju; oni, koji su bili dobri, već su bili klonuli duhom; bezbožnici bili počeli dizati glave, te vjernike stali izsmijavati; »Šta je bilo s njegovim obećanjem?« Zašto se treba bojati nje­ gove osvete i drhtati pred prietnjama, koje su, kako izkustvo svjedoči, posve izprazne ' jer sviet i dalje postoji; nije se ništa, ništa u prirodi promienilo. Izpunit će se i obećanja i prietnje Go­ spodnje, odgovara apoštol: vrieme bez sumnje nije tako daleko, bar obzirom na Boga, pred kojim je »hiljada godina kao jedan dan.« Iz tih se rieči vidi, da se obični go­ vor apoštola »Gospodin dalazi,« »Gospo­ din se približaje,« ne mora uzeti doslovce, kao da bi se radilo o malom broju dana, pače i godina. Pravedni će Sudac doći kao tat, kad se ne budemo nikako ni nadali; treba dakle da budemo pri­ pravni, kako ćemo ga dočekati. Svaki se dan prikučujemo odlučnomu času, svaki dan može biti zadnji. Pa šta je napokon jedan viek, niz vjekova prama vječnosti? Kraljevstvo, koje očekujemo, ne će imati konca; što nam se čini dugim izčekivanjem, to je samo vrlo kratko odgodjenje. Tkogod čuva u svom srcu tu veliku i svetu nadu, promatrajuć a) D jeia apoSt. I , 6. *) Ondje. 11. Petr. III., 8— iq . �Str. i io. Svrha svieta. vječnost, koja će se pred njim otvoriti, može u istinu reći, da je blizu vrieme, kad će se obistiniti obećanje Kristovo, makar se to razumjelo o hiljadama godina, jer je pred Gospodinom »hiljada godina kao jedan dan.« A ko se je tokom godina malo po malo oblažila grozničava nestpljivost prvih kršćana, mnienje o zadnjem sudu nije u toliko oslabilo, da se nije držalo, kako se od vremena do vremena uka­ zuju njegovi predtečni znakovi, te se je tamo i amo držalo, da će naskoro biti svrha svieta, a to je mnienje prevladjivalo osobito medju onima, koji niesu vjerovali u vidljivu i trajnu crkvu Takovi su bili Montanisti, po kojima je dolazak Duha svetoga u osobi njihova proroka Montana imao tu svrhu, da pripravi vjernike na skorašnje ukazanje Višnjega Sudca. Obćenito se je držalo, da se je sviet prikučio koncu svoga obstanka. Tragovi toga mnienja mogu se lako vidjeti kod crkvenih otaca. Vrieme propadanja moglo bi trajati možda koji viek ; ali nije nikom dolazilo u pamet, da se je starost svieta morala prod ljiti na hiljade godina. To je iztrošeni stroj, veli sv. Ciprijan,*1) te je tako tumačio razne vremenske promjene, zemljotrese i sve nevolje, za koje su pogani držali, da je kršćanstvo odgovorno. Razpaljenost strasti proti crkvi do­ vodila je mnoge do duhovnoga razpoloženja, slična onome prvih kršćana, i oživljivala u njima želju za oslodjenjem. Rado se je mučenicima pripisivala tužba, što ju pisac Očitovanja meće u usta onih, koji su prvi prolili krv za Isusa. »I vidio sam pod oltarom duše onih, koji *) Epist. od Demetr. Br. 4. su umrli za rieč Božju i za svjedočanstvo, koje su izkazali. I vikali su visokim glasom govoreći: »Dokle ćeš, sveti i istiniti Gospodine, odgadjati, da osvetiš krv našu i sudiš one, koji borave na zemlji?«1) Provala barbara, propast rim­ skoga carstva, biede, koje su ju pratile ili sliedile, mnogima se učiniše kao pred­ tečni znakovi zadnjega dana, te nije težko naći i kod ondašnjih crkvenih pi­ saca izraza o tom uvjerenju,2) koje se opaža u svim vjekovima buna i nemira. Većina se proricanja, koja se od­ nose na skorašnju svrhu svieta, osniva na krivim računima, na više manje iz­ mišljenim sličnostima te krivom ili bar dvojbenom tumačenju svetoga pisma. Jedno od takovih najrazširenijih mnienja čita se u poslanici, koja se pripisuje sv. Barnabi. Tu se ograničuje trajanje svieta na šest hiljada godina prema onim šest dana, u kojem je Bog stvorio sviet Knjiga očitovanja dala je mjesta bezbrojnim nagadjanjima o vremenu dolazka Antikristova i zadnjim danima crkve Isusove. Poznato je, koliki je strah vladao u kršćanškom svietu, kad se je približavala tisuća godina. Raz­ doblje od tisuću godina računalo se je od utjelovljenja Sina Božjega, u kom je, po svjedočanstvu sv. Ivana, vlast So­ tone ostala kao lancima sapeta.3) To se je šuplje i upravo ludo računanje uzalud pobijalo raznim protivnim dogadjajima. Medjutim se je ipak u svakom vieku radjalo novih krivih mnienja o svrhi svieta, a sva služila samo za to, da se još bolje iztakne i obistini proročtvo Sina B ožjega: »Nije vam dato da upo­ ‘) Apok., VI. 9 — 10. i) 8v. G rgur Vel. Homilia гп Evangelia. *) K njiga Jči't. X X ., 2 . �Br. 4. Svrha svieta. znate vremena i časove, što ih je Otac pridržao svojoj svemožnosti. Ako se promotri sadanje stanje svieta i obće razpoloženje duhova, moglo bi se na neki način zaključiti, da su blizu ona tužna vremena, što ih je prorekao naš Gospodin, a da je izključena zemaljska osobito bliža pobjeda crkve. Isus medju predtečnim znako vima svoga drugoga dolazka spominje obće oslobodjenje vjere. A zar nije to značaj sadanjih vremena ? Taj žalostni znak, koji zadaje više brige nego ijedan drugi, rek’ bi da daje pravo onima, koji drže, da će naskoro doći žalostna vre­ mena, kad će pakao skupiti sve svoje sile proti gradu Božjemu. Kriza, kroz koje sada prolazi crkva, sigurno je jedna od najvećih, što ih je pretrpjela u svom vojujućem životu. Bezbožtvo više ne udara samo na bo­ žansku objavu i kršćanstvo, nego hoće da uništi i samu naravnu vjeru, temeljne članke morala, koji su ujedno osnova družtvenoga poredka, Boga, savjest, razlučivanje dobra od zla, slobodnu volju, vjeru u budući život. A na tim ruševinama hoće da se osnuje družtveno stanje bez Boga, gravo na tjelesno uži­ vanje ; odatle onaj pokret, koji vuče današnja pokolenja, da traže jedino tvarne ugodnosti i dobrobiti; možda se ljudi niesu nikad za to toliko brinuli kao danas. Kad bi te i slične nauke pobiedile, sviet bi se povratio u stanje divljačtva. Ta crna slika, reći će tko, ne pri­ staje samo sadanjemu vremenu; ona je postojala u svako doba, kad su pre­ otimali mah nevjernici, materijaliste, ljudi, koji vjeruju u sudbinu, bezbožnici, varalice i progonitelji, ne govoreć o Str. III. kršćanima, koji su popustili, omlačili u svojoj vjeri, ili više za nju ne haju; crkva se od svoga postanka nije pre­ stajala boriti proti svietu, paklu i nje­ govim pristašama, a da se nije ni vi­ djelo, da se je pojavio Antikrst. Ima li današnja bura znakova, da zadaju još veću brigu, da još više uznemiruju? Može li ona sama opravdati crna predvidjanja onih, koji opažaju u svemiru najvišu borbu zadnjih dana ? Daleko od nas da se uzdižemo i pravimo prorokom, ali znamo, da Bog bdije nad svojim djelom, te po miloj svojoj volji iza bure i oluje uzpostavlja podpuni mir. Priznajuć težinu i opasnost sadanjega stanja i osobiti značaj, koji razlikuje sadašnju borbu od prijašnjih borba, čvrsto se uzdamo, da će te neobuzdana strasti služiti samo za to, da se što bolje za­ blista neprolazna i krepka živahnost kršćanstva. »Uzdajte se, ja sam nadvladao sviet.«1) »Idite, naučavajte sve narode; ja sam s vama do svrhe vjekova.«2) Eto, to je nopomični temelj našega pouzdanja. Crkva, napadnuta olujom, kao nekoć apoštoli, dovikuje Odkupitelju : »Izbavi nas, pogibosmo.« A on nam odgovara : »Malovjerni, zašto se strašite ? Te na­ loži vjetrovima i moru, i nastade velika tišina.« Došli su zli dani, a naslućuju se još i g o ri; ali Isus je vjeran u svo­ jim obećanjima ; on ne će ostaviti svojih u vrieme pogibiji. Kako i kojim će sredstvima on povratiti tišinu i mir ? To je tajna njegove mudrosti. Uztrajna borba istine, proti zabludi za slabe je ljude predmet iznenadjenja i sablazni. Ako je Krist Odkupitelj po‘ ) IvaD, X V I., 33. *) Mat. X X V III., ,9— 2Q, �Str. 11 2. Svrha svieta. biedio sviet, zašto vidimo svaki dan, da se bore dobro i zlo, svjetlo i tmine? — Da, Isus je došao s neba, da uništi djelo paklene sotone; ali kao što je ne­ vini čovjek ostavljen u rukama njegova savjeta, te pozvan, da razlikuje dobro od zla, tako je i odkupljeni čovjek mo­ rao proći kroz kušnju i postići blaženstvo slobodnim sudjelovanjem s milošću Odkupiteljevom. Isus je dakle pustio, da obstoje neuredna počela, što ih je g rieh donio na svie t; on nije htio da utrne vatru strasti, ni da tako stegne vlast Sotone, da ne bi mogao škoditi. Borba traje medju dva grada, ali će se svršiti pobjedom grada B ožjega: to sliedi iz samoga pojma Odkupljenja. Zlo ce se pobiediti; čovjek, istina, ne može sbaciti njegova jarma svojim samim silama, ali ako je nemoćan u samom sebe, sve­ moćan je u Onomu, koji je istina, život i svjetlo. Poleg tisućgodišnje nauke Isus Krist ne će čekati zadnjega svršetka na koncu vjekova, da uslobodi svoju crkvu od žalostnih kušnja njezina vojujućega života. Još malo vremena, pa će Sin čovječanski osobno i vidljivo doći na zemlju, da uzpostavi za duge vjekove (po nekim za hiljadu godina, a po drugim više ili manje) kraljevstvo pravice i mira, te da obrađenomu svietu donese u obilnosti duhovnih i vremenitih dobara, naviešćenih u starom zavjetu. Neki pače s Bigou-om izčekuju, da će Isus sa svojim gromovitim i skorašnjim ukazanjem donieti liek današnjim nevo­ ljama. Kako se vidi, radi se ne o dru­ gom dolazku Spasiteljevu u pravom smislu, o velikom i konačnom dolazku, koji će učiniti kraj današnjoj dobi ze­ maljskoga ljudstva, nego o medjusrediš- Br. 4. njem dolazku, kada će, kako drže pri­ staše toga mnienja, uzkrsnuti neki dio pravednika. Ovdje ne ćemo da razpravljamo pitanja o tisućgodišnjem mirnom K ri­ stovu vladanju, nego ćemo se u pogledu dvaju tvrdnja, koje u kratko izlažu ti­ sućgodišnje Kristovo vladanje, srednji njegov dolazak i uzkrsnuće pravednika, osvrnuti na vjerovanja, koja imaju ugled u crkvi. Evo kako se izrazuje vjero­ vanje sv. Atanazija, koje je obćenito primljeno u crkvi kao pravilo vjere : Uzašao je (Isus Krist) na nebesa i sjedi ob desnu Boga Otca svemogućega, odakle će doći da sudi živim i mrtvim, i na njegm u će dolazku svi ljudi s tielom uz­ krsnuti i dati račun o svom vlastitom djelovanju; te koji budu činili dobra djela, ici će u život vječni, a koji na­ protiv zla djela, ići će u vječni oganj. 0 tom ćemo učiniti dvie opazke. Tu se doista radi o konačnom dolazku, 0 onom, što će biti neposredno prije obćega uzkrsnuća i zadnjega suda. »Na dolazku će Kristovu svi ljudi uzkrsnuti sa svojim tjelesima;« svi ljudi, dakle pravednici i grješnici. Svi će ujedno morati položiti račun za svoja dobra i zla djela, onda će sliediti svetčana ko­ načna odsuda: to je obći sud. Ali, a to je druga naša opazka, medju dolazkom Sina čovječanskoga u slaboći tiela, 1 njegovim slavnim dolazkom kao Sudca živih i umrlih, vjerovanja ne spominju i ne iztiču nikakova srednjega dolazka, a još manje djelomičnoga uzkrsnuća pravednika. To se dade Iako razabrati i iz mnogih mjesta Novoga zavjeta, gdje je govor o drugom Isusovu do­ lazku. Sin će čovječanski doći po drugiput, a taj drugiput bit će zadnji. To �Maleni Abel. Br. 4. je u ostalom naravni smisao rieči o p e t (iterum) u nicejskom vjerovanju. Ludo je takodjer držati, da će se Sin Božji, koji će vidljivim načinom doći u pomoć svojoj crkvi, nenadano i gromovito ukazati na oblacima. To se nikako ne slaže s običnim vladanjem Providnosti. Bog je mogao na taj način Str. 1 13. skratiti progonstva prvih triju vjekova i u drugim ne manje pogibeljnim okol­ nostima, ali nije htio, a pobjeda je istine bila ipak sjajna. Mi ne vjerujemo, da će se sadanja oluja stišati nenadano i čudesno. Obnova svieta bit će, istina, čudo, ali čudo milosti, koja djeluje u dušama po vjeri, ufanju i ljubavi. & Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra Iv š a M ijov. U stupici. Kad ispadoh na dvor, na čist i slo­ bodan zrak, oduših iz punih pluća, ko da mi se teška ploča s prsiju svalila, a prva mi riječ bijaše: Hvala Bogu i Bo­ gorodici, da iznesoh živu glavu 1 Pa još iz onih lavovskih pandža! Nego ne imadoh vremena za molitvu i razmišljanje: udarih odmah uza zid grobišta i trkom odrapih iz židovskoga predjela dok ne stigoh do kršćanske kuće. Pa vidi belaja ! Ulica bijaše sveosve pusta, kad odjednom začujem za sobom brze korake. Obazrem se i ugledam onoga nepoznanovića, kojega bijah vidio pred kućom katekumena i pred AbelAbelovim dvorima. Duša mi nekako zamiga : obuze me slutnja nesreće i strogo uprjeh pogled u lice nepoznatoga su­ putnika. Pričini mi se žudijsko lice, ali mi se ne dalo u to vjerovati, jer bijaše odjeven lijepo i čisto. I već htje­ doh da ga zapitam za to, ali on me preteče. Uljudno i tiho mi se približi, zgodno se nakloni, poljubi mi ruku, pa će mekanim glasom ovako: — Da je hvaljen i slavljen Bog, naš Gospod, du­ hovni oče, da te opet vidim živa i zdrava! Da je hvaljen naš Bog, koji te izbavi iz onih krvničkih ruku! A ja sam se, vidiš, silno za te plašio! Da si još samo malo zadocnio, odoh ti ravno po­ glavaru za pomoć. Poznam ja dobro staroga krvopiju, krvnoga dušmanina Krista i kršćana! A što tekar da bude sada, kad mu ono ti povede sina u katekumene ? . . . Valja da znaš, i ja ne­ kada bijah tamo. Ugjoh ko tvrdokorno židovče, a izagjoh preporogjen svetom vodom krštenja. . Prije me zvalo Abrahamom, a sada se zovem Franjo Rose; sam izabrah to ime, e bi mi bio vogjom ■i obraniteljem naš sveti otac Franjo od Asiza. Pomisli samo, kako se bojah za te 1 Držah ko u ruci, da ne ćeš iznijeti žive glave. Uf, da ti je bilo vidjeti staroga Abel-Abela i brata mu rabina dok prolažahu ulicom ! Sa lica im sijevao bijes i munja. Da je hvaljen Gospod, koji te od njih oslobodi, košto nekad izbavi Danijela iz jame lavovske! Kršteni Židov rasputio besjedu i svaka �Str. 1 14. Maleni Abel. mu padala u mekotu. A mene pri tome po­ klopile tuguljive misli. Eto vidiš, šaptala mi duša, dobra, kršćanskoga srca u njemu, a ti ga omjerio huljom, lo­ povom, potragljivcem. I ja se skrušeno pokajah svojih prvašnjih pomisli. Da to nekako nadoknadim, zavezoh s njime u sladak razgovor, i sve mu iskreno ispri­ čah : o malome Abelu, bijednoj Sari i o starome. Na posljetku ga zamolih, da ode do gvardijana i da mu se ispriča po istini. Znao sam doduše, da će me starješina pošteno oseknuti, ali se pri pomisli na bijednu Saru, kojoj bi gvar­ dijan, pametan i razborit čovjek, mo­ gao u nevolji priskočiti, na to niti ne osvrtah. Mladi mi čovjek otvorene duše sve obeća, pače da mi se bolje prikuči, nadoveže, da će mi kroz ovo malo raz­ doblje sam glavom donositi vijesti u Rostok. Ja mu na to živo na dušu privezah Abela i majku mu, pa se sr­ dačno oprostih. On krene prema Pragu, a ja ga ispratih dugim zahvalnim po­ gledom, zahvaljujući od srca dobrome Begu, koji mi tako neočekivano posla vrla pomoćnika. I otisnuh put Rostoka. A bilo puta, kako ti je poznato, teška, usprsita. A li meni bilo lako, jer bijah vas utonuo u svakojake misli o zadnjim dogagjajima. Baš da će sunce za planinu, a ja u dvore poštovanoga župnika. Dočeka me bratski. U župi je bilo posla preko brka. Župnik dugo bolovao, a ne bilo pomoćnika, pa župljani ohajkavali i meni bilo junački upirati. A li Gospodin blagoslovi i rad urodi dobrim plodom. U poslu dani mi prolazili veoma hitro. 1 dogje cvjetna nedjelja. Tekar zora opupčila, a ja u ispovijedaonicu, Br. 4. jer navalilo naroda sva sila. Iz ispovijedaonice na oltar, a s oltara iza duge službe na propovijedaonicu, da očepim narodu duha božanskoga. Bijaše mi odviše, al ipak održahi dobro se sjećam svojih riječi. Predmetom moga govora bijahu nevina dječica svetoga grada, ona nji­ hova djetinska radost pri Spasiteljevu ulasku u Jeruzalem. S druge opet strane uzeh da govorim o gjavolskoj mržnji tvrdokornih Židova, koji ne mogahu podnijeti Isusova slavlja. I pri tome pada mi na pamet moj dragi Abel. To slatko spominjanje tako me gane, da jedva uzdržah do konca. Poslije službe božje čekalo me ugodno iznenagjenje. U župskome dvoru nagjoh Franju Rose. Netom pomolih na vrata, radosno pohrli k meni i poz­ dravi me s onim lijepim pozdravom, kako to običavaju katolici češki: Hva­ ljen Isus! A ja mu ga primih: Vazda budi hvaljen! I stade da se klanja i ruke mi ljubi. Kaza mi, kako je došao u Rostok baš navlaš, da me vidi i da mi uz pozdrave donese i jedno pismo od Abela, što ga je, reče, on sam svo­ jom rukom napisao, a ima biti od ve­ like važnosti. Kad dobih pismo u ruke, spopade me neko milo čuvstvo razdra­ ganosti i toliko se zaboravih, da uvedoh Rose u sobu, gdje mi je bio spremljen ručak, niti se ne obazrev na mrmljanje siromašne kuharice. Dok je Rosč slasno uživao dobru polovicu moga ručka, ja sam, skrenuvši u drugu sobu, učio pismo mojega Abela. Pismo je glasilo : Dragi i časni oče 1 V eć je petnaest dana, što sam u ovoj kući, pa hvala dragome Bogu, već sam toliko nauka prisvojio, da sam mo­ �Br. 4. Maleni Abel. gao izdržati ispit pred časnim o. upra­ viteljem. On odredi, da se krstim u bijelu subotu. Taj dan bit će po me sretniji, jer ću zajedno s Isusom ustati iz groba na nov život. Toga ću dana, ušavši u krilo katoličke Crkve, početi živiti njenim životom, životom milosti. Taj će dan biti najsretniji u mome ži­ votu, jer ću tada moći kazati blaženoj G ospi: »Nebeska Kraljice! evo sada sam kršćanin, sjeti se svoga obećanja: od danas zvat ću Te svojom majkom, a Ti mi budi sada i vazda dobrom majkom!« Veselite se dakle, dragi oče, sa mnom 1 A da moja sreća bude pot­ punija, i Vi ćete doći na moje krštenje. I V i morate biti dionikom moje sreće. Zaklinjem Vas, ne recite mi, da Vam je nemoguće. To bi po me bilo užasno ! Toliko više, što Vas ove sedmice silno trebam. Morate bo znati, da je moj otac upro nogama i rukama, da mi zapriječi krštenje. Pomislite ! Nudio je za me ocu upravitelju hiljadu talira! A kad mu ta ne upali, odluči osvetiti se na mojoj bijednoj majci. Divlja ta osveta, poput britka mača, zabola mi se u srce, pa kada se nagjem sam ne znam drugo, nego opetivati bolno: Jadna moja m ajko! Istina je, da me mladi Rosć, kojemu ste me očinski pre­ poručili i koji mi je poslije Vas najbolji prijatelj, pa mu zato možete mirne duše uručiti odgovor, svaki dan pohagja i nastoji, da me utješi; sve je to istina, ali dogjite i Vi, molim Vas. Ja željno očekujem od Vas kakav znak, da ćete u bijelu subotu biti kod mene, da tako mojoj sreći ne bude ništa falilo. Prag, u gluhu nedjelju ljeta Go­ spodnjega 1701. Vaš Maleni Abel. Str. 115 Ovo jednostavno, a toplo pismo vrhom mi napuni srce, i ja smjesta počeh pomišljati, kako bi udovoljio želji maloga. Ali to je veoma teško bilo : da je bio koji drugi dan odregjen za krštenje, ni po jada; sva moja muka bile bi noge moje, koje bi me doduše mučno, ali ipak stalno iznijele. Ama u bijelu subotu ! Nije ga to šalni posao : napustiti crkvu, odnemariti narod, osta­ viti starca župnika. Sve mislio, u jednu smislio: umilno pokucati na gvardijanovo srce, pa što Bog dade 1 Prikupih sve svoje umne sile i napisah ovo pismo : Velečasni oče! Ko sin ocu obraćam se Vašemu očinstvu i to za jednu milost, koju svim srcem postići želim. Poznam Vaše srce i zato znadem, da ćete mi udovoljiti. A molim Vas za ljubav božju. Znam, da mi ne treba naglasivati. Ali spomi­ njem ipak, da bi mi dobro došao jedan dan odmora nakon toliko truda kroz ovu korizmu, a nadasve ove zadnje dvije sedmice, e bi odahnuo malo, pokrijepio nekoliko klonule sile i jačim korakom koraknuo na putu spašavanja duša. — I ovdje spomenuh toliko žugjenu milost i pri kraju nadovezah ne­ koliko ulomaka iz Abelove knjige. Zapečatim pismo, odem u sobu, gdje je Rosć blagovao, predam mu pismo i toplo mu preporučim, da ga još iste večeri uruči gvardijanu. Rose mi medenim riječima priglavi, da za to ne berem brige. Nije mi to bilo dosta : trebalo je, da baš ja u mojoj prosto­ dušnosti pružim ljudskoj zlobi prekrasan način za izvagjanje paklenskih osnova. Ustrpi se još malo, pa ću ti i to razjasniti. Izvadim iz brevira prekrasnu priliku Božje Majke, sa strane napisah one �Str. 116. Maleni Abel. lijepe riječi sv. Stanislava Kostke : M a j k a B o žj a, m a j k a mo j a, tome pridodah još medalju, pa ću mladiću: — Ovu ćeš priliku u moje ime dati malome Abelu, a medalju drži ti na moju uspomenu. Neka te Bog blago­ slovi i nagradi ljubav, koju pokazuješ meni i mome Abelu ! Idi dakle u miru Božjemu i angjeo njegov bio s tobom na putu I Rose bijaše vas izvan sebe od ra­ dosti. Nježno mi zahvali i poljubi ruku i oplete put Praga. A sada da ti pričam, fra Antune, ko je bio taj moderni obraćenik Franjo Rose, koji mi tako vješto napravi stu­ picu, u koju upadoh ja, a po meni i moj maleni Abel. Vuk u odijelu ovčijemu. Franjo Rose, tobože obraćenik, bio je, po pripovijedanju svjedoka, beskućnik i beskrušnik. Pravi haljkavac. Još u mladim godinama odbije se od kućnoga praga i pobježe u Beč. I tuj se brzo omrcini — krao, pijančevao, pravio svake nepodobštine, — pa ga do malo za uvijek prognalo iz onoga grada. Sada se on sveosve otme strahu Bož­ jemu i sramu ljudskome. Trebalo je živiti, a načina nikakova. Klatario se od mjesta do mjesta, najradije zalazio u sela i tuj bi svakovrsnim bezobraznim lažima muzo naivne seljake. Nego i to na koncu zakrklo i nevoljnik, go, bos i gladan, osvane opet u Pragu. Ovdje čuo govoriti o zavodu za katekumene, u koji da može unići svaki Židov, te se želi krstiti. Mladi zlikovac stade odmah da razmišlja, kako bi se dočepao te, po njegovu mišljenju, masne trpeze. Bez duše i srca prikaza se kao Židov, Br. 4. koji želi krštenje, i bude primljen. Tuj se je tako vješto znao pretvarati, da ga ravnatelj u brzo uvrsti megju katelcumene. Učitelji se marno trudili oko njega, uvjereni, da će u njemu dobiti Crkvi zlatnu dobit. Kada se potrebito vrijeme istočilo, sramotnik bez ikakova straha i srama pristupiti po drugi put na sveto kršte­ nje, od koga se nadao novcu, častima, lagodnu i besbrižnu životu. A li se lija grdno prevarila. Malo nakon krštenja namjestiše ga u jednoga trgovca kao poslužnika. Tuj je trebalo marljivo ra­ diti, a to pak nije bilo po zglobu ras­ kalašenomu Franji. U brzo mu dogrdilo, i on stade, da razmišlja, kako da se došulja do novaca. U tome bi slu­ čaju odmaglio i potražio sreću drugovdje, bilo to med kršćanima ili Židovima, sve­ jedno mu. Evo u ovakovim je mislima tonula njegova glava, kada me susrete pred kućom katekemena. Ni danas ti ne bih znao kazati, kako on obazna, da je Abel sin Židova bogataša. Bilo megjutim kako mu drago, njega tom prilikom poklopi gjavolska misao i od onoga časa stade da je provagja gjavolskim načinom. Ispričah ti prvo, kako mu lako upadoh u stupicu, a dalje ćeš još bolje upoznati s jedne strane njegovu prepredenost, a s druge opet moju lakomišljenost. Neka mi dobri Isus bude milostiv 1 I ovdje se fra Luki otkine dubok uzdah. Poposta malo, pa će o p e t: — Da proslijedim. Kad zlikovac stiže u Prag, listom će k starome AbelAbelu. Židovu još svejednako vrela krv, pa kad začu nenadanu ponudu, da će mu sina za masnu platu nekrštena kući povratiti, mahom mu obeća dvije hiljade �Sr. 4. Maleni Abel. Str. 1 17. forinta. Na to obećanje Rose takne gla­ duša, ali ta je skrb nesmotrena, nepro mišljena. Regbi, da l i i Gospod Bog vom u nebesa. Nije se ipak tome nadao. I odmah udare Judinu pogodbu pred ovo poručuje, a Ti umilno primi nje­ dva svjedoka. Uvjet bijaše : dijete mora govu opomenu, i ako će l i srcu biti doma, pa ako će i mrtvo, samo da nije teško. T v o j ma l i Ž i d o v k r i š o m kršteno. Stari, da ugovor bude još sve­ j e p o b j e g a o i v r a t i o s e m e g j u čaniji, pridoda: »Kunem ti se, da ćeš s v o j e . A Ti zbog njega bijaše spre­ dobiti dvije hiljade forinata isti čas, man, da zapustiš taj dobri narod, ti kada mi sin prekorači kućni prag. Ali, zbog njega bijaše u torbu stavio vla­ bude li kršten, ne ćeš dobiti ni prebi­ stitu glavu ! Danas, baš kada se u Crkvi obavljahu tužni obredi velikoga petka, jene pare. Kunem ti se za to Abrahaon kriomice omače i vrati se megju movim Bogom !« svoje Židove ! Ne marim istraživati, da A sada pomisli, ako možeš, gjali se Abel odmah s početka pretvaraše volsko veselje onoga vuka u ovčijemu odijelu 1 On već bijaše smislio način, ili kasnije popusti nestalnosti, općoj kako će zgodno stvar ovršiti, i to još mani zabačenoga naroda. Samo se kaže, da ovime Tvoja za­ prije cvjetne nedjelje. A sada mog aše biti više no siguran : imaše kod sebe moje molba pada. Megjutim ponovno Ti napismo, svetu priliku, na kojoj mojom lažem, da ostaneš tamo do daljnje rukom napisah one riječi, moju medalju, odredbe. Bog Ti za to naplatio ! U našemu samostanu na Hradčinu, a to će mu bez sumnje lako otvoriti vrata katekumenata. Jesam li mogao ma velikoga petka ljeta Gospodnjega 1701. Gvardijan. i pomisliti, da će mu baš ova prilika A sada fra Luka priuze : pomoći u izdajstvu ? — Treba li, da ti opisujem svoje Megjutim s dana u dan očekivah gvardijanov odgovor. Nijedna mi velika duševno sfanje iza kako pročitah ovo sedmica ne bila dulja. Osvanuo je i ve­ pismo ? Osjetih, da mi je krv uzavrela liki petak, ali od gvardijana ni glasa. i naglo sva skočila u glavu, smrkne mi A ja se tješio : »To je dobar znak! se pred očima, spopanu me neki čudni Poslat će mi zamjenika, pa čemu onda ježuri. Ne mogoh dugo održati na no­ pisati!« Pod samu večer u veliki pe­ gama, pa se vas ukočanjen od neiz­ mjerne boli bacih na postelju. Ta trza­ tak stiže iz Praga teklić s gvarđijanovim pismom. Srce da će mi iz grudi vica potraje nekoliko, a kad se nešto prikupih, ustadoh i pograbih ovo kleto iskočiti. — I pri tome fra Luka pruži fra A n­ pismo, da ga opet i opet čitam. Ali to tunu komod papira, iz kojega pro­ je bilo sve onako bez svijesti. Pred očima mi sve zacrnilo. Misli mi se ni­ čita ovo : kako ne dale svrstati. Napokon, kad je Časni oče 1 Mir Ti i blagoslov od Gospodina! onaj prvi napadaj malo popustio, poč­ nem nagagjati: Tvoje me pismo još jače ustvrdilo A li to je nemoguće! Ono dobro, u onome, što Ti na polasku primjetih: bezazleno dvanaesgodišnje dijete, da je Ti se i previše skrbiš za spašavanje �Str. t i 8. Maleni Abel. tako lupeški uinaklo, i to baš uoči kr­ štenja, a tamo pred sama tri dana pi­ salo mi ono milo, toplo pisance, puno angjeoskoga veselja, što mu se svetim krstom spremalo! A ipak, ipak stoji crno na bijelu, a ono je napisala ruka moga dobroga i opreznoga gvardijana! Da je slabost spopala ono nedužno i nejačko srce ? . . . A ne bi moglo biti, da je pomisao na ljubljenu majku, koja je baš u te dane imala osjećati svu te­ žinu osvete razjarenoga Židova, pomakla onim dobrim i mekanim srcem ? .. . Ili još bolje, da se nijesu zloba, mržnja i lukavost sjedinile, te ga silomice odvukle iz kuće spasenja ? . . . Sve ove sumnje i nagagjanja užasno mi mlatile glavom. Na koncu se nekako primirih, a utjeha mi bila pomisao: ne, moj Abel nije i niti ne može biti kriv. U taj prljavi posao ulaze svakako ži­ dovski prsti, koje ćeš svuda napipati, gdje se radi o Isukrstu i njegovoj mi­ losti ! Megjutim pozvalo me u jspovijedaonicu. Sam Bog mili znade, kako sam ja sve taj sveti posao obavio. Održah ipak do devete, pa i ako sam osjećao silnu klonulost, to ipak smogoh toliko snage, da sam te iste večeri napisao nekoliko pisama, i to ocu gvardijanu, upravitelju sv. Klementa, starješini katekumenata i onome Judi, koji u mojim očima bijaše još svejednako dobar i čist. U ta pisma izlih svu svoju dušu, zaklinjajući svakoga od njih, da dobro pro­ pitaju, nije li moj Abel pao u židovske mreže. U samu zoru otpočinuh mrvičak. I sav taj trud bio mi u tutanj. Gvardi­ jan i Rose ne odgovoriše. Upravitelj sv. Klementa odgovori doduše umilno i lijepo sažaljivao mene i Abela, ali o Br. 4 dogagjaju ni da bi obiielio. Starješina katekumenata bio obilniji: ispriča mi dogagjaj, i to po pripovijedanju svoje sluškinje — one, znaš, koju ti već prvo spomenuh. Dogagjaj se, po njezinu pri­ čanju, dogodio ovako : dijete je umaklo preko prozora spreme, pod kojom ga čekalo nekoliko Židova. U njihovu društvu da je pobjeglo k majci, koja je neprestance za njim uzdisala i plakala. Ovo se pismo zgodno susretalo s gvardijanovim pismom, pa i mene za­ vede u zabludu. Tako i ja počeh mi­ sliti, da je Abel zbilja klonuo sred ve­ like ljubavi prama majci i time upao u gjavolske pandže. Dugo, dugo sam pla­ kao, a srce mi je neprestance dizalo mo­ litve milostivoj nebeskoj Majci, neka bi oprostila nejačkome djetetu, pogledala na slabost ljudske naravi i opet ga mi­ lostivo pozvala glasom svete milosti. A sad ću ti, fra Antune moj, tebi na pouku, a sebi za pokoru, priznati svoju slabost. Taj nenadani dogagjaj živo mi ubode kleti ponos i ja već tada počeh misliti, kakovoj ću se sve buri smijeha i pošprdnoga sažaljivanja izvrgnuti. Sta će sve ljudi kazivati o mojoj naivnosti, kako će se sve smijati mojoj lakomišljenosti, kako će me sažalno pogledavati! I u tim mislima — vidiš jadnoga čovjeka! — počeh se sr­ diti i na bijednoga Abela. »Vidiš ti, mišljah ja, maloga lopoval Ko bi to ikada o njemu ma iz daleka samo po­ misliti mogao! Ja ga na rukama nosio, život svoj izložio pogibelji, pače se i dušom svojom približio paklu, da nje­ govu odanle odalečim, a on . . .« Evo kako se kratkovidni, ali oholi čovjek često, veoma često grdno varal Dok sam ja tako u srcu svomu sudio �Br. 4. Maleni Abel. i osugjivao malo nevinašce, ono je jadno baš u to doba mučilo užasne muke za ljubav svoje nebeske Maike Dok sam ga ja u srcu osugjivao, Gospod mu je Bog pleo neuveli vijenac rajske slave. Već mu se u raju spremala bijela ha­ ljina i zelena palma, da ga uvrste u red onih Kristovih vojnika, koji krvlju svojom omastiše haljine svoje, pa veselo stoje pred prijestoljem Vječnoga u vječ­ nome miru. Evo ti čovjeka, fra Antune moj ! Evo ti jadnoga zemaljskoga crvića, koji ne dopire niti doprijeti može da­ leko, jer ograničen umom, vremenom, prostorom, a ipak hoće, da posvuda za­ hode svoj nos, hoće, da sve zna, sve sudi! A ipak mogli bismo biti drugo vačiji, mogli bismo biti bolji. Isukrst nas opominje, da ne sudimo drugoga, da ne prosugjujemo po vanjštini. TU može li čovjek, da se sigurno osloni na svoj sud ? Oh 1 to se samo Svevidnome pristoji, koji svačije srce u ruci nosi, čije oko dopire do u najzabitnije tančine. Brate m oj! Neka ti moj grijeh bude svegjernom opomenom, pa moli Boga, da mi bude bolji i milosrdniji, no što sam ja to drugome bio ! — A ti, dragi Abele moj, ljubljeno, izabrano Marijino dijete, oprosti s nebesa svome starome fra Luki, koji mnogo očekuje od tvoga zagovora I — Vidim, fra Antune, ti izgaraš od želje, da čuješ nastavak žalosne pripo­ vijesti. Trebalo mi srcu odušiti. Sada mi je ko lakše, pa evo da nastavim. Zlosretni Rose, taj nečišnjak u ljud­ skome tijelu, on, on je odvukao onoga angjela i predao ga u židovske pandže. A ja glavom dadoh mu način, da lakše izvede svoju gjavolsku namisao. Str. 119 Moji mu darovi otvoriše vrata, kroz koja nesretnik lako izvede moga Abela. Evo kako se to dogodi. Rosć je, kako znaš, neko vrijeme živio u katekumenatu, gdje dobro upozna brbljavu i lakoumnu služavku Na ovome on udari temelj svojoj osnovi, a kasnije se vidjelo, da je, lija, dobro bio proračunao. Svaki bi se dan oprezno došu­ ljao i lopovski vrebao oko katekumenata, ne bi li dobrom prilikom ugledao upravitelja i ženu mu da izlaze. Tada bi bio slobodnih ruku sa služav­ kom. Dalje bi već lako išlo. Ipak o dlačici samo, da mu cijela osnova ne propade. Cijele velike sedmice brijao je mrzli sjever. Bila ciča zima. Žena se upraviteljeva grdno prehladi, pa bi zato čitav božji dan odstojala u kući. Rose obazna za to po služavci. Da živ iz kože iskoči od pusta jeda. Ne popusti ipak u namisli. Poklopit bio na novac, a da bi se tako lako odrekao onih dvaju hiljada. I za to odluči po što za što do cilja, pa taman i pravdi u šake upao. Sklopi dogovor sa nekoliko haljkovaca sličnih sebi, da će u noći pred bijelu subotu krišom u katekumenat, i odanle silomice izvući Abela. To mu megjutim nije trebovalo. Izbavi ga iz neprilike bogoljubnost upraviteljeve žene. Bijaše to jutrom u petak veliki. Kršćanska njezina duša ne mogla podnijeti, da u taj veliki dan ne vidi crkve, da se u petak veliki ne pokloni Bogu u njegovoj kući, a vas kršćanluk obavlja taj sveti čin velikom dušom. I stade da moli supruga, koji na koncu morade popu­ stiti i ispratiti je do stolne crkve sve­ toga Vida. �Iz »Plašivih leptira«. Str. 120. Br. 4- Iz „ P l a š i v ih l e p t i r a “. (Posvećeno J. M. — drugu-pjesniku.) Proljetna pjesmica. Došla Vesna! — aj, ovake Zar ni Eden imo nije, — Iza dugih, crnih dana Zemlju-majku okom grije. Dječicu joj redom ljubi I slatke im dare pruža : Mrtvoj vrbi — zelen-lista, Crnom trnu — svježih ruža. A za mene nema ništa Do li koje uspomene ; — Uzet ću ih, sejo moja, Ma da s njih mi srce žene. I ako li bulbul koji Plakat bude ružu svelu, Plakat ćemo sudbu istu Na jednome na propelu. U has-bašći , . . U has-bašći B ’jela ruža miri, Kraj nje sniju Lagani zefiri, A na grani Mog bulbula nema, Negdje tužan U osami dr’jema, Znade, rano, Da ja doći ne ću Malu seju Ganjati po cv’jeću : U proljeće Sa ružine hvoje Već je davno Sa mnom oplako je. Na zemlju je . . . Na istoku . . . Na istoku zora titra, Po vrhunci’ već se dani, Malo jošte — zaorit će Žiću himni i peani. Na Kroz A za K6 i zemlju je tmina pala, oblak se luna krade, mene moja vila znade i ne znade . . . C v ’jeće, hvoje i slavulji Hvaliti će suncu jarku, Što savlada samrt crnu, Teške noći ljutu varku. U tišini, u tugjini Posred hladna, pusta mira, Oj, kako bi zakucala Ispod ruke moja lira. Tek na jednom malom grobu Šutiti će malo cv’jeće, Na te hvale, na te glase Ni ganuti usnom ne će. АГ za mene ko i znade I ne znade moja vila, И’ se boji, da si opet Na umu mi, sejo, bila. Na njegovu bl’jedom licu Čudna sjena tiho pliva, K6 da veli, k6 da v e li: Ovdje nekom seka sniva. Pa joj žao sitnih zv’jezda I mjeseca zamišljena, Da blijeda kad mi pjesma Iznad tužnih prhne sjena. �Br 4 . Iz »Plašivih leptira«. Ugodno je. Ugodno je kad iz srca Pjesnikova pjesma frca АГ kako je kad sred tame Zajecaju gusle same ! ? Ugodno je kada sele O vrat vješa ruke b’jele, A l’ kako ‘je kada ište K njojzi srce na grobište ! ? . . . Mjesec šija. Mjesec šija Sa gjergjefa plava, A u grobu Moja seja spava; Srce njeno Možda mene žudi, II’ je davno Puklo joj u grudi, K 6 i moje Što će puknut s pr jeka, Jer mi tuzi Ne imade l’jeka. Ah, da nije . . . 1 ? Str. Ah, da nije iz mog oka Na njeg koja suza pala, Što no ju je tiha sjeta U mom srcu zakuhala! ? . . . Kristu. Na Golgoti te ugledah, Na umoru . . . na križu, I gledah kako čemera U spongiji Ti dižu. A s Tvoje usne uvele Tek blagoslov je teko . . . I slušah, kako za Tobom Pod križem plače neko. I pogjoh tamo jecaj uć Kroz gomile i čete, I htjedoh s Tobom umrijet, АГ svjetina me smete. Drugu — pjesniku. Smrtnu kosu, što nedavno Iznad tvoga bijesnu čela, Sustegla je smjerna molba Tvoje seje, tvog angjela. Divna proljet, — u jeliku Ni da listom zefir krene, A na tvome malom grobu Nekud, sejo, cv’jeće vene, Veselo joj bistro oko Svegjer blaži jade tvoje, A meni je tužit samo Ukraj groba seje moje, Nit mu leptir cjelov nudi, Nit ga sunčev odsjev k iti; — Sejo mila, sejo draga, Šta li bi mu moglo biti ? I varakat srce bolno I tomiti uzdah vrući, Ne povratnoj seji, druže, Ove pjesme pjevajući . . . I2V. �Str. 122. Mudre izreke. Br. 4. Pogledajte... Spjevao D r a g Pogledajte ptice male, Niti siju, niti žanju ; A hrani ih Otac vječni, Čuva noću, čuva danju : Pa se ne boj, stado moje malo, Mom je Otcu i za tebe stalo! D u j m u š i ć. Eno krini bujno rastu, Niti rade, niti tkaju; A velim vam ni Salomon Ne bi ljepši u svom sjaju : Pa se ne boj, stado moje» malo, Mom je Otcu i za tebe stalo ! Ostavite zemne brige, Što li ćete jesti, piti, Jedno samo potrebno je : Vječnom Bogu mio b iti; A za drugo mom je Otcu stalo Ne brini se, stado moje malo! (Luk. 12, 24 ssl.) Mudre izreke. Za »Perivoj- sakupio fra I v š a Mi j o v . Nagjoh, da je grča od smrti žena, kojoj je srce mreža i pruglo, ruke su joj okovi. Ko je mio Bogu, sačuvat će se od nje, a grešnika će uhvatiti ona. Čovjeka jednoga u tisući nagjoh, ali žene megju svima ne nagjoh. Sv. Pismo. Bog i vjera vječito su vrelo idejalnosti i uzoritosti. Strossmayer. Zdrav razum, koji nekada bijaše prvi učitelj, sada je u nekim školama mrtav. Znanost, kći mu, ubi ga, da vidi kako bijaše učinjen. Giusti. Osveti se zavidniku mukama nje­ gove vlastite zavisti. Arapska riječ. Po jeziku dok te bude, I glavom će tebe b iti! Preradović. Otadžbeničtvo se ne da ni pomisliti bez prave vjere u Boga i njegovu objavu. Lacordaire. Čovjek je samo onda sretan, kada mu se želje same sobom ograničuju. Goethe. Vino ne veli hajde, nego sjedi. Narodna riječ. Život je bljesak a smrt nenadani grom, ali izmegju jednoga i drugoga ima vremena za jedan posmijeh. Ne traži, da se dogagjaji zbivaju kako ti to hoćeš, nego kako se već dogagjaju. Tako ćeš sačuvati mir. Epitet. Zločeste knjige i njihove pisce valja trijebiti kao prave izdajice do­ movine. Plato. �Str. 123. Dopis. Br. 4. Dvoboj je najgore i najlugje djelo na svijetu. Dvostruko je zločinstvo: ubijstvo i samoubijstvo. Rapisardi. Žena bez straha drskija je od koze. svjeta, kad je svijetom posvuda zašla, rastvara narode, koji je spremni ne do čekaju, da svojom rukom i svojim umom sami sebi crpe životne okrepe. Pavlinović. Ruska poslovica. Jednakost ne ragja svagje. Solon. Vino zna dobro služiti, a rgjavo gospodari. Pangasis. Sunce, kad se na visine diglo, prži u polju bilje, što nema mokrine ; pro- Znanost nije svetište, nego za naj­ više pridvorje svetišta kreposti. Ko je gradi svetištem, lako joj oskvrne ono, što je u njoj sveta Mrtvi živim oči otvaraju. Narodna riječ. Do o i s . S ton, početkom veljače 1905. Na 16. pr. mj. u dubrovačkome samostanu blago usnu u Gospodinu naš dični starina, o. fra Angjelko Pass er i . Rogjen, odgojen i zaregjen u Italiji, još za mladih dana dogje u našu du­ brovačku provinciju. Bijaše sprva za neko vrijeme učiteljem klerika i novaka, a kasnije župnik u nas u Malome Stonu, gdje ostade za punih 30 godina. Teško mu išlo s našim jezikom, a i on ipak u brzo prevali i tu poteškoću, pa mu privikne, i ako mu izgovor nalikovao na talijanski. Narod ga je uprav obo­ žavao : njegova blaga i mirna ćud sva­ koga mu privlačila. Njegove blage uspomene ne će lako nestati izmegju nas. »List dubrovačke biskupije* pisao je prigodom njegove smrti: Veseljak i dosjetljiv do skrajnosti, i najgorčiju kaplju znao je on kakvom svojom dosjetkom začiniti. Kada se je zaslugom preč. kanonika Ljepopili opet starodrevni i historični franjevački ma­ nastir u Stonu Božjoj službi otvorio, o. Angj«"'o preda u Malome Stonu župničku kućicu svjetovnom svećeniku, a sam, i ako u odmaklim godinama, kao radina pčela, prvi uleti u staru samostansku sjenu čestitog manastira, nekadašnjeg boravišta glasovitih 0. Ivana Engleškog, Andrije Sardinskog i sv. Ivana Kapistrana. Tu prvi po­ nese on svoje siromašno pokućstvo, napravi ćeliju, te pregne svim silama, da opet ožive stari duh onoga mana­ stira. Što čekao, i dočekao. Vidio je crkvu Božjoj službi otvorenu, samostan ponapravljen, uza se u samostanu još jednoga brata svećenika, a drugoga lajika, tako da je veseljem nalicujiznao jedan put uskliknuti stih Šimunove pjesme: Nunc dimittis. . . Ni u naj­ starijoj dobi od prošlih 75 god. ne bi se on nikakvoj službi oglušio, pa da je to samo zamoljen bio. Zadnjih mje­ seca oboli i dogje u Dubrovnik, da poremećenom zdravlju lijeka nadje. Oporavi se, i već bijaše pripravan da �Str. 124. Viestnik. otputuje u Ston, da prisustvuje sveča­ nosti sv. Antuna Opata, zaštitnika Ma­ loga Stona, čiju je crkvu preko 30 go­ dina čestito služio, kad ga nedokučivi sudovi Božji zazovu nenadno u bolji život, baš u oči onoga sveca, komu je na slavu svu svoju mladost posvetio bio. I na smrtnom času mogao si ga vidjeti mirna i spokojna, posmijehom na ustima, gdje se na njemu doslovce Br. 4. ispunjaju one riječi sv. Pism a: Beati mortui, qui in Domino moriuntur. Na 19. o. mj. držasmo u franje­ vačkoj crkvi svečane zadušnice za upo­ kojenje njegove duše. Sila naroda do­ hrlilo u starodrevnu crkvu, da se po zadnji puta pomoli Bogu za svoga dobroga neprežaljenoga guardijana. Plemenitoj mu duši rajski p okoj! K. Viestnik. (Preč. 0. dr. fr a Daniel Ban) provin­ cijal,) obavio je drugom polovicom proš­ loga mjeseca svetu kanoničku vizitu kod braće Franjevaca u Rami, Sutjeski i Gučojgori, a odmah prvih dana ovoga mjeseca poći će još u Fojnicu, Kreševo i Visoko, da tako prije ovogodišnje naše promjene svrši tu velevažnu svoju zadaću. Preporučamo ga toplim molit­ vama sve braće. (Ovogodišnja naša redovnička kon­ gregacija) urečena je na dan 1. svibnja. {25-godišnjica biskupovanja presv. gosp. Paškala Buconjića.) Dne 19. prošloga mjeseca navršilo se je 25 go­ dina, da je mostarski biskup, o. fra Paškal Buconjić posvećen za biskupa. God. 1880. na Josipovo dne 19. ožujka posvetu je obavio u zagrebačkoj prvo­ stolnoj crkvi blagopokojni kardinal-nadbiskup zagrebački Josip Mihalović, a asistenti kod posvete bili pokojni biskup Janko Pavlešić i presv. gosp. Pavao Gugler. Proslava 25-godišnjice na želju biskupovu odgodjena je od 15. ožujka na 17. svibnja, kad pada i imendan svečarev. — U Mostaru se je ustanovio јј^ pod predsjedničtvom nadžupnika, o. fra Aru'<re Miletića,gradjanski odbor, koji će se pobrinuti, da se 17. svibnja dostojno proslavi 25-godišnjica presv. g. biskupa. Mi i sada dičnomu sinu sv. Franje od srca čestitamo, vruće moleć dobroga i milostivoga Boga, da ga još dugo po­ žive u dobru zdravlju na korist vjer­ nom stada i diku svoje crk v e! {Franjevac — izumitelj) O. Miho vil Lardani. franjevac, generalni lektor prirodnih znanosti, iznašao je tu skoro telegramsku i telefonsku spravu bez žica. Pokusi, što ih je nedavno učinio u Betlehemu, gdje boravi taj redovnik, bili su vrlo uspješni i povoljni. Telefon je medjutim još u zametku. Isti taj otac iztražuje mikrofon, spravu za točno i jasno proizvadjanje i naj­ manjih glasova, te je već došao dotle, da se bistro i razgovietno čuje titranje opne ili metalne pločice, a titranje, koje se slabo čuje na mjestu predavatelja, kadkad se mnogo jače čuje na mjestu primatelja. Iskrena čestitka mladomu našemu �Br. 4. Viestnik. Str. 125. bratu ! Dao Bog, te nam do malo po­ ŽiJova; od 150 bilježnika 54 Židova. dao savršenu tu spravu ! A obrnuto od osoblja za poslužbu dolazi « [Iz svieta sinova lsi aelskih.) Jak ih tekar 3 na 1000. Iz ovoga se vidi, i možan je to sviet. Ima ih nešto preko da je i sinu Israelovu milije zapoviedati, 1 1.000. 000. Od ovihje u Rusiji 4,500.000 nego slušati. u Austro-Ugarskoj 1,800.000, u Nje­ U Beču god. 1894. većina ured­ mačkoj 567.000, u Rumunjskoj 300.000, nika listova bijahu Židovi. Austrijske u Turskoj 120.000, u Pruskoj 379.716, su banke njihove. Dobili su i hipotekiu Englezkoj 101.000 a u Francezkoj rali veći dio velikih dobara. Osim toga* imaju nekoliko crkovnih patronata, pa 100.000. Osobito u ovoj zadnjoj drže veoma imenuju 60 župnika. visoka mjesta i obnašaju veoma unosne Zanimivo bi valjda bilo sastaviti službe. Tako ih ima 49 načelnika i statistiku naših u Hrvatskoj Židova, podnačelnika, 19 ih je na državnome počam tamo od »bieloga« Zagreba, sudištu, 10 na prizivnome, IO viećnika osobito Židova trgovaca, agenata, za­ na vieću u Parizu, u na ministarstvu kupnika itd. To bi valjda za našu čita­ poljodjelstva, 21 na upravi pošta, 30 lačku publiku zanimivije bilo od koje­ na ministarstvu javnih poslova, 27 na kakvih članaka i razprava o »višim« onome financija, 35 na onome nastave. pitanjima, što su u zadnje vrieme uče­ U samome Parizu ima 102 Židova stali po našim nekim listovima, a bez bankira. trunka razumievanja. Tako bismo bar L e s G r a n d s M a g a s i n s , sva znali, kako u nas doma stoji jakost i trgovina i obrt u Alžiru u židovskim je moć sinova Israelovih, koji nikada ne rukama. će biti hrvatski. Kako se vidi, jadnu Francezku (.Najveće bitke zadnjih vremena). dobro sapelo. Na školi prava u Marsilji Prvom polovicom predprošloga mjeseca od 12 nastavnika tri su Židova. Skoro odigrala se na prostranim ravnicama sva štampa, L e F i g a r o , L e Gauoko Mugdena jedna od najužasnijih l oi s , L e T e m p s , pod njihovom je bitaka, što ih dosada povjestnica zabi­ upravom. lježi. Računa se, da je bilo 700 hiljada U Italiji su sve glavne banke nji­ vojnika ; od ovih pogibe do 100 hiljada. Zanimat će valjda naše čitatelje hove, imaju 13 zastupnika i drže mini­ starstvo financija. sliedeća statistika, što je donosimo o U Ugarskoj 3O°i0 zemljišta vlast- bitkama zadnjih vremena : ništvo je krivonosih gospodara. Na B i t k a k o d A u s t e r l i t z a (2. 3000 veleposjednika dolazi 1000 Židova. prosinca 1805.) — Franceza: 80.000 U Beču na 6400 učenika dolazi ljudi. Izgubljenih 7.000. — Austrijanaca 1500 Židova. i Rusa : 90.000. Izgubljenih 20.000. B i t k a k o d E y l a u a (6. srpnja U Pruskoj ih ima 376.716. Od ovoga odpada na sam Berlin 86.152, 1807.) — Franceza: 70.000 ljudi. Iz­ dakle 8%. U ovome gradu od 55 od­ gubljenih 15.000. — Rusa: 75.000 ljudi. vjetnika na prizivnome sudištu ima 36 Izgubljenih: 25.000. �Str. 126. Br. 4. Viestnik. B i t k a k o d W a g r a m a (6. srp­ nja 1809.) Franceza: 150.000 ljudi. Izgubljenih: 16.000. — Austrijanaca i 140.000 ljudi. Izgubljenih : 24.000. B i t k a k o d M o s k v e (7. rujna 1812) — Franceza: 130.000 ljudi sa боо topova. Izgubljenih: 50000. --Rusa : 140.000 ljudi sa 600 topova, izgubljenih: 60.000. B i t k a k o d L e i p z i g a (15.— 19. rujna 1813.) — Franceza: 180.000 ljudi. Izgubljenih: 25.000 — Saveznika: 810.000 Izgubljenih: 45.000. B i t k a k o d S a d o w e (2. srpnja 1866.) — Prusijanaca: 220.000 ljudi sa 780 topova. Izgubljenih: 9.000 — A u ­ strijanaca : 200.000 ljudi sa 700 topova. Izgubljenih : 23.000. B i t k a k o d S a i n t - P r i v a t (14. kolovoza 1870.) — Franceza: 120.000 ljudi sa 450 topova. Izgubljenih : 12.000. — Njemaca: 200.000 ljudi sa 720 to­ pova. Izgubljenih: 15.000. B i t k a k o d S e d a n a (1. rujna 1870.) — Franceza: 120.000 ljudi sa 430 topova. Izgubljenih : 14.000. — Njemaca: 180.000 ljudi sa 550 topova. Izgubljenih: 13.000. Kako se vidi, naše se danas na­ predno doba može pohvaliti medju ostaim još i ovim, da je premašilo sve prošle vjekove u vještini na — ljudskoj klaonici 1 Njemačka. (Plodovi »kulturnog boja« u Njemačkoj’.) Možda će se kome pričinjati izlišno pisati o već minulim dogadjajima, o kojima se opet toliko toga izpisalo i izgovorilo. T a kome nije poznat njemački »Kulturkampf« sa svim onim nebrojenim i žalostnim po­ sljedicama ? Moguće, da bi ovaj obći prigovor donekle i vriedio u drugo doba i drugim prilikama, kada bi taj dogadjaj bio osamljen, pa ne imao nikakova odnošaja ili veze s drugim. Ali ne može da vriedi danas, kada mi opet prisustvujemo sličnome dogadjaj u, i ako donekle pod drugim oblikom, a koji će po svoj prilici uroditi žalostnijim posljedicama. Mislimo naime na onu sramotnu igru, što no se od neko doba pod zamamnim imenom slobode odigrava u Francezkoj, a koja na dlaku odgovara njemačkome »Kulturkampfu«, pa će za cielo uroditi svim onim, a valjda i žalostnijim posljedicama, kojima bijaše u Njemačkoj urodila Bismarkova vojna na Kristovu Crkvu. I baš zato zanimat će naše čitatelje sliedeći po­ datci za njemački »Kulturkampf«, što ih vadimo iz jedne brošure Bongartza, urednika lista »Christlichsocialen Blatter«, od godine 1880. Prema njima moći će 2-tatelj približno prosuditi, šta sve još čeka nesretnu Francezku, koja će u tome poslu da ide njemačkim tragom. Od god. .1872. do 1879., dakle u samih sedam godina, zatvorilo 481 re­ dovničku kuću; iz 269 kuća 1180 re­ dovnika i 2776 redovnica bude prisi­ ljeno na izgon. 407 samostana upravljali : 1. sa 134 zakloništa, u kojima se hranilo 10.000 djece od dva do šest godišta; 2. sa 150 sirotišta, u kojima bilo 7260 sirom ašadi; 3. sa 730 pučkih škola, u kojima se podučavalo 54.100 učenika; 4. sa 63 trgovačke škole, koje su imale 2.200 slušatelja; 5. sa 75 srednjih učilišta, u kojima se učilo 6.800 učenika; �Вг. 4. Viestnik. 6. sa 6 1 pensijonata, u kojima je bilo 3 250 gojenaca ; 7. sa 15 učiteljskih škola, u kojima se pripravljalo 540 preparandica. Ako sada sve skupa sbrojimo, imat ćemo ovaj liepi broj : 407 samostana odgajalo 84.150 gojenaca. Nego, ako je vlada dokinula samo­ stanske škole, samo se po sebi razu­ mije, bit će se inače pobrinula za od­ goj tolike mladeži. A je li njemačka vlada to učinila ? Neka nam na to od­ govore ove brojke : Ukide 277 zavoda sa 15.200 go­ jenaca, a da na njihovo mjesto ne po­ digne niti jedan zavod. Dokinuti za vodi dobivahu: 91 zaklonište sa 6.100 djece; 72 sirotišta sa 3240 duša; 40 obrtničkih škola sa 1470 učenika; 47 pensijonata sa 2450 gojenaca. Svega skupa: 277 zavoda sa 15.200 gojenaca. Poznati »Klostergesetze« (zakoni proti samostanima) prouzrokovaše 228 obćinama prirasta godišnjega razhoda 962.070 maraka, a 71 obćini godiš­ njega gubitka 2,695.600 maraka, od kojih 1,993.500 radova inozemstvo. Eto vam u kratko materijalnih plodova Bismarkove vojne na Crkvu. A kakovim će sve plodovima uroditi u Francezkoj nova vojna, što je stao da vodi apostata Combes ? Naši će čita­ telji moći približno dajbudi o tome prosuditi, ako promotre malo bolje gore navedene brojke. Sjedinjene Države. (Razne statis­ tike.) Danas živimo u doba statistika. Misaona čovjeka mora da statistika zanima jer ona je najbolji svjedok dogadjaju i, kako ono rieč, statistike su oči povjestničkih dogadjaja. Mi ćemo nastojati donieti po koju u svakome Str. 127. našemu broju, uvjereni, da će to zani­ mati naše štovane čitatelje. Sekcija za rad i trgovinu u Sjedi­ njenim Državama izdala je jednu sta­ tistiku, po kojoj pučanstvo iznielo bi oko 1.600.000.000 duša, da ~je sva tr­ govina od kakovih 22.000.000.000 do­ lara. Sveukupni dug raznih zemalja iznosio bi po ovoj statistici 25.000.000.000 dolara. Dugovi zemalja po redu bili bi ovi: Francezka duguje 5.856.312.892 dolara; Rusija 3.333.938.388; Italija 2.560.605.000; Španjolska 2.061.389.972; Austro-Ugarska 1 .1 12.790.247; englezke Indije 1.102.905.139 ; Sjedinjene Dr­ žave 925 0 11.637. Dug njemačkoga carstva iznosi rek bi do 698,849.400 dolara, a onaj njemačkih država 2.687.621.000. Uvozi Njemačke iznose 1.340.170.000 dolara; Sj edinj enih Država 1025.719.000; Nizozemske 867.308.000; zadnja je Francezka sa 848.046.000 dolara. List »New Jork Sun« piše o New Jorku: »Gledom na vjersku diobu pu­ čanstva, Dr. Walter Laidlaw, priznati socijalni statista, godine 1902. izbro­ jio je katolika 1.260.000, protestanata 1.750.000, Židova 600.000.« Razumije se po sebi, da se ovi brojevi ne smiju smatrati baš tačnim. Ubrojilo se u razne vjere mnogo bezvjeraca, mnogo onih, koji ne vrše djela vjera. Židova je silan broj, osobito po velikim američkim gradovima. Svoju lukavost pokazuju osobito u tome, što se u velike znadu okoristiti školskim odredbama za odgoj, što vladaju u New Jorku. »The Review«, tjednik, što ga u St. Louisu izdava učeni Arturo Preuss, donosi, da je u mužkome za- �Str. 128. Viestnik. vodu u New Jorku izmedju 2 100 uče­ nika same židovske djece 1900, a u pučkoj ženskoj školi 75 po sto učenica židovske krvi. Dakako katolici sa svojim školama i zavodima, koje ogromnim troškovima podržavaju, u dobroj mjeri ne šalju svoju djecu u svjetske i bezvjerske škole. Protestanti rek bi ne paze mnogo na to. Pod ovim naslovom možemo još spomenuti medjunarodni značaj katolika u Sjedinjenim Državama. 0 tome mo­ žemo dobiti jasan pojam, ako pogle­ damo na crkve u Chicagu, koje po raznim narodnostima ovako dieli sve­ ćenik Ваггу : Ima 70 crkava englezkih, 34 njemačke, хб poljskih, 10 čeških. 8 talijanskih, 4 francezke, 4 hrvatske, i sirska i i holandezka. Japan. [III. franjevački redi) Zanimat će jamačno sve naše čitatelje čuti, kako je III. red sv. Franje još kroz stoljeća dugo u Japanu cvao i krasne plodove donosio. Japan je sada usljed iztočnoga rata svakomu poznat. Kako je sv. Franjo Žaver počeo u Japanu propoviedati kršćanstvo, odmah ga je sliedio častni otac fra­ njevac Ludvik Sotello. Franjevci su odmah stali s kršćanstvom širiti i III. red, jer su u tom vidjeli osobito sredstvo, Br. 4. da kršćane uzdrže u živoj vjeri i da još bolje prosvietle kršćanski život. Kad je skoro po tom nastalo krvavo progonstvo oko god. 1614., ti­ suće su mučeničkom smrću umrli. Medju umorenim kršćanima u Nagazaki bilo ih je 45 iz reda sv. Franje, medju njima 27 članova III. reda. Svih 45 proglasio je god. 1867. blaženim bi. usp. Pio IX. U to je isto doba umrlo za vjeru veoma mnogo tercijara, te za broj njihov samo Bog znade. Japan je dugo vremena za tim bio kršćanstvu zatvoren. Istom god. 1846. mogao je Grgur XIII. opet podignuti ^чп apoštolski vikarijat. Kada je Pio IX. misiju u Japanu predao misio­ narskomu družtvu za izvanjske misije u Parizu, našli su ovi gorljivi misionari kršćana, koji su znali za sv. Franju Asižkoga, što je dokazom, kako se je kod njihovih predja znalo za III. red. Sada ima u Japanu 90.000 kato­ lika, a i III. je red po Franjevkama bi. Djevice dostojno zastupan. Od 1898. njeguju ove vitežkinje kršćanske lju­ bavi u bolnici u Knomarnatu gubavce, te su usljed okuženja našle vitežku smrt; sve su pako na udivljenje Japan­ cima, te istim ulile štovanje katoličke vjeroizpoviesti. SA D RŽA J : Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Kraljevski se barjak vije! — Vidjet će, koga su proboli. — Svrha svieta. —• Maleni Abel. — Iz >Plašivih leptira«. — Pogledajte. .. — Mudre izreke. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fad3266df14824759f62e0533e1037a5.pdf 43ced92139db95c63aff40e65b53af4a PDF Text Text B roširdn a s t o j i ...................................... 3 K — hl. Vezana u poluplatno sa zlatnim nadpisom na hrbtu . . . 3 K 5 0 hl. Vezana u cielo platno sa zlatnim n a d p i s o m ................................ 4 K — hl. Z a p o šta rin u brošu re3 0 hl. a zavezan e 35 hl. više . �Novi članovi ‘ družtva za gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu. Ž u p a T r e m o š n i c a . P rin o sn ici: Mara Stopićjurkić, Ida BošnjakMilićević, Ilija Dubravac, Mara Matić, Kata KupreSak, Mara Anić, Ivo Jurić, Gjuka Pavić, Luka Tomašević, Mato Jurić. Ž u p a C r k v i c a . P rin o sn ici: Ivo Kašić, Angja Dilber rodj. Kolak, Ida Batista rodj. Rozić, Marta Kolak rodj. Štapić, Juro Skelo, Stjepan Akrapović, Luča Akrapović rodj. Jović. Ž u p a B u g o j n o . P rin osn ici (Nastavak): Niko Vicković, majstor, Ivica Lozić, pekar. Ž u p a G u č a g o r a . Utem eljit ” : Franjevački samostan. Ž u p a Ž e r a v a c . P rlu u ' r c i [Nastava. Marijan Katavić, Anto Grgić, Marta Gavran, Pejo Duspar Ž u p a K r e š e v o . E cm tljk el} ^ a a la se k franjevački samostan P rin o sn ici: Ivan Ban, Fiar':« v'.esto, "Tare nić, Marko Nikolić, Dome Nikolić, Mare Nikolić, А»,*ја i, - ; Ž u p a S t a r a rije^. msn • :a : Ivo Begić-Kezo. Ž u p a L i š t a n i . P sku -ctci (Nastava kj ■ .н а Granić, Ruža Jelčić, Pera Rimac, Božo Perić, Manda Pak'''” lako" Maša Škrabo, Dana Radić, Angja Granić, Ružica Hrga, Angja Hr*ja Jilia Zelić, Sima Brkić, TomoGjuran, Manda Odak, Janja Pašalić, Janja Jureta, Ante Gravić, Stipe Ivanović, Janje Pašalić, Mara Lovrić. Ž u p a D u b r a v e . P rin osn ici (Nastavak): Ivica ^latijević, Mijo Lukić. Ž u p a M o r a n č a n i . P rin osn ici (Nastavak): Bono Vilušić, Stjepo Grgić, G rga Grgić, Antun Grgić, Antun K ovačević, Ivan Tokić, Jozo Grgić, Mara Grgić, Mijo Golušić, Ivo Golušić, Mato Tomić, Stipo Cvijetić, Božo Mrkić, Marko Cvijetić, Mijo Marković, Božo Marković, Božo Pavljašević, Ilija Pavković, Ilija Cvjetić, Mara Cvjetić, Ana Pranjić, Ljuba Pranjić, Ilija Josipović, Marko Šimić, Ivo Šimić. Ž u p a F o j n i c a . P rin osn ici (Nastavak): Luče, žena Ante Vlahića, Ilija Vlahić, Luče Šekerija udova, Ruža pok. Stijepe Milišića, Matija supruga Jozice Perića, Ana Vlahić, Mara Vešarina, Mato Cvitanović, Anto Taraba, Jozo Ivanković, stolar,. Kata, žena Jurice Kneževića, Mato Markija, Ivo Markija, Anto Jurišić, Obitelj Ive Kristićevića, Luče Vlahić-Rokovka. Ž u p a U l i c e . P rin osn ici (Nastavak): Anica Gjukić rodj. Arlović, Marko Grgić, Mijo Bosankić. �St^Qssmayet*u, K o slavni v’jek kad mrije, ii kada lipa stara Prelomila se .snažna i teška kad se ruši, Рју II orkan kada polje i goru svu pohara, "* ej E tako nam je pusto i bolno sad u duši. Domajom tuže zvona. Duboko Г glas taj para I srce nam i dušu, što teški plač je guši. 0 veliki Meceno! Do poznog pametara Ne, niko ovih suza za Tobom ne osuši. Mi ostadosmo sami.- U panteon Ti krenu, Hrvatstva i Slavenstva gdje živu velikani — Tam gromki »slava« velju sad pozdravlja Ti sjenu A1 u svom krilu rod Tvoj lik preblagi Ti hrani 1 taj će da ga bodri pod mermernim Ti tvorjem, Da čezne, da korača za rujnim praskozorjem — — J. Milakovic. �Štr. 130. f Josip Juraj Strossmayer. Br. 5. t Josip Juraj Strossmayer. Stojimo zapanjeni pred tužnom isti nom : Strossmayer umro 1Srce nam obuze bolna stiska, kad se 8. prošloga mje­ seca munjevnom brzinom raznese viest, da toga neprežalnoga velikana nema više medju živima. Na tu tužnu viest protrnuše srca cieloga hrvatskoga na­ roda, svega slavenstva, pače i čitave prosvietljene Europe. A i crkva se k a­ tolička zavi u crno, jer izgubi nenadkriljivoga borioca svojih prava. Nema kutića u Hrvatskoj, nema grada u Evropi, nema pokrajine u svietu, gdje nije dopro dobar glas o neprispodobivom sinu naše hrvatske domovine. A li eto izgubismo to svjetlo, koje nas upućivalo svakomu napredku. T a sjajna luč, koju je Bog u milosti svojoj zapalio hrvatskomu na­ rodu, kad se je ovaj nalazio u neizvjes­ nosti za budućnost, da ga kroz tolike godine vodi putem prosvjete, ugasla je za uviek. Nu ipak se tješimo i čvrsto nadamo, da njezino svjetlo ne će i ne može izčeznuti, jer ga neprekidnom svo­ jom djelatnošću čuvaju tolike prosvjetne i umjetničke ustanove, što ih je veliki duh Strossmayerov u najnepovoljnijim vremenima u život priveo, a sada ljubav i požrtvovnost narodna podržava i sveu­ dilj usavršava. Doista su divne i gorostasne usta­ nove Strossmayerove, a da bi se sve potanko nabrojile, trebalo bi tu čitave svezke napisati, jer je sve svoje velike umne i materijalne sile posvećivao svomu narodu, koji će ga viekom štovati kao prvoga svoga dobrotvora. On je, istina, umro, ali će divna njegova katedrala u Djakovu i dalje uznositi srca k V ječ­ nomu, te im razžarivati ljubav za sve liepo i plemenito, za vjeru i za domo­ vinu. Strossmayera, istina, nema više, ali će akademija, koju je on stvorio, i dalje ostati ognjište hrvatske nauke, po kojoj smo udo prosvietljene E urop e; a hrvatsko sveučilište, kojemu je on temelj položio, dalje će mladost hrvatsku oboružavati znanjem, da može u službi na­ roda izpunjavati svoj sveti zadatak. Strossmayer je zaklopio za uviek smrtne oči svoje, ali će djela njegova dobrotvorstva, razasijana po cielom narodu, i dalje ostati razsadnici dobrote, plemenštine i patriotizma. U ovaj čas, kada svaki Hrvat uz brata Srbina, koji je velikoga mecenu u velike štovao i cienio, kada u obće svaki Slaven oplakuje Strossmayera, možemo li mi Bošnjaci, poimence mi Franjevci ostati, a da ne pustimo suzu žalostnicu nad gubitkom toga našega dobrotvora u onom času, kad je jači imao u svem pravo, kad je sudio mač i puška? U nevolji se pokazuje pravi prijatelj, a taj prijatelj za potištenu raju u Bosni bijaše naš neumrli dobrotvor Strossmayer. Iz staroga dvora bosanskih biskupa baca on samilosni pogled preko Save na Bosnu, te snuje i smišlja, kako bi i ovomu dielu hrvatskoga naroda pružio pomoć. On je dobro razumio jade svoje prekosavske braće, ali je odmah i g e ­ nijem. svojim razabrao, kako bi se crkvi bosanskoj dalo pomoći te najbrže i naj­ bolje utrti put k toli žudjenoj slobodi, a za tim i k jedinstvu jednokrvne braće. U duši mu je sinula m isao: da valja ��Str. 132. f Josip Juraj Štrossmayer. bosanske fratre, te jedine lučonoše tužne Bosne, odhranjivati pod njegovim krilom u pitomom Djakovu, toj staroj stolici b o s a n s k i h biskupa. I ta ga misao nije ostavila, dok nije djelom postala. Biskup je bio u milosti i u Beču i u Rimu, pa što je htio, to je odmah i zadobio, te tako bijaše i o pitanju za izobrazivanje franjevačkih bosanskih kle­ rika u Djakovu, u čem mu osobito pomogoše svojom vještinom i razboritošću dva umna Franjevca: fra Marijan Šunjić i fra Martin Nedić. Već dne 10. veljače 1852. Propaganda u Rimu privoli, da se bosanski klerici u djakovačkom sje­ meništu izobražuju, a ministarstvo b o ­ goštovlja odredi, da se uzdržaju od do­ hodaka tako zvane komisarijatske za­ klade. — Biskup je jedva dočekao čas, da uzmogne bosanske sokolove prigrliti na grudi svoje, pa ih je bez obzira, što je školska godina već daleko poođmakla i što u biskupskom sjemeništu imade dosta svojih klerika, kao na dušak p o­ zvao u Djakovo. Smjestiv se naši klerici u Djakovu, odmah ih prijateljski vez ljubavi spoji kao u jednu zajednicu s biskupovim kle­ ricima. Pomisao na uzvišene ideale vjere i domovine, na buduće djelovanje nji­ hovo, ulievala im je tu zajedničku ljubav i nadahnjivala ih bratskom snošljivosti, koju je blagopokojni biskup s najvećim zadovoljstvom motrio. Medjutim se iza kratkoga vremena poveća broj klerika tako, da je sjeme­ nište kao plodna 'košnica bilo prepuno. Zato biskup uloži sve sile, da se za bosanske Studente podigne posebni se­ minar, što mu sbilja i podje za rukom, a Njegovo Veličanstvo na molbu zauzetnoga Strossmayera i uplivnih bosan­ i*r. skih Franjevaca dozvoli, da se u tu svrhu iz državne blagajne doznači IO OOO for. U toj je kući mladež bosanska mirno i blagoslovno provela punih 19 godina, a provela bi možda i cielo sto­ ljeće, da njezina sreća, njezin napredak i zadovoljstvo njekima te njekima nije bilo zazorno. — Veliki je biskup našim klericima u toj kući često zalazio, s njima se ljubezno i vrlo prijateljski razgovarao, jer je htio, da svakoga franjevačkoga klerika dobije srce I dobio ih je. Pri okupaciji Bosne svi su se generali, ne samo Josip Filipović, prije svoga cilja navraćati u Djakovo. Biskup ih je, istina, vrlo liepo počastio, ali im je i pisao preporučna pisma na svoje mile fratre, koji su generalima pri okupaciji na izri­ čitu želju biskupovu bili vodje. te je upravo njima zahvaliti, da se u zauzeću Bosne nije još više krvi prolilo. Mladi fratri po svršenim naucima vraćali su se domu svomu, ponosni s imena biskupova, a ojačani sigurnom nadom u bolju budućnost Bosne drage. Oni su bivali p r v i sijači hrvatke misli u Bosni, po njima se stala otvarati vrata bosanskih ujaka knjizi i novinama hr vatskim ; po njima je živim plamenom počimala goriti tajna želja bosanskih katolika: da im sine sunce iz preko Save, a ta im se je želja razgrijala na grudima sada već mrtvoga Strossmayera, za koga se je još od god. 1854. po svim samostanima Bosne na Josipovo pje­ vala svečana misa za zdravlje njegovo. Iz kruga tih mladića nikli su pomladku bosanskom učitelji i profesori, knjizi hrvatskoj štioci i pisci, samostanima gvardijani, provinciji definitori i provin­ cijali, a jedan se pače od njih opasao �Rrj 5 . Dva soneta — Sveti Franjo Asižki. vlasti biskupskom (presv. gosp. fra M. Marković), a i danas ih još velik dio u raznim službama djeluje u njivi Gospod­ njoj, čuvajuć živu uspomenu na svoga dobrotvora Strossmayera, koji kao što nije nijedne slave za svoga života slavio bez Franjevaca bosanskih, tako je i poslie svoje smrti iz movine motrio, kako govih milih ujaka s fra Danielom Banom zadnju počast. Str. 133. vječne sretne do­ mu liepa kita nje­ provincijalom dr. na čelu izkazuje Slava velikom biskupu Strossmayeru ! Dva soneta nad grobom velikog hrvatskog Mecene Josipa Jurja Strossmayera. i. N ašom sad zemljom . . . II. Padoh u zanos . . . Našom sad zemljom progje vila neka. Gledah ju, kako u suzam se tu ši. .. Pitasmo: šta je ? — ali iz daleka Reče nam nešto : zatvarajte u ši! Padoh u zanos. . . i gledo sam tako C ’jelog Slavenstva u crnini puke; Pred njima Genij podnimljene ruke. Plako je Genij i narod je plako. Prošla je s rogom mrtvijeh u ru i — Najprije glase čusmo zaplašene . . . A onda ruknu nesaglasni zvuci: Hrvatskom rodu nema već mecene 1 Otpoče služba, a Genij će jekom : Pjevajmo slavu velikoga duha . . . K oji nam snese i vatre i kruha; Preuze narod : pjevajmo ju v’jekom ! Istim nas časom poraziše jadi, Te svi i jedan izgubljeni stasmo, T e svi i jedan burno proplakasmo. A onda dalje jošte Genij reče : Njegova zv’jezda ljubavi i rada Neka je znakom u Slavenstva m la d a !... Vriska se čula ko u siročadi: Zašto baš s a d a ... kad najviše^treba Toplog nam sunca i svagdanjeg hljeba 1? Na tom pak mjestu za dvore nam sreće Vjerenja svako neka baci kamen ! I opet narod odgovori: Am en! J . M arkušić. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Ima tako čudnih stvari u našeg svetca, da bi dale dosta gradiva za znamenitijeg rada od onog, što smo ga nakanili; on ti g a j e (Franjo) uteme­ ljitelj redova, on ti je čovjek družtva, on ti je pjesnik. Nije nam nakana, da se bavimo ovim pojedinostima njegovim ; preče �Str. 134. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. nam je, da se označe odnošaji, što po­ stoje medju njim i kršćanskom demo­ kracijom srednjega vieka, te kršćanskom demokracijom sadanjeg vremena. S ovog gledišta još nije proučavan sv. Franjo, ili je bar neznatno, u koliko je obzirom na to o njem pisano, radi česa držimo, da uza sve to ostaje otvoreno polje kakvu uspješnu, a možda i izvornu iztraživanju. Zaista osobe, kao ona, kojom se mi bavimo, upravo stoga prave mnogo po težkoća, jer su ih mnogi pretresali, ali se ne da poreći, da krasni, veliki i čudni oblici kršćanstva, što ostaviše neizbrisive tragove, zaslužuju, da se promotre sa svakog gledišta, i da prouče s raznih strana, s kojih se vide. Svetac, kao što je naš, upravo što imadjaše djelatnost, zaista izvanrednu, podpunu; djelatnost, s koje se približaje p odpunim značajima sadanjeg doba, čini se vriednim, da se prouči s mnogih i različitih gledišta. Neki je u njem vidjao pjesnika, pa ga nema, koji bi se bavio književnošću trinaestoga vieka, da ne bi poznavao P j e s m e s u n c u , koja je izraz naravi u silnoj ljubavi; čudnih C v j e t i ć a sv. F r a n j e , jednog od najljepših spomenika trinaestoga vie k a ; neki ga opet proučavao kao utemeljitelja re­ dova ; neki pak u podpunoj njegovoj naravi, izpitujuć mu život. Naša je na­ mjera, da nadjemo odnošaje, što stoje izmedju njegovih i naših vremena, izmedju osnove njegove i naše osnove, da zaključimo, da li u istinu izmedju misli njegovih i naših misli o kršćan­ skom družtvu ima ona sličnost, ona jednakost, što no se obćenito tvrdi, bez da se ima o tom dosta jasan i dosta čist pojam. Zamisao, kojoj se doista Br. 5. ne može prišiti zanovetanje, koju ne ide, da se pripiše bolestnoj i pogibelj­ noj pohlepi za novošću, jer nije naša tvrdnja, već sbiljcata istina strogog suda o jednakosti, što je ima izmedju povjestnih prilika našeg svetca i po­ stojećih prilika. U ovom našem malom radu gledat ćemo da razjasnimo, šta je navelo, da se sv. Franjo, predpostaviv ga svim svetcima, odabere za zaštitnika kršćan­ ske demokracije. Načelo je znanosti sada već po­ stignuto za našu povjestničku stečevinu, da se ne dade pravo upoznati osoba u poviesti, kakva god ona bila, makar se prosdivila u povjesti znanosti i knji­ ževnosti, umjetnosti i vjere, ako ju ne motrimo u svjetlu njezinih vremena. Pa i jasno je, da je tako, jer je veoma lahko, da u iztraživanju o kakvom zasebniku u poviesti njemu pripišemo naš ukus, naše pojmove, to, što je plod sasvim druge uljudbe. Dvije su vratolomine pogibeljne za proučavatelja povjestnog osoblja: da ih drži krivcima sbog nekih misli, sbog nekih običaja, kao da bi se moglo vjekove predteći, i da je to zlo, što su živili sasvim prama svojim vremenima ; li pak osobu u poviesti iz jednog doba u naša vremena prenieti, na svaki način želeć u njem vidjeti proročki značaj, narav predhodnicu sa silom uma kas­ nijih vremena. Jedno i drugo se zlo često opaža u djelima povjestničkih prosudjivanja, te je to ono, čemu ćemo mi na sve načine nastojati da izbjeg­ nemo, srednjeg se puta držeć, to jest strogo stavljajuć povjestnička lica, koja �Br. 5. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. su predmetom našeg istraživanja, u odnošaj s njihovim vremenima. Ako je koja njegova misao i naša misao, ako njegovo djelovanje može biti stranom ravnalom našeg rada, to ne znači odmah stranputica od našeg reda, već naprosto životni duh nekih misli i čudnovata prikladnost nekih na­ čina u radu za najrazličiti]e obsege. Povjestnička je znanost učinila velik i neoporeciv napredak onog dana, kad se je domogla ove istine: da ne ide premjestiti jednoga čovjeka, hoćemo li ga shvatiti, iz njegovih naravnih okolnosti, od običaja, misli, osjećaja, što u ono vrieme vladahu. Pa nema razborita čovjeka, koji bi mogao pc reći znamenitost ovog načela, što dade nov, najrazložitiji, naravniji smjer u povjestničkim iztraživanjima. No čovjek je tako stvoren, da ne postigne na jedan mah ciele, podpune i bezuvjetne istine; put, sto vodi k istini, jest dug, hrapav, pun hiljadu i hiljadu vijuganja i stranputica. Tako, kad se uvjerilo o uplivu okoliša na čovjeka, najedanput se stro­ vali s druge strane, pogriešilo se je radi pretjeravanja. Obična je povjest bezbrojnih ljud­ skih pogrješaka; dugo se vremena ide istom stazom, ni ne sjetiv se, da je k riv a ; kad se zabluda i pometnja ukazu, naravno, da se udari u protivno ; žalostna je to sudbina, da se čovjek ne umije držati srednjeg puta. Najprvo do prilika malo držaše, nije se na njih kao ni osvrtalo; kad se sjeti pometnji, hoće se, da se na sve računa, da se o svem bezuvjetno računa. I eto ti nas do uvjerenja o svemoćnom okolišu, o okolišu uzdignutom do tvoritelja našeg ćudorednog i umnog držanja, našeg Str. 135. duševnog smjera, o okolišu, što ne­ smiljeno odredjuje, okolišu vrhovnom, bezuvjetnom za sve ljude, koji niesu ni viši ni manji od onog, što ih prilike misle, hoće, ljube kako misle, hoće čine i i ljube okoliš, u kom se radjaju. Imaju dvie skrajnosti; s jedne strane se izključe prilike, kao da ništa ne vriede, s druge postaje okoliš našim svemožnim gospodarom. Pogibeljno shvaćanje, koje ide, da zabaci jedno od najsigurnijih i najistinitijih načela : ono osobne slobode; što se mora sasvim žrtvovat, dopusti li se okoliš kao bez­ uvjetni čimbenik našeg umnog shva­ ćanja. S naše strane, dok izkazujemo po­ čast znanosti radi stečene istine, ne možemo biti mišljenja onizih, koji idu, da uzdignu prilike do bezuvjetne moći nad ljudima. Nema prilika ma kako pokvarenih i izopačenih, da se ne bi mogle svladati; svetci se uprav u tom odlikuju, što su odnieli pobjedu nad prilikama. Da su im se prilagodili, da su popustili, ne bi postali svetcima; nek se predoče najbolja lica poviesti vjersko kršćanske, najveće osobe, pa nam odmah pada u oči uztrajna borba, gdjekad divski boj, što svetci vodjahu proti pakostnim silama, proti žalostnim, nezdravim i zlim težnjama svog povjestnog vremena. Franjo Asižki je bio velik pobjed­ nik nad prilikama, i to svjedoči još jednom o lažnosti mnienja o okolišu u smislu danas obćenito uzetom, jer ako sudjeluje u našem umnom i ćudorednom razvitku, ipak nije naš posvemašnji i podpuni gospodar. Vidjet ćemo, kakva je to pobjeda, što ju naš svetac odnese. (Nastavit će se.) �Str. 136. Maj i raj. Rr. 5. Iz perivoja crkve katoličke. Maj i raj. Kad u zimsko doba duhva hladni, smrzavajući vjetar i zavija vijavica, kad prirodu prikrije debeli snieg, kad sve, što je imalo života, zaspe, zamre i rek’ bi prestane živjeti, te nit se vidi na gori list, nit na livadama trava, nit u vrtovima cvieće; ne čuje se piev ptičica, ni zuj pčeh’ca, nit se vidi kre­ tanje mravi i kukaca, a kod ljudi malo je gibanja i života, nego se sve njekud čini turobno, niemo, mrtvo i kao ne­ snosno ; sigurno će tada mnogomu pasti na pamet krasno proljetno doba sa svojim zelenim šumama i livadama, sa šarolikim baščama i poljanama, sa živahnošću i veselošću; svak će tad i čeznuti, da što prije dodje, i čim se ono pomoli, srdce će početi veselo kucati i ugodnost veliku osjećati. — Jest, sigurno, već pojav proljeća na nas tako djeluje, te nam se čini, kao da smo ugledali lice drage nam osobe; djeluje slično, kao kad nam iz daleka do ušiju dopre kao njeki tajstveni šum, piev narodne himne ili kad oćutismo glas, što »ga zaželismo čuti, dragog prijatelja, ljubezne sestrice, dobroga otca, premile m ajke; osjećamo tad slično kao onaj, koji se povraća iz tudjine u svoj krasni dom. — I to je sve samo na prvi pojav proljeća; mi kad nam ono posve stigne, kad nam se pokaže u najsvečanijem ruhu u mje­ secu svibnju, oh, kakvo je tad naše razpoloženje, kako tad, dok smo u za­ grljaju prirode, veselo srdce kuca, grudi se od ugodnih čustava šire, oči svjet­ lucaju, odavajuć nutarnju radost, koja iz cieloga lica promilja; duh nam se tada visoko diže, a mašta lieta na krilima najužvišenije poezije. A kako i ne bi tako bilo ? Ta, mjesec svibanj jest onaj mjesec, kad priroda slavi svoju svetkovinu; mjesec je svibanj smiešak naravi, i ljudi, stanovnici n je­ zini, moraju da se s njom raduju, i bili bi neosjetnr, kad ne bi odvratili sa smieškom toj krasnoj domovini. Da, maj je doista krasan, divan, čaroban, a takovim se mogu ponositi svi Hrvati u svojoj miloj domovini. Deder samo, da malko promotrimo njezine čare mjeseca maja. Dignimo se rano prije zore, ostavimo grad, ulice i sgrade sa svim njihovim ljepo­ tama, a pohrlimo van u naručaj pri­ rode. O kako će nas za malo zadiviti krasna zora sa svojim rumenilom, što navješta blagi, sjajni dan. Unidjimo u bašče i cvietnjake, i kako ćemo osje­ titi miloduh razcvatenog cvieća, koje će opet sa raznolikošću boja ugadjati našim očima. Podjimo dalje na polje, i već ćemo ugledati težake, gdje idju na rad, a iz njihovih se grla ori prosta, nu oduševljena pjesma. �Br. 5. Maj i raj. Idjemo dalje i siečemo svježi, zdravi vazduh, koji liepo piri, a mi ga u se teglimo kao najsladje piće, medjutim se naša prsa šire i sve nas veća radost obuzima. Prikučimo se malko bliže gajevima i šumama; oh, kakvi je tu prizor. U ono tajstveno doba izmedju zore i izhoda sunca, kad se ljudi stanu pomaljati iz svojih stanova, već se razlieže tajstveni, miloglasni i zanosni poj slavulja i ostalih ptičica i tako glasno, kao da se natječu. Nije li to veličanstveno i ganutljivo ? I Na­ pokon motrimo izhod sunca i divimo se. Obzorje nebesko vedro i čisto kao najčišće staklo, a blaga i bistra rosa na travici, lišću i cvieću blista kao svietli dragulji. Koli je liepo ! ljepše sigurno od najbogatije urešene dvo­ rane I — A kad se sunce popodigne, već nam dopire do ušiju zuj pčela, koje obilaze od cvieta do cvieta, kupeći sladki med ; čujemo i druge leteće kukce, a na tlu opažamo bezbroj marnih mravi kako lete svaki svojim sigurnim putem i smjerom. A kad sunce zagrije, tad podjimo u gustu hladovinu na brežuljak i uživajmo u gledanju svih krasota, što nam pod oči padaju, i slušanju zanosnog pjevanja narodnih pjevaka i cvrkutanju ptica; tu čujemo zvekete raznog orudja radnika i klepetanje krilima velikih ptičurina ; šum lakog povjetarca i šuštanje na gori lišća, žuborenje potočića i smieh ve­ selih radilica i bezbroj raznih zvukova, što sviđaju jedinstvenu i najveličanstve niju pjesmu naravi. O, mašta će, svim tim uzbudjena i očarana, visoko, visoko le­ tjeti, te će se onda ko nehotice redati stihovi, a iz naših će se grudi oriti pjesma gorom i dolinom. Dragi čitatelju 1 Dosta rekoh o lje­ Str. 137. potama mjeseca maja. On je jednom riečju krasan i to u pravom smislu krasan, zato je bio uviek najdraži pred­ met i pjesničkim genij ama i slikarima i romanopiscima ; ni taj se predmet nikad ne da izcrpiti čovječjim umom, te se dade samo osjećati i izkusiti, što se ne može na papir staviti, ali ja sam nješto pokušao, da svratim na to pažnju, pa da mognem nješto liepa odatle izvesti, pa kao što nam je dao dragi Bog bez­ broj stvari i darova, kojim se možemo okoristiti za dušu i tielo, sigurno je i mjesec maj jedna stvar, koja nam može vrlo služiti na spas. I zaista, zar nije maj jedan predmet tako shodan, da se mišlju i srdcem dignemo do najuzvišenijih stvari! Zar nisu ljepote maja spo­ sobne, da nas uzvinu do ljepota du­ hovnih, do neizmjernih savršenosti Božjih, do nebeske prekrasne domovine. O sigurno! Priroda bo je ogledalo bo­ žanskih stvari i kako veli sv. Pavao (Rim. I, 20.) >Ono, š t o j e n e v i d ­ ljivo božansko, v i d i s e po o n o m , š t o j e s t v o r e n o . « I priroda je kao ljestve do Boga. — Ali žali­ bože, koliko ih je, koje ljepote zemaljske tako zasliepe i začaraju, da se srcem uz njih tako priliepe, te se ne dadu razstaviti. Zaborave na Boga, na svoju svrhu, na duhovni, bezsmrtni život, na vječnost. Za njih je ovaj život sve, ova domo­ vina jedina, ove naslade i uživanje sve blaženstvo; za njih je maj raj, a raj maj. Dok im idje dobro, dok im ruže cvatu, dok ih nikakve nesreće i tegobe ne stižu, dotle su veseli, nu čim ih počnu nezgode, patnje i boli mlatiti, ako ih ne grije sunce svibanjsko, odmah su žalostni,potišteni, srditi i često puta očajni, jer ih ne jači vjera i nada u �Str. 138. Maj i raj. budući pravi blaženi život. Bez sumnje su to najnesretniji ljudi, jer ne znaju procieniti, gdje je prava sreća. Takvi ne imaju pojma o duhovnosti, o pravom poletu, plemenštini, visokom mišljenju, 0 pravom blaženstvu, sreći i užitku. U takovih vlada niži nagon, nizko mišljenje 1 sve im je nizko, tjelesno, te su na ruglo čovjeku, koji je stvoren na sliku Božju, ruže čovjeka, jer čovjek je ne samo od tiela, već i od duha, a duh je viši i stariji. Ali kod pravog, pobožnog kršća­ nina sve je drugčije. On promatra pri­ rodu i zna, da je djelo ruku Božjih. Promatra samog sebe i zna, da je stvo­ ren od Boga i za Boga, da mora k Njemu doći, da mu je On svrha i vječno blaženstvo, pa zato sve s drugog gledišta promatra. On ljubi žarko svoju domovinu, te je pripravan dati i život svoj za nju, kad je potreba, jer ga na to sili kršćanska ljubav, jer smatra do­ movinu jednim od najvećih darova na­ ravnih, što mu ih je dobri Bog udielio. Ali prem ju žarko ljubi, ipak zna, da mu je ovo tek vremenita domovina, da mu je ovo časoviti stanak, da mu je ona put i ljestve u pravu, vječnu do­ movinu, prama kojoj zato upravlja sve misli, želje, rieči i djela. Znajući pak, da pravi život sliedi istom preko groba, ništa ga na ovom svietu ne može po­ mutiti. U biedama, nesrećama, patnjama i žalostima on se junački ponaša; diže oči prama nebu i slavi Boga, koji ih šalje, ili pripušta, jer zna, da su na Nje­ govu slavu, a na svoje spasenje. I on tad kliče s Jobom : » K a d s a m d o b r o p r i m i o o d r u k e B o ž j e , z a š t o ne b i h z l a ? « I tako nit je u zlu potišten, nit u dobru ponosan, jer zna, da je sve. fer- 5. po Providnosti razredjeno. Pravi kršćanin slavi Boga u svemu, jer ga nalazi u svemu. Nebo i zemlja mu govore, da ljubi Boga. — I on zalazi u prirodu, te ju promatra, nu promatra ju ne samo okom tjelesnim, nego i duhovnim, razsvietljenim svjetlom vjere i milosti. Za njega je cieli svemir djelo svemogućnosti Božje, i on gledajuć sklad i red u svemiru, slavi Mudrost koja je sve tako divno uredila, nu još više slavi, jer zna, da je sviet stvoren u korist njegovu, za njegov život tjelesni, jer je on gospodarom svih životnih bića i svega, što mu može služiti na dobro duševno, jer iz svemira crpi znanje i više upoznaje one vječne misli, koje je Bog imao prije stvaranja; služi mu takodjer, da postigne cilj nadnaravni, za koji je opredieljen, tako da se izpuni ona sv. Pavla : » O n i m, k o j i B o g a l j u b e , s v e s e o k r e ć e n a do br o . « — A kad nadodje liepi maj, tad on podvostruči slaviti Boga, jer mu se daje više prigoda. Hrli van na polja i livade, u šume i gajeve i promatra sve čare prirode i dok uživa u gledanju, opet svoje misli diže na Boga. Njemu je maj zrcalo i odjek božanske ljepote. Njemu je maj najskupocjenija knjiga, u kojoj može čitati uzvišene istine. Knjiga je ta puna divnih otajstva, koju lako ra­ zume i nadju pobožna srca. Čujmo samo njekoliko redaka iz te otajstvene knjige. Gle onog krasnog, skromno i čedno odjevenog mladića, poranio je prije izhoda sunca u jutarnji suton i eno ga, gdje se žuri sa jednim važnim poslom. Iz čela um i očiju probija neka viša, duhovna, rek’ bi, nadnaravna radost i zadovoljstvo, a iz cielog mu lica i dr­ žanja odsieva pobožnost, gorljivost, ple­ �Maj i raj. menitost i vedrina. Da ga zapitaš: čiji si, s ponosom bi ti i bez oklievanja odgovorio : ja sam štićenik Marijin. Pitaj dalje: kuda ćeš tako rano, i ogovorit će, da idje u polje, da nabere svježeg, liepog i mirisavog cvieća, da njim okiti oltar Gospin, koju naziva svojom majkom i kraljicom svibnja. Gle eno se žuri preko polja, ali neće obaviti odmah svoga posla, nego eno se uzpinje na obližnji brežuljćić, odakle je krasni vidik na sve strane. Odtale će eno promatrati knjigu naravi i čitati njezine otajstvenosti. Gleda zorno na sve strane i sluša sve glasove, što mu dopiru do ušiju. Gleda podugo, nu kad na jednom oči mu se izgubiše u visini. Gledao je po zelenim, žitorodnim poljanama, a na to je digao oči na brežuljke obrasle sitnom šumom, te je sve dizao oči, dok mu nije s vidika izčeznula sva zelen, a po­ javila se goliet, na visokoj planini; još je malo podigao oči i ustavile su mu se na vrhuncu planine pokrivenu bielim sniegom — i to je točka, pri kojoj je duboko zaranio i on je načitao jednu veliku istinu. — Ona goliet viš zelene i bujne prirode sjeća ga na ništetnost svih zemaljskih ljepota, dočim onaj krasni vrhunac planine odjeven najbjeljim plaštem, što ga priroda može dati i već obasjan sjajnim zrakama jutarnjeg sunca podsjeća ga na nebesku domovinu, na carstvo duhova i vječnih ideala, na bezsmrtnost života u rajskim stanovima, na bezkrajnost, u koju tone sićušni ljudski um, i nestaje ga kao kaplje u moru. I tu se zaustavi i zaduben mislima i kao izvan sebe dugo stoji i misli, da je već u bezsmrtnom životu s duhom i tielom. Nu glasni piev ptica i odjeci drugih zvukova svraćaju mu opet misli Str. 139. i on spušta oči na poljane, ali su nje­ gove misli opet upravljene gore na ne­ besa, na raj, a srdce mu pliva u naj­ ugodnijim osjećajima. Kamogod on okom baci, sve ga podsjeća na raj, sve mu je slika rajskog života. — Ona jutarnja rumena zora podsjeća ga na bezgrješnu Mariju, koja je bila zora biednim sino­ vima Evinim, koja je naviestila Isukrsta, sunce pravde, i koja je gore u rajskim visinama najljepši predmet za uživanje Presv. Trojstva, neizmjernog središta svjetla i ognja Onaj jutarnji suton pod­ sjeća ga na kratki ovozemni život, iza kojeg sliedi sjajni vječni dan. I ono ve­ lebno blistajuće sunce, koje je već poč lo bacati zrake na njegovo lice, govori mu o Onom, koji je svjetlo na­ rodima na ovom svietu i slava u vječ­ nosti blaženih. A zrake mu sunčane zbore 0 s v j e t l u s l a v e , kojim su blaženi u raju obasjani, i tako uzposobljeni, da mogu gledati božanstvo licem u lice. Sladko pako pjevanje ptičica, što mu se tako mili, te mu razdražuje srdce i uzbudjuje čuvstva, veli mu, koli mora biti ugodan onaj otajstveni milopoj sborova angjeoskih, koji bez prestanka slavu daju Prečistom Jaganjcu, što no je u sredini raja i pjevaju: »Svet, Svet, Svet Gospodin Bog vojska 1 Slava u visini!« — I ona bistra rosa, što se svjetluca od sunčanoga traka, svjedoči mu, kako su blaženi u nebu narešeni sjajnim viencima, svijenim od dragulja milosti i slave. — U onoj rumenoj ruži, što se onako liepo razcvala ne daleko u grmu, vidi zanešeni mladić znak kr­ šćanske ljubavi, što je preobrazila sviet, a koja je i u nebu nerazkidivi vez. I bieli mu je ljiljan znakom čistoće, kao 1 skromna ljubica poniznosti i ostalo �Str. 140. Maleni Abel. cvieće niz kršćanskih krjeposti, a koje se sve nahode gore u raju u najvećem stupnju. I miris, kojim je pun svježi vazduh, opominje ga na onaj tajstveni tamnjan, koji pale angjeli pred priestolom Božjim. Jednom riečju sve, sve ga podsjeća na bezsmrtni život u vječnoj slavi. Maj je najizrazitija slika raja za njega. Maj je najdivnija knjiga, u kojoj može čitati, ako i u slabijim crtama, život onkraj groba. Napokon mladić sav u uzhićenju i u žaru osjećaja zapjeva slapopjev Stvorcu, slaveći Njegovu svemožnost, bezkrajnost, neizmjernost, ljepotu, mudrost, dobrotu i ljubav, što sve odsjeva u svietu. Z a ­ hvaljuje, što mu je dao, da može ra­ zumjeti tajinstvenu knjigu naravi i sto se po njoj može uzpeti gore do nebeske domovine. Zapjeva pjesmu i svojoj premiloj Majci Mariji, Kraljici svibnja i u tom zanosnom pjevanju požuri se da nabere liepu kitu cvieća, i eno ga, gdje se vraća, idje ravno u crkvu pred žr­ tvenik Gospin, stavlja pred Njezin kip ubrano cvieće, liepo svijeno, i dok žrtvuje taj maleni darak, pobožno kle­ fir. 5. čeći žrtvuje i svoje srdce, žrtvuje svoju čistoću, taj najmiliji dar Gospi, i moli se, da jednom mogne u raju slavit ju kao Kraljicu vječnog maja. Izrazujuć svoje sinovske osjećaje i preporučiv se dobro, završuje molitvu, i nakloniv se Gospinu kipu, rek’ bi, u nebeskoj ra­ dosti vraća se kući. — Tako nastavlja cielog svibnja, živi pobožno kroz cieli život, cieneći se putnikom u nebeski maj, koji napokon sretno postigne! — Oh, blažen zaista takav m ladić! O da ih je takovih mnogo prožetih kršćanskim čuvstvom, prožetih željom za nebeskom domovinom, zaista bi nalazili i u ovom životu dielak onog užitka, što ga imaju blaženi u raju ; nit bi prijanjali srdcem uz ljepote ovoga svieta. Maj bi im bio mjesec uživanja, nu pravog, duhovnog uživanja. Dok bi ih razvedrio tjelesno i duševno, duh bi im k tomu uzvinuo k raju, kamo svih misli, rieč i djela moraju težiti, bio bi im jednom riečju na korist duševnu i tjelesnu, krasni bi im maj pripravio krasniji raj. Bože daj, da takov maj svi sprovedemo ! Fra Vjekosiav Cvitanović. & Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka. Priredio fra I v š a M ijo v . Juda. I tako eto bezobrazniku upade sjekira u med, da bolje ne mogaše. — Rose, koji je, ko ono paklenska zmija na ulazu pred Edenom, vrebao pred vratima katekumenata, da pomahnita od veselja kad vidje upravitelja, gdje izlazi sa ženom. Smjesta pogodi kamo će, no ipak za veću sigurnost pohita za njima nekoličak puta. K ada se baš uvjeri, da će oni u crkvu na časne molitve, vrcom će natrag. Uz put skrene za časak u zabitnu jednu uličicu uz židovski predjel, zamakne kroz niska �Br. 5. Maleni Abel. jedna vrata, iza kojih izmijeni pod glas nekoliko riječi sa ženskom, što je tuj nagje, zatim, ispavši na dvor, vatru tabaninima pa skoro trkom put katekumenata. Kad dopane na mjesto, trgne alku pa da se žurno bije. Ne potraj a dugo, služavka se javi kroz okance na vratima. — K o je ? Sta se dogodilo ? zasitni ona iznutra. — O h ! draga moja, zabrza zli­ kovac izvana, baš prava sreća, te ti ne ode u crkvu. Prvo svega, evo ti, primi ovu medalju, što ti je na dar šalje ona sveta duša, fra Luka kapucin. Imaš znati, on je svojom rukom blagoslovi, a da blagoslov bude jači, bijaše je spremio u Gospe od Loreta. — Nazbilj, to je medalja dobroga fra Luke? stade da se brbljavka čudi, ljubeći medalju. — To ti je dar ravno od fra Luke. A ti se čudiš 1 T a poznaš ono dobro srce našega staroga. Pače lijepo te pozdravlja i poručuje ti nešto važna. Nego znaš, koja je : ti meni prvo otvori. Vidiš, vas sam u znoju, pa ne bih rada da mi se kakova nevolja prilijepi. A čuješ, kako je vjetar na dvoru žestoko pridro. — Za pravo ne bih smjela, odvrati ona, kad nema gospodara doma, ali eto tebi, koji mi nosiš dar i pozdrave od onoga svetoga čovjeka. A vani je tako tvrda zima ! . . . No, brže, unigji!... I pri tome otvori vrata. Rose ko zec zamakne unutra pa ravno u kuhinju. Sada ona zasu: — A šta je, kako je fra Luka ? Gdje si ga vidio ? Hoće li skoro u Prag ? Nije li mu već dogrdilo u Rostoku s onim divljim seljacima ? On ne bi Str. 14 1. imao nikada odilaziti iz grada, ta ovdje ga svak v o li. . . E pa eto, prikine je zlikovac, koji je znao prihvatiti prigodu, danas je fr.i Luka stigao u Prag. To me eto dognalo k tebi. Ali on 4ne može ostati ovdje, nego samo malo ura, a mora, mora svakako govoriti s Abelom, pa jer ne može sam glavom k njemu, posla mene da mu ga ja do samostana dovedem. — A ma je li moguće, da fra Luka ne zna, da ja nikako ne smijem pustiti nijednoga katekumena bez dozvole i naredbe svojih gospodara? — A da gdje su oni ? u čudu će Rose, De, pohiti brže bolje k njima i javi im fra Lukinu poruku. Kad čuju ovo časnb iifcve, smjesta će pustiti maloga. I— Oni su u crkvi, a ja ne smijem ostaviti kuće. Nego ustrpi se malo, netom se povrate . . . — Ali, draga moja, hitro će Rose> danas u crkvi ne će svršiti prije podne, a fra Luka odlazi ravno na deset. Sta bi jadnik kazao, kada bi me vidio bez Abela, a šta bi opet o tebi mislio, kada bi mu kazao, da ga baš ti ne htijaše pustiti ? — U j! zajada sluškinja. A on mi toliku ljubav iskazao! 0 blažena Gospe, šta bi sveti čovjek o meni pomislio! Valaj i mene svegj prate nekakve ne­ prilike . .. Nego ipak strah me je, bo­ jim se. — Ja ću ti rijeti, šta će fra Luka o tebi misliti i kazati. Pomislit će zlo a kazat će, da se ti u nj ne uzdaš. Pomisli samo ! Fra Luka šalje po svoga gojenca, kojega on sam glavom doveo u ovu kuću, za veću sigurnost šalje jednoga svoga i tvoga prijatelja, uručuje mu lijep dar za te, a ti ovako. Čovjek �Str. 142. Maleni Abel. će kazati, da ti ne znaš poštivati ni cije­ niti ljude. Budi dakle pametna I Dijete će biti u sigurnim rukama, a ti me poznaš. Dakle ... — Jest, istina je, sada će ona, mekše. Mi se poznamo. Dijete bi bilo u sigurnim rukama, ali, vjeruj mi, to je teško. Stavimo, da gospodari obznadu za to : ja bih odmah sutra morala iz ove kuće šilcati. — Valaj mudre mi glave ! nasmije se Rose. Samo ti zaveži usta, pa gotov posao. Oni za to ne mogu obaznati. Evo još nije devet, oni se ne mogu povratiti prije jedanaest i po, a ja ću s Abelom biti ovdje najkasnije na deset i po. Dakle, draga moja, idi po maloga. Ama gdje ti Bog, gdje li ti duša, da dobrome fra Luki izmakneš tu milost, da vidi i prozbori dvije riječi sa svojim Abelom, a znaš, da sutra nikako mu ne može na krštenje. — Ej, kada bih mogla biti sigurna, da ćeš se ti s njim prije no se gospoda v ra te . . . — Pa još sumnjaš o tom, usta Rose jače. Nikada ti ja više na oči, kada bih samo za jedan minut odocnio. — Dobro je. Ali mi imaš obećati, da ne ćeš ni ti ni Abel o tome pisnuti. Da nije fra Luke, nikada ja ovoga ne učinih! dometne još da se opravda. — Poštena ti riječ, pa ako ćeš, još ću i priseći. Za Abela ne beri brige. Za to će se već Ira Luka misliti. — E pa eto, neka bude u ime Božje, na tvoju odgovornost, a za fra Lukinu ljubav! zaveže lakoumna ženaPozva zatim Abela, pa će mu m ilo: — Zima je. Obuci kaput, jer mo­ raš u kapucinski samostan. Tamo te čeka fra Luka, koji će s tobom da go­ Br. 5. vori. Samo da mi ne zakasniš, jer naj­ dalje na deset i po moraš biti ovdje. Sada mu Rose pruži moju priliku bi. Gospe, s onim riječima sv. Stanislava, što ih ja napisao. Jadno dijete nije moglo ni iz daleka pomisliti, da je sve to sama gjavolska privara. V as ve­ seo pridruži se svome Judi, da ga vodi. Bijedno janješce napuštalo mirno zaklonište, da ide na klaonicu! Baš u to doba, dok se u crkvi uz žalobno pje­ vanje spominjala gorka muka našega Gospodina, koga Juda poljubcem prodao i predao u ruke njegovih neprijatelja, baš u to doba moga nevinoga Abela prodao lažni prijatelj, prodao ga ne­ sretnik za novac najbjesnijem neprija­ telju kršćanskoga imena, prodao ga besdušnu ocu, krvoločnu suprugu, pro­ dao ga krutome Abel-Abelu. Ovim časom počinje muka i smrt moga maloga Abela. Kasnije ćeš vidjeti, da se ta muka i smrt u mnogo čemu susreće s mukom i smrću našega Gos­ podina. K ada se sramotni Rose vidje na uliei sam s Abelom, pobrza korakom i udari sve nekim uskim i neobičnim uli­ čicama, dok ne pane pred niska vratašca kućice one žene, s kojom malo prvo bijaše ugovorio, da pripazi i bude spremna primiti žrtvu. Rose se zaustavi pred tim vratima, pa će umilno Abelu : — I ako nas vrijeme goni, to ipak za djelo kršćanske ljubavi ne gubi se mnogo. U ovoj siromašnoj kućici živi jedna uboga i bolesna starica. K ad nam nije moguće u ovaj veliki dan biti u crkvi, hajde da udijelimo toj nevoljnici malu milostinju. Sve će biti gotovo u tren oka. Rose time pogodi najnježniju žilicu �Br. 5. Maleni Abel. meke Abelove duše. I ode jadnik ši­ roka srca za svojim izdajicom u tamnu sobicu, iz koje opet vodile stube. Ne­ tom ugju, Rose, što bi okom trenuo, okrene se natrag, bubne vratima, zaključa iznutra, zatim prihvati Abela i rine mu u usta komad krpe, sve je to bilo tako brzo i nenadano, da jadno dijete mo­ gaše tekar na po usta zavikati. Sada priskoči žena, koja je s jednim užetom u rukama spremna iza vrata stajala, veže Abelu ruke i noge, prihvati ga, pa s njim pod stube, bacivši ga onako u ono gnjusa ondje sakupljena. A sada, fra Antune, poštam da ti pomisliš sav užas i grozu, što morade spopasti ono nježno i čisto dvanaesgodišnje dijete. Tomu opet pridruži smijeh, po­ ruge i veselje onoga Jude. Kako je kasnije na sudu priznala ona zločesta ženska, Rose je na suze i umilne Abelove poglede odgovarao ovim i sličnim porugam a: »Ništa ti za to, moj Abele lijepi! Ustrpi se još malo, jer će ti tvoj Nazarenac u pomoć pri­ teći. Doduše, sada još ne može k tebi, jer će sada biti propet; ne kloni ipak duhom : netom se onih onamo oslobodi, evo ga onda sigurno k tebi!« Ovim i ovakovim psovkama mučio bezdušnik onoga angjela, pa kad mu se do sita naruga, otvori vrata i ispane na ulicu, ostavivši dijete samo. O moje nevino i drago janješce, lijepa i čista dušo! Šta si sve morao pretrpiti onaj dan — Bog sam znade, koliko tebi dug — u onoj tamnoj, gnjus noj i smrdećoj luknji, gladan, pridušen, u neizmjernosti za svoju sudbinu. Kad od straha nijesi poginuo, očit je znak, da te je tvoj angjeo čuvar čuvao, a još Str. 143. više da te je krijepila ona presveta Djevica, kojoj si se ko sin posvetio! Ovim groznim početkom htjede Gos­ podin spremiti nježno srce moga Abela na buduće užasne muke, koje su se imale toliko približiti mukama uzormučenika Isusa Krista. Služavka je megjutim bila na igli­ cama. Deset prošlo, a njih još nema. Svaki bi čas provirivala na vrata, e da li će se već jednom pomoliti, ali Abela nije pa nije. Morila je još pomisao, da bi se mogli susresti s gospodarima, a onda? Eno već prvi izlaze iz crkve. Na dvoru je zima, pa se žure u toplo. Evo i gospodara, ali se Abel i Rose još ne vide. Nesretnici bilo sada da pomahnita. Dogje ura od ručka. Sada se već ne mogaše kriti. Što će sada ona ? Učinit će ono, što u sličnim prigo­ dama čine sve brbljave i lakoumne žene : slagat će, a jer je sila, slagat će debelo. I očepi s lažima: počne prvo da nagagja, pa zatim da odlučno tvrdi, da je Abel pobjegao kroz prozor spreme, dok je ona u kuhinji radila. Pa zgodno omota svoju laž: dijete je zaista bilo dobro i valjano, ali ga je neprestance morila neka tajna tuga; ona ga je često našla zaplakana, pa joj se više no jedan put izjadalo: da bi se rada opet naći uz majku, jer da mu je teško bez nje. U ostalom — zavezala bi svoje laži — takov bijeg nije ovdje stvar neobična. Koliko ih je samo već tako pobjeglo 1 Ovako bi se ona na dugo i široko razglagoljala svaki put, kad bi je gospodari za stvar pitali. Na koncu i oni prihvatiše služavkine laži. Ne bih ti znao za pravo kazati, jesu li joj zbilja povjerovali ili se samo prilagodili nje­ zinim lažima, da bruka ne bude veća. �Str. 144. Dvije tri sa >ljudske klaonice«. Svakako onoga istoga dana pohitiše do upravitelja u sv. Klementu i do gvar­ dijana, i prijaviše im dogagjaj po laž­ nome pričanju služavke. Crnu vijest do­ nese meni gvardijanov list, o čemu ti već pričah. E vo ti laži s njezinim gorkim plo­ dovim a! Ona je nesretnica slagala, uvje­ rena valjda, da joj je to od potrebe, da ubjegne jednome zlu, ne pomišljajući pri tome na druga zla, što će se iz onoga izleći. S laži ti je svejedno kao sa kamenom. Hajde ti vrati ili zaustavi kamen, kad si ga jednom b a c io ! A ko da zaustavi ili vrati laž, kada ti se jednom s usta omakla ? Laž one ne­ voljnice bijaše uzrok muke i smrti ma­ lenoga Abela. Da je istinu kazala, da je po istini pripovjedila, kako je Abel izašao, bilo bi sigurno na vrijeme za­ Br. 5. teklo. Neka je dakle prokleta laž, izum gjavla paklenoga, koji je, po Isusovoj riječi, otac laži. Njegova laž, kad ono prevari prve ljude u raju zemaljskome, nanese ljudskome rodu nebrojene tuge i nevolje. No, da je hvala i dika neizmjernoj mudrosti Božjoj, koja iz toga zla napravi velika dobra. Ona laž učini moga Abela mučenikom, a svima nama nanese obilne duševne koristi. A kako ne bi : gledati ono nevino dvanaestgodišnje dijete, kako junačkim srcem, gvozdenom voljom podnosi najušasnije muke, a ne osjetiti pri tome u duši jak, silan dojam sve­ moguće Božje milosti? Neka je dakle slavljen i hvaljen dobri Bog u nedokučivim odredbama svojim ! Dvije tri sa „ljudske klaonice**. Pobilježio fra Ivša Mijov. kažu i. Nikud zgodnije riječi za rat, a ljudi, da engleski račun nije č ist: po gotovo za moderni rat sa svim onim gubitka je moralo biti daleko više. A paklenskim spravama, od ove Tolsto- novca ? Sam Bog znade, a ljudi bilježe, jeve : ljudska klaonica 1 Da vidimo, kako da je taj rat stajao ništa manje nego se tu znade vješto klati, evo samo ne­ 900 milijona dolara, što bi bilo naših po prilici četiri i pol milijarde kruna 1 koliko primjera iz zadnjih vremena. Po Kolbovoj statistici krimski rat Samo jedan rat 1 I Franceska skupo plati odmazdu, od 1854. do 1856. pozoba 389 hiljada ljudi. A jer se na toj klaonici i troši, kojom vijoglava Eugenija htjela da silno troši, spomenimo uz to, da je osveti svoju Berlinom povrijedjenu čast franceske vladarice. C ’ est ma q u e r r e progutao i 308 milijona maraka. Statiste se ne mogu nikako da a m o i ! govorila vladarica na početku susretu u broju izgubljenih ljudi u ratu rata, g. 1870., a kada se 1 881 . čistili franceski državnici zbrojili za američko oslobodjenje. Po engleskome računi, računu u tome krvavome ratu pade do ovako : sama vlada morala za nesretni 554 hiljada mladosti. Sva je prilika, rat da izvodi lijepu svoticu od 8 mili- �Br. 5. Dvije tri sa »ljudske klaonice«. Str. 145 jarada i 730 milijona franaka, što će poginulih u ratu, narodi postojano zajedno s troškovima bijednoga naroda rastu. R a t ne pomiče naravnim, utvrposkočiti na grdan broj od 40 mili- gjenim zakonima. Tako n. pr. Evropa jarada franaka. To je samo u novcu, imadjaše više stanovnika svršetkom a i ti krvi morali da slano plate : franceskoga prevrata, nego li ih bijaše 127 hiljada momaka glavom plati harač kada ono bjesnilo buknu. Ima glavitih ljudi, koji misle, da svome vladaru Napoleonu III. i »omi­ ljeloj« carici Eugeniji. Ali i Švabama se danas već veliki narodi ne mogu zakvačiti ratom, Ne idu im nikako u ne bilo lako: 44.890 momaka ostade na Franceskoj zemlji glavom bez uz­ glavu ta velika, užasna krajinjenja, što bi za sobom ostavila grdna opustoglavlja. Ratovi rusko turski u godinama šenja, ruševine, grozote, kakovih ni 1З77. — 78. ne zaostaju za prijašnjim. najživlje uobrazilje ne može da stvori. Ljudi pade do 300 hiljada, a Rusija A rusko-japanski rat? E, to je drugi morade izbrojiti preko jedne miljarde posao, odgovaraju ti moderni računari, to je naprosto velika iznimka, jer tamo rubalja. Spomenimo još rat japansko kineski. se boj bije na divljim i pustim predje­ »Prosvijetljeni« Japanac potrošio do lima, pa zato taj rat ne može da urodi 750 milijona kruna, a izgubio kakovih onim užasom, koji bi bio neizbježiva 20 hiljada ljudi. »Divlji« Kinez dakako posljedica velikoga rata izmegju drugih skuplje platio: u novcu mu ode preko velikih naroda. Na ovo bi valjda mogli dva milijarda, a za poginule se ne zna ; najbolje odgovoriti oni nevoljni mansvakako ih pade daleko više nego džurski seljaci, koji valja da bježe pred grozotama, što ih počinja »ta velika Japanaca. iznimka«, ostavljajući opustošena polja 2. Ima ljudi, te se u velike zani­ maju ovim grdnim brojkama. Ako ništa, i pogorjele kolibe. 3. Zanimivo je čitati moderne apo a ono nam dajbudi one otkrivaju svu grozotu rata, za koji punim pravom štole mira, koji se dižu, da u ime čo­ pisac »Vojne i mira« kaže, da je prava vječanstva i prosvjete propovijedaju »rat proti ratu«. Izmegju svih odskače — ljudska klaonica. Poznati statista J. Nikolow računa za cijelo najbolje samotnik iz Jasnije ovako: Ratovi od 171 8. do 1894. sta­ Poljane, stari Tolstoj. Ne bi mi vrije­ jaše same evropejske države okolo dilo iznositi ovdje, pa i nešto samo od 2 10 miljarda. Javni dugovi, poslje­ onoga, što filozof grof napisa proti dica ponajviše ratova, kažu danas u ratu. Nego, valja duša, napisa i mnogo Evropi godišnji trošak od 3 i po mi­ toga, što, pored tolikih zastranjenja i vrijedi, pa će se svaki misaon čovjek ljarde. Ratovi u 17., 18. i 19. vijeku po­ složiti s njim : rat je zlo, veliko zlo. zobaše od 40 do 50 milijona ljudi. Ima Ne smijemo mukom mimoići nastojanje statista, koji dokazuju, da na svaki današnjega cara svih Rusa, da se rat vijek otpada do 20 milijona. dokine, a spomenimo, da se megjutim A ipak uza sve ove grdne brojeve Evropa i iza toga do sita nagledala �Str. 146. Dvije tri sa »ljudske klaonicet. Br. 5. englesko-burskoga rata, koji iskopa sve to u ime — čovječanstva i pro­ grobnicu slobodi junačkoga naroda, dok svjete? Eno ti Franceza u Alžiru, u baš sada sam miroljubivi car, iza ne Meksiku, u Tunizu, u Kini, na Mada­ prestanih poraza svoje vojske, poru­ gaskaru ; eno prosvijetljenih Engleza u čuje narodu: I na dalje r a t ! R at do Abisiniji, megju divljim Zulii, u Kini, zadnje puške, do zadnjega vojnika 1 u Egiptu, u Transvaalu, u Tibetu, u A i prije se čuli mudri glasovi Somaliji ; skladni Španjolci trče da pro­ proti ljudskoj klaonici. Dizali se ljudi, svijetle barbare u Maroku i na Kubi; i mudri i sveti, da rade i govore proti jaki će Rus u Aziju, pitomi Talijanac k surovu Meneliku u Abisiniju, a tvrdi tome stiašnome biču. Kako se primili ti glasovi ? Neka nam odgovori ovaj Švabo megju barbarske Herreros. kratki prikaz ratova počam tamo od Da ništa ne fali, spomenimo tvrdi godine 1854. rat Sjedinjenih Država u Americi, Ja ­ 1854.— 56 .— Krimski rat (Rusija, pana s Kinom, Španjolske s Amerikom, Turska, Franceska, Engleska i Pije- megjunarodni boj na boksere u Kini, mont.) rat Bura s Englezima, pa na posljetku 1^859. — R at u Italiji. (Franceska, sadašnji krvavi rat na skrajnjemu istoku, kojemu smo svjedoci, a koji će, sva je Pijemont i Austrija.) 1860. —61. — Razni ratovi u Ita­ prilika, užasom daleko nadmašiti sve liji (napulitanci, papinci i sardinjanci.) druge. Evo u kratko najboljega odgovora 1863. — R at za neodvisnost Polj­ na gornje pitanje. ske (Rusi i Poljaci.) 4. Zanimat će valjda kojega 1864. — R at prusko-austrijski čitatelja ovih redaka poredaj vlasti u (Austrijanci i Poljaci.) 1870.— 7 1 . — Njemačko-franceski pogledu ra ta : kako dolaze po redu, koliko vojske mogu podignuti i na ko­ rat. liko stanovnika svaki vojnik pada. To1876. — Tursko-crnogorski rat. nam može dati, ako ćeš baš i blijedu 1876. - - Rat srpsko-turski. sliku onih strahota, što no bi pritisle 18 7 7. — 78. — Istočni rat (Rusija, Rumunjska, Crna Gora, Srbija i Turska.) svijet, kada bi te naoružane čuvare 1878. — R at za okupacije Bosne spopala mahnita želja, da zaigraju krvavo kolo. i Hercegovine. Prva na redu bila bi Franceska. 1885. — Srpsko-bugarski rat. Za vrijeme rata može da podigne skoro 1897. — R at tursko-grčki. Ovo će biti dosta, pa zato ne šest milijona vojnika. Prema tome svaki spominjemo ni ustanka u Kandiji, ni vojnik pada na šest gradjana, staraca, onog u Albaniji, ni garibaldinskog kra- žena i djece. Ovi bi se invalidi, dok jinjenja 1867., a našlo bi ih se još i njihov cvijet pada na bojnome polju, imali skrbiti za harač bogu Martu. više. Iza Franceske dolaze američke Pa ko da izbroji sve one ratove, što ih pitomi i napredni evropejci za­ Sjedinjene Države. Njihova vojska u metali s divljim dalekim narodima, a ratno vrieme može da ima kakovih od �Str. 147. Dopis. Br. 5- deset milijona momčadi; jedan vojnik na šest stanovnika. Financiju, obrt i trgovinu obavljale bi, za vrijeme rata, nevrastične m i s s, stari у а п с ћ е е , a ne bi valjda bez dijela ostali ni toliko omraženi crni ljudi. Treća po redu došla bi Italija. Ona bi mogla naoružati do tri mili­ jona ljudi, što bi ih po najviše skupila po i onako dovoljno pustim poljima. Iza svakog vojnika došlo bi deset glava. Njemačka, u redu četvrta, može da podigne četiri milijona. Svaki bi vojnik imao da brani dvanaest osoba. Austrija je peta. Njezina vojska mogla bi brojiti dva milijona ljudi koji bi govorili četrnaest jezika. Na svakoga vojnika palo bi dvadeset i dvije glave. Za Rusiju, koja je u ovome redu šesta, misli se bar, da može naoružati pet milijona ljudi, bvaki bi vojnik imao da brani dvadeset i dvije osobe. Engleska ide u sedmi red. More je njezina sila, a sterlina vojska njezina. Kažu, da bi u vrijeme rata mogla na­ oružati kakav milijon vojnika. Svakome bi vojniku bilo da brani kakovih četr­ deset što m i s s e s , što b a b y . Zadnja je Španjolska. Kolo sreće u okoli 1 . . . A nekada bijaše p rva! Za vrijeme rata može da podigne do 250 hiljada oružane vojske. Na sva­ koga vojnika 60 osoba! Ipak na obranu rogjene grude Španjolska, vele, može da naoruža 18 milijona vojnika. Toliko je toga roda! Ovako statiste, a mi megjutim kažemo: Od strašnoga biča rata, oslo­ bodi nas, Gospodine! Dopis. f Luka Sučić. Upravo su minale pune tri godine, kako je blago usnuo u Gospodinu uzorni i svakoga nasljedovanja vriedni mladić Fabijan Lovrenović iz Jajca, kad eto opet nesmiljena smrt ugrabi nam 24. ožujka t. g. prekrasni cviet iz našega nadobudnoga zavoda, imenom Luku Sučića. Ovo je prvi cvietak, koji odabra prečista naša Majka Marija iz naše »Serafske- Imakulate«, pa držim, da je vriedno koju reći ob ovom uzornom dječaku, a čineći to, ublažit ću ma koliko svoje žalostno srdce. Luka Sučić rodio se u Livnu, pa svršiv osnovne nauke, dodje u našu gimnaziju, gdje pokaza izvanrednu volju za naukom. Prem je došao tri mjeseca kasnije od nas, to ipak svojom marljivošću poluči, da je vazda dobivao odliku. Učenje mu bijaše tako srdcu priraslo, da se nije zadovoljavao samo šutnjom za to odredjenom, nego je upo­ trebljavao i prosto vrieme; nije imao mira, dok ne bi sve zadaće potanko proučio i razglobio. Uz to pokaza Luka vanrednu pobožnost, osobito prama bi. Dj. Mariji. Svake večeri, kad bi drugi djaci išli spavati, povukao bi se on u družtvenu kapelicu i tu pred slikom Srca Isusova ili preblažene Dieve molio krunicu. To je činio i zadnje godine života, premda je jako pobolievao od sušice. Iza izpoviedi provodio je sve prosto vrieme u kapalici, bojeći se, da ne primi tiela Isusova ma i u najma­ �Str. Г48. Viestnik. njem griehu. Nikaka se nije dogodilo, da ga je o. prefekt ukorio, tako je nastojao izvršiti i najmanje sitnice zavod­ skih pravila. Pored svih tih liepih krjeposti nikad se ne uzoholi, niti se pohvali radi kojega dobra djela. Mi smo ga svi ljubili kao rodjenoga brata, a i on je nas sve ljubio i u srdcu nosio. Medjutim kratko uživasmo svoga miloga sudruga. Sve većma od sušice veneći, morade po liečnikovu nalogu otići u rodni kraj na zdraviji zrak. Oh, kako bijaše težak taj razstanak 1 Moji drugovi tronuto pitahu: »Da li će se naš Luka opet povratiti?« a meni je nešto šaptalo, da ga više nigda ne ću vidjeti. Je li to glas klete smrti, ne znam. Iza nekoliko dana poslie toga javi nam o. prefekt u školi, da je naš lju­ bimac opremljen sv. sakramentima umi­ rućih blago preminuo. Sto smo tad oćutili, neka kažu naša promienjena lica —^фјј Br. 5. i suzne oči. Činilo mi se, da mi se soba okreće, da sanjam. 0 . upravitelj »S. Imakulate« odmah sutra odpjeva sv. misu, dočim su svi članovi molili dio rožarja za izpokoj njegove duše. Osobito se iztakoše njegovi suučenici, V . razred, učinivši posebnu izpovied i primiv sv. pričest pod misom, koju je za nj o. prefekt prikazao. Nekoji su od njih postili o kruhu i vodi i više puta za njega stupili stolu Gospodnjemu. Čudnovato je, da su ova dva naša uzor-mladića, Fabijan i Luka preminuli na isti dan, uoči naviešćenja Marijina. Milostiva Djevica i Majka htjede, da taj dan na nebu proslave. Pokoj im vječni! Mili druže, nakon boli Ti uživaj rajski sjaj, A 1 i za nas ti se moli, I mi rad smo doć u r a j! . . . Jakov Andrić, suučenik. Viestnik. [Pokop f biskupa J . У. Sfrossтауега.) Mi žalostni učestnici iz Bosne — nadbiskup Stadler, kanonik dr. Košćak, tajnik nadb. Tvrdković, provin cijal dr. Ban, Brešić, predsjednik gimnaz. iz Visokog, ex-provincijal Čičak, vikar Zubković — stigosmo oko 7 sati jutrom još jučer. Tužno Djakovo u crno se zavilo, a i nebo kao da plače nad ve­ likim gubitkom hrvatske domovine, jer tmurno rosilo kišom. Pobrzasmo, da misimo i odmah se pomolimo u veleb­ nom hramu, sjajnom spomeniku velikog pokojnika, za blagu dušu njegovu. Iz crkve pohrlismo u biskupski dvor, da zagledamo, jao! zadnji put u lice veli­ kana našega. Pokojnik leži na odru u velikoj dvorani, gdje smo ga još živa uživali nedavno, pri banketu 4. veljače o. g. na rodjendan. Odar je obkoljen čitavom baščom vienaca i mnogobroj­ nim gorućim sviećama, da jedva možeš čisto dogledati u lice pokojnikovo. D vo­ rana je sva obastrta crnilom. Poniknuti pomolismo se za velikog dobrotvora našeg i sjetni ustupismo mjesta nepre­ stano pridolazećem narodu. Lice je biskupovo nešto nabujalo, valjda usljed balzamovanja. Ponovno smo se o po­ dne pri odru pomolili, a u 4 sata po �Br. 5. Viestnik. podne u sprovodu sproveli tielo u crkvu, gdje je pokojnik u zatvorenom sanduku na katafalku izložen ostao, dok ga da­ nas pred podne u velebnom sprovodu ne izpratismo u kriptu i položismo u po njemu odredjenu raku. Pokop je obavljen velebrl?), kako i dolikuje velikom pokojniku. Svečane zadušnice uz asistenciju biskupa Krapca, Voršaka, Švidermana i dr. držao je nadbiskup Posilović. Nadbiskup Stadler govorio propovied. U prostranoj inače crkvi — može stati 6000 ljudi — imali su mjesta uz svećenstvo skoro samo strani izaslanici i zastupstva, kojih bilo sa svih strana slavenskih u monarhiji. Poslie propoviedi svi biskupi naizmjenice izpjevali opielo, a onda uz zvonjenje svih zvonova i pjevanje iz stotinu sve­ ćeničkih grla »Smiluj mi se, Gospode«, krenuo sprovod u nedoglednom redu iz crkve u naokolo prostranog Strossmayerova trga«, koji prepunilo množtvo naroda, više od 10.000. Istom oko 12 sati prispio odar, koji su nosili sami svećenici u kriptu, u koju su imali pristupa samo svećenstvo i predstavnici izaslanstva. U kripti pred rakom nad­ biskup Posilović posljednji put blago­ slovio tielo, a onda položeno u »loculus«, koji sam sebi označio veliki pokojnik. I tako nam izginu vidu do slavnog, uhvamo se, uzkrsnuća tjelesni ostanci slavnog nam u svemu velikana, otca i dobrotvora, kakova narod hrvatski do­ sad ne zapamti. A mi Bošnjaci, koje veliki pokojnik u svojoj neograničenoj ljubavi i otčinskoj brizi za narod naš i njegovu prosvjetu, odmah od početka svoga biskupovanja, kad još nitko za nas nije mario, osobitom ljubavju pri­ grli i milovaše, tužnim srcem oprostismo Str. 149. se od Djakova, jer za nas izginu živa privlačiva sila, koja nas toliko puta za života Strossmayerova neodoljivom sna­ gom vukla. Bog Ti, veliki bosanski biskupe, otče i dobrotvore naš, platio u nebeskoj slavi za sva dobročinstva, a naša će biti briga, da se Bosna Tebe nikad ne zaboravi! Djakovo, 14. travnja 1905. B. (f 0 . Jeronim Tabakovid.) Bolno nas potrese tužni brzojav iz Bugojna dne 22. pr. mj., da je taj dan u 2 sata po podne umro župnik u Gornjem Vakufu o. fra Jeronim Tabaković. To nas tim žalostnije iznenadi, što prije ne čusmo ni da je ikako bolovao. Pokojnik se je rodio 18. travnja 1863., u franjevački red stupio 20. ožujka 1879., a prvu sv. misu prikazao Bogu 27. travnja 1886. Nadamo se, da ćemo iz pera nje­ govih bližih znanaca u sliedećem broju moći donieti štogod potanje o njemu. Pokoj mu liepoj duši! (f 0 . Ivo Radić.) U razmaku od nekoliko dana nemila smrt ugrabi nam još jednoga člana naše redovničke bo­ sanske države: o. Ivu Radića. Pokojnik je zadnje godine svoga života proveo u samostanu Jajcu, gdje je radi svoje revnosti u duhovnoj službi, svoje dobre ćudi i prijaznosti bio i kod svoje braće i svjetovnjaka u velikom počitanju. Opremljen svetotajstvima umirućih, pre­ seli se u vječnost dne i. o. mj. u 64. godini života. — Pokoj mu duši 1 (Promjene u franjevadkoj državi bosanskoj.) Starješinstvo bos. franj. dr­ žave učinilo je dne 1. svibnja o. g. sliedeće promjene: S u t j e s k a : o. Petar Tolić, o. Grgo Odić, duh. po­ moćnici ; F o j n i c a : o. Angjeo Fra- �Str. 150. Viestnik. njić, o. Alojzij PerČinlić, novički učitelj; K r e š e v o : o. Pavao K olar, vikar; G u č a g o r a : o. Stjepan Mašić, vikar, o. Jakov Jurić, gvardijan; P 1e h a n : o. Anto Jurilj, vikar, o. Teofil Z rak ić; T o l i s a : o. Bono Oršolić, gvardijan, o. Stiepo Barišić, o. Augustin Ćavarović, o. Marko Baotić, vikar ; V i s o k o : o. Filip Jazvić, predsjednik, o. Franjo Žuljić, o. Petar Corković; B r a j k o v i ć i : o. Jakov Matković, župnik; B u s o v a č a : o . Mijo Gujić, duh. pom. : D o l a c : o. Grgo Galić, duh. pom. ; D o m a l j e v a c : o. Ilija Lacić, župnik; K o r a ć e : o. Pavao Pavlović, župnik ; P o d m i 1a č j e : o. Franjo Pavlak, župnik; R a d u n i č e : o. Juraj Tvrdković, župnik; Gor. V a k u f : o. Radoslav Kulier, župnik ; o. Anto Čuturić, duh pom.-, S v i l a j : o. Ivo Gjogašević, župnik; T r e m o š n i c a : o. Milivoj Mijatović, duh. pom.; V i t e z : o. Petar Betunac, duh. pom.; Z e n i c a : 00. Franjo Majdandžić i Anto Budimirović, duh. pom.; Z o v i k : o. Franjo Nikolić, duh. pom.; P e t r i ć e v a c : o. Jozip Vukadin, duh. pom.; C u k 1 i ć : o. Anto Brešić, župnik ; G l a m o č : o. Rafael Ćaleta, župnik; K l j u č : o. Ivo Marković, župnik; K u l a š i : o. Nikola Brekalo, župnik; L i v n o : o. Vinko Vernazza, duh. pom.; S a n s k i m o s t : o. Anto Mačinković, župnik ; S t r a t i n s k a : o. Serafin Jurić, župnik; V o l a r : o. Vladimir Matijašević, župnik. (Blagoslov katoličkoga groblja u Visokom.) Četvrta korizmena nedjelja tako zvana »Laetare« (t. j. veseli se) baš je za visočke katolike doniela ve­ selje, jer se taj dan blagoslovilo novo katoličko groblje. Dosad su se katolici pokapali u pravoslavnom groblju, što Br. 5. — kako se samo po sebi razumije — nije bilo dolično. Visoka zemaljska vlada blagoizvoljela je izdati svotu od боо kruna za nabavu zemljišta i ogradu groblja. Izabrano je krasno mjesto ne­ daleko franjevačke gimnazije, koje još ljepše ogradiše visočki katolici, veseli, da bar u blagoslovljenoj zemlji počivati mognu, ako ih u mjestu smrt zadesi. Osobito se iztakoše gg. činovnici željez­ nički i naš g nadcestar, koji na vlastiti trošak uzpostavi u središtu groblja visoki križ s povelikim podnožjem od cimenta. Groblje je providjeno putevima kroza sriedu unakrst i zasijano nježnom tratinom. Radi čega svim dobročinite­ lj im t ovim izričemo najusrdniju hvalu ! L'ne dakle 2. travnja o. g. o. rav­ natelj tra A . Franjić svečano blago­ slovi groblje uz četveroglasni piev naših pitomaca i prisuće ovomjestnih katolika. Pri tom sv. činu reče i pri­ godan govor, tumačeći pojam, važnost i doličnost današnjega dogadjaja. Po tom o. fra Franjo Žuljić odpjeva na novo blagoslovljenom mjestu sv. misu uz podvorbu djakona i subdjakona, a naši djaci istu četveropievom uzveličaše. Ovako su visočki katolici učinili jedan korak napried, a Ti, o Bože, druge još mnoge napredne korake u pogledu vjerskom uskori. (Junačtvo sina sv. Franje i) U Španjolskoj listovi burgoski pripoviedaju jedno divno djelo samopriegora Kapu­ cina o. Petra Carrasco. U bolnicu Bangosku neki dan bi donešeno skoro mrtvo diete od 4 go­ dine, puno pretežkih ozleda, koje je dobilo pavši u oganj. Liječnik izjavi, da bi mu uspjelo �fir. $. Viestnik. spasiti diete, kad bi mogao staviti u svaku ozledu komadić čovječjeg mesa. Nu tko će svoje tielo izložiti boli i rezanju mesa ? Bio tu milosrdni redovnik, bolničar, koji junačkim samopriegorom ponudi svoje tielo, da od njega odrežu potrebite komadiće mesa za spasenje biednoga djeteta. I dvadeset i šest komadića mesa bi urezano na njegovu tielu. Velikodušna žrtva redovnika nije bila uzalud ; diete je već izvan pogibelji. Doznavši ministarstvo unuštrašnjih posala Španjolske za junačko ovo djelo, odlikova milosrdnog redovnika Velikim Križem Dobrotvornosti. Ovaj isti redovnik ovih dana pu­ tuje u Abisiniju, da njeguje gubavce. Divna je i božanska naša vjera, koja ovakovim plodovima radja. [Malo statistike.) Pod ovim smo naslovom donieli u zadnjem broju ne­ koliko opazaka o širenju kršćanskih evropejskih naroda izmedju pogana, obećavši za ovaj broj zanimivu skrižaljku Wernera i Boyda Carpentera, što je ova dvojica napraviše na temelju najnovije statistike katoličkih misija. Iz ove će skrižaljke naši čitatelji lako upoznati, kako se eto kršćanstvo postepeno širi u svietu i u kakovoj su sve proporciji kršćani naprama drugim stanovnicima. A ko se dakle, opaža ovdje »Civilta Cattolica«, širenjem kršćanske Evrope u Aziji i Africi misli na svedjerno jači upliv kršćanstva na narode još ne krštene, nemamo nego se veseliti, da Rusija pruži svoja pobjedonosna krila s jednoga na drugi kraj iztočne Azije, da se Englezka i Francezka prošire svedj bolje Azijom južnom. Sudbina je Str. 1 5 1. naroda u rukama Božjim. U trećemu, četvrtomu i petomu stoljeću barbari, što prodirahu sa sjevera Evrope i srca Azije poplaviše rimsko carstvo na iztoku i zapadu, carstvo većim dielom kršćansko. Oni dodjoše da nadju zlata i srebra, i nadjoše ga zbilja u gradovima rimskim i grčkim, ali osim zemaljskoga nadjoše nebesko blago, Kristov nauk, koji ih ujedini, izobrazi, učini prvo ljudima a onda kršćanima. Godine i ]Pučanstvo kršćan­ od Pučanstvo zemlje sko, katoličko i Krista 1 nekatoličko IOO Broj nepoznat 200 300 » » 400 500 > > 600 » » 700 80O 900 » > 1000 > > I 10 0 12 0 0 » » 13 0 0 » » 140 0 » » 15 0 0 » » 160 0 17 0 0 1800 1 .000 000.000 18 75 1.396.8 42.00 0 — 1880 — 1890 189 6 1.500.000.000 500.000 2.000.000 5.000.000 ш .000.000 I 5.000.000 20.000.000 25.OOO.OOO 3О.ООО.ООО 40.OOO.OOO 5O.OOO.OOO 70.000 OOO 80.000.000 85 000.000 92.OOO.OOO 100.000.000 i25.OOO.OOO i55.OOO.OOO 200.000.000 З94.ООО.ООО 4iO.OOO.OOO 493.ООО.ООО 50O.OOO.OOO Danas se zbiva obrnuto. Ne pro­ diru više barbari u kršćansku Evropu, nego kršćanska Evropa na krilima pa­ robroda, brzinom telegrafa, jaka, mlada, snažna, a željna poimence blaga, prebrodjuje more, savladava oceane, malo po malo predobiva na liepe ili na silu carstva i kraljevstva i posvuda razvija svoj barjak. To je barjak kršćanski, a �Str. 152. Viestnik. ide pred kršćanstvom. I to kršćanstvo nije vazda cjelovito, nije vazda katoličke crkve; sredstva, kojima Evropa privezuje svojim pobjedničkim kolima narode nekršćanske, niesu vazda pravedna i poštena. Više puta, a to je na žalost veoma često, ujedno sa zapadnom civi­ lizacijom unosi u srce Azije i Afrike sjeme zla, bezbožtvo i strahote civiliza­ cije, koja propada. Ali ne treba zabo­ raviti, da vazda više valja jedan razkolnik ili protestanat od jednoga poga­ nina i da za vojskom, brodovima, puškama i topovima evropejskim kora­ caju čete katoličkih vjeroviestnika i Kristovih zaručnica, koji su pripravni, i jedni i druge, da suprotstave primjer svojih junačkih kreposti sablaznima evropejskih zala i da šire riečju, pismom, svetim životom, trudom pa do potrebe i vlastitom krvlju božansku vjeru Isusa Krista ! V iesti iz Egipta i sv. Zemlje. {Crkva sv. Katarine, djev. i mu?, u A leksandriji) jest ono svedište, u kom se pokorničnih ovih dana obavljaju mnogi uzvišeni obredi i ganutljive pobožnosti, koje se poput zlatne niti počam od ranoga jutra pa do u večer u njoj neprestance izmjenjuju. Kako to iznebuši svakoga posjetitelja, koji prviput na prvom tlu Afrike ovdje takova šta vidi, što se ne vidi lako ni u jednoj katoličkoj crkvi na svietu. T o je odtuda, što izmedju onih 334 .16 6 žitelja u Aleksandriji ima samih katolika latin­ skoga obreda 29.300, a katolika drugih obreda 6 180, koji su razne narodnosti. K ao da jć izmedju svih tih 35.480 ka­ tolika neko sveto natjecanje, tko će više u svom jeziku u Katarininoj žup­ Br. 5. skoj i katedralnoj crkvi proslaviti G o­ spodina Boga svoga. Vidiv svetih, ozbiljnih ovih dana takovu revnost, razigralo mi se srce i duša, pa me je upravo to i potaklo, da ovim redcima raznesem tu blagu, utješljivu činjenicu i po našim tamošnjim hrvatskim zem­ ljama, s druge strane na duhovnu utjehu što u zemlji bivših silnih egipatskih farauna ima i danas još žive vjere i zanosa. Pa nije sva crkva samo sbog toga središtna točka veleliepih pobožnosti; ona je to i po naravnom svom polo­ žaju, jer leži u srcu grada na najljepšem mjestu i zemljištu, što ga egipatski khedive (podkralj) velikodušno podari Franjevcima. Još je jedan razlog, što se te sve­ čanosti ugodnije dojimaju pobožnoga katolika. Crkva sv. Katarine upravo je pred korizmu bila unutra ponovno na­ slikana, namaljana i očišćena, a to je stajalo liepu svotu od 50.000 kruna. Tko da se u takovoj crkvi večma još ne uznese i ne razplamti svetim žarom ? {Trodnevno klanjanje). Poklade su. Ulice aleksandrijske i onako veoma živahne, većma su joste oživile. Činilo se, sele nekuda stanovnici Aleksandrije. Nu to nije bilo. Užburkalo se malo i veliko, staro i mlado, mužko i žensko, pa navrvilo na prostrane, asfaltirane i popločane aleksandrijske ulice, da zvjedljivim svojim okom promatraju neobične fantastične pojave. Mačkare (krabulje) su to i raznobojne smiešne oprave, ko­ jima se ne za pokoru, već od šale i obiesti nagrdili liepi Božji stvorovi. Na stotine ih vidiš u svakoj skoro živahnijoj ulici. Ako si antipatična osoba tim ju­ nacima pokladnih dana, postao si nji- �Br. 5- Viestnik. Str. 153. hova žrtva, jer bi te mogli čime neu­ Poslie sv. evangjelja evo ti i ira godnim zaliepiti. Nu ipak obzirni su Augustina na propovjedaonici. Rado bi napram crkvenjacima, koje štede i na on svima tu njihovim materinjim jezikom ulici u časti drže. — A što se ono oko progovorio, nu to nije moguće. Trebalo kazališta i drugih javnih sgrada sviet bi mu čudesni dar jezika, kao ono sv. komeša i na rnjage unutra suklja ? Petru na Duhove u Jerusalimu, kada ga Prikazivači ih tamđ namamili, pa ih razumješe svi prisutni, razni narodi. mnogb kao bez duše tamo poletilo, nu Zato je progovorio jezikom, koji većina napokon i razočaralo, jer im je, kako razumije: sladkim Danteovim jezikom. držim, u srcu tajinstvenu gorkost i Po grobnoj onoj tišini i držanju prazninu ostavilo, a oni se potišteno ‘ slušaoca mogao si vidjeti, da im se odatle pobrali i k domu se povratili. dopada rječiti propovjednik, koji i sutra Kako je sve to drugčije bilo u i prekosutra u pripravljenu tu duhovnu milovidnoj Katarininoj crkvi, kada se u njivu baca sjeme rieči Božje. Da je pokladnu nedjelju u 8 sati oglasiše uspio propovjednik, vidjelo se i kroz milozvučna zvona sa visokog njena sva tri pokladna dana, kada je u ovoj tornja. Pobožni je narod još prije toga crkvi po vas dan bio izložen presv. dubkom napunio prostranu crkvu, u oltarski sakramenat, svećenici se i braća kojoj okretni Arab, dobroćudni Mateža- laici tu u klanjanju izmjenjivali, a mno­ gim pobožnim dušama lice orosilo, što nin, vatreni Talijan, oštroumni Fracez, ozbiljni Englez, duboklija Niemac, a i je bilo znakom nutarnje pobožnosti i ljubavi napram Spasitelju. Iz Katarinine naš plemeniti slovenski narod, poimence dobri Kranjac 1 Dalmatinac tiho već crkve izlazio tamjan pobožnih uzdisaja šaputa pobožnu molitvu. Počela je sve­ i molitava, kojima se ublaživalo razsrdjeno božje veličanstvo, a nehajnicima čana služba Božja, oglasile se velike orgulje sa pjevališta, crkva se ori od aleksandrijskim prosio obilni blagoslov sitnih i jakih glasova oduševljenih pje­ s neba. Tako sve trajalo do pokladnog vača. Crkva je u plamenu od užeženih utorka na večer, kada je uz sudjelovanje mnogobrojnih svieća i izljevu raznih svih narodnosti na svietu, svega aleksanuresa. Osobito te zanio veliki oltar, koji drijskoga katoličkoga svećenstva bila je sav u sjaju ; zanielo te veliko, bogato zaključena ova ublažujuća ganutljiva trodnevnica obhodom (procesijom) po pozlaćeno tu smješteno priestolje, koje crkvi, u kojoj školska braća nošahu je pripravljeno za Onoga, koji pokreće stožerima nebeskim i zemaljskim. Oko nebnicu. [Rasne pobožnosti) Malo je crkava priestolja se nanizali ogromni pozlaćeni sviećnjaci, pozlaćeni cvjetovi, drugi na svietu, u kojoj se obavlja toliko omanji sviećnjaci i mirisavo, raznobojno pobožnosti, u kojoj je osnovano toliko cvieće i more ognjenih onih sitnih tra­ bratovština, koje se vode velikom revnošću. Tu je izmedju ostalih družtava i kova, od kojih ti zablieštilo oko, a srce »družtvo sv. A n t e i duša od neizkazanog uzhita čudno bratovština Pa d. « S toga svakoga utorka njegov poigralo kao nekoč oduševljeni pjevač oltar blista u sjaju raznih uresa i svieća, kralj David uza svoju harfu �Str. 154. Viestnik. misa se govori, propovied se drži, pjeva »Si q u a e r i s « i zaključuje sa blago­ slovom Presvetoga. Baš nedavno sve­ čano se tu blagoslovi i krasni barjak, koji predstavlja velikoga Svetca. »Družt v o p r e s v . S r c a I s u s o v a « na­ ročito svakoga prvoga petka najsveča­ nijim načinom slavi Spasitelja. » T r e ć i r e d « liepo uspieva i redovito drži svoje mjesečne skupštine. Omiljela je i bra­ tovština »G o s p e k a r m e l s k e « , »ne­ o s k v r n j e n o g a z ač e ć a «, »presv. krunice«, »Gospe žalostne«, bratovština »za p o k o j duša u č i s t i l i š t u « i t. d. Da se u tom za­ dovolji pobožnosti vjernika, sveta je stolica iznimno dopustila, da se mise u crnini smiju i onda tu govoriti, kada inače crljenice to ne dopuštaju. Obljub­ ljena je tu pobožnost » p o h o d j e n j a s e d a m o z n a č e n i h o l t a r a « , koje ako tko pohodi i propisane molitve pred njima obavi, dobiva ista oproštenja, kao da bi osobno posjetio onih sedam glavnih basilika u Rimu. A što da kažem o krasnoj pobož­ nosti » k r i ž n o g a p u t a « , koja je iza svete mise najljepša i milostima 'najbo­ gatija u sv. našoj katoličkoj Crkvi ? Ona je tu domaća, dnevna pobožnost. Koliko ih vidim u kapeli sv. Marka, gdje svaki dan velikom pobožnošću tuđe obavljaju »Pu t k r i ž a « i duhom prate Spasitelja na K alvariju! Koliko ih je, koji misle, da im je uzalud prošao bieli dan, ako ne obave ove pobožnosti 1 Vidite, to je još u Africi, to je u toli bučnoj Aleksandriji u Egiptu. Nije li tim uzkrsnula gorljiva ona pobožnost, koja goraše u srcu tolikih aleksanclrijskih i egipatskih svetaca i mučenika? Pa kako se u tom u sveto ovo Br. 5. korizmeno vrieme osobito odlikuju Maltežanil Nezadovoljni samo onom pobož­ nošću, koja se uz žalostnu pjesmu sva­ koga petka u K at skini noj crkvi svečano obavlja, oni to posebice čine svaki dan. Čim ti zazvoni » G o s p i n o p o z d r a v l j en j e« eto ih u vfše mirisavih vienaca u crkvu, gdje jedan prihvaća veliki dr­ veni križ, dvojića po jednu veliku svieću te idu prostranom crkvom od postaje do postaje, pred kojima jedan od njih n a p a m e t moli dotična razmišljanja. Katolici drage naše Hrvatske do­ movine ! Ne pridjite prosto preko ovih crnih redaka, koje na duhovnu vašu pobudu svetim zanosom šaljem iz vele­ grada Aleksandra Velikoga. Zadubite se, -uronite, molim Vas, u ovu toli utješ^ivu činjenicu. Možda mnogim od vas vecma jošte uzplamti srce za kras­ no: tom žalobnom pobožnošću. Nu na uzvrat svaka će vam se suza, koju kod dotične križne postaje prolijete, u sladki med preobratiti, a srce i duša osjetiti kud kamo višu slast, nego da ste bili kod najveselije svjetske zabave. (.Duhovne vježbe.) Revni su, istina, ovdje otci kurati (duhovni pomoćnici) u svojim kolonijama, u kojima poput župnika skoro samostalno djeluju, jer sve duhovne službe kod njih oni veći­ nom obavljaju i u materinskom jeziku njima propoviedaju. Tako Maltežanin čuje svoju sladku rieč svake nedjelje i svetca jutrom u б1^ , Slaven u 7, Arab u 7л/2, Niemac u 8, Francez u 9, a Talijan u 10 sati. Ništa ne manje otci tih kolonija htjedoše, da duhovne svoje ovce u prijatno ovo vrieme spasenja većma na duhovni život probude i osokole. Da se poluči ta svrha, oni pozvaše posebne za to najglasovitije �Br. 5. Viestnik. otce. Počeli su najpre naši Slovenci, onda Arabi, a sad evo drže Francezi, pa će tako dalje sliediti. Zanimao me mnogo arabski misionar Efrem, gene­ ralni vikar sjedinjenih Sirijana u Kairu, koji je jakim svojim glasom napunio svu crkvu, a vatrenošću sve uznio. On je svaki dan liturgiju čitao po starom sirijanskom obredu, a u arabskom jeziku. Rado sam kroz više dana bio uz njega, jer me zanimao taj obred i dostojan­ stveno držanje umnoga Elrema, koji uz arapski i nešto talijanski izvrstno go­ vori i francezki jezik. Od svih tih du­ hovnih vježba, mene su dakako najviše zanimale » d u h o v n e v a j e « , koje je dobri naš o. B e n i g n o S n o j držao za ovdašnje Slovence. I on je bio iz Ljubljane davno pozvao svoga domo­ rodca ; nu on radi zakašnjenih nuždnih oprema iz Rima žalibože ne dodje, a bijasmo mu se ovdje svi nadali. Naši Slovenci, osobito Slovenke osvjetlali sebi lice, jer su izjutra i u večer dola­ zili u liepu broju. Marna pčelica o. Benigno kako ih je znao oduševiti, da dolaze revno, tako ih je i sad živom, svetom vatrom većma još razplamtio. Jedan od polučenih uspjeha bit će i taj, što će naš o. Benigno velike ne­ djelje povesti odavle slovensko hodo­ čašće u Jerusolim, gdje će na Kalvariji i na grobu Isusovu zapečatiti svoje želje i odluke. Zaključak naših ovih duhovnih vježba bješe u drugu korizmenu nedje­ lju veoma zanimljiv. Tu se nešto dogodi, što je sve napunilo neizkazanim uzhićenjem. Kad je o. Benigno počeo sv. misu, s glavnog pjevališta uz pratnju velikih orgulja iz sitnih djeČijih grla oglasile se s l o v e n s k e c r k v e p je s ­ m e i to p r v i p u t o d k a k o p o ­ Str. 155. stoji Aleksandrija . Od silna ganuća orosi se svačije slovensko oko. I meni se od dragosti svrnule suze, a kumo Г ne će našim Slovenkama. Osim naših milozvučnih materinskih zvukova, činjaše utisak, što arapska djeca točno izgovarahu i naglasivahu naše rieči, kojih dakako niesu razumjeli, i što su uzhićeno odpjevali sve četiri pjesme. Vele, da su to krasne kajde, pa se dječici veoma dopale. K proslavi »duhovnih vaja« za Slovence dosti je doprinio i o. Luka T e r z i ć , koji je ovamo došao iz Kaira i odlikovao se svojom revnošću. Da što više pomogne, ostao je ovdje do zad­ njega časa, u noći kasno otišao kući, da sutra dan rano prispije u Kairo k svojoj koloniji, koja g a je tu trebala. (Naši putnici.) Koliko se putnika iz hladne naše Evrope nije ove zime ovdje izmienilo, kad je tamo oštra zima harala i mnoge žrtve pobrala. I raz-carica francezka Eugenija, koju stiže toli nemio udes, došla da na toplom egipatskom suncu ogrije stare svoje kosti. Evo, već se je sada iz Chartuma povratila u Kairo, gdje ju je Abbas Hilmi II. khedive usrdno primio i na polazku u Port-Said i Evropu na kolo­ dvoru pozdravio. Koliko je već ovdje došlo hodočastnika, da iduć u sv. Zemlju pozdrave i obale glasovitoga Nila, dive se tisućgodišnjim ogromnim piramidama i nasladjuju u ljepoti egipatskih palma. Od svih tih putnika meni najmiliji bili naši ljudi : V i t e z V u k o v i ć i J a k o v Č o 1i ć, trgovac iz Dervente. Prvi došao radi krštenja djeteta svoje kćeri, nu brzo se morao u Evropu povratiti, jer ga trebaju u proračunskom odboru ц Beču. Ugodno se iznenadio, kad sam �Str. 1 56. Viestnik. Br. 5. ne će ni tamo imati nikakvih neprilika, ga odmah upoznao i usrdno pozdravio. Drago mi bilo nekoliko ugodnih časaka jer sam mu za Jaffn i Jerusolim dao proboraviti s mužem, koji tako umno nuždne naputke i preporuke tim više, i odvažno u carevinskom vieću zastupa što je kod sv. grada u sv. Ivanu naš zemljak o. Ivan Jurić, koji će mu rado domovinske probitke. — Drugi kao ići na ruku. I tako ode moj Jakov za­ hodočasnik pošao u sv. Zemlju. Upravo dovoljan radi svih vidjenih znamenitosti sam 10. ožujka u petak bio rekao sv. misu, kad mi o. Benigno dovede i u Egiptu, u kom je kao pravi hodočastnik i svete sakramente pobožno predstavi Jakova. Razveselio sam se, vidiv u tudjoj, dalekoj zemlji moga primio i za daljnji se put, kako reče, zemljaka, pa sam mu rado izpunio »Gospi preporučio.« ( Unesrećeni •»K akiro»). Tako se želju: provodao ga po Aleksandriji i isti još dan u Kairo odveo. Naš je zove veliki, milijun for. vriedni talijan­ Jakov bio osobito uzhićen, kad je u ski parobrod, koji se prije mjesec dana starom Kairu vidio privremeni stan u Aleksandrijskoj luki potopi. Htjeo sv. obitelji i Marijino drvo u Matariji. proti propisu po noći unići u luku, gdje Uz to sam ga odveo u novi muzej udari o morski greben i prouzroči g o­ egipatskih starina, koje velikim zani­ lemu nesreću. Uzalud su davali znak, manjem promatra sav naobraženi sviet; da tko dodje spasiti. Bila je velika sreća, što se parobrod zabio o greben i nije onda k piramidama u El-Gizeh, k sfingi, sav u more propao, inače bi svi put­ na Citađelu k Alijinoj džamiji, gdje smo nici ivotom platili. Kazuju, kako su se našli jednog Muhamedanca iz Bosne. Bogu i -Zviezdi mora« preporučivali, Kad mu na njegovo talijansko pitanje odgovori, da smo iz Bosne, sav se pa ih evo ona i spasi, akoprem su promieni u licu i prvi reče: »E, o n d a 9 1 '2 sati do vrata u vodi bili. Za une­ srećene putnike sakupljeno je oko vi z n a t e h r v a t s k i ! Mi sm o piastera (piaster n a š i ! « Naš dosadanji ukočeni raz­ 75.000 egipatskih govor u tili čas poprimio prijateljski, 25 filira), da im se tako ublaži bieda, topli oblik, te nam je dalje počeo ka­ jer su im sve stvari u moru propale. zivati o onom »Jozipovu bunaru,« za Parobrod je još u moru, a iztraga u koji neki misle, da ga je napravio Josip tečaju. egipatski. ( 0 . Frigidian Giannini), bivši naš Nakon duljeg, živahnog razgovora starješina i kuštod sv. Zemlje, već je doprati nas sve do tramvaya, a ja svog posvećen za nadbiskupa u Beirutu. Taj Jakova dalje provodah po modernom se je sveti čin obavio upravo na pedetom Babilonu. Napokon oprostiv se i setnicu u crkvi presv. groba u Jerus fra Lukom Terzićem i s o. gvardija­ solimu. Posvetio ga je naš aleksandrijnom, koji je i Jakova ljubezno u samo­ ski nadbiskup fra Aurelij. Posveta se stan primio, dopratih Jakova opet u obavila velikim sjajem i učestvovanjem Aleksandriju do njegova broda »C a- ne samo katoličkoga pučanstva, već i r i n t h i a . « s kojim je isti dan u po Grka, Armena, Kopta, Sirijana, koji su nedjeljak imao dalje krenuti. Mislim, dubkom napunili sve gornje galerije, �Viestnik. da vide zanimivi taj crkveni obred. Novome su nadbiskupu sad 43 godine, a uz to je jako zdrav i kriepak, pa je nade, da će puno godina moći uprav­ ljati povjerenim vikarijatom. Bilo sretno 1 Italija. [Augusto Conti i Franjevci). Godine 1899. izadje u Asizu jedna pri­ godna smotra pod naslovom : »S. Chiara d’ Assisi nel cinquantesimo dell’Invenzione del corpo.« Izdavao ju posebni odbor za proslavu te petdesetgodišnjice. U devetome broju donese jedan članak iz pera glasovitoga, sada već pokoj­ noga filozofa, Augusta Conti, pod na­ slovom »Ricordi Francescani.« Taj se članak može slobodno uzeti ko mala, pomno sastavljena autobiografija čnve noga pisca, pa ćemo mi ovdje đonieti samo neke važnije mu stavke, uvjereni, da će čitatelju goditi, a mogu mu biti i od koristi. — Meni, koji sam franjevački trećoredac, oh, koliko sladkih uspo­ mena, koliko liepih utjeha donese pri jateljevanje s Franjevcima, i sladka mi je dužnost to potvrditi na čast Božju, našega Patrijarke i sv. Klare. Nadam se, da će sva moja braća i štovatelji serafinskoga Otca, biti uživali iste utjehe, pa ako budu čitali ove moje uspomene, sjedinit će se sa mnom, da zajedno slavimo onoga, koji bijaše ovdje na zemlji prava slika i prilika Isusa Krista, i onu svetu ženu, koja podje njegovim stopama. Malo ih bijaše, a u početku ih prezirali, ali se kasnije silno povećale čete sinova i kćeri sv. Franje, poput maljušnog sjemena, što proklija i donosi obilan plod. Sunce čini ona čudestva u naravi; Sunce raj­ sko, naš Gospodin Isukrst, čini ova ču­ destva u dušama svojih izabranika. Str. 157 Proti mišljenju nekih svjetskih ljudi, moja biedna Enriketa, koja mi za mnogo godina bijaše sladkom druga­ ricom, često mi spominjaše mile dane, što ih ona sprovede u zavodu sv. Klare u našemu rodnome mjestu, sv. Minijatu, i već onda priviknuh osjećati neku osobitu milinu izgovarajući ime one velike svetice. Kad i kad išli bismo zajedno pred rešetku u samostanu, i tu bi nam se prikazale biele mahrame, ljubazne oči sestrica, koje su ljubazno primale nekadašnju svoju učenicu. Sada je onaj zavod u rukama vladinim, a sestrice, obilno podpomagane od pučke naklonosti, zakloniše se u samostan sv. Pavla, gdje podučavaju u mnogo­ brojnoj školi siromašne djevojčice. Neka ih Bog blagoslovi 1 — Još'-jedn a sladka uspomena 1 Nakon smrti kanonika Giunti, moga izpovjednika i učitelja, odabrah za du­ hovnoga svog vodju o. Eugenija, fra­ njevca. Išao bih k njemu u samostan veseo, da ću naći otca i prijatelja ; si­ lazio bih s brežuljka, na kome se diže franjevački samostan, podvostručenim veseljem. Ne bih mogao izkazati sve dobrote onog častnog starine. Netom bih ušao u čistu crkvu, to bih odmah čuo Eugenijev glas iz kora : 0 t č e n a š ! Njega hranila apoštolska ljubav i molitva! Oh, draga stanice, u kojoj ga toliko puta pohodih, kako li te se nježno još i danas sjećam 1 — U mome rodnome mjestu ima franjevački samostan. Dok sam na ta­ mošnjem gimnaziju predavao filozofiju, oni častni otci dozvoliše mi, da u nji­ hovoj biblioteci proučavam knjige, što ih sam ne mogoh imati. Više nego jedna ura sladkoga mira prolazila mi �Str. 158. Viestnik. poput bljeska u onoj sobi, što gledala na jedno dvorište liepe arhitekture, i ja bih tu često bacio oko kroz prozor, uživajući u onoj samotnoj ljepoti. Ali prije no bih uzašao onim krasnim stu­ bama do biblioteke, klekao bih pred kapelicu, da prosim milost: molio sam, da mi Bog pomogne, e budem mogao ostaviti odvjetničtvo, što ga pridruživah nauku, i da dobijem mjesto na školi, gdje bih sa svojom obitelji mogao pri­ stojno živjeti. . . Težko mi bijaše duši odvjetničtvo; dobih milost, pa svaki put, kada stignem u rodno mjesto, čuv­ stvo sinovske odanosti vodi me k miloj kapelici. Neka B og blagoslovi liepu crkvu, krasni samostan, sličan u nečemu onome u Asizu, i onu malobrojnu, ali zaslužnu redovničku obitelj. — Smješten na gimnaziji u Lucca, zamolih znanca nadbiskupa, e bi mi označio za izpovjednika jednoga vriedna svećenika. Po njegovu naputku odabrah o. Serafina, franjevca. Nadbiskup Arrigoni, valjan propovjednik, pripadao sam franjevačkome redu ; primao me otčinskom ljubaznošću i sprovedoh s njim mnogu večer u ljubaznu razgovoru. Mnogo mi valjali njegovi savjeti; kad ono izgubih jednu kćerku, koju ljubljah kao ženicu oka, on me milo privede kršćanskoj odanosti. Rieč Božja, što dolazi iz kršćanskoga srca, jest jedini melem u takovim bolima. O. Serafin, kad začu zašto i od koga dolazim k njemu, zaljubi me kao sina. A li u izpoviedi njegova rieč do­ lazila do srca : priečio padanja ili odmah podizao. Ti, otče, za sigurno čuješ s rajskih visina poniznu zahvalu moju, što ti je dižem iz dubine svoga srca ; prikaži moje molitve sv. Franji, neka ih on podnese Isusu i njegovoj Majci. Sr. 5. U prostranoj crkvi sv. Franje umukne psalam i pjesma redovoička, a čuje se tapat konja i vika vojnika. Hram je pretvoren u kasarnu. Otcu Serafinu puče srce. — Kada budem premješten u F i­ rencu na više škole, upoznah o. Ber­ narda iz Favizana. Častan izgledom, prvi u crkvi a zadnji iz nje, stroga, sveta života, a eto ga već u visokim godinama. U njega se izpoviedah. Često bi me pozvao u svoju siromašnu sta­ nicu. Veoma liepo prevede nešto od sv. Franje. Iz njegove ruke primih haljinu trećega reda, kojom se ponosim više no kneževskom odorom. Neka mi Bog oprosti, što vazda ne izvrših svetih pravila. Ona će haljina sa mnom i u grob. Čuvam je kao blago, i ne plaši me pomisao, što ću s njom u g ro b ; veselje mi je pače, jer će mi služiti za oružje proti crnome neprijatelju. Nazad deset godina dobih milost od častnih otaca, da mogu s njima pro­ vesti veliku nedjelju. Još i danas oni dani čine mi se rajski. Jednoga dana kazivao mi g var­ dijan : Čudo je upravo Božje provid­ nosti, da nam nikada ništa ne fali, i ako živimo od same milostinje. Ali tako baš htjede sv. Fran jo: njegove sinove da će hraniti milostinja. Jučer ne bijaše ni novčića; medjutim jedan ugledni gospodin posla nam vina, a malo zatim dodje i novaca. Ovakovo jedno čudo franjevačkoga siromaštva vidjeh i tu skoro. Na izmaku sedmice kazivao mi jedan redovnik, da g var­ dijan za cielo nema ni novčića suviška, a ipak da su oni sigurni za sutra. A da se povratim k otcu Bernardu, �1 Ц 5- Viestnik. evo kakova mu bijaše stanica: uz okno uzahan stol, nad stolom malena polica za knjige; uz suprotan zid ku­ kavna posteljica, na kojoj jedva da se protegneš; odmah uz posteljicu nizak izlaz. Ostalo još samo mrvičak prostora za vješalo plašta i habita. Pa ovakove su sve druge redov­ ničke stanice. A ipak, kakov je sve tu mir, vedrina duše, sabranost, liepi muk! Iza mršava objeda nekoliko bogoljubna razgovora, pa onda svak sebi, svak za svojim poslom. Ne, sviet ne pozna niti može da dade onakov m ir! — Za školske godine bijaše mi izpovjednikom o. Lovro, isto franje\ -лс. Ne malen dio svoga života i svojih bieda izlih u ono ljubazno srce. Srce mi se napuni još i danas nekom sladkom nježnošću, kada pomislim n nje­ govu bogoljubnost, na njegovu sami­ lost za moje boli, na svete opomene one nazbilj franjevačke duše. Silno je obljubljen; njegova je izpovjednica vazda obkoljena. Znade više puta milo se potužiti, kao u šali, ali zato ipak nikada se ne će oglušiti pozivu. Jedan bogataš reče mi jednom na trgu sv. Marka : — Ili valjda niesu ovi redovnici prave ljenčine, bezposlena čeljad ? — Ja mu odvratili: — Sto ti ljudi rade ? Evo vam što rade : oni mole za one, koji ne mole; čine pokoru za one, koji bezbrižno uživaju sviet i zemlju; tješe nevoljnike u boli njihove savjesti; podpomažu svjetovno svećenstvo, koje ne bi moglo dostojati u velikim gradovima; je si li ih po­ zvao, oni će smjesta k bolestniku, da mu donesu sveti Isusov mir. Evo, što ti ljudi rade. A ovo, gospodjne moj, Str. t 50. ne znači ljenčariti, nego sveto i spaso­ nosno djelovati! Japan. (K rva vi prizori u japan­ skim kazalištima). Bilo o tome tu skoro govora u pariskome T e m p s-u. Pisao to njegov naročiti dopisnik iz Tokija, pa zaslužuje, da mu čovjek vjeruje. Mi ćemo ovdje donieti samo neke stavke, ali koje će biti dovoljne, da nam po­ kažu, kakav je to čovjek Japanac, o kome se danas toliko govori i piše, a kojega sa stanovite strane hvale i časte. Kazališta u Japanu ostadoše otvo­ rena i za vrieme rata, pače baš sada utobolčuju dvostruku dobit. Zašto ? Jer svi, svi bez iznimke komadi jesu pri­ zori s rata : borbe, ubijstva, bitke, krv, a krv ima najveći upliv na japanski narod. Koliko je prizor okrutniji, krvo­ ločniji, toliko više mili. Nije se zato čuditi, na svietu nema kazališta, koje bi živinskom okrutnošću nadila­ zilo kazalište japansko. Na njihovim daskama ljudi se bore, probadaju si trbuhe i umiru. Njihove zadnje čaše prate užasna trzanja i za­ vijanja, što obično potraje nekoliko minuta. Ti su prizori tako užasno vjerni, da se nikako opisati ne dadu. U ovo doba, kada su ljudi u ratu, žene i djeca jesu većina u kazalištu, gdje prolaze vas dan u nasladi i pouci, jer kazalište se otvori u deset prije podne a zatvori se u sedam na večer. Zato se obćinstvo ne može tužiti, da se ne zabavlja za potrošeni novac. Kako su kazališta otvorena po vas dan, tako ljudi tu jedu, piju i puše. Vidio sam kakovih dvadeset od tih prizora. Moj mi ih je tumač dosta dobro prevadjao. Sve mi se to činilo i �Str. 160. Viestnik. bezmisleno i nemoralno. Htjelo mi se dosta naprezanja, da ostanem ravno­ dušan pred prizorima iz današnjega rata, što sii' dakako danas na dnev­ nome redu. Opazih, da u kazalište ne dolazi nijedan evropejac. Uvjeren sam, kada bi tu došli, da bi izčeznule njihove sanje, a njihova bi japanofilizma ne­ stalo. Izmedju ovih sablažnjivih prizora ima ipak i liepih, a ti su svi, u kojima je govor o patriotizmu. Japancu se je diviti, kada govori o svojoj domovini, svejedno kako mu se divimo kada se za nju bori. Tako bijaše u jednoj od zadnjih drama, kojoj je predmet smrt dvaju oficira. Oni se preobuku u Lamino odjelo i odu u rusku vojsku kao uhode. Nego sreća ih ne posluži: budu uhvaćeni i osudjeni na smrt. Malo prije nego će ih ubiti, oni diže govor, a njihove su rieči divne, uzvišene. Kažu, da im je osuda na veliku čast i da su sretni, što svoju krv mogu proliti za veliki Japan. Život im u toliko vriedi, u koliko ga mogu žrtvovati za kakovu uzvišenu svrhu. T o je prizor nazbilj ganutljiv i liep, a zbio se tu skoro u Mandžuriji. Br. 5. Ali konac je drame užasan. Ruski vojnik ubija oficire privezane uz palu, i tada započimlje njihovo polagano umirenje, dok krv curi iz njihovih žila. Užasnog li realizma! Razumljivo je, da djeca pred ovakovim prizorima postaju skrajnjjm fanaticima, a za tim baš ka­ zalište i ide. Zaključit ć u : Narod, koji svoj zadnji novčić žrtvuje kazalištu, koji hoće da sve svoje dane prolazi u kazalištu, da tu svojim pokličima b a n z a j po­ zdravlja krvoločnost i okrutnost, taj narod može biti zgodan materijal za rat, ali ne će nikada postati narod kader da donese i širi prosvjetu. Opetu;em : Japan je samo tri naše stvari veoma dobro prisvojio: mornaricu, vo j­ sku i p( liciju. U ove tri ustanove on je uložio sve svoje moralne sile, sve svoje izvore, pa kazat ću i sve svoje — duševne sposobnosti. U ostalom on će vazda ostati stari Japan, osim oružja i rata nesposoban za" ijedno plemenito djelo, za ijedan ustrajan rad, za ijedno uzvišeno čuv­ stvo. Pa i onda, kada bi vas sviet želio mir, on bi hotio rat, jer rat, samo rat on ljubi, samo rat on razumije, samo ratu on žive. S A D R Ž A J : Strossmayeru. — J Josip Juraj Strossmayer. — Dva soneta nad grobom velikog hrvatskog Mecena Josipa Jurja Strossmayera. — Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Maj i raj. — Maleni Abel. — Dvie tri sa »ljudske klaonice«. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/da3eaa542dba7a69f28db2908f741212.pdf b086cb1f84a8a3496672c127476f5fdc PDF Text Text U Sarajevu, mjeseca lipnja 1905. God. XIX. ‘ > !a : Napisao Lav L,e Monnier, preveo s francezkoga Fra Arkangjeo Brković. 3 K — hl. roširan a stoji ezana u poluplatno sa zlatn im nadpisom na h r b tu . . . 3 K 3 0 hl. Vezana u cielo platno sa zlatnim n a d p i s o m ....................... 4 K — hl. Z a p o šta rin a brošure 30 hl, a za veza n e 3 5 hl. više . �Novi članovi družtva za gradnju sv. Ante u Sarajevu. Ž u p a S a r a j e v o . (Nastavak). Utemeljitelji: Em il pl. Mraov dvorski savjetnik, Fridrik Kobiuger, dvorski savjetnik, Konstantin predsjednik I. odjela zem. vlade. Dobročinitelji: Dr. Ivan Kellner, gradjevni savjetnik, Dr. Gjur vladin savje.nik, Antun Milošević, podvornik kod zem. vlade, Obit Henrik Kuhn, ravnatelj pomoćnih ureda kod zemaljske vlade, Iv vladin tajnik. Prinosnici: Hermina N ova'*' Latal, supruga željezn ičk a ш činovnika, or. Ludviga Novadta, Am činovnika, Ilija Vukasiakv« ć, limar A n a Same. mović, posebnica, A nto liić-Sfr’ e f § f p o d ’ eniu Halas, supruga žei posjednica, Filom* jsip Gnjato, podvo.. �Br. 6. U Sarajevu, mjeseca lipnja 1905. God. XIX. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. (Nastavak.) Jer je jasno i očevidno načelo, da okolnosti sve do stalne granice na posebnike djeluju, razumije se, da se imadne pravi pojam o sv. Franji, treba makar površno poznavati njegova vre­ mena, što sačinjavaju tako rekuć okvir, u koji treba uklopiti krasnu i blistavu sliku Siromaka asižkog, komu je Pro­ vidnost povjerila veliku zadaću za vjeru i družtvo. Bacimo dakle pogled na vremena, što dočekaše rodjenje sv. Franje. On se rodi 118 2 . u Asizu, malom umbrijskom gradiću; naravni okoliš, što ga okruživaše, sigurno je djelovao, da mu ojača ona od naravi nježna, nada sve osjetljiva, ljubavi, milosrdju i smilovanju sklona ćud, ona njegova naravna sklonost pjesničkom maštanju. Divota, čarovita i zamamljiva lje­ pota rodnog mu mjesta, puna tisuću divnih i veličajnih povjestničkih uspo­ mena za ljudstvo i vjeru sigurno nije bila bez upliva na njegov i onako nježni duh. Godina 118 2. spada u dobu veoma naprednu srednjega vieka. Da se ne upusti u razpru o godini, što označuje početak srednjeg vieka — poznato je, da mnogi danas drže početkom sred­ njeg vieka pad zapadno-rimskog car­ stva i osnutak Odoakrove države, — uzev obično i obćenitije računanje god. 467. kao početak srednjeg vieka, go­ dina, koje se rodi naš Svetac označuje vrieme podobro odmaklo u srednjem vieku. Nije slučaj i za čas, da se lomi koplje u prilog srednjeg viek a; sada već mnoga i sbiljska proučavanja obra­ nila su slavu srednjeg vieka od mnogih napadaja, kojim se nabacivao prostački �Str. 162. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. i strančarski sud. Osvjetlanje srednjeg vieka je konačno i podpuno dovršeno; osbiljna će proučavanja dati, da se u sve to boljem svjetlu ukažu zasluge vieka, komu je krivo učinjeno, jer ga se nije pojmilo, i jer je na nj bačena bezsavjestna odsuda. Srednji je viek gledao, gdje se mladi narodi sjevera spušćaju u Italiju, usahnula krv latinska oživljava, ob­ navlja se pod okriljem Crkve. Latinska plemena dobiše novi život, nove sile, stapajući se i mješajući si svoju krv s krvlju naroda sa sjevera punom cr­ venih krugljica. Srednji je viek doživio i jedan drugi, znamenitiji dogadjaj: to jest silu kršćanskog duha nad prostim, neukim, divljim, krvoločnim narodima sa sje vera; vidio je, gdje se običaji uljudjuju, bivaju mirniji i ljepši. Shvaćanje materijalista o povjesti nije doraslo, da razjasni postepeni po­ pravak prostih stališa. Oh, kako se rukom napipava, da ni prosti oblici sklada, ni umjetni sustavi proizvadjanja, ni odnošaji ljudskog družtva ne stvaraju umnih djela, uzvišenijeg načina ljudskog ži­ vota, makar ljepši način, umna načela sadržavala jezgru sile, što izvadja te­ meljne obnove družtva. Crkva, držeć netaknute u svojoj visini i svietlosti misli o jednakosti i slobodi, išla je u susret dugom djelu u povjesti, da se ublaže težki i sra­ motni okovi robstva, i da se pridigne stanje raja, da se razcvjeta sloboda obćina (komuna), što su izmedju naj. ljepših i najveličajnijih naših predaja iz srednjega vieka. To je osobit način doba puka; prof. Tomiolo opisujuć povjest bezkuć- Br. 6. nika (proletarijata) p iše : Bez prigovora je priznato, da je na temelju načela vjere i ćudoredja, pravih obnovitelja kršćanstva, Crkvi katoličkoj, sliedeći svoje poslanje duhovno i vrhunaravno, kroz vjekove padanja poganskog rim­ skog carstva i germanskog divljačtva, pošlo za rukom preporoditi, uzmnožati, i proširiti jako i krepko pučanstvo u dvostrukom pogledu: uljudnosti i dr­ žavljanstva, jer dok posvećivaše sve razrede, udahnjivaše množtvu puka, dobro uredjenu, silu proširivanja i na­ prednog upliva. Prodirući ona na mnoge načine i pod različitim prilikama u sve zemlje Lvrope, srednje i zapadne, upućivaše ih u se, i preporadjaše sav duhovni i družtveni život naroda, popev se na vrhunac slave u srednjem vieku, koji se zove osebno: viekom naroda. K r­ šćanska je dakle demokracija već bila izvedena u divno djelo, što je obeća­ valo od sebe daljni razvitak i preinaku. Trebalo bi ne poznavat ili opovrgnut vas učeni rad povjestničkog prouča­ vanja i prosudjivanja učinjen u naše doba nad srednjim viekom, da sc mogne protiviti ili umanjiti važnost ovog dogadjaja. Briga Crkve u srednjem vieku za prosti narod je bila uprav materinska, ona ih pomože na mnogo načina do pridignuća. Preteče druge u pridignuću raje, posta obnoviteljicom prava, nek’ bi se bolje uredilo, da brani osobito proste i potlačene; biva služkinjom ljubavi, zauzete ne samo za biedu pojedinaca, već što se proteže na najdivniji način na potrebe svega družtva za zajed­ ničko dobro. �Br. б. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Crkva napokon ovu nauku o po­ dupiranju slabih savjetuje, pokazuje i kao nameće svim ljudskim družtvima javnim i posebnim, da bi svi uvidili, kako moraju po njezinu primjeru raditi za obće dobro, osobito pak podpomažući i štiteći prosti puk. Život obćina u doba, o kom go­ vorimo, postigao je vrhunac svog sjaja i svoje najveće slave. Povjestne uredbe bez iznimke imaju vrieme mladosti, zre­ losti i padanja ; život obćina bio je podvrgnut ovom obćenitom zakonu. Imao je dakle i on svoje vrieme mladosti, drugo zrelosti i napokon pro padanja. Naravno, razne ove vremenske kolo.ečine imaju svoju povjest, i tko proučava povjestne uredbe, otvara mu se tu poširoko polje proučavanju. Ali prosudjivanje, kad se ne oba­ zire na kršćanska načela, kao što se to danas obično dogadja, ne dolazi do spoznanja svih uzroka pojedinih pojava u povjesti. Zabacivanje kršćanskih na­ čela prieči pristup do podpunog spo­ znanja, te tim biva, da današnja pro­ učavanja ostanu gdjekad nedostatna i nesavršena. Jasan ti ga je primjer, kad se poduzme izpitivanje propadanja neke uredbe, n pr. života u obćina. Ako se ne osvrće na shvaćanje ćudoredja, ne da se vierno riešiti taj pojav, dok izpitavanju, što priznaje utjecaj načela ćudorednosti na razvitak kog mu drago družtva u povijesti, može poći za rukom, da stvar prouči što vjernije, pomnjivije, dublje, savršenije i izdaš­ nije. Koncem trećeg vieka, dakle uprav u vremena našeg svetca, talijanske ob- Str. 163. ćine hranjahu u sebi klice, što k pro­ pasti vode. Slavna povjest veličine i sjaja, crta slave, označena životom ta­ lijanskih obćina, dosegla je vrhunac, te je počela povjest propadanja. Počet zrelo izpitivat povjest našeg tog žalostnog pojava u našem obćinskom ži­ votu jest zamržen posao ; činbenici, što pripraviše prilike propadanju obćina, mnogovrstne su i različite naravi, pa ćemo ih se mi samo dotaknuti. Nesloge obćina, što nigda ne zamukoše posve, počele su sve to većma, češće i jače izbijati na površinu. To je bio jedan izmed najgorih i najužasnijih jada naših obćina. One uništiše naj­ ljepše sile odvažnosti, moći umne i ćudoredne i bogatstvo u medjusobnim borbama, natječajima obitelji; odvaž­ nost i bogatstvo, što je moglo doprinieti čvršće temelje obćinskom životu i učiniti, da uskore napredak pro­ svjete. Ricotti u svojoj » P o v j e s t i E u ­ r o p e « ovako govori o neslozi obćina: »Nesloge, što trgahu Italiju dvojstruke su vrsti bile : neke bijahu izmedju gra­ dova i gradova, druge bijahu izmedju gradjana istog grada. Prve potekoše iz borke Crkve s carstvom, makar naziv Guelfa i Gibelina unišao u Talijansku istom u XIII. vieku: Guelfima se zvahu pristaše Crkve, a Gibelinima oni carstva. Ciepalo se, dielom je uzrok rečena pre­ pirka vlasti, dielom je opet ovisilo o unutarnjoj borbi izmedju raznih raz­ reda gradjanstva. Ono plemstvo, što je bilo prvo, da se opre biskupima, bilo je i prvo, da zauzme službe u obćinama. Njima se pridružiše i ugledni ljudi iz seljačtva, �Str. 164. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. koji ili svojevoljno ili prisiljeni se na­ staniše u gradu, te su gradjanstvo prisegli. No puk, obogativ se i osviestiv, nije oklievao, da se digne i da zahtieva neki dio, a možda i veći u ja v ­ nim službama. Tako, dok se gradovi krvare za Guelfe ili Gibeline, u samom se gradu i u središtu iste stranke do­ lazi do borbe o zauzeće vlasti izmedju plemstva i pučanstva. Na koncu, kad se jedni i drugi dosta natukli, diže se prosti puk pod imenom » s l o b o d n i h r u k o t v o r a c a«, koji sve te sgazi, izključiv plemiće i bogataše iz javnih služba i konačno- na temelju prava da mogu na sudu svjedočiti i iz velike ljubavi dopustiv komu od tih, da se mogu upisati u koje od tih družtava. Tako opažaš vječna preuredjivanja u obćina, trvenje, pad i pridizanje stranaka. Sve ti je tu spremno na borbu, kuće su kule, izvana su tornjići, metaljke, sprave, vječne straže; iznutra su zidovi urešeni oružjem i jedva malo svjetla prodire unutra od ubojitog gvoždja. Gore se diže mužkarac za zadnju obranu, dolje su strahovite tamnice, da dadnu osveti hladnu zado voljštinu. Za jedan tren se odredi u burnoj skupštini uništenje koje stranke ili po­ rodice; pospješeni brecaji zvona, što zove puk na obranu, odvraćaju po­ gibelj od napadnutih. Hitro ti ga se oni laćaju oružja, zakrčuju puteve, ba­ caju mostove s kuće na kuću, da priteku u pomoć jedan drugom; oružaju vrhunce tornjeva strielama, kupe čete po kotarima. U to se puk skupio pod barjake i hitro kreće prema označenim kućama. Bori se kod nasipa, ruše se, spaljuju og rad e; a pod kišom striela i Br. б. kamenja pucaju vrata, i sve, što do ruku dodje, razara se. Tko osta živ, prognanik je, kog može svaki ubiti; kuće mu se sravne sa zemljom, dobra se zapliene, ili ih zakonom ostave pustošenju. Na taki način država dobiva lice stranaka, pravda osvete, te isto natje­ canje u službi domovini radja mržnjom, neprijateljstvom, propašću. Predaja živo izkiti te biede u nesreći Juliete i Romea. Rodio se u susjedstvu, u isto vrieme, već su se zavjerili i na smrt zaljubi l i : kad eto dodje do svadje iz­ medju roditelja, pa boja, pa i do pro­ gonstva Romea i njegovih. Julieta, da ne ode za neljubijena, kuša, da se otruje-, ali napitak je samo neškodljivo uspavao. Romej, misleć da je mrtva, ubi se nad njom, a ona poslije nad njim. To stanje nije moglo, a da ne pripravi korak po korak konačnu pro past sretnom i sjajnom životu obćina. Nema ti ga više jasna, uzvišena i čista pojma o obćem dobru, što ujedinjuje obćinare; oni kuju u dno duše želje i namjere osvete; želje i namjere, što se sve jače zaoštravaju izčekivanjem. Bilo je stranaka, razreda, koji idjahu, da jedni druge svale, koji ne upotreblja vahu moći da obćem dobru pomognu, kao što je to bilo za ljepših dana obćina i u teža vremena i gorča tog života, već upotrebljuju moć, da se osveti udovolji. Odnošaji razreda ne bijahu više proniknuti kršćanskim načelima, ne bi­ jahu odnošaji sloge, uzajamnosti, podpomaganja, već borbe. Ne bijaše sloge u silama, već nesloga, razpad, osveta. Kršćanstvo još nije dospjelo, da �Br. б. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija podpunoma uredi družtvo srednjega vieka ; dobar dio njegova truda osta bez uspjeha. Toliko je istina, da pro­ padanje života općina ima kao sličan pojav u postepenom ohladjivanju u kršćanskog vjerskog života. Medjutim prodiru u to doba po malo načela cesaristička pod uplivom careva. Cesarističko načelo nije sasvim skršeno u divnim i slavnim borbama obćina, nije ono prestalo dizati glavu. Predaja dvorskih pravnika iz Bologne ne bijaše izkorienjena. Pridižuća se cesaristička načela malo po malo priprave stanje pogi­ beljno slobodi obćina. Toliko je istina, da u duši obćinara niesu više živili oni osjećaji od­ važnosti, plemenitosti, slobode, što ih dovedoše do slavnih bojeva ; toliko je istina, da su ti osjećaji na žalost izhlapljivali, da su obćine neopaženo pretvarale u vlade gospodara. Težke pogibelji za slobodu i neodvisnost stegle su u sklad jake sile obćina; nestav pogibelji, obćine razviše sile odvažnosti, što su im preostajale, u unutarnje borbe jednih proti drugima. Tako je uviek: prošav vrieme kušnje, zaspu sile; dobiju kriv smjer, troše se i tko ih ne izgubi, početnik je dobra i uljudbe. Ono doba mrtvila, odustanka od borbe proti carskoj moći, proti nepri­ jatelja slobode uzsliedit će vlada gospo­ dara. Ovo propadanje sila i moći, dok ide na propast dobara i ljudi, pripravlja i nasilje, ista služba gospodara i ono Str. 165. istom uvadjanje kapetana puka idjahu, da uvedu nasilje. Sbilja, — veli Ricotti u » P o v je sti E u r o p e « — na te se časti penjahu prvaci plemstva, i onako moćni sa stra­ naka i dobara. Oni zauzimahu mjesto s liepim brojem podložnika i pustahija, što ih po ugovoru morahu sa sobom povesti i koje obćina unovačivaše u vojsku. Taj sviet bijaše jezgra njihove moći. Vješto se dakle uvlačeć u stranke pod izlikom, da služe obćini, kupljahu pristaše, napadahu protivnike. Prošav godina, jer je bilo zabranjeno, da se potvrde u službi, to ako bijahu gospo­ dari, dali su se birati za kapetane puka i obratno. Koncem druge godine pre­ uzimahu prijašnju službu i tako sve dalje, dalje. Na taj način stezahu obćinu istim lancem, samo pod drugim imenom, dok se nije nadala prigoda, da se dadnu proglasiti vladarima zasliepljenoga puka. Ezelin III. da Romano dao je jedan izmedju prvih i najstrahovitijih primjera tako zvane vlasti gospodara. K akva razlika izmedju naroda, koji proglasuje gospodare, i onoga, koji vojeva navjeke slavne i sjajne bojeve Legnanske, što poniziše premoć careva, koji je znao tako visoko držat raz­ vitak, čast i slavu obćinskog života ! Čini se, da je nastala neka vrsta duševnoga prevrata; čini se, da taj puk nema u svojim žilama krvi predja. Vlada gospodara, ta žalostna uredba, koja zasjeni i nemilosrdno prekinu raz­ vitak naših obćina, narod je nju htio, ona je njegovo stvorenje. Malo pak dublje zavirujuć u ono družtvo, opaža se osim gubitka silne ljubavi k slobodi i nezavisnosti tako- �Str. 1 66. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. djer i propadanje ćudoredja. Duhovi su bili oslabili, bez poleta, bez zamisli, bez odvažnih namjera, hrabrih podu­ zeća, ćudoredne prilike niesu cvjetale. Razkoš je odavala pravu boljeticu dotle, da su se morali zakoni kovati kao ono u rimsko doba, da bi se ogra­ ničila prekomjerna uporaba biserja, predmeta odredjenih za razkoš poje­ dinih osoba. Isti crkveni stališ nije davao uviek dobrog izgleda. Bogatstvo, skupljeno u vrieme življe vjere, pojačanje moći državne i družtvene davahu liepe pri­ like, da se zavedu, s kojih je kler osjetio neki utjecaj. Život prama obi­ čajima pobudjivao je u kleru ne malo želja u ovim časovima. Pa kad kler ne živi neporočnim životom, kad dobri običaja nestaje u ovoj jezgri puka, što bi morala čuvati miomiris divnih krjeposti, u družtvu nestaje jednog izmedju najjačih pobor­ nika napredka. Pače i družtva, te divne uredbe srednjega vieka, što ga zdravi sud pravedno obrani, osjetiše te prilike. Ona su uživala najveći sjaj, dok je u puku živilo bratimstvo sa skladom. Smanjivanje vjerskih osjećaja imalo je tu pošljedicu od naravi, da oslabe i načela bratimstva i sklada. Mjesto duha darežljivosti, snošlji­ vosti i slobode, što oživljavaše udruge zlatnog doba, započeše se uvlačiti duh pretjeranosti u družbi, želje za povla­ sticama, nastojanje osamljenosti i svi uzroci, koji s vremenom sve to jači baciše udruge u duh ukočenosti, bolježljivosti, u duh protivan ljudskom druž­ tvu, što dade povod Turgotu i su- Br. 6. mišljenicima, da traže i opravdavaju njihova ukinuća. Nestajanjem upliva kršćanskih na­ čela, najškakljiviji i najznamenitiji posao vjeresija poče se prevračati. Ne manjka u ono vrieme ljudi i primjera prevrata vjeresijskog. Lihvarenje pritišće i to kadkad na najgori način biednike i ne­ sretnike. Potrebe prostaka i siromaka, ne­ ljudski prevarenih od ljudih bez srdca, dade povod osnutku zalagaonica (monti di pieta), ustanove, koja zasno­ vana i zadahnuta po Qrkvi, vodjaše uztrajnu i hrabru borbu proti nevjernom i bezsramnom zanatu lihvara. Vjeresija dobi prave mjere, sigurne, odredjene od Crkve, koja svojom naukom o do­ biti što i danas u svojoj jakosti ostaju stavi jači branik slabim. No padajući upliv Crkve, i njena načela o dobiti baciše na stranu. Podiže se jaka i bolestna pohlepa za novcem, i ta po­ hlepa obori nasipe, što ih Crkva diže proti bezdušnog samoljublja. Iz tog, što se do sad reklo, vidi se, da družtveni odnošaji ne bijahu najljepši. Viši razredi tištahu niže, a ovi kovahu u srdcu osnove od pora: bila ti je u duši pučanstva sliepa i trajna grožnja protiv bogataša. Odnošaji gospodara i kmeta mjesto da budu snošljiviji, oni se zaoštravahu, bijahu teži. Kršćanstvu je pošlo za rukom bez pogibeljnih pokreta, bez da se dižu neumjestne bune, da olakša stanje potištenih, mienjajuć odredbe sjajne poganske dobe. To djelo pobolj­ šanja sad se prekide, pače stupi u pravo nazadovanje. Položaj kmeta bijaše obćenito težak i žalostan. �Br. 6. Nova franjevačka junakinja. U to uz cvjetanje trgovačkog ži­ vota i obrta stvaraše se družtvo, koje u bankama, trgovini i obrtu idjaše za velikim promećanjem. T a se vremena odlikovaše poku­ šajem — jedinim u povjesti srednjega vieka — načela socijalističkih, što ih iznadjoše krivovjerci Albigezi, Katari i Patareni. No Crkva stavi uspješna i jaka sredstva proti tome socialističkom po­ kretu, zadahnutu mislima nenaravnim, bezvjerskim, nećudorednim i protivnim ljudskom družtvu. Ona razvi pravo djelovanje za družtvo: bilo pridižuči prosti puk promicanjem udruga, bilo sbližujuć stališe, koje svojom naukom, što visoko cienjaše rad, koje podižući obnovitelje družtva, kao n. pr. sv. Franju Asižkog, sv. Antu Paduanca. Tim onaj pokus socijalista poče izčezavati pred tim divnim djelom predsusreta, što ga Str. 167. Crkva znade izvesti. Pa i u naše vrieme Crkva ima istu odvažnost, moć, opiranje, čim je mogla svladati pokret socialista, utjelovljen u Albigezima, K a ­ tarima i Patarenima. Samo to, da Crkva mogne razviti spasonosni rad, nek bude slobodna i ona u svom radu kao u srednjem vieku, pa ima odmah sredstava, da pobiedi strahoviti pokret današnjih socijalista, koji na koncu konca ima sasvim slične poteze s krivo­ vjercima u srednjem vieku. Ne vriede drugi pokusi, druga sredstva, druge brige i drugi liekovi, ako se misli, da se što uradi bez po­ moći Crkve. I povjest dolazi do tog, da potvrdjuje i bilježi ovu istinu. Današnji socijalizam dade se jedino pomoću kršćanskog socijalizma Crkve pobiediti Da bi ova misao prodrla u umove, što nepovjerljivo gledaju da­ našnje djelo Crkve, te ga napadaju ! (Nastavit će se.) Nova franjevačka junakinja. Napisao fra I v š a M i j o v . Punih dvadeset i šest godina bo­ rila se ona, vojevala za svetu, uzvišenu stvar, ona, prosta ženica, nepoznata svijetu, koji se kupi oko mramornih spomenika svojih velikana, da im pjeva slavna djela na korist i utjehu bolnoga čovječanstva. I nakon tvrda života klone divna junakinja na svome putu, posutu trujem i dračama, klone mila mučenica mirno i tiho, a da se njezino ime ne pronijelo svijetom, da se nad njezinom rakom ne podigne skupocjeni spomenih, hvala i uspomena junačkim joj dje­ lima. Njezino tijelo počiva pod jedno stavnom bijelom pločom u vječnome Rimu, a spomen joj se slavi ne u svijetu, koji je proganjaše, a za koji ona toliko učini, toliko stvori, nego u čistim du­ šama onih triju hiljada franjevačkih sestara, koje ona skupi pod bijelu za stavu vječne ljubavi i posla svijetom, da mu budu na korist, na utjehu. Sada, piše pariški U n iv e rs, kada tijelo ove velike vjerovjesnice, lišeno nje­ zine stvarajuće volje, leglo pod bijelu ploču u Rimu, kada se već iskazala �Str. 1 68. Nova franjevačka junakinja. zadnja pošta jednoj od najvećih žena, kojima se kršćanstvo ponositi može, sada i mi možemo otvoriti usta, da joj izrazimo svoje živo udivljenje, najtopliju zahvalu i počast. Ovako uvaženi periški list piše us­ pomeni časne sestre Marije, utemelji­ teljice franjevačkih Marijinih vjerovjesnica. Umre ona na 15. studenoga u S. Remu. Njezino obiteljsko ime ne može ništa da kaže onome, koji je poznavaše pod bijelom mahramom starješinice fra­ njevačkih vjerovjesnica, ali njezine kre­ posti, zasluge, što ih ona steče na polju velike, rekao bi skoro universalne zadaće, svakome nepristranome čovjeku nameću dužnost, da joj se uspomeni zahvalno pokloni. Anarhisti, socijalisti slave, veličaju svoje apoštole i lažne svoje proroke, kada smaknu bombom ili bodežem koje ljudsko stvorenje. Nauka socijalizma ide za tim, da podigne proletarijat, malene proti staroj pjesmi bratstva i ljubavi, što se razlijega u kršćanskim hramovima, u hra­ movima onoga kršćanstva, što ti uli­ jeva vječne nade. Podižu spomenike generalima, koji zapovijedahu pod razarajućim mitraljama krvne i pobjedonosne bitke. Kapitalista, koji sabira na tisuće radenika oko mašine, svoje zlatne rude, velikan je za naše danas ljude. Na našim javnim mjestima, po sjenovitim, krasnim ulicama, ponositi mra­ mor slavi tribune, koji samo tu zaslugu imaju, da su mijenjali gospodara. Ako se zahvalnost i entuzijazam imaju da mjere prama zaslugama, što ih se učini čovječanstva i domovini, pi­ Br. 6. tamo, što se duguje onoj poniznoj ženi, koja ono slatko usnula u St. Remu? Ova smrt, u svjetlu dovršena djela, po­ kriva crninom tri hiljade franjevačkih Marijinih vjerovjesnica. U dvadeset i šest godina ova je čudnovata žena, koja znade stvoriti iza franjevačkoga najveći red, skupila okolo sebe tri hiljade izabranih duša, posve­ ćenih Kristovoj svetoj stvari. Čudo zaista, osobito ako se po­ misli na Osvade i zamke, što ih zlikovci podizali ovoj svetoj duši. Misao se gubi hrleći po raznim postajama njezine nazbilj čudnovate mi­ sije. Zametak njezinim vjerovjesnicama valja tražiti tamo na dalekome indij­ skom Ootacamundu. K ao što se to dogagja svakome nasbilj provindecijanome djelu, zarodak njezina reda krstilo vodom tvrde kušnje, gorke patnje; odmah u početku digoše se grdne zapreke i po­ teškoće i zapečatiše pečatom pravim sveto mu ime: red franjevačkih vjero­ vjesnica, utemeljen sestrom Marijom od Isusove Muke. Ali u svojim tugama i nevoljama časna junakinja imala pred očima tvrd stup, nepomičnu luč, što će da je si­ gurno vodi usprsitim utrenikom muka i patnja — njezin pogled nepomično uprt bio u vječni Rim. U veljači 1877. klekne ona pred velikoga Pija IX . Vješto oko Kristova namjesnika smjesta uvidi sre'.an plod djela, što mu podastrlo na odobrenje; bez ispitavanja potvrdi utemeljene zadruge, što će se posvetiti isključivo svetome poslanstvu i na riječ odobri mu ime i haljinu. Kongregacija propagande uze je odmah pod svoju vlast i okrilje, a osam godina zatim L a v XIII. blagostVo jo j �Br. б. Nova franjevačka junakinja. udijeli za upravitelja franjevačkog ge­ nerala. 1896. zadruga dobi odlučno kanoničku potvrdu. Ljeta 1877. otvore prvi novicijat u S. Brieucu, a već 1882. ulaze u Rim. Tri godine za tim prima ih Marsilija i Ceylan, i tako se siromašnoj franjevač­ koj sestrici otvara široko polje: ona će da skromno razvija svoju blagotvornu djelatnost i u polupoganskim predgragjima velikoga Pariza i po neizmjernim i dalekim predjelima divlje i poganske Kine. Odsele eto ih u malo vremena širom bijeloga svijeta. 1888— 89. prima ih Engleksa, Belgija i Švajcarska ; 1892. eno ih u Kanadi, a dvije godine zatim u Austriji, 95. i 96. u Portugalskoj. D o­ laze zatim redom Japan, Kongo, Mada­ gaskar, Španjolska, Holanda, južna Ame­ rika, Zulu. Danas red ima do 86 kuća i preko 3000 redovnica. Morala se negdje topiti od radosti duša divne junakinje gledajući, kako se njezino djelo širi svijetom, donoseći mu bijedniku spasonosnu riječ Evangjelja, grančicu mira i ljubavi, one svete Iju bavi, koja se žrtvuje na oltaru tugje boli, tugje potrebe. Pred nijednom za­ prekom — a bijaše ih grdnih i na ljud­ sku nesavladivih — junakinja ne uzmakne, prokrči smiono naprijed i pod konac zemskoga života mogaše da zado­ voljno pogleda na dovršeno djelo. Str. 169. Sada njezino izmučeno tijelo po­ čiva pod hladnom pločom, a mila duša gleda s nebeskih visina na zemlju, koju ona posijala svetim sjemenom ljubavi i žrtve, i sa koje joj se diže divni hvalospjev iz hiljada raznovrsnih grja, a sa svakoga kuta svijeta. To je glas poganske-dječice, što ih brižna ruka njezine sestrice izmaknula crnome ropstvu i poganstvu na nepre­ glednim poljanama K in e ; to je glas izučenih katekumena, pokajanih grešnica, podignutih parija duž obala rijeka ' u gorućoj Indiji-, to je glas mladih dje­ vojčica, sačuvanih od zla puta, staraca obraćenih, radnica spašenih sramotna ropsfva modernih pogana u pitomoj E vro p i; to je glas bijednika svake ruke, položaja, doba, sakupljenih u zakloništa, radionice, bolnice, što ih njezina ljubav podigla na Istoku i Zapadu; to je glas onih nevoljnih gubavaca, koje ona ljubila osobitom ljubavi; to je glas one Crkve, za čiju vjeru njezinih sedam sestara onako junački prolilo krv za ustanka u Kini. Veleban je to spjev divnoj juna­ kinji, daleko dičniji od najponosnijega spomenika, što ga svijet diže svojim velikanima. I pjevat će se on, orit će se svijetom još i onda, kada se zabo­ rave ti velikani, jer mu je podlogom vječni mir u lijepome raju, a neumrla slava na zemlji. �Str. 170. Slika presv. Srca Isusova. Br. 6. Iz perivoja crkve katoličke. Slika presv. Srca Isusova. Pomno sam jednom motrio neku sliku, u kojoj je oštroumni slikar pru­ žio motriočevu oku divan prizor sklad­ nosti pojedinih predmeta i zamisli. T a slika u glavnom ovo prikazuje : U sre­ dini stoji poput nepomična duba stasit križ. Uz njega se sprijed prislonilo tankovito sidro, koje predstavlja vjeru, taj jedini štit spasa u ovozemnom životu. Na sidro je nataknut vijenac drobnih ljubičica, koje naznačuju pravu vjeru, urešenu miomirisom krjeposti. S desne strane križa strši u vis neokaljani; lijes, taj najvjerniji simbol Isusove čistoće; s lijeva pako do 11a vrh križa nadvilo se nekoliko zlatnih pšeničnih klasova i modrogliskih grozdova, koji struk pri­ kazuje nekronu žrtvu Novoga Zavjeta — kruh i vin o: tijelo i krv Isusa. Podno kiiža nanizalo se po smaragdnoj tratini svakojako cvijeće, kao : raličak, zlatocvijet, krasuljak, šemboj i mnogi ini nakiti Božje prirode. Ali sve ovo nabrojeno može se smatrati kao nešta nuzgradna prema onom predmetu na slici, koji svakim pogledom odmah na se oči privlači. Nasred križa blista poput rumen-ruže, obasjane jutarnjim sunašcem, bajni znak : lik Srca Isusova. A kako je divno 1 N e ­ ugasivi plamen bukti iz njega, kano da će cijelo nebo i zemlju raspaliti ognjem neizrecive svoje ljubavi. Oko njeg se ovila trnova kruna i svoje okrutne boljike zabola u to prenježno Srce. Ubo­ jito koplje nemilim svojim udarcem jazom otvorilo vrata do nutarnjosti te ognjene peći. Iz te rane presv. Srca potokom teče cijena spasa ljudskoga: neprocijenjena krv Sina Božjega. K ao od žarkog sunca na plavetnom nebu odrazuju se na sve strane po križu sjajni traci od tog ljubezljivog Srca. To je slika Srca Isusova. Baš vjerno od­ govara onoj, koju u jednom vigjenju pokaza na svojim božanskim grudima nebeski Učitelj vjernoj učenici svog presv. Srca, bi. Margareti Alakok. U ono Srce ozgor je bio usagien križ, naokolo vijenac od trnja. usred Srca otvorena r. na, iz koje je tekla krv, a na sve strane izbijao plamen. T i izraziti znaci na slici Srca Isu­ sova znače ukratko o v o : Srce je znak ljubavi, a križ patnje. Dakle zasagjeni križ u štovanja najdostojnijem Srcu Isu­ sovu znači, da je ono neprestano težilo za patnjama, a jedino iz ljubavi za naše spasenje ; tim pak i nas htjede naučiti, kako moramo duboko u srce zasaditi ovaj križ, te iz ljubavi prema Njemu sve nevolje i suprotivštine drage volje podnositi. On nam je križem nebo otvo­ rio, i rni ga moramo istim oružjem izvoj štiti. Oko ovog nježnog Srca ovila se �Br. б. Slika presv. Srca Isusova. trnova kruna, koja ovjenčava ne samo vidljivim načinom glavu Isusovu, nego i nevidljivim Srce tog čovjeka boli, ali ujedno i kralja srdaca. Ono oštro trnje, koje je ranilo to predobro Srce, jesu grijesi ljudski, a osobito grijesi duša Njemu posvećenih, koje Ga više poznaju te su ga dužne više i ljubiti. Trnovim vijencem okrunjeno presv. Srce umiljato pozivlje sve kršćane, da Mu po moguć­ nosti zadovolje za uvrede i nehajnosti drugih ljudi, koji Ga silno vrijegjaju, navlastito u presv. oltarskom Sakra­ mentu ; a prava njegova djeca moraju Ga tješiti. Dapače jedna od poglavitih svrha objavljenja ove velike pobožnosti k [presv. Srcu Isusovu jest ta, da se čini neprestana zadovoljština za nebro­ jene uvrede, što se nanose tom premilom Srcu. Sulica ljubavi otvori presv. prsi Spasiteljeve i pokaza nam pristup do onog divnog Srca, gdje se možemo okrijepiti svim obiljem milosti; gdje po riječima sv. Bernarda duša nalazi mir iza brodolomlja po grijehu. Ona rana božanskoga Srca jest najsigurnije zaklonište Isusovih zaručnica; u njoj je na­ lazio sv. Augustin sve svoje ufanje i sigurnost spasa, a blaženi grof Alzerij najveću utjehu i utočište u svim nevo­ ljama života. Žarki plami, koji se iz Srca Isu­ sova viju prema nebu, govore o nedo­ kučivoj ljubavi Isusovoj prema ljudma; o onoj ljubavi djelotvornoj, koja se nije zadovoljila sa slatkim i praznim rije­ čima: »Milina mi je biti sa sinovima ljudskim«, nego je i činom pokazao Isus tu svoju ljubav. Kada bi se o tom htjeli osvjedočiti, morali bi otići u Betlem, gdje bi našli u jednoj špilji na Str. 1.7-1. britkoj slamici od studeni drhćuće jedno tajinstveno djetešce, koje se je rodilo jedino iz ljubavi, da izbavi čovječanstvo iz vražjega sužanjstva; morali bi proći širom cijele židovske zemlje, kojom je onaj Bog-čovjek sto puta prošao tra­ žeći izgubljene ovce ; trebalo bi da se popnemo na goru Kalvariju, koja je natopljena njegovom presv. krvlju, tuđe bi mogli motriti prizor nikad nevigjen: gdje Bog i Stvorac umire, i to na naj­ sramotniji način — na križu raspet, samo da može zaslužiti ljubav svoga stvora; a najposlije otigjimo u svaku kršćansku crkvu do oltara, tu ćemo očima vjere gledati u svetohraništu zatvorena onoga, koga ni nebo ni zemlja obuhvatiti ne mogu; dan i noć kuca ongje za nas veliko njegovo Srce, te se neprestano za grijehe naše Ocu svome prikazuje; s tog prijestolja lju­ bavi sve ljude milo poziva: »Dogjite k meni svi, koji se trudite i koji ste opterećeni, i ja ću vas okrijepiti!« Slatka li poziva! Ovo je kratki oris slike Srca Isu­ sova. Ovakova slika imala bi resiti svaku kršćansku kuću; ali ne da bude samo za ures, nego i za izgled u dobru i utoćište u potrebi. Kad se digne oluja strasti proti čovjeku, neka baci pogled na ono blagoslovljeno Srce, te promotri čiste njegove osjećaje: brzo će se uti­ šati : koga tišti nevolja ne treba daleko ići tražiti pomoći, neka samo zaufano uzdahne pred slikom Srca Isusova, koje je izvor svih milosti: i već je uslišan. Svatko će rado u svojoj kući isposta viti sliku dobrog si prijatelja ili dobro­ činitelja, da ih svatko vidi i upozna; a tko je veći prijatelj i dobročinitelj svih ljudi nego Isus Krist ? Pa zar ne zaslu­ �Str. 172. Iz mladosti. Br. 6. žuje On, da Mu ljudi iskažu ovaj va­ činom prestavit to neizmjerno sveto treni znak poštovanja, t. j. da okite Srce, neka pogleda tvarnu njegovu svoj stan slikom njegova presv. Srca. sliku, s koje će makar i mrtve Isus To iziskuje ljubav, pravednost i zahval­ glasno progovoriti: »Ja sam krotak i nost prema velikom dobrotvoru, da mu i ponizan Srcem.« Križ, trnje, sulica tim makar malo uzdarje iskažemo za nagjoše mjesta, da pokažu svoju okrut­ tolike blagodati. Ali njegovo harno Srce nost, jedino na ovom blagom Srcu, ne može podnijeti, da nam za najneznat koje se predalo za grijehe svijeta. Pla­ nije djelo na njegovu čast učinjeno ne men govori o ljubavi; križ spominje plati uvijek drugim i još novim milo­ muke za nas podnešene ; trnje viče, da stima, zato i obeća velikodušno svim ono Srce silno ljubi ljude, ali mu oni štovateljima slike svog presv. Srca sli­ vraćaju mjesto zahvalnosti crnu neharjedeće : »Gdje god se izloži i štuje slika nost ; svi jednom riječju znaci na toj mojeg božanskoga Srca, tu ću ja obilno slici vapiju : »Gle ovo Srce, koje je to­ izliti blagoslov i milosti svake ruke, liko ljubilo ljude!« osobito ću njom ganuti besćutna srca Spasonosno je dakle i zaslužno što­ ljudi. I koji god na srcu nosi takovu vati Srce Isusovo i vidljivim načinom, sliku, u njegovu ću ja uspiriti čistu svoju naim e: slici tog presv. Srca iskazivati ljubav, » ništit neuredna ganuća i svim dužnu čast i štovanje, jer je to Isusu ga milostima napuniti.« Vjerno Srce veoma milo. Napokon da zaključim ri­ Isusovo jamačno ne će prevariti niti ječima bi. Margarete, koja ovo poru­ ikome obećanu milost uskratiti. I nitko čuje svim štovateljima tog premilosrdzaista nije uzalud vapio pred slikom nog Srca : »Uvjeravao me je Gospodin, Srca Isusova : žalosni su od nje otišli da mu je osobito ugodno štovanje, koje utješeni, bolesni ozdravljeni, napasto­ Mu se iskazuje pod prilikom svog tje­ vani oslobogjeni, kolebajući i malodušni lesnog Srca. Zato On hoće, da se slika u dobru utvrgjeni, zdvajajući sladkom njegova presv. Srca javno izloži, ne bi nadom napunjeni. Tko želi omiliti svome li se time ganulo nećutljivo srce ljudsko. Bogu, neka nasljeduje krjeposti Spasi­ Pa mi je obećao, da će u srce svih teljeve ; a nigdje ih ne može savrše­ štovatelja svojih obilno izliti sve darove, nijim načinom i u potpunijoj mjeri pro­ kojih je prepuno Srce njegovo, i da će matrati, nego u poklona vrijednom Srcu posvuda, gdje se ta za osobito štovanje Isusovu, gdje se sve kao u ogledalu izloži, ona namaknuti svake vrsti bla­ odrazuju. Tko si ne zna duhovnim na­ goslova.« F ra Jozo Zvonigradski. Iz mladosti. Majka bi me proljećem u naručju nosila Kroz tu baštu rascvalu, pa bi mi govorila : »Deder, zlato, zatepai: majko, mila majčice 1« A ja čedo nevino sklapao sam ručice, �Br. б. Čestoputa . . . — Strossmaver. Str. 173. Slušao sam češljuge na procvalim granama, Gledao sam cvjetove u prekrasnim šarama, Pa sam sladko ljubio majci rujne usnice, I tepao radostno: »Majko, mila majčice 1« — To je bilo nekada za vesele mladosti, Kad uz majčin zagrljaj nisam imo žalosti. Ali dodje kobni čas, smrt nas sretne razdieli; Mjesto sinka majčicu, ljube sada angjeli. Dragan Dujmušić. Čestoputa... Čestoputa za hladnih večeri, Kad utonu svjetlo bielog dana, Gledao sam kako driemlju lieri, K ako sipi rosa iz tihana. Pa sam htio skladat pjesme male Vječnom Bogu ; ali nisam mogo. Iz oka su suze provirale, A srdašce ćutilo je mnogo. Po papiru slagao sam slova, Čito sam ih iz večeri bajne; Pisao sam o Bogu vjekova, A slovima iz te knjige tajne. Pa sam sgledo slova napisana, Što mi dala bajna večer ota ; Čito sam ih oka zaplakana Divna slo va: ljubav i ljepota. — Dragan Dujmušić. Strossmayer. Ri j e č p r i g o d o m n j e g o v e s mr t i . Izrekao fra I v š a M i j o v.J) Tužna družino! JosipaJurja Strossта у е га nema nam više ! Kako bolno odjekuju našim srcima ove tužne riječi: Strossmayera nam •) Izrekao u župskoj crkvi u Jelši 1 1 . IV . nema više! Kada ono otrag par dana proletjela domovinom žalosna vijest — veliki biskup na umoru ! — svačije srce, srce svakoga svijesnoga Hrvata bolno Meceni i Dobrotvoru — Josipu Jurju Strossmayeru prigodom zadušnica, što ih ona dična općina pri­ — Koji Je redila odmah prvih dana iza crne vijesti. Prisu­ Tražio — Njemu Sve Svoje Posvetio — Jelšanski stvovala časnoj službi općina, Hrrati štva, škole, sva mjesna dru­ sve, što otmenijega ima malena, ali — Svoju Vječni Slavu U Slavi Svoga Naroda Pokoj Vape. — Na 22. IV . čitaonica, koja pokojuika od preko trideset go­ rodoljubna Jelša. Sred crkve dizao se krasan ka- dina ubrajala u svoje počasne članove, tat'alk sa biskupskim insignijama i slikom veli­ izvanrednu pomen-sjednicu i odredila kana, a ispod nje čitao se natpis: spomenik mu. U Jelši u tu istu svrhu općina i Sinu Domovine — Ocu — Prvome Hrvatske Prosvjete — narod skupiše svega 500 K. držala ioo K za �Str. 174. Strossmayer. zadrhta, a misao poleti tamo put pito­ moga Djakova, gdje se slavni starac spremao za vječnost, i — svaki, svaki nas rado bi dao od svojega, da pro­ duži život prvomu svećeniku, vladici, dobrotvoru, meceni i ponosu svome 1 Strossmayera nema nam v iš e ! Na žalosnu vijest zavi se u crno, procvili bijeli Zagreb naš, to njegovo miljenče, obudovi akademija, ljubimica srca nje­ gova, proplače sveučilište, mezimče nje­ govo, a hramom, stolnim hramom nje­ govim, zamnije bolno, da odjekne zem­ ljom, u kojoj Hrvat obitava : Nesta nam oca, ostasmo sirote ! — Procvili Hrvat­ ska, a genije, blagi genije, što nad njome bdije, napisa uz ostala još jedno im e: uz Zrinskog, Frankopana, Jurišića, Berislavića, Račkoga, Starčevića, napisa ime S t r o s s m a y e r . Napisa se slo­ vima neizbrisivim, i ono će na hrvat­ skome nebištu sjati dok nas bude ! Poklonimo se Vječnoj promisli, koja nam ga d ala; budimo joj zahvalni na daru, što nam ga u njemu poklonila: misao, vječna, sveta misao, što ga u životu i radu vodila, budi i nama vodi­ licom u životu i radu i — Strossmayer će vijekom živjeti! Rekoh : misao, sveta i vječna, ko­ joj Strossmayer vječno služio. A koja je to, gospodo misao? Neka nam na to odgovore djela slavnoga pokojnika, i time ćemo upoznati sav ogromni gu­ bitak, što ga njegovom smrću prttrpismo. Upoznat ćemo, da u njemu izgubismo velikana duhom i srcem; izgubismo velikana, kojega Promisao Božji bijaše obilno nadario sjajnim darovima duha i srca, a on ih sve savjesno upotrebio u službi istine, ljepote i dobrote, u službi nauke, umjetnosti i ljubavi. Br. б. To nam je eto Strossmayer b io ; takova smo velikana, gospodo, u Strossтауеги izgubili. Imade.ro akademiju, galeriju slika, sveučilište i divni djakovački hram. Drugo ne spominjem. To nam je sve Strossmayer stvorio, to je sve Strossт а у е г svome narodu poklonio. — A koje su misli vodile velikoga pokojnika pri osnivanju tih zamašnih darova, što ih veliko njegovo srce poklanjalo na­ rodu svome ? Odmah u prvoj svojoj poslanici, pri nastupu svoje biskupske službe, mladi nam biskup otkriva svoju misao : svome radu udara za temelj onu lijepu devizu: Sve za vjeru i za domovinu. Tumač joj je evo o v a j: »Slijedit ću veličanstveni primjer k domovini samoga Spasitelja našega, koji je i po mnijenju Bossuetovu krv svoju osobitim obzirom za svoj na­ rod prolio i hotio, da se po žrtvi, koju na drvetu križa za cio svijet prikaza, i ljubav domovine posveti.« Drugi uz­ višeni primjer vidi biskup u ovim rije­ čima sv. P avla: »Žalost velika i bol neprestano obuzima srce m oje; željah biti ja sam proklestvo od Isusa za braću moju, koji rogjaci moji po puti.« Čujte, kako ih plemenito srce sebi svo­ ja ta : »Izrajelci su sjeme Abrahamovo, i ja sam ; baštinici su obećanja Božjih, i ja sam. Ja sam udo od tijela njihova i krv sam od krvi njihove. Sagriješili su i oglušili se na glas proroka svojih, umorili su Boga i spas svoj, krivi su proklestva i osvete Božje, ali su ipak moji i moje se srce nikada od njih odcijepiti ne će; pače želio bih i ja željno nje sobom zamijeniti i po primjeru Boga i meštra svoga vlastitom žrtvom nje od proklestva Božjega otkupiti. Evo prave �Strossmayer. i čiste ljubavi svećeničke, koja se ničim na svijetu smutiti ne da, pače koja u nesreći i nezgodi naroda sveudilj raste, dok se do one žestine i izvrsnosti ne dovine, koju je Isus u božanstvenom svom srcu prama svim nama gojio.« Evo, gospodo, temelja Strossmayerovu radu: vjera i domovina; evo načela, kojemu će naš velikan kroz dugi svoj episkopat vjeran ostati. Ma što radio, poduzimao, stvarao, pri svakome k o ­ raku pratit će ga nerazdruživo ljubav vjere i domovine, koje se u njegovu srcu razlučiti ne dadu. Ljubav će za domovinu crpsti iz vjere, ljubavi vjere divno će spojiti ljubav k domovini. Dizat će najviše zavode, da se učimo pravoj znanosti, a za čvrst joj temelj udarit će vjeru. Bog i vjera njemu su »vječito vrelo idejalnosti i uzoritosti.« Vjera mu je »navjernija čuvarica slo­ bode«, a narodnost »polag svete vjere najskupocjeniji dar Božji.« Svijest i srce naroda jest onaj čvrsti temelj, na ko­ jemu će Strossmayer da gradi svoja divna djela, svijest i srce naroda, koje on uze da oplemeni duhom Kristovim, da ih napoji na nepresušenome vrelu ljepote, istine i dobrote, što ga je, po njegovoj riječi, naći samo u kršćanstvu, u Evangjelju. U tome eto nam, gos­ podo, ključa, kojim ćemo otvoriti, da razumijemo veliku dušu, plemenito srce onoga, koga će Hrvat vijekom nazi­ vati umnikom i neumrlim dobrotvorom svojim. Spomenuh na prvome mjestu aka­ demiju, biskupov dar. Osnutak njezin pada u crno doba kletoga germanizma i apsolutizma. Klasične su za oznaku toga doba riječi našega historičara: »Narodno osjećanje izazivao je jošter Str. 175. šapat nekolicine ljudi, koji su njegovali knjigu hrvatsku... Jedina crkva stoji jošter, da na svojim oltarima prima uzdahe bolno osjećajućih sinova našega naroda.« Umine i ta tvrda kušnja, a na­ rod ostane, i onaj se šapat pretvori u pitanje : A što sada ? Kako ? Kuda ? I nagje se umnik, narodni dobrotvor, koji na to pitanje zgodno odgovori. Strossmayerov odgovor bijaše akademija. Evo njegovih riječi: »Jedno od najogromnijih evropskih pitanja, koje cijeli svijet već odavno vele zanima, živo će se nas i naše budućnosti kosnuti, a u tu svrhu nije dosta da nosimo zdravu mišicu i srce junačko. Znanosti mi potrebujemo nada sve, da važni položaj svoj upotrebimo, da zadaću svoju na korist i slavu svoga naroda riješimo.« 10. aprila 1860. darova, kako on sam kaže, »milomu svome narodu« glavnicu od 50.000 forinti. Lijepa zaista jabuka, ali je nama pogledati daleko više : pogledati nam je na misao umnika, koji takovim darom svoj narod darivao. »Narodna knjiga, veli on u popratnici, je i glavni plod duha svakoga i glavno promicalo nje­ gova razvitka, pače u nesretnim okol­ nostima javnoga života jedino sidro, koje ga od propasti čuva. Nu da knjiga bude zbilja promicalo narodnoga raz­ vitka, ima proniknuti sav narod i sve njegove javne i sukromne odnošaje, te sav narod ima biti pozvan, d a je obdjelava i njeguje, da joj svoje umne sile posveti, da joj bude učiteljem i učeni­ kom. Povjest nas uči, da knjiga ne može cvasti u narodu malenu, a niti u narodu koliko mu drago mnogobrojnu, ali narječjima razdrobljenu, ako se ova ne slije u jedan književni jezik.« Da ga �Str. 176. Strossmayer. stopi u cjeloviti stroj, Strossmayer će podignuti akademiju : ona će biti glavna poluga duševnoga preporogjenja svega Jugoslavenstva; pri njezinu osnutku treba imati pred očima jedinstvo na­ rodne knjige i sveopću znanost, a na­ pose naše umne potrebe.«- Ovako je pisao veliki pokojnik 1860., udarajući temelje zavodu, što će da bude promicalom zdravome razvitku hrvatske na­ rodne knjige i čvrstim sidrom njegova spasenja. I podiže on taj zavod, darova narodu knjigu, kulturu, ne sa ono 50.000 forinti, nego onom velikom m šiju, što ga pri tome vodila — uzvišenom, rodo­ ljubnom mišlju, što mogla da se porodi u velikom njegovu umu. Misao ta da­ rova nam narodnu knjigu, narodnu pro­ svjetu, to najčvršće sidro za obranu našu. I u dom te narodne prosvjete, što ga sam podigao, ulazi biskup s pro­ petom u ruci. Drugi momenat, što ga nikako ne smijemo s uma smetnuti, kada nam je govor o Strossmayeru. »Evo me, kaza on sakupljenoj učenoj gospodi, evo me u sredini vašoj s propelom u r uci . . . Ja po dobroti vašoj prvi pokro­ vitelj akademije želim, da ovo propelo navijek u sredini njenoj ostane i aka­ demičarima dopominja, da vjera svjetlom svojim svakamo dopire, kamo god se um čovječji radom i poletom svojim zanaša.« Svjetlo, što s propela odsijeva, Stossm ayer hoće, da nam i u znanosti svijetli. Eto vam, gospodo, u njegovim ri­ ječima njegove misli; eto vam najvjer­ nijega tumača misli providencijalnoga uma, koji nam darova naš najviši učevni zavod. Iza akademije spomenuh hrvatsko Wr. 6. sveučilište, drugi naš veliki prosvjetni zavod. Strossmayer mu prvi postavio kamen, a vodila ga pri tome ona ista misao, koja akademiji kumovala: »Ako misli akademija procvasti, tada je nužno, da se za nju sjemenište mladih ljudi otvori u sveučilištu . . . Zaman nam naj­ znamenitiji položaj, zaman najplemenitije zadaće, ako nam moralnih i umnih sila uzmanjka, bez kojih sve blago neba i zemlje ništa ne prudi, jerbo je um, koji blago materijalno oživljuje i na korist obraća. Duh je sila, koja nebom i zem­ ljom vlada; te sile mi potrebujemo nada sve, da važni položaj svoj upotrebimo, da zadaću svoju na korist i slavu naroda riješimo. Da tih sila nabavimu, nužno je, da u sredini našoj i u n a r o d n o m d u h u sveučilište usta­ novimo.« Eto vam opet ovdje one nje­ gove miljenice misli, m i s l i n a r o d n e , koje bi mu se bilo valjalo odreći bez učevnoga zavoda. 1866. slavilo junačku smrt Nikole Zrinskoga. Tom prilikom Strossmayer položi 50.000 for. i prihvati zgodu, da u svemu narodu pobudi misao za na­ rodno sveučilište. I ta misao, probugjena Strossmayerom, ne utrnula, morala se oživotvoriti. E vo vam čemu se biskup od hrvatskog sveučilišta nadao, kako mu govorio : »Mi smo, boreći se kroz vijekove protiv barbarstva za kršćansku izobraženost, vrlo oslabili i iznemogli. Uda tijela našega još i danas su ras­ trgana. Sveučilište upravo naše svetu zadaću ima, da narod s l o ž i i z d r u ž i , da se ono, što je nepravda i udes hudi od tijela našega otrgnuo, i opet majci općoj priljubi. Sveučilište naše ima upravo biti ono sveto ognjište, na kom se srca bratska na ljubav, slogu ijedin- �Br. 6. Strossmayer. stvo razgrijati imaju.« Ovo je jedno, a pa čujte, kako velikan s druge strane govori hrvatskome sveučilištu : »Istina sveta od Boga proizlazi, Božju narav na sebi nosi, nigda svoju moć ne gubi, nigda se od svoga izvora odcijepiti ne da. Kršćanstvo se nije nikad slobodo­ umnom istraživanju u nijednoj struci opiralo, nikad nije od najsmjelijih i najzanesenijih hipoteza zaziralo, nego je samo zaziralo od oholosti i taštine ljud­ ske, koja čestoput osugjuje, što ne ra­ zumije, čestoput se viš sama Boga i nje­ gove istine uzdiže. Ja bih se vidom svojih očiju okladio, da bi najboljim i najple­ menitijim dijelom čovječanstva skrajno zdvojenje zavladalo, kad bi polag da­ našnje neskladnosti i uzrujanosti evropejske moguće bilo, da sunce svjetla kršćanskoga ugasne, jer bi tad skrajnji nered i užasni prevrat zavladao, koji bi Evropu za kratko vrijeme u groblje preobratio«.... Svećenik sam i vladika, pak sam zato i nešto doprineo, da se u narodu našem stvori i utemelji aka­ demija znanosti i umjetnosti i sveuči­ lište, da narodu svome dokažem, da megju svetom vjerom i megju znanosti i umjetnosti nema nikakvih na svijetu opreka. Pak ako opreke kad što i budu, nije ih narav stvari porodila, nego strast, slabost i zanešenost ljudska. Obje su, vjera i znanost, božji porod, te na megjusobnu ljubav, slogu i potporu bi­ ćem i izvorom svojim upućene. Bog je, vjerujte mi, u onaj isti čas, kad je sve­ tom svojom moći prvu iskru misli iz uma čovječjega, kad je prvo čuvstvo iz srca čovječjega, kad je prvu riječ iz usta čovječjih izhitrio, i svetu vjeru i sveto znanje porodio i baštinom cije­ loga svijeta i svih vijekova učinio. Ne Str. 177. može čovječanstvo, ne može ni jedan narod bez jednoga i drugoga biti.« »Što se vjere tiče, vjerujte mi, kad bi moguće bilo, da Bog čovjeku i naj­ mudrijemu i najučenijemu sve življe oduzme, koje vjeri i predaji zahvaliti ima, ostao bi bez svake misli, zamuknuo bi. Bez prave opet znanosti svaka bi vjera izhlapila, izvrgla se i otaštila. Zna­ nost ima divnu zadaću. Ona ima zadaću, da čim više u tajne ove vidljive naravi prodre i da odatle sile naravi na korist čovječanstva obrati; nu najveća joj je zadaća, da sve više i više prodre u onu divnu narav Božju, koja se vjerom oči­ tuje, i da iz nje onu svjetlost i onaj oganj crpi, bez koga rod ljudski nikako biti ne može. Ovo znanost sto i sto puta potvrditi mora ; zar je iko polag svega znanstvenoga naputka dokučio i rastumačio, u čem stoji moć oka čovječ­ jega, po kojoj se u njem vas svijet ogleda i u duši čovječjoj odziva, ili je li znanost igda znala dovoljno protu­ mačiti otajstvo riječi čovječje, kojim se nekim barem načinom potvara otajstvo upućenja Božjega i kojim čovjek dušu i srce svoje u dušu i srce bližnjega svoga prelijeva i zrak sili, da mu no­ siocem najotajnijih misli i čuvstava bude.5 Vjerujte mi, sve, što se je na ovome svijetu do sada uzvišenoga učinilo, uči­ nilo se s l o ž n i m r a d o m s v e t e v j e r e i z n a n o s t i ; a ljudi učeni, koji su znali umom i srcem svojim jedno i drugo prigrliti, najslavniji su ljudi, a djela njihova vječite vrijednosti i koristi.« Ovako govori i prema ovome radi naš velikan, svećenik istine i prosvjete, svete vjere i znanosti. Vodi ga neuga­ sivo svjetlo, kojim mu svijetli vječna istina: velikim svojim umom i srcem �Str. 178. Strossmayer. prigrli vjeru i znanost, i zato djela, što ih on stvori, vječite su vrijednosti i koristi. Je li se ovakav duh mogao izmak­ nuti onome suncu, što no lijepoj duši svijetli, a pale ga vječni idejali ljepote kroz lijepu umjetnost? Neka nam na to odgovori njegova galerija slika, neka nam odgovori divna djakovačka stolica, pa za odgovor može nam služiti i njegova lijepa palača aka­ demijska. Lijepa mu duša proučavala umjetnost, ali iz živih k n jig a: proputova Njemačkom, Francuskom, Italijom, da prouči divna djela umjetnosti, što ih stvorili geniji, obagje sve najzname­ nitije galerije čitave Evrope, da još bolje izoštri i onako već dovoljno oštar svoj sud o umjetničkim djelim a; nje­ gov um, njegovo srce grijahu se pri čarima umjetnosti, divnim plodovima najvećih umova. Pa svim tim lijepim darovima uma i srca svoga obdari on svoj mili narod : pokloni mu krasnu ga­ leriju slika, sagradi mu veličanstvenu djakovačku crkvu. E vo vam za poskupac njegovih riječi o sveučilištu i akademiji, akade­ mijskoj zgradi i galeriji slika: »Znano je, da je u novije doba i u državni sustav pristupilo načelo narodnosti, a i pravo je, jer je n a r o d n o s t polag svete vjere najdrago­ cje niji dar B o ž ji; ali valja po mom mnijenju i osvjedočenju to načelo narodnosti, ako misli svojoj svrsi odgo­ varati, duhom kršćanstva i svetoga Evangjelja oplemeniti, uzvisiti i posvetiti i onom pravednosti zadahnuti, koja veli: što bi rado, da ti drugi ne čini, ne čini ni ti drugome, a što bi rado, da ti drugi učini, učini i ti drugome. Inače se načelo Br. б. narodnosti izvrgne i izopači, te postane izvorom oholosti, nesnosnosti i sebič­ nosti i svakojake nepravednosti. Da pak u tom slučaju o pravoj slobodi, miru i slozi ni govora biti ne može, samo se po sebi razumije. Samo se po sebi raz­ umije, da se u tom slučaju i stare te ­ čajem stoljeća posvećene i za uzvišene svrhe upućene sveze izvrći i u povod nemira i raspra, svakovrsnih stiska i spona obratiti mogu. Ja ne bih rado, da se naš narod tugji od onih naroda, na koje ga Bog veže, ali neka nikada i nipošto ne bude pod nikim. Sada ćete se lako domisliti, zašto sam u ovo naše doba o tom radio, da se sveučilište i akademija u sredini našoj čim prije podignu. Ja sam sudio, da je to u današnjim okolnostima upravo već najpreča nužda narodna, jer narod, koji svoja najviša učilišta ima, te dobro i spasonosno s njima upravlja, taj se na­ rod intelektualno emancipira, a emanci­ pacija i oslobogjenje to naravnim i ne­ odoljivim načinom svaku drugu eman­ cipaciju i svaku drugu samosvojnost prije ili poslije poroditi mora. Osim toga svaki narod ima svojih crnih i nesretnih, kao što ima sjajnih i povoljnih dana. U vrijeme, kad se narodu smrači, kada mu najsvetija baština slobode i napretka u pogibelj pane, tad obično sve ono, što je Bog u svijest i srce naroda sta­ vio i zalogom vječitim svake sreće i slobode opredijelio, pribježište i uto­ čište svoje u crkvi i u najvišim učevnim zavodima traži, pak ujedno i pobjedu svoju prije ili kasnije nalazi. Evo, go vori mecena, zašto je sveučilište i aka­ demija, lijepa palača akademijska i g a­ lerija slika.« Godine 1882., dovršivši monumen­ �Br. б. Strossmayer. Str. 179. talnu crkvu, napisa slavni pokojnik: glasa i počitanja? K o da po zasluzi »S ovom sam crkvom dovršio jednu od ocijeni lijepe zasluge, što ih on neu­ najglavnijih zadaća biskupskoga zvanja mornim nastojanjem steče za sveti amasvoga.« Nad unutarnjim vratima sred­ net naš, za milozvučni staroslavenski njega predvorja dade urezati ove riječi: jezik u časnoj liturgiji? Spomenuh samo glavna djela, što »Slavi Božjoj, jedinstvu crkava, ljubavi i slogi naroda svoga J. Juraj Stross- ih neumrli pokojnik zasnovao i stvorio mayer.« u narodu svomu. Ova djela živjet će u E vo vam, gospodo, kako se ona nas, dok nas bude i svjedočit će Hrvatu misao, vječna i sveta, vodilica Stross- za njegova velikana biskupa, koji sve mayerova života i rada, povlači kao to sazda na tvrdu temelju svete vjere duga nit kroz cijeli mu vijek : u sva­ i lijepe domovinske ljubavi. kome djelu darežljive mu desnice vidite Spomenuh akademiju, djelo nje je utjelovljenu, i to kako samo veleum gova uma i srca : Hrvat je danas po svoju divnu misao utjeloviti znade. Di­ njoj u zajednici sa kulturnim svijetom, van joj je pečat u djakovačkome hramu : koji nas inače poznavao ne b i; spome­ slava Božja, jedinstvo crkava, ljubav i nuh sveučilište, komu on udario prvi sloga naroda našega. Eto vam najvjer­ kamen : iz njega će da izlaze ljudi, koji nijega tumača biskupovoj misli, bisku­ će u akademiji čuvati misli i rad Srosspovu geslu : Sve za vjeru i za domo­ m ayerov; spomenuh galeriju slika, u vinu 1 kojemu do zadnjega daha vjeran kojoj on, svećenik ljepote, podigao joj ostade. Hrvat, gledajući to remek-djelo krasan oltar, i Hrvat će ponosno u nju velikana svoga, gledajući ga, kako se da uvede i sina najkulturnijega naroda, ponosito diže k nebeskom plavetnilu, da mu pokaže učilište svoje, gdje će se ko da hoće, da nam srca i duše podigne učiti prosvjeti i uglagjenosti; spomenuh k modrome nebu, ganut valja da klikne: divnu djakovačku stolnicu, kojom bi se Hvala, hvala, o Providi, što si nam ga i najkulturniji narod ponositi mogao. dala! Evo, gospodo, što nam Strossmayer Ne ću nabrajati drugih djela Stross- bijaše; evo, što u njemu izgubismo. mayerove ljubavi za svoj narod. A ko Ostala bi još jedna strana, da je bi ih tako lako izbrojio ? Gdje je to vidimo, da slika bude potpuna. Razu­ hrvatsko rodoljubno djelo, a da Strossmjet ćete, zašto ću je mukom mimoići, т а у е г nije pomogao ? Nema jedne kul­ a dopustite mi izraziti nadu, da će se turne institucije hrvatske, kojoj Stross- jednom i naše tmurno obzorje razve­ та у е г ne bi u pomoć pritekao. A gdje driti, a tada će se i o toj strani moći da slobodno govori. su pisci, gjaci, knjige, društva naša, Strossmayera nema nam više ! koja u Strossmayeru pozdravljahu prvoga Ali ne, gospodo, ne tako ! Ne iz­ dobrotvora svoga? K o da dostojnom riječi spomene Strossmayerovu veli­ gubismo ga svega — ostaju nam nje­ gova divna djela, sjajni spomenici nje­ čajnu pojavu na vatikanskome saboru, kada ono trgne malenu, prezrenu Hrvat­ gove misli, njegova rada. Ostaju i nama oni divni idejali, što su ga u radu vo­ sku iz zaboravi i pribavi joj u svijetu �Maleni Abel. Str. 180. dili, a što ih je on crpao u Bogu, izvoru istine, dobrote i ljepote. Ova živa vjera, ovi idejali neka i nas vode, a svijetlit će nam na putu njegova sveta spomen, koja se nikada zaboraviti ne ć e : A . . . saj zvezde ne gasno, A saj zvezde ne m rjć : Vekovit Njih je svit. — Otrag ne punih devet godina otvorio se grob, da nam primi jednoga Br. б velikana. Ovih dana otvorit će se drugi, da nam otme drugoga. Gine, iščezava jedan za drugim — a narod ostaje . . . Daj dobri Bože, da nam prosto šestinsko groblje i divna kripta djakovačke katedralke budu vazda sveti amaneti, iz kojih ćemo crpsti svegj nove vjere i one idejale, kojima su ti velikani služili 1 Rajski mir plemenitoj duši Josipa Jurja Strossmayera, a trajna mu spomen i slava u narodu harnu ! & Maleni Abel. Istiniti đogagjaj iz XVIII. vijeka Гп'redio fra I v š a M ijo v . Judina plata. Ovdje fra Luka umukne. Pogled, koji je, dok pripovijedao, počivao na mlagjanome fra Antunovu licu, svrne sada starac na Marijinu priliku. Kao da je hotio u blagu Marijinu licu crpiti nove snage za dalje pripovijedanje. Uz samo podnožje Marijina kipa dizalo se isušeno jabučino stablo. Tužno je ne­ kako izgledalo to mrtvo, golo drvo. I fra Lukino oko za nj zape. Kao da je u onome starom, isušenom drvu čitao svetu opomenu, vidio sliku zemskoga ništavila, licem mu se proli neka turobnost, stisnuta spomen na proku­ šane boli. U dušu mu se kao uvuklo neko teško, sumorno čuvstvo, ali koje je opet bilo ispremiješano nečim drugim, slatkim, opojnim. Usne mu se same pomaknuše i on šapne jedva čujno: — Slatka ti spomen, lijepi angjele moj ! Fra Antun je po dosadašnjem pri­ čanju potpuno razumijevao duševno stanje časnoga starca. Ne prousti ni riječi. Mirno, i ako znatiželjno, očeki­ vaše nastavak. U neke fra Luka, kao da se pre­ nuo, prihvati opet: — Dobro se spominjem, sumoran, težak dan bijaše petak veliki one go­ dine. Nebo zastirali gusti oblaci. Prije­ tila mećava. Polagano izumirao grubi zimski dan, a težinu mu povećavala gorka spomen, kojoj je posvećen. U stolnici se sv. Vida već hvatao prvi sumrak, koji je u Božjoj kući uvijek nekako tajinstven. T e ga večeri još tajinstvenijim činilo turobno svjetlo tankih svijeća s Božjega groba. Spre­ mali se žalosni obredi velikoga petka. Baš u to doba, kad su se pod visokim svodovima gubili tužni odjeci velebne naricaljke svetoga pjesnika, kad je ц �Br. б. Maleni Abel. svetu mraku kuće Božje turobno odje­ kivao naduhnuti pijev kralja pjesnika ; Ja mirno liježem i počivam, j e r ti, G o s p o d i n e , s a m d a j e š mi t e s a m b e z s t r a h a ! baš u to doba počimlju grozne muke moga Abela. Mrak se već bio sveosve spustio Zlatnim Pragom. V as je grad ležao u zagrljaju tamne noći, koja je još crnija bila u uskim uličicama. Kroz te tamne, uske uličice probi se Abelov Juda do zabitne one kućice, u kojoj više mrtav no živ ležaše sputan maleni Abel. Rose, ko vješt, brzo napipa vrata, hitro ih otvori i u kratko izmijeni nekoliko ri­ ječi sa ženom, koja ga već spremna čekaše. Onda skrene pod stube, pri­ hvati Abela i okrene put vrata. Suznim očima moljaše ga jadno dijete za milosrgje, ali kleti Juda, tvrgji od kamena, mjesto odgovora izvadi oštrac, primakne mu ga očima i kroz zube istisne: »Još samo riječ, pa si gotov U Hitro ispade na ulicu, čvrsto držeći bijedno dijete, koje se od straha bijaše sveosve ukočanjilo, i udari prama židovskome predjelu put kuće bogataša Abel-Abela. A u kući megjutim otac i stric već očekivali napetom dušom. (Rose ih malo prije bijaše obavijestio o sretno uspjelom izdajstvu.) Po židov­ skom obredu već bijaše započela su­ bota, pa ko pravovjerni i zdušni Ži­ dovi, da je ne opogane, bijahu još za visoka sunca izbrojili novac i metnuli ga na stol. Judi ne trebovalo drugo, nego ga skupiti. Čudno izgledalo to dvoje staračkih, zločinačkih lica u slabu svjetlu, što ga po prostranoj, raskošno urešenoj odaji rasprostirala obredna subotna svijeća. Štr. iS i Mora da zagušljivo, teško bijaše u tome zraku, kako zagušljivo, teško bi­ jaše u tim crnim dušama. Na stolu po srijedi žutio se zlatiš, pripravan bezdušnome izdajici, a po strani, izvaljenih očiju zureći u novac, glavama naslo­ njeni na ruke, mrmljahu starci svoje obredne molitve. Izgledali ko kakovi zlokobni kipovi, simboli zloće i opa­ čine. Pobijeljeni grobovi! Farizeji bez duše, bez B oga! Da ne opogane su­ botu, bijahu prije izbrojili i pripravili novac, da se tobože ne ogriješe o zakon, mrmljaju sada običajne molitve. A tamo ledena, besćutna srca njihova već pripravila užasan zločin na vlastitoj krvi ‘ Još samo malo ura, i oni će ga mirne duše počiniti, svejedno košto sada mirno, tupo izgovaraju usnicama uobičajene riječi m o litv e !... U neke odjeknu s vrata ugovoreni udari. Sluškinja, koja pripravna stajaše iza vrata, spremno otvori Ne potraja dugo i u sobu ugje Rose, vodeći za rame Abela. (Ruke mu bijahu svezane.) Kad ovaj ugleda zvjerski pogled sta­ roga hranitelja, osjeti nenadano silan strah, pa i ako se nadao buri i bijesu, to ga ipak na onaj strahoviti pogled prožmu hladni ježuri od tjemena na vrh glave do tabana na dnu noge. Jadnik vas ublijedio od straha pred zvjerskim roditeljem. Ovaj s početka niti ne proslovi sinu, nego samo u kratko, ozbiljno zapita izdajicu, je li dijete kršteno. Rose i Abel uza nj odgovoriše, da nije. Sada stari škrtica, blijed ko smrt, ustade sa svoga mjesta i mučke upre prstom put složena na stolu novca, upravivši pri tome zmijski pogled na Judu. U tome se pogledu �Str. 182. Maleni Abel. zrcalio vas gjavolski bijes toga crnoga srca, sva paklenska mržnja, nemoćna bol za izgubljenim novcem. Sve se obrnuto đogadjalo u pro­ danoj duši izdajice. Ne mario on za užasne trzaje, kojim se u taj čas trzala runjava duša starca; njegove oči, groz­ ničavom požudom uprte u novac, nijesu mogle da se dulje zaustave na bijesu, što je sijevao iz starčevih. Na pokret njegove ruke Rose pohlepno posegne za novcem i stade da ga broji. »Dvije hiljade 1« prousti veselo izbrojivši svotu. Neizrecivo veselje obuze tu podlu, pro­ danu dušu, tako da, ne rekavši ni ri­ ječi za pozdrav, trkom skoro oplete preko vrata. I ovdje treba da se raskrstimo s ovim izdajicom, valjda najodurnijom dušom naše žalosne pripovijesti. O njemu ne može više biti govora. Iste večeri nestade ga iz Praga. Kasnije, kada sve izagje na vidjelo, svašta se nagadjaše, ali niko ne mogaše šta stalna ustvrditi. Bilo govora, da je po­ bjegao u Mletke, u Francesku, a neki opet tvrdili, da je opručio put A m e­ rike. Bilo medjutim s tim kako mu drago, jedno je ipak stalno, a to j e : ako se je zlikovac i ugnuo šakama ljudske pravde, to ga ipak čeka ne­ umitna pravda Božja, kojoj niko umaknuti ne može. Ako se je i do grla nauživao na nevinoj krvi stečena novca, to će ipak jednoga dana, ako se na vrijeme ne svidi, neminovno osjetiti svu gorčinu nagrade, što je dobi za sra­ motni svoj zločin, košto je već okuša onaj stari Juda, kojemu je on prava slika i prilika. Br. 6 . Zvjersko srce rogjenoga oca. A sada, prije no proslijedim pripo­ vijedanjem, i to najganutljivijom stra­ nom, valja da ti nešto napomenem. Što ću da pričam dalje, pričat ću sve vjerno po pripovijedanju Abelove majke i njezine sluškinje. One su mi to sve tanko više puta pripovijedale, a sam možeš pomisliti, da li sam se toga pripovijedanja mogao nasititi. Moradoše mi neke stvari opetovati i po više puta. V eć prije toga bijahu sve to pod zakletvom pripovjedile pred biskupom i vladinim čovjekom. Netom Rose ispade iz sobe, rabin se diže i zatvori vrata pa se obrati k bratu: Da je hvaljen i slavljen Bog Abrahamov, koji oslobodi dijete tvoje od egipatskoga ropstva, a što je glavno, sačuva ga, da ga ne polilo sramotnom vodom. A sada je na tebi, da opet dobiješ tu izgubljenu ovcu i da je privedeš u skut Abrahamov, u krilo Boga Izrajelova ! — A bi li ti o tome mogao i po­ sumnjati samo ? prihvati sada stari. Nikada, pa nikada krv moja ne će biti obeščašćena vodom krštenja! On će sada morati zapljunuti na vjeru Nazarenca, obećat će mi, da će za uvijek ostati vjeran vjeri pradjedova svojih, a ja ću oprostiti zlodjelo njegovo i zabo­ ravit ću srdžbu, kojom izmuči sjedine moje. Ali ako i nadalje ustraje u mah­ nitoj svojoj namjeri, ako se bude hotio i nadalje klanjati onome Bogu, drvo­ djelcu iz Nazareta, propetome Isusu, kunem mu se duhom, koji u meni žive, ovim ću ga evo rukama zadaviti; ne, ne, kunem se Bogom Abrahamovim, �Br. 6. Maleni Abel. on ne će nikada dospjeti u ruke pro­ kletih Gojim a! Strašno je odjekivala sobom grozna kletva, ali još je strašnije izgledao stari mahnitao u slabu svjetlu obredne svijeće. Iz crvenih, raskolačenih očiju sijevao mu paklenski jed, brazde mu se na licu ko još jače uduble, okolo usana svilo mu se nešto grozna, hudopskoga: izgledao pravi nečišnjak u ljudskoj podobi. Sluškinja (i ona tu bijaše) pripo­ vijedaše kasnije, da joj na taj straho­ viti prizor bijaše sva krv u žilama zamrla. A pred tim zvjerskim ocem, pred tom groznom podobom jeda i bijesa maleni Abel izgledaše pravi Božii angjelić. Milina i dobrota odsijevale s blaga mu lica, a to oboje moralo u čovjeku buditi iskrenu samilost. Ruke mu još bijahu svezane, pa kako ono sniženo, umiljato stajaše, izgledaše poput mlagjanoga Izaka, s tom samo razlikom, da mahniti Abel-Abel daleko stajaše za sv. Abrahamom. Teška bol mamila mu iz oka žalosnicu suzu, ali je ipak to mokro oko sigurno i milo gledalo zvjerskoga roditelja, pa bi čovjek rekao, da mu je angjeoska duša na očima po­ kazivala i stisnutu bol, što ga pritiskala, i nepobjedivu sigurnost, kojom će održati i najstrašnije muke. Pa ko da je taj angjeoski pogled pomaknuo malo okrutnim srcem zvjer­ skoga oca, nekako drugovačijim glasom progovori: — Oslobodite mu ruke! — Hvala ti, oče I milo izusti Abel i podignuvši k nebu sklopljene ruke, pridoda : Molim te, oprosti mi, što ti zadadoh toliko muke! — Da ti oprostim? Reda je, da Štr. 183. prvo zaslužiš moje oproštenje. Dotle ne dopuštam, da me zoveš ocem . . . Oh ! dijete, ludo i zločesto dijete, što si mi učinio! počne sada da nabraja jačim glasom, koji je svjedočio, da je srdžba opet počela rasti. Nijesi li ti prešao k onim zakletim neprijateljima našega naroda, koji od vjekova gaze sinove Izrajelove ? Nijesi li ti izvrgao moje časno ime smijehu i ruglu svih sinova naroda Božjega, koji me sada u čudu gledaju i mašu nada mnom gla­ vama svojim, pa će oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih pričati od pasa na pas strašan sud, što ga Gospod Bog, radi grijeha tvoga, izreče nad domom mojim ? Iz ovih upita, na koje ne trebovalo odgovarati, upozna Abel, da stari ne mišljaše na oproštenje. Žalosno pro­ govori : — Oh, da bi ti milosrdni Bog otvorio oči, da upoznaš njegovu svetu volju ' Tada bi znao, da ja i preko tvoje volje moram slušati njegovu za­ povijed ! — Što? Što ? povika stari. Nećeš da me slušaš, a pitaš oproštenje? — Da, oče, slatko će Abel, ti bi mi sigurno oprostio, da možeš steći moje uvjerenje, da je Isus iz Nazareta pravi Mesija, obećan narodu našemu po Mojsiji i prorocima. Ove riječi izusti dijete jasno i otvo­ reno i time javno prizna božanstvo Isusa Krista, pravoga Božjega Sina. Ali to sveto priznanje pribavi mu isto ono, što jednakom prilikom dočeka sv. Stjepan, prvi mučenik. Okorjeli Ž i­ dovi začepiše uši rukama, a stari AbelAbel, vas izvan sebe od jeda, zaurli'ca : �Str. 184. Maleni Abel. — Proklestvo, Božje proklestvo rad tobom i nad materom tvojom, jer cd nje ti nauči tu bogumrsku kletvu ! — Jest, istina je, opet će Abel blago, to sam naučio od svoje majke, ali ne od Sare, zemaljske majke, nego od svoje nebeske majke, od presvete Djevice Marije, kćeri Da vidove 1 Na ove riječi plane starac kao živi plamen, prevrati očima, škripne zubima i jedva istisne: — Od žene nazaretskoga drvo­ djelca ? Sada mi puče pred očim a: oni te prokleti Balaamovci opsjenuše, za­ čaraše. Ali ja ću, moje će šake istjerati iz tijela tvoga duh p sovke! Doreče i istim trenom silno trgne Abela za bujnu kosu, razdere mu ha­ ljine sve do košulje, prihvati težak bič i stade da mlati po nježnome tijelu^ Izgledao pri tome prava neman iz pakla. Udarac za udarcem padao na nevino tijelo, na mjestima pukla nježna koža i po bijeloj puti počela da se javlja nedužna krv. Bijedno se dijete treslo pod teškim udarcima, košto se trese nevino janje pod nožem krvnika svoga. U neke mahnitac popusti. Ne mogao dalje : gušio ga bijes. Isukrstov je mučenik, pripovijedaše kasnije sluš­ kinja, ležao na tlehu u nesvijesti, bijela mu koža pomodrila, tu i tamo vidjele se rane, iz kojih curila krv. I bio bi za cijelo još one noći zaglavio pod teškim udarcima zvjerskoga roditelja, da ne bijaše rabina. Ovaj osjeti u srcu ljudsku žicu, a u drugo opet pomisli, da bi se valjda drugim načinom mogla slomiti opora i tvrda Abelova volja. U toj namjeri stade nagovarati staroga, da djetetu oprosti život i da ga njemu uruči, da će ga on već pre­ Br. 6. vrnuti i pokajana privesti. Stari s po­ četka ni da čuje o tome : u njemu je svejednako plamsao bijes i mržnja. Na koncu popusti nagovaranju i preda mu dijete uz strašnu kletvu : — Ako ti način ne opali, kunem ti se svim, što mi je najsvetije, da će mi krvi svojom ugušiti jed, što mi podgriza život. Ne, krv, put moja ne će nikada megju prokleti skot Nazarena, moj novac, što ga uz tolike muke i napore sabrah, ne će nikada u bezbožničke ruke G ojim a! Mlagjani pobornik istine. Kada stari privoli, rabin prihvati dijete i ponese ga svojoj kući, koja b i­ jaše tik do kuće Abel-Abelove. Abel bijaše vas iznemogao. Trebalo ga oprati, okrijepiti i priviti mu rane. Rabin opravi sve to pomljivo i nježno, položi ga na odar i okrijepi sočnom hranom. A bila mu jadniku zbilja i živa potreba, jer od jutra ne bijaše ništa okusio. U neke se slatko oprosti. Abel, koji se megjutim bijaše do-brano u se povratio, stade da zove majku, misleći je gdje blizu; ali upo­ znavši grubu osamljenost, u kojoj bi­ jaše zapušten, poleti mišlju do svoje druge majke i zavapi: — Oh, slatka nebeska Majko, slavna kćeri naroda moga, sjeti me se bijednika i budi mi nazbilj m ajkom! — S tim pozdravom na ustima zaspi. Cim sutra dan zora opučila, rabin se ne mogaše ustegnuti, a da čim prije ne pohiti k Abelu. Opazi odmah, da se ovaj dobro okrijepio. I raspusti s njim besjedu o sv. Pismu. Umah s početka navrati na velika Božja obe­ ćanja izabranome narodu, pa u neke �Br. 6. Maleni Abel. vješto skrene na obećanje, kojim Gospod po ustima svetih židovskih proroka obećaje izbavitelja, spasitelja, vogju i kralja sinovima Izrajelovim. — Ovdje morao da osobito pripazi, jer baš time imao udariti po zglobu. — Židovski narod ima tvrdo Božje obećanje, da će taj obećani Mesija osvanuti jednoga dana megju njima, da će biti jak, velik, slavan; on će svojom slavom i jakom desnicom uskrisiti na novo slavno Judino kraljevstvo na ruševinama svih zemaljskih carstva i vlada, njegovo će se kraljevstvo prostirati od istoka do zapada. — Ovdje zagazi u stožerinu. — To je Božje obećanje, koje ne može pomanjkati, a jasno je i bistro zabi­ lježeno u sv. Pismu. Pa da taj jaki i slavni Mesija, kralj svijeta, bijaše onaj Isus, sin Josipa iz Nazareta, nepoznati, zabitni drvodjelac, kojega toliko pre­ zirao i mrzio izabrani narod, koji ga osudi na križ i on, propet, umre kao zločinac izmegju zločinaca! Hajde ti to složi s obećanjima iz sv. Pisma, koja obećavaju Mesiju, jaka kralja, gospo­ dara svega okoliša zemaljskoga ? Ovako pleo i raspredao stari rabin. Ali mlagjanog pobornika Isukrstove istine ne smetu nimalo ta dokazivanja, svojevoljna i neosnovana, okorjeloga Židova, koji poput svojih starih putenih pregja očekivaše zbilja Mesiju, da se pokaže izabranome narodu u svom sjaju zemaljskoga kralja. I Abel stade da obara lažno tumačenje sv. Pisma. Kasnije rabin prizna, da se onakovim riječima nikako ne mogaše nadati od nejačkoga Abela, pa su njegovi odgo­ vori svakako morali dolaziti od onoga Duha istine i mudrosti, koji tako rado govori čistim, nevinim dušama. Str 185. — Obećanja ona, govorio s uvje­ renjem Abel, ne govore niti mogu go­ voriti o zemaljskome kraljevstvu. T a to bi bilo sasvim malo. Ona se obe­ ćanja odnose na veće, sigurnije kra­ ljevstvo, na kraljevstvo duhovno. Kada je to tako, onda je jasno i očito, da je Isus iz Nazareta zbilja pravi obećani Mesija. Nije li On proširio svoje kra­ ljevstvo od jednoga do drugoga kraja svijeta? Ne diže li se danas posvuda njegov znak, sveti križ, koji resi prsa i krune vladalaca ? Tako se eto do u vlas ispunja riječ sv. Pisma: cijelim svijetom vlada žezlo iz Judina doma, svi se narodi klanjaju Isusu iz Naza­ reta Ali opet nije to jedino obećanje 0 Mc -:ji. Ima i drugih proroka, koji ga naviještaju. Oni govore, da će taj Mesija biti čovjek boli, okružen slabo­ stima i bolestima, da će umrijeti za grijehe ljudi, da će ga njegov narod zabaciti i osuditi. I sva se ta sveta proročanstva do na vlas ispuniše u Isusu iz Nazareta. On bude propet, osugjen od naroda, umre, ali i uskrsne, 1 tim neoborivim dokazom posvjedoči svoje božanstvo. Najvećim čudom po­ svjedoči svojoj riječi, da je Bog i da je na zemlju sašao za otkupljenje i spasenje ljudi grješnika. Osim toga is­ punila se već davno i riječ velikoga patrijarke Jakova : »Žezlo se ne će prenijeti s Jude niti vogja iz koljena njegova, dok ne dogje onaj, koji ima biti poslat, i taj će biti očekivanje na­ roda.« Reci mi malo, gdje je sada žezlo Judino ? A naša okorjela braća još i danas čekaju Mesiju, koji je došao već nazad 18 vjekova 1 Ovako je moj maleni Abel raz­ vijao i branio svete istine, u kojima ga �Str. 1 86. Maleni Abel. podučavalo u katekumenatu, a koje je njegova angjeoska duša otvoreno pri­ mala. Rabina pritiskala istina, ali se okorjelo srce ne dalo svladati. Smogne tekar nekoliko smetenih riječi, da mu primetne na odgovor. Ali zato ono tvrdo, nažuljano srce okorjeloga starca spremalo drugi odgovor na istinu, što je ispovijedala nevina duša. U živo ga upeklo, što on, starac, rabin, morade poniknuti pred dvanaesgodišnjim dje­ čakom. Smetne lako onu koru sami­ losti i ljubavi, kojom se bijaše za svoju namjeru zaodio, upali se gnjevom i stade da prijeti, s prijetnja pregje na udarce, a kada ni to ništa ne pomoglo, odluči slomiti ga — gladom ! Oh, kako strašni moradoše biti ti dugi dani, te neprospavane noći, što ih moje drago dijete gladno sprovede u jednoj tamnoj sobici pod krovom. Mo­ rila ga glad, taj najgori drug, ta g o­ tova bolest. Oh, kako to mora da je užasno, kad čovjek trpi g la d ! A ipak to slabašno dijete, u kojemu Gospod Bog htjede pokazati moć i slavlje svoje milosti, junački podnese sve te užasne muke. Održa odvažno do konca. Glad začinjali udarci i zaušnice, a svemu tome zvjersko rabinovo srce pridružilo novu vrst mučenja: Više puta na dan prinio bi mu svakovrsna dobra i sočna jela, poslastica, pića uz groznu rije č : — Odreci se omraženoga Nazaranina, pa evo svega u obilju! — Jadno bi dijete plakalo i molilo milosrgje, ali ipak ne klone vjerom. Okrutni Židov time bi samo jače potpirivao glad, nosio bi natrag netaknuto jelo, a da ga samo podrži u životu, davao bi mu malo vode i komad tvrda kruha. Na koncu rabin uvidi, da sav taj Br. б. posao пе valja ništa. I ako preko srca, bratu sve po istini kaže. Mali se ne da, pa ne da. Priloži još, da dijete me­ đutim što od glada, a što opet od udaraca, jedva dušu vodi. Zvjerski ro­ ditelj plane na tu vijest, koja odluči o užasnu zločinu, što ga u svome srcu bez sumnje već prije nekoliko dana spremaše. Bratu ipak o tome ne pro­ slovi, nego mu naprosti naloži, da mu u kasnu noć dovede dijete. Rabin po zvuku riječi i po izgledu bratovu na­ sluti, da se nešto teška sprema. Ipak mu ne primijeti ništa. Ugovoriše uru, kad će s djetetom natrag. Noć se već bijaše sveosve slegla nad gradom, kada rabin, s Abelom u naručaju, pokuca na vrata Abel-Abelovih dvora. Vrata se umah otvoriše, a otvori ih glavom stari, koji ih tu u tmici očekivaše. Ne proslovi ni riječi, prihvati Abela u naručje i ponese ga sobom u onu sobicu, u kojoj se ja ne­ nadano nadjoh ono pri njegovu po­ vratku iz Mletaka. U sobici čekaše Sara. Kada joj preda Abela, ispade iz sobe, zatvorivši vrata za sobom. Kako mi kasnije ona pripovijedaše, okrutni Židov bijaše je pod samu večer izveo iz sobe, u kojoj je držaše zatvo­ renu. Dovede je u onu sobicu, gdje će čekati sina. Uz bogumrske kletve i prijetnje naloži joj, da sve učini, e bi omekšala sina, koji da je njezinom kri­ vinom na putu propasti. Iz riječi, iz pogleda, iz svih uopće njegovih kretnja i Sara nasluti, da joj čovjek smišlja nešto grozna. Ipak niti pomisliti na ono, što se kasnije dogodi. — Oh, gorkih li suza, plačući pri­ povijedaše mi ona, što sam ih jadnica bila gledajući pred sobom, nakon dva �Br. б Str Mudre izreke. mjeseca, jedino, blago srca svoga onako opadena, mršava, izmučena, da se jedvice na nogama držaše! Da ne bijaše onih crnih, velikih očiju, vazda milih i blagih, ne bih ga nikako bila prepo­ znala. Prihvatih ga za smrznute one ručice, slatko ga sebi privinuh, pritisnuh na tople svoje grudi ono rajsko, ali ledeno njegovo lice i počeh ga moliti. A molila sam ga riječima, što ih samo majčino srce znade n aći: — 0 drago dobro moje, ti si mi vazda bio dobar, ti si vazda rado slušao svoju roditeljku ; ne ćeš li sada naći jednu samo iskru te ljubavi za svoju milu majku? Hoćeš, da me muka ubije, a ti, moj jedinac, 18 7 . moja ljubav, život moj da budeš ubo­ jica svoje majke? Poslušaj oca, spasit ćeš sebe, spasit ćeš i milu majku ! — Na sve molbe i zaklinjanja angjeo moj odgovaraše samo uzdasima i suzama. — Oh, draga, ljubljena majko, govorio bi milušeći me po mokrim obrazima, tvoje želje i želje moga oca jesu proti volji Božjoj. Bog mi je dragi po Ma­ riji, Isusovoj Majci, zapovjedio, da se krstim! — Ali ne bi li to mogla biti prevara, opsjena ? Pa eto, slatka majko, žao mi je, u srcu mi je silno žao, ali ti moram reći, da ću stotinu puta prije umrijeti, nego li dragoga Boga ne po­ slušati ! (Nastavit će se.) Mudre izreke. Za »Perivoj* sakupio fra I v š a M i j o v . Poštujmo puk sa svim srcem svojim. Od njega učimo svoj ljudski jezik, a ne kvarimo svojim mudrim varvarstvom. Tomazeo. Vino u glavu, pamet iz glave. Talijanska poslovica. Mnoge držiš za velike, a kad ih upoznaš, tada tek vidiš, kako su maleni. R. Maldini. Ko zna raditi, ne umire od glada. Glad stoji pred vratima marljiva radnika, ali se ne usugjuje unići. Franklin. Kakova je u narodu ženidba i ženidbeni život, takav je i narod. Strossmayer. Riječ je u tijesnoj svezi sa mišlju. Ozbiljnost, tačnost i napredovanje misli zavisi o riječi. Fascolo. Kazali su naši stari, da za tugja tugj ne mari. Narodna riječ. U djeci stoji bitni uvjet bolje bu­ dućnosti narodne. Nigdje se novac bolje i nužnije ukamatiti ne da, nego za dobar uzgoj djece. Strossmayer. Svi roditelji žele, da vide u svojoj djeci ono, što sami ne mogoše da po­ stanu. Goetlie. Kakvo otac, takva Kakvo otac, takav Kakva majka, taka gnijezdo, takva ptica, kakav dica; drvo, takav klin, kakav sin; šuma, takva zvijerka, kaka kćerka. Narodne riječi. Kršćanske kreposti jesu eminentno socijalne kreposti, jedne se od drugih ne dadu razlučiti. Kard. Bausa. �Str. 1 88. Mudre izreke. Oholost je, tome se ne čudi, Kći gluposti ili proste ćudi. Bogović. Gdje čovjek nauke sa svojim na­ rodom ne živi jednim životom, gdje mu uman rad nije u skladu s težnjama na­ roda ili gdje je ovaj rad u nesuglasju s djelima naučnim ; ondje je ili ova uče­ nost samo prividna ili stoji u službi se­ bičnosti. Rački. Br. 6. Čuvaj se od pripitomljena vuka, od pokrštena Židova i od pomirena nepri­ jatelja. Ruska izreka. U starosti čovjek se ne čudi. Goethe. Sjedi krivo, ali sudi pravo. Narodna riječ. Ne traži nikada previše, ali traži uvijek ono, što ti po Bogu i pravdi pripada. R . Maldini. Narod svoju neodvisnost ističe kroz neodvisnost pojedinaca. Rob mješćanskim tricama ili strastima kakve stranke, neka se nimalo ne tuži, da je rob tugjincu. Onoga dana, kad se zakopaju megjusobne mržnje, takme i koristoljublje, procvast će sloga, a sutra dan bit će dan narodne neodvisnosti. M. d’ Ozeglio. Svaka se knjiga može skupiti u tri strane, a one opet u tri retka. Taine. Ne treba ti se obazirati kakvo je koje čeljade : na njegovu licu nalaziš pravu riječ. Arapska izreka. K ad vino glavu uzme nijesu ni noge više tvoje. Narodna riječ. Brat, rogjeni brat, krvav je na očima, ako tugjinstvom zadiše. Pavlinović. K o ne ljubi Boga, neprijatelj je čovječanstvu, koje bez Boga ne može da opstoji. Lacordaire. Lako je narod pokvariti i otrovati, ali je neizmjerno teško popraviti ga i preporoditi. Strossmayer. Danguba je gnijezdo, gdje se leže i koti svaka zloća. Sv. Ivan Zlatoust. Čovjeku je slatka muka, kada zna, da mu je bol odjeknula u prijateljskoj duši. Samo je jedan put, koji vodi k miru: čista savjest, srce s Bogom združeno i volja spremna na žrtve. Weiss. Taština nad taštinama, sve je ta­ ština. Salamun. Oholiti se svojim položajem, znači — ne biti ga dostojan. M. Leczinska. Jedan atom Božje slave više vrijedi, nego sva slava ovoga svijeta. Strossmayer. Lakomac i lažljivac odmah se po­ gode. Narodna riječ. �Br. 6 Viestnik. — Str. 1S9 Vi e s t n i k . {Druga glavna skupima druztva za gradnju nove crkve sv. Ante u Sara­ jevu ) obdržavat će se dne 18. o. mj. poslie podne u residenciji preč. o. pro­ vincijala u Sarajevu, te po propisu družtvenih pravila svaki 'član ima pravo prisustvovati. neseno u Gučugoru i tu sahranjeno u zajedničkoj redovničkoj grobnici. Pokoj mu vječni plomenitoj duši! ( Trideseti dan Strossmaperove smrti) t. j. 8. pr. mj. posvetili su sarajevski gradjani Hrvati svetčanim zadušnicama u sarajevskoj katedrali. Zadušnice je {Blagoslov temeljnoga kamena za držao sarajevski župnik vč. g. Andrija novosarajevsku župsku crkvu) U nedje­ Predmerski uz svečanu asistenciju. Na lju 14. pr. mj., na blagdan zaštitničtva koru su pjevale čč. milosrdne sestre sa sv. Josipa, blagoslovio je kanonik dr. svojim učenicama. Prigodno slovo go­ Sarić temeljni kamen za novosarajevsku vorio je naš preč. o. provincijal dr. župsku crkvu kraj željezničkoga kolo­ Daniel Ban. Crkva je bila dubkom puna. dvora i rekao krasno prigodno slovo. Prisustvovala su sva hrvatska družtva Crkva će biti posvećena Presvetom u Sarajevu, a članovi hrvatskoga »So­ Trojstvu te još ovoga ljeta ima doći kola« u uniformi postavili se oko katapod krov. Uz mnogobrojni narod pri­ falka u znak počasti. Zadušnicama je sustvovaše blagoslovu presvietla gos­ prisustvovao i presvietli gospodin nad­ poda nadbiskup Stadler, gradj. doglav­ biskup s preč. kaptolom i ostalim sara­ nik barun Benko, odj. predstojnik Hbr- jevskim redovnim i svjetovnim svećen­ mann, naš provincijal dr. fra D. Ban, stvom. i drugi odličnici. {Promjena u franjevačkoj redodržavi [f 0 . Anto Debeljaković) Dok je hercegovačkoj). Na 4. o. mj. obdržavala radi ovogodišnje naše kongregacije p. se je u mostarskom samostanu redovita o. definitor i župnik u Bučićima fra R. glavna skupština hercegovačke franje­ Jablanović boravio u Sarajevu, starje- vačke redodržave o promjeni u istoj šinstvo mu doznači za zamjenika o. redodržavi. Premješteni s u : fra Blago Babić iz Antu Debeljakovića iz Gučegore, koji se odmah iza nekoliko dana, vršeć du­ Posuš. Graca za učitelja u Mostar; fra hovnu službu, tako nahladi, da je dobio Pavo Šimović iz Gradnića za vikara u upalu pluća te odmah bio prenesen u M ostar; fra Sebastijan Lesko, svršeni gradsku bolnicu u Travniku, gdje se bogoslov i mladomisnik u Ferari (Italija) bolest tako pogorša, da su i liečnici za pomoćnika u Mostar; fra Križan izgubili nadu u ozdravljenje. U toj po­ Galić iz Tihaljine za vikara na Humac; gibelji bolestnik primi svece sakramente fra Angjeo Glavaš iz Konjica na Hu­ umirućih, a već se osmi dan, 13. pr. mac; ffa Bono Šarić iz Županjca i fra mj. preseli u bolji život u 60. godini Cvitan Dodig iz Gruda za žup. pomoć­ svoje dobi. Tielo je pokojnikovo pre­ nika na Humac; fra Damjan Gadža iz �Str. [90. Viestnik. Vitine za vikara na Širokibrieg, fra Gabro Grubišić, svršeni bogoslov i mladomisnik u Ferari (Italija) za duh. p o­ moćnika i vjeroučitelja u K o n jic ; fra Tadija Beljan, svršeni bogoslov i mladomisnik iz Mostara za duh. pomoćnika i vjeroučitelja u Županjac; fra Ante Majić, učitelj u novicijatu na Humcu i vjeroučitelj u Ljubuškom za župnika u V itin u ; fra Metod Miletić iz Raškog polja za župnika u V eljak e ; fra Ivo Slišković sa Humca za župnika u Tihaljinu; fra Lazar Čolak iz Mostara za župnika u Grude; fra Augustin Matić sa Humca za župnika u R u žiće; fra Bariša Drmić iz Veljaka u Posuš. Gra­ dac ; fra Marko Lesko sa Širokog briega za župnika u Raško polje i fra Basilije Senjak, svršeni bogoslov u Mostaru za duh. pomoćnika u Gradniće. Italija, ( f Presv. gosp. 0. A lojzij iz Рт'ме.) Na veliki petak ove godine, kad se je u katoličkoj crkvi slavio spo­ men na pregorku muku našega Spasi­ telja, franjevački red zadesi tužan đogadjaj, jer upravo taj dan izgubi jed­ noga od najslavnijih svojih č'anova, presv. fra Alojzij u iz Parme, svoga bivšega vrhovnoga starješinu i namjestnika na­ šega slavnoga utemeljitelja sv. Franje. Vriedno je i dostojno, da bar i u najkraćim potezima donesemo njegovu biografiju, napose da iztaknemo njegove zasluge, što ih je stekao za bononsku državu i serafski red. Svršiv najvećom pohvalom nauke i položiv stroge konkursalne izpite, bi imenovan učiteljem filozofije i teologije, te kao vatreni pristaša i branioc otčinskih predaja, sve svoje umne sile upravi na to, da mu gojenci svom dušom pri­ stanu uz nauku i primjere serafskoga Br. б. naučitelja sv. Bonaventure. Ali kad je vlada dokinula redove, morade najvećom žalošću ostaviti učiteljsku stolicu. K ao propovjednik i dušobrižnik nije prašćao nikakvu trudu i naporu, da duše pri­ vede k Bogu, što svjedoči i spomenploča u župi Sacca kod Pada, kojom je više godina upravljao. God. 1873. opet se vrati u samostan i žrtvova se za dobro reda i vjere, upravljaj uć parmskom župom, gdje je ostavio krasnu uspomenu na svoju revnost i gorljivost, i ravnajuć redovničkom dr­ žavom, kojoj je triputa bio izabran za starješinu, i to, što je riedkost, jedno­ dušnim glasovanjem ; te odkupljujuć i popravljajuć samostan i uzpostavljajuć redovničku stegu, tako da se punim pravom mogao nazvati uzkrisiteljem te franjevačke provincije. Na obćem sastanku god. 1889. bi izabran za vrhovnoga starješinu cieloga reda, te odmah onu skrb, što ju bio uložio za dobro bononske provincije, protegnu na sav red, napose na one provin­ cije koje su iskusile vremenske nepogode. Svojim je podložnicima bio i strogi starješina i dobri otac, dokidajuć, ako bi se gdje opazile zloporabe, a uzpo­ stavljajuć pravu redovničku stegu. D o­ bromu otcu nije uzmanjkalo trnja, ali se je i radovao, kad je vidio, da se iz toga trnja radja neuvehlo cvieće. K ad se je pokrenulo pitanje o ujedinjenju četiriju obitelji, on se je našao pripravan na sve, te u šutnji i nadi pokazao osobitu jakost duha. Da svakom pokaže, kako samo želi dobro Redu, kad su se ujedinili ogranci na­ šega reda, rado se zahvali na časti generala, a za nasljednika predloži sv. Otcu papi Alojziju Lauera, s kojim je �Br. б. Viestnik. bio u uzkom prijateljstvu. A kad ga je novi general zamolio, da ostane u gradu Rimu kao glavni savjetnik, odgovori: »Ja moram ostaviti grad te se samo kod Boga brinuti za potrebe reda.« U parmskom ga samostanu i naša braća i svjetovnjaci primiše najvećim veseljem, diveć se njegovoj učevnosti, mudrosti i dobroti. Ne malo iza nje­ gova dolazka u Parmu bi opet izabran za provincijala, u kojoj službi ostade sve dotle, dok ga bi. usp. Lav X III. ne imenova naslovnim ptolomaidskim nadbiskupom. Na sami veliki petak pade mu kap u noći te već oko tri sata usnu u Gospodinu u 69. godini života. U nebu mu vječna slava, a kod harnih mu sinova neumrla uspomena 1 A lek sandrija. (Blagoslov nadgrob­ nog spomenika pok. nadbiskupa Bonfig lia ) Dne 7. travnja upravo se na­ vršila godina dana, odkako je za uviek zaklopio svoje umrle oči preblagi pastir crkve aleksandrijske, nezaboravni fra G a u d e n c i j B on f i g l i . Taj će dan svim onomjestnim stanovnicima ostat u dugoj uspomeni, jer se djelom pokazalo, što već sve može učiniti žarka, nebesnica ljubav. Čim je obljubljeni nadpastir od­ selio u bolji život, na čelu gosp. M or i o n d a ustrojio se u Aleksandriji odbor, koji će kupiti milodare za do­ stojan nadgrobni spomenik. I tu se sad imalo vidjeti, koliko je pokojnik osvojio srca stada svoga. I nut, za kratko vrieme skupilo se 10.000 kruna. Odbor je- bio sretne ruke, jer je povjerio iz­ radbu 'oga spomenika umjetniku Civitelliu u Milanu (Talijanskoj). Kad se je ugledao spomenik, poimenice mramorni Str. 191. relief, koji nosi poprsje nadbiskupovo, moglo se uzkliknuti: » T o je p o k o j n i B o n f i g l i l * tako to je vjerno i živo izradjeno blago pokojnikovo lice u tvrdom tom bielom mramoru. I drugi su uresi oko velikog tog spomenika divno izradjeni. Na spomeniku je nadpis: » F i l i i d e v o t i e r e x e r u n t 1905.« (podigoše zahvalni sinovi). Na nadgrobnoj ploči osim imena i prezi­ mena pokojnika, dana i godine smrti, ima i ovaj nadpis: » D i l e c t u s D e o et h o m i n i b u s , c u j u s m e m o r i a i n b e n e d i c t i o n e e s t a p u d Sirios, A e g y p t i o s , P a l a e s t i n o s que« (bio je drag i Bogu i ljudima. Blagoslovljena je njegova uspomena kod Siraca, Egipćana i Palestinaca.) I ovaj se je spomenik imao blago­ sloviti i dati u ruke o. gvardijanu i župniku crkve sv. Katarine, da ga kao dragocjeni amanet zahvalnosti aleksandrijskih katolika čuva. To je bilo dne 7. travnja u 9 sati, kad je presv. gosp. fra A u r e l i j B r i a n t e , nad­ biskup, uz mnogobrojno svećenstvo i pratnju započeo svečanu žalobnu misu za pokojnika. Uz guvernera Aleksandrije, mnoge dostojanstvenike, sve strane konzule, sve crkvene i redov­ ničke zastupnike iztočne sjedinjene i zapadne crkve, cviet Aleksandrije bijaše dubkom napunio kuću Božju. Školska braća izvadjahu koralnu misu uz pratnju orgulja i orkestra. Nakon sv. mise, asistencija s nad­ biskupom i odličnjacima pošla u pokrajnu kapelu sv. Marka, gdje je nad­ biskup blagoslovio imposantni mramorni spomenik. Predsjednik odbora Moriondo drža govor, u kom iztače sretno dovr­ šeno poduzeće odborovo, u čije ime on �Viestnik. Str. 192. sad daje taj spomenik. Primajuć nad­ biskup taj dragocjeni vanjski znak nji­ hove ljubavi napram velikom pokojniku, zahvali svima, koji su što doprinieli te preporuči prisutnom otcu gvardijanu i župniku, da u časti drži i čuva taj dar aleksandrijskih katolika. Sad je gene­ ralni vikar nadbiskupov pročitao na pergameni latinski sastavljenu spomenicu, na kojoj su se svi prisutni odličnjaci Br. б. podpisali, a pergamena u limenoj kutiji pohranila u nutrinu spomenika. U toj kapeli, koje su zidovi bili obloženi crnim suknom, svećenici su i 6. i 7. travnja sve jutro čitali crne mise za pok. Gaudencija, a narod se izpovjedao i pričešćivao, pa se time odužili pokoj­ niku za svu ljubav, koju je on živući ondje pokazivao napram vjernomu stadu svomu. Sv. Anto pomaže! Slučajno sam stigao kući, buduć da učim daleko. Dakako, ne treba ni spominjati, da mi se bilo drago sastati sa svojim milim i dragim, k tome i provesti koji časak u družtvu onih koje iskreno sinovskom i bratskom ljubavlju žarko ljubim. Nu to moje veselje u malo da se ne preokrenu u gorku žalost. Drugoga dana moga đolazka, mladji moj brat bijaše u težkim mu­ kama; trpio je od zaustave vode. Kud sad ? Liečnička pomoć tu malo i ni­ malo vriedi, jer diete bijaše od težke boli blizu smrti. Videć ga dakle u strašnim mukama, a majčin i drugih ukućana slušajuć plač i gorke uzdisaje, tko da se ne potrese, tko da se ne uteče k spasu sigurnom i stalnom?! I ja, klekav odmah pred sliku svoga blagodarnog dobročinitelja, sv. Ante, žarkim srcem, pun vjere i pouzdanja, pomolih se velikom Čudotvorcu s nakanom, da mi ozdravi brata, ako je to na slavu Božju, a na spasenje duše njegove. K tome odredili sutra učiniti sv. pri­ čest i nešto malo kruha dati ubozim. Nije prošlo ni po sata, već djetetu pošlo na bolje, a nakon malo sati podpuno ozdravi od te težke bolesti. Od srdca zahvaljujem dragome Bogu i sv. Anti na dobivenoj milosii. S i n j , mjeseca ožujka 1905. Harni štovatelj. Nazad malo vremena, u skrajnoj pogibli, da mi propadne oveća svota novaca, utekoh se sv. Antunu, obećajući, ako me usliši, da ću dotičnu m i­ lost objelodaniti u ovome listu. Pošto sam tu milost zbilja kroz malo dana dobio, ovim izvršavam svoje obećanje, preporučujući svakome, da se bilo u kojoj nuždi obrati k ovomu velikomu i mogućemu Čudotvorcu, stalan, da mu molba ne će biti uzaludna. R i m , mjeseca ožujka 1905. R. S A D R Ž A J: Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Nova franjevačka junakinja. — Slika presv. Srca Isusova. — Iz mladosti. — Č estoputa. . . ' — Strossmayer. — Maleni Abel. — Mudre izreke. — Viestn'k. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovio. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. ��Utemeljena godina 1882. Telefon br 119. Tiskam Vogler i drugovi komanditno društvo Čemalusa ulica 172. Sarajevo. Najstarija knjigotiskara i stereotipija u Bosni i oismemma, mateom i stroj i ча. Preporuč ije se za najjc* t, nabavljanje tiskanica za preč' sne žup e t rec nadalje za tiskanje novina, Jadnih i a,' molitvenika, po­ sjetnica, zaruči ih vjenčanih с; a, kao i svih u tiskarsku struku a'ssiecajućih jalova sa ukusnom izradbom. Na skladištu imademo slijedeće tiskanice za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša; Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-katolički župni ured u . . . . uredjena s naj ili Dekanski ured u uz jeftine ciene. Vanjske naručbe _____ obavljaju se odmah. oooo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e8b29903862c550692a3b43b8534a12c.pdf d21c8facfe74f20761d0325f67fa5a5e PDF Text Text Br. 7. U Sarajevu, mjeseca srpnja 1905. God. XIX. Majčinoj ljubavi. Kroz more burno, vale biesne, bučne Ti smjelo sjajni stieg nosiš svoj Ljubavi silna majke mile, drage, Ah, spasit žudiš trošni čamac moj I Oh, ti ne poznaš straha, truda, boli, Ti gasiš zlobe ognjeviti plam, Ti tvoriš meni svom u sladkom krilu Svet sreće sveti i pokoja hram ! K ad moje trudne zamietile zjene Prvi put rajni zemaljski mi stan, I kada prva s oka runila se suza, T i si mi tajni jur pričala san. Svi tvoji čari meni su poznati I tvoga veli djelokruga kraj Mladjanom srdcu mome vieke zbori: »Oj tu je pravi, tuj razkošni raj!« T vog carstva moć je silna, nedosežna: U njemu vječni tek vlada mir, U njemu cvatu ruže, šarno cvieće, U njemu blista svih naslada vir. Tvoj sladki miris Kad smrtni pakla A ljubki tvoj dah Kad leđni sagom opaja mi duša, umara ju trov, mrzle grije grudi, prikriva ih krov. U tome milom dražestnome domu Nek zemni vieke mi bude stan, U tvome nježnom toplom zagrljaju, Nek duša vječni sniva mi san ! Zabrdski. a ? �Str. 194. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Bit 7. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija (Nastavak.) Takova su, u kratko rekav, vre ­ mena sv. Franje Asižkoga; takovo polje njegova djelovanja, na kom ovaj čo­ vjek providnosti ima raditi, takove su okolnosti, što okviruju prijatnu njegovu svetu sliku. Malo se duša u životu i u djelu ovako sjajno pokazuje, ovako čisto, kao Franjina; rekli bi, da je život njegov ogledalo, najšišća voda, u kojoj se odrazuje njegova duša, što nema crnih mrlja, nema tajna, nema sakrivenih misli, već se ukazuje sjajnom, najdivni­ jom u radu našega svetca. On je kao nevin, jer ništa ne krij« 0 sebi; u njemu je nešto djetinjeg, is­ krena, što mu daje nevinost, dobrostivost, priprostitost, što osvaja. Nek se čitanju franjevački »Cvjetići«, pa nek se kaže, da li se može biti iskrenijim, nevinijim nego tako? Providnost podiže velikane u sve­ tinji, kad to okolnosti traže i kad to ljudstvo treba; svetci su kao neki veliki vjestnici, koji se javljaju kad i kad. Svi oni imaju jednu zadaću da izpune; idu velikani ti, uzbudjujuć valove ljubavi 1 zanosa — jer kršćanska svednja ima obilježje ljudstvu najugodnije — goreći ljubavlju prama Bogu i iskrnjemu. Franjo je imao izvršiti velike za­ daće. Radilo se je, da se uzpostave odnošaji prijazniji, skladniji, više kršćanski izmedju razreda, koji su imali u duši mržnju; da se ukroti, umanji preko­ mjerni i bolestni osjećaj ljubavi za ze­ maljskim dobrima, da se ljudi dozovu uzvišenim mislima bratstva, kršćanske ljubavi, da se povrati časti u družtvu ručni rad; da se, jednom riečju, podigne kršćanski život, u središtu puka propao i medju istim redovima duhovnika. Težka zadaća za onog, koji nije imao za to družtvenih prilika, koji nije bio velike naobrazbe; no još je jednom, na utjehu prostih, potvrdjen zakon uprave Providnosti, koja s l a b e s v i e t a o d a b r a za velike stvari, za čudna djela. Našem je svetcu od Providnosti povjerena velika zadaća; nu u isto vrieme mu je dato dosta sila u tu svrhu. Asiz — maleni grad umbrijski, još i danas je pun mirisa, pjesničtva, uz­ višenih misli o našem svetcu — bijaše mu k ievkom. Otac mu, kao što je poznato bijaše trgovac, koji tjerajuć svoj zanat, steče liepu baštinu, računajuč, da će porasti sa složnim radom sina. Svog sina, jedinca, koga imaše, hotje učinit trgovcem; sirotan se nije dosjećao drugom sasma različitom zvanju sina, i nije opažao puta, na koji ga je morao upravid. Pa to je tako više puta; u životu se ništa gotovo ne drži do rodjenog i naravnog razpoloženja posebnika, ne ima se onog ozbiljnog i bezuvjetnog obzira prama zvanju, kao što bi moralo biti. Sinovi moraju činiti volju otčevu, što se njemu dopada; moraju izabrat ono mjesto, što odgovara naravi ne sinovljevoj, već otčevoj. Zalostna navika, povod suzama bez konca, ćudorednoj propasti, mrzki sustav, što nc hi morao više obstojati uz mišljenje razšireno medju kršćanstvom o zvanju, o ćudo­ rednoj slobodi. �Br. 7. Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Od časa, od kako si je otac zabio u glavu, da Franjo mora takodjer biti trgovcem, rodi se medju otcem i sinom mukla, težka, trajna, neprestana, najžalostnija borba; na koncu je pobjeda Franjina. Njegova mladost ipak nije uvod u onaj liepi, sveti život, što ga je pošlje provodio; ne, kao da je naš svetac bio jednak sv. Augustinu, ili kome drugom svetcu kršćanskom, koji su bili zabasali u mladosti ; ne, mladenačka dob našeg svetca bila je prosta od velikih grieha, ponajpače od grieha tjelesnih, kao što jasno svjedoče bolji njegovi životopisci, i kao što je to pokazao najposlje i O D ’ Andermatt u svom krasnom životo­ pisu sv. Franje. Ali je on bio lah ouman, raztrešenjak, ljubitelj siela, dangub; u Asizu je bio svima poznat. Odievao se je dobro, kitio se je, uviek je bio prvi na sielima veselja i zabava. Franjo je bio duša svetčanosti, zabava i siela. Bio je liep na oči, i susjedne su ga djevojke najvolile radi ugladjenosti i prijatnosti. Ali će to lahkoumno veselje, ta prekomjerna ljubav za dangubljenjem proći; brzo ima započeti nova doba u njegovu životu, sasvim drugčija od ove. I čini se, da je to majka predvidjala, kad je susjednim ženama go vorila, dok su prigovarale lahkoumnosti sina jo j; jer se ona mašući glavom za­ dovoljavaše s odgovorom: pa, pustite, sve će s vremenom biti. I predvidjanja dobre Pike — njegove majke — izpuniše se 11a dlaku. Franjo oboli — i za njega je najviše, što mu u dane boli dodje obraćenje; u vrieme bolesti ima čudnih vidjenja; ustaje s kreveta, te je zdrav ne samo na tielu, nego i na duši. I to je čas, & r. 195. kojim počimlje njegov sveti život, onaj posvećeni život za najljepše osnove kršćanstva. Naravno prijatelji i susjedi ostaše izvan sebe s ove nenadane promjene na Franji; nema više veselja, nema više lahkoumnosti, što je prije bilo; već ozbiljan i zamišljen život. Pa idu veleć, da se Franjo hoće, da oženi. U to namjere sazrievaju u duši našeg svetca; gospoja Franjina nije ljudska tjelesna gospoja; ona je uzvišena, veličajna zamisao. On se je na smrt zaljubio u siromaštvo, njoj se hoće da sasvim posveti. To je ona gospoja, koju on, kao što pjeva Dantej, »od d n i d o d n i &уе v i š e z a l j u b i « . Franjo hoće, da bude siromašan od svake stvari, tako, da se o njemu može reći, što je rečeno o Isusu: Ptice ne­ beske imaju svoja gniezda, lisice imaju svoje rupe, a Sin čovječji nema na što glave nasloniti. I to je točka, s koje nastaje borba izmedju njega i otca, što naliči drami; dobrom trgovcu, koji se je tako obogatio, ne ide u glavu, da sin njegov može odbaciti uglednu baštinu, što ju je on tegotom, naporom, dugim marom smogao steći! U glavu mu sunu, da mu sin nije sasvim pri sebi, »sin je moj luckast«, govori on, a s njim se slažu u mislima prijatelji i susjedi. Franjo stoji stalan u odluci, te se jednog dana u rukama biskupa od­ riče svega, što ima, pa se oblači siro­ mašnim haljetkom. Ludost će nam našeg svetca dati ono čudno djelo, kao što je to osnutak franjevaca i obnovljenje kršćanskog duha u družtvu ljudskom. �Str. 196. Serafinski pjesnik. Tako će Franjo moći bolje misliti na svoje poslanje. Eto prve pobjede nad prilikama. Ove pokazuju precjenjivanje zemaljskih stvari, bogatstva, za čim se težilo, da se usredotoči sve dobro ljudsko, te je ostalo nerazriešivo, kada se može od­ reći ugodnosti, zemaljskih dobara, a dati se za siromašnim životom. JKad bi bila istinita nauka o okol­ nostima, Franjo ne bi morao ovako siro­ mašan postati, obući se u siromašnu džakicu, već bi trebao, da uživa lagod­ nosti, što mu ih pružahu bogatstva po otcu sgrnuta. On se ne da zavesti prilikama; pače on stupa proti prilikama, te ih pobjedjuje : blistavost zlata, ugodnost života, dobitak, to njega nadje jakim, tvrdim, oružanim opornošću. Predvidjanja majke, dobre Pike, niesu ostala uzaludna; sin je njezin s vremenom nadošao, kao što je ona govorila susjedama, kad joj pričahu o lahkoumnosti sinovljevoj. Ima ih mnogo, koji imaju mladost još gore nego lahkoumnu, još većma nego zabludjelu, pa ipak ne dolaze k sebi; njima nema nigda časa, što je Franji dao početak novog života. Siromašni mladići, koji troše naj­ ljepše dane, najdragocjenije u svom životu, nište najljepše sile, najvećim Br. 7. dielom se bacaju u propast gnjusoba tjelesnih, te se ne dižu iz tog žalostilo*-, zabačenog, ogavnog stanja; mladići, koji su jaki i bogati umom, puni najljepših i najboljih svojstava, ulažu svoje sile u unapredjivanje zala 1 Siromašni mladići I Evo vam veli­ kog poslanja, da ulažete svoje liepe sile u promicanje i korist obćeg dobra! Pa to je zadaća naših sveučilištnih udruga, naših družtava mladeži u obće, da se približi ova mladež, koja nije naša, a mogla bi biti; koja to nije, jer ne pozna naših nauma. Koli koristan rad za dobro, nastojanje, da u pameti ovih mladića sjevne ona misao, što nas razsvjetljuje, da se izpuni, što radimo, za što smo posvetili sve naše sile, veći dio n is samih! Naš svetac nema do žalostnih okrpina, što ga pokrivaju, pa počimlje duhovno putovanje duhovnog načina od grada do grada, od zemlje do zemlje. On je bio strastveni putnik, no ne sa svjetskog uzroka, već radi opažanja, radi uljudbe; svrha mu je bila puno plemenitija, uzvišenija, uprav radi koristi vjere i ćudoredja. Putovanja su našeg svetca bila mnoga i neprestana; on je bio putnik kao sv. Pavao, kao Antun Paduanac i kao drugi svetci. Serafinski pjesnik. Napisao fra I v š a M i j o v . Imam u svojoj stanici njegovu sliku, malu sliku. Bude dana, pa se zagledam u nju, osobito u prvi suton, kad će mrak da se spusti zemljom, Moja malena slika — svetinja moja, uspomena iz sretnih dana mladovanja — ostaje u polumraku, gubi se malo po malo, dok je sveosve nestane; u sobici �Br. 7. Serafmski pjesnik. nastane mrak, samo što još dopire koji tračak svjetla, što se lomi tamo na su­ protnom vrhuncu preko rijeke. A slika je još svegjerno u mojim očima — ta mala, draga slika, njegova slika, slika moga pjesnika miljenika; još je sve­ gjerno u mojim očima, i ako mi ju je mrak oteo, kao što je i sada, kada daleko od nje redam ove utiske i osje­ ćaje, što ih tekom vremena podno te slike bilježio i pisao. U školi mi mnogo o njem go­ vorilo. Govorili o Tomi, a iza Tome reda bilo govoriti o drugu mu Bonaventuri. Mistik, veliki, duboki mistik, bijaše moje o njemu uvjerenje na škol­ skoj klupi. — Plato svoga vremena 1 — zaključio učitelj, a mi učenici s il i l i u tome sa svojim nastavnikom. Komu bi ma iz daleka samo moglo na um pasti, da svetoga Bonaventuru pratila nježna vila kršćanske pjesme ? A ipak, vidite, idejalni mistik bijaše pjesnik, pravi bogodani pjesnik. Bio u tome sreće ko i mnogi mu drugovi. Poklopila ga zaborav, otelo ga vrijeme. Nema ga ni u liturgiji. Ljudi ga doduše proučavali, ali mu čitali samo teologiju, pa ga Rafael takova i nasli­ k a o : na glasovitoj slici u Vatikanu vidi ga se sa crvenim šeširom, uz druge velikane, u poniznu položaju skromna redovnika. Rekoh : i liturgija ga zaboravila, a sačuvala, spasila mnoge druge. Sa­ čuvala ih, i ako im vrijednost mala, pa i nikakova. Da Celano i Jakopone osta­ doše, pa se spominju, a da bi zašto! D i e s i r a e i S t a b a t m a t e r održaše se još i danas: u svetoj polutami kato­ ličkog kora ponavlja se i danas onaj tužni, jedinstveni pijev staroga, neznat­ Str. 197. noga fratra; prosti, žalobni Š t a b at pjeva i danas o boli božanske Majke nad mukom i smrti Jedinca. Za Bonaventuru se ne zna. A spje­ vao, kažu, lijepih pjesama o Spasiteljevoj muci. Njegovu »Philomenu« tek da učenjak pozna. Spominje ga megju pjesnicima Balinghem, Tiraboschi, a Daniel, Mone, Clement, Chevalier i Ozanam prepisaše nekoliko njegovih kitica. ‘) Drugovačije mislio o njemu čuveni Corneille. Preveo čitavu mu jednu pjesmu prečistoj Bogorodici. Kad mu ono otrag nekoliko godina proslavio svijet i red zadnju stogodišnjicu rogjenja, dotaklo se T pjesničke mu strane. Napisali pače čitavu knjigu o njegovu pjesništvu. Jallonghi je ne begena, pače ima pravo tvrdeći, da mu ona namakne još gušću koprenu. Spomenimo mimogred staru legendu. Svetac napisa zanosnu himnu sakramentu ljubavi, ali je uništi, kad vidje, da mu prijatelj, orao od Akvina, zanosnije pjeva. A ipak on bijaše pjesnik, pravi bogodani pjesnik. Jallonghi mu pače priznaje neosporivu nadmašitost nad prijateljem dominikancem, svetim pjes­ nikom Euharistije. Ne će biti ni zaludnica ni dangubica, ako privirimo časkom i u tu stranu, pjesničku stranu serafinskoga i naučitelja i pjesnika. Da se prvo svega sjetimo njegova vremena. Valjat će nam pri našem poslu. Djevičanska mu i lijepa duša, veli Jallonghi, pala u ona smetena vremena, i) Jallonghi: S. Bonaventura poeta. Članak iz jedne novine. Mnogo mi valjao za ovu crticu, �Str. 198. Serafinski pjesnik. Br. 7. što ipak kadera bila da je nadahnu. svuda se čuo pjesnički glas — sonante Srca se otvarala posmijehu prirode i e gentile — pjesnički glas čovjeka čusvijeta, što se još trzao iza onih stra­ desnika, kojega angjeo poziva na svoje hota sredovječnih; pojezija posvuda mjesto i u ustima kojega vidjelo velik sterala svoja sjajna krila, nad vršcima križ, što kao rukama spajao nebo sa hramova, nad kruništima jakih k u la; zemljom. potpirivala je pustolovine smjelih vite­ I eto. u takovome ambijentu, pod zova, junaštva križara i slobodne eks­ takovim utiscima, sred takovih uspo­ panzije slobodnih općina. Do malo će mena odgoji se lijepa Bonaventurina da se javi genij pjesnika »Božanske duša, koja već bijaše na to spremna, Komedije«, a asiški pjesnik, nekadašnji puna pjesničkih sanja, idejala. I osjeti mladi i lijepi vitez, već pjevao: pred on, živo osjeti svu jakost tih uspomena, njim išla ljubav, pjesma, podizao po­ osjeti duboko privlačenje, koje ne mo­ svuda život, pun miline, svjetla i mla­ gao izmaknuti — svejedno kao što ga denačkoga žara. Sam bijaše vitez, ne­ osjeti sva ona sila umjetnika, pjesnika, stašni sredovječni vitez; omiljeli junak velikana ne samo pjesmom, nego i veselih mladenačkih družina, ali mu čisto dj«-. ?m, što ih Ozanam vidje da silaze pjesničkoj duši ne bijaše tuj za pravo niz cvatuće umbrijske livade za pred­ mjesta. Ne mogaše se za dugo okretati vodnikom Franom, koji nadahnjivao, izmegju zidina visokih palača, što se a Dante i Giotto iz daleka prilaze. svjetlucale svjetlom kaciga, štitova, boj­ Lista veoma zgodno utjelovi ovu misao noga oružja, i on napusti sve to, oda­ franjevačkih utisaka na umjetnički i so­ leči se od veselih svojih drugova, koji cijalni život onih vremena. Divna Listina mu ipak ne mogahu da posvema udo­ grupa čuva se u Napulju. Svetitelju volje duši i — svrati se sveosve Kristu. raskriljene ruke nad Danteom, koji mu Odjednom promijeni životom — Kristov je blizu ozbiljan i zamišljen, Giotto mučenik — postade mu pravim vitezom razmišlja a Kolombo, vidi se, čeka i kao takav pregazi Italiju, preleti Fran­ svečev blagoslov. Nikud zgodnije prilike cusku, prosipajući posvuda na pune za ovu veliku a istinitu misao ! pregršti ljubav i čudesa. I narodu omili, Od ovoga učitelja nauči se Bonanarod ga obljubi, pa još za života mu ventura. Iskra Franjine ljubavi frcne u njegovu dušu: ona mu nariva riječ, ovije ga legendom, da mu malo kasnije, netom ga »sestra« smrt zagrli, metne upali srce Pjesnička duša, učitelj, ođnjiha pjesnike. Njegov glas ne morade na čelo sjajnu krunu lijepoga pjesništva. zamukhuti u grobu, oko kojega će da Sve je govorilo o svecu-pjesniku, koji u zanosu ljubavi htjede da pomakne iznikne obilno bujno cvijeće nabožnoga pjesništva, što se rodilo s njim a kasnije cijelom prirodom, u kojoj on prvi osjeti prešlo na još valjanije učenike, koje dušu Vječnoga. razasla med narode, da pjevaju slave Puna ga bijaše tajinstvena samoća visoke Alvernije, brdija i livade plodne i hvale stvorenja. I ti češ u njima naći i ako u jednostavnim prostim izrazima, Umbrije, more i mjesta, što ih svojom nogom narodu bijaše posvetio — oda­ trzaja i strasti za vakom ljepotom: �Br. 7. Serafinski pjesnik. mističan pogled na svijet i prirodu, jak uzvišen osjećaj podiže ih do umjetnosti. A pogledaj na njegovu maštu, na dubinu osjećaja. Bez toga nikada pra­ voga pjesnika, a u njemu ćeš naći izobila i jednoga i drugoga, Skoro na svakomu obrazu njegove knjige naći ćeš apstrakcija i maštanja, najobičnije misli, što se obično potresale suhoparnim, jednostavnim skolastičnim načinom, on zaodjeva u fantastične, neobične oblike. Svak će mu nesumnjivo priznati ten­ denciju za pjesničkom odorom lijepoj misli. Za cijelo njegove bi se radnje rado čitale, da su pisane na talijanskome jeziku. Pogledaj na neobične, originalne natpise na njegovim djelima, zaustavi se pred onim njegovim jakim, neobičnim izrazima, u čemu daleko odvaja od strogog logičara, druga Tome. Poznata je stara i lijepa legenda. Dante je iskiti, da kasnije nadahne Giotta. Vijenac, što resi lijepu glavu sveca pokornika, satkan je od zlaćanih trakova, vas je u sjaju, svjetlosti, on, pjesnik krasnog simbola: labud, što pjevajući gine, slika mu je duše, koju ljubav spržila. Nazvalo ga pjesnikom zaljubljenim u Mariju. Sasvim pravo. Marija mu požižala ljubav i njegova ljubav nalazila obilno sjajnih slika, živih boja, slatkih riječi, da joj pjeva. Divna je to slika, što je Bonaventura naslika : sjaja je tu bizantinskih radnja, s kojih odskače zlato i porpura, posmijeha umbrijskoga neba, ovijena svjetlom ko cvjetnim ćilimom, duševne miline Raffaelovih Madona. Misticizam stvori pjesnika. Teško da mu nagješ premca u svetu zanosu duše, koja se od ljubavi topi, u iskrenu i jaku poletu. U svakoj mu ideji i slici Str. 199. osjećaš jaku liričku žicu, s koje od­ zvanja mila, slatka nježnost. Stari ga nazivali bakljom, te svijetli i žeže. Nikud zgodnije slike. Jest, teško da mu nagješ druga, u kojemu bi se tako usko a divno splila ona dva elementa — bogoljubnost i znanost — iz kojih protekoše naj­ ljepše tečevine srednjega vijeka — mi­ sticizam i skolastika. Imademo iz 16. vijeka veoma zna­ čajnu sliku: veliko stablo, bogato i sjajno ukrašeno. Na granama mu met­ nuti natpisi svih djela sv. Bonaventure, sve u svjetlosti i sjaju, što se prolijeva iz probodena srca na vrhu. Mučno da bi se ljepše i tačnije mogla prikazati najljepša strana ovoga franjevca, veli­ kana svojega vremena, kojega Gerson nazva serafinskim. Sa svakoga obraza njegove knjige odiše ljubav. Svako, pa i najsuhoparnije pitanje on osvjetljuje s te strane, po­ svuda nailaziš na toplo srce, što se od lijepe ljubavi topi. U tome mu dakle karakteristična originalnost: u ljubavi, u prepunosti divnog osjećaja — slatke ljubavi i živoga zanosa za propetim Isusom, kojis križa blagosiva a u kojega bi on hotio da se svi za vazda zaljube. U tu svrhu obraća se on i na umjetnost, piše lagane mile stihove, koji se ipak veoma često približuju onima Adama od sv. Viktora, ponajboljega kršćanskog pjesnika u srednjem vijeku, a koje je on pisao više valjda iz samostanskih predaja i za liturgijsku porabu, nego li za dokolicu i ispraznu zabavu. Bonaventura se bijaše sklonio na Alverniju. Vodila ga želja — dostojna Petrarke — za mirom i mukom. Odatle mu pucao prostran vidik na sve umbrijske i toskanske livade, otvarala mu �Str. 200. Težnje ljudskog srca. se nedogledna pučina dvaju dalekih mora. Lijepa, sanjarska mu duša mogaše da odatle, s posvećenoga mjesta, punim srkom usiše sve one ljepote, što mu ih živa Božja priroda pružala u svim mo­ gućim varijacijama — u bjelkastim pe­ ćinama, u mnogobrojnim brežuljcima i gorama, što se postupno dižu i silaze, u nedoglednim zelenim poljima i livavadama. I on s toga mjesta, uzdignut izmegju neba i zemlje, slušaše dušom te magične glasove prirode, u svetoj tišini kušaše svu neizrecivu slast tajnih razgovora s Neizmjernim. Mjesto, s kojega Bonaventurina duša slušaše pjesmu Božjih čudestva, bijaše sveto, bijaše pjesničko. Tuj, na tvrdu kamenu, seralinski pjesnik pjevaše pjesmu ljubavi i blago­ slova prirodi, koja mu se otkrivala stidno i svečano u svojim tajnam a; Br. 7. tuj, na svetoj franjevačkoj Kalvariji, osjeti i on na svojim rukama crvene ruže božanskih rana. I u tome svetome zanosu, u slatkim uspomenama i slatkoj milini, pred sjajnom slikom angjela sa šest krila, koji se krilio nad glavom pjesnika-pokornika, nvsao se njegova vine visoko, visoko: dizao je polet ljubavi, i on u divnim prizorima neba, što se spajalo sa zemljom, osjeti svu onu milinu poziva duši, da se digne visoko nad zemljom I tada Bonaventura označi put, kojim će duša k Bogu, napisa svoj »Itinerarium mentis ad Deum«, — genijalno djelo i po zamisli i po osjećaju. Tuj — u toj zanosnoj, krilatoj himni božanstvu - vidi se ono svjetlo uma i duše sv. Bonaventure, kao nigdje drugovdje čuje se jak odjek visoke, bogodane pjesme serafinskoga pjesnika. J e l š a na Hvaru, u korizmi 1905. Težnje ljudskog srca. »Sveti Franjo molio Boga, da bi mu dopustio tri dana otići iz raja na ovaj sviet i da bude u istim okol­ nostima, u kojim se nahodio, prije nego ga On pozva u nebeske dvore.« Franjo dodje s neba na ovaj sviet, želeći upoznati život današnjega ljud­ skog naraštaja; a da bi on to lakše upoznao, unidje u svoju predragu ćelicu i poče misliti ob onome radi čega dodje u ovu suznu dolinu. Kao svaki čin, imale su i Franjine misli početak, od kog su se one raz­ vile u njegovoj mašti. Misli o današ­ njemu svjetskom življenju počele su kolati u pameti Asižkoga Serafina upravo od onoga, pomoću čega je mogao najlakše upoznati težnje ljud­ skog srca ; jer u njemu oni nalaze svoje jedino veselje i last, a to je p l e s , koji se sad pred Franjom po­ kaza. Što ? — Ples ! Iznenadjen P'ranjo tim prvim p o ­ javom, pita sam sebe: »Da ne će biti u ovome što dobra?« — Istom što to reče miljenik božiji, postadoše na jedan­ put prozirni zidovi njegove uboge ćelice i on tek sada ima šta vidjeti pred sobom — prekrasnu dvoranu u pod- �Br. 7. Težnje ljudskog srca. punome njezinu sjaju. Množtvo ju svje­ tiljaka razsvjetljivalo kao sunčano svjetlo u po biela danka, a i mnogo ju je cvieće još većma poljepšavalo. Istom što se dvorana obukla u svoje svetčano ruho, vrata joj se otvoriše i gospoda počeše ulaziti. — Svatko ozbiljan i ukočen. Ljudi u svome crnom odielu, a žene im se obukle u razkošne haljine i nakitile se biserjem i dragim kamenjem. Dvorana se napuni, a naš Franjo svejednako motri svoju sliku. U tren oka, svetčevo se lice promieni; više njegove oči ne odaju veselosti, niti mu se obrazi žare onom milinom i sladkošću, kao prije, a sve s toga, što ljubimac gore Alvernije predvidja, da mu se nada ne će izpuniti. Nu i s tom svojom nenadanom promjenom Franjo ipak odaje neko čudjenje i sažaljenje. Ljudi, ovaj sveti čovjek ne vidi samo vanjsko lice sakupljenoga naroda u onoj dvorani, nego i nutarnjost nji­ hova srca sa svim njegovim željama i težnjama. Ples poče, a gospoda se razigrala, rekao bi čovjek, da oni viećaju o najshodnijim sredstvima, pomoću kojih bi se riešilo najzanimivije pitanje — soci­ jalizam, i kad bi im se sudilo po licu, mnogi bi se prevario u svome sudu. Franjine misli ne miruju, već dalje idu, dok ih on sam ne zauztavi za ne­ koliko časova svojim nježnim riečima : »Mislim da će ova gospodska zabava ipak uroditi dobrim plodom. Samo mi njihovo ozbiljno igranje veli, da se ne ću prevariti u svome mišljenju. — Što to rekoh? — Zar će se dobra žetva žeti od njihove zabave, kad im Str. žot njihovo srce ne teži za dobrim dielom, već ga m rzi!« Čim si to reče Franjo, odmah mu lice obliše suze milosrdnice. Njemu, koji je jedinu nasladu i zabavu imao u onoj liepoj pjesmici: »Dobro moje, ljubav moja Bože mili, ljubim te,« »Ne marim taštu slavu, Koju vamo sviet mi da. Jer tražim sreću pravu, Jer ljubim tebe j a . . . « nemoguće se je činilo, da bi moglo biti što dobra začinjena s pravom lju­ bavlju u zabavi, u kojoj su se gospoda jedino zabavljala i veselila. U tim svojim čuvstvima vapi srce ubogoga A sisca : »O srce, 0 ljudsko srce, zar ti nema više veselja i zabave u ničem drugom, do li u plesu ? — Ljudi, zar ćete tim načinom moći upo­ znati biede i nevolje čovječanstva...« Sada ima šta vidjeti Franjino ražareno oko u onoj dvorani. Što bi to moglo biti zanimiva za motriočevo bistro oko, kad je već sve vidilo u svojem svetčanome ruhu. Pitaš: »što?« — Ništa drugo, do li srce, koje teži za slavom i sebeljubljem, a za drugoga mu nije ni brige, kao što je baš kod one plemkinje, kod koje se sada Franjino oko zaustavilo. Njeno srce sve radje ljubi, samo ne može tužnoga siromaha — roba po­ nosnoga plemstva! A to sve radi ljud­ skih prigovora, kojim se je ona vazda gledala ukloniti, kao što i sada učini došav na gospodski ples, samo da joj ne bi drugi prigovorili, da je zabora­ vila na predje svog plemstva. �Str. 202. Druga skupština družtva sv. Antuna. »Srce moje, dosta si upoznalo težnje srca te ponosne plemk'nje, daj obrati pogled svoj na njezinu susjedu, pa ju upitaj: »Za što ti dodje amo?« Naprosto ti odgovara: »Amo dodjoh, da mi ne bi drugi rekli: »Kamo tebe s tvojom prijateljicom?« »A što ćeš ti tuđe, bogatune, s tom slavohlepnom gospodom? Ne odgovaraš mi, ali ipak znaj, da vidim težnje srca tvoga. — Bože moj, ni ovaj nije došao u ovu dvoranu ni za što drugo, nego radi svoga ponosa i hvale ljudske. Sada vidim, da je mnogo biti tri dana na ovome svietu, koji ne poznaje više samozataje i ljubavi prema bližnjemu. Evo ni podpun dan ne prodje i srce moje vidje nevolju današnjega naraštaja ljudskog roda.« »Zar nema nijedna srca medju onom gospodom, koje još nije opojeno Br. 7. sebeljubljem i koje ima makar i ne znatni osjećaj za ono, što gospoda mrze.« U tim svojim mislima, na jedanput se naš Serafin prenu: »Što je?« — »Srce moje, izpuni se želja tvoja. Eto pred tobom stoje dvije golubice, biele su kao svježi snieg. Ne idji dalje, misli moja, od ovih nevinih golubica.« Veseo Franjo, što nadje u ljud­ skome družtvu i ono srce, koje još teži za dobrom, tiho si reče: »Hvala ti, Svevišnji, jer nadjoh srce, koje još nije ohladnilo u dobrim djelima. Čuvaj ga, da ne bi i ono ohladnilo za onim, što je dobro i sveto « Sveti Franjo ne htjede više biti na ovome svietu s njegovim naraštajem, već ode u nebeske dvore prije, nego li se navršila tri dana. F ra Jaroslav Jaranović. Druga skupština pobožnog družtva za gradnju crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. Našim smo vriednim čitateljima u prošlom broju javili, da će se prema propisu pravila ova skupština obdržavati u prvu nedjelju iza svetkovine sv. Ante, koja ove godine pade na 18. pr. mj. Po dovršenoj večernjici skupi se dakle Iiep broj članova u prostranoj dvorani provincijaleve residencije. K ad su dakle učestnici bili na okupu, predsjednik druž­ tva, preč. o. dr. Daniel B a n , provin­ cijal, predloži, da molitvom počnemo rad, te tako i bi, a onda saobći pri­ sutnima, da je u smislu pravila obaviestio vladina povjerenika o sazivu II. red. glavne skupštine, po tom po­ zdravi skupštinu ovim liepim govorom: Štovana skupštino I Današnja ova glavna skupština prema propisu družtvenih pravila pada evo uprav na svetkovinu Presvetoga T r o j s t v a , te otvarajuć ovu II. glavnu skupštinu, prvo i glavno nam je da za­ hvalimo Trojednom Bogu, što nam je milosrdno dopustio, da se ovdje prisutni skupimo i čujemo, kako je družtvo naše djelovalo od I. svoje glavne skupštine. Hvala i slava dakle nek je Presvetom �Br. 7. Druga skupština družtva sv. Antuna. Trojstvu sada i na vieke vjekova, jer ćete čuti, d a 'je družtvo naše praćeno blagoslovom s neba i liepo ako i čedno napredovalo od prve do ove skupštine. Velim č e d n o , jer i ako se ne možemo pohvaliti znatnom novčanom svotom pridošlom u prošloj družtvenoj godini, kojoj se je mogao tko nadati, ipak ovo, što se pribralo, pribralo se je posve dragovoljno, iz čiste ljubavi i štovanja za slavu Božju i čast velikog ugodnika Božjeg Sv. Ante, bez ikakvog narivanja i drljačenja, a tim načinom naše druž­ tvo hoće i da radi u svomu plemeni­ tomu poduzeću, jer zna, da G. Bog hoće da sve, što se Njemu na slavu i čast podiže, bude podignuto s trudom i požrtvovnim radom, da tim i naše zasluge budu veće. Mi znamo, da bi Gospodinu kao svemogućem bilo dosta reći: »neka bude«, i u isti bi čas bila crkva sv. Ante, ali onda mi ljudi ništa ne zaslužismo. S toga moramo i mi u našemu podhvatu na to misliti, zahvalni biti i sa čednim prinosima, ali ujedno požrtvovno raditi, ne izgledajuć čuda s neba, da što više članova privedemo družtvu, kako bi se ma i malim pri­ nosima što više ih okoristilo, promičuć slavu Božju i štovanje velikog Čudo­ tvorca i ugodnika sv. Ante. Str. 203. čima izviesti skupštinu o stanju i dje­ lovanju družtva kroz prošlu godinu: Slavna skupštino ! Ovaj put zapala je mene čast, da u ime upravljajućeg odbora izviestim slavnu glavnu skupštinu, kakovo je bilo stanje i djelovanje našeg družtva u upravnoj godini od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905. Kad je sadašnji odbor preuzeo upravu družtva, postojale su za razvitak družtveni još nepovoljnije prilike, nego li što ih je prošlogodišnji družtveni tajnik ocrtao za prošasto upravno raz­ doblje. — Siromaštvo naroda, užasna skupoća, mnoga sabiranja za dobro­ tvorne svrhe, osnivanje mnogih novih družtava, a uza sve to još i malen broj naših odbornika, sve je to i ove upravne godine i još u većoj mjeri priečilo, da se družtvo nije moglo onako razviti, kako se želilo i kako se je odbor s obzirom na svetu svrhu družtva nadao, da će se razširiti. Uza sve te zaprjeke odbor je ipak pregnuo iz svih sila, da družtvene ciljeve unaprijedi i da ujedno svoj rad tako uredi i olakša, kako će po razvitak družtva biti najkoristnije, a po njegove slabe sile najpodesnije. Držalo se ove godine 12 redovitih mjesečnih sjednica, u kojima se izmedju Radi dragocjenog i odmjerenog ostalog zaključilo, da se za glavni grad vremena ne ću da duljim, jer ćete i Sarajevo uvede novi način sabiranja čla­ inače potanje čuti od izvjestitelja o na­ narine, to jest, da članarinu od 50 h šoj stvari te vas sve pozdravljaj uć, mjesečno i više sabire naročiti družtveni prelazim odmah na dnevni red skup­ sabirač uz posebne primke; da se pred­ štine.« sjednik družtva zamoli, neka bi se u Iza ovoga pozdravnoga govora dru- svojem svojstvu kao provincijal franje­ vačke redodržave bosanske obratio po­ žtvenoga predsjednika, koji je popraćen sveobćim odobravanjem, g. Mirko Pre- sebnim molbenicama na neke visoke mužić, tajnik družtva, ovim krasnim rie- ličnosti za podieljenje milodara. — Iz- �Str. 204. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Br. 7. radjen je nadalje ogromni zaostatak od 500 K dielom već uplatiše, a dielom prošastog prvog upravnog razdoblja. još uplaćuju. Uknjiženo je najme u glavni imenik Družtvena glavnica se ove godine članova kakovih 16.000 uplata i upi­ povećala za 14020 K 50 h, pa danas sano je 1466 novih članova, izdano je iznaša skoro svotu od 20.000 K. 1400 družtvenih knjižica, ter napisano Kraj spomenutih neprijatnih okol­ i odpremljeno 100 pisanih molbenica i nosti ipak smo eto sretni, da slavnu oko 500 štampanih poziva u obliku skupštinu ugodno iznenadimo i množi­ pisma zajedno s družtvenom knjižicom nom članova i visinom uplaćenih p ri­ na adresu gradjana, obrtnika, trgovaca nosa, kako nam je to već prijašnji i zemaljskih činovnika, sastavljen je na­ družtveni tajnik na I. glavnoj skupštini pokon i razaslan novi i podpuniji na­ bio prorekao. Za taj uspjeh zahvalju­ putak za vodjenje družtvenih računa. jemo Bogu i njegovu ugodniku sv. A n ­ K ako rekosmo, ove upravne go­ tunu Padovanskom, koji će — molimo dine upisalo se je u družtvo 1466 no­ ih — i u buduće nad našim družtvom vih članova, a medju njima ima 17 no­ bditi, pošto ništa drugo ne želimo, nego vih utemeljitelja, a to su poimence : da proslavimo Boga i da častimo našeg K ošta Hormann, predstojnik odje- svetog miljenika. Zatim izričemo u ime lenja zemaljske vlade; Emil pl. Mraović- odbora i druge glavne skupštine usrdnu Grički, dvorski savjetnik; Fridrik Ko- hvalu i priznanje svim našim dičnim binger, dvorski savjetnik; Dr. Ivan Ev. povjerenicima, koji su to naše priznanje Šarić, kanonik Vrhbosanski ; Andrija i zahvalu svojim marom i trudom i te Predmersky, župnik ; Edviga Bidermann kako zaslužili! Molimo liepo, da se u rodj. Nonković, supruga inžinira ; Fra- njihov primjer ugledaju i drugi, koji se ničević i Pavičić, vinotržci; Juro Udi- još ma s kojih razloga niesu odazvali ljak, privatnik; Ivan Spahić, pekarska družtvu. Premda su sva gg. povjerenici i u radnja; Antun Hollmann, mesarska ovoj upravnoj godini strpljivo i sdušno radnja; Ljudevit Jungwirth, gradjevni poduzetnik; Hinko Schlesinger, ljekar­ vršili svoju, sebi dragovoljno nametnutu nik, svi u Sarajevu. Zatim fra Marijan dužnost, ipak su se neki još osobito odli­ Milićević, župnik u Busovači; fra Ilija kovali svojom vanrednom požrtvovnošću. Uvažujuć tu vanrednu požrtvovnost Djebić, župnik u C rk vici; Ivo P. Pavlović, krčmar u Bugojnu; franjevački sa­ njihovu, družtveni je odbor u svojoj mostan u Gučojgori i franjevački samo­ sjednici od 10. lipnja 1905. jedno­ glasno zaključio, da se glavnoj skup­ stan u Kreševu. Od osnutka družtva pa do danas štini predlože za javnu pohvalu sliedeća upisano je svega 4 4 12 članova. Ako gospoda povjerenici : Fra Grgo Došen, D ubrave; se od tog broja odbije 5% , što je od » Anto Mačinković, V o la r; prilike odpalo usljed smrti i izstupa iz Vlč. g. Anto Josip Milorad, Stara družtva, to onda naše družtvo broji da­ nas 4192 stalna člana, medju kojima R iek a ; P'ra Anto Tolić, Ž eravac; imade 28 utemeljitelja, koji glavnicu od �Br. 7. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Don Antun Ćurčić, Lištani ; Fra Ciril Katavić, Kiseljak; » Pavo Semunović, Z o vik ; » Karlo Šumanović, Fojnica; » Martin Čović, G. D ubica; » Mirko Mačuga, K reševo ; » Josip Vukić, Špionica ; Još nijednom smrtniku Bog ne udieli čašu čiste radosti a bez natruna žalosti 1 Zabilježiti nam je, da velika žalost obu­ zima i srce naše, kad se sjetimo, da nam je ove godine neumoljiva smrt otela prvog i najstarijeg našeg prija­ telja, slavnog biskupa Strossmayera 1 On bijaše naš dobročinitelj u doba, kad našeg družtva još nije ni bilo! Prije nekoliko godina darovao je 2000 K za gradnju naše crkve sv. Antuna. U velikodušnom činu njegovu tražiti nam je dakle povod i početak našem kasni jem udruženju. U dobroti svojoj slavni je biskup bio pače izrazio želju, da bi lično blagoslovio novi hram Božji, dadne li mu samo Bog toliko života 1 Izgubismo g a ! Slava i hvala mu vječna! K ako vidjesmo sveti je Antun ove godine priveo liep broj novih uteme­ ljitelja, a možemo reći i dosta novih prijatelja našemu družtvu. Od ovih spo­ menut ću samo prejasnog gospodina vladajućeg kneza Ivana II. od Lichtensteina, koji je na čast sv. Ante 500 K darovao, ter Mariju Lukan u gradu Clevelandu, države Ohio-Amerika, koja je kao trećoredica u daleki tudji sviet poniela u plemenitom srcu svome toli žarku uspomenu i ljubav za siromašnu crkvicu našeg i njezinog miljenika, da je još i odanle bila naša dobročiniteljka, Str. 205. pa poslavši nam najposljednji put 47 K u amerikanskom novcu, napisa nam po­ ruku, da kad ovo zadnje njezino pismo stigne u naše ruke, neka se Bogu po­ molimo za pokoj duše njezine, jer da osjeća i predvidja svoju blizu smrt. I tako je bilo 1 Hvala i slava dakle ovim, a i ostalim našim dobročiniteljima, koje ćemo kao i darovane svote kas­ nije proglasiti u »Serafinskom Perivoju«. Na koncu zahvaljujemo svim našim članovima za njihovu dosadašnju vjer­ nost, te ih usrdno molimo, da svoje prinose i nadalje redovito uplaćuju; one pako štovatelje sv. Ante, koji se dosad ne mogahu odlučiti, da u naše kolo stupe, umoljavamo, neka bi barem sada, gdje u našem poduzeću vide očitu pomoć božju, i oni svoju žrtvu na oltar sv. Ante đoprinieli, buduć se želi, da sudjelovanje, naroda pri podizanju toga hrama u srcu domovine bude sveobće, da svak mogne postati dionikom svih molitava i pobožnih djela franjevačkog reda, a po tom i dionikom bogatih vrela milosti, što nam ih podjeljuje sveta naša vjera, — kao što se takodjer želi, da bude i radost sveobća, kad nadodje vrieme, da budemo novi, našim zajedničkim i uztrajnim radom dogotovljeni hram Bogu na slavu po­ svećivali!« Mirko Premužić, tajnik družtva. Iza toga tako čista i jasna izvješćaja blagajnik družtva vlč. o. Nikola Momčinović položi račun o primitku i izdatku u prošloj godini, kako je vidjeti u sliedećoj skrižaljci: �Str. 206. Br. 7. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Godišnji družtveni račun o novčanom stanju »pobožnog družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Pado­ vanskoga u Sarajevu« za upravnu godinu od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905. Primitak Izdatak к 1 a) Početni blagajnički osta­ 2 14 tak i. u gotovu . . II 2. u uložnim knjigama 5667 90 b) Tečajem proš. upravne godine uplatiše članovi 11-739 93 2321 c) Milodara je unišlo . 44 d) Kamati od uložene glavnice od 1 . 2 . 1904. 227 70 3 1 . /12. 1904. . . . 1 1 Ukupno . 120Л71 h к _ 119 a) Za tiskanice . b) Za pisarničke troškove IOI 24 i poštarinu . c) Razni i nepredvidjeni ! 167 06 izd atci............................ d) Uloženo kod priv. zem. 1 banke i Unionbanke . od prije . j 5667 90 14 020 50 na novo c) Preostalo u gotovini . 95 Зб [ 2 0 .17 1 1 o8 II 1 ' Ukupno . 08 S A R A JE V O , dne 18. lipnja 1905. Mirko Premužić, Fra Nikola M omčinović, zamjenik kontrolora. blagajnik. Po tako točno prikazanom računu družtvenoga odbora poimence društve­ nog blagajnika, revisori su podielili sliedeći absolutorij: Uglednom odboru »Pobožnog družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovanskog« u Sarajevu. Čast nam je taj ugledni odbor obaviestiti, da smo kao računski revizori pregledali račune i knjige toga družtva za upravno razdoblje od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905., te iste u primitku i izdatku sravnili, zatim blagajničku knjigu zaključili i na osnovu toga za ključka sav družtveni imetak škontrirali i prebrojili i sve u podpunom redu našli, te za to predlažemo, da II. glavna skupština, što je za 18. lipnja 1905. urečena, izvoli dosadašnjem odboru, a navlastito družtvenom blagajniku veleč. gosp. tra Nikoli Momčinoviću glede družtvenih računa za upravnu godinu od 19. lipnja 1904. do 18. lipnja 1905. podpuni absolutorij podati i njih svake daljnje odgovornosti riešiti. Podpisani su u družtvenoj blagajničkoj knjizi vlastoručnim podpisima potvrdili, da je sve pregledano i u redu pronadjeno. U Sarajevu, dne 17. lipnja 1905. Mirko Premužić, J. Krčm ar, zamjenik drugog revizora. revizor. Iza toga se je pristupilo na izbor novih funkcionara, te su izabrani: a) za predsjednika: �Br. 7 - Okružnica. U smislu pravila jest zakoniti pred­ sjednik franjevački provincijal, Dr. Daniel Ban. Str. 207. Iza glavne skupštine novi je odbor odmah držao svoju sjednicu, te izabrao : a) za tajnika Mirka Premužića, nadblagajnika; b) za podtajnika Ivana Milanovića, Preč. gosp. Toma Igre, vrhbosanski ravn. učitelja i Andriju Spiletka, učitelja; kanonik. c) za blagajnika fra Nikolu Mom c) za odbornike: činovića; 1. Andrija Predmersky, župnik; d) za blagajničkog kontrolora Nikolu 2. Anto Peršić, krojački majstor i Gjebića, vjeroučitelja; gradski zastupnik; e) za ekspeditora fra Arkangjela 3. Anto Palandžić, cipelarski maj­ Brkovića. Kad je tako izcrpljen dnevni red, stor i gradski zastupnik; iza nekih krasnih zaključaka, kako bi 4. Mihajlo Cvitković, porezni ofise družtvo što bolje proširilo, osobito cijal; u glavnom gradu Sarajevu, predsjednik 5 Petar Vuković, cipelarski majstor zaključi sjednicu uz ponovni izraz za d) za revizore: hvalnostina trudu oko napredka družtva, 1. Ladislav Schuller, računarski te opet svima toplo preporuči, da se i savjetnik; nadalje zauzimaju za tu liepu stvar, a 2. Ivan Krčmar, profesor na pre­ sv. Anto da će platiti svima svojim parandiji. zagovorom kod Boga. b) za podpredsjednika: Okružnica. Na znanje i ravnanje pp. 00. gvardijanima i 00. župnicima provincije Bosne srebrne. I ove će godine naša provincija u V i s o k o m primati one mladiće, koji imadu ozbiljnu volju posvetiti se sveće­ ničkomu stališu i u našoj državi biti Franjevci. Ovaj broj ovisi o tom, koliko će mladića moći stati u zavod. Da u prijavi i samom primanju u zavod ne bude nikakvih neprilika, neka 00. gvardijani ili 00. župnici u sporazumku sa o. gvardijanom svoje dekanije do 20. s r p n j a o. g. na provi nc i j a l a t u S a r a j e v u izravno poša­ lju ove svjedočbe; 1. s v j e d o č b u v l a d a n j a d o ­ t i č n o g a mladića, koja mora da bude pođpisana od svih samostanskih viećnika i o. gvardijana, a na župama od o. župnika i njegova katekete; 2. š k o l s k u s v j e d o č b u barem dobrim uspjehom svršene osnovne škole ili svjedočbu onoga gimnazijalnoga raz­ reda, koji je ove godine dječak svršio ; 3. k r s t n i l i s t ; 4. p o t v r d n i l i s t (ako je diete krizmano); 5. l i e č n i č k u s v j e d o č b u , da je diete p o d p u n o zdravo; �Str. 208. Maleni Abel. Mrtvoj majci. б. ro dite ljsk u pismenu j a v u , da diete daju rado u red fra­ njevački. O p a z k a 1. Djeca, koja se pri­ javljuju iza svršene osnovne škole, ne smiju biti mladja od 10, a starija od 15 godina. K oja se ne prime, odmah će im se povratiti sve svjedočbe. Br. 7. i z ­ O p a z k a 2. Primljena djeca imadu se podvrći prijamnom izpitu ; uz to će se još jedanput u Visokom liečnički pregledati. Sarajevo, 21. lipnja 1905. Dr. fra D i n i e 1 B a n , provincijal. Iz perivoja crkve katoličke. Mrtvoj majci. Spjevao D r a g a n 1. 0 ja ljubim ! . . . Dujmušić. 2. Što ćarlijaš? . . . 0 ja ljubim onaj humak mali, Gdjeno miri ljubičica mava, Gdjeno cvatu sitni bosioci, Gdje mi majka sladkim sankom spava! Što ćai jaš, lahoriću blagi, Povrh groba majke moje mile? -Rad bi valjda sušit suze tople, Što su majčin humak orosile? Je r kad dolom padne nojca tiha, Tad se spusti duša majke moje S liepog raja na to milo cvieće, Pa me grli tužno zlato svoje. Ne Ćarlijaj, lahoriću blagi, Kroz zemlju su prošle suze mlake, Skvasile su kosti majke moje, Zgrijale su grudi hladne rake! ш Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra I v š a M ijo v. Isukrstov mučenik. Abel-Abel, nastavljaše Sara, koji iza vrata prisluškivaše, netom ču zadnje Abelove rije č i: — Prije stotinu puta umrijeti, nego li dragoga Boga ne pošluš a ti! mahnito rastvori vrata, nahrupi unutra i srdno zaupi: — Ti izreče svoju osudu, a ja je potvrgjujem : tič eš umri­ jeti, ali nazarenac nikada, pa nikada ! Onda se obrati rabinu, koji stajaše na vratima : — Naš Bog, Bog Izrajelov, po ustima svoga sluge Mojsije zapovijeda. »Ko bi imao sina samovoljna i nepokorna, koji ne sluša oca svojega �Maleni Abel. ni matere svoje, i kojega oni i karaše, pa opet ne sluša, neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu k starješinama grada svojega na vrata mjesta svojega, i neka kažu starješinama grada svojega : ovaj sin naš samovoljan je i nepoko­ ran!«- Str. 209. tenje? Braniš mri krštenje vodom, ali ako me ubiješ, ja ću isto biti kršten : bit ću kršten krštenjem krvi, a tome krštenju dragi Isus ne daje samo stolu milosti, nego još i vijenac slave 1 Eto, fra Luka kazivaše mi Sara, toliko bijaše sveto junačtvo u moga A sada ti, koji sjediš na Mojsijevoj slatkoga angjela. To bijahu zadnje ri­ stolici, izreci osudu, što je već Bog ječi, što ih čuh iz njegovih usta, a koje Izrajelov izreče nad takovim sinom! mi nikada, nikada iz glave ispasti neće. Rabin sada preuze, navadjajući daljne Netom on izusti, ona dva mahnica poriječi sv. Pisma : segnuše za nama i silomice trgoše mi »Tada .svi ljudi onoga mjesta neka ga iz naručja. U pomoć! povikah iz ga zaspu kamenjem da pogine ; i tako svega grla, ali okrutni čovjek hitro me izvadi zlo iz sebe, da sav Izrajel čuje svali na tle i s nožem u ruci zaprijeti i boji se!« Ovako Gospod u knjizi Elle mi glavom, ako bi još samo pisnula. Hadebarim! (Deut. 2 1, 18— 2Г.) Tako isto zaprijeti sluškinji, koju do­ Amen, amen 1 Neka tako bude, zaveže vede k meni, i zajedno nas zatvori. O h ! Abel-Abel, neka se ispuni riječ velikoga fra Luka, da ti je bilo vidjeti ono dvoje Ja h ve ! Onda će sinu : — Da te kame­ izobličenih lica, one oči, iz kojih regbi nujemo, kako to zapovijeda sveto slovo, bijes je tještio krv, one zvjerske po­ ne dopuštaju sramotni zakoni Nazare- glede, da ti je bilo čuti ono škripanje n aca; mi ćemo ipak gledati ispuniti zuba, bio bi rekao, bio bi se zakleo, zakon Boga Izrajelova, koliko nam to da nema toga razbojnika na svijetu niti samo bude moguće. Abele I Po sadnji zvijeri u šumi žednije ljudske krvi. ti put velim : hoćeš li poslušati ili Rabin i moj čovjek prihvatiše Abela umrijeti?. . . za ruke i povedoše ga iz sobe, koju Na te odlučne riječi ja se sva uko- izvana zaključaše. Čusmo odmah kako ćanjih od straha. Nasta muk; grobni uzlaze uz stupe, kako otvoriše i zatvoteški muk. Bio bi mogao čuti naglo riše vrata na jednoj sobi iznad naše. kucanje mojega srca. Sva duša moja Ne potraja dugo i do nas dopru dugi, dugi, ali sve slabiji vapaji, pa onda bijaše sada uprta u dijete mi, očekivajući odgovor. U neke zlatni Abel, koji teški uzdisaji, pridušeni jecaji. Sluškinja mi još stajaše u naručaju, okrene onu u strahu istisne: — Oh, Bože, pune svoju angjeosku glavicu prama ocu i mu usta! Možda će ga bičevati! Jadno slatkim glasom progovori: — Ali, oče dijete! A otac onako razjaren! Milo­ draji, ne uzimlji na dušu krv moju! — srdni Bože 1 — Opet malo, jecaji zaTi dakle ne ćeš poslušati ? E pa dobro ! muknuše a odjeknuše udarci. Ali to ne Sam si sebi osudu izrekao! Ne, nikaka mogu biti udarci biča, to pada — čekić ! ne ću dopustiti, da krštenje Gojima opo- Jedan, dva, tri — ne mogoh dalje brogani krv moju! — A ne vidiš li, oče, jiti. Pred očima mi se zamagli. — Ali da ćeš mi ti svejednako dozvoliti krš­ što, po čemu ono udaraju? upita slu­ �Str. 2 10. Maleni Abel. škinja. Još ona u riječi, a meni sune pomisao, strašna, užasna pomisao. Sva izvan sebe izustih: O Bože Abrahamov! Oni ga propinju, propinju!... Udarci su čekića još svejednako odzvanjali u noć­ noj tišini, kada sluškinja opazi, kako sa štropa nešto prokapava. Primakne svijeću i u isti tren za va p i: — K r v ! K rv 1 Prava ljudska krv 1 Još se puši! — Što se kasnije sa mnom dogodilo, ne mogu znati. Na one riječi sluškinje mrak mi se prostre preko očiju i ja padoh u nesvijest! Sunce bijaše visoko odskočilo, kada se probudih. Nagjoh se u postelji. Kada otvorih oči, pogled mi pade na strogo izmučeno lice, kojim se prelijevalo smrtno bljedilo. Bijaše Abel-Abel. Oči mu nekako tupo u me zurile, ko da se nekud dublje u glavu uvukle i da je nestalo onoga prvašnjega bljeska. U prvi mah pomislih, da je šenuo pameću. K ak vidje, da sam se probudila, progo­ vori, a glas mu nekako čudno drhtao : — Naše je dijete noćas preminulo! Na te riječi odvratih od njega pogled i što me grlo nosilo povikah : — Kleti, ok­ rutni ubojico! Jo š dobro ne izustih a okrutnik me žestoko spopade: jednom rukom zatisne mi usta i nosnice a dru­ gom stade, da mi zakreće glavom. Šćaše me zadušiti. Ja se već prvo bijah sprijateljila s pomišlju na smrt, ali u taj tren prikaza mi se u svoj svojoj grozoti njezina slika, i ja preplašena sklopih ruke na milosrgje i oproštenje. Kad mi oslobodi ruke, prisegoh mu, da ću mučati. Sada mi oprosti život i naloži da ustanem i da se zacrnim. Slomljena od neizmjerne tuge, učinih sve po njegovoj riječi. Odoh zatim, da vidim moje mrtvo Br. 7 zlato... Već ga bijahu oprali i odjenuli u bijelu mrtvačku košulju. Bijaše veoma duga, pa se ruke i noge ne mogahu vidjeti. Na licu mu počivala rajska mi­ lina angjeoski mir. Dogjoše običajne obredne naricačice, kroz cijeli dan prihagjahu prijatelji i svojta, ali niko da zapita za smrt. Možda i pogagjahu, ali se niko ne usudi zapitati, jer svak dobro poznavaše Abel-Abela. Ja sam satrvena od boli stajala u jednome kutu pri p ro­ zoru, odakle se vidjelo grobište. Vidjeh i grobodera, gdje kopa jamu i sprema za pokop. Još iste večeri ponesoše mrtvo tijelo na grobište i uru pije no će započeti subota zakopaše moje ne­ zaboravno dijete. Abel-Abel misleći, da će užasni zločin ustati zakopan u onome grobu, da se niko ne će usuditi o tome ni pisnuti, povrati se opet mirno i ozbiljno svojim običnim zanimanjima. Ali se eto i u ovome slučaju ispunila Božja : K rv Abela pravednoga vapi pred Bogom osvetu proti tebi, gori od Kajina 1. . . Ovdje Sara završi svoje žalosno pripovijedanje. Ne treba mi tekar spo­ minjati, da su ga vrele suze i teški jecaji neprestance prekidali. A sada, fra Antune moj, puštam ti da pomisliš, ako si kadar, duševno stanje pri završetku mojega dragoga angjela. Spomenut ću ti samo ono, što kasnije prizna pred sudcima. V eć ga bijahu pribili na križ. Stari ipak još ne gubio nade. Dok sla­ bašno dijete na križu užasne muke mu­ čilo, kruti mu hranitelj ponudi život, zaniječe li Krista. Ali Abelov govor do zadnjega daha glasio : — Bolje mi umri­ jeti s Isusom, nego li živjeti bez Isusa! — S tim riječima na jeziku ispusti u najtežim mukama svoju čistu dušu. �Maleni Abel. Br. 7. Fra Luka umukne. Ganuće, što ga pri zadnjemu dijelu pripovijedanja svega obujmilo, ne dalo mu naprijed. Zaokruži pogledom po vrtu, u kome se sada svaka stvar kupala u punom sjaju ve­ likoga sunca. Osobito je isticao Marijin kip sa pozlaćenim vijencem na glavi. Pored svega ganuća u fra Lukinu po­ gledu vidio se odraz toga prirodnoga veselja u prvim danima krasnoga pramaljeća. I fra Antun bijaše duboko, duboko ganut starčevim pripovije­ danjem, koje opet punilo čisto veselje, štono se u srcu budilo na pogled prvoga kretanja prirode iza duga zimskoga sna. Za nekoliko časaka potraj a taj tveti muk, za kojega su te čiste duše još jače, i ako raznoliko, osjećale sveto ganuće s ganutljivoga pripovijedanja. I bio bi za cijelo i dalje trajao, da ga u neke ne naruši tiho brencanje zvonca. Bio to znak za skupnu molitvu u koru. Tiho, ugodno se širilo zrakom milo glagolanje zvonca, košto tiho, ugodno bi­ jaše živovanje tih skromnih, dobrih ljudi. Na prvi glas zvonca dva redovnika mučke ustanu i skrenu puteljkom na­ prema samostanu. Prije no će unutra, fra Luka se obrati svome mlagjemu drugu : — Sutra ćemo nastaviti i dovršiti. Poučni poskupac današnjega pripovije­ danja neka bude: Kako je jaka Božja milost u onome, koji joj postojano i vjerno odgovara. Tajinstveni san. Sutra dan iza duge dopodnevne molitve opet se fra Luka i fra Antun nagjoše na klupi u šetnjici nedaleko od Gospina kipa. Dan poput jučerašnjega bijaše vedar, krasan. Osjećaše se milina, Str. 2 11 što je priroda budi u ljudskome srcu za prvih pramaljetnih dana — Ostaje mi još, započne fra Luka, da ti pričam, kako se je obaznalo za užasni zločin. I opet prst Božje pro vidnosti, koja treba da kazni svaki prestupak. Dok se u Pragu žalosni dogagjaj razvijao, ja sam svejednako boravio u Rostoku. Držao me sveti posluh. Da ti prvo svega pripovijedim nešto, što će te svakako zanimati. Bi­ jaše u noći od u . na 12. svibnja. Spa­ vah ko priklan i počeh da sanjam i u snu gledam. A čudan, tajinstven bijaše to san. S početka ko da ću ga preturiti preko pameti, ali kasniji mi ga dogagjaji začavili u glavu, pa ga se evo i danas još veoma dobro sjećam. Da čuješ! Odjednom ko da se nekako nagjoh u velikoj, prostranoj dvorani. Sve okolo suho zlato i zelena svila. Ali se meni ništa ne dalo vidjeti od puste svjetlosti. A u sred toga rajskoga sjaja eto ti moga Abela. Na glavi mu vijenac sat­ kan sve od samih sunčanih trakova. U jednoj mu ruci obilna kita rumenih ruža a drugom ih prosiplje prama meni, milo mi se smiješi, pa u neke progo­ vori: »Fra Luka, a zašto ti o meni posumnja ? Sav taj sjaj, te ruže, onaj rajski posmijeh, ali nadasve onaj angjeoski glasić, sve me to pođraži i ja sko­ čim, da ću pružiti prama njemu ruke... U taj hip se probudim i nagjem se pruženih ruku na postelji. Vas se udrvećih od čuda. Sat je sa crvenoga- tornja udarao drugu poslije ponoća. Mjesečina bijaše ko dan i kroz veliki prozor prolijevaše se u sobu punim to :om. Uzbugjen snom, ustanem da čitam brevir. Baš bijaše �Str. 2 12. Maleni Abel. dan sv. Pankracija, koji od 14 godina završi mučenički u Rimu Ma koliko se napinjao, da bogoljubno i sabrano mo­ lim, pamet mi svejednako skretala na onaj san. Sve mi se činilo, ko da mi je Abel blizu, ko da mi v e li: »Fra Luka, a zašto ti o meni posumnja?« U neke stadoh da mislim, i skoro da povjero­ vali, ali u drugu opet ruku javljao se razum sa svojim hladnim : to je san, laža san, i ništa drugo 1 Ne svrši na tome. San se ponovi, i to u noći od četvrtka na petak treće nedjelje po Vazmu, u koju se čita onaj ulomak iz sv. evangjelja po Ivanu : »Još malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti.« San bijaše na dlaku isti. One nedjelje navijestili narodu božan­ sku riječ, razglabajući potanko smisao onih Isusovih riječi. Iza mise ja iz crkve a preda me momak iz Praga. Nosio mi guardijanovu knjigu. Sitna knjiga, malo išarana, ali mi je punila svu dušu. U knjizi pisalo : Fra Luki mir i blagoslov od Gospodina! Sutra da si mi svakako u samo­ stanu u Pragu. Bog ti bio na put’*! Guardijan. U brzo puče o tome glas po selu. Dobri seljaci gomilama nahrupili oko župničkoga stana, da zapriječe ili barem odgode za nekoliko dana moj polazak. Zadnju propovijed tumačili kao moju zadnju pri oproštaju riječ. Jedva jedvice ih nekako umirili, i oni se razigjoše. Guardijanova mi zapovijed ne mo­ gaše nego ugoditi. Bijah se uželio svoje skromne stanice i bratskoga slatkog razgovora, ali me nada sve u Prag go nila živa želja, da obaznam štogod o Abelu i njegovoj stvari. Još iste večeri Kr. ;. pospremili ono svojih stvarčica pa sutra u pramik zore opručim put Praga. Da se ugnem ma kakovu susretaju, skrenem s glavnoga puta i udarim poljem. Bijaše divno pramaljetno jutro. Nebo vedro ko riblje oko a zemlja na svakome koraku puna cvata i života. Pirilo slatko i umiljato jutarnje povje­ tarce. Disah ga punim plućima. Ne mogoh biti gluh i nijem pred krasnim prizorima u prirodi, i ja utonuh u slatke misli i osjećaje, štono mi ih na svakome koraku budila divna pramaljetna prirodnina za krasna, vedra jutra. Oko mi osobito zapinjalo o puno, raznoliko cvi­ jeće, što ga obilno s obe strane susre­ tah. Mišljah : Kako je krasno ovo pra­ maljetno cvijeće, puno cvata, mirisa, života. Svačije će oko na njemu počinuti i milo promatrati njegov krasni procvat, bujni, mladi život. Pa eto, i to će lijepo, zamamno cvijeće svenuti, brzo će svenuti i nesmiljeni vjetar odnijet će osušeno njegovo lišće!... K ož n a , da se večeras opet amo vratim, bi li ga opet našao ! . . . I ja za svojih mladih dana, za pramaljetnih svojih godina snivah o tolikim visokim snovama, zanašah se lijepim mislima, gojih tolike lijepe, krasne nade. Danas sam već starac, noge mi na grobu. A gdje su one snovi, što je s onim lijepim mislima i krasnim nadama? Ah, koliko je već davno toga ocvjetalo, osušilo se ! A plod ? . . . A misle li ovako svi starci, sjećajući se svoga pramaljeća? Sto, kakove misli u njima budi prvo pramaljetno cvijeće ? . . . Ove i ovakove misli mlatile mi glavom za cijelog putovanja. Skoro niti ne osjetih truda, a već se nagjoh na obali Moldave, na onom mjestu, gdje �Br. 7. Maleni Abel. se prevozi na drugu stranu za put Praga, Još prije nego se kraju prikučih, dopirali mi do ušiju uzdignuti glasovi. Negdje se karalo. Prevozač, kršćanin, ne hotio nikako da prevede jednoga starog Židova. Od riječi do riječi došlo do gustih. Ne štedili jedan drugoga. Još oni u vatri a ja banuh, pa da razmetnem svagju, prijazno ću prevozaču: — A bi li mene, Andrija, prebacio tamo na drugu stranu ? — Drage volje, časni oče ! prihvati on. V as fratre u svako doba ob noć .i ob dan. Skočih u lagju, pa kad se Andrija prignuo, da prihvati vesla, namignuli Židovu, koji poput zeca skoknc do mene. Andrija već bio zinuo, da očepi koju debelu, ali mu se pogled srete s mojim i tako proguta. Istisne samo : — T i ćeš mi, židovska dušo, pla­ titi prevozarinu! — I pravo j e ! dočekah mu ja. A da ti se i ja nekako odužim ljubavi, što mi je kažeš, pripovijedit cu ti ga­ nutljiv jedan dogagjaj. I kazah mu Isu sovu priču o milosrdnome Samaritancu. Opazih da me Židov pomljivije sluša. K ad stigosmo na drugu obalu, Židov plati, ja blagodarim, i mi dvojica skupa udarimo put Praga. Da kako raspletem razgovor, upitam ga, čime se bavi. Ne­ kako mi preko volje vrati, da je židov­ ski groboder. Poznato ti je, da su ti jadnici najgora ruka u Židova. Njegov me odgovor sabere, popostah mrvičak pa ga onda upitam, da li je ovih zad­ njih dana koga zakopao, jer da se u zadnje vrijeme bio prosuo glas, da mete megju Zidovima. — Istina je, odgovori mi on. Bi­ jaše pomora, ali ove zadnje sedmice Str. 213. začeprljah samo dvojicu : jednu staricu i jedno dijete od kakovih 12 do 13 godišta. Dijete od 12 do 13 godina 1 ponovih u sebi, pa ću groboderu: — A kako se to dijete zvalo ? - - P a šta bi tebi to? ko u čudu će on. Svejedno ti, zvalo se ono ovako ili onako. Zaželi mu radije toplo Abrahamovo krilo i vječni počin u miru i svjetlosti Božjoj! — Od puna srca, drag i! Neka po­ čiva u miru. Ama znaš, ja poznavah neku od vaše djece pa bih želio znati, je li koje preminulo. — Poznavaše li ti nejačkoga sina staroga Abel-Abela ? — Ama govoriš li pravo? zapanjen ću mu ja, zaustavivši se i pogledavši ga u oči. Ono lijepo dijete bogatoga Židova. — U glavu njega! Bijaše jedinac u onoga gavana i mlade mu žene Sare. — A bijaše li ti dočuo, da se mali šćaše krstiti? — D ašto! Ali se u brzo pokaja i vrati se ocu ? — Zbilja se vrati ? A je li baš svojevoljno ili da n ije ... — Otkud da ja to znam ? Svakako, ne će ga biti niko silio ! — Kažeš, da je dijete umrlo. A od koje bolesti? Je li smrt naravna, a...? — Ta ti je lijepa! Ta nije ga valjda stari priklao 1 Groboderov glas nekako drhtao, čudno zvučio. Vidio sam, želio je iz­ gledati otvoren, slobodan, ali mu nije išlo. Glas ga izdavao. Sjetih se poslo­ vice : Gdje zub boli, jezik bježi, i na- �Str. 214. Dodjite pčelice m a rn e ... — Dvie tri o čitanju knjiga. valih sa stotinu pitanja. Ali lukavi Ži­ dov niti da obijeli. Sada mu pripovjedih sve, što znadijah i pridodam onaj tajinstveni san. Ne propustih riječi : »Fra Luka, a zašto ti o meni posumnja ?« Židova duboko ganulo moje pripo­ vijedanje. I bio bi mi valjda pripovjedio sve, što sam znadijaše, ali nas u to dostigoše neki putnici. Tako se Židov B r. у. iskopa iz neprilike a ja moradoh preki­ nuti svoju znatiželjnost. Lijepo se oprostismo. On mi stisne ruku. Osjetih, da njegova drhće. U zadnji me čas i pogleda a ja u tome pogledu pročitah silnu nutarnju uzbugjenost. On skrene u polje s desne strane a ja dalje ravno put Praga. Dodjite, pčelice marne ... Spjevao D r a g a n D u j m u š i ć . Dodjite pčelice marne, Evo vam mirisnog cvieća, Puno je sladkoga soka; Dodjite kupite samo! Ja ću vam gojiti cvieće: Suzama obilnim žarkim K vasit mu mirisno žilje, A vi pohitite žurno, Kupite sokove sladke, Pravite voštano saće! Hoćete Г pčelice marne ? — Na jesen ja ću vam doći, Uzet ću mirisni vosak, Pravit ću svjećice tanke, Pa ću ih donieti amo Na groblje majčice svoje. Uzet ću svjećice tanke Ej neka svjećice gore Premiloj majčici mojoj! — Dodjite pčelice marne, E vo vam mirisnog cvieća, Puno je sladkoga soka: Dodjite kupite samo! Dvie tri rieči < čitanju knjiga. Napisao fra B u d i 1 ir P o d g r a b e ž k i . Svaki katolik, ako želi ostati pravim kršćaninom, mora izbjegavati sve bezbožne i nećudoredne knjige, listove i spise, koji udaraju proti svemu, što je pravome katoliku sveto, i koji vriedjaju pravu kršćansku ćudorednost; inače, ako bezobzirce čita sve, što mu dopane u ruke, može biti siguran, da upravnije hrli k paklu, nego k nebu. Želi li tko doznati, kakav duh vlada u njekoj porodici, neka samo pazi, ka­ kove listove, knjige i kalendare primaju članovi te porodice, jer u obće dan danas veći broj ljudi tako živi i umire, kakve knjige č ita : ili kršćanske ili protukršćanske. Kršćanska ljubav zahtieva od sva­ koga kršćanina dvoje glede čitanja. �Br. 7. Dvie tri rieči o čitanju knjiga. i. Ne samo da se on čuva svijuh paklenih knjiga, nego da svim žarom kršćanske ljubavi nastoji takodjer od­ vratiti i druge, da ne kupuju i ne či­ taju knjiga te vrsti. 2. Ne samo da on čita dobre knjige, nego da i drugim daruje i posudjuje takove knjige, koje sagradjuju i učvršćuju u vjeri. K rš­ ćanin, koji tako radi, bit će nagradjen od Gospodina Boga, kao što će strogo biti kažnjen onaj, koji piše ili razširuje bezbožne knjige. Zločeste knjige čine, da čovjek najprije ohladi u izvršivanju vjerskih dužnosti, zatim malo po malo izgubi sasvim vjeru, i u tom bezvjerstvu na­ pokon završi najjadnije svoj život Mnogi mladić bude dobro odgojen, ali se po­ slije dadne na čitanje bezvjeiskih i nećudorednih knjiga, pa izgubi vjeru, taj dragocjeni biser, i dadne se na najgore opačine, koje ga učine nesretnim i na ovome i na drugome svietu. Izmedju mnogih primjera, da ni ne spominjem Lutera, Husa i druge, koji su toliko naškodili i sebi i drugim, spomenut ću ovdje samo jedan slučaj, koji jasno svjedoči, dokle dovodi čitanje bezbožnih knjiga. U Stuttgartu služaše kod 3. pje­ šačke pukovnije šestdeset-godišnji stražmeštar, koji je doduše bio kršten, i na kršćansku odgojen, ali čitajući zločeste knjige, izgubi sasvim vjeru. On postade pravi bezvjerac, dapače niekaše i bezsmrtnost duše, a o svetim sakramen­ tima ne htijaše ni čuti. U svojoj bezbožnosti davaše vojnicima u barakama najgnjusnije i najbezbožnije listove, da ih čitaju. Licem na Božić god. 1864. izlanu on bezbožnu kletvu proti djetetu Isusu. Od toga dana tako se razboli, Str. 215. da je morao biti prenešen u vojničku bolnicu. Nu i tu ne prestade psovkama napadati vjeru i Boga. A napokon, kad i sam oćuti, da se na ozdravljenje ne može ni pomisliti, razpuče mu se srčana kora. Jednoga dana zaišće duhovnika, i primi, kao što se činjaše veoma skru­ šeno i pobožno sv. sakramente. Ali to takodjer bijaše skrajnje vrieme njegova života. Jedva jedan sat iza toga, ukoči se sasvim, te bez spasa i s nagrdjenim licem tu ležaše. Užasno razkrivljivaše usta, a iz njih visjaše jezik. U tomu kukavnomu stanju ležaše punih osam dana, i kao što liečnici tvrde, pri podpunoj sviesti. Sve ga odbjegnu, i on sasvim sam bi prinešen u jednu sobu, da ne plaši bolesnika. Desnu ruku mo­ gaše nješto malo podići, s kojom se, kao što se činjaše, nastojaše prekrstiti, ali mu to ne uspi. Iza užasne smrtne borbe predade napokon grješnu dušu u ruke pravednoga sudca. Dok čitanje zločestih knjiga vodi k propasti, čitanje dobrih knjiga na­ protiv vodi k životu. Sv. Franjo Asižki, sin bogatoga trgovca, koji radi vesele ćudi i vještine, kojom je znao razveseljivati i predvoditi mladež rodnoga grada bi prozvan »kraljem mladeži«, zamrzi na sviet, postade velikim svetcem, utemelji red, koji je od svog postanka kroz sve vjekove bio jakom podporom sv. crkve. Sv. Ignacij Loyola, oholi častnik, postade velikim svetcem i ute­ melji red najomraženiji neprijateljima crkve radi znanja. A kako su se ti svjetski ljudi tako obratili, da su po­ stali velikim svetcima? Oba po tom, što su u bolesti čitali svete knjige. Ali ne djeluje čitanje dobrih knjiga samo na katolike, nego i na ostale �Str. 2 16. Ptičica. — Mudre izreke. krivovjernike i bezvjerce, kao što će to dokazati ova dva primj era :' Marija Kristina, švedska kraljica, bila je protestantkinja. Ali čitajući »raz­ matranja« sv. Petra Alkantarskoga, franjevca, tako ju to ganu, razsvietli i ojači, da se je odrekla i priestolja i protestantske vjere, pa se pokrstila i otišla u Rim. Henrik Heath bio je takodjer pro­ testant. Ali bivši u Kantabrigenskom kollegiju imenovan knjižničarom, imade priliku upoznati se s mnogim knjigama. Najprije čitaše Bellarmina, a zatim Vhitakera, koji je pisao proti Bellar- Нг. 7. minu, i pročitavši ih brižljivo, upozna pravu istinu, obrati se na vjeru kato ličku, a s njim još dva akademika, te sva trojica pobjegoše u Englezku i po stadoše redovnici-.Franjevci. Iz svega ovoga vidi se, da se dan danas pristaše Isusovi i pristaše Luciferovi bore medju sobom perom i olovkom. Želiš li ti ostati pristaša Isusov, čitaj i kupuj samo svete i ćudo­ redne knjige i članke, jer sa svakim grošom, koji dadneš za zle knjige, daješ vragu kaparu za tvoju dušu. — Od čega pak neka te sačuva Bog, mili čitatelju ! «*»v Ptičica. Spjevao D r a g a n D u j m u š i ć . K ako li je liepo ovdje, Kad sunčani trak utinja, K ad sa vedrog sjajnog neba Biser-rosa zarominja! — Rosa sipi, lahor piri, Zvone luzi procvjetani; A ja slavim Otca svoga, Što me čuva, što me hrani. Šuti brdo i dolina, Ljuljaju se mlade hvoje, Pa slušaju kako ore Iz slobode pjesme moje. Kako li je liepo ovdje Na cvjetnastim grančicama, Gdje sloboda slavlje slavi Toplim mekim pjesmicama ! Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupi« ) fra I v š a M ij o v. Srce dječije pod dobrom upravom samo se po sebi otvara kreposti, kao što se cvijetak otvara blagotvornoj zraci žarkoga sunca. De Gerande. Slavu na onome svijetu ne može niko dati ni oduzeti. Ako je ko vrije­ dan slave, prije ili poslije postignut će je. Strossmayer. �Br. 7 Str. 217. Mudre izreke. Dobra je mudrost s imanjem, i ko­ risna je onima, koji vide sunce; jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon, ali je pretežnije znanje mudrosti tim, što daje život onome, ko je ima. Sv. Pismo. Ništa nije štetnije novoj istini od stare pogrješke. Goethe. Najljepše je, kada čovjek može dohvatiti umom ćud naravi, i mirno i neustrašivo čekati njezinu volju s jed­ nakom ravnodušnošću, kojom je primao njezine darove : primiti jednakom ra­ došću srca starost i smrt, kao mladost i djetinjstvo. Tresić. Slava se ne prodaje za sitni novac na tržištima našim. Strossmayer. Slava, čim više za njom hleptiš, tim ona više od tebe bježi i zazire. Isti. Gdje je velika bolest, manje se trpljenje ni ne opaža. Skakespeare. Pijana žena i trijezan muž gotova svagja. Narodna riječ. Čovjek je učenik svih predmeta, što ga okružuju. Mi našom starom zloćom tumačimo nevine igračke djece, na onim čistim lišcima osjećamo naš zadah, u onoj bistroj vodi sa smiješkom gledamo naše obrazine. Tomazeo. Ne gledaj onoga, što govori, nego ono, što govori. Arapska riječ. Djeca su više puta manje djetinasta od onih, koji ih vode. Ljubav za nestašicom višekrat im je ucijepljena. Tissot. Često se vjeruje velikima, ali kat­ kad treba poslušati i male. R. Maldini. Budi ozbiljan i sakupljen, pa ako i turoban, ali nikada mrgodan i nepra­ vedan. Ljubi ljude, ali udaraj po njihovim zabludama. Sv. Augustin. Dopis. Bugojno, i i . lipnja 1905. Blagoslov novog barjaka djevojačkog »Sbora bezgriešnog začeća B. D. M arije. « Kako naš narod ima poleta i mara za sve, što je dobro i plemenito, to se do sad mnogo puta moglo uvidjeti. O tom se i mi Bugojani osvjedočismo na prvi dan Duhova ove godine, kad smo naime u našoj veleprostranoj crkvi prisustvovali riedkoj svečanosti: b l a ­ goslovu b a r j a k a. novog djevojačkog Odavna se naime opažala vruća želja pobožnih djevojaka, da bi se taj »Sbor« kao u ostalim mjestima naše domovine, uveo i u našem Bugojnu. I zbilja, naši Franjevci, da udovolje njihovoj pobož­ noj želji, pozvaše prošle godine javno u crkvi sve, koje žele stupiti u taj »Sbor« te ih se odmah prijavi 20, i na �Str. 218. Dopis. blagdan Bezgriešnog Začeća primi sborske znakove — medalje, posvetiv se na osobiti način službi bi. Gospe. V eć uz poklade ove godine pota­ knu se u njih želja, da njihovo družtvo iz skromnosti u javnost p rod re; te u to ime počeše govoriti, kako bi si naba­ vili družtveni barjak. Tu njihovu ple­ menitu želju i nakanu poduprieše u sva­ kom pogledu velezaslužne ovdješnje Čč. Sestre milosrdnice, koje im predložiše, da u to ime dadnu koji nabožni komad. Sve djevojke (kojih broj već naraste od 20 na 36), jednodušno prihvate taj predlod te primivši uloge, svojski nastojaše, da ih što bolje nauče. I zbilja dne 3. pr. mj. odigraše marljive djevojke na­ božni dramatski komak »Marijino diete« i to takom točnošću, da smo se svi divili, da mi u našem Bugojnu imademo tako darovitih djevojaka. Čuo sam, gdje mnogi rekoše, da su iste toliku sposobnost u izvadjanju svojih uloga pokazale, da bi one mogle stupiti i pred najinteligentniju publiku, pri čem dakako najveća zasluga i priznanje idje Čč. Sestrama, koje su ih pri tom poznatom svojom vještinom i marom rukovodile. Svrha, u koju je davana predstava, prilično je postignuta, te je pri tom pala liepa svota novaca, ali još nedo­ statna, da bi se željeni barjak mogao nabaviti. Nu bi. Gospa, koja je spre­ mna u svakoj nevolji pomoći onim, koji joj se od srca utječu, bi i ovdje u pomoći : nadje se naime njezinom milošću dobrotvorka u osobi obće ljubljene gdje Angje, supruge gosp. Pere Batinića-Pavlovića, mjestnog gradonačel­ nika, koja se rado primi, da pri blago­ slovu bude kuma, doprinesavši za nabavu istoga liepu svotu novca (80 K). Br. 7. Dne i i . lipnja osvanu veseli dan Duhova, dan naime, kad se je imao sve­ čano obaviti blagoslov barjaka. Nebo, kao da je htjelo zapriječiti to naše slavlje, jer je tiha kiša počela propa­ dati ; ali Gospodar neba uslišao je smjernu molitvu naših djevojaka, te se činilo, kao da je uprav suzdržao kišu, pa je pobožni seoski narod mogao prispjeti i vidjeti riedku svečanost. Tu se je vidjelo naroda i iz drugih župa. U 98/4 sati bila je ogromna naša crkva malo ne dubkom puna. Djevojke u bje­ lini i u liepom špaliru pred crkvom dočekaše gospodju kumu i dopratiše ju do oltara, gdje joj predadoše krasnu zastavu. Iza toga stupi na oltar naš revni dušobrižnik, te u liepom govoru predoči znamenitost današnje svečanosti, ocrta naime znamenje sv. križa, koji na najvišem mjestu na barjaku stoji, kazavši, da je on put, koji nas vodi u nebo; zatim protumači, što znače na istom krasno izvezene slike : »Bezgriešno Začeće« : »Srce Marijino* ; protu­ mačiv k tomu, što znači biela boja na barjaku, opomenu ih, da čuvaju svetu nevinost; iza toga je govorio o dvostru koj zastavi na ovom svietu, te na srce stavio cjelokupnom puku, da sliedi i stupa pod zastavom Isukrstovom. Iza govora je blagosovljena zastava, te je odmah s istom zastavom učinjen obhod okolo crkve uz skladno pje vanje Marijinih pjesama, koje su kongreganistice pod ravnanjem Čč. Se­ stara izvadjale. Zatim je 0 . dušobriž­ nik nastavio sv. misu, nakon koje podje narod svojim kućama, noseći liepi dojam o toj riedkoj slavi. Ova liepa svečanost nije bila i bez drugoga uspjeha : dirnula je naime na- �Viestnik. Br. 7. božnu sućut naših dobrih mladića, te su se već mnogi prijavili i izrazili vruću želju, da stupe u »Sbor presv. Srca Isusova«, koji je takodjer prošle godine ovdje uveden. Sami naime vele, da će to nješta biti krasna i liepa i za vjeru i za domovinu. Zaista je to utješljivo - ^ ј Str. 219. za današnje vrieme, kad je pokvarenost počela zarazivati i uzdanicu našu — mladež našu. Krasna omladino hrvat­ ska ! Imaj na pameti, da se iz mala trn oštri, kao i to, da ćete istom onda biti dobri Hrvati, ako budete najprvo dobri katolici. Bugojanski rodoljub. V i e s t n i k . Glagolsku misu od Kuchle a skladno [Svetkovina sv. Antuna Padu un­ skoga u Sarajevu.) Nije potrebe izticati, su četveroglasno pjevali pripravnici mužke učiteljske škole u Sarajevu. Pod koliko je sv. Antun, taj poznati čudo­ tvorac, obljubljen u cielom svietu, poi­ misom je uz orgulje svirao gosp. Krčmar, mence kod našega naroda u Bosni » a pjevanjem ravnao gosp. S. KačerovHercegovini, gdje je on upravo narodni ski, profesori na istoimenom zavodu. Poslie mise našlo se je sarajevsko svetac; pa ako i nije taj god zapo­ vjedni blagdan, to je ipak malo naših redovno i svjetovno svećenstvo u provincijalevoj residenciji, gdje su svi bili ljudi, koji na taj dan obavljaju ručne poslove, nego hrle u crkvu, da se svomu bratskom gostoljubivošću primljeni i odvjetniku toplom molitvom, a većina pozdravljeni. [Odličan sarajevski trećoredaći] Da ih i svetom izpovjedju i pričešću uteku pod njegovu zaštitu. To se osobito treći red nije samo za prosti puk, poka­ opaža u našem glavnom gradu Sarajevu, zao je nakon tolikih svjetovnih i crkve­ gdje se ne samo mjestni, nego i oko- nih dostojanstvenika upravo na drugih lišnji katolički sviet skuplja, da što dan Duhova ove godine poglaviti gosp. dostajnije proslavi njegovu svetkovinu. I v a n S t r a u s s , tajnik vladin i direk­ Pa kako svake tako su i ove godine tor statističkoga odsjeka, koji taj dan P'ranjevci imali pune ruke posla, da u iz ruku trećoredskoga upravitelja o. izpovjedaonicama udovolje podožnosti Arkangjela Brkovića zamjernom i ganut­ puka. A to su oni veselo činili od rana ljivom pobožnošću primi na se pokorjutra do pučke mise, koju je u 10 sati ničko odielo III. reda sv. P'ranje. Ovaj držao uz podvorbu dvojice svećenika će odlični korak visokoga činovnika preč. gosp. dr. Ivan Sarić, kanonik još bolje pobuditi braću i sestre III. vrhbosanski, koji je ujedno rekao i reda, da se ponose svojim imenom i krasnu propovied u čast našemu Svetcu, zvanjem, te da još revnije vrše svoje a narod, koji je dubkom napunio crkvu dužnosti. Nadamo se, da ćemo im za i još u tolikom broju stajao pred crkvom kratko vrieme moći pribaviti još veće i okolo nje, slušao je rado rieč Božju duhovno veselje, kad im donesemo i u srce je svoje zasadjivao. imena još nekih sarajevskih svjetskih �Str. 220. Viestnik. dostojanstvenika, koji se spremaju, da stupe pod zastavu Franje Asižkoga. (.Ispili u našim nmikovnim zavodim a.) Naši su bogoslovi u Gučojgori imali pod predsiedanjem preč. o. tra Ante Curica, svoga prodirektora, zaključne godišnje izpite dne 17., 19. i 2 1. pr. mjeseca, na kojim su obćenito pokazali krasan uspjeh u naucima. — U Visokom je u gimnaziji izpitima predsiedao osobno prečastni o. provincijal dr. fra D a n i e l B a n dne 26., 27. i 28. istoga mjeseca. I tu su djaci u obće vrlo dobro odgo­ varali na sva pitanja. Čestitamo koli 00. učiteljima toli učenicima na sviestnom vršenju svete im dužnosti 1 (Društvo za gradnjti nove crkve sv. Ante 7i Sarajevu.) Gg. povjerenike liepo molimo, da uvažuju ona; naputak, što smo ga upravo za njih izdali kao prilog »Seraf. Perivoju«, br. 1. od ove godine, jer se tim naputkom želi olak­ šati posao i gg. povjerenicima i nama, te preglednost i jednolikost uvesti u družtvene račune. Prema tomu naputku ne predlaže se izkaz uplaćenih prinosa kao dosada mjesečno, već se koncem svake godine predloži samo jedan sumarni izkaz, u kojem će se za svakog pojedinog člana izkazati samo ukupna svota njegovih prinosa, što ih je tečajem godine upla­ tio. Mnoga gg. povjerenici ne uvažuju te ustanove, te šaljuć nam i nadalje po starom običaju mjesečne izkaze, zadaju si posla, koji nama nije od koristi. Imademo na zalihi posebno štam­ pari naputak za gg. povjerenike, koji ćemo na zahtjev drage volje svakomu poslati. (Malo statistike). Sav danas sviet upro oči, pa grozničavim očekivanjem i Br. 7. napetošću gleda na krvavu utakmicu izmedju Rusije i Japana na dalekom iztoku. Veliki Rus, mnienje je bar onih, što su stvari blizu, ne može da popusti, makar ga ne znam kolikih i kakovih žrtava stajalo. On treba da pobjedi, i to — jer treba da se širi. Kojim pra­ vom? Ljudi navadjaju stotine razloga za to, a nije zadnji onaj, da narod zdrav i jak po naravnome zakonu ima pravo da se širi, da promiče svoje g ra ­ nice, svejedno kao što zdrav čovjek po naravi osjeti glad i utaži ga hranom. Takav glad — potreba širenja — osje­ ćaju osobito mladi i zdravi narodi. A kad jednom prestane taj glad, kada u idu zamre želja za tudjim zemljama, to je očit znak, da se je taj narod pre­ živio, da naginje k zapadu, k smrti. U staroj i novoj povjesti imademo za to obilno primjera. Tako se zbilo Medijancima, Perzijancima, Grcima, Rim lja­ nima; takav nam primjer u nekad slav­ nim narodima španjolskome i portugiškom e: u malo doba proširiše svoje gospodstvo u Evropi i vani, popeše seu brzo na visinu slave i moći, da se odatle opet u brzo nizbrdice skotrljaju. Što se dogodilo u prošlim stoljećima, to danas mi opet gledamo u mladim i jakim narodima — ruskom, njemačkom, englezkom. Uzke su im medje, što ih okružuju, oni ih ruše i šire se svietom, a šire se većinom na uštrb poganskih naroda, koji su daleko još zaostali u kulturnim, socijalnim i vjerskim ured­ bama. Ovo su činjenice, kojim danas i mi prisustvujemo. Ne marimo ih za sada pobliže izpitivati, samo nam se ovdje nameće pitanje: A tko može uztvrditi, da nije u tome poslu neka viša ruka, �Viestnik. Br. 7. da sva ta prodiranja u poganske zemlje ne vodi ruka, otajna ruka božje Pro­ vidnosti. . ? Više se puta uztvrdilo pa i do­ kazalo, kako danomice, napose ova zadnja tri stoljeća, kršćansko-evropejski upliv silno raste u vanevropejskome svietu. Otrag tri stoljeća bilo je preko 3 milijona četvornih kilometara napučene zemlje pod gospodstvom kršćanskih naroda a preko 45 milijona su imale nekršćanske vlade. Obrnuto danas kr­ šćanske vlade imadu više od 40 milijona četvornih kilometara, dok upliv nekršćanskih vlada sužio se tekar na nešto više od 9 milijona četvornih kilometara. Prema tome kršćanski su narodi gospodari od 82% napučene zemlje, a da niti ne spominjemo kako i na svaki četvorni kilometar, što ga posjeduju K ršća n sk i n aro d i Englezka . . . . Nj emačka. . . . Holandija . . . . Danska . . . . Sjedinjene države . Francezka I t a l ija ....................... Španjolska . . . Portugalska . Belgija . . . . R u s ija ....................... Str. 22 1. nekršćanski narodi, odpada na prve dobar dio. Osim toga god. 1500. samo 100,000.000 bilo je pod neposrednim gospodstvom kršćanskih vlada, dok danas onih 100 poskočilo je već na devetsto milijona. Da onaj upliv, što ga kršćanski narodi danomice svedj više vrše nad nekršćanskim, još bolje odskoči, dono­ simo ovdje ovu skrižaljku, što ju je »Civilta Cattolica« doniela u jednom svezku od ove godine, a potječe iz pera V . Murari, častnika talijanskoga i pro­ fesora geografije na vojničkoj školi u Torinu. Skrižaljka donosi zemljište i pučanstvo glavnijih evropejskih i ame­ ričkih naroda ujedno sa naseobinama nekršćanskim, što su pod njihovim vladama. Domovina Naseobine Zemljište Pučanstvo Zemljište Pučanstvo 314.930 540.658 33.OOO 38.830 9,450.000 536.408 286.648 497.244 92-575 29.456 22,430.000 41.220.000 56.000. 5.200.000 2.175.000 78.500.000 38.800.000 32.000. 18.100.000 5,428.659 6,693.810 135,000 000 27,861.000 000 2,605.100 2,045.700 194.580 443.060 8,812.710 000477.300 709.450 2,146.049 2,252.780 892.950 348,496.000 9.230.000 35.500.000 1 30.000 9.636.000 50.340.000 600.000 340.000 9,160.444 14.100.000 12.500.000 34,127738 1 406,995.000 43,458.900 457,272.000 Iz ovoga se lako vidi, kako je upliv kršćanskih naroda na nekršćanske svedjerno jači. Nego to će još jače odskočiti iz skrižaljke, što su ju po najnovijim statistikama kršćanskih vjerovjestničtva sastavili Werner i Boyd Carpenter. Italija. (Častni Ivan Duns Škot.) Iza Marijinih svečanosti, što su se u prosincu prošle godine držale po cielom katoličkom svietu, pitanje o proglašenju častnoga Ivana Duns Škota bleženim znatno je krenulo napried. Biskupi, koji su tada bili u Rimu, podpisali su �Str. 222. Viestuik. se na list, kojim se traži od sv. Otca, da se neumornom Marijinu braniocu i i velikom slugi Božjemu podieli nuždno štovanje. Sad se tiskaju izprave za pro­ glašenje Škota blaženim. Tu su sabrana mnogobrojna svjedočanstva, koja doka­ zuju, da je neprekidno i obćenito što­ van taj uzvišeni naučitelj Marijin, te će se naskoro o tom otvoriti proces. Naši će prijatelji toplo moliti Gospodina, nek pospieši, da se što prije njegov sluga proglasi blaženim. Svak se u franjevačkom radu živo zanima Škotovom naukom, a i u kapucinskom su redu oduševljeni za toga naučitelja, koji je tako divno govorio o Kristu kao Bogu i o volji čovječjoj. Škot je bio naučitelj ljubavi, koja je poput rieke tekla iz Boga-čovjeka. (Sv. Otac Pio X . i franjevački red). Namjestnik Isusov neprestano izkazuje svoju naklonost prema sinovima sv. Franje. — U Bolonji se sastalo povje­ renstvo za popravak glasovite crkve posvećene na čast asižkomu serafu. Sveti je Otac poslao pismo članovima toga povjerenstva, gdje hvali i blagoslivlje njihov podhvat, te pohvalno g o ­ vori o trima franjevačkim redovima. Manja braća i trećoredci ne mo­ raju zaboravljati molit se za sv. Otca. — Poznato je, da to propisuju i naša pravila; pa kad i ne bi ova toga naredjivala, srce bi nas samo na to poticalo. Drugi znak naklonosti Njegove Sve­ tosti jest odlikovanje, što ga je tu skoro podielio gosp. Lapeyreu, koji je od dugo vremena posvetio svoje pero, svoj um i svoju gorljivost na korist franje­ vačkoga reda. Pismom Njegove Sve­ tosti Pija X . skoro je promaknut na čast viteza sv, Grgura Velikoga. Br. 7- (Spomenik f fra Alojziju iz P a r me, bivšemu generalu franjevačkoga reda.) Svećenstvo u Parmi, rodnom mjestu biv­ šega našega generala, zauzelo se je s mjestnim biskupom na čelu, da ovjeko­ vječi uspomenu svoga odličnoga sugradjanina, te mu podigne dostojan spo­ menik. U tu svrhu obraća se na ple­ menita srca i prijatelje franjevačkoga reda, da za to krasno poduzeće dopri­ nesu svoj obol. Starješinstvo naše bo­ sanske provincije dozvoljaje i živo stavlja na srce predstojnicima naših samostana, da se zahvalno sjete uspo­ mene svoga bivšega vrhovnoga starje­ šine te bar kakav milodar spreme na p:-'- incijalat u Sarajevu, koji će to do­ staviti spomenutomu odboru. — Ovom prilikom napominjemo naredbu preč. o. generala od 7. svibnja t. g., da svaki svećenik našega reda od­ služi po jednu, a u samostanima da se odpjeva jedna svečana misa cum officio magno Defunctorum za izpokoj duše blagopokojnika o. Alojzija. (Salvatorijanci u god. 19 0 3—19 0 4 ) To je veoma mlada družba, uteme­ ljena tekar godine 1881. od da­ našnjega vrhovnoga poglavice P. Franje Jordana. Ipak kroz ovo kratko razdobje krasno je napredovala, kako svjedoče ovi podatci. Družba ima sada 26 zavoda, 7 postaja za misije sa stal­ nim vjerovjestnicima i oko 40 postaja drugoga reda, koje vjerovjestnici kad i kada pohadjaju. Tih zavoda i postaj a imade u Evropi, Aziji i Americi. Družba ima sada, izuzevši liep broj učenika i lajika, 174 svećenika, koji su posve­ ćeni dušobrižničtvu, odgoju mladeži, dobroj štampi, nauci i vanjskim misi­ jama. �Br. Viestnik. Središte je družbe u Rimu. Sveće­ nici ovoga zavoda, osim svojih unutar­ njih posala, bave se još obredima po crkvama i rade u raznim gradskim zavodima. Prošle se godine nekoliko njihovih učenika popelo do akademičkih časti u filozofiji, teologiji i crkvenome pravu. Osim središta u Rimu, imadu još i u nekim drugim gradovima zavode za mladež. Tako ih ima u Tivoliju, u Notu (Sicilija), u Lochau (Austrija), u Meranu, Friburgu (Švajcarska), u Hambergu i u Hamontu (Belgija). U drugim pak zavodima otvoreno je široko polje njihovu radu, t. j. dušobrižničtvo, izpoviedanje i propoviedanj' U raznim zemljama svieta rade u šestnaest jezika. Prošle godine izbrojiše do 125.000 izpoviedi, a broj propoviedi prevrši 15.000. I ove, kako i prošlih godina obratiše u svojim misijama mnogo pogana (med kojima mnogo Indijanaca), mnoge opet privedoše u krilo crkve iz razkola i protestantizma. Osim toga Salvatorijanci brižno Sudjeluju u pučkim misijama. Osobito pak svoju djelatnost razvi­ jaju u odgoju mladeži. Predavaju teo­ logiju u dva biskupska sjemeništa; više od 10.000 učenika primaju od njih vjersku odgoju u javnim i privat­ nim školama, a u nekim od ovih pre­ davaju sve predmete. Osim toga uprav­ ljaju sa dva naukovna zavoda, s jednim zakloništem za prevratnu mladež i sa dva sirotišta. »Angjeoska bratovština« za djecu, utemeljena g. 1884., imala je prošle godine 28.000 članova. Salvatorijanci uz to predsiedaju mnogim katoličkim družtvima, od kojih neka sami podigoše, a osobito u misiji Str. 223. u Assamu, gdje je apostolska prefek­ tura njima povjerena. Tuj oni uvedoše razne bratovštine: sv. Vicencija, presv. Isusova Srca, Škapulara i sv. Krunice. Listovi, što ih družba izdaje, dosižu do 1 10.000 primjeraka, a ima i tri svoje tiskare, i to u Rimu, u Welkenraedtu (Belgija) i u Assamu (Indija). Englezka. [Napredak III. reda sv. Franje.) Koncem prošle godine trećoredci su Sjedinjenog kraljevstva Velike Britanije držali u Leedsu kongres, koji će znatno uplivati na širenje katoličkih ideja u Englezkoj. Jedna od glavnih njegovih posljedica bit će takodjer ta, da se ujedine sile trećoredaca. — Ovdje navodimo nekoliko krasnih rieči, što ih je pri otvorenju kongresa izrekao presv. gosp, biskup schrewburyski. (Leedski biskup bijaše bolestan, pa nije mogao predsiedati kongresu.) »Kad bi to«, reče, »bilo u mojoj biskupiji, držao bih to za najvišu čast, za veću od one, što sam pozvan, da predsiedam ovomu sastanku. Ima li šta slavnije, nego je to, da su se sa svih strana skupile osobe, koje ljube ime, život, duh, primjere svoga utemeljitelja, koje nastoje, da ovjekovječe njegove krjeposti u svom unutarnjem i obitelj­ skom životu i u svojim biskupijama ? Leedski vam biskup zahvaljuje za dobro, što ga činite u duhovnom polju, koje je njegovoj skrbi povjereno vi u XX . vieku sačinjavate najbolju vojsku, koja žive u svietu, ali ne od svieta. Krasan je to i spasonosan primjer, kojim gradu Leedsu pokazujete, da čovjek ima i drugih briga osim svojih vremenitih poduzeća. Krasna je to stvar, da poka­ zujete ovomu svietu, da ima uzvišenijih ideala, odličnijih težnja i bolji život od ovoga na zemlji.« �Str. 224. Br. 7. Viestnik. Književnost Molitvenik. Sabrao o. fra Angjeo Nuić, franjevac redodržave hercego­ vačke. Šesto popunjeno izdanje. Mostar, 1904. Ovaj krasni, našemu narodu tako omiljeli molitvenik doživio je čak i šesto izdanje, a ta sreća prati riedko koju našu knjigu. To je znak, da su u molitveniku izljevena ona vjerska i po­ božna čuvstva, kojima je naš narod proniknut. A ta je čuvstva izlio na papir naš vriedni brat fra A n g je o ; on vrlo dobro poznaje naš puk, jer je od njega rodjen, s njim dielio radost i žalost, pa je i mogao napisati knjigu, koja odgovara čuvstvima puka, zato ju naj­ toplije preporučamo. Molitvenik stoji po kom. 80 hel., za razprodavaoce 70 hel. — Dobiva se kod pisca u franjevačkom samostanu u Mostaru. Javna zahvala. Visoka zemaljska vlada u Sarajevu kao pokroviteljica ove župe blagoizvolila je za izmjenu krova ove župske crkve podieliti podporu u iznosu od 400 K . Podpisani se na tom plemenitom daru sa župljanima najtoplije zahvaljuje, Bog platio ! K l j u č , dne 12. lipnja 1905. Fra Ivan Marković, župnik. S A D R Ž A J : Majčinoj ljubavi. — Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Serafinski pjesnik. — Težnje ljudskog srca. — Druga skupština pobožnog družtva za gradnju crkve sv. Antuna Padovanskoga u Sarajevu. — Okružnica. — Mrtvoj majci. — Maleni Abel. — Dodjite pčelice marne . . . — Dvie tri rieči o čitanju knjiga. — Ptičica. — Mudre izreke. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/55bc0ab3467c52499aaa2ee6b1b83746.pdf 820c4e5723e0124f4bcbe35772c01e60 PDF Text Text в г . 8. U Sarajevu, mjeseca kolovoza 1905. God. x ix . Prva franjevačka crkva Porciunkula. Svaki čovjek bistra uma nastoji da upozna ne samo ime stvari — to bo može zadovoljiti samo prostake —, nego ide i dalje, da spozna početak, bitnost i svrhu iste. Kad ne bi bilo tako, sigurno se ne bi vidjelo nikakova napredka u znanosti i umjetnosti. Zato mislim, da naši cienjeni čitatelji ne će neumjestnim držati glavnije povjestnoumjetničke crte crkvene drevnosti i umjetnosti, u koliko su bar spomenici, od kojih je jedan izmedju najdrevnijih Porciunkula, majka svih franjevačkih crkava, koja leži sred umbrije, pod starim gradom Asizom. Majka . . . Koli mila i sad još i draga, Mila, draga iznad svega blaga Sinovom si svojim. Preradović. Crkva Porciunkula siže u daleka vremena. Radi mnogobrojnih čudesa, što ih Bog učini na tom mjestu, lako možemo vjerovati, da je sam Bog pri­ pravljao kolievku serafskomu redu, koji je svojim blagoslovom morao napuniti cieli sviet. To se mjesto po osobitoj providnosti Božjoj od davnih vremena zvalo P o r c i u n k u l a od latinske rieči p o r t i o, što znači komadić mali dio, te je morala dopasti onima, koji niesu htjeli ništa posjedovati na ovom svietu. Sv. Bonaventura, dika i ponos franje­ vačkoga reda, svjedoči takodjer, da se to mjesto odavna zvalo M a r i j o m ili G o s p o m a n g j e o s k o m , a to radi čestoga tu ukazivanja nebeskih duhova. Mi istina, nemamo vjerodostojnih dokaza o postanku Porciunkule; ali ne možemo ipak mramorkom prešutjeti važnih i zanknivih predaja o tom mjestu, što su ih sabrali povjestničari franjevačkoga reda. Salvator Vitalis x) veli, da mu je i) Paradisus seraphicus, (Mediolani, 1645.). Porci'incula sacra �Str. 226. Prva franjevačka crkva Porciunkuia. neki asižki svećenik poklonio jednu staru pergamenu, na kojoj je onako bio ocrtan postanak Porciunkule, kako je to bi. Ivan Alvernijski pripovjedio nekomu kralju, koji je potajno hodočastio u Porciunkulu. Pisac ne imenuje kralja,1) već samo tvrdi, da ga je bla­ ženi Ivan Alvernijski dobro poznavao. Kad je Ivan u prisutnosti kralja hodočastnika služio sv. misu, pokaza mu svetište i pripovjedi dogadjaj, koji ćemo ovdje navesti ujedno sa svjedočanstvima drugih pisaca. Sv. Ciril, patrijarka jeruzalemski, u pismu na kralja Konstancija pripovieda, kako se je g. 351 . ukazao na nebu križ sjajniji od sunca, te se nad gradom Jerusalemom protezao od K a l­ varije do Maslinske gore.2) Iza te pri­ kaze četiri pobožna pustinjaka ostaviše Jeruzalem i zaputiše se u Rim, da pohode grob svetih Apostola i po tom se nastane na zapadu. Najveće blago, koje oni sa sobom donesoše, bijaše jedan dio slavnoga groba bi. dj. Marije, što im ga prije njihova polazka pokloni sv. Ciril Pobožni pustinjaci stigoše u Rim za pape Liberija, koji je upravljao crkvom Kristovom od 352.— 357. K ad su zadovoljili svojoj pobožnosti, papa im savjetova, da idu u spoletsku dolinu i da tu sprovode pustinjački život. Oni poslušaju namjestnika Isusova i odu u Asiz, te nadomak grada, na jednoj *) Hernik Vn., njemački kralj, dodje god. 1 3 11, na goru Alverniju, gdje zateče bi. Ivana. U isto doba prodje Umbrijom kralj Karlo Šepavi koji u Rietu prisustvova obćoj skupštini Manje braće. U istom ga gradu papa Nikola III. okruni za puljskoga i sicilskoga kralja. 2) Jeronim pripovieda isti dogadjaj. — Paronius veli, da se je to vidjenje sbilo god. 353 i 7- 'ip'ja, na Duhove. Br. 8. ravnici, sagrade pustinjačku kolibu s jednom čednom kapelicom. Pošto je to malo svetište moralo posjedovati dra­ gocjenu uspomenu s groba bi. dj. Marije, posvete ga Majci Božjoj pod imenom M a r i j a J o z a f a t s k a , na uspomenu doline, gdje je za neko vrieme ostalo mrtvo tielo Marijino. Ujedno sluge Božji okite žrtvenik jednom slikom, koja je predstavljala uznešenje Marijino na nebo u pratnji mnogih angjela, pa vjernici za to prozovu kapelicu Marije Jozafatske M a r i j o m a n g j e o s k o m . 1) Oktavij Spader, biskup asižki na koncu X V II. vieka, veli: »I danas se u Šp a­ njolskoj i mnogim drugim katoličkim pokrajinama Marijino uznešenje zove svetkovinom Gospe angjeos k e — N u e s t r a S e n o r a de l o s Angelos.c Mnogobrojne i vanredne milosti, koje vjernici po zagovoru Marijinu dobivahu na tom mjestu, učiniše ga predmetom osobitoga štovanja u cieloj okolici. Pustinjaci su pako od svoje strane živjeli tako sveto u sjeni svoje kapelice, da su im se za malo vremena mnogi susjedi pridružili. Nu poslie neko­ liko godina presele se u Romaniju ili Emiliju, povjerivši kapelicu svojim uče­ nicima. Mala redovnička obitelj poče se brzo množiti, te je upravljala kape­ lom malo ne kroz cieli jedan viek. Ali i ovi do malo ostave pustinjačku špilju i svetište. K oji je bio tomu uzrok ? — Povjest nam baš ništa o tom ne spo­ minje. Ali ljetopisci Gospe, angjeoske ne pripisuju to nikakvoj nesreći, nego se dive toj namjeri providnosti Božje. T a se je kapelica morala povjeriti u *) O. Lipsin, franjevac: Cathech. hist.-dogm. § De In d u lg. P o rc iu u . �Br. 8. Prva franjevačka crkva Porciunkula. mnogo sigurnije ruke. Bog je htjede staviti pod okrilje sv. Benedikta, patrijarke zapadnih samostanaca, da ju jed­ noga dana njegova djeca predadu patrijarki Manje braće. Prolazeć sv. Benedikt god, 516. kraj Asiza, opazi, da je kapelica Mari­ jina zapuštena i da se je počela rušiti. Potaknut nebeskom milošću, odmah zamoli asižko poglavarstvo, da tu kape­ licu pokloni njegovu redu, koji je imao do malo utemeljiti. Molba mu bi odmah uslišana. Benedikt se dakle nastani kod kapele i poče ju popravljati. T a kape­ lica (zvana obično l a s a n t a C a p p e l l a ) u svom obliku i svojim glavnim dielovima jest ona ista, što se danas nalazi pod kupolom bazilike Gospe angjeoske. Ovdje nam pada u oči jedan čin, koji možemo nazvati proročkim. Sv. Benedikt vrlo proširi crkvena pročelna vrata. Unutarnja širina kapele ima samo 4' 10 m., a vrata su sama 2-30 m široka. On osim toga otvori još jedna vrata iste veličine na strani poslanice. Čovjek ne može razumjeti, zašto tako veliki otvori u tako maloj sgradi. Povjest stare kršćanske umjetnosti ne spominje nam nikakva slična primjera. Mi za to nemamo drugoga tumačenja od onoga, što nam ga pruža predaja. Ova veli, da je sv. Benedikt po objavljenju Božjem predvidio sve, što se moralo sbiti na tom mjestu, te da je znao, da će ta dva ulaza biti potrebita za množtvo naroda, koji će poslie šest vjekova tu dolaziti, da dobije glasoviti oprost. Popraviv sv. Benedikt kapelu Gospe angjeoske, pošalje onamo nekoliko svojih redovnika, da sačuvaju i uzdrže štovanje dostojno Kraljice angjeoske. Tu nije nikada bilo pravoga samostana. Benedi­ Str. 227. ktinci već po osnutku svoga reda sagradiše opatiju na gori Subaziju, jednu milju i pol od Porciunkule, dočim su ovdje imali samo neku vrst residencije sa nekoliko redovnika, Posjed je toga samostana bio male vriednosti i sastojao se iz jednoga maloga polja, jedne čestice zemlj išta, p o r t i u n c u l a t erren i. Baš se s toga to mjesto u redu sv. Benedikta zvalo obično P o r c i u n k u l a , koje je ime kasnije prešlo i na kapelu. Dok su Benediktinci upravljali tim svetištem, najvanrednija su se čudesa u njem sbivala. Angjeli se često ukazivali u čednoj bogomoljnici, veli jedan povjestničar, *i milozvučnim nebeskim pje­ smama nas'adjivali srca bdijućih pobož­ nih hođočastnika. Jednoga dana neki redovnik vidje ljestve, koje se dizale iz kapelice do neba; angjeli bez pre­ stanka uzlazili i salazili, pjevajuć u slavu Boga i njegovoj Majci. Još jedan sv. pustinjak vidje u noći iste tajinstvene ljestve. Sbog tih nebeskih uka­ zanja naziv S v e t a M a r i j a a n g j e o s k a bi potvrdjen, a to mjesto počeše vjernici još više štovati. Prvi monasi sv. Benedikta, zvani m o n a s i od b r d a K a s i n a , uprav­ ljaše kroz više vjekova tom kapelicom ; ali ih kašnje izmieniše Klunski Benedi­ ktinci, koji takodjer pokloniše to mjesto cistercitskim Benediktincima. Nu god. 1075. mali samostan bijaše tako trošan, da monasi niesu više mogli u njem stanovati. S toga se i preseliše u sus­ jednu opatiju na gori Subaziju, i tako Porciunkula postade svojinom te opa tije. Kapela dakle Porciunkulska bi po drugi put napuštena. Ali vjernici ne prestadoše ipak onamo hodočastiti i prositi milosti od �Štr. 228. Prva franjevačka crkva Porciunkula. Gospe angjeoske. Medju njima se je mogla često vidjeti dobra i pobožna Pika, koju je Bog odabrao da bude majkom serafskoga patrijarke. Evo šta o njoj kaže jedan suvremeni p isac: »Gospoja Pika običavaše često pohadjati crkvicu sv. Djevice u Porciunkuli, jer premda je bilo zanemareno i gotovo porušeno to svetište, ipak stanovnici toga predjela, ganuti mnogobrojnim angjeoskim ukazivanjima i ohrabreni njihovim milopojem, ne prestadoše tu prikazivati Majci Isusovoj svoje moli tve i pozdrave. Po zagovoru bi. Dje­ vice Pika dobi milost od njezina božan­ skoga Sina, te posta plodna -i poslie sedam godina od zaručenja s Bernardonom porodi Franju.* »Tako je dakle, dodaje biskup Spader, božja providnost obećala svietu serafskoga Franju u kapeli Porciunkulskoj prije, nego je bio začet u utrobi svoje majke Pike.Predaja dodaje, da je pobožna majka poslie poroda podvostručila svoje hodočašćenje u crkvicu Gospe angjeo­ ske, da zahvali sv. Djevici na milosti, što ju je dobila po njezinu zagovoru; a vodila je sa sobom i malog Franju, da za rana utisne u njegovo srce živu ljubav prama Bogu i Kraljici angjeoskoj. Možemo dakle slobodno reći, da je Franjo u Porciunkuli naučio ljubiti Isusa i Mariju ; tu je palo u njegovo srce prvo zrno velikih krjeposti, koje su imale učiniti od toga djeteta ugled savršenstva, serafa ljubavi. Pustinjaci su dakle, kako hoće pre­ daja, došli upravo iz Jeruzalema, da priprave kolieku redu sv. Franje, čiji su sinovi odabrani, da budu vječni čuvari sv. Groba. Iz Palestine su došli graditelji čedne kapelice, u kojoj se je Br. 8. imao poroditi red Manje braće i oni Klarinka, koji su bili pozvani, da pridignu družtvo, dovodeć narod do podpuna obsluživanja božjih zapoviedi. Baš su iz te crkvice morali izaći hrabri branioci nauke o neoskvrnjenom Mari­ jinu začeću i ove druge jednako mile franjevcima: »Pobjedonosni Marijin ulaz u nebo s dušom i tielom.« Kako se ne bi u tim dogodjajima divili tajinstvenoj nakani Božje provid­ nosti ! Kako ne bi iz toga upoznali, da Bog i njegova slavna majka Marija rado imaju u srcu čednu Porciunkulu ! Franjo prve godine svoga života provede u miru u kući svojih roditelja; ali već za rana upozna ništetnost ovoga prolaznoga svieta, te odluči u samoći služiti Bogu. Zato su ga često vidjali, kako obilazi asižke crkve i moli milosrdje Božje za grješnike. Osobito se iza onoga poziva Božjega: »F'ranjo! Idi mi popravi kuću, koja se ruši,« rodi u njemu živa želja, da se posve odreče svieta i žive samo kod koga svetišta. Najmilije mu od tih bila Por­ ciunkula, koju nakani popraviti, da bar donekle odgovara svojoj svrsi. Zato obilazi od kuće do kuće i prosi milo­ stinju za popravak te kapelice, za koju je na svojim vlastitim ramenima donašao kamen. Pošto su milostinje sa svih strana dolazile, kapela se Porciunkulska god. 1208. podpuno popravi i postade prebivalištem Svetca svetaca. Od toga se vremena Franjo stalno nastani kraj te kapelice, a za prebivalište odabra benediktinski samostan. Tako se Franjo molitvom, postom i pokorom priprav­ ljao u svojoj miloj Porciunkuli, da odgo­ vori svomu uzvišenomu zvanju, ili bolje, da upozna, kako bi mogao vjernije �Br. 8. Prva franjevačka crkva Porciunkula. služiti svomu Bogu i Kralju, koji mu ne oteža dugo svoga odgovora, Kad je naš svetac zasnovao svoj red, kad se je već bio umnožao broj njegovih učenika, još nije bio dobio nikakova prava nad Porciunkulom, koja je još bila vlastničtvo Benediktinaca. Ali je nastojao na svaki način, kako bi tu učvrstio boravište za svoju obitelj i kako bi podigao štogod kapelice, gdje bi se mogao moliti sa svojom braćom i slušati sv. misu. Pa pošto se nije smio usuditi da zaište svetište Porciunkulu, otide asižkomu biskupu i zamoli ga, neka bi mu dao kakovu kapelu i jednu siromašnu kuću za službu njegovoj redovničkoj obitelji. A jer dobri biskup nije imao nikakve kapele, koju bi mu posudio, Franjo se odvaži i ode Bene­ diktincima od gore Subazija, te otcu opatu izrazi svoju želju i potrebu. Opat po volji i nadahnuću Božjem odmah usliša njegovu prošnju i pokloni mu svu Porciunkulu, t. j. kapelu Kraljice angjeoske i malo zemljište u naokolo, kao i mjestne druge sgrade. Ali poda­ tni sin sv. Benedikta to Franji pokloni pod jednim uvjetom. »Mi ti pokla­ njamo, dobri brate, reče opat, što tražiš, ali hoćemo, da Porciunkula bude uviek glava i majka tvoga reda.« Franjina se želja izpuni. Taj mu je dar bio najdraži, pa je lako obećao, da će Porciunkula biti glava i majka njegova reda, buduć mu je bila i kolievkom. Zahvalivši se dakle Bogu i Benediktin­ cima na daru, pohiti u Porciunkulu, da obaviesti svoju braću o milostinji, što su im ju udielili Benediktinci. Tako Porciunkula dopade konačno u ruke sinovima sv. Franje, koji svom Str. 229. dušom obljubi to svetište, jer je bilo posvećeno Majci Božjoj. Na tom ga mjestu Bog nadahnu, da osnuje red, koji je imao cieli sviet blagoslovom napuniti, red, koji se je u Porciunkuli čudesno iz dana u dan povećavao. To je bila zapuštena i gotovo, porušena sgrada, te je baš zato bila mila srcu sv. patrijarke, jer je najbolje odgova­ rala siromaštvu, koje je on bio prigrlio ; bila to tiesna i zanemarena kućica, te ju Franjo upravo radi toga zavolio, jer je najbolje odisala poniznošću, koju je on odabrao za obilježje svomu redu. To je ono sveto mjesto, odakle je izašlo toliko apostola, mučenika, svetih izpovjednika: toliko biskupa, kardinala i papa ; toliko pripovjednika sv. evangjelja, naučitelja i izvrstnih bogoslova; toliko odličnih ljudi, kojih će uspomena uviek živjeti. Tu ih je Marija podučila, tu ih napunila odličnim i svetim zna­ njem, tu ih tako čudesno umnožila i razasula na sve krajeve svieta. A što da reknemo o poznatom velikom Porciunkulskom oprostu ? Koliko je duša ono uvelo u vječno kraljevstvo! Koliko se je grješnika po njem s Bogom izmirilo 1 Taj je oprost podielio sam Isus. Istina je, da namjestnik Isusov može takodjer podjeljivati oproste; ali ma kako veliku on imao vlast u dieljenju Božjih milosti vjernicima, oprost, koji on podieli, može kadkad biti bez koristi, jer mu može manjkati ili dovo­ ljan uzrok ili kakav drugi uvjet, koji se za to iziskuje. Tako uči sv. bogo slovlje. Ali oprost, što ga podieli sam Isus, mora biti nepogrješiv, nefaličan, jer on dobro poznaje svoju neograni­ čenu v la st; on uviek radi po pravilima svoje božanske mudrosti; a pošto je �Str. 230. Petrov novčić. neovisan gospodar svojih milosti, u njihovu je dieljenju nad svakim zakonom. Kolika dakle dika za našu Porciunkulu ta velika povlastica 1 U Porciun kuli će svak dobiti, što god bude skru­ šena srca i čiste savjesti prosio. Nije Franjo uzalud po danu i noći suzama natapao to m jesto; nije Isus uzaman Br. 8. tako često salazio u to čedno svetište i ljubezno se razgovarao s vjernim svojim slugom. Kako je to mjesto sveto, jer natopljeno svetošću svetih ljudi 1 Kako je ono milo srcu Kraljice angjeoske! Kako čovjek može pomi­ sliti na Porciunkulu, a da mu srce ne uzplamti željom za savršenošću ?! F ra A . Brković. Iz perivoja crkve katoličke. Petrov novčić. U »Perivoj« presadio N. G j e b i ć . Obično se misli, da je prošlo žalo sno doba progonstva kršćana; no kad vidimo, kolikim bjesnilom neprijatelji navaljuju na svoju vjeru, znamo, da i dan danas kršćani progonstvo trpe, pa ako i ne toliko ubojitim i krvavim a to tim više duhovnim, nepoštenim oruž jem, a toje: laž i klevetanje. Na božan­ ske istine navaljuje se samo lažju tim nečistim vražjim oružjem, jer se istinom ne može na istinu navaljivati Povjest nas uči, kako su neprija­ telji jednom potvarali kršćane, da su bezbošci, loši gragjani, neprijatelji drža­ ve, dapače su im podmetali velike zlo­ čine, k a o : da djecu more, urote kuju, da se potajno svakakovim besramno­ stima podaju — i slično. Da odbiju od sebe ovakove gadne laži, ustajali su kršćanski muževi, puni vjere i srčanosti, koje zovemo apologetama t. j. braniteljima vjere, te su ove potvore pobijali, a kršćanstvo pri­ kazivali svijetu u svoj svojoj ljepoti i uzvišenosti. Ako igda, a to sada treba crkva što vise takovih apologeta, koji će raskrinkati bestidne neprijatelje vjere, a prigovore, što ih oni u ime t. zv. »prosvjete« na vjeru iznose, prikazati svijetu u pravom svjetlu, da u istinu ti prigovori nijesu drugo, nego prijesna l až, p r e t j e r a v a n j e i klevetanje. Izmegju ostaloga najlugje i najneosnovanije, čim se crkvu potvara, jest: d a c r k v a p l i j e n i p u k . Sto izlika i načina da zna crkva naći, samo da od puka što izmudri, a sebe obogati! Prvo, zašto u tome neprijatelji crkve zapiru je st; »Petrov novčić« te sanjaju i fantazuju o ogromnim svotama, što se šalju u Rim sa svih strana svijeta, a najviše tobože iz Austrije i Njemačke. Ovako govoriti ili je ludo ili zlobno. Mi ćemo radije reći. da to biva iz neznanja. Stoga evo kanimo ovdje koju jasnu reći o »Petrovu novčiću«. i. Posve je jasno, da papa k glava crkve imade p r a v o u d a r i t i p o r e z to se vidi iz njegova visokoga �Br. 8. Petrov novčić. položaja. Košto car ili kralj ima pravo u svojoj državi nametati porez svojim podanicima, da bude reda i blagostanja u d r ž a v i ; isto tako ima i vrhovna glava C r k v e pravo, da ju članovi stalnim prinosima potpomažu, da ko namjesnica kristova može na zemlji vršiti svoju službu načinom, koji joj dolikuje, da može članove crkve što više obogatiti nadnaravnim dobrima svoga d u h o v n o g a carstva. Crkva je utemeljena od Boga, ona ima doduše nadnaravnu svrhu, a ta j e : da ljude posvećuje: no uza sve to Crkva je vidljivo društvo, što se sastoji od vidljivih članova, ljudi; djeluje vidlji­ vim sredstvima, stoga treba i izvanje vidljive, m a t e r i j a l n e p o m o ć i , da s v o j zadatak dostojno riješi ovdje na zemlji, megju ljudima. Crkva je najveće i najuzvišenije društvo, što si ga samo možemo pomi­ sliti, velika brojem svojih članova, uzvi­ šena velikom svojom zadaćom, da sve ljude vodi u vječno spasenje. Pa za ovako veliko društvo, ovako imposantna koja se stere po državama čitava svijeta, zar da bude skih pomagala ? i uzvišeno korporacija i zemljama bez zemalj­ Kad se danas osniva i najčednije društvance, najprije mu se izrade pra­ vila, po kojima će se članovi ravnati, a onda se odmah odrede d r u š t v e n i p r i n o s i , da se mogu namirivati potrebe društva; zar samo da crkva katolička, to veličanstveno društvo, društvo za cijeli svijet, društvo, koje ima tako težak zadatak, zar crkva da bude i da može biti bez vremenitih pomagala ? Čudnovato, kako se to neće Str. 23 r. da uvidi dan danas, gdje društva ko gljive iz zemlje niču. Punim pravom stoga primjećuje A. M. pl. Steinle : »Nikada nije bilo smješnijega i djeti­ njastijega prigovora proti kolektama, a ponajpače proti sabiranja »Petrova novčića«, kao baš sada, gdje su dru­ štva sve poplavila. I dok liberalac plaća prinose u dvadeset društva, grdi papu kao lakomca, a svoju grdnju opravdava samo vikom prostaka po ulicama, koji viču : »Papa najsjajnije živi na svijetu.« Promatrali mi to kako nam drago, naći ćemo bistro i jasno, da papa ima pravo udariti porez u crkvi. 2. To nam pravo potvrgjuje još i p r a v a p r a v c a t a p o t r e b a . Da vidimo da je to mu tako, pogledaćemo odmah kako stoji papino državno gospo­ darstvo 1 Za one, koji bi htjeli, da crkva o zraku živi, vatikanski je proračun često prava farisejska sablazan. Pa ipak koliko se razlikuje od drugih proračuna o kojima često ne čujemo baš radosnih vijesti Da mu samo jednu prednost spomenomo: vatikanski je proračun bar bez deficita 1 Svi dohotci iznose tačno 7,160.000. (lira iznosi u našem novcu od prilike 90 h). Isto toliko iznose i izdaci. Ovim godišnjim dohotkom mora papa namirivati upravu Crkve, koja broji preko 260 milijona katolika u više od 1000 dieceza. Ovi su pri­ hodi velikim dijelom svojevoljni porez katolika, koji podijeljivanjem »Petrova novčića« uvažuju velike izdatke, što ih traži uprava crkve. Još ćemo evo tačnije označiti ove izdatke, da se jasno vidi, kako bezobra­ zno grde papu, koji vele, da se »papa na štetu vjernika odijeva u skrlet i zlato«! Izdaci od 7,160.000 lira vati- �Str. 232. Petrov novčić. kanskoga proračuna ovako se raz­ djeljuju : 1. Za privatno raspola­ ganje p a p i ................. 500.000 lira 2. Za stožernike.............. 700.000 » 3. Za uboge dieceze . . . 460.000 » 4. Za prefekte apoštolskih p a la č a ...............................1,800.000 » 5. Za državni sekretarijat 1,000.000 » 6. Za plaću činovnicima 1,500.000 » 7. Za škole i milostinju . 1,200.000 » Sv e g a : 7,160.000 lira Ovdje nema proračuna za vojničtvo, koji druge države krvavo sto ji; zato su u vatikanskom proračunu druga dva mjesta a to s u : siromašne dieceze i milostinja. Pogledajmo u kratko poje­ dine gornje izdatke, da vidimo, kako papa štedi u svom gospodarstvu. Prvo mjesto : »Za privatno raspo­ laganje papi 500.000 lira«. Ovo odgo­ vara civilnoj lisnici naših svjetskih vla­ dara. U ovoj svoti od Ш milijona lira još su i ovi drugi izdatci, što ih papa osobno izdaje n. p. za darove vlada­ rima, za počasne redove, što ih papa šalje, visokim ličnostima — i slično. Iz ovo J/2 milijona lira kupuje papa i tolike umjetnine — što i opet pokazuje, kako pape cijene i njeguju umjetnosti. Sjetimo se, koliko je u to izdao b. u. f L av X I I I .! Nadalje koliko papa dijeli milostinje ito obilno, osobito na svoj imendan, o božiću, uskrsu i vazda kad se dogodi kakova veća nesreća. Kad se sve ovo uvaži i kad se sravni s papinim dohotkom civilna lisnica drugih vladara n. p. njemačkog cara, koji dobiva 5J/a milijona maraka, pa ruskoga i turskog cara, nije li onda papa pravi siromak? — a amo stotinu bajka o raskošju na papinu dvoru. Ali Br. 8. pustimo svjetovne vladare kao službene osobe i njihove državne dohotke, već se obazrimo na imetak privatnika, a osobito Židova, o koji se ne zapinje, na koji se ne diže vika odakle, i kako su ga stekli i u što li ga upotrebljuju! Godine 1873. umre baron Anselmo Rothschild i ostavi iza sebe imetak, kako su onda novine pisale od 1600 milijona for. Ova ogromna svota neka se uloži u banku na 5 % to je godiš­ njih 80 milijona for. Uzmimo da R oth­ schild troši za svoju kuću 5 milijona godišnje, a drugo da ulaže bar na 4°/o pomislite tu svotu, pa onda kroz više godina: I neprijatelji crkve i papa o ovom šute! Baron Hirsch, Židov sam je tvrdio (u »Kolnische Zeitung« od 17. aprila 1882.) da je kod izdanja »turske srećke« zaslužio 25 milijona for., a gradeć turske željeznice da je dobio 57 milijona for. Pogjimo malo dalje. Bečki jedan list donese god. 1894. vijest: »Židov Jona Konigswarter dogje u Beč 1852. sa 42.000 for., a kad mu 1893. ukopaše sina, barona Konigswartera, ostavi onaj imetak od 100 milijona for. Židov Reitzes u Beču računa imetak na više od 200 milijona for. David Guttmann, trgovac ugljem u Beču, koji jednom prodavao šibice po kafanama, broji danas preko 100 milijona for. U B er­ linu umre 1893. bankir Bleichroder, a ostavi imetak od 600 milijona maraka. Evo još i nekoliko drugih K resu sa : Ја у Gould, na glasu spekulanat u želje znicama i zlatu sa 700 milijona fo r , Amerikanac Маскау sa боо milijona for. i Amerikanac Vanderbilt sa 300 milijona for. Po izvještaju Drumont-a obitelj četvorice Rothschilda : pariškoga, �Br. 8. Petrov novčić. londonskoga, Frankfurtskoga i bečkoga posjeduje imetak od бо milijarda fran. to je po prilici 30 milijona forinti. Sigurno je, da broji Rothschild pariški V2 milijarde for. imetka, a bečki plaća samo poreza do 800 milijona for. Pouzdano se može uzeti, da obitelj Rothschild ima preko pet milijarda imetka. Samo ova jedna obitelj mogla bi time kupiti čitavu Cislajtaniju, jer još se zemljišta računaju na 4 i 1 3 milijarda: bečki bi Rothschid mogao kupiti sav češki posjed zemljišta, koji je proračunan na nešto više od 984 milijona fo r.! I evo na ovo se ne viče danas, a samo je u oku neprija­ teljima imetak crkve, imetak pape, imetak samostana, koji se lažno pretje­ ruje, ko što to skoro učiniše u Beču u zastupničkoj kući odpadnik Schuhmeier i slovenski liberalac Dr. Tavčar. Lijepe li pravde i slobode!— Da sv. Otac može sa skromnom svotom od 500.000 lira obilno nadarivati siromake, podupirati znanosti i umjetnosti razlog je taj, što sam za se vrlo malo treba. f L av XIII., makar grofovske krvi trošio je na se dnevno samo 5 lira (jedva naših 5 K) — a sadanji papa kao sin radničkoga stališa, ako ne troši manje sigurno ne troši više, Drugo mjesto u papinu gospodar­ stvu sa troškom od 700.000 lira od redjeno je za stožernike. Ovim se nov­ cem plaćaju samo oni stožernici, koji u Rimu stanuju. Stožernici izvan Rima izdržavaju se dohocima svojih bisku­ pija ili nadbiskupija u kojima služe, a samo stožerništvo im ne donosi ništa. Od gornje svote pada na svakova pojedinog stožernika 20.000 lira. Da Str. 233. to nije mnogo zna se iz toga, što je stožernik u rangu kneza, te mora imati svoje dvoranstvo. Od potrebe mu je zato i dostojan stan, kućna kapelica, dvorane za primanje visokih posjeta. Stožernik svojim novcem mora uzdrža­ vati svoga tajnika, svoju služinčad, mora imati vlastitu kočiju, jer obrednik zabra­ njuje da stožernik po Rimu pješke hodi. Uračunaju li se ovi izdaci, vidimo, da stožerniku malo toga ostaje za njegove osobne potrebe; zato i biva, da sto­ žernik iza smrti u gotovu ostavi jedva kakov imetak. Treći dijel od 460.000 lira »za uboge dieceze«. Ovo ne služi baš na čast talijanskoj vladi, koja crkvi otela toliki imetak, a nema ni toliko duše, da se bar kc iko pobrine za dieceze, koje je oplijenila. Od ove svote dobivaju i druge dieceze izvan Italije, koliko to dopušta proračun. Svota od 1,800.000 lira troši se na palače, zgrade, muzeje, galerije i vrtove, što ih sv. Stolica posjeduje; svota, koja nosi obilne kamate ne samo za Rimljane, već i za sve ostale, koji dolaze u Rim, da se posvete znano­ stima i umjetnostima. I baš ovim se proračunom jednom za vazda odbijaju navale protivnika na crkvu, da je ona tobože zavod mračnjaštva. Samo lude glave, kojim se već smrklo pred očima ovakim se izrazom na crkvu nabacuju! Svi ovi zavodi C rkve: vatikanski muzeji, galerije, kapele otvoreno govore svemu svijetu, da je Crkva bila a i bit će — a da je još posve slobodna, kako bi tek onda bila — prva i najrevnija promicateljica umjetnosti, znanosti i civili­ zacije. Svaki koji dolazi u vječni grad, odmah vidi što je papinski, a što �Str. 234. Petrov novčić. Br. 8. nepapinski Rim. Papinski Rim zanosi tamo uči »sedma« božija zapovijedi mu oči svojom divotom, pred njim se I tako katolička djeca vjeronauk uče u nižu djela neumrle slave, sve jedno privatnim školama, koje najviše uzdrveličanstvenije od dragoga. A nepapin­ žaje ljubav Oca svih pravih kršćana. ski Rim ? T o je kompleks nedogragje- Kako je u »novom* Rimu i u Italiji nih, na polak već porušenih kasarna »mladoj« stalo sa siromacima, zna svako, i nekoliko spomenika podignutih bunto­ koji iole pozna žalosne sadanje gospo­ vnicima, otpadnicima i najvećim nepri­ darstveno stanje Italije. K o najviše jateljima najvećih prijatelja Rima i svi­ miluje ovu sirotinju ? Papa. I koliko jeta ! Napomenimo u papinskom Rimu ga to stoji 1 Još bi nabrojili mnogo i veličanstvenu zvjezdarnu, koju na novo mnogo troškova, koji padaju papi na preuredio j- papa .Lav XIII. Koji pravi glavu ; no mi ćemo spomenuti tolike obrazovne zavode, sveučilišta, što ih katolik svom dušom ne želi, da njegova Crkva unapregjuje takova djela, koja izdržaje sv. Otac, onda slavno djelo istraživanja katakomba, a nad sve joj raznose slavu po svemu svijetu! Na petom mjestu je svota od veliko djelo propagande — najveću 1,000.000 lira a to je za državno t jni- crkvenu vlast za raširivanje vjere. U štvo. Crkva ima najveći ured za izvanj­ ovom se zavodu odgajaju za svećenike ske poslove, ured koji obuhvaća sav urogjenici svih naroda na zemlji, da svijet, gdjegod ima katolika, Iz ovoga kao vijesnici vjere rade u svojoj domo­ se milijona ne namiruju samo činovnici vini. Ovdje se poučaje u raznim jezi ovoga ureda, već nuncijature i izvan­ cima, zavod ima knjižnicu, kakovih je redna poslanstva. Sravnimo li sad tro­ malo na svijetu, ima literaturu čitava škove ovoga ureda u Crkvi sa troško­ svijeta, svoju glasovitu tiskaru gdje se vima istoga ureda svjetovnih država knjige štampaju u 50 jezika. K ad se na koji troši n. p. Austrija 8V2 tnili- sve ovo sračuna, tek onda se jasno jona maraka, Njemačka 6 milijona, vid i; koliko treba ovakov naj univerFrancuska 1 1 1/2 milijona maraka, to salniji zavod. Koji bi se katolik poka­ onda vidimo da se mala svota od mlli- jao štogod doprinijeti u Petrovu nov­ jon lira ovoga papinskog ureda samo čiću za ovako providencijalan zavod, time tumači, što ljudi, koji su u ovom koji je milijone i milijone duša spasio. uredu zaposleni, posve jednostavno živu. Svako, ko nepristrano misli, bio katolik Poldrug milijon lira ide za mirovinu ili protestanat, Židov ili poganin mora bivšim činovnicima papine države, koji priznati, da ono što papa troši, troši ne htjedoše stupiti u službu talijanske plodonosno i uspješno ; svako će pošten vlade, kad je otela papi njegovu državu. to cijeniti i sprezirom odbiti navale Napokon se troši na škole i milo­ protivnika na papu i Crkvu, »da Crkva stinju 1,200.000 lira. Moramo dobro guli narode, da sebe obogati«. Mi pak znati, da su sve katoličke škole u Rimu velim o: Naša Crkva, makar i ima sasvim privatne škole, jer »ujedinjena« pravo nam nametnuti porez, ne nameće Italija ne trpi vjerske obuke u svojim nam ga silom; no ima pravo tražit od školama, a kako bi i trpjela da se nas, da naša ljubav izdržava, što je ona �Br. 8. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. stvorila ; da joj bude ministar financija, koji pravi proračun, naše oduševljenje; da joj bude parlamenat, u kom se Str. 235, potvrgjuje njezin proračun, naše pri­ znanje ; a eksekutor njezina poreza naša savjest. (Nastavit će se.) TO Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Kad motrimo veličanstvena djela, što su ih slavni muževi zamislili i izveli, u nama se pobudjuju njeka ugodna čuvstva veselja, začudjenja i počitanja takovim muževima. Na prosta djela tek bacimo oko i dosta nam je da ih više ne vidimo, nu nije tako kod znamenitih djela. Ova rek bi ne možemo pregle­ dati našim okom, ne možemo obuhva­ titi našim umom, ova kao da nas ne mogu zasititi, svedjer u nama pobu­ djuju zanimanje, ne mogu nam omrz­ nuti te im se uviek divimo. Podji prama bazilici svetog Petra u vječnom gradu, i lako ćeš potući na ulici, jer će Ti oko privlačiti veličan­ stvena kupola; Tvoj doseg kao da izčezne pred onim orijaškim djelom. Unidji u onaj velebni hram i ostat ćeš osupnut ne znajuć, kamo da prije pogled baciš ; unidji i drugi i treći put, i svaki put će Ti se činiti ona silesija veličanstvenijom. Koliki je um, što ju zamisli i izvede ! — Motri kip Mojsijin u crkvi sv. Petra od veriga, motri druge zna­ menite spomenike, slike, rukotvorine, i iz svakog ćeš djela moći zaključiti na veličinu uma, koji je djelo zamislio i zamišljeno ostvario. — Koliko se divimo zlatnim djelima velikih pisaca i veleuma : Aristotela. Platona, Augustina, Tome, Bonaventure, Duns Skota i ko bi ih pobrojio. Kolika u njima učenost, dubljina, uzvisenost, privlačivost kroza sve vje- k o ve! A tko bi pobrojio znamenita djela, što no ih veliki umovi izvedoše na polju pjesničtva, govorničtva, umje­ tnosti uobće; na bezkrajnom polju zna­ nosti, a napose prirodoslovnih! Koliko izuma mi danas uživamo, a plod su dubokog mišljenja i neumorne radinosti. T a nas djela začaravaju i zadivljavaju. Nu sva ta djela, premda neznam kako velika, premda nas zadivljuju i začaravaju, skopčana su ipak s nedostatcima i nesavršenostima; a zašto ? Jerbo su djelo ljudskog nesavršenog, ograničeg uma. Kakav uzrok, takav učinak; kakav um, takovo djelo. Ako je u sebi nješto velika, šta je naprama Umu Božjemu«. Kad bi smjelo porediti da s Umom Božjim, nebi se usudio reći. da je kao iskra prama ogromnom, žar­ kom suncu. Da, um je ljudski kao sićušna iskrica nedokučivog Uma Božjeg i kaošto od sićušne iskrice malene zrake proizlaze, tako od Uma Božjega sve se razsvjetljuje, učinci veliki, djela veoma zadivljavajuća proiztiču. Svako djelo Božje bilo u redu naravnom, bilo u vrhunavavnom, ma i najmanje bilo, možemo dugo proma­ trati i silno ćemo se diviti savršenostima Tvorca. Ko da na primjer ne ostane zapanjen motreć kruglju zemaljsku s njezinim brdima i dolinama, morima, jezerima i riekama, šumama i perivo­ jima, s njezinim baščama i livadama, �Str. 236. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. s njezinim svima krasotama ?! U svemu tome uočit ćemo, mudrost, red, tajstvenost, ljepotu. A kakav je tek ogromni svemir. N e b e s a i z k a z u j u s l a v u B ožj u i d j e l a ruku N j e g o v i h n a vje šć u je svod nebeski — kliče Psalmista. Kakovo je krasno zvjez­ dano nebo! Kolika ogromnost, udalje­ nost, brzina, red, tačnost kod zviezda, što nam sve odkri kraljica prirodnih znanosti astronomija (zvjezdonanstvo). Tuđe su rek bi nevjerojatne brojke u svemu, pa ipak sve je to lako vje­ rovati. T a tko je tvorac toga svemira. Svemogući, predobri Bog. Zemlja i svemir cieli za nas su prekrasna, zlatna knjiga, koju treba da često čitamo te se nasladjujemo, veselimo, čudimo, a premudrom tvorcu strahopočitanje izkazujemo. Nu kako je divna knjiga Provid­ nosti Božje ! Puna je raznovrstnih, tajstvenih djela, što no ih vječna Promi­ sao izvede obzirom na čovječanstvo, na njegov boljitak, pridignuće, odkupIjenje i konačno spasenje, a sadržavaju se, djelomično dakako, u svetoj povjesti starog i novog zakona. Svako poje­ dino djelo možemo potanko promatrati i diviti se premudrosti vječnog maj­ stora, nu sva ova imaju odnošaj na Isukrsta i katoličku Crkvu, kojoj je on božanski utemeljitelj. Što se je dogodilo prije Isusova došašća, udešeno je sve majstorski prama Njemu i bez Njega se djela Providnosti iztumačit ne daju, a što se dogodilo poslie Njega, to sve ima odnošaj na utemeljenje kato­ ličke Crkve. Po tom katolička Crkva pričinja nam se kao divna, velebna zgrada, u kojoj je desnica Svemogućeg, Premudrog izvela raznovrstna, prekra­ Br. 8. sna, zadivljavajuća djela vječne mudro­ sti, mogućstva, dobrote, ljubavi i dru­ gih savršenstva — to su slike; i spo­ menici, što ih možemo motriti u toj sgradi. Ona je od vieka nacrtana; njezin nacrt, ustroj, obseg, ljepotu mo­ žemo motriti na stranicama svete po vje­ šti starog zakona. Njezin temelj je sam Bog čovjek. S kojeg ju god gle­ dišta motrimo izgleda kao remek djelo božansko postavljeno na pozorište svieta na promatranje, na udivljavanje. T o je institucija, (ustanova) od koje je svaka druga neizmjerno daleko ostala. T o je institucija, kakove čovječji um ne bi nikada mogao ni zamisliti, a kamo li izv sti. To je institucija božanska, vrhunaravna, vječna. K ako je samo uzvišena njezina svrha, od koje ne ima uzvišenije. Kako čudesan njezin posta­ nak ! Kako slavan utemeljitelj. K akova njezina nauka, razvoj, stalnost, ustroj­ stvo, djelatnost, privlačivost! Sve je majstorski zasnovano, izvedeno, sve mudro udešeno, puno ljepote i božan skog umjeća. Zato je i bila katolička Crkva uviek najmilim predmetom toli­ kim i tolikim umovima, koji ju sladko promatrahu, uzvišenim riečima slavljahu i nedostatnim se smatrahu nju za dosta proslaviti. Ona i danas i svedjer zadivljaje svoje vjerne pristaše; krivovjer­ cem i odmetnikom je neprestano misao pratilica i mučilica, muči bo ih svojom istinom, svjetlošću, božanstvenošću te ih sili, da često o njoj najljepše poh­ vale i uzvisivanja izreknu; nevjernikom je pak jedno velebno carstvo, njihovom umu u prvi mah nedohvatljivo, nu kad ga upoznadu, oduševljeno u njega hrle. Promatrajmo to velebno carstvo, tu veličanstvenu sgradu, to remek djelo �Br. 8. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Božje, pa odatle taj plod uberimo, da što veće štovanje, ljubav, odanost bu demo gojiti prama toj premiloj zaruč­ nici Isusovoj. Počmimo od temelja. Katolička Crkva nerazdrnživo je spojena s Isusom. Kaošto tielo s gla­ vom sačinjava nješto jedno, tako i crkva s Isusom. Crkva je tielo, a Isus g la v a ; i koji odnošaj vlada izmedju glave i ostalog tiela, taj vlada izmedju Isusa i Crkve Njegove. Glava pak ima prednost nad ostalim tielom po svom mjestu, jer je povrh ostalog tiela: po svojoj savršenosti i ustroju, u čem se veoma odlikuje, jer su na njoj sva glavna sjetila čovječja; po svojoj moći, koju vrši na ostalo tielo i upravi, kojoj je podvrgnuto cielo tielo. S njom je najuže život sjedinjen, i uobće osob­ nost ciela mal ne proizlazi iz glave. Tako se vlada izmedju Isusa i Crkve. Zato i piše divno sv. Ivan Z ?a onsti ovak o: »On (Isus) je glava, mi tielo: izmedju glave i tiela ne može biti nika­ kve stanke; on je temelj, mi sgrad a; on je čokot, mi loza; on zaručnik, mi zaručnica; on pastir mi ov ce ; on put, mi koji idemo putem ;... mi smo hram, on obitavatelj, on prvorodjenac, mi braća; on baštinile, mi subaštinici; on život, mi koji živimo; on uzkrsnuće, mi koji uzkrsavamo; on svietlo, mi koji smo razsvietljeni«... — Tim je divno označen vas odnošaj izmedju Isusa i Crkve. A sv. Pavao dapače uzima na njeki način Isusa za Crkvu. I koje pred­ nosti i dostojanstva ima glava, ovim se i tielo može ponositi. Sv. Augustin pak veli, da se Isus ne može podpuno ni pojmiti bez Crkve. Tako je eto Crkva s Isusom sjedinjena, a odatle sliedi, da je ona dionica svih prednosti i dosto­ janstva svoje glave — Isukrsta. Str. 237. A sad pitajmo, tko je Isukrst? Je li on jedan obični čovjek, ili možda proslavljeni pjesnik, učenjak, vojskovodja, vladar, junak i slično ? Ne, Isukrst nije ništa obična, Isukrst je najveličanstvenija, najuzvišenija osoba svih vje­ kova. On je ona mudrost, koja govori kod Salomona (Prvo. V III. ovako: »Gospodin me je posjedovao u početku svojih puteva, prije nego je išta učinio od počela. Od vieka sam odredjena«... On je onaj »Prvorodjenac svakog stvo­ renja«, u kojem »sve je stvoreno« — kako veli sv. Pavao. On je, o kom govore sveti Otci, da je alpha i omega, početak i svrha svega, radi kojeg je Bog sve stvorio, koji je početak sviju djela Božji, po kojem je stvorio nebo i zemlju, na čiju je sliku Čovjeka stvo­ rio i u kojem je preodredio sve Angjele i ljude. Isukrst je središte, stožer i os, oko koje se vrti sve angjeosko i čovječansko- Sva djela božanske Providnosti obzirom na čovječanstvo odnašaju se na Isukrsta kao na svoje središte. On je u sredini vremena. Prije njega stari zakon i narodi gledaju na nj kao na svoje očekivanje, a poslie njega novi zakon i narodi motre ga kao uzor. On sva vremena spaja. On čovječanstvo i cieli svemir k sebi steže i privlači. Čovjek je, veli se, pixpохоаро? — mali sviet, jer su u njemu savršenstva svih stvorenja, a Isukrst kao utjelovljeni Bog po čovječoj naravi čovječanstvo i cieli svemir k sebi steže, te nastaje divni, nerazdruživi vez izmedju Boga i čovjeka, Stvoritelja i stvorenja. Po Isukrstu čovjek postaje dionikom božan­ ske naravi, a po čovjeku kao svom zastupniku cieli svemir dobiva odliko­ vanje, kakova ne pojme pristaše nekršćanske nauke. �Str. 238. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Kad je dakle Isus najveličanstvenija pojava svih vjekova, kad je on početak, sredina i svrha svih djela Božjih, kad je on pravi Bog, koji je postao čovjekom, da se proslavi i da čovječanstvo k sebi privuče, da ga spasi, a buduć je bila potreba i odkupit ga, da ga i odkupi; koji je osobno riečju i djelom kao Bog čovjek nauča­ vao božansku nauku lju de; i kad je taj Isus glava Crkve katoličke, koliko onda dostojanstvo, kolika prednost, uzvišenost, privlačivcst sliedi po Crkvu katoličku kao otajstveno tielo Isusovo 1 Isusova božanska osoba jest najveličanstvenija pojava u povjesti čovječanstva, i katolička Crkva jest najveličanstvenija institucija svih vjekova, institucija ne čovječanska, nego djelo Božje. Kaošto Isusova osoba blista u povjesti čovje­ čanstva kao sjajna točka, od koje je najveći preokret nastao u čovječanstvu, tako se isto katolička Crkva sjaji svo­ jim velikim učincima, što no ih je proizvela u čovječanstvu. — Po svemu je dakle, Crkva kao tielo Isusovo dostojno svoje božanske glave, Crkva ta velebna sgrada dostojna je svoga čvrstog temelja, to vidno djelo dosto­ jno je u svakom pogledu svoga vječ­ nog majstora. Svaki veliki pojav ima svojih predznakova, Tako je u prirodi, a tako i Providnost radi. Sunce ne zasja od jednoć na iztočnom obzorju iza crne noći, nego se najprije pojave prvi traci rujne zore, koja biva sve jasnija, dok svietlo ne preotme mah, tminu razprši, jasnoća se pokaže i napokon sunce grane. Tako se je dogodilo s Isukrstom. Nije se on najednoč izne­ buha pojavio, on je bio očekivan i to Br. 8. s neodoljivim čeznućem od svih naroda. Iza četiri hiljade godina kako je čovje­ čanstvo obstojalo na kruglji zemaljskoj pojavio se je Isus, nu već prvi ljudi, praroditelji čovječanstva, znadijahu, da on ima doći na ovaj sviet. K ad praro­ ditelji sagriešiše i tim sebe i cielo svoje potomstvo kroz vjekove turiše u ponor grieha, prokletstva i najgorih poslje­ dica, onda u tom očajnom, zlokobnom času predobri, milosrdni Bog pokaza se otcem svojim neharnim stvorovom obećav im Spasitelja i to bažansko obećanje, koje pridje na sva pokoljenja, a koje je na osobiti način sačuvano u narodu izabranom — izraelskom, bilo je sladka nada tješilica čovječanstvu. Narodi razasuti po kruglji zemaljskoj zavedoše se svojim zlim sklonostima na svakakve opačine, te izgubiše i pravi pojam o Bogu i o svom odno šaju prama Njemu, nu ostade kod njih ipak uspomena na nekadanji blaženih život prvih ljudi, na njihov pad, ostade kod njih nauka, da su zla vremenita posljedica grieha iztočnog i da će doći obaćani Spasitelj i izbaviti narode iz jadnog stanja. Dosta da je i to saču­ vano gledeć na izkvarenost ljudsku, nu Providnost se je drugčije pobrinula kako da očuva pravu nauku o Bogu i odnošaju, koji mora biti izmedju Boga i čovjeka, te kako da sačuva i poveća nadu u obećanog Spasitelja. To učini po izabranom narodu izraelskom, koga postavi u sredini staroga svieta, da bude na izgled svim narodima, Sve što je G. Bog učinio s tim narodom ciljalo je na spremaje na dolazak Spasitelja. To je divna knjiga nauke o Providnosti Božjoj, koja bi ostala posve neshvat­ ljiva, da u nju ne ulieva svietla božan- �Br. 8. Katolička Crkva — remek djelo Božje. Str. 239. ska osoba Isusova zajedno s katoličkom b u d u ć e g v i e k a , a ujedno se navje­ Crkvom. To je knjiga pima slika; pra- šćuje njevogo buduće kraljevstvo kao likova, i proročanstva koje imaju zna­ k r a l j e v s t v o m i r a i p r a v d e . čenje jedino kad se prinesu na Isusa Navješćuje se novi, savršeni zavjet i i njegovu Crkvu. Kroz cielu tu knjigu ugovor, što će ga Bog sklopiti s ljudi­ prolazi jedna misao — misao na budu­ ma ; na taj zavjet pristupit će se s v i ćeg Spasitelja i to tako da se je ova narodi, stare žrtve i darovi ukinut će kao od malog sjemena razvila na veliko, se, a nova žtrva po cielom svietu pri­ te možemo označiti pet doba toga raz­ kazivat će se i bit će novo svećenstvo. vitka i to obzirom na razna stanja, u Tako se neodjelivo od Spasitelja navje­ kojiin je bio narod izraelski. Početak šćuje njegovo veliko djelo — uteme­ mesijanske ideje ili misli na Spasitelja ljenje novog zavjeta — Crkve. Za ruž­ jest u onoj prvoj b l a g o j v i e s t i , nog stanja kraljevstva židovskog navje­ što ju G. Bog izusti našim prarodite­ šćuje se budući Mesija kao sluga ljima: »Neprijateljstvo metnutću...« i t.d. Božji, koji će posluhom, mukom i — Ovo tamno obećanje jasnije biva smrću osloboditi narod svoj i sve na­ proročanstvom Noemovim, koji ozna­ rode. Kako divno i potanko proroci, čuje Semovo koljeno, iz kojeg će pro- osobito Izaija, opisuju poniženja, muke, izaći budući Osloboditelj. Od Semovih boli i uzrok njihov. Opisuju smrt, pokop potomaka Abraham se odabire za otca njegov, uzkrsnuće i uzašašće, slavu naroda izraelskog i Bog mu veli da njegovu i obraćenje naroda. — Napo­ će u njemu biti blagoslovljeni s v i n a ­ kon za babilonskog sužanjstva prorok r o d i na z e m l j i , da će u n j e m u i Daniel označuje brojem koliko još ima u s j e m e n u n j e g o v u b i t i b l a g o ­ do dolazka Spasitelja, kada će sve sbiti s l o v l j e n a s v a p l e m e n a z e m a l j ­ što je proricano. — I tako se je sbilo. s k a . Obećanje se ponavlja Izaku i Providnost je htjela, da upravljajuć Jakovu, a Jakov proriče, da će iz narodom židovskim, sve udesi na buduće koljena Judina proizaći, onaj koji se činjenice. Isukrst je rekao, da je došao ima poslati. Mojsija napokon proriče, izpuniti proročanstva i doista je izpunio. da će Bog podignut proroka velika kao Štogod je duhovnog u proročanstvima što je on — i to je prvo doba. Drugo izpunilo se je i svedjer se izpunja u je od Mojsije do Salamona i u toj se kršćanstvu. Nauke, što no su se nala­ ocrtava Spasitelj kao kralj i Svećenik i zile u Starom Zakonu kao u sjemenu, označuje se njegova žrtva — muka postepenim razvitkom cvale su u Evannaime i plodovi njezini. — Prorok gjelju sve po Providnosti, koja je svim Natan proriče, da će se obećani Mesija divno ravnala. U Isukrstu i Crkvi sve roditi od familije Davidove, a prorok se potvrdjuje, opetuje, izpunja na tanku Mikeja oznaćuje i mjesto, gdje će se dlaku. Tako što se tiče Isusova ro d 0roditi, naime u Betlehemu — i to je s l o v j a ; rodio se je iz koljena Abradrugo doba. — Iza Salamona proroci hamova, plemena Judina, familije Davi­ navješćuju Spasitelja kao b l a g o g , a dove. Što se tiče v r e m e n a izvršilo ujedno m o ć n o g k n e z a mi r a , o t c a se je sve po proročanstvima Jakovljevu, �Str. 240. Katolička Crkva — Danielovu i Agejevu. Što se ž i v o t o ­ p i s a tako isto. Ivan Krstitelj izvršio je dužnost predteče po Malakiji proroku. Rodio se je u Betlehemu Judinu. M ir su angjeli pjevali kad se je rodio, a m ir je ostavio svojim učenicima, U Galileji je vršio službu — po Izaiji. Bio je blag grješnikom i dušmanom — po Izaiji. Ustanovio je novi obćeniti Zavjet, a stari ukinuo. Glede muke i smrti na dlaku se je izpunilo sve. Tako isto glede slave njegove. To je glede proročanstva, a gdje su slike i kipovi onog uzora, pralika Isusa i Crkve? Nije li onaj nevini Abel slika nevinog Isusa? Nije li Melkisedek svećenik, koji prikazuje kruh i vino lik Isusa, koji se prikazuje pod prilikom kruha i vina. Nije li Izak, koji nosi drva na plećima da se na njima žrtvuje, slika Isusa trpećeg na križu ? Niesu li Noe i Mojsija kao spasitelji slike budućega Spasitelja ? I ko bi ih sve pobrojio! r e m e k - djelo Božje. Br. 8. kivahu izbavitelja iz jadnog stanja, u kojem se nalazaše ljudski rod. — Tako je život naroda izraelskog kroz preko dvie tisuće godina bio uzdržavan hra­ nom uhvanja u budućeg Sp asitelja; a ova sladka hrana bila je ugodni začin svim narodima u njihovom burnom životu. Nije li to stvar puna udivljenja, kako je Promisao Božja sve mudro ure­ dila, da ono velebno djelo, što ga je htjela Njegova desnica izvesti na ovom svietu, naime osnutak katoličke Crkve, bude na stotine i tisuće godina unapried prorečeno, ocrtano, da ono bude svrha čitavom jednom narodu, a da ga očekuju svi narodi, da se to djelo razvije sve bolje kao dan od rujne zore. To je, što neku osobitu sliku, ljepotu i čar daje katoličkoj Crkvi. To je nješto poletnog i pjesničkog u njoj kao što je rujna zoza puna čara pred bielim danom. I zora i mrak minu, a sunce žarko granu. Od vieka preodredjeni, kroz vjekove obećavani, proricani, slikani i očekivani Spasitelj dodje na ovaj sviet, da palo čovječanstvo izbavi, pridigne, da skrši moć tmine; neznanja, opačina, a uvede carstvo istine, svjetla, krjeposti, mira i ljubavi, carstvo Božje. Divno je i preugodno promatrati osobu Sp a­ sitelja Isusa. Nikad ju pojmiti, nikad ocrtati, nikad joj se načuditi. Kaošto je bila kroz vjekove predmet nade i očekivanja narodima, tako je kroz vje­ kove predmet promatranja i udivljenja Ali ova vjera i uhvanje u budućeg svima ljudima. Um, djela, život mnogih velikana slavi potomstvo i slavit će Spasitelja nije samo bila kod izabranog naroda, već kod svih naroda. Indija, kroz sva pokoljenja, ma život Spasi­ Perzija, Kina, Egipt Rimljani, Grci oče­ telja Isukrsta jest nešto posebna, izvan_ A kakove slike ima Crkva Isusova u starom Zakonu! Sveti Otci vide Crkvu označenu u šestdnevnom stva­ ranju svemira, u stvaranju Eve, u raju zemaljskom, u škrinji Noinoj, u raznim ženama patrijarka, i drugim u starom Zavjetu, u gradu Jeruzalemu i t. d. Tako je sve ciljalo na Isusa. Isus je svrha starog zakona, pa je i Crkva kao njegova zaručnica i njegovo otajstveno tielo prvi predmet proročanstva iza njega. Svaka stranica gotovo govori o Isusu i Crkvi. �Br. 8. Svrha svieta. redna, nedokučiva božanstvena. Imena ljudskih velikana na ustima su mnogih, ali ime Isukrsta odzvanja na ustima stotina milijona kršćana i to ime stiče Str. 241. svedjer više slavitelja i obožavatelja, Promotrit ćemo dakle drugiput božansku osobu Spasiteljevu. (Nastavit će se.) Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. V . Skrajna borba crkve i kraljevstvo Antikrstovo. Učiteljem.« Nije li on već od svoje kolievke navješćivan kao znak prigova­ Prenesemo li se duhom kroz vje­ ranja?«1) On je križem odkupio sviet, kove do kolievke katoličke crkve, vidjet u svojoj je krvi utemeljio svoju crkvu, po muci je i patnjama unišao u slavu ćemo, da joj je u svako doba podpuno odgovaralo ime vojujuće crkve. Pa svoju«.2) Takav je put za sebe odabrao kako bi to i moglo biti drugčije? i označio onima, koje poziva, da ga Njezina je zadaća, da pridobiva duše sliede. Zemaljske kušnje katoličke crkve za nebesku domovinu ; pridobivati duše, znači, oslobadjati ih od zabludnoga jesu početak onoga velikoga odsudnoga začaravanja, razkošnoga zavadjanja, i časa, kada će protukršćansko načelo, štititi ih proti svakovrstnim manama: uzpevši se na svoj vrhunac, skupiti to je otvoreni rat proti licumjerstvu, sve svoje sile, da proti djelu Kristovu laži, to je borba proti oholosi, razkošju, otvori boj. strašniji od svih, što su proti svim udruženim strastima; tu se prije bili. Naš Gospodin ubraja tu istina, dužnost, svjetlo bore proti izkva- veliku borbu medju predtečne znakove renosti, što ju je grieh uciepio u našu zadnjega suda.3) On zadnja vremena palu narav. Tu je, a ne drugdje, tajna zove danima bieda i muka,4) kad no neublažive mržnje, koja kroz devetnaest će se dignuti lažni Kristi i proroci, vjekova navaljuje na djelo Kristovo. koji će činiti tako vanredne i čudesne Vječna je čast katoličke crkve, da služi stvari, da bi, kad bi bilo moguće, zaveli i same pravednike. A kao poslje­ za nišan svim rušiteljima. Njihova je mržnja očita : crkva je za njih neprija­ dicu tih zala Spasitelj, kako smo gore rekli, navješćuje za zadnja vremena telj, koga treba po svaki način srušiti; ne će se ništa učiniti, doklegod ona znatno oslabljenje vjere5) i ohladnjenje ljubavi kod mnogih.®) Odjek toga pro-*•) ostane uzprav. Sin je Božji odkrio svojim vjernim *) Luk II. 34. *) Ondje, XXIV., 26. slugama sudbinu, koja ih je čekala u ») Mat, XXIV. — Магк., ХШ. - Luk., svietu. »Znajte«, reče im, »da su mene XXI. prije vas mrzili. Ako su mene progo «) Mat., XXIV., 24—29. nili, i vas će progoniti iz mržnje prama ‘) Luk., XVIII., 8. mome imenu.« »Učenik nije nad svojim •) Mat., XXIY., 12. �Str 242. ročanstva nalazimo u prvoj sv. Pavla Timoteju.1) Svrha svieta. poslanici To je veliko odpadnuće od vjere, što ga isti apoštol ubraja medju predtečne znakove drugoga dolazka. »Neka vas nitko ne zavodi, jer zadnji dani ne će doći prije, nego li bude odpadnuće od vjere.2)« Čitave će se pokrajine, kraljevstva, veliki katolički narodi od ciepiti od crkve. Nu ona će ipak postojati, ali ograničena na mali broj vjernika. Katoličanstvo, kao tvarno i vidljivo razširenje ne odnosi se ni na prva ni na zadnja vremena vojujuće crkve. Naviešćeni odpad od vjere postignut će svoj zadnji cilj za vladama Antikristova, a njegovo ukazanje sv. Pavao spominje kao drugi znak svrhe vremena. »Zadnji dan ne će doći, dok se ne pokaže čovjek bezakonja, sin pogibelji, koji se protivi i podiže više svega, što se zove B og ili se poštuje, tako da će on sjesti u crkvi Božjoj kao Bog, pokazujuć sebe, da je Bog. Ne pamtite li, da sam vam ovo kazao još kad sam kod vas bio ? 1 sad znate, što zadržava, da se ne javi u svoje vrieme ; jer se već tvori tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj, koji sad zadržava; pa će se onda javiti bezakonik, kojega će Gospodin Isus ubiti duhom usta svojih i izkorieniti svjetlošću dolazka svojega ; kojega je dolazak po činjenju sotoninu sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prevarom nepravde melju onima, koji g in u : je r ljubavi istine ne primiše i ne ljubiše, da bi se spasili.«!) 1) Tim., IV , i. ») II. Tesal., II.i 3 ») Ondje, 3 — х i. Br. S. Onoga, kogasv. Pavao naziva čovje­ kom grieha, sv. Ivan zove Antikrstom. T o mu je ime sačuvala kšćanska pre­ daja, a već je u vrieme apoštola bilo uobičajeno u narodu. »Čuli ste«, veli on,1) »da će doći Antikrst.« Većina crkvenih pisaca Antikrstu pripisuje ono, što Daniel veli o oholom i bezbožnom kralju, koji će nogama ogaziti svetost Previšnjega kroz »jedno vrieme, dva vremena i polovicu jednoga vremena* *).2) Progonstvo Antikrstovo opisuje i sv. Ivan u Apokalipsi pod imenom životinje, koja je na svoja usta rigala psovke, i dobila vlast, da vojuje proti svetcima i predobiva ih kroz četrdeset 1 dva mjeseca, poslije kojih je bila uhvaćena i bačena u jezero goruće sumporom i ognjem.3) Četrdeset i dva m’eseca ili tri godine i pol, kroz koje mora trajati boj proti svetcima Previšnjega, jasnijim riečima izrazuju ono, što Daniel zove jedno vrieme, dva vremena i polovicu jednoga vremena. Te brojke označuju vrieme žestokoga progonstva, ali ne cielo trajanje Antikrstova vladanja. U gore navedenom mjestu sv. Pavla ima nekih nejasnih rieči, koje su Tesal onićani razumjeli po ustmenom apoštolovu tumačenju, ali ih tumačitelji sv. pisma niesu mogli do danas nikako razjasniti Sv. Pavao dvolično govori o nekoj zaprjeci, koja zateže dolazak grješnoga čovjeka, i o tajni bezakonja, koja se tvori još od sada. Za to se on poziva na svoje ustmeno podučavanje. »Ne pamtite li, 1) i. Iv. 18, 22. *) Dan. VII., 24— 27 8) Apok., XIII. i si., XIX , 2o. �da sam vam ovo kazao još kad sam kod vas bio ? Znate, što ga prieči, da ne dodje. Onaj, koji drži sada, dodaje Apostol, neka drži sve dotle, dok se on ne ukloni s ovoga svieta.« Uzalu­ dno su tumačitelji sv. pisma nastojali da iztumače te tajinstvene rieči, jer kršćanska predaja nije sačuvala nikakova spomena, kako je to sv. Pavao ustmeno tumačio svojim vjernicima. Koja je to zaprjeka, što zateže dolazak grješnoga čovjeka ? Je li to rimsko carstvo, kako su mislili neki otci?1) Učiniti od pogan­ skoga Rima, progonitelja kršćana, zaprjeku dolazku velikoga i zadnjega progonitelja, dosta je čudna misao. U ostalom vrieme je pokazalo, da je propalo rimsko carstvo, koje je bilo prosliedilo i pod kršćanskim carevima, a Antikrst ipak nije došao. Drugi su mislili, da sv. Pavao nije imao pred očima poganskoga Rima, nego duhovno carstvo, rimsku crkvu, koja je zamienila carstvo rimskih cesara. Nije li papinstvo bedem, koji štiti crkvu i sviet proti navali protukršćanstva ? U vrieme velikoga razkola obće će odpadnuće kršćanskih država pustiti Antikrstu slobodno polje, a crkva, ne uni­ štena, nego po neki način povraćena u katakombe, ne će se moći dovoljno oprieti njegovu bjesnilu. Je li to htio razumjeti Apostol ? Rieči njegove ne potvrdjuju, a i ne protuslove se izrično tomu tumačenju. Bolje je medjutim, da sa sv. Augustinom priznamo naše neznanje; »ego prorsus quid d i x e r i t ( Pa ul us ) f a t e o r me i g n o r a r e.« Sv. Jeromin, Ad A lg as. Quaest. II. — Tertull., De resur. carn is, c. XXIV. — Lactancij, 1. VLU , CXXV. et XV. Sv. Pavao još govorio o tajni beza­ konja, koja se je činila pred njegovim očima. »Neki«, veli sv. Augustin,1) koji navadja njihovo mnienje, ali ga ne odobraje, »odnose tu rieč sv. Pavla na zlikovce i licemjerce, koji su u crkvi, a bit će ih toliko, da će moći sačinja­ vati Antikrstu velik narod, što Apostol naziva tajnom bezakonja, jer je sakri­ vena.« »Znak konačnoga razsula,« veli Pradić, »jest tajna bezakonja, koja se snuje u tmini vjekova, a odkrit će se ukazanjem Antikrsta... Ne bi li ta rieč t a j n a mogla značiti tajnu zavjeru, koja potječe još od prvih vjekova kršćanstva ? ne znači li tajna družtva, koja prave prevrate i ovima daju toliku moć u svietu, da na koncu mogu proiz­ vesti najveće zlo, kakovo se nije zapam­ tilo?«*) Miiogi sumnjaju o osobi Antikristovoj ? Treba li u istinu pod tom riečju razumievati neku odredjenu osobu ili uosobljeno protukršćansko načelo, simbolično označivanje otvorenoga i odlučnoga rata, koji će dul.i zablude naviestiti kršćanstvu na koncu vjekova ? Govoreć Isukrst o velikom progonstvu, što će se dignuti proti crkvi prije njegova drugoga dolazka, jasno veli, da će biti progonitelja, ali ne spominje nikakve posebne osobe. Na tom se mjestu8) doista govori o lažnim proro­ cima, koji će ustati u velikom broju, da zavedu narode; to je jedan izmedju znakova dolazka Antikrstova, ali nije nijedan označen, da je to osobno Antikrst. Mnogi su kritičari iz rieči sv. Ivana ‘) De Civit. Dei, 1. XX. >) Pradić, L e m onde nouveau, p. 467. ») Matth., XXIV, II, 24. �Str. 244. Maleni Abel. zaključivali, da on zabacuje misao o Antikrstu kao o kakovoj naročitoj i povjestničkoj osobi, i da se služi tom riečju, da u obće označi protukršćanstvo i njegove zastupnike do konca vremena. Koji su u istinu to, da po sudu sv. Ivana zaslužuju ime Antikrsta? To su svi neprijatelji Kristovi, to su svi oni, koji nieču, da je Isus Krist, ili nieču Otca i Sina j1) to je svaki onaj, koji dieli Isusa,2) niečuć jedinstvo njegove osobe u različnosti njegovih drugih n aravi; to je svaki varalica i lažac, koji ne izpovieda, da je Isukrst došao u tielu.8) S toga, dodaje sv. Ivan, ima mnogo Antikrsta na svietu. Ne znači li to staviti obći pojam o Antikrstu na mjesto posebne osobe, koju puk naziva tim imenom ? Ali ako je u istinu takova misao sv. Ivana, čemu onda navadjati obće mnienje vjernika, kako to čini on, a da ga nijednom riečju ne oprovrgava ? »Čuli ste«, veli im, »da će doći Anti krste, a i ne spominje, da su u zabludi. On u istinu dodaje, da ima mnogo Antikrsta na svietu, ali se ta opazka ništa ne protivi ukazanju budućega i osobnoga pravoga Antikrsta. Sveti Ivan to njegovo ukazanje radje predpostavlja, Br. 8. a to upravo jer vjeruje u dolazak Antikrstov, nego da njegovo ime daje svojim progoniteljima, t. j. onima, koji nieču ili izopačuju tajnu Utjelovljenja. Gore navedene rieči sv. Pavla iz njegove druge poslanice na Tesalonićane nemaju u sebi nikakve dvoličnosti. Grješni čovjek, za koga Apostol pro­ riče, da će doći, jest očito historična osoba. On u istinu na drugim mjestima govori u obće o »novom čovjeku«, o »unutarnjem čovjeku«, o »starom čovjeku«, o »putenom čovjeku«; te rieči, kad se pripoje onim mjestima u poslanici, koja im daju smisao, ozna­ čuju, ne takovu posebnu osobu, nego čovjeka u obće, prema tome, da li se odaziva pozivu milosti ili sluša svoje požude. Ali »grješni čovjek«, »sin izgubljenja«, »bezbožnik«, koji će se jednoga dana ukazati, i koga će Gospodin Isus uništiti dahom svojih usta, ne može biti drugo, nego prava osoba, a ne uosobljenje protukršćanskoga načela. To se je načelo odkrilo još od početka ; ukazivalo se je u vrieme sv. Pavla, te ga i on sam priznaje. Pod imenom grješnoga čovjeka govori se o nepri­ jatelju Božjemu, čije se ukazanje zateže, a protukršćanstvo je naprotiv od uviek. (Na»tavit će se.) Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra I v š a M ijov. T ragovi istine. Gvardijan me u samostanu dočeka raširenih ruka, otvorena srca. Moradoh ’) I. Joan., II. 22. ») Ibdem, IV. 3. 8) Ii. Joan., 7 mu po tanko ispričati, koliko i šta sve uradih na uhar i duševnu korist onoga dobrog naroda u Rostoku. Trebalo mu udovoljiti želji. Ali meni to ne bilo po zglobu, pa se u kratko trsih. I da ću �Br. 8. Maleni Abel. svrnuti govor tamo, kud me srce vuklo, ali me gvardijan odmah presiječe i pošteno osekne : — Neka svrši već jednom ta neugodna povjest 1 Dijete pobjeglo k svojim, i to da je zaglavak. Ne mogoh ipak održati, a da mu ne pripovjedim onaj san i razgovor sa židovskim groboderom. Gvardijan da pukne od smijeha. Kad se do pune volje išalio, uze ozbiljno : — Nije čuda, fra Luka, da ti, pun krvi i jake mašte, snijevaš čudne sanke. Ama vidiš, što ti se dogagja: ni moliti ne možeš mirno ni sabrano! Da ti pravo rečem, nije mi baš u volji to tvoje prijateljevanje sa Židovima. A ti još i putuješ s najgorom njihovom felom ! Nego što je bilo, bilo, da ne bude opet. Dobro će ti doći ona : ne niči, gdje te ne siju ! A onda. budi siguran, bit će manje glavobolje, manje b riga ! Sada idi i opočini, jer ćemo do malo na ručak 1 Blagodarih na nazdravici i ko poliven miš odšuljah se u svoju stanicu. — Eto ti ploda truda i nastojanja ! — pomrsih u sebi i čvrsto odlučih, da se o tome više ne će govoriti. Uzalud odluke i namjere 1 Kada se kasnije nagjoh na samu s dobrim fra Otokarom, ko da će mi biti lakše, širom mu otvorih srce svoje. Dobra ona duša svaku moju pila, a kada mu pripovje­ dili san, usklik ne : — Ne, oče, to nije, to ne može biti samo san 1 I mi dvojica uglavismo, da ćemo svakoga dana moliti po jedan O č e n a š u čast mučenika Abela. Da ljudska odlučuje, na tome bi bilo i ostalo. Ali nad ljudskom je Božja/ a u te su Str. 245. nešto drugovačiji računi i način djelo­ vanja. Da čuješ, kako je Bog sve upriličio, da izagje na vidjelo, da Prag i vas kršćanluk obazna za svetu i muče­ ničku smrt malenoga Abela. Bijaše se dobro unoćalo. Ja sam u svojoj stanici još bdio i molio, kad neko tiho pokuca na vrata. Otvorim, a a na pragu moj fra Otokar. — Sagjite, oče, doli na vrata. Traži Vas jedan Židov. Možda je onaj, 0 kojemu mi jutros govoriste. Bijaše zbilja grqboder. Ali, Bože, kako je strašno izgledao pri tanku svjetlu uljenice ! Mutnim očima ukrstio, obrve namračio, usta iskrivio, gotov se izobličio. Suhim rukama drhtavo gladio dugu, sijedu bradu, što mu se prosula niz upale prsi, oči upiljio u moje, pa će teškim, jecajućim glasom: — Teška mi ploča pritisla prsi. Srce mi je puno, da pukne. Nesmiljeno me grize neki unutrnji crv, nikada ga ušutkati. Želim izliti srce, povjeriti se, da mi olakša, ali nemam komu 1 Mogu li se u te povjeriti, u svakome slučaju računati na tvoju obranu i pomoć ? Zakuni mi se, da ćeš mučati, pa ću ti sve, sve pripovjediti! Smjesta pogodih, o čemu se radi. Napregnuh sve sile, da ga sklonim da govori, obećavajući mu pri tome sve 1 sva na dugo i široko. I groboder, koji je za cijelo poznao, da iskreno govorim, očepi. Zaokruži iz daleka prije no će u stožerinu. K o da se hotio pripraviti na glavnu stvar. — Davno već poznam ja onoga staroga škrticu i krvopiju Abel-Abela. I ja s njega okusih mnogo gorkih. Ali sin, rajska duša, daleko bijaše odvojio od pogana roditelja. Bijaše dobro, meko �Str. 246. Maleni Abel. srce. Jednom teško obolih, a maleni Abel svakoga dana k meni. Lijepo me dijete milo tješilo a svaki bi put donijelo po koji darak: jabuku, krušku, kakovu poslasticu, što bi je jadnik od svoga srca odkidao. Kada mi ti ono jutros pripovije­ daše o svome snu, osjećah u srcu silno ganuće, a živo me peklo, što ti ne mogoh odmah sve pripovjediti. Boj ah se, da sam ne nagraišem. Stignuvši kući, ne mogoh se održati, a da se ne propitam kod sutjeda, šta oni misle o nenadanoj Abelovoj smrti. Svaki bi zakimao glavom, a više no jednome izmakla se rije č: Čudno, tajinstveno! Nijesu regbi čisti posli!.. Ali ni makac dalje. Boje se ljudi. A ja ti znadem, oče, kazati, da stari bijaše nogama i rukama upro, da izmakne maloga iz katekumenata. Zloći, lukavosti, i pre­ vari pogje to za rukom. Znadem i to, da su ga svakojako mučili i gonili, da se odmetne kršćanstva, pa kad im to ne upali, jedne ga noći, otac mu i stric, povedoše pod krov i tu ga ubiše. Jedan moj znanac baš tada prolazio mimo onu kuću, kad mu se dalo čuti iznutra prvo jak i bolan povik, pa onda česte, mukle udarce čekića. Po ovome sudim, da su ga propeli. Bilo megjutim s tim kako mu drago, sutra dan me pozvalo u Abel-Abelovu kuću. Na moje najveće čudo stari mi naloži, da iskopam jamu za maloga Abela, koji da je te noći preminuo! Na ove nenadane, strašne vijesti ja se udrvenih pred njim. V as mi se svijet okrene pred očima. Ali mi ne bilo gubiti vremena, trebalo kovati gvožgje, dok bijaše vruće. U meni se uspali neodoljiva želja, Br. 8. da se zločin obazna i sudbeno uspostavi. Nekako se sabrah i spomenuh groboderu Mojsijev zakon: »Ali ko nagje lešinu ubijena čovjeka, neka je ponese pred suce i neka se zakune, da nije kriv onoj k rv i; ako toga ne učini, neka je kriv zločinu!« Ali Židovu ne hasnile Mojsijeve riječi. Na licu mu se čitao strah. Onda ja okrenuh s druge strane i počeh milim riječima opisivati ljepotu i dobrotu Abelovu, njegovu blagu ćud i meko srce, a osobito naglasih onu brižljivost i ljubav, kojom ga dijete njegovaše u bolesti! — I ti ćeš dopustiti, zavezah, da nevina krv tvoga maloga dobrotvora bude neosvećena ? A bojiš li se ti Boga, pred kojim će on vapiti osvetu za svoje ubojice, pa i za te, koji preplašen od ljudi ne ćeš da se istina otkrije i praved­ nost zasja ? Moje riječi valjale. Židov, ganut a i priplašen od prijetnje, odvrati : Ti, oče, ni pomisliti ne možeš, kako su silni i strašni Židovi! Jaoh ga onome, koji im šaka dopade, a meni bi ga deset puta jaoh bilo, kada bi se obaznalo, da sam im ja zločin otkrio ! Ali ja ću ga eto otkriti! Osjećam u duši silnu težinu, koje se inače lje ne otresoh! Odmah poslali fra Otokara po gvardijana, kojemu Židov ponovi što meni bijaše pripovjedio. Gvardijan slušao i šutio. Nikako ne mogao Židove, malo im vjerovao, pa zato grobodera nekako čudno pogle­ davao. Kad Židov dovrši, gvardijan stade da šeta po sobi, ko da nešto važna sprema. Kada mu misao dozori, zaustavi se pred groboderom i ozbiljno mu progovori: �ftr. 8. Maleni Abel. — Do skora ćemo vidjeti, jesi li istinu govorio. Lešina će svjedočiti. Megjutim ne boj se ništa. Ostat ćeš ovdje u samostanu do moga povratka, a budi uvjeren, da će se Fratri znati zauzeti za tvoju sigurnost! Sada naloži vrataru, da mu spremi sobu, da ga pripazi i ne pusti hodati po samostanu, a meni migne, da idem za njim. Ispadosmo iz samostana. Noć bijaše dobro poodmakla. Gvardijan udari naprama sv. Klementu. Kad stigosmo tamo, ne trebovaše nam dugo čekati oca upravitelja. Na gvardijanovu zapo­ vijed pripovjedih mu cijelu žalosnu povjest po pričanju židovskoga grobu dera. Upravitelj mrštio Čelo, camrčavao obrve, ali me ne prekidao. Kada dovr­ šili, u kratko primijeti, da mu se sve to skupa nekako čudno vidi. Ali kada su Židovi po srijedi, bit će nešto; svakako treba stvar bolje razviJiti. Po njegovoj riječi najzgodnije bi bilo, da se stvar odmah prijavi nadbiskupa. On da će već znati goniti dalje. Gvar­ dijan složi s njim, i njih dvojica odoše k nadbiskupu a ja odškapinah put samostana. Po gvardijanovoj zapovijedi bilo mi stvar javiti braći i svima dobro zavezati usta. Bijah umoran, osjećah potrebu počinka, ali ipak održah i dočekah gvardijana. A bijaše veoma kasno. Gvardijan dobro osoli moju znatiželjnost, ali mi ne saopći ništa. Sutra dan obaznah o v o : Nadbiskup ih ljubazno primi, a kada sazna tužnu povjest, smjesta dade spremiti kočiju. Ugje on, a s njime i njih dvojica. Kočijaš dobi zapovijed : »K palači N. P. Namjesnika, grofa Str. 247. Thurna!« Kad stigoše u namjesnika, nadbiskup mu pripovjedi dogagjaj, kako ga bijaše od gvardijana čuo. I stadoše da vijećaju, kako u trag zločinu. Ne trebovaše im dugo. Složno zaključiše čekati jutro za uapšenje zločinaca. Megjutim namjesnik iste večeri zapo­ vjedi, da se stražari postave na sva gradska svata, a da pripaze osobito na izlaze iz židovskoga predjela. Niko se ne smije pustiti izaći bez naročite namjesnikove dozvole. Osim toga zapovjedi još, da jedan odio vojnika odmah zorom opkoli Abel-Abelove dvore, drugi će otići na grobište, a treći, najjači, čuvat će sa svih strana židovski predio. Sve se te namjesnikove zapovijedi tačno i u redu ovršiše još iste večeri.— Sutra dan tekar ja očitao misu, kad opazim, kako se nekoliko vojnika zaustavi pred samostanom, a do malo ču­ jem spominjati svoje ime. Pobrzah dolje i dobih nalog, da ih zajedno s groboderom slijedim. Pogodih što je i kako je, i vesela srca odoh... Narod se ne mogao domisliti uzroku te čudne pratnje, pa se čulo svakojakih naklapanja. Mi u prvu ulicu židovsku, kad nekoliko dru­ gih vojnika vode Abel-Abela, Saru i sluškinju im. Na tu vijest zgrnulo se naroda na gomile. Kada mi naljezosmo, narod je bio na čistu: vojnici, Židov, vladini ljudi, e onda je po srijedi kakov zločin. Tako praćeni nepreglednim mno­ štvom naroda stigosmo na židovsko grobište. Na židovskome grobištu. Groblje je sveto zemljište. To osjeća svako ljudsko srce. Kada stupiš u �Str. 248. Maleni Abel. grobište, osjetiš u srcu neku tugu, ali časnu, svetu tugu, te ćeš se i nehotice pokloniti hladnoj ploči, koja pokriva zemske ostanke ljudi, nalik tebi. Noga će ti oprezno stupati izmegju onih humaka, da ne bi povrijedila sveto zemljište. Nijednoga od svih tih osjećaja, što će ih u svakome pobuditi pogled na grobište; mi ne mogosmo osjetiti onoga puta. Žurno i bezobzirce obagjosmo skoro cijelo grobište, dok stigosmo na mali humak. Zemlja na njemu bijaše još svježa. Kapetan zapovjedi vojnicima, da ga okruže, a groboderu, da kopa. Nastade muk, teško iščekivanje. K o da je sve to more naroda uvuklo dušu u se, napelo se, pa čeka. Čula se samo motika. Moje oko nepomično uprto bilo u ono malo zem lje: sada će se vidjeti, je li groboder istinu kazivao, je li zvjerski roditelj zbilja počinio taj užasni zločin na rogjenoj krvi. Četiri su dana, što je dijete uko­ pano. Mnogi već stiskali nosove, bojali se smrada. Pa eto jama sve dublja, ali smradu ni traga. Pače kao da je pose­ bni miris odanle izlazio. U neke groboder odloži motiku. Dokopao do lešine. Da će je izvaditi, ali ne može sam. Brže bolje priskočili j a : ne bih rada da ko drugi prije mene takne i vidi ono milo tijelo. Prihvati­ smo obojica i položismo lešinu na zemlju. Kleknuh i počeh razvezavati mahramu, koja, po židovskome običaju, zastirala glavu. Adjedared stvori se preda mnom rajsko lice mojega Abela. Groboder, pogledavši me čudnim, iz­ obličenim pogledom, počne da viče, s njim složiše najbliži, a ovima se opet Br. 8. pridružiše glasovi drugih, i tako u tili čas nastade na grobištu u onoj nepre­ glednoj povorci naroda neopisiva vika zanosa, veselja. A i bijaše je zašta. Pred nama je ležalo to malo tijelo, ali ne kao tijelo mrtva čovjeka, što već četiri dana truhne u zemlji. Ono lijepo, blago lice, na kome počivao mir, sklad, odsijev duše, što se rajem napajala, ona rumena ustanca, one svježe jabučice, sve to sjvedočilo, da je tijelo Božjeg ugodnika, rajskog angjela. Bi rekao i još bi se zakleo, da to lijepo dijete sniva sladak san. Ne mogu se spomenuti, da sam ikada na ijednoj slici vidio takove rajske ljepote, onih blagih, mirnih poteza. Niz čelo mu se bijaše nevjerno spuzao čuperak one njegove kovrčaste kose. Zavratih ga rukom, kad ispod ruke pričini mi se, kao da se one nezabora­ vne oči opet otvaraju, a na rumena ustanca kao da navire onaj slatki u ko r: — Fra Luka, a zašto ti o meni posumuja ? Pred tim nenadanim, a slatkim prizorom srce mi se vrhom napuni, ne mogoh dugo sadržavati suze, i pustih, da obilno teku. A ne bijah sam. Sva okolina plakala od čista veselja, pomije­ šana ipak tugom i žalosti. Kada nekako popusti prva navala čugjenja i veselja, posegnuh da razvežem druge vezove i obvoje, u koje lešina bijaše umotana. Velika bijela plahta pokazivala na mjesta mrlje svježe krvi- Kad pogledasmo pomljivije, opazismo, da je krv baš na mjestima ruku i nogu. Otkrismo — i u isti tren zaori iz svih grla prisutnika poklič straha, groze, užasa. Ruke i noge bijahu prošupljene... �Br. 8. Str. 249. Mudre izreke. vas Prag. Puštam ti, da sam to pomisliš, ako si kader. Stari groboder, koji megjutim nepomično klečaše podno Abelovih nogu, dignuvši ruke k nebu, drhtavim glasom zavapi: — Sada vidim i priznajem, da je Isus iz Nazareta pravi Mesija. On je podao jakosti malenome Abelu, da srčano podnese junačku sm rt; On ne da, da ovo sveto tijelo njegova muče­ nika crna zemlja sakrije. O Isuse iz Nazareta, pravi obećani Mesija naroda Ne mogu ti opisati svu tu buku, moga, smiluj mi se, prosti mi, primi sav taj metež, kojim se zatim napuni me u svoje I U tren oka taj se glas prosu narodom. Stade ga vika, buka, stiskanje. Malo falilo, te svi, koliko nas tuj na okupu bijaše, ne ostadosmo zgaženi od bijesne svjetine, koja uz strašne povike odasvuda nahrupila. Zrakom odmnijevali česti poklici: — Bože ! B ože! Pro peti Propet! Jadno dijete! Još su mu rane svježe! Još krv curi!.. Smrt okrutniku ! Smrt zvjerskome roditelju !.. N a vješala s poganim Židovom! Na vješala s ubojicom jedinka svog a!... Ж Mudre izreke. Za »Perivoj« sakupio fra I v š a M i j o v . Što se u jednome trenu pusti, ni čitava vječnost ne povraća. Schiller. Djeca imaju najsigurniji osjećaj, da dobro razluče pravednost od strasti, prijaznu, pa makar i oštru vlast od gnjeva za primljenu uvredu, što se osve­ ćuje oružjem odgojne vlasti: prvoj skoro uvijek popuste, ali drugome skoro uvijek se opiru. I toko smjesa ne dobrih osje­ ćaja prekine saobraćaj izmegju oca i sina, liječnika i bolesnika. Lambruschini. Spomeni se, da je život vjetar. Job. Svijet ne mari za muke i boli srca. Iskustvo je veoma skupa škola, ali jedina, u kojoj lugjaci mogu nešto nau­ čiti. Franklin. Siromaštvo je najlakša nevolja. Talijanska izreka. Ako zakon nije prema naravi i biću stvari, ako zakon ne odgovara nuždi i jasno izraženoj potrebi naroda, ako za­ kon nema žile u povjesti naroda, sve je zaman, gola sjena, neplodno djelo. Strossmayer. Bez društva nema junaštva. Narodna riječ. Život je djetinjstvo vječnosti. Knjižnice su pučka sveučilišta. Carlyie. Kako povjest i statistika dokazuju, već samo taj znak, ta činjenica, što je­ dan grad ili narod ne napreduje, dokaz je nazatku. Tresić. Počinak neka ti nikada ne bude učinak lijenosti, nego samo priprava za nove sile i misli. Bog se bez truda ljubi, ili ako je truda, i trud se ljubi. Sv. Augustin. �Br. 8. Mudre izreke. Str. 250. Kuhinja bogata, oporuka mršava. Dvoboj je podlost bez svrhe, zločin bez naslade, obrana časti bez razloga. Rousseau. Svak želi dugo živiti, da ostari. a niko ne će Swift. Više ljudi pogine od čaše, nego od topova. Narodna riječ. Svijest i osvjedočenje naroda ne da se siliti. Strossmayer. Ne bojim se ni starješina ni pogla­ vara svojih, jer pravo i promišljeno či­ nim, ali me je samo strah za starješine i poglavare svoje, kad krivo i nepro­ mišljeno čine. R . Maldini. K ada bih znao kazati, što je Bog, onda ili Bog ne bi bio Bog ili bi Bog bio ja. Epitet. A ko hoćeš vidjeti Boga, gledaj ga u svakome predmetu ; traži ga u srcu svome i tuj ćeš ga naći. Metastasio. Franklin. Moje vrijeme jest moje imanje. Scaliger. I sunce prolazi kroz kaljava mjesta, ali se ne okalja. Narodna riječ. Dijete veoma lako zaboravi ono, što je reklo ili što mu se je reklo, ali teško da zaboravi ono, što je učinilo ili što mu se učinilo. Lambruschini. Ako dobro poznaš samoga sebe, vrlo lako ćeš upoznati svakoga drugoga. Lichtenberg. Čovjek i dobar bio, uživa, kad može na drugoga da se osloni, i kad moše svoja breme na drugoga rasprtiti. Pavlinović. Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvlada’ zlo dobrom. Sv. Pavao. Kada duša privikne osjećati u tugjim nesrećama, manje osjeća svojesteče neku lijepu lakoću, da ih zaboravi. riječ. Ne pouzdaj se u prijatelja, a još manje u neprijatelja. Prijateljstva može i nestati, a onda će prijatelj znati način, kako da ti škodi. A rapska izreka. Pijana glava puna je veselja, ali se brzo kaje i pišmani. Narodna riječ. Od učenika ne stvori se vazda čovjek, pače katkad ga se izobliči; od sina skoro uvijek stvori se gradjanin. Prije ili poslije, kakove su knjige, onakovi će postati i čitatelji. Vecchi. Obilnost je mati oholosti. Talijanska poslovica. Ne valja biti svakoj ptici soko. Narodna riječ. Osveta je sramotna i neljudska Seneka. Sloboda obitelji i imetka, državIjanska i vjerozakonska sloboda, to su ti stožeri, na kojim počiva svaka dr­ žavna zadruga, koja se nije odrekla ži­ vota, t. j. pravednosti, reda, napretka i uljudnosti. Pavlinović. Nejednakost u gradu poragja pokvarenost i nesposobnost za slobodan život. Machiavelli. �Br. 8 Mudre izreke. Za čovjeka razumna nesnosno je samo ono, što je proti razuma. Epitet. Dignite Boga i njegovu Providnost, pa onda slobodno pjevajte o ljubavi, ljepoti, kreposti; to će sve biti samo nesmisao. Bayle. Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. Sv. Pismo. Nije čistoća gospoština, već je či­ stoća ljudstvo i zdravlje. J. Kapić. Ima mnogo zlikovaca, koji proči­ šćeni dubokom boli, sveosve se pre okrenuše i udariše dobrim utrenikom. Schopenhauer. Krivo stečeno može biti slatko, ali ipak čovjeku ostanu usta gorka. Narodna riječ. Str 251. Bogu su mile radišne ruke, a ruku, koja pomaže, Bog blagosliva. Vrhovna mudrost jest — istina. Tolstoj. Prije ćeš oslijepiti pijući, nego žito vijući. Čovjek može da se usavrši. Duša može da se malo po malo visoko digne jer ima odnošaja s Neizmjernim. P. Olivaint. K o nije gospodar svojim strastima, nije čovjek jak, jer mu je temelj labav. Bosuet. Dug je put po zapovjedima, a kra­ tak i uspješan po primjerima. Seneka. Ljepota se kaže, ali se ne dokazuje. Ferrari. Kloni se onih, koji ti zlo čine, ali ne čini zlo onima, koji te se klone. R . Maldini. Sadašnjost je hitra budućnost, koja dolazi. Aleardi. Štogod ko drugome želi, sve u svojim njedrima ubere. K o ima vlast u ruci, osjeća prirogjeni nagon da je zloupotrebi. Montesquieu. Groblje, ludnica i tamnica — to su mjesta, kamo vesela braća brzo stižu. Ne idi za ničijim manama, ako mu ne možeš ići i za krepostima. Uzgajaj um, da istinu nagje; srce, da nagjenu obljubi, i volju, da obljub­ ljenu zagrli. Hajnović. Sv. Jeronim. Čvrstom voljom čovjek brda valja, A na ravnu opet nova diže. Sundečić. Najveći osvajatelj svjetski i naj­ veća vlast jest štampa. Korber. Narodna riječ. Često posrnuti nije znak mudrosti. Grčka izreka. Zlo je za mladež, ako nema ideja la ; mladež realističnih nazora jest iz­ gubljena. Bdhmer. �Str. 252. Br. 8. Viestnik. Zadaća, koja je dopitana svećeni­ cima i učiteljima, jest uzvišena ; ja neznam, ko bi se s njima mogao takmiti, što se tiče sigurnosti uspjeha. Najveći su dobrotvori naroda, koji sreću njegovu grade na tvrdu temelju nauka; a najslavniji su ljudi, koji u slavi svoga naroda svoju slavu traže. B. Šulek. Kelner. V i e s t n i k . (Oblačenje i savjetovanje) Dne 13. srpnja o. g. došao je u Fojnicu preč. o. provincijal dr. fra Daniel Ban u pratnji svoga tajnika, da obavi jedan prekrasan, preugodan i ganut­ ljiv čin, da naime obuče redovničku haljinu sv. Franje dvanaestericu naših gimnazijalaca iz šestoga razreda i zavje­ tuje one naše mladiće, koji su navršili godinu kašnje. Veoma je liepo, što se taj svetčani čin obavlja u našoj provin­ ciji na blagdan sv. Bonaventure, koji se radi svojih osobitih vrlina može našoj mladeži staviti za uzor u svemu. Ove je godine veselje moralo biti veće, jer ih se je liep broj obukao u redov­ ničko ruho — upravo apostolski broj dvanaest, a ti su: F r a n j i ć e v i ć Blaž (u redu fra Ljudevit Anto), N i k o l i ć Petar (fra Ciprijan Mirko), F r a n j i ć ev i ć Niko (fra Leopold), G r e b e n a r Luka (fra Angjeo Ljudevit), L a p a n d i ć Mato (fra Anto Matija), M a r in o v i ć Ilija (fra Stanko Vinko), H a r b u k Pero (fra Bernardin), D u g o n j i ć Ivan (fra Serafin), M i l i ć Mato (fra Rudolf Augustin), B r a n d i ć Mato (fra Mirko), Č o 1i ć Ivan (fra Alfonz) i M o m č in o v ić Mato (fra Franjo Alojzij). K ako je to krasno i utješljivo, da tako liepa kita nadobudnih mladića ostavlja 'U- sviet i oblači redovničku haljinu u serafskom redu, da cieli život posveti slavi Božjoj, te dobru crkve i naroda! U mladenačkoj dobi. kad je čovjek na razkršću života, kad no lako može zahluditi i izgubiti se, pošav varavom stazom u uzburkanom valovlju strasti i vanjskoga sjaja ovoga svieta, oni odabraše tiesnu trnovitu stazu redovničkoga života, samozataje, požrtvovnosti. Liepa učion i današnjemu svietu ! Mladu braću — kako reče i naš preč. o. provincijal u svom krasnom i ganutljivom govoru kod oblačenja — čekaju u budućem životu mnoge kušuje, žrtve, križevi, ali će ih kriepiti dobri Bog, komu su se posvetili. U samostanskim zidinama našli su pravi mir. tu će uživati pravu sreću i veselje. Blago njima na uvieke, ako poslušaju glas Božji i uztraju u redov­ ničkom zvanju do konca života, vjerni pravilima serafskoga re d a ! To isto velimo i petorici mlade braće: fra A n g j e l u A n g j e l o v i ć u , fra A n t i A n t u n o v i ć u, fra A 1o j z ij u K o njev i ć u, fra A u g u s t i n u P e r i ć u, i fra A l f o n s u G l a v a n o v i ć u , koji isti dan u rukama preč. o. provincijala položiše proste zavjete- (Dvojica će ih naskoro.) Mnogo ste, braćo, obećali, nu vama je još više obećano. Malena �Hr. s. Viestnik. je muka, ali je slava neizmjerna — rieči su serafskoga Patrijarke. Živjela, evala, rastla, množila se i plod donosila mladež našal (f Oo. Franjo Majdandzić i Daniel Rimac.) Opet kleta smrt zatvori oči dvojici mladi članova naše provincije u najljepšoj dobi njihova života; neizlje­ čiva im sušica prekinu nit života u muževnim godinama, kad su mogli ponaj­ bolje koristiti redu i narodu. — 0 . fra Franjo rodio se je u Grahovniku kod Travnika dne 17. lipnja 1866., te je služio 11a raznim mjestima kao duhovni pomoćnik i župnik. On umrie 7. prošloga mjeseca u gučogorskom samostanu u 40. godini života. — 0 . fra Daniel rodjen je u Livnu 12. veljače 1866., te je takodjer bio duhovnim pomoćni­ kom i župnikom, a preseli se u vječ­ nost u livanjskom samostanu one 9. srpnja t. g. Obojici im vječni pokoj u slavi nebeskoj! Rim. (Pio X . i rimsko pitanje.) Protukatolička štampa htjela bi silom učiniti Pija X., koga zove »papom reforma«, protivnikom svjetskoga suverenstva apoštolske stolice. Tome dadoše povod reforme Pija X. najnovije tali­ janske crkveno političke brošure, a onda razne viesti iz Vatikana, što ih krivo razumješe. Još nedavno brojio je korespondenat »berlinskoga Tageblatt« — a medju glavne reforme Pija X. i to : »da se formalno odriče (naime papa) svake pohlepe za državnom vlasti u Italiji.« Kako se može samo i misliti, da bi sv. Stolica za se i na sebi imala kakovu »pohlepu za državnom vlasti?« Do sada se nije pronašao ni amo ni tamo drugi, bolji način, koji bi duhov­ Str. 253. nom suverenstvu pape, slobodi njegova djelovanja i njegovu dostojanstvu tako odgovarao, kao neka stalna mjera teri­ torijalne vlasti: Ovim pitanjem može si tko koliko ga volja glavu razbijati — ni katolici ga uviek ne razumiju. Papa ne smije biti pod ničijom vlasti; ne smije financijalno ovisiti o milosti zastupstva naroda, mora slobodno obćiti s vladama i osobno posve slobo­ dan biti Ovo su samo neke glavnije tačke, koje prieče papu, da se odrekne prava, što su ih Njegovi predšastnici stekli zakonitim putem. Posve je drugo pitanje, bi li papa, da zaprieči veće zlo, u nekim okolno stima, po crkvu manje zlo poprimio. On sam mora odlučiti o tome, da li se pred; ženi način »izmirenja« ili »približenja može ili nemože složiti s njegovim pravima i dužnostima. I opet se mora iztaći, da se do sada takov način nije našao. Tko hoće da sudi o rim. pitanju, ne smije s vida pustiti, da papa i kurija nema samo s kraljem posla, već i s ministarstvom, a i sa veoma nestalnim strankama u parlamentu. »Sporazum ljenje« Kvirinala s Vatikanom ne bi još za dugo bilo sporazumljenje s »vla­ dom,« sa službenim ministarstvom i sa ljudima, koji za pravo imaju svu vlast u šakama, a samo se kriju za ministar­ stvo. Valja znati, da dan danas u Italiji ima ministarstvo malo vlasti, a još manje kralj. .Konačno rim. pitanje nije samo čisto talijansko; medjunarodni karakter papinstva otežčava u stal­ nom smislu riešenje ovoga pitanja. Dubok politik mora si reći, da nije dosta »dobra volja« na ovoj ili onoj strani, a da se papinu položaju po �Str. 254. Viestnik. pravu zadovolji. Dobra je volja do duše svagdje potrebna, da rieši koje pitanje, ali na pitanje komplikovano kao rimsko ne odgovara se za zelenim stolom, nego jezikom danas još ne predvidjenih dogadjaja. Posve je krivo govoriti o »pohlepi* sv. Stolice. Audiatur et altera p ars! Htjeli bi znati, ne bi li n. p. današnju talijansku vladu radikalci, liberalci i socijalisti odmah razvikali »reakcionar­ nom« ili »klerikalnom« ili bi ju čak i oborili, kad bi se s papom izmirila. Tko će vjerovati; da bi slobodan i popularan papa, koji bi po Italiji puto­ vao, bio osobito u volji vladi ili krahu ? Papu, kao biskupa odana u svemu »dvoru« pa makar i kao primasa Ita­ lije, takova papu bi se htjelo imati. Ali proti papi pravom i slobodnom digli bi se svi radikalni i protiklerikalni elementi. Ovo je dosta, da se prosudi; kako bi se u vatikansko — Kvirinalskom pitanju s obadvije strane imale svladati velike težkoće, i kako se jednostranom »odriekom« Pija X . na »teritarijalni zah­ tjev« ne bi još riešilo pitanje. Takom »odrekom« ne bi si papa ipak stvorio garancije za sigurno, dostojno, slobo­ dno i neodvisno izvršivanje svoje vrh o­ vne postirske službe. Francezka. [Zakon 0 razstavi crkve od države.) Kocka je pala. U ponedjeljak 3. pr. шј. primila je zastupnička komora u drugom pitanju predloge osnove Briandtove o razstavi crkve od države, dakako s nekim promjenama i to sa 341 proti 233 glasa. Promjene što ih je učinila komora, niesu izpale po volji naprednih borioca, tako da su Br. 8. Allard i Jaurčs s drugovima već prije izjavili, kako je zakon toliko okljaštren, da nije bilo vriedno dalje o njemu viećati. Nu ipak se pritajiva to nezado­ voljstvo, pače se komora slavi, da jez akonu podala »izmirujući značaj«. Do toga ublaženja dakako nije bilo nikada stalo pokretačima razstave, ako se sjetimo rieči socijaliste Berengera, koji je prije neko­ liko mjeseci dao izraza o pravoj namjeri slobodozidarstva : »Žalostan bi bio znak mlakosti i ograničenosti, kad bi komore predložene osnove bez pooštrenja pri­ mile. Nije izpravno u obće, da se pusti obstojati crkvu. Mi izjavljujemo, da nije moguće, da medju religijom i poli­ tikom obstoji ikakav bilo politički ili filozofički mir. Slobodna misao mora vojevati suprot svake religije, nit smije s ijednom sklopiti mir, doklegod religije ne budu za čovječje misli ono, što je alkimija za kemiju postala.« Po tom ne može jasnije biti izražen cilj i smjer, za kojim slobodni zidari i radikalci teže, za posvemašno naime uništenje religije. Ako im ipak to ne podje za rukom u razpravi o razstavi, dakako nije njihova krivnja, oni su to kušali. Samo se ima pripisati mužev­ nomu zauzimanju nekolicine, da su uči­ njene promjene kod najpogibeljnijih članaka, koje su imale obzira prema prilikama izjavljenim ovdje, ondje. Premda su prije Duhova u Francezkoj bili puno zabavljeni i zabrinuti radi pada Delcassćs-ova, maročkoga konflikta i drugih stvari, te se ne moglo prepirati toliko o konkordatskoj raz­ pravi, ipak jer su iza Duhova bili pred vratima parlamentarni praznici, htjelo se je pozakoniti razstavu prije, nego se hode na praznikovanje. �Br. 8. Viestnik. Str. 255. U konkordatskoj razpri zadnjega družtvima. I tim je zadan znatan uda­ vremena osobito je spomenuti debate o rac cielomu bojnokulturnomu djelu. svećeničkoj mirovini, sudbini crkvenih Kod članaka 17., 18., 19. i 20. o sgrada, financijalnom položaju bogoštov- financijalnim odnošajima bogoštovnih nih obćina, bogoštovnoj policiji i o obćina bila je po predlogu vladinu kongregacijama. istim unapried oduzeta mogućnost obU člancima 9 — i i imalo se je ne­ stanka, nu uspjelo je ipak u daljnjim što pitanje o mirovini svećenika i sud­ razpravama, da mogu ustrojiti zaklade bini crkvenih sgrada. Odkazav konkor­ i po cieloj Francezkoj biti u svezi sa dat, sama je vlada priznala, da se zakladateljima. župnicima ima providjeti za njihovu Naročito je bila živahna debata obskrbu, t. j. da im se ima dopitati glede bogoštovne policije. Ovdje se je mirovina, ali se je ova gledala svako­ najbezobraznije pokazao bies tako zva­ jakim preduvjetima ograničiti i samo nih slobodomislioca. Kod stavke: »Za­ onim crkvenim službenicima doznačiti, branjuju se politička sakupljanja u pro­ koji su služili dug niz godina, i tako storijama ustupljenim za bogoslužje.« se je izključilo mladje svećenstvo. Nu i Charbert je zahtievao, da se svećenik te mirovine niesu po volji kulturnim ne smije nikako obući u svećeničko boriocima, jer Allardu i miroyine od ruho, talar mu se prikazuje »kao dugi koju stotinu franaka činile se prevelikim. ženski kaput«. Svećenički kaput ima se A kad mu se doviknulo: »Vi dakle zabraniti, jer on podržaje svećenički prestiž; nu Briand je sam izjavio, da hoćete, da ljudi gladuju,« Allard je porugljivo odvratio: »Bog će se za se je namjerno odustalo od tako tiran­ skog i smiešnog pokušaja. Glede čl. 25. njih skrbiti.« Samo je protestantu Le Ray-u uspjelo, da se primi darežljivija o zabrani procesija i javnih bogoslužnih mirovina, dakako ne iz ljubavi i pravici čina premda je Briand s ministrima prama katoličkomu kleru, nego iz za­ tvrdokorno htio, da se ostane kod brinutosti za protestantsko svećenstvo. predloženoga, ipak je sa 294 proti 255 Sudbina jc crkvenih sgrada malo glasova zaključeno, da se ostane kod drugčije izpala, nego je država htjela. staroga, ako prem nije ni to nikakav Po predlogu dato je bilo državi i obći- ideal, jer na pr. načelnik može zabraniti nama na volju, poslie deset godina iste svaki javni obred na ulici, ako mu se bogoštovnim općinama iznajmiti ili ne, to čini u interesu javnoga reda. Tako a tim bi se odmah istim ne samo od- su u Parizu zabranjene po ulicama kazalo pravo ylastničtva, nego bi se svake religijozne manifestacije. Ali ne­ častne katedralke izručile na milost i ma barem obće zabrane. Isto se je nemilost neprijateljskih oblasti; nu na tako glede zvonjenja ostalo pri starom predstavku akademije liepih' znanosti i t. j. municipijama je ostavljeno, da ovu zagovorom zastupnika Flaudina članci stvar uregjuju. I ovdje su kulturni boriio. i i i . izmienjeni su tako, da pravo oci pokazali svoju žestoku mržnju proti vlastničtva pripada oblastima, a upo­ crkvenom zvonjenju. Lionski je načelnik raba bezplatno pripušta se bogoštovnim zvonjenje nazvao »pravim mučenjem« �Str. 256. Viestnik. gradjana. Veledušno je dozvoljeno, da mogu ostati i križevi u groblju, ali ne kao znaci polaičenoga groblja, nego na pojedinim grobovima. Glede kaznenog postupka proti svećenicima, koji bi zlorabili svoju službu u obavljanju svećeničkih duž­ nosti, otvoreno su vlada, komisija i većina komore pokazale, kojeg su duha djeca. Ne samo da kaznene odredbe prelaze granice obćeg kaznenog prava, nego još za svećenstvo ne vriede redo­ viti sudovi. Po zakonu od 1881 . uvrede i t. d., spadaju pred porotu, nu kleri­ cima ne mogu radi takih prestupaka suditi porotnici, nego policajni sud. Zašto? jer porotnici počinjaju mnoge pogrješke. (Ali ipak to mogu glede drugih, samo ne smije biti glede sve­ ćenika ! misle slobodni zidari.) Nu Briand Otvoreno kaže pravi ra z lo g : porotnici izrazuju svoje mnienje previše slobodno 1 Nu svećenici, koji još uviek uživaju velike simpatije puka, mogli bi kod porotnika ostati nekažnjeni. Dakle anarkisti, revolucionarci svake fele mogu i nadalje mirne duše uškati, potvarati i t. d., jer uživaju blagodat redovitih sudovitih sudova, samo za svećenike Br. 8. moraju biti iznimni sudovi ! Sudovi, koji hoće da postignu karieru, znaju po tom, što od njih očekuje vlada u kaz­ nenim postupcima proti svećenicima 1 I to je ona razvikana jednakost, slo­ boda, bratimstvo ! Tako ima biti i glede kongregacija, o kojim je govor u 35. članku; one podpadaju i dalje pod iz­ nimni zakon od 1. jula 19 01. Država ne zna više ni za kakvu crkvu i k u lt; katoličke bratovštine i redovi podpadaju pod iznimni zakon, i ne dopušta se katolicima kao inače svima drugim gradjanima po odredbama družtvenog zakona, da u svezi djeluju u bogoslužnim stvarima. Krasna gradjanska ravno­ pravnost i sloboda savjesti! I tako eto izgleda zakon razstave i z m i r u j u ć i m svojim značajem! Ništa, nego sama mržnja, nepravednost i pri­ tisak ! Zakon još ima doći pred senat, a Combesova će već biti briga, da i ovdje što prije prodre. Sad katolicima nepreostaje drugo, nego da se organizuju prema novim odnošajima i svojom požrtvovnošću proizvedu pobjedu kršćanstva. S A D R Ž A J : Prva franjevačka crkva Porciunkula. — Petrov novčić. — Katolička Crkva — remek-djelo Božje. — Svrha svieta. — Maleni Abel, — Mudre izreke. Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brkovio. Tiska Vogler i đr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3bbb7eb913d0d1e481f9423c86f2859b.pdf 4a84f13e540a25fe65274afa4b7ced10 PDF Text Text Sveti Franjo Asižki i kršćanska demokracija. (Nastavak.) Želja za putovanjem bila je živa u vrieme preporoda, te Petrarka, koji bijaše — po sudu novijih pisaca, — tome predtečom, bio je neumornim put­ nikom. Sasvim druge misli odsievahu u Franjinoj glavi od onih, što se vrzahu po pameti ljudi iz preporoda; veli­ čanstvenim mu je predmetom bio podpuni, savršeni i temeljni preporod kršćan­ skog života. Njegova su putovanja bila u svrhu ćudorednog boljka. Taj siromašni čovjek, koji govori po gradovima, koji u riečima pokazuje čvrstoću uvjerenja, sigurnu svjestnost o krasnom i velikom poslanstvu, širi za sebe osjećaj štovanja, zadivljenja, žarkog oduševljenja, što provaljuje u sjajnim izkazima privrženosti. Očaranje, što ga je Franjo izvodio u puku, ima nešto čudna; čini se, kao da bi mu se duša prelievala u one, koji mu se prikučuju ; on je opajao duhove. Nazori lombrozijske škole o po­ stanku, o naravi umova, nametate su i vjerskom području, našim svetcima. Pa iz tog prevrćanja starih i novih um­ nika, ovi izadjoše kako tako; našim svetcima nema više one liepe Sreće, što ih išla, dok ih je čovječanstvo štovalo kao najviše pojave uma. Za Kolumba, Manzonia i sto dru­ gih se je držalo, da su bili podvrženi duševnoj uzbudjenosti, živčanim pre­ vratima (moždjanim pometnjama); po lombrozijskoj školi umnik je pojav duševnog uzbudjenja. Svetinja spada više i manje u po­ jave veličaj nika, te svetci izvrgnuti izpitu današnjih čovjekoslovaca, i oni su svrstati u pojave duševne uzbu- �Str. 258. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. djenosti. S tim načelima je n. pr. prosudjena sv. Katarina Sien sk a; našem je svetcu djelomice oprošćeno od izpitatelja učenika lombrozijske škole, valjda jer se on tako visoko diže, da ga ne mogu dohititi njihove učenjačke pameti. Proti mogućim pokušajima, da se uvrsti medju duševno uzbudjene vojuje sav njegov život, čudna djela, što od njega imaju ime. Pojav sveobćeg odu­ ševljenja, što ga je pobudio, po današ­ njim ljubiteljima znanosti čovjekoslovne i obćenitog duševnog uzbudjenja, zau zimlje obilježje zaraze, dok je prosta dobrota, djetinja, sjajno preobraženje njegova lika pred pukom, što stvori ono oduševljenje, onaj razšireni osjećaj zadiv ljenja prama njemu, zbog čega mu puk na putu na hrpe letijaše u susret, težaše, da se usreći gledajući ga, rieči mu slušajući, što ih hrabraše i oslobadjaše, i dotičući mu se skutova siro­ mašne haljine. Naš je svetac bio „ osvojiteljem duša, vladarom duhova, iz njega izlazi sladka sila zamamljiteljica. Franji niesu dostajale njegove sile ; trebalo je, da svojim pridruži i drugih sila, da stvori skup sila i da ih uputi u ostvarenje misli, što ga nadah­ njivaše. Eto misli, što porodi, razplodi divne ustanove franjevačkih redova, koji zauzimlju posebno mjesto u redov­ ničkom sustavu. Jerbo je obćenito, obično mučenje, da razni redovi niknu i uzrastu u krilu kršćanstva, svi su jednaci, ne daju posebne i osebne razlike. Svaka redovnička ustanova kao i svaki čovjek, koji im je bio začetnikom, ima neki posebnih vlastitosti, što se imaju pripisati naravi osnivača i uplivu Sr. 9. podneblja, naroda i pojedinim vremen skim prilikama, u kojim se ove ustanove podignuše. Po tom svaka od njih razvi zadaću, rad posebni, različit u vjerskom životu i družtvenom; redovi su kao vojske, što imaju posebni način borbe prama vremenima i potrebama, svi pako idu za istim i velikim ciljem : napredkom ćudorednim, vjerskim, družtvenim, gradjanskim, i kršćanske uljudbe. Franjo si pridružuje neke drugove; oni su mala jezgra, koji idu od grada do grada kao vjestniei mira, ljubavi i kršćanske uljudbe. Franjevačka ustanova bila je plod sjaja i uma našeg Svetca. Njegova se braća ne smiešaju niti s onima drugima mnogobrojnim, što se pojaviše u ona vremena, kao p o n i z n i , d o m i n i k o v c i , niti s onima kašnjih vremena. Tu ima nešto osim oblika haljine, boje, što ih razlikuje od ostalih. Pojaviše se Manja braća — tako htjede Franjo Asižki, da se zovu nje­ gova braća — uprav suvrenici domini­ kanaca i skladni s njima, ali ipak razviše prilično različito djelovanje u krilu kršćanstva. Svaka od tih dviju velikih redov­ ničkih obitelji ima razlog svoj, da obstoji. Dominikanci pobijaju krivovjerstva razumom, malobraćani ih izgone iz osje­ ćaja ; prvi su navlastito proumljivi (speculativni) te se razumu utječu, drugi znaju više od umnoga puta i poznaju puteve srdca. Novi red dobi od svog osnivača jednostavan pravilnik; koji u nj stu­ paju, zavjetuju se na čistoću, posluh i sirom aštvo; da će raditi, vršiti zanat, koji imaju, ili se pobrinuti za život kako treba, proseć. To je bio sasvim �Br. 9. Str. 259 Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. novi način života redovničkog; redov­ ničke obitelji bijahu razdieljene kao u dvie velike stranke: s jedne strane pokornici, promatrači, pustinjaci duhov­ nog života, s druge strane djelujući, kao što to bijahu benediktinci. Franjo zrakom velikog uma ujedi­ njuje — kako opaža Cesar Cantu — ova dva načina življenja, pa izvodi treći novi način, on stavlja i ostvaruje najnoviji način redoničkog života. Nje­ govi ne će biti prosti pokornici, a ne ni izključiyo djelujući, imati će nešto od ovih i od onih, bez da se tim izjednače sasvim ni jednim ni drugim. Eto : mala će braća raditi, ići će proseć milostinju, kucajuć na vrata, radeć novi način prositbe, no u isto će vrieme morati dati dužno mjesto molitvi, životu promatrajućem, pokorničkom, duhovnom. Ova je Franjina osnova bila velika, izvorna i umna zamisao, koja je brižno gojena u njegovoj vruće težećoj duši za obćim dobrom. Upliv franjevačkog reda bio je veoma velik ne samo za vjeru, već i za družtvo; nema povjestničara savjestna, da to ne bi priznao. Redovničtvo je učinilo znamenite, neoporecive usluge uljudbi; nek se samo za čas pomisli na dobro učinjeno od benediktinaca ; i koji bi htio uvjeriti se na svoje oči o tom blagotvornom uplivu zapadnih re­ dova, nek pročita listove pune mirisa i prevjerne pravome povjestničaru Montalembertu, koji je napisao najkrasniju i najvjerniju povjestno - znanstvenu ob­ ranu redovničtva. S obzirom na franjevce, ovi radiše u ono vrieme te i danas sliede, da rade za veliko dobro. Franjo se ne zadovolji, da ustanovi Manju braću, njegov um u toj namjeri ne pokaza samo sjaj umnosti, nego bi i veoma plodan. Po njemu postaše i K larinke; sv. Klara — svetica, koju Dupre izklesa zasebno i postavi do Franje na Asižlcom trgu, razastire svoju blagu i ugodnu svjetlost u životu našeg svetca, te potvrdjuje možda ono, što se obično dogadja, da u svakom, bilo vjer­ skom ili družtvenom, bilo znanstvenom djelu, više manje se razvija ili opaža upliv kakve žene.1) Izmedju Klare i Franje stupi odnošaj uzvišene, duhovne ljubavi, u koje ni najsmjelija kritika nije tražila, da je ozlobi, tako su ti odnošaji čisti, nevini i sveti. Krasan savez duša težećih za najvišim stepenom savršenstva! Pa Franjo sa svojim Klarinkama pakaza, da dobro razumije potrebe ženskih duša, letećih za svetim životom, dielećih se od svieta u sabranju medju samostanskim zidinama. Na koncu postaše i trećoredci, uredba nove vrsti, što dolikuje svjetov­ njacima, koji živu medju svjetskim poslo­ vima, držeć se poput redovnika. Njegova žarka, plemenita rieč, prodiruć u dušu naroda, uzbudjivaše du­ boke i sveobće želje za redovničkim životom ; no svi ne mogu ostaviti kuća, poslova, u čemu su bili zaokupljeni, da bi se mogli obući u fratre; najpošlje nije mogao Franjo, pravo osjećajuć, htjeti, da bi svi ostavili dobra, da bi se stvorilo jedno samo vlastničtvo, da bi se svi ljudi zafratrili, da je to bila i) Sv. Franjo Saleski i Šantalka potvrdjuju taj tako rekuć povjestni zakon ; Katarina Sienska uplivala je svojim suvremene muževe. duhom na mnoge i razne �njegova težnja, bez sumnje bi bolovao na umu. S druge strane želee najvruće, da ostvari procvat kršćanskog života, sazrievaše mu misao, da osnuje kao neki red svjetovnjaka, da uredi život samo­ stanski za one, koji se ne bi mogli odieliti od družtva i živjeti medju samo­ stanskim zidinama. Postaše trećoredci, ustanova slavna redom velikana, što ih uresiše, Danteom, Aleghieriem, u koliko se to dade znati — Kristoforom Kolumbom do Lava XIII., (a sada Pija X . Op. prev.), kitom znamenitih pisaca, slavnih umnika i mud­ rih državnika. T o bijaše možda ured­ ba, kojom je naš Svetac obećavao sigurniji uspjeh, izvrstna osvajača za svoje misli o obnovi vjersko-ćudorednoj.*) Gledao je, da trećim redom uzpostavi čisto, iskreno i podpuno vršenje Evangjelja, da izlieči rane ćudoredne onog vremena, da smiri razdieljena srdea, da odvrati duše preko mjere zaljubljene u dobra ovog svieta. Ustanova, koja i danas po poticanju Leonovu divno cvate, od čega se možemo liepo nadati obnovi kršćanskog života, da se smire najoštriji odnošaji družtveni, da se postepeno proširi življi osjećaj bratstva i ljubav: kršćanske. Putovanja Franjina — to smo već označili — bila su mnoga, neprestana. *) Julije ski pjesnik, svojoj Br. g. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Str. 260. Salvatori, ne pozDat »C a n z a n ie r e veliki današnji kršćan­ kako bi trebalo, piše u c iv ile « trećoredcima : »Po primjeru uprav ovako 0 Franjinu On je bio blag poslanik, koji je g ovo­ rio gradovima borećim se medju s e ; gradjanima koljućim se u razarajućim se gradjanskim ratovima; on je donio maslinovu grančicu u ruke boreće se braće. I mir se porodi na njegovu blagu evangjeosku, sladku rieč, srdea se izmiriše, gradjani si izmieniše sladki polju­ bac mira. To je jedna izmedju najljepših, najslavnijih strana poviesti franjevačke ; rad mržnje i neprijateljstva, što se činjahu nepomirljivima, bio je čin čude­ san, te svjetska poviest ima pravo, da pripisuje Franji ovo njegovo djelo iz­ mirenja. J) Ovdje uprav ide, da se opiše dje­ lovanje za družtvo našeg Svetca, predteče osnove kršćanskih socijalaca. Franjo je bio nada sve tvrdi, odvažni protiv­ nik u svojoj kršćanskoj blagosti p re­ vlasti careva, uzpostavljenju gospodstva ; pod njegovim sivim odielom — pristajuć uz obćenitije mnienje, da je to bila boja njegove haljine, i bez uplićanja u ono more bezkorisnih razprava o toj stvari — udaraše srdee zaljubljeno za slobodom obćina. Odrasav u slobodnoj zemlji, zrak, koji disaše, bio je pun pučkih težnja, duha neodvisnosti, samouprave obćina, i taj duh mu predje u mozak i krv. Pogled na slobodne i cvatuće obćine, procvat trgovine, proizvoda ojači svi ti tre­ ćoredci postaju viestnici mira kućama i gradovima ; *) Julije Vitali u nav. djelu piše ovako djelu izmirivanja bv . Franje: »Sv. Franjo daleko od uplićanja o uviek kakva mu drago u poslove vlasti, bio je riešen od svake družtvene zamke, gradovim a opominjuć, da se izdržaju svake uvrede što je priečilo radi obćeg mira; kućama živo predstavljajuć uzor polete k s lo b o d i; ostao je medju pukom, i prama kršćanske poniznosti, krotkosti, čistoće, odricanja, vlasti nijb imao drugog odnošaja do on og p okor­ što je u obće smrt pokvarene naravi, da se pre­ nosti; porode obnovljeni.« svoje savjesti.« s česa suvremenicima velike i slobodne je mogao sačuvati svu slobodu �Br. 9. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. u njemu ovu kršćansku ljubav za slobo­ dom i učini ga protivnikom svakog oblika premoći, pa i samog smanjivanja slobode u obćinama. Bilo je predobro za slobodne uprave, da bi se moglo misliti na promjenu s vlašću careva i gospode. I to je uprav jedna od bitnih točaka naše družtvene osnove; krš­ ćanska demokracija hoće uzpostavljenje života obćina. Uprav što znamo, da je srednji viek bio začetnikom slobode naših obći­ na, koje dobiše tad sjaj nikad nenadkriljen, uprav što spominjemo te pred aje o slobodi, s toga toliko nevaljujemo, zahtievajuć za naše obćine sada bolje, slobod­ nije pogode života. Jer od srednjeg vieka nastade vječno padanje života obćinskoga, slo­ bodne države ne bijahu odveć obzirne na samoupravu obćina, malo po malo dodjoše otimljuć poslove, naravno na iste spadajuće, tako, da danas obćenito obćine izgledaju kao neko čudovište. Divni osjećaj, neukrotivi za slobo­ dom, što je grijao dušu pravo kršćan­ sku Franje Asižkog, grije i naša srdca. Treba, da prestane prekomjerno narivavanje vlasti, sustavni pritisak, uzakonjeni na slobodu života obćina, koje gledeć i težke zadaće, što su nastankom novih vremena njima dopale, moraju se povratiti onoj slobodi, na što po poyiesti imaju naravno pravo. To je jedna točka, što ide, da stvori prvi prsten spajanja izmedju sadanjih promicatelja kršćanske demo­ kracije i izmedju Franje. Franjo je bio protivnik Gibelinstva, načela carevaca, samodržaca i usredotočivanja ; ne manje mi se borimo tvrdokorno proti novom Str. 261. duhu Gibelinstva, koji moćno oživljava u današnjim državama. Siromašni je Asižanin nazvat od nekog povjestničara najvećim Talijanom od svih svetaca. Krasna pohvala, pra­ vedno mu data, ne samo što njegova narav, značaj njegov odrazuje jasno našu staru narav, već što i njegovo djelo izmirenja gradova, ujedinjenja duhova bi poimence talijansko. Sile uništene borbama i prepirkama okre­ nuše se ujedinjenju višim ciljevima i razvijenijem načinu života družtvenoga. Kako je krasna i utješna ova priz­ nanica talijanstva, data jednom od naj­ dražih naših svetaca, onom uprav, u kom vidimo zaštitnika našeg kršćanskopučkog pokreta I Franjo je pravo iskreni Talijan, kao što su Talijani i sadanji katolici, koji se bore proti istim neprijateljima, proti kojim se je on prije borio. Još nije izčezla sasvim bajka o opakim katolicima i krivim rodoljubima, bajka bačena iz nevjere i mržnje stran­ čarske, da Talijane u očimapuka pokaže opakima. Ali je izkustvo pokazalo, da li su katolici u istinu oni opaki gradjani, kakvima ih strančari nazivahu i još jednako idu i pripoviedaju. Ah, kako gorko, porugljivo i lice­ mjerno zvone neke izjave o ljubavi zavičaja, talijanstva u ustima stalne svjetine, koja je od ljubavi k zavičaju stvorila vlastničtvom svojim i svojom robom. Da su katolici pravi Talijani, jasno svjedoči njihovo blagotvorno djelo, da se spase i oslobode, od toliko već godina razvijeno u korist puka. Sve stoji do tog, da se učine neke smetnje �Str. 262. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. i da se uzimlju prava načela ocjenji­ vanja.1) Obćenita je predsuda, da kršćan­ ska vjera, da pokornost Vrhovnom biskupu može škoditi pravom i liepom osjećaju za domovinu; baš Talijani upravo zato što su Talijani, hoće dobro svomu zavičaju u slozi s dobrom Papinstva. Ne trpe, ne mogu trpiti, ma da se samo za čas dvoji o njiho­ voj iskrenosti kao dobrih gradjana. Dakako, da se ne ugrijavamo za neko jedinstvo, u što su se toliko vremena trošile tolike rieči o ljubavi prama domovini; ali su napokon u stvari o ujedinjenju promienile svoje mnienje najrazboritije osobe. Više nije tajna za nikoga, da traženo ujedinjenje, kao što je izvedeno u Talijanskoj, uprav jer se pokorava nekim predsudama, izadje gore nego bolje, buduć je nemo­ guće izjednačiti krajeve, što su razdieljeni narodnostnim razlikama, povjestnim prilikama predaja, uljudbe i raz­ vitka. ‘ ) Da ne bi tko mislio, da se tim iztiče talijanstvo sv. Franje s političkog gledišta, dužnost nam je pripomenut, da čestiti pisac govori o talijanstvu, kako to dolikuje svakom kršćaninu, ako pravo ljubi domovinu. Franjo ljubio iskreno Talijane, gledao, da njegova braća ljudi. Stoga se opaža, puk; njih Kakogod b o je sv. budu da je tako je brižno svagdje narodni franjevac uviek uz od njeg se ne čuje ni klika ni vika današ­ stranaka. Njemu pred očima lebdi dobro puka u smislu, kako ga shvaćaju kršćanski pučki vodje. T o nam je baština od O vo bi morali malo bolje viču na franjevce, i to našeg sv. Otca. promotriti oni, koji na žalost oni, koji bi ih morali braniti. Drugo je shvaćat narodne potrebe gledeć biedu puka, sam ju kušajuć, istim srdcem udarajuć, a drugo je perom mahati, kule u zraku dizati, a da možda nije ni zavirio u puk, koji ga hrani, a da to ni ne zna. Op. prev, Br. 9. Ne gradimo tajna naše političke vjere; mi hoćemo ono jedinstvo, što može obstajati uz razlike pokrajina, od pamtivieka u našem zavičaju; ono jedinstvo nada sve, što nalazi pomoć u slozi, u sudjelovanju sila, da Papin­ stvo bude vraćeno ljepšim prilikama, svojoj slobodi i neodvisnosti. Tu zalazimo u veoma nježno pita­ nje, o čem se mora makar koja rieč nabaciti. Mi danas promatramo kao u slici vjerski mir izmedju Pape i T a li­ janske; Franjo je vidio u djelu taj sklad, tu ljubav puka i Pape, i shvati odredjenje Talijanske, da je povjestno i po providnosti sjedinjeno sa zadaćom Papi -tva. Borba vjersko-državna, više od četvrt stoljeća obstojeća u Talijanskoj, uzrokovala je strašnu nesreću, što nije­ dan razuman čovjek ne će htjeti oporeći. Talijanska ima sve postići, da učini mir s Papom, da tako čvrstom slogom, mirnom savješću svojih gradjana i skladom svih sila postigne obće dobro! Sada taj sukob drži odalečen od političkog života veći dio gradjana, po ćudoredju bolji dio. Pa nema iskrene talijanske duše, koja ne bi želila domovini prestanak tog sukoba, koji je uzrok oslabljivanju duhova, uznemirenju savjesti, ništenju sila i mnogih drugih zala. Rimsko je pitanje tako rekav stu­ pilo u novi položaj, ili bolje, ili bolje, ima ti razlika u cienjenju načina rada, što, mo treć po ljudsku stvari, može pripraviti ili pospiešiti riešenje. Hoćemo da reknemo, da se rimsko pitanje po mišlja ili u sadanjem ili u mogućem stanju. Dobro se razumijmo ; ima ti zajed­ nička točka za sve katolike bez raz­ �Br. 9. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. like, i to je, da svi priznaju prieku potrebu slobode i neodvisnosti za Papu, slobode i neodvisnisti, što su pravo nepripisivo i neodjeljivo, kao ono, što je potrebito sredstvo, da se razvije poslanje za spasenje, sliedeć isto posla­ nje Isukrsta, što ga je Papa od Boga primio. Staviv to, vidimo malo, kakva je razlika izmedju onih, koji zamišljaju pitanje po mogućnosti i onih, koji ga zamišljaju po sadašnjosti. Mislioci po sadašnjosti drže, da je najuspješniji način, da se pripravi riešenje, ako se, što se više da, govori o tom ; oni ne vide drugog puta osim toga, ne dosjećaju se, da nastojeć uzdržat u puku živu misao na pitanje, treba još nešto prije staviti, nego se dirne u samu stvar, a to je, vjerski mir. T i ljudi čine krivo, misleć nešto s glave, sbaciv brigu za Stvarnošću* da će pitanje — motreć prostim ljudskim okom — pomoću govora, pecka • nja, jednog dana biti krasno riešeno. Medju tim ne vide, da već više od trideset godina, od kako se govori o rimskom pitanju, od kako se ide njiho­ vim načinom, koji drže za najbolji, malo se je postiglo, slabi su veoma plodovi. I to je osobito, da se na toj opazki osniva mnienje mislioca po mogućnosti. Ovo je umovanje : dobro je, da se u pamet dozivlje obstojanje rimskog pi tan ja; dobro je, kako to već prilike dopušćaju, pred oči staviti štete, našu Str. 263. nutarnju slabost, Čega je izvor, ali ne ide, da se u isto vrieme zaboravi — pa to nitko ne može o protivnom si laskati po ljudsku govoreć — , da sa­ vjest puka sada nema mnogo volje za to pitanje, koje će se riešiti onda, kad puk postane pravo kršćanski i kad se uzpostavi sklad domovine s papom. Dinamici, da ih tako nazovemo, poimence se drže tog odgoja, popravka, obnove savjesti puka u duhu kršćan­ skom, jer je jasno, kad puk bude kr­ šćanski i shvati dobra, što proizlaze iz vjerskog mira, sam će se maknut, kao jedan čovjek, da zahtieva od javnih oblasti mir vjerski, koji jedini može uzpostaviti slobodu i konačnu neodvisnost Pape. Pod kojim oblikom se ima riešiti to nježno pitanje naravi skroz vjerske, ne ide katolike, da odluče; u toj stvari je jedini odlučni sudac Papa, koji sam ima pravo, da označi pogodbe dostatne ili manje za svoju slobodu i neodvisnost. Na koncu, nek se dobro upamti, da se ne radi o jednom pedlju više ili o jed­ nom pedlju manje zemljišta; pitanje je uzvišenije, jer je uzko skopčano s razvitkom duhovne zadaće, što ju po­ vjeri Bog rimskim Papama. Pustiv na stranu te male razlike, svi su katolici složni u obćem mišljenju, držeć kao potrebite Papi slobodu i neodvisnost, žaleć položaj papin uzro­ kovat djelom strančara preokreta. (Nastavit će se.) �Str. 264. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Br. 9. Iz perivoja crkve katoličke. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. (Nastavak.) Isukrst je osoba, od koje je naj­ veći preokret nastao u čovječanstvu; Isukrst je osoba, koja je najviše ljudi k sebi privukla; Isukrst je osoba, koja najviše zadivljava svoje promatrače. Nu kojim načinom to biva? Da li jakošću tjelesnom, mačem i ognjem, bogatstvom i razkošjem, vanjskim veličanstvom i sjajem ? Ne. Privlačivost osobe Isusove moramo tražiti u samoj naravi njezinoj. U Isusu je sjedinjeno nješto najviše s najnižim, nebesko sa zemljskim, božansko s čovječanskim, nješto obveć skro­ mna s najuzvišenijim i veličanstvenijim. — V eć prva pojava Isusova čovjeka prenerazuje. On, kojega će obožavati milijun ljudi, pojavljuje se ne kao kakav mogući kralj, vojvoda, bogataš, ne u sjajnoj palači, nego kao slabo djetešce i to u štali medju živanama, ali nebesa očituju, da je to čedo s n eba; angjeli pjevaju slavu i mir, čudesna se zviezda pomalja, pastiri i mudraci hrle u štalicu, da se poklone djetetu, novorodjenomu kralju. Nije li to nješta tajinstvena, iz­ vanredna. I Isukrst u poniznosti, skrom­ nosti, progonstvima, patnjama, siroma­ štvu nastavlja i provodi cieli život, na­ pokon umrie najsramotnijom smrću na križu, osudjen od židovskog naroda, komu je Isus propeti postao sablazan, a poganima ludost. Da, tako bi i bilo, da u Isusu još štogod ne vidimo. Ali taj neznatni, prezreni, siromašni Nazarenac tvrdi o sebi, da je poslanik Božji, dapače veli ono, što nitko niti najoholiji nije se usudio o sebi reći, da je naime jednak Bogu u svemu, i to veli izričito, svečano, pouzdano, s osvjedočenjem, pripravan i krv proliti za tu istinu, kao što je i prolio; to veli on, koji je bio prost od svake oholosti i mane, to veli pun sviesti, a tu izjavu potvrdjuje mno­ gim, velikim, riedkim, nečuvenim čude­ sima. On pozna i budućnost, te pro­ riče mnoge dogodjaje, koji se obistiniše posve i dan danas obistinjuju. — Ova brojna i velika čudesa i proročanstva, što ih je izrekao Isus, nepobitno d o­ kazuju njegovo božansko poslanstvo na zemlji, nu dosta je promotriti njegov život samo, da puni udivljenja zaklju­ čimo, daje Isus neko izvanredno, osobito biće, kakovo čovječanstvo nije zapamtilo, nit će zapamtit. Sama njegova vanjska pojava puna je miline, privlačivosti. Njegoj je stas pristao, njegovo lice puno ljubkosti, a ujedno ozbiljnosti, na ustnama mu je nebeski smiešak, na čelu nepomutljiva vedrina; besjeda mu je jednostavna, a vatrena, u srce prodiruća s neodoljivom silom; na cielom držanju rijeka veličanstvenost, koja zanosi pogled i srce. Na njemu je svaka krjeposti �Br. 9. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. odsievala, bio je naime najsavršeniji uzor svih krjeposti, kao što su mnogi nje­ govi dušmani priznavali. Nitko od ljudi nije rekao, nit je mogao reći, da je bez grieha, a on reče svojim neprijateljima: »Tko će me od vas prikorit za grieh?« (Iv. 8. 46.). Najsvetiji, najpošteniji ljudi priznavaju se grješnicima i kaju se za pomanjkanja, a on ne zna za djelo skrušenja. Mnogi su se odlikovali u krjepostima, a napose u kojoj, nu Isukrst se u svakoj visoko digao, tako da je veoma težko jednu krjepost pred drugu staviti. Jednom riečju, život Isu­ sov, osim što je čist od svake ljage grieha i mane, uključuje u sebi u naj­ širem smislu rieči pojam krjeposti i uzor sve savršenosti u junačkom stupnju i to u najvećem skladu jedna s drugom, te ga svaki stališ ljudi, svaki narod, sva vremena mogu sliediti kao izgled sa­ vršenstva. Ovakav život svet zaključen je sveto : s uztrpljivošću nikad nevidjenom, s blagošću čudesnom, milosrđjem nepojmljivim prama svojim krvnicima. Kakav je njegov odnošaj prama Bogul O Njem je mislio, o Njem go­ vorio, Njega ljubio, Njegovu jedino slavu tražio, Njegovoj se volji podvr­ gavao, te je tu poslušnost smatrao svojom hranom, a napokon i smrt gorku iz posluha primio. Ova ljubav prama Bogu bila je izvorom ljubavi prama domovini i gradjanima, te je iz ove ljubavi plakao nad Jeruzolimom, koji je imao propasti poradi zločina-ubojstva Sina Božjega. Ljubav pak njegova prama ljudima bila je tako obćenita, da se je protezala na sve ljude, a ponajviše na malene, siromašne, slabe, zapuštene, grješnike i neprijatelje. Ova ljubav bila je djelotvorna te je Str. 265. p r o š a o d o b r o č i n e ć i s v e oz­ d r a v i j a j u ć (Dj. ap. 10. 3 0 .) — djela milosrdja čineč, a napokon svoj život za ljude dajuć. Ova ljubav bila mu je stalna i neutrniva; nije se ugasnula ni umanjila ni nezahvalnošću, ni progon­ stvima, nego za progonitelje se najviše brinuo, molio i naredio, da se moli. Tako Isus kao što je velik što nije imao nikakova grieha te je mogao reći: »Tko će me prikorit za grieh?« tako je još veći, što je izgled svake krjeposti te je mogao reči: »Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca« i na­ redio, da se njegovim stopama ide. Svaka rieč, svaki čin, svaka stopa Isu­ sova vriedna je dugog, ugodnog raz­ matranja, a cieli život jest nedosežan našem umu, jest pun nedokučivih tajna, pun ideala, koje promatrajuć, možemo se vinuti nad zemaljštinu, srce naše razplamtit možemo na najsvetije, volju potaknuti, da budemo onaki, kao on. Takav je Isus, takav je temelj i glava crkve. Kakova onda mora biti crkva, kad imataki temelj, takovu glavu! Da nije Isus nikakve nauke donio na ovaj sviet, već život njegov bio bi knjiga puna nebeske mudrosti i nauke, koja potiče svakog na nasljedovanje. Nu Isus je donio ria zemlju nauku ka­ kove uho ljudsko nije čulo, nauku, najuzvišeniju, prama kojoj svaka druga nauka zaostaje daleko, kao zemlja od neba. To je nauka savršena, bez ikakve pogrješke, nauka premda obilna, ipak jedna i takova, da ju svak poprimiti može. Ljudi su uviek žudili, da znaju i po tom su iztraživali četiri stvari: obstojanja i narav najvišeg bića, postanak svieta, postanak čovjeka, i njegovu narav, svrhu i sredstva k toj. Oko ta �Str. 266. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. četiri pitanja vrzaju se sustavi filozofični, ali koli različiti 1 Koliko u njima bludnja, izmišljotina, bezsmislica! Nauka pak Isusova jednostavno tvrdi ono, što je zdrav razum prisiljen priznat kao golu istinu. Po toj je nauci Bog naj­ više, najsavršenije biće, u kojem su sve savršenosti bez mjere i broja, Bog je stvoritelj, a k tomu i naš najbolji otac. Istina o presv. Trojstvu premda je ne­ dokučiva, ipak nije protivna razumu, dapače dade se slikama razjasniti. Sviet je vidljivi i nevidljivi stvoren iz ništa, a sve Bog svojom . providnošću mudro redi i ravna — eto u kratko nauke o postanku svieta, o čemu su filozofi mu­ čili svoje umove, te u najdublje bezsmislice upadali. — Соујек je stvoren od Boga na svoju sliku i priliku, ima dušu i tielo; duša je bezsmrtna, slobodna; svi su ljudi od jednog čovjeka; čovjek je bio sretan, pa je pao — odatle zle posljedice i tim se tumače počela zala i bieda. Da nas od robstva grieha iz­ bavi, Sin Božji postao je čovjekom te nam sredstva pribavio, po kojim možemo opet svrhu našu postignuti, svrha pak naša jest uživati Boga i to navieke; vječna nagrada i vječna muka jesu žalci, koji čovjeka potiču na dobro a odvra­ ćaju od zla. Uzkrsnuće pak tiela doli­ kuje takodjer, da i tielo primi dio slave za dio muka i dobrih djela. Koja dakle nauka tako divno i jednostavno rješava Čovjeka žudnje za znanjem i umiruje svojim odgovorom ? Sama nauka Isusova. Nadalje ne ima filozofa izvan krš­ ćanstva, da nije pao u najveće pogrješke, nu nauka Isusova čista je od svake za­ blude. Najdublje istine, kad se tumače u duhu katoličke crkve, daleko su od najmanje protivnosti. K tomu sve mnogo­ Br. 9. brojne istine ove nauke tako su medju sobom syezane, da se jedna iz druge izvodi, da se ne može jedna zatajiti, a da se druga ne okrnji — to je jedan krasni, čvrsti lanac. Sve se istine daju svesti na jednu istinu o odkupljenju, kao na svoje vrelo i svrhu, dapače i same zapoviedi vrlo sgodno, koje bi inače bile kao krov i kuća bez temelja. Napokon su sve istine prama sva ćanju svih. One su tako duboke, da s u neizcrpivo vrelo za iztraživanje naučenjacima, a k tomu toli jednostavne, da na velika pitanja lako odgovor dadu djeca i neuki, koji su mali katekizam učili. Zato i veli sv. Toma, da poslie dolazka Isusova zna više o Bogu i za vječni život potrebitom jedna baba nego ijedan filozof prije dolazka Isusova. A sv. Augustin kliče religiji kršćanskoj : »Ti djecu na dječinsku, mladiće hrabro, starce mirno, kako svakog doba zahtieva, vježbaš i poučaješ . . . » A kakav je moral, što ga učio Isukrst? Moral svih filozofa neprispo­ dobiv je s njegovim. Pisac »perzijskih poslanica« otvoreno priznaje, da evangjeoske zapoviedi neizmjerno nadkriljuju sve, što su u čitavoj prošlosti učili filozofi, a Rousseau, taj veliki pro­ tivnik katoličke crkve veli: »Priznajem, da me zadivljava veličanstvenost Pisma (svetog). Njekud u nutrini svojoj osje­ ćam svetost Evangjelja, gledajuć knjige filozofa, koli su neznatne kad se s ovom porede. Je li moguće da knjiga tako uzvišena i jednostavna bude djelo ljud­ sko?« Ljepotu pak, svetost, istinitost, dubljinu evangjeoskog morala toli uzvi­ suje nad naukom filozofa, te veli, da je ova okaljana često puta zabludama, dočim Isusova je takova, da je uviek �Br. 9. Katolička Crkva — remek djelo Božje. sigurna uviek istinita, uviek jedina, uviek u sebi stalna. Liepo priznanje! A tako i jest. Moral Isusov jest savr­ šeni skup najsigurnijih zapoviedi, odno­ sno dužnosti, što no ih ima čovjek vršiti prama Bogu, prama bližnjemu i prama samom sebi. Temelj pak cielog ovog morala jest ona najveća zapovied o ljubavi Boga i bližnjega, od koje se ne može naći uzvišenije, savršenije i jednostavnije. Ako se Bog kao najbolji otac ljubi nada sve, onda se lako vrše sve dužnosti prama Njemu — štovanje gorljivo i čisto, koje sili na nasljedo­ vanje božanskih vrlina, prava pobožnost, strah sinovski, a ne robski, po­ sluh i odanost, revnost za Njegovu slavu. A ljubav prama bližnjemu i iz nje potječuće dužnosti takove su, da se može reći, da je ova ljubav značajna crta nauke Isusove i njegova m orala; nauka Isusova jest nauka ljubavi. Ova ljubav prama bližnjemu jest ono živo vrelo, kojim je nauka Isusova natopila, osvježila, preporodila sv ie t; bez ove nauke sva ostala ne bi imala života, a s ovom postaje živa, djelatna, plodo­ nosna. A kako je po istoj nauci čovjek naodličnije biće, koje je postalo dio­ nikom božanske naravi, to i dužnosti, što ih čovjek prama toj nauci mora vršiti prama samom sebi, čovjeka vaoma izdižu i usavršuju izbjegavanjem mana, a nasljedovanjem krjeposti. U evangjelju svaki pojedini može za sebe naći nauku i poticalo. Ob ovom liepo piše sv. Augustin, koji je ovo promatrao. On veli ». . . . kaže se lakomcima: Tko se povisuje, ponizit će se, a tko se ponizuje, povisit će se ; kaže se srditim :« Primio si ćušku, pripravi drugi obraz« ; kaže se kavga- Str. 267. džijama: »Ljubite neprijatelje vaše«; kaže se praznovjernim : »Kraljevstvo je Božje medju vam a;« kaže se znatiželj­ nim : »Nemojte tražiti što se vidi, nego što se ne vidi, jer što se vidi, vreme­ nito je, a što se ne vidi vječno je«. Napokon se svima kaže: »Nemojte ljubiti svieta, niti ono, što je na svietu, jer sve, što je na svietu, požuda je tiela, požuda očiju i oholost svieta.« — V as je zakon Isusov uzvišen tako, da se rek bi ne može izpuniti, nu tomu nije tako. Da se on izpuni, ima uspješna poticala i to savršeni uzor krjeposti — sam Isus, što priznaje i sam bezbožni Renan. Isus mogaše reći: »Primjer Vam ^ladoh, da kao što sam ja činio, i vi činite.« Rieči potiču, nu izgled nagoni na nasi' dovanje. Dalje ima dostatna potvrda, naime na ovom svietu mir i veselje, a na drugom stostruka plaća na vieke vršiteljima, a prekršiteljima se prieti vječnim mukama. Napokon je i izdašna pomoć Božja, te je u tom pogledu i rekao sv. P avao: »Sve mogu u onom, koji me kriepi.« Eto takova je nauka Isusova, takovo je Evangjelje. Ovdje ću se poslu­ žit riečima Napoleona velikog, koji je promatrao evangjelje i rekao:« Evan­ gjelje imade neku tajnu moć, nešto djelotvorna, nekakovu toplinu, koja osvaja razum i privlači srce. Kad se s bližega promatra, to se osjeća nešto slična onomu, kad se promatra nebo. Evangjelje nije knjiga; ono je živo biće sa kretanjem i silom, koja sve povlači za sobom, što se njegovu širenju opire.... Nigdje se ne nalazi onoliki broj liepih ideja i moralnih zasada, koje defiliraju kao milijuni nebeskih vojnika, te u našoj sredini proizvodi isto čuvstvo �Str. 268. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. kano i pogled na neizmjernost nebesku, kad je za liepe ljetne noći obasjana sjajem zviezda. Naš je duh za to štivo ne samo zauzet, nego je od njega i svladan i dobra duša nije nikada u pogibelji, da će joj biti previše i, t. d.« Napokon ne možemo a da ovoga posmatranja božanske osobe Isusove i njegove nauke ne zaključimo riečima već spomenutog Rousseau-a. Malo po­ dulje, nu prekrasne su njegove rieči o Isusu. On piše: »Koja blagost, koja čistoća u cielom njegovu življenju,« »koli zanosna milina u njegovim nače­ lima ! Koli duboka mudrost u njego­ vim govorim a! Kolika prisebnost duha, kolika finoća i tačnost u njegovim odgo­ vorima. Koliko gospodstvo nad svojim naklonostima 1 Gdje je čovjek, gdje li mudrac, koji bi mogao raditi, trpjeti i umrieti bez slabosti, bez hvastanja ? K ad Plato riše umišljena pravednika obtužena radi svih zločina a vriedna svake krjeposti, riše doisto Isukrsta; sličnost toliko upada u oči, da su je opazili svi sveti Otci i da nije moguće prevarit se u tomu. Koliko predsuda, koliko sljepoće treba, da se smije poredit sin Sofroniskov sa sinom Marijinim ! Kolika razlika jednog od drugog! So­ krat umirući bez boli, bez rugla, održa lako do kraja svoju osobnost i da ova laka smrt nije bila na čast njegovu životu, dvojilo bi se, da je Sokrat po­ kraj svega svoga duha bio što drugo nego sofist. On je, veli se, pronašao moral. Drugi su prije njega to priveli u život ; on je samo njihove primjere stavio u nauku... Ali odakle je Isukrst uzeo ovaj uzvišeni čisti moral, koji je on sam naučavao i primjerom pokazi­ Br. 9. vao ? Iz krila najbjesnijeg fanatizma ču se najviša mudrost, i jednostavnost najherojičnijih krjeposti nakiti jedan naj­ prostiji od svih naroda. Smrt Sokratova bila je najblaža što se može pože lit, smrt Isusa izdišućeg u mukama, izgrdjena, izsmijana, prokleta od cielog naroda jest najgroznija, što se može pomisliti. Sokrat uzimavši čašu punu otrova, blagosliva onoga, koji mu je pruža i koji plače; Isus u groznim mukama moli za svoje okrutne krvnike. D a, ako je život i smrt Sokratova život i smrt jednog mudraca, to je život i smrt Isusova, život i smrt Boga. Hoćemo li reći, da je povjest evangjeljska skovana po ' olji ? Prijatelju moj, takova se šta ne kuje. .. Najposlie to bi bilo samo izbjegavati potežkoću, a ne sasvim obo­ riti ; teže bi bilo pojmiti, da je više ljudi u sdogovoru skovalo ovu knjigu, nego da joj je samo jedan predmetom. Pisci židovski nikad ne bi bili iznašli ni ovog tona, ni ovog m orala; a evangjelje ima crta istine tako velikih, od tolikog utiska, kojih nije moguće nas­ ljedovati, da bi mu iznašastnik bio vriedniji udivljenja, nego jedan heroj (junak).« (Emil, livr. IV . tom. III.) — Divne li pohvale od protivnika katoličke Crkve, nu dostojne osobe Spasiteljeve i nje­ gove nauke. Takova je osoba Spasite­ ljeva, takova nauka; to je temelj kato­ ličke Crkve ; to joj daje čvrstoću, stal nost, primjerenost, vriednost. Takova osoba, kao što je Isukrst, ne može biti, a da ne svrati na se pažnju ljudi, da ne osvoji njihovih srdaca. Takovo sjeme, kao što je nauka Isusova, ne može bit, a da ne nikne, ne uzraste, procvate i plo­ dova ne donese, a o tom dalje. (Nastavit će se.) �Br. 9. Maleni Abel. Str. 269. Maleni Abel. Istiniti dogagjaj iz XVIII. vijeka Priredio fra Iv š a M ijov. Mučenikovo slavlje. Teško je čovjeku pri lešini. Bit ćeš i ti svaki put u takovoj prigodi osjetio u duši neku odvratnost, neke ruke strah, koji te odbija od one poderane haljine duše. A to će isto osjetiti svaki čovjek, ша koliko on bio jak i odrješit. Sve je drugo vjerniku kršćaninu pred mrtvim tijelom Božjeg ugodnika, sveca. Tuj nema zemlje ni praha, stučena u smrdež, što te goni. Tuj ti obrnuto srcu govori prva nebeska kći, sveta vjera, prenoseći te duhom u drugi život, u bolji svijet; tuj sretaš lijepu nadu, e će ti ona sveta duša, kojoj tijelo pomagalom u dobru bijaše, isprositi od Boga svete darove, nakite duši tvojoj. I zato ne samo što ti se ne grusti pred onim mrtvim tijelom, nego još rado k njemu pristupaš, grliš ga i cjelivaš, kao svete moći od pomoći. Tako ti bijaše s mrtvim tijelom moga malenoga Abela. Svak upro, da ga vidi, da vidi ono milo lišće, onaj angjeoski na njemu mir, da se dotakne i da cjeluje one svete, još svježe rane mladoga srca, Kristova mučenika. Ruka se božja htjela, dok se bar donekle bogoljubnosti naroda oduška dalo. Sada suci odluče prenijeti tijelo u roditeljsku kuću. Tuj da se zapiše sve, što budu mogli svjedoci, a u prvome redu ja, po istini pred Bogom kazivati. Tako i učiniše. Ja im kazivah potanko sve, što znadijah o malome Abelu, pa pridovezah i groboderovo pripovijedanje. Kako im ja naustice kazivao, tako oni za mnom sve po redu pisali. Slušali i grobodera, pa i njegovu zabilježili. Kada dovršiše, udariše pečat, zatvoriše, pa put nadbiskupa. Mene ostaviše kod mrtvoga tijela, a na vratima dvora jaku vojničku stražu. Glas o ranama na tijelu već ih bijaše pretekao i tako oni nagjoše uz nadbiskupa još namjesnika, gradskoga poglavicu i još mnogo vladinih ljudi. Dok jedan čitao moje napisano pri­ povijedanje, ljudi se sad čudili, sad opet zgražali, a kada im počelo čitati opis mrtvoga tijela, ljudima ovladala strava i užas. Nakon toga stadoše da vijećaju, pa prvo svega složiše s biskupom: treba mrtvo tijelo svečano prenijeti u glavnu dvoranu mjesnoga doma i tuj ga za nekoliko dana izložiti očima svega grada. Odredba glavara odmah se zatim javi svim svećenicima, samostanima i gradskim bratovštinama, a uz to se naredi, da svi u sjaju i pratnji budu za to spremni ravno u podne. Teško, fra Antune, da je Prag kada vidio većega sjaja, zanosnije slave. Bijaše to pravo mučenikovo slavje, a sred čisto katoličkoga grada. Pratnji, u najvećem sjaju, učestvovaše cijelo gragjanstvo našega grada uz nepregledne povorke naroda seljačke ruke iz njegove okolice. Ne bijaše duše, koja ne osjeti to srdačno opće veselje nad mladim, novim mučenikom kršćanstva. Na svači­ jemu se licu čitaše odraz čiste radosti, �Str. 270. Maleni Abel. svetoga vjerskoga zanosa. I sav taj sjaj, to opće naše veselje nalazilo 6rčena odjeka u mojoj duši. To bijaše dan veselja i radosti po moje srce. Duboko se u nj urezao, a da bi ga vrijeme izbrisati moglo. Sjećam ga se svejedno ko da jučer bijaše. Ravno u podne ugodno i veselo glagolanje zvona sa zvonika sv. Vida — a s njima odmah složiše i druge crkve — naviještalo, da nadbiskup iz­ lazi iz svoji dvora. Ja sam megjutim svejednako bio uz malenoga Abela. Na prvi zvuk zvona odoh do prozora, da vidim sjajnu litiju, kad mi se primakne. Sukala se ona glavnom ulicom prama židovskome predjelu. Prve stu­ pale malene djevojčice u bjelini, ovjen­ čane vijencima od ruža. Za njima išli dječaci, a svakome u ruci zelena gran­ čica. Iza dječaka dolazili učenici raznih škola u svojim zasebnim odjećama. U razmaku od nekoliko koračaj a jedna iza druge redale se mnogobrojne bra­ tovštine sa svojim znakovima i bajracima. Sada dolazilo svećenstvo pred kano­ nicima. Iza ovih pred nadbiskupom stupala četiri mladića, bogato odjevena, noseći na ramenima skupocjenu, sjajno urešenu škrinju, u koju će položiti mrtvo tijelo. Iza nadbiskupa išao na­ mjesnik sa svojim svijetom, pa onda razni gradski poglavice i starješine, a za njima nepregledno mnoštvo naroda svake ruke. Kad stigoše pred Abel-Abelove dvore, prvi ugjoše nadbiskup, namjesnik i kanonici. Za njima se otiskoše svećenici. U tili čas sve se odaje dupkom napu­ niše. Ljudi se ne mogli dosta nadiviti onim svježim ranama, onome rajskome licu, Mili angjeo regbi slatko spava, Br. 9. Ganuti do suza, svi se bez razlike redom izredaše ljubeći one ruke i noge, znakovane Kristovim biljezima. Sada Gospodin dopusti novo čudo na slavu svetoga svoga imena, a na čast novoga mučenika. Liječnik, koji uz namjesnika tuj bijaše, ne mogaše se dosta načuditi onoj ubavosti lica, onoj gipkosti uda, ali nada sve mu oko zapinjaše o otvorene rane. Da se bolje uvjeri o neobičnome čudu, zamoli nad­ biskupa, neka bi mu dozvolio, da na jednom mjestu mrtvoga tijela pusti krv. Nadbiskup dozvoli i liječnik zlatnom iglicom ubode u jednu ruku. Istim trenom frcne krv, Čista, svježa ko iz živa tijela! . . . Sada svi navališe, da prikupe rupcima koju kaplju, a ne treba mi ti 1 izivati, da izmegju svih ja bijah prvi. Nadbiskup se od čuda ukočanjio. Regbi, аа se njega bijaše najjače dojmio taj ganutljivi prizor. Drhtavim od uzbugjenja glasom obrati se sveće­ nicima, neka bijedan progovorio narodu 0 novome čudu. Još on u riječi, a ja mu se bacih pred koljena i zamolih ga, neka me blagoslovi, da ću mu ja široka srca želji udovoljiti. Nadbiskup blago­ slovi, ja se nagnuli na prozor i očepih. A pusta naroda krcata prostrana ulica, sve glava do glave, ko nasloženo. Govorih debelu uru. Duh me sveti očito krijepio. Naglasih osobito jakost 1 milinu Božje milosti u židovskome djetetu: što sve ona može u duši, koja joj vjerno odgovara. Pri svršetku pokazah narodu rubac umokren Abelovom krvi. Na taj prizor nasta neopisivo g a ­ nuće, što oduška nagje u obilnim suzama. Ali ne bijaše to samo časovito tronuće : još mnogo dana iza toga imadosmo �Maleni Abel. Br. 9. mi svećenici pune ruke posla po ispovijedaonicama. Kad ja zavezah, zvona se sa zvo­ nika opet oglasiše i litija se istim redom vrati u mjesni dom. Tuj već bijaše pripravljena najljepša dvorana. Sred nje dizaše se sjajno okićen, sred plamtećih voštanica, mrtvački odar, na koji položiše škrinju s Abelovim tijelom. Tako ostade za pune četiri sedmice. Okolo odra stražili vojnici, mijenjajući se svake treće ure. Uz vojnike bila i po dva svećenika od raznih redova. Naroda vrvilo na buljuke: svak želio vidjeti maloga mučenika, pa kada bi želji udovoljili, vraćajući se kući, čuli bi se iz čitavih povorka glasovi: Vidjesmo angjela rajskoga! Vidjesmo novoga mu­ čenika naše vjere ! Kada se četiri sedmice istočile, nadbiskup odredi, da se mučenikovo tijelo pokopa, dok Crkva ne reče svoju. Tako i bude. Pokopasmo ga u dvos­ trukom, dragocjenom lijesu na svetu i odjelitu mjestu, gdje još i danas počiva. Zadnja. Ne ostaje mi drugo, nego da ti rečem zadnju o nesretnome Abel-Abelu, i rabinu. Onoga ih jutra, kada se za zločin obaznalo, odmah baciše u tavnicu: Abel Abela, Saru, rabina i sluškinju im. Kada se kasnije stvar počela na sudu pregledavati, suci s mjesta pustiše Saru i sluškinju joj, jer očito bijaše, da one ne imagjahu dijela u zločinu. Sara je, kako već znadeš, davno naginjala kršćanstvu. Priječio je u tome bijes i mržnja Abel-Abelova. A sada bijaše na čistu. Njezin angjeo, slatki Abel, pribavi joj milost krsta. Sara nagovori i sluškinju, pa se obe zakloniše Str. 271. u samostan sv. Marije Mandalene, da se tu uče kršćanskim istinama. Kada se potrebito vrijeme istočilo, primiše sveti krst, pa eno ih i danas još živih u kršćanskoj općini. Smrt Abel-Abelova bijaše užasna. Zvjerski roditelj sada ne mogao nikako iz škripca. Grizao se poput vezana psa, što će ga sada svak zvati ubojicom vlastitoga jedinca. Crnu dušu obuze sada očaj. Kažu mi, koji ga vigjali, da ga čovjek ne bi skoro bio pripoznao. Od pusta jada neprestano škripao zu­ bima, mahnito se trgao, na sva usta gusto balio, a kada mu javilo, da mu je stigla zadnja, stade ga dreka i bjes­ nilo, da se ljudi pobojaše, e ga je zbilja crni opsjeo. Što u dulje, to u g o re : javljao se neumitni crv iz runjave savjesti, gušio ga crni o:aj, požigala ga ljuta pomisao, da se ne će moći osvetiti kršćanima, da će mu blago pusto ra­ dovati krvna neprijatelja. Sve se to u jedno slilo i činilo onu jadnu dušu već osudjenom. Uzalud ga opominjalo i nagovaralo: stari škrtica, krvopija, ubojica svrši ko i Juda Iskarijot. Kada jednoga jutra po običaju ugjoše stražari u tamnicu, nagjoše ga obješena o prozor 1 — Teško duši, kada se ogluši glasu Božje milosti! Teško joj ga, kad okuša pravednu ruku Božju, koja se diže, da kazni zločin ! Drugovačije išlo s rabinom. Prizna svoj zločin, ispovigje, da sam bijaše ponudio bratu za Abela smrt na križu, pridoda još, da mogaše spasiti dijete. Okorjeli Židov pričaše sve to hladno, bezbrižno, kao da tugje stvari pri­ povijeda. Sud ga osudi na smrt, ali mu dade nekoliko dana za pripravu, �Str. 272. Maleni Abel. ne bi li se svidio, pokajao, pa — ko zna ! — možda i krštenje primio 1 Sve to vrijeme zdušno upotrebih, da ga navedem, e bi zaželio sveto krštenje. Sve uzalud! Stari se Židov svejednako tvrdokorno opirao pozivu milosti. Megjutim po svim se crkvama javno molilo za njegovo obraćenje, a ja bih svakoga dana išao na grob malenoga Abela. I ona lijepa duša sada pokaza, koliko je pred Bogom moguća. Jednoga se dana rabin, na moje najveće čudo, upusti sa mnom u podulji razgovor. Sada opazih, kako je nevoljnik vas propao u licu. Vidjela se klonutost, teška duševna sumornost. Skrenuh govorom na Boga i njegovo milosrgje. Za čudo rabin me pomljivo slušaše. A i sam kad i kad umetnuo po koju, a ne bi bila neuputna. Dobar početak! rekoh u sebi i podvostručih molitvu. Sutra dan rabin mi izjavi, da želi primiti krštenje. Podučili ga u po­ trebitim istinama i podijelih mu sveti krst. Od zadnjih dana bijaše sasvim iznemogao. Prihvatila ga se u tamnici nekakva boleština, a vjerojatno, da je bijaše uskorio nemio slučaj. Malo nakon krštenja zamrtva i ne probudi se v iš e !... Neka počiva u miru ! A sad još o brljavoj sluškinji iz katekumeta. Nevoljnica nikako ne mo­ gaše da nagje mira. Duša je neprestano pekla, što se onako na laku ruku dade nasamariti od zlikovca i tako pustila nevino janje iz sigurna zakloništa. I ne umiri duše, dok javno ne prizna svoj grijeh. Sada ćeš je često vidjeti na grobu malenoga Abela. — I ovime je, fra Antune, moja pri­ povijest gotova. Sjećaš li se obećanja, što ti ga skorice zadadoh, kada obojica Br. 9. bijasmo'; na ploči,'* koja pokriva tijelo mojega Abela ? Pa eto ja svoje obe­ ćanje pošteno iskupih. A sada je na tebe red, da i ti meni nešto obećaš. Živa moja želja bijaše napisati ovu tužnu, ali i utješljivu povijest. S dana u dan, s godine u g o ­ dinu, pa eto moja želja i danas je još svejednako samo želja. Fra Luka ustade i ko nesvijesno udari naprama Gospinu kipu. Fra Antun ga je slijedio. Sunce se visoko gore na nebu žarilo i punilo svaku stvar zlatnim svojim sjajem. Osjećala se milina lake pramaljetne topline. Starac, pristupivši Marijinu kipu, V a ti se fra Antunu: — Treba mi se još time odužiti svetoj uspomeni. Hoćeš li mi, fra Antune moj, ovdje na mjestu, koje će mi dok sam živ spominjati Abela, hoćeš li mi obećati, da ćeš napisati povjest slatkoga mojega angjela?... Starčev glas podrtavao u mirnome zraku, a na licu mu počivao sladak odraz čiste duše. Izgledao starac ko kakvi daleki pravednik, koji je samo istini živio, sada joj se prikučio, pa je željno očekuje. I fra Antun bijaše duboko ganut. Iskrenim počitanjem pristupi k starcu, prihvati mu desnu i ganutim glasom progovori: — Hoću, o č e ! Svečano ti obećajem, da hoću. To će biti moja sveta dužnost, a ujedno i najmilija zabava. — Hvala ti, brate 1 primi mu fra Luka. A ti, slatki angjele moj, produži više za se, moli, moli zajedničku nam majku za svoga staroga fra Luku. Mila dušo! Mladi mučeniče! Slatki Abele moj ! �Br. 9. Petrov novčić. Str. 273. sv. Klementa. Riječi mu dakle treba vjerovati. - Pismo govori o Abelu i njegovoj smrti. Pisac veli, da je više puta vidio Abela. Po njegovoj riječi da je bio primljen u zavod. Kaže, da je dijete * čulo čudesan poziv od Božje majke, pripovijeda, kako su ga Židovi izmakli Fra Antun pošteno održa svoju riječ. Tako mi dogjosmo do Abelove iz zavoda, kako ga je rabin u svojoj kući mučio, pa onda zajedno s ocem povjesti. mu u roditeljskome domu propeo, kako Pripomenak. se za zločin obaznalo po židovskome U početku spomenuh, da je ovaj groboderu, kako se tijelo čudesno sa­ dogagjaj istinit i dokazan. Obećah čuvalo. U rije č: spominje sve, što je ujedno, da će pri svrsi biti riječ o tome. u našoj pripovijesti. Samo neke manje Da obećanje ispunim! stvari mi uložismo, da pripovijest bude U stonyhurtskoj biblioteci u En­ čitatelju zgodnija i razumljivija. gleskoj čuva se jedno staro pismo a Grdna šteta, što su pismo isprva napisano je od jednoga Engleza. Taj slabo čuvali. Četvrti mu obraz sasvim je čovjek u doba naše pripovijesti bo­ propao. I tako nam mnogi iz pripovijesti ravio u Pragu, i to baš u zavodu ostadoše nepoznati. Fali i piščev potpis. Isprosi starcu ustrajnost do konca, bla­ ženu smrt, lijepi raj !... Niz starčevo lice osklizne se bisersuza, da se u sunčanome sjaju pozlati na dugoj, sijedoj bradi. — — Petrov novčić. U »Perivoj« presadio N. G j e b i ć . 3. Upitajmo sada po vješt, što nam ona veli o Petrovu novčiću? — Petrov novčić, košto mu već ime veli, nije ništa drugo, nego dar u novcu, pri­ kazan nasljedniku sv. Petru, biskupu rimskom, za crkvene potrebe. — Ovdje moramo dobro razlikovati Petrov novčić (obolus s. Petri, denarius s. Petri) u s r e d n j e m v i j e k u i s a d a . Pod prvim se razumjevaju oni prinosi u novcu, što su ih crkve u Engleskoj slale papi. Crkva se u E n ­ gleskoj dugo vremena zahvalno sjećala velikih zasluga, što si ih Rim stekao poglavito za Grgura Vel. za kršćanstvo i civilizaciju Engleske. Stoga su en­ gleske crkve toliko stoljeća usko bile združene s Rimom ; tamo su uzdržavali visoke zavode, gdje su se sposobni engleski mladići na srcu Crkve uzgajali i naobražavali za valjane svećenike. Za uzdržavanje ovih zavoda u prvom redu se trošio t. z. Petrov novčić, (što ga nazivali i rimskim novcem), koji su malo po malo davali poslije papama, da s njime raspolažu. Ovaj novčić bio je srebrni novac, što ga u Engleskoj morala davati svaka kuća, a sabirali ga biskupi. Ne sumnjivo je, da ga uveo koji engleski kralj, no koji je baš prvi �Str. 274. Petrov novčić. Br. 9. taj kralj bio, ne može se tačno opre­ strahovito potkopaše tlo gragjanskoga društva u Italiji; god. 1809. bilo je u dijeliti: Često se u tom spominjao kralj Kalabriji do 25.000 Karbonara, a sedam Ino od Wesseks-a pa i kralj Offa od godina kasnije 50 — 60.000, god. 1820. Mercien-a, za koga se zna sigurno, da naraste broj na 600.000 K arbon ara! je obećao sv. Petru (t. j. Petrovu na­ Lozinka im b ila : slobodna republika, sljedniku) godišnji dar od 300 maraka. ujedinjena Italija 1 Kralj Kanut Vel. protegne Petrov Ovi ljudi, ako i ne u tolikom broju, novčić poslije zauzeća Engleske i na stali su rovariti i u crkvenoj državi. svoje ostale posjede, što je postojalo Dapače su izmislili i širili vijesti, da čak sve do Henrika VIII. i papa odobrava ove njihove težnje. D a n d a n a s je posve drukčije Vikali su na sve strane: »Dolje sa s Petrovim novčićem; on je sada sa svim dragovoljan dar, dar ljubavi, što zločincem i tiranom u svećeničkom ga vjernici daju papi, da se namiruju odijelu«. »Ognjem i otrovom istrijebimo potrebe Crkve. Od vajkada su kršćani neprijatelje naše sekte! «Plodovi revo­ takove dobrovoljne darove crkvi davali, lucionarnoga ovog meteža slobodnih a najviše, kad je Otac kršćanstva bio zidara naskoro se očito pojaviše. God. u kakovoj velikoj nevolji ili kad je 1848. bude potajno ubijen papin ministar trebalo štogod veliko izvesti za vjeru i grof Rossi (15. novembra), a Pio IX . kulturu. U izvanrednim zgodama bili morade bježali. Svjetina podbodena od su pape prisiljeni, da udare porez i na slobodnih zidara sve očitije tražila, da sve crkvene dohotke, kao n. p. u vrijeme se Italija proglasi republikom, a Rim križarskih vojna i kad se podizale zna­ glavnim gradom, što se u istinu i zbude menite škole i drugo tome slično; to dne 9. februara 1848. Makar se Pijo IX. je ipak bivalo samo u izvanredno velikim god. 1850. natrag vratio, bilo mu je potrebama. ipak od potrebe potražiti pomoć od Da je papa često trebao, i da izvanjskih četa. osobito u sadanje žalosno doba treba God. 1860. ocijepiše se od papina pomoći vjernika, uči nas povjest pro­ posjeda t. z. legacije i malo po malo gonstva i sistematičnog oštećivanja p o ­ oteto papi 4/б cijele papinske države, a sjeda i prava sv. apoštolske Stolice. dug otetih pokrajina ostavljen papi. Neprijatelji Crkve od davnina su se Ovakove bune i nepravde, počinjene trudili, da papama otmu im etak; njihova proti vrhovnoj glavi Crkve, razumije se, želja je smijerala na to, da vrhovnoj da nijesu mogli revni katolici mirne glavi Crkve oduzmu sva pomagala, duše gledati; i u istinu pokazaše do­ koja iziskuje njezin položaj i tako za­ skora katolici svega svijeta svoju popriječe papu, te ne može izvagjati ve­ žrtvovnost. — Najljepši primjer te požrtvovnosti like zadatke za vjeru i kulturu. Ovake podade grad Beč. Poslije žalosnih dopodle želje pojaviše se osobito u 18. i 19. gogjaja god. 1860. sastane se u društvo stoljeću. — Slobodno-zidarske sekte, poglavito više uglednih laika, da papi u tolikoj nevolji priteče u pomoć. Društvo ovo Karbonari, a kasnije t. z »mlada Italija« �Br. 9. Petrov novčić. nazvaše »Društvom sv. Mihovila«, jer fe sv. Mihovil arkangjel od davnina zaštitnik sy. Crkve. Ovo društvo odobri i papa breveom od god. 1860. dne 7. marta •, bilo je dakle to dr.uštvo dra­ govoljno očitovanje ljubavi i privrženosti katolika naprama vrhovnoj glavi Crkve, sjajan dokaz, da su vjernici žalosno stanje papino duboko osjećali. Stoga se društvo sv. Mihovila na skoro raširilo ne samo po Austriji, već i po Nje­ mačkoj, Italiji i drugim zemljama. Izrično spomenusmo ovdje ovo društvo, jer je u savezu s Petrovim novčićem, o kojem govorimo, a glavno je pravilo ovom društvu, da sakuplja Petrov novčić, a prinose šalje sv. Stolici za pofrebe Crkve. Požrtvovnost vjernika pokaza se osobito poslije znamenite godine 1870., kad i grad Rim bude otet papi dne o. septembra. Za vazda će ostati u povjesti žalosna činjenica, da se ova otimačina dogodila bez prigovora kato­ ličkih velevlasti; dalje, da je Rim zauzet nakon više satnoga pucanja, a nato zauzeće formalno neprijatelja so­ kolio i podbadao tadanji pruski poslanik pl. Arnim 1 Ovako bude papi silom oteta država crkvena i grad Rim, koji sad postao glavnim gradom t. z. »uje­ dinjene« Italije i sijelom talijanske vlade. Papi za residenciju »milostivo« ostaviše Vatikan, a oplijenjenom suverenu ponudiše penziju od 3,225.000 franaka. K ako bi Pijo IX. takova šta mogao primiti? Kad bi primio, odmah bi se time izjavio, da je sporazuman sa oti­ mačinom, koja je a t e n t a t na n a ­ ravno, p o z i t i v n o božans ko i č o v j e č j e p r a v o . Volio se osloniti na milostinju vjernika. Str. 275. Ali kako sada da neprijatelji Crkve i pape operu sa sebe toliku sramotu, čime da se izgovore ? Da opravdaju ovu otimačinu, gledali su ju svijetu pred staviti kao »državnu potrebu«. Ovdje ćemo spomenuti samo tri njihova izgovora : i. Tvrdi se, »da s e za p a p i n ­ s k e v l a d e v e o m a zl o u p r a v ­ l j a l o s a f i n a n c i j a m a « ! Kako su nesretno i neosnovano izabrali prvi izgovor, najbolje ćemo vidjeti, ako ukratko usporedimo tobože »zlo uprav­ ljano« financijalno stanje papinske vlade osobito u Rimu, sa »velikim« n ap r e d k o m i b l a g o s t a n j e m »mo­ dernoga« Rima, glavnoga grada »ujedinjene« Italije. O fi nanci j al nom stanju u c r k v e n o j d r ž a v i navesti ćemo sada neke brojeve, košto ih navodi glasoviti crkveni riječnik govoreć o crkvenom imetku. Državni dohodak digao se je od 7 milijona škuda na 14 milijona od god. 1 81 5. — 1858. Deficit, što je nastao padom republike 1849. iznosio je preko 2 гј2 milijona škuda. Od god. 1850 — 1854 spao je na jedan milijon, a 1857. bilo ga još samo 452.301 škuda i god. 1858. posve nestalo deficita, dapače našlo se suviška 142.966 škuda. Za god. 1859. iznosio je proračun 14,752.365 škuda primitka, a 14,568.858 izdatka; preostalo još 183.507 škuda«. Ovako stale financije za papinske vlade. Kako stoje danas u »novom« Rimu gospodarstvene prilike, o tome donašaju javni listovi jasnih primjera. — Zašto svake godine toliko Talijana seli iz svoje, inače lijepe domovine u tudje zemlje? Jer u domovini ne mogu živjeti. Zašto čitamo tako često o pobunama i ekscesima besposlenih radnika proti �Str. 276. Petrov novčić. vlastima u Rimu i po drugim mjestima u Italiji? Nije uzalud rekao nedavno neki kočijaš u Rimu nekom starcu : »Gospodine, da nam nije pape i hodo­ časnika pomrli bismo od glada« ! Zašto sve ovo? Jer je financijalno stanje, da ne može biti gore, makar se toliko tugjega otelo, makar se porez sve više i više podizao. Jadni puk ne može više da snosi tereta 1 Pa i ko će se pametan tome čuditi, kad se sjeti one: »Oteto prokleto, krivo stečeno, nije blagosovljeno« ! K a k o v a nevolja vlada u R i m u osobito u nižim slojevima puka, l i j e p o t o s l i k a » Tr i buna « , no­ vina pos ve l i ber al na i Crkvi n e p r i j a t e l j i c a ovako: Nevolja što je danas osobito raširena megju nižim pukom, stvar je odista ozbiljna — jer nemaju ni svagdanjega kruha. Jedini posjed siromašnih obitelji, koje danas pohodih, bili njihovi kukavni stanovi! Ne nagjoh ni postelje, ni plahte, niti kakova posugja u kuhinji — a devet sam kuća obišao — ogromnih kasarna, a svaka imala trošnih stanova za 50 i više obitelji« ! G r a d R i m , k o j i p r i j e 50 g o d i n a b i o b e z d u g a , i ma d a ­ nas d u g a p r e k o 1 5 0 mi l i j o n a franaka! Ko je prije plaćao 10 l i r a p or eza, sad p l a ć a 200 liral Prazni h s t a n o v a računa s e na 6 0 . 0 0 0 ! Crkvi se otela dobra, samostani se bud pošto prodali, u posljednje vrijeme još i dobra po­ božnih zaklada pripala državi, a nikad novca nema, jer se zlom upravom brzo isprazni državna blagajna. Htjelo bi se raskošno živjeti, spomenike dizati, ko­ lonijalnu politiku tjerati, a amo u bol- Br. 9. nicama nema ni postelja dosta za bolesnike ! Ni s imetkom privatnika nije bolje stalo. Mnogi rimski knezovi izgubiše svoje milijone, prodaše svoje palače i galerije. Trgovina i obrt pada, novčana potreba vlada posvuda, samo se još čita i čuje o konkurzu i ban­ krotu. Da ovim trpe i radnici, posve je jasno. U Rimu ih je preko 300 00, koji nemaju ni rada, ni k ru ha! Samo u jednom se pokazao veliki napredak — a to je : broj mladih zločinaca!..... Što se sad mora držati o jednoj vladi, koja nakon trideset i pet godina ništa drugo nije postigla, nego što se je nad sve druge države odlikovala brojem ubojstva i zločinstva ?! Ovim pitanjem zaključuje »T ri­ buna« svoje razmatranje o »Rimu nekoć i sada«. TU krivo stečeno, nije bla­ goslovljeno ! Svi, koji danas bezpristrano sude, slažu se u tome, da nije bilo lugjega čina u povjesti od onoga, što ga slobodnozidarska sila izvede god. 1З70. O posljedicama ovoga koraka, piše jedan protestanski plemić medju ostalim i ovo: »Veoma sam se razočarao u Rimu; Rim nije više ono, što sam se nadao, nije Rim naših otaca. Od glavnoga grada svega svijeta, spao je Rim na glavni grad nemoćne velevlasti« ! Prije kroz stoljeća središte svijeta, a sad središte nemira, borbe i stranaka moderne Italije«. — 2. Drugi tobože izgovor bio, d a s e u crkvenoj državi neprestano d i z a l a b u n a z a b u n o m : stoga da je trebalo posredovati i k o n a č n o r e d u č i n i t i . Što da na ovo od­ govorimo ? Evo o v o : kad bi ovakova tvrdnja općenito vrijedila u životu država i carstva, koliko bi ih već morale druge �Br. 9. Petrov novčić. moćnije države dokinuti t. j. silom ih oteti i sve im orobiti, da »učine mir i red« ! Kakovih li je strašnih buna i revolucija vidjela Francuska! Koliko ustanaka i nemira u Španjolskoj, koliko gragjanskih ratova u Portugalu ! Što li je sve Austrija vidjela god. 1848.! A što sad biva? Gdje je danas država, gdje mir i blagostanje cvate ? Što biva u Rusiji, u Turskoj, u Fraucuskoj, što po malim balkanskim državicama ? Što donese svijetu haška konferencija o miru ? Ništa, već samo nekim vladarima lijepi titul »miroljubivi« ! Da bi sad na temelju ovoga m u d r o g a izgovora Njemačka, Rusija ili Engleska jednostavno uništila samo­ stalnost koje države, gdje vladaju nemiri, i tako oslabljeno kraljestvo naprosto sebi prisvojila, zar bi to bilo u redu i Bili se takov postupak mogao oprav­ dati megju narodnim pravima ? Ovako se evo upravo radilo sa crkvenom državom! Da neprijatelji sebe obogate, da si kako mu drago velevlast stvore, okoristiše se nemirima, k o j i s u s v i b i l i u m j e t n o s k o v a n i . Moglo bi se ovdje upitati: pa je li zbilja bilo toliko nemira u papinoj državi, i otkuda su potekli? Ove nemire su neprijatelji Crkve, a osobito slobodni zidari i njihovi ortaci, pravi mračnjaci, unijeli u crkvenu državu, umjetno ih podržavali i siste­ matično izvagjali! Ovi nemiri bili su plod nezasitnoga vladohleplja i fanatične mržnje proti vrhovnoj glavi Crkve. Ne­ prijatelji se laćali i najgodnijih sredstava, samo da stvore s l o b o d n u r e p u ­ bliku, ujedinjenu Italiju. Prva zapreka bila im dašto crkvena država. Neka sada neprijatelji crkve po­ svijetle zubljom istine u ove tamne makinacije slobodnih zidara i njihovih ortaka, pak će nači, odakle su potekli ovi toliki nemiri u crkvenoj državi, ko li je odgovoran za tobože »zlo stanje« papinske vlade ! 3. Izgovarali se napokon još i time, što je r i m s k i p u k s a m i z r a z i o j a v n o , da je nezadovoljan s papinom vladom, i da želi vladu Viktora Emanuela. Da ovo opravdaju, naveli su j a v n o g l a s o v a n j e p u k a god. 1870. u Rimu i u provincijama. Je li im to pomoglo ? Dašto, da su zašutili n a č i n , k a k o se glasovalo. Liberalci i slobodni zidari baš ljube pravdu ! Što se sve s pukom radilo ! Kakova li se sredstva rabila 1 Evo primjera nji­ hove pravde. U Sv. Galikanu — iz­ vješćuje Barsotti — osim 5 — 6 glasova, sve glasovalo proti »novoj« vladi. A što neprijatelji? Oni to naprosto preokrenuše. Onih 5 glasova odrediše za papinu vladu, a sve druge za »novu« vladu. Eto, kako se glasovalo, kako se s pukom radilo. U »Monte s. Giovanni« bilo samo 50 izbornika, a nova vlada stvori ih 900! Zar je čudo ? K o tugje silom i nepravedno otima, kako će pravedno raditi kod glasovanja! (Nastavit će se.) * Str. 277. �Crtice o rusko-japanskom ratu. Str. 278. Br. 9. Crtice o rusko-japanskom ratu. Napisao F ra I v š a Mi j o v . Naše će čitatelje za cijelo zanimati ovo nekoliko crtica, što ih odasvuda posakupih kroz ovo godište i pol, otkako se igra krvavo kolo na dalekom istoku. Vas danas svijet napeo se, pa gleda tu čudnu a krvavu igru, što je zaigrao poganski Japan s kršćanskom Rusijom — gleda, na komu će da ostane meg­ dan, pa nagadja, šta bi se još sve iz toga izleći moglo. Eto već godište i pol, što puške pucaju, topovi gruvaju a cvijet mladosti ostaje glavom bez uzglavja na dalekim, nepoznatim poljanama — godište i pol, a bojna sreća još ne odlučuje, na koju će stranu. Rusija je doduše uzdr­ mana, okrvavljena, ali još slomljena nije — ona će jo š da krvavu igru igra. A Japan? Japan je doduše pobirao do sada lovore, ali su ga skupo, veoma skupo stajali. Teško mu je, teško, je r nije ga to šalni posao, igrati tako veliku, tako krvavu a opet tako dugotrajnu igru. Ele, samo dobri Bog zna, , kako će sve to da svrši, a nama prosto nagagjati samo. Ali se za to opet hoće po­ znavanja valja poznavati Rusiju, njezin položaj, vojnu snagu, razne okol­ nosti, a to sve opet vrijedi dakako i za Japan. Mi ćemo se u našim crticama pretežito pozabaviti s ovim zadnjim. *) I. Prije svega u kratko dvije, tri o uzroku današnjega rata. ]) Crtice su ponajviše uzete iz slovenačke ilustrovane smotre »V ojska na Daljnem Uzbodu«. Izlazi u lj ubijani dva puta na mjesec. Jedno ljeto (24 sveske) zapada samo 4 K. i 80 para. Naurč "je se kod »D om a in Sveta« Ljubljana. Ogromnoj Rusiji treba mora, da prokrči sebi slobodan put po svjetskim morima. Ima ga nešto na evropskoj strani, ali to je sasvim malo, a uz to opet tuj su sasvim blizu druge evropske države. Švedska, Njemačka, Danska, a Engleska s bojnim gjemijama stoje joj pod samim nosom: uz ono more, s kojim ona ima veoma zgodnu svezu, i to po prijestolnom Petrogradu, koji leži na Nevi. Ima Rusija i Crno more, ali uska su mu vrata, a pred njima turski Carigrad, bez da spominjemo zavidne evropejske države, koje mogu da njezi­ nim ubojnim lagjama na tim vratima zaviču sto j! Tako eto Rusija nema mora, nema ga, a silno joj ga treba — treba joj ga, koće li tamo da vrši onaj zadatak, što joj je — silnoj slavenskoj carevini — dopitan. Gdje da ga nagje? U — istočnoj Aziji. Ali to je daleko, grdno daleko. Ništa zato — ona će svojim orijaškim korakom junački koraknuti preko sve te neizmjerne Azije i naći će more. Pa kad nagje, da joj sjeverno more ne može da posluži, jer je većim dijelom godine u ledu, ona će se tisnuti na njezin istok, gdje nema straha od leda. Da. ali joj je opet i tuj na putu grdna zavirica - - velika država kineška — Mandžurija. Da je koja druga država gospodovala u Mandžuriji, Rusa bi bila prošla volja pačati se u taj osinjak, ali tuj je bila Kina, a Rusu je za Kinu lako. Nazad deset godina Japan se zakvači s Kinom i pošteno je natuče. Rusu došia prilika nikad zgodnija. Nje­ �Br. 9. Crtice o rusko-japanskom ratu. gove čete pregju u Mandžuriju, pa se malo po malo a neopazice stale da sve više primiču jugu. Vodi ih mandžurski južni poluotok Liatun, a još više kra­ sno na njemu pristanište — Port Artur. Japan ga u zadnjemu ratu bijaše oteo Kini, ali kada sklopilo mir, Rusi ga pozajmiše u Kine za dvadeset i pet godina. I tako se eto Rusu liepo ispu­ nila davno željkovana želja — dogje do mora i prisvoji krasnu, od naravi divno stvorenu morsku luku, kakovu je samo zaželjeti mogao. A sada počne da svoj­ ski radi. Ponajprije stade da utvrgjuje Port Artur i utvrdi ga tako, da su ru­ ske novine ponosno tvrdile, da im je ta luka vazda osigurana, da je nesvladiva. Na žalost zadnji dogagjaji pokazaše, da to ipak nije bilo tako... Uz Port Artur podigoše Rusi krasno trgo­ vačko mjesto Da l ni j , sazidavši mu uz silne troškove divnu umjetnu luku. 30. maja prošle godine, vas oštećen, pade u ruke Japancima, i tako odoše oni silni milijoni, što ih Rusija bijaše tuj sasula. Tako se eto Rusija malo po malo udomaćivala na zemlji, što je, kako se onda govorilo, bijaše pozajmila u Kine, ali tako, da joj je više nikad ne vrati. Uz Rusiju javi se i Njemačka: švabska mudrost upozna tekar tada, da joj je neophodno nuždan zaljev K i a o č o v, i ona ti se lijepo tuj smjesti. Iza mudroga Švabe javi se praktični Englez: ovome opeta bio potrebit zaljev V ajh a jv a j, pa eno ti ga još danas u eng­ leskim rukama. Nesretni je Kinez to mrko gledao, ali je morao šutjeti i puštati ih, da rade po svojoj volji. Dok je Kinez šutio, Japanac je sve iz prikrajka gledao — iz prikrajka gle­ Štr. 279. dao, tajnovito snovao i muški se spre raao. Njegova je država starodavna, a sva je od samih otoka. Broje do 500 što većih što manjih otoka posutih izmedju Japanskoga mora i Velikoga oceana. Na tim otocima japanska je domovina. Valja priznati, Japanac je daleko, veoma daleko, odvojio od svojih žutih saplemenika. Njegova je na moru vlast, a sada eto segnuo i za azijskom zemljom. Država mu je uregjena čisto po evropejsku: ima svoj državni sabor, svoju vojsku, veliku, jaku mornaricu - - sve to po najmoder­ nijem kroju. Uz sve to ima opet nešto, što valja posebice spomenuti — Japanac je silno drzak, preuzetan. Njegovoj smje­ losti teško naći para. Lako mu bilo sa još divljom, ne­ pripravnom Kinom. Te pobjede uspale još jače njegovu smjelost, i on stade da radi o velikim, zamašitim osnovama. Njegova škala za moderne preustroje bijaše poglavito velika pomorska sila — ponosni Albijon, i on stade da računa, kako bi §n postao Albijon — Engleška istočnih strana. I eto junački upro, da svoju osnovu izvede: hoće pošto po to, da bude gospodar svih istočno-azijskih naroda, i zato zove sve žuto pleme pod svoj barjak. Samo se po sebi kaže, da je on mrko gledao, kako se ruska oblast sve više i više širi. Ta širila se ona baš po onoj zemlji, koju on u svome nacrtu već bijaše svojom bojom označio. Ne­ strpljivo je očekivao zgodnu priliku, da se zakvači s morskim dušmaninom, da ga potisne narod u ledenu Sibiriju i da sjedne u one pokrajine, na koje on odav­ na tako požudno gleda. �Str. 280. Crtice o rusko-japanskom ratu. Zgoda mu se pruži ili bolje sam je stvori, i lanjske godine u noći od 8 na 9 veljače puče pred Port Arturom prvi top — znak prvi užasnog klanja, što eto još i danas, nakon godinu i pol, svejednako traje. II. Iz J a p a n s k o g a r o ma na . Samo se po sebi razumije, da je današnji rat silno uzdrmao japanskim narodom, jer nije ga to šalni posao zakvačiti se s tako silnim i jakim carstvom, kakova je Rusija. Drugim riječima moglo bi se kazati, da je time metnuta na kocku budućnost jednoga naroda od kakovih 50 milijona. Na vojnu mora da ide svaki muški, koji može da nosi pušku i sablju da paše. Nije zato nikakovo čudo, što ja ­ pansko novinarstvo sada je punu lih vijestima i stvarima s bojnoga polja. Osim toga odmah s početka vojne uče­ stale u njih pripovijesti i romani, u ko­ jima je samo puška i top. Odmah prvih dana počelo je izlaziti nešto preko četr­ deset romana, koji se bave fiključivo rusko-japanskim ratom. Sve je to napi­ sano fantastično, a za dokaz navodimo naslove nekih; „U čemulpskim magla­ ma", ,,Umrimo za domovinu", ,,Stari poručnik", ,,Dom admirala Jam anako" i t. d. Da naši čitatelji vide, koji i kakov duh vlada u japanskim romanima, do­ nosimo ovdje početak fantastičnoga romana ,,U čemulpskim maglama". To će nam istodobno poslužiti, da se upo­ znamo s duhom japanskih krugova, jer taj se najjasnije očituje u romanu. . . — V eć od studenoga 1903. bila je naša ,,Čijoda" pred Ćemulpom. Njezino Br. 9. sidro bijaše spušteno izmedju ruske križarice „V arjag a" i topničarke ,,Korejca‘‘. U večer dne 2. veljače poručnik Katori sagje u lagjicu i otplovi na kraj. Kad stigne u mjesto, zaputi se u japanski predjel i zaustavi se pred kućom jedno­ ga trgovca. Malo zatim izagje iz kuće mlada žena. »Macuso (sestro)l« »Necane (brate)!« poviču obojica u kratko i veselo. Sestra pozove brata u kuću, ali on je oklijevao. »Ne mogu«, reče joj on. se je dijeliti«. »Nama 9A kuda ćeš to? Ajde, unigji! Skuhat ću ti »gomo kuzuči« koju tako ra ­ do jeo š«. Ćastnik odgovori: »Ne razumiješ me, draga sestro. Ne ča doduše otputovati odavle, ali se ipak valja da oprostim s tobom I I pri­ slonivši se njezinu uhu, šapne: »Vojna... Rusko je brodovlje osta­ vilo Port Artur, pa ako nas napade u Čemulpu, mi smo izgubljeni. Vojska već znade za svoju sudbinu. Kada nam dogori, hitit ćemo lagju u zrak i svi ćemo skupa umrijeti. To je već izmegju nas gotovo, i ako toga još niko nije rekao«. Sestri bijaše teško na srcu. On joj bijaše jedini brat, a ona njemu i otac i majka nakon smrti roditelja. Ona ga je odgojila, plaćala za njegovu izobrazbu i stvorila ga čovjekom. A sad joj odlazi. »Tvoje ću jestivo pojesti, sestro, ali ne prije mrtvačke gozbe«, reče joj on uz posmijeh, da bi sestru razabrao. »A sada glavom na stranu. Reda je , da idem. Da si mi zdravo i prozdravi muža!« �Br. 8. Str. 281. Dopis. Ode i ne obazre se više. Sestra se smije i gleda za njim. Stari kućni sluga, Korejanac, sjedi na pragu i gorko plače. . . . On ne može razumjeti Japanca. »Zašto ne plačeš ? reče on sestri. »Ta to ti je jedini brati Ja nemogu sadržati suza, a ona se smije!« Svaki se je dan sestra penjala na kućni krov i gledala na luku, u kojoj bijaše usidrena bratova lagja. . . I jed­ noga dana nestade lagje. . . Otplovi. Sestra bijaše žalosna i jedini stari sluga mogaše da je utješi. Jednoga dana evo ti sluge s krova. »Vratio se je, vratio se je!« »Ko?« Sestra potrči i ugleda »Čijodu* u luci, a uza nju nekoliko japanskih ubojnih lagja. Japanski admiral Uriu bijaše zapo­ vjedio ruskim kapetanima: »Prije podne morate ostaviti luku, inače ću. potopiti »Varjaga« i »Korejca!« Crni se dim još dizao iz njegova dimnjaka. Sestra i stari Korejac vidješe, kako ruske a iza njih japanske lagje izlaze iz luke. »Korejec« upali, naše mu lagje odgovoriše. Mirno otploviše na široko more i više ih nije bilo vidjeti. Na zadnje topovi zamukoše. »Varjag« se topi, »Korejec hoće da umakne. Stari sluga od veselja skače po krovu. »Slava, slava »Čijodi!« Megjutim top epet zagrmi — »Varjag« g o ri... Oh, kakav prizor! — — Drugoga dana sestra skuha ,,gomo kuzuči", koju njezin brat tako rado jede. Brat se njezin vratio živ i zdrav. ..Kad sam opazio s lagje, da nas ti okom pratiš, mirno sam gledao smrti u lice. . .“ I obojica, plakati. . . brat i sestra, počmu „Čudni ljudi", mrmljao je stari Korejac, ,,kada bi se imali radovati, oni plaču.. ." (Nastavit će se). Dopis. nimiva, jer dolazi iz krajeva bivših egi­ patskih farauna. ( Vrućina.) Prije nego dodjoh ovamo, (.Poticaj ljubavi.) U uzku sam sa­ vezu s našim „Perivojem", pa ne mogu bio sam se dobrano naoružao strpljivošću, srcu odoliti, da Vam se, makar i u jer sam očekivao nesnosne vrućine; nu kratko, i sada ne javim. Uz to je i. kad tamo, moradoh položiti svoje oružje. prijateljska ljubav, koja me prati i u Pomislite, da smo u najvrućem mjesecu, „zemlji sunca", pita i zanima se za moju a u bajnoj Aleksandriji još jednako u malenkost, pa bih i iz tog obzira pro­ hladu 21 do 24 stupnja topline po R. Pa što je to? Istina, bude koji dan oko pustio najsvetiju dužnost, kad bih i na dalje šutio. Treći je razlog i sam položaj podne i 26 R., nu vrućina nije ni malo ove od Boga obilno blagoslovljene zem­ nesnosna, barem za me, jer nam uviek laori ugodan vjetar s mora. Ima nešto lje, o kojoj je i neznatnija stvar za Aleksandrija u Egiptu, početkom kolo­ voza 1905. �Str. 282. Dopis. Br. 9. djivati zgodna kolna cesta uzduž ciele vlage, koja se po danu po koji čas morske obale. Ovaj je zid na iztočnoj opaža, nu ta vlaga ne čini zlo. Dapače po mnoge je i blagodat, jer vele, da strani grada udaren oko 200 metara daleko od sadašnjih kuća, do kojih je sladje jedu! Nego svoj nezdravi, što je more dopiralo, a cijeli taj ogromni pro­ ima u Aleksandriji, krivo je mariutsko na južnoj strani grada ležeće umjetno stor nasuo zemljom, što je gradu podalo more, koje nastade za Napoleonovih čarobno lice. Kada do godine svrši sve ratova u Egiptu. Kako tu nije prave to popločavanje i uredi se cesta i novi morske dubljine, nastaje u ljetu škod­ tramvaj, bit će jedna milina tu šetati. ljivo izparivanje i okuženje zraka, koje­ Koliki sviet i sada dolazi, da se pri mu daje uztuk zrak morski, dolazeći ovoj vrućini tu naužije čistoga zraka sa sjeverne i zapadne strane. Kad bi se morskoga! Ova je obala udaljena od izsušilo to more, zdravstvenijih prilika našeg samostana 5 časova, pa možete nigdje boljih od Aleksandrije. se i sami dosjetiti, da mi je tu najdraža U Kairu, koje je od nas udaljeno šetnja. O, kako je divno uz more živ­ 208 kilometara nije tako. Tamo se jeti i promatrati veličinu Onoga, koji tuže na nesnosnu vrućinu, koja je za 8 je u ljubavi svojoj nas obdario tom i 10 stupnja viša od Aleksandrije. Zato divotom. Kada dodjem na more, ne da nas i posjećuju gosti iz te egipatske mi se lako od njega dieliti, jer mi os­ priestolnice, da ovdje na ugodnom mor­ tavlja u srcu neobične dojmove. Koliko skom zraku dušom odahnu i malo se put glednem onamo daleko, daleko na smoče u našem moru. U tu su svrhu zapad, tražeći iza nedoglednih onih ladva glavna kupališta: jedno u Mexu, zurnih morskih dubina dragu domo­ predgradju grada, a drugo u San Ste- vinu i mile svoje toli mi odane pri­ phano u Ramlu. Koliko sviet tamo vrvi, jatelje 1 vidi se iz prepunih električnih tramvaja, Egipat je zemlja, koja nema časti, koji svaka 3 časa sa štacije polaze sa da ikad u svojoj sredini pozdravi bielog dva voza, u kojima su i na krovu zgod­ gosta — snijeg, led i tuču, pa ipak u ne stolice. Obični sviet ne upotrebljuje ovoj vrućoj sezoni imamo dosti leda, a tih kupališta, već otvoreno more ili i dobra mu je prodja. Ne samo u Alek­ sam Nil u tako zvanom Mahmudijskom sandriji, već i u drugim višim grado­ kanalu. Tu se dogadja puno nesreća, vima pravi se umjetni led, kojim razte se skoro svaki dan tkogod s neo- hladjujemo vodu nilsku i poput meda preznesti utopi. Ipak ovi slučajevi ne sladku i destiliranu pijemo. Kao da mogu da opamete Arabe, koji kao ćo­ sam pri planinskom kojem bosanskom ravi srću u vodu. izvoru! Po bajnu Aleksandriju velika je Ova nam vruća sezona i u tom blagodat nova morska obala (quai) na pogoduje, što su nam iz soba odjezdile iztočnoj i sjevernoj strani. Tu se je u gospojice komarice, koje u noći vole duljini oko 4 kilometra udario novi od van se razhladjivati, nego se u onoj 8 metara mjestimice široki zid, uza zid toplini gušiti, pa s toga ne trebamo počeo popločavati udobni put i utvr- zastorom postelju oblagati kao u zimi. �Br. 9. Dopis. I čudna li je ta zemlja bivših sil­ nih egipatskih farauna! Od mjeseca ožujka ni kapi kiše, pa je ipak ovdje sve toli bajno, a i po poljima nema onlikoga praha, koliko bi ga bilo kod nas, kada nema za više vremena kiše. Zemlja je crnica i naplav nilski, pa se ceste ne kvare u nizinama kao u Evropi. Uz to ima u sebi i dosti vlage, koja dolazi od rijeke Nila, kojim se vrtovi i druga drveća natapaju. U tu svrhu je čitava mreža što viših i manjih kanala, koji su po Egipat prava riznica. Nego su se Egipćani sada i za­ brinuli. Nil nije još narastao do nor­ malne svoje visine, pa se boje nestašice vode. U Kartumu je narastao za 2 metra, u Berberu za tri tako, da je u Rodi kod K aira nilska visina 13 metara, pre­ ma lanjskoj (od 15 metara) u ovo doba manje za 2 i više metara. (Razne svečanosti i zabave.) Potro­ šio bih puno papira, kad bih vam sada sve i crkvene i druge svečanosti na­ brajao. T a još mi odzvanjaju u ušima oni mili, nježni glasovi naših vrlih pje­ vača, koji uz pratnju orkestra skladno odpjevaše » M a t e r d o l o r o s a « na Veliki Petak, kad je o. Augustin u 12 sati u podne započeo svoju propovied u dubkom punoj crkvi i u tri ju sata po podne istom dovršio. Utisak je bio neizbrisiv, neodoljiv. Kad bi on svršio tumačiti prvu rieč umirućega božanskoga našega Ljubimca na križu, odmorio bi se, a pjevači prosliedili svoje uloge. Iza njih bi jedan otac o istoj rieči na po­ višenom mjestu u crkvi čitao ganutljivo razmatranje. Pomislite, kolika slast po iole pobožnu dušu nalaziti se u vrućoj molitvi i slušati vatrene rieči o Isusu u samo vrieme pregorkih muka Njego­ Str. 283. vih, a na oltaru gledati umjetno na­ pravljenu kalvariju. A što da Vam pripovjedam i o dvima tjelovskim obhodima (procesijama), o obhodu na sv. Petra i Pavla, obhodu na Gospu Karmelsku, kad je prostrano dvorište pred crkvom i cieli put, koji dieli oba naša velika pe­ rivoja, bio izkićen zastavama svih naroda na svietu, podigao se veličanstveni sla­ voluk, a prekrasni se kip Majke Božje svečano nosio uz milopoj naših slavulja, svirku bande, pucnjavu mužara, jeku milozvučnih zvona, a to sve uz neopisivo klicanje hiljade ljudstva svih glavnih narodnosti na svietu. Što da vam pripoviedam o slavi svetih naših slaven­ skih apoštola Ćirila i Metoda, koja se nastojanjem o. Benigna upriličila i u crkvi svete Katarine pjevale naše pje­ sme? A što napokon da rečem o za­ hvalama, koje na koncu srpnja pri zaključku školske godine upriličiše ov­ dašnji školski zavodi (školska braća, 00. Isusovci, Salesijanci, milosrdne francezke i njemačke sestre, naše Franjevke u oba svoja samostana) i onom moru ljudstva, koje je u broju od jedne do dvie hiljade prikrilo dvorište dotičnih zavoda, pružilo riedki duševni užitak, kao da su se dotični nastavnici i na­ stavnice natjecale, tko će koga više nadkriliti. Ja sam bio na jedno desetak ovakovih poučnih i liepih zabava, pak mi se sjedenje od 3 sata činilo kao tri časa. A kako ne će, kad se je svagdje predivno pjevalo, sviralo, uloge majstor­ ski izvodile i to od nadobudne one aleksandrijske mladeži. Pazio sam, koli­ kim zanimanjem francezki konzul, arabi, predstavnici grada i urodjenici prate ove predstave, kojih je bilo u arabskom, englezkom, francezkom, talijanskom �Str. 284. Dopis. njemačkom jeziku. Pri koncu se dielile nagrade boljim učenicima. To su bile najviše sjajno u zlatorez uvezane knjige i lovor-vienci, kojima su se krunili učenici i učenice. Mi, koji smo sjedili u prvom nizu, okrunili smo mnogo takih odlikaša i odlikašica. K oja su djeca imala svoje roditelje i rodjake prisutne, oni su im sami svojom rukom dali nagrade i uz slatki poljubac krunili mile svoje lovor-viencem. Bijaše to po me, koji sam takova šta prvi put u životu vidio, izvanredan utisak. Ovakih se nagrada puno podielilo, U samom našem kolegiju svete Katarine podielilo se nagrada u vriednosti od 5000 kruna. Kako su se naši zavodi opoštenili, možete uvidjeti i iz pisanja ovdašnjeg jednog slobodno zidarskog lista, koji, kako sam veli, kao »nepristrani sudac preporučuje svim roditeljima, da mogu mirne duše svoje blago (»ii suo tesoro«) povjeriti tim zavodima, naročito »Franjevkama«. Liepo je uspjela i zabava naših vrlih Slovenka, koje su u dvorištu nje­ mačkih sestara krasno predstavljale »Lurdsku pastiricu« i divno odpjevale više naših pjesama. 0 . Benigen i tu se je puno trudio, pa mu je eto trud bio okrunjen krasnim uspjehom. Tom je prigodom za družtvo sv. Ćirila i Metoda unišla liepa svota. Ne mogu kazati, koliko se marljiva ta pčelica u Br. 9. obće trudi, da se što više konsoliduju Slovenci. [Promjena). Naša promjena bila je sad u Jeruzolimu dne 10. na sv. Lovrinca. Dok ovo pišem za današnju poštu (12. o. m.), ne dobismo nikakih još viesti. Nu nadamo se i ja i o. Benigen, da će nas ovdje ostaviti, kao i dragog našeg fra Luku Terzića u Kairu. Mjesto našega patriarke u Jeruzo­ limu još nije popunjeno. Veli nam presvietli gos. nadbiskup Gianini, koji se je sad iz Rima povratio, da se do stu­ denog ne će to mjesto popuniti. 0 uspjehu one pritužbe, koja se je iza one grčke navale na naše F ra ­ njevce u Betlehemu podigla kod turskih oblasti, nema još ni glasa ni ovaza. Bit će: piši propalo! što je tko našao, neka dobro drži. E, moćan je u iztoku »bakšiš«, pa sretnjak jedan Čudesa stvara. (Kuga), koje je bilo više slučajeva i u ovom gradu, skoro je jenjala. Sad se u svem Egiptu nalazi na liečenju 1 1 osoba. Radi toga je turska vlada bila naredila 10 dana kvarantene u Beirutu za sve parobrode dolazeće iz Egipta, a od ovo nekoliko dana, vele, samo dva dana. Kako se vidi, brzo će je posve nestati, što dao dobri i milosrdni Gospodin! Milijun Vam vrelih pozdravi odanog Vam brata: Fra Ignacija. �Br. д. Viestnik. Str. 285, V i e s t n i k . (Rodjendan Njegova Veličanstva.) Dne 18. kolovoza o. g. odslužio je u 9 sati sv. misu u katedrali preč. g. Stjepan pl. H a d r o v i c , kanonik vrh­ bosanski, za dugotrajno zdravlje i sreću Njeg. apostolskog Veličanstva premilostivoga cara i kralja Franje Josipa I. i ciele absburžke kuće. Misi je prisu­ stvovala Njegova c. k. Visost nadvoj­ voda F r i d r i k , Njegova Preuzvišenost A 1 b o r i, poglavica zemlje, kao i mnogo­ brojno činovničtvo, častničtvo i gradjanstvo. — Kako svake godine, tako je i ove već u oči Previšnjeg rodjendana grad Sarajevo u divnom svjetlu sjao i prelievao se od raznobojnih za­ stava, medju kojim je žalibože bilo najmanje hrvatskih. ( f O. Mijo K a lin ić) Nemila smrt učestala harati po našoj izmučenoj pro­ vinciji, kojoj evo u kratko vrieme obori u crnu zemlju toliko članova. Danas nam je sa žalošću zabilježiti smrt i fra Mije K a 1i n i ć a, koji dugotrajnoj svojoj unutarnjoj bolesti ne mogaše odoljeti. Pokojnik se rodio u Crkvici i. rujna 1840., stupio u franjevački red 28. travnja 1856., a prvu sv. misu pri­ kazao Bogu 25. ožujka 1863. U dugom nizu svojih svećeničkih godina mnogo je kao neumorni radnik zaslužio u njivi Gospodnjoj ; višeput je u samostanu revno vršio službu propovjednika; re­ dovničkom poslušnošću i revnošću u slušanju svetih izpoviedi veoma se od­ likovao. — Preminuo je u gučogorskom samostanu 25. srpnja o. g. u 65. go­ dini života. Za izpokoj njegove duše dužan je svaki svećenik naše provincije odčitati po tri sv. mise. Počivao u miru Božjem! (f Fra Mijo Alfonz Glavanovid.) Nemila smrt, koja je ove godine plaho zaredala kositi po našoj provinciji bo­ sanskoj, ne pazeć na staro ni na mlado, pokosi nam jedan krasni, miomirisni cvietak iz našeg perivoja. U pro­ šlom broju javismo smrt dviju mladih sila. a sad eto javljamo smrt jednoga, koji je tek pred 18 dana pred žrtve­ nikom Božjim položio jednostavne zavjete iza godine kušnje. Pokojni mladić iz­ gledao je veoma zdravo, kad najednoč deset dana pri svrhi novicijata poče bacati krv na usta i od tada stade veoma naglo venuti te ni liečnički liekovi ni dobra njega ne mogoše ga oteti od žvalja smrti, koja nastupi iza mjesec dana bolovanja. Umro je veoma blago i spokojno u krugu braće svećenika. — Njegovom srcu ucviljena je njegova dobra majka, koja ga jedinka dade svetom Franji, a provincija je izgubila jednoga vrlog, krasnog, čednog, veoma darovitog mladića, koji je bio liepa na­ da njezina. Ali hvala Svevišnjem! Raptus est ne malitia mutaret intellectum ejus — otet je, da ga svjetska zloća ne izkvari. Divni mladiću, koji si onako spo­ kojno išao u susret smrti ili bolje rekav onako veselo u naručaj svog nebeskog miljenika G. Isukrsta, moli se vruće kod Njega, da naš serafinski perivoj osvježi �Str. 286. Viestnik. nebeskom rosom te u njemu bujnije niknu, procvatu nježni pupoljci na mio­ miris ugodni G. Bogu i svietu. Počivao u miru! (Blagoslov trećoredskog barjaka u Zadrii). Zadarski Trećoredci doživješe ovih dana riedko veselje: blagoslov naime novog barjaka. No prije nego spomenemo štogod 0 blagoslovu barjaka, moramo štogod navesti i o uzrocima, koji mnogo doprinesoše tom veselju. Od duže vremena obstoji ondje III. red sv. Franje. Obstajao je, ali kao da nije. Nije tu Trećoredac Trećoredca poznavao, nije bilo medju njima nika­ kve sveze, riećju: nije bilo znaka, po kome bi mogao poznati Trećoredca To se ima najviše reći o mužkima. Njihov je broj bio veoma malen; a bili su skoro samo imenom Trećoredci. No nova era nastupi u povjesti Trećoredaca zadarskih, kad je bio prije dvije godine na redodržavnoj skupštini izabran pred­ sjednikom III. reda p. o. Hugolin Didon. Žao mu je bilo vidjeti razsulo onoga reda, koji je više puta, sviet spasio, i koji će, ako Bog da, i opet ga spasiti. Mladenačkom neutrudjenosti upeo i dan i noć raditi, propitkivati za Trećoredce, u novu ih falangu sakup­ ljati, prizivati nove u red, a nevaljale koriti i na dobro ih bodriti. Osim mje­ sečnih sastanaka nadodjoše sedmični, u kojima se protresalo što se ima ura­ diti, da procvate taj red na slavu Kristovu. I do malo vremena mogao si vidjeti čudesa, tim više, uzme li se u obzir, da je p. o. upravitelj imao i mnogo drugih dužnosti, koje su mu mogle smetati, da ne razvije svoje dje­ latnosti. Ali to ga nije smelo, jer je znao, čim će uroditi njegov rad. Pola Br. 9. se je bližnjega sela odmah upisalo u III. red, a da ne spominjemo, da je i sijaset gradjana stupilo u tu franjevačku vojsku. Tu je čast spomenuti, da se osobita liepa kita mužkih upisala. Ni to mu nije bilo dosta. Razdielio Trećoretkinje na kotare, a svakom kotaru stavio na čelo niže starješinice, koje sve moraju raditi po znanju upravitelja i redodržavnice. I naprijed je krenuo. Svakom Trećoredcu dobavio franjevački grb, koji moraju nositi na odredjene svečanosti. Kupio slike odvjetnika III. reda i izložio ih na častnom mjestu u crkvi. K ad je sve to opravio, naumi kupiti i zastavu za svoje mile Trećoređce. To doskora i učini. Nabavio sliku, a redodržavnica istih Trećoredaca, znata sa svoga vezenja, izveze krasni nakit na zastavi. Nadodje 9. srpnja. Taj dan se imala blagosloviti njihova zastava. Sama Nj. Preuzvišenost nad­ biskup zadarski dični član III. reda, došao i blagoslovio novi barjak. Trećo­ redci s grbom veseli pratiše svečani čin. A li njihova radost bijaše tek na vrhuncu, kada se 16. srpnja, na Gospu Karmelsku, dan čašćen ne samo u franj. crkvi, nego i u gradu, okupiše pod novu zastavu i krenuše gradom. O, kako se veselo v ija la ! Ni sokol se ne može ponosnije vijati. A ni čudo nije. Znate, tko ju nosio ? Mladi zadarski »Sokolaš«. Nije se on sramio, prem mla­ dić, nego zamolio 0 . upravitelja, da može nositi trećoredski habit, što je već jedan njegov brat učinio. Divno zaista, kad se pomisli, kakav je danas sviet, koji se srami i prekrstiti, a on se ne srami ne samo nositi zastavu, već i ogrnuti se trećoredskim habitom. Ugledali se i drugi u njega! Liepo je �Br. Viestnik. spomenuti i njegovo ime. Zove se Josip Lokas. Slava mul Slava upravitelju! — Pridržimo braćo ovaj slavni red, jer osim što je slava naša, slava je sv. Crkve i njezina korist. (Promjene u dubrovačkoj Franjeva­ čkoj provinciji). Na 20. lipnja držala su naša braća u Dalmaciji kapituj pod presjedanjem m. p. o. Augustina Zubca, pa izabraše . provincijalom o. Josipa Karvina, kustosom m. p. o. o. Urbana Taliju, Antuna Kazilari, Leonarda Matkovića i Vicu Tomašića. Na kongregaciji nakon kapitola bi učinjen u provinciji ovaj raspored : U D u b r o v n i k u : o. Alfons Markvitzka, guardijan; o. Jakov Jović, o. Marjan Pusić, o. Urban Talija, o. Am ­ brozije Skaprlenda, o. Kalisto Tadin, o. Gaudencije Barbić, o. Augustin Pavlić, o. Ivan Car, o. Anaklet Mileta, o i’avle Miličić o. Frane Čučević. U D u b r o v a č k o j R i j e c i : o. Vangjo Brajnović, župnik i guardijan. o. Vjekoslav Krešić, pomoćnik. U S t o n u : o. Antun Kazilari, guardijan. U S l a n o m u : o. Josip Matović, guardijan. U C a v t a t u : o. Dane Radmilović, guardijan. U Z a d r u : o. Leonard Matković > guardijan, o. Serafin Ivasović, o. Viče Tomašić, o. Bone Skunca, o. Fulgencije Crnošija, o. Lujo Pogačnik, o. Hugolin Didon, o. Stanko Kocijančić, o. Domi­ nik Tomić, o. Paše Bardhi. U K o p r u : o. Egidije Braut, gu­ ardijan, o. Pacifik Giasche, o. Franje Gorlato, o. Anselmo Bonafin, o. Aleksander Rubini, o. Hijacint Repić, o. Atanazije Veža. Str. 287. N a O r e b i ć i m a : o. Bone Beritić, guardijan. N a K u n i : o Fulgencije Lopižić, guardijan. U K o n a v l i m a : o. AngjeoJurica, guardijan. N a K o š l j u n u : o. Augustin Juničić, guardijan, o. Mauricije Gugić, o Metod Semenčić, o. Ciril Barušić, o. Toma Tomašić. N a H a v a r u : o. Gajto Letićguardijan, o. Benvenut Rode. N a P o l j u d u : o. Viče Catram, bone, guardijan. N a K r a p n j u : o. Ambrozije ^ ‘roa, guardijan, o. Ante Curavić. N a B a di j i : o. Bernardin Benjovsky, guardijan, o. Bernard Mijolin, o. Šime Škunca. N a P a š m a n u : o. Angjeo Mihovilić, guardijan. N a U g l j a n u : o. Benedikt Staničić, guardijan, o. Stjepan Radunić. U T r o g i r u : o. Vjekoslav Žarbarini, guardijan, o Aleksander Dobrilović. N a R a b u : o. Radoslav Lešić, guardijan, o. Filip Jurić. U N e r e z i n a m a : o. Lucijan Letić, guardijan. U K o t o r u : o. Alfons Pešić, guardijan, o. Lavko Medić. N a B a r b a n i : o. Nikola Bevilacqua, guardijan, o. Pravdoje Furlan, o. Stanislav Busetti. Njemačka. (Kongres za ja v n i mo­ ral) Čudno zvuči ovaj naslov, jer čudno je i žalostno ujedno, da se na obranu javnoga morala moraju sazivati skupštine i kongresi. Pod naslovom »Kamo plovimo?« Dr. Erlbach izviestio je u »Allgemeine Rundschau« o II. �Str. 288. Viestnik. kongresu muškoga društva za boj proti spolnoj bolesi. Žalost obuzme čovjeka kad promisli, kako ti ljudi misle rat voditi proti tom velikom društvenome zlu. Tajnik društva, dr. Blaschka po statistici je dokazao, da je u Berlinu izmedju okužnih 4 n/0 vojnika, 9 % rad­ nika, 16 % trgovaca, 25 °/0 djaka, 3O°/0 bludnica. Čudno je kako tajnik ispričava trgovce, radnike i učitelje ! Ovi se ljudi, po njegovu mnienju, radi svojih društ­ venih prilika ne mogu za dugo oženiti, i zato su za godine i godine upućeni na prostituciju! Osim toga valja spome­ nuti, da noćne kavane i varićtes na rafi­ niran način potiču spolni nagon. Ovo je zlo, veliko, zarazno zlo. Ali kako ga suzbiti ? Čudan je odgo vor njemačke gospode na ovo pitanje. Dvije ženske, doktorica A . Augspurg i doktorica lilozofije H. Stiicker, sred burnoga pljeskanja dokazivale su, da valja »oboriti stara moralna načela«, da treba »uvesti reviziju naših starih moralnih nazora», da treba »osnovati novu etikuc, da valja »uvadjati evangjelje — slobodne ljubavi». I njemačka gospoda nazbilj misle, da će to dokiniiti spolne bolesti! Doista, valja da se Br. 9. čovjek u čudu i bolno zapita: kuda ćemo ovako! Kad je otrag dvije godine akademičko-dramatsko društvo iz Monakova počelo davati nekakve Schnitzlereve igre, liberalni list »Allgemeine Zeitung« pisao je : »Skoro da š e već ne možemo osloboditi onoga blata, što se u Njemačku slieva iz Pariza i Berlina, Pešte i Beča. Grozno je to, kako javni moral pada; knjige, slike, tingel-tangel razglednice, inserati, operete, lažiznanstvena i gola pornografija, redute, iz­ lozi, obširna izviešća ispred sudnica. . . sve to širi neku duševnu sifilis, koja je zaisto užasna; nijedan stalež već nije zdrav. Kada bi se danas pojavio Tacit, vidio bi, da su Germali ostali vjerni svojim strastima — da piju, da se biju i da igraju, a njihove kreposti da je vrag odnio. .. Sve političke prepirke ovdje bi morale da padu pred tom kugom. Bio ti katolik ili protestant, kršćanin ili ateist, radikalac ili konservativac: igra se igra za čistoću obitelj­ skoga života, neokaljanost žene, vjer nost muža, poštenje omladine, zdravlje roda!« S A D R Ž A J: Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Katolička Crkva — remek-djelo Božje. — Maleni Abel. — Petrov novčić. — Crtice o rusko-japanskom ratu. - Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska V ogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c20b0c78be0e17a5b7cf361aceee0b37.pdf 27acc6a3f3915d273c243217b8abd66c PDF Text Text Br. io. U Sarajevu, mjeseca listopada 1905. God. X IX . Fra Grgi Martiću. Što mi vedro nebo pomrknulo, Što 1’ se žarko ukrilo sunašce ; Što Г mi bielo lišće poniknulo, Što Г se mlado razdrlo srdašce; Što Г mi nježnoj na gudalu Vili Sitni glasi sjetno usitnili ?! Blažen bio, starče Radovane, Milovana starca nasljedniče, Kad ti tako redu na sve strane Haran narod vječnu slavu kliče: Te zasluži zlatnim svojim perom, Da te svojim prozove Homerom!! Nuto jada, nuto žalovanja Za slobode borce i pjesnike, Gdje im s kobna nesta razstojanja Ponajljepše na uzovu dike: Bogoduhog Vila miljenika, »Osvetnika« bezsmrtnog pjesnika! T a tko igda da premaši jošte Milozvučnost, ukras i jedrinu, Punu misli, strasti i milošte, Nedostižnu uz skladnu cjelinu, Neumrlih »Osvetnika« tvojih, Tih osvete zor-junaka mojih ?! T a tko ne zna Dragu Obrenova, Tko 1’ junaka Vukalović Luku Uz Trisvetu bojna vrh Grahova, Tko Г sijaset osvetnica ruku, S kojih puče na sijas diljaka, Da rod krvnih spase od Turaka ?! Blažen bio, kad se porodio, Na krioce gusle namakao, Gudalom ih tankim udesio, Od srdašca dušom zapjevao; Jer ti redom glas uminut ne će, Dok k slobodi osvetnik se k reće!! D. A. Pero}. �Str. 290. Fra Grgo Martić. Br. io. Fra Grgo Martić.1) Napisao Josip Milaković Neka mu je dika i čelenka I u rodu vječna popijevka! , , Osvetnici Bojevi turski i crnogorski IX. Svuda, gdje ima Hrvata, odjeknula je bolno žalosna vijest, da je preminuo slavni pjesnik »Osvetnika,« no i izvan hrvatskih zemalja, naročito u slaven­ skom svijetu, pobudio je glas o njego­ voj smrti iskreno saučešće nad gubit­ kom ovako velikoga pjesnika. I pisanje strane štampe, naročito njemačke, vrlo je prijazno, što je osobita zasluga jedne naše odlične zemljakinje,2) koja je već u više mahova a i ovaj put upoznala Nijemce sa našim Homerom, kako ga nazva učeni Jagić. O Martićevu radu pisali su u više mahova gotovo svi naši listovi, a od većih članaka spominjem: Napotnikov u knjizi »Bosensko slovstvo« (Napotnik je danas mariborski biskup, a nekoć bijaše u Sarajevu vojnički kapelan), Despotov predgovor »Obrenovu«, Šurminovu studiju o »Luki Vukaloviću« Selakov predgovor Martićevim djelima i studije prof. dra Joze Dujmušića u »Školskom vjesniku« (godine 1900. i 1901.), a pisao sam i ja nešto u »Skol. vjesniku« o oproštaju Luke Vukalovića. No da vidimo, u čemu je vrijednost njegovog rada i njegova veličina; rad šta ga toliko cijenimo. Nepoznat pisac piše godine 1878. u dubrovačkom »Slovincu« o njegovim »Osvetnicima« ovo: »Jezik je bogat i i) Izradio prama svom predavanju u »Trebeviću« prigodom pjesnikove 80 godišnjice. a Ggjs Milena Miazović Preindlsbergerova. bujan, slog obal i savršen, mašta raspaljena i puna poezije, a najskoli u drugome snopiću, u »Hajdukovanju«, rastanak Vukalovića od žene, razgovor njegov s igumanom Milom, razgovor u omarici s kosovcem, pak u poglavlju »Grobovi« dopire do vrška naslada i zanesenosti, te pošto si pročitao Vuka­ lovića, osjetiš, da ti srce grezne u gru dima, kad u našem jeziku ovaki se pjesmotvori pišu. Kad čitaš uopće »Osvetnike«, pada ti na um Vergilijev jezik u Eneidi, jer teče kao rijeka, koja je sve gatove i zaprjeke smetla, te nabreknuta i naduta romoni i pljuska svoje brjegove, kako da ih kori, što nijesu širi.« Rekao bih, da nije niko ovako vjerno u par redaka karakterisao nje­ govu poeziju. Pored toga u njega je divna plastika, kojom nas pjesnik opčarava i neodoljivom snagom zanosi u krajeve došle nevidjene, te nam se čini, da ih gledamo onakove, kakovi su odista, a kao uzor ovakova plastična prikazivanja, kojim bi se ponosio i prvi klasik, može se odista uzeti rastanak Lukin i ispovijed pred popom Milom, a uspinje se do vrška u crtanju i naj­ sitnijih slika u »Grobovima.« Narodna mu je pjesma dobra znanica, no Martić ne podražava joj na­ prosto, već mu je kao klasično naobrazovanu čovjeku samo osnovom, na kojemu gradi umjetnu pjesmu. Pa dok pjesma mirno iznosi dogodjaj, a u opisu se zaustavlja samo na uružju i junačkome odielu, Martić poznaje prirodu u svoj njezinoj dražesti, ali i oporosti i �Fra Grga Martić u crkvi sv. Katarine u Kreševu, �Str. 292. Fra Grgo Martić. strahoti, a dušu svojih junaka proniče do dna, te vjerno prati junaka od kuć­ noga ognjišta do krvavoga razbojišta, prisluškujući neprestano kucaju njegova srca. Od sitnica znade da se penje sve više i više do najtragičnije katastrofe. Pa dok Kačić naprosto pjeva uz naro­ dne gusle, kiteći svoje pjesme običnim narodnim nakitom, Martić bira iz naro­ dne pjesme samo ponajljepše cvijeće, pa ga svojim krvlju zalijeva, svojim klasičnim znanjem plemeni i diže se visoko nad narodnog pjevača kao pjes­ nik umjetnik. I on imade dakako svojih uzora, pače na nekim mjestima opaža se dosta jak utjecaj Mažuranićev, kao što i nekih latinskih pjesnika, no on je pored svega toga u svojim »Osvetnicima« udario svojim putem, na kojemu će jamačno naći našljednika. Njegova djela tijem su vrednija, što su se dogodjaji, o kojima on priča, desili u doba, kad je on živio, te im bijaše — makar i ne posve iz bliza — svjedokom : oni ispunjahu svu dušu, cijelo biće njegovo. A pošto su ti dogodjaji ispunjali gotovo cijeli njegov život, to nam je u njima — kako zgodno primjećuje vrla spisateljica Milena PriendlsbergerMrazovićeva — ostavio povijest svojega života. »Tu ga nalazimo«, — nastavlja ona — »u njegovoj atmosferi, tu ga vidimo u njegovoj individualnosti, nenatrušenoj od nikakve kulturne pritruhe. Ništa ne sprečava životnu snagu nje­ govih tvorevina, nikakvo razmišljanje ne tlači zvuk strasti i krasotu prirod­ nih oblika. Što nam prikazuje, to nijesu subjektivno oslikane tvorenine mašte, već je to posve prvotna sila činjenica: Br. 9. to su dogodjaji, koji sami svoju silnu riječ govore s realizmom, koji nas uvje­ rava, da je istinit, epski ljudi u epskim krajevima u etičnoj bezbrižnosti umjetno prikazani.« Njegovi su tipovi jasni i kao od tuča saliveni. Nije mu ih dočarala mašta iz svojih sfera, već su to ljudi, o čijim je mejdanima svakoga dana slušao i čitao, pak su oživjeli u njegovoj duši onaki, kakovi odista bijahu. To su ljudi, kakovih je svakog dana vidjevao na svakome koraku. Najviše resi njegovu poeziju pjes­ nikovo pravdoljublje, te svakomu priz­ naje njegovo junaštvo: ali ga ujedno ljuto, boli, što se braća medju se bore, čemu je kriva zadjevica i omraza. On kao pravi prorok kaže put slozi i ljubavi bratskoj, te nigdje ne gubi nade, da će osvanuti jednom bolja i sretnija vremena. Ali ćujmo njega sam a: Pa ni ljudi Disu krivi hudi, Već je zloba i nemilost kriva Od ljudskoga okorjela gn’jeva, Što ih prija Abelova kletva, Тег se mraze i nemilo raže; A da nije starih zadjevica, Ne bi bilo novih pozledica. O, da Bog da, ne bilo im traga! Nek se ljudi sklanjaju medju se Kano drvlje jedan do drugoga, Zaimljući jedan od drugoga Bratskog hara i ljubavnog čara, Tad im zloba ne će tvorit kvara. Osvetnike,« u kojima je pjesnik dirljivo opjevao jadno živovanje tužne raje, sačinjava sedam spjevova : Obrenov, Luka Vukalović i boj na Grahovcu, Bojevi turski i crnogorski, Kiko i Zelić, Ustanak u Bosni i Hercegovini, HadžiLojina krajina i Posjednuće Bosne i Hercegovine po carskoj i kraljevskoj vojsci god. 1878. �Br. IO. Fra Grgo Martić. Str. 293. što bijaše znakom Luki, da valja pri­ skočiti u pomoć. Treće pjevanje opisuje, kako se Luka kući povratio i digao na noge ne samo Zupčane, nego i Drobnjake, Banjane i Grahovljane, na što Trebinjci, bojeći se zla, zovu u pomoć sa sviju strana svoju braću. U četvrtom Vini mi se na gudalo, vilo, pjevanju kazuje vila Luki, koliku vojsku A za čistu vjeru djevovanja, Djevovanja i moga i tvoga; vodi Kadri-paša, pa ga odvraća od Ter ne bi Г mi ne kazala krivo, napadaja, no Luka ne će da sluša nje­ Što no cv’jeli na Javorju pustu. zina savjeta. P e t o pjevanje »Trisveta« 11’ je tuga ostala bez druga, počinje crtanjem čudnog znaka, što ga Pa jaduje u planini sama, opaža na nebu Luka, koji mišljaše, da 11’ se vila u grm ulovila, Tere kliče pobratima svoga, to sluti na zlo, no ga umiruje kum Da joj zlatne odapinje vlase . . . Vukašin. Kad je četa njegova na to U šest pjevanja ocrtao nam je pjesnik krenula na Grahovac, sretaju putem živo i plastički onaj kraj i cijeli dogadjaj nekog svećenika Luku, koji ih po želji sinaObrenova, osvetnika Draga,koji ubija Vukalovićevoj prati u boj. U pomoć unesrećitelja svoje obitelji, Šahin-agu. dolaze i druge čete, a jednoj, što dolazi Iza toga opjeva pjesnik junaka sa Cetinja, vodjom je Mažuranićev L u k u V u k a 1o vi ć a i boj na Gra- Novica Cerović. Pošto Kadri-paša ne htjede pristati na savjetovanje Huseinhovcu na Spasovdan god. 1858. To je njegovo najljepše djelo. Već sam poče­ paše, da se sklopi mir, što im ga nudjaju Crnogorci, udari Luka i ostali tak pravo je remek-djelo pjesničke umjetnosti, u kojem crta polazak Lukin vojvode sa sviju strana, te razbiju ne­ prijatelja. Luka se pokaza velikim juna­ u hajduke i oproštaj s vijernom ljubom, koji je vrlo dirljivo ocrtan, te ti izmam­ kom, za to ga dariva vojvoda Mirko. ljuje suze na oči. Pošto se Luka pri- Spjev svršava pjesmom zahvalnicom čestio u crkvi u Ostrogu i pošto mu Bogu i pogrebom crnogorskih junaka, dade iguman Mile moći sv. Vasilija i a Luka odlazi kući u Zupce svojoj zapise Petra Njeguša, da ga obrane u sirotnoj obitelji. Vrlo je krasan i dirljivo spjevan б. spjev »Grobovi«, u kojemu nevolji, ode okrijepljen u goru, gdje gledamo bojište nakon ljutog boja na nadje mlada druga, s kojim će zajedno Grahovcu. Na tome groblju čita pogi­ hajdukovati i braniti svoj rod. Tome nulim junacima onaj pop Luka i tu bi pjevanju naslov je »Hajdukovanje«. U poslije podignuta crkva Trisvetnica. drugom pjevanju crta pjesnik potjeru za Lukom, koji je vodja Brdjana i Zup­ Pošljednje pjevanje »Robovi« crta dogadjaje nakon grahovačke katastrofe, naro­ čana i muke njegove žene, što ih je čito povratak teško ranjenih i osaka­ pretrpjela, ne htijući odati boravište ćenih zarobljenika u Carigrad. U trećem svoga vojna. Nju izbavlja njezin kum Vukašin, koji nudja svoju glavu za dijelu »Osvetnika« crtaju se bojevi njezinu, a u to puče njegova puška, turski i crnogorski godine 1862., u Dogadjaj, što je ocrtan u »Obrenovu,« uzetjeizgod. 1857. Taj je spjev kao neki uvod u »Osvetnike,« a pjesnik nas umah u početku zadivljuje krasnom pjesničkom invokacijom, zovući u pomoć pjesnikinju vilu, kao štoOmir zove muzu : �Štr. 294. Fra Grgo Martić. kojima se i opet odlikova Luka Vukalović, a u četvrtom spjevu » K i k o i Z e 1i ć,« kojega spjeva fra Grgo u Sara jevu, opisuje se smrt dvaju hajduka, Ivana Grgića i Jove Bošnjaka. U petom opjevao je pjesnik u s t a n a k u B o s n i i H e r c e g o v i n i god. 1876.— 78. i bojeve turske i crnogorske. Ovo je kao nastavak trećega dijela »Osvetnika.« Pošljednja dva spjeva, najnoviji pjesni­ kovi radovi, imaju naslov: » Ha d ž i L o j i na kr aj i na« i »Po s j e d n u ć e B o s n e i H e r c e g o v i n e po carsko kraljevskoj vojsci god. 1878.«. God. 1902. izašla je njegova još nigdje neštampana pjesma, u kojoj se sjeća groba Luke Vukalovića i I.ukine sudbe.' Ljepšeg spomenika nije jamačno nikoji pjesnik postavio 'svome junaku, što je fra Grgo Luki. On i opet dozivlje posestrimu vilu, da pomene ovog hra­ brog zatočnika: Klikni, vilo, nad Ztipce krvave Još cigleno za života moga 1 našega sjetna drugovanja. I pomeui vojevodu harna — Zatočnika i moga i tvoga. A svršava tužno bugareći : Leti, sejo, preko mora crna I pani mu na mogilu sama — Od nikoga još neoplakanu, Te orosi suzam pobratskijem A okiti smiljem grahovskijem, Koje jošter povenulo nije, 1 prišapni u rudinu gluhu : »Ne otruhni, srce davorovo, Još te pjeva drvo javorovo! Jur na Zupcim krnj mjesec ne sije, No krst. zlaćen slobode se vije, A slava ti u rodu ne mrije.« Pored toga Martić je prema Pavićevoj lijepoj osnovi spjevao po narod­ noj pjesmi epopeju o boju na Kosovu, u kojoj su tri narodne, a četiri njegove Br. io. pjesme, a taj golem posao svršio je za ciglih 20 dana. Napisao je više većih prigodnih pjesama, kano što su Prihodnica kao poziv u kolo bratinsko (1850.), više pjesama biskupu Strossmayeru, Suze za biskupom Šunjićem, Spomenicu fra Andriji Kačiću Miošiću, Ivanu Gunduliću, Kristoforu Kulumbu i »18. augusta,« koja je jedna od najljepših njihovih pje­ sama, što ih je napisao u svoje starije dane. Preveo je »Pjesničke kitice sv. Frane Asiškoga« i »Obraćenike sv. Frane Asiškoga« O. A . Cesaria, po A. T. Ozanamu »Muku Isusovu,« »Uskrslom Isukrstu« i »Čestitku imen­ danu svetomu ocu papi Lavu XIII.« po F. Lesce-u, a »Krštenika« ispjeva po pripovijesti grofa Lava Tolstoja. Sa svojim nikada neprežaljenim drugom I. F. Jukićem skupio je dvije sveske »Narodnih pjesama bosanskih i hercegovačkih,« koje su izašle nanovo u Mostaru štampom tamošnje Hrvatske dioničke tiskare. Prvi put bijahu štam­ pane u Osijeku god. 1858., a izdao ih bijaše o. Filip Kunić Kuprješanin. Svoje literarne radove predao je pjesnik devedesetih godina u nakladu »Bos. Pošti« u Sarajevu, koja bijaše tada vlasništvo jur pomenute spisa­ teljice gospodje Preindelsberger - Mrazović i dosele izašli su »Osvetnici« i »Posvetnici«. Kad će ostalo izaći, ne znam, a imade, koliko znadem, još ruko­ pisa, koje bi valjalo štampati. Prvo izdanje »Osvetnika« izašlo je nakladom Dioničke tiskare u Zagrebu, a neke tri, četiri knjižice u biskupskoj štampariji u Djakovu. Medju naštam­ panim stvarima predao je on rečenoj tiskari: »Makabejce,« »Ifigeniju« i »Pje- �Иг. io. Fra Grgo Martić. srne prigodjajne«, a od štampanih: »Pravednog Josipa,« a to je prerada pjesme Kašteljanina Vuletića (Djakovo 1886.), »Bijednog Novaka,« »Obranu Biograda* i »Putovanje u Dubrovnik.« Devedesetih godina priredio je u narodnom desetercu Maretićev prijevod »Odiseje. * Martićevi pseudonimi bijahu : Rado­ van, Ljubomir i Nenad Poznanović. A sada — hajde otvorimo knjigu njegova života. Fra Grgo rodio se 5. veljače godine 1822. u selu Rastovači u Hercegovini. To je nedaleko Posušja, gdje je ispo­ stava ljubuškoga kotara. U velikoj većini Martićevih biografija, u školskim, pa i u istim samostanskim bilješkama zabilježen je 22. siječnja kao dan nje­ gova rodjenja. Kako se to desilo, to ni sam pjesnik ne zna, tek se dobro sjeća, da je u njegovom krsnom listu, koji mu je u velikom požaru sarajev­ skom godine 1852. s kućom zajedno izgorio, bilo zapisano, da je rodjen petoga veljače 1822., a jedanaestoga kršten Mato i da mu na krštenju kumo­ vaše Anto Maras. Rodio se u seljačkoj kolibici, koju je starac, kako je poznato, u »Nadi« živo opisao. Otac njegov bijaše bačvarski majstor, a zvao se Grgo, koje je ime uzeo i naš pjesnik, kad je stupio u samostan u franjevački red. Majka mu, rogjena Jela Kukulj, bijaše od Imotskoga u Dalmaciji. Imali su šestero djece : četiri sina i dvije kćeri. No djeca ostadoše rano bez svoga hranitelja, te stric mu Rade prihvati sebi siročad. Sirotinski se tu živjelo, ali posred sve neimaštine bijaše tu ljubavi i poezije. Str Ž95. »Na srijedi kuće nabij ognjište« — veli pjesnik opisujući svoju kuću rogjenicu — »stavi prijekladanj od gvoždja, na što ćeš drva naslagati — objesi zemljanu kotlušu vodom napunjenu na komoštre o gredu viš vatre, uspi koju šaku brašna — podjari drva, da kotluša ključa; kad se popovari, imaćeš kašu, koja će se varenikom zabijeliti. Postavi siniju na ravno, na kojoj razmetni kašike i uza svaku po komad kruha, kakva je Bog dao, onda po kašikam i po komadovima poredaj čeljad okolo sinije, pre­ krsti se i izmolivši »oče naš« srči s njima, a zovnuće te, nego čuvaj se, da se srčući ne ožežeš. Po tome berićetu čeljad će oko vatre svako na svoje mjesto sjesti, a Rade će skinuti gusle s klina, pa sjednuvši u uglu zacvijeliti gudalom i pjevajući junačku davoriju razgovarati svoju domaćicu i uz nju dvoje njezine, a petero pokojnoga dje­ vera Grge dječice - - manje i odrasle. Tu bi mogao opaziti, da od ono petero siročadi jedan muškić ponajživlje pilji očima u strica i jagmi predivo pjesme, kao da će je sjutradan kod kozlića raspredati. Kad već vlašići odmaknu daleko, Rade će guslam o klin, pak i on i cijela čeljad po redu pod biljce vunene naporedo kao kladići i pospu kao poklani. Ako li im u dobar čas bura zažvižgji, a vatra se već uduhne, tada pod biljcima nastane bobonjanje bo, bo, b o ! od studeni sve da zub o zub zveči. Rano se skoče, pak za poslima kud koje.«1) Mali Mato išao je na pašu za ovcama i kozama, a kad mu bijaše dvanaest godina, sjeti se Rade zavjeta ‘) Nada I. str. 24. �Fra Grgo Martić. Str. 296. pokojnoga brata Grge, i odvede Matu u kreševski samostan, da bude franjev­ cem, gdje mladić naučivši gramatične i sintaktične predmete latinskoga jezika, po tome i retoriku, udje u red primivši ime Grgo. Pošto je svršio i novicijat, posla ga starješinstvo u Požegu, gdje stupi u šesti gimnazijski razred, u komu bijaše prvi odlikaš. Nakon ovoga lije­ pog uspjeha ode fra Grgo s petoricom bosanskih djaka u bijeli Zagreb, gdje se onda baš ponajljepše razmahao ilirski pokret. Mladi bosanski djaci dolazili u Gajevu štampariju i redakciju, gdje bi dobivali knjiga i tu se u njima prvi puta probudi prava rodoljubna svijest. Oni upoznaše u tim rodoljubima svoju jednokrvnu braću, te se uhvatiše složno s njima u jedno čvrsto kolo. U Zagrebu upozna se Martić s nježnim pjesnikom »Djulabija«, Stankom Vrazom, revnim pčelicama Babukićem i Šulekom i dru­ gim odličnim pjesnicima i piscima. Ne bijaše gotovo dana, da se ne bi Martić, vraćajući se iz akademije, svratio Gaju, gdje je našao cijeli zbor mladih zanosnih Iliraca. Krasno bijaše to doba pjes­ me i rodoljubnog zanosa 1 Na fra Grginim guslama počinju tajno yeć zujati žice, s kojih će poslije jeknuti veličajna epo­ peja narodne borbe za slobodu. Oca se ilirskoga pokreta sjeća on ovim lijepim stihovima: »Eno tamo u zemlji ilirskoj Stoji junak ko jablan visoki H ej! viteže, slovinsko koljeno, Bog, ti dao, što u njeg želio. Eno tvojom ljubavlju, štedrotom I naše se vatre iskra kaže, Ne pogibe tvoje nastojanje — I nas tvoja obradova ptica.« (Bos. prij II., Zagreb.) Br. io. S njime i s Vrazom revno poslije dopisuje, a ta pisma vrlo su zanimljiva, jer se vidi u njima velik utjecaj govora, kojim pisahu Dositije, Magarašević i Solarić, što je naučio boraveći u Sto­ nom Biogradu, kuda je pun ideala i najljepših snova otišao nakon godine dana svojega bovavljenja u Zagrebu god. 1840. Onamo ga odasla »consilium hungaricum« u Budimu, koji imadjaše vlast po cijeloj Ugarskoj porazmještati bosanske gjake. Ovdje započinje on svoj književni rad pjesmom zahvalnicom maršalu Lavalu Nugentu, koji je bosanskim franjev­ cima bio ponudio svoj grad Dubovac 1_od Karlovca za sjemenište. T a pjesma izadje u »Danici,« u koju je odsele šiljao davorije i razne druge pjesme. U Stonom Biogradu ostade četiri godine i pošto svrši bogoslovne nauke, povrati se godine 1844. u Bosnu. 0 Božiću iste godine redi ga poznati biskup fra Rafo Barišić u D6cu za misnika. No pošto ne imadjaše još pro­ pisani broj godina, mladu misu čitao je istom 14. veljače nastojne godine (1845.) u kreševskoj franjevačkoj crkvi. Nakon dvije godine postane kapelanom u Žepču, gdje ostade tri godine, a g. 1850. dodje za župnika u Sarajevo. Ovdje mu nije puhalo ispod samara, osobito dokle se je probavila okupacija poznatoga Omer-paše Latasa, nije samim Muslimanima, nego i kršćanima bilo : i potegni i povuci, a on s Omerom radi redovničkih i kršćanskih potreboća i madjaše svagdašnjih posala i njega je Omer uljudno primao i u njegovim pri­ kazivanjima uslišavao, ali je imavao svedjer, što no se kaže, šušak za uhom. Osobito otkako Omer sunovrati njegova �Br. io. Fra Grgo Martić. druga Jukića, bilo je misliti, da je i oko njega kučao, ali nije mogao ništa skučiti. Jukić bijaše mu najbolji drug, ali je — košto je poznato — teško nastra­ dao. Kao prognanik umre daleko u tudjem svijetu, a kad je to dočuo fra Grgo, tužno je probugario za ovim vrijeduim rodoljubom, o kojemu lijepo reče naš Tugomir (dr. Alaupović), da bijaše »čovjek, koji je čitav svoj teški i mučni život gorio, samo da domo­ vini makar malko posvijetli u gustoj tmini neznanja« (Prosvjeta 1902., Jukićev list iz godine 1847. Fra Grgi Martiću). Grijeh bi bio govoreći o Martiću nespomenuti ovoga čestitog pregaoca, komu ona zlobosija stara, kako veli u svojoj naricaljki Martić, zlobu sijaše: Nek mu nije sretno i napredno, Nek mu nije putovati ravno ; Postavi mu klance jadikovce, Ne bi li ga skobila sudbina. . .« Na kraju ove tako dirljive pjesme isporedjuje ga s jelom, kojoj se osušile grane: »Rasla jela i širila grane, Grane daše hlada ugodnoga, L ’jepu cv’jethi rosu plodonosu ; L ’jepo cv’jece diše i miriše, Vijar puhnu, skrši jelu vitu. Jelici se osušiše grane, Nesla hlada a rosa opada 1 to Гјеро uvehnulo cv’jeće, Nit’ već diši, niti kom miriši. (Nar. pjesme bos.-herc. str. 33. Osijek 1858.) Godine 1852. kako jur u početku spomenuh — izgorje Martiću kuća i cijela biblioteka, u kojoj bijahu glavni latinski i grčki klasici i mnogo hrvat­ skih knjiga. Samostan kreševski pruži mu u toj nevolji pripomoć, a tadašnji konzularski tajnik Antun Vranicani po­ dari mu dvije hiljade forinti, te on Str. 297. počne zidati crkvicu u čast sv. Antunu. T a crkvica izgorje poslije u velikom požaru g. 1879. Poslije bijaše župnikom u Ponijevu, ali nakon godine dana (g. 1855.) budne namješten kao zastupnik franjevačke redodržave u Sarajevu. God. 1856. proputova s nikopoljskim biskupom Parsijem dozvolom svoga provincijala Pašalića Vlašku i Bugarsku, gdje je biskup imao svojih župa, no za kratko vrijeme povrati se radi raznih neprilika kući u Kreševo. Njegovom naglom povratku mnogo je doprinijelo i to, što u Ruščuku, kamo ga je biskup mislio smje­ stiti i povjeriti mu tamošnju župu, ne bijaše stana za dušobrižnika, osim pri­ stanište s jednim oltarom u kući nekog Dubrovčanina kapetana Luke. U Kreševu budne Martić učiteljem raznih gramatičkih, i filozofskih i bogo­ slovnih nauka. Toga vremena prigodišese neki krva­ vi sukobi raje s napadnicima po Hercego­ vini i u pograničnim mjestima Crne Gore. Ti dogodjaji tako ljuto potresu njegovu dušu, da ih je naskoro živo u pjesmi ocrtao, i to bijaše njegov »Obrenov,« prvi dio njegovih »Osvetnika.« Pjesmu posla preko Save, te bude odo­ brena i štampana troškom pok. Andrije Brlića i biskupa Strossmayera. Svoje putovanje medju katolicima po Vlaškoj i Bugarskoj opisa u to doba u zagrebačkom »Katoličkom listu.« Kao vrstan naizust komade sika, kao što Tibul Propercij, ron i dr., hotio moderni jezik, te latinac, koji je znao iz ponajboljih kla su Horac, Vergilije, Katul, Ovid, Cice­ je da upozna i koji je naučio francuski, a �Str. 298. Fra Grgo Martić. radi vježbanja prevede Chatebriandova »Renea« i Racineovu »Ifigeniju.« Rene izišao je pod naslovom »Novak« u Djakovu, a Ifigenija nazad par godina u Mostaru. Pored toga priredio je Martić jedan izvadak iz ogromnog tur­ skog rječnika. Taj izvadak bijaše pre­ dao nekom Zuhdi efendiji Bakareviću, razumnom mladom pisaru pri tadašnjoj osmanlijskoj vladi. Šta bijaše poslije s tim rukopisom, to Martić nigda ne mogaše saznati. Nakon uspješnoga ačiteljskoga rada u samostanu kreševskom povjeri mu starješinstvo opet g. 1860. upravu ponijevske župe, gdje udesivši iznova gusle, ispjeva grahovsku muku i rat turski i crnogorski od. g. 1858. do 1862. Tu nasta njegov krasan spjev o junaku i vojvodi Luki Vukaloviću. kojim je i sebi i Luki ovjekovječio ime. Evo što sam priča : »S humka vino­ rodnog brdeljka, kao s mogile, iz tog čardačića a uz dogled Crnog vrha i Matijinskog visa ugledao sam Luku u klancim jadikovcim (u duhu dakako, jer on ga nikad vidio nije), gdje je prije dvije godine crijeva sukao, pa se još po njima živ šeće i sjetne zadužbine premeće, te kako je osvetnica vila na žice savila, sperih u pjesmu Luku i hajdukovanje.« Za to slaveći dičnog starinu, ne bi se smjelo spominjući Rastovaču i Kreševo, gdje sada leže pjesnikovi smrtni ostanci, zaboraviti ni skromno Ponijevo, u kojemu je pjesnik stvorio svoje remek-djelo. No fra Grgo ne uživaše dugo idili­ čne seoske tišine, jer mu valjade god. 1863. i opet kao župniku poći u Sara­ Br. io. jevo. — U prostranoj župi, gdje je mnogo puta valjalo ići po pet sati daleko, čekalo ga još sila raznih drugih poslova. Pored toga zastupaše biskupa i redodržavnika, a bilo je svakojakih prometanja s vilajetskom vladom i konzu­ latima. Bijaše od naroda katoličkoga članom vrhovnoga medžlisa zemaljske vlade, kojemu bijaše dužan gotovo svaki dan službeno prisustvovati. Kako je Ira Grgo bio poštovan, vidi se lijepo odatle, što u njega ište pomoći i savjeta sirotinja raznih vjeroispovijesti, a on je odista pomagao, gdje je mogao. Stizalo se, što se je moglo, svuda, te se ne će izgubiti zadugo u narodu spominjanje nj -govili dobrih djela. U Sarajevu osnova pomoću tadaš­ nje vlać • mušku školu i uzdržavaše sam učitelja, a u sporazumljenju s biskupom Vuičećem dčbavi iz Zagreba milosrdne sestr^, za žensku poduku. Obadvije su škole cvale i napredovale. Poslije je kupio za biskupski stan i za samostan milosrdnih sestara za 2.500 dukata, što ih je dobio od generalnog konzulata, prostrano zemljište, gdje je danas voj­ nički kazino i perivoj. No da li je tu fra Grgo štogod spjevao i napisao ? Da, pored svega posla i raznih neprilika ispjevao on u to doba četvrtu knjigu »Osvetnika,« Kiku i Zelića. Pjesnik sam kaže u jed ­ nomu pismu, da je to djelce uskladnorječio, da bi s tijem vrjednije bilo, počem u tih hajduka ne bijaše zamašnih mejdana, čim bi pjesma mogla obilovati. Osim toga napisa god. 1867. o Topal — Osman veziru, koji na nj’ silno zamrznuo bješe, pjesmu »Osmaniju,« u kojoj pjesnik ocrta vrline ali i mane toga vezira. �Br. IO Fra Grgo Martić, Str. 299. U to doba budne kod Osmana (S. P.) i »Obzoru,« gdje je udarao po osumnjičen, da je glava panslavizma u Osmanu neukrotivi Kl. Božić, koji bijaše Sarajevu, ili barem njegov prvi član, dragomanom u pruskom konzulatu, a na što je Osman zahtijevao, da ga on općaše svaki dan s fra Grgom. Najstarješinstvo makne odavle. U sumnju poslije eto i »Osvetnika,« o kojima se je pao uslijed neke tajne prijave, pa puno u svim listovima pisalo i za koje onda još za to, jer da podaje po gradu se nagadjalo, da im je autor fra Grgo. čitati novine, da njemu dolaze smutljivi No bilo, kako mu drago, hvala Bogu, ljudi, koji su neprijatelji vladi, čime je što je srećom fra Grgo iznio živu glavu, nišanio na njegovog druga, pokojnog a moglo je i gore biti. Klementa Božića. Oni poištu dokaze ili Sada bi valjalo da slijedimo našega svjedoke, no nemogavši on toga nave­ zatočnika od Osmanove ere ća do oku­ sti, reče im prosto, da ga uklone odavle, pacije po c. kr. četama, koje ga zatena što starješine ne pristanu. Kad im koše u Sarajevu kao župnika, ali reče i treći put, a oni ne pristadoše, pošto će pričanje i nabrajanje njegovih tada im otresito rekne: »Sad vi hajdete, zasluga jamačno naskoro izaći štampom, on ostaje moj. Čim najmanje spazim u reci ćemo samo to, da je on revno protivu, ja ću mu sam suditi.« Fra vršio svoju službu i za ostalih vezira. Grgo ostade na svom mjestu, ali je Za svoju redodržavu stajaše preko mnogo patio pod tim pritiskom i pobojavši se premetačine, turi svoju dvadeset godina na braniku njezinih prava, povelja, i sloboština, koja podi­ nebogu »Osmaniju,« koja bi po njegovom sudu — s njegovim najljep­ jeli sultan njegovu redu i starinskim šim pjesničkim djelom iznijeti mogla, u samostanima. Bijaše više izvrstnih borižito, koju, kad se oluja stišala, nadje oca od novijega vijeka, kako no : Šunjić, svu na najmanje komadiće raznešenu. Karaula, Nedić, Tuzlančić, Baltić, Kujundžić, Pašalić i Zubić, ali ti vrijedni po­ Tri mjeseca trajaše Osmanov bijes na fra Grgu, a na to ga opet kao i bornici na brzo malaksaše bolešću, staprije zavoli, te ga priuzme u čast i rošću, nemoću a i smrću, tako da se povjerljivost prijašnju. Uvjerio se, da može reći, da od godine 1854. osta nijesu bile osnovane tužbe na fra Grgu, sam fra Grgo na tomu, za red važnome jer ime Grgo, što je stajalo u tajnoj poprištu, na kojemu se valjalo često prijavi, ticalo se nekog drugoga, ne puta ljuto boriti. Za njegove zasluge i za njegovu njega. Iz toga se može vidjeti, kako prav može stradati, a pravedan se sudac požrtvovnost imenovahu ga njegovi pret­ postavljeni definitorom, kustosom, a g. ogriješiti. Medjuto fra Grgo je imao razmiš­ 1893. odlikova ga general franjeva­ ljati, da osim već navedenog slučaja, čkoga reda u Rimu jubilatstvom, a to koji mogaše služiti zgodnom izlikom, je akademička čast u franjevaca. imade još uzroka Osmanovoj srdžbi u Već u početku spomenusmo, kaki je groznim dopisima u »Narodnim Novi­ majstor naš pjesnik u poznavanju našeg nama,« koje pisaše neki Stevo Popović čistog narodnog govora, ali čar njegov �Str. 300. Fra Grgo Martić. umije prikazati samo pjesnik umjetnik, kakov je Martić. Kad bijaše Kolumbova slava u Rimu, bio je onamo pozvan i Martić, jedini Slaven. Pošto je pročitao svoju zanosnu pjesmu, kojom slavi Kolumba, pristupi k njemu veselo general franje­ vačkoga reda, te odlikova njega i naš lijepi hrvatski jezik ovijem riječima: »Doppo la lingua Italiana mi pare e prima nella sua dolezza la Slava!« (Meni se iza talijanskoga jezika najviše u svojoj slatkoći svidja jezik slovinski). Martić je za svoje zasluge bio tri puta odlikovan od otomanske vlade i to petim i četvrtim razredom i komanderskim nišanom Medžidije. Naš prejasni vladar podario mu g. 1878. nišan Franje Josipa I., a 1895. 0 njegovome 50-jubileju gvozdenu krunu III. stepena. 14. veljače godine 1895. slavio je u Kreševu 50-godišnji jubilej svoga misništva i literarnoga rada. Od njegove braće i sestara nema već nikoga 11a životu, a majka mu je umrla negdje oko god. 1853. No imade nećaka i nećakinja od dviju pokojnih sestara, Božice i Dome. (Prva bijaše udata za Vukana Gavrana u Rastovači, a druga za Tomu Oreča u Trebistovu. Umrle su prije desetak godina). On poznavaše sedam stranih jezika, a pored klasičke literature dobro poz­ navaše i neke moderne. Govoreći sipaše latinske citate, da si mu se morao diviti. Govorio je izvrsno latinski, fran­ cuski, turski, madžarski, talijanski i po­ nešto i njemački. Dugi niz godina življaše u skrom­ noj ćeliji u Kreševu, iz koje rijetko izlazaše na polje. Prije je rado lovio, te bi još prije nekoliko godina umio rano Br. 10. prije zore uraniti i poći u lov na Trn u-, Visočicu, Crnu rijeku, Prelov, Ogoijelicu ili Lopatu. A gadjao je izvrsno, te se i kao lovac proslavio. Pošljednje vrijeme morade ostaviti lov, jer ga noge izdale. On življaše uredno kao po satu i za to bijaše dugo i duhom i tijelom svjež i zdrav. Ljeti bi radio u svojoj malenoj baščici kraj Kreševčice, zimi čitaše u ćeliji, a pokadšto i pisaše. Dakako po tursku na koljenu i to guščijim perom. Uza to bi pušio iz odugačkog turskog čibuka. Pošljednju godinu — i to sve od svoje alem-mise — odleža do svoje aimrti u krevetu. Martića poštivaše sve bez razlike vjere, jer je on radio uvijek prema onoj : »Brat je mio, koje vjere bio.« Kad bi došao u Sarajevo, sve ga srdačno pozdravljaše : i katolik i musli­ man, pravoslavni i jevrej, ta poznavaše ga i voljaše svako, jer se njegova djela ne će tako lako zaboraviti. Rado se opominjaše svojih prija­ telja, naročito onih iz doba prije oku­ pacije, no najviše se sjećaše svoga Perkana, domaćeg čovjeka iz Kreševa, koji mu je umio krasno uz gusle pjevati. Kad je Perkan umro, tužno je probugario, te mu je u »Vijencu« iznio i sliku i pjesmu, njemu posvećenu. Tužne bijahu prilike, mutno obzor­ je, pod kojim je on navijao žice na guslama javorovim. Sa sviju strana sali­ jetali njegovu pjesničku dušu kobni gla­ sovi, i tako nam je njegova poezija puna teške i crne slutnje, bolna vapaja i očajne borbe. No pored svega toga njegovi »Osvetnici« nijesu nas rastavili jedne �Br. lo. Ćastnoj uspomeni Fra Grge Martića. od drugih, već nas zbližiše, te upoznadosmo, da smo braća, da smo djeca jednog oca i majke, ali nas je zlosrećna sudba vjekovima rastavljala, te rezasmo jedni na druge. Uvidjesmo, da se mnogo puta proljevala potokom rumena krvca, koja je mogla našu misao skrenuti na Str. 30t. • drugu bolju i korisniju putanju, kojom danas stupamo u susret našoj i sretnijoj budućnosti, vedrijem danu. Navjesniku zore toga dana neka je laka gruda zemlje, koju je tako žarko ljubio ! Častnoj uspomeni Fra Grge Martića f 30. VIII. 1905. Tužnim velom ovij se, Bosno moja srebrena, Plači rode sirotni, rajo biedna, prezrena 1 Došao je kobni čas, svanuo je tužan dan, Usnuo je otac tvoj, umro ti :e Radovan. — — Bistrim duhom pregledaj muke robstva dugoga, Sjetit ćeš se, siroto, Radovana mrtvoga. On je tvoje djedove u žalosti tješio, Toplu krvcu srca svog u žile im prelio — Kad su drugi narodi slobodinke pjevali, Tad su tvoji djedovi za krst krvcu lievali; I došo je sretni čas, željeni slobode dan, Pošlo ga je dobri Bog, a donio Radovan . .. Zato pjevaj, rode moj, preko brda, dolova, Nek ti pjesma odjekne sve do tamnih borova, Gdjeno vila podgorka pod tim borjem zelenim Plače gorke suzice za bratom si premilim; Utješi je žalostnu, nek ne zaspi vječni san, I reci j o j: živi još u tvom srcu Radovan I — — — Pa ti uzmi, rode moj, stručak cvieta nevena, Posadi ga na groblje, povrh humka zelena, Gdjeno spava spokojno tvoj dobrotvor Radovan, U tišini groba svog čekajući sudnji dan. Pa ti reci cvietu tom : »O, ne veni, nevene, Ovdje spava Radovan, otac raje prezrene!« I kad humak poljubiš, pošlji Bogu uzdisaj, Neka primi otca tvog u nebeski zavičaj. Dragan DujmuŠić. �• Str. 302. Posmrtna trajna spomen fra Grgi Martiću. Br. 10. Posmrtna trajna spomen fra Grgi Martiću Po dovršenoj žalobnoj slavi u po­ j e : da fra Grgina ćela (soba) sa svim njegovim razmještajem ostane netaknuta čast smrtnim ostatcima dragoga našega fra Grge okupilo se na poziv o. gvar­ i tako se pretvori u muzej ostanaka dijana sve svećenstvo prisutno u samo­ njegovih zemnih potrebština. Ovu od­ redbu sigurno će svak sa zahvalnim stanskom refektoriumu, da se prije razipriznanjem pozdraviti, jer je i tako izlazka s tužne ove zgode za put okriepi. Dašto, da i taj čas nije bilo govora o kazan trajni pietet vrlomu našemu po­ kojniku. čem drugom, nego o onom, što je Odsele dakle tkogod htjedne po­ zaokupljalo sve prisutnike: o svježoj uspomeni neprežaljivoga našega pokoj­ častiti uspomenu pokojnikovu, moći će to zornim razgledanjem u njegovoj ćeliji, nika. gdje će ga čedni mu za nas dragocjeni Izmedju ostalog, Monsign. M. Cepelić, zahvaliv se otcu gvardijanu, koji namještaj sjetiti pokojnikova živovanja je sve moguće učinio, da se dolično i djelovanja. Tuđe će, u sobi od 5 obavio pokop vrlog pokojnika, spomenu metara duljine, 4 metra širine, a 3 metra odmah, kako je dužnost sada svih nas, visine, s jednim dvostrukim prozorom svega naroda, da se pokojniku i u glav­ spaziti lievo od istog čedni noćni ležaj, nom gradu Sarajevu, gdje je on naj­ na komu je pokojnik od dnevnog, naj­ više svojim djelovanjem to zaslužio, više književničkog rada svoje staračke podigne što prije spomenik, te predloži, utrudjene kosti odmarao. Do nazad da se odmah izmedju prisutnih u to nekoliko godina nije i mao u sobi kre­ ime prinosi pokupe kao ozbiljni početak. veta, nego mu služio i za noćni poči­ Svi su prisutni oduševljeno odobrili nak kanape. Desno je bio taj kanape, predlog i po mogućnosti ovaj čas na kom je, turski sjedeć, podmetnuv samo doprinieli svoj obol te se u tu svrhu kakovu knjigu, na koljenu napisao sve, liepa svotica uručila otcu gvardijanu, što je htio pisati, jer stol na sredini koji će s otcem provincijalom primati sobe, zastrt medjedijim krznom, guskom daljne prinose, o čem će se putem i umjetnim jagodama pod staklenim naših novina, imenito »Osvita«, javno poklopcem, služio je samo za ures i pokrenuti akcija sabiranja. postavljenje cigarina i duhanskih kutija. Pokojnik se je još za živa sebe Uz kanape do prozora maleni stolčić, na kom je tintarnica s dva guščija prije nekoliko godina poskrbio za čedni nadgrobni spomenik, koji će mu se od­ pera, kojima je samim za tisak napisao mah i postaviti; nu da mu svedjer živa sve »Osvetnike« i »Posvetnike.« Pri i trajna uspomena ostane i u samostanu dnu kanapeja mala kredenca, na njoj kreševskom, gdje se je odhranio i do- samovar i drugi pribor za čaj i kavu, hranio, gdje je on u onoj gorskoj ro­ koju je pok. rado uz čibuk srkao, a i mantičnoj dolini dosmrtno najradije goste muhamedance podvorivao. Uz htio da bude, otac provincijal s mjest- vrata lievo ormar, u kojem je smještena nim samostanskim starješinom odredio priručna knjižnica; odmah do nje izvje- �Br. io. 0 postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajavu. šeno lovačko oružje i spreme, a desno' sanduk, u kom su pohranjeni rukopisi pjesama i privatno dopisivanje. Na zidnim stienama izvješene stoje slike, najviše diplome odlikovanja; ali će ti oko zapeti po najprije na obje­ šene g u s l e j a v o r o v e , koje su pokoj­ niku najmilija drugarica bile. Medju pušačkim priborom — čibucima, cigarinima, duhanskim kutijama, lulama, nalazi se jedna zemljena lula, kojoj je na omotu sam pokojnik zabilježio, da g a j e » p e t d e s e t g o d i n a « služila! Pokojnik je bio u čuvanju svojih stvari i razmještenju u sobi vrlo uredan, Str. 303. te govorio, da noću u svako doba bez svjetla može lako naći svaki svoj predmet. Tako je evo starješinstvo samo­ stana kreševskog, čiji je pokojnik bio dični član svega svoga vieka, osiguralo mu trajnu živu uspomenu. Željeti je u obćem interesu, da uprava samostana, koja je po ustano­ vama franjevačkog Reda jedina vlastnica sve pokojnikove ostavštine, pak tako i rukopisa, što skorije objelo­ dani barem rukopis : »Zapamćenja« (mćmoires), u kom će se iz burnoga vieka pokojnikova naći zanimivih i za povjest veoma važnih crtica. B. O postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. (Iz ostavštine f fra Grge Martića.) Crkva ovoga Božjega ugodnika bijaše od starina u sredini predjela, koji se zove L a t i n 1u k, po prilici za sto­ tinu koračaja od latinskoga mosta na Miljacki s gornju stranu ulice. Uz nju bijaše takodjer i samostan; ali iz koga je vremena bila ta crkva i od koga sagradjena, tako isto kada i od koje ne­ sreće razvaljena i uništena: to se ne može posvjedočiti. Pripovieda se samo, da je onda, kad no hrabri knez Eugenij Savojski udari na ovi grad, porobi ga, poruši i vatrom poravni, i crkva pala s manastirom, ostavivši ga redov­ nici i pobjegavši zajedno s najmogućnijim ljudma iz ove obćine tragom carske vojske u zemlju cesarevu radi straha, da ne bi bili obiedjeni i izginuli poslie od Turaka, što dodje istovierni vojvoda i ošteti ovo mjesto. To je mogao biti razlog, zašto su se razbjegli redovnici i njihovi sljedbenici. Priča se takodjer, da je nekoč — ne zna se, ili prije ili iza pohoda Eugenijeva — došao nekakav biskup iz kršćanskih zemalja i odsjeo u ovom samostanu bez znanja Turaka, koji se uzpališe rad njegova dolazka, sumnjajuć o kakovu uhodarstvu; a kad to doču rečeni biskup, umakne putem prema Drini i Posavini, i u toj se rieci, bježeć od progonitelja, utopi, a silnici nasrnu na crkvu i sruše ju zajedno s manastirom, dočim neke u njem redovnike poubijaju. Od ovoga dvoga jedno mora biti istinit dogadjaj. Vjerojatno je, da je tada kršćanska obćina bila tako jaka, kao što se danas nalazi hrišćanska, koji su od novije dobi i od prilike svi iza Eugenija naseljenici na ostavšim kršćanskim kući­ �Str. 304. O postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. štima. To sam i ja sam višeput slušao od starih ljudi. A da je bila i crkva na rečenom mjestu, ni o tom se ne može dvoumiti, jer u sredini kuća stajaše prazno mjesto zvano »Crkvišće« sve do god. 1852., kad no obći požar strašno porazi ovu varoš od B e n t b a š e sve do K u l u k č i n s k e ulice. Na tom crkvišću mi župnici sadismo luk i ostalo zelje. To se je mjesto višeput sudbeno branilo od neprijateljskih navala. Osobito je znamenita uzgona, koju imadjaše fra Ivo Juričić, župnik, god. 1834. s nekom napastnicom Savkom Cebedžića, koja htijaše poremetiti naše pravo na to zemljište. Iza rečenoga požara mi to zemljište razdielismo nekim kršćanima, koji u dotiku gradiše svoje kuće; naj­ veći pak dio dadosmo Stjepanu Dujmoviću ili Vasiljeviću u zamjenu za njegovo bivše kućište, na kom se danas nalazi naše obitavalište. Župnički stan bijaše dotle izpred vrata kuće Despića, gdje je sada učilište. Ta ubava i uboga sgrada imadijaše na dolnjem spratu jednu izbu, u kojoj se duhovna služba činila, a ure­ šena bila malim oltarom i prilikom sv. Antuna. Moglo je u nju stati najviše petdeset osoba. Na gornjem je spratu misnik imao jednu sobu za se, drugu za slugu, a treću za ostavu, i žitnicu. Do sgrade nešto predvorja, jedan bunar i mjestance za konja. Sva ta sgrada bijaše malovriedna i prema veličini sta­ novnika, kojih broj ne prelazaše tridesetinu stalnih. Nu nastanivši se ovdje vlada bosanske uprave, premještena iz Trav­ nika po predlogu tada došavšega i pridobivšega bosanske buntovike Seraskiera Omer-paše, i ustanovivši se cesarokraljevski austrijski konzulat, poče sviet Sr. ić). pridolaziti i naseljivati se kako naši urodjeni zanatlije, sluge, skitalice itd., tako i inozemci. Stoga se je opažala sve veća tjeskoba duhovnoga sastaja­ lišta, t. j. bogomoljnice. To smotri naj­ prije dobra duša gosp. Antun Vranyczany-Dobrinović, sin Ivanov, iz Rieke Senjske, tada u službi c. kr. konzulata kancelier, te predloži tadašnjem vriednom župniku fra Luki Dropuljiću (iz Proložca Imotske krajine), da se razprostrani kapela i ponudi mu svoju po­ moć. U to dobri župnik premine, a ja mu nastupim. Hvaljeni gosp. Угапусzany ne poreče svoga obećanja, i ja pozovem sudbene izvidjavaoce, da omotre mjesto i moju prošnju, koju ću Visoko- Porti podastrieti, svojom svjedočbom podupru. Tako i bi. Ja opremim molbenicu carskom priestolu za dopušćenje gradjevine. U to doba (mj. svib­ nja god. 1852.) silni nemili oganj sprži jezgru grada i s njime našu lako pregorenu kućerinu. Imavši po tom odluku svakako širiti hram i prebivalište, izmienismo s Dujmovićem zemljište, n a­ mjestimo se s redovnicima fojničkoga samostana, koji su imali kuću gdje je sada oltar veliki do pola crkve, te ozidasmo sadašnju kuću za stanova'nje, a ono jezgre zemljišta u sriedi posvetismo crkvi, i po dopušćenju velikoga cari­ gradskoga savjeta, koje je dano za razprostranjenje stare bogomoljnice s pis­ mom (Mektubi Sami), u ime Božje stavismo osnove crkvi, počevši s pri­ hodom veledušnoga dara istoga savjet­ nika gosp. Antuna Vranyczanya od tisuću fiorina god. 1853. mjeseca srpnja. Čim je ta podpora izdušila, posao je zapeo, izišavši iz zemlje dosta duboko ukopani zidovi u visinu ravni na 3 ar- �ћг. IO. 0 postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. Str. 30$. šina s tri strane, a s četvrte klesanim hodža efendija 1« Na što on: »Šta kamenom lice više od jedne čovječje hoćeš?« A ja mu odvratih: »Šta ti mjere. — Zavrnu nas zima. U pramaljeće misliš, da je ono i šta računaš iz toga?« ja se pokrenem odavle u Posavinu na — »Mi znamo,« odvrnu efendija, »šta župu Ponievsku, a započeti posao pro- je; ali to biti ne će, dok nas ima ovdje sliedi zidati nasliedivši župnik o. fra a kad nas nestane, onda ćete vi biti Stjepan Ljubić s nepečenim criepom jači.« — »Znam, šta hoćeš da rekneš: (ćerpičem) i kako je mogao s podporom zvono; ali to nije, niti može držati slabih župljana i pomoću milostinje iz zvona, niti nam je car dopustio, niti inostranstva dolazeće dotjera sgradu pod smo mi tražili, a kad bude trebovalo, krov. Zatim i mene po naredbi starešina car će dati ferman, i mi ćemo za zvono sudbina donese opet u ovo mjesto za načiniti mjesto i onda zvoniti.« Na to upravljanje naših i pučkih poslova kod će on: »Eto ja tebi kazah i nemoj reći upraviteljstva i pristanem u posao, pro- da ti nije došla poruka od cieloga Ehliseći što od kuda za dovršenje sgrade, Islama, a ja sam, ako me ne znaš, imam osobito urešenje nutarnje svodovima fermanile od male džamije.« Ja mu na drvenim, koje nam uredi vrli i bogo- odlazku dobacih: »S Bogom, hodža! ljubni S t o j a n V u z e n k o v i ć , Buga­ pozdravi ti te, koji su te poslali, neka rin iz Bitolje, gradeći tada vojničku se ne plaše, ne će ih odavle zvono za­ zemunicu ili kršlu u Sarajevu. Ovaj se glušiti.« — »Pekej, pekej,« primjeti on, je rodoljub svaki čas kradimice izmicao »opet ti velim: otvori oči, a ja odoh.« sa svoga rada i upućivao u toj struci Pak hodža ufrž uz latinluk mrmljajući, neumjetne radnike, doklegod nije sveo a ja ostadoh bočeći se, — ne lezi unutarnje nebo, koje je dalo vid i ugled djavole, moglo bi se nešto zavrnjati. crkvi. Prizovnem odmah Pepu Kezića, da mi Jedno podvečerje u suton, upravo razpita, kako je ime imamu od male kad se gradio na srednjem svodu iz­ džamije. On odmah ode, a kad se vrati, vedeni na krov vidionik, upade neki kaza mi, da se zove Sulejman efendija hodža K a u k č i ć (koga dotle ja ne N. Pohitim k veziru Churšid paši i kažem poznadoh) bez pozdrava i svake uljud­ mu dogadjaj. To mu ne bi sladko, te nosti, odmah zadrie očima na vidionik mi reče: »Hajde ti i budi miran, ne boj i mumnuvši nešto divljačno, upita mene : se nimalo, ja ću se brinuti. Četvrti dan »Šta je ovo?« Odgovorih mu: »Vidiš primim poruku iz havsta: Ako Boga šta j e : da se bolje vidi i da ima oduhe.« znadeš, neka dodje frator, neka me A on, vrcnuvši se kao zaobadan, nage vidi, pak ako budem ja ikada došao na vrata, rekav: »Mi znamo, šta je; k njemu u crkvu, neka me objesi. Po­ ali to biti ne će.« Pak osija. Ja ću od­ sumnjam i ja, da nije kakva varka, te mah za njim, (sluteći, daj e netko hodžu ne odoh k njemu, nego upravih paši, nagovorio, ili je sam od sebe zviznuo, kažem mu šta je u stvari, a on će meni: »Danas sam i ja razabrao: falinka je ili je muslimanstvo zazrelo od ubavoga s nekoliko drvaca uzvišenoga vidionika) učinjena. Oni, koji je tebe uznemirio, pohitim na vrata i poviknem: »Stani, istina da je bio imam od male džamije �Str. 306. 0 postanku crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu Br. IO. i to fermanom,ali njegovje zamjenik drugi, kovati. Naredi mi, da kažem župniku, koji službu čini, on je pako imam velike neka se odmah ovdale ukloni. Zamolim Begove džamije. Ništa za to, ovaj, istina, ga, da to ne čini ni rad mene, ni rad na pravdi izjede vatru za onoga, ali svoga poštenja, i dobar budem, da se ćemo i onoga zauzdati. Iza toga dočujem, župnik u napredak ne će u take izgrede da je paša prizvao Kaukčića na veliki upušćati, pa na tomu osta mirna krajina. medžlis od četrdeset sarajevskih prvaka Crkva bi dovršena godine 1856. i tu ga čestito obričio, a najzad, ne s trudnim naporom, sa slabom pomoći davši se razlogu, bio naredio, da se ima puka i blagodušnom podporom slavnih izagnati u Brussu. Sažalilo se Turcima, carskih dvorova austrijskoga i francezjer mu cienili dubinu nauka, te svi koga, kao što su i druge naše crkve u jednoglasno zaprose za njega milost, Bosni, koje su se toga vremena gradile, koju dobiju sa strogom prietnjom na bile dionice njihovih dobročinstva. Oso­ opasnost istomu imamu. Tako ta oluja bitu pak harnost zaslužuje plemenita prohuja, a nas ne ujede guja. porodica starinom iz Lešine ili Hvara, a sada u Hrvatskoj vlastelujuća V r a Još jedan malen prigodjaj. Župnik fra Stjepan bijaše namjestio dvie gvoz­ n y c z a n y o d D o b r i n o v i ć a , radi dene platice, da se zvoni uz misu. Na čega joj u crkvi postavismo spomenicu, zaštitnika sv. Antu zvonilo s eje poviše; te se za nju svake godine na svetkovinu u vrieme mise i poslie vidjahu se uli­ navješćuje molitva. Kasnije iz iste po­ cama mnogi muslomanski obhodnici, ne rodice g. Ambroz, trgujuć s dugama iz sluteć nitko ničemu. Dok smo n i bili bosanskih šuma i dohodeć ovamo, da­ za ručkom, banu k nama tumač pašin rova onu plemeitu priliku sv. Antuna Smail efendija, rekav: »Zdrave! Pita na velikom oltaru. Godine 1864. providismoju bogatim paša, znadeš li ti (ja), jesu li kakva darovima od Njezina Veličanstva carice zvona danas ovdje u vas zvonila?« — Eugenije, zaručnice Napoleona III. (pa»Niesu zvona, nego imaju dvie gvozdene ramente, kalež, svjetionici, križevi, cvieće, pločice, pak se kucalo danas ponajviše, jer bo je veliki svetac, a kucalo se uz baldakin, kadionice) i njezinim troškom iste ima više mjeseci.« — »A jesi li ti načini se oltar bi. dj. Marije s prilikom to znao ? i ako si, što niesi kazao paši ? uznešenja na nebo, snimak glasovitog Znaš li, da se malo nije zlo s vama Maurilla. Godine 1868. krov već bio oslabio dogodilo?« — »Ja ne znam ni za što; mi smo se Bogu molili. A za to čemerno te počelo jako u svodove prokisivati, zvonjenje znao sam, ali niesam imao zato počeh sabirati prinose za izmienjenje krova. Nekoji od vrućih obćinara šta paši kazati. Ajde i ti vidi, šta je, obećaše pomoć; ali ova bijaše slaba, pak mu kaži.« Odosmo, tumač sgleda i nasmija se, pak se vrati na trag. Po zato poslah preko glavnoga konzulata molbu Nj. Veličanstvu caru austrijskomu, tom do malo dodje mene zvati i ja paši kazah malenkost; ali težko bi njemu, bih uslišan i primih 300 for. Oslonivši što mi na tako laku ruku uzimamo se na tu znatnu pomoć, sliedeće godine stvar, koja mogaše veliku vatru uzro­ mjeseca lipnja, srušivši stari krov, iz- �Br. io. Sprovod p. Fra Grge Martića. zidasmo s obje strane duljine zida u visinu 1г/2 aršin, i pokrismo. I kraljevstvo Italije, priloži 200 franaka. U ovaj trošak ponajbolje od svih obćinara pristade u pomoć zavjetna ostavština pokojnog Stjepana Dujmovića od 1000 groša. — Vas trošak stade 6616 groša. God. 1870. plemeniti gosp. Antun Vranyczany Dobrinović, ministarski sa­ Str. 307. vjetnik u Beču i osobiti dobročinioc ove crkve, posla pozlaćeni križ od ljevenoga gvoždja, koji uzdigosmo uoči uzkrsnuća Isusova. Tim rečeni dobročinioc okruni svoju zadužbinu. Prudila mu duši! Iste godine namaljasmo crkvu i oltare, a u tu je svrhu sabirao darove od zavjeta Ivan Džamonja ili Zamagna Opremu oltara bi. dj. Marije platio je gosp. Ortega, francezki konzul. Kreševo, 2. rujna 1905. govor, koji je držao o. Mijo Kopić, pro povjednik mjestni i negdanji kapelan (Sprovod p. fra Grge Martića.) Danas pred podne sahranismo tjelesne pokojnikov u Sarajevu; koralno pje­ ostatke našega dičnoga starine. »Star- vanje upravljao preč. gosp. Hadrović, ješinstvo je samostana učinilo sve mo­ izaslanik ordinarijata vrhbosanskoga, za guće, da se dolično prema redovničkoj tim obavio je blagoslov pri odru preč. čednosti uzmogne izkazati pokojniku o. Daniel Ban, provincijal naš, uz pozadnju počast za to je odredilo ukop dvorbu 00. Angjela Nuića, provincijala istom četvrti dan iza njegova preminuća. hercegovačkog, Augustina Zubca, eksKako je poznato, pokojnik je izdahnuo provincijala, i eks-def. generalnog, ve­ 30. prošlog mj. u 2 sata iza po noći i likog prijatelja pokojnikova, te 00. An­ izložen bio na odru u crkvi sve do gjela Franjića, jubilata i Marijana Lovdanas, a brzojavno javljeno odmah iza rića, gvardijana iz Fojnice. smrti na sve strane, gdje je pokojnik Po ovomu dignut je lies i sprovod imao prijatelja i znanaca. Stoga je bilo krenuo iz crkve, da se zaustavi pred učestnika pri sprovodu sa svih naših crkvom, gdje su spomen-govore držali krajeva. Zastupani su po izaslanicima nad liesom: u ime uredničtva »Osvita« svi skoro naši samostani iz provincije i i družtva »Hrvoje* g. Džamonja, ured­ bližnje župe, a bilo žalobnih gosti iz nik, izpred sveučilištne mladosti gosp. Zagreba, Djakova, Sarajeva, Mostara, Vučević, na ime »Hrvatske Matice« g. Zenice, Travnika i dr. dr. A. Radić. Posije govora izpjevalo Vienci su bili od »poglavarstva izaslanstvo društva »Trebevića« tužaljku, grada Kreševa«, »Zvečaja« i činovnič- a iza ovog razvio seje nedogledni spro­ tva ovoga kotara. vod niz crkveni put, prošav pokraj vrta, U 9 sati počeo je žalobni obred u koji je pokojnik odkako je došao iz crkvi punoj naroda: najprije sv. oficij, Sarajeva u samostan osobito njegovao, za ovim svečani Requiem i spomen- te istom oko 12 sati stigao u groblje �Str. 308. Čovjek i pomoć Božja. sv. Mihovila »Ogradje«, gdje je pokoj­ nik u odjelu za svećenike sahranjen. U sprovodu pjevalo »Miserere« naizmjenice svećenstvo i »Hrvojevci«. Nad otvorenim grobom držali su oprostne govore: o. dr. Ban, provincijal, u ime provincije naše i mjestne redovničke obitelji, o. Angjeo Nuić u ime hercego­ vačke provincije, Monsign. Milko Cepelić iz Djakova, dobri prijatelj pokojnikov, u ime kaptola djakovačkog, komu je po­ kojnik bio prisjednikom; o. Mijo Batinić čitao u spomen odlomke kršćanskog elementa u »Osvetnicima«. Svi su go­ Br. IO. vori duboko, ganutljivo, do suza djelo­ vali na žalobne pratioce, navlastito go­ vor Mnsig. Cepelića, koji je slavio p o ­ kojnika kao muža riedkoga duha u našemu narodu. Istom oko jedan sat po podne dovršio se pokop i gosti u crno zavitog Kreševa razilazili se, da ponesu i sačuvaju trajnu spomen na pokojnog starinu pjesnika, velikog rodo ljuba, otca i zagovaratelja biedne bivše raje, za koju je radio i trpio kako nitko cielog vieka svog. Pokoj mu i slava vječna! B. Iz perivoja crkve katoličke. Čovjek i pomoć Božja. Kada se je ono, rad prvoga mu grijeha, čovjeku nebo zatvorilo, te še s malom iznimkom pretrgla .svaka sveza med Bogom i ljudima, ’ Čovjek malo po malo posvema na nebo za­ boravio : poniknut k zemlji, svu je svoju sreću, svoje blaženstvo u nju( polagao i poput nerazborita živinčeta od nje ju i tražio. Što je više stario, što se više od Edena odalečivao, to sve gušća magla obavijala mu i onako krnjasti pojam o svom početku, o zad­ njoj svrsi — Bogu, dok mu ga najzad posvema ne obavije, i eto tako čovjek ostade ostavljen sam sebi. Već za rana djetinstva, zavidan i okrutan, počinja grdno ubojstvo na rogjenom bratu i bijedan u zapis ga predaje još bijednijemu potomstvu, koje će ga ko sveti očinski amanet vjerno čuvati za dugi niz od preko 40 vjekova. Čovjek dakle izgubi Boga, no pošto on bez Boga biti ne može, pošto je čovjeku prirogjena težnja za nekim višim bićem, kome da prizna svoj opstanak, kome da prikaže svoje tuge i nevolje i u kome da ugasi inače nezagasivu želju za srećom, to ga vidimo gdje nepre­ stano traži to više biće, traži izgubljena Boga, ali ga ne nagje. Prema tome povjest ljudi u svijetu onkraj Betlehema pripovijeda nam, kako je čovjek tražio Boga i kako je u tom svom nastojanju sve dublje i dublje padao. Velika, a podjedno i žalosna je to knjiga : povjest čovječanstva prije Isukrsta; u njoj se najbolje vidi, što sve čovjek počiniti može, kad za Boga ne zna. Kao za- �Br. io. Čovjek i pomoć Božja. lutani putnik u debeloj tami duge zimske noći, a u gustoj, kamenoj šikari, lutao je bijedni čovjek po debeloj tami neznanja, po gustoj šumi bijeda i ne­ volja svake ruke, a da izhodišta nije nahodio. Zora ne sviće i po svoj pri­ lici za dugo svanuti ne će, tama sve deblja, šuma nepregledna — i iznemogli čovjek klone, pada, očajava — zapomaga. Vapi pomoć, jer se sam pomoći ne znade. Poput utopljenika bez ikakove nade spasenja, vidi i pri­ znaje, da se sam, bez kakove pomoć­ nice ruke nikako podignuti ne m ože; priznaje, da je na stranputici, ali do pravoga puta ne znade- I kao zadnji trzaji u pustari onemogla putnika, gubi se njegov očajni krik, kojim za pomoć vapi i razbija se o hladne, besćutne vrline nepregledne gore, gdje je zabasao: — odnikud pomoći, odnikud odziva. »Zagonetka o ljudskoj sreći«, — rekao je Plato — »vavjek će zagonetkom ostati, ne dogje li nam kakova vrhu­ naravna odgonetka«. — Danas, kada je već riješena ta za­ gonetka, za koju je veliki Plato toliko a bezuspješno glavu razbijao, kada je svjetlost, što no se otrag 20 vjekova pomolila nad malenom Betlehemskom okolinom, raspršala tmine neznanja, podigla paloga čovjeka na izgubljeno dostojanstvo, pokazala mu zadnju nje­ govu svrhu i uputila ga, kako da do nje dogje, danas, velim, lako da se nametne — a zbilja se i nameće — pitanje: Ma jesu li baš osnovane te neprestane, vječne jeremijade staroga svijeta? Je li baš s n e b a p o t r e b n a b i l a p o mo ć , da se pali čovjek digne? Nije li se on sam mogao po­ moći, te svojim samo trudom, bez Str. 309. ičijeg sudjelovanja, klonuti se stran­ putice, koje se tako dugo držao, i vrnuti se na pravi put, s kojega je bio sašao? Možda je neumornim istra­ živanjem mogao otkriti i istinito upo­ znati u nama sakriveni prirodni zakon, iz njega stvoriti zdravu naravnu religiju, njome prilagoditi svoje življenje i tako stignuti do zadnjega svoga cilja?... U slučaju, kad bi se dokazalo, da čovjek nije bio podoban toga, da se naime on nikada ne bi bio podigao, da pomoć s neba nije sašla, zatvorila bi se usta mnogim apoštolima i prorocima naših vremena, za koje evangjelje ne vrijedi, pak i onim, za koje je ono ostarilo, prošlo svoju zlatnu eru, te i ono mora podleći neumoljivom zubu vremena, jer kad bi se to dokazalo, jasno bi bilo, da dignuvši jednom evangjelje i što smo od njega primili, opet bi se povratili u prvašnje naše stanje: u poganluk, a uz to jače bi otskočilo neizmjerno dobro, što nam je Isukrst svojom naukom nanio. A to je ono baš što kanimo dokazati. Možemo pomistiti čovjeka kao po­ jedinca, kao jedno udo, samo o sebi, velikoga tijela, što nazivljemo čovje­ čanstvom, ili u zajednici, u društvu s drugim ljudima. U prvom slučaju pita se, je li čovjek sam svojim razumom, poslije prvoga pada, uzevši u obzir sve okol­ nosti, u kojima se nahodio, mogao doći do pravoga poznavanja Boga, svoje zadnje svrhe; nadalje, je li mogao naći sredstva, koja bi ga do te svrhe dovesti mogla, pak napokon obavivši sve to, je li mogao s njima se služiti i stignuti tako do svoga cilja. �Str. 310. Čovjek i pomoć Božja. Ako pak pomislimo čovjeka u zajednici, pita se je Ii poganska filo­ zofija vrstna bila napraviti melema grdnim ranama moralnoga čovječjega tijela, pa ako je to mogla, je li voljna bila opraviti to samaritansko djelo. Pod imenom pak poganske filozofije razumijevamo onaj skup nauka, što no su viši, umniji ljudi u starom vijeku propisivali, u nakani da čovjeku pomo­ gnu. Neoboriva je istina, te se lako zanijekati ne dade, da čovjek samo svojim razumom mnogo istina otkrije, dapače pošto naravni zakon izmegju ostalih svojih obilježaja nosi na sebi i to, da je svakomu jasan i pristupan u svojim prvim, glavnim zehtjevima, tako da čovjek ne može a da ih ne zna, to možemo slobodno ustvrditi, da je čovjek mogao poznavati, a zbilja je i poznavao te glavne zahtjeve naravnoga zakona. Nalog njegov: »Ne učini drugom, što ne želiš da ti se učini« ! — tako je jasan, da ga čovjek na prvi mah shvaća. U tom nam je naći uzrok nekim višim i lijepim mislima starih filozofa. Odatle čuvstvene i fine izreke Ciceronove ; odatle one uzvišene Sokratove misli; odatle ono, što su stari izrekli i učinili, a čemu se mi danas divimo. Nu što vrijedi za glavne ili prve, ne vrijedi za druge, podregjene njegove zahtjeve. Istina je, samo mi je po sebi jasno načelo: »Ne učini drugomu, i t. d. no tko će kazati, da će čovjek zdrave zaključke iz njega izvoditi, i doći tako do podregjenih, iz glavnoga izvedenih zakona, n. p. Ne ubij! Ne ukradi! — što nije drugo nego naravna posljedica već spomenutog: Ne učini drugomu, i t. d. ? Br. 10. Ako je tomu baš tako, kako ću niže dokazati, onda s mjesta možemo negativno odgovoriti na upite gore u uvodu metnute, t. j. da se čovjek ne bi nikada bio dovinuo pravoga pozna­ vanja zdravih pravila za život, jer ako ono, što je poznavao — a to su prin­ cipi naravnoga zakona, — nije dostatno bilo da mu pomogne, a ono, što bi mu moglo pomoći, nije poznavao, jasno je, da se čovjek sam po sebi nije mogao dignuti. No i ako bi se tako moglo učiniti, bolje ipak da stvar sitnije razdrobimo. Vidimo ponajprije, je li poznavanje prvih zahtjeva naravnoga zakona do­ voljno bilo, da čovjeka drži na pravoj stazi, na dobru i krjeposnu življenju. Imamo dosta razloga, rad kojih nam je reći, da je to sve Čovjeku posve malo bilo. Pustimo na stranu povjest, koja nam bjelodano o tom svjedoči, naše vazda omegjašeno poznavanje, raznovrstne naravne potrebe, zamamljivost izvanjskoga svijeta, a istaknimo samo žestoki onaj boj, što neprestano u nama biju dvije protivne sile. Upoznao sam kakovo dobro i odmah ga zaželio : po što, po to hoću ga sebi. Ali netom se u meni pojavila ta plemenita želja, eto već jedne druge proti n joj: nastaje žestok boj, u kom obično nadvlada doljnja strana. Poznam dobro, a ipak idem za zlom, pa poznavao ja sva načela naravnoga zakona: V i d e o mel iora proboque, det er i or a s e q u o r. O ne, to je čovjeku posve malo, njegov razum nije dostatno jak, da ga uzdrži, a da ne sunovrata, kako znamo da je zbilja i bilo. Ovo se mora dopustiti, jer inače nikada se ne će naći uzrok moralnomu potopu, što je �Br. io. Čovjek i pomoć Božja. bio prikrio sav stari svijet, izuzam šačicu odabranoga puka. Ono dakle, što je poznavao, čovjeka nije moglo pomoći, i eto već tuj dokaza za potrebu neke više, nadzemne pomoći. Nu nije li čovjek mogao dalje ići. zdravim razumom raditi na poznatim principima te iz njih vući valjane zak­ ljučke ? Da vidimo. — Da čovjek, ostavljen samu sebi, bez ikakove pomoći s neba, dogje do po­ znaje kakove nepoznate istine, uz ostalo mora biti neumoran, neutrudiv u istra­ živanju dotične istine, odreći se predsuda, u kojima se možda nalazi, pa uz to posjedovati neubičnu oštrinu uma, toli potrebitu u istraživanju istine, a bez ikakve druge pomoći. Ovo je sve neophodno bilo potrebito čovjeku, da poluči tu svrhu. — Iz svakidašnjega iskustva znademo, da su rijetki, posve rijetki oni, koji se baš zanosom iz l j u b a v i p o s v e ­ ć u j u p r o u č a v a n j u i s t i ne , pak uz to su obdareni oštrinom uma. čovjek zamamljen blijeskom i ljubavlju vanjskih stvari, što no ga okružuju, trudno da se od njih odvrati, i baš iz srca prione uz učenje i istraživanje istine. — To na žalost sami kušamo. Osim toga trudno da se nagje čovjek, koji se je u tomu koristnom istraživanju služio pravim, shodnim sredstvima, hodio pravim putem, koji bi ga do istine doveo, jer predsude, kojih se čovjek teško otrese, lako pobrkaju pojmove. Suviše, malo je ljudi, koji će se lako odreći zanimanja oko vlastita dobrostanja, nastojanja da dodje do sreće, do bogastva, a da se dade na koristno to učenje. — Pa kako da bude neumoriv, ako za čas to i učini, što mu je u Str 3 1 1. ostalom i onako nestalno. Ako sve to uvažimo, opet moramo konstatovati i pravom, da je čovjeku potrebna bila Božja pomoć. Pa dopustimo za čas, da je sve potrebno bilo, da je čovjek neumornim istraživanjem došao do poznanja svih svojih dužnosti, da je upoznao što mu je raditi; dopustimo sve to, pa upitajmo malo, je li on m o g a o sve to vršiti, bi li on bio upravio svoje življenje po poznatim pravilima? Da čovjek pošteno, krjeposno živi i radi, nije dosta, da znade samo, kako će to raditi, već suviše treba, da znade i za poticala, uzroke, rad kojih mu je tako, a ne inače raditi. A je li čovjek imao takovih sankcija ? Promotrimo li stvar malo bolje, vidjet ćemo, da su mu falile. Sve, što je čovjeka moglo poticati na krjepost, možemo svesti na troje : na glas savjesti, koja se diže, da kori čovjeka rad kakva nedjela ili da ga hvali rad kakove krjeposti ; na onaj moralni zakon, koji je u nama od same naravi skrojen i po kojem čovjek se klanja ljepoti i krjeposti a odvraća se od gruboće i zla, i napokon na glas samoga razuma, koji čovjeku preporuča krjepost. No je li to dosta ? Može li sve to nagnati čovjeka, da prihvati dobro, a kloni se zla? Savjest se diže na čovjeka, oštro ga kori i ne dade se ušutkati, kad ovaj opravi kakovo zlo djelo; naprotiv spravlja mu mir i utjehu, kada, poslušav njezin glas, prigne se kakovu dobru; no hoće li zato čovjek i drugi put prigrliti dobro, hoče li se i unaprijed kloniti zla ? — �Str. 312. Čovjek i pomoć Božja. Naše žalosno iskustvo može nam od govoriti. — Onaj moralni zakon, što je u nama sakriven, puti doduše čovjeka, da pri­ grli što je lijepo, da mu se divi, da ga slijedi u svojemu djelovanju; odvraća ga od zla, predočuje mu njegovu grdoću i tim ga savjetuje, da od njega bježi; no je li to dovoljan glas, da čovjeka uplaši, da ga odvrati od zla ? Čovjek se od povoja do pokrova neumorno trudi i muči, da do sreće dogje; od rana jutra do kasno u noći radi, a u radu mu jedina svrha sreća, ne propušta ama ni jednog sredstva, samo da bi mogao reći : zadovoljan sam, sretan sam. Razum kaže čovjeku, da se drži krjeposti, jer da je to je­ dini sigurni drum do sreće, najveće, pače jedine želje njegova srca. Čovjek samo o sreći misli, o njoj samoj sanja, no hoće li poslušati razum, hoće li se držati krjeposti ? O ne, sve te sankcije, i ako u sebi imadu vrijednosti, ipak će tek onda čovjeka obuzdavati, kad on obazna za pravi život onkraj groba, kad mu se naoblačeno nebo opeta razvedri. Inače sve to ne vrijedi ništa ili sasvim malo. Glas savjesti i moralnoga zakona gube se u metežu i vici bučnih strasti, kao što se gubi slabi glas djeteta u šumu bijesne olujine: nijesu dovoljno jaki, da uzdrže uzde čovječjim strastima, koje ga neodoljivom regbi moći k zlu vode. Pa i glas razuma tuj ostaje sla b : on ostavljen samu sebi predočuje doduše ljepotu i nagradu krjeposti, no to mu je sve daleko a i nesigurno, dočim mu je pred očima i već rukom hvata drugu umišljenu sreću, do koje će doći jedino putem nedjela i zlobe. Br. IO. A sada da vidimo, je li sve to baš tako bilo. Čovjek je prije Isukrsta bio ostavljen samo svojim silama, vidimo vrijedi li za njega ono, što smo gore letimice ustanovili za čovječji razum bez objave Božije. Da na žalost vrijedi, bjelodano nam dokazuje žalosna povjest čovječanstva za dugih 40 vjekova. Da vidimo, kakav je pojam o Bogu imao. Izuzam Izrajelićane, posvuda je vladao grdni politeizam, ili da se poslužim riječima Bossuet-a, posvuda i sve je bio Bog osim samoga Boga. Osim viših bića, za koje su mislili, da su u višim sferama, klanjali su se, da ispustim drugo, i najzadnjim svojim strastima, koje su imale i posvećene sebi hramove. I na to nailazimo ne samo kod ne­ kulturnih, barbarskih naroda, nego i kod onih, koji slove radi visoke svoje kul­ ture i čije se književne umotvorine i danas uče. Pače opažamo, da su oni još dublje pali u pogledu morala i vjere. A kako su mislili i vjerovali, tako su i radili. Najgora zločinstva, nad kojima se čovjek mora zgražati, pripisana su bila bogovima : pjani Bak ne dade se namoliti, ako ne od pjanih ljudi, bludna Venera ne će pomilovati ljudi, ako ne popuste najgadnijim svojim strastima, Merkur će onda nebeske darove dijeliti, kada vidi na svom oltaru ukradeni dar, Jupiter, prvi i najveći megju bogovima, slovio je na daleko radi bludnosti i ostalih grdoba, tako da Ovidije, koji medjutim nije na to mnogo pazio, savjetuje poštenoj čeljadi, da ne ide u njegov hram da ne vide q u a m m u l t a s m a t r e s f e c e r i t i I 1e D e u s. (Ovid. Trist. kn. 2). Kako da čovjek steče zdrav pojam o dobru i zlu, kad takova šta višim bićima pri­ �Br. IO. Čovjek i pomoć Božja. pisuje ? Kad misli, da će se naoblačeno nebo tek onda razvedriti, kad on po­ pusti svojim svakim strastima ? da će se ijed bogova utažiti tek ljudskom krvi? Eto, do toga je čovjek dolazio, to je radio, dok je bludio u tmini, koja je nastala, kad je Boga zaboravio, kad je s neba k zemlji svoje oči okrenuo — kad je bio ostavljen svojim silama. I tako eto sve nam se bolje otkriva potreba Božje objave, jedinoga spasa sve dublje padajućega čovjeka, a podjedno jasnije upoznavamo plitčinu uma i srca ц onim, koji nam to niječu. Str. 313. imali dovoljno snage ni volje, da ju iz puka izgule, pače mnogi su se u tome puku prilagogjivali. Sokrat potvrgjuje onu delfijsku izreku: Častite bogove, jer tako države hoće, a kad je imao popiti smrtnu čašu, dvoji o neumrlosti duše. Cicero, medeni Cicero, ruga se gataocima, a ipak hoće da ih se časti, brani laž, vjerolomstvo, osvetu. Isti Plato, koji je sav svoj život potrošio oko moralne filozofije, dopušta stvari, da se kršćanin mora da zgrozi, med kojima odobrava zloporabu svetog Bakova voća. Ako sada sve ovo uvažimo, mo­ Ostaje nam još da vidimo, što u žemo pravom ustvrditi, da se je čovjek mogao slobodno baciti očaju u krilo, tom sveopćem metežu radi filozofija, što govore toli slavljeni umnici staroga jer se sam nije mogao nikako pomoći, svijeta. Možda oni otvore oči zaslijep­ da je za to potrebna bila Božija objava, ljenomu čovjeku, da vidi, upozna pravi jer mjesto da se podigne, čovjek bi bio sve dublje i dublje padao, kako je p u t! A li kako da dade nešto onaj, koji bio uputio, da je neizmjerna, uprav božanska ljubav, koju nam je Isukrst toga nema ? Kako da pomogne filo­ zofija, kad ona ista zapomaga, ona ista pokazao u našemu otkupljenju. basa u tami glede Boga i Njegova Nek zatvore dakle usta nadriobažavanja, glede mal ne svih istina, apoštoli naših vremena i neka se po­ čija poznaja toliko interesuje čovjeka ? klone Onome, koji se je u svom miloNe, filozofija nije kadera bila pomoći srgju sjetio svoga zalutanoga stvora, te čovjeku, jer nije znala, pa da je i znala, ga kroz svoje muke i patnje milostivo nije mogla, pa da je i mogla, nije bila sveo na put, s kojega je vlastitom voljna. Nije kadera bila, jer isti filozofi krivnjom bio sašao. Neka se ori vamegjusobno su se dijelili u razne tabore, sionom zahvalnica pjesma Božanskome a da nijedan nije bio uvjeren ob onom, Samaritancu ljudskoga roda; neka mu što je govorio: koliko filozofa, toliko zahvalni čovjek iz svoje zemaljske pra­ bogova, toliko pravila za život. Nije šine pjeva, ponavljajuć angjeosku rados­ znala, jer nije poznavala rane, a kad nicu pjesmu: Slava na visini! Nek Mu liječnik ne pozna bolesti, kako da joj je pjeva, jer je dostojan, nek Mu je melema pripravi ? Nije bila voljna, jer pjeva, jer ga je oslobodio, spasio, i ako su neki filozofi uvidjali više no posvetio. — jednu manu ili predsudu, nijesu ipak Fr. I. M. �Crtice o rusko-japanskom ratu. Str. 314. S r. IČ. Crtice o rusko-japanskom ratu. Napisao Fra I v š a Mi j o v . (Nastavak.) III. J a p a n c i i z v r s n i u h o d e . Što je najvećma ljude začudilo u ovomu ratu, jest to, da su Japanci potanko bili izviješteni o svim ruskim prilikama na ratištu. Pa ne samo to, nego su oni u tome doprli dotle, da su znali za sve tajne osnove ruske, potanko su obaznali za sve tajne ruske vojske i mor­ narice. A za sve to, toliko odlučujuće za ispadak rata, Japanac ima da zahvali svome uhodarstvu. Odmah se je u početku rata po­ kazalo, da je Japan izvrsno uredio cio sistem uhodarstva. Dobri poznavatelji toga ne baš najboljega zanata tvrde, daje u Japanu divno zamišljeno, izvrsno uregjeno, dotjerano do umjetnosti. Ja­ panac svojoj azijatskoj lukavosti i prepredenosti spaja neku polovičnu našu izobraženost, a to mu lijepo dolazi za njemu prirogjeni zanat uhodarstva. Samo se po sebi razumije, da to nije moglo nastati preko noći. Zato se htjelo vremena, a uz vrijeme trebovalo još nešto drugo. Uhodarstvo je karakteristična, zo­ vimo je krepost ili mana japanskoga naroda, a zato svjedoči njegova povjest. Tragova ćeš naći i u svemu državnom životu Japanaca. Dok su još u Japanu gospodovali t. zv. s j o g u n i , sva je zemlja bila puna uhoda, izmedju kojih je bilo mnogo državnih, većim dijelom nepo­ znatih. Sjoguni bi ih podržavali ne samo kod knezova, nego bi ih skrovito slali i k namjesnicima, koje bi sami ime­ novali i namjestili. Bijaše to velika krepost, a ujedno i velika zasluga biti dobar i lukav uhoda. Tako je n. pr. Macmaja od prostoga radnika postao guvernerom, a to lih zato, što je u zgodno vrijeme donio sigurnih vijesti o jednoj važnoj stvari. Pa ni bogati i samosvojni knezovi nijesu zaostajali za sjogunima — i oni su sami uzdržavali čitave vojske uhoda, a kada bi im posrećilo uhvatiti vladi­ noga uhodu, smjesta bi mu odrubili glavu. I ne bojali se oni zato, jer se je svak bojao otkriti javnosti kako ko­ risnu skrovitu službu. Slijedeći zanimivi dogagjaj će nam pokazati, koliko se je duboko uhodar­ stvo urezalo u dušu japanskoga naroda. Godine 1858. u dogovoru s lordom Elžinom izmegju japanskih punovlasnika bijaše čovjek, koji na posjetnicama ispod svoga imena imagjaše napisano »Carski uhoda.« Tomu se eto čovjeku činilo čisto nepotrebno, da bi skrivao svoju službu. Sistem trajnog tajnog nadziranja nije se zaustavio samo na državnim uhodama; širio se sve dalje i dalje, prostirao svoje žile sve u dublje i zahvatao čitav narod. Siebold u svojemu putopisu pripovijeda nam ovo : »Kuće u japanskim mjestima porazdijeljene su pet po pet, a stanov­ nici, koji u tom predjelu stanuju, od­ govorni su jedan za drugoga. Svaki je �Br. io. Crtice o rusko-japanskom ratu. od njih dužan javiti h a k s i r u (držav­ nome činovniku) svaki prestupak ili ne­ običan dogagjaj, što no bi se zbio izmegju četvorice njegovih sustanovnika. Haksir će onda to javiti nadzor­ niku, a nadzornik gradskome vijeću. Mogli bismo skoro kazati, da jedna polovica tijela gleda na drugu — cio narod vidi za sobom tisuće otvorenih očiju. Ko zaboravi javiti makar i naj­ sitniju vijest, taj je kažnjen tjelesnom kaznom, tamnicom, ili dajbudi kućnim zatvorom.« Takove bijahu u tome pogledu prilike u Japanu za vrijeme sjoguna. Sada, kad se Njeg. Veličanstvo Mikado nema čega da plaši, kad nema niko da se grozi, sad bi — tako se bar nama čini ^f^imalo prestati mrsko uhodarstvo, što ga je porodila pogibelj, u kojoj se nalazila državna oblast. Nego »navika druga narav,« i Japan je u posljednjim dogagjajima sjajno pokazao svoje uhodarske spo­ sobnosti. Očito je uz to pokazao, da je spreman upotrebiti ma koje sredstvo bilo, što bi mu samo koristiti moglo. Prenaglo stečena vanjska evropejska kultura, što ju je Japanac kao u najam uzeo kao nešto čisto nebistvenoga, sada je stupila u pozadinu, a po­ čela je da govori čisto azijatska narav, lukava i licemjerna. U Port Arthuru i po cijeloj Mandžuriji Japan bijaše razaslao čitavu vojsku svojih uhoda. Pa ne samo to. Ti su tajni, nepoznati ljudi proputovali čitavu Rusiju, i u najbližoj carevoj oko­ lini, u Petrogradu, svuda prinjuškali. A osobito im na srcu stajaše Kronštat, glavno rusko bojno pristanište. Dopriješe i do njega. — Japan je još prije Str. 3;i $ rata potanko znao, u kakvu je stanju rusko baltičko brodovlje. Japanski uhoda ne pozna razlike sredstava; njemu nije do toga, što je dozvoljeno, a što ne — on će sve poduzeti, sve učiniti, samo da do svoje cijelji dopre. »Rusko Slovo« donijelo je otrag malo vremena slijedeći zanimivi dogagjaj. Zapovjednik posade u Daljnemu pripovijeda: Kao kočijaš stupi k meni u službu jedan Japanac. Bijaše zamjerno po­ slušan i ponizan. Rusi od njega nijesu ništa skrivali, jer vam to bijaše naj­ vjerniji kočijaš, kakova samo pomisliti možete. Gdjekad bih ga ja i bičem ošinuo, a on je sve to podnosio divnom strpljivošću. Što ćete, bič je nerazdruživ od Kozaka, a ja sam odrastao uz Don. On bi se samo smijao i ja bijah potpuno zadovoljan. Dva mjeseca prije nego će zapo­ četi vojna, moj ti se kočijaš prijavi, da će napustiti službu. Rogjaci da ga zovu, neka se vrati kući. Ob noć iznenada odmagli, a da nije niti zahtijevao novce, što sam mu još dugovao. Njegova me nesebičnost iznenadi. Malo iza toga odoh u Tiencin na odmor. Pa što tamo nagjem' ? Ugjem u restauraciju prvoga hotela u Tiencinu »Astor House« i tamo nagjem — svoga kočijaša. Bio je jako elegantno odjeven i objedivao je u društvu amerikanskih dama, i baš u taj tren otvarao bocu šampanjca. Čudio sam se, tro sam oči, jer sam sebi ne mogoh vjerovati. A nijesam se varao: bijaše nazbilj moj kočijaš. Pogleda me, pa se nasmiješi, i kao starome znancu ponudi mi kupicu vina. �Str. 316. Crtice o rusko-japanskom ratu. Nijesam znao, šta bi uradio. On megjutim ustade, pa mi reče: »Da izmegju nas ne bude nesporazumljenja, dozvolite, da Vam se predstavim: Časnik japanskoga generalnoga štaba!« Br. 10. Japanski vojni zakon isključuje od vojničke službe činovnika i trgovca, i zato krajinjenje najteže spada na se­ ljačku ruku. Japanska je vlada učinila sve moguće, da pred narodom sakrije svoje gubitke i da označi ruske ne­ Kasnije obaznah još više: Izmegju služinčadi, što je prala rublje našim uspjehe kao velike poraze. Uza sve to vladino nastojanje narod se ipak bio po­ vojnicima, bijaše preobučenih japanskih čeo u strahu pitati, kada će već jednom časnika ! Ne mogoh se zadržati, pa ga za­ doći konac tome krvavome krajinjenju, p itah: »Što V i mislite o meni, koji što je obustavilo trgovinu i obrt i težaka sam čestokrat s Vama postupao dosta otrglo od pluga i motike, da ga zatjera u tugju zemlju, da tu ljut bojak bezobzirno ?« A on se opet nasmije : »Oh, ništa bije za nesigurne bojne uspjehe, što će za to ! A šta ja ne bih pretrpio za ih uživati prije veliki kapital, nego li svoju domovinu! Ja sam Vam pače od prosti narod, koji je za nje krvario. Vlada je ipak imala jedno veoma srca zahvalan za svaki udarac, što ga zgodn 1 sredstvo, da smete narod u tim ža­ od Vas dobih !« — — losnim pomišljajima — ona mu naprosto IV. poticala vjerski fanatizam, a u toj je J a p a n s k i f a n a t i z a m . Vjerski službi vjerno služilo japansko novinarstvo. fanatizam sa strane Japanaca igrao je U njihovim ćete novinama svagdano veliku, da ne rečemo najveću ulogu u naići na strašne opise, kojim se Rus dovršenomu ratu. Da vidimo u kratko, opisuje kao krvoločni divljak, koji hoće kako ta stvar ide u tome narodu, koji da pošto po to Japancu sve oduzme i danas tako ponosito stupa na svjetsku uništi. U tome poslu prednjače osobito pozornicu. one tvrtke, koje se od rata nadaju do­ Samo se po sebi razumije, da je biti, banke, koje zaimavaju novac, trgo­ ovaj krvavi rat skupo, veoma skupo vačke banke, koje nabavljaju vojničke stajao. Siromašni narod za dugo će potrebštine. Ti kapitalisti po svojim vremena osjećati žalosne mu ppsljedice. agentima neprestance njete ratni duh Već sada japanski narod počeo da — vojna s prokletim Rusom ima po­ trajati sve dotle, dok ga se posvema osjeća svu težinu strašnoga biča Božjega, što ga ratom zovu. Koliko je vojna dalje ne slomi, makar se zato trebovalo produljivala, toliko se narod bolje uvje­ boriti još ne znam koliko dugo i na­ ravao, da rat ne donosi samo slavu, o porno. I siromašni seljak plaća, samo kojoj novine toliko pišu, i da se one da se oslobodi toga strašnoga Rusa, dobiti, što mu ih vlada obećaje, moraju kojega još nikada vidio nije i s kojim skupo platiti, a sve to opet da će pasti se valjda nikada sastao ne bi osim na na legja nevoljnoga naroda, koji neza­ ratištu. Nego vjersko je čuvstvo najpodessitnome Molohu mora da doprinosi nije, da se u Japanaca podrži svegj teških žrtava u novcu i krvi. �Br. io Crtice o rusko-japanskom ratu. živo ratoborno oduševljenje. Neki su pisali, da Japanac ne zna uopće za vjersko čuvstvo i da je to prosto materijalističko čeljade. Ali to je sveosve neispravno. Donosimo ovdje jedan pro­ glas na japanski narod, koji ga poziva u rat s njegova vjerskoga stanovišta. Napisao ga je neki Enrio. Poziv glasi: »Vojna s oružjem u ruci neizbježiva je u današnjem povjesničkom času, i ako poziva u rat ne nalazimo niti u vjeri Konfucijevoj, koja nas uči čovjeko­ ljublju, niti u vjeri Buddhovoj, koja brani svako biće i s njim čuvstvuje, a opravdava rat samo tada, kada je da se brani čast i zakon. A danas je buddhizam za rat, jer sam Buddha stupa kao branitelj države — ali ne samo Japana — jer Buddha je spasitelj svih država na istoku, kojima sada prijeti očita smrt. Na toj Buddhinoj milosti svi će se buddhisti zahvaliti time, ako svoj život za nju poklone. Sadašnji rat s Rusijom nije samo politički, nego i vjerski. Da se svaki nas o tome potpuno uvjeri, dosta nam je spomenuti, kakovi su ljudi ti Rusi.« Ovdje Enrio opisuje posvemašnju odanost Rusa njihovoj vjeri, koja ih diže i oduševljava. U Rusiji su sve crkve bogate i krasne, i svaki Japanac, koji putuje Rusijom, valja da se čudi njihovoj narodno-vjerskoj svijesti. »Zato moramo mi svikolici razviti barjak za našu vjeru i boriti se za nju, jer naš dušmanin jest prvo svega dušmanin našega božanstva, pa nas ova vojna podsjeća na križarske vojne. Japan, Kina, Koreja nijesu neprijatelji toliko Rusije, koliko njezina Boga. Rusi dakle vide u nama neprijatelje Str. 317. svojega Boga, pa zato i mi moramo smatrati Ruse neprijat eljima Buddhinim, i ako su oni vojska njihova Boga, budimo i mi vojska Buddhina. I zato: Kitajci, Korejci, Japanci, pomislite, da smo svi jedno, ne jedno samo po boji i plemenu — po tom našem plemenu — nego da smo svi jedno i po vjeri! Ako se Rusima po­ sreći te pobijede i drskom svojom nogom pogaze Istok — eto nam svrhe Buddhi­ noj vjeri! Ne dopustimo, da nam otmu tu dragocijem'i svetinju, koju toliki ljudi s trudom traže i vesele se, kad je nagju. Kako bismo mi, ako to ne izvr­ šimo, stali pred Buddhom i čime bismo mu se zahvalili na njegovoj dobroti ? Ne zaboravimo, da je utemeljitelj buddhovske sekte Šintu, koja najbroj­ nija, rekao ovo : »Ko hoće da bude zahvalan Buddhi na njegovoj dobroti, neka sam sebe pretvori u prah!« Ali u sadašnjemu ratu ne smije da nas vodi samo duh ratoborni. Mi valja da mislimo, k a k o b i s m o s v e d r ­ ž a v e na I s t o k u p r i t e g n u l i na s v o j u s t r a n u , a posebice Kinu, K o­ reju i Mongolsku. Sjajne pobjede nama nijesu dovoljne; šta bi nam koristilo, kada bi one narode napunili samo nepouzdanjem, zavišću i neprijateljstvom, namjesto da za sebe dobijemo njihova srca ? Kada bismo tako radili, vas naš trud bio bi uzaludan. Tako se je dogodilo u našemu ratu s Kinom, kada su radi naših po­ bjeda Tibetci mislili, da im je naša država neprijateljska i da nas se mo­ raju bojati. Kako pripovijeda naš iz­ vjestitelj, Kavaguči Kiegaj, koji ih je �Str. 318. Crtice o rusko-japanskom ratu. na svoje uši slušao, Tibetci kažu, netom dogju s nama u doticaj, da smjesta postaju našim žrtvama. Mi nijesmo sa­ njarili o tome — naša namjera bijaše opći mir. A ko ljudi upoznadu, ko smo i kakovi smo mi u istini, ako nestane predrasuda o našemu narodu i ako po­ stignemo prijateljske odnošaje s bližnjim nam narodima, tada ćemo tekar uči­ niti prvi korak prama našoj pravoj cijelji. A na tome ćemo polju lako mnogo stvoriti. Dvije nas sveze vežu s drugim narodima azijatskoga Istoka: jedni smo po plemenu i po vjeri, i zato je naša moć veća, nego li je ruska u sjevernoj Kini ili engleska u Indiji. Vjera Buddhina i Konfucijeva, koja je Kinezima toliko draga, i nama je sveta. T o dvo­ jako oružje valja da vješto upotrebimo, da bi još jače učvrstili zemlju, u kojoj stanujemo i slavu, koju uživamo i da bi stekli sebi duševno gospodstvo i moralni upliv nad svim narodima. A što nam je činiti, da dopremo do te cijelji ? U Japanu se mora ustanoviti ve­ liko buddhovsko i konfucijsko sveučilište. Japan valja da postane središtem istočnih znanosti s podružnim školama u K o ­ reji, u Mandžuriji, u Mongolskoj i u Tibetu. Na zadnje se mora u Japanu ustanoviti velika buddhovska sinoda, koja će sdruživati u jedinstvu misli i čuvstva buddhovskih naroda. Gospoda Okakuri i Oga već su imali prilike do­ kazati, kako su velike simpatije za Japan na vjerskome temelju, kada su u Indiji izmegju brahmina kupili novčane doprinose za veliki buddhovski sastanak u Japanu Br. 10. Zašto nam se prikučuje Sijan, ako ne zato, jer smo buddhisti ? Rusko po­ slanstvo u Pekinu silno se uzrujalo, kada su u družbu velikoga mongolskoga Lama (svećenika) pristupila gospoda Oga i Takuro. A to bijaše zato, jer se Rusija boji našega upliva u Mongolskoj, koja je nama otvorena baš usljed toga vjerskoga jedinstva. Taj vjerski upliv jači je od sve naše armade. Ne mislimo dakle, da je sva naša sila samo u oružju. Budimo svjesni toga, da je naš osloboditelj ni i pro­ svjetni rad najvećma ovisan o moral­ nome jedinstvu, za kojim čeznemo na vjerskom i umnom temelju.« A sada da se u kratko osvrnemo na ovaj proglas, koji nam otkriva mnogo toga, što nam dosele bijaše ne­ poznato. Ne treba nam tekar spominjati, kako samosvjesni Japanac silno pretjerava moralnu moć buddhizma, koji da bi kader bio uspješno se takmiti sa kršćanstvom. Nego ostavivši to na strani, reda je priznati, da u pozivu ima mnogo istine, pred kojom čovjek treba da se zamisli. Odakle Japancu ona smjelost, kojom je poduzeo ovaj krvav rat, i ona zamjerna ustrajnost, kojom ga je eto do skoro vodio uz ne­ brojene žrtve? Pročitajte malo pomljivije onaj dopis, potražite u njemu ono čvrsto uvjerenje o moralnim njihovim silama, pa ćete naći jasan odgovor. To pouzdanje u svoje moralne sile goni Japanca naprijed za sigurnom cijelji. On hoće da u jedno združi žuto pleme i da njemu na čelu gospodari sa ci­ jelim azijatskim Istokom. To mu je cijelj. Vojna s Rusijom ne može da je �Br. io. dokuči. više po prije ili istočnoj Br. 720. Viestnik. Str. 319. Moć te ideješirit će se sve izgubili toliko masni cijeloj Kini i okrenut će se će da jednoga dana čiste račune, kako poslije proti Francuzima u ih danas valja da čiste Rusi. A onda Indiji. Francuzi, koji su već će doći red na Engleze.. . Okružnica. Po naredbi preč. generalove kurije pani, 8. koliko je propoviedi i katekeza mora ovaj provincijalat svake godine rečeno u crkvi? 9. Koliko ima katoli­ slati istoj točno izvješće o djelovanju čke djece u školama, gdje su katekizinašega reda u duhovnoj pastvi, zato se rali i koliko sati u gore navedenom ovim naredjuje svima župnicima franje­ roku ? 10. Koliko ima katoličkih duša vačkoga reda u vrhb. nadbiskupiji i u dotičnoj župi ? п . Koliko ima trećobanjalučkoj biskupiji, da do 1. studenoga redaca i koliko ih je u spomenutom t. g. pošalju ovamo izvješće, koliko je razdoblju primljeno u III. red ? Koliko u njihovoj župi od i. listopada 1904. trećoredskih skupština držano? 12. Ima do i. listopada 1905. li u župi još koja zadruga? 13. Je li i. kršteni, 2. vjenčani, 3. izpovje- bio koji slučaj obraćenja na katoličtvo djeni godišnje, a koliko iz pobožnosti ? s druge vjeroizpoviesti? 4. pričešćeni godišnje, a koliko iz pobož­ Sarajevo, dne 23. rujna 1905. nosti ? 5. potvrdjeni (krizmani), б. proFra Dame I Ban, vidjeni sakramentima umirućih, 7. poko­ provincijal. V i e s t n i k . (Zadušnice za fra Grgu Martića.) Hrvati grada Sarajeva priredjuju u utorak, dne 3. listopada o, g. za svog nezaboravnog višegodišnjeg župnika, uzor-rodoljuba, hrvatskog pjesnika itd. f r a G r g u Ma r t i ć a , posjednika reda: medjedije, željezne krune III. reda i vitežkog krsta Franje Josipa, svetčane zadušnice, koje će se čitati u rimokato­ ličkoj župskoj crkvi u 7 sati iz jutra. Prigodno će slovo držati prečastni g. dr. I. Šarić, a na koru će pjevati uče­ nice čč. sestara milosrdnica. (Svetčani zavjeti, redjenje i primicije.) Dne 2. IX. t. g. položili su u Petrićevcu svetčane zavjete u ruke provincijaleva ovlašćenika i kustosa provincije, o. Alojzije Mišića, naša mlada braća: Stiepo Barišić, Franjo Stepanek i Dominik Galić. Istima je presv. gosp. o. Marijan Marković, biskup banjalu­ čki, podielio prvu tonzuru, manje i veće redove, a redio ih za svećenike u svojoj privatnoj kapeli dne 17. i. mj., te su služili prvu svetu misu dne 24 I X .: o. Stiepo Barišić u Podhumu, o. Franjo Stepanek u Bugojnu, a o. Dominik Galić dne 1. X. u Brestovskom. — Takodjer je i presv. gosp. 0. Paškal Buconjić redio u Mostaru za djakona 15. VIII., a za svećenika 20. 1. mj. člana naše provincije fra Franju Blaževića, koji je odpjevao prvu sv. misu u svom rodnom mjestu Varešu dne 3. IX. �Str. 320. Viestnik. Bilo svima sretno i spasonosno, a provinciji i narodu našemu na uhar i korist! Rim. ( 0 Pipi X. i njegovim refor mama) Nazad ne vele vremena bijaše ugledala svjetlo Božje jedna brošura, napisana tobož od samoga sv. otca pape. Brošuri je naslov: »Litterae apostolicae de restauranda Ecclesia et de celebrando Concilio.« Anonimni pisac mišljaše za cielo, da će tim svojim nečastnim radom pobuditi u svietu zanimanje, ali se prevari u računu. Doduše brošura je napisana s velikim marom i pomnjom; tuj ćeš naći misli, što se porodile na sinodama u Constanci i Pizi, imaš ideje febronijanizma, talijanskih neodvisnih kršćanskih demokrata i »reform-katolika« iz Njemačke. Pisac uza sve to ne dopre ipak do svoga cilja — herezija je preprozirna, a da bi se sakriti mogla. Za primjer navodimo samo ovu stavku iz uvoda: pisac, tobož papa, tvrdi, da su se njegovi predšastnici varali i da je greškom bila proglašena papina nepo­ grešivost. Iza ove prve sliedila je druga bro šura, daleko većeg zanimanja i važno­ sti. Ima za naslov : »Pio X. Suoi atti e suoi intendimenti.« Nagadja se, da ju je napisao nekakav crkveni prelat. V eć ju prevelo i na njemački. Sadržaj joj je u kratko ovaj : Pisac razmatra namjere Pija X., a zato mu ponajviše služi njegova poznata prva okružnica. T e namjere novoga pape odnose se na crkvene reforme, na reforme talijan­ skih sjemeništa, kanoničkog prava, rim­ ske kurije, nuncijatura, službe Božje, katol. redova, bratovština i t. d. Pri­ znati se mora, da pisca pri ovome pisanju nije vodila nikakova rdjava Uredjuje fra Arkangjeo Brkovic. Br. IO. namjera, pače čovjek u njegovoj bro­ šuri nalazi mnogo veoma liepih i pamet­ nih stavaka. A i mnoge reforme, što ih je današnji papa stao da provodi, po tvrdjuju mnoge stranice ove brošure. Nego jedno je htjeti, a drugo je učiniti, jedno napisati, a drugo djelom provesti. Pisac rek’ bi mnogo stvari uzimlje na laku ruku, da je do njega, on bi mnogo toga u kratko vrieme proveo i obnovio. A mnogo, mnogo toga, što on navodi i što je po njegovu mišljenju posve lako izvesti, ostat će za dugo vremena pustom željom, da ne rečemo naprosto utopijom. Nego ostavivši to na stranu, čovjek valja podpuno da se složi s piscem, a ponajprije da mu odobri glavnu misao, namjeru, a ta bi bila: ukloniti zlopo­ rabe, odstraniti za vazda svaki favoritizam, uzbuditi u svakome sveti oganj. Pisac se nada, da će sve to izvršiti Pio X., čovjek, »koji pod skromnom, ljubaznom vanjštinom krije željeznu volju.« Kad se ono nakon Leonove smrti kardinali sabrali u konklav, mnogi su nagadjali, tko bi mu mogao biti nasljednik. Dakako mnogi su od kardi­ nala izlazili kao »papabili.« Neki bi onda na ime dotičnoga kardinala napra­ vili koji latinski stih. I ime mletačkoga patrijarhe dobi takov stih, a glasio j e : Tutis Sartis ipse redimet Israel.« Ovim se riečima svršava brošura. Kada je izašla, neki su mislili, da je pisac veoma blizu Piju X., pače neki su tvrdili, da je brošura s njime u svezi. Nego to je mišljenje čisto neosnovano, kako je to kasnije izjavio i »Osservatore Romano.« A već imamo i drugu brošuru proti prvoj, a ta ima za naslov: »II Papa č ii Papa.« Tiska V ogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d5bb38793770cefc315f053446eaead7.pdf 257e8bea35bb3b07456d4b66903b1167 PDF Text Text Br. ii . U Sarajevu, mjeseca sluđenoga 1905. God. XIX. Poziv na pretbrojbu i pretplatu „Glasnika sv. Ante Padovanskoga/4 H r v a t s k i narode! Pradjedovi tvoji ostaviše ti kao dragocjenu baštinu štovanje napram sv. Anti Padovanskom. Ovu baštinu ti si vesela srca primio i uviek nastojao, da ju neoskvrnjenu uščuvaš te predaš pomlatku svojem. Pa uprav zato je za sigurno svakog pravog katoličkog Hrvata, svakog, koji dostojno naslijegjuje pregje svoje, iskrena želja, da se hrvatskokatoličkom puku poda jednom u ruke mjesečnik, koji će što veđma širiti slavu sv. Ante, kojega štuju svi slojevi naroda našega. Narode mili, toj tvojoj plemenitoj želji evo će se udovoljiti! Od i. siječnja 1906. počet ćemo isdavati mjesečnik pod naslovom „Glasnik sv. Ante.“ Ovaj će ti mjesečnik donositi: i. sve, što se može odnositi na sv. Antu, k ao: život, štovanje, svetišta, svečane zgode, zadruge i čudesa Njegova; 2 nabožno-poučne članke, kojima će ti krijepiti dušu u životu vjerskom i ćudorednom; 3. razne vijesti i dogagjaje, koji se odnose na sv. Antu, katoličku vjeru i crkveni život; 4. zahvalnice sv. Anti za Njegovu pomoć i zagovor. Budući da će biti list za sav kato­ �Str. 322. Br. i i . Uspometmće mrtvih, lički hrvatski narod, to će se u njemu pisati samo pučki, da bude svakomu pristupačan i razumljiv. Po mogućnosti nastojat ćemo, da bude u njemu i ilustracija ili slika, da čitanje bude zanimivije, zornije i i shvatljivije. List će biti mjesečnik, te će izlaziti svakoga prvoga u mjesecu na 16 stranica u osmini, a da ga i siromaci mogu dobavljati, to je cijena najumjerenija, naime: samo jedna kruna, pa tko je, koji ga ne bi primio? Uredništvo i uprava lista bit će u V i s o k o m ( Bos na , f r a n j e v a č k a v i š a g i mn a z i j a ) , a urednikom o. f r a A n g j e o Bašić. Svaki narod ima na svom jeziku list sv. Ante, a Hrvati, koji Ga najviše štuju, da ga nemaju! Imat ćemo ga i mi, samo se složno prihvatimo posla: neko pretplatom, neko suradništvom, a neko i milodarom. Molimo sve, da svoju pretplatu bar do 1. prosinca o. g. najave, ili još bolje pretplatu odmah pošalju, da mognemo prvu nakladu ustanoviti. Osobito pako vi, koji se imenom sv. Ante dičite: Ante, Tunje, Tone i dr., vi se morate oko proširenja ovoga lista najviše da brinete, jer je vašem zaštitniku posvećen. Ovo ti, narode katoličko-hrvatski, na srce stavljajuć, puni smo pouzdanja, da ćete se svi odazvati! Slava sv. Anti Padovanskom! V i s o k o , (Bosna) dne 4. listopada 1905. O. fra A ngjeo B ašić, r. m. br., gimn. učitelj. Uspomenuće mrtvih. (u nemirnom tonu). Gle, po groblju v’jence meću — isprazna je taka slava ! Preko grana čempresovih nemir smrti proigrava. Pusto mi gledat paprat, što na groblju samo niče; I pusto je gluho n’jeme iz grobova slušat priče. A šta ih je pokopanih I — Ne vole ih niti paze, K o ni šušak suhog lišća, kad ga čije noge gaze. �Br. ir. Jedan čas na grobu sv. Ante. Str. 323. АГ te mrtve žalit treba i oni će nekad na nas I suznijeg oka jo šte : ili sutra ili — danas! Tek unutra niko ne srne prvorogjen ko to nije, I u časni izbor primjen svećenika velikijehl A ja smijem, jer sam toga već i mnogo pokapao : I najljepšeg i najdražeg . . . je Г vam zato mene žao ?! Pokopo sam one, s kojim više himne pjevat ne ću : I trgat ću žice svo je ; i mrijet ću i — umr’jet ću. Gledajte mi tu i sada bespomoćnu suzu oka, K akve valjda imo nije ni Job sveti od proroka! Evo idem pragu mrtvih. I vječno ću ostat tuđe. I ne ću se bojat ništa — baš nikakve daće hude . . . Sve već dadoh, što sam imo . . . i ovo ću krpa dati — I tu mladost, kad ju Gospod smrtnim slovom zapečati! A one ću v ’jence strgat — isprazna je taka slava! Eno gledaj i živijeh Zavist knjigu prelistava ; I angjeo u crnini po groblju se žutom vere : Gorda oka i pogleda, gordo moleć miserere! 0 gord li je psalam on aj; gordo bi se hvata srca 1 Po krstovim’ od ljutina bespomoćna suza frca — 1 tako će v jekom b iti: vječni psalam vječnoj žrtvi. . . A l' mi gr ješni vjerovasmo, da će ustat oni mrtvi. У. MarkuUć. Jedan čas na grobu sv. Ante. Padova 1 Ime poznato svakom kr­ šćanskom srcu ; ime grada, koji za svakoga ima najviše značenja i privlačivosti. A zašto ? Svetac cijelog svijeta, sv. Anto skopčan je s tim gradom kao duša s tijelom ; njegovi bo se blaženi ostanci čuvaju kao najsveći amanet u Padovi, pa se stoga i zove »Pado­ vanski.« Idem na grob sv. Ante 1 T a misao napunjavala mi je najnježnijirn čustvima svu dušu. Kada sam 5. kolovoza o. g. u strjelovitoj željeznici jurio nepregled­ nom lombardijskom ravnicom, po kojoj zamjećuješ samo visoke zvonike i ta­ nahne čemprese, nenadano mi stade vlak na postaji, gdje sam. ne vjerujuć vlastitim očima, čitao kao tajinstveni natpis: P a d o v a . To me prene iz m isli; izagjem van i zauzmem mjesto za grad u tramvajskim kolima. Što je čovjeku drago, pričinjaju �Str. 324. jedan čas na grobu sv. Ante. Br. t i. mu se i ružne strane toga lijepim ; to njeno vrijeme za mise u S 1/^ u jutru. Veseo potpišem ime i vratim se opet je za me vrijedilo glede Padove. Sva mi se pričinila čarobnom. Kao bijela u crkvu. Tajstvena tama, iz koje su golubica na pitomoj livadi i ona je se kao sablasti dizali ogromni stupovi, pala usred divne ravni, kojom struji učiniše na me velik utisak. Obigjem svu crkvu, dogjem i do groba Svečeva, bistra rijeka Brenta. Žureć sve dublje u utrobu grada, koji je plamtio u sjaju svijeća i svjeti­ zvjedljivo sam se obazirao sada desno, ljaka, te učinim prvi poklon svetom sada lijevo, ne bi li gdje ugledao, za prahu najvećeg Čudotvorca. Baš dogjoh pod zvonik, kad je pet pouzdanih mo­ čim mi srce žudi — crkvu sv. Ante Njezin lik duboko mi je usječen u maka potezalo za zvono na pozdrav mozak, te je dosta, da ju vidim, i već angjeoski. Prebiruć jezikom pozdrav bih ju poznao. Progje i četvrt sata onoj, koju sv. Anto nazivaše »slavnom vožnje, a ja uzalud očima bladim. Eto Gospogjom,« moradoh iz crkve na gronapokon puče mi pred očima veličajni morni pijev vratara : »Fuori dalla chiesa, okrugli trg »Prato della Valle.« Pogle­ si chiudono le porte.« (Izlazite iz crkve, dam lijevo, i tu mi upade u oči bazilika da se zatvore vrata). sa slikovitim kupolama, kojima je vrhun­ Vruća želja, da se što prije ce baš još malo obasjavalo svjetlo zapa- popnem na grob Svečev, rano me prenu iza sna. Za vremena se uputih dajućeg sunca. U njoj prepoznam crkvu sv. Ante, nazvanu »del Santo« (Svečevu). prema bazilici, u kojoj je vrvio silni Tek što sam se malo odmorio, svijet Odmah na prvi pogled opazih, nijesam mogao odoljeti nutarnjem na­ koliko štovanje goje Podovanci napose gonu, a da što prije ne posjetim to i sav svijet uopće prema sv. Anti. U slavno svetište. — Premda u suton, voje vrijeme opremljen krenem na brzo sam koračao s jednim pratiocem grob Svečev, da čitam sv. misu. K ao gradskim trijemovima do crkve Svečeve. da me je neka viša sila gonila, toliku K ada sam izmegju kuća izbijao na trg sam lahkoću osjećao, približujuć se sv. Ante, otvori se preda mnom veli grobu Antinu, oko kojega je gorilo čanstveno pročelje njegove crkve s more svjetla. Činjaše mi se, da se gustim galerijama. Pun počitanja stupim penjem na nebeski Jeruzalem, kad se unutra, osjećajuć svim bićem svetinju počeh uspinjati mramornim stepenicama mjesta. Titraj svjetiljke, koja je razbi­ na žrtvenik groba, po kojem je blijejala tminu pobočne lagje, vodio me je štilo zlato i srebro. S kolikim se tronudo sakrištinskih vrata. U velikoj želji, ćem može na tako svetom mjestu mo­ ne bih li mogao sutra na samom grobu liti, a kamo li više preuzvišena žrtva Antinu misiti, potražih knjigu, u koju sv. mise prikazivati, to zna samo onaj, se upisuju svećenici, koji žele u koji koji je kušao. Kolika čuvstva pobožsat čitati misu na grobu, gdje se svaki nosti napunjuju dušu nad grobom onoga, dan od 4 г/2 — 1 1 х/2 sati redaju sveće­ koga sav svijet poštuje! K akve se nici iz svih krajeva svijeta. Na veli­ samo prošnje ne nameću čovjeku ku moju sreću nagjem još nepopu­ na um, da ih tuđe položi na grob �Br. i i . Jedan čas na grobu sv Ante. onoga, koji nikoga nije odbio I Baš iz dna srca vinula mi se je sv. Anti molba za sve, što mi je milo i sveto: za moj mili red, dragu domovinu, rod, prijatelje i sve, koji su mi na srcu. Kada sam se nakon svršene mise molio Bogu, dotakne mi se nježno jedno ruka ramena i malo me oslovi hrvatskim jezikom. Ja pun veselja, čujući u lugjem svijetu materinsku riječ, ugledam nad sobom jednog ljubeznog svećenika konventualca iz Dalma­ cije, koji mi se sam ponudi, da me provoda po bazilici. Zahvalno primim ponugjenu uslugu, te pogjem pregledati crkvu, pozorno slušajuć svaku njegovu riječ, kojom mi je tumačio pojedine znamenitosti. Crkva, koja se je počela graditi odmah iza smrti Svečeve, jest ogromna gragjevina, duga 115 , široka 55 m. Za čudo, da nije bila prije maljana, nego se je istom nazad 10 god. počela m aljati; ali do danas nije još ni svetište gotovo, jer se to izvodi vrlo umjetno, te ide sporo. Naokolo su sve same kapele, koje pojedine narodnosti u najnovije vrijeme uresiše kao svoj dar sv. Anti. Još imaju tri prazne, za koje se nije nitko prijavio, te pomislih u seb i: Kad bi Bog dao i megju nama Hrvatima koju darežljivu ruku, da dadne nakititi sv. Anti jednu kapelu i za hrvatski narod, koji ga toliko štuje ! Poklonivši se najvećoj svetinji — jeziku sv. Ante, odem u kapelu njegova groba, da ga pobliže promotrim. Kolika se je umjetnost i dragocjenost prelila u ovo prostora, to se može samo vidjeti, a ne kazati. Dosta bi bilo pogledati samo mramorne reljefe, koji po svim stije­ nama oko groba predstavljaju čudesa učinjena po zagovoru sv. Ante. Tolikim Str. 325. je životom umjetnikovo dlijeto zadahnulo onaj mrtvi kamen, da ti se čini, kao da će sada pružiti ručice ono mramorno čedo, što sniva u naručju majčinu. Oko grobnice, u kojoj počiva prah Svečev, jest vječna žurba vjernika. Tu istom možeš pojmiti, što je tvrda v je ra : jedni uzdišu; drugi pritisli čelom ili rukom na hladni mramor, koji krije ostanke Antine, želeć preko njega izmoliti moguću pomoć Svečevu ; treći postavili molitvenike i razna devocijonalija na grob, da dobiju što više vrhunaravne moći. I ja se proturah kroz druge, da zamolim štošta od moga velikog . zaštitnika. Oko groba i pred njim vjese' mnogi dragocjeni zahvalni darovi, osobito divni svjetionici sa raskošno iskićenoga stropa, iz kojega kao da će procuriti plemenito zlato. Pregledavši potanko svu nutarnjost i vanjštinu veličanstvene bazilike, odem i pogledam još neke znamenitosti u gradu. Kad sam morao iza podne krenuti iz Padove nijesam mogao mimoići milog Sveca, a da se još jednoć s njim ne vidim. Opet. se prikučim grobu, položim pred noge velikoga Čudotvorca još nekoliko molba, utisnem ledenom mramoru zadnji vrući cjelov, pogjem od groba, ali mi se dubok uzdah vinu iz srca, da se moram dijeliti od toli­ kog prijatelja. Iduć kroz crkvu, ne znam ni sam, koliko sam se put obazreo ka grobu, ne mogavši otrgnuti od njega očiju. Nijesam u istinu vjero­ vao, da je onako teško rastati se od Antina groba. Na crkvenim vratima još posljednji put bacim pogled na nj, iskreno uskliknuvši: Blago tebi, o sret­ na Padovo, da posjeduješ toliko blago! �Str. 326. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Pa i kad sam sjeo u parna kola, svaki kretaj očiju svraćao se je na divni hram sv. Ante, koji se sa svojih sedam kupola veličanstveno odrazivao na nebeskoj modrini i u daljini od više kilometara. — Zadnji mu pozdrav fct* ii. poslah, kad sam prebrodio tihu Brentu. Tada mi iščeznu, možda pošljednji put u životu s očiju; a ja svratih put i misli prama »kraljici mora,« čarobnoj Veneciji. Fra Jozo Zvonigradski. Iz perivoja crkve katoličke. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. (Nastavak.) Da Isukrst nije osnovao nikakove institucije, već njegova značajna os ba i njegova uzvišena vjersko-ćudoredna nauka dostatna bi bila da privuče čovje­ čanstvo ; jer ako moralnog Sokrata toliki uzveličaju i u zviezde kuju, ako njegovu u mnogočem nauku faličnu uzvi­ suju, koliko većma to može i mora biti glede osobe Isusove i njegove nauke? A li Isukrst nije osnovao nikakove filozofičke škole, a niti kakova vremenitog kraljevstva ; on je došao na ovaj sviet za sve ljude i za pojedince, pa je i nauku donio, koja je za sve i pojedince. Ali on je imao otići s ovog svieta, trebalo je dotle ustanoviti učiteljstvo, koje će sviet poučiti u istinama, što ih je on donio. Zato on odmah u početku svog javnog djelovanja sakuplja oko sebe učenike — te stupove onog veleb­ nog kraljevstva duhovnog, što ga je imao osnovati. Petru, čiju je čvrstu vjeru upoznao, obećaje vrhovnu vlast u tom kraljevstvu u slici ključeva. Tu mu vlast i predade, prije nego će uzaći na nebesa, a i učenicima dade vlast onu, koju je on donio s nebesa na zemlju: »Ajdete dakle naučavajte sve narode, krsteć ih u ime Otca i Sina i Duha Sv., učeć ih obdržavati sve, što sam vam zapovjedio.« Ovo je bila striela iz usta Isusovih, koja je munjevito prošla svietom. Isu­ krst je ove rieči izustio sviestan svoje božanske moći, sviestan one prisutnosti svoje uz učenike do konca svieta. Od malenog sbora apostolskog imala se razviti i razširiti nauka Isusova na sve četiri strane svieta. Svi, koji budu držali sve istine, što ih je naučavao Isus i služili onim sredstvima, što ih je usta­ novio za spasenje ljudi pod jednim glavarom, nasljednikom sv. Petra, sačinjavat će jedno družtvo, jedno kraljev­ stvo, jednu kuću, jedno stado. T o je Crka, koju je Isus zasnovao. Ova je Crkva začeta, kad je Isus svoju nauku predavao apoštolima ; rodila se je, kad je umro na križu, jer je tada Sinagoga prestala ; proglašena je na Duhove, kad no apoštoli, primiv Duha sv., počeše propoviedati novi zakon. Ona je slična, kako ju prispodobi sam utemeljitelj Isukrst zrnu gorušiČnom, koje no se �Br. II. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. razvije u čitavo stablo. Tko promatra razvitak katoličke Crkve, ne će moći biti, a da ne ostane zapanjen. Već prva vatrena besjeda prvaka apoštolskog obrati na nauku Isusovu 3000 ljudi, a druga 5000. A kad se porad progon­ stva razidjoše učenici iz Jeruzalima, raznesoše luč nauke po svoj židovskoj zemlji, po Samariji prinesoše ju u Feniciju, Cipar, Autsikiju i t. d. Do malo upozna evangjelje ciela Azija, Makedo­ nija, Grčka, vječni grad Rim, a od njega po svem carstvu raznie se svjetlo evangjelja, pa i izvan granica njegovih. Već je Pavao apostol mogao pisati Rimljanima : »Naša se vjera glasa po svem svietu« (Rim 1. 8.). A za učenika njihovih broj se je pristaša nauke Isu­ sove početverostručio. Tartulijan na početku trećeg vieka mogao je pisat u obrani kršćana: »Jučer smo postali, i sve vaše napunismo: gradove, otoke, predgradja, poglavarstva, vieća, iste šatore, plemena, ogranke, palače, senat, t r g : samo vam ostavismo hramove. — Pa ne samo medju prosti puk, već i medju izobražene razširila s e je nauka Isusova ; tako piše crkveni pisac Arnobij e: »Tako velikim umom obdareni govor­ nici, gramatičari, retori, pravoslovci i liečnici, oni, koji zalaze u dubljinu filo­ zofije traže učitelje (ove nauke), prezrev ono, u što su se prije uzdali.« Nu silna brzina, kojom se je evan­ gjelje razširilo, ne bi nikom upala u oči, da se ne promotre okolnosti, uz koje se razširilo. Okolnosti su pak takove, da se razširenje i obstanak katoličke Crkve kroz devetnaest vjekova mora smatrati najvećim čudom moralnim, što se je igda sbilo na svietu. Danas, poslie devetnaest stoljeća, katolička crkva broji Str. 327. blizu 300,000.000 pripadnika. To je ogroman b ro j; to je družtvo, koje se ne da srušiti ni kojom silom ovoga svieta. Tekom vjekova postepeno je broj narastao, a i danas rapidno raste. A kakove su ipak okolnosti bile ? Straš­ ne po katoličku Crkvu. Kolike zapreke nutarnje i vanjske! Nauka Isusova prem­ da u sebi prekrasna i plemenita te pravim, dobrim naklonostima ljudskim zadovoljava, nu ipak ona je puna uzvi­ šenih otajstva, kojih nikad ne može dostat­ no shvatiti ljudski um, na koje dakle lako ne pristaje. Tko da prigrli nauku 0 križu, kad je propeti Spasitelj Žido­ vima sablazan, a poganima ludost? Pa kako divne zapoviedi, kako uzvišene krjeposti propisuje, koje se prije ni po imenu niesu poznavale, kao: poniznost, umrtvivanje, ljubav neprijatelja, čistoća 1 djevičanstvo, dobrovoljno siromaštvo i odricanje svega svoga i svojih. Ništa pak ne obaćaje na ovom svietu prista­ šama poniznog, prezrenog i propetog utemeljitelja, dapače takove čekao je prezir, progonstvo, muke, smrt. Nadalje koliko je dušmana stajalo na put razvitku katoličke C rkve! Pa ne samo razvitku, nego istom obstanku. Tu bijahu njezini vanjski neprijatelji : carevi poganski, filozofi i sam narod. Tu bijahu Židovi i pogani, nevjer­ nici, a danas racijonaliste i razni bezvjerci. Nutarnji pak neprijatelji bijahu bezbrojni krivovjerci u svako doba, mnoga tajna družtva, ona osobito u naše doba i mnogi neharni sinovi nje­ zini svojim životom, a ponajviše zlom štampo sav sviet i pakao digli su se proti Crkvi. Svi oni dušmani, makar se medju sobom svadjali, znaju se složiti u navali na katoličku Crkvu, koja im �Str. 328. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. je silno zazorna kao i sve, što je nje­ zino. Ne ima crkvene pokrajine, koja nije trpjela progonstva ; ne ima članka, obreda, ustanove, zapovjedi, a da sve nije prošlo kroz peć kušnje. Oružje pak svake vrsti najubojitije upotrebIjeno je proti n jo j: mač, vatra, voda, tamnica i sve vrsti mučenja, znanost i prevare, klevete, laži, podmićivanje i zavodjenja, zasjede i prietnje, potajno rogobarenje i javni nasrtaji — sve je služilo na zator kršćana. A kojim se je sredstvima Crkva branila ? Ne mačem ni ognjem, buduć je ona tim proga­ njana, već ponajviše blagom rieČju i nagovaranjem; ne borbom, nego više bježanjem i uztrpljivošću ; ne obećanjem naslada tjelesnih onim, koji uz nju pristanu, nego obećavanjem muka svakovrstnih na ovom svietu, a na drugom vječnom plaćom. Dvanaest prostih ribara, koji nikakve znanosti ni govorničtva niesu učili, hrle slobodno u sviet oboružani milošću svog božanskog učitelja, te propoviedaju nauku do onda nečuvenu i pobijaju duboku mudrost starih Grka i Rimljana i tim se obistini ona izreka sv. Pavla (Kor. I. I. 27— 29.): »Što je ludo na svietu, Bog je izabrao, da pobije m udre; i što je nemoćno, izabrao je Bog, da pobije jako . . ; da se ne ponosi svako tielo pred Njim.« Pa sva progonstva, što ih je Crkva podniela, niesu bila kratka ni časovita, ona su bila dugotrajna. Nije bilo vieka, dapače malo ne ni jednog desetgodišta, da je sva Crkva mir uživala. Progon­ stvo — to je vjerni pratioc katoličke Crkve. Mržnja 11a nju vječna je, ona je baština i kao neko zlo svojstvo svih nekatolika. To je nešto baš začudno. Svi koji niesu kršćani-katolici, mrze Br. II. s v e , štogod je kršćansko-katoličko ; i ta mržnja i odvratnost nije samo u srcu, nego se i van očituje djelova­ njem proti svemu, što je kršćansko. Ta je mržnja bila kad je Crkva postala, a i danas obstoji proti njoj, ako ne u još većoj mjeri. Nikakva se dapače druga vjera ne mrzi kao katolička, a ipak ne ima nikakva uzroka sa strane njezine, osim onoga : kriva što je živa. Katoličko je ime zazorno katoličke ustanove se omalovažuju, katolički se običaji izsmijavaju, katoličko se svećen­ stvo napada, katoličke se kongregacije i družtva progone, katolička se Crkva u svemu steže i sve se radi na njezin zator. Tko da raztumači tu mržnju ? Nije 'i tajstvena ? K Lda sve ovo promotrimo, mora­ mo kliknuti: Crkva je djelo Božje, Crkva je divno, izabrano djelo Provid­ nosti i Svemogućstva Božjega. K ad su poglavari Židovski počeli progoniti apoštole što propoviedaju Ime Isusovo, tad im siedi i razboriti Gamaliel reče : »Pustite ih, jer ako je od ljudi ovo djelo, razčinit će se, a ako je od Boga, ne ćete ga moći srušiti, a da se Bogu ne uzprotivite.« I tako je. Djelo ljudsko, buduć je nesavršeno, izvrgnuto mnogim potežkoćama, mora se razpasti, djelo pak Božje ne može ruka ljudska nikad srušiti. Sve potežkoće, sve silne oluje što su se dizale od svih strana na Crkvu katoličku, ne mogoše je srušiti i stro­ valiti u dubine morske. Ladja Petrova mora sigurno ploviti kamo ju je upra­ vio nebeski kormilar. Isus je došao na ovaj sviet, da ljude odkupi i spasi. Ovo djelo spašavanja morala je Crkva nasta­ viti dokle je čovječanstva. Ona dakle propasti ne može bez propasti čovje­ �Br. I i . Katolička Crkva — remek-djelo Božj<e. Str. 329. čanstva. Pa zato i ako je u mnogim do danas kako se je lice zemaljsko borbama, što ih je vodila i dan danas promienilo ! Tko bi opisao svu njezinu vodi s neprijateljima, u prvi mah gubi­ djelatnost! Koli seje njezinim utjecajem tak mnogih sinova, dapače mnogih promienio čovjek pojedini, obitelj i cielo pokrajina oplakivala, ipak je svaki put družtvo, dosta se je spomenuti, kako je iz žestoke borbe snažnija izašla, gubi­ bilo prije, nego se je pojavila katolička tak pak jednog ogranka na svom deblu Crkva. A kako je bilo u vjersko ćudo­ brzo se je nadoknadio drugom mladi­ rednom pogledu, dosta je da svjedoče com. Neprijatelji, s kojim se borila, iz sami poganski pisci. Rim, središte sta­ početka moćni i prkosni, kasnije osla- rog svieta, bio je grad, gdje su sva biše, izčeznuše, a njezine istine i usta­ bogoštovja imala mjesta. Množtvo raz­ nove, koje bijahu od neprijarelja stav­ nih bogova, od kojih su njeki bili zaštit­ ljene u oganj kušnje, pobiediše i zasjaše nici istih zločina, i poganski su pisci kao čisto zlato. Mnoge škole i sustavi izsmijavali i korili, a ipak su sami štovali filozofični izmienuše se amo tamo, gore ono, što su korili. A kako velike bluduje dole, a Crkva bitno ostade ista i sve proti samom zdravom razumu naučavahu dobiva mladjanije lice. Kraljevstva i mnogi od filozofa? U vjerskim stvari­ carstva najcvatućija rek bi bez ikako- ma nastala je dvojba, te čovjek nije mo­ vih navala oslabiše, izčeznuše, a Crkva gao istine naći; bila ja prava pomut­ sve više cvate. Svaka ustanova ljudska nja pojmova. Još je gore bilo u ćudo­ vremenom, kad nadodju razne okolno­ rednom pogledu. Rimljani osvojivši gra­ sti, zastari, a Crkva se sama dade pri­ dove i kraljevstva, obogatiše se silno i lagoditi svim vjekovima, svim narodima počeše razkošno živjeti te se dadoše i pokrajinama, svim staležima i osoba­ na svake griehe. To u pjesmama pjes­ ma. Vidimo dakle j a s n o , da se izpu- nici i povjestničari i filozofi u svojim nila ona Spasiteljeva: » Ni vrata pa­ djelima svjedoče. Seneka piše: »Sve je klena ne će ju nadvladati,« i ona sv. zločinima i manama puno: više se Hilarija : »To je vlastito Crkvi, da onda počinja, nego se može obuzdavanjem pobjedjuje, kad se ozliedjuje; onda se izliečiti. Bori se rek’ bi njekom silnom shvaća, kad joj se predbacuje; onda borbom opakosti: svaki dan raste po­ dobiva, kad ju ostavljaju.« S t a t C r u x , žuda za griehom, a smanjuje se stidljid u m v o l v i t u r o r b i s . — Križ vost. Zabaciv svaki obzir na bolje i pra­ stalan stoji, dočim se sviet mienja. vednije, kudgod pogledaš, uočiš strast. Devetnaest vjekova prohuji, a kato­ Pa nit su više zločini tajni: na oči se s b iva ju ...« — Katolička pak Crkva lička Crkva kao nepomična klisura imala se je boriti proti svim tim blud­ usred valova uzbrkanog mora stoji, odolievajuć svim navalama, a k tomu njama i manama. Ona je imala obno­ kao spasavajuća ladja priticajuć u pomoć viti čovjeka. I obnovila je. Sv. Leon Veliki govornički crta, kako je sv. svima, koji su u pogibelji da ih valovi progutaju. Kroz prošlih devetnaest vje­ Petar smjelo hrlio u izopačeni grad Rim. On v e li: »Tuđe su se imala satrti mniekova šta je ona djelovala na pozorištu čovječanskom ! Od njezina pojava pa nja filozofa, razpršiti izpraznost zemalj­ �Str. 330. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. ske mudrosti, pobiti vražje štovanje, skrši ti bezbožnost svih svetogrdja. . . U tu šumu okrutnih zvieri i najuzburkaniji ocean stalniji ulaziš, nego što si po moru hodao.« Smjelošću Petrovom, gorljivošću Pavlovom, neumornom radinošću apostola i učenika stupi katolička Crkva na to nemilo pozorište te razprši tmine bludnja evangjeoskim istinama, da i neuki naučiše više, nego što prije znadijahu veliki umovi, a izkvarenosti i zlih običaja malo po malo nestade, te se prijašnji život pun strasti i zloća zamieni novim evangjeoskim životom, punim junačkih i do onda nečuvenih krjeposti. Kršćani se poznavahu po svom svetom životu i ako su bili pro­ gonjeni i osudjivani, to nije bilo poradi kradja, razbojstva, preljubočina i drugih zločina, kao kod pogana, \ eć poradi imena kršćanskog. Zato su se i čudili pogani, videć koga kršćanina da vara i slično . .. Kršćanstvo je čovjeka prepo rodilo; učinilo je, da živi kao razumno stvorenje, kao slika svoga Stvoritelja, postavilo ga na visoko dostojanstvo sina Božjega po milosti. Nadalje, kršćanstvo je preporodilo obitelj. Obitelj je temelj narodu, državi i cielom čovječanstvu. A kako su bile užasne obiteljske prilike prije kršćan­ stva ! Otac je bio vlastnik života i smrti ne samo po nauci mnogih velikih filo­ zofa, nego i po zakonu u Grka i u Rimljana. Otac je mogao slabo diete ubiti. A kako je sveta nauka o djeci G. Isusa, koji reče: »Pustite malene k meni, takovih bo je kraljevstvo nebe­ s k o ...« Koliku brigu i njegu zahtieva kršćanstvo za malene! Katoličko uzgojoslovje je nedostizivo. — Tako je isto katolička Crkva podigla dostojanstvo Br. i i . žene. One su prije bile više robinje, nego drugarice mužu. Muž je mogao ženu ubiti poradi nevjernosti, pa i po­ radi samog pjanstva. Razstava braka bila je obćenita stvar, i t. d. Nauka pak Isusova povrati braku prvotno dostojanstvo, povrativ mu jedinstvo, nerazrješivost i svetost, dapače podiže ga na dostojanstvo sakramenta. Uzor braka najuzvišeniji i najsvetiji ima kato­ lička Crkva u BI. Dj. Mariji, koja je bila najboljom majkom, najčistijom dje­ vicom i najstidljivijom zaručnicom. Oda­ tle u katoličkoj Crkvi u obitelji čednost, stid,djevičanstvo, čista medjusobna ljubav izmedju supruga i prama djeci, te pravi F > katoličkoj Crkvi po malo robstva nes ade. Robovi bijahu smatrani kao stvari, д ne kao osobe, pa se je s njima kao sa stvarima i postupalo. Biti mlaćetr, patvoren, svezan, mučen gladom, prodan, ubijen, — to je bila obična sudbina robova. Seneka p iše : »Prama robovima smo najoholiji, najokrutniji, puni poruga.« Katolička Crkva pak ublaži najprije, a onda posve ugasi nji­ hovu gorku sudbinu s naukom o jedna­ kosti svih ljudi pred Bogom. Pravu jednakost, pravo bratstvo, pravu slobo­ du naučavala je Crkva i provodila. D a­ nas, kad se ova imena najviše iztiču, kad su svima na ustima, najviše se gazi sloboda, bratstvo i jednakost. Svjedoče to mnogi potlačeni narodi, svje­ doče nesretni podanici, osobito pak radnici i niži staleži, svjedoče progo­ njeni redovnici; dočim katolička Crkva ne prestaje naglasivati pravu slobodu za sve. Ona je očitovala svietu i očituje čovječanska prava te jednakom ljubav­ lju obuhvaća visoke i nizke staleže, �i i. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. dobro stojeće i biednike, dapače za slabije daleko veću sućut goji. Katolička je Crkva državu obno­ vila i preporodila. Kako se je ružan pojam imao o državi u staro doba! Država je bila tako rekuć svemoguća, vladari neograničeni gospodari, a narod i posebni ljudi bez i kakovih prava — odatle ono obožavanje vladara, odatle njihova tiranija i krvoločtvo, odatle ono načelo: »Štogod se svidi vladaru, ima silu zakona,« odatle ubijanje robova, dobra gladijatora, bieda skrajna puka, buna, prevrat, najveći nered, propast država. A kršćanstvo donese nove, ljepše ideje o državi. Po kršćanstvu svaka je vlast od Boga, po tom poda­ nici moraju slušati svoje vladare i duž­ nosti državljanske vršiti na obće dobro, ali i vladari moraju upravljati državom ne samovoljno, na silničku, nepravedno, nego pravedno, s ljubavlju, štiteći osob­ nu slobodu podanika i njihovo blago­ stanje svim silama promičuć, i tim nasljedujuć pravednoga i dobrostivoga Boga, čiji su namjestnici. Katolička Crkva visokom naukom o dostojanstvu Jovjeka preporodi države, zabrani gladijatorske borbe i ukide ih, samosilničtvo ljubavlju zamieni, ublaži biedu ljudi podizanjem zavoda milosrdnih za sirote i uboge, za izloženu djecu, za stare, bolestne, i t. d., jednom riečju ogromno je polje kršćanske ljubavi i milosrdja ; ljubav kršćanska prama iskrnjemu, proiztičuća iz ljubavi parna Isukrstu propetomu, ogromna je sila, koja nadvladava silu zemaljsku te joj se ni ista smrt suprotstaviti ne može. Kršćan­ stvo je ponajviše sa svojom naukom o ljubavi preobrazilo čovječanstvo; to je, punim pravom se može reći, vjera Str. 33!. ljubavi; to mu i protivnici priznaju. Ne ima te sile na svietu, koja bi mogla djelovati na preporod naroda, na njegov boljitak, kakovu ima katolička Crkva u sebi. Znanost, civilizacija, humanitetit. d. izprazni su, ako niesu u katoličkom duhu. Svaki napredak, koji se razvio bez katoličkog duha, tim više ako je proti katoličkom duhu, kratak je, izvanj­ ski, donosi sa sobom silu najgorih poslje­ dica, osobito na vjersko moralnom, soci­ jalnom (družtvenom) i uzgojnom polju. Zato i nastoje svedjer poglavari katoli­ čke Crkve, da čovječanstvo obnove i preporode u Isukrsta : »obnoviti i pre­ poroditi sve u Isukrstu« — to je geslo da.i is slavno vladajućeg pape. Duh Isusov jest duh njegove Crkve; dok u u tom duhu čovječanstvo bude djelo­ valo, stajat će na čvrstom temelju, duvinut će se pravog napredka — vječ­ ne i vremenite sreće, a udalečiv se od njega, doživjet će najgore posljedice. Sve ovo potvrdjuju nepobitne činjenice iz povjesti. Katolička je Crkva znanost starih naroda od posvenašnjeg uništenja sačuvala, pročistila, proširila, usavršila, na visoki stepen digla. U njezinu krilu nikle su prve škole svake ruke. Ona je kroz vjekove nosila luč prosvjete medju narode. I danas šireć božansku nauku Isusovu medju najdivlje narode, predobiva ih ne blagom, nego požrtvovnošću, samom ljepotom evangjeoske istine, ukroćuje ih oplemenjuje i pomladjuje. Jednom riečju, šta bi bilo s čovje­ čanstva s modernim napredkom, s pokvarenošću, kakovu su imali sami poganski narodi? Bez sumnje do razsula, do propasti. Nu kaošto se je iz kaotičnog- (još neurednog) svemira raz­ vilo prekrasno lice današnjeg svemira �Str. 332. Br. it . Pastirska. djelovanjem zakona, što no ih vječni majstor utisnu u prirodu, te sve pjeva hvalu Stvorcu, tako isto preporodjenje roda ljudskoga po katoličkoj Crkvi označuje, da je katolička Crkva djelo Božje, djelo vječnog majstora, označuje, da je katolička Crkva ona blaga struja, proiztičuća iz krila Duha Sv., koja svedjer čovječanstvo osvježuje, pomladjuje, kriepi, vedri. U njoj čovječanstvo može naći uviek novih, svetih, uzvišenih ide­ ala, kojim će se pridignuti; u njoj oganj, da se razplamti na sve, što je liepo i sveto ; u njoj može čovjek zasititi svoj ‘ um i srce svim, što se dade zamisliti najsvetije i najuzvišenije. Mudrost svjet­ ska ne može imati te sile. Zato kao što je njekoč crkveni pisac Laktancije govo­ rio poganima, tako njegove rieči mo­ žemo i mi danas opetovati modernim poganima — onim naime, koji hoće da čovječanstvo preporode civiliza­ cijom, tobožnjom kulturom bez kato­ ličke Crkve — mi im opetujemo nje­ gove rie č i: »Što su oni (naime filozofi, a danas moderni reformatori) držali, da se ima činiti po samoj naravi, a sami niesu mogli činiti, niti su vidjeli, da filozofi čine, to čini sama nauka nebe­ ska, jer je ona sama mudrost. K oga da oni osvjedoče, kada sami niesu osvje­ dočeni ? Ili će oni nječije zle sklonosti satrti, srčbu ublažiti, starost obuzdati, kad su i oni podati manama i vele, da je narav ja č a ? Božje pak zapoviedi, buduć su jednostavne i istinite, koliko djeluju na ljudski duh, svjedoči izkustvo. Daj mi čovjeka, koji je srdit, koji pro­ klinje, koji je neobuzdan: i ja ću ga vratiti blaga kao ovcu uz malo rieči B o ž jih ... Tolika je sila božanske mud­ rosti, da uljevena u ljudsko srce, nasillno iztjera ludost, majku opačina .. . Njekoliko Božjih zapoviedi tako čovje­ ka promiene i baciv starog nova učine, da ga ne možeš poznati.. .« Da, u katoličkoj je Crkvi jedinoj obnavljajuća i preporadjajuća sila, u njoj jedinoj pravi napredak, jer je u njoj jedinoj podpuna istina u svakom pogledu. Pastirska. Spjevao D ra g a n D u jm u šić. Spava brdo i dolina, Šute drevni cerovi, A topolom plahom blude Lahorovi cjelovi. Popuhni, vjetre hladane, Razblaži grudi mladjane, Nek čuju cvietci šareni, Da pastir pjeva maleni 1 — Stado moje mirno spava Pokraj guste šumice, A ja pjevam dragim svojina Podvečernje pjesmice. Popuhni, vjetre hladane, Razblaži grudi mladjane, I pozdravi mi zemlju tu, Gdje dragi moji stanuju. Zalahori, blag lahore Preko dola, brdašca, Pa ponesi rodu dragom Pozprav mladog srdašca! Popuhni, vjetre hladane, Razblaži grudi mladjane, Oj reci milom rodu mom, Da ja ga ljubim dušom svom ! �Br. i i . Petrov novčić. Str. 333. Petrov novčić. U »Perivoj« presadio N. G j e b i ć . (Konac.) Da se papa zbilja morao osloniti privatnoj audijenciji: »Društvo sv. Mi­ na milodare vjernika, brzo se to pokaza hovila moje je društvo«. Pok. mogućki od potrebe; jer, i ako jesu lišili papu biskup Ketteler, taj pravi apoštol svoga njegovih prihoda, on je ipak i sada doba, u svom jednom pastirskom listu, kao i prije morao namirivati potrebe što govorio o Petrovu novčiću, izrekao za upravu crkve. K tomu nadogjoše još je ove lijepe riječi: »Društvo sv. Miho­ i druge potrebe. Poslije otimačine od vila arkangjela podupire sv. Oca u god. 1870., ostaše bez kruha mnogi žalosnim ovim vremenima najjednostav­ činovnici, koji su prije bili u papinoj nijim, najboljim i najuspješnijim načinom. službi. Iz sličnih razloga kao i Pijo IX. I ista djeca i ubogi mogu sudjelovati, ne htjedoše stupiti u službu talijanske jer nema nikoga, ko ne bi mogao lako nove vlade, niti novaca od nje primati. obaviti ovo malo molitava i jedan novčić Stoga se morali vjerni ovi privrženici mjesečno doprinijeti«. pape od drugud uzdržavati. Kako s po­ Znamo, da je i b. u. f Lav XIII. četka vidjesmo, nalazi se u godišnjem često naglasio, kako su mu od potrebe papinu proračunu i svota od 1,500.000 milodari vjernika, doklegod je sv. Sto­ lira, a to je za one bivše papine lica ovako potlačena. Prilike sv. Stolice činovnike. bivaju sve žalosnije. Sto li ne radi Upravo u ovo žalosno vrijeme po- proti njoj vražija mržnja u Franceskoj hitješe vjernici sv. Ocu požrtvovno u dan danas, a dao božanski Utemeljitelj pomoć. Navešćemo u tome za primjer sv. Crkve, da se ta mržnja i nepravda poznato društvo sv. Mihovila za nad­ ne razlije i u druge zemlje! Petrov novčić je i te kako potreban i sv. Ocu biskupiju bečku. Iz njegova 3 1. godišnjeg izvještaja razabiremo, da je samo ovo Piju X . Sličnu svrhu, naime milodare sa­ društvo god. 1870. sabralo za sv. Oca kupljati za sv. Oca, ima i t. z. Leonovo 50.697 for. 07 novč. i još oko 14.000 društvo u sjev. Americi. Ovo se društvo franaka. Članovi spomenutog pobožnog društva obvezuju se sv. Ocu najprije sastoji od svećenika Nijemaca i svjetov­ njaka, koji su se obvezali molitvom, sv. molitvom pomagati u njegovim po trebama, a onda ga podupirati dobro­ živom i pisanom riječi braniti svim silama voljnim prinosima i sabiranjem Petrova i svakom zgodom slobodu pape i g o­ novčića ; kao društveni prinos ustanov­ dišnje doprinijeti iooti dijel svojih do­ hodaka za Petrov novčić. Zaista ple­ ljen j e : 1 novčić na mjesec, dakle godišnjih samo 12 novčića! Zaista jedva menito. Ne bi li se što slična dalo spomena vrijedan prinos! Kako je važna učiniti i megju hrvatskim svećenstvom i potrebna ovakova pobožna zadruga i pravim katolicima Hrvatima, osobito za sv. Oca, vidi se iz riječi, što ih je kao ustuk »rodoljubnim« Hrvatima, koji sam Pijo IX. jednom rekao u jednoj bi Rim i papu u žlici vode utopili, a na­ �Str. 334. Petrov novčić. rod u tugji tor povukli. U koliko društva i narodnih svrha ne daju i ne troše hrvat, svećenici, pa da im je bar mlada Hrvatska zahvalna 1 Bilo bi istina vik e; ali kad nijesu neprijatelji vikali na sve plemenite pothvate u hrvat, svećenstvu, a poglavito danas ? I onako sve krivo tumače. Ovim smo svukli »koprenu« s »velikih dohodaka« Petrova novčića, koji uvijek zveči u ustima neprijatelja vjere kao tobožnji dokaz, kako crkva katolička »plijeni« puk. Svaki katolik, koji je igda išta doprinjeo za Petrov novčić, može biti siguran, da je taj novčić upotrebljen u najplemenitiju svrhu. K a m o s r e ć a , da se mi l o d a r i , š t o s e d a n d a n a s od p u k a s a ­ b i r u, u t a k o p l e m e n i t u i k o r i ­ s nu s v r h u u p o t r e b l j u j u , k a o P e t r o v n o v č i ć ! Ali što biva često s novcem, što se u toliko svrha i to »rodoljubnih« od puka sabire5 — Raspe se u posve »nešto drugo« ! Iskustvo nam pruža i te koliko žalosnih primjera. Danas se kupi megju najsiromašnijim slojevima radničkoga stališa krvavim znojem zasluženi filjer u sto kojekakvih svrha, a u istinu taj novac sasiplje se u džep s t a l ni m »vogjama« i »oslobo­ diteljima« puka, koji šaraju i lažu po socijalno-demokratskim listovima, mjesto da pozitivno šta rade za jadni puk. I to je u očima neprijatelja Crkve sve lijepo i pošteno, to ne znači p l i j e n i t i puk! Neki »prijatelji« puka sazivlju puk često u javne skupštine i mjesto da mu pomognu, huškaju ga na sve, što je dobro i plemenito; rad predstavljaju puku kao ropstvo; vjeru mu iz srca čupaju; psuju katoličke biskupe i sve­ ćenike, crkvene nauke i običaje, a u Br. u . zvijezde kuju židovske agen te! I za ovo svoje bezdušno huškanje, za šuplje ove i zastarjele fraze ovi se »prijatelji« puka skupo plaćaju ; i za njih se sakuplja radnički novčić — p a ni to n e z na č i » p u k p l i j e n i ti«! Počme li se samo kadgod što za religijozne, crkvene potrebe iskati, — eto ti odmah vike, sprdnje, rugla — pljenidbe i to baš od onih, koje Crkva na noge podiže 1 Crkva njih kruhom, a oni nju i njezine sluge kamenom i blatnim jezikom ! Moderna pravda i uljudba! Neprijatelji vjere, — naravski, — svaki svoj napadaj gledaju bar prividno opravdati. Prvo je, što ćeš čuti iz nji­ hovih : r.ravednih« usta: v e l i k i l uks us na p a p i n u d v o r u ; s j a j i u k r a s c r k a v a ; sjaj i r a s k o š c r k v e n i h dostojanstvenika; bogastvo crkvenog odijela i t. d.« »Čemu na ovo trošiti? Zar je to evangjelsko siromaš­ tvo ? Zar se sve to ne bi moglo u novac utjerati i dati ubogima?« — Malo ćemo se osvrnuti na ove »pametne« prigovore. 1. Zašto se sve ovo spočituje samo katoličkoj Crkvi, a nigda nekatoličkoj ? Dokazano je, da anglikanska crkva u Engleskoj i njezin kler, ima kud kamo više dohodaka, nego cijela katolička Crkva. Zašto se nigda ne upire u do­ hotke anglikanske crkve ? Zašto se uvijek i svakom prigodom udara samo po katol. Crkvi i njezinu kleru ? — Na to šuti ko zalivena moderna p ravda! 2. K akov toliki luksus razvijaju prelati, kardinali i papa? P r e d s j e d n i k f r a n c . r e p u b l i k e uz p o t p u n u slobodnu opskrbu dobiva go­ d i š n j i h 1,200.000 f r a n a k a — a �Br. i i ,. Petrov novčić. Str. 335. p a p a , k o š t o z n a mo , t r o š i d n e v ­ od Crkve, pape, kardinala i biskupa no na s v o j u o s o b u 5 l i r a. Pa to sve otela i dala siromacima! da j e v e l i k i l u k s u s ? A i p a k j e K a d ta s t a l n a g o s p o d a p a p a n a j v e ć i s u v e r e n na s v i ­ z b i l j a i m a d u t o l i v r u ć e i m i l o ­ j e t a ! Koliko n. p. troše evropski s t i v o s r c e n a p r a m u b o g i m a , vladari na dvorske plesove, na lovove, zašto ga već j e d n o m i či nom na dočeke drugih vladara, kad im u ne p o k a ž u ! Z a š t o j e s o c i j a l n o goste dolaze; na razna putovanja, na p i t a n j e u n j i h o v i m o č i m a p r a ­ svoje dvoranstvo i t. d. i t. d. Koliko v o ? s t r a š i 1o ? Zašto se u svojim im plaća država, a koliko imadu pri­ zakonima, u porezu, u upravi ne obziru vatnog imetka! I sav taj raskoš mnoge na siromake? Koji će se razborit čovjek novine hvale, ponose se time. Niko ni spočitnuti o izdatke, što se troše na riječi proti ne smije bar javno izustiti. crkve, na službu božiju i na dostojan Samo je papa u oku sa svojih kukavnih njihov ukras? To je bilo kod svih na­ 500.000 lira. Vidimo sad kardinale i roda svake dobi I Zavirimo samo u prelate. — Zar će se koji pametan kulturnu po vješt starih Grka i Rimljana čovjek čuditi, što ovi dostojanstv nici i drugih naroda, pak ćemo naći i te živu primjereno svojoj visokoj časti i kako sjajne hramove, posude, odijelo. stališu. Niko ne pita, kako živu, u što Stari pogani, makar i nijesu imali čist li troše svoj imetak lordovi, grofovi, i jasan i pravi pojam o božanstvu, baroni, veleposjednici, dostojanstvenici svoje su bogove ipak nastojali po vojničkog i civilnog stališa. Koliko se svom shvaćanju dostojno štovati. Odavle novca prospe na velike zabave, kazališta, se vidi jasno, da su moderni pogani plesove, mode, izlete, razne sportove i sto put gori od starih, jer dok stari već na sto drugih ne baš časnih užitaka ? po zdravu razumu priznaju božanstvo i štuju ga, moderni pogani pljuju na svoj Finoj »tolerantnoj« go s po di sve je ovo ništa, nikakov ili bar mali razum te lažu sebi i drugima, nijekajuć luksus; njima se po pameti vrzu samo Boga i huleć na njegovo štovanje, a uza prelati, biskupi, kardinali; oni propovije­ sve to znadu uzdahnuti za starim po­ daju štedljivost i evangjelsko siromaštvo ganstvom. Lijepa dosljednost! Vanjski sjaj, gdje je moguć, kod samo katol. Crkvi i njezinim službeni­ službe božije od velike je koristi: njime cima! se duh lakše uzdiže do nadnaravnih i Dalje vele protivnici: »taj novac, što se na crkvu troši, mogao bi se božanskih svetinja; bolje pojima, koli je dati ubogima«. Velike li ljubavi i milo- velika i uzvišena čast, koju je Krist dao s rg ja ! Ovako je jednom govorio i svome namjesniku i nasljednicima apo­ J u d a . Kad Magdalena pomaza noge stola i time uči svoje duhovne pogla­ vare, kako treba, poštivati. Gospodinove dragocijenom pomasti, eto Kakav sjaj, kakove li ceremonije ti onog lakomca s istim prigovorom. Tako bi evo dan danas duhovna »milo­ vladaju na dvoru knezova, cafeva i kraljeva! Kolike se priprave čine, kad srdna« djeca Judina u svojoj velikoj ljubavi od nikoga drugoga, nego samo se mora vladar dočekati u kome mje­ �Str. 336. Petrov novčić. stu! Koliko spreme i mara u dobroj obitelji, kad otac, kao glava obitelji svetkuje kakovu zgodu iz svoga života! A kad papa, kao otac svega kršćan stva, vrhovni poglavar od preko 260 milijona katolika, slavi kakov jubilej, što ga zahvalna mu djeca nastoje dostojno proslaviti, eto ti odmah vike o luksusu, sjaju o prevelikom — trošku 1 I neprijatelje Crkve bode u oči prekomjerni sjaj i ukras crkava! Koliki je sjaj i raskoš dan danas u kazalištima po velikim gradovima, kao u Beču, Parizu, Londonu i po amerikanskim gradovim a! Sve blišti od mramora, zlata, umjetnih slika, sjajnih sjedala. I sve to nikomu ne smeta, sve to nije luksus, sve je pametno, korisno, lijepo, samo toga u crkvama ne smije b iti! Dan danas uz vrlo male iznimke mjesto plemenitog užitka u kazalištima, mašta se truje, navaljuje se na vjeru, moral se blati, krjeposti se izvrgavaju ruglu ; preljubu i bludu i ubojstvu se pljeska; Crkva i svetinje njezine i službenici njezini se pogrgjuju, riječju: tuj se vragu tamjan pali, i ovim mjestima treba sjaja, za to narod ko slijep daje, jer to traži »prosvjeta«: a crkve kato­ ličke, gdje se riječ božja naviješta, gdje se puk uči pravoj prosvjeti, uči se ljubiti Boga i bližnjega, štovati sta­ rije, ljubiti svoju domovinu pravom ljubavi, gdje sam Bog prebiva, pred kim puk otkriva srce svoje, prigiba koljeno svoje, kamo ulazi žalostan, a s Bogom izmiren i veseo izlazi — samo crkve da su što ubožnije, što prostije, jer »čemu na to trošiti«, »to treba dati ubogima«! Pogledaj gradske vijećnice, muzeje, galerije, plemićke i bogataške palače i ljetnikovce, salone i dvorane Br. i i . privatnih imućnih obitelji, — koliki ćeš tuj naći sjaj i skupoću namještaja, prostiraka i drugih stotinu drago cjen o sti! Sada smijemo javno ustvrditi, da ovu revnu gospodu do ovakovih nepravednih prigovora ne dovodi ni ljubav prema evangjelskom siromaštvu, niti milosrgje napram ubogim a: ovi prigovori izviru iz m u t n o g a v r e l a , a to je s o t o n ­ ska, f a n a t i č n a m r ž n j a p r o t i katoličkoj Crkvi i njezinim s l u ž b e n i c i m a , kojima valja oteti svaki upliv. I ovo je upravo razlog, zašto se duhovna djeca bezbožnoga Voltaira laćaju svakakova oružja, da navale na Crkvu, a poglavito na njezin temelj — na papinstvo, i riješe ga svakoga prave. Kad bi ovim fanaticima pošlo za rukom riješiti Crkvu i njezine služ­ benike svih zemaljskih pomagala, onda bi ih pred svijetom omrazili, i njihov znameniti položaj i spasonosni rad u kraj potisli. To nikad ne će doživjeti neprija­ telji prave vjere i Crkve! Koliko se je dosad nepravde nanijelo rimskom bis­ kupu, koliko bjesnila na Rim izlilo; više od 17 puta oteli su neprijatelji sv. Ocu crkvenu državu, ali prijatelji pravde opet su ju vratili pravome vlasniku njezinu. Crkva nije djelo ljud­ sko, nego kraljevstvo božije, a papinstvo je tvrda stijena, o koju je već toliki neprijatelj glavu razbio. T o nam potvrgjuje Voltaire, Rousseau, Napoleon, Bismark i toliki drugi ! Pravi su slijepci, koji ne će da uvide, kako Bog svoju crkvu kroz sve nezgode, u svako doba proti svim neprijateljima mogućom, božanskom desnicom štiti i brani — ko svoje djelo. Kad junački patnik Pijo IX za- �Br. IO. Petrov novčić. Str. 337. klopi oči, uzeše slobodni zidari proro­ moć ljudsku i ljudska obećanja — već kovati: »Ovo je zadnji« — njegovom na riječ božiju : »Ni vrata paklena ne grobnom pločom htjedoše i papinstvo će ju nadvladati«!' Vidjesmo evo u kratko, što je Petrov poklopiti. Pa g le ! Sjajna zvijezda novčić, njegovu povjesti potrebu. No ako osvanu papinstvu. — Lumen de coelo, papa Lav XIII. pope se na prijestol je ikad bio potreban sv. Ocu, ato je d a n danas, gdje bi mu neprijatelji, da mogu, i sv. Petra. I ova luč znanosti, ovaj koricu kruha iz ruke oteli. Ljubav dob­ vjesnik mira i jedinstva zadivi sav svijet, i isti neprijatelji crkve poštivaše ga. rog i zahvalnog djeteta naći će već Punih 25 godina svijetlilo ovo »svjetlo način, kako će dobrom ocu u nevolji s neba« svemu svijetu u toli krhkoj i pomoći. Evo nam lijepa primjera te slaboj svjetiljci — u staračkom isušenom djetinje ljubavi napram sv. Ocu. Kad tijelu. Dobra, što ih učini svima sta­ se ono pokojni Pijo IX . nagje u velikoj lišima ljudskoga društva, ne mogu se nevolji, pokloni mu neka siromašna procijeniti. I usnu blago i ovaj devedeset djevojka iz Ravena u Italiji 3 fl. i 45 i tri godišnji starac. Bog posla svojoj novč. Kad ju zapitaše, otkuda joj to? Crkvi slavno vladajućega Pija X., čo odgovori; »Ja sam uboga djevojka. vjeka n'ska roda, ali puna duha apoštol- Nevolja sv. našega Oca zazebe me u skoga, puna žive vatre. I ovaj »ignis dnu duše. Ali kako ću pomoći sv. Ocu, ardens« poče sažigati sav drač i korov, kad ni sama ništa nemam. Dogje mi . što ljudsko društvo guši, poče »sve u na um lijepa misao. Imadoh lijepu, Kristu obnavljati«. Pa ako i jest oteta bujnu kosu. Rekoh sama seb i: »Odreži papinstvu svjetovna vlast, porasla je ju i prodaj i pomozi u nevolji tako njegova moralna snaga, kojoj se klanjaju dobrom Ocu, a kosa će već narasti. carevi i kraljevi! I odrezah kosu i dobih za nju 3 fl. 45 Neka neprijatelji vjere, koliko hoće, novč. — i evo ih dariv^jja sv. Ocu«. — navaljuju na crkvu i njezinu vrhovnu Naš hrvatski narod nije dosad zaostao glavu, neka lažu, kleveću, sve im uzalud. za nijednim drugim narodom u ljubavi Crkva je božija iza svakoga progon­ i odanosti naprama Ocu kršćanstva, stva izašla jača i kao pomlagjena, jer dapače u toliko zgoda, premda siroma­ je sazidana na nepokretnoj pećini, a ta šan, druge i pretekao. Zar je moguće, pećina je — papinstvo. da pravi i iskreni Hrvat ustegne svoju Neprijatelji mogu Crkvu mrziti, ruku, kad se za sv. Oca sakuplja Pe­ progoniti, mogu oplijeniti nju i njezinu trov novčić ? Košto u svakom pleme­ vrhovnu glavu, njezine službenike — nitom vjerskom i rodoljubnom poduzeću a l i ju u n i š t i t i ne m o g u ni k a d a l zna hrvatsko svećenstvo svome narodu »Narodi prolaze, prijestolja padaju — prednjačiti, tako će i kod sakupljanja a crkva ostaje uvijek« — ovako zavapi Petrova novčića, što obično biva na Napoleon na kamenitom otoku sv. Je ­ samo Petrovo ili drugom zgodom, znati lene, kad je ovu istinu gorko iskusio. rasplamtiti svoj narod, da žrtvuje koji Ovo tvrdo i nepokolebivo pouzdanje novčić za svoga sv. Oca. Dobar hrvatski pravoga kršćanstva ne oslonja se na svećenik, koji u toliko dobrih svrha �Str. 338. Crtice o rusko-japanskom ratu. daje, i sam će što izdašnije pomoći sv. Ocu, je r jedva ima plemenitije svrhe, za koju će i od svojih usta otkinuti. I kad naš Gospodin Isus obilno na­ Br. i i . plaćuje napitak hladne vode, što ga bližnjemu pružamo, koliko će istom naplatiti onaj dar ljubavi, koji prika­ zujemo Njegovu namjesniku 1 Ljiljanu. Po sv'jetu si širom zašo U najljepše perivoje I svuda si mjesta našo Za bijelo cvjeće tvoje. Nevinosti znamen ti si I čistoće prava slika : To te dvoje i uzvisi cvijeća svakolika, Nine Buconjić. Nemaš stabla ohologa, Niti granja ponosita, Stabljika je struka tvoga Jednostavna i skrovita. Na stabljici cvjetovi ti Nježno svoje ruho šire, Pa će sokom napojiti Mnoge pčele i lepire. U perivoju. Milina je prava svuda, K ad se oko ogledaje. Kroz sredinu perivoja Potok teče i žubori, Iz kitnjastih zelen-hvoja Milih ptica pjesma ori. Oreć pjesma proizvodi Razumljivo svakom dosti; »Blago onom, koji hodi Perivojem nevinosti!« Nine Bticonjič, Mnoge li se viju staze, Duge staze i tanane. Viju, pa se razilaze Perivojem na sve strane. Divno opet sv’jeće svako Krajem staza raste, miri, Pa i drugo bilje tako Raste i svoj zadah širi. Hlada ima dosta, kuda Raste drvlje, što ga daje, Crtice o rusko-japanskom ratu. Napisao Fra I v š a Mi j o v . (Nastavak.) V. H a r a k i r i . Značajna je po Ja ­ panca želja, nagon za samoubijstvom. On vam je silno samoljubiv, do ludila samosvijestan. Taj je narod posvema zauzela čežnja, neobuzdana čežnja za slavom i čašću. Japanac ne pozna gra­ nica, kad govori o svojim vrlinama i �Br. i i . Crtice o rusko-japanskom ratu. zaslugama ili kad slavi svoju narod­ nost. Čast mu je nad novcem, nad svim, što god pomisliti možete. Svemu tome opet nadodajte nje­ gove smušene vjerske nazore. Japanci su šintoisti i buddhisti. Šintoizam obo­ žava prirodne pojave i sile, sunce, mjesec, oganj i t. d. A buddhizam uči, da je najveća sreća za čovjeka i uopće za vas svijet, ako se pretvori u ništa. Takovi vjerski nazori stvoriše u Japanu dva običaja, što su osobito prije posvuda u njih vladala, pa eto još ni danas prodiranje kulture i krš­ ćanstva ne moglo ih posvema isko­ rijeniti. A ti su običaji h a r a k i r i i k r v n a osveta. Harakiri se izvrši tako, ako samoubica svečano sam sebi raspori trbuh. Pravo japansko ime za taj sramotni običaj jest »sepuku« ili »kapuk' , ha­ rakiri je samo obični, narodni naziv. Prvo je harakiri bila samo smrtna kazna za plemiće. Nešto slična imamo u Turskoj. Turski sultan pošalje paši, koji mu je pao u nemilost, svilenu vrpcu, i taj već znade, šta to znači — reda mu se usmrtiti. A japanski Mikado naprosto bi kazao s a m u r a j u — japanskome plemiću — neka sam sebi na »viteški * način oduzme život. U Japanaca je naime mišljenje, da ta­ kovo samoubijstvo ne može izvršiti čovjek, koji nema posebite hladnokrvnosti i muškog junačtva. Skočiti uvodu, ustrijeliti se, objesiti se - - to nije muški. Dok harakiri je Japancu znak ve­ like odlučnosti i junaštva. Pa i vjerski su nazori na to uplivali. Japanska naime vjera tvrdi, da je sjedište duše upravo u — trbuhu. 1 zato duša će se Str. 339. najprije odijeliti od tijela ako čovjek propara trbuh. U ostalom to vjerovanje nalazimo i kod drugih raznih poganskih naroda, kao n. pr. kod starih Grka. Po vjer­ skom nazoru Japanca, samoubica je time sama sebe žrtvovao bogovima, da ih ublaži i da im zadovolji, a sebe da spasi. Nego samoubijstva ćeš naći kod raznih naroda i u raznim dobama, gdje nastupa uvijek kao znak društvene bo­ lesti. Ali kod Japanaca znači nešto drugo taj sramotni, a u njih tako du­ boko ukorijenjeni običaj — znači izvan­ rednu neosjetljivost najnježnijih ljudskih nazora o smrti i o ljudskome dosto­ janstvu. Narod, koji samoubijstvo smatra za nešto časnoga, pa ga i zakonom zahtijeva, taj narod mora da je još silno zaostao u bludnjama poganstva. Posebitim svečanim načinom J a ­ panci su počeli izvršavati te vrsti samo­ ubijstva, iza kako ga zakonom progla­ silo smrtnom kaznom. Evo kako En­ glez Mitford opisuje harakiri: »Bijasmo pozvani u houdu ili u glavnu vežu hrama, da prisustvujemo tome obredu. Bijaše potresan prizor. Vidjeh veliku vežu, koje streha poči­ vaše na tamnim stupovima. Sa stropa je visilo sve puno ogromnih pozlaćenih svjetiljka i uresa, kako je to uopće u običaju u svim buddhovskim hramo­ vima. Pred oltarom, gdje je za dva ili tri palca povišeno tlo bilo pokrito lijepim bijelim ćilimom, bijaše prostrta plahta od skrletnoga sukna. Velike, u pravilnoj udaljenosti postavljene svijeće širile su mračnu, tajinstvenu svjetlost toliko, da tekar bijaše moguće vidjeti, šta se sve tu dogagja. Sedam Japanaca �Str. 340. Crtice o rusko-japanskom ratu. sjelo na lijevoj strani, a sedam stra­ naca na desnoj. Drugo ne bijaše niko. Nakon nekoliko minuta tihoga, a teškoga očekivanja uljeze Taki Cenca­ buro, jak čovjek od svojih trideset i dvije godine, lijepa obličja. Odjeven je bio na svečanu i nosio je ona konopljena perja, što ih Japanci nose u iz­ vanrednim svečanim danima. Iza njega stupao je k a j š a k u uz tri časnika, koji su nosili paradnu nošnju. A ko je taj k a j š a k u ? T o je ono, što bismo mi kazali stratilac, dželat. Ali ne mislite, da je kod Japanaca taj zanat tako sramotan, kako se to u nas smatra. Pače sve obrnuto. Njegova je služba č asn a; višekrat je poduzme bližnji rogjak ili najtjesniji prijatelj osugjenika. U našemu slučaju k a j š a k u bijaše učenik Cencaburov, a njegovi ga prijatelji bijahu zato izabrali, jer bijaše na glasu sabljač. Cencaburo je polagano stupao prama svjedocima, a k a j š a k u mu je išao na lijevoj. Cencaburo se duboko pokloni svjedocima, na što mu oni odzdraviše još većom počasti. Iza toga osugjenik stupi na uzdignuti ol’ ar od­ mjerenim korakom i nekako dostojan stveno. Dva puta se baci na tle, a zatim sjede na crveni čilim, ali tako, da je oltaru okrenuo legja. Sjedio je na j a ­ panski način : koljenima se je doticao tla. Tako sjedi Japanac pri molitvi, i tako je sjedio Cencaburo sve do smrti. K a j š a k u mu je ležao sa strane. Sada se jedan od časnika odaleči iz reda i donese stolac, što ga oni rabe u hramu za žrtve. Na stolu je bio u papir omotan kratki japanski mač, dug ka­ kovih devet i рб palaca, a oštar ko britva. Časnik poklekne i preda osu- Br. ir. gjeniku mač. Taj ga primi s počašću, s obim ga rukama podigne nad glavu, a onda položi na tle. Cencaburo se duboko nakloni. Na njegovu se obrazu nije mogla opaziti niti slaba sjenka uznemirenosti. Ali u glasu se osjećala duboka, pritajena bol, kada je govorio, kao čovjek, kad геrado izgovara neugodnu ispovijed: »Ja, ja sam zapovjedio vojnicima, da pucaju na strance u Kobi, a kad su oni htjeli umaknuti, ja ponovih za­ povijed. Zbog toga zločina ja ću pro­ parati svoje tijelo i molim prisutne, da mi pokažu tu čast, pa budu svjedoci mome činu « I opet se jedan put nakloni. A sada se svuče do pasa. Brižno utakne rukave pod koljena, da ne bi mogao pasti nazad, jer sramota bi bila J a ­ pancu, kada bi umirajući pao nazad ; plemenit Japanac valja da pade na­ prijed. Mirno, čvrstom rukom prihvati mač i stade da ga gleda. Sve tako ne­ koliko časaka u misli, kao da oklijeva. Na to porine mač pod pašom u lijevu stranu, potegne pomalo k lijevoj, obrne ga u rani i još ga podigne gori. I pri tome strašnome činu ni da bi okom maknuo. A kad izvadi mač iz tijela, nagne se naprijed. I sada mu se po prvi put pokaza na licu znak boli, ali ipak ne odade glasa. Prigibajući se, otegne vratom. U taj čas priskoči k a j š a k u , koji je dotle klečao i pomljivo pratio svaki kret osugjenikov. K a j š a k u zamahne mačem tako hitro poput munje, a tako čvrsto, da mu prvim mahom odrubi glavu. Sada zavlada smrtna tišina. Samo čuješ neugodni curak krvi. Pred nama leži u mlakoj krvi mrtav skup mesa — �Br. II . Crtice o rusko-japanskom ratu. a pred malo časa bijaše jak, uplivan čovjek. Bijaše strašno. K a j š a k u se nakloni, obriše mač o komad papira, koji je valjda već bio pripravljen i vrne se nazad na pozorište. Mač pak, kojim se Cencaburo bijaše probušio, odnesoše neobrisan, kao krvavi dokaz izvršenoga samoubijstva. Zastupnici Mikadovi ostave sada svoja mjesta, pristupe na drugu stranu, gdje su sjedjeli stranci, pa im kazaše: »Vi ste svjedoci, da se je smrtna osuda savjesno izvršila!« Time je obred bio gotov, i mi ostavismo hram.« — — — U zadnje vrijeme ukinulo harakiri kao smrtnu kaznu. A sada da spomenemo još jedan japanski običaj, koji kazneni zakon u zadnje vrijeme nastoji da iskorijeni. To vam je krvna osveta, slična onoj bal­ kanskih Albaneza. Sada doduše i J a ­ panci imadu svoj državni sud, koji pro­ ganja ubojicu, i policiju, koja ga traži. Prije ne bijaše tako. Rogjacima ubije­ noga bijaše sveta dužnost, da osvete njegovu krv krvlju ubojičinom. Osvetnik je morao da svojom rukom usmrti ubo­ jicu. Usljed toga je neprijateljsto izmegju porodica, jedan put započeto, trajalo kroz dugi niz godina, jer je jedno ubijstvo izazivalo drugo. Navagjamo po gori spomenutome Englezu jedan značajan dogagjaj krvne osvete, dogagjaj, kako ga oni nazivlju, »četrdeset i sedam ronina«. U proljeću godine 1701. morao je »šogun« primiti Mikadova poslanika, i on izmegju ostalih odabere kneza Azana, neka bi on svečano dočekao poslanika. Ali Azano nije dobro poznavao dvor­ skih ceremonija, i zato zapovjediše Kiru, šogunovu ministru, da ga on u tome Str 34 I. poduči. Nego ovaj se pri poučavanju ne podnašao baš sasvim skladno, pače jednoga dana zapovjedi knezu, da mu priveže sandale. Taj surovi čin tako ubode kneza, da ovaj posegne za mačem i udari po Kiru, ali ga samo slabo rani. To bijaše zločin, što ga smrću kaznivalo, i knez Azan bude osugjen na h a r a k i r i . Njegovo imanje zaplijeniše, a njegovi s a m u r a j i postadoše r o n i n i, t. j. ljudi bez gospo­ dara, zabačeni, prognani. Sada će Oiši, glavni savjetnik pokojnoga kneza, da prisegne krvnu osvetu — krvlju Kiruvom valja da osveti krv Azanovu. Izmegju bivših Azanovih s a m u r a j a odabra ih 46, sve po izbor srčanika. Svi smjesta privoliše, da će mu biti pri ruci. Iiugo vremena moradoše čekati zgodnu priliku. Nekoliko se urotnika preobuče u radnike i prosjake, i ponjušiše svu okolinu Kirovu. God. 1703. složno napadoše Kira. Četvorica urot­ nika popeše se po ljestvicama u njegov dvor, razvališe glavna vrata, kroz koja Oiši ugje i poubija Kiruove čuvare. Pomljivo pretražiše svaki kutić, ali Kiru ni glasa ni traga. Megjutim jedan od urotnika opazi Kiruov razmetnut odar — bijaše još topao, znak, da Kiru ne mogaše biti daleko. I nagjoše ga zbilja u susjednoj kući uz dva njegova s am u r a j a. Obojicu pogubiše. Sada Oiši dade znak zviždukom, i syi se njegovi sabraše. Na to on sniženo klekne pred Kirua i svečano mu izjavi, da je došao s drugovima, da dično osveti smrt go­ spodarevu, i pozove ga, da kao plemić obavi harakiri. Nego Kiru ne imagjaše za to dovoljno srčanosti. Sada Oiši za­ povjedi, da ga ubiju onim istim mačem, koji je Azanu služio kod hara- �Str. 342. Svrha svieta. kiri. Glavu ubijenoga Kira urotnici po­ nesoše u hram Sengakuji, gdje bijaše pokopan Azano. Uz put ih narod odu­ ševljeno pozdravljao i slavio njihovo djelo. Kad stigoše u hram, glavu postaviše na grob svojega gospodara Kasnije sud osudi, da svikolici ronini — bijaše ih 49 — počine harakiri. Dne 4. veljače 1703. svi se ubiše. Ukopaše ih uz njihova gospodara. Još i danas »pobožni« putnici kupe se na njihov grob. Sa strane postavljeni kamenovi, na kojima se već pozna zub vremena, nose njihova imena. Japanci postavljaju na to kamenje tamnjana, što Br. ii vazda tinja uz one darove, što ih oni donose dušama mrtvih. U jednoj luknji u hramu čuvaju odijela i oružje r o n i n a ko dragocjene moći. Na putu do gro­ bova imade potok, u kojem urotnici opraše krvavu glavu, prije no je p o­ nesoše na Azanov grob. Spomen-ploča na potoku spominje putniku: »Ovo je potok, u kojem opraše njegovu glavu. Ovom svetom vodom neka se nilco ne usudi poškropiti svoje ruke ili noge«. Na tome grobu još se i danas Japanci oduševljuju za krvnu osvetu 1 za harakiri. Pjesnici ga opijevaju, a umjetnici proslavljuju u slikama. Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. Zadnja borba crkve i Antikrstovo. kraljevstvo Čitavi su svezci pisani o osobi Antikrstovoj, njegovu kraljevstvu, narod­ nosti, sredstvima njegova djelovanja, njegovu padu i kazni. T o je podpuna povjest, crpljena iz nejednako sigurnih izvora i gdje često mašta ima veći dio, nego zdrava kritika. E vo za to jedan primjer: veli se, da će Antikrst biti iz židovskoga plemena, a od koljena Danova, kako je prorekao Jakob na svojoj smrtnoj postelji. »Nek Dan bude kao zmija na putu, kao šarunica na stazi, koja ujeda konja za nogu, da jahač pane na ledja.« T e rieči u istinu, veli Kornelij a Lapide, koji ih tumači, pristaju Antikrstu, koji će se vladati kao zmija, a imati rogove kao šaru­ nica, jer će svojom lukavštinom, svojim varkama, okrutnošću zavoditi ljude, ugrizati ih, gaziti nogama i usmrćivati. Primjena je možda dobra: to tumačitelji sv. pisma nazivaju prikladnim smi­ slom, ali od takova smisla do dokaza velik je razmak. Mi ne dajemo veće važnosti tomu, što se u nabrajanju israelskih plemena u VII. poglavlju »Očitovanja« ne napominje Dan i njegovo pleme Nama nije poznato, zašto je to sv. Ivan prišutio, moguće radi toga, što je poslie sužanjstva malo po malo posve nestalo plemena Danova. Vjerodostojnija su i više se temelje na sv. pismu proročanstva, što se tiču žestine i trajanja progonstva Antikrstova proti crkvi. Sasvim je vjerojatno, da se na to vrieme odnose rieči našega Gospodina: »Onda će biti tolika pro­ gonstva, kakovih nije bilo od početka svieta i kakovih ne će biti do konca ; a da Bog nije skratio tih dana, nijedan �Br. i i . Svrha svieta. se čovjek ne bi spasio, nego će ?e radi pravednika skratiti ti dani.«1) Čini se u istinu, da će se krvavo Antikrstovo progonstvo ograničiti na dosta kratko vrieme, na četrdeset i dva mjeseca ili tri i pol godine. U gore navedenom Danielovu tekstu, gdje je govor o bezbožnom kralju, koji će »bezobrazno govoriti proti Svevišnjemu i nogama gaziti svetce«, veli se, »da će mu biti predano jedno vrieme, dva vremena i polovica jednoga vremena«. Šta znače ti izrazi3 To će nam kazati pisac »Oči­ tovanja«: »Dato mu je, da ratuje kroz četrdesetidva mjeseca(tri i pol godine).«2) T o je takodjer vrieme, kroz koje će pogani nogama gaziti sveti grad.8' V e­ ćina tumačitelja primjenjuju te rieči progonstvu Antikrstovu ; mi govorimo o krvavom progonstvu, a ne, kako smo gore napomenuli, o cielom trr anju njegova kraljevstva. Nije vjerovatno, da bi on u tako kratko vrieme mogao uzpostaviti svoju vladu, svladati zemalj­ ske kraljeve i podvrći ih svojoj vlast!. Gotovo obće mnienje odgadja dola­ zak Antikrstov do konca vremena, nje­ govo će vladanje dati znak biedama zadnjih dana i učiniti mjesto drugomu dolazku. Tako se posve naravski tu­ mače već navedene rieči iz druge posla­ nice na Tesalonićane: »I onda će se pokazati bezbožnik, kojega će Gospodin Isus uništiti dahom svojih usta i pogubit ga sjajem svoga dolazka«. Dolazkom će se dakle Sina čovječanskoga na koncu sadanjega svieta svršiti kra­ ljevstvo grješnoga čovjeka i svetčano će se odkriti konačna pobjeda katoličke crkve. 1) Mattli., XXIV, 2 1 . 22. 2) Apoc., XXXIII, 5. s) lbid, XI, 1 2 . Str. 343. Mi ne ćemo završiti ovoga poglav­ lja, a da bar u kratko ne spomenemo način, kojim racionalistička kritika misli riešiti pitanje, kojim se sada bavimo. Po Renanu, pitanje o Antikrstu pripada prošlosti, a ne budućnosti; ima više od osamnaest vjekova, da se je on ukazao u osobi Nerona, prvoga pragonitelja kršćana. Neron, to je osoba, koju je u skorašnjoj budućnosti očekivao sv. Pavao i pisac »Očitovanja«. Da se ocieni to tobožnje riešenje, neobhodno je potrebito da imamo neke predhodne pojmove. Tacit1) spominje, kako s e je odmah, čim je nestalo Nerona, prosuo glas, da je okrunjena neman, za koju se držalo, da je mrtva, preživjela svoje rane, da žive sakrivena u jednom kraju Iztoka, kod Partenjana, odakle bi do malo imao doći na čelu velike vojske, da preuzme vrhovnu vlast; povratak Nerona, to je bio povratak Antikrsta; takovo se bar misli da je bilo mnienje nekih kršćana, mnienje, kojemu se nalazi trag u sibilskim knjigama i u lažnom djelu pod naslovom »Uzašašće Izaijino«.To je mnie­ nje preživjelo dobu, u kojoj je nastalo, a nalazi mu se trag čak i u trećem vieku kod Laktancija,2) koji ga zove prostom platnjom. Sulpic Sever pripi­ suje ga, pravo ili krivo, sv. Martinu.3) Istina je, da se nije opet vidio Neron, ali on se je morao pojaviti na koncu vremena kao progonitelj i Antikrst, bilo da ga Bog gdje čuva živa, kao Enoka i Iliju, bilo da će ga uzkrisiti u označeno vrieme. To čudno mnienje nije imalo mnogo pristaša; crkveni otci 1) Hist., I. II., c. VIII. 2) De morte Persecnt., c. III. ») Hist., L. Ш., c. XXIX. — Dialog., II. cap. ult. �Str. 344. Svrha svieta. sv. Jeronim,1) sv. Augustin,2) sv. Ambrozij,8) spominju ga sumo zato, da ga uvrste medju one lažne legende, koje se same sobom pobijaju. Prenesimo se u doba poslie smrti Neronove. Na carskom priestolu sjedi Galba, koga su izabrale čete. Rimska se vojska pod zapovjedničtvom Vespazijana pripravlja da obsjedne Jeruza­ lem. Obćenito se drži, da je blizu strašna pogibelj, da će ponovno teći krv mučenika. Jedan bogoduhi čovjek, proniknut osjećajem, kojim su napunjena sva srca, zauzima se, da utješi vjernike i pridigne njihovu srčanost nadom u skorašnje oslobodjenje. Da, zla se prikučuju svomu kraju, do malo će kuc­ nuti čas pobjede. Istina, opet će se pojaviti Životinja, da još žešći, još krva­ viji boj zametne proti puku Božjemu, ali će to vrieme kušnje brzo proći, jer će iza tri i pol godine doći Krist osob­ no, da osveti krv mučenika, uzpostavi svoje kraljevstvo i obaspe svoje vjerne sluge svim obećanim i očekivanim dob rima. Sv. Ivan višeput govori4) o sedmo­ glavoj Životinji, koja vodi rat proti puku Božjemu. Sedam glava znači sedam k raljeva;6) Životinja je kojiput pogan­ ski Rim, kojiput svaka od glava ili kraljeva, koji su vladali. Od sedam kraljeva ili cara pet ih je palo, August, Tiberij, Kaligula, Klaudij i N eron; šesti još vlada; sedmi, Oton, malo će trajati. Ali koja će biti osma glava, ona, što je bila, koje više nema, i koja će se opet pojaviti?6) Pisac veli, da je ‘ ) In Dan., c. XI. *) De civit. Dei, I. XX., c. С Х 1Х. ») ln I. C or, IV. 9. *) Apoc. XI, 13. *) Ibid. X V II, 9— u . ») Ibid. X V II, i. Br. i i . ona jedna od sedam glava, o kojim je već govorio. Nije li to ona od sedam glava, koja se je pokazala smrtno ranjena i ozdravila od svoje rane? To pako pri­ liči Neronu, koga su držali za mrtva, ali je puk vjerovao, da će se povratiti. Veli se, da to diže svaku sumnju, što se Nero označuje svojim vlastitim imenom, nejasnim, ali dosta razumljivim riečima, da se u tom čovjek ne može prevariti. Broj Životinje, veli prorok, jest broj jednoga čovjeka, a taj je broj 666. T a se pako brojka sasvim podudara s riečju N e r o n cesar, kad se piše židovskim slovima. Takovo tumačenje, uzeto od nje­ mačkoga racionalizma, iz temelja obara ugled Apokalipse kao nadahnute knjige, i posve joj oduzima proročki značaj. Prorečeni dogadjaj imao se sbiti naj­ dalje iza pet godina po objelodanjenom djelu, a prošlo je više od osamnaest stoljeća, da se nije ponovno pojavio ni Neron ni Antikrst. Treba izpitali, da li je racionalistička kritika riešila pitanje, kako se ona hvali. Nemojmo zaborav­ ljati, da je, kako i sami naši protivnici predpostavljaju, knjiga Očitovanja pisana oko konca goJine 68., za vladanja Galbe. Trećega januara sliedeće godine, 69. poslie Krista, Galba podleže odarcima ubojica i ustupi mjesto Otonu, koji se odmah iza nekoliko mjeseci ubi vlastitom svojom rukom, ostaviv prie stol Viteliju, kojega takodjer usmrtiše u Rimu prije konca iste godine 69., a nasliedi ga Vespazijan. Tako se je proročtvo, koje je navješćivalo povratak Nerona, na dva načina oprovrglo; ciela se je sgrada, koja je tako pomnjivo gradjenja, najedanput porušila; skoraš­ nje ponovno ukazanje Isusa, poraz Ne �Br. i i . Mudre izreke. rona Antikrsta poslie tri i pol godine, neposredno uzpostavljenje vidljivoga kraljevstva Kristova na zemlji, sve je to izčezlo kao sjena na svjetlu dogadjaja. A ako je pisac pisao u dobroj vjeri, pod vlašću obsjene ili fanatizma, kako nije priznao svoje zablude i osudio svoju knjigu, ako je uvidio toliku pre- Str. 345. varu? Ako je njegova knjiga bila lažna, kako nije odmah u početku pala u naj­ veće nepovjerenje, i kako je tako brzo stekla u crkvi tako velik ugled ? Jer odpor, na koji je kašnje naišla kod nekih svećenika u Rimu i Aleksandriji, potjecao je iz drugi uzroka, a napose iz ideja o tisućgodišnjem vladanju, koje su podmećane piscu. Ж Mudre izreke. Sabrao f r a 1. Kako se iza dana dobro pro­ vedena slatko spava, tako se iza života dobro potraćena mirno umire. L . da V ! \ci. 2. Hoćeš li da se o tebi samo dobro govori ? Ne govori nikada ništa o sebi, jer mrzak je onaj blaženi j a ! Pascal. 3. Bezumniku se čini prav put njegov, ali ko sluša savjet mudar je. Sv. Pismo. 4. Dogagjaj nema biti podvrgnut riječima, nego riječi dogagjaju. Sv. Hilarije. 5. K o svašta za zlo prima, nek ne ide medju ljude. Narodna riječ. 6. Narodu svome sve svoje sile i moralne i materijalne posvetiti, prava je dužnost svakoga gragjanina. Strossmayer. 7. Ljudi se po volji malo ili visoko cijene, a nijedan obično ne vrijedi koliko se procijeni. Epitet. 8. Iskrena se tuga skameni, a ne da se izliti u suze. M. J. Batut. Ivša Mi j o v . 9. Ljudi ne uživaju ono pravo dobro, koje je danas njihovo, zbog sutrašnjega dobra, koje još nije njihovo. Vuličević. 10. Ruho često kaže čovjeka. Šekspir. 1 1. Obiteljski je govor krv naroda, koji dotle živi, dok ta krv u njemu teče. J. Jemeršić. 12. Ako oko ne vidi, srce ne žudi. Narodna riječ. 13. Genijalni pojmovi dolaze vazda u osamljenju. Pascal. 14. Strasti se ne gase nego sa srcima, u kojim su planule. Thiers. 15. Kako je krivo, što mislimo, da su strasti u mladosti najžešće! Nijesu strasti onda najjače, već smo mi slabiji u nadvladanju samih sebe. Eto, to je cijela stvar ! U mladosti se stra­ sti najbrže razbude — žešće su — vid­ ljivije — ali je u njih manje energije, manje ustrajnosti, manje djelotvorne snage, nego u zrelije doba. W. Irwing, pr. Bernadzikowska �Str. 346. Viestnik. 16. Pjesniče, prama sebi budi najstrožiji sudac! Puškin. 17. Najsrećniji je ko najmanje potrebuje. 18. I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. Sv. Pismo. 19. Tvrdoglavost je energija lu­ dosti. Njemačka izreka. 20. Za zlato ne prijanja rgja. Narodna riječ. 2 1. Znak je velike zasluge, kada čovjek vidi, da mu se klanjaju oni, koji mu najvećma zavide. Rochefucault. 22. Naša je dužnost saopćivati drugima spoznaje, što ih pribavismo, i privesti ih vrelima, odakle ih crpasmo. Cicero. 23. Ne liječi se rana gledanjem, već draženjem životnog djelovanja. Vogue. 24. Očito je, da dobri dobrotu uvigjaju, da skladni čuju sklad. L . Vuličević. 25. U Engleskoj po godine vlada sabor, drugu polovicu tisak. Canning. 26. Trbuh izjede košulju. Franklin. V Br. II . 27. Jedna litra plaća deset. Narodna riječ. 28. Dugo nadanje mori srce, a želja je izpunjena drvo životno. Sv. Pismo. 29. Zadovoljenje jedne potrebe radost je. Schopenhauer. 30. Najveća je pobjeda i slava, koja se progonstvom, patnjom i križem stiče. Strossmayer. 3 1. K o prede odveć tanku žicu, lako da mu pukne. Njemačka izreka. 32. Mučno je staro selo s novim zakonom. Narodna riječ. 33. Priroda je ogromna lira, pjes­ nik je božansko gudalo. V . Hugo. 34. Mlodost ima neobjasnivih tajna. Niko ne može biti proturio vrijeme izmegju petnaeste i dvadesete godine, a da nije osjetio preteških dosada, koje se ne dadu tačno odrediti. C. Ricci. 34. Učenje je slovnice prvo poče­ lo umjetnosti mišljenja. Condillac. i e s t n i k . (Dvadesetpet-godišnjica misnikovanja.) Liepo je to i veleznamenito za jednoga svećenika, da doživi tu doista liepu sgodu, te punih dvadeset i pet godina prikazuje Bogu neoskvrnjenoga Jaganjca ; to je veliki dar milosti Božje. Takovih sretnih muževa ima i naša provincija, te su i ove godine to slavlje doživjela tri njezina člana. Prvi je uzor ni, zaslužni i vriedni naš provincijal, preč. o. dr. f r a D a n i e 1 B a n ; onda bivši mnogogodišnji neumorni misionar u Albaniji, a sada revni župnik u Novom Šeheru, p. o. f r a L o v r o M i h a Č e v i ć, eksdefinitor, te neustrašivi radiša u vinogradu Gospodnjem, vlč. o. f r a �Br. t i. R a f a e l Čondri ć, Podhumu. Viestnik. sadanji župnik u Za proslavu te svetčanosti odabraše svoje rodno mjesto — Kreševo, onu redovničku obćinu, koja ih je od svieta odabrala, brižno se za njih skr­ bila i od mladih nogu kao dobra majka odgojila. Krasna je doista bila zamisao, da tu liepu sgodu proslave na sami blagdan našega utemeljitelja sv. Franje, 4. listopada. A da im tom prilikom duša uživa što ugodnije i sladje veselje, pred taj blagdan obaviše svete duhovne vježbe, a na sami blagdan svetoga našega Patrijarke pred misu, na žrtve­ niku, pred mjestnim p. o. gvardijan'- 1, fra Blažem Pordusićem, obnoviše redov­ ničke zavjete. Ganutljivo je bilo gledati, kako preč. o. provincijal u ime svoje i drugova ponizno obnavlja zavjete i obećaje Bogu, da će se i dalje točnu dr­ žati pravila sv. Franje. Iza toga je sliedila svetčana misa, koju je uz podvorbu drugih dvojice svetčara odslužio preč. o. dr. fra Daniel Ban. Ovaj je pod istom držao sabra­ nomu puku i propovied u slavu sv. Franji, a na koncu pozvao narod, neka se pomole Bogu, da do konca koli njih trojica, toli i drugi svećenici vjerno vrše svoje dužnosti, da umnoža broj svećenstva, koje će svietu lomiti kruh života. U podne bijaše u samostanskom blagovalištu u čast svetčarima objed, pod kojim su im od prisutnih izrazivane tople želje, na što su oni odgovarali, da stavljaju u Božje ruke daljnje svoje dane, proseć Ga, da im produlji živ­ ljenje, ako će ovo biti na slavu Nje­ govu i spas duša. Str. 347. Mi svim žarom srca prosimo Boga, da ih uzdrži, te dočekaju i zlatnu misu 1 {f Fra Filip Dujmulići) Neumo­ ljiva smrt dne 2. pr. mj. svojom okrut­ nom kosom posječe nit života odab­ ranu cvietu u vrtlu naše provincije, fra Filipu Dujmušiću, župniku u Zenici. Taj je odlični i zaslužni muž već od duže vremena trpio od kostobolje, koje se uzprkos svim liekovima kod kuće i u raznim kupkama nije mogao riešiti. Uza sve grozne bolove nije se nikad potužio, nego ih junačkom strpljivošću podnosio do zadnjega časa, kad mu naglo krv nahrupi na usta, usljed čega je u 22 sata, opremljen svetotajstvima umirućih, podlegao i predao Bogu svoju pleme­ nitu dušu. U redu je vršio razne odlične službe: gvardijana, tajnika provincije i definitora, a i u njivi je Gospodnjoj na raznim mjestima kao župnik uzorno i neumorno djelovao. Svaki je svećenik naše provincije dužan za izpokoj njegove duše odčitati po tri svete mise. Počivao u miru Božjem! (Zadušnice za f fr a Grgu Martiča u Visokom.) Učitelji naše gimnazije prirediše dne 9. listopada t. g. svetčane zadušnice za našega blagopokojnoga Homera. Viencem i cviećem okićeni katafalk prikladno je resila velika slika fra Grgina, koju je visoki pokojnik sam gimnaziji poklonio. Prigodno je slovo držao o. fra Angjeo Bašić, učitelj hrvat­ skog pjesničtva Misu su naši pitomci skladno četveroglasno odpjevali. I tako se je naša gimnazija što je bolje znala i mogla odužila svomu prvomu podravnatelju — slavnomu fra Grgi. Vječna mu slava 1 �Str. 348. Viestnik. (.Zaklada / ; a Grge M artića) U osamljenom, ali prekrasnom Kreševu, gdje se s ustiju našeg nenadoknadivog i prvog pjesnika ove zemlje, fra Grge Martića, oteše divni stihovi: »Vini mi se na gudalo, vilo«. . . i gdje odpoče opjevavati krvave sgode i nesgode jadne naše prošlosti, izpusti starina fra Grgo svoju veliku dušu i ode Bogu na istinu. Fra Grgo ode, ali djela njegova ostadoše, da mu budu vječnim spomenikom, dok je sunca i mjeseca. Naš Martić nije bio samo velik pjesnik u narodu svom, on je, sjedeći kod vilajetske uprave blizu tri­ deset godina, bio otac i majka sirotinje, sudac i utješitelj onima, koji su žedjali ljudske pravde. Sam p je v a : »Gdje zakuka kukavica sinja, S toka Save do Gabelske m ave — Sve na moja odkukale vrata.« Veliki i bogati narodi režu u mjed i mramor uspomenu svojih znamenitih ljudi. Mi smo maleni i siromašni, da dižemo našem fra Grgi spomenik, a čedna duša čedna redovnika i ne čezne za tim, jer je sama sebi digla spomenik tvrdji od mjedi i mramora. Ali opet nas dužnost zove, da i nekim vidljivim znakom odamo dužnu hvalu i počast velikom pjesniku naše zemlje, da mu ovjekovječimo ime onako, kako ga je sam svojim pjesmama i drugim radom obezsmrtio. Sarajevski Hrvati, gdje je pokojni fra Grgo tolike godine parokom bio i najljepše dane svoga života potrošio, naumiše, da se osnuje „Zaklada fra G rge M artića,“ iz koje će se prama sredstvima samo od kamata podpomagati jedan ili više Br. i i . vriednih mladića iz Herceg Bosne, koji uče škole ili kakav umjetni zanat. Zakladom i sabiranjem prinosa upravljat će hrvatsko družtvo »Na­ predak« u Sarajevu. Zato se obraćamo na sve rodoljube, sve poštovatelje pjesme i uspomene fra Grgine, da prinesu svoj darak za » Z a k l a d u f r a G r g e M a r t i ć a , « pa da ta zaklada bude dostojna imena velikoga pjesnika, rodoljuba i uzornog čovjeka. Prinosi neka se šalju na hrvatsko družtvo »Napredak« u Sarajevu, a svi i najmanji darovi oglasit će se u novi­ nama. U Sarajevu, dne 8. rujna 1905. Za središnji odbor hrv. družtva »Napredak« : Predsjednik: Anto Palandšić. Tajnik: Aleksa Gjebić. Kulturni rad redovnika.) Medju svašticama u »Reichspost« nalazi se povjestna uspomenica, koja je zanimiva ilustracija poglavlja o »lienim« redovnicima. Da prosvjetna država ne može bez katoličke crkve uspješno svoje za­ daće izvršivati, to je dobro uvidio gosp. Delcassć, koji je brižno nastojao, da dohvat uništujuće kulturne borbe protiv redovnika od francezkih kolonija od­ vrati. Tamo, gdje treba u tudjini i poludivljačtvu trpjeti oskudicu hrabrih i pripravnih pionira (radnika), koji samopriegorno žrtvuju sav svoj život na razpolaganje kulturnom radu, tamo je Francezka uviek svoje katoličke redove s uspjehom u prve redove postavljala. Nigdje se danas tako jako u di­ plomatičkim krugovima propast francezkog protektorata na iztoku ne požaljuje kao u francezkim, s očitom spo­ �Br. И. Viestnik. znajom: da se tim narodnom uplivu uzkraćuje najjača pomoć. I Austrija ima sve razloge, da se sjeća zasluga katoličkih redovnika i svojeg položaja na iztoku, po imence zasluga redovnika franjevaca, preko kojih kao najstarijih redovnika na Balkanu marno uravna pute svojemu balkanskomu poslanju. Utemeljenje dal­ matinske provincije već se pripisuje utemeljitelju reda sv. Franji, koji oko god. 1 21 2. prispje u Zadar. Svakako se medju pergamenama samostana za­ darskoga XIII. XIV . stoljeća nalazi breve Grgura IX. na nadbiskupa za­ darskoga provincijalu (onih), koji su nauci skrajnoga siromaštva i štovanju neizmjerne ljubavi odani (»minister provincialis (eorum), qui doctrinis paupertatis extremae et. caritatis immensae cultui .dediti sunt.«) Sva je prilika, da se pod tima razumievaju franjevci. Kao što P. Donat Fabiani u svojem djelu : Storia dei Frati Minori in Dalmazia, Bosnia etc., izvodi, potekle su iz ove franjevačke naselbine, nebrojene slične po Bosni, Albaniji, Bugarskoj i Macedoniji. Provalom Turaka naravski da su sve skoro postradale, osim nekih u Dalma­ ciji, Bosni i Albaniji. Franjevci su iza pro­ pasti gospodstva mletačkoga pomogli Austriji, da ovo važno primorje zado­ bije, dočim su svagdje po primorju oduševljenje budili za priključak Habsburžkom domu. Što su franjevci pod turskim igom kroz četiri stoljeća u Bosni kao jedini čuvari kršćanstva pre­ trpjeli, zaslužuje da bude u zlatnoj knjizi junačkih djela zabilježeno. Kroz to vrieme bijahu skoro jedini čuvari kršćanstva u tim nesretnim zemljama. Pri tom su franjevci viekom bili u naj­ užoj svezi s Austrijom ; Ugarska i Dal Str 349. macija bijahu im u najgorem progon­ stvu njihovo zaklonište. Nauke su svoje višom stranom u Požegi i Dalmaciji izučavali. Kad je kucnuo čas oslobodjenja i c. k. čete 1878 granicu Bosne i Herc. prekoračiše, tu su bili franjevci ne jedanput, koji spasiše vojsku našu, dajuć važne naputke vodjama n. p. FM L. Jovanoviću. Tada bi vriedni bla­ gopokojni fra Grgo Martić, Homer Bosne nazvan, rad djelotvorne naklo­ nosti Austriji toliko progonjen, da je jedva u vozu siena sakriven biesu Turaka izbjegao. Nije tomu davno, da je skopaljski nadbiskup P. Fulgencije Carev, vriedni franjevac, kroz dvie godine bio u zatvoru rad sumnje, da prijateljuje s Austrijom, dok napokon ne podje diplomaciji za rukom, da se iz raznih progonstva izbavi i nadje tiho utočišće na mirnom otoku Hvaru, gdje i svoj mukotrpni život završi. Nije se zaista franjevcima bilo zahvalno za njihove uviek mnogobrojne zasluge, o čem se što šta u Bosni može pripoviedati. Tko pak ima smisla o povjesti i njenim učin­ cima, ne će nigda moći zaboraviti, šta Austrija ovim nositeljima prosvjete u prošlosti duguje i šta im još u Albaniji zahvaliti ima. Šta je prama tomu naše liberalno zastupstvo u inozemstvu uči­ nilo ? Samo židovske exportere gotov svagdje postvaralo, koji mal da ne svu našu trgovinu na iztoku uništiše. (Kirchen Zeitung, br. 62. o. god.) ( U kruh sv. Ante) doprinesoše: Katuša Iličić K. 4, N. N. iz Travnika K . з, N. N. K. 12, razni darovatelji iz Ivanjske K. io, N. N. iz Čuklića K. 15, Jela Majić K . Г20, g. Anto Filipović iz Jajca K. 2, g. Josip Divić �Str. 350. Prosvjeta. Br. 1 1 . strast za čitanjem knjiga, natrušenih krivim nazorima o Bogu, pravoj kato­ ličkoj vjeri i moralu. U zanimivu štivu i cifrastim frazama te knjige šire u puku duševni otrov, koji za kratko vrieme izbije svojim učinkom na vidjelo. Rim. (Papa i Mikado.) Novine su Svi su pravi katolici, poimence sveće­ javile, da će papa izaslati posebno povje­ nici, kao namjestnici Božji na zemlji, renstvo u Japan, da zahvali Mikadu na dužni da se bore proti takovoj nemani, pažnji, što ju je japanska vlada imala koja se pojavljuje medju nama, te da prama katolicima, koji su se nalazili u na uztuk takovim djelima šire u narodu rusko-japanskom ratu, osobito što im koristno i spasonosno štivoi U tom će je dala tu utjehu, da imaju uza se svakomu vrlo dobro doći krasno djelo >V j e ž b a j s e u s a v r š e n o s t i i redovnike i svjetovne svećenike za što duhovnike. Papa hoće takodjer da izrazi k r š ć a n s k i m k r e p o s t i m a , « svoje veliko zadovoljstvo japanskomu ga čč. 00. Kapucini na Rieci velikim marom u hrvatskom prevodu izdaju. caru, što je katolicima dozvolio slobodu To je iedno od najljepših djela ciele njihove vjeroizpoviesti. Mgr. О’ Connel, biskup u Port- asketične književnosti, pa se ne može landu i glavar toga diplomatskoga po dosta pohvaliti i svakomu kao veoma uspješno sredstvo za postignuće kršćan­ slanstva, odredjen je, da preda japanskih krjeposti preporučiti. To nije samo skomu caru vlastoručno pismo Pija X. naše privitno mnienje, jer i samo ime U Tokiju mu priredjuju svetčan doček. To poslanstvo, koje u ostalom nije častnoga pisca preporučuje to djelo, o prvo u našem vieku, pokazuje, da po­ kojem se i najglasovitiji askete i strukovnjaci najlaskavije izjaviše. 1 ovaj je stoje izvrstni odnošaji medju Japanom svezak izišao u čistom hrvatskom jeziku, i sv. Stolicom. Tako Bog tješi svoju crkvu u njezinoj žalosti, što joj ju pro­ te se lako i nasladom čita, a i vanjska uzrokuje veliki katolički narod na zapadu. oprema, tisak, fini papir i oblik vrlo ga preporučuju. Mi bi od svoje strane, Možda je došlo vrieme, da iz krvi naše braće mučenika, bi. Petra Baptiste i a i svak, koji misli dobro svomu na­ i njegovih drugova nikne krasna kršćan­ rodu, željeli, da nijedna katolička kuća ne bude bez toga asketičnoga djela, ska žetva na iztoku. koje najtoplije preporušamo. Ciena je ovomu svezku K. 3. 40 h., Prosvjeta. 1. Vježbaj se u savršenosti a i tko naruči i treći svezak, koji je prije ovoga izišao, dobije obadva za kršćanskim krepostima. Španjolski K . б. Tko nadje 10 predplatnika, do­ napisao č. o. Alfonzo Rodriguez. Pre bije jedan iztisak na dar. veli 00. Kapucini na Rieci. Prvi dio. Knjiga se naručuje kod preč. o. Tisak Petra Battare na Rieci, 1905. I u hrvatskim je žalibože krajevi­ Bernardina„ kapucinskog provincijala na Rieci. ma prodrla u mnoge obiteljske stanove iz Kreševa K . 4, g. Mijat Momčinović K . 4, N. N. iz Sivše K . 4, razni daro­ vatelji iz Sanskogmosta K . 24-об, Kata Mijić iz Doljaoa K . гоо, A. Ć. K i6-oo, N. N. K. io’oo. Sv. Anto bio svima u pomoći! �Br. i i . Prosvjeta. 2. Mali časovi na Čast bi. dj. Marije. Preveo o. Mladen Barbarić, urednik » A n g j e l a Č u v a r a .« Zagreb, 1950. Tisak i naklada Antuna Scholza. Sav se je katolički sviet trsio, da što dostojnije proslavi 50-godišnjicu pro glašenja bezgrješnoga Začeća, te su u tu svrhu priredjivane razne svetčanosti, a i književnost je častno izvršila svoju ulogu. U ovom pogledu vriedno je da navedemo i » Ma l e č a s o v e bi. dj. Ma r i j e , « što ih je u liepom hrvat­ skom prevodu izdao vlč. o. Barbarić. U čast Majci Božjoj crkva je izabrala najljepše psalme i sastavila molitve, pune miline i duševnoga žara te srce i pamet upravo Bogu uzdižu. To je krasna molitvena knjiga u čast Majci Božjoj, te je vriedna svake preporuke. Ciena K 1. — Istu je knjigu u isto doba preveo i protumačio vlč. g. M. G., te i nju vruće preporučamo. — Obje se naru­ čuju u nakladnoj tiskari Antuna Scholza, Zagreb. 3. Hronoložka jezgra staroza­ vjetne biblije. Napisao Fr. Ks. Bobelka, preveo o. Solan Matković. Zagreb, 1905. Ciena 80 h. (bez poštarine), vezana u platno stoji K. i ‘20. Tu su, kako sam naslov knjige kaže, sgodnim kronoložkim redom u formi katekizma stavljeni svi glavni momenti staroga zavjeta, koji su u uzkom odnošaju s našim Spasiteljem. To je vrlo sgodan kratak pregled sta­ roga zavjeta, pa će dobro doći vv. gg. katehetama i učenicima, s toga ju i preporučamo kao vrlo lako sredstvo za upoznanje biblije staroga zavjeta. Knji­ ga je vješto prevedena u hrvatski jezik, Str 351 te u 8ni broji 83 stanice. Naručuje kod pisca u Vukovaru. se 4. Rukovođ za biblijske crtice. Izdao Ferdo Heffler, Zagreb, 1905. Naklada » K a t e h e t s k e k n j i ž n i c e.« Metoda u poučavanju jest glavni uvjet, da se postigne dobra svrha. 0 njoj zavisi, da li će učenici odmah u prvi mah shvatiti predmet, o kom mu se u Školi govori. Velika je vještina, a i prieka nužda, da se kod predavanja, osobito povjestnih predmeta, vješto veže predjašnja činjenica sa sliedećom i da se navedu uzroci zašto je ova uzsliedila. Tim se olakšava pamćenje kod učenika, koji kad se po sgodnoj metodi predavanja sviknu vezati činje­ nice, lako dobiju jasan pojam o cielom dotičnom predmetu. Takovu je metodu uveo vlč. g. F. Heffler u biblijske crtice, te nije sumnje, da će je kao veoma lako sredstvo za podučavanje svaki vjeroučitelj odobriti. Knjiga se sama sobom preporuča. U pogledu jezika želili bismo, da se malo bolje pazilo na sintaktički red rieči, poimence pomoćnih glagola. Knjiga u platno vezana stoji K2'40. 5. Preporučamo i „Mali pomoćni katolički katekizam11 za Ш razr. nepodieljenih škola (po Deharbe- Heffleru), što je izašao nakladom » K a t e h e t s k e k n j i ž n i c e « u Zagrebu, 1905. Meko vezan stoji 8 h. 6. Dr. Hinko Hinković i — istina. Preštampano iz »Hrvatstva.« — Povodom kradje u isusovačkom kolegiju u Kraljevici dne 12. siečnja 1905. od strane bezposlenjaka Nazarija Kehlera, hrvatski je spiritista i krimi­ nalista, dr. H. Hinković u »Novom �Str. 352. Javne zahvale. Listu« izkalio sav svoj pakleni gnjev ne samo na jednoga Isusovca, kao tobožnjeg tata, nego na cielu zaslužnu družbu Isusovu. Našlo se je medjutim vješto pero, koje je do u najmanje tančine pobilo njegove spiritičke dokaze i u toj mu stvari posve zatvorilo usta dugim nizom temeljitih članaka u »Hr­ vatstvu,« koji su evo preštampani u po­ sebnoj brošuri od 15 3 stranice u 8Qi. 7. Socijalizam i socijalno pitanje. Napisao o. Urban Talija, franjevac. Tiskom i nakladom »Dubrovačke hr­ vatske tiskare.« Socijalizam, t. j nastojanje, da se preinači sadanje stanje družtva, preo timlje sve veći mah u svim državama, pa se i kod nas stao uvlačiti. Ali pravo govoreć, on ne radi, da poboljša druž tvo, nego da poremeti svaki red u svietu, pa se vidi, da je taj sistem u tom smislu vrlo ubitačan po blagostanje naroda. Proti tome se sistemu digao evo i naš vele marni radiša, učeni o. Talija, koji u najnovijem svom djelu promatra socijalizam sa svih strana te vješto i temeljito pobija sve njegove krive prin­ cipe i pruža krasnih načina, kako da se rieši socijalno pitanje. Mi djelo sva­ komu živo preporučamo. U 85A obsiže 190 str. Ciena? Javne zahvale. Niže podpisani upravitelj župe u St. Rieci u ime svoje i u ime svojih siromašnih župljana ovim se javno za­ hvaljuje Visokoj zemaljskoj vladi za podporu od 250 K . za nabavu crkvenih odiela, koju je svotu ista darežljivo ovoj crkvi dodielila na osobitu preporuku g. Мауга pl. Rudolfa, kot. upravitelja na Sa skom mostu i vladinog podtajnika. Isti gospodin, Мауг pl. Rudolf, sa svojom cienjenom sestrom izposlovaoje za ovu crkvu od bečkog družtva za podporu katoličkih siromašnih crkava i bielu paramentu, i velum i 1 albu. Na plemenitom ovom daru i na­ stojanju gore rečenoga gospodina i Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Br. u . njegove cienjene sestre iskrena hvala i od Boga obilna plaća! Stara Rieka, dne 5. kolovoza 1905. Antun Jo sip M ilorad, upravitelj župe. Kako sv. Anto i sv. Franjo po­ mažu svoje štovatelje, svjedoči nam i ovo : Kad mi je sin bio u gimnaziji, uviek je imao dobre ocjene ; samo jed­ no polugodište nije bio odlikaš. Meni u to sine misao, da ću se upisati u treći red sv. Franje i javno zahvaliti u kakvom pobožnom časopisu, ako mi sv. Anto i sv. Franjo dadu milost, da mi sin prodje s odlikom sliedeći seme­ star. 1 niesam se uzalud njihovoj p o­ moći utakla: sin mi je od onda kroz cielu gimnaziju bio odlikaš i s odlikom sv-šio izpite zrelosti. Zato vjerna svome obećanju, već se ponosim kao trećored kinja, te kličem iz dna srca: hvala i slava svedjer velikim svetcima sv. Anti i sv. Franji! nutkajuć istodobno i druge, da se u svojim potrebama uteku ovako moćnim zagovornicima. K rk, koncem lipnja 1905. Uz neke zavjete presv. Srcu Isu­ sovu, bi. Gospi i sv. Anti, te uz uvjet, da ću to oglasiti u novinama, oslobodi me B og od jedne težke bolesti. — Blagoslovljen budi B og u svojim svet­ cima ! N N svećenik. Povodom moje dvadesetpetgodišnjice i imendana primio sam mnogo­ brojne čestitke od braće po Redu i inih prijatelja. Ne moguć se svakom, kako bih želio, napose zahvaliti na ljubeznom sjećanju, ovim načinom to činim. D ragi B og podario svima svaku pravu sreću i milost 1 Sarajevo, 13. listopada 1905. Fra Daniel Ban, provincijal. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/42ae66437d448b28057a9c5c9cba8fa7.pdf 2bec52cd88f220f781bdcf0a994b6cd6 PDF Text Text Našim cienjenim čitateljima. Još samo nekoliko dana, i naš će list navršiti XIX. tečaj, a zaći u dva­ desetu godinu svoga obstanka. Svaka nova godina donosi u svom naručju i novih prilika, koje su višeputa i neugodne, pa nas upravo to nuka, da pomladjenim silama nastavimo svoj rad. U našem do skora djevičanskom narodu počele se širiti krive ideje o svem, što je sveto i. spasonosno, pa to nas upravo i potiče, da u radu ne klonemo, ne smalaksamo u borbi proti vucima razdiračima, koji se prijaznom vanjštinom uvlače medju naš narod, da svoj materijalistički, framazonski duh usiju medju nama; koji pod plaštem domoljubstva siju u našem puku sjeme razdora, prevrata i mržnje, da odvrate naše ljude od Boga i vjere. Današnja tako zvana naprednjačka masa otvoreno udara na katoličku crkvu i njezine predstavnike. Eto nam dakle, braćo, široka polja za borbu, a iza žive rieči nek nam služi pero za oružje, jer se i protivnici njime najradje služe. Povjest svjedoči, da smo mi Franjevci vazda bili uza svoj narod, pa u potrebi i s mačem u ruci išli proti njegovim neprijateljima. Danas su druge prilike, a ove zahtievaju i drugo oružje. Radimo dakle zajedno, nek nam pro­ tivnici ne reknu, da smo šuštali u našem svetom poslanstvu. Ima nas, hvala Bogu, priličan broj u našim hrvatskim krajevima. Još sviet u nas upire oči, još čeka od nas pomoći, pa zar da se oglušimo tomu njegovu pozivu? Oh ne! Treba da sliedimo stope naših slavnih predja, naših neustrašivih junaka, koji su od iztočnih do zapadnih, od južnih do sjevernih krajeva naše hrvatske domovine vazda ponosno stajali na bedemu prosvjete, na braniku katoličke vjere. Prošlost �Str. 354. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Sr. 1 2 . nam je sjajna, a sadašnjost i budućnost bit će još sjajnije, ako se složno, kao braća, rukom 0 ruku dadnemo i dalje na posao. Evo nam „Serafinskog Perivoja,“ glasila hrvatskih Franjevaca, kako će odsele i na čelu lista stajati, da u njem iznosimo plodove našega uma, da pobijamo krive nazore 0 Bogu, vjeri, crkvi i njezinim predstavnicima. Protivnici se služe znanstvenim razpravama, da nas zatrave, da nam tobože izbiju iz šaka obranbeno oružje; ali mi ćemo ih u buduće i u tim bojnim redovima suzbijati. Gdje je mnogo sila, ondje se je nadati i pobjedi. Ujedinimo dakle sile, da nam se dušmani ne vesele porazu. I sve naše prijatelje toplo molimo, da nam suradjivanjem i širenjem lista u svojim krajevima budu u pomoći. Dosadanjim našim vriednim pomaga­ čima srdačna hvala na trudu, što su ga ulagali, puneć stranice našega lista, a i nadalje živu nadu gojimo u njihovo vješto pero. Od nove će godine „Serafinski Perivoj44 izlaziti mjesečno, kao i dosele, na dva arka, ali u većem formatu, da se i ljepšom vanjštinom pokaže, kako list želimo usavršiti, dočim mu ciena ostaje ista, t. j. samo 5 kruna na godinu. I slova, kojim će se štampati list, bit će ljepša i ukusnija, buduć su ona, kojim je dosele slagan, već gotovo iztrošena. Sad nam dakle ništa drugo ne preostaje, nego se svojski zauzeti oko širenja lista. Liepo umoljavamo sve naše prijatelje, neka nam svaki nadje još po nekoliko, ili barem po jednoga novoga točnoga predplatnika, pa će to biti listu velika podpora, jer se jedino tim može postići razmjerje izmedju izdatka i primitka. Ima još dosta katoličkih mjesta, gdje bi našemu listu rado otvorili vrata; ali to najviše zavisi o njihovim duhovnim vodjama i onim, koji su u doticaju s narodom. Mislimo, da su na .to uplivale neprijatne okolnosti, kojih će uz revno nastojanje i dobru volju sve više nestajati. Na koncu s m j e r n 0 u m o l j a v a m o s v e one, k oj i n a m d u g u j u za n a š l i s t b i l o od k o j e g o d i n e , da n a m t o š t o p r i j e n a m i r e i za s l i e d e ć u g o d i n u p r e d p l a t u o b n o v e . I mi napram tiskarni imamo svojih obveza, te nam se b r z o m i t o č n o m p r e d p l a t o m znatno umanjuju neprilike. S a r a j e v o , dne 5. studenoga 1905. Uredničtvo „Serafinskog Perivoja.44 Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Franjo Asižki rukom pokaza koristi od sklada izmedju Pape i puka; mi kršćani pučkog mišljenja od njega smo puka s Papom :*) zamisao, za koju osjećahu toliki slavni duhovi i velikani, te koja stoji na čelu našeg programa, baštinili to uvjerenje, koje nas podiže i žini, da uvidimo obilan plod u sbliženju ~ T ) p avao S abatier - slavni i du­ bokoumni proslavitelj sv. Franje — �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Još nas jedna vrlo znamenita točka približaje siromašnom Asižaninu : štova­ nje rada, koji je postao posebnim dielom pravila Manje**) Braće, i koji je zna­ menita točka našegdružtvenog programa. On posveti čast rada stalnim, čvrstim i čisto kršćanskim načinom, načinom, komu se čudimo sa zamašitosti, i koji je od nekog današnjeg pisca izjednačen pravilniku »Kapitalu« od Karla Marksa. Str. 355. To je doista očevidno pretjerivanje, ali to stoji, da kršćansko shvaćanje rada jasno i sjajno svietli prema duhu našeg Svetca. I budući je on tako sjajno posvetio čast rada, dok je sjedne strane povratio štovanje radnika, s druge učini rad dopadan onim, koji prije u bezposličenju življahu. Još nešto; Franjo u svojoj pravo pučkoj duši hotio je slobodan narod od opazio je na poniznom asižkom bratu bi njemu i njegovim oprosta podielio ; duh nezavisnosti; u tom je on popustio prva mu je točka pravila, da se nje­ od one pravednosti, od one prave gova braća moraju u svem pokoravat mjere, od one ozbiljnosti, što uzdižu Rimskom biskupu. Franjo priznaje, da njegova d jela; uzmakao je on od svoje je : » K a t o l i k i a p o š t o l s k i v a sobične ozbiljnosti za povjestno — k o l i k « , to je naziv, koji uprav njegov kritično iztraživanje. duh označuje. Sabatier se ne ustručava pisati, da : Proti povjesti je, ludo je Franji »Papa tišti savjest Franjinu; svaka prepisivati nastojanje za neodvisnošću naklonost papina jest zlatni lanac, svaka od Papa ; sve djelovanje njegovo, vas povlastica je izdaja, svako pristajanje život njegov je pjesma priznanja oda­ krivda ili nasilje. Ako sv. Franjo prosi nosti prema Rimu. od Pape, govori uzvišeno; ako uzdiše Zato je nepravda, jednim potezom s neuspjele osnove, daje znak svog tako izrazito kvariti sliku svetčevu. opornog duha; ako nastoji oko posluha Ozbilino i stvarno iztraživanje čini, da svećeniku, Papi, to je, jer je u času sla- se rukom napipa, kako je Franjo bio boće. Pismo svetčevo sv. Anti o uCenjii uprav: »katolik i apoštolski bogoslovije jest pobožna varka; osjećaj v a s k o 1 i k«. prema Grguru IX . sumnjive je naravi : sve to zajedno iz života svetčeva *) U glavi V. pravila Manje braće: pokazuje, kako je on imao nazore O načinu rada. Tu se u kratko, ali neodvisnosti«. divno razvija ona: »mol i i r a di «. Francuzki povjestničar nije pra­ Rad ne smije ići samo za tim, da se vedan sa sv. Franjom : sav život našeg što više steče, već da se zasluži pot­ svetca jasno pokazuje obzir, poštovanje rebito, stoga se ne smije samo na i pokornost vrhovnom biskupu. Uviek njega sdati, da bi se dub sasvim priti je taj prokleti običaj, da se osobna liepio uz zemaljštinu, nego da uviek načela uvuku u prosudjivanje koje posvjež s molitvom se zasladi. Da bi na vjestne prilike; ovaj put i Sabatier, ovo mislili toliki i toliki, koji krvavo obćenito strogi sudac, plaća ovoj žalostnoj dan i noć rade, Boga zaboravljaju, i gadnoj obićajnosti. svetkovine krše, samo da napune kese, ne Ništa nam nije tako na srdcu, kao znajuć kome rade! Rad na kršćanskom na svjetlo iznieti čisto i pravo apoštolski temelju dvojstruko koristi, rad na bezduh našeg svetca. On je bio u svoje vjerskoj tlapnji škodi i tielu i duši. vrieme pravi nepopustljivac, uzev to u Ovo bi se moralo što bolje narodu dobrom smislu. Tu je njegova poviest, protumačiti; ovo je ono, na što misli da to potvrdi. On hoće za svoja pravila Spasitelj u svom govoru na gori, popotvrdu od Pape; Papi se obraća, da kazujuć na ptice i cvieće. Op. prev. �Štr. 356. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Br. 12. svakog pritiska bilo to državnog, gra- na mjesto kršćanskog shvaćanja o radu djanskog ili družtvenog ; od zloraba, čisto shvaćanje pohlepe, t. j. shvaćanje što su se zbivale u ono vrieme na tjelesno. Po mnienju slobodnjačkih prištetu nižih stališa; nije bilo drugog vredoslovaca, rad je podvrgnut podboljeg od Franje, koji ih je znao onako puno zakonu prinosa i tražbe i nije ni žestoko opaliti. On je govorio slobodno, zašto više od kakve mu drago druge plaće. bez prikrivanja rieč pravde; stradanje Tim je dovršeno poniženje rada, koji nižih razreda prouzrokuje mu bolni je u kršćanskom smislu za nešto višega osjećaj, bolilo ga je gledeć razsipnost od strane plaće, buduć je odredjen od novca, što se dogadjalo u bogatih raz­ Božjeg nauma za uzvišenje ljudske, reda, pa ustade kao osvetnik prava kućne i družtvene svrhe. potlačenih i kao strašni sgromitelj Kršćanski pučki mislioci ne će da premoćnika i varalica. pristanu uz gavansko poimanje rada, te No, nek se dobro upamti: on nije ih nuka naum, da povrate kršćansko bio puku laskavcem, razdražiteljem nje­ poimanje rada, koje je ljudskije, pa govih strasti, bio je pravi kršćanski potom bolje odgovara ljudskom dopučanin, koji je u vjeri o svom po­ st<» ..nstvu. slanstvu dovinuo se sigurnosti, odvaž Isto tako, kao što je Franjo nosti, da slobodno kaže puku njegove oduravao svaki način premoći, krš­ nepravde; jer je puk imao krivda, i ćanska je pučka misao oduševljena, da podosta, a izmedju tizih neobuzdanu kraj učini zlorabama i izrabljivanju, želju za zemaljskim stvarima. što se je ukorienilo po slobodnjačkim Uzor apoštola, spasitelja siromašnih nazorima. Da, siromašni razredi u naše stališa i trpećih, znao je strogo braniti dane su žrtve strašnih zloporaba ; način pogažena prava, a da ne zatvori očiju predstavljanja vlade je kao povlastica bo na griehe i nepravde nižih, koje svetom gataša, posjednika; krnje se najsvetija, slobodom odkri i popravi. najnepovriedljivija prava onoga, koji I opali gromom lik lihvara, koji nema zaštićenja, a lihvarska rana preotimsu u ono vrieme nicali, hlepeć za lje mah, gdjekad na najžešći način. To zemaljskim nasladama, upiti u trgovanje, gradjansko, družtveno, državno poniženje u novčano prometanje i dobit. radnika ne može se ponieti s kršćanskim Za drugo se ne bori kršćanska načelima, pa ga pučko poimanje, zademokracija, nego zašto se je borio dahnuto kršćanstvom, osudjuje. Asižki siromašak; isto nas istovjetno Još su bliži kršćanski pučki mislioci načelo ujedinjuje: uzpostava kršćanske asižkom Siromašku; oni se ne laćaju misli o radu, koju on izrazi u usta­ nepromišljenih, pogibeljnih sredstava i novama Manjih, i koju smo i mi napisali odsudljivih pokreta. Ako treba puku, da se uzpostave prava, ako ima razloga na našoj izjavi. Rad je u našeg naraštaja pao u cieni, koji mu pribavi kršćanstvo ; da opet vriede, ne treba zaboravljati, načela slobodnjačkog sgrćanja silni su a to ni ne zaboravljaju kršćanški pravi pritisak učinila na to, lišavajuć rad mislioci, da su ne manje sveta prava sasvim kršćanskog značaja, stavljajuć drugih razreda. Ne, naše nastojanje ide �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. jedino za tim, da se uzpostave prava, dajuć drugo i treće mjesto dužnosti. Sigurno vam ima tako velikih povreda, tako jasnih po pravo, da se ne da ino, već najžešće ih osuditi; no izuzev one posebne prilike, koje hoće, da se srčano rekne rieč prava, te osudi nepravda, obično je redovito i obćenito pravilo našeg pokreta, da se što bolje oživi misao o dužnostima uzporedice s mišlju o pravima, imajuć na umu, da će puk imati jasniju i jaču sviest o pravu, što bolje upozna i znadne vršiti svoje duž­ nosti. A ide, da se radničkim stališima prirede bolji dani, da im se pomogne pridići se, učvršćujuć u njima kršćansku sviest o dužnostima. Franjo je bio dubok poznavaoc srdca čovječjeg, pa shvati, da je uzrok svake premoći, svakog pritiska, svake nepravde: prekomjerna ljubav za novcem, te se svim silama zauze, da se čežnja za zemaljskim dobrima svrne u prave i uredne granice. Ustanovljenjem trećeg reda posebno je išao za tim, da izlieči ovu ranu. A da što brže uspije u svom naumu, svrsta četu siromaka,*) koji će *) Rekosmo: nam treba svježosti proljetne u franjevačkom duhu. Niesmo mi sami, da tvrdimo s priznanjem tu najveću potrebu za naše duše i život družtveni; to je ona istina osjetnoga reda, koju sjajno potvrdi ljudstvo, koje nama ne pripada. Profesor L u i g i L u z z a t i, i zr a e l i ć a n i n , u predgovoru razprave 0 državnom tečenju, čitane na sveučil. peruzinskom, a pretiskane zatim u Rimu od Loeschera 1894. pod naslovom: Sadašnja pitanja tečevine u n j i h o v u o d n o š a j u sa z a š t i t o m 1 s o c i j a l i z m o m , ovako govori: »Ohrabrimo še, jer dok se sustavi mudrački, gospodarski i družtveni u Str. 357. u ljubav k siromaštvu uputiti viek, koji je tako prekomjerno išao za novcem. medjusobnoj opreci dižu, padaju i leže, iznovice ostaje vječno djelovanje nekih ćudorednih misli, koje poput svjet­ losti života svietle; ne bi dostajala jedna mudračka radnja, da ih oživi, kad panu, dok srdce jednog svetca čini ih neugasivim. N a č i n siromaštva, onaj, što ga obra sv. Franjo Asižki, kraj tolikih opreka medju stališima, strankama, koristima, uviek će biti najuspješniji!. . . Kako on sjeća na one druge prostake iz Galileje, koji svojom prostotom pobjedjivahu mudra jerusalemskafarizejstva, sjaj mudraca Atine, državnu spretnost Rima, te pripravljahu slavu obnovljenog vremena. Pa i danas, dok neki zaoštravaju borbe razreda i pripravljaju im koban dan u poviesti; dok se dieli u razne tabore, rodjeni u istoj zemlji, sinovi istog plemena; sukobeć se odmazde radničtva s onim lihvara, i dok je u pogibelji jedinstvo domovine, koja se ruši u mržnjenju (znaku današnjeg vre­ mena), nek se digne Svetac Asižanin! Nek se povrati sjena njegova, što se je udaljila, nek se povrati i utješi domo­ vinu lišenu svjetlosti njegove! On sam, pošto se čini, da je znanost nemoćna, može učiniti, da potrebu prašćanja, slast uzajamnog pomaganja osvete bogataši, koji bi htjeli narinuti se svojim bogastvom, i siromasi, koji bi htjeli svojom silom zavladati. On sam može raznježiti ova otvrdnuta srdca sbog dobiti, izkresati iz ovog kremenja iskru ljubavi, izma­ miti iz gnjevnih očiju jednu od onih suza, što smrtnicima pokazuju vječne istine ljubavi, uztrpljivosti i uzajamne pomoći. Oh! kako bi nas ovako utrudjene, izrovane dvojbama u znanosti, našao pripravne da ga sliedimo! U srednjem ga vieku sliede biednici u bo­ žanskoj komediji, izmoreni svjetskim nasladama; danas bi ga sliedili izmučeni snovima, što se ne izpunjaju, izpieni u �Str. 358. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. Br. 12. I naše družtvo trpi od ljute boležljive pohlepe za bogatstvom, za čim ga načela naslade najvećma razpališe i raztrovaše. Pohlepa za novcem najviše sudjeluje s početkom zloporaba, s premoću na najgori način u sredini našoj izvedenoj, a na štetu slabijih. Treba mrtvit tu ljubav, svratit ju na prave granice, uredit ju treba tako rekuć; i danas najbolji i najuspješniji način, koji se opire raznim varavim sustavima; što se razviše pod sjenom lihvarstva, jest onaj, kojim se je služio Franjo ; a taj je, da se ljudi upute u prezir sjaja i zasljepljenja od zlata. To je rana, koju treba liečiti, vječni izvor nepravda, i varavih načina, koji se opetuju. U tome smislu i treći red može i u naše doba izpunjavat prevažnu zadaću i spasonosnu, umanjujuć neobuzdanu strast za zemaljskim dobrima. Dva se puta pred nama otvaraju da se ublaži ta groznica za zlatom : jedan sasvim nu­ tarnji, duhovni; drugi vanjski, primora­ vajući, zakoniti, a oba su potrebna. Zakonsko uporište bez nutarnjeg odgoja malo ili ništa ne pomaže, jer ima načina da ga se izig ra; po tom s unutarnjim pripravljanjem za ćuderedni popravak ima se spojiti vanjsko djelo­ vanje zakona. Poput Franje kršćanski mislioci savjetuju ljubav k siromaštvu i zalijevaju od zakona uztuk nekim zlo­ porabama, nekim vrstama prometa, nekim djelima banaka, lihvarstva, koja kao otrovna biljka zasjenjuju sela i g ra ­ dove naše. Naš je Svetac imao pravo shvtu mje temeljne osnovke i potrebe za pučku vladu, pa radeć, da puk po­ stane krjepostan i kršćanskim, metnuo znanosti, dok ne mogu uvjeriti Ш , da je zadnja u današnje uljudile: mržnja; ne znaju razumno dokazat nauku pro­ tivnu ljubavi. Dok mudraci ljudske znanosti ob­ navljaju, da ih poslie sruše, pjesnik krjeposti, Svetac ljubavi nek nas iz­ miri s onim istinama, što izbijaju iz dubokih zakutaka srdca, nek se rode opažene prije, neg se podignemo do sladkog i jasnog uvidjenja izpunjene zamisli, te za žestokih prepiraka radi opreke koristi, i učenjaka, zasljepljenih za dobitkom, nek nam dadne dušama unutarnji mir, koji pribavlja i daje mir društvu«. Luzzatieve su rieči pjesma posvećena duhu franjevačkom, što se proizvede u najčovječnijoj ljubavi kr­ šćanskoj i koja obuhvaća više nego je ikada zatreptila u ljudskoj duši. I naše mišljenje treba da što bolje zadahne duh života sjajnim obnovljenjem, buduć je u bitnosti ljubav. Demokracija u stvari nije no raz­ vitak zakona sloge, kao što se to danas veli, i kako ga je kršćanstvo učilo, da zasja u ljudskoj pameti. Treba da se duhovi slože, da se približe razredi, da radnik osjeti vez, što ga drži s drugo­ vima u radu, da si desnice pruže, volja stegne velikom zamisli spasa, nek jednom riečju radnički stališ osjeti, da je u istinu velika i neizmjerna obitelj. U toj misli, u tom načelu stoji prava demo­ kracija. Gdje je borbe, gdje je nesloge duhova, gdje radnici ne osjećaju, da su dionici istog istovjetnog života, ne može se govoriti o pravoj demokraciji. I sv. je Franjo podigao na najviši stepen taj duh uzajamnosti, znao ga je na svoj ču­ doviti način uzbuditi u duhovima onog vremena, koji su ga malo osjećali, te po njemu ima doći duh, koji da prož ne našu demokraciju. Sv. je Franjo bio apoštol društve­ nosti; da bi se njegovo poslanstvo prosliedilo medju nama, medju tolikim mnoštvom radničtva; da bi obuzeo sile i duhove i volju im okrenuo za kršćan­ skim osjećajima za svoje ćudoredno, umno i gospodarsko pridignuće! �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. je najčvršće temelje pučkoj vladi. Predsuda bo je misliti, da pučka vlada daje više pogodnosti, a manje žrtava; vlada na pučku ne može dugo obstajati, ako puk nije tako krjepostan, da zna podnieti i prikazati svaku žrtvu, da se sačuva sloboda i vlastita neodvisnost. Narod bez vjere, bez poštenja ne ostaje dugo vremena slobodnim; prije ili kašnje takova pučka uprava prelazi u ruke nekolicine, u nasilničtvo. Tu istinu poviest izdašno potvrdjuje. De­ mokracija ne može se dugo opirati bez bogate baštine krjeposti, ćudoredne jakosti, spremnosti na žrtve, a te krje­ posti podržaje kršćansko načelo. Da je sredovječna demokracija bila onakova, kakovu je Franjo hotio, ne bi se tako hitro pojavile zasjednice slobode: gospoštije. Suviše, kršćanska mudrost daje pravu i pravednu misao o svrsi države; demokracija se ne podnosi s Hegelovim i Marksovim nazorima, ona lagano lagance cvate ; dok se razvije i jasnim pokaže načelo o podložnosti, zahtjeva vremenitog života zahtjevima višim, života nadzemaljskog. U tom načelu, tako prostom, ali tako dubokom stoji tajna trajanja i razvitka svakog oblika vlade, poimence vlade na temelju pučkome. Sav franjevački rad u svom čudnom i različitom razvitku ustalio je ovo na­ čelo, koje bi bilo najuspešnije jamstvo za život sredovječne demokracije, kao što će biti jamstvo trajnosti i razvitka ma kog oblika pučke uprave. Pa kao što je poznato, mudrački temelj našeg družtvenog programa stoji uprav u podredjenju koristi nižeg reda koristima višega reda. T o vrhovno Str. 359. pravilo politike vrstno je da osigura najveći razvitak, najčvršću trajnost današnje demokracije. Sv. Franjo Asižki nije samo tim načinom pomogao demokraciji, on ju je osigurao od propasti, opadanja, udahnuo joj poslušnost Rimskome biskupu; pro­ mišljeno je pri osnuću svojih redova pokazao krasan primjer duha Papi pod­ ložna. Uspjeh demokracije on je vidio u vjeri njezine duše, u domoljublju, u čovjeku slobodna duha, ujedinjenom s onim Papinim; u tom takodjer imajuć sličnost posebnu s današnjim kršćanskim pučkim misliocima, kojim je geslo vr­ hovno za stegu i ravnjanje pokornost Papi; geslo, koje je liepo izraženo ovom značajnom rečenicom : »S Rimom i za Rim uviek«.*) Svaki korak, svaki pokret, svako poduzeće, koje se udaljuje od tog gesla stege, koje bi ma kojim načinom žrtvo­ valo štogod od pokornosti, sadrži sigurnu zasjedu, pogibelj za našu demokraciju, koja si spas i jamstvo za sigurniji raz­ vitak nalazi u najtješnjem skladu s Papom, priznavajuć mu pokornost, držeći se strogo onih propisa, koje joj je usta­ novio, držeć se programa, koji joj je sjajno označio. Opaža se misao, opaža se sviestnost za neuspjeh demokracije kršćanske, kad bi za se radila, kad bi prekinula s Papom, kad bi bila oporna; opaža se to, da nam protivnici zasjede prave proti nama, pa nas oni podbadaju, za­ dirkuju, na opornost nas mame, osjećajuć žestokom i žalosnom nasladom ugodnost, kad nas vide opornima. Za kršćanske pučane da je sveto ovo pravilo stege; tiesno ujedinjenje s Papom nam jamči *) Izreka je Romula Murri-a. �Str. 360. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. proti mogućim zabludama, na pravom nas putu drži, prosliedjuje s mudrim uporištem, što čuva kršćansku demo­ kraciju od stranputice. I kakogod je bio stalan i čvrst ovaj duh podložnosti u duši Franjinoj, tako neka bude u svakog, koji hoće da bude dobrim boriocem za kršćansku pučku misao. Asižki Siromašak pokazuje ovaj kršćansko-pučki značaj onom ljubavlju, koja je treptila u duši njegovoj, te koja je obuhvaćala svojom moću prosvjetiteljicom i ljude i sva stvorenja, što ih ima. Kako se krasnim ukazuje Franjo u tom pogledu, kako se njegov lik uzdiže 1 Ona njegova izvanredna ugodnost, onaj predivni osjećaj milosrdja, smiljenja čov­ ječjeg, ona blagost duha, s koje je dobio glas nadahnut, rieči uzvišene, proročke, dok je govorio o bratimstvu ljudi, kojim se dovinuo čudne moći umirivanja duhova, što se duboko mržahu, to ga preobrazuje pred našom maštom. Njegova je sladkost poslovična ; na sami izgovor imena Isusova, kaže se, da si je usta oblizivao; prispjeo Božić, davao je glas poput ja n je ta ; srdce mu je bilo neizcrpivom riznicom ljubavi, bilo je oganj ljubavi prama njemu jed­ nakim, koja, dok mu je ogadjivala najžešće svaki lik nepravde, davala mu je da pobieli nepravednike i varalice. Kršćanski pučki pokret sasvim je zadahnut velikom misli o ljubavi, o lju­ bavi kršćanskoj, koja sadrži sav evangjeoski zakon ; na koncu konca ako se dobro motri kršćanska demokracija, ako se pretresu njeni zahtjevi, opaža se, da se taj program može skupiti u jednu veliku, neizmjernu uporabu načela kr­ šćanske ljubavi. To je načelo podloga, duh, duša svakom današnjem pučkom Br. 12. pokretu, jer je kršćanski zakon ljubavi korjen svakog smjelijeg uzdignuća, svakog uspjelijeg napredka za niže, proste razrede. Po toj se točki kršćan­ ski pučani osjećaju skroz sjedinjenim sa Siromaškom Asižkim, s tim velikim ljubiteljem roda ljudskoga. Isto tako je naš Svetac stekao od lju­ bavi svoje način razvijanja, širenja svojih snova, koje nije narivavao; njegovo razvijanje nije nikada opalo u blagosti; bio je blag i onda, kad je grmio na pogreške, zlobe, nepravdu. I to je ona mirnoća, ona sladkost, koja je bila veoma uspješna, koja ga učini osvojiteljem, izjednačiteljem sebi duša. Zato 1 naša demokracija nek sliedi isti način razvijanja, ima biti blaga, želi li Franjine stečevine, da izjednači velik broj savjesti. Silovitost u rieči, koja može gdje­ kad trebat, nikad ne smije biti stalno ravnalo, redovito za postignuće, na temelju našeg razvitka, koji osvojen duhom mirnoće, tišine, vedrine, uviek će biti sigurnijim i uspješnijim u osva­ janju. Žestina u rieči ne privlači, već odbija duhove od nas, te je jedna izmedju velikih tajna u našeg Svetca bila uprav ozbiljnost i blagost evangjeoska za razvijanje.*) 0 da bi znali kršćanski pučani u tom se izjednačiti sa svojim sladkim zaštitnikom! Franjevačka se zamisao sklada u najširem, najživljem, najčvršćem, naj*) Hoće se trieznosti, stvarnosti nada sve, kada se radi o protivnicima; žalostno je, da se gdjekad socijalistama prišivaju misli, o kojim socijalisti niesu ni sanjali. U tom se hoće razboritost, nježnost; budimo pravedniji i ozbiljniji od naših protivnika. �Br. 12. Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. obćenitijem širenju kršćanskog duha; tolika djela, tolike uredbe tu imadijahu podticanje. Franjo je težio za podpunim obnovljenjem života u čisto kršćanskom smislu, i tu je njegov život, da to po­ tvrdi ; zamisao, za koju življaše, bila je, da učini, nek svuda, svaki oblik ljudskog djelovanja prožme duh Isusov, da svaku stvar zadahne kršćanstvom. Velika misao, što predtiče onu, za koju mi sadanji borioci za kršćansko družtveno djelovanje radimo, koja sav Franjin program obuhvaća, kao što obuhvaća i naš, da kršćanska demo­ kracija upire oči u taj najviši predmet da se uredi djelovanje ljudsko na krš­ ćansku : znanosti, umjetnosti, književ­ nost; sve, sve, što od čovjeka potječe. Naša misao je opreka slobodnjačkog programa, bez ikakova oblika ljudskog djelovanja, koji prouzrokova ovaj dpad od Isusa, tog ljubezljivog značaja. Ogroman posao, znamenito podu­ zeće je ono, na što smo se obvezali, posao, za koji se hoće mnogo sila, brojnih radnika, što da nas ujedini sve, da se ni jedna sila ne izgubi ili iztroši. Takov je lik Franjin ocrtat s ob­ zirom na družtvo ; čovjek lako osjeti onu vruću ljubav k Bogu i iskrnjemu, što ju je preobilno, kao da bih rekao silovito odkrio u onoj veličanstvenoj Pjesmi Suncu, koja je puna njegove divne duše. Vas život ovog junaka ljubavi spram Boga i iskrnjega pun je pjesničtva; divna smrt usred pjevanja, svirke i blistavih zraka svjetla bi velečanstveni i svetčani završetak tolikih godina, posvećenih dobru čovječanstva. Na toj točki mi pravimo konac našem čednom djelu; nije dakle govor­ Str. 36 1. nički izraz, koji se sastoji u nazivanju Asižkog Siromaška predtečom kršćan­ ske demokracije. Njegovo djelo, misli njegove, razvijanje, što ga priredi, život, prikazuju bezbroj točaka dodira, slič­ nosti izmedju njega i današnje kršćan­ ske demokracije, koja si ga pravom za zaštitnika obra. Asižki Siromašak je jedna izmedju onih ličnosti, koja u svako doba odušev­ ljenje pobudjuje; Dupre ga prikaza na mramornu kipu, koji se ponosno diže u crkvi sv. Franje u Asizu : glava mu malo naklonjena, habit skupljen u nabore s pašom od užeta. Iz onih se tako rekuć kiparskih poteza odličnog onog velikana, koji je bio u skladu sa svime liepim, dobrim, krš­ ćanskim, javlja duša našeg kršćan­ skog pučkog pokreta. Duh je franje­ vački ponajizvrstitije duh pučki, te po tom mora se preliti, mora prožeti našu demokraciju; Franjo je bio pravi Talijan, pravi domoljub, vatreni njegovatelj obćinskih sloboština, hrabar branioc ni­ žih, siromaka, potlačenika, svetac, koji je imao pravu misao o časti i svetosti rada, koji posveti vatrenim riečima; bio je duh pun počitanja, sinovske odanosti Rimskom Papi, blagi i čudoviti širitelj i razvijač kršćanskih misli; čisti nevini vitez Siromaštine, gospoje, koju je vruće volio za sveg života svoga; radi svih tih naslova, koje sve uzev jedan po jedan, mogli bi stvoriti slavu jednom čovjeku. Razložno ga dakle kršćanska demokracija prizna za zaštitnika. Pa ta nakana, da se hoće izjed­ načiti nas duhu franjevaca, otvara duši sladke nade, da je naša kršćanska pučka misao vrstna, da izpuni ono dobro, što �Srce i razum. Štr. 362. ga opazi oštrinom svoje pameti Lav XIII., koji je označio načelne misli kršćanskog pučanskog programa; dobro, što se Br. 12. sastoji u pridignuću poniženih, bez da se porinu koji stoje iznad, kao što to htjede i znade postići Asižki Siromašak. Dr. A. Cantono, prev. f r a M. J . J . Srce i razum. Spjevao D r a g a n Srce: Razum : Srce: Razum : Srce: Razum : Dujm ušić. Čujder, eno u vrtu sviraju; podjimo tamol Dira me, dira čuvstvena pjesma žalobna, mila, K 6 da mi kida žilice vrele, punane krvi. Podjimo, dragi, zar ne čuješ kako sviraju tamo? — »Nij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje* ! Tiesno je ovdje u grudima hladnim, tiesno je, dragi; A gle u svietu radosti, milja, ljepote, života: Pusti me, pusti, 0 premili, probit ću slabe g ru d ilj— »Nij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje«:! Jadno sam, jadno! Srce se zovem, ljubavi nemam; A ti si hladan; pfti mi ne daš s vrutka života. Što će mi mladost čarobna, divna; ljubavi hoću: Pusti me, pusti, puknut ću mlado, svisnuti s bolal »Nij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje« 1 Dok si još mlado, punano krvi, voli te s v ie t; Kada pak sledi prevrela krvca žilica tvojih, Prezret će ljudi tebe i ti ćeš umirat bolno, Gledajuć tužno radosti svjetske, gorkosti pune. Bit će ti žao, što nisi me tada slušalo mlado, K ad sam te ustavljo, — ali će možda već prekasno biti! — Hoćeš li ljubavi? Evo ti ljubavi punana zdjela: Ljubi Ljepotu vječnu i divnu, što ne vene nikad, Što no kroz vječnost sja. 0 to je Ljubav, Ljepota. Ljubi je, srdašce moje, i bit ćeš sretno za uviek. — N ij’ u svietu nebo tvoje: Miruj, miruj, srce moje«! �Br. 12. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Str. 363. Iz perivoja crkve katoličke. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. (Svršetak.) Do sada vidjesmo, kako katolička To je prekrasni, šaroliki, miomirisni perivoj, u koji trebamo da zalazimo često Crkva izgleda kao velebno, zadivljavajuće djelo Promisli, Svemogućnosti te duh svoj osvježimo i podignemo okrep­ ljujućim dahom. Prodjimo malko nutari Premudrosti Božje svojim postankom, svojim božanskim utemeljiteljem, svojim nješću Crkve! proširivanjem širom svieta, svojom po­ Katolička je Crkva moralno tielo. stojanošću i svojim zamjernim djelo­ To je živi organizam. Štogod je po­ tre ito za život jednom tielu, to ima u vanjem na čovječanstvo, koje preporodi u svakom pogledu. Nu to je tek kat. Crkvi. Isukrst je nevidljiva glava Crkve, nu ona kao vidljivo družtvo ima vanjski pogled na C rkvu; još ni iz i vidljivu glavu — Petrove nasljednike, daleka ne promotrismo nutarnjeg čara namjestnike Isukrstove. U njima je i ljepote, što u sebi krije. Gdje je njezin čudesni hierarkični (svetovladni) ustroj, vrhovna moć usredotočena, oni imaju u kome se opaža savršeno jedistvo i »puninu moći«, a odatle potiče ona mnogostruka različitost, najveći ugled jedinstvenost kat. Crkve, kojom se svak diviti mora. K ao što volja gospoduje s najvećom slobodom ? Gdje su ogromni svim mislima, željama, govoru, djelima plodovi, što ih proizvedoše istina, ljubav, dobrota, krjepost, t. j. gdje su njezini čovjeka i njima upravlja vodjena da­ slavni mučenici, gdje šaroliki red sve­ kako svjetlom razuma, tako namjestnik taca i svetica, što ju prodičiše ? Gdje Isusov, vodjen svjetlošću Duha sv. i raznovrstni redovi i družbe, od kojih prisutnošću Isusovom, obećanom kroz svaki i svaka radiše i rade u svom sve vjekove, gospoduje djelovanjem svih smjeru na uhar i diku Isusove zaručnice? uda kat. Crkve i upravlja njima obzirom na vječno spasenje svih i pojedinih. Gdje su tolike bratovštine i pobožnosti, što svaki dan niču medju katoličanstvom Nu kao što volja, kad nešto izvodi, iz korena neugasive ljubavi prama G. služi se drugim moćima nižim, tako se Isusu i spasu duša ? Gdje je napokon i vrhovni poglavar Crkve služi pod­ veličanstveno bogoslužje njezino, kojim činjenim glavarima i pomoćnicima ra­ ona narešena kao čista dieva pokazuje zasutim po vasionom katoličkom svietu. svoje divno lice pred cielim svietom ? — Tu je prekrasni red, koji počimlje iza Sve ovo napose i skupa promatrajući, tonzure od vlasti i službe vratara cr­ um se uzdiže, zablištava, prenerazuje. To kvenog, te lektora, eksorciste, akolita, je Čar nad čarom svake stvari tjelesne. podjakona, djakona, svećenika i bis­ �Str. 364. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. kupa obzirom na sv. red, t. j. obzirom na sv. misu i dielenje sakramenta, a počam od katekiste, kapelana, župnika, i t. d. sve postepeno obzirom na jurisdikcijonalnu vlast do vrhovnog po­ glavara Crkve, u kojem je »punina vlasti«, i od kojeg potječe svaka vlast. Red je odnošaj nižih prama višem, a ovaj odnošaj vidimo u kat. Crkvi tako krasan, da si ništa uredjenijeg zamisliti ne mo­ žemo. T a raznolikost uz cjelovitu je ­ dinstvenost daje čar kat. Crkvi kao dobro uredjena vojska. Tu je najviši ugled i moć, jer je vrhovni poglavar nepogrešivi učitelj i najmoćniji vladar, buduć vlada dušama članova svoga kraljevstva, nu ipak tu nije samosilničtvo i samovolja, koja ubija slobodu članova, nego tu je i sloboda članova, buduć vrhovni glavar Crkve nalaže, da vjeruje ili obslužuje samo ono, što je objavljeno ili s objavom skopčano i ono, što promiče izvršivanje Božjih za­ kona. Po tom glavara Crkve slušati, jest Boga slušati, a Bogu služiti, jest kralj e vati. Papinstvo ! Rim ! T o su rieči, koje u srcima nekatolika i mnogih mlakih katolika pobudjuju mržnju, jed, na čelu mrgodjenje, na licu prieki pogled i odvratnost, nu u srcima pravih katolika, odanih G. Isusu i sv. Majki Crkvi po­ budjuju slast, utjehu, nadu i radost. Kako milo zvuči za sina ime otac, tako za katolika sladko je ime papa. Papa je duhovni otac velike obitelji, što zasnova Sin Božji. On je sveti Otac, jer je njegovo otčinstvo sveto, duhovno, rek bi božansko. Papa i crkva ne mogu se razdieliti. Tko ne ljubi Pape, ne ljubi ni Crkve, ne ljubi Boga. Papa nam je otac na zemlji, a Crkva majka, Br. 12. Rim pako sielo našeg milog otca, sre­ dište i težište svih katoličkih naroda, posvećeno krvlju prvaka apoštolskih i tolikih mučenika, odakle tolika duhovna, a i vremenita dobra svemu kršćanstvu potekoše! Nije li doista nješto velebna, čudesna, nadnaravna, božanskog, kad vidimo, gdjemilijoni katolika štuju vječni grad Rim, u nj’ upiraju oči, osobno ili srcem bar hrle k njemu, da se poklone jednom zemaljskom čovuljku, nu koji predstavlja božansku osobu Isusovu 1 Sinovska i bezprimjerna odanosti strahopočitanje Papi i Rimu tolikih milijona katolika i tolikih poglavara crkvenih veliko je povećano čudo u naše doba, koje pokazuje, da je Crkva remek-djelo B ožje! Divni sklad u kat. Crkvi izmedju glave i tiela, izmedju Pape i ostalih glavara i katolika jest najdivnija, naj milozvučnija, najsavršenija i najveličanstvenija harmonija, što se može uživati kroz vjekove. Nadalje osobitu krasotu daju kat. Crkvi njezini mučenici i svetci. To je jedan divni vienac spleten od najkrasnijeg cvieća, što ga nosi čista zaručnica Isusova na svom vedrom, neokaljanom čelu. Katolička je Crkva mučenica. Sva ona trpi, trpjela je i trpjeti će. Njezin je utemeljitelj mučenik, kad je On umro, ona se je rodila, te od kolievke svoje do dana današnjega trpi progonstva, a ne će ih faliti do konca svieta. Gospodin Bog hoće, da se Crkva bori, a u borbi je pobjeda i slava. U toj junačkoj borbi koliko Crkva broji svojih vitežkih sinova, koji krv proliše za istinu, pravdu, ljubav, krjepost! Tko bi ih pobrojio, kad su ne pojedince, već na gomile pod mač i oganj okrećali. Kad je blagi Tit, koga zvahu »nasladom ljudskog roda«, �Br. 12. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. na svetkovinu svoga otca i brata mnoge mačem, ognjem pogubio i zvierima predao, šta su radili onda kr­ voločni vladari Neron, Domicijan, Decij, Dioklecijan, Julijan i t. d.? Šta su radili Vandali, Goti, Huni, Perzijaci, A rabi, Osmanlije, šta uradiše Japanci, Kinezi, Indijanci i t. d ? Broj je ne­ izmjeran, na potoke je krvi teklo. A mučenici bijahu svakog stališa, dobe sp o la: visoka roda, učenih, nižeg sta­ liša, vojnika, žena odličnih i robkinja, staraca, djece, dječaka i djevojčica. Muke pak, što ih podnesoše, bijahu najstrašnije, tako te bi i najhrabrijih muževa jakost i stalnost slomile, oni pak sve te muke ne samo hrabro i postojano podnosiše, već i s veseljem, čeznućem i nekom pohlepom. Doisto mučeničtvo tolikih hiljada ili bolje rekuć milijona mučenika nije žalobna tragedija, nego divna epopeja (junačka pjesma), od koje dulje, zanosnije, veličanstvenije nema. Takovu velepjesan zna i može izpjevati samo kat. Crkva razgrijana božanskom ljubavlju. A ostali Sveti ? O, takovi plodovi niču samo ondje, gdje rosa nebeska natapa i osvježuje, gdje rajski povjetarac piri. Život bez broja Svetaca i Svetica jest jedno velebno more, nepregledno oku našem; život je to pun tajstvenosti, koga nigda posve shvatit ne možemo. Crkva je katolička kao raj zemaljski, koji natapaju četiri rieke — četiri Evangjelja, a u sredini toga raja jest stablo života, t. j. pres. oltarski Sakramenat. U tom raju rastu i cvatu svakovrstne biline i cvieće, t. j. dobra djela i krjeposti. Kaže sv. Irenej : »Gdje je Crkva, tu je i Duh Božji, a gdje je Duh Božji, tu je i Crkva, svaka milostc. G. Isus je kazao, da je On Str. 365. put, istina i život; to je i Crkva. Ona razsvietljena Suncem, razbija tmine neznanstva; nebeskim žarom srca ljudska razpaljuje i raztapa; nebeskom milošću i hranom kriepi, hrani, unapriedjuje, a odatle niču ljiljani djevičanstva, ružice ljubavi, ljubice poniznosti, odatle pre­ krasni vienac svakovrstnog cvieća — raznih krjeposti. Svi skupa čine Čarni perivoj katoličke C rkve; nu ako pro­ niknemo u srca svakog pojedinog, zakusit će nas preugodno miomirisni zadah evangjeoskih krjeposti. Srdce svakog pojedinog Svetca jest maleni krasno uredjeni cvietnjak, gdje je nebeskom zaručniku duša najmiliji boravak, gdje mu je naslada stanovati. Tu je žarka ljubav prama Bogu, koja čini, da njezin žar cielim bićem prolazi, koja sve ze­ maljsko, prolazno ništi, a u čovjeku pobudjuje čeznuće za što bržim sje­ dinjenjem s vječnom ljubavi. Tu je vrela ljubav prama bližnjemu, koja čini pripravna čovjeka i život dati za spasanje njegovo. Tu je velika poniznost, koja čini, da sebe smatra crvom ze­ maljskim, jednim ništavilom. Tu je angjeoska čistoća, biela poput sniega bez ljage putenosti. Tu je junačka uztrpljivost, koja čini, da čovjek želi trpjeti, trpjeti, a ne umrieti. Tu je samozataja, umrtvivanje, posluh, razboritost, umje­ renost, hrabrenost, trizmenost, čednost, ljubkost, dobroćudnost i t. d., tu je sielo svih krjeposti, koje sve sačinjavaju jedan nerazkidljivi lanac od bisera i dragulja, što no se nalaze u presv. Srcu Spasitelja, koji reče: »Učite se od mene, ja sam krotka i ponizna srdca.« — Takove plodove svetosti može donašati samo sv. Majka Crkva, oplodjena milošću Duha Svetoga. I upravo ovaj oplodjujući Duh �Str. 366. Katolička Crkva — remek-djelo Božje. Br. 12. Božji učinio je, te su u Crkvi kat. nikli Redova i Družba 1 — Požrtvovni duh toliki Redovi i Družbe i družtva na Redova i Družba kat. Crkve, to je nješto, korist njezinu. T o daje osobitu zna­ što osobito zadivljuje čovjeka u današnje čajnost kat. Crkvi. Redovi su kao doba taštine i sebičnosti. Svi Redovi predstraža u borbi kat. Crkve. Oni snose i Družbe rade svaka po svojim usta­ obično prve i najteže okršeje te pri­ novama, u svom smjeru, svaka ima pravljaju sve za borbu. Oni prem izvan posebnu svrhu, nu svima im je deviza : crkvene hierarkije u strogom smislu, Za Boga, za Crkvu, za spas duša. ipak su dati od Boga kao osobita ob­ Kako je divno promatrati te brojne rana i podpora njoj. Znaju neprijatelji čete, što neumorno rade za slavu Božju! Crkve, šta oni njoj vriede, pa zato i sama izvanjska različita nošnja njihova udaraju na njih riečju, perom, zakonima, čini veliki utisak na promatraoca. Kako progonima, zlostavljanjem, otimanjem je sve liepo uredjeno u kat. Crkvi! njihovih dobara i t. d. Nu čujmo pro­ Božanski se utemeljitelj za sve pobrinuo. testanta Leibnitza, šta o njima p iše : Svakoj je potrebi duševnoj udovoljeno, »Priznajem, da su mi se uviek svidjali samo neka ništa ne fali spasu duša. Redovi, pobožne bratovštine i družtva A da spas duša u dašnjem svjetskom i ovom slične ustanove, to je naime vrtlogu bude osiguraniji, tu se dižu i kao neka nebeska vojska na zemlji, dok osnivaju razna družtva katolička i bra­ se, ukloniv sve izkvarenosti i zle običaje, tovštine, po kojim se život katolički na ravnaju po ustanovama utemeljitelja i novi, bujniji, svježiji, plodovitiji život udešavaju se od sv. O. Pape za cielu budi. Bratovštine su kao nebeski kanali, Crkvu. Šta naime može biti slavnije, kroz koie obilje milosti teče iz božan­ nego svjetlo istine preko mora, vatre i skog Srca Isusova, koje neizmjerno ljubi mača nositi u udaljene pokrajine i samo duše; a družtva katolička su vječnim spas duša trgovati, zabraniti sebi razne istinama vjerskim i ćudorednim kao požude. . . da se posvete razmatranju neslomivim kopljima oboružane čete, visokih, nebeskih istina, posvetiti se koje pod barjakom kat. Crkve vojuju odgoju mladeži, da nauk i krjepost proti bezvjerstvu, vjerskoj mlakosti, usisaju; biednim, očajnim, izgubljenim, izkvarenosti i svim manama. Ona daju zasužnjenim, osudjenim, bolestnim u katoličkoj Crkvi neki noviji, mladjahni smradu ležećim, onim u okovima, u lik, a to je njezina osobita vlastitost, daleke krajeve hrliti i pomoć slati te da se zna udesit prama duhu vremena se ni od kuge ne plašiti, već i okuženim i svoje djelovanje u istom duhu upraviti. ljubav izkazivati ? Kojigod ovo ne znaju Spomenuvši još napokon sjaj cr­ ili preziru, oni imaju samo prostački i kvenog bogoslužja, u kome vidimo sve obični osjećaj o krjeposti te ljudsku krasno razredjeno s liepim vrhunaravnim dužnost prama Bogu neumjestne mjere, značenjem te u čovjeku pobudjuje sve vični život provoditi uz površno iz- najugodnija čuvstva, što se mogu na punjivanje najvećih dužnosti, bez rev­ ovom svietu osjećati, to smo onda prošli u kratko okom veličanstvenu sgradu nosti, bez duha«. — Krasne svjedočbe na sramotu progonitelja i neprijatelja kat. Crkve. �Na Božić. Bacimo još jednom oko na kat. C rkvu! — Ona je od Providnosti po­ slana ladja na uzburkanom moru ovog svieta, da po njoj sretno čovjek dos­ pije do luke spasenja! Ona je utočišće i nada čovječanstva. — Ona je moćno kraljevstvo Božje na zemlji, kojeg svak mora biti član, ako hoće da bude čla­ nom nebeskog kraljevstva; ona je kra­ ljevstvo Božje po svom početniku, kraljevstvo po zakonima, kraljevstvo istine, kraljevstvo pravde, kraljevstvo mira. — Ona je divno uredjena vojska, čiji je vojskovodja sv. O. Papa, čiji generalsstal jesu sv. sborovi, čiji generali jesu biskupi. .. čiji častnici svećenici, čiji vojnici vjernici. — Ona je prekrasna, veličanstvena sgrada, u kojoj je pohra­ njeno neprocienjeno blago istine, dob­ rote, ljepote, pravednosti, krjeposti, ljubavi i mira. — Ona je remek djelo Božje, koje svojom unutarnjošću i vanj­ štinom zadivljava. — Ona je predvorje Str. 367. kraljevstva nebeskog, u kom se može osjećati diel onoga blaženstva, do kojeg nas vodi. Tko dakle da ne uzklikne pun uvje­ renja, sv. zanosa i veselja: »Vjerujem, vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apoštolskuCrkvu?!« I s prorokomIzaijom: »Dodjite i popnimo se na goru Gosspodnju i u kuću Boga Jakovljeva: i učit će nas putevima svojim i hodit ćemo stazama njegovim, jer iz Siona izadje zakon i rieč Gospodnja iz Jeru­ zalema« ! Čitatelju! Ljubi, žarko ljubi sv. katoličku Crkvu, koju ti Tvoj božanski Odkupitelj dade za ljubeznu majku. Goji posluh, štovanje i odanost prama njoj, nju štujuć, štovat ćeš njezina za­ ručnika Isukrsta, a budeš li se od nje odvraćao, nju prezirao, prezret ćeš Isukrsta, a tko Isukrsta prezre : On će njega prezret na sudnjem danu. Po Crkvi dakle k Bogu I F ra V. C. C . . . ić. Na Božić. Ponoć bješe, a zima kruta, Kad On se na sv’jet rodi; U prostoj staji Betlehema, Da ljudstvo sreći vodi, I da ga spasi strasti, zala Kroz četir tisuć ljeta, Što podlo mu se poput zmije Podno sred toga s’vjeta I on se rodi, Da iz tmine Ljepše sunce Ljetu sine. Ponoć bješe, oj koli tamna, A 1 s’vjetu zora grane, Na istoku gle sjajne zv'jezde V eć željno iščekane Svjedokom da je množ pastira, Što skladno pjesan poju, I moćnih kralja, gdje sa glave V eć snimlju krunu svoju, A on ih prima, Da iz tmine Ljepše sunce S ’vjetu sine. �Str. 368. Svrha svieta. Ponoć bješe, a i sad bije Sve s ljeta opet k ljetu, Pa svud se sretno pozdravljaju : »Kralj se rodi svijetu«. Sa darovima obilnijem, Sa drvcem zelen bora, I posred skromne kolibice I velikaškog dvora. Ž«leć samo, Da iz tmine Ljepše sunce Njima sine. Br. 12. I meni jadnom kucnula je U novom tome ljetu, A 1 tužno ja sa djecom šapćem : Kralj se rodi sv’jetu. Jer ništa nemam, da im pružim U ove sretne dane, I da ih s čime razveselim Gj tužne, zaplakane, S ’ljudske zlobe, Što iz tmine Ne da suncu Da mi sine. ai Svrha svieta promatrana s vjerskoga gledišta. Zadnji sud Drugi je Spasiteljev dolazak nuždni zaključak povjesti ljudstva, svršetak djela odkupljenja, konačna pobjeda grada Božjega, opravdanje Providnosti, po­ tvrda kršćanstva kao nepobitne istine i objavljenje Krista kao kralja svemira, uzdignuta nad sve stvorove, kao Boga i čovjeka zajedno. Ne moramo se da­ kle čuditi, što apoštoli i vjera katolička tako obširno govore i naučaju o drugom Isusovu dolazku. Sveti je Pavao u ove dvie točke u kratko opetovao nauku, što ju je propoviedao vjernicima u Tesaliji: »Služiti živomu i pravomu Bogu i izčekivati s neba njegova Sina, kojega je uzkrisio od mrtvih i koji nas oslo­ bodio buduće srčbe«.1) Drugi je dolazak završetak namjera Božjih o Isusu Kristu. A ko je trpio, trpio je za to, da unidje u svoju slavu,2) a slava će se njegova podpuno odkriti istom na veliki dan*) ‘ ) i. Thees., i, 9— го. *) Luc. 24, 26. objavljenja. On vidljivo kraljuje na nebu, a kraljuje i na zemlji, ali nevidljivim načinom; njegova se slava mora od kriti u najvećem svjetlu, da se postide njegovi neprijatelji. Što je istinito o Isusu Kristu, istinito je i o njegovoj crkvi, koje se vojujući život ne može drugčije pojmiti, nego kao putovanje do konačne pobjede. Polag temeljne misli sv. Pavla, sve što se izpunilo u glavi, mora se izpuniti i u udima. »Ako smo jednaki s njim jednakom smrću, bit ćemo i uzkrsnućem«.1) Ali na tom ne će prestati sličnost ; ona će se pod­ puno razviti na koncu, koju popunjuje pojam odkupljenja i djelo spasenja. »Kad se javi Krist, život vaš, onda ćete se i vi s njim javiti u slavi«.2) Odkupljene bi bilo nepodpuno, ako ne bi obuhvaćalo čovjeka u njegovoj dvostrukoj naravi, u njegovoj duši i tielu. »Mi s nebesa očekujemo našega Spasi‘ ) Rom., 6, 5. a) Col., 3, 4. �Br. 12. Svrha svieta. telja Isusa Krista, koji će preobraziti naše poniženo tielo, da bude jednako tielu slave njegove«.1) U obnovljenju duhovnoga svieta ne će izostati ni vid­ ljiva stvorenja. Isus je, veli sv. Pavao, došao da preobrazi sve stvari, da uzpostavi obći sklad,2) te da i tvarnu na­ rav povrati njezinu prvomu opredieljenju, a ovo je, da služi duši kao pomoćnica i orudje u poslovima za višim i božan­ stvenim životom. Tvar teži, da postane duhovnim tielom,3) kako govori sv. Pavao. A dok dodje Bogom odredjeno vrieme za to čudesno preobraženje, kad no će se tielo osloboditi tereta razpadljivosti, koji ga tišti, >svaki stvor uzdiše kao u bolima radjanja, čekajuć oslobodjenje djece Božje«.4*) Doći će dan, kad će se završiti djelo spasenja, pobiediti neprijatelji Kristovi, umiriti njegovo kraljevstvo, smrt za uviek uništiti, cieli sviet preobraziti, a »Bog će biti sve u svemu« б) Sve, što smo dosada rekli o dogmatičnoj važnosti drugoga Isusova dolazka, tiče se još osobitijim načinom obćega suda. Sta je povjest svieta, ako ne povjest sudova Božjih izrečenih nad pucima i pojedincima? Svi se ti sudovi moraju završiti obćim sudom, koji će svemu učiniti konac. Svaki slo­ bodni čin stvora sliedi prvi sud, koji se čini u unutarnjem sudištu savjesti. Ima drugi sud, koji se proteže na sav život svakoga čovjeka; to je onaj sud, što biva medju njim samim i samim Bogom, kad svrši svoj zemaljski život; ta su ') Philipp., 3, 22—2 2 . *) Ephes., i —10. 3) I. Cor., 15, 44. *) Rom., 8, 22. *) I. Cor, 15, 28. Str. 369. dva suda samo početak i priprava tre­ ćega suda, koji će obuhvatiti cieli rod ljudski i bit će kao posljedak svih su­ dova. Sadanji red ne odgovara ni mudrosti ni pravici Božjoj ; treba da se svakomu odmjeri po njegovim djelima i da zauzme mjesto, koje ga ide prema njegovim zaslugama. Ovdje je na zemlji korov svagdje izpremiešan s dobrim zrnjem ; treba da se to razstavi i da se dobro zrnje oslobodi od kržljavih i neplodnih biljaka, koje prieče njegovo slobodno razvijanje. Vojujuća crkva vrši u kušnjama svoje poslanstvo, u borbi s kraljevstvima ovoga svieta ; treba da ona pobiedi i uživa napokon blaženstvo obećano djeci Božjoj. Milost odkupljenja djeluje unutra u dušama, prip.^vljajuć odabranike za nebo; treba dakle da toB božansko sjeme proklija, da se plodovi života pokažu na veliki dan. Ovdje je na zemlji sreća bezbož­ nika čestoput napadaj na Providnost, treba da božanska pravica primi sjajnu zadovoljštinu. Posebni sud, o kom netom govorismo, nije joj d s ta ; ne samo da se u pojedincu, nego u svim stvorenjima mora uzpostaviti red i očitovati se slava Božja. Život se ne bi mogao sastojati u vječnom kretanju bez zakona i svrhe. Ljudstvo hodi kroz vjekove k cilju, što ga je Bog označio. Ono će dovršiti svoje zemaljsko putovanje; onda će sud Božji iznieti na vidjelo konačni uspjeh toga dugoga rada vjekova i providnostnoga djelovanja, koje je njim uprav­ ljalo. Svi se dogadjaji stječu k jednom konačnom završetku, a obći će im sud označiti odlučni smier. Taj nam se vez ne pokazuje jasno u sadanjem životu ; ali će se u zadnji dan razdrieti sve �Str. 370. koprene, pa ćemo vidjeti odnošaj dielova prama cjelini, sredstava prama zadnjem cilju i pojedinih činjenica prama obćem zakonu. Tako će obći sud biti oprav­ danje mudroga upravljanja providnosti Božje. Bog će se u dan očitovanja oprav­ dati u svim svojim odlukama, koje će se u konačnoj osudi ukazati kao jedna jedina odluka. Opravdat će se ujedno u svim svojim putevima, kojima je vodio pojedince, puke, cielo ljudstvo u svim vremenima, u svim mjestima. Svi će se ukazati kao providnostni putevi dob­ rote, mudrosti i neograničene pravice. Tajne i zagonetke svjetske povjesti izaći će na vidjelo, jer kao što se je pravom sud svieta nazvao povješću, tako će isto obratno i još u Širem smislu sud svieta biti očitovana i odkrivena po vješt. Odkrit će ono, što je ostalo tamno i nejasno. To je očitovanje bitni značaj onoga velikoga dana. Svaki sud predpostavlja neko pra­ vilo, po kom se taj sud ima izreći. Nepogrešivo pako pravilo, po kom će se sviet suditi, jest evangjelje, ili drugim riečima, evangjelje je neograničena istina u vjeri katoličkoj, a ne, kao judaizam, prolazni zakonik, koji ima pripraviti savršenije bogoštovlje. Isus je svojom mukom proglasio nepromjenljivi ustav kraljevstva Božjega u sadanjem vieku i u budućem svietu; njegova je rieč vječna istina, izvan koje nema spasa ni za narode, ni za pojedince. »Isus će na koncu vremena suditi živim i mrtvim svojim slavnim dolazkom i uzpostavljenjem svojega kraljevstva«.1) Svi ćemo izaći na sud pred Isusa K rista«,2) veli*) ‘) II. Tim., 4, i. 5, 10 ; Rom., 14, io. *) II. Cor., Br. 12. Svrha svieta. još sv. Pavao. »Spasitelj će, kaže sv. Ciril Jeruzalemski, »opet doći, ali ne za to, da se njemu sudi, nego da on sudi sudce. Onaj, koji je šutio, kad su ga sudili, sjetit će nevaljalce njihovih rieči, kojim su ga na križu pogrdjivali, i reći će im : »Eto šta ste učinili, a ja sam šutio. On je prviput po odredbi Božjoj došao, da u blagosti i ljubkosti podučaje ljude, ali će trebati, da se na njegovu drugom dolazku proti svojoj volji podvrgnu njegovoj vlasti«.1) Zadnji sud nije samo najviši izraz kraljevskoga Kristova dostojanstva, nego je to i najsjajnije očitovanje nje­ govih prava kao stvoritelja, odkupitelja i najvišega svećenika. K ao stvoritelju pripada mu, da traži račun od stvo­ rova, u što su upotrebili njegove da­ rove. K ao odkupitelj jest neograničeni sudac onih, koje je odkupio; on sam može suditi one, koji su živjeli ili niesu u zajednici s njime, koji su se izjavili za ili proti njemu, koji su bili ili niesu uda njegova tajinstvenog tiela. On p o ­ znaje svoje, a i oni njega poznaju. K ao vrhovni svećenik ima pravo da namieni zasluge svoje žrtve i da izrekne osudu proti oskvrniteljima njegove za od kup svieta proljevene krvi. Dodajmo još, da njemu kao sinu čovječanskomu i dru­ gomu Adamu, početniku i djelitelju novoga života, pripada da razlikuje one, koji su ga primili, a koji odbili. Postoji dakle tiesan odnošaj medju službom vrhovnoga sudca, koja pripada Isusu Kristu, i vjerom u njegovo bo­ žanstvo. Ne, prvobitna crkva nije očekivala povratak ni čistoga čovjeka, ni mudraca, ili proroka, niti angjela, ‘) Catheches., 15. �Br. 12. Svrha svieta. nego kralja svih angjela i ljudi, neo­ graničenoga sudca svemira, Krista, gla­ vara svih stvorova. Nauka prvobitne crkve o drugom Spasiteljevu dolazku može se promatrati kao pučki izraz vjere u božanstvo Isusovo. Krist će s neba, gdje kraljuje ob desnu svoga Otca, doći na zemlju. »Vidješe ga, gdje se podiže, i odnese ga oblak s očiju njihovih. I kad gle­ dahu za njim, gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njim u bielim haljinama, koji i rekoše: Ljudi Galilejci, šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus, koji se uze od vas na nebo, tako će doći, kao što vidjeste, da ide na nebo«.1) »On će se pokazati na obla­ cima nebeskim sa silom i slavom velikom«.2) Sv. Pavao na mnogim mje­ stima govori o »objavljenju Gospod­ njem«3), o njegovu sjajnom dolazku«.4) Tu se radi o izvanjskom i vidljivom ukazanju ; rieči Apoštolove ne trpe drugoga smisla. Onda dolazi uzkrsnuće. »U jedan čas, u tren oka, na glas zadnje trublje«, mrtvi će ustati iz svojih grobova, ne samo pravednici, nego i grješnici; jer ćemo svi izaći na sud pred Krista,6) »da primimo svaki, što je koji u tielu Činio, ili dobro ili zlo«.®) Iza osude za uviek će se odieliti dobri, koji će se pridružiti Odkupitelju, od zlih, koji će se strmoglaviti u pakao s angjelima buntovnicima.*) *) Act., i, 9 — i i . 2) Matth., 24, 30 ; 22, 27. ») 1. Сог., i, i. *) П. Thess., 2, 8. 4) Rom., 14, io. *) II. Cor., 5, 10. Mare., 13, 26; Luc., Str. 371. Slobodoumnoj se kritici čini, da je taj drugi dolazak Kristov uzet iz ži­ dovskih apokalipsa, odakle da su te sanjarije prešle u Novi zavjet. Svetčano ukazanje Kristovo, posredovanje an­ gjela, glasovi trublja, sjaj suda, kaže se, da sve to odaje realistični pojam o kraljevstvu Božjem, u očitoj opreci s dubokim spiritualizmom,1) koji u svim drugim tačkama označuje nauku Isusovu. Ako dakle čak od njega potječe slika zadnjega suda, kakovu je čitamo u tri prva evangjelja, treba ujedno dopustiti, da se je on htio prilogoditi slaboći pu­ tenih Židova i prekriti svoju nauku pomoću simboličnih slika, kojim treba da mi odkrivamo smisao. Tako je uz­ krsnuće jedna metafora, koja pod osjetljivim oblikom vrlo dobro izrazuje duhovno obnovljenje duše i njezin po­ vratak na život milosti. Ukazanje K ri­ stovo, njegov dolazak, to je sjaj vječne istine, koji razpršuje tmine ljudskoga uma. Sud je božansko djelo, ali djelo neprekidno, koje se obavlja svaki dan u savjesti i povjesti. Sve je drugo bajka i maštanje. U prilog tomu tu­ mačenju racionalizam se proziva na četvrto evangjelje, kojemu je, po nje­ govu sudu, ta glavna zasluga, što je poduhovio prvobitno kršćanstvo. Bludnja, koju ovdje iztičemo, nije nova; već su u prvim vjekovima ka­ toličke crkve gnostici bili otvorili put, kojim ih racionalizam sliedi. Sve se spaja, sve veže u cjelinu i sklad objav­ ljene istine. Ako se drugi dolazak Kristov u njegovu proslavljenom tielu protivi pravomu pojmu kršćanskoga ]) Duhovnost, filozof, nauk, koji odvaja dušu od tiela, Boga od svieta te vjeruje u bezsmrtnost duše. �Str. 372. Svrha svieta. koja pada na izsušenu zemlju, drugi sjajan kao sunce. Na prvom je dolazku ležao u jaslicama, omotan pelenicama; na drugom će se ogrnuti svjetlom kao plaštom. Na prvom je podnio sramotu smrti na križu; na drugom će doći okružen množtvom angjela. Ne ustavljajmo se dakle na prvom dolazku; nego čekajmo i drugi«.1) Što se tiče evangjelja sv. Ivana, ono potvrdjuje, a ne nieče nauku prvih triju evangjelja o posljednim stvarima. Glavna je piščeva svrha, njegova po­ stojana briga, da dokaže istinitost utjelovljenja proti gnosticima. On čvrsto Postaviv pako činjenicu o ponov­ vjeruje, da je Krist došao prviput u nom tjelesnom i vidljivom ukazanju tielu: zaniekati tu temeljnu točku krš­ Kristovu, zašto se onda brinuti za nuzćanske vjere, značilo bi, uvrstiti se gredne okolnosti, koje napokon nemaju ništa čudnovatijeg, nego je sama činje­ medju predteče Antikrstove. On čvrsto vjeruje u istinitost smrti i uzkrsnuća nica u sebi ? Sin će se čovječanski Spasiteljeva. Zašto dakle ne bi vjerovao ukazati na oblacima u svem sjaju svoje slave, okružen angjelima i svetcima. u njegov vidljivi povratak, u uzkrsnuće Šta tu ima proti kršćanskom spiritu- mrtvih, u zadnji sud? Tvrditi s nekim kritičarima, da alizmu ? Isus se prviput ukaza u slaboći umrloga tiela: nije li dakle pravedno, spiritualizam sv. Ivana ne daje nikada se opet jedan dan ukaže u slavi kova mjesta očekivanju drugoga K ri­ stova dolazka, kako ga dopušćaju i svoga uzkrsnuloga tiela, u svem sjaju svoje vrhovne moći? »Mi ne navješ­ opisuju sv. Pavao i prva tri evangjelja, ćujemo samo prvoga dolazka Kristova«, to bi značilo, ne samo ne poznavati nego veli sv. Ciril Jeruzolemitanski, »nego cjelokupnosti njegove nauke, drugi dolazak, koji je mnogo slavniji otvoreno niekati neke rečenice čet­ vrtoga evangjelja i poslanica istoga od prvoga. Jedan je nosio znakove pisca. Po sv. Ivanu konačni cilj krš­ strpljivosti, drugi će nositi počastne znakove nebeske kraljevske vlasti; jer ćanske vjere, ufanja i ljubavi, jest ob­ je gotovo sve dvostruko u Isusu K ri­ javljenje Kristovo na zadnji dan.2) Kad stu. Dvostruko je njegovo rodjenje: Isus izjavljuje, da će na svrhi vjekova jedno božansko i vječno, drugo čovje- uzkrisiti one, koji vjeruju u njega, koje čansko i vremenito; dvostruk je nje­ mu je njegov Otac dao, ima pred gov dolazak: jedan taman kao kiša,4 očima ne samo duhovno preporodjenje, djelo milosti, nego pravo uzkrsnuće,*) 4) Filozofički sustav, koji poriče, da stvari spiritualizma (duhovnosti), treba puno većim pravom tako reći o prvom dolazku, na kom je poprimio trpno i smrtno tielo. Šta biva s utjelovljenjem Sina Božjega ? T o je bilo samo prividno, prolazno ukazanje nestvorene istine u ljudskom tielu, odgovara racionalizam. Prema tome nema više vidljive crkve, svećenstva, sakramenata, te se dokida i kršćanstvo kao istorična i izvjestna ustanova. Takav sustav nije više samo spiritualizam, nego je to skrajnji ide­ alizam,1) t. j. rušenje svake vjere, sva­ kog ćudoredja, svake filozofske istine. u svietu postoje, nego veli, da one postoje samo u našim mislima. *) Cathech., 5, 1. г) II. Joann., 2, 18, 20; 3, 3, �Br. 1 2 . Svrha svieta. uzkrsnuće tjelesno, kako to jasno po­ kazuju rieči in n o v i s s i m o di e, u zadnji dan. Mi mislimo, da treba od drugoga dolazka očekivati obećanja učinjena njegovim učenicima, da će ih samo za neko vrieme ostaviti, i da će ih do malo opet vidjeti.1) To je obećao crkvi u obće, a ne samo prisutnim učenicima. Ali evo još jasnijih rieči: »Otac je dao Sinu vlast, da sudi, jer je Sin čovječji. Ne čudite se ovomu, jer ide čas, u koji će svi, koji su u grobovima, čuti glas Sina B ožjega; i izići će, koji su činili dobro, u uz­ krsnuće života, a koji su činili zlo, u uzkrsnuće suda«.2) Sva se kršćanska nauka o zadnjim stvarima zadrži u to malo rieči; obće uzkrsnuće, zadnji sud, služba sudca pridieljena Sinu, dvostruka osuda, koje će biti predmetom pra­ vednici i grješnici, jedni za život drugi za vječnu smrt. U navedenim je riečima govor upravo o tjelesnom uzkrsnuću, o javnom izvanjskom sudu, a ne o preporodu na život milosti, ni o osu­ dama savjesti. Takovo je doslovno značenje tih rieči. U prvoj je poslanici sv. Ivana često govor o zadnjem času,3) o dru­ gom dolazku Gospodnjem,4) o sudnjem danu.5) »Ostanite u Kristu, da imamo slobodu, kad se javi, i da se ne osra­ motimo pred njim na njegovu dolazku«.6) Savršenosti njegove ljubavi sv. Ivan pripisuje pouzdanje, kojim je puno kršćansko srce za sudnji dan.7) Ne ‘) Joann., 6, 39— 44. 2) Ibid., 5, 28, 29. ®) I. Joann., 2, 18. *) Ibid., 28. 6) Ibid., 4. •) Ibid., 2, 28. ’) Ibid., 4, 17. Str. 373. spominjuć izrično uzkrsnuća, cilja na njega, kad govori o budućoj sličnosti kršćanina s proslavljenim Isusom.1) On ne zaboravlja jednoga od predtečnih znakova drugoga dolazka, t. j. dolazak Antikrstov. On govori o njem, ne da poduči vjernike, što već znaju, kako to on sam opaža, nego da im rekne, kako je već počelo djelo Antikrstovo, i da njegov duh djeluje već od sada u njegovim predtečama.2) Pobjedonosna crkva. Prenesimo se mišlju na konac vje­ kova. Djelo je odkupljenja dovršeno; sadanji je sviet ustupio mjest® novomu svietu; Duh Isusa Krista živući u crkvi upodpunio je broj odabranika ; skršeno je kraljevstvo grieha, smrt za uviek uništena. Nema više vojujuće crkve, borba je prestala; Krist kraljuje i za­ po vieda ; on je pobjeditelj; svi su se njegovi neprijatelji pokorili njegovoj vlasti. Vrhovni je Sudac izrekao odsudu ; Sotona, njegovi angjeli, svi, koji su s njim uztrajali u njegovoj buni proti Bogu i njegovu Kristu, bačeni su u pakao. Pobjedonosni pravednici uzlaze na nebo za svojim vječnim Kraljem, jer su volili njegov barjak, nego svjetski i sotonski. Sam je Bog obrisao suze svojim vjernim slugama; više nema ni plača, ni dreke, ni bieda, jer je prošlo vrieme kušnje. Zaronjeni u more božanskih savršenosti, pravednici će uživati neizrecivu sreću, koje psalmist nije mogao opisati, i koja je plod izravnoga i neposrednog promatranja božanskoga bića. Bog se sam daje njima sa svim dobrima, kojih je on ‘) Ibid., 3, 2. 2) Ibid., 2, 18, �Štr. 374. punina. »Za njih nema više noći, niti potrebuju sunčanoga svjetla, jer je Bog svjetlo, koje ih razsvjetljuje i kraljevat će u sve vieke vjekova«.1) U stvarima, kakove su sada, kra­ ljevstvo se Božje posve nesavršeno izpunjuje; treba se boriti proti iz­ vanjskim neprijateljima, a ima ih i nutarnjih, koji su isto tako strašni. I sami pravednici, boreći se proti griehu, plaćaju danjak slaboći naše umrle na­ ravi, uzdišu pod teretom kušnje, kao svaki stvor, čekajuć odkupljenje djece Božje. Ali će na svršetku vjekova Bog podpuno kraljevati u svojim odabranicima, l*oji će preobraženi u slavi i podpuno zasićeni posjedovanjem vječne Istine, Dobrote i Ljepote, živjeti posve božanskim životom, a Bog će biti sve u svemu. Što se tiče stanja tih blaženih i sretnih duša i uvjeta, kako će obstojati uzkrsnula tjelesa, to bi mogli pokušati da opišemo samo pomoću više manje vjerojatnih nagadjanja, ili hipoteza (predpostavaka), za koje nije muguće da se obistine. Jedni su to činili po volji svoje mašte, drugi po zamisli svemira, koja se je davno napustila. Sveto nas pismo uči, da će mjesto razpadljiva tiela, biti tielo nerazpadljivo ; mjesto grdobna tiela, biti tielo slavno; mjesto slaba tiela, biti tielo krepko; mjesto životnoga tiela, biti će tielo duhovno«.2) Radi slavnih svojstva, koja će popri miti, uzkrsnulo će tielo biti na službu duši, koja će se takodjer dovinuti svoje savršenosti. Tako treba reći i o mjestu, .*) Apoc., 22, 5. >) I. Cor., 15, 42—44. Br. 12. Svrha svieta. na kom je odredjeno da žive i razvije svoju djelatnost. Sjaj svetaca razprostirat će se i na tvarna stvorenja, oslobodjena odsele od robstva, kojem su u sadanjem sta­ nju podvržena. Mi dakle očekujemo ljepši, savršeniji sviet, lišen ovozemnih bieda, koje su za palo ljudstvo uzrok patnje; sviet, kojega će veličanstvenost kao i uzkrsnulo tielo mnogo doprinieti sreći odabranika. U ostalom mi vrlo nesavršeno poznajemo buduće stanje, svojstva, službu slavnih tjelesa, da označimo njihov način djelovanja u vremenu i prostoru, mjesto njihova boravka, njihov odnošaj prama zemlji i nebeskim tjelesima. Ali znademo ipak, da ćr neko djelovanje organičkoga života, postavši bezkoristnim, prestati, kao što je 11a primjer puteno radjanje: »Bit će kao angjeli Božji na nebu«, veli Spasitelj.1) Tako isto poslie uzkrsnuća ne će biti potrebita hrana, jer se ne će mo­ rati nadoknadjivati svakdanji gubitci, jer će ih nerazpadljivost slavnih tjelesa uviek štititi od te bolesti. »Uzkrsnulo će tielo«, veli sv. Toma,2) »sačuvati sve ono, što spada na savršenost ljudske naravi«. Kad sv. naučitelj veli, da će se neki poslovi dokinuti, kao tjelesno radjanje i hrana, govori o djelu, a ne o moći. koja će ostati kao sa­ stavni dio ljudskoga tiela. Ostavljamo na stranu mnogobrojna bezposlena, kadkad djetinja, često nerješiva pitanja školastičkih pisaca o stanju tjelesa poslie uzkrsnuća. *) Matth., 22, 30. a) Quaest. 80., a. 3. Po Thomasu: fr a A. B. �Br. 12 Svećenička krunica. Str 37$. Svećenička krunica. Ako iko, a to svećenik mora biti ublažuje srdžbu božju ? — Svećenik. čovjek molitve. Uz njegov svagdanji Kome više na srcu leži spas vjernika ? časoslov najljepša i najpraktičnija mu K o ga najviše promiče? I opet sve­ je molitva sv. krunica. Vidi se to i ćenik. I jedno i drugo će polučiti naj­ odatle, što biskup nervoznim i slabo- lakše baš doštojnim molenjem sv. vidnim svećenicima u zamjenu za ča­ krunice. Pogledajmo u kratko, kako može soslov nalaže molenje krunice. To su dobro znali toliki sveti svećenici. Sje­ svećenik veliku duhovnu korist i utjehu timo se samo naših uzora: sv. Franje crpsti iz svete krunice, a k o p o j e d i n a Salenskoga, sv. Alfonza Ligorija, sv. n j e z i n a o t a j s t v a p r i m j e n j u j e Karla Boromeja, sv. Filipa Nerija i n a s v o j ž i v o t , s v o j e s v e ć e n i č k e d u ž n o s t i i p o s l o v e . I baš ovakov grugih tolikih svetaca. Kad je jednom sv. Kamilo Lelijski način molenja mogao bi kojem bratu čuo za jednog svećenika, da nema kru­ svećeniku još više osladiti sv. krunicu. K o g a si, D j e v i c e , po D u h u nice, sav u čudu povika: »Ah, je li moguće, da svećenik nema krunice« ? s v e t o m z a č e l a . Ovo otajstvo sjeća Pa odista — bila bi grjehota i posum­ nas svih onih velikih priprava, koje je njati. da svećenik nema krunice, a po Bog učinio, da otkupi rod ljudski, a gotovu, da ju ne moli svaki dan. T o­ prije svega sjeća nas na dogmu o utjelovljenju Sina božjega. Ovdje će liki ju redovnici po propisima svoga reda javno o pojasu nose, toliki ju svećenik moliti Boga, da po zagovoru opet svećenici vijek uza se imaju u bi. Djevice Marije učeni,te plodovi kojem džepu. utjelovljena budu na spas svima lju­ O moći i uspjehu krunice ne treba dima, a osobito onim dušama, koje su nam ni spominjati, o tome svećenik i povjerene njegovoj duhovnoj brigi. onako puku svome propovijeda. Veliki K o g a si, D j e v i c e , i d u ć i E l i ­ svećenici sv. naše Crkve ne mogu ju z a b e t i u p o h o d e n o s i l a . Kako dosta nahvaliti i preporučiti. Papa Ha- je ovdje bi. Djevica krasan uzor sve­ drijan VI. zove ju : flagellum diaboli ćeniku, kad nosi bolesniku sv. popud­ — bičem g ja vla ; Klemente VIII. na- binu. I on hrli preko brda ko i bi. zivilje ju : salus fidelium — spas vjer­ Djevica. Ona nosi Spasitelja pod srcem, nika, a Grgur X I II.: placatio irae Dei a svećenik Ga nosi na prsima. Ona — utaženjem srdžbe božje. Na koga ide, da svojoj tetki ljubav iskaže, da danas gjavao i njegovi ortaci u svijetu joj pomogne; i svećenika goni ljubav, više navaljuju nego na svećenika, oso­ da svojoj umirućoj duhovnoj ovčici is­ bito dobra, da ga osumnjiče, ocrne, kaže najveću ljubav, da ju s Bogom ugled mu otmu ? Evo sigurna i us­ izmiri, da joj pomogne u smrtnoj borbi, pješna oružja svećeniku u sv. krunici. pripravi ju za sretan put u vječnost ! K o je pozvan, da posreduje izmegju Presveta Djevica se žuri, a mi ne skaBoga i ljudi, da svojom molitvom njujmo se, kad nam je obaviti kakovu �Str. 376. Svećenička krunica. svećeničku službu. BI. Djevica će i nas naučiti, kako ćemo se zabavljati sa svojim Spasiteljem, kad ga na prsima nosimo. Molimo putem bi. Djevicu, neka nam isprosi milost, da bolesnika, komu hitimo, sretno providimo. Dok je Djevica Marija boravila u kući Zakarijinoj, došlo je spasenje i obilan blagoslov kući njegovoj. Sv. Ivan čisti se još u utrobi majke svoje od istoč­ noga grijeha. Ovdje će moliti svećenik presvetu Djevicu, da i njegovoj kući blagoslov isprosi; a osobito, da mu u župi nijedno dijete ne umre bez sv. krsta. K o g a si, D j e v i c e , r o d i l a . Koji svećenik da se ovdje ne sjeti lijepih riječi sv. Pavla Galaćanima (4, 19.): Filioli mei, quos iterum parturio, donec formetur Christus in vobis. Zar svećenik ne preporagja čovjeka na nov duhovni život, kad krsti, kad is­ povijeda, kad druge svete sakramente dijeli? Zar mu nije baš u tome sva briga, da Krist kralj uje u dušama njemu povjerena stada tako, te svaki može reći: Ne živim ja, nego Krist živi u meni. Molimo Boga po Mariji, da nam na mjesto tjelesnoga potoms­ tva, koga smo se odrekli, udijeli pravo, obilno duhovno potomstvo. K o g a si, D j e v i c e , u h r a m u prikazala. Ako ikoje otajstvo, a to će ovo svećenik sebi na korist upotrebiti. U nijednom nam se otajstvu ne pokazuje Marija tolikom »kraljicom svećenika«, koliko u ovom. Zar i sve­ ćenik ne prikazuje Bogu Ocu svoga Spasitelja i to ne jednom, ko Dj. Ma­ rija, već svaki dan ? Kolika milost i ča st! Molimo presvetu Djevicu, da nam isprosi milost, te mi njezina Sina uz- Br. 12. mognemo istim ovim sv. osjećajem, košto ona u hramu, Bogu Ocu uvijek prikazivati. Ovdje molimo i za duh požrtvovnosti. Opomenimo se i p ro­ ročanstva Simeonova — svih onih kušnja, što nas stižu u duhovnoj pastvi, gdje nam se toliko protuslovi, gdje nam se duše otimlju, oglušuju se svim našim opomenama; i ne rijetko — mač nam dušu prolazi, kad nam se čini, da sav naš trud nema željenog uspjeha. K o g a si, D j e v i c e , u h r a m u n a š l a . Lijepo evo otajstvo nas uči, da i mi moramo Spasitelja tražiti u crkvi — u presv. oltarskom Sakramentu. Tuđe ćemo ga, ko Majka Mu Marija, sigurno naći, i naša će se žalost pre­ tvoriti u radost. Zar On nije i nama rek ao: Dogjite k meni svi, koji radite i koji ste opterećeni, i ja ću vas okri­ jepiti? Ovdje molimo dragoga Sp a­ sitelja, da Ga nikada ne izgubimo teškim grijehom. Pa ako bi se to po nesreći zbilo, neka ne prepusti, da otvrdnemo, da dugo ne živimo od Njega odijeljeni. K o j i se za n a s z n o j i o k r ­ v a v i m z n o j e m . Ovo nas otajstvo sjeća smrtne borbe Spasiteljeve. Ovdje možemo moliti Spasitelja, da svim našim župljanima, kad budu u smrtnoj borbi, udijeli milost i jakost, te sretno umru. Promotrimo i uzroke krvavoga znoja Isusova. Što je Spasitelju potjeralo krv iz tijela ? Naši grijesi. Mo­ limo Ga, da nam ulije u srce mržnju na grijeh, a i svim dušama nama p o­ vjerenim. Hvalimo Mu, što je baš nas izabrao, da rušimo kraljevstvo grijeha i molimo Ga, da Njegov krvavi znoj ne bude uzalud ni za nas, ni za naše duhovne ovčice. Prikažimo Mu ovdje �Br. 12. Svećenička krunica. i svoj znoj, što nas oblijeva u našoj duhovnoj pastvi, osobito kad po zlu vremenu, po velikoj žegi, kroz vrletna mjesta vršimo svoju duhovnu službu. K o j i j e za nas bi o b i č e v a n. Po mnijenju duhovni naučitelja, Spa­ sitelj je bičevan bio, da zadovolji za naše nečiste grijehe. Molimo Ga ovdje svim srcem, da nas sačuva od ovoga gadnoga grijeha i svake prigode, koja do njega vo d i; da očuva od ove opačine i nama povjereno stado, oso­ bito školsku mladež ; da one, koji su zapleteni u bludan život, opet privede na stazu krjeposti. A što su za sve­ ćenika često puta još pravi bičevi ? Zli, opaki jezici opakih ljudi, koji da slo­ bodnije griješe, svoje mane i opačine često podmiču svećenicima, lažući na njih, pretjerujući njihove mane. Sve­ ćenik će za to naći veliku utjehu u ovome otajstvu. K o j i j e za n a s bi o t r n j e m o k r u n j e n . Ove je Spasitelj muke na svojoj glavi trpio za naše grijehe u mislima. Ovdje će moliti svećenik svoga Isusa, da njega i njegovo stado očuva ab omnibus vanis, perversis et alienis cogitationibus 1 K o j i j e za n a s t e š k i k r i ž n o s i o . Kad nije nijedan čovjek, kako će svećenik biti bez križeva. Tolike kušnje, boli, žalosti, poniženja, pro­ gonstva, odasvud pa i odanle, odakle se najmanje nada Često mu je u ži­ votu uzdahnuti: Domine, quid multiplicati suns, qui tribulant me, multi insurgunt adversum me. I on je čovjek ko i drugi ljudi, sve ga to tišti, boli, sve to i te kako osjeća. Evo mu utjehe u ovom otajstvu. Kad ga moli, moliće svoga Spasitelja, da mu dade milost, Str. 377. te svoje križeve strpljivo snosi. Moliće i za sve one u svojoj župi, kojim Go­ spodin križeve nameće, da im da ja ­ kost, da ne podlegnu, da ih križ ne ogorči, ne odvrati od Boga, već pro­ tivno, da ih Bogu približi, jer koga Bog miluje, onoga i kuša. Ovdje će se sjetiti, kako je Isus triput pao pod križem te će Ga moliti, da se ni on, ni njemu povjerene duše, ne povrate u svoje stare grijehe. K o j i j e za n a s b i o r a s p e t . Ovdje ćemo moliti za se i za druge, da svoju dušu na križu ispustimo, t. j. molećemo Boga, da ne dopusti, te mi zbog izrugivanja naših neprijatelja ne sagjemo s križa. Možemo se ovom zgodom sjetiti i riječi Spasiteljevih : >Kad budem uzvišen na križu, sve ću k sebi privući« i moliti Ga, da sve okorjele griješnike naše župe privuče svojom milosti svomu na križu pro bodenomu Srcu. Molimo Ga napokon, da i mi pastiri i naš vjerni puk sdušno svršimo zadaću svoga života, te sa sv. Pavlom na čas smrti mognemo reći: Bonum certamen certavi, cursum consumavi, fidem servavi; in reliquo reposisa est mihi corona justitiae, quam reddet mihi Dominus in illa die justus judex; da po primjeru Spasitelja uzmognemo svoju dušu predati u ruke Oca svoga nebeskoga. K o j i j e u s k r s n u o od mr t vi h. Znajući, da je uskrsnuće Spasiteljevo temeljni i ugalni kamen naše vjere, prosićemo u ovom otajstvu Spasitelja, da u nama i našem duhovnom stadu čuva i oživi sv. vjeru, na koju se- dan danas toliko navaljuje, te vjeru svojih otaca možemo do krvi braniti, a oso­ bito po njoj živjeti. Molićemo Ga jošte, �Str. 378. Dopis. da svi, koji su uspavani u grijehu, uskrsnu na život milosti. K o j i j e u z a š a o na n e b o . Misao, koja se ovdje svećeniku sama od sebe nameće, je s t : Košto je Spa­ sitelj na nebo uzašao u pratnji onih duša, koje je spasio, tako će i mene, budem li vjerno Spasitelju i svome stadu služio, pratiti one duše, koje su se mojim trudom spasile — te gdje su one, tuđe će bit i sluga njihov. K o j i nam je p o sla o D uh a s v e t o g a . Evo i ovdje obilne duhovne paše i ploda za srce svećenikovo. Moliće Spasitelja, da i njemu pošalje svoga sv. D u h a; pošalje mu Ga u ispovijedaonicu, u propovjedaonicu, u školu, na smrtnu postelju vjernika. Kad ovo otajstvo uzmoli, sjetiće se svoje slaboće i g ovo riti: Sine Tuo numine, nihil est in homine. K o j i je t e b e , D j e v i c e , na Br. 12. n e b o uznio, k o j i j e t eb e, D j e ­ v i c e , n a n e b u o k r u n i o . Dva ova zadnja otajstva slavne krunice osobito tješe svećenika, što znade, da ima na nebu dobru majku i zagovornicu BI. Dj. Mariju, koja ništa toliko ne želi, već da svi u nebo dogjemo. I svećenik će najlakše po Mariji doći k Isusu, po njoj će najsigurnije i svoje ovčice duhovne privesti k dobrom pastiru Isusu Kristu. Presveta Djevica daje mu ja ­ kost u njegovu djelovanju, napunjuje ga nadom, da će i on jednom u nebu biti okrunjen od njezina Sina i čuti preslatke riječi: Euge, serve bone et fidelis, quia super pauca fuisti fidelis, super multa te constituam, intra in gaudium Domini Tui. — I ovako moleć sv. krunicu, osjetiće svaki put svećenik veliku utjehu u svom teškom i od­ govornom zvanju i sigurnu pomoć u svim kušnjama života. N. Gjebić. & D op is . t 0 . Filip Dujmušić, eksdefinitor i član provincije bosanske. Sviet i slava njegova prolazi, koji pako ljube Boga, živjet će na vieke. I piscu ovih redaka nije namjera sla­ viti čovjeka svjetovnjom hvalom, koja prolazi, ali opisati krjeposti jednoga redovnika, svakako je pohvalno i za uzor njegovoj braći, a i svjetovnjacima. Izvinite, vel. otče uredniče, da Vam ove redke kasno šaljem. Čekao sam, e će koje vrstnije pero ocrtati životopis blagopokojnoga o. Filipa Dujmušića, ali uzalud čakah, premda su neki obe­ ćali to učiniti,, pa evo to sve do sada ne učiniše. Ja se evo odlučih, da što god o njemu napišem za naš »Seraf. Perivoj« na njegovu vječnu spomen medju živim na zem lji; a Bog dragi njegov trud, koji je ulagao za razširenje kraljestva božjega na zemlji, nagradit će vječnom slavom na nebesima. On se je rodio 25. prosinca 1850. u Polju kod Travnika, od dobrih ka­ tolika Mije Dujmišića i Ane Markuljevića. Osnovnu školu svršio je u Dolcu sa vrlo dobrim uspjehom. Pokazav volju za naukom i za redovničkim stališem, roditelji mu rado udovoljiše i poslaše ga u Franjevački samostan u Guču- �Br. 12. Dopis. goru, gdje je pod rukovodstvom uzor­ noga redovnika, sadanjeg Presv. gosp. biskupa fra Marijana, svršio s odlikom nižu gimnaziju, po tom je godine 1866. 12. rujna u Sutjeskom samostanu stupio u novicijat i obukao redovničku haljinu. Svršivši novicijat, posla ga starešinstvo da uči filozofiju na biskupskom liceju u Djakovu, a odatle bude premješten u Magjarsku u Segedin, gdje je sve bogoslovne nauke s odlikom svršio. Vrativši se u svoju domovinu, sav se je bio posvetio prosvjeti svoga naroda. K ao mladi svećenik kroz više je godina podučavao u Dolcu u osnovnoj školi sa najboljim uspjehom školsku mladež,' gdje je liepu uspomenu ostavio kod onomjestnih župljana. Tu je službu vršio kroz više godina i u Zenici kao duhovni pomoćnik, a kašnje opet u Docu. Ovdje ga je našla okupacija Bosne, kada je narod bodrio, da u onom strahu, kada se je narodu prietilo pokoljem od strane inovjernika, ne sdvoji, već da upire oči u nebo, odakle svaki blagoslov i uhjeha dolaze, te da mirno čeka oslobodjenje svoje po hrabroj Austro ugarskoj vojsci, koja imade na skoro donieti slobodu narodu. Koliko je ovdje prije dolazka Austro-ugarske vojskes narodom trpio, ne dade se opisati, ali je trpio dragovoljno sa svim narodom, a radi toga više put je bio u pogibelji svoga života. Ipak se toga nije plašio. Austro ugarska vojska napredujući prama Travniku, odmoralase dne 8., VIII. 1878. pod planinom Karaulom u mjestu Sekić zvanom ; taj dan muhamedanci se uz­ vrpoljili po Travniku, spremaju se po­ kolj počiniti po Dolcu i okolici. Sve se uzkomešalo, bježi se, krije se gdje tko zna, strah na sve strane, narod se u Str. 379. kuće zatvara, učvršćuje kućna vrata, pregleda ključanice sobnih vrata ; ondje plač, ondje jauk, bi rekao, da se sprema sudnji dan. Nije šala, dolazi Švabo 1 — a to turska vjera podnieti ne može. Treba poklati raju, i odatle taj plač i jauk. O. J. Baltić, župnik dolački, i sam prestravljen, a na svu sreću desio se kod njega onda provincijalni definitor, sadanji Presv. g. biskup Marković, te u sdogovoru napiše pismo na vojskovodju F. Z. M. VVirtemberga, u kojem mu javlja, da će muhamedanci istu onu noć sve kršćane poklati, ako što prije vojska u Travnik ne čatiše. Pismo se napravilo, ali tko će sada pismo odnieti, kada su se muhamedanci uzkomešali kao mravi, svaki o glavi radi i zla želi i traži. Smišljalo se na svaki način, kako da se pismo vojskovodji odašalje? Ako se pismo i listonoša uhvate, eto gotovo krvoproliće. Ali evo junaka. O. Filip Dujmušić primi pismo u ruke i zazvav ime božje, obuče se po turski način, pak uzev dvie male puške za pas i dugu preko ramena, umače u zlatnu Vilenicu, zazivljuć ime božje u pomoć, moli Boga, da mu nitko na susret ne izadje, a da izadje, bi se vile u Vilenici čudile, šta bi se sve moglo dogoditi. Idje putnik kroz šikaru, ne pazi, što ga trnje po licu češe i čakšire mu razvlači, ne obzire se, srlja napred k cilju i eno ga kroz Pirotu u pod­ nožju Vilenice krenuo k župniku u Ovčarevo, kamo sretno prispje. Ovdje ga rado dočekali, i kad su se o stvari sporazumjeli, nadju seljaka, Ninu Stojaka, i plate mu pet zlatnih dukata, da onaj list odnese pod Karaulu vojsko­ vodji i od njega odgovor donese. Seljak znajuć staze i bogaze, došulja se do �Str. 380. Dopis. vojskovodje, skinuo kapu, stavio je pod pazuho, u desnoj ruci peškir, koji mu bješe mjesto biele zastave, lievom ru­ kom drži pismo, izdigao ruku u vis, sad klekne, sad ustane, i oni, koji su ga gledali, čudili se čudu nevidjenu. Pri­ mili ga ljubezno i dali mu odgovor pismeno, da će iste noći oni biti u Travniku, da se narod ništa ne plaši. I tako je bilo. — Bio je dakle pri­ pravan za svoj narod i krv proliti. Kod kuće se za nj’ brinuli, ali on u suton noći banu junački kući i donese utješljiv odgovor, donese radostnu viest, da su pukli okovi sužanjstva kršćenoga na­ roda i najavi njegovu slobodu, koja mu zasja iste noći. Koliko je želio slobodu svoga naroda, da se što prije oslobodi robstva, još je više i uviek želio, da mu i duša bude prosta su­ žanjstva sotone paklene, a za to nije žalio truda te ga je sborom i tvorom odvraćao od z la ; propoviedaonica i izpoviedaonica o njegovu radu u tom pogledu najbolje bi svjedočile, odakle bi se uviek veseo u svoju ćeliju vraćao, a to bi bio znak, da je taj posao s naj­ boljim uspjehom obavljao. Godine 1879. starešinstvo ga ime­ nuje lektorom filozofije, a dojduće go­ dine duhovnikom bogoslova u Ostrogonu, odakle poslie dvie dodine dodje za župnika u Bos. Gradišku, gdje punih pet godina župnikova na zadovoljstvo i svojih predpostavljenih i svojih župljana. Posije svojega župnikuvanja u Bos. Gradiški, stareŠine ga opet naimenuju duhovnikom bogoslova tada u Pečuhu boravećih, pa druge godine i predsjednikom u istom zavodu. Kašnje godinu dana imenovan je tajnikom svoje provincije. Po svršenoj službi tajničtva Br. 12. dobio je častan naslov: eksdefinitora i po tom je imenovan župnikom u B i­ haću, gdje je sve sile ulagao na dob­ robit onih župljana, da ga se još uviek ondje rado sjećaju. Pa da tu narodu što bolje bude koristiti, radio je oko viših vlasti, te su se njegovom brigom u Bihaću nastanile sestre presv. krvi Isusove, koje su danas ondje narodu od velike koristi. Godine 1895. bude premješten za župnika u Podmilačje, jer je ona župa trebala vrstna župnika, koji bi gledao, da što prije svoju crkvu župnu dobije, te je ozbiljno bio počeo raditi i ma­ terijal pripravljati, nu sliedeće godine bude naimenovan gvardijanom u Gučojgori, a župa Podmilačje još i danas čeka vrstna pregaoca, koji bi joj crkvu podigao Rad o. Dujmušića i požrtvovnost u Gučojgori za onu samostansku i ujedno župnu crkvu ostavili su mu vječnu spomen. Sav ures one crkve, slikarija, krasni oltari, pod i drugi nakiti nje­ govom je skrbi pribavljeno i u red stavljeno, da se ta crkva svojim uresom danas broji prva u Bosni posije sara­ jevske katedrale. Do smrti njegove ova mu je crkva ležala na srcu njegovu i uviek se za istu propitivao i često je posjećivao. — Svršivši trogodište gvardijanstva, 1898. postade župnikom u Zenici, gdje osta do smrti svoje, koja mu nit života presječe dne 2. listopada t. g. u i i sati prije podne, prije providjen svetotajstvima umirućih. Težki reumatizam u ledjima mučio ga je kroz više godina, ali ga je i on junački trpio i nije legao u krevet ni za 24 sata prije smrti. I ovdje u Zenici nje­ govim marom nastaniše se sestre presv. �Br. 12. Viestnik. Str. 381. krvi Isusove, gdje uspješno rade za tića, a posije mjesec dana pokosi u katoličku prosvjetu. Radio je mnogo i perivoju provincije i ovaj prekrasni na književnom polju, pa ako i nije ljiljan, i tako opet rani srce provincije, kakve posebne knjige izdao, jest mnoge da i dalje tuguje i plače 1 članke po raznim novinama objelodanio, O dragi fra Filipe, koliko se sirotinosobito je neke prevode s magjar- skih suza za tobom proli, jer si bio siroskog i s njemačkog jezika dao po tinska majka; svuda za tobom sirotinja raznim novinama tiskati, od kojih su uzdiše; bio si uzor svojim mladjim, bio neki i u Kalendarima objelodanjeni. — si čelična značaja, bio si pravi krjePjevačka družtva: u Zenici »Zvečajc, postnik, bio si pravi pastir svojim »hrvatsku čitaonicu u Dolcu« te družtvo ovcama, znao si i kod inovjeraca steći »Vlašić« u Travniku, odkidajuć od prijateljstvo, što svi posvjedočiše tim, svoga zalogaja, podpomagao je. Radio što Te svi stališi od najnižega do naj­ je i za prosvjetu katoličku i za pro­ višega, sve korporacije, a i mnoga tvoja svjetu svoga naroda. Uza to ljubio je braća dopratiše do hladnoga groba i svoj stališ i njime se ponosio, za to ga s tobom se na ovom svietu zadnji put je provincijalno starešinstvo i upotreb­ oprostiše! Ako si u raju, o čem ne ljavalo u osobite poslove svoje pro­ dvojim, moli se Bogu za svoju braću, vincije ; kao župnik u Zenici bio je koja još iza Tebe na zemlji preostaše, ujedno i defmitorom provincije, te je da bi sretno u obilju milosti božje kao takav svojim bistrim umom i liepim prevladali sve zapreke zemaljskog ži­ savjetom radio i promicao dobrobit vota i prispjeli u luku spasa, u vječnu svoje provincije. domovinu, da ondje s Kristom poEj nemila smrti, ali kosiš nemilo! dielimo ono slavje, koje On sam uživa! Skoro naša provincija oplakivala neTrajna spomen Ti bila na zemlji, naknadivi gubitak hrvatskoga pjesnika, a Bog sam vječna plaća na nebesima 1 hrvatskoga Homera mp. o. Grgu MarP. V i e s t n i k. (Odličan gost.) Prošloga mjeseca boravio je u Sarajevu u službenom poslu preč. o D o m i k A s s f a l g , opat čč. 00. Trapista u Banjaluci, pa vjeran onoj osobitoj uzajamnoj ljubavi, što vlada medju svećenstvom i redovničtvom ka­ toličke crkve, bijaše i ovajput jedan dan gostom našega preč, o. provincijala. Na toj odanosti prama sinovima sv. Franje od iiaše mu strane vječna harnost! Albanija. {Za obranu vjere i mo­ rala) Da naši čitatelji vide, kako albanežki narod zna odvažno braniti svoje svetinje, donosimo otvoreno pismo skadarskih katolika gosp. Batisti Pelle- �Štr. 382. Viestnik. grini-u, koji je lakoumno htio da naobraženomu svietu prikaže Albaneze kao sliepe, glupe i nemoralne. Odgovor njihov g la si: »U brojevima od 10. 1 1 . 19. i 20. mjeseca lipnja poznatoga lista »Mattino«, što izlazi u Napolju, pročitasmo Vaša dva Članka, koje V i uvrstiste i vla­ storučno potvrdiste. Ne znamo, da li V i sbilja napi­ saste one težke napadaje iz svoje vlastite inicijative, da učinite uslugu nekakovu imperializmu i šovinizmu V a ­ šega mjesta, te da tim u svoje vrieme zaslužite visoko odlikovanje zlatnog Križa, kao što je i V aš drug Baldaci, čovjek jadne uspomene, tim kukavnim načinom postigao ; ili možda navedene pogrde u rečenom listu zabilježiste po nalogu koga drugoga, kome V i služite svojom lisičavošću, posvećujuć istomu onake nedostojne redke. Pa makar bili ili ne bili V i taj naš pogoditelj, ili ste možda naprosto bili kao orudje toga članka, to sve na nas ništa ne spada iztraživati, dosta je, da ste ga V i podpisali, zato po dosljednosti smatramo se dužnim na to Vama i nikome dru­ gomu odgovoriti, ostavljajuć na stranu sve drugo, kojim bi mogli oprljati naše ruke, i evo putem štampe hitimo iz­ meti na ogled javnosti, koja će pro­ suditi pravu istinu jedno izmedju Vas kao nedostojnog napadača, pogrditelja i nevriednoga poslužitelja talijanskoga imperializma, a onda izmedju nas, koji putem pravde i istine branimo našu okrnjenu čast i oduzeto poštenje. V e ­ seli nas, da su Vaši članci i nehotice doprinieli nam veliku korist, jerbo smo uprav po njima još većna otvorili naše Br. 12. oči i upoznuli neke Vaše zle namjere, težnje, pohote i političke smjerove. Iz svega toga razabrasmo, da ste V i i nehotice pokazali svekolike težnje i prljave namjere Vaše framasunske vlade. V i isti potvrdjujete, da se u školama u Skadru mora držati vjero­ nauka, samo da ne uzmanjka upliv talijanski. Po tome dakle sliedi, da vjera u obće za Vas kao i za Vašu framasunsku vladu nije ništa drugo, nego oportunizam i sredstvo Vaše političke propagande — stvar farizejske naravi, da obsjenite i zavedete naš albanežki narod, i tako se sada može svaki od nas probuditi iz dubokoga sna, da uvidi, koli je pogibeljno i pogubno povjeriti naš vlastiti porod odgoju u talijanskim školama, u kojima je vjera sama ipokrizija. A sada evo iznosimo na vidik s nepobitnim dokazima, kako Vi, gosp. Pellegrine, pisaste sasma neistinite stvari s vražkom namjerom, da nam naškodite i da nas prikažete kao sliepe, glupe i nemoralne pred naobraženim svi eto m. Prava je laž, što V i tvrdite, da je talijanski jezik kod nas službeni jezik. Službeni je jezik samo turski, kao što se to može svaki osvjedočiti, dočim narodni jezik jest albanežki kao vlastničtvo cieloga naroda, samo s tom iznimkom, što pridošli Bošnjaci bjegunci govore medju se hrvatski, do 200 Cin­ cara i do 30 Bulgara, od kojih prvi govore rumunski, a drugi bugarski. T a ­ lijanski jezik nije, niti je bio, a nit će ikada biti službeni narodni jezik. Napokon moramo osuditi one laži, što ih vi iznosite protiva arbanažkom �S r. 1 2 . Viestnik. svećenstvu, pozivljajuć se protiva isto­ mu i na sv. Stolicu. Ne možemo ni pomisliti, da će ista sliediti vaše stope i savjete, pošto ona mora znati, da je to samo vaša himbena špijunaža i pod­ vala. na koju mi na usta talijanskog pjesnika ovako odgovaramo: Va ecigorato, Mi metti merore: Sei delalore! ^detupi, zlotvorče! Oduran si mi, Jer si izdajica.) Naš župnik, koji je u ostalom podpuno zdrav i u čistoj pameti, nije ni­ kada mislio dati narodu štokakove zle povode i savjete, koje su vama u stro­ gom smislu prisvojene. Uprav smo se začudili, da vi, koji ni najmanje ne poznajete albanežkog jezika, ne imadoste ni dva prsta obraza osudjivati naš alfabet, samo s tom na­ mjerom, da medju svećenstvo stavite razkol i razdor. U ostalom ne nalazimo za shodno izticati prednost našeg alfabeta. Znamo, da ćete vi niekati, jer je neznanje najbliža vaša odora, pošto: P l u s pot e s t n e g a r e a s i n u s , q u a m conf i r m a r e p h i l o s o p h u s . (Više može zaniekati magarac, nego dokazati filozof.) Vaše izbačene striele, da ne imamo savjesti, jesu ponovni napadaji. Uprav se s toga protivimo Vašoj podlosti, stoga, što je naša savjest čista i narodna. Upravo zato, što smo stalni i čvrsti u našoj katoličkoj vjeri, pa i stoga, što je naša savjest lojalna naprama našemu prejasnome Vladaru, to onda punim pravom odbijamo sve, što dolazi s onu stranu Adrije, budući da imademo savjest u pravom smislu Str. 383. moralnu, i vidimo svi ukupno vašu i vaše vlade zlu namjeru, kojom se vi usudiste nedostojno vriedjati naše osje­ ćaje, napadajući naše ćerke i naše po otcu i po majki sestre. Dolje u članku 19 .- 2 0 ., za koji se čudimo, da g a je M a t t i n o mogao iznieti na vidjelo, vi kao rodoljub Mazija, Murrija i Ercolesija prikazujete, da ste ostali sablažnjeni o našem čudoredju, što je isto, kao da bi se Rus sabla­ znio u svome absolutizmu. Dozvoljavamo, da ste vi, kratko boraveći medju nama, imali posla s babama, jer »similis simili gaudet« t. j. hrvatski: slika priliku traži, ali ne možema pojmiti, kojim pravom vi napa­ date naš čitav grad, koji svi ostali, osim talijanaca, hvale radi svoje mo­ ralnosti Vaša izmišljena priča o našim dje­ vojkama, da poslie sv. mise idu koje­ kuda, posve je neopravdana i nepoštena, pa se vidi iz toga, da se u Vama pri­ kazuje bieli obraz majmuna debeloga vepra. Za sada, gosp. Pellegrine, primite ovu sladku moralno zaušnicu, a za drugi put bit će toga i mnogo više. Skadarski katolici. Italija. IN aši svetci.) U Rimu se sada živo radi, da se 23 blaženika pro­ glase svetcima, a 264 ugodnika Božja uvrste u broj blaženih. Uzporedjujuć brojke, lako će se opaziti, iz koga stališa postaje najviše svetaca. Od tih 287 povedenih parnica, 13 ih odpada na svjetovnjake, medju kojim se iztiču dvie kraljice: Marija Stuart i Marija Kristina Savojska, 35 pripada svjetovnomu svećenstvu (devet �Str. 384. Viestnik. Br. 12. biskupa), a 239 raznim redovima i vjer­ predmetima, hvaliti dapače vjeru, koja skim zadrugama. Medju ovim se zadnjim nije uviek njihova. Nije li skoro jedan od najvećih talijanskih pjesnika, Giodostojno iztiče red sv. Franje. vanni Pascoli, liričkim zanosom slavio Po štatistici, što ju donosi »L e P e t i t M e s s a g e r « (kolovoz 1905.), »Zlatnu misu« presv. gosp. Banomellia, franjevački red dolazi na čelu sa 75 glasovitoga cremohskoga biskupa ? D a­ svojih članova, t. j. sa 31 Manjim bra­ nas romanopisac, talijanac Paolo Bourget, pripravlja svetčanosti za zlatnu tom, i Konventualcem, 25 Kapucina, 10 Klarisa, 3 redovna trećoredca, jer misu kardinala Capecelatra; a Artur ne treba računati trećoredaca pravih Graf, glasoviti profesor na turinskom bratovština: oni dolaze u red svjetov­ sveučilištu, u jednom članku, što je njaka ili svjetovnoga svećenstva. — izašao u » N u o v a A n t o l o g i a « , živim Onda dolaze Isusovci sa 41 svojim bojama iztiče prednost katoličke vjere. članom, Dominikanci sa 14, RedempFramazonska » T r i b u n a « bolno toristi sa 12, Maristi sa б, itd. na to uzdiše: »Talijanska dakle književ­ Tih 287 budućih svetaca ili blaženost dobiva svete redove! Treba se nika diele se ovako : 80 ženskih, 207 .■ prieti tomu smieru, toj težnji, koja mužkih. — Od god. 1500. do 1800. hoće da opet zauzme mjesta, koja je uvršćeno je u imenik svetaca ili blaženapustila talijanska savjest . . . Književ­ nika 358 mužkih, a samo 58 ženskih. nost ide baš za tim, da postane služ­ Vriedno je još iztaknuti, da se od benicom Vatikana.« sada povedenih parnica gotovo polo­ Bezbožnost se straši; to je dobar vica (točno 130) tiče osoba, koje su znak. umrle u X IX . vieku. (U bibličkom povjerenstvu.) Vlč. o. Grof Kenti živo radi, da se povede Lovro Janssens, benediktinac, ravnatelj parnica i za Garciu Morena, predsjed­ zavoda Sv. Anzelma, imenovan je dru­ nika ekvatorske republike, koji je bio gim tajnikom bibličkog povjerenstva na franjevački trećoredac. mjesto vlč. o. Davida Fleminga, koji ( Vjerska ideja u talijanskoj knji­ odilazi kao provincijal u Englezku. G. ževnosti.) R e k ’ bi, da vjera zauzima Vigouroux ostaje prvim tajnikom. Vlč. sve veće i veće odlično mjesto u o. Augustin Molini, učitelj sv. pisma u talijanskoj književnosti. Glasoviti se zavodu Sv. Ante, imenovan j e ' savjet­ pisci ne stide razpravljati o kršćanskim nikom istoga povjerenstva. S A D R Ž A J: Našim cienjenim čitateljima. — Sv. Franjo Asižki i kršćanska demokracija. — Srce i razum. — Katolička crkva — remek-djelo Božje. — Na Božić. — Svrha svieta. — Svećenička krunica. — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Brković. Tiska Vogler i dr. u Sarajevu. �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1905 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1905 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) IIIF Item Metadata UUID 60c5d728-bf6d-49a9-b1ec-36237fbcb807 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438